Skip to main content

Full text of "Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti"

See other formats 


This  is  a  digital  copy  of  a  book  that  was  preserved  for  generations  on  library  shelves  before  it  was  carefully  scanned  by  Google  as  part  of  a  project 
to  make  the  world's  books  discoverable  online. 

It  has  survived  long  enough  for  the  copyright  to  expire  and  the  book  to  enter  the  public  domain.  A  public  domain  book  is  one  that  was  never  subject 
to  copyright  or  whose  legal  copyright  term  has  expired.  Whether  a  book  is  in  the  public  domain  may  vary  country  to  country.  Public  domain  books 
are  our  gateways  to  the  past,  representing  a  wealth  of  history,  culture  and  knowledge  that's  often  difficult  to  discover. 

Marks,  notations  and  other  marginalia  present  in  the  original  volume  will  appear  in  this  file  -  a  reminder  of  this  book's  long  journey  from  the 
publisher  to  a  library  and  finally  to  you. 

Usage  guidelines 

Google  is  proud  to  partner  with  libraries  to  digitize  public  domain  materials  and  make  them  widely  accessible.  Public  domain  books  belong  to  the 
public  and  we  are  merely  their  custodians.  Nevertheless,  this  work  is  expensive,  so  in  order  to  keep  providing  this  resource,  we  have  taken  steps  to 
prevent  abuse  by  commercial  parties,  including  placing  technical  restrictions  on  automated  querying. 

We  also  ask  that  you: 

+  Make  non-commercial  use  of  the  files  We  designed  Google  Book  Search  for  use  by  individuals,  and  we  request  that  you  use  these  files  for 
personal,  non-commercial  purposes. 

+  Refrain  from  automated  querying  Do  not  send  automated  queries  of  any  sort  to  Google's  system:  If  you  are  conducting  research  on  machine 
translation,  optical  character  recognition  or  other  areas  where  access  to  a  large  amount  of  text  is  helpful,  please  contact  us.  We  encourage  the 
use  of  public  domain  materials  for  these  purposes  and  may  be  able  to  help. 

+  Maintain  attribution  The  Google  "watermark"  you  see  on  each  file  is  essential  for  informing  people  about  this  project  and  helping  them  find 
additional  materials  through  Google  Book  Search.  Please  do  not  remove  it. 

+  Keep  it  legal  Whatever  your  use,  remember  that  you  are  responsible  for  ensuring  that  what  you  are  doing  is  legal.  Do  not  assume  that  just 
because  we  believe  a  book  is  in  the  public  domain  for  users  in  the  United  States,  that  the  work  is  also  in  the  public  domain  for  users  in  other 
countries.  Whether  a  book  is  still  in  copyright  varies  from  country  to  country,  and  we  can't  offer  guidance  on  whether  any  specific  use  of 
any  specific  book  is  allowed.  Please  do  not  assume  that  a  book's  appearance  in  Google  Book  Search  means  it  can  be  used  in  any  manner 
anywhere  in  the  world.  Copyright  infringement  liability  can  be  quite  severe. 

About  Google  Book  Search 

Google's  mission  is  to  organize  the  world's  information  and  to  make  it  universally  accessible  and  useful.  Google  Book  Search  helps  readers 
discover  the  world's  books  while  helping  authors  and  publishers  reach  new  audiences.  You  can  search  through  the  full  text  of  this  book  on  the  web 

at  http  :  //books  .  google  .  com/| 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


BAD 


JUG0SLAVEN8KE  AKADEMIJE 


ZNANOSTI  I  UMJETNOSTL 


KNJIGA  CXV. 


filologiOkohistobiCki  I  filosopiCko-jumdiOki  bazbbdi. 


xxxvin. 


\  •  ••  -  ■ 


il  ZAGREBU  1893. 


KKIltABA  JU0O4liA.VPNSK|t  ^y»P^HI<H  (|^MI6KI  TISKABB). 

Digitized  by  VjOOQlC 


Dioni^ika  tiskara  a  Zagrebu. 


Digitized  by  VjOOQiC 


Stnuia 

Sadbeni  ustroj  repablike  dubrova^ke.  III.  Od  gol  1667.  do  god. 

1808.  Od  dr».  K.  Vojnovi6« 1 

Natarnje  sUnje  Hrvatoke  prye  XII.  stoljeia.  Yl.  1.  Obnka  i  pi- 

smenoBi  Od  dra.  Fr.  Radkoga 37 

Km|kaTa£k]  dijalekat  a  Prigorja.  Od  V.  Ro2i6a 68 

Paletkovane.  Od  Luka  Zore.  (OstaiakJ 137 

Dodatci  k  raspravi  .Sndbeno  ustrojstTo  republike  dabrova^ke**. 

Od  dra  K.  Vojnoviia 191 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Sudbeni  nstroj  repablike  dabroya^ke. 

ditao  u  tijednici  JUologiiko-historiikoga  ratreda  jugoslavenske  dkademye 
Mnanoati  i  un^etnasti  dne  14.  srpnja  1892, 

PRAYI   dLAN   DR.    EoSTO   VoJNOTld. 

Tre6a  perioda  od  god.  1667  do  pada  republike  g.  1808. 


Vasjska  politika  Dnbroviuka. 

Povijest  ne  poznaje  sludaja,  gdje  prirodna  sila  gotovo  upropasti 
dri^avu  upropastivSi  njezin  glavni  grad,  i  gdje  moralna  sila  neko- 
liciae  prezivu6ih  uskrisi  iz  razvalina  prijestolnicU;  te  povrati  za 
poldrugo  8tolje6e  domoviDi  slavni  iivot 

Prvoga  novembra  1756  potres,  istina,  gotovo  poruSi  Lisabon  i 
proguta  mu  15.000  stanovnika;  ali  nije  za  to  bivstyoyanje  Portngala 
doilo  u  opasnost.  Trednjom,  koja  uzdrma  6  aprila  1667  Dabrov- 
nikom  i  u6ini  od  njega  malo  manje  od  gomile  razvaliD&,  sva  dr- 
£aya,  kojoj  je  on  glava  i  srce,  na  rubu  je  propasti.  Ne  podigne  ii 
se  brzO;  eto  tu  Mlediia  i  TurSina,  koji  sa  na  prvoj  vijesti  kata 
strofe  dotrdali  morem  i  kopnom,  da  si  razdijele  ostanke. 

Ali  krScanskome  svijetu  joS  je  trebovala  ova  predstraza  na  istoku, 
dok  su  se  imale  kroz  jedan  vijek  biti  zadnje  vojne  protiv  Tardinu. 
Naravno  je  dakle  bilo,  da  na  turobnoj  vijesti  doneienoj  po  glasni- 
cima  i  raztrubljenoj  po  pjesnicima  gotovo  u  svijem  tada  poznatijem 
jezicima  o  groznoj  nesreci,  koja  bijaSe  zatekla  Dubrovnik,  malo 
ne  sva  se  krSdanska  Europa  odazva^  a  na  delu  joj  papa  Element 
IX,  dije  uzviienje  saudara  se  s  potresom,  koji  poslavii  gradu  satniju 
pjefiaka  s  kapetanom  i  inzinirom  Oastel  St.  Angelo'a  Julijem  Oe- 
rutti-em,  oruzja,  novaca  i  hrane,  £udi  se  u  svojoj  poslanici  jn- 
naitvu  pokazanom  u  neduvenoj  nevolji  po  malome  grada,  koji 
„ifnpar  saevo  turbine  pene  perculsa  atque  prostrata^  robur  idem 
animi  constantiamque  retinef,   clarior  etiam  ac  pulcrior  tntdto,  post 

B.  J.  A.  GZV.  1 


Digitized  by 


Google 


2  K.    TOJNOVI6, 

immitis  adeo  cladis  tarn  gravem  casum,  benedicente  Domino  surrec- 
tura",  (Breve  od  6.  kolovoza  1667).  Jcdina  Franceska  Ljudevita 
XlV.y  sjetivSi  se  staroga  sveza  Dubrovnika  sa  Spanjom  Karla  V., 
i  Filipa  IL,  pod  taStom  izlikom  troiaka  proazrodenijeh  tadanjim 
ratovanjem  ogluSi  se  poBlaniku  Dnbrova^komu  Antunu  Primi-u. 
Sam  se  Sultan  Muhamed  IV.,  boraveci  u  JedrenU;  smilova  pokli- 
sarima  Nikoli  Bunidu  i  Jaku  Pa1moti6u,  i  odreSe  se  za  kratko 
nemogucijeh  uvjeta.  Bijaie  za  onaj  ^as  dobre  volje;  jer  nakon  dva- 
desetgodiSnje  vojne  radi  Kandije,  ova  bijaSe  pala  u  ruke  Turdina. 
(Septembar  1699),  i  tim  zadan  Veneciji  prvi  zestoki  udarac,  od 
kojega  se  ne  oporavi. 

Dva  mjeaeca  poslje  potresa  (10.  Junija  1667)  prvi  put  sastane 
se  Veliko  Vieie,  pozvano  po  dvanacBtorici  Senatora  regenata,  koji 
bijahu  preuzeli  upravljanje  23.  Aprila,  poSto  pod  razvalinama  grada 
bijaSe  ostao  sam  knez  Sime  Getaldic  i  veci  dio  plemi6a  jur  uma- 
njenijeh  uslied  grozne  kuge  g.  1526.  Na  prvoj  sjednici  bilo  je  38 
velevijednika,  kojim  se  namecahu  dva  pitflnja :  ho6e  li  se  podignuti 
grad  na  istom  mjestu,  i  kako  ce  se  mo6i  drzava  upravljati  uslijed 
iz^eznu6a  toliko  vlasteoskijeh  suvrenijeh  obitelji.  Unato^  mnenju 
papinog  vojnidkog  kapetana  Cerutti-a  i  nekijeh  uglednijeh  velevijed- 
nika,  koji  zagovarahu  Lapad,  IjetovaliSte  vlastele  na  m)ru  tri  kil. 
daleko  na  jugozapadu  od  Dubrovnika,  glas  prezivjela  puSanstva, 
pokraj  toga  Sto  je  bilo  poginulo  5000  stanovnika,  jaki  bedemi  i 
turnjevi  na  pe6iae  sgradjeni,  ostanci  kne^eve  po1a6e  i  Sponze^  cr- 
kava,  manastira,  zitnica  i  arsenala,  u^iniSe,  da  na  vagi  pretegne 
stari  za  dvije  tre6ine  poruSeni  grad.  NestaSici  vlasteoskijeh  obitelji 
za  upravljanje  Veliko  Vijece  providi  zakljuiikom,  koji  zasijeca  u 
cijeli  organizam  dr^ave  i  po  torn  u  suda^ki,  naime  smanjivanjem 
broja  61anova  Velikoga  Vije6a,  Senata,  Maloga  Vijeca,  Cuvara 
pravde,  Sudaca  i  ostalijeh  oblasti.  AH  tim  bje  slabo  zadovoljeno 
pravnijem  potrebama.  Kuge  i  potres  bili  su  sveli  aristokraoiju  na 
take  maleni  broj,  da  je  dr^avno  ustrojstvo  moralo  zapeti.  Na- 
stade  dakle  nu£da  umnoziti  priraScem  iz  pu^anstva  suvreno  tijelo. 
Stjepan  Gradi6  iz  Rima,  gdje  je  bio  kao  poslanik  Republike  kod 
Pape  (1642  —  1683)  obratio  vas  interes  Oca  krSdanstva  na  postra- 
dalu  domovinU;  smisli  i  priob6i  Velikome  Vijecu  smjelu  osnovu, 
da  se  sve  gradjanstvo  uvede  u  patricijat.  Ni  vremena  nijesu  bila 
dozrela  take  zamaSnoj  reformi,  niti  je  bio  sgodan  ^as  poprimiti 
je,  kad  se  imao  uspostaviti  poruSeni  grad.  Nego  mjesto  posegnuti 
obilatom  rukom  u  gradjanstvo,  Veliko  Vijece  se  ogranidi  pridruziti 


Digitized  by 


Google 


SUDBENO  U8TROJSTVO  REPUBLIKB  DUBROVA^KB.  3 

samo  08am  gradjaoskijeli  obitelji,  a  to  izmegju  onijeh,  koje  au 
ponajviSe  doprinijele  novSanijem  sredatyima  obnovljenju  grada. 
Kasnije  ustanoyi  Senat  uvjete,  doata  teike,  pod  kojijem  ae 
iDOgla  obaviti  agregacija.  Tim  ataro  nadelo  jednakoati  avijeh 
vlaateoakijeh  porodica,  oa  kojema  je  republika  poiivala  za  oaam 
atolje^a;  dade  mjeata  oligarkiji.  Jer  au  pridodice  Vlaatela  bila  ia- 
klju^ena  od  Rektorata,  a  za  prvo  vrljeme  i  od  Senata,  te  fuzija 
atarijeh  i  novijeh  elemenata  bi  oauje^ena.  Na  taj  nadin  grad  bi 
razdijeljen  u  dva  tabora  Salamankeza,  i  Sorboneza^  megjuaobno 
zavidna  i  rovare6a.  Ovaj  dualizam  bi  zametkom  one  nealoge,  za 
neko  vrijeme  zatajene,  koja  je  morala  prije  ili  kaanije  donijeti 
avoje  otrovne  plodove. 

Htijede  ae  poruSenome  gradu  okolo  60  godina,  dok  ae  malo  po 
malo  oporavi.  Ali  baS  za  ovo  vrijeme  atigne  ga  najveda  pogibelj; 
ko}oj  bi  od  avoga  poatanka  izlozea.  Odnoiaji  aa  aultanom  bill  au 
ae  pobolj$ali,  tako  da  kad  republika  poala  a  darovima  Marojcu 
Kabogu  u  Jedrene  k  Muhamedu  IV.  na  domada  avedanoat  nje- 
govog  atarijega  aina  (1675),  ona  alavi  avoji  prvi  diplomatidki  uapjeh 
poalje  treSnje,  jer  njezinom  i  genoveakom  pokliaaru  pogje  za  rukom 
na  molbu  provincijala  Svete  Zemlje  obuataviti  jur  agotovljeni  firman 
Porte;  kojim  ova  icaSe  potvrditi  uavajanje  avetijeh  mjeata  po  Gr- 
cima.  Tako  ove  dvije  male  repnblike,  alavenaka  i  talijanska^  bijaha 
preuzele  -zaStitu  Svete  Zemlje  mjeato  Franceake,  6i]\  npliv  bijaSe 
po^o  padati  nalijed  koalicife  krSianakijeh  aila  protiv  oavajadkome 
duhu  Ljudevita  XIV. 

Nego  aUjedece  godine  dogodi  ae  kod  Porte  velika  promjena,  koja 
u  jedan  mab  poremeti  njezine  odnoiaje  a  Dubrovnikom.  Deaetog 
oktobra  1676  bijaSe  umro  veliki  Vezir  Ahmet  KiipriUi^  u  dijoj  fa- 
miliji  vezirat  atojafie  od  pedeaet  godina^  dr^avnik  prvoga  reda,  koji 
baei  toliko  avijetlosti  na  otomanako  caratvo,  i  obuatavi  mu  pad. 
Preuzme  ma  vlaat  zet  Kara  Mmtaphaj  £ovjek  od  nezaaitne  lake- 
moati  i  okrutnoati.  Eridanatvo  ae  nalaia^e  u  tijeanom  Skripcu.  Ve- 
necija  bijaSe  izgubila  a  Eandijom  biaer  iatoka,  te  iznemogla  od 
dyaeatgodiHajpga  ratovanja.  Poljaci  razrovani  domadom  nealogom, 
a  zagroieni  aavezom  Ruaa  a  Turdinom ;  ova)  na  puta  k  Bedu,  a 
debar  dio  Europe,  mjeato  da  ae  aloii  proti  nekratu,  bori  ae  protiv 
ambiciji  Ljudevita  XIV.  Za  aredu  kridanakoga  avijeta  upravljaSe 
udeaom  Turake  Kara  Mustafa,  dijoj  neapoaobnoati  i  atraatvenoati 
ima  ae  zahvaliti,  da  ae  poaljednji  veliki  prokuSaj  muaulmanatva 
izjalovi. 


Digitized  by 


Google 


4  K.    VOJNOVI6, 

U  ovaj  sdvojni  podhvat  bi  Dubrovnik  povuden  ni  kriv  ni  du2an. 
Ead  miSljale,  da  je  umirio  a  Jedreni  Soliana,  novi  lakomi  vezir 
pita  razlog  od  njega  (a  jedva  bijaSe  Maro  Bassegli  kao  prvi  rektor 
poslje  treSnje  zasio  kne2evsku  stolicu  u  jol  dobro  ne  popravljenoj 
poladi),  zaito  je  suzbio  za  vrijeme  potresa  razbojni^ke  6eie  doSIe 
iz  Hercegovine  na  plijen,  za$to  je  utjerao  gjumrnk  od  robe,  koja 
se  preko  Dabrovnika  prevazaSe  u  Tursku,  premda  republika  bijaSe 
na  to  ovlaSteDa  po  Ahtnami^  te  u  to  ime  trazi  od  nje  milijun  du- 
kata  pod  prijetnjom  zaposjednu6a  grada.  BijaSe  isto  kao  navijestiti 
Dubrovniku  rat  uni$tenja. 

Dvoboj,  koji  80  razvio  po  torn  izmedju  Porte  i  Dobrovnika,  moze 
80  reci  da  08ta]e  jedini  u  povijesti.  Poalani  su  n  Carigrad  Marojca 
Kaboga,  koji  okaja  usmrcenje  atrica,  radi  kojega  le^aie  a  tamnici 
kad  dogje  potres^  sudjelovavSi  8  Nikolom  Bani6em  k  spasa  grada, 
i  Gjuro  Buia.  Naputak  Sto  ga  dobiie  od  Senata,  kratak  je  i  perem- 
toran:  j^Dobite  vremena^  budite  sloini  i  recite  da  je  Dubrovnik  su- 
vrena  driava^.  Turdin  stavlja  poklisare  mcdju  razbojnike  u  tam- 
nicu  Badiafer  (1678),  gdje  se  jur  pojavila  kuga,  i  odakle  na  prijetnje 
Divana  odgovaraju ,  da  so  im  napuci  Senata  neumoljivi ,  da 
im  moze  oteti  £ivot,  ali  da  se  neie  tim  okoristiti.  Na  tome  neslo- 
mivome  odporu  Kara  Mtistapha  naredi  Ahmet  paii  u  Sarajevo;  da 
porudi  dubrova^koj  gospodi,  neka  poSlju  dva  poklisara  i  da  od  njih 
iztrgne  hara6,  drngovadije  neka  se  s  vojskom  uputi  dazapremi 
Dubrovnik.  Izabrani  su  Maro  Guletid  i  Nikola  Buniij  koji  uljeze 
prvi  poslje  treiuje  u  poruSeni  grad,  iskresa  iskru  iivota  iz  uko- 
pana  grada,  te  mu  spasi  svete  modi,  zakone,  starodavne  listine  i 
dio  blagajne.  Senat  ih  Salje  sa  naputkom:  nemojte  nista  obeiavatij 
u  nidemu  popufitati,  dobite  vremena,  nemojte  smetati  djelovanju 
naSih  poslanika  u  Carigradu,  a  stojte  po  mogudnosti  s  njima  u  do- 
pisivanju".  Kabogi  i  Bu6i  u  Carigradu  podje  megjutijem  za  rukom 
poruditi  Senatu,  da  pritrgne  pregovore  s  Portom,  dok  Buni6  i  Gu- 
detic  vode  u  Sarajevu  prijegovore  s  Ahmet  paSom.  Poito  ovaj  niti 
od  njih  nemoi^e  nista  poluditi,  vodi  ih  Su^nje  s  bostanskom  vojskom 
u  SilistrijU;  gdje  se  bio  ntaborio  Sultan,  te  ih  me6e  okovane  u 
tamnicu,  a  sandzak  Hercegova^ki  sprema  se  na  osvajanje  Du- 
brovnika.  Senat  se  obra6a  kroz  Stjepana  Gradica  na  papu,  koji 
Salje  municije  gradu;  jer  kako  ka2e  Eard.  Cybo  u  listu  od  25. 
Maja  1678  na  Senat:  Njegova  Svetost  znade^  od  koje  vaznosti  je 
uzdrSavanje  republike  za  sigumosi  krSianstva,  a  osobito  Italije^, 
Panique  je  zavladala  gradom,    te  se  o6ekuje  svaki  das   neprijatelj. 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO  USTBOJSTYO  RBPUBUKB  DUBROVA6kR.  5 

Arkibiftkap  je  na  omaku  da  prebrodi  na  dragii  obala  Jadrije.  Seoat 
megjutijem  dvrsto  ravna  krmilo  drzave,  te  slijedi  hrabriti  svoje 
poslanike  u  Carigradu.  U  to  Trijeme  Raai  dobiju  prvu  veliku  bitku 
protiv  Tur^inu  na  Cehrinu  (12.  Augusta  1678),  a  £etiri  dana  poslje 
umire  Nik6la  Bunic  okovan  u  Silistriji  i  svojom  smrti  odkupljuje 
iivot  domovini.  Hladnokrvni  poyJ63tDi6ar  Mtiller  pita  na  torn  pri- 
zom:  da  li  se  moze  iSta  zahtijevati  za  prozvati  Bunida  modemim 
Reffulom?  Drzatmik,  uzkrisi  razvaljenu  domovinu,  te  ju  preustro- 
Java,  pravnik,  Bpasava  mu  izmedju  ruSevina  grada  zakone,  te  ih 
uregjuje:^  pjesnik  u  ^asove  odmora,  putu]u6i  u  jaTnijem  poslima, 
daje  izraiaja,  po  uaviki  dubrova^ke  knjiSeynosti,  uzajamnosti  sla- 
venskog  duha  sa  zapadnijem ;  diplomat  izravnava  va^nijeh  razmi- 
rica  8  Mlecima,  a  zapeSatuje  svojim  2ivotom  nepokolebivost  domo- 
Tine  u  sporu  sa  Turskom.  Njemu  jednome  izmedju  plemica 
postavljena  je  spomen-plo^a  s  klasi^inim  natpisom'  saatavljenim  po 
IsuBOVCU,  kasnije  kardinalu  Tolomei,  koji  mu  dr2i  slovo  na  8ve6a- 
nijem  zaduSnicama  obavljenijem  pred  knezom,  Velikim  vijecem  i 
Senatom  u  crkvi  sv.  Vlaha  17.  Novembra  1678. 

Dvoboj  s  Turskom  nije  joi  STrlen.  Maro  Gu^etic,  drug  poginula 
Bunida,  oslobodjen  posredovanjem  Internuncija  (1679.),  pridruzuje 
Be  nastojanju  Kaboge  i  Bu£e,   joS  zato6enijeh  u  Badzafer-u^  prem 


^  Oetiri  godine  poslje  potresa  sastavi  svoju  „  Praxis  judiciaria  juxta 
stylum  Curiae  Ragusinae  —  perutilis  Consulibus^  Advocatis,  et  Can- 
cellar  its  —  juxta  legum  dispositianem  et  morem  Curiae  ordinata.^ 
n  poBYeti  te  znamenite  procesualne  mcne  knjige  dubrovadkoj  omladini 
spominje,  kako  pokraj  toliko  porusenijeh  knca,  nije  niti  jedan  javni 
turanj  propao,  a  niti  jedan  zakonik  izgorio  nakon  dvadeset  1  sedam 
dana  pofara.  ^dum  inter  communes  tectorum  ruinas  nee  una  quidem 
ex  publicis  arcihus  corruerit^  vigintique  et  septem  dierum  incendio 
nullus  penitus  legum^  statutorumque  liber  conjlagraverit,**  MS.  kod 
pisca.  Buni6  preinti,  da  se  njemu  ima  najyise  zahvaliti  sto  su  se  spa- 
sile  pravnicke  knjige. 

«  D.  0.  M. 

Nicolao.  De.  Bona.  Joannis.  Filio 

Singularis.  PrudoDtiae.  Senator!.  Qui.  Diffioillimis. 

Reipnbiieae.  Temporibus.  Oravissima.  Legatione.  Sponte 

Suseepta.  Ad.  Vicinum.  Bossinae.  Proregem.  Et.  Ab.  Eo 

Per.  Vim.  In.  Silistriam.  Transmissus.  Ibi.  Diuturno.   In 

Carcere.  Pro.  Patriae.  Libertate.  Catenatns.  Obiit 

Morte.  Ipsa.  Animique.  Oonstantia.  Immortalitatem 

Nominis.  In.  Omnem.  Posteritatem.  Promeritns 

Hoc.  Ex.  Senatas.  Gonsnlto.  Monumentum.  Honoris 

Et.  Memoriae.  Positum.  Anno.  MDGLXXVIII. 


Digitized  by 


Google 


6  K.  VOJNOVI6, 

da  ne  moze  s  njimi  obciti.  Rat  koji  se  bio  izmedju  Turske  i  Ruske, 
BvrSi  medjutijem  sretno  po  tur^ina,  te  Senat^  da  ubla^i  po  neSto 
Portu,  Salje  Seku  Gu6eti<5a  u  Carigrad  s  podankom  od  25.000 
dukata  uz  naputak,  da  se  stavi  u  dodir  s  poslanicima  republike, 
te  da  odbije  sve  Sto  bi  joj  moglo  donijeti  Stete.  U  isto  vrijeme 
piie  Stjepanu  Gradicu  a  Rim,  da  s  preporukoxo:  pape  pogje  u 
Paris  i  zatraii  posredovanje  saveznika  Turske,  Ljudevita  XIV. 
(22.  Septembra  1679);  ali  po  naredbi  ovoga  mora  ostaviti  Paris, 
osumnjiden  kao  JaDsenist.  Turska  zabavljena  drugdje  ne  popuSta, 
ali  ne  zaoStrava  spor.  Eaboga  i  Bu6a  ostaja  u  taranici  sve  do  Juna 
1681.  Napokon  vjeStini  republike  i  juna^kome  drianju  njezinih 
poklisara  podje  za  rukom  sklopiti  ugovor.  Suinji  poslanici  vradaju 
se  u  Dubrovnik,  a  Seko  i  Maro  Gu6eti6  pogagjaju  se  u  Sarafeyu 
s  paSom,  da  6e  republika  predati  unaprijed  u  ime  danka  lO.OOO 
godiSnjijeh  dukata,  koje  u  tom  iznosu  nigda  ne  plati.  Sve  stare 
traibine  Turske  su  ukopane.  Senat  povratiyiijem  se  poklisarima 
izrazuje  zahvalnost  domovine.  Ali  ma^  visijaSe  nad  glavom  Du- 
brovnika  joS  do  godine  1683.  S  oslobogjenjem  Be(ia  po  junadkoj 
ruci  Sobjeskovoj  (12.  Septembra  1683)  i  s  odrubljenjem  glave 
Kara  Mustaphe  bi  kona^no  spaSen  i  Dubrovnik.^  Tanke  niti,  koje 
on  bijaSe  po^eo  plesti  s  Carem  Leopoldom  I.  jo§  za  vrijeme  svojega 
dvoboja  s  Tar^inom,  dospjeSe  sa  Be^kijem  ugovorom  od  20.  Au- 
gusta 1684,  kojimi  se  Dubrovnik  yra6a  zaStiti  ug.-hrv.  kraljeva. 

Ovaj  povratak  bi  poaljedkom  velikijeh  svijetskijeh  dogadjaja,  i 
nije  se  obavio  po  Dubrovniku  bez  velike  opreznosti.  Iza  145  go- 
dina  turskoga  gospostva  kricanska  voj^ka  svete  lige,  u  kojoj  bijage 
10.000  Hrvata  pod  vodstvom  Karla  Lotarinikoga  i  izbornika  Maksa 
Emanuela  bavarskoga,  osYoji  Budim  (2.  Septembra  1686),  a  okolo 
istoga  vremena  Hrvati  pod  vojvodama  Ivanovicem  i  barunom  Ma- 
karom  zapremiSe  Pe6uh.  S  druge  strane  u  Dalroaciji  Venecija 
B  10.000  Hrvata  pod  zapovjedniStvom  generala  Cornara  i  Janko- 
vi6a  osvoji  na  juris  Sinj.  Navlastito  uzece  Budima  bi  pozdravljeno 

^  Republika  je  odmah  osjetila,  kako  je  i  njoj  odianalo  s  oslobogje- 
njem Be6a,  te  Senat  odaSevljenijem  listom  od  5.  Oktobra  1683  c^estita 
Papi  Inocenta  XI.  „che  ha  potuto  piegare  la  divina  miserioordia  al 
^sollievo  deir  afilitta  Christianity,  acci6  che  non  restasse  preda  della 
barbarie  ottomana,  ohe  riconoscveva  in  qnesto  momento  per  lei  fanestis- 
„Bimo  quanto  sia  potente  appresso  il  Dio  degli  eserciti  de  la  vera  reli- 
„gione  e  che  non  e  abbreviata  la  mano  del  Signore  a  porgere  oppor- 
„tuni  socoorsi  ai  suoi  fideli."  (Lettere  e  commissioni  diponente  1682 — 83 
u  Dubrovaikome  Arhivu). 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO  USTROJSTVO  BBPUBLIKR  DUBROVAdCB.  7 

po  krS6an8kijem  svijetu  kao  podetak  pada  polumjeseca,  te  ku6i 
Habsburgovaea,  kako  ka2e  Smidiklas,  donese  vjeru  u  sredu  nje- 
zinog  oruSja.  Ona  po^me  za  tim  snovati  o  napredku  ratovanja  i 
oslobodjenp  Bosne  i  Hercegovine  sve  do  DubrovDika.  Republika 
]e  vidjela,  da  bi  je  kod  diobe  zemalja,  koje  su  joj  bile  zalegjem, 
mogo  zapasti  dio,  ali  da  bi  mogla  takogjer  zamijeniti  Tardina 
Mle£i6em,  susjedom  za  nju  daleko  pogibeljnijem,  koji  bi  je  a  kopna 
i  s  mora  opkolio  i  zaduiio.  A  uz  to  razumjevala  je,  da  makar 
slomljena  turska  sila  po  svetoj  ligi  na  donjemu  Dunavu,  —  otpor 
njezin  mogao  je  lasno  obustaviti  na  po  puta,  kako  se  i  dogodilo, 
trk  krSdanske  pobjede.  Sve  ovo  se  zrcali  ill  medju  redcima  se 
8tije  u  Be^kome  ugovoru  od  20.  Augusta  1684,  majstorskom  djelu 
dobrovadke  diplomacije.^  Vlada  bijale  tadar  zastupana  u  Be«5u  po 
vjeStom  poklisaru  Rafu  od  Vlagja  Gu^etida,  kojega  revno  podupi- 
raSe  spanjolski  poklisar  markiz  de  Borgomanero.  Radilo  se  prije 
svega  osigurati  republici  ueutraliioBt  a  rata^  Sto  je  Yodila  liga,  u 
koju  Inocent  IX.  veliki  pokretad  krizare,  htio  je  povudi  i  Du- 
brovnik;  a  uz  to  crpsti  iz  zaStite  s  kraljem  Ugarskijem  svu  mo- 
gu6u  korist,  ne  izloii^ivSi  se  nikakvoj  pogibiji  pram  Porti.  I  zbilja, 
ugovor  bi  sklopljcn  tako,  da,  uspjela  ill  ne  uspjela  smijona  osnova 
bedkoga  dvora  iduca  na  oslobodjenje  Bosne  i  Hercegovine,  interesi 
Dubrovnika  ostati  6e  obezbijegjeni.  U  uvodu  ne  zacaju  se  Knez  i 
Malo  Vijede  iskreno  kazati,  da  stoprv  kad  su  vidjeli  „felieUatem 
armorum  Caesareorum  contra  Tyranum  Christianitatis  a  Deo  Ter 
Optimo  Maximo  beari^  —  odmah  po^eliSe  zakloniti  Dubrovnik  pod 
starodavnu  zafititu  Austrijske  ku6e,  prekinutu  za  neko  vrijeme  po 
Turskoj  sili.  Car  sa  svoje  strane  posYJedoduje  ^quanti  hanc  Bern- 
pttbJicam  de  universa  Christianitate  optime  meritam  aesUmat  et  di- 
Ugat^  i  uzima  je  pod  zaStitu  onako  kako  je  bila  u  staro  vrijeme 
pod  slavnijem  njegovijem  preSasnicima,  kraljeyima  Ugarske  i  Hr- 
vatske,  zajam5uje  joj  sva  prava  i  povlaStice,  a  u  prvom  redu  slo- 
bodn  trgovine. 

Za  jasniji  dokaz  te  zaStite  republika  se  obvezuje  pladati  kralju 
i  njegovijem  nasljednicima  500  dukata,  kako  je  bio  prije  obidaj^, 
ali  samo  kad  ce  biti  odaljena  mod  i  nasilje  tursko  iz  njezine  bli- 
zine  (remota  prius  per   Dei  gratiam  ex  illis  partihus  potentia  et 

^  Nalazi  se  u  dodatku  k  Engel'ovoj  povijesti  s.  334 — 340. 

*  Na  posredovanje  pape,  car  Leopold  I.  oprosti  vlastoradnijem  pi- 
smom  od  28.  sept.  1701.  republiku  podanka  500  dukata  na  neizvijesno 
vrijeme.  (Oledaj  a  dodatcim). 


Digitized  by 


Google 


8  K.  TOJNOTI6, 

violencia  Turcica),  Odpusta  kralj  atari  dug  Dubrovniku,  koji  ga 
nije  mogo  platiii,  otkad  Torska  zaposjede  Ugarsku,  a  po^ti  ce 
platiti  danak  —  opetovaDO  se  kaze  —  y^quando  tUi  praemittitur^ 
potentia  et  violentia  Turcica  a  dicta  republica  removebitur^ .  Ead 
se  bade  pak  imao  sklopiti  ugovor  mira  izmedju  Turske  i  kralja, 
ovaj  te  imati  obzira  i  oa  zaStitu  republike,  odevidno  i  proti  Mle- 
^icu.  (Habebit  insuper  Sacra  S.  M,  rationem  rdpublicae  in  futura 
padficatione  cum  Turco  ad  ejusdetn  defenHonem.) 

Dogogjaji,  koji  su  slijedili,  opravdaSe  opreznost  republike.  Ugovor 
bedki  dogjd  stoprv  na  vigjelo  poslje  osvojenja  Budima,  te  iz- 
nenadi  Veneciju,  koja  vrebafie  na  DubroYDik,  ne  bi  li  ga  zapre- 
mila  u  ratno]  navali,  koja  se  je  pribliiavala  njegoyijem  granicama, 
kad  liga  pomo£u  Hrvata  osvoji  g.  1687  Erceg-Novi  za  Mletke, 
koji  poBtadoBe  tim  opasnijem  susjedom  Dubrovnika*  Venecija  se  sa 
Bvoje  BtraDe  bojala,  da  ne  bi  Erceg-Novi  s  oslobodjenjem  Bosne  i 
Ercegovine  postanuo  pod  zaStitom  Cara  glavnijem  BtoYariStem  za 
BYe  carBke  zemlje,  te  je  nastojala  pra2iti  se  do  Trebinja  i  Popova 
i  opkoliti  Dabrovnik  2eljezniin  obru^om.  Za  Bre6u  ova  mjesta  pre- 
dala  Be  Caru,  koji  je  bdio  nad  republikom^  te  je  spasi.^ 

Medjutijem  otpor  turski  ne  malaksa  niti  poBlje  uze6a  Beograda 
(6.  Septembra  1688),  niti  uslijed  pobjede  krSdanske  vojske  na  Slan- 
kamenu  (19.  AuguBta  1691).  A  s  druge  strane  veliki  interesi  enrop- 
Bkoga  ravnovjesja;  stavljeni  na  kocku  neprestanijem  ratovanjem 
Ljudevita  XIV.,  u  koje  vas  zapad  i  Brediite  Europe  bili  bu  povu- 
deni,  prisiliSe  cara  Leopolda,  da  oduBtane  od  oslobogjenja  Bosne  i  Her- 
cegovine,  odgogjena  tako  za  dva  vijeka  radi  ambicije  franceskog 
kralja,  i  da  sklopi  karlovaSki  mir  (1699),  koji  zapedati  oslobodjenje 
Ugarske  i  Slavonije.  Eralj  ne  zaboravi  Dabrovnika  u  dotidnom 
ugovoru,  po  kojemu  (6lan.  2.)  bi  ospoBtavljen  kontinuitet  teritorija 
republike  b  TorBkom,  te  Mleci  biie  prisiljeni  u  tu  Bvrhu  oBtaviti 
bliza  mjoBta  zamijenivSi  ih  b  drugijem,  i  tako  odlane  Dubrovniku. 
Ali  ovaj  ne  zaboravi  prvi  sam  sebe,  jer  netom  vidi,  da  6e  se  oslo- 
bodjenje Bosne  i  Hercegovine  izjaloviti,  i  S  njim  izvjetriti  be^ki 
ugovor,  posla  u  Carigrad  poslanika  Budu,  da  isplati  Sultanu  sve 
izoBtale  danke  u  80  tobolaca.'  A  kad  godine  1717  bukne  novi  rat 
izmedju  Mletaka  i  Turske,  pogje  republici  za  rukom  i  pomo6u  in- 


*  SmiOklas,   Dvjestagodiinjica  oslobodjenja  Slavonije.  U  Zagrebn 
L  dio  s.  118—121,  129,  130,  137.  Engel  s.  249—252. 

•  Engel,  ibid. 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO  USTBOJSTVO  RBPUBLIKB  DUBR0VA5kE.  9 

gle&kog  poklisara  u  Po^areva^kom  miru  (dl.  IX.)  poluditi,  da  Mleci 
poYrate  Turskoj  Popovo,  Carinu  i  Zubce,  leiece  na  granici  Dubrov- 
nika,  i  da  se  tim  uzdr^i  neprekidnost  zemljiSta  medju  Dabrovnikom 
i  TurCinom.^ 

Nastade  tiSina  za  pol  vijeka,  Sto  Dubrovnik  ziveci  a  miru  s  Tur- 
6inom  i  8  kri^anskijem  silama,  upotL*ebiy  da  izlije^i  rane  zadane  mu 
potreaom,  da  nastavi  popravljanje  grada  i  da  podigne  trgovinu  i 
mornaricu.  Ova  bijaSe  skoro  UDisteoa  do  kraja  XVII.  stolfeca,  te 
86  vas  promet  po  moru  obavljao  kroz  nekoliko  trabakula  izmedju 
jedne  i  druge  obale  Jadranskog  mora,  oesdeset  godina  po8lje  po- 
tresa  prvi  veliki  brod  pod  zapovijedi  kapetana  Casilari  odjedri  u 
Smiron.  Sedmogodiinji  rat  (1755 — 1763),  koji  prouzrodi  uniSteoje 
momarice  franceske  i  Spanjolske  po  Inglezima^,  pruzi  priliku  repu- 
blic!, da  razvije  opet  svoju  pomorsku  silu,  i  da  okrijepi  avoje  go- 
spodarstvo. 

Nadodlo  bogatstvo  i  mir  otvoriSe  vrata  zadijevicama  medju  starom 
i  noTom  vlastelom.  Stara  zazirala  od  svakoga  mijeSanja  krvi  b  novom; 
i  Btrogo  je  branila  SaroWta  vjen^anja.  Prigodom  zaruka  jednog 
Eaboge  sa  sorbonezicom  g.  1763.  Veliko  Vijece  proglasi  vjeritbu 
nezakoDitom,  i  izklju(fi  zarudnika  iz  vije6a.  Plamen  razdora  bukne 
sa  joS  vecom  zestinom  usljed  novo  razmirice. 

U  Velikome  Vije6u  bijaSe  sedam  Sorkodevicijeh  obitelji,  brojem 
i  uplivom  odlu^ujucijeh.  Protiv  njihovoj  prijemoci  ustadoSe  Gradi6i, 
te  se  Bve  plemstvo  razdijeli  u  dva  tabora.  Na  delu  prvoga  atari  se 
Sayin  Luke  Paci6,  a  drugoga  Mate  Frana  Gradi6.  Ova]  predlozi 
u  Seuatu,  gastavljenomu  tada  od  45  ^lanova,  da  kod  zaklju^ka, 
koji  bi  86  stvorili  vedinom  glasova  ne  amiju  prisustvovati  vifie  od 
tri  lica  Sorko(Sevi6a  obitelji^  a  kod  onijeb,  gdje  se  zahtijevaSe  7^  ^^i 
Vs  glftsova  (tako  zvane  stretture,  uSi  izbori)  viSe  od  dva.  Ne  bivSi 
prihvacen  predlog,  Gradideva  strauka  ostavi  sjednice;  i  onemogudi 
Decembra  mjeseca  izbor  drSaynijeh  doBtojanstvenika  i  uredbeuika. 


^  Pri  sklapanja  Po2arova^koga  mira  bijase  kao  sobar  ingleskoga  po- 
slanika  Dubrovdanin  Bandur^  koji  mn  se  baci  na  noge  zaklinjudi  ga, 
da  nastoji  o  takome  omegjaSenju  izmedju  Porte  i  Mletaka,  kako  se  ne 
bi  Dubrovnik  mletadkoga  teritorija  dotaknuo.  I  sbilja  uz  pripomoc 
Austrije  i  Engleske  bi  zem1ji§te  dubrovacko  rastavljeno  od  mleta^koga 
sa  zapada  Elekom,  a  s  istoka  Sutorinom.  (Skurla  —  Bagusa  —  Cenfii 
Storici.  Zagabria  1876.  p.  21.)  • 

*  F.  Duruy^  Histoire  des  temps  modemes,  Paris  Hachette  1887 
p,  474. 


Digitized  by 


Google 


10  K.  VOJNOTld, 

Za  dva  mjeseca  republika  ostade  bez  vlade.  Dvije  stranke  privre- 
meno  se  u  tome  pogodiSe^  da  ce  vlastela  po  starosti  sjegjeti  redo- 
mice  mjeseca  Januara  za  osam  dana  u  kneSevoj  paladi,  da  6e  se 
ustrojiti  zdravstvena  oblast,  jer  je  kuga  bila  na  vratima.  Narod 
redom  i  radom,  kojemu  86  bio  sviknuo  od  stolje^a,  kao  da  ne  opazi 
oskudice  vlade,  nego  se  slijedi  baviti  obrtom  i  trgovinom,  a  tim 
spasi  grad  od  rasula.  Radi  straha  od  Tur^ina  stranke  se  nagodiSe.  Kod 
redovitijeh  zaklju^ka  tri  6e  Sorkodevica  moci  sudjelovati  odludu- 
judijem  glascm,  a  ostali  savjetujucijem;  kod  ii£ib,  dva  6e  brata 
imati  pravo  glasovaDJa,  a  ostala  pravo  savjetovanja.  Obustava  iz- 
bora,  koja  je  bila  dovela  grad  do  ruba  anarkije,  sili  uz  to  stranke, 
na  udesnu  odluku;  po  kojoj  bi  odregjenO;  da  se  imadu  ^asti  srecom 
a  ne  izborom  anaprijed  podjeljivati  (legge  di  sortizionej.  Od  sada 
ce  dakle  slijepi  slu^aj  a  ne  iskuSana  mudrost  upravljati  republikom, 
a  ipak  taj  zakon,  ako  i  postade  izvor  velikijeh  nereda^  bje  nii£na 
mjera,  koja  uz^iava  grad  od  joS  vedijeh.^ 

Iznenadni  sukob  s  Ruskom  prekine  vlasteoske  svagje.  Godine 
1768  bijaSe  buknuo  rat  iznaedju  nje  i  Turske,  te  ruska  flota  pod 
zapoTJedniStvom  Orloya  za  prvi  put  dogje  a  Jadransko  more,  i 
susrete  mnogo  dubroyadkijeh  brodova,  koji  hodjahu  iz  Aleksandrije 
u  Carigrad  krcati  hranom,  te  ill  zaplijeni  i  zaprijeti  gradu;  da  6e 
ga  bombardovati,  ne  osvr6uci  se  na  kazivanja  Dubrov^ana,  da  ih 
je  Aleksandrijski  paSa  prisilio  krcati  robu.  Republika  se  obrati  na 
be^ki  dvor  za  posredovan je ;  ali  oduoSaji  izmedju  Marije  Terezije  i 
Katarine  II.  nijesu  bili  najbolji.  TinjaSe  osim  toga  u  dvoru  ru- 
skome  nesklonost  napram  Dubrovniku  joS  od  Petra  Velikoga,  tija 
molba  na  Senat  god.  1724,  da  bi  dopustio  srpskom  velmozi  Savi 
Vladi3lavi6u,  koji  stanovaSe  u  Dubrovniku,  podignuti  pravoslavnu 
kapelu  u  svome  vrtlu,  bi  odbijena.  Jedinstvo  vjerozakona  bijaSe 
tako  neumoljivo  zavladalo  u  tradicijama  republikc;  da  kai  odma 
poslje  potresa  Sesstotina  srpskijeh  obitelji  bijaSe  se  ponudila  na- 
staniti  se  u  opustoSenome  gradu  i  teritoriju  uz  godiSnji  porez  od 
3000  dukata;  Senat  pokraj  decimirana  i  osiromaSena  pu^anstva 
odbi  ponudu  * 

^  Skurla  o.  c.  s.  23.  Engel  o.  c.  s.  262  i  slj.  pripisuje  obustavu 
izbora  Kabogi-noj  zadijevici,  Skurla  Sorkocevicevoj :  po  svoj  prilici 
obe  ga  prouzrofiise. 

^  Engel^  o.  o.  s.  241 — 248,  gdje  se  pozivlje  na  Colotti'a.  Evo  kako 
86  stvar  pripovijeda  u  Illyricum  Sacrum:  ,^Anno  1667  cum  terrae- 
motus  horribilis   multa   hominum    millia   teclorum  ruinis   obruisset, 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO  U8TR0JBTV0  RBFUBLIKB  DUBBOVA^KB.  11 

Posred  velike  stiske  Senat  pokuSa  poslati  u  Petrograd  svoga 
najyjeStijega  poklisara  Frana  Ranjinu,  ali  utaman.^  Megjutijem 
Orlov  bijaSe  poSo  zimovati  u  Livorno,  po  sredu  za  republiku,  kojoj 
za  Ijubav  papa  Element  XIV.  zauzme  se  kod  Velikoga  Vojvode 
toskaoskoga,  i  sbilja  ovomu,  nadahnutom  po  bedkom  dvoni,  pogje 
za  rukom  Bkloniti  Orlova  na  popuitanje.  Bi  sklopljen  po  torn  g. 
1775  u  Pisi  ugovor  izmedju  Rusije  i  Dabrovnika,  u  koji  bi  povu- 
^ena  i  stara  razmirica;  te  republika  obeca,  da  6e  se  drzati  neu- 
tralna  u  svakom  ratu,  u  kojerou  bi  mogla  biti  upletena,  da  6e  pri- 
miti  u  grad  ruskoga  konsula,  koji  ce  biti  Blobodno  dr^ti  u 
konsularnoj  ku6i  pravoslavnu  kapela  za  sebe,  za  obitelj,  i  za  ruske 
podanike.' 


iidem  Schismatici  ad  regionem  desertam  a  plebe^  atque  a  cuUura 
hofninum  frcquentandam  colendamqtie  sexcentas  suorum  familias  se 
deducturos,  binaque  in  singuloa  annos  aureorum  tnillia  et  quinqua- 
gena  soluturos  polliciti  sunt.  Nihil  his  aut  illis  Senatus  indulsU;  et 
eadem,  qua  semper  usus  fuerat  constantia  animique  firmitaie  omnia 
eorum  promissa  respuit,  posttdata  rejecit,  omnemque  iisdem  spetn 
domicilii  apud  Ragminos  obtinendi  praecidii:  quod  et  nuperrhne 
factum  cum  schismatici  auctoritate  et  potentia  Orlowi,  qui  Russorum 
dassi,  et  bellicae  in  Turcas  expeditioni  praeerat^  iterum  sibi  aditum 
in  Ragusinam  ditionem  ut  aperiretur  totis  viribus  postularunt ;  sed 
irrito  consilio  (do  nekle) ;  nam  iterum  a  Ragusinis^  licet  hi  gravis- 
simis  obrepti  essent  difficillimisque  rerum  suarum  incommodis,  for- 
tissime  reptdsi  sunt,^  Illyrici  Sacri,  Tomus  Vf.  Ecolesia  Ragusina. 
Auctore  Daniele  Fariati  et  Coletti.  p.  277. 

^  Bijase  tadar  obicaj  kod  petrogradskog  dvora  uadariti  poslanika 
na  odlazka  dragoojenim  krznom.  Ranjina,  ne  samo  §to  ne  bi  primljen 
po  Katarini  6iji  Ijabimao  bijase  Orlov,  nego  mjesto  obi6noga  dara  po- 
nudiSe  ma  500  rubalja.  Raojina  azme  samo  jedan  rubalj,  dineci  znat! 
carici,  te  ce  mu  slu2iti  da  nabavi  caridinu  sliku.  Patujaci  iz  Beca  put 
Carigrada  Ranjina  se  ustavi  a  Berlina,  i  zatraii  aiidijenoiju  kod  Pre- 
derika  IL  Padae  govor  o  Tarskoj,  kojoj  poslije  zadnjijeh  poraza  diplo- 
inaoija  prorieaSe  kratak  2ivot,  te  kralj  upita  poslanika,  koju  dri^avu  bi 
republika  radje  imala  susjedom :  „onu,  kralju^  —  odgovori  —  koja  bi 
se  s  njom  bolje  vladala."  Ranjina  bijase  nesretne  tjelesne  vanjstine, 
nizak,  hrom  i  grbav.  Poslan  jednoc  kao  poklisar  veziru  Bosanskome, 
ovaj  vidivsi  ga  taka  navali  na  njega  yi£u6i:  ^pak  nijeau  tvoji  gosparl 
imali  drugoga  meal  poslati,  nego  tebe,  nakazo?"  A  Ranjina  mirno 
njemn:  ^Gospodaru,  bolji  se  salje  boljima,  ni^ijem  nizke,  a  ti  mozes 
biti  sretan,  da  sam  ja  tebe  zapao.*'  (Skurla  o.  c.  s.  24.) 

■  Skurla  o.  e.  s.  19  i  slj.  Engel  262 — 266.  U  zahvalnost  za  na- 
stojanje  be^koga  dvora  u  ovoj  razmirici  republika  pokloni  Mariji  Tere- 
ziji  ruku  Sv.  Stjepana  kralja  Ugarskoga,  sto  je  kroz  dva  stoljeca  sto- 
jala  u  Dubrovniku,  a  kra^jiea,  po§to  bi  za  osam  dana    (od  29.  Maja 


Digitized  by 


Google 


12  K.  VOJNOVI6, 

Republika  nagje  dvrste  zaStite  kod  be^kog  dvora  i  u  oeprilici  u 
kojoj  86  nagje  g.  1782  sa  Napuljskijem  kraljera.  JoS  pod  koncem 
XII.  vijeka,  da  se  oalobodi  mletadkog  pritiska,  bila  se  ona  obratila 
na  Vilhelma  kralja  Sicilije,  i  s  njim  sklopila  ugoYor,  dozvolivSi  mu 
da  driii  posadu  a  Dubrovniku  pod  sicilijanskijem  zapovjednikom 
(Governatore  delle  armi).  U  teCaju  vremena  pokroviteljstvo  Mle- 
ta^'ko,  a  kasnije  ugarsko  *  hrvatsko,  udiniSe  napuljsku  posadu  su- 
visnom.  Nezna  se,  iz  kojih  politidkijeh  namjera,  napuljski  dvor  po- 
zi^ajuci  se  na  ugovor  odg.  1173,  zahtijevao  od  republike,  da  smije 
drzati  u  Dubrovniku  vojui^koga  zapovjednika,  a  na  otporu  ovoga 
dade  zaplijeniti  sve  dubrovadke  brodove,  koji  se  nala£ahu  a  napulj- 
skijem lukama,  i  vas  imutak  Dubrov^ana  u  dri^avi.  Republika  se 
utede  kroz  svoga  poslanika  na  be^kom  dvoru  grofa  Ayala,  napuli- 
tanca  po  rodu  i  knji^evnika  na  glasu,  Josipu  IL,  koji  joj  odgovori 
po  Kaunitzu,  da  poznaje  prava  i  dui^nosti  poti^uce  od  ugovora  g. 
1684  i  da  6e  se  za  nju  zauzeti.  I  zbilja  one  iste  godine  poaredo- 
yanjem  Austrije  Dubrovnik  eklopi  ugovor  s  Napuljskijem  kraljem, 
kojemn  dozvoli  da  smije  namjestiti  u  gradu  „il  governatore  delle 
armi^  pod  uvjetom^  da  se  nece  niti  za  dlaku  prtiti  u  poslove  re- 
publike.  Ovaj  pravi  f,pictu8  masculus^  brez  vojske  i  brez  mo6i 
ostade  u  Dubrovniku  do  konca  republike.^ 

U  to  vrijeme  dubrova^ka  mornarica  joS  se  jedan  put  i  to  za 
posljednji  razmaha.  Sjevero-amerikanski  rat  s  Engleskom,  upletanje 
u  nj  Franceske  i  povlastice  priznate  neutralnijem  silama  unapre- 
di§e  jur  dobro  porinuto  brodovlje  dubrova^ko,  koje  brojaSe  tadar 
okolo  trista  velikijeh  ladja,  koje  jedrahu  najviSe  Medjuzemnijem 
morem  i  cak  do  Indije.'  S  Turskom  vladaSe  mir,  te  odnoSaji  bi- 
jahu  take  prijateljski,  da  Sultan  izdade  g.  1778  ferman,  kojim 
s  primjerom  do  tada  nepoznatijem;  dozvoljavaSe  slobodno  vjeroiz- 
povijedanje  svijem  katolicima  u  Trebinjskoj  biskupiji,  spadajudoj  u 
dubrova^ku  metropoliju,  uslijed  desa  rimska  Propaganda  zahvali  se 
republic!. 

Take  pod  koncem  XVIII.  vijeka  vladaSe  prividan  mir  i  prividno 

do  5.  Janija  izpostavljena  u  Be^u  na  poklonstvo  vjemicima,  darova  je 
Ugrima,  koji  ju  Cuvaju  i  sada  u  dvorskoj  budimskoj  crkvi.  (OelSid,  0. 
c.  p.   113.) 

>  Engel  0.  u.  s    84,  85,  269—273. 

■  Engel,  (0.  c.  s.  269—273)  broji  ih  167,  a  uz  to  26  koji  sn  se 
gradili  na  Gruzkom  sknru.  Skurla  0,  c.  s.  19 — 32)  ho<5e  da  ihjebilo 
260,  a  Qelci6  (0.  c.  s.  116—120)  400.  Uzeo  sam  broj  300  kako  sam 
£uo  od  ostanaka  jod  ^ivucijeh  one  dobe. 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO   USTROJSTyO    RBPUBLIKB   DUBR0VA6kB.  13 

blagostanje.  Mornarica  je  bila  ostala  jedini  izYor  privrede.  Obrt  je 
bio  propao.  Trgovina  na  kopnu  doSla  na  manje,  jer  je  bilo  poilo 
za  rukom  Mleoima  odyratiti  je  od  Dubrovnika  na  Spljet  i  dobiti 
monopol  soli  za  Bosnu  i  Hercegovinu.  Ovo  zadnje  potisne  oatrag 
stonske  solnice  i  prisili  vlada  izdati  nespretnu  naredbu;  da  se  ima 
svaki  obskrbiti  obilato  domadom  soli,  na  Sto  Konavli  odgoYoriSe 
bunom,  uguSenom  po  republic!  moralnom  podporom  Austrije;  koja 
je  bila  zapremila  uslied  Campoformijskog  mira  Boka  Eotorsku  i 
bijaSe  Bpremna  doci  Dubrovniku  a  pomoc  svojom  yojBkom^ 

I^ogje  glad  od  g.  1789  i  posljednja  kuga  g.  1795,  koji  zadadoSe 
gradu  novijeh  udaraca,  a  nntarnji  ^ivot  bijase  uzdrman  ponovlje* 
nijem  zadjevicama  izmedju  stare  i  novo  vlastele  i  muklijem  rova- 
renjem  pritisnutijeh  Eonavljana.  Sve  nsslucivaSe,  da  se  priblifava 
kobni  das  za  Dubrovnik.  StraSni  vihar  franceskoga  prevrata  dopre 
i  do  njega,  povladivSi  ga  a  SYOJ  vrtlog. 

Campoformijskijem  mirom  stara  zavidnica  i  takmica  Dabrovnika, 
Venecija,  bijaSe  predana  sa  Dalmacijom  Austriji  (g.  1796).  Strab, 
da  ne  bi  i  Dubrovnik  izgubio  torn  prilikom  svoja  nezavisnost,  bi 
razprSen  yjeStom  diplomatidkom  rukom  Ajale  i  izjavom  Austrije, 
da  ce  ja  poStoyati.  Ali  kad  PoSunskijem  mirom  od  g.  1805.  Dal- 
macija  bi  ustupljena  po  Austriji  Napoleonu  —  zakasnjela  predaja 
Boke  kotorske  Francezima,  i  njezina  zaprema  po  Crnogorcima  i 
po  ruskoj  fioti  pod  zapoyjednidtyom  podadmiralja  Sinijayina  udi- 
niSe,  da  se  Dubroynik  nagje  megju  dyije  yatre,  megju  Francezima, 
koji  dolazahu  iz  zapada  i  rusko-crnogorskom  yojskom^  koja  prije- 
6ai6  iz  iztoka.  Stara  mudrost  ostayi  senat,  koji  se  obmanjiyao,  da 
ce  spasiti  republiku  bezoru^anijem  neutralitetom,  koji  bijaie  pred 
koja  godina  izdao  Mletke.  Ruska  flota  obeca  $toyati  neodyisnost 
Dubroynika,  dok  Francez  nebude  stayio  nogu  na  njegoyo  zem- 
IjiSte,  te  Sinijavin  sayjetoya  senat,  da  utyrdi  grad  i  da  nedopusti 
Francezima  prijelaz  u  Boku.  Senat  ne  posluSa  ga,  nego  se  ogranidi 
jayiti  generalu  MolitorUy  koji  bijaSe  zapremio  Dalmaciju,  da  mimo- 
idje  republiku,  e  da  je  ne  bi  izlozio  nayali  rusko-crnogorske  yojske*. 
Da  je  po  sreci  posluSala  sayjet  Ruske  i  nekolicine  ylastelina,  koji 

*  Engel  o.  c.  s.  277  —  280.  —  Skuria  o.  o\  s.  19—32.  —  GeleSic 
0.  c.   116—120. 

*  Prijegovori  za  odstraniti  pogibelj  ruske  provale  tekli  su  kroz  grofa 
Gjiira  Vojnoviiia,  zapovjednika  ruske  ratne  fregate  ^Venere",  gjeda 
pis^eya  u  ime  ruskoga  punomocnika  Sankovskoga  1806.  (Senator ski 
eakljuiak  od  god.  1806.  Lettere  e  Commissioni  di  ponente  od  iste 
godine  u  starome  dubrovaikome  arkivuj. 


Digitized  by 


Google 


14  K.    VOJNOVI6, 

vidjahu  spas  grada  u  prijateljstv^a  Rusije  —  moie  biti,  da  bi  se 
republika  spasila,  te  makar  pala  za  kratko  yrienie  u  ruke  Fran- 
ceske,  posredovanjem  Aleksandra  I.  bila  bi  uskrsnula  u  be^kom 
kongresu;  kako  Evakov. 

Megjutim  general  Lauriston  pribliziavaSe  se  grado; .  prividno  da 
marSira  put  Boke,  te  zamoli  Senat,  da  ga  pusti  a  tu  svrhu,  te  sa 
svojom  Yojskom  od  800  Ijudi  prenoci  u  gradu.  UljezavSi  u  nj,  uta- 
bori  se,  obecavSi,  da  6e  poStivati  republiku.  Ovo  bi  znakom  izjave 
rata  megju  rnsko-crnogorskom  vojskom  i  franceskom.  Dvie  se  vojske 
sukobiSe  17.  jnnija  1805  blizu  Dubca  i  Brgata.  Francezi  biSe  po- 
tu^eni,  a  Dubrovnik  izloien  svijem  ratnijem  posljedicanoiay  bombar- 
dovan  po  raskoj  floti  s  mora  i  rusko-crnogorskom  vojskom  b  kopna. 
PaleS  i  grabez  uniStiSe  u  podgradjima  i  u  Gru2u  bogatstvo  od 
stoljeda.  Skar  izgori.  Steta,  procienjena  po  samijem  Franeezima, 
iznosila  je  20  milijuna  franaka.  Dvije  krScanske  sile  u6inige  od 
OTOg  slavenskog  perivoja,  (iesa  ne  u^iini  Tur6in  na  vrhuncu  svoje 
mo<Si|  kad  zastraSivaSe  svu  Europu.  General  Molitor  dogje  s  Yojskom 
od  1600  Ijudi  i  oslobodi  grad,  ne  dirajuci  za  tada,  dok  nebi  osvojio 
Boku,  barem  formaluo  u  nezavisnost  Dubrovnika.  U  ovom  grozni- 
^avom  stanju  progje  g.  1807.  Trideset  i  prvoga  Januara.1808.  za- 
povjednik  en  chef  francezke  vojske  Marmont  dade  iznenada  opko- 
liti  vojskom  knezevu  pala^u,  naperiti  iz  Srgje  topove  na  grad,  te 
narediv§i  Senatu  da  se  skupi,  dade  pro^itati  po  svome  pobo6nika 
dekret  a  ime  Napoleona:  „le  Gouvernement  et  le  SSnat  de  Bagusa 
8ont  dissous**, 

UstupivSi  sili  one  driave,  kojoj  se  krupno  zamjeri  pred  viSe  od 
dva  8tolje6a  radi  svojega  prijateljstva  sa  ^panijom,  svrSi  Dubrovnik 
svoj  £ivot  kao  ito  daleko  mo6nije  dr^ave  u  tedaju  svjetske  povijesti, 
prezivivSi  ipak  za  jedanaest  godina  svoju  takmicu  i  zavidnicu  Vene- 
ciju,  i  ne  poloi^ivSi  svoje  vol  j  no  oruzja,  kako  ona,  pred  noge  Napoleona. 

Iz  rake,  u  koju  bi  poloiena,  mogla  je  vigjeti,  kako  se  ruSi  car- 
stvo  njezina  ruSitelja  a  kad  bi  s  Dalmacijom  pridru^ena  Austriji, 
mogla  se  nadati,  da  6e  je  uspomena  viSestoljetne  zaStite  pod  za- 
kriljem  ugarsko.hrvatskijeh  kraljeva,  kojim  bi  povra6ena,  dinit  do- 
zivjeti  skromnijeh  ali  destitijeh  dana  u  kolu  svoje  bra6e. 

II. 
Preustarojstyo  driave  i  sudova. 

Dubrovnik  se  je  prei^ivio  142  godine  poslije  potresa.  Vidismo, 
kojim  se  junadtvom  znao  izkopati  iz  razvalina,  te  kako  negda  Iz- 


Digitized  by 


Google 


8UDBEN0   nSTROJSTTO   RRPUBLIKB   DUBROVAdKIB.  15 

raeli6ani  s  jednom  rukom  pograditi  hram  domovine,  a  a  drugom 
braniti  se  raa6em  od  nasr6u6ijeh  neprijatelja.  Najte^e  {e  bilo  uz- 
poBtaviti  dr^avnu  sgradu  ostancima  naraitaja  ukopana  pod  kame- 
njem  propaloga  grada.  Zuta  hnjiga  cam  predoduje  taj  mu^ni  posao 
po6amSi  od  prve  sjednice,  koju  dria  V.  V.  u  tvrdjavi  Revelinu 
10.  ]unija  1667.,  dva  mjeseca  i  6etiri  dana  poslije  treSnje.  Vidimo 
tu,  kako  su  arkitekti  noBloini  u  osnovi,  te  si  megju  sobom  protu- 
slove;  vidimo  radnike,  gdje  kamen  kamenu  prislanjajUy  da  ga  ^esto 
drugijem  izmjenjuju,  take  da  se  sgrada  tako  rec  svakijeh  deset 
godina  preinaduje  do  pred  pad  republike;  koje  5udo,  da  6e  ]e 
prvi  vjetar  odpuhnuti.  Ovome  penelopinom  radu  cemo  prisustvo- 
vati,  te  Dam  je  red  pratiti  ga  ponajviSe  kronologidki,  da  bam  slika 
bade  yjernija.  Osim  toga  odvra^a  nas  od  sustava,  kojega  se  do- 
sada  drzasmo  kod  nacrtanja  zakonodavnog  rada^  dinjenica,  da  Zuta 
hnjiga^  s  malo  izQimaka,  ne  donaSa  nam  od  treSnje  naprijed  dru- 
gijeh  zakona,  osim,  kako  bi  sada  rekli;  organidkijeh.  Ono  malo, 
§to  ih  nalazimo,  umetnut  cemo  u  prikladno  mjesto. 

Ostanci  Senata  skupiSe  se  prvi  put  poslije  putresa  3.  junija  1667., 
da  sazovn  ostanke  Velikoga  Vieca  i  da  mu  predloiie  po  pre^ivje- 
lijem  6uvarima  pravde  promjenu  ustava^  postalu  nu^nom  uslijed 
mioule  katastrofe,  i  to  s  po^etka  u  svrhu,  da  bi  se  umanjio  broj 
svijeL  vijeca  i  magistrata  driave.  Dogje  u  sjednicu  od  10.  junija 
samo  38  velevijecnika,  jer  veci  broj  bijaSe  poginuo  pod  podrtinama 
grada,  neki  jedva  spaSeni  teSko  su  bolovali,  a  bilo  ih  je  dosta, 
koji   su  se  nalazili  u  inozemstvu^    SakupiSe  se  a  Revelinu,  jer  se 


*  Evo  uvod  historicke  te  sjednice:  „Z)/c  X.  Junii  1667.,  Hodie 
congregatum  fuit  Excinum.  Maius  consilium^  praecedentibus  dehitis 
intimationibus,  et  sono  Campanae  more  solito  in  Fortellicia  Re- 
vellini  hujus  civitatis,  cum  in  Sala  Magna  dicti  Consilii  Rectoralis 
palatii  terremotu  maxima  concussi  et  diruti  die  sexta  Aprilis  prae- 
sentis  anni  convocari  non  potuit,  in  quo  interfuerunt  Consiliarii 
38;  nam  major  numerus  Consiliarium  d.  Consdii  tarn  ob  mortem 
quam  plurimorum  Nobiliian  dicta  die  ruinis  peremtorum.  turn  ob 
adversam  valetudinem  aliquorum,  et  a  dominio  absentium  convenire 
nonpotuit,  et  usque  ad  hanc  diem  prius  propter  augustias  reipu- 
blicae,  Civitate  ipso  terremotu  concussa  et  incendio  devastata,  nimio 
affiicta  moerore  ipaum  Consilium  convocari  non  valuit"  ....  Zatim 
slijedi  talljanski:  „Essendo  stato  accommesso  ai  signori  Provveditori 
delta  citta,  che  formino  e  riporiino  it  loro  parere  sopra  la  dimi- 
nugione  del  Consiglio  di  Pregatiy  Consiglio  minore  e  altri  magi- 
strati  e  officii  delta  republica  per  parte  presa  sotio  li  3  giugno  del 
presente  anno  1667.,    riportano^  .  .  .  .  L.  C.  c.  265.  Svilokosina  ru- 


Digitized  by 


Google 


16  K.   VOJNOVI6. 

velika  dvorana  u  kneievoj  palaSi  bila  potresom  poruSila.  U  toj 
znamenitoj  sjednici  bijaSe  sveden  broj  Senatora  na  21,  malo  mje- 
seca  poslje  na  25,  a  biti  66  jih  dosta  15  mjesto  dosadanjih  36  za 
valjaoi  zaklju^k;  —  Maloviecnika  na  Seat,  kasnije  sedam,  a  naj- 
stariji  po  redu  svakoga  6e  tjedna  biti  zamjenikom  (vice-rettore) 
kneza,  dok  ne  bude  ovaj  izabran ;  —  iuvara  pravde  na  tri,  izberi- 
vijeh  izmegju  vlastele  koja  sa  prevalila  45  godina;  —  kaznenijeh 
sudaca  na  tri,  koji  6e  stvarati  zakljudke  vedinom  glasova,  a  jedno- 
duino,  kad  se  radi  0  Ye6ijem  zlodinima,  pedepsanjem  smriu,  za£i- 
votnom  robijom  ili  matilacijom,  te  kad  se  ne  bi  sloiili;  ima  pri- 
stati  knez  ili  njegov  zatnjenik^  —  civilnijeh  sudaca  na  tri,  a  dosta 
6e  ih  biti  dva  za  valjani  zakljuSak  (dtie  del  quali  facciano  il  tri- 
bunale) ;  —  blagajnika  na  tri,  a  zastupnika  Gospe  Velike  na  dva ;  — 
privatnijeh  odvjetnika  na  tri,  a  poznije  na  ^etiri,  koji  6e  u  isto 
vrijeme  obaviti  sluibu  drzavnijeh ;  —  a  zdravstvenijeh  iinovnika  na  tri, 
koji  ce  postupati  u  sluSajevima  smrtne  kazni  kano  kriminalni  suci. 

Obzirom  na  izaimno  stanje,  samo  za  ovaj  put  moga  se  primiti 
ostalijeh  slu^ba  i  bivSi  poslanici,  koji  toga  redovito  nijesa  smjeli, 
dapa^e  i  oni  dinovnici,  koji  nijesu  joS  polo^ili  radune  predpotresne 
svoje  sluibe ;  ali  Veltko  Vijece  usprkos  treinji  oslobagja  ih  te  zva- 
ni(ine  duinoati.  Netom  budu  izabrana  tri  radunovoditelja;  oni  6e 
im  iznijeti  svoje  raCune,  drugovaSje  biti  6e  liSeni  sluzbe.  Ova  prva 
reorganizacija  imala  je  trajati  do  konca  decembra,  a  mogla  se  me- 
gjutijem  preinaditi  vecinom  glasova. 

Istog  onog  dana  oci  republike  skrbiSe  se  za  drugu  veliku  po- 
trebu,  to  jest  za  popunjenje  praznina  udinjenijeh  po  kataatrofi  u 
svojijem  redovima.  Agregacija  nije  se  mogla  obaviti  pod  tefikijem 
uvjetom  zakona  od  18.  januara  1664,  uplate  naime  od  10.000 
talijera«  Vlastela  i  narod  bijahu  pali  na  prosja6ki  fitap,  ali  za  to 
bilo  je  i  plemi6a  i  pudana,  koji  su  bili  stekli  neumrlijeh  zasluga 
kod  pada  grada,  i  koji  se  bili  udinili  dostojni  sjedati  u  driiavnijem 
zborovima.  Veliko  Vijece  zakljudfuje,  da  se  mogu  pridruziti  privo- 
lom  vecine  svijeh  triju  vije6a  deset  obitelji,  koje  su  zasluzile  do- 

kopisa,  koji  demo  a  daljoj  ovoj  raspravi  citirati.  Ovaj  rukopis  jasno  1 
pomljivo  prepisan  bjese  vlastnost  jos  ^ivucega  jako  zaslu2noga  tiskara 
Frana  Martecohini-a,  koji  mi  rede,  da  ga  je  dobio  od  pokojaoga  ka- 
nonika  stolne  orkve  dubrovadke  Rafa  Radelje,  a  da  ga  je  ovaj  prepisao 
iz  Cervina  rukopisa,  te  ga  usporedio  s  autentickijem  tekstom,  koji  se 
cava  u  c.  kr.  okruznome  sudu  u  Dubrovniku. 

1  L.  C.  Usporedi  sa  Zak.  od  X  dec.  1667,  c.  267. 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO    USTROJSTVO    RBPUBLIKR    DUBROVA^KH.  17 

movini,  a  to  pet  odmah;  a  drugijeh  pet  za  tri  mje8eca^  Ali  ne 
smiju  se  uiuljati  kakvi  potepuzi.  Nijedan,  bio  domadi  sin  ili  ino- 
stranacy  ne  moi^e  biti  upisan  u  zlatnu  knjigU;  ne  bude  li  imao 
ka6e  u  gradu  i  nekretnina  u  dr^avi  u  vriednosti  od  3000  dakata*. 

Pod  konac  g.  1667.  broj  civilnijeh  konzula  di2e  se  na  iest^  koje 
ce  zamijeniti  starovijecnici,  ne  budu  li  izabrani  do  6.  januara  1668. 
Stvara  se  u  isto  vrieme  sud  od  sedmorice  mjesto  desetorice  za  rije- 
Senje  priziva  protiv  interlokutornijem  osudama. 

Nema  jog  osoblja,  da  se  uspostavi  prizivni  zborni  sud  (Collegio)^ 
nego  ce  za  sada  Senat  u  broju  od  petnaest  6lanova  rijeSiti  sve 
gradjanake  prizive.  TreSnja  bila  je  uniStila  vuneni  obrt,  i  s  toga 
ne  bi  viSe  uspostavljen  doti^ni  ured,  ^iju  dvostoljetnu  povijest,  na- 
dovezanu  na  procvat  ove  vai^ne  obrtne  grane,  nacrtasmo  a  prijaB- 
njijem  razpravama^. 

Izbor  kneza  se  odgodio  sve  do  proljeca  g.  1669,  jer  nije  imao 
ku6e,  gdje  bi  mogao  pristojno  stanovati,  a  pregragjivanje  knezeve 
palade  iSlo  je  sporo,  jer  od  treSnje  i  od  poi^ara  nije  ostalo  bilo 
drago,  nego  nutarnje  dvoriSte,  nad  kojim  arkitekt  iibeni^ke  stolne 
crkve  podi2e  sadanju  pala^u^.  Za  sve  ovo  megjuvrijeme  malovije6- 
nici  SQ  se  po  starosti  izmjenjivali  svake  uegjelje  na  5elu  exekutiye^ 

Ove  najpreSnije  mjere  biSe  poprimljene  pod  pritiskom  poruSena 
grada.  lilo  se  polagano,  po  potrebi  i  po  sredstvima. 
j^-j^^  Pitanje  2ivotno  republike  bijaSe  ono  agregacije,  te  smo  gore  vi- 
gicija,  gjeli)  kako  ona  nije  htjela  u  onijem  prilikama  posegnuti  obilato  a 
pu6ka  raku,  nego  se  oslabila,  pridra^iySi  si  samo  deset  gragjan- 
skijeh  obitelji,  koje  unesoSe  sjeme  razdora  u  panj  staroga  vlasteo- 
skoga  stabla.  Vidi  se  iz  zakona  g.  1673.,  da  oyo  pitanje  slijedi 
mnSiti  velevijecnike,  koji  otvaraju  vrata  jo5  petorici  izmegju  do- 
ma6ijeh  pu^kijeh  i  inostranskijeh  (dalmatinskijeh)  plemi6kijeh  obi- 
telji,  a  to  pod  uvjetom  zaklju^aka  ye6ine  svijeh  triju  vije6a,  i  za- 
kona od  godine  1662®.  Ali,  rek  bi,  da  su  vrata  bila  proved  Siroka, 
jer  dvadeset  godina   kasnije  vidimo  gdje  Veliko  Vije6e,   s  razloga 

^  L.  C.  ibid.  ^9^  aggreghino  dette  died  famiglie  con  quelle  propo- 
sizioni  di  meriti  fatti  al  Pubblico  nostra  et  benefizii  da  farsi  al 
tnedesimo  dalle  famiglie  concorrenti^. 

*  Id.  c.  269.  Zak.  od  28.  cot.  1668. 

»  L.  C.  0.  267,  269.  Zak.  od  1.  dee.  1667. 

*  GeUiSj  0.  0.  B.  65,  66. 

^  L,  C.  c.  269,  270  Zak.  od  28.  nov.  1668,  i  od  10.  aprila  1669. 

*  L.  C.  0.  272,  Zak.  od  28.  apr.  1673.  „Considerato  che  dalla 
prudenza  del  senate  in  tempi  addietro  felici  per   altro  per  questa 

R.  J.  A.  oxv.  ^   2 

Digitized  by  VjOOQIC 


18  K.    VOJNOVI6, 

Sto  plemsivo  drzi  vagu  u  republici^  te  daje  pravilo  narodu  i  po- 
sjednicima,  ukida  sve  prijaSaje  zakone  0  agregaciji  kao  nejasne, 
i  take^  koji  bi  mogli  donijeti  Stete  domoviniy  te  stvara  11  torn  ob- 
ziru  slijedece  ob6eDite  propise:  1.  nijedan  zakon  ne6e  se  modi  una- 
prijed  stvoriti  o  agregaciji  nego  8a  tri  6etvrtine  glasova  svijeh 
triju  driaynijeh  vijeda;  2.  nijedna  obitelj  ne  moie  biti  primljena 
nego  8  istijem  brojem  i  privoljom  driavnijeh  sborova ;  3.  kad  bi 
80  imao  predloiiti  takay  zakon,  imadu  biti  prisutni  u  doti^nom 
vijedu  8yi  Velevijeinici,  Senatori  i  Malovijednici.  Zape6a6uje  8e  pak 
zakon  propiaom,  da  ga  se  ne  smije  preinaditi,  nego  opet  uz  tri 
6etvrtine  glasova  svijeh  triju  vije6a^.  Aristokracija  se  zatvaraSe  u 
^eljeznom  obru^u,  koji  je  zaduSivaSe. 

Na  koncu  godine  1673.  (sedam  godina  poslije  potresa)  uspostav- 
Ijaju  se  dr^avni  odvjetnici  a  broju  dvojice,  koji  6e  biti  na  rukn 
eraru  i  sudjelovati  ce  kod  prizivoog  postupka,  a  broj  privatnijeh 
odvjetnika  povisuje  se  na  6etiri,  jer  civilni  poslovi  su  se  po5eli  jur 
mnoiiti;  te  se  osjedala  potreba  branitelja^  Tri  godine  kasnije  nspo- 
stavlja  se  prizivni  zborni  sud  (coUegio)  sa  istom  sudbenosti*. 

Malo  po  malo  oporavlja  se  uprava  u  teritoriju.  Tri  otoka  do- 
bivaJQ  jednog  kneza,  koji  ce  izmjenice  stanovati  tri  mjeseca  u  Lo- 
puda,  gotovo  poruSenom  od  potresa,  a  tri  u  oipanu.  Jedan  6e  ka- 
petan  biti  za  Trstenik  i  Janjinu  u  Rata,  te  ce  takogjer  stanovati 
po  tri  mjeseca  u  svakom  mjestu,  a  knez  konavoski  biti  ce  kape- 
tan  Cavtata.  Ovako  bi  ustanovljeno  g.  1680.  Oetiri  godine  kasnije 
Trstenik  i  Janjina  dobivaju  svaki  svoga  kapetana,  a  knez  kona- 
voski node  viie  stanovati  neSto  u  Konavlima,  a  neSto  u  Cavtatu, 
nego  6e  imati  residenciju  a  svojoj  paladi  u  Konavlima^ 

Pod  koneem  XVII.  vijeka  odustaje  se  od  jednoga  tzmedju  naj- 
zama^nijeh  crkovno-pravnijeh  na^iela  republike.  Uslijed  potresa  ne 
samo  Sto  se  poruSila  stolna  crkva,  nego  se  smanjili  prihodi  nad* 
biskupije  na  250  rimskijeh  fikuda,  take  da  nije  bilo  moguce  nad- 
biskupu    driati    sjemeniSte,    te   se    nijesu   htjeli   viie   primiti    ^sti 

patria  qtiando  era  numerosa  la  nobiltd  si  giudicd  per  rilevanti 
rispetti  essere  necessario  per  il  ben  pubblico  Vaggregazioni^  e  mili- 
tando  al  di  d^oggi  i  medesimi  rispetti  che  indussero  allora  il  senato 
a  tal  risoluzione,  e  essendo  in  sorte  altre  cagioni  piii  gram,  che  ora 
persuadono  il  medesimo  .  .  .  ." 

>  L.  C.  c.  278.  Zak.  od  23.  febr.  1696. 

»  Id.  0.  273.  Zak.  od  1.  dec.  1673. 

«  Id.  0.  274.  Zak.  od  23.  marta  1686. 

*  L.  C.  0.  274.  Zak.  od  26.  jula   1680,  i  Zak.  od  1.  marta  1684. 


Digitized  by 


Google 


SUDBTCNO   nSTROJATVO    REPUBUKB   DUBROTA^KB.  19 

sveienici  iz  ItalijO;  odakle  sn  najviie  dolazili  vrhovni  pastiri  da- 
brovadke  crkve^  Uslied  toga  Yeliko  Vijece  odluSuje  g.  1680.,  da 
i  doinaci  ^ovjek  moze  postati  arkibiskupom',  jer,  kaie,  uslijed  pro- 
mjene  prijafinjijeh  prilika  nije  razlozito,  da  tugjinci  u£iyaju  prvo 
crkveno  dostojanstvo  u  drCavi,  a  domaii  da  ne  moga  obnaiati 
6a9ti,  koja  mo2e  usreciti  mnogo  obitelji  uaiega  grada'.  Ovaj  razlog 
nije  bio  jedini  odludujuci,  te  je  prikrivao  druge;  ali  nam  dokaznje, 
da  kod  rijeSenja  dri^vnijeh  pitanja  Btalifino  samoljnblje  ima  prevagu 
nad  interesima  republike. 

Ovako  se  doilo  do  po^etka  XVin.  vijeka,  kad  se  jar  bio  po- 
dignuo  grad,  te  sa  bili  otstranjene  yanjake  pogibli  i  driava  podela 
nzivati  mira  i  blagostanja.  Yeliko  Vije6e  daje  izraza  sYome  veselja 
u  zakona  od  18.  stadenoga  1704,  gdje  se  zahvaljuje  Bogu,  koji 
8e  poslje  toliko  teSkijeh  kuSnja,  kojim  bi  izlo^ena  a  proila  vre- 
mena  republika,  smilovao  podijelivdi  ]oj  mir,  te  svoj  blagoslov  izli 
na  DJU;  amnoiavii  ylastelu,  „da  ae  sve  bolje  uiorsti  hitak  naie 
8lobode"\  Uslijed  toga  mnoii  se  broj  Senatora,  a  kojima  je  po£i- 
Talc  gotovo  sve  teiifite  vladanja,  na  36,  a  dosta  ce  ih  biti  25  za 
valjanost  zakljodaka,  te  21,  kad  Senat  fimgira  kao  prizivni  sod^; 
kako  se  broj  vlastele  umnaia,  take  raste  g.  1713.  onaj  starovijec- 
nika  na  41,  a  g.  1731*  na  45,  pri  kojim  je  ostao.  Da  bade  valjan 
Benatski  zaklju^ak,  treba  ih  27,  a  za  rijeSenje  priziva  24*. 

Ali  s  poYecanjem  broja  Vlastele  ne  povrati  se  republici  stara 
krijepost  i  snaga.  Sve  se  to  vile  gubi  interes  za  obdu  stvar,  tako 
da  je  Yeliko  Yije6e  prinn^deno  g.  1705.  propisati,  da,  ne  bude  li 
na  prvome  niti  na  drugome  sazivu  doio  zakoniti  broj  dlanova, 
skopStina   ce  se   mo6i  driati  u  bad   kojemu  broju.  Ovo  je  prevec 

*  Engel,  0.  c.  s.  262—266. 

'  Ovaj  zakon  bi  stvoren,  kako  sam  se  mogao  osyjedoditi  prebirajuci 
n  Dubrovnikn  dopisivanje  Stjepana  Gradida  kod  Cerve,  eda  bi  se  on 
primio  arcibiskapske  stolice;  —  ali^  poito  ju  je  odbio,  slijedili  sn  je 
zapremiti  inostranci  sve  do  g.  1721. 

»  L.  C.  c.  276  Zak.  od  2.  aprila  1680. 

*  L.  C.  c.  279  jfll  signor  Iddio,  che  per  i  suoi  occulti  e  impeneira- 
bili  giudizii  ha  visitato  in  diversi  tempi  con  varii  e  disastroai  ac- 
oidenti  questa  repuhblica^  si  i  degnato  ora  u$ar  gli  atti  delta  sua 
misericordia,  col  farla  non  solamente  riposare  in  grembo  delta  quiete 
desiderata,  ma  cumular  anche  te  sue  benedizioni  sopru  di  essa  colla 
propagaziane  delta  Nobiltit,  accid  sempre  piti  resti  stabilita  la  sus^ 
sistenza  della  nostra  libertd^. 

*  Ibid.  c.  281.  Zak.  od  18.  Apr.  1707. 

«  L.  C.  c.  288  Zak.  od  15.  nov.  1713,  i  od  4.  jan.  1731. 

* 


Digitized  by 


Google 


20  K.  VOJNOV16, 

otkrivalo  2alosno  Btanje  drzave^  te  dvije  godiue  poslje  zakon  bi  opo- 
zvan^.  A  u  senatu  koleba  se  takogjer  potrebit  broj  za  dr^anje  sjednica 
toli  u  svojstvu  driavnoga  tijela,  koliko  u  onome  prizivnog  suda'. 

S  jedne  strand  nemar,  gdje  je  valjalo  bezkorisno  ulagati  svoj 
trud  za  domoyiou,  —  as  druge  jagmenje  za  javna  mjesta,  gdje 
sa  ova  bila  placena.  Godine  1726.  povisuju  se  plate  za  sve 
seoske  knezove  i  kapetane,  te  se  ustanovljaje  poslje  obnaSane  ^asti 
petgodiSnja  yakacija,  da  uzmogne  do6i  red  na  svakoga  plemida. 
Uslijed  ^esa  nastade  otimanje  i  jagma,  te  nu2da  odrediti^  da  se 
svaki  Velevijednik  prije  nego  zapo^me  izbor  vanjskijeh  dinovnika 
u  godiSnjoj  velikoj  skupStini  od  prosinca,  ima  zakleti,  da  se  nije 
upustio  u  spletke  dogovore  ili  sveze  za  sebe,  za  svojtu  i  za  pri- 
jatelje,  nego  da  ce  dati  glas  za  onoga,  kojega  6e  poznati  po  svijesti, 
da  je  najsposobniji  za  javna  slui^bu.  A  navagjaja  se  za  razloge 
tome  propisu  neredi  koji  su  se  od  nedavna  dogagjali  i  bojazan  jos 
gorega  kvara*. 

Eod  izbora  viSijeh  driavnijeh  dostojanstvenika  vidimo  g.  1747., 
demu  u  povijesti  Dubrovnika  nema  jo§  primjera.  Mjesto  obnoviti  ih 
kako  je  bio  zakon  i  obi^aj  od  pamtivijeka,  prosinca  svake  godine, 
odregjuje  se  usuprot,  da  malovi]e6nici,  ^uvari  pravde,  kriminalni 
suci  i  civilni  konzuli  za  trogodiSnje  1748—1750.  ne6e  bit!  iza- 
brani,  nego  ce  doci  po  redu  na  6ast  oni,  koji  su  bili  u  sluzbi  u 
prijaSnjemu  trogodiStu  (1745  —  1747.),  a  samo  ce  se  popunit  broj 
zborom,  ako  bi  koga  nestalo.  Na  isti  nadin  se  ima  postupati  sa 
ostalijem  uredbenicima.  Blagajnike  i  zastupnike  Gospe  Velike  imadu 
izmijeniti,  kad  im  se  svrSi  trogodiinja  slazba,  njihovi  preSasnici  za 
minule  tri  godine.  iSenatori  pak,  koji  sada  obnafiaju  tu  ^ast,  ostati 
ce  na  syome  mjestu  uz  ove  tri  godine^  Izvanrednoj  ovoj  mjeri 
Yjerovatno  bi  uzrokom^  da  se  stane  na  put  izbornijem  spletkama. 
Najviie  pak  su  se  jagmila  vlastela  okolo  mjesta  Senatora,  jer  se 
suvrenstvo  vrsilo  najviSe  po  starome  vijeiu,  a  ovo  je  dostojanstro 
otvaralo  vrata  prvijem  (iastima.  I  evo  se  stvara  g.  1749.  novo  dr- 
zavno  tijelo  pod  naslovom  „novi  zhor^  (novo  coUegio),  koji  ima 
N<^vi  biti  rasadnik  budu6ijeh  senatora.  U  taj  zbor^  koji  se  ima  smatrati 
*■•'•  neka  vrst  pred-senata  (come  un  avantisenatoj^    Veliko  Vijede   bira 

^  Id.  e.  280.  Zak.  29.  jula  1705  —  e.  283.    Zak.   21.   jula  1707. 
"  Id.  c.  301.  Zak.  od  26.  marta  1746,  c.  304  Zak.  od  26.  jana  1747. 

•  L.  C.  c.  286.  Zak.  od  26.  marta  1726  „  .  •  .  «  disordini  da  non 
moJto  invalsi  in  tal  affare  .  ,  .  ,  che  fdnno  apprender  corrutele  sempre 
maggiori^  Ibid.  c.  289  Zak.  od  1.  aug.   1736. 

*  Ibid.  c.  304.  Zak.  od  20.  dec.  1747. 


Digitized  by 


Google 


SUINBKO    USTBOJSTVO    REPUBLIKB   DUBROVA^B.  21 

dvadeset  i  jednog  dana,  koji  ce  biti  Senatori  u  nadi  (Senatori  in 
aspettativa),  Netom  naime  umre  starovijecnik,  zaprema  njegovo 
mjesto  najstariji  ^lan  novoga  zbora^.  I  ovijem  putem  hoce  se  pre- 
prijeSiti  spletkarenje  kod  izbora  Btarovijeduika.  A  htjelo  se  uz  to 
rasprtiti  Senat  6esti  tereta  prizivne  sudbenosti,  i  pru^iti  zgodu 
zbornijem  dlanoyima,  da  se  vjezbajn  u  bududemu  svoine  zvanju; 
jer  malo  mjeseca  poslje  bi  povjereno  novome  tijelu  rijeienje  u 
u  drugoj  molbi  svijeh  gragjanskijeh  parnica  u  pokretnijem  stvarima 
sugjenijem  po  konsulima,  po  drugijem  manjijem  tinovnicima,  i  po 
seoskijem  knezoyima  i  kaStelanima  do  iznosa  300  perpera.  Naj- 
stariji  izmegju  njih  predsjednik  je,  a  o  boku  mu  stoje  dva  ^lana 
odma  iza  njega  izabrana,  koji  de  vrSiti  karnosnu  vlast  nad  drugo- 
vima  i  strankama'. 

Ali  bilo  se  duboko  zagrezlo  u  spletke,  fakcije  i  saveze,  koji  do- 
vedoSe  republika  u  tako  opasno  stanje,  da  je  samo  krajno  sredstvo 
moglo  obostaviti  propast'. 

Izborni  zakon,  po  kojemu  se  republika  vladala  barem  od  400 
godina,  ustupa  mjesto  mje$ovitome  sustavu,  u  kojemu  glavnu  ulogu 
igra  sreca  (Legge  di  sortizione).  Ova  ima  izlije^iti  Sto  je  kvar 
Ijucki  iStetio.  Lijek  mo^e  biti  istina  gori  od  bolesti,  ali  ga  je  red 
kuSati,  jer  je  druga^ije  smrt  neizbjeziva.  Ead  poStenje,  znanje  te 
isknstvo  godiuama  ste^euo  ne  odluduju  yi$e  kod  savijesti  om'jeh; 
koji  su  pozvani  podjeljivati  javne  dasti,  nego  preporuka,  kabala, 
mit  i  druge  nizke  strasti,  —  tadar  manje  kvara  nosi  sreca,  koja 
makar  slijepa  zna  koji  put  i  pravo  pogoditi.  Jeli  pak  skupStina 
odregjena  za  tu  funkciju;  —  tadar  spletkarenja  i  urote  mogn  raz- 

^  L.  C.  Zak.  od  21.  apr.  1749.  Ovaj  zakon  nije  se  mogao  preina- 
diti,  nego  uz  314  prisutnijeh  Veleyijecnika,  a  samo  senat  ga  je  mogo 
autentidno  tuma^iti. 

«  Ibid.  Zak.  od  20.  dee.  .1749. 

'  L.  C.  Zak.  od  5.  marta  1763  nosi  slijedecu  motivaoiju:  Const- 
derando  che  le  leghe^  le  fazioni  e  brogli  essendo  state  sempre  abbor- 
rite  dalle  nostre  leggi  e  nei  tempi  presenti  divenute  troppo  familiari 
con  grave  danno  delta  Bepubblica^  per  estirpare  queste  e  per  rimettere 
nella  dovuta  liberty  i  voti  dei  constglieri  dei  nostri  consigli^  —  bi 
zaklju^eno  „che  da  qui  in  appresso  non  s'abbia  a  procedere  nelV 
Ecc.  Maggior  Consiglio  aWelezione^  come  finora  si  i  praticato  de^ 
Magistrati  e  offizii  delta  Bepubblica,  ma  i  medesimi  debbano  parte 
sortirsi  e  parte  eleggersi  nella  maniera^  che  per  ciascheduno  de' 
magistrati  e  offizii  sard  col  presente  provedimento  stabilito.^  M.  S. 
Svilokos.  s.  16,  17.  Ova  Zakonska  osnova  bi  po  nalogu  Senata  izragjena 
po  tri  senatora,  a  ne  po  duvarima  pravde,  to  prihvadena  sa  69  glasa 
proti  7. 


Digitized  by 


Google 


22  K.  YOjinovi6f 

rovati  dr£avu  do  temelja.  U  ostalome  izbor  na  srecu  za  najviSe 
drzavne  dasti  obavljao  se  o  polovici  XV.  vijeka  u  Firenci,  a  to  u 
vrijeme  cvata  eve  repablike.  BaS  da  se  stane  na  put  spletkama, 
velika  skupStiDa  svaka  dva  mjeseca  na  sre6a  bi  izvukla  imena 
cehorici  priora,  koji  so  vrSili  eksekntivna  vlast;  a  svaka  ^etiri 
mjeseca  6lanove  zakonodavne  vlasti^. 

Novi  izborni  zakon  bio  je  mjeSovite  naravi,  gdje  sre^a  i  biranje 
za  neke  ^sti  su  odlu^ivale,  za  druge  samo  biranje,  a  za  trece 
samo  sreca. 

Knez  imao  je  biti  izabran  izmegju  svijeh  starovjecnika,  koji  su 
bili  premaiili  50.  godinu,  a  to  take,  da  od  onijeh,  ^ija  imena  bi  se 
bacila  a  £aru,  tri  su  imala  biti  izvu^ena,  a  V.  V.  6e  izabrati  jednoga 
od  trojice  veiinom  glasova.  Veliko  Vijede  ima  biti  u  zakonitome 
broju,  ali  ne  bade  li  ga  niti  u  drugome  sastanku,  u  tre6ema  6e 
obaviti  izbor  bio  kojigod  broj  prisatnikfi. 

Za  2a8t  cimlnijeh  konsula  yuku  se  imena  Sestorice  izmegju  svijeh 
velevije6nika,  a  svaki  od  te  iestorice  naznaduje  jeduog  kandidata, 
koji  je  podvrgnut  balotaii.  Na  isti  na^in  su  izabrani  blagajnici  i 
zastapnici  Gospe  Velike,  Sv.  Vlaha  i  bonice. 

Samo  sreiom  su  izabrani  malovijeinici,  ^uvari  pravde,  kriminalni 
suci,  odvjetnici  driavni,  kamerlengi,  massari,  solinari;  ra^unovodci; 
justicijeri,  zastupnici  ostalijeh  korporacija,  zdravstveni  dinovnici, 
carinarski  procjeniteiji,  nadzornici  bolnice  od  milosrgja,  6inovnici 
nad  kriomdarenjem  vina',  i  pisar  Velikog  gradskog  carinarskog  ureda. 

Slijedili  su  biti  izabrani  kao  do  sada  vecSinom  glasova  velevijec- 
nika  privatni  odvjetnici,  carinari  gradski  po  veliko  i  Btaro-vie6ni- 
cima  u  dvima  komorama  (per  camera),  knezovi,  kapetani  i  svi  ostali 
seoski  6inovnici  kako  do  sada. 

Da  ne  bi  mjesta  ostala  prazna,  tajnik  kne^ev  imao  je  svaki  put  kad 
bi  se  sastalo  V.  V.,  podastrijeti  knezu  imenik  svijeh  ispraznjenijeh 
Sasti,  a  knez  u  prvoj  sjednici  predloziti,  da  se  po  zakonu  popune. 

Bila  je  bojazan,  da  se  ne  bi  doSlo  do  izbora  magistrate  i  po 
novome  zakonu,  te  bi  za  taj  slu^aj  propisano,  da  imadu  biti  za- 
mjenici  oni  koji  su  u  zadnjemu  trolje6u  bili  u  slu^bi. 

Istijem  ovijem  zakonom  bi  ukinut  novi  zhor^  koji  ustraja  samo 
14  godina,  a  to,  jer  jagmenje  za  mjesto  starovijedni^kog  kandidata 

^  Duruy^  Histoire  des  temps  modernes.  Paris  1887.  p.  67. 

*  L.  C.  c.  296  Zakonom  od  26.  marta  1737  bi  ustrojen  sud  od 
trojioe  Senatora,  koji  su  imali  nadzirati  kriomcarenje  yinom,  preduzeti 
istrage  i  neprizivno  udarati  osude. 


Digitized  by 


Google 


SUDBBNO   U8TR0JSTV0    BBPUBLIKB   DUBROVA^KB.  23 

bijase  donijelo  svagje  i  razdora^  Mjesto  njega  bi  stvorena  tako 
zvana  y^Giunta  del  Collegio^^  odregjena  za  istu  svrhu  kao  novi 
zbor^  u  koju  bi  uniSla  43  plemida  izabrana  po  V.  V.  vecinom 
glasova.  I  ova  ustanova  donijela  je  smutnje  i  zavade  u  samomu 
senatorskoma  tijelu,  te  nije  imala  dugoga  zivota. 

Vigjeli  smo  u  histori^kome  pregleda,  kako  se  stvoriie  dvije  fak- 
cije  izmegju  Pucic^  i  Sorkodevic4  s  jedne,  koji  sa  htjeli  nadvla- 
dati  velikijem  brojem  glasova,  kojim  su  ovi  zadnji  raspolagali,  a 
8  dmge  Gradicd.,  koji  su  se  toj  premodi  opirali,  te  u  prkosnoj 
borbi  stranke  su  bile  do6erale  inad  tako  daleko,  da  se  nijesu  mogle 
pokriti  dr^avne  ^sti^  te  je  republika  ostala  za  njeko  vrijeme  bez 
ylade,  tako  da  ju  je  samo  zdrav  razum  puka  spasio   od  anarkije. 

Ovomu  opasnome  stanju  uSini  kraj  isti  zakon  propisavgi,  da 
po8to  je  itetno  dobrome  ylaiaQJu,  ako  ima  viSe  ^lanova  jedne  obi- 
telji  u  Senatu,  u  svrhn,  da  se  uspostavi  u  tome  zboru  rasklimano 
ravnotezje';  od  jedne  obitelji  ne  smiju  vi^e  od  tri  hrata^  ili  otac 
sa  dva  clana  iste  ku6e  (braca  ili  djeca)  imati  odlu^ujuci  glas  gdje 
Senat  zak1ju6uje  s  vecinom  glasova.  Gdje  pak  fungira  kao  sud, 
li  kod  uzijeh  zakljudaka,  kad  se  naime  vecina  sastoji  iz  Vs  i^^  i^ 
Vg  glasova  (nelle  stretture)^  samo  dva  6lana  od  iste  obitelji  imati 
ce  glas  odlu^njuci.  Svi  ce  ostali  ^lanovi  iste  obitelji  imati  samo 
glas  savjetujuci. 

Daje  nam  mjeru  skrajnosti  razdora,  do  kojega  su  bill  doSli  dr- 
iavni  zborovi,  dalnji  propis  u  istome  zakonU;  po  kojemu  pedep- 
Buje  se  desetgodiSnjijem  liSenjem  svake  ^asti  i  blagodati  dr^avne 
onaj  koji  bi  uvrijedio  Senatora,  ili  bi  mu  se  zagrozio  u  svrhu  da 
ne  pogje  u  vijece,  kako  i  onaj,  koji  bi  silom  zaprije^io  sastanak 
Senata.  Malo  Vijeie  je  nadle^no  zametnuti  istragu,  zatvoriti  krivca 
i  udariti  osudu,  a  ne  bude  li  uSinilo  svoju  du^nost,  svaki  Senator 
se  pretvara  u  suca,  te  moze  osuditi  delinkventa.  Protiv  osudi  ima 
mjesto  prizivu  na  Senat  kroz  ^uvare  pravde. 

Autenti^no  tuma^enje  zakona  zbivalo  se  redovito  ili  po  Malome 
Vije6u,  ili  po  duvarima  pravde^  ili  po  objema.  Ali  ovim  zama§nim 
nstavnim  zakonom  bi  naregjeno,  da  mo^e  biti  tuma^en  jedino  po  se- 
natu  i  da  se   ne  smije   preina^iti  nego  po    Vs  glasova  svijeh  triju 

*  Id.  ibid.  „  Che  per  allontanare  le  discordie  e  le  confusioni  fra 
la  nobiltA^  capaci  a  generare  gravissimi  danni  alia  repubblica  e  per 
procurare  la  pace  e  Vunitd,  dei  sentimenti  fra  la  medesima  debbasi 
abolire  per  Vinapresso  la  creazione  dei  collegisti^^. 

*  L.  C.  ibid  ....  nuffine  di  evitare  un  cost  pericoloso  disordine, 
e  di  ridurre  ad  un  equilibrio  necessario  Vautoriti  dei  privati .... 


Digitized  by 


Google 


24  K.  VOJNOV16, 

vijeda.  Zakon  ima  trajati  15  godina  t.  j.  do  godine  1777.,  da  se 
vidi  kako  ce  odgovarati  iskustva.  Sije^nja  mjeseca  te  godine  imade 
se  u  Senatu  pretresati;  da  li  ima  novi  izborni  zakon  dalje  trajati, 
ill  se  uspostayiti  stari.  Doti^ni  zaklju^k  styoren  ye6inom  glasova 
starovijednika  imade  se  iznijeti  pred  Veliko  Vie6e. 

I  zbilja  srpnja  god.  1777.  ovo  potvrdjuje  zakon  od  5  oi^ujka  1763. 

all  samo  do  velike  skupStine  slijedecega  prosinca   U  ovoj  slijedi  po- 

tvrda,  ali  s  dosta  znatnom  preinakom.  Magistrati,  koji  su  svrSili  svoju 

slu^bu,  kao  malovijecnici,  duvari  pravde  i  kriminaini  sudci^  imadu 

bit!  podvrgnuti  halotazi  na  potvrda.  Po^ima  se  dakle  dati  neka  stal- 

nost  dr2avnijem  sla2benicimay  da  se  kuSa  i  na  taj  na^in  preprijediti 

izborne  smutnje.  Ovako  preina^eni  zakon  imao  je  trajati  pet  godina. 

Aitrti-     U  OYO  doba  spadaju  dva  vrlo  va^na  zakona.  Godine  1776.  valjda 

laeija  pod  uplivom  zakond.  amortizacije  crkvenijeh  dobara,  koji  su  bili  pre- 

UtgijABoteli  mah  a  srednjoj  i  jui^noj  Europi;  o^ivljajn  stari  zakoni  republike 

^***  od  XIV.  vijeka,  koji  su  bili  pali  u  neobiCaj,  te  se  zabranjuje  svi- 

jem   blagijem   djelima   (opere  pie)   svjetoynijem  i   crkovnijem   sti- 

cati  nekretnina  njemu  ostavljenijeh  testamentom    ili   drugijem   na- 

slovom.  Blagajnici  imadu  jih  odmah  prodati  na  javnoj  dra^bi,  i  to 

tuzemcu  (raguseo  nazionale)^  koji  ima  izruditi   cijenu    blagajni,   a 

OYa  u  dogovoru  s  blagim   dijelima  ima   je   uloiiti    koristonosno  u 

dr£ayi  ili  izvan   dr^ave,  da  uzmogne    prihodom   slobodno   raspola- 

gati.  Dozvoljeno  je  samo  iznimice,  za  poljepSanje  grada,  da  blago 

djelo  gradi  u  Dubrovniku  kudu. 

Starodavni  je  bio  zakon,  odgoyarajuci  onomu  nepouzdanju,  kojim 
su  se  gledali  narodi  one  dobe,  i  posebnijem  prilikama  Dubrovnika, 
na  koji  su  vrebali  iz  mora  Mle^ici,  a  iz  zapleca  Tur^in,  ne  bi  li 
stavili  nogu  na  njegovo  zemljiSte,  da  inostranac  ne  smije  pod  bud 
kojim  naslovom,  pak  niti  u  ime  prcijO;  posjedovati  nekretnina  u 
teritoriju  republike^  Potvrgjuje  se  taj  zakon  i  zapovijeda  se  bla- 
gajnicima,  da  kad  bi  nekretnina  pala  u  ruke  tugjinca,  imadu  je 
za  godinu  dana  prodati  na  javnoj  dra^bi,  a  vlasniku  predati  cijenu. 
Dapa^e,  ako  Dubrovkinja  ide  za  inostranca,  nekretnina,  koju  nosi 
u  miraz,  ima  se  prodati,  kao  da  je  zapala  tugjinca.  JoS  viie:  ako 
Dubrovkinja  stanuje  van  dr^ave,  ne  smije  svoje  nekretnine  dati 
PfkiuP^  strancu  upravljati*. 

lafiil      Jedna  krijepost  nije  se  ugasila  u  Dubrovniku  do  n jegovog  pada, 
pak  se  evo  grije  na  toj  vatri   sadanji,  a  grijati  ce  se  budu6i  nara- 

*  Ovo  starodavno  na^elo  je   usvojeno   iz   slicnijeh   uzroka  opstijem 
imovinskijem  zakonom  za  Cmu  Gom. 

•  L.  C.  Zakon  od  3.  apr.  1776  MS.  SviL 


Digitized  by 


Google 


SUDSKO    USTKOJSTYO    RBPUBLIKB    DUBROVA^'KK.  25 

fitaj.  Vrelo  kridanskog  milosrdja  nije  usahnulo.  God.  1671.  drzaynijem 
noYcem  se  ustrojava  prva  dtedionica  (Monte  di  pietit)  na  korist  siro- 
maSnoj  ruci  naroda.  God.  1781.  stvara  se  zakon,  po  kojemu  od  sva- 
koga  zapisa,  ostayljena  testameiitom  ili  darovStinom  inter  vivos  bud 
kojemu  blagome  djelu,  treci  dio  ima  se  dr^ati  de  lege  odredjen  na 
korist  bonicama  grada,  izuzamgi  zapise  za  godiSnje  zadusnice  i  za 
trista  misa  i  za  novi  gojitbeni  zavod  sluini^ki  (conservatono)^  koji  se 
otvori  g.  1785.  na  Pustjerli^  Taj  legalni  zapis  imade  se  razdijeliti  u 
troje,  za  booicu  Domus  Christi,  zsl  onu  od  Milosrgja  i  za  uboznicu ; 
glede  ove  posljednje,  u  koliko  bi  Senat  naSao  za  sbodno^.  Dijelovi 
bonice  idu  na  povidenje  glavmce;  te  kad  bi  prihod  take  narasao,  da 
ne  bi  viSe  trebovalo  tog  prineska,  ovaj  ce  proci  na  korist  uboi^nice 
(ospitale  del  mendici)  ili  drugog  blagoga  djela  po  suda  Senata^ 

JoS  cemo  ovdje  spomenuti  vai^an  zakon,  koji  sjeca  na  starodavne 
tradicije  aristokracije  glede  novijeh  stedevina  teritorija  a  Konay- 
lima  i  u  Primorju.  Nitko  ne  smije  u  tijem  prijedjelima  kupit  zemlje, 
ako  ne  stanuje  u  gradu  i  u  njegovijem  predgragjima,  a  i  to  samo 
javnijem  pismom^  koje  ima  biti  uvrSteno  u  podebnu  knjigu,  i  uz 
potvrdu  zakletvom  od  strane  kupca,  da  je  nabavio  zemlju  za  sebe 
ill  za  koga  stanovnika  grada,  a  kancelar  ima  to  biljeiiti  na  okrajku 
izprave,  sve  to  pod  prijetnjom  niStetnosti  prodaje.  Bade  li  prijav- 
Ijeno  Malome  Vije6u  i  dokazano,  da  se  kupac  krivo  zakleo,  polo- 
vica  prodane  zemlje  zapada  drzavu,  a  druga  polovica  prijavitelja, 
Za  sluSaj,  da  bi  seljak  kupio  ili  nabavio  taku  zemlju  za  sebe,  bla- 
gajnici  imadu  je  odma  prodati  te  izruditi  cijenu  kupcu.  Nevalja 
ovdje  zaboraviti,  Sto  u  zadnjoj  raspravi  izticasmo,  da  gospodari 
zemaljah  nijeau  ih  smjeli  drzati  na  carina  (u  vlastitoj  reziji)  nego 
da  su  ih  imali  davati  seljacima  na  polovinu,  dijem  bi  se  donekle 
paralizovale  posljedice  one  zabrane^.  Stoji  donekle  u  saveza  sa 
ovijem  zakonom  i  drugi  pozniji,  po  kojemu  toliko  gosparima,  ko- 
liko seljacima  bijaSe  zabranjeno  trgovati  vinom  onijeh  prijedjela. 
Seljak  nije  ga  smio    kupiti  za  preprodaju,   niti   ga   primiti   a   ime 

*  Ovaj  zavod,  kojemu  je  svrha  odgajati  gjevojke  (ovako  se  zovu 
u  Dabrovniku  sluSkinje,  a  cure  gjevojiicej  jos  opstoji.  Po  njerou  bile 
su  dosle  na  glas  dubrovacke  sluSkinje,  te  bi  se  otimali  u  svoj  Dalmaciji 
da  ih  dobija. 

*  L.  a  M.  8.  Svil.  Zak.  od  26.  apr,  1781.  „. . .  secondo  a  hi  (Senatu) 
meglio  parerib  per  maggior  gloria  di  Deo  e  a  vantaggio  dei  poveri^. 

'  Jbid.  .  .  ,  ^qttando  lo  giudicasse  piu  opportuno  per  la  maggior 
gloria  di  Dio*". 

*  L.  C.  M.  S.  Svil.  Zak.  od  26.  maja  1777. 


Digitized  by 


Google 


26  K.  VOJNOV16, 

uplate  duga,  nego  ga  prodavati  opet  seljaku,  ili  kupiti  za  svoju 
potrebu,  a  slobodno  ga  je  izva^ati  preko  dri^avne  granica,  ali  se 
ima  to  priobditi  knezu  ili  kapetanu,  te  kazati  uz  koju  cijenu  i 
komu  je  vino  bilo  prodano.  I  gospari  ne  smiiu  trgovati  vinoniy 
t.  j.  kupiti  ga  za  preprodaju,  nego  ga  Bmiju  uzeti  od  seljaka  za 
naplatu  duga,  potidu6a  od  zakupa  zemlje.  Idlo  se  tako  daleko,  da 
se  istijem  zakonom  ustanovila  cijena  yinu,  koje  se  prodavalo  u 
gradu  i  u  teritorijU)  dapade  u  pojedinijem  predjelinia  teritorija^. 
Eako  se  vidi,  zakon  je  iSao  za  tijeni;  da  se  preprije^i  Spekulacija 
na  Stetu  konsumenta  i  kamatovaoje  na  hatar  seljaku.  Kasniji  za- 
kon od  g.  1739.  nzeo  u  zaititu  vinski  proizvod;  zabranivSi  strogo 
uvoz  inozemskog  vina*. 

Pod  koncem  XVIII.  vijeka  kao   da  su   oci   republike   pokuSali 

o^iviti  starodavne  institucije,  e  da  bi  tijem  uliii  novi  Sivot  u  samu 

drzavu.  ^PromislivSi,  koliko  je  Stete  donijela  ne  same  dubrovadkoj 

skupnovladi  nego  i  najstarijem  republikama  obnova  fundamentalnijeh 

zakona,  i  kako  da  se  povrati  drzava  prvobitnom  redu,  nema  dru- 

goga  lijeka;  nego  uskrisiti  stare  zakone,  e  da  bi  se  moglo  po  onijem 

yladati  u  potpunom  miru,  i  sa  obcenitijem  zadovoljstvom"  —  ukida 

se  CoUegij  i  PodcoUegij  ili  Giunta  del  Collegio,  0  kojim  govorismo, 

te  se  uspostavlja  stari  na^in  izbora  magistrata;^ 

r»po-       Kako  se  stozer  vladanja  vrtio  okolo  starovije6nika,  odregjuje  se 

8iaTlje- pj.jjg  gvega,  kako  ce  biti  sa  njihovijem  izborom.    Kad   se   izprazni 

J    .jkoje  mjesto    uslijed  smrti  ili  prijelaza   u   svecenidki   stalez   (perchi 

boraoga  pa55a6-5e  in  Sacris),  knez  imade  podnijeti  Velikomu  Vije6u  predlog, 

redi.  da   se   popuni   mjesto   izborom  po  komorama,  t.  j.  svaka   komora 

(Veliko   VijeSe  i  Senat)  1  Malo  Vijece  predlazu  jednoga,  a  odluduje 

ve6ina  glasova  velevijecnika*.  Bio  se  uvrieiio,  kako  vidismo,  obi^aj 


1  L.  C.  e.  296.  M.  S.  Svil.  Zak.  od  26.  jula  1737. 

«  Ibid    c.  297.  Zak.  od  26.  jan.   1739. 

»  L.  C.  Zak.  od  26.  jan.  1783  M.  S.  Svil.  .  .  .  avendo  i  signori 
provveditori  severamente  riUettuto  quanto  danno  non  solo  alia  nostra 
repubblica,  ma  in  molte  dltre  ancora  le  piii  antiche  abbiano  recato 
le  innovazioni  delle  leggi  fondamentali  e  che  per  riparo  di  tal  danno 
e  per  ridnrre  il  governo  al  primiero  buon  ordine  sia  unico  oppor- 
tuno  rimedio  far  rivivere  le  antiche  leggi  per  poter  secondo  le  me- 
desime  in  perfetta  pace  e  con  universal  applauso  governor  si  ..." 

^  Zakon  ne  kaze  nidje,  sto  se  ima  razumijeti  pod  komorom^  te  dr- 
zimo,  da  su  samo  dva  zakonodavna  tijela,  Veliko  Vijece  i  Senat;  pra- 
vila  one  dvije  kcmore^  koje  su  predlagale  senatore. 


Digitized  by 


Google 


8UDBBN0    USTBOJSTVO   RBPUBLIKB   DUBROVA^KB.  27 

potvrde  senatora.  Ova]  se  pridr^ava,  te  se  propisu}e  knezu,  da  u 
prvoj  sjednici  Velevijednika  nakon  iste^enja  godiSnje  senatorske 
sluzbe  ima  predloziti  popunjeDJe  mjesta,  a  da  ne  treba  sazivati 
komore.  Bude  li  otsluieni  senator  dobio  vedinu  glasova,  smatra  6e 
se  da  je  potyrgjen.  I  svakomjese^ni  izbor  kneza  obavlja  se  po  ko- 
morama  i  po  Malenome  Vijecu.  Ako  od  predlo^enika  viSe  njih  je 
dobilo  yecioa  glasova,  jadi  6e  broj  odlu6iti ;  ako  imadu  jednaki  broj, 
treba  ih  podvrgnati  novoj  balotazi,  dok  jedan  ne  natkrili  ostale. 

Malovijeinici,  ^uyari  pravde,  ciyilni  i  kazneni  sudci  izabrani  su 
takodjer  po  komorama  kako  starovijednici,  a  to  na^inoni;  da  svaka 
predla^e  doti^ni  zakoniti  broj,  a  svaki  predlo^enik  biva  balotiran^ 
te  izabran,  ako  dobije  vecinu  glasova  Velikoga  Vijeca.  Odyjetnici, 
pak  redom  syi  ostali  uredbenici  na  isti  se  na£in  biraju,  samo  Sto  u 
nijednoj  slazbi  ne  mogu  bit!  dyojica  od  iste  kuce,  prayilo,  od  ko- 
jega  nije  se  nigda  odustalo.  Pisar  yelikog  carinarskog  ureda  nije 
izabran  po  komorama,  nego  po  Velikome  Vijecu  izmegju  plemi6a 
od  14  do  18  godina. 

Nego  se  i  oyaj  pokuSaj,  koji  ustraja  sedam   godina,   te  bi   po- 
sljednji,  izjaloyi.  Obidaji  bijahu  se  izopaSili,  te  nikakay  zakon  nije 
ih  mogao  vi^e  isprayiti.   BijaSe  g.  1791.   kad  je  preyrat  franceski 
bio  prekipio  i  po^eo  drmati  syijetom,  da  dospije  do  male  republike, 
razderane  fakdjama  i  spletkama.  Da  se  spasi,  8to  se  spasiti   dalo, 
Yeliko  Vijede  se  yra^a  opet  k  izboru  na  sre6a  magistrata^  po  neStoDbltieni 
ubla2enome^  Za  izbor  kneza  imadu  se  stayiti  u  2aru  imena  svijehul^oji^* 
senatora,   koji  su  prevalili  40.  godinu,  te  ce  se  izvuci    tri,   a   koji  ^'^* 
6e  izmedju  oyijeh  dobiti  yecinu   glasoya  Velikoga   Vije6a,    biti  6e 
izabran  knezom.   Ako  ne  bi  se  Vije6e   naMo   u   zakonitome   broju 
niti  u  pryoj  ni  u  drugoj  sjednici  ad  hoc  sazvanoj  —  u  trecoj  oba- 
viti  ce  se  izbor  bio  koj  god  broj.  Poyecaya  se  u  isto  vrijerae  kne- 
2eya  plaia  do  jeduog  zlatnog  dukata  na  dan. 

Na  isti  na5in  ostaju  izabrani  maloyijecnici,  ^uyari  prayde,  kaz- 
neni i  ciyilni  suci.  Vu^e  se  naime  iz  2are  onoliko  imena,  koliko 
dotidna  slu2ba  ih  zahtijeya,  pak  Veliko  Vijeie  bira  ih  yecinom  gla- 
soya;  samo  Sto  dolaze  u  kombinaciju  jedino  oni,  koji  imadu  go- 
dine  propisane,  n.  p.  za  maloyije6nike  40,    za  ^uyare  prayde  i  za 

*  L.  C.  Zak.  od  26.  jan.  1791.  M.  S.  Svil.  Senat  bio  je  povjerio 
osnoyu  petorici  starovijecnika,  koji  ^seriamente  considerato  sopra  tali 
materie  quanto  le  leghe,  fazion  e  brogli  Iianno  sempre  apportato  di 
danno  aUa  repubblica  massime  quando  vedevasi  troppo  diminuiio  il 
numero  delta  nobilti^  predlozise  upitni  zakon. 


Digitized  by 


Google 


28  K.  VOJNOV16, 

Budce  45,  za  dri^avDe  odvjetnike  od  18—25  g.,  a  ko  je  prevalio 
70,  mo2e  se  zahvaliti.  Privatni  odyjetnici  sami  slijede  biti  izabrani 
po  komorama  izmegju  yelevijecnika  i  Senatora  do  50  godine.  Svi 
ostali  gradski  uredovnici,  aklju6iv8i  blagajnike  i  zastapnike  Gospe 
Velike,  srecoiu  su  izabrani. 

Glede  seoskijeh  dinovnika  uvagja  se  neka  vrst  natetoja.  — 
Svake  godine  1.  o^ajka  imade  se  a  tu  svrhu  sastati  Veliko  Vijece 
te  onaj,  koji  zeli  doci  do  kakve  vanjske  knezije  ili  kapetanije, 
kazG  kroz  dva  yelevijecnika  syqje  ime  velikome  tajniku,  koji  ga 
podastire  V.  V.  Sva  imena  se  bacaju  u  zaru,  a  prvi  izvuden  za 
stanovito  mjesto,  izabran  je. 

Zlo  je  i§lo  da  nije  moglo  gore  sa  seoskijem  ^inovnicima,  prem 
da  su  im  bili  god*.  1790.  povisili  pla6e^  Nike  nije  htio  ostaviti 
grada,  te  se  bilo  doSlo  do  toga,  da  knezovi  i  kapetani  nijesu  bili 
du^ni  na  residenciju^.  Uslijed  toga  uprava  driave  ostade  sasvijem 
zanemarena.  PokuSalo  se  zakonom  od  g.  1791.  siliti  vlastelu  na 
prebivanje,  a  to  stonskog  i  lastovskog  kneza  za  sva  godinu,  kona- 
voskoga  za  osam  mjeseei,  a  ostale  od  travnja  do  rujna.  Dapa6e 
im  se  dopustilo  zahvaliti  se  poslje  6etiri  mjeseca  slazbe,  a  Senat 
neka  izabere  do  novijeh  izbora  podknezove  i  podkapetane. 

Ne  manje  muke  je  bilo  sa  Senatorima.  Mogu  bili  svake  godine, 
kako  je  propisivao  zakon  od  21.  travnja  1749.,  potvrgjeni,  ali  za 
to  ne  treba  viSe  ve6ine  glasova  yelevijecnika,  nego  je  dosta  tre- 
cina.  A  kad  koji  umre,  ili  prelazi  u  svecenidko  zvanje,  Veliki 
tajnik  prijavlja  sludaj  knczu,  da  se  preduzme  u  Velevijecu  izbor. 
Ali  kakav  je  taj  izbor?  Tajnik  dita  iz  knjige,  u  kqju  su  vele- 
vijecnici  upisani  po  starosti,  ime  najstarijega,  te  ga  proglasuje  iza- 
branijem  za  slu^aj,  da  je  dobio  samo  jednu  cetvrtinu  velevijeSnid- 
kijeh  glasova. 

Broj  starovijecnika  koji  prisustvuju  sjednicama  ide  sve  na  manje, 
jer  ill  ima  mnogo,  koji  prebivaju  izvan  drzave,  mnogo  ostarijelijeh 
i  bolesnijeb.  S  toga  se  zakoniti  broj  za  vijecanje,  podamSi  od  god. 


*  Veliko  Vijece  se  bilo  naslo  prisiljeno  zabraniti  knezu  i  ostalijem 
stonskijem  cinovnicima  trgovati,  posugjivati  novaca  i  t.  d.  pod  prijet- 
njom  gubitka  sluzbe  i  desetgodlsnjega  lisenja  svijeh  cast!.  L.  C.  MS. 
Svil.  Zak.  od  25.  Marta  1774. 

*  Za  mnogo  godina  Mlijet  je  bio  ostao  bez  kneza,  te  posebnijem 
zakonom  od  25.  maja  1774  bi  naregjeno,  da  iioade  stanovati  na  otoka 
od  aprila  do  septembra,  a  da  se  moze  zahvaliti  nakon  4  mjeseca  sluibe. 
MS.  Svil.  Sada  Mlijet  nema  upravnog  cinovnika. 


Digitized  by 


Google 


8UDBENO    U8TR0JSTV0    RBPDBLIKB   DUBROVAeKB.  29 

1771.  pak  cak  do  1791.  posebnijem  zakonima  ograni^aje  u  naj- 
6e§6ijem  sludajevama  na  23  za  redovite  sjednice  a  na  21  kad 
Senat  fungira  kao  sud.  Nalazimo  dapa^e,  da  se  sveo  broj  senatora 
na  17  kod  rasprayljanja  javnijeb  posala. 

Istijem  zakonom  od  g.  1791.  ustanovljaje  se,  da  podregjeni  su- 
dovi  ne  smiju  lifiiti  vlastelina  ^asti  i  blagodati  drzaTnijeh,  i  da 
osugjenici  odsada  6e  mcci  biti  pomilovani  sa  Vi  &  °^  ^^  Vs  ^^^' 
soya.  Zabranjuje  se  takogjer  knczovima  i  kapetanima  budi  krimi- 
nalno  osuditi  vlastelina,  budi  ga  izgoniti  iz  dr^ave  Njima  je  samo 
povesti  istragu,  te  je  podastrijeti  Senatu*.  Ovi  propisi  nam  doka- 
zuja,  kako  je  bio  spao  ugled  vlastele,  kad  su  se  podregjeni  sadoyi 
i  seoski  uredbenici  usagjivali  udariti  pedepse,  ter  kakve,  vladaju- 
coj  aristokraciji. 

Napokon  naregjuje  se,  da  upitni  zakon  ima  trajati  dvadeset  go- 
dinOy  da  sije^nja  mjeseca  20.  godine  ima  biti  izneSen  predlog  Ve- 
likome  Vijecu  u  svrhu,  da  se  nastavi  izbor  vudenjem,  ili  da  se 
yrati  dr£aya  na  stari  sustav.  Ali  vudenje  —  zadnja  iskra  zdravoga 
razuma !  —  ne6e  se  mo<ii  produljiti  nego  uz  tri  cetvrtine  velevijec- 
nidkijeh  glasoya.  A  za  ovo  dvadeset  godina  ne  smije  se  ovaj  zakon 
niti  ukinuti,  niti  ispraviti,  nego  uz  privolju  sedam  osmina  svijeh 
triju  Vijc6a.  Samomu  Senatu  p.ik  pripada  autentidko  tuma^enje 
ovoga  zakona.  DvadesetgodiSnji  rok  imao  je  minuti  1.  sije^nja  g. 
1811.,  a  republike  nije  viSe  bilo  sijednja  18081* 
Pmba  Osta6e  ko  zua  dokada  koprenom  pokriveno  pitanje,  kad  se  grad 
jeiika.  Dubrovnik  poslavenio,  kako  se  smjesa  latinskoga  elementa  sa  sla- 
venskijem  provela  i  dokle,  i  kad  je  ovaj  posljednji  zavladao.  Ma- 
ku$ey  drzi,  da  na  po6etku  XIV.  ili  s  po^etkom  XV.  yijekn,  kad 
biie  Eonavli  utjelovljeni  drzavi,  slavenski  elemenat  postade  gospo- 
dujucim,  do5im  Majkov  i  Pipin,  a  s  njim  stoji  Nodilo,  posi^u  u  X. 
vijek.  Ovaj  zadnji  onom  opreznosti,  koja  biljeii  prava  historika, 
kad  mora  tapati  po  tmini,  ka£e  nam  kod  ocjene  dubrova^kijeh 
Ijetopisaca:  ^Ja  bib  Dubrovnik  izuzeo  iz  kola  disto  latinskijeh 
injesta,   ja  bih  ga  izuzeo  barem   od  X.  vijeka''^  A  u  tome  se  on 

>  L,  a.  MS.  Svil.  ibid. 

*  L.  C.  ibid.  U  ovu  istu  godinu  1791.  spada  Zakon  od  17.  jana, 
kojimi  se  dozvoljava  vjeritba  i  zenidba  megju  prvijem  rogyacima  po 
tastbini  i  po  rodbini  pod  uvjetom  oprosta  Apostolske  Stolice.  U  bliz- 
njijero  stupnjevima  je  pod  najstrozijem  pedepsama  zabranjena.  Ovsg 
zakon  je  posljednji  ^ute  Knjige  Svilokosine. 

'  Nodilo^  Prvi  yetopisci  i  davna  historiografija  Dubrovadka,  Rad, 
LXV,  s.  112,  113. 


Digitized  by 


Google 


30  K.    VOJNOVI<5, 

slaze  sa  Lukaridem,  koji  hoce  da  jedanaestoga  vijeka  je  slavenski 
jezik  prevladao  nad  latinskijem^.  Stoji,  da  po  svjedo^aDstva  Ivana 
Ravenskoga  dr^avnoga  kancelara  Dubrovnika  izmedju  1370 — 80. 
godine  malo  je  ko  i  to  slabo  razumijevao  i  govorib  talijanski*,  —  a 
bistorik  Razzi  pripovijeda,  da  na  svrSetka  XVI.  vijeka  mladici 
nijesu  razumijevali  dobro  talijanski^  Bajno  razyijanje  slovinske 
knji^evDosti  XV.  stoljeca,  a  oskadica  talijanske,  doSim  se  latioflka 
tako  sjaJDO  istakla,  isklju^uju  svaku  sumnju,  da  je  bio  slovinski 
elemenat  podpuno  zayladao  u  kriiu  obitelji,  iz  koje  pregje  na  knji- 
^evno  polje.  A  Uo  je  bilo  s  porabom  toga  jezika  u  javnome  ii- 
votu?  Prolistanje  pravni^kijeh  knjiga  i  sudbenijeh  spisa  a  starome 
dubrova^kome  arkiva  daje  nam  nekoliko  podataka,  iz  kojih  se 
moze  vjerojatan  sud  izyesti.  U  samome  Statutu  nalazimo  spletene 
8  latinskijem  tekstom  slovinskijeh  rije^i  koje  ne  bi  vazda  naSle 
dovoljnoga  latinskoga  izraza^.  To  isto  ne  rijetko  nalazimo  u  Ze- 
lenoj  KnjizP,  premda  je  tekst  ili  talijanski  ili  latinski.  Ovo  naho- 
dimo  takodjer  i  u  Zuioj  Knjizi^  ali  u  manjoj  mjeri. 
DdriaT-  ProniknuvSi  obiteljski  ^ivot,  nije  bilo  mogu6e  da  si  slovinski 
W^  jezik*  ne  utre  put  u  dri^avna  vije6a,  gdje  sjedahu  velmoze  viSom 
"^*'8tranom  slovinskoga  porijekla  i  uzgojena  u  svome  materinskome 
jeziku.  I  pokuSalo  se,  ali  ob6enitost  porabe  latinskoga  jezika  u 
javnijem  poslima  i  u  znanstvenijem  knjigama  srednje  i  zapadne 
Europe,  a  nesavrSenost  doma6ega  porodi  bezuspjeh.  Kad  bi  izoeien, 
21.  prosinca  1472.  doli6ni  predlog  pred  Senat,  ovaj  bi  neumoljiv. 
Ispravak,   da  vijecnici   drzavnijeh   sborova  mogu  govoriti  u  skup- 

*  „jB  perche  in  questi  tempi  (XI.  vijeka)  entrarono  moltefamiglib 
degli  Slavi  ad  hahitare  in  Rausa^  e  nel  suo  distretto,  si  comincia 
a  perder  e  spegner  la  lingua  romana^  che  gli  antichi  nostri  dalle 
nascita  delta  ciith  ritennero^  inseguandole  di  mano  in  mono  i  padri 
a'  figliuoli  e  s^introdusse  la  slava*'  (Luccari  a.  c.  p.  15). 

*  Nodilo,  ibid.  s.   117. 

®  La  Storia  di  Raugia  scritia  nuovamente  in  tre  lihri  da  F, 
Serafino  Razzi  —  Lucca  per  V.  Busdraghi  L.  II.,  p.  133.  L.  III., 
p.  132. 

*  Stat.  Lib.  v.,  Cap.  XXlV.,  Cap.  XXIX.,  XXXIII.,  Lib.  VL,  c.  LI., 
Lib.  Vil.,  c.  LX 

*  Upotrebljena  je  rije6  kaznacina  (Lib.  viridis  c.  378).  —  Soebina 
(ib.),  obor  (ib.  c.  379),  lokva  (ib.  o.  337),  sjenokos  (ib,  c.  376),  po- 
rota  i  porotnici  (ib.  c.  433). 

*  Kad  se  radi  o  proSlosti  zovem  hrvatski  jezik  ^slovinski^  da  bu- 
dem  vjeran  historidkoj  istini  na  temelju  listina,  gdje  se  upotrebljuju 
izreke  ^scriba  sclavicuSy  cancellarius  sdavicus^  lingua  schiava*',  1  po- 
rabi  dubrovackijeh  pisaca  XVII.  i  XVIII.  vijeka. 


Digitized  by 


Google 


8UDBBN0    nSTROJSTYO    RBPUBLIKE   DUBR0VA6kB.  3 1 

Stinama  starijem  dubroyaikijem  narije^jem,  ili  vulgarnijem  latinski- 
jem,  kad  bi  im  dozvolilo  Malo  Vijece,  bi  odbijeii;  kako  i  drugi,  da 
86  moie  8vak  Bhiiti  po  voiji  budi  dubroya^kijera  budi  talijan- 
skijem  jezikom.  Usuprot  bi  prihva6eno,  da  se  iroa  pod  globom 
jedne  perpere  zabraniti  poraba  slovinskog  jezika,  i  da  se  niko  ne 
Bmije  na  govornici  sluSiti  drugijem  jezikom  nego  latinskijem^. 

Sto  se  ti^e  pravosugja,  nu2da  krojiti  pravicu  malome  puku  pri-DpnTa 
sili  upravu  slu^iti  se  barem  u  sitnicama  jezikom  slovinskijem.  Tako  ngjn  i 
Veliko  Vije6e  stvori  zakon  od  18.  Maja  1432,  kojim  ustanovi,  da '^P'"'- 
sve  osude^  koje  ce  kneiey  zamjenik  (Vice-Rector)  izdavati  do  deset 
perpera,   slovinski   kancelar   imade   ih  u   posebnu   knjigu   upisati*. 
Taj  upis  davaSe  pe^at  autenti^^nosti  osudi. 

Justicijeri  imali  sa  fiiroki  dijelokrug  kod  nadzora  annone^  te  su 
krojili  neku  vrst  administrativne  pravde  navlastito  obrtnome  sta- 
liSu,  koji  je  obskrbljivao  pu^anstvo  potrebitom  hranom  i  picem. 
PoSto  su  bili  duzni  utjeravati  od  prodavalaca  pristojbe,  rijeSiti 
prijepore  i  udariti  globe,  morali  su  po  propisu  voditi  ra^une,  koje 
bi  podastrli  ra^unovodstyu.  Ali  bijahu  malo  yjeSti  pisanju,  ^esa  radi 
n&dziranje  racunovoditeija  bi  se  otegotilo  ili  osu]etilo.  S  ovog  raz- 
loga  Veliko  Vijece  stvori  28.  junija  1460.  zakon,  po  kojemu  kan- 
celar sloyinski*  imao  je  po  nalogu  justicijera  napisad  sve  njihove 
istrage  i  osude,  koje  bi  tim  postale  pravovaljane  „unatoc  zakonu  ^ 
(gore  navedenom)  koji  propisu je^   da  kancelar  u  slovinskom  jeziku  ^^^^^ 


*  jtQuod  in  Consiliis  nostris  ad  arrengarias  nullus  titi  possit 
nisi  lingua  veteri  ragusea^  aut  laiina  vulgaris  sine  licentia  Domini 
Bectoris  et  Minori  consilio^  quae  licentia  non  possit  dari  nisi  capta 
pars  in  Minori  Consilio  et  capta  balotando  cohoperte  et  qui  contra- 
fecerit  etc.  (Cassum)  ....  De  vetanda  lingua  sclava  in  Consiliis  ad 
arrenghum  per  19,  —  Quod  nullus  possit  ad  arengherias  uti  lingua 
nisi  lingua  latina  sub  poena  ipp.  unius  per  20,  —  Quod  quilibet 
possit  uti  lingua  ragusea  et  italica  (Cassum)^  (IT  dubrovadkome 
arkivn  Rog.  fol.  280.  —  Gelcich  —  /  conti  di  Tuhelj,  Programma 
dell',  c.  r.  Scuola  nautica  di  Ragusa  per  Tanno  scolastico  1888 — 89, 
Ragusa  1889.  p.  35.)  Quartigiani  de  Diversis  pripovijeda,  da  su  se 
vlastela  XIV.  vijeka  sluiila  u  sudu  romancijem  nekim  jezikom  razlifii- 
tijem  od  talijanskoga,  kojega  navagja  ^etiri  rijeSi,  a  prof.  Budmani  bi- 
]je2i  ih  okolo  pedeset  jo§  ^ivucijeh  u  dubrovadkom  narijecju.  Elij  Lam- 
pridij  Cervino  kaie,  da  ga  je  pod  koncem  15.  vijeka  job  sluSao  go- 
voriti  od  starijeh  Ijndi. 

■  L.  V.  c.  257.  „Et  tutta  le  sententia  che  dara  da  ipp,  uno  et  da 
li  in  su  debba  far  scriver  in  uno  libra  ordinatamente  per  lo  can- 
celliere  nostra  in  schiavo^. 


Digitized  by 


Google 


32  K.    VOJNOViO, 

ne  moie  sastaviti  pi8a)na  preko  deset  perpera^\  Evo  dakle  slovin- 
skoga   jezika   upotrebljena  kao  sluzbena  i   u  jednoj  grani  uprave. 

I  kod  oglasivanja  naredaba  upotrebljavao  se  uz  latinski  i  slo- 
vinski  jezik,  a  to  joS  u  XIV.  vijeku,  kako  se  vidi  iz  reformacija'. 

Iz  sudbenib  spisa  prelistanih  u  sudbenome  dubrova^kome  arkivu 
razabrasmo,  da  se  latinski  jezik  gotovo  izklju^ivo  upotrebljava  sve 
do  konca  XIV.  vijeka  u  testamentima,  u  tuzbama,  kod  sastavljanja 
obvezoica,  kod  osuda,  kod  pogodaba^  kod  ispitivanja  svjedoka,  kod 
kazneuijeh  istraga  i  osuda.  Talijanski  jezik  neotesan  a  viSe  puta 
nakazan  pomalja  se  na  koncu  XIV.  i  na  po^etku  XV.  vijeka  a 
testamentima;  a  fiiri  se  osobito  u  XVL,  XVII.  i  XVIII.  stoljedu, 
u  ciyilnoj  i  u  kaznenoj  struci  skupa  sa  latinskijeni;  te  isklju^ivo 
gospoduje  u  pomorskoj  sudbenoati  i  u  pogodbama  pomorskog  osi- 
guravanja. 

NaSli  smo  primjera  domacega  narje6ja  u  testamentima  sastavlje- 
nijera  XVII.  i  XVIII.  vijeka.  U  kriminalnoj  struci  upotrebljava 
se  XVII.  vijeka  doma£e  narjedje  u  gradu  i  u  teritoriju  kod  ispi- 
tivanja svjedoka,  a  nalazi  se  skupa  sa  talijanskijem  kod  njihova 
sasluSavanja  u  civilnijem  poslima'. 

Sabirajuci  ovo  jofi  oskudno  tvorivo,  iz  njega  nam  se  dini^  da  se 
slovinski  jezik,  podamgi  od  XIV.  vijeka,  upotrebljavao  samo  po 
nuzdi^  te  da  se  u  razmjerju  samo  te  nuzde  njegova  poraba  fiirila, 
ostavSi  sve,  dok  je  trajala  republika,  u  jako  uskijem  megjama. 
Sluzbeni  jezik  bijaSe  do  XV.  vijeka  latinski,  a  kasnije  latinski  i 
talijanski.  Ovaj  posljednji  pak  gospodova  posvemaSno  do  pada  re- 
publike.  Rek  bi  da  i  u  najnovije  vrijeme,  makar  se  po  zakonu 
raSirila  poraba  hrvatskoga  jezika,  Dubrovnik  se  njim  u  upravnoj 
i  sudbenoj  struci  Skrto  sluzio,  vjeran  staroj  tradiciji,  po  kojoj-  nu- 


*  Prije  slavenskoga  kancelara  bijase  scriba  sclamcus^  koji  je  Imao 
prevadjati  pisma  susjednijeh  knjazova,  ili  sastaviti  ona^  koja  bi  vlada 
na  njih  upravljala,  i  koja  su  se  imala  po  naredbi  Senata  uvrstiti  u  po- 
sebnu  knjigu.  Poslje  Scribae  nastala  je  potreba  ^Canccllarii  slavici^ 
(cancelliere  nostra  in  schiavo,  cancelliere  in  lingua  schiava)^  kojega 
nalazimo  jur  u  XIV.  vijeku  (Ref.  I.,  30.  II.,  34.),  a  napokon  nodara 
slavenskoga,  Oelcid^  o.  c.  p.  35.).  Da  se  diplomatifiko  obcenje  sa  su- 
sjednijem  srpskijem  kraljevima  i  knjazovima  obavljalo  narodnim  jezikom, 
razumijeva  se  po  sebl.  (id.  ibid.  s.  36). 

"  Ref.  I.,   129,  131.  II.,  332. 

'  Gelcich  bilje^i,  da  se  upotrebljivao  narodni  jezik  na  koncu  XVI. 
vijeka,  i  to  puno  rijetko,  u  teritoriju  (o.  c.  pag.  36) 


Digitized  by 


Google 


SUDBENO   USTROJSTVO   REPUBLDLE   DUBR0VA6kE.  33 

tarnji  obiteljski  i  knjiSevni  2iyot  nosijaie  pe^at  slovinski,  a  javni 
tugjinski. 
Kiltin.  TreSnja  i  pad  Dabrovnika  ne  bi  pad  njegove  knjiieyne  slave. 
Nikola  Buni6  s  gragjanskijem  vrlinama  i  mu6eni6kijem  janaStvom 
spaja  slavu  pjesnika  i  restauratora  domacega  pravoznanstva.  Stjepan 
Gradii  (f  1681.)  prijatelj  triju  papa,  okretan  i  yjeSt  diplomat^  po 
svojoj  obse^Doj  erudiciji  postaje  Vatikanski  podbibliotekar,  te  se  od* 
likuje  svojijem  spisima  kao  drSavnik,  matematik  i  pjesnik.  Anselm 
Bandur  prvi  izdaje  znanstveno  djelo  o  gr5koj  i  latinskoj  namismatici, 
Ignac  OjorgjS  (f  1737.)  malo  koga  premca  ima  kao  pjesnik,  a  prvi 
je  prozator  dubrovadki,  Qjono  Rasti6  (f  1735.)  piSe  najboljn  povijest 
svoga  grada,  Serafin  Cerva  (f  1759.)  svoje  crkve  i  reda,  Sabo  Dolci 
(t  1777.)  Dranova6kog  reda  i  domace  knji^evnosti.  Ivan  Aleti 
(t  1743)  istide  se  kao  vjeSt  arkeolog,  a  pjesni^ki  duh  kiti  Anu 
BoSkovicu,  Lukru  BogaSinovicu,  Marijn  Facendu  i  Eatarinu  Sor- 
go^evicu.  A  u  drugu  polovicu  XVIII.  vijeka  Benedikt  Stajic  (Stay), 
profesor  govorniStva  na  rimskoj  arkigimnaziji,  pjeva  latinStinoni; 
dostojnom  Policijana  i  Vide,  Cartesijansku  i  Newtonsku  filosofiju 
(t  1801.),  Bruja  Zamanja  klasi^kom  latinStinom  prevadja  Odiseju, 
Esioda  i  Teokrita  (f  1820),  a  Rajmund  Kunic  (f  1794.),  Ilijadu 
i  grSku  Antologiju.  Kao  sunce,  koje  baca  zadnje  zrakove  na  to- 
nu6i  brod,  —  Rugje  BoSkovi6,  pjesnik  filosof,  matematik,  fizik  i 
astronom  svijetia  nad  padajucom  domovinom,  raznaSa  |oj  slavu  joS 
jedan  put  prije  nego  izdezne  u  vjednom  Rimu,  po  Italiji,  po  Fran- 
ceskoj  i  po  IngleSkoj,  te  silazi  u  grob  dva  dana  prije  uze6a  ba- 
stilje  (t  13.  februara  1787). 

Osamnaesti  vijek  ponosi  se  u  Dubrovniku  dvima  znamenitijem 
sgradama.  PoruSena  stolna  crkva  bi  po  naredbi  Senata  od  godine 
1671.  zamijenjena  novom,  gdje  nema  viSe  bogastva  stare,  ali  je 
lijep  primjer  renaissange  prvoga  po^etka  XVIIL  vijeka,  te  je  gra- 
gjena  po  nacrtu  arkitekta  Andrije  Buffalini  iz  Urbina,  a  otvorena 
velikom  sve^anosti  29.  januara  17 13^ 

Crkva  Isusovaca,  remekdijelo  renamaf^^e  Borromioi-a,  bi  sagra- 
gjena  u  dosta  kratko  vrijeme  od  26  godina,  te  bi  otvorena,  kako 
ka2e  nadpis,  jubilejske  godine  1725.  Nadovezuje  se  na  nju  Isuso- 
va6ki  kolegij  sa  velidanstvenijem  rimskijem  stubama,  koje  silaze  do 
Poljatie;  dovrSenijem  g.  1735*. 


^  OeliiS  0.  0.  p.  106.,  107. 
«  Id.  ibid,  s,  104. 


R.   J.   A.    OXV.  3 

Digitized  by  VjOOQiC 


34  K.   VOJNOViO, 

Ove  dvije  monumeotalne  zgrade  simbolom  su  one  kriianske  hu- 
manisti^ne  kulture,  koju  nagjoSe  Isusovci  jar  cvataca  u  Dnbrov- 
niku,  ali  joj  dadoSe  Bustavnu  osnovu.  Ovaj  se  red  priljubi  Du- 
brovnika  odma  u  podetku  svoga  postanka,  te  izmegja  prvijeh  nje- 
goyijeh  sljedbenika  broji  se  i  jedan  dubrov&iain.  Vidismo  kako 
joS  XVI.  vijeka  Ibusoyci  biSe  pozvani  po  Senata,  da  otrijebe  obi- 
(aje  u  Bvecenstvu  i  u  puku,  i  kako  njihovom  pripomoci  biSe  ugu- 
Seni  prvi  za^etci  reformacije.  Nestalo  bijaie  onijeh  izTrainijeh  u£i- 
teljskijeh  silai  koje  dola^ahu  iz  Italije  kad  je  republika  bila  bo- 
gata  i  jaka,  a  oskudijeyalo  je  domacijeh  u  gradu,  koji  se  bavio 
obrtom  i  trgovinom.  Kad  poslje  potresa  vlastela  i  gragjanstvo  ne- 
mogoSe  viSe  naci  mjesta  u  mrnarici  i  u  trgovini,  koje  sa  gotovo 
bile  propalo;  nastade  potreba  dati  novi  pravac  i  novii  zabavu  bez- 
poslenoj  omladini,  te  astrojiti  naukovni  zavod.  Senat  se  obrati  na 
duhovni  red,  diji  naudni  i  gojitbeni  sustav  glasaSe  po  svemu  izo- 
braienome  svijeta,  ali  se  ne  odludi  povjeriti  im  nastavu  prije  g.  1624. 
Bogati  dar  Mara  Gundulica  i  drugijeh  vlasteoskijeh  obitelji  bide  te- 
meljnom  zakladom  Collegii  Bagusini,  u  kojemu  se  uzgojiSe  gotovo  svi 
knji^evnici  druge  polovice  XVII.  i  gotovo  cijeloga  XVIII.  vijeka  do 
raspusta  reda  (1773.)  Red  sam  iz  ovoga  krila  dao  ]e  latinskoj  i  hrvat- 
skoj  knjizevnosti  neumrlijeh  imena,  a  BoSkovi6  ma  ostade  dikom  za 
sve  vijekove.  Poslje  raspusta  nastaviie  njegove  tradicije  Pijariste^ 
kojim  Dubrovnik  ima  zahvaliti,  da  se  humanistidna  kultara  sve  do 
polovice  XIX.  vijeka  slijedila  njegovati  —  mimoiiavSi  zalibo2e  br- 
vatska  koji^evnost  i  da  je  politidka  a  navlastito  knjizevna  povijest 
Dabrovnika  nnSla  a  Frana  Appendini-a  vrelo  joi  neasahnuto. 

Knji^evni  ^ivot  kao  da  se  bio  poalije  potresa,  kad  se  saali  krug 
vanjskog  dijelovanja  mmarice  i  trgovine,  razmahao.  Dubrov^anin, 
poduzetan  i  smijon,  kad  viSe  nije  mogao  na  morskoj  pudini  i  u 
dalekijem  naselbinama  ste6i  bogatstvo  za  dom,  te  ma  na  daleko 
prodiditi  ime,  povu^e  se  u  svoj  spui,  da  sprovede  vrijeme  u  otia 
litteraria,  Knjii^evnost  nije  mu  bila  zanat,  nego  plemenita  dangaba. 
BaS  kad  se  rodio  Boikovlc  (1711.)  ozivi  i  preustroji  se  akademija 
dangubnijeh  (Accademia  degli  oziosi).  Kad  su  se  raspravljale  Sta- 
tute, ustanoviSe,  da  se  dlanovi  mogu  sluiiti  latinskijem,  slovinskijem 
i  talijanskijem  jezikom.  Slijede6e  godine  bi  dana  prednost  sloviu- 
skome.  I  tako  dobro  opaia  Ra^ki :  Skola  bijaSe  a  ono  vrijeme  latinska  i 
talijanska,  drzava  po  najvi$e  latinska,  a  draitvo  preteino  slavensko^. 


^  Backif  Shot  i  djela  B,  J.  Boikovida^   prestampani  iz  Rada   Ju- 
goslavenske  Akademije  s.  4 — 6. 

Digitized  by  VjOOQIC 


SUDBRNO   USTROJSTVO    RBPUBLIKB   DUBR0TA6KB.  35 

Eatastrofa  od  6.  aprila  1667.  okresavii  stare  vrline  Dnbroynika, 
otrese  ik  njega  za  koje  vrijeme,  kao  svaka  iie8re6a  muzevno  pod- 
nesena,  one  poroke^  koji  su  ga  yodili  brzijem  korakom  na  propast. 
Od  mnogo  sjajoijeh  stranica  njegove  nutarnje  i  vanjske  poviesti 
nema  slavnifeh  od  onijeh,  koje  napisa  svojim  krvavijem  znojem  od 
1677.  do  1691.,  kad  je  Dubrovnik  unatra  dizao  kamen  na  kamen, 
BYOJi  pdelinjak,  uskrisao  zakone  i  ustanove,  a  s  dyora  junadki  mej- 
dan  vojevao  a  Silistriji  i  a  Carigrada  protiy  Tur^ina,  odakle  mu 
prijetila  nevolja  lja<^a  od  jur  pregorijene  treinje.  SuzbivSi  je  neko- 
lebivom  uztrajnoicu  i  zrtvom  najslavnijega  svoga  sina,  Providnost 
joj  dogje  sa  svoje  strane  u  pomo6  oslobogjenjem  Beda  po  miiici 
poljadkog  janaka.  Ovaj  svijet^ki  dogogjaj,  kojega  je  Dubrovnik 
nasludivao,  J€r  je  poznavao  na  blizu  i  prilike  i  Ijade  carigradske, 
te  predvigjao  da  6e  strasti  i  plitkost  velikog  vezira  Kara  Mostafe 
dovesti  Tursko  na  tanki  led,  dade  novi  pravac  njegovoj  spoljai- 
noj  politici,  i  sveza  ga  opet  sa  sta^-ijem  sYOJim  zaititoikom,  s  kra- 
Ijem  ugarsko-hrvatskijem.  I  inter  diplomati^ka  vijefitina  DnbroY- 
nika  nemo^e  se  u  njegovoj  povijesti  s  nijednijem  dmgijem  dijelom 
takmiti;  nego  s  hitrinom,  kojom  bijaSe  pred  tri  stotine  godina  od- 
pahnuo  Mle^ica  iz  svojih  bedema.  Vigjao  je  on,  da  polumjesec  za- 
lazi,  ali  nije  mogao  proradunati  kada,  i  tako  u6ini  yisiti  u  bedkom 
ugovoru  od  16.  angusta  1678.  svoji  savez  s  Ugarsko-Hrvatskom 
od  kona^ne  nje  pobjede  u  Bosni  i  Hercegovini.  I  zbilja  pobjeda 
kridanstva  se  obustavlja.  Tur6in  ostaje  Dubroyniku  joi  susjedom, 
treba  dakle  s  Portom  gojiti  prijateljske  odnoiaje,  jer  je  kralj  da- 
leko.  Ali  be^ki  traktat  dolazi  Dubroyniku  dobro  s  druge  strane, 
da  ga  stiti  protiv  Mletdi6u,  te  pomocu  ugarsko-hryatskoga  kralja 
ona  si  osigurava  u  Karloya^kom  i  u  Poiareva^^kom  miru  neprekid- 
nost  teritorija  s  Tnrskom,  te  6e  Klek  i  Sutorina  prijediti,  da  se 
dotakne  s  Venecijom.  Bedki  ugovor  sluzi  mu  takodjer,  da  izgladi 
svoju  razmiricn  s  Rusijom  i  s  Napuljem  i  da  si  zadobije  mir  za 
syoju  starost 

Megjutijem  naporu  gragjanstva  i  onome  prirodnome  nagonu,  koji 
ga  tjeraSe  u  &iroki  syijet,  pogje  za  rukom  podignuti  joi  jedan  put 
za  sedamgodiSnjega  amerikanskoga  rata  mrnaricu,  koja  6e  joi  bro- 
jiti  pri  padu  republike  trista  brodoya.  A  knjiieyna  slaya  prati  je 
sye  do  konca  i  svjetla  joj  preko  groba,  dok  je  bude  na  svjetiljku 
postayila  Hryatska,  da  pokaze  put  preporoda  i  slobode  novijem 
naraitajima. 

Sto  je  rasta^a,  to  je  nutarnji  razdor,  brez  kojega  nebi  bio  pro- 


Digitized  by 


Google 


36  K.   YOJNOYld. 

pao  ni  jedan  narod.  Da  su  se  ostanci  aristokracije  viSe  pouzdali 
u  puk,  da  8U  posegQuIi  veledaino  u  nj,  mo£e  biti,  da  bi  se  bila 
joi  za  koje  vrijeme  republika  spasila.  Ali  ona  samo  toliko  pozajmi 
od  pudkoga  elementa,  koliko  se  htjelo  ne  da  naatane  nova  ja^a 
smjesa,  nego  da  se  pokvari  stara.  A  rek  bi,  da  zadnijeh  dvaju 
stoljeca  izyjetrise  posljednje  kapi  latinske  krvi,  koja  paralizovaSe 
prirodne  mane  slavenske  6adi,  te  se  ova  otkri  u  svoj  svojo]  go- 
lotinji.  Inad,  prkos,  nemar;  nestalnost  probijaju  u  ono  neprestano 
koprcanje  driavnijeh  zboroya,  da  lije^e  rane,  koje  se  nedadoie  iz* 
lijediti,  jer  organizam  je  oslabio  i  ne  pravi  ustaka  boljezi.  Temeljni 
zakoni,  koji  su  se  izkazali  kroz  vijekove  spasonosni,  zapuStaju  se. 
ViSe  se  ima  poazdanja  u  slijepu  sredu  i  u  njezine  lutrijske  kom- 
binacijo;  nego  u  tradicije  i  u  razbor.  Nema  yi$e  sjene  od  one 
nesebi^ne  uzajemnosti  drSaynijeh  6inbenika,  od  one  domoyinske  po- 
zrtyoynosti,  koje  jedino  nam  mogu  tumaditi  onako  sjajni  i  dugoyjedni 
2iyot  posrijed  tolike  oskudice  fizidnijeh  sila  i  mnoitva  jakijeh  ne- 
prijatelja.  Nje^nost  slavenske  cudi  posvjedoduje  se,  istina,  do  kraja 
neizcrpivijem  vrelom  krSdanskoga  milosrgja,  koje  nadabnjuje  zad- 
nje  zakone  republike  i  dokrajnijem  obragjiyanjem  pjesme.  A  zadnje 
iskre  £el]eznoga  zna^ja  sijevaju  u  6ina,  §to  ni  potresno  stradanje^ 
ni  mo6na  rijed  Petra  Velikoga  ne  istrgoSe  joj  za  dlaku  popuStanje 
u  vjerskom  jedinstvu,  i  ito  do  zadnjeg  dasa  ne  dozvoU,  da  tugji- 
nac  zapremi  pedalj  zemlje  na  njegovome  zemlji$tu. 

Podlegne,  istina,  Dubrovik  onome  viharU;  koji  odfrkne  europejske 
prijestolje  kao  slama  i  proguta  Genoveiku  i  Mletadku  republikn 
kano  atome,  ali  ne  brez  6asti;  ne  brez  udivljenja  silne  ruke,  koja 
ga  slomi.  A  baStina  mudrosti  iskustva,  koju  ostavi,  ^eka  joS  na 
slavenskom  jugu,  ko  6e  je  npotrebiti,  a  njezina  poyijest  jo8  uzalud 
nas  naudava.  kako  narod  moie  gojiti  najljepSe  ideale,  a  crpiti  a 
isto  vrijeme  iz  najnepovoljnijeh  prilika  koristi;   da  mu  se   pribliii. 


Digitized  by  VjOOQiC 


Notarnje  stanje  Hrvatske  prije  XII.  stolje^a. 

6itao  u  tjednici  filolo^ko-histarHkoga  raereda  jugoslavenske  akademije  ena- 
nosti  i  umjetnosti  one  10.  studenoga  1892, 

AKADSMIK   DR.    Fb.    RAdKI. 
VI* 

1.   Obuka  i  pismenost. 

Ovaj  niz  Slanaka  o  nutarnjem  stanju  Hrvatske  pod  narodnim 
vladaladkim  domorn  zakljadujem  Bliededim  nacrtom  njezinih  pro- 
svjetnih  prilika  u  onom  razdobju. 

Ako  je  uz  oskudne  doma6e  povjestne  spomenike  bilo  dosta  mu^no 
prikazati  6im  vjernija  sliku  o  hrvatskom  druitva^  o  crkvi^  o  vr- 
hovnoj  driavnoj  vlasti',  o  uredjenju  i  ustrojetvu  dr2aynom^  te  o 
imoYnih  i  gospodarstvenih  odnoSajih  ziteljstva^  koliko  je  mudnije 
Dacrtati  one  prosvjetne  prilike,  u  kojih  je  hrvatski  narod  tada  2ivio  ? 

Prosvjeta  se  naroda  u  obce  mjeri  o  njegOTom  druStyenom  i  jav- 
nom  stanju,  o  javnoj  nastavi,  o  pismenosti,  o  knjiSevnosti  i  umjet- 
nosti;  te  ae  ona  smatra  tim  vedom  i  razvijenijom,  Sim  su  one 
grane  njegova  iivota  savrienije  i  razvijenije.  Pa  upravo  najoskud- 
ntji  su  nam  izvori,  iz  kojih  bismo  mogli  sastaviti  sliku  o  javnoj 
nastavjy  pismenosti;  knji^evnosti  i  umjetnosti  u  Hrvatskoj  onoga 
razdobja. 

U  toj  oskudici  prisiljeni  smo  naSe  izvore  i  viesti  u  njih  sadr£ane 
popuniti  sa  suvi^menimi  onih  zemalja,  s  kojimi  je  Hrvatska  zivila 
u  jednakih  ili  srodnih  prosvjetnih  prilikah;  a  ova  6e  nam  prispo- 

*  V.  Rad  LXX.  153.  LXXIX.  135.  XCI.  125.  XCIX.  73.  CV.  202. 

*  Rad  LXX.  153. 

*  Rad  LXXIX.  135. 
'  Rad  XCL  125. 

*  Rad  XCIX.  73. 
»  Rad  CV.  202. 


Digitized  by  VjOOQiC 


38  DR    FB.   ba6ki, 

doba  i  ovdje  pripomoci,  kano   Sto  nam   je  vec   drugdje  pomogla, 
te  adiniti  6e  nam  mogade,  da  ostanke  svedemo  u  njeku  cjelinu. 

Nu  ni  ova]  posao  nije  tako  lagan,  kano  Sto  bi  se  n  prvi  mah 
pii6inilo ;  jer  s  jedne  strane  ni  za  druge  zemlje  nisu  progyjetni  od- 
noiaji  do  danas  naukom  dovoljno  razsvietljeni,  i  jer  s  druge  strane 
nisu  86  bili  u  onom  razdobju  ni  drugdje  ustalili. 

Hrvatska  po^ela  ae  u  VII.  vieku  stvarati,  a  pokrStenjem  prim- 
Ijena  je  u  sustay,  u  zajednicu  krSianskih  driava;  njezin  pako  sa- 
mostalan  £ivot  pod  vladavinom  domacih  kraljeva  prestk  upravo  na 
po6etka  kriiarskih  vojna,  koje  dovedSi  zapad  i  iztok,  romansko- 
germanski  sviet  sa  gr^kim  i  semitakim  svietom,  u  neposredni  do* 
ticaj,  stvoriSe  prosvjeti  nove  puteve  i  izvore.  U  o6i  ovoga  velikoga 
BYJetskoga  prevrata  utrnu  svjetlo  podpune  dr^avne  hrvatske  samo- 
stalnosti.  U  torn  razdobju  od  VII.  do  XI.  stoljeca  nalaze  se  i  druge 
krScanske  dr2ave,  osobito  glede  prosvjete,  u  stanju  prielaza  i  pre- 
obrazbe.  Stara  rimska  kultura  prestala  ye6  od  davna  neposredno 
djelovati;  u  VL  stoljedu  umukli  su  na  zapadu  i  posljednji  glasovi 
latinske  literatare;  Sto  se  od  nje  spasilO;  uteklo  pod  okrilje  crkve, 
pod  koje  uticajem  i  vodstvom  stvarala  se  nova  prosvjeta  iz  novih 
krS6anskih  ideja  i  staro-kIasi6kih  elemenata.  Mnogo  je  proSlo  vre- 
mena  i  mnogo  stajalo  truda,  da  ta  nova  prosvjeta  pronikne  sve 
slojeve  i  sve  druStvene  odnoSaje  zapadnoga  krScanstva;  a  njezin 
procvat  pokaza  se  tek  u  drugom  dielu  srednjega  vieka,  u  kojem 
nisu  viSe  na  hrvatskom  priestolju  sjedili  vladaoci  hrvatske  krvi. 
I  na  samom  gr£kom  iztoku,  gdje  se  je  izto^no-rimsko  carstvo  sa 
svpjom  priestolnicom  kod  Bosfora  odr^alo,  opa£a  se  prielaz  i  pre- 
obrazaj  na  prosvjetnom  polju  u  doba  osnutka  hrvatske  dr2ave  na 
iztodnoj  obali  Adrije.  Tuj  je  granica  Helenizma  a  podetak  Bizan- 
tinizma^.  Helenski  duh  provejava  joS  dobu  Justinijanovu ;  gr6ki 
pisoi  VI.  i  prve  polovine  VII.  vieka  svojim  oblikom  i  shvacanjem 
spadaju  joS*na  izlazak  staroga  vieka;  oni  su  posljednji  odjek  helenskih 
knji^evnika.  Prema  polovici  VIL  vieka  nastaje  uzasna  praznina.  Za 
dobom  bogate  i  redovito  sretne  produkcije  sliedi  pustoS  u  knjizevnosti^ 
koja  traje  do  IX.  vieka.  U  ni  jednom  razdobju,  kano  Sto  u  ovoro, 
grdki  duh  nije  bio  tako  neplodan.  Na  zapadu  u  torn  se  razdobju 
sabiru  umne  tvorne  sile,  da  pokazu  prvi  uspjeh  u  novo  uzkrisenom 
rimskom  carstvu  Earia  Velikoga;  do6im  na  iztoku  onda  jenjaju. 
Nu  sada  stanu  uzporedice  raditi.  Iztok  takodjer  probudi  se  po6et- 

*  V.  K.  Krumbacher:  Qeschichte  der  Byzantinischen  Litteratur.  Mtinchen 
1891.  R.  6—9. 


Digitized  by 


Google 


MUTARNJB   STAHJB   HRVATSKB   PBIJB   XII.    STOLJIB^A.  39 

kom  IX.  vieka  na  nov  zivot,  i  stara  helenska  literatura  ozivi  te 
oblikom  oplodi  bizantinsku  kDJigu.  Od  te  dobe  naobrazba  raste, 
dok  u  XII.  vieku  nepostijie  vrSak.  Renaisanca  a  bizantinskoj  lite- 
raturi  prilidno  podudara  se  s  dospietkom  hrvatske  dr^avne  samo- 
stalnosti. 

Ni  u  Hrvatskoj  nisu  mogli  biti  drugadiji  prosyjetni  uvjeti.  I  u 
njoj  imala  se  prosvjeta  polagano  protiskavati  onimi  klanci  i  stu- 
pati  po  jednakih  stazab.  Na  i  zemljiSte  bijaSe  priredjenO;  da  sjeme 
prosvjete,  u  nj  posijano,  nikne  i  plod  donese. 

Hrvatski  narod  bijaSe  vec  u  podetku  takovo  za  prosvjetu  pri- 
kladno  zemljiSte.  Kada  je  zaposjeo  rimska  Dalmaciju  i  posavsku 
PanoQiju,  bijaSe  ved  priviknuo  ratarskomu  stalnomu  ziyotu^;  imao 
je  uredjeuu  obitelj,  spojenu  sa  drugimi  vezom  krvi  u  pleme^.  Bu- 
dii6i  pitome  cudi  do  akora  i  bez  velikoga  odpora  primi  krdcanstYO, 
a  kroza  nj  stupi  u  vjerskom  i  zadrufnom  pogledu  u  veliku  evrop- 
sku  krScansku  zajednicu.  Sav  se  ovaj  preobra^aj  dogodio  u  nje- 
koliko  decenija,  BTriivsi  se  joS  do  konca  VII.  stoljeca. 

Sto  je  hrvatski  narod  primio  kri^anstvo  od  zapada ;  fito  je  hr- 
vatska  hierarhija  sa  solinsko-spljetskim  metropolitom  priznavala  u 
rimskom  biakupu  ne  samo  glavu  crkve  krS6anskey  nego  i  svoga 
patrijarha,  kano  Sto  je  ye6  drugdje  iztaknuto',  sve  to  bijaSe  za 
njegove  prosvjetne  prilike  od  odlu^noga  apliva.  Tim  bjeSe  Hrvat- 
ska  privezana  na  zapad,  te  je  s  njim  proiivjela  i  na  prosvjetnom 
polju  svekolike  miene. 

Na  polju  nastave  bija§e  tomu  posljedica,  da  je  njezino  vodstvo 
i  u  Hrvatskoj  uzela  crkva  u  avoje  ruke  i  da  je  promicalom  na- 
obrazbe  postao  latinski  jezik,  koji  je  tim  zaokupio  i  savkolik 
javan  £ivot 

I  u  Hrvatskoj  je  orkva,  kano  Sto  posvnda,  krscansku  nauku  Si- 
rila  obukom  u  bramu  i  u  Skoli;  a  tu  obuku  vodilo  je  svedenstvo 
pod  nadzorom  hierarhije>  koja  se  brinala  takodjer  za  javnu  nastavu 
i  propisivala  joj  obseg  i  smjer.  Obuka  u  crkvi  iivom  riedju  obu- 
hva6ade  sav  objem  krSdanske  nauke  o  bogu  i  dovjeku,  o  stvorovih 
i  svietu,  0  odnoSaju  ^ovjeka  i  ^ovjedanstva  naprama  vrhovnomu 
bi6a,  0  njihovu  zadatku  i  konaSnoj  svrsi,  o  pojedincu  u  obitelji  i 
drustvu  take,   da  krS6anin   prosvietljen    krS6anskom  metafizikom  i 


1  Rad  CV.  203. 

«  Rad  LVII.  131—8.  XCI.  131  si.  XCIX.  105. 

»  Rad  LXXIX.  170  si. 


Digitized  by 


Google 


40  FB.  ra6ki, 

etikom  stoji  stvarno  na  viiem  od  poganskoga  filoBofiA  Btupnju  obce 
naobrazbe. 

Da  se  je  crkva  u  Hrvatskoj  brinula  takodjer  za  obuku  u  Skoli, 
imamo  i  za  to  svjedo&instyo.  Kada  je  papa  Ivan  X.  hrvatakog^a 
kralja  Tomislava,  humskoga  kneza  Mibajla,  hrvatske  zupane,  sve- 
censtvo  i  puk  pismom  uz  ostalo  nagovarao;  da  nsvoju  nejaku  djecu 
od  kolievke  u  nSenju  knjige  (in  studio  litterarum)  bogu  prikaza", 
sakupljeni  u  saboru  u  Spljetu  zaklju^ifie:  ,da  seka  svaki;  koji  se 
zeli  do  savrSenoga  krS6aDBtva  dovinutiy  dade  u  uauku  svoje  baSti- 
Dike  i  sluge^**. 

Obuka  u  crkvi  nije  dakle  smatrana  dovoljnom  savrienu  krSca- 
ninu,  vec  se  imala  usavrSiti  ^litterarum  studiis*',  Skolom.  Obuka  u 
Skoli  nametnuta  je  kano  duznost,  koju  imadu  vrSiti  roditelji  na- 
prama  Bvojoj  djeci,  naprama  baStinikom  svoga  imetka,  a  kuce  ^o- 
Bpodari  naprama  sluiindadi.  Sam  yrhovni  glavar  crkve  stavlja  vla- 
daocUy  starjeSinam  i  svecenstvu  hrvatske  zemlje  na  srce,  da  dadu 
djecu  u^^iti  knjigu.  Ako  se  nala2e,  da  se  ni  sluzin^adi  ne  smije 
uzkratiti  obuka  u  Skolu,  koliko  se  viSe  obvezuju  obiteiji  glede 
djece?  A  da  se  je  onaj  nalog  vrSio,  potvrdjuje  nam  liep  primjer 
spljetskoga  vlastelina  Petra  Crnoga.  Taj  na  ime  izriekom  izti6e  : 
„Eupismo  od  njegova  roditelja  dje£aka  joi  mala$noga,  koji  se  zove 
Zloba,  dadosmo  ga  u£enjem  knjige  (studio  litterarum)  izudti,  podie- 
lismo  mu  slobodu  i  u^inismo  ga  popeti  se  do  dasti  svedeni^ke**^. 
Petar  se  dakle  drzao  obvezanim  uSiniti  sa  ZIobom  po  propisu  re- 
denoga  spljetskoga  sabora,  dodim  ga  najprije  dade  u  fikoli  izu^iti, 
onda  ga  oslobodi,  pak  ga  u6ini  rediti  za  sve6enika.  Ako  se  tako  po- 
stupalo  sa  neslobodnom  djeoom  u  XI.  vijeku  u  Hrvatskoj,  smije 
se  predmievati,  da  se  u  boljih  obiteljih  tim  viSe  staralo  oko  na- 
stave  vlastite  djece. 

Onaj  glas  iz  Bima  i  ona  odluka  spljetskoga  sabora  pada  u  doba, 
kada  je  javna  nastava  iza  poticaja  i  velikih  reforma  Earla  veli- 
koga  revnim  sudjelovanjem  obiju  vlasti  postigla  na  zapadu  van- 
redno  ogroman  zamaSaj.  Nastojalo  se  najprije  naukom  izobraziti 
svecenstvo,  da  bude  sposobno  podudavati  puk.  Odredjeno  bjeSe,  da 
se  ni  jednomu  ne  podiele  viSi  redovi,  koji  se  ne  bi  izpitom  poka- 
zao  sposobnim;  pak  je  ta^no  ustanovljena  i  mjera  znanja  za  sva- 
koga   svecenika.    Eod   svake    stolne   crkve  i  opatije   osnovana   su 


^  Ra^ki:  Dooumenta  p.  190,  192. 
•  Ibid.  p.  134. 


Digitized  by 


Google 


NUTARMJB  8TANJB  HBYATSKB    PRUB   XII.    8T0LJB6A.  41 

udiliSta  za  duhovnu  mladei,  te  jim  i  naukovna  osnoya  potanko 
opredieljena.  I  dr^avni  sabori  i  crkvene  sinode  IX.,  X.,  XL  vieka 
posvecoja  nastavi  osobitu  pa£DJa\  Odayle  je  sveceDstvo  bilo  naj- 
pismeniji  i  najknjizevDiii  staliS  one  dobe. 

U  Hrvatskoj  nalaze  se  one  iste  uredbe,  kroz  koje  je  crkva  na 
sapadu  nastayu  rukovodila;  pa  se  s  toga  moze  punim  pravom  za* 
kljutiti;  da  8Q  i  u  Hrvatskoj  te  crkvene  uredbe  slui^ile  u  istu 
Bvrhu.  Ove  uredbe  jesu  svecenidki  zbor,  presbjterium  kod  stoloe 
crkve,  i  redovnici,  o  kojih  smo  pobliie  jur  razpravljali'. 

Ako  se  je  po  crkvenih  ustanovah  imala  kod  svake  stolne  crkve 
osnovati  Skola,  koju  je  jedan  od  kanonika,  odavle  obi6no  ^schola* 
stksuB^  prozvan,  nadzirao  i  nastava  rukovodio,  zar  bi  same  hr- 
yatske  stolpe  crkve  od  toga  pravila  iznzete  bile?  Ako  se  i  ne 
spominje  u  nafiih  oskudnih  izpravah  gscholasticus^,  nalazimo  u  njih 
drugo  ima  naznadaja6e  sluibu  tiesno  skop^anu  sa  slu^bom  „8cho- 
lastica'  kod  stolnih  crkava;  a  to  je  ^primicerius*'  kod  prvostolne 
crkve  spljetske,  i^Prlmicerias*  je  po  Chrode^angovoj  ustanovi  i  po 
Amalarijevih  pravilih  poslije  arhidjakona  i  archipresbytera,  koji  se 
i  kod  hrvatskih  stolnih  crkava  spominju,  zauzimao  u  dasti  trece 
mjesto.  U  njegov  djelokrug,  ako  kod  crkve  nije  bilo  posebno  mjesto 
^cantora**,  koji  se  zbiija  ne  nahodi  u  naSih  ispravah,  spadala  je 
obuka  djakona,  poddjakona  i  minorista  u  liturgici  i  pievanja.  Rod 
mnogih  crkava  ,,caator^  i  .primicerius^  obna$ahu  podjedno  slui^bu 
^Bcholastica^ ;  a  po$to  ovomu  ne  ima  traga  kod  hrvatskih  stolnih 
crkava  one  dobe,  smije  se  zakljuditi;  da  je  ^primicerius''^  ovako 
prozvan  ^cantor''  obnaiajuii  sluzbu  .scholastica*',  kod  nas  ne  same 
poda^vao  u  litargici  i  pievanja  nego  i  rukovodio  i  nadzirao  cielu 
obnku  u  dkoli  stolne  crkve.  Ovdje  dakle  imali  bismo  o^it  neiz- 
ravan  dokaz;  da  je  kod  spljetske  prvostolne  crkve  u  XI.  soljeiu 
postojala  Skola. 

U  Hrvatskoj  i  Dalmaciji  bijade  red  sv.  Benka  dui  cieloga  pri- 
morja,  od  labinskoga  zalieva  do  Neretve  i  po  otocih  razSiren*.  Cu- 
vene  bijahu  opatije  reda  sv.  Krgevana  u  Zadru,   sv.  Stjepnna  kod 

^  Specht:  Geschichte  des  Unterrichtswesens  in  Deutschland.  S.  15 
folg.  Zakljndci  sinodahii  nalaze  se  kod  C.  J.  Hefele:  Conciliengescbichte. 
Bd.  II,  HI.  Vidi  u  registru  pod  -Schulen". 

•  Bad  LXXIX,  158  si. 

'  Ime:  ^primus  in  coram  sen  tabulam  relatus".  Thangmari  vita  Bern- 
wardi  e.  1.  Pertz:  Mon.  Germ.  88.  IV.  768. 

*  Bad  LXXIX,  162—170. 


Digitized  by 


Google 


42  DR.  FR.  ra5ki, 

Spljeta,  iatoimeni  u  Solinu,  sv.  Petra  u  Klobu^cu,  bv.  Grgura  u  Vrani, 
sv.  Petra  u  Selu  a  osobito  Kresimirova  rogovska  opatija  sv.  Ivana 
tik  Belgrada.  U  tih  opatijah  bijaSe  redovnidki  iivot  uredjen  po 
prvobitnom  ustavu  osnovaSa  reda,  kano  §to  potvrdjuje  potonji  gla- 
golski  rukopifl  iz  XIII.  vieka  ustava  rogovske  opatije^  Osnova^ 
reda  driiedi,  da  ^prazdnost  e  neprijatelj  duii**  (otiositas  inimica  est 
aiiimae"),  odredjuje,  da  redovnik  sve  vrieme  provede  u  radnji  i 
^itanju,  pak  tadno  za  fitanje  ustanovljuje  i  ure  (gl.  XL VIII).  Od- 
avle  bijaSe  Benediktinac  po  ustavii  reda  upucen  na  nauku ;  odavie 
nastava  bijafie  bitna  zadada  njegova.  Ako  su  SYuda  na  zapadu  u 
benediktinskih  opatijah  obstojale  Skole ;  ako  se  u  irskih  samoatanih 
vec  u  VI.,  VII.  i  VIII.  vieku  mogia  izu^iiti  svaka  nauka  onoga 
vremena ;  ako  je  NjemaSka  po  bv.  Bonifaciju  ne  samo  vjeru,  nego 
i  Skolu  u  zavedenih  po  njem  benediktinskih  samoBtanih  zadobila: 
moze  li  se  predmnievati,  da  su  se  hrvatske  benediktinske  opatije 
naaci  i  nastavi  tudjile?  Starije  hrvatske  benediktinske  opatije  sta- 
jale  su  i  svojim  postankom  u  tiesnoj  svezi  s  kolievkom  reda;  tako 
je  prvi  opat  zadarskoga  samostana  sv.  ErSevana,  imenom  Madij, 
bio  prije  redovnikom  glasovite  talijanske  opatije  na  Monte  Cassino^ 
utemeljene  po  Bamom  osniva^u  reda^  a  vazda  sjemeniSta  i  razsad- 
nika  nauke.  Montecassino  i  Bobbio  u  Italiji,  sv.  Martin  u  Tonrsu, 
sv.  German  kod  Pariza,  Fleury,  Luxeail  i  Metz  u  Francezkoj ; 
S.  Gallen;  Fulda,  Reichenau,  Hirschau,  Trier  u  Njemadkoj,  bijahu 
prave  ^respublicae  litterariae^,  naseljene  Stovatelji  znanja  i  umienja, 
bogate  ^udesnimi  za  ono  doba  nastavnimi  sredstvi.  Ako  se  naSe 
opatije  i  ne  mogu  s  njimi  uzporediti;  ne  moie  se  ipak  sumnjati, 
da  su  se  i  one  prema  ustavu  reda  zanimale  naukom  i  obukom. 
Ta  one  su  nam  jedine  uz  stolne  crkve  sa^uvale  pismene  spome- 
nika  od  IX. — XII.  stoljeca. 

Samostanske  i  stolne  Skole  bile  su  svuda  namienjene  na  prvom 
mjesta  sveceni^komu  i  redovni^komu  podmladku;  one  prve  ludile 
su  pa^e  odgoj  svoga  podmladka  tako,  da  je  ovaj  odgajan  bio  u 
samom  zavodu  zasebice  (scholae  interiores  daustri),  a  podmladak 
svjetskoga  svecenstva,  gdje  mu  je  povjeren  bio,  zasebice  (scholae 
exteriores).  U  ove  vanjske,  izvan  samostanske  klausure  nalazece 
se  Skole,  primana  su  djeca  ona,  koja  nisu  nakana  bila  posvetiti  se 
redovnidkomu  zvanju.  Djeca,  koja  su  predana  samostanu,  da  se 
odgoje  za  redovni^tvo,  zvala  su  se  „pueri   oblati",  t.  j.  bogu   pri- 

1  U  akad.  biblioteci,  izdan  u  „Starinah«  VII,  72—129. 
'  Documenta  p.  21. 


Digitized  by 


Google 


MUTARMJR   8TAMJB   HRVAT8KB    PRUB    XII.    ST0LJB6a.  43 

kazana^  pa  su  roditelji,  kada  sn  ]u  predavali,  za  nju  podpisali 
Bprofessioois  formulam".  Ovaj  naziv  odgovara  gl.  LIX.  ustava  sv. 
Benedikta^ ;  a  po  mojem  shvacanju  i  papa  Ivan  X.,  kada  je  Hrvate 
nagovarao,  „ut  vestros  tenerrimos  paeros  a  cnnabulis  in  studio  litte- 
rarum  deo  offeratis",  zelio  je,  da  im  djeca  budu  ;,pueri  oblati*', 
t.  j.  da  ]u  povjere  crkvenim  zavodom  za  odgoj.  „Pueri  a  cuna- 
bulis",  t.  j.  djeca  posvema  mlada,  jer  su  predavana  u  sedmoj,  pa6e 
u  petoj  godini,  i  jo5  mladja'. 

Samostanske  i  stolne  Skole,  namienjene  odgoju  crkvenoga  pod- 
mladka,  slabo  su  izravno  djelovale  na  naobrazbu  svjetovnjadkoga 
razreda.  Ondje  su  se  kadSto  odgajali  i  mladi6i,  koji  nisu  mislili 
posvetiti  se  svedenidkomu  zvanju ;  nu  dosta  su  bill  riedki  slu^ajevi, 
da  si  je  tko  prisvojio  podpunu  Skolsku  naobrazbu,  ako  nije  nakan 
bio  stupiti  u  sluzbu  crkve;  jer  se  je  u  ob6e  zanimanje  knjigom 
dr2alo  za  svjetovnjake  suviSnim.  |,Tko  ide  za  tim,  da  si  stede 
kuce,  marvu  i  zemlje  —  ka2e  djakon  Amalarij  —  ili  da  se  ozeni, 
taj  ne  ima  za  nauku  pravoga  smisla.**  U  viSih  razredih  druitva  one 
dobe  odgajala  su  se  djeca  za  oruije,  jer  jim  je  ratovanje  bilo 
glavno  zanimanje.  S  toga  svjetovnjak  bijaSe  redovito  nepismen,  i 
to  bez  razlike  staliSa  i  ^sti.  Franadki  kralj  Pipin  (752 — 68)  nije 
znao  pisati;  Karlo  Veliki  (768—814)  naudio  se  u  starije  dane  za 
nevolju  podpisivati.  Odavie  su  u  javne  izprave  mjesto  vlastorudna 
podpisa  uvedeni  monogrami,  koje  je  kancelar  ili  notar  ovjerovio. 
Car  Oto  Veliki  (936—73)  ostao  je  bez  svake  knjiSevne  naobrazbe, 
te  ju  je  kadnje  nastojao  u  toliko  izpuniti,  da  je  naudio  knjige  £i- 
tati  i  razumievati.  0  caru  Eonradu  11.  (1024 — 39)  veli  se,  da  je 
bio  „per  omnia  litterarum  inscius  atque  idiota*^.  Caru  Hinku  IV. 
(1056 — 1106)  upisuje  se  u  slavu,  Sto  je  bio  „litteris  usque  adeo 
imbutus,  ut  cartas^  a  quibuslibet  sibi  directas;  per  semet  ipaum 
legere  et  intelligere  prevaleret" ;  Sto  je  dakle  umio  6itati'.  A  svi 
ovi  vladaoci  velike  Njema^ke  i  carevi  zapadnoga  rimskoga  carstva 
bijahu  suyremenrci  naSim  hrvatskim  knezovom  i  kraljevom  od  Tr- 
pimira  do  Stjepana  U.  Moze  li  se  dakle  odekivati  i  predmnievati, 
da  su  oni  pismeni  bili?  da  su  se  nadigli  iznad  nadzora  svjetov- 
njaka  one  dobe  glede  obuke  svjetovnja^kih  slojeva  i  glede  njihova 
zvanja?  Ni  hrvatske  najstarije  izprave  od  god.  852.  nije  podpisao 

*  Starine  VII,  sfcr.  117.  U  hrv.  prievodu:   „Ako  ki  Clovik  plemenit 
svoga  sina  bogu  v^  molstir  hosdet  vzdati  (lat.  offert  deo)  .  .  . 

*  Specht  op.  cit.  p.  9,  10. 

*  Ibid.  p.  230  ss. 


Digitized  by 


Google 


44  FB.  RAdEI, 

knez  Trpimir,  jer  za  cielo  nije  znao  pisati,  vei  je^  kano  i  OBtali 
hrvatski  zupani,  postavio  znak  (signum);  a  izpravu  pisao  i  uvje* 
rovio  njegov  kapelan  pop  Martin \  A  jedva  su  pismeniji  bill  i  na- 
sljednici  njegovi,  kod  kojih  su  u  dvorskoj  pisari  obavljali  slttzbe 
izklju^ivo  svecenici^ 

Viie  je  tada  stojala  naobrazba  svjetoYDJaka  kod  romanskih  na- 
roda.  U  Njema^koj  su  pismeni  Ijudi  ve6  po5etkom  XI.  vieka  za- 
yiS6u  gledali  na  Italiju,  gdje  da  „Budare  scholis  maudatur  tota 
iuyentus'^'.  Ovaj  vi§i  stupanj  fikolstva  i  naobrazbe  ima  se  zahvaliti 
i  davDoj  predajif  koja  nije  mogia  nikada  utrnuti,  i  uplivu  rimske 
crkve,  koja  je  onu  predaju  u  krgcanskom  dubu  dr2a1a  budnu  i 
dalje  razprela.  NjeSto  od  te  predaje  kano  da  se  saduvalo  i  u  naSih 
dalmatinskih  gradovih.  Tako  si  bar  tumadim,  §io  se  u  Zadru  ve6 
god.  918.  spominje  BConstantinus  magister",  a  god.  1070.  n™^'^" 
ster  Gregorius  gramaticus^\  Nazivi  ^magister,  grammaticus"  jesu 
nazivi,  koji  nazna^uju  zvanje;  prvi  pobli^e  uditeija  u  ob6e,  a 
^magister  grammaticus*'  uditelja  u  drugom  tedaju  njekadaSnje 
Skolske  obuke.  Poznato  je  na  ime,  da  je  rimski  djedak  zapodeo 
svoju  Skolsku  naobrazbu  s  elementamom  obukom,  na  ime  a  ditanju, 
pisanju  i  ra^unanju;  da  je  onda  preiao  u  gramatidku  ili  humani- 
stidku  obuku  t.  j.  u6enje  gramatike  uz  ditanje  klasika  (Homera, 
Vergilija,  Horaca),  mitologije,  geografije,  poviesti  i  astronomije, 
pak  zakljudio  s  retorikom,  kojoj  se  i  filosofija  pridrui^ila.  Od  u6i- 
telja  gramatika  predje  k  rhetoru  ili  profesoru.  Zna^ajno  je  Sto  se 
Eonstantin  piSe  same  ^magister'',  a  Grgur  joS  ^magister  gramma- 
ticus".  Znadajno  je  na  dalje,  da  se  imenu  ne  pridru£uje  ni  jedan 
naslov  sveceniSkoga  staliSa,  kano  Sto  diaconus,  presbyter,  koji  se 
ina£e  kod  duhovnika  nigdje  ne  izostavija;  odkle  se  pravom  zaklju- 
£uje,  da  su  Konstantin  i  Grgur  bili  syjetovnjaci ;  pa  s  toga  u^itelji 
Skole  ne  redovnidke  ili  stolne,  vec  svjetske,  po  svoj  prilici  gradske. 
Kod  Grgura  oba  naziva  „magister  grammaticus**  popunjuju  se,  te 
izklju^uju  svako  drugo  obcenito  tuma^enje  ovih  rie^i^ 


^  DoGumenta  p.  5. 

^  Dokazi  ondje  pod  naslovom:  aulae  capella  et  cancellaria  p.  512, 
gdje  se  upucuje  na  izprave. 

8  Pertz:  Mon.  Germ.  SS.  XI,  251.  Wipponis  Tetralog.  v.  199.  Specht 
op.  cit.  p.  241. 

*  Dooumenta  p.  18,  80. 

^  V.  Du-Cange:  Glossarium  med.  et  inf.  latinitatis  ad  v.  grammati- 
cus,  magister,  gdje  se  razna  zna^enja  navode  s  primjeri. 


Digitized  by 


Google 


NUTARMJB  STAMJfl  HRYATSEB  PRIJB  XIT.  STOLJB^A.  45 

Ved  je  Earlo  veliki  naloiiio  bio,  da  se  a  glavnih  gradovib  care- 
yine  obduju  ikole,  koje  je  brizi  biskupa  povjerio,  te  je  jednu  i  u 
sYOJem  dvoru  (schola  palatina)  osnovao,  sliedeci  primje^  galskih 
careva  n  Trevim  i  svojih  predSastnika  Merovinga;  pak  prem  je 
ova  odredba  kalnje  u  mnogih  pokrajinab  malaksala,  ^eznu6e  je  za 
obukom  u  XI.  vieku,  osobito  u  Italiji,  oiivilo;  te  su  ge  stale  u 
gradovib  dizati  &koIe  za  bogosloviju,  prava  i  h'ednidtvo,  iz  kojih 
su  86  o  XIII.  vieku  razvila  „9tudia  generalia*  a  Itab'ji  i  Fran- 
cezkoj^  U  susjedDib  Mletcih  imade  ve6  u  X.  vieku  javnib  uditelja 
gramatike'  t  j.  bumaniora.  Prema  trmu  nije  niSta  neobi^na,  ako 
jo  i  Zadar  u  X.  i  XL  vieka  imao  svoje  magi^tre  gramatike. 

Hrvatska  po  Bvojem  geografskom  i  politidkom  polofaju  DJje  mogia 
ostati  osamljena^  ve6  je  i  na  nju  morao  djelovati  svaki  duSevni 
pokret  u  blizini  i  u  daljem  suajedstvu.  More  spajalo  ju  s  Italijom  i 
Bizancijom;  a  politidke  sveze  s  iztodnom  i  zapadnom  carevinom, 
crkven  saobraStaj  s  Rimom,  trgova^ki  a  MIecima.  Ove  odnoSaje  na- 
lazimo  u  poviesti  mnogimi  dinjenicami  potvrdjene.  Hrvatski  vla- 
dari,  priznavajuci  vrbovnu  vlast  iztodno-rimakib  careva,  obcili  su 
kroz  atoljeca  s  earigradskim  dvorom.  Dopisivanje  izmedju  carskoga 
dvora  i  brvatskib  vladakca  spadalie  u  tekuce  poslove  carske  kan- 
celarije*.  Neposredni  dolicaj  izmedju  oba  dvora  podrzavao  je  joS 
u  XL  vieku  carski  zastnpnik  na  brvatskom  dvoru,  po  dasti  obi^no 
7wp<i)T0<J7ra*apu)c*  i  patricius*,  koji  au  naslov  nosili  visoki  Cinovnici, 
pripadajuci  dvorskomn  08oblju^  A  da  taj  tiesan  odnoSaj  izmedju 
carskoga  dvora  i  brvatskib  vladaoca  nadje  spoljaSnji  izraz,  davan 
je  brvatskoma  vladaocu  naslov  patricija,  eparba,  consula^^  koji  mu 
otvarao  dvorska  vrata  kod  svih  svedanosti,  supruzi  pako  njegovoj 
naslov  ^patricisse^^  Da  su  ove  tiesne  sveze  brvatskoga  vladaoca 
^6e  n  Carigrad  dovele,  samo  se  ka^e.  IT  priestolnicu  kod  Bos- 
fora  dolazili  bi   i   oni   dlanovi  brvatske   vladala^ke  kuce/  koji  su 

^  L.  Cibrario :  Delia  eoonoroia  politica  del  medio  evo  I,  454  -  5. 
^  Molmenti:  La  Storia  di  Venezia  nella  vita  privata.    Ed.  II,  1880. 
p.  116. 

*  Const,  porpb.  de  caerem.  aulae  byz.  II,  48  p.  691.  Documenta 
p.  456. 

^  Doeamenta  p.  43,  69,  74. 

*  Ibid.  p.  71. 

*  Eraose:  Die  Byzantiner  des  Mittelalters,  8.  223. 

^  Documenta  p.   187.  Tbomae  arch.  spal.  histor.  salon,  c.  XIII. 
^  Documenta  p.  373. 


'  Ibid.  p.  434. 


Digitized  by  VjOOQiC 


46  DR.    FB.    RA^kl, 

kano  Sedeslay,  btjeli  osjegurati  si  priestol.  Politidki  dogodjaji  do- 
veli  8u  Hrvatsku  u  tiesDiju  sveza  takodjer  sa  zapadno-rimskim 
dvorom  Earolinga,  kojega  je  pokroviteljstro  prieko  pol  vieka  pri- 
znavala.  Odmah  poslije  bos^i6a  god.  805.  dodjofie  k  caru  Karln 
Velikomu  u  Diedenhofen  zadarski  vojvoda  Pavao  i  biskup  Donat^, 
Deset  godina  kaSnje  (815.)  poklonilo  se  brvatsko  poslanstvo  u  Pa- 
derbornu  Karlovu  nasljedniku  i  sinu  Ljudevitu  poboinoma;  a  po* 
slije  tri  godine  (818.)  opet  drugo  poslanstvo  kneza  Borne  i  £upaiia 
Ljudevita  u  Heristalu^  Ako  li  uzmemo  Da  udQ;  da  ovi  gradovi 
lei^e  na  BJeveru  Njema^ke,  tada  6e  nam  jasno  biti,  da  bu  Hrvati, 
onamo  putujuci,  imali  priliku  proputovati  ve6i  dio  ore  drzave  i 
upoznati  se  s  druStvenimi  odnofiaji  njezinimi,  kano  i  s  oajugledni- 
jimi  muievi,  koje  je  karoliniiki  dvor  u  sebi  zaokupio  bio.  Jo$  deidi, 
trajniji  i  podpimiji  bijaSe  saobraStaj  izmedju  Hrvatske  i  Italije.  Taj 
saobraStaj  bijaSe  naravan  po  samom  geografskom  polo^aju  obiju' 
zema]ja.  Jadransko  more,  koje  se  izmedja  obiju  prostire,  ne  dieli 
jih,  nego  jib  spaja,  te  jednu  upu6uje  na  drugu.  Tri  su  glavne  ta^ke 
na  apeninskom  poluotoku  privladile  Hrvate:  Mietci  na  sjeyeru, 
Rim  u  sredini  i  Apulija  na  jugu.  OdnoSaji  s  napredujucom  ob6i- 
nom  SY.  Marka  bijahu  kroz  sav  IX.  viek  viSe  neprijateljski;  na  u 
to  vrieme  obale  Istre  i  laguna  de§6e  sa  vidjele  hrvatska  brodarica.  Ne 
riedko  se  mleta^ki  duzd  i  hrvatski  vladaoc  sastajao,  da  prekinu  borbu 
za  gospodstvo  na  Adriji.  Petar  II.  Orseolo,  ,prvi  zarudnik  Adrije", 
htjede  utvrdit  mir  sa  svojim  hrvatskim  suparnikom,  davSi  svoja  k6er 
Hicelu  hrvatskomu  priestolonasliedniku  Stjepanu^  I  tako  je  Mle- 
^nka  sjedila  na  hrvatskom  priestolu  uz  kralja,  te  za  cielo  u  dvor 
preniela  kojekakve  navike  svoje  tada  u  velike  razvijajuce  se  po- 
stojbine.  U  juznoj  Italiji  vijale  sa  se  zastave  hrvatske  momarice 
pred  Sipontom  u  vojvodini  beneventanskoj  vec  prema  polovini 
(642)  VII.  vieka\  dakie  dim  je  Dalmacija  zaposjednuta  bila.  U 
drugoj  polovini  IX.  vieka  brvatsko  je  brodovije  pomoglo  osvojiti 
od  Saracena  grad  Bar^,  a  tim  skrSiti  moi  mahamedanskoga  nepri- 
jatelja;  koji  je  njihove  obale  napastovao.  A]i  ne  same  a  ratne,  nego 
i  u  trgovinske  svrhe  plovile  sa  hrvatske  ladje  u  ja^na  Italija,  oso- 

*  Einhardi  annales  ad  a.  805.   Pertz.  Men.  Germ.    SS.  I,  193.    Do- 
cumenta  p.  310. 

*  Einhardi  annales.  Pertz.  I,  201,   205.  Documenta  p.  316.  320. 

*  Documenta  p.  430. 

*  Ibid.  p.  276. 

*  Ibid.  p.  342.   88. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJR   STANJB   HBYATSKB    PRIJB   XII.    ST0LJE6A.  47 

bito  ladje  smionih  Neretvana^  A  hrvatska  brodarica  bijaSe  i  tako 
brojna  i  tako  na  glasu^  da  ja  je  juzno-talijanski  normanski  kralj 
Roberto  Viscardo  god.  1081.  u  ratu  proti  caru  Aleksiji  I.  Kom- 
nenu  iznajmio  za  prievoz  svojih  ^eta  iz  Otranta  na  otok  Erf  i  ar- 
banasku  obalu^  Ako  su  odnoSaji  Hrvatske  sa  BJevernom  i  juznom 
Italijom  bili  sada  krvavi,  sada  mirni,  odnolaji  s  Rimom  bijahu  i  ne- 
prekinuti  i  disto  duhovne  naravi.  Odanle  sinu  Hrvatskoj  krScanstvo 
i  8  njim  prosvjeta.  Onamo  su  se  ^esto  upu^ivala  Lrvatska  poslan- 
stva,  te  odanle  dolazili  u  Hrvatsku  papini  poslanici,  kano  Sto  je 
desto  tekom  ovih  razprava  spomenuto.  Mnogo  puta  su  rimski  bi- 
skupi  i  8to2emici  bili  gostovi  brratskoga  dvora.  I  tako  se  hrvatskim 
dr^avljanom  ^esto  pru£ala  prilika,  da  se  na  svoje  o^i  upoznadu 
8  yje^nim  gradom  i  njegovimi  jofi  uviek  velebnimi  znamenitostmi. 
A  inade  takodjer  mnoga  sveta  mjesta  apeninskoga  poluotoka  ma- 
mila  Bu  brvatske  bodo^astnike  onamo,  kano  §to  nam  svjedo^i  popis 
hodofiastnika  iz  druge  polovice  IX.  yieka  na  rukopisnom  evan- 
gjelju  nalaze<^em  se  sada  u  Cividalu,  a  bivSem  prije  u  Oglaju*. 
Medju  upisanimi  ondje  bodo^astnici  uz  brv.  kneza  Trpimira  i  sina 
mu  Petra,  te  Branimira  sa  suprugom  MaruSom,  za  tim  uz  panon- 
skoga  kneza  Braslava  i  njegove  supruge  imade  viie  lica  iz  dalma- 
tinske  i  posavske  Hrvatske,  koji  su  onim  povodom  posjetili  Italiju. 
Ne  ima  pa6e  sumnje,  da  je  pomorski  zivot  Hrvata  stavio  jib  u 
doticaj  ne  same  s  iztokom  i  Italijom,  nego  i  s  pirenejskim  polu- 
otokom,  koji  je  od  VIII.  vieka  bio  u  vlasti  Arapa.  NaSao  se  trag 
uspomeni  u  saobrafitaju  brvatskoga  vladara  s  kalifom  uEordovi*; 
a  danas  se  viSe  ne  mo2e  sumnjati;  da  je  izmedju  primorske  Hr- 
vatske i  arapskih  zemalja  sredozemnoga  mora  podtojao  u  ono  doba 
£ivaban  trgova^ki  8aobra§taj^ 

S  ovimi  primjeri  btjedosmo  utvrditi,  da  je  Hrvatska  ve6  tada 
ob6ila  sa  svimi  susjednimi  prosviecenimi  zemljami;  a  tim  da  su 
Hrvati  imali  priliku  upoznati  prosvjetne  tekovine  onib  naroda,  te 
jib  prema  svojoj  potrebi  usvojiti.  U  svojoj  vlastitoj  ku6i  naSli  su 
pripravljeni  razsadnik  za  prosvjetu,  a  taj  bijaSe  uz  ostanke  rimske 


»  Ibid.  p.  426. 
«  Ibid.  p.  458. 

*  Bethmann:  Die  Evangelienhandsohrift   zu   Cividale.   N.  Archiv  ftlr 
alt.  d.  Gesohichte  II.  113.  f.  Documenta  p.  382. 

*  Documenta  p.  420.  ^ 

*  Cf.  B.  JlaaiaHCKiH :  O  CjiaBflnaxt  p-b  wa^oft  Asiif;  bt.  A«i>pHKl5 
n  Bt  UcuaHiH.  CTneTep6.  1859. 


Digitized  by 


Google 


48  DR.    FR.    RA6kI; 

civilizacije,  koja  se  osobito  u  gradovih  o6itovala,  crkva  i  njezine 
uredbe.  U  taj  razsadnik  mogli  su  s  uspjehom  prenieti  one  tekovine 
inih  naroda,  tim  viSe  Sto  su  iz  istoga  vrela  prolazile. 

Eada  dakle  znamo,  da  je  u  Hrvatskoj  crkva,  po^ivaja6a  na  jednoj 
podlozi,  kano  na  cielom  zapadu,  imala  u  obuci  vrSiti  jedan  zadatak; 
kada  znamo,  da  je  u  Hrvatskoj  postojao  isti  crkveni  red,  kojemu 
obuka  mladeii  bijaie  po  samom  ustrojnom  ustavu  jedna  od  glavnih 
du^nosti;  kada  nalazimo  u  spomenicih  izri^nih  ustanova  o  fikolah  i 
tragova  o  u^iteljih:  tada  neBmijemo  sumnjati,  da  su  i  u  Hrvatskoj 
postojala  jednaka,  kano  Sto  u  ostalih  krSiauskih  zemljah,  promicala 
prosvjete;  pak  da  su  i  uastavni  zavodi  ustrojeni  bili  onako,  kako 
na  zapadu. 

KrS6an8koj  Skoli  srednjega  vieka  bijaSe  glavnom  i  skoro  jedinom 
zada6om  krddanski  odgoj  U  nastavi  glavnu  je  ulogu  igrala  biblija 
1  njezino  razumievanje  i  poznavanje  uadela  kiScanskoga  zivota.  Iz 
rimske  8koIe  uze  krScanska  ono,  Sto  je  k  toj  cieli  vodilo,  a  napose 
na^in  obuke  i  sredstva  za  izu^anje  latinskoga,  kano  crkvenoga  i 
u  ob6e  prosvjetnoga  jezika.  Iz  rimske  nastavne  osnove  predje  i  a 
krScanska  viSa  u^iliita  obuka  u  t.  zv.  sedam  slobodnih  umjeia 
(septen)  artes  liberales),  u  koje  brojile  su  se  matematika,  retorika, 
dialektika,  aritmetika,  muzika,  geometrija  i  astronomija,  a  koje 
ukupno  dolaze  pod  jednim  imenom  enciklopedija.  Prve  tri  nazna- 
^ene  su  u  nastavi  kano  trivium,  ostale  pako  6etiri  kano  quadrivium 
nauka.  Velik  krScfanski  udenjak  sv.  Augustin  smatra  ove  nauke 
kano  predSkolom  u  iztraiivanju  krScanskih  istina.  U  torn  smislu 
govori  i  spljetski  sabor  o  obuci,  da  se  na  ime  Salju  u  §kole  svi, 
„quicunque  christianitatem  perfectam  habere  cupiunt"^  Nauke  su 
se  dakle  smatrale  s  glediSta  krScanskoga,  kano  put  k  savrSenosti 
krficanskoj.  A  s  toga  je  glediSta  papa  Ivan  X.  Skole  preporu^ao 
kralju  TomislavU;  humskomu  knezu  Mibajlu  i  cielomu  narodu*. 

U  nastavnoj  osnovi  cielokupne  enciklopedije  zauzimala  je  gra- 
matika  prvo  mjesto.  Obuhvacala  je  pako  ne  same  slovnicu  nego  i 
6itanje  i  tuma^enje  pisaca,  osobito  onih,  koji  su  za  prou^anje  je- 
zika smatrani  najprikladnijimi.  Da  se  pod  jezikom  na  cielom  za- 
padu razumievao  jezik  latinski,  kano  jezik  crkve,  prosvjete  i  javnog 
iivota;  kano  duievna  sveza  raznojeziSnih  naroda,  obce  je  poznato. 
U^io  se  je  pako   jezik   latinski  obidno  po  slovnid  gramatika  i  re- 

^  Documenta  p.  192. 
>  Ibii  p.  189. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   STANJB    HRVATSKB   PRIJR    XII.    STOLJSdA.  49 

tora  Elia  Donate,  koji  je  polovicom  IV.  vieka  uiSiteljem  bio  u 
Rimu,  ill  po  slovnici  gramatika  Prisciana,  carigradskoga  pisca  u 
vrieme  cara  Anastazija  (491 — 518)^  JoS  polovicom  XIV.  vieka 
u£io  86  u  Dubrovniku  u  dkoli  latinfiki  jezik  po  Donatovoj  gra- 
matici.' 

Da  je  i  u  Hrvatskoj  latioski  jezik,  latinska  gramatika  bila  glavnim 
predmetom  obuke,  moglo  bi  Be  izvoditi  vec  iis  spomenutoga  odno- 
Saja  Hrvatske  naprama  zapadu  i  Rimu.  Eoliko  je  Bimu  stalo  do 
toga,  da  slovjenska  Hrvatska  ne  6ini  u  torn  iznimke  naprama  ro* 
manskom  i  germanskom  zapada,  vidi  se  izmedju  ostalih  iz  onih 
toplih  rie^i,  kojimi  je  spomeouti  papa  Ivan  X.  nagovarao'  hrvatski 
narod,  da  prione  jjUz  naaku  i  obuka  (litterarum  studia)  a  onom 
jeziku;  kojim  se  njegova  majka,  crkva  apostolska  di^i**;  t.  j.  u 
latinskom  jeziku;  vidi  se  iz  stoljetnog  nastojanja,  da  se  latinski 
jezik  i  u  Hrvatskoj  udomi;  vidi  se  napokon  iz  onoga  gospoduju- 
6ega  polozaja,  koji  je  latinski  jezik  zauzeo  u  hrvatskoj  dr^avi  i  u 
hrvatskom  drufitvu. 

Ne  mo2e  se  na  ime  pripisati  jedino  uplivu  donjekle  romanskih 
gradova  dalmatinskoga  primorja,  Sto  je  latinski  jezik  bio  u  Hr- 
vatskoj slu2benim,  Sto  je  vladao  u  dvorskoj  kancelariji,  Sto  su  pi- 
sane  njim  tekodjer  izprave  brvatskih  velemo^a  i  ostalih  dr2avljana* 
Tuj  su  viSe  utjecale  crkva  i  Skola. 

Latinska  dakle  pismenost  bijaie  i  u  Hrvatskoj  prvi  plod  obuke.. 
Sve  izprave  iz  IX.  do  XII.  vieka,  koje  sn  nam  se  Ba^uvale^  sa- 
stavljene  su  latinskim  pismom  i  latinskim  jezikom.  One  ne  poti(iu 
same  iz  biskupskih  i  samostanskih  pisara ;  ne  poti^u  same  iz  dvorske 
kancelarije,  nego  i  od  £upana  i  gradjana  brvatskih,  a  ti£u  se  ne 
samo  javnih  nego  i  privato-pravnih  poslova;  $to  pokazuje,  kako 
je  latinska  pismenost  u  Hrvatskoj  dubok  korjen  uhvatila. 

Pismo  nasih  latinskih  spomenika,  bilo  na  kozi  ili  na  kamenu, 
jednako  je  latiiiskomu  pismu  ostalih  zapadnib  zemalja  onoga  pr- 
voga  razdobija,  koje  podima  sa  propaica  rimske  carevine  i  produ- 
zuje  se  do  konca  XII.  vieka.  Oblik  pisma  prislanja  se  na  rimsko 
dosta  vjerno.  I  na  hrvatskih  pismenih  spomenicih  prikazuju  se  dva 
glavna  oblika  latinskoga   pisma*.  na  ime   majuskula  i  minuskula, 

*  Obfiimije  v.  Specht:  Geschichte  des  Unterrichtswesens.  S.  81  folg. 
^  Monumente  ragusina  11,  259. 

•  Documenta  p.  190. 

*•  Izdane  u  mojem  zbomikn :  Docamente  historiae  chroaticae  periodum 
antiqnam  illastrantia  p.  1 — 182. 

B.  3.  A.  cxv.  4 


Digitized  by 


Google 


1 


50  PB.  RAdKI, 

koji  sa  liepo  izrai^eni  u  pasionalu^,  Sto  do  se  sada  dava  u  nad- 
biskupskoj  knji^aici  u  Zagrebu,  a  pripada  ill  koncu  X.  ili  podetku 
XL  vieka.  Glave  su  liepom  majuskulom  i  to  kapitalaom,  tekst 
pako  minuskalom,  i  to  uncialnom,  te  vide  t.  zv.  scriptura  minuta 
erecta.  Eapitaloo  se  pismo  vidja  takodjer  na  kamenih  Bpomenicih, 
kano  na  nadobluSju  ciborija  u  spljetskom  muzeju  s  imenom  Trpi- 
mira'  kneza,  na  nadvratniku  muckom  (sada  zagrebadkom)  godine 
880.  8  imenom  kneza  Branimira',  na  krstionici  s  imenom  kneza 
Vi8e8Iaya^  na  odlomcih  arhitektonskih  izkopanih  u  Kninu^  na 
nadvratoiku  ninskom  zupana  Godeslava^  itd.  Minuscula  u  njeko- 
liko  izprava  XI.  vieka,  kano  u  Savininoj  (1034.)  i  Sergijevoj 
(1036.)',  te  u  dvie  Kriesimirove®  je  mladja  rimaka  kursiva  pod 
jakim  uplivom  unciale.  Ovo  se  je  pismo  razvilo  osobito  u  Italiji, 
te  ae  navadno  a  izpravab  do  XII.  vieka  rabilo,  a  ravna  ili  iz- 
pravna  minuskula  bai  u  XI.  vieku  najviSe  se  izobrazila.  Ova  se 
priednost  izti6e  i  na  apomenutih  brvatskib  pismenih  spomenicih. 
Nu  uz  ovo  glavno  latinsko  pismo  zavladala  je  u  Hrvatskoj  joS 
jedna  vrst  njegova^  na  ime  t  zv.  langobardsko  pismo  ili  „littera 
beneventana*.  Ova  je  vrst  pisma  cvala  osobito  u  samoatanih  i 
ikolab  benediktinskoga  reda  ju^ne  Italije;  gdje  je  po  svoj  prilici  i 
postala  negdje  VIII.  vieka.  U  drugom  razdoblju,  na  ime  u  X.  i 
XI.  vieku;  od  vremena  kasinskoga  opata  Teobalda  (1021 — 35.)  do 
opata  Desiderlja  (1058—87),  potonjega  pape  Viktora  III.  (1086—7), 
usavrii  se  ovo  pismo  do  najve6e  grafi^ke  Ijepote.  Eada  uzmemo 
na  urn,  da  je  prvi  opat  benediktinskoga  samostana  sv.  KrSevana  u 
Zadru  koncem  X.  vieka,  imenom  „Madio^,  iz  matice  reda  sv.  Be- 
nedikta  na  brdu  Cassinu  pozvan  bio^  na  dalje,  da  se  je  taj  red  u 
sliededem  stoljecu  razgranio  po  cieloj  Hrvatskoj  i  Dalmaciji,  a  da 
mu  obuka  bijaSe  jedna  od  glavnih  zadaca,  tada  cemo  si  lasno  pro- 
tumaditi  pojavu,  ito  se  je  u  Hrvatskoj,  sudec  po  sa^uvanih  pi- 
smenib  spomenicib,  longobardsko  pismo  ne  samo  udomilo,  nego  na- 

*  Opisao   sam   ga   u  „Starinah"   knj.  VII,   str.    47—52,   gdje  je  i 
snimak. 

«  Bulletino  XIV,  84.  88. 

»  Rad  knj.  XXVI,  tob.  I. 

*  Arkiv  za  Jugoslav,  povieat.  knj.  IV.  tab. 

*  Bulic:  Hrv.  spomenioi  u  kninskoj  okollci.  tab.  Ill— VI,  XVII. 

*  Kukuljevic:  Cod.  diplom.  I,  219. 
^  Documenta  p.  42,  44. 

8  Ibid.  p.  61,  87. 

*  Ibid.  p.  21. 

Digitized  by  VjOOQiC 


NUTARNJB  STANJB  HRVAT8KB  PRIJB  ZII.  STOUlSbA.  5  I 

prama  onomu  starijemu   latinskomu,   bar  n  XI.  vieku,   mah  pre- 
otelo,  te  i  u  kraljevskoj  dvordkoj  kancelariji  zavladalo*. 

I  tako  je  Hrvatdka  i  po  pismenoati  latinskoj  spadala  u  pro- 
svjetDo  podrudje  zapadne  Europe;  a  pobliie  Italije. 

Tako  upravo  i  po  slaSbenom  jeziku.  U  izpravah  prevladjuje  nad 
fistim  latinskim  jezikom  ^sermo  rusticus*',  kako  ga  zadarski  biskup 
Stjepan  u  listini'  pisanoj  oko  god.  1067.  zove.  Da  se  je  i  a  Italiji, 
vec  u  davnini  pudki  jezik,  lingua  plebeia,  vulgaris,  rustica,  quoti- 
diana,  pedestris,  usualia^  kako  se  kod  raznib  pisaca  nazivlje,  raz- 
likovao  od  knjii^evnoga  jezika,  komu  se  nadievaju  nazivi  latinay 
classica,  urbana,  nobilis  itd.,  stvar  je  obce  poznata.  Da  se  je  u 
dalmatinskib  gradovih  joi  za  rimske  vladavine  govorio  „seriiio  ru- 
sticQB^y  dovoljno  dokazuju  nadgroboi  nadpisi,  osobito  kasniji,  i  kr- 
sdanski  u  Solinu'.  IT  spisih  namienjenih  svakdanjoj  porabi  pazilo 
se  viSe  na  razumievanje  nego  li  na  distodu  jezika,  u  koliko  je  ova 
piscu  mo2ebit  do  njeke  mjere  poznata  bila.  I  na  2apa4u  previa* 
djuje  u  pisarab  „senno  plebeius".  U  doba  meroviniko  sluzbena 
latinitina  pokazuje  tragove  najvecega  razsula,  koji  dopiru  Sestimico 
joi  u  karoliniko  doba  dak  u  X.  stoljece.  Odanle  opaia  se  upliv 
Skole  i  u  slui^benih  spisih^  te  je  latinStina  odiSdena  od  slovnidkib 
pogreiaka^.  U  ostalib  plodovih  latinske  pismenosti,  kano  ito  u 
djelih  bogOalovoih,  asketidkih;  bistoridkih,  pjesnidkib,  koja  nisu  na- 
mienjena  bila  svakdanjoj  porabi  gradjanskoga  2ivota,  opai^a  se  ve6a 
pomnja  za  disto6u  latinStine.   Tuj  se  viie  pazilo  na  starije  uzorke. 

Pisci  izprava  u  Hrvatskoj  izkljudivo  su  svedenici  i  redovnici  o4 
raznib  stupnjeva  crkvene  hierarbije**,  podam  od  subdjakona  do  bi- 
skupa,  od  prostoga  redovnika,  monaha,  do  opata.  A  ta  ^iajenica 
potvrdjuje,  da  je  i  u  Hrvatskoj,  kano  Sto  i  drugdje  u  ono  vrieme, 
svedenstvo  bilo  jedinim  pismenim  staliiem.  Svedenstvo  je  silom 
svoga  zvanja  udilo^  za  nj  su  uvedena  udilifita;  dodim  se  Skole  i 
pismenost  nije  smatrala  nuidnom  za  ostale  slojeve  dmStva.  8eljak, 
gradjanin  i  plemid;  ako  i  nepismen^  nije  u  svofem  polozaju  tuBta 
ni  dobio  ni  izgubio. 


*  V.  moju  razpravu :  Hrvatska  dvorska  kanoelarija.  Rad  XXXV.  33: 

*  Docnmenta  p.  71. 

*  Ljubic:  Ogledalo  knjizevne  poviesti  II,  305.  Rad  loC  cit  Buiid: 
Anctarium  inscriptionam  p.  516.  gdje  se  navode  oblici:  ^mioibus,  bes, 
braosinivlt,  dedeeare,  mesis,  obsis,  tamolas  ltd. 

*  Leist:  Urkundenlebre.  Leipzig  1882.  S.  99-106. 

*  Vidi  Documenta  p.  533  pod  ,,soriptor";  gdje  se  navodelmena  pisaca; 


Digitized  by 


Google 


52  PR.  ra6k', 

Po  svem  torn  utyrdjaje  se,  da  je  i  u  Hrvatokoj  bilo  udiliSta,  dk 
kako  ponajvi&e  redovnidkib,  u  kojih  je  latinska  gramatika  glavnim 
predmetom  bila.  Da  se  je  u  torn  udiliStu  u6\lo  £itati  i  pisaii,  la- 
tinski  razumievati  i  govoriti,  kano  Sto  i  drugdje  na  zapadu^  mo£e 
06  nagovieStati  bez  svake  smionosti.  Ta  latinsko  piamo  hrvatskih 
latinskih  spomeDika  po  svojem  grafi^kom  obliku  jednako  je  kano 
ono  na  zapadu.  Za  obuku  u  ditanju  rabile  su  se  plodice  ili  listovi,  na 
kojib  bijahu  pismena  redom  abecednim  biljezena.  Za  prvo  vjez- 
banje  a  ditaoja  alu^io  je  saltjer,  a  pazilo  se  osobito  na  izgovor,  jer 
se  udeuik  £esta  opetuju6i  proditan  redak  trudio,  da  ga  naudi  na 
pamet,  i  da  se  tako  pripravi  za  molitvu  u  crkvi  ili  blagovaliStu. 
i  tako  je  saltjer  sluzio  za  prvo  vjezbanje  a  ditanju  i  pamtenju. 
Citanje  i  pisanje  ne  bijafie  spojeno;  tek  poslije  duzega  yjeibanja 
u  ^itanju  pristupilo  se  k  pisanju.  Za  prve  vjezbe  u  pisanju  dobio 
je  u^enik  plodice  voskom  namazane,  na  kojih  je  pisalom  udubio 
pismena  i  to  po  onih  piftmenib;  koja  je  uditelj  na  drugoj  plodici 
prije  udubio  bio.  Eada  se  je  u6enik  dosta  uviezbao  na  plodici, 
preSao  je  na  pisanje  peroiu  i  crnilom  na  kozi.  Tuj  je  viezba  duze 
trajala.  A  u  koga  se  u(^enika  opazila  vjeStina  i  dobra  ruka,  pri- 
pravio  se  za  krasopisca.  Takove  uyie&bane  krasopisce  upotrieblja- 
vali  su  u  samostanih  i  kod  stolnih  crkava  za  prepisivaoce.  I  za  to 
imade  primjer  u  hrvatskoj  latinskoj  pismenosti  one  dobe.  Spljetski 
nadbiskup  Pavao  dao  je  saltjer  za  svoju  prvostolnu  orkvu  prepi- 
sati  po  djakonu  Maju,  koji  je  povjeren  si  posao  liepo  obavie  slu'^ 
i^e6i  se  t  zv.  langobardskim  pismom.  Sam  Majo  zove  se  ^scriptor", 
za  cielo  spljetske  prvostolne  crkve^.  Uz  ditanje  i  pisanje  udenik  se 
odmah  upudivao  u  latinskom  jeziku.  Po  slovnici  u£ilo  ga  razpo- 
znati  razne  £esti  govora,  vjeibalo  ga  u  sklananju  i  sprezanju,  imao 
na  pamet  u£iti  riedi,  pa  se  skoro  pristupilo  i  k  govoru.  Da  si  udenik 
pribavi  rukoviet  nu2dnih  rie^i,  sastavio  bi  si  kratak  rje(^nik;  a  za 
vjeibanje  u  govoru,  dani  su  mu  u  sastavku  razgovori.  ^ali  boze^ 
Sto  se  takav  kratki  rjedaik,  u  kojib  je  kod  neromanskib  naroda 
ried  teste  protumatena  jezikom  narodnim,  nije  kod  nas,  kano  kod 
Niemaca*,  ni  jedan  sa^uvao.  Uza  sve  to,  dto  se  je  tolika  vaznost 
polagala  na  obuku  lat.  jezika,  nije  se  daleko  dotjcralo  ni  u  pozoa- 
vanju  slovnldkih  pravila,  kano  Sto  potvrdjuju  takovib  pogredaka 
puni  pismeni  spomenici  one  dobe. 

*  Starine  VII,  47  si. 

*  W.  Grimm:  Altdeutsche  Gespr^he.  Berlin  1849.   Abhandl.  der  k. 
Akademie  der  Wissensohaften. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   STAMJB   HRVAT8KB   PRlJB   XIJ.    8TOUB6a.  53 

PoSetna  obuka^  koja  se  smatrala  kano  pripravnica  sa  bogoslo- 
viju,  obuhva^a§e  (itanje,  pisanje,  gramatiku,  crkveno  pieyanje  i 
radunanje.  Tako  bijahu  uredjene  mie  Skole  u  samostanih  i  kod 
stolnih  crkava.  Ove  po^etne  obuke  nastavak  bijaiSe  trivium  i  qua- 
driviuni;  ili  „septem  artes  liberales",  ili  eDcyclopedia,  kako  se  vec 
gore  spomenulo.  Sav  trivij  bijaSe  posveien  obuci  u  latinskom  je- 
ziku;  uz  produ^enje  izudanja  slovnice  uporabio  je  udenik  oauiSena 
pravila  u  tuma^enju  valjanih  lat.  pisaca.  ,^Gramatika  —  re^e  uJSen 
pisac  IX.  vieka  Mavro  Hraban  (f  856.)  naznadiv  glavni  zadatak 
trivija*  —  je  umjece  pjesnike  i  pov{e8tpike  tumaditi,  te  pravilno 
govoriti  i  pisati.  Ona  je  majka  i  osnov  slobodnih  umjetnosti.  S  toga 
ima  se  kricanska  Skola  pjom  baviti .  .  .^  Tuj  su  se  uz  DonatoYU 
ili  Priscianovu  gramatiku  atenici,  uvie^bani  jar  u  saltjeru,  vieibali 
u  razumievanju  najprije  Avianovih  ezopovih  bajaka  ili  eti^kih  pri- 
re6ja  imenom  Cata  Censoria.  te  su  se  podjedno  upu6ivali  na  pri- 
mjerih  u  latinskoj  metrici,  i  tako  pripravljali  za  ^itaaje  pjesnidkib 

'  djela.  U5itelj  je  po  svojoj  volji  birao  pjesnika  za  ditanje.  Od  starib 
rimskih  pjesnika  najviie  titao  se  Virgil,  demu  je  mnogo  pripomoglo, 
Sto  su  iz  ovoga  ponajviie  pjesnika  u   navedenih   slovnicah  birani 

'  primjeri;  imenito  iz  njegove  Eneide.  Gdje  su  se  iz  vjerskih  obzira 
iacali  ditati  Virgilija^    nadomjestili  bi  ga  krd6anskimi  pjemici,   pb- 

'  najyiSe  C.  V.  A.  Juvencom,  pjesnikom  dobe  Konstantina  velikoga*, 
i  C.  C.  Seduliom',  koji  su  i  u  izu^nju  metrike  mogli  priliSno  na- 
doknaditi  proslavljenoga  poganskoga  pjesnika. 

Uz  Virgila  pokazuje  se  dosta  velik  upliv  Narona  Ovidija  po 
njegovih  metamorfosah  i  elegijah.  Ovi  pako  i  drugi  pjesmoivori 
tama^ni  su  ne  samo   s  pjesnidkoga  nego  i  sa  stvarnoga  glediita, 

•obzirom  na  ime  na  historiju,  arheologiju  i  mitologiju.  Sa  <5itaDJ6Qi 
latinskih  auktora  bijaSe  na  dalje  tiesno  skop6ano  i  stilisti^ko  vied- 
banje  (dictatura,  dictamen),  koli  u  razrieienom  toli  u  vezanom  gd- 
Yoru.  A  kada  je  udenik  tim  patem  uviezban  bio  u  gramatici,  preSao 
je  k  ostalim  dviema  strukama  trivija :  k  retorici  i  dialekttei,  kojifita 

:se  inade  manja  painja  posvecivala.    Pod  retorikom  razumievao  se 

^  De  clerioorum  iDstitatione  III,  18.  Migne:  Patrol,  cars,  oompl. 
CVII,  395—6. 

*  Njego^  pjesmotvor  „llistoria  evangelica*'  a  6etiri  knjige  sastavljen 
je  H  hexametrih  i  pribli2aje  se  Virgilu. 

'  Najznatniji  mu  pjesmotvor  „'Carmen  pasohale",  takocljer  a  hexa- 
metrih. 6.  Dnvenin  i  Sedulin  V.  A.  Ebert :  Gleschichte  der  christlich- 
lat.  Litterratnr  I,  109,  ff.  358  ff. 


Digitized  by 


Google 


54  FR.    RA6KI; 

obi($ao  ^dictamen  prosaicum^  t.  j.  umje^a  uzorno  sastavljati  pisma, 
listine  i  izprave  poslovnoga  i  pravnoga  sadr^aja.  Ovoj  struci  obuke 
imaju  se  zahvaliti  zbornici  pisama  imenom  „forniula^,  koji  su  sa- 
stavljeDi,  da  sluze  u^enikom  za  uzor.  S  njom  je  podjedno  skop^ana 
bila  uputa  n  pravne  odnoSaje;  te  je  s  toga  u  atari  je  doba  nastava 
u  retorici  obuhya6ala  takodjer  nastavu  u  pravu ;  pak  se  obuka  u 
rje£it08ti  osvrtala  osobito  na  obranu  prava.  Na  retoriku  prislanjala 
se  dialektika  tako  tiesno,  da  bu  se  obidno  obje  kano  jedno  sma- 
trale.  Izvor  za  dialektiku  bijahu  obi^no  djeln  neoplatonika  Mar- 
tiana  Capelle',  Anicia  M.  S.  Boetia  (f  525.)*  i  suvremenika  mu 
M.  A.  Cassiodora^  te  Isidora^  (f  636.),  po  kojih  se  ona  u  Skoli 
predavala.  Tko  god  je  teiio  za  viSom  naobrazbom,  joS  se  jedno 
vrieme,  poslije  ove  jezi^ne  obuke  u  triviju,  posvetio  matematiCkoj 
Btruciy  aritmetici  na  ime,  geometriji,  muzici  i  astronomiji'^  u  kva- 
driviju. 

Nu  prekinimo  potanje  razpravljanje  o  torn  savrietku  redovite 
firedovjedne  obuke*,  iza  koje  je  sliedila  viSa  strukovna.  U  koliko 
BU  Skole  u  Hrvatskoj,  koje  se  spominju  u  spoinenicih,  uredjene 
bile^  nisu  za  cielo  inaie  mogle  biti  uredjene.  Osnov  jim  bijafie  la- 
tiuflki  jezik,  koji  se  pokazuje  goBpodujucim  u  crkvi  i  drzavi.  Spo- 
menuti  magister  grammaticus  u  Zadru  jedva  je  mogao  u6iti  latinski 
ina^e  nego  li  se  udio  taj  jezik  u  triviju  drugdje  na  zapadu.  Samo- 
stanske  Skole  benediktinske  u  Hrvatskoj  za  cielo  nisu  bile  uredjene 
druga^ije  nego  li  one  toga  reda  u  Italiji,  odkle  su  prvi  Benedik- 
tinci  doili  u  Hrvatsku. 

A  taj  zaklju^ak  potvrdjuju  i  oni  odlomci  latinske  pismenosti  u 
Hrvatskoj,  koji  su  do  nas  doprli.  0  latinStini  javnih  izprava  yec 
je  gore  razpravljano  u  kratko.  Nu  i  glede  oblika  prislanjaju  se 
one  na  formulu  zapadnih  izprava,  koje  su  se  izvan  pisara  udile 
takodjer  u  Skoli.  Ne  same  nadievaju  si  jednaka  imena,  kano  Sto 
litterae;  cartula,  chirographum,  tabuUa,  pagina,  scriptum,  decretuni; 


^  De  septem  artibns  liberalibus  libri  IX.  ed.  Kopp.  Frankfurt  1836 

*  De  Gonsolatione  philosophiae,  de  interpretatione  etc. 

*  Institationes  divinamm  et  saecnlariam  litterarum. 

*  Etimologiae,  dififerentiarum  libri  IT.  etc. 

^  Rabanus  M.  de  cleric,  instit.  Ill,  20  ed.  cit.  p.  398:  „Matheina- 
tica  est,  qnam  latine  possumus  dicere  doctrinalem  scientiam,  quae  ab- 
straotam  considerat  quantitatem  .  ,  .  .  Haec  dividitnr  in  arithmeticam, 
mnsicam,  geometriam,  astronomiam". 

*  Obfiimije  Specht  op.  cit.  p.  127  st.  5  r.  str.  67  si. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   STANJE   HRVAT8KB    PBUB   Zll.    STOLJIK^A.  IV5 

privilegium,  donatio^  itd.  nego  su  si  i  po  sastavku,  po  nutrDJem 
sklopu  posvema  srodne.  Drugdje  sam  jur  obSirnije  razpravljao* 
da  su  izprave  hrvatske  dvorske  kancelarije,  osobito  one,  koje  su 
sastavljene  in  forma  publica^  kano  povlastice  i  'darovnioe,  sastav-, 
Ijane  po  obi^nih  na  zapadu  formnlah,  do^im  se  saatoje  iz  dvie 
glavne  6e8ti :  texta  ili  formula  i  formulara  ili  protokola^  te  iz  ovih 
podredjenib  ^esti :  iz  invocatie,  datuma,  imena  i  naslova  izdavada 
listine,  texta,  a  ovaj  opet  iz  inscriptie,  proemia,  promulgatie,  nar- 
ratie,  dispositie,  corroboratie,  oapokon  iz  ovjerovljenja,  te  apreka- 
cije.  I  ostale  izprave  javnoga  ili  privatnoga  prava  nose  odite  zna- 
kove,  da  su  po  njekih  pravilih  sastavljene.  Sve  se  ovo  dade  jedva 
protumaditi,  ako  se  ne  uzme,  da  su  sastavljadi  listina  u  sastav- 
Ijanju  podudeni  bili;  Sto  je  na  zapadu,  kako  opazismo,  bivalo  u 
triviju  u  savezu  s  retorikom,  pa  su  s  toga  pravoslovci  desto  pro- 
zvani  „rhetores". 

Od  latinskih  pismenih  proizvoda  Hrvatske  i  Dalmacije  sa^uvalo 
se  najviSe  pravnib.  Daleko  manje  doSlo  je  do  nas  pismenih  proiz- 
voda  iz  drugih  grana  umnoga  ^ivota.  U  naiih  listinah  spominju 
se  knjige,  pade  i  zbirke  knjiga;  ove  osobito  u  samostanih.  Tako 
se  u  popisu  imovine  samostana  sv.  Petra  u  Selu  i  sv.  Bencdikta 
u  Spljetu  navodi  viSe  knjiga'.  Nu  da  su  i  gdjekoji  velmoze  imali 
manjib  ili  recib  zbiraka  knjiga,  za  primjer  nam  slu£i  brvatski  ban 
Stjepan,  koji  je  benediktinskomu  samostanu  sv.  ErSevana  u  Zadru 
uz  ine  dragocienosti  poklonio  takodjer  njekoliko  knjiga^  Medju 
knjigami  zauzimaju  prvo  mjesto  crkvene,  kano  Sto  misal,  evangje- 
listar,  liber  defunctorum,  lectionarium,  psalterium,  breviarium,  ora- 
tionale,  bymnarium,  antipbonarium,  matutinale^  nocturnale,  lumina- 
rium,  collectarium.  Ovamo  spadaju  i  obredne  knjige,  kano  manuale 
(sv^speiSiov)  za  podieljivanje  sv.  tajnu  i  obuku  katekumena,  na  dalje 
upute  za  posjecivanje  bolestnika  i  sluSanje  izpovjedi,  poenitentiale 
t.  j.  zbirka  kanona  o  kaznah  naprama  pokornikom.  Druge  knjige 
slui^ile  su  8ve6enstvu  u  vrSenju  njegovih  pastirskib  dui^nosti;  kano 
ito  sermocinale  i  homiliae  t.  j.  zbirka  propovjedi,  canones  t.  j. 
zbirka  crkvenih  zakona.  Njeke  opet  knjige  bijahu  pobliie  za  pp- 
rabu  redovnika,  kano  $to  ^regula  de  vita  monachorum*',  t.  j.  ustav 
sv.  Benedikta,  i  obrednik  za  primanje  u  red,  „ordo  ad  monachum 


»  Rad  XXXV.  7. 

«  Ondje  str.  10  si. 

•  Dooumenta  p.  181 — 2. 

*  Ibid.  p.  46. 


Digitized  by  VjOOQiC 


56  FA.  r^6ki, 

faciendum'^,  lectionariom  de  dominicis  et  canticis  monaatids,  ordo 
de  diebuB  dominicis  sive  cotidianis  secundnm  ordinem  b.  Benedict!. 

Ove  knjige  podudaraju  se  prilidno  s  onimi,  koje  se  u  frana^kih 
kapitularih^  propisaju  za  svedenike  i  koje  sn  ovi  moraii  izu(^iti. 
E  ovim  predmetom  prema  koncu  X.  vieka  prispjeie  joS  izvori 
crkvenoga  prava;  a  i  a  sbirkah  naSih  spominju  se  ^canones^.  Jofi 
jedna  se  knjiga  navodi  u  naSih  zbirkah,  na  koju  valja  pa£nju  obra- 
titi*  Pomenuti  na  ime  ban  Stjepan  pokloni  uz  druge  knjige  joS 
gsmaragdum  unum^.  Ovo  ime  dolazi  od  pisca  Smaragda^  koji  je 
bio  najprije  uditelj  u  samostanu  sv.  Mihajla  na  Maasi  u  verdunskoj 
biskupiji,  kaSnje  opatom,  a  svojom  udenosti  jedan  od  glasovitijih 
muieva  dobe  Earla  Velikoga  (f  oko  826 — 30).  Iz  njegova  pera 
potekoie*  commentarius  (postiUa)  in  evangelia  et  epistolas,  diadema 
monachorum>  commentaria  in  regalam  s.  Benedicti,  via  regia,  acta 
ooUationis  romanae  (a.  810.)  de  processione  spiritus  sancti,  gram- 
matica  maior  sen  commentarius  in  Donatum.  Ovi  su  smaragdovi 
spisovi  velik  ugled  u^ivali  u  srednjem  vieku,  osobito  a  benediktin- 
skom  redu,  te  su  slu^iii  i  svecenstvu  u  crkvi  i  u6iteljem  u  ikoli. 
U  gramatici  po  Donatu  Smaragdo  je  pravila  razjasnio  primjeri  iz 
sv.  pisma  i  crkvenib  pisaca,  da  oslabi  izpri^nje  onim,  kojim  su 
primjeri  iz  Yirgila  ili  Cicerona  zazomi  bili.  Je  da  li  je  ona  knjiga, 
koju  je  ban  Stjepan  imao,  obsizala  sva  spomenuta  Smaragdova 
djela,  ili  samo  njeka  od  njih;  koja  li,  to  se  ne  zna;  nu  znamenito 
je,  da  je  u  Hrvatskoj  piaac  Smaragd  poznat  bio.  A  to  opet  po- 
tvrdjujc;  kako  se  je  prosvjeta  u  Hrvatskoj  na  zapadnu  prislanjala. 

Ima  jasnib  tragova,  da  se  u  Hrvatskoj  i  sredovje^na  historijska 
literatura  gojila.  U  zbirkah  knjiga  navode  se:  passionale  i  vitae 
patrum,  t.  j.  zbornici  sa  2i6i  mu6enika  i  svetaca  po  crkvenoj  go- 
dini.  Takva  iica  bijahu  u  ciclom  krSdanskom  svietu  onoga  vremena 
veoma  obljubljeno  Stivo.  A  kako  bijade  takav  zbornik;  obidajan 
u  Hrvatskoj,  sastavljen,  podaje  nam  primjer  spomenuti  rukopis  iz 
X.  ili  podetka  XL  vieka^  njekada  spljetski,  sada  u  nadbiskupskoj 
zagreba^ko]  knji^nici  (col.  28;  ser.  1,  nr.  93).  ^ica  su  razredjena 
po  crkvenoj  godini^  po^am  s  doiaS6em  gospodnjim.  Prvo  je  „pa9sio 
s.  Andreae  apostoli,  a  posljednje  ^passio  s.  Clementis  martyris 
atque  pontificis''.  GdjeSto  se  uvrSduju  kratke  besjede  o  svetcu  dana, 

^  Mon.  Germ.  Leges  I,  235.  Quae  a  presbyteris  discenda  sunt. 
*  Obielodanise  Migne  i   Pitra:    Patrol,   ours.    oomp.    Oil.    1 — 980. 
Pjesme  priobdi  E.  Dttmmler:  Poetae  latini  aevi  Carolini.  I,  604—619. 
«  Starine  VII,  51. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJS   8TANJB   HRVAT8KB   PRUB   XII.    ST0LJB6a.  57 

OBobito  UB  svetkovine  spasitelja  i  njegove  majke.  Ovakav  zbomik 
bijafie  obdenit  u  latinskom  kri^anskam  svietu;  du  ne  bijafie  dovo- 
Ijan  za  crkvene  i  bogoljubne  svrbe  svake  pojedine  zemlje,  kofa  je 
pored  obcenitih  Stovala  i  SYOJe  ugodnike  bozje.  Tuj  je  domaca 
hagiografija  morala  doskoditi  u  pomoc.  I  zbilja  nalazimo  izmedju 
ostalih,  da  su  2ica,  (passiones)  sv.  Dujma  i  Ana^tazija  sastavljena 
bila  za  BoIinBko-spljetsku  crkvu  yeojna  rano^,  i  to  u  latinBkom 
vulgamom  jeziku  I  pjeBine  ue  glasbu  bijahn  BastavIjeDe  u  slavu 
ovim  OBniva^em  solinske  crkve.  Nu  kada  je  napredkom  latinStine 
u  ikolah  osjedala  se  potreba,  da  se  i  zi6a  i  pjesme  IjepSim  jezikom 
prerade,  nadbiskup  Lovro  povjeri  taj  posao  po^etkom  druge  polo- 
vine  XL  vieka  Adamu  iz  Pariza,  vjefitomu  latinStini  i  grStini',  od 
koga  valjda  potiSu  ona  2ica,  koja  su  se  u  Btarih  rukopisih  sadu- 
vala'.  nHistoria  tranBlationis  b.  Anastasiae*',  u  kojoj  se  opiBuje  do- 
godjaj  sbivSi  se  g.  804.  za  Donata  Biskupa  u  Zadrn,  imala  bi  biti 
malo  kaSnje  sastavljena/ ako  se  i  nije  prvobitan  tekst  disto  sada- 
saduvao^.  Stariji  dio  dudesa  sv.  Kristofora,  zaStitnika  Raba,  odno- 
se6i  86  na  dogodjaj  god.  1075.,  na  ime  na  provalu  Normana  a 
Hrvatsku,  imao  biti  crpljen  iz  suvremenih  biljeSaka^ 

U  tih  primjerih  vidimo,  da  u  Hrvatskoj  nije  bilo  posvema  pusto 
polje  ove  vrsti  historiografije;  koje  je  na  zapadu  a  tolikih  2i6ah 
(vitae),  Sto  no  sada  slu^e  poviesti  obilnim  izvorom^  marljivo  ob- 
radjeno  bilo.  Ne  mo2e  se  pa^e  sumnjati;  da  su  zametnuti  po^etci 
i  drugim  vrstim  poviesti.  Ovdje  ne6u  dati  tolike  vaznosti  potonjoj 
viesti  o  IjetopisQ  njekoga  Mihajla  iz  Solina,  koji  da  je  2jvio  u  XL 
vieku.  Nu  u  historiji  Tome  arcidjakona,  imenito  u  glavi  XI— XVII, 
imade  o^itih  tragova,  da  je  ono,  fito  ondje  pripovieda,  crpao  iz  sta- 
rijih  suvremenih  poviestnih  biljeiaka^  poimence  iz  kataloga  spljet- 
skih  nadbiskupa,  u  kojih  uz  pojedine  nadbiskupe  ditahu  se  crte 
iz  njibovib  zica;  a  tako  i  iz  nekrologa.  Poznato  je  pako,  da  su 
i  drugdje  na  zapadu  iz  takovib  bilje^aka  postajali  Ijetopisi.  Eano 
Sto  su  prije  biljeSke  na  listab  timskib  konsula^  na  rimskom  driay- 
nom  kalendaru  sa  konsularnimi  fasti,  dale  gradju  za'  anale,  tako 
u  prvo  sredovjedno  doba  bilje&ke  na  uskrsnih  tablah    kod   crkava 

*  Farlati :  Illyr.  saer.  I,  414 — 17.  priobcuje  dva  2ica  sv.  Dnjma, 
od  kojih  jedno  da  je  sastavljeno  bilo  iz  suvremenih  bilje2aka  solinskih, 
a  drugo  po6etkom  V.  vieka. 

■  Thomae  archid.  Historia  salonitana  c.  XVL 

■  V.  Documenta  p.  288 

*  Farlati  r  lUyr.  saer.  V, '34-5.  Docutnenta  p.  308—9. 

*  Documenta  p.  455 — 6.  "         '  * 


Digitized  by 


Google 


58  FR.   ra6ki, 

i  u  samostanih,  za  tim  spomenuti  katalozi,  nekrolozi  itd.  dale  su 
gradju  za  Ijetopise,  koji  su  s  toga  u  podatcih  tim  mrSaviji,  6im  u 
dublju  davninu  zasizu  Da  ovi  zametci  analistike  nisu  ni  u  Hrvat- 
skoj  bill  nepoznati,  potvrdjuju  oni  tragovi  dosta  bjelodano. 

I  tako  imali  bismo  njekoHko  spomenika  latinske  pismenosti  u 
proziy  koji  su  u  Hrvatskoj  prije  XII  vieka  ugledali  svjetlo.  Imade 
li  za  ono  doba  i  kakovih  pismenih  spomenika  u  vezanom  govoru? 
Da  su  u  Hrvatskoj  u  sluibi  bo^joj  latinske  crkvene  pjesme, 
hymni  u  u£em  znadeiiju,  bile  u  porabi,  razumieva  se  po  sebi. 
CrkveDe  kujige  izpremieSane  su  takovimi  pjesmami;  a  izvan  njih 
bijahu  u  obidaju  i  posebni  zbornici,  bymnaria,  kakovi  se  nayode 
takodjer  u  popisu  onih  knjiga  hrvatskih  samostana^.  Nu  ove  pjesme 
bijahu  ve^inom  svojina  cieloga  krSdanskoga  svieta^  sastavljene  te- 
£ajem  viekova  od  uglednih  krdcanskih  mu^eva^  kano  od  Hilarija, 
Ambrozija,  Prudencija,  Fortunata,  Pavla  djakona,  Bede  itd.  Nu 
uz  ove  obcenite  crkvene  pjesme  valjalo  je  sastaviti  hymne  za  pro- 
slavu  bo^yih  ugodnika,  koje  je  hrvatska  crkva  slavila.  Takovi  su 
liymni  u  slavu  sv.  Dujma,  koji  su  u  Spljetu  pjevani  od  najstarije 
dobe,  a  koji  su  za  tim  u  XI.  vieku  preradjeni.  I  sbilja  saduvani 
u  rukopisu  hymni  u  slavu  sv.  Dujma  nose  biljege  duboke  davnine. 
Evo  prve  kitice: 

Eia,  sancte  discipule 

apostolorum  principis! 

Faveto  nobis,  hodie 

laudes  tuas  canentibus. 
Onda  joSte  ova: 

Laudes  innovamus  Domnio 
oris  et  cordis  iubilo; 
cum  purae  mentis  gaudio 
grates  agamus  domino  .  .  . 

Nu  bilo  je  i  izvan  crkve  prigode,  pjesni5ku  vjeStinu,  koja  se  i 
u  dkoli,  kako  spomenusmo,  sticala  6itanjem  klasi^kih  i  krScanskih 
pjesmotvora,  upotrebiti.  Primjer  imademo  na  grobnora  nadpisu 
spljetskog  nadbiskupa  Lovre,  suvremenika  Petra  Kresimira,  Sla- 
vica;  i  Dimitrija  Svinimira,  Stjepana  II.  koji  je  sastavljen  u  hexa- 
metrih  t.  zv.  leoninskih,  metru  u  ono  doba  veoma  obljubljenom ; 
a  glasi:^ 

1  Documenta  p.  46.  181,  182. 

*  Bulic:  Dva  sarkofaga.  Zadar  1882.  str.  6.  Lucius:  de  regno  Dalm. 
et  Croatiae.  ed.  Amstelod.  p.  474  Farlati :  lUyr.  saor.  Ill,  160.  Kuku- 
Ijevic:  cod.  diplom.  I,  219. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJIB   8TANJE   HRVATSKK   PRTJHJ   XII.    STOUEOa.  59 

Quis  sim,  scire  venis,  qui  mortis  stringor  babenis: 
Pastor  eram  turbis  fauiua  Laurentius  urbis, 
qoam  ego  dum  rexsi,  si  quid  minus  utile  gessi, 
in  prece  te  flagito,  tergas  ut  opifice  Christo, 
crimine  te  sanctus  rex  purget;  virgine  natus. 

Leoninskim  metrom  sastavljen  je  takodjer  Dadgrobni  nadpis  Ve- 
cenege  opatice  zadarskih  Benediktinaka^  koja  je  svjedokiojom  bila 
posljednje  dobe  vladanja  hrvatake  narodne  dinastije;  a  tako  dje- 
lomice  i  epitafij  Lovrina  nasljednika  Cresceucija',  do£im  nadpis  na 
pokrovu  kamenoga  aarkofaga  sv.  Dujraa  u  Spljetu,  koji  dade  re- 
^Di  Crescencij  (1103)  udiniti,  aaatavljen  je  obidnimi  hexametri. 

Latinski  jezik  ovih  pjesmotvora  svojom  slovnidkom  pravilnosti  i 
svojom  disto6om  uzorno  se  razlikuje  od  kurialnoga  sloga  suvre- 
menih  pravnih  dnevnom  i^ivotu  prilagodjenib  spomeuika;  a  tim  se 
potvrdjaje  ono,  Sto  smo  vec  iztakli,  da  je  dkola  nastojala  Siriti 
poznavanje  dobre  latinStine.  A  i  ovo  nekoliko  odlomaka  pjeanidkib, 
koje  nam  je  tvrd  i  nepogodam  prkosedi  kamen  sretno  saduvao, 
jaano  avjedodi,  da  ae  i  u  naSoj  Hrvatskoj  u  ono  davno  doba,  kano 
svuda  na  zapadu,  gojila  latinska  poezija. 

Sa^uvaDi  rukopisi,  osim  Sto  naa  upozuavaju  pismenosti,  omogu- 
cuju  nam  svojom  grafikom,  a  napose  ornamentikom^  zaviriti  a  sveti 
hram  tadainje  umjetnosti.  Tim  sam  si  stvorio  prieiaz  k  ocjeni  druge 
va2ne  prosvjetne  grane.  Nu  prije  nego  11  onamo  priedjem,  ne  mogu 
propustiti,  a  da  ae  ne  osvrnem  na  pitanje,  zasiecaju^Se  u  pismenost, 
na  ime:  da  li  se  ve6  tada  u  Hrvatskoj  uz  latinsku  gojila  i  do- 
maca,  slovjenska  pismenost? 

Po^etak  slovjenske  pismenosti  skopSan  je,  kako  je  ob6e  poznato, 
najtiesnije  s  imenom  i  dielovanjem  sv.  Cirila  i  Metoda.  Ovo  dje- 
lovanje  dosizalo  je  neposredno  do  sjevernib  granica  Hrvatske.  Jedva 
su  £etiri  desetka  poslije  smrti  prvoga  panonsko-moravskoga  arcbi- 
episkopa  (f  885);  a  ni  tri  poslije  neprijateljske  poplave  njegova 
uditeljskoga  podru^ja,  minula,  kada  u  Hrvatskoj  nalazimo  2estok 
bqj  izmedju  latinitine  i  siovjendtine.  SlovjenStina  se  privezuje  na 
ime  aMetodija",  koji  ae  amatra  poifetnikom  ove  novotarije.  Ta  se 
novotarija  u  toli  kratko  vrieme  tako  razvrie^ila,  da  se  i  rimska 
stolica  naila  ponukanom  stapiti  svojim  ugledom  na  obranu  latin- 
Stine  proti  slovjenStini ;   te  ne  same  poduprti  dalmatinsku  latinsku 

1  Kukuljevi6  op.  oit.  II,  237. 

*  Lucius:  Memorie  de  Trail  pag.  67,  Farlati  Illyr.  sacr.  Ill,  167. 
Kukuljevic  II,  238. 


Digitized  by 


Google 


f^O  FR.    RA6kI, 

bierarbiju,  nego  i  pozvati  u  pomo6  hrvatsku  drSavna  vlast,  kralja 
Tomislava  i  humskoga  kneza  Mihajla.  U  samoj  brvatskoj  crkvi 
dva  8U  86  protivna  logora  ustrojila:  jedan  a  hrvatskim  biskupom 
u  Nina  na  6ehx,  sa  slovjeDfitina,  drogi  s  ostalim  episkopatom  za 
latinfitinu.  Poito  je  u  oYom  drugom  logora  stajala  glava  i  crkve  i 
driave,  nije  dado,  Sto  je  pobiedio.  U  spljetskom  sabora  god.  924. 
bijafte  zakljadeno,  da  se  ne  smije  nitko  zarediti  za  dabovnika  a 
slovjenskom  jeziku  bez  dozvole  sv.  stolice;  i  da  se  ne  smije  pa- 
stiti  a  torn  jeziku  obavljati  sluiba  boija  (missa);  osim  ako  bi 
nuzda  bila  svecenstva  t.  j.  ako  se  nebi  nadao  latiiiski  svecenik* 
Tim  se  mislilo  na  put  stati  Siren  ju  sloyjenitine  n  crkvi.  Nu  ta  za- 
brana  ujedno  potvrdjuje,  kako  je  vec  dotle  slovjenStina  mab  pre- 
otela  bila  u  brvatskoj  crkvi.  A  da  se  i  nosiocu  ove  zastave  moc 
iztrgnc;  zakljudeno  bi,  da  „biskup  brvatski"  (episcopus  Cbroato- 
rum)  ima  se  jednako  podvr<ii  spljetskomu  metropoliti,  ne  smije  se 
dakle  izuzeti  izpod  dalmatinske  latinske  hierarhije^. 

Poslije  ovoga  prvoga  sukoba  izmedju  latinStine  i  slovjenStine  u 
Hrvatskoj  u  tredoj  desetini  X.  stolje^a,  ne  nailazimo  viSe  na  javno 
trvenje  izmedju  obija  do  drage  polovine  XI.  stolje6a,  do  dobe 
Petra  Eresimira.  I  tada  su  se  obje  vlasti  oborile  na  slovjenStinu, 
a  slovjensko  pismo  dovodilo  u  svezu  s  imenom  Metodija;  pade 
bude  zabranjeno  zarediti  Slovjena,  ako  ne  nau^i  latinski.  Nu  ove 
odredbe  i  rimske  stolice  i  latinskih  biskupa  dalmatinskib  izazvaSe 
ogorden  odpor  u  hrvatskom  nizem  svecenstvUi  koji  je  velikom  stro- 
go§6u  tek  oko  god.  1075.  slomljen'.  Nu  vidi  se  iz  svega,  da  je 
slovjenStina  te6ajem  onoga  prividnoga  stoljetnoga  primirja  u  narodu 
dubok  korjen  uhvatila,  uvrie^iv  se  oaobito  na  otoku  Krku. 

Medjutim  nas  se  ovdje  neti(^e  pripoviedati  na  fiiroko  sudbinu 
sloYJenstine  u  Hrvatskoj;  nas  zanima  ovo  pitanje,  a  koliko  stoji 
u  savezu  s  pismenosti  brvatskom.  A  tiij  izbijaju  na  povriinu  dva 
pojava:  prvi,  da  se  i  pismo,  kojim  se  slovjenftki  jezik  zaodievao, 
podmice  Metodiju;  drugi,  da  se  to  pismo,  imenom  goti^koga,  od 
latinskoga  razlikuje.  A  koje  je  to  pismo? 

Da  je  od  ona  dva  pisma,  kojimi  se  kod  Sloviena  najstariji  knji- 
zevni  spomenici  njibovi  zaodievahu,  cirilovskoga  na  ime  i  glagol- 
skoga,  ovo  drugo  kod  Hrvata  osobito  od  pamtivieka  bilo  najobid- 
nije  i  u  porabi;   ne  moie   biti   nikakove  sumnje.   To  je  i  u  nauci 


^  Documenta  p.  187—197. 

»  Ibid.  p.  204—211.  SUrine  XII, 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJR  8TANJB  HaVATSKIB  PBIJB  ZII.  STOUB^A.  61 

tako  obieDito  priznato,  da  sa  pa^e  njeki  proglasili  Hrvatsku  ko- 
lievkom  glagolskoga  pisma^.  U  samoj  Hrvatakoj  dr2ala  se  glago- 
lica  tako  starodavnom,  da  se  njezin  obret  privezivao  na  ime  veli- 
koga  joj  zemljaka  sv.  Jerolima'.  Sta  se  pake  oblika  pisma  gla- 
golskoga ti^e,  do  ne  davna  bijahu  samo  takovi  hrvatski  glagolski 
spomenici  pozDati,  kojih  su  pismena  uglasta,  a  nisu  stariji  od  XIII. 
vieka  Od  njih  stariji  spomenici  okruglaata  pisma  pribrajani  su 
Bugarskoj.  Dr2alo  se,  da  se  u  Hrvatskqj  okrugla  bugarska  glago- 
lica  pod  uplivom  latinske  grafike  preobrazila  u  aglastu.  Novija  od- 
kri6a>  koja  su  zapodela  s  Milanovidevimi  odloraci  glagolskoga  pra- 
xapostola',  pak  s  glagolskim  nadpisom  na  baS^nskoj  plo£i  u  crkvi 
Bv.  Lucije  na  Krku^  stavljaju  izvan  svake  dvojbe,  da  se  je  i  u 
Hrvatakoj  u  starije  doba,  negdje  prije  XIII.  vieka,  pisalo  okruglom 
glagolicom.  Ova  dva  spomenika  prikazuju  nam  glagolicu  u  prielazu 
iz  okrugle  u  uglastu.  JoS  stariji  oblik  okrugle  hrvatske  glagolice  pri- 
kazuje  se  u  ne  davno  odkritom  bedkom  odiomku  glagolskoga  misala 
po  rimskom  obredu,  o  kojem  ne  moi^e  se  sumnjati,  da  je  pisan  u 
Hrvatskoj  i  za  porabu  hrvatske  crkve".  E  ovim  se  spomenikom 
pridruzuju  dostojno  netom  odkriti  Gr§kovi6evi  listovi  apostola  hr- 
vatskoga  roda,  a  pisani  okruglom  glagolicom  ^ 


'  Dobrovski  je  scienio,  da  sa  glagolicu  izilmili  u  XIII.  v.  popovi 
hrvatski,  i  radi  ugleda  taj  obret  podmetnuli  sv.  Jerolimu.  U  najnovije  je 
doba  ruski  arhimandrit  Leonid  razvio  (c.  ruske  akademije  c6opHHirb. 
t  LIII,  3.  1 — 47)  dudnovatu  teoriju  o  postanku  glagolice.  Klrilicu  je 
obreo  Konstantin  filosof  862  god.,  a  glagolicu  djakon  i  potonji  ninski 
biskup  Teodozij  god.  879.  Kirllloa  je  sastavljena  iz  24  grL  pismena 
i  14  novih  prema  glasovom  slovj.  jezika;  a  glagolica  iz  24  pismena 
pisma,  koje  je  u  Hrvatskoj  od  prije  u  porabi  bilo,  i  onih  iz  cirilice 
azajmljenih  14.  Teodozij  je  ovo  pismo  obreo,  da  Hrvate  odvrne  od 
grdko-izto^ne  crkve,  kojoj  su  prije  pripadali.  Glagolski  spomenici  nose 
obilje^je  hrv.  narie6ja. 

*  U  pismu  pape  Inoceocija  IV.  Benjskomu  biskupu  od  29.  odujka 
1248  (Theiner:  vet.  monum.  Slav.  mer.  I,  78^:  „in  Sclavbnia  est  lit- 
tera  -  specialis,  quam  ipsius  terrae  derici  se  habere  a  b.  Hieronymo 
asserentes  earn  observant  in  divinis  officiis  celebrandis**. 

*  Cuvaju  se  u  knji^nici  nase  akademije;  izda  jih  Jagic  u  Radu  II, 
1—35.         •   • 

*  Obielodanjen  u  Starinah  VII,  130  st.  sa  snimkom. 

^  Izda  ga  Jagic:  Glagolitica.  Denkschriften  der  k.  Akademie  der 
Wissenschaften  in  Wien.  Bd.  XXXVIII. 

*  (yuvaju  se  u  naSoj  akad.  knj!2nici^  obielodani  jih  Jagic  u  Starinah 
XXV,  33  si. 


Digitized  by 


Google 


62  FR.  BAdKI, 

Ovi  stariji  hrvatski  spomenici  glagolski  oblikom  pisma  pridru- 
zuju  se  ostalim  Btarim  spomenikom  oble  glagolice,  imenito  zograf- 
skomu  evangjelju,  Klozovu  glagoliti,  marijanskomu,  aaemaaovu  i 
ohridakomu  evangjeljU;  sinajskomu  psaltira  i  euhologiju,  te  prazkim 
i  kijevskim  odlomcima.  U  svih  tih  spomeDicih  okrugia  glagolica  je 
&to  vifie,  §to  mauje  jednaka ;  pa  vec  tim  upucuje  na  jedno  porietlo, 
jedan  izvor.  Taj  se  izvor  imade  prema  najnovijim  iztra^ivanjem 
Btaviti  u  uajtiesniju  sveza  s  yjerskim  i  knjiSevnim  djelovanjem  slo- 
vjenskih  apostola  sv.  Kirila  i  Metoda  na  paDODBko-moravskom 
zemljiStu.  Na  ovo  je  vrelo  opuclvala  za  Hrvatsku  takodjer  najsta- 
rija  predaja  njezina^  Odanle  Sirilo  se  i  pismo  u  susjedne  slovjenske 
zemlje  poslije  smrti  sv.  Metodija  (885),  i  izgoua  njegovih  udenika^ 
a  joS  yi§e  poslije  propasti  Eocelove,  Rastislavove  i  Svatoplukove 
baStine. 

Do6im  nije  se  saduvao  ni  jedan  knjizevni  spomenik,  pisan  bez 
sumnje  za  zivota  prvo-apostola  a  Panoniji,  sa^uvani  su  nam  u  na- 
yedenih  spomenicih  takovi,  koji  su  a  X.  i  XI.  vieku  pisani  a  su- 
sjednih  zemljah,  koje  su  baStinu  prvih  slovjeaskih  prosvjetitelja 
usvojile.  Oni  su  jama6no  pisani  po  prvobitnih  predlo^cih  njihovih; 
nu  priepisi  nidu  se  mogli  u  jeziku  oteti  viSe  ili  manje  upUva 
mjedtnih  narie^ja.  Tako  su  do  skora  nastale  i  u  najstarijih  slo- 
yjenskih  spomenicih  razlikosti,  koje  odavaju  domovinu  njihova 
postanka.  Prema  tomu  dr^i  se,  da  su  prazki  i  kijevaki  odlomci  iz 
XL  vieka  pisani  u  podru^ju  veliko-moravsko-deskom ;  drugi  mo- 
i^ebit  iz  predio^ka  od  konca  IX.  vieka';  na  daljo  da  su  odlomci 
bedkoga  misala,  kano  i  Mihanovi6eya  i  GrSkoviceva  apostola  pi- 
sani u  zapadnom  dielu  balkanskoga  poluotoka,  na  hivatsko-srbskom 
zemljifitu,  do6im  da  su  svi  ostali  navedeni  spomenici  oble  glagolice 
pisani  u  izto6nom  dielu  balkanskoga  poluotoka,  u  Bugarskoj  i 
Makedoniji. 

Moze  se  uzeti  za  stalno^  da  su  se  prvobitni  spomenici  panonski 
kod  prepisivanja  mienjali  u  jeziku  i  pravopisu  polagano  i  podtu- 
pice,  te   da  imade  u  njih  tim  manje  promjena,  6im  su   stariji.  O 


^  Documenta  p.  188.  264.  „ad  Methodii  dootrinaam  .  .  •  Dicebant 
enim,  gothicas  litteras  a  qaodam  Methodio  haeretico  fuisse  repertas". 
Pop  Dukljanin  (izd.  6rn6icevo  str.  12)  koncem  XII.  vieka  pripisnje 
Ronstantinu  filosofa  obret  ^litterae  lingua  sclayonica'';  ili  „kDJige  hr- 
vatske**,  kako  prevede  hrv.  Ijetopisac.  Konstantin  prevede  iz  gr^koga 
evangjelje,  stari  i  novi  zavjet  i  misa. 

*  Jagid:  Denkschrifteo  1.  c. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB  firrANJB  HRVATfiKE  PRIJB   XII.  STOUB^A.  63 

Elo2oyu  odlomku  homiliara,  koji  se  pripisuje  XI.  stoljedu,  a  jofi 
cieli  bijaie  vlastnost  naSega  Ivana  Frankopana  (f  1482);  drzi  se 
danas,  da  je  pisan  u  Hrvatskoj  po  starijem  panonskom  i  make- 
doDskom  predlozku^.  A  u  torn  rukopisu  sadavane  su  s  malom  iz- 
nimkom  sve  osebine  staroslovjenskoga  jezika  i  ustrojstvu  njegova 
odgovarajudega  glagolskoga  pravopisa.  Tuj  se  je  dakle  pisac  Urn 
yjernije  dr^ao  prvobitnoga  predlozka.  Inade  imade  se  stvar  u  na- 
vedenih  hrvatskih  najstarljih  spomciiicih  glagolice  oble.  Oni  su  do- 
tjerani  prema  osebnam  hrvatskoga  govora;  s  toga  uklonjeni  su 
nasali,  kojih  ne  ima  u  hrvat^kom  izgovoru,  te  je  ^  st  slov.  spo- 
menika  zamienjen  s  s,  a,  s  e,  pridr^an  samo  jedan  poluglas  «  a 
umekSanje  ograni^eno  na  ^  i  ^*-  Ovo  dotjerivanje  izvadjano  je 
dakako  polagano;  pa  ne  treba  da  ga  podmi6emo  jedaomu  refor- 
matoru  X.  ili  XI.  vieka,  koji  bi  prvobitni  staroslovenski  pravopis 
primienio  bio  hrvatskomu  izgovoru.  Da  je  dosta  vremena  proSlo, 
dok  Be  jc  dista  brvatska  recenzija  udomila,  vidi  se  na  spomenutih 
spomenicih.  U  Grfikovideva  odlomku  pridr£an  je  njekoliko  puta 
nasal  96,  na  dalje  "SS  mjesto  8,  poluglas  •«  (x)  mj.  «  (b).  IT  be(^kom 
odlomku  misala  joS  se  mjestimice  piSe  ?,  za  koje  kaSnje  u  hr- 
vatskih glagolskih  spomeuicih  dolazi  samo  8;  tako  i  oB  mj.  poto- 
njega  «.  Nasalom  pako  ne  ima  traga,  jer  na  jednom  mjestu  dola- 
ze6e  ae  nije  nasal  ae  nego  spona  dvajuh  a.  Tako  i  u  Mihanovidevu 
odlomku  apo3tola  ne  ima  ni  jednoga  pismena  za  nasal,  a  mjesto 
dva  poluglasa  iS  i  -B  upotrebljava  se  dosljedno  samo  drugi  (-B;  h), 
koji  izkljudivo  prevladjuje  u  hrvatskih  glagolskih  spomenicih  slie- 
de(^e  dobe  primiv  prema  uglastomu  pismu  oblik  <4i ;  a  poslije  T. 

Tako  je  prvobitna  glagolska  azbuka  od  38  pismena,  izbacivSi  po- 
stupice  hrvatskomu  izgovoru  suvisna  pismena,  svedena  na  33  pismena 
po  Mihanovi6evtt  odlomku.  Ova  pismena  pridr2avaju  joS  prvobitni 
zajedoidki  oblik  oble  glagolice ;  nu  kod  pojedinih  po6ima  se  opaiiati 
upliv  latinice;  tako  vec  u  Mihanovicevu  odlomku  uz  redovito  ^  i 
"P,  8  dolazi  M  i  I,  od  kojih  je  m  u  hrv.  uglastoj  glagolici  posvema 
iztisnulo  ono  starije  ^.  U  nadpisu  na  baS^anskoj  plodi  dolazi  uz 
W  takodjer  m,  uz  VU  i  t^  uz  8  i  i,  uz  iS  i  "^,  uz  A  i  ^  kano  za- 
uglasti  ^.  Opa^  se  dakle,  kako  je  latinsko  pismo  u  Hrvatskoj 
polagano  djelovalo  ne  samo   na  oblik  glagolskoga,  preobraziv  obli 

^  Kopitar  i  Preis  i  donjekle  Safaf Ik  od  starijih,  a  Oblak  od  mlacyih 
ne  dvoje,  da  je  taj  glag.  spomenik  pisan  u  Hrvatskoj.  Arohiv  ftir  slav. 
Philologie  XV,  348—356. 

*  MikloSii:  Altslovenische  Formenlehre.  Wien  1874.  S.  XXVII. 


Digitized  by 


Google 


64  FR.  R^dKI, 

u  uglasti;  nego  i  na  pojedina  pismena,  pojednostrudiv  zakudaatija 
a  latinskiiD  u  osnovnom  obliku  sli^na.  Sve  se  je  to  u  hrvatskoj 
grafici  provelo  u  drugoj  dobi,  koja  po^ima  u  veliko  s  XIII.  viekom. 

Gore  naTedeni  Bpomenici  jesu  ostanci  one  starije  dobe,  koja  u 
Hrvatskoj  obuhvaca  X.,  XI.  i  XII.  viek;  b  toga  idu  ili  posvema 
ili  djelomice  u  one  vrieme,  u  kojoj  se  bilo  slovjenstini  boriti  s  la- 
tinStinom.  S  jednom  izDimkom  uvrSduju  se  po  sadr£ini  u  crkyenu 
a  po  jezika  u  staroslovjenaku  knjizeynost.  I  to  potvrdjuje,  da  je 
i  glagolsko  pisrao  i  je^ik  fipomenika  u  Hrvatsku  unesen  iz  vana; 
a  odk,le,  nije  tezko  pogoditi.  Sve  okolnosti  opravdavaju  viest  ba- 
grorodjenoga  pisca  carigrad8koga^  da  su  mnogi  iz  Velike  Mo- 
ravske  poslije  njezine  propaati  .utekli  u  Bugarsku  i  u  Hrvatsku. 
Medju  biegunci  bilo  je  zaista  udenika  sv.  Kirila  i  Metodija.  Glede 
Bugarske  znade  se,  da  su  u  Djoj  naSli  uto^idte  apostolski  u^enici 
Gorazd,  Klemente,  Naum,  Angelar,  Sava,  pa  da  je  pod  pokrovi- 
teljstvom  cara  nknjigoljubca"  Simeona  (892 — 927)  nastao  ziv  knji- 
£evan  pokret;  u  kojem  su  se  onim  uditeljem  pridruzili  drugi ;  kano 
Sto  pop  Grigorij,  eksarha  Joao,  crnorizac  Hrabr.  Glede  Hrvatske 
neka  se  s  tim  pokretom  u  Bugarskoj  uzporedice  pomisli  na  savre- 
menu  borbu  izmedju  vladajuce  u  crkvi  i  driavi  starije  latinStine  i 
pomolivSe  se  sloyjendtine.  Naj atari ji  bugarski  knjizevni  spomenici 
pisaAi  su  glagolicom;  najstariji  knjiievni  spomenici  u  Hrvatskoj 
pisani  su  takodjer  glagolicom ;  pismo  jim  je  i  oblikom  jedno.  Jezik 
je  takodjer  jednak,  jedan.  U  Bugarskoj  knji^evan  je  pokret  iivlji 
na  zapadu,  u  Makedoniji  i  primorju.  U  Hrvatskoj  ,ona  se  borba 
vodi  u  primorju,  u  X.  vieku  u  Ninu,  gdje  se  dize  stolica  za  hr- 
vatakoga  biskupa,  u  XL  vieku  na  Krku.  Ovdje  nam  se  sa^uvao 
najstariji  glagolski  spomenik. 

U  Hrvatskoj  i  u  Bugarskoj  glagolica  sluzi  ponajprije  crkvi,  jer 
bijaSe  i  obretena  za  Siren  je  krScanstva  u  Panoniji  i  velikoj  Mo* 
ravskoj  i  za  sluibu  bozju  u  crkvi.  Najstariji  glagolski  spomenici 
sadrzavaju  liturgidke  knjige,  evangjelje,  apostola,  psaltir,  homilije. 
Nu  iz  ba^^anskoga  se  nadpisa  razabire,  da  se  glagolica  podela  upo- 
trebljavati  izvan  strogo  crkvenih  i  u  gradjanske  svrhe;  jer  ouaj 
nadpis  sadriaje  darovnicu,  dakle  gradjansku  izpravu. 

Crkveni  jezik  glagolskih  spomenika  ne  bijaSe,  kako  je  poznato, 
u  Hrvatskoj  jezikom  2ivoga  govora;  nu  glagolica  je  bila  tako 
tiesno  skopdana  s  jezikom  crkve,  da  se  je  ovaj  prenaiao  i  u  gra- 

^  Constant,  porph.  de  adm.  imp.  c.  41.  p.  176.  Docninenta  p.  3B7. 

Digitized  by  VjOOQiC 


NUTARNJB  STANJB  HRYATSKB  PRIJB  XII.  STOLJB<)a.  65 

djanske  izprave,  dim  bu  bile  pisaae  glagoLski.  Ovo  nam  potvrdjuje 
ooaj  spomenuti  jedini  te  vrsti  spomenik  glagolski,  baScanski.  U 
jesiku  i  pravopisu  sliedi  dim  viSe,  koliko  je  pisac  znao,  atari  jezik 
i  pravopis  crkyenih  spomenika.  Us  ostalo  nije  pisac  zmio  pravilne 
porabe  poluglasa  jera,  te  ga,  kano  i  prepisaTaoc  Mihanovideva 
apostola^  upotrebljaje  i  ondje,  gdje  mu  pravilno  ne  ima  mjesta 
(n.  p.  iTbpaBHy).  Za  Hrvata  nije  ni  dudo.  . 

Sudbina  glagolice  ne  bijafie  jednaka  u  Hrvatskoj  i  a  drugih  slo- 
Tjenskih  zemljah;  jer  dodim  je  ona  ovdje  polagano  izdeznula,  odr- 
d^la  86  ondje  kroz  sav  srednji  viek,  a  destimice  do  novije '  dobe. 
U  podrudju  veliko-moravskom  skoro  izumrie,  ostayiv  nam  za  ata- 
ri je  doba  dva  spomenuta  glagolaka  apomenika;  dodim  nam  iz  vre- 
mena,  u  kojem  je  u  Oeakoj  u  sazavakom  aamoatanu  po  opatu  Pro- 
kopu  u  prvoj  polovini  XI.  vieka  uveden  slovjenski  obred,  ne  oata 
ni  jedan  spomenik,  te  ae  ne  moze  ni  znati,  koje  ae  piamo  rabilo; 
a  alovjensko  bogoitovje  po  Earlu  IV.  u  emauaki  aamostan  uve- 
deno,  odkle  nam  dodje  duveno  evangjelje  rheimako,  kojega  je  dragi 
dio  glagolski,  pada  u  odviSe  kaano  doba,  pa  je  i  oaamljen  pojav. 
U  iztodnih  Hrvatoko]  suajednih  zemljah  glagolica  stade  akoro  mjeato 
ustnpati  iirilici,  dok  pred  njom  ne  izmade  poavema.  Ovo  uzmi- 
canje  glagolice  pred  cirilicompredoduju  palimpaeati,  u  kojih  ae  pod 
cirilakim  piamom  prikazaje  atarije  glagolako  izbriaano  (gregorovi- 
6eyo  evangjelje  bojanako),  za  tiem  odevidni  priepiai  dirilaki  iz  gla- 
golakib  predlozaka  (nikoljako  evangjelje  i  Hvalov  rukopia  u  60* 
logni).  Obratnoga  primjera  ne  ima.  Najstariji  cirilicom  piaani  apo- 
menici,  kano  Savina  knjiga,  odlomak  evangjelja  Undolakoga  (u 
moakovakom  muzeju),  odlomak  evangjelja  Kiprijanova  (petrogradaki); 
psaltir  alucki,  aupraalaki  zbornik  2itija  i  homilija,  hilandarski  od- 
lomak poudenja  av.  Eirila  jeruaolimakoga,  stoje  po  jeziku  uz  bok 
najatarijim  glagolakim  ataroalovjenakim  apomenikom,  kano  8to  au 
zografsko,  marijanako;  vatikanako  evangjelje  i  t  d.  Najatariji 
dirilski  datovani  apomenik  je  u  Novgorodu  u  Ruaiji  god.  1056. 
do  1057.  pisaYio  Ostromirovo  evangjelje,  koje  ae  pribraja  apome- 
nikom ruakoga  roda.  Od  njega  je  aamo  za  17  godina  mladjj  Svja- 
toalavov  izbomik,  koj  je  piaac  Rua  prepiaao  po  predlo^ku  izbornika 
aaatavljenoga  za  bngarakoga  cara  Simeona.  I  to  potvrdjnje,  Sto  je 
vei  nauka  priznala,  da  je  alovjenska  knjiga  a  Ruaiju  uneaena  iz 
juga,  imenito  iz  Bugarake,  i  to  ne  u  glagolskom,  nego  u  kirilakom 

*  V.  Rad  II,  31. 

R.   J.   A.    OXV.  5 

Digitized  by  VjOOQIC 


1 


66  FR.  nkGKij 

piBxau,  Do  polovine  XL  vieka  zbili  su  se  u  Bugarskoj  zamaini 
dogodjaji  na  polja  driavnom  i  crkvenom,  koji  su  izrorno  glagolsko 
pismo  8pre6avali,  a  gr6ko  udeseno  glovjenfitini  uzeli  u  zaHitu.  Po- 
slije  zlatne  Simeonove  dobe  bjeSe  Bogarska  bizantskom  pokrajinom, 
najprije  972.  god.  na  kratko  (972. — 6.),  a  tada  poaEje  krvavih 
ratova  pod  Samuelom  god.  1018.  podjarmljena  na  dugo,  sve  do 
god.  1186.  Eroz  ovaj  prieko  pol  drugi  viek  bjeSe  Bugarska  bizan- 
-tinskom  pokrajinona,  podieljena  u  theme,  a  upravljana  grdkim  ti- 
noynidtTom.  Bogarska  crkva  oata  do  dude  autokefalnom ;  nu  naj- 
>TiSa  je  oblast  u  njoj  poTJeravana  gr6kim  8ve<5enikom ;  a  kako  au 
86  ovi  naprama  bugarskoma  narodu  ponaiali,  daje  nam  primjer 
izobra2en  ina^e  exarha  TeofilaktV  Ako  je  to  doba  slovjenakoj  knji- 
i^evnosti  u  Bugarskoj  u  ob6e  malo  prijalo,  jo&  je  manje  moglo  pri- 
jati  glagolskoj  pismenosti. 

U  novije  doba  stala  se  reforma  grdkoga  pisma  za  porabu  u  slo- 
vjenStini  privezivati  na  ime  i  osobu  udenika  slovjenskih  apostola 
episkopa  Elimenta^  Da  su  se  juzni  Slovjeni,  koji  su  u  podru^ju 
gr^ko-izto^ne  crkve  £ivili,  ye6  od  prije  i  u  svojem  jeziku  sluiiili 
gr^kim  pismom,  to  bi  se  naslucivalo,  kada  nas  i  ne  bi  Elimentov 
mladji  suvremenik  monah  Hrabr  izri^no  uvjeravao'.  A  poito  se 
gHSkim  pismom  nisu  mogli  svi  glasovi  slovjenskoga  jezika  spretno 
ozna£iti,  naiao  se  reformatory  koji  je  taj  zadatak  izveo.  Bio  to 
Klimenle^  ili  tko  drugi,  istina  je  svakako,  da  je  ta  reforma  u  X. 
'Vieku  provedena,  poito  donle  dopiru  najstariji  slovenski  knjiievni 
spomenici  cirilskoga  pisma.  Od  tada  rabili  su  u  Bugarskoj,  kako 
i  spomenici  potvrdjuju,  dva  pisma  uzporedo:  glagolako  i  reform!- 
rano  gr5ko.  Nu  ovo  drugo  pustilo  je  dublje  korienje  n  narodu 
prema  politi^kim,  crkvenim  i  prosvjetnim  odnoSajera ;  a  javno  stanje 
u  zemlji  poslije  god.  1018.  ne  bijaSe  glagolici  ni  malo  prijatno. 
I  tako  je  postupno  6irilica  posvema  zavladala. 


*  0  svem  torn  v.  obsirnije  u  mojoj  razpravi :  Borba  Ju^nih  Sloviena 
za  driavnu  neodvisnost  u  XI.  yieka.  Rad  XXIV,  147  sL  XXX,   211  si. 

*  P.  Safafik:  Ueber  den  Ursprnng  und  Heimath  des  Glagolitismns. 
8.   10  folg. 

'  0  iiNCueuexik  Y(kiNP|iN3i|a  Xf^AEf^a.  Izd.  Safarik:  Pam&tky  dfeyn. 
pisemn.  89.    „r(kiiYbCKUuN    iiNcueMu    iiakaaa^xa  gi  hncatn  cAOBtHhCKA 

(ktYfc    fi€3    OYCT(kO€HNA". 

^  0  njem  pise  ziyotopisao  kod  SafaHka:  Pam^tky  blah,  pisemn* 
LIX:  „'l^o<pt(7aTO  Ss  x.ai  yapaxxvipa;  STSpou;  Ypa|^.[AaT(i)v  Trpo;  to  axqi- 
(TTspov  'fi  ou;  e^eOpev  6  <70^o;  KriptXXo;". 


Digitized  by 


Google 


NUTABNJB   8TANJB   HRVAT8KE   PRIJB   XII.    0TOLJB(5A.  67 

Glagolica  je  tedajem  sliededih  stoljeca  i  u  brvatsko-srbskih  zemljah 
sa  zapada  prama  iztoku  gubila  sve  viSe  tla,  a  cirilica  se  sa  iztoka 
prama  zapadu  Sirila.  Da  je  glagolica  i  a  zaledju  hrvatako-dalma- 
tinskoga  prjmorja  u  starije  doba  u  porabi  bila,  danas  se  viSe  ne 
Bmije  sumnjati.  Za  Bosnu  govori  jofi  rukopis  ^kratjanina  Radosaya" 
iz  XIV.  vieka^  g  glagolskim  pripiaom;  moiebit  i  Grskovicev  od^ 
lomak  apo8t6la'y  goVore  i  njeke  osebine  bosanske  bukvice.  Ovo  je 
bilo  svakako  prife  XU.  vieka,  u  kojem  je  pri  krajii  (1189.)  pisana 
najstarija  cirilsko-bosaDBka  izprava  bana  Kulina'.  Tada  je  glagolica 
giDula  i  cirilici  mjesto  ustupala,  te  se  samo  u  crkvi  neko  jo&  vrieme 
odrzala. 

Da  li  je  i  u  Hrvatskoj  cirilica  poznata  bila  a  dobi,  u  kojo]  se 
ova  razp^ava  krede,  tie  ima  ^e  za  to  nikakova  dokaza.  Ni^Btarija 
ciriUka.izprava  za.Dubrovnik  ne  prelazi  XIII.  Tieka,  a  stariji  nisu 
ni  cirilski  Bjpomenici  hrvatakoga  podru6ja\ 

f rema  dojakoSDJem  dakle  razlaganju  slovenska  je  'pismenost 
imala  u  Hrvatskoj  polo&aj  zaa^eti,  ako  ne  konoem  IX.  svakako 
poi^tkoni  .X.  vieka;  za<>dieyala  se  pako  ciblom*  glagoltcom,  po  obliku 
jednakom  onoj  panonsko^moravskih  i  bugarskih  spomenika.  Hr- 
vatska  bijaSe  uz  Bugarskn  prva  zemlja,  koja  se  pridru^ila  rano 
onoma  duievnomu  pokretu,  koji  je  u  Panoniji  i  u  V.  Morayskoj 
zapodeo,  te  se  postupice  raziirio  prieko  Danava  i  Karpata.  Nu  i 
VL  Hrvatskoj  imala  se  slovjenitina  s  glagolicom  kod  prvoga  koraka 
bbriti  za  svoj  bitak.  LatinStina  bijaie  od  nje  silnija  svojom.  staro- 
davnom  pFOsvjetom/te  svojim  poloiajem  u  crkvi  i  dr2avi.  Ona  je 
i  na  hrvatske  vladaooe  i  na  hrvatske  velemoie  tako  mo6no  djelo- 
yala,  da  su  joj  i^kljudiva  vlast  u  javnom  ^ivota  priznavali.  Slo- 
vjendtina  j.e.  i  glagolica  naila  zakrilje  djelomice  u  crkvi  i  a  puku; 
u  crkvi  imenito  u  niiem  svecenstvu  i'  u  redu  sv.  Benedikta,  kako 
8VJedo6e  baSdaneka  ploca.i  kainje  rogovske  regule.  Na  te  zidiiie 
bijaSe  takodjer  stegnnta  obtika  u  jeziku  slovjenskom  i  glagolskoj 
pismenoBti. '"'.'' 

,     ^  Starine  XlV,  22.  ,. 

"  Starine  XXV,  39  at.  .  " 

•  Mikloiic:  Monnm.  serb.  p.  1 — 2. 

*  Listina   samostana  av.  Ivana  n   Pavlah  na   Bradu  je  od  K  ptos. 
1250.  Starine  XIII,  205—10. 


Digitized  by  VjOOQIC 


Kajkava^ki  dijalekat  n  Prigorjn. 

ditano  u  ^edniei  fUoJoffifko-histariikoga  raereda  dne  27.  lutopada  1892. 
TmoFdio  PROF.  Vatroslat  Ro2i<3. 

Danas  Ti§e  nema  anmne  o  tome,  koliko  je  komparatmia  filolo- 
gija  koristila  ostalim  naukama,  osobito  istoriji.  Zna  se,  da  je  ona 
pomogla  razsvijetliti  mnoge  tamne  strane  u  iiyota  dovjedijega  roda, 
ko]e  bi  bez  jeziCna  razumijOTaAa  ostale  za  uyijek  tamne)  a  u  to) 
tami  napokon  bi  se  i  izgubile.  Zna  se,  da  je  same  pomodu  kom- 
parativnoga  ispitivana  i^zikft  poilo  za  nikom  dokazati  srodnoat 
tako  zvanih  indoevropskih  naroda,  da  i  ne  govorimo  o  nihoru 
kulturnom  i  druStvenom  iivotu  prije  toliko  stotina  godine,  o  6em 
nam  komparativna  filologija,  mo^e  ee  redi,  daje  gotovo  najpoazda- 
nije  podatke.  Prema  tome  nije  bai  za  6iido,  ito  su  se  toliki  pro- 
8vijet|eni  umovi  19.  vijeka  gotovo  aviju  n^rddd.  dali  svom  anngom 
na  Bveatrano  izudavane  ne  samo  svoga  materinskoga.  jezika,  re6  i 
drngih  tudih  u  Evropi  tako  reii  do  toga  doba  nepoznatih  jezika. 
Plodovi  mar}iva  rada  ]ezi5nih  iapitivada  tako  su  obilni,  da  se  s  te 
strane  mlada  komparatiyna  filologija  moie  isporediti  sa  sTim  ostalim 
naukama,  koje  je  19.  vijek  ili  rodio  ili  preporodio.  I  ako  je  a  torn 
poslu  toliko  ve6  utvrdeno,  ipak  ostaje  joS  uvijek  prostrano  po)a, 
na  kom  va}a  da  se  ladski  urn  udube  i  u  one  na  prri  pogled  ne- 
znatne  zakutke,  ne  bi  li  obreo  joi  Sta  i  time  u^yrstio  jezidnn  zgradu 
od  pamtiyijeka  gradenu.  0yd je  mislim:  deta}ni]e  ispitiyaAe  dijale- 
kata.  Lako  si  pomifi)am  dosta  teSku  zadacu  u  torn  poslu.  Ako  se 
i  ^ini  u  pryi  mah  to  lako,  ama  ^oyjeku,  koji  bai  nije  odrastao 
s  Ijudima  i  medu  Ijudima  onoga  kraja,  mnogo  je  te^e  nego  8to  se 
misli.  Toga  radi  uprayo  i  jest  ispitiyane  pojedinih  dijaiekata  i  di- 
jalekti^nih  osebina  kraj  syega  napretka  u  filologiji  doslije  slabo  i 
sporadi^no.  Istinabog,  jezi^na  nauka  nimalo  ne  zanemaruje  (e  strane 
syoga  zadatka,  noj  je  dobro  doSao  syaki  ma  i  nedostatni  uspjeh, 
samo  ako  je  ono,  Sto  se  do6uje  o  dijalektima,  zdrayo  zrne  —  ma 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYAdKI   DIJA|<SEAT   U   PRIOOBJU.  69, 

i  nesistemaiidno  uredeno.  S  te  sirane  dakle  filologija  nije  kriva, 
▼ec  ie  kriv  nedofltatak  ya}aiio  npudenih  ladi,  ko)i  bi  se  mogU 
8  uspiebom  dad  na  taj  posao.  —  §to  se  iiradilo  •  te  strane  jezi^ne 
nanke  u  drugih  naroda,  ovamo  ne  spada.  Nama  Hnratima  i  Srbima 
a  prvom  redo  je  do  toga  Btalo,   ito  le  i  koliko  se  oradilo   a   nas. 

Razum|ivo  je,  da  se  u  nas  prije  pedeset  godina  za  prijeporoda 
na$e  kftige  a  op6e  najviSe  radilo  na  torn,  kako  bi  se  UYeo  jedan 
jedinstYeni  kniievni  jezik.  To  je  samo  sobom  doSlo,  jer  je  to  con* 
ditio  sine  qua  non  za  koristan  i  uspjelan  rmd.  Nama  sa  dobro 
poznate  borbe  oko  toga,  pa  uz  natrag  spomennte  nestatke  nije 
nikome  ni  palo  na  um,  da  ispituje  jezik  s  dijalekCi^ne  atrane,  oso- 
bito  onaj  dijalekat,  koji  se  nije  mogao  popeti  do  visine  kniieynoga 
jezika.  To  je  naS  kajkavaSki  i  Sakava^ki  dijalekat*  DovinuvM  ae 
Stokavadki  dijalekat  do  yisine  kAiievnoga  jezika,  naSao  je  odmah 
i  Bvojih  negOYate|a,  pa  je  do  danas  ye6  i  ispitan  sa  svake  strane 
tolikoy  da  se  spram  ona  dva  dijalekta  odlikuje  kao  gospodsko  dijete 
spram  dya  sirodeta.  Radnama  Vuka  Kara^^a^  D.  Danidica,  Vatr. 
Jagica,  Arm.  Payiia  i  dragih  vrijednih  naudilaka  na  brvatskoj  i 
srpskoj  strani  toliko  je  oayijet)en  itokavaSki  dijalekat,  da  s  pono- 
aom  pristaje  na  ostale  eyropske  kniieyne  jezike.  Take  i  ya)a :  kni^* 
zeynome  jezikn  i  treba  posyetiti  syu  paiAo. 

Dok  je  itokaya£ki  dijalekat  kao  kniieyan  j^zik  doslije  ye6  take 
ktayjeo,  ne  ya)a  smetnati  s  uma  ni  kajkaya6ki  i  dakayadki  dija- 
lekat Vrijeme  je,  da  i  ta  dya  dijalekta  poytidemo  qa  proadayai&e. 
Kako  natrag  rekoh>  o  Aima  se  joi  uyijek  slabo  &la  znade^ 

Ovom  prilikom  naomih,  koliko  se  ye6  dA,  goyoriti  o  jednom 
nizrjeiju  kajkayaSkoga  dijalekta.  S  yeselim  srcem  i  pohyalom  na- 
vodim  dvije  radAe  u  torn  posln,  ito  ib  je  napisao.profesor  R.  Stro- 
bal.  Prya,  o  izyjeStaja  kr.  yel.  gimnazije  rije^ke  za  ikolsku  go* 
dina  1882/3.  radi  o  ;,Osebinama  danaSAega  rije^lkoga  narje^ja" ; 
drnga  u  izyjeitajima  kr.  yelike  realne  gimnazije  rakoya^ke  za  go- 
dine  1886/7.,  1887/8.,  1888/9.,  1889/90.  i  u  izvjedtaja  za  godinu 
1890/1*  o  vOelMnama  danaSnega  statiyskoga  narjedja^  —  nedaleko 
Karloyca.  Ona  prya  radAa  o  rijeifkom  dijalekta  raspravlja  nam  o 
dakairadkom  dxjalektu  svoje  yrste,  a  druga  o  kajkaya^kom  dija- 
lekta, a  kom  imade  amo  tamo  i  6akaya6kih  osebina.  Kajkavaiki 
dijalekat,  kojim  se  bayi  oya  moja  radna,  razlikuje  se  u  koje  6ema 
od  statiyskoga  narje^ja.  To  se  osobito  opaza  sa  glasovne  strane, 
gdje  pekazuje  svo)  osebni  syoje  yrste  dijakriti^an  kari^ter.  Ipak 
se  kajkayadki    dijalekat  u  Prigorju  yei  kao   razrjedje  kajkaya6ko 


Digitized  by 


Google 


70  YATBOSLAV  B02l6, 

8  onim  stativskim  podudara  u  tome,  fito  je  u  jedoome  i  u  dru- 
gome  imenakim  i  glagolskim  oblicima  u  glavnome  jednak  osnov. 
Da  bi  86  mogle  lakie  razabrati  te  08ebine  prigorskoga  dijalekta, 
istavidu  —  koliko  se  to  mo£e  n^initi  —  fonetske  osobito  karakte- 
risti^ne  pojave  8pram  Stokava6koga  dijalekta  neito  opSirnije.  Kako 
je  akcenat  du&a  avakoga  jezika,  oznaii^u  8vaka  rijed  i  svaki  oblik 
avojiin  akcentom,  jer  dr2im,  da  8e  neke  fonetske  promjene  dadu 
vrlo  lijepo  razjasniti  time,  §to  su  kao  poS)edak  sile  u  akcenta. 
Iza  Tokalizma  i  konzpnantizma  istayi^Q  imenake  i  gla<i|;ol8ke  oblike 
8  akcentom.  Bijedi  i  oblike,  kojih  nijeaam  mogao  naci  u  Vuka, 
ili  ko)ih  prigoraki  dijalekat  ne  pozAa^  ozna^io  sam  zvjezdicom  (^). 
Prije  nego  predem  na  samu  stvar,  avakako  je  nuino,  da  apo* 
menem  ito  o  nyeatu  i  o  Ijudima,  koji  tijem  dijalektom  goYore. 


Dago  miSljah,  kakvo  bi  ime  bilo  najzgodnije  za  ovaj  dijalekat^ 
dok  napokon  ne  uzeh  ovoga:  „Eajkaya6ki  dijalekat  u  Prigorju". 
Moram  re6i,  da  niti  s  ovijem  nijesam  sasvijem  zadovoljah.  Rije<5 
„Prigorje"  kolektivno  je  ime  za  avaki  prijedio,  Jto  se  atere  onamo 
od  st&re  gradine  Okica  pa  ave  tamo  do  £umbera6kih  gora.  Kako 
aama  rije6  ka2e,  Prigorje  je  ono  mjesto,  Sto  je  pri  ngori^,  dakle 
mjesto  na  podini  kojega  brda  ili  gore.  Jofi  bih  bio  zadovoljain  a  na- 
alovom,  kad  ae  ime  ^Prigorje"  ne  bi  upotreb)ayalo  i  u  rebtiv- 
nom  amialuy  t.  j.  kad  ne  bi  narod  tijem  imenom  prema  potrebi 
zvao  samo  ona  mjeata,  gdje  je  negovo  ajediSte.  Ipak  mislim,  da  je 
ovaki  naziy  najprikladniji,  tijem  yiJ^e,  jer  ae  ovakim  dijalektom  go- 
vori  a  neznatnim  razlikama  ave  onamo  od  op6ine  pleiiviifke*  pa  do 
op6ine  alaveti6ke.  U  tom  proatoru  redaju  se  ova  sela:  PleSivica, 
Vranidol  (Vranovaka  draga),  KupeCdol,  Prodindol,  Ivan«i6,  MaluAe, 
Gorica,  Draga,  pa  viSe  okrajna  aela  Goli  vrh,  Pa}ugi,  Toplice  i 
Petrovina.  Zvati  dakle  ovaj  dijalekat  imenom  kojega  aela,  ne  bi 
bilo  nikako  na  mjeata :  toga  radi  mialim,  da  mi  ne'ce.  niko  zaba- 
yiti  a  te  atrane.  Zyao  ae  dijalekat  oyako  ili  onako,  glayna  je  atvar^ 
da  ga  poznamo.  Jo5  moram  reci,  da  au  aVa  ta  sela  vrlo  na  blrzu, 
dijeli  ih  yecini  dijelom  poniaki  brijeg.  Samo  sela  Halui^e,  Petro- 
yina,  Pa}ugi  i  Toplice  uda)ena  su  jedno  od  dragoga  oko  pola 
aata  hoda. 

Say  taj  kraj  yrlo  je  romanti^n,  pa  aa  sYojim  prirodnim  |epo- 
tama  apada  u  niz  naj{epiili  prijedjela  naSe  domoyine.  I^ndi  ae  bave 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI   DUAL8KAT    U  PRIQORJU.  71 

ponajviSe  obradivaAem  vinograda,  koje  im  )e  na  isiost  irsni  uSenac 
Tec  sasYijem  unifitio.  Pored  moraine  kreposti  istidu  se  Prigorci  i 
prirodenom  slavenskom  g08to{abiY08ti. 

O  postaia  ove  radne  joS  mi  )e  reii  ovo :  UpbznavSi  se  s  glav* 
nim  principima  staroga  slovenskoga  jesika  i  s  dijalekti6nim  razli  • 
kama  hrvatakoga  ili  srpskoga  jezika  joS  na  gimnaziju,  zamijetio  sam 
dttdnovate  fonetidke  osebine  sToga  rodnoga  kraja,  pa  sam  ye6  onda 
bi|eiio  takve  za  mene  tada  joS  neobi£ne  jezidne  pojave.  ProSlo  je 
tomu  ve6  oko  dvanaeat  godina,  otkada  sam  se  s  gimnazijom  opro- 
stio,  pa  sve  to  vrijeme  nijesam  sustao,  ye6  sam  za  vrijeme  praznika, 
koliko  sam  mogao,  ispitivao  i  tako  utvrdivao  ovO|  fito  sada  na  sy])et 
dolazi. 

Ja  ne  6a  imati  prilike,  da  se  pozovem,  kao  Sto  se  mogao  gosp. 
Strohaly  na  kakve  itampom  izdane  narodne  pjesme  ili  pripoyijetke, 
all  kako  sam  u  torn  kraju  roden  i  kako  sam  proiivio  do  12.  go- 
dine  u  iem  (a  selu  Prodindolu),  a  osim  toga  dolazio  £esto  po 
da£kom  obidaju  na  praznike  k  rodite]ima,  mislim,  da  6e  svak  v]e- 
rovati  mojim  tvrdnama  bez  ikaka  skaniva^a.  Ja  sam  doista  ne- 
kako  n  to  vrijeme  skupio  i  narodnih  pjesama  oko  70—80  na  broju, 
all  86  ipak  ne  bib  mogao  u  svemn  na  nib  pozvatt.  Ne  bib  se  mogao 
pozvati  8  toga,  jer  ih  je  premalo,  a  i  s  toga,  8to  se  narodne  p}esme 
(lirske)  oda)u]u  jeaikom  od  obidfnoga,  rekao  bib,  dnevnoga  govora. 
(Vidi  o  tome  n  dodatku.) 

Toliko  sam  dr£ao  nuinim  da  ka^enoi  prije  nego  predem  na  samu 
stvar. 

L  Vokaliaam. 

Hnratski  ili  srpski  jezik  dijeli  se,  kako  je  poznato,  na  Stokava^ki, 
kajkavadki  i  iakavadki  dijafekat.  Toj  razdiobi  povodom  je  to,  fito 
se  u  jednom  dijelu  naSega  naroda  za  latinsko  »qaid'',  za  gr6ko 
aTi"y  a  nemadko  ^was^  govori  »fito^,  u  drugom  dijela  „kaj",  a 
n  tredem  „^a".  Ipak  nijesu  te  tri  rije6ce  tako  jaki  „criterium  di- 
yidens',  da  bi  se  bat  same  Aih  radi  dijelio  jezik  na  te  tri  skupine, 
nego  se  dijeli  za  to  tako,  Sto  se  od  staroga  slovenskoga  jezika 
razviSe  mnogi  osobiti  oblici  n  svakom  od  ta  tri  dijalekta  po  nekom 
stalnom  jezidnom  principa.  Tim  osobitim  oblicima  a  glavnome  je 
upravo  vokalizam  i  akoenat  dao  pravo  obi)e2je.  I  sam  itokavadki 
dijalekat  dijeli  se  opet  na  tri  razrjedja  (ijekavsko,  ekavsko,  ikavsko 
razrjedje),  demn  je  takoder  povodom  vokal  ili  bo}e  si  slov.  pola- 
Yokal  %.  Kako   Stokava^ki  tako   ima  i   kajkavadki   dijalekat  vifie 


Digitized  by 


Google 


72  YATROSLAV    BO£l6, 

razrjedja  9  maniin  ili  ve6im  razlikama,  a  sve  se  te  razlike  osni* 
vaja  ponajvise  na  vokalima.  Po  tome  vokalizmu  dobiva  svaki  dija- 
lekat  svoj  osobit  karakter.  Kajkava^ki  djjalekat  u  Prigorju  ovake 
je  promjene  do^ivio  u  vokalizmu: 

1.  Vokal  a. 

Vokal  a  najblagoglasniji  je  izmeda  sviju  vokala.  Po  nemu  se 
Stokavadko  jekavsko  narjedje  dostalo  one  svoje  milozvu^nosti,  kojom 
Be  osim  ostalijeh  |epota  istide  iznad  kajkava^koga  i  dakavadkoga 
dijalekta.  Pomladenom  vokalizacijom-  a  jc  primio  sluibu  staroga 
slovenskoga  s  i  b,  a  tijem  se  znamenito  umnozio  broj  toga  vokala 
a  Stokava^kom  dijalekta.  Kajkava^ki  je  dijalekat  u  tome  mnogo 
gore  proiao,  u  i&em  je  slu2bu  st.  si.  s  i  b  primio  vecim  dijelom 
vokal  e.  To  je,  mo2e  se  re6i,  naj  jada  opreka  u  vokalizmu  izmedu 
oba  ta  dijalekta.  Ne  znam  ipak,  ima  li  igdje  koje  mjesto,  gdje  bi 
taj  princip  bio  baS  sasvijem  konsekventno  proveden  u  kajkavadkom 
kao  fito  je  to  u  Stokava^kom  dijalektu.  Dok  u  itokava^kom  dija- 
lektUy  ako'  vec  ima  Sto  zamijeniti  st.  si.  z  i  by  dolazi  uvijek  samo 
vokal  a  osim  u  dvije  tri  rije^i  (stBgno  —  8t5gno  mj.  st^gno,  staro 
si.  i :  stegno,  zbzl'B  —  zfezlo  mj.  zazlo,  ali  st.  si.  glasi  i :  zezH ; 
dolazi  u  kajkavadkom  dijalektu  uz  redovno  e  i  vokal  a  kao  i  u 
Stokavaifkom  dijalektu.  Eajkavadki  dijalekat  u  Prigorju  ima  viile 
takijeh  rijedi,  u  kojima  mj.  «  i  &  dolazi  a  u  samom  korijenu  ili 
u  nastavku. 

a)  U  korijenu  dolazi  vokal  a  samo  u  ovim  rijedima:  l4v  st.  si. 
Ibvb;  l^D  St.  si.  Ibiix;  van  st.  si.  v'Bni>;  zal  st.  si.  zi>li>;  i8al  st. 
si.  korijen  Sbdi>;  b&d^ak  st.  si.  b'bd^oije  (vigilantia). 

b)  Gotovo  uvijek  dolazi  vokal  a  mj.  st.  si.  s  i  b  u  nenaglaSenim 
nastavcima.  Tako  a)  u  nastavku  i>  c  b :  st&rac  st  sL  starbcb ;  palac 
St.  si.  palbcb,  Mlac  st.  slov.  2albcb  itd.  RijeS  p  a  1 6  e  c  (motacilla 
troglodytes)  ima  uvijek  u  nastavku  e  mj.  a.  ^)  U  nastavku  bl'b: 
bral  st  si.  orbl^b;  bsal  st.  sL  osbh^;  pbial  st  si.  posblx  ltd.  y)  U 
nastavku  b  n  !> :  teman  st  si.  tbmbnx ;  du6van  st  si.  duhovbn'B 
itd.  ^)  U  nastavku  ibn7>:  vremeSan  st  si.  *  vr^melbn^B.  y))  U 
nastavku  &  k  x  i  !•  k  x :  ghrak  st.  si.  gorbk'b ;  kr^tak  st  sL  kra- 
fbki);  krepak  st  si.  kr^pTtk'b;  sladak  st  si.  slad'bk'B  itd.  d)  U 
nastavku  bstvo:  ^ove^dnstvo  (rjede  dlovedanstvo)  st  sL  6lo- 
ve^bstvo;  devi^instvo  st  si.  d^viclibstvo.  e)  U  nastavku  lb,  kada 
dode  neposredno  do  drogoga  konzonanta:  viigal  st  si.  anglb^  ^)  U 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA6U   DUALBSAT  U  P&IQORJU.  73 

nastavka  i>ti>:   lakat  st.  sL  lak'Btb ;   nevat  (rjede  nekat)  at.  slav. 
nog^tb. 

c)  U  prigorskom  dijalektu  imadn  svi  glagoli  II.  vrste  mjesio 
Stok.  umetka  n  u  (at,  sL  na)  umetak  n  a,  dakle  mj.  vok.  u  vok.  a : 
dignati,  viknkti;  trenJiti  mj.  dignuti,  viknuti,  trenuti.  U  obcini  Pie- 
Sirici  diaje  se  i  pravilno:  vfknuti,  dignuti  itd. 

d)  Prema  st.  si.  zaj^cb,  j^lo,  mdsQcb  ima  prigorski  dijalekat 
zajac,  i&Iae  (prema  st.  si.  obliku  "^  i^Ibcb),  m^sac. 

e)  Osim  toga  dolazi  vokal  a  i  u  avim  onim  rije^ima,  u  kojima 
ae  nalazi  u  at.  al.  jeziku :  rlba  at.  al.  ri^iba;  jad  at.  al  jadnb;  k&men 
st  al.  kamiki;  delati  at.  al  dSlati;  mudliti  at.  si.  mli>dati  itd. 

.  f)  Prema  at  al.  k  a  m  e  n  i  j  e  Prigorci  ka2u :  k  a  m  &  d  e,  a  prema 
§tok«  e}da  (he}da,  poljgonam  fagopyrum)  &  j  d  a. 

2.  V  o  k  a  r  «. 
Ovaj  vokal  dolazi : 

a)  U  korijenu  rijedi  mjeato  at.  si.  s  i  6:  b^dva  §tok.  hMva  st. 
al.  hrhlSY'h:  ro&e^a  Stok.  md.gla  at  al.  mbgla ;  ateklo  Stok.  at^klo  at. 
si.  stbklo;  t@at  §tok.  tast  at  al.  tbstb;  k5bal  Stok.  k^bao  st  alav. 
knbbl'B  (modiua)  itd. 

b)  Ondje,  gdje  i  u  Stokav.  dijalektu  i  u  st  al.  jeziku :  nebo  at 
al*  Debo;  reS^ti  (cribram)  fitok.  reSfeto  at  at  reSeto;  avekar  at.  at 
avekrb  itd. 

c)  Vokal  e  dolazi  mjeato  vokala  o,  gdje  ga  nema  ni  u  at.  alo- 
▼enakom  jeziku,  ni  u  Stokavadkom  ni  u  ^akava^kom  dijalektu.  IT 
at.  el.  jezikn  doiata  ima  nekoliko  rijeti :  tepl'b  raj.  toplT* ;  pepelx 
mj.  popel^b  (Mikloiid :  Vergl.  Lautlehre  at.  20),  ali  prigorako  je  e 
dto  atoji  mj.  o,  mnogo  ja6e  razgraneno.  Ono  dolazi  a)  u  avim  pa- 
de^ima  aing.  i  plur. :  stel  itok.  8t5l  at  al.  atoIi*;  gen.  at^a;  dat. 
atfelu;  akuz.  atSl;  vok.  stel;  lok.- at^lu;  inst  st^lom;  plur.  nom : 
atMi;  gen.  steldv,  dat.  atMom,  akuz.  st^Ie,  vok.'stfeli,  lok.  atMi; 
inst  Btfeli.  Tako  jo^:  atdlac  —  at^lea  itok.  stblac  at.  si.  atolbcb  ; 
atol^ica  (dem.  od  atelac)  Stok.  8t6^ic;  n^ga  —  ngge  Stok.  nbga  at 
si.  noga;  neiica  (dem.  od  noga)  Stok.  nbi^ica;  k^tal  —  kMla  Stok. 
kotao  at.  al.  kotblx;  drevtina^  dreptlna  pored  dript)na  (fruatulum 
pania)  Stok.*  droptina;  krSv  —  krfeva  Stok.  krdv  at  si.  krovb ; 
grezd  —  gr^zda  Stok.  grozd  at  alov.  grozdi* ;  gr^zdak  (dem.  od 
grezd)  Stok.  gr6zdak  st  si.  *  grozdbkx;  reaa  —  re^e  Stok.  rbsa 
at.  bI.  roaa;  neanica  (naria)  Stok.  "-'  nosnica;  nfezdrva  Stok.  nozdrva 
Bt  al.  nozdrb;  greza  —  gr^ze  Stok.  grbza  at  al.  groza;  anebok  ,— 


Digitized  by 


Google 


74  VATROSLAV   BOil6y 

snebbka  obi^nije:  snibbka  prema  Stok.  *  snubok,  do^im  u  st.  si. : 
snuboki.  (qui  appetit);  nevat  —  nfefta  rjede  nekat  —  nfekta  Stok. 
nokat  St.  si.  nQg^i^h]  ebid  —  eb^da  pored  obidoijega:  ib^da  Stok. 
bbjed  St.  slov.  ob^di* ;  deba  —  debd  pored  obi^nijega :  dibe  8tok. 
doba ;  debltak  —  debitka  pored  obidnijega :  dibitak  —  dibftka  itok. 
dobftak ;  rej  —  r&ja  Stok.  r6j ;  keaa  —  kSse  (falx  foenaria)  Stok. 
kbsa  st  si.  kosa ;  ke^Aa  —  keSne  Stok.  kbSe&e  (messio) ;  kSsao  — 
k^sca   ^tok.  kbsac;   zerja   —  zerje   Stok.  zbra  st.  si.  zorja;  sirbta 

—  sirfete  Stok.  sirbta  st.  si.  sirota;  gMina  —  gedine  (pluvia,  imber  i 
annus  =  |eti  mj-  }eto,  a  nigda  gedina  =  godina,  kao  fito  u  $toka- 
vadkoiQ  dijal.)  itok.  godina  st.  si.  godina;  Pod^kic  mj.  Podbkic 
(krajiSte  oko  Okic-grada);  pr^ster  —  prest^ra  pored  obidnijega: 
prist^ra  Stok.  prostbrija  st.  si.  prostorB;  kepice  —  pi.  gen.  kapic 
pored  obidnijega:  kipice  —  kipic  (tibiale)  Stok.*  kopice;  gSat  — 
gfesta  Stok.  gost  St.  si.  gostb ;  pr^past  —  prSpasti  Stok.  prdpast  st. 
si.  propastb;   pr^sac   —  pr^sca   Stok.  prbsac  st.  si.  prosBcb;  terak 

—  tbrka  Stok.  titorak  st.  si.  vxtorbnik'B ;  seva  —  seve  Stok.  s5va 
st.  si.  sova;  rezgva  ^—  rezgve  pored:  rezga  —  rezge  (rezgva, 
rezga  zna6i  u  Prigorju:  pleme.  U  Vuka  drukdije)  Stok.  rbzgva; 
kerin  —  kerina  Stok.  kbrijen  st.  slov.  kor§;  snep  —  snbpa  Stok. 
snop  St.  si.  snopx ;  sellka  —  sellke  Stok.  solika  (grandines) ;  str^p 

—  strfepa  itok,  *  strop  st.  slov.  stropi*  (laquear);  kr^p  —  krSpa 
(aqua  fervens)  Stok.  *  krop;  trepine  —  trepin  (recrementum)  Stok. 
trbpine;  getiv  (2en.  i  sred.  rod:   git^va,  gitbvo)  Stok.  gbtov  st.  si. 

gOtOVB. 

^)  Vokal  e  dolazi  mj.  Stokava6koga  i  staroga  slovenskoga  o  a 
kosim  padezima  sing  i  u  svim  padei^ima  plurala  bez  razlike ;  dakle 
nom.  rdg,  gen.  rega,  dat.  regu,  akuz.  r5g,  vok.  rog;  lok.  regu, 
inst.  regom;  plur.  nom.  regi,  gen*  regdv,  dat.  rSgom,  akuz.  r^ge, 
vok.  regi,  lok.  regi,  inst.  regmi.  Tako  joi  ove  rijedi:  sdl  —  sSli 
Stok.  861  St.  si.  soIb;  nos  —  nesa  itok.  nds  st.  si.  no8T>;  g5d  — 
geda  (dies  lustricus)  Stok.  gdd  (dies  festus)  st.  si.  god^B ;  drob  — 
dreba  Stok.  dr6b;  kost  —  kesti  Stok.  kSst  st.  si.  kostb;  n56  — 
neci  Stok.  n5c  st.  si.  noStB;  zn5j  —  zneja  Stok.  zudj  st.  si.  zno), 
st6g  —  stega  Stok.  stog  st.  si.  stogT* ;  gndj  —  gneja  Stok.  gnoj ; 
rod  —  reda  Stok.  r6d  st.  si.  rodi*;  5d  —  eda  Stok.  b5d  st.  riov. 
hodT»;  z6b  —  zebi  Stok.  z6b  st.  si.  zob^;  dom  —  dSma  (ali  samo 
kao  adverab  :=  domi). 

U  ostalim  rijedima  ostaje  vokal  o  nepromije^en  i  u  prigorskom 
dijalektu:   voz  —  vbza;  b6j  —  bbja;  l6v  —  Ibva;  n64  —  n6iA; 


Digitized  by 


Google 


KAJKAyA{3lU   mjAIiBKAT  U   PBIGOBJU.  75 

k6ra  —  kore  fitok.  k5ra ;   kbza  —  kbze ;   koa  —  kosa   (merula) 
kofa  —  koie   Stok.  k64a;   m68t  — =  raftsta;   loj   —   Ibja;   kon  — 
kbna;  kolac  —  kbica  itd.  (Sr.  kod  vokala  o  tad.  a). 

d)  Jednako  dolazi  vokal  e  m jesto  Stokava^koga  o  u  padei^nim 
nastavcima  kod  pronominalne  i  sloiieDe  deklinacije.  a)  StokavaSka 
zamjenica  t  k  o  ili  k  o  glasi  u  Prigor ju  u  nom.  sing,  d  6  j  (k«to 
=  g-do  =  do  =  doj),  gen.  kega,  dat.  k^mu,  akuzV  kega,  lok. 
kcmu,  inst  kern  rjede  kim.  Tako  zamjenica  tllj  (pored  ik  it  a) 
ima:  gen.  tega,  dat.  tSmu  itd.;  8v6j  —  8v6ga;  m  6 j  —  m6ga, 
6  n  rjede  un  —  onAga  i  onSga;  n§ki  —  n§kega  pored:  n^kiga. 
^)  Pridjev  z  d  r  II  v  ima  gen. :  zdravbga  pored :  zdrkviga,  dat  zdra- 
v^mu  pored :  zdr&vimu ;  visok  gen.  visek&ga  i  visikbga ;  4ut  — 
2ut6ga;  6rn  —  drn^ga  ltd. 

e)  Vokal  je  e  zamijenio  Stokava^ko  o  kod  glagola  i  to  ponaj- 
viSe  u  nenaglaienim  slogovima  u  korijenu :  ioSUi  Stok.  tr^Siti.  Tako 
t  u  slozenim  glagolima:  istreSUi,  potreSiti,  restreSiti  Stok.  istrbSiti 
ltd.,  keristlti  Stok.  kbristiti;  redlti  §tok.  rbditi;  poredUi,  narediti 
itok.  porbditi,  narbditi;  debiti,  zadeblti,  predebUi  pored:  dibiti,  za- 
diblti,  predibUi  Stok.  dbbiti,  zadbbiti  itd.  rejUi  aO;  narejlti  se  8tok. 
rbjiti  se ;  gestlti,  po  ,  na-,  izgostUi  pored :  gistUi;  po  y  na-,  izgistlti 
Stok.  gbstiti  itd.  edUi,  na-,  poediti  pored:  na  ,  poidlti  Stok.  hbditi; 
zgediti^  po-,  nagedlti  pored:  zgiditi  Stok.  zgbditi;  gediti,  vugedlti 
pored:  giditi  Stok.  gbditi,  ugbditi  (komu);  brejiti,  na,  pre-,  izbre- 
jlti  pored:  brijUi  Stok.  brbjiti-,  skeftti,  pre-,  ua  ,  is-,  poakediti  pored  : 
ski^ti  Stok.  skbditi ;  skeskti  Stok.  *  skosati  (sasjeci  n  sitho  travu) ; 
zeb&ti,  po-,  nazebkti  pored  obidnijega :  zib^ti  Stok.  zbbati ;  reskeliti 
Stok.  raskbliti;  presUi,  na ,  ispresiti  pored:  prisiti  Stok.  prbsiti ; 
dbdkati  pored  obidnijega:  didek^ti  mj.  dedekati  Stok.  do^bkati 
(=  doiivjeti) ;  drebitii  na-,  podrebiti  pored :  dribiti  Stok.  drbbiti ; 
tedlti,  na-,  pre-,  istediti  pored:  tiditi  Stok.  tbditi;  kepUi,  iskepUi 
pored:  kipUi  Stok.*  kopiti  (=  ustrojiti  krm(5e);  sellti,  na-,  pre-, 
oselUi  pored:  silUi  Stok.  sbliti;  inf.  zv^ti  prezenat:  zbvem,  z6?cS 
itd.  Stok.  zbv@m;  inf.  kl^ti  prez.  k^Iem,  zakblem,  iskblem  Stok. 
ko}em;  putev^ti  pored:  putiviltt  Stok.  putbvati. 

f)  I  adverbi  izmijeniSe  svoj  o  sa  e:  tetu  Stok.  *  totu  (=  ovdje), 
geri  Stok.  g5re;  deli  Stok.  dole;  skeri  Stok.  skbro;  dekle  Stok. 
dokle;  steprv,  stepram  Stok*  *  stoprv,  stopram.  Adverbi  geri,  deli 
gla^e  i  giri,  dill,  ali  samo  onda,  kada  se  blaSde  (krava,  tele)  ieli 
natjerati  na.  stranu,  Stq  j^  koji  od  ta  dva.adverba  oznaduje. 


Digitized  by 


Google 


76  VATROSLAV    R02l6, 

g)  Kako  u  itokaya^kom,  dolasi  i  ti  prigorskom  dijalektu  svaki 
put  umjesto  si.  si.  §  dist  glas  e,  osim  u  riedi:  z&jac  at  bI.  zaJ9CE», 
nifesac  st  si.  m6-<§cb ;  z^lac  at  si.  *  i^och  (vidi  kod  vok.  a  tadka 
(2j;  dakle:  j^zik  st.  si  j^zikx,  d^te  st  si   dgtf  itd. 

h)  Umjesto  st.  si.  i  itokavadkoga  a  dolazi  u  prigorskom  dija- 
lektu e  u  rije^i  j  ^  c  e  Stok.  jdje.  st  si.  jaje.  Tako  joS  u  prijed- 
logu  raz:  r^zgovor  itok.  razgovdr,  restri.^ti  Stok.  rastr^sti;  r^zum 
Stok.  razum,  rezmMi  itok.  raztimjeti  itd. 

i)  Kako  u  itokavadkom  ekavskom  dijalektu  dolazi  i  u  prigor* 
skom  dijalektu  e  kao  zamjenik  staroga  sloveuskoga  %  ali  dolazi, 
ako  i  rjede,  i  vokal  i  mjesto  e  (Vidi  kod  vokala  i  tod.  j).  Prema 
tome:  zver,  drSvo,  telo,  d^ti,  mr^ti  itd.  stoji  prema  st.  si.  zvdrB, 
drfivo^  tSlo,  hotSti,  mrSti  itd. 

j)  U  3.  lice  pi.  prez.  doiao  je  e  aDalogijom  ostalijeh  lica  kod 
ovih  glagola: 

I.  yrsta,  1.  razdio:  plfeteju^  krddeju,  itok  pl^tu,  kr^u;  2.  razdio: 
D^jU;  grizeju  Stok.  nfesii,  grizu ;  3.  razdio :  dubeju,  grfebeju  itok. 
dt^bu,  gr&bu;  4.  razdio:  p^deju,  t^ju  itok.  p^ku,  t^ku;  5.  razdio: 
zSmeju,  pbdmeju  itok.  iizmu  podni^ ;  6.  razdio:  mdleju,  mr^ju  itok. 
me|u,  mru;  7.  razdio:  dujeju,  pljeju,  itok.  6uju;  pijii. 

II.  vrsta:  digoeju,  pukneju  itok.  dignu,  piiknii. 

III.  vrsta:   1.  razdio:  r^zmeju  pored  r^miju  itok.  raztimiju. 
V.  vrsta.  2.  razdio:  piieju,  drs6e]u  itok.  piiu,  dl^icu;  3.  razdio: 
b^reju,   zfeveju  itok.   beru,  zbvu;   od   osnove  gn  glasi  inf.   geniii 
(IV.  vrsta),  pa  prema  tome  3.  Itce  pi.  g^ijn;   kati   (itok.   tkati): 
k&ju  itok.  tku;  4.  razdio:  brijeju,  k6jeju  itok.  brlju,  kiiju. 

VI.  vrsta:  kupu'eju,  popisujeju  itok.  kiipujfi,  poplsuju. 

Analogijom  prez.  mMem,  mfelei  itd.  va]a  da  je  doiao  vokal  e  i 
u  supstantiv  m  ^  1  i  n  mj.  itok.  mlin  prema  st  si.  mlini>. 

k)  Iza  palatala  dolazi  u  pade^nim  aastavcima  i  u  drugim  prili- 
kama  mj.  o  mekani  e  kao  i  u  itokavitini :  kjA^em,  po}em,  kescem 
(itok.  kbscem). 

1)  Mjesto  itok.  %  ispred  konzonanta  r  dolazi  u  nekim  rijediima 
vokal  e.  a)  U  korijenu  rije6i :  ber^a  (mucor)  itok.  *  birsa;  ferma 
mj.  firma;  m6r,  miran  itok.  mir,  mfran  (ali  miriv^lti  itok.  mirb- 
vati.  P)  Na  koncu  rije(5i  u  nastavku  ir :  krumper  mj.  *  kriimpir; 
oficer  mj.  itok.  cficlr;  paper  mj.  it  k.  *  papir;  tal6r  mj.  itok. 
tJllir;  brb§r  mj.  itok.  *  barbir;  paler  (faber  tignarius)  mj.^  itok. 
*  palir;  kiser  mj.  itok.  k6sir  i  kbsijer;  Spancer  mj.  ipancir;  du- 
pler  mj.  dtiplir;  tan§r  (nem.  teller)  itok.  *  tknir  —  tinur. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdn   nUALBKAT   U   PRIQOBJU.  77 

Najposlije  va|a  o  vokala  s  pamtiti  da  ga  narod  u  Prigorju  ne 
izgovara  onako  muklo  i  otf*gDuto,  kako  ga  n.  pr.  izgovaraju  Za- 
goroi  i  Turopoljd.  Prigorei  izgovaraju  doista  faj  glas  neSto  raate- 
gnutim  usnama,  ali  ipak  dosta  jasno  i  disto,  dolaaio  on  u  kojoj 
ma  drago  prilici.  U  nekim  rijediiiia  e  je  take  disto,  rekao  bi,  kri- 
Btalno,  kao  fito  i  u  jekavakoj  StokavitinL  Evo  takijeh  rijeii :  a)  Vo- 
kal  e,  koj  je  postao  od  vokala  o,  dist  je  i  jasan  glas  bez  iza- 
zetka  n  avim  rijedima:  kr&p  (krop),  grSb  (grob),  grezd  (grozd), 
Bt^l  (fttol),  kr^v  (krov),  terak  (utorak),  drebac  (drobac,  inteatina); 
prSaac  (proaac);  d3vac  (udovac),  ketac  (kotac),  keliti  (koliti),  aeliti 
(soliti),  zivem  (zovem)  itd.  ^)  Oaim  toga  dist  je  vokal  e  u  OTim 
rijcdima:  aa)  Iza  dentala  d,  t:  don  (dan);  pond§}ak,  d3l,  dSlo,  d§- 
laAe,  d^ni  (d4no,  dance)  dSiko,  d^te,  d^ca,  zd^la,  dSkla,  ned^; 
aten  teat,  test!  (tijeato);  telo,  at^na:  tftme  ttean,  pretence  (ali:  vre- 
t&ni,  0  izek  t  nije  dtato).  ^^)  Iza  labijala  6,  p,  v,  m:  bilene,  bel, 
bdraa;  pop6vene,  pSna,  pgama,  pg£a,  p^la,  p^aak,  ka^Sla,  pen 
(pUn),  p6rje  (ali:  p^ri,  e  nije  diatoj;  av^dar,  vetar,  cvdt,  v^nac, 
8vi6nak,  8v61&,  cv^de,  cv§t,  v^o  (vjedro),  v&n6i6e,  povtemo,  zv^zda, 
av^ca,  pripovitka,  v^n,  zver,  y^tb,  povi&dane,  pripov^ane,  $ve{a, 
amSj,  oiej  (mijeb),  in^ac,  arndde,  amSti,  zlamdne,  m^ga,  mera, 
ai6d.  yy)  Iza  palataia  i,  i,  j  Q  n) :  iioaki  (ali  zSnaj  e  nije  iiato) ; 
prii^cija  (proiecija) ;  j^lo,  j^ce,  Jeiui,  dij^^e  (dojene);  vug}^ne,  }eti, 
krale^roy  lub)dne,  mu^^ne,  tud^Ae.  ^)  ha  sibilaoata  e,  $:  cipac, 
o^na,  eel,  cee,  edpanica;  a§^n,  a^pun  (aapuD)»  aSoi  (aijeno),  aejane, 
a^na,  aSme,  aeJ.  ee)  Iza  likvidnijeh  /;  ft,  r:  leb  (b|eb)y  £lcb,  kldn, 
\%i  (blijev),  al^pac,  I^vak,  il&§nak,  ml^ko,  gl^ce,  gli&ti  (dlijeto),  l^vi, 
kl6ia  (klijeita),  ]6vane,  le^a,  siliaka  (aolenka),  Idp,  blad^  Idn,  gl^ 
zan,  alftnie,  plSaniv;  andt  (anljetX  ndm;  ren  (hren),  brenta,  dr^n- 
kovina;  cirep,  idr6bac,  drSvo,  driven,  crSvO;  drdm,  breme,  repa, 
greblica,  cigarStlin,  dreta,  ar&ia,  r^tkoat,  r^dak,  vr^lnost,  prete{, 
br@g,  brdaty  rSzanac,  obrezak,  breska,  br^za  (vacca  varia);  trdzan, 
pr^aan,  pogor^IaCi  atrila,  zrgi,  pre}a,  br^j,  grej  (grijeb),  trSaO;  vreca, 
mre&,  arSea,  rd6,  gr^q,  atredevina. 

3.  Vokal   %. 

Prigoraki  je  dijalekat  ovim  vokalom  mnogo  bogatiji  od  Stokav- 
fitine.  Ako  i  dolazl  a  nekim  rije^ima  mje  to  Stokava6koga  i  vokal 
€  (vidi  kod  vok.  e  to£ku  1),  prigoraki  je  dijalekat  mnogo  Stoka- 
va^ko  o  pretvorio  opet  u   vokal  ».  Ta  oaobita  pojava  vokalizma 


Digitized  by 


Google 


78  VATROBLAY  B02l6, 

jav)a  86  a  nekim  tndim  ri jeSima  i  u  itokavadkoib  dijalektu :  An- 
cona  —  Jakin, .  Albona  —  Labin,  Scardona  —  Skr^idin,  Roma  — 
Rim.  U  kajkavadkom  dijalektU;  koliko  je  doslije  poznat,  noma 
tome  traga  do  08am}en6  rijedi  d  i  m  o  v  mj.  d  o  m  o  v.  Izmedu 
ostalijeh  slavenskih  jezika  najvide  se  istide  maloruski  jezik:  bigi 
stil,  rik  ltd.  prema  velikoruakomu  bog,  stol,  rok  itd.  8  maloruskim 
86  podadara  u  tomo  i  govor  gali^kih  Butena-Lemka  (Archiv  iUr 
si.  Pbil.  14.  587  i  da}e).  Kako  yidjeamo  naprijod  kod  vokala  «, 
mnogo  je  fitokavadko  o  oslabilo  u  vokal  «,  koji  onda  da}6  dbtbi  u 
i.  To  je  osobito  Sesto  kodglagola:  debiti,  zad^biti  prcdebtti  pored : 
diblti,  zadibiti,  predibitt  itd.,  pa  se  taki  oblici  8  vqkalom' i  i  innogo 
viSe  duju  od  onijeh  a  vokalom  e  (Sr.  kod  vok.  e  taiSku  e).  Da 
vokal  e  prelazi  u  i  ima  traga  u  bugarskom  i  u.  maloruskom  je- 
ziku,  u  kojima  Be,  kao  i  u  Prigorju,  nenaglaSeni  e  rado  zamje- 
j&aje  8  yainijim  vokalom  i  (MikloSi6 :  Lautlehre  der  al.  Sprachen 
8tr.  265.  tad.  3  b. ;  355  i  356). 

a)  Vokal  i  postao  od  vokala  o  dolazi  a)  kod-  imenica  u'  kori- 
jenu:  kil^i  fitok.  kb}eno;  Ddki)eb(f6  (dijete,  Sto  se  daje  ml&di  preko 
atola  Da  kojeno,  kada  dode  u  mladoieninu  ku6a.  IT  Vuka  ima 
riied  nakdnde  (nakonde)  alidna  znadeil^a);  kirlti  Stok.  kbriti;  kiadr 
Stck.  kbaijer;  kin^p|a  Stok.  k6nop}6  —  kbDop&)&;  kipriva  itok.  kb- 
priva;  tripine  pored  treplne  fitok.  tropine;  kir^Ae  Stok.  kbrijene; 
i|£$Aak'  Stok.  *  o|einak  u  Vuka  same  {eSnik  =  nux  faglans)  st.  si. 
l^bnikii  (?)  =  persona  ficta;  nisnice  pored  riesnice  St.  *  nosnioe;  p^jtik 
Stok.  pbtok;8irimak  Stok.  airbmah;  gimila  fitok.  gbmila;  skimlna  Stok. 

*  skomina  st.  si.  skomina  (stupor  dentium);  kibllica  Stok.  kbbilica 
(locusta);    dimdv  (od  ddm)  aa  znadenem  —  domum;  tiporiSe  Stok. 

*  topcriSte  (manubrium);  nom.  febid  —  gen.  ilAda,'  dat  ib&du  itd. 
Stok.  bbjed  -—  bbjeda;  feri  —  irfeja  —  irfeju  itd.  Stok.  brah.  Tako 
joS  gen. :  d  i  b  e  od  nom.  dfeba  Stok.  doba ;  u  ostalim  padeiima 
ostaje  e:  dat.  dSbi,  akuz.  dfebu  itd.  Sli6no  je  i  u  adjektiva  g&ti  v 
u  zen.  i  sred.  rodu:  git^va,  git^vo  Stok.  gbtov,  gbtova,  gbtovo. 
fi)  U  nastavku  ov,  or  u  ri jedi :  i^idiv  Stok.  iiddv ;  btriv  Stok.  btrov ; 
p6kriv  Stok.  pbkrov;  zitir  (deletio)  Stok.  *  zator;  ndstir  —  nieti- 
ran  pored  nast^ran  (malitio^us,  malevolus)  Stok  *  nastor,  *  nastoran; 
izvir  Stok.  izvor.   y)   U    korijenu  glagolskom:   giditi   Stok.    gbditi; 

'tiiko  i  onda  kada  je  slozen:  navugiditi  Stok.  ugbditi  ;*  pogiditi  Stok. 
pog6diti;  otriv&ti  Stok.  otrbvati;  osiviti  Stok.  *  osoviti ;  (lofitivilti 
Stok.  p5Stovati;  mirivkti  Stok.  mirbvati;  dariv&ti  Stok.  darbvati; 
gir^ti  Stok.  gbrjeti;  zib^ti  po-,  nazib&ti  se  Stok.  z6bati,  nazbbati  ae; 


Digitized  by 


Google 


KAJKATAdin  DUALVKAT   U  PRIGOBJU.  79 

prez.  stijira  itok.  stbjTm  od  inf.  st&ti  =  stkjati;  nisiti  §tok.  n6aiti; 
giniti  Stok.  gbnitii  ki&iti,  nakislti  Stok.  kbiiti,  nakositi;  ski^iti,  pre-, 
naski^iti  &tok.  skbditi,  naskb^iti;  idUi^  po  ,  naiditi  Be  dtok.   hbditi, 
nahbditi  se;   brijiti    na-,  po-,  prebrijiti   Stok.    brbjiti,   nabrbjiti   se; 
gfiijlti,  pb-,  pre-,  nagnijUi  Stok.   gnbjiti^  nagnbjiti;   ni6Tti,    preoiditi 
fitok.  nbditi,  prenb6iti;  siliti,  Da-,  o-^  po-,  presiliti  Stok.  sbliti,   pre- 
sbliti;  tiditi,  na-  o-,  preti^iti  Stok.  tbditf,  pretb^iti;   riditi,    na-,   po- 
riditi  Stok.  rbditi,  porbditi ;  pristiti,  opristiti  Stok.  prbstiti,  oprbdtiti ; 
gitititi  po-,  nrgistiti  se  Stok.   gbstiti,   nagbstiti   se;   dijiti,   na-,    po-, 
predijiti  Stok.  dbjitv  predbjiti;   dnblti,  po-,  nadriblti   Stok.    drbbiti, 
nadiobiti;  rijiti,  narijiti  se  Stok.  rbjiti   narbjiti  se;  tiplti,   o-,  na- 
pretipiti   Stok.    tbpiti,   pretbpiti ;   zginiti    Stok.  *^  zgoniti   (conjectura 
assequi);  dibiti,  za-,  predibiti  Stok.  dbbiti  predbbiti;    reskiliti   Stok. 
raskbliti;  prisiti,  naprisUi  Stok.  naprbsiti ;  kipiti,  iskiplti  Stok.  *  kb- 
piti;  kiristiti  Stok.  kbridtiti.  Kod  svlh  ovijeh  glagola  diuje  se  mjesto 
vokala  i  i  vokal  e :  gedlti,  zeb&ti,  geriiti,  skeditii  edlti  itd.  all  mnogo 
rjede,  a  kod  ovijeh  gotovo  nigda:  osivUi,  pristiti,  dijiti,  zginiti  (8r. 
kod  vokala  e,  ta6.  e).  9)  U  prijedlogu  do  svaki  put,   kada  je  slo- 
ven ma  8  kojim  glagolom :  dip^)kti  Stok.  *  dopejati  =  dovesti  (ad- 
ducere);  djlet^li  Stok.  dolfetjeli;  diiivbti  Stok.  dozfvjeti;  dipetiti  Stok. 
■*  dupetiti  =  dogbditi  (accidere);  dijslati  Stok.  (dbjahati;  din^sti  Stok. 
♦donesti;  divl^ci  i  dil^di  Stok.  dovd^i  itd.  e)  U  prijedlogu  pro  kod 
glagola:    pridSiti   pored    pred^ti   (ali   pridati  =±  superaddere)    Stok. 
prbdati  (vendere).  Rod  drugijeh  glagola  dolazi  prijedlog  pre:  pre- 
dltati,  prekldti  itd.  ri)  Mjesto  Stokava^koga  nastavka  o  dolazi  vokal 
t  aa)  kod  imenica  srednega  roda:  kiriti,  kil^ni  Stok.  kbrito,  kb}eno; 
m^si   Stok.  mdso;    jtitri   Stok.  jiltro;   vini   Stok.   tfno;   Ukii  Stok. 
blato;  sr^bri  Stok.  srSbro;    zlati   Stok.    zl^to;    ie\hzi   Stok.   z^}ezo; 
pl&toi  Stok.  pl&tno ;  testi,  Stok.  tljesto ;  gn^zdi  Stok.  gnij^zdo ;  m^sti 
Stok.  mjesto;  led  Stok.    }eto;   p^ri  Stok.   p^ro;   seni  Stok.   sljeno; 
gl^ti  Stok.  dlijbto  (st.  si.  dlato,   scalprum);  siti  Stok.  elto.  PP)  Kod 
pridjeva  i  glagolskijeh  pridjeva  u  srednem  rodu:   ^fni  Stok.  cfno; 
2^ti  Stok.  Mto;   zel^ni   Stok.   zel^no;   temni  Stok.   tamno;  mr^^ni 
Stok   mrd^no;  udi  Stok.  htido;  gfdi  Stok.  gfdo;  £^dni  Stok.  &6Auo\ 
m^jcuni  (dem.  od   malo);  trtidni   Stok    trtidno;   leni  Stok.   lij^no; 
dbbri  Stok.  dbbro ;  r^ni  Stok.  rslno ;  mUdi  Stok.  ml&do ;  plet^ni  Stok. 
plet^no ;  grebbni  Stok.  g.  ebfeno ;  pedfeai  Stok.  pefi^no ;  prekl^ti  Stok. 
prokteto;  pokrivbni  Stok,    pokriv^no;   niSfeni   Stok.    noSeno;   fdvani 
stok.    auvano;   pfsani   Stok.   pi^ano;  brini  Stok.   brftno;   kupuydni 
Stok.  klipovano  itd.  Qlagolski  pridjevi  gotovo  uvijek  imadu  u  sred- 


Digitized  by 


Google 


80  YATROOLAV    R02l6, 

hem  rodu  Tokal  i  mj68to  Yokala  o  ako  im  se  nastavak  dodihe 
s  konzonantom  n  (Sr.  glagolske  oblike  naprijed).  Ostali  pridjevi 
kadikad  dolaze  i  s  naatavkom  o  pored  i,  ali  vrlo  rijetko,  do^im 
pridjeyi,  koji  nijesu  ovdje  spomenati,  imadu  uvijek  simo  o,  tako: 
lepo,  zdrikvo,  slSibo,  dtigo,  mfeko,  zr^lo,  m^o,  ndvo,  iivOf  j&ko, 
krivo,  slepo,  sdvo  i  suvo,  nitko  itd.  I  ovdje  vrij'edi  ito  i  kod  gla- 
golskijeh  pridjeva,  da  pridjevi  a  nastuvkom  n  gotovo  uvijek  imadu 
u  srednem  rodu  vokal  i  mjesto  o  (Sr.  naprijed  kod  pridjeva).  — 
YY)  Kod  ovi jeh  prid jeva  u  do^etku  ov^  ok :  siriv  Stok.  sirov ;  visik 
Stok.  visok;  glibik  Stok,  *  glibok  (=  dubok);  SIrik  Stok.  Slrok^ 
b)  Mjesto  8t:  si.  'b  §tok.  a  dolazi  vokal  iu  rijediima:  nlcve  Stok. 
na6ve  st  si.  ui>$tvoi  (mactra),  novo   si.   nadke,   ni6ke,   ni§ke;  zadi 

—  odzadi  Stok.  odzd,da  st  si.  zad^B;  u  prijedlogu  sb  izi>:  aigiti 
§tok.  siigiti,  st  si,  sbSiti;  iziznkti  prema  si.  si  *  izTizriati  Stok. 
izitznati. 

c.  Mjesto  si.  b1.  q  Stok.  u  samo  a  rije^l:  sibbta  st.  si.  sabota 
Stok    stibota. 

d)  Mjesto  st  si.  i  dolazi  t;  a)  kod  imenica:  div6jka  st  si.  dSva 
Stok  dj^vdjka;  divica  (vidua).  Oblik  di  vica  je  postao  od  *  d  o- 
vica  mj  udovica.  Vokal  i  stoji  mjesto  st  si.  i  u  gen.  i  u  ostalim 
padezima  sing  kod  supst.  d^tc  st  si.  dSte  Stok.  dij^te,  dakle  gen.: 
dite^a,  dat  ditfeta  itd. ;  kolektivni  oblik  d  e  o  a  ima  i  u  ostalim  pa- 

*  Ocjefiuju6i  P.  Ziteckoga:  Ofierk'B  zvukovoi  istorii  maloruskogo 
nar^fija  (Arcbiv  flir  slav.  rh  1.  II.  355)  kaze  prof.  Jagic,  da  je 
malorusko  big,  stil,  rik  nastalo  cd  bog  =  boog  tako,  Sto 
od  boog  ne  samo   da  je  postalo   buog  —  bug  nego   i   b  u  i  g 

—  big.  U  sjevernim  jezicima  ima  za  taki  prijelaz  potvrde  u 
^eSkom  jeziku,  u  kome  se  u  nekijeh  rije^i  o  odu^uje  u  tl:  b&h, 
pfil,  rflie,  ku4eitd;pau  pojskome,  gdje  se  6  razlikuje  od 
0,  jer  glasi  (6)  kao  u:  st6t,  d<5J,  br6d,  rdd  (MikloSic:  Lautlehre 
415,  5;  451,  3).  I  na  jugu  kod  Bugara  ima  neSta  sli^na,  jer  se 
u  nekim  rije^ima  ju  zamjenuje  sa  i:  kl-ju-6  —  kli5,  pl-ju-skalo  — 
pliskalo  (Lautl.  266.  3)  Ovaki  prijelaz  vokala  o  na  vokal  i  ne 
mozemo  uzeti  da  je  i  n  prigorskom  dijalektu  bio,  dok  znamo  da 
ima  imenic^  i  glagdiS  s  jednijem  i  s  drugi jem  vokalom  uporedo : 
zebitti  —  zib^ti;  d^ba  —  dibS;  getiv  —  gitfeva  — 
git^vo  prema  Stok.  zobati,  doba,  gotov.  Prema  tome  je 
vala  da  o  baz  druge  pomo6i  preSlo  n  e  a,  e  kad  je  nenaglaSeno 
zamjenuje  se  po  MikloSidevu  mnijenn  s  yai^nijem  vokalom  i,  dakle: 
zobati  —  zebati  —  zibati.  Kako  pored :  o  p  r  o  s  t  i  t  i 
ima  i  oprejatiti  mogao  je  i  postati  i  od  ej  tako,  da  Be  ^  vo- 
kalizovao  u  i  a  e  se  onda  asimilovalo  prema  i:  oprejstiti,  oprei- 
stiti,  opriistiti,  opristiti. 


Digitized  by 


Google 


KAJRAVAdKI    DIJALBKAT    U    PRIGORJU.  81 

deiima  pamo  e  sikira  si  si.  sfikHbira  Stok.  sj^kira.  p)  Rod  ovih 
glagola  aa)  u  korijenu:  dilUi  st.  si.  d6liti  dtok.  dijMiti;  tako  i  onda 
kada  je  Blozen :  nadiliti,  podillti,  rezdiliti  Stok.  razdijfeliti ;  tird^ti, 
pre-;  na-,  restiritti  st.  si.  t6rjati  Stok.  tj^rati;  ^^)  kod  glagola  III. 
vrate  2.  raz.  i  kod  glagola  IV.  vrste  u  3.  lieu  plur.,  kamo  je  vokal 
i  analogijom  drugijeh  lica  doSao:  vidiju,  mii^fju,  n^siju,  plHju  Stok. 
videi  miidS,  nos^,  pilS. 

e)  u  ovim  prislovima :  deli,  geri  st.  si.  del6,  gorS  Stok.  gore,  d5}e. 

f)  Mjesto  st  si.  e:  vbjdi  —  v6jzdi  st.  si.  ovbd6  Stok.  6ydje. 

g)  Mjesto  Stok.  a:  bitdiva,  zabStdiva  (rjede:  zabkdeva)  Stok. 
baditva. 

h)  Mjesto  Stok.  prije  govore  Prigorci:  predi. 

i)  Vokal  se  %  gabi  u  prijedlogu  iz  kod  glagola:  zgublti,  Stok. 
izgtibiti:  zr&sti  Stok.  izr&sti;  zgir^ti  Stok.  izg6rjeti;  spef^ti  Stok. 
*  ispejati  (=  izvesti)  ltd.  P)  U  sredini  rijedi  u  2.  lieu  plur.  impe- 
rativa  kod  nekojih  glagola:  Trste  Stok.  y^^zite,  drSte  Stok.  cli*2ite; 
^te  Stok.  Idite; 

4.  V  0  k  a  1   0. 

Kako  je  vokal  o  apsorbovan  yokalom  e  i  i,  naravna  je  stvar,  da 
ga  po  tome  ima  mane  nego  u  Stokava^kom  dijalektu.  Eako  jedno- 
slo^ne  i  dvoslozne  imenice  s  akcentom  '"  i  '  u  nom.  11  s  '^  u  nom. 
a  u  kosim  pad.  s  '  ill  "  rado  mijenaju  svoje  o  u  «  ili  a  t,  na- 
veScemo  ovd je  samo  ouake  imenice  jednoslo£ne  i  dvoslozne  s  takim 
akeentima,  u  kojima  vokal  o  ostaje  nepromijeAen.  Vokal  o  dakle 
dolazi: 

a)  Kod  imenica  i  zam jeniea,  i  to  a)  na  podetku  rije^i :  5y,  kok. 
bvaj;  bgan;  bkni  Stok.  bkno  =  prozor;  eko;  blovo;  on  i  5n 
(rjede  iin);  bral  Stok.  brao  st.  si.  orUx;  osa,  obad,  oblak,  bcuv, 
bbesty  bbraz,  bbrek  Stok.  bbrok.  p)  U  sredini  aa)  kod  jednosloi- 
nijeh  rijefii  muS.  roda:  bok  —  bbka;  zvbn  —  zvbna;  bob  —  bbba; 
pod  —  p6da ;  gl6g  —  glbga ;  grbS  —  grbSa ;  koS  —  kbSa ;  Spot  — 
Spbta  (njem.  spott);  gr5f —  grbfa;  p6p  —  pbpa;  kon  --  kbna;  v5z 

—  vbza;  mdat  —  mbsta;  p6st  i  pojst  —  pbsta;  vCl  i  vol  —  vbla; 
pldt  —  plbta;  broj  ~  brbja;  lov  —  Ibva;  boj  —  bbja;  bog  —  bbga. 
P^^)  Kod  dvosloznijeh  rije^i  muSkoga  L  zenskoga  roda:  kolae  — 
k6lea;  kbnae  —  kbnca;  lonac  —  Ibnca;  zvonae  —  zvbnea;  kloStar 

—  klbStra;  Ibvac  —  Ibvea;  pbsal  —  pbsla;  vblak  —  vblka;  mbjzak 
(i  mojzak)  mbjska;  kokot  —  kokota;  p6ll6  —  poli6a:  govor  — g6- 
vora;  p5gled  —  pogleda;  poStar  —  poStara;  SoStar  —  SoStara;  lokot 

—  lokota;   korak  —  koraka;   gdlub  — goluba;   pStres -^  potresa, 

R.  J.  A.  oxv.  6 

Digitized  by  VjOOQIC 


82  VATROSLAV    KOildy 

^okol  —  sokola;  pbklon  —  pbklona;  pbtsik  —  pbtsika  (i  pots^ka), 
fbrint  — fbrinta;  bbiii  —  bozica;  dbvek  —  ^ovfeka;  gbspon  —  go- 
spbna;.  pbgreb  —  pogrbba;  pbplat  —  popl^ta;  kbstafi  —  kostStfia; 
Gbran  (monticola)  — .  Gorkna;  pbplon  —  poplbna;  pbsluv  —  po- 
sltiva,  zkvo]  —  zavbja;  koza  —  kbze:  smola  —  smole;  poSta  — 
pofite ;  roba  —  rbbe ;  gbra  —  gore ;  l^za  —  loze ;  S6ca  (amatrix)  — 
Soce;  smbkva  —  Bmbkve;  kvofika  —  kvdfike;  kbkoS  —  kbkoSi;  pb- 
mod  —  pbmoci ;  bblast  —  bblasti.  y)  Na  kraju  a  imenica  sredAega 
roda  uvijek  iza  konzonanta  I:  r^Io,  jblo,  ^lo,  sblo,  abdlo,  krflo, 
zrc^o,  kledtlo,  cedilo,  resp^lo  Stok.  *  raspelo.  Iza  mekanijeh  kon- 
zonanata  dolazi  nigda  drukdije  nego  kao  i  u  Stokava^kom  dijalektu : 
pr&ne,  klkiie  itd.  Ovo  sve.  vrijedi  i  za  adjektive. 
.  b)  Vokal  0  Ofltaje  nepromijenen  kao  i  u  dtokavStini  kod  onijeh 
glagola,  koji  nijesu  Bpomenuti  natrag  kod  vokala  i  ta^ke  a.  y; 
dakle:  bbsti,  bo)bti  Stok.  bb)eti,  bojMi  se  gtok.  bbjati  se;  glodkti 
gtok.  glbdati;  kopati  dtok.  kbpati;  Ibviti  itd. 

c)  Vokal  0  stoji  mjesto  st.  si.  a  samo  u  rije6i:  roStati  (Vuk 
nema)  Bt.  si.  r^gtati  (crepitare). 

d)  Vokal  0  je  zamijenio  at.  bL  h  u  rijedi:  kob&sa  (pored  ku- 
b^sa)  Stok.  kobksica  st.  si.  klxbasa. 

e)  St.  8il.  h  postalo  je  nasporoni  o  u  rije^i :  zvon  Stok.  zvono  st.  si.  zvbn. 

f)  St.  si.  Yokal  e  postao  je  nasporom  o  u  rijedi :  vojdUi  dtok. 
vbditi  st.  si.  voditi  od  ved  u  glagolu  vesti. 

g)  U  nekim  tudim  rije^ima  postao  je  vokal  o  od  vokala  a: 
b|ba  nem.  halbe  (stara  mjera  Blidna  donekle  danaSdoj  litri);  bstuv 
nem.  balstuch.  Jednako  je  u  domadoj  rije^i:  p5met  zamijenio 
Yokal  0  fitokava^ko  i  staro  Alovensko  a:  pamet,  pam^tL.  Prema 
p  o  lae  t  ima  i  glagol :  pometiti  Stok.  p^mtiti. 

h)  Vokal  Be  o  gubi  a)  u  sredini  rijeCi  nbgva,  n^gvo  Stok.  Ab- 
gova  nbgovo.  ^)  U  do^etku  rije£i:.tak  dtok.tako;  kak  itok.  kRko; 
Dikak  Stok. . Dikako ;  kam  Stok.  kamo;  nlkam  Stok.*  nikamo;  s^- 
kam  Stok.  *  syakamo ;  Bim  —  tam  Stok.  *  simo  (amo)  —  tamo ; 
S.k  $tok.  ako;  bnak  Stok.  on^kd. 

•  i).  U  glagola  VI.  vrste  mjesto  o  u  umetku  ova  stoji  u :  kupu- 
v^ti,  veruv^ti  Stok.  kupbvati,  Tjerovati  itd.  Tako  joS  u  2en.  imeou 
mjesto  0  u  slogu  ron:  Virinka  mj.  Veronka,  Veronika. 

5.  Vokal  u. 
Vokal  u  dolazi: 

a)  Uvijek  mjesto  st.  si.  dvoglasa  oy;  a)  na  po^etku  rije^i  spre- 
j.otaoijom  :  jhtri  Stok.  jiitro  st  si.  oytro.  j^)  s  konzonantom  v  sprijed 


Digitized  by 


Google 


RAJKAVAdKI    DIJALBKAT    U    PRIQOBJU.  83 

sijeva  radi:  \uvo  Stok.  uho  Bt.  si.  oyho;  yudlti  Stok.  ii^iti  st*  sL 
oyditi;  Ttijzda  Stok.  tizda  at.  si.  oyzda.  y)  U  sredini  idje6i:  kariti 
St.  b1.  koyriti;  muva  Stok.  mhha  st.  si.  moylia;  sltiga  st.  si.  sloyga. 

b)  Mjesto  St.  si.  nosnoga  glasa  q  osim  rijedi  s^bota  (Vidi  kod 
Tokala  i  taS.  c)  a)  na  podetka  rije^i  s  konzonaDtom  v  s  prijed : 
viigal  Stok.  iigal  st.  si  agl^B ;  vjlzak  Stok.  iizak  st.  si.  azi^k^B.  ^)  U 
sredini  rije^i:  gtisenica  gtok.  gtisjenica  at.  si.  gasenica;  gust  st.  si. 
gastb;  mtidar  st.  si.  madrb. 

c)  Mjesto  St.  si.  h  i  h  izmedu  dva  koDzonanta  t.  j.  kada  je  I 
u  starom  sloyenskom  jeziku  vokal:  btiva  dtok.  btiha  st.  si.  blxha; 
Tuna  st  si  ylxna ;  vuk  st.  si.  ykkx ;  kubdsa  (rjede  kob^si^  Stok. 
kobdaica  st.  si.  kl^Bbasa. 

d)  6dje  god  stoji  u.  itokava^kom  dijalektu  vokal  u  mjesto  starih 
^lovenskih  glasova  vz  ili  vh,  vrlo  rado  a  prigorskom  dijalektu  taj 
u  otpada  •  ako  nije  t*  ili  b  zamijenio  vokal  e  ili  a.  a)  l^od  ime- 
nica:  niik  Stok.  iinuk  st  si.  vLnoykib;  divica  Stok.  adbvica  st.  si. 
vBdovica  itd  ^)  Kod  glagola  z^ti  Stok.  tizeti  st.  si.  VBz^ti ;  zcH'&ti 
Stok.  uzbrati  st  si.  vBzorati:  zr^sti  Stok.  uzr^sti  st.  si  vbzrasti; 
zbuditi  (pored  zbujditi)  Stok.  uzbtiditi  st  si.  v^zboyditi  itd.  y)  U 
prislova:  niitri  Stok.  untitra  st  si.  vxnatrB.  U  part,  pret  akt  I. 
od  glagola  vBzQti  (korijen  im):  vbzb'b  ostaje  vz  u  pomladenom 
oblika  vu :  VBzfcm  —  viizam  (pascha).  Take  joS  u  ri jeCi :  vtigodan 
Stok.  tigodan  st.  si.  vBgodbni) ;  all  st  si  i7i>goditi  glasi:  gediti  — 
giditi  Stok.  ugbdiii. 

e)  JoS  dolazi  vokal  u  mjesto  st  si  i  Stokava^koga  o  kadikad  u 
zamjeoici  iin  mj.  on  —  on,  a  uvijek  a  zamjenicama:  tiilik  Stok. 
toliki;  kiilik  Stok.  k61ik;  nekuliku  Stok.  nekoliko. 

f)  U  tudim  rijedima  dolazi  vokal  u  mjesto  o:  Mskup  gr6.  epi- 
skopos;  kumpanija  talij.  compagniia;  a  u  domadim  kod  glagola  VI 
vrste :  veruv&ti.  (Vidi  vok.  o  ta^.  i). 

g)  U  instr.  sing,  kod  imenica  i  zamjenica  ienskoga  roda  stoj 
u  mjesto  Stokavadkoga  nastavka  om :  2enu  Stok.  zSnom ;  glavu  Stok. 
gldvdm;  (z)menu  Stok.  s^-mndm;  (B)tebn  Stok.  t&bom;  ititu  Stok, 
ztitom  itd. 

h)  U  glagola  skuznuvilti  u  u  sloga  skuz  postade  od  st  si* 
skvozd,  do^im  u  u  glagola  brun^&ti  Stok.  br^dati  stoji  mjesto 
st  si  §  a  glagola  br§6ati;  naprotiv  st  si  rije£  snubok'B 
(qui  appetit)  glasi  u  prigorskom  dijalektu  s  n  e  b  o  k  gen.  sni- 
bbka  itd. 


Digitized  by 


Google 


84  VATR08LAV   R0il6, 

6.  V  0  k  a  1  i   /  i  r. 

Poznato  je,  da  H  r  postaju  u  starom  slovenskom  jeziku  ycka- 
lima,  kada  dodu  izmedu  dva  druga  konzonanta,  a  za  nima  slijedi 
rb  ill  B.  Stokavski  je  dijalekat  /  kao  vokal  izgubio,  jer  je  u  iliem 
svakiput  mjesto  at.  si.  h^  h  danas  vokal  u.  Tako  je  i  a  prigor- 
ekom  dijalektu  osim  rije^i  kob&sa  (pored  obidnijega  knbasa), 
gdje  fe,  kao  i  u  ^tokavaSkom  dijalektu,  mjesto  st.  si.  h  (kliibasa) 
datias  0  mjesto  redovitoga  u  (Vidi  vokal  u  ta^.  c.)  Ako  je  pri- 
gorski  dijalekat  izgubio  I  kao  vokal^  sa^uvao  je  r  kao  i  itokavadki 
dijalekat.  U  Prigorju  se  dakle  govori:  pl?st,  tfn;  srditi,  drfkti; 
mrl  gtok.  iimr-o,  zkstrl  Stok.  zStstr-o;  ^fn  $tok.  crn  itd.  Kakogod 
u  itokava^kom  ostade  r  vokalom  i  u  prigorskom  dijalektu  oa 
poSetku  rije6i,  ako  je  i  otpao  konzonanat  h:  rbat  Stok.  fbat  (pored 
brbat)  st,  si.  hn^bhlh]  rviltski  gtok.  rvS^tski  (pored  kAi2evnoga: 
hi-vatski)  st  si.  hrBvatbskT..  Tako  je  i  u  sredini  rijefi  kr-kti,  kf-ane 
Hok.  ki*-ati  kf-3,]lie  (pored  kni^evDOga:  krhati,  krhkiie). 

Ipak  je  prigorski  dijalekat  poSao  drugijem  putem  od  Stokava^- 
koga  dijalekta  u  ovim  rije^inoa:  sr^bren  Stok.  srebrn;  drevo  $tok. 
d?vo ; '  clrkva,  clrkven,  Stok.  cf kva,  crkvini.  Pored  oblika  drevo 
dolazi  i  d^va,  ali  samo  u  pluralu.  Oblik  drSvo  dolazi  ne  samo 
u  sing,  nego  i  u  plur. :  d  r  ^  v  a  sa  zna^enem :  vi§e  komada  po- 
sje^ena  drveta  pojedince  —  do^im  d  r  v  a  znaSi :  viSe  komada  po- 
sjedena  drveta  na  rpi.  U  rije^i  s  v  e  d  a  r  Stok.  sv^dlo  st.  si.  EvrBdH^ 
sverdlx,  sverdlo,  sverdelb  (terebra)  ispade  konz.  r  a  ostade  e  (prema 
St.  b1.  sverdlx). 

n.  Konzonantuam, 

U  vokalizma  imasmo  prilike  upoznati  se  s  mnogim  osebinama 
prigorskoga  dijalekta,  kojih,  koliko  je  doslije  poznat  kajkavski  di- 
jalekat, nema  ni  u  kom  drugom  kajkavskom  dijalektu.  U  konzo- 
nantizmu  ridje6emo,  ako  i  ne  tako  obilno  kao  u  vokalizmu,  ta- 
koder  osebiD^;  kojima  se  samo  prigorski  dijalekat  isti^e.  Da  to  po- 
ka2emo,  nuzno  je  da  ogledamo  od  svake  vrste  konzonanat  po 
konzonanat. 

1.  Guturali  t,  g,  h. 
a)  Gutural  k» 

Gutural  k  doiivio  je  dosta  neznatne  promjene  a  ti^u  se  ponaj- 
viie  zamjenc  ili  ispadann.  Gutural  k  pretvnra  se 

1.  u  palatal  r.    a)  Ispred    prejotovanijeh    vokala:    kleditti,  p^^at. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^^KI    DIJALBKAT    U    PRIGOBJU.  8') 

^)  I^pred  vokala  e^  ali  samo  u  3.  lieu  sing.  prez.  rdde,  pS6e.  y) 
Ispred  vokala  i  a  izvodenu  glxgola:  obladiti  se  (induere  i  obnu- 
bilari) ;  tidlti  §tok.  tbSiti.  ^)  Ispred  6,  koje  je  ispalo,  ali  mu  je  dje- 
lovaAe  ostalo:  doveiSinski  Stok.  *  ^ovje^anski,  at.  si.  £lovd6i>sk'B; 
janafitTO  (mj.  junaitvo)  at.  si.  glagol  juDi>6i>styoyati. 

2.  Eonzonanat  k  prelazi  u  c  u  imperativu  i  ispred  prejotova- 
nijeh  vokala  kod  glagdlll:  vdci,  tlici,  r^ci  itd. 

3.  Ispada  izmedu  8  \  n'  vrisnikti  (mj.  vrisknuti);  stisnati  (mj. 
stisknuti)  itd. 

4.  Gubi  se  na  poietku  rijedi:  ruika  St^k.  krilidka;  ddj  dtok.  tk5 
ko  prema  st  si.  kxto :  de  pored  gdS  Stok.  gdjd  prema  st  si.  kxd^ ; 
tako  joS :  deg5d  Stok.  gdjegod  (ali  uvijek :  nlgdi,  negdi,  nigdar  Stok. 
nigdje,  negdje^  nikadA);  hi,  63r  Stok.  k<ii  at.  si.  d'BSti. 

5.  Gutural  h  zamjeAuje  a)  labijal  h  u  njedi  k  1  &  j  b  a  s  nema£ki 
bleistift;  P)  dental  t:  kmfca  Stok.  tmlca;  lA  kla  Stok,  na  tlima,  tie 
(humi) ;  kl&ka  Stok.  tldka  (opera  servilis) ;  u  sredini  rije^i :  mfekla 
Stok.  m^tla,  sveklost  Stok.  avjetlost,  kik)a  nem.  kittel,  y)  g^taral 
h  na  kraju  u  rijedi :  airimilk  Stok.  airbmah  st.  si.  8iromahT> ;  S)  gu- 
tural g  kao  i  u  Stokava^^kom  dijalektu  u  rijedi :  n^kat  (pored  obi6- 
nijega  —  nevat)  Stok.  n5kat  st  sL  nogi>tb;  osim  toga  joS  u  rije^i: 
k&rvan  Stok.  gavrlln  st.  al.  gavran'B. 

h)  GMural  g 
pretvara  se  kao  i  k: 

1.  u  palatal  i:  a)  ispred  prejotovanijeh  vokala  str&ia,  dri^ti;  ^) 
ispred  nekadaAega  &:  dr&Stvo  (mj.  dru2tvo)  at.  si.  druibatvo;  po- 
bbian  st  al.  bo2bskx;  y)  ispred  vokala  i  u  izvadanu  glllgdl&:  tu- 
21ti,  plii^iti. 

2)  u  sibilanat  z,  ali  samo  kod  glagola  u  imperativu:  pombjzi 
Stok.  pombzi;  vi'zi  itd. 

3.  Gutural  g  ispada  u  rije6i  bbme  Stok.  bogme  (pored  boga  mi :) 
Pored:  bbme  govori  se  i:  bbgme. 

4.  Stokavaj^ko  ^  u  1.  lieu  prez.  glagola  mbci  —  mbgu  za- 
mijenio  je  u  prigorskom  dijalektu  konsonanat  r:  m  it  rem  pored 
m b r e m ;  tako  i  u  glagola :  odrend.ti  atoji  r  mjeato  Stokava^- 
koga  g:  od&gnati.  U  ostalim  licima  r  je  zamijenilo  palatal  z,  koje 
je  u  StokavStini  poetalo  od  g  (vidi  konz.  r  toSka  2). 

6.  U  ri je6i  m  b  j  z  b  i  t  (pored :  m&re  biti)  Stok.  m&ida  (=  moze 
biti  da)  atoji  sibilanat  z  mj.  Stok.  pal.  i,  koji  je  na  avoj  nadin 
poatao  od  gat  g. 


Digitized  by 


Google 


86  VATROSLAV   R02l6, 

6.  GuturaJ  g  stoji  kao  i  u  itokava^kom  dijalektu  mjesto  dentala 
d  u  rijefi:  gl6ti  §tok.  glijfeto  pored:  dlij^to. 

e)  Qutural  h 

je,  kao  i  u  Stokavadkom  dijalektU;  doiivio  kojekake  promjene  take, 
to  Be  u  prigorakom  dijalektu  gotovo  i  no  £uje.  Kniievni  Stokavski 
jezik  zadrzao  ga  ondjo;  gdje  niu  je  mjesto.  U  prigorskom  dija- 
lektu h  se  ili  sasvijem  gubi  bez  ikake  naknade,  ili  ga  zamjenuju 
drugi  konzonanti  a  osobito  labial  v, 

1.  Gutural  h  prelazi  ispred  vokala  e  u  palatal  if  u  prez.  samo 
kod  glagola  V.  vrste  2.  razdj.:  pdiem  (inf  puT^ti  mj.  puMti)  fitok. 
puvS^m  i  puSSm. 

2.  Gutural  h  gubi  se  sasvijem  bez  ikake  naknade  a)  na  po^etku 
rije^i:  r^st  fitok.  hr^st;  b6u  Stok.  h6(iu,  leb  stok.  h)cb.  p)  U  sre- 
dini  rije^i:  naranlti  Stok.  nahr^niti;  p6fala  Stok.  pbhvala;  sndi  (od 
snaa)  Stok.  snkha,  sn^ja.  y)  ^^  koncu  rijedi  u  lok.  plur. :  mfizi 
Stok.  mtizih  —  mtiiima;  zfena  Stok.  2^nali  —  i^aama;  kesti  Stok. 
kostih  —  kostima  ltd. 

3.  Gutural  se  h  zamjeAuje  s  labijalom  v :  a)  na  podetku  rije^i : 
vud  (pored  obigQijega:'ud;  Stok.  hud  itd.  fi)  U  sredini  rijea:vuvo 
Stok.  ubo;  btiya  Stok.  btiha;  puvkti  Stok.  piihati  (pored:  pdvati  mj. 
kojega  deSce  dolazi:  dtivati).  y)  Na  kraju  rijedi:  posluv  Stok.  po- 
sluh;  potepuv,  posmetuv  (vagabundus)  mj.  *  potepuh,  *  posmetuh; 
puy  Stok.  puh  itd. 

Po  07ome  mo6i  je  razabrati,  da  se  u  Prigorju  h  gotovo  nigda 
ne  6uje,  pa  po  torn  stoji  u  opreci  sa  stativskim  narjedjem,  u  kom 
h  dolazi  i  ondje,  gdje  ga  nema  ni  u  StokavStini  ni  u  staroj  slo- 
venStini  (Sr.  IzvjeSce  vel.  real.  gimn.  u  Rakovcu  za  god.  1886/7. 
sir.  22). 

U  prigorskom  dijalektu,  ako  se  i  5uje  kaki  ^spiritus  asper",  6uje 
se  samo  na  po^etku  n]hSi,  koje  se  poSinu  s  vokalom  a :  I)a}a  pored : 
a}a;  hajduk  pored:  ajduk;  hitjde  pored:  itjde  itd. 

2.  Den  tali  d,  t. 

Dentali  prigorskoga  dijalekta  podoSe  u  opce  u  svom  razvoju  sa- 
svijem drugijem  putom  od  Stokavadkoga  dijalekta.  To  vrijedi  oso- 
bito ispred  prejotovanijeh  vokala  kod  dentala  d^  do5im  je  dental  i 
u  tom  slu^ju  gotovo  uvijek  ostao  u  svome  razvoju  jednak  Stoka- 
va^komu  t  Jezi^na  mekoca  ovoga  dijalekta  odituje  se  osobito  na 
onim  mjestima,   gdje  se  u  Stokavadkom  dijalektu  od  staroga  slo- 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYA^^KI    DIJALBKAT    U    PRIOORJU.  87 

venskoga  St  rassvilo  S6  ili  je  ostalo  nepromijenend  St  Tu  imapri- 
gorski  dijalekat  ne  S  c,  nego  glas,  koji  stoji  a  sredini  izmedu  S  i  6y 
pa  6emo  ga  toga  radi  pisati  s  prema  S,  kao  Sto  piSemo  glas  6  prema 
glasu  6.  Dentali  dakle  do^ivjeSe  ovake  promjene: 

a)  Dental  d. 

1.  ne  prelazi  ispred  prejotovana  vokala  u  StokavaSko  d  nego  u 
;:  a)  kod  imenicS,:  mfeja  Stok.  mfeda  st  si.  meida  (od  med-ja)  ; 
£^ja  Stok.  £eda  st.  si.  ^Q^da. 

Glas  dj  =  <!f  sa^uvao  se  samo  u  rijefii  ri4!na  mj.  rddina, 
r  6  d  e  ( Vuk  nema)  novo  slov.  ro2je  st.  si  rozdije  (sarmentum  vitis) 
nastalo  od  supst.  rozga.  ^)  Kod  pridjeva  a  komparativu :  t^'i  Stok. 
tvMi  St.  si.  tvrbiidij ;  slUji  Stok.  sladi  st.  si.  slazdij.  y)  Kod  gla- 
gola  y.  vrste  2.  razdj.  u  prez.  i  u  imperat.:  gl6jem  Stok.  glod@m; 
gl5j  Stok.  gl5di  St.  si.  glo2di. 

.  2.  Denial  d  ume6e  se  izmedu  sibilanta  z  i  likvidnoga  r  jedino 
u  rije^i:  nezdrva  Stok.  nozdrva  st.  si.  nozdri  od  nos'B  i  sufiksar&. 

3.  Dental  d  ispada :  a)  ispred  n  kao  i  u  StokavaSkom'  dijalektu : 
pr^zan  Stok.  prdzan  st.  si.  prazdBn'B.  ^)  Ispred  I :  prfelo  Stok.  pri&lo 
mj.  predlo.  y)  U  prijedlogu  od  kod  gl&gdlS:  otfgnati  Stok.  btrg- 
nuti  mj.  odtrgQUti.  ^)  Kod  brojnika :  jen  Stok.  j^dan  st.  si.  jedbn'B^ 
jedanHjsty  dvantljst .  .  .  dvd.J8et  Stok.  jed&naest,  dv^naest .  .  .  dv4« 
deset  prema  st.  si.  jedi>ni>  na  des§te,  dva  na  des^te  itd.  e)  U  -2. 
lieu  pi.  imperativa  kod  glagola  edit!  (pored:  iditi):  ^te  Stok.  ho* 
dite.  Q  Na  koncu  u  adverba :  napri  Stok.  nitppijed  st.  si.  napr^d'B. 

4.  Dental  d  prelazi  ispred  /  u  ^  kao  i  u  Stokava^kom  dijalektu 
gusli  Stok.  gtlsle  st.  si.  gaslb  od  *  gad  sa  sufiksom  1b;  jasli  Stok. 
jasli  i  j^sle  st.  si.  jasli  od  jad.  Jednako  dental  d  prelazi  u  s  i 
ispred  dentala  t\  pr^ati  Stok.  presti  mj.  pred-ti  itd. 

5.  Od  St.  si.  i^d  Stok.  d  osta  samo  d  u:  predi  Stok.  *  prede 
(pored:  prije)  st.  si.  prfizde;  u  superlativu  ispao  fe  i  d:  najpr§ 
Stok.  najprede;  m^d  Stok.  medu  st.  si.  mei^do. 

6.  Eod  glagola  iti,  kad  je  sloven  s  prijedlogom  na  vokal,  pre- 
lazi korjenito  i  zijeva  radi  u  ;,  ali  se  ne  preme6e  kao  u  Stoka* 
ya^kom  dijalektu  iza  d  u  prez.  i  drugdje,  kamo  je  ;  takoder  zijeva 
radi  doSao,  nego  ostaje  u  svim  glagolskim  oblicima  ispred  d:  dbj- 
dem,  ddjdeS  itd.  (od  do-i-dem)  Stok.  ddd§m  st.  si.  doida;  ndjdem 
(od  na-i-dem)  Stok.  n§d3m  st.  si.  naida  najden '  Stok.  naden  itd. 
Taki  ;  uvukao  se  per  analogiam  i  onamo;  gdje  nije  prijedlog  na 
vokal:  iz-ijdem,  iz-ijdeS  itd. 


Digitized  by 


Google 


88  VATROSLAV    KOil6, 

7.  Stara  slovenska  rije6  g  r  o  z  d  i  j  e  (uva)  gtok«  grozde  glasi  u 
prigorskom  dijalektu :  g  r  6  z  e,  a  at.  si.  mo^danb  fitok.  miizdani 
glasi:  moz^ni  (cerebrum).  Tu  se  dakle  razvio  neki  sredni  glas 
izmedu  z  i  6  kao  ito  kod  t  glas  s  (Vidi  naprijed  kod  t). 

b)  Dental  t 

prelazi  kao  i  u  Stokavadkom  dijalektu  ispred  prejotovanijeh  vokala 
u  palatal  6,  Prejotovani  vokal  ili  je  ye6  bio  u  starom  slovenskom 
jeziku  ili  je  istom  kasnije  nastao  time  Sto  je  Tokal  i  istisnut. 

1.  Prejotovani  je  vokal  vec  u  starom  slovenskom  jeziku  bio  a) 
kod  imeDica:  svSca  Stok.  svij^ca  st.  si.  sv^Sta;  sreca  st.  si.  8i>r^ta 
itd.  ^)  Eod  glagola:  b6u  (cu)  Stok.  h6cu  (6u)  st.  si.  hoSta;  obeikti 
fitok.  obfecati  st.  si.  obdStati.  Tako  je  svagdje,  gdjegod  stoji  i  u 
Stokavadkom  dijalektu  (  mjesto  st  si.  st. 

2.  Prejotovani  je  vokal  nastao,  poSto  je  istisnut  vokal  i :  a)  kod 
imenicli:  cv^ce  Stok.  cvijfece  st  si.  cv^tije;  prtice  Stok.  pruce  st  sL 
pratije.  ^)  U  instr.  siog.  kod  i-osnova:  smfcu  Stok.  smrdu  st  sL 
8'BmrBtija ;  pomecu  Stok.  pame6a  pored :  pameti  st  si.  pam^tija. 

3.  Grdjegod  st  si.  St  ostaje  joS  danas  u  Stokavadkom  dijalektu 
ill  gdj.e  prelazi  u  S  c,  ondje  je  u  prigorskom  dijalektu  mekani  glas 
s  sto)e6i  izmedu  S  i  6.  a)  Glas  i  dolazi  mjesto  Stokava^koga  St. 
a)  kod  imenica:  dipus^Ae  Stok.  dopuSte/ie;  kl6sa  Stok.  klij^Sta  st 
si.  kl6Sta ;  prisene  Stok.  proSt^ne  st.  si.  proSteni je  =  remissio,  do5im 
u  prigorskom  dijalektu  zuadi :  paganalia  annua.  ^)  Kod  glagola : 
Isem  Stok.  iSt3m  st  si.  iSta;  dipus&ti  Stok.  doptiStati  st  si.  dopu- 
Stati ;  pras&ti  Stok.  pr&Stati  st.  si.  praStati ;  kod  participa  pret.  pas. 
krsen  Stok.  kiHSten.  b)  Mjesto  Stok.  S6  dolazi  $  kod  imenicH:  Use 
Stok.  liSce  st  si.  listije  (i  listvije);  mdsa  stok.*  maSca  (=  maslo) ; 
pise  Stok.  *  pi$6e  pored  knifevuijega :  pile. 

4.  Stari  slovenski  brojnik  t  r  e  t  i  j  Stok.  tree!  glasi  u  prigorskom 
dijalektu:  trSjti,  gdje  je  ;  regresivnom  metatezom  ili  analogijom 
oblika :  dojdem,  zajdem  doSao  ispred  dentala  t. 

5.  Eao  Sto  kod  dentala  d  korjeniti  vokal  i  kod  glagola  iti;  pre- 
SavSi  zijeva  radi  u  ;,  ne  daje  sa  d  Stok.  d  (Vidi  kod  d  tad.  6), 
tako  i  i  ne  daje  s  konzonantom  /  (postalim  od  i)  palatal  6^  nego 
ostaje  u  inf.  nesliveu:  zdjti  (od  za-iti)  Stok.  z&ci;  d6jti  (od  do-iti) 
Stok.  d6ci.  Prost  glagol  bez  prijedloga  takoder  nema  drukdije  nego: 
iti  (Stok.  pored:  iti  joS:  iii). 

6.  Prema  Stok.  trSSna  st.  si.  dreSbnja  govore  Prigorci:  direSna 
(cerasus  i  cerasum). 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI    DIJALBKAT    U    PKIQORJU.  80 

7  Dental  t  ispred  drugoga  t  i  ispred  d  prelazi  kao  u  Stoka- 
vadkom  dijalektu  u  sibilanat  $:  pl^sti  od  ple^ti;  kr&sti  stok.  krasti 
St.  bL  krasti  mj.  krad-ti. 

8.  Dental  t  ispada  kao  i  u  Stok.  izmedu  dva  konzonanta :  vrSn&k 
mj.  yrstn^k;  ro&sna  mj.  mastua,  a  prema  tome  ima  i  muS.  rod: 
m  d  B  a  n  mj.  mastaii ;  itd. 

3.  L a b i  j  a li  6,  m,  ;?;  t7. 

Labijalni  konzonanti  u  jednim  rijedima  dolaze  kao  ito  i  u  Stoka- 
vadkom  dijalekta,  u  jednim  OBtaie  gdje  u  Stokavadkom  dijalektu 
ispaSe,  a  u  drugijem  rijedima  zamijeniSe  se  medusobno. 

a)  Lahijal  b 
dolazi : 

1.  Kao  i  u  stokava^kom  dijalekta  a)  na  po^etku  rije6i:  blati 
blS,to.  P)  U  sredini  rijedi:  pobunlti.  y)  Na  koncu  rijeCi :  greb  5to- 
kavski  grob. 

2.  Labijal  b  ostaje  u  prigorj«kpm  dijalektu  ispred  n  gdje  je  u  §to- 
kava^kom  ispao  samo  u  glagola :  Sibnati  itokavski  Sinuti  (virga 
caedere). 

3  Labijal  b  ispada  kao  i  u  Stokavadkom  dijalekta  a  sredini  rije£i 
ispred  n:  poginati  Stok.  p6ginuti  mj.  pogibnuti. 

4.  Labijal  b  zamijenio  se  s  labijalom  p:  a)  u  rijeti:  prez  Stok. 
bez  st.  si   brezx  i   b^zT*.    P)  U  tudoj  rijeci:    pekjar  nem.  bettler. 

5.  U  rijedi :  drevtina  pored :  dreptina  —  driptina  prema  Stok.  * 
droptina  mj.  drobtina  stoji  mjesto  labijala  b  (p)  labijal  v. 

6.  Labijal  b  zamjenuje  a  fiema^koj  rijedi  glas  to:  bureaus  nem. 
wirthshaus. 

7.  U  prigorskom  se  dijalektu  rijetko  kada  umeie  glas  /  kod 
imenica,  kad  se  sastaje  u  st.  si.  labijal  b  (ili  kojigod  drug!)  s  pre- 
jotovanijem  vokalom:  gr6bje  Stok.  grobje;  vfbje  Stok.*  vrb}e  (u 
Vuka:  vrb|ak,  salictum). 

U  glagola  y.  yrste  2.  razdj.  dolaze  redovito  oblici  s  umetnutim 
I:  z^b)em  mj.  *  zebjem  Stok.  zob}Gm;  zfb)em  mj.  *  zibjem  Stok. 
zib)em  pored  obi^nijega :  zibam  =  )u}am. 

b)  Labijal  m 
dolazi: 

1.  kao  i   u  Stokavadkom  dijalektu   a)  na   podetku   rije6i:   m^lo, 

mlatiti;  mtidar.  ^)  U  sredini  rijedi :  s^me  Stok.  sjeme.  y)  Na  kraja 

rijedi:  ddm  (gen.  dema);  plSem. 


.Digitized  by 


Google 


90  VATROSLAV    R0tl6j 

2.  Labijal  m  zamjenuje  se  s  labijalom  v  u  rije£i:  gdvni  Stokav. 
giiAmno  8t.  bI.  gumbno. 

3.  Prema  at.  si.  korijenu  (ibn  dogao  je  u  prigordkom  dijalekta 
mjeato  glasa  n  u  prezentu  labijal  m :  n^mem  (inf.  na^^ti);  pb^mem 
Stok.  na6n6m,  po^nem  et.  si.  nadhna  (inf.  nad^ti),  podbna. 

4.  Eao  ito  labijal  b  i  labijal  m  ne  trpi  izmeda  sebe  i  glasa  / 
umetnut  I:  grmje  fitok.  *  grm)e  (Vuk  ima:  grm){lk  =  quercetum) ; 
ako  je  vec  u  at.  si.  bio,  ostaje  i  u  prigorskom  dijalekta :  zemla  at. 
al.  zem-l-ja.  Eod  glagola  dolazi  redovito  umetnut  I:  ziin)em  (inf. 
z^ti)  itok.  tLzim)em  pored:  tizim&m  st  si.  yxzemlja  pored  vi>zi- 
maja  od  korijena  im  (bm).  S  jednakim  zna^enem  upotreb)ava  se 
u  Prigorju  i  oblik  j  6  m )  e  m  od  iuf.  j^ti  (ali  samo  slozen :  pri*j6ti, 
za-j^ti)  at.  si.  JQti  od  korijena  im. 

c)  Labijal  p 
dolazi : 

1.  Kao  u  Stokavadkom  dijalektu  i  u  starom  slovenskom  jeziku 
a)  na  podetku  rijeSi:  p6J8tat  itok.  postslt  st.  si.  postatb  (tractus 
agri  demetendi);  pbsal  Stok.  posao  st  slov.  pos'bl-b.  ^)  U  sredini 
rijedi:  kop^ti;  lop^ta.  y)  Na  kraju  rijeCi  stup. 

2.  Labijal  p  ispada  a)  na  po^etku  rijedi:  ^^la  itok.  p^^la  (pored 
dcia)  St.  al.  bxdela;  fica  itok.  ptica  (pored:  tica)  st.  si.  pbtica.  ^) 
U  aredini  rijedi  kao  i  labijal  b  svagdje,  gdje  i  u  itokavitini  ispred 
glasa  n:  tren^ti  itok.  trenuti  mj.  trepnuti;  ipak  ostaje  u  ovim 
rijedima:  kapnati  itok.  kd^nuti  st.  slov.  kanati;  aipnStti  itokava^ki 
uitinuti. 

3.  Labijal  ae  p  zamjenuje  u  komparativu  a  labijalom  v:  Icvii 
itok.  (epii.  Tako  joi  dolazi  mjeato  st.  si.  pv  ill  pi>v  u  prigorskom 
dijalektu  glas  f  u  glagola:  ufati  se  itok  *  uhvati  ae,  pored  obi6- 
nijega:  tifati  se  st.  al.  upxvati. 

d)  Ldbijdl  V 
dolazi : 

1.  Kao  i  u  itokavadkom  dijalektu  i  u  atarom  alov^nskom  jeziku: 
a)  na  po6etku  rijeCi :  vedar  Stok.  vedar  at.  si.  vedrt  P)  U  aredini 
rijedi :  nevola  itok.  n^voja  at.  al.  nevol-ja.  y)  Na  koncu  rijefii :  plav 
itok.  plav  St.  al.  plavB. 

2.  Labijal  v  s  guturalom  h  aprijed:  hv  ili  samo  bez  h  zamje- 
nuje se  u  prigorskom  dijalektu  s  glasom  f  —  a)  u  domaioj  rijedi: 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^Kl    DIJALBKAT    U    PRIOORJU.  91 

falUi  Stok.  hy^liti  (pored:  f^liti)  at.  b1.  hv^aliti;  fida  gtok.  hv&la.  ^) 
U  tudoj  rije^i:  kafitna  itok.  kavkna. 

3.  Labijal  v  stoji  mjesto  labijlila  m  u  Stok.  rije^ima:  gtivni  fitok. 
gt^imno  (Vidi  lab.  m  ta6.  2);  pld.yan  Stok.  plamen  at  al.  plami>i. 

4.  Labijal  v  ispada  a)  na  po^etku  rijedi:  lh%  Stok.  vlaa  at.  alov. 
ylaa'B;  Ukni  Stok.  vI&kDO  at.  al.  vlakno;  lad&ti  Stok.  vlddati;  Ik- 
dane  mj.  vladaue  (rua^  rare).  ^)  U  aredini  rije^i  aa)  u  imenic§,: 
arab  Stok.  avr&b  at.  al.  avrab^i:  breaka  Stok.  breakva;  t6rac  Stok. 
tvor  (tv5r) ;  araka  Stok.  avraka  at.  al.  avraka ;  piAlca  Stok.  pfvnica ; 
iza  prijedloga  o  b :  oblak  mj.  obvlak.  ^)  U  glagola  poalije  pri- 
jedloga  ob:  oblad&ti  mj.  obvladati;  ob^aiti  mj.  obveaiti.  f()  U 
rednoga  brojnika:  6etf'ti  Stok.  dfetvfti  at.  alov.  detvrBfBij  —  i 
drugdje:  ^trtfnka  mj.  detvrtinka.  SS)  U  zamjenicS  aredi^ega  i  2en- 
akoga  roda:  b3,  aa  Stok.  ave,  ava  at  al.  abTX  (poatalo  metatezom 
od  Ybab).  To  yrijedi  i  za  oatale  padeSe:  a^a  mj.  avega;  aemu  mj. 
Bvemu ;  aaki  Stok.  avaki  at  al.  VBa^kTi.  se)  U  prialova :  aQd,  poaud, 
Stok.  avud,  avud^,  poavtidil  at  al  povbaadd.  ^  U  pridjeva:  trd 
Stok.  tvrd  at.  al  tvrbd'B.  To  vrijedi  i  za  glagole  izvedene  od  toga 
pridjeva :  potrditi  Stok.  potvf diti  at  al.  potvfBidati  itd. ;  7)7))  U  ad- 
verba:  p^le  (=  prije)  prema  at.  al.  prbVB  (primua). 

5.  Labijal  v  atoji  kao  prijedlog  mjeato  Stok.  u  iapred  imenic^ :  v 
brenti  Stok.*  a  brenti  (cadi  genua);  v  Skoli  Stok.  h  Skoli;.kao 
prijedlog  v  vrlo  rado  otpada  iapred  imeniee,  dakle:  d6te  je  Skoli; 
otiSal  je  goru,  Stok.  dijete  je  u  Skoli ;  otiSao  je  u  goru. . 

6.  Labijal  v  otpada  na  koncii  zamjenice  muSkoga  roda:  aa  i  aa 
Stok.  aav  at.  al.  abvi>. 

7.  Labialom  v  uniStuje  ae  zijev  a)  na  podetku  rijedi:  viira  Stok. 
Ura;  viigal  Stok.  ugal  at  al.  agH;  vudlte}  Stok.  tl^ite).  ^)  U  are- 
dini rije^i:  n&vuk  Stok.  nduk  at  al    naukTi. 

8.  Izmedu  labijala  i;  i  palatala  /  rijetko  ae  kada  umede  glaa  I: 
dfvje  Stok.  df 7}e,  borovjg  Stok.  bdrje  at.  al.  borije  (pinua,  pinetum). 
Kod  glagola  V.  vrate  2.  razdj.  dolazi  redovito  umetautZ;  zazlv)em 
Stok.  akzivjSm  pored  obidnijega:  z&ziv&m. 

9.  Prema  Stok.  rije6i  jtlzavac  at.  al.  jazYbcb  zamijenio  ae  labijal 
V  a  labijalom  b:  j&zbac  (melea). 

4.  P  a  1  a  t  a  1  i  ^,  i,  5,  i;  (5,  y. 

Kako  aa  mnogi  palatali  6,  i,  S  na  avoj  nadin  proizaSli  od  gutu- 
rala  k,  g^  h,  ovdje  nema  da  Sta  o  nima  joS  napoae  govorimo.  Pam- 
titi   va}a   aamo,   da  oni   palatali^   koji  nijeau  proizaSli  od  guturala 


Digitized  by 


Google 


i)2  YATROSLAV    ttOil6, 

niti  u  starom  Blovenskom  {esiku  niti  u  8toka7a£koin  dijalekta,  nego 
8U  od  pamtivijeka  u  jeziku  jednome  i  u  drugome,  ostaiie  nepro* 
mijeneni  i  u  prigorakom  dijalekta:  &s  at.  si.  ^asTi ;  Seat  st  bIoy. 
Sestb;  £%ti  st.  0I.  ^^ti  itd.  Ipak  Ya|a  znati  o  palatalu  6,  da  dolazi 
u  sYim  oblicima  imenakim  i  glagolakim  s  jednakom  mekoiom  kao 
§to  i  a  StokaYadkom  dijalekta:  peii  Stok.  p%6i;  tako:  in6di,  l^ci, 
pec,  Yradati,  cutiti  itd.  Po  tome  prigorski  dijalekat  stoji  sasYijem 
u  opreci  8  DOYim  sloYenskim  jezikom,  koji  glasa  6  ne  pozna,  i 
B  kajkaYflkim  dijalektoni)  kojim  piBafau  kajkaYski  pisci  BYOJe  knige. 
Palatal  6  je  poBtao  ili  od  staroga  sloYenskoga  i  t  (moitb  —  moc) 
ill  je  a  mlade  doba  proizaSao  od  ^  -|-  7  (cvet-je  =  ev6ce),  po6to ' 
je  izmedu  nib  Yokala  i  neBtalo  (cY^tije  s=  cvet-je  s=  cYede).  Za  sve 
palatale  bez  razlike  Yrijedi  joi  pniYilo,  da  pred  nima  nigda  ne 
prelazi  stari  aloYODBki  noani  glas  §  u  Yokal  a,  kakoje  to  redoYito 
tt  dakaYadkom  dijalekta.  O  rijedima:  ialac^  z&jac,  m^c  rekosmo 
Yec  natrag  kod  Yokala  a  taS.  d.  Zaniin|iYa  je  pojaYa  a  prigorakom 
dijalekta  kod  palatala  /.  Taj  palatal  ne  same  da  aniStuje  zijoY, 
nego  dolazi  Yrlo  deato  epenteti^ki  i  ondje,  gdje  ga  nema  ni  u  sta- 
rom aloYenakom  jeziku  ni  u.danaSnem  Stokava^kom  dijalekta.  On 
se  uYokao  bez  ikakih  jezi6oih  razloga  a  tijelo  rije6i^  atekarfii  ai, 
tako  re6i,  a  Yremenom  gradansko  praYO.  Taj  palatal  dakle 

1.  Unifitaje  zijeY  a)  na  podetku  rijedi:  j6pac  (majman)^  jbpica 
mj.  opac,  opica;  j&ngel  Stok.  ftndeo,  J&na,  fitok.  Ana.  ^)  U  are- 
dini  rije^i:  bijen,  nabijen  Stok.  bijen  i  bit 

2.  Palatal  j  aaiima  ae  a  likYidnim  konzonantom  {  i  n  a  jedan 
glaa  ^;  =  I ;  nj  =  n  (cir.  Jb,  »b)  kao  i  u  StokaYadkom  dijalekta, 
bio  ili  ne  bio  nekad  meda  i^ima  Yokal  t :  kon j  =  k5A ;  pr&nje  = 
prdne  (od  pranije);  Ijubiti  —  Jabiti;  z^lje  ==  z<SJe  (od  zelije).  Iza 
r  redoYito  oataje:  mbrje  i  m6rje;  z^rja  itok.  more  i  zbra. 

3.  Palatal  j  uYukao  ae  a)  iza  Yokala  0:  apojtUi  Stok  *  apotiti  se 
=  znojiti  ae;  Yojzlti  §tok.  vbziti;  z^gojzda  dtok.  *  zagozda  —  za* 
gYozda  (claYus  ferreua);  pbj^teja  §tok  pb8te}a;  pojatlti  Stok.  pb- 
Btiti;  mojzd  —  mbjzda  Stok.  mdzda;  mbjtika  Stok.  mbtika;  p6jzi 
(pro2dr|iv  ^oYJek.  Ta  je  rije5  mogla  dobiti  ;  i  prema  glagola :  po- 
jfeati);  Yojdica  Stok.  Yidica  (dem.  od  voda),  ali:  Ybda  a  ne:  Yojda; 
Ydjaak  Stok.  Yosak;  bbjsti  Stok.  bbati;  mdjzak  i  mSjzak  Stok.  m5zak 
i  mozak;  pbjtik  Stok.  pbtok;  neb6jzi  Stok.  nebo£e  pored  nebore; 
Ybjdi  —  Y6jzdi  Stok.  6Ydje;  pbjzder  Stok.  pbzder.  ^)  Iza  Yokala  u: 
pajatiti  Stok.  pbatiti;  Pujatika  (ime  mjeatu)  mj.  Puatika;  naYUJatiti 
Stok,  *  nahuatiti  (pae  na  koga,  excitare).  y)   Iza  Yokala  e  dok  joS 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAAri    DIJALBKAT    U    PRIQORJU.  93 

nije  preiao  n  t;  prejslica  Stok.  ^  prostac  (palus);  oprejstiti  Stok. 
oprbstiti ;  spoejditi  St<  k.  Bpohbditi ;  ipak  je  mnogo  obidnije :  opri- 
stiti,  spoiditi  (vigendi  causa  venire).  Take  joS  u  rije^i :  p^jdnn  gtok. 
peda}  St.  si.  p^db  (palmus,  spithama). 

E.    Sibilanti   c^  z^  s. 

Sibilanti  8u,  kako  je  poznato,  proizaSIi  u  Stokava^kom  dijalektu 
od  gnttirala  A;,  ^,  h  ili  od  dentala  d  i  t  kada  dode  jedan  do  dra- 
goga,  ili  sa  od  ovijeke  u  jeziku.  U  prigorskom  dijalektu  nema 
sibilanata,  koji  bi  postali  od  gotnrala  osim  onijeh  u  imperativu  od 
guturala  k  i  ff  i  ispred  prejotovanijeh  vokala,  ali  ih  ima  kao  a 
StokaTadkom  dijalekta  i  u  Btarom  sloYenskom  jeziku,  koji  su  po- 
stali od  dentala  ili  su  od  pamtivijeka  u  jeziku. 

a)  Sibilant  c, 
dolazi : 

1.  Kao  u  Stok.  dijalektu  i  u  starom  slovenskom  jeziku,  a)  na 
po&tku  rijedi:  eel  itok.  cljel  ili  elo  at.  si.  cel^B  ^)  u  sredini  rije6i: 
klieati  (=  ozvati,  t  j.  kada  sveienik  oglasi  u  crkvi,  da  je  dje- 
Tojka  pod  pratenom)  §tok.  *  klieati  st.  «1.  klieati.  y)  Na  koncu 
rijeti:  presac  Stok.  prbsac  (petitor  puellae)  st.  p1.  prosbcB  (men* 
dicua). 

2.  Ispred  prejotovanijeh  vokala  prelazi  sibilanat  c  u  palatal  i : 
ovdAr,  tiaji,  lisidji  itd. 

3.  Stokavafiko  ern,  crijfevo,  crijep,  crv,  st  9I.  crBm>  i  6n>n'b, 
5r6vO|  dr^pTi,  CrbVB,  glasi  u  prigorskom  dijalektu :  Crn,  drevo,  irep 
pored  obi^nijega:  6ir€p  (testa);  c?v. 

b)  Sibilanat  8 
dolazi : 

1.  kao  u  Stok.  dijalektu  i  u  st.  slovenskom  jeziku  a)  na  podetku 
rije^i:  zet  st.  si.  zetb.  P)  U  sredini  rijeS:  vojriti  Stok.  vbzlti.  y) 
Na  kraju  rije^i:  bbraz  st.  si.  obrazx. 

2.  Ispred  prejotovanijeh  vokala  prelazi  u  palatal  i:  oc)  u  part, 
pret.  pas.  kod  glagola  IV.  vrate:  g&zen.  ^)  U  prezentu  glagola 
V.  vrste  2.  razdj.  v^^em.  y)  Kod  imenica:  gr!2a  (djeteca  bolest); 
li^a  (cnbile)  st.  si.  hu^a  (od  h-bizb  =  domus;  u  prigorskom  dija- 
lektu XT  mjesto  hir  znadi:  cella  vinaria  in  ipsa  vinea.  ^)  U  kom- 
parattYu:  bribdji,  bli^i. 

3.  Ispred  mekanijeh  konzonanata  prelazi  takoder  u  palatal  z, 
kao  i  u  8tokava£kom  dijalektu:  mrzfia,  v6ina. 


Digitized  by 


Google 


94  VATROSLAT    H0il6, 

4.  Ispred  t,  i,  p  prelazi  z  u  sibilanat  s:  isttidi,  iskopllti,  ispiti 
(mj.  iztuci  itdJ. 

5.  Ispred  palatala  prelazi  sf  kod  glagola  a)  u  palatal  !:  ifiSstiti 
(od:  iz-^istiti  =  iz-6istiti  =  iidifltiti),  ^)  ispada:  iSiv&ti  (od:  iz-§ivati 
=  izSivati  =  is-Sivati  =  idivati). 

6.  Prema  at.  el.  ovBde  Stok.  6vdje  doSao  je  z  u  prigorskom  di- 
jalektu  izmedu  ;  i  d:  Y6jzdi  (Sr.  kod  palatSl^  to^.  3). 

7.  Sibilanat  z   ispred   sibilanta  c  prelazi   u  sibilanat  8 :  iscediti 

Stok.  iscij^diti. 

c)  Sibilant  8 
dolazi : 

1.  Kao  u  fitok.  di jalektu  i  u  st.  si.  jezika  a)  na  podetku  rije6i : 
star.  P)  U  sredini  rije^i:  nesiti,  nisUi  §tok.  nbsiti.  y)  Na  kraju 
rije^i :  glsls. 

2.  Ispred  prejotovaoijeh  vokala  postaje  palatal  S:  a)  U  prez. 
glagola  V.  vrste  2.  razdj. :  pfSem  Stok.  pTsem.  P)  U  part,  'preter. 
pas.  od  glagola  nfesti :  n^Sen  mj.  nesen.  y)  U  komparativu :  viSi 
(od  visok)  itd. 

3.  Ispred  mekanijeb  konzonanata  prelazi  takoder  u  palatal  S: 
vrSAak  Stok.  viSiiak  (od :  vrstAak) ;  S  nim  pored :  i  nim  Stok.  s  liim 
pored:  S  nim.  • 

4.  Prema  Stokavskim  rijedima:  S]iva,  S)eme  stoji  a  prigorskom 
di  jalektu  mj.  S  sibilant  8:  sliva,  sleme. 

5.  U  izvadanu  rije^i  postaje  8  ispred  vokala  i  palatal  S:  viSfoa 
Stok.  vislna  pored:  viSlna. 

6.  Ispred  media  postaje  8  media  kao  i  u  Stok.  dijalektu :  nez- 
drva  Stok.  nozdra,  nozdrva  st.  si.  nozdri  od  n  o  s  x. 

7.  Izmedu  labijala  i  inf.  nastavka  t  i  kod  glagola  I.  vrste  3.  raz. 
umece  se  8  kao  i  u  Stok.  dijalektu:  grepsti,  diipsti  itd. 

8.  Sibilanat  8  ispred  prejotovana  vokala  postaje  glas  s:  tfse 
Stok.  *  traje  st.  si.  trtsije  (vinea). 

9.  otok.  adverab  p  o  s  1  i  j  e  glasi  u  prigorskom  dijalektu  :  potle 
i  pbkle. 

10.  Prema  st.  si.  dad^B  Stok.  ^ada,  d^  stoji  mjesto  c  sibilanat  8 
u  rije6i:  skja  (fuligo).  . 

F.  L  i  k  V  i  d  n  i  Z,  n,  r. 

Likvidni  konzonanti  po  svojoj  naravi  ostaSe  a  prigorskom  kao 
i  u  Stokavadkom  dijalektu.  Najveca  razlika  bila  bi  u  tom,  Sto  se 
izmedu  labijala  (m,  b,  pi  v)  +  j  ne  umece  tako  zvani  epent^ti^ki 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI   DUALBKAT    U    PRIOORJU.  95 

L  Prigorski  se  dijalekat  jsti^e  nekom  osobitom  ftiekodoni,  pa  je  za 
^udo,  da  Dije  viSe  ob}Qb}en  taj  epenteti^ki  I  nego  ito  jest.  Kod 
glagolskih  oblika  dolazi  ipak  redovito  ondje,  gdje  i  a  itokava6kom 
dijalektu,  dodim  je  to  kod  Hmenicil  rjede.  Glas  n  ostao  je  s  nekim 
izuzecima  kao  i  u  itokavadkom  dijalektu,  dodim  r,  kada  dolazi  iza 
nega  ;,  sadavft  byoju  stariju  slui^ba. 

a)  Likvidni  I 
dolazi : 

1.  Kao  u  §tok.  tijalektu  i  u  st.  si.  jeziku  a)  na  pofetku  rijedi: 
Id&iQ  St.  si.  la^bnx  (eiuriens).  ^)  U  srediDi  rijedi:  oblak.  y)  Na 
kraja  rije^i  mjesio  Stok.  o:  pbsalStok.  pbsao  st.  si.  posT>lTi. 

2.  U  sredini  rije^i  a  na  kraju  sloga  ostaje  I  nepromijeTieD  :  ti- 
bblac  —  tibbl-ca  Stok.  tbbolac  —  tobdca  pored:  tbbdica;  s^lce 
Stok.  sebce;  krllee  Stok.  kribce. 

3.  Likvidni  I  a  glasom  ;  slijeva  se  uvijek  n  jedan  glas :  Ij  = } 
(cir.  Jb) ;  kada  god  dodu  ma  kojom  prilikom  jedan  do  dragoga :  vd]a 
itok.  Toja  St.  si  vol-ja;  prSte}  stok.  prljate}  st.  si.  prijatelb;  zk\e 
Stok.  ze)e  st.  si.  zelije  (olus/- brassica). 

4.  Likvidni  I  umece  se  medu  labijale  i  prejotovane  vokale  a) 
kod  glagola:  ktip]em  Stok.  kup}ein  pored  obij^nijega:  kOp&m;  zi- 
bJtti  —  zebjem  Stok.  zbbati  —  zobl^m ;  vlbvjen  Stok.  iilovjen.  P)  U 
komparativa  kod  adjektiva :  skiip]i  (pretiosus)  Stok.  *  skup)i ;  glib)i 
od  glibok  st.  si.  gl'Bbokx  i  glaboki*  —  glablij  (profundus);  ad- 
verab :  pt\e  mj.  prvje  (=  prije)  prema  st.  sL  prtvL  (primus)  — 
prBVbij.  y)  Kod  Imenica,  ali  rjede:  gr6b)e  pored  obi6nijega:  gr6bje, 
zdr&v)e  pored  zdr&vje;  ali  uvijeke:  kinbp]a,  kap}a  a  nigda:  ki- 
nepja,  kapja. 

5.  Prema  st  si.  li>2ica,  Stok.  Iit2ica  (b^ica  i  zlica)  doSao  je  I 
metatezom  iza  i:  zlica. 

6.  Prema  Stok  *  znamine  govori  se :  zlam^ne,  zlamentivati  mj. 
zDamenovati. 

Kad  je  /  vokal^  vidi  natrag  kod  vok.  1  i  r. 

b)  lAhfidni  n 
stoji 

1.  kao  a  Stok.  dijalektu  i  st.  slov.  jeziku  x)  na  po2etku  rijedi: 
Dizak  st.  si.  nizi>kx.  P)  U  sredini  rije^i:  tonak  Stok.  tanak  st.  si. 
tbnbki*   y)  Na  kraju  rijeCi :  rdvan  st.  si.  ravbn't  (planus). 

2.  Slijeva  se  s  glasom  ;  uvijek  u  jedan  glas  n  j  =  n  (ciril.  h>) 
doSao  kojom  god  rau  drago  prilikom  jedan  do  drugoga :  kbpane  st. 


Digitized  by 


Google 


96  VATROSLAV   R0il6y 

bI.  kopanije;  krs^ne  fitok.   krgtede   at.  b1.  krBtenije;  men&ti  st.  si. 
men-jati;  mSni  fitok.  mani  st.  si.  mbnij. 

3.  U  glagola  IV.  vrste  s  osnovom  na  n  u  prigorskom  je  dija- 
lekta  mjeeto  n  glas  nj  =  n:  zvonlti  itok.  zvoniti  st.  si.  zytneti ; 
geriUi  Stok.  g6niti  ltd.  Tako  je  prema  st.  si.  ki>Digay  zrbvbnb  pored : 
zrbni>vi>  u  prigorskom  i  u  $tok.  dijalektu :  kAlga,   irvsiii  (mola). 

4.  Prema  Stok.  p6da|  stoji  n  mjesto  j  u  rije^i:  pejdan  st.  si.  p§db ; 
sli6no  je  i  prema  nem.  rijeJi  teller:  taner. 

e)  Likvidni  r. 

Likvidni  konzonanat  r  dolazi : 

1.  Eao  u  Stokava^kom  dijalektu  i  u  starom  slovenskom  {eziku 
a)  na  po(!ietkii  rijedi:  rfebri  Stok.  rfebro.  ^)  U  sredini  rije^i:  gir^ti 
Stok.  gbrjeti.  y)  Na  kraju  rijedi:  d^r  st.  si.  dar'b. 

2.  Likvidni  r  stoji  mjesto  palatala  z  u  StokavaiSkom  dijalektu 
kod  glagola  m  6  c  i  u  prez.  i  kod  glagola  g  n  a  t  i  (osn.  gn.),  koji 
dolazi  same  slozen:  m^rcm;  mkreS,  mitre  pored:  m^rem,  m&reS, 
m^re  itd.;  odrenkti,  porenkti,  izrenkti:  odr^nera,  odr^neS  itd.  Stok. 
mbgu,  mb^dS  itd.  st.  si.  moSti  —  mog^,  mozeSi;  po^enem  pored  : 
pbiden§m  si  si.  pognati  —  poiena.  Napokon  u  adverba:  nebfere 
Stok.  nebore  pored :  *  nebo2e  st  si.  nebo^e  (miser)  od  nebog'B ; 
nigdslr  Stok.  nikad^;  nigda  st  si.  niki>da2e  od :  *  niki^dage. 

3.  Konzonanat  je  r  metatezom  doSao  ispred  v  u  nje^i:  karvan 
Stok.  g^vran  st  si.  gavran'B. 

4.  Iza  r  ostaje  stari  slovenski  /  gotovo  uvijek :  mbrje,  zerja, 
primjerkti  (decernere  i  admetiri)  Stok.  more,  z6ra|  *  primjerati  st. 
si.  mor-je,  zor-ja,  primer-jati. 

m.  Oblici  B  akcentom. 

1.  Imenski  oblici. 

Prigorski  dijalekat  po  svojoj  deklinaciji  ide  u  red  onakih  dija- 
lekata,  koji  s  jedne  strane  pridr^aSe  dosta  starijih  oblika^  a  s  driige 
strane  razviSe  i  neke  osobite  oblike.  Ako  i  saCuva  ovaj  dijalekat 
neke  stare  oblike  joS  do  danas,  ipak  je  dual  gotovo  bez  traga 
iS£eznuo.  Osim  glasovnih  osebina,  kako  ih  natrag  pokazasmo,  pri- 
gorski je  dijalekat  dosta  sli^an  po  svojim  padeinim  nastavcima 
stativskomu  narje^jn,  razlikujuci  se  od  nega  samo  osebinama,  koje 
prigorskom  dijalektu  specijalno  pripadaju.  Kao  u  Stokavafikom  di- 
jalektu, pomjeriSe  se  i  u  prigorskom  narje6ju  mnoge  rije^i  i- osn  ova, 


Digitized  by 


Google 


KAJKATAdKI   DIJALBKAT   U   PRIGOBJU.  97 

u-  osnova  i  rijed  a  OBnovom  na  konzonanat  s  rijeSima  a-osnova, 
pa  preSavSi  meda  te  rijeSi,  izjedna^iSe  se  s  Aima  sasyijem  do  nekih 
izuzetaka.  Tako  rije6  |adi  i  put  imadu  u  gen.  pL:  |tidi,  p&ti 
(ali  samo  u  frazi :  kuliku  ptiti  =  koUko  puta).  Rjede  se  ^uje  kaki 
oblik  a-osnova  prema  oblika  i-osnova  nadiAen:  regmi  (prema  |udmt). 
Instr.  sing,  kod  imenica  ieii.  roda,  pa  kod  pridjeva  i  zamjenica 
^enskoga  roda  imade  uvijek  nastavak  u  mj.  Stok<  cm:  £enfi  mj. 
ienom;  s  dfnu  ruku,  svojii  j&buku  —  mj.  crnom  rukom,  sa  svo- 
jom  ]abukom.  Kako  (Eakava^ki  dijalekat  ima  za  taj  pade£  nastavak 
on  tin,  a  drugdje  se  u  kajkavskom  dijalektu  dnje  mj.  iStok.  ifm 
nastavak  urn,  prigorski  je  dijalekat  dobio  svoje  u  ili  od  on^  un  ili 
od  urn  tako,  da  je  n  ili  m  otpao,  te  je  tako  postala  analogijom 
i  -  0  s  n  0  V  a  Akuz.  pi.  ima  svagda  nastavak  e  kod  mu&kijeh  i  2en- 
skijeh  rije^^i  a- osnova  i  kod  onih  rijeSi  i-osnove,  koje  se  pomje- 
riSe  s  o-osnovama  osim  1  ft  s  (vlfts,  capillus)  i  g  e  s  t  (>tok.  gSst), 
koje  imadu  1ft si,  g^ti  (ali  samo  u  frazi:  idem  na  gdsti).  Rije^i 
sredAega  roda  s  nastavkom  o  imada  m  dativa  plur.  nastavak  am: 
s  &  1  a  m ,  fito  je  postalo  analogijom  rijedi  trece  vrste  t.  j.  prema 
imenicama  ienskoga  roda :  i  e  n  a  m.  Imadu  li  tako  i  rijedi  sred- 
nega  roda  s  nastaykom  e  ne  mogu  pouzdano  re6i,  jer  takijeh  ri* 
jedi  u  prigorskom  dijalektu  ima  malo  (t  j.  koje  nijesu  kolektivna 
znaSeAa);  a  i  fito  ih  ima,  rijetko  se  daje  prilika,  te  bi  se  mogla  u 
dativu  plur.  npotreb)avati.  Rijedi:  kolo,  n^bo,  SiiAo,  yuvo  (Stok. 
uho),  t§lo  —  preSavSi  iz  konzonantske  deklinacije  medu  a-osnovO; 
izjednadiSe  se  sasvijem  s  imenicama  tijeh  osnova  u  sing,  i  u  plur., 
osim  rije^^i  n  e  b  o ,  koja  u  pluralu  ima  obidno  samo  n  e  b  e  s  a. 
Bice  te  je  ta  stara  osnova  na  s  doSla  iz  molitve  ^O^enftS*,  gdje 
se  veli :  06e  nftS  ki  jesi  na  neb^si .  .  .  itd.  Da  je  tome  tako,  po- 
kazuje  i  vok.  o  ^  e,  koji  ina^e  nigda  drok^ije  ne  dohrzi  nego  jednak 
8  nom. :  otac.  Pripadom  samo  spomiifiem,  da  se  oblik  o  t  a  c  u  op6e 
upotreb)ava  samo  indirektO;  a  nigda  sin  ocu  ne  kaze  drakdije  nego : 
ca6a.  Ostale  dijalekti6ne  tandine  pokaza6e  se  u  primjerima  istav- 
]enim  za  akeentuaciju. 

U  prigorskom  dijalektu  Setiri  su  akcenta  kao  i  u  itokavaikom 
dijalektu:  jaki  kratli  ",  slabi  kratki  ^,  jaki  dugi  '^  i  slabi  dagi  '• 
Sporedna  akcenta  u  prigorskom  dijalektu  nema.  Akcenat  "^  i  ^  ipak 
nije  u  sTim  rijeSima  tako  izrazit,  kao  u  itokava^kom  dijalektu, 
jer  se  u  Prigorju  u  nekim  rijeiSIma,  rekao  bi  dovjek,  kao  zamje* 
Anju,  t.  j.  mnoge  rije£i  mogu  imati  sad  "  sad  \  Slabi  kratki  ^  rado 
prelazi  u  ^,  kada  se  £e8ce  govori.  Ja  sam  se  trodio,  da  jednijem 
B.  J.  A.  oxv.  7 


Digitized  by 


Google 


98  TATROBLAY   R02l6, 

i  drugijem  akcentom  ozna6im  samo  onake  rije^i,  koje  po  mome 
najbo)em  sudu  viie  pripadaju  ili  jakomu  kratkomu  ili  slabomu 
kratkomU;  nu  pored  svega  toga  ne  mogu  sasvijem  apodiktidki  reci, 
da  86  bai  ni  jedna  rije<S  od  onijeh,  koje  oznadih  sa  ""  ne  govori  i 
sa  '"  i  obratoo.  Gdje  sam  pak  bio  a  sumni,  kojijem  se  akcentom 
yiSe  gOYori,  ondje  sam  to  napose  spomeQUO.  Po  sYemn  se  Yidi,  da 
86  ta  dva  akcenta  nijesu  joS  ustalila,  kristallzoYala,  8to  je  ujedno 
dokazom,  da  je  jedaD  od  Aih  mladega  postaAa.  Jaki  dugi  "  i  slab! 
dugi  /  tako  su  (^isti,  da  se  Yrlo  lake  medasobno  razliknjn. 

Dabude  prijegled  lakii,  pro6i  6emo  deklinacije  po  Yrstama,  kako 
ih  gramatika  obidno  dijeli. 

A.  Imenice  muikoga  roda. 
a.  Jedaosloiae  iBMloe. 

JednosIo2ne  rije£i  imadu  kao  i  u  itokaYaSkom  dijalektu  a  nom. 
ili  MU  \ 

a)  Imeniee  u  nom.  8  ^ . 

„  U  kosim  padei^ima  mijena  se  **  u  ^  (osim  pad.  jednakih  s  nom. 
sing.),  koji  prelazi  kod  jednijeh  imenica  u  lokat.  sing,  i  lokat.  i 
instr.  plur.  u  '',  ostaju6i  na  osnoYnom  sloga,  a  u  gen.  pi.  dobija 
nastaYak  oy  (eY)  '',  a  kod  dragijeh  ostaje  '  na  osnoYnom  slogu 
kroz  BYO  padeze  osim  genet  plur.,  u  kome  dobija  nastaYak  o  y 
(ev)-: 

oLCf)  Slab!  kratki  ^  ostaje  kroz  sve  padeie^  a  a  genet,  plur.  do- 
bija nastaYak  oy  (cy)  ": 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    biC  bWi 

2.  Gen.     bi&  h\6%v 
S.  Dat.     bi«u                                bWem 

4.  Akuz.  bi6  bl^e 

5.  Vok.  bl«u  bi6i 

6.  Lok.  bWu  bia 

7.  Inst,  biaem  bWi 

OYliko  86  akcentujtt  joS  ove  rijedi:  gra  (it.  grab),  bok,  ren  (it 
hren),  cof  (cauda  capillorum),  jiig,  krep  mj.  krop  (aqua  ferYens), 
str^p  mj..  strop  (fornix),  mraz,  plug,  rat,  reSt  (career),  'vlt  (St  Yl^h), 
bid,  kT6  (itok.  gt6,  spasmus),  kl^^t,  smok  (condimentum),  zYon,  dep 
(embolus),  kramp  (rastrum),  bob,  drek  (stercus)  greb  (mj.  grob), 
grezd  (mj.  grozd),  pod  (tabulatum),  siiep  (mj.  snop),  iep,  stel  (mj. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYAdn   DUALVKAT   U    PRIGOBJU.  99 

stol),  gl^m,  zr6k  (fitok.  ozrok),  gl5g^  groS,  koi,  gr&nt  (fiindas  in- 
Btructu^),  Klek,  sir,  Spot  (ludibrinm),  Stiik  (tormentum  bellicum)^ 
kr^v  (mj.  krov),  r^j  (mj.  roj,  examen  apum),  p58t,  gtmh  (globulus 
fibulntoriuB),  moH  (mustum).  Rif  (cubitum)  akcentuje  se  kao  i 
bid)  samo  u  gen,  lok.  i  inst.  plor.  ima:  2.  rffi,  6.  rffi,  7.  rifi. 

^^)  Slab!  kratki  prelazi  u  lok.  sing,  i  u  lokat.  i  iostr.  plurala 
u  '^  ostajuii  na  osnovnom  slogu,  a  u  genet,  plor.  dobija  nastavak 
ov  ": 

Sing.  Flur. 

1.  Nom.    kiln  klini 

2.  Gen.     klhia  klindv 

3.  Dai     klinu  kllnom 
4*  Akos.  kl!n  kline 

5.  Vok.    kRn  kUni 

6.  Lok.    klinu  klini 

7.  Inst     klinom  klini 

Ovako  80  akcentuju  joft  ove  rijedi:  18b  (itok.  h)8b),  ^,  dl&n, 
krl^y  (8tok.  kruh),  kiip,  phit,  sldg,  its  (vitis),  yH,  plUj  kiln,  cSnt, 
c^Sk  (davulus  ferreus),  liik  (allium),  pS,nt  (uncus  quidam  ferreus), 
I3,jt  (dolium)i  itrlk  (funis);  gank  (porticus),  bat,  b&js  (fides  gra- 
yiorb  soni). 

YY)  Rijedi^  koje  se  upotreb)avaju  za  bica,  a  od  jednoga  su  sloga 
te  u  nom.  akcentovane  "*  mijeiiaju  ga  u  svijem  padezima  singul.  i 
plnr.  na  \*  osim  vok.  sing.,  koji  je  jednak  s  nom.;  i  genet,  lok. 
i  instr.  plurala,  gdje  prelazi  u  '': 

Sing.  Flur. 

1.  Nom.    brM  br&ti 

2.  Gen.     brkta  brfttOy 

3.  Dai     briLtu  brktom 

4.  Akuz.  brkta  brkte 

5.  Vok.    br&t  britti 

6.  Lok.    brktu  br&ti 

7.  Instr.   briltom  br&ti 

Ova  rijed  dolazi  kadikad  u  lok.  sing,  i  ovako  akcentovana :  brfttu 
(Ti  br&tu  ti  je),  a  upotreb|aya  se  u  plnr.  i  kolektivni  oblik :  hrkia, 
(Vidi  2en.  rije(li  P;  aa). 

Kao  brat  akcentuju  se  joS:  kmet,  g&d  (nomen  serpentis),  niik 
(itok.  unuk),  xak,  sv&t,  vU  gen.  vl^ja  (Valachus),  zet,  mlS,  i  fant 
(puercnltts  i  puellula)  osim  gen.  plur.  gdje  ima :  iknti  i  filntev.  Tako 
ae  JI94. akcentuje  i  f&nt. 


Digitized  by 


Google 


100  VATROBLAT  R02l6, 

C  £l  r  iina  kao  i  b  r  &  t,  samo  u  genet.,  lok.  i  instr.  plur.  ima : 
citrev;  c&ri,  s  ckri. 

63 St  (itok.  goat)  deklinuje  se  i  akoentaje  ovako:  1.  g^st,  2. 
gfesta;  3.  g^dtu,  4.  geata,  5.  gest,  6.  g^atti,  7,  g^stoni ;  1.  pU  g^ti, 
2.  gesti,  3.  g^stikn,  4.  g^ite,  5.  gfeati,  6.  geati,  7.  gestmi. 

Grofi  pop  akcentuju  se  kao  i  brat  osim  gen.  pi,  gdje  do- 
lazi  na  padeini  naatavak  o  v  " :  grofdv  i  pop5v,  i  osim  lok.  plar., 
a  kome  g  r  o  f  i  pop  dobija  "  na  pade^nom  nastavkn  t ;  grofi, 
popi;  dodim  inst.  plur. :  grbfi,  p6pi. 

E  &  fi  akcentuje  se  u  sing,  kao  i  b  r  a  t  a  u  plar.  ovako :  1. 
kbni,  2.  k5n  i  kdney,  3.  kbnem,  4.  kbne,  6.  kbAi,  6.  k6ni,  7.  k6ni. 

D  r  e  z  d  mf.  drozd  (turdus)  ima  kroz  sve  pade£e  na  osnovnom 
slogu  alabi  kratki,  osim  vok.  sing,  koji  je  jednak  s  nofn.,  samo  n 
genet,  plar.  dobija  na  padeiui  nastavak  ov  ":  drezddv. 

P)  Imeniee  u  nam.  $  ^ 

U  koaim  padeiima  oataje  "  u  jednijeh  u  svijem  pade^ima  na 
oanovnom  slogn,  osim  gen.,  lok.  i  instr.  plur.  u  ko)ima  **  dolasi  na 
padezni  nastavak  ;  u  jednijeh  se  a  kosim  pade2ima  kroz  cijelt  sing, 
mijena  u  *",  a  u  gen.,  lok.  i  inst.  plur.  na  pade2ne  nastavke  dolazi 
" ;  u  jednijeh  se  opet  mijena  u  kosim  padez.  na  '  osim  gen.  plur., 
koji  dobija  na  pad.  nastavak  ov  (ev)  ",  pa  lok.  i  inst.  plur.,  koji 
dobijaju  na  padeznim  naatavcima  '^  ili  ostaje  akcenat  na  osnovnom 
alogu,  ali  (kod  jedne  rijeSi)  prrlazi  u  ' ;  napokon  u  jednijeh  mijena 
se  '^  osim  akuz.  i  vok.  sing,  u  '  ostaju6i  kroz  sve  padeze  sing,  i 
plur.  na  istom  osnovnom  slogu. 

aa)  Akcenat  '^  ostaje  u  svijem  pade2ima  nepromijeAen  na  osnov- 
nom slogu,  osim  gen.,  lok.  i  inst.  plur,  u  kojiroa  "  dolazi  na  pa- 
dezni nastavak : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    brSst  brdsti 

2.  Gen.     bresta  brestOv 

3.  Dat.     brdstu  brSatom 

4.  Akuz.  brSat  br^ste 

5.  Vok.     brSat  bresti 

6.  Lok.     brestu  breati 

7.  Inst,     br^stom  bresti 

Tako  ae  akcentuju  joS  ove  rijedi :  cflk  (ululae  genus),  bfk,  du 
(Stok.  diih),  grad,  kft,  kuk  (oa  coxae),  kflm,  mrSk,  mej  (St.  mljeh) 
puv  (glis),  lug  (cini-i),  slap,  lost,  vid  (visua),  vuk,  ^leb,  6rv  (vermis), 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^^KI   DIJALBKAT   U    PRIGORJU.  lOl 

d&n  (i  dSn),  r&9t  (St.  hrast),  k|uD,  kds^  l&y,  pir  (nuptiae),  fdt  (in- 
certo  patre  natos);  prk  (fitok.  prUh)^  Bmr^d^  8?p,  str&  (St.  str&h), 
zub,  brQs,  cv§t,  gl&d,  kl&8,  ky§«,  mr&y,  rQb  (circuinjectio  limbi), 
sin,  sr&b  (scabies),  sr&m,  t&t,  trn,  je2,  frdst  (epilepsia),  mu2,  plas 
(pallium),  sun  (extrema  pars  trahae),  puk  (populus),  prTs  (apostema), 
tuv  (lapidis  genus),  m&k,  trOn,  Sprij  (grando  plumbea);  ci|,  m6r  (St. 
mir),  p&r,  Spajs  (jocus),  trn;  ituc  (teli  jaculatorii  genus),  stSn  (fit. 
stijeA),  sl&k  (herbae  genus),  idc  (amatus,  dilectus),  iir  (glandes), 
ddm,  kldn,  drdm  (St.  drljem). 

Eao  b  r  d  s  t  akcentuju  se  joS  ove  rije^i,  samo  Sto  u  lok.  sing, 
imadu  mjesto  '^  na  osnovnom  slogu  ':  gr&d,  lok.  gr&du,  sn6g  — 
sn^gUy  trftg  —  tr&gu,  vrftg  —  vr^u,  iir  —  2fru  (kad  znadi:  il- 
rene,  sagina  glandaria),  brSg  —  br^gu,  d&r  —  d&ru,  dug  (debitum) 

—  dtigu,  gl&s  —  gldsu,  lAd  -  Udu  (itok.  blad),  jsld  —  j4du,  list 

—  listu  (kad  zna6i :  litterae;  a  kad  folium  onda  ima :  listu),  p&s 
— ■  p&sa,  r§d  —  r6du,  sv6t  —  sv6tu  (mundus),  t^g  —  t^gu  (fru- 
mentam;,  l&s  —  Ubu  (capilli),  vrit  —  yritu,  zid  —  aidu,  zrak  — 
zr&ku,  smSj  —  sm6}u,  6rdp  —  cr^pu  (obi6nije  cirep  Stok,  crijep), 
sud  —  stidu  (dolium),  m§r  —  m6ru  (it  mir). 

^^)  Imenice,  u  kojima  akcenat  "  prelazi  u  ",  osim  akuz.  i  vok. 
sing,  a  u  genet.,  lok.  i  instr.  plarala  dolazi  n^  pade2ne  nastavke  "  : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    drdb  drebi 

2.  Gen.     dreba  drebdv 

3.  Dat     drebu  dr&bom 

4.  Akuz.  drdb  drgbe 
6.  Vok.    drdb  drebi 

6.  Lok.     dreba  drebi 

7.  Inst,     drebom  •  drebmi 

Ovako  se  akcentuju  joi  ove  rijeSi :  gdd  —  geda  (dies  festus), 
6d  —  Sda  (St.  hdd),  nSs  —  nSsa,  br6d  —  breda^  rdd  —  r^da,  rdg 

—  rega,  st6g  —  stega,  gn6j  —  giiSja. 

YY)  Imenice,  u  kojiroa  se  ""  mijeAa  a  -  osim  genet  plur.,  koji 
dobiva  na  pade^ni  nastavak  ov  (ev)  ''^  pa  lok.  i  instr.  plur.,  koji 
dobijaju  na  pade2nim  nastavcima  ''^  a  kod  jedne  rijedi  (v5l)  ostaje 
akcenat  na  osnovnom  slogu,  ali  prelazi  u  ': 

Sing.  Plur. 

«)  1.  Nom.  vdz  ybzi 

2.  Qen.  ybza  .vozdv 


Digitized  by 


Google 


102 


VATR08LAV  1 

fto2i(!i, 

Sing. 

Plur. 

3.  Dat.      vbzu 

vbzom 

4.  Akuz.  vdz 

vbze 

5.  Vok.    v5z 

vbzi 

6.  Lok.     vbza 

vozT 

7.  Inst,     vbzom 

vozmi  i  vozi  (i  v<5zi) 

1.  Norn.    v5l  (i  Tol) 

vbli 

2.  Gen.    vbla 

volav  (lU  v61i,  kad 

se  misli:  dva  vola) 

S.  Dat.     vblu 

vblom 

4.  Akas.  vbla 

vble 

5.  Vok.    v6l 

vbli 

6.  Lok.    vbla 

v6U 

7.  Inst,    vblom 

v61i 

Kao  vdz  akcentujn  se  jofi :  IM,  m3d,  mdst,  pdst,  plot,  broj  (i : 
broj),  I6v,  b6j,  lan,  rftj. 

Er&j  akcentuje  se  kao  i  v5z  kroz  sve  padeze  sin^.  i  plur., 
osim  lok.  siog.y  ko]i  ima  ''  na  osnovnom  slogu :  kraju  (Na,  pri 
kraju). 

SS)  Imenice,  u  kojima  prelazi  %  osim  akuz,  i  vok*  sing.,  u  % 
ostaja6i  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  na  istom  osnovnom  «logu: 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.    s&p  sipi 

2.  Qen.     sdpa  sipov 

3.  Dat.     sipu  sdpom 

4.  Akuz.  slip  s&pe 

5.  Vok.     B&p  i&fi 

6.  Lok.     sdpu  sdpi 

7.  Inst     sdpom  s^pi 

Kao  ovaj  primjer  akcentuju  se  joS:  kf£  (locus  desertus,  deva- 
status),. d5l,  gk]f  prut,  put,  stup,  sud  (judicium),  mlSj  (novilunium), 
puz  (ptiza  i  pu2a  itd.  —  u  sing,  samo),  stric,  del  (Stok.  dio),  Tp 
(momentum),  kut,  r§p,  Rim,  Be^,  k}u6,  kra},  noz;  gun  (stragulum 
rasticium),  ta)  (Theil,  pars),  kip,  ban,  kriz,  kvllr,  8pan,  trud,  grej, 
kkr  (increpatio);  2u|,  Eal  (ime  mjestu),  riz  (ludi  genus,  sravni  klip 
a  Vuka). 

P  §  n  (St  pftn)  ima  kroz  sve  pade£e  u  sing,  akccnat  kao  i  s  II  p, 
a  u  plur.  ovako :  1.  pSni,  2.  penev^  3  pSnem,  4.  pene,  5.  peni,  6. 
p§ni,  7.  penmi.  Tako  se  i  lev  (stabulum)  ravna  u  sing,  po  s&p 
(lev  —  16va),  a  u  plur.  po  p  6  A :  iSvi,  levdv  itd. 


Digitized  by 


Google 


J 


KAJKAVA6KI   DUAUEKAT  U   PBIOOHJU.  103 

b.  Dvosloiie  laenlce. 

Medu  dvosloinim  imenicama  mo6i  je  razabrati  sve  ^tiri  vrste 
akoenta^  samo  Sto  dva  kratka  akcenta  "*  i  ^  nijesu  a  govoru  uvijek 
tako  israziti  te  bi  se  dalo  s  najveiom  sigumoScu  odrediti,  koje  su 
npravo  imenice  akcentovane  ovijem  ili  oniiem  akcentom. 

Stokavadki  ""  je,  kako  znamo,  dvoslo^an,  a  '^  jednoslofan,  pa  je 
moil  Uko  odrediti,  koje  ga  rijedi  imadu,  doSim  u  prigorskom  dija- 
lektu  toga  nema,  nego  su  oba  jednoslpina.  Prema  tome  je  razum- 
|iyo,  da  86  ta  dva  akcenta  u  govoru  lako  zamjeAuju.  Ako  je  govor 
nmjeren,  bez  afekta,  n]e6  ie  debit  ^^  gOYOti  li  se  pake  ieSie,  ^  6e 
dosta  desto  pre6i  u  **.  Eoje  se  rijedi  govore  viie  s  jedhijem  ili 
8  drugijem  akcentom,  metnuh  ih  odije|eno  ili  pod  **  ili  pod  \ 

I.  laenlce  %  poaldnla  a. 
Takih  rije£i  ima  sa  sra  detiri  akcenta: 

a)  Na  prwm  •logu  \ 
aa)  *"  u  rije^,  koje  zna6e  Sto  ne2iva,  mije&a  se  (osim  pad.  jed- 
nakih  nom.  sing.)  kroz  sve  padeie  u  ""  osim  lok.  sing.^  gen.  i  lok. 
plur,  u  kojima  '^  dolazi  na  padeSni  nastavak,  i  inst.  plur.,  u  kom 
""  ili  ostaje  na  osnovnom  slogu  ili  prelazi  kao  *"  na  padeini  na- 
stavak: 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

svSdar 

svMri 

2.  Gen. 

SY^dra 

8vedr6v 

3.  Dat. 

svidru 

syndrom 

4.  Akuz. 

svSdar 

sy^dre 

6.  Vok. 

svMar 

syMri 

6.  Lok. 

syMru  i  svedru 

syedrt 

7.  Inst. 

svMrora 

sy^dri  i  syedr? 

Oyako  se  joS  akcentuju  ove  rije6i:  ciikar  (Se6er),  l^kat,  vfigal, 
yuzal,  vetar^  imrka)  (mucus),  l^nac^  abat  (ebultis),  ocat,  tcrak, 
(iitSrnik,  dies  Martis),  yiizam  (pascba),  drebac  (drobac,  intestina), 
kolac  (itok.  kbiac),  klinac,  lonac,  zvonac,  ketal  (Stok.  kbtao);  clgal, 
gle^an,  trciak  i  streiak  (sumtas),  turan,  ketac  (Stok.  k6tac),  regli 
(rogli,  farca  foenaria),  klo^tar,  neyat  (Stok.  nokat),  niozal  (appstema 
magnum),  grabar,  ylkal  (St.  yltao,  rbombus),  ^ganac,  stelae.  I^medu 
ovih  imenica  dvije  su,  koje  imadu  u  lok.  i  instr.  plur.  ^  na  prvome 
slogu:  konac  —  6.  i  7.  ktfnci;  lonac  —   6.  i'7.  16nci. 


Digitized  by 


Google 


104  YATROSLAV   R0il6, 

Adyent  ima:  2.  adv^nta,  3.  adv^ntu,  4.  advent,  5.  advent,  6. 
adyfentu,  7.  ady^ntom.  Plural  nije  a  obi&iju. 

&^)  U  rijedii  koje  zna(^  Sto  iiva  nema  druge  razlike  u  akcen- 
tuaciji  od  rij&Si,  koje  sna^e  Sto  neziva,  osim  akuz.  singuL,  kojije 
jednak  8  nomin.  Ovamoidu:  svekar,  presac  (itok.  prosac,  petitor 
paellae)f  prasao,  Skopac  (caper),  devac  (yiduus),  deiko,  kesac  (mj. 
kosac,  foeniseca). 

Sinak  ima:  2*  sinka,  3.  sioku,  4.  sinka,  5.  smko,  6.  sinku,  7. 
sifikom;  plur.  1.  sinki,  2.  sTnkoy,  3.  sinkom,  4.  sinke,  5.  sinki,  6. 
sinkii  7,  sinki. 

^.  Na  prvom  $logu  \ 

aa)  U  imenieama,  koje  zna6e  Sto  neiiya,  ostaje  ^  na  iBtom  os- 
novnom  sloga  kroz  sye  padeise  osim  lok.  sing.,  u  kome  se  akcenat 
pomide  na  padeini  nastavak  kao  '^  i  osim  gen.,  lok.  i  instn  plan, 
u  kojima  takoder  dolazi  kao  '^  na  padezne  nastavke.  Take  i  ime- 
nice,  koje  zna2e  Stp  iiya,  osim   akuz.  sing,,  koji  je  jednak  s  nom. 


Sing. 

Plur. 

L  Nom.    sd^nac 

zdenci 

2.  Gen.    zdinca 

zdencSy 

3.  Dat.     zddncu 

zdincem 

4.  Akuz.  zdinac 

zd^nce 

5.  Vok.    zd^nac 

zd&nci 

6.  Lok.    zdencu 

zdenci 

7.  Inst*,    zd^neem 

zdenci 

Kao  zddnac  akoentuju  se  joS:  mdsac,  kliiftar,  mfeStar,  b^dan 
(labri  genus),  5dia},  kitSa),  t&pac  (vagabundus),  2ltka)  (saccus),  d&val, 
i*bat,  kl^pac  (malleolus  foenisecae  tundeudae  fialoi),  Ibvac,  d&rak, 
s^jam  (nundinaeX  6gaA,  btac,  dvbjki,  trbjki,  d^bar  (St.  dJLbar),  kk- 
bal  (i  k^bal,  aqualis  urna),  p^kal  (St.  p^kao),  pbsal,  yblak,  plitvan 
(St  plaoMn)  bsal.  Izmedu  nabrojenih  rije^i  jedna  ima  obidnije  "  u 
lok,  sing,  i  plur.  dival  —  Cavlu,  dayli,  a  tri  ^  u  lok.  sing. :  btac 
—  bcu,  pbsal  —  pbslu  i  bsal  —  bslu. 

y.  Na  prvom  alogu  \ 

Akcenat  *"  ostaje  kroz  sye  pade2e  sing,  i  plur.  na  istom  osnoy- 
nom  slogu,  same  kadikad  pomakne  se  u  genet,  plur.  na  padeini 
nastayak  o  y  (ey).  Ri jedi,  koje  zna(^e  Sto  2iya,  imadu  akuz.  jednak 
s  nominatiyom. 


Digitized  by 


Google 


Sing. 

1. 

Nom. 

palac 

2. 

Gen. 

paica 

3. 

Dat. 

p§.Icu 

4. 

Akuz. 

palac 

5. 

Vok. 

palac 

6. 

Lok. 

palca 

7. 

Inst 

palcem 

kajkava6ki  DJJALBKAT   U   PRiaORJU.  105 

Plur. 

palci 

palcev  (rjede:  palcev) 

palcem 

palce 

palci 

palci 

palci 

Ovako  se  akcentuju  jo$ :  pupak,  bratac  (dem.  od  brat),  buban, 
prdac  —  pPca  (crepitas  ventris),  Sudan  (folia  arida),  janac  (agnus), 
klioae,  tanac  (saltatio),  kalac  (textor),  zajaC;  pTsak  (fistalae  guttur), 
gubac,  zfvai^  seian,  vojsak  (Stok.  vosak),  kruSac,  diilac  (labium), 
.  jarac,  iaiac,  vujac  (avunculus),  mdjzak  i  mbjzak  (§tok.  mozak  i 
mozak),  randki  (plur.  tanturo,  florenus),  vfcak  (dem.  od  vrt),  se^an 
(mensis  Januariua);  travan  (veliki  travan,  mensis  Aprilis),  lapac 
(furcula  caligaria). 

(f.  Na  prvom  alogu  \ 

Akcenat  ^  ostaje  kroz  0ve  pade£e  sing,  i  plur.  nepromijenen  na 
istom  osnovnom  slogu.  Rijedi,  koje  zna6e  Sto  ziva,  imadu  akuz. 
jednak  a  genet. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  r6bac  (sudarium)  rtipci 

2.  Gen.  rfipca  rtipcev 

3.  Dat.  rtipcu  rdpcem 

4.  Akuz.  rubac  Hipce 

5.  Vok.  rtibac  rupci 

6.  Lok.  r6pcu  rtipci 

7.  Inst,  rdpcem  rupci 

Ovako  se  akcentujn  joS  ove  rije^i :  bSzag  (St.  b^za,  sambucua), 
6^1ac,  Sfpak,  fr^tar,  kdkac,  sl^pac,  sttipac;  sv^tac  (der  heilige, 
sanctus),  stdrac,  rdzad,  t^tac  (maritus  amitae  aut  materterae),  j^ram 
vdnac;  crCak  (St.  cvWak),  jdrak,  mi^ak,  p(58ak,  p6tak,  ru6ak,  slrak, 
(St.  sij^rak),  stdlak  (machina  qua  stare  et  incedere  discunt  parvuli), 
svftak  (cesticillus),  jtinac,  kUnac,  Erdnac  (Carniolus),  Id^ac,  vr&bac, 
sddac,  ttilac  (conus);  sktipac,  mlinac  (fistula  serrata,  kaffeemlihle), 
b6gacy  m6|ac,  Stdga}  (horreum),  Smfdak  (mus  ericetus),  rA^ak  (ejecta- 
mentum),  prtitak,  prdSak,  r6pak,  vUtak,  vijak,  ztibci  (furca  foe- 
naria),  ztibac  (na  ^eS}u),  sunac  (una  pars  trahae),  p&tar,  k6bar 
(scarabaeus   melolontha);    kfpac,   Usac,    l^vak    (infundibuli   genUs), 


Digitized  by 


Google 


106  VATBOSLAV   BOil6, 

Sisak,  n^bac  (palati  par<i,  Zapfen  in  Gaumen),  i6rac  (mustela  pu- 
tonus),  kv4Bac,  tfdak  (mj.  tvrdak^  embolus),  Sk&nac  (nisus  avis 
raptorii  genus),  svfnae,  c^pac  (baculus  trituratorius,  tribulum),  p&sac 
(cingulum,  bo2i  p&sac  =  iris),  ctieak  (canis),  ztihk  (bruchus  pisi), 
md^ak,  idr^bac  (puUus  equi),  stiSac  (mensis  Februarius),  Itilac 
(prunam  tuberatum);  j6pac. 

2.  Ineilce  bez  poaldnoga  a. 

Takib  imenica  ima  sa  sva  6etin  akcenta. 

a,  Na  prvom  tlogu  * : 

Akcenat  "  ostaje  n  svim  pade^ima  na  istom  osnovnom  slogu 
osim  gen.  plur.,  a  kome  akcenat  prelazi  na  pade2ni  nastavak  ov 
(ev)  kao  ^  Imenice,  koje  pokazuju  Sto  ^iva,  imada  akoE.  jednak 
s  genet.: 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

kdkot 

k5koti 

2.  Gen. 

kSkota 

kokotSv 

3.  Dat. 

k5kota 

kSkotom 

4.  Akuz. 

kokoU 

kSkote 

5.  Vok. 

kokot 

kSkoti 

6.  Lok. 

kSkotn 

kdkoti 

7.  Inst. 

k5kotoiu 

k5koti 

Ovako  se  joS  akcentuju :  fldiv  (St.  ilddv),  5bru6;  svedri6,  &ngel, 
brati6,  klmlin  (matricaria  chamomilla);  ilnduv  (scandulae),  fiinduS 
(fundamentum),  llSaj,  vilg)en  (St  ug)Sn),  bubreg,  froStik  (jentaculum), 
kamen,  kerin  (St.  korijen),  pek)ar  (mendicus),  pl^sten,  strSen  (vespa 
erabro),  St^kor,  Matic,  Mlki6,  Pavli6,  Juri6,  Ivi6,  Tomi6,  Jankic, 
FrUii,  Imbrii,  Stanic,  Jozi6,  Peri6,  N^ek  (Ignatius),  Marki6, 
sinfiic,  muSkut  (uva  muscatela),  zupan;  grezdak  (grozdak),  kll^mic, 
nesi&  (dem.  od  nos),  poIi6  (mensura  quaedam),  govor,  iup)an,  lagvi6,- 
kii^iS,  KriStuS,  giiser  (St.  giiStSr),  5bad,  pogled,  p5Star,  klepet,  izvir 
(Stok.  izvor),  kremen,  remen,  biSkup,  kiigluf  (cibi  e  farina  parati 
genus),  kiindak,  riimen  (bos  ruber),  SoUar,  iQkot,  prstid,  brS|an, 
tiSjar,  k5rak,  dever,  g5lub,  greben,  krsan  (Christianus),  oblak,  p5- 
tres,  klerik,  kiimic  (filius  baptismalis),  sdkol,  komut  (jugum);  5stuy 
(od  fiem.  halstuch),  biSkup. 

Mr t vac  ima:  2.  mrtvkca,  3.  mrtvkcu,  4.  mrtv^ca,  5.  mrtvac, 
6.  mrtvicu,  7.  mrtvkcem;  pi.  1.  mrtvaci,  2.  mrtvicev,  3.  mrtvkcem, 
4.  mrtv&oe,  5.  mrtvaci,  6.  mrtvici,  7.  mrtvitci. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI   DU ALBK AT   U   PRIGOBJU.  107 

Pr ester  (at.  prostbr^ja,  spatium)  ima:  2.  pristk'a,  3.  prist^ra, 

4.  prester,  5.  prSster,  6.  pristiru,  7.  pristferom;  plur.  1.  pristferi,  2. 
pristerdv,  3.  prist^rom,  4.  pristSre,  5.  prist^ri^  6.  prist^ri,  7.  pristSri. 

S  T  ^  d  i  k  (it.  STJ^dok)  ima :  2.  svid^ka,  3.  svid^ku,  4.  svideka, 

5.  svedik,  6.  svidfeku,  7.  svidfekom;  pi.  1.  svidfeki,  2.  svedikov,  3. 
syid^koiSy  4.  svid^ke   5.  svid^ki,  6.  svid^ki,  7.  svid^ki. 

£  b  i  d  (Stok.  bbjed,  coena)  i  3  r  i  (Stok..  6rah,  nux  i  nacis  arbor) 
imadu:  2.  ib^da  irbja^  3.  ibbdu  irbja,  4,  3bid  eri,  5.  ^bid  eri,  6. 
ibSdu  i  ibddu  — .  irdju  i  ir^ju,  7.  ibMom  irbjem  i  ibddom  irejem ; 
plur.  ibfedi  irfeji,  2.  ibedov  irejev,  3.  ib&dom  irejem,  4.  ib&de  irfeje, 
5.  ibbdi  irbji,  6.  ib3di  irSji,  7.  ibSdi  irdji. 

Sn^bok  mj.  snubok  (petitor  puellae)  ima:  2.  snibbka,  2.  sni- 

b6kuy  4.  snibbka,  5.  snebok,   6.  snibbkai  7.  snibbkom;   plural;  1. 

snibbki,    2.  snibdkov,   3.  snibbkom,   4.  snibbke,  5.  snibbki,  6.  sni- 

bdki,  7.  snibdki. 

fS)  Na  prvom  alogu  \ 

Akeenat  ^  ili  ostaje  na  prvom  osnovnom  slogu  a  avijem  pade£. 
sing,  i  plur.  osim  gen.  pi.,  gdje  mo2e  prije6i  kao  '^  na  pade^ni 
nastavak  ov  (ev),  ili  prelazi  na  drugi  slog  kroz  sve  padeie  sing,  i 
plur.,  osim  padeza,  koji  su  jednaki  s  nom.  sing,  i  gen.,  lok.  i  instr. 
pl.i  gdje  doista  ostaje  na  istom  slogu,  ali  postaje  ''. 

aa)  Akeenat  '  ostaje  kroz  sve  padeze  na  prvom  osnovnom  slogu 
osim  gen.  pL,  gdje  prelazi  kao  ^  na  padezni  nastavak  ov  (ev). 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

m^lin  (it.  mlln) 

m&lini 

2.  Gen. 

m^lina 

mMinov  i  melin5y 

3.  Dat. 

m^linu 

mfelinom 

4.  Aknz. 

mblin 

m^Iine 

5.  Vok. 

m^lin 

mfilini 

6.  Lok. 

m^linu 

mfelini 

7.  Tnstr. 

mMinom 

mMioi 

Ovako  se  akcentuju  joS  ove  rijefi :  jhXen,  bcuv  (vitricus),  btriv 
(St.  btrov),  vfefier,  d^te},  rfezum  (St.  razum),  p5pel,  pbklon,  pbjtik 
(St.  pbtok),  pbdsik  i  pbdsek  (liminis  pars  inferior),  16ndi6,  phrgar, 
(urbanus);  kopun  (capo),  sApun  (St  aJipun),  Dtinaj,  fbrint  (gen.  pi. 
foriutdv  i  fbrinti),  f&rof  (domus,  iu  qna  habitat  sacerdos),  jastreb, 
g&nter  (ligna  dolio  subjecta),  p^rSun,  b^uS,  lampuS  (latema),  javor, 
f^rtuv  (praecingulum) ,  SlSmiS,  v&nkuS  (pulvinar),  z^kser  (numus 
valens  deeem),  Silbok  (vigiliae),  tJirac  (crepido  viae),  cfekuti  (partes 
locorum  immundae),  iivot,  pkfiufi,  sfestrid,  tferet,  pfezdac  (flatus  ven- 


Digitized  by 


Google 


108  VATROSLAV    B02l6, 

trie),  kkmid  (fistula  fumfttoria),  bureaus  (caupona,  wirthshaus),  fltcuk 
(iDcerto  patre  natus). 

^P)  Akcenat  ^  prelazi  na  drugi  slog  kroz  sve  pade2e  osim  pa- 
deza,  koji  su  jednaki  s  nom.  sing.,  lok.  sing.,  gen.,  lok.  i  instr.  pi., 
u  kojima  na  istom  sloga  postaje  "^ : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    b^teg  (morbus)  bet^gi 

2.  Gen.     bet^ga  betSgov 

3.  Dat.     bet^u  bet^gom 

4.  Akuz.  bdteg  bet^ 

5.  Vok.  b^teg  bet^gi 
6  Lok.  bet^gu  betdgi 
7.  Instr.    bottom  betSgi 

Ovako  se  akcentuju  joS :  bbiic  (Christ!  natalitia),  ^bvek  i  dlbvek, 

gbspon,  mfedved,   bbraz;    bbrek  (it.   bbrok,   tempus    constitutum  i 

portio),  pbgreb  (funus,  sepultura),  pbplat,  Miirtin,  trbuo  (dt  trbub), 

ihi\6  (opifex),  bdril  (vasis  lignei  genus),  kbsta^,  Bd)an,  bittic,  mbnten 

(vestimenti  pars  superior),  Obran  (monticola),  pbjzder  (gt  pbsder), 

t^mjan  (St.  timjan),  &lat  (frustum),  pbplon  (straguli  genus),  piLzuv 

(it.  pazuho),  pbkriv   (straguhim),  pbsluv  (dt-  pbsluh),   pbdat  (oera 

signatoria).   Izmedu  ovih  imenica  imadu  lok.  sing,  sa  *"  a  ne  sa 

ove  rijeii :   dbvek  —  &)vbku,  g6spon  —  gospbnu,   mbdved  -^  med- 

v&du,   sbjan  —  se)iinu,   Gbran  —  GorSlnu  i  pbkriv  —  pokrbvu,  a 

izmeda  ovih  opet  lok.  i  instr.  pi.  imadu  dvije  *"  a  ne  '^ :  6  i  7  go- 

spbni,  pokr&vi. 

y)  Immice  8  iikcentom  ^ 

Jedne  imeniee  imadu  ovaj    akcenat  u  nom.  na  prvom  slogu,   a 

jedne  na  drugom  slogu. 

.  aa)  Kojima  je  akcenat  '^  na  prvom  slogu,  ostaje  im   na  istom 

slogu  kroz  sve  pade£e  sing,  i  plur: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    dimnak  dimnaki 

2.  Gen.     dimi&aka  dimnakov 

3.  Dat.     dimnaka  dimi&akom 

4.  Akuz.  dimnak  dimnake 

5.  Vok.     dimnak  dimnake 

6.  Lok.     dimnaku  dimnaki 

7.  Instr.    dimniiakom.  dimAaki 

Ovako  se  joi  akcentuju:  ribnak,  grabar,  (fossor),  klajbas  (blei- 
stift),  pejdan  (it.  peda)),  Budin  (urbs  Buda),  kd^vran  (itok.  gavrSn), 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI   DIJALBKAT   U   PRIOORJU.  109 

Je2uS  (bus);  kr&jcar,  kuyar,  ku6Aak  (dens  molaris),  pavlak  (Stok. 
p£luk,  aranea),  dintar  (qui  pecus  morticinum  deglubit),  £^jQik  (aedis 
sacrae  parocchiae  homo),  Snajdar  (sartor),  vritiiak  (pedis  ictus),  j&z- 
bac  (st.  ]azayaC;  meles),  prete)  (dt.  prljate|,  amicus),  kdmin,  (cami- 
nusy  focus)  pftiu)  (St.  pitsu}),  pdldan^  j^igar  (venator),  lAjbak  (subu- 
culae  genus),  palSec  (motaoilla  troglodytes),  giiled  (foenerator),  mli- 
nar,  Pribi6  (ime  ujestu),  futa^  (avis  quaedam)^  didjsar  (faber  clan- 
strarius)  kr&mar  (institor),  fESuak,  zsljdek  (dem.  od  2§jec),  cdiger 
(virguU  horarum);  l&jter  (candelabrum),  zoar  (blatta  orientalis),  fidak 
(embolus  igniarius),  pftnklek  (fascia),  sdtlik  (mensura,  seidel),  gru- 
den  (meiMris  November),  rd^iak  (mensis  Majus). 

PP)  Eoiijema  je  akoenat  "  u  nom.  sing,  na  drugom  slogu,  ostaje 
im  akceuat  na  tom  slogu  kroz  sve  padeie.  sing,  i  plur.,  same  se 
mijena  u  \  Rije^i,  koje  anade  Sto  £iyo,  imadu  akuz.  sing,  jednak 
s  genet,  sing. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  ra^un  ra(^6ni 

2.  Gen.  ra<Stina  ra^iinov 

3.  Dat  raSfinu  '  radAuom 

4.  Akuz.  raSun  ra^tine 

5.  Vok.  raMn  rad&ni 

6.  Lok.  ra^tinu  raMni 

7.  Instr.  ra6t3nom  ra^^iioi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  zvon&r,  tanSr,  (cattilus,  teller),  prkl&k 
(homo  laeva  utena  pro  dextera),  vrgan  (fungi  genus),  p]es§^,  cig^n, 
kol&r,  kom&d,  pekftr,  rib&r,  taler,  (thalerus^,  kan&l,  brodUr,  vurar, 
(4t.  urar,  horologiarins),  kov&^,  slepic  (caecilia),  fipancSr  (ambu- 
latio),  kaput,  papSr,  (papyrus),  pelin,  duv&n,  mladic,  BlabT6,  (homo 
debilis),  cekin,  cigslr,  fakin,  krumper  (solanum  tuberosum),  meur 
(gt.  mj^hur),  vagdn,  pijS^,  necftk,  brb@r,  Rvat,  gkr}ak  (pilleus),  ma- 
drun,  (diabolus)j  soldHt,  Spijon,  kol^^^,  brus&r,  pur&n,  divjUk,  duplSr, 
(cereus  major),  du&nik,  glavftr,  ajduk  (fit.  hil)duk),  jun^k,  fiekrdt 
(locus  secretus  caoandi  causa),  kisSr  (it.  kbsyer),  kom&r,  lon^^r, 
morn&r,  ormftr,  ovd&r,  kravftr,  vo)^,  syiA&T;  pandur  (zandar),  teMk, 
rnk&v,  fipit&l,  vrfinftk,  patrdn,  pis&r^  gladuv  (homo  famelicus),  kopad, 
metfi}  (papilio),  mej&i  (fitok,  m^dSfi),  orM,  pajd^  (socius),  regA,6 
(lucanus  ^rvus),  tiSm&r,  div&n  (colloqium);  kitrig  (00  —  ossis),  defi- 
n&k,  koI&6,  vriSA  (pants  genus),  must^  (mystax,  schnurrbart),  jaa6 
(dt  *  )ahad,  eques),  kurved,  ateklifi,  termin  (dies  certa),  poj&r,  guslslr, 
gas&r,  fium&r,  dudak,  pecn&k  (testa  fomaealia);  vrt}ar,  brauug,  bed§k. 


Digitized  by 


Google 


no  YATfiOBLAY   B02l<), 

dijak  (fit.  dak),  o^Ii,  zebiin  i  zibun  (mj.  zobiio,  Yestimentt  genus), 
gusftk,  bubnar,  YratHr.  ^UY&r,  kotl&r,  mes&r,  dec^  (poer),  steklUr 
(it.  st^lkl&r),  odn&k,  prgak  senik,  duSnOs:;  srDtlk  (caprea  masculina 
i  grandiuis  plumbeae  genus),  lugftr,  PerfiS^n  (Pef ar),  jgrll^, '  rez^ 
8ej&6,  Yik^,  kartaS,  riYll^  roY^,  kruY&r,  sekft^  i  i\kM  (coquus), 
Yez^;  Y0Z&6,  skriYa^  tee&S,  pik^d,  ke|d,k  (testa  fornacab's),  baAdf 
(babnhof),  fitacun  (taberna),  tretur  (infundibulum),  der&f  (cocblea), 
pur&n  (gallopaYo),  pbivi6  (lorea  Yini  usti). 

if)  Na  prvam  iloffu  \ 

Imenice.sa  '  na  prYom  dogu  dYojake  bu:  jedaima  ''  ostaje  na 
istom  slogu  kroz  sve  padeie  sing,  i  plur.,  a  drugima  se  mijeAa 
u  ^  pomi(^u6i  se  za  slog  dale. 

OLOLJ  Akcenat  '  ostaje   u    sYijem   pade&ima   sing,  i   pltir.    nepro* 

mijenen. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    grdfinik  gr6finiki     • 

2.  Gen.    grdfinika  gr^SnikoY 

3.  Dat      griSniku  gr^nikom 
4«  Akuz.  gr^finika  gr^nike   - 

5.  Vok.    gr^finik  grifiBiki 

6.  Lok.    gr^finiku  grSfiniki 

7.  Inst,     gr^nikom  grSfiniki 

OYako  se  joS  akcentuju:  I6finak  (fit.  l^nik),  p&tnik,  stdAak 
(mensae  linteum),  k&Iifi,  p6rod,  pr&sad,  b&rfiun,  r&sad,  zdkon, 
sv6cfiak,  k6rufi,  k^ufi  (monile)^,  birufi  (bubnlcus),  spr^Yod  (funns), 
b^nak,  ndkit,  n&sip,  z^pis,  ztfkop^  fik61Aik  (magistor  rnsticus), 
ttitor  (tutor,  curator),  bfYol,  n^ldin,  z4di&  (condimentum). 

fi^)  Akcenat  '  mijena  se  u  ^  pomi6u6i  se  za  jedan  slog  naprijed. 
Rije^i,  koje  zna6e  fito  £yo  iouida  aknzatiY  jednak  s  genet. : 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.    z^YOJ  zavbji 

2.  Gen.    zaYbja  zaYbjoY 

3.  Dat.     zaYbju  zaYbjem 

4.  Akuz.  z^Yoj  zaYbje 

5.  Vok.     z&YOJ  zaYbji* 

6.  Lok.     zaY6jn  zaYbji 

7.  Inst     zaYbjem  zaYbji 

OYako  se  jofi  akcentuju  oyo  rije6i:  prided  (fit.  pradjed),  ndYuk 
(fit.  niuk),    sfised,    ndpoj,    Z^reb,    Stfmbor,    zdYor,    pfpi6  (cnlter 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYA^KI    DTJALVKAT    U    PRTQOBJU.  Ill 

parvQB)^  niboj,  z&klop,  z&log,   n^met;   krfzic  (dim.  od  kri2),  k}(i^ic 
(dim.  od  k]M). 

Zdtir  (mj.  zator,  deletio),  p6ziv  imadu:  2.  zat^ra  poz^ya, 
3.  zat^ru  poz^vu,  4.  zitir  p6ziv  i  t.  d. 

0.  Troslvino  ineiiioo. 
TrosloJnih  imenica  ima  sa  "",  \  '^  i  '. 

a)  Imeniee  sa  \ 

Akcenat  *"  dolazi  ili  na  prvom  ili  Da  poS}edi&em  slogu. 

aa)  Akcenat  ''  kako  je  a  nom.  na  prvom  slogu  ostaje  na  istom 
alogn  kroz  sve  pade£e  sing,  i  plur.  bila  rijed  s  pomi^nim  ili  bez 
pomidnoga  a: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    I&javac  I&javci 

2.  Gen.    llljavca  mjavcev 

3.  Dat     lajavcu  I&javeem 

4.  Akuz.  lajavca  lEjaVee 

5.  Vok.     lajavac  l&javci 

6.  Lok.     lajavcu  l&javoi 

7.  Inst.     I^javem  iSjavci 

Ovako  se  joS  akcentuju:  poklopac,  pUsterak  (st.  pastorak);  m&- 
garac;  Sepavac  (homo  claudus),  bl^oslov,  zUlogaj,  riikovet,  za- 
pedak  (spatium  inter  fornacem  et  parietem),  odgovor,  cdravac,  Li- 
povac  (arcis  ruinae),  pMavac  (homo  pannosua);  IntereS,  dogovor, 
deken^k  (mj,  dokondak  =z  dogovor,  consilium),  Izgovor,  podbradak, 
E&rlovdan,  Zagrep&m,  Earlovac  (i  E&rlovac),  potredak  i  pdtriSak 
(mj.  potroiak,  consumptio)|  gtllSenak  (homo  deterrimus),  kolomaz, 
sHnavac  (homb  mucidus),  rSngavac  (homo  irraucus),  rlbe2aA  (ra- 
dula),  J&kosak  (mensis  JuUus),  mSmeSfiak  (mensis  Augustus),  S@- 
sveiak  (mensis  October). 

Pr&dindol  i  EUpeddol  (imena  selft)  u  nom.  se  izgovaraju 
kao  rijedi  od  tri  sloga,  a  kad  ima  do6i  pade£ni  nastavak,  onda 
nastanu  dvije  rijedi  svaka  sa  svojim  akoentom:  gen.  Predin  d6la, 
ElipeS  d61a  i  t.  d. 

Pisenci  (puUi  gallinacei),  plur.  od  nom.  sing,  pise  ima  akcenat 
kao  i  lajavac,  pamo  Sto  u  gen.  plur.  osim  pravilnoga  pisence  v 
ima  joS  i  piseu&c  i  pisencev. 

^^)  Eoje  rijedi  imadu  "  na  poS|edriem  slogu  u  nom.  sing,  ostaje 
im   akcenat   na    istom    slogu    i    u    ostalim  padeiima,   samo  Sto  se 


Digitized  by 


Google 


112  VATROBLAV   R0&6, 

mijena  u   ',   a  u   lok.  i  inst.  sing,  i  u  gen.,  lok.  i  inst.  plur.  pre- 

lazi  u  ^: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  kolosSk  kolosfeki 

2.  Gen.  kolos^ka  kolosSkov 

3.  Dat.  kolos^ku  kolos^kom 

4.  Akuz.  kolosek  kolos^ke 

5.  Vok.  kolosek  koIosSki 

6.  Lok.  koIosSku  koloseki 

7.  Inst,  kolosekom  koloseki 

Ovako  se  joS  akcentuju  ove  rije^i:  telegraf,  teStament,  stepilep 
(vagabundus);  drekoj^d;  ove  rije^i  mogu  imati  inst.  sing,  i  sa  ^: 
telegr&fom  i  t.  d. 

p,  Imenice  sa  \ 

Eoliko  god  ima  imenica  od  tri  sloga  s  akcentom  ^^  svjema  je  na 

drugom  sloga  u  nom.,  pa  im  na  torn  sloga  i  ostaje  kroz  sve  pa- 
deze  sing,  i  plar.,  bila  rije6  s  pomidnim  a  ili  bez  nega^  oznadivala 
§ta  zivo  ili  nezivo : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    vuCitel  vuMte|i 

2.  Gen.     vaate|a  vudlte|ev 

3.  Dat.      ya2ite)a  vadite)eni 

4.  Akuz.  vudite|a  vu(5iteje 

5.  Vok.     vuditel  vufiiteji 

6.  Lok.    yadite}u  vu6ite|i 

7.  Inst     vufiitejem  vuCiteJi 

Ovako  se  joi  akcentuju:  tibblac  (mj.  tobolac),  6etrtak  ($tok.  ie- 
tvftak),  klepfetac  (erepitaculum),  kisitar  (St.  kbsiter,  stannum),  ki 
p^nak  (vestimenti  genus  non  manieatum);  ranlte)  redite}  (ordinator), 
redite}i  (parentes),  Dragilnid  (ime  mjestu),  ap6$toly  spaslte},  kla- 
sun^ic  (spica  zeae  grani^  denudata),  kom^tdic,  prif^sor  (mj.  pro* 
fesor),  provizor,  martin^ek  (i  martindek,  lacerta  agilis). 

S  a  m  b  b  0  r  ima :  2.  Samobbra,  3.  Samobbru,  4.  Sambbor,  5. 
Sarabbor,  6.  Samobbru,  7.  Samobbrom. 

P  0  d  fe  k  i  6  (mj.  Podoki6,  ime  mjeatu)  ima :  2.  Podekica,  3.  Po- 
dekicu,  4.  Pod^kii,  5.  Podbki6.  6.  PodekWu,  7.  Podekicem. 

y.  Imenice  sa  ^ 

Akcenat  '^  dolazi  u  nom.  singularu  na  prvom  ili  na  drugom  ili 
na  trecem  slosu. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYAdKI   DIJALBKAT   U   PRIGORJU.  113 

aa)  Kojijema  je  akcenat  ""  u  nomin.  na  prvom  slogu,  ostaje  na 
istom  slogu  kroz  sve  pade£e  singulara  i  plurala  bez  ikake  pro- 
mjene. 

Sing.  Plur. 

1.  Norn.  r6zanac  (coUjrae  genus)  rSzanci 

2.  Gen.  rdzanca  r^zancev 

3.  Dat.  r§zancu  r§zancem 

4.  Aknz.  rSzanac  rSzance 

5.  Vok.  r§zanac  rSzanci 

6.  Lok.  rSzancu  rSzanci 

7.  Inst,  rezancem  rSzanci 

Tako  se  joS  akcentnju:  Gr§.barak  (ime  mjesta),  Grllbar6an, 
2umberak,    2umber6an,  r&glinak  (tripas  fictilis,   reinel),  E&rlovac. 

^^)  Imenice  s  '^  u  nom.  sing,  na  drugom  sloga  imadu  kao  i  6as 
prije  spomenute  kroz  sve  pade£e  sing,  i  pirn*,  isti  akcenat  nepro- 
mijenen  na  drugom  slogu: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  pij&nac  pij&nci 

2.  Gen.  pij&nca  pij&ncev 

3.  Dat  pijUncu  pij&ncem 

4.  Akuz.  pij&nca  pij&noe 

5.  Vok.  pijftnac  pil&nci 

6.  Lok.  pijUncn  pijftnci 

7.  Inst  pijtoeem  pijftnci 

Ovako  se  joS  akcentuju:  oplScak  (indusii  muliebris  para  hume- 
ralis),  sindvac,  Desdnci  (ime  mjestu),  posrftnac,  srab}iyac  (homo 
scabiosus),  slakdper  (avis  genus),  obrdzak  (segmentum)  ocvirak  (re- 
crementa  adipis),  vugdrak,  opftiiak,  pondejak  (St  ponMje}ak),  ba- 
rilac,  crvivac  (homo  porriginosus),  laz}ivac,  trg5yaCy  podiuak^  mra- 
ydnac  (vermis),  koldvrat  (girgellus,  quo  nere  mulieres  utuntur), 
odSjak,  poiiinac  (vas  vinarium),  obdjak  (pannus  ad  pedes  invol- 
vendos),  vag&nac  (portio  debita  molitori),  poId2ak  (ovum  postremum 
editum),  okiftjak,  zagrizak,  ogrizak,  prAftvac,  krad}ivac,  8traS}ivaC; 
8mrd|ivac,  vuSivac,  pozn^nac,  trputac  (plantago),  2elildac,  jezi^ac, 
gizd&vac,  vaAkufiac  (pulvinus  parvusX  fietdflin  (brieftasche),  mra- 
viAak  (i  mravinftk),  Mia|sak  (mensis  SeptemberX  jedmSnak  (Stok. 
jadmi^ky  dolor  quidam  oculorum),  pok6jnik  (obidnije  adj.  pok6ni), 
belS2nak  (Stok.  bi|e£nik,  scriba  publicus),  blagftnik  (custos  pecuni- 
arum);  bradi^nak  (fascia  braccalis),  DilSnak  (ime  mjestu),  6elinak 
R.  J.  A.  oxv.  8 

Digitized  by  VjOOQIC 


114  VATR08LAV   R02l6, 

(i  delin&k),  zverinak  (i  zverinak);  ulUner,  cepilnak,  martintek  (la- 
certa  agilis),  pedsltnak,  Smrkjivac  (homo  mucidus)^  iv^nsak  (mensis 
Junius),  preB^nac  (mensis  December). 

YY)  Imenicama,  u  kojima  je  na  poS}ed6em  slogu  '^  ostaje  akcenat 
na  istom  slogu  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.,  ali  se  mijeia  "  u  ' 
osim  pade2a,  koji  su  jednaki  s  nom.  sing.: 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom.    kapetfin 

kapeUni 

2.  Gen      kapet^na 

kapetdnov 

3.  Dat     kapet&nu 

kapet^om 

4-  Akuz.  kapetdna 

kapetdne 

5.  Vok.     kapetan 

kapetdni 

6.  Lok.     kapet^nu 

kapetini 

7.  Inst     kapeU(nom 

kapet&ni 

Ovako  se  joS  akcentuju :  mravinHk  (i  mravinak),  zadrugUr,  ke- 
rinak  i  kiren&k  (mj.  korenak,  radix  ad  transplantationem),  tam- 
ni6ar,  kolubar  (orbis),  patriol  (petroleum),  sirim^k  (itok.  sirbmafa). 
poferuv  (homo  yorax)  potepuv  (vagabundus),  kuribtld  (flagellum), 
kurdiv&n  (alula  cordubensis),  delin^k  (i  delinak),  zverin&k  (i  zve- 
riAak),  kapelan,  redivmk  (sacerdos),  ruimarin,  natikad  (homo  qui 
imponit)|  oden&d,  opetik  (appentia  ad  edendum)^  kolendar  i  kilend^r, 
gidevnUk  (salamandra);  debe}ak,  gospod&r,  poglav&r,  pomocnik, 
pustinak  (eremita),  semen^k  (admissarius  ad  educationem),  boga- 
taS,  Matijafi,  predikad  (praedicafor) ,  grubijan,  poiirftk  (arteria 
aspera),  oficer,  oglavMk  (lora  capitis  equi),  Ogulin ,  VaraJidin, 
JurifiS,n  (Daro),  luteran,  Talijan,  magazin,  kokoi&r  (fur  gallina- 
ceus),  purin&r  (pastor  gallopavonaceus),  opan(i&r,  reSetar,  cepr- 
nak  (veneficus),  imen^k,  kolarin  (coUare),  6ebul&k  (homo  magno 
capite),  velikaS,  orga|a$,  ko^ijaS,  muzikaS,  tambural,  furingaS  (au- 
riga),  nemarnak  (homo  inquietus),  smetenak  (homo  Rubataltns),  na* 
bija^,  otpii'd'fy  pobir£l$,  potpir§,6,  bete^nik  (aegrotus),  pomag&£,  za- 
suna^,  pantalon  (bracca)^  kovrt^n  (sat  ampla  chorda  inflexa  in  forma 
soleae  ferreae,  quam  mulieres  solent  portare  in  capite),  opcinar, 
otirafi  (mantele),  koiianik,  svedenik,  paprikas,  teleiak,  veselak,  iz- 
birad,  napijad,  nadivaS  (homo  farturam  indens),  pokriva6,  regular, 
poglavar,  cigutin  (zeae  genus). 

cf)  Imenica  sa  '. 
Akcenat  "  dolazi  u  nominativu  sing,  ili  na  prvom  ili  na  drugom 
slogu. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdRI    DIJALfiKAT   V   PB100RJU.  115 

xa)  Imenice  s  '  na  prvom  slogu  u  nom.  sing.  pridrSavaja  ^  na 
istom  sloga  kroz  Bve  padeie  sing,  i  plar.,  bila  imenica  8  pomi<5Dim 
a  ill  bez  nega: 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

B&prSnak 

ntprinaki 

2.  Gen. 

n^prSAaka 

n&prSiiakoY 

3.  Dat 

niprSAaku 

odprSAakom 

4.  Akuz. 

n^prfinak 

n&prinake 

5.  Vok. 

niprinak 

oiprSAaki 

6.  Lok. 

ndprSAaku 

n&prSnaki 

7.  Inst. 

n&prSAakom 

ndpr8naki 

Ovako  se  joS  akcentuja:  mUdenac  (sponaus;  u  plur.  sponsus  et 
sponsa),  Primorac,  vtigorak  (cucomis),  rdsianak,  pdstanak,  n^ra^j, 
r6zgovor  (fit  rSzgovor),  prfgovor,  zdgovor,  n^ovor,  n&^elnik,  nd- 
stemik  (homo  perveraua). 

^P)  Imeiiicama  a  '  na  drugom  slogu  u  nom.  sing,  oataje  '  na 
iatom  slogu  kroz  sre  pade2e  sing,  i  plur,  bila  rije^  s  pomidnim  a 
ill  bez  nega: 


Sing. 

Plur. 

1. 

Nom. 

posp&nac 

posp^nci 

2. 

Gen. 

posp^nca 

pospdncev 

3. 

Dat. 

posp&ncu 

posp^ncem 

4. 

Akuz 

posptoca 

posp^nce 

5 

Vok. 

posp^nac 

pospdnci 

6. 

Lok. 

posp&ncu 

posp&nci 

7. 

Inst. 

posp^ncem 

posp^nci 

Ovako  se  joS  akcentuju:  im6tak,  klasfmac  (spica  zeae  grants 
denudata),  bre2ti}ak,  debitak  i  dibitak  (fit.  dobftak),  po66tak,  je- 
dinac,  Iv&ndic  (ime  selu),  bel&nak  (albumen  ovi),  zut^nak  (vitellus 
ovi),  Petrlnac,  SpiUUac,  zatf|ak,  preb^nufi  (sacerdos),  slavfcak  (lu- 
scinia),  gubftak,  ivdrak,  prst^nak,  post&tak  (parvus  tractus  agri  de- 
metendi),  Jozfnac  (Joso,  ime)  toy&ruS  (maritus),  vr  tinac  (cacumen) 
kladfvac  (malleus),  napitak,  svedrf6ak  (dero.  od  svedar),  StrgUnac 
(fringilla  carduellis),  mulkdrac,  i|^finak  (St   }e§nik). 

d.  Inenloe  od  dstiri  sloft. 
Imenioa  od  detiri  sloga  ima  malo,  a  sve  imadu  ili  ^  ili  ^ 

a)  Imeniee  sa  ". 
Jedne  imadn  ''  n  nom.   sing,   na  tre^em   alogu   a  jedne  na  f9^ 
i^lednem  ^etvrtom  slogu. 


Digitized  by 


Google 


116  YATROSLAY   R0il6f 

oLx)  Imenice  b  ''  na  trecem  slogu  u  oom.  pridriavaju  ga  na  istom 
slogu  kroz  sve  padeie  sing,  i  plar. 

Sing,  Plur. 

1.  Norn,    golubi&ak  golubinjaki 

2.  Gen.    golubinaka.  golabinakov 

3.  Dat     golubinaka  golubi&akom 

4.  Akuz.  golubiAak  golubiAake 

5.  Vok.     golubi&ak  golubinaki 

6.  Lok.     golubiAaku  golubinaki 

7.  Inst     golubinakom  golubiAaki 

Eao  golubinak  akcentuju  se  jod:  cigardtlin  (cigareta),  popi- 
dUnac,  Svetoj&nac,  koko&inak. 

^^)  '^  na  fietvrtom  slogu  u  nom.  siog.  ostaje  i  u  sYim  ostalim 
padezima  sing,  i  plur.  na  istom  slogu,  ali  se  u  padeiima,  koji  ni- 
jesu  jednaki  nom.  sing,  pretvara  u  \ 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

plemenitaS 

plemenittfSi 

2.  Gen. 

plemenitida 

plemenittfSev 

3.  Dat 

plemenitddu 

plemenit^em 

4.  Akuz 

.  plemenit^Sa 

plemenitiSe 

5.  Vok. 

plemenit&d 

plemenit^Si 

6.  Lok. 

plemenit&Su 

plemenittii 

7.  Instr. 

plemenitaSem 

plemenit&fii 

Eao  plemenitaS  akcentuju  se  joS  ove  rije^i:  kobasi^ar  i  mo- 
litvenik. 

Jedna  je  samo  rije6,  koja  ima  ''^  u  nom.  sing,  na  drugom  slogu : 
restfganac  (homo  laceratus).  Akcenat  "  ostaje  u  svi jem  pa- 
dei^ima  sing,  i  plur.  nepromijeAen  na  istom  slogu 

P)  Immiee  sa  \ 

U  jednijeh  '  dolazi  na  drugom  a  u  jednijeh  na  treiem  slogu  a 
nom.  sing. 

aa)  Akcenat  ^  na  drugom  slogu  ima  samo  jedna  rijed :  r  e  z- 
dripanec,  gen.  rezdrdpanca  (homo  laceratus),  a  ostaje  kroz  sve 
pade^e.  na  istom  slogu  nepromije^en. 

P^)  Akcenat  '  na  tre<Sem  slogu  iroadu  ove  rijedi :  potep^nac  gen. 
potep^nca  (vagabundus),  ^rnodkdlac  (dericus),  komadfcak,  dreko- 
vd]ac,  OgulinaC)  pogor^lac,  neval^nac,  predik&tor.  Svima  ostaje  ^ 
u  svim  padezima  sing,  i  plur.  nepromijenen  na  istom  slogu. 


Digitized  by  VjOOQiC 


kajkava6ki  dualvkat  u  prioorju.  117 

B.  Imenice   sredAega   rod  a. 
a.  JMliMloino  iHenloo. 

JednoBloSne  au  Bamo  dvije  rijedi :  d  n  o  i  kl^  (mj.  tla)  u  frazi : 
nk  kla  (akoz.  p].,  metni  nh,  kla  mj.  na  tla,  humi),  gdje  akcenat 
prelazi  na  prijedlog  na  kao  ^.  Od  te  rije^i  sadavao  se  joS  samo 
atari  lok.  aing.  u  frazi :  na  kl§  (na  kid  ti  je,  humi^  anf  der  erde). 
Od  rijedi  d  n  5  upotreb}ava  ae  samo  aing.  Akcenat,  kaki  je  u  nom. 
oataje  i  u  ostalim  paddSima: 


1.  Nom. 

Sing. 
dnd 

2.  Gen. 

dnH 

3.  Dat 

dna 

4.  Akoz. 

dnd 

5.  Vok. 

dn5 

6.  Lok. 

dna 

7.  Inst 

doom 

b.  Dvnitine  laeiloe. 

Dvoalo^nih  imenica  ima  aa  "*,  ^,  '^  i  '• 

a)  Imenice  sa  *. 

Svjema  je  akcenat  **  na  prvom  aloga  u  nominativu.  Prema  tomu, 
kakva  im  je  oanova  u  gen.  aing.  razlikuju  ae  akcentom  u  gen. 
plur. 

aa)  Imenice,  kojima  ae  oanova  u  gen.  aing.  avrSuje  na  jedan 
konzonanat,  mijeAaju  "  u  gen.  lok.  i  inat.  plur.  u  "".  IT  g^n.  plan 
rijed  poataje  jednoaloSna: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.     Silo  SlU 

2.  Gen.     Slla  fiil 

3.  Dat.     Sllu  Sllam  (prema:  2fenam) 

4.  Akuz.  Slip  Slla 

5.  Vok.     Silo  .     Kla 

6.  Lok.     Sllu  Sili 

7.  Inat.    Sllom  Sili 

Ovako  ae  joS  akcentnje:  giMo,  pl^aa  (St  p]^aa  i  plrai),  rllo,  arce, 
p5}ey  }6ti  (aeataa  i  annua,  St.  |eto),  vine  (floa  lactia),  d^lo  (u  plur. 
nije  u  obi£aju),  dko  (u  aing.},  kdlo  (aing.)  U  plur.  ima  k  o  1  o : 
1.  k61a,  2.  kal,  3.  kdlam,  4.  kola,  5.  k61a,  6.  k61i,  7.  koli. 

^^)  Imenice  a  oanovom  u  gen.  aing.  na  dva  konzonanta  ume6u  u 


Digitized  by 


Google 


118  VATROSLA.y   R02l6, 

gen.  plur.  meda  ta  dva  koDzonanta  vokal  a,   a  akcenat  ^  dolazi 

na  taj  a  kao  '',  do^im  u  ostalim    padezima  ostaje  "  nepromijenen : 
Sing,  Plur, 

1.  Norn,    ylklo  (dt  vitao,  rhombus)  vikla 

2.  Gen.     vlkla  vikal 

3.  Dai     viklu  viklam  (prema:  ifenam) 

4.  Akoz.  vlklo  Vlkla 

5.  Vok.     Vlklo  Vlkla 

6.  Lok.     viklu  vlkli 

7.  Inst,     viklom  vlkli 

Ovako  se  jo$  akcentuju:  steklo  (§t  st&klo),  kliipko  i  u  plur. 
samo:  ]^la  (St.  jasli  i  jasle). 

p)  Imenice  8a  \ 

Imenice  s  osnovom  u  gen.  sing,  na  jedan  konzonant  (i  sa  dva: 
st,  zd)  pridr^avaju  ^  u  svim  padeiiroa  sing,  i  plur.,  osim  u  gen. 
plur.,  gdje  se  '^  pretvara  u  *: 


Sing, 

Plur. 

1.  Nom. 

m^Bti  (it. 

mjesto) 

m^sta 

2.  Gen. 

m^ta 

m6st 

3.  Dat. 

m^stu 

, 

m^stam  (prema:  ikuom) 

4.  Akuz. 

m^ti 

mfesta 

5.  Vok. 

m^sti 

m&sta 

6.  Lok. 

m^stu 

mfesti 

7.  Inst. 

m^stom 

mfesti 

Ovako  se  joS  akcentuju:  rklo  (culter  aratri),  bliiti  (it  blaio), 
jkti  (fit.  jato),  jfelo,  siti  (St.  slto),  4Ui  (St  zlto),  jti-tri  (mj.  jutro), 
j&ce  (St.  jaje,  ovum))  mbrje  (i  mdre),  d^lp,  sr^bri  (St  sr^bro.^  pr^lo 
(lanificium),  SvMo  (suendi  ars). 

Neke  imenice  odvajaju  se  akcentom  u  pluralu,  primajuci  u  svim 
padezima  mjesto  ^  akcenat  '  osim  gen.  plur.  gdje  ostaje  '"  ako  je 
rijed  n  tom  pade^u  od  jednoga  sloga;  ako  je  od  dva,  ostaje  '  na 
prvom  slogu  nepromijeAen ;  take  se  s^lo  akoentuje  u  plur.: 
1.  s61a,  2.  sel,  3.  sdlam,  4.  s^la,  5.  s^la,  6.  s^U,  7.  s^li.  Take  se 
akcentuju  u  plur.  joS  ove  rijedi:  bkni  (mj.  okno,  fei^estra)  6kna, 
gen.  okan;  p^ri  (St  p^ro,  penna;  u  plur.  samo:  penna  scriptoria, 
do6im  p^rje  =  pluma)  gen.  per;  rebri  (mj.  rebro)  gen.  r6bar; 
st^gni  (mj.  stegno)  gen.  st^gan. 

Zrni  (mj.  zrno),  b^tvi  (mj.  bktvo,  caulis  zeae,  allii).  i  a^dlo 
ne  ravnaju  se  po  ovom.    B^tvi  i  s^dlo  imaju  u  gen.  plur.  "  na 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVACKI    DIJALKKAT    U    PKIQOBJi;.  1 19 

umetnutom   a,   a    ostale   padeie    jednako    kao    i    prijasne    rije^ii: 

1.  b^tva,  s4dia;  2.  betHv,  sedal;  3.  b^tvam,  sSdlam  i  t.  d.  Zrni 
ima  kroz  sve  pade^e  plur.  "  na  prvom  slogu:  1.  zrna;  2.  zrn ; 
3.  zfnam;  4.  zraa;  5    zfna;  6.  zrni;  7.  zrni. 

Trbjstvo  (i  trojstvO;  trinitas)  ima:  2.  trbjstva  i  trojstva, 
3.  trbjstvu  i  trojstvu,  4.  trbjatvo  i  trojstvo,  5.  trbjstvo  i  trojstvo, 
6.  trbjstYu  i  trojstva,  7.  trdjstvom  i  trojst^dm. 

c.  Imeniee  sa  ". 

Jedne  imeniee  imadu  kroz  sve  pade^e  na  istom   slogu  "",  druge 

ga  u  pliir.  mijenaju  a  '.  Osim  nekoliko  rije6i  svima  je  akcenat 
na  prvom  slogu. 

aa)  Akcenat  ''  ostaje  kroz  sve  jMideie  sing,  i  plur.  na  prvom 
slogu  nepromijenen: 

Sinff,  Plur, 

1.  Nom.    c&rstvo  c&rstva 

2.  Gen.    cHrstva  cilrstvi 

3.  Dat.     cHrstvu  cdrstvam 

4.  AkuB.  c^stvo  c&*9tva 

5.  Vok.     c^stvo  dlrstva 

6.  Lok.    c&rstvu  clU'stvi 

7.  Inst    c&rstvom  c&rstvi 

Kako  su  rijefiy  koje  ovamo  pripadaju,  ponajviSe  kolektiva, 
rijetko  se  i  apelativne  ri]e(!i  upotrehlavaju  u  plur.;  pa  s  toga  gen. 
plur.  carstvi  nije  pouzdan,  nu,  po  mome  mnijenu,  ako  ta  rifed 
ima  doci  u  gen.  plar.,  bice  take. 

Kao  cSLrstvo  akcentiiju  se  joS  ove  rije^i:  bl&go,  rdvo  (St.  riiho, 
vestitus),  tfse  (vinea),  zfne,  zdravje,  mSsi  (mj.  meso),  sdni  (mj. 
seno),  tedti  (mj.  testo,  massa  farinacea),  z]§.ti  (mj.  zlato),  grane, 
more  (i  mbrje),  sunoe  (gen.  pL  sunac  i  sun&c),  zfnce  (gen.  plur. 
zhiac  i  zmae),  zglUvje  (lectuli  pars  superior  cum  pulvino),  liko 
(fit.  Ilk;  liber;  bast),  Sibje,  grlce,  tele,  zdine  (partes  genitales).  Ime 
mj%M:  BresS  (mj.  Bre$£e  od  brest)  i  Klin 3  (od  klSn^  Stok. 
kBjen)  pridriavaju  "  u  svim  padei^ima  (sing.)  na  po$}ediaem  slogu : 

2.  Bresa,  Elina,  3.  Bresu,  Klinu  i  t.  d. 

^^)  Akcenltt  "  mijena   se   samo    u  plur.   u   svim  padezima  u    ' 

ostajuci  na  istom  slogu  osim  gen.  pi.  u  kome  ostaje  "" : 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.  vuvo  (St  ftho)  vAva 

2.  Gen.    viiva  vuv 


Digitized  by 


Google 


120 


VATROSLAV   ROili!;, 

Sing. 

Plur, 

3.  Dat.     vuvu 

viivam 

4.  Akuz.  vuvo 

v&va 

5.  Vok.    vuvo 

vdva 

6.  Lok.     vuvu 

v4vi 

7.  Inst,     vuvom 

vfivi 

Tako  se  )ofi  akcentuje  samo:  drevo  (St.  df^vo)  i  crevo  (inte- 
stinum),  pl^ca  (St  pleii  i  piece),  u  inst.  plur.  ima  osim  pl66i  joS 
i:  pl^iami  i  pleiiimi. 

S)  Imeniee  8  ^ 

Sve  imeniee  imadu  akeenat  ^  na  prvom  slogu.  Jednima  ostaje 
na  istom  slogu  kroz  sve  padeSe  sing,  i  plur.  nepromijeAen,  a  dra- 
gima  se  mijeAa  u  gen.   plur.  u  ". 

aa)  Akeenat  ^  ostaje  kroz  sve  pade2e  sing,  i  plur.  nepromijenen : 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.    pfsmo  pisma 

2.  Gen.     pisma  pisam 

3.  Dat     pismu  pismam 

4.  Akuz.  pfsmo  pfsma 

5.  Vok.     pIsmu  pisma 

6.  Lok.    pismu  pismi 

7.  Inst,     pismom  pismi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  tr^e  (assulae)^  prdAe,  k6}e  (gluten), 
sl&ne  (missio),  brdne,  st^lo  (it  stiblo),  j^tra,  miti  (mj.  mito,  lar- 
gitio;  a  plur.  se  slabo  upotreb}ava),  trfiplo,  gr(5bje,  gr6ze  (uvae), 
p^rce  (gen.  pi.  p^rca),  Use,  P^^^;  ^^^  (sarmentum  vitis),  sm^ce 
(stercus),  v($}e  (oleum),  k6Ie  (pali  vitium),  z6{e,  drfidt^o  (gen.  plur. 
blie :  drtiStvi),  pl&tni  (mj.  platno,  linteum),  cv^de,  gfmje,  sp&ne, 
st&Ae,  tr&e,  gtimni  i  g6vni  mj.  gfimno  (gen.  pi.  b16e:  g6mni),  v^pni 
(mj.  vappo,  calx),  ml^o,  stikni  (mj.  sukno),  vini  (mj.  vino),  sitje 
(scirpus  palostris),  dr^vce  (dim.  od  drevo;  gen.  pi.  dr^vca),  krilce 
(gen.  pi.  krilca),  Use  (mj.  liide),  tr^Ae,  sn6pje,  v6dri  (mj.  vedro, 
mensura  vinearia):  vince,  dtiplo  (cavea  in  arbore);  k6lca  (dem.  od 
k61a,  vehiculum,  gen.  pi.  k61ca),  kl&ne,  vrtitvo  (medicina,  gen.  pi. 
vr&itva),  d^ni  i  dem.  d^nce  (fundus  dolii;  gen.  pi.  d^nac),  prtiglo 
(baculus  ad  captandas  aves,  laqueus),  pivo,  gl^ce  (dem.  od  gleti, 
it.  dlij^to). 

PP)  Akeenat  '  ostaje  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  kao  i  kod 
aa)  samo  se  u   gen.   pi.   mijena  u  ",  a  rijed   postaje  jednoslozna. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYAdKI   DIJALBKAT   U   PRIGORJU.  121 

Tako  ae  akcentuju:  kl^sa  (gen.  pi.  kl^s,  §t.  klijbSte);  Ifce  (g.  pi. 
lie),  pl6<5a  (g.  pi.  plu6),  krflo  (g.  pi.  kril),  gn&di  (mj.  gnezdo,  St. 
gnijfezdo;  g.  pi.  gnezd),  glAti  (mj.  gleto,  8t  glijfeto;  g.  pi.  gtet); 
k61a  (vehiculom,  g.  pL  kdl),  vr^ta  (g.  pi.  vnlt),  t6ro  (tegumentam 
braccarum;  g.  pi.  tur),  Bt£ne  (aedificium). 

0.  Tro8lo2ne  iHenioe. 
U  imenica  od  tri  sloga  dolaze  oba  kratka  "  i  ^  i  oba  duga  '''  \ 

a)  Imenice  sa  *". 
Rije^i  8  ovim  akcentom  ima   vrlo  malo,  a  svima  je  akcenat  na 
prvom  slogu,  pa  kako   bu  gotovo  sve  kolektivnoy   plural   (osobito 
gen.)  nije  pouzdan. 

Sing.  Flur. 

1.  Nom.    vldelo  videla 

2.  Gen.     vldela  videl  (?) 

3.  Dat     videlu  videlam  (?) 

4.  Akuz.  vldelo  vldela 

5.  Vok.    Vldelo  vldela 

6.  Lok.    videlu  vldeli 

7.  Inst,    vldelom  vldeli 

Tako  se  ]oS  akcentuju:  preleie  (it.  pr6|ece),  jezeri  (mj.  jezero 
=  lacus;  gen.  pi.  jezor)  5lovo,  m^tane,  ditane,  b}uvane,  predivo, 
ventene,  sljane  (fulgor)   k5pa&e. 

b)  Imenice  a  \ 

Sve  imenice  imadu  ^  na  drugom  slogu  u  nom.,  pa  im  i  ostaje 
na  istom  slogu  kroz  sve  padeie  singul.  i  plur.  nepromijenen,  osim 

gen.,  lok.  i  inst.  plur.;  u  kojima  akcenat  ostaje  na  istom  slogu, 
all  se  pretvara  u  '': 

Sing,  Plur. 

1.  Nom.    kiriti  (St.  kbrito)  kirita 

2.  Gen.     kirita  kirit 

3.  Dat.     kiritu  kirltam 

4.  Akuz.  kiriti  kirita 

5.  Vok.  kiriti  kirita 
6  Lok.  kiritu  kiriti 
7.  Inst,     kiritom  kirtti 

Tako  se  joi  akcentuju:  zrcMo,  pov^smo  (g.  pi.  povesam),  reS^ti 
(St.  reS^to),  ±e]hzi  (St.  £fe}ezo),  klec&lo  (subselium),  Kra{^vo  (festum 
sancti    Stephani   regis),    Mib}e    (festum   sancti  Michaelis);    Petr^vo 


Digitized  by 


Google 


122  VATKOSLAV    K02l<!;, 

(festum  sancti   Petri),  Kriihvo  (ioventio  Crucis),  cidilo  (dt.  cjMito, 
colum)^  modilo  (locus  ad  macerandum  Unum). 

K  i  1  &  n  i  (St.  kb)eDo)  i  v  r  e  t  &  n  i  (it.  vret^oo),  imadu  akoenat 
u  Bvim  padezima  sing,  i  plur.  kao  i  k  i  r  i  t  i  osim  iok.  i  inst  pkr. 
u  kojima  dolazi  umjesto  ^  akcenat  ' :  Iok.  kildni,  vretSni,  inst.  ki- 
Idni,  vret6ni. 

c)  Itnenice  s  ". 

Jedne  imenice  imada  ^  u  nom.  sing,  na  prvom  slogu,  jedne  na 
drugom  a  dvije  rijedi  (iverjS,  borovj§),  na  tre6em  slogu. 

a)  Imenicania,  koje  imadu  '^  u  nom.  na  prrom  slogu,  ostaje  isti 
akcenat  kroz  sve  pade^e  sing,  i  pliir.  na  istom  slogu  nepromifenen 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.    dakaAe  (St.  6ekaAe)  d&kaiia 

2.  Gen.     dakaAa  ^kai&i(?) 

3.  Dat.     dakanu  ^kanam 

4.  Akuz.  dS.kane  ^lUtana 

5.  Vok.     6Skane  d&ka&a 

6.  Lok.     aakanu  dUkani 

7.  Inst,     dakanem  d^kaAi 

Pluralni  se  oblici  rijetko  upotreb|ayaju.  Eao  d  &  k  a  i&  e  akcentuju 
se  joS:  d.bane  (devitatio);  kajane,  iifaiie,  pucane,  cifrane  (ornatio), 
sejane  (seminatio),  likovo  (convivium  post  perfectum  laborem),  ku- 
glane^  maza&e,  delate,  t^ncane  (chorea,  saltus),  gr^bane,  dijaAe 
(St.  disane),  Spotane  (ludifioatio),  kartane,  kurvai^e,  kuSane,  pl§.kane, 
padane,  kuvane  (St  kub&ne),  st^ra^e,  kdpane,  mdlane  (pictio),  kCi- 
cane,  bobine. 

P)  Imenice,   kojima  je  "  u  nom.  sing,   na  drugom  slogu,   ostaje 
im  nepromijenen  kroz  sve  pade^e  sing,  i  plur.  na  iatom  slogu: 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.    ognise  (St.  bgniSte)  ognisa 

2.  Gen.     ognisa  ognis 

3.  Dat.     og^isu  ognisam 

4.  Akuz.  ognise  ognisa 
5    Vok.     ognise  ognisa 

6.  Lok.     ognisu  ognisi 

7.  Inst,     ognisem  ognisi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  gradise  (mj.  gradiSte,  area),  podene  (mj. 
podviAe,  radices  coUis  vinearii);  bogastvo,  nesila  i  nisila  (St.  nbsila, 
feretrum),  dvorise  (St.  dvbriSte),  strnise  (St.  strniSte,  ager  stipulatus), 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVaCKI    DiJALBKAT    U    PRiaOKJU.  123 

zemlTse  (mj.  sem}iSte,  pars  terrae  culta  vel  inculta),  kopslne,  imane 
kad|ane,  vretence  i  vretence  (dem.  od  vreteno;  gen.  pi.  vret6nac  i 
vret6nac),  ditSce  (dem.  od  ddte,  St.  dijfete),  telece  (dem.  od  tele), 
obfse  (mj.  obrSje,  locus  planus  in  colli  viueario),  igr^ne,  spravTse 
(mj.  gpraviste,  concio),  zij^ne  (hiatio,  spectatio,  clamor),  cidilce 
(dem.  od  cidllo,  St.  cj^dilo),  smejS,iie  (St.  smljane),  Ivane  (festum 
sancti  Joaimis). 

Y)  Imenica  iverjfi  (fitok.  iverje)  ima:  2.  iverja,  3.  iverju,  4. 
iverjo,  5,  iverj§,  6.  iverju,  7.  iverjem.  U  plur.  se  ne  upotrebjava. 
Osim  iverje  ima  i  i  v  6  r  j  e  (vidi  nize).  Tako  se  akcentu je  i : 
borovj€. 

d.  Imenice  8  \ 

Akcenat  '  dolazi  u  nominativu  sing,  ili  na  prvom  ili  na  drugom 
slogu. 

a)  Akcenat  ^  ostaje  na  prvom  slogu  kroz  sve  pade^e  sing,  i  plur. 
nepromijenen. 

Sing.  Plur, 

1.  Nom.  pitafie  pitai^a 

2.  Gen.  pitana ;  pitan 

3.  Dat.  pftanu  pftanam 

4.  Akuz.  pitaue  pitana 

5.  Vok.  pitane  pitana 

6.  Lok.  pitanu  pitani 

7.  Inst  pitanem  pftai^i 

Ovako  se  jo8  akcentuju:  Prigorje,  Prfmorje,  16vane,  Spajsane 
(jocatio),  krdjestvo  (gen.  pi.  kra)estvi),  sl&gane,  skdkane,  vikane, 
skrivane,  kdrane,  mti6ane,  p<Srane,  kurene,  ndizje  (tabulatum  su- 
premum,  gen.  pi.  n^iSji),  filvane,  zfdane,  pfsane,  Skrfpai^e,  bd^ane, 
ktipane,  m&kane  (immersio),  bdlene  i  beldne  (dealbatio),  kdlane 
(consectio). 

p)  Akcenat  "  na  drug*  m  slogu  u  nom.  ostaje  i  u  ostalim  pade- 
£ima  sing,  i  plur.  na  istom  slogu  nepromijenen  osim  genet,  plur. 
gdje  postaje  '': 

Sing.  ,  .Plur. 

1.  Nom.    respelo  (Cbristus  cruci  affixus)  respSla 

2.  Gen.     resp^la  respel 

3.  Dat      resp^Iu  respdlam 

4.  Akuz.  respelo  resp61a 

5.  Vok.     respfelo  respdia 

Digitized  by  VjOOQIC 


124  VATROSLAV   R0il6, 

Sing.  Plur. 

6.  Lok.  resp^lu  resp^li 

7.  Inst,  resp^lom  resp^li 
Ovako  se  akcentuju  joS  ove  rije^i:  vugl^ne  (carbones),   zlam^ne 

(St.  *  znamene^  signum),  Vol&yje  (ime  mjestu);  iv^rje  (i  iverjd),  re- 
m^ne,  su^&nstvo,  gis6de  (St.  gbi66iie,  convivatio),  kir^Ae  (it.  kb* 
rijene;  radioes),  krs^Ae  (St.  krStene),  plet^ne,  fikrep)^ne  (i  Skrip- 
]bney  conspersio);  reb^rce  (dem.  od  rebro,  gen.  plur.  reb&rac),  po- 
St^ne,  pris^ne  (mj.  proSteiie,  peregrinatio  sacra),  ab^ne  (n.  p.  ka- 
puta,  detritio  panni),  stvor^&e,  yes6}e,  lak^Ae  (lina),  vret^nce  (i 
vretence;  gen.  pi.  vretSaac)  prst^ne,  iat&iice  (vitellas  ovi),  £iv}^ne, 
kam&ne  (Stok.  kkmSne),  srd&Sce  (persona  gratissima).  Police  (ime 
mjestUy  gen.  pi.  Folic),  Mal^Ae  (ime  selu),  okdnce  (dem.  od  okno); 
gen.  plur.  ok&nac),  obUAe  (ramentorum  crines),  yab}^Ae  (allectio), 
dijene  (m].  dojei&e,  mulctus),  sel^ne,  silSne  (salitura),  miS}^ne,  sna- 
z^ne,  lubl^Ae,  mu6^Ae  (cruciatus),  let^Ae,  strp}dAe,  gidfne  (mj.  go- 
dine,  tempestas  pluvia). 

d.  Ineiloe  od  6etlri  slofft. 

Ovake  imenice  imadu  ili  "  ili  *  ili  ^ 

a)  Akcenat  "  dolazi  samo  na  drugom  slogu  u  nom.  sing,  a  u 
jedne  samo  imenice  na  treiem  slogu  te  ostaje  nepromijenen  kroz 
sve  pade2e  sing,  i  plur.: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    ot&kaiie  ot&kana 

2.  Gen.     otakana  ot&kan(?) 

3.  Dat.     ot&kaAu  otakanam 

4.  Akuz.  ot&kane  ot&kana 

5.  Vok.     otakai^u  otakani 

6.  Lok.     otakaAu  ot&kani 

7.  Inst,     otakanem  otakslni 

Tako  joS:  pretakane,  prasi^ne  (genus  ludi),  Mikuline  (festum 
sancti  Nicolai),  spominane;  na  trecem  slogu  '^i  tiporise  (mj.  topo- 
riSte). 

^)  Akcenat  ^    u  nom.   sing,    na  trecem   slogu  ostaje  i  u  drugim 

padezima  na  istom  slogu: 

Sing. 

1.  Nom.  sirimUtvo  (St.  sirbmaStvo"^ 

2.  Gen.  sirimkStva 

3.  Dat.    sirimytvu 


Digitized  by 


Google 


kajkava6ki  dijalbkat  u  pbigobju.  125 

Sing. 

4.  Akuz.  Buim&fityo 

5.  Vok.     sirimUtvo 

6.  Lok.     BirirnkStvu 

7.  Inat     BirimkStvoin 
Plural  nije  u  obidaju. 

Tako  ]oS  samo:  divojUtvo. 

Y)  Akcenat  '  dolazi  a  nom.  sing,   na  dnigom  ili  tredem  slogu 
oa)  Akcenat  '  u  nom.   na  drugom  slogu  ostaje  i  u  ostalim  pa- 
deiima  na  istom  slogu  bez  promjene: 


Sing. 

Bur. 

1.  Nom.    napijaiie 

nap&jai&a 

2.  Gen.     nap&jana 

nap^jan 

3.  Dai     nap&jaAu 

nap&janam 

4.  Akuz.  napdjaiie 

nap&jana 

5.  Vok.    napdjai^e 

nap^jaAa 

6.  Lok.    nap&jaiiu 

nap^ja&i 

7.  Inst     napdjaAem 

napdjai^i 

Tako  se  joS  akcentnju:  pop^vane,  pov^dane,  pom&gane,  ok^- 
pane,  prek^paAe,  isk&pane^  zak&pa^e,  vum^kane. 

^^)  Akcenat  '  n  nomin.  sing,  na  tredem  slogu  ostaje  na  istom 
slogu  kroz  sve  padeie  sing,  i  plur.  bez  promjene: 

Sing.  Plur, 

1.  Nom.  gospoddrstvo  gospod^rstva 

2.  Gen.  gospod^rstva  gospod&rstvi 

3.  Dat  gospod^rstvu  gospod^stvam 

4.  Akuz.  gospodtfrstTO  gospod&rstva 

5.  Vok.  gospod&rstyo  gospod^tva 
7.  Lok.  gospod&rstvu  gospod&rdtvi 
7.  Inst  gospod&rstYom  gospod&rstvi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  povesdnce  (gen.  pi.  poves^nac),  evan- 
g^le,  goTor^ne,  opris^i&e  (Stok.  oproSt^ne),  pozdrav}dne,  vernv&ne, 
grubijdnstvo,  piiped^Ae  (eventus),  poglaviCrstYO,  zadoy6}8tvo,  pre- 
moz^ne  (diyitiae),  pogubl^nc,  mrcvardne,  smiluvdne,  pernSfne  (folia 
zeae  rejecta). 

6)  Rl]e6l  od  pet  slogova. 

Imenica  od  pet  slogova  ima  malo.  Akcenat  im  je  ili  "  ili  '. 


Digitized  by 


Google  I 


126  VATR08LAV   B02l<), 

a)  Imenia  sa  \ 
aa)  Akcenat   '  dolazi   u  nom.   sing,  na  trecem  slogu,    na  kome 

ostaje  i  u  ostalim  padezima  sing,  i  plur.  nepromijenen  : 
Sing,  Plur. 

1.  Nom.    poskakfvaAe  poBkakivaDa 

2.  Gen.     poskakfvana  poskakfyai^ 

3.  Dat.     poBkakfvanu  poBkakfvaAam 

4.  Akuz.  poskakiva^e  poskakfvana 
6.  Vok.     poskakfyafie  poskakfyaAa 

6.  Lok.     poskakivafie  poskakfvaAi 

7.  Inst,      poskaklvai&em  poskaklvani 
Tako  se  joS  akcentuje:  pripov^dane,  ispov^dane. 

p)  Imenice  sa  ". 

Takva  je  imenica  samo:  grebenidane  (fossio  sarmentorum  vitis). 
Sing,  Pluf. 

1.  Nom.    grebeni^ne  grebeni^na 

2.  Gen.     grebenidana  grebeni^an  (?) 

3.  Dat.      grebeni6anu  grebenidanam 

4.  Akuz.  grebenidane  grebenidana 

5.  Vok.     grebenidane  grebeni^ana 

6.  Lok.     grebeni^anu  grebenidani 

7.  lost      grebeni6anem  grebenidafii 

U  op6e  Ya)a  pamtiti,  da  sve  verbalne  imenice  od  tri,  detiri  i  pet 
slogova  u  pluralu  vrlo  rijetko  dolaze,  a  ako  se  kadikad  i  ^uje 
koji  oblik,  roedu  i^ima  6e  jamadno  gen.  pi.  bit!  najrjedi.  Za  plur. 
oblike  upotreblavaju  se  obi^no  oblici  singulara. 

C.  Imenice  i^enskoga  roda  s  nastavkom. 

a)  Dvosloine  Inenice. 
Dvosloinib  imenica  ima  sa  '\  ^,   '^  i  sa  ^. 

a)  Imenice  sa  \ 

Sve  imenice  imadu  u  nom.  sing.  ""  na  prvom  slogu.  Po  tome 
da  li  im  se  osnova  u  gen.  sing  svrSuje  na  jedan  ili  dva  konzo- 
nanta,  razlikuju  se  akcentom  u  gen.  pi. 

aa)  Imenicama,  kojima  se  osnova  u  gen.  sing.  svrSuje  na  jedan 
konzonanat  (ovamo  spadaju  i  imenice  s  osnovom  na  st,  zd)  ostaje 
"  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  osim  inst    sing,  i  gen.  plur.,  a  ko- 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA6KI    DIJALKKAT   T7    PRIGORJU.  127 

jima  se  *  pretvara  a  ^   08taju6i  na  isiom  slogu,  samo  fito  u  gen. 
plur.  rijed  postaje  jednosloinom. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    cesta  (via  regia)  ci^ste 

2.  Gen.     ceste  cdst 

3.  Dat.     cSati  cestam 

4.  Akaz.  c'^sta  c&ste 

5.  Vok.     c^sta  ceate 

6.  Lok.     cl^st]  cesta 

7.  Inst,     cestu  cestami 

Orako  se  joS  akcentoju:  riba,  baba,  deca,  ilica^  saja  (faligo), 
briga,  bil5a,  ciira,  gruda,  rga  (5t.  kvrga,  excrescens  gibber),  Jela 
(iensko  ime);  kapa,  klta,  kvaka  (St.  kilka,  uncus),  sm5la,  ki^lga, 
k5za,  krava,  kripa  (currus),  krpa,  vrcda.  Iipa,  m&ma,  plpa  (em- 
boli! genus),  p8Sta,  pura,  repa,  slla,  slama,  sRva  (st.  Sliva);  steza 
(St.  st&za),  Saka,  Siba,  Stala  (St.  staja);  trta  (vitta  lignea,  qua  onera 
ligantur),  zdela,  2&ba,  dreta,  )ii}a  (St.  Ihla),  tuna  (St.  gUAa,  malum 
cydonium),  grlj^a  (dolor  quidam),  a}a  (cblamidis  genus),  ml^ka,  * 
Skula  (foramen),  *  k8.6a  (serpens),  cl\na,  prAa,  klica,  paSa  (pabulum); 
roreia,  Skrii^a,  Jaga  (ime  iensko),  nuka  (^t.  tinuka),  drca  (alveus 
de  monte  decurrens),  raca,  eena  (somniatio),  svaja  (Stok.  svada); 
prSja  (St.  pr^da),  gnlda,  kaSa,  6a(5a  (pater),  cKca  (mamma),  capa 
(pes),  ftra  (pagus,  in  quo  sacra  fiunt),  g&ie  jama,  zene  (mj.  zone, 
horror),  zena  (pupilla),  preSa  (prelum),  kr^pa  (curri  genus),  Soca 
(amatrix),  hhie  (boum  genus),  flaSa  (lagena),  *  sl'ina  (saliva),  "^^  kika 
(dolor  quidam  in  lingua  gallinarum),  cima,  viina,  sre6a,  Iza  i  flza, 
tu^  (grando),  zvale  (fauces),  m&ka,  roba,  vura  (horologium),  zerja 
(Stok.  z&ra),  rlba,  Iva  (muSko  ime)  *  skllita  (iactis  genus),  dld.ka, 
g)lva  g5ra  (u  akuz.  sing,  ima  i :  g  d  r  u  u  frazi :  idem  g  d  r  u 
mj.  u  goru),  griva,  klada,  kaca,  kriina,  l^sa,  15za,  mera,  ml&ka, 
mrva,  m)iva,  Ssa,  p^na,  plSva,  r^na  (vulnus),  *  sapa  (spiritus,  ha- 
litus),  sena,  s^va  (St.  s5va),  srkka,  strUna,  stiipa  (machina  cannabi 
frangendae),  Sk5da,  Slima,  vika,  vrana,  ilia,  vera,  nSga  (St  nbga, 
inst.  sing.:  negu),  deba  (Stok.  doba  gen.  sing,  dibe),  gClba,  kiiga, 
Snlta  (fragmentum  panis)^  lopta. 

^P)  Imenice,  kojima  se  osnova  u  gen.  sing.  svrSuje  na  dva  kon- 
zonanta,  pridriavaju  "  na  prvom  slogu  u  svim  pade2ima  sing,  i  pL 
osim  inst  sing.,  gdje  je  umjesto  "  akcenat  "  na  prvom  slogu  i 
osim  gen.  plur.,  u  kome  je  "  na  drugom   slogu,    na   umetnutom  a 


Digitized  by 


Google 


128  VATROSLAV    R02r6, 

izmeda   dva  konzonanta.  Lok.  pi.   pako   dyosloian  je  i  ima  *  na 

prvom  sloga: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  Igla  Igle 

2.  Gen.  Igle  igal 

3.  Dat  IgU  Iglam 

4.  Aknz.  Iglu  Igle 

5.  Vok.  Igia  Igle 

6.  Lok.  Igli  Igla 

7.  Inst,  igla  Iglami 

Igla  mo2e  imati  u  inst.  plur.  joS :  iglami.  Kao  Igla  (oBim  inst. 
plur.  iglami)  akcentuju  se  joS :  breska  (St.  breskva),  biikva,  deska, 
(§t.  d^ka),  nicve  (St.  n^ve,  raactra),  *  pluska  (alapa),  puSka,  sab)a, 
smokva;  giisle,  jasle;  vad]a  (St.  oklada,   sponsio,   gen.  pi.   yada)?). 

Rijedi,  koje  slijede,  rade  imadu  u  gen.  pi.  "  na  prvom  slogu: 
£i£ma  —  SiisiXD,  kap|a  —  kapa|,  dekla  —  d§kal  (ancilla),  pesma 
—  pesam,  kvo^ka  —  kvdfiak. 

B  r  1 1 V  a  ima  gen.  pi.  britvi,  moSna  —  moSAi,  preSAa  (§tok. 
progna)  —  preSni.  *  SkorAa  (caliga)  —  fikorni.  Ima  li  tako  i :  neSna 
(St.  noSene,  portatio),  keSna  (mj.  koSna,  messio),  ne  znam  pouzdano. 

Slu2ba  i  tiizba  imadu  gen.  pi.  glu2b,  i^ih,  a  ostale  pade2e 
kao  Igla.  Ima  li  tako  i  rezgva  (mj.  rozga,  Btirps)  ne  znam  po- 
uzdano. 

p)  Imeniee  sa  ^. 

I  ove  se  imeniee  razlikuju  akcentom  u  gen.  pi.  po  tome,  svrSuje 
li  se  osnova  na  jedan  ili  dva  konz.  Svima  je  akcenat  ^  na  prvom 
slogu. 

aa)  Imeniee,  kojima  se  osnova  u  gen  sing.  svrSuje  na  jedan 
konzon.,  pridr^avaju  u  svim  pade^ima  sing  i  plur.  '  na  prvom 
slogu,  osim  inst.  sing,  i  gen.  plur.,  u  kojima  se  ^  pretvara  u  % 
ostajuci  na  istom  slogu,  same  Sto  rije2  u  gen.  pi.  postaje  jedno- 
slo^nom. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  bilva  (St.  buha)  biive 

2.  Gen  biive  buv 

3.  Dat.  btivi  bilvam 

4.  Akuz.  biivu  btive 

5.  Vok.  bilva  blive 

6.  Lok.  biivi  biiva 

7.  Inst,  buvu  biivami 

Digitized  by  VjOOQiC 


kajkava6ki  oualskat  u  priqobju.  129 

Tako  86  joi  akcentnju:  bhrja  (mj.  bnra  samo  a  Bing.))  brada^ 
iza  i  flia  (cabile  i  domus),  kStSa,  m^a,  (St.  mkfia,  liturgia  sacra) 
*  k^fa  (£^tka,  penicalus),  ija  (St.  rda),  m^ja  (St.  mfeda),  *  dlka 
(clavus  ferreus,  quo  trunci  dissecantur),  k^aa  (sacculus),  Strfena, 
(strahne),  glkna  (lignum),  L6jza  (^ensko  ime),  Mkra  (£en.  ime), 
Frknca  {ien.  ime),  otknca  (ien.  ime),  *  p^ka  (vasa  terrea  in  qua 
alites  domesticae  assantur),  *  rti^a  (ansa),  *  pS6a  (sudarium  album), 
Jkska  (ime  mjestu),  ^^na,  tica  (§t.  ptica),  z&}a,  gr^ina  (St.  grb^na), 
Tb2]&a,  z^ba  (fringilla),  rkka  (sepulcrum),  §&ga  (mos),  vbda  (instr. 
sing,  uvijek:  vodu). 

^.B)  Imenice  s  dva  konzonanta  na  kraju  osnove  u  svemu  se  sla^u 
s  imenicama  pod  aa),  osim  toga  ilto  u  gen.  plur.  dolazi  na  umet- 
nuti  a  izmedu  oba  konzonanta  akcenat  '^ : 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

sbstra 

sbstre 

2.  Gen. 

sfestre 

sestftr 

3.  Dat 

s^stri 

s^stram 

4.  Akuz. 

sestru 

s^stre 

5.  Vok. 

sestra 

s^stre 

6.  Lok. 

sfestri 

sbstra 

7.  Inst. 

sSdtru  i 

sestru 

sbstrami  i  sestrkmi 

Kao  sestra  akcentuju  se  ]o6  i  mfekla  (St.  mbtla,  scopae),  b^dva 
(St.  b^dva),  letva,  z^m}a  (inst.  sing.  zem)u),  blltva  (samo  u  singuL), 
m&gla  (St.  mkgla,  in^tr.  sing  meglu),  z^lva  (St.  z^va,  instr.  sing, 
zelvu),  *  pbnva  (truUa,  vasis  genus,  instr.  sing,  ponru). 

V  6  j  k  e  (habena)  ima  gen.  pi.  vdjk. 

c)  Imenice  ea  \ 

Sve  imenice  imadu  akcenat  '^  u  nom.  sing,  na  prvom  slogu,  a 
tako  i  u  ostalim  pade2ima  sing,  i  plur.,  osim  rije^i  g  o  s  p  &..  Proma 
tome  kako  se  svrSuje  osnova  u  gen.  sing,  razlikujemo  dvije  vrste 
imenica : 

a)  Imenice,  kojima  se  osnova  svrSuje  na  jedan  konzonanat,  pri- 
di£aju  ""  kroz  sve  padei^e  na  prvom  slogu,  a  u  gen.  pi.  rije^  postaje 


R.  J.  A.  oxv 


Sing. 

Hur. 

1.  Nom. 

Skdla 

Skdle 

2.  Gen. 

Skdle 

Skdl 

3.  Dai 

Skdli 

Skdlam 

4.  Akaz. 

Skdla 

Skdle 

IXV. 

9 

Digitized  by  VjOOQlC 

130  7ATR0SLAV   R02l6, 

Sing.  Plur. 

5.  Vok.  Skdia  fikdie 

6.  Lok.  fikdli  fikdla 

7.  Inst,  ikolu  Sk61ami 

Ovako  se  joS  akcentuju :  grUna,  ikslre,  Vlana  (Valachin);  kora, 
five}a,  fr&)a  (domina  non  nupta),  Sp^ga  (funiculus),  prdba  (probatio), 
sldga,  suza,  pre}a,  koza,  mela  pr&la,  roi^a  (St.  r&2a)  *  Skopa  (stra- 
mentum),  ydla,  sane  (fit.  saoni,  traha),  kuna  (St.  *  kuhina,  kiiha- 
rica,  culina),  plata  (linteum),  2nora  (funiculus,  schnur),  vuna  (uxor 
avnnculi),  *  itola  (pars  vestimentorum  ecclesiasticorum),  svora  (lang- 
wagen,  u  Srijemu  sr6anica)|  rola  (torcular  lintearium). 

^)  Imenice,  kojima  se  osnova  svrfiuje  u  gen.  sing,  na  dva  konz., 
pridr^avaju  akcenat  "  kroz  sve  padeie  na  prvom  slogu,  a  u  gen. 
plur.  nmecu  medu  dva  konzonanta  vokal  a)\ 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

rQSka  (it.  kruSka) 

ruike 

2.  Gen. 

ruike 

rfliak 

3.  Dat. 

rufiki 

ruSkam 

4.  Akuz. 

rdiku 

ruSke 

5.  Vok. 

raika 

rfifike 

6.  Lok. 

rufiki 

rQika 

7.  Inst. 

rufika 

ruSkami 

Ovako  se  joS  akcentuju :  kik}a  (amiculum  linteum),  igra  (gen.  pi. 
igar  i  igM  pegla  i  tigla  (ferramentum  laevigatorium) ;  flundra  (gras- 
satrix),  rig]a  (operculi  genus),  nadre  (sinus),  galre  (clathri,  gitter), 
iskra,  fiiika,  raSle  (furcae),  krugla  (vas  aquarium  fictile),  planka 
(pars  ligni),  vidra,  2em}a  (.panis  similagineus),  cifra  (ornamentum), 
bersa  (mucor,  u  sing.). 

Nekoje  imenice,  ako  im  se  i  svrSuje  osnova  ca  dva  konzonanta, 
ipak  imadu  gen.  plur.  jednoslo^an:  kr&sta  —  krast,  fiajba  (tabula 
vitrea)  —  Sajb,  raSpa,  (scobina)  —  raSp,  farba  —  farb,  §6jka  (gra- 
culus)  —  fiojk,  brajda  (ordo  vitium)  —  brajd,  brenta  (cadi  genus) 

—  brent,  balta  (securis)  —  bait,  Stinga  (scalae)  Sting;  *  g^jba  (ca- 
vea  galHnaea)  —  gajb. 

Spomenute  imenice  mogu  praviti  gen.  plur.  i  prema  imenicama 
i  -  0  s  n  o  V  a,  a  imenice,  koje  slijede,  imadu  uvijek  tako.  Jednima 
i  drugima  akcenat  ostaje  na  prvom  slogu :  furma  (forma  i  indoles) 

—  furmi,   tepka   (piri   genus)  —  tepki,    ki.Hra    (area   mensae)    — 
kiStri,  mUdka  —  mSdki,  ♦  SuSka  (homo  timidus)   —  SuSki,  2etva  — 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYAdkl   DIJALBKAT   U   PRIGORJU.  131 

iStvi,  trcka  —  tfcki,  g&Ige  —  gftlgi,  pr&vda  —  pr^ydi,  ffirma  — 
(a.  confirmatio)  —  fermi;  b&nda  —  b^ndi,  llmpa  —  l&mpi,  kurva 
—  kurvi,  majka  —  m&jki,  tdrba  —  tdrbi,  Sterna  (cisterna)  — 
fiterAi,  mfirva  (moras)  —  murvi,  fanta  —  fiinti,  brdnda  (fistolae 
genus)  —  brdndi,  biinda  —  bundi,  t&6ka  (pabo,  scIiiebkarreD)  — 
tadki,  SQnka  —  fiunki,  svUdba  (nuptiae)  —  svdrdbii  cerka  (mjesto 
kcerka)  —  6Srki,  St^Dga  (pertica,  stange)  —  Stslfigi,  bdlta  (fornix) 
— '  bdlti,  cerga  (taberna  siceraria)  —  iergi,  tinta  —  tinti,  Idjtra 
(scalae,  lestve)  —  Idjtri,  ajda  (samo  u  sing.  St.  h§}da,  polygonum 
fagopyrum). 

G  0  s  p  3.  ima  kroz  sve  pade2e  sing,  i  plur.  '^  na  poSlednem  slogu' 
oaim  inst  plur.,  gdje  je  "  na  drUgom  slogu : 


Sing. 

Rur. 

1.  Nom. 

gospa 

gospS 

2.  Gen. 

gospe 

gospi 

3.  Dat. 

gospi 

gospam 

4.  Aknz. 

gospfl 

gospS 

5.  Vok. 

gospa 

gospd 

6.  Lok. 

goepi 

gospi 

7.  Inat. 

gospu 

d.  Imeniee  sa  '. 

gospami 

I  ove  imeniee  razlikuju  se  samo  u  tome,  imade  li  osnova  u  gen. 
sing,  jedan  ill  dva  konzonanta  na  kraju. 

a)  Ako  je  osnova  s  jednim  konzonantom  u  gen.  sing.,  akcenat 
^  je  u  syim  padeiima  sing,  i  plur.  na  prvom  slogu,  osim  genet, 
plur.,  gdje  postaje "",  a  rijed  je  jednoslo^na,  i  inst.  plur.  gdjeje  na 
drugora  slogu  ^.  Ovamo  spadaju  i  rije6i,  kojima  se  osnova  svrSuje 
na  st;  zd: 

Sing.  flur. 

1.  Nom.  st^na  st^ne 

2.  G^en.  st^ne  sten 

3.  Dat  st^ni  st^nam 

4.  Akuz.  st^nu  st^ne 

5.  Vok.  st^na  st^ne 

6.  Lok.  st^ni  st^na 

7.  Inst,  st^nu  Bten&mi 

Ovako  se  joi  akcentuju :  £ila  (St  bv£la),  f^la  (genus),  jtSva  (jus, 
jusculnm),  sfna,  str^la,  slfiga,  sn&ga,  tr&va,  vfla;  vldda,  yfba,  grdja, 


■  Digitized  by 


Google 


132  YATROSLAV   B02l6, 

1^6a,  *  m669L  (tempestas  pluvia);  syina,  i^ja  (it  £Ma),  r&na  (Stok. 
hr^a),  pila,  tfiga,  pfra  (frumenti  geaus),  Bir&ia,,  s6$a  (tempestaB 
sicca  i  horrei  genuB),  dika,  tr^na  (tremor),  rtida  (t^mo),  svlla, 
zv^zda  26na  (Stok.  i^Ana),  r^ka,  atr^na;  sv^ca,  br^zda,  c^na,  kfma 
(pabulum),  k6na,  kfima,  m^zga  (it.  m^zgra,  succus  arboris),  kUka 
(mj.  tlakft)  opera  servib'a),  k^ba  (cultellus  plicatili<>),  br^za  (vacca 
varia),  gA^da  (vacca  cinerieia),  rtima  (vacca  subrubea);  pl&va  (vacca 
Bubcaerulea),  Ifsa  (vacca  macula  alba  inaigniR),  gizda,  J&na  (ime 
ienako),  D6ra  (ime  Sensko),  £fva,  p&pa,  kmica  (mj.  tmica,  tenebrae), 
kdva,  vtizda  (mj.  uzda),  mdsa  (St.  maslo,  butjrum  liquatum),  dk&la 
(numus  acutatus),  zfma,  gUsta. 

B  r  d  d  a  ima  akcenat  kao  i  a  t  ^  n  a,  aamo  Sto  ee  u  akuz.  siug., 
nom.,  akuz.  i  vok.  plur  mijena  ^  u  '':  akuz.  sing.  brada;nom. 
akuz.  i  vok.  plur.  b  r  &  d  e ;  tako  joi  akcentuju :  dASa,  gr^da  (lira 
in  horto),  gMva,  p^ta  (i  inst.  plur.  oaim  petkmi  jofi  i:  petami), 
rtika  (inst.  plur.  rukami  i  rukami. 

C^la  (apis)  akcentuje  se  kao  i  stSna,  aaino  Sto  nom.  akuz 
i  vok.  plur.  ima  dele. 

S  r  d  d  a  (dies  Mercurii),  ima  kao  i  s  1 6  n  a  osim  akuz.  singul., 
koji  ima  "  na  drugom  slogu :  sredu. 

Pj3)  Imenice,  kojima  se  osnova  svrSuje  u  gen.  sing,  na  dva  kon- 
zonanta  (a  nisu  st,  zd);  imadu,  kroz  sve  pade^e  sing,  i  plur.  '  na 
prvom  slogu  nepromijeArai : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom    8k6)ka  Sk6}ke 

2.  Gen.     Skolke  i^k6Iki 

3.  Dat.     ik6)ki  fik6)kam 

4.  Akuz.  Skojku  Skojke 

5.  Vok.    fik6Jka  fikojke 

6.  Lok.     Sk6)k]  §k6)ka 

7.  Inst.    Sk6}ku  Sk6)kami 

Ovako  se  jofi  akcentuju :  vojska,  cfrkva  (Stok.  cfkva),  gtiska, 
m&jka  (nvia),  binka  (tabulae  publicae),  jdlva  (abies),  krfSka  (seg- 
mentum),  sUmka,  zfpka,  pfske  (cantus  fistulae). 

b.  Imenfce  trosloine. 

Sve   imadu  akcenat  ili  *'   na  prvom  slogu  u  nom.  sing.,  pa  ^, 
ili  '  na  prvom  ili  drugom  slogu  u  nom.  sing. 

Digitized  by  VjOOQiC 


i 


KAJKAVA^KI    DIJAI^BKAT   U   PRIGORJU.  133 

a)  Imeniee  sa  \ 

Akcenat  "  ostaje  u  avim  padezima  sing,  i  plur.  na  prvom  sloga 

nepromijenea  osim  inst.  sing,  pa  gen.  plur.,  u  kojima  se  ""  mijena 
u  "  ostajuci  na  istom  slogu: 

Sing.  Plur. 

1.  Norn,    g^rlica  grlice 

.2  Gen.     grlice  gflic 

3.  Dat.      grlici  giMicam 

4.  Aknz.  gl^licu  grlice 

5.  Vok.     gHica  grlice 

6.  Lok,    gHici  griica 

7.  Inst,     gflicu  glMicami  • 

Ovako  se  jqS  akcentuja:  macuva,  j^oda,  *  l^laka  (maxila,  St. 
dc)ust),  b&lica,  britvica,  dr&i^ica,  grlidica,  j^bnka,  klr^pica^  krtica, 
kupica,  m^vica,  miiSica,  piinica,  piiSkica,  rlbica,  gkil|ica/  trtica,  St- 
bicA,  fikrlnica,  gtalica,  tidica,  vurica  (dem.  od  vara,  horologium), 
vllica,  vredica,  zdelica,  zabica,  laHica,  nliCica  (neptis);  rllbada  i  r5- 
bada  (tunica  iuterula),  iil!6ica,  i^llica,  dutura  (St.  diitara),  piicnava, 
p5lica,  trl^pica,  tlMica,  &i£mica,  dl^6ica;  drgtica,  g&6ice,  k^blica  (i 
kcblica),  kladica,  nicvice  (dem  od  ni6ve,  mactra),  rSpica,  Samica, 
^lica  (dem.  od  a)a,  chlamidis  genus)^  i^ica  (dem.  od  li^a,  domus), 
ciirica,  gjivica,  kapica,  kvakica,  kAiiica,  kravica,  kripica  (dem.  od 
kripa,  currus),  llpica,  mamica,  merica,  pipica,  plevica,  p!irica,  tk- 
nica,  senica  (umbraeulum),  slamica,  sllvica,  stezica  (m}«  stazica), 
Btiiinica,  Satica;  biikvica,  iglica  (i  igllca),  mr^iica,  moSAica,  dWioa 
(dem.  od  di^ca.  alveus  de  monte  decurrens),  kujica,  p&Iica,  fi^ica 
(lanx  parva),'  jS^lice,  m5jtika  (mj.  motika),  k^plica,  nezdrva  (mj. 
nozdrva,  naris),  j5p]ca,  istina,  lEsica,  z^nica,  madkara,  mu2ika  (mu- 
sica),  granica,  stilrica,  sttipica  (tudicula),  eicica  (dem.  od  clca, 
mamma),  viilica  (platea),  pesmica,  *  zastava  (signum;  vexillum),  tr&- 
tina,  lesica,  grofica,  racica  (dem.  od  raca)^  Ssura. 

Red  bin  a  (mj.  rodbina)  akcentuje  se  kao  i  glrlica,  same  u 
inst.  sing,  ima  redbinu,  tako  jod  ima :  slinavka  —  8lin§.vku  (mulier 
salivosa).  Redbrna  ima  gen.  plur.  "  na  po^}ednem  sloga:  redbin ; 
tako  joS:  stotina  —  stotin,  snekoSa  (pratum  foenarium)  —  snekdS 
i  snekoS. 

Pasterka  (mj  pastorka)  razlikuje  se  u  akcentu  same  gen. 
pi.  od  griica,  u  kome  "*  ostaje  na  svome  mjestu  a  oblik  genet, 
je  dista  osDOva:   pasterk;   tako   joS:  r^gula  (regula,   mos)  — 


Digitized  by 


Google 


134  VATR08LAY   R02k), 

r^gul,  orga}e  (organum  pneumaticum)  —  ^I'gu}.  Kolektivna  ime- 
nica  g  0  8  p  0  d  a  ima  inst.  aing.  g  o  8  p  o  d  u,  tako  jofi  polnecka 
(mj.  polno6ka)  inst.  pdlnecku. 

P)  Imeniee  m  \ 

Jednima  je  ^  na  prvome,  a  jednima  na  drugom  slogu. 

aa)  Kojima  je  akcenat  ^  na  prvom  slogu  u  nom.  sing,  oataje 
im  na  istom  slogu  kroz  sve  padeie  sing,  i  plur.  osim  inst.  sing. 
i  gen.  plur.,  u  kojima  se  ^  mijena  u  ". 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  pbJ8te)a  (mj.  po8te)a)  pbji|te}e 

2.  Gen.  pbJ8te|e  pdJ8te| 

3.  Dat  pbjste|i  pbJ8te}am 

4.  Akuz.  pbJ8te)u  p6J8te)e 

5.  Vok.  pbjsteja  pbjsteje 

6.  Lok.  pbJ8te}i  p6jste}a 

7.  Inst,  pdjstefu  pbJ8te)ami 

Ovako  se  joS  akcentuju:  mbSica  (dem.  od  mbfia,  misa),  ikktula^ 
cvitneiga,  b^ivica  (dem  od  b^6ya,  it.  baSva),  bitija,  m^klica  (mj. 
metlica),  pr^slica,  s^stridna,  Uttica  (indusii  pars  quaedam),  f^linga, 
kbsica,  flkfiica,  kit^ica  (dem.  od  kaia,  serpens),  prbjica  (dem.  od 
preja,  St.  preda),  mbjica  (dem.  od  mbja;  it.  meda),  pbnvica  (dem. 
od  pbnva  (truUa,  vasis  genus);  Sbnica,  bbStija  (convicium  in  ho- 
minem).  Ove  imeniee  u  inst  sing,  imaju  ^  na  prvom  slogu:  r^n- 
gavka  (mulier  irrauca),  ifada,  grintavka,  dakle  inst.:  r^ngavku, 
))adu,  grlntavku. 

^^)  Kojima  je  akcenat  ^  na  drugom  slogu  u  nom.  sing.,  ostaje 
im  na  istom  slogu  kroz  sve  padeiie  sing,  i  plur.  nepromijenen  osim 
inst.  sing,  i  gen.  plur.  gdje  postaje  ''. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.    jetirva  jetrve 

2.  Gen.     jetrve  jetfv 

3.  Dat.     jetrvi  jeti-vam 

4.  Akuz.  jetiru  jetrve 
6.  Vok.    jetrva  jetrve 

6.  Lok.    jetiTi  jetrva 

7.  Inst,     jetfvu  jeti-vami 

Ovako  se  joS  akcentuju:  slezbna,  sekrva;  telica  (vitula),  2ebtila 
(convicium  in  hominem  magno  capite),  ''^  pernitda  (ala  absteraoria). 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI   DIJALBKAT   U   PRIQORJU.  135 

dra^ioa,  glavica,  koblla,  ledina,  *  lapina  (putameD)^  Miktila,  mla- 
dica  (surcalas),  nev^sta,  pe<iina,  sikira  (mj.  Bekira),  *  skimine  (mj. 
Bkomine,  stupor  dentium),  sibbta  (mj.  subota),  veri^a,  deslca  (St 
daStica),  divica  (vidaa),  kopllna  (alveus),  kisica  (mj.  koStica),  lislca^ 
*  batlca  (st.  b&tak,  femur  volatilium),  ned^Ja,  prasica,  petiida  (nu- 
mus  quinarius),  pogitia,  lebit^a  (panis  genus),  pal^^,  p^os^je  (furfur) » 
pravica,  krivica,  Pujst)ka  (ime  mjestu),  rudlca,  sestiica,  ienica,  pi- 
nica  (St  pivnica),  tetica,  tirica  (mj.  torica;  arctium  lappa),  iivica, 
Tratnice  (porta  clathrata),  6erdica  (dem.  od  6i,  filia),  Brajitda  (no- 
men  mulieri  in  superiori  regione  urbis  Earlovac  natae),  gimila 
(mj.  gomila),  blazina,  lopkta,  kipriva  (mj.  kopriva),  vladlga  (oneris 
genus),  i^ganica  (sicerae  genus),  pregk^  StaniSa  (ime  muS.),  Fra- 
niSa  (ime  uuS.),  JanklSa  (ime  muS.)f  vudlLja,  kipina  (mj.  kupina, 
rubus  fruticosus),  tadblna,  gredica;  cipika  (cerasi  genus),  *  prestica 
(mj.  prostica,  palus  in  sepimento),  krastStda,  krizitna,  pojkta  (stabulum), 
slanina,  tepica  (grassatrix),  *  putl^£a  (guttur),  step&da  (vas  ligneum 
butyro  conficiendo),  triplne  (mj.  tropine),  mesnica,  iglica  (i  iglica), 
aeiti)a,  batina,  drevlina  (mj.  droptina),  *  pecnica  (fomads  genus), 
bravina  (caro  ovilla),  ju^na,  sir&ta  (St.  sirbta),  srambta,  travica, 
lozica,  nesnica  (mj.  nosnica),  sneSlca  (St.  sn&Sica),  stezica  (mj.  sta- 
zica),  zemlca  (mj.  zornica),  zem)ica,  kin^pja  (mj.  konop]a),  bis^e, 
divjitka  (St  div|aka),  (epbta,  nev^ra,  ne2ica  (mj.  no2ica),  ravnica, 
molitva,  bradica,  dedlca  (dem.  od  deca),  duSlca,  mekiiie,  nesr^a, 
oblida,  temnica  (mj.  tamnica),  travica,  vodlca,  zvezdica,  *  zvonica 
(ictus),  ciglitna,  kaf^na,  sillka  (mj.  solika,  grandinis  genus);  belica 
(prunuB  albus),  "^  brusnlca  (mola  ferramentis  acuendis),  *  splanlca 
(aiveus  aquarius  de  monte  decurrens),  gomica  (jus  dominatoris 
super  yineis),  modrica,  teplice  (mj.  toplice,  thermae),  trnti|e,  Sta- 
ntra  (convicium  in  hominem  nomine  Stanko),  sveilca,  Po}slca 
(mulier  nata  in  regionibus  submontanis),  klupdica,  steklkna  (mj.  sta- 
klana),  novlae,  sedine  (crines  canae),  setlna  (seta),  ridlna  (mj.  ro- 
dina,  segmentum  vitium). 

y)  Imeniee  sa  ^ 
Jedne  imadu   akcenat  "  na  prvome,  a  jedne  na  drugome  slogu. 
aa)  Imeniee  b  akcentom  '^  na  prvora  slogu   u  nom.  sing,  pridr- 
zavaju  ga  kroz  sve  padeie  sing,  i  plur.  nepromijeneno. 
Sififf.  Plur.    . 

1.  Nom.    kdiica  kdiice 

2.  Gen.     kdzice  ksac 


Digitized  by 


Google 


136 


VATROSL^V   B02l43, 

Sing. 

Plur. 

3.  Dat. 

kozici 

kdzicam 

4.  Akuz. 

k5£ica 

kdzice 

5.  Vok. 

kdi^ica 

kozice 

6.  Lok. 

kdfici 

kd^ica 

7.  Inst. 

k6£icu 

kd^icami 

Ovako  se  )og  akcentuju :  iskrica,  korica,  kimica  (dem.  od  kuna, 
culina),  cajtunge  (Zeitung),  rusica  (dem.  od  ruSka^  §tok.  kriiSka), 
laStrica  (assis  quidam),  mel^kica;  ikSrice,  zemlica,  brajdica  (ordo 
vitium),  bistrica  (pruni  genus),  majkica,  murvica,  greblica  (batillum, 
qao  carbones  ex  foraace  corraduntur),  rdi^ica  (dem.  od  ro^a,  Stok. 
r(i£a),  fra)!ca  (dem.  od  fra}a,  fraulein),  tdrbica,  Bistrica  (ime  mjeitii), 
vdzica  (doliolum),  b&Itica  (dem.  od  balta,  securis),  6elica,  ^Ttnica 
(ime  gori),  grslnica  (dem.  od  gr^na),  sirnica. 

P^)  I  imenicama  s  akcentom  '^  na  drugom  slogu  a  nom.  singul. 
ostaje  im  na  istom  slogu  kroz  sve  pade2e  sing,  i  plur.  bez  razllke 
Sing.  Plur^ 

1.  Nom.    kom5ra  (conclave)         komdre 

2.  Gen.     komdre  komor 

3.  Dat.      kom6ri  komdram 

4.  Akuz.  komdru  komdre 

5.  Vok.     komdra  komdre 

6.  Lok.     komdri  komdra 

7.  Inst,     komdru  komdrami 

Oyako  se  jofi  akcentuju :  potkdva,  posuda,  dtbrdta  (mj.  dobrota), 
amrela,  ciprija  i  ceprija  (fascinatio);  bas^nka  (piri  genus),  otava 
(foenum  chordum),  pifitdla,  pokdra,  ve^dra,  kirizma  (mj.  korizma); 
^enidba,  kipice  (mj.  kopice,  tibiale),  meda)a  (numus  in  memoriam 
alicujus  rei  cusus),  neTd}ay  ispHka  (convicium  in  feminam),  rakija, 
gizdd^Yka,  fjgyka  (mulier  subrubea),  krad]ivka^  vugiyka,  8mrd]iyka, 
skupd6a,  teSkdiia,  arenda,  nepr^vda,  la2]ivka,  stradjivka,  kozija 
(pestis),  pijanka,  kodija,  koSslra,  meStrija,  oprelva  (vestitus);  poddba 
i  spoddba  (facies),  patrdla,  £er'3,vka  (pruna),  kisidba  (mj.  kosidba, 
foenisectio),  rezidba  (putatio  vitium),  vezidba  (capistratio  vitium), 
ponuda  (quod  alicui  comedendiim  ofFertur),  firdSna  (St.  trSSna,  gen. 
pi.  2iregaii;  svi  gen.  pi.  ostalijeb  imenica  dvosloSni  su:  krad)ivk, 
vuSivk  itd.). 

(8vrSi6e  se.) 


Digitized  by 


Google 


Pajetkovane. 

Friop<^io  akademik  Luka  Zorb. 

Predano  u  tjedniei  roMreda  JUolagiiko-histori^koga  jugoslavenske  akademije 
snanosH  i  un^etnosH  dne  17.  prasinca  1891* 


(Nastavak  iz 

Pdldz  (pbl&za)  u  ribaftu  znadi 
kad  riba  izide  iz  Skripoya  i  rupS 
te  lazi  po  moru;  onda  je  lako 
ulovit.  Za  to  86  veli:  —  Danas 
je  pbl&z  D.  pr.  gruji6&,  —  a  to 
bude  obi^no  kad  je  mrak. 

Poldgati^poldzitii^ipij  prevedena 
je  fraza  iz  nem.  die  Priifung  ab- 
legen.  Istina,  da  ima  u  puku  po- 
loziti  lozu,  poldiiti  sijeno  konu, 
ali  je  tu  svagda  pravo  poUgane, 
za  to  poldziti  ispit  ^ini  se  dfudno. 
Nije  li  boje  6ut  zavrSiti  jali  svi^Siti 
ispite,  kao  dto  se  veli  svfUti  nauk, 
ill  bpraviti  ispite,  kao  fito  se  veli 
opraviti  posao? 

PoUtuSa  je  mezgra  na  oku,  na- 
rodna  rijed. 

PoUtavac  (poUtdvca)  je  cirsium 
arvense. 

Pbloiitf  a,  0  narodna  je  rijed  i 
znaii  obliquus,   a  protivno  mu  je 


CXIV.  knjige.) 

adverbije  diibah,  n.  pr.  —  Stavi 
dvije  grede  pdloUte  a  dvije  dtibak. 
—  Koliko  ovako  boje  Dego  kni- 
ievno  kalfimiran^  kds,  ito  uprav  i 
ne  odgovara  ideji. 

Poludnevnica  je  zvodo  Sto  preko 
korizme  u  Blatu  ua  Korduli  zove 
u  crkvu  bogo]ubni  narod  i  to  oko 
osam  sata  u  jutro,  dakle  oko 
podne  ako  se  broji  dan  na  sta- 
rinsku  u  dvadeset  i  fietiri  ure.* 

Polddjelac,  polddjelski,  polbdjel- 
stvo  nijesu  narodne  rijedi  nego 
skovane  i  prevedene  u  podobi  la- 
tinske  agricola,  agricuUura  i  est. 
U  nas  se  to  ka^e  t^zSk,  tdzacki, 
teidStvo,  pa  i  pd^ski,  jer  se  veli 
pd^skd  radna.  Za  to  treba  kazat 
tiiacki  zavod,  kniga  o  tezdstvu  ili 
rdtdr,  ratdrstvo,  ratarska  udionica. 

Pomiidora  od  talij.  porno  d'  oro, 
a  to  puk  zove  jabuiiea  crjena. 


V.  St.  Castrapeli  u  Slov..  1881,  sir.  437. 


Digitized  by 


Google 


138 


L.  ZORB, 


Pdm&st  u  Dubrovniku  zna^i 
ciera^  n.  p.  —  rdave  je  pdmasti. 
—  V.  obrdati. 

Pont&pija  iskvarena  talij.  rijeC 
u  Dubrovniku,  i  zove  se  tako 
gvozdeoi  zapdran  kudnijeh  vrats 
Treba  se  otresti  tijeb  tudinaka, 
kad  imamo  lijepijeh  narodnijeh 
rijeti. 

Pdpecak  (pdpecka)  je  narodna 
rijed  za  tadu  brzolu. 

Pdpek.  V.  dvopek. 

Popiraii  (popirane)  znadi  po- 
lijevai^e  rubja  na  suSilu  da  to  viSe 
pobijeli.  To  zovu  u  Dubrovniku 
hijUitiy  a  nalazi  se  tako  gdje  gdje 
i  u  narodnijera  pjesmama;  all 
mislim  da  je  prijevod  iz  talij. 
imhiancare  imbianchire. 

Pdpis  je  prava  rijefi  za  talij. 
coscrizione  (militare)  a  novacehe 
zgodno  odgovara  nem.  Recrutirung, 
jer  je  nbvak  RekruL 

Poplet  (popleia)  je  kraj  mreze 
deb}ega  i  Sirega  oka,  kroz  koja 
se  provude  kostret.  Glagol  je  po- 
pUtati. 

Pbpovka  (patka)  je  ojias  fusca, 
Tako  je  zovu  u  Dubrova^kom 
primorju,  jer  vele  da  dolazi  iz  po- 
pova  blata  u  Hercegovini*. 

PoprSkdriti  znadi  povajati  po 
masti  u  loncu  n.  pr.  bob  kad  se 
vari. 

Poramenica  na  koSuIi  onaj  dio 
te  je  na  ramenu.  Tako  bi  se 
mogli    zvati    gli    spallari,     Osim 


toga  zovu  se  tako  i  trakovi  koji 
u  prijekrst  dri^e  ga6e  preko  ra- 
menK. 

Poridnik  je  narodna  rijed  i  lijepo 
odgovara  latinskoj  colleffa,  a  to  i 
zna6i. 

Poreviniti  se  narodni  je  glagol, 
kojijeoi  se  iskazuje  fraza  collecte 
machen;  n.  p.  —  porevknismo  se 
svi  —  biva  contribuimus  omnes. 
U  knigama  je  sak&plati  ill  jofi 
kako. 

Pbriti  je  na  Pe}eficu  zadipsti 
ili  poUziti  lozu;  za  to  pbrivenica 
je  rdsklad  loze,  kad  se  jedan  prut 
polozi  u  zem]u  ili  pbrije  (zadube), 
te  se  tako  rasklada  jedna  loza  da 
postanu  dvije. 

Pbrivenica.  V.  poriti. 

Porodinac  (porodSncaJ  je  figlio 
cadetto,  a  stariji   je  prvarod^ac. 

Pbrubak  (porupka)  je  orlaiura, 

PbruSiti  se.  V.  Korotovati. 

Pbsada  je  od  nem.  Besatzung. 
Narodna  je  rije^  za  to  straza,  ona 
deta  koja  ^uva  koje  mjesto,  a  to 
u  narodni jem  pjesmama.' 

Pbsaobina  (e).  Vuk  u  nizu  pre- 
numeranats  svome  rje<5niku  zove 
pbsaobinatn  V  atnbasciata;  ali  ne 
djelovane  poslanika  nego  dast  ne- 
govu  a  i  zgradu  gdje  on  stanuje. 
Po  tome  je  bistro  da  je  posldnstvo 
apstraktna  rije^^  te  se  ne  mo2e 
upotreb)avati  i  u  konkretnom 
smislu.  Jedno  je  n.  p.  otacd-stvo  a 
drugo  je  bia§bina. 


*  V.  Mato  Vodopic  u  Slovincu  g.  1880,  str.  32. 

*  —  A  on  jaku  strdzu  ostavio 

Jaku  str&zu  u  Klobuku  gradu.  — 


Digitized  by 


Google 


PA^RTKOVAI^B. 


139 


Pdsijek  je  yrijeme  kad  se  atoka 
ko|e  za  zimnicu,  n.  p.  —  O  p8- 
sijeku  —  Znadi  ova  rijed  i  carne- 
ficina,  all  za  to  gada  bo}e  sjela. 

Podsaia  je  i&ekakva  sprava 
kojom  mazu  suviSno  mlijeko  ieui. 

Posiskuia  je  po  dubrovaSkoj 
okolici  ono  mlijeko  ^ivotiue  Sto 
se  dava  6eda  osim  materina  mlijeka 
ili  i  ono  zivotii^sko  mlijeko,  Sto 
pije  mati  imajuc  £edo  pri  prsima ; 
pa  se  tako  zove  i  sprava  kojom 
^edo  prisr^e  mlijeko. 

Pdsjed  je  narodna  rijed  u  Du- 
brovniku  i  znadi  sijilo^  posijilo  ill 
presto  pdhodna,  u  redeDicama :  — 
idem  na  pdsjed,  kamara  od  po- 
sjeda  i  ost  Grdno  je  dakle  uzi- 
mati  ovu  rijeC  za  talij.  possessOj 
jer  puk  to  ne  razumije,  nego  veli 
za  to  itndne,  drzava,  bastina  i  ost. 
Od  tobo2noga  pbsjeda  (possesso) 
kniga  je  sklopila  pdsjednika  (pos- 
sessore), a  u  puku  je  posjednik 
kao  i  sjidnik^  biva  sijMo,  pbsjed; 
imaodevu  ienn  ili  na  po  se  Sensko 
^)ade,  koje  i^eSto  ima,  zove  kniga 
pbsjednicom,  a  to  je  kao  i  sfednica 
jednako  pdsjed.  Po  tome  je  u  kAi- 
gamsL  pdsjedovati  (possedere )  imati, 
a  u  puka  to  znadi  ohlaziti  koga; 
pak  ima  i  pbsjedovati  se  (ad  in- 
vicem  se  visere),  na  pr.  —  mi  se 
pdsjedujemo  —  biva  mi  idemo 
jedno  u  drugoga  na  pdhodAiL  — 
Eako   se  vidi,   po  samoj  ovoj  ri- 


jedi  kolik  jaz  zija  izmedu  pudkoga 
i  knjifevnoga  jezika!  Eto  glav- 
noga  razloga,  za  Sto  puk  ne  raz- 
umije  udene  knige,  kojima  je 
zgradena  zidina  izmedu  puka  i 
knige. 

Pdspjesno  je  prava  rije6  za  ono 
preme,  pressante  na  knigama.  Ovo 
opa^am,  erbo  u  &ekoj  pripovijesti 
duo  sam  da  je  bilo  na  knizi  tQii, 
Sto  je  grdni  prijevod  iz  talijans. 
preme. 

Pdstaja  je  narodna  rijed  i  znadi 
kratko  ustav)ane  u  putu,  za  to  je 
vrlo  zgodna  za  stacijdni  na  gvoz- 
denijem  putima,  jer  nije  dobra 
rijed  st&nica,  kojom  se  sad  slu^e. 
Stanica  ima  drugo  znadene,  to  je 
mali  Stan,  6Hija\  i  joS  deliiia  lU- 
lica*  u  kogniei.  Velika  pak  pdstaja, 
Sto  zovu  nespretno  kdlodvor,  vrlo 
dobro  moze  se  nazvat  dvdriSte  i 
bez  ikakva  dodatka,  ili  dodavSi 
gvozdenoga  puta  ili  inade. 

Postava  (e)  na  trpezi  je  sud 
s  jelom,  i  to  se  duje  u  puku,  na 
pr.  —  iznijeli  su  nam  pbstavu 
ze)a,  pak  drugu  slana  i  ost.  — 
Po  tome  bi  ova  rijed  mogla  slaziti 
za  talij.  portata. 

Pdstolndk  (pdstolMka)  zove  se 
prteni  bijeli  pokrovac  po  trpezi 
na  obrocima.  Narodne  su  jo§  ri- 
jedi  za  to  trpezhak,  stdlnak.  Ka- 
nimo  se  dakle  tude  napice. 


^  I  u  „Osvetnicima"  je  stanica  delija: 

Zi£ak  2miri  u  debelu  mraku 
U  st&nici  samna  pustii&aka.  — 

*  V.  Slov.  1882,  str.  331,  opaska  2.  Vuko  Vrdevic. 


Digitized  by 


Google 


140 


L    ZORB, 


PoSttk  (pbStikaJ  je  u  Blatu  Da 
Kor^uli  pento,  emissario,  isto  kao 
vjeitak. 

PdSuS  CpdSHSaJ  je  suha  zem)a 
gdje  nema  vode;  na  pr.  —  dina 
iz  pdSusa  —  .  Ova  se  rijed  6uje 
u  Konavlima. 

Potcininik.  V.  mladeSina. 

Pdtega  je  isto  Sto  teffdta,  teS- 
kd6a. 

Pbtez  (pdtezaj  je  festinado,  jer 
poteziti  i  poieiiti  se  zna^i  pdspje- 
Siti  i  pospjeSiti  se,  a  joS  se  u  Du- 
brovniku  govori  pdteii  i  pbieii  se 
u  amialu  pospjeSena,  A  kniga  ovu 
rije5  pbtez  uzimje  za  crtu.  Dokle 
cemo  ovako? 

PoUzalo  (a)  zovu  ribari  mjeftto, 
otkle  se  izteze  mreia  na  kraj. 

Pbtkit  je  navrh  bje&iva  ili  po 
dno  ha}ina  pletena  resa. 

Pbfkreciti,  V.  Kred. 

PotUhuiica  je  nespretna  rije^ 
skovana  od  nevajala  oblika  tlehuy 
tobo2e  dativa  singulara.  Tie  je 
jedtDi  oblik  u  nom.  i  akaz.  sin- 
gulara, Sto  neki  pi§u  pogreino 
flo;  a  u  plur.  ima  gen.  tala,  dat 
tlima  i  lok.  tlih,  uz  koje  oblike 
t^raste  rije^ca  na  (o-im  tlima),  te 
postanu  natala,  natlih;  a  s  ri- 
je^com  s  imamo  oblike  s  natala 
ili  s  natlih.  Za  potUhuiice  narodna 
je  rije6  p6zhfn\uha» 

Pbtoi  je  narodna  rije^  u  frazi 
iti  za  kijem  u  pbtod,  Dobro  je  i 
ovo  zabijeziti,  jer  pbijera  obi^no 
je  rijed  ratna;  za  to  se  i  veli 
ratna  pbtjera.    I  pbtoS  kad  i .  kad 


dolazi  a  torn  smislu,  ali  svagdao 
manoj  potjeri  za  kakvom  fetom, 
za  krad}ivcima ;  i  za  vukove,  med- 
vjede,  pa  u  opce  za  iov  uz  rijed 
hdjka,  narod  veli  pbtoS  a  ne  pb- 
tjera, a  ko  tjera  pbtocnik  je. 

Potpodikati  je  onomatopejska 
rije^  za  pjevaiie  prepelicS.  Na  pr. 
—  prepelica  potpodiie  —  . 

Pbtrk  (pbtrka)  je  charadrius 
minor^  Corrione. 

Pbuza  je  sti^ra  dubrova^ka  na- 
rodna rije6,  Bad  pometnuta;  zna- 
6ila  je  giustiziere,  gendarme,  6emu 
i  sad  ne  bi  mogia  slu^it  za  pu- 
licmane  i  zandare? 

Fonjest  je  rije6,  koju  drze  u 
u^ionicama  za  hisforiju;  no  i  pb^ 
vijest  ima  u  sebi  snage  za  to  zna- 
6ene.  Dakle,  po  rije^i  pbvijesty 
onaj  koji  se  nom  bavi  pbvjesnik 
]%,  kako  ko  donosi  vijesti  vjesnik 
je;  a  ako  je  zenska  glava,  onda 
je  pbvjesnica^  kako  je  vjhnica  koja 
donosi  vijesti,  Prema  tomu  greSka 
je  govorit  i  pisat  pbvjesnica  za 
povijest,  a  joS  gore  povjhnicar  za 
pbvjesnik,  jer  to  potje^e  od  po- 
greSne  rijedi  pbvjesnica, 

Povldiiti  je  u  Konavlima  rav- 
niti  zem]u,  a  pbvla6nica  je  daska, 
kojom  se  ravni. 

Pbvodaj  (pbvod'ija)  zovu  u  oko- 
lici  Dubrovadkoj  bujicu. 

Pbvratak  je  u  poku  recidiva  o 
nemoci.  Govori  se  i  bdvala^  ali  u 
poslovici:  „Gora  je  bdvala  nego 
pbvala.^  Po  tome  bi  pbvala  gadala 
za  iipadak  i   rdzbol.  V.  zaledati. 


Digitized  by 


Google 


PAVVTEOVAl^B. 


141 


Pdorinica  je  narodna  rije^  za 
crijepove  te  su  po  vrhu  od  kuce, 
talij.  colmo. 

Pbvrtnik  je  ubog  i  nevo|nik 
koji  malo  traje  poput  povrda.  Rede 
se  pbvrtnik  na  zem|i,  i  znadi  obidno 
umrli  dovjek. 

PoviJcov  (povukova)  narodna  je 
rijed,  kojom  zovu  onoga  te  uz- 
makne  od  kakva  posla,  povuce  se. 
Za  Sto  se  ne  bi  mogao  zvat  u6e- 
nik  tako,  koji  se^oz^uc^  od  is  pita? 
Na  pr.  —  Od  osam  spravjenika 
detiri  su  zdrela,  dva  nezdrela,  a 
dva  povukova.  — 

Pdvuz  (pdvuzaj  je  koza  kojom 
se  omota  povjesmo  vune  na  ku- 
djeji  ligamen.^ 

Pdzorica  je  u  narodu  c!k  zore; 
na  pr.  —  uputio  sam  se  bafi  u 
pdzoricu  — . 

Pozvizdac  (pozvizddca)  je  va- 
nellus  cri status,  vanello.  V.  kle- 
pavac. 

Pdzika  (e)  je  aurwn  tremulum, 
kojom  se  pozikaju  jabuke  ili  na- 
rande  o  novoj  godini. 

Pra  je  starije  od  sadaSneg  pro.* 
Imamo  je  u  rijedima  na  pr.  pra- 
baba,  pradjed^  praunuk,  prastar 
(uralt)  i  ost.,  dakle  jedino  u  ozna* 
5ivanu  vremena;  ko}ena  i  ost.  Za 
to  je  nespretno  prabishup,  kojom 
rijedi  opisuje  se  starjeginstvo  i  viSe 
dostojanstvo.  Bo|e  nhdbiskup,  kako 
Sto  se  piSe  nMpop. 


PrMo.  V.  perionica. 

Pranhjesta  je  nevjestina  majka. 

Prhpunica  punidina  majka. 

Prhsvekar  svekrov  otac. 

Pritsvekrva  svekrvina  mati. 

Pri^stric  je  stric  o6ev  ili  djedov 
brat.   Zove  se  jos  stari  stric. 

Prhstrina  je  djedova  sestra. 

Prdsiti  je  u  Konavlima  oko- 
pavati  golokud  (kukuruz)  po 
drug!  put. 

Prdtast  je  tastov  otac. 

Prhtetka.  V.  prastrina. 

Praujae  je  materin  ujac. 

Priujak  isto  Sto  praujae. 

Prhujna  je  materina  ujna. 

PraviS  (pravida)    je    suvrst    ci- 
pola  u  Rijeci  dubrovadkoj. 
Prdvilo  je  redalica. 

Prhvorek  je  grdni  prijevod  u 
naSijem  knigama  i  novinama  rijeci 
verdetto,  kad  porotnici  odgovaraju  ; 
jer  verdetto  potjece  od  latinske 
rijedi  vere  dictum^  za  to  je  pri- 
jevod pravorek  po  nikakvom  pra- 
vilu,  i  po  tome  je  rijed  nerazum- 
]iva  puku.  Naj  bo|e  je  za  to 
kazat  prhsuda  a  u  frazi  se  kaze 
da  su  porotnici  dsjekli. 

Pr&zet  je  zetov  otac. 

Frdznicaje  psovka  zenskoj  glavi 
u  Cavtatu,  koja  dangabi,  ne  vri- 
jedi  i  nema  nidta.  Muski  je  dru- 
govdje  prhznov.^ 


*  Starosl.  je  noK«3i  Sto  oJgovara  pdvuzu,  a  u  Vuka  je  pduz. 

*  Pored  i  pa  i  po. 

'  I  u  ^Gorskom  Vijencu" : 

—  Svi  nuglovi  punani  praznova  — . 


Digitized  by 


Google 


142 


L.    ZORB, 


PrMona  na^  pomorska  rijed 
za  grad  Barielonu.  V.  Brzi|. 

Pf-cat^  a,  o  veil  se  o  mazgi  kad 
baca  nogama. 

PHica  (e)  isto  je  Sto  masovac 
(masovcoj,  crveni  mrav. 

Prebira  (e)  u  Hercegovini  znadi 
peiquisizione  na  pr.  financijskijeh 
strata. 

Pribiti.  V  razlikosti  je  Jepota; 
za  to  2emu  sved  isti  glagol  i  ako 
je  debar,  kad  imamo  drugi  bo]i, 
jer  8  frazom.  Nije  li  bole  6ut :  — 
Pribimo  jedno  za  drugo  —  nego 
vazda  nadoknadimo  i  est. 

Prkdaja  znaCi  same  dediiio  (pre- 
dati  se),  a  nikako  pripovijest  od 
usta  do  usta.  To  se  zove  uprav 
prica,  n.  p.  —  ostalo  je  u  prUi. 
—  Ako  je  assioma,  tad  se  zove 
rijec,  n.  p.  —  Stara  je  rijei.  — 
Ako  je  pak  cuvstvo^  onda  je  naj 
bo)e  kazat  prhruha  na  podobje 
pdrukey  jer  preriiHti  znadi  trans- 
fundere^. 

Preddvati  znadi  dedere,  najskoli 
u  ratu,  n.  p.  preddvati  oruzjO; 
grad  i  ost.  Za  to  preddvati  (tra- 
diren)  u  udionicama  ne  va|a.  To 
80  zove  iiciti^  nhstav\at%^  pak  za 
to  i  iicite},  nhstavnik. 

Predbadvati^  predbdciti  i  oatalo 
lio  se  ispreda  iz  ovijeh  glagols 
grdna  je  nijemitina  od  vorwerfen; 
u  nas  se  to  kaie  koriti^  prikoriti^ 
pa  i  prigovbriti  doAekle. 

PrediziVj  a,  o  narodni  adjektiv, 
onaj  koji  preda. 


Prhdgrade  nije  narodna  rije6 
nego  prevedena  iz  nem.  Vorstadi, 
U  narodu  se  to  zove  zhgrade  (za 
gradom)  ili  pbdgrade  (suburbium). 
U  Dubrovniku  sjeverni  dio  zitr- 
grada  zove  se  za  gradom. 

Prediviite  je  niva,  g<Jje  raste 
2uka  (u  Pojicima). 

PrMnost  je  skovana  rijed  i  za 
to  nerazumjiva.  Mece  se  u  frazu: 
—  imati  prednost  —  Sto  je  pri- 
jevod  iz  talij.  aver  la  preferenza. 
To  se  u  puku  govori:  Biti  boji, 
biti  prvi,  onaj  6e  postiH  mjesto  koji 
i  ost 

Predrasuda.  V.  babufitine. 

PrHrt,  i  je  narodna  rije^  za 
grfiku  kilu,  V.  prijedor. 

Predstbrozni  ruska  je  rijefi;  ko- 
jom  je  ad  litteram  prevedena 
grdka  profilakti6ni.  Obifino  piSu 
mjera  predstorozna  po  talij.  mi- 
aura  profilattica.  Kako  se  vidi,  to 
nije  ni  poSto  narodni  na^^in  go- 
vora,  jer  puk  ne  bi  to  razumio. 
Nije  li  bote  kazati,  a  razumlivije 
skrb  za  ocuvane  javnoga  zdravla^ 
pofito  se  u  puku  govori  iivati  se, 
Hvati  zdrav^e  i  ost. 

Prhgldviti  je  narodni  glagol  i 
znadi  odmiiknuU^  odgoditi  n.  p. 
krsno  ime,  sveca  i  ost.  V.  pre- 
loiiti. 

Priglavni  i  priglavne.  V.  Sta- 
ja6ica. 

Pregbdisnik,  V.  opetovati,  ope- 
tovnak. 


*  V.  Vukov  rjeCnik. 


Digitized  by 


Google 


PA^nTKOYAl^. 


143 


Pregddiititi.  V.  opetovati,  ope- 
to  v  oak. 

Pregbniti  se.  V.  prijegon. 

Pregorjeti  je  narodna  rijed  a 
vrlo  lijepa;  ipak  je  tiska  iz  jezika 
kAiievnoga  stara  i  nenarodna 
Srtvovati;  pak  takoder  Srtva  goui 
prijigor^  a  SrtvovaAe  pregorijivane, 
Citamo   po  knigama  i  novinama: 

—  Ja  bi  Srtvovao  po  bica;  Bivuj 
i  ti  Stogod.  —  Kad  bi  ovako  duo 
naS  se|ak,  zanago  ne  bi  do  kraja 
razumio,  {er  bi  se  nadao  duti* 
ovako:  Ja  bi  pregorio,  pregdri  i 
ti.  —  Sinonimi  sa  ovomu  glagola 
pHSalitiy  SL  donekle  i  prebdfetL 

Prhgratha  je  lijepa  rijefi  sa 
osjeke  na  brodovima,  lito  talijanac 
veli  i,  11  posiOj  a  naSi  po  tali- 
jansku  post  fposta),  Dakle  I,  II, 
III  pregratka, 

Prik  u  nesrecnoj  frazi  spuSvom 
prek  po  iiemadkomu  je  Schwamm 
daruber,  i  mislim  da  nema  gorega 
barbarizma  u  jeziku,  te  nije  ni 
potreba  govorit  du]e  o  takoj  ne- 
spretnosti.    To   se   narodno   veli: 

—  Dm  8ve  —  na  gomilu  —  i  ost. 
Prekosirati   je  neunijereno    Sto 

raditi  ili  govoriti. 

Prikrada  je  ukrasti  u  lupe^a 
ono  Sto  je  on  tebi  ukrao. 

PreldiitL  V.  preglaviti. 

Premdhnuti  V.  filliti. 

Prinaglica  je  hitna,  Eile,  na- 
rodna rije6. 


PrenoSie  (prhioUeta)  je  dijete 
preko  vremena.  V.  donoi6e  i  ne- 
donoi^e. 

Preplijitati  je  narodni  glagol  i 
znafi  fitessere,  agticchiare, 

Prepbditi  ku6u  narodna  je  fraza 
i  znadi  napraviti  novi  pod. 

Prepdznoti  se  zna^i  u  Konav- 
lima  preobraziti  ae,  trasformarsi ; 
n.  p.  —  Kako  si  se  prepbznao 
(iza  nemoci) !  —  Kako  se  ova  na- 
randa  prepdznala  (od  studeni)! 

Preriihiti  zna^i  riorlare,  opet 
pordbiti. 

PreruHU.  V.  ujam^iti,  ingvaz- 
dati. 

Prhirdk  je  velika  sirota. 

Prisjednik  nije  narodna  rijed,  i 
teSko  6e  je  prava  ki&iga  primiti 
pri  mnogijem  narodnijem  rijeSima: 
gldva,  gUiv&r,  pogl&var,  pdglavica, 
nhieonik,  Uonik,  prmjenac,  siarje- 
Una  i  ost.  n.  p.  sudadki  pdglavica, 
pHijenac  porotniSki,  starj^na  so- 
nata i  ost. 

Presjika  je  kao  dolina  fuvala, 
vallisj  preko  kakve  koso  jail  pla- 
nineS  te  je  za  to  nezgodna  rije6 
u  udionicama  za  sezione  conica, 
Ne  bi  li  bo|a  za  to  bila  narodna 
rijed  riiaA  (rezAaJ? 

Prhslo  je  isto  Sto  i  prijelaz, 

Presotdniti  je  primamiti,  doiazi 
od  sotdne  (satanasj. 

Pristdti  je  narodna  rijed  u  Du- 
brovniku  i  zna^i  dugo  stati,  pa 
se  pokvaritiy   ali  samo  o  hrani,  o 


*  V.  Vukov  rje^nik. 


Digitized  by 


Google 


144 


L.  ZORB, 


vocu   i   ost.   n.  p.  —  prhtdla  je 
brana,  oriz,  dina  i  ost* 

Prhuka  je  rasplet  bjeive,  pleti- 
'hah  i  u  opce  svega  Sto  ae  plete. 
PrUezno  narodna  rije6  za  tudu 
VQzno  Sto  vidi. 

Prhtilak  (prUicka)  prava  je  rijefi 
za  Ueberschuss  u  drzaynijem  po- 
troScima,  jer  se  veil,  da  pritiie 
kad  ostane,  a  ostale  rijedi  vtSak  i 
silvisak  i  ako  gadaju  po  smislu, 
navlag  potot^a^  jer  se  veli,  da  ko 
ima  ^ega  siiviSe,  mogle  bi  imat  i 
drngo  zna^eAe;  mogle  bi  pokazivat 
i  mnozlnu  i  dbilnost;  n.  p.  —  u 
naSem  drzavnom  potroSku  ima  ove 
godine  prHicka  i  suviika. 

PretpoHtati  je  prijevod  iz  nem. 
vorziehen^  a  to  se  ka£e  voleti  jed- 
nomu  Hi  jednoga  nego  drugomu 
ili  drugoga. 

Pretpbstaviti  i  ovo  je  prijevod 
iz  uem.  vorsetzen,  a  to  se  veli  naiki 
stiiviH  ili  mUnuti  koga  nad  kijem 
ili  pred  koga;  iznijeti  Sto  pred 
koga;  umisliti  Sto  i  ost. 

PrHrga  je  narodna  rijed  u  Bosni 
i  zna^i  tP-gbvlida,  To  je  isto  i  pri- 
trgarica, 

Preuzim  (preiizima)  lijepa  na- 
rodna rije6  za  rappresaglia. 

Previtak  (previtka)  je  promjena 
djeteta  u  povoju,  n.  p.  —  donesi 
mi  previtak  —  biva  povoj  i  pe- 
lene. 

Prevrta\ka  zove  se  u  Dubrov- 
niku  u  nekoj  crkvi  velike  nede}e 
sprava,  koja  se  vrti  i  kaze  raz- 
li^ite  postaje  muke  gospodine.  Za 
Sto  ne  bi  se  mogao  tako  zvati  re- 


volver^ kad  su  ga  i  talijanci  pre- 
veli  revoltelln? 

Prizdanka  je  prava  rije6  za 
osobitu  groznicu,  teriiana,  jer  priz- 
dan  znadi  svaki  tredi  dan. 

Prei^eti  isto  je  Sto  rriisfiuti  se; 
to  i  vidi. 

P^hda  (e)  je  dobra  rijcfi  za 
falbala,   biva  resa  ienske  ha|ine. 

PrhnArina  je  prhnasta  zemla, 
gdje  se  lako  drobi  kameAe. 

Prhiitina  (u  Konavlima  prtUina^ 
jer  ne  izgovaraju  hj  veliki  phhut 
u  glavi. 

Prlbran  &vjek  je  u  Konavlima 
ugledan. 

PricaSni  (prijatel)  i®  "  narodu 
onaj  8  kojijem  pijeS  iz  jedne  &i5e. 

Priceti  i  priUnati  je  narodna 
rijed  oko  Dubrovnika,  i  tako  se 
govori  0  kravi,  kad  joj  pristupa 
mlijeko,  n.  p.  krava  prlfihe  — 
kad  spuSta  vime. 

Pridati  se  dijete  narodna  je  fr*.za 
i  znafii  roditi  se,  n.  p.  —  Pridalo 
vam  se  dijete  —  biva  nadoSlo  je, 
nadodalo  vam  se  joS  jedno  dijete. 

Pridrnuti  se  zna6i  naglo  se 
okrenuti,  n.  p.  —  Sto  si  pridrnuo  ? 

Pr%goda  (e)  je  oko  (bottone)  Sto 
se  navrne  sa  stablike  na  stabliku. 
Cuo  sam  re6i:  —  Nema  na  ovoj 
ni  jedne  prlgode, 

Prihvatiti  zovu  naSi  na  rijekama 
pristupati  kraju  ii  ladi,  Sto  na  pri- 
morju  ka^u  po  talij.  akdstat  (acco- 
stare).  Tako  se  isto  kaze  pristati, 
pa  po  tome  i  pristaniste. 


Digitized  by 


Google 


PAVVrKOYAlita. 


145 


Prijigan  je  bitka  u  dvojicu,  a 
glagol  je  pregdfUti  se,  I  ova  bi 
rijed  alu£ila  za  duello.  N.  p.  —  u 
prijigonu  su  se  ona  dva  junaka 
ogledali.  —  V.  dvoboj. 

Prije^ba  isio  8to  i  prevlaka,  iatmo. 

Prijihod  je  narodna  rijed  na  ri- 
jekama  i  znadi  traghetto,  Na  rijeci 
dubrova5koj  se  to  zove  broddrica, 
a  u  Cavtatu  je  broddrica  obala, 
gdje  pristupaju  lade,  biva  grada 
tt  morn,  da  lakie  brodovi  pristupe. 
To  sad  po  knigama  zovu  nezgodno 
m6st,  jer  je  most,  kako  je  po- 
znato,  AeSto  drugo.  U  Stona 
je  ostalo  ime  tomu  pristiipu^  ali 
mjesno  je  ime  i  zove  se  brod 
(brodaca)  ito  se  iskrivilo  u  broce, 
mo2e  biti  od  talijanskoga  na^ina 
pisana  Brozze,  ali  u  genitivu  je 
brodaca  i  plur.  tantum.  Multa  re- 
nascentur  i  est. 

Prijipaa  (prijipasa)  je  putac  te 
dijeli  badtinu. 

Prijet  (prijeta)  je  tetano,  n.  p. 
—  udario   mu  je  prijet   u  nogu. 

Prijitrap  (prijitrapa)  je  niva, 
Sto  se  dvije  godine  izastopce  trapi. 

Prijhvarke  isto  kao  i  prijevamo. 

Prijivjes  (prijiojesa)  osim  obi6- 
QOga  zna^eAa  (velum)  znadi  i  dr- 
veni  Bvod  pozladen  te  je  povrb 
ikoDft.  Tako  bi  se  mogao  zvati  u 
gradevini  onaj  kameni  ures  povrb 
pragova  vrats  i  prozorSl. 

Pr1A;/a  je  isto  Sto  priganica,  biva 
tijesto  uskisnuto  i  prigano  u  ulju. 

PfVclon  (prlklona)  je  na  prozo- 
rima  za  caklom  iznutra  drveni 
R.  J.  A.   oxv. 


zastav  da  nije  sirjetlosti  n  sobL 
To  80  u  Dubrovniku  zove  po  talij. 
shura. 

Prikojasa  (e)  je  isto  ito  iiMny 
a  glagol  je  prikojasiti  effici^  acch 
dere.  Dakle  prVcojasa  pravi  talij. 
effetto. 

Prilipoda  je  £ensko  de{ade,  koje 
se  pedi  i  ulaga. 

Prim  (prima)  je  prostor  u  ladi 
medu  prvijem  i  drugijem  bankom. 

Prlmak  (primaka)  je  iirene  u 
pletivu  bjedava,  a  Umak  je  u2ene. 
Pristojni  sa.  glagoli  primhknuti  i 
umdknuti,  primicati  ilmicati. 

Primati  je  narodni  glagol,  koji 
zDadi  isto  kao  ucehe  na  pamet. 
U  narodnom  pripovijeda&u  veli  se: 
—  Eako  umijeS  tu  pjeamu?  — 
Ead  je  on  pjevao,  ja  sam  polako 
primao.  —  Po  tome  je  odito  da 
primiii  i  primaH  mo2e  lijepo  slu- 
ziti  za  tiUti  na  pamet. 

Primen  (primena)  ili  primena 
(e)  jedino  u  frazi  ne  budi  pri- 
mena, biva  prigovora. 

Primetak  fprimetka)  je  prilo^ak 
u  vezivu,  Sto  se  nadoda,  priSivSi 
vez  na  vez,  ali  mali  na  veliki. 
Ova  bi  rijed  u  gramatici  bila  pri- 
kladna  zsl  prilog,  ne  za  to  Sto  je 
prilog  loS,  nego  da  nije  smetne 
s  prijidlogom,  koji  je  debar  za 
praepositio,  ali  nikako  ne  ide  za 
proposia,  Vorschlag,  jer  ovdje  je 
prijedlog  pro  a  gore  je  prae.  Ovo 
je  mntei  komu  nema  kraja.  Pri- 
jidlog  je  u  nas  i  proposia  i  pre* 
posizione,  po  tome  i  glagol  pred- 

10 


Digitized  by 


Google 


146 


L.  ZORBy 


fdSiU  i  predlhgati  i  ost.  ne  vala. 
jKako  iemo  dakle?  Cemu  se  libimo 
od  narodnoga  na^iua  govora^  koji 
npriiy  pogada,  a  ugada  i  klasid- 
nomu  nadinu  lalinskomu  rasprav- 
|a6a  posals.  NaS  ae|ak,  kad  pripo- 
vijeda  da  au  se  domaiini  kapili 
na  kaznadinu,  nabraja  ko  je  fito  u 
flkupitini  \znio;  pa  bad  je  to  pred- 
IdUti,  a  gada  a  latinakijem  fero. 
Dakle  /erre  legem  bi6e  Iznijeti 
zakon,  ili  izndsiti,  ,kako.  je  re5e- 
nica;  oni  koji  Iznosi  bice  izndsite}, 
a  Iznesak  (da  nije  amfibolidije 
8  izmsom  Hi  8  .Iznoskom)  pro- 
|>05/a.'0vako;  mislim,  pogodicemo 
ae  a  duhom  jezika^  i  ubjegnudemo 
amutniy  koja  naa  prati,  kad  ae 
ovijem  rije^ima  alu^imo. 

Pritnltaia.  V.  praluk. 

PrimUiti.  V.  prsluk. 

-  Primitak  (primitka)  je  u  biro- 
krackom  je^ku  ricevimento,  n.  p. 
primitak  spiaS.  Ali  to  Dije  Da- 
rodna  rije6,  i  ako  je  koji  rjednik 
ll^2e^  Nije  ni  potreba  te  rijedi, 
j.er  ae  perifrazom  po  dahu  jezika 
bo|e  kaSe,  n.  p.  —  o^itujem  da 
aam  prtmio  to  i  to  —  injesto  — 
javjam  primitak  toga  i  toga.  — 
No  ako  je  bai  potreba  te  rijedi, 
onda  je  bo|i  pAjam,  kako  zdjam^ 
ndjam  i  oat.  N.  p.  —  prljam  spiaa 
zabileien  je  na  20  Oktobra  — 
i  oati 

Prlmka  je  u  birokraciji  ricevula; 
takoder  i  pr\mnica^  ali  obje  au  ne- 


Darodne  i  akovane,   te  ih   puk  ne 
razumije.  V.  prizdanica. 

Prioro^jeuBoani  kmet  (dipHja) 
koji  nije  ataino  namjeSten,  nego 
za  vrijeme  ore  i  radi.  Dakle  eo- 
lono  instabile.  Prijedlog  pri  oaim 
drogoga  zna6ena  lakazuje  i  uz- 
grednu,  bjegucu  jali  vremenita 
radnu  one  rijedi  kojoj  je  pridan. 
Pritvor  n.  p.  prelazni  je  zdtvor ; 
pribd8ti  je  za  daa  priditi ;  pridjevak 
der  Zuname;  prikumak  namjeanik 
kuma;  pHnovak  Anbau;  prtrez 
Nebemteuer ;  prismok  Zubei88 ; 
prUesak  mala  desica  (pripojaanica) 
Sto  viai  aprijeda  o  kajiiu;  pricek 
je  prelazno  i  viemenito  (fekaiie 
(o  dugu)  i  oat.  Za  ito  ae  ne  bi 
moglo  kazat  prigli^oar  vicepresi- 
dentey  pribiskup  tncariOy  prikra} 
piceri  i  08t, 

PripHlati  zoadi  attaccare  eon 
nastri. 

Pripirati  ruble,  V.  aakovati. 
.  Priple8kati    kruh    jeat    amediti 
dlanom  kad  je  umijeSen. 

PrlplovStina  je  svaka  atvar  te 
ae  vidi  da  pluta  po  mom  iz  daleka, 
a  ne  zna  ae  ito  je. 

Priprijktiti  je  narodna  rije5, 
koja  moie  u6i  u  and  za  frazu 
80tto  comminatoria^  n.  p.  prlpri- 
jHnom  ili  pr%priji6ehefn  ili  kakogod 
ina^e. 

Pripu8t  je  infervallo  o  vremenu, 
n.  p.  —  na  pr/jpwsrje  avaka  atvar 
alada.  — 


*  Pardiiiev. 


Digitized  by 


Google 


pA^mrKOYAM. 


147 


Prirodnost  \e  u  Eonaylima  il 
naturale  6e]adeta,  d.  p.  to  je  Ae- 
gova  prirodnost 

Prirok  je  dijfiUo,  isto  kao  porok. 
Kanimo  Be  dakle  arapske  tndhne, 
koja  je  po3tala  i  talijanska  a  formi 
mcigfagna. 

PrisamUaea.  V.  prdlak. 

PrisamUiti.  V.  prsluk. 

Prisjeda  (e)  je  prava  narodna 
rijed  za  talij.  asses^ore,  a  lijepa 
je  i  starinska  pHsjedak'^^  ali  ne 
prisjednik,  koji  znadi  maliili  kratki 
poBJed  jail  stolac  po  onomu  fita 
je  redeno  pod  rijedi  priorac,  jer 
sjldnik  je  narodna  rijed  za  sedile, 
siiz.  Dakle  prisjeda  dobra  je  forma, 
a  ima  potvrde  i  u  z&sjedi,  Sto  vidi. 

Prisjedak  (prisjetka).  V.  priajeda. 

Priduga  je  u  Konavlima  Sto  u 
Herc^ovini  prisluiba,  uzgredno 
krdno  ime. 

Prisnutak  je  prilo£ak  tkanini^ 
aggiunta  alV  ordito. 

Pristaniite.  V.  prihvatiti. 

PristcUi  je  u  nekom  smialu  pd^ 
ceii,  prama  pristcUi  dovriiti;  n.  p. 
—  pristao  je  raditi.  —  i  pristao 
je  raditi. 

Prisutan,  prisutnoH,  pHsustm  i 
prisustvovati  —  ruske  an  forme  i 
rije^i.  U  naa  bi  trebalo  da  bude 
ptisudan  i  pr\m6noBt',  pak  pri- 
sujslvo  i  pHsujsttapoti ;  jer  bi  bilo 
prisuSi  (npHdbiTB)  aadaine  parti- 


cipije.*  Narodne  au  za  to  rifedi 
nAzoian,  nitzoinost,  tUizoije,  biti 
nhzocan  (kao  bizocan).  V.  izo£an 
i  nazodan. 

PHsvetii^  je  revanche;  ima  je  a 
J^nbiie  u  ovom  amielo.  Glagol  je 
prlsvititi. 

Priveza  (e)  je  koatretno  nie, 
kojim  ae  aveie  nU'eia  a  nnre£om; 

PHveziea  je  iekakav  vez  na 
rokavima  ienske  koSu{e  u  .Eonav- 
lima. 

Privezice  (fi)  plur.  tantam,  vrata 
yeziva. 

Priood.  V.  priyod£ad. 

Privodlad  je.  narodna  rije^,  a 
to  au  djeca  privedkna  od  matere 
drugomn  muia.  Privod  je  jedno 
od  te  djece. 

Privolak  fprivolka)  je  boocane 
goloso ;  priwlica  je  iata  atvar. 

Privolica  (e).  V.  priyo)ak. 

Prizemni  stan  je  neya}ala  rije6 
za  talij.  piah  terreno.  U  naroda 
kniSica  koja  noma  poda  zo?e  ae 
pozhnluha,  dakle  pozimluini  stan; 
to  i  vidi. 

Priznanica  je  naj  bo{a  rije6  za 
quietama.  U  narodnijem  formn- 
lama  ima  i  oya :  —  Ja  priznajem 
da  sam  primio  —  po  tome  je  pri- 
znanica zgodna  rije5,  pa  i  narodna^ 
jer  ae  lijepo  razumije.  Prlmnica 
$to  ae  aad  jiom  sluie,  prijeyod  je 
iz  talij.  ricevnta;  pa  i  onako   ne 


'  U  Maruli6a.  . 

*  U  Dubroyniku  adjektiv  izu6i  {egregius)  nije  od  \zbiti  (naiBiiTH), 
nego  je  anorganaka  forma  od  hsi-htm,  te  bi  imao  glasiti  i;^^(^^  To  je 
iato  kao  gorudi  mjeato  j^or^A"  i  oat. 


Digitized  by 


Google 


148 


L.  BOBBy 


ide^  jor  je  noma;  a  kad  bi  je  i 
bilo,  avala  bi  se  primlmica,  i  bila 
bi  to  bi}kaj  koja  ae  prima,  akro- 
jena  po  narodnijem  sMenicama  i 
prisadenicama.  Eie  vr6i,  prtvrci, 
priznanica,  Bklop)ena  po  kalapu 
pdslanice  biva  knige,  naj  bo|a  je 
rije^  za  tu  stvar.  Pifia  i  tUunir- 
nica.  Ova  lAtogod  uhu  godi,  ali 
n&mira  je  posve  ^rdna;  rijed  izo- 
pa^ena  poput  mature,  universe  i  ost. 

Prka  je  ovca  crnoga  runa,  a 
gdje  ter  gdje  na  pedate  bijele,  a 
nav]ai  na  6elu. 

PrHkati  je  narodni  glagol  i 
%nadi  blaterare;  prezenat  )e  ja 
prkikam, 

Ffl  (phiaj  je  trkla. 

Phnovac  (pHrnovcaJ  je  falco 
tinunculus. 

FHavka  je  nekakya  morska 
obla  tiio$la  na  iriJQzove  (a  scanna- 
lature)  u  Pagu. 

Prbbad  (prdbada)  narodna  je 
rijed  za  talij,  puntura,  pleuriiis. 
V.  protisak. 

Prdbigora  (e)  je  skitaljca. 

Prdbodac  (prbbdcaj  je  8i|ak. 

Probddaca  je  u  Konavlima  gla- 
yiJSata  igla.  Isto  je  i  zabadaca. 
.   ProbugAcat  V.  Sugava. 

Prdcjepac  (prbcjepca)  je  nJadi  sir 
pritiamit  u  procjepanoj  palici. 

PrbH  je  lijepi  narodni  glagol 
za  talij,  preterire,  n.  p.  —  Nemoj 
ti  mene  prd6i. 

ProdevHiti  se  isto  jako  zaduditi 
se,  zapaniti  ae.  : 


Prdgon  (prbgona)  je  u  Konav- 
lima stramputica;  kojom  gone  zi- 
votinu. 

Prdjezdri  (prbjezdara)  plar. 
tantum.  To  je  tijesno  izmedn  otoka 
Sipana,  Lopada  i  Eolodepa  kod 
Dubrovnika.  Ne  bi  li  to  u  deogra- 
fiji  zdravo  palo  za  kakvu  vrstu 
prolazaka  ili  klapaca! 

Prdkop  (prokopa)  je  narodna 
rijed;  ali  za  jamO;  vodovale,  koji 
BU  odoz^o  otvoreni;  dakle  ]eprbkop 
debar  za  Suez  i  Panamu,  ali  nije 
za  one  radne^  gdje  se  rije,  kao 
za  prolaze  gdje  se  prorije  brdo. 
To  u  Bosni  narod  zove  prbrov  i 
naj  zgodnija  je  rijed  za  tunnel. 

ProkrijiUiiti  je  glagol  za  vri- 
jeme  i  bolest  kad  okrene  na  bo|e. 

Prbnar  je  feudalac,  a  prbharstvo 
feudalnost,  stare  rijedi,  kojij^  ima 
u  !l^ubiSe. 

Proplnjaca  je  Veronica  cym- 
balaria. 

Prdpor  (prbpara)  je  isto  Sto 
raapor  ili  rasporak  na  hajini. 

Prdpuh  (prdpuha)  zove  pak  la 
corrente  d  aria, 

Prbpuhaj  (prdpuha ja)  je  rupa 
produga  u  stijeni,  u  koju  se  uvla^e 
obidno  zmije,  &igli,  puai,  miii  i 
druge  zivine.^ 

PrbpuiteAe  bo^ije  narodna  riJed 
za  fato,  ili  volonth  di  Dio. 

Proraiun  (proraciinaj  je  ri}e& 
grdno  skovana  za  uslavnoga  doba 
i  nom  prevode  rijed  preventivo, 
Aemr.  Voranschlag.  Ostaviroo  to  da 


^  V.  S.  Castrapelli  u  Slovincu  god.  1882,  str.  187. 


Digitized  by 


Google 


FAVVrKOYA^B. 


149 


je  i  r&cun  tuda  rije^  fratione), 
Sto  je  u  atari jem  knigama^  razlog, 
ipak  je  sad  ponarodena;  ali  pro- 
rhimi  nikako,  pa  prrjedlog  jpro 
nema  te  yrijednosti,  koju  joj  pri- 
laiu  o  ovome  sklopu.  Vidimo,  ima 
li  za  to  zgodDije  rijedi  u  paku, 
kad  86  86)ak  sprema  na  put,  nosi 
a  torbi  trdiak,  Sto  je  odredio  za 
nekoliko  danS^  a  naravno  jofi  to 
nije  istratio.  Eto  rijedi  za  prb- 
racun.  Dakle  zemaptki^  driavtii 
trbSak.  Cansuntivo  zovu  pak  u 
knizi  phzbroj;  ova  je  rijefi  sko- 
▼ana  od  stafoga  prijedloga  pa,  te 
BDa^i  poslije  kako  a  rije^ima  pa- 
birak,  pafeiak  i  OBt.,  i  od  zbroja, 
biva  iznosa.  Dakle  je  piubroj 
zbrajahe  konaino,  biva^  kad  se 
t8trati]o,  Sto  ae  odredilo  u  iroiku. 
To  narod  zove  pbtroiak;  dakle 
opiinski,  semafski,  driavni  pd- 
troiak.  Kad  bi  ko  na  ovo  opazio, 
da  je  troSak  u  op6e  spesa,  i  da 
6e  bit  mete2a,  moiemo  mu  odgo- 
Yorit  ono  fito  je  zabi{eieno  pod 
rijedi  dotiian,  pa  i  to  da  rijeSi 
troika  u  smislu  preventiva  ill  pb- 
troika  za  consuntivo  dodava  se 
op^inski,  zemalski  ili  driavni,  jali 
se  to  razumijeYa  kao  Sto  i  talijanci 
kad  rade  o  troSkovima  Yele  za 
drfava,  opdinu  i  ost.  co^tio  preven- 
tivo  e  consuntivo;  a  kad  ka2a  samo 
preventipo  i  consuntivo^  onda  se 
razamijeva  conio. 

Prdrov  (prorova),  V.  prokop. 

Prdstrica  je  Sto  i  plosnica. 

'  U  Marali6a. 


ProHkati  je  narodni  glagol,  i 
8la2i  u  frazi  proHkati  tanetom, 
ili  maiem  koga,  i  odgovara  talij. 
passar  oltre  per  oltre. 

PfdHv  fproHva)  narodna  rijed, 
i  slu2i  na  pobojcu  kad  je  iaY 
8  jedne  na  dragn  stranu. 

Prbi^  mnogi  piSu  za  molbenicu, 
ali  to  ne  odgoYara  duhu  jezika. 
Proina  je  Sto  6ini  prosjak,  dakle 
betteln,  jer  siromasi,  kaladeri  i 
fratri  idu  a  proSAu.  Za  OYe  po- 
tone  uvela  se  rije^  talijanska  po 
dijalektu  cerka  (zerca),  mjesto 
ceritf;  biYa  ierka. 

Proiiukavati  se  isto  je  kao  pro^ 
Sukavati  se^  biva  razglasivati  se 
u  potaji. 

Protizavica  je  muiilo,  ectdeo,  i 
to  u  I^ubiSe. 

Prbtisak  (prbHdca)  narodna  rije6 
a  Konavlima,  isto  Sto  i  prbbad,  la 
polmonea.  U  DubroYniku  pak  ima 
glagol  prbtisnuH;  n.  p.  —  prbtislo 
ga  je  —  reie  se  kad  ko  oboli  od 
prbtiska. 

Prbtivak  (prbtivkajje  lysimachos, 
koji  se  umijeSa  izmedu  dva  parca, 
pak  ih  pomiri.  Navodim  oYdje 
ova  rijed,  koja  bi  mogla  gadati 
za  giudice  di  pace,  naravno  u  pre- 
nesenom  smisla;  jer  satn  vidio 
negdje  da  ima  sudaca  mirmjeh, 
pak  sam  u  prvi  mab  pomislio, 
da  ie  bit  i  nimlrnijeh  sudaca  u 
onoj  krajini;  a  kad  tamo  to  je 
zna^ilo  giudici  di  pace,  Daj  budi 
da  su  kazali  pomiritel  ili  tnirotvor. 


Digitized  by 


Google 


150 


L.  ZOKB, 


I  a  dipIomaciJBke  posle  mogla  bi 
se  uvesti  nj^6  prdtivak  za  velike 
arbitrate;  dakle  za  arbitro. 

Proti^lovle  ]e  rijeS  oaudena  vei 
davno  i  radi  pnroga  dijela  rije^^i 
protu,  ^ega  u  jeziku  nema,  i  radi 
dnige  rijedi  alovle  skovane  od  na- 
Sega  korijena  slu,  ali  je  kov  ne- 
narodni.  Narodna  je  za  to  rijed 
dpreka^  koja  ako  vazda  ne  '  gada 
aha,  to  je  sve  do  obike. 

Prdumiti  se  isto  je  kao  promi- 
sliti  ae. 

PrduSiti  se  govore  o  igli  kad 
joj  slome  uSi,  n.  p.  —  prduiita  se 
igla.  — 

Prdvada  je  narodna  rijed  iato 
Sto  i  spletka,  intrigo;  n.  p.  — 
Ko  je  tu  prbvadu  osnovao  ?  — 

Provisti  je  narodni  glagol  koji 
je  zgodan  i  za  sudbenu  struku  u 
Binialu  transigere,  n.  p.  —  Stvar 
Bino  Aekako  provHi  izmedu  nas  i 
08t.  —  Tad  prdvedba  bila  bi  tran- 
sazione. 

Provide  (a)  isto  8to  providene, 
ali  se  govori  u  ovoj  svezi ;  — 
Gospa  od  provida, 

Prdvl&k  (prdvldka)  vrsta  je  na- 
rodne  igre  u  kolu  nalik  kotifonu. 
Kad  bi  ko  hotio  prevoditi  tude 
rijedi  kao  ito  je  cotillon,  ito  nije 
potreba,  trebalo  bi  da  traii  u  na- 
rodnom  govoru  rije6i  i  nazive 
slidnijeh  stvari,  -  a  ne  smijeSno 
nazvat,  n.  p.  poiku  tremblant  trh- 
savicom,  a  tresavica  je  vrsta 
^oznice. 

*  U  Vuka  je  pf^sci  (prstaca). 


Prdvod  (prbvoda)  u  vezivu  pro- 
vadaiie  zice. 

Prbvrtnik  je  obrtan  dovjek. 

Pi^skati  se  je  narodni  glagol 
za  coire  jarca  s  kozom. 

Prsliik  (prsluka)  mnogi  zovu 
gilet,  a  to  nije,  nego  vrsta  zastirka 
preko  prsi.  Korijen  je  naS  a  na* 
stavak  luk  turski.  6ilei  po  na- 
rodnom  kroja  zove  se  primUaca 
ili  prisamitica,  jer  se  primiti  iii 
prisAmiti  jedno  vrh  drugoga  na 
prsima. 

PrstMaia  je  u  Eohavlima  nika, 
na  kojoj  sa  prsteni;  a  prslHak 
je  prst  izodeda  srednega  i  maloga, 
na  kome  je  obi6no  prsten,  talij. 
Vanulare. 

Prstiii  (a)  su  t  dattoli  di  fnare, 
vrsta  muS)e^;  pa  znadi  jofi  vrsta 
veza  konavoskoga  koji  se  zove 
vez  na  prstiie. 

Prtabonka  je  u  Konavlima  vrsta 
jabuke.  To  su  ime  oni  stanovnici 
prekovali  izopa6ivSi  ga  od  talij. 
rijeCi  brutte  bone,  Sto  je  vrsta  ta- 
lijanske  jabuke,  te  su  stari  Du- 
brov6ani  presadili  iz  Italije  u  naSu 
zem|u.  Obidno  se  ^uje  u  plUralu 
prtabonke  (prthbohaka)  kako  je  i 
talijanski  plural.  U  naSem  jeziku 
vo6ka  na}uta  a  u  isto  doba  ugodna 
zove  se  trnovaHa.  Take  se  zove 
neka  vrsta  krufike. 

Prtiliste  je  mjesto  gdje  mazge 
prte. 

Prud  (prutaca)  je  vrsta  veza 
Konavoskoga. 


Digitized  by 


Google 


PA^ICTKOTAi^B. 


151 


Pruda  (e)  je  urtica  urens,  inaiSe 
sjekavica. 

PrUdih  (a)  je  grana  od  Sipka 
8  dradama  koja  slaii  za  suiede 
ribe  na  ogniStu. 

PtHditi,  prUdim  je  were,  kad 
se  puSta  voda,  pak  pede;  a  o 
djeteta  vele  da  ga  je  oprudilo  kad 
ga  mokrada  objede  na  zlijezdima. 

PrUdna  je  magarica,  bivaskotna, 
to  je  korisna. 

Pruglica  je  komad  drva  kojim 
ae  navija  cjeviiak  za  tkaAe. 

Pru8(ic  Cpi^caJ  je  cavallo  cam- 
biante,   ito   i  kluse,  te   se  zove  i 


Prtitilo  je  narodoa  rije^  za  gr^ku 
kaldmuiu^  trdt  na  koju  je  prive- 
zana  uzica  8  udicom  za  ribane. 

Prutona  je  vo  8  bijelijem  pe- 
datima  na  hrbtu;  krava  taka  je 
prtiiu]a. 

Pruiane  (ft)  plur.  tantum  V. 
plo^ica. 

Prveskina  je  u  Dubrovniku  koja 
prvom  rodi, 

PrvjencUi  iato  je  Ito  prehdditi. 

Prvdmracje  narodna  rijed  u  Ko- 
navlima  i  znadi  prvi  mrak,  il  ere- 
puscolo,  n.  p.  upatismo  8e  a  prvd- 
fnracje. 

Pucavac  (pucavca)  zovu  a  Ko- 
navlima  kapsule  od  puSke. 

Puco  (pucala)  od  talij.  pozzale. 
V.  stublina  i  grio. 


Pucansivo  je  u  Dubrovniku  red 
pu^ianina,  dmge  vrate  naroda  u 
ataroj  dnbrova^Skoj  driavici.  Po 
tome  nikako  ne  moie  vrijedit  za 
stanovnike^  kako  sad  pi$u.  To  ae 
o^ito  vidi  iz  poalovice  Dubrova^ke : 
—  Bo)e  je  moje  piiianstvo^  neg' 
tvoje  vlaateostvo.  —  Za  pulanstvo 
treba  kazat  stanovnici,  duie^narod. 

Puholina  narodna  rije6;  to  je 
{uakA  od  jagode .  gro2da  kad  ae 
iaisa. 

PUk  aluii  mnogo  puta  za  par-r 
tito,  jer  ae  deato  £uje:  —  Svak 
ima  dva  puka.  —  Ne  bi  K  ae 
moglo  i  od  ovoga  iapreati  nazi¥ 
za  f actio;  partes  i  oat? 

PUneAica  je  vrata  veziva  u  Eo- 
navlima. 

Pupar  u  Neretvi  iato  Sto  gak. 

PUpianioa  (patka),  anas  quer- 
quedula,  sarsaqua  marzajola^. 

PurU  (a)  je  u  Stonu  drvo  na 
kome  je  nasadeno  avje<Salo. 

Piist  je  adjektiv  za  nekoliko 
zna^eiia,  ali  je  uprav  zgodan  za 
talij.  pio  u  avezi  pUsta  iefa^  pio 
desiderio. 

Pustdlovica  je  nekakva  notna 
tidina  mrke  peruSi. 

Pustbsvat  (a)  zove  ae  na  piru 
prijate}  bez  zvana  i  ^aati  avatovake. 
Ne  bi  li  se  po  toj  rije^i  mogao 
nazvat  kakav  suviSni  dinovnik 
(extra  statutnj  ili  miniatar  bez 
lisnice,  n.  p.  pustoshvjetnik,  pustd- 
tajnik,  pustomlnistar  ? 


^  Nadjeli  au  joj  tako  ime,  jer  dolije6e  u  proljede  kad  zeniva  pupak 


V.  Slovinac  1880,  atr.  32 


Digitized  by 


Google 


152 


L.  ZORK, 


PUi  JQ  tnpi  kraj  jaja,  a  r4t  je 
oitri.  Ne  bi  li  se  i  ova  rijed  mogla 
upotrebit  u  udionicama  za  stogod 
u  trigODometriji  ? 


Piiturica  je  kablic,  u  komu  se 
tude  maslo,  a  putiiricino  reku 
kakvoj  zeoskoj  glavi  prjavoj  i 
dronavoj. 


R. 


Bdbiti  je  frohnen,  kako  se  {ofi 
u  Dubrovniku  govori,  gdje  i  sad 
ima  rdba  (serva)  i  rdbiti  (servire), 
a  u  op6e  po  narodu  poznata  je 
rije^  rob  (strsl.  fAB'fc)  i  rdbota. 
Dakle  ne  idu  spomenute  rije^i  za 
upotreblavati  ili  sltiUti;  n.  p.  — 
ova  rijeC  rdbi  —  mjesto  —  ova 
rijed  sluSi  —  ili  —  upotreb\ava 
86.  Isto  tako  ne  va|a  rdblehe^  nego 
treba  kazat  upotrebfavane. 

Sitdinost  je  prava  rijeS  za  aiti- 
vith,  jer  djelatnosti  nema,  a  deja- 
tefnost  je  rijed  ruska. 

Bdnko  a  plur.  rdAci,  voie  koje 
naj  prije  sazdri. 

Eascijiniti  se  s  kijem,  znadi 
pometnuti  pregovore  kad  se  ne 
mo2e8  pogodit. 

Basiniti  koga  je  reddere  orbum 
filiis  aliquem, 

Bdsklad.  V.  poriti  i  porivenica. 

Baskordvaii  je  isto  8to  i  raape- 
Hvati. 

Bdtskutnica  je  pravi  prijevod  za 
diagonale,  a  dvokuinica  bi  mogla 
bit  stranica,  na  kojoj  leie  dva 
kuta.  Ista  je  greSka  i  u  prijevodu 
dvdffovor  od  dialogo  mjesto  raz- 
ffovor. 

Bicskuziti,  raskuiivati,  V.  raz- 
bijati. 


Baspas  je  naj  bo)a  rijed  za  fra- 
nadku  desabilli,  potvrdena  je  od 
!l^ubi5e.  Rijed  se  nalazi  kao  ad- 
verbije;  n.  p.  —  Sin  pristupio 
rhspas  pred  domacina.  —  Razu- 
mije  se  da  je  i  za  iensko  isto, 
n.  p.  Zena  mu  izaSla  rdtspas  pred 
kuca.  — 

Bdispasti  se  je  2ivi  glagol  i  sad; 
i  znadi  truhnuti  o  mrcinama  u 
op6e,  i  sama  se  za  to  upotreb|ava. 
N.  p.  —  Nije  se  joS  mati  ni 
rAspala,  a  k6i  se  udava.  — 

Baspldtiti^  6a je  se  samo  o  mrcu 
ito  lije^Dik  para,  pa  vele  —  li- 
je^nik  je  raspldtio  mrca.  — 

Baspdlozen  nije  narodna  rijed 
nego  prevedena  polag  talij.  disposto. 
To  je  po  narodnu  vo/aw  —  Jesi 
li  vdjan  ?  —  ili  kakve  si  vole?  — 
A  poznat  je  narodni  stih:  —  Budi 
vojan  cai*e  na  besjedi. 

Bdsporak  (rdsporka)  je  proper 
te  se  nalazi  na  prsima;  rukavima 
i  podno  kofiu)e  sa  stranS ;  pak  na 
skuticima  i  suknama  na  boku  i 
ozada;  za  tijem  na  ga6icama 
preko  pasca. 

B&sprava  spisS  i  raspravUi  spise 
prave  su  rijedi  za  Erledigung  i 
erledigen  (evasione  i  evadere.)  Mo2e 


^  Stsl.  fiisiniiATHTH  =  secare. 


Digitized  by 


Google 


PA^VTKOVAI^B. 


153 


ae  kazat  i  rasprtiti,  §to  mi  se  £ini 
da  je  smjela  metafora. 

Raspr&vlad  je  rijetki  degaj,  jer 
ima  raspravlati  kose. 

Rhstovast  (a,  o)  jedino  o  area 
u  Eonaylima,  i  srce  ristoposto 
znadi  razdijeljeno  na  troje.  Za  Sto 
ne  znaiD. 

Rastraiiti  se  narodni  glagol  za 
ave  Sto  mo£e  puatit  trakove  a  smislu 
raUriti  se  n.  p.  o  zilama  duba, 
jer  ae  Cuje:  —  Smokva  ae  rhs- 
tracila^  6uvaj  vodu  (^atrAu). 

RasHd  (i'dsuda)  bila  bi  naj  bo)a 
rijed  za  Corte  di  Cassazione^  jer 
glagol  rasuditi  ima  to  zDa^ene, 
n.  p.  u  pjesmi:  —  Deapot  audi 
a  deapot  rhsHdi.  — 

RhS6ei\ak  (raSleSIdka)  je  rijetki 
6eSa}  kao  i  rasp'hvlaL 

RaScevHati  ru£u  znadi  u  Eonav- 
lima  obruniti  joj  latice. 

RdiHnkati  je  narodni  glagol  za 
drob}ene  ze)a  u  mala  pera,  pak 
Be  duje  i  u  preneaenom  amialu  za 
drobno  ra8prav)ane  i  raapremane. 
Ne  bi  li  zgodno  pala  ova  rijed 
2a  analizu  i  analizati,  te  bi  tad 
rhiUnkane  bio  aupatantiv. 

RASpa  je  tuda  rijed  a  naSa  je 
stri^dc. 

Rdt  je  vrh  od  jaja.  V.  pu§. 

Rathrica  (e)  zove  ae  na  M|etu 
u  Manaatiru  mjeato  u  podrumu, 
gdje  noce  knoeti  i  tezaci,  kad  ae 
deae  na  konaku. 

Riivnatef  nije  narodna  rije£,  jer 
ritmati  znadi  m/n7i,  n.  p.  —  jeau 


li  ae  poriivnali.  —  Rdvniti  pak 
je  jedndiiti  ili  povldciti  (ato  vidi), 
n.  p.  —  pordtmio  je  pred  kucom. 
—  0  konu  ae  kaze  da  je  zarav- 
nio  kad  mu  niknu  neki  zubi  i 
izjedna^e  ae  a  drugijem.  Narodno 
je  kazati  ilpravlatij  uprdvlai, 
iipravnik^  a  ne  uprcLvite]  od  Upra- 
via,  jer  djelovane  traje,  dakle  od 
Upravlaii.  Rdditel  je  dobro,  jer 
je  jedoom  bio  rdditel;  i  imte(  je 
dobro,  jer  traje;  ali  oprdvitel  ne 
va|a  nego  oprdvlaS  ili  dpravnik, 
Poredi  kdpdc^  dr&d,  ispovjidnik 
i  oat. 

Rdvno  u'  aritmetici  ne  ide  za 
gleich,  uguale;  n.  p.  —  dva  puta 
dva  ravno  fietiri;  —  jer  ravno  ima 
kako  je  poznato  drugo  znadene, 
a  to  ae  tt  puku  iapudta  n.  p.  tri 
po  tri  Seat  —  ili  ae  umetne  biva, 
n.  p.  —  4  po  4  biva  Sesnaeat. 

Razbijati  je  dobar  glagol  za 
talij.  disinfettare,  da  nije  aved 
raskuiiti  i  raskuHvati. 

RdzboL  V.  upadak. 

Razbb\eti  se,  V.  upadak. 

Rhzga\en  od  glagola  razgdliti 
zna^i  biti  golijeh  prai.  Ne  bi  li 
ova  rijeS  bila  zgodna  za  decolti 
na  balima  i  zabavama,  n.  p.  "— 
Sve  Bu  goapode  bile  rhzga\ene.   - 

Rdzgled,  V.  izvid. 

Rdzlog  je  zgodna  narodna  rijed 
za  talij.  provedimento,  disposizione 
misura;  po  tome  ae  vidi  da.  pred- 
uzeti  mjere^  grdni  je  prijevod,  a 
to  bi  u  puku  glaailo  razldgati, 
raspoldgati   a   i   udariti  rdzloge. 


Digitized  by 


Google 


154 


L.    ZORE, 


Eo  pak  to  radi  rdzloznik  je  i 
rdzloznica\  Ovo  se  ^ini  dudno 
uhu,  ali  je  tako^  tijem  viSe  Sto 
razldgati  odgovara  ad  litteram 
latinskomu  disponere.  I  rijed  pro- 
videne  nije  nego  prosti  prijevod 
iz  talijanskoga  i  ne  odgovara  duha 
jezika.  To  malo  mari  da  rdzloziti 
ima  i  drugo  zna6ene,  ali  je  to 
na  oko,*  jer  je  u  prenesenom 
smisla ;  d.  p.  rijed  dubrova^ka  — 
On  dobro  razlozi  —  gada  potpuno 
s  gornom  miSlu,  jer  znafi :  —  On 
dobro  razredaje  u  pameti,  biva 
8udi.  — 

Rdzluk  (rdzluka)  je  u  puku 
occorenza,  variety :  n.  p.  —  Ovo 
sluzi  u  flvakom  rdzluku.  — 

Rdzma  (e)  je  nogostap  naokolo 
lade,  ali  iznutra  pri  vrhu;  bude 
Sirok  nogu. 

RazmdhaliSte  je  mjesto,  gdje  se 
gto  razmahali;  glagol  je  razma- 
hdlit,  biva  rastjerati  tamo  amo. 

Rdzmjerak  (rdzmjerka)  je  prava 
narodna  rije^  za  tudi  k^l,  koji  se 
u  trgovadki  svijet  udomio  od  ta- 
lijanskoga calo.  —  Bice  k&la  — 
reku  trgovci  za  kakvu  trgovinu, 
koja  6e  izgubit  od  tezine,  bilo 
stojeci,  bilo  mjereci  je.  A  to  se 
naSki  kaze  —  po6i  u  rdzmjerke 
—  ali  samo  kad  mjereci  koja  stvar 
izgubi  tezine. 

Rhzrednik  je  rije^  Sto  nom  zovu 
glavnoga  u6ite}a  koga  razreda 
(klase).    Posto  je  razred  skovana 


rije^,  prema  noj  je  i  razrednik. 
Pa  i  ne  znadi  ono  fito  uprav  jest, 
jer  bi  rdzrednik  bio  distributor, 
dispositor,  a  ne  nastojnik  svoje 
klase.  Naj  bo|e  bi  bilo  kazat  nd- 
stojnlk  klase^  ili  gl&var  u  I,  II,  i 
ost.  klasi. 

Razumjeti  je  Illeg  reda  glagol4 
log  osjeka,  dakle  u  prezentu  je 
razumijem.  Mnogi  ikavci  piSu  ra- 
zitmim,  a  prema  tomu  3e  lice  plu- 
rala  razii/tne;  ekavci  pak  takoder 
imaju  3e  lice  plurala  raziime  po 
krivoj  analodiji  ostalijeh  lica  ra- 
zumem  i  ost.  Treba  se  £uvat  tijeh 
idiotizama  i  pisati  jekavski;  da  je 
knizevni  jezik  jednolik ;  a  lako  se 
popravit  za  ovaj  glagol.  Pomislimo 
da  redeni  glagol  nema  prijedloga 
raz'^  tad  nam  ostaje  umjed.  Je  li 
mogu6e  pobrkati  se  kad  raspo- 
znajemo  prezenacku  osnovu? 

Rebr&nty  a,  o  odgovara  nem. 
Seiten  —  n.  p.  rebrdni  prozor  je 
Seitenfenster,  Ista  je  rije^  i  pd- 
bocni.  Ovo  je  zgodno  opazit,  jer 
se  ^u je  govorit  a  i  piSe  se  sa  strane^ 
na  strani  i  ost. 

Rdbrenica  je  du]ina  ku6e  s  vani, 
a  lastovica  je  girina. 

Recljak  (recijAka)  sad  je  pona- 
rodeua  rije6  od  lat.  retiariutn. 
Cisto  je  narodna  pritisak. 

Ridati  je  ista  pogreSka  kao  h6- 
dati  i  vddati,  jer  treba  da  bude 
ridati,  a  ima  ga  u  narodu,  pa  ima 
i  ridane,  i  obredivane  i  obredivati. 


*  V.  Vukov  rjeCnik. 

*  I  na  uho,  jer  razldziti  je  disporre,  a  rdzloiiti  iudicare. 


Digitized  by 


Google 


PA^KTKOVAl^B. 


155 


Beddrstvo  je  rije£  postala  u  doba 
purizma  kad  se  sve  prevodilo 
To  doba  je  djetinstvo  naroda. 
Kako  hestaSno  dijete  ho6e  sve 
po  Bvoju,  tako  i  narod  na  osviiku 
Bvoga  preporoda  ne  ce  da  se  ogleda 
u  starije,  biva  pitomije  narode. 
Poznate  sa  i  nema6ke  lakrdije 
u  prijevodima  tudijeh  rijedi  za 
vremena  fiibova  preporoda.  Dosta 
je  da  Bpomenem  Tagesleuchter  za 
Fenster^  Schauburg  za  Theater, 
Dabrov^ni  jedini  u  naSem  narodu 
stari,  rugali  su  se  tomu  purizmu, 
pa  bi  iznosili  dahovite  doskodice 
proti  puristima  prevodec  n.  p. 
Poriogallo  Nositn  Kokota,  da  tako 
ta]  purizam  dotjeraju  do  apsurd- 
nosti.  Taka  pak,  istina,  nije  rijeS 
redarstvo,  ali  ipak  svr6u6  pogled 
na  narodni  jezik,  apsnrdno  je  i 
to.  Ridara  je  u  paku  ^ena,  gdje 
ih  je  mnogo  u  kuci,  koja  riduje^ 
biva  gotovi  jelo,  pere  sudove  i 
mijesi  hieb  jednu  nedje}u  danE,  a 
druga  drugu ;  i  ta  se  zove  ridara, 
riduia  a  gdje  i  mhja,  Po  tome 
bi  bio  muiki  ridar,  koji  po  redu 
nefito  dini.  Dakle  rijeS  ne  odgo- 
vara  onomu  za  Sto  sluii.  Za  isti 
razlog  to  reci  i  o  reddrstvu.  Ali 
(^mu  se  uklanamo  rijedi  pullcijf\ 
koja  je  kozmopolicka,  pa  je  i  kod 
nas  poznata!  Celade  koje  pripada 
puliciji  bio  bi  pulidjar^  kako 
zmijar  koji  se  bavi  zmijama,  ili 
kako  Englezi  ka2u  pidicman^  poSto 
i  mi  imamo  nametak  man  a  je- 


ziku.  Ridar  i  reddrstvo,  6udne 
rije6i,  i  kad  bi  se  primile  proti 
dabu  jezika,  ne  bi  nikada  doprle 
do  zna^ena  ito  se  pridava  puliciji 
ipidlcmanu,  u  svjeckijem  jezicima. 

RHM  je  u  narodu  pomor;  ali 
zna^i  uprav  i  ono  §to  je  talij. 
turno,  V.  Satokaz. 

Ridalica  je  rijed,  koja  se  6uje 
u  u6ionicama  za  talij.  riga;  ta- 
koder  kogod  ka^e  rHica  a  ko 
ridilica.  No  mi  se  ^ini  da  je  naj 
boja  rijed  pr&vilo  (pr&vila),  ili 
crtalo. 

Rikesa.  V.  osek,  osekaj. 

Rhiati.  V.  obiti. 

Ripak  (repkaj  je  vrsta  vrapca, 
der  Sperling^  il  passero. 

Ripati  je  tresti  repom  i  veli  se 
o  uhvadenoj  ribi  da  ripa. 

Repuiak  (repuska)  narodna  rijeS 
u  Eonavlima;  a  to  je  mala  repa. 
Ima  je  i  u  poslovici:  —  Velika 
Gospa  velika  repa,  Mala  Gospa 
mala  repa,  Miho)  dan  repusak  — 

Bisa,  V.  kerice 

ReWlav^  a,  o,  prava  je  narodna 
rije6  za  tudu  kundur. 

Rivan  i  revnost  ruske  su  rijefii 
i  forme.  Po  naSem  jeziku  treba 
rvan  i  rvnost  po  glagolu  ¥vati  se, 
ili  rhvan  i  ravnost  kako  rdi  (rt). 
Ali  mozemo  i  bez  toga,  jer  imamo 
brtzan^  bnga,  ndstojany  ndstojane^ 
p^ialan^  pidal^,  mdran,  mdrnost^ 
mdrliv,  mdrjivost,  skPbartj  skPb  i  ost. 

Ribdriti  i  ribdrene  je  trgovati 
ribom,  a  ribati  i  ribane  hvatati  i 


^  Piialnik  se  zvao  tutor  u  starom  jeziku. 


Digitized  by 


Google 


156 


L     ZORB, 


loviti  ribu.  Dakle  kakvo  ribarsko 
druStvo  ribdri^  a  dru^ina  ribarska 

RibdStina  je  dohodak  od  riba* 
rena  (entrata  della  pesca).  Ouo 
sam  ovu  rije6:  —  Kibaitina  i  loza 
pozlatili  su  mu  kudu.  — 

Rt6ka  je  zenska  patka,  jer  je 
rida:  V.  5lez. 

lildova  je  krava.  V.  crjenko 

liljez  je  narodna  rijcd  za  raz- 
dijelene  kosSL,  za  rezane  znakova 
u  drvo  i  u  raboS,  pa  odatle  za 
bi)e2eiQe  znakova  na  przini  (dje^ja 
igra)  i  ost  Ova  bi  rijed  bila  naj 
zgodnija  za  comma^  incisum,  talij. 
virgola^  u  pismu;  ali  je  dobra 
rijed  i  zarezak,  Stari  su  Dubrov- 
^ani  imali  cttulicu,  koja  je  joS  po- 
znata.  Neki  sad  govore  irkna, 
ali  to  puk  ne  razumije,  pa  je  grdno 
izgovorit.  V.  tadka. 

Btjezba  je  drzak  od  tikve,  dine 
i  ost 

Rima  (e)  je  pritka  na  kutnem 
tjemenu  ispod  crijepova. 

Bima,  Tjdi,  talij.  rije6  u  pjesraama 
la  rima  ^eki  nu§i  kniievnici  vele 
srdk  znadi    indicium    u    poslovici: 

—  Boje  je  sr6k  nego  rdav  svjedok. 

—  Na&a  bi  rijefi  za  to  bila  slVc 
ili  slika^  jer  zna^i  ne§to  §to  gada 
8  drugijem,  p«r,  simile  u  rije^i:  — 
NaSla  je  slika  priliku.  —  Ali  naj 
bole  je  drzati  se  tude  rime. 


Bhnfresak  (rhnfreSka)  a  Da- 
brovniku  od  talij.  r  in  fresco.  V. 
oblaznica. 

Risona  je  bue  tigrato;  krava 
taka  je  rtsova. 

Ritav  yell  se  o  koAu  kad  se 
prnide,  calcitrante^ 

RMiUe  po  nastavku  bilo  bi 
mjesto  sastanku  a  ne  nikako  udi- 
enza  na  sudu,  a  tako  se  ipak 
kaie  u  sudbenom  jeziku.  Rok  bi 
mogao  gadati  za  udienza^  te  bi 
se  moglo  kazat  rok  sudu;  kao  rok 
pla<Sanu ;  i  tako  bi  r8k  odgovarao 
u  nekom  smislu  lat.  rije^i  ter- 
minus i  talij.  termine. 

RoganuSa  je  krub  umije&en  na 
^etiri  roga. 

Rdgobor.  V.  iskaz. 

Rogdbornik,  V.  iskaz. 

Rbzac  (rdSca)  Aeka  opnica  koja 
se  pristre  na  oko  konsko  i  yidar 
seja^ki  to  sJuSti.  Odito  je  to  cate- 
ratta,  a  za  )ucko  oko  je  mreza  i 
navlaka, 

Rdzan  je  yrsta  hjeba  fito  se  u 
Blatu  na  Korduli  mijesi  o  Bozica 
kao  u  Dubrovniku  luk.  Rozimak 
je  mali  kruh. 

Roznik  (rdznika)  je  u  gradevtni 
alat,  talij.  il  cavaletto. 

Rub  je  kraj  sukna,  postaya  i 
ost.  podyracen  i  safiyen,  a  to  ra- 
diti  zoye  se  rubiti. 

Riicinak  (riicinka)^  rfiemk  i 
rucnlciS^  narodne  su  rijedii  sa 
serviette. 


*  U  Vuka  je  ritav  lacerus. 

•  To  se  u  Dubroyniku  izvinulo  u  rudiniii. 


Digitized  by 


Google 


PAIjiBTKOVANE. 


lo7 


Rfika  (kruha)  je  poduli  a  nski 
kruh  na  Seat  hlebaca. 

Ruhhtac  frukdca)  vrsta  bijela 
groSda  ngodna  za  zobane  i  za 
vino;  grozd  ma  je  kao  ruka  na 
vrhu  Sirok,  a  pri  krajn  uzi,  pro- 
du)ast. 

Suidvati  &]em  ili  sto  naj  bola 
je  rije6  za  amministrare^  a  rukd- 
valac  i  rukdvatef  za  amminisiratore. 
Obav}aii  je  davno  osudena  rije6 
za  poznate  razloge^,  a  dpravfati 
isto  fito  i  oprimati  zgodnije  su  za 
birokraciju    u     psjeku     expedita; 


n  p.  —  Danas  na§a  pisarnica 
moze  dpraviti  100  spisS.  —  Da- 
naSne  dakle  rijedi  oprivitel  i  dprav- 
fati  za  amministratore  i  ammini- 
strove  nikako  ne  gadaju;  daleko 
su  bo}e,  n.  p.  ruhdvati  opcinskijem 
imanem,  i  rukdvalac  opdinskoga 
dobra. 


Rximenko 
rije^. 

Rum^tin 
formentone. 
V.  Golokud. 


je    rid    vo,    narodna 

(rumHina)    od    talij. 
Cuje   se  i  rumMin. 


S  u  opce  u  nas  se  naopako 
piSe  i  izgovara  u  tudijem  rije^ima. 
Jcdan  dio  na§ega  jezika  nezgodno 
ga  izgovara  po  talijanskom  organu, 
jer  u  talijanaca'  8  ima  dvojaki 
zvuk,  biva  kako  naSe  8  i  kako  z; 
n  p.  8ano  upiSi  i  izgovori  sano, 
causa  kauza.  Da  se  je  pak  8  iz- 
govarao  kako  nade  s  i  kod  Rim- 
|an&,  pokazuje  nam  o^ito  rije^ 
Sesai'  od  lat.  caesar,  Kako  sad 
talijanci  izgovara ju  iezare  fcesare), 
u  nas  bi  bilo  Sezar,  da  su  i  Rim- 


]ani  8  tako  izgovarali.  Drugi  dio 
naroda  iskvaren  je  od  izgovora 
nemaC'koga,  jer  i  Nijemci  imaju 
tu  razliku  u  svojoj  azbuci  s  ==  z, 
88  =  8^,  Za  to  u  opce  naopako 
izgovaramOi  pa  za  to  i  piSemo 
tude  rije^i,  perzijski  mjesto  per- 
sijski,  Azija  mjesto  Asija*,  file- 
zofija  mjesto  filosofija.  No  je  sa- 
svijem  teSko  £istijem  praveem  iti ; 
za  to  mogao  bi  nam  shi^it  kao 
kaziput  latinski  jezik  a  donekle 
i  talijanski.  Gr6ke  rije^i,  narodne 


*  V.  Bo^kovic  u  poznatqj  kAizi. 

^  Aii  ne  u  Toskanaca  i  Rim|ana,  gdje  je  8  nego  jedan  jedini  zvuk, 
a  to  kao  u  nas.  Dakle  cosa^  kosa,  sano  sano, 

^  Dapa^e  i  gore^  jer  mnogi  nasi  govore  po  nemacku  univerzalno, 
kurzivno^  Sto  nadi  priraorci  po  talijansku  ne  kvare  toliko. 

*  Dani6i6  u  Akademijskom  rje6niku  pod  rije^i  Azija  pi§e:  „( Azija) 
pisalo  se  i  sa  9  Asija,  aii  da  se  tako  izgovaralo;  moze  se  samo  po- 
svjedoditi  knigama  pisanim  dirilski,  a  u  nima  dolazi  XIV.  i  XVI. 
vijeka:  —  U  Asiju  doidoSe  i  oit."  —  Ovo  je  nama  dosta,  jer  da  su 
atari  pisci  5uli  tu  rije6  kako  se  sad  izgovara  imali  su  u  cirilici  dvo- 
jako  z^  da  je  tako  napiSu. 


Digitized  by 


Google 


158 


L.    ZORB, 


i  svjecke  te  smo  primili  od  Grka 
preko  Latins,  pak  sud)edice  preko 
Talijana,  izgovarat  ih  i  pisat  kako 
talijanci;  n.  p.  Bimnazije^  fraza^ 
Azija^  perzijski^  JUozofija  i  ost. 
Takoder  i  rijedi  latinske  mozemo 
primit  onako  kako  ih  izgovaraju 
talijanci,  n.  p.  Akuzath^  proza^ 
kauza,  kursivno,  universitaty  i  ost. 
Jer  ina^e  ^istijem  pravcem  kad 
bi  iSliy  a  to  bi  bile  naj  pravilnije, 
odludili  bi  se  od  svijeh  prosvjet- 
nijeh  narods*  Izgovarali  bi  kako 
su  govorili  Grci  i  Rini]ani,  ali  bi 
se  osamili. 

Sdbor  je  u  puku  crkveui  skup, 
pak  navala  poklonik&svetom  grobu 
ili  crkvi,  koja  se  zove  matica  ili 
sdborna,  Sdbor  zna^i  i  gib  ili  ubor 
na  odjeci.  Istina  da  ima  u  pjesmi^ 
zbdr,  kao  lat.  cursum  currere,  go- 
tovo  pleonastidki  i  iie  ka2e  lujesto 
gdje  su  ta  gospoda  zbdrila  za  po- 
liti^ni  bkup  narodnijeb  poslaniks. 
To  se  pufiki  zove  Sabrdne  (poredi 
bugarsko  sobranej,  SkupSlina, 
Vijede. 

Sahrinac  (sahrandca)  zove  se 
u  puku  gustijerna.  Dakle  tako  se 
moze  zvati  svako  mjesto  gdje 
hra)w  vodu,  serbatojo  rf'  acqua. 

Shkovati  je  tuda  rijeC  u  Dubro- 
va^kom  dijalektu  i  zna^i  pripirati 
ruble,  Ima  u  puku  i  ispirati  rubfe^ 
pa  i  zlato. 

Sdmac  (sdtnca)  je  nova  narodna 
rije6  za  sadag^u   Sesticu  Sto  se  u 


dijalektu  re£e  uiiula  Bestica  (10 
n&)  od  mletaiSkoga.  V.  dvogroSka 
i  dvonak. 

Simar  (mmdraj.  V.  tovamica. 

Shmirati  govori  se  u  Dubrov- 
niku  0  vodi  kad  ulazi  kroz  kakav 
Skrip  ili  rupicu,  n.  p.  na  kuti^emu 
krovu,  pak  nestaje  u  lijesu;  dakle 
voda  sd^tnire,  talij.  penetra,  cola, 

Siitnograd  (si^mograda)  narodna 
rijed  i  zna^i  kakvu  uvalu  okojenu 
svu  na  okolo  naravnijem  glavi- 
cama  i  humcima.  Eto  rijedi  za 
fortezza  naturcUe. 

Samdkovac  (samokovca)  je  k}u^ 
muSki,  biva  koji  nije  Supal,  pak 
u  metafori  tako  zovu  sina  jedinca. 

Samdkruh  je  vrsta  jedma,  hor- 
deum  vulgare  nudum. 

Samdrtican  (samdruSna,  o)  n.  p. 
pisroo  znadi  baS  auiografo.  Osta- 
vimo  se  dakle  vlastdrucnoga  pisma, 
koje  je  u  kovu  neva}alo,  pa  nije 
narodna  rije^. 

Samdstavan  isto  Sto  jedndstavan, 
biva  fito  nije  sastav]eno.  Dakle 
samdstavno  ime  h\6e,  n.  p.  rtdca^ 
a  rukopis  ce  bit  sastavjeno.  Po 
ovome  se  vidi,  koja  provala  zija 
izmedu  narodnoga  jezika  i  izmaj- 
storisana  u  nauci,  n.  p.  u  grama- 
tici.  Kad  bi  ko  htio  prevesti  sup- 
stantiv,  Sto  nije  potreba,  zgodno 
bi  bilo  kazat  dsebno  ime,  a  po 
tome  i  bsebnik  ili  osebniea  poput 
imenice^  koja  o  sebi  stoji,  kao  pd-  - 
sebno  sto  po  sebi   biva.    Takoder 


Zbor  zbdrila  gospoda  riScanska. 


Digitized  by 


Google 


PA^BTKOVAl^. 


159 


zasebnica^  bila  bi  zA  to  dobra 
rije^.  Tako  bi  bilo  po  duhu  jezika 
mjesto  samdstavnika  i  samdstath 
noga  imena,  Sto  se  nikako  ne  bu- 
dara  s  narodnijem  jezikcm.  Ni- 
jemci  mogn  kovat  rijefii  i  umetat 
ih  u  jezik,  koliko  im  drago,  jer 
nihov  k^izevni  jezik  iiigdje  se  ne 
govori ;  ali  mi,  Talijanci,  Spai&oici 
imamo  narodni  jezik  u  Aekijem 
zemlama  i  krajevima;  gdje  se  naj 
bo}e  govori,  i  taj  je  govor  postao 
kniievDijem ;  pa  ne  Bmijemo  gra- 
diti  zidine  izmedu  naroda  i  knige, 
jer  bi  nastao  metei^. 

Samosvjhtliv  je  ko  ne   ce   tuda 
sYJeta  ni  nadahnuca. 
.    Samdhmg  je  vrsta  paste  narodne. 

Shdusaj  (shsluiaja)  je  grdno 
skovana  rije^  za  talij.  udienza 
pred  vladaocem  Hi  kakvijem  ve- 
likaSem.  Te  rijedi  u  puku  nema, 
pak  za  to .  i  para  uSi,  kad  dujeS 
imat  s&sluifij^  gto  je  puBti  prijevod 
iz  talij.  aver  V  udie}vza..  To  se 
narodno  kaze  izaS  pred  krafa, 
hiti  pred  carein  i  ost.  N.  p.  — 
Ne  smijeS  izaS  pred  kneza  bez 
pismene  isprave*  —  (non  puoi 
aver  Vudiema  dal  principe  senza 
permesso  in  iscritto). 

Sastavak  (sdstavka)  je  u  kni- 
2dYnoi)ti  kakva  pismena  radna  a 
rijed  je  prevedena  iz  lat.  compositio, 
U  narodoom  govoru  je  sitstavah 
kad  se  u  peci  hjebovi:  sastave,  a 
sdstavci  (ponajviSe  u  plaralu)  zna^e 
mjesto,  gdje  se  dvije.rijeke  sAsfave; 


shstavci  su  i  u  mlinu  gdje  je  koS 
kao  nastavlen,  pa  su  sitstavci  gdje 
se  sastaju  na  zglobovima  dva  uda 
tjeleana.  Gompositio  treba  zvati 
radnom,  radotn^  stvorom,  pa  do- 
dati  adjektiy  knizevni  kad  je  po- 
treba.  V.  da6a. 

Sdtstavina  je  prava  narodna  rijed 
za  talij.  ingrediente^  elemento  ;  n,  p. 
detiri  su  sitstavine  u  ovome  lijeku 
—  ili  —  koliko  ima  sistavina 
u  vazduhu?  — 

Sastojina  je  isto  §to  sasiavina 

Satokdz  je  grdno  skovana  rijed, 
a  ne  znadi  ono  za  §to  je  skovana, 
biva  za  horarium^  nego  neSto  Sto 
kaze  sahate  (sfite);  dakle  yi§e 
drlo^ije  nego  i§ta.  Ili  treba  kazat 
horarije  ili  redna  nauka, 

Savladivati  je  narodni  glagol  u 
redenici;  —  Covjek  savladiva  i 
naj  jadu  zivinu  —  biva  vincere, 
domare, 

SebHati  je  krivudati  ^ivotom  u 
hodu,  n.  p.  Vidi  kako  sibede!  — 

Sdbiian^  aebiinik^  sebicnost  rijedi 
su,  koje  su  se  uvukle  u  knigu 
za  egdizam  i  egdistu,  Naj  bole  je 
driati  tudu  rijed,  kako  svi  narodi. 
Ali  ako  baS  treba  narodne  rijedi, 
koja  ideji  odgovara,  to  je  samdMv, 
satndzivac]  a  sibican  je  u  puku 
kruh  ordinario  (poredi  sve  sebe, 
a  protivno  je  na  probir)  a  sttni 
je  kruh  fino,  Takoder  je  sibican 
halina  vesiito  ordinario^  biva  sva- 
koga  dana  Tomu  se  protivi  sid- 
jacd   halina,    Dakle   za   sebican  i 


*  V.  Danidideve  oblike: 


Digitized  by 


Google 


IfiO 


L.    ZORR, 


sibiinik  treba  kazat  samdziv  i  sa- 
mdzivac^  a  samdHvle  moze  se  reci 
kad  treba  kazat  egoistno,  sibiSnost. 

Sibrva  i  ftibrvica  vrsta  je  cvi- 
jeta  u  Cavtatu. 

Sedrnhkina  je  ba^va  od  7  barils. 

Sistrima,  Kad  ima  pdsestritna, 
Sto  je  Btari  part.  prez.  pas.  od 
pdsestriti,  moie  bit  i  shtrima  od 
shtviii,  a  treba  nam  te  rije^i  da 
nom  nazovemo  zenu  drtigu  kakve 
bra6e^  bratinstva.  To  se  moze  tijem 
vifie  primit  kad  ima  i  bratim  (po- 
redi  pdbratim)  kao  brat  u  duhovnoj 
crkvenqj  zadruzi. 

Shv&cane  i  8hv&6ati  je  greSka; 
treba  kazati  shvatane,  kao  hvatane 
(poredi  dubr.  KUane  i  Kltati)  od 
hvatati.  Prema  tomu  idu  i  ostali 
sloi^eni  glagoli  od  hvatati. 

SL  U  knigama  i  novinama  ima 
zamjenica  si  uz  glagole,  koji  take 
postaju  povratni ;  pak  i  kao  pie- 
onazam.  To  je  uprav  nenarodno, 
jer  oblika  to  zamjenice  u  puku 
noma.  Oni  te  je  brane  vele :  Kako 
BU  u  dativu  pokra<^ene  zamjenice 
mi  (meni)  i  ti  (tebi),  tako  moze 
bit  i  si  (sebi).  AH  to  je  razlozene 
davno  osudenO;  jer  navrnut  jezik 
na  neku  simetriju  da  je  kako  bi- 
rokracki  §ablon,  stvar  je  prem 
luda.  Ele  toga  oblika  u  puku 
nema,  pa  to  je  naj  bo}i  razlog. 
U  Dubrovniku  se  joS  tu  ne  davno 
govorilo  u  uskliku,  i  to  jedino 
u  ovom  primjeru:  ' —  Blago  si 
tebi,  meni  —  i  ost.,  ali  i  to  se 
vec  pometlo,  pak  se  kaze:  — 
Blago  se  tebi  —  i  ost. 


Sijer  i  stjhrak  u  puku  su  primi 
alborij  n.  p.  —  Uputio  sam  se 
u  sami  sijer  —  ili  —  sijirak,  — 

Sijircina  je  na  po)u  strAina  od 
sijerka. 

Sijivnica  je  u  Kor^ulanskom 
Blatu  iride  odina.  Naravno  ondje 
goYore  ikavski  sivnica. 

Sinuti  u  lieu.  V.  izgledati. 

Slpokril  (a)  ono  Sto  u  Dubrov- 
niku ciopa,  Cypselus  apus. 

Sipor  (sipora)  zove  se  u  Bosni 
priiina,  pijesak  i  svaki  drobiS  za 
nasipane  puta    V.  posipa^* 

Sirdvina  (e)  narodna  je  rije6 
u  Hercegovini  i  zna6i  materia 
prima,  kao  koze,  loj  i  ost. 

Sisavica  (e)  je  ranunculus  ficaria. 
Tako  je  zovu  jer  ima  2ile  sli^ne 
malijem  sisama. 

Sitni  (kruh)  V.  sebidan. 

Siz  (siza)  u  Dobroti  kod  Kotora 
zove  se  pravac^  metod. 

Sjeca,  V.  posijek. 

Sjecni,  V.  sjekotidi. 

Sjeda  je  narodna  rijed  isto  Sto 
talij.  permanenza  u  frazi:  Na- 
zdravit  dobre  sjeie  (buona  perma- 
nenza)^ a  nazdiavit  dobre  h&de 
(buon  viaggio),  U  singularu  nijesam 
^uo  nigdje  da  narod  se  sluii  ovom 
rije^i. 

Sjedati  krv  u  Cavtatu  zna&  6i- 
niti  krV;  kad  je  komu   srdobolja. 

Sjeka  (e)  su  isjedena  drva,  na- 
rodna rije^ ;  n.  p.  —  imaS  li  dosta 
sjeke?  — 

Sjekavica,  V.  pruda. 

SJekofidi  plur.  tantum,  zubovi 
su  spredni  (doni  i  gorni)    u    fiela- 


Digitized  by 


Google 


PA^VTKOTAlh!. 


161 


deta,  tali],  canini,  a  to  po  nihovu 
radu,  jer  aijiku;  a  vukotiii  svl 
kutii  (gorW  i  doAi),  talij.  molar i, 
a  to  er  viikUy  biva  drpe,  te  hrana 
postaje  razvudena  prije  nego  se 
progata.  To  je  bistro  iz  zagonetke: 
—  ViJeotiii,  vikku,  Bj&coHdi  sijihu, 
harambaSa  premece  i  a  vre6u 
um(6e  (zobi,  jezik  i  grlo).  —  U 
knizi  se  sjikoiiM  zoyu  sfidni  a  i 
p&8ji,  a  viikoiiSi  mllnari,  Pusti 
prijevodi!  Svakojako,  samo  ne 
kako  treba. 

SJherntca  je  prava  rijed  za  bu- 
8tdu.  Istina  da  sjhemica  odgovara 
talij.  tramontana,  kad  su  se  po- 
morci  vladali  po  toj  zvijezdi,  dok 
ni]e  bilo  magneta;  odatle  perdo 
la  tramontana  kad  bi  zvijezda 
zaila.  To  je  kasnije  preneseno  i 
na  drugo,  te  i  sad  zna^i  smesti 
86^  ali  naSa  rijed  sjhemica  moze 
lijepo  sluzit  za  novi  izum,  kako 
n.  p.  pero  sluii  i  sad  za  pisane 
i  ako  viSe  ne  pifiemo   perufiinom 

Sjivernicu  potyrdu  je  dubrova^ka 
poslovica,^  u  kojoj  bi  rekao  da 
je  nova  misao:  —  Sf^ernid  se  i 
grozde  klai&a.  — 

Sjuhnuti  se  govori  se  o  hrani 
kad  vruci  krkuie  (krkutaii)^  biva 
puca,  koioada  se;  pak  najpot}e 
sjiJihne^  postane  juhom,  biva  ras- 
topi  se. 

SklMiite.  V.  snos. 

Skbiac  (skdcca)  dao  sam  jedino 
u  nekoj  poslovici.  —  Takoder  demi- 


*  V.  Dani^ic,  poslovice,  4110. 
B.  J.  A,  oxv. 


nutiv  smdiac  od  smdk  {edino  u 
ovoj  poslovici. 

Skbiak  (skdika)  je  komadic 
va|kastoga  drva  na  razboju,  obiSno 
n  pluralu  skdici  (skbidkS)^  jer  kad 
se  ^e  akdSu. 

Skotiibiea,  U  starijem  listinama 
nalazimo  ovu  rijed,  koja  je  zna- 
^ila  qui  percudem  mactat,  ali  poSto 
sad  za  korisne  iivotine  ne  govo- 
rimo  aJcdt^  ona  nam  mo2e  vrijedit 
za  talij.  canicida^  jer  se  i  kaSe 
pasji  sJ^te.  Kanimo  se  dakle  p&sjeg 
krvnlka  ili  p^jeg  iibojice. 

Skrdsiti  koga  zna£i  skinuti  ga 
s  kakve  Sasti,  obefidastiti. 

Skriiapca  je  a  birokrata  tabella^ 
formolare,  i  ost,  grdna  je  rijed, 
jer  postaje  od  glagola  krtzati^  koji 
u  puku  zna6i  rezati^  n.  p.  iahrt" 
zati  duhan,  dinu  i  ost.  a  karta 
nije  izrezana  nego  iscrtana,  pa  to 
se  zove  dglSd  za  godine  sluzbe, 
dgled  plats  i  ost.  gotovo  kao  talij. 
stampiglia. 

Skitpusiti  znadi  u  puku  udinit 
Sto  kako  mu  drago. 

Skuti,  skkti6i^  8k4ci,  plur.tantnm, 
narodne  su  rijedi  za  ha}ine  u  opce, 
n.  p.  —  }ubi  &emu  skuts  i  ko}ena. 
—  Na  po  se  pak  za  zenske  ha- 
|ine  jofi  se  u  Dubrovniku  govore 
skiUi&f  ali  samo  za  doine.  Za  Sto 
se  ne  bi  mogia  tuda  kdtula  vr6i 
a  primit  skule  za  gorAe  ha}ine  i 
8kiUi6e  za  done  (poredi  gd,6e  i 
gdMce),    U  nar.   pjesmama  ima  i 


11 

Digitized  by  VjOOQiC 


162 


L.    ZORK, 


deminatiy  shuUie^  d.  p.  —  pa  na- 
brala  skica  i  rukdvca.  — 

Skvhta  prava  narodna  rijed  za 
tadu  mahnu. 

Skvi^iufa  }e  perdix  SiixatiliSj 
Biarna. 

Slddiiu  Rede  se  o  ieni  kad  go- 
vori  razmazano  da  slddi. 

Slddo  je  dragahna  rijed  za  brdL- 
jena,  biva  najstarijega  djevera. 
Tako  ga  sove  nevjesta. 

Sladoled  grdna  smjesa  i  nepra- 
vilna.  U  istoku  po  oblastima  na- 
Sega  jezika,  kfid  prodavaju  slado- 
leda,  vidu  ledeno  mMeno,  te  po 
tome  moglo  bi  se  kazat  medeni 
led  ill  slatla  lid.  No  ima  i  u  Ta- 
lijanft  arapeka  rijed  sorbetto ;  pa 
za  Sto  i  mi  ne  bi  mogli  kazat 
ierhe,  kako  se  zove  a  naSem  za- 
brdu  iieka  slatka  hrana  kod  Mu- 
hamedovaca. 

Sl&st  se  u  narodu  6ujeu  stvarnom 
smislu;  za  to  veli  Konavoka  da 
je  kupila  sUsti  (pdslasticd)^  i  uprav 
za  to  se  i  kaze  u  sldst  ti  bilo, 
(guten  Appetit).  Sl&dost  pak  .do- 
lazi  vazda  u  duievnom  smislu,  te 
za  to  ka2u  slMost  du8e.  srca  i 
ost  Ove  dvije  rijedi  grdoo  su 
qmijeSane  u  naSoj  knizi,  a  narod 
ih  lijepo  odabira. 

Slhvina  (e)  je  u  puku  rubinetto, 
$to  u  Dubrovniku  kantula,  a  diije 
se  i  tdiak. 

SlavodobfSe  je  stara  dubrovadika 
rijed  za  mttoria^  i  nije  16Sa   rijed 


kad  je  usporedimro  s  drogom  na- 
rodnom,  biva  8  krcaproUiem^  sto 
pot  je  bo}a  nego  fSbjeda.  Slam- 
ddbitnik  je  zgodna  rijed  za  pd- 
bjednik.  V.  pobijediti. 

SRnavac  (sRnavca),  morska  riba, 
suvrst  cipola. 

S^epbcice.  V.  yezovi. 

Slobbdnak  nije  liberale  a  poli- 
tidnom  smisln,  kako  6itamo  po 
novinama  i  knigama,  nego  zna£i 
Ubertus;  a  liberale  u  politidnijem 
poslima  treba  kazat  liberdlan,  kao 
i  konseroaUvan,  i  racUkdlan,  jer 
su  to  rijedi  kozmopolicke,  snp- 
Btantivno  pak  liberdlac,  konserva- 
Hvac,  radikdlac. 

Slucajno  u  puku  je  rijetko  6ut, 
nego  se  kaie  od  sreSe^  wa  sreiu, 
a  ^esto  na  Boga ;  n.  p.  —  Pogodio 
je  od  8re6e  —  ill  —  napipao  je 
na  sreiu.  —  V.  na  Boga. 

Sliizoiina  je  u  op6e  sticcus. 

Stnikialina  je  zmija,  koie  za- 
gasite,  ne  duga.^ 

Smethiilo  je  meteS;  n.  p.  — 
Neko  ih  smetinilo  zadesilo.  — 

Smdiac.  V.  sko^c. 

Smokvhrica  je  grinuSa,  syhia 
hortensis  cinerea,  beccafico. 

Smdlocak  (smdlolka)  je  narodna 
rijeS  za  piattola.  Eto  i  tu  lije6ni- 
cima  narodne  rijedi. 

Smrdijef  ili  smrdfivac  u  Herce- 
govini  se  zove  mustela  putoritis, 
la  puzzola. 


*  Poredi  stsl.  cmokt>  otfu;  serpens;  poj.  smok,  lit.  smakas  (Slov.  1880, 
str.  88.  St.  Castrapelli.) 


Digitized  by 


Google 


PA^BTKOVAl^. 


163 


Smiicalo  je  u  gospods  onaj  rep 
na  ha}iDama  te  ae  po  dima  smude ; 
odatle  mu  i  ime,  te  je  puk  zgodno 
nadio  ime  Schlepp-u. 

Smikka  je  u  opde  bludnica;  o 
ikO]  ae  veli  da  se  posm&cala. 

SmiJcurica  je  isto  Sto  smUk^ 
vrsta  zmi^iline.  U  DubroYoiku 
je  zovu  smiigurica  zamijeniyfti  gu- 
turalna  slova^  kako  Sto  vele  pdlok 
za  pcdog. 

SfAtva  je  u  puku  saAa,  videne. 

Sfibs,  ^ndsa  je  narodna  rijed 
za  shrauu  ili  spremu  trgovine, 
Sto  je  nemadki  Niederlage  lat. 
receptaculumy  talij.  deposito;  a 
sklddiSte  je  skovana  rije^  koju  puk 
ne  razumije. 

Sndsine  (&)  plur.  tantum.  Tako 
zove  puk  sve  ono  Sto  voda  Buese 
n!z  potoke  i  rijeke. 

Sdliti  se.  Vele  o  kakvom  zem- 
|anom  sudu  ili  o  zidu  kad  izmede, 
da  se  sud  ili  zid  sdlt.  To  je  baS 
ono  Sto  Talijanac  kai^e  effiorescema 
del  vaso  o  muro, 

Sdpu^a  je  zmija  jer  sbpi,  tripo- 

'  donotus  natrix,  rado   ide  u  vodu, 

dobro  plije  i  lovi  ^abice.    Ima  ih 

u  OSalskijem  lokvama  i  barama.^ 

SpavizfiVj  a,  o  isto  Sto  drije- 
movan. 

Spica  je  tanka  palidica  suhoga 
drva. 


SpiSAak  (spicndka)  je  vinograd 
prve  godine  nasaden. 

Spldkati  se  je  isto  Sto  i  skupiti 
se  ili  8kup)ati  se;  h.  p.  spldkcUa 
se  sila  uaroda. 

Split  1  SppL  Sad  je  prijepomo 
pitane  ima  li  se  zvat  grad  Aspa-^ 
letutn  (Spaletum  Spleium)  SpUt 
ili  Spfet.^  I  ta  se  razlika  naslana 
na  staro  pisane  te  rije^i  i  oa  sa- 
daSAi  izgovor.  Ja  ne  bi  rad  izazvat 
ovijem  rijedima  kakvu  zadjevicu, 
jer  o^itujem,  da  me  prisvaja  udena 
osnova,  po  kojoj  cu  evo  i  razlo2it. 

Poznato  je  da  jekavoi,  a  na  po 
se  Dubrovdani,  navrdu  jekavStinu 
i  ondje  gdje  je  nema  bit.  Zna  se 
da  Dubrov&ini  vele  ManAstijer, 
Psiiltijer  i  ost,  a  u  listinama  je 
MoHacTbip^,  MOHacTHp^,  ncaji- 
Tupi,  i  nca^THp'B  i  ost,  o^ito  za 
to,  Sto  se  n  grdko  po  Visantijsku 
izgovaralo  t\  kako  i  sad  u  novom 
grdkom  jeziku.  Po  starijem  listi- 
nama dakle  treba  kazat  ManAsUr, 
Psaltir  i  ost.  a  ne  kako  govore 
Dubrov^ni  Manastijer,  Psbltijer 
i  ost.  Iz  latinskoga  pak  jezika 
prije  zetadizma  ima  a  starijem 
dubrova^kijem  komedijama  pld,- 
kijer  od  placere\^  a  i  sad  je  u 
ustima  puka  liikijernica  i  lukijhmar 
od  lucerna,  za  tijem  tdvijerna  od 


^  V.  M.  Vodopic  u  Slovincu  god.  1880,  str.  130. 

*  y.  Program  c.  k.  Vel.  Gimn.  u  Spjetu  Sk.  god,  1886-87.    Tu 
ndeni  prof.  g.  Milan  ReSetar  izvodi  da  se  ima  redi  Split. 

•  Ipak  isti  Dubrov^ani  govore  tapit  iz  grdkoga   TOTnj^;    Gimqn  od 
lat.  (reminianus  i  ost. 


Digitized  by 


Google 


164 


L.    ZORff, 


cima,  koji  kazu  i  piiu  pij^  ska 
pir,  sjerdia  za  rirdta,  tjeca  za 
dca  i  OBt. 

No  8ye  ovo  ito  sam  doslije 
kazao  za  ime  re^enoga  grada  bilo 
bi  skoro  niSta,  kad  bi  a  naSijem 
Btarijem  liBtinama  bilo  svagda 
cnJi'kTB  i  cn^'brcKH;  ali  to  nije 
uvijek,  jer  ima  i  cnaAwuKH*,  Sto 
je  odito  8tari]i  oblik  a  dolasi  od 
Spaletum,  Dakle  je  cna^HCKH  bez 
onoga  a  cn^Hi^Kfi  a  po  tome  Split. 
Na  OYO  moze  ko  kazat  da  redena 
poye|a  potjede  \z  pera  ikavskoga 
i  iz  ikavske  krajine;  a  ja  na  to 
odgoyaram,  da  je  tako  nestaloo 
pisane  a  opie  a  Aekijem  starijem 
liBtinama,  da  si  uprav  na  £uda 
kad  ih  razabirai.  NalaziS  d.  p. 
Aekoliko  puts  ^^6i^0Bn^Ki.^^^  na- 
p'bub  za  MapHnb*\  KptsBy**, 
nptaieMO**,  AtcTOBe^*,  np-feMopiiH) 
i  ost.^^  Ovo  je  za  m;  ali  ga  ima 

*  Ipak  u  Dubrovniku  dbkes  od  decessus  (lunae)  i  rikesa  od  recessus 
(maris),  oboje  prije  zeta6izma 

*  Prije  zeta6izma. 

*  Naprotiv  Dubrov&ini  imaju  iHnu  od  talij.  schiena,  kao  i  Hmenat 
jo§  prije  zetacizma  od  coementum, 

*  U  Crnojgori. 

*  Strsl.    KARHNA. 

®  Ima  u  DubroTDika  stara  rije^ :  —  Kad  je  KUfen  po  svijetu  hodio 
—  i  zna^i  davno,  V.  O  kukovu  dne-  Ku(en  je  ovdje  mjesto  KiiKn 
po  analodiji  kujena  (djevenice). 

^  U  Konavlima. 

®  Ibidem. 

'  MoDumenta  Serbica,  Miklosicb,  241.  U  istoj  poveli  ima  eufoniJBko 
a  u  rijedima  sae^^aHo,  rocano^iiHOMb,  ,'\86poBaHi!Kb,  Xpaeoe  i  03t. 

"  Ibidem  197. 

**  Ibidem  228. 

"  Ibidem  279. 

^»  Ibidem  228. 

^*  Ibidem  224. 

"  Ibidem  224. 


taberna,  mijkrla  od  merula^  fje- 
lica  od  offdla^  fellah  Pa  Dubrov- 
dani  pojekave  e  i  t  latinsko  i  ta- 
lijansko,  n.  p.  l\jer  (liliutn)^  kh- 
pijerta  (coperta)^  gilstijema  (ci- 
sterna),^  b&rio  (h&rjela^  barUe), 
ddtrijenica  (doUrina),  lijirica 
(lira),*  pijina  (pena),^  i  oat.  U 
OYome  su  jekavci  sli^ni  ikavcima, 
koji  su  mnogo  puts  na  muci,  kad 
pi§u  kniievni  jezik,  pa  pojekave 
i  ono  ito  ne  bi  imali;  kao  sj^gumo, 
vizijer  za  slgurno  i  vizir  i  ost. 
Dosle  su  bile  tude  rijefi  na  pre- 
treBU,  ali  je  6udo  da  Dabrov^Di 
pojekave  kadgod  i  naSe  rije^i,  kao 
n.  p.  kitpjena  a  hercegcva^ki  je 
ki^pina;^  zalijev  a  nema  bit  nego 
ziUiv;  Ki^en  ban^  a  o^ito  nije 
nego  Kidin  ban;*  prijHog  (crkvi) 
za  prilog;''  prijhrodnost  (6ud^  il 
naturale)  za  prirodnost^  i  ost. 
I  u  tome  Bu  jekavci    Bli^ni   ikav- 


Digitized  by  VjOOQiC 


PA^KTKOVAi^B. 


165 


i  £a  e,  CT^<t>aHb  od  dr&favo^  i  oBt. 
Mukom  pak  mimolazim  "b  za  la 
i  to  £e8to;  odakle  prijepor  u  uSe- 
Domu  svijeta  o  izgOYomoj  vri- 
jednoBti  slova  ^.  Eo  zna  da  nije 
nestalnost  pisaAa  povuklazasobom 
pogreSke  u  sadaSAem  jeziku,  kako 
Sto  a  Hercegovini  slezina,  a  u 
starom  BloveDskom  jeziku  CA^aena 
uz  cjieaeua,  Sto  je  u  Dubrovniku 
pravilno  ijezina.  Pozaato  je,  a  ^u- 
veni  Miklofiii  to  kaze,  da  na^in 
pisana  zavodi  kad  i  kad  i  izgovor. 
Gundulic  d.  p.  slaze  u  rimu  Varna 
BB,  cama  (crna),  o6ito  po  nadinu 
pisana;  a  ja  nado8tav}am  da  se 
i  sad  u  Dubrovniku  govori  biuii 
za  bivii  po  na^inu  pisai&a  srednega 
vijeka,  kad  je  i^  i  t;  bilo  sve 
jedno.  Za  to  Aeki  atari  popovi 
govore  i  danas  avtem  za  autem, 
Po  onomu  ito  sam  dosle  kazao, 
nije  sved  %  iz  listiua  u  nas  sad 
je  ili  ije.  AH  i  nauka  nafiijeh  gla- 
aov5  dolazi  mi   u  pomo6.    Osim 


izuzetaka  n.  p.  sijati,  repa,  zapo- 
vidjeti  i  ost.,  imamo  n.  p.  dative 
meniy  iebi,  sebi  od  lubH^,  Te6'b, 
ce6i3;^  adverbija,  &to  su  stari  lo- 
kativi,  u  Dubrovniku  doU,  {a^J^"^) 
gori  (ropt)*  i  ost.  A  gdje  je  bifeg 
(ekavski  beleg,  ikavski  bilig)  stsl. 
6'kA'krh^  bez  ikakva  razloga,  jer 
je  moglo  bit  bjefeg  kad  ima  bjefe. 
Po  svemu  ovome  vidi  se  ojiito 
da  zakjudak  onijeh,  koji  vele  da 
treba  kazat  Spfet,  nije  tvrd,  jer 
cnA'^Tb  mo2e  bit  i  grefika  u  listi- 
nama,  kako  ito  je  greSka  A86poB- 
H^KB  i  ost,  pofito  je  %  nepouzdano 
slovo;  a  tvrde  bi  bilo  razlo2e&e 
da  je  nasloneno  na  le,  na  pr. 
cn^iexcKH.  Istina  je  da  mi  ne  6emo 
zvat  Bijeku  Bekom  ni  Biograd 
Beogradom  za  |ubav  ekaycima, 
ali  ne  cemo  zaisto  zvat  Hlijemom* 
Hlivno^  biva  Livno^  za  )ubay  je- 
kavcima,  jer  je  to  mjesno  ime  sad 
opcenito  poznato  jedino  u  obliku 
Livno.  Take  se  moze  kazat  i  za 


^  Za  to  u  Bokam  i  Crnojgori  dativ  glasi  mene^  tebe,  sebe,  gdje  staro 
'h  sad  glasi  e, 

'  K  tomu  dodaj  u  Dubrovniku  mjeSte,  utmice^  krkaHe  i  ost. 

*  Poredi  strsl.  xji^BHHa  obdx,  xji^uHHbH'B  ouc(a^,  xji^bi*  stabulum. 
I  u  drugijem  mjesnijem  imenima  mnogo  bi  trebalo  izmijenit  po  sa- 
daSnemu  pravomu  govoru:  n  p.  Orebid  i  Orebica  trebalo  bi  izvrout 
n  Jarebica;  Briat  u  Brijest,  Brig  u  Brijeg  i  ost.  Po  tome  bi  vajalo 
i  prezimena  pri^inat;  BiliS  bi  imao  postat  BijeliS^  Cvitanii^  Cvjetanid 
i  ost.  I  tndi  narodi  imaju  syakakyijeh  mjesnijeh  naziya  po  dijalektima, 
n.  p.  Nijemci :  Wittemberg;  a  po  knizeynom  jeziku  trebalo  bi  da  bude 
Weissemberg;  Talijanci  Firenze  trebalo  bi  da  povrnu  na  Fiorenza^ 
OennargentH  (brdo  u  Sardeni)  trebalo  bi  da  stegnu  na  kopito  To- 
skansko,  pak  da  mu  naprave  Aeki  svrietak  argentario:  §pa^oIci  Sa- 
ragocu  trebalo  bi  da  dovedu  na  Cesar ea  Augusta  i  ost. 

«  Mon.  Serb.  Miklosich  237. 

*  Jer  fie  izgubio  h  kako  obidno. 


Digitized  by 


Google 


166 


L.    ZOBB, 


Split  i  Splet  joS  temejitije,  jer  je 
tuda  rije^.  A  da  nije  Spjet  kako 
Dubrovadki  Stjepan,  Stijepo, 
ikavski  Stipan,  Stipe;  ekavski 
Stevan,  Stevo  od  (rr^favo;,  a  to  za 
to  jer  ima  a  listinama  cT'b<i»aHb? 
Pa  ko  zna  kako  su  izgovarali  naSi 
Atari  rijed  cn^'bTb;  obaziruc  se 
na  Daray  dova  "b  kakvo  nam  se 
kaze  u  naSijem  listinama;  moglo 
bi  bit  da  su  izgovarali  Splat,  Spjat, 
a  i  Spleat,  ako  idemo  da}e  do 
•bugarskoga  izto^noga  dijalekta,  a 
a  ovom  potonem  naSinu  bile  bi 
baS  dvije  prve  vokale  rijedi  la- 
tinake,  ili  bo}e  predlatinske  Spa* 
letum.^  Ali  oyo  6U  daleka  i  no- 
slidna  nagadaiia,  i  ne  tegle  ranogo; 
no  s^akako  nam  razjaSnuju  teikocu 
izgovora  ove  rijeti.  Po  svijem 
ovijem  opaskama  rekao  bi  da  nije 
bistro  i  ^isto  Sto  se  pifie  i  ka2e 
o  nazivu  grada,  koji  mjeStani  zovu 
Splits  a  Dubrov^ani  i  a  op6e  je- 
kavci  Splet.  Ja  ne  ka2em  kako 
treba  izgovorit,  ali  mislim  da 
imam  osnove  re6i  da  adhuc  sub 
iudice  lis  est. 

Spdznaja  je  nova  rijed  nena- 
rodna  neya}alo  skovana,  koja  bi 
odgovarala  talij.  rije^i  noziofie. 
Narodna  je  za  to  rijed  pozndne. 

SpfpoHii  Sto  znadi  svrSiti  brzo 
i  kako  mu  drago. 

Sp&gar  je  onaj  koji  hvata  sptige. 

Sputan   je  n   Dubrovadkim  di- 


jalektu  zgodan,  n.  p.  —  spuino 
govori  —  facunde  loquitur.  Dobro 
bi  bilo  zadriiat  za  adionicu  ovu 
rije6,  g«1J6  je  eloquens  i  /acundtis 
isto  rjecit;  bo)e  je  dakle  rJecU  i 
sputan,  pa  odatle  za  /acundia  i 
eloquentia  sputnost  i  rjeiitost. 

SputnosL  V.  sputan. 

Spuii6  je  vrsta  nakita  na  vezu 
Konavoske  koSu|e  2enske. 

Sraklid  (svraklid),  svraka,  pica 
caudata,  gazza  ladra. 

S?can  odgovara  talij.  generosOj 
i  pridjeva  se  6ovjekii,  vinu^  ze)a ; 
pa  dolazi  i  onako  kao  advcrbije, 
n.  p.  —  daj  mi  »tiano  {generoscin 
mente)  — .  Pa  ima  i  srcano  zefe 
u  puku  abrotanum^  abrotano. 

S^dacan.  V.  obi^n. 

Srebreni.  V.  jutrefii. 

Srebmo  je  lijepo  igalo  Dabro- 
vadke  iZupe  i  zgodno  za  |etovaAe, 
dolazi  od  latinskoga  naziva  Sub 
Brenum,  a  i  jest  pod  Zupom;  po 
pu6koj  etimolodiji  prometlo  se  sub 
Brenum  u  Srebmo.^ 

SrMiSte  je  skovana  rijed  i  nije 
narodna;  6emu  take  kad  imamo 
sredinu,  srijidu,  pa  jofi  bo}u  sre- 
dbkradu,  6to  uprav  znadi  Mittet- 
punkt,  centrum. 

SVdja  je  dio  u  mlinu,  vlastitost 
jednoga  dijela. 

Stajdcica  u  knigama  za  udionicu 
zvijezda  je  stdjna,  ali  je  to  na- 
opako,   jer   stdjati  je   iterativ  od 


^  Ima  i  u  Italiji  Spoleto,  Sto  je,  rekao  bi,  ista  stvar. 

*  Evo  tvrde:  —  Mathe  de  Menzio,  Vitticus  de  Babalio  (ituri) 
Brenum,  sub  Brenum^  Molina,  Junchetum  (Reformationum  die  III. 
Novembris  1346).  Take  desto. 


Digitized  by 


Google 


PA^^iVrCOVA^B. 


167 


stdjati,  te  bi  ta  rije^  zna^ila  koja 
desto  staje,  kako  Sto  ima  stajhcica 
koiu)a  od  sveca,  jer  doeta  puta 
sime  na  5e)adetu.  Bo|e  bi  prilidilo 
za  taku  zvijezdu  stdjna^  a  i  ima 
ylastito  ime  tako  neka  zvijezda, 
ill  stojiUca.  Ali  pokle  ima  stdnac 
kamen  koji  je  kao  iznikao  iz 
zem|e  i  ne  mi6e  se,  zvijezda  stSr 
fiiea  naj  bo)e  bi  gadala  ideji.  Tako 
bi  se  mogli  zvati  Bveci  stdnci  ili 
svetkovine  st&nice,  koje  padaju 
sved  u  isti  dan,  a  priglarni  ili 
priglavne,  prUoSne  (v.  preglaviti 
i  prelo2iti)  koje  vr]aju. 

Stiija6&  vojska  ne  ya]a  u  onom 
smisla  u  kom  se  upotreb)ava,  biva 
eserdfo  permanenie,  Sto  nije  nd- 
rodna  vojska,  biva  milma,  jer 
stajctdi  je  svefacni.  Bo}e  bi  bilo 
kazat  st&lna  ili  gl&vna  vojska ^  pa 
bi  se  moglo  re6i  i  vojska  na  oruiju, 
jer  ima  vojske,  koja  nije  na  oru2ju 
nego  kod  svojih  domova.  Treba 
pazit  i  ne  mijefiat  ovu  vojska 
$  dpremnom  vojskom,  koja  znadi 
esercito  in  piede  di  guerra, 

Stdjnik  je  onaj  te  ima  n  mlinu 
jednu  stctju.  V.  staja. 

Stideian  je  a  Konavlima  srecan. 

St&n  je  sva  koSu)a  osim  rukava 
i  ogrlice. 

St&nak  s  dodatkom  i  dbgovor 
naj  bo}a  je  rije£  za  skovanu  ^/S- 
dnicu,  Sto  je  past!  prijevod  iz  tu- 
dijeh  jezika,  a  kod  nas  je  nema. 
A  kud  cemo  bo}e  fraze  nego  doii 
na  sidnak^  i  —  sutra  nam  je 
si&nak  i  dogovor  o  toj  i  toj  stvari. 
—    Tako    za    opcine,    skupStine, 


oficija  i  ost.  n.  p.  —  sutra  je 
stdnak  vije6nicima,  ministrima, 
uditelima  i  ost. 

Starhiik  je  6ovjek  koji  je  od 
starine  naselen  u  kakvom  mjestu, 
isto  8to  stardsjelac. 

Starj^inica  je  grdna  pogreSka, 
koja  potjeSe  iz  neznana  zameta 
rije6i,  a  vidi  se  napisana  u  na- 
Sijem  bonicama  i  zavodima  povrh 
vrata  kakve  dvornice.  Starjisina 
je  muikoga  i  zenskoga  spola; 
dakle  2ena  starjiSina  i  <Sovjek 
starjiiina;  ina6e  po  rije^i  starji- 
iinica  muSki  bi  bio  starjiiinik. 

Siizalo  je  u  narodnoj  noSni 
ienskoj  kao  i  Utega  ona  sprava, 
kojom  se  2enska  glava  steie  u 
pasu  da  je  zgodnija  oka  i  da  se 
ne  rasklima.  A  Sto  je  to  nego 
corpettino^  busto^  Mieder?  Eto  na- 
rodne  iijepe  rije^i  i  za  to. 

Stijhna  za  Wand  to  je  ruski, 
a  nas  to  narod  ne  razamije,  nego 
treba  reci  prosto  zid, 

Stbcnik  je  onaj  te  ima  stoke. 

Stolari^vnatef  je  grdna  i  nena- 
rodna  smjesa  rijefii  za  arbiter  bi- 
bendi  na  doma6oj  ili  prijate)skoj 
gozbi  i  pica.  To  se  a  naroda  zove 
domiSin  od  ^opre,  a  stolarhvnatel 
narod  ne  razumije. 

Stdprva,  V,  tek  i  netom. 

Sldtina,  U  nekijem  tekstima 
po  a^ionicama  ima  da  stdtina  je 
stoti  dio  polag  desetine,  petine, 
pedesetine  i  oat,  ali  to  ne  mo2e 
bit,  jer  stitina  je  centum,  a  tijem 
nnaianem  dvostrakoga  znadena, 
kad  nije  potreba,  uvladi .  se  mete£ 


Digitized  by 


Google 


168 


L.    ZORE, 


a  jezik.  Pak  i  promijenenijem 
akcentom  malo  se  postize.  Nema 
druge,  treba  kazati  stoti  dio  ili 
stoHAi  dio  (poredi  stotitu^J.  Ne- 
maja  ni  Nijemci  ni  Talijani  od 
svakoga  broja  Bvoj  redni  supstan- 
tivni  broj. 

Strdna  ]e  u  narodu  partes^  n. 
pr.  —  on  je  od  naSe  strdne.  Sad 
a  poUtici  sluze  se  sved  strdnkom, 
Ove  rije^i  u  puku  nema;  neka 
ima  strhfiHca^,  ne  za  to  da  je 
Aegda  bila  i  strdnka,  jer  ova  nije 
potekla  od  one.  Striniica  je  de- 
minutiy  od  strdne  a  ne  od  strdnke, 
Mo£e  bit  dakako  i  atrdnica^  kao 
grdnica  i  grdndica  od  grdne.  Ra- 
zumijem  da  ce  bit  teSko  otresti 
se  gtrdnke^  ali  je  jednako  treba 
odjenit. 

Strdnae  (strdnca)  je  koS  za 
stranu  od  mazge  (a  Neretvi). 

SMj^,  V.  lc«6. 

Sthne}  (strmila)  jedino  u  frazi 
strmela  na  devet  Po  tome  je  strmef 
neki  trinaesti  mjesec,  te  za  to  fraza 
zna^i  nikad,  kako  ad  calendas 
graeccLs. 

Strucavica  zove  ae  liekakvi  atruk 
za  ribane  oligana. 

Strukovi  (a)  plur.  tantum.  V. 
parango  (parangala). 

StrzAlcJc  (strzufkaj  Cehujica 
gro£da  bez  jagoda. 


StrSufica  je  drink  od  maslinova 
zrna. 

Sttiptic  (siiipca)  je  naj  bo)a  rije£ 
za  rubricay  finca, 

StUpaia  je  trava  te  raste  oko 
blata. 

Su  uz  i&eke  supstantive  iskaznje 
i&eSto  fito  je  fili^no  supstantivu, 
koma  80  prime6e.  N.  p.  slikrvica 
i  Btigradica,  sbpraiica,  Btlsnezica, 
susvetica  i  ost.  Ne  bi  li  se  ovako 
moglo  kazat  u  udionici  sitkruzica 
eliasi  i  ost? 

ShdiliSte^  je  mjesto  gdje  se  audi, 
a  ne  sildiSte.  Ova  potonu  n}e6 
sad  uzim)a  za  neke  viSe  sudove 
po  gradovima,  biva  za  tribunale 
ne  znajuc  da  sitdiite^  bole  siidi- 
liSte^  nije  nidta  drugo  nego  mjesto 
gdje  se  sudi,  pak  bilo  i  pod  dubom 
Te  tribunale  treba  zvat  viie  sA- 
dove  ili  ostavit  tribunale. 

Shdrvica*  je  graiile  suho  od 
borja  i  ono  Sto  se  sijede,  pak  se 
osuSi. 

Sddene  isto  kao  fudiia,  obje  na- 
rodne  rijedi  za  kricansku  pred»- 
stinazione,  Sto  se  svakako  prevodi 
opredije\ehey  odre^vaAe  i  dmgo- 
jako  neva)alo,  a  eamo  ne  siide^ 
ili  siidiia  kako  ya)a.  Da  su  ove 
potone  naj  bo]e  rijedi,  znamo  po 
sud&niciy  sudenu  junaku,  nimdenoj 
momi  i  ost 


^  Strancica  je  malo  brdo  a  pjesma  veli: 

—  Momak  ide  strancicom 

—  Zakicen  je  gran^icom. 

•  U  Oorskom  Vijencu. 

•  U   Blatu   na  Korduli  (V.  St.  Castrapelli   u  Slovincu  ffod.  1882. 
str.  188). 


Digitized  by  VjOOQiC 


PAJ^ETKOYAl^B. 


169 


Sbgradanin  ima  u  starom  slov. 
jeziku,  ali  u  naSem  nema,  kao 
ito  je  Dije  bilo  a  starom  grdkom 
i  u  latinskom  jeziku.  Dosta  je 
gradanin,  Dakle  —  Gr&dani  — 
moji  gr&dani  —  ffr&danin  ka'  i 
ja  i  OBt. 

Sujeslovac  (aujeslovca)  je  u  puku 
il  vanUoquo;  prema  tome  trbih 
slovac  je  il  ventrilcquo  kao  ito 
ima  trbdboja. 

Suka  (e)  je  uzica  od  kostrijeti 
kojom  yezQ  vrh  od  mijeha. 

SiUet  (sUleta)  je  postava  na  dno 
sukne. 

S&}aga  je  mali  gr&d,  narodna 
rijed. 

Sufati  je  grnuti  motikom  zem|u. 

SAmjeha^)  je  smjesa  u  iitu  ie- 
nice  i  je^ma. 

SumpdrcUka  zove  se  u  Dobroti 
il  zolfanello.  V.  uSiSalica. 

SUmuta  je  mlijeko  kvasinom 
usireno,  nar.  rije6. 

Suficdbran,  V.  hladnik,  Stit. 

Stipasa  ]epa8colo  comune.  Nar. 
rijeiS. 

Siip<i8nik  je  onaj  te  ima  pravo 
na  siipaSu,  Nar.  rije6. 

Siipruzina  je  Siba  neuredena, 
neizgladena.  Nar.  rije^. 

Siipuiina  je  strada  laterale^  nar. 
rijefi. 

S&riti  se  po  gredi  znafii  povu6i 
se  rukama  po  gredi  objeien. . 

SUrosica  je  mala  rosa,  oar. 
rije«. 


Slistav  je  skrojena  rije6  polag 
grdkoga  miemata,  Narodno  se  to 
ka£e  kdv  ili  grdda,  d.  p.  6oyjek 
tvrda  kdva  ili  gr&de.  Ali  ako  se 
radi  p  zoanostima  i  umjetnostima; 
tad  treba  kazat  siatemat  {^te- 
mata)j  n.  p.  suniiini  sistemat. 

Siliuiiti  znadi  u  Konavlima  pri- 
jati,  o  lijeku,  n.  p.  —  lijek  je  5U- 
tuiio, 

SiUoniti  (na  Lopudu  vele  izo- 
jpa^eno  siitoriti)  zna^i  ribai  u 
veier. 

SuuUnik  je  isto  kao  satiSenik, 
ali  nije  narodna  rije^.  Bo|e  bi  bilo 
kazat  vrsnik  ili  vriAak,  a  naj  bo)e 
iiiidrug. 

SuviSak  (siiviikaj.   V.   preti6ak. 

Suzubice  je  adverbije  i  zna6i 
di  fronte,  di  faccia^  sved  o  6e|a- 
detu;  n.  p  —  stao  sam  mu  «u- 
zvbice. 

SvASHce.  V.  nifitica. 

Svilanica,  Ead  nam  sune  po- 
baciti  tudi  koledar  ili  kolendar, 
eto  svicanice  za  tu  ideju,  jer  ta 
se  rijeg  govori  u  Hercegovini. 

Srekrbina  je  svojta  po  muzu 
negoYoj  ieni,  biva  svi  mu2ev]i 
srodnici  2eni  su  svekrbina. 

Svesti  je  u  pletivu  stisnuti  a 
razvesii  razmaknuti. 

SveiiciliUe  je  nesmotreni  sklop 
rije^i  sve  i  ticiliSte;  po  tomeznafii 
cijelo  iiciliSte,  pa  naravno  ne  od- 
govara  ideji  universitas  litterarum, 
inokupnost  znanosti.  Kad  se  svi 
narodi  slu^e  latinskom   rije^i,   za 


*  U  Vuka  je  siimjesa. 


Digitized  by 


Google 


170 


L    ZORE, 


sto  je  i  mi  ne  primismo  navrouvSi 
je  na  naSe  kopito?  UniversUet  je 
forma  franadka,  koju  smo  preko 
Nijemaca  primiii;  universa  je  jos 
gore,  jer  ne  zna^i  niSta  (v.  Ma- 
tura).  Dakle  kako?  Onako  ba§ 
kako  8u  je  Dubrovdani  navrnuli. 
Od  osnove  latinske  rije^i  univer- 
sitat-%8  postao  je  supstantiv  uni- 
versitat  (i),  kvalUat  (i),  Uat  (i)  i 
08t.  A  imamo  i  u  jeziku  takijeh 
svrsetaka  i.  r. ;  n.  p.  rat  (i), 
obldat  (i)  i  ost.  a  m.  r.  jos  viSe, 
n.  p.  rS/(a),  rdt  (a),  t&t  (a),  mW<(a) 
i  ost. 

Svijet  (stnjeta)  ima  kad  i  kad 
znadene  moc?«;  n.  p.  —  valahodit 
za  svtjetom  —  (dietro  la  fnoda), 
V.  izvanStina. 

Svijetliti  je  ribati  notno  pri 
svjecalu. 

SvijHah  (svijetka)  je  svjecica,  i 
tako  zovu  il  cerino  na  Orebicima, 
naravno  ikavski  svUak. 

Svijeston  svoje  duznosti  prijevod 
je  iz  tudijeh  jezika,  n.  p.  iz  nem. 
hewusst  seiner  Schuldigkeit ;  u  nas 


svtjestan  znaii  prudens,  vernunflig^ 
pa  ne  ide  s  gen.  nego  u  s  lok. ; 
n.  p.  sctjestan  u  cemu.  Gorna 
fraza  naiki  se  govori :  pdnUiv 
svoje  duSnosH,  kako  se  nalazi  u 
narodnijem  pripovijestima^),  a  dd- 
Sledan  svojoj  duznosti,  jednako 
narodna  fraza,  bilo  bi  costanU^ 
conseguente  al  propria  dovere. 

StUlati  je  narodni  glagol,  i  zna£i 
^init  sviiu. 

SvUina  je  neka  morska  trava; 
tako  je  puk  zove. 

Svisko  Csviska)  je  svina  u  Ko- 
navlima. 

Svjeialo  je  gvozdena  sprava,  na 
kojoj  ribari  loze  drva  kad  svijetle. 

Svojevofac  je  ko  svoje  vo|e  bez 
nevoje  ide  n.  p.  u  vojaike.  V.  do- 
brovo|ac. 

Svdta,  V.  iznos. 

Svrsna  (djevojka)  je  zgodna, 
lijepa. 

Svrhsebit  (a,  o)  zna6i  ko  ne 
prima  svjeta  ni  opomene,  gotovo 
talij.  insolente;'  a  supstantiv  je 
svrhsebitost. 


s. 


Sdcac  (Sdica)  je  mrezna  vrecica 
oko  obru^a,  a  sve  nataknuto  na 
dr^alo.  Tom  spravom  ribari  hva- 
taju  malu  ribn. 

SakddiSiti  se  znadi  dati  Saku 
ruke;  n.  p.  —  jesi  li  se  s  nim 
Sakalicio  ? 

Sara  je   narodna  rije^  za  boju 


turdku,  farbii  nemadku  i  kolur 
talijanski.  Sara  se  duje  u  narod- 
nijeh  tkaja,  koje  £u  tkanice,  pa- 
sove  i  u  op6e  narodnu  noinu,  ali 
se  ipak  malo  upotreb}ava,  jer  mi 
imamo  za  razlidite  Sdre  osobite 
rije6i,  n.  p.  crvenilo^  crnilo;  zeU- 
nilo  i  ost  znade  Sara  crvena,  crna, 


^  U  VrCevica. 


Digitized  by 


Google 


PA^flTTKOVAJi^B. 


171 


zelena;  n.  p.  udarilo  ]oj  crvenilo 
uz  obraze.  —  Za  ozna^iTene  Sare 
kod  }adi  imamo  kdiu,  n.  p.  bijele 
kdie;  kod  iivotina  i  zvijeri  dl&ku; 
n.  p.  ride  dlctkey  a  kod  tica  perje, 
n.  p.  siva  perja.  Cuje  se  iperus  (i) : 
n.  p.  kokoS  bijele  perUSL  No  ipak 
bila  je  oegda  u  jeziku  rije^  za 
color  drugaCija  od  Sdre,  a  to  se 
odabira  iz  rijedi  cmdmaAast  nigri 
coloris,  i  dvdmaAad  hicolor\  Koji 
je  bio  supstantiv  color ^  teSko  je 
nasi  lit jeti. 

SiUac  (idea)  je  mala  mreza 
nalik  cjedila  vezana  na  kolac. 

SUv  (sv&J.  V.  bod.  Na  bje^vi 
je  iav  niz  zhmeioka  niza  svu 
strazDu  Btranu  bje^ye;  pa  za  to 
ne  gada  za  punio  a  pletivu,  §to  u 
Dubrovniku  po  talijanskome  zovu 
pdnat.  To  se  narodno  zove  za- 
meiak  u  pletivu. 

S&vak  (Sl^vka)  je  punto  di  cu- 
citura,  a  Sav  je  niz  Savaka.  Dakle 
je  Savak  isto  Uo  bod,  Na  Bra6u 
je  Sav  puntOj  a  Savina  je  niz 
idvd.  Ovo  je  samo  za  Svene,  a  za 
pletivo  ne  va)a. 

Simut  (SemutaJ  je  grana  smrke 
ili  somino;  kojom  se  trazi  po  dnu 
mora  TrSva  ili  kakvo  uie.  Glagol 
je  iemiUati,    biva    potezati  Semut. 

Sirbet.  V.  sladoled. 

iSestilo.  V.  Setka. 

Sisarbica  je  u  Eonavlima  }u8ka 
nalik  na  naprstak,  a  kojoj  je 
2elud. 


SiMa.  V.  ispolac. 

Sdtka  prava  narodna  rijed  za 
kompaSj  isto  gto  i  sistilo  te  se 
duje  u  u^ionici.  Ima  i  glagol  oSi- 
tati'j  n.  p.  —  oSetati  dno  od 
ba^ve  —  znaii  circoscrivere  il 
fondo  d^una  botte.  V.  oSetati. 

SU>alo  je  mlat  za  zito,  isto  Sto 
cijep. 

Sife  je  ovca  koja  se  zove  i 
Mlevica*  kad  se  jofi  nije  ojagnila. 

SilUi  i  zaHliti  lapis  zna^i  za- 
reziyati  mu  vrh  da  se  istani  za 
pisane,  bad  ono  §to  Talijanac 
khie  temperarey  a  nafii  a  dijalektu 
vele  frhnpat. 

Sikati.  V.  oSikati. 

Sioc  (HocaJ  je  u  Stonu  ko 
uprav}a  ladom,  kad  svijetle. 

Sipac  (SipcaJ  zove  se  rt  od 
objetelice. 

Suka  B  dodatkom  glava,  to  je 
glava  oSifiana. 

Sivane  i  Sivati,  Sto  se  nalaze 
po  nadijen)  knigama,  nije  narodno 
i  ako  bi  bilo  pravilno  polag  pro- 
Hvati;  ali  Sivati  nema,  jer  glagol 
Slli  u  pas.  participiju  je  Siven  ili 
Sven^  a  glagol  je  imperfektivan, 
pa  mu  za  to  ne  treba  Sivati;  a 
glagolu  perfektivnomu  prdsiti  treba 
naravno  proSivati,  Dakle  red  je 
kazati  svine  ili  Sivehe, 

Sk&f(&)  zovu    ribari  podac  na 
krmi   od  lade,   gdje   kole   mre^u. 
Skdr.  V.  djejke. 

Skldnak  {Sk\dnka).  V.  6lan. 


*  U  Parfiia. 

*  U  Vuka  SHeie, 


Digitized  by 


Google 


172 


L.    ZOBB, 


Skjuke  (a)  je  nakit  na  vesivu 
konavoske  zenske  kofiu)e,  plur 
tan  turn.  Cuje  se  i  kfuka,  V.  k)uke. 

Skrani  (&)  na  Eor6uIi  su  slijepe 
o6i,  plur.  tantum.  V.  vezovi. 

Skrgutdvnica^  isto  Sto  zvrcdka 
u  Dubrovniku  velike  nedje)e  kad 
8u  zavezana  zvona.  Tako  se  duje 
u  Blatu  na  Eor6uli. 

Skribav,  a,  o  je  plosnast  o  zem)i 
ne  dubokoj,  nar.  rije6. 

Skrimati  se.  V.  varkati  se. 

§k¥keUca  je  vrsta  patke,  sar- 
sagna  dH  invemo. 

Sfez  (Spza)  ]e  patak;  anas  boschas 
anitra  selvaggia  comune.  Uuje  se 
i  SfSz. 

Sdja(e)  je  strix  scops,   civetta^. 

StHiia  neyjeSto  naSi  napisaSe  u 
zavodima  nad  sobom  ikonoma,  a 
to  nije  tako.  Hkonom  bavi  se 
upravom  ku6e  i  troSkovima,  kako 
to  zna6i  grdka  rijed,  koja  je  po 
malo  u  talijanskijem  ustima  po 
svome  radu  dobila  znaSene  §te- 
dena  i  odatle  preSla  a  tude  je- 
zike,  pa  i  u  na§.  Hkonom  bi  od- 
govarao  u  naSem  jeziku  domdiinu. 

Stedmk  je  kao  i  stHiH^  uprav 
koji  stedt. 

Stionik  je  kao  Htaonik  il  legglo^ 


a  Htaii  sto  grdno  je  skoyana 
rije6,  nenarodna  je  i  nepravilna. 
V.  pisaii  sto. 

Sat.  V.  grb. 

Stit  od  dazda  i  od  sunca,  V. 
ki^obran. 

Slitnica.  V.  kii^obran. 

Stdklotac  (itokloca),    V.  plo5ica. 

S&gava  (karta).  Tako  djeca  a 
skull  zovu  (od  tali),  asciugare) 
onu  kartU;  koja  im  suii  pismo  da 
se  ne  smrSi,  navinuvdi  je  tako 
puftkom  etimolodijom  na  svoj 
jezik.  ZoYu  je  i  bugacicom  od 
mleta^koga  bugazar,  a  taj  glagol 
preSao  je  i  u  naS  jezik  a  obliku 
bugacat  i  probugAcat,  kad  ingvast 
probije  s  jedne  na  dmgu  stranu 
od  hartije.  PoSto  ni  jedna  ni  druga 
rijed  nije  dobra,  a  slu^ba  koju  ta 
hartija  6ini  jest  upijati  ingvast, 
ta  Sugava  karta  mogla  bi  se  lijepo 
nazvati  upijdLiica  (hartija). 

Stikalo  je  u  Dubrova6koj  Zupi 
la  pompa. 

Suplaka  zovu  onaj  procijep  na 
drialu  od  pera,  u  koji  se  uvladi 
pero.  Nar.  rijed  u  Konavlima. 

Supllkas  je  puce  od  kosti  pro- 
Sup}eno.  V.  duSica 

Siipka  (e)  je  na  bje^vi  Supjotina 


*  Poredi  strsl.  CKf^irikTaTH  frendere. 

*  Stari  Dubrovdani  dobro  su  znali  za  ovo  ime,  er  nam  ostaviSe 
poslovicu:  —  Klafia  kao  Sdja  na  batu,  —  veleci  o  zenskoj  koja  ne 
zna  ino  ve6  pocucnivati  i  klanati  se.  Danas  ne  finje  se,  ve6  iStecena 
talijanska  cuveta ;  nemoj  jedino  da  kakve  stance  zavade  se  pa  jedna 
drugoj  da  re^e:  —  Tu  jadna  i  nesmotrena  Sdjo!  —  (V.  M.  Vodopid 
u  Slovincu  god.   1880  str.  30). 


Digitized  by 


Google 


PAI^KTKOVAlihB. 


173 


gdje  je   bio    primak  i  umak    za-  St^Silo  je  ]arac  bez  roga  n  po- 

jedno.  V.  miSiok.  slovici :    —    Prd    kozi    djever,    a 

8^ac  (MScaJ  je   zmija;    tripo-  SfiSilo  stari  svat. 
nodotus  tesselatus^. 


^. 


Gaj,  Vuk  i  Danidi6  dognali  su 
nam  azbuku  latinsko  i  cirilsku  do 
sadasnega  stup^a  napretka,  i  na- 
mjera  im  je  bila  da  za  svaki  zvuk 
izmisle  slovo;  to  je  osobito  Vuk 
uradro  za  cirilicu,  a  Dani6i6  za 
latinicu  u  novome  Akademijskome 
Rje^niku.  No  po  mome  mDijenu 
joS  ima  dva  slova,  koja  treba  pri- 
miti  u  nai  alfabet,  ja  velim  u  la- 
tinski,  a  kogod  6e  drug!  promislit 
i  za  6irilski.  Ta  dva  slova  jesu 
i  i  i;  s  da  njede  iza  a  i  if,  a  i 
iza  z  i  i.  Nihov  je  zvuk  kako  u 
pojadkijem  rijedima  ziamo  (zrno), 
bojazUwosd  (bojaz)ivost) ,  Me^wi 
(sijaC),  siedzied  (sidjeti),  ili  u  en- 
glefikoj  rijeifi  porSuei'n  (perdua- 
sion).   Ne  iznosim  ova  dva  za  iz- 


govor  rijedi  n.  p.  sjeme  (seme)  i 
zjenica  (ienica)  kako  veci  dio 
Hereegovaca  izgovara,  jer  je  to 
adhuc  8ub  iudice,  pofito  nije  opde- 
nito  u  jeziku;  no  ova  dva  zvuka 
navIaS  su  potrebita  za  popunane 
jednoga  jaza  u  Vukovoj  preinaci; 
biva  u  foneti^nom  izgovoru  i  pi- 
sanu  naSega  jezika,  jer  se  opce- 
nito  duja  u  narodnom  izgovoru. 
Ispred  6  ne  mo2e  if,  ve6  s,  n.  p. 
ies6e  a  ne  ceSce;  a  ispred  d  ide 
i  a  ne  i,  groide  a  ne  groMe. 
Ovo  ce  u^enaci  prou^iti  i  urediti 
ako  vide  da  je  potreba;  no  meni 
se  6im  da  fiziolodija  zvukova  na 
to  nas  vodi^  i  da  prije  ili  poslije 
treba6e  se  latiti  ovoga  posla. 


T. 


Tacan  same  u  rijedi  ne  talan 
(u  Blatu  na  Eorduli)  zna^i  non 
solum. 

TSk  (tdka).  V.  par. 

Tdkmac.  V.  utakmica. 

Tanica  je  pravda.  V.  istraga. 

Thrdk  (fhrka)  je  u  Stonu  hobot, 
il  polipo ;  dakle  mu§ki,  jer  bobot- 
nica  je  ^enska. 


T&riti  je  isto  gto  trli,  ali  same 
za  u|e. 

Tiatralni  je  adjektiv  izveden  po 
talij  teatrale;  u  nas  je  bo)e  tea- 
tarski^  kao  Sto  puk  govori  />^- 
tarski  od  frhiar^  ibvarsH  od  ihvar 
i  03t.  Na  isti  na6in  bo)e  je  semi- 
starski  i  trimestarski  nego  semi- 
stralni  i  trimistralnL 


^  Zmija  vodena  fiarovita  i  lijepe  luske.  Vidio  sam  je  u  Eonavlima. 
(V.  M.  Vodopi6  u  Slovincu  god.  1880.  str.  130). 


Digitized  by 


Google 


174 


L.  SORB; 


Teg  mi  se  ^ini  naj  bo)a  rije^ 
za  liem.  Zug  na  gvozdenom  putu ; 
n.  p.  tig  za  £e)ad,  za  trgovinu, 
teg  postarni,  brzi,  munevni  i  ost. 
Rije5  Vldk  zna6i  u  puku  6eku 
mreiu  te  se  izvlaci  na  kraj,  a 
v/S^a  je  na  Lastovu  mjesto  gdje 
se  lade  izvla^e  na  saho.  Pa  teg 
imSmo  vec  u  narodu  za  volove  i 
kone  kad  se  Dapija:  —  Primakli 
ti  koni  na  putu,  a  volovi  kad  bill 
na  tSgu. 

Tegel  (tegUa)  je  timun  strazni 
na  kolima  a  6je  je  spredni. 

Tek  je  adverbije  kako  stoprva 
(appena),  a  netom  je  veznik  (appe- 
nachej.  Dakle  neka  se  nglave 
jednom  naSi  politi5ni  dnevnici,  a 
gto  je  gore,  i  knizevni  o  ovom 
pravilu.  Grdno  li  ti  je  ditat :  — 
Biskup  je  neiom  dofiao  —  mjesto 

—  biskup  je  tek  ili  stoprva  doSao. 
Ta  ista  gre§ka  opaza  se  i  za  ddje 
i  Ispod;  n.  pr.   —   poSao  je  d^e 

—  treba  kazat  a  ne  Ispod,  jer  tad 
treba  dodati  padez  —  ispod  tr- 
peze,  kamena  i  ost. 

TeUsa  je  plur.  od  djelo  i  u  Du- 
brovniku  jedinoje  taj  oblik  poznat 
a  ne  tjelha   kako  je  u  knigama. 

TiSto  je  lijepo  adverbije  u  Du- 
brovniku^  koga  narod  treba,  jer 
drugoga  nema.  Znadi  talij.  meno 
male;  n.  pr.  —  Testo!  danas  je 
suDce  provirilo.  —  Rijed  je  smje- 
Sana;  mislim,  od  tek  i  Uo^  te  zna^i 
almeno  qualche  cosa. 

Tetid   je  tetke  sin,   a  tetisna  je 
nezina  k6i. 
•  T^cifi  se  zna6i  jatiti  se,  pak  se 


6uje  a  prenesenom  smislu :  narod 
se  U6i. 

TVi  u  svezi  s  rije^i  nUsa,  iiha 
misa^  prijevod  je  iz  nem.  stille 
Mease,  U  nas  se  to  govori  mala 
misa,  a  protivno  je  velika  kad  je 
pjevahe.  Take  isto  tlha  vje§ba  je 
stille  tJhung  po  u6ionicama,  ali  ne 
idoi  nego  mWcla  vje^ba  ili  ^od 
gldsa^  jer  kod  nas  je  tih  Sto  je 
Talijanca  placido,  n.  p.  more  tiho 
mar  placido  i  ost. 

Tijelohrhniteli  je  grdni  sklop 
rije^i  bez  nau^fne  osnove,  a  kad 
bi  fito  ova  rijed  mogla  zoaditi, 
znaSila  bi  volove  (hranite)e)  koji 
hrane  kakva  mrtvaca  (tijelo).  Po- 
grefika  je  odatle  §to  su  rije^  pre- 
veli  iz  Aem.  Leibgardist.  Sto  cemo 
bo)e  nego  straSa  krafeva^  knezeva 
i  ost. 

Tijidan  (tijidnaj  za  nedjelu  dana 
nije  nafia  narodna  rijed  nego  bIo- 
venska,  i  puk  je  u  nas  ne  razu- 
mije. 

Tijelo  slavno  katolici  bokeSki 
zovu  corpus  domini  i  jedino  tijem 
redom  rijt^i,  jer  slavfio  tijelo  ne 
zna6i  nidta.  Po  knigama  nalazimo 
tijelovo,  Sto  je  velika  pogreSka, 
jer  itjelo  ne  mo2e  nikako  imati 
adjektiv  tijelovo,  nego  telisno;  ovo 
su  ime  sklopili  poput  Petrova, 
Pavlova^  Ivanova  dne  i  ost. 

TintUin.  V.  Maci6.    . 

Tinto  je  dragahni  stupan  tinti' 
Una.  V.  Maeic. 

Tisak  je  ikavski  a  tijisak  je- 
kavski,  i  narodna  je  rije^.  Od 
imenice  tijhak  ne  moze  se  izvesti 


Digitized  by 


Google 


PA^IETKOYAJifrB* 


175 


Hskati,  stampare,  nego  tijeititi^ 
kako  od  vosak,  vdStUL  T%skati 
znadi  pellere^  rije6  postala  od  ko- 
rijena  tisk  prije  oja6ana  u  tije8(ajk. 
Stari  8U  Dabrov&ini  dobro  pieali 
i  govorili  HjiMiti  i  pretijiStiii, 
Prema  tome  ne  mo2e  se  kazat 
na  knigama  tiskom  N.  N.  nego 
tijbskom,  nikako  tiskano  nego  tiih" 
iteno.  Ako  ne  6emo  tako,  tad  az- 
mimo  piiainu  i  peSataii  ili  stdmpu 
I  itdmpati.  Ead  bi  bilo  po  drugi 
pat  Hogod  pe^atano,  onda  recimo 
pretijes(eno. 

Tje od   staroga  T'b   kako 

dje  .  .  .  .  od  A*^ ;  za  to  ne  va)a  se 
zavodit  za  izgovorom  hercegovad- 
kijem  d.  p.  deskdta  mjesto  tjeskdia 
i  dhvojka  mjesto  djevdjka  Primili 
smo  hrcegova^ki  govor  kao  k&i- 
^evni;  all  ne  hercegovadki  izgovor. 
Ni  Talijanci  ne  primide  Toskanski 
izgovor  n.  pr.  haknutoga  slova  c 
(u  rijedima  carne,  costello  i  ost. 
izgovori  harne,  hosiello  i  ost.)  i 
ako  su  primili  Toskanski  dijalekat 
kao  literarni,  jer  Toskanski  iz- 
govor nije  baS  naj  bo]i  u  Italiji; 
kao   Sto   nam   svjedo6i  poslovica : 

—  lingua  toscana  in  bocca  romana, 

—  Dakle  ijeiiti  i  djeca  a  ne  6e- 
Hti  i  deca  kako  Hercegovci  go- 
vore.  Za  pisee;  da  nezadu  sputa 
mogu  bit  kaiiputom  ostala  dva 
dijalekta  u  StokavStini,  ekavski  i 
ikavski.  U  tijem  dvijema  dijalek- 
tima  imamo  n.  p.  teSiti,  deca  i  tl- 


Siti  dica;  tada  je  jekavski  tjeiiti, 
djeca;  a  gdje  ekavci  i  ikavci  imaju 
(5  i  ^,  i  mi  ih  tad  imamo,  n.  p. 
sreSa  i  meda. 

Tjeldvje^ba  je  nespretna  rijeS  za 
dimnd^stiku.  Istina  da  ima  take  sa- 
stavjenijeh  rije^i  kako  krvdtok,  dr- 
vdlom  i  ost  ^  biva  tok  krvi,  lom 
drva,  pa  bi  tako  mogla  biti  i 
vje^ba  tijela\  ali  tijelo  vjegba  se 
i  Setnom  i  drugijem  6ijem;  Sto  nije 
prava  dimnastika.  Pa  se  tijelo  i 
ne  zove  u  narodu  samo  po  sebi 
vas  skup  naSijeh  uds,  nego  je 
tyelo  jedna  sastavina  u  namaprama 
drugoj,  biva  dUSi;  n.  pr.  diiSa  i 
tijelo,  Tijelo  je  eufemijski  i  strazna 
naSa  stidna  strana;  a  sva  uda 
skupa  zovu  se  iivot,  n.  p.  —  iivot 
mi  je  mlobav  —  boli  roe  po  svemu 
zivotu  —  8lom)en  mi  je  zivot  — 
trom  je  u  zivdtu  —  stisniita  je 
preko  zivdta  i  ost.  —  ^ivot  je 
dakle  na^e  tijelo  kad  je  2ivo  i 
kad  se  mide  i  osjeca,  a  mrtvo 
zove  se  osobito  tijelo  i  telesina, 
Gdmbane  pak  za  ideju  dimnastike 
joS  je  gore  dapade  grdno;  dakle 
naj  bo}e  je  kazat  dimniisUka, 

Tldka  u  u^ionici  uzimje  se  za 
preasione  (atmosferica) ;  ali  u  nas 
te  rijedi  nema,  a  u  Slovenaca 
znadi  Frohndienstj  u  Rusa  (To.ioKa) 
isto*.  Narodna  je  rijed  za  to  prl- 
iisak  (pritiska),  neko  drvo,  ko- 
jijem  se  prltisne  slama  na  kutnem 
krovu  da  je  vjetar  ne  odnese.  Po 


*  Poredi  TepaHHi  i  ost.   Jovana  Zivanovica  u  Novom  Sadu  1888. 
■  I  u  Hrvackoj  je  ilddene  das  Frohnen  (v.  Vukov  rjeCnik),  jer  tld- 
citi  je  conctdcare^  a  ne  premere. 


Digitized  by 


Google 


176 


L.  ZORB, 


tome  i  tldkomjer  ne  va|a;  pa  6emu 
gonimo  bhrometar^  kad  ga  svak 
prima? 

T/3.  V.  potlehufiica. 

Tlbris  na  prvi  pogled  rekao  bi 
da  je  kakva  gr6ka  rije6|  a  tamo 
Aekakav  sklop  nade  rije^i  tU  i  oris 
ili  tlo  (joS  gore)  i  oris,  ali  svakako 
naopako^  da  ne  mo2e  kud  gore; 
a  naj  bo)a  je  tvrda  toma  da  uiko 
te  rije^i  ne  razumije,  ako  je  nije 
nauSio  u  knizi,  jer  oris  nije  na- 
rodna  rije^,  a  ni  ris  u  tome  smisla; 
pa  ilo  je  pogreSna  forma  (v.  po- 
tlehuSica).  Nema  druge;  ako  se 
misiimo  razumjeti,  treba  kazat 
nacrt  tala. 

Tdcak.  V..8lavina. 

Tdlicak  je  augmentativ  od  idlik 
a  hegov  je  korelativ  kdlicak,  Dakle 
tdliiak  hi  bio  tarn  magnus,  a  kd- 
licak quam  magnus,  Kako  ora 
dva^  imamo  i  ondlicak  i  ovdlicak, 
Sto  je  vrlo  zgodno  za  prijevode  iz 
grdkoga  i  latinskoga,  da  se  ne 
grdi  nepreatano  jezik  prijevodima 
toliko  velik  koliko  velik  i  ost. 

Toimna.  V.  kolikoca. 

TdliSan  je  deminutiv  od  tolik  a 
negov  je  korelativ  kdliSan,  Oraj 
je  potoni  iatinski  quantulus^  a  id- 
liSan  tantulus.  Imamo  i  ondliSni  i 
ovoliSni  are  zgodno  za  prijevode 
iz  klasi^nijeh  jezika. 

Tdlkovati  je  ruski;  u  nas  tre- 
balo  kazat  tiikovati^  jer  je  atari 
oblik    TJibKonaTH.   Ali  £emu  nam 


nepoznati  glagol,  kad  imamo  na- 
rodni  tiimaiiU? 

Tdp  je  taraka  rije6,  ali  ae  je 
ve6  udomazetila,  pa  je  poatala  na- 
rodnom.  Negov  je  deminutiv  tdpi6, 
koga  ima  i  u  prezimenima.  Ko- 
liko bole  tdpii  nego  mt^Sar^  Sto 
piSa  knige  i  novine,  puati  prijevod 
od  talij.  mascolo^  §to  niko  ne  raz- 
umije. 

Tdpac  (tdpcaj  je  iato  Sto  uto- 
pjenik  iii  utoplbhak,  nar.  rije5. 

Tdplak  (topldka)  nar.  rijeC  i 
znadi  ogniSte,  il  focolare,  n  pr. 
bit  na  topldku  zna6i  bit  kod  ku6e. 

Topldguz,  a,  o,  ko  zgrije  atolac 
ajededi,  nar.  rije5. 

Tdprak  (toprdka)  je  nallednoat, 
rodbina,  nar.  rije£. 

Tbv&rna  je  lijepa  stara  rije6  i 
zna^i  uie  za  breme, 

Tdvarnica  je  prava  narodna 
rije6  za  drveno  sedlo  na  oalicima 
i  mazgama,  kako  u  atari jem  po- 
slovicama^:  —  Jednoj  oslici  jedua 
je  tdvarnica  dosta  —  Oalu  ae  ne 
priatoji   sedlo  nego   tdvarnica  — . 

Trdiak  (trdcka)  je  puta&i  kud 
idu  ludi.  V.  progon. 

Trc^p  (trdpa)  je  naj  zgodnija 
narodna  rije6  za  prugu  na  gvozde- 
nijem  putima  iiru  ili  uzn.  Rije£ 
je  prenesena  s  kol^,  kojijeh  ima 
na  Siroki  i  uzani  trdp.  Take  ae 
mo2e  kazat  za  gvozdene  pute  da 
su  na  Siroki  ili  uzani  trdp,  ono 
Sto  Nijemac  kaie  breitspurig  i 
schmalspurig. 


*  V.  Dani«c,  poslovice  1406;  3373. 


Digitized  by 


Google 


PA^BTKOVAI^. 


177 


Travhrica  je  pro}etDa  prepelica. 

Trbdshvac,  V.  Bujeslovac. 

TrUlo.  V.  trko. 

Try  (tPga)  je  espapj  roba, 
Waare;  ti^goviHe  ili  tHiite  mjedto 
gdje  86  trgttje.  Dakle  je  tf^g  na- 
opako  reSeno  za  pijacu ;  to  se 
narodno  zove  pb]ana. 

Trgdriti  je  narodni  glagol  i 
zna^i  u  malo  irgovat. 

TrgSna{Q)  nar.  je  rijed  na  §i- 
pana  za  maslinu  oblicu,  jer  se 
obi^no  trga  (a  ne  pada),  biva 
bere. 

TH^aia  je  u  Smokvici  na  Kor- 
£ali  Yrsta  gro£da,  valda  za  to  jer 
je  jako  rodno,  pa  natrhne^  biva 
nagrezne. 

THifveta  je  nova  narodna  rijed 
i  znadi  trojaku  osvetu. 

Trko  je  groide  na  Eordali,  ili 
vino^   koje  o2im)e   i   kupi   uBta^ 


Ne  bi  li  se  i  ova  rijeS  mogla 
umetnuti  u  lijeke  za  asiringente 
od  prilike  trcUo^  a  ammolliente 
moglo  bi  se  zvat  bldHlol 

Tmomia.  V.  prtabonka. 

TMaia  je  narodna  rije^  i  to  je 
ku6a  od  slame  i  trAa. 

Trvac  (trvca)  je  (ovjek,  koji 
tari  u}e.  V.  tariti. 

TruMak  (truHMka)  je  maSka 
dela. 

Tuce  (itteeta)  grdna  rijed  nena- 
rodna  od  duizend^  dozzina.  V.  de- 
setak. 

T^di  zubi,  ili  kose  narodni  je 
nadin  govora  za  denti  falsi  i  oat. 
a  ne  krivi  ili  krivotvomi^  kako 
ditamo   po   knigama  i  novinama. 

Tv¥dine  (a)  plur.  tantum,  na- 
rodni naziv  bolesti  na  jetri,  ito 
se  talijanski  zove  osiruzione  al 
fegato. 


\5. 


Vhizumiti  ae  znadi  u  Dabrov- 
niku  i  negOTOJ  okolici  nehote  za- 
mijenit  jedno  za  dnigo,  ili  kako 
bi  se  banalno  reklo  —  lAzeti  rog 
za  svijedu,  a  to  je  o6ito  equivo* 
care;  po  tome  supstantiv  d6«?tfm* 
ili  ubezumfe  bio  bi  equivoco.  Evo 
imenice  za  kojom  sn  se  obazirali 
mnogi  pisci  ne  znajadi  kako  6e 
reci  nafiki  equivoco. 

tJboiii.  V.  dupko  i  izbodit 

dbdjan  (a,  o).  V.  5p6jan. 

Ifbbleti  narodni   glagol  aktivni, 


n.  p.  —  tMlio  sam  ga  —  znadi 
ganuo  sam  ga. 

tfbor  nar.  rijed  u  frazi  —  stmr 
na  ubor  —  znadi  cosa  ponderata, 
C08a  di  peso, 

UbrdzdiH  nar.  glagol  i  znadi 
umoditi;  ali  same  u  glib;  u  kalu- 
iinu  i  ost. 

tfcidrug,  Kad  ima  pjhidrug  i 
plMidrug,  moie  bit  i  i^idrUg, 
tijem  Tide  kad  suuienika  nema, 
a  vrsnik  i  vrSnak  je  istijeh  go- 
dinS. 


*  Vnk  ima  tfb6i,  die  Trester,  vinacea. 

*  V.  Stulin  rjednik. 


R.    J.    A.    OXV. 


Digitized  by 


12 

Google 


178 


L.    2S0IIB, 


tFcin  (ucina  ]e)  nar.  rije6  i  zoadi 
That,  factum, 

tfciona  ne  Ta)a  nego  hcionica;^ 
i  za  to  adjektiv  UUonshi  ne  gdda 
nego  treba  kazat  ucionickL 

tidarati  je  u  Dubrovniku  na- 
rodna  rije^  za  kucane  po  pjano- 
fortu,  udaraii  u  pijano.  To  je, 
mislim,  naj  bo)a  rije^,  jer  se  baS 
i  Mara  ili  1ffllLca\  poredi  kucaii  u 
thmhuricu.  Ostavimo  se  dakle  tu- 
dijeh  fraza  igrati  (spielen,  jovsr) 
glhsovir  i  ost. 

trdeSen.  V.  propjevati. 

tfdionik.  V.  dlan,  drug. 

tidjeldk  je  lijepa  nar.  rijefi  za 
latinsku  partio;  n.  p.  —  daj  mi 
moj  Mjelak.  —  Genitiv  je  udioka. 

itdov^  a,  0  je  adjektiv ;  za  to 
ne  moze  se  kazat  udova  za  udd- 
vica^  nego  bi  trebalo  redi  udova 
iensL,  Iflto  tako  ne  mo£e  se  kazat 
udov  za  muSkoga,  nego  treba  reci 
udov  6oy]ek  ili  udbvac. 

Udovac  bijeli  i  udovica  bijela 
je  u  Hereegovini  Strohwitwer  i 
Strohmtwe,  odito,  jer  netuguju  u 
emu  za  drugom. 

(Than  (uhanaj  je  u  Smokvici 
na  Kor^uli  zee. 

tfkluvak  (ukluvka)  narodna  je 
rije5  i  zna6i  beccata. 

tfkopiSte  je  isto  kao  grob}e. 

trkopnica  je  isto  kao  greboder. 
—  Ti  si  moj  ukopnica  —  veli 
otac  pogailome  sinu. 

Ukrmiti  vjetar  i  more  pomorska 


rijed  i  zna^i  okremiti  ladom  tako  da 
vjetar  puha  i  more  dere  u  krmu  ladi. 

Ukrtiti.  V.  pokrtiti. 

trloga  a  frazi  igrati  illogu  iz 
franadkoga  preko  iiema^koga  die 
Rolle  spielen^  Sto  puk,  naravno, 
ne  moi^e  razumjeti.  Woga  je  moie 
bit  potekla  od  ^em.  Einlage,  a 
to  je  ono  Sto  se  na  igri  postavi; 
pa>  kako  se  vidi,  sasvijem  je  na- 
opako  istuma^na  fraza,  jer  Rolle 
bio  je  zavitak,  gdje  bje$e  napisan 
dio  kakvoga  glumca,  a  ovaj  je 
taj  zavitak  dr^ao  u  ruci.  Odatle 
se  ta  figura  rasprostrla,  pa  pro- 
tegla  i  na  drage  ideje.  Dakle 
prosto  naSki  reklo  bi  se:  —  On 
u  tome  vrSi  veliki  posao  —  on  u 
tome  ima  veliki  dio  —  ili  joS 
kakogod,  mjesto  —  on  u  tome 
igra  veliku  idogu, 

tllomak  je  narodna  rije6  i  znati 
fragmentum  od  kakve  stvari  koja 
se  lomi,  n.  p.  od  tvrda  kruha ; 
krzina  je  od  zemlanih  sudova; 
cjephnica  od  drveta  i  oat.)  ali  sve 
ovo  jofi  nije  udioni^ka  fr actio  u 
radunici.  Za  to  je  naj  bo|a  rijed 
iestica,  Sto  puk  razumije  vrlo 
dobro,  jer  ima  rijed  cist  pars,  pri- 
ceiiCj  pricdditi  se  i  ost.  Cdsnik, 
fito  se  neki  nim  sluze  za  to,  sli- 
^an  je  feSikaku  od  c^a,  a  ima 
oblik  muSki  ienske  cestAce,  bo- 
zitnega  kruha.  Da  nije  amfibolo- 
dije,  naj  zgodnija,  dini  mi  se,  ^i- 
stica,  Istina,  da  neki  u  diobi  6e3ti 


*  V.  poznato  djelo  BoSkovica,  pak  iiiionka  sved  su  pisali  stari  Du- 
brovdani. 


Digitized  by 


Google 


PAI^IBTKOYA^. 


179 


razgovora  me6u  trecu  iisticu  uz 
ime  i  glagol;  ali  je  Au  davno  za- 
mijenila  rijiica, 

tfmdk.  V.  z^mak. 

lymak  a  pletedu  bjedve  zna5i 
sa^ene,  kad  se  dva  zametka  u 
jedno  spleta :  glagol  je  umaknuti 
i  umicati. 

tfmet  (umeta)  je  vrsta  (fipke. 

tfmetica  (e)  zove  se  u  Hercego- 
vioi  onaj  koji  nezvan  pristopi  na 
pir,  krsno  ime,   i  u  opce  na  jelo. 

tfmica  (e)  je  kobila  do  dvije 
godine. 

tfmirnici  su  narodni  giudici  di 
pace,  V.  protivak. 

tfmisUti  i  itmhliti  se  prava  je 
narodna  rije6  za  grdni  prijevod 
pridstaviti  se  ili  joS  gore  pridsta- 
viti  si  iz  nem.  sich  vorstellen. 
Puk  veil,  n.  p.  —  tftnisli  se  malo 
da  smo  bili  mi  dvojica  sami  tu. 

timdinih  je  isto  Sto  prosilac  ili 
pitalac  djevojke,  a  kako  ih  bude 
vi^O;  ka2e  se  u  plaralu  Umolnici. 

Uniihrst  ili  prosto  nhhrst  veli 
se  0  goTedem  mesu,  kad  je  polu 
vareno,  biva-  naporno :  n.  p.  — 
izio  sam  mesa  unahrst. 

(pnutreni.  V.  jutreAi. 

tfpadak  (i^patka)  narodna  je 
rije6  za  pomor  od  kakve  nemo6i, 
ali  kiiizi  moze  sluiit  donekle  za 
prijevod  sluiaj  (caso  di  malaUia), 
ito  puk  ne  razumije.  N.  pr.  — 
Jeli  veliki  Upctdak  bio  u  vas?  — 
Avete  avuto  molti  casi?  —  No 
ako  bi  htjeli  na  osob  kazati  i  od- 
rediti  broj  bolesnika,  trebalo  bi 
da  reiemo:  —   Danas  ib  se  raz- 


bbfelo  10.  —  Oggi  abbiamo  avuto 
10  casi.  Kad  bi  pak  baS  trebo* 
valo  kazati  caso,  mislim  da  bi 
mogla  gadat  ista  rijed  ipadak;  ta 
itpadak  je  prijevod  rije^i  caso.  Ne 
primi  li  se  ta,  onda  je  najboje 
kazat  razbol  (razbola) ;  jer  kad 
ima  prebolj  mo£e  bit  i  rdebol.  Pa 
ima  i  pbvala.  V.  povratak. 

t^pis  je  vrlo  dobra  rijeC  za  pro- 
toeolto  degli  esibiti,  a  Hpisnik  je 
protocollista  a  to  prama  zdpisu  i 
zdpisniku,  pripisu  i  pr^pisniku.  No 
i  protoko  (protokola)  i  protokolista 
mozemo  zadr^at  po  primjeru  pro- 
svjetnijeh  narods. 

trpis  narod  zove  foiografiju, 
kad  je  prava  slika  prilici.  —  To 
je  bai  ^egov  iipis.  —  Za  to  ima 
adjektiv  iipisni  i  zna^i  pUki,  n.  p. 

—  ova  je  djevojka  iipisna  mati. 

—  (h  la  fotografia  delta  madre). 
iJplaviti  vola  na  otoku  Kor^uli 

znadi  prevesti  ga  na  kakvo  ostrvo 
da  pase.  Isto  je  isplaviti  vola, 
stoku. 

trpliv  je  ruska  rije£  a  oditi 
prijevod  iz  nem.  Einfluss,  no  bo|e 
sre6e  nije  ni  uticaj^  jednako  iz 
nem.  Einfluss.  Imati  i^ticaja  jali 
upliva  sve  jednako  tude.  To  se 
prosto  govori  mo6i  u  lemu^  biti 
jak  ili  mogu6  pred  kijem^  n.  p.  — 
On  moie  pred  onijem  (ejadetom, 
pred  liim  jejak  i  moguc  i  ost. 

tiporedne  crte  lijepe  su  rijefi  u 
udionici  za  linee  parallels 

UpritAak  (upretndka)  isto  Sto 
iipret  (upreta),  ogi^iSte,  ku6a. 


Digitized  by 


Google 


180 


L.    eORR, 


irpuceia)  u  Konavlima  narodna 
nje6j  n.  pr.  —  Bio  sain  baS  na 
upu6u  kad  me  zazva  Petar. 

&re  (a)  plur.  tantmn  u  Dubro- 
va^koj  okolici  ena^i  sAhai,  brio- 
dije^  n.  p.  —  Kako  ti  idu  Ure  — 
jesi  li  navio  ure?  i  ost. 

tired  (ureda)  naSi  su  uzeli  od 
CehS  i  Po)akS;  a  ima  je  kod  nib 
joS  od  ranoga  srednega  vijeka  za 
o/lcije,  a  officialis  je  urednik^  Sto 
je  rudki  iindvnik  a  Btsl.  cAiioibiiiiKi. 
Eodnas  bu  poili  na  da)e,  i  izveli 
grdno  ureddcati  i  ureddvnik,  §to 
puk  nikako  ne  razumije.  Nije  li 
bo)e  kazat  sluiba  (ako  ne  demo 
oficije),  sluibeno  ex  officio  (Sto  se 
ve<S  i  uvelo),  sluibenik  dr^avni, 
opcinski;  javni  sluzbenik)  kad  ima 
u  puku  sluzbenica^  sliiziti,  doslu- 
ziti  i  ost,  pa  baS  i  diindst^  po- 
sldva6f  poddvati,  gto  6e  svak  ra- 
zumjet;  jer  su  Bve  ovo  narodne 
rijedi. 

Uredniitvo  nije  dobra  rijed  za 
ku6u  gdje  Be  ureduju  kakve  no- 
vine  ili  za  posao  oko  toga  uredi- 
vana.  tirednik  je  rijuS  dobra  za 
onoga  te  uprav)a  ili  redi  novine, 
ali  treba  je  izgovorit  urHnlk,  a 
ne  uredntk.  Cemu  ne  bi  moglo 
gadati  uredioane  ili  uredba,  obje 
narodne  rijeSi,  za  posao  oko  no- 
vina,  a  uredivaliSte  gdje  se  novine 
ureduju?  Ovako  bi  svak  razumio, 
a  urednWvo  je  rijefi  kovana,  za 
to  nenarodna  i  nerazumjiva. 


&roi  (^roia)  je  vuga^  Oriolas 
ffalbiUa,  rigoffolo. 

(Trucnica  je  dobra  rijeC  za  re- 
cepisse  di  consegna.   V.  izru^nica. 

tjsjedeni  kruh,  ostarjeli,  davno 
umijefieni. 

tfskokdtati  se  i  uskokdtiti  se  na- 
rodna rijed  i  znadi  razig^aU  se  od 
veseja. 

tiskopak  (uskopkaj  je  motika 
Siroka  §ipa  u  Sraokvici  na  Kordali. 

tfskos  je  u  okolici  Dubrovadko] 
prijediog  b  dativom,  Sto  je  a  knizi 
tisprkos;  dakle  itsko8  tebi,  a  tuo 
dispetto. 

tiskvastiica  je  kruh  umijeSen 
8  kvaBom;  protivno  je  tomu  bh- 
kvamica, 

tisluh  je  narodna  rijed  na  Mjeta 
i  znadi  esaudimento. 

tFstnir{sL)  jedino  u  frazi  sunce 
na  usmiru,  biva  na  zahodu,  i  to 
u  Konavlima. 

tispdhnuti  isto  je  kao  usrigQUti 
ruttare, 

tistamba  grdna  birokracka  rijed, 
kojom  se  slu^e  za  vojniitvo  i  vele 
ustamba  vojniiiva^  mobilitazione. 
To  se  narodno  zove  ohip\ane 
vojske  i  okupjati  vojsku,  a  dku- 
piti  vojsku,  je  perfektiv*. 

(rstanak  (narodni)  sad  se  zove 
Landsturm,  To  je  mutit  miali,  jer 
iistanak  narodni  znadi  Volksauf- 
stand.  Po  narodnijem  pjesmama 
imamo,  n.  p. : 


^  Poredi  narodne  pjesme : 

—  (;n  dkupi  svata  pet  stotina.  — 

—  No  je  osta'  da  bkiipja  Tnrke. 


Digitized  by 


Google 


PA^ETKOYAl^. 


181 


Sve  86  di2e  lidtom  na  oru^je. 
Na  obranu  doma  i  ogni^ta. 

Cemu  se  no  bi  mogia  kazat  na- 
rodna  vojska,  narodno  oruzavane, 
pa  baS  i  narodno  dizaAe,  razumije 
86  na  oruzje  i  ost. 

tfstrlSak.  V.  ostriiak. 

Ustiniti  86  narodni  glagol  Sto 
S6  5uJ6  kad  govor6  o  dJ6ci,  da  sa 
86  mnogo  razigrala,  pa  reku:  — 
djeca  su  se  usiinila, 

tjUaviti  se  isto  je  Sto  uzfutiti 
se  0  hrani,  bilo  sirovoj  bilo  va- 
renoj,  kad  se  pokvari. 

tlStrc  (Mtrca)  je  ^ovjek  s  jed- 
nijem  mudoiU;  a  o  prasetu  polu 
uSkop}enu  re^e  se  da  je  iiStrk 
(iiStrkaJ. 

tjtakmica  je  u  puku  Sto  u  knizl 
tiikmac. 

tfteSi  s  duga  narodna  je  fraza 
i  zna5i  dichiararsi  fallito. 

VUzaii  je  tegliti,  5to  u  Dubrov- 
niku  govore  pizati  od  talij.  pesare^ 
n.  p.  —  Ovaj  vo  iiteze  200  oka. 

Uti^kati  momka  ili  djevojku 
zoadi  ukrotiti  (domare). 

UMdiii.  V.  dokaz. 


troigan  (ilvigha)  isto  Sto  i%aii, 
kbvaduica 

tivjera  je  desto  a  puku  mjesto 
svjedo^be  ba8  kako  talij.  fede; 
n.  p.  —  po  lijednikovoj  iivjeri  — 
giusta  fede  medica. 

tfvjerica  je  credito ;  n.  p.  —  hoj 
mi  dat  uvjericu, 

tivodnik  je  konac  a  vezivu,  ko- 
jijem  se  zapo^ne  vez. 

ijzgomica  je  jelo  koje  se  po- 
vraca  na  usta,  kad  se  ne  probayi. 

UzgrogdrUi  znadi  zabf-bfati. 

tfzica  je  isto  Sto  podvezica,  ko- 
sica. 

tfzliti  se  ili  uzAzUti  se  narodna 
je  rije5,  i  zna(Ei  postaU  zao ;  n.  p. 
—  uzlio  se  je  —  post«o  je  je- 
dovit.  — 

tfzribiti  se  veli  se  o  jusi;  kad 
a  noj  mnogo  kiSa  skahana  riba, 
pa  reku:  juba  se  uzribila. 

tfzvod{B)  lozE  narodna  je  rije6 
i  zna^i  fUare  di  viti. 

irzina.  V.  fraja. 

tizizalica  zove  se  sumpdralka  u 
Rianu. 


V. 


VMevina  je  prava  rije^  narodna 
za  anticipazione;  n.  p.  —  primio 
sam  100  fna  vhdevine,  —  Ovo  je 
poteklo  odatle  ^to  se  kaze  u  tr- 
govini  vadi  pare^  i  to  zna^i  anti- 
cipa  i  soldi.  Anticipatamente  moglo 
bi  se  kazat  videvine,  kao  Sto  ima 
cijene  i  stramputice.  R^je^  predujam 
Sto  86  sad  nom  sluze,  g  eSka  je, 
jer  ujam  je  odbitak  od  mliva  za 


mlinarinu;  a  Sto  bi  tad  zna^io 
preddjam  ? 

Vagi^at  u  Dubrova^kom  dija- 
lektu  od  talij  vagheggiare^  naSki 
gledati, 

Vdkup  (vdkupn)  narodna  rijeS 
u  okolini  dubrova^koj  i  zna'^i  sk^p. 

Vd\a  (e)  narodna  rije^  u  Cav- 
tatu.  Djeca  o  Boi^idu  igraja  se 
vd^e  ili  na  vdle  orasima  ili  mjen- 


Digitized  by 


Google 


182 


L.  ZORB. 


delima  (bajamima)  koturaju6  ih 
niz  kakvu  Sti^icu,  pa  6\]i  udari  o 
drug],  nosi  ga.  Cine  i  grddac.  Na 
tri  oraha  stave  odozgor  5etvrti,  pa 
gadaju.  To  bovu  peti  grhce  ili 
igrati  na  grddaca. 

V(i]a.  V.  morati. 

Vapnik  (a)  je  put;  fito  se  uiza  A 
vajaju  kameni* 

V&pa  (e)  je  isto  Sto  pdra,  ali  se 
Yiie  dnje  nego  pdra,  koja  samo 
zuadi  duh  u  zivine,  n.  p.  —  pas 
je  ispustio  pdru;  za  to  je  i  psovka 
£e}adetu  pasjap&ro/  Ina^e  govore 
BYcd  vapa  za  yodenu  pctru.  I  za 
to  rijed  parobrod  ne  va]a^;  pa 
demu  6e  uam  drago  kad  imamo 
narodnu  v&treAaiu\  koja  rije6 
mo2e  slu2it  za  more  i  subo  s  do- 
datkom  kopnena  ili  vodena 

V&rka(e)  je  prava  narodna 
rijed  za  umjetni  hlad  izpod  oii  : 
i  narodna  je  pjesma  ima:  — 
Stavi  vdrke  ispod  o6i6arn*jeh.  — 

V&rkati  se  prava  je  narodna 
rije2  za  izopa6enu  tudu  u  Du- 
brovniku  skrimati  se  (schermir  si), 
i  zna6i  uklanati  se  vjeSto  zamabu. 
Ima  i  perfektiv  vdrknuii  se. 

Vdrovnica  je  isto  Sto  i  varnica 
(iskra). 

V&trena  kola.  V.  2e|eznica. 

Vdino,  vdinost,  vdziti^  uvdSiti, 
STO  je  od  Aem.  Wage.  U  nas  se 
to  ka^e  zlamenito,  znatno,  teiko*. 


N.  p.  Svjetom  tizak  (conailio 
gravis),  sijed  (etima  (Jos.  Betondi). 
—  Ovdje  dundo  Mibajlo  naru6i 
mi  da  sakupim  bra6u;  er  da 
imade  jedan  teiak  (importanU) 
po8($  da  razbere  (M.  Vodopi6)  i 
oat.  Za  vdiiti  narodno  je  iegliti\ 
n.  p.  —  ovo  mnogo  (egli,  kad  se 
promisli  ko  je  reko  — .  Uvdiiii 
kaie  se  itsliSiti^  a  u  drtigom 
smislu  biti  u  cijeni]  n«  pr.  — 
molba  mu  je  itsliiena  —  on  je  u 
djini  —  i  ost. 

Vele  uz  naslove  po2asti  velika 
je  greSka,  n.  p.  vHe  Stovani,  znadi 
troppo  onorevole,  Sto  je  neka 
uvreda.  Istina  da  veama  od  istoga 
je  korijena  a  zna^i  molto,  no  vele 
u  puku  zna6i  troppo.  Dakle  za 
vele  treba  kazat  vedma,  v^lo, 
mmgo^  a  tako  se  prije  i  govorilo 
u  Dubrovniku,  n.  p.  mnigo  po- 
Stovani. 

Vellko.  Prodaja  na  veliko  je  en 
gros,  a  na  malo  zove  se  krcma 
(en  detail). 

Vhz&j  (vizajaj  je  u  gradevini 
onaj  niz  zubova  na  lastovici  od 
kuce  B  vrha  do  dna,  Sto  se  ostavi 
da  se  susjed  moie  svezat  s  onom 
gradom. 

V^ati  se  zna6i  sich  begotten  o 
madkama.  Da  nije  mjesec  Velaia 
odatle? 


'  Za  ostalo  u  toj  rije^i  v.  poznatu  knigu  BoSkovida. 
*  V.  Vukov  rjeCnik.  Lijepa  rije6  ugada  prama  jedreAaii,  brodu  na 
jedra. 

'  V.  Kurel^eva  ko}enca  i  nize  u  Akademij.  Radovima. 


Digitized  by 


Google 


PA^KTKOVAl^B. 


183 


Vhiffa  je  vrsta  i&kvey  bija,  Sto 
raste  oko  vode. 

Veselili  ima  u  smislu  koUndati, 
u,  p.  doili  smo  vas  vesUiti. 

Veza  je  koza  variegata,  a  Ve- 
zan  i  vezilo  taki  je  jarac. 

Vezovi  (a)  plur.  tantum  u  Gun- 
dulica'  su  slijepe  o^i.  Odtayimo 
dakle  8]€pbiiee,  thnpla  i  ost.  V. 
Skrani. 

Vlldi  je  za  Konav|ane  ko  nosi 
usku  ha)inu,  jer  su  mu  gace  na 
vUe ;  za  to  ga  inade  zova  vildgada, 

Vinbrezac  (vinoresca)  mala  je 
koBB;  kosijer. 

Vintulija  je  alauda  arvensis, 
allodola  comune. 

Vhglav  (a)  je  junx  torquilla, 
tof'cicollo.  V.  Kupimrav. 

Visjelica  je  kolad;  poredi  vje- 
Salica  u  Vuka  i  znadi  komad 
Buha  mesa. 

ViSak.  V.  pretiaak. 

Vidti  se  isto  Sto  poku^itl  se; 
n.  p.  —   viti  se  preda  mnom  — . 

Vje^bine  (a)  plur.  tantum  zna^i 
zavidaj  za  zivotinu ;  n.  p.  —  poSo 
je  vo  na  vje^bine.  — 

Vjerodhjnice  (a)  je  nesmotreni 
sklop  rijefi,  kojim  prevode  le  ere- 
denziali  kakva  poslanika  Le  ere- 
demiali  su  od  lat.  credentiales 
biva  litterae,  a  ba§  to  imamo  u 
pjesmama  po  kalupu  kniga  starb- 
stavnijeh  khige  vjerovane\  pa  bi 
moglo  bit  i  khige  vjerovnice,  jer 
vjerodhjnice  ne  zna6i  niSta;  a  kad 


bi  Sto  znadilo^  bilo  bi  nedto  nalik 
primirka,  kad  se  daje  vjera,  n.  p. 
od  Spasova  do  Mitrova  i  ost.  da 
je  prosto  svakomu  te  je  zakr- 
vay}en  s  kakvom  porodicom,  ne 
bojati  se. 

Vjerbvnik  je  rijeC  prevedena 
polag  lat.  creditor  i  nem.  Gldu- 
biger,  U  nas  je  duznik  i  a'editor 
i  debitor ;  ali  kad  je  potreba  raz- 
likovati,  ima  duzitel^  za  creditor. 
Pa  ima  i  rukoddvac,  rukoddvalac 
i  rukoddvnik.  V.  duzite}. 

VjeSaS  ftjeSdHa)  je  il  camefice 
po  na^inu  smrtne  kazne,  biva  po 
vjeSalima^  i  to  je  naj  bo|a  rijed 
za  tu  vrstu  }udi,  jer  krvnik  ne 
ide;  to  je  il  sanguinario,  ein 
Mordschuldiger  \  ubojica  ili  ilbica 
takoder  ne  odgOTaraju,  jer  su  to 
occisores.  Istina,  da  vjeSala  nijesu 
svud  smrtna  kazna^  ali  to  ne 
smeta  niSta:  rije^  jednako  moie 
ostat  i  slu^it.  SIu2i  i  pero  za  pi- 
sane,  a  sad  se  ve6  i  ne  piSe  pe- 
ruSinom. 

Vje§alice(]S)  plur.  tantum  vrlo 
je  lijepa  rijefi  za  appiccabiti. 

VjetruSak  (vjetruSkaJ  je  falcus 
apivorm. 

nttkala.  V.  koze. 

Vlhsat,  a,  0  u  Dubrovniku  na- 
rodni  adjektiv  kod  kovaSa  i  znadi 
elasiico  o  kovu;  kad  se  rastei^e 
ili  udara  u  se  gvoide  vldsato.  — 
Ne  bi  li  se  ova  rije^  mogla  uvesti 
za   elastico  u   opce^   a  supstantiv 


*  Osm.  XIX.  461 ; 

*  V.  Stulin  rje6nik. 


Po  vezovjeh  udri  §c5a.  — 


Digitized  by 


Google 


184 


L.    SBOBR, 


vli^astvo  poput  bdgatsiva  od  bdffat 
za  daaticith? 

Vl&St  668to  ima  u  ]jiubiie,  i 
mnogo  puta  mjesto  8&m  fipseX 
pa  boje  i  zgodnije  nego  sdm  ili 
glavom.  N.  p.  —  To  su  moje 
vVaite  ruke  izradile  —  Ja  vlMt 
(glavom)  —  i  ost. 

Vl&t  (vl&taj  zovu  u  Eonaylima 
cvijet  samo  od  sijerka  ili  ^olo- 
knda  (kokuruza),  a  ne  od  ienioe, 
jer  tad  je  kl&s:  vliitati  pak  je 
glagol. 

Vddar  je  mufiko  Sto  vodu  noai, 
a  vodHrica  iensko. 

Vodhrica,  V.  vodar. 

Vddnica  je  krtola  (krumpir) 
iilava,  mo^e  bit  puna  vode,  te 
otvrzne  svarena. 

Voddiajina  je  mjesto  u  ob6e 
gdje  le£i  voda,  i  otole  je  dobro 
ze)e ;  za  to  se  veli  u  okolini  Du- 
brovadkoj  da  je  krfian  (debar) 
kupus  iz  voddiajine. 

V6j  od  korijena  vi  u  glagolu 
mti  zgodna  je  rije6  za  talij.  an- 
dana,  Sto  se  uvukla  a  jezik  pri- 
morski. 

V6je  je  isto  Sto  6je,  duga^ko 
drvo,  na  kom  je  nasadena  ralica. 
V.  tegej. 

Vblij,  vdlijaj  e  lijepi  je  narodni 
adjektiv  za  teiki  prijevod  redenicS 
latinskijeh  gdje  je  potius ;  ali  treba 
sved  izvrnut  prijevod  personalno, 
n.  p.  —  perpessus  est  omnia  po- 
tius quam  socios  indicaret  — 
bje&e  vdlij  sve  podnijeti  nego  pro- 
Boditi  drugove  — .  Mjesto  vdlij 
moze  i  rdtdiji,  ali  nigda  rML 


Vd}eti  jednofHU  nego  drugomu 
pravi  je  nadin  govora  za  skovano 
pretpoiitati  i  pretpostavili ;  n.  p. 
—  On  vbli  tudinu  nego  bratu  — 
dakle  talij.  antepone,  preferisce 
i  ost. 

Vbitamica  je  narodna  rijed  za 
talij.  uvedenu  ierhriju. 

VrUna  btjela,  V.  Eopa6. 

Vrdfa  su  u  puku  dvor  gdje  se 
pravda  dijeli,  ali  re6e  se  vdika 
vrdta;  dakle  poSi  na  velika  vrata 
znadi  po6i  na  sud. 

VrSa(e)  od  mreie  je  u  Stonu 
prvi  kraj,  Sto  se  izvu^e  iz  mora. 
To  isto  se  zove  i  iakhtalica. 

Vretino  je  vrsta  morskoga 
iko|ka ;  pa  suviSe  vretino  zove  se 
u  bi)aka  glavna  duga^ka  2ila,  U 
fittone. 

VPh  je  talij.  usura,  u  frazi 
platit  ili  vratit  8  vrhotn.  Figura  je 
postala  od  mjereda  2ita  na  6e- 
tvrti,  u  koju  se  uspe  £ito  i  po 
vrhu  ostane  rpica 

Vrka.  V.  dovija. 

Vfsno.  V.  odlidno. 

Vfsta  je  u  narodu  ono  Sto  se 
u  dijalektu  zove  par^  n.  p.  — 
nema  mu  vf-ste  — .  U  torn  smislu 
ima  i  driig;  n.  p.  —  drtlga  nema 
u  detiri  strane  — .  Vrsta  suviSe 
dobra  je  rijed  i  za  sdh, 

VrStica  je  u  Blatu  na  Eorduli 
groide  bijelo  u  vinogradima,  ali 
same  po  krajima. 

VHjelo  (a)  je  u  Bosni  narodna 
rije^  za  todak  na  koliraa,  talij. 
la  ruota. 


Digitized  by 


Google 


PA^BTKOVAl^B. 


185 


Yrtnik.  V.  Curlinkavac. 

Vrtozak  (vHoska)  tvrdi  otok  na 
glavi  od  uboja. 

Vrulak  (vrulka)  je  malo  vrelo. 

Vuninaia    je     vuDena    posteja, 


pimica    je    perjata,     a    sl&mnica 
slamna    V.  odar  i  postela. 

Vuzak  (vMka)  je  zmija  na  cr- 
vene  prutove.  Dovu6e  se  u  kucu 
gdje  ima  malo  djecc  kad  o6uti 
pelene  te  se  suSe.^ 


Z. 


ZabMaHa  narodna  rije^  za  gla- 
vata  ili  glavidatu  iglica. 

Zaiicuknut  narodni  glagol  u 
Dubrovniku  i  zoa6i  zadjesti  u 
pravom  i  prenesenom  smislu. 

Zaiiliti  i  zdieje  lijepe  su  na* 
rodne  rijedi,  da  se  sved  ne  govori 
zatvdriti,  zavrSivati  i  ost.  ZdSele  \ 
zaciliti  osobito  se  doje  o  vrhu  i 
dnu  ulica,,  n.  p.  kuda  mu  je  na 
zdSelu  uHce  —  zgradio  je  novu 
kudu  i  zaUUo  ulicu  —  i  ost. 

ZaUtati  koga  duo  sam  na  Maj- 
kovima;  ali  mislim  da  je  ponaro- 
den  tako  sasvijem  glagol  zaUgafy 
Sto   je  u   dijalektu  dubrovadkom. 

Zaiuriti  zna^i  pobudalif. 

Zhda6a  je  prijevod  iz  Aem. 
Aufgabe,  a  jednako  i  zaddtak. 
Na^e  bi  rijedi  bile  ridm^  r&d, 
stvdr,  pdstavak;  a  naj  bo}e  d&6a 
od  glagola  d&H;  n.  p.  Ovo  je 
tvoja  daSa.  —  Zhdada  naprotiv, 
prevedena  iz  iiema^koga,  kosi  se 
jako  s  glagolom  ztidati,  koji  znadi 
lizrokovati  u  frazi  —  zadati  jade, 
rane,  smrt  — 

Zidjedaj  igle  je  lijepi  narodni 
nadin  za  talij.  infilzamento. 


Zhdrc^a  je  u  Crnojgori  n«rodna 
rijed  kad  se  vqjska  pomoli  odkud 
se  niko  ne  nada.  Nije  li  to  diver- 
siva  militare?  pak  se  i  po  samoj 
rijedi  to  razumije.  'Poreii  pddr  a  za 

Zddjev(jBL)  a  Stonu  je  visoki 
kam  u  dnu  mora,  za  koji  mreza 
zapne,  a  glagol  je  zadjesti. 

Ziigledan  (zhgledna^  o)  je  na- 
rodna rijed  isto  kao  raddznao  (ra- 
ddznala,  o)  za  talij.  curioso  ;  n.  p. 
—  mlada,  oka  davolskoga,  diste 
krvi,  jedra  za  svaki  posao,  ziva 
ko  vatra,  zhgledna  u  velike  — 
i  ost,  Sizn&licanj  lubopitani  zna- 
t\ie\an  nijeau  narodne  rijedi. 

Zagramii^tati  je  poplaSiti  ribu  u 
mrezQ  bucanem  (u  Stonu). 

Zagrizfiv  je  nar.  rijed  irasdbile. 

Ziihara  je  stara  narodna  rijed 
u  Dubrovniku,  gada  s  ruskom 
caxapi>,  i  znadi  uprav  confetto^ 
ali  mogla  bi  slui^it  za  zucchero 
mjesto  skovanoga  sladora,  kako  i 
kod  Rus5.  I  cukor  i  secer  je  bo}e 
nego  slador. 

Zalgrati  se.  V.  mjera. 

Zaklet  (zakleta)  je  prijhjek  u 
Skrini. 


'  V.  Slovinac  1880.  str.  86. 


Digitized  by 


Google 


186 


L    ZORB, 


Z^krajnica  je  put  te  ide  za 
krajem,  kako  okrede  brdo.  Na- 
rodna  rijed  u  Konavlima. 

Zaknnak  (ziiktinka)  je  rupa  iz- 
medu  krme  i  Skafa  na  ladi,  u 
kojoj  stoji  onaj  te  baca  mreie  u 
more. 

Zakrdjit  pSenicu  u  Konavlima 
zna^i  proredetat  je,  pa  odagDat  u 
mlin. 

Zdlatiti  se.  V.  mjera. 

ZalMati    je    narodni    glagol    i 
veli  se  o  bolesti  kad  se  kome  po- 
vrati,   da  je  zaUdao;  dakle  red 
divare. 

Zalibiti,  V.  zavo]eti. 

Zhmah  (zamaha)  narodna  rijed 
u  Hercegovini  i  zna^i  prepotenza; 
D.  p.  —  PaSinu  zdmahu  ne  odo}e 
sirotina.  —  Trdmo  se  dakle  sko- 
vane  privlasti, 

Zhm&k  fz&maka).  U  Pagu  kad 
usire  mlijeko;  odlome  komadid  za 
poklon,  i  to  zovu  zimdk.  Poredi 
zamdkaii,  zamdditi.  Od  korijena 
ovoga  glagola  ima  umdk  u  frazi 
jaje  na  umdk^  V  uovo  in  sorhola, 
Sto  se  inade  kaie  jifje  bgrusano 
ili  rovito, 

Zdmel  je  lijepa  narodna  rijeS 
za  talij.  concetto;  n.  p.  —  to  je 
negov  zdmet  —  Quest'  ^  idea  (con- 
cetto) suo  — .  Ova  ista  rijed  znadi 
postanak  u  p=ovci :  Tako  ti  tvoj 
zdtnet  —,  Poredi  zhmetak  i  zd 
metnuti,  Ne  bi  li  se  ova  rijcfi 
mogla     upotrebiti     za     postajane 


rijedi,  n.  p.  Wortbildung  zdmet 
rijeci,  ili  moida  za  eruaov? 

Zdmetak  je  pletivo  s  naopaka, 
ali  zna^i  i  punto  u  pletivu.  jer 
naravno  Sav  (Sva)  je  punto  od 
Svena. 

Zdmjerak  (zdmjerka)  je  nar. 
rijed  i  znadi  scopo,  iendenza^  u 
ovoj  svezi:    —    zdmjerak  zakona. 

Zdmjeiaj  (zdmjeSaja)  nar.  rije^ 
i  zna6i  una  mischiata^  n.  p.  klaka. 

ZdnoB  bi  bila  naj  bo)a  rije6  za 
akienaf,  jer  a  puku  zandsiti  znati 
udaraii  fiekakav  okSenat  kojoj  la- 
tinskoj  rije^i  osnova  je  u  glagolu 
cano  (cecinij\  ima  i  glagol  nngld- 
siti  tobo^e  accentuare,  ali  u  na- 
rodu  toga  nema;  a  kad  bi  ga 
bilo  znadilo  bi  od  prilike  na  glas 
iznositi,  dznanitij  pak  po  tome 
ndglasak  bi  bila  bznana,^ 

ZadkupW.  V.  osloviti. 

Zadsopke  is  to  Sto  izasobice. 

Zdpis  i  zapisati  su  prave  rijedi 
za  legato  i  legare, 

Zdpisnik  zovu  protoko  (proto- 
kola),  a  nije  nego  onaj  koji  Sto 
zapisuje,  poredi  dbpisnik  i  pr^- 
pisnik.  Protoko  (kad  ne  bi  i  noi 
tu  grdku  rije£  zDgrlili)  imao  bi  se 
zvati  zdpis,  kao  prijipis,  dpis  i 
ost.  a  protokolista  zdpisnik. 

Zdplet  je  u  vezivu  sastavak 
dvaju  veziva. 

Zaplijhiiti  zna6i  Stogod  otcti 
grapfiom  u  ratu  ili  ^etovanu,  jer 
pUjen  je  bottino,  Dakle  zaplijeniti 
list    ne    vaja,    jer    ne     odgovara 


U  stulinu  rje5niku  ima  baS  nagldsiti  kao  bznaniti. 


Digitized  by 


Google 


PAIjiKTROVAl^B. 


187 


ideji.  Naprotiv  imamo  iiirsku  n]e6 
8  naSijem  nastavkom  uzaptiti  i 
znaW  mit  Beschlag  behgen,  sup- 
primOy  a  to  n.  p.  skele  i  dru- 
move,  pa  mo^e  i  novine.  Ko  pak 
ne  bi  htio  tarsku  rije^^  eto  mu 
naSe  zatimiH'^  dakle  novine  zd- 
tomlene. 

Zap(wjedni  svetac*  V.  ispovjedno 
dijete. 

Zhprega  je  grembiale  di  lana. 

2!&ravanak  i  zaravaiuik  (zara- 
v&iika)  je  u  Vuka  rijed  koja  zna6i 
locus  planus  in  monie.  Za  Sto  se 
tako  ne  bi  raogao  zvati  pred  ku- 
com  il  ferrazzo,  locus  planus? 

Zurdvniti.  V.  ravnate). 

Zdrezak.  V.  rijez. 

ZardHti  vjeru  vjeri  lijepa  je 
fraza  i  znati  dati  uzajmice  tvrdu 
vjeru. 

Zarubala  je  polozaj  zarub]en, 
luogo  arrotondato,  n.  p.  na  mor- 
skoj  obali. 

Zhsjed&ne  sad  se  azim}e  za  ses- 
stone  n.  p.  dietale,  a  to  zna6i  z&- 
stajdne  u  sjedanu  i  prfzane  (insi- 
datio),  Narodno  se  to  veli  sabbri- 
sane,  sabbrovaiie  i  sjednica. 

Z&sjeda  je  barricade  dto  se  i  u 
nas  veli  barikada.  To  isto  zove  se 
zakfceAe  t  zakriivaiie. 

Z&sjena  se  zove  u  narodu  onaj 
prostor  izmedu  sjene  i  svjetlosti, 
tanka  sjena.  Nije  li  ovo  dakle 
dobra  rijed  za  penombra? 

Zhsjesti  je  prava  rijeS  za  in- 
staUarsi;    n.   p.    —    zasio  je  na 


svoja  stolicu,  mjesto  —  i  ost.  A 
pofito  ziuj££ii  iLOze  hit  i  iranzi- 
tivan  glagol,  n.  p.  —  zasjede  ga 
za  sofru  —  i  ost.,  za  to  mo- 
2emo  installare  redi  zAsjesti  koga 
na  koje  mjesto;  n.  p.  —  Danas 
zHyedoSe  nadeonika,  biskupa,  zup- 
nika  —  i  ost.  Ostavimo  dakle 
usfblilieAe  i  usioliditi,  nenarodne 
grdne  rije^i,  onijem  te  nam  krne 
|epotu  jezika.  Ali  ostaje  joS  da 
kaiemo  kako  6emo  usidliieAe  na- 
rodno re6i.  Kad  iina  kruh  i^sjedefi^ 
davno  umijeSen  i  ispe^en,  od  gla- 
gola  usjesti:  moze  biti  i  od  zdt- 
sjesti  z&sjeden,  dapade  je  pravilno ; 
pak  onda  zhsjedehe,  Dakle  zasje- 
dene  biskupa,  na6eonika  i  ost. 

Zdstava  je  riservay  a  pricuva  je 
grdno  skovana  rije6.  Imamo  i 
frazu  biti  u  zdstavi  esser  nella  ri- 
serva;  pak  primjer  —  zdstava  se 
bije  s  potjerom.*  — 

Ziistavci  (zhstavdka)  plur.  tan- 
tum  u  Eonavlima,  a  to  je  gorne 
i  do^e  6elo  od  po8te}e. 

ZastirdciS.  V,  bavarin. 

Zitstole  je  nar.  rijed  i  zna^i 
nekakvu  naslonaiu  za  stolom. 

Zasviniti  je  nar.  glagol  za  Pe- 
lade; koje  se  prigne  na  nerednost. 

Zhtoinik  je  ortak  (drug)  u  tr- 
govini. 

Zhiraga  je  u  narodnom  voje- 
vanu  la  retroguardia, 

Zdtvor  je  lijepa  rijefi  za  reclu- 
stone,  pa  i  za  tamnicu^  koja  u 
sudbenom    jeziku   obidno  se  zove 


*  V.  Vukov  rje^nik  pod  rije^i  udarac. 


Digitized  by 


Google 


188 


L    ZORS, 


carcere;  ali  ima  i  carcere  preven- 
tivo  prije  osude,  i  to  u  narodnom 
jeziku  zove  se  pritvor. 

Zaivoreni  hodnik    V.  na&Ion. 

Zaufano  je  narodna  rijed  za 
tudu  sigurno  u  svakome  smislu: 
n.  p.  luka  zaufana,  zaufano  6u 
do6i  i  ost. 

Ztiusiti  zna6i  dati  zauSnicu. 

Zauzeti  se.  V.  mjera. 

Zavariiti  se  narodni  je  glagol 
o  vocu    kad    se   zapede  na   vojci. 

Zave6ati  se  isto  je  5to  zavjeto- 
vati  se. 

Zavesti  ime  narodna  fraza  i 
znadi  u  vezivu  napravit  ime.  To 
zovu  i  hUezehe,  ali  samo  u  gradu. 
Na  selu  kazu,  n.  p.  —  zavizla 
mn  je  ime  — . 

Zaveze  (eavcza)  su  u  Konavlima 
jaja  skuhana  na  zavrsne  poklade, 
bad  u  utoroik.  Plur.  tantum. 

Zavdjeti  koga  nije  narodno,  a 
znaSilo  bi  odamare  aliqnem,  Ovaj 
glagol  postao  je  u  nadoj  knizi  po 
analodiji  glagola  za{ubiti^  koji  je 
narodan  i  znadi  adamare,  Ima  i 
zaluhiti  se  u  koga. 

Zavrataii  je  razbojeti  se. 

Zavrniitl  je  pogorSati  u  zdrav)u. 

Zavflac  (zavrtdcaj  zove  se  u 
puku  lo  scartoccio. 

Zavrtacice  su  nakiti  u  vezivu 
konavoskom. 

Zazivati  na  megdan  ili  prosto 
zazhati^  to  je  talij.  sfidare. 

Zbabiti  se  narodni  je  g1ag«<l,  i 
veli  se  o  crvu  da  se  zhabio  u  ma- 
slini,  kad  crkne  i  nestane  ga. 
Zatijem  re6e  se  zbabilo  se  sve  od 


vrucinC;  biva  zgr^ilo  ae. 

Zdor  (zdora)  je  ona  opna  oko 
erijevS.  n  iivotine;  zovu  je  tako 
er  se  edere, 

Zdrdk  i  zdraka  treba  pisati 
s  umetkom  d  radi  blagoglasja, 
jer  se  tako  i  izgovaraju.  Sto 
se  zna^ena  tide,  zdrdk  je  radius 
sanca,  svjetlosti  i  ost.  a  ne  aria, 
koja  se  u  nas  z  've  tizMh^  v&zdiih 
ili  j^jer  (dtr^p).  Zdraka  je  pak 
efekat  zdrdka,  dakle  ri/lesso,  er 
se  govori:  —  smeta  aii  edrdka 
—  a  ne  moie  se  kazati :  —  smeta 
mi  zdrdk.  —  Poredi  strdh  i  strdha. 
Prvo  je  uzrok  a  drugo  je  priko- 
jasa  (efekat)  strlthn,  biva  nemoc, 
koja  se  u  dovjeku  o(iituje  tresa- 
vieom.  Za  to  se  i  veli:  lijedit 
strahti^  kuhat  trave  za  strdhu. 

Zhla  je  kobila  bijela,  a  taki  kon 
je  zHenko. 

ZeUndur  (zeUndAra)  fringilln 
chloris,  verdone, 

Zaiinka  je  vrsta  groida. 

Zelhhak  (zeleMka)  je  uomo  strano 
curiosdf  malo  sudr}an. 

Zizalo  je  sitan  radid  (jasto2i6) 
izmedu  gamadi. 

Zgdmiti  se  isto  kao  slakomiti  se. 

ZgVdba  e)  nije  dobra  rijed  u 
gramatici  za  copula^  jer  nema 
rije^i  zgloba  nego  zgVob^  i  jer 
spona  lijepa  jc  rije6  za  to. 

Zldtan  (zldtna)  riba  suvrst  ci- 
pola. 

Zldtnica  nakit  na  vezivu  kona- 
voskom. 

Zldcin  nije  dobro  za  djelo,  nego 
je  bo}e  zloilnstco,  jer  dboin  i  zlo- 


Digitized  by 


Google 


PA^ETKOVAl^B. 


189 


cinac  oba  su  nomina  agentis,  kao 
dobrbtvor  i  dobrdtvorac.  Poredi 
dobrdcin  (beneficus)  i  dobrbbinac, 
oboje  u  aktivnom  zna^ei^u. 

Zlbgleda  (e)  je  zavist  sasvijem 
niaka;  potiitena. 

Zlbgodnica  je  guska  div]a,  anser 
cinereus,  oca  selvaggia.  V.  zlo- 
slatnica. 

Zlogbvorac  (zlogbvorca),  V.  go- 
vorac. 

Zlbkovar  (zlbkovari)  isto  kao 
lukavstco. 

Zlbjesina  u  Risna  zovu  leandru 
(OleanderJ. 

Zfbtnisdnstvo  je  lijepa  rije^  na- 
rodna  i  uprav  u  Binislu  pesimizmo  ; 
n.  p.  —  sved  nagineS  na  zlbmi- 
sdnstvo.  —  Po  tome  dobrbmisdn- 
sivo  je  opiimizam;  za  to  zlbmi- 
salan  (zlbmisaona  ili  zlbmisSna^  o) 
bice  pesmista,  a  dobrbmisalan  op- 
timista^, 

Zmajica  je  iunx  torquilla,  torci- 
collo.  V.  vioglav. 

ZmUalina  je  u  opce  zmija  ne- 
Skod]iva,  a  otrovna  je  liUica. 

Zdr-momak  odgovara  talij.  tipo 
di  giovane. 


Zrakbplov  je  strahovita  po- 
greSka  za  aerbstat,  jer  zrdk  nije 
aria  nego  radius  (bo}e  zdrdk)^  i 
jer  pldo  je  djelo  a  ne  orude,  dijem 
86  plovi.  Stari  su  zvali  ladu  po 
mora  pl&v  ili  pl&rka^  a  ne  plov, 
jer  je  to  jedrene;  pa  6ema  ie 
nam  prijevod,  kad  svak  zove 
aerbstat  ? 

Zrna  se  zove  ovca  pedataua  kao 
zrnem  po  £elu. 

Zupci  (zuhdcu)  vrsta  nakita  na 
konavoskom  vezu. 

Zvdce  (a)  narodna  rije^  isto  §to 
poziv. 

Zoijiriti  je  gledati  za^udeno. 

Zvijizddk  (zvijezddka)  zove  se 
loide  drage  godine. 

Zvizdak  (zviika)  je  into  fito  gr- 
mnSa,  ficedula  hypolais,  beccafico. 

Zvjerota  je  zuti  kon,  a  zvjezrka 
je  taka  kobila.  V.  2utov. 

Zvjezrka.  V.  zvjerota. 

Zvrcdka.   V.  Skrgutavnica. 

Zvrkovi{s)  je  nakit  na  kona- 
voskom vezu,  plur.  tantum,  obldno 
na  rukavima;  za  to  se'veli  ruka- 
vi  na  zvrkove. 


t. 


Zdgao  (i&gla,  o)  veil  ae  slanini 
kad  se  iSteti.  DubrovaCki  je  r&n- 
keiyiv^  rancido. 

Zagriti  govori  se  o  vinu  kad 
peca,  vino  zagri. 

^ahnuti  se  nar.  glagol,  i  uprav 


zna^ii  prepanuti  se,  ali  kad  i  kad 
znadi  fare  impressione,  n.  pr.  — 
taj  glas  zahnuo  je  cijelo  solo.  — 
Za  tijem  ima  supstantiv  zds,  dru- 
govdje  idds^  to  je  drdh^  a  kadgod 
veliki    Btrab,    uprav    ferrore,    ali 


U  Vuka  ima  zlomU^enik  za  malevolens. 


Digitized  by 


Google 


190 


L.  ZORS, 


mnogo  puta  impressiane.  Bojedakle 
nego  kovani  utisak^  Sto  je  pravi 
prijevod  od  impressione. 

Zardpek  je  pripeka  sundana. 

ZHudar  isto  Sto  grihac  i  glMac. 

Z^eznica  je  nespretna  rije6  za 
gvozdeni  put,  jer  ihleznica  je  na- 
rodna  rije£  u  Bosni  za  mineralnu 
vodu,  u  kojoj  je  iejeza,  aqua  fer- 
ruginosa.  Gvozdeni  put  zovu  u 
Bosni  vatrena  kola  i  gvozdeni  put, 

Zivi  kraj,  z(vac  i  zivica  zove  se 
kraj  neprestri^en. 

Znilra   i  ztnirma  je   talog,   Sto 


ostane  na  dno  kotla  kad  ee  topi  loj. 

Zmlzice  (&)  plur.  tantum  na  ko 
nakovskom  veza  okolina  prva. 

Zukva.  V.  venga. 

Ziina  je  ovca  zuta. 

^utnicaje  nakit  na  konavoskom 
vezu. 

ZutdcDJetka  je  calendula  arvetisis. 

ZtitoAa  je  iixti  vo,  a  SUlttla 
krava. 

Zutov  je  2uti  koA. 

^utula.  V.  4utona. 

Zv&oce{si)  je  ono,  Sto  od  uzde 
Btoji  kofiu  u  gubici. 


Digitized  by  VjOOQiC 


Dodatei  k  raspravi 

„Sudbeno  ustrojstvo  republike  dubrovacke*'* 

(Gl.  8tr.  1.) 

Poslje  ^itanja  ove  ra^pravc  u  akademiji,  desivSi  se  u  Dubrov- 
niku  za  znanstvena  iztrazivanja,  imao  Bam  prilike  namjeriti  se  na 
vrela,  koja  86  ti^u  mega  prcdmeta.  U  prri  red  spada  autenti^ki 
tekst  Zuie  hnjige  (Lihri  Crom)^  koji  Be  nalazi  u  starome  arkiva 
a  i  kr.  okru^nog  suda  u  Dubrovniku,  te  ide  ave  do  godine  1803., 
kad  redakcija  SvilokoBiDa  i  druge  ustavljaju  se  kod  god.  1791.  Iz 
njega  sam  crpio  podatke  zakonarstva  za  periode  1791. — 1803.,  a 
za  dalnje  doba  do  pada  republike  g.  1808.  izvadio  sam  ih  iz  za- 
pianikft  Velikoga  Vijeca  i  Senata,  koji  se  (uvaja  u  starome  ar- 
kiva. Osim  toga  popanio  sam  ili  rasvijetlio  razne  grane  zakonar- 
stva podatcima,  koje  su  mi  pruiSiili  razni  arki^alni  izvori  I  za 
povijeani  pregled  imao  sam  zgoda  prelistati  zaklju6ke  Senata  i  do- 
pirivanja  s  francaskijem  i  ruakijem  vlastima  za  god.  1803. — 1806., 
koja  bacaju  svijetlosti  na  onaj  kobni  6aS;  koji  oJludi  sudbinu  re- 
publike. 

Dubrovnik,  Maja  1893. 

A. 

Popnnitba  inte  knjige  od  18.  Janija  1791.  do  26.  Jannara  1803. 
-  ZakljaM  Velikoga  Vijeda  od  26.  Jannara  1803.  do  28.  Ja- 
nnara 1808. 

Svilokosin  rukopia  svrduje  sa  zakljudkom  od  17.  Jania  1791. 
,de  approbando  pravidimentum  delatum  a  DD.  Frotisoribus  Civi- 
tatia  super  sponsalibus  consayiffuineorum^ . 

Antentidni  f^Liber  Croceus*"  u  dva  toma^  ko'ji  se  nalazi  a  c*  kr. 
dubrovadkome  okru^nome  sudu,  ide  dalje  do  godine  1803.  U  ovo 
vrieme  od  13  godina  Veliko  Vije6e  je  ponovilo  jedanaest  puta 
zakljudak  „mp€r  faciliori  congrtgaiione  Rxcehi  Eogatorum  Consilii^j 


Digitized  by 


Google 


192  K.  VOJNOV16, 

a  to  3.  Jalija  1792.,  26.  JuHja  1793.,  2.  Januara  1794.,  26.  Au- 
gusta 1794,  4.  Maja  1795.,  7.  Augusta  1795,  15.  Decembra  1795. 
9.  Maja  1796 ,  26.  Augusta  17^7,  27.  Augusta  1798.  i  26.  Ju- 
lija  1801. 

Biljei^imo  jo§  slijedece  zaklju6ke: 

od  26.  JuHja  1792.  „super  creatione  DD.  Frocuratorum  RR. 
PP.  Monacorum  tarn  congregationis  Melitensis  quam  monasterii  La- 
crumae'*. 

Od  15.  Decembra  1795.,  po  kojemu  se  sva  vlastela  od  18  godina 
unaprijed  mogu  natjecati  za  sve  knczije  i  kapetanije,  izuzamM  Ston- 
sku,  SlanskU;  Eonavosku,  Lastovsku  i  Mlijetsku;  za  koje  se  za- 
htijeva  propisano  doba.  Osim  toga  dozvoljava  se,  da  knez  zupski 
(Breno)  moie  dva  m jeseca  svqje  sluzbe  prebivati  na  Rijeci  (Ombla) ; 

od  28.  Jimija  1796. ^  po  kojemu  Veliko  Vije6e  dozvoljava  iz 
milosti  kapetanu  Matu  Antuna  Bellatina  iz  Rata  (Sabioncello), 
prem  da  ne  stanuje  u  gradu  (Dubrovniku)  niti  u  prcdgragju,  ku- 
piti  malu  ku6icu  od  Nikole  Antuna  Despota  u  Orebicim,  u  svrhu, 
da  je  uzmoze  sjediniti  sa  svojom,  jer  mu  se  je  umnoiila  obitelj ; 
poSto  bi  ustanov)eno,  da  Despotova  kucica  nije  podlo^ena  kmetstvu. 

Ovaj  zaklju^ak  nam  dokazuje,  kako  joS  na  koneu  prodloga 
vijeka  bijaSe  ogranideno  steSenje  vlastni^tva  u  Ratu  na  same  sta- 
novnike  glavnog  grada.  Ali  odma  na  po^etku  19.  vijeka  —  6etiri 
godine  poslje  onog  zakljudka  —  Veliko  Vije6e  stvara  zamaSni  zakon 
od  26.  Julija  1800,  koji  navjeiduje  doba  slobode  u  prometu  ne- 
kretnina,  jer  dozvoljava  svijem  stanovnicima  Cavtata  i  Rata  (Sa- 
bioncello),  da  mogu  stjecati  nckretnine  u  svukoj  straoi  driave  (in 
qualwique  parte  dello  stato  nostra), 

Zakljuc^ak  od  26.  Januara  1802.  propisuje  nadin  kako  se  imadu 
zamijeniti  prizivui  sudci,  koji  su  pozvani  udariti  drugomolbenu 
csudu  pri  interlokutornijem  osudama,  za  slu6aj  da  nijesu  u  broja 
od  sedam  po  propinu  zakona,  i  postupak,  kako  se  imadu  primati 
prizivi  u  civilnijem  parnicama,  ako  se  Malo  Vije6e  nemoze  sastati 
u  zakonitome  broju.  U  tome  sluCaju  dva  Malovijednika,  stvorena 
ad  hocy  primice  na  zapisnik  priziv,  u  koliko  nisu  otklonivi. 

Zadnji  zakon  „Libri  Crocei^  od  26,  Januara  1803,  radi  „de 
approbando  providimentum  allatum  a  DD.  Provisoribus  Civitatis 
super  supplimento  extraendo  cum  DD.  Thesaurarii  essent  incom- 
peteutes  in  eausis  civilibus,  et  cum  in  Excmo.  Minori  Consilio 
essent  incompetentes  tot  DD.  Consiliarii;  ut  non  remaneret  nu- 
merus  sufficiens  pro  faciendo  supplemento  supradicto. 


Digitized  by 


Google 


DODATOI  K  RAZPBAYI  SUDB.  U8TROJ8TVO  RBPUBL.  DUBR.       193 

Oraj  zakoD  normira,  tko  ima  zamijeQiti  blagajnike  (tesorieri  di 
S.  Maria)  u  civilnijem  pravdama^  kad  su  otklonivi,  pa  nema  po- 
trebitog  broja  neodklonivijeh  Maloyije6nika  za  udariti  civilnu  osudu. 

Od  26.  Januara  1803.  nema  dabijijeh  zakona,  uvritenijeli  u  ^utu 
hnjigu. 

Prebirajuii  zadnje  dvije  knjige  0api8nika  Velikoga  VijeSa,  koje 
86  6uva]u  u  starome  arkivu,  ne  nagjosmo  od  26.  januara  1803. 
do  posljednjega  zapisnika  od  28.  januara  1808.  (tri  dana  prije 
pada  republike)  nikakvoga  znatnog  zakona.  Samo  Sto  je  7.  oktobra 
i  8.  oktobra  1806.  zaba£en  predlog,  koji  se  kroz  toli  dago  vrijeme 
vuCe:  YfSuper  faciliori  Congregaiione  excelsi  Rogatorum  ConMii.^ 
Osim  izbora  i  Yu5enja  magistrata  nema  nego  rijeSenja,  gotovo  vazda 
poYoljna,  molbenica  privatnika,  sadrzaj  kojih  je  izostavljen  protiv 
praksi  do  tada  obslu&iyanoj,  da  molbenice  buda  tekstualno  uneSene 
u  zapisnik.  Dolaze  takogjer  male  ne  u  svaku  sjednica  dozvole  pri- 
vatnicima,  da  mogu,  pro  maritatione  vd  monacatione  svojih  k6eri 
ili  neiakinja,  prodati  dobra,  koja  se  nalaze  izvan  Astaree,  uz  obe- 
canje,  da  6e  naknaditi  prodana  dobra  dragijem,  leze6ijem  takogjer 
izvan  Astaree. 

§to  se  tide  izbora  i  vadenja  magistrata,  opaza  se,  da  se  knez  i 
senatori  kroz  ovo  sve  vrijeme  biraja  i  s  malom  kojom  iznimkom 
civilni  sudci  i  privatni  odvjetnici.  U  suprot  su  malovije6nici,  kri- 
minalni  suci  te  svi  ostali  gradski  i  yanjski  magistrati  izvudeni. 
Ali  i  sortitio  sama  viSe  ne  pomade.  Mjesta  gotovo  svijeh  vanjskijeh 
dinoynika,  dakle  knezova,  kapetana  i  zapovjednika  tvrgjava  itd., 
ostaju  zadnjih  godina  prazna,  te  se  6ita  na  svakoj  strani  kobna 
nota  y^ncmo  fuit  electtis^  do  28.  Novembra  1807.  Brod  tone,  a 
mrnari  ga  jedan  za  drugijem  ostavljaju.  Samo  predzadnje  vudenje 
od  18.  decembra  1807.  uspijeva.  Toga  dana  izabran  je  knezom  za 
mjesec  januar  1808  sa  24  glasa  protiv  13  Sabo  Miha  Gjorgjida, 
posljednji  knez  koji  je  upravljao  Dubrovnikom,  jer  Mato  Nikole 
Qetaldiia,  izabran  28.  januara  za  mjesec  februar  iste  godine,  nije 
mogao  vide  zapremiti  knezevske  stolice,  poSto  31.  januara  repu- 
blike  nije  viSe  bilo. 

B. 

Zapisnlci  Senata  od  g.  1797.— 1808. 

Pregledao  sam  takogjer   zapisnike  Senata  od  god.  1803.— 1807. 
Ima   ih   dvanaest  svezaka  u  jako  siromalnome   obliku   dugoljastih 
knji^ica.   Tri  su   od  god.  1803.,  tri  od   god.    1804.,   tri   od   god. 
R.  J.  A.  oxy.  13 

Digitized  by  VjOOQIC 


194  K.  yojNovi<3, 

1805.,  dvije  od  god.  1806.,  a  jedna  od  god.  1807.,  koja  avrjuje 
sa  zapisnikom  od  11.  oktobra  1807.  Brez  dTojbe  fali  svezdid,  koji 
]6  imao  sadriayati  vaznih  zakljudaka  seData,  —  u  kojemu  odayna 
se  bila  skupila  sya  ylast  republike  —  za  posljednja  6etiri  mjeseca 
DJezina  ziyotarenja,  naime  do  31.  januara  kad  bi  razpaiten  Seoat 
po  zapoyijedi  Napoleona. 

Nema  za  to  yrijeme  omaSnijeh  zakona,  jer  sa  yanjski  dogagjaji, 
koji  8U  imali  odludiyati  o  bitisanju  Repablike,  zapremali  gotoyo 
yas  rad  senata.  Najyainiji  je  onaj  od  20.  Marta  1804.,  kojim  se 
ukida  starodayna  zabrana  uya^anja  yina  iz  Stona  i  Rata  u  Da- 
broynik,  kojom  se  ititilo  yino  Asiareey  pryobitne  matice  Dubroynika 
i  njezine  ylaatele.  Dozyoljaya  se  tim  zakonom  seljacima  Stona  i 
Rata,  da  mogu  ucijeti  i  prodati  a  gradu  3000  barila  yina^  da  se 
tim  pokrije  potreba  od  14.000  barila  opredijeljenijeh  za  potroSak 
grada,  all  ne  prije  Dego  bude  prodano  crno  Astaree,  Ima  zakonft 
za  poyidenje  earine  na  predmetima  luksusa,  za  bolje  uregjiyanje 
blagajne,  za  poyecanje  pla6e  syedenstya  i  ^inoynika,  za  podyostru- 
denje  pla6e  yojske,  koja  se  nalazila  na  ratnoj  nogi  uslijed  pogibi 
koja  je  prijetila  iz  istoka  po  Crnogorcima  i  Rusima,  a  iz  zapada 
po  Francezima.  Kako  se  ognjeni  krug,  koji  je  imao  zaduSiti  re- 
publikn,  yiSe  stisniya,  —  take  se  stvaraju  zakoni  koji  imadu  za- 
doyoljeti  prijekijem  dasoyitijem  potrebama  driaye.  Nala2u  se  kon- 
tribucije  i  zajmoyi,  da  se  zadovoiji  zahtijeyima  franoeskih  generala, 
pretyara  se  u  noyac  sye  srebro,  koje  se  nabodi  u  pohrani  kod  Zecche, 
spremaju  se  u  blagajnu  stolne  crkye  noyci  blagijeb  djela.  Ima 
zaklju^laka  a  onim  zadnjim  trenutcima,  kojim  se  nastoji  na  kraj 
stati  truleiu  i  izdajstyu,  koji  su  okuzili  jedan  dio  Senata,  a  ima 
ih,  koji  diiu  starim  dostojanstyom  i  rodoljubjem.  Starodayna  i  bla- 
godatna  ustanoya  Proyeditur^  slijedi  do  zadnjeg  ^isa  bditi,  da.  se 
oz^uya  zakonitost  zakljudaka,  a  knez  i  malo  yijece  yazda  im  se 
pokorayaju.  Pokraj  svih  zamrSaja  vanjske  situacija  Staro  yijece 
ne  zaboraylja  na  podetku  syakog  mjeseca,  kako  to  dini  od  stoljeca, 
posye6iyati  Bogu  syoji  trud,  dopitaySi,  makar  se  nailo  u  najyedijem 
noydanijem  neprilikama,  debelu  syota  bolnici  milosrdja ;  —  ne  za- 
boraylja naloiiti  syojim  poslanicima  a  Carigradu,  da  istraie  koliko 
joS  ima  suinjijeh  Dubroy^iana  u  gusarakijem  brodoyima,  pak  da 
ih  otkupe  (Zakljudak  od  17./3.  1804).  Brine  se  za  mali  puk,  kad 
franceski  general  pod  geslom  „liberti^  egaliU  ei  fraterniU*'^  zahti- 
jeya  od  Senata,  da  mu  poilje  narod,  koji  ce  graditi  putoye,  a  on 
ma  odgoyara,  da  uz  nadnica,  koje  on  placa,   narod   ce  ginuti  od 


Digitized  by 


Google 


DODATOI  K  RAZPRATI  SUDB.  U8TROJ8TyO  RBPUBL.  DUBB.       195 

gladi,  te  mu  predbacuje,  da  kad  seljaci  idu  raditi  za  sToje  gospodare, 
imadu  obilje  kruha,  vina  i  boba. 

Iz  onijeh  zapisnika  ~  brez  kojih  tapati  ce  u  tmini  ko  6e  htjeti 
napisati  zadnje  dane  ^ivota  Republike  —  vidi  se  joi,  da  dobar  dio 
6inovnika  vu^en  je  ili  biran  po  Senatu,  mjesto  velikoga  vijeca. 
A  pofito  se  na  2alost  dopustilo  vlasteli  da  mogu  ostaviti  drzavu, 
osim  ako  se  ne  bi  to  zabranilo  sa  7/8  prisutnijeh  Senatora  (zaklja^ak 
od  9.  jula  1806.),  ~  moralo  se  doci  do  zakona,  da  su  dovoljne 
2/3  Senatora  koji  ie  se  na6i  u  gradu  i  a  predgragju  za  zakonitost 
zaklju^ka  (Zaklj.  od  7.  oktobra  1806).  Povijest  ima  biljeiiti  ta- 
kogjer  seDatsku  zapovijed  od  28.  januara  1807,  po  kojoj  bi  ob- 
ustavljena  petstogodiSnja  pohvala  (lausloda)^  koja  bi  se  pjevala 
u  stanovite  dane  u  stolnoj  crkvi  i  pred  ugarskim  barjakom  (sten- 
dardo)  na  dast  kralja  ugarsko-hrvatskoga,  a  to  s  oskudice  kananika. 
0^0  navjeicuje  da  ce  se  brzo  saviti  zastava,  koja  je  fititila  kroz 
toliko  nezgoda  do  konca  XVIJI.  vijeka  dubrova^ku  slobodu. 


Nadle2uost  Senata  XVI.  vUeka. 

ProglaSenje  stanovite  osobe  da  je  pala  pod  steiaj  (fallito)  moglo 
je  biti  zakljudeno  same  po  Senatu^  kako  se  ^idi  iz  Senatocon- 
Bulta  od  25.  septembra  (str.  90),  9.  oktobra  (str.  92)  i  29.  de- 
cembra  1564.  (str.  121),  —  od  10.  januara  (str.  4)  i  17.  novembra 
lj573  (str.  149),  te  od  28.  januara  1574  (str.  184).  Nego  biti  pro- 
glaSen  fallito  nije  znamenovalo  vazda  da  je  Senat  izjavio,  te  je 
neko  pao  pod  stedaj,  nego  joS,  da  ga  je  Senat  poslje  istrage  priznao 
krivcem  kojemu  zloSinstvu,  kako  se  mo2e  razabrati  iz  senatskih 
zakljuaaka  od  16.  marta  (str.  35),  8.  julija  (str.  93)  i  27.  studena 
(sir.  155)  g.  1573.  (Svezci  senafskih  zcMjwiaka  dotiinih  godina  u 
starome  arkivuj 

Senat  sili  nesuglasne  vjerovnike  na  pogodbu  s  duinikom,  kad  su 
Va  vjerovnika  na  to  pristale.  gPrima  pars  est  ds  cogendo  D.  Joan- 
nem  Sigismundum  de  Georgis  et  Jo.  Coloscetich  ad  consentiendum 
accordis;  quod  fecerat  Stephanus  Michaelis  Stacconarius  et  socii 
cum  eorum  creditoribus,  eo  quod  dicti  creditores  excedunt  summam 
duorum  tertiorum  secundum  ordines^.  (S.  C.  od  8.  augusta  1573. 
(str.  106).  Slidan  je  senatski  zakljudak  od  18.  augusta  1573.  (str.  109). 

Senat  bi  sam  kao  nagodbeni  sud  uzeo  na  se  izglagjenje  civil- 
nijeh  razmirica,   kako  se  vidi  iz  zaklju5ka  od  4.  novembra  1573. 


Digitized  by 


Google 


196  K.  vojNOviiS, 

(sir.  141);  ili  imenovao  n  to  svrhu  arbitramentalne  suce  (S.  C.  od 
30.  maja  1573.  str.  33). 

On  je  takogjer  mogo  odustati  od  nadela,  da  se  ne  smije  utoiiti 
driavljanina  pred  inozemskijem  sudom  za  utjeiivanje  traibine, 
kako  je  to  u^^inio  zaklja6kom  od  15.  septembra  1573.  (str.  120), 
oylastivfii  Dubrov^anina  da  moze  utuiiti  svoje  duzoike  in  foro  tur- 
cico.    A  sli6an  zaklja^ak  je  onaj  od  2.  decembra  1573.  (str.  158). 

D. 
Nadle2iiost  invarft  pravde  ili  proyeditura  grada. 

Velik  je  bio  utjecaj  njihov  a  vanjske  poslove.  Njima  povjerava 
Senat  da  izgrade  pisma  na  inozemske  vladare,  koja  su  pak  ili 
potvrgjena  ili  preinadena  po  Senatu,  kako  se  vidi  passim  kroz  sve 
zaklju^ike  Senata  XVI.  i  dalnjijeh  vijekova.  (Gledaj  zakljudak  So- 
nata od  10.  septembra  1573.  str.  119,  kojim  se  povjerava  prove- 
diturima  sastavak  pisma  na  Filipa  II.  kralja  Spanjolskoga).  Oni 
izragjuju  takogjer  listove  i  naputke  za  poalanike.  (S.  C.  od  15.  i 
22.  maja  1560.  (str.  115,  170),  od  16.  juna  1560.  (str.  125),  od 
22.  novembra  1573.   (str.  152)  i   od  19.  januara  1574.  (str.  176). 

Glede  njihova  prava  na  veto,  oni  ga  nemogu  uloiiti  protiv 
smrtnoj  osudi:  „  Prima  pars  est  de  declarando,  quod  Domini  Pro- 
viditores  non  potuerint  intromittere  sententiam  capitaletn  per  DD. 
Judices  latam  contra  AUegrettium  Lnkerum  incarceratum,  quia 
talem  auctoritatem  non  habent.^  (S.  C.  od  19.  januara  1560.)  Po- 
kuSaj  njihov  ulo^iti  ga  protiv  zakljudcima  Senata  bi  suzbit: 
^Prima  pars  est  de  cassando  intromissionem  DD.  provisorum  ci- 
vitatis  quia  ipsi  non  habent  auctoritatem  intromittendi  partes  Ma- 
joris  Consilii  Rogatorum.  (S.  C.  od  20.  februara  ISSOJ.** 

E, 

Nadieinost  kneza  n  eiYlinijeiii  styarima  XVII.  i  XVUi.  vijeka. 

Preeepta  Reetoris* 

Za  ovo  vrijeme  nalazimo  dosta  radirenu  nadle^nost  kneievu  a 
civilnom  podra^^ju.  On  rjeSava  parnice  za  trazbine  viseie  od  za- 
kupne  i  najamne  pogodbe,  od  kupno-prodaje,  od  poboljSicfi  nloze- 
nijeh  u  gosparove  zemlje,  od  zaslu^ne  pogodbe  fConductio-locatio 
operarum)^  i  u  obde  kad  bi  trazbine  bile  rudnim  zaiogom  osigu- 
rane.  Takogjer  pred  njim  ispitivaju  se  svjedoci  ad  perpettiam 
rei  memoriam.  (Preeepta  Rectoris  1682—1764  u  starome  arkivu 
passim). 


Digitized  by 


Google 


DODATCI  K  RAZPBATJ  SUDB.  USTROJSTYO  RBPUBL.  DUBB.       197 


Nadleinost  civilnijeh  sadoya  a  pravdama  o  nekretninama  i 
napram  crkoynjaelma. 

Pokra]  prava  na  immunitet  koje  je  sye66n8tyo  vrSilo  i  branilo 

u  dubrova^koj    republic!;   kako  u   avijem   krScanskijem  drzavama 

sve   do    konca  proSloga,    da    pade   i  do   prve   polovice   teku6ega 

vijeka,  —  lajkalni  sudovi  prisvojili  su  bili  pravo,  neSto  i  po  tole- 

ranciji  samoga  svedenstva,  suditi  u  sporima,  koji   su   se  ticali  ne- 

kretnina,  naiSavSi  na  veliki  odpor  rimske  stolice,  osobito  u  veliko] 

razmirici    izmegju  ove   i  Dubrovnika  nastavSe  god.  1581. — 1682. 

uslijed  osvade  arcibiskupa   Jerolima  Matteucci.    Tadanji   poslanik 

republike  u  Rimu  Frano  GuDduli6,  valjda  najbolji  pravnik  kojega 

je  igda  imala  republika,    vjeSto    obraui    ovu  od  svijeh   arcibiskup- 

skijeh  napadaja,    imenito  je   nastojao   dokazivati;  da  je,   krepog6u 

feudalnijeh    odnoSaja  zemljiSta,    i   dugotrajnog    muka   Sv,  Stolice, 

drzava    pravovaljano    vrSila  nadlei^nost    o   nekretninama    napram 

svijem    dr2avljanima    bez    razlike  staliSa.    Nahodi    se   u    indeksu 

„Libri    Crocei^    sastavljenome   po  Franu    GunduU6u,    pod   rijeSju 

Cansules    rasprayica    njegoya,    kojom    ho6e    da   doka^e   to   pravo 

dubrovadke    drzave,    uzakoujeno    po   senatu    i   potvrdjeno    pamti- 

YJednom  sudbenom  praksom.  Ova  raspra   stoji  u  savezu  s  jednim 

od    najoStrijeh    sukoba  republike  u   drugo]   polovioi   XVI.   vijeka, 

te    ce    biti    predmetom    obSirnijega    razlaganja    u   raspra vi,  koju 

spravljam  ob  odnoSajima  megju  crkvom  i  dr^avom  u  dubrovadkoj 

republici. 

O. 

Po  obI5ajnom  pravn  nije  dopndtena  ovrha  na  pokretnine. 

Cerva  pripovijeda  Sacrae  Metropolis  Ragusinae  —  Tomi  I-i 
Pars  IV-a  p.  324,  325)  da  ^Ragusii  porro  lex  est  longo  usu  recepta^ 
ut  eorum  qui  solvendo  non  sunt,  mobilia,  quae  domi  habent,  bona, 
creditoribus  obnoxia  minime  sint,  neque  ii  in  iisdem  bonis  suo  no- 
mine exigeri  queant.  Dnbitabatur  autem,  utrum  ad  ecclesiasticos 
etiam  viros  eadem  lex  seu  consuetudo  pertineret.  Urbanus  (VIII) 
igitur  pontifex,  ea  de  re  admonitus  atque  rogatus,  sub  Cellesii 
Pontificatu  Clerioos,  virosque  ecclesiae  addictos  eadem  consuetudine 
uti;  fruique,  debere  declaravit  hisce  signatis  litteris".  Cerva  nosi 
doti^no  apoStolsko  pismo  od  V.  julija  1632.  Razlog  ovome  6ovjed- 
nome  obidaju  mogo  je  biti,  8to  se  u  ono  vrijeme  poku6tvo  u  ob6e 
navlastito   kod  nizega   staliia   svagjalo  na  najnu2nije   stvari,    brez 


Digitized  by 


Google 


198  K.  VOJNOV16, 

kojijeh  nije  se  dalo  iivljeti,  —  a  dati  ga  zaplijeniti  u  vlasteoskijem 
kudama  vrijegjalo  je  dostojanstvo   i   ugled  nosiocft  drSavne  vlasti. 


Sndbena  nadleinost  carinara  a  pomorskijem  pravdama. 

Zakon  Senata  od  14.  decembra  1564.  naregjuje,  da  se  ima  pla- 
titi  za  SYU  robu  provozenu  dubrova^kijem  brodovima  u  grad 
naval  (nolo)  „8econdo  la  forma  del  noleggiati  ovvero  della  polizza 
del  cargamento^,  a  to  u  osam  dana  poslje  nego  se  roba  iskrcala, 
a  za  ovo  yrijeme  roba  ne  smije  biti  dignuta  s  mjesta  prije  nego 
Be  plati  naval.  Nastafe  li  razmirica  sa  zapovjednikom  broda,  Sto 
je  robe  nestalo  ili  je  ova  ofitedena,  —  carinari  imadu  je  rijeSiti,  a 
za  aludaj  da  su  otklonjeni,  malovijeinici,  a  kad  bi  i  ovi  bili  za- 
prije^ni,  zamjena  ima  se  obaviti  po  zakonu.  (U  svezku  god,  1564. 
senatskijeh  zaJdjucaka  staroga  arkiva^  sir.  116.) 

I. 

Reforme  11  kaznenom  zakonarstva.  —  Tortnra.  —  Pedepsa  na 

galijn. 

O  polovici  18.  vijeka  probija  i  a  dubrova^ko  zakonarstvo  onaj 
duh  pravice,  koji  bijaSe  podeo  a  zapadnoj  Europi  nadahnjivati  kas- 
neno  zakonarstvo  poticajem  znanosti.  Senat  naime  bijaSe  povjerio 
28.  aprila  1738.  Provediturima  grada,  da  prou6e  pitanje,  kako  bi 
se  moglo  u  kriminalnijem  istragama  dati  odvjetnike  krivcima ;  a 
oni  izradiSe  osnovu  prihvacenn  24.  januara  1742.,  koja  osigurava 
obtuzenicima  za  te^^ja  istrage  gotovo  sva  ona  jamstva,  koja  su  im 
sada  osigurana.  Kakav  je  bio  tim  nastao  napredak  u  toj  struci, 
vidi  se  iz  toga,  Sto  jo§  a  drugoj  polovici  XVII.  vijeka  bi  izdana 
pod  Colbertom  naredba  Ljudevita  XIV.  0  kriminalnome  postupku 
od  god.  1670.,  po  kojoj,  kad  se  radilo  o  zlodincu  smr6a  pedepsa- 
nome,  obtuzenik  nije  mogo  imati  ni  savjetnika  ni  odvjetnika  (Duruy^ 
Histoire  dea  temps  modernes  p.  370). 

Evo  znamenite  naredbe  Senata,  kak  ju  nalazimo  n  „Liber 
Criminalium'^^  koji  se  £uva  u  starome  arkivu  ces.  kr.  okrainoga 
sada  u  Dabrovniku. 

0provedimento  formate  sopra  la  difesa  e  V  avvocato  da  darsi 
ai  rei  nei  processi  delle  cause  criminal!,  ed  e'  del  tenor  seguente 
(Vid.  6.  Ecc.  Consiglio  di  Pregati). 

Die  mercurii  24.  mensis  Januarii  1742.  a  prandio.  Essendo  state 
accommesso  ai   Signori  Proveditori  della  Cittit  per  parte  specialle 


Digitized  by 


Google 


DODATGI  K  RAZPRAVI  8UDB.  USTROJSTVO  RBPUBL.  DUBR.  199 

deir  Ecc.  Consiglio  di  Fregati  presa  sotto  li  28.  aprile  del  1738., 
e  nuovamente  sotto  li  11  corrente  Gennajo  sia  commesso,  che  fo]> 
mine  e  riportino  il  loro  parere  sopra  la  difesa  e  l^avvocato  darai 
ai  rei  nei  processi  delle  cause  crirniDali.  I  quali  avendo  revisti  gli 
ordini  e  prowedimenti  sopra  la  giudicatura  criminale  per  addietro 
qoi  emanati,  e  prese  anche  delle  altre  opportune  cognizioni  con- 
oementi  qaesta  materia;  come  pure  considerando  che  le  difese  al 
reo  devono  onninamente  darsi,  essendo  di  jure  naturae^  e  secondo 
tutte  le  leggi  sono  affatto  innegabili  nfe  pub  juridicamente  e  cano- 
nicamente  procedersi  Degli  atti  n^  devenirsi  alia  sentenza,  senza 
che  si  dian  le  difese  sostanziali  al  reo.  Onde  fattane  sopra  tutto 
cib  la  piti  seria  e  matura  reflessionO;  ne  reportano: 

„Che  in  tutti  i  processi  criminali,  che  da  qui  in  avvenire  si  for- 
meranno  da  qualunque  dei  nostri  magistrati  et  offizij  dehban  darsi 
assolutamenie  le  difese  ai  rei.  Ma  perch%  queste  si  distingvono  in 
naturali  o  essengiali^  et  in  legali  o  civili,  e  le  prime  son  quelle 
che  onninameDte  darsi  devono,  giacchb  le  seconde  dipendono  dall' 
arbitrio  dei  legislator!,  e  dalla  pratica  ih  luoghi  e  fori,  onde  sidi- 
chiara  che  le  prime  doveranno  qui  sempre  costantemente  darsi,  e 
Bono:  di  scriversi  nelle  deposizioni  dei  testimonii  tutto  quello  essi 
ne  diranno  non  solo  contro  il  reo  e  a  favore  del  fisco,  ma  anche 
contro  il  fisco  ed  a  favor  del  reo,  di  costitair  al  suo  debito  tempo 
personalmente  il  reo  se  vi  fosse  in  forze  (t  j.  a  rukama  pravde), 
d' interrogarlo  sopra  il  suo  delitto  e  sopra  tutte  le  prove,  che  del 
medesimo  si  avessero  nel  processo,  di  seatire  tutte  le  sue  esposi- 
zioni  e  scriverle  nel  processo  stesso,  e  d'  inserir  nel  medesimo  ad 
verbum  tutte  le  sue  risposte,  discolpe  e  difese  ciroostanziate  in 
quella  tal  maniera  ch'  egli  le  aver^  date,  e  di  proceder  in  cib  con 
queir  esattezza  e  puntualit^,  che  conviene  ad  un  giudice  impar- 
ziale,  giusto  ed  illibato.  E  se  il  reo  non  fosse  in  forze^.  si  debba 
allora  secondo  gli  ordini  citare,  con  dargli  i  soliti  termini  a  com- 
parire  e  discolparsi  e  difendersi  giusta  le  leggi  e  le  pratiche  del 
nostro  foro.  Che  poi  in  quanto  alle  difese  legali  o  civili  si  stia  al 
costumato  sinora  della  nostra  curia  criminale^  et  alia  sua  lodevole 
pratica  e  consuetudine^  nb  si  faccia  verun  altra  innovazione.  E 
questo  proYvedimento  duri  e  durar  debba  sin  ad  altro  ordine,  e 
sempre  si  possa  correggere,  aggiungere  e  sminuire  per  la  maggior 
parte  dei  voti.**  Po  ovome  se  vidi,  da  je  obstajao  i  prije  pohvalni 
obi6aj,  da  odvjetnici  brane  obtuzenike  poslje  dovrSene  istrage,  u 
^mn  nije  se  niSta  promijenilo  novijem  zakonom  od  g.  1742. 


Digitized  by 


Google 


200  K.  yojiiovi6; 

U  ostalome  kazneno  zakonarstvo  bijaSe  XVI.  i  XVII.  vijeka 
jod  okrutuo  kako  svuda  u  Europi.  Tortura  se  upotrebljavala  za 
drzavna  i  za  obidDa  zlo^instva^  premda  ne  desto.  U  glasovitoj  iz- 
trazi  radi  ritualnoga  umordtva,  tobo^ao  podinjena  godine  1622.  po 
Izaku  Jezuramu,  ovaj  nesretnik  bi  podvrgnut  naJBtrafinijoj  torturi, 
kojoj  odoli  mudenidkijem  jnnaStvom.  (Uerva,  Metropolis  Bagtmna 
T.  L,  Pars.  4.  p.  286  i  b1.  Ova  iatraga  bi  objelodanjena  po  Gel- 
dicu  a  DJegovo]  historiSkoj  biblioteci).  Dalje  nalazimo,  gdje  Senat 
odregjuje,  da  se  popani  torturom  kaznena  iztraga  zametnuta  protiv 
VlahuSi  Andrije  Butlje  iz  Bosanke.  Prima  pars  est  de  remittendo  ad 
DD.  Judices  causarum  criminalium  processum  per  eos  factum  contra 
Vlahusciam  Andreas  Butglie  de  Bosanka^  pro  ilium  ampUando  cum 
tortura,  eumque  sic  ampliatum  deferant  ad  Consilium  Bogatorum. 
(S.  C.  od  5.  decembra  1625.,  pag.  195.  svezka  te  godine  u  sta- 
rome  arkiyu). 

Vlastela  Jakob  Besti  i  Jakob  Gjorgjid  bila  su  se  zaplela  u  urotu 
zametnutu  g.  1611.  u  dvoru  Savqjskoga  vojvode,  koji  radijaSe  o 
glavi  republike,  ne  bi  li  je  zapremio  i  prodro  preko  njezinih  raz- 
valina  u  Bosnu,  kojoj  se  tada  pojavljivala  iz  daleka  zora  oslobo- 
gjenja.  Urota  bi  otkrivena  na  vrijeme,  te  bifie  uzapcena  ona  dva 
vlastelina.  Dotidna  iatraga  se  nahodi  u  starome  dubrovadkome  ar- 
kiva  medju  politidkijem  istragama  XVII.  vijeka,  te  u  njoj  prisu- 
stvujemo  torturi  Jakoba  Qjorgjida  i  (iujemo,  tako  reci,  njegovo  jau- 
kanje,  a  da  nije  mu6enje  moglo  iztrgnuti  od  njega  ispovijedanje 
krivine.  Iz  te  istrage  se  vidi,  da  se  tortura  nije  mogia  upotreblji- 
vati  nego  po  naredbi  Kneza  i  Maloga  Vije6a  i  u  njihovoj  prisut- 
nosti  te  Senata  kao  kaznenog  dvora. 

Bijade  u  obiSaju  takogjer,  kako  u  svijem  dr^avama  koje  le^ahu 
na  moru,  pedepsati  krivca  da  vozi  na  brodu  lancima  sapet  (na  ga- 
liju)^  kako  se  vidi  iz  predloga  odbijena  po  zakljuSkn  Senata  od 
27.  Januara  1625.  (p.  168,  169  doti^nog  svezka). 

Napadaj  na  javne  oblasti  bijaSe  najstroze  kaznjen.  Tako  nala- 
zimo,  gdje  Senat,  Sto  je  bio  ostao  ranjen  kapetan  Trstenika  Miho 
Marka  Gu5eti6a  po  Marku  VlauSi,  Vlatku  i  Ivana  braci  Maroje- 
vicima;  naregjuje  trojici  ylasteli,  da  idu  na  lice  mjesta,  da  pedepsaju 
na  smrt  krivce,  te  da  im  poruSe  i  sa^egu  do  temeija  kucu  y^ut  in 
dictae  domus  fundamentis  amplius  nunquam  in  futurum  aliqua 
domus  fabbricari  posset^ ^  a  tlo  neka  ostane  za  sgradu  mesare  j^ad 
perpetuam  dictae  domus  infamiam".  (S.  C.  od  25.  novembra  1560). 


Digitized  by 


Google 


DODATCI  K  RAZPRAVl  SUDB.  USTROJSTVO  RBPUBL.  DUBR.       201 

Ovoga  yijeka  nalazimo  joS,  da  nslijed  dozvole  Velikoga  Vijeca 
mogle  su  ae,  i  kad  se  radilo  o  umorstvu,  stranke  pogoditi.  (U 
svezku  ovoga  yijeka  Senatskijeh  zaklju^aka  str.  99). 

0  razYitka  kaznenog  zakonarstva  u  republici  Dubrova^koj  na- 
stojacu  izraditi  posebnu  raspravu. 


Nadleinost  iinoynika  nad  iiveiom.  —  Dklnu^e  korporacije  prla- 
ba6a.  —  Naredbe  proti  preprodayaoclma. 

Bi  istaknuto  na  drugom  mjestu,  kako  je  dubrova^ka  vlada  svojim 
nastojaDJeni;  da  interesi  maloga  puka  ne  budu  irtvovani  poblep- 
nome  duhu  trgovine  za  novcem^  znala  ufiyratiti  avoju  mo6  u  na- 
rodu,  i  stedi  njegovii  Ijubav.  Ovo  se  vidi  osobito  iz  onijeh  blago- 
datnijeh  mjera;  kojim  bi  ona  obskrbila  grad  i  drzavu  potrebitom 
hranom,  i  gledala  da  ova  dogje  uz  jeftinu  cijenu  do  svakoga.  Za 
torn  avrhom  iSo  je  zamaSai  zakon  Senata  od  26.  oktobra  1560.,  i 
sada  u  drngoj  formi  obstojedi  u  naprednijem  drzavama,  kojom  se 
stale  Da  put  preprodavanju  jestbenijeh  stvari,  eda  bi  ih  narod  mogo 
kupiti  izravno  uz  bolju  cijenu  od  produeenta.  I  raspust  korpora- 
cije prlabuda,  koje  vidimo  apomenute  uspored  aa  stacunarima  jli 
butigarima,  te  dr^imo  da  su  bili  neka  yrst  kramara^  imao  je  istu 
zadacu.  Evo  dotidnog  zaklju6ka  Senata  od  19.  oktobra  1560.: 
^Prima  pars  est  de  tollendo  fratemitatem  parlabuchiorum,  DD, 
Provisores  civitatis  debeant  in  termino  dierum  octo  referre  providi- 
mentum^  vi  cujus  forma  parlabucii  post  hoc  se  gubernari  debeant^ 
(charte  161). 

Proveditori  izvrgifie  naredbu,  te  donesoSe  26.  oktobra  1560  pred 
VeL  Vijede  osnovu,  koja  bi  i  prihva6ena,  te  ovako  po^imlje:  „In 
esecutione  della  parte  del  Maggior  consilio  de  Pregadi  dell'  anno 
preaente  a  charte  161,  quale  per  i  mali  diportamenti  degli  numini 
della  fraternity  delli  parlabuchi,  quella  ha  totalmente  levata,  s'  habbi 
prowedere  come  di  qua  in  avanti  s'  abbiano  governare  parlabt^hi 
e  stazzonari,^  Za  tim  slijedi  zakon  po  kojemu  zabranjuje  ae  ku- 
piti na  Pilama  ili  na  Plocama  ili  na  Punti  jestbenijeh  stvari  (cosa 
da  magnare)  za  preprodaju  pod  prijetnjom  zapljene  i  globe;  za- 
branjuje se  da  ne  bi  ko  preprodao  na  placi,  niti  uzeo  u  pohranu 
za  tu  svrhu  vo<Sa,  zelena,  oraha  i  sli^nijeh  stvari.  Nadzirati  ce  iz- 
vrdbu  u  zakoni  tri  vlastelina  senatora^  koji  se  mogu  do  potrebe 
slazi(i  Tojnicima  i   barabantima  (redarstvenijem  straiarima),   te  po- 


Digitized  by 


Google 


202  K.  vojNOvid, 

zvati  u  pomoc  sve  magistrate,  kako  knezove  itd.  Ead  bi  doSla  iz 
dvora  jaka  koli^ina  ziveia  (una  grossa  chiurma  di  vittovaglia)^  tako 
da  se  ne  bi  mogia  u  jedan  dan  sva  prodati  priyatnicima  (alle  pri- 
vate persone),  dopugteno  je  stacunarima  (alii  stazzonari)  kupiti  od 
te  robe,  ali  je  imaju  preprodati  po  tarifalnoj  cijeni,  koja  ce  im  biti 
opredijeljena,  da  ne  bi  ostao  obterecen  narod  (con  autorita  de  li- 
mitar  alii  deiti  stazzonari  li  prezzi  della  robba  quale  hanna  com- 
prato  accio  lo  populo  non  sia  fuor  di  modo  aggravato*' ).  Ista  ona 
trl  vlastelina  nadlei^na  su  povesti  istragu  proti  prekrSiteljima  ovoga 
zakona,  te  suditi  krivce  na  tamnicu  i  globu 

Glede  prlabuSa  naregjuje  se  „che  la  fratemiti  di  perlabuchi  di 
qua  in  avanti  piti  non  si  possa  congregare,  nS  adunare,  per  essere 
detta  fraternitik  stata  levata  .  .  .  Che  la  bandiera  delli  siacconari  e 
perlabuchi  sia  donata  alia  Chiesa  Cattedrale  di  S.  Maria  in  ele- 
mosina",  jer  su,  ka2e  se^  umrli  oni  koji  su  uSinili  troSak  za  barjak, 
a  sadanji  prlabudi  %  stacunari  nemadu  prava  nanj. 

S  ovim  zakonom  nije  se  prejudiciralo  nadle^nosti  justicijerd.. 
Izmedju  ovijeh  i  novijeh  triju  diuovnika  nad  iive^om  obstoji  jus 
praeventionis  glede  zametnuca  istrage  proti  prekriiteljima  flaccid 
non  habbia  segiur  alcuno  tumulto  et  incoveniente^ .  (U  svezku  za- 
klju^aka  senatskijeh  dotidne  godine  str.  165.— '168.) 

K. 

Kako  je  Kepnblika  proTidjela  nevolji  Konayljanft.  —  Zabrana 
kamatovanja.  —  Zaklja5ak  Senata  od  18.  angosta  1564. 

Ljeti  godine  1564.  velika  bijeda,  po  svoj  prilici  uslijed  suSe  i 
glada,  bijage  snaSia  Konavljane.  Uslijed  toga  Senat  dne  18.  augusta 
izdade  naredbu,  koje  evo  bitan  sadrzaj :  S  razloga,  §to  se  Eonav- 
Ijani  nahode  u  straSnoj  bijedi,  tako  da,  kad  bi  ostali  brez  ono 
malo  prihoda  kojemu  se  nadaju  ove  godine,  svi  bi  pomrli,  —  na- 
regjuje se  da  nijedan  njihov  gospar  ni  vjerovnik,  doma6i  ili  tugji, 
ne  smije  do  nove  zetve  iskrcati  svoj  dug  na  njihovo  Sito,  na  voce, 
vino,  novce,  iivotinju.    Samo  tra^bine  drzavne  su  isklju^ene. 

Nijedan  Konavljanin  ne  smije  prodavati  jedma,  niti  druge  hrane 
nikomu;  a  kad  bi  mu  bila  potreba,  moie  prodavati  je6ma  samo 
dr^avi. 

Jedan  vlastelin  ima  po6i  u  Eonavle,  da  s  knezom  konavoskim 
proglasi  ovu  naredbu,  i  da  nadzire  izvrSivanje  njezino,  dok  ne  bude 
pobrana  jematva. 


Digitized  by 


Google 


DODATOI  K  RAZPRAVI  SUDB.  U8TB0JST70  RRPUBL.  DUBR.  203 

PoSto  xnnogo  Eonavljana  i  gospara,  koji  imadu  tamo  svoje 
zemlje,  obi&iyaju  dati  na  kamatni  zajam  novaca  na  vina  i  hrane 
S7ake  vrsti  siromainijem  Ijudima,  naregjuje  se,  da  ^^^^j  ^^j^  ^^ 
bit  dao  (to  na  kamate,  ima  podleci  globi  od  ipp.  25;  OBim  drugijeh 
pedepsa  propisanijeh  po  naSijem  zakonima,  i  gubitku  zajmljene 
stvari.  A  ovaj  zadnji  danak  o  kamatama  ima  trajati  perpetuis 
temporibus  ioliko  u  KanavUma^  koliko  u  bud  kojemu  mjestu  naSe 
drzave.^  („Si  dichiara,  che  quello  il  quale  averS.  dato  ovver  darS. 
ad  usura  alcnna  cosa,  che  caschi  nella  pena  di  perperi  25  oltre 
r  altre  pene  dalle  leggi  nostre  statuite,  e  di  piti  perda  la  cosa  data 
ad  usura.  Et  questo  ultimo  capitolo  delF  usura  habbia  a  durare 
perpetuis  temporibus ,  tanto  nella  suddetta  contrada  di  Canali, 
quanto  in  qualsivoglia  altro  luogo  del  territorio  nostro.**  (U  doti6- 
nome  svezku  senatskijeb  zaklju^ka  staroga  arkiva  str.  80,  81.) 

Koliko  ima  u  to  da  se  ugledaju  modeme  dr£ave!  Gdje  ima  go- 
spodujuda  staliSa,  koji  6e  sada  sam  sebi  stvoriti  zakon,  da  nesmije 
za  stanovito  vrijeme  naplatiti  svoje  trazbine  napram  oairomaSenome 
narodu?  A  Sto  reci  o  zabrani  kamat^^  da  se  narod  ne  upropasti, 
dok  sada  zakonotvorci  jedva  postavljaju  jako  Siroke  i  lasno  pre- 
koradive  granice  kamatovanju? 


Kaneelar  slayenskl  XV.  i  XVI.  yijeka. 

Nedavno  je  profesor  K.  Jire^ek  iznio  dokaza  o  slu^bi  slaven- 
skoga  kancelara  u  DubrovaCko}  Republic!  XV.  vijeka  (CnoMeuunu 
CpncKu,  —  CaKynuo  Koucm.  JupeucK.  —  Y  Beoapady  y  dpTKaenoj 
mmaMnapuju  KpdJbeeune  cpncKc.  1892.)  Tako  vidimo  posljesrpske 
ispraye  od  5.  maja  1402.  gdje  stoji  slijede6a  potvrda:  „De  man- 
date domini  rectoris  Ser  Andree  de  Volcjio  et  minoris  consilii  ci- 
vitatis  Ragusii  presentes  suprascripte  videlicet  poliza  et  litera  scripta 
in  litera  sdava  fuerunt  registrate  manu  Ruschi  magistri  Christo- 
fori,  cancellarii  sclavici  (str.  48). 

Na  isti  naCin  poslje  druge  srpske  isprave  slijedi:  „Die  VIII. 
mensis  octobris  1404.  Jucin  homo  et  nuncius  domine  Heugenie, 
comittisse  presentavit  unam  literam  in  sdavico  scriptam  et  de  verbo 
ad  verbum  registratam,  ut  continebatur  in  ea,  per  Ruschum,  scri- 
bam  sclavicutn,  de  mandato  domini  rectoris  Ser  Marini  de  Crieva 
et  ejus  minoris  consilii  tenoris  suprascripti,  ad  testimonium  con- 
tentorum  in  ea  et  cautelam,  cujuscumque  interest,  et  interesse 
potest"  (str.  49). 


Digitized  by 


Google 


204  K.  VOJNOV16, 

Poslje  izprave  srpske  od  18.  februara  1406  slijedi  da,  po  zapo- 
vjedi  rektora  Stjepana  de  Luccaris  i  maloga  vije6a,  gornja  dva 
pisma  bila  su  „manu  Ruscy  quondam  magistri  Christofori,  can- 
cellarii  sclavichi,  in  litera  sdavicha  registrate^  (str.  51). 

Ispod  srpske  isprave  od  25.  marta  1406.  slijedi  potvrda;  da  su 
rektor  i  Male  Vije6e  naredili  da  se  po  istome  Husku  ^scvibam 
sclavicum"  registrira  (str.  52). 

Pridodajemo  zaklju^ak  Senata  od  27.  oktobra  1564.,  kojim  se 
imenuje  tuma6  srhijanshog  jezika:  „  Prima  pars  est  de  dando  onus 
linguae  servianae  Hieronymo  Francisci  de  Primo  (ugledne  gra- 
gjanske  obiteiji),  et  quod  pro  tali  officio  habere  debeat  pro  sua 
provisione  ipperperos  centum  annuatim  de  illis  ipperperis  du- 
centis,  quos  a  Communi  nostro  habet  Nicolaus  ejus  patruus  quot- 
ancis,  cum  declaratione  etiam,  quod  dictus  Hieronymus  possit  in 
defectu  dicti  Nicolai  supplere  in  Vicaria  modo  et  forma  prout  ipse 
Nicolaus  potest^   (Rogatorum,  g.  1564.  p.  161  u  starome  arkivu.) 

M. 
Konzniarna  sluiba  i  nadleiuost  XVI.  vijeka. 

Otkrice  Amerike,  koju  su  bili  poCeli  dubrovadki  brodovi  brzo 
pobagjati,  te  na  nju  trgovinu  protezati,  izazovne  potrebu  i  tamo 
ustrojiti  konsularnu  slui^bu;  kako  nam  dokazuju  slijede6i  Senataki 
zaklju6ci. 

„  Prima  pars  est  de  deliberando  in  present!  consilio  super  creati- 
onem  consulis  in  Terra  nova  pro  natione  nostra**. 

CS.  C.  od  20,  junija  1575,  —  Bogat.  g.  1575,  p.  58), 

„  Prima  para  est  de  creando  in  consulem  dictae  Terrae  Novae 
pro  natione  nostra  D.  Carolum  Duraero^, 

(S.  C.  od  istog  dana.  —  Ibid.). 

Ove  iste  godine  bi  preustrojen  konsulat  Aleksandrije  u  Misiru^ 
todki  trgovadkoj  vrlo  vai^noj  za  promet  dubrova6ki,  te  mu  opre- 
dijeljena  parbena  nadle^nost,  kako  se  vidi  iz  slijededijeh  Senate- 
konsulta  od  28.  aprila  1575.  (Rogat.  1575—6.  p.  29). 

„ Prima  pars  est  de  statuendo  quod  adelectionem  Consulatus  nostri 
Alexandrijae  possint  habere  electionem  nobiles  nostri  a  triginta 
annis  supra**. 

>,  Prima  pars  est  de  statuendo  quod  officium  dicti  consulatus  duret 
per  annos  quatuor  prout  in  provedimento  incipiendos**. 

M Prima  pars  est  de  concedendo  quod  dictus  consul  possit  termi- 
nare  solus  cansas  a  ducatis  centumquinquaginta  infra,  ab  inde  vero 
supra ut  in  4.  capitulo  prowedimenti.^ 


Digitized  by 


Google 


DODATOI  K  BAZPRAVI  SUDB.  U8TR0JSTV0  RBPUBL.  DUBB.      205 

Metnao  Bam  piknje  kod  rije6i  ssupra^,  jer  kratice  dotidne  jako 
8u  nejasne,  a  cijele  osooye  (provvedimentum)y  na  koju  se  pozivlje 
i  ovaj  i  drugi  senatski  zaklja&tk,  nema. 

Drfimo^  da  ono  solm  znamenuje;  da  je  mogo  Aleksandrijski 
konsol  neprizivQO  suditi  megju  strankama  do  150  dubr.  dukata,  a 
za  vecu  svotu  postupati  kao  kod  isto^nijeh  konsulata,  gdje  bi  ostalo 
parcima  slobodno  prizivati  se  na  dubrova^ki  sud. 

N, 

Prva  gtedionlca  (Monte  dl  Pieti)  n  Dobrovnika  g.  1671.  -  Go- 
jilidte  (Conseryatorio)  za  djevojke  g.  1785. 

Ako  je  bila  politidka  mudroat  imenito  od  XVIII.  vijeka  po6ela 
drijemati  u  Dubrovniku,  dok  ga  izdade  sasyijem  na  koncu,  budno 
i  neizcrpivo  ostade  nastojanje  Djezino  do  padnuca  republike  do£i  u 
pomoc  siromafinom  narodu  dobrotvornijem  zayodima  majstorskom 
rukom  ustrojenijem. 

Da  ae  istrgne  narod  od  nokata  kamatnika,  krSdanaki  dub  bijaSe 
0  polovici  XV.  vijeka,.  a  podetka  u  Orvieta  i  u  Perugji  (1460  do 
1460.)  stvorio  prve  fitedionice  (Montes  Pietatia)  obakrbljene  povla- 
sticama  Crkve^ 

Pod  uplivom  istog  duha  bi  udaren  god.  1670.  pet  godina  same 
poslje   velike  treSnje  temelj  prvoj   Stedionici  u  Dubrovuiku,  jednoj 


*  Hergenrother^  Handbuch  der  allgemeinen  Kirchengeachichte  -  II. 
Band  s.  186.  Papa  Leo  X.  a  Lateranskom  Saboru  a  petoj  konstitneiji 
^^Inter  tnultiplices^  die  quarta  ante  nonas  Mali  1515.  proglasi  „re€te 
pietatis  montes  fnisse  constitutos,  nullnmque  in  iis  nsaratum  vitium 
inesse**.  Ali  se  tomu  zahtijeva:  1.  dobiti  dozvolu  od  Pape  za  ustrojiti 
Montem  Pietatis;  2.  brez  te  dozvole  nije  dopuSteno  fructus  semel 
constitutos  augere;  3.  koristi  uloienijeh  svota  ne  smiju  prelaziti  3^0 
ako  bi  iznijeli  yi§e,  §to  prete6e,  ima  biti  apotrijeb\jeno  na  pobozne 
svrhe.  „Attamen  interusurium  urgente  causa  subventionis  pauperum 
vel  lucri  cessantis  et  damni  emergendi  usque  ad  quinque  pro  100 
protendi  potest.^  (Hergenr5ther,  ibid.  p.  182,  183).  Da  li  je  republika 
traiila  papinu  dozvolu  kod  ostrojstva  svoga  ^Montis  Pietatis",  nije  mi 
poznato.  Ali  je  statut  zavoda  doilo  do  znanja  Inocenta  XL,  te  po  njemu 
implicite  potvrgjen  prigodom  pretvorbe  zapisa  Luke  Zamanje,  kako  ce 
ae  vigjeti  iz  niie  navedenog  papinog  breva  od  23.  oktobra  1677.  A 
poSto  je  zavod  bio  ustrojen  glavno  da  dogje  u  pomoc  siromaskoj  ruoi, 
bi  po  Statutn  ustanovljen  dobitak  od  4%,  kako  je  konstitncija  papina 
dopuStavala  iznimioe  u  torn  slucaju,  mjesto  redovitoga  3%. 


Digitized  by 


Google 


206  K.  vojNOVid, 

od  DaJ8tari)eh  u  Europi,  lilaganjem  2000  dukata  od  strane  driave^ 
8  nalogom  Senata  Provediturima,  da  podnesu  svoje  mneDJe.  I  zbiija 
oni  sastaviSe,  polag  glasovite  Genoveske  fitedionioe  (Monte  di  S. 
Oiorgio)  osnova,  koja  bi  i  prihvacena  po  Senatu  u  BJednici  od  10. 
marta  1671*.  Provedituri  naime  zrelo  i  pomnjivo  uvazivSi  kakvo 
je  pobozno  i  nxxhio  djelo  doci  u  pomoc  siromasima,  koji,  dosada 
liSeni  zaklona  kamo  bi  se  mogli  ute(ii  u  svojijem  velikijem  potrebama 
uzalud  Bu  se  tu^ili.  da  im  je  aboian  imetak  proidrt  kamatama 
opake  tugje  pohlepe,  uvazivSi  da  su  providna  poboinost  i  bdijuca 
skrb  Senata,  e  da  bi  doskodile  uniStenju  nevoljnika,  odredile  do* 
voljnu  svotu  kao  glavnicu  i  temelj  za  podignuce  toli  znamenitoga 
i  svetoga  djela,  u  svrhu  da  bi  ovo  bilo  dobro  upravljeno  i  sretno 
upuceno"  —  predloziSe,  §to  bi  i  prihvaceno  po  SenatU;  da  tri  po 
ovome  izabrana  na  3  godine  Sl;aroyije6Dika  rakovode  Stedionico', 
a  ima  biti  uz  to  izabran  jedan  ra6unar;  koji  6e  voditi  doti^ne  knjige. 
Onaj  koji  uzima  u  zajam  kod  zavoda  viSe  od  5  dukata  pla6a  47« 
dobitka,  ali  siromaSna  ieljad  ispod  te  svofe  ne  pla6aju  nxkakomjeh 
kamata,  Zajam  se  ^ini  pod  zalogom  u  srebru  ili  u  zlatu  na  godina 

^  „Die  28  mensis  Junii  1670.  —  Prima  pars  est  de  assignando  in 
nomine  Domini,  Beatae  Virginis  et  Gloriosi  Saneti  Blasii  proteotoris 
nostri  duo  millia  ducatoram  aggregationis  pro  erectione  Montis  PietatiSj 
obligando  illos  vinoalo  ne  in  aliud  implicari  possint  nisi  per  septem 
oetava  votorum." 

(Rogat.  A.  1670.,  p.  33). 

*  ^Essendo  state  aeeommesso  alii  signori  Provveditori   dall'   Eccelso 

Consiglio  di  Pregati  per  parte  speciale  presa  li del 

1 670  che  portino  il  loro  parere  sopra  1'  erezione  del  Monte  del  Pubblico^ 
e  fatta  matnra  e  diligente  riflessione  sopra  V  importanza  d'  opera  quanto 
pia  altrettanto  necessaria  per  sollievo  de'  poveri,  che  infino  ad  ora 
stati  privi  d'  un  rifugio,  all'  ombra  di  cni  potessero  ricoverarsi  nolle 
loro  urgenti  neeessita',  hanuo  inntilmente  deplorato  assorbite  con  1'  usure 
deir  altrui  sempia  ingordigia  le  so^tanze  del  loro  povero  pecullo.  Onde 
per  OYviare  all  inconveniente  che  tende  all'  esterminio  degF  infelici, 
havendo  la  prowida  piet^  e  vigilante  onra  del  Senate  assegnato  somma 
aufficiente  del  denaro  per  eapitale  e  fondamento,  snl  quale  erger  si  deve 
G08\  riguardevole  e  sacrosanta  opra  per  buon  govemo  e  feliee  inderizzo 
della  quale  i  sari.  Provveditori  sono  di  parere " 

^  Kod  utemeljenja  prve  glavnice  u  zaklju6ku  Senata  od  28.  junija 
1670  zavod  je  nazvan  „Mon8  Pietatis^  po  obi6ajn  sli^nijeh  zavoda 
onoga  vremena,  u  izvjedcu  proveditura  od  10.  marta  1671  nazvan  je 
^Monte  del  pitbblico^  —  an  Senatukonsultu  od  19.  februara  1701 
(Rogat  g.  1700 — 1701  p.  53)  dolazi  pod  naziv  ^Montis  publici  S. 
Blasii^  (javna  stediona  Sv.  Vlaha)  —  (2)  Ovaj  Breve  nalazi  se  u  sta- 
rome  dubrova^kome  arkivu  megju  papinekijem  listinama. 


Digitized  by 


Google 


DODATOI  K  BAZPBAVI  SUDB.  USTBOJSTVO  BBPUBL.  DUBB.       207 

dana.  Petnaest  dana  poslje  minnle  godine,  ako  nije  upladen  dug, 
prodavaju  se  zalozi  na  javnoj  dra^bi.  Svako  Seat  mjeseca  iuvari 
Hedionice  (Conservatori)  duzni  su  iznijeti  pred  Senat  stanje  njezino, 
a  kad  im  je  proSlo  trogodifite  sluibe,  pola^u  radune  pred  ra^unar- 
skijem  uredom,  te  odgovaraju  za  svaku  Stetu.  Glavoica  fitedionice 
bi  Dmno^ena  po  driiavi  i  po  ulozcima  privatnika,  te  svojom  solid- 
nosti  nije  bila  zaoBtala  za  prvijem  gtedionicama  u  Italiji;  kako  tomu 
imamo  dokaza  u  znameDitome  brevi  od  23  oktobra  1677.  pape 
Inocenta  XL  na  dubrovaSkoga  arkibiskupa.  Luka  Zamanja  naime 
bijage  ostavio  zapis  od  25.000  dubrovadkijeh  dukata  ili  18.000 
rimskijeb  skuda,  da  so  uloie  u  talijanske  gtedionice  (Monti  Italiani 
vacabilt),  u  svrhu,  da  bi  se  dotiSni  prihodi  upotrebili  svake  godine 
u  potporn  sramei^Ijivijem  siromasima,  u  prcije  za  uboge  djevojke 
i  u  otkup  robova.  Ali  poSto  bijaSe  i  u  Dubrovniku  slifina  Stedio- 
nica  (Monte  non  vacabile)  „cum  as^ignatione  annuorum  trium  mil- 
lium  ducatorum  similium  ex  melioribus  reditibus  publicist,  koji 
nose  47o  dobitka,  a  utemeljena  je  polag  ^^Monte  di  S.  Oeorgw** 
u  Genovi,  da  dogje  u  pomo6  trgovcima,  eda  ne  budu  prisiljeni  tra- 
2iti  novaca  uz  velike  kamate,  a  upravljena  je  po  samijem  intere- 
sentima,  koji  iraadu  ispitivati  nov6anu  sposobnost  du2nika  i  jamca; 
te  vrijednost  zaloga :  vlada  dubrovadka  obrati  se  na  Papu  b  molbom 
da  bi  preina^o  legat,  i  dozvolio  da  budu  novci  ostavljeni  po  Za- 
manji  ulo^eni  u  doma6u  fitcdionicu,  s  razloga  Sto  nije  bio  jofi  zavod 
takijem  Statutom  obskrbljen,  kad  je  u^inio  oporuku,  te  se  mo£e 
drSati,  da  kad  bi  bid;  nedvojbeno  bi  oporuCitelj  naredio  bio  da 
bude  zapis  ulo2en  u  domadu  Stedionicu;  i  s  daljnjega  razloga,  fito 
se  ovako  ulaganje  pokazuje  daleko  korisnije,  jer  kad  bi  se  ostav- 
ljeni novci  uloiili  u  Mletaiku  Zeku  ili  u  Ritnske  Monte,  ne  bi  se 
moglo  imati  4^0  dobitka,  a  Florentinskiy  OenoveSki  i  Napuljski 
Monti  jfparum  tutos  existere^,  dodim  iz  dubrova6ke  St'*dione,  osim 
Sto  se  crpi  dobitak  od  47o7  Stedi  se  troSak,  i  izbjegava  se  pogibelj 
poSiljke,  niti  su  dobitci  podloieni  odbitku,  kako  se  dogagja  s  tali- 
janskijem  montiwa. 

Papa,  pofito  je  sve  ovo  po  proShji  dubrovaCke  vlade  istaknuo, 
nala^e  arcibidkupu,  da  razvidi  stoje  li  te  okolnosti,  te  ga  ovlaficuje 
za  slu^j  ^da*.  su  istinite^  da  u  njegovo  ime  zadovolji  molbi  republike. 

Monte  di  Pieid  dubrovadki  ispuni  liepo  svoju  zadacu  do  g.  1813., 
poslje  pada  republike,  kad  njegovo  djelovanje  bi  obustavljeno  po 
franceskoj  vladi,  god.  1813.,  i  glavnica  mu  na  druge  svrhe  obradena. 


Digitized  by 


Google 


208  K.    VOJNOVI<5, 

Nego  god.  1835.  opet  uskrsnu  pod  austrijskom  vladom  svojevolj- 
nijem  darovima  poboznijeh  zavoda  i  OBtavama  privatnika,  te  joS 
postoji.* 

*      * 

GojiliSte  za  siromaSke  djevojke  ili  Conseryatorlo  g.  1785. 

Ovo  bi  posljednji  dobrotvorni  zavod  utemeljen  po  republic!  zakljud- 
kom  Senata  od  26.  novembra  1785.,'  dvadeset  i  tri  godina  prije 
njezinog  pada.  Cilj  mu  bijale  obraniti  od  moraine  pogibli  siromaSke 
djevojke,  uzgojivSi  ih  za  udaju  ili  za  slu^bovanje.  Zavod  bi  ote- 
meljeD  za  detrdeset  njih,  premjestivSi  ih  s  po^etka  iz  ostarijelijeh 
gojiliSta  Vuzinice  i  Eesinice,  i  popunivSi  im  malo  po  malo  broj 
novijem.  Za  upravu  i  nadzor  senat  bi  izabrao  na  tri  godine  tri 
starovijecnika,  i  kapelana  na  predlog  trojice  po  ovijem  prikazane. 
Upravljatelji  bi  imenovali  predstojnicu  (prioraj  zavoda  i  dinovnika 
da  vodi  radune.  Pitomkinje  imale  su  bit!  od  zakonite  2enitbe,  i 
pribivati  u  gradu  Dubrovniku  ili  a  predgragju,  te  prekoradile 
8-u,  a  ne  preSle  ll-u  godinu.  Gojitba  iila  je  za  tim,  da  u6ini  od  njih 
valjanijeb  supruga  i  majka;  ilt  sposobnijeh  sluSkinja.  Nijesu  se 
mogle  udati  prije  22.  godine,  te  su  dobivale  malu  pr6iju,  kad  bi 
udatba  bila  s  privolom  stareSinstva.  Ovo  ae  i  za  to  skrbi,  da  dje- 
vojke budu  namjeStene  u  poStene  ku6e  na  sluzbu. 


^  Najnoviji  statut  dubrovackog  ,, Monte  di  Fletk'*  od  28.  junija  1878. 
koji  u  nekijem  malenkostima  preinacnje  prijasnja  pravila  od  g.  1635. 
i  I860.,  dosta  se  odaljio  od  dobrotvorne  svrhe  prvobitne  ustanove". 
^Monte  di  Pieta"^  placa  za  svote  koje  uzima  n  zajam  47o  dobitaka, 
a  utjerava  od  svojih  duznika:  a)  kamate  od  77o  ^^  uzajmljenoj  svoti, 
b)  pristojbtt  od  3  novdi^a  a.  v.  za  zajmove  od  5 — 10  for.  u  ime  za- 
lo2ne  cedttlje  (taglio  di  boUetla)  kojn  izdava,  a  za  svako  10  for.  viSe 
§to  uzajmljuje  pristojba  raste  za  tri  novCica,  sve  to  za  upravne  tro- 
skove.  Siromadna  6eljad  nema  vi§e  blagodati  koju  je  n^ivala  pred  viSe 
od  dvijesto  godina  natrag,  kad  je  mogla  dobivati  n  zajam  bez  ikakvog 
dobitka  pet  dubrovaCkijeh  dukata  (nesto  vise  od  2  for.  a.  v.),  nego  joj 
se  odpustava  do  5  for.  zajma  cedaljna  pristojba. 

Zavodom  upravljaju  blagajnik-upravitelj,  koji  bere  1200  for.  pla6e, 
te  je  imenovan  po  c  kr.  namjestni^tvu,  i  £etiri  za5asna  upraviteija  po 
njemu  potvrgjenijeh,  koji  6ine  zajedno  upravljajuce  vijece. 

Sadanji  Monte  di  Pieta  ima  pricuvnu  glavnicn  od  10.573  for.  i  3 
nov ,  a  uz  to  70 — 80.000  for.  njemu  posugjenijeh  na  4°/©  dobitka  po 
raznijem  dobrotvornijem  zavodima  i  privatnicima,  osim  mirovne  zaklade 
za  blagajnika.  Zavod  stoji  pod  kontrolom  c  k.  Dalmatinskog  namjest- 
nistva. 

*  Rogatorum  g.  1785.  u  starome  arkivu. 


Digitized  by 


Google 


DODATOI  K  RAZPRA7I  SUDB.  U8TR0JSTV0  BRPUBL.  DUBB. 

Bi  odmah  ulo£ena  iz  blagijeh  djela  glavnioa  od  2405  dabr.  du- 
kata  za  nabavu  tvoriva  za  radnju,  kao  vune,  bumbaka  i  konca. 
Eorist  radnje  bi  se  ulozila  na  umnai^aDJe  priije  pojednijeh  djevo- 
jaka.  Svota  od  1405  dubr.  duk.  bi  podijeljena  za  pokriti  prve 
troSkove  zavoda.  Osim  toga  bi  osiguran  zavodu  prihod  od  1864 
dubr.  duk.  iz  raznijeh  blagijeh  djela.  Za  svaku  pitomkinju  od- 
regjeno  je  u  ime  hrane  36  duk.  dubr.  ua  godinu.  Eo  dava  zavodu 
glavnicu,  koja  nosi  50  duk.  dubr.  koristi,  ima  pravo  uzdriavati 
u  zavodu  jednn  pitomkinju.  U  ostalome  one  su  izabrane  po  uprav- 
Ijateljima  zavoda,  sasluSavSi  prije  predstojnicu  i  kapelana. 

Bura  firanceske  okupacije  odnese  i  ovaj  zavod,  koji  bi  uspostavljen 
po  austrijskoj  vladi  god.  1829.  za  6  pitomkinja,  a  god.  1833  bi 
umnozen  broj  do  20.  Jofi  obstoji  zavod,  te  je  sada  povjeren  milo- 
srdnicama  (Ancelle  della  Caritd). 

0. 
Car  Leopold  I.  opradiia  republlka  podanka. 

Sacrae  Caesareae  Regiaeque  Majestatis  Archiducis  Austriae  Domini 
Domini  Nostri  Clementissimi  nomine  Domino  Mattheo  Pozza  Rei- 
publicae  Raguseae  ad  banc  Augustam  Aulam  Ablegate  hisce  per- 
benigne  significandum :  Tntellexisse  altme.  nominatam  Suam  Ma- 
jeBtatem  humillimas  preces,  quas  ipse  Dominus  Ablegatus  nomine 
dictae  Reipublicae  pro  protectione  Regia  et  in  signum  Clientelae 
solvendorum,  sieut  etiam  expensarum  Residenti  Suae  Majestatis 
Ragusae  suppeditandarum  porrexit. 

Considerando  itaque  altme.  memorata  Sua  Majestas  cum  graves 
afflictiones;  et  damna  tempore  ultimi  belli  Turcici  a  Republica  Ra- 
gusea  exantlata,  et  praesentem  minus  bonum  ejusdem  Statum,  tum 
etiam  officia  a  Domino  Nuntio  Apostolico  Nomine  Suae  Sanctitatis 
interposita  praefatis  precibus  clementissime  annuity  et  non  solum 
dictam  annuam  recognitionem,  sed  etiam  expensas  Residenti  Suae 
Majestatis  Ragusae  suppeditandas,  non  tamen  in  perpetuum,  sed 
solummodo  ad  Clementissimum  suuin  beneplacitum  remisit,  atque 
demandavit,  ut  Dominus  ablegatus  de  hac  singulari  gratia,  prouti 
praesenti  hoc  decreto  fit,  certior  reddatur.  Confidit  autem  omnino 
Sua  Majestas,  Rempublicam  Raguseam  erga  Eandem  et  Augustis- 
simam  Domina  Suam  debitam  devotionem,  et  clientelam  inteme- 
ratam  conservaturam.  Qui  vicissim  uti  etiam  particulariter  Domino 

B.  J.  A.  cxv.  14 

Digitized  by  VjOOQiC 


210  K.  TOJNond. 

Ablegate   gratiam^    protectionemque    suam   Caesareo-Regiam  beni- 
gnissime  confirmat. 

Signatum  sub  ejusdem  Suae  Majestatis  apprei<so  Rigillo  Secretiori. 

Ebersdorffij  28.  Septembris  Auno  1701. 

L.  S. 

LeopolduB  D.  G-.  Imper.  Saoer. 

Hungaror.  Rex   Arch   Austr. 

Dux  Burg. 

Joao  Theod.  de  Weissenberg. 
Prepisano  iz  originala,  koji  se  nalazi  kod  g.  Pefra  Negrini^  bel- 
gijanskog  konsula. 


Digitized  by  VjOOQIC 


RAD 


JUGOSLAVENSKE  AKADEMIJE 


ZNANOSTI  I  UMJETNOSTL 


KNJIGA  CXVI. 


filologiCko-historiCki  I  filosofiCko-juridiCki  razredi. 


XXXIX. 


U  ZAGREBU  1893. 

O   KNJI2ABI    JUOOBL.    AKADEMIJB   (dION16KB   TISKASb). 

Digitized  by  VjOOQlC 


Dioxuika  tiskara  a  Zagrebu. 

Digitized  by  VjOOQIC 


8adr2aj. 

Putovanja  po  Biilkanskom  polnotoku  XVI.  vieka.  XIII.  Putopisi 
Stj.  Gerlacha  i  Sal.  Schweigera,  ill  opisi  putovanja  carskih 
poslanstva  a  Carigrad;  naime  Davida  Ungnada  od  god.  1573. 
do  1578.  i  Joach.  Sinzendorfa  od  god.  1577.  Od  dra.  Petra 
Matkovica 1 

Eajkava6ki  dijalekat  u  Prigorjo.  (Nastavak.)  Od  prof.  Vatroslava 
Roiica 113 

Natarnje  stanje  Hrvatske  prije  XII.  stoljeca.  VI.  2.  Umjetnost  i 
umjetni  obrt.  Od  dra.  Fr.  Radkoga 175 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Putovanja  po  Balkanskom  poluotoku 
XVI.  vieka. 

xm. 

Putopisi  Stj.  Gerlacha  i  Sal.  Schweigera,  Hi  opisi  puto- 
vanja carskih  poslanstva  u  Carigrad,  naime  Davida  Un- 
gnada  od  g.  1573.-78.  i  Joach.  Sinzendorfa  od  g.  1577, 

Vitao  u  ^jedniei  filologiiko-hiitorii^koga  roMreda  jugotlavevke  tUcademije 
stnanosU  i  umjttnosti  dne  23,  oSujka  1892* 

PUAVi  Olan  dr.  Petar  Matkovi('\ 

Antun  VranCid,  kardinal  i  primas  ugarski,  koj  bijaSe  od  svojih 
carigradskih  poslanstva  u  orientalne  poslove  vrlo  dobro  upu(5en, 
poznavajud  nevolje  careve  i  ugarske,  podastro  je  caru  Maksimi- 
lijanu  II.  —  malo  prije  svoje  smrti  —  dne  13.  februara  1573. 
ob§irnu  spomenicu,  koja  je  vrlo  znamenita;  jer  sadrzaje  zrelo  pro- 
miSljenu  i  bistro  prikazanu  osnovu,  na  ime  kako  bi  se  tadanji 
turski  rat  s  uspjehom  mogao  voditi,  ako  bi  krSdanske  vlasti  bilo 
mogude  u  tu  svrhu  sloziti.  Pronicavi  Vrancid  miali  na  savez  svih 
krsdanskih,  to  kopnenih  to  pomorskih,  vlasti ;  jerbo  potonje  bi  dobro 
promiSljene  osnove  kopnena  rata  spojile  s  krepkimi  operacijami 
po  moru.  Vran^id  na  ime  savjctuje  cara,  da  nebi  prije  pristupio 
k  savezu,  dok  se  neuvjeri,  da  su  svi  krScanski  vladaoci  slozni,  a 
da  turskoga  mira  nebi  prije  krsio,  dok  ncbudc  siguran,  da  ga  oni, 
koji  su  mu  pomoc  obrckli,  nece  pustiti  bez  izdaSne  pomodi ;  jer  bi 
se  inace  Turcl  mogli  iz  nenada  sa  svom  svojom  sllom  na  cara  obo- 
riti.  Ako  bi  Francezka  i  ostala  s  Turskom  u  prijateljstvu,  dodaje, 
nebi  to  smetalo,  kad  bi  bili  Mlecidi  uz  savez,  jer  krscanska  po- 
bjeda  od  g.  1571  dokaza,  da  se  Turci  mogu  i  krAcanskim  oruzjem 
svladati.  ( )sobito  svrada  paznju  na  pomorske  vlasti,  jer  su  mu  Turci 
glede  kopnene  vojske  osobiti,  docim  pomorsku  silu  samo  od  nevolje 
goie:  8  toga  siivjetiije,  da  se  turski  rat  na  ko])nu  tako  diigo  ne- 
R.  J.  a.  cxvi.  1 


Digitized  by 


Google 


2  p.  matkovk!;, 

prekine,  dok  nebude  TurCin  na  moru  sasvime  porazen.  Dalje  svrada 
osobitu  paznju  na  Rusiju  (Moscus)  i  Poljsku  (Polonus)  preporudajudi, 
da  bi  se  i  ove  jake  silc  u  to  kolo  povukle;  jer  bi  pokrcnule  svoje 
vojske  na  krimske  Tatare  i  druge  crnomorske  narode,  koji  su  pod 
zezlom  turskim ;  oni  bi  preko  Donovih,  a  ovi  preko  Dnjestrovih 
priedjela  udarili.  Ovo  je  vrlo  znamenito,  Sto  se  jur  u  ono  doba 
mislilo  na  Rusiju  i  Poljsku,  kao  na  naravne  duSmane  turske.  Dalje 
predlaze  VranCid,  kako  bi  se  narodi  ovkraj  Alpa  imali  sdruziti 
s  talijanskimi  knezovi,  pa  s  BoSnjaci  i  Makedonci  preko  Stajerske 
i  Hrvatske  navaliti  na  Turke.  Car  pako  s  najjafiimi  i  najmogudnijimi 
knezovi  i  s  Ugri,  koji,  veli,  jos  nisu  zaboravili  na  staru  hrabrost, 
obsjeli  bi  Podunavje  i  svoje  slavodobitne  stjegove  prenieli  u  Ugarsku, 
te  njezine  predjaSnje  medje  uzpostavili.  Posto  bi  car  tim  oslobodio 
svoje  izgubljene  pokrajine,  ojadan,  udario  bi  poslije  na  Moesiju  i 
Traciju,  na  koje  obalah  5iri  se  Carigrad  na  Bosporu\  Ova  Vran- 
<5i6eva  spomenica,  izazvana  vjerovatno  sjajnom  pobjedom  krSiSan- 
skoga  oruzja  kod  Lepanta,  slifina  je  onim  nebrojenim  diskusijam 
onoga  i  sliededega  vieka,  na  ime  kako  bi  trebalo  Tur6ina  izagnati 
i^  Europe,  koje  diskusije  spomenusmo  jur  na  drugom  mjestu*. 

Budud  da  se  osnove  pronicava  Vranfiida  tek  poslije  jednoga  vieka 
bar  djelomice  izvadjale,  vidi  se,  da  jim  ni  Maksimilijan  II.  ni 
Rudolf  II.  nebijahu  dorasli.  U  Carigradu  pako,  kao  sto  se  iz  iz- 
vjeStaja  mletaCkih  poslanika  razabira,  nisu  njemadkoga  cara  odnosno 
kralja  ugarskoga  mnogo  Stovali,  a  o  njemadkih  knezovih  toliko  se 
samo  znalo,  da  bijahu  u  svih  turskih  ratovih  porazeni,  i  da  se 
medju  sobom  radi  vjere  i  drugih  razloga  neprestano  kolju,  Sto  je 
njihovu  snagu  oslabilo,  te  jih  ucinilo  za  svaki  znatniji  vanjski 
posao  nesposobnimi.  S  toga  niti  jih  se  u  Carigradu  bojalo,  niti  se 
od  njih  kakove  pomoci  ili  koristi  c6ekival(^*.  Jakov  Soranzo  javlja 
senatu  god.  1576.  glede  cara  Rudolfa  II.,  jedva  Sto  je  nastupio 
priestol,  da  ga  Turci  joSte  manje  Stuju,  nego  Sto  su  mu  oca  Sto- 
vali; Sto  je  siromah,  mlad  i  neiskusan,  te  gubi  dnevice  ugled  u 
Porte;  jer  sultan  pozna  slabo6e  njegove  vojske,  oskudicu  njegove 
blagajne,  nesklad  njegovih  knezova,  te  slabi  ugled  i  povjerenje, 
Sto  ga  car  uziva.  S  toga  car  nezeli  drugo,  dodaje  Soranzo,  nego 
da  s  Turdinom  u  miru  i  prijateljstvu  zive,  budud  da  neima  snage, 
da   mu  se   svojski  i  uspjeSno  opre.    Turfiin   bo   Stuje   samo   onoga, 

^  Katona,  Hist,  crit.,  XXV,  447—59. 

*  Had  jugoslavenske  akademije,  knj.  XLIX,  107. 

^  Alberi,  Relazioni  degli  Ambasoiatori  Veneti;  ser.  Ill,  vol.  I,  80,  150. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLl'OTOKU  XVI.  VITilKA.  O 

koga  se  kao  neprijatelja  bqji,  ili  od  koga,  kao  prijatelja,  izgleda 
koristi'.  Budud  se  Porta  u  svojih  priegovorih  s  carem  pokazivala 
oholom  i  cara  malo  cicnila,  bjeSe  onaj  pronicavi  sud  mletadkoga 
poslanika  najboljim  dokazom  tadanjega  pravoga  polozaja*.  Turska 
nebojedi  se  cara,  dopuStala  je,  da  njezini  namjestnici  na  granicah 
krSe  mir,  otimlja  varoSice  i  sela,  i  da  tisudu  naroda  u  roblje  vode, 
te  da  ciele  priedjele  vatrom  i  madein  pretvore  u  pustoS.  Car  pako 
podnasajud  strpljivo  ove  nepravde,  pokorno  odaSiljaSe,  malo  ne 
svake  godine,  sjajna  poslanstva  s  dankom  i  darovi  u  Carigrad,  da 
se  ponizuje  pred  priestoljem  sultanovim  i  pred  silom  njegovih  ve- 
zira  i  pa§a,  molec  s  obvezujudimi  ugovori  u  ruci  za  dalje  uzdrzanje 
mira.  Kad  bi  pako  carsko  poslanstvo  s  dankom  i  darovi  zakasnilo, 
ili  s  razloga  izostalo,  umah  je  Porta  sumnjala  o  iskrenosti  carevoj, 
te  je,  kao  e^irski  izaslanici  izvjedduju,  prietila  s  vojskom,  koju  je 
na  medjah  sakupljala,  da  na  cara  nidi  krSenja  ugovora  navali. 
Kad  se  pako  uglavljeni  ugovor  mira  primicao  svojemu  kraju,  dosta 
se  rano  pobrinulo  na  carskom  dvoru,  da  se  sasfoivi  sto  sjajnije  po- 
slanstvo, koje  je  s  bogatimi  darovi  putovalo  u  Carigrad,  da  uz  su- 
djelovanje  tamoSnjega  carskoga  stalnoga  poslanika,  utana6i  novi, 
iU  obnovi  obstojedi  ugovor  mira.  Svega  ovoga  ponizenja  nebi  bilo 
od  potrebe,  kad  bi  car  odnosno  kralj  ugarski  bio  u  polo^aju,  da 
s  dobro  pripravnom  vojskom  udari  na  neprijatelja  i  da  skrSi  nje- 
govu  silu;  ali  za  to  nije  bilo  moraine  snage  i  tvrde  odluke,  ni  do- 
voljne  vojske. 

1. 

Putopis  Stjepana  Gerlacha  o  drugom  putovanju  carskoga 
poslanika  D.  Ungnada  u  Carigrad  g.  1573-78. 

Jur  dvie  godine  prije,   nego  sto  minu  rok  mira,    6to  ga  Vrandid 
i  Teuffenbach   g.  1568.  utanafiise  u  Jedrenetu   medju   carem  i  sul- 
tanom,   odasla   car  Maksimilijan  11.  g.  1573.  novoga   stalnoga   po- 
slanika sa  sjajnom  pratnjom,  dankom  i  bogatimi  darovi  u  Carigrad, 
da  uz  sudjelovanje  tamoSnjega  carskoga  poslanika  K.  Ryma  obnove 
.  *a  P(5rtom   dalji  mir  i  da  Rynia   izmieni,   jer  je   ovomu    ugoyoreni 
J  rok  pps]anKke  sluzbc  carigradske  jur  bio  minuo,'  pa  Sti)  mil  je  ca- 
rigradski  iivot  jur  bio  dosadio. .  Rym  vrude   preporu(5a6c   caru    za 
.:avoga  zamjenika  jDavida  Ungnada,   baruna  sonezkoga  ltd.,   koj  je 
minule  godine  (1572.)  kao  carski  izaslanik    s  dankom  i  Harovi  jur 


*  Relationi  degli  Ambasciatori  Veneti;  ser.  Ill,  v.  I,  204-. 
»  Zinkeison,  Geseh.  "d.  osm.  Reicbe&,  III,  402,  403,  548. 

4« 


Digitized  by 


Google 


4  p.  MATKOVltj 

bio  u  Carigradu',  te  se  odlikovao  darovitosdu,  obrazovanoSdu,  is- 
kustvom  i  okretnoSdu  u  vrSenju  poslanidkih  i)osala.  Rym  ozna6uju6 
D.  Ungnada  za  poslanifiku  sluzbu  kao  vrlo  prikladnu  u  poalovih 
turskih  vrlo  vjestu  osobu,  opisuje  ga  caru  ovako :  „praeter  summam 
nobilitatcm  non  mediocris  graecarum  latinarumque  scientia  et  plu- 
rium  linguarum  usitatarum  notitia'^  ad  haec  animi,  ingcnii,  iudiciiquc 
vigor  et  dexteritas  plurimum  commendarunt,  cuiusmodi  quidem  viri 
ut  quam  plurimi  haec  Turcica  perapiciunt  omnino  C.  M.  V.  in- 
terest".* Car  Makfiimilijan  11.  poznavajud  svoga  vjemoga  sluzbenika, 
rado  prihvati  preporuku  Rymovu,  te  imenova  Davida  Ungnada* 
novim  carskim  stalnim  poslanikom  u  Carigradu. 

Dok  se  D.  Ungnad  sa  svojom  sjajnom  pratnjom  pripravljao  na 
drugo  mufino  putovanje  u  Carigrad,  budud  protestant  vjeroispovjesti 
augsbur^ke,  trazio  je  mlada,  vrla  i  grdkomu  jeziku  osobito  vjefita 
protestantskoga  duhovnika,  koj  bi  kod  poslanstva  u  Carigradu  bio 
njegovim  propovjednikom.  U  to  ime  obrati  se  Ungnad  preko  Lju- 
devita  vojvode  wttrtember^koga  na  glasovito  onda  sveudiliSte  u  TU- 
bingenu,  da  ma  se  za  tu  znamenita  slu^bu  predlozi  njeki  vrstan 
mlad  duhovnik.  Premda  su  se  mnogi  prijavili,  ali  ni  jedan  nebijaSe 
tako  vrstan,  kao  Stjcpan  Gerlach,  koj  bi  izabran,  predlozen  i  vrucSe 
preporu6en*,  te  mu  bi  izdana  u  to  ime  izvrstna  svjedofiba^. 

Stjepan  Gerlach,  stariji,  rodio  se  g.  1546.  u  Knittlingenu  u  Wttr- 
temberzkoj,  sin  kamenara,  koj  se  poslije  preseli  kao  starac  k  Ana- 
baptistom  u  Moravsku;  pomnjivo  odgajan,  u^io  je  u  Stuttgartu, 
Maulbronu  i  na  sveudiliStu  u  Tubingenu,  gdje  je  kao  stipendista 
protegnuo  svoje  nauke  na  deset  godina,  a  odlikovao  se  uzomim 
vladanjem,  darovitoscu  i  neumornom  marljivoScu,  koju  uporavi  naj- 
prije  na  humanistiCne  i  tilozotijske,  pa  na  teleologijske  znanosti. 
Jur  g.  1564.  bude  bakalaureus,  a  g.  1567.  magister;  dva  puta  stefie 
znanstvenu  nagradu,  6esto  sudjelovaSe  s  uspjehom  kod  znanstvenih 
disputacija,  a  kao  propovjednik  bijaso  obljubljen.  Izvrstan  napredak 

>  Rad,  knj.  CXII,  199  i  d. 

'  Oerlaoh  tvrdi,  da  je  Ungnad  znao  devet  jezika,  naime  gr^ki,  la- 
tinskiy  francezkiy  talijanski,  Spanjolski,  deski^  hrvatski,  magjarski  i 
Djemacki.  Uz  to  navodi,  da  Ungnad  bija§e  isknsan,  mlad,  liep,  ngledan, 
ozbiljan,  rje^it  i  uden.  Tagebuch^  p.  2. 

'  IzvjeStaj  Rymov  na  cara  od  24./Vni.  1572,  izvod  a  Hammera^ 
Gesch.,  1.  A.,  Bd.  Ill,  612. 

*  0  D.  Ungnadu  gl.  Rad,  knj.  CXII,  200. 

^  Gl.  Gerlach,  Tagebuch,  p.  1—3. 

^  M.  Cmssii^  Tarcograecia^  Basileae,  p.  484. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  O 

prcporuCao  ga  za  sveuCilisnu  stolicu  kao  posve  zrela  i  pripravna, 
ali  od  ovoga  naiidnoga  puta  ili  zvanja  bijaSe  Gerlach  pomenutim 
pozivom  nenadano  i  naglo  odvraden. 

Gerlach  s  podetka  nije  imao  volje  primiti  se  ponudjene  mu  sluzbe, 
nu  nagovorom  sveufiiliSnoga  kaneelara  Jakova  Andreae  i  drugih 
svojih  sveudiliSnih  profesora  krenu  s  osobit()m  preporukom  k  dvoru 
Ljudevitovu  u  Stuttgart,  gdje  je  joS  trebovak)  nagovaranja  Ossian- 
drova  i  drugih  uglednika,  dok  se  Gerlach  sklonio,  da  sluzbu  pri- 
hvati.  Bogoslovci  tiibinzkoga  sveudilidta,  6iiii  se,  da  su  se  za  tu 
stvar  za  to  zarko  zauzimali,  da  tim  putem  iztodne  Grke  temeljito 
upoznaju  s  augsbur^kom  vjeroispovjeSdu,  nebi  li  jih,  hvalecS  njc- 
zinu  vrstnodu,  sklonili,  da  ju  i  prihvate.  Ovu  nakanu,  fiini  se,  da 
je  podupirao  i  vojvoda  wOrtemberzki.  PoSto  se  bio  Ger.  odludio 
primiti  ponudjenu  mu  sluzbu  poslani6koga  propovjednika,  blago- 
slovi  ga  svedano  Andreae  za  propovjednika,  kojom  prilikom  govorio 
je  Ger.  propovied,  koju  glasoviti  Martin  Crusius  prevede  na  grCki. 
te  ju  posla  po  Gerlachu  tadanjemu  patriarhi  Jeremiji  u  Carigrad'. 

Gerlach  krenu  sa  svjedodbami  i  preporukami  4.  travnja  1573. 
iz  Ttibingena  put  Beda,  gdje  ga  poslanik  D.  Ungnad  primi  s  odo- 
brenjem  i  s  najvedom  iskrcmoSdu.  a  G.  je  znao  za  kratko  vrieme 
stedi  Stovanje,  povjerenje  i  Ijubav  poslanikovu.  U  Befiu  bavio  se 
G.  gotovo  dva  mjeseca,  dok  se  Ungnad  sa  svojom  pratnjom  pri- 
pravio  na  dalek  put  u  Carigrad. 

Gerlach  je  pomnjivo  vodio  svoj  dnevnik,  ne  samo  na  putu  u 
Carigrad  i  natrag,  nego  i  za  cieloga  svoga  boravka  kod  poslanstva 
u  Carigradu.  Dnevnik  odpoSimlje  29.  ozujka  1573.,  na  ime  danom, 
kad  ga  je  kancelar  Andreae  nagovorio  da  putuje  u  Stuttgart  k  voj- 
vodi,  a  docimlje  23.  rujna  1578.  s  disputacijom,  koju  je  G.  imao 
s  anabaptistiCkim  predstojnikom  u  Moravskoj.  G.  biljeii  u  svojem 
dnevniku  ne  samo  ono,  5to  se  na  putovanje  odnosilo.  nego  i  ono, 
Sto  se  znatnijega  gotovo  za  ])et  godina  (1573 — 78.)  dnevice  u  Cari- 
gradu dogodilo;    pa  i  ono,  fito  je  6u(),  te  mu  se  vidjelo  ubilje^enja 

*  O  Oerlachovu  iivota  gl.  JOoher,  Gelehrtes  Lexioon,  II,  955.  J. 
Mensel,  Bibliotheca  historiea,  vol.  II,  P.  1,  p.  250—251.  J..  Beck- 
mann,  Litteratur  <1er  illteren  Reisebesohreibungen,  I,  381  —  99.  J.  Jftck, 
Taschenbibliothek  dor  wichtigsten  Reisen  in  d.  Tfirkey,  Or&tz  1831,  I. 
Tb.,  3.  B.  8.  55—86  Ersch  u.  Gruber,  Encyclopedie  d.  Wise,  und 
KtlDSte,  I.  Seo.,  Thl.  61,  p.  145—47.  F.  Didot,  Biographic  g6n6rale,. 
vol.  XX.  p.  220—21.  Allgemoine  DeuUcbe  Biographie,  Bd.  IX,  23. 
Stftlin,  Wflrtembergische  Geschichte,  IV,  824.  Kltlpfel,  Oeschichte  d. 
Universitftt  Tilbingen,  p.  74. 


Digitized  by 


Google 


6  p.  MATK0VI(^5 

vriediio:  toga  radi  ima  u  diievniku  svakojake  gradje,  pa  i  drago- 
cienih  viesti  i  historijskih  izprava  o  eurupskih  politi6kih  puslovih. 
Ovo  potonje  upotriebili  su  jur  historici  (Hammer,  Zinkeiticii  i  dr.), 
raznovrstno,  a  mi  cemo  tu  historijsku  gradju  mimoici,  Sto  i  omiko 
nespada  u  naS  posao,  a  dodirnuti  cemo  so  samo  onih  biljezuka, 
koje  8u  naravi  gcografijske,  odnosno  topogratijske,  ili  se  odnose  na 
putopisni  dio,  koj  je  ovaj  put  poglavitim  predmetom  nadih  raz- 
pravljanja. 

Gcrlach  oatavi  ovc  dncvnikc  u  rukopisu  svojim  baStinikom,  koji 
su  dugo  otezali,  da  jih  na  sviet  izdadu ;  jer  ima  u  njih  svakojakih 
biljezaka,  dosta  slobodnih  misli  i  Hudova  o  najugbdnijih  osobah  na 
tadanjem  carevom  dvoru,  i  radi  mnogih  pricanja,  za  koje  ncbija^* 
jo5  (Sas,  da  se  na  javu  iznesu;  jer  bi  mogla  izazvati  mrznju,  odgo- 
vornost  i  progonstvo.  Tek  stotinu  godina  poslije  putovanja  starijega 
Gerlacha,  odlu^i  se  njegov  unuk  Samoilo,  oduosno  mladji  Stjepan 
Gerlach*,  da  izda  g.  1674.  na  sviet  svojega  djeda  dnevnike,  kojim 
je  ovaj  podpun  naslov:  „Stephan  Gerlachs,  des  Aelteren,  Tage-Buch 
der  von  zween  glorwUrdigstcn  rOmischen  Kaysern,  Mcuvimiliano  u. 
Rudolpho,  beyderseits  den  andern  dieses  Namens,  hochst  seeligster 
GedHchtniss,  an  die  ottomanische  Pforte  zu  Constantinopel  abgc- 
fertigten,  und  durch  den  wohlgebolirnen  Hcrrn  Iln.  David  Ungnad, 
Freyherrn  zu  Sonnegk  u.  Preyburg  etc.  romisch-kaiserl.  Rath,  mit 
wUrklicher  Erhalt-  und  Verliingerung  des  Friedens,  zwischen  dem 
ottomanischen  u.  romischen  Kayserthum  und  demselben  angehorigen 
Landen  u.  Kcinigreichen  etc.  glUcklichst  voUbrachter  Gesandt^ehaft. 
Aus  dcnen  (Terlachischen,  zeit  seiner  hierbei  bedienten  Ilofprediger- 
Amptes-Stelle,  eygenhilndig  aufg(*setzten  u.  nachgelassenen  Schriften, 
lierflir  gcgeben  durch  seinen  Enkel  JUL  Samtielcm  Gerlachium,  Spe- 
cial-Superintendenten  zu  (Jroningen,  in  di'ui  Herzogthum  Wlir- 
temberg.  Mit  einer  Vorrede,  Herrn  Tobiae  Wagneri,  der  h.  Schrift 
I),  u.  Prof,  auch  Canzlers  bey  der  Holien-Schul,  u.  Propstes  der 
Kirche   zu   Tubingen.    Frankfurth   am    Mayn.    in   Verk^gung   Joh. 

*  Samuilo  ili  luladji  Stjepan  Gerlach  —  unuk  starijega  —  bjese  pro- 
fesorom  crkvene  historije  i  crkvenih  starina  u  Heidclbergu  i  Tllbingenu. 
Poslije  SYen^ilisnih  nauka  u  Ttlbingenu,  gdje  je  postao  doktorom.  za- 
puti  u  KOnigsberg,  gdje  se  pet  godina  posvetio  bogoslovju,  a  u  Helm- 
staedtii  tri  godine  crkvcnoj  historiji  i  crkvenim  starinam.  God.  1657., 
pozvan  za  sveucilisnoga  profesora  ovili  nauka  najprijc  u  Heidelberg, 
pa  1674.  u  Tubingen,  gdje  je  i  iimro  (1697.).  Za  svoje  zvanjo  bijaso 
vrlo  radln,  ali  nije  poznato,  da  bi  ista  bio  napisao.  Ersch  u.  Gruber^ 
op.  c.  I.  8.,  Th.  61,  p.  147. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POI.UOTOKU  XVI.  VIBKA.  i 

David  Zauners.  Gedruckt  bey  Heinrich  Friesen,  1674,  in  Fol.  (Dsim 

posvctc*,  predgovora  i  ^estiUka)  552  Seiten".  —  Na  naslovnom  listu 

ima  osam  u  bakru  rezanih  poprsja,  na  ime  Maksimilijana  II.,  Ru- 

dolfa  II.,  Selima  11.  i  Murata  II.,  vojvoda  wUrtembr^kih  Ljudevita 

i  Eberharda,  Davida  Ungnada  i  putopisca.  Poslije  predgovora  sliede 

opet  alike  putopiSCeva,  issdavateljeva,  vojv.  Eberharda  i  D.  Ungnada. 

Izdavatt»lj   ovih    dnevnika,  mladji  Gerlach,  misli  se,  da  nije  nifita 

ni  mienjao,    ni  dodavao.    Prcnlgovor  napisa  tadanji  kancelar  tubin- 

genskoga   svcudiliSta  Tobija  Wagner,   u   kojem  neima  niSta,  Sto  bi 

vriedno  bilo  iztadi.  U  dnevniku  ima  pukotina,  osobito  u  putopisnom 

diclu,  naime  od  20.  srpnja  do  listopada  1573.  (p.  20) ;  jer  je  puto- 

pisac  putem  tezko  obolio  i  u  Sofiji  zaostao;  joS  je  velika  pukotina 

u  opisu  puta  (na  povratku  u  domovinu)  od  Sotina  do  Be6a  (p.  533). 

Ove  su  pukotine   ponjeSto   popunjene   iz  Gerlachovih   listova,   kojc 

je  u  domovinu   pisao.    U  cielom   djelo  je   od   izdavatelja   nemamo 

uredjeno,   slog  mu  je  neskladan,   a  jezik  tvrd.    Uz  to   se  dini,   da 

stariji  6.  nije  svoje  dnevnike  ostavio  sasvime  pripravljene  za  gtampu. 

Ovo  u  ostalom    zanimivo   djelo   svjedodi,   da  mu  je   pisac    zivio  u 

Carigradu  u  razliditih  prilikah,   da  je  imao   mnoga  poznanstva,  pa 

da  je  oprezno   traJio   prigode,    da  svestrano   izpita  turske  i  novo- 

grtfke  prilike,  a  mnoge  prilozene  historijske  izprave  potvrdjuju,  da 

je  poblize  poznavao  razlidite  diplomatske  odnoSaje  mnogih  europskih 

drzava  prema  Porti.  U  obde  u  G.  dnevnicih  ima  viSe  pouke,  nego 

sto  naslov  knjige  izriCe.  —  Vrh  toga  G.  je  vrlo  marljivo  dopisivao 

sa   svojimi    nogdaSnjimi   uCitelji   i   prijatelji   u  Ttlbingenu,    na  ime 

s  J.    Andreaeom,   Heerbrandom,    Schnepfom,    Brenzom,    a   osobito 

8  profesorom  Martinom  Krusijem,   koj    se  trudio,    da  dobije   preko 

G.  Sto   pouzdanije  viesti   o  odnoSajih  novih   Grka  i  o  njihovoj   hi- 

storiji;    Za  Krusija  prepisivao  je  G.  gr6ke   rukopise,    mnoge  Stam-, 

pane  knjige  kupio  ili  dobio  na  dar,   Sto  za  se,  Sto  za  knjiznicu  u 

.  Tiibingenu.  Drugi  njemafiki  ui^enjaci,    kao  n.  pr.  Dav.  Chytrilus  u 

Rostocku,  koristili  se  G.  boravljenjem  u  Carigradu,  jer  su  od  njega 

trazili   od  onuda    mnoge    nauc^ne  ubaviesti.    Gerlachova  je  u   obce 

velika  zasluga^   Sto  je  svoje   zemljake  upucivao  u  .kulturne   prilike 

Grka,  odkad  su  pod  gospodstvom  turskim. 

Za  Gerlachova  doba  zivljaSe  u  Ttibingenu  jur  pomenuti  profcsor 
Martin  Crusius,  koj  bijaSe  svojega  vieka  najbolji  poznavalac  novo- 
grdkoga  jezika.  On  je  ovaj  jezik  naudio  s  najvecom  mukom  i 
Europi  ga  objavio,  jer  je  sastiivio  prvi  rjec^nik  novo-gr^koga  jezika. 
Ovaj  predade  Gerlachu  grdki  napisano  pismo   na   patriarchu   cari- 


Digitized  by 


Google 


8'  p.   MATKOVK^, 

gradsko^a,  u  kojein  »;ii  nioli.  da  ga  izviesti  o  stanju  novo-greke 
crkvc  i  jezika,  te  nastoja  fi:a  upoznati  sa  sustavom  lutcTanske  vjere. 
Vrh  tofi^a  naloziSe  Andrcae.  Heerbrand  i  dr.  Gerlachu,  nebi  li  po- 
kuSao  skloniti  Grke  na  uniju  s  protestanti,  ili  bar  na  savez  protiva 
papc.  G.  izruCi  Crusijevo  pismo  patrijarchi  Jeremiji  IL,  s  pridjcv- 
koiii  Tranus  ili  Larissaeus*.  a  ovaj  ga  vrlo  Ijubezno  primi  i  za- 
moli,  da  bi  ga  ceSce  pohodio.  Posto  je  G.  patriarchu  cescc  posje- 
civao,  nastaju  tim  ustmcni  i  pismeni  priegovori  o  vjeri  i  obredih, 
kojimi  se  Grci  od  protestanta  razlikovahu.  Crusius  poela  patriarhi 
grcki  prievod  augsburzkc  vjoroispovjedi  i  teologijsku  nastavnu  fcnjip^u 
Heerbraiidovu.  Tim  nasta  medju  patriarhom  i  Krusijem  dopisivanje, 
koje  bjesc  s  pocetka  pristojno  i  mirno;  ali  poslije  bjeae  ostrijc,  te 
je  vodilo  do  toga  rczultata,  da  su  obje  stranke  kod  svojih  pre- 
djasnjih  miSljcnja  ostale.  Kad  bijasc  na[)okoii  Jcremija  prognau  na 
Khodos,  prestade  sasvimc  ovo  mudno  dopisivaiije,  koje  je  u  ostalom 
bilo  onda  koristno;  jer  timi  priegovori  doj)rlo  je  do  Tlibingena 
mnogo  koristnih  viesti,  koje  je  objavio  Krusius  veeiiiom  u  svojoni 
glasovitom  djelu  Turco-GraecUw  lihri  octo  (Basik*ao.  1682)*,  u  kojem 
opisuje  stanje  Grka  za  gospudstva  turskoga.  U  torn  su  djelu  pri- 
kazane  i  G.  zaslnge,  jer  se  na  nj  Krusij  cesce  pozivlje  i  priznaj(% 
da  ga  bez  G.  poniodi  nebi  bio  niogao  napisati.  Isto  je  Krus.  djelo 
znatno  i  za  Gerl.  putne  dnevnike,  §to  ima  u  njem  izvoda  iz  Gerl. 
])isania  i  biljezaka  o  G.  putovanju. 

Ovo  neka  bude  za  sada  dosta  o  Gerlachu  i  o  sadrzini  njegovih 
dncvnika ;  a  sada  prelazimo  na  glavni  predmet  nasega  razpravljanja, 
naiine  na  i)utopisni  dio  dnevnika.  Preni  da  su  historici  G.  dnevnike 
za  svoje  poslove  mnogovrstno  upotrebljavali :  mimoiSli  su  obicno 
putopisni  dio,  koj  se  u  starijih  putopisnih  sbornicih  donosio  (n.  pr. 
u  Jiicka  i  dr.)  u  izvodih  bez  svakoga  koinentara.  U  novije  doba 
razpravljaSe  o  (7.  putopisu  C.  Mijatovid  i  dr.  K.  Jire(5ek.  Prvi  u 
svojoj  razpravi  „Pre  trista  godina"'  priobcuje  u  izvodu  putopis 
Gerlachov  na    koliko  se  odnosi   na  Srbiju,    naime  na   put   od    Bio- 

*  U  izkazu  carigradskih  patriarha  spominje  so  Jereniija  kod  god. 
1572.  (Fabricii  Bibliotheca  Graeca,  VI,  748,  759).  On  bjese  g.  1581. 
skinut,  g.  1582.  uzpostavljen,  1584.  opet  skinut  i  na  Rhodos  prognan, 
g.  1587.  jofi  jednom  pozvan  natrag,  vladase  po  svoj  prilici  do  g,  1594. 
Beckmann,  op.  c.  I,  408  i  409. 

*  Sadriinu  Krusijeva  djela,  puna  stamparskih  pogrjosaka,  priobcuje 
Fabricius,  Bibliotheca  Graeca,  lib.  V.,  c.  5,  vol.  VI,  p.  692. 

»  Glasnik  srp.  u6.  dr.,  knj.  XXXVI,  203—215. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA,  9 

grada  do  NiSa  i  natrag  preko  Sriema.  Uz  svoje  njekoje  biljezke 
priobdi  joS  njekoje  Ger.  biljezke  o  stanju  srpskoga  svetenstva  i 
srpskih  crkava.  K.  Jiredek  u  svojqj  razpravi  „Stari  puteSestvija 
po  B'blgarija  ot'i>  15 — 18.  stoljetije"  *  priobduje  uz  kratak  zivotopis 
Gerlachov  i  njegov  putopis  do  Carigrada  u  izvodu;  na  povratku 
prati  ga  do  Zemuna,  iztidud  gotovo  doslovce  one  6esti  putopisa, 
koje  se  odiiose  na  Bugarsku  i  Srbiju.  Osim  toga  priobduje  od  G. 
dnevnika  sve  ono,  Sto  mu  se  vidjelo  vriednije  i  potrebitije  za  hi- 
story u  i  iivot  narotlni  onoga  doba. 


Posto  se  carsko  poslanstvo  dobro  pripravilo  za  dalek  i  mu^an 
put  u  Carigrad,  ukrca  se  u  Be^u  u  ladje,  kojih  je  bilo,  kao  i  po- 
tonji  put,  ukupno  pet,  te  krenu  D.  Ungnad  sa  sjajnom  pratnjom 
od  00  osoba*,  s  darovi  u  vriednosti  o<l  100.000  talira  i  s  61  konjem 
due  10.  lipnja  1573.  na  put,  koji  od  Be6a  do  Biograda  Geriach 
ovako  opisuje'. 

„Dne  10.  lipnja  1573.,  poSto  se  D.  Ungnad  oprostio  s  carem  i 
caricom,  nadvojvodami  i  s  cielim  carskim  dvorom,  krenu  od  Be^a 
Dunavom  i  dospije  istoga  dana  u  varoSicu  Fischminden  (Fischamcnt). 
—  11.  proSli  su  pokraj  Njemafikoga  Staroga  grada  (Deutsch- 
Altenhurg),  Haimburga,  gradida  s  varoSicom,  pa  malo  nize  pokraj 
starinskoga  poruSena  gradica  (sve  je  to  s  desne  ruke)*;  joS  nize 
s  lieva  pokraj  gradida,  Sto  se  dize  na  rtastoj  stieni,  a  ime  mu  je 
Tehen  ili  Tewen,  koj  je  s  varoSicom  smjeSten'  kraj  vode  Morave 
fMarJc),  utjefiude  u  Dunav  i  dielece  Austriju  od  Ugarske.  PoSto  su 
11  milja  od  Be6a  prevalili,  prispjeli  su  u  Pozun  (Pressburg),  Tu 
na  kratko  opisuje  dvorac  nadbiskupa  ostrogonskoga,  gdje  je  po- 
slanstvo od  tadanjega  nadbiskupa  Stjepana  bilo  sjajno  pogoSdeno; 
kad  se  poslaniku  nazdravljalo,  sve  je  druztvo  vikalo  „vivat" ;  zatim 
sponiinje  dvor  kraljevski,  i  opisuje  magjarski  pies,  koj  je  vrlo 
slidan  danaSnjemu  „darda5u".  —  12.  krenuvSi  dalje,  plovili  su  uz 
silnie  luke  i  prispjeli  su  poslije  G  m.  u  varoSicu  Bodack;  s  daleka, 

*  Periodic^esko  Spisanije  na  b'Blg.  knjii,  dr.  rB  SrjedecB,  knj.  VI, 
17—44;  VII,  96—127. 

*  Gerlaoh  navodi  jmenice  sve  otmenije  osobe,  koje  su  kod  ovoga 
poslanstva  sudjelovale.  Tageb.  p.  5. 

^  ;,Folgct  nun  die  R^yss-Beschreibung  an  sich  selbsten,  aiis  Herrn 
I>(octor)  damals  nooh  M(agister)  Stophan  Gerlacb's  Handscliriften  zu- 
sammengetragen^.   Tagebuch    p.  4 — 15. 

*  0  tih  mjestih  gl.  Rad  jugoslavenske  akademlje,  knj.  C.  87,  88, 
91;  OXn,  165,   167  i.  168. 


Digitized  by 


Google 


10  p.  MATK0VI<5, 

malu  milju,  vidjeli  su  s  desna  grad  i  tvrdju  Gjur  (B(ibJ ;  8  m.  od 
Pozuna;  a  2  milje  joS  nize  gora  je  sv.  Martina,  (St,  Martinsberg), 
dize  se  visoko  i  rtajsto,  na  njoj  je  licpa  crkva  i  fratarski  samosiaa, 
koji,  kad  im  Turci  preblizu  dodju,  bace  fratarsko  odjelo  i  hvataju 
se  oruzja;  na  ve6e  prispjeli  su  u  selo  Boitz,  Ploved  cielu  no6, 
osvanuli  su  u  Komoranu  (Komarra).  Ugarska  strata  Komoranska 
doSla  jim  je  ladjom  na  susret;  ovakove  ladje  od  straze  zovu  „na- 
sadisse"  (sajke),  a  strazare  ill  brodare  „nassare"  (sajkaSe);  u  Ko- 
moranu ima  jih  21,  drugdje  po  25,  30  i  35;  svaki  dajkag  oruzan 
je  sabljoin,  dugim  kopljem  i  pudkom,  svaki  ima  po  jedno  veslo,  a 
kada  svi  zajedno  veslaju,  plovi  se  vrlo  hitro;  na  svakoj  su  ladji 
tri  prilidna  topa.  Dne  13.  u  Komoranu  dodeka  jih  narod  i  zapo- 
viednik  tvrdje  Ktthlmann  (Kielmann).  Putopisac  razgledao  je  tvr- 
djavu,  koja  mu  je  sagradjena  od  opeka,  a  na  uglovih  od  (Jetvorasta 
kamena;  bedemi  su  tako  diroki,  da  se  dvoja  kola,  jedna  pored 
drugih,  mogu  udobno  uklanjati.  Na  zidinah  su  namjeSteni  veliki 
topovi,  koji  malo  ne  svi  nose  napis  Ferdinandov.  Ovu  tvrdjavu 
zatvaraju  dvie  vode,  a  smjedtena  je  ondje,  gdje  Wcy  utjede  u 
Dunav..  (Smjer  njihova  toka  ozna^en  je  imeni  rieka).  Onkraj  ovih 
rieka  jur  je  Turska,  a  Turci  pladkaju  i  preko  ovih  rieka,  daleko 
gore  preko  Komorana.  S  vrha  zidina  vidi  se  s  desna  od  Dunava 
Gestesch,  bieli  turski  gradid,  a  do  njega  je  naS  gradid,  po  imenu 
Dotis.  U  Komoranu  ima  njeSto  Srba  (Razen  oder  Raitzen),  koji 
usvojise  sv.  Pavla  poslanice,  imaju  svoju  crkvu  i  groblje  izvan 
grada,  a  grobovi  su  jim  duboki  i  visoki.  Tu  je  vidio  grob  Kalo&ev, 
koj  je  Tur^ina  pred  Bee  vodio,  na  grobu  mu  je  drven  kriz  s  crnom 
zastavom,  ali  imena  nije  mogao  pro^itati.  Tvrdjava  je  dobro  ob- 
skrbljena  svakojakim  oruzjem  i  zairom,  nalidi  gradidu,  u  kojem 
stanuje  300  vedinom  ozenjenih  vojnika;  crkvica  je  drvena.  U6e- 
stvovav  joS  kod  svadbe,  kojom  prilikom  spominje  diple  (Sack- 
pfeiffe),  kao  obljubljeno  glasbilo,  pod  kojim  i  gospoda  plefiu.  — 
Dne  16.  krenuvSi  od  Komorana  sa  5  svojih  brodova  i  s  21  Sajkom, 
isli  su  Turkom  na  susret  i  pristali  s  lieva,  kod  starinskoga  grada 
Pannonia  (sic!),  koji  je  Atila  razorio,  gdje  se  jofi  vidi  razvaljeno 
kamenje  od  mosta,  koj  je  preko  Dunava  vodio.  Prispjelo  je  5 
turskih  brodova;  Turci  poklonivSi  se  poslaniku,  preuzeli  su  po- 
slanstvo  u  zaStitu,  poslanikove  brodove  za  svoje  privezali  i  dalje 
odplovili.  Na  svakom  turskom  brodu  bilo  je  do  30  brodara,  koji 
su  divljom  vikom  veslali,  a  bili  su  do  pojasa  posve  goli.  Po  milje 
nize  Komorana  vidi  se  Dotis  uprav  s  lieva  (sic!),  malo   ne  u  rav- 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAM8K0K  POLUOTOKU  XVI.  VMIKA. 


11 


nini.  Pred  we6c  dospjeli  su  u  Oslrogon  (Gran),  koj  grad  ima  liepu 
tvrdjicu  na  bnlu  pokraj  Dunava.  Ugarska  je  u  obde  liepa  ubava 
pokrajina,  ima  brezuljaka  i  ravnica.  Od  Beda  do  Komorana  ima 
23,  a  odavle  du  Ostrogona  5  milja.  —  17.  su  posjetili  bcga  ili  za- 
povjednika,  predali  mu  carevo  pismo,  300  talira,  liepu  uru  i  tri 
|K)zla<5ene  posude.  Pcjslanik  je  s  begom  razpravljao  i  molio  ga,  da 
kad  se  mir  obnovi,  da  bi  prestalo  pljadkanje  i  robljenje  na  medjah ; 
jer  su  mnogi  Ijudi  nepravedno  zan)bljeni.  Beg  pako  nije  na  stvar 
(xlgovarao,  nego  ob  onom,  5t()  su  Ugri  na  medjadnjih  6ardacih  po- 
cinili.  Razgledali  su  tvrdjicu  s  gradom,  koj  je  prije  30  godina 
osvojen,  morao  je  bid  tvrd  i  krasan;  tu  je  njekad  nadbiskup  sto- 
lovai),  a  jo8  8(5  vidi  prama  Dunavu  njegova  dvorana  a  liepimi  sli- 
kami,  kojim  su  lica  prokopana;  pokraj  ove  druga  je  dvorana 
s  pozlacenom  galerijom,  gdje  su  naslikani  ugarski  kraljevi,  kojim 
su  takodjer  lica  prokopana.  Odavle  vodi  hodnik  k  Dunavu.  Naj- 
znamenitije  sto  je  tu  za  vidjeti,  jest  u  crkvi  visoka  kapela,  sagra- 
<ljena  ml  crvena,  prozrac^na  lastena  mramora;  divna  gradjevina! 
Tvnljica  ima  malo  tojK)va  i  vojnika,  a  pod  tvrdjicom  je  stroj,  koj 
tjera  vodu  gore  u  tvrdjicu.  —  Poslije  jediie  milje  puta  prispjeli  su 
u  varoSicu  Marusch  ili  Maros^,  s  lieva  od  Dunava,  posve  je  ari- 
janska.  Zupnik  se  izdavao  za  Luterana,  uapokon  se  priznao  Ari- 
jancem.  Presli  su  preko  Dunava,  da  vide  gradid  Vkegrad  ili  Blin- 
denhurg  (sic!),  koj  se  dize  na  pecini,  a  izpod  toga  je  jaka  debcla 
kula,  koju  je,  kao  Sto  se  prida,  razstreljao  Ferdinand,  i  tu  da  je 
stanovao  Valentinus  LUeratus  Tricesimat&r  (?);  zatim  su  poSli  u 
gradic,  gdje  se  Cuvala  ugarska  kruna,  tu  nisu  niSta  osobita  vidjeli, 
nego  jamu,  odkuda  se  lome  grude  soli,  koja  je  kao  kristal  svietia*. 
U  gradidu  imaju  samo  tri  topa  i  vrlo  malo  Turaka.  Kad  su  se  s  vi- 
sine  spustili  u  ravninu,  vidjeli  su  dole  velike,  prostrane  razvaline, 
sto  bija^^  dvor  kr.  Matije,  a  imao  je  366  soba.  Orad  Vicegrad  je 
razoren,  a  preostale  su  velike  razvaline,  na  ubavoj  dunavskoj  rav- 
nini.  —  Dne  18.  prispjeli  su  u  Budim  (Ofen),  na  susret  jim  dodje 
17  sajka,  svaka  s  30  za^tavica,  a  primi^  jih  pucnjavom  iz  to[K)va. 
TJ  Budimu  pristali  su  kod  dvora  paAina,  a  sliedecega  dana  imali  su 
audienciju,  koju  potanje  opisuje.  Poslanik  je  paSu  molio,  da  bi  za 
mira  prestala  turska  robljenja  na  granicidi ;  na  to  mu  pasa  odvratii 
da  sve  to  biva  bez  njegova  znanja  i  privole;  glede  Ijudi,  koji  su 
na  silu  cxlvedeni,  odgovori,  da  su  vecinom  poklani,    a  ostali  da  hu 


^  Maros  ili  MaroSka  gl.  Had  knj.  CXII,   205. 
»  O  soli  u  ViSegracUi,  gl.  Rad,  knj.  CXII,  205. 


Digitized  by 


Google 


12  p.  MATKOVI<5, 

povraceni.  Razpravljalo  se  i  o  drugih  sgodah  na  granicali,   jer  od 
g.  1569.  do   onda,    dakle  u  4  godine,    odvedeno  je   viSe  od  3000 
Ijudi,  vojnika  i  odlidnijih  preko  600,  koji  su  pored  svega  mira  |K)- 
klani,  innoga  sela  popaljcna  i  nebrojena  stoka  odvedena.  PoSto  je 
poslanik  predao  paSi  dvie  ure,  srebme  liekamidke  kutije,  3000  car. 
talira,  molio  je  za  njeke  suJnjeve,  ali  bez  uspjeha.  —  Poslije  ru^ka 
idli  su  preko  mosta  na  ladjah,  koj  je  700  koraka  dug,  preko  Du- 
nava  u  PeStu  (Past),   i  razabrali,   da  je  njegda  morala  biti  velika 
trgova6ka  varoS^  jer  ima  mnogo  tamnih  neprijatnih  du6ana,  ali  ima 
i  znakova,   da  je  tu  bilo  njegda  liepih  kamenih   sgrada  s  velikimi 
prozori,  pregradjenimi  s  redetkami,   a  Turci  su  jih  ilovadom  naba- 
cali.    Tu  dakle  neima  niSta  viSe  za  vidjeti,   do  dvie   turske  moSeje 
s  liepim   predvorjem,   Sto   na   tanje  opisuje,    a  gradjene  i  uredjene 
8U  kao  i  druge.  PovrativSi  se  u  Budim,  razgledali  su  4  turske  mo- 
Seje,   u  kojih   neima    nifita  osobita.    Razgledali   su   takodjer  jednu 
krddansku  crkvu,    uz  koju  bijaSe  latinska  gkola;    razgledali  su  joS 
liepo  kameno  kupalidte,  iz  stiei^a  tede  mu  topla  voda,  po  sredini  je 
liepa  kamena  kupelj,  u  koju  vode  stube,  a  topla  voda  je  do  vrata 
duboka.  Osim  crkava  neima  u  gradu  niSta  za  vidjeti  •,   zaliti  je,  do- 
daje,  Sto  je  ovaj  liepi  grad  postao  stajom,  samo  se  joS  zidovi  vide, 
a  najljepSi  dudani,  od  kamena  i  ^eljeza,  nabacani  su  blatom.  Morao 
je  to  biti,  opa^a,  vrlo  krasan  grad ;  jerbo  jog  tu  stanuju  vrlo  mnogi 
Zidovi  i  Turci,   a  dobrih   KrS<Sana   ima  malo.    Turci,   kao   Sto   tu, 
tako  u  Ostrogonu  i  PeSti,  niti  Sta  grade  niti  popravljaju ;  najkrasnije 
dvorce  (Ostrogon,  ViSegrad  i  Budim)  zapuStaju  da  se  ruSe,  jer  ne- 
traze  uresa  u  sgradah,   od  kojih  je   ipak   dvie  kamene  u  Budimu 
vidio:  jednu  na  trgu  s  napisom:  Nemo  confidcU  nimium  secundis; 
a  drugu  iza  njeke  crkve   s  napisom:  yfSic  transit  gloria  mundi^,  — 
Razgledali  su  takodjer  budimski   dvor,   ogromna   sgrada   s  liepimi 
hodnici.    U  nutri  je   hodnik  od   liepa   crvena  mramora  s  visokimi 
stupovi  i  dvima  prostranima  dvoranama  s  galerijami,  nad  vrati  jedne 
dvorane   6ita  se:  ^Ma^nanimw/n  Principem  victoria  sequitur^,    U 
galeriji   druge   dvorane  ponamjeStene   su  same   zlatne   zmije,    koje 
drze  rep  u  gubici.  Po  strani  je  opet  liepa  dvorana,  a  nad  vrati  je 
napis:  „Wladislavi  regis  hoc  est   magnificum  (umjesto   munificum) 
ojpus".    Tu  su  kipovi  ugarskih   kraljeva  liepo   izrezani,    ali  su  jim 
lica  razbitji.    U  istoj  dvorani  je  takodjer  liepa   knjiinica  s  12  ne- 
beskih  znakova  i  s  nadpisom:   cum  rex  Matthias  suscepit  sceptra 
Bohemae  geritis,   erat   talis   (umjesto   simiUs)  hicida  forma  coeli, 
Takovih  liepih  dvorana  ima  viSe,   ali  svih  nisu  vidjeli,    Napokon 


Digitized  by 


Google 


PUTOVAHJA  PO  BALKAN8K0H  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  13 

jadikuje   putopisac,   Sto  je   ovo   veli6anstveno   djelo,   grad   i  dvor, 
barbarskom  surovoSdu  turskom  nagrdjeno  i  satrto. 

„Dne  23.  lipnja  krenuSe  od  Budima,  paSa  dade  poslanstvu  pratnju 
od  30  osoba  (Sinanbega,  2  dauSa,  3  janidara  i  dr.),  a  pratila  jih 
je  sve  do  Carigrada.  Istoga  dana  prispjeli  su  u  Raitzen  march, 
veliku  dugu  varoSicu  •,  velika  ugarska  gospoda  vedinom  su  kalvini, 
ostali  Srbi  (Raitzen),  koji  imaju  liepu  zivopisanu  crkvu,  grdke  su 
vjere,  ali  sluzbu  bozju  obavljaju  na  papinski  nac^in.  U  varofiici  ima 
velik  trg  i  dr^e  se  veliki  vafiari,  koje  pohadjaju  bedki  trgovci,  koji 
fialju  svoju  djecu  amo,  da  naude  magjarski.  —  Dne  24.  plovili  su 
uz  liepe  luke,  koje  su  s  obje  strane  Dunava,  i  prispjeli  su  u 
Papis,  ugarsko  selo  i  gradid,  5  milja  kopnom  od  potonje  varoSice. 
—  25.  plovili  su  opet  kroz  liepe  luke,  pune  jabuka  i  kruSaka,  te 
su  doSli  u  Tolnu,  liepu  varoSicu  s  desna  od  Dunava,  5  milja  da- 
leko.  Ovi  Ijudi,  kao  i  drugih  njekojih  sela  i  varofiica  nize  Budima, 
vjerni  su  naSemu  caru,  kojemu,  premda  su  Turfiinu  podlofni,  jofi 
uviek  pladaju  danak  Vjere  su  vedinom  kalvinske,  ima  i  Arijanaea. 
neimaju  u^na  propovjednika,  malo  znaju  latinski,  a  poma^u  se 
magjarskim  jezikom.  Medju  njimi  ima  i  Srba  (Raitzen),  o  kojih 
je  jur  gore  govorio :  opak,  kradljiv  i  izdajnidki  narod,  razprostranjen 
malo  ne  do  Bugarske,  govori  hrvatski,  priznaje  poslanice  Pavlove, 
a  vjere  je  iste,  kao  i  Grei.  Srbi  odaju  mnoge  KrSdane ;  jer  po- 
znaju  puteve,  koji  vode  u  krddanske  krajeve,  i  pomazu  Turkojn 
odvesti  stoku  i  narod.  Zitelji  Tolne  su  Kalvini,  priznavaju  oba  cara, 
dobro(Judni  su  i  vjerni.  —  Dne  26.  krenuvSi  dalje,,  plovljahu  pokraj 
liepih  luka;  medju  Tolnom  (Dolna)  i  Bajom  iU  Weysa,  gradidem 
na  lievo,  driao  je  G.  propovied ;  objedovali  su  kod  neznana  sela 
na  lievo,  onda  su  proSli  uz  tri  puste  crkve,  koje  su  zajedno  sa 
selom  i  pustim  gradidem,  po  imenu  Weresmord,  s  desna  pustili. 
Zatim  su  dosli  u  varoSicu  Wahitch,  odkuda  se  poslanik  s  puto- 
piscem  odvezao  p6  dobre  milje  daleko  na  polje,  gdje  je  kr.  Ljudevit 
s  35.000  vojske  boj  bio  s  Turdinom,  koj  je  imao  300.000,  i  gdje 
je  kralj  porazen  poginuo.  Ovo  je  mjesto  (onda  bilo)  koje  pusto, 
koje  uradjeno,  a  vide  se  joS  jame,  gdje  su  stajali  topovi  i  gdje  su 
zakopani  mrtvi.  Vidjeli  su  joS  mjesto,  gdje  je  kr.  Ljudevit  pdslije 
boja  na  biegu  s  konjem  u  modvarinu  ugreznuo  i  Mavid  se.  To 
jim  je  sve  pokazao  njeki  stari  Ugrin,  koj  jih  je  vodio  i  koj  je  u 
istom  ratu  vojevao.  Tu,  opaza  putopisac,  da  preataje  Uga^ka,  a 
odpoiimlje  Gornja  Mizija,  Bosha  i  Srbija  (!)!  —  Dne  27.  plovqd 
od  Wahitscha  dalje,   spazili  su   s  desna   od  Dunava  na   brdu   sta- 


Digitized  by 


Google 


14  p.  MATKOV16 


rinske  zidine  njekoga  gradida,  a  malo  dalje  razvaline  njeke  crkve, 
pa  su  prispjeli  na  uSde  Drave  (Drav),  koja  dolazi  iz  Stajerske; 
malo  nize  je  ubava  gora,  a  nodevali  su  nize  Erduta  fErdeydi),  koj 
je  ubav  gradid  s  varoSicom,  na  visokom  brdu,  odkuda  se  na  10 
milja  daleko  i  Siroko  vidi,  a  naokolo  svc  je  Hepo  i  rodno.  —  28. 
prispjeli  su  u  Volkovar  (Vukovar),  ima  liep  gradid  na  brdu  i  ve- 
liku  varofiicu  s  desna  na  Dunavu.  Otiavar,  srpski  Otin  (Sotin), 
bieli  gradid  na  Dunavu.  Nize  je  ubava  varoSica,  koja  se  srpski 
zove  Oilak  (Ilok);  na  Dunavu  dii^u  joj  se  zidine,  koje  su  zapre- 
male  dvorac  sa  zviernjakom,  koj  je  dopirao  do  gradskih  a^idina. 
Nize  Iloka  je  Zerewik  (Oerevid),  pust  gradid*.  Od  vise  Iloka,  pa 
do  Biograda  (!),  protege  se  ubava  gora  (FruSka),  puna  vino^ada 
i  polja.  Nodevali  su  u  Petrovaradinu  (Peterwaradin),  tvrdja  na 
brdu,  odkuda  se  sa  kula  na  daleko  vidi.  Tu  je  Turdin  izgubio 
80.000  vojnika,  pa  grad  nije  mogao  silom,  nego  gladi  osvojiti. 
Malo  ima  topova :  dva  nose  napis  Vladisjava,  a  jedan  Ivana  Orsaga 
(Orzogs),  negdaSnjega  biskupa  sriemskof  a.  Tu  neima  §ta  za  vidjeti, 
nego  kukavne  kolibe,  kao  u  Komoranu,  u  kojih  vojnici  stanuju. 
U  kuli,  koja  nalidi  turskoj  moSeji,  nagomilane  su  mnoge  koinate 
vrede  s  brasnom.  —  Dne  29.  lipnja  prispjeli  su  jutrom  u  Karlovce 
(Ka/rloitzi  ili  Ka/ron),  liepa  varosica  nedaleko  Petrovaradina;  o  podne 
stigoSe  u  varoSicu  Slankamen  (Schlamikanik  odnosno  Slamikamen), 
na  lievoj  joj  je  strani  na  brdu  liep  gradid,  po  imenu  TUal  (l^telj), 
a  nize  njega  tede  Tisa  u  Dunav.  Na  nod  stigoSe  u  Zemun  (Zim 
odnosno  Sendin).  Razgledali  su  varo§icu  (Slankamen),  koja  je  tako 
razdieljena,  kao  da  bi  bile  dvie  varo§ice :  jedna  zajedno  s  gradidem 
dize  se  na  brdu,  i  ogradjena  je  zidom,  a  u  njoj  neima  niSta  pri- 
jatna  do  vrtova;  u  drugoj  pako  pod  brdom  stanuju  Srbi.  Razgle- 
dali su  takodjer  njihovu  crkvu,  u  nutri  vidjeli  su  kalugjerice  i  po- 
pove  u  crnom  odjelu,  blagosivljajud  liljebove  (prosfor),  koje  su 
poslije  pred  crkvom  poslaniku  prikazali.  Crkva  je  zivopisana  sli- 
kami  novoga  zavjeta,  ukradena  kumiri  (kipovi)  kao  u  Pkpista,  a 
kuba  na  crkvi  ga  sjedala   na  turske   mo5eje*.  —  U  Turskoj    ima, 

*  0  Erdutu,  Vukovaru,  Solinu,  Iloku  i  Cerevjcu  gl.  Rad,  CXII,  208, 
209,  212  1  213. 

*  Mjesta  kojimi  su  29.  patovali,  tako  je  6r.  nejasno  r&zredio  i 
pobrkaOy  da  bi  se  lasno  uzeti  moglo,  da  se  opis  one  varosice  odnosi 
na  Zeman.  Ovo  potvrdjuje  jos  i  dalja  biljeika  kod  Biograda,  gdjo 
veil,  da  u  Zemunu  ima  kaludjerica.  Nu  biije2ka  na  ruba  (p.  15)  ja- 
snije  stvar  prikazuje,  gdje  se  veli,  da  sn  29.  jutrom   prispjeli  u  Kar- 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  15 

nastavlja,  saino  praznih  gostionica,  u  kojih  se  nedobije  ni  hrane, 
ni  pida,  ni  postelje,  a  ove  tamne  konjuSnice  zovu  se  Karapazaryen 
(karavanseraji).  —  Dne  30.  lipnja  prispjeli  su  oko  9.  ure  u  Biograd 
(Griechisch  Weissenburg),  Kod  ovoga  grada  utje6e  Sava  (SauJ, 
koja  dolazi  iz  Kranjske  (Krahn  ili  Krain),  u  Danav". 

Budu6  da  je  poslanik  bio  obolio,  bavilo  se  poslanstvo  u  Biogradu 
punih  sedam  dana,  a  nad  putopisac  imao  je  dosta  vremena  i  pri- 
lika,  da  na  tanje  spozna  Biograd,  o  kojem  ovo  biljezi:  „Biograd 
je  glede  ku6a  i  vrtova  liepdi  od  Budima ;  jer  je  turski  car  dao  sa- 
graditi  liepe  kamene  sgrade  i  ulice  potaracati;  najljepSe  da<^ne 
imaju  Dubrovfiani  (Raguser)  iz  Dalmacije.  Stanovnici  su  Turci, 
Zidovi,  Srbi  i  Dubrovfiani;  potonji  kao  Papiste  imaju  fratra  za 
svoga  svedenika.  Od  Srpske  varoSice  (Racz  kevi)  pa  do  simo,  imaju 
Turei  i  Srbi  po  svih  varoSih  i  varoSicah  svoje  kalugjere,  kalu- 
gjerice  i  popove;  tako  imaju  u  Iloku  kaiugjerski  manastir,  a  u 
Zemunu  (Zindin)  kalugjerice  i  popove.  Kad  je  poslanstvo  u  Biograd 
prispjelo,  vidjeli  su  na  Dunavu  60  prilidno  velikih  ladja,  pripravnih 
da  voze  hranu  za  rat  protiva  naSega  cara;  jer  se  mislilo,  da  de 
suskratiti  danak,  §to  bi  biio  povodom  ratu.  Na  vede  dobilo  je  po- 
sianBtVo  viest  od  bega  (paSe),  da  je  odredio  druge  ladje  za  put  do 
Nikopolja,  jer  da  su  poslanikove  odved  velike,  nego  da  bi  mogle 
kroz  dunavske  sutjeske  prodi.  Malo  zatim  nam  opet  porudi,  da 
moramo  kopnom  dalje  putovati,  jer  da  dosele  nije  bilo  u  obidaju 
vodom  onamo  putovati,  premda  je  to  budimski  paSa  poslaniku  bio 
obrekao,  a  ovdjeSnji  beg  kod  dosaSda  bio  isto  opetovao.  —  Izvan 
i  unutar  grada  ima  uz  kude  liepih  ubavih  vrtova,  njekoliko  liepih 
kamenih  karavanseraja  (Gewerbhftuser),  od  kojih  su  osobita  detiri, 
od  opeka  i  kamena  po  istom  slogu  detvorasto  sagradjena  i  olovom 
pokrivena,  a  u  sredini  je  liepo  taracano  dvorifite.  Ove  su  kude  na 
dva  kata,  reda  se  sobica  do  sobice,  a  svaka  ima  svoj  komin.  Naj- 
ve<5a  od  ovih  sgrada  (Mehmed  page)  nije  daleko  od  dubrovadkih 
dudana  i  biti  6e  skoro  gotova;  ima  Hep  dug  bezestan,  a  s  obje 
strane  su  dudani  za  svakojake  trgovine.   Ima  dugu  i  Siroku  ulicu, 

lovce,  a  na  noc  u  Zemuii;  dakle  oko  podne  u  Slankameu.  Poznavajuc 
Zemun  i  Slankamen,  iimah  se  razabira,  da  onaj  opis  bez  snmnje  Bi)ada 
na  SbrnkamoD,  kao  dto  je  to  i  akademik  J.  Ruvarad  u  svojoj  razpravi 
(Stari  Slankamen,  Zemun  1892.,  p.  36  i  37)  izvrsno  shvatio  i  kako 
va\ja  prikazao.  Jer  6.  o  Zemunu  na  povratku  navodi,  da  je  neziiatno 
srpsko  seoce,  imajuce  na  pd  pokrivenu  crkvicu.  U  ostalom,  ovakove 
pomatnje  nisu  kod  tadanjih  putopisaca  riedke,  da  opise  mjesta  zamje- 
njiyu,  ili  krivo  podmecu. 


Digitized  by 


Google 


16  p.  11ATKOV16, 

u  kojoj  ima  svakojakih  zanatlija:  kroja^,  postolara,  nozara,  suk- 
nara  itd.  Biograd  svojimi  mnogimi  novimi  kamenimi  kuiSami,  koje 
su  gradili  zasuznjeni  krddani,  osobito  Talijani  (Welschen),  kojih 
ovdje  ima  nrnogo,  i  svojimi  vrtovi  nadma&uje  Budim,  koji  je  prije 
toga  svojimi  velidanstvenimi  sgradami  Biograd  daleko  nadkriljivao. 
Osim  ovih  njekoliko  kamenih  kuda  biogradskih  ostale  su  kukavnc 
kolibe,  na  jedan  kat  od  dasaka  sbite  i  Simljom  pokrite.  Svih 
skupa  10  crkava  i  kupali^ta,  konjusnice,  i  gore  pomenuta  4  kara- 
vanseraja,  pa  sgrada,  gto  gradi  beg  (pada)  na  kraju  grada  za  sta- 
novanje,  to  su  najznatnije  gradjevine,  koje  s  daleka  daju  gradu 
velik  ugled.  K  tomu  osobito  pomaze  jo§  i  gradid  ili  tvrdja  ^a 
pet  visokih  vrlib  kula,  pokrivenih  olovom  i  limom.  Uz  to  je  sam 
grad  smjedden  djelomice  na  brezuljku,  a  djelomice  po  ravnini.  U 
gradidu  do  pomenutih  kula  nije  nidta  ospbita  za  vidjeti;  sastoji  od 
dva  diela,  oba  su  platnom  ogradjena,  a  na  kraju  imaju  vojnici, 
prost  smet  (levis  armaturae),  svoje  drvene  kolibe.  Odavle  vodi 
drveni  most.  U  nutradi\jem  dielu  gradida  pohranjena  je  vojna  oprema : 
pudke,  kopja,  lanci,  prah  i  dr.  Sto  se  a  nadim  oru^jem  neda  pore- 
diti.  Sve  turske.  tvrdjc,  koje  je  dosele  vidio  (Ostrogon,  ViSegrad, 
Budim,  Petrovaradin  i  Biograd)  ne  mogu  se  s  Komoranom  pore- 
diti.  Ima  tu  (u  Biogradu  kao  i  u  Budimu)  mnogo  topova,  ali  su 
gotovo  svi  na  gomili  iskvareni,  a  malo  jih  ima  na  kotadih.  Jos 
ima  u  nutra^josti  gradida  njekoliko  starinskih  oklopa,  kaciga  i  dr., 
fito  je  poslije  boja  s  kr.  Ljudevitom  medju  Budimom  i  Biogradom, 
amo  doneSeno". 

Evo  opisa  putopiSdeva  puta  Dunavom  od  Be6a  do  Biograda ; 
odkuda  se  jur  razabira,  da  je  ovaj  opis  u  istinu  ono,  dto  mu  najslov 
izride,  naime  putnidki  dnevnik,  kojemu  manjka  geografijsko  obi- 
Ijezje  putopisa.  Budud  se  Gerlach  odlikovao  od  svojih  predhodnika 
i  putopisaca  po  Turskoj  temeljitom  humanistidno-znanatvenom  obra- 
zovanoSdu,  koja  bjeSe  na  povrSju  onoga  doba:  trebati  de  prema 
tomu  omjeriti  i  ovaj  njegov  putopis.  Ako  ga  pako  poredimo  s  pu- 
topisom  prvoga  Ungnadova  putovanja  od  neznana  pisca,  razabrati 
demo,  da  je  Gerlachov  opis  toga  puta  znatno  kradi,  topografijom 
znatno  oskudniji,  a  glede  geografijskih  biljezaka  obdenitiji.  JpS  se  to 
od  ovoga  diela  G.  putopisa  razabira,  da  je  putopisac  prema  svojoj 
obrazovanosti  udena  teologa,  s  osobitom  pa^njom  pratio  vjefske 
prilike  proputovanih  zemalja  i  naroda,  izticud  svagdje,  gdjcgod  mu 
se  prilika  pruzila,  arkve,  nesamo  krSdanake,  nego  i  bogomolje^  mu- 
hamedovske,  te  jih  na  tanje  opisuje ;  svrada,  pa,znju  ospbito  :oa  crkve 


Digitized  by 


Google 


PlITOVANJA  I»0  BALKAN8KOM  POLrOTOKU  XVI.  VIEKA.  17 

pristaSa  grcko-iztodne  vjere,  kao  i  na  moSeje,  pofito  mu  je  oboje 
bilo  posve  njesta  nova :  opiauje  njihovu  nutraSnjost,  slike,  knjige, 
obrede  i  dr. ;  svrada  takodjer  paznju  na  svedenstvo  pomenutih  vjera 
i  njihovu  obrazovanost,  pa  na  narod  i  njcgov  vjerski  uzgoj.  Obifiajc 
i  navade  turske  podamsi  od  medje  —  od  Ostrogona  —  takodjer 
na  tanko  opisuje,  jer  mu  je  i  to  bilo  posve  novo.  Odatle  se  ujedno 
razabira,  da  niti  je  starijih  carigradskih  putopisa,  niti  tadanje  lite- 
rature o  Turskoj  poznavao,  a  premda  bogoslovac  nije  ipak  po- 
znavao  hodoctistnidkili  putopisa  u  sv.  zemlju,  ili  drugih  slidnih  djela, 
u  kojih  se  jur  moslemski  obicaji  i  navade^  opisuju.  —  Poredimo  li 
pako  Gerlachov  opis  puta  u  Carigrad  s  opisom  istoga  puta  na  po- 
vratku  u  domovinu,  razabrati  demo,  da  se  ova  dva  opisa  sadr^inom 
i  formom  znatno  medju  sobom  razlikuju:  u  prvom  dielu,  na  ime 
u  opisu  puta  u  Carigrad,  prikazuje  se  putopisac  kao  posve  nciskusan 
i  neokretan  putnik,  odved  bojazljiv  i  nespretan,  neznajud  pravo, 
sto  i  kako  bi  biljezio.  Tu  vidimo,  da  putopiSfiev  gex)grafiJ8ki  obzor 
bijase  vrlo  ograniden,  stegnut  na  Tubingen  i  na  njegovu  okolinu; 
u  drugom  pako  dielu,  —  u  opisu  svoga  puta  od  Carigrada  u  do- 
mo  vinu  —  prikazuje  se  putopisac  u  posve  drugom  svjetlu:  tu  ga 
vidimo,  prem  da  je  ostao  vjeran  glavnomu  predmetu  svojih  put- 
nifikih  motrenja,  crkvenim  i  vjerskim  prilikam,  kao  zrelija  i  isku- 
snijega  putnika,  koj  je  na  samom  izvoru  imao  obilne  prilike,  temeljito 
spoznati  stanje  naroda,  zivudih  pod  jarmom  turskim;  a  prema 
tomu  su  i  njegove  putnidke  biljeike,  premda  vrlo  jednostrane,  nu 
ipak  znatno  jedrije  i  izdasnije,  nego  Sto  na  putu  u  Carigrad. 

Gerlachov  dakle  opis  puta  Dunavom  od  Beda  do  Biograda,  prema 
putopisu  prvoga  Ungnadova  putovanja,  znatno  je  obdenitiji;  jer 
vrlo  malo  ima  o  tom  dielu  puta  u  G.  biljezaka,  koje  bi  popunja- 
vale  predhodnike,  odnosno  neznana  putopisca.  Jo5  se  to  opa^a,  da 
u  istom  dielu  ima  mjestimice,  takovih  alidnosti  s  pomenutim  ne- 
znanim  putopiscem,  (Panonia  odnosno  Bononia,  Gran,  Vicegi-ad,  Pcsta, 
Hock,  Petrovaradin  i  dr.),  s  kojih  bi  se  dalo  izvoditi,  da  je  ili  G. 
ili  izdavatelj  njegovih  dnevnika  poznavao  Stampani  (1582.)  putopis 
prvoga  Ungnadova  putovanja;  a  nije  nemogude,  da  je  putopisac 
ovoga  putovanja  sudjelovao  i  kod  drugoga  puta,  te  tim  imao  G. 
priliku,  ako  nc  zagledati  u  putopisne  biljezke  neznana  putopisca, 
bar  od  nj(iga  ili  od  poslanika  dobivati  potrebite  upute.  —  U  topo- 
grafijskom  pogledu  navodi  G.  od  Bec^a  do  Budima  u  svem  pet 
mjesta,  kojih  neima  u  neznana  puto[)iac4i,  na  ime  Tehcn  ili  Tewen 
(Theben,  Deveny,  Djevin),  poznato  mjesto  na  u36u  Morave,  gdje 
R.  J.  A.  cxvi.  i^ 

Digitized  by  VjOOQiC 


18  p.  matkovi(!j, 

se  jo§  dizu  na  strmoj  pedini  razvaline  staroga  grada.  Selo  BodcLck 
danaSnji  Nagy  Bodak  u  iupaniji  pozunskoj,  na  lievoj  obali  Du- 
nava;  a  selo  Boitz  danaSnji  Nagy  Baics,  u  gjurskoj  zupaniji,  na 
desnoj  obali  Dunava,  na  otoku  Calokezu.  Opis  zidova  komoranskih 
njeSto  je  u  G.  izdafiniji.  Dalje  navodi  dva  gradida,  koji  se  s  daleka 
na  desno  vide:  jedan  mu  je  turski,  po  imenu  Gestesch,  to  je  da- 
nadnji  Gesztes  u  zupaniji  komoranskoj,  a  drugi  Dotis  danadnja  je 
Tata  ili  Totis  u  istoj  zupaniji,  nalidi  varosi,  blizu  jezera,  koje  ima 
svoje  izvore  u  Bakonjskoj  Sumi,  a  do  nje  je  TovaroS,  oba  su  gra- 
dida  malo  ne  dvie  milje  od  Danava  udaljena*.  I  Gcrl.  spominjc 
blizu  Komorana  staro-rimski  grad  Bononiu,  Sto  je  izopa<l^io  u  Pii- 
noniu  (sic!),  koju  osim  njega  i  neznana  putopisca  nijedan  stariji 
putnik  nespominje;  a  o  toj  Bononiji  razpravljasmo  jur  u  putopisu 
prvoga  Ungnadova  putovanja*.  I  po  G.  opisu,  koj  se  s  neznanim 
putopiscem  savrseno  slaze,  bile  bi  one  razvaline  starinskoga  mosta 
kod  Vdr  Folde  (Lipszkijeve  karte),  kod  Komorana  na  lievoj  obali 
Dunava.  —  Na  daljem  putu  preko  ugodnih  mu  priedjela  opisuje 
turske  dunavske  ladje  strai^arice  (nasade  ili  ?ajke)  i  njihovu  oru- 
zanu  mornaricu,  jer  se  S  njom  prvi  put  sastao,  Sto  su  predhodnici 
obifino  mimoiSli  ili  na  kratko  spomenuli.  U  Ostrogonu  (GranK 
prvom  turskom  gradu  u  Ugarskoj,  opisuje  na  Sire  negdaunji  nad- 
biskupski  grad  i  kapelu  Tome  Bakada,  koju  i  neznani  putopisac 
spominje'.  Vicegrad  (ViSegrad),  koji  zovc  njemadki  Blindenburg 
umjesto  Blendenburg,  neopisuje  prema  neznanomu  putopiscu  i  drugim 
dosta  tadno*.  I  opis  Budim-pefite  (0 fen- Past)  u  neznana  je  puto- 
pisca znatno  savrseniji,  osobito  opis  kr.  grada  i  njegovih  zname- 
nitosti*.  O  Ugarskoj  pako  i  njezinih  prirodnih  odnosajih  jedino  jc 
to  zabiljezio,  da  je  ubava,  te  od  brezuljaka  i  ravnina  sastavljena 
zemlja. 

I  na  daljem  putu  od  Budima  do  Biograda  neprinosi  G.  znatnih 
biljezaka,  kojimi  bi  popunio  svoje  predhodnike.  Na  tom  putu,  koj 
mu  vodi  preko  liepih  i  neliepih  priedjela  i  pokraj  manje  znatnih 
varosica,  iztiiSe  najprije  varoSicu  Raitzenmarck,  poznati  Chevi  ili 
Raczkevi  na  lievom  rukavu  Dunava,  koj  tu  pravi  veliki  otok  Cepel ; 


^  0  Tati,  znamenitom  starom  gradu,  gl.  Bonfia,  Doc.  I.,  1.  I.,  p.  25; 
pa  Ranzani  ap.  Schwandtner,  I,  332. 
«  G.  Rad,  knj.  CXII,  204.  110  i  111. 
»  Rad,  koj.  CXII,  166,  168,  169,  205. 
*  Rad,  knj.  CXII,  166.  16J,  205,  211. 
«  Rad,  knj.  CXII,  166;  169,  206,  207,  211. 


Digitized  by 


Google 


PlITOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  19 

govori  o  Srbih  (Raitzen),  a  kojimi  se  prvi  put  upozniio  jur  u  Ko- 
moranu,  gdje  su  imali  svoju  crkvu  i  groblje.  U  Raczkcvi  opisuje 
na  Sire  srpsku  crkvu  i  njezine  slike,  tc  govori  o  njihovih  crkvenih 
obredih,  koje  drzi,  nepoznaju<S  jih,  za  papinske.  Znatna  jc  biljezka, 
da  tamoSnje  velike  vaSarc  polaze  be^ki  trgovci,  koji  daju  svoje 
sinove  ondje  u6iti  magjarski.  Ova  biljezka  svjedodi  o  tadanjem 
zivom  trgova^kom  saobradaju  medju  Becom  i  ovimi  krajeviUgarske*. 
Papis  vjcrovatno  danaSnja  varoSica  Paks,  na  desnoj  obali  Dunava, 
u  tolnanskqj  zupaniji,  a  spominju  ju  i  prcdjasnji  putopisci^.  Bi- 
Ijezke  (kod  Tolne)  o  tamoSnjem  narodu,  dosta  su  zsatne ;  onu  pako 
odvec  mrku  karakteristiku  o  Srbih,  koju  joS  drugdje  opetuje,  vjero- 
vatno  je  6uo  od  njekoga  pristrana  putnidkoga  druga;  jer  putt>- 
pisac  niti  je  medju  Srbi  zivio,  niti  je  njihova  jezika  razumio.  Tolna 
i  Baja  poznate  su  varoSice  na  Dunavu,  a  Weresmord  Vran6i(5cv 
je  Weresmarth  ili  Pigafettin  Veresmarton',  danaSnji  Voros  Mart 
desno  od  Dunava.  VaroSica  Wahitsch,  odkuda  se  poslanik  s  pu- 
topiseem  odvezao  na  muhafiko  polje,  da  vidi  razbojiStc  kr.  Ljude- 
vita,  izopadeno  je  njeko  mjestno  ime,  vjerovatno  Bdta,  na  desnoj 
obali  Dunava,  odkuda  je  vodio  put  u  Muha£ ;  jer  ako  mu  je  Baja 
Weysom,  onda  prema  tomu  moze  bit  da  je  i  Wahitsch  Batom. 
Premda  je  G.  uz  pratnju  staroga  Ugrina,  koj  je  u  istom  boju  su- 
djelovao,  svevstrano  razgledao  bojiste,  nedaje  onako  precizna  opisa 
kao  Pigafetta*.  IVrdeiS  G.,  da  je  blizu  Drave  granica  izmedju 
Ugarske  i  Bosne  Ui  Srbije,  krupno  je  pogrieSio,  ne  samo  Sto  su 
mu  Moesia  superior  i  Srbija  dvie  razli(5ite  zemlje,  nego  Sto  je  za- 
mienio  Savu  s  Dravom.  Sva  mjesta,  koja  spominje  G.  na  daljem 
putu  od  ufida  Drave  do  Biograda,  navode  takodjer  Vrandid,  Piga- 
fetta  i  neznani  putopisac,  govored  o  njih  i  joS  drugih  obSimije  od 
Gerlacha.  Kod  Petrovaradina  opetuje  onu  jur  poznatu  pri<5u  o  osvo- 
jenju,  gdje  su  mu  Turci  do  80.000  (po  drugih  do  40.000 !)  vojnika 
izgubili.  I  G.  spominje  topove  kr.  Vladislava  i  biskupa  I.  Orsaga 
kao  i  neznani  putopisac**.  Slankamen  (Schlamikanik,  odnosno  Slami- 
kamen)  opisuje  Gcr.  dosta  tafino  i  obfiirno,  posto  se  poslanstvo  ondje 
na  Petrovo  po  p6  dne  odmaralo.   Budu6  da  je  akademik  arhim.  I. 


>  Rad,  knj.  GXII,  169,  170,  172  i  212. 
«  Rad.  CXII,  170,  172  i  212. 
»  Starino,  knj.  XXII    85,  90.  Rad,  CXII,  212. 
*  Starino,  XXH,  186    187.  Rad  C,  143.  Opis  muha^kog.i  polja  gl. 
u  Ilammcra,  Gesch.  Ill,  56,  57,  a  o  piscih  toga  boja,  III,  236. 
»  Rad,  knj.  CXII,  209,  214 


Digitized  by 


Google  ' 


20  p.  MATKOVK^, 

Ruvarac  liepo  raztumadio  ove  Gr.  biljezke  u  svojoj  izvrsnoj  mono- 
grafiji  o  „Starom  Slankamenu"  *,  suvisno  bi  bilo  isto  ovdje  opet  iz- 
nositi;  doCim  su  ostala  mjesta  (Karlovci,  Titelj  i  Zemun)  od  sta- 
rijih  putopisaca  dobro  poznata  i  opisana*.  Premda  je  putopisac  bo- 
ravio  sedam  dana  u  Biogradu,  te  imao  dosta  prilike  spoznati  grad 
i  narod,  njegove  su  biljezke  preraa  tomu  ovaj  put  dosta  obdenite, 
te  zaostaju  glede  jedrine  iza  opisa  njegovih  predhodnika,  koji  sc 
nisu  ondje  tako  dugo  bavili.  Budud  da  putopisac  na  povratku  o 
Biogradu  vise  govori,  spojiti  demo  ove  s  onimi  biljezkami,  da  tim 
dobijemo  podpuniju  G.  sliku  tadanjega  Biograda. 

Da  poslanstvo  sto  prije  atigne  u  Carigrad,  odredi  budimski  pada, 
da  bi  poslanstvo,  posto  bijaSe  mnogobrojno,  putovalo  od  Biograda 
dalje  ladjami  do  Nikopolja,  kao  Sto  je  bilo  odredjeno  i  za  Rymovo 
poslanstvo^.  Nu  pa§a  biogradski  i  ovaj  put,  kao  i  za  Ryma,  pre- 
domisli  se,  te  opozove  svoju  odredbu  glede  daljega  putovanja  Du- 
navom  i  odludi,  da  se  dalje  putuje  obidnim  putem  po  suhu.  Steta, 
sto  je  oba  puta  promienjena  ona  odredba  pase  budimskoga,  jer  bi 
tim  dobili  putopis  o  daljem  putu  po  Dunavu  do  Nikopolja,  a  odovud 
kopnom  preko  Balkana  do  Carigrada.  Tim  bi  sc  popunila  zname- 
nita  pukotina  u  starijoj  putopisnoj  literaturi  Balkanskoga  poluotoka ; 
jer  o  torn  putu  neimamo  putopisa  iz  onoga  doba. 

PoSto  je  biogradski  paSa  odredio,  da  poslanstvo  dalje  kopnom 
putuje,  napusti  Ungnad  u  biogradskoj  luci  svojc  ladje,  od  kojih 
je  najliepdu  poklonio  budimskomu  pasi,  Sto  bijase  uzrokom,  po 
miSljenju  putopisdevu,  da  se  nije  dalje  Dunavom  putovalo.  PoSto 
se  poslanstvo  pripravilo  na  taj  dug  i  mudan  put,  krenu  dne  8. 
srpnja  1573.  od  Biograda  starom  vojnidkom  raznovrstno  opisanom 
cestom  put  Carigrada  i  trebovalo  je  za  taj  put  malo  ne  pun  mjesec 
dana.  —  Budud  da  je  Gerlachov  opis  puta  od  Biograda  do  Cari- 
grada razmjerno  kratak  i  povrsan,  pa  posto  je  putopisac,  kako  jur 
gore  spomenusmo,  putem  obolio  i  u  Sofiji  zaostao,  ostali  mu  jc  opis 
puta  joS  kradi  i  povrsniji,  pade  kmj,  jer  ga  je  nastojao  izdavatelj 
popuniti  iz  pisama,  koja  je  G.  o  torn  putu  u  domovinu  pisao*. 
Budud  da  mu  je  usuprot  opis  puta  od  Carigrada  natrag  u  domo- 
vinu znatno  obSimiji  i  savrScniji,  a  put,  kojim  se  putovalo  od  Bio- 

*   I.  Ruvarac,  Stari  Slankamon,  Zemun   1892,  p.  36  i  37. 

«  Rad  CXn,  171,  174,  209,  210  i  214. 

«  Rad,  knj.  CXM,  174  i  175. 

^  Premda  je  Gerlach  dostigao  poslanstvo  ii  Plovdivu  (Philippopoli), 
ipak  mu  je  i  ostali  opis  puta  do  Carigrada  jednako  vrlo  kratak,  po- 
vrdan  i  malo  ne  prazan. 


Digitized  by 


Google 


PirrOVANJA  PO  BALKAM8KOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  21 

grada  do  Oarigrada  je  isti,  kojim  se  iSlo  natrag  :  za  to  demo  uzet 
za  podlogu  nadih  razpravljanja  (x.  opis  puta  od  Carigrada  u  do- 
movinu,  a  popunjavati  cemo  ga  bilje^kami  predja^njcga  opisa,  kao 
Sto  smo  i  kod  Pigafettina  putopisa  uradili. 


Gerlach  dovrSuje  svoj  kratak  putopis  o  putovanju  u  Carigrad 
(p.  20)  ovako:  „dne  6.  kolovoza  prevalismo  kratak  put,  imajuc 
(poslije  Silibrd)  sve  do  Carigrada  s  desna  more,  a  s  lieva  liep 
priedjel  bujne  rodnosti,  te  amo  iSli  u  pratnji  turske  gospode  i  c. 
poslanika  Ryma,  koji  nam  dodjose  na  susret,  te  su  nas  pratili  do  ka- 
ravanseraja,  do  odredjena  poslanikova  stana,  koj  je  nalidio  kamenim 
kalugjerskim  6elijam,  smradnim  i  punim  svakojake  gamadi;  u 
ostalom  bijade  to  kuda  velika  i  fiiroka".  —  Dne  12.  i  13.  kolovoza 
predadoSe  poslanici  pa§am  pisma  i  darove,  a  dne  16.  izrudide  u 
svedanoj  audienciji  sultanu  danak  s  darovi.  Na  poslanikove  pri- 
tuzbe,  izjavi  pafia  na  ime  sultanovo,  d\  je  jur  nalozeno  i  da  de  se 
jo3  naloziti  turskim  namjestnikom  na  granici,  da  drze  mir  s  carem. 
Rym  ostao  je  u  Carigradu  radi  vaznih  drzavnih  posala  sve  do 
obnove  novoga  ili  potvrde  staroga  mira.  Glede  ovoga  mira  opaza 
G.  (p.  23),  da  se  tezko  sklapao,  jer  da  Turei  imaju  knjigu,  u  kojoj 
su  popisani  u  podrudju  carevu  gradovi,  gradidi,  sela  i  dobra,  koja 
nebijahu  Turdinu  nikad  podlozna.  Turci  pako  zahtievaju  da  po- 
slanik  pristane,  da  se  sve  to  podlozi  sultanu  i  jofi  plati  danak,  iz- 
govarajudi  se,  da  su  poslanici,  koji  su  u  Jedrenetu  utanadivali  mir, 
na  to  pristali,  Sto  nije  istina.  Za  cielo  nije  bila  istina,  jer  mir,  na 
koji  se  Turci  pozivali,  jest  onaj  od  god.  156S.,  Sto  ga  Vrandid  i 
TeufFenbach  utanadiSe,  a  u  pogodbah  onoga  mira  neima  svemu 
onomu  ni  spomena*.  PredavSi  Rym  poslanidke  poslove  D.  Ungnadu, 
povrati  se  u  domovinu,  a  o  tom  povratku  govorasmo  u  predjafinjoj 
razpravi*. 

D.  Ungnad  bavio  se  kao  stalni  carski  poslanik  u  Carigradu  sve 
do  lipnja  g.  1578.,  a  za  to  vrieme  bijaSe  mu  Gerlach  ne  samo 
dvorskim  propovjednikom,  nego  i  nerazdruzivim  drugom  i  pouz- 
danim  prijati^ljem.  Bavec  se  dakle  G.  malo  ne  pet  godina  uz  po- 
slanika u  glavnom  gradu  Turske,  imao  je  dosta  prilike  mnoga 
vidjeti,  iskusiti  i  duti,  viSe  nego  ikoji  od  dojakoSnjih  putopisaca,  a 
sve  je  to  vjerno  biljezio  u  svoje  dnevnike  (p.  21  do  505).  Ove  su 
G.  biljezke  raznovrstne  sadrzine.    a  biljezene  su  kronologidki,  vrlo 


»  Starine,  XXII,  162.  Rad,  C,  100,   107. 
«  Rad,  knj.  CXII,   192-99. 


Digitized  by 


Google 


22  p.  MATKOV16, 

nesustavno;  jerbo  o  jednom  te  istom  predmctu  govori  costo  na 
raznih  mjestih.  Veliko  povjerenje,  Sto  (t.  stede  u  c.  jK)slanika 
Ungnada,  pa  njegove  svezc  s  tamo«njimi  obrazovanimi  Europljani, 
njegov  vje5t()  ude^en  odnoSaj  s  patriarhom  carigradskim  Jeremijoin 
i  drugimi  grcJkimi  prelati,  pa  njegovo  iskreno  prijateljstvo  s  Ivanom 
i  Teodorom  Zygomala  (otcem  i  sinom),  od  kojih  prvi  bijaSe  tu- 
madem,  a  drugi  protonotarom  patriarhata  carigradskoga ;  napokon 
njegova  putovanja  u  okolini  carigradskoj :  sve  je  ovo  pruzalo  mla- 
doniu,  znatizeljnomu  uCenjaku  ninogo  prilika,  da  svojc  znanjc  i 
iskustvo  u  mnogom  pogledu  obogati.  G.  upotrebi  ave  to  u  istinu 
u  punoj  mjeri  savjestno  i  revno,  tc  8akii])i  i  usvqji  za  pet  gcxlina 
u  Carigradu  veliko  blago  crkveno-historijskoga,  storinarskoga,  topo- 
gratijskoga,  statistidkoga  i  dr.  znanja,  ato  je  poslije  njemu  i  drugim 
bilo  od  velike  koristi. 

Polozaj  G.  u  kudi  poslanikovoj  pruzio  mu  liepu  sgodu,  da  je 
sakupio  dosta  znatne  gradje  za  osmansku  historiju  onoga  doba ;  uz 
to  priobdiije  vi^e  znatnih  historijskih  spomenika^  Ovu  historijsku 
gradju  izcrpiki^  kako  gore  spomenusmo,  jur  historici,  osobito  Hammer 
i  Zinkeisen,  potonji  ne  samo  u  j)oliti6k()m  dielu  svoje  historije,  nego 
i  u  opisu  nutamjega  stanja  tadanje  Turske*.  G.  sveze  s  earigradskim 
patriarhom  i  tamoSnjimi  uglednici  gr^ke  crkve,  dale  mu  priliku 
sakupiti  mnogu  gradju,  vrlo  znatnu  za  historiju  carigradskoga  pa- 
triarhata onoga  doba,  koja  gradja  znatno  popunjuje  poznato  pri- 
kazivanje  Malaksovo*,  prikazujue  zalostnu  sliku  o  tadanjem  nu- 
tamjem  zivotu  grdke  erkve  u  osmanskom  e^irstvu.  G.  pako  bilje^ke 
o  tadanjem  stanju  podlozenih  naroda,  zivudih  u  Turskoj,  o  njihovoj 
vjeri,  obicajih  i  dr.,  kao  i  o  tadanjih  doglavnicih  sultanovih  vjemo 
je  izcr})io  dr.  K.  Jiredek*.    Sve  ovo  i  drugo  izlisno  bi  bilo  tu  ope- 

^  Znatna  su  latinska  careva  pisma  na  sultana,  Mehmedova  latinnka 
pisma  na  kralja  svedskoga,  na  poljske  velemo^e,  na  Stjepana  Bathora 
od  g.  1575.  Turska  potvrda  mira  s  Riidolfom  II.  u  njemackom  prie- 
vodU|  ali  nepodpnna.  Littere  instructiones ,  quaerelae,  trnnsactiones, 
ratificationes  pacificationum  eto.,  imperatorum  otc.  od  g.  1577  i  1578. 
Regis  Poloniao  ratificatio  pacis  cum  imperatore  Turcaruni  1577.  — 
Znatno  su  vrh  toga  viesti  o  Stjepanu  Bathoru,  kao  vojevodi  erdelj- 
skomu  prije  njegova  izbora  za  kralja  poljskoga  i  0  njegovoj  pohlepi 
za  krtinom  (^eskom  i  ugarskom  i  dr. 

•  Zinkeisen,  Gesch.,  Ill,  358-80.  555—62. 

'  Malaxas ,  Patriarchica  Coustantinopoleos  historia,  ap.  M.  Criissii; 
Turcograccia,  p.  107  i  dalje. 

*  Periodi^esko  Spisanie,  Sriedec  1883  i  1884,  VI,  26-60;  Vil, 
96-101. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8KOM  POLUOTOKU  XVT.  VIBKA.  23 

tovati,  poSto  i  onako  neapada  na  naS  zadatak*  nego  demo  se  steg- 
nuti  na  topografijske  i  slidne  viesti,  pa  na  Gerlachova  putovanja 
u  okolini  carigradskoj,  kao  i  na  one  podatke,  koje  razsvjetljuju 
putopis,  koj  je  tu  poglavitim  predmetom  naSih  razpravljanja. 

Gerlach  bave<5i  se  u  Carigradu  viSe,  nego  ikoji  dotadanji  puto- 
pisac,  opisuje  (p.  21  i  d.)  i  on  sultanovu  priestolnicu,  ali  opis  ihu 
je  vedinom  obdenit,  te  zaostaje  u  svakom  pogledu  iza  poznata  opisa 
Pigafettina\  a  s  opisom  Gillijevim  neda  se  ni  porediti*.  I  tu  se 
odituje,  kao  i  u  njcgovu  dojakoSnjem  putopisu,  da  G.  topografijski 
opisi  u  cielom  su  povrSni,  jer  putopisac  nebijaSe  tomu  poslu  vjeSt. 
I  G.  slavi  Carigrad  u  svakom  pogledu,  jedina  mu  je  gijeSka,  Sto 
neima  na  blizu  pitke  vode,  koja  se  vodi  s  daleka  vrlo  skupimi 
vodovodi,  koji  su  djelomice  oStedeni.  Medju  sgradami,  koje  su  kra- 
sile  sultanovu  priestolnicu.  iztide,  kao  §to  i  drugi  putopisci,  sultanov 
dvor  ill  seralj,  koj  mu  je  sagradjen  u  najkrasnijem  dielu  Carigrada, 
a  sa  svojimi  se  vrtovi  hvata  mora^.  Blizu  seralj  a  navodi  stari  sul- 
tanov dvorac  ili  harem,  koj  mu  je  s  pripadajudimi  vrtovi  malo  ne 
tako  velik,  kao  polovica  Ttlbingena.  Nutrafinjosti  harema  nije  vidio, 
jer  straie,  Sto  su  na  ulazili,  nepuste  u  nutra;  ali  ni  sloga,  odnosno 
vanjStine  dvorca  neopisuje.  Blizu  seralja  pohodio  je,  osim  zviernjaka 
(menazerije),  orkvu  sv.  Sofije,  koja  mu  je  najkrasnija  i  najvelebnija 
moSeja  carigradska*.  Vanjfitina  bijaSe  joj  ponjeSto  oStedena,  pobodne 
sgrade,  koje  su  crkvu  nagrdjivale,  bijahu  poruSene,  a  negdaSnjih 
101  vrata,  nije  sva  naSao,  dodim  jih  Gillius  na  tanje  opisuje.  Dalje 
spominje  mnoge  starinske  razvaline  i  ostanke  starina,  ali  i  njih  po- 
tanje  neprikazuje.  —  Od  premnogih  crkava,  osobito  grdkih,  koje  je 
putopisac  jo5  vidio,  spominje  jih  vedinom  samo  imenom,  a  u  mjesto 
njihova  sloga  i  drugih  osebina,  opisuje  njihovo  svedenstvo,  slike  i 
bogoslu^je.  Medju  ostalimi  znamenitimi  sgradami  spominje  paladu 
cara  Konstantina  (p.  157),  koja  na  debelih  dvogubih  gradskih  zi- 
dinah  podiva,  odkuda  se  u^iva  vrlo  liep  vidik  na  kanal.  Uz  to  je 
pohodio  grob  sv.  Joba,  Sto  na  tanje  opisuje,  a  Stuju  ga  jednako 
KrSdani,  Zidovii  Turci.  Drugom  prilikom  vidio  je  zloglasnih  „Sedam 
kula",*  koje  su  mu  smjeStene  na  Bosporu  i  tvore  tvrdjicu.  —  Iz- 
medju  javnih   gradskih    trgova    spominje   hypodrom  (p.  190,  253), 

'  Starlne,  knj.  XXII,   103  -114.  Rad,  knj.  C,   155-160. 

'  P.  Gillius  apud  Banduri,    Imperium  orientale;  torn,  I,  211  i  d. 

«  Tagebuch,  p.  23,  90,  111,  118,  230. 

*  Tagebuch,  128    131,  230,  335  seq. 

*  Siebenthttrme,  Tagebuch,  p.  217. 


Digitized  by 


Google 


24  p.  MATK()VU\ 

gdje  je  vitto  puta  f^ledao,  kako  su  se  slupfc  hrvak* ;  jer  Turci  1  jube 
okretne  brzote^e,  koji  se  moraju  na  trkaliStu  medju  sobom  takiuiti. 
a  najokretniji  i  najvjeStiji  dobro  se  i)lacaju  i  uzimlju  u  sluzbu. 
Osim  toga  raagledao  jc  veliki  trg  blizu  crkve  sv.  Gjurgja,  manastir 
po  imenu  „Studii"  (p.  217),  gdje  je  njegda,  kako  se  pri^a,  stajala 
akademija,  u  kojoj  su  se  filozoli  i  pjesnici  medju  sobom  dogovarali 
i  pou6avali. 

Na  svojih  izletih  odnosno  putovanjih,  pohodio  je  Skutari  ili  stari 
Chrysopolis  (p.  99),  vrk)  ubavu  varoSicu  s  mnogimi  vrtovi  i  vod- 
njaci.  Kad  se  vra&ilo  brodovlje  tursko  od  vojne  protiva  Ivana 
Austrijskoga  (Don  Juana),  pohodio  je  sjevernu  carigradsku  luku 
(sinus  Ceratinus'),  ali  ih  potanje  neopiauje.  Ceato  je  pohadjao  Ga- 
latu  (p.  22)  ili  Peru  na  Bosporu,  glasovitu  genovezku  naselbinu, 
koju  njegovi  predhodnici  raznovrstno  opisuju',  do6im  G.  o  njoj  nje- 
koliko  oskudnih  viesti  priobduje.  Najvise  ga  u  Galati  zanimalc  grdke 
crkve  i  manastiri,  koje  ave  imenom  napominje,  ali  je  potanje  nc- 
opisuje.  Tu  je  vidio  veliku  kudu,  u  kojoj  prebivaju  SanioglanL 
Potonji  su  mu  krsdanska  djec*x  podanika  turskih,  a  otimlju  se  ro- 
diteljem.  Turske  oblasti  sakupljaju  djecu  po  upravnih  kotarih,  i 
avako  deseto  diete,  najjade  i  najljepae.  se  uzimlje.  O  tom  krvnoni 
danku  ili  desetini  govori  G.  osol)ito  na  str.  48  svojih  dnevnika,  a 
taj  okrutni  danak  poznat  je  i  opisan,  podamsi  od  Kuripesida  pa  do 
Pigafette  ukljudivo,  od  mnogih  putopisaca\  G.  o  tom  (p.  48)  \m6sx 
ovo:  Turci  izaSilju  svoje  povjerenike  u  pokrajine,  da  KrSdanom 
otimlju  djecu.  U  svakoj  varoSici  ima  kadija,  koj  vodi  popis  gra- 
djana  i  drugih  podanika,  onda  jih  sazove  i  pita,  koliko  sinova 
imaju;  nu  Krsdani  kad  bi  htjeli  zatajivati  ceato  jedan  drugoga 
odaju;  pa  lukavimi  pitanji  zavedeni,  kadsto  silom  i  mudenjem  mo- 
raju izkazivati,  koliko  jih  imaju.  Broj  se  popise,  a  svi  se  sinovi  u 
hq)u  stave,  odkuda  se  bira,  kojih  se  i  koliko  jih  se  hode;  tako  da 
dest^)  jedan  otac  ])o  dva  ili  tri  sina  izgubi.  Tako  trgaju,  dodaje  G., 
djecu  od  svojih  roditelja,  kojih  nikad  viae  nevide,  niti  jih  poznaju. 
Vode  je  u  Carigrad  i  pou^avaju  je  u  turskoj  vjeri.  i  jeziku.  Kad 
ae  naucc  ditati  i  pisati,  zovu  je  Samoglani.  Bogati  krscani  odku])- 
Ijuju  avoju  djecu.    U  pomenutoj    kuci   u  Galati,   nastavlja  G.,    uce 

*  Ceras  odnosno  Chrisocoras,  t.  j.  Zlatni  rog.  Ammian.,  XXII,  8; 
Plin.,  II.  N.,  IV,  11. 

«  Potanje  o  Peri  gl.  u  Ridii,  knj    LVI,  230. 
8  Starine,  knj.  XXII,  125.  R«d  C,  161 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8KOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  25 

ugrabljena  kr^^anska  djeca  ditati,  pisati  i  turski  jezik,  da  mogu 
suUanu  i  njegovim  doglavnikom  kao  roblje  sluJiti*. 

Da  vidi  putopisac  sjajne  vrtove  i  dvoree  sultanove,  poduze  put 
Bosporom  po  obali  azijskoj*.  Ovaj  izlet  poduze  malo  ne  svaki  cari- 
gradski  putopisac,  a  najsavrSenije  ga  opisa  Pigafetta',  dodim  G. 
pridanje  nenalidi  ni  najmanje  putopisu.  G.  nesma^e  dosta  riedi,  da 
proslavi  sultanove  perivoje  i  ^Tlove,  opisujud  njihov  sjaj  i  polozaj, 
a  osobito  dvorce  i  njihovo  razkoSno  uredjenje  i  namjeStaj  ;  u  vrtovih 
vidio  je  raznovrstno  bujno  raS6e  i  eviece,  vodomete,  ubave  sjenice, 
lugove  od  mirte,  depresa  i  dr.  ra§da.  Nize  ovih  vrtova,  koje  nad- 
gledaju  Samoglani,  vidio  je  varoSicu  Kalchedon*  s  ruSevinami  crkve 
sv.  Krisostoma,  a  naproti  varoSici  spominje  otoke  Antigone,  Chalkys, 
Protys  i  Platys,  koji  se  joS  danas  ovako  zovu,  ali  jih  potanje  ne- 
opisuje.  Odavle  podje  k  Herojiskom  (vjerovatno  Hermaion  ili  He- 
raion)  rtu,  gdje  je  njegda  car  Justinijan  imao  crkvu  i  kupelj,  a 
G.  bijaSc  to  peti  vrt  sultanov.  Na  povratku  pako  krenu  Sestim 
sultanovim  vrtom,  koj  bjeSe  zaraS^en  sjenovitimi  depresi. 

Drugo  putovanje  poduze  G.  u  Panormos,  na  obali  malo-azijskoj®. 
Panonnos  ili  Pandermos  na  juznoj  obali  Marmarskoga  mora,  na  ko- 
ricnu  prevlake  poluotoka  Kapu  Dagh,  u  zatonu,  Sto  ga  tvori  po- 
menuto  more.  Danas  je  neznatna  varoSica,  naseljena  od  Turaka, 
Grka  i  Jermena,  a  polaze  ju  pravilno  parobrodi  carigradski.  Blizu 
su  u  dnu  drage  rugevine  Cyzika®.  Ovaj  put  opisa  G.  vrlo  na  kratko, 
a  najznatnije  mu  je  ovo:  G.  krenu  s  njekojimi  prijatelji  morem 
k  tvrdjici  „Sedam  tornjeva",  gdje  su  prenodili.  Dojdudega  dana, 
po§to  su  8  ura  plovili,  prispjeli  su  u  Panormos,  koj  je  25  milja  od 
Carigrada.  Putem  plovili  su  lievo  pokraj  otoka  Kalomino  (Kalo- 
limni)'.  S  lieva  od  luke  panormoske  vidjeli  su  nenjiseljeni  i  pust 
VraSji  otok  (Demonesoi  ili  Prinkipo),  s  desna  (sic!)  pako  ubavo  i 
vinogradi  zasadjeno  selo  Michainova  (Michaniona),  i  Perna  (Pe- 
ramo).  Panormos  pako,  po  G.  pri^anju,  smjeSten  je  u  dolcu  na 
moru  i  bijaSe  vedinom  od  Grka  naseljen.    VaroSica  radja  najukus- 


*  Samoglani,  T«gebuch  p.  34,  48,  80,    112,   116. 

•  Spaeierreise  in  Asien,  p.   170 — 73. 

«  Starlne,  knj.  XXII,  114—19;   Rad,  C,   157—160;  CV,  194-96. 

♦  Kieport,  Alte  Geogr.  p.   100;  Rad,  C,   159,  160. 

^  Gerlacli's  Palormischc  Reyss;  Tageb.,  p.  255—261. 

•  Peirot.  Hamilton,  ap.    V.    de   Saint-Martin,    Nouv.    Dictionaire   de 
Geographic,  IV,  560. 

'  Kalolirani  u  V.  St-Martina,  op.  c,  III,  25. 


Digitized  by 


Google 


26  p.  MATKOV16, 

nijim  i  najplemenitijim  vinom.  Blizu  mora  vidjeli  su  razvaline  ma- 
nastira  (sic !).  Niie  Panorma  mu  je  Trojansko  polje,  2  (sic !)  milje 
odavle  daleko,  ali  nit  je  polja,  niti  njegovih  ruSevina  vidio*.  —  Od 
Panonna  krenuSe  putnici  u  Prusu  (Brusa),  koja  bijafie  dva  dana 
puta  daleko,  a  proSli  su  pore>d  golih  gora  (Kara  dag),  podto  su 
prije  toga  kod  Panorma  vidjeli  joS  sela  Ergali  (?)  i  Kajahios 
(Kajakoi)  i  stari  gradid  Duasar  (?).  Nize  potonjega  proSli  su  pokraj 
turskoga  sela  Haeikoi  (KadikOi),  pa  su  doSli  u  varoS  sv.  Cypriana 
(Kirsisan),  naseljenu  od  Grka  i  Turaka,  potonji  su  mu  vrlo  prosti. 
Dalje  proSli  su  varoSicom  Michalizi  (Muhalid  ili  Mihalitza)  i  pri- 
spjeli  su  u  staru  varofi  Lupatu  (Ulubad),  koje  su  zidine  bile  poru- 
sene.  Kod  ove  njegda  od  KrS<5ana  naseljene  varoSi  prostire  se 
Lupatsko  jezero  (Abullion  Gol)  s  otokom  ApoUoniada  (AbuUionte) 
i  stolicom  metropolite*.  Odavle  putovahu  preko  rdjavih  i  siromadnih 
grfikih  sela :  Constantinati,  Typota  i  Theodoro,  preko  brda  i  dolina 
u  Prusu  ili  Prusiu  (Brusa).  Ova  stara  trgovadka  varoS  smjeutena 
je  u  ubavoj  dolini,  donjekle  na  podanku  velikoga  i  visokoga  Olympa 
(p.  258),  koji  Turci  zovu  Kalugjerskim  brdom  (KeSiS  Dagh).  Ovo 
mu  brdo  nosi  dvije  glave,  a  desto  je  sniegom  prekrito;  dole  je 
gotovo  osipano  vilami  i  turskimi  groblji,  a  gore  je  golo  i  krSevito ; 
dole  ima  krasne  Sume  i  mnogo  ubavosti.  Grad  Prusa  ima  liepe 
kude,  velike  i  krasne  vrtove  i  trgove,  ugledne  crkve,  i  druge  ve- 
like  i  liepe  sgrade,  takodjer  tople  i  dobro  uredjene  kupelji.  U  gradu 
je  joS  vidio  velidanstvene  grobnice  njekojih  turskih  careva.  Tu 
svrSava  u  dnevniku  ovo  dosta  mrSavo  putovanje,  dalje  o  torn  neima 
vise  spomena;  vjerovatno  da  se  putopisac  odavle  u  Carigrad  i)o- 
vratio.  —  Na  svojih  putovanjih  izvan  Hellesponta,  ogledao  je  goru 
Athos  (Sv.  Goru),  koja  mu  je  vrlo  visoka,  al  se  nije  na  nju  uspeo'. 
O  istoj  gori  prida  na  drugom  mjestu,  da  ima  na  njoj  24  osobita 
manastira  i  mnogo  pustinjadkih  delija,  a  tu  da  zive  vi§e  od  6000 
kalugjera  (Calogeri),  koji  imaju  pravo  izabirati  grdkoga  patriarhu 
i  metropolite  svoga  naroda.  Jednom  pohodi  varoSicu  Sv,  Dimitra 
blizu  Carigrada  i  razgleda  fiudotvorni  bunar,  kojega  voda  lieci  od 
groznice  i  drugih  bolesti. 

^  0  Trojanskom  poljn,  u  primorskoj  nizini  dolnje  Skamandrove  do- 
Hne  gl.  Kiepert,  Alto  Geogr.,  p.  108. 

'  Aboullionte,  varosica  na  otoku  istoimena  jezera  gl.  u  V.  St.  Mar- 
tina,  op.   C;   I,   7. 

»  0.  Atlioflu,  Tageb.,  55,  270,  445,  459. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  27 

Ovo  8u  u  izvodu  biljezke  i  prifianja  G.,  Sto  je  sve  vidio  na  svojih 
izletih  i  putovanjih  u  okolini  carigradskoj.  Osim  toga  priobcuje 
innoga  o  grdkih  gradovih  i  otocih,  o  Maloj  Aziji  i  njezinih  pokra- 
jinah,  o  Egiptu  i  njegovih  gradovih,  Sto  nijc  vidio,  nego  po  tudjih 
prifianjih.  Budu<S  da  se  ona  pri^anja  neosnivaju  na  autopsiji,  za  to 
jih  mimoilazimo. 

Gerlach  spominje  u  svojih  dnevnicih  mnoge  onda  zivu6e  narode 
osmanakoga  carstva^;  koliko  se  pako  ti  narodi  medju  sobom  raz- 
Ukuju  vjerom,  obi^aji  i  zivljenjcm,  toga  na  tanje  nekazuje.  Jer 
on  prida  samo  o  obidajih  pojedinih  naroda,  o  bogosluzju  i  dr.,  oso- 
bito  o  Tureih  kao  Muhamedovcih,  o  Grcih  i  Jermenih  kao  Krgcanih, 
o  Bugarih  i  Srbih  u  putopisu,  te  o  Zidovih  i  Ciganih.  G.  govori 
i  o  turskom  ustavu,  gdje  vlada  volja  sultanova,  odnosno  budalaStina 
muftijeva;  potonji  je  osobito  jak,  kad  rieSenje  njekoga  pitanja  visi 
o  tumadenju  koje  riefii  u  koranu,  kojega  je  mufti  nepogrjeSivim 
tiimaditeljem ;  pa  o  despotizmu  turskom  ima  u  G.  svakojakih  pripo- 
vjedaka  i  prida.  Dalje  govori  o  koranu,  o  vojnidtvu,  Sto  je  jur  na 
Sire  poznato  iz  izvjeStaja  mletadkih  poslanika,  od  Pigafette  i  drugih 
putopisaca.  Govored  o  javnih  svetkovinah  turskih,  opisuje  na  Sire 
svatbu  jani^arskoga  age,  koja  se  od  svatbe  prostoga  Turfiina  samo 
vanjskim  sjajem  razlikuje;  pa  opisuje  obrezivanje  turske  djece, 
kao  osobitu  kudnu  svetkovinu,  gdje  turske  zene  svoje  djelovanje 
razvijaju  •,  govori  i  o  pokopu  Turaka,  gdje  se  takodjer  iztice  imutak 
i  din.  0  obifiajih  pako  kod  blagovanja,  spavanja  i  dr.  negovori 
tako  na  Siroko  kao  Pigafetta  i  dr.  —  0  Grcih  razpravlja  razmjerno 
najviSe,  jer  je  nmogo  obdio  s  patriarhom  i  drugimi  grdkimi  du- 
hovnici,  polazio  njihove  crkve  i  sluzbu  (p.  56  i  d.).  Premda  je  sam 
bio  udeni  bogoslov,  ipak  na  tanje  neraspravlja  o  grdkoj  vjeri,  nego 
viSe  obcJenito;  usuprot  vanjsku  sluzbu  bozju  opisuje  prilidno  na 
tanko,  opetujud  mnogo  puta,  Sto  je  jur  desto  vidio  i  kazao.  Grdka 
sluzba  bozja  (p.  469  i  d.)  vrlo  mu\je  slidna  katolidkoj,  a  propo- 
vicdi  su  jim,  kao  kod  ovih,  moraine  sadriine,  ili  slave  dotidna 
sveca,  kojega  dan  svetkuju.  Mise  i  propoviedi  sluSao  je  G.  vedinom 
u  staro-grdkom  jeziku.  Glede  pojedinih  crkvenih  obreda,  krStenja, 
vjendanja,  pokopa  i  dr.,  tvrdi,  da  se  razlikuje  grdka  crkva  od  ka- 
tolidke,  ali  rie  mnogo.  Jermenska  pako  sluzba  bozja  (p.  57,  337 
i  d.),  slicna  mu  je  grckoj,  samo  Sto  je  ponjeSto  jednovitija ;  ali  kod 
vclikih  svedanosti  nadtjede  se  vanjskim  sjajem.  —  Glede  kudnoga 

*  Gerlachove  biljezke  o  pojedinih  tih    narodih  gl.  u  Jiredkovoj  gore 
pomenutoj  razpravi,  I.  c. 


Digitized  by 


Google 


28  p.  MATKOVIC, 

iivota  Grka  i  Jermena  opaza,  da  se  Qrkinje  odievaju  lako,  kao  i 
njihovi  muzevi,  ali  ne  nose  se  po  starinski;  mnogo  trose  na  nakit 
i  na  uresnine  od  zlata  i  srebra.  Grci  i  Jermeni  nisu  tako  u  odielu 
razkodni,  kao  njihove  zene.  Oni  nisu  robovi  svojih  zena,  kao  fito 
Turci,  zivu  slobodnije  i  brinu  se  za  kudu.  —  Glede  domadih  svet- 
kovina  Grci  oponaSaju  Turke,  a  tako  rade  i  Jermeni.  Glede  zna- 
daja  Turaka,  Grka  i  Jermena  opaza,  da  jim  je  praznovjerje  zaje- 
dnidka  vlastitost;  Grci  su  uz  to  lakovjerni;  Tur6in  usuprot  nepo- 
vjerljiv  kao  i  Jermenac,  ali  opakiji  i  okrutniji  od  potonjega  i  od 
Grka,  koj  se  lako  razpali,  ali  se  skoro  i  umiri.  Jermenac  usuprot 
je  strpljiv  i  dobrodudan.  U  ostalom  sva  trojica  rado  iivu  razko^no, 
osobito  Grk,  koj  6esto  jedan  dan  sve  potroSi,  Sto  zaslu^i,  da  neima 
drugi  dan  o  66m  zivjeti.  Sve  troje  odano  je  putenosti.  Tur6in  u 
ostalom  je  lien,  nevjeSt,  dodim  je  Jermenac  marljiv  i  tjera  sva- 
kojake  vjefitine ;  Grk  trguje,  tezi  zemlju  i  vjefit  je  zanatlija.  Ovo 
su  karakteristi6ne  osebine,  koje  je  G.  o  pomenutih  trih  narodih  za- 
biljezio,  a  tim  se  posvema  slaiSe  s  tadanjimi  pisci  o  Turskoj  i  o  stvarih 
turskih. 

Osim  toga  ima  u  G.  dnevnicih  bilje^aka  politidke  i  druge  sva- 
kojake  sadrzine.  Pored  svega  skupoga  mira  i  Portinih  obedanja, 
svaki  je  paSa,  sandi^ak  ili  beg  na  granicah  na  svoju  ruku  vodio 
rat;  tim  su  carevci  takodjer  bili  prisiljeni  suzbijati  navale,  Sto  je 
dalo  povoda  tuzbam  i  protutuzbam.  Na  mnogih  mjestih  (p.  68, 72, 139, 
284,  286,  478,  644)  dnevnika,  nabraja  G.  Stete  nanesene  caru,  turska 
krSenja  mira,  koja  su  mjesta  Turci  caru  oteli  i  koliko  mu  naroda 
u  roblje  odveli,  Sto  je  jur  Hammer  vjemo  izcrpio*.  Spominjud  i 
poslanikove  prituzbe  (p.  275),  na  koje  je  Mehmed  Sokolovid  obidno 
odgovarao,  na  ime  da  je  mir  mrtvo  tielo,  kojemu  da  sultan  moze 
zivot  dati  ili  oduzeti;  nemili  mu  se,  krSi  ga,  a  kad  misli  na  Sto 
drugo,  onda  ga  drzi.  Na  prituzbu  pako  glede  roblja,  koje  dolazi 
svake  godine  iz  Ugarske  i  Hrvatske  u  velike  u  Carigrad,  odvrati 
mu  Mustafa  paSa  (p.  280),  da  oni  (paSe)  neimaju  od  toga  nikakove 
koristi,  pade  imaju  Stete;  jer  tim  dolazi  siromaSne  djece  toliko  u 
seralj,  da  njihova  zaostaju,  a  ona  postaju  veliki  Ijudi,  kojim  su 
njihova  djeca  podlozna.  —  Znatne  su  takodjer  viesti  o  Stjepanu 
Batoru,  yojvodi  erdeljskomu,  o  njegovu  izboru  za  kralja  poljskoga, 
za  Sto  je  trazio  pomodi  u  Carigradu;  pa  o  njegovoj  pohlepi  za 
krunom  ugarskom  i  deskom  itd.,  Sto  su  jur  gore  pomenuti  historici 


*  Hammer,  Gesch.  IV,  21,  27  i  dr. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


PUTOVAKJA  PO  BALKAN8KOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  29 

savrgeno  izcrpili.  —  Znatno  je  takodjer  pismo  carskoga  dvorskoga 
meStra  H.  Wohlzogena  na  poslanika  o  smrti  eara  Maksimilijana  II., 
Sto  ga  priobduje  nafi  putopisac  (p.  306).  Iz  ovoga  se  pisma  raza- 
bira,  da  je  car  na  smrtnoj  uri  odbijao  katolidkoga  duhovnika,  a 
evangelidkoga  propovjednika  k  sebi  pripustio.  Govori  se  u  istom 
pismu  i  o  uzrocih  careve  smrti.  Ovo  i  joS  drugo  slidno  moglo  jc 
biti  uzrokom,  da  mu  se  baStinici  nisa  usudili  izdati  dnevnika. 

Zanimivo  je,  Sto  G.  pri6a  o  odpravljanju  tajnih  pisama  (p.  160): 
U  Budimu,  veli,  ima  poslanik  7  6auda,  koji  mu  nose  tajna  pisma; 
svaki  dobiva  15 — 20  talira.  Kad  donesu  ili  odnesu  tajno  pismo, 
ostave  cedulju,  u  kojoj  mole,  da  kad  prispiju  carski  darovi,  da  bi 
im  se  izhodilo  poviSenje  plade.  Prije  poslanika  Ungnada  slalo  se 
takova  pisma  preko  Mletaka,  ali  trebalo  je  za  to  viSe  mjeseci,  dok 
su  na  mjesto  prispjela;  sada  dolaze  za  15  ili  20  dana  u  zapeda- 
6enih  staklenieah,  pisana  citronom,  a  omotana  svilom  i  voStanim 
platnom;  staklenica  se  puni  vinom,  obidno  malvasijom,  a  zape^ati 
se  kositrom.  Dubrovdani  bili  bi  najbolji  kuriri  i  agenti,  koji  nose 
tajna  pisma.  O  kuririh  dalje  bilje^i  (p.  27.),  da  se  onda  davalo  ku- 
riru  za  put  od  Be^a  u  Carigrad  i  natrag  150  dukata,  a  tim  je 
imao  uzdrzavati  sebe  i  svoju  pratnju,  na  ime  turske  daude.  Uz  to 
je  mogao,  dodaje,  njedto  piidtediti,  a  koj  je  takav  put  njekoliko 
puta  prevalio,  postao  je  bogatim.  —  O  izvanrednih  poslanicih,  koji 
su  nosili  Porti  danak  s  darovi,  opa^a  (p.  280),  da  neputuju  sa 
svojom  pratnjom  o  svojem,  nego  o  sultanovom  troSku,  a  kad  se 
vra&tju,  da  putuju  o  svojem.  Takav  vanredni  poslanik,  opai^a 
(p.  27),  dobiva  godidnje  2000  talira,  a  kad  se  vrati  dobije  uglednu 
svotu  kao  dar.  Glede  turskoga  obidaja,  da  se  sultanu  prikazuju  da- 
rovi, bilje^i  na  drugom  mjestu  (p.  450),  da  sultan  nepuSta  pred 
sebe  poslanika,  koj  nedonese  darova ;  jer  kad  je  francezki  poslanik 
u  ime  svoje  vlade  imao  6estitati  sultanu  Muratu,  Sto  je  nastupio 
priestol,  nisu  ga  pred  sultana  pustili,  dok  nedonese  darova.  Fran- 
cezki pako  poslanik  odvrati,  da  su  francezki  kralj  i  sultan  bra(k, 
a  glede  mira,  da  su  si  ravni ;  na  to  bi  pripuSden,  ali  mu  nedadoSe 
gostbe,  kao  Sto  daju  poslaniku  carskomu,  mleta6komu  i  poljskomu, 
koji  ovu  gostbu  vrlo  skupo  pla<5aju.  —  Ima  u  G.  dnevnicih  joS 
drugih  svakojakib  biljeiaka,  koje  mimoilazimo,  Sto  nespadaju  :  na 
naS  predmet. 

Potvrdu  staroga  mira  obnoviSe  carski  poslanici  (Rym  i  Ungnad) 
joS  za  zivota  Selimova  (4.  pros.  1574.)',    koj  se  skoro    zatim   pre- 

^  Gerlach,  Tagebuch,  p.  68. 

Digitized  by  VjOOQiC 


30  p.  MATKOV16, 

stavi  (12.  pros.  1574.),  a  njegova  smrt  bi  razgladena,  kako  G.  bi- 
Ijezi,  tek  22.  (po  Hameru  21.)  pros,  iste  godine^  Ujedno  bi  objav- 
Ijeno  dosagde  i  nastup  nasljednika  mu,  sina  Murata.  U  Carigradu 
i  Galati,  prida  dalje  G.,  bijaSe  pripravna  vojska,  da  se  nebi  Jani- 
dari  i  Samoglani  pobunili.  Zidovi  pako  bojedi  se  bune,  sahranili  su 
svoje  blago  i  dragocjenosti  pod  zemljom  i  po  driigih  skroviStih; 
jer  se  za  takovih  bunah  Zidove  i  druge  bogataSe  plienilo.  —  Dne 
5.  sie<5nja  1575.,  biljezi  G.  (p.  77),  da  je  Murat  slavio  ulaz  u  seralj 
i  torn  prilikom  opisuje  ga,  da  mu  je  28  godina,  srednjega  je  uz- 
rasta,  nije  jakih  kosti,  smedja  mu  je  brada,  nos  orlov  i  da  Ijubi 
pravdu'*.  Prida  daJje  na  Sire,  kako  je  Murat,  da  mu  carevanje  bude 
bcz  svake  pogibelji,  dao  s  privolom  muftija  poklati  petero  svoje 
mladje  brade*. 

Osam  dana  prije  smrti  Selimove,  kako  G.  biljezi  (p.  68),  krenu 
tuma6  Mahmud  s  ispravom  obnovljena  mira  li  Bed,  a  deset  dana 
po  smrti  Selimovoj  odaslan  bi  za  njim  6au5,  koj  je  imao  javiti  caru, 
da  je  Murat  nastupio  priestol  i  da  6e  drzati  mir.  Na  bozic  odasla 
carski  poslanik  oba  dragomiana  k  Porti,  tra^edi  da  se  s  nova  po- 
tvrdi  ugovor  mira,  koj  je,  po  osmanskom  obidaju,  smrdu  Selimovom 
stupio  izvan  krieposti;  fito  je,  dok  nestignu  izdekivani  podaani  da- 
rovi,  bilo  odgodjeno.  Ove  podastne  darove  donese  u  Carigrad  barun 
Preyner,  izvanredni  carski  poslanik*,  naime  obidni  danak  od  45.000 
talira  s  bogatimi  darovi  u  novcu  i  dragocjenostih.  O  tom  poslanstvu 
i  darovih  na  tanko  govori  G.  u  svojih  dnevnicih  (p.  100,  108,  109 
i  110).  Iz  ovih  se  bilje^aka  razabira,  kako  je  Austro-Ugarsku  onda 
skupo  stajalo  to  vrlo  nepouzdano  prijateljstvo  Portino.  Podamsi  od 
Ostrogona,  veli,  pa  do  Carigrada  dielilo  se  darove  u  novcu  i  drago- 
cienostih ;  u  Carigradu  pako,  podamdi  od  sultana  i  velikoga  vezira, 
pa  sve  do  potonjega  vratara,  sve  je  bilo  novcem,   ili  srebrninom  i 


'  GeriHcb,  p.  70.  0  smrti  Solimovoj  ^1.  Uamoier,  Gesch.,  Ill,  616, 
617,  790. 

*  Ungnadov  opis  Muratovo  osobe  (u  izvjestaju  od  8.  siei^nja  1575. 
na  cara)  tocno  se  slaie  s  opisom  G^rlachovim.  Hammer,  Oescli.,  IV, 
11,  N.  a. 

■  Gerlaoh,  p.  70,  71.  Hammer,  Gesch.,  IV,  12. 

*  Hammer  navodi  imeiiice  sedam  carskih  izvanrednih  poslanika  koji 
su  od  g.  1568.  pa  do  1575.  nosili  u  Carigrad  danak  s  darovi.  Gesch. 
IV,  27,  Nota  d.  Gerlacli  (Tageb.  p.  24),  navodi  od  1571.  do  1579. 
s  poslanici  takovih  devet.  G.  imenik  poslanika,  koji  su  do  god.  1547. 
bez  danka  dolazili,  niti  je  tacan,  niti  pouzdan,  kao  ni  u  Krusija.  (Turco- 
graeoia  p.  484). 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.         31 

zlatninom  nadareno.  Osim  redovitih  bilo  je  takodjer  izvanrednih 
troSkova,  Sto  je  carski  poslanik  u  Carigradu  radi  diplomatskoga 
saobradaja  s  Portom  izdavao.  Tko  je  sve  bio  nadaren  i  koliko  je 
svaki  dobio,  tadno  navodi  naS  putopisac  (p.  109  i  110);  mi  toga 
nedemo  ovdje  opet  iznositi,  poSto  je  to  jur  Zinkeisen  vjemo  pri- 
obiio*.  Uz  to  doznajemo  od  Gerlacha,  da  je  stalni  c.  poslanik  iinao 
7500  talira  godi^nje  plade,  az  to  mu  je  Porta  po  tadanjem  diplo- 
matskom  obi^ju  davala  na  dan  jod  12  talira,  7  u  gotovini,  a  ostalo 
u  prirodninah,  dodim  su  svi  poslanikovi  tro^kovi  iznosili  godiSnje 
13.000  talira  (p.  91).  Donosilac  godi§njega  danka  i  darova  dobivao 
je  pravilno  2C00  talira.  Vrh  toga  znatni  bijahu  tro^kovi  za  ostalo 
mnogobrojno  poslanidko  osoblje,  putni  troSkovi  za  kurire,  pa  plada 
podastnoj  strazi,  daudem,  janidarom  i  drugim  slugam,  a  osobito  uz- 
drzavanje  tajnih  agenata  i  uhoda,  kojih  je  imao  Ungnad  svagdje 
medju  Portinimi  slugami,  pa6e  i  u  dvoranah  sultanovih.  S  toga 
bijage  c.  poslanik  o  svem  na  tanko  upuden,  Sto  se  snovalo  ne  samo 
u  Carigradu,  nego  i  u  pokrajinah;  prema  tomu  se  vladao  i  cam 
u  tajnih  pismih  priobiivao.  O  svem  ovom  prida  G.  iskreno',  Sto 
su  jur  pomenuti  historici  savjestno  upotrebili.  Nu  sav  ovaj  novae, 
svi  darovi,  kao  i  sve  poznate  Portine  tajne  osnove,  nije  Austro- 
Ugarskoj  niSta  pomoglo ;  jer  prema  njezinim  punomodnikom  bijaSe 
Porta  tvrda,  prkosna,  ohola  i  nepopustljiva.  Dok  su  Preyner  i 
Ungnand  obnovu  mira  za  tezke  novce  odkupili,  dogodi  se  22.  rujna 
1575.  kod  Budadkoga  na  Radonji  onaj  krvavi  okrSaj,  gdje  je 
Herbart  Auersperg  svoju  hrabrost  glavom  platio,  a  sin  mu  Vuk 
bijaSe  zasuinjen.  O  smrti  Auerspergovoj  i  suzanjstvu  njegova  sina 
priobduje  G.  obSimu  i  znatnu  gradju*,  opisujud  (p.  132,  134),  kako 
je  bio  odevidcem,  kad  su  Turci  ialostne  ostanke  ovoga  poraza, 
naime  dopor  su^njeva  i  nadjevene  glave  Auerspergovu  i  Weixel- 
bergerovu  uz  glazbu  u  triumfu  vodili  pokraj  stana  poslanikova*. 
Tri  mjeseca  nakon  Sto  je  Ungnad  predao  u  sve^anoj  audienciji 
carske  darove,  bi  potvrdjen  mir  (22.  stud.  1575).  Ovom  prilikom 
biljezi  G.  (p.  131):  „paSa  je  poslao  potvrdu  mira,  ali  prije  toga  je 
njekoliko  puta  promienio  uvjete ;  Sto  danas  potvrdi,  to  sutra  zaniede 
ili  drugadije  odredi,  da  se  nije  modi  na  nj  zapustiti,   a  kad  mu  se 


^  Zinkoisen,  op.  c.  Ill,  556,  557. 

«  GerUch,  Tagebuch,  p.  109,  110,  136,  158,  160,  174,  176  i  177. 
»  Gerlach,  Tagebucli,  p.  351,  353,  264,  366,  358,  359,  404  i  408. 
«  KatoDA,  XXV,  618  1  d. ;  Hammer,  IV,  22—26 ;  Zinkeisen,  III,  668. 


Digitized  by 


Google 


32  p.  MATKOV16, 

pruzi  prilika,  nestidi  ga  se  prekrsiti ;  jer  mir  traje,  kao  Sto  rekose 
poslaniku,  kako  dugo  paSa  hode". 

Dalje  Gerlachove  viesti  o  turskih  sgodah  za  cara  Rudolfa  11. 
upucuju  nas  na  sliededi  putopis,  na  ime  na  poslanstvo  Joachima 
Sinzendorfa,  koj  je  D.  Ungnada  u  carigradskom  poslanstvu  za- 
mienio  i  S  njim  zajedno  njekoje  vrieme  obavljao  u  Porte  carske 
poslove. 

PoSto  je  J.  Sinzendorf  prispio  u  Carigrad  i  preuzeo  poslanicke 
poslove,  zamoli  Ungnad  cara,  da  ga  riedi  od  poslanidke  sluzbe,  na 
koju  se  bio  samo  dvie  godine  obvezao,  a  sluzi  povrh  toga  jur  tri 
godine,  dakle  u  Sestoj  godini;  kao  G.  dodaje  (p.  458),  Jur  od  73 
godine  u  velikoj  brizi,  strahu  i  pogibelji".  Posto  bi  Ungnadovoj 
molbi  udovoljeno,  oprosti  se,  kao  G.  biljezi  (p.  444),  dne  18.  svibnja 
1578.  sa  sultanom,  te  bi  sa  svojimi  po  obidaju  u  divanu  pogo.s6en. 
Za  tim  se  oprosti  Ungnad  (29.  svibnja)  s  velikim  vezirom,  koj  ga 
nadari,  a  novi  poslanik  Sinzendorf  dadc  njemu  i  Gerlachu  (3.  junia) 
oprostnu  gostbu. 

SpremivSi  se  Ungnad  sa  svojom  pratnjom  na  put  u  domovinu, 
krenu  iz  Carigrada  predjaSnjim  svojim  putem,  a  to  putovanje 
Ungnadova  poslanstva  od  Carigrada  do  Be6a  opisuje  Gerlach  u 
svojem  dnevniku  (p.  505 — 535)  ovako: 

„Dne  4.  junija  1578.  krenu  poslanstvo  rano  iz  Carigrada  i  do- 
spjelo  je  do  p6  dne  u  Pante  piculo  ili  „Mali  most";  1.  nodi^te.  Tu 
ima  liep  karavanseraj,  koji  sagradi  njeki  defterdar,  koj  je  ondjc 
u  kapeli  sahranjen ;  kod  groba  sjede  uviek  po  dva  duhovnika,  koji 
pjevaju,  ditaju,  mole  i  piSu.  Oko  kapele  ima  krasnih  vrtova  od 
mogranja,  duda,  depresa,  ruza  i  dr.  Uz  karavanseraj  je  crkvica 
s  njekoliko  sobica,  gdje  stanuju  4 — 5  duhovnika;  jer  pokojnik  je 
ostavio  zakladu  na  uzdrzavanje  njekoliko  duhovnika  i  sluga,  koji 
paze  i  diste  karavanseraj,  i  da  svaki  putnik,  koj  bi  ovdje  [)reno<5io, 
dobije  kruh  i  dorbu,  t.  j.  po  njihovu  ukuhanu  rizu.  U  ovoj  varo- 
Sici  stanuju  Turci,  koji  imaju  3  ili  4  bogomolje,  i  Grci,  imajudi 
samo  jednu.  Mjesto  je  maleno,  odatle  ime  „Mali  Rigium^  ili  „Mah 
most".  Prije  vederi  predjoSe  preko  dugoga  prama  varosici  drvena, 
a  s  vana  kamena  mosta,  gdje  Propontis  tvori  veliko  jezero  (lagunu). 
Od  Carigrada  do  Ponte  piculo  ima  2.  velike  njemadke  milje ;  putem 
ima  nmogo  vinograda,  sjenokoSa  i  polja.  —  Dne  5.  u  Pontegrand, 
odnosno  „Veliki  Rigium"  ili  „ Veliki  most";  2  m.,  2.  nodiste;  liep 
i  ubavan  put;  s  desna  vodi  preko  Propontisa  od  300  koraka  dugi 


Digitized  by 


Google 


HTTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVT.  VFRKA.  33 

most,  krasna  gradjevina,  sagradjena  od  innogih  jakih  6etvorastih 
kamena  i  stupova,  koji  u  vodi  stoje;  na  kraju  je  s  obje  strane 
turski  napis,  da  ga  je  sagradio  Sulejman.  Medju  ovimi  varoSicami 
opet  ima  liepih  polja,  zasijanih  jedmom  i  zobju.  U  Ponte  Grande 
je  liep  olovom  pokrit  karavanseraj,  s  daleka  nalifii  liepoj  crkvi, 
a  sagradjen  je  kao  i  drugi.  Grci  imaju  tu  svoju  crkvu  „Svih  sveti", 
slika  Bogorodice  puna  je  srebrnih  nakita :  ruku,  nogu  i  dr.,  Sto  su 
zavjeti  bolestnih;  uz  crkvu  su  tri  kamena  bunara,  a  na  plo6ah  su 
grdki  napisi,  od  kojih  je  putopisac  mogao  pro^itati  samo  rie^i :  „po- 
bozna  Heraklija"  (cuds^S;  r,paxX£t8).  Pred  varoSicom  vidjeli  su  raz- 
valine  starinskoga  gradida.  —  Dne  6.  preko  velikoga  mosta  u  Se- 
lybriu  ili  Selywhriu,  3  m. ;  3  nodiSte ;  putem  prosli  su  grCkimi  seli 
Pifatis  i  Konomio,  koja  nisu  medju  sobom  daleko,  oba  su  na  moru, 
te  imaju  jake  od  fietvorasta  kamena  sagradjene  stare  kule  bez 
krova.  Putem  su  takodjer  liepa  polja,  a  s  obje  strane  liepa  grdka 
sela,  u  koja  nisu  doSli.  Selymbria  je  mali  grad,  ogradjen  platnom, 
a  kule  mu  nalide  carigradskim ;  ima  njekoliko  vrata,  smjeStena 
je  pokraj  mora,  dize  se  na  visokoj  pedini  prama  zapadu,  do6im  na 
brezuljku  prama  iztoku  stanuju  sami  Grci*.  Imala  je  njegda  mnogo 
crkava,  sada  samo  4,  u  kojih  se  sluzi;  glavna  crkva  posvedena 
je  Bogorodici,  a  slika  Bogorodice  tako  je  puna  svakojakib  srebmih 
nakita,  da  se  jedva  vidi;  crkva  je  sagradjena  poput  patriarhalne 
u  Carigradu.  Opisuje  i  ostale  crkve;  pohodio  je  metropolitu  Ata- 
nasija,  koga  je  iz  Carigrada  poznavao,  a  ovaj  ga  molio,  da  mu  iz 
Be6a  poSalje  „Welt-Mappe"  (svjetsku  geografijsku  kartu).  Uz  grad 
je  varoSica,  u  kojoj  stanuju  gotovo  sami  Turci,  gdje  je  turska 
bogomolja  i  karavanseraj;  na  tanko  opisuje  svetkovanje  petka.  — 
7.  prispjeli  su  u  Arahli,  3  m.,  a  4.  nodiSte:  malo  grdko  selo;  putem 
proSli  su  selom  Konokli,  kamo  se  ide  preko  potodi(Sa.  Arabli  ima  ka- 
ravanseraj na  polju,  u  selu  je  crkvica  „Presvete  Bogorodice";  u  crkvi 
ima  malo  slika  i  knjiga,  koje  se  u  ostalom  u  svakoj  grckoj  crkvi  na- 
lazi,  naime,  psaltir,  poslanice  Pavlove,  Horologium  i  dr.  KrSdani  zivu 
kukavno,  imajud  nizke  kolibe  od  drva  i  kamena ;  putujudi  Turci  jih 
svakojako  mude,jer  jim  otimlju  Sto  mogu,  a  kada  Sto  kupe,  jedva  jim 
tredinu  plate.  —  8.  U  Tschurli,  5.  nodiSte,  a  2  milje  od  Arabli. 
Sastali  su  turska  kola  s  robljem,  s  dedki,  zenami  i  njekoliko  mui- 
karaca,  zasuznjenih  prije  dvie  ili  tri  godine,  tezka  2eljeza  nosili  su 
na  noguh,   a   lance   oko  vrata.    Pred  varoSicom   prama   Carigradu 

*  Na    putu   u   Oarigrad   bilje^i:    ^Selivebrda,    Stftdtlein   aiif  einem 
Hcrge  and  Felsen,  am  Meere  liegend^.  Tagebuch,  p.  20. 

R.  J.  A.  oxvi.  3 


Digitized  by 


Google 


34  p.  MATKOV16, 

prostrano  je  polje,  gdje  su  Selim  i  njegov  otac  Bajazit  lov  lovili- 
U  ob6e  od  Carigrada  pa  do  Jedreneta  priedjel  je  ravan,  gotovo  sama 
dolina,  malo  brezuljaka,  a  nikakovih  suma:  sama  polja  i  njeSto 
vinograda.  Curli  je  velika  varoSica  s  liepimi  vrtovi,  broji  do  300O 
turskih  i  samo  300  gr6kih  kuda.  Potonji  au  imali  njekoliko  crkava, 
koje  8u  Turci  opustoSili,  do  jedne  Sv.  Gjurgja,  koja  je  poput  drugih ; 
opisuje  ju  na  Sire.  Biskup  je  podredjen  heraklejskomu.  To  je  bio 
gradi(i,  kojega  razvaline  jo5  stoje*.  (Jdsjeli  su  u  karavanseraju,  koj 
ima  mnogo  sobica,  dugu  staju  za  konje,  bunar  i  liepu  moSeju.  I 
tu  se  dieli  putnikom  na  vede  kruh  i  dvostruka  riza.  Ali  paSa  (pred- 
Sastnik  Mehmeda  Sokolovida),  kojega  je  Selim  I.  u  Kajru  dao  po- 
gubiti,  sve  je  to  sagradio  i  zakladu  OvStavio.  —  Dne  9.  putovahu 
preko  liepa,  koje  rodna,  koje  pusta  polja,  po  kojem  govcda  i  bivoli 
pasu,  pa  preko  visoka  humka,  koji  su  Ijudske  ruke  sagradile,  ta- 
kovih  humaka  (mogila)  ima  oko  Plovdiva  dosta,  i  dospjeli  su  u 
Bergatsch,  6.  nociSte,  5  velikih  milja  od  Curia  daleko;  ^ini  se, 
kao  da  je  sagradjen  od  razvalina  starinskoga  gradida  (od  negda§- 
njega  Arkadiopola),  ili  od  jakih  gradskih  zidina.  Pripada  Mehmed 
paSi,  komu  ga  je  s.  Sulejman  poklonio ;  nije  odye6  velik,  malo  ima 
KrSdana,  koji  neimaju  crkve.  Mehmed  sagradi  tu  liepu  moSeju,  a 
oko  nje  karavanseraj  s  olovnim  krovom,  bezestan  i  druge  kude. 
a  tim  nalidi  ovaj  dio  liepoj  varoSici.  —  10.  u  Esskibahu,  tursko 
selo,  malo  ima  KrSdana.  Pred  selom  je  stara  grdka  crkva  sv.  Nikole, 
koju  na  tanko  opisuje,  a  u  njoj  sada  stanuju  derviSi.  0  oruzju,  Sto 
u  crkvi  visi,  pridaju  Turci,  da  ga  je  nosio  sv.  Nikola,  docim  Grci 
vele,  da  su  ga  Turci  onamo  povjeSali.  Na  nod  prispjeli  su  u  Hahsku, 
7.  nodiSte,  5  milja  daleko,  priedjel  pust,  pripada  takodjer  Mehmedu ; 
malo  ima  Grka,  koji  neimaju,  kao  sto  ni  oni  u  Bergatachu,  avoje 
crkve.  Mehmed  sagradi  tu  liepu  moSeju  i  karavanseraj.  —  11.  u 
Adrianopel,  8  nodiSte,  3  m.  od  Habse;  put  ravan  i  ubavan;  a 
na  okolo  koje  pusta,  koje  uradjena  polja.  Po  milje  daleko  ugleda 
se  grad  i  velika  Selimova  moseja,  a  ravna  dolina  zasadjena  je  vino- 
gradi  i  vodnjaci.  Kod  Adrianopela  odpodimlje  drvede.  Vino  je  iz- 
vrstno,  Ijubko  kao  muSkatel.  Grad  po  sebi  nije  velik,  ogradjen  je 
platnom  i  kulami  kao  Carigrad,  smjesten  sasvime  u  ravnini;  sta- 
novnici  su  velikom  vedinom  Grci,  ima  jos  Zidova  i  mnogo  Turaka; 
potonji  imaju  svoje  moSeje  i  trgovine.  Grad  protjecu  dvie  rieke. 
Jedan  dio  grada  neima  zidina.  te  je  tri  puta  vedi  od  staroga  grada 

*   Cierluni  roii  Tjsurulum  fere  via  media  inter  Adrianopolim  et  Con- 
stantiiiopolim.  M    Cruf^siiis,  o.  c,  p.  65. 


Digitized  by 


Google 


PXrrOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLTJOTOKU  XVI.  VTEKA.  35 

sa  zidinami,  koji  su  Turci  poslije  osvojenja  dogradili.  Preko  jedne 
rieke  ima  car  svoj  liepi  dvorae,  saraj,  medju  samimi  vodkami,  kao 
da  bi  bio  u  perivoju*.  —  12.  pohodilo  je  poslanika  florentinsko 
poslanstvo,  koje  nosi  sultanu  dar  od  100.000  dukata  u  vriednosti, 
a  ide  da  izhodi,  poput  Mle6ana,  slobodu  trgovanja  u  Carigradu. 
Medju  njimi  je  malteski  vitez,  koj  bijaSe  u  Meksiku,  pokaza  smaragd, 
velik  kao  jaje;  poslanstvo  vodi  sa  sobom  tumada,  Luku  Dubrov- 
6ana,  ide  i  bailo  (bajolus),  koj  (5e,  kao  i  mletadki,  u  Galati  stanovati. 
—  Razgledali  su  (13.)  bezestan,  gdje  se  krSdani  triSe,  i  sedlarske 
radnje,  ali  ni  jednoga  ni  drugoga  neopisuje.  Putopisac  je  pohodio 
metropolitu,  o  kojem  prida,  da  nit  on,  nit  mu  kalugjeri  znaju 
pravo  grdki  pisati.  Metropolitanska  crkva  je  prostrana,  nakidena 
sUkami  kao  i  druge,  slika  Bogorodice  je  vrlo  stara.  U  gradu  ima 
15  crkava,  koje  imenice  nabraja.  Pohodili  su  (14.)  i  jednu  tursku 
moSeju,  u  kojoj  opisuje,  kako  su  Turci  u  kolu  skakali  i  vikali  „hu, 
hu",  a  jedan  Turdin  da  je  tako  dugo  skakao.  dok  je  mrtav  pao. 
Razgledali  su  jo§  glavnu  tursku  moSeju,  Selimovu;  velifianstvena 
gradjevina,  sagradjena  od  liepa  detvorasta  kamena,  a  u  nutri  od 
svakojaka  Sarena  mramora  i  serpentina;  popeli  se  po  250  stepe- 
nica  na  jedan  od  detiri  tomja,  odkuda  su  uzivali  liep  vidik  na 
grad.  Ovu  su  moSeju  gradili  talijanski  robovi  na  Selimov  troSak". 
Ovo  je  G.  opis  puta  od  Carigrada  do  Adrianopola.  Ovaj  put, 
kao  i  mjesta  na  ovom  putu,  dobro  je  poznat  od  starijih  putopisaca : 
s  toga,  da  se  uklonimo  opetovanju,  iztadi  demo  samo  one  podatke, 
koji  popunjuju  ili  razsvjetljuju  starije  putopisce.  Prem  da  je  G. 
pet  godina  zivio  u  Carigradu  i  za  to  vrieme  znatno  raSirio  obzor 
svoga  znanja  i  iskustva,  premda  je  ponjeSto  i  putovao,  te  tim  svoje 
znanje  o  zemlji  i  narodu  popunio,  ipak  glavni  predmet  njegova 
putopisa  ostao  je  isti  kao  Sto  prije  pet  godina,  premda  se  onda 
prikazivao  kao  neiskusan  putnik  i  neokretan  putopisac.  —  I  u  ovom 
kao  i  u  prvom  dielu  G.  putopisa  vjerske  su  prilike,  crkve,.  sluzba 
bozja  i  svedenstvo  glavnim  predmetom  njegova  opisa,  pa6e  i  vise 
nego  sta  je  potrebito.  Na  ove  stvari  nisu  se  u  istinu  stariji  puto- 
pisci  mnogo  obazirali:  za  to  ovajtove  biljezke  u  G.  popunjuju  do- 
njekle  hjegove  predhodnike;  ali  desta  opetovanja  istih  predmeta, 
koja  se  niti  nepopunjuju  niti  razsvjetljuju,  n<B  sanjo  da.su  suviSna, 
pad6  injestimice  dosadna.  Usuprot  je  G.  putopis  glede  geografijskih 
i  topografijskih  biljezaka  gotovo  mrSaviji,  nego  li  ikojega  njegovih 

^  Adr.  permagna  urbs  est,  minime  manita,  plena  autem  negotiationis, 
praesertiiu  Judaeoram.  M.  Orussius,  Turcograecia,  p.  336. 


Digitized  by 


Google 


36  p.  MATKOV16, 

predhodnika.  Putopisac  se  takodjer  osvrde  i  na  narav  puta,  kojim 
je  prolazio;    ali   u  torn   opisu   6ita   se  stereotipno,    da  je   put  i&i<» 
ravninom,  gorom,  Sumom  i  preko  rieke  i  dr. ;  dakle  samo  iztide,  «to 
je  zdravo  oko  oko  sebe  spazilo ;  ali  koja  su  onomu  oblidju  priedjela 
geografijska   imena  i  obiljezja,  —  tomu  neima   gotovo  nigdje  spo- 
mena.  —  Ponte  piccolo  i  Ponte  grande,  obi<!^no  u  talijanskih  puto- 
pisaca,  danasnje  su  varoSice  KU(5Uk  i  BojUk  Cekmedze,  poznate  su 
f)d   starijih   putopisaca^;    ali   se   nisu   njegda   zvale  ^Mali   i  Veliki 
Rigium".    Ponte   piccolo   bijaSe   u   istinu   atari  'Piiiyiov,   s  Ijetniei    i 
carskim  dvorcem,  na  iztofinoj  strani  lagune,  spominje  se  u  rimskili 
Itinerarih  i  u  bizantinskih  pisaca*.    Ponte  grande  nije  se  zvao  Veliki 
Rigium  nego  'Adupot;,  nazvan  po  rieci  istoga  imena,  trziSte  i  dvorac ; 
a  u  sredovje^nih  pisaca  i  na  talijanskih  brodarskih  kartah  zove  se 
„Natura"*.    Nu  ova  imena  ^Mali  i  Veliki  Rigium"  ipak   nisu   bez 
temelja,  jer  Leunklavij*,  opisuju6  obje  ove  varoSice,  dodaje,  da  su 
se  po  misljenju  Teodozija  Zygomale  zvale   ove  varoSice  „Rhegium 
majus  et  R.  minus".  Buduc  da  je  Th.  Zygomala,  glasoviti  protonotar 
patriarhata,  kao  Sto  rekosmo,  bio  velikim  prijateljem  naSega   puto- 
pisca,    biti   6e   odatle   potekla  i   ta   imena.   —   Kod   Ponte   grande 
opisuje  G.  poznati   glasoviti  Sulejmanov  most,  o  kojem  Pigafetta  i 
dr.  natanje  govore"^.    Opis  grdke  crkve  „Svih  Sveti"  s  osakadenim 
grdkim   napisom   popunjuje   viesti   starijih   putopisaca.    Grdka   sela 
Pifatis  i  Konomio,   poznata   su  od   starijih  putopisaca*:   prvo   bez 
sumnje   danaSnji   Pivatos    (Bojados),    a    drugo   vjerovatno   danaSnji 
Kumburgas.  —  Selyhria  ili  Selymbria,  danaSnja  grcka  varoS  Silivri. 
poznata  je  kao  stara  tvrdja  SvjXua^pCa'.  Opis  glavne  crkve  i  drugih 
vjerskih   prilika   i  ovdje  popunjuje   starije   putopisc«.   —   Konokli 
danaSnje  je  selo   Kiniklti  u  dolini  ArapU  dere,   odkuda  se  na  putu 
od  Jedreneta  u  Carigrad  prvi  put  ugleda  Marmarsko  more®.  Arabli 
kao  mjesto  prvi  put  se  spominje  u  naSega  putopisca ;  ali  nije  mjeato. 

»  Rad  knj.  C,  101,  103. 

*  K.  Jire^ek,  Heerstrasse,  p.  55,  102,  104.  Tomaschek   a  Sitznngs- 
berichte  d.  k.  Akad.  d.  Wi^s,  Wien;    Phil.-hist.   CI,   B.    CXIII,  330. 

•  Tomasehek,  op.  c,  p.  330,  331,  Rad  C.  1.  0. 

*  Leanclavius,  Annates  et  Pandectas,  hist.  tnro. ;  ed.  altera,  Franco- 
furdi  1596,  p.  202,  203. 

^  Rad,  knj.  C,  101.  103;  Had4i  Chalfa,  Rnmeli  u    Bosna,  p.  60. 

•  Rad  CXII    190,  191. 

^  Tomaschek,  op.  c,  p.  331;  Rad,  knj.  C,  101,  104.  Hadii  Chalfa, 
p.  60.  Opis  starib  razvalina  u  Bou^a,  Rec.  d' Itin  ,  T,  45. 
'  A.  Bou6,  Reo.  d'  Itin,  I.,  45. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BAT.KANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  37 

neg^o  rieka,  koja  utjede  kod  Erekla,  negdaSnje  Herakleje,  u  more, 
a  ime  (Arabli)  joj  je  jur  VranCid  saduvao'.  Tu  je  bez  sumnje  G. 
zamienio  rieku  s  mjestom,  Sto  se  joS  odatle  razabira,  jer  se  opis 
Arabia  odnosi  na  Kinikltt,  pa  Sto  se  i  daljina  (2  milje  od  Corla) 
od  prilike  s  Kiniklom  slaze.  —  TschtMrli  danaSnji  Corlu,  na  isto- 
imenoj  rieci,  poznat  je  od  starijih  pisaca*.  Kod  Corlu  nije  Selim 
s  Bajazitom  lov  lovio,  nego  boj  bio*.  Turske  gradjevine  u  Corlu 
pripisuje  G.  (vjerovatno  po  tamognjem  pri^anju)  Ali  paSi,  dodim 
Hadzi  Chalfa  (p.  19)  dopituje  jih  sultanu  Muratu  Pobjeditelju,  koj 
je  i  stari  gradid  Tzurullum,  kojega  razvaline  G.  spominje,  takodjer 
razorio.  —  Bergatsch  (L.  Burgas)  takodjer  poznato  mjesto  od  sta- 
rijih putopisaca*.  Na  putu  medju  Oorlu  i  L.  Burgas  spominje  humke 
ili  mogile,  kojih  stariji  putopisci  na  ovom  mjestu  nespominju.  O  ovih 
prastarih  grobovih,  koje  G.  joS  drugdje  spominje,  govoriti  demo  na 
svojem  mjestu.  Glede  gradjevina  Mehmed  paSe  (Sokolovida)  liepo 
se  sla^e  G.  s  Pigafettom*.  Esskibaba  (Eskibaha)  i  Hdbska  (Hafsa), 
poznate  su  varo§ice  od  dojakoSnjih  putopisaca ;  prida  pako  o  crkvi 
8V.  Nikole  i  tamoSnjem  svecu  (Saltukede)  IjepSe  je  prikazana  od 
Pigafett«*.  Opis  priedjela  od  Carigrada  do  Jedreneta  u  naSega  je 
putopisca  dosta  obdenit,  ali  se  u  cielom  slaze  s  opisom  novijih  put- 
nika^.  —  Adricmopel,  stari  Adrianopol  ili  danaSnje  Jedrene,  gla- 
sovit  grad.  o  kojem  svaki  stariji  putopisac  viSe  ili  manje  na  Sire 
govori,  naS  pako  putopisac,  koj  se  dva  ciela  dana  u  njem  bavio, 
'opisuje  ga  tako  obdenito  i  povrSno,  da  se  neda  porediti  s  opisom 
Pigafettinim,  a  joS  manje  s  Hadzi  Chalfinim®,  Sto  se  G.  na  geo- 
grafijski  polo^aj  grada  ni  najmanje  neobazire,  pa  Sto  mu  je  i  topo- 
graiija  vrlo  povTSna.  Spominje  naime  samo  dvie  (sic!)  rieke,  koje 
onuda  teku,  ali  nezna  nijednoj  za  ime.  NaS  putopisac  i  tu  radje 
prida  o  crkvah,  nego  o  topografiji,  obrtu,  trgovini,  starinah  i  drugih 
znamenitostih  Jedreneta;  jer  ga  sve  to  nije  ni  najmanje  zanimalo. 
Opis  grdke  metropolitanske  crkve,  pa  opis  moSeje  Selimove  —  kao 
najnovije  —  popunjuju  predjaSnje  putopisce. 

1  Mon.  Hang,  hist.,  Ser.  VI,  82;  Rad,  C,  104. 
«  LeuTiclavij,  op.  c,  p.  124,  125,  Starine,   XXH,    160,    161;   Rad, 
C,  102,  105,  106. 

»  Rad,  0,  102;  CV,  168. 

*  Rad,  knj.  C,  102,  106. 

»  Starine.  XXIF,  161,  Rad,  C.  102. 

«  Rad,  knj.  0,  103,  106.  107;  CV,  168. 

'  A.  Boa6,  Rec.  d'  Itin,  42-49. 

8  Starine,  XXH,  162-166.  Rad,  C.  107—114  Hadii  Chalfa,  1—15. 


Digitized  by 


Google 


38  p.  MATKOVIC, 

„Po8to  je  poslanik  odpravio  natrag  5  carigradskih  kocija  i  23 
mazge,  najmi  do  Biograda  10  bugarskih  kola  (karch)  i  pogodi  se 
po  11  talira  za  svaka  kola  bez  hrane;  svaka  kola  imala  su  po  3 
konja  uzpored ;  vozadi  hranili  se  kruhom  i  lukom,  a  konji  su  pasli 
no6u  po  travnicih.  Na  svaki  dan  dodje  po  16  talira.  —  Dne  14. 
lipnja  krenu  poslanstvo  od  Jedreneta  prama  „Mo8tu  Mustafe  paSe" 
(Mustafa  Bassa  Dschvori,!j^  koj  je  3  dobre  milje  daleko.  Tu  je 
bilo  9.  nodiSte.  Putem  su  6esto  susretali  okovano  krsdansko  roblje,  * 
koje  su  Turci  u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  ulovili  i  u  Carigrad  vodili. 
Ovu  varoSicu  dieli  dugi  kameni  most,  koj  vodi  preko  rieke  Meritsch 
ili  bugarske  Marize,  na  dva  diela:  u  dielu  prama  Jedrenetu  sagradi 
Mustafa  paSa  moseju,  karavanseraj  i  bezestan ;  tu  ima  mnogo  obrt- 
nika  i  trgovaca;  tu  stanuju  sami  Turci,  tu  je  i  poslanstvo  odsjelo. 
Onkraj  pako  rieke,  odnosno  mosta,  koji  takodjer  sagradi  isti  paSa 
i  odkuda  varo&ica  nosi  svoje  ime,  stanuju  Grci  i  Bugari,  imajudi 
nizke  kolibe,  a  prodaju  dobro  vino.  Od  Jedreneta  do  simo  liepo  je 
ravno  polje,  a  s  obje  strane  dize  se  ubava  ne  odved  visoka  gora, 
a  pod  njom,  oko  pomenute  rieke,  ima  njekoliko  liepih  sela.  —  Dne 
15.  prispjeli  su  u  Ha/rma/nli,  10.  nociSte ;  malo,  rdjavo  tursko  selo, 
kuce  su  slamom  pokrite,  ima  veliki  od  Mustafe  paSe  sagradjeni 
karavanseraj.  Priedjel  je  ponjeSto  studeniji,  put  prilifino  brdovit,  ali 
ima  i  rodnih  polja.  Sastali  su  putem  u  Sumici  70  zarobljenih  i  oko- 
vanih  Hrvata,  medju  njimi  i  njekoliko  zena  na  konju  •,  za  njimi  je 
jaSio  stari  Tur^in,  kojega  su  svojinom,  on  jih  prodaje,  kako  mo2e.' 
—  16.  putovahu  neprijatnim  putem,  preko  grmlja,  medju  visokimi 
gorami,  a  prispjeli  su  u  malo  selo  Semisze,  11.  nodiste,  3  m.  da- 
leko. Ovo  selo  ima  nizke  rdjave  kolibe,  pokrite  slamom,  a  sta- 
novnici  su  sami  Bugari.  Putem  pokraj  potoka  proSli  su  drugim 
selom,  gdje  je  bilo  sakupljeno  mnogo  Bugarkinja,  koje  obidaju,  kad 
spaze  inostrance,  hrpimice  izadi  iz  sela,  nosed  kruh,  pogade  (bo- 
gatsche)  i  drugu  hranu  (mlieko,  meso,  ribu)  putnikom  na  prodaju. 
One  se  kite  tim,  §to  su  jim  koSulje  izvezene  crvenom  krupnom 
svilom  ili  konci,  prsti  su  jim  puni  prstenja,  na  uSima  nausnice  i 
aspre,  a  oko  vrata  landidi  od  aspra  i  modrih  kamendida.  Semifize 
smje§ten6  je  u  liepoj  ubavoj  dolini,  a  protide  ga  riborodan  potok; 
priedjel  je  opet  liep  i  prijatan.  Izvan  sela  ima  drvena  crkvica,  koja 
je  do  kora  pogorjela;  tu  se  joS  krste  djeca  i  zarudnici  vjendavaju, 
a  nemogu  da  si  sagrade  nove  crkvice.  PridaSe  putopiscu  njeki  Bu- 
garin,  da  jedan  sveStenik  ima  tu  6  do  10  sola  obskrbljivati,  bl^za 
sela  idu  zajedno  k  sluzbi.  Za  krst  djeteta  plaeaju  2  i  3  aspre-,  od 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  6ALKAN8KOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  39 

vjen^^nja,  ako  je  djevojka  12,  udovica  24,  a  od  svakc  svadbe  ■  bar 
24  aspre;  spahiji  pako,  koj  ima  tu  svoj  timar,  plate  od  svake 
svatbe  24  aspre ;  joSte  su  mu  se  tuzili,  da  jim  pop  neda,  da  se 
po  drugi  put  zene,  a  tko  bi  prekrSio  zapovied,  da  bi  bio  velikom 
novdanom  globom  kaznjen;  tredu  zenitbu  posve  zabacuju.  S  toga 
su  u  selu  vidjeli  mladih  ^ena,  koje  su  jur  30  gcxlina  udovicami, 
jer  se  udavaju,  kad  jim  je  12  ili  13  godina.  Jo§  su  mu  se  zitelji  tu- 
zili, da  neznaju  Sto  poje  kod  sluzbe,  jer  da  jih  pop  nede  da  u6i 
moliti  nit  ode  nada,  nit  deset  zapoviedi,  ni  Sta  drugoga ;  da  ne  znaju, 
da  li  su  KrSdani ;  ali  poste  drze  vrlo  strogo.  I  kod  pokopa  ili  smrti 
da  moraju  nmogo  pladati,  imudnici  5  do  8  talira.  Za  velikih  po- 
stova  sastaju  se  poslije  sluzbe  i  vesele  se,  hvale  boga  i  onoga  sveca, 
koga  su  svetkovali,  visoko  Stuju  Mariju  i  svoga  zaStitnika  sv.  Ni- 
kola. Obradjuju  sarao  toliko  polja  da  se  prehrane,  tove  mnogu 
stoku,  jer  imaju  dobru  paSu.  —  Dne  17.  u  Counasch,  tursko  selo, 
12.  nociSte,  4  dobre  milje  daleko.  Priedjel  je  vrlo  rodan  i  krasan, 
vedinom  ravan,  ima  i  malih  dolina,  pa  pustih  polja ;  vele,  da  za  to 
nmogo  neobradjuju,  da  jim  Turci  neotimlju,  s  toga  da  teze  samo 
toliko,  koliko  trebaju  za  svagdanji  kruh,  da  se  mogu  preko  godine 
prehraniti;  uz  to  drze  mnogo  stoke.  Putem  su  proSli  preko  bu- 
garskih  sela  Cajali  i  Papcisli,  a  uz  oba  teku  veliki  potoci.  Put 
ovoga  dana  bjeSe  ubav  i  prijatan,  jer  je  priedjel  ravan,  preko  3 
milje  je  dug  i  Sirok,  a  s  obje  strane  je  od  visokih  brda  ogradjen. 
Tu  odpodimlju  s  lieva  vrlo  visoka  brda,  koja  lude  Makedoniju  od 
Tracije  i  Bugarske.  S  desna  je  druga  visoka  gora,  a  pod  njom 
tece  Maritza.  U  sredini  izmed  ovih  obiju  gora  pukla  je  liepa  ravan 
s  malo  brezuljaka.  Oko  Papasli  ima  liepih  vinograda.  Counusch 
je  malo  tursko  selo ;  preko  potoka  ima  karavanseraj,  moSeju  s  pro- 
stranim  predvorjem,  a  u  nutri  je  hladan  bunar.  Kod  crkve  dieli 
se  putnikom  i  siromahom  kruh  i  riza.  —  18.  prispjeli  su  u  Philip- 
popoli,  13.  no(5i»te,  3  milje  daleko;  ravnim  putem  prostiru  se  ve- 
lika  zitna  polja,  a  protidu  jih  ubavi  potoci,  osobito  rieka  Maritza, 
koja  je  prili(^*no  Siroka,  a  oko  nje  ima  mnogo  sela.  VaroS  je  velika, 
sagradjeni  na  okrug,  neima  zidina ;  turske  i  grdke  kude  su  rdjave 
i  nizke;  prama  iztoku  ima  sedam  brezuljaka,  a  naokolo  krasna 
ravmna.  Tri  najviSa  brezuljka,  6ini  se,  da  su  bila  njegda,  kao  Sto 
se  od  njekojih  razvalina  razabira,  ogradjena  zidom,  od  koga  ima 
joS  razvalina,  koje  pokazuju  vrata  prama  iztoku,  te  se  6ini,  da  su 
bili  ovi  briezuljci  njegda  gradidera.  Na  prvom  brezuljku  (Nebet- 
tepe)  vidi  se  jo5  zdenac  i  razvaljen  zid,  koj  bjese  njegda  najznat- 


Digitized  by 


Google 


40  p.  MATKOV16, 

nijim  dielom  ^radica.  Odavle  otvara  se  divan  pogled  na  ravno  polje 
i  na  Maricu.  Ovaj  i  druo^  (Dzambaz-tepe)  brczuljak  dieli  medju 
sobom  dolina,  u  kojoj  stanuju  Grci.  Na  drugom  brezuljku  ima 
stiena,  a  na  njih  znakova  puSdanih  taneta;  na  jednoj  je  urezano 
8Jedalo  prama  makedonskim  planinam;  prida  se.  da  su  tu  ajedili 
kraljevi  Filip  i  Aleksandro.  da  se  nauziju  divna  vidika;  jer  pred 
sobom  se  gleda  na  krasnu  zelenu  ravan,  vrtove  i  rodna  polja,  do- 
piruda  sve  do  gora,  sa  kojih  nebrojene  vode  i  potoci  teku ;  ima  tu 
osobito  bogato  vrelo.  odkuda  je  kr.  Filip  vodio  vodu  gore  u  gradic. 
Pod  ovim  dnigim  brezuljkom  ima  starinska  grdka  crkvica,  s  nje- 
koliko  izgrebenih  slika;  joS  je  tu  plo6a  s  grdkim  napisom,  po6i- 
majudim  s  'AyaO-Z.^  ostalo  se  nemoze  proditati.  Na  tredem  brezuljku 
(Taksim-tepe)  takodjer  je  starinska  gr6ka  crkvica,  u  kojoj  na  jednoj 
stieni  je  slika  sv.  Elevterija  i  drugih  svetih,  a  na  drugoj  naslikan 
je  grdki  obhod  (litija).  Dole  nize  na  istom  brezuljku  je  metropo- 
litanska  crkva  sv.  Marine*,  a  sagradjena  je  kao  i  druge.  U  svem 
da  ima  8  crkava,  koje  imenice  navodi ;  a  osim  metropolit^.  da  ima 
joS  tri  svedenika.  Metropolitanska  palada  je  liepa,  obrnuta  je  k  ma- 
kedonskim goram  i  ogradjena  zidom ;  ima  liep  vrt  i  prijatne  sobe ; 
biblioteke  nije  nigdje  vidio,  nego  krasnih  slika ;  ni  kod  notara  nije 
vidio  knjigah,  nego  svakojaka  oruzja.  Na  eetvrtom  brezuljku  (Sahat- 
tepe)  nije  niSta  za  vidjeti ;  na  petom  (Dzeidem-tepe)  dva  au  groblja. 
jedno  pored  drugoga,  vedinom  podzemne  rake;  joS  je  tu  bunar  i 
turska  koliba.  Sesti  brezuljak  (Marko-tepe)  je  malen,  te  ima  u 
stienu  izsjedonu  detvorastu  jamu ;  a  na  sedmom  (Bunardzik)  ima 
bunar  i  grob  njekoga  odiidnoga  gospodina.  Iza  ovoga  brezuljka. 
preko  mosta,  ima  sultan  vrtao  i  staju  za  deve.  U  cielom  gradu 
ima  samo  250  KrSdana  (valjda  krSdanskih  kuda);  ali  radi  kra^na 
polozaja  grada  ima  vrlo  mnogo  turskih  kuda.  Blizu  grada  prama 
iztoku  ima  viSe  tisuda  visokih  humaka  (mogila),  nasipanih  od  Ijudskih 
ruku.  Prida  se,  da  se  tu  mnogi  boj  bio,  i  gdje  je  koj  otmeniji  vojnik 
ili  hrabar  junak  pao,  da  mu  je  njegov  narod  na  spomen  sagradio 
takav  jedan  liumak.  Prama  makedonskim  goram  ima  mnogo  vino- 
grada.  Preko  Marice  vodi  dug  drven  most,  kod  koga  je  karavan- 
seraj  i  crkvica*,    Sto  je  sagradio    njeki  veliki   kadija.    Tu   se   dieli 


^  8  iya^T^  tuZy)  poCimlje  gr6ki  nadgrobni  napis.  K.  Jirefiek,  Perio- 
di^esko  Spis.,  VII,  109. 

*  Sadasnja  grdka  metropolija.  Jiredek,  Period.  Spis,  VII,  119. 

'  ^Imar^-dzamisi*'  kod  mosta  preko  Marice.  E.  Jiredek,  Period.  Spis., 
VIL   111. 


Digitized  by 


Google 


PirrOVAKJA  PO  BALKAIJSKUM  TOLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  41 

svaka  ve6e  siromahom,  turskim  duhovnikom  i  udenikom  ili  talis- 
manom  milostinja,  kruh  i  riza.  Blizu  ove  dzamije  ima  turski  sa- 
mostan,  gdje  mladi  derviSi  svoje  (5elije  imaju.  Tu  (u  gradu)  iive 
njekoliko  Dubrovdana,  koji  su  poalanstvu  povrda  prikazali.  Okolina 
je  ponjeSto  modvama*. 

Dne  19.  krenuvfii  dalje,  priapjeli  su  u  Tatarbamrzik ;  14.  no- 
ciSte;  put  bijaSe  dobar  i  ravan,  vodi  preko  potoka,  a  putem  ima 
mnogo  zitnih  polja.  Tatarbazarzik  znadi  „malo  tatarsko  trziste",  jer 
„bazar"  znadi  „trg",  a  „zick"  znaci  „malo".  To  je  velika  varoSica, 
3  dobre  milje  od  Plovdiva,  ima  njekoliko  trgovadkih  du(5ana,  a 
njekoji  su  prazni.  U  svem  ima  samo  30  krSdanskih  ku(5a,  a  ne- 
imaju  ni  crkve,  ni  popa;  kad  ga  trebaju,  dodje  iz  Plovdiva  ili 
odkud  drugud.  —  20.  putovahu  ravnom  ubavom  dolinom,  koja  za- 
hva<5a  daleko  pred  Plovdiv,  a  zatvorena  je  od  obijuh  glasovitih 
planina.  Tu  ima  joS  liepih  ubavih  luka,  vrtova  i  potodida ;  pa  jedno 
ili  dva  sela.  Gora  pako  odpodimlje  na  zapadu,  a  preko  nje  trebo- 
valo  je  njekoliko  ura  putovati.  Tu  ima  malo  vinograda,  nego  samo 
nizko  grmlje.  Gore  izmedju  dva  brda  bugarsko  je  selo  krSdimsko, 
u  kojem  neima  nijednoga  Turdina,  a  pred  selom  ima  starinska  zi- 
dina,  gdje  je  sjedio  bugarski  despot  Novcy  Debeli,  a  ovo  mjesto 
da  je  kljud  ili  vrata,  Sto  vode  u  Bugarsku  i  Traciju.  Turci  ga  zovu 
Asarzuk  (Asardzik).  Bugari  Vedreno,  a  njemadki  se  zove  „das 
stUtig  in  der  Luft  ligt"  (Ventosus,  Vjetren);  tu  bijaSe  15.  nodiSte, 
te  je  od  Tatarpazardzika  3  milje  daleko.  Smjesteno  izmed  dvie  vi- 
soke  gore,  ima  svecenika,  koj  ima  sv.  pismo  na  slovenskom  (scla- 
vonischer)  ili  ilirskom  jeziku,  s  3  ka|>elana  (djakona)  i  s  4  crkve. 
koje  pojedince  imenuje,  a  crkvu  sv.  (ijurgja  na  tanje  opisuje.  Ovo 
kao  i  druga  tamoSnja  sela  bugarska  podredjena  su  metropoliti  u 
Peckio  (Pe6),  a  njihovi  djaci  u6e  vedinom  u  Sofiji,  gdje  je  hrvatska 
(crabatische)  Skola.  Sluzbu  bo^ju  obavljaju  hrvatski  (crabatisch ), 
sto  prosti  seljak  nerazumije,  koj  jedva  zna  „o6e  naS"  i  ^vjerovanje" 
u  svojem  materinskom  jeziku ;  a  deset  zapoviedi  nezna,  kao  Sto 
mu  pridaSe  njeki  Bugarin  u  prisudu  Auera,  koj  mu  bijaSe  tumadem. 
Biedan  narod  mu6e  putnici,  kojim  mora  prinositi  sieno  i  jedam,  a 
Turci  mu  jedva  polovinu  za  to  plate.  Kihaja  mora  pribavljati,  kao 
u  svih  krSdanskih  selih,   za  svakoga,   koj  dolazi,   hranu  za  Ijude  i 

^  Na  predjasnjem  putu  zabiljeii  (p.  20}  ovo:  „FJlippopoli  vesela 
varoSy  od  kr.  Filipa  sagrsdjena,  ima  tri  ubava  razli6ita  brda.  Na  sred- 
njem  imao  je  Filip,  kao  ftto  Be  jos  vidi,  na  stieni  izrezano  Bjedalo,  od- 
koda  je  on  svoja  vojsku  pregledati  mogao^. 


Digitized  by 


Google 


42  p.  MATKOVK^, 

konje;  takodjer  su  duzni  no6u  duvati  pred  karavanserajem  put- 
ni^ku  robu.  Danju  pako  jedan  jaSe  napried  i  kazuje  put,  gdje  je 
dobar  ili  rdjav ;  drugi  mora  sprovadjati  kola,  a  gdje  je  zlocest  put. 
ondje  mora  S  njimi  idi  i  kola  jim  drzati.  Ovo  moraju  i  svi  drug-i 
KrSdani  raditi.  Od  onoga  pako,  koj  putnike  prati,  uzme  cauS  zalo^, 
na  ime  haljinu,  sjekiru  ili  drugo  orudje,  Sto,  ako  nedodje,  ili  akt> 
bi  pobjegao,  izgubi;  mnogi  ostave  zalog  i  pobjegnu.  To  je  robski 
narod,  koj,  dok  ga  se  dobro  neizmlati,  ne6e  da  sluSa;  a  poslije 
radi  Sto  mu  se  kaze  i  donosi,  Sto  se  zeli;  biju  ga  dauSi  i  drugi 
Turci  do  mile  volje.  Gdje  pako  vide,  da  6e  zasluziti  novca,  donosc 
stranim  putnikom  kruh,  pogadc,  air,  meso,  kiselo  mlieko,  a  kadSto 
i  krmetinu  na  prodaju". 

„Na  veCe  su  bugarski  radnici  izmedju  obiju  gora  u  sborovih  ve- 
selo  pjevali,  a  prije  nego  je  jedan  prestao,  ved  je  drugi  sbor  za- 
podeo.  —  Ovdje  jih  sastao  g.  Fieringer  s  poStom  iz  Beda,  nosec 
na  sultana  i  paSu  pismo,  u  kojem  car  piSe,  da  je  Ferat  beg  u  Bosni 
kriv,  Sto  nisu  darovi  jur  prispjeli;  jer  da  su  Turci  sa  svojimi  pro- 
valami  u  Ugarsku  i  Hrvatsku  velikib  Steta  nanieli ;  ono  pako,  Sto 
se  prida  o  naSih,  da  je  sve  izmiSljeno.  Ako  je  Sta  s  naSe  strane 
pocinjeno,  to  se  neda  daleko  porediti  sa  Stetom,  Sto  ju  Turci  na- 
naSaju.  Car  zeli,  da  se  ovomu  nasilju  u  budude  na  put  stane  i  da 
se  pocinitelji  strogo  kaznc.  Dalje  je  pridao  Fieringer,  da  je  Fern- 
berger,  najviSi  vojni  namjestnik  u  Hrvatskoj  s  1500  svojih  vojnika 
udario  na  3000  turskih  konjanika,  te  da  jih  je  900,  koje  posjekao, 
koje  ulovio.  Na  to  je  Ferad  beg  s  5000  vojske  iSao  svojim  u  pomoc, 
a  kad  je  duo,  da  su  razbiti  i  da  se  Fernberger  povratio  kudi,  krenu 
takodjer  natrag". 

„Dne  22.  krenuvSi  od  Vjetrena,  putovahu  preko  planine  i  Sume. 
PrispjevSi  gore,  ugledali  su  pod  sobom  prilidno  dugu  dolinu,  nad 
kojom  se  prostirala  gusta  niagla  kao  oblaci,  dodim  je  gore  bilo 
vrlo  liepo  vedro  nebo.  Dalje  prida  na  Siroko  iz  bcdkih  novina  po- 
slanih  Ungnadu  o  smetnjah  i  strahu,  Sto  su  katolici  na  tjclovskoj 
proceaiji  u  Bedu  pretrpili  od  neduznih  Luterana;  a  to  isto  da  se 
pripetilo  kod  sprovoda  c.  Maksimilijana  u  Pragu,  gdje  su  svece- 
nici  pobacali  svoje  urese,  a  vojnici  puSkc.  —  Medjutim  su  prispjeli 
u  Capidervent,  u  bugarsko  krSdansko  selo;  16.  nodiSte,  3  velike 
milje  daleko,  gdje  su  vidjeli,  da  se  izmedju  obiju  planina  dizu  vi- 
soka  vrata,  sagradjena  od  opeka,  a  na  podanku  od  velika  detvo- 
r^usta  kamenja.  Odavle  krenuSe  u  Ichthnon  ili  Hichtimon,  4  milje, 
mala  varoSica,    u  kojoj  vedinom  Turci  stanuju,    malo  ima  Bugara, 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PU  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.         43 

a  ovi  neimaju  svoje  crkve.  —  Dne  23.  putovahu  ubavom  dolinom. 
zasadjenom  s  obje  strane  vinogradi,  poslije  iSli  su  tiesnom  Sumo- 
vitom  dolinom,  pa  rodnim  poljem,  te  su  prispjeli  u  bugarsko  selo 
Aladise  ili  Alasiaclis.  KrSiani  imaju  tu  liepu  crkvu,  koje  nije 
vidio,  jer  nebijase  sve<5eiiika  kod  kude ;  priedjel  obiluje  dobrim 
vinom  i  stokom.  Dalje  su  iSli  ravnim  poljem  do  otvorena  kioska. 
«:dje  je  zakopan  njeki  emir,  Muhamedova  roda,  sa  zelenim  tur- 
banom,  koga  su  tu  ubili;  kod  groba  sjedi  6eljade,  koje  od  prola- 
zecih  moli  milostinju.  Zatim  su  profili  kroz  grmlje,  gdje  su  bila  dva 
mjestna  strazara,  koja  su  o  bubanj  udarala  i  plesala.  Ovi  su  za  to 
odredjeni,  da  ako  bi  hajduci  na  putnike  navalili,  da  to  jave  u 
obliznje  selo.  Skoro  su  doSli  na  liepo,  ubavo,  dugo  i  Siroko  zitno 
polje,  gdje  su  bujne  livade  i  pafinjaci,  a  gdje  ima  mnogo  sela  na 
blizu;  odkuda  su  jur  ugledali  grad  Sofiju  (Sophia),  ali  radi  velike 
zege  ostali  su  preko  no(5i  u  CasidSamu,  17.  nodiSte,  3  milje  od 
Ichtimana.  Ono  je  malo  bugarsko  selo,  pripada  njekomu  dauSu, 
u  kojega  dvoru  preno<SiSe.  To  je  kao  njeko  plemidko  dobarce,  ima 
veliko  dvoriSte  i  veliku  konjuSnicu,  tovi  vrlo  mnogo  razlidite  stoke, 
u  dvoriStu  ima  vrt  i  kudu,  u  kojoj  mu  stanuju  zene.  U  selu  ima 
Djekoliko  janidara,  a  krSdani  imaju  crkvicu  pred  selom  na  bre- 
zuljku.  —  24.  prispjeli  su  poslije  2  m.  puta  u  Soliju  (Sophia); 
18-  nodiSte,  putovahu  preko  ubava  zitna  polja  i  preko  livada,  koje 
protjecu  s  obje  strane  potodidi.  Varo§  je  otvorena,  prilidno  velika, 
a  kude  su  modrimi  gimljami  pokrite.  Tu  zivu  mnogi  Dubrovdani 
i  preko  300  Zidova,  koji  imaju  svoje,  njemadke,  grdke  i  talijanske 
(velsche)  Skole,  ali  vedina  jih  govori  njemadki ;  drze  mnoge  zarob- 
Ijene  krSdane,  osobito  zene,  koje  postaju  Zidovke.  Putopisac  po- 
sjetio  je  metropolitu,  kojega  hvali  kao  prijatna,  udtiva  i  ugladjena 
dubovnika.  Razgledao  je  stolnu  crkvu  sv.  Marine,  koja  je  zivo- 
pisana ;  kod  vrata  pod  korom  je  u  liesu  tielo  sv.  Stjepana,  koj  da 
bijase,  kako  mu  kazivase,  bugarski  fsic!)  kralj,  koj  se  poslije  po- 
kaltfgjerio;  ruke  su  mu  gole,  a  lice  i  ostalo  je  tielo  pokrito;  na 
prsih  ima  zdjelicu,  u  kojii  se  darovi  bacaju ;  kod  toga  gori  svieda. 
Uz  ovu  je  crkvu  bugarska  Skola,  a  joS  je  jedna  u'varo§i,  gdje  se 
djedaci  ude  ditati.  U  ovih  bugarskih  Skolah  odgajaju  se  vedinom 
bugarski  svedenici.  Bugari  i  Grci  polaze  iate  crkve,  jer  jim  je 
sluzba  bozja  jedna  te  ista ;  kad  je  u  crkvi  mnogo  Bugara,  dita  se 
sluzba  bugarski.  U  ostalom  ima  u  avem  12  svedenika  i  isto  toliko 
crkava,  koje'imenice  spominje,*  a  ovomu  metropoliti  podredjeno  je 

*  0  Gerlahovih  crkvah  u  Sofiji  gl.  a  Jiredeka,  Per.  Spis,  VII,  119, 
n.  2.  Cesty,  p.  11. 


Digitized  by 


Google 


44  p.  MATKOVIC, 

preko  300  sela  i  crkava.    Ima  tu  mali  trgovadki  dvor  ili  bezestan 
(bezenstein)*''. 

Nastavljajud  (i,  opis  svoga  puta  od  Jedreneta  k  Plovdivu,  na- 
vodi  najprije  varoSicu  MuBtafe  pa^e  most  (M.  B,  Dsehvori  umjesto 
Dsir^,  ili  M.  P.  KOpri)  i  glasoviti  most,  koji  svaki  putopisac  po 
svoju  opisuje*.  Onim  pako  ubavim  goram.  koje  ogradjuju  Marifiinu 
dolinu,  nezna  za  ime.  Sela  Harmanli  (d.  Harmanlija)  i  Semisjse 
(Pigafettina  Klokotnica  ili  danadnje  Semizde)  spominju  i  drugi  puto- 
pisci^.  G.  spominje  na  putu  od  Carigrada  ,,Mustafe  most"  kao  prvo 
mjesto,  gdje  Bugari  s  Grci  i  Turci  pomiedani  iSivu,  Sto  bi  se  sla- 
galo  s  KuripeSidem  i  Betzekom*,  do^im  je  Semiz^e  Pigafetti  prvo 
bugarsko  selo  na  ist(jm  putu*.  Opisi  priedjela  u  ob6e  su  u  G.  ob6e- 
niti,  te  se  desto  viSe  ili  manje  opetuju;  tu  se  pako  opis  priedjela 
slaze  s  opisom  Pigafette  (p.  115,  119).  NaS  putopisac  opisuje  kod 
Semizda,  kao  fiisto  bugarskoga  sela,  noSnju  Bugarkinja,  Sto  je  u 
opisu  puta  u  Carigrad  kod  Biele  Palanke  pokuSao,  ali  mu  je  jedan 
i  drugi  opis  prema  drugim  dosta  obdenit.  Znatni  su  podatci  nadega 
putopisca,  koje  priobduje  kod  istoga  sela,  o  oskudici  svedenika  i  o 
crkvenih  pristojbah,  Sto  pladaju  Bugari  svojim  duhovnikom  za  krst, 
vjenfianje  i  pokop,  odsudjujudi  ujedno  nemar  svedenika  u  pouda- 
vanju  naroda  u  nauku  kr§6anskom,  motred  stvar  sa  svoga  stano- 
vifita  bez  obzira  na  tadanje  prilike.  Ovo  se  potonje  opetuje  njekoliko 
puta,  nesamo  na  putu  po  Bugarskoj,  nego  i  po  Srbiji.  —  Za  tim 
navodi  bugarska  sela  Cajali  i  Papctsli,  oba  su  sela  poznata  od  pre- 
djadnjih  putopisaca :  prvo  je  Pigafettina  Curica  ili  danasnji  Kajali, 
a  drugo  je  Papazli,  sa  starim  karavanserajem,  o  kojem  prifiaju 
stariji  putnici,  da  moze  primiti  do  800  konja'.  I  tu,  kao  i  drugdje, 
nezna  za  ime  potoka,  koji  onuda  teku.  Opis  priedjela  oko  puta 
prilidno  mu  je  vieran;®  samo  Sto  onim  visokim  goram,  koje  ogra- 
djuju  brezuljastu  Maridinu  ravan,  nezna  za  ime,  dcnSim  je  stariji  put- 


'  Na  predjasnjem  putu  pri^a  o  Sofiji,  da  je  varos  velika  i  trgo- 
vacka,  da  se  prostire  na  liepom  rodnom  polju,  da  ima  mnogo  bunara, 
vrtova  i  orkava.  Odsjeli  su  kod  trojice  Dubrov^ana.    Tagebuch   p.  20. 

*  Hammer,  op.  o.,  p.  49. 
»  Rad,  knj.  C,  116,  118. 

*  Rad,  C,  115,   118,  119. 

^  Rad,  LVI,  189;  LXXXIV,  95,  97. 

*  Rad,  koj.  C,   115,  118. 

^  Rad,  LVIF,  110;  LXXXIV,  95  i  96;  0,  116,  119.  K.  JireCek, 
Cesty,   p.  112. 

8  A.  Bou6,  Rec.  d'  Itin.,  I,  73,  74. 


Digitized  by  VjOOQiC 


PIITOVANJA  PO  BAI^KANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VTBKA.  46 

nici  (VranCic  i  dr.)  imenuju,  koje  starimi,  koje  novimi  imeni.  G. 
pako  makedonske  planine  bez  sumnje  su  danaSnja  Rodopa.  — 
Counusch,  Vrandidev  KonjuS  ili  Konjdtica,  obidna  putnidka  stanica 
na  putu  u  Carigrad,  spominje  ju  malo  ne  svaki  stariji  putopisac^ 
Gr.  se  dudnovato  fiinilo,  Sto  je  na  ovoj  rodnoj  ravnini  nalazio  neu- 
radjena  polja,  Sto  mu  se  je  tim  raztuma^ilo,  da  narod  obradjuje 
samo  toliko,  koliko  treba,  da  podmiri  svagdanju  potrebu;  jer  kad 
bi  vise  uradio  i  obilnije  mu  rodilo,  nebi  od  toga  niSta  imao,  Sto 
Turci  svaku  suviSicu,  osobito  na  glavnom  putu,  bezplatno  odnesu. 
JoS  je  mogao  biti  toga  i  ovaj  razlog,  Sto  su  tamoSnji  priedjeli  onda 
bill  razseljeni  i  riedko  naseljeni,  te  nije  bilo  ni  Ijudi^  koji  bi  sva 
polja  obradili,  poSto  Turci  nisu  sami  obradjivali  zemalja.  —  Phi- 
lippopoli  ili  danaSnji  Plovdiv,  kao  znatniju  varoS  na  carigradskoj 
cesti,  opisuje  svaki  stariji  putnik  viSe  ili  manje  obSirno,  iz^iCudi 
one  tri  sienitne  stiene  ili  bre^uljka,  na  kojih  se  prostirao  stariji. 
dio  grada,  po  kojih  ga  Rimljani  nazvaSe  Trimontium*.  Gr.  nabraja 
sedam  brezuljaka,  ali  i  njemu  su  tri  najznatnija,  koja  razmjemo 
tafinije  i  obseznije  opisuje,  nego  ikoji  od  starijib  putopisaca.  Premda 
nezna  za  starija  imena  ovoga  grada,  ipak  ga  ostanci  starih  zidina, 
novije  ime,  a  niozda  i  tamoSnje  prifianje  sjeda  na  velike  makedonske 
kraljeve,  Filipa  (II.)  i  Aleksandra  Vel.,  koji  su  ondje  imali  svoj  dvor, 
odkuda  su  uzivali  krasan  vidik  i  razgledavali  svoju  vojsku.  I  naS 
putopisac  spominje  one  nebrojene  humke  ili  mogile,  razsijane  po 
svem  plovdivskom  polju,  o  kojih  na  Sire  pridaju  stariji  putnici'; 
dr^ed  jih  takodjer  za  stare  grobove  ondje  palih  junaka,  s  tom  ipak 
razlikom,  da  jih  stariji  putnici  dr^e  za  grobove  rimskih  vojnika  i 
junaka,  palih  u  boju  medju  Oktavijanom  i  Brutom,  te  ondje  umah 
poslije  boja  zakopanih ;  docim  G.  tvrdi,  da  jim  je  narod  poslije 
one  grobove  poput  spomenika  podigao,  a  o  tom  6e  biti  govora  kod 
sliedeiega.  ili  Sveigerova  putopisa.  I  tu  su  G.  bilje^ke  o  tamoSnjih 
gr6kih  crkvah  i  vjerskih  prilikah  dosta  znatne,  te  popunjuju  sta- 
rije  putopisce,  Glede  Dubroydana,  koji  su  kao  trgovci  ondje  zivjeli 
i  kojih  su  bile  g.  1581.  joS  samo  6etin  kude,  potvrdjuje  G.  viesti 
drugih  putopisaca*.  Budud  da  se  naS  putopisac  jedva  jedan  dan  u 
Plovdivu  bavio,  prema  tomu  mu  je  opis  ovoga  grada  dosta  obSiran  i 

*  Rad,  knj.  C,  116.   119. 

"  Rad,  0,  116,  117,  119,  120. 

*  Rad,  knj.  C,   116    120,  CXII,   184,  187.  Jre^ek,  Cesty,  p.  91,  92. 

*  Rad,  C,  120.  Fermendiin,    Actn   bulgarica   ecclesiastica,    p.    12. 
160.  Wallsdorf,  Neue   Reisebeschreibung,  1664,  p.  7. 


Digitized  by 


Google 


46  p.  MATKOV16, 

znatan,  nadmaSujud  innoge  starije  opise;  ali  bit  6c  ga  na  prvom 
putu  jur  clobro.  i  na  tanko  razgledao,  te  prva  motrenja  s  drugimi 
Zajedno  prikazao ;  jer  ona  kratka  biljezka  o  PL  u  opisu  predjaSnjega 
svoga  puta,  nepotiCe  iz  G.  putnoga  dnevnika,  nego  iz  njekoga  pisma, 
Sto  je  G.  u  domovinu  pisao.*  —  VaroSicu  Tatarbazarjsih  (Tatar- 
pazardzik)  navodi,  kao  znatniju  na  onom  putu,  Ksvaki  predjaSnji 
putnik*. 

Na  daljem  putu  spominje  dvie  glasovite  planine,  ali  jim  ni  tu  za 
ime  nezna ;  jedna  6e  biti  vjerovatno  s  lieva  Rodopa,  a  druga  s  desna 
Stara  planina  ili  Balkan.  Taj  put  vodi  mu  preko  gore  (siel),  gdje 
je  na  vrhu  izmed  dva  brda  krsdansko  selo  s  razvalinami  gradida, 
koje  Turci  zovu  Asarjsuk,  a  Bugari  Vedreno.  Ovo  je  selo,  kao  Sto 
ga  njema6ki  tumadi,  bez  sumnje  danaSnji  Vjetren,  ili  VranSidev 
„Ventosu8",  a  spominje  ga  gotovo  svaki  predjaSnji  putopisac';  sta- 
rinska  pako  razvalina  gradica  „Asarzuk"  (Asardzik),  poti6e  od 
rimskoga  doba,  a  poznata  je  po  imenu  „Assarik"  od  Betzekova 
putopisa*.  G.  prenosi,  kao  i  neznani  putopisac  prvoga  Ungnadova 
putovanja  u  Vjetren  stolicu  Novak-Debeljaka  (Novag  Debeli),  po- 
znatoga  junaka  naSe  tradicionalne  literature,  dodim  ju  Vran6i6  i 
Pigafetta  prenose  viSe  gore  na  glasovite  klisure  „Trajanovih  vrata"''. 
Nu  dini  se,  da  se  G.  u  dnevniku  mala  pomutnja  podkrala ;  jer  opis 
priedjela  viSe  se  sudara  s  priedjelom  pomenutih  klisura,  nego  li 
s  Vjetrenom.  I  G.  drzi  Vjetren  kljufiem  ili  vrati,  koja  vode  u  Bu- 
garsku  i  u  Traciju.  PoSto  je  opisao  crkvu  sv.  Gjurgja,  prihva&i 
putopisac  priliku,  da  rekne  koju  o  bugarskoj  crkvi  i  svedenstvu. 
Ove  su  biljezke  zaista  znatne,  premda  nisu  dosta  jasne,  ipak  po- 
punjuju  starije  putopisce.  G.  naime  spominje,  da  tamoSnji  svedenik 
ima  sv.  pismo  na  slovenskom  jeziku,  koj  mu  je  i  ilirski  •,  bugarska 
crkva  (pravoslavna)  podredjena  mu  je  metropoliji  u  Pedi  (Peckio); 
djaci  uSeJu  Sofiji,  gdje  je  hrvatska  (bugarska  odnosno  crkveno- 
slovenska)  6kola;  jezik  dakle  dotidne  Skole  mu  je  (kao  Vrandidu  i 
Pigafetti*)  isti,  Sto  i  hrvatski;  do6im  je  Kruziju  (p.  229)  ista  Skola, 
oslanjajud  se  na  G.  pisma,  Skolom  dalmatinskom  (dalmatica  schola). 
I  bogosluzje  obavlja  mu  se  takodjer  na  hrvatskom  (valjda  crkveno- 
slovenskom)  jeziku,   kojega  narod  nerazumije.    I  imena  apoStola  u 

»  Gerlach'B  Tagebach,  p.  20. 

•  Had,  knj.  C,  117,  120;  CXII,  183,  184,  ISl,  231.  c 
»  Rad,  knj.  C,  117,  120,;  CXII,  183,  186,  225,  229. 

*  Rad,  LXXXIV,  94.  K  Jire^ek,  Cesty,  p.  85,  86. 

'^  Rad,  knj.  C,  122,  126.  1 

«  Rad  C,  125,  130. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BAI.KAKSKOM  POLITOTOKU  XVI.  VIEKA.  47 

crkvi  sv.  Gjurgja  napisana  su  mu  takodjer  hrvatskim  pismom  (mit 
crahatischen  Buchstaben)^  koje  pismo  G.  je  istovjetno  s  kirilskim. 
(Jvomu  mieSanju  juzno-slovenskih  jezika  i  pisma  biti  6e  mozda 
razlogom  velika  tadanja  jezidna  srodnost,  i  §to  se  u  tadanjih  turskih 
ratovih  vrlo  izticalo  ime  hrvatsko,  koje  je  bilo  i  u  Carigradu  dobro 
poznato.  Dalje  prida  o  patnjah  naroda,  koj  mora  biti  Turfiinu  u 
svemu  na  sluzbu,  §to  i  drugi  putnici,  podamsi  od  KuripeSida,  vise 
ili  manje  na  Sire  i  plastiCnije  prikazuju ;  samo  Sto  ga  G.  prikazuje 
tvrdokomim.  Ovaj  i  joS  drugi  nepravedan  sud  o  Bugarih  bijaSe 
vjerovatno  povodom,  da  je  Kruzij  po  pismih  G.  napisao  o  Bugarih 
ovaj  sud:  ^Bulgari  populuB  valde  barbarus  et  male  vestitus,  nee 
homines  nobilis  habens"  *.  —  Mu6an  gorski  put  preko  priedjela  gla- 
sovitih  kianaca  opisuje  G.  vrlo  obdenito,  spominjud  samo  bugarsko 
krsdansko  fcIo  Cqpi  dervent  (Kapu  Derbend,  zdrielo  vrata),  ili  da- 
nadnji  Kapudzik  i  glasovita  „Trajanova  vrata",  koja  Vrandid  i  Pi- 
gafetta  dopituju  Marku  Kraljevidu  i  Novak-Debeljaku.  o  kojih 
vratih  i  klaneih  svaki  stariji  putopisac  vise  ili  manje  na  §ire  go- 
vori*.  —  Za  tim  navodi  sclo  Ichtiman,  na  podanku  istoimene  gore, 
glavna  stanica  na  ovom  putu,  a  Vrandid  ju  zove  sredovjednim 
imenom  Stiponje  (StiposJ*.  —  Ala-Klise  (Alaclise)^  Aladza-Klise 
(AlasicLclis)  ili  Vrandideva  „Bela  Czrekva",  danaSnji  je  Vakarel  na 
razvodju  medju  Iskrom'  i  Maricom,  spominju  ga  i  drugi  putopisci*. 
Kod  ovoga  mjesta  spominje  i  naS  putopisac  strazu,  koja  je  pazila 
na  sigumost  puta,  o  kojih  strazah  govore  predjaSnji  putopisci  kod 
gorskih  puteva  i  kianaca,  izlozenih  hajdudkim  navalam*.  —  Stu- 
pivsi  kod  Tmove  na  Siroko  sofijsko  polje,  vodio  jih  je  tadanji  put 
preko  Kazidana  (Casidscham)  u  Sofiju.  Ovaj  se  put  od  danaSnjega 
glavnoga  puta  odmi6e".  Kazidane  mu  je  malo  bugarsko  selo,  gdje 
je  imao  priliku  vidjeti  mali  turski  spahiluk,  koj  na  6ire  opisuje.  — 
Na  daljem  putu  sofijskim  poljem  opisuje  ga  kao  ubavo,  rodno  i 
obilno  navodnjeno,  da  je  po  tom  Kruzij  (p.  229)  zabiljezio :  „Sophiae 
planities  amoenissima".  Sofiju  (Sophia)  prikazuje  G.  kako  ju  je 
shvatio  za  svoga  gotovo  dvo-dnevnoga  razgledanja;  opis  mu  je  u 
ostalom    prilidno  obdenit,  jer  ju    prikazuje   kao   veliku    trgovadku 


t* 


^  M.  Grusil,  Turoograecia,  p    229. 

•  Riid,  C,  122,  126;  OXII,  183,  186,  225,  229. 

*  Monum.  Hang,  8cr.,  VI,  80.  Rad,  C,  126 

*  Rad,  C,  122,  126;  CXH,  183,  186.   K.  Jirccek,  Ccsty,  p.  77. 
«  Rad,  LXXI,  34;  CXII.  176,  180,  181. 

•  Dr.  Jiredek,  Cesty,  p.  75. 


Digitized  by  VjOOQiC 


48  p.  matkovk'j, 

varoS,  ali  joj  geografijakog^a  polo^aja,  kao  Vrancid  i  Pigafetta\  po- 
tanje  neopisuje.  Medju  stanovnici  iztide  Dubrov^ane  i  Zidove,  kao 
dvie  znatne  tamoSnje  naselbine,  o  kojih,  osobitc)  o  DubrovSanih*,  i 
stariji  putopisci  govore.  I  tu  su  crkve  i  duhovnidtvo  glavni  mu 
predmet  opisa.  Navodec  sofijske  crkve  imeniee,  nigdje  izriSno  ne- 
spominje  drevne  crkve  sv.  Sofije,  kqju  gotovo  svaki  stariji  putnik 
po  svoju  opisuje*.  G.  takodjer  opLsuje  modi  svetoga  arpskoga  kralja 
Stjepana  UroSa  II.  Milutina  (1281 — 1320);  ali  ga  zove,  valjda  po 
tamoSnjem  pri6anju,  kraljem  bugarskim*.  Ona  okrugla  kula,  koja 
mu  je  bila  joS  prije  40  godina  bugarskom  crkvom,  turska  je  mo- 
6eja  po  imenu  ^Glildzani'',  o  kojoj  se  tvrdi,  da  je  starija  od  sv. 
Sofije  (Cesty,  p.  9).  Govored  o  bugarskih  Skolah,  opetuje  sto  je 
jur  drugdje  o  tom  kazao,  a  o  liturgiji  pri6a,  da  se  dita  bugaxski, 
doSim  napred  navodi,  da  se  obavlja  na  hrvatskom  jeziku ;  odkuda 
se  razabira,  da  su  G.  pojmovi  o  juzno-slovenskih  jezicih  bili  vrlo 
tamni.  Spominjud  stari  bezeatan  (Cesty,  p.  14),  nezna  niSta  kazati 
()  tamoSnjoj  industriji  i  trgovini,  Sto  Pigafetta  osobito  iztide*,  i  Sto 
je  onda  bilo  ondje  dosta  znatno.  —  Kratkoj  G.  biljezci  o  Sofiji  na 
predjaSnjem  putu  biti  6e  razlog,  Sto  je  putopisac  putem  obolio  i  u 
Sofiji  bolestan  zaostao. 

Dalji  put  od  Sofije  do  Biograda  opisuje  (p.  521 — 531)  G.  ovako: 
„Dne  26.  lipnja  krenuvSi  pod  nod  od  Sofije  i  podjoSe  preko  pri- 
lidno  ravna,  koje  obradjena  koje  neobradjena,  rodna  polja  i  pri- 
spjeli  su  27.  oko  podna  u  Dragomanli,  Sto  znadi  „tumad"  (Dol- 
metsch),  19.  nodiSte,  5  milja  od  Sofije;  malo  bugarsko  selo  pod 
malom  gorom.  Tu  neima  Turaka.  Pripada  Mehmed  paSi  (Sokolo- 
vidu).  Ima  gore  u  selu  dobar  bunar,  a  na  bliznjem  brdu  crkvu  sv. 
Gjurgja,  sagradjena  je  od  kamena,  a  drvom  je  pokrita,  opisuje  ju 
na  Sire.  Uz  crkvu  je  bugarsko  groblje,  a  na  grobovih  je  posadjeno 
mirisavo  cviede.  —  28.  iSli  su  preko  zitna  polja  i  dospjeli  u  tiesan 
klanac,  te  su  se  izmed  dva  visoka  brda  ili  stiene,  u  tiesnoj  dolini, 
kojom  tede  potok,  kamenitim  putem  vozili.  PrevalivSi  ovaj  klanac, 
iSli  su  liepim  i  prostranim  poljem,  koje  njekoliko  milja  zaprema,  i 


>  Rad,  LXXI,  31,  33;  C.  122,  123,  127, 
»  Rad,  knj.  C,  123,  127. 

'  0  Gerlaohovih  sofijskih   crkvah  gl  u  Jiredka,   Period.  Spis.,   VII, 
119;  pa  Cesty,  p.  11. 

*  0  mocih  sv.  kralja  gl.  Jiredek,  Period.  Spis.,  VII,  118,  n.  2. 
«  Rad,  knj.  C,  122,  127. 


Digitized  by 


Google 


[PUTOVANJA  PO  BALKAKSKOM  POLUOTOKU  XVI.  YIEKA.  49 

od  svih  je  strana  visokimi  gorami  zatvoreno,  te  su  skoro  prispjeli 
do  bunara,  nad  kojim  je  Zaribrod,  malo  bugarsko  selo*,  koje  se 
nevidi,  ali  su  KrSdani  k  njim  dosli  i  donieli  po  Hvom  obi^aju  kruha, 
pogafia,  jagoda,  sira,  mlieka  i  dr.  na  prodaju.  Krenuv  od  ovoga 
bunara  putovahu  dalje  liepim  rodnim  priedjelom  i  poljem  i  prispjeli 
su  po  podne  u  Sarckai  ili  Pirot,  kao  Sto  ga  Bugari  zovu;  20. 
nociSte,  3  m.  daleko.  Ovo  je  velika  varoSica,  ima  dosta  dobre  kude, 
gdje  stanuje,  osim  njekoliko  dausa,  150  spahija,  koji  neidu  na  vojnu, 
osim  ako  beglerbeg  Rumelije  liCno  ide.  Tu  ima  malo  Bugara,  koji 
neimaju  crkve.  Osim  varoSice  bijaSe  tu  i  gradid,  od  koga  joS  stoje 
4  visoke  jake  kule  i  platno.  KrSdani  prifiaju,  da  je  tu  sjedio  Milosch 
Coboli  (MiloS  Kobilid),  koj  je  turskoga  cara  Murata  zaklao.  Izgleda 
kao  da  je  njegda  bilo  uglednije  bugarsko  mjesto,  i  da  su  tu  kne- 
zovi  sjedili.  Ovuda  te^  prilidna  rieka,  a  jo5  druga  bunarska  voda 
dolazi  s  brda;  naokolo  se  prostire  liepo  ^itno  polje,  a  s  desna  je 
gora  8  vinogradi;  ima  tu  i  ubavih  vrtova.  —  Dne  29.  krenuSe 
dalje:  pred  sobom  su  imali  ravno  polje,  po  stranah  gore  s  vino- 
gradi i  njekoliko  sela ;  za  tim  su  uzlazili  na  visoku  ubavu  goru,  a 
dospjevSi  gore,  vidjeli  su  pod  sobom  njekoliko  milja  dugu  i  Si- 
roku  ubavu  dolinu  s  njivami  i  riborodnim  potokom,  zasadjenu 
vocnjaci  i  zitom.  Gotovo  pod  gorom  je  bugarsko  selo  JEw-  ili 
Guritjseseme,  21.  nocSiSte,  2  velike  milje  daleko.  Ovo  selo,  kao  i 
Pirot,  pripada  Sinan  pafii  u  Carigradu.  KrSdani  su  toga  dana  svet- 
kovali  Petrovo,  crkvu  imaju  sv.  Gjurgja,  koju  potanje  opisuje, 
uprav  se  sluzila  slu^ba;  crkva  lezi  na  visini  medju  drvedem,  u 
nutri  bijaSe  njekoliko  starih  mu^eva,  a  vani  zene,  koje  se  bez  po- 
boznosti  razgovarahu.  Opisuje  liturgiju,  i  veselje  poslije  sluzbe.  Po 
podne  igrale  su  djevojke  kolo  (idu6  u  krugu  naokolo)  i  u  sborovih 
su  dvie   po  dvie  pjevale.    Zene  nose  osobiti   nakit  na  glavi,   nalidi 

^  Na  predjasnjem  puto  biye2i  o  priedjelu  medju  Caribrodom  1  Dra- 
^omanom  ovo  (p.  19  i  20):  Saribrodt  je  rdjava  varoSioa.  Biogradski 
Rasaoi  (Ratzen)  sn  Moesi  i  Bugari,  pravi  stanovnici  zemlje,  al  jih  Turci 
Yxio  mu^e;  neimaju  drogo  nego  svagdauju  hrann,  toga  radi  je  krasna 
zemlja,  sastavljena  od  dolina  i  breiuljaka,  ve6inom  pasta;  jer  neimaju 
od  rada  nikakove  koristi,  podto  jim  Turci  sve  odnesu;  pa  i  2ene,  ako 
BQ  liepe,  silnja.  Dn2ni  bu  svakoga,  koj  ima  driavnu  pratnju,  pratiti  od 
nocista  do  nocidta  To  su  u  istinu  poludivlji  Ijudi  s  dugom  kosom  do 
pleca  i  sa  dkriljaci  sa  4  roglja  (Zipfel),  gotovo  po  tarskom  obidaju. 
—  Od  Caribroda  do  Dragomana  putovahu  najprije  krasnim  rodnim 
poljem,  pa  kamenitim  putem  izmed  dvie  gore,  te  su  prispjeli  u  Hep 
nvau  priediel,  koje  pust,  koje  rodan.  a  nociSe  u  Dragomanu  (Trago- 
fnanli),  koj  je  2  m.  (sic!)  od  Sofije". 

R.  J.  A.  cxvi.  4 


Digitized  by 


Google 


50  p.  MATKOV16, 

iiirokoj  saknom  preobudenoj  zdjeli,  a  na  okolo  je  uriedena  ma- 
limi  gkoljkamL.  srebmjaci,  perjem  i  drugimi  osobitimi  stvarmi.  Ne- 
daleko  odavle  ima  pod  brdom  manantir  sv.  Dimitrije,  u  kojem  ima 
5  kalagjera,  koji  drze  bugarsku  gkolu  i  u^  ditanje.  pisanje  i  po- 
janje  bugarske  liturgrije.  Pokraj  ovoga  sela  tede  riborodan  potok. 
—  Dne  30.  prwpjeli  su  a  Nissu,  22.  nocidte,  a  proSli  su  5  m.  zlo- 
6e8ta  puta,  preko  fiume.  grmlja  i  brda^  Patem  namjerili  se  na 
rdjavo  bugarsko  selo  s  bimarom.  Tu  prestaje  gora  i  otvara  se  opet 
krasna,  ubava,  prostrana  ravnina,  sa  zitnimi  polji,  livadami,  na- 
sadi  rife,  potoci  i  njekoliko  sela  s  desne  strane.  XiS  se  s  daleka 
liepo  prikazuje,  lezi  divno,  na  daleko  i  Siroko  se  okolina  vidi,  ima 
rieku,  koja  pokraj  grada  tede.  Grad  je  otvoren  kao  varoSica,  nu 
pored  toga  ipak  se  vide  razvaline  starih  zidina;  preko  rieke  vodi 
dug  most.  Ima  gradid  u  kojem  je  mala  dzamija.  gdje  je  pok(^pan 
Hamzabeg,  koj  bijade  u  Gjulu,  a  odveo  je  iz  Ugarske  toliko  2ena 
i  djece,  da  je  s  njimi  naselio  dva  sela  kod  XiSa.  U  varosi  ima 
malo  Krddana,  koji  se  zovu  Srbi  (Servianeri,  jer  ovdje  svrsava  Bu- 
garska,  a  odpofiimlje  Srbija  (Servia);  imaju  novu  drvenu  crkvicu 
kamenimi  plo^ami  pokritu.  ukrasena  je  kao  dnige  grdke  i  bu- 
garske  crkve,  a  slike  neimaju  napLsa  s  hrvatskimi  pismeni  (cra- 
batischen  Buchstaben);  imaju  samo  jednoga  svedenika,  a  taj  spada 
pod  Ped  (Pekio).  Turci  pako  imaju  6  do  7  dzamija.  Tu  sjedi  weyda 
(vojvoda)  ili  upravljatelj  s  njekoliko  vojnika.  Tu  ima  dobra  i  jeftina 
vina.  Blizu  njeke  moSeje  dize  se  stari  detvorasti  stup  s  latinskimi 
napisi,  koje  nemogade  procitati,  gore  su  dva  pisma,  jedno  od  drugoga 
podaleko,  na  ime  D.  M.  (Diis  Manibus),  odkuda  se  vidi,  da  je  tu  bio 
spomenik  njekoga  Rimljanina.  Ima  tu  njekoliko  trgovaCkih  dudana. 
a  2ive  tu  samo  jedan  Dubrovdanin  sa  svojim  slugom;  joS  je  tu. 
kao  i  u  Sofiji,  gradid  izvan  varoSi.  Biedni  KrSdani  mnogo  tu  trpe. 


^  Put  medju  Nisem  i  Caribrodom  <Mrta  oaprijed  (p.  19)  ovako:  „0d 
NiSa  vozili  se  4  m.  kroz  sumu  i  preko  visokih  brda,  pa  su  prispjeli 
Q  liepu  dolino,  s  obje  strane  od  bre^uljaka  i  brda  zatvorenu,  a  rodnu 
2itom  i  vinom.  Na  kraju  doline  pod  visokom  gorom  nocevase  u  Cruri- 
isesme,  u  maloro  sela  od  slamnatih  koliba".  Opisujnc  nosnju,  prida : 
„2ene  nose  duge  pletenice,  a  na  tih  mnogo  novdica  i  dragih  srebrnih 
nakita ;  na  udima  pako  velike  nanSniee  (skoljke)  od  olova,  lima  i  srebra, 
a  ponosite  su  sa  vezenimi  koSnljami'^.  Dalje  su  idli  preko  visoke  gore^ 
dagom  §umom,  pa  su  prispjeli  u  krasnu,  ubavu,  vinom  i  2itom  rodnu 
dolinu^  koja  se  proteie  izmedju  dviju  gora:  na  lievo  je  liepa,  velika 
varoSica  s  gradicem  po  imenu  Zscharakyn  (SarkOi  ili  Pirot),  dto  su 
mimoisli". 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  1»0  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVT.  VIBKA.  51 

Sliededega  se  dana  tu  odmarali.  Vradajud  se  bugarski  radnici  s  polja, 
pjevahu  svoje  obi6ne  hajdufike  pjesme  (Rilyber  Lieder)".* 

„Dne  2.  srpnja  krenuSe  od  NiSa  dalje  priedjelom,  koje  uradjenim, 
koje  neuradjeninij  malo  ima  grmlja ;  njeko  vrieme  iSli  su  uz  NiSavu 
(Nisa)^  a  oko  pddneva  prispjeli  su  u  selo,  po  imenu  Spahikai,  23. 
nodifite,  3  m.  daleko,  zove  se  vjerovatno  od  spahie,  koji  tu  sjedi 
8  8  janidara,  te  isisava  biedne  KrSdane,  koji  tu  neimaju  ni  crkve 
ni  popa ;  ima  tu  nov  karavanseraj  i  riborodan  potok.  KrenuvSi 
dalje,  iSli  su  dugo^asnim  putem,  prcko  grmlja,  brda  i  dolina  i  pri- 
spjeli su  u  srpsko  selo  po  imenu  Rusa  (Ra^anj).  Ovo  jedino  pri- 
pada  turskomu  caru,  za  to  je  narod  oslobodjen  od  timamika  i  od 
drugih  guljenja.  Ovdje  su  jednom  hajduci  poslanike  naSe  napadali 
i  darove,  §to  je  naS  car  sultanu  slao,  otimali,  a  ovdjefinji  Ijudi  su 
jim  sve  te  darove  opet  natrag  oteli,  pa  jih  poslali  sultanu  u  Cari- 
grad.  Na  ovo  jih  sultan  od  svakoga  danka  oslobodi.  Odavle  ifili 
su  opet  preko  grmlja  i  preko  slabo  uradjena  priedjela,  a  kad  su 
na  visinu  doSli,  ugledali  su  u  nizini  veliku  dolinu,  punu  i^itnih  polja 
i  livada.  PoSto  su  se  dole  spustili,  trebalo  je  joS  dugo  dolinom  pu- 
tovati,  dok  se  prispjelo  dne  3.  u  tursku  varoSicu  Parakin  ili  Pa- 
ratschin,  24.  nodiSte,  5  m.  daleko  od  Spahikoi*.  SmjeStena  je  u 
krasnom  ubavom  priedjelu,  velika  je,  a  naokolo  su  bujna  iitna 
polja  i  vrtovi;  tu  stanuju  sami  Turci  i  Cigani  (Zigeuner);  pokraj 
varoSice  tece  potok.  Dne  4.  putovahu  krasnim  zitnim  ravnim  prie- 
djelom, pa  Sumicom,  za  tim  su  se  morali  preko  prilidne  rieke  Mu- 
rave  prevesti,  te  su  prispjeli  u  Jctgodnu^  25.  nodiSte,  2  m.  daleko. 

^  0  NiSu  biljeiii  naprijed  (p.  19):  qU  NiSu  odsjeli  su  a  njekoga 
DubroY^anina.  To  je  grad  bez  zidova,  ima  5  orkava,  prostire  se  po 
ubavoj  ddiini,  ima  dobru  yoda,  mnogo  polja  i  vinograda.  Tare!  nerade 
niSta,  nego  prepa§taju  rad  Srbom^  koji  su  dobri  obrtnici,  all  ima  medju 
njima  i  bezposlioa.  0  nodnji  bilje2i:  „Er§canke  nose  na  glavi  velike 
nabrane  koprene,  na  Q§ima  raznovrstne  srebrene  i  olovne  stvari ;  obn- 
£ene  so  prostom  dugom  kosuljom,  svezanom  pojasom;  prednja  strana 
kao  i  riikavi  izvezeni  su  crvenimi,  ornimi  i  smedjimi  konci**. 

*  Na  predjasnjem  putu  navodi  o  Paradinu  (ParcUschin),  ^da  je 
otmeno  i  veliko  mjesto  s  krasnimi  vrtovi,  a  proti^e  ga  mala  riedica. 
Odavle  dalje  vodi  ubav  i  ravan  put  preko  neobradjena  polja;  odkuda 
se  vidi;  da  je  u  ovoj  doliDi  njekada  bilo  liepih  polja  i  livada,  kao  tSto 
smo  i  sad  medju  ubavimi  brdi  vidjeli  dobro  obradjeou  njivu^. 

^  Na  prvom  putu  opa2a:  „po§to  sn  od  Batodina  putovali  nezgodnim 
i  neprijatnim  putem,  samimi  dumami  i  lukami,  prispjeli  su  poslje  2  m. 
puta  u  Jagodnu,  Na  tom  putu  valjalo  je  umnoiiti  pje§a£ku  i  konja- 
nidku  pratnju,  jer  so  bio  raznio  glas,  da  se  u  ovom   kraju  vrze   silna 


Digitized  by 


Google 


62  p.  MATKOV16, 

Ovo  je  velika  varoSica,  u  kojoj  iina  malo  srpskih  Krscana,  tim  vise 
spahija  i  drugih  vojnika.  Blizu  su  tri  sela,  u  kojih  stanuju  sve  saini 
Ugri,  kod  kojih  su  dobili  dobroga  vina.  Tu  jih  je  dostigao  caii- 
gradski  kurir  Petar  Crabat  sa  avakojakimi  novinami,  o  kojih  na 
Sire  prida,  kako  je  vrhovni  dvorski  mestar  bedki,  B.  Bez,  kupio 
od  patriarhe  sv.  tielo  Eufemije  Salome,  pa  o  drugih  neznatnih 
stvarih.  —  5.  krenuvfii  dalje,  iSli  su  preko  visoke  gore,  pa  opet 
dole  ravninom,  gdje  je  s  lieva  selo,  a  naokolo  prilidno  mnogo  zita 
raste ;  za  tim  su  ifili  rdjavim  putem  uz  ribnjak,  pa  Sumom ;  nakon 
toga  ravnim  poljem,  gdje  je  s  desna  selo,  pa  Sumom  i  livadami 
dok  su  prispjeli  u  malo  selo  Batozschina^  26.  nociSte,  3  m.,  gdje 
st^inuju  Turci  i  KrScani^  Potonji  neimaju  ni  crkve  ni  svecenika. 
kao  Sto  je  to  u  mnogih  mjestih  srpskih,  nego  jedan  pop  providja 
5  do  6  sela.  U  ostalom  priedjel  je  ubav,  jer  od  Nisa  do  simo  ima 
uza  svako  selo  potok,  gdje  su  poslanikovi  Ijudi  ribe  i  rake  lovili. 
—  Dne  6.  morali  su  umah  krenuti  preko  visoka  brda.  a  na  visini 
njegovoj  dugo  su  poatojali,  jer  se  na  daleko  i  siroko  naokolo  vide 
ubavi  brezuljci,  grmlje  i  doline,  posvuda  sama  pustos,  nista  nije 
obradjeno,  neima  sela,  a  njegda  je  tu  bilo  radi  hajduka  vrlo  ne 
sigurno.  Odavle  dosli  su  u  ravan,  mo^ varan  priedjel,  pa  u  selo,  po 
ivcnimx\Bui%€h  (Bojuk)  ili  Velika  Palancka,  inafie  se  zove  Aklisa 
ili  Biela  crkva  (Weisskirchen) -^  27.  nociSte,  3  m.  daleko.  Ovo  selo 
smje^teno  je  na  brezuljku,  prilidno  je  veliko.  na  p6  tursko;  u 
jednoj  polovini  stanuju  zijamnici  (zaim)  i  drugi  vojnici,  koji  su  si 
tu  sagradili  palanku  ili  visoku  cetvoraatu  tvrdju  od  plota  i  ilova^e, 
a  sagradio  ju  je   njegda  Hasan   paSa   protiva   razbojnika,    koji  su 

£eta  od  80  hajdaka.  Osim  svoje  dotadanje  pratnje  dobiju  jos  1  „pustu 
raSku  momcad,  koja  je  isla  bosonoga,  a  mjesto  oruija  nosila  toljage 
ill  kao  njeka  kopja".  Na  ovo  dobro  opa2a  6.  Mijatovic  (Olasnik,  XXXYI, 
205),  da  sa  jim  valjda  zato  dali  za  pratnju  srpsku  mom^ad,  predpo- 
stavljajuc,  da  srpski  hajduci  nece  napadati  svoju  rodjenu  bracu,  jer 
kad  bi  jih  bill  a  druga  korist  dali^  bill  bi  jih  bolje  oboruzali.  —  „Ja- 
godina  je  liepa,  velika  i  sa  svojih  vrtova  nbava  varo§ica  u  liepoj  do- 
lini;  ima  4  ugledna  karavanseraja  i  2  moseje,  od  kojih  je  jedna  ba§ 
liepa.  Turci  imajn  tu  svoju  Skolu,  kojn  je  G.  pohodio,  u  kojoj  je  bila 
velika  vika,  a  djeca,  sjedeca  na  tlu,  neprekidno  se  klatare.  —  Da\je  su 
putovali  same  2  milje,  jer  sa  se  kod  prievoza  na  Moravi  (na  Cnpriji) 
dugo  bavili. 

^  Prvi  pat  prica  0  Bato^ini  (Batadschin)  ovo:  varosica  ima  20  do 
30  slamnatih  koliba,  naseljena  je  od  Srba  (RUtzen),  a  smjesteDa  u 
ubavoj  dolini.  Od  Aklise  imadose  4  m.  dag  pogibeljan  pat,  koj  vodi 
kroz  sumu  i  paste  ledine. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VUSKA.  53 

6esto  na  nj  i  na  okolinu  navaljivali.  Drugu  polovinu  zapremaju 
Srbi  ill  RaSani,  koji  pred  selom  imaju  crkvicu  i  groblje*.  I  tu 
ima  potok  s  ribom  i  raci.  —  Dne  7.  krenuSe  ravnim  putem,  preko 
zitnih  polja  i  grmlja  k  Smederevu  (Semendria).  CauS  Mustafa  za- 
moli  poslanika  jur  u  NiSu,  da  mu  dopusti  napried  putovati,  da  6e 
jih  dodekati  u  Smederevu,  gdje  ima  timar,  te  da  de  jih  ondje  po- 
gostiti.  Smederevo  je  mali  grad  na  Dunavu  s  jakim  platnom  i  tvr- 
djicom,  koja  ima  viSe  kula,  a  s  daleka  se  liepo  prikazuje.  Turci 
pri^aju,  da  njihov  car  neima  tako  skoro  tvrdjega  mjesta.  Kad  su 
malo  ne  do  grada  prispjeli,  te  jo8  imali  preko  polja  liepim  putem 
proci,  susrete  jib  njeki  Tur6in,  sluga  dauSev,  te  jim  javi,  da  je  ju6e 
bila  proviila  oblaka  i  da  je  voda  sve  mostove  poruSila,  za  to  neka 
skrenemo  na  Kolare^  gdje  jih  6auS  jur  deka.  Na  to  jih  sastane 
njeki  KrSdanin,  koj  jim  rede,  da  svi  mostovi  joS  stoje.  Poslanik  je 
odatle  izvodio,  da  mora  biti  osobiti  razlog,  zaSto  jih  dau5  od  Sme- 
dereva  odvrada,  naime  da  sandzabegu  nije  milo,  da  se  od  glav- 
noga  puta  odvradamo,  da  vidimo  ovo  znatno  mjesto.  Da  jim  se 
nebi  §ta  neugodna  sbilo,  ili  da  jim  se  nerugaju,  kad  jih  nebi  u 
grad  pustili,  ili  da  nebi  izlozili  dauSa  pogibelji,  krenuSe  putem  Ko- 
lara.  28.  nodiSte,  2  m.  daleko.  Ovo  je  malo  kukavno  selo,  u  kojem 
stanuju  sve  sami  Turci,  u  kojem  nije  bilo  za  dobiti  ni  kruha,  ni 
mesa.,  ni  vina.  Poslanik  odasla  janidara  po  hranu  u  Smederevo, 
odkuda  se  za  tri  ure  povrati  i  donese  za  8  aspra  kruha,  vina  i 
velikoga  dunavskoga  sarana;  skoro  prispije  i  njihov  dauS  s  koli, 
punimi  svakojake  hrane  (riba,  kokosi,  kruha  i  dr.),  te  jim  izprida, 
kako  se  jude  u  vSmederevu  pred  vede  dize  veliki  vihar  s  tudom  i 
grmljavinom,  a  tuda  da  je  padala  tako  krupna,  kao  golubja  jaja. 
Viest  se  dula,  da  u  Smederevu  nije  dazdilo,  nego  da  je  tuda  krupna 
kao  dvie  piestnice  vinograde  tako  satrla,  da  jim  se  ni  traga  nevidi, 
gdje  su  rasli.  —  Dne  8.  krenuSe  liepim  poljem  i  Sumom,  koja  do- 
pire  do  Guzuk  ili  Male  Palanke,  imali  su  neprijatan  put,  jer  se 
na  nj  oborilo  nevrieme  s  grmljavinom,  munjami  i  kisom.  IziSavSi 
iz  Same,  putovahu  jo§  p6  milje  niz  veliku  nizinu,  dok  su  dosli  u 
Malu  Palanku,  dokuda  su   2  dobre  milje  puta;  29.  nodiSte.    Smje- 


*  Na  prvom  putu  biljeii :  „  Oklise  (u  mjesto  Aklis^)  je  varosioa,  vise 
nalidi  selu,  ogradjena  je  poput  Hisarlnka  drvenim  platnom  ili  plotom. 
Od  prilike  p6  mi\je  odavle  ima  s  desna  visokih  brda,  a  u  njih  mnogo 
bivola,  koji  se  upotrebljavaju  za  voznju  tereta.  Od  Grozke  do  Aklise 
putovade  3  m.  velikom  Sumom  mladih  hrastova,  na  desno  ostavise 
seoee ;  pa  jog  2  ni.  kroz  sumu  te  preko  uradjenih  i  neuradjenih  polja". 


Digitized  by 


Google 


54 

stili  se  pred  selom  u  karavanseraju.  —  Ljudi  iz  sela  dolazahu  i 
priCahu  o  ju^eranjoj  oluji.  koja  jim  je  naniela  silnu  Stetu :  striela 
je  udarila  u  njeku  ku6u,  koja  je  zajedno  s  volom  sgorjela;  voda 
je  njekoje  kude  uz  potok  odniela,  a  od  8  ljudi  udavilo  jih  se  7, 
a  jedna  se  djevojCica  spasila.  Ti  su  bill  sami  Srbi,  koje  su  iz  vode 
izvukli,  te  su  na  tratini  lezali,  na  ime,  zena  s  dvoje  djece,  druga 
s  dvie  kderi  i  sinom,  u  svojih  izvezenih  rubadah,  a  glave  jim 
bijahu  koprenom,  cviedem  i  vienci  okicene.  Oko  njih  sjedjahu  Srp- 
kinje,  nari6u6e  redom  sve  dvie  i  dvie.  Na  to  dodju  druge  zene, 
biju6  se  u  prsa,  Cupajud  kose  i  grebed  si  lica,  da  jim  je  krv  cu- 
rila  na  mrtvace,  koje  su  cjelivale;  tako  se  obavljalo  kod  svakoga 
pojedinoga  mrtvaca.  PoSto  su  tako  tri  ure  oko  njih  sjedile,  nari- 
cale  i  plakale,  izkopaJo  jim  se  dva  groba:  u  jedan  sahranise  3,  a 
u  drugi  4  mrtvaca,  a  pokrilo  jih  se  bielimi  ponjavami;  kod  glava, 
nogu  i  po  strana  bile  su  umetnute  daske,  s  kojimi  jih  pokriSe,  Sto 
je  bilo  slidno  liesu.  Svakomu  mrtvacu  metnu  pod  glavu  zelen  busen. 
Prije  nego  §to  jih  pokriSe.  svecenik  polije  svakomu  od  njih  prsa 
crvenim  vinom,  i  pospe  na  njih  na  detiri  strane  svieta  njeSto 
malo  zemlje.  Gerl.  pitaSe,  Sto  jim  to  posipanje  znadi?,  ali  dobi  za 
odgovor  samo:  „tako  je  to  u  nas  obidaj".  Na  to  jih  daskami  po- 
kriSe,  pa  zelenom  travom,  a  kod  glava  utisnuSe  drven  krst,  a  sve- 
cenik u<5ini  njekoliko  krstova  nad  glavom  po  grdkom  obi6aju,  i 
mrmljaSe  njekoliko  riedi,  §to  su  i  ostali  opetovaU,  pa  se  razisli. 
Svedenik  bijase  odjeven  kao  svaki  drugi  srpski  seljak,  noge  su  mu 
bile  gole  do  iznad  koljena;  od  drugih  seljaka  se  razlikuje  samo 
dugom  kosom,  koja  mu  je  visila  preko  ramena,  pa  sto  nosi  na 
glavi  drugadiju  kapu.  Muzevi  i  otdevi  ovih  siromaSnih  zena  i  djece 
nebijahu  kod  kude,  nego  su  radili  u  Budimu  na  njekom  razvaljenom 
dvorcu.  —  Ovo  selo,  nastavlja  G.,  dieli  veliki  potok  na  dvoje.  Onaj 
dio,  sto  je  s  ovu  stranu  potoka,  ima  karavanseraj,  a  male  srpske 
kolibe  slamom  i  trskom  su  pokrivene.  Ovo  su  biedni  ljudi,  koje 
Turci  svakojako  mu6e  i  kine,  jer  jim  moraju  sveudilj  raditi  i  teg- 
liti,  poSto  su  Turci  izprazne  liendine,  a  KrSdani  imaju  od  njih  pored 
sve  svoje  muke  i  truda,  jedva  svagdanji  kruh.  Drugi  dio  Palanke 
s  onu  stranu  potoka  i  blize  Biogradu,  prostire  se  na  brezuljku,  u 
njem  stanuju  sami  Turci  i  vojnici,  koji  tu  imaju  liepih  kuca,  dje- 
lomice  Simljom   pokrivenih^.  —  Dne  9.  zorora   nastavitie   svoj    put 

*  Na  predjasnjem  putu  biljeii  (p.  17):  ^Grzdic  Hiso/rhick  (Grocka) 
3  je  ugarske  milje  od  Biograda  daleko,  zidine  su  mu  od  drva  i  ilo- 
vace  sagradjene,  a  na  uglovih  ima  male  drvene  kule". 


Digitized  by 


Google 


PU1X)VANJA  PO  BALKAMSKOM  P0LII01X)KU  XVI.  VIKKA.  55 

sve  samom  gumom  i  neuradjenim  poljem,  a  budud  da  je  dazdilo, 
nisu  imali  osobito  dobra  puta.  Ali  ved  jednu  milju  pred  Biogradom 
odpodimlje  liep  brezuljast  priedjel,  ima  i  dolinica,  a  na  okolo,  doklc 
oko  dopire,  sve  rodna  polja  i  vinogradi.  Tu  se  otvara  posve  nov 
sviet:  poSto  se  izidje  iz  dume  i  grmlja,  nastaje  prekrasan,  veseo  i 
ubav  priedjel;  jer  tu  se  stidu  Dunav  i  Sava,  dvie  velidanstvene 
rieke,  koje  dolaze  iz  razliditih  priedjela,  a  preko  njih  je  takodjer 
krasna  i  ravna  zemlja. 

Biograd  (Weissenburg)  razdieljen  je  na  tri  priedjela :  ovkraj  (kad 

se  iz  nutradnjosti  dolazi)  je  veliko  otvoreno  predgradje  bez  zidina ; 

kTi<5e  su  u  vrtovih  daskami   ogradjene,  a  gimljom   pokrivene.    Ima 

tu  mnogo  trgova^kih  i  drugifa  da<Sana;  ima  4  ili  5  kamenih  kara- 

vanseraja,  a  osobito  je  liep  Mehmed  padin,  koj  sastoji  od  3  odjela : 

u   prvom  je  liep  i  dug   bezestan   i    dvorana   trgovadka,    koja   ima 

s  obje  strane  du(5ane ;    drugi  odjel  ima  u  dva  kata   mnoge   sobice. 

gdje  stanuju  strani  trgovci.  koji  ovamo  donose  na  prodaju   svako- 

jaku  robu,  i  od  kojih  su  i  oni   kupili  3  crvene   koze.   Tredi   odjel 

sastoji  od  velikoga  dvoriSta   i   velike   konjuSnice.    Tu   ima   mnogo 

Dubrovdana,  od  kojih  je  putopisac  dvojicu  (njekoga  Luku  i  Ivana) 

poznavao ;  jer   su   bili   skoro  neprestano  s  poslanstvom,    a   kad   su 

odputovali,  ispratiSe  jih  preko    vode.  Ima  tu  takodjer   mnogo   nje- 

ma^kih.  talijanskih   i   Spanjolskih  ^idova,    a    ovi   svi   imadu    samo 

jednu  Skolu.  U  prvom  dielu  varoSi,  na  Savi,  stanuju  mnogi  (Jigani 

i  biedni   Srbi.    Ovi  imaju  samo  jednu  crkvu,    posvedenu   sv.    Arh- 

anpgelu  Mihajlu,  koju  na  ftiroko  opisuje^    O    narodu    opaza   dalje: 

narod  u  crkvi.  kako   mu   rekoSe,    razumije   mnogo   od   onoga,    Sto 

svecenik  kod  slu^be  govori,   ali    ne   sve.    Manjina    zna    samo    „o($e 

naS"  i  „vjerovanje"  ;    vele :  kako  &  dovjek  da  to  naudi,    kad    mu 

valja  3  do  4  mjeseca  provesti  u  polju  pored    volova.    ili    kad    mu 

valja    u   Turaka   dan   i    nod,  rano  zorom  i  kasno  u  mrak  tegliti  i 

muditi  se.  Imali  su  liepu  veliku  crkvu,  koju  jim  Turci    oduzeli,   a 

Mehmed  paSa   sagradi    od    nje    bezestan   i   karavanseraj.  —  Dalje 

frovori  o  svedenstvu :  imaju  4  popa,  od  kojih  se  jexlan,  buduc  udovac, 

pokalugjerio.  Vele.  da  se  mnogi  razpituju  sa  zenami,  da  mogu  poci 

u  manastir.    Kad  jim  (4.  rede,  da  to  nije  u  skladu  sa  sv.  pismom. 

odvrate  mu.  da  je  takav  u  njih  obidaj.  Ili  ako  pop  uzme  po  smrti 

prve.  dnigu  zenu.  da  nemoze  dalje  ostati  popom,  nego  da  mora  sluzbu 

postiti.  Najstariji    svedenik  zove  se  prota  (protopapas).    Sadasnji  je 

*  Potanji  opis  crkve  u  Mijatovica,  Glasuik,  XXXVI,  211. 

Digitized  by  VjOOQiC 


56  p.  MAlKOVKi, 

joS  mlad,  i  kao  ostali  svedenici  neima  nikakove  plade  ni  dohodka. 
osim  6to  mu  se  pokloni  prilikom  krStenja,  vjenCanja,  ispovjedi  i 
pogreba.  S  toga  svecenici  rade  razne  zanate.  te  se  hrane.  Ovaj 
biogradski  prota  zanatom  je  bojadisac,  a  naudio  je  Sitati  i  pisati 
u  njekom  manastiru.  Pri6a  se,  da  je  njihova  glava  patriarh  pedki 
(Peckio  ili  Hipek)^  po  imenu  Gerazim.  U  Feci  ima  manastir,  gdje 
patriarh  s  nekoliko  kalugjera  zivi.  Veli,  da  ima  manastira,  u  kojih 
je  100  do  150  kalugjera;  vsvi  ovi  rade  kojekakove  zanate,  te  se 
hrane,  ili  obradjuju  polja,  vinograde,  livade,  goje  voce  i  dr.  Nego 
nisu  nikad  svi  na  okupu.  Ovdje  neimaju  Skole,  nego  imaju  jednu 
preko  Save  u  Ugarskoj,  u  monastiru  Hopovn  (Coppoa)\  imaju  Skolu 
i  u  manastiru  sv.  Nikole;  tu  se  ude  fiitanju  i  pisanju.  Njihov  pa- 
triarha  u  Pedi  mora  svake  godine  da  plati  sultanu  po  2000  dukatii 
kao  za  slobodu  vjere  i  svoga  staleza,  a  svaki  svedenik,  koj  je  pod 
njim,  mora  sultanu  svake  godine  da  plada  njeku  svotu  prema  svojoj 
zasluzbi.  —  Drugi  dio  Biograda  prostrana  je  tvrdja,  ima  zidove 
s  obkopi  kao  u  Carigradu,  i  5  do  6  visokih,  jakih,  olovom  pokritih 
kula.  Njekoliko  zahrdjalih  topova  smjeSteno  je  na  zidinah  i  kulah; 
dize  se  na  brezuljku  a  suha  jaruga  ide  naokolo.  Pred  tvrdjom 
prostrano  je  mjesto,  na  kojem  se  diie  drvena  kula,  a  na  njoj  je 
zvono  s  kazalom,  koje  tude.  —  Treci  je  dio  Biograda  grad,  od- 
nosno  varoSica,  ogradjena  zidom,  smjestena  je  na  Dunavu  prama 
tvrdji  i  pomenutomu  predgradju,  kao  da  lezi  u  dolini,  ima  rdjave 
kude  i  njekoliko  du6ana;  niSta  tu  veseloga  nije.  Otvoreno  pako 
predgradje  znatno  je  ubavije,  jer  ima  karavanseraj,  bezestan  i  od- 
liSnih  trgovina". 

Na  putu  od  Sofije  do  NiSa  navodi  G.  najprije  bugarsko  selo 
Dragomanli,  ili  danafinji  Dragoman,  o  kojega  znamenitom  polozaju* 
nezna  niSta  drugoga  kazati,  nego  da  je  pod  gorom  i  da  neima  u 
njem  Turaka;  do6im  Rjonov  putopisac  opisuje  polozaj  Dragomana 
savrSenije.*  Usuprot  opisuje  tamoSnju  crkvu  sv.  Gjurgja  dosta  ob- 
Sirno.  Gorski  pako  put  od  Dragomana  k  Caribrodu  prikazuje  tako 
obdenito,  da  se  moze  uporaviti  gotovo  na  svaki  gorski  put  na  cari- 
gradskoj  cesti;  poSto  nespominjc  imena  niti  klanca,  niti  brda,  niti 
rieke,  dodim  Vrandid  i  Pigafetta  ovaj  put  topidki  opisuju.  Onaj 
neznani  mu  klanac  be'z  sumnje  je  poznata  klisura  Jezevica  izmed 
§umovitih  pustih  gora,  a  nepoznati  mu  potok  vjerovatno  NiSava, 
koju  Vrandic  tadnije  opisuje,  nego  ikoji  od   tadasnjih    putopisaca.* 

*  Rad,  knj.  CXII,  177  i  182.  K.  Jire6ek,  Cesty,  p.  355. 
«  Rad,  LXXI,  30— 32;  C,  123,  128. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.  57 

Malo  buf]^arsko  selo  Zaribrod^  Vran^idev  Czarew  Brod,  spominju  i 
drugi  putopisci*.  G.  ga  ovaj  put  neopisuje,  jer  mu  se  (k1  bunara, 
gdje  su  bili  pristali,  nevidi.  Na  predjaSnjem  putu  navodi  o  njem, 
da  je  „Saribrodt  rdjava  varoSica".  Kod  istoga  mjesta  govori  i  o 
ziteljih,  o  kojih  su  po  strani  vikali,  da  su  Bugari;  ali  ovi  su  mu 
isto  gto  i  stari  Moesi  i  biogradski  Radani.  O  patnjah  naroda  i  te- 
zitbi  zemlje  navodi,  §to  i  drugdje;  ali  domadt^  stanovnike  opisuje 
rdjavo,  nazivlju6  jih  poludivljimi ;  5to  je  vjerovatno  bilo  povodom. 
da  jih  je  i  Kruzij  (p.  229)  nazvao  „Bulgari.  populus  valde  bar- 
barus".  Ovaj  sud,  6ini  nam  se,  da  je  izraz  prvoga  utiska  putopi- 
Sdeva,  Sto  je  poslije,  kad  se  s  istim  narodom  poblize  spoznao,  po- 
njeSto  ublazio.  Put  od  Caribroda  do  Dragomanao  pisan  je  i  pr\'i 
put  obdenito,  bez  svake  topidke  oznake.  —  Pirot  ili  turski  Sarckoi 
fSarkoi)  spominje  malone  svaki  stariji  putopisac'.  (t.  ga  zove  prvi 
put  Zschardkyn  (!).  Navoded  ostanke  starinakoga  gradida  spominje, 
prilagodjujud  se  vjerovatno  tamoSnjoj  tradiciji,  da  je  ondje  bila 
stoHca  glasovitoga  MiloSa  Kobilida  (Milosch  (.bbili) ;  ali  prilidnoj 
onoj  rieci,  koja  onuda  tede.  nezna  za  ime.  —  Ku-  ili  Guritaeseme 
(napried  Gurizesne)  isto  sto  i  Musa  PaSa  Palanka  ^  ili  danaSnja  Bicla 
Palanka,  poznata  od  drugih  putopisaca ;  jur  kao  rimska  Remesiana 
bijaSe  glavnom  stanicom  medju  NiSem  i  Pirotom.*  Putopisac  o  toj 
varoSici  nezna  niSta  drugoga  kazati,  nego  da  je  pod  gorom.  Tu 
su  se  namjerili  na  praznovanje  Petrova,  a  tom  prilikom  opisuje  G. 
crkvu,  liturgiju,  igranje  kola,  pjevanje  i  zensku  noSnju.  Ovo  po- 
tonje  opisuje  prvi  put  obSimije ;  opis  mu  se  u  cielom  slaze  s  Piga- 
fettinim,  koj  je  kolo,  pjevanje  i  noSnju  jo§  na  tanje  opisao^;  pa  i 
drugi  putopisci  opisuju  kod  istoga  mjesta  noSnju  Bugarkinja^.  Blizu 
ovoga  mjesta  spominje,  da  ima  pod  gorom  manastir  sv.  Dimitrije 
s  bugarskom  Skolom,  ali  ovomu  manastiru  nismo  mogli  nigdje  udi 
u  tnig;  nije  li  ga  G.  mozda  iz  okoline  sofijske'  amo  prenio?  — 
Put  do  XiSa  opisuje  vrlo  obd^mito,  a  nespominje  ni  Kunovice,  kao 
Sto  obidno  gotovo  svaki  sttiriji  putnik.  NiA  (Nissa)  je  i  G.  otvorena 
varoSica,    o   kojoj    stiiriji   putopisci   raznovrstno  viSe  ili  manje    ob- 

»  Rad,  knj    LXXI,  31;  CXII,  218,  223. 

«  Rad,  LXXI,  30;  C,  128,  129;  CXIf,  176,  181,  218  i  222. 

'  Morosini:  ^Cnrncesmet,  palanca  di  Mussa  passa^.  Rad,  LXII,  101. 
Rad,  CXII,  224. 

*  Rad,  C,  123.  128,  CXII,  224. 

'*  Rad,  C,  124,  129,  130. 

«  Rad,  LXXI,  30,  32.  Mon.  Hung.,  8cr..  v.  11,  312—324. 

'  K.  Jirecek,  Cesty,  p.  11,  12. 


Digitized  by 


Google 


58  p.  MATKOViO, 

sirno  ^ovore.  Opis  je  nasega  putopisca  razmjemo  obSiran,  ali  nezna 
kazati,  ni  imena  rieke,  koja  onuda  tefie,  nego  ju  spominje  (Nissa) 
tek  na  daljem  putu.  Navodi  takodjer  starinske  razvaline  i  stup 
s  rimskim  napisom  (D.  M.),  kao  svjedodanstva,  da  NiS  bijaSe  znatan 
rimski  grad,  dodim  Vran6i6  o  tih  razvalinah  i  napisih  na  tanje 
razpravlja'.  Trgovina  mu  je  neznatna,  jer  spominje  samo  njeko- 
liko  dudana  i  jednoga  Dubrovdanina.  Narodne  pako  pjesme,  koje 
su  pjevali  tezaci,  vracajuci  se  s  polja  ku6i,  nazivlje  hajdudkimi  (sic !) 
pjesmami.  I  naSemu  putopiscu  prestaje  u  NiSu  Bugarska,  a  na- 
staje  Srbija.  Na  predjaSnjem  putu  prikazuje  NiS,  gdje  se  samo  p6 
dana  bavio,  vrlo  obdenito;  dodim  narodnu  zensku  noSnju,  koju  je 
valjda  prvi  put  vidio,  opisuje  na  Sire,  te  tim  popunjuje  starije 
putopisce. 

Na  putu  od  NiSa  do  Dunava  spominje  selo  Spahikoi,  to  jest 
Spahikoi,  kojemu  Pigafetta  dodaje  uz  tursko  i  narodno  ime  Ales- 
sinzi  (Aleksinci)  i  tadnije  mu  polozaj  opisuje";  onaj  pako  riborodan 
potok  biti  <5e  vjerovatno  rieka  Moravica,  koju  takodjer  Pigafetta 
(1.  c.)  navodi.  Na  prvom  putu  opaza,  da  je  Spdhigay  mala  rdjava 
varo6ica  izmed  dvie  gore,  da  ima  prili6no  polja  i  vinograda,  Hep 
zidani  karavanseraj,  olovom  pokriven,  i  malu  dzamiju  umah  pored 
njega.  —  JRusa^  vjerovatno  danafinja  varoSica  Razanj,  glavna  sta- 
nica  na  putu  od  Aleksinca  u  Paradin;  Vrandid  je  ne  samo  spo- 
minje, nego  ju  na  tanko  opisuje^.  Budud  da  je  uprav  kod  Raznja 
seoce  RujiSka,  koje  je  G.  Rusi  slidnija,  lasno  bi  to  ime  moglo  za- 
vesti,  poSto  mu  G.  polozaja  neopisuje,  kad  nebi  Razanj  bio  glavnom 
putnidkom  stanicom,  koju  mnogi  putnici  spominju.  • —  Far  akin, 
Patatschin,  odnosno  Paratschin^  danaSnji  je  Paradin,  koji  i  drugi 
navode*.  PoSto  se  poslanstvo  prevezlo  preko  Morave  (Murava)  — 
vjerovatno  kod  Cuprije  —  prispjelo  je  u  Jagodnu^  danaSnju  Jago- 
dinu,  koju  na  prvom  putu  tadnije  opisuje,  a  poznata  je  i  od  drugih 
putopisaca*.   Kako  su  se  ona  tri  od  Magjara  naseljena   sela    zvala, 


*  Rad,  LXXr,'26.  Medju  niSkimi  napisi,  koje  Vran^ic  priobcuje  (Mon. 
hung.,  8cr.  II,  306—8)  ima  tri,  koja  odpo^imlju  sa  D.  M. ;  potanjih 
opisa  neima.  —  Mommsen  (C.  1.  L.  vol.  Ill,  267)  priobcuje  iate  na- 
pise  po  Busbecku,  Drnschwamu  i  Vraocidu,  a  po  opisu  sudec,  mogao 
bi  biti  G.  napis  onaj,  sto  ga  Mommsen  (op,  e.)  pod  br.  1682.  pri- 
obcuje. 

«  Rad.  C,  131,   135. 
«  Rad,  LXXI,  23,  26. 

*  Rad,  C,  131,  135;  CXII,  175,  179,  217,  221. 
»  Rad,  C,  133,  136;  CXII,  175,  179,  217,  220. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.         59 

toga  Gr.  nezna  kazati.  Skola  pako  turska,  kako  ju  G.  opisujc,  6ini 
se,  da  se  nijc  od  onda  mnogo  promienila.  —  vSrpsko  solo  BatO" 
sschina  ili  Batadschin^  danafinja  je  Bato^ina,  prvi  put  ju  tadnije 
opisuje,  takodjer  je  poznata  od  prijaSnjih  putopisaca*.  Na  prvom 
putu  od  Batodine  u  Jagodinu,  putujudi  neprijatniin  putem,  samimi 
dumami  i  lukami,  bojali  se  od  srpskih  hajduka,  te  su  morali  pratnju 
pojadati* ;  na  povratku  valjda  nebijaSe  viSe  straha  od  hajduka,  jer 
G.  nespominje  nikakovih  vanrednih  odnnlaba.  Pogibeljan  put  od 
Batofiine  do  Palanke  preko  fiumovita  pusta  priedjela,  negdaSnjega 
hajdu^koga  gnjezda,  opisuju  drugi  ta^nije.*  ^imcA;  (Bojuk)  ili  Velika 
Palanka,  odnosno  Aklisa  (Ak-klisi'O  ili  Biela  crkva  (Weisskirchen), 
Vrandidev  i  Pigafettin  „Clenovacz",*  za  Turaka  Hasan-paSina  Pa- 
lanka, ili  danaSnja  varofi  Palanka,  na  lievom  briegu  Jasenice.*  G. 
opis  ovoga  grada  znatno  popunjuje  starije  putopisc^.  —  Krenuvsi 
dalje  put  Smedereva,  nisu  poslanstvo  u  ovaj  grad  pustili  pod  iz- 
likom,  da  je  bura  i  prolom  oblaka  od  minuloga  dana  po^inio  ve- 
likih  Steta.  Putopisac  navadja  svakojake  razloge  te  zabrane,  medju 
kojimi  6ini  se  onaj  najvjerovatnijim,  Sto  sandzagbegu  (biogradskomu 
Hajradulbegu)  nije  bilo  milo,  da  vidi  poslanstvo  ovu  znamenitu 
tvrdju,  koju  su  Turci  onda  visoko  cienili.  Putopisac  opisuje  vrlo 
obcenito  Smederevo,  kako  mu  se  s  daleka  prikazalo.  Na5  dakle 
putopisac  nije  bio  u  Smederevu,  ni  na  putu  u  Carigrad.  ni  na  putu 
natrag  u  domovinu;  od  koga  pako  poti6e  ono  uklesano  Gerlachovo 
prezime  na  temeljnom  kamenu  one  stare  crkvice  ((Jomje)  u  Sme- 
derevu? —  toga  nebi  znali  kazati.  PoSto  poslanstvo  nisu  pustili 
u  Smederevo,  krenulo  je  na  tursko  selo  Kolare.  na  lievoj  strani 
Ralje,  2  urt»  na  jug  od  Smedereva,  jer  je  onuda  isao  njegdasnji 
carigradski  put;  onda  vrlo  siromasno  selo,  ali  ga  njekoji  tadanji 
putnici  kao  stanicu  ipak  spominju'.  (iuznk  (Kll^Uk)  ili  Mala  Par 
lanka^  odnosno  Hisarluck  (Hisardzik),  danasnja  je  Grocka,  koju  i 
predja^nji  putopisci  vifit*.  ili  manje  na  Sire  opisuju.'  Tu  je  poslan- 
stvo prisustvovalo  vrlo  zalostnomu  prizoru,  nastalom  uslied  bun* 
i  proloma  oblaka  od  minuloga  dana.  gdje  su  se  dvie  zene  s  j)etcro 
djece    udavile.    Tu   se    pruzila   putopiscu    prilika,  da    vidi    narodnt* 

*  Rad  C,  133  137 ;  CXIT,  I.  c. 

*  Gl.  objasnjenje  Mijatovicevo  u  Glasniku,  knj.  XXXVI,  205. 
»  Rad,  LXXI,  22,  23. 

*  Rad,  LXXI,  24;  C,  133,  137. 
«  Bad,  CXII,  179,  220. 

«  Rad,  LXXXIV,  86,  87;  CXII,  216,  219. 

'  Rad,  C,  137  i  138;  CXII,  175,   179,  216  i  219. 

Digitized  by  VjOOQiC 


60 


1\  MATKOVIC, 


srpske  obidaje,  Sto  se  vrSe  prigodom  smrti  i  pokopa,  a  putopisac 
jih  dosta  vjemo  opisuje  i  popunjuje  svoje  predhodnike.  PoSto  je 
G.  put  od  Grocke  do  Biograda  obdenito  opisao,  otvara  mu  se  pred 
Biogradom  6isto  nov  sviet,  ubav  i  krasan  priedjel,  gdje  se  sticu 
Sava  i  Dunav,  dvie  ugledne  rieke.  Biograd,  u  kojem  se  poslanstvo 
gotovo  tri  dana  odmaralo,  opisuje  naS  putopisac  dosta  obSirno,  oso- 
bito  ako  se  oba  G.  opisa  (u  Carigrad  i  natrag)  u  jednu  cjelinu 
sliju,  dobiva  se  o  tadanjem  Biogradu  takova  slika,  koja  njekoje 
starije  putopisce  znatno  popunjuje.  U  G.  opisu  Biograda  valja  raz- 
likovati  topografijski  opis  od  ostalih  viesti.  Glede  topografije  Piga- 
fettin  je  opis  Siri  i  znatno  plastidniji^  od  G.,  koj  dieli  Biograd  na 
tri  diela :  na  predgradje,  grad  i  tvrdju,  dodim  Pigafetta  grad  s  tvr- 
djom  Zajedno  uzimlje,  a  G.  predgradje  je  Pigaf.  otvorena  varos. 
gdje  su  ku6e  s  vrtovi  pomieSane,  te  mu  je  takodjer  ubavija  i  radi 
trgovine  i  prometa,  karavanseraja  i  bezestana,  najzivlji  dio  Bio- 
grada. I  Pigaf.  spominje  Mehmedove  gradjevine,  radi  kojih  dade 
ruSiti  crkve,  dodim  G.  ove  gradjevine.  kao  gotove,  dosta  Siroko 
opisuje.  Grad  s  tvrdjom  opisuje  G.  ob6enitije  i  povrSnije,  do6im  je 
Pigaf.  oboje  topografijski  tadnije  i  na  tanje  prikazao.  Glede  sta- 
novnika  slaze  se  G.  s  Pigafettom,  a  oba  jednako  izti6u  Dubrov- 
dane  kao  glasovite  trgovce  i  katolike,  koji  uzdrzavaju  svoga  du- 
hovnika.  Uz  to  spominje  G.  njemadke  i  Spanjolske  Zidove,  Talijane 
i  Cigane.  Oba  prikazuju  (svaki  na  svoj  nadin)  Biograd  kao  glaso- 
vitu  tvrdju  i  klju6  Ugarske,  te  kao  znamenito  trziSte  u  trgovackom 
prometu  izmedju  iztoka  i  zapada.  Glede  ostalih  viesti  G.  se  raz- 
likuje  od  ostalih  putopisaca,  svojih  predhodnika,  sto  prema  svojemu 
zadatku  na  tanje  opisuje  crkvu  sv.  Mihajla  i  Sto  na  &ire  govori 
o  duhovnidtvu,  njegovoj  obrazovanosti,  zanimanju,  o  manastirih? 
o  patriarhi  peckom  i  njegovom  odnoSaju  prema  Porti.  Sve  ove 
viesti,  koje  mu  je  vjerovatno  biogradski  prota  izprifiao,  dosta  su 
znatne,  te  popunjuju  starije  putopisce.  Napokon  je  i  ova  G.  \aest 
znatna,  da  Biograd,  neimajut?  onda  svojih  skola,  slao  je  svoju 
muzku  mladez  na  nauke  i  u  manastire  fruskogorske,  osobito  u 
Hopovo  (CoppoaJ.  Na  polazu  ili  prvom  putu  Biograd  je  na  puto- 
pisca  tako  povoljan  utisak  u6inio,  da  ga  poredjuje  s  Budimom,  te 
sudi,  da  ga  Biograd  Ijepotom  svojih  kuca  nadmaSuje.  Na  istom 
putu  jos  jednu  viest  navodi  (gl.  str.  15),  Sto  treba  tAcnije  oznaciti, 
odnosno  ispraviti,  naime  da  Srbi  imaju  u  lloku  kalugjerski,  a  u 
Zemunu    kalugjericki  manastir.  Ova  kriva  viest  potide    vjerovatno 

*  Gl.  Rad,  knj.  C,  133,  134  i   139.  Starine,  XXII,  220,  221. 

Digitized  by  VjOOQiC 


PUTOVANJA  PO  6ALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.         61 

odatle,  Sto  putopisac  onda  joSte  nije  jasno  razlikovao  katolike  od 
pravoslavnih,  njihove  obrede  i  dr.,  nego  je  6esto  zamjenjivao  jedne 
s  drugim,  jer  u  Doku,  kao  i  Zemunu,  bill  su  fratarski  samostani ; 
onaj  pako  kalu^eridki  manastir  u  Zemunu,  bit  de  pomieSao  odnosno 
zamienio  sa  slankamenskim,  jer  i  opis  potonjega  mjesta  odnosi  mu 
se  na  Zemun,  u  mjesto  na  Slankamen ;  dodim  Zemun  na  povratku 
prikazuje  kao  neznatno  selo.^ 

Po§to  se  poslanstvo  u  Biogradu  odmorilo,  spremalo  se  na  dalji 
put;  u  to  ime  najmi  poslanik  do  Budima  8  kodija,  a  svaku  po- 
gi)di  za  6  talira.  Spremni  krenude  iz  Biograda  dalje,  a  taj  put  opi- 
suje  G.  ovako:  „Dne  12.  srpnja  prevezlo  se  poslanstvo  preko  Save 
i  rukava  Dunava  u  malo  srpsko  selo  Senim  (Zemun);  31.  nodiste, 
l'/2  ni.  daleko  po  vodi.  Ovo  srpsko  seoce  smjefiteno  je  uprav  na- 
proti  Biogradu  preko  u  Ugarskoj.  Srbi  imaju  tu  crkvieu,  kojoj  je 
krov  djelt)mice  provaljen,  a  prednji  je  dio  siamom  pokrit,  te  nalidi 
staji;  samo  nad  oltarom  daskami  je  pokriven,  a  polovina  je  otvo- 
rena.  Turci  nedopuStaju,  da  se  prepokrije.  Tu  je  karavanseraj.  Nad 
selom  na  brezuljku  dize  se  poruSen  gradid,  sagradjen  cetvorasto 
od  opeka,  zidine  su  mu  debele,  a  na  svakoj  od  eetiri  strane  jaka 
kruglina  (Rundehl,  kula),  glavna  ograda  po  sebi  nije  velika,  ali 
opasana  je  trimi  jarugami.  Izmedju  pn^e,  koja  je  vooma  duboka, 
i  druge  Siroki  je  prostor,  ogradjen  jakim  zidom.  Ovaj  gradid  razorio 
je  Turdin  prije,  no  Sto  je  Biograd  osvojio;  divno  je  namjeSten, 
uprav  naproti  Biogradu ;  jer  st*  odavle  vidi  na  milje  daleko,  dokud 
oko  segne,  krasna  ugarska  ravnina,  poput  velike  njive,  a  oko  Du- 
nava ima  ubavih  zitnih  polja  i  malo  vinograda.  —  Dne  13.  kre- 
nuse  i  stigoSe  uprav  u  nedjelju  u  Prohovo^  32.  nodifite,  3  m.,  gdje 
stanuju  sami  Srbi.  Pop  Petar,  mlad  dovjek,  koj  je  naudio  knjigu 
takodjer  u  manastiru  sv.  Nikole,  dodje  sa  svojimi  seljaci,  da  jib  u 
karavanseraju  pohodi.  Razgleda^  crkvu,  koja  je  modrom  simljom 
(,kao  sve  odlidnije  kude  od  Soiije  do  Budima)  pokrita,  a  sagradjena 
je  kao  i  druge.  I  tu  nezna  narod,  kao  i  u  Bugarskoj  i  Srbiji,  viSe 
cmI  ode  nasa  i  vjerovanja  moliti.  Pred  selom  je  karavanseraj,  koj 
se  8  daleka  vidi,  a  sagradi  ga  budimski  pasa.  Prida  nadalje  o  ja- 
nidarskoj  potjeri  radi  njekoga  dedka,  koj  se  je  kusao  spasiti  iz 
turekoga  robstva,  te  se  pridruii  u  Zemunu  poslanstvu.  Xa  njeku 
primjetbu,  da  de  biti  Srbi  pokazali  Turkom  put,  opaza  putopisac: 
,da  su  Srbi  razuzdan  narod,  koji.  Sto  se  tide  ubijanja.  robljenja  i 
kradje,  nisu  mnogo   bolji  od  Turaka.    Oni    su    na   earskih    medjah 

'  ai.  napried,  str.  14,  15. 


Digitized  by 


Google 


62  p.  MATKOV16, 

uhode,  izdajice  su  naSih  i  kradu  dedke   gdje   mogu   na  granicah". 
(Jd  Zemuna  do  simo  vodi  ubav,  ravan   put   preko   uradjenih  i  ne- 
uradjenih  polja.  Ima  i  tu  obilne  paSe,  zato  Srbi  drze  mnogo  stoke ; 
ni  jednoga  drveta  nevidi  se  na  putu;  jer  KrScani  pridaju,  da  kad 
bi  drveda  naaadili,  da  bi  jih  Turci  izdupali,  a  krSe  plod   prije    no 
Sto  je  zreo.  —  Daljc  su  putovali  ubavom  ravninom,  preko  polja  i 
grmlja,  dok  su  prispjeli  do  rieke  Save  (Sau),  pa  vrlo  dugim  selom 
po  iinenu  Gutschi^   u  kojem   stanuju   sami   Srbi.   Napokon   su   do- 
sj)jeli  14.  rano  u  Mitrowitisu^  33.  nodiSte,  3  m.  Ovo  je  mjesto  vrlo 
velika   varoSica,   imajuda,   vele,    do    17    moSeja.    Tu    stanuje   main 
KrSdana  ili  Srba,  koji  neimaju  ni  crkve ;  ve<5inom  su  tu  turski  voj- 
nici.  Na  jugu  (!)  je  Drava.   Na   trgu  je   prazan   grob  snapisom: 
i».  A  EL.  etc.,  koj  je  jur  Pigafetta  tadnije  priobdio.*    Uz    ovaj   napis 
s  jedne  je  strane  slika  6ovje6ja  u  starinskoj  haljini  s  dugom   kaba- 
nieom,  a  s  druge  su  strane  izrezana  dva  gola   Celjadeta,   kojim   su 
ruke  na  hrbtu  vezane,  a  iza    njih  stoji   deljade  s  poganskim   seSir- 
cidem,  tc  jih  vodi ;  pred  njimi  je  po  sredini  mali  oltar,  kod  kojega 
stoji  deljade  s  golimi  rukami,  a  kabanica  mu  je  na  ramenih  gumbom 
zakop6ana,  u  jednoj  ruci  topuz,  a  u  drugoj  razpruzenoj  drzi  noz. 
Na  trecoj  su  strani   dvie  posude,  iz  kojih  rastu  dva   trsa,   a   svaki 
nosi  dva  grozda;  kod  svakoga  trsa  stoji  dovje^ac.  koj  reze  grozd. 
Pokraj  toga  je  pokrov,  na  kom  je  urezana  velika  glava,  kojoj  dvie 
zmije   iz    gubicc   vire.    Na   drugoj    grobnoj    plodi    urezano  je   ime 
^Achilis",  Takovih  duboko  izklesanih  kamena  (sargofaga)  izkopalo 
se  tu  vise ;  a  kad  bi  se  htjelo  dalje  kopati,  vele,  da  bi  se  naSlo  mrt- 
vaekih  kosti,  a  u  svakom  sargofagu  4 — 6  glava.    U   ovoj   varosici 
stoluje  sandzabeg.    Stanovase  u  njekoga  Turdina,  u  kojega  je   bio 
rob  Bavarac,  koj  je  deznuo  za  svojom  kudom.  Tu  je  ubav  priedjel ; 
cini  se,  kano  da  se  tu  njcgda  boj  bio.  —  16.  krenuSe  dalje  preko 
ravna  rodna  polja  u  Dowar,  rdjavo  srpsko  selo ;  34.  nodiSte,  4  m. 
od  Mitrovice.  Putem  prosli  su  dugim  selom  po  imenu    Solina^,  — 
Sto  dalje  sliedi  0  putu  u  Bed,    uzcto  je   iz   pisma   Gerlachova    na 
njekoga  dobroga  prijatelja.  „Na  daljem  putu,  opaza,  niSta  nije  bilo 
osobita,  Sto  bi  bilo  vriedno  zabiljeziti".    Opisuje   na   kratko   dodek 
u  Budimu.  Dne  5.  kolovoza  dodekaSe  jih  s  velikim  veseljem  Bedani. 
koji  jih  tri  nedjelje  dobro  drzahu. 

Napokon   kratak   opis   puta  od  Beda  u  Prag  takodjer  je  uzet  iz 
pisma,  pisana  iz  Beda  na  Salamona  Schweigera.  Put  vodi  mu  preko 


Starine,  knj.  XXII,  184. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIKKA.  63 

Moravske  u  Znojm  (Znoyma)  i  Wischnau,  gdje  se  sastao  sa  svojim 
rodom,  koj  je  preSao  u  Anabaptiste,  o  kojih  na  Sire  govori. 

Evo  na  pokon  G.  opisa  preostala  puta  od  Biograda  do  Be6a, 
odnosno  do  Praga.  Put  od  Zemuna  k  Budimu,  kojim  je  putovalo 
Ungnadovo  poslanstvo  na  povratku  iz  Carigrada,  isti  je,  kojim  su, 
po^amSi  od  prvoga  Vran^ideva  puta,  obi6no  poslanstva  na  povratku 
iSla,  a  opisa  ga  prvi  Pigafetta,*  pa  njegovi  na  torn  putu  posljednici.* 
Istim  putem  putuju  i  pozniji  (17.  v.)  putnici,  a  svaki  putopisac 
prinosi  o  istom  putu  po  koju  novu  topografijsku  biljeJku.  Tim  de 
nam  naSi  putopisi  prikazati  dosta  savrSenu  topografijsku  sliku  na- 
Sega  staroga  puta  medju  Zemunom  i  Osiekom.  —  Qerlach  navodi 
najprije  srpsko  selo  Senim  iii  danadnji  Zemun,  prikazujudi  ga, 
kakovo  je  onda  bilo,  a  opisuje  ga  razmjemo  obSirnije,  nego  Sto 
njegovi  predhodnici.  Opis  poruSena  gradida  alaze  se  u  cielom  s  no- 
vijimi  opisi.*  —  Dalje  spominje  srpsko  selo  Prohovo  ili  danaSnje 
srpsko  selo  Prhovo,  spadajude  pod  golubinadku  zupu;  a  tim  prinosi 
novi  topografijski  podatak  na  torn  putu;  spominje,  6ta  je  tu  vidio, 
a  predjel  i  put  opisuje,  premda  obdenito,  ipak  dosta  viemo.  Pri- 
cajud  o  janidarskoj  potjeri  radi  njekoga  utekla  dedka,  izride  o 
Srbih  karakteristiku,  koju  je  jur  na  putu  nize  Budima,  (kod  Tolne) 
izrekao,*  koju  je  vjerovatno  od  njega  i  Kruzij  primio,'^'  a  slidna  je 
onoj  u  Tubera,®  te  je  svakako  neosnovana,  odnosno  odve<5  mrka. 
Mi  o  toj  karakteristici  nebi  znali  viSe  i  bolje  kazati,  nego  Sto  je 
jur  C.  Mijatovid  rekao:  „Sto  (u  ovoj  karakteristici)  istinitoga  ima, 
to  se  u  giavnom  odnosi  na  srpske  hajduke,  a  poslije  ne  bi  bilo 
nikakovo  dudo,  da  se  pod  surovim  i  krvavim  prilikama,  u  koje  je 
narod  na§  (srpski)  16.  vieka  dopao,  prirodna  pitomoat  njegova  po- 
mutila"  itd.^  —  Srpsko  selo  GhUschi  izopadeno  je  mjestno  ime, 
polozaja  mu  neopisuje,  a  slidnomu  neima  na  onom  putu  medju 
Prhovom  i  Mitrovicom  spomena ;  mo^da  su  Golubinci,  koji  i  drugi 
apominju;®  u  ovom  sludaju  nije  ga  na  pravo  mjesto  poatavio,  ili 
je   selo   Grgurevci,    koje   dolazi    poslije   Mitrovice.  —   Mitrovitza 

*  Rad,  C,  140—143,   148—163. 

«  Rad,  CXII,  193-199;  238—40. 

'  li.  Okmgica  n  Arkivn  za  povjestnicu  jugoslavensku,  knj.  IV,  226, 
227;  Mij.  StojaDovic  u  istom  Arkivu,  knj.  V,   193—96. 

*  Gl.  napried  str.  13,  19. 

**  Rasciae  gens  tnix  et  rapax.  Turco-Graecia,  229. 
^  Tiibero  ap.  Schwandtner,  11,  272. 
'  Glasnik  srp.  uc.  dr.,  knj.  XXXVI,  214,  215. 
»  Rad,  knj.  CXII,  239. 


Digitized  by  VjOOQiC 


64  p.  MATKOV16, 

poznata  je  varoS;  putopisac  opisujud  starine,  navodi  staro-rimski 
j^Crob  (sargofag)  s  napisom,  koji  je  jur  Pigafetta  ta^nije  priobcio.  * 
(Jpisujud  dosta  tai^no  slike  na  jednoj  i  drugoj  strani  pomenuta 
groba,  spominje  na  drugom  nadgrobnom  kamenu  napis  s  imenom 
Achillis;  ali  u  poznatih  nam  dosele  mitrovadkih  rimskih  napisih 
neima  ni  jednoga  8  pomenutim  imenom.  U  ostalom  opis  Mitrovice 
prema  drugim  dosta  mu  je  povrSan.  Srbsko  selo  Dowar  vjerovatno 
danaSnji  Tovarnik,  a  dugo  selo  Solina  biti  de  danaSnji  8id,  jer  su 
njim  prije  preSli  nego  Sto  su  u  Tovamik  prispjeli,  a  drugomu 
slicnomu  imenu  neima  na  onom  putu  spomena.  Tu  prestaje  pravi 
putni  dnevnik,  odnosno  putopis.  Sto  dalje  sliedi  njekoliko  ob<5enitih 
biljezaka,  to  je  uzeto  iz  prijateljskoga  pisma  (S.  8chweiggera).  Sti- 
gavni  poalanstvo  dne  5.  kolovoza  u  Bed,  primi  ga  narod  prijatno 
i  veselo.  Posto  su  Bedani  poslanstvo  tri  nedjelje  gostoljubivo  drzali^ 
te  se  odmorilo  od  mudna  puta,  krenu  dalje  u  Prag,  a  taj  put  opLsan 
je  vrlo  obdenito.  U  Pragu  poslije  obavljene  audiencije  u  cara,  raz- 
pusteno  bi  poslanstvo.  Car  pokloni  poslaniku  D.  Ungnadu  1800 
talira,  a  ostalim,  dodaje  G.,  „ist  keine  Gnade  wiederfahren".  Po- 
slanik  odpusti  uz  najvece  priznanje  takodjer  svoga  propovjednika 
i  vjemoga  druga  Gerlacha,  te  mu  pokloni  kao  poputninu  za  put 
u  domovinu  50  talira. 

Gerlah,  bogato  nakrcan  s  velikim  blagom  svakojakih  riedkosti, 
krenu  iz  Praga  na  put  u  domovinu.  Na  tom  putu.  u  rujnu  1578., 
pohodi  u  Moravskoj  svoje  rodjake,  koji  su  se  ovamo  preselili;  ali 
kao  Anabaptiste  nehtjedose  ga  ni  kao  sina,  ni  kao  brata  priznati. 
premda  je  nastojao,  da  jih  svojom  krotkoSdu  predobije.  Ovom  pri- 
likom  opisuje  G.  uredbe,  miSljenja  i  obidaje  Anabaptista,  koji  pod 
izlikom  crkvene  discipline  uvedoSe  u  kudni  zivot  svojih  dlanova 
mnogo  sile  i  nasilja.  —  PrispjevSi  11.  prosinca  1578.  u  Ttibingen, 
opet  se  dade  na  nauke,  te  bude,  poSto  je  poludio  doktorat  bogo- 
slovja  (1579.),  imenovan  najprije  vanrednim,  pa  redovitim  profe- 
sorom  bogoslovja  na  sveudilistu  u  Ttibingenu.  God.  1600  posta 
prepostom  i  prokuratorom  istoga  sveudiliSta.  Njekoliko  godina  pred 
smrcu  poremeti  mu  zdravlje  velika  vrtoglavica,  oslabi  mu  pamet 
posve,  te  se  pre«tavi  dne  30.  siednja  1612.  u  starosti  od  66  godina. 
G.  napisa  viae  razprava,  vedinom  polemidke  sadrzine  protiva  katt)- 
lika  i  kalvina,  Sto  je  naravi  tadanjega  profesora  bogoslovja  posve 
odgovaralo.  Njegovi   spisi.    sakupljeni  u  dvie   knjige,    izdani    su    u 

*  SUriiie,  XXII,   184;   Rad,  C,  140,   148. 

Digitized  by  VjOOQiC 


PITTOVANJA  PO  BALKAKSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA. 


65 


Tabingenu  1610.  G.  pako  glavno  djelo,  ^Turski  dnevnici",  ostadoSe 
u  rukopisu,  dok  jih  nije,  kako  gore  rekosmo,  njegov  unuk  na  sviet 
izdao,  a  u  njih  jedinih  zive  njegova  spomen. 


2. 

Patopifi  Salomona  dveigera  o  putovaiga  carskoga  posla- 
nika  J.  Sinzendorfa  u  Carigrad  g.  1577. 

Car  Rudolf  II.  jedva  6to  je  nastupio  priestol,  javi  to  sultanu  i 
zamoli,  da  se  produzi  mir,  koj  bi  posredovanjem  poslanika  Ungnada 
25.  pros.  1576.  na  osam  godina  obnovljen,  a  stupi  u  5ivot  dne 
1.  Biednja  1577.*  Ova  obnova  mira  medju  carem  i  sultanom  bijafie 
za  tri  uzastopne  godine  tre6a:  najprije  medju  c.  Maksimilijanom  i 
s.  Selimom  g.  1574;  druga  medju  Maksimilijanom  i  Muratom  (22. 
stud.  1575.),  a  tre<^a  malo  prije  pomenuta  medju  Rudolfom  i  Mu- 
ratom.* U  o6i  nove  godine  (1577),  kad  je  imao  obnovljeni  mir 
stupiii  u  zivot,  predade  carski  poslanik  Ungnad  danak  i  darove, 
Sto  je  donio  carski  izaslanik  V.  Simi<5.  Car  je  izpridavao  zadocnjenje 
danka  mnogimi  razlozi,  osobito  tim,  Sto  turski  namjestnici  na  gra- 
nicah  krSe  mir  i  nanaSaju  carevim  zemljam  i  podanikom  velike 
Stete.  Car  medju  ostalimi  povredami  izti6e  i  tu,  Sto  su  Turci  oteli 
Cazin  i  Buiim  u  Hrvatskoj.  Murat,  o^kujudi  rat  s  Perzijom,  ne- 
htjede  s  carem  prelomiti  mira,  za  to  se  svefiano  zakune,  da  6e  po- 
Steno  driati  mir;  ali  njegovi  namjestnici  na  medjah  Ugarske  i 
Hrvatske  nisu  mnogo  marili  za  njegove  zapoviedi;  a  veliki  vezir, 
koj  je  za  njihova  pljadkanja  znao,  ako  jih  i  nije  odobravao,  ali 
jih  je  izpridavao  i  donjekle  opravdavao.  Jer  kad  se  carski  poslanik 
pritufio  radi  krSenja  mira,  kojih  Gerlach  god.  1576  nabraja  vifie 
od  50,'  obi^no  mu  se  odvradalo,  da  mir  carevci  krSe  svojim 
robljenjem,  protiva  kojega  da  se  Turci  braniti  moraju.  Glede  po- 
vrieda  mira  izdani  bijahu  strogi  fermani  na  pade  tamidvarskoga  i 
bosanskoga  i  na  pogranidne  begove,  da  na  mir  strogo  paze  i  da 
se  sva  neprijateljstva  obustave.  Glede  Cazina  i  Buzima  pako  od- 
vrati  veliki  vezir,  da  se  nemogu  caru  povratiti,  jer  zakon  osmanski 


*  Gerlach,  Tageboch,  p.  273,  275. 

•  Hammer,  Gesch.,  Ill,  609;  IV,  27;  612-14. 

»  Gerlach,  p.  236,  248,  262,  319,  379,  385.  Hammer,  IV,  27—30. 
Zinkeisen,  III,  560,  561. 

R.  J.  A.  OXVI.  5 


Digitized  by 


Google 


66  p.  MATKOV16, 

nedopuSta,  da  bi  se  povratilo  njeko  mjesto,  gdje  je  jur  sazidana 
moSeja,  u  kojoj  pravovjerni  svoje  molitve  obavljaju.  ^ 

Godine  1577.  dinilo  se,  kao  da  bi  moglo  do6i  do  rata  medju 
carem  i  Turskom,  jer  se  na  jedan  put  180  sela  iz  okoline  Sigeta 
od  straha  predalo  Turkom,  a  u  isto  doba  iz  okoline  Gjura  i  To- 
kaja  velika  6eta  suinjeva  dopradena  bi  u  Carigrad.'  Prem  da  je 
carski  poslanik  Porti  grozio,  da  6e  car,  ako  mu  se  nepovxati,  Sto 
je  protiva  svakoga  prava  oteto,  i  ako  se  suznjevi  na  slobodu  ne 
puste,  ne  samo  suzkratiti  danak  i  darove,  nego  da  ce  ma6ein  u 
ruci  braniti  svoja  sveta  prava  u  nadi,  da  de  bog  kao  pravedan 
sudac  uzeti  pravo  u  zaStitu;  nu  za  sve  ove  poslanikove  groznje 
Porta  nije  mnogo  marila,  nit  jib  se  bojala,  jer  je  znala,  da  u  cara 
nije  bilo  ni  srca  ni  sredstava  ove  groznje  udjelotvoriti.  To  se  u 
divanu  dobro  znalo,  za  to  se  poslanikova  tumada,  koj  je  prituzbe 
svoga  gospodara  razlagao,  s  porugom  i  oStrimi  riecmi  iz  divana 
odpravilo. '  Car  usuprot  bojedi  se,  da  nebi  Turci  radi  neSiljanja 
danka  digli  vojske  na  njegove  zemlje,  miSljaSe,  da  nebi  bilo  mudro 
radi  takovih  svadja  drzavu  izlagati  pogibelji:  s  toga  odludi,  da 
se  opet  poSalje  danak  i  darove  u  Carigrad.  U  to  ime  imenova 
Jotichima  Sineendorfa  carskim  poslanikom,  koj  de  po  obidaju 
s  pratnjom,  dankom  i  darovi  po6i  u  Carigrad,  i  ondje  zamieniti 
poslanika  Ungnada,  kojemu  je  rok  poslani^ke  sluzbe  davno  bio 
minuo.  Sinzendorf  uz  vjerodajnice  i  naputke  dobije  nalog,  da  §to 
prije  krene  na  put,  i  da  Porti  svedano  preda  danak. 

O  poslanstvu  Sinzendorfovu  saduvali  se  u  c.  kr.  tajnom  arhivu 
u  Be6u  izvjeStaji  poslanika  Ungnada  i  Sinzendorfa;  ali  nisu  ta- 
kodjer  jo§  zalibog  objavljeni;  nu  Hammer  je  njekoje  sitnice  na 
navedenu  mjcstu  (IV,  27 — 30)  priobdio.  Gerlach  u  svojih  dnevnicih 
priobduje  vjerodajna  careva  pisma  za  Sinzendorfa,  na  paSu  budim- 
skoga  (od  4.  stud.  1577),  za  tim  carevo  pismo  na  Mehmed  pafiu 
(od  31.  listop.  1577),  u  kojem  najprije  preporuCuje  Sinzendorfa. 
pa  moli  Mehmeda,  da  bude  poslaniku  utodiStem:  „vos  quoquo  tem- 
pore refugii  [loco  habeat,  observet  et  veneretur ;  vestroque  potissinium 
auxilio  favore  et  promotione,   in   agendis  rebus  nostris  apud  impe- 

'  Gerlacb  u  svojem  dnevniku  priobcuje  prievod  izprave  potvrdjena 
mira,  kao  i  fermana,  izdanih  radi  strogoga  dr^anja  mira.  Tagebnch, 
p.  275;  296-300. 

«  Gerlach,  p.  385,  387,  389  id. 

^  Historijski  izvori  ovih  sgoda  pobiljezeni  su  n  Hammera,  Gesch. 
IV,  27  -30,  612 — 14.  K  tomu  spadaju  osobito  biljeike  Gerlachove  0 
nedjelih  turskih.  Tageb.,  p.  236,  237,  248,  262,  319,  379,  386,  389  i  d. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VITSKA.  67 

ratorem  Vestmm  utatur,  turn  etiam  operam  det,  quo  inter  nos  et 
Serenitatem  suam  firma  amicitia  et  bona  vicinitas  conservetur'*. 
Dalje  ga  moli,  da  pripozna  Sinzendorfa  za  car.  poslanika  (pro  ora- 
tore) :  „nec  non  illis  omnibus,  quae  tamquam  orator  noster  vobiscum 
acturus  est,  plenam  atque  indubiam  fidem  praestare".  Ungnad  6e 
mu  koji  mjesec  biti  pomodnikom,  te  6e  njekoje  poslove  zajedno 
obaviti.  Carevo  pismo  na  sultana  Murata  (od  31.  listop.  1577)  iste 
je  sadrzine,  kao  i  pismo  na  Mehmeda,  u  kojem  se  car  obvezuje, 
da  de  ta6no  vrSiti  pogodbe  mira,  i  da  de  u  budude  ranije  slati 
danak  s  darovi. '  —  Osim  ovih  historijskih  izprava  imamo  o  puto- 
vanju  poslanika  Sinzendorfa  od  Beda  do  Carigrada  i  o  tamoinjem 
boravku  Stampani  putopis,  koji  napisa  poslanidki  duhovnik  Salomon 
K^veiger,  a  naslov  mu  je  ovaj :  „Ein  newe  Reiss-Beschreihung  atASS 
Teutschland  nach  Constantinopel  und  Jerusalem.  In  III  unter- 
schiedlichen  Btlchern  auffs  fleissigst  eigner  Person  verzeichnet  und 
abgerissen  durch  Salomon  Schweigger^  damals  Diener  am  Evangelio 
tibers  dritte  Jahr  zu  Constantinopel  etc.  Gedruekt  zu  Nurnherg 
durch  Christoff  Lochner,  in  Verlegung  WoUfgang  Endters". 

Pripravljajudi  se  Sinzendorf  na  mudan  i  dug  put  u  Carigrad, 
budud  Luterove  vjeroispoviesti,  pobrinu  se  takodjer,  poput  svoga 
predhodnika  Ungnada,  da  si  najmi  vrstna  duhovnika,  koj  de  biti 
poslanidkim  propoyjednikom  za  njegova  sluzbovanja  u  Carigradu. 
Sinzendorfu  podje  za  rukom  dobiti  propovjednika,  koj  je  potekao 
iz  iste  Skole,  sveudiliSta  ttlbinzkoga,  kao  i  propovjednik  Ungnadov, 
premda  glede  sposobnosti  i  udenosti  bijaSe  medju  jednim  i  drugim 
propovjednikom  golema  razlika.  Eada  i  nebi  putopisi  Gerlachov  i 
Sveigerov  kronologijski  zajedno  spadali,  trebalo  bi  jib  zajedno 
razpraviti,  Sto  oba  potjedu  od  luteranskih  propovjednika,  opo- 
jenih  istimi  vjerskimi  nadeli,  bavedih  se  u  svojih  putopisih  istimi 
predmeti,  osobito  vjerskimi  prilikami  turskih  zemalja  i  naroda, 
crkvami  i  bogosluzjem,  tjerajudih  iste  proselitske  tendencije,  te  se 
donjekle  glede  pomenutih  predmeta  i  uzajmice  popunjuju.  Pored 
svega  ovoga  ima  ipak  izmedju  Gerlachovih  i  Sveigerovih  putnib 
dnevnika  sudnih  razlika,  koje  demo  na  svojem  mjestu  iztadi. 

Glasoviti  tadanji  udenjak  poznati  Martin  Crusius  napisa  o  svojem 
udeniku  Salomonu  Sveigeru  vjekopis  njegove  mladosti  i  boravka 
u  Iztoku.*  Isti  Crusius  priobduje  iz  pisama  Sveigerovih   koje§ta    u 

~*~Geria(S;  Tagebuch,  p.  426,  438—440;  447—51. 

'  D.  Solomoni  Schweigkero,  Sultzensi,  gratnlatio  scripta  a  M.  Crnsio 
Strassb.  1582.  Opet  stampana  kod  Neandra:  Qrkis  terrae  suceincta 
explicatio;  ed.  reo.  Lipsiae  1597,  p.  461 — 88. 


Digitized  by 


Google 


68  p.  MATKOVT6, 

„Annales  Suevici**,  pa  u  svojih  djelih  „Turco-Graecia"  i  „Germano- 
Qraecia'^.  Cieli  vjekopis  prikazuju  Will  i  Heyd;  kratke  izvode 
JOcher,  Meusel  i  dr.*  U  ostalom  8veiger  je  nacrtao  poput  pristapa 
u  svoj  putopis  crticu  svoga  iivota  do  puta  u  Iztok,*  da  tim  pokaze 
tok  svojih  nauka,  i  kakovimi  se  brigami  imao  boriti,  dok  Be  na- 
mjerio  na  Ijude,  koji  ga  preporudiSe  za  poslanidkoga  propovjednika. 
Iz  ovoga  se  dakle  Sv.  biografijskoga  nacrta  razabira,  da  se  je  rodio 
g.  1551.  u  Heigerlochu  (HohenzoUem),  a  ne  u  Sulcu  na  Nekaru. 
kao  §to  se  obidno  pide.  Otac  mu  bijade  notarom  u  istom  mjestu. 
Najprije  odgajan  od  djeda,  polazio  je  latinsku  samostanska  dkolu 
(evangel.)  pet  godina  u  Alpersbachu  u  Wtirtember^koj ;  god.  1572 
podje  na  sveudiliste  u  Tubingen,  gdje  je  tri  godine  sludao  teolo- 
gijske  i  humanisti^ne  nauke.  Nu  prije  nego  Sto  je  nauke  svrsio. 
otidje  iz  Ttibingena  g.  1576,  da  potrazi  takovu  sluibu,  u  kojoj  bi 
mogao  inostrane  zemlje  pohoditi  i  tim  svojoj  gorudoj  zelji  udovo- 
Ijiti.  Najprije  zaputi  u  Regensburg,  gdje  je  onda  sjedio  drzavni 
sabor,  nebi  li  kod  njekoga  od  plemenite  gospode  mogao  dobiti 
mjesto  odgojitelja  i  s  njihovom  djecom,  po  tadanjem  obifiaju,  u 
Italiju  ili  Francezku  putovati.  NepolncSivfii  u  Regensburgu  svoga 
cilja,  potrazi  utodiSte  u  Gomjoj  Austriji,  u  Lincu,  gdje  je  na§ao 
znanca,  ravnatelja  pokrajinske  skole  Iv.  Menharda,  kojega  umoli. 
da  mu  bude  u  pomo6,  da  dobije  mjesto  odgojitelja  djece  kod 
plemenite  gospode,  koje  je  ondje  dosta  bilo.  Menhard  zauze  se 
svojski  za  Sveigera  i  priskrbi  mu  mjesto  odgojitelja  kod  djece  ta- 
moSnjega  zemaljskoga  prokuratora.  Uvjeriv  se  u  toj  sluJbi,  koju 
je  tri  mjeseca  obavljao,  da  neima  nade,  da  bi  mogao  inostrane 
zemlje  pohoditi,  zahvali  se  na  sluzbi  i  zaputi  u  Bed,  gdje  mu 
opat  sv.  kriza  bijaSe  rodjakom,  koj  mu  dade  potrebiti  troSak,  jer 
kad  je  iz  Tubingena  na  put  krenuo,  imao  je  samo  6  talira.  Doznav 
A.  Ziegler,  propovjednik  u  Hernalsu  za  Sv.,  pozove  ga  k  sebi  i 
ponudi  mu  se,  da   6e   za   nj   sve   udiniti,   da   ga   namjesti,   ali   ga 


*  Will,  Ntlrnbergische  MUnzbelastigungen,  III,  137—44.  Isti.  Ntlrn- 
berger  Oelehrtenlexicon.  IV,  649.  —  Heyd  a  Allgemeine  Deutsche  Bio- 
graphie,  XXXIII,  339,  340.  Jocher's  AUg.  Gelelirten-Lexioon,  IV,  410. 
Meusel,    BibUotheca   hislor.,   Lipaiae  1787,  vol.  II,  P.  I,  p.  251,  262. 

'  Das  I.  Gap.  ist  des  Aator's  Abschied  von  d.  hohen  Schule  zu  Tu- 
bingen, wie  er  zu  Wien  angekommen,  und  von  dem  kais.  Legaten 
zam  Hofpredlger  nacli  Constantiuopel  angenommen".  Reiss-Bescbreibnng, 
p.   1—4. 


Digitized  by 


Google 


FUTOVAKJA  PO  BAU^AMSKUM  POLUUTUKU  XVI.  VIEKA.  69 

umoli,  budud  boleSljiv,  da  bi  mu  pomagao  u  erkvi,  Sto  6e  mu  biti, 
ako  bude  marljiv  i  valjan,  od  koristi  za  dalji  napredak.  Uz  to  ga 
nagovori,  podto  je  bogoslovje  u  Tllbingenu  dosta  dugo  udio,  da 
podje  u  §tajerski  Gradac,  gdje  je  bila  dobra  protestantska  crkva, 
Skola  i  njekoliko  vrstnih  bogoslova,  da  polof i  ondje  izpite  i  da  se 
dade  rediti.  Poloziv§i  u  Gracu  ispit  i  dr^avSi  propovied,  bi  redjen 
i  dobije  javne  svjedofibe  kao  propovjednik.  Vrativ  se  u  Bed,  u 
crkvi  je  hernalskoj  sedam  mjeseci  pomagao. 

Medjutiiii  se  u  njekoj  bedkoj  gostioni  spozna  s  Ivanom  Auerom, 
carskim  dvorjanikom  i  vojvodom  (Obristen)  u  hrvatskoj  Krajini, 
koj  je  kao  dvorski  medtar  njekoliko  puta  carske  poslanike  pratio 
u  Carigrad.  *  Kad  je  Auer  kod  stola  pridao  o  Carigradu  i  o  Turcih, 
upita  ga  Sv.,  bi  li  mogude  bilo,  da  bi  i  on  onamo  dospio.  Na  to  mu 
onaj  odvrati,  da  bi  bilo,  mogade  kad  bi  ga  carski  poslanik,  kad 
podje  u  Carigrad,  poveo  sa  sobom.  Budu6  da  de  opet  na  skoro 
biti  odaslan  car.  poslanik  onamo,  obrede  mu  Auer,  da  6e  mu  idi 
na  ruku,  da  mu  se  zelja  ispuni.  U  istinu  skoro  bi  imenovan  car- 
skim poslanikom  Joahim  pi,  Simendorf,  c.  dvorski  savjetnik,  raz- 
borit,  uden  i  krSdanski  gospodin.  Prva  slika,  kojom  §v.  razsvijet- 
Ijuje  svoj  putopis,  Sinzendorfovo  je  poprsje  (p.  3).  Pripravljajudi 
se  Sinzendorf  na  put  u  Carigrad  prije  svega  pobrinu  se  za  pro- 
povjednika.  Za  ovo  mjesto  bijafie  Sv.  od  mnoge  odlidne  gospode, 
osobito  od  pomenuta  Zieglera,  najbolje  preporuden  i  predloien.  Na 
to  pozove  Sinzendorf  predloienika,  i  razlo^i  mu  svrhu  putovanja, 
a  po§to  je  duo  od  mnoge  odlidne  gospode,  da  ima  volju  onamo 
putovati,  ponudi  mu  sluibu  svoga  propovjednika ;  joS  mu  poslanik 
nalozi,  da  prije  nego  Sto  se  odludi,  dobro  razmisli,  jer  de  ta  sluzba 
njekoliko  godina  potrajati.  Putopisac  se  na  to  oditova,  da  je  jur 
davno  gojio  zivu  zelju  i  trazio  priliku,  kako  bi  onamo  dospio,  da 
Sto  vidi  i  izkusi,  te  se  umah  izjavi  pripravnim,  prihvatiti  ponu- 
djenu  mu  sluzbu,  i  da  de  sa  svom  svojom  snagom  i  revnoSdu  na- 
stojati  da  duznosti  udovolji.  Poslije  njekoliko  dana  bi  opet  pozvan 
i  uruden  mu  bi  dekret  (Bestallung),  Sto  ga  je,  dodaje,  preina  okol- 
nostim  razveselilo.  Medju  tim  je  bilo  sve  za  put  spremljeno :  konji. 


^  Ivan  Auer  pratio  je  kao  dvorski  medtar  Sinzendorfa  u  Carigrad, 
a  vratio  se  u  istom  svojstvu  s  Ungnadom  natrag  a  Frag.  S  toga  ga 
desto  spominje  Qerlach  u  opisu  putovanja  Dngnadova  iz  Carigrada  u 
domovinu;  jer  neznavsi  Gerlach  nijednoga  slavenskoga  jerika,  bijaSe 
mu  Auer  tumadem  u  obcenju  s  Bngari  i  Srbi.  Odkuda  se  vjerovatno 
razabira,   da  je  Auer  znao  i  hrvatski. 


Digitized  by 


Google 


70  p.  MATKOVl<5, 

ladje,  kodije  i  dr.,  a  nitko  nehtjede  da  bude  posljednjim,  prem  da 
su  napokon  svi  bili  siti  putovanja,  za  kojim  su  toliko  hlepili.  — 
Ovo  je  autobiografska  crtica  Sv.  zivota  do  puta  u  Iztok. 

PrispjevSi  Sv.  u  Carigrad,  naSao  je  ovdje  Ungnadova  propovjed- 
nika  Stj.  Gerlacha,  s  kojim  se  skoro  sprijatelji,  i  koj  ga  upozna 
sa  svojimi  tamoSnjimi  otmenimi  prijatelji  i  znanci,  te  mu  pruzi 
priliku,  da  nastavi  Gerlachu  povjerenu  misiju.  Gerlach,  kao  §to 
je  jur  poznato,  sudjelovaSe  kod  poznatih  od  Knisija  zametnutih 
priegovora  tubinzkih  teologa  s  grdkim  patriarchom.  Glavni  spisi 
iSli  8U  preko  Gerl.  ruku  tamo  i  amo;  sporazumak  se  bio  posve 
razbio,  nu  ipak  sliedile  su  jo§  njekoliko  godina  teologijske  raz- 
prave  izmedju  obiju  stranaka.  Premda  su  Grci  u  dogmati^nom  po- 
gledu  sporazumak  odbijali,  ipak  su  ttibinzkim  teologom  odvradali 
prijateljske  dopise,  tako  da  je  Sv.,  kao  drugi  osobni  posrednik  Ttl- 
bingena,  bio  od  okoline  patriarhove  prijateljski  susretan  i  priman. 
Osobito  se  sprijatelji  s  patriarhovim  protonotarom,  poznatim  Teo- 
dozijem  Zygomala.  Tim  je  imao  Sv.  priliku  spoznati  2ivot  orien- 
talnih  KrSdana  i  njihov  polozaj  pod  gospodstvom  turskim.  Svoje 
pako  vise  no  trogodifinje  boravljenje  u  Carigradu  upotrebi,  da  se 
upozna  sa  zivotom  u  sultanovom  dvoru,  kao  i  sa  zivotom  otmenijih 
malih  moslemina.  Vladavinu  sultanovu,  koja  je  predstavnike  za- 
padnih  vlasti,  koje  su  visoko  nad  Turskom  stajale,  najosjetljivije 
ponizavala,  dr2ao  je  za  grdo  tiranstvo,  a  trajanje  toga  stanja  driao 
*  je  sa  svoga  stanovista,  za  bid  bo^ji  protiva  krSdanstva.  S  druge 
strane  priznavao  je  tursku  politidku  snagu  i  6ovje6nost,  koja  je 
nagla  izraza  u  mnogih  dobrotvornih  zavodih  moslemskih,  kao  i  u 
trpljenju  drugih  vjera. 

Budu6  da  Sv.  bijaSe  u  dodiru  s  Krsdani  svakojakih  zemalja, 
koji  su  dospjeli  u  tursko  robstvo  i  gorko  osjedali,  §to  neimaju 
vjerske  hrane:  za  ovakove  Ijude  prevede  na  talijariski  jezik  mali 
katekizam  Luterov*,  koj  bijaSe  medju  suznjevi  najvedma  razpro- 
stranjen.  Vojvoda  Ljudevit  WUrtemberzki  dade  spis  o  svom  troSku 
Stampati  i  posla  mnogo  otisaka  u  Carigrad,  da  se  porazdiele  medju 
zasuznjene  KrSdane. 

PoSto  je  Sinzendorfova  misija  u  Carigradu  bila  dovrsena,  poduze 
(3.  ozujka  1581.)  Sv.  s  njegovom  dozvoljom  u  druztvu  njekojih  nje- 
madkih  plemica  hodocasnidki  put  u  Jerusolim,  na  kojem  dodimuv 

^  II  Catechismo  translato  della  lingua  tedescha  in  la  lingua  itaKana 
per  Salomon  Sveigger,  Allemagno  Wirt.^  predicatore  del  Evangelic  in 
Constantinopoli.  Tub,  1585, 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  71 

86  Aleksandrije  i  Damaska,  vrati  se  morem  preko  Mletaka  mje- 
seca  studenoga  u  svoju  Svabsku  otadbinu.  M.  Crusius  pozdravi  ga 
u  Tubingenu  gr^ko-latinskom  pjesmom  i  objavi  zajedno  na  temelju 
Sv.  pisama  predhodan  izvjeStaj  o  detiri-godiSnjem  boravku  svoga 
prijatelja  u  Iztoku  (Stampan  u  Leipzigu  g.  1585.).  Sv.  potrazi 
najprije  crkvenu  sluibu  u  Wtirtembergu  i  dobije  mjesto  duhov- 
noga  pomodnika  u  Ntirtingenu  (1582. — 3.),  zatim  bude  gradskim 
zupnikom  u  Grotzingenu  (1683. — 89.);  dr^avni  barun  Milcheling, 
koj  je  20  godina  prije  Sv,  pohodio  sv.  zemlju,  podieli  mu  zupu 
(1580.)  u  Wilhelmsdorfu  (u  srednjoj  Frana^koj).  Magistrat  ntim- 
brzki  pozove  ga  napokon  god.  1605.  za  propovjednika  Marijine 
crkve  u  drzavnom  gradu.  Kao  propovjednik  napadao  je  katolike 
i  kalvine  tako  silno,  da  ga  izbomi6ki  kolegij  (g.  1611.)  toga  radi 
oStro  ukorio  i  zagrozio  mu  s  odpustom  iz  slu^be.  Sv.  sluzio  je  u 
Ntirabergu  17  godina  i  prestavi  se  21.  lipnja  1622. 

Sv.  izda  svoj  putopis  dosta  kasno  na  sviet,  naime  prvi  put  u 
Ntimbergu  g.  1609.  Putopis  dozivio  je  svega  skupa  pet  izdanja, 
dva  su  posljednja  izi6la  poslije  smrti  putopisdeve ;  dozivio  je  dakle 
viSe  izdanja,  nego  ikoji  od  starijih  turskih  putopisa.  Odatle  se 
joS  to  razabira,  da  je  djelo  (moida  i  putopisac)  bilo  u  Njemadkoj 
populamo.  Budu6  da  putopisac  bijaSe  vjeSt  crtanju  i  slikanju,  raz- 
svietlio  je  svoj  putopis  sa  100  slika,  koje,  prem  da  su  prilidno 
prosti  drvorezi,  ipak  prikazuju  karakteristidna  lica,  noSnje  i  razne 
prizore  iz  zivota  turskoga.  Tim  se  §v.  putopis  odlikuje  od  pre- 
djaSnjih  ili  starijih  putopisa  svojimi  ilustracijami,  kojih  poslje  Kuri- 
peSideva  putopisa  nismo  imali.  Drugo  izdanje  izidje  u  istom  NUm- 
bergu  g.  1614.,  trede  g.  1619.,  detvrto  1639.,  a  peto  ili  posljednje 
god.  1664.  Osim  ovoga  izadje  god.  1665.  jo5  jedan  izvod  istoga 
putopisa,  a  u^  sbornik  Feuerabendov  u  Ntimbergu  uvrSten  bi  cio 
putopis.*  Nam  je  bilo  pri  ruci  detvrto  izdanje  od  god.  1639.  Osim 
ovoga  putopisa  i  pomenuta  katekizma,  izdao  je  Sv.  joS  Koran  na 
njemadkom  jeziku.  —  Gerlach,  koj  je  sa  Sv.  u  Carigradu  nadovezao 
tjesnije  prijateljske  sveze,  koje  se  oditovale  u  deSdem  medjusobnom 
dopisivanju,  dokle  god  je  Sv.  u  Carigradu  zivio,  dozivio  je,  da  je 
Sv.  putopis,  premda  mladji,  znatno  prije  od  njegova  svjetlo  ugledao. 
Dopisom  Sv.  nalazimo  u  Gerl.  dnevnicih  spomena,  ali  putopisu 
nigdje;  6ini  se,  da  ga  je  Gerlach  posve  ignorovao. 


*  0    izdanjih  Sv.  putopisa  gl.  Rdhricht:    Bibliotheca   geogr^ifioa   Pa- 
lestinae,  p.  206. 


Digitized  by 


Google 


I 


72  p.  MATKOVIC, 

Hammer  tvrdi,  da  je  put  Sinzendorfov  opjevao  u  tri  pjevanja 
Henrik  Por§,  tajnik  dvorske  komore  i  profesor  pjesni^tva  u  velikom 
gimnaziju  u  Be^u.  *  Nu  ova  Hammerova  tvrdnja  nije  prava,  jer  H. 
PorS  u  svojem  „Iter  Byzantinum"  opjevao  je  put  car.  poslanika 
Eytzinga,  s  kojim  je  Pors  g.  1579.  u  Carigrad  putovao.'  U  drugom 
dielu  (Carminum  lib.  11)  ima  6etiri  spjeva  na  J.  Sinzendorfa  (pag. 
61,  63,  8o,  86),  ali  putovanja  njegova  niti  riedju  nespominje.  O 
PorSevu  putopisu,  kada  dodje  na  kronologijski  red,  progovoriti 
demo  na  Sire. 

Sv.  posvetio  je  avoj  putopis  nafielniku  i  viedu  grada  Nlimberga. 
U  posveti,  odnosno  predgovoru,  govori  na  Siroko  o  putovanju  i 
njegovoj  koristi,  podamfii  od  biblijskih  putnika,  pa  8ve  do  Ferd. 
Korteza.  Ali  u  torn  obsirnom  predgovoru  neima  nifita  znatna,  Sto 
bi  bilo  vriedno  iztadi.  Onda  sliede  razna  epigramata  —  osim  jednoga 
grfikoga,  sama  latinska  —  ispjevana  od  raznih  lica  u  fev.  slavu. 

Putopisac  dieli  svoje  djelo  na  tri  razlidite  knjige.  Prva  sadrzaje 
opis  puta  od  Ttibingena  u  Be6  i  Carigrad,  razdieljena  je  na  15 
glava,  a  razsvietljena  s  18  slika  (p.  4 — 51.).  Druga  knjiga  sa  65 
glava  i  57  slika  (p.  51 — 231)  prikazuje  opise  svakojakih  obidaja, 
Sto  duhovnih,  Sto  svjetovnih  vladavine  osmanske.  Vrh  toga  pri(^a 
takodjer  o  sultanu  i  njegovih  zvjerinjacih,  o  znamenitih  sgradah,  o 
Carigradu  i  njegovih  znamenitostih.  Treda  napokon  knjiga  sa  44 
glave  i  15  sKka  (p.  231 — 340)  opisuje  put  od  Carigrada  u  Jeru- 
solim  i  natrag  u  Njemadku.  Glavna  knjiga  mu  je  druga,  imala 
bi  biti  sadriinom  slitoa  Gerlachovim  carigradskim  dnevnikom;  jili 
se  od  ovih  u  mnogom  pogledu  znatno  razlikuje:  nu  ipak  ima  u 
St.  viSe  toga,  6ega  Qerl.  u  svojih  dnevnicih  nije  dosta  obSimo  i 
jaano  razk)iio.  Prva  knjiga,  ili  putopis  u  Carigrad,  Sto  je  ovdje 
glavnim  predmetom  naSih  razpravljanja,  razmjerno  je  kratka,  te 
nam  se  prikazuje  kao  uvod  u  drugu  knjigu  ili  u  glavne  predmete 
8v.  razpravljanja.  1  treda  je  knjiga,  ili  putopis  u  Jerusolim  i  natrag 
u  domorinu,  takodjer  razmjerno  kratka.  Kao  Sto  nam  se  prikazuje 
prra  kirjiga  kao  njeki  uvod,  tako  nam-  se  6mi  potonja  kao  njeki 
dodatafc  k  pomenutomu  glavnomu  dielu.  Budu6  da  treda  knjiga 
premaSuje  medje  naSih  razpravljanja,  za  to  se  ovaj  put  nedemo 
na    nju   obaairati.  —  Putopisac  u  obde    prikazuje  se  u  svojih  pri- 

1  Hammer,  Gewh^  IV,  615^ 

'  Henrici  Porsii  et  sae.  oaes.  maiest.  ab  epistolis  in  camera  aulica, 
et  pogseos  professotis  in  archigyHanasio  Vieimensi,  Itiieris  Byaantini 
libri  III  etc.,  Prancofurti  1583. 


Digitized  by 


Google 


PUTUVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA. 


73 


canjih  kao  znatizeljan  i  prostodufian  motrilac,  te  prida  sve  iskreno, 
Sto  je  vidio  i  6uo ;  lako  sve  vjeruje,  Sto  mu  se  kazivalo ;  u  njem 
n^ima  kritidna  Gerl.  duha,  jer  ofitro  nerazabira  iHtine  od  bajke.  — 
Putopis  pako  glede  forme  i  sadr^ine  nije  mu  pravi  putopis,  nego 
najobidniji  putni  dnevnik,  odnosno  popis  puta,  jerbo  priedjele,  kojimi 
se  putovalo,  Sv.  riedko  opisuje,  a  kod  topografije  steze  se  same 
na  najznatnija  mjesta,  pa  i  tu  neima  geografijskih  opisa.  Tim  je 
Sv.  putopis  glede  geografijskih  biljei^aka  i  opisa  od  Gerlachova 
joS  viSe  oskudan;  u  ostalom  nije  bez  svake  vriednosti. 

Iz  Sv.  putopisa  priobdio  je  akademik  C  Mijatovid  u  vrlo  kratkom 
izvodu  onaj  dio,  Sto  se  odnosi  na  Srbiju;*  a  dr.  SiSmanov  u  svojoj 
razpravi  „Stari  putovanija  prjezx  B'Blgarija"  priobdi  onaj  dio,  sto 
se  odnosi  na  Bugarsku,  poprativ  svoju  razpravu  historijskim  uvodom, 
a  njekoja  mjesta  putopisa  razsvietlio  je  u  biljezkah.*  Mi  demo  u 
Sto  vjemijem  izvodu  prikazati  sav  putopis  od  Beda  do  Carigrada, 
a  razsvietliti  demo  ga  po  naSem  obidaju  uz  pripomod  Benaglina 
opisa  Kaprarina  putovanja  od  god,   1679.' 


(Gl.  2—9.  Put  od  Be6a  u  Budim  i  opis  ovoga  gradaj  „Dne  10. 
stadenoga  1577.  krenu  poslanik  s  pratnjom  na  put,  a  pratila  ga 
na  ladje  mnoga  ugledna  gospoda,  koja  se  S  njim  oprostiSe.  (Jbidaj 
je,  da  svaki  put,  kad  god  putuje  ear.  poslanstvo,  da  njekoliko 
sinova  ugledne  gospode  zajedno  putuju;  nu  ovi  neidu  niSta  posla- 
nika,  jer  putuju,  da  uzvelide  ugled  carev ;  dim  se  svrfii  put  i  obavi 
posao  carski,  odpudtaju  se  poput  kodijafia,  koji  za  pladn  voze,  te 
se  rradaju  opet  u  Njemadku.  —  Oko  druge  ure  poslije  podne 
otisnuSe  se  ladje  od  kopna,  a  torn  je  prilikom  izrekao  poslanik 
narodu  ondje  stojedemu  kratak  govor,  preporudujud  domovinu  bo^joj 
milosti  i  zastiti,  a  sebe  i  svoju  pratnju  njegovoj  krSdanskoj  molitvi. 
Iste  vederi  prispjeli  su  u  varoSicu  Viseha  mund  (Fischament),  gdje  su 
prenodili.  Putopisac  popisuje  osobe,  koje  su  kod  ovoga  putovanja 
sudjelovale,  a  podieljene  bijahu  na  tri  ladje.  Sveiger  prikazuje  to 
na  slici.  U  ladji  poslanikovoj  (oznadenoj  s  A)  bijahu,  osim  posla- 
nika  baruni  Wolf  Hofkirehen  i  Septimius  Lichtenstein ,  pa  njekoji 

^  6.  Mijatovic,  Pre  tri  sta  godioa;  Olasnik  srp.  ud.  dr.,  knj  XXXVI^ 
216  i  216. 

*  Sboruik  za  narodni  umotvorenija,  uauka  i  knji^ninfl,  Sofijff,  1891; 
knj.  IV,  431—37. 

'  Job.  Benaglia,  Ausfahrliche  Reiss-Beschreibung  von  Wien  naeh 
Constantinopel  und  zurflek  des  Herrn  Albrecht  Caprara.  Frankf.  1687. 


Digitized  by 


Google 


74  p.  MATKOV165 

plemidi,   koji    su    bill    za   se,  imajud   svoje   konje,   kodije   i  slufre. 
U  istoj  ladji  bijahu  takodjer  medju  ostalimi  tajnik    dr.    B.    Bctz   i 
propovjednik,  odnosno  putopisac  S.  Sveiger,  4  paza  i  dr.  Na  brodu 
dvorskoga  meStra  (oznadenom  s  B)  bija§e  carev  dvoranin  i  posla- 
nikov  dvorski  meStar   Hans   Auer   i  svakojake   sluge  poslanikove. 
U  tredoj    ladji    (oznafienoj  s  C)  bijaSe  kuhinja,  kuha^i  i  kuhinjske 
sluge.    U   6etvrtoj    i   petoj    ladji  (D  i  E)   bijahu   dvie  poslanikove 
ko^ije,  pa  koCije  i  kola  ostale  druzbe  s  kodijaSi  i  jaha6i.  *  U  svem 
dakle  bijaSe  pet  ladja,  a  toliko  jih  bijaSe  kod   predjaSnjih   carskih 
poslanstva,  koja  su  od  Be6a  do  Biograda  Dunavom   putovala.  Po- 
slanikovu  ladju   pokloni   mu    car,  koj  se  na  njoj    vozio   k(Kl   spro- 
voda  pokojnoga  svoga  otca  Maksimiliana  II.  od  Regensburga.  Ladja 
je  duga  100,  a  po  sredini  12  stopa  Siroka.  One  dvie  potonje  ladje, 
u  kojih  su  bili  konji  i  kola,  bijahu   otvorene,    neimajuiSe  ni  krova 
ni   soba.   NoSnja    poslanikova   bijaSe   posve   ugarska.   —   Dne    11. 
krenuSe   dalje  i  dospjeli  su  oko   p6   dne   u    Pozun   (Pressburg),  U 
Pozunu  nije  putopisac  iz  ladje  izifiao,  ali  toliko  o  njem  zna  kazati, 
da  je  glavni  i  najznatniji   grad  Ugarske,  gdje  staliSi  svake  godine 
drie  sabor ;  prostire  se  koje  na  brdu,  koje  u  ravnini,  te  ima  liepu 
gorsku  tvrdjicu,  sto  zajedno  nalidi  varoSi  i  gradidu  Ttibingenu.  Istoga 
dana  nodevali  su  kod  luke  Gravidanna,  —  Dne  12.  pristaSe  kod 
ugarskoga  sela  Weikau  ( Vajka),  a  na  ve^er  prispjese  k  varoSici  Wodock 
(N.  Bodak),  gdje  su  prenodili.  —  13.  dospjeli  su  u  tvrdju  Commorra 
(Komoran),  gdje  su  jih  s  pucnjavom  primiH ;  poslaSe  jim  na  susret 
Sajku  (Nassada),  hitru  bojnu  ladju,  u  kojoj  je  bilo  30  Ugra,  svaki 
je  imao  veslo,  kopje  (Kopia  oder  Rennspiess),  dugu  trsku  i  sablju ; 
to  su  hitri  i  hrabri   Ijudi,   strazeci   prolaz   na   vodi.    Budu6   da  je 
kuga  jedva  bila  prestala,  nehtjede  poslanik   izadi,   dodim   su   ostali 
njegove  pratnje  iSli    da  tvrdju   razgledaju.    Ist^   ve^eri   pokaza   se 
na  nebu  poslije  zalaza  sunca  zviezda  repa^a  (Comet  oder  Pfawen- 
schwanz),  koja  jih  je  na  svem  putu  pratila,  sve  do  var^Siee  Ponte 
piccolo  pred  Carigradom,  gdje  su  ju  izgubili.  Njeki  SajkaSi  pri6ahu, 
da  se  je  g.  1566.  za  sigetskoga  rata  takodjer  bila  pokazala.  I  ova 
je    kometa    navjeScivala    rat,   pridodaje   putopisac,  jcr   bi   dojdude 
godine  poduzet   rat   na   Perziju.  Dne    14.    morali   se   u   Komoranu 
odmarati,  jer  su  fiekali   tursku   pratnju,   koja  je   imala   poslanstvo 
preuzcti.  Za  to  vrieme  razgledavali    su   tvrdju  i  varoSicu.    Potonja 

*  Gerlach,  koj  je  u  Carigradu  primio  Sinz.  poslanstvo,  navodi  imenice 
i  pojedince  sve  clanove,  kojih  Je  bilo  ukupno  48  osoba.  Tagebuch, 
p.  426. 


Digitized  by 


Google 


PUTUVAJUA  PO  BArjgAWftgQM  POLUOTUKU  XVI.  VnBUL. 


75 


je  jakim  hrastovim  visokim   plotom   ogradjena,  kao  Sto  druge  tvr- 

djice  i  varoSice  ugarske.  Pred  vrati  vidio  je  24  turske  glave,    na- 

bite  na  plot,  jednu  pored  dnige.  TamoSnji  propovjednik,  koj  je  ta- 

kodjer  doSao  iz  Ttlbingena,  vodio  je  putopisca  po   tvrdji,   u   kojoj 

je  vidio  velike  topove  na  kotadih,  a  jedan  s  grbom    vojvode   wtir- 

temberzkoga,    njegova    gospodara;   bedemi   su    od    ^vrsta  kamena 

sa^radjeni,  na  okolo  ide  duga  jardina,  a  malo  ne  posve   na  okolo 

te^e  Dunav.  Tim  je  ova  tvrdja  po  prirodi  i  gradnji  vrlo  jaka.    U 

nutri  se  niSta  dnigoga  nevidi,  nego  nizke  zadimljenc  kolibe,  u  kojih 

prebivaju  vojnici.  U  tvrdji  je  njemadka  posada,  a  svaki  Ugrin,  koj 

hode  da  ide  u  tvrdju,  mora  pod   vratima  odloiiti  svoju  sablju,  jer 

mu  se  nevjeruje.  Priedjel  na  okolo  liepa  je   i  vrlo   rodna   zemlja. 

(Jtok  pako,  na  kojem  je  Komoran,  zove  se  njema^ki  Schiitt^  ugarski 

CUiMUum  odnosno  Cituatarum  insula,  —  Dne   15.   krenude  dalje, 

pogto  jim  je  javljeno,  da  su  Turci  dofili  i  da  6ekaju,  da  jih  preuzmu. 

Tu  opisuje   Sveiger  (3.  Kap.,  p.  9  i  10)   na  Sire  dodek  turski  i 

preuzimanje    poslanstva,    Sto   razsvjetljuje  posebnom  slikom  (n.  1, 

ad   pag.  9)*.  Ladje,   Sto   su   poslanika  dovle   pratile,   vratiSe  se  sa 

dvojicom  brade  poslanikove  i  g.  Simidem,  a  poslanstvo  krenu  pod 

turskom  zaStitom  dalje.  Iste  vederi  prispjeli  su  u  Strigonio  ili  Gran, 

koj  se  t^ko  zove  po  rieci  Groni  (Gran);  latinsko  pako  ime  potjecalo 

bi  jnu  od  riedi  Ister,  t.  j.  Dunav  i  Gran  ili  Istro-Granium^  jer  Gron 

utjede  u  Dunav.  Kod  doSaSda  dodeka  jih  mnogo  naroda  pred  gradom; 

beg  ili  kapetan,  poslavSi  darove,  dade  pitati:  je  hu  li  Nj.  Visodanstvo, 

gosp.  poslanik  i  njegova  pratnja  zdravo.  Dopitana  bi  poslanstvu  jaka 

straza,    koju  je   putopiaac  prigodom    vedere   posjetio;    ponudili    ga 

kruhom,  Sto  se  u  Bugarskoj  zove  „pogadom"  (Bogatshen)  i  s  lukom 

piijanjenimi    pilidi,   a  to   mu  je   bilo  ukusno;   motrio  je  i  njihovu 

molitvu,  koju   obavljahu  u  taboru  pod  vedrim  nebom.    Dne  16.  bi- 

jaSe  u  bega  audiencija,  koju  (u  6.  gl.,  atr.  11  i  12)  na  Sire  opisuje; 

a  razsvjetljuje  ju  kao  riedkost  s  trima  slikami*.  Beg  odasla  (slika  1.) 

poslaniku  liepo  osedlana  konja,  pratila  ga  detiri  begova  dvorjanika 

na  konju,  la  ostali   iSli  su   pjeSke  po  vrlo  rdjavom  putu  na  brdo ; 

ku(5e   su   razsijane,   kako    da  bi   iz    dzepa   popadale,    pokrivene  su 

slamom  i  Simljom,  a  sve  su  blatne  i  smradne ;  drzavne  ku6e  nalide 

^  ^Wie  Horr  Legat  you  den  Tflrken  unterhalb  Comorra  angenommea 
worden". 

*  Von  der  Handlung  zu  Oran  mit  dem  Begen.  —  B.  „Zwen  Ja- 
nitschaer  mit  Prflgeln",  p.  11.  C.  Dess  Legaten  Herren",  p.  12.  — 
D.  DeBs  Herm  Oratorio  Werbung  beym  Begen.  p.  13. 


Digitized  by 


Google 


76  p.  MATKOV16, 

staji,  a  u  takovoj  stanuje  i  beg ;  na  okoio  ima  malo  ku6a ;  dvorac 
pako  daleko  je  6etvrt  milje  od  grada,  a  sav  priedjel  sli6an  je  ma- 
juru.  Druga  slika  prikazuje  kako  su  prispjeli  k  begovu  majuru ; 
napried  ide  poslanik,  prate  ga  daiiSi  na  konju,  ostali  iSli  su  pjeSke, 
a  do^ekaSe  jih  u  dvoriStu  begove  dvorske  sluge  i  vitezi.  Tre<5a  slika 
prikazuje  begovu  dvoranu,  gdje  je  bila  audiencija.  Tu  sjedi  na  uz- 
vifienom  mjestu  beg,  njemu  naproti  poslanik,  po  stranah  begovo 
viede,  a  pred  njimi  stoji  dragoman.  PoSto  su  se  medjusobno  upitali 
za  zdravlje  njihovih  gospodara,  razlo^i  poslanik,  kako  ga  car  dalje 
mira  radi  u  Carigrad,  preda  begu  carevo  latinski  pisano  pismo 
s  darovi.  Beg  zadovoljan,  zahvali  caru  i  obrefie  poslaniku,  da  <5e 
nastojati  oko  mira  i  reda. 

Poslije  audiencije  pratili  su  CauSi  poslanika  i  njegovu  druzbu,  da 
razgledaju  gradid,  koj  bijaSe  prije  razorenja  vrlo  krasan.  VaroS  i 
gradid  izgledaju  kao  da  jih  je  neprijatelj  juriSao ;  jer  sve  je  raz- 
valjeno,  a  zidine  ho6e  da  se  sruSe.  O  toj  staroj  tvrdji  neima  Sta 
istaknuti,  do  liepe  crkve,  u  kojoj  su  kor  i  stiene  od  crvena  laStena 
mramora ;  tu  su  vidjeli  dva  nadgrobna  kamena,  ali  najviSi  bijahu 
razbiti,  toliko  se  razabiralo,  da  pokojnici  bijahu  opati  ili  biskupi, 
jer  to  pokazuju  nihove  mitre.  Ove  razvaline  bijahu  niemi  propo- 
vjednici,  koji  putnikom  k  srcu  govorahu ;  putopisac  poredjuje  ovaj 
prizor  s  razorenjem  Kartaga;  pa  kolika  je,  dodaje,  morala  biti 
srdzba  bozja  nad  Krgdani,  koji  zdvajaju,  kad  6uju  o  Turdinu  govo- 
riti,  misled,  da  su  ovi  nepobjedivi ;  jer  kao  ftto  jo  ovaj  grad  danas 
otvoreno  selo,  tako  su  i  mnogi  drugi.  (Jvaj  grad,  kao  i  svu  bisku- 
piju  ostrogonsku  osvojio  je  turski  silnik  Sulejman  g.  1543.,  kad  se 
car  Karlo  (V.)  i  kralj  francezki  Franjo  za  vojvodinu  milansku  bo- 
rijahu.  U  Ostrogonu  vidio  je  takodjer  turski  grob,  valjda  kakova 
junaka,  jer  na'  glavi  mu  je  dugo  kopje  sa  zastavom,  Sto  je  puto- 
pisac u  posebnoj  slici  prikazao  (p.  15)." 

„PoSto  su  poruSen  gradid  i  varoS  do  sita  razgledali,  podjoSe  na 
brodove,  te  krenuSe  dalje,  a  poslije  zapada  sunca  dospjeli  su  u  va- 
roSicu  Marusch^  t  j.  Margreth,  gdje  su  stanovnici  vedinom  Arijanci, 
dodim  tamoSnji  zupnik  tvrdjaSe,  da  su  evangelidke  vjere.  Isti  zupnik 
bijaSe,  kao  Sto  se  doznalo,  izdajicom,  jer  je  careve  podanike  Turkom 
izdavao.  Naproti  ovoj  varoSici,  onkraj  Dunava,  dize  se  vrlo  visoko 
starinski  gradid,  a  zove  se  hrvatskim  (krabatischen)  imenom  Wi- 
schigradt  ili  Blindenhurgj  a  spominje  ga  i  Paulus  Jovius';  po  po- 

^  P.  Jovii  hist.;  Bui  temporis,  Basileae  1567;  lib.  XKVill,  voi.  IF., 
P.   1;  p.  269.     . 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  77 

lozaju  sudec,  dini  se,  da  je  bio  njegda  vrlo  tvrd,  a  onda  bijaSe 
jako  poruSen ;  stari  vojnik  stanuje  ondje  pazc6,  sto  vodom  od  ozgo 
dolazi.  Gradid  je  osvojio  i  poruSio  Lenhart  Fels,  kralja  Ferdinanda 
pukovBik,  god.  1540.*  Vidjeli  su  ondje  vrlo  veliku  stienu  od  soli, 
koja  se  duboko  iztifie  iz  zemlje;  nezna,  je  li  ono  solna  rada,  ili  ju 
njekoji  onamo  donio  i  zakopao.  Ovdje  se  6uvala  krana  kr.  Ugarske, 
naime  prvoga  krSdanskoga  kralja  Stjepana,  koj  je  ozenio  k6er  cara 
Henrika  Svetoga,  god.  1006.  Pod  brdom  u  ravnini  ima  viSe  starih 
sgrada  i  poruSenih  zidina;  tu  da  je  bio  liep  kraljevski  dvorac  i 
perivoj,  Sto  je  car  Sigismund  graditi  zapodeo*,  a  kralj  Matija  Korvin 
dovrSio*.  Tu  je  vrlo  krasan  priedjel,  pored  kojega  Dunav  te6e.  Raz- 
gledavSi  sve  to,  krenuSe  dalje  i  dospjeSe  17.  stud,  u  Ova  ili  Buda, 
Pasa  odasla  poslanstvu  na  susret  dvie  Sajke,  koje  ga  primiSe  p6 
milje  viSe  grada.  Cim  su  poslanikove  ladje  pristale  nedaleko  paSina 
stana^  dodje  6aufi  i  druge  paSine  sluge  s  darovi;  ali  ovi  nebijahu 
tako  veliki  kao  u  Ostrogonu.  Odkad  je  poslanstvo  krenulo  iz  Ko- 
morana  i  Turci  ga  preuzeli,  dodaje,  putuje  na  svem  putu  na  troSak 
turskoga  cara". 

„Dne  18.  odpratide  poslanika  4  6aa^  k  padi,  koj  ga  prijatno 
primi.  I  ovu  audienciju  razsvijetli  putopisac  opet  s  istimi  trima  sli- 
kami,  navedenimi  kod  Ostrogona.  Audienciju  kod  pase  opisuje  pu- 
topisac na  Sire;  opis  mu  je  gotovo  isti,  nu  nje^to  kradi,  nego  u 
Ostrogonu.  Popisujud  carske  darove  (novce,  ure  i  posudje),  prika- 
zane  paSi,  dodaje,  da  se  s  timi  darovi  nista  nepolufiuje,  Sto  naj- 
bolje  iskuse  oni  KrSdani,  koji  medju  Turci  zivu,  kao  i  oni,  koji 
na  medjah  prebivaju;  jer  vrlo  malo  dobra  uzivaju  od  ovih  darova, 
nego  uBuprot  jih  dnevice  love,  i  kao  marvu  bez  svakoga  milosrdja 
kolju  i  sieku.  —  PoSto  bi  audiencija  obavljena,  dobi  poslanstvo 
dozvolju,  da  razgleda  grad.  Ovaj  je  sagradjen  djelomice  na  brdu, 
na  kojem  je  i  kr.  dvor,  u  koji  su  uniSli  kroz  dvoja  dvoriSta.  U 
nutri  je  stara  razbita  sgrada,  dini  se,  kao  da  6e  se  umah  poruSiti. 
U  dvoru  vidjeli  su  liepu  dvoranu,  koja  nije  joS  bila  posve  dogra- 
djena;  pragovi  vrata  po  svih  sobah,  kao  i  na  prozorih,  bijahu 
izklesani  iz  liepa  crvena  mramora;  svi  prozori  bijahu  zazidani,  a 
na  jednom  se  samo  toliko  svjetla  puSta,  koliko  se  glavu  provuci 
moze.    Vidjeli    su  takodjer  staru  knjiznicu  (Buchkammer) ;  gdje  je 


1  Hammer,  Gesch.  Ill,  224. 

•  N    Maros   i   ViSegrad    gl.    u    Radu,   CXII,    206   i    211;    napried 
8tr.  11. 


Digitized  by 


Google 


78  p.  MATKOV165 

putopitiac  a  njekom  tobolcu  nadao  vide  pisama,  ali  a  naglosti  nije 
jih  mogao  pro^itati ;  naSao  je  i  legende  svetaca  na  latinskom  jeziku, 
trazio  jih  je  od  staroga  Turdina,  koj  ondje  stanuje,  ali  ovaj  mu  od- 
vrati,  da  nesmije  toga  dati,  jerbo  je  to  carevo.  U  drugoj  liepoj 
dvorani  vidi  se  na  stienah  krasnih  slika,  prikazujudih  djetinstvo, 
umjerenofit,  smjelost,  nadu,  vjeru,  jakost,  hrabrost,  opreznost  i 
pravdu ;  6ini  se,  da  je  to  bila  kralji^ina  soba,  jer  je  na  stieni  ditao : 
^Isabella  regina,  sic  fata  volufW.  Ova  je  bila  kdi  Zigmunda  kr. 
poljskoga,  supruga  vojvode  Ivana,  a  prestavi  se  god.  1539.  Grb 
kr.  Matije  Korvina,  koj  se  inade  Huniad  zvao,  vidi  se  joS  na 
mnogih  vratih  u  kamenu  izrezan.  U  liepom  hodniku  vidi  se  na 
svodu  12  znakova  nebeskih,  vrlo  liepo  u  drvu  izrezanih  i  pozla- 
denih.  U  jednoj  prostranoj  sobi  vide  se  na  svodu  liepo  u  drvu  iz- 
rezane  i  pozladene  sjeveme  guske,  a  u  drugoj  sobi  vrlo  liepo  iz- 
rezane  i  pozladene  ruze.  Za  tim  ima  prostrana,  44  koraka  duga, 
a  18  fiiroka,  dvorana,  a  na  njezinu  svodu  naslikana  je  nebeska 
kruglja,  tamna  kao  Sto  je  onda  bilo  nebo,  kadno  bijaSe  kr.  Matija 
rodjen,  a  uz  to  je  napis:  „aspice  MaUhiae  micuit  quo  tempore 
regis  natalis,  coelis  qualis  utroque  fuit",^  Na  drugom  svodu  opet 
je  naslikana  kruglja  nebeska,  koja  zaprema  svu  stienu,  gdje  su 
prikazane  slike  zviezda  onoga  doba  naime,  kadno  bijaSe  Vladislav 
kraljem  ugarskim.  Ovom  prilikom  razvija  putopis^c  Vladislavovu 
i  njegove  zene  genealogiju.  Budud  da  je  Vladislav  bio  i  kraljem 
defikim,  s  toga  ima  kod  pomenute  kruglje  napis:  Magnanimus 
princeps  diademate  gaudet  utroque,  Vladislaus  tollit  ad  astra  caput. 
Nad  jednimi  vrati  6ita  se :  Matthias  Corvinus  rex  Ungariae,  a  nad 
drugimi:  Vladislai  hoc  magnificum  opus,  anno  M.V.II.  (1502.)* 
Za  tim  su  iSli  209  koraka  dugim  hodnikom:  u  unutraSnjem  dvo- 
riStu  ima  200  topova  na  kotadih.  Sve  ovo  bilo  bi  najznatnije^  Sto 
su  u  kr.  dvoru  vidjeli.  Idud  k  ladjam,  razmiSljaSe,  poSto  jih  se 
sudbina  kr.  dvora  neizmjemo  dirnula:  „kad  se  to  pripetilo,  veli, 
ovomu  dvoru  i  kr.  priestolniei,  ovomu  gradu,  zendji  i  kraljevini, 
Sto  bi  bilo  s  vremenom  od  naSe  domovine,  kad  bi  bili  s  naSimi 
griesi  to  zaslu^ili;  kad  bi  bio  bog  u  svojem  pravednom  gnjevu  i 
s  nami  tako  postupao".  G.  1578.  18  svibnja  udari  striela  u  kr. 
dvor   i   zapali    barutanu,  gdje  bijaSe  njekoliko  tisuda  centa  baruta, 

*  U  mjesto  ^coelis  quails  utroque   fuit**,    biljeie  dnigi  „coeH  qualis 
imago  fuit". 

■  Mjesto  ^magnificnm*'  imaju  drugi  ^munificum  opus". 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKA19SK0M  POLUOTOKU  XVI.  VTBKA.  79 

razvaii  bedeme  i  mnoge  sgrade,  te  su  veliki  komadi  od  toga  u 
Dunavu  potonuli;  mnogi  zarobljeni  KrSdani  od  vatre  poginuli,  a 
mnogi  stanovnici  Sto  izgorjeli  fito  opaljeni.  Ovom  je  prilikom  u  Bu- 
dimu  i  PeSti  svega  skupa  2000  stanovnika  poginulo,  medju  njimi 
500  RrSdana,  a  djee«  i  dmgoga  naroda  3000,  sgrada  i  kuda  800 
izgorjelo,  a  5000  volova  i  druge  stoke.  *  Usljed  toga  molio  je  pafia 
od  cara  naSega  hrane,  drva  i  kamenja,  Sto  je  i  poluCio;  jer  prije 
njekoliko  godina  za  nerodiee  takodjer  dopusti  paSa,  da  se  carevim 
podanikom  dovozila  hrana". 

„Pomenuti  6auSi  vodjahu  jih  preko  u  PeStu  (PestX   onkraj  Du- 
nava  na   sjeveru,  kamo   se   za   p6  ure  dodje.  PeSta  se  prostire  na 
ra\Tiom  Sirokom  polju,  imajuda  priKdno  debele,  visoke  i  jake  zidovc, 
pa  joS  naokolo  ciela  platna,  te  nadmaduje    u  torn   pogledu  Budim, 
( )strogon    i  Biograd ;  jerbo  ovi  gradovi  neimaju  cielih  platna,  Sto  su 
mjestimice   poruSena;   obiSli   su   za    uru   naokolo   bedeme,   u   nutri 
pako  ima  rdjavih  sgrada  i  kukavnih  kudica,  kao  i  po  svoj  Turskoj; 
ulice  su  puste  i  vrlo  blatne.  Tu  stanuju  njeki  KrSdani,  imajudi  svoju 
crkvu   i    svoga   zupnika,    veli   se,  da  su  evangelidke  vjere;  ali  ne- 
imaju niti  zvona  nit  ure,  kao  Sto  u  Turskoj,  gdje  takodjer  neimaju 
ni  zvona,  ni  ure,  dodim  u  Ostrogonu  i  Budimu  ima  joS  ura.  Drven 
most   vodi    preko   Dunava   u    Budim,  drze  ga  63  ladje,  kao  Sto  je 
na    Dunavu    u  obidaju.  —  Budim  (Ova)  vedi  je  od  PeSte,  prostire 
se   Sto  po  brdu,  Sto    u   ravnini,  i  hvata  se  Dunava.  Putopisac  nije 
bio  daleko  u  nutri,  jer  jih  je  prostadina  napastovala.  U  gradu  ima 
mnogo  KrSdana,  kao  i  po  drugih  gradovih,  veli  se,  da  su  evange- 
lic!;  ima  tu  vrlo  liepa  Skola,  u  kojoj  se  udi  mladez  pismo  i  vjeru 
krScansku.   Ima  tu  mnogo  Zidova,  bave  se  trgovinom,  lihvarstvom 
i  izdajstvom.  U  Budimu,    osim  kr.  dvora,  nije  putopisac  niSta  oso- 
bita  vidio    do   kupaliSta,   koja   su    liepo  sagradjena,  a  mramornimi 
plodami   su  jim  podovi   poplodeni;   po  srcdini  je  kupaonica,  sagra- 
djena  duboko   poput   okrugla   ormara;  vrelo  je  tako  vrude,  da  se 
moze  svinjde  popariti,  dodim  zabe  bez  zapreke    plivaju ;  kupelji  su 
samo  za  muzkarce,  a  voda  jim  je  do  pod  pazuha  visoka.  —  Budim 
mu  je  od  prilike  velik  kao  Esslingen,  zovc  se  Ova  po  kralju  Ovu, 
koj  je  vladao  za  cara  Henrika  III.,  pobjeditelja  kr.  Ova,  komu  je 
kr.  Petar  dao  odrubiti  glavu  g.  1044.  Prijc*  se  zvala  Buda,  takodjer 
Curta,  po  kralju  ove  drzave,  koj   bjcSe  brat  krvoloka  Atile,  kralja 
Huna.'a  ovi  bijahu  mu  po  svjedodanstvu  Aventinovu  Niemci.  Naj- 


^  Hammer,  Gosch    IV,  48. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


80  p.  matkovk!;, 

starije  mu  je  ime  Azelburg,  po  kralju  Azelu,  koj  je  po  istomu 
Aventinu,  s  Tuiskoni  doSao  u  ovu  zemlju.  Njekoji  misle^  da  se 
zove  po  njemafikoj  rie^i  Baden,  Sto  zna6i  „tople  kupelji",  kojih 
ondje  ima,  a  po  svjedo^anstvu  istoga  Aventina  stanovahu  mu  tu 
njegda  germanski  Sikambri,  a  Ova  bila  bi  mu  takodjer  Sicambria." 

PoSto  su  Turci  ugarskoj  drzavi  vrlo  mnogo  udaraca  zadali,  puto- 
pisac  nacrta  dalje  (u  gl.  9.  str.  26 — 33)^  po  P.  Joviju  kratku 
historiju  turskih  navala  na  Ugarsku,  podamSi  od  g.  1526.,  pa  do 
smrti  Ivana  Zapolje  i  turskoga  zauzeda  Ugarske,  sto  kao  stvari 
pozuate  ovdje  mimoilazimo.* 

(Oh  10.  Put  od  Budima  k  Biogradu  %  opts  ovoga  grada).  — 
Dne  19.  studenoga  kreiiuSe  od  Budima  put  Biograda.  Od  pase  do- 
pitana  jim  pratnja  sastojala  je  od  jcdnoga  bega,  dva  dauSa  i  njihovih 
sluga,  koji  su  na  vodi  imali  svoju  vlastitu  ladju,  a  po  kopnu  svoje 
konje ;  svi  su  bill  prikladni  Ijudi,  koji  bijahu  prema  nam  udvorni  i 
skromni.  Istoga  dana  prispjeli  smo  u  varofiicu  po  imenu  Batzenmark, 
zitelji  su  joj  vjerc  evangelidke  (sic!).  —  20.  prenodiSe  u  selu  Backscha, 
zitelji  su  mu  KrSdani,  koji  pladaju  rimskomu  i  turskomu  cam  danak ; 
putnici  jih  s  obje  strane  dnevice  napastuju.  —  Dne  21.  prispjeli  su 
u  varoSicu  AUinium  ili  Tolna\  stanovnici  su  evangelidki  Krsdani. 
—  22.  pristase  kod  varoSice  Baje,  a  na  veder  prispjeli  su  kasno  u 
Seremnia,  gdje  su  nodevali.  —  Dne  23.  vidjeli  su  milju  daleko 
s  desna  gorski  gradid  Satshan  (?),  a  drugi  visoki  takav  gradid  zove 
se  Haratshan  (?),  s  lieva  mu  je  biskupija  Gulusta  (!)  s  razvaljenimi 
atarimi  crkvami,  samostani  i  drugimi  starinskimi  zidinami.  Imali  su 
nodevati  nedaleko  krSdanske  varoSice  Vilischmar  ili  Velmohas\  ali 
pristaSe  kod  njeke  luke;  SajkaSi  podjoSe  na  kopno  tra^iti  drva,  te 
su  pod  vedrim  nebom  obavljali  molitvu  vidud  y,ala!  ala!  a.  a.,  pa 
hu!  hu!  u.  u,;  ono  znadi  „o  boze" !,  a  ovo  drugo  „on  je!";  to  je 
goropadan  duh  i  poboznost!  ViSe  ove  varoSice,  kod  same  rieke, 
starinski  je  gradid  Erdeut,  liepo  se  prikazuje,  a  dize  se  na  ubavom 
mjestu.  Blizu  utjede  Drava  (Trabj  u  Dunav,  ona  je  riborodna  rieka, 
dolazed  od  podana  (sic!)  iz  Hrvatske  (Krabaten),  zove  se  latinski 
Dravus,  —  Dne  24.  prenociSe  na  ledini  (Heide).  —  Dne  25.  na- 
mjerili  se  na  selo  i  gradid  Wocmvar.  Nedaleko  bijaSe  njegda  grad 
Exechiei  (sic!),  gdje  je  Katzianer,  kr.  Ferdinanda  vojskovodja. 
uzmakao  i  mnogo  tisuda  postenih  vojnika  tim  2rtvovao.   Ova  izda- 

*  ^Von  dem  Zustandt  dess  Ungarischen  Reiohes,  was  sich  far  Krieg 
darinnen  verloffen,  bias  der  Tark  sein  mechtig  worden*^. 
>  Paulj  Jovii  hist.,  lib.  XXVIII,  vol.  II,  P.  1,  p.  266  i  d. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  81 

jica  posta  napokom  Turfiinom,  ali  ga  ipak  plemeniti  Nikola  Strein 
(Zrinski)  smaknuo.  Ovo  se  zgodilo  g.  1537,  a  kr.  Ferdinand  nije 
nikad  Bre<5e  u  Ugarskoj  imao.  —  Zatim  su  profili  pokraj  sela  Vokmg 
kod  kojega  je  takodjer  razvaljen  bieli  zid  od  crkve  i  gradi<^,  a 
no(iiSte  bjeSe  jim  nedaleko  varoSice  Hloc,  koj  lezi  na  visini.  — 
Dne  26.  namjerili  se  opet  na  razoreno  selo  i  gradid  Wanost,  medju 
svimi  bijade  najtvrdji,  Sto  je  Turdin  najposlije  osvojio.  Niie  toga 
je  drugi  razvaljen  gradid  i  selo  Schera/vUsch,  naseljeno  od  Srba 
i  Turaka,  spadaSe  k  biskupiji  Beitscha,  gto  lezi  malo  niie,  joS  se 
od  toga  saduvale  razvaline  samostana  i  crkve.  —  Za  tim  su  prispjeli 
ka  glasovitoj  tvrdji  Varadin,  dize  se  prilidno  visoko ;  Turci  ju  zovu 
Peter  Waradin,  mozda  po  kapetanu  istoga  mjesta,  koj  je  ondje 
stanovao ;  u  gradicu  je  sve  razvaljeno  i  pusto ;  na  koru  u  crkvi 
6ita  se  godina  M,  70,  naime  1070.  Na  erkvenih  zeljeznih  vratih 
napis  je  od  Ijevenih  pismena:  „Maria  virgo  mater  Dei,  miserere 
mei" .  Jednu  milju  ni^e  sliedi  selo  CarlotoUg,  gdje  stannju  Srbi 
(Razen),  Ugri  i  Turci.  —  Dne  27.  susrete  jih  liepa  varoSica  na 
visokom  brdu,  po  imenu  Slanicamin,  a  u  njoj  ima  velika  razvaljena 
crkva ;  s  daleka  vidjeli  su  na  lievo  gradiiS  Ditel,  koji  da  je  sagradio 
car  Konstatin  Veliki  joS  prije  Carigrada ;  prenodiSe  u  varoSici  Surub^ 
kao  Sto  ju  Turci  zovu.'' 

Evo  Sveigerova  opisa  Sinzendorfova  puta  od  Beda  Dunavom  do 
Biograda.  Prvi  odsjek  puta,  od  Beda  do  Budima  i  opis  ovoga 
grada,  obuhvacSa  malo  ne  polovicu  cieloga  putopisa  od  Beda  do 
Carigrada.  Kad  bi  ovako  obSiran  bio  opis  ostaloga  puta,  bio  bi 
mu  putopis  mnogo  vredniji.  U  ostalom  i  u  ovom  obSimom  dielu 
neima  nifita  osobita;  jer  putopisac  dolazi  u  posve  nov  njemu  ne- 
poznat  sviet:  Turci,  njihova  noSnja,  obi6aji  i  zivot,  sve  mu  je  to 
novo,  sve  mu  je  to  vriedno,  da  koju  rekne;  da  opifie  i  prika^e 
Sajke  i  dajkaSe,  primanje  carskoga  poslanstva  i  dr.,  Sto  je  prije 
njega  od  drugih  obSirnije  i  savrSenije  opisano.  —  Govored  o  pri- 
pravaJb  za  put,  nabraja  poslaniciku  drn^bu,  i  tom  prilikom  prvi 
put  spominje  okolnost,  dosta  znatnu  za  historiju  carskih  poslanstva, 
naime  da  vedina  uglednije  pratnje  nije  niSta  iSla  poslanika,  jer  je 
o  svom  troSku  putovala,  a  iSla  je  s  poslanikom,  da  uzveliSi  carev 
ugled.  S  tim  u  savezu  trebalo  je  da  navede  ono  osoblje,  koje  je 
strogo  k  poslanstvu  pripadalo.  Premda  su  i  predjaSnja  poslanstva 
obicJno  s  pet  ladja  do  Biograda  putovala,  nu  Sv.  govored  o  raz- 
diobi  druzbc  na  ladjali,  prikazuje  to  na  slici  i  vclicinom  i  oblikom 
ladja. 

R.  J.  A.  cxvi.  6 


Digitized  by 


Google 


82  "^  p.  MATKOV16, 

Ovimi  viestmi  nai  putopisac  prinosi  podatke,  koje  su  predhodniei 
mimoidli,  a  dosta  su  znatni  za  historiju  ovih  poslanstva.  Glede  to- 
pografije  stegnuo  se  bv.  na  opis  najznatnijili  gradova,  osobito  Ko- 
morana,  Ostrogona,  ViSegrada  i  Budima,  o  kojih  i  predhodniei  na 
Sire  govore,  opisujud  jih  po  svoju,  dodim  jih  Sv.  prikazuje  u  ta- 
danjem  stanju.  Tim  je  Sv.  topograiija  do  Budima  dosta  oskudna, 
te  se  neda  porediti  s  njekojimi  topografijskimi  opisi  predjafinjih 
putopisaea,  osobito  s  Kgafettom  i  neznanim  putopiseem  prvoga 
Ungnadova  puta.  Osim  pomenutih  gradova  navodi  Sv.  na  istom 
putu  joS  samo  6etiri  mjesta,  koja  su  malo  ne  sva  od  prije  poznata. 
Fischamund  poznata  je  varoSica  Fischament^;  Gravidanna,  izopa- 
deno  je  mjestno  ime,  vjerovatno  od  Sumerina,  Somoria  ili  Somorja, 
svojim  sgodnim  polozajem  na  velikom  dunavskom  rukavu,  glaso- 
vito  mjesto  od  starine,  spominju  ga  i  drugi  putopisci*.  Wajkau, 
varoSica  Vajka,  predjaSnjoj  na  jugu,  za  to  bjeSe  njegda  na  glasu, 
dto  je  bila  naseljena  od  samih  plemida,  kojim  podieli  ovu  dast  nad- 
biskup  ostrogonski,  pod  kojega  je  jurisdikciju  ovo  mjesto  spadalo. 
VaroSica  Wodock  danaSnji  N.  Bodak  na  istom  rukavu  Dunava,  po- 
znata kao  no<5iSte  Grerlachovo*.  Cekajud  na  Turke,  da  poslanstvo 
preuzmu,  morali  su  u  Komoranu  jedan  dan  preko  potrebe  ostati, 
§to  je  bilo  povodom,  da  su  na  tanje  razgledali  tvrdju,  o  kojoj  pu- 
topisac daje  dosta  ta^an  opis,  prikazujud  ju  ne  samo  kao  umjetnu, 
nego  osobito  kao  prirodnu  tvrdju,  u  kutu  madju  Dunavom  i  Vagom, 
Budud  da  je  putopisac  kod  Komorana  prvi  put  vidio  Sajkade,  pri- 
hvada  priliku,  da  opiSe  njih  i  njihovo  oruzje.  Otoku  komoranskomu, 
^insula  Comaron"  latinskih  pisaca,  zna  za  njemadko  ime  (SchUtt), 
domadega  pako  imena  (CallokOz)  nepozna.  Imena  ^insula  Citua- 
torum"  odnosno  „Cituatum",  nigdje  nismo  naSli,  neima  mu  u  stanh 
klasidkih  geografa  nigdje  spomena,  kao  ni  u  domadih  pisaca;  nu 
ipak  tvrdi  se,  da  se  ovim  imenom  (ins.  Cituatum  sive  Cituarum  ins.) 
nazivao  danaSnji  otok  Calokez*.  I  tursko  preuzimanje  c.  poslanstva 
bijaSe  putopiscu  posve  novo,  za  to  ga  razmjerno  na  Sire  opisuje. 
Postanak  imena  „Strigonium"  tumadi  putopisac,  kao  i  drugi  ta- 
danji  pisci,  Sto  je  na  tanje  pomenuto  u  putopisu  Pigafettinu*.  Budud 

»  Rad,  knj.  CXII,  164. 

*  Rad,  C,  152;  CXII,  204. 
■  Napried,  str.  9,  18. 

*  Bisohoff  u.  Mdller,  Vergl.  Worterbuch  d.  alt.,  mittl.  u.  neuen  Qeogr., 
p.  320. 

*  Rad,  0,  146,   152. 

Digitized  by  VjOOQiC 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VTEKA. 


83 


da  je  putopisac  prvi  put  imao  priliku  uCestvovati  kod  turske  audi- 
encije,  za  to  ju  ne  samo  na  Sire  opisuje,  nego  ju  takodjer  s  trima 
slikama  prikazuje.  Opis  pako  gradida  i  crkve  ostrogonske  vrlo  je 
obdenit,  te  zaostaje  iza  opisa  predjaSnjih  putopisaca'.  VaroS  i  grad 
osvoji  sul.  Sulejman  zaista  god.  1543.*;  u  istinu  ono  doba,  kad  su 
car  Karlo  V.  i  kralj  francezki  Franjo  I.  ubojit  rat  radi  Milana 
vodili.  Franjo  da  satre  mod  kude  habsburzke,  sdruzi  se  protiva 
cara,  s  jedne  strane  s  protestantskimi  knezovi  u  Njemadkoj,  s  druge 
s  Osmani,  koji  su  jur  bill  jedan  put  Bed  obsjedali.  Naproti  varoSici 
Marusch  ili  Sv.  Magareti  dize  se  zaista  onkraj  Dunava  vrlo  visok 
stari  gorski  gradid  Wischigradi  ili  Blindenburg  (mjesto  Blendenburg) 
koji  svaki  predjaSnji  putopisac  po  svoju  viSe  ili  manje  obSimo 
opisuje';  naS  pako  putopisac  neprinosi  o  ViSegradu  novih  poda- 
taka,  kojimi  bi  svoje  predhodnike  popunio.  —  Sv.  opis  Buda-peSte 
dosta  je  nesustavan  i  obdenit,  na  koliko  se  uz  druge  poslove  za 
jedan  i  p6  dana  dalo  razgledati ;  u  ostalom  mu  je  u  cielom  prilidno 
u  skladu  s  opisi  predhodnika,  koje  ipak  mjestimice  popunjuje;  izu- 
zamSi,  6to  mu  je  opis  pcStanske  tvrdje,  odnosno  bedema,  u  oprjeci 
s  opisom  Pigaflfctinim*.  —  OpisavSi  audienciju  u  paSe  i  razsvietliv&i 
ju  s  istimi  slikami,  kako  i  kod  Ostrogona,  prelazi  na  opis  Budima, 
a  osobito  kr.  dvora  u  tadanjem  stanju ;  ali  ga  prema  drugim  dosta 
vjemo  neopisuje;  niti  napisa  tadno  nepriobduje,  kao  neznani  puto- 
pisac prvoga  Ungnadova  puta.*  —  NaSemu  putopiscu  bijahu  Aventin 
i  Paulus  Jovius,  kako  sam  priznaje,  ona  dva  glavna  izvora,  odkuda 
je  crpio  svoje  antikvamo  i  historijsko  znanje.  NaS  putopisac  izvodi 
njemadko  ime  Oven  (Ofen)  od  kr.  Ova  (u  ugarskih  Ijetopisih  Abo), 
protukralja  Petrova.  Car  Henrik  III.,  zaStitnik  Petrov,  zavojSti  na 
Ova,  svladavSi  ga,  uzpostavi  Petra,  koj  dade  Ovu  odrubiti  glavu 
(g.  1044).  Ovo  se  pridanje  tadno  slaze  s  Ijetopisi  onoga  doba'.  Prije 
toga  mu  se  zvao  Budim  Curia  i  Buda^  ali  o  prvom  imenu  ili  o 
Ptolomejevoj  Curti,  nezna  dati  raduna;  a  ni  danas,  kao  Sto  smo 
drugdje  razlozili',  nemoze  se  pravo  ustanoviti  njezin  polo^aj.  Drugo 

'  Rad,  knj.  CXII,  205. 

■  Hammer,  Gesch ,  III,  256,  257. 

»  Rad,  knj.  CXII,  169,  205,    211.    Hammer,   Gesch.  Ill,  261—63, 

*  Starine,  knj.  XXII,  89. 

»  Gl.  Rad,  knj.  CXII,   106—108;  napred  str.   11,  12,   18. 

•  Pertz,  Mon.  Germ.  SS.   V,    425.    Sehwandtner,  I,  99—102,    357, 
760;  II,  440,  612.  Bttdinger,  Oesterreichieehe  Geschiohte,  p.  428—34. 

'  Rad,  knj.  C,  150. 


Digitized  by 


Google 


84  p.  MATK0VI<5, 

mu  ime  potide,  kao  i  mnogim  drugim  piscem  onoga  doba'  od  Bade, 
brata  Atilina.  Najstarije  mu  je  ime  Azelhurg  od  istoimena  kralja 
(Atile),  koj  je  s  Tuiskoni  u  zemlju  doSao.  JoS  jedno  ime  Budinia 
spominje,  na  ime  Sicambria,  nazvana  od  njema6koga  naroda  istoga 
imena,  koj  da  je  ondje  stanovao.  Ovo  se  ime  —  Sicambria  —  spo- 
minje u  kronista  srednjega  vieka,  a  uzimalo  se  za  stari  Budim.'  Za 
ova  onomatologijska  izvadjanja  izvorom  mu  je  pomenuti  Aventin, 
iz  kojega  je  putopisac  o  imenu  Budima  sve  ta^no  naveo ;  u  ostalom 
se  to  isto  i  u  starijih  ugarskih  pisaca  (Thurocza)  spominje".  — 
U  Budimu  su  mu  do  kraljevskoga  dvora  najvede  znamenitosti 
kupalifita,  koiih  opis  nepotiSe  sasvime  iz  autopsije,  nego  ga  je,  kao 
i  nacrt  historije  ugarske,  vedinom  iz  historije  Pavla  Jovija  pre- 
todio*.  —  U  obde  u  naSega  putopisca  niti  je  opis  geografijskoga 
polozaja  tako  savrSen,  kao  u  Pigafette,  niti  su  znamenitosti  take 
taSno  opisane  kao  u  neznana  putopisca  prvoga  Ungnadova  puta. 
Govored  o  ziteljih  vedinom  iztiSe,  kao  i  Gerlach,  njihovu  vjeru, 
dodim  se  na  njihovu  narodnost  vrlo  malo  obazire. 

ObavivSi  poslanstvo  s  budimskim  pafiom  svoje  poslove,  krenu  na 
ladjah  po  Dunavu  put  Biograda ;  pratila  ga  podastna  straza,  o  kojoj 
Hv.  jasnije  govori,  nego  njegovi  predhodnici.  Na  torn  putu  —  od 
Budima  do  Biograda  —  spominje  dosta  mjesta,  od  kojih  su  nmoga 
priliSno  izopafiena;  mjesta  su  vedinom  nodiSta,  u  ostalom  na  tom 
putu  najznatnija  mjesta,  poznata  od  predjafinjih  putopisaca.  Sv.  ne- 
opisuje  puta  ni  onako  kao  Gerlach,  a  opisi  pojedinih  mjesta  tako 
su  mrSavi,  da  se  nedadu  porediti  s  opisi  istih  mjesta  u  Vrandica, 
Pigafette  i  dr.  O  selu  Ratzenmark  (Racz-Kevi)  znade  samo  to  ka- 
zati,  da  su  mu  iitelji  vjere  evangeli6ke,  doCim  drugi  o  ovoj  va- 
rofiici  na  Sire  i  ta^nije  pridaju*.    NodiSte  Backscha  bez  sumnje  da- 

*  Olah,  op.  c.  p.  161.  Sohwandtoer,  I,  70,  336,  337.  343,  562, 
760;  II,  608. 

*  Pertz,  SS.  I,  282.  Bisohoff  u.  MOller  Vergl.  WOrterb.  p,  913. 

*  Aventinl  Annales  Boiorum  Ingolstadii  1554;  lib.  I,  p.  170.  „Sy- 
cambros  in  Pannonia  collocatos  esse,  a  quibus  Sycambria  dicta  sit, 
quae  nunc  Buda  et  Opha  est  oapnt  Ugrorum*';  pag.  738.  „Budain, 
quae  Sycambria  atque  Ofa,  vi  deducunt^.  —  Thurocz  ap.  Schwandtner, 
p.  70;  Olah,  I.  o. 

*  PauU  Jovii  hiatoria  sui  temporia,  lib.  XXXIX  vol.  I[,  P.  2.  p.  224. 
gMirabilis  autem  earum  (budimskih  toplica)  natura  fertur,  qaam  scata- 
rientis  aquae  tantns  sit  fervor,  ut  pede  vix  tentare  possit,  et  in  earn  a 
laniis  proiecti  sues  facile  depilentur,  nee  ranae  tamen  intereant.  quae 
frequentes    innatare   conspiciuntur".  0  istih  vodah  gl.  Rad,  CXII,  207. 

*  Rad,  knj.  CXII,  p.  208,  212;  napried  str.   13,   18. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  85 

naSnje  mjesto  Paks,  koje  i  drugi  spominju  (Rad,  CXII,  1.  c).  Tolna 
ili  Altinum,  kao  i  Baja^  takodjer  su  od  predhodnika  poznate  va- 
roSice*.  Seremnia,  Vrandidev  Zeremlyen',  ili  danaSnje  Szeremle  na 
Dunavu  nedaleko  Baje.  Gorski  gradid  Satschan  (?)  izopadeno  ime, 
po  polozaju  sude6,  mozda  danagnji  SzekcsO,  a  HarcUshan  (?)  mo^da 
Mohad.  Biskupija  Crulusta  izopadeno  ime  KaloCe,  koja  se  na  onom 
putu  u  istinu  s  lieva  puSta*.  Vilischmar  vjerovatno  Vrandidev  We- 
resmarth  ili  danaSnji  VOrOsmArt*;  ali  putopiS6ev  Velmohaa  nede 
biti  isto  §to  i  Vilischmar,  nego  po  polozaju  suded,  izopadeno  ime 
Almada,  blizu  kojega,  kod  samoga  Dunava,  dize  ma  se  stari  gradid 
JErdut'\  Nedaleko  ovoga  mu  je  uSde  Drave,  koja  nedolazi  s  juga, 
nego  od  zapada ;  ali  ova  grieSka  u  orientaciji  obi6na  je  u  tadanjih 
putopisaca.  Oko  uSda  Drave,  uputiSe  §v.,  da  je  blizu  Osjek  (Exechiei, 
sic!),  na  glasu  radi  Katzianerova  poraza,  Sto  i  drugi  spominju,  a 
mi  razpravljasmo  o  tom  u  Pigafettinu  putopisu*.  I  sliede<5a  mjesta, 
vedinom  su  nodiSta,  poznata  od  predhodnika,  na  ime  Wocuvar 
(Vukovar),  Voicing  (Sotin)  i  Hloc  (Ilok)'.  Razvaljeno  selo  i  gradid 
Wonost,  poznati  je  BanoStor,  njegda  stolica  sriemskoga  biskupa.® 
PoruSen  gradid  Scheravitsch  poznati  je  Vrandidev  Cierewg  ili  da- 
naSnji  Cerevid.  Glasovitu  tvrdju  Petrovaradin  (Peter  Waradin)  svaki 
predjaSnji  putnik  po  svoju,  viSe  ih  manje  na  Sire  opisuje***;  ali 
naS  putopisac  neprinosi  podataka,  kojimi  bi  predhodnike  popunio. 
Ona  pako  godina  1070.  na  koru  u  crkvi,  Sto  bi  imala  naznaditi 
osnutak  one  crkve,  dini  nam  se  sumnjiva,  jer  joj  neima  drugdje 
potvrde;  dini  nam  se  vjerovatnija  g.  1501.,  sto  ju  navodi  neznani 
putopisac  prvoga  Ungnadova  putovanja'®.  I  sliededa  mjesta  Car- 
lowite  (Karlovci),  Slanicamin  (Slankamen)  i  Ditel  (Titelj)  poznata 
su  od  predjaSnjih  putopisaca *^  VaroSica  ;Swru&  danaSnji  je  Surduk, 
na  istoj   obali  Dunava   nize  N.  Slankamena*    Po   biljezci   na   rubu 


*  Rad,  knj.  CXII,  170,  172,  208,  212. 
«  Starine,  XXII.  85,  90. 

»  Rad,  CXII,  170,  172.  Olah,  op.  c,  p.  52. 

*  Rad.  knj.  CXII,  212.  Starine  XXII,  1.  o. 

*  Rad    knj.  CXII.  208,  212;  napried  str.  14. 

*  Rad,  knj.  0,  141,  149;  pa  Schwandtner,  t.  II,  p.  410,  411,  oso- 
bito  p.  724,  gdje  ec  b  izvjeStajem  P.  de  Reve  tadno  slaie. 

^  Rad    CXII,  208,  209,  212,  213;  napried  str.  14,   15. 

»  Rad,  CXII,  209  i  213. 

»  Rad,  CXII,  209,  214;  napried,  str.  14,  15. 
"  Rad,  knj.  CXII,  209. 
1'  Rad,  knj.  CXII,  171,  174,  209,  210,  214;  napried  str.    14,    15. 


Digitized  by 


Google 


1 


c^6  p.  MATKOVIi^, 

bio  bi  mu  Petrovaradin  atari  Aromictum  (valjda  Acumiticum),  a 
Stan  Slankamen  rimski  Rhittium  (u  mjesto  Rittium) ;  nu  ova  iden- 
tiiikacija  nije  za  onda  vrlo  pogrjeSna,  prihvadali  su  ju  i  drup', 
docSim  Acumincum  po  Mommsenu  bijaSe  kod  Slankamena,  a  Rit- 
tium kod  Titclja  odnosno  kod  Karlovaca*. 

Benaglia  u  opisu  puta  Kaprarina  navodi  na  putu  od  Budima  do 
Biograda  vedinom  nodiSta,  od  kojih  demo  iztaci  aamo  ona  mjesta, 
koja  su  u  naSih  krajevih  i  koja  razmjemo  na  6ire  opisuje.  Poslije 
uSda  Drave  navodi  gradid  Miscovar  (sic !)  s  3  kule,  vjerovatno  Vu- 
kovar,  o  kojem  predhodnici  na  §ire  govore.  Tllock  mu  je  jajasta 
tvrdja  na  brezuljku,  ogradjena  starimi  bedemi,  a  brane  ga  jake 
velike  kule.  U  katolidkoj  crkvi  ima  starinskih  ostanaka;  u  kapeli 
kameni  grobovi  knezeva  ilodkih,  a  na  jcdnom  se  dita :  „iSteplianus 
dux  illocensis,  a.  1500."  (Rad,  CXII,  213).  Kude  su  rdjave  i  lo5e, 
a  priedjel  ubav.  Od  drugih  mjesta  jedva  spominje  WaradiUj  grad 
na  pedini  s  bedemi ;  pa  Carloviz  i  SchlanJceman,  potonji  je  s  desna, 
naproti  u5du  Tise,  gradid,  ogradjen  platnom. 

(Gl,  11,  Put  od  Biograda  u  NiS.)  —  „Dne  28.  studenoga  pri- 
spjelo  je  poslanstvo  u  Bclgrado  ili  Griechischiveissenhurg,  detvrt 
milje  vise  grada,  dodekaSe  ga  2  Sajke  s  pucnjavom  iz  topova.  29, 
stud,  Budud  da  tu  plovitba  prestaje,  izkreaSe  iz  ladja  prtljiigu,  ko- 
dije  i  dr.  i  pripravljahu  se  na  put  po  kopnu.  Isli  su  takodjer  u 
tvrdju,  gdje  su  vidjeli  zalibog  5to  i  u  Budimu  i  drugdje,  razvaljene 
zidove  i  sgrade.  Uz  to  opaza,  da  od  Beda  do  simo  16  plovkih 
rieka  u  Dunav  utjede,  i  sve  druge  rieke,  kojih  ima  60  (sic !),  utje- 
dudc  u  Dunav,  izlievaju  se  s  ovim  u  Pontua  Euxinus.  —  Belgrad 
zove  njeki  stari  pisac  Taurunum:  veliki  je  to  grad,  prostirc  se 
Sto  u  ravnini,  §to  na  viaini,  a  priedjel  na  okolo  vrlo  je  liep  i  ubav. 
Platna  su  mu  poruSena  od  dobe  osvojenja,  tako  da  je  onda  bio 
otvorenim  trgoviStem,  kao  mnogi  takovi  gradovi  u  Ugarskoj  i 
Turskoj ;  sgrade  i  kude  su  vrlo  rdjave  i  lo5e,  kao  po  cieloj  Turskoj, 
a  ulice  su  nediste,  puste  i  blatne.  Zidovi  od  tvrdje  nisu  razvaljeni, 
imaju  liepe  visoke  i  jake  kule.  pokrivene  olovom,  tvrdja  je  pusta 
bez  posade ;  nisu  vidjeli  ni  topova  ni  dr.  stvari,  koje  su  za  obranu ; 
jerbo  Turdin  je  siguran,  da  se  neima  od  neprijatelja  ista  bojati,  nit 
od  Ugra,  nit  od  Niemaca". 

Putopisac  prida,  da  je  mnoge  gradove,  gradide  i  varosice  na  pa- 
piru  nacrtao,  sto  bi  se  ovomu  opisu  putovanja  bilo  imalo  priloziti; 

^  Bisehoff  u.  Moller,  op.  e.   p.  12,   184. 
>  Rad,  knj.  C,  p.  95. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAK8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  87 

ali  ove  je  nacrte  putopisac  i^alibog  kod  odlazka  iz  Carigrada  kod 
njekoga  dobroga   prijatelja  ostavio,   te  jih  nije  joSte  natrag  dobio. 

„Kod  Biograda,  nastavlja,  svrgaya  kr.  Ugarska,  a  odpodimlje 
zemlja  Servia,  a  rieka  Sava  (Savus  ili  Sau)  granicom  je  izmedju 
obiju  zemalja.  Ova  rieka  dolazi  s  podneva,  te6e  vojvodinom  Bosnom 
(Bossna),  a  utjede  kod  Biograda  u  Dunav;  vodi  svoje  ime  od  kr. 
Sau,  koj  je  poslije  potopa  s  Tuiskoni  doSao  u  ovu  zemlju.  Ovi  na- 
rodi  Srbi,  Bugari,  Radani  i  Erdeljci  potje^u  od  starih  njema^kih 
naroda  Dadana  (Dacibus),  koje  Grci  zovu  Mysi  t.  j.  MiSanjci 
(Meichsner)".  —  Sve  ovo  rodoslovje  puka  je  etnografijska  bezunmost. 
Dalje  pri^a  o  poznatib  turskih  navalah  na  Biograd  od  g.  1440.  i 
1455.  (umjesto  1456.),  i  o  osvojenju  toga  grada  g.  1521.,  a  ova 
pridanja  nisu  posve  u  skladu  a  historijom  onih  sgoda.  ^Biograd  mu 
je  na  iztoku  medjagni  kamen  modne  kr.  Ugarske,  koju  je  bog 
nadario  svakojakim  blagom,  kao  riedko  koju  dr^avu  pod  suncem^. 
Za  tim  opisuje  na  kratko  Sto  svega  Ugarska  ima  od  plodina,  zi- 
votinja  i  riba,  pa  vina,  ruda,  duma  i  drva,  svega  blagoslova  bo2jega, 
viSe  nego  druge  drzave.  Ugarska  mu  je  njegda  imala  12  zupanija, 
(Grafechaften)  i  mnogo  modnih  biskupija,  a  sv.  Jerolim  bjefie  mu 
takodjer  rodom  iz  Ugarske,  iz  varoSi  Stridon  (sic!).  Ugri  su  mu 
napokon  ratobomi  Ijudi,  visoki,  ravni  u  jaki,  ali  Niemcem  nisu 
odved  skloni;  biede  jih,  da  su  nestalni,  nepostojani  i  neuztrajni, 
Sto  je  uz  njihovu  sebidnost  driavu  opustoSilo  i  razsulo. 

„Dne  30.  studenoga  posjedali  su  u  kofiije  i  pustili  Dunav,  a 
ladje  je  poslanik  poklonio  Sajkadem,  a  njegova  glavna  ladja  bi 
odvedena  u  Budim,  jer  ju  je  poklonio  tamodnjemu  pafii,  Od  Bio- 
grada pratilo  je  poslanstvo  50  konjanika  milju  daleko.  Kodije  bile 
su  4;  prva  poslanikova,  druga  dvorjanikova,  treda  barun&  Hoch- 
kirschena  i  Lichtensteina,  a  fietvrta  njekojih  plemida;  pete  su  bila 
tarnice;  k  tomu  joS  10  seljadkih  najmljenih  kola,  na  kojih  se  vo- 
zilo  novae  i  drugo  carsko  dobro,  a  na  ovih  bijahu  i  sluge  podie- 
Ijene.  —  Istoga  dana  vidjeli  su  gorski  gradid  Hcwalu^  s  lieva  grad 
i  priedjel  Temefivar,  a  prenodiSe  u  varoSici  Gorozge,  —  Dne  1. 
prosinca  medju  ovom  i  sliededom  varoSicom,  koja  se  zove  Color, ^ 
susrete  poslanstvo  biogradski  beglerbeg,  kojega  su  netom  iz  Cari- 
grada onamo  slali;  vodio  je  sa  sobom  300  konjanika  svoga  dvora 
i  do  50  deva  s  prtljagom ;  na  Sirokom  polju  moradoSe  stati,  dok 
su  proSli,  a  na  dast  poslanikovu,  kojega  prijatno  pozdravljaSe,  na- 
redi,  da  glazba  zasvira;  milozvudna  je  to  glazba,  kao  da  bi  badvari 

^  Gl.  napried,  str.  63,  69. 

Digitized  by  VjOOQiC 


88  p.  MATKOVW!*. 

nabijali  badve  i  kable.  Glazbn  prikazuje  a  slici :  8  Turaka  s  raz- 
liditimi  glazbili  (»l.  p.  39).  U  seocu  Colar  prenodiSe,  naseljeno  je 
od  Srba  (Sirven)  i  Turaka,  gdje  su  beglerbegove  sluge  proSle  nodi 
seljadku  koliba  zapalili.  —  Dne  2.  putovaha  postim  priedjelom. 
Ovaj  je  predjel  riedko  naseljen  i  rdjavo*  obradjen,  da  u  tri  dana 
nisu  vide  vidjeli  nego  pet  rdjavih  seoca;  u  ostalom  zemija  je  vrlo 
rodna,  te  moze  mnogo  Ijudi  i  stoke  prehranitL  U  varoSici  Bela^ 
zerqua  prvi  put  su  pristali  u  karavanseraju  (Carabansarai  oder 
Herberg),  koji  u  slici  (p.  40)  prikazuje;  prije  toga  su  se  sklanjali 
u  siromadnih  seljadkih  kolibah.  Ove  gostionice  su  na  selu  6esto 
nidta  drugoga,  nego  veliki  prostrani  hambar  ili  sjenjak.  bez  gostio- 
nij^ra,  a  putnik  nemoze  niSta  dobiti,  ni  jela,  ni  pila,  jedino  da  se 
skloni  od  kide,  bure,  sniega  i  zege;  hranu  mora  sa  sobom  voziti^ 
a  sieno  i  jedam  za  konje  mora  kupiti.  —  Dne  3.  prosinca  noce- 
vahu  u  selu  BcubUschin,  Tu  su  se  njeki  plemidi  opili  i  potukli. 
skoro  su  za  sabljami  posegli ;  Turci  su  bili  mimi,  a  one  jedya  umi- 
rismo.  Na  Sto  uporavlja  Tacitovu  re^enieu  o  Niemcih:  Ingrata 
genti  quies,  —  Dne  4.  prenodiSe  u  liepoj  velikoj  varoSici  Jagodna. 
—  Dae  5.  prispjeli  su  na  rieku  Mur  ili  Moravu^  preko  koje  su  lagano 
prelazili,  jer  se  prevaza  konje  i  kodije  na  fiirokih  damcih ;  oteglo  se 
to  detiri  ure,  dok  su  svi  preSli,  a  nocevahu  u  varoSici  Baratschin.  — 
Dne  6.  prispjeli  su  u  vaooSicu  Spahidiu,  gdje  je  toliko  siromaStvo.  da 
nisu  ni  toliko  soli  mogli  kupiti,  Sto  su  za  vederu  trebovali ;  ipak,  poSto 
su  sve  selo  pretrazili,  tezko  se  naSlo  toliko  soli.  U  ostalom  varoSica 
je  liepa  i  velika,  a  Sto  je  tomu  uzrok,  toga  nezna  kazati.  —  Dne 
7.  i  8.,  da  poslanstvo  opodine,  i  da  se  konji  odmore,  provelo  je 
u  varoSi  Nissa.  To  mu  je  rdjava  varoSica,  jer  neima  tu  niSta  osobita 
za  vidjeti.  Kod  svojega  stana,  koj  bjeSe  umrvSega  bega  ili  zemalj- 
skoga  namjestnika,  naSao  je  staru  mramomu  plodu,  lakat  visoku, 
a  p6  Siroku,  a  na  njoj  je  ovaj  napis :  D.  M.  Aureliae  Florentinae 
duicissimcte,  et  Victorinae  et  Candidani,  et  Urhi^  auct.  liber.  Severe 
et  sihi  et  suis  posuit^.  Ovo  je  putopisac  ovako  na  njemadki  preveo: 
„In  den  Ehren  des  h5clisten  Gottea,  seiner  liebsten  Aurelifi  von 
Florents,  Item  der  Victoriner,  und  dem  Candidano  und  Severo, 
der  die  P^eyheit  der  Stadt  erhalten,  audi  ihm  und  alien  seinen 
zugehorigen  ist  diese  Begrabnuss  verordnct  worden".  Ova  je  varoS 
njegda  bila  glavnim  gradom  Srbije  (Servia);  pokraj  grada  tede 
rieka  Nissa,  dieleda  Srbiju  od  Bugarske.  Servia  i  Bosna  zovu  se 
kod  starih  historika  Mysia  inferior  (sic!),  a  Bugarska  i  Valahija 
Modsia  superior  (sic !).  Sveti  crkveni  nauditelj  Theophilactus  bijaSe 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8K0M  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.         89 

bugarskim  biskupom.  Rieku  Nissu  zove  Pomp.  Mela  Nessam^.  Ova 
je  zemlja  vrlo  krasna,  ali  nenaseljena ;  tlo  je  tako  disto,  da  se  ne- 
nadje  kamendida  velika  kao  orah,  §uina  neima,  nego  ima  razsijanih 
hrastova,  kao  i  u  Bugarskoj,  koja  je  bolje  uradjena.  Na  cielom 
putu  do  Carigrada,  opaza,  nisu  vidjeli  ni  jedne  glave  divljadi;  od 
divlje  pako  peradi  vidjeli  su  labudova,  orlova  i  droplja.  Vele,  da 
je  Nifi  na  pd  puta  medju  Carigradom  i  Bedom,  jer  njekoji  radu- 
naju  taj  put  na  200,  njekoji  na  280,  a  opet  njekoji  na  300  nje- 
madkih  milja". 

IzkrcavSi  se  poslanstvo  u  Biogradu,  bavilo  se  tu  malo  ne  dva 
dana,  dok  je  s  tamoSnjim  paSom  obavilo  svoje  poslove,  izkrcalo 
kola  8  prtljagom  i  pripravilo  se  za  mudan  put  po  kopnu.  Iznzam 
druge  viesti,  putopiS^ev  opis  Biograda  u  cielom  je  obdenit,  te  za- 
ostaje  iza  opisa  njekih  predhodnika,  osobito  su  mu  topografijske 
biljezke  vrlo  mrSave.  I  Sv.  se  pridruzuje  onim  piscem,  koji  tvr- 
djahu,  da  je  rimski  Taurunum  bio  dana^nji  Biograd,  a  o  tom  je 
jur  drugdje  razpravljeno.  *  Slike  Biograda,  kao  ni  drugih  mjesta, 
neprilaze,  Sto  su  mu  nacrti  gradova  i  gradida,  §to  je  vlastitom 
rukom  na  papir  nacrtao,  u  Carigradu  ostali.  Kao  Sto  kod  Drave, 
tako  je  i  kod  Save  u  smjeru  njezina  toka  pogrieSio,  tvrded,  da 
dolazi  s  juga,  u  mjesto  sa  zapada;  a  glede  imena  rieke  Save  pri- 
hvaca  opet  Aventinovu  tvrdnju,  naime  da  potjede  od  Sava,  kralja 
Tuiskona.*  I  one  etnografijske  biljezke  o  starih  i  novih  narodih 
onih  krajeva  valjda  je  uzeo  od  njekoga  starijega  pisca,  mozda 
opet  od  Aventina,  jer  u  etnografiji  putopisac  ne  stoji  ni  onako 
visoko,  kao  predSastnik  mu  Gerlach.  One  pako  podatke  o  navalah 
i  osvojenju  turskom  Biograda,  kao  i  onu  biljezku  o  Biogradu  kao 
braniStu  Panonije  (Ugarske),  uzeo  je  iz  poznate  historije  P.  Jovija;* 
tako  i  opis  Ugarske  i  njezinih  bogatih  izvoda,  pobrao  je  od  ta- 
danjih  pisaca. 

Na  daljem  putu  od  Biognxda,  Sv.  je  opis  verlo  jednovit:  sam 
put  vrlo  riedko  opisuje,  a  mjesta,  Sto  navodi,  vedinom   nodiSta,  ne 

*  R'eke  Nessa  neima  u  P.  Mellae.  nego  rieka  Nestos,  (II,  2),  a  ova 
nije  NiSava,  nego  Msta;  jer  Nestos  i  Strymon  navodi  medju  riekami 
makedonskimi ;  Nesos  (II  7)  pako  mu  je  varos  (oppidum).  Pomponii 
Mellae  De  ehorographia  libri  tres,  et  Parthey,  p.  40  i  57. 

«  Rad,  knj.  C,   94. 

*  Savua,  undeoiraus  Tuisconis  comes  amni  iioraen  feeif*.  Aventlnus, 
op.  c,  p.  37. 

*  P.  Jovii  historia.  tom.  II,  p.  13  i  14.  Hammer,  Gesch.,  II,  22; 
III,   13. 


Digitized  by 


Google 


90  1».  MATKOVlO, 

samo  da  su  dobro  poznata  od  predjafinjih  putopisaca.  u  kojih  su 
i  glede  geografijskoga  polozaja  i  glede  znamenitosti  na  Sire  i  savi^ 
Senije  opisana.  Jedino  Sto  Sv.  kod  priprava  za  putovanje  po  kopnu 
jasnije  i  tafinije  govori  o  turskoj  pratnji  i  velidini  poslanidke  kara- 
vane,  nego  fito  njegovi  predhodniei.  —  Put,  kojim  je  iSlo  Sinzendor- 
fovo  poslanstvo,  onaj  je  isti,  kojim  je  poSao  Ungnad  na  povratku,  a 
opisa  ga  Gerlach.  Sinzendorfov  putopisac  najprije  spominje  gorski 
gradid  Havalu^  poznatu  od  drugih,  pa  nodiSte  ili  varoSicu  Gorozge^  Sto 
je  danaSnja  Grocka  ili  Hisardzik  predjaSnjih  putopisaca.^  Priedjel 
pako  od  Kolara  do  Bielecrkve  u  istinu  bijaSe  onda  pust  i  vrlo 
riedko  naseljen.  Belazerqua  poznata  je  od  Pigafette  po  imenu  Kle- 
novac,  a  od  Gerlacha  po  imenu  Oklise  (Ala-Klis6)^,  danasnja  varoS 
Palanka  na  lievom  briegu  Jasenice.  bv.  ju  potanje,  kao  drugi,  ne- 
opisuje,  nego  mu  se  tu  pruza  prilika,  da  opiSe  i  prika^e  karavan- 
seraj  (Carabansarai),  dodim  ga  drugi  putopisci  jur  u  Grocki  navode. 
I  sliedede  varosice,  koje  spominje,  na  ime  Badatschin  (Batodina), 
Jagodna,  Ba/ratschin  (Paradin)  i  Spahidiu  (Spahi  k5i  ili  Aleksinac) 
poznate  su  od  predjaSnjih  putopisaca.'  Sv.  neprinosi  o  pomenutih 
varoSicah  nijednoga  podatka,  kojim  bi  svoje  predhodnike  popunio 
ili  razsvietlio.  Premda  se  poslanstvo  dva  dana  u  NiSu  odmaralo, 
ipak  je  putopiSdev  opis  toga  grada  vrlo  povrSan.  Do  jedinoga 
staro-rimskoga  napisa,  neprinosi  podataka,  koje  bi  vriedno  bilo  iz- 
tadi :  mozda  da  nebi  ni  onoga  napisa  bio  priobdio,  da  mu  nije  bio 
u  najblizem  susjedstvu;  da  je  u  NiSu  jo§  bilo  rimskih  napisa,  po- 
znatih  od  Vranfiideva  i  Demschwammova  putopisa,*  6ini  se,  da 
za  to  nije  znao  nas  putopisac.  Premda  Mommsen  navodi  u  svojem 
sborniku  rimskih  napisa  stare  rimske  napise  niske,  Sto  se  nalaze  u 
tadanjih  putopisaca,  te  jih  po  razliditih  izvorih  izpravlja :  ovoga  Sv. 
napisa  medju  niSkimi  neima;^'  da  bi  gdje  drugdje  bio  Sv.  napis 
priobden,  nije  nam  poznato.  I  stara  imena  ovih  pokrajina  —  Srbije 
i  Bugarske  —  pobrkana  su,  jer  se  Srbija  nije  zvala  Moesia  inferior, 
nit  Bugarska  Moesia  superior,  nego  obratno,  a  u  podrudje  ovih 
starih  rimskih  pokrajina  niti  je  spadala  Bosna,  niti  VlaSka. 

I  Kaprarin  putopisac  opisuje  Biograd  opcenito,  ali  prilidno  vjemo, 
o   njem  prida   (p.   28)   ovo:    „Belgrad   ili  Griechisch-Weissenburg, 

1  Rad,  knj.  CXII,  216  i  219 ;  napried  str.  53,  59. 

>  Rad,  knj.  C    133,  137;  knj.  CXII,  179;  napried,  str.  52,  59. 

»  Rad,  CXII,  179  i  180:  napried  str.  51,  52. 

*  Monumenta  historica  hungarica,  Scriptores,  II,  306 — 308. 

»  Corp.  Inser.  Lat.,  vol.  IH,  p.  1,  p.  268,  269.  Fasc.  II,  Nr.  8269  i  d. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VI£KA.  91 

polozajem  liep   i   velik  grad.  prostirud  se  na  podanku  brdine;  ima 
velike    rieke   Dunav,   Savu   i    Tisu;    znatni    su  mu   sokaci,  jer  su 
poplocani  velikim  i  krupnim  kamenjem ;  ima  veliki  bezestan,  gdje 
se    trzi    svakojaka   roba  iz  Njemafike,  Italije  i  Bosne.  Tvrdja,  kad 
bi  bila  u  savraenom  stanju,  bila  bi  znamenita:  smjeStena  na  visini, 
ogradjena  je  bedemi,  a  po  strani  ju  Stite  vrletne  stiene  i  kulc,  koje 
se   protezu    dolje  k  Dunavu.  Sava  te6e  uz  grad  i  utjede  u  Dunav 
koj    raste    sve   do   Cmoga  mora.  Franciakani  imaju  dvie  siromaSne 
crkve    u    varoSi.   Kola   imaju    velike  kotade,  vnku  je  po  tri  konja, 
hasurom    su   pokrivena,    hitro  voze,  a  najmiSe  jih  70,  Ko6ijaSi  sta- 
nuju  preko  u  Zemunu  (Semli).  Pratnja   poslanikova  sastojala  je  od 
30  turskih  konjanika,  koji  su  se  svake  vederi  mienjali.  Dakle  jedan 
viek  poslije  bijahu  pratnje  poslanikove  i  karavane  joS  vece.  —  Na 
daljem    putu    do   NiSa   spominje   Benaglia  glavne  stanice,  svekolike 
poznate  od  predjafinjih  putopisaca,  ali  jib  potanje  ne  opisuje ;  na  ime 
varo§  Palanku,  koju  zove  Hassan  bas  ili  Assan  bassa,  pa  Bato6inu 
(BaUassina),   rdjava   palanka  s  njekoliko  kukavnih  kuda  na  brdu; 
Jagodina   (Zagodna),  otvorena    varoSica.   PrevezavSi  se  preko    Mo- 
rave  (MuhrJ,  prispjeli  su  u  Bazanj  (Rasna),  kamo  su  preko  brda  i 
dosadne   Sume   putovali,  a  na   nod  stigoSe  u  Paradin  (Varaghin),  a 
sliededi  dan  u  Aleksinac  (Aleichin),  rdjava  palanka.  Budud    se  pu- 
tovalo   u   ozujku,    tuzi    se    putopisac,    da  je   snieg   lo§e  puteve,  jos 
losijimi  udinio ;  putovahu  brdi  i  dolinami,  kojimi  tede  Morava.  Budud 
se  poslanstvo  u  NiSu  odmaralo,  imao  je  putopisac  malo  viSe  vremena 
da  razgleda  grad,  o  kojem  njeSto  viSebiljezi:  ^^i^  (Nissa)  protjede 
rieka   NiSava   (NissavaJ,   koja   dieli  grad  u  dva  diela,  a  ove  spaja 
kameni  most;  izlieva  se  u  Moravu.  Grad  divno  lezi,  ovjendan  popu^ 
krune  od  liepih  brda,  prostire  se  u  ravnini".  Ove  biljezke  Kaprarina 
putopisca  netrebaju  nikakova  komentara. 


fGl.  12.  Put  od  Ni$a  u  Plovdiv  p.  42).  —  „I)ne  9.  prosinca 
putovahu  preko  visoke  gore  i  dodjofie  poslije  dvie  ure  nodi  u  seoce 
Cruritschesme,  gdje  su  u  siromaSnoj  seljadkoj  kolibi  prenocili.  Bugar- 
kinje  obidaju  uha  nakititi  svakojakimi  nauSnicami  od  mjedi  i  bakra, 
a  sve  jim  je  uhb  naokolo  probuSeno  i  obteredeno,  osobito  kalcedonom, 
kristali  i  dr.  kamenjem;  a  da  se  uha  nebi  teretom  predrla,  moraju 
je  kvadicami  o  kosu  priputiti.  Upravo  tako  kite  s(*  i  muzkarci ; 
ali  ipak  ne  tako  suviSno.  Grdke  i  turske  zene  obicaju  svoja  uha 
tako  liepimi  uresi  nakititi,  zlatom  i  dragim  kamenjem,  kao  sto 
je  njegda  bilo  u  Zidova  u  obidaju,  Sto  se  na  mnogih  mjestih  spo- 


Digitized  by 


Google 


92  p.  MATK0V16, 

minje ;  ali  (u  Bugara)  nekite  samo  uha,  nego  i  noge  do  viSe  gleznja, 
rame  do  izpod  pazuha ;  pa  i  nosove.  Putopisac  vidio  je  u  Carigradu 
Bugarkinju  s  kderju,  a  svakoj  je  Hep  zlatan  prsten  kroz  nos  visio. 
Ove  noSnje  prikazuje  putopisac  u  dvie  alike:  jedna  (p.  42)  pri- 
kazuje  Bugarina  i  Bugarkinju  prema  opisanoj  noSnji,  druga  prikazuje 
poprsje  Bugarkinje  (u  Carigradu  vidjene)  s  prstenom  na  nosu.  Takav 
je  ures,  veli,  bez  sumnje  negda  bio  u  obi^aju,  kao  Sto  se  iz  redenice 
razabira:  circulus  aureus  in  naribus  eius  mulier  puJchra  (Prov.  10'). 
—  Dne  10.  putovahu  opet  preko  visoke  gore ;  u  istom  priedjelu  vidio 
je  vrlo  cme,  crvene  i  2ute  zemlje.  U  selu  Scherdiu,  preno6i§e  n 
kudi  spahije.  Fred  selom  je  Hep  atari  gradid,  dole  u  ravnini  na  brdu 
a  blizu  je  njekoliko  izvora ;  gradid  ima  pet  jakih  kula,  na  brdn, 
vide  ae  mnoge  stare  zidine.  Stanovnici  mu  pri^ahu,  da  atari  gradic 
dole  na  brdu  aagradise  Turci  na  avoju  obranu,  jerbo  gradid  gore 
na  brdu  nemogahu  predobiti ;  Sto  je  tezko  vjerovati,  jer  Turci  ne- 
grade  tako  Hepe  sgrade  kao  Sto  je  ova.  —  Dne  11.  iziSavSi  iz 
mjeata,  namjeriH  ae  na  liepu  taracanu  c^stu,  koja  ae  ave  to  manje 
upotrebljava  radi  njezine  atarine,  pa  Sto  nije  vifie  neprekinut  tarac. 
nego  se  desto  gubi,  pa  ae  opet  pokazuje.  Njekoji  pridaju,  da  su 
Turci  ovaj  tarac  porazbijali,  a  kamenje  za  gradnju  svojih  kuda 
upotrebili.  MiSljenja  o  postanku  ovoga  taraca  niau  auglaana :  njekoji 
vele,  da  ga  je  aagradio  Atila,  kr.  Huna  na  apomen,  Sto  bi  bila 
ugledna  kraljevska  apomen;  jerbo  je  morao  vrlo  akup  biti;  vele, 
da  odpodimlje  u  Budimu,  a  dodima  u  Carigradu,  akoro  200  milja 
daleko.  Drugi  opet  pridaju,  da  je  njeki  ugaraki  kralj  uzeo  za  zenu 
kder  grdkoga  cara,  a  da  ae  medju  njima  uzduva  dobro  prijateljatvo, 
i  da  ae  mogu  lasnije  sastajati,  aagradiSe  ovaj  put  oba  vladaoca. 
U  aelu  Tragomanli,  Sto  znadi  „tumada",  prenodiSe  u  airomaSnoj 
seljadkoj  kolibi,  gdje  je  staja,  kuhinja,  aoba  i  komora  ave  zajedno 
bilo.  Dalje  au  iSli  preko  atudene  gore  u  Hep  ravan  priedjel.  — 
12.  priapjeli  au  na  aofijsku  ledinu  (polje),  koja  ae  nemoze  bolje  na- 
alikati,  proatranija  je  od  LeSkoga  polja  (Lechfeld),  kad  ae  ide  od 
Augsburga  u  Landsberg.  Cetvrt  milje  pred  gradom,  dodeka  jib  30 
konjanika,  da  prime  poslanika;  preko  ove  ledine  trebovahu,  hitro 
putujudi,  p6  dana.  Posvuda  oko  grada,  na  ovom  proatranom  polju, 
vide  se  njekoliko  milja  daleko  mnoga  tisuda  humaka  (mogila),  na- 
aipanih  na  ravnini  i  travom  zaraslih;  kako  au  amo  prispjeH  i 
Sta    znade,   —   toga   nitko  nije  znao  kazati.  Putopisac  miaH,  da  de 

*  „Circulu8  aureus  in  naribus  sais   xnulier   pulchra  et  fatua".    Prov. 
cap.  XI,  V.  22. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  93 

to  biti  Kenothaphia^  tumuli  honorarii  vel  manes,  naime  po^asni  gro 
bovi,  premda  jih  ima  previSe ;  pri6a  se,  da  su  u  ovih  grobovih  po- 
kopana  trupla  palih  na  ovom  polju  za  velikoga  boja.  Da  su  pod 
ovimi  hiimci  u  istinu  bill  Ijudi  zakopani,  potvrdjuje  obidaj  tatarski, 
koji  joS  danas  svoje  kraljeve  pod  sli^ne  humke  zakapaju;  a  ovaj 
je  obi6aj  vrlo  star,  kao  5to  se  6ita  u  I.  knj.  Makabeja  11.^  Njeki 
tamoSnji  dubrova^ki  trgovac,  u  koga  je  bilo  poslanstvo  na  stanu, 
primage  poslaniku,  da  su  Turci  takav  humak  razkopali  midlecS,  da 
ima  unutri  blaga,  napokon  su  naSli  lubanju  dovjedju  veliku  kao 
vodeni  sud.  Putopisac  pako  toga  je  miSljenja,  da  su  oni  humci  za 
rata  kao  Sancevi  nasipani,  iza  kojib  se  branilo  od  neprijateljskih 
navala.  Da  su  Grci  na  bojnom  polju  takove  humke  obifiavali  gra- 
diti,  svjedodi  mu  Herodot  u  svojoj  knjizi  Calliope  fol.  628,  opisujud 
vojni  pohod  Kserksov  u  Gr(^ku,  protiva  Atenjana  i  njihovih  saveznika. 
Onda  su  Grci  iziSli  u  boj,  te  su  oko  grada  Plateje  svoj  tabor  na 
kupove  podielili,  ogradili  i  utvrdili,  kod  bunara  Gargaphio  i  kod 
kapele  junaka  Androkratisa,  kao  da  6g  redi,  kako  se  u  ob6e  obidaje 
na  ravnini  nabacati  brezuljke.  Ovo  su  mu  riedi:  „Athenienses  eo 
cum  pervenere,  id  est  in  agrum  Plateensem,  stationes  nationatim 
communierunt,  proximo  fontem  Gargaphium  et  fanum  Androcratis 
herois,  per  non  editos  tumulos  et  locum  planum".'  Ove  razsijane 
humke  razsvietlio  je  putopisac  slikom  (pag.  45),  pokazujudom  na 
ravnini  poredane  humke,  a  izmedju  njih  jafiu  Turci.  „Premda  su  ovi 
humci,  nastavlja,  nejednako  medju  sobom  udaljeni,  viSe  ili  manje 
20  koraka,  a  10  do  15  lakata  visoki,  sli^ni  su  stogovom  siena  na 
livadi,  liepo  jim  je  lice,  kao  da  njeSto  osobita  znade."  Napokon  do- 
daje  putopisac:  „tko  bolju  hipotezu  o  tih  humcih  prinese,  ja  du 
s  mojom  rado  odstupiti."  Razgledali  su  njekoliko  starih  crkava, 
koje  pripadahu,  veli,  sinu  bozjemu,  a  sada  vragu  i  njegovu  proroku 
Muhamedu.  Dne  13.  se  poslanstvo  u  Sofiji  odmaralo." 

Dne  14.  krenuvSi  dalje,  namjerili  se  na  velik  snieg;  u  varoSici 
AUasiaclis  nodevahu.   —   Dne   15.    nasta   tako  jaka  studen,  da  su 

^  „Et  ut  appropiavit  Azoto,  ostenderuDt  ei  templam  Dagou  suocensum 
igni,  et  Azotum,  et  cetera  eius  demolita,  et  corpora  proiecta,  et  eorum, 
qui  caesi  erant  in  bello,  tumulos,  quos  fecerant  seous  viain^«  I.  Machab. 
c.  11.  v.  4. 

'  Herodoti  Halicarnasei  historiarum  ]ibri  IX.;  cam  Valiae  interpre- 
tatione  latinn.  Oliva  1618.  Calliope  (lib.  IX.),  p.  521. 

Gargafijsko  vrolo  izvire  na  sjevernom  podanku  Kithaerona,  a  teklo 
je  p6  milje  Plateji  na  iztoku,  u  podru^ju  ove  varosi  (Pausan.  IX,  4); 
danas  se  nedu  vise  sigurno  izkazati. 

Androcratis,  platejski  svetac.  Herodot  erklftrt  v.  Stein,  V,  140. 


Digitized  by 


Google 


94  p.  MATKOV16, 

jednomu  janiCaru  njihove  pratnje  uha  smrznula ;  prenodiSe  u  seocu 
Hichtimon,  u  siromaSnoj  seljadkoj  kolibi.  —  Dne  16.  putovahu 
preko  visoke  gore;  na  njezinoj  visini  stara  bu  poruSena  vrata  od 
opeka,  a  blizu  je  krSdansko  seoce  Dervent  Kod  ovoga  mjesta  do- 
Cimlju  pomenuti  humci.  U  ovom  priedjelu  ima  mnogo  divlje  pcradi. 
Od  Sofije  do  Carigrada  imali  su  vazda  dvie  visoke  gore  b  obje 
strane:  s  dcsne  Erebum,  a  s  lieve  Emum,  potonji  je  6000  Btopa 
t.  j.  jednu  i  p6  njema^ke  milje  visok,  pozivaju6  se  na  Plinijevu 
knj.  14.  Cita  se  u  staroj  historiji,  da  je  kr.  Filip,  otae  Aleksandrov, 
4  dana  puta  trebovao,  dok  je  gore  na  Haem  prispio,  a  dva  dana 
iSao  je  dole;  iSao  je  gore,  da  Be  na  ovom  brdu  razgleda,  jer  se 
pridalo,  da  se  s  vrha  vidi  Dunav  i  mletadko  more,  Italija  i  Nje- 
mai^ka,  Sto  bi  bilo  veliko  6udo,  jer  more  Jadransko  (mare  Adriaticum) 
je  od  ove  gore  100  milja  daleko,  a  tako  je  i  Njemafika  preko  100 
milja  daleko  od  Haema.  Ova  gora  je  na  glasu  radi  svojih  srebrnih 
ruda,  kojih  je  ondje  njegda  bilo.  S  toga  ju  Talijani  nazivahu  monte 
argentato  (sic)!,  Turci  ga  zovu  Bdlban  (sic!),  a  domaci  zitelji  u 
hrvatskom  (krabatischer)  jeziku  Comoniza  (sic!).  —  Dne  17.  prispjeli 
su  u  liepu  prostranu  pokrajinu,  a  preno<^ili  su  u  varoSici  Tada/rbasar,*^ 
Na  ovom  putu  od  NiSa  do  Plovdiva  navodi  Sv.  opet  sama  no- 
6i5ta,  najznatnija  mjesta,  viSe  ili  manje  izopadena  imena?  poznata  od 
predjaSnjih  putopisaca.  Najprije  spominje  seoce  Guritschesme,  Sto 
je  danaSnja  Biela  Palanka,  poznata  i  opisana  od  drugih.'  Kao  Sto 
mu  predhodnici  (Vrancid,  Pigafetta  i  dr.')  tako  i  Sv.  opisuje  kod 
ovoga  mjesta  narodnu  noSnju  Bugara  i  Bugarkinja,  osobito  potonjih 
i  prinosi  njekoje  podatke  (o  prstenju  na  nosovih),  kojimi  popunjuje 
opise  predhodnika.  Nu  ovu  noSnju  neprikazuje  kao  osebinu  bu- 
garsku,  nego  ju  dovodi  u  savez  s  najstarijom  orientalnom  noSnjom, 
pozivajud  se  na  redenicu  sv.  pisma ;  ali  niti  je  redenica  tadno  priob- 
dena,  niti  je  zgodno  uporavljena,  a  niti  mjesto  gdje  dolazi  (Prov. 
10.,  u  mjesto  11,  22)  nije  pravo  oznadeno.  —  Selo  Scherdiu,  izo- 
paceno  ime  turskoga  SarkSi,  Sto  le  danaSnji  Pirot,  spominje  ga 
s  poznatom  starom  gradinom  malo  ne  svaki  tadanji  putnik'.  I  naS 
putopisac,  kao  i  drugi,  navodi,  da  kod  Pirota  odpodimlje  stari  ta- 
racan  put,  poznata  staro-rimska  carska  cesta,  koju  tamoSnji  narod, 
kao   sve   starije   gradjevine,  cam   Trajanu   pripisivao;*   ali   naS  ju 

1  Rad,  C,  123;  CXII,  176,  181;  napried  str.  49,  57. 

"  Rad,  CXII,  176,  177,  182;  napried  str.  49,  57. 

»  Rad,  knj.  CXII,  181,  218,  222,  224;  napried  str.  49,  57. 

*  Rad,  knj.  CXII,  118,  223. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BAI.KAKSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VTEKA.  95 

putopisac   nedopituje  Trajanu,   nego   valjda  po   njekojem  pri^anju, 

bio   bi  joj   sagradititelj   kr.    Atila,  odnosno  njekoji  bizantinski  car 

(Manuel?);   nu   i   ova  pridanja,   prikazuja   onaj   put  kao   carski  i 

stari,  a  nad  ga  putopisac  prikazuje  kakav  je  onda  bio.  Selo  Trago- 

manli,   poznati  je   Dragoman.*   Onim   pako    goram,  kojimi  su  pu- 

tovaK   od   NiSa   do   sofijskoga   polja,   nespominje   imena;  nezna  ni 

za   ime   od   predhodnika  toll  desto  spominjane  Kunovice.  Dived  se 

Ijepoti  sofijskoga  polja,  poredjuje  ga  glede  prostora  s  Ledkim  poljem 

kod   Augsburga,   poznatim  od  poraza   Magjara   za   cara  Otona  I. 

(g.  950).  —  Svaki   predjafinji  putnik  opisuje  Sofiju,  njezin  polozaj 

i   znamenitosti   vide   ili   manje   obdimo;   od  nadega  pako  putopisca 

nedoznajemo  drugoga  o  Sofiji,  nego  da  ima  ondje  dubrovadkih  tr- 

govaca,*jer  su  u  jednoga  bili  nastanjeni;  a  medju  starimi  crkvami, 

koje  su  razgledali,  bijade  bez  sumnje  i  sv.  Sofija,  koju  svaki  predjadni 

putopisac  po  svoju  opisuje.  U  mjesto  opisa  Sofije,  daje  ov.  opis  mo- 

gila,  koje  su  mu  bile  na  sofijskom  polju  na  daleko  u  obilju  razsijane. 

I  drugi  putnici  govore  vise  ili  manje  na  dire  o  starih  mogilah,   ali 

ne  kod  Sofije,  nego  kod  Plovdiva  i  njegova  polja.'  Budud  da  Sv. 

kod   potonjeg   grada   nikakovih  mogila  ne  spominje,  nije  li  mozda 

svoje  biljezke  od  Plovdiva  k  Sofiji  prebacio ;  u  ostjilom  bilo  jih  je 

i  joste  jih  ima  na  sofijskom  polju  razsijanih.*  Svi  predjaSnji  putnici, 

govoredi  o  mogilah  plovdivskih,  prilagodjuju  se  poznatoj  pridi,  koja 

je   zamienila  makedonski  Pbilippi    s  tracijskim  Phillippopolom,  dr- 

zeci   one   mogile  za  grobove    nmskih  vojnika,  palih  u  boju  medju 

Oktavianom  i  Brutom."  Na5  pako  putopisac,  tumaded  mogile,  uzimlje 

jih   najprije  kao  i  Gerlach  (1.  c.)  za  podasne  grobove  (Kenotaphia), 

poti6u<5e   od    nekoje   velike   bitke,  a  za  dokaz    toga  pozivlje  se  na 

tatarski    obidaj    i   na   prvu   knjigu  Makaboja  gl.    11.;  ali  Sv.  nije 

zgodno  uporavio  na  one  mogile  stari  izraz  Cenotaphium  ili  KevoTa(ptov, 

jer  strogo    uzev,    neznadi   ova  ried  onoga  Sto  je  on  mislio.*  Nu  ni 

*  Rad,  knj.  CXII,  177,  182;  napried  str.  48,  56. 

*  Gl.  bilje^ku  dra.  Sismanova  u  Sborniku  za  narodni  umotvorenia, 
naoka  i  knjiinina,  Sofija  1891;  knj.  IV,  433,  2. 

»  Rad,  knj.  C,  120;  CXII,  184,  187;  napried  str.  41. 

*  0  mogilah  na  so^'skom  polja  gl.  u  Pigafette,  Starine,  XXII^  215, 
pa  u  K.  Jire^eka,  Cesty,  p.  51,  55,  210. 

*  Rad,  knj.  C,  120;  knj.  CXII,  187. 

*  Prva  henotafija  ili  tumuli  honorarii  bila  su  prosti  grobovi,  koje 
Be  podiglo  na  spomen  onih  pokojnika,  kojih  se  kosti  nisu  mogle  naci ; 
ill  8Q  bile  na  dnu  mora  zakopane;  ili  ako  je  stovani  pokojnik  daleko 
od  otacbine   umro,    onda  sa  mu  rodjaci  ili  gradjani   u   rodnom   mjestn 


Digitized  by 


Google 


9G  p.  MATKOV16, 

s  ovim  tumadenjem,  6ini  se,  da  nije  bio  zadovoljan,  premda  je  od 
Dubrovdana  sluSao,  da  u  razkopanoj  mogili  naSlo  se  golemu  Ijudsku 
lubanju ;  nego  ho6e  da  prinese  posve  novu  hipotezu,  uzimajud  mogile 
za  Sanceve,  podignute  na  bojiStu  na  obranu  protiv  neprijatelja. 
Za  dokaz  ovoga  pozivlje  se  na  vojnu  Kserksovu  protiva  Atenjana, 
koji  su  svoj  tabor  na  platejskom  polju  na  slidni  nadin  utvrdili.  U 
to  ime  navodi  iz  Herodota  (IX,  25)  dotidno  mjesto  na  latinskom 
prievodu,  koj  se  s  poznatim  prievodom  Valle  tacno  sla^e  (1.  c). 
Odatle  se  joS  i  to  razabira,  da  Sv.  nije  poznavao  nikakova  starij^a 
putopisa  o  svojem  putu  u  Carigrad,  a  tim  ni  starijih  tumadenja 
tamoSnjih  mogila. 

Na  daljem  putu,  od  Sofije  do  Plovdiva,  navoded  nodiSta,  spominje 
najprije  varofiicu  Allasiaclis  (Ala-Klis6),  Vrandidevu  „Belu  Czerkvu" 
ili  danafinji  Vakarel,  o  kojem  stariji  putopisci,  kao  i  o  Ihtimanu 
(Hichtimon)  na  Sire  govore.*  —  Dervent,  tursko  je  ime  sela  Kapu 
Uerbent,  gdje  su  u  istinu  na  visini  stara  glasovita  vrata  (Trajanova), 
dobro  poznata  i  opisana  od  predjaSnjih  putopisaca.'  —  Dalje  govori 
o  gorah,  koje  su  imali  na  putu  od  Sofije  do  Carigrada;  ali  prvo 
mu  je  ime  vrlo  izopadeno,  a  gore  same  rdjavo  razredjene  i  pobr- 
kane.  Gora  s  desna  zvala  mu  se  Erebus  (sic !)  u  mjesto  Orbellus,  Sto 
je  opet  krivo,  jer  ona  je  gora  Radopa.  ®  Gora  pako  s  lieva  u  istinu 
je  Emus,  (Haemus),  o  kojem  su  stari  geografi  kojeSta  pri6ali,  visinu 
mu,  kao  i  vidik  s  njegova  vrha  pretjeravali.  NaS  putopisae  navodi 
visinu  od  COOO  stopa,  pozivajuc  se  na  Plinijevu  knj.  14.;  ali  citacija 
mu  je  rdjava,  jer  Plinius  negovori  o  visini  Haema  u  knj.  14., 
nego  u  knj.  IV.,  gl.  18.*  Dalje  navodi,  da  se  kr.  Pilip,  otac 
Aleksandrov,  popeo  na  vrh  Haema,  da  razgleda  vidik,  jer  se  pridalo, 
da  se  s  njegova  vrha  vidi  zajedno  Dunav  i  Mletadko  more.  II  istinu 
Livius  prida,  da  je  kr.  Filip  Makedonski  o  torn  duo,  i  da  nije  ialio 
truda,  da  se  o  tom  osvjedodi.  On  se  s  njekojimi  pratioci  iz  pokrajine 
Maedika  popeo  mukom  na  vrh  Haema,  i  da  poslije  nije  tajio  ove 
viesti.    Livius   k  tomu  dodaje;  da  kralj   nije  htjeo  neuspjeh  ovoga 

podigli  krasan  grobni  spomenik ;  ili  su  bill  grobovi,  koje  se  za  se  ill 
za  porodicu  za  iWota  podiglo.  Pauli,  Realen cyclopedia  der  classiBchen 
Aiterthums-Wissenaohaften,  II,  243.  Ovo  isto  dita  so  i  u  La  grand 
Encyclopedie,  Paris,  1891,  IX,  1108. 

^  Rad,  knj.  CXII,   183,  186,  229;  napried  str.  42,  45. 

*  Rad,  knj.  CXII,   186,  225  i  229;  napried  str.  42,  43. 
'  Biljezka  dra  Sismanova;  op.  0.  p.  436,   1. 

*  „Haemi  oxcelsitas  VI  M.  P.  suraitur".  Plin.,  Hist.  Nat.,  1.  IV,  c.  18; 
od.  Detlefson,  I.    172, 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA.  97 

poduze&x  priznati.*  Premda  Strabo  veil,  da  je  za  njegova  doba  ovo 
miSljenje  —  pretjerana  visina  i  vidik  —  bilo  uklonjeno,  Polibij  ga 
je  ipak  prihvadao  i  zastupao,  a  osobito  P.  Mella,  koj  veli :  „Haemos 
in  tantnm  altitudinis  abit,  ut  Euxinum  i  Hadriam  ex  summo  vertice 
ostendat.*  —  Ovo  su  tvrdili  i  mnogi  sredovje<5ni  kosmografi,  kojim 
se  i  Vran6i<i  u  svojem  putopisu  prilagodjivao. '  Ali  nije  bio  na 
Balkanskom  poluotoku  jedini  Ilaemus,  o  kojem  se  to  tvrdilo,  nego 
navode  se  i  druge  gore;  n.  pr.  tvrdilo  se,  da  se  sa  njeke  tadke 
vrha  Pindova  vidi  zajedno  Egejsko  more  i  Ambrakijski  zaljev,*  a 
stariji  putopisci  navode  jo§  druga  brda.  Ove  vicvsti  osnivaju  se 
na  teoriji  starih  geografa  (Theopompa,  Polibia  i  dr.)  o  suzivanju 
Balkanskoga  poluotoka  poput  prevlake."  Pored  svili  ovih  viesti 
starih  pisaca  ipak  naS  putopisac  nevjeruje  u  onaj  obzor  ili  vidik 
s  vrha  Balkanova,  jer  mu  se  6ini,  da  je  odved  daleko  od  pomenutih 
mora,  rieka  i  gora.  —  Sto  dalje  Sv.  prida  o  Haemu,  to  ga  je 
pomieSao  s  drugom  posve  razliditom  gorom,  naime  s  Monte  Argen- 
taro,  ili  s  dana^jim  Kopaonikom.  Da  je  Monte  Argentaro  ili  Mon- 
tagna  dello  argento  starijih  putopisaea  za  cielo  danaSnji  Kopaonik, 
—  to  smo  jur  dmgdje  razpravili.  *  U  Sv.  su  i  druga  imena,  naime 
Argentato  (u  mjesto  Argentaro),  Balban  (umjesto  Balkan)  i  Comoniza 
(Cameniza?)  izopadena.  Sv.  biti  ce  ove  viesti  o  Haemu,  njegovoj 
viaini  i  vidiku  izpisao  od  njekoga  tadanjega  ili  starijega  kosmografa 
ili  pisca,  koj  je  M.  Argentaro  i  Haemus  uzimao  za  jednu  te  istu 
goru.'  Potonje  ime,  naime  Comoniza  bila  bi  Peja^evideva  Camenicza; 

^  ^Capido  eum  ceperat  in  vertioem  Haemi  montis  ascendendi,  qaia 
vulgatae  opinion!  crediderat,  Pont*cum  simnl  et  Adriatioum  mare  et 
Hietrnm  amnem  et  Alpes  conspioi  posse^.  —  „Tertio  demam  die  ad 
vertioem  perventnm,  nihil  vulgatae  opinion!  degresBi  inde  detraxerunt, 
magis  cedO;  ne  vanitas  itineris  ladibrio  esset,  quam  quod  diversa  inter 
se  maria  montesqne  et  amnes  ex  uno  loco  conspici  potuerint.^  Livias. 
XL,  21,  22. 

»  Strabo,  VII,  c.  313.  —  P.  Mella,  II,  2;  ed.  Parthey,  p.  37. 

•  Rad,  knj.  LXXI,  36  i  39. 

•  Strabo,  VII  fr.  6.  Soymnue  Ch.,  369.  Ps.  Aristoteles  de  mirab. 
ausc.^  c.  111^  ed.  Beckmann. 

^  0  teoriji  suzivanja  gl.  Berger^  Geschiohte  d.  wissensch.  Erdkunde 
d.  Oriechen;  Leipzig,  1893;  IV.  Abth.,  p.  34  i  35. 

•  Gl,  Rad,  LVI,  214,  218;  pa  knj.  LXII,  99  i  100. 

^  Leunclavins  takodjer  tvrdi,  da  je  Mons  Argentarius  i  Haemus  jedno 
te  isto.  „Gairicus  intenpres  (?)  Laonici  Rbodopen  hunc  (Argentariiim) 
esse  vult;  quum  sit  Haemos^.  Pandectes  Hist.  Tare.  Francofurti  1596; 
pag.  136 

B.  J.  A.  CXVI.  7 

Digitized  by  Google 


98 


p.  MATKOVICi, 


ali  i  ovaj  je  pisac  takodjer  izpisao  opis  Haema  mozda  od  istoga 
ili  slidnoga  pisca,  kojerau  je  Haemus,  Scomius,  (.-atena  mimdi; 
Monte  Argentaro,  Balkaj  (mjesto  Balkan)  i  Camenicza  jedno  te 
isto  gorje.*  Budud  da  nebijasmo  sredni  u6i  u  trag  piscu  (osim  Svei- 
gera  i  Pejadevida),  koj  bi  tvrdio,  da  se  Haemus  zvao  narodnim 
imenom  ^Kamenica"  :  s  toga  mi  jako  dvojimo,  da  je  Sv.  to  ime 
6\xo  u  naroda,  jer  nebi  bilo  izmaklo  ni  Vrandidu,  koj  prvi  navodi 
narodno  ime  ^Haemovo,  naime  „Ztara  planina",*  Sto  se  jos  danas 
sa6uvalo.'  Nam  se  dini,  da  se  Sv.  izopadeno  ime  Comeniza  neodnosi 
na  danafinji  Balkan,  nego  na  nekoju  drugu  goru  (Kunovicu  ?),  koju 
je  radi  nestaSie^  podataka  vrlo  tezko  poblize  oznaditi.  —  Tctdarhasar. 
poznata  je  varoSica  Tatarpazardi^ik,  koju  predjaSnji  putnici  na 
Sire  opisuju.* 

Na  istom  putu  spominje  Benaglia  (p.  34)  najprije  Ni5  (Nissal 
koji  protjede  Nisava  (Nissa),  dicleda  grad  na  dva  diela,  spojena 
kamenim  mostom,  a  utjede  u  Moravu  (Muhr).  Polozaj  mu  je  atIo 
krasan,  Sto  je  varoS,  koja  je  u  ravnini,  poput  vienca  brdi  okru- 
zena.  Brdovit  put  vodi  u  varoSicu  Mussan  hassa  (Biela  Palanka). 
koja  bijaSe  najbolja  palanka  na  svem  putu,  jer  je  ogradjena  platnom, 
a  Stite  ju  4  debele  okrugle  kule  i  2  cetvorca  nad  vrati,  od  kojih  je 
jedan  sav  od  zeljeza".  To  je  ona  palanka  ili  tvrdjica,  Sto  je  sagradjena 
g.  1637.  pod  rukovodstvom  Musa  paSe,  poznijega  namjestnika  budim- 
skoga.**  ^Kad  se  tvrdjica  gradila,  pric^ahu  mu,  da  se  kamenje  od  poru- 
SenUi  sgrada  vadilo,  i  tom  prilikom  naiSlo  se  na  nmoge  stare  na- 
pise,  pa  da  se  jo§  tu  nalazi  starih  novaca  i  kolajna."  Ako  su  ovo 
bili  ostanci  staro-rimski,  poticali  bi  od  poznatc  rimske  Remesianae. 
gla\Tie  rimske  stanice  medju  Ni5em  i  Pirotom.®  I  Benaglia  opisuje 
tu  bugarsku  nosnju,  koja  je  Pigafettinu  opisu  slidna:'  zene  mu  nose 


*  Jao.  Peja6evic  u  Svandtnera,  III,  789. 
2  Rad,  knj.  LXXI,  29. 


•  Dr.  Sismanov  (op.  c,  p.  435  i  436)  kod  ovoga  mjesta  nezna  la 
narodno  ime  Kamenica,  nego  prihvaca  bilje^ke  Jire^ekove  (Heerstrasse, 
p.  141),  osnivajuce  se  na  Pejaievicu.  Isti  Jire^ek  u  svojoj  vrloj  knjizi 
„0e8ty",  gdje  na  tanje  govori  o  historijskom  poznavanju  Haema,  Ka- 
menice  vide  nespominje.  Ni  Kanitz  nezna  za  ime  Kamenica. 

*  Rad,  knj.  CXII,  183,  187,  225,  230,  231;  napried  sir.  41. 

**  0  gradnji  gradica  gl.  Hadii  Chalfa,  p.  157.  Kanitz,  Donau-Bul- 
garien,  I,  173.  Jirccek,  Heerstrasse,  p.   127. 

®  Gl.  Rad,  CXII,  181,  224.  Kanitz,  Romische  Stiidien  in  Serbian, 
Denkschriften  d.  k.  k.  Academie  d.  Wiss.,  phil.-hist.  CI.  XLI,  81,  82. 

'  Rad,  knj.  C,   123,   124. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAN8KOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.         99 

na  glavi  malu  kapu  od  biela  platna,  s  kqje  vise  mnogi  srebmi 
novel  niz  6elo,  oko  vrata  i  na  rukuh  nose  debele  srebme  naruk- 
vice;  kose  pletu  u  duge  pletenice,  visede  niz  ple6a,  a  nakidene 
svakojakim  uresom,  Sto  su  dobile  za  miraz.  —  Gorovit  i  rdjav  put 
vodi  dalje  u  veliku  varoSicu  Hischarko,  Sto  je  turski  SarkOi  ili  po- 
znati  Pirot,  koj  mu  je  zadtiden  od  poruSenih  kula  i  velikom  mo6va- 
rinom.  —  Jednak  put  vodi  u  selo  Drcyoman,  koj  mu  sastoji  od 
nekoliko  slamnatih  ku6a.  Dalji  put  vodi  u  Sofiju  (Sophia)^  koja  se 
s  daleka  vidi  radi  njezinih  mnogih  moSeja,  njibovih  kula  i  mina- 
reta.  Sofija  mu  je  sli6na  Padovi  (!).  Na  cvietnicu  bijahu  kod  sluzbe 
u  siromaSnoj  francifikanskoj  crkvici,  gdje  su  tri  slovenska  svedenika 
pjevala  muku  Kxistovu. '  Vidjeli  su  i  crkvu  sv.  Sofije,  mofieju,  na- 
proti  hanu,  gdje  bijahu  odsjeli;  prida  se,  da  ju  je  sagradila  sv.  Je- 
lena,  koju  posla  otac  u  glavni  grad  Bugarske,  a  kad  je  umrla, 
da  su  ju  u  ovoj  crkvi  sahranili.  O  torn,  kao  i  o  njezinom  prika- 
zivanju,  veli,  razna  se  pridaju,  6to  putopisac  rado  jim  pripu§da 
da  vjeruju.  —  PoSto  su  dalje  preSli  mostom  preko  Iskre  flschia)^ 
prispjeli  su  u  Jenihan  (Novihan),*  koj  ima  velik  karavanseraj. 
„PoSto  su  prevalili  razna  brda  i  proSli  Ihtiman  (Ictiman),  pri- 
spjeli su  na  ve6e  u  Chiostengie  ili  Kisterfend,  selo  na  plahomu 
Sanach,  njeSto  podalje  od  puta.  Dalje  iSli  su  preko  gore  od  biela 
i  crvena  mramora,  a  protjede  ju  pomenuti  Sanach ;  pa  prostranom 
ravninom  u  poznati  Tatar  Basack  (Tatar  pazardiik).  Nu  Chio- 
stengie ili  Kisterfend  nije  jedno  te  isto  mjesto :  prvo  biti  ie  tursko 
KCstendze,  bugarski  Kostenec,  iU  sredovjedna  varoS  Konstantia,  na 
plahoj  mladoj  Marici,  u  istinu  podalje  od  puta.  Kisterfend  pako 
bez  sumnje  turski  Kyz  Derbend  ili  bug.  Momina  klisura,  glasovito 
zdrielo,  blizu  vreliSta  MariSina,  koja  ga  protjede  i  u  tracijsku  ravan 
utjede.*  Ime  rieke  Sanach  nije  nam  poznato,  neima  mu  u  onom 
kraju  spomena,  ni  na  kartah  nit  u  knjigah;  ako  nije  Slivnica, 
jedna  od  glavnih  izvorrieka  Maricinih,  ili  je  mozda  potok  Sta- 
nimak,  preko  kojega  je  na  daljem  putu  prefiao,  amo  prenio.  Ako 
je  rieka,  koja  onu  bezimenu  mramomu  goru  i  Kyz  Derbend  pro- 
tje6e,  Sanach,  onda  ova  rieka  nije  drugo  nego  Marica. 


(Gl  13.  i  14.  Put  od  Plovdiva  u  Carigrad,  p.  47—50.)  — 
„Dne  18.  pros,  prispjeli  su  u  Philippopoli,  glavni  grad  Makedo 
nije,  smjesten   pod   Rhodopom,    zvao  se  njegda   Poniropolis  i  Tri^- 


*  Jire^ek,  Cesty,  p.  75,  76. 

•  Jirecek,  Cesty,  p.  82.  Rad,  CXII,  230  i  231. 


Digitized  by 


Google 


100  p.  MATKOVIi!;, 

montium,  a  Turci  ga  zova  Philippe.  Ta  su  biii  nastanjeni  u  tnr- 
akom  Mesgithu.'  to  je  crkva,  a  uz  nju  je  gostionica  s  bolnicom, 
imajuda  mnogo  liepih  i  distih  sobica,  u  koje  ru  bili  podieljeni. 
VaroS  je  vrlo  velika  i  prostrana,  lezi  na  ubavu  mjestu ;  sgrade  su 
od  ilovaCe  i  zemlje,  rdjavo  sagradjene  na  muhamedovski  nadin. 
U  gradu  su  tri  prilidno  visoka  brda,  na  kojih  stajade  u  staro  doba 
kao  dto  razvaljene  zidine  pokazuju,  kr.  dvor  i  kade;  ali  spisa  i 
izprava  o  torn  nije  putopisac  nikakovih  nagao.  Izvan  grada,  2  ill 
3  stadija  daleko,  nafili  su  dva  osvodjena  groba,  poput  bunara  ogra- 
djena,  a  na  drugom  mjestu  jedan  grob  u  ravnini,  isklesan  u  ka- 
menu,  otvoren,  i  bez  svakoga  napisa.  Turci  vele,  da  je  to  make- 
donski  kr.  grob ;  putopLsac  pako  misli,  da  bi  kraljevski  grob  imao 
biti  ugledniji  i  sjajniji.  —  Dne  19.  krenuvSi  odavle  dospjeli  su 
prod  vede  u  selo  Canosch,  gdje  su  nodevali.  —  Dne  20.  prenodili 
su  u  selu  Viroho.  —  Dne  21.  prispjeli  su  u  Mtistapha  Wascha 
Dschupri,  t.  j.  k  mostu,  jer  Dschupri  znadi  most.  Ondje  je  vrlo 
liep  kameni  most,  koj  je  365  obidnih  koraka  dug  i  9  sirok;  uz 
koji  ima  vrlo  liep  karavanseraj  ili  gostionica,  duga  135,  a  Siroka 
35  koraka,  gdje  moze  3000  konja  stati,  a  oboje,  most  i  gostiona. 
sagradjena  je  od  jednoga  od  turskih  poglavica,  koj  se  zove  Wascha, 
t.  j.  glava,  po  imenu  Mustafa  Wascha.  God.  1571.  osvojio  je  ovaj 
paSa  otok  Oipar,  i  dade  vrhovnoga  zapovjednika  ovoga  otoka  An- 
tonium  Braoademum  2ivoga  oderati." 

„Dne  22.  pros,  prispjeli  su  u  Adrianopel,  koji  se  turski  zove 
Edrene,  Njekoji  pisci  zovu  ovaj  grad  Vscudama,  takodjer  Oresta. 
Kad  su  ulazili,  turska  djedurhja  nabacivala  se  na  poslanstvo  sniegom. 
i  vikala:  „gaur,  gaur**,.  t.  j.  pogani,  5to  njihovi  janidari  nisu  mogli 
zapriediti.  Gradski  sudac  ili  kadi  vladao  se  prijatno  prema  posla- 
niku  i  odprati  jih  u  turski  karavanseraj.  Budud  bijaSe  studeno.  a 
u  stanu  manjkalo  drva,  kidale  su  sluge  u  karavanseraj  u  mjestimice 
daske,  a  da  se  koliko  moguce  opre  studeni,  pogorjelo  jih.  S  toga 
su  Turci  tu^bu  podigli,  a  poslanik  morade  platiti  Stetu  s  2  taKra. 
Dschuma*  ili  zavod,  Sto  su   tu    vidjeli,    liepa  je  agrada,  sagradi  ju 


*  Medet,  arapski  Mestd^id,  mala  bogomolja  ili  moSeja,  gl.  Popovic, 
Turske  riett  u  Glasniku  srpskog  u^.  dr.,  knj.  59,  p.  146.  Hammer, 
Gesch.,  X,  358. 

^  Da  je  d^uma  moseja,  razabira  se  iz  sadrzaja,  odnosno  iz  biljefke  na 
rubu  (Tilrkischer  Tempel)  i  iz  alike  na  str.  48.  Dzuma,  iz  arapskoga 
„dzi  m'  at",  znaci  petak  (Popovic,  op.  c,  pag.  262),  a  po  Ilrtmmeru 
(Gesch.,  X,  245)  znadi  „eongregatio"  u  petak. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVAUJA  PO  BALKANBKOH  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.        101 

sultan  Selim  poslije  osvojenja  Cipra.  za  to  potroSi  sav  prihod  ovoga 
otoka.  Ova  vrlo  velika  sgrada,  sagradjena  od  liepa  priredjena  ka- 
mena.  s  vana  i  s  nutra  urefiena  svakojakim  bojadisanim  kamenjem, 
mramorom,  alabastrom,  serpentinom  itd.,  nije  gradjena  od  Turaka. 
jerbo  ovi  nebi  bill  kadri  Sta  takova  sagraditi,  nego  od  zarobljenih 
suznjeva,  Talijana.  Sred  crkve,  u  svodu  pod  krovom,  visilo  je  na 
okolo  u  redovili  do  5000  svjetiljaka;  na  fietiri  ugla  crkve  dizu  se 
visoki  tornjevi,  svaki  ima  po  tri  vrlo  krasno  uradjena  vienca  ili 
galerije,  u  svakom  su  po  troje  stube  na  zavojicu,  jedne  pored  drugih, 
a  razdieljene  su  stienom  medju  sobom.  Tornjevi  se  Cine  tako  uzki, 
da  ce  se  jedva  modi  provuci  stube  na  zavojicu,  koje  ipak  idu  gore 
do  ispod  krova".* 

„Dne  24.  bijaSe  jaka  bura,  dubok  snieg  i  oStra  studen ;  toga  radi 
su  podivali  u  vrlo  liepoj  varoSici  Hapsa,  koja  pripada  Mehmed 
paSi.  tadanjemu  vrhovnomu  pafii  ili  velikomu  veziru.  Tu  je  liep 
karavanseraj  s  krasnom  mosejom.  Tu  su  proveli  bozi<5,  u  molitvi, 
pjevanju,  6itanju  i  drugih  krddanskih  vjezbah.  —  26.  prenodiSe  u 
varoSici  For  gas.  27.  prispjeli  su  k  moru,  po  imenu  Propontis  i  no- 
devahu  u  varoSici  Selvmbria,  —  28.  prispjeli  su  u  varoSicu  Ponti- 
grando,  t.  j.  Veliki  most,  gdje  su  prenodili.  Posljednjega  prosinca 
prispjeli  su  u  Ponti  picolo^  ili  „Mali  most",  jednu  milju  od  Cari- 
grada.  Amo  je  poslao  car.  poslanik  Ungnad,  na  6ast  naSemu  po- 
slaniku,  svoga  propovjednika  Gerlacha  s  drugimi  slugami,  uz  to 
zive^a  i'plemenita  voda.  PoSto  su  izaslanici  predali  dar  i  izjavili 
poStovanje,  vratiSe  se  natrag  u  Carigrad". 

(Gl.  15.  Dolazak  u  Ga/rigradj.  —  Dne  1.  siednja  1578.  prispjelo 
je  poslanstvo  u  Carigrad.  Taj  dan  bijaSe  najneprijatniji,  Sto  ga 
imadoSe  na  svem  putu,  radi  kiSe,  sniega  i  studeni.  Milju  puta  pred 
gradom  naSli  su  poslanika  Ungnada,  koj  se  sjede  k  naSemu  posla- 
niku  i  g  njim  se  vozio.  Jedan  stadij  pred  gradom  stajalo  je  150 
konja,  da  prime  dolazedega  novoga  poslanika  i  da  ga  doprate  do 
stana.  Uuga  slika  prikazuje  ovaj  prizor.  (Wie  der  H.  Legat  var  der 
Stadt  Gonstantinopel  ist  empfangen  warden.)  Ista  slika  prikazuje 
takodjer  prizor:  kako  sultan  jaSe  u  moSeju.  (Wie  der  Turkische 
Keyser  in  die  Kirchen  reitt.  p.  50.).  Oba  poslanika  sa  svojim  plem- 
stvom  posjedose  konje  i  prispjeli  su  jutrom  oko  9.  ure  u  Carigrad. 
Tim  se  svrSilo  ovo  tezko  putovanje,  dodaje  putopisac,  a  svemo2- 
nomu  i  vjeditomu  bogu  budi  hvala  i  slava  na  vjeke." 

^  Na  sir.  58.  priuosi,  prema  opisn  suded,  dosta  viernu  sliku  o\e 
moseje. 


Digitized  by 


Google 


102  p.  MATKOV165 

Ovaj  posljednji  odsjek  8v.  putopisa  prikazuje  tadanji  put  od 
Plovdiva  do  Carigrada.  I  tu  naS  putopisac  neopisuje  puta^  a  na- 
vodi  opet  sama  nociSta,  koja  su  na  ovom  putu  najznatnija  mjesta, 
svakolika  dobro  poznata  od  njegovih  predhodnika ;  osim  kojekakvih 
dozivljaja,  neprinosi  o  navedenih  mjestih  znatnijih  biljezaka,  kojimi 
bi  predhodnike  popimio.  —  O  Plovdivu  donosi  stara  imena  (Poni- 
ropolis  umjesto  Poneropolis  i  Trimontium),  poznata  od  drugud, 
ali  o  polo^aju  i  znamenitostih  nezna  drugo  kazati,  nego  spominje 
one  tri  sienitne  stiene,  o  kojih  predjafinji  putopisci  na  Sire  govore;* 
od  znamenitostih  spominje  samo  tri  zidana  groba,  a  onib  mnogih 
mogila  niti  nespominje.  —  Canosch^  VranCiceva  „Constyza"  ili 
„Konyws",  danaSnji  KonjuS,  obiSna  tadanja  putnidka  stanica.  Ff- 
robo  je  bugarsko  Virovo,  ili  danaSnja  Uzundzova,  selo  s  moSejom 
i  znatnimi  godiSnjimi  sajmovi.*  Mustaplia  Wascha  Dschupri,  po- 
znati  je  ^Mustafin  most",  ili  varoSica  Mustafa  PaSa  KSpri.  Ova 
glasoviti  most  preko  Marice  opisuje  syaki  predjaSnji  putnik  po 
svoju ;  jer  dimenzije  se  mosta  u  svakoga  viSe  ili  manje  razlikuju.  • 
U  istinu  je  Mustafa  paSa  za  Selima  II.  osvojio  Cipar  g.  1571. ;  ali 
zapovjednik  tvrdje  nije  se  zvao  A.  Bracademum,  nego  Marco  An- 
tonio Bragadino,  kojemu  je  najprije  dao  odrezati  uha  i  nos,  a  po- 
slije  deset  dana  dade  ga  ziva  oderati.*  —  I  o  Jedrenetu  (Edrene) 
spominje  stara  imena,  na  ime  Vscudama  (Useu-Dama),  stara  metro- 
pola  Odrisa,  i  gr^ko  ime  Oresta  (Ope'iTta?).*  ()  znamenitom  pako 
polozaju  i  znamenitostih  Jedreneta  nezna  niSta  kazati,  jedino  §to 
opisuje  Selimovu  moSeju,  koju  slikom  razsvjetljuje,  Sto  je  jur  od 
drugud  poznato*.  —  Mjesta  Sto  dalje  spominje  Sv.  na  putu  od 
Jedreneta  do  (Jarigrada,  takodjer  su  dobro  poznata  od  njegovih 
predhodnika.  VaroSica  Hapsa  danaSnja  je  Hafsa,  koja  je  onda  u 
istinu  pripadala  Mehmed  paSi.  Porgas  je  L.  Burgas,  Selimbria  po- 
znata je  gr^ka  varoS  Silivri,  a  Pontigrandod)  i  Pontipicoloi!) 
talijanskih  putopisaca,  poznate  su  varoSice  Bojtik  i  KU6iik  Cek- 
medze,  posljednje  stanice  na  putu  biogradsko-carigradskom. ' 

*  Gl.  Rad,  knj.  CXII,  184,  187,  230,  231  i  232;  napried  sir.  39. 

*  J.  K.  Jire6ek,  HeerstraBse,  p.  132. 

*  Gl.  Rad,  knj  CXII,  227,  232  i  233;  napried  str.  38. 

*  Hammer,  Gesch.  Ill,  582,  583,  585. 

*  Gl.  Rad,  knj.  C,  108   1    111.    Tomaschek,  Sitzsber.    d.   phil.-hiet. 
CI.  Wien,  1887,  B.  CXIII,  324. 

«  Rad,  knj.  CXII,  227  i  232;  napried  str.  37. 
-  0  mjestih  na  putu  od  Jedreneta  do  Carigrada  gl.  Rad,  CXII,  189 
do  192,  227  i  228,  233  i  234;  napried  str.  36,  37. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKAKSKOM  POLUOTOKU  XVI.  YIEKA.         103 

Napokon  opisuje  Sv.  neprijatan  ulaz  poslanstva  u  Carigrad,  5to 
se  s  Gerlachovimi  biljezkami  u  dnevniku  (p.  440)  ta^no  sla^e. 
„Sinzendorf  prispije,  biljezi  G.,  dne  1.  sie^nja  1578.  u  Carigrad, 
te  je  po  vrlo  ruznom  vremenu,  sniegu,  buri  i  studeni  drzao  svoj 
ulaz".  Vrh  toga  popunjuje  G.  izvje§taj  Sv.  joS  s  njekojimi  biljez- 
kami: „u  sve^anoj  audienciji  od  17.  (19.)  sietoja  1578.  predade 
poslanik  sultanu  carev  obifini  danak  i  bogate  darove,  koje  G.  na 
tanko  nabraja  i  opisuje  (p.  426,  447 — 51).*  I  ovom  su  prilikom, 
veli  dalje  Gerlach,  opetovane  tuzbe  glede  krSenja  mira,  osobito 
glede  onih  180  odpalih  sela;  pa  Sto  je  potonjih  mjesecih  minule 
godine  silom  oteto  caru  u  Hrvatskoj  do  10  sela  i  tvrdja.'  O  torn 
priopduje  G.  (p.  448  i  d.,  544  i  d.)  carevo  pismo  na  velikoga  ve- 
zira,  i  pismo  carskih  poslanika  (Ungnada  i  Sinzendorfa)  na  sul- 
tana; al  na  to  sve  odgovori  veliki  vezir,  kao  Ger.  dodaje,  „golo, 
hladno  i  neakladno".  DiplomatiSka  korespondencija  o  pomenutih 
turskih  nasiljih  potonji  je  6in  poslanika  Ungnada,  a  tim  ujedno 
dovrSuje  i  Ger.  svoj  vrlo  znatan  turski  dnevnik. 

Kaprarin  putopisac  zabiljezio  je  (p.  38)  o  Plovdivu  (Philippo- 
poli)  jedino  to,  da  mu  je  poslanik  odsjeo  u  nekoga  DubrovSanina, 
koj  je  tu  jedini  od  svoga  naroda.  Dalja  mjesta,  koja  spominje,  na 
ime  Papasoli  (Papazli),  Usumschesi  (Uzundzova),  Himanli  (Har- 
manlia),  dobro  su  poznata  od  starijih  putopisaca.'  I  Benaglia  opi- 
suje „Most  Mustafe  paSe  (Mustafa  PaSa  Kopri)^  koj  mu  je  400 
koraka  dug,  a  10  &irok,  nosi  ga  17  lukova,  strane  su  mu  za  p6 
Covjeka  visoke  s  napisom  u  slavu  sagraditelja.  NajSire  opisuje  na 
ovom  putu  Jedrene  (Adrianopel),  o  kojem  navodi  ove  znamenitosti : 
u  okolini  je  vidio,  da  i  bivoli  teze  polja.  Dug  poplofian  put  po  strani 
brezuljka  vodi  mu  u  predgradje,  koje  je  puno  vrtova.  Kamenim  se 
mostom  prelazi  preko  Marice,  u  koju  utje^e  Tunjsa  (Tundra)  i  Harda 
(Arda),  tvored  njekoliko  otodida.  Grad  je  vrlo  velik  i  napuden,  ogra- 
djen  starim  zidom,  a  zaStiden  s  njekoliko  vedinom  poruSenih  kula.  Tu 
ima  velikih  mo&eja,  karavanseraja,  bunara,  drvenih  i  kamenih  mo- 
stova.  sve  su  ulice  dobro  poploCane,  ima  viSe  izvrsnili  kupaliSta  i 
sve  udobnosti,  a  to  sve  bilo  bi  od  sukromnika  sagradjeno.  Grad 
je  vrlo  liepo  smjesten,  ima  viSe  skupih  sgrada,  osobita  mu  je  jedna 

*  0  iatoj  audienciji  govori  i  §v.  (p.  55),  te  ju  je  i  elikom  raz- 
Bvjetlio  (p.  57) ;  ali  se  same  na  obrede  osvr6e.  Popis  darova  u  novcu  i 
dragocieaostih  (p.  60  —  2)  nije  ni  ta^an  ni  pregledan. 

«  Gl.  Hammer,  Gesch.,  IV,  30-32. 

»  Rad,  CXII,  188,  232;  napried  str.  38,  39. 


Digitized  by 


Google 


104  p.    MATKOVIC 


moseja,  opaaana  galerijami,  poduprta  kubami,  nose  jih  stupovi 
od  najboljega  mramora,  podanak  im  je  od  kovi,  s  istim  je  mra- 
morom  poplocana,  te  ima  krasan  vodomet,  gdje  se  Turci  peru,  prije 
no  Sto  udju  u  moSeju.  Veliko  pro6elje  nose  4  velika  stupa  boje 
olovne,  tielo  joj  je  velika  kuba,  zivopisana  i  mnogimi  turskimi 
napisi  oki(5ena,  okruzena  je  mnogimi  manjimi  kubami,  a  sve  su 
pune  svjetiljaka.  S  vana  su  4  velika  tornja,  na  koje  se  uspinje 
duliovnik,  zovedi  narod  na  molitvu.  Jedrene  ima  viSe  liepih  beze- 
stana,  a  zatvara  se  dvojima  vratima.  Seralj  sultanov  odieljen  je  od 
grada,  ogradjen  jakimi  zidinami,  zaprema  velike  livade  i  Sume,  a 
sredinom  mu  tece  Tundza".  U  ovom  u  ostalom  obdenitom  opisu 
izti^e  se  bezimena  velebna  moSeja,  koja  je  Selima  IL,  o  kojoj 
govore  i  stariji  putnici,  koje  Ben.  znatno  popunjuje.* 

Napokon  na  putu  od  Jedreneta  do  Carigrada  navodi  Ben.  no- 
diSta,  odnosno  mjesta,  kojih  su  imena  vedinom  izopa6ena,  a  sva  su 
dobro  poznata  od  starijih  putopisaca ;  na  ime  Hapsa  (Hafsa),  Baba 
(Eski  Baba),  Burgas  (L.  Burgas)  s  poznatim  karavanserajem,  gdje 
se  siromaSnim  putnikom  daje  kruh  i  riza.  Dalje  navodi  Careslisan 
(Karestiran),  Chiaslo  (Corfu)  i  Kinikli,  odkuda  se  prvi  put  ugleda 
more.  Silivrea  (Silivri)  mu  je  liepa  varoS  na  brezuljku,  kamo  se 
dolazi  kamenim  mostom  od  33  luka,  sto  vodi  preko  modvare,  a  po 
strani  su  joj  mlinovi,  vrtovi  i  dr.,  Sto  oci  .veseli.  ProSavsi  Pivates 
(Pivatos),  prispije  se  k  „Velikomu  mostu"  (Bojtik  Cekmedze),  koj 
mu  se  za  to  tako  zove,  Sto  je  od  4  mosta  sastavljen;  zatim 
k  „Malomu  mostu"  (Ktldtik  Oekmedze),  ubavo  mjesto  s  liepim  je- 
zerom  slatke  vode,  koja  se  tu  sa  slanom  mieSa  (laguna) ;  tu  se  tar 
kodjer  prelazi  preko  kamena  mosta,  a  poslije  vodi  Hep  taracan 
put  sve  do  Carigrada,  a  s  obje  mu  strane  ubavi  vrtovi  s  kudami.' 


Uruga  knjiga  8v.  putopisa  nosi  naslov :  „opis  svakojakih  navada 
u  duhovnoj  i  svjetskoj  vladavini  turskoga  cara,  njegovih  razkosnih 
vrtova  i  riedkih  zivotinja,  pa  njekojih  odlitoih  sgrada,  polozaja  i 
lika  (Jarigrada  i  drugih  znatnijih  stvari".  Ova  je  knjiga  razdieljena 
na  65  glava.  Po  obsegu  sude6  (p.  51 — 231),  ova  bi  mu  knjiga  bila. 
kako  gore  rekosmo,  glavnom  desti  njegova  putopisa;  budud  popu- 

•  Opis  Jedreneta  gl.  ti  Pigafette,  Racl,  C.  108  —  15.  Stariue  XXII. 
162  — 06.  —  0  Selimovoj  moSeji  gl.  Rad,  CXIl,  227,  282.  napried  str. 
34,  35. 

*  0  putu  i  mjestih  medju  Jedrenetom  i  Carigradora  gl.  Rad,  C,  100 
do  107;  CXII,   189—92,  227,  233—235;  napried  str.  32—34. 


Digitized  by 


Google 


PUl'OVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEKA. 


105 


lamo  napisana,  bijaSe  onoga  doba  u  Njemadkoj  donjekje  i  pudkom 
knjigom,  koja  je  viSe  izdanja  dozivila.  I  Gerlachovi  dnevnici  o  nje- 
govu  petgodifinjem  boravljenju  u  Carigradu  glavnim  au  mu  djelom ; 
ali  se  ovi  od  Sv.  II.  knjige  sudno  razlikuju.  Jer  u  G.  dnevnicih 
neiztidu  se  opisi  Carigrada,  njegovih  znamenitosti  i  tamoSnjega  zi- 
vota,  ved  se  iztidu  samo  svojom  politidko-historidnom  gradjom,  koja 
je  za  tadanju  historiju  turskih  odnoSaja  mnogo  vriedna.  bv.  usu- 
prot,  baveci  se  tri  pune  godine  u  Carigradu,  neprinosi  za  historiju 
onoga  doba  nikakovih  podataka,  nego  mjesto  toga  opisuje  medju 
ostalimi  grad  i  njegov  zivot,  Sto  je  iz  tadanjih  mletadkili  relacija, 
iz  prikazivanja  Bassanova,  Pigafettina  putopisa  i  drugih  pisaca 
turskih  stvari  viSe  ili  manje  obseznije  i  savrSenije  prikazano.  Ovih 
razliditih  sadrzina  biti  6e  razlozi:  Sto  su  se  oba  putopisca  svojom 
obrazovanoSdu  i  znanjem  daleko  medju  sobom  razlikovala,  pa  Sto 
je  Gerlach  u  ku6i  Ungnadovoj  sasvime  drugi  polozaj  zapremao, 
nego  bveiger  u  kudi  Sinzendorfovoj ;  onaj  bijaSe,  kao  Sto  se  iz 
sadrzine  njegovih  dnevnika  razabira,  ne  samo  propovjednikom,  nego 
prijateljem  i  pouzdanikom  Ungnadovim,  dobro  upuden  u  ave  diplo- 
matske  tajne  poslanikove ;  dodim  Sv.  biti  de  bio  samo  duhovnikom 
poslanstva.  Premda  je  sadrzina  II.  knj.  Sv.  putopisa  jur  od  drugud 
vise  ili  manje  poznata  (Jack,  I.  Th.,  3.  B.,  p.  94 — 109),  nece  biti 
izliSno,  ako  ovdje  iztaknemo  nekoje  glave,  koje  nam  se  cine  znatnije. 
U  7.  i  8.  glavi  II.  knjige  (p.  64 — 68)  govori  Sv.  o  poslanicih 
stalnih  i  izvanrednih,  njihovoj  sluzbi,  pladi  i  dr.,  Sto  dini,  prema 
ostaloj  sadrzini  ove  knjige  njeku  iznimku.  Ove  viesti  bile  bi  znatne 
i  glede  naSih  putopisa,  kad  bi  bile  savrSenije  prikazane.  Sv.  pravo 
navodi,  da  je  prvo  carsko  poslanstvo  odaslano  god.  1529.  tadnije 
1528.),  a  vodio  ga  je  I.  Oberdanski  (Iv.  Hoberdanc  i  Sig.  Weixel- 
berger);  izkaz  pako  stalnih  poslanika  do  g.  1593.,  tadniji  mu  je, 
nego  u  ikojega  predhodnika ;  kad  nebi  medju  stalne  poslanike 
brojio  takodjer  Malvezza  i  Busbeka,  dodim  je  drugdje  jur  doka- 
zano,  da  je  A.  Vyss  bio  prvi  carev  stalni  poslanik  u  Porte.*  Za- 
datak  pako  carskoga  stalnoga  poslanika  u  Porte  prikazuje  jedno- 
strano  i  vrlo  ogranideno;  jer  mu  slu^ba  bijaSe,  veli,  da  krSenja 
mira  na  granicah  ugarskih  i  hrvatskih,  Sto  se  dnevice  dogadjalo, 
kod  vrhovnoga  paSe  i  dvora  razpravi ;  ali  k  tomu  dodaje,  da  je 
sav  trud  i  natega  .  poslanidka  u  ovih  poslovih  bila  zalibog  bez- 
uspjeSna.  Jer  obidno  se  prituzbe  tim  izpridavalo,  da  su  carevci  na- 
padali    tursko    zemljiSte  i  tim  nanaSali    velike   Stete,  Sto  se  moralo 

»  Rad,  knj.  CXII,    155  i   156. 

Digitized  by  VjOOQiC 


106  p.  MATKOV165 

suzbijati  i  krivce  loviti,  a  timi  izprikami  morao  se  poslanik  obicno 
zadovoljiti.  Na  ovo  bi  se  moglo,  dodaje  Sv.,  uporaviti  onu  basnu 
o  vuku  i  ovci.  Dalje  navodi,  da  je  paSa  poslaniku  na  prituzbu  glede 
krSenja  mira  na  granicah  odgovorio,  da  kad  se  izmedju  susjedna 
dva  sela  nadje  strvina,  sakupe  se  oko  nje  psi  obajah  sela,  te  se 
pliena  radi  posvade  i  izgrizu ;  kad  nebi  bili  tako  blizu  u  susjedstvu, 
svega  toga  da  nebi  bilo.  Ako  dakle  car  zeli,  da  nebude  pladkanja, 
da  bi  ga  savjetovao,  neka  pograni6nu  zemlju  na  milje  daleko  i 
siroko  popali  i  opustoSi,  onda  nede  biti  prituzba.  Na  ovo  bi  mu 
odvradeno,  da  kad  bi  poslanikov  car  100  milja  zemlje  popalio  i 
opustosio,  da  bi  si  tim  znatno  vedu  Stetu  nanio,  nego  kad  bi  sultan 
200  i  viSe  milja  svoje  zemlje  opustoSio ;  jer  da  je  sultanova  zemlja 
i  onako  nenaseljena  i  pusta.  Nu  ovimi  borbami,  dodaje  putopisac. 
nije  siromaSnim  Krsdanom  na  granicah  niSta  pomozeno;  medjutim 
trpi  pravedan  (interim  patitur  Justus).  Dalje  prida,  da  se  Sinan 
paSa,  poznati  krvolok,  narugao  carevim  darovom,  veledi,  neka  bi 
car  umjesto  igraCka  i  pozladena  posudja  poslao  jim  orazja,  bar  bi 
gaure  razdupali.  Na  to  bi  mu  odvradeno,  da  bi  KrSdani  to  bolje 
trebovali  protiva  Turaka,  jer  da  Turci  nisu  na  kr&dansko  oruzje 
i  onako  vikli.  Odavle  se  razabira,  dodaje  putopisac,  s  kakovimi  se 
poslovi  moraju  poslanici  baviti  i  s  kakovim  opakim  skotom  imaju 
posla. 

Govoredi  o  placi  stalnoga  poslanika  (p.  66)  navodi,  da  mu  je 
redovita  plada  bila  7500  talira,  za  opremu  dobije  6000  tal.,  do- 
platka  1300  tal.,  Sto  bi  ukupno  izna&alo  26.228  tal.;  ali  ova  po- 
tonja  svota  nije  prava,  mozda  6e  biti  umjesto  1300  t.  13.000,  onda 
bi  ukupna  svota  iznosila  26.500,  a  ne  26.228  tal.  K  tomu  dodaje. 
da  se  toliko  treba  za  poslanika,  koliko  god  puta  se  ovaj  mienja. 
Glede  redovite  poslanidke  place  (7500  tal.)  slaze  se  s  Gerlachom, 
a  u  drugih  svotah  se  znatno  razlikuju,  jer  po  G.  radunu  iznosio 
bi  sav  godiSnji  trosak  poslanikov  samo  13.000  tal.*  Stalni  poslanik 
ostaje  mu  u  Carigradu  obicno  3  godine ;  bilo  jih  je,  koji  su  i  dulje 
ostajali;  ali  Rym  nije  ostao  10,  nego  samo  4  godine;  docim  vtm- 
redni  poslanici,  koji  godimice  donose  danak  s  darovi,  ostaju  mu 
obidno  6  nedjelja  (za  obnove  ugovora  mira  znatno  dulje).  Govored 
nadalje  o  kuririh,  koji  nose  za  cara  pisma,  ojnsuje  njihovo  puto- 
vanje,  koje  mu  traje  do  Beca  11  dana,  Sto  je  iz  putopisa  takova 
kurira,    Betzeka,    bolje   poznato.'    Spominje   i    glasnike,    koji   nose 

1  Gl.  napried  str.  29,  31. 

8  Rad,  knj.  LXXXIV,  98,  99. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  107 

tajna  pisma,  dodajui,  da  kad  bi  se  ova  ulovila,  nebi  se  niSta  sa- 
znalo,  jer  su  takova  pisma  pisana  izmiSljenim  pismom  i  brojevi; 
a  o  poSiljanju  takovih  pisama  govori  Gerlach  na  Sire  u  svojem 
dnevniku.  * 

Od  osta-le  sadrzine  iztadi  6emo  jo§  bilje^ke  naravi  topograiijske, 
jer  su  s  nasim  poslom  u  savezu,  ostalo  pako  mimoilazimo,  jedno, 
§to  nespada  u  okvir  nasih  razpravljanja,  pa  §to  je  to  u  gore  pomc- 
nutih  pisaca  viSe  ili  manje  na  Sire  prikazano.  —  Bv.  opisuje  u 
gl.  28 — 35.  (p.  101 — ^18)  Carigrad  i  njegove  znamenitosti.  Govored 
o  polozaju  Carigrada  tako  ga  je  obdenito  nacrtao,  da  za  opisom 
Pigafettinim  daleko  zaostaje.'  „ Carigrad  hvata  mu  se  na  iztoku 
Bospora,  na  jugu  Propontisa  i  (odnosno)  Egejskoga  mora,  a  na 
sjeveru  ima  prostranu  luku  (zlatni  rog),  p6  njem.  milje  mu  je 
duga,  a  nadmaSuje  svojom  udobnoSdu  sve  druge  svjetske  luke; 
pisci  ju  zovu  „Sinus  Ceratinus",®  od  roga  (xspxc),  komu  je  slidna. 
Luka  mu  s  Bosporom  i  Propontisom  obuhvada  grad  poput  vilice 
ili  dva  roga,  i  dopire  do  Sredozemna  mora  i  Ponta  Euxina.  Po- 
tonje  mu  more  dopire  do  Theodosije  ili  Kafe  (Capha),  gdje  je 
priestolnica  kralja  tatarskoga  (kana),  dugo  mu  je  343  nj.  milje,  a 
treba  do  tamo  devet  dana  ploviti".  Dimenzije  Ponta,  Bospora  i 
Hellesponta  uzeo  je  Sv.  iz  Herodota,  prerafiunav  stadija  u  njem. 
milje,  od  kojih  mu  na  jednu  ide  32  stadija.  —  Carigrad  mu  u 
historika  nosi  svakojaka  imena:  Biaantium,  Anthusa,  Aethusa, 
Antonia,  Nova  Boma,  Turci  ga  zovu  Stamhol,  hrvatski  se  zove 
Czarigrad  ili  Czarovdum.  Imena  Anthusa  i  Aethusa  nismo  nigdje 
u  starih  pisaca  naSli;  odkuda  jih  je  Sv.  uzeo,  —  takodjer  nismo 
mogli  u  trag  u6i ;  ime  pako  Antonia  poti(5e  od  careva  Severa  i  An- 
tonina,  nazvan  bi  po  Severovu  sinu  Antoninu  Bassianu;  ostala  su 
imena  poznata.  ()bseg  Carigrada  mu  je  znamenit:  treba  za  obidi 
ga  tri  ure  po  moru  i  po  suhu;  od  „wSedam  kula"  na  zapad  do 
luke,  treba  jednu  uru,  a  odavle  do  seralja,  pa  do  Sedam  kula  dvie 
ure  po  moru.  Carigrad  mu  bijaSe  njegda  glasovit  kao  i  Atena,  jer 
je  rodio  viSe  udenih  Ijudi,  a  imao  je  knjiznicu  od  120.000  razli- 
ditih  knjiga,  koja  je  imala  120  stopa  dugu  pergamenu,  na  kojoj 
su  bili  sa  zlatnimi  pismeni  napisani  Homerovi  spjevi  Iliada  i  Odi- 
seja ;  al  sve  je  to  posljednji  pozar  pretvorio  u  prah  i  pepeo.  Dalje 
govori  o  znamenitostih  i  starinah   carigradskih.   sto  je  u  poznatom 

^  Gl.  napried  str.  29. 

*  Starine.  XXII,  103—105. 

•  Ceras  ap.  Ammian.,  XXII,  8;  Chrysoceras,  ap.  Plin.,  H.  N.,  IV,  II. 


Digitized  by 


Google 


108  p.  matkovk!;, 

Gyllijevu  (g.    1555.  umro)   opisu   Carigrada   obseznije    i  savrsenije 
prikazano.  * 

PoSto  je  Sv.  natanko  razgledao  i  opisao  Carigrad  i  njegove 
znamenitosti,  prelazi  preko  luke  ili  Zlatnoga  roga  u  Galatu  i  Sku- 
tari,  koji  mu  poput  predgradja  spadaju  k  Carigradu,  ali  su  za- 
sebne  varosi.  Obje  su  preko  mora,  prva  p6  Cetvrti,  a  druga  detvrt 
milje  daleko.  Najprije  govori  (gl.  43,  p.  131 — 35)  o  Galati,  ili, 
kako  ju  Grci  zovu,  o  Feri;  o  njezinom  imenu  prihvaia  biljezke 
Aventinove,  naime  da  potiCe  od  Brenovih  Galah,  koji  su  mu  Ger- 
mani  (!).  Galata  prostire  mu  se  Sto  na  brdu,  sto  u  polju ;  opasana 
platnom,  imala  bi  prema  obsegu  tri  tal.  milje,  a  predgradje  joj  se 
proteze  prema  Pontu  jednu  njem.  milju  daleko.  U  gradu  i  pred- 
gradju  stanuju  ponajviSe  Grci,  koji  o  ribarenju  zivu.  U  gradu  su 
vedinom  stare  genovske  kude  talijanskoga  sloga,  vrlo  visoke  i  ka- 
mene,  stare  i  troSne ;  trgovci  mletadki  dolaze  amo  i  stanuju  tu  kao 
u  svojoj  trgovadkoj  varoSi.  Perodani  su  od  polovine  katolici,  koji 
imaju  tu  8  samostana  i  crkava,  od  kojih  je  najznatnija  franjevadka; 
bogoslu^je  obavlja  se  latinski;  dodim  Grci  imaju  oko  6  svojih  cr- 
kava, u  kojih  se  sluzi  grdki.  Turaka  ima  u  Galati  malo;  Zidova 
pako,  kojih  da  ima  u  (.^arigradu  do  20.000,  nije  vidio  putopisac  u 
Galati,  docim  Pigafetta  tvrdi,  da  osim  Grka,  Mledana  i  malo  Tu- 
raka, vrlo  mnogo  ima  tu  /lidova,  koji  iz  Spanjolske  protjerani, 
vjerno  se  drze  svoga  jezika.'  Vir^e  Galate  vidio  je  Sv.  pomorski 
arsenal,  o  kojem  na  Sire  govori  Gyles  (op.  c).  Izvan  grada  stanuju 
mu  dva  poslanika,  naime  francezki  i  bailo  mletadki,  dodim  je  po 
Pigafetti  potonji  u  gradu  stanovao.  Nize  Galate,  naproti  seralju,  je 
topana  ili  oruznica,  gdje  se  duvaju  osvojeni  topovi  s  grbovi  i  napisi 
mnogih  vladalaca.  Dalje  na  Pontu  je  drzavna  tamnica,  po  imenu 
„Cma  kula",  gdje  su  zatvoreni  najodlidniji  uznici,  gdje  bijase  Fer- 
dinandov  poslanik  Malvetius  god.  1548.  takodjer  dvie  godine  za- 
tvoren.  Ove  biljezke  netrebaju  komentara,  posto  je  o  Galati  i  nje- 
zinoj  znamenitosti  drugom  prilikom  razpravljano.  * 

U  45.  gl.  (p.  135 — 38)  govori  o  varosici  Skutari,  kojom  napokon 
zavriuje  opis  (Jarigrada  i  njegove  okoline.  y,  Scutari  velika  mu  je 
i  dobro  sagradjena  varofiica  u  Maloj  Aziji,  uprav  na  proti  seralju. 
njegda  znamenito  trziste,  koje  se  zvalo  Chrysopolis:  onda  velika  i 
liepa  varosica,  na  glasu  radi   plemenitih   konja,  koji  se  iz  Perzije. 

^  P.  Gillius  ap.  Banduri,  Imperium  Orientale,  I,  211   i  d. 
*  Storine,  knj.  XXH,  104  i   l05. 
'  Rad,  knj.  LVI,  230  1  d. 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIBKA.  109 

Jermenije,  Karamanije  i  Arabije  na  prodaju  amo  dovodilo,  Turci 
jih  visoko  ciene  radi  nztrajnosti  i  vatre,  te  jih  kupuju  po  300,  400 
i  500  dukata,  od  kojih  jedan  nosi  dvie  njem.  forinte.  Medju  Sku- 
tarom  i  Kalcedonom,  pa  viSe  Skutara  gore  na  Pontu  (mjesto  Bo- 
sporu)  ima  sultan  vrlo  ubave  perivoje".'  Ovom  prilikom  dodaje 
crticu,  koja  je  za  ono  doba  dosta  riedka;  kuSao  je  naime  na  ovoj 
tacki  Bospora  nacrtati  njeku  vrst  prirodne  medje  medju  Europom 
i  Azijom.  „Kad  se  od  Carigrada  k  Skutaru  dolazi,  veli,  opaza  se 
znatna  razlika  medju  zemljom  i  narodom  ov-  i  onkraj  (Bospora), 
da  su  naime  Azijci  cmi,  kao  i  svi  iztodni  narodi;  §to  se  pako  ti^e 
govora,  ovaj  je  suroviji  i  prostiji,  nego  u  Europi.  Velika  se  razlika 
pokazuje  takodjer  u  noSnji,  Skriljaku  i  zavojih,  Sto  nije  tako  fino, 
ukusno  vezeno  i  omotano;  odkuda  se  vidi,  da  ova  noSnja  (na 
azijskoj  strani)  odieva  surova  Covjeka  ili  pastira,  neprijatne  i  krvo- 
lo($ne  Ijude".  Tim  je  Sv.  dovrfiio  svoj  opis  Carigrada  i  njegove 
okoline. 

PoSto  se  tre(5a  godina  kraju  primicala,  Sto  je  bilo  19.  sie^nja 
1581.  —  odpo^imlje  Sv.  tredu  knjigu  svoga  putopisa  (p.  231)  — 
prispije  u  Carigrad  novi  carski  poslanik  Friderik  Preyner,  koj  je 
imao  zamieniti  Sinzendorfa.  Sv.  sjeti  svoga  gospodara  na  obedanje, 
jer  je  nadoSlo  vrieme,  da  6e  skoro  morati  putovati  natrag  u  do- 
movinu,  te  zamoli  poslanika,  koj  ga  viSe  nije  trebovao,  da  ga  od- 
pusti  i  da  mu  bude  od  pomo<5i,  da  zamiSljeni  put  u  svetu  zemlju 
izvr§i.  PoSto  se  8v.  uz  sve  opomene  poslanikove,  pogibelju  puta  i 
velikim  troSkom  nije  dao  od  zamiSljena  puta  odvratiti,  pribavi  po- 
slanik njemu  i  njegovu  dru^tvu  (Herbersteinu,  Schiebenu  i  dr.) 
putni  list,  a  putnici  najme  si  ladju  i  krenu  3.  ozujka  1581,  iz  Ca- 
rigrada u  Aleksandriju,  pa  odavle  preko  Joppe  u  Palestinu,  da 
pohode  Jerusolim  i  druga  sveta  mjesta.  Ovaj  put  u  Jerusolim  i 
natrag  u  Njema^ku,"  opisuje  Sv.  u  III.  knjizi,  koja  je  podieljena 
na  44  glave.  Ovaj  Sv.  putopis  u  svetu  zemlju  daleko  zaostaje  sa- 
dri^inom  svojom  iza  tadanjih  palestinskih  putopisa;'  mi  ga  mimo- 
ilazimo,  Sto  prelazi  medje  naSih  razpravljanja.  Na  povratku  morem 
do  Mletaka  spominje  Sv.  njekoje  primorske  gradove  dalmatinske; 
al  o  njih  je  Jako  malo  zabiljezio,  da  toga  nije  vriedno  spominjati. 

*  0  Skntaru  i  njegovoj  okolini  gl.  Pigafettu;  Rad,  knj.  C,  159  i 
160;  pa  Starine,  XXII,  118  i  119. 

■  „Be8chreibung  der  Reyss  von  ConstaDtinopel  nach  Jerusalem,  bis 
wieder  in  Teutschland". 

^  61.  moju  razpravu  o  Gj.  Husu  u  Radu,  knj.  LV,  116  —  185. 

Digitized  by  VjOOQiC 


no  P.  jrATK0Vi6, 

Post<.  su  putopisei.  Oerhch  i  i^veiger,  svoje  putne  dnevnike 
jrMe  vremena  probavljena  na  putu,  prilidno  ta^no  vodili;  zat(. 
^e  dade  hisno  ustdDoviti  to  vrieme,  Sto  ga  je  potroSilo  Ungna- 
dovo  i  Sinzendorfovo  poslanstvo  za  put  od  Beda  do  Carigrada. 
Ungnadovo  |>oslanstvo  trebovalo  je  po  ra^unu  dnevnika  za  p\i\ 
(id  Be<Sa  do  Carigrada :  svega  skupa  58  dana  (od  10.  lipnja  do 
7.  kolovoza),  malo  ne  toliko,  koliko  drugo  Ungnadovo  poslanstro 
{i}6),  Ako  se  odbije  12  dana  (od  Be^a  do  Solije)  na  odmor,  onda 
je  trebovalo  ovo  poslanstvo  samo  46  dana,  dakle  malo  viSe  n^o 
Rymovo  za  sav  put  (44).  Na  putu  od  Biograda  do  Carigrada  pro- 
bavilo  je  Ungnadovo  poslanstvo  u  svemu  mjesec  dana  (31  dan 
naime  od  8.  srpnja  do  7.  kolovoza),  toliko  dakle,  koliko  prvo  Un- 
gnadovo i  CVnovidevo  poslanstvo.  Gerlach  broji  od  Biograda  dalj< 
do  Sofije  11  nodiSta,  koliko  i  dana  puta,  dane  pako  odmora  ne 
broji  medju  nodista;  budu6  da  u  Sofiji  bolesti  radi  prekida  svo 
dnevnik,  nedadu  se  dani  odmora  od  Sofije  do  Carigrada  ustanovit 
Na  povratku  putovalo  je  Ungn.  poslanstvo  takodjer  Ijeti,  a  trebr 
valo  je  za  put  od  Carigrada  do  Be6a  u  svem  63  dana,  dakle  gc 
tovo  toliko,  koliko  Vrandi(5evo  na  svojem  drugom  putu  (61).  O 
Carigrada  do  Biograda,  potroSilo  je  u  svem  36,  a  po  odbitku 
dana  odmora,  onda  30  dana  ili  putopiSdevih  nodifita,  dakle  tolikt 
koliko  na  putu  u  Carigrad.  Koliko  se  od  Biograda  do  Be6a  oc 
morom  izgubilo,  neda  se  ustanoviti,  jer  putopisac  opet  prekida  svc 
dnevnik  u  Tovamiku,  dokud  broji  34,  a  do  srpskoga  trgoviSI 
(Riicz  Kevi)  36  nodiSta.  —  Sinzendorfovo  poslanstvo,  koje  je  pi 
tovalo  pod  kasnu  jesen  —  studenoga  i  prosinca  —  trebovalo  J 
za  put  od  Bec^a  do  Carigrada  u  svem  52  dana  (od  10.  stud,  d 
1.  sie^nja),  ako  se  odbiju  4  dana  na  odmor,  onda  samo  48  dana 
toliko  dakle,  koliko  je  trebovalo  drugo  Vran^icevo  poslanstvo  (49 
koje  je  Ijeti  putovalo.  Za  put  od  Biograda  do  Carigrada  treboval 
je  Sinzend.  poslanstvo  u  svem  32  dana  (od  30.  stud,  do  1.  sie^nja 
cieli  mjesec  prosinac,  te  je  prema  dobi  godine  dosta  hitro  putovalc 
jer  je  samo  dva  dana  za  odmor  izgubilo;  trebalo  je  dakle  jeda 
dan  vise  od  Ungnadova  poslanstva,  koje  je  Ijeti  putovalo.  —  Ka 
prarino  napokon  pc^slanstvo,  koje  je  jedan  viek  poslije  putovalo  — 
veljace  i  ozujka  —  trebovalo  je  za  put  od  Beda  do  Carigrada  gc 
tovo  68  dana  (od  3.  veljade  do  11.  tfav.  uklj.);  ako  se  odbiju  n; 
odmor  4  dana,  onda  je  potroSilo  64  dana.  Od  Biograda  do  Cari 
grada   trebovalo  je   34,    a  bez    odmora  32    dana;    dakle   koliko 


Digitized  by 


Google 


PUTOVANJA  PO  BALKANSKOM  POLUOTOKU  XVI.  VIEEA.        Ill 

Sinzendorfovo  poslanstvo,  I  tu  je  dakle  velidina  karavane  i  indi- 
vidualnost  poslanikova  utjecala  na  vrieme,  Sto  je  poslanstvo  za  put 
do  Carigrada  trebovalo. 

Vrh  toga  bilje^i  Gerlach  na  putu  od  Beda  do  Carigrada  i  da- 
Ijine  u  miljah,  koje  ugarskih,  koje  njema^kih.  Budu6  da  mnoge 
daljine  izostavlja,  a  dnevnik  u  Sofiji  prekida,  s  toga  nije  mogu6e 
daljine  njegova  dnevnika  k  Carigradu  tadno  ustanoviti.  Na  povratku 
pako  biljezi  daljine  ta^nije,  te  se  mogu  za  put  od  Carigradu  do 
Biograda  lasno  opredieliti;  dalje  do  Budima,  odnosno  Beda  opet 
jih  nije  mogude  ustanoviti,  poSto  putopisac  kod  Tovamika  opet 
prekida  svoj  dnevnik.  Na  putu  medju  Carigradom  i  Sofijom  ispustio 
je  daljinu  medju  „Mostom  Mustafe  pafie"  i  Harmanlijom  (10.  no- 
ei&te  od  Carigrada),  Sto  bi  po  Vranfiidu  3  milje  iznaSalo.*  Gerl. 
milje  na  povratku  6ini  se,  da  su  po  oznaci  njema^ke.  Sva  je  pri- 
lika,  da  je  Ger.  one  daljine  doznavao  od  svojih  drugova;  jer  jih 
je  medju  njimi  bilo  (n.  pr.  Auer),  koji  su  njekoliko  puta  ovaj  put 
0  Carigrad  i  natrag  prevalili.  Ako  se  dakle  sve  pobiljezene  Ger. 
daljine  medju  Carigradom  i  Biogradom  u  jedno  sbroje,  iznosila  bi 
daljina  izmedju  pomenutih  gradova  svega  skupa  97  milja;  naime 
od  Carigrada  do  Jedreneta  25,  odavle  do  Sofije  34,  a  odovud  do 
Biograda  38  m.  —  Poredimo  li  Ger.  daljine  s  Vrandidevimi,  to  se 
medju  scjbom  znatno  razlikuju,  ne  samo  pojedinice,  nego  i  u  cielosti; 
jer  potonji  raduna  ukupnu  daljinu  od  Biograda  do  Carigrada  125 
ug.  milja.  Buduc  da  Vran(^i6  ra6una  po  ugarskih  miljah,  koje  su 
od  njema<^kih  vede  (za  Va)?*  ^^  ^i  ^^^  P^  ^^^^  razlika.  —  M. 
Crusius  dao  si  je  daljinu  puta  od  Tubingena  do  Carigrada  izradu- 
nati  od  tadanjega  glasovitoga  matematidkoga  geografa  i  kartografa 
Filipa  Apiana  (Bienewitz).  Rezultat  ovoga  raduna  priobduje  Cru- 
sius u  svojem  gore  pomenutom  djelu;'  ali  velika  fiteta,  Sto  neznamo, 
na  kojem  je  temelju  Apian  svoj  radun  izveo,  naime,  koje  su  mu 
geografijske  karte  za  taj  posao  bile  pri  ruci.  Po  Apianovu  radunu 
iznosila  bi  daljina  od  TUbingena  do  Beca  93  njem.  milje,  od  Beca 
do  Budima  32,  od  Budima  do  Biograda  35,  od  Biograda  do  Sofije 
61  (u  Gerl.  38,  u  Vrand.  53),  odavle  do  Jedreneta  42  (Ger.  31,  Vr. 
42j,  a  od  Jedreneta  do  Carigrada  37  (Ger.  25,  Vr.  30);  ukupno 
od  Biograda  do  Carigrada  po  Apianu  140  (Ger.  97,  Vr.  125)  milja. 
Apian  raduna  od  Tubingena  do  (Jarigrada  273,  sto  bi,  ako  se  po- 

'  Starine,  knj.  XXII,  96. 

*  Rad,  knj.  C,  153  1  164. 

'  M.  Crusii,  Tureograecia,  p.  485,  486. 


Digitized  by  VjOOQiC 


112  p.  MATK0VI<5, 

jedini  brojevi  sbroje,  iznosilo  300  m.,  a  od  Budima  do  Carigrada 
160  mjesto  175  m.  Ovu  razliku  tumadi  nam  Crusius  (1.  c.)  tim, 
Sto  je  Apian  kod  potonjih  dvijuh  svota  drzao  se  ravne,  a  kod  po- 
jedinih  kose  odnosno  neravne  linie.  U  ostalom  Apianov  ra^un  pri- 
bliiuje  se  viSe  Vranc^idevu,  nego  li  Gerlachovu;  budu6  da  je  Vr. 
milja  ugarska  veia,  za  Vg  od  njemadke,  onda  bi  bila  razlika  medju 
Apianom  i  Vranfiidem  u  cielom  za  kakovih  9,  a  s  Gerlachom  ka- 
kove  43  milje,  Sto  je  svakako  odviSe.  U  cielom  se  Apianov  rafiun 
razmjemo  najviSe  priblizuje  istini. 


Digitized  by  VjOOQIC 


Eajkavacki  dijalekat  u  Prigorju. 

Citano  u  ^edniei  filologi6k(hhistoriikoga  rasreda  dne  27.  lialopada  1892. 

PRIOP61O  PROF.  VATROSIiAV  Ro^l6. 

(Bvrfietak.) 
<f)  Tmeniee  sa  ', 

Jednima  dolazi  akcenat  '  na  prvome,  a  jednima  na  drugome 
slogu  : 

aa)  Imenice,   kojima  je  '  na   prvome   slogu  u   nom.  sing,    ostaje 
im  nepromijenen  kroz  sve  padeie  sing,  i  plur.  na  istom  slogu. 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.  cirkvica  cirkvice 

2.  Gen.  cirkvice  cirkvic 

3.  Dat.  cirkvici  cirkvicam 

4.  Akuz.  cirkvicu  cirkvice 

5.  Vok.  cirkvica  cirkvice 

6.  Lok.  cirkvici  cirkvica 

7.  Inst.  cirkvicu  cirkvicami. 

Ovako  se  jo§  akcentuju :  prilika,  nAvada,  zadruga,  kri^ice  (lumbus), 
gr^Snica,  vusnica,  jAlvica  (dem.  od  jAlva,  abies).  siiseda,  pr^sica  (via 
per  silvam  excisis  arboribus  facta),  zabava,  p6godba,  zim]ica  (febris), 
mkidenka  (sponsa),  kudeja,  pripeka,  ZAgorka,  Primorka,  Prigorka, 
navika,  gndjnica  (sterquilinium),  Stacija,  t^^gina  (cruciatus,  grave 
esse),  n^oda,  prisega,  didica  (schedula  de  peracta  confessione  pa- 
schali),  su6evka. 

^,^)  Imenicama,  kojima  je  akcenat  '  na  drugom  slogu  u  nom. 
sing,  ostaje  '  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  nepromijenen  osim  gen. 
pi.,  gdje  se  pretvara  u  " : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.      divdjka  divojke 

2.  Gen.       div6jke  divojk  i  divojak 

3.  Dat.        divdjki  divdjkam 

4.  Akuz.     divdjku  divojke 

R.  J.  A.  cxvi.  8 


Digitized  by  VjOOQIC 


114  VATROSIJIV  R04l<5, 

Sing.  Plur. 

5.  Vok.       divojka  divojke 

6.  Lok.        divijki  divdjka 

7.  Inst.        divdjku  divdjkami 

Ovako  se  joS  akcentuju :  pospanka,  ciganka,  jalovka  (vacca  non 
pracgnans,  sterilis),  senica  (parus),  stenica,  maSina,  ra^^lma,  §alata. 
sredina,  vrudina,  kosica  (merula  feminea),  kra|ica,  Kranica  (Car- 
niola),  slepica,  kruglica  (rapae  genus),  svetica,  tatiea,  vrbica  (dem. 
od  vrba),  brzina,  dolina,  vedrina,  vidina  (mj.  visina),  mrzina  i  ne- 
sniga  (convicium  in  hominem),  mrzlina,  slabina,  vu^ica,  kr)6tka 
(cavea),  cmina,  deblina,  sparina,  vrudina,  banica,  Nemica,  medica. 
kasilma,  vec6rna,  siMnka  (mj.  solenka,  sallilum),  ped^nka,  reS^tka. 
nijalka,  sir6dka  (securis  genus),  med^nka  (acus,  spannadel),  dalina. 
zivina,  komuSka  (folia  zeae  rejecta)  dipl6nka  (mj.  duplonka,  sclo- 
petum  duplum),  6mina,  dprica|ka.  Zenska  imena:  Katica,  Jelie^. 
Barica,  Franfiica,  Lojzica,  Viriinka,  Stan<5ica,  Mariea,  Janiea,  Ro- 
zica,  Dorica  i  mu5.  imena:  Ivaca,  MikAca,  PerAca,  pis6nka  (pullus 
gallinaceus  fem.  generis).  , 

d.  Inenioe  od  6etirl  sloga- 

Imenica  od  6etiri  sloga  ima  za  svaki  od  6etiri  ake^nta. 

a)  Imenice  sa  *. 
Svima  je  imenicama   akcenat  **   na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  i 
ostaje  na  nemu   kroz  sve   pade^e   sing,    i  plur.    osim  instr.    sing,  i 
gen.  plur.,  gdje  postaje  **,  ali  ostaje  na  istom  slogu. 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  jabudica  jabufiice 

2.  Gen.  jabudic^  jabu^ic 

3.  Dat.  jabuCici  jabudicam 

4.  Akuz.  jRbufiicu  jabudice 

5.  Vok.  jabudica  jabudice 

6.  Lok.  jabu6ici  jabu6ica 

7.  Inst.  jabudieu  jabuCicami 

Ovako  se  joS  akcentuju:  diJturica,  jagodica,  mrvicica,  pojsteKca 
(mj.  postejica),  piiridica,  Skatulica,  zetelica,  ccprnica  (veneiica), 
arambaSa,  jiirebica,  Karlov^anka,  presli6ica,  sucavica  (eructatio). 
detelina,  srivovica,  gibanica,  tamburica,  juri<5ica  (avis  quaedam), 
streSevina  (para  tecti  prominens),  bfitvicica,  grlicica,  jamiil^ica,  griidi- 
cica.  gubiciea,  kiipieica.  ritesnica    (nates,  clunes).    stolieic^i,  vilieiea 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI  DIJALBKAT  IT  PRIGORJU.  115 

zdelidica,  ladidica,  riibadica  (dem.  od  rtibada,  indusium),  sn^kofiiea 
(dem.  od  snekoSa,  pratum  foenarium),  zllidica,  trli^ica,  6izmidica, 
kablidica  i  keblidica,  kl^difiica,  Siiniicica,  alidica  (dem.  od  aja,  ve- 
stitus),  Izidica  (dem.  od  Ha,  domus,  cubile),  curicica,  kniiifiica 
kraviCica,  kripidica,  mericica,  pipifiica  (dem.  od  pipa,  emboli  genus), 
slamifiica,  slivi^ica,  trtidica  (dem.  od  trta,  vitta  lignea),  biikvicica. 
iglidica,  parenica  (vos  lixiviarium),  veverica,  m6jti6ica  (dem.  od 
mojtika,  St.  motika),  rastovina  (mj.  hrastovina),  janetina,  lakomica 
(apparatus  cum  canali,  quo  vinum  in  doliolum  fluit),  javorina  (uvae 
genus),  mese^ina,  matemica,  obrvica,  pasterkiiia  i  pastirkina  (mj. 
pastorkina),  Kpovina  (uvae  genus),  giiserica  (lacerta),  siinCanica 
(helianthus  annuus),  kiselica  (aqua  acida),  ki*pi6ica,  kHidica,  viili- 
6ica  (dem.  od  vulica,  platea),  zastavica  (dem.  od  zastava,  signum, 
vexillum),  stezifiica  (dem.  od  steza,  St.  staza),  policica,  trupi($ica 
(dem.  od  trupica,  truncus),  gjivifiica,  *  vankuSnica  (superindu- 
mentum  pulvini).  Dvije  rije^i:  pekjarica  (mulier  mendicans)  i 
Zagrepkina  imadu  inst.  sing.:  pekjaricu,  Zagrepkinu. 

p)  Lnenice  sa  \ 

Jedne  imadu  akcenat  '  na  drugome  a  jedne  na  tredemu  slogu 
u  nom.  sing. 

aa)  Kojima  je  na  drugome  slogu  "  u  nom.  sing.,  ostaje  na  istom 
slogu  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.,  osim  inst.  sing,  i  gen.  plur., 
gdje  postaje  ^  na  istom  slogu: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  sikirica  (securis)  sikirice 

2.  Gen.  sikirice  sikiric 

3.  Dat.  sikirici  sikiricam 

4.  Akuz.  sikiricu  sikirice 

5.  Vok.  sikirica  sikirice 

6.  Lok.  sikirici  sikirica 

7.  Inst.  sikiricu  sikiricami. 

Ovako  se  joS  akcentuju :  kibilica  (mj.  kobilica.  locusta),  kopa- 
I'lica  (dem.  od  kopkna,  alveus),  molitvica,  kabauica  (pallium),  seki-- 
vica  (dem.  od  sekhra,  St.  svekrva),  PleSivica  (ime  mjestu),  lopatica, 
proSecija  (pompa),  kolibica,  divifiina  (uvae  genus). 

fifi)  Imenice  s  '  na  tredem  slogu  u  nom.  sing,  imadu  i  u  ostalim 
padezima  sing,  i  pi.  ^  na  istom  slogu,  samo  Sto  se  u  inst.  sing,  i 
u   gen.  pi.  mijena  svak   puta  u  ". 


Digitized  by 


Google 


116 


VATROSLAV  R04l6, 

Sing. 

Plur. 

1.  Nem. 

kubaslca 

kubasice 

2.  Gen. 

kubasice 

kubasic 

3.  Dat. 

kubasici 

kubasic^m 

4.  Akuz. 

kubasicu 

kubasice 

5.  Vok. 

kubaslca 

kubasice 

6  Loc. 

kubasici 

kubasica 

7.  Inst. 

kubasicu 

kubasicami 

Ovako  se  jo§  akcentuju :  bradavica,  *  pupkoreza,  rptenk&i,  dedo- 
vina,  posneSica,  (mj.  posnaSica,  paranympha),  nevestica,  *  trepetika 
(perpendiculum),  pogadica,  divoj^ica,  desetada  (decenarius,  valens 
decern),  Rvatica,  ilovada,  mladizefia  (sponsus),  mlekarica.  siretica 
(mj.  sirotica),  polovica,  *  pometada  (scopae),  sepurtkda  (mj.  sapuna&i\ 
tezakina,  pijandura,  kopafiica,  pajdaSica  (socia),  poculica,  rukavica, 
perjanica,  domovina,  odevina,  drenovada,  piSalina,  trgovina,  kuku- 
vk6a,  zelenika  (uvae  genua). 

/.  Imeniee  sa  \ 

Jedne  imadu  akcenat  "  u  nom.  sing,  na  prvome,  jedne  na  dru- 
gome,  a  jedne  na  tredemu  slogu. 

aa)  Imeniee,  koje  imadu  "  na  prvom  slogu  u  nom.  sing.,  imaju 

ga  i  u  svim  ostalim  pade^ima  sing,  i  plur.  nepromijeAeno  na  istom 

slogu: 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  kiivarica  kuvarice 

2.  Gen.  kuvarice  kuvaric 

3.  Dat.  kuvarici  kiivaricam 

4.  Akuz.  kuvaricu  kuvarice 

5.  Vok.  kuvarica  kuvarice 

6.  Lok.  kuvarici  kuvarica 

7.  Inst.  kuvaricu  kuvaricami 

Ovako  se  jo§  akcentuju :  pretelica  (amica),  §n&jderica,  mlTnarica, 
tclrbic^ica,  pavloc^ina  (tela  araneae). 

P[i)  Imenicama  s  "  na  drugome  slogu  u  nom.  sing,  ostaje  akcenat 
u  svim  padezima  sing,  i  plur.  na  iatom  slogu  nepromijenen : 


Sing. 

Plur. 

1. 

Nom. 

komorica  (cubile) 

kom6rie« 

2. 

Gen. 

komorice 

komSric 

3. 

Dat. 

komorici 

komoricam 

4. 

Akuz. 

komoricu 

komorice 

Digitized  by  V 

Google 


KAJKAVA^KI  DUALEKAT  U  PRIGOBJU.  117 


Sing, 

Plur. 

5. 

Vok. 

komSrica 

kom6rice 

6. 

Lok. 

kom6rici 

komdrica 

7. 

Inst. 

kom6ricu 

komdricami 

Ovako  se  joS  akcentuju :  nev6|ica,  teletina,  govedina,  *  boiidnica 
(pomum  ad  diem  festi  natalitiorum  Christi  designatum),  komorica, 
kapelica,  kodarica,  zejeznica,  fijolica  (viola  odorata),  *  skrepilnica 
(mj.  gkropilnica,  pelvis  aquae  lustralis),  borovica,  zerjavica,  PetrS- 
vina  (ime  mjestu),  ved^rica,  dibrotina  (arbor  quaedam),  petrosica 
(pirum  circa  festum  sancti'  Petri  maturans),  *  povftnie>a  (raphanus 
sativus),  opravica  (vestitus),  opftina  (obi^no  u  pi.  opftine,  funis  ad 
cadum  humeris  ferendum),  desasina  (uvae  genus). 

yy)  Jednako  je  i  s  imenicama,  kojima  je  akcenat  "  u  nom.  sing- 
na  tredem  slogu,  t.  j.  ostaje  na  istom  slogu  kroz  sve  padeie  sing., 
plur.  nepromije^en : 

Sing,  PUmt. 

1.  Nom.  vodopTja  vodopije 

2.  Gen.  vodopije  vodopij 

3.  Dat.  vodopiji  vodopijam 

4.  Akuz.  vodopiju  vodopije 

5.  Vok.  vodopija  vodopije 

6.  Lok.  vodopiji  vodopija 

7.  Inst.  vodopiju  vodopijami 

Ovako  se  joS  akcentuju :  popiSSnka,  kova^ija,  kumpanija,  niSta- 
rija,  oStarija  (caupona),  soldadija,  bogomoja,  glavoboja,  nespodoba, 
Sekrestija,  bifikupija,  mesarija,  bedastdda  (stultitia). 

(fj  Imenice  sa  ', 
Ima  ih  sa  '  na  prvome,  drugome  i  na  trecSemu  slogu. 
aa)  Imenice   sa  '  na   prvom   slogu  u   nom.   sing,    imaju   ga  i  u 
ostalim  pade^ima  sing,  i  plur.  nepromijeAeno : 

Sing.  Plur, 

1.  Nom.  lastavica  lastavice 

2.  Gen.  lastavice  Idstavic 

3.  Dat.  Ustavici  Idstavicam 

4.  Akuz.  lastavicu  Idstavice 

5.  Vok.  lastavica  Idstavice 

6.  Lok.  Idstavici  lAstavica 

7.  Inst.  lastavicu.  lastavicami 


Digitized  by  VjOOQiC 


1  1  8  VATROSI^V  R04l(':, 

Ovako  se  joS  akcentuju :  giisenica,  dr^nkovina,  ^rm|avina.  za- 
nektica  (mj.  zanoktica,  paronychium) ,  Vapjenica  (ime  mjestu). 
kludenica,  pijavica,  siiCevica  (uxor  judicis),  susedica,  b^zgovina 
(raj.  bazgovina),  vrbovina,  vijoglavka,  kralevina.  sibovina  (mj.  svi- 
bovina),  *  rujevina  (arbor  quaedam),  kudelica,  kijavica,  varodanka. 
Primorkina,  Prigorkina,  Vivojdina  (ime  mjestu),  pisanica,  e^panica. 
pilevina,  graSevina  (uvae  genus). 

^^)  I  onda,  kad  je  '  na  drugom  slogu  u  nom.  sing.,  ostaje  ne- 
promijefien  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  na  istom  slogu: 

Sing.  Plwr. 

1.  Nom.  mesarnica  mcsarnice 

2.  Gen.  mesa  mice  mesarnic 

3.  Dat.  mesamici  mesarnicam 

4.  Akuz.  mesamicu  mesAmice 

5.  Vok.  mesarnica  mesamice 

6.  Lok.  mesamici  mesarnica 

7.  Inst.  mesiirnicu  mesamicami 

Tako  sejoS  akcentuju:  komedija,  neprilika.  ve^^mica,  kolamica, 
Dalmacija,  familija. 

YY)  Jednako  je  i  s  imenicama,  kojima  je  '  na  tredem  slogu  u 
nom.  sing.,  osim  gen.  plur.,  u  kome  od   '  postaje  ". 


Sing. 

Plwr. 

1. 

Nom. 

gospodina 

gospodifie 

2. 

Gen. 

gospodine 

gespodm 

3. 

Dat. 

gospodini 

gospodinam 

4. 

Akuz. 

gospodinu 

gospodine 

5. 

Vok. 

gospodina 

gospodine 

6. 

Lok. 

gospodini 

gospodina 

7. 

Inst. 

gospodinu 

gospodfnami 

Ovako  se  joS  akcentuju:  golubica.  pojstejina  (mj.  poste|ina). 
skrebitajka  icrepitaculum),  stariSfna  (caput  familias),  kiselina,  mu- 
Cenfca.  (^gulfnka,  zutiv6|ka  (avis  quaedam),  miftilovka  (mj.  miSo- 
lovka,  decipula),  pripovetka,  selup6rka,  6etrtinka  (mj.  detvrtinka. 
mensura  quaedam),  Japelfcka  (nomen  altissimi  cacuminis  montis 
Plesivica),  zeleznfna. 

d.  Imenfoe  od  pet  slogova. 

Imenica  od  pet  slogova  ima  malo.  a  ove  imadu  akeenat  "  ili  ^ 
ili  "  ili  \ 

Digitized  by  VjOOQiC 


KAJKAVAGKI  DIJALEKAT  U  PUIGORJU. 


119 


a)  Imenice  sa  " :  Sve  imadu  akcenat  "  u  nom.  sing,  na  tre<5em 
slogu,  pa  im  i  ostaje  na  istom  slogu  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur. 
nepromijenen : 


Sing. 

Plur. 

1. 

Nom. 

kolot§6ina 

kolotSfine 

2. 

Gen. 

kolotSdine 

kolotSdin 

3. 

Dat. 

kolotSdini 

kolotedinam 

4. 

Akuz. 

koloteCinu 

kolotedine 

5. 

Vok. 

koloteSina 

kolotS^ine 

6. 

Lok. 

kolot§6ini 

koIotScina 

7. 

Inst. 

kolote^inu 

kolot^Sinami 

Ovako  se  joS  akcentuju :  drvojedina,  krtilovina,  zabokredina. 
zimulezina,  kukuruznica. 

fi)  Imenicama  od  pet  slogova  dolazi  akcenat  '  samo  na  trecem 
slogu,  ostajudi  im  nepromijenen  na  istom  slogu  kroz  sve  padeze. 
Ovamo  spadaju :  predikAlnica,  rakijaSnica. 

Y  ImenicS,  sa  ^  ima  dvije  vrste.  Jednima  je  ^  na  tre<5em,  a 
jednima  na  fietvrtom  slogu  u  nom.  sing. 

aa)  Imenice,  koje  imadu  ^  na  tre<5em  slogu  u  nom.  sing.,  ostaje 
im  u  ostalim  pade^ima  na  istom  slogu  nepromijenen  osim  inst.  sing, 
i  gen.  plur.,  gdje  se  pretvara  u   ". 

Sing,  Plur, 

1.  Nom.  mladikovina  mladikovine 

2.  Gen.  mladikovine  mladikovin 

3.  Dat.  mladikovini  mla.dikovinam 

4.  Akuz.  mladikovinu  mladikovine 

5.  Vok.  mladikovina  mladikovine 

6.  Lok.  mladikovini  ndadikovina 

7.  Inst.  mladikovinu  mladikovinami 

Tako  se  jo§  akcentuju  samo:  zutikovina  (arbor  quaedam)  i 
Radigovina  (ime  mjestu). 

P[i)  Imenice,  koje  imadu  ^  na  detvrtom  slogu  u  nom.  sing., 
ostaje  im  kroz  sve  padeze  na  istom  slogu  nepromijenen  osim  inst. 
sing,  i  gen.  plur.,  gdje  postaje  ". 

Sing,  Plur, 

1.  Nom.      gospodarica  gospodarice 

2.  Gen.       gospodarice  gospodaric 

3.  Dat.        gospodarici  gospodaricam 

4.  Akuz.     gospodaricu  gospodarice 


Digitized  by 


Google 


120 


VATROSLAV  R05;i(5, 


5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


Sing, 

gospodarica 
gospodarici 
gospodaricu 


Plur, 

gospodarice 
gospodarica 
gospodaricami 


Tako  se  akcentuje  jo§  samo :  tovarusica  (uxor). 

YY)  Imenicama  sa  "  na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  ostaje  isti 
akcenat  i  na  istom  slogu  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.,  osim  inst. 
sing,  i  gen.  plur.,  gdje  "  postaje  "  ostaju6i  na  istom  slogu.  Ovamo 
spada  samo  duturidica  i  gibanifiica. 

Od  Sest  slogova  ima  samo  jedna  imenica:  kukuruzdvina. 
kojoj  akcenat  "  ostaje  na  6etvrtom  slogu  kroz  sve  padeze  sing,  i 
plur.  nepromijeAen. 

D.  Imenice  zenskoga  roda  bez  nastavka  i  osnove. 

(3vakih  rije^i  ima  jednosloznih,  dvoslo^nih  i  trosloznih,  a  akcenat 
im  je  ^  \  M  '. 

a.  Inenlce  Jednosloine. 

Jednoslozne  imenice  imadu  u  nom.  sing,  ili  "  ili  ". 

p)  Imeniee  sa  "*. 

Tri  su  imenice  jednoslozne,  koje  "  mijeAaju  u  ostalim  padezima 
sing,  i  plur.  u  "  osim  akuz.  i  vok.  sing.,  koji  su  akcentom  jednaki 
nominativu,  a  jedna  je  rije^  (vrst),  koja  i  u  ostalim  padezima  ima  " 
osim  gen.  plur.,  gdje  "  postaje  ". 

aa)  Imenice,  u  kojima  *  prelazi  u  "  osim  akuz.  i  vok.  sing., 
koji  su  jednaki  nominativu ; 

Sing.  Plur. 

1.  Nom,  nit  niti 

2.  Gen.  niti  nit 

3.  Dat.  niti  nitim 

4.  Akuz.  nit  niti 

5.  Vok.  nit  niti 

6.  Lok.  niti  niti 

7.  Inst.  nitju  nitmi 

Ovako  se  joS  akcentuje :    rit  (podex)  i  smrt  (inst.  sing. :  smfcu). 
P.3)  Imenica  vrst  (species)  akcentuje  se  ovako: 
Sing.  Plur. 

1.  Nom.      vrst  vrsti 

2.  Gen.       vrsti  vrst 

3.  Dat.        vrsti  vl^stim 


Digitized  by  VjOOQiC 


KAJKAVA6kI  DIJAUSKAT  U  PRIGORJU.  121 

Sing.  Plur. 

4.  Akuz.     vrst.  vrsti 

5.  Vok.       vrst  ^rsti 

6.  Lok.       vret  vrsti 

7.  Inst.        vl^Sdu  vrsmi 

Imenica  vrst  upotrebl.ava  se  vrlo  rijetko;  umjesto  ne  dolazi  go- 
tovo  ovijek  saino  „f{^la". 

y)  Imenice  sa  **. 

Jedne  imenice  sa  "  u  nom.  sing,  imadu  isti  akcenat  kroz  sve 
padeze  sing,  i  plur.,  a  druge  ga  mijenaju. 

xa)  Imenice,  koje  imadu  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  akcenat  " 
nepromijenen.  U  inst.  sing,  i  u  genet,  i  inst.  plur.  moze  "  dcxJi  i 
na  drugi  slog: 


Sing. 

Tlwr. 

1.  Nom. 

]&i 

\m. 

2.  Gen. 

lazi 

Wa.  i  lazi 

3.  Dat 

lazi 

laiim 

4.  Akuz. 

l&z 

lazi 

5.  Vok. 

IM 

la£i 

6.  Lok. 

\U\ 

]kii 

7.  Inst. 

\kiy\x  i  lazju 

lazmi  i  lazmi 

Ovako  se  joS  akcentuju :  glid  (articulus  corporis),  smet  (stercus). 
^ast  (inst.  sing. :  daS<5u),  6iid,  slast  (inst.  sing.  slaSdu),  snet  (uredo). 
vlat,  zvar,  zud,  vuS  (pediculus),  *  sar  (obidno  samo  u  pi.  sftri. 
oerea;  gen.  plur.  obidno  samo:  sar). 

Jifs)  Imenice,  koje  akcenat  "  u  ostalim  padezima  mijenaju,  a  mi- 
jenaju ga  na  tri  nadina. 

xaa)  Jedne  ga  mijenaju  u  "  osim  akuz.  i  vok.  sing.,  koji  su 
jednaki  nom.  i  inst.  sing.,  te  gen.  i  inst.  plur.,  gdje  akcenat  "  ostaje 
ali  prelazi  na  kraju  drugi  slog. 

Sing,  Plur. 

1.  Nom.  nod  nedi 

2.  Gen.  neci  nedi 

3.  Dat.  nedi  ne6im 

4.  Akuz.  nod  nedi 

5.  Vok.  nod  nedi 

6.  Lok.  nedi  nedi 

7.  Inst.  nedju  nedmi 


Digitized  by  VjOOQiC 


122  VATROBLAV  R02l(^, 

Ovako  se  joS  akcentuju :  kSst  —  kesti,  zob  —  zebi,  sol  —  seli, 
khlp  —  kliipi  (St.  klupa). 

fififi)  Druge  imenice  mijenaju  "  u  ^  osim  akuz.  i  vok.  sing.,  koji 
su  jednaki  nom.,  i  osim  inst.  sing.,  gen.  i  inst.  plur.  u  kojima  " 
ali  prelazi  na  krajni  drugi  slog: 


Sing. 

Tlur. 

1.  Nom. 

pSd 

pedi 

2.  Gen. 

p^i 

pedi 

3.  Dat. 

p^i 

pedim 

4.  Akuz. 

pg6 

pfedi 

5.  Vok. 

pgd 

p^i 

6.  Lok. 

pedi 

ptidi 

7.  Inst. 

pedju 

pecmi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  kfv,  m^t,  os.  fz  (secixle  cereale),  moc 
(gen.  m6di),  c§v;  srz  (ramus  aridus). 

Bfv  ima  akcenat  kao  i  pe6,  samo  u  lok.  sing,  ima  '  mjesto': 
na  bfvi. 

YT{)  Tre(5e  imenice  mijenaju  "  u  ostalim  padezima  u  '  osim  akuz, 
i  vok.  sing.,  koji  su  jednaki  s  nom. 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

lud  (taeda) 

166i 

2.  Gen. 

ludi 

lu6i 

3.  Dat. 

ludi 

ludim 

4.  Akuz. 

lu6 

ludi 

5.  Vok. 

Ivid 

l&di 

6.  Lok. 

lu6i 

ludi 

7.  Inst. 

ludju 

ludmi 

Tako  se  jo§  akcentuju:  b6l,  stvar,  ral  (jugerum). 

Red  ima  nom.,  akuz.  i  vok.  plur.  redi,  ina6e  osfcile  padeze 
kao  i  lu6. 

l^judi  deklinuje  se  i  akcentuje  u  plur.  ovako:  1.  judi,  2.  |udi  i 
|udi,  3.  ludem,  4.  jfide,  5.  ludi,  6.  liidi,  7.  liidmi  i  Judmi. 

b.  Imenice  dvoeloine. 

Imenice  od  dva  sloga  imadu  ili  "  ili  ^  ili  "  ili  '. 

a)  Imenice  sa  *. 
Svima  je  akcenat  **  na   prvome  slogu   u  nom.  sing,    i  ostaje   im 
kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.    na  istom  slogu  osim  inst.  sing,  gdje 
moze  biti  pored  "   na  prvom   slogu   i  na  poslednem  slogu  "  i  gen. 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalbkat  u  prigorju.  123 

plur.,  u  kome  se  "  pretvara  u  ",  i  inst.  plur.,  u  kojem  se  akcenat 
pomakne  na  posledui  slog  i  postaje  " : 

Sing.  Plur, 

1.  Nom.      spovid  (confesaio)  spovidi 

2.  Gen.       spovidi  spovid 

3.  I)at.        8p5vidi  sp6vidim 

4.  Akuz.     spovid  spSvidi 

5.  Vok.       spovid  spovidi 

6.  Lok.       spovidi  spovidi 

7.  Inst.        8p6vid-ju  i  spovidju  spovidmi 

Tako  se  joS  akcentuju :  svoklost  (mj.  svetlost,  inst.  svekloS6u). 
milost  (inst.  sing.  miloSdu),  paprat  (inst,  sing,  paprat-ju),  starost 
(inst.  sing.  staroSdu),  zivad  (inst.  sing,  zivad-ju),  kerist  (mj.  korist. 
inst.  sing.  keriSdu),  postat  (inst.  sing,  postat-ju). 

p)  Imenice  sa  \ 

Akcenat  *  ostaje  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  osim  inst.  sing., 

gdje  moze  imati  rije^  pored  ^  na  prvome  slogu  i  "  na  poslednem 
slogu,  i  osim  gen.  pi.,  u  kome  se  *  pretvara  u  ",  i  inst.  plur.,  gdje 
se  ^  pomide  za  slog  da|e  postajuci  ": 

Sing,  Plur. 

1.  Nom.      tekut  tekuti 

2.  Gen.       tfekuti  t§kut 

3.  Dat.        tekuti  t^kutim 

4.  xAikuz.     tekut  tekuti 

5.  Vok.       tekut  tekuti 

6.  Lok.       tekuti  tekuti 

7.  Inst.        tikut-ju  i  tekut-ju  tekutmi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  perut,  jesen  (u  lok.  osim  jeseni  ima 
i  jeseni),  radost,  kokoS,  bolest,  mladost,  obest,  pomet  (mj.  pamet, 
intelligentia),  paprat,  pomod,  zalost,    starost,  pratez  (lintea).    oblast. 

()6i  ima:  1.,  4.  i  5.  odi,  2.  6.  o6i,  3.  66im,  7.  66m\, 

y)  Imenice  sa  ^, 

Imenica  sa  akcentom  "  ima  dvije,  misal  i  p6ln66,  a  dekli- 
nuju  se  i  akcentuju  ovako: 

Sing,  Plur, 

x)  1.  Nom.      misal  misli 

2.  Gen.       misli  misli 

3.  Da*.        misli  mislim 


Digitized  by  VjOOQiC 


124 


VATBOBLAV  ltOtl6^ 

Sing. 

Plur. 

4.  Akuz. 

misal 

misli 

5.  Vok. 

misal 

misli 

6.  Lok. 

misli 

misli 

7.  Inst 

midlii 

misli 

Sing. 

Plur, 

W  1.  Nom. 

polnod 

polnedi 

2.  Gen. 

polnedi 

polnedi 

3.  Dat. 

pSinedi 

polnedim 

4.  Akuz. 

p6ln66 

polnedi 

5.  Vok. 

p6ln66 

polnedi 

6.  Lok. 

polnedi 

polnedi 

7.  Tnst. 

polnedi 

polnedmi 

(T)  Imenice  aa  '. 
Akcenat  '  ostaje  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  nepromijeiien  na 
prvome  slogu. 

Sing. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


jakosti 
jakosti 


jakost 
jakosti 
jakoSdu 

Ovako  se  joS  akcentuju:   r^tkost,   naglost,   napast,  duSnost,   kre- 
post,  jubav,  kupej,  vr^dnost. 


Plur. 

jakosti 

jdkosti 

jdkostim 

j&kosti 

jakosti 

jakosti 

jdkosmi 


0.  Inenioe  trosioine  I  vliesloine. 

Trosloznih  imenica  ima  samo  sa  "  i   '. 

a)  Imenice  sa  *. 
Akcenat  "  ostaje   u   s\'ijem   padezima   sing,   i  plur.   na   prvome 
slogu  osim  inst.  sing,  i  inst.  plur.,  u  kojima  se  pomakne  na  krajni 
slog  i  postaje  ". 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  zapoved  zapovedi 

2.  Gen.  zapovedi  zapovedi 

3.  Dat.  zapovedi  zapovedim 

4.  Akuz.  zapoved  zapovedi 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA6kI  DIJALEKAT  U  PRiaORJU.  125 

5.  Vok.       z&poved  zapoyedi 

6.  Lok.       zHpovedi  zHpovedi 

7.  Inst.        zapoved-ju  zapovedmi 

Tako  se  joS  akcentuje  samo :  rukovet,  paaterdad  (mj.  pastordad). 

P)  Imenice  sa  '. 
Akcenat  '  je  u  nom.  i  u  oBtalim  padez.  sing,  i  plur.  na  drugom 
slogu  bez  promjene. 

Sing,  Plur. 

1.  Nom.      pogibel  pogibeji 

2.  Gen.       pogibeji  poglbej 

3.  Dat.        pogibeji  pogibelim 

4.  Akuz.     pogibel  pogfbeji 

5.  Vok.       pogibel  pogibeji 

6.  Lok.       pogibeji  pogibeji 

7.  Inst.        pogibeju  pogibejmi 
Tako  se  jo5  akcentuje :  obitej,  lakdmost,  zafiilnost. 

Imenice  od   detiri  sloga   imadu   samo  ^  i  to  na   tredem   slogu   u 
nom.  sing.;  na  tome    slogu    oslaje  im  i  u  cptalim  pades^ima  sing. 
plur.  nepromijeAen : 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.  prezdrjivost  prezdrjivosti 

2.  Gen.  prezdrjivosti  prezdrjivosti 

3.  Dat.  prezdrjivosti  preZdrjivostim 

4.  Akuz.  preZdrjivost  prezdrjivosti 

5.  Vok.  prezdrjivost  prezdrjivosti 

6.  Lok.  prezdrjivosti  prezdrjivosti 

7.  Inst.  prezdrjivoSdu  preZdrjivosmi 

Plur.  jedva  da  je  u  obidaju,  nu  po  mome  mnijeAu  bio  bi  akcenat 
kako  naznadih.  Kao  preZdrjlvost  akcentuje  se  joS:  popusjivost 
(remissio). 

E.  Imenice  s  osnovom  na  konzonanat. 

Ovdje  6u  navesti  samo  onake  imenice,  kojima  se  osnova  joS 
danas  svrSuje  na  konzonanat.  Imenice  pako,  koje  se  pomjeriSe 
s  drugijem  osnovama,  nalaze  se  ondje,  kamo  po  svojoj  modifiko- 
vanoj  osnovi  pripadaju. 

Najvifie  se  rijedi  saduvalo  sa  osnovom  na  konzonanat  s  i  t^ 
Akcenat  im  je  "",  ili  '. 


Digitized  by 


Google 


12G  VATR08LAV  noii6, 

a.  Osnove  na  n. 

Sve  imeniee  a  osnovom  na  n  imadu  u  nom.  sing.  "  na  prvome 
«logu,  pa  ira  i  ostaje  na  iatom  slogu  kroz  sve  padeze  sing.  U  plur. 
mijeiia  se  "  u  ',  pomaknuvSi  se  za  slog  naprijed  osim  gen.  plur.. 
gdje  je  na  drugom  slogu  " :  v 

Sing.  Plur. 

1.  Nom.      breme  brem{»na 

2.  Gen.        bremena  bremen 

3.  Dat.        bremenu  brem^nam  (prema :  zen-am) 

4.  Akuz.     breme  bremena 

5.  Vok.       breme  brem6na 

6.  Lok.       bremenu  brem^ni 

7.  Inst.        bremenom  brem6ni 

Tako  se  joS  akcentuju :  ime,  rame,  seme,  sleme,  vime,  teme. 

b.  Osoove  na  t. 

Imenica  a  osnovom  na  t  ima  od  dva  i  tri  sloga  a  akeentom  \  "  i '. 
re)  latenice  dvoaloine. 

Jedne  imadu  akcenat  ^,  druge  ",  a  tre(5e  \ 

aa)  Kojima  je  akcenat  ^  na  prvome  slogu  u  nom.  sing.,  ostaje 
im  i  u  drugim  padezima  sing.  nepromjeAen.  Kako  sve  ovake  rijeci 
oznaSuju  defita  ziva,  svima  se  plur.  pravi  po  prvoj  vrsti.  Rijed 
postaje  troslozna  a  akcenat  dolazi  na  prvi  slog  kao  "  i  ostaje  na 
istom  slogu  nepromijeiien  kroz  sve  padeze  plur.  osim  geiL,  u  kome 
dolazi  na  krajni  slog  kao  ": 

Sing.  PltMT. 

1.  Nom.      made  (dem.  cxl  ma6ka)  madidi 

2.  Gen.       mk6eta  ma6i<^v 

3.  Dat.        madetu  ma^idem 

4.  Akuz.     mkde  madide 

5.  Vok.       made  madidi 

6.  Lok.       madetu  madidi 

7.  Inst.        madetom  madidi 

Tako  se  joS  akcentuju:  rJide  (dem.  od  raca),  pise  (St.  pile),  gbse 
(dem.  od  giiska),  nude  (dem.  od  nuk,  St.  unuk). 

Tele  akcentuje  se  ovako:  1.,  4.,  5.  tele,  2.  tel^ta,  3.  teletu. 
6.  teletu,  7.  teletom ;  pi.  1.  5.  t^4idi,  2.  t61idev,  3.  t^lidem,  4.  t^lide, 
C.  t61idi,  7.  t^lidi. 

[iji)  Imenicfl  dvosloznih  s  akeentom  "  na  prvom  slogu  u  nom. 
sing,  nema  nego  jedna:  prase.  Deklinuje  sc  i  akcentuje  ovako:  1.. 


Digitized  by 


Google 


kajkava6ki  dijalbkat  u  prigorju. 


127 


4.  5.  prase,  2.  praseta,  3.  prasetu,  6.  prflsetu,  7.  prasetom ;  pi.  1., 

5.  prasidi,  2.  pra»i6dv,  prasicem,   4.  pr^ide,   6.  prasidi,    7.  prasidi. 
YY)  Imenica  kumde  sa   '  na  prvom  slogu  u  nom.  sing.,  mijeAa  ' 

u  ostalira  padezima  sing,  u  * ,  pomaknuvSi  ga  za  jedan  slog  na- 
prijed,  a  u  plur.  ima  pravilnu  osnovu  na  f,  ako  njeiS  i  oznaduje 
dejade.  U  plur.  mijeiia  se  ^  opet  u  '  te  dolazi  na  drugi  slog: 

Sing,  Plur. 

Nom.  kuni6e  kumd^ta 

Gen.  kumdeta  kum(^6ti  (?) 

3.  Dat.  kumc^etu  kumd^tam 

4.  Akuz.  kumde  kumd6ta 
Vok.  kum^e  kum66ta 
Lok.  kumCetu  kum<If6ti 
Inst.  kumcetom  kum66ti 

Kao  kumde  akcentuje  se  i  d^te  u  sing.  1.,  4.  5.  d6te,  2.  di- 
teta,  3.  ditetu,  6.  ditetu,  7.  ditetom.  Za  plur.  rabi  deca,  a  za 
kum($e  osim  kumd^ta  ima  i:  kiimidi  (od  nom.  kiimid).  JoS  se 
akcentuje  kao  kumde:  ^drfebe,  ali  samo  sing.,  u  plur.  ima 
2dr6pci  od  nom.  Mr6bac  (vidi  medu  rijedima  kamo  pripada); 
blaS6e  (bos,  vacca,  vitulus),  svince.  Posjedi^e  dvije  —  bUS^e  i 
sviii6e  —  mogu  imati  samo  sing,  s  akcentom  kumfie  ili:  blaS- 
(Seta,  sviA($eta;  blkfidetu,  sviAdetu  itd. 


1. 
2. 


5. 

6. 

7. 


/3  Trosloine  itneniee, 
Ovake  imenice   imadu  ",    "  i  '   akcenat. 
tuju  ovako: 


Deklinuju   se  i   akcen- 


V 

aa)  Imenice  8  akcentom  *. 

Sing.                             Plur. 

1.  Nom. 

paster^e  (mj.  pastorce)          paster66ta 

2.  Gen. 

pasterSeta                                pasterdet 

3.  Dat. 

pUsterdetu                                paster66tam 

4.  Akuz. 

pasterfie                                  paster56ta 

5.  Vok. 

pa,ster6e                                   paster66ta 

6.  Lok. 

pasterdetu                                pasterd^ti 

7.  Inst. 

paster6etom                              paster^eti 

Tako  se  joS   akcentuje :    magar6e   samo    u  sing.,    a    u  plur. 

ima 

1..  4.,  5. :  magard^ta. 

i^P)  Imenice  8  akcentom  \ 

Sing.                             Plur. 

1.  Nom 

odojce                               ()d()j6(Ha 

2.  Gen. 

odojceta                           odojcGt 

Digitized  by  Vj 005 

^le 

128 


VATROSLAV  ROil^, 

Sing, 

Plur, 

3.  Dat. 

odojdetu 

odoj66tain 

4.  Akus. 

odojde 

odoj66ta 

5.  Vok. 

odoj^e 

odoj66ta 

6.  Lok. 

odojdetu 

odoj66ti 

7.  Inst. 

od6j6etom 

yy)  Imenice  a  akccntom 

odqjd6ti 

Sing, 

Plur. 

1.  Norn. 

pastirde 

pastirdeta 

2.  Gen. 

pastir6^ta 

— 

3.  Dat. 

pastirfietu 

— 

4.  Akus. 

pastirCe 

pastir66ta 

5.  Vok. 

paatlrde 

pastirdeta 

6.  Lok. 

pastir6etu 

— 

7.  Inst. 

pastir^etom 

— 

Tri  padeza  (1.,  4.,  5.)  u  plur.  rjetki  su.  Kao  pastirde  akcen- 
tuje  se  jos:  ciganfie. 

Jedna  je  samo  rijed  od  6etiri  sloga  s  akcentom  '  na  prvom  slogu : 
ndkilen6e  (mj.  nako}ende,  infans  apud  epulas  nuptiales  supra  mensam 
in  genua  sponsae  positus).  Akcenat  '  ostaje  u  avim  padeiima  sing, 
nepromijei'ien,  a  u  plur.  (1.,  4.,  6.  pad.)  dobija  '  na  detvrtom  slogu. 


Sing. 

Plur. 

1.  Nom. 

naki|en6e 

naki|end^ta 

2.  Gen. 

n&kilenCeta 

— 

3.  Dat. 

nAki|en6etu 

— 

4.  Akus. 

naki|en6e 

nakijend^ta 

5.  Vok. 

naki|en6e 

naki|en66ta 

6.  Lok. 

nAki|en6etu 

— 

7.  Inst. 

ndki|en6etom 

— 

c.  Osnove  na  s. 

Rije^i  8  osnovom  na  s  predoSe  gotovo  sve  medu  rijeci  srednega 
roda  s  osnovom  na  a ;  samo  je  saCuvala  rijec  n  e  b  o  u  plur.  osnovu 
na  s,  a  pored  iie  i  rijed  diido.  Deklinuju  se  i  akcentuju  te  rijedi 
ovako : 


Sing. 

Plur. 

1. 

Nom. 

nebo 

neba  i  neb6sa 

2. 

Gen. 

neba 

neb  (?)  i  nebes 

3. 

Dat. 

n^bu 

nebam  i  nebc^sam 

Digitized  by 

Google 


kajkavaCki  dualekat  u  prioorju.  129 


Sing. 

Plur, 

4. 

Akuz. 

nebo 

neba  i  neb^sa 

5. 

Vok. 

nebo 

n^ba  i  neb^sa 

6. 

Lok. 

nebu 

n^bi  i  neb^si 

7. 

Inst. 

n^bom 

nfebi  i  neb^^si 

Oblik  pi.  neb6sa  obidniji  je  nego  n^ba. 

Rijed  diido  (St.  6udo)  akcentuje  se  u  svijem  pade^ima  sing,  i 
plur.  kao  i  nebo,  a  kad  ima  osnovu  u  plur.  na  s,  onda  se  i  ona 
ravna  po  rijedi  neb^sa,  dakle:  6ud<f»sa  itd. 

d.  OtnovA  na  r. 

Imeniee  mati  i  (5i,  koje  imadu  u  ostalijem  padezima  osnovu  na 
konzonanat  r,  deklinuju  se  i  akcentuju  ovako: 


Sing. 

Plur. 

a)l. 

Nom. 

mati 

matere 

2. 

Gen. 

matere 

mater 

3. 

Dat. 

mat(*ri 

miit<»ram 

4. 

Akuz. 

mater 

matere 

5. 

Vok. 

mati 

matere 

6. 

Lok. 

materi 

matera 

7. 

Inst. 

materju 

materami 

^)1. 

Nom. 

ci 

6eri 

2. 

Gen. 

66ri 

d^ri 

3. 

Dat. 

d^.ri 

6^ram 

4. 

Akuz. 

6er 

6eri 

5. 

Vok. 

di 

ceri 

6. 

Lok. 

c^ri  i  6eri 

cera 

7. 

Inst. 

(^rju  i  < 

ierju 

di^rmi 

2 

.    Zamj< 

^nidki   o 

blici. 

Osim  personalnih  zamjenica  ja,  ti  i 
ostale  zamjenice   deklinuju   po   pronomin 
sebe  deklinuju  se  i  akcentuju  ovako: 

Sing. 
1.  Nom.      ja                           ti 

refleksivne  sebe,    sve  se 
alnoj    deklinaciji.    J  a,   ti, 

2.  Gen. 

mene 

tebe 

sebe 

3.  Dat. 

meni 

,  mi 

tebi,  ti 

sebi,  si 

4.  Akuz 

,.     mene 

5,  me 

tebe,  te 

sebe,  se 

5.  Vok. 

ti 

— 

6.  Lok. 

meni 

tebi 

sebi 

7.  Inst. 

mSnom 

tobom 

sobom 

R.  J.  A.  CXVI. 

9 

Digitized  by  VjOOQiC 

130 


VATHOSLAT  R02l6, 


Plur. 

1.  Nom.      mi  vi 

2.  Gen.       nas  v§8 

3.  Dat.        nam  yam 

4.  Akuz.     nas  vas 

5.  Vok.  —  v? 

6.  Lok.       nas  (ijede  nasj    vas  (rjede:  vasj 

7.  Inst.        nami  vami 

Pronominalna  se  deklinacija  mnogo  primakla  slozenoj  deklinaciji, 
izjednafiivbi  se  i  u  onim  oblicima  sa  slozenom  deklinacijom,  u  ko- 
jima  se  StokavStina  jo§  razlikuje.  Padezni  nastavci  zamjenica 
8  tvrdim  i  mekanim  osnovnim  konzonantom  —  jednaki  su. 

a)  Zamjenice  liine  acHektivne:  woj,  tvoj,  svdj:  ndS,  tal,  niov,  it</in. 

Sing, 


a)  1.  Nom. 

UJU9. 

moj 

m§.,  mbja 

BICU. 

me,  moje 

m6ga 

me 

m6ga 

2.  Gen. 

mojega 
mojega 

moje 

mojega 
mojiga 

m6mu 

moji 

m^mu 

3.  Dat. 

mojemu 
mojimu 

mojemu 
mojimu 

mega,  moj 

mu,  moju 

me,  moje 

4.  Akuz. 

mojega 

mojiga 

ma,  moja 

me,  moje 

5.  Vok.     • 

m6j 

m6mu 

moji 

m6mu 

6.  Lok. 

mojemu 
mojimu 

mojemu 
mojimu 

7.  Inst. 

mojim 
mojem 

moju 

■ 

mojim 
1    mojem 

Plur. 

1.  Nom. 

moji 

me,  moje 

ma,  moja 

2.  Gen. 

moji 

>    za  sva  tri  roda 

3.  Dat. 

mojim 

4.  Akuz. 

me,  moje 

me,  moje 

ma,  moja 

5.  Vok. 

moji 

mS,  moje 

ma,  moja 

6.  Lok. 

moji 

7.  Inst. 

'    mojimi 

za  sva  tri  roda 

1    mojemi 

Digitized  by  VjOOQiC 

KAJKAVA^KI  DIJALEKAT  U  PRIGORJU.  131 

Kraci  oblici  ove  zamjenice  mnogo  se  desce  upotreb|avaju  od 
dulih.  Kao  moj  deklinuju  se  i  akcentuju  joS:  tvoj,  i  refleksivna 
adjektivna  zamjenica  svoj.  SliCna  je  deklinaeiji  zamjenice  mdj, 
deklinacija  relativne  zamjenice   ki,   ka,  kd  (St.  kojT,  koja,  koje): 

Sing. 


mofi. 

ien. 

sred. 

1.  Nom. 

ki 

ka 

ko 

2.  Gen. 

kega 

ke 

kega 

3.  Dat. 

k&mu 

ki 

k^mn 

4.  Akuz. 

k^ga 

ku 

kd 

5.  Vok. 

ki 

ka 

ko 

6.  Lok. 

kem 

ki 

kam 

7.  Inst. 

kem 

ku 

kem 

Plur. 

1.  Nom. 

ki 

ke 

ka 

2.  Gen. 

3.  Dat 

ki 
kem 

\ 
\ 

zasva 

tri  roda 

4.  Akuz. 

ke 

k3 

ka 

5.  Vok. 

ki 

ke 

ka 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

ki 
kemi 

] 

zasva 

tri  roda 

Sing. 

f5)  1.  Nom. 

nag 

naSa 

n&Se 

2.  Gen. 

/ 

nkdiga 

naSe 

naSiga 

I 

nadega 

I 

naS^ga 

3.  Dat. 

n^imu 

nasi 

( 

naSimu 

1 

nad^mu 

\ 

naS^mu 

4.  Akuz. 

{ 

nkdiga, 
nafi^ga 

naS 

naSu 

nkSe 

5.  Vok. 

n^ 

naSa 

niiSe 

6.  Lok. 

I 

nkdim 
naSem 

naSi 

( 

naSim 
naSem 

7,  Inst. 

nkSim 

{ 

naSu 
naSii 

I 

naSim 

Plur. 

1.  Nom. 

nadi 

naSe 

naSa 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

nasi 
naSim 

} 

za  sva 

,  tri  roda 

I 

4.  Akuz. 

naSe 

naSe 

naSa 

Digitized  by  VjOOQiC 


132 


VATROSLAV  RO^K^J, 


5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


nase 


nasa 


i 


za  ava  tri  roda 


Plur. 
niidi 
na^i 
nadimi 
)    na^^mi 

Tako  se  joS    deklinuje   i    akcentuje:  vaS,   A^gov    (i.  liegova,   sr. 
A^gvo)  izbacujudi   u  svim   padezima  ning.    i  plur.  vokal   o   izmedu 
konz.  g  i  v,  osim  akuz.  i  vok.  sing.,  koji  su  jednaki  a  nomin. 
Y)  Zamj.  adj.  i^iov  (St.  njjhov)    deklinuje  ae   i  akcentuje  ovako: 

Sing. 


mufi. 

2en. 

Bred. 

1.  Norn. 

liiov 

Aiova 

j    Aiovo 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

j    liiovega 
1    liioviga 
j    Aiovemu 
\    Aiovimu 

liiove 
i^iovi 

1^    Aiovega 
[    Aioviga 
\    ATovemu 
i^iovimu 

4.  Akuz 

5.  Vok. 

1    i\iovega.  i'iiov 
1    riioviga 
fiiov 

niovu 
riiova 

iWovo 
n?ovo 

6.  Lok. 

liiovem 

I'liovi 

Aiovem 

7.  Inst. 

Aiovim 

iVic^vu 

i^iovim 

Plur. 

1.  Nom. 

i^iovi 

11  love 

iliova 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

Aiovi 
i^iovim 

za  sva  tri  roda 

4.  Akuz 

Aiove 

riiove 

liTova 

5.  Vok. 

Aiovi 

i\?ove 

Aiova 

6.  Lok. 

iiiovi 

7.  Inst. 

1    i\Tovimi 

za  sva  tri  roda 

1    ATovemi 

S)  Zamjenica  iW»jin  (St.  nezin) 

deklinuje 

se  i 

akcentuje  ovako: 

Sin 

9- 
ien. 

sred. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

Ai^jin                       ] 
[    iW^inega                i 
1    iWyiniga 
j    i^i^jinemu               ] 
1    lityinimu 
j    lifejinega,  ii6jin 
y    A^jiniga 

i\ojina 
[^ojine 

"i^jini 

li^jinu 

J    i^^jini(mj.iiezino'> 
1    i'iejinega 
[    i^^jiniga 
1    ii6jinemu 

A^jinimu 

n^jini 

Digitized  by  VjOOQiC 

KAJKAVACKI  DIJALBKAT  U  PRIflORJU.  133 

Sing, 

5.  Vok.  riejin  A(fjina  riejini 

6.  Lok.  iii'vjinim  ik'vjini  hejinim 

7.  Inst.  lirjinim  n^jinu  iWvjinim 

Plur. 

1.  Nom.  iWvjini  ii^jine  li^jina. 

2.  (jen.  n^jini  ]  ^  -       ^ 
o    T^  ^               ri-  •           }    za  sva  tn  roda 
o.  IJat.             nejinim        j 

4.  Akuz.  li^jine  i\6jinc  liejina 

5.  Vok.  li^jini  li^jine  i\6jina    . 

6.  Lok.  ncfn'ini  )  .       i 
,7    T    ^              ,,,...       >    za  sva  tn  roda 

7.  Inst.  li^jinimi       j 

6    Zamjenice  pokazne :  td,  bvj  on,  is^/. 

Sing. 

mufi.  £exi.  Bred. 

a)  1.  Nom.         ta  (St.  taj)  ta  t6 

2.  Gen.  t^ga  te  t^a 

3.  Dat.  t^mu  ti  temu 

4.  Akuz.         ta,  tega  tu  tb 

5.  Vok.  ta  ta  to 

n    T   1  \    tern,  tim  ti  i    tem,  tim 

1    t^mu  I    t^mu 

7.  TiBsX,  tem  tu  tem 

Plur. 

1.  Nom.  ti 

2.  Gen.  tS  \ 

3.  Dat.  tem  i 

4.  Akuz.  te 

6.  Vok.  ti 

6.  Lok.  ti  \ 

7.  Inst.  tfemi  j 

Lok.  sing,  i  plur.  dolazi  uvijek  s  prijedlogom,  pa  jer  na  pri- 
jedlog  dolazi  '  to  je  lok.,  ako  je  od  jednoga  sloga,  kao  enklitika 
bez  akcenta:  pri  tem,  pr'i  tim,  pri  ti;  ako  je  od  dva  sloga, 
onda  ima  "  :  pri  t^mu. 


t6 

ta 

za  sva  tri  roda 

tg 

ta 

te 

ta 

za  sva  tri  roda 

Digitized  by  VjOOQiC 


1 


134 

VATROSLAV 

R0^l6, 

Sing 
moS. 

2eD. 

«red. 

fi)  1.  Norn. 

ov  (St. 

ovaj) 

ova 

6vo 

2.  Gen. 

ov^ga 
ovega 

ove 

ov&ga 
ovega 

oviga 
ovemu 

ovi 

oviga 
ovfemu 

3.  Dat. 

ovemu 
ovimu 

ovemu 
ovimu 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

ov^ga, 
ovega 
6viga 
ov 

ov 

ovu 
ova 

ovo 
ovo 

6.  Lok. 

ovem, 

6vim 

ovi 

\    ovem, 

ovemu, 

ov^mu 

[    ovemu,  ovemu 

7.  Inst. 

ovim, 

ovem 

Plur 

ovu 

ovim,  ovem 

1.  Norn. 

6vi 

ove 

ova 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

ovi 
6vim 

I  sva  tri 

roda 

4.  Akuz. 

ove 

ove 

ova 

5.  Vok. 

6vi 

ove 

ova 

6.  Lok. 

ovi 

7.  Inst. 

ovemi 

za 

I  sva  tri 

roda 

ovimi 

Kao  6v,  ova,    ovo  deklinuje  se  i  akcentuje  jo§:   on,  ona,   on 
(mj.  ono)  i  isti,  ista,  isto. 

e)  Zamjenice  upitne:  doj,  Mjy  H^i, 
a)  Zamjenica  supstantivna,    koja   se  upotrebjava   za  dejade,  jest 
doj  (st.  si.  kt-to,  St.  tko)  a  za  stvari:  kaj.  Zjunjenica  doj  i  kaj 
deklinuju  se  ovako : 


Sing. 

Plur. 

1.  Norn. 

d6j 

kaj  ikaj 

2.  Gen. 

kega 

66sa 

3.  Dat. 

kemu 

dfemu 

4.  Akuz. 

kega 

kaj  i  kaj 

5.  Vok. 

— 

— 

6.  Lok. 

kem,  kim 
kem,  kl'm 

dem,  c^lm 

7.  Inst. 

kem 

cem,  6im 

Digitized  by  VjOOQIC 

KAJKATACKI  DUALEKAT  U  PRIGORJU. 


135 


Ji)  Zamjenica  adjektivna  ki,  ka,  ko  deklinuje  se  i  akcentuje  kao 
i  onda,  kada  je  zamjenicom  relativnom  (vidi  natrag),  a  zamjenica 
6iji,   <!^ija,  (Sije  ovako: 

Sing, 

ieu. 

6ija  / 

6ije 


1.  Nom. 

2.  Gen. 


3.  Dat. 

4  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


a)  1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 


mu§. 
diji 

dijiga 

dijemu,  cij^mu 

dijimu 

6ijega,  diji 

dij^ga 

dijiga 

6iji 

dijem,  dij^u 

6ijim 

dijim 


6iji 

aji 

dijim 

dije 

6iji 

diji 

dijimi 


6iji 
diju 

6ija 
6iji 

6iju 

Plur. 
6ije 

za  sva  tri  roda 


Bred. 
6ije 

dijega,  dij6ga 
dijiga 

^ijemu,  fiijfemu 
^ijimu 
6ije 


6ije 
I    6ijem,  dijemu 

dijim 
«ija 


6ijc  dija 

6ije  6ija 

za  sva  tri  roda 


d)  Zamjenice  odredene:  sdy  adm,  sCiki. 

Sing, 
inu§. 

sa  (fit.  sav  ili  vas) 
sega 


semu 

sega 

s& 

semu,  sem 

sem 

81 

si 
sim 


2eD. 
sa 

se  i  80 
si 

8U 

sa 
si 
su 


Plur. 


Hred. 
so 

sega 
semu 
se 
so 

s^mu,  sem 
sem 

sa 


za  sva  tri  roda 


Digitized  by  VjOOQiC 


13(5 


VATROSI.AV  RO^ICj 

Plur, 

4. 

Akuz. 

se 

se 

s& 

5. 

Vok. 

si 

se 

sa 

6. 

7. 

Lok. 
Inst. 

si 
s^mi 

1    za  sva  tri  roda 

Ovakoj  deklinaciji  sli^na  jo  deklinacija  i  st.  si.  zamjenice  si»,  si,  se, 
u  koliko  se  jo§  u  prigorskora  dijalektu  sacuvala.  Zamjenica  sb  (hie) 
saduvala  se  u  gen.  sing,  u  frazi:  sega  jeta,  sS  nedi  (izgovaraj 
kao  jedmi  rijed,  St.  sinoc)  pored  snodi.  Se  ne(?i  =  ove  nodi,  a 
snodi  znadi:  sinod  u  vede.  Saduvala  se  nada|e  u  akuz.  sredriega 
roda :  s  e  )  e  t  i  =  ovoga  |eta.  Osim  toga  se  akuz.  saduvao  kao  i  u 
Stokavadkom  dijalektu  na  koncu  u  rijedima:  n^das  (At.  nodas),  ve- 
d^ras,  l^tos,  dSnas,  todas  (pored:  todi)  sa  znaderiem:  malo  prije. 
Stokavadko:  jesenas,  zimils,  projetos  prigorski  dijalekat  ne 
pozna.  Kako  se  vidi,  ta  zamjenica  dolazi  samo  uz  imenice,  koje 
pokazuju  vrijeme,  a  u  drugim  je  prilikama  zamjeAuje  ov,  ova  ovo. 

Sing, 


w 


miiS. 

ien. 

8red. 

1.  Norn. 

Bam 

sama 

sdmo 

2.  Gen. 

samega 

same 

samega 

saraega 

samega 

samiga 

s4miga 

sam&mu 

sami 

samfemu 

3.  Dat. 

samemu 
sAmimu 

• 

samemu 
s&mimu 

4.  Akuz.     . 

samega,  sam 
[    samega,  samiga 

samCi 

Bifmo 

5.  Vok. 

sam 

sama 

s&mo 

6.  Lok. 

samdmu 

sami             1 

samimu 

samem 

\ 

s&mem 

7.  Inst. 

simim 

Flur. 

samu 

s&mim 

1.  Norn. 

s4mi 

s&me 

s/ima 

2.  Gen. 

sAmi             1 
s^mim 

3.  Dat. 

za 

sva  tri  roda 

' 

4.  Akuz. 

sdme 

s&me 

sama 

6.  Vok. 

s&mi 

s4me 

s&ma 

6.  Lok. 

sami 

7.  Inst. 

[    samfemi 
[    s^mimi 

za 

sva  tri  roda 

Digitized  by  VjOOQiC 


KAJKATA6kI  DUALBKAT  U  PRIOORJU. 


137 


2. 


Nom. 
Gen. 


3.  Dat. 


4. 

Akuz. 

5. 

Vok. 

6. 

Lok. 

7. 

Inst. 

Sing, 

saki  (St.  svak,  svaki) 
I    sakega 
I    sakiga 
I    sakemu 
I    sakimu 

{snkega,  saki 
sakiga 
saki 
j    sakemu 
I    sakimu 
sakim 


saka 


saki 

saku 

saka 
saki 

saku 


1. 
2. 
3. 
4. 
5. 
6. 


Nom. 

Gen. 

Dat. 

Akuz. 

Vok. 

Lok. 


saki 
saki 
sakim 
sdke 


Plur. 


za  sva  tri  roda 


sSko 
f    sake^a 
I    sSkiga 

{sakemu 
sakimu 
s§ko 

sako 
j    sakemu 
[    sakimu 

sakim 


saka 


saka 


7.  Inst. 


saki 

sSkemi 

sakimi 


.    za  sva  tri  roda 


a)  1.  Nom. 


2.  Gen. 


e)  Zamjenice  neodredene:  niSer,  neier,  nlkajf  n96^i,  ntdiji. 
Sing. 

nl^er  (st.  si.  ni^btoze  i     fi) 

nikbto^e  St.  nitko  ili 

niko) 
j    nikega 
\    nikiga 


3.  Dat. 


4. 
5. 
6. 

7. 


Akuz. 
Vok. 
Lok. 
Inst. 


j  nikemu 

I  nlkimu 

j  nikega 

I  nikiga 

{nikemu,  nikim 
nikimu,  nikim 
nikim 


n^er  (st.  si.  *  ne^b- 
toze,  dt.  neko, 
netko 
f    nSkega 
1    nikiga 
I    nikemu 
I    nekimu 
I    nikega 
I    nekiga 

{nekemu,  nekem 
nekimu,  nekim 
nekim,  nekim 


Digitized  by 


Google 


1 


138 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 
Y)  1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 
Tako  se  joS 


-VATROSLAV  RO^lC, 


Plur.  od  neier. 

2en.  Bred, 

neke  neka 

>    za  sva  tri  roda 


n§ke  neka 

neke  neka 

za  sva  tri  roda 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


\ 


neki 

neki 

nekim 

neke 

neki 

neki 

nekimi 

nlkaj 

ni6esa 

nldemu 

nikaj 

nidem,  nl6im 
nidim 
akcentuje  sakaj  (St.  svafito). 

Sing. 
mafi. 

ne6iji 

nedijega 

ncdijiga 

nedijemu 

nedijimu 

nedijega,  ne^iji 

nedijega 

neCiji 

neCijemu,  ncdijem 

nedijim 


ne< 


leD.  sred. 

nefiija        ne^ije 

**      y    necijiga 
i    ne<!fijemu 
I    nedijimu 
ne6ije 


nediji 
nediju 

nedija 
nec^iji 


nefiiju 


ncdije 
j    ne^ijemu,  nec^ijem 
1    nedijim 

nedijem 


Plur. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 
Kao  ne^iji 


nedije         nedija 
za  sva  tri  roda 


ne^ije 


necija 


nedijim 

no6iji 
nediji 
nefijim 
necije 
nediji 
ne^iji 
necijimi 
deklinuje  se  i  akcentuje  i  nidiji,  svadiji. 

Digitized  by  VjOOQiC 


nedije        nedija 
za  sva  tri  roda. 


kajkayaCki  dijalekat  u  prigorju.  139 


f)  Zamieniea  i(jh),  ja  je 

mjesto 

loje  stoj 

i  u  nom.  pokazna  zamjenica:  on 

,  ona,  6 no,  de- 

klinuje 

se  i  akcentoje  ovako: 

Sing. 

muS. 

ien. 

sred. 

1. 

Nom. 

on  (i  on) 

ona 

oni  (mj.  ono) 

2. 

Gen. 

jifega,  ga 

A%,je 

A^ga,  ga 

.  3. 

Dat. 

li^mu,  ma 

61,  ji 

A6mu,  mu 

4. 

Aknz. 

Afega,  ga 

Au,  ju 

AS,  ga 

5. 

Vok. 

— 

— 

— 

6. 

Lok. 

liSm,  Aim 

Ail 

A^,ni,  Aim 

7. 

Inst. 

li'm 

Au 
Plur. 

Aim 

1. 

Nom. 

oni 

one 

6na 

2. 
3. 

Gen. 
Dat. 

6i,  ji 
Aim,  jim 

1 
i 

za  sva  tri 

roda 

4. 

Aknz. 

AS,  iB,  ji 

Ae,  je 

«,  ji 

5. 

Vok. 



— 



6. 

7. 

Lok. 
Inst. 

lil 

dimi 

za  sva  tri 

roda 

Duji  se  oblici  upotrebjavaju  kao  i  u  fitokavStini  t.  j. :  na  po^etku 
izreke,  kada  se  naglasuje  i  iza  prijedloga.  Iza  prijedloga  pri  lok. 
sing,  i  plur.  stoji  kao  enklitika:  pri  Aem,  pri  Aim;  pri  Ai  i 
priAem,  pri  Al.  Tako  je  i  kod  drugijeh  jednosloznih  zamje- 
nica u  tim  padeiima. 

3.  Pridjevni  oblici. 

Pridjevi  se  deklinuju,  kako  je  poznato,  po  nominalnoj  deklinaciji, 
ako  su  neodi-edeni,  a  po  slozenoj,  ako  su  odredeni.  U  prigorskom 
dijalektu  nema,  za  pravo  redi,  niti  jedne  niti  druge  deklinacije. 
Padezi  jedne  i  druge  deklinacije  dolaze  bez  osobite  razlike  u  zna- 
ceAu  uporedo  tako  te  nekoji  padezi 'nominalne,  a  nekoji  slozene 
deklinacije  nigda  ni  ne  dolaze.  Nekoji  padezi  nominalne  deklina- 
cije sacuvaSe  se  u  svoj  svojoj  Cistoti  kao  n.  pr.  dat.  i  lok.  sing, 
zenskoga  roda.  Od  participa  zivi  u  prigorskom  dijak»ktu  potpuno 
samo  part.  pret.  pas.  i  part.  pret.  akt.,  do^im  se  part.  prez.  gotovo 
nigda  ne  upotrebjava.  Ako  se  i  diije  kadikad  part.  prez.  od  nekih 
^lagola  kao  n.  pr.  od  gl^ig.  n  e  s  i  t  i ,  ne  drzi  se  participom  nego 
adjektivom:   nis6di,   nis6<5a,    nis^de    (St.  noseci),    a  dolazi  re- 


Digitized  by 


Google 


140 


VATROSIiAV  BO^lC, 


dovito  samo  u  zenskom  rodu:  nis6<ia  pored  nes^ca  i  li^seca 
sa  znadeAem:  mulier  gravida.  Oblici  vrii6,  kipuc  u  StokavStini 
su  adjektivi  kao  i  u  prigorskom  dijalektu.  l)ok  je  u  stokavackom 
dijalektu  taj  st.  slov.  part.  prez.  s  vremcnom  postao  adverbom,  u 
prigorskom  dijalektu  eto  izginu,  saduvavSi  samo  slabe  tragove  ne- 
kadaAega  zivota. 

Da  bi  se  vidjelo,  koji  se  oblici  saCuvase  u  nominalnoj,  a  koji  u 
slozenoj  deklinaciji,  pokazademo  primjerom : 

Padezi  iz  nominalne  deklinacije. 
Sing. 

2en.  sred. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 
5.;,Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mu&. 
zut 


zut 
zut 


zuti 


zute 
zuti 
2uti 


zuta 
zute 
zuti 
zutu 
^dta 
^liti 
zdtu 
Plur, 
zute 


itite 
zute 


zuti  (mj.  ziito) 


ztiti 


zuta 


zuta 
zuta 
zuti 


Padezi   iz  slozene   deklinacije. 

Sing, 
mu§.  ien,  sred. 

1.  Nom.  idti  —  — 

ititiga 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 


^titega 

zut^ga 

zutimu 

ziitemu 

zut^rau 

ziitiga 

zutega 


zdtiga 

zdtega 

iuthgB, 

Zutimu 

zutemu 

zutimu 


Digitized  by  VjOOQiC 


KAJKAVAdin  DTJALBKAT  U  PRIGORJU.  14] 

Sing. 


5.  Vok. 

zuti 

—                         — 

6.  Lok. 

zutim 

—                  ziitim 

7.  Inst. 

^utim 

—                  zdtim 
Plur, 

1.  Nom. 

— 

—                        — 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

zuti 
zutim 

}    za  sva  tri  roda 

4.  Akuz. 

— 

—                         — 

5.  Vok. 

— 

—                         — 

6.  Lok. 

— 

zdti                          — 

7.  Inst. 

zutimi 

Zutimi                   Zutimi 

zutemi 

zutemi                   zutemi 

Iz  ovoga  je  moci  razabrati,  da  se  nominalna  i  slozena  deklina- 
cija  prigorskoga  dijalekta,  kako  je  ovdje  istav|ena,  razlikuje  u 
kojecemu  od  nominalne  i  slozene  deklinacije  u  fitokavStini.  Ta  raz- 
lika  potjede  najviSt':  iz  toga,  «to  prigorski  dijalekat,  kako  natrag 
rekosmo,  ne  pozna  odredenih  i  neodredenih  adjektiva.  Razlike  u 
znadenju  izmedu  te  dvie  vrste  nestalo  je,  sva  je  prilika,  ve6  vrlo 
davno,  a  jezik,  nasavSi  se  na  jednom  bez  te  markantne  razlike, 
pridriao  je  oblike  jedne  i  druge  vrste  mjesto  onih  oblika,  koji  se 
izgubiSe.  Razumjivo  je,  da  je  jezik,  izgubivsi  svijest  o  razlici  jedne 
i  druge  vrste,  pridrzao  one  oblike,  koji  mu  se  najzgodniji  ^injabu, 
ne  pazeci,  jesu  li  nominalne  ili  slozene  deklinacije.  Tesko  je  za  neke 
padeze  odrediti,  jesu  li  prema  nominalnoj  ili  slozenoj  deklinaciji 
nadinjeni.  Taki  je  padez  ve6  nom.  sing.  U  prigorskom  dijalektu 
nema  one  razlike.  po  kojoj  se  glasom  sasvijem  jednaki  oblici  raz- 
likuju  medusobno  akcentom,  kao  sto  je  to  u  Stokavstini.  Zut, 
zuta,  zuto  upotrebjava  se  za  Stok.  zut,  ziita,  zuto  i  za  odre- 
deno:  zUti,  zuta,  zuto.  Jeda  li  je  u  zenskom  i  srednem  rodu 
—  zuta,  zuti  (mj.  zutoj  doista  neodreden  ili  mozda  odreden  oblik 
~  ko  bi  to  znao  ?  Tako  je  i  kod  nekih  drugih  padeza.  Koliko  mi 
je  poznat  dub  i  narav  prigorskoga  dijalekta,  ja  sam  u  tom  poslu 
odredio  po  najbojemu  svome  uvjerenu. 

Prema  svemu  tomu  imademo  na  umu  u  dajnom  radu  samo  de- 
klinaciju  pridjeva,  kako  proizlazi  kontaminovana  iz  nominalne  i 
slozene  deklinacije. 

Pridjeva  ima  od  jednoga  sloga,  od  dva,  od  tri  i  od  fietiri  sloga 
8  akcentom  ",   ',  "  i  '. 


Digitized  by 


Google 


142 


VATROSLAV  R04l6, 


a.  Pridjevi  od  Jedaoga  sloga  a  loau  mikaga  rada 
a)  Pridjevi  aa  ^  u  nom.  ting,  niui,  roda. 

Svi  jednosloiSni  pridjevi  imadu  u  muSkom  rodu  ",  a  u  zenskom 
i  srednem  rodu  na  istom  slogu  ^.  U  drugim  padezima  mud.  i  sred. 
roda,  koji  postaju  trosloini,  akcenat  ''  ostaje  na  prvom  slogu,  ili 
se  pomakne  za  jedan  slog  kao  \  U  fenskom  rodu  i  onim  pade- 
zima mu§.  i  sred.  roda,  koji  su  dvoslozni,  ostaje  akcenat  ^  ne- 
promijenen  na  istom  slogu,  osim  inst.  sing.  2en.  roda,  u  koine 
prelazi  kao  "  na  krajni  slog. 

Sing. 


mufi. 

2eo. 

sred. 

1.  Nom. 

zdrav 

zdrkva 

zdrkvo 

zdravega 

zdravega 

2.  Gen. 

zdr&viga 

zdrkve 

zdraviga 

zdravega 

zdravega 

zdravemu 

zdravemu 

3.  Dat. 

zdr&vimu 

zdrkvi 

zdravimu 

zdravemu 

zdravemu 

zdr&vega 

zdrkvo 

4.  Akuz. 

zdraviga 
zdrav^a 

zdrkva 

5.  Vok. 

zgrav,  zdrkvi 

zdrkva 

zdrkvo 

zdrSvemu 

zdr&vemu 

6.Lok. 

zdravimu,  zdrkvim       zdrkvi 

zdi^vimu,  zdrkvim 

zdravfemu 

zdravemu 

7.  Inst. 

zdrkvim 

zdravu 
Plur. 

zdrkvim 

1.  Nom. 

zdrkvi 

zdrkve 

zdrkva 

2.  Gen. 

zdrkvi            | 

3.  Dat. 

zdrkvim         j 

za  sva  tri  roda 

4.  Akuz. 

zdrkve 

zdrkve 

zdrkva 

6.  Vok. 

zdrkvi 

zdrkve 

zdrkva 

6.  Lok. 

zdrkvi 

7.  Inst.    ( 

zdrkvimi 
zdrav^mi 

za  sva  tri  roda 

Tako  se  joS  akcentuju :  slab,  slkba,  slkbo ;  6Ist,  6ista,  disti  (mj. 
fiisto);  diig,  duga,  diigo;  piln,  pima,  puni  (mj.  puni);  sit,  sita  siti 
(mj.  sito);  star,  stkra  (i  stara),  stkri  (mj.  staro);  tij  (§t.  tih),  tija, 
tije ;  rl,  Ha,  Ho  (citus),  mek,  m^ka,  mfeko ;  zrSl,  zrela,  zrfelo ;  brej, 


Digitized  by 


Google 


i 


KAJKAVA6k1  DUALBKAT  U  PBiaORJU. 


143 


brfeja,   br^je   (praegnans) ;   g6l,   g61a,   g6lo;   l&k,  Ikka,   lako;   2uk, 
£iika,  ztiko. 

Pridjevi:  paal,  mil  i  ran  imadu  u  ien.  i  sred.  rodu:  mala, 
m&lo;  mila,  milo  i  rana,  rani  (mj.  rano).  U  ostalim  pade^ima  ima 
mal,  mila,  malo  kao  i  pridjevi  jednoslozni  s  ^  u  nom.  sing.  muS. 
roda  (Vidi  naprijed),  a  mil,  mila,  milo  i  ran,  r^na,  r§.ni  imadu 
kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  bez  ikake  promjene  "  na  prvome 
slogu,  bio  padez  jednoslozan  ili  dvoslozan. 

/3)  Pridjevi  sa  "  ii  nonu  sing,  muS,  roda. 
Svi  pridjevi  imadu  u  nom.  sing.  muS.  roda  akcenat ",  a  u  2en- 
skome  i  srednjemu  rodu  '.  —  U  ostalim  padezima  sing,  i  plur. 
ostaje  takoder  '  na  istom  slogu  bez  ikake  promjene  osim  gen., 
dat.;  akuz.  i  lok.  sing.  muS.  i  sred.  roda  i  inst.  plur.,  u  kojima 
pored  toga  moze  do6i  jos  na  drugi  slog  kao  '  i  inst.  sing.  zen. 
roda,  u  kome  se  pomi6e  na  krajni  slog  kao  ". 

Sing. 
*2en. 
mlida 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mu§. 
mlad 
ml&dega 
mladiga 
nJadega 
mUdemu 
mladimu 
mlademu 
mlAdega 
mladiga 
mladega 
mlad,  mladi 
mlademu 
mladimu 
mlademu 
mladim 

mladi 

mladi  1 

mlAdim        j 
mlade 
mlddi 
mladi 
mUdimi 
mlad^mi 


mlade 


mladi 


mlddu 


sred. 
mUdi  (mj.  mlado) 
ml4dega 
mladiga 
mlad^a 
mlidemu 
mUdimu 
mlademu 

mlidi 


mlada 

mUdi 

mlidemu 

mladi 

mlAdimu 
mlademu 

mladu 

mladim 

Plur. 

mldde 

mlada 

za  sva  tri 

roda 

mlade 

mlada 

mUde 

mlada 

za  sva  tri  roda 


Digitized  by  VjOOQiC 


144 


VATROSLAV  R0^l6, 


Ovako  se  jofi  deklinuju  i  akcentuju:  fivfst,  dvrsta,  6vfsti  (mj. 
6vrsto);  fin,  fina,  fini  (mj.  fino);  ud,  uda,  udi  (St.  had);  prost, 
pr6sta,  pristi  (mj.  prosto) ;  gust,  gusta,  gusti  (mj.  gusto) ;  nov,  ii6va, 
n6vo;  s§d,  sfeda,  sMi  (mj.  sedo);  siv,  siva,  sivi  (mj.  sivo);  tfd. 
tfda,  tMi  (mj.  trdo,  St.  tvfd);  mv,  ziva,  Mvo  i  zivo;  svet,  sv6ta, 
sv6ti  (mj.  sveto) ;  blag,  blaga,  blago ;  plfiv,  plava,  plavi  (mj.  plavo) ; 
drag,  draga,  dr4go;  nem,  n^ma,  nerai  (mj.  nemo);  pust,  pusta. 
ptisti  (mj.  pusto);  lep,  16pa,  l^po;  bled,  bleda,  blMi  (mj.  bledo); 
bel,  bila,  b6lo ;  eel,  c^la,  c6lo ;  drn,  6rna,  dfni  (mj.  drno) ;  jak,  jaka, 
jako;  len,  I6na,  I6ni  (mj.  leoo);  kriv,  kriva,  u  sred.  rodu:  krivo; 
)ut,  l&ta,  juti  (mj.  )ato);  sldn,  sUna  slani  (mj.  slano);  slep,  sl^pa. 
sl6po  i  slepo;  suv,  suva,  suvo  i  sfivo;  tup,  tupa,  tupi  (mj.  tupo); 
vrucS,  vru6a,  vru6e  i  vrnde;  zut,  zuta,  zuti  (mj.  zuto). 

Pridjev :  b  5  s  ima  u  zen.  i  ared.  rodu  ' :  bosa,  bosi  (mj.  boso). 
pa  se  deklinuje  i  akcentuje  sasvijem  kao  i  pridjevi  od  jednoga  sloga 
sa  "  u  nom.  sing.  muS.  roda  (vidi  natrag).  Pridjevu:  bfz,  bf  za. 
bfzi  mj.  brzo)  ostaje  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  "  na  prvome 
slogu  bio  padez  od  jednoga  ili  od  dva  sloga;  a  ziv,  kriv,  slep. 
SUV  i  vru<5,  za  koje  rekosmo,  da  mogu  u  srednem  rodu  imati 
pored :  iivojoS  i  zivo  itd. ;  ravnaju  se  u  ostalim  padezima  sing, 
i  plur.  sasvijcm  po  primjeru  ml  ad,  mlada,  mladi. 

b.  Pridjevi  od  dva  »lti|a  u  ntm.  sing. 

a)  Pridjem  u  nom,  sing.  muS.  roda  8  \  —  aa)  8pomf6nim  a. 

Pridjevi  s  pomidnim  a  imadu  u  nom.  sing.  muS.  roda  *,  a  u  zen. 
i  sred.  rodu  ^.  U  ostalim  padezima  muS.  i  sred.  roda,  ako  su  od 
tri  sloga,  dolazi ",  a  u  svim  padezima  zenskoga  roda  i  u  onim 
padezima  zen.  i  sred.  roda,  koji  su  dvoslozni,  dolazi  ^  na  prvome 
slogu.  U  gen.,  dat.,  akuz.  i  lok.  sing,  i  inst.  plur.  moze  pored  " 
na  prvome  slogu  doci  i  ^  na  drugome  slogu. 

Sing, 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


muS. 

ien. 

sred. 

nizak 

nlska 

nisko 

niskega 

niskega 

nlskiga 

hiske 

^ 

niskiga 

niskega 

nisk^a 

niskemu 

niskemu 

niskimu 

niski 

niskimu 

nisk&miu 

Digit 

niskemu 

Izedby  VjOC 

kajkava6ki  dijalrkat  u  prigorju. 


145 


4.  Akuz. 


5.  Vok. 


6.  Lok. 


7.  Inst. 


niskega,  nlzak 
niakiga 
nisk^a 
nizak,  niski 
niskemu 
niskima,  niskim 
niskemu 
niskim 


niskn 


niska 
niski 


nisku 


Plur. 


niske 
za  Bva  tri  roda 


nisko 


nisko 
niskemu 
niskimu,  niskim 
niskemu 
niskim 

nisko 


7.  Inst. 


niske 
niske 

za  sva  tri  roda 


nisko 
nisko 


1.  Nom.  niski 

2.  Gen.  niski  | 

3.  Dat.  niskim  j 

4.  Akuz.  niske 

5.  Vok.  niski 

6.  Lok.  niski 
f  niskimi 
I  niskemi 

Ovako  se  joS  akcentuju  i  deklinuju :  trMan,  tredna,  treSni  (mj. 
treSno,  St.  trodan,  fragilis);  blatan,  blatna,  blktni  (mj.  blatno):  drSban, 
drebna,  drebni  (mj.  drebno,  St.  dr5ban) :  frizak,  friSka,  friSko  (firisch, 
recens);  ^tar,  itra,  itri  (mj.  itro,  §t.  hi  tar),  miiCan,  mucna.  mu6ni 
(mj.  muSno) ;  slidan,  sliCna,  slifini  (mj.  sUdno) ;  slozan,  sloi^na,  slozni 
(mj.  slozno) ;  srSdan,  srWna,  sredni  (mj.  sredno) ;  tepal,  tepla,  t^plo ; 
vedan,  v^fina,  v^6ni  (mj.  ve^no),  vedar,  vMra,  vfedri,  (mj.  vedro); 
flvilan,  svilna,  svilni  (mj.  svihio)  •,  glSsan,  glasna,  glasni  (mj.  glasno) ; 
skrban,  sk^bna,  skrbni  (mj.  skrbno) ;  samo  nom.  sing,  vikal,  vikla, 
viklo  (assuetus). 

Spomenuti  primjer:  nizak,  niska,  nisko  mo£e  u  nom.  sing, 
zen.  i  sred.  roda  imati  i  ':  niska,  nisko,  pa  se  onda  akcentuje 
i  deklinuje  kao  pridjevi,  koji  imadu  u  nom.  sing,  mu§.  zen.  i  sred. 
roda  '.  (Vidi  naprijed.)  Kao  nizak  mogu  imati  tako  joS  ovi  pri- 
djevi: gladak,  glatka  i  glatka,  glatko  i  glatko;  mokar,  mokra  i 
m6kra,  mokri  i  m6kri  (mj.  mokro) ;  mrzal,  mrzla  i  mfzla,  mtzlo  i 
mfzlo;  oStar,  oStra  i  6§tra,  oSti  i  6Stri  (mj.  oStro);  sladak,  slatka 
i  sldtka,  slktko  i  slatko;  svekal,  sv^kla  i  svekla,  sv^klo  i  sv6kIo 
(St.  svjelao);  dobar,  dobra  i  do'bra,  dobri  i  d6bri  (mj.  dobro);  mrtav, 
miiva  i  mi-tva,  mHvi  i  mftvi  (mj.  mrtvo);  teman,  temna  i  t6mna, 
tfemni  i  t^^mni  (mj.  tamno),  tenak,  t^nka  i  t^nka,  t^nko  i  t^nko. 


K.  J.  A.  cxvi. 


Digitized  by 


10 

Google 


146 


VATROSLAV  ROiCIC';. 


fifi)  Bee  pomidnoga  a. 

Pridjevima  bez  pomidnoga  a  ili  "  ostaje  i  u  zenskom  i  srednem 
rodu  na  prvome  slogu  ili  prelazi  u  zenskom  i  u  srediiem  rodu  na 
drugi  slog  kao  ^. 

X0L7.)  Pridjevi  s  "^  na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  mug.,  zen.  i  sred. 
roda  zadrzavaju  ga  i  u  ostalim  padezima  sing,  i  plur.  bez  ikake 
promjene  na  prvome  slogu,  postala  rijed  troslozna  ili  od  6etiri 
sloga. 

Sing. 
mu§.  2en.  ^red. 


1.  Nem. 

d'itav 

d'itava 

6itavo 

2.  Gen. 

j    ditavega 
1    ditaviga 

ditave 

61'tavega 
ditaviga 

3.  Dat. 

j    61tavemu 
I    6itavimu 

d'itavi 

ditavemu 
(Htavimu 

4.  Akuz. 

j    fiitavega,  citav 
1    Sitaviga 

ditavu 

6itavo 

5.  Vok. 

6itav,  d'itavi 

eitava 

Citavo 

6  Loc. 

1    6itavemu 

y    Citavimu,  ditavim 

citavi 

/ 
\ 

ditavemu 
<5itavimu,  ditavim 

7.  Inst. 

6itavim 

citavu 

61tavim 

Ovako 

se  jo§   akcentuju: 

tiirski 

,   tlirska, 

tursko,    riiski,    riiska. 

riisko.  jucki,  )i\cka,  |ucko  (humanus,  jucki  alienus),  gracki,  gracka, 
gracko ;  nemski,  nemSka,  nemsko  (St.  n^madkl) ;  Sepav,  sepava, 
Sepavo  (claudus);  bratov,  bratova,  briitovo;  brSstov,  brestova,  bre- 
stovo ;  rastiv,  rastiva,  rastivo  (6t.  hrastov,  querceus) ;  carev,  careva, 
carevo;  ciinast,  cliuasta,  ciinasti  (mj.  cunasto,  laceratus);  prhav, 
priiava,  pi^havo  (laceratus);  sajav,  sajava,  sajavo;  (St.  dadav,  fali- 
ginosus) ;  dorav,  dorava,  doravo ;  dlakav,  dlakava,  dlakavo ;  dreven, 
drevena,  dreveni  (mj.  drevenb,  St.  dirven);  glibik,  glibika,  glibiko 
(mj.  glibok,  profundus);  tilav,  kilava,  kilavo;  krastav,  krastava, 
krastavo;  kr^nav,  krnava,  krnavo;  kiistrast,  kiiatrasta,  kustrasti; 
keplav,  keplava,  keplavo  (crispus) ;  kvatren,  kvaterna,  kvaterni ; 
lajav,  lajava,  lajavo;  leden,  ledena,  ledeni  (mj.  ledeno);  meden, 
medena,  medeni  (mj.  medeno);  plesniv,  plesniva,  plesnivo;  steklen, 
steklena,  stekleni  (mj.  stakleno) ;  srbav,  srbava,  srbavo  (edentulus). 
smifkav,  Sm'rkava,  §mi*kavo  (mucidus);  viinen,  viinena,  viineni; 
ognen,  ognena.  6gi\em  (mj.  ogneno) ;  papren,  paprena,  papreni  (mj. 
papreno) :  Vglen,  iglena,  'igleiii ;    glogov,    glr^tjova,    glogovo,   kfifren. 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalbkat  u  prigorju. 


147 


kiifrena,   kufreni    (mj.   kufreno,    cupri);   pemat,    pemata,    pemati; 
plsmen,  pismena,  pismeni   (mj.    pismeno);   ciglen,   eiglena,   cigleni. 

Nekoji  izmedu  navedenih  adjektiva  mogu  imati  u  2en.  i  u  sred. 
rodu  i  "  na  drugom  slogu:  Sepav,  Sepava,  Sepavo;  prnav,  prhava, 
prn&vo;  dreven,  drevena.  dreveni;  kilav,  kilava,  kilavo;  kiiStrast, 
knStr&sta,  kuStrftsto;  plesniv,  plesnTva,  plesnivo;  steklen,  steklena, 
stekleni;  6rbav.  ^rbava,  6rbavo;  viinen,  vunena,  vuneni;  ognen, 
ognena,  ogneni;  pemat,  pemata,  pemati.  Kada  imadu  u  zen.  i 
sred.  rodu  ",  ostaje  im  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  nepromijei'ien 
tia  istom  slogu:  Sepaviga,  Sepave,  Sepftvi  itd. 

fi^fi)  Pridjevi,  kojima  "  u  nom.  sing.  zen.  i  sred.  roda  prelazi 
kao  ^  na  drugi  slog,  ostaje  u  zen.  rodu  kroz  sve  padeie  sing,  i 
plur.  na  istom  slogu  nepromijenen,  a  u  muS.  i  sred.  rodu  pomiCe 
se  u  padezima,  koji  postaju  detveroslozni,  joS  za  slog  da}e  na  pa- 
dezni  nastavak  kao  ^  ili  ostaje  na  istom  slogu  na  kome  i  u  zenskom 
rodu,  samo  u  lok.  i  inst.  sing.  mufi.  i  sred.  roda  i  u  inst.  sing, 
zen..  roda,  pa  u  inst.  pi.  za  sva  tri  roda  dobivaju  "  na  dmgom 
slogu. 

Sing, 


muS. 

2en. 

sred. 

1.  Nom. 

bogat 

bogkta 

bogati  (mj.  bogato) 

2.  Gen. 

f    bogatega 
1    bogatiga 

bogate 

j    bogatega 
\    bogatiga 

3.  Dat. 

1    bogatemu 

bogati 

j    bogatemu 

\    bogatimu 

1    bogatimu 

4.  Akuz. 

j    bogatega 
\    bogatiga 

bogatu 

bogati 

5.  Vok. 

bogat,  bogati 

bogata 

bogati 

6.  Lok. 

f    bogatem 
\    bogatim 

bogati 

(    bogatem 
1    bogatim 

7.  Inst. 

bogatim 

bogatu 
Plur. 

bogatim 

1.  Nom. 

bogati 

bogate 

bogate 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

bogkti 
bogatim 

i 

za  sva  tri  roda 

4.  Akuz. 

bogate 

bogate 

bogata 

5.  Vok. 

bogkti 

bogate 

bogata 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

bogkti 
bogfitemi  i 

1 

za  ava  tri  roda 

bogat^mi 

» 

Digitized  by  VjOOQIC 


148  VATR08LAV  RO^K".', 

(Jvako  se  jo8  deklinuju  i  akcentuju:  s'rdit,  srdita,  srditi  (mj.  srdito); 
miidki,  mudka,  miidko  (i  mudki,  mudka,  mudko);  ziodest,  zlo^^sta, 
zlodfeti  (mj.  zlodesto);  gizdav,  gizdkva,  gizdkvo;  kisel,  kisela,  kiselo; 
vSden,  vodena,  vodeni  (mj.  vodeno) ;  debel,  deb^la,  debelo;  podrt 
podrta,  podrti  (mj.  podrto) ;  prten,  prtena,  prteni  (mj.  prteno,  linteus); 
siriv,  sireva,  sirevo  (St.  slrov,  crudus) ;  plfiiv,  piSiva,  pisivo  (st.  puSjiv. 
vermiculosus) ;  6rviv,  drviva,  drvivo  (vermiculosus) ;  getiv,  giteva, 
git^vo  (mj.  gotov,  a,  o) ;  kradjiv,  krad|iva,  kradjivo ;  octen,  octena, 
oct^ni;  popov,  popova,  popovo;  rzen,  rzina,  rieni  (secalinus); 
st'rpliv,  strpjiva,  strplivo;  Sirik,  Sireka,  Sir^ko  (mj.  Sirok,  a  o); 
visik,  viseka,  viseko  (i  visik,  visika,  visiko  (mj.  visok,  a,  o) ;  rumen, 
rum^na,  rumfeni  (mj.  rumeno);  grofov,  grofova,  grofovo;  v^lik,  ve- 
lika,  veliko. 

Pridjev:  zloCest,  zlo6esta,  zlofiesti  moze  imati  u  zen.  i 
sred.  rodu  i  ':  zlo^^sta,  zlod^sti.  Tako  joS  v6den:  vodena  i  vo- 
dena, vodeni  i  vod6ni,  debel:  debela  i  deb^la,  debelo  i  deW^lo; 
d rev  en:  drevena  i  drev^na,  dreveni  i  drev^ni;  octen,  octena  i 
octena  (n.  pr.  juva,  66rba),  kisel,  kisela,  kiselo:  ali  kis6lo  z^je; 
octeno  i  octeni;  riimen:  rumena  i  rum6na,  rum^ni  i  rumtoi; 
a  V  e  1  i  k  moze  pored  toga  imati  i  u  muS.  rodu  ' :  v^lik,  velika  i 
v^lika,  veliko  i  veliko. 

K  ]f  V  a  V  ima  i  u  zen.  i  u  sred.  rodu  samo  krvAva,  krvavo.  Tako 
jo5:  pitom,  pitoma,  pitdmi  (mj.  pitomo).  Svi  ovi  pridjevi,  koji 
mogu  u  zen.  i  sred.  rodu  imati  pored  *  joS  i  ',  deklinuju  se  kao 
i  bog  at,  a  akcenat  '  ostaje  im  kroz  sve  pad.  sing,  i  plur.  u  zen. 
i  sred.  rodu  na  istom  slogu  nepromijeren.  Deklinuju  se  dakle  i 
akcentuju  kao  pridjevi,  koji  imadu  u  nom.  sing,  u  sva  tri  roda 
(vidi  naprijed). 

Pridjevi  p^'jan  i  kosmat  (pilosus)  mogu  imati  u  2en.  i  sred. 
rodu  pored  *  jus  "  na  drugom  slogu:  pijana  i  pijana,  pijani  i  pijani 
(mj.  pijano);  kosmata  i  kosmata,  kosmati  i  kosmati  (mj.  kosmato); 
tako  jos :  gizdav  —  gizdava  i  gizdava,  gizdiivo  i  gizdavo ;  prten 
—  partena  i  prtena,  prteni;  pifiiv  -  piSiva,  piSivi  (mj.  pisivo); 
drviv  —  drviva,  drvivo ;  rzen,  rzena,  rzeni  (mj.  rzeno).  Kad  ima  " 
ostaje  svim  rijedima  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  na  istom  slogu 
bez  ikake  promjene. 

/3)  Pridjevi  u  nom  sing.  muS.  roda  sa  \ 

Jednima  je  ^  u  nom.  sing,  na  prvom  slogu  u  sva  tri  roda,  a 
drugima  se  u  zen.  i  sn^d.  rodu  pomiee  za  slog  naprijed. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  DIJALEEAT  U  PRIQOKJU. 


149 


aa)  Pridjevi,  kojima  je  '  u  nom.  sing,  u  sva  tri  roda  na  prvom 
slogu,  imadu  ga  i  u  ostalim  padezima  sing,  i  plur.  nepromijenena 
na  istom  slogu,  ili  im  se  u  oblicima  od  detiri  sloga  pomakne  za 
dva  sloga  naprijed  na  padezni  nastavak. 

Sing. 

2en. 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 


5.  Vok. 


muS. 
vkmpast,  (ven- 

triosus) 
Y&mpastega 
vkmpastiga 
vampastega 
vkmpastemu 
vkmpastimu 
vampast^mu 
vJimpastega, 

vkmpast 
vkmpastiga 
vampastega 
vkmpast,  yhm- 

pasti 
vkmpastemu 
v^pastimu, 

Y^mpastim 
vampast^mu 
v^mpastim 

vampasti 

vampasti 

vampastim 

vampaste 

vampasti 

vampasti  | 

vampastimi      | 


vampasta 
vkmpaste 
vampasti 
vkmpastu 
vampasta 

vkmpasti 

v^pastu 
Plur. 


sred. 
vampasti  (mjesto 

vampasto) 
vkmpastega 
v^mpastiga 
vampastega 
vkmpastemu 
vampastimu 
vampast^mu 

vkmpasti 


vkmpasti 

vampastema 
vkmpastimu, 
viimpastim 
vampastimu 
vampastim 

vampasta 


6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 
Tako  se  jos  akcentuju :  sr^bren,  srebrena,  srfebreni  (mj.  srebreno) ; 

cirkven,  cirkvena,    cirkveni   (i   cirkvena,   cirkveni,   mj.    cirkveno); 
?"^gav,  ^ngava,  gingavo. 

fifi)  Pridjevi,  kojima  se  '  u  zen.  i  sred.  rodu  u  nom  sing,  po- 
miCe  za  jedan  slog  naprijed,  ostaje  im  u  zen.  rodu  kroz  sve  pa- 
deie  sing,  i  plur.  na  istom  slogu  nepromijenen,  a  u  muS.  i  u  sred. 


za  sva  tri  roda 

vampaste 
vampaste 

za  sva  tri  roda 


vkmpasta 
vkmpasta 


Digitized  by 


Google 


150 


VATR08LAV  RO^lO, 


rodu  ili  ostaje  na  istom  slogu  ili  se  pomakne  joS  za  jedan  slog 
daje  na  padezni  nastavak.  U  lok.  sing,  u  sva  tri  roda,  kad  je 
oblik  od  tri  sloga,  pa  u  inst.  sing,  u  sva  tri  roda  dolazi  mj. 

akcenat  "  na  drugi  slog. 

Sing, 

2en. 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


muS. 

b^dast,  bMasti  bedasta 

bedkstega 

bedastiga  bediiste 

bedast^ga 
bedastemu 

bedastimu  bedlisti 

bedastemu 
bedkstega 

bed&stiga  bedastu 

bedastfega 

bMast,  bMasti  bedasta 

bedkstemu 

bedastimu,  bedastim     bedasti 
bedastemu 
bedastim  bedftstu 


bedasti 

bedasti 

bedi^tim 

bedkste 

bediisti 

bedasti 

bedastimi 


Plur. 

bedkste 

za  sva  tri  roda 

bedaste 
bedkste 

za  sva  tri  roda 


sred. 
bedksti 
bed^stega 
bedastiga 
bedastiga 
bedastemu 
bedcostimu 
bedastemu 
bedisti 


bedasti 
bedkstemu 
bedastimu,  bedastim 
bedafitemu 
bedastim 

bedasta 


bedasta 
bedksta 


Ovako  se  joS  akcentuju :  j^lov,  jalova,  jalbvo ;  z^len,  zel^na,  ze- 
Ifeni  (mj.  zeleno);  v^sel,  vesfela,  vesMo;  6r|en,  6r}^na,  6r|^ni;  ijav, 
(ruber),  rjiva,  rjilvo  i  u  zen.  i  sred.  rodu:  rjava,  rjavo;  sriib|iv, 
srabjiva,  srabjivo  (scabiosus);  pl^Siv,  plesiva,  pleSivi  (mj.  pjeSivo, 
calvus),  samo  Sto  jklov,  z^len,  vfesel  i  di-jen  nemaju  u  lok. 
i  inst.  sing.  "  nego  '^  na  drugom  slogu:  6.  zel^nim,  zel^ni;  7.  ze- 
l^nim,  zelfenu  (i  zelenu  z.  roda).  Ci'Ien  moze  imat  u  zen.  i  sred. 
rodu  i:  6r}6na  i  6r|6ni  (mj.  ^rjeno).  U  torn  slu^aju  '  ostaje  kroz 
sve  padeze  sing,  i  plur.  na  istom  slogu  nepromijeijen ;  jednako  je 
i  sa  i*jav,  kad  ima  u  zen.  i  sred.  rodu  "  na  drugom  slogu,  t.  j. 
ostaje  na  istom  slogu  kroz  sve  padeie  sing,  i  pi.  rjftviga,  rjSve  i  t.  d. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^Kl  DIJALBKAT  U   PRI60RJU. 


151 


Pridjev 
ovako : 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 


5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


-ak   (fragilis)  s  pomi6nim  a  deklinuje  se  i  akcentnje 
Sing, 


mu§. 
kr-ak,  krki 
krkega 
krkiga 
krkega 
ki'kemu 
krkimu 
krk^mu 
kr-ak,  krki 
krkega 
krkiga 
krkega 
kA,  krki 
krkemu 
ktkimu,  ki'kim 
krkemu 
krkim 


khki 

krki 

ki*kim 

ki'ke 

krki 

k^ki 

kfkimi 


j 


krka 
ki'ke 


krki 


krku 


krka 

krki 

kfku  i  krku 
Plur. 
krke 

za  sva  tri  roda 

khke 
ktke 

za  sva  tri  roda 


sred. 
krko 
krkega 
krkiga 
krkega 
krkemu 
ki'kimu 
krkemu 

ki-ko 


kiko 
ki-kemu 
krkimu  krkim 
krkemu 
ki'kim 


k^ka 


krke 
krki 


Ovako  se  jo§  akcentuju  i  deklinuju :  nodni,  n66na,  n66ni  (mj. 
nocno);  k^san,  kesna,  k^sni  (mj.  kesno,  kasno,  serus);  lazan,  lazna, 
\hzn\  (mj.  lazno).  Ova  se  dva  pridjeva  rijetko  kada  deklinuju,  nego 
se  6uju  kad  i  kad  u  nom.  sing.,  a  najobifinije  samo  kao  adverbum 
u  nom.  sing.  sred.  roda:  k^sni,  lazni. 

Prema    broju    slogova    deklinuje    se   i    akcentuje   kao    k^-ak  i 
6v6ji,    ovdja   i    6v6je,  gen.  ovdiga  ili  ovfiega,    6v6e,  ovdiga  ili 
ovd^ga  itd. 
y)  Pridjevi  u  nom,  sing.  mttS.f  ien,  i  sred.  roda  sa  ^,  —  aa)  8  pomiinim  a. 

Najvise  pridjeva  ove  vrste  ima  samo  odredeni  oblik  u  nom.  sing. 
muS.  roda.  Jednima  je  akcenat  "  u  nom.  sing,  u  sva  tri  roda  na 
prvom  slogu,  a  drugima  u  sva  tri  roda  na  drugome  slogu. 


Digitized  by 


Google 


152  VAIHOSLAV  KOZIC, 

aaa)  Kojima  je  "  u  nom.  sing,  na  prvome  slogu,  ostaje  im  i  u 
svim  ostalim  padezima  sing,  i  plur.  na  istom  slogu  nepromijeoen 
bio  oblik  padeza  od  dva  ili  od  tri  sloga. 

Sing. 


ma6. 

2en. 

sred. 

1.  Nom. 

Jetni 

letna 

letni  (mj.  letnol 

2.  Gen. 

1    jetnega 
I    letniga 

letne 

- 

jetnega 
letniga 

3.  Dat. 

}§tnemu 
)§tnimu 
|§tnega 
1    letniga 

)etni 

letnemu 
mtnimu 

4.  Akuz. 

letnu 

Idtni 

5.  Vok. 

l^tni 

letna 

letni 

6.  Lok. 

letnim 

jetni 

{etnim 

7.  Inst. 

}etnim 

letnu 
Phir. 

IStnim 

1.  Nom. 

|etni 

letne 

letna 

2.  Gen. 

jetni 

1 

za  sva  tri 

roda 

3.  Dat. 

letnim 

/ 

4.  Akuz. 

jstne 

letne 

l^tna 

5.  Vok. 

jetni 

jetne 

j^tna 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

jetni 
letnimi 

1 
1 

za  sva  tri 

roda 

Ovako  se  joS  deklinuju  i  akcentuju :  krusni,  kruSna,  kruSni  (mj. 
kruSno) ;  Tzni,  izna,  iini  (mj.  izno,  od  iza,  domus  i  cubiie) ;  vlaSki. 
vld^dka,  vlasko  (valachicus) ;  (|etni,  letna,  letni  (mj.  |etno);  ritni. 
ritna,  ritni  (mj.  ritno,  podicis) ;  sitan,  sitna,  sitni  (mj.  sitno) ;  stragan, 
straSna,  straSni  (mj.  straSno);  veran,  verna,  vemi  (mj.  vemo); 
blKni,  blizria,  blT^ne;  ddlni,  d6|na,  d6|ni  (mj.  dolno);  gSrni,  gorna, 
g6r6e:  sredni,  sredna,  sredne;  zMni,  zddna,  zadne;  tfnov,  trnova, 
trnovo. 

Prema  broju  slogova  i  prema  akcentu  deklinuju  se  i  akcentuju 
tako  joS  ovi  pridjevi :  kravji,  kravja,  kr^vje ;  madji,  madja,  macje ; 
tuji,  tuja,  tuje  (St.  tud);  miSi,  miSa,  miSe;  tT6i.  tida,  tide;  carski. 
carska,  carsko;  kadji,  kdd'a,  kadje  (serpentis) ;  vudji,  vudja,  vudje ; 
2Rbji,  zslbja,  zabje. 

Ovako  se  akcentuje  i  divji,  divj§,  divje,  ako  i  ima  u  nom.  sing. 
"  na  drugome  slogu. 

(ifi^^)  Kojima  je  akcenat  "  na  drugom  slogu  u  sva  tri  roda  u 
nom.  sing.;  ostaje  na  istom   slogu   nepromijeAen   kroz   sve  padeze 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^JKl  DIJALBKAT  U  PRIGOKJU. 


153 


sing,  u  zenskom  rodu  i  kroz  sve  padeze  plur.  u  sva  tri  roda  osim 
inst.  plur.,  u  kome  se  akcenat  pomakne  za  slog  natrag  i  postane  '. 
U  muS.  i  sred.  rodu  sing,  ostaje  akcenat  na  istom  slogu  kroz  sve 
padeze,  samo  se  u  gen.,  dat.  i  akaz.  mijena  u  '  ili  se  pomakne  za 
slog  natrag  te  postaje  '. 

Sing. 

mufi.  £en.  sred. 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mrski  (St.  mrzak) 

mrskega 

mrsk^ga 

mfskiga 

mrsk^mu 

mi'skimu 

mrsk^a 

m^skiga 

mrski 

mrskim 

mrskim 


mrska 
mrske 

mrski 

mrsku 

mrskR 
mrski 
mrsku 


Plur. 


mrski 

mrski 

mrskim 

mrske 

mrski 

mrski 

mfskimi 


mrske 

za  sva  tri  roda 

mrske 
mrske 

za  sva  tri  roda 


mrsko 

mrskega 

mrskega 

mfskiga 

mrsk^mu 

nifskimu 

mrskd 

mrsko 

mrskim 

mrskim 


mrska 


mrska 
mrska 


Pridjev  mrski  moze  imati  i  '  na  drugom  slogu:  mrski,  mrska 
mrsko.  Osim  mrski  spomenudemo  ovdje,  i  ako  bag  ne  spada 
ovamo,  i  pridjev  pesi,  pes  a,  pese  (canis),  jer  se  deklinuje  i 
akcentuje  kao  i  mrski,  a  osim  toga  moze  imati  i  on  na  prvome 
slogu  ':  p6si,  pesa,  p6se.  Obadva  ova  pridjeva,  kada  imadu  '  na 
prvome  slogu,  akcentuju  se  u  ostalim  pade^ima  sing,  i  plur"  kao 
pridjevi,  koji  imadu  u  sva  tri  roda  u  nom.  sing.  '.  (Vidi  naprijed.) 

Po  nom.  sing,  spada  ovamo  joS:  lovski,  lovsk§,  lovskd; 
tacki,  tacka,  tacko  (furor)  i  lucki,  juckfi,  jucko  (alienus),  ali 
se  ipak  u  nekojim  pade^ima  razlikuju,  s  toga  evo  napose  primjera : 


Digitized  by 


Google 


154 


VATROSLAV  R0?.l6, 


Sing. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


muS. 

lovski 

lovskega 

lovskega 

lovskiga 

lovskemu 

lovskfemu 

lovskimu 

lovskega 

lovskfega 

lovskiga 

lovski 

lovskemu 

lovskemu 

lovskimu 

lovskem 

lovskim 


lovski 
lovski 


Plur. 


\ 


lovskim  i  lovskim  j 

lovske 

lovski 

lovski 

lovskemi 

lovskimi 


2eD. 

lovska 

lovske 

lovski 

lovsku 
lovska 
lovski 

lovskii 

lovske 

za  sva  tri  roda 

lovske 
lovski 


za  sva  tri  roda 


ared. 

lovsko 

lovskega 

lovskfega 

lovskiga 

lovskemu 

lovskemu 

lovskimu 

lovsko 

lovsko 

lovskemu 

lovskfemu 

lovskimu 

lovskem 

lovskim 


lovska 


lovska 
lovska 


Pridjev  tacki  moze  imati  i  "  na  prvom  slogu ;  t<*\cki,  tacka. 
tiicko,  ali  ostale  padeze,  koji  nijesu  jednaki  s  nominativom,  pravi 
rade  po  primjeru :  lovski. 

(ifi)  Beg  pomidnoga  a. 

Svi  pridjevi  bez  pomi^noga  a  imadu  "  ili  na  prvome  slogu  u 
sva  tri  roda  ili  na  drugome  slogu  u  nom.  sing,  samo  u  mus.  rodu. 
a  u  zen.  i  u  sred.  imadu  na  istom  slogu  '. 

oi%7.)  Kojima  je  "  na  prvome  slogu  u  sva  tri  roda  ostaje  im  na 
istom  slogu  kroz  sve  padi^ze  sing,  i  plur.  bez  ikake  promjene. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAf'KI  DIJALEKAT  U  PRWJOKJU. 


155 


1. 
2. 


Nona. 
Gen. 


3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok, 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 
Vok. 
Lok. 
Inst. 


mug. 
babin 
babinega 
b^biniga 
babinemu 
babinimu 
babinega,  babin 
babiniga 
babin,  babini 
babinim 
babinemu 
babinim 


Sing, 
ien. 
babina 

babine 

babini 

babinu 
babina 
babini 
ba.binu 
Plur. 


5. 

6. 
7. 


babini 

babini 

babinim 

babine 

babini 

babini 

babinimi 


babine 

za  sva  tri  roda 

babine 
babine 

za  sva  tri  roda 


sred. 
babini  (mj.  babino) 
babinega 
babiniga 
babinemu 
babinimu 

babini 

babini 
babinim 
babinemu 
babinim 

babina 


babina 
babina 


Ovako  se  joS  akcentuju :  bla^en,  blazena,  blazeni  (mj.  blazeno) ; 
kal^ev,  kal^eva,  kalCevo;  mamin.  mamina,  mamini  (mj.  mamino); 
madkin,  madkina,  ma6kini  (mj.  mafikino) ;  dadin,  dadina,  dadini  (mj. 
dadino) ;  viikov,  vukova,  vOkovo ;  racin,  racina,  racini  (mj.  racino) ; 
kravin,  kr^vina,  kravini  (mj.  kravino);  pilrin,  purina,  purini  (mj. 
purino) ;  slTvin,  slivina,  slivini  (mj.  slivino) ;  blTtvin,  blitvina,  bli- 
tvini  (mj.  blitvino);  r^pin,  repina,  repini  (mj.  repino);  cTmin,  cimina, 
cimini  (mj.  cimino);  rCiSkin,  rugkina,  ruskini  (mj.  ruSkino);  mladin, 
mladina,  mladini  (mj.  mladino);  je2ev,  jezeva,  jezevo;  strinin,  strinina, 
stnnini  (mj.  strinino);  kadin,  kadina,  kadini  (mj.  kadino,  serpentis). 

fi?^)  Pridjevi,  koji  imadu  akcenat  "  na  drugom  slogu  u  nom. 
mug.  roda,  a  u  zen.  i  sred.  rodu  '  na  istom  slogu,  imadu  i  u  ostalim 
padezima  sing,  i  plur.  '  na  istom  slogu.  Taj  '  ostaje  na  istoj  slovci 
kroz  sve  padeze  bio  oblik  padeza  od  tri  ili  od  viSe  slogova.. 

Sing. 
mug  ien. 

zenin  zenina 

I    zeninega 
j    zeniniga 


1.  Nom. 

2.  Gen. 


zenme 


( 


I 


ered. 
zenini  (mj. 
zeninega 
zeniniga 


zenino) 


Digitized  by 


Google 


156 


VATROSLAV  ROZI6, 


Sing. 


3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Det. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


muS. 
zeninemu 
zeninimu 
zeninega 
2eniniga 
zenin 
zeninim 
zeninim 

zenini 

^enini 

Zeninim 

zenine 

£enini 

£enini 

zeninimi 


ien. 

nred. 

zenini 

r 

zeninemu 
zeninimu 

Seninu 

zenini 

zenina 

zenini 

zenini 

zeninim 

zeninu 

zeninim 

Plur. 

zenine 

zenina 

za  sva  tri  roda 

zenine 

zenina 

zenine 

zenina 

za  sva  tri  roda 

Tako  se  joS  deklinuju  i  akcentuju :  gospin,  gospina,  gospini  (mj. 
gospino)  i  sestrin,  sestrina,  sestrini  (mj.  sestrino);  jedini,  jedina, 
jedini  (mj.  jedino). 

S)  Rri^evi  u  nom.  sing,  aa  '  u  sva  tri  roda.  —  aa)  8  pamidnim  a. 
Pridjevima  s  pomidnim  a  ili  ostaje  '  kroz  sve  padeze  sing,  i  pi. 
nepromijenen  na  istom  slogu  ili  se  u  gen.,  dat.,  akuz.  i  u  lok.  sing. 
muS.  i  sred.  roda,  pa  u  inst.  pi.  mijena  u  ^  pomaknuvfii  se  za 
jedan  slog  naprijed.  Gen.  i  inst.  sing,  zen.  roda  moze  imati  i  "  na 
drugome  slogu.  Ovamo  spadaju  i  adjektivi,  koji  imadu  uvijek  odre- 
deni  oblik  a  bez  pomi^noga  su  a. 

Sing, 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 


muS. 

260. 

sred. 

mrsan,  mrsni 

mfsna 

mfsni  (mj.  mrsno) 

mrsn^ga 

mrsnega 

mrsnega 

mfsne,  mrsne 

mfsnega 

mfsniga 

mfsniga 

mrsnimu 
mrsnemu 

mfsni 

mrsnimu 
mfsnemu 
mrsnimu 

mrsnimu 

mrsnfega 

mfsnega 

mi'snu 

mfsni 

mfsniga 

Digitized  by  VjOOQIC 


KAJKAVA^KI  DIJALEKAT  U  PRIOORJU. 


157 


Sing. 


5. 

Vok. 

mfsan,  mrsni 

6. 

Lok.  { 

mrsn^mu 
mfsnimu 

7. 

Inst. 

mfsnim 

1. 

Nom. 

mfsni 

2. 

Gen. 

mfsni 

3. 

Dat. 

mfsnim 

4. 

Akuz. 

mrsne 

5. 

Vok. 

mfsni 

6. 

Lok. 

mrsni 

7. 

Inst. 

mfsnimi  i  mn 

Plw. 


mfsna 

mfsni 

1T1PQT11 

mrsnimu 

111  1 9111 

mfsnimu 

mrsnu  i  mrsnii 

mfsnim 

mfsne 

mfsna 

za  sva  tri  roda 

mfsne 

mfsna 

mfsne 

mfsna 

za  sva  tri  roda 

I 


Ovako  se  deklinuju  i  akcentuju  joS :  plitak,  plitka,  plitko ;  b62i, 
bdza,  bdze;  kozi,  k6za,  k6ie  (Stok.  kozji);  vraii,  vraza,  vrAze; 
Sari,  §ara,  i^ri  (mj.  daro,  §t.  d^ren) ;  kdnski,  konska,  kdftsko ;  l&nski, 
lanska,  lansko;  I6vi,  16va,  16vo;  d^san,  d^sna,  d^sni  (mj.  desno); 
pravi,  prava,  pravo;  zimski.  zhnska,  zimsko;  zlatan,  zlatna,  zUtni 
(mj.  zlatno);  jddan,  jAdna,  jddni  (mj.  jadno) ;  kratak,  krAtka,  kritko; 
ladan,  l&dna,  la6ni  (mj.  la6no,  esuriens) ;  m^ran,  m6ma,  m^mi  (mj. 
memo,  St.  miran);  *  pridan,  pridna,  pridni  (mj.  pridno,  dignus); 
raal,  zala,  rdlo  (solutus,  laxus) ;  t^san,  t6sna,  t^sni  (mj.  tesno) ;  t6zak, 
teSka,  t^Sko;  trudan,  trudna,  trudni  (mj.  trudno);  sudni,  sudna, 
sudni  (mj.  sudno);  didan,  didna,  dfdni  (mj.  didno);  k61ni,  k61na, 
kolni  (mj.  k^bio,  rotarum) ;  8t61ni,  8t6lna.  st61ni  (mj.  stolno) ;  tuzan, 
tuzna,  tuzni  (mj.  tuzno) ;  duzan,  duzna,  diizni  (mj.  duzno) ;  gladan, 
gladna,  gladni  (mj.  gladno);  gr^San,  greSna,  gr^Sni  (mj.  greSno); 
ladan,  ladna,  ladni  (mj.  ladno) ;  masan,  masna,  masni  (mj.  masno) ; 
mra^an.  mra6na,  mrWni  (mj.  mradno) ;  nagal,  nagla,  naglo ;  prafian, 
praana,  praSni  (mj.  praSno);  pr<f»san.  pr6sna,  pr^sni  (mj.  presno) ; 
snazan,  sna^na,  snazni  (mj.  snazno) ;  suftan,  sunna,  suSni  (mj.  suSno); 
tr^zan,  tr^zna,  tr^zni  (mj.  tr^zno) ;  zedan,  zedna,  z6dni  (mj.  zedno) ; 
§dpal/  Supla,  Suplo ;  ravan,  ravna,  nivni  (mj.  ravno) ;  rMak,  r^tka, 
r^tko;  mdtan,  mutna,  miitni  (mj.  mutno);  zedan,  zddna,  z^dni  (mj. 
zedno);  SpAjsan,  Spdjsna,  SpAjsni  (mj.  spajsno,  joci  amans);  vinski 
(i  vinski),  vinska,  vinsko;  m6rski,  m^rska,  mdrsko;  pirni,  pirna. 
pimi  (mj.  pimo,  nuptialis) ;  strdiiski  fi  stranski).  stranska.  stransko. 

3ft)  Pnc^jevi  bez  pomiinoga  a, 

Pridjevi  ove  vrst<j  imadu  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  akct^nat  ' 
na  prvome  slogu  bez  ikaki^  pronijiaie. 


Digitized  by 


Google 


158 


VATU08LAV  RO^.I^, 


mul. 

majkin  (aviae) 
(  mdjkinega 
I  mdjkiniga 
(  mdjkineinu 
t  mAjkinimu 
(  mAjkinega,  m;1jkini 
I  majkiniga 

majkin 

m&jkinim 

xnAjkinim 


Sing, 

ien. 
m<1jkiiia 

mdjkine 
m4jkini 
m&jkinu 


mdjkina 
m&jkini 
majkinu 

Plur. 
mtjkine 

za  sva  tri  roda 

m&jkine 
m&jkine 

za  sva  tri  roda 


sred. 
m&jkini  (mj.  majkino) 
[  mtijkinega 

}  majkiniga 
majkinemu 
mdjkinimu 
m&jkinega 
majkiniga 
m&jkini 
m&jkinim 
m&jkinim 

m?tjkina 


1.  Norn. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

1.  Nom.  mjljkini 

2.  Gen.  m:ijkini 

3.  Dat.  mijkinim 

4.  Akuz.  mtjkine  m&jkine         m^jkina 

5.  Vok.  mjljkini  m&jkine        mjljkina 

6.  Lok.  mijkini  | 

7.  Inst.  mkjkinimi        j 
Ovako  se  joS  akcentuju :  iMn,  d^rina,  c^rini  (mj.  cerino) ;  Jdnin. 

J&nina.  Jnnini  (ime  zen.);  z^»nskin,  z^nskina,  z6n8kini  (mj.  2en- 
skino);  zvdzdin,  zv6zdina,  zvdzdini  (mj.  zvezdino);  ndzev,  ndzeva. 
ndievo;  ciickov,  cuckova  i  cuck6va,  cuckovo  (canis);  u  drugim 
se  padezima  ne  razlikuje  akcentom.  Cdrin  ima  osim  ddrina,  ddrini 
u  zen.  i  sred.  rodu  i:  derfna  i  derini;  kad  je  tako,  onda  '  ostaje 
u  svim  padezima  takoder  na  istom  slogu  nepromijefien :  gen.  derine, 
derini  itd. 

Nekoji  se  adjektivi  razlikuju  od  akcentuacije  navedena  primjera 
u  tome,  &to  u  zenskom  rodu  kroz  cijeli  singular  imadu  ^  na  drugom 
slogu,  a  u  muS.  i  sred.  rodu  mogu  u  sing,  i  u  plur.  u  padeznim 
oblicima  od  tri  sloga  dobiti  takoder  ^  na  drugom  ili  tredem  slogu. 
LakSega  prijegleda  radi  evo  primjerti: 

Sing, 

itn,  sred. 

vrapd^va  vrapd^vo 

vrapdevega 
vrapdeve 


1.  Nom. 


2.  (ien. 


mu§. 
vr4pcev 

vrapdevega 
vrapdeviga 
vrapdevega 


vrapd^viga 
vrapdevega 


Digitized  by  VjOOQiC 


kajkava6ki  dijalbkat  u  prigorju. 


159 


3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


Sing, 
mu§. 

vrapdevemu 

vrapd^vimu 

vrap^^ev^mu 

vrap5<^vega,  vri^p($ev 

vrapd^viga 

vrapCevega 

vr4p6ev 
(    vrapd^vem 
I    vrapd^vim 

vrap^evim 


2en. 


vrap^ivi 


ared. 
vrapd^vemu 
vrapfievimu 
vrapdev^mu 


vrap^ivu    vrap6^vo 


Plur, 


vrap6eva 
vrap6^vi 
vrapd^vu 

vrapd^ve 
za  ava  tri  roda 


vrap^fevo 
j    vrap^fevem 
^    vrapC^vim 

vrapdevim 

vrapc^va 


vrapC^ve 
vrap66ve 

za  sva  tri  roda 


vrapdfeva 
vrap6^va 


1.  Nom.  vrap6^vi 

2.  Gen.  vrapd^vi  |^ 

3.  Dat.  vrapC^vim        j 

4.  Akuz.  vrap65ve 

5.  Vok.  vrapdfevi 

6.  Lok.  vrapdfevi 

7.  Inst.  vrapdfevimi   i 

vrapdevfemi 

Osim  ovake  akcentuacije  6uje  se  i  onaka,  kako  je  istavismo  u 
primjeru  m4jkin  osim  zen.  roda.  Kao  pridjev  vr4p6ev  akcen- 
tuju  se  joS :  knijev,  kraj^va,  kralevo ;  puzev,  puz^va,  puzt^vo ;  mtizev. 
muz^va,  muz^vo;  stridev,  stridfeva,  strid^vo. 

c.  Prkljevi  od  tri  tlooa  u  non.  ting.  mu6.  roda. 

a)  Pridjevi  sa  '  t*  pow,  sing.  mvS,  roda, 
Jednima  je  "  na  prvome  slogu  u  nom.   sing.  muS.    roda,  a  dru- 
gima  je  na  po§|ednem,  na  treciemu  slogu. 

aa)  Kojima  je  "  na  prvome  slogu  u  nom.  sing.  muS.  roda,  nima 
je  i  u  zen.  i  sred.  rodu  u  nom.  sing,  na  istom  slogu,  a  ostaje  im 
na  prvome  slogu  i  kroz  sve  ostale  padeze  nepromijeiien  bio  pridjev 
s  pomidnim  ili  bez  pomi^noga  a,  samo  u  inst.  sing.  zen.  roda 
moze  dobiti  pored  "  i  "  na  poSjednem  slogu. 

Sing, 
mug.  2en. 

1.  Nom.      pometan,  (St.  pa-  pometna 

metan) 

2.  Gen.     '  ^„  .  pometne 

y  pometmga 


sred/ 
pdmetni  (mj.  po- 
motno) 
f    pometnega 
I    pometniga 


Digitized  by 


Google 


160 


VATROSLAV  RO?J(^. 


3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


Sing. 
muS. 
pometnemu 
pometnimu 
pdmetnega 
pometniga 
pometan,  pometni 
pometnemu 
pometnim 
pometnim  j 


2eD. 
pometni 

pometnu 

pometna 

pometni 

pdmetnu 
pometnO 


pometni 

pometni 

pometnim 

pSmetne 

pometni 

p6metni 

pometnimi 


Plur. 


pometne 

za  sva  tri  roda 

pometne 
pometne 

za  sva  tri  roda 


sred. 
pometnemu 
p5metnimn 

pometni 

pometni 

p5metnemu 
p5metnimu 
pometnim 

pometna 


p5metna 
pometna 


Jednako  6esto  kano  pometan  6uje  se  i  spometan,  a  obadva 
oblika  mogu  imati  i  ^  na  drugom  slogu  u  sva  tri  roda:  spomfetan, 
spom^tna,  spomfetni.  Kada  ima  ^  na  drugom  slogu,  ostaju  na  istom 
slogu  kroz  sve  padeze  sing,  i  plur.  u  sva  tri  sloga  nepromijeAen. 
(Vidi  naprijed  kod  ^.)  Kao  pometan  (kada  ima  "  na  prvom  slogu) 
deklinuju  se  i  akcentuju  jo§  ovi  pridjevi:  Slobodan,  slobodna,  slo- 
bodni  (mj.  slobodno) ;  kSristan,  kerisna,  kerisni  (mj.  kerisno,  St.  ko- 
ristan);  m^sedan,  mese^na,  mese^ni,  (mj.  mesedno);  mese^ev,  mese- 
6eva,  mesedevo;  obla^an,  obladna,  5bladni  (mj.  obla^no);  zalostan, 
zalosna,  zalosni  (mj.  zalosno) ;  nisetan,  nisetna,  nisetni  (mj.  nisetno, 
nequam) ;  Strivan,  5trivna,  5trivni  (mj.  otrovno) ;  javorov,  j&vorova, 
javorovo;  jabukov,  jabukova,  jabukovo;  caridin,  cariCina,  cfiri6ini 
mj.  carifiino);  pekjarski,  pek|arska,  pek|arsko  (mendicus);  materin, 
materina,  materini  (mj.  materino);  opdinski,  5p6inska,  opdinsko. 

Pridjev  6  tri  van  akcentuje  se  kao  part.  pret.  pas.  od  gl.  otri- 
vi^ti  i  ovako:  otrivan,  otriv^na,  otrivani  (mj.  otrivano),  pa  u  tom 
slu(5aju  ostaje  '  na  tredem  slogu  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  bez 
ikake  promjene. 

Pridjev  materin  moze  imati  i  "  na  prvome  slogu:  materin, 
mjiterina,  materini.  Akc^nat  "  ostaje  u  svim  padezima  sing,  i  plur. 
na  ])rvome  slogu  nepromijenen.  (Vidi  naprijed  kod  pridjeva  sa  ^.) 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYA^KI  DIJAIiRKAT  U  PRIGORJU. 


16t 


{i{s)  Kojima  je  "  u  nom.  sing.  mu5.  roda  na  poSjediiem,  na  tredem 
slogu,  postaje  u  oblicima  od  detiri  sloga  '^  ostajudi  na  istom  slogu 
kroz  sve  pade^e  sing,  i  plur.  nepromijeAen  ili  se  u  gen.  dat.  i 
akuz.  sing.  mufi.  i  zen.  roda  pomi6e  za  slog  naprijed  na  pade^ni 
nastavak. 

Sing, 
ien. 
gologliva 


1.  Nom. 


2.  Gen. 
a  Dat. 

4.  Akuz. 

6.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mufi. 
gologlkv 
gologlkvega 
gologlkviga 
gologlav^ga 
gologl&vemu 
gologlkvimu 
gologlav&nu 
gologl^yega 
gologlAviga 
gologlav^a 
gologlav 
f    gologlkvem 
I    gologUtvim 
gologlkvim 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


gologlJive 
.    gologlJivi 

gol6glaya 

gologlkva 
gologlivi 
gologlavu 

Plur, 

gologlive 

za  sva  tri  roda 


sred. 
gologlkvo 
gologUivega 
gologlkviga 
gologlavfega 
gologlavemu 
gologlkvimu 
gologlavemu 

gologlkvo 

-    gologlivo 
\    gologlivem 
I    gologlkvim 
gologlkvim 

gologlkva 


nmi  j 


gologlUva 
gologlkva 


gologlJtvi 

gologlkvi 

gologlkvim 

gologlkve 

gologlkvi 

gologlkvi 

gologlkvimi 

Tako  se  deklinuju  i  akcentuju  joS  samo:  trdiglav,  trdiglSlva, 
trdiglkvo  (§t.  tvrd6gl^v) ;  svojeglav,  svojeglJiva,  *  syojeglkvo ;  peso- 
glav,  pesoglkva,  pefoglavo  (capite  canino). 


gologlkve 
gologlkve 

za  sva  tri  roda 


Jednima  je  akcenat  ^  na  prvome  slogu  u  nom;  sing.,  a  jednhna 
na  drugome  slogu. 

oLx)  Pridjevi  49a  ^  n|k  prvome  slogu  gotovo  su  svi  izvedeni  od 
lidnik  krsnih  imena,  pa  prema  tome  upotrebjavaju  se  samo  u  sing., 
a  akcenat  im  je  uvijek  na  ppvome  slogu  nepromijerten,  osim-  iBsfr. 
sing.  ien.  roda,  u  kome  se  ^  pretvara  ",  ali  ostaje  na  jstom  slogu. 

R.  J.  A.  OXVI.  11 


Digitized  by 


Google 


162 


VATROBLAV  R02l6, 


Nom. 
Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mufi. 
Jiritev 
Jriri<5evega 
Jurideviga 
Jiuidevemu 
Jbridevimu 
Juridevega 
Jurideviga 
Jiuidev 
Jiridevem 
Jiiridevim 
Juridevim 


ien. 
Jiirideya 

Jurideve 
Jiiridevi 


Bred. 
Jiiridevo 
Jiiridevega 
Jiirideviga 
Juridevemu 
Jiiridevimu 

Juridevo 


Juridevo 
Jiiridevem 
Juridevim 
Juridevim 


Juridevu 
Jiirideva 
Jiiridevi 

Juridevu 

Ovako  se  joS  akcentuju:  Ividev,  Ivideva,  Ividevo;  J62idev,  J62i- 
deva,  J64idevo;  M^tidev,  Mitideva,  Mitidevo;  Jknkidev,  JJlnkideva, 
J&nkidevo;  N^cekov,  Nkcekova,  N^cekovo  (Ignatius);  Lnbridev, 
Imbrideva,  Imbridevo;  Pkvlidev,  PJlvlideva,  P^vlidevo;  Stknidev, 
SlAnideva,  StAnidevo;  Tomidev,  Tomideva,  Timidevo;  FiAnidev, 
Frknideva,  Friuiidevo;  Mikidev,  Mikideva,  Mikidevo;  Kako  se  '^ 
rado  zamjeiuje  sa  "^  mogu  svi  ovi  pridjevi  dobiti  i  **  na  prvome 
slogn,  ali  se  u  stvari  ne  mijena  niSta,  jer  u  svim  padei^ima  ostaje 

na  istom  slogu  kao  i  ^. 

^^]  Kojima  je  ^  na  drugome  slogu  u  nom.  sing.  muS.  roda,  ostaje 
im  na  drugome  slogu  i  u  zen.  i  u  sred.  rodu  i  u  svim  pade^ima 
sing,  i  plur.  u  sva  tri  roda,  a  osim  toga  mo2e  u  padeiima  od  de- 
tiri  ili  pet  slogova  biti  i  na  pade^nome  nastavku,  pomaknuvSi  se 
za  jedan  slog  naprijed,  a  u  gen.  i  inst.  sing.  Sen.  roda  moze  na 
krajni  slog  dodi  i  ".  To  vrijedi  za  pridjeve  s  pomidnim  i  bez  po- 
midnoga  a. 

Sing. 

ien. 


1.  Nom. 


2.  Gen. 


3,  Dat. 


4.  Akuz. 


mu6. 
2el6zan 

iel^znega  ( 

zel^niga  | 

zel&zn^a 
iel^znemu 
Seliznimu 
ieleznfemu 
Sel&znega  ieUzan 


sred. 

zelizna  Sel^zni  (mj.  ielezno) 

Sel^zne        (    i^el^znega 
SeleznS        I    Sel^zniga 

ielezn^ga 

Sel&znemu 
zel^zni        <    Sel^nimu 

zelezn^mu 

zel^znu  iel^zni 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalbkat  u  prigorju. 


163 


Sing. 


muS. 

2en. 

sred. 

5.  Vok. 

ielhzaxk^  zelfezni              ielfezna; 

zelizni 

6.  Lok. 

j    zelAznem 
1    ielhzmm 

zel^zni 

(    zelfeznem 
iel^znim 

7.  Inst. 

zeliznim 

J    M^znu 

zeldznim 

• 

1    zeleznu 
Plur. 

1.  Nom. 

^el^zni 

^el^zne 

2el%zna 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

ielhzm 
ielhzmm 

i  za  sva  tri  roda 

4.  Akuz. 

ielhzne 

zelJ^zne 

^el^zna 

5.  Vok. 

^el^zni 

Mizne 

2elfezna 

6.  Lok. 

7.  Inst 

ielfezni 
2el%znuni 

i  za  sva  tri  roda 

Ovako  se  jofi  akcentujn :  govfccki,  govfecka,  govfecko  (govtoka 
j6va  =  jus  bubulum,  rindfleischsuppe) ;  di^udan,  difiudna,  didiidni 
(mj.  do^udan,  do6udna,  do^udno  =  marosus);  prasMi,  pras^da, 
pras^te;  poSk6dan,  poakodna,  poSk6dni  (mj.  poSkidno)^  rvStcki, 
rv^ka,  rvJtcko;  betfezan,  beti^na,  betfezni  (betfezno,  aegrotus);  di- 
jtUSki,  dij&dka,  dij&dko  (studiosorum) ;  volovski,  volovska,  volovsko ; 
posluSan,  posliidna,  posluSni  (mj.  posluSno);  spod^ban,  spodfebna, 
sped^bni  (mj.  sp6d6bno);  ponizan,  ponizna,  ponizni  (mj.  ponizno); 
prek^san,  prek^sna,  prek^sni  (mj.  prekasno);  denl^an,  deni^na,  Se- 
nium (mj.  Senidno);  kisitren,  kisitrena,  kisitreni  (mj.  kositreno); 
bodjikav,  bod|ikava,  bod|ikavo;  Martinov,  Martinova,  Martinovo; 
medvMev,  medvSdeva,  medv^dovo;  mladikov,  mladikova,  mladi- 
kovo;  ovkkov,  ovkkova, ov8tkovo;.onSikov,  onJikova,  on^kovo;  ovulik, 
ovhlika,  ovidiko  (St.  ovoliki) ;  oniilik,  onidfka,  oniliko  (St.  onoliki) ; 
mrtvWki,  mrtvii6ka,  mrtv^ko;  pravi^an,  praviCna,  pravi^ni  (mj. 
pravifino);  zak^Srien,  zak^Sdena,  zak^Sneni  (mj.  zak^Si^eno,  (St.  za- 
k^nen);  telfedi,  telMa,  telfede;  kinfeplin,  kinfepjina,  kin?ip]ini  (mj. 
konopleno,  St.  k6nopJan). 

Pridjevi:  sramfezjiv,  zadiiSjiv,  pozrjiv  (vorax)  i  nepo- 
Sten  imadu  uvijek  '  u  2en.  i  sred.  rodu  na  tredem  slogu:  sra- 
me£]iya,  sramei|ivo;  zaduS]iya,  zaduSjivo;  poirjiva,  po^rjivo;  ne- 
poStena,  nepoStfeni  (mj.  nepoSteno).  Svlma  ostaje  "^  nepromijenen  i 
na  istom  slogu  kroz  sve  padeze  sing*  i  pi. ;  samo  u  inst.  sing,  u^ 
sva  tri  roda  mo2e  pored  *  pridjev  imati  i  **  na  istom  slogu:   sra- 


Digitized  by 


Google 


■f'  L;i. 


»»  is, 
^  K 


Digitized  by  VjOOQiC 


KAJKAVA^KI  DIJALEKAT  U  PRIOORJU. 


166 


|3P)  Kojima  je  akcenat  **  na  dmgome  slogu  ostaje 
padeiima  sing,  i  plar.  u  sva  tri  roda  na  istom  slogu 
To  vrijedi  za  pridjeve  s  ponudnim  i  bez  pomi^noga 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


Sing. 

zam^zan  (sordidus) 

zaniazanega 

zam&zaniga 

zam^anemu 

zamftzanimu 

zamslzanega,  zam&zan 

zam&zaniga 

zamSzan,  zamftzani 

zamSzanem 

zam^zanim 

zamUzanim 


Bur. 


1.  Nom.  zamazani 

2.  Gen.  zamazani 

3.  Dat.  zamazanim 

4.  Akuz.  zamazane 

5.  Vok.  zam&zani 

6.  Lok.  zamazani 

7.  Inst,  zamazanimi 


2en. 
zam&zana 

zamAzane 

zamftzane 

zam&zanu 
zam&zana 
zam&zani 
zamSzanu 

zamazane 


za  sva  tri  roda 

zamazane 
zamazane 

za  sva  tri  roda 


im  i  u  oBtalim 
nepromijeAen. 
a. 

nred. 
zamAzani  (mj. 

zamazane 
zam§zenega 
zamftzaniga 
zamftzanega 
zam&zaniga 

zamsLzani 

zamazani 
zam&zanem 
zam&zanim 
zamdzanim 

zamftzana 


zam^zana 
zamizana 


Ovako  se  joS  akeentuju:  iskrpan,  ivskrpana,  iskfpani  (mj.  iskr- 
pano);  dividin,  dividina,  divi6ini  (mj.  dividino,  viduae) ;  dru^inski, 
druzTnska,  druzTnsko ;  ivaiiski,  ivAiska,  ivAAsko  (circa  diem  festum 
sancti  Joannis);  popovski,  popovska,  popovsko;  bozidni,  bozTdna, 
bozidno;  pokoAi,  pokoiia,  pokoiie  (defunctus);  JankiSin,  JankTSina, 
Jankisini  (mj.  JankiSino) ;  Matijin,  Matijina,  Matijini  (mj.  Matijino) ; 
StaniSin,  StaniSina,  StaniSini  (mj.  Staniftino);  FraiiiSin,  FraTiisina, 
FraniSini  (mj.  FraniSino);  Mikulin,  Mikulina,  Mikulini  (mj.  Miku- 
lino);  TomiSin,  TomiSina,  Tomifiini  (mj.  TomiSino);  nevestin,  neve- 
stina,  nevestini  (mj.  nevestino);  franc  uz|iv,  francOzliva,  francuzjivo 
(morbo  gallico  corruptus) ;  kobilin,  kobilina,  kobilini  (mj.  kobilino) ; 
jetPvin,  jetfvina,  jetrvini  (mj.  jetrvino) ;  cirkveni,  cirkvena,  cirkveni 
(mj.  cirkveno) ;  nedejni,  nedejna,  nede]ni  (mj.  nedejni) ;  tfgovdev, 
trgdvdeva,  trgovdevo;  mravun6ev,  mravundeva,  mravundevo. 


Digitized  by 


Google 


166 


VATR08LAV  R02l6, 


YY)  PridjevH,  koji  imadu  "  na  poSledAem  slogu,  ima  malo  a 
svima  ostaje  u  svim  padezima  sing,  i  plur.  na  istom  slogu  nepro- 
mijeiien. 

Sing. 

ien. 
kamenita 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 


Akuz, 
Vok. 
Lok. 
Inst. 


■{ 


Nom. 

Gen. 

Dat. 

Akuz. 

Vok.., 

Lok. 

Inst. 


mnfi. 
kamenit 
kamenitega 
kamenitiga 
kamenitemn 
kamenitimu 
kamenitega 
kamenitiga 
kamenit 
kamenitem 
kamenitim 
kamenitim 

kameniti 

kameniti 

kamenitim 

kamenTte 

kameniti 

kameniti 

kamenitimi 


kamenite 

kameniti 

kamenitu 

kamenita 

kameniti 

kamenitu 

Plur. 
kamenite 

za  sva  tri  roda. 

kamenite 
kamenite 

za  sva  tri  roda. 


flred. 
kameniti  (mj.  kamenite) 
kamenitega 
kamenitiga 
kamenitemu 
kamenitimi 

kameniti 

kameniti 
kamenitem 
kamenitim 
kamenitim 


kamenita 


kamenita 
kamenita 


na 


Tako  se  joS  akcentuju:  kupovni,  kupovna,  kupovni  (mj.  ku- 
povno). 

Pridjev  semogud  (omnipotens)  ima  u  zen.  i  u  sred.  rodu 
tredem  slogu:  semoguda,  semogiide;  tako  moze  imati  i  kupovni: 
kup6van,  kupdvna,  kupovni.  Akcenat  '  ostaje  u  svim  padezima 
sing,  i  plur.  na  istom  slogu  nepromijeiien. 

(f)  Pridjevi  sa  '. 

Akcenat  '  dolazi  n  nom.  sing,  ili  na  prvome  slogu  ill  na  dru- 
gome. 

aa)  Kojima  je  akcenat  '  na  prvome  slogu,  ostaje  im  na  istom 
slogu  i  kroz  sve  ostale  padeze  sing,  i  plur.  nepromijeiien  ili  se 
akcenat  pomide  u  gen.,  dat.  i  akuz.  muS.  i  sred.  roda  za  jedan 
slog  naprijed  te  postajo  ^,  nu  to  je  rjede. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI  DUAI4EKAT  U  PRIGORJU. 


167 


Sing. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


muS. 
majcuni   (demin.  od 

mal) 
mAjcunega 
majcuniga 
majcunega 
m&jcunema 
mdjcunimu 
majcun^mu 
m&jcunega 
mdjcuniga 
majcun^a 
mAjcuni 

{m^jcnnem 
m^jcunim 
m&jcunim 


£en. 
mdjcuna 

mdjcune 

majcuni 


sred. 
majcuni    (mj.    maj- 

cuno) 
m&jcunega 
mAjcuniga 
marcunega 
m&jcunemu 
mdjcunimu 
majcun^mu 


mdjcunu  majcuni 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mdjcuni 

mAjcuni 

m&jcunim 

m&jcune 

m&jcuni 

m&jcuni 

m&jcunimi 


m^jcuna 

m&jcuni       I 

mAjcunu 

Plur. 
mdjcune 

za  sva  tri  roda 

mtfjcune 
mAjcune 

za  sva  tri  roda 


majcuni 
mAjcunem 
mAjcunim 
mj^jcunim 


icuna 


mAjcuna 
mAjcuna 


Ovako  se  joS  akcentuje :  Biisedov,  susedova,  susedovo ;  r^zuman, 
r6zumna,  r^zumni  (mj.  razumno);  Mtarski,  firAtarska,  frAtarsko. 

^^)  I  pridjevima,  koji  imadu  ^  na  drugome  slogu  u  nom.  sing, 
u  sva  tri  roda,  ostaje  '  i  u  ostalim  pade^ima  sing,  i  plur.  nepro- 
mijeiien  na  istom  slogu  ili  se  u  gen.,  dat.  i  akuz.  sing.  muS.  i 
sred.  roda  pomide  za  jedan  slog  naprijed  te  postaje  \  To  vrijedi 
za  pridjeve  s  pomidnim  i  bez  pomi^noga  a. 

Sing, 
muS.  2en.  Fred. 

1.  Nom.         okriigal.  okrugli  okriigla  okruglo 
okruglega                                               ekriiglega 

2.  Gen.     I    okrugliga  oknigle  okrugliga 
okruglega  okruglfega 


Digitized  by  VjOOQiC 


168 


VATROSLAY  R02lO, 


3.  Dat. 

4.  Akuz. 

6.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


mufi. 

okrdglema 

okruglimu 

okruglfemu 

okruglega,  okrogli 

okriSigliga 

okrugl^a 

okrugal,  okrugli 

okruglem 

okruglim 

okruglim 


ien. 
okrugli 

okruglu 

okrugla 
okrugli 
okrdglu 


Plur. 


okrugli 

okrugli 

okruglim 

okrugle 

okrugli 

okrugli 

okruglimi 


okrdgle 

za  sva  tri  rcda 

okrugle 
okrugle 

za  sva  tri  roda 


ured. 

okruglemu 
okruglimu 
okruglemu 

okrAglo 

okruglo 
okruglem 
okruglim 
okruglim 


okrugla 


okrugla 
okrugla 


Ovako  se  joS  akcentuju:  ved^nii,  ve66rAa,  ved^rAe;  Standidin, 
Htan^fdina,  Stan^idini  (mj.  Stan5i6ino) ;  pitivan,  pit6vna,  pit<Svni 
(mj.  pitovno,  cicur,  domesticus);  Katfdin,  KatiSina,  Katidini  (mj. 
Katidino):  Jelf^in,  Jelidina,  Jeli^ini  (mj.  Jeli6ino);  Dorifiin,  Doridina, 
Doridini  (mj.  Doridino) ;  Marfdin,  Mari^ina,  Maridini  (mj.  Maridino) ; 
Jagidin,  Jagidina,  Jagidini  (mj.  Jagi^ino)  PerSanov,  PerSinova,  Per- 
Sanovo;  Mikadin,  Mikadina,  Mikadini,  (mj.  Mikadino);  Joifndev, 
Jozindeva,  Jo^indero;  Ivadin,  IvAdina,  IvAdini  (mj.  Iva^ino);  Jan- 
k6tin,  Jank6tina,  Jank6tini  (mj.  Jankotino) ;  pedarev,  pe<5areva,  pe- 
carevo;  pisarev,  pisareva,  pisarevo;  dizmarev,  dizm&reva,  dizma- 
revo;  kotlarev,  kotlareva,  kotlarevo ;  kopddev,  kopddeva,  kopidevo ; 
vezadev,  vezadeva,  vezadevo;  oradev,  oradeva,  oradevo;  grejadev, 
grejadeva,  grejad^vo;  zidarev,  zidareva,  zidarevo;  gospocki,  go- 
spocka,  gosp6cko;  neb^ski,  neb^ska,  neb6sko;  derAiii,  deraiia,  de- 
rate (hestemus);  kok<5§i,  kokoSa,  kokdue;  prvMi,  prvada,  prvade 
(praecedens) ;  Sir(56kin,  Sirodkina,  Sirbdkini  (mj.  §ir6dkino,  securis); 
cigaAski,  cigaAska,  cigaAsko;  pekl^nski,  peklinska,  pekl^nsko  (in- 
fernalis);  soldadki,  soldadka,  soldadko;  tezadki,  teiadka,  te^adko; 
ajdudki,  ajdiidka,  ajdddko;  ribarev,  ribareva,  ribarevo,  klasundev, 
klasundeva,  klasimdevo ;  slavidkov,  slavidkova,  slavidkovo  (lusciniae)* 


Digitized  by 


Google 


kajkayaCki  dijalbeat  it  prigorju. 


169 


Pridjevi,  koji  pokazuje  6ije  je  Sto,  a  postaju  nastavkpm  ev  od 
li^nijeh  imena  ili  od  imena  opdenitijeh  mu§koga  roda,  mogu  imati 
jednako  desto  u  nom.  sing.  £en,  i  sred.  i '  na  tredem  slogu :  Jo^indeva 
i  JoSind^va,  JozinCevo  i  Jozindfevo ;  di^mdreva  i  diimar^va ;  6iltm&' 
revo  i  dizmar^vo  itd.  U  ostalim  padei^ima  ima  tako  akcentovani 
pridjev  u  svim  padeiima  sing,  i  plur.  ^  na  tre<5em  slogu  nepromijeden. 

d.  PrIdlevI  od  detiri  III  vlie  8logova. 

a)  Pri^evi  aa  •*. 
Pridjeva  od  Setiri  sloga  s  akcentom  ■'  tefiko  da  ima,  a  ako  it 
i  ima,  bide  ih  vrlo  malo.  Takijeh  pridjeva  ima  samo  nadiiienih  od 
imena  gradova  i  mjesta  kao:  z^ebadki,  k&rlovadki,  j^trebarski, 
cetkovidki  (od  mj.  Cvetkovid)  —  a  svima  ostaje  "  u  sva  tri  roda 
i  kroz  Bve  pade^e  na  prvome  slogu. 

p)  Pridjevi  sa  ^. 
Gotovo  svi  imadu  '  na  tredem  slogu  u  nom.  sing,  u  sva  tri  roda, 
a  tako  i  u  svim  pade£ima  sing,  i  plur.  ostaje  im  *  na  istom  slogu 
bez  ikake  promjene,  samo  dto  kadikad  u  gen.  dat. 
mud.  i  sred.  roda  moie  ^  dodi,   pomaknuvti  se   za 
dezni  nafltavak. 

Sing, 


1  u  akuz.  smg. 
slog,   i  na  pa- 


muS. 

1.  Nom.         8irimiiSan(St.Bir6ma5an) 

sirimltdnega 

2.  G^n.  I  sirimitdniga 
sirimaSn^ga 
sirimkdnemu 

3.  Dat.  I  sirim^Snimu 
sirimagn^mu 
sirimkSnega 

4.  Akuz.  I    sirimkSniga 
sirimaSnega 
sirim^dan,  sirimadni 
sirimkdnem 
sirimagnim 

7.  Inst.  sirimkdnim 


5. 

6. 


Vok. 
Lok. 


2eii. 
sirimkdna 


sirimkdne 


sirim&gni 


sred. 
sirim^Sni  (mj. 

sirimadno) 
sirimadnega 
sirimkdniga 
sirimaSnega 
sirimkdnemu 
sirimkdnimu 
sirimaSn^mu 


sirimkSnu         sirima§ni 


sinmadna 


sirimadni 
sirimaSnu 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 


sirimk§ni 
sirimaSni 
sirimaSnim 


Plur. 

sirimkSne 

za  sva  tri  rodi^ 


sirimadni 

{sirimaSnem 
sirimadnim 
sirimkSnim 

sirimaSna 


Digitized  by 


Google 


170 


VATROSLAV  R02l6, 

Plur. 

mu5. 

£eD. 

sred. 

4. 

Akus. 

sirimagne 

sirimkSne 

sirimaSna 

5. 

Vok. 

BirimkSni 

siiim^Sne 

sirimkgna 

6. 

Lok. 

sirimyni 

\        ..    , 

n    T    t,         '  '    ^.x  '    '  (  ^^  sva  tri  roda. 
7.  Inst.        sirimagnmii  j 

Ovako  se  joS  akcentuju:  blagoslbvlen,  blagoslovlena,  blagoslov- 
leni  (mj.  blagoslovjeno) ;  zadiv6]an,  zadivojna,  zadivolni  (mj.  zado- 
volno);  divojk^ki,  divqjkdka,  divojk^ko;  kukuruzan,  kukuruzna, 
kukuruzni  (mj.  kukuruzno);  nezasttipan,  nezastbpna,  nezastdpni 
(mj.  nezastupno,  hebes);  mladi^^iin,  mladizfeiiiiia,  mladiz^iiini  (mj. 
mlado^edino). 

Pomenuti  pridjev:  blagosl6v|en  moie  u  2eii.  i  sred.  rodu 
imati  i  ^  na  6etvrtom  dogu:  blagoslovlena,  blagoslovl^ni.  Pridjev 
mladiz^iiin  moze  imati  i  "  na  tredem  slogu:  mladizeiiin.  (Vidi 
naprijed  kod  ''.) 

Jedan  je  pridjev  od  detiri  sloga,  koji  ima  '  na  drogom  slogu  u 
nom.  sing.:  pledividki,  pledlvidka,  pledividko  (od  mjesta  Plefiivica). 
Akcenat  ^  ostaje  u  sva  tri  roda  i  n  svim  pade2ima  sing,  i  plur. 
na  istom  slogu,  rjede  se  pomi6e  u  gen.,  dat.  i  akuz.  sing.  muS.  i 
sred.  roda  za  slog  naprijed  na  pade^ni  nastavak. 

Y)  Pridjevi  sa  \ 

Akcenat  "  dolazi  na  prvome  slogu,  na  drugome  i  na  tredem 
slogu.  Kako  se  akcenat  "  ne  mijeda  ni  u  kom  slu6aju,  nego  ostaje 
uvijek  nepromijeAen  na  svome  slogu,  nije  nuiSno,  da  navodimo  na- 
pose  deklinaciju. 

aac)  Pridjevi,  kojima  je  akcenat  "  na  prvome  slogu  jesu:  kua- 
ri^in,  kuaridina,  kuaridini  pored  kuvariSin,  a  (mj.  kuaridino,  coquae), 
zumberadki,  zumbera6ka,  £umbera6ko. 

pji)  Kojima  je  akcenat  na  drugome  slogu:  mraviiiakov,  mravi- 
Aakova,  mraviAakovo ;  deliAakov,  delidakova,  delfiiakovo;  zveri- 
Aakov,  zveriAakova,  zverMakovo ;  zeleznidki,  zelezni6ka,  zeleznidko ; 
belS^nakov,  bel§ziiakova,  belezAakovo  (mj.  bijeznikovo),  kol6vratov, 
kolovratova,  kolovratovo ;  blagaiiikov,  blaganikova,  blagaAikovo 
(mj.  blagajnikovo). 

YY)  Kojima  je  "  na  tre<Sem  slogu:  mlekaridin,  mlekaridina, 
mlekaridini  (mj.  mlekariCino) ;  svetijanski,  svetijanska,  svetijansko ; 
mladi^enin,  mladizenina,  mladizeiiini  (mj.  mladizeAino);  samoborski, 
samoborska,  samob5rsko ;  materinski,  materinska,  materinsko ;  golu- 
bMakov,  golubinakova,  golubinakovo. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  JDIJALEKAT  U  PRIGORJU. 


1.71 


d)  Fridjwi  sa  '. 

Imade  ih  sa  akcentom  na  prvome,   drugome  i  na  tredem  slogu. 

aa)  Pridjeva  s  '  na  prvome  slogu  ima  malo,  a  svima  ostaje  '  u 
sva  tri  reda  i  n  svijn  pade2a  na  prvome  slogu  bez  ikake  promjene. 
Ovamo  pripada :  nAdeUikov,  nddeUikova,  nadeMikovo;  ndprdAakov, 
naprSiiakova,  naprSAakovo ;  Primordev,  PrimorSeva,  Prfmortevo; 
vugorkov,  vAgorkova,  vugorkovo  (cueumis) ;  nAstemikov,  ndsteiv 
nikova,  nAstemikovo  (hominis  perversi). 

^^)  Kojima  je  na  drugom  slogu,  ostaje  im  u  svim  pade£ima  sing, 
i  plur.  nepromijeiien  na  istom  slogn:  prebdnufiev,  prebdnudciva, 
prebanuSevo. 

Yy)  Kojima  je  akcenat  '  na  trecSem  slogu,  dolazi  im  i  u  ostalim 
pade£ima  sing,  i  plur.  kroz  sva  tri  roda  ili  se  pomi6e  za  dva  sloga 
naprijed,  te  postaje  ^.  U  pridjeva  s  nastavkom  ov  ili  ev  moze  ve<5 
1  u  nom.  £en.  i  sred.  roda  do<Si  kao  gravis  na  detvrti  slog. 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat 

4.  Akuz. 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst.      < 

1.  Nom. 


mufi. 
poglavArev 

poglavArevega 

poglavareviga 

poglavarev^ga 

poglavArevemu 

poglavArevimu 

poglavarevfemu 

poglavarevega 

poglavAreviga 

poglavarevfega 

poglavarev 

poglavarevem 
poglavArevim 
poglavar&vim 
poglavArevim 
poglavarevim 


poglav&revi 
poglavarevi 


{ 


Sing. 

ien, 

{poglavAreva 
poglavarfeva 

j    poglavAreve 
[    poglavar^ve 

[    poglav&revi 
[    poglavarfevi 

[    poglavArevu 
I    poglavarevu 

[    poglavAreva 
[    poglavarfeva 

[    poglav&revi 
I    poglavarfevi 

poglav&revu 
poglavarAvu 


Plur. 


{poglav&reve 
poglavar^ve 


sred. 
poglav&revo 
poglavarfevo 
poglav&revega 
poglav&reviga 
poglavareviga 
poglav&revemu 
poglav&revimu 
poglavarev^mu 

poglav&revo 
poglavarevo 

poglav&revo 

poglavarevo 

poglav&revem 

poglav&revim 

poglavarAvim 

poglav&revim 

poglavar&vim 


poglav&reva 
poglavariva 


Digitized  by 


Google 


172 


VATROSLAV  R04l6, 


Plur, 


2.  Gen. 


3.  Dat. 


4.  Akuz. 


za  sva  tri  roda 


j  poglavareve 
\  poglavarfeve 
poglavireve 
poglavarfeve 


j    poglavireve    j 
\    poglavarfeve     I 


poglavareva 
poglavartva 
poglavAreva 
poglavarfeva 


za  sva  tri  roda 


mufi.  2eD.  sred. 

poglavAreyi 
poglavarevi 
poglavdrevim 
poglavarfevim 
poglavareve 
poglavareve 
5.  Vok.  (  P^^g^avdrevi 
I  poglavarevi 

6.Lok.    jpogla^^^ 
y  poglavarevi 

T.Inst.     (  poglavdrevimi 
\  poglavarevimi 

Ovako  se  joS  akcentuju:  zadrugarev,  zadrugAreva  (-eva)  zadru- 
garevo  (-fevo);  keriiakov,  keriiAkova,  keriiakovo;  tamnidarev, 
tamnidareva  (-^va),  tamnidarevo  (-^vo) ;  sirimakov,  sirimakova,  siri- 
makovo  (mj.  siromakov);  kapeldnov,  kapelanova,  kapeldnovo;  re- 
divAikov,  redivAikova,  rediviiikovo  (mj.  redovnfkov);  ruimarinov, 
ru^marinova,  ruzmarinovo ;  bogataSev,  bogataSeva,  bogatdSevo ;  Juri- 
Sanev,  JuriSaneva  (-^va),  JuriSanevo  (fevo);  luteranev,  luteraneva, 
luteranevo;  kokoSarev,  kokoSareva,  kokofiarevo;  purin&rev,  puri- 
nareva  (-^va),  purinarevo  (-^vo);  opaiidarev,  opandareva  (-^va), 
opaiidarevo  (-evo);  refietarev,  re^setAreva  (-eva),  refiatitrevo  (-ivo); 
kolarinov,  kolarinova,  kolarinovo ;  velikilSev,  velikASeva,  velikdSevo ; 
kodijASev,  kodijASeva,  kodijaSevo;  muzikafiev,  muzik&Seva,  muzikil- 
&evo;  fiiring46ev,  furingitSeva,  furiiigASevo  (aurigae);  betezAikov,  bete- 
ziiikova,  beteiAikovo ;  pomagAdev,  pomag&deva,  pomag^devo;  op6i- 
narev,  opdin^reva  (-^va),  opdinitrevo  (-evo) ;  svtnienikov,  svedenikova, 
svedenikovo ;  pokrivadev,  pokrivaceva,  pokrivj^devo ;  dove6^nski, 
dovedAnska,  doveddnsko  (i  dloveditnski) ;  kobasdrev,  kobasilreva  (-^va), 
kobasArevo  (-^vo);  gospodiAski,  gospodiiiska,  gospodidsko ;  gospo- 
ditrski,  gospodArska.  gospodarsko ;  pojod^lski,  pojodelska,  pojod6lsko. 

4.  Komparacija  pridjeva. 
Formacija  komparativa  dosta  je  slidna  fermaciji  komparativa  u 
stokavStini.  I  u  prigorHkom  dijalektu  postaje  koraparativ  s  pomodu 
nastavaka :  j,  ej  (at.  ij)  i  ^  kao  i  u  Stokavstini,  razumije  se,  prema 
glasovnim  svojim  osc^binama.  Iza  sva  tri  nastavka  dolaze  padeini 
nastavci  slozene  deklinacije  t.  j.  st.  si.  zamjenica  i,  ja^  je^  u  danafiiiemu 
svome  promijeiienome  obliku. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  DUAIiSKAT  U  PRIGORJU.  173 

•  a)  Komparativjii  nastavak  j  dodaje  se  osnovi,  koja  se  svrSttje 
a)  na  dentale  d,  t:  mlad  —  ml§.ji  6tok.  mladji  ^  mjadf,  tust 
—  tusi  Stok.  tuSdi,  dvfst  —  dvrsi  Stok,  dvfSd?. 

Nekoji  adjektivi  b  osnovom  na  t  ratfe  prare  komparativ  prema 
St.  b1.  koinparativnom  nastavkn  *  ijhs  j  kod  kojega  osnovno  ^  a 
adjektiva  ne  otpada,  nego  se  «  i  podetno  i  od  nastavka  ij^s 
slijeva  n  §,  koje  u  st."  si.  iza  palatala  prelazi  u  a;  krotbk'B  — 
krottk'ii-ij'Bs  —  krot'Bk-e-j'i>s  —  krottd-e-j'Bs,  pa  poSto  krajm  8  a 
za  Aim  i  «  u  st.  si.  uvijeke  otpada,  postaje  najposlije  kompara- 
tivni  oblik  kT0ti>6a,j  uz  drugi  oblik  krotSj.  Prema  tome  na- 
6ilien  je  u  prigorkom  dijalektu  komp.  od  adjektiva  s  osnovom  na 
t:  jut  —  lut§ji  Stok.  )u6i,  pust  — -  pufiltSji  fitok.  piistiji;  p)  Na- 
stavak j  dodaje  se  osnovi  s  nastavkom  na  sibilanat  0:  bfz  — 
bfii  (od  brz-ji);  y)  osnovi  s  nastavkom  na  gutural  h  i  g:  jkk  — 
jadi,  drag  —  dr^^i  (od  jak-ji,  drag-ji)  Stok.  jafi,  dr&zi.  S)  U 
adjektiva,  nastalih  od  drugijeh  adjektiva  nastavcima  dk,  ek,  ok, 
ovi  se  nastavci  odbaeuju  kao  i  u  StokavStini,  a  osnovi  adjektiva, 
kakova  onda  ostaje,  nastavlja  se  j:  glkdak  —  gla-ji,  krdtak 
—  kraji,  mi-zak  —  mfzi,  gl  ibok  i  glibik  —  glibji  (od 
glib-ji  s  epentetidkim  Z);  vlsik  pored  visok  —  viSi;  dJtlek  — 
daji  itd. 

b)  Komparativni  nastavak  ej^  koji  je  nastao,  kako  das  prije  re- 
kosmo  od  st.  si.  nastavka  tjxs,  kad  nije  osnovno  pridjevno  «  otpalo, 
nego  se  s  njime  i  od  nastavka  ij^s  slilo  u  e,  dolazi  gotovo  u  svim 
ostalim  slndajevima.  Tako  u  adjektiva  s  osnovom  a)  na  likvidne 
l^  n,  r:  bel  —  bel-6ji,  of  n  —  crn-eji,  star,  stardji,  Stok. 
bjeji,  cHT,  stkriji;  &)  s  osnovom  na  labiale  6;  p,  v;  tilp  —  tup-eji, 
slab  —  slab-eji,  suv  —  suv-eji  Stok.  tup)?,  sUbj?,  suSi; 
Y)  s  osnovom  jia  palatal  6:  vrud  —  vrud-eji,  Stok.  vriidt 

c.  Komparativni  nastavak  i  u  st.  si.  samo  za  nom.  zen.  roda  i 
za  ostale  pade2e  sing,  i  plur.  (postao  upravo  od  naat.  ij'i>s  -t|-  j'h) 
ne  dolazi  u  prigorskom  dijalektu  do  osamjena  komparativa  lepSi 
lepSa,  lepSe  pored  levSi,  ievSa,.  levSo,  ali  pored  toga  oblika 
vrlo  se  6esto  duje  i :  lep)i,  lepja,  lej)|e.  NovorfovenStina  je  mnogo 
bogatija  komparativima  s  nastavkom  ^  od  prigorskoga  dijalekta. 
Kako  je  poznato,  u  StokavStini  dolaze  samo  tri  komparativa  s  tim 
nastavkom :  jepST,  mekSi  i  l&kS  1.  Dva  poSjediia  glase  u  prigorskom 
dijalektu:  mdkji,  mSkja,  mek}e;  l^gH,  lagja,  Iftgle  od  pozi- 
tiva  mSk   i  lak.  Nepravilni  tomparativi  prave  se  kao  i  u  Stoka- 


Digitized  by 


Google 


174 


VATROBLAY  R02l6, 


va^kom  dijalektn :  mSiii,  y36i,  bd|i,  gdrji  od  osnova:  men,  vet, 
bol  1  gor. 

Superlativ  se  pravi  kao  i  u  StokavStini,  da  se  ispred  kompara- 
tdva  metne  destica  naj  ili  ispred  pozitiva  destica  pre:  najmliji, 
preml&d.  Kada  dode  naj  ispred  komparativa,  onda  moze  akcenat  '^ 
dodi  osim  na  slogu  ispred  komparativnoga  nastavka  joS  i  na  te- 
stici  naj:  najmlaji  i  n&jml&ji.  U  superlativu  sa  iesdeom  pre 
akcenat  ^  je  uvijek  kao  i  u  pozitivu:  preml&d,  premlttda,  pre- 
ml&da,  premUdi;  premudar,  premudra,  premudri;  prekfesan,  pre- 
k^sna,  prek^ni,  premal.  premiSla,  prem&lo;  prestar,  prest&ra,  pre- 
stitri  itd. 

U  sviju  je  pridjeva  u  komparativu  uvijek  "  ispred  kompara- 
tivnoga nastavka  u  svim  padeSima  i  u  sva  tri  roda  na  istom  slogu 
nepromijeiien.  Svi  se  komparativi  i  superlativi  deklinaju  po  sloienoj 
deklinaciji. 

Za  ogled  naveSdemo  samo  deklinaciju  komparativa  tup,  tupa 

tupo. 

Sing. 


muB. 

£eD. 

sred. 

1.  Norn. 

tup^ji 

tupeja 

tupSje 

2.  Gen. 

■ 

tupejega 
tupejiga 

tupSje 

tupejega 
tupejiga 

3.  Dat 

1 

tupejemu 
tupejimu 

tupeji 

' 

tupejemu 
tupejimu 

4.  Akuz. 

{ 

tupejega, 
tupejiga 

tup§ji 

tupSju 

tup8je 

5.  Vok. 

tupeji 

tupSja 

tupSjem 

6.  Lok. 

{ 

tupejem. 
tup§jim 

tupeji 

{ 

tupejemu 
tupejimu 

7.  Inst 

tupejim 

Plur. 

tupeju 

tupSjim 

I.  Nom. 

tupeji 

tupeje 

tupeja 

2.  Gen. 

3.  Dat 

tupSji 
tup6jim 

h 

sva  tri  roda 

4.  Akuz. 

tupeje 

tupeje 

tupeja 

5.  Vok. 

tupSji 

tupeje 

tupeja 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

tupeji 
tupejimi 

( 

Svriice 

sva  tri  roda 
se.) 

tizec 

Dig 

jbyGoOS 

Natamje  stanje  Hrvatske  prije  XII.  stolje(3a. 

Citao  u  ^jednici  JUologiiko-histarWcoga  rasreda  jugoslavenske  akademij€ 
snanosti  i  utnjetnosU  dne  7.  proHnca  1693, 

AKADHMIK    DR.    Fr.    Rx^Kr. 

2.  Uiqjetnost  i  nmjetni  obrt. 

U  prvom  dlanku  ove  glave  hi  razpravljano  o  obuci  i  pismenosti 
11  Hrvatskoj  u  doba  njezine  narodne  dinastije.  Nu  da  se  ondaSnje 
prosvjetne  prilike  dim  podpunije  razsvjetle,  valja  izpitati,  u  kojem 
su  se  stanju  nalazile  tada  umjetnosti  u  Hrvatskoj,  jer  se  nastava  i 
pismenost  te  nmjetnost  u  narodnom  2ivotu  svagdje  i  sveudilj  po- 
pimjuju.  Obje  idu  obidno  rukom  o  ruku. 

U  redu  tvomih  umjetnosti  zauzima  prvo  mjesto  graditeljstvo, 
arhitektura ;  i  to  ne  samo  svojom  zomom  spol  ja§iio§<5u,  nego  i  tiem, 
Sto  obuhvada  i  ostale  vrsti  tvomih  umjetnosti,  kano  Sto  plastiku, 
slikariju  i  umjetni  obrt;  pa  se  na  gradjevini  najjasnije  izrazuje 
stupanj  umjetnosti  a  i  prosvjete  one  dobe. 

Eada  je  hrvatski  narod  u  prvih  desetinah  VII  vieka  zaposjeo 
rimsku  Dalmaciju  i  posavsku  Panoniju,  naSao  je  mnoge  rimske 
gradjevine  u  predjaSnjih  rimskih  gradovih  u  razvalinah,  u-  koje 
su  one  pretvorene  bile  za  minulih  ratova  i  najezdom  novih  naroda 
iza  polovine  V  stoljeiSa.  Sjetimo  se  zestokih  ratova  u  dahnatinskom 
primorju  polovinom  VI  vieka  izmedju  Gota  i  iztodnib  Rimljana, 
za  tim  provale  Huna,  Obara  i  njibovih  turkomanskih  saveznika, 
pa  i  Sloviena.  U  tib  borbah  stradali  su  osobito  gradovi,  kano  siela 
prosvjete  i  bogatstva.  Glavni  grad  Dalmacije,  Solin,  bjeSe  g.  490. 
silom  od  iztodnih  Gota  osvojen ;  dok  jim  ga  poslije  45  godina  grdka 


>  V.  Rad  LXX.  163.  LXXIX.,  135.  XCI.,  126.  XCIX.  73.  CV.  202. 
CXV.,  37. 


Digitized  by 


Google 


176  DR.    FB.    RAdRIy 

vojska  pod  Mundom  ne  ote  (o35.) ;  da  ga  za  12  godina  (547.)  opet 
na  kratko  vrieme  preda  predjaSnjim  gospodarom.  Na  ne  minu  ni 
viek,  a  Solin  bude  razoren  u  borbi  izmedju  rimskoga  izto6noga 
carstva  te  Obra  i  Hrvata.  Jod  je  vide  od  napadaja  stradao  najzna- 
menitiji  grad  Panonije,  Sirmium,  s  carskim  dvorom,  prostranim 
forumom,  sielom  podunavskoga  brodovlja  itd.  Stradao  je  najprije 
u  ratovih  izmedju  Germana  i  izto^nih  Rimljana,  kano  vazna  obran- 
hensL  UJSka.  u  Podtmavlju;  dok  ga  god.  569.  obsjedne  obaraki  bajan, 
te  napokon  god.  581.  prisili  Rimljane,  da  se  izsele.  Od  tada  bjede 
„ Sirmium^  obarskim  mjestoni  do  IX.  vieka,  nu  bez  njekadagnje 
slave.  Slidna  sudbina  s  ova  dva  glavna  grada  zadesi  i  ostale  gra- 
dove  u  Dahnaciji  i  Panoniji,  imenito  Jader,  Bumum,  Naxonu,  Epi- 
daur,  Risinimn,  Sisciu,  Metulum. 

Nu  ako  ostanci  rimskih  gradjevina  u  hrvatskoj  zemlji  nakon 
dvanaest  viekova  i  tolikib  kataQtro&  obra<^}u  na  se  toliku  painju, 
koliko  niesu  te  gradjevine  bile  gorostasnije,  kada  su  naSi  priedji 
osvojili  tu  svoju  novu  postojbinu  ?  Jer  ne  ima  sunmje,  a  to  se  do- 
gadjalo  posvuda  sa  starimi  gradjevinami,  da  su  jih  i  sliedec^  vje- 
kovi,  podto  su  redoviti  odnofiaji  ved  nastupili,  sliedili  razorivati. 
Ima  se  izri^nih  dokaza,  da  su  se  u  srednjem  vieku  i  potonjem 
rimske  gradjevine  rudile,  da  se  njihovom  gradjom  grade  crkve, 
kude,  utvrde.  Tako  se  radilo  u  sredidtu  rimske  driave,  a  vjednom 
Rimu,  u  svih  rimskili  pokrajinah,  pa  i  u  nadoj  Dalmaciji  i  u 
Hrvatskoj.  Za  prebivanja  papa  u  Avignonu  prodavao  je  orvietski 
biskup,  papin  namjestnik,  kamenje  velidanstvenoga  koloseja  za 
gradju ;  a  u  XV.  vieku  prodavano  je  za  vapno.  Od  toga  kamenja 
gradio  je  papa  Pavao  II.  krasnu  mletadku  palaSu,  sto2emik  Riario 
cancelariu,  Pavao  III.  famesijsku  paladu.  ViSe  je  dakle  Btolje<5a 
Ijudska  ruka  razgradjivala  taj  divni  spomenik  rimskoga  graditelj- 
stva  I.  vieka.  Za  uzdr^anje  gdjekojili  rimskih  gradjevina  bijade 
sreda,  ako  su  upotrebljene  u  nove  dnevne  svrhe:  kano  fcto  teatar 
Marcellov  u  Rimu  za  stanovanje,  panteon  za  crkvu  (s.  Maria  ad 
martyres),  velika  dvorana  Diokledjanovih  kupelji  (thermae)  tako- 
djer  za  crkvu  (s.  Maria  degli  Angeli),  a  tako  i  hram  Antonina  i 
Faustine  (sada  s.  Lorenzo  in  Miranda),  mausolej  cara  Hadriana  xa 
tvrdjavu  (sada  castello  s.  Angelo)  itd.  Tiem  su  ove  rimske  gradje- 
vine saduvane  od  daljega  razorivanja  i  tako  potomstvu  spadene.  Inate 
nije  moglo  biti  ni  u  hrvatskoj  zemlji ;  a  to  (5e  ova  dva  tri  primjera 
potvrditL  Kada  je  konc<jm  X.  vieka  bugarski  doseljenik  Pau6o 
(Pincius)   s  bradom   htjeo   graditi  kod  Solina    crkvu   sv.   Mihigla^ 


Digitized  by 


Google 


MUTARNJB    STANJR   HRVATSKie    PRIJB    XII.    8TOLJ]»^A.  177 

umoli  hrvatskoga  kralja  Drzislava,  da  mu  dozvoli  vaditi  gradju 
od  rimskoga  teatra  u  Solinu;  Sto  mu  kralj  dozvoli,  te  bje^  crkva 
sagradjena  od  toga  kamenja.'  Tuj  se  ved  ruSio  gradjevni  spomenik 
rimski  u  vrieme  mira  u  dnevne  potrebe.  Jadan  Solin  sa  svojimi 
starodavnimi  gradjevinami,  koje  su  preostale  od  ratnoga  bjesnila, 
vabio  je  kratkovidno  potomstvo,  da  se  sluzi  njegovimi  spomenici. 
JoS  u  XVII.  vieku  nije  se  prestalo  ruSiti  jib ;  kano  Sto  se  razabire 
iz  izvjeStaja  mleta^koga  providura  Bemarda  od  16.  studenoga  1656. 
god.,  da  je  za  utvrdu  Spljeta  dao  iz  Solina  dovesti  „veliku  mno- 
i^inu  velikoga  kamenja".  Je  li  se  onda  Cuditi,  ako  Turci  nisu  viSe 
Stedili  starina?  Kano  sto  svjedodi  spljetski  knez  Garzoni  u  izvje- 
Staju  od  26.  svibnja  1619.  god.,  po  kojem  su  Turci  upotriebljavali 
za  gradnju  kamenje  iz  solinskih  starina.*  A  tako  su  Turci  radili 
svuda,  kano  Sto  potvrdjuje  M.  Bolica  god.  1614.  primjedujudi,*  da 
se  oni  sluze  rimskim  kamenjem  iz  Duklje  (kod  Podgorice).  A  to 
potvrdjuju  i  one  gradjevine  srednje  i  potonje  dobe,  u  kojih  su  iz 
rimskih  spomenika  uzidani  pojedini  djelovi,  kano  Sto  n.  pr.  u  Zadru 
u  crkvi  sv.  Donata  (sv.  trojice)  i  u  crkvi  sv.  Petra  (StoSije);  u 
Trogiru  u  crkvi  sv.  Martina,  u  Spljetu  na  zvoniku  stolne  crkve  i 
blizu  Spljeta  kod  Poljuda  u  crkvi  sv.  trojice  itd.  Kod  gradnje  ovih 
zgrada  upotriebljena  je  djelomice  gradja  starib  rimskib  spomenika 
onib  miesta.  I  u  naSoj  domovini  saduvali  su  se  najbolje  oni  gra- 
djevni rimski  spomenici,  koji  su  rano  upotrebljeni  za  dnevne  liu^de. 
Tako  se  je  u  velikom  dielu  spasio  Dioklecianov  dvor  u  Spljetu 
tiem,  Sto  su  se  solinski  gradjani,  poSto  jim  je  grad  od  neprijatelja 
razoren,  u  njem  nastanili.  Tako  je  i  najljepfii  dio  toga  dvora,  Dio- 
klecianov naime  mausolej  i  uzanj  malen  bram,  spaSen  tiem,  Sto  je 
pretvoren  prvi  u  crkvu  sv.  Marije,  a  drugi  u  krstionicu  iljezinu; 
pa  su  tako  doSla  oba  pod  zaStitu  crkve  i  krSdanskoga  puka,  a 
tako  saduvali  se  do  danas. 

Hrvati  dakle  naSli  su  u  ovoj  svojoj  novoj  domovini  joS  dosta 
rimskib  gradjevina,  koje  su  na  dub  njibov  mogle  djelovati  i  kojib 
su  Ijepotu  mogli  u  svojib  novib  gradnjab  nasljedovati.  Gradjevni 
spomenici  rimski,  koje  su  naSi  priedji  naSli,  polazili  su  iz  posljednje 
dobe  graditeljstva  rimskoga,  koje  nije  doduSe  premac  ni  onomu, 
Sto  no  prema  koncu  republike  zapode,  pogledom  na  veli^anstvenost 


^  Doeumeuta  p.  28. 

■  Viestnik  arh.  druStva  I.,  90. 

»  Viestnik  VI.,  37. 

R.  J.  A.  OXVI.  12 


Digitized  by 


Google 


|78  DR.    FB.   BA^KI; 

i  sjajnost  (teatar  M.  Scaura,  Pompeja  Marcella,  circus  maximus, 
pantheon,  mausolej  Augusta),  ni  onomu,  koje  s  Flaviji  zapo^ima 
(colosseum,  mausolej  Hadriana,  slavoluk  Tita  itd.);  ali  koje  se  i  u 
Bvojem  padanju  moze  podiditi  liepimi  spomenici  (basilika  Konstan- 
tinova,  Ulpijeva,  thermae  Caracalle,  Diocletiana,  forum  romanum,  tra- 
ianum).  Na  svih  se  ovih  spomenicih  opazuju  osebnosti  rimskoga 
graditeljstva.  Rimljani,  kano  Sto  je  poznato,  nisu  se  u  umjetnosti 
odlikbvali  tvornom  fantazijom;  pa  i  u  njihovoj  arhitekturi  ne  ima 
nifita  izvoma.  Nu  Sto  su  si  od  drugih  usvojili,  safiuvali  su  posto- 
jano  i  prema  svojim  praktiSkim  svrham  razvili  i  usavrSili.  PrimivSi 
od  Etruaka  svod,  kojim  su  se  sluzili  ponajviSe  kod  gradnje  cesto- 
i  vodovoda  te  mpstova,  razvili  su  ga  s  vremenom  u  tri  oblika :  na 
badanj  (Tonnengewolbe),  na  krst  (Kreuzgewolbe)  i  na  trulo,  kubu 
(Kuppelgewolbe).  PrimivSi  od  Grka  sva  tri  (dorski,  jonski  i  ko- 
rintski)  reda  stupova,  prilagodise  jih  svojim  potrebam;  dodim  su 
jih  s  jedne  strane  slili  sa  svodovljem  u  jednu  cielinu,  s  druge  strane 
iz  dorskoga  su  stupovlja  razvili  t.  zv.  toskansko,  a  iz  korintskoga 
i  jonskoga  kapitela  poseban  odlik  t.  zv.  composita.  U  skladnom 
spoju  etruskoga  svodovlja  i  grfikoga  stupovlja,  te  u  njihovoj  pri- 
mjeni  na  razlidite  gradjevine  u  javne  i  sukromne  svrhe  nalazi  se 
^lavno  obiljezje  rimske  arhitekture.  Kano  Sto .  je  umjela  svodovljem 
dati  prostoru  raznovrstno  lice  i  zidine  zivahno  razdlaniti,  tako.  je 
stupovljem  znala  velike  gromade  i  ploStine  liepo  izprekidati,  a  gre- 
dicami,  trakovi  i  vienci  nakititi.  Stupove  upotriebila  je  ne  samo  na 
trziStih  (fora),  dvorovih,  hramovih  i  bazihkah,  nego  i  da  zidinam 
i  stienam  podade  raznolidje.  Uz  praktidki  smjer  isla  je  rimska 
arhitektura  u  davnije  doba  i  za  tim,  da  ogronmoScu  i  sjajem  gra- 
djeviria  probudi  utisak  veleliepja;  a  u  kasnije  doba  pade  svojom 
Bamovoljom  u  oblicih  u  njeki  barokizam,  koji  se  opaza  na  gra- 
djevinah  palmirskih  (Tadmor),  heliopoliskih  (Balbek),  Petre  i  na 
spljetskom  dioklecianovom  dvoru. 

Ova  obiljezja  rimske  arhitekture  mogu  se  primjetiti  na  ostancih 
rimskih  gradjevina  u  Solinu  i  na  redenom  dvoru  u  Spljetu.  BuSe- 
vine  u  Solinu  prikazuju  nam  gradske  zidine,  platna,  s  utvrdnimi 
kulami,  za  tim  od  zgrada  ostanci  teatra,  amfiteatra  i  valjda  therma. 
Stare  gradske  zidine  bjeSe  ve<S  god.  170.  pod  M.  Aurehjem  utvr- 
djene  detverouglastimi  kulami  od  kamena  u  nejednakih  razmacih, 
a  jesu  Sto  Suplje  Sto  izpurijene.  PosUje  neprijateljskih  navala.  kon- 
cem  IV.  vieka  (god.  378.,  393.,  395.)  bjehu  k  zidinam  prizidane 
trokutnaste  kule,  svagdje  po  jedna  ili  po  dvie.  Saduvani  su  ostanci 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   STANJE   HRVATSKB   FRIJK   XII.    STOLJB<^A.  179 

od  43  kula,  nu  ima  tragova  za  88.  Izpod  tih  zidina  i  kula  mjesti- 
mice  vodila  su  u  grad  vrata,  od  kojih  se  i  sada  izti^u  t.  zv.  porta 
Andetria  (sada  Mud).  U  ostancih  theatra  i  amphiteatra,  kojih  ae 
prvi  vide  uz  cestu  vodedu  u  Trogir,  a  drugi  njeSto  dalje  k  desnu 
tik  starijih  zidina  gradskih,  nazrievaju  se  tek  prodorine  ovih  rim- 
skih  zabaviSta.  Nu  iz  ovih  takodjer  prodorina  nifiu  glavne  sastar 
vine  i  oblik  takoyik  rimskih  zgrada;  zidine  na  ime  theatra  prika- 
zuju  polukruglu,  u  kojoj  bjeSe  razmjeStena  tri  glavna  mu  diela:' 
cavea,  orchestra  i  scena;  a  zidine  amphiteatra  prikazuju  jajasto 
okruglu  zgradu,  u  koje  sriedini  bijaSe  istoga  obhka  prostorija  za 
igre  i  borbe,  a  oko  nje  za  gledaoce  sjedala,  dizuda  se  postnpice  u 
vis.  Slabije  se  razpoznaju  thermae ;  ako  jim  zbilja  pripadaju  ruSe- 
vine  njeSto  viSe  od  theatra  prama  sjevero-iztoku.  Nu  da  takav  grad, 
kakav  bijaSe  SoUn,  nije  mogao  biti  bez  „therma",  koje  su  Rimljanu 
sluzile  i  za  zdravlje  i  za  odmor,  ne  moi^e  biti  sumnje. 

Od  svih  ovih  ostanaka  rimskoga  graditeljstva  gorostasniji  je  i 
zanimiviji  desto  spomenuti  Dioklecianov  dvor.  *  Taj  dvor,  koji  si  je 
car  bUzu  rodnoga  si  mjesta  sagradio,  i  u  kojem  je,  odrekavii  se 
priestolja  (305.  god.),  do  svoje  smrti  (313.)  obitavao,  spada  medju 
njegove  odHdne  gradjevine,  koje  je  ne  samo  u  Rimu  nego  i  u 
mnogih  uglednih  gradovih  (u  Milanu,  Nikomediji,  Antiohiji,  Pal- 
miri,  Aleksandriji  misirskoj,  Kartagu)  dao  sagraditi.  Spljetski  dvor 


^  0  torn  rimskom  spomenika  pisalo  se  maogO;  Sto  u  putopisih,  sto 
u  posebnih  djelih.  Span  I.  Voyage  d'ltalie,  Dalmatie,  do  la  Gr6ce  et 
du  Levant,  fait  aux  ann^cs  1675.  et  1676.  Lyon  1678.  Wheler  G. 
A  Tourney  in  to  Dalraatia,  Griece  and  Levant  in  the  company  of 
dr.  Spon.  London  1682.  Adam:  Rains  of  the  palace  of  the  emperor 
Diocletian  at  Spalatro  in  Dalmatia.  London  1764.  Mimoisav  opise  Stein- 
bilchela  (Jahrbttcher  der  Litteratur.  Wien  1820.  Anzeigeblatt  a.  8 — 9) 
i  Frisiania  (Avanzi  del  palazzo  dell*  imp.  Diocleziano  a  Spalato.  Dal* 
mazia  1845  n.  12)  bit  ce  dovoljno  sjetiti  na  radnje  dra.  Fr.  Lcmze 
(del  mausoleo  del' imp.  Diocleziano.  Dalmazia  1846.  n.  51.  1847.  n.  14, 
48 — 9.  Del  antico  palazzo  di  Diocleziano.  Trieste  1855.),  AndrUa 
(Mausoleo  di  Diocleziano.  Dalmazia  1846.  n.  51,  1847.  u.  4),  za  tiem 
u  novije  doba  na  radnje  Mtelbergera  (Die  mittelaltcrlichen  Kunstdenk- 
male  Dalmatiens.  Wien  1861.  Drugo  preradjeno  izdanje  1884.  god.), 
prof.  A.  Hausera  (Spalato  und  *die  rOm.  Monuraente  Dalmatiens.  Wien 
1883.).  Jachsona  (Dalmatia,  the  Quarnero  and  Istria.  Oxford  1887, 
vol.  11.  p.  19  Si!.)  i  mnogobrojnih  clanaka  u  BuUetinu  di  Archeologia 
6  Storia  dalmata.  V.  takodjer  R.  Schneidera:  Drei  rom.  Stadte  u  Kunst- 
gesohichtliche  Charakterbilder  aus  Oest.-Ungarn.  Wien  1893.  8.  40—49. 
Gj.  Stratimirovic:  Bulletino  XU.,   10.,  21.,  91.,   108.  ^ 


Digitized  by 


Google 


180  DR.  FR.  raGki, 

prikazuje  u  osnovnom  nacrtu  poput  rimskoga  logoriSta  detverokut 
od  700  stopa  duiine  i  600  stopa  Sirine  na  povrSini  od  16  jutara. 
S  njim  je  stajao  u  savezu  vodovod,  koji  ga  je  planinskom  vodom 
potoka  Jadra  obskrbljivao,  i  kojega  se  arkade  jofi  tik  Solina  vide, 
pa  koji  je  u  novije  vricme  djelomice  uzpostavljen  za  porabu  spljet- 
skoga  stanovni^tva.  Na  svakom  uglu  onoga  Setverokuta  dize  se 
kula.  Sa  kopna  ulazi  se  kroz  vrata,  Stidena  dviema  osmokutnim 
kulama,  na  svakom  od  tri  pro6elja.  Izmedju  vrata  i  kula  na  uglovih 
diie  se  opet  po  jedna  kula,  tako  da  su  vanjske  zidine  skladno  iz- 
prekidane  sa  16  kula.  Duz  juznoga  prodelja  na  morskoj  obali  pro- 
vladio  se  na  visokom  podzidju  triem  na  obluke.  Nutarnji  prostor 
dvora  bijaSe  poput  vojnidkoga  logoriSta  u  ^etiri  jednake  ^esti  po- 
dieljen  cestami,  koje  su  od  ^etiriju  ulaznih  vrata  izlazile,  te  n  sre- 
dini  6etverokut  sjekle.  Tko  je  sa  Solina  kroz  sjevema  glavna,  ga- 
lerijami  i  udubci  ukraSena  vrata  (porta  aurea),  ulazio  u  dvor,  pro- 
lazio  je  glavnom  cestom  nuz  stanove  carske  tjelesne  straze  (prae- 
toria  cohors)  i  dvorjanika  (palatini),  te  ravno  idudi  dolazio  do  vesti- 
bula  carskoga  stana  na  okrajku  kod  mora.  Onkraj  razpuda  (kri- 
ianja)  dolazilo  se  u  peristil.  Dodim  je  cesta  u  sjevemoj  polovini 
bila  sa  strane  po  svoj  prilici  jednostavnimi  triemovi  obrubljena, 
bijaSe  u  juznoj  polovini  i  arhitektonidki  tim  viSe  ukraSena,  6im  se 
vise  primicala  carskomu  stanu.  U  stan  vodio  je  vestibul,  visok  oko 
17  met.  a  12  met.  u  promjeru,  kubastim  svodom  pokriven,  stiene  mu 
mramornimi  plodami  oblozene,  a  u  njih  udubci  s  kipovi.  Spome- 
nuti  krizanj  bijaSe  obkoljen  triemom  (perystil)  od  korintskih  stu- 
pova  iz  ru2i6asta  zmca,  nosedih  tankovite  obluke.  Odavle  prolazilo 
se  duz  triemova  na  lievo  k  mausoleju,  na  desno  pako  k  dvorskomu 
hramu.  Hram  (Eskulapov)  je  detverouglasta  zgrada  (peristylos),  sar 
Btojeda  se  iz  celle  (vao?),  u  nutra  dugadke  7*35,  Siroke  6'30  met., 
a  pokrivene  badvastim  svodom;  sagradjena  je  pako  na  uzviSenom 
podnozju  (podium),  s  portikom  pred  njom  i  stubiStem.  U  atriu  na- 
lazi  se  s^iarinski  sarkofag  s  reliefi  prikazujudimi  lov  Meleagra.  Do 
mausoleja  vodi  stubiSte  od  22  stuba,  te  se  na  tom  visu  usried  triema, 
pokrivena  ravnim  gredjem,  dize  ta  srediSnja  gradjevina,  oblikom 
izvana.  osmouglasta,  iznutra  obla,  u  promjeru  13*5  u  visini  oko 
21*5  met.  Cella,  pokrivena  kubastim  svodom  (kupulom),  podieljena 
je  u  osam  odsjeka  sa  toliko  udubina,  izmjenice  poluoblih  i  detvero- 
kutastih,  izmedju  kojih  dizu  se  osam  velikih  korihtijskili  stupova 
iz  zmca,  pprfira  i  verde  antico  a  nose  vienac,  nad  ovim  pako  drug! 
8  ni^im  viencem  red  stupova,  koji  dopire  dak  do  trula.  Gredje  dol- 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   8TANJB   HBYATSKB   PBIJB   XII.    STOUE^A.  181 

njega  stupovlja  riesi  okvier  (fries),  na  kojem  su  prikazani  u  relieiih 
igrajudi  se  i  love6i  geniji.  Cieli  taj  prostor  dobiva  svjetlo  samo  kroz 
poluobli  prozor  nad  nlaznim  vratima.  Dioklecijanov  mausolej  spada 
uz  rimski  pantheon  medju  rimske  gradjevine,  koje  su  se  najbolje 
sa^uvale;  a  hram  i  mausolej  opet  se  je  najdifide  sa6uvao  od  svih 
ostalih  dielova  Dioklecijanova  dvora,  koji  svojom  sastavinom  raz- 
li^it  od  carskih  dvorova  na  palatinu  i  od  carskih  villa  Hadrianove 
u  Tivolu  i  Domicijanove  kod  albanskoga  jezera  bijaSe  prikladan  i 
za  stanovanje  i  za  obranu.  Arhitektura  dvora  je  takodjer  zanimiva 
i  pondna.  U  oblicih  prikazuje  do  duSe  rimsko  graditeljstvo  u  na- 
zadku,  padanju,  §to  nije  moglo  biti  inade  kod  gradjevine  na  koncu 
in.  i  podetku  IV.  stolje<5a.  Nu  ujedno  prikazuje  gradjevni  spomenik 
u  posljednjoj  mieni  rimske  arhitekture,  koja  je  predilazila  njezin 
preobra^aj  u  kr§danski  i  romanski  slog.  Dioklecijanov  dvor  slui^io 
je  u  arhitektonskom  pogledu  u  mnogom  za  obrazac  Konstantinovu 
dvoru  u  Bizancu,  Teodoribovu  u  Raveni,  Veroni,  Paviji  i  Teracini. 
Osobito  u  njekih  konstruktivnih  formah,  navlastito  u  kombinaciji 
lukova  sa  stupovi,  prednjadio  je  sliededim  dobam.  Dotle  naime  stu- 
povi  su  prema  zakonom  i  predaji  klasi^ke  arhitekture  nosili  uviek 
samo  ravno  gredje,  dofiim  su  lukovi,  svagdje  izmedju  stupova  po- 
stavljeni,  podivali  na  posebnih  pilovih.  Od  toga  pravila  odstupilo 
se  prvi  put  kod  gradnje  Dioklecijanova  dvora  u  Spljetu.  U  peri- 
stilu  i  na  arkadah  nad  ^zlatnim  vratima**  postavljeni  su  prvi  put 
lukovi  neposredno  na  stupove;  za  taj  nadin  ne  ima  primjera  u 
staroj  arhitekturi,  nu  prosliedio  se  na  gradjevinah  sliede^ih  stolje6t 
i  u  srednjem  vieku,  te  poprimljen  i  nmogo  upotrebljen  u  dobi  pre- 
poroda  umjetnosti.  Taj  novi  nadin  kombinacije  luka  i  stupa  u  gra- 
diteljstvu  moie  se  smatrati  njekom  abreviaturom  starijega.  Po  osnovi 
i  razredbi  spada  spljetska  gradjevina  medju  tvorbe  rimske  arhitek- 
ture, nu  konstruktivna  i  dekorativna  provedba  odaje  grSki  duh, 
pa  se  s  toga,  ne  bez  razloga,  misli  da  su  ju  izvodili  gr^ki  gradi- 
telji  i  zanatlije,  po  svoj  prilici  oni,  koji  su  Dioklecijanu  prije  gra- 
dili  dvor  u  Nikomediji  kod  Proponta.  Na  to  upuduju  i  klesarski 
znakovi  na  kamenju,  sastavljeni  iz  grdkih  pismena. 

Dioklecijanov  dvor  u  Spljetu  smatra  se  prema  tomu,  ne  bez  raz- 
loga, jedinstvenim  u  svojoj  vrsti  starinskim  spomenikom  gradjevnim. 
Pa  taj  i  takav  spomenik  stajao  je  naSim  predcem,  od  kako  su  Dal- 
maciju  zaposjeli,  sveudilj  pred  odima.  Pade  mausolej  (ili,  kako  su 
njeki  mislili,  hram  Jupitrov)  postao  jim  svetiStem,  odkako  je  u 
drugoj  polovici  VII.  vieka  pretvoren  u  krS6ansku  crkvu,  i  to  prvo- 


Digitized  by 


Google 


182  DR.    FJi.    BA6kI, 

stolnu  ciele  Dalmacije  i  Hrvatske;  a  onaj  malen  hram  dvorski  iz- 
vorom  krSdanstva,  od  kako  je  u  krstionicu  obraden.  Do6im  su 
ostale  prostorije  dvora  solinskim  biegunct^m  dale  s  podetka  utoCiJte, 
a  kadnje  stalno  prebivaliSte  pak  tim  do  kraja  preobra^ene,  ona  dva 
svetiSta.  doSavSa  pod  okrilje  crkve  i  naroda,  ostala  su  u  bitnosti 
nctaknuta,  kano  siela  vi5e  duhovne  modi  i  vrela  boije  milosti. 

Sto  je  dakle  prirodnije,  nego  da  je  Dioklecijanov  spomenik,  koji 
jc  njekimi  oblici  otvorio  novu  dobu  u  graditeljstvu,  djclovao  koliko 
toliko  i  sliedecih  vjekova  na  graditeljstvo  u  Dalmaciji?  Ovaj  gra- 
djevni  spomenik  rimski  prcSao  je  i  na  sliededa  koljena  nmogo  cielo- 
vitiji  nego  li  ikoji  drugi  rimski  u  Dalmaciji,  kano  primjerice  ostanei 
rimskoga  teatra  kod  Suplje  crkve  (Bumum),  ili  amfiteatra  u  Visu 
(Tssa),  ili  vodovoda  kod  Cavtata  (Epidaurus)  ili  therma  u  Sirmiu  itd. 
pak  je  saCuvanimi  oblici  stare  arhitekture,  velidanstvenoSdu  i  sjajem 
mogao  ja6e  i  uspjeSnije  uzgajati  6uvstvo  krasote.  I  zbilja  na  mnogih 
se  gradjevinah  Dalmacije  srednjega  vieka  upliv  starorimske  arhi- 
tekture opaza;  napose  primjecuje  se,  da  su  jim  njezini  spomenici 
slu^ili  za  obrazac.  Tako  je  primjerice  na  svodu  crkve  Sibenidke  iz 
prve  polovine  XV.  vieka  provedeno  naCelo  konstrukcije  svodja  Dio- 
klecijanova  svoda.  Na  dalje  upliv  ornamentike  toga  mausoleja  na- 
lazi  se  izrazen  u  svih  romanskih  gradjevinah  dalmatinskih,  imenito 
na  zvoniku  stolne  crkve  spljetske  i  rabske  iz  XIII.  vieka. 

Nu  ako  i  je  arhitcktura  rimska  kroz  svoje  gradjevine  uplivala 
na  graditeljstvo  sliededih  stoljeda,  nije  mogla  ni  u  Dalmaciji  ni  u 
drugih  njekada  rimskih  pokrajinah  zapriediti,  da  graditeljstvo  ide 
svojim  putem.  Na  razvalinah  rimske  carevine  podigoSe  drugi  na- 
rodi  nove  drzave,  nastaSe  nove  potrebe,  novi  oblici  domadega  i 
javnoga  zivota,  novi  nazori  o  Ijepoti ;  starodavne  tradicije  oslabljene, 
zavladavSe  krScanstvo  otvori  nove  puteve. 

Kano  Sto  su  klasidki  jezici  i  njihova  literatura,  tako  su  i  umjet- 
nosti  stupile  u  sluzbu  crkve  i  kr§canskoga  svieta  na  zapadu  i  iz- 
toku;  pa  kano  Sto  je  klasidku  literaturu  crkva  stala  upotriebiti  u 
svrhe  krscanstva,  odbacivSi  iz  nje,  Sto  se  nije  slagalo  s  njegovimi 
nadeli,  tako  je  i  sa  starom  umjetnosti,  a  napose  s  arhitekturom  po- 
stupala.  One  zgrade  grc^ke  i  rimske,  koje  su  se  dale  upotriebiti  u 
krScanske  bogoStovne  svrhe  pridrza  ili  bez  ili  uz  promjenu  ve<5u 
ili  manju,  te  jih  samo  posveti  novoj  namjeni.  Tako  se  dogodi,  kako 
se  spomenulo,  na  hrvatskom  zemljistu  s  mausoleom  i  templom  Dio- 
klecijanova  dvora  u  Spljetu.  Pod  prvim  t*i)ljctskim  nadbiskupom 
Ivanom  iz  Kavene  bjehu    sv.    modi  Dujma   i  Anastasija   u   drugoj 


Digitized  by 


Google  1 


MUTABMJB   STAXJB   HVVAT8KB   PRUB    XII.    BT0LJE6A.  183 

polovini  VII.  vieka  iz  rugevina  solinskih  preneaene  u  Spljet  i  po- 
lozene  u  predjaSnji  mausolej'  posveden  sv.  bogorodici.  Ta  gradjevina 
bi  kajio  prikladna  za  crkvu  pridrzana  i  uredjena  prema  potrebi 
krddaDskoga  bogoStovja,  kojoj  svrsi  slu^i  do  danas.  Ona  druga 
manja  zgrada  toga  dvora,  o  kojoj  sc  misli,  da  je  bio  dvorski  tem- 
plum,  pronadjena  je  prikladnom  za  j,bapt'8terium*^.  Iza  Konstanti- 
novih  vremena  gradile  se  krstionc  (baptistcrium,  templum  baptisterii, 
<pa>TWTy'p(ov,  locus  illnminationis)  uz  crkvu  kano  manje,  ppnajviSe 
okrugle  crkvice,  u  koje  je  sredini  postavljen  labrum,  lavacrum, 
piscina,  fons  baptismalis.  Toj  svrsi  je  i  prostorom  i  oblikom  sa- 
svim  o<lgovarao  onaj  dvorski  templum  spljetski.  Stari  poganski 
templum  bijaSe  u  ob6e  manje  prikladan  i  svojim  nadinom  gradjenja  i 
svojim  prostorom  za  krgdansku  crkvu.  Glavni  bijaSe  mu  zadatak 
stvoriti  mjesto  za  kip  bozstva,  koje  se  ondje  imalo  Stovati;  oni, 
koji  su  mu  zrtvovali,  gledali  su  unj  kroz  vrata.  Usuprot  krSdanski 
hram  imao  je  biti  prikladan,  da  primi  u  se  cielu  krSdansku  ob- 
cinu  sa  svecenstvom,  koja  sc  je  ondje  sakupljala  na  molitvu, 
nauku  i  Mvu.  Za  tu  svrhu  bija§e  daleko  prikladnija  „basilika". 
Ova  vrst  gradjevina  dizala  se  kod  Rimljana  u  sudske  i  trgovadke 
svrhe,  zastupafie  dakle  viednicu  i  burzu ;  te  je  unutar  dugoljasta 
(letverokuta  sastojala  se  ponajviSe  iz  uzviSenije  srednje  i  dvie  nize, 
od  srednje  stupovljem  odieljene  pobo6ne  ladje  s  galerijami  za  gle- 
daoce.  Kraj  srednje  ladje  obidno  bi  se  zavrSio  polukrugom,  a  tuj 
bijaSe  reSetkom  odieljeno  mjesto  s  tribunom  za  sudce  i  odvjctnike. 
Ovako  bijaSe  uredjena  i  glavna  dvorana  u  palaCah  i  otmjenih 
kudah.  U  kudnih  basilikah  obidavali  su  sc  krScani  sastajati  joS  za 
progonstva ;  a  kada  je  crkva  postala  najprije  ravnopravnom,  poslije 
vladajudom,  prigrlila  je  ovu  vrst  starih  gradjevina  kano  najpriklad- 
niju  u  svoju  svrhu.  U  onom  okrajku  srednje  ladje  (apsis,  concha) 
postavljen  bi  2rtvenik  (oltar) ;  uz  njega,  mjesto  za  sudce  i  odvjet- 
nike,  sjedala  za  biskupa  i  svecenstvo;  ladje  prostor  za  vjemike. 
Ovi  glavni  djelovi  basilike  pridr?.ani  su  i  kod  novih  gradjevina, 
same  Sto  su  postupice  prema  novoj  zadadi  preinadeni.  Gdje  Sto  je 
naime  okrajak  srednje  ladje,  apsida,  poprednom  ladjom  od  ostale 
crkve  odieljen,  dim  je  crkva  dobila  sliku  kriza ;  a  tada  je  zrtvQnik 
pomaknut  na  razmedje  apside  i  srednje  ladje.  Nad  zrtvenikom  otvori 
se  triumfalni  obluk^  podrzavan  od  dva  krupna  stupa.  v'^tupovi  srednje 
ladje  spojeni  su  poluoblimi  lukovi,  koji  su  gornje  zidinc  njezine  no- 
sili  te  ju  dielili  od  pobodnih  (dviju  ili  eetiriju)  ladja,  sto  no  su 
obidno  za  polovicu  uze   bile.    Gomje   zidine   srednje  a  i  zidine  po- 


Digitized  by 


Google 


184  DR.  FB.  ba6ki, 

bodnih  ladja  imale  su  obi^no  prozore,  da  nutamjost  bnde  dovoljiio 
razsYJetljena,  samo  apsida  bijaSe  bez  prozora,  jer  se  ondje  voljeo 
njeki  tajinstveni  mrak.  Svaka  ladja  imaJa  svoja  vrata;  a  kod  ve- 
likih  bafiilika  prislonilo  se  na  te  ulaze  preddvorje  (atrium),  obrub- 
Ijeno  triemom.  Poloi^aj  crkve  bija^  od  iztoka  k  zapadn  tako  da 
je  apsida  okrenata  bila  na  jag  i  za  njekoliko  stuba  podignnta.  U 
nutra  gledalo  se  na  ukrasu:  zidine  u  apsidi,  na  triumfakiom  luku 
i  nad  arkadami  ladje  nakidene  slikarijom  u  mozaika. 

Ovakovu  nam  gradjevinu  prikazuju  izmedju  ostalih  basilika  sv. 
Marije  ve<5e  (maggiore,  ad  nives)  iz  V.  (432.),  basilika  sv.  Lovre  i 
sv.  Agnese  iz  konca  V.  i  podetka  VI.  vieka,  basilika  sv.  Pavla 
izvan  mirina  iz  IV.  vieka,  prije  posljednjega  pozara  (1823.)  i  stara 
basilika  sv.  Petra  na  Vatikanu  dobe  Konstantinove  —  sve  u  Bimn; 
a  izvan  Rima  basilika  sv.  Apolinara  in  classe  u  Raveni,  gradjena 
god.  534. — 649.  Uz  ovu  crkvu  nalazedi  se  baptisterij  je  osmouglasta 
sredignja  gradjevina  sa  tanilom  iz  IV.  vieka.  Svekolike  one  basilike 
imadu  3  ili  5  ladja.  Da  su  i  u  Dalmaciji  crkve  u  ono  doba  gra- 
djene  bile  u  obliku  basilike,  potvrdjuju  nam  nove  izkopine  ti  Solinu. 
Ovdje  naime,  na  mjestu  pukom  prozvanom  „Manafitirine",  za  100 
metara  sjeverno  od  gradskih  zidina,  po§to  su  joS  god.  1871.  odkrita 
sludajno  dva  znamenita  sarkofaga,  jedan  poganski,  prikazujudi  prifiu 
o  Hipolitu  i  Fedri,  drugi  krS<5anski,  prikazujudi  dobroga  pastira, 
naiSlo  se  tri  godine  kaSnje  na  starinsko  groblje  s  nadpisi,  koji  se 
jprote^u  na  dobu  od  podetka  II.  do  konca  VI.  vieka.  Na  to  raz- 
dobje  odnose  se  takodjer  zgrade,  koje  su  ondje  sliededih  godina 
izkopane,  a  medju  kojima  je  najznamenitija  basilika.^  Odkopani 
ostanci  bjelodano  pokazuju,  da  je  ta  gradjevina  oblikom  bila  detvero- 
kutna,  dugadka  do  60  a  diroka  do  20  m.,  na  dalje  da  imade  tri 
ladje  du^inom  i  poprednu  ladju  s  apsidom  poluoblom,  za  tim  da 
je  pred  ulazom  u  ladje  nartex,    mo2da  pred  njim  jo§  atrium,  koji 


^  0  tedaju  izkapanja  a  Manastirina  izvjeddivao  je  „Bulletioo  di  Ar- 
cheologia  e  storia  dalmata*'  god.  1880.  i  si.  za  tiem  Mittbeilangen 
der  kk.  Centraloommission.  Wien  1875.,  1877.,  1878.,  1880.,  1884., 
1885.,  1887.,  1889.,  a  o  samoj  basilica  razpravio  je  obsirno  dr  L. 
Jelic:  Das  Coemeterium  von  Maiiastirine  zu  Salona.  Rom  1890.  (R5m. 
Quartalschrift  ftlr  cbristliohe  Altertbumskunde  und  fUr  Kircbengeschiohte. 
Jahrg.  V.)  i  u  Bulletinu  (a.  XV.  1892.  p.  156.  ss.):  Descrizione  som- 
maria  del  cemeterio  di  Manastirine.  U  kratko  dr.  J.  Strzygowski:  Das 
frflbe  und  das  hobe  Mittelalter:  Kunstgescbicbtlicbe  Cbarakterbilder.  S. 
54 — 6.  Jackson  op.  oit.  II.,  88 — 95  sa  slikom. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJR   6TANJB   HRVAT8KB   PRIJB   XII.    STOUBAA.  185 

nije  jod  izkopan.  Ladje  pobodne  odieljene  sn  od  srednje  redom  etu- 
pova,  kojih  je  vide  nadjeno;  a  popriednu  ladju  dieli  od  triju  ladja 
^septum^  sastojedi  se  iz  zida  s  tri  otvora  u  same  ladje;  taj  septum 
nosi  podjedno  triumfalni  luk.  U  srednjoj  ladji  vidi  se  jofi  uzviSeno 
mjesto  za  pjeva^e  (schola  cantorum);  a  n  popriednoj  ladji  dvie 
coofesie  nad  grobovi  triju  biskupa:  Domnia,  Esihija  i  Valerija  te 
triju  mufienika:  Septimija,  Victurica  i  Hermogena,  kojima  se  pri- 
druiiSe  sv.  mo6i  sv.  Gajana  (f  299.)  i  drugih  dviju  mudenika  so- 
linskih.  Stiene  bijahu  mramorom  obloi^ene,  a  pod  od  liepoga  mo- 
zaika.  Ova  dakle  solinska  crkva  jest  po  slogu  prava  pravcata 
starokrSdanska  basilika  na  tri  ladje  s  apsidom  i  popre6nom  ladjom 
te  nartexom.  Gradjena  je  u  V.  stolje6u,  poslije  god.  431. ;  nu  poSto 
je  kadnje,  valjda  u  ratovih  s  Gothi  razorena,  bjefie  obnovljena  prema 
polovini  VI.  vieka;  a  napokon  prema  detvrtoj  desetini  VII.  vieka, 
u  koji,  naime  god.  612.,  dosi^e  najmladji  datovani  nadpis,  s  gradom 
porudena,  ili  tadnije  poi^arom  unidtena.  Ova  basilika,  podignuta  na 
posjedu,  koji  je  na  podetku  11.  stoljeda  bio  ylastnidtvo  odlidne  obi- 
telji  solinske  Domitije,  a  koj  je  negdje  podetkom  IV.  vieka  po  ta- 
daSnjoj  vlastnici  Asklepii  poklonjen  krg^anskoj  obdini  solinskoj, 
prislanja  se  na  starije  gradjevine,  sastojede  se  iz  dest  nad  apsidom 
i  uz  lievu  ladju  poredanih  detverokutnih  s  oblom  apsidom  malih 
basilica  (basilicula),  u  kojib  su  podivala  tjelesa  mudenika  sv.  Ga- 
jana s  Teliom  i  Paulinianom,  sv.  Anastasija  (f  308.),  sv.  Acidia  i 
sv.  Eusebia  (f  360.).  Dakle  i  ovi  mausolei  gradjeni  su  u  obliku 
malih  basilika. 

Izvan  Solina  nadjeni  su  jod  u  novije  doba  u  nadib  zemljah 
ostanci  starokrddanske  basilike  na  otodidu  Sutvari  kod  Kordule,^ 
onda  u  Sirmiu,  koja,  sude6  po  nadpisu,  bi  posve<^na  mudeniku  sv. 
Synerotu.*  A  tako  nadjeni  su  ostanci  basilike  takodjer  medju  ru- 
Sevinami  stare  Dioklee  (kod  Podgorice  u  Crnojgori);'  nu  nije  usta- 
novljeno,  da  li  je  ta  zgrada  slu^ila  u  svjetske  ili  bogodtovne  svrhe. 

Sredifinja  gradjevina  s  kubom  u  Dioklecijanovu  mausoleju  u 
Spljetu  i  detverokutna  gradjevina  na  tri  ladje  u  solinskoj  bazilici 
prikazuju  nam  dva  glavna  gradjevna  sloga,  koja  su  od  Rimljana 
previa  na  krddanski  sviet  prvih  vjekova.  Basilika  je  prevladala  na 
zapadu ;  nu  nije  bila  neobidna  ni  na  iztoku,  dokle  je  rimska  dr£avna 


»  Viestnik  hrv.  arh  druStva  XIV.,  60. 

*  LJabic:  0  groblju  sv.  Sinerota  a  Mitroviei.  Viestnik  Vlll.,  97  si. 

»  Bulletino  XII.,  99. 


Digitized  by 


Google 


186  OR.    FIl.    RAdKI, 

vlast  dopirala,  kano  Sto  nam  potvrdjuje  u  doba  Konstantina  veL 
sagradjena  basilika  sv.  bogorodice  u  Betlehemu.  Ova  dva  oblika 
za  crkve  pridrzao  jc  kr^canski  svi(»t  i  poslijo  propasti  rimskoga 
earstva  na  zapadu.  Nu  i  umjetnosti  rimskoj  dogodilo  se  ono,  Sto  i 
njezinoj  knjizevnosti,  kada  su  mjesto  Rimljana  na  zapadu  zauzela 
germanska  plemena ;  kada  na  zemljiStu  rimske  carevine  osnovase 
svoje  drzave  najprijo  Ooti  u  Italiji  (493. — 555.)  i  Spanjolskoj  (531. 
do  712.),  a  Franki  u  Galiji  (<86.),  za  tiem  Langobardi  trajnije  u 
gornjoj  i  srednjoj  Italiji  (568. — 774.).  Kano  Sto  je  latinski  jezik  i 
rimska  knjiga.  tako  je  i  rimska  umjetnost,  lidena  prvobitnih  nosioca, 
doSla  u  novu  mjenu,  buduci  izlozena  novim  uticajem.  U  iztoku  odi^ 
zalo  Be  doduSe  rimsko  carstvo  sa  sielom  n  Bizancu;  nn  i  one  iz- 
gubi  iza  VT.  vieka  vedi  dio  traeko-ilirskoga  poluotoka  izmedju  Du- 
nava  i  cmoga  mora  te  Adrije  u  korist  Sloviena  a  ve<?i  dio  azijskih 
pokrajina  u  korist  Arapa,  Turkmena  i  Perzijanaca,  pa  i  na  njegovn 
grdko-rimsku  kiilturu  stadoSe  uticati  novi  uplivi.  Tako  bjeSe  na 
cielom  prostom  rimske  oareAdne  staro-klasidka  knltura  iza  V. — VI. 
stoljec^a  oslabljena,  nticaju  novih  zivalja  izvrzena  i  na  novu  pre- 
obrazbu  potisnuta.  Ova  se  preobrazba  razvijala  dakako  polagano  i 
postupice.  To  se  primjecuje  osobito  u  graditeljstvu.  Osnovni  oblik 
basih'ke,  osobito  na  zapadu,  bjege  pridrzan  i  to  u  prvo  vrieme  bez 
znatnih  promjena.  Srednja  ladja  s  pobodnimi  osta,  a  tako  redovito 
i  poprie^na;  nu  po^eSe  apsidu  za  svedenstvo  i  pjevaCe  (kor)  pro- 
duziti  i  uzvisiti,  tako  da  je  basilika  stala  prikazivati  sve  to  vjemije 
oblik  kriza;  a  kad  Sto  su  i  pobodne  ladje  prieko  popreCne  produ- 
Ijene,  tako  da  je  apsida  triemom  poput  hodnika  obkoljena  bila. 
Iztodni  dio  basilike  po^iva  kod  njih  na  podzidju,  gdjeje  grobnica 
(crypta)  priredjena;  dodim  zapadni  dio  ostaje  Slobodan  tiem,  Sto 
nartex  i  atrium,  koji  promjenom  crkvene  discipline  postaju  suviSni, 
odpadaju ;  tim  pako  posta  prodelje  prikladnije  za  arhitektonske  na- 
kite,  pak  dobiva  veci  i  IjepSi  portal  a  i  zvonike.  U  podetku  je  ba- 
silika pridrzala  ravan  strop  od  greda;  kaSnje  zamieni  ga  svod,  i 
to  redovito  svod  na  kriz,  redje  na  badanj  ili  na  trulo.  I  u  nutrinji 
uvedene  su  promjene.  Uz  stupove  podeSe  uvadjati  stubove  (Pfeiler) 
ili  posvema,  ili  izmjenice  stupove  i  stubove  po  mjeSovitom  sustavu ; 
a  tiem  se  odstupilo  od  staroga  graditeljstvenoga  pravila,  da  6lanovi 
jednoga  reda  imadu  biti  jednaki,  te  se  uvela  ritmidka  promjena  iz- 
medju stupa  i  stuba.  Sttip  (columna)  postaje  kradi  i  krupniji,  njegov 
podlozak  (basis),  obi(5no  atic^ki,  na  dctiri  ugla  izrezanim  cviedem 
ukrasen;    a  glavica  njogova  dobiva  oblik  6aSe  ili  kocke.    U   orna- 


Digitized  by 


Google 


NIITAR14JB   STANJB   HRYAT8KB   PRIJB   XII.    STOLJlMiA.  187 

mentici  basilike  izmjenjuju  se  stari  s  novimi  nakiti ;  uvadja  se  ob- 
ludni  okvier  (Bogenfries),  koji  ploStinu  stiene  razdlanjuje  te  osobito 
pro^elje  i  kor  kiti.  Cviede  i  liS6e  izmjenjuje  se  s  crtolikovitimi  na- 
kiti, obljubljene  postaju  prilike  6ovje6e  i  zivotinjske,  te  fantastiSkih 
stvorova  i  bida. 

Ovako  se  je  razvijala  starokrSdanska  basilika  malone  kroz  pet 
viekova,  kroz  koje  je  proSla  razlidite  faze;  pa  od  dedna  zametka 
uspela  se  do  najsavrSenije  tvorbe  graditeljstya.  Kada  se  o  gradjevnih 
slogovih  govbri,  basilika  se  uvrSduje  u  latinski  ili  obiiSnije  u  ro- 
manski  slog  (styl  roman,  romanismus).  Taj  slog  vladao  je  na  za- 
padu  do  druge  polovine  XII.  vieka,  kada  se  pode  prelievati  u  go- 
tifiki.  Nu  kroz  ovo  dugo  razdobje  prodje  razlidite  mjene,  koje  kada 
se  u  obzir  uzma,  dieli  se  po  dobah  romanski  slog  u  rani  (styl 
roman  primitif),  srednji  (teutonique),  i  kasni.  Romanski  slog  rani 
prema  njekim  razlikostim  u  gradjenju  obuhvada  t.  z.  merovinzki, 
lombardski  i  karolin^ki,  a  dobom  dopire  do  X.  stoljeda;  srednji 
dobom  obuhvada  X.  i  prvu  polovicu  XI.  stoljeda,  a  dalje  produzuje 
kasni  romanski  slog. 

Uz  druge  uticaje,  pod  kojimi  se  je  basilikaJni  slog  razvijao,  bi- 
zantinski  nije  zauzimao  posljednje  mjesto,  osobito  u  prva  dva  raz- 
dobja  romanisma.  Suvremeno  sa  zapadnom  basilikom  razvi  se  u 
iztotoom  carstvu  rimskom  novi  gradjevni  slog,  koji  se  je  na  staro- 
rimske  osmokutiie  i  okruglaste  gradjevine  naslanjao,  Sto  no  su, 
kako  opazismo,  najradje,  osobito  na  zapadu,  za  baptisterija  upo- 
trebljene  bile.  Bizantinski  dakle  i  romanski  slog  imadu  jednako 
za  osnov  starorimski  obrazac.  Bizantinskomu  je  slogu  glavni  i  bitni 
zna^aj :  srediSnja  razredba  dielova  oko  jednoga  srediSta  i  svod  na 
trulo  za  najodliCnije  prostorije.  Na  dalje  stubovi  sa  Sirokimi  ploSti- 
nami  i  jakimi  svodovi  prevladjuju,  dodim  se  podredjeno  samo  upo- 
trebljuju  stupovi,  kano  nosioci  empora  (galerija,  solarium)  i  kano 
medjadi  poboCnih  prostorija.  Osobito  sjajno  izvode  se  pojedine  6esti: 
glavica  na  stupovih,  bogato  nariesene  grede  i  lukovi,  zrtvenici, 
ograde;  stiene  i  stubovi  mramorom  oblozeni;  na  svodovih  trula,  u 
udubcib  i  gomjih  destih  veleliepe  slike  u  mozaiku.  NajuzviSenija 
gradjevina  bizantinskoga  sloga,  komu  je  sluzila  kaSnje  za  obrazac, 
jest  crkva  Sofije  u  Carigradu,  gradjena  (532. — 7.)  pod  carem  Ju- 
stinianom.  Osnovni  nacrt  prikazuje  znatnu  srednju  kubu,  na  koju 
se  dvie  polu-kube  prislanjaju.  Taj  jajasti  srednji  prostor  zavrSava 
se  po  stranah  nuzgrednimi  ladjami,  nad  kojimi  su  empore  postav- 
Ijene,   tako  da  sva  zgrada  skoro  iJetvomi  osnovni  nacrt  prikazuje. 


Digitized  by 


Google 


188  DR.    FB.    BAdKI, 

Tuj  8U  maloazijski  naimari  srediSnji  gradjevni  sostav  do  savrSen- 
stva  dotjerali.  Ne  ima  sumnje,  da  su  iztodni  utjecaji  u  pojedinih 
djelovih  gradjevina  bizantmskoga  sloga  nadli  SYOJ  izraiaj. 

U  razdobju  dakle,  u  kojem  je  Hrvatska  samostalno  iivila,  t.  j. 
izmedju  VII.  i  XII.  vieka,  vladala  su  u  krddanskom  svietu  dva 
gradjevna  sloga :  romanski  i  bizantinski,  koja  su  se  oba  razvila  iz 
starorimskih  gradjevina,  CetverokutDih  i  srediSnjih ;  a  kano  zastup- 
nike  njihove  nalazimo  u  hrvatskoj  zemlji  starokrgdanskii  baziliku 
u  Solinu  iz  V. — VI.  i  mausolej  s  hramom  u  Dioklecianovom  dvoru 
u  Spljetu  iz  konca  HI.  i  podetka  IV.  stoljecia.  Nastaje  dakle  pi- 
tanje:  jesn  li  ova  dva  sloga  i  u  Hrvatskoj  one  dobe  n  graditelj- 
stva  vladala  ?  ako  jesu,  da  li  su  oni  i  ovdje  prodli  kroz  one  miene, 
koje  su  prevalili  na  zapadu  i  iztoku  ?  i  ne  opaia  li  se  na  njih  ka- 
kova  osebnost  u  izvadjanju  pojedinib  6eati? 

Na  ova  pitanja  mogu  odgovoriti  ili  pismene  izjave,  ili  8to  je 
jasnije,  sami  gradjevni  spomeniei,  u  koliko  su  se  u  potopu  bumih 
dogodjaja  spasili. 

Od  pismenih  izjava  moi^emo,  £alibo£e,  samo  jednu  iz  polovine  X. 
vieka  navesti,  a  ti(5e  se  dviju  crkava  u  Zadru  i  jedne  u  Kotoru. 
Ta  se  izjava  dita  u  djelu  iztodnoga  cara  Konstantina,*  a  glasi 
ovako :  „U  torn  gradu  sahranjeno  je  tielo  sv.  djevice  Anastasije . . . 
crkva  pako  sv.  Anastasije  je  Spov^oc,  slidna  halkopratskoj,'  sa  ze- 
lenimi  i  bielimi  stupovi,  a  sva  je  ukrafiena  starimi  slikami;  njezin 
pako  pod  je  iz  divnoga  mozaika**.  Onda  nastavlja  o  drugoj  crkvi: 
„Uz  tu  crkvu  (sv.  Anastasije)  je  joS  druga  okrugla  (siXYijAaTococ) 
sv.  trojice;  a  nad  njom  opet  druga  kano  za  katekumene,  takodjer 
okrugla,  u  koju  se  uzlazi  stubami'*.  0  kotorskoj  crkvi  sv.  Trifuna 
primjeduje  posvema  kratko,  da  je  oblikom  okrugla  (elXT,|j.aTix6;)'*. 
JoS  spominje  crkvu  sv.  Dujma  u  Spljetu,  sv.  Lovre  u  Trogiru  i 
sv.  Stjepana  u  Dubrovniku;  nu  ne  govori  niSta  o  njihovu  obliku. 
U  koliko  i  je  spomen  ob  onih  crkvah  u  Zadru  i  Kotoru  mrSav, 
mo2e  se  iz  riedi  ipak  zakljuditi  na  slog,  u  kojem  su  bile  gradjene. 


^  De  adm.  imp.  c.  29.  Docamenta  p.  404. 

^  Crkva  by.  Bogorodice   halkopratijske  u  Carigradu  stajala  je  blizu 
carskoga  dvora,  a  gradjena  je  u  V.  vieku  za  oara  Marciana  (450 — 7.). 

KoH.^aKOB'B :     BHSaHxiHCKifl     i;epKBH    H    IiaMflTHHKH     KoHCTHH0n0*lfl 

(Tpy,^bi  VI.  apxeoA.  CBtsAa.  III.  14.  90.).  Ove  je  dobe,  samo  iz 
prve  polovine  V.  vieka,  crkva  sv.  Ivana  k.  studijskoga  manastira  u 
slogu  bazilike.  .AiokcT)  :  IlAaHbi  ^^peBHHxt  i^epKBif  KoHcraTHuonoAa 
(TpyABi  II.,  251.),  Halkopratijgka  byafie  sa  cielo  basilika. 


Digitized  by 


Google 


NUTARMJB   STANJR   HRVATSKS   PRIJB    XIT.    ST0LJB6a.  189 

Crkva  sv.  Anastasije  bijaSe  oblikom  ^Xpo[/.a6;"  t.  j.  naUk  na  Xp6{;-o; 
ili  Y^paciov  kod  starih  Grka.  Ovaj  pako  bijafie  oblikom  dugoljasta 
detverokntna  zgrada,  obuhvadajuda  xsptorTuXiov  u  obsegu  dvaju  sta- 
dija  (1200  stopa),  obkoljen  sa  tri  strane  triemom  stupovlja.  S  toga 
je  i  prevodilac  onu  grdku  rie^  preveo  sa  „oblongum'* ;  a  taj  se 
oblik  potvrdjuje,  kada  se  u  crkvi  stupovi  iztidu.  Crkva  dakle  sv. 
Anastasije  bijaSe  prava  basilika  s  liepimi  stupovi  od  zelenkasta  i 
bieloga  mramora,  s  podom  od  mozaika  i  slikana  starimi  slikami; 
bijaSe  dakle  romanskoga  sloga.  SadaSnja  stobia  crkva  sv.  Anasta- 
sije u  Zadru  nije  ona  iz  X.  vieka,  jer  je  gradjena  u  XIII.  vieku, 
izmedju  1247. — 87.  god.  nu  i  ona  je  romanskoga  t.  zv.  prelaznoga 
sloga,  te  se  sastoji  iz  tri  ladje,  od  kojih  se  tre<5a  zavrSuje  oblastom 
odagadkom  apsidom,  a  diele  se  izmjenice  stupovi  i  stubovi.*  Crkva 
sv.  trojice  u  Zadru  i  sv.  Trifuna  ii  Kotoru  jesu  po  onom  kratkom 
opisu  gradjevine  srediSnje  bizantinskoga  sloga.  Ovo  se  glede  one 
prve  potvrdjuje,  Sto  i  sada  obstoji,  te  se  opis  izto(^noga  cara  moie 
o  njoj  omjeriti ;  nu  obSirnije  razlaganje  sliediti  6e  u  savezu  malo 
niie.  Ako  se  ostanci  jedne  stare  crkve  u  Dubrovniku^  pravo  pri- 
pisuju  Porfirogenitovoj  crkvi  sv.  Stjepana,  tada  bijaSe  i  ova  gra- 
djena u  ranom  romanskom  slogu. 

Ove  dakle  kratke  izjave  pisca  X.  vieka  dokazuju,  da  su  tada 
oba  glavna  graditeljstvena  sloga  kri^danskoga  svieta  imala  i  u  Dal- 
maciji  i  Hrvatskoj  svojih  zastupnika.  A  to  potvrdjuju  i  ostanci 
crkvenih  gradjevina  od  VII. — XII.  vieka,  u  koliko  su  do  danas  na 
vidik  izneseni. 

Nu  prije  nego  li  stanemo  izpitivati  te  ostanke,  budi  nam  dozvo- 
Ijeno  njeko  obdenito  promatranje. 

Ve<S  iz  samih  izprava  razabire  se,  da  se  je  u  to  doba  u  Dalma- 
ciji  i  Hrvatskoj  mnogo  gradilo,  osobito  pako  u  podrudju  crkvenom. 
Uz  prvostolnu  crkvu  sv.  Dujma  bjefie  razmjemo  nmogo  stolnih 
crkava:  u  Osoru,  Krku,  Rabu,  Zadru,  Kninu,  Ninu,  Skradinu, 
Trogiru,  Spljetu,  Stonu,  Dubrovniku,  Kotoru ;  a  u  nutamjoj  zemlji, 
njekada  u  Sisku,  Sirmiu,  te  od  konca  XI.  v.  u  Zagrebu.  U  gra- 
dovih  sa  sielom  biskupa,  osobito  u  ovedih,  bilo  je  joS  i  drugih 
crkava;  tako  u  Zadru  sv.  Petra,  Lovre,  Tome,  sv.  Trojice,  sv. 
Nikole;  u  Spljetu :  sv.  Mihovila  na  obali,  sv.  Matije  uz  prvostolnu, 
sv.  Feliksa,  sv.  Petra,   u  Trogiru  sv.  Lovre  i  Dujma,  u  Rabu  sv. 


"  Eitelberger  op.  cit.  p.  137.  as. 

■  G.  Geloich:  dello  sviluppo  civile  di  Ragusa  p.  13—14. 


Digitized  by 


Google 


190  DR.    FR.    RAdKI; 

Cipriana  i  sv.  Stjepana  itd.  A  tako  su  se  druge  crkve  nanizale  uz 
gradove,  kano  sv.  Ivana  blizu  Zadra,  sv.  Marije  kod  Poljuda  blizu 
Spljeta,  sv.  Marte  u  Biadu,  sv.  Maksima  kod  KorSule,  sv.  Petra  u 
OmiSu,  te  na  manjih  mjestih  i  selih,  kano  Sto  sv.  Jurja  u  Ravnu 
i  u  Putalu  kod  Spljeta,  sv.  Mihovila  na  Pazmanu,  sv.  Petra  i 
Pa  via  u  Obrovcu,  sv.  Mihovila  u  Miranih,  sv.  Petra  u  Klobuku, 
sv.  Stjepana  u  Selu,  u  Jagodevu  itd.  Osobito  je  okolica  izmedju 
Trogira,  Solina,  Spljeta  i  Poljica  bila  crkvama  posuta.  Uz  stolne 
crkve  zauzimale  su  odliCno  mjesto  samostanske  s  pripadajtwiimi 
jim  zgradami  za  obitavanje  redovnika.  Ved  se  6esto  tedajem  ovih 
razprava  pa^nja  obradala  na  red  sv.  Benka  u  Dalmaciji  i  dui^  cie- 
loga  priraorja  do  Neretve,  pa  na  otocih.  U  Zadru  cvala  su  dva 
samostana,  mui^ki  sv.  Krisogona  i  i^enski  sv«  Marije,  u  Belgrada  i 
okolici  sv.  Tome,  sv.  Ivana,  sv.  Bartola,  u  Vrani  sv.  Grgura;  u 
Spljetu  muiki  sv.  Stjepana  pod  borom  i  zenski  sv.  Benka;  u  Tro- 
gim  sv.  Dujma,  u  Solinu  i  okolici  sv.  Marije,  sv.  Nikole,  sv.  Petra, 
sv.  Mojsije,  odanle  ne  daleko  u  Selu  sv.  Petra;  na  dalje  na  otocih: 
kod  Osora  na  Sufiaku  sv.  Mihovila  i  na  Nembu  sv.  Petra,  na  Krku 
sv.  Lucije,  na  Babu  sv.  Petra  itd.  Znamo  pako,  da  su  samostani 
benediktinski  i  njihove  crkve  bile  veleliepe  i  prostrane  gradjevine, 
pa  da  su  obi6no  po  Europi  svuda  jednolifino  gradjene  bile ;  a  obseg, 
razporedbu  i  slog  prikazuje  u  veliko  nacrt  samostana  sv.  Galla  od 
god.  820.  U  samostanu  bje§e  obidno  uredjena  veleliepna  dvorana 
za  redovnidke  sastanke;  a  za  stan  opata  dogradjivao  se  redovito 
poseban  dvorac  izvan  clausure.  Tako  se  je  i  za  biskupa  gradio 
uz  stolnu  crkvu  dvorac,  „episcopium",  kakav  se  u  Zadru  spominje 
u  XI.  vieku. ' 

Sve  ovo  dokazuje,  koliko  je  u  hrvatskoj  zemlji  bilo  gradjevnih 
spomenika  u  onom  dalekom  razdobju.  Za  njeke  od  njih  znade  se, 
kada  su  gradjene  i  tko  jih  dao  graditi.  U  torn  bogoljubnom  djelu 
natjecahu  se  u  ono,  puno  zive  vjere  doba,  knezovi  i  kraljevi,  gra- 
dovi  i  imudnici.  Navesti  demo  njekoliko  primjera.  Hrvatski  knez 
Trpimir  gradi  prema  koncu  prve  polovice  IX.  vieka  svojim  troSkom 
samostan;  pa  izcrpivSi  se,  a  hotedi  obskrbiti  ga  i  nutamjim  nare- 
dom  uzajmi  11  libara  srebrnih  od  spljetskoga  nadbiskupa  Petra.* 
Trpimirov  potonji  na  priestolu  nasljednik  Petar  Kresimir  gradi 
kod  Belgrada  u  Rogovi  oko  polovice  XL  vieka  samostan  sv.  Ivana.  • 

*  Documenta  p.  43  ,  101.,   155 ,  175. 

«  Ibid.  p.  3—5.  .    , 

'  Documenta  p.  51. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB    8TANJB  HRVATSKS   PBIJR   XII.    STOLJUdA.  191 

Kresimirova  rodjakinja  Cika  gradi  u  to'doba  uz  crkvicu  tfv.  Marije 
zenski  samostan  u  Zadru. '  Petar  Ceme  gradi  u  drugoj  polovici  XL 
vieka,  prije  god.  1080.  uz  crkvu  spljetskoga  nadbiskupa,  posvedenu 
sv.  Stjepanu,  u  mjestu  Selu  samostan  sv.  Petra.^  Spljetski  nad- 
biskup  Pavao  gradi  podetkom  XI.  vieka  u  Poljudu  kod  Spljeta 
crkvu  sv.  Marije,  koju  njegov  potomak  spljetski  -prior  Crne  kadnje 
daruje  samostanu  sv.  Stjepana  pred  Spljetom.*  Zadrani,  Trogirani 
i  Spljedani  grade  u  svojih  gradovih  samostane,  pryi  sv.  Kriso- 
gona  koncem  X.,  drugi  sv.  Dujma,  tredi  sv.  Benedikta  sliededega 
stolje<5a.* 

Za  eve  crkve  i  samostane  znademo  kada  su  gradjeni  i  koji  jib 
je  gradio.  Petar  Ceme  bvali  se,  da  je  crkvu  sv.  Petra  sagradio 
^studio  artificum'^ ;  nu  koji  to  bijabu  i  u  kojem  ju  slogu  izvedoSe, 
ne  ka^e.  Kada  bismo  uzeli  u  obzir  dobu,  u  kojoj  su  gradjene,  te 
oSVmuli  se  na  ob<5enite  one  dobe  slogove,  mogli  bismo  nagadjati. 
One  crkve  u  izpravah  dolaze  pod  obdenitim  imenom  „ecclesia" ; 
jedinoj  crkvi  sv.  Petra  u  Solinu  daje  se  naziv  „basilica".^  Nu  i 
na  torn  osnovu  nedemo  da  se  opustanio  u  nagovieStanja ;  pa  volimo 
pre<Si  na  izpitivanje  sloga  crkava  one  dobe,  koje  su  se  saduvale 
ili  u  dobrom  stanju  ili  bar  u  takovih  ru»ievina,  koje  nas  ovlaSduju 
0  njihovu  slogu  suditi. 

O  najstarijoj  sada  krSdanskoj  crkvi  sv.  Dujma  (ili  sv.  Bogorodice) 
u  Spljetu  ve6  smo  obSimije  razpravljali.  Od  ostalih  zasluzuje  spomen 
na  prvom  mjestu  crkva  sv.  Trojice  u  Zadru,  koja,  kako  vidismo, 
navodi  se  ved  polovicom  X.  vieka.  Po  torn  kratkom  opisu  ne  moze 
biti  sumnje,  da  je  crkva  sv.  Trojice  ona  ista,  koja  sada,  pa  ved 
od  Xn.  vieka  a  valjda  joS  od  prije,  nosi  ime  sv.  Donata.  Crkva 
stoji  tik  prvostolne  sv.  Anastasije  (prije  sv.  Petra),  nuz  njezinu 
sakristiju.  U  osnovu  nacrta  prikazuje  crkva  srediSnju  gradjevinu 
8  kubom,  sa  tri  abside  i  sa  empori.  Ona  je  dakle  okrugla  gradje- 
vina  s  trulom.  Ulazi  se  nepravilnom  visokom  dvoranom.  Ulazna 
vrata  jesu  kadnjimi  popravci  izkvarena;  ali  saduva  se  stari  nad- 
vratnik  i  oba  dovratnika,  svi  od  mramora.  Na  nadvratniku  ukle- 
sana  su  tri  kri^a.  Unutamjost  crkve  prikazuje  nam  rotundu  u 
promjeru   od   19 — 22   met.   s   obkolujudim  ju   hodnikom    (Sirokim 


*  Ibid.  p.  65. 

*  Ibid.  p.  127.   . 

»  Ibid.  p.  39.,  61. 

*  Ibid.  p.  21.,  63.,  75. 
»  IWa:  p.  103. 


Digitized  by  VjOOQiC 


192  DR.    FR.    RA^KI, 

samo  2  hvata  i  2  stope),  koji  dine  fiest  stubova  i  dra  stupa,  te 
s  nutarnjim  izpod  kube  prostorom,  na  dalje  s  trima  absidama  i 
sa  stubidtem,  koje  vodi  iz  dolnje  crkve  na  empore  gomje  crkve. 
Onaj  hodnik  pokriven  je  badnjastim  svodom;  na  svodn  nad  glav- 
nom  apsidom  vidi  se  rosetta  a  na  postranih  stienah  udubci  za  ki- 
pove.  Abside  pokrivene  su  polukubami,  od  prilike  jednake  visine 
8  badnjastim  svodjem.  Gomji  sprat  prikazuje  nam  starodavne  em- 
pore  unatod  kasnijim  obnovam.  Tuj  je  onaj  Porphyrogenetov  „^Vepo; 
va6^  owt'/iv  5taTeXou|7^va)v'*  s  trima  takodjer  apsidama,  koje  su  gra- 
djene  nad  onim  dobjim,  pokrivene  polu-kubami  i  posebnim  podom 
poplodene.  Stubovi  ove  gomje  crkve  nisu  tako  duboki  kano  oni 
dolnje  crkve,  s  toga  je  i  hodnik  njedto  diri.  Sa  empora,  pokrivenih 
sada  krovom  za  nevolju,  vidi  se  pobli^e  trulo,  koje  se  u  gomjem 
dielu  razpalo  tako,  da  se  sada  kano  rudevina  oku  predstavlja.  Na 
arkadami  se  stiene  njekoliko  stopa  di^u  okomito,  onda  obavija  jib 
jednoli^an  vienac,  a  nad  njim  su,  kano  u  crkvah  bizantinskoga 
sloga,  prozori,  kojimi  se  srednji  prostor,  gomjoj  i  dolnjoj  crkvi 
zajednidki,  razsvjetljuje.  Stari  prozori,  koji  su  se  na  stubidtu  sadu- 
vali,  visoki  su  3—3,  4',  Siroki  2'.  Od  starih  gradjevnih  nakita  sa- 
duvalo  se  malo,  izvana  lisene,  sli6ne  drugim  na  romanskih  i  bizan- 
tinskih  zgradah,  a  u  nutri  na  viencu  glavne  apside  izpupdani  list 
te  drugdje  uzka  plodica  i  plitka  brazdica.  Za  zidine  kod  temelja 
upotriebljeno  je  i  staro  kamenje  rimsko,  gdje  Sto  s  nadpisi ;  k  tomu 
izpred  apsida  detiri  stupa  s  glavicami  rimskoga  sloga  kasnije  dobe. 
Ovi  staro-rimski  gradjevni  ostanci  i  njeki  nadpisi  dali  su  povoda 
miSljenju,  da  je  na  tom  mjestu  crkve  sv.  Trojice  njekada  stajao 
hram  Livie  Auguste,  po8ve<Sen  Junoni;  pa  da  je  razoren  i  nova 
crkva  od  njegovih  ruSevina  djelomice  sagradjena.  Doba,  u  kojoj 
je  ta  crkva  sagradjena,  ne  moie  se  ta^no  ustanoviti;  samo  to  je 
izvjestno  po  spomenutom  svjedodanstvu,  da  je  od  god.  949.  starija. 
Nu  predaja,  koja  ovu  crkvu  spaja  sa  zadarskim  biskupom  Donatom, 
Buvremenikom  Karla  velikoga  i  iztodnoga  cara  Nikifora,  i  kojega 
ime  kaSnje  poprimi,  neie  biti  neopravdana,  osobito  kada  se  sama 
gradjevina  uzme  u  obzir;  pa  se  odanle  smije  zakljuditi,  da  je  ta 
crkva  gradjena  po^etkom  IX.  vieka  za  biskupa  zadarskoga  Donata, 
na  Sto  <5emo  se  niie  povratiti.  Tuj  imademo  dakle  gradjevni  spo- 
menik  dobe  hrvatskoga  kneza  Borne;  pa  ve<S  svojom  starinom  za- 
uzima  jedno  od  prvib  miesta  ne  samo  u  hrvatskdj  poviesti  umjet- 
nosti,  nego  i  onoj  ostalib  naroda  krddanskih  za  pryo  ra^dobje  s^- 
njega  vieka,  dodim  se  svojim  postankom  mo2e  staviti  o  bok  basilici 


Digitized  by 


Google 


KUTARNJB   STANJB   HRYATfiKB    PRUE   ZII.    STOUB^A.  193 

sv.  Praksede  u  Rimu  na  Esquilinu,  ondje  podignutoj  pod  papom 
PaSkalom  I.  (817.— 824.)/ 

Crkva  sv.  Donata,  njekada  sv.  Trojice,  imade  tu  veliku  prednost, 
Sto  se  je  uiiato6  tolikim  mienam  vremena  u  glavnih  dielovih  sa6u- 
vala  tako  dobro,  da  joj  se  cjelina  uzpostaviti  moie  i  da  bi  se  ob- 
noviti  i  u  prvobitno  stanje  povratiti  dala.  Tim  se  svojstvom  ne 
mogu  podi^iti  niti  iz  daleka  ine  crkve  zadarske  toga  razdobja, 
imenito  one  sv.  Vida,  3v.  Nedjelje  i  sv,  Urside.  Prva  od  ovih,  sv. 
Vida,  nalazeca  se  u  sredini  grada,  prikazuje  u  osnovnom  nacrtu 
grdki  krst,  u  kojega  se  sredini  kri^aju  dvie  ladje,  jednako  po  9  m. 
dugadke  a  3  m.  giroke;  na  kri^anju  pako  ladja  dize  se  iznad  4 
stupke  kuba.*  Crkviea  sv.  Nedjelje  (s.  Domenica),  njekada  sv.  Ivana 
in  Pusterla.  mala  je  basilika  n  bizantinskom  slogu,  na  njezinu  pro- 
6elju  vidi  se  relief  prikazujudi  sv.  tri  kralja  radnje  primitivne.' 
Tre6a  od  ovih  crkviea  odkrita  je  na  novoj  obali  (riva  nuova)  tek 
god.  1883.,  trudom  strudnjaka  Rusa  T.  Caguina.  Ostanci  njezini 
prikazuju  srediSnju  gradjevinu  s  kubom,  koje  osnovni  nacrt  imade 
promjer  od  5  m.  Oblinu  zaokruzuje  pet  okmglih  konka;  nadjeni 
su  takodjer  tragovi  ograde  (cancelli),  koja  je  vjemike  po  spolu 
dielila.  Prozori  su  maleni  i  gore  poluobli.  Nadjeni  su  takodjer  tra- 
govi stare  slikarije.  Pod  je  sada  za  tri  stupke  mil  od  okoliSne  po- 
vrSine.  U  podzemlju  nadjen  je  kameni  sarkofag  dni^ine  obidnoga 
covjedega  tiela,  na  pokrovu  s  uklesanim  krizem.  Po  cieloj  razpo- 
redbi  nalidi  staromu  oblomu  baptisteriju.* 

Valja  joS  spomenuti  dvie  stare  gradjevine  crkvene  u  Zadru. 
Jedna  je  njekadadnja   crkva  sv.  Lovre  na   gospodskom  trgu  kod 

^  Crkva  sv.  Donata  bijade  u  pojedinih  (^estih  poprav^jana,  te  je  sluiila 
bratovgtinl  sv.  Marije  snie^ne  sve  do  g.  1798,  koje  godine  ju  austryska 
vlada  pretvori  u  vojni^lko  skladiSte,  komu  je  slu2ila  do  god.  1870. 
Za  to  je  doba  orkva  najvise  trpila.  Spomenute  godine  je  povracena 
jipravi  prvostolne  crkve,  od  koje  bjede  jedno  vrieme  dana  a  zakup  vi^ 
narskomu  druStvn  zadarskomu.  Sada  slu^i  za  mnzej.  0  crkvi  gl.  novija 
iztra^ivanja :  Eitelberger  op.  cit  84.  n.  L.  Hauser  nnd  Fr.  Bolic:  S. 
Donate  in  Zara.  Wien  1882.  Jackson  op.  cit.  I.,  249.  n.  Bianohi: 
Zara  oristiana  (1877.)  I.,  384.— 390.  Spominje  ju  i  Farlati:  lUyr. 
sacr.  v.,  8.  „Opns  plane  ezimium,  figurae  orbicularis^. 

^  U  XV.  vieku  bija§e  bratovstfne  zadarskih  cipelara,  sada  neslu2i 
vise  za  crkvu.  Po  Tanzlingeru  bijaSe  gradjena  vec  god.  604.,  dto  se 
dokazati  ne  mo2e.  Blanch!  Zara  cristlana  I.,  448.  Jackson  op.  cit. 
I.,  267. 

'  Eitelberger  op.  cit.  p.  163.  Jackson  I.,  265.  Bianchi  I.,  473. 

*  Eitelberger  p.   135.— 7.  Jackson  I.,  266.  Bianchi  I.,  459. 

R.  J.  A.  cxvi.  13 


Digitized  by 


Google 


194  DR.    FB.    BAdKI, 

velike  straze,  sdruzena  sada  sa  stanom  vojnidkoga  zapovjednika. 
Prikazuje  malen  Setverokut  sa  svodom,  koj  nose  6etin  stupa  od 
kamena.  Oetverokut  je  razdieljen  u  tri  ladje;  a  duga^ak  je  10, 
Sirok  5  m.,  apsida  se  viSe  nevidi,  jer  je  imala  biti  zazidana.  Oblikom 
je  basilika,  pa  mnogo  nalidi  staroj  crkvi  u  Pulju  iz  polovine  IX. 
vieka.  Znamenit  je  portal  iz  pokarolinzke  dobe,  o  kojem  ni^e. 
Crkva  sv.  Lovre  spominje  se  u  oporuci  zadarskoga  priora  818. 
godine.*  Druga  je  crhva  sv.  Petra  starijega,  Crkva  toga  imena 
spominje  se  ve6  god.  904.'  te  bijaSe  tada  stolna  crkva,  u  koja  sa 
mo6i  sv.  Anastasije  donesene,  od  koje  crkva  kaSnje  dobi  ime.  Nu 
ona  crkva,  u  kojoj  su  se  ostanci  sa^uvali,  imala  biti  gradjena  po- 
slije,  kada  je  stolna  svoje  starije  ime  promienila,  te  se  uza  stolnu 
sv.  Anastasije  (Stodije)  spominje  u  listinah  sliededega  XII.  stoljeda. ' 
Bi  sagradjena  na  trgu  blizu  crkve  sv.  Antmia  opata.  U  ostancih 
prikazuje  detverokutnu  gradjevinu  s  apsidom  i  dvie  ladje  odieljene 
stupovi  i  stubovi  izmjenice,  koji  podrzavaju  svod.  Jest  dakle  basi- 
lika  u  romanskom  slogu.*  Od  starodavne  crkve  samostana  sv.  Kriso- 
gona  iz  X.  vieka  sa^uvali  su  se  samo  njeki  mramomi  stupovi  u 
nutrinji  arkada  s  rimskimi  glavicami  i  onakvim  razporedjajem  lidda, 
kakav  desto  dolazi  u  rano-krddanskih  basilikab.^  A  tako  se  je  od 
staroga  samostana  sv.  Marije  i  njegove  crkve  saduvao  samo  zvonik, 
koji  je  po  nadpisu  imao  biti  gradjen  god.  1105.,  dakle  na  razmedji 
dobe,  o  kojoj  razpravljamo  ;•  k  tomu  joS  vienac,  suded  po  njegovom 
starodavnom  nakitu  na  zubide  i  liSde.^ 

Poslije  tolikih  viekova  i  tolikih  prevrata  sa6uvalo  se  je  u  Zadru, 
kako  se  iz  ovoga  pregleda  razabira,  ipak  toliko  crkvenih  gradje- 
vina  i  u  takovu  stanju,  da  se  moze  sud  stvoriti,  koji  je  pravac  u 
graditeljstvu  taj  grad  u  onom  prvom  odsjeku  srednjega  vieka  obrao. 
Od  Sest  crkava  gradjene  su  (Setiri  u  bizantinskom,  a  dvie  u  roman- 
skom slogu.  Sude6  dakle  po  ovih  gradjevnih  ostancih  prvi  je  slog 
u  Zadru  prevladjivao. 


^  Documenta  p.  17.  Jackson  I.,  263.  Bianchi  I.,  447. 

*  Documenta  p.  308. 

»  Knkuljevic:  cod.  dipl.  CSD.  I.,  215.  II.,  118.,  156. 

*  Jackson  I.,  261.-3.  Bianchi:  I.,  380. 

*  Eitelberger  p.   155.  Jackson  I.,  283  ss.  Bianchi  I.,  296.  Crkva  je 
iznova  gradjena  u  XII.  vieku ;  m  sadasnja  je  iz  druge  polovice  XIV.  v. 

«  Jackson  I.,  296  ss.  Bianchi  I.,  314. 

'  Nacrtan  kod  Jacksona  I.,  303. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   8TANJB   HRYAT8KB   PRIJB   XII.    STOUB^A.  195 

Iz  Zadra  priedjimo  k  bliznjemu  gradu  Ninu.  U  gradu  bijaSe 
njekada  18  a  izvan  grada  u  predgradjili  13  crkava.*  Nu  od  svih 
tih  crkvenili  gradjevina  zanimaju  nas  dvie,  na  ime  si;.  Kriia  i  sv. 
Nikole.  Prva  bi  posve(5ena  uspomeni  odkrida  sv.  E[riza,  prozvana  ta- 
kodjer  ^sacellum  Constantinianum*^.  Obje  su  crkve  sredidnje  gra- 
djevine  bizantinskoga  sloga.  Crkva  sv.  Kri^a  nali^i  u  obliku,  raz- 
poredjaju  i  prostoru  zadarskoj  crkvi  sv.'Vida  u  toliko,  kano  da 
jih  je  jedan  graditelj  gradio.  Osnovni  nacrt  prikazuje  grdki  kri^,  u 
kojega  se  sredini  kriiaju  dvie  ladje,  jednako  dugadke  (9  m.)  ifiiroke 
(3  m.),  a  nad  kojega  se  kri^anju  diiSe  malo  trulo,  iznutra  dunjasto,  iz 
vana  pako  valjasto.  Na  vanjskom  lieu  ladja  vide  se  zazidani  prozori. 
U  ovoj  crkvi  je  nadvratnik  s  poznatim  i  sada  u  pismu  protuma- 
denim  nadpisom,*  na  kojem  se  6ita  ime  ninskoga  zupana  Godislava 
karoUni^ke  dobe,  u  kojoj  je  i  crkva  gradjena,  kano  Sto  se  potvr- 
djuje  omamentikom  ranoga  romanizma  na  torn  nadvratniku,  o  6em. 
biti  6e  ni^e  govora.  Jednostavnija  je  crkva  sv.  Nikole  u  osnovnom 
nacrtu,  koji  prikazuje  takodjer  grSkx  kni  svrSujudi  na  sva  tri 
kraka  u  able  apside,  doSim  se  i  tuj  di^e  nad  kri^anjem  trulo,  nu 
s  razpalim  krovom.*  Od  ostalih  ninskih  crkava  imade  od  njih  osam 
ostanaka,  koji  prikazuju  gradjevine  romanskoga  sloga.  Ovamo  spada 
crJcva  sv.  Ambroza,  njekada  benediktinska,  koje  Cetverokut  je  du- 
gadak  16  m.,  a  8  m.  Sirok  u  ladji,  s  presbiterijem  dugadkim  5  m. 
dirokim  6  m.  JoS  se  vide  uz  zid  Cetiri  stuba  od  kamena,  po  dva 
na  svakoj  strani.  Zidovi  su  od  klesana  kamena  a  na  njih  detiri 
prozora,  koja  su  glavnu  ladju  razsvjetljivala.*  Gricva  sv,  Mihajla 
bijafie  gradjena  na  ruSevinah  rimskoga  amfiteatra,  a  ostanci  njezini 
pokazuju  gradjevinu  jednaku  onoj  sv.  Ambroza;  nu  od  glavne 
ladje  saduvane  su  samo  okoliSne  zidine,  po  kojih  imadjade  duiSinu 
od  15  m.,  a  Sirinu  7  m/  Neznatnije  su  ruSevine  njekadanje  crkve 
sv.  Marije  uz  luku  sa  samostanom  duvna  sv.  Benka,  koja  je  imala 
tri  ladje  odieljene  mramornimi  stupovi  a  krov  na  svod.* 


^  Bianohi:  Zara  cristiana  U.,  244  as. 

*  Balic:  Kninski  spomenici  str.  36. 

*  Eitelberger  op.  cit.  p.  168.— 9.  Jaekson  I.,  342.  347.  Bianchi  II., 
259.  267.  Crkva  sv.  Kri2a  sluiila  je  od  1697.  god.  ninskoma  knezu 
za  bogomoljn. 

^  Jackson  I.,  348.  sa  slikom.  Bianchi  II.,  254. 

*  Jackson  I.,  350.  Bianchi  II.,  263.  kaSnje  je  ova  crkva  stajala 
pod  bratovStinom  zvanom  ^Lega^. 

«  Bianchi  II.,  255. 


Digitized  by 


Google 


196  DR.    FR.    RAdKI, 

U  mjestu  Novom-gradu,  koji  lezi  izto^no  Zadru  i  Ninu  uz  morski 
zaljev,  nadjen  je  starodavni  plutej  s  rezbarijom  rano-romanskoga  i 
bizantinskoga  sloga,*  te  daje  povoda  naslucSivati,  da  je  pripadao 
takovoj  gradjevini,  kojoj  se  ipak  nije  ondje  trag  naSao. 

Eada  se  uzme  na  um,  da  je  u  nedalekom  od  Zadra  primorskom 
Belgradu  bilo  sielo  biskupije  u  XI.  vieku,  da  su  kod  grada  bile 
u  to  doba  bogate  benediktinske  opatije  sv.  Ivana  rogovskoga,  sv. 
Bartola,  sv.  Tome  i  sv.  Petra  u  Bubnjanih:  tada  bi  se  moglo  o^e- 
kivati,  da  6e  bar  ruSevine  spominjati  njekadafinje  njih  gradjevine. 
Nu  ovo  se  odekivanje  ne  izpunjuje;  a  nije  toliko  6udo,  kada  se 
znade,  da  je  Belgrad  jur  god.  1126  razoren  bio,  a  kafinje  ciela 
okolica  neprijateljskim  navalam  neprekidno  izvr^ena  bila. 

Vratimo  se  u  crkvenu  metropolu  Dalmacije  i  Hrvatske,  u  Spljet, 
i  njegovu  okolicu.  U  samom  gradu  zasluzuje  pa^nju  crkvica  nje- 
kada  samostana  sv.  Eufemije,  a  sada  vojni^ka  bolniea.  Crkvica  je 
sredidnja  gradjevina,  u  kojoj  su  desti  oko  kube  tako  razporedane, 
da  se  pod  kubom  krii^a  srednja  ladja  s  popriednimi,  koje  su  slabo 
razvijene.  Osnovni  nacrt  i  prosjek  du2inom  prikazuje  crkvu  s  tri 
ladje  i  empori  nad  pobodnimi  ladjami.  Duzina  ciele  crkve  iznosi 
8  bvati,  4  stope  i  2  palca;  poprjedna  ladja  siroka  je  2  hvata  i 
1  stopu;  srednja  pako  Siroka  2  hvata,  1  stopu  i  2  palca,  a  po- 
bodne  ladje  po  1  hvat  i  1  stopu.  S  toga  po6iva  kuba  na  izravnom 
detverokutu ;  a  iznutra  je  valjkasta,  izvana  pako  obla.  Svodovi  su 
nad  ladjami  badnjasti ;  apsis,  takodjer  badnjastim  svodom  pokrivena, 
6etverokutna  je.  Stupovi  u  nutri  uzeti  su  iz  starih  spomenika;  gla- 
vica  jim  je  rimska.  Tuj  imademo  dakle  pred  sobom  sredifinju  gra- 
djevinu  bizantinskoga  sloga.* 

Izvan  Spljeta  u  putu  na  Poljude  u  jednom  kutidu  poljske  staze 
leze  ostanci  starodavne  erJcve  sv.  Trojice,  koja  6e  istovjetna  biti 
s  onom,  Sto  no  se  spominje  u  popisu  zemalja  samostana  sv.  Benka 
u  Spljetu  iz  podetka  XII.  vieka.'  I  ova  je  gradjevina  srediSnja,  u 
kojoj  se  oko  trula  reda  Sestokutnik,  u  kojem  svaki  je  kut  zaokruzen 
tako,  da  se  uz  trulo  i  oko  njega  prikazuje  Sest  apsida,  konka.  U 
tlorisu  jednaka  je  ova  crkva  onima  u  Zadru,  sv.  Donata  a  osobitcj 
sv.  Ursule ;  pa  kano  da  je  graditelj  od  nekadaSnjega  Diokleciaiiova 


'  Nacrt  kod  Jackaona  L,  215.  v.  str.  327. 

*  Eitelberger  op.  cit.  p.  294. — 5. 

*  Cod.    diplom.    CBD.    I.»    169.    Kukuljevic   scieni,    da  je   taj    popis 
sastavljen  oko  1070.— 1080.  god. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   STANJB   HRVATSKB    PBIJB    XII.    STOLJB^A.  197 

mausoleja  (crkve  sv.  Dujma)  prisvojio  oblik  pravilnoga  viSekutnika 
a  od  crkve  sv.  Donata  Seat  oblih  udubina  u  torn  vifiekutu,  samo 
§to  je  konke  u  prave  apside  s  posebnimi  zidinami  razvio.  Osim 
toga  u  crkvi  sv.  Trojice  nisu  sve  apside  medju  sobom  prostorom 
jednake,  jer  dodim  je  zapadna  najveda  (2'70  m.  Sirine),  ostale  su 
manje  (od  2'12 — 2*65  m.),  pa  i  pilovi  se  jakoSdu  razUkuju  (od 
52 — 86  cm.).  Tnilo  bijaSe  iznutra  valjkasto;  nad  sjevero-iztodnom 
i  jugo-izto6nom  apsidom  dizu  se  polukube.  U  natra  oko  ciele  zgrade 
te^e  vieii6i6,  debeo  15  cm.,  sastavljen  u  presjeku  od  plodice  i  i^lje- 
bica.  Kroz  absidalna  zjala  dobivala  je  unutraSnjost  dedno  svjetlo. 
Glavna  su  vrata  u  sredini  zapadne  abside,  koja  su  sada  zazidana; 
a  u  jugo-zapadnoj  absidi  druga  su  manja,  sada  otvorena.  Nadvratnik 
glavnih  vrata  mogao  je  biti  uzet  od  arhitrava  starije  zgrade  rimske, 
kano  Sto  imade  i  drugih  starinskih  komada  uzidanih  u  zgradu.  Na 
nadvratniku  pobo^nih  vrata  uklesan  je  krii  starodavna  oblika.* 

Izmedju  Solina  i  Trogira  nalaze  se  ostanci  dviju  starodavnih 
crkava:  jedni  su  od  crkve  sv.  Jurja  u  ^estinju,  drugi  od  crkve 
sv.  Marte  na  Biadu.  Crkva  sv.  Jurja  nalazi  se  iznad  sadaSnje  ze- 
Ijeznidke  postaje  staroga  kaStela,  gdje  se  u  velikom  zemljovidu 
austrijskoga  gen.  Staba  biljezi  „sv.  Jura",  a  krije  se  u  vinogradih. 
U  osnovnom  nacrtu  prikazuje  dugoljasti  fietverokut  s  apsidom  u2om; 
dugaCak  je  8*93  m.  Sirok  4*96  m.,  do^im  je  apsida  iz  vana  1'14  m. 
dugaCka  a  3'3  m.  Siroka.  Vanjski  zidovi  poduprti  su  u  prostoru 
od  35 — ^58  cm.  lisenami  t.  j.  stubovi  bez  glavica  i  podloiaka,  ka- 
kovi  se  vidjaju  na  gradjevinah  ranoga  romanskoga  sloga,  a  iz 
kojih  se  kaSnje  razviSe  podpomjaci.  I  nutamje  stiene  razdieljene 
su  takovim  trima  lisenima  na  6etiri  jednaka  prostora;  a  na  pro- 
delju,  okrenutu  k  zapadu,  ima  jedna  lisena  kod  sjevemoga  ugla. 
Nutarnje  lisene  spojene  su  gore  s  poluokruglimi  lukovi;  a  nad 
nadstupkom  je  prosta  plo6a.  Medju  lukovi  iznad  nadstupaka  lisenskih 
vide  se  kotlovi  (deckplatte,  mensole)  Siroki  s  gora  kano  lisene,  na 
koje  su  se  njekada  po  svoj  prilici  naslanjali  poprieCni  pasovi  svodja, 
koje  je  poruSeno,  U  stienah  nutamjih  prama  apsidi  vide  se  po 
dvie  udubine.  Absida  je  pokrivena  svodom  badvastim.  Imade  dvoja 
vrata:  glavna,  Siroka  109  m.,  i  pobodna  sa  juga  samo  95  cm. 
Drzalo  se,   da  je   nadvratnik  s  nadpisom,   koji  kaiie,   da  je  tepdi 


*  Jackson  XL,  72.-4.  sa  slikom.  Viestnik  hrv.  arheol  drustva  XIII. 
20.,  45. 


Digitized  by 


Google 


198  DR.    FR.    RA6KI; 

Ljubomir  sagradio  crkvu  na  dast  sv.  Petra,  Nikole  i  Jurja,*  nje- 
kada  stajao  nad  vratima  ove  crkve  u  Zestinju;  nu  poSto  su  ovdje 
saduvani  atari  nadvratnici,  bit  (5e  vjerovatnije,  da  onaj  Ljubomirov 
nadvratnik  drugamo  spada.*  Oni  drugi  ostanci  jesu  crkve,  koju 
narod  zove  Stomratom  t.  j.  svetom  Ma/rtom,  a  nalaze  se  do  ju2ne 
strane  ceste,  prosiecajude  kafitelansko-trogirsko  polje,  k  jngo-zapadu 
brdaficu  sv.  Onofrija,  a  malo  k  zapadu  od  Bia6a.'  Pruza  se  od 
zapada  k  iztoku ;  pro6elje  joj  je  s  vratima  na  zapadnoj  strani,  a 
detverokutna  apsida  na  iztodnoj.  Od  stare  crkve  sa6uvane  su  samo 
rudevine,  na  kojih  se  podigla  sadadnja  manja,  posvedena  sv.  Ivanu 
krstiteljn,  koje  iztodni  i  zapadni  zabat  je  na  ostanak  zidova  starije 
crkve  nadgradjen,  6ije  se  zidine  protean  i  izvan  obsega  sadaSnje 
od  sjevera  k  jugu.  Fred  crkvom  razmetani  su  odlomci  staroga  ka- 
menja,  kano  Sto  nadstupnika  ili  posude,  nadgrobna  ploda.  Lnade 
u  starom  zidu  uzidan  odlomak  s  nadpisom  pisma  dobe  karolin^ke. 
U  listini  kneza  Mutimira  od  god.  892.  spominje  se*  crkva  sv. 
Marte  ^in  Biaci'' ;  pak  ne  ima  razloga  sunmjati,  da  su  od  nje  one 
starije  ruSevine,  iz  kojih  svuda  proviruje  rani  romanski  slog;  Sto 
se  i  spomenutim  pismom  potvrdjuje,  a  tako  i  ne  daleko  odanle 
lezedimi  pragovi  vrata,  slidnimi  onim  sv.  Trojice  kod  Spljeta,  te 
su,  po  razmjerih  sudedi,  imali  pripadati  starijoj  crkvici  sv.  Marte, 
a  pokazuju  obiljeije  one  davnine.* 

Preko   ubavih  kaStela  unidjimo  u  Trogir.    Tuj   se  odrzao  samo- 
stan  duvna  Benediktinaka,  ovamo  god.  1064.  uvedenih';  nu  ni  od 


^  Lueio :  Memorie  di  Tran  p.  495.  Documenta  p.  460.  Izpravljen 
nadpis  glasi:  |,Heo  e(st)  aulas,  he(c)  portas  oeli;  hie  fessis  reqiiie(8), 
8alusq(ue)  egrotis;  hio  scelus,  delieta  pnrgantur,  et  crimina  cuncta; 
quam  ego  Lubomir  tepksi  condidi  domum,  ad  honore(m)  videlicet  in- 
uictissimor(um)  B(anot)or(um)  Petri  summi,  Nioolai  confes(8oris)  et  Qeorgii 
mar(tyTis). 

>  Viestnik  XIII.,  47.— 50.  U  pismu  pape  Ivana  XXII.  od  12.  svib. 
1325.  (Theiner:  vet.  monum.  Slav.  mer.  I.,  210.)  navodi  se  ova  crkva  pod 
imenoni  ^sancti  Oeorgii  de  campo  sestino  (^estinje)  tragariensis  dioecesis^ 

'  Stnn  bre^uljak,  oko  kojega  se  store  polje  k  sjevem  stafilejskoga 
kastela,  zove  se  i  danas  Yeli  Bia^,  a  kosa,  po  kojoj  se  s  iztoka  na  nj 
uzpinje,  Mali  Bia6.  Na  vrhuncu  velikoga  Bia6a  le2i  crkva  sv.  Onofrija, 
sagradjena  1475.  god.  Na  prostoru  izmedju  velikoga  i  maloga  Biaca 
mogao  njekada  le2ati  stari  grad  Biad,  po  svoj  prilici  na  mjestu  rim- 
skoga  Siculi.  Viestnik  I.,  12.  52. 

^  Documenta  p.  15. 

»  Viestnik  L,  52.  XIIL,  50.-3. 

*  Documenta  p.  63. 


Digitized  by 


Google 


NUTARMJB   8TANJB   HRVATSKS   PRIJB   XII.    STOUBi^A.  199 

samostana  ni  od  crkve  sv.  Dujma,  sada  sv.  Nikole,  nije  se  niSta 
8a6uvalo,  do  njekob'ko  krapnih  stupova  s  glavicami  izrazito  izkle- 
sanimi.'  No  tim-  se  bolje  saduvala  starinska  crkva  8V.  Martina 
(sada  sy.  Barbare,  prozvana  po  oltaru,  koji  bi  u  nju  za  turske 
obsade  god.  1537.  prenesen),  koja  sada  za  skladiSte  sluzi.  Crkva 
prikazuje  u  tlorisn  detverokut  dugoljasti,  a  podieljena  je  redom 
stupova  u  tri  ladje,  kojih  se  srednja  zavrSava  absidom.  Dugafika 
je,  ne  uradunav  apside,  u  duzini  od  2*25  m.  od  prilike  SVs  m.  a 
Siroka  5*70  m.  a  s  apsidom  je  kroz  srednju  ladju  dugadka  oko 
11  m.  Pobodne  su  ladje  samo  1*20  m.  Siroke,  te  su  od  srednje 
nii^e.  I  pobodne  se  ladje  svrdavaju  na  abside,  nu  veoma  male,  do- 
likujude  vifie  udubinam ;  dodim  je  glavna  absida  Siroka  2"30  m.  te 
u  tlocrtu  detverokutasta,  a  za  tim  u  polukubasti  svod  prelaze<Sa.  I 
imutra*  imade  u  stienah  izdubina.  Imade  takodjer  preddvorje.  Na 
svakoj  strani  izmedju  srednje  i  pobodnih  ladja  dii^u  se  po  tri  stupa 
3*64  m.  visoka  s  glavicami  starinskoga  oblika,  koji  kano  da  su 
uzeti  iz  starorimske  zgrade.  Cetiri  stupa  su  od  sijenitnoga  zmca 
a  dva  od  biela  vapnenjaka.  Tlo  crkve  je  dui^  ciele  Sirine  u  sredini 
medju  drugim  i  tre<Sim  stupom  razdieljeno  stubom  u  dvie  desti;  a 
posred  Sirine  srednjega  broda  postavljena  je  kra<5a  stuba,  preko 
koje  se  u  presbiterij  ulazi.  Vrata  crkve  zaokvirena  su  prosto  pra- 
govi  poput  onih  odlomaka  na  crkvi  sv.  Marte;  nadvratnik  je  ureSen 
plitkom  troprutastom  rezbarijom.  Iznad  onih  stupova  diie  se  zid 
srednje  ladje,  naslonjen  na  obludje,  u  visini  od  poda  za  5*32  m. 
Nad  glavicami  stupova  uzpinju  se  polustubovi,  koji  svrSavaju  u 
proste  vience  ondje,  gdje  primaju  lukove  svodova.  Svod  srednje 
ladje  je  badvast;  njezina  svietla  visina  iznositi  (Se  od  prilike  9  m. 
Takav  svod  izmedju  nategnutih  pojasa  obidan  je  u  starokrS<5anskili 
a  osobito  u  bizantinskih  gradjevinah.  Sve  ovo,  ciela  razporedba  a 
i  gradnja  pokazuje,  da  je  crkva  sv.  Martina  malena  basilika  rano- 
romanskoga  sloga.  Na  ovu  davninu  pokazuje  i  nadpis  nadvratnika 
pismom  VIII.  ili  IX,  vieka,  a  glasi:  „(In)  nomine  d(omi)ni.  Ego 
Maius  prior  una  cum  cognatu  meo  Petrus  cogitauimus  p(ro)  re- 
mediu  an(ime)  n(ost)re  (h)unc  te(m)plu(m)  construere".  Odkle  bi 
sliedilo,  da  je  tu  basiliku  sagradio  trogirski  prior  Majo  sa  svojim 
rodjakom  Petrom.  *  Ne  smije  se  ovdje  premuCati  joS  jedna  gradjevna 

^  Eitelberger  op.  clt.  p.  240.  Glavice  narisane  oa  tab.  XIX.  si.  3. — 4. 

'  Eitelberger  op.  oit.  p.  238.— 240.  s  nacrtom.  Jackson  IT.,  145. 
Viestnik  XIII.,  78. — 83.  Na^elnici  dalmatinskih  gradova  zamienili  su 
tek  poloyicom  XIL  vieka  svoj  starinski  naslov  „prior''  s  novim  ^comes^. 
Crkvu  sv.  Martina  spominje  Farlati:  Ulyr.  saor.  lY.,  308. 


Digitized  by 


Google 


200  DR.  FR.  ra6ki, 

starina  u  Trogiru,  a  ta  su  krupni  mramorni  stupovi  na  lijepoj  ob- 
6inskoj  viednici  (loggia)  s  krasnimi  bizantinskimi  glavicami,  kakove 
se  vide  na  gradjevinah  tizantinskoga  sloga  u  Raveni.  Ofievidno  je, 
da  su  iz  druge  davne  zgrade  preneseni  na  mletadku  loggiu.* 

Sada  da  vidimo,  Sto  se  je  na  dalmatinskih  i  hrvatskih  otocih 
saduvalo  gradjevina  iz  onoga  razdobja.  Mogu  se  ovdje  pobiljeziti 
njeki  gradjevni  komadi;  kano  sto  su  stara  mramoma  stolica  bi- 
skupska  u  Osoru,  ciborij  i  stupovi  u  stolnoj  crkvi  u  Rabu,  stupovi 
u  stobioj  crkvi  u  Krku,  uresna  plo6a  nad  vratima  dominikanskoga 
samostana  u  Bolu  na  Bradu  iz  IX.  vieka,  nadstupine,  krstione  i 
rake  bizantinskoga  sloga  u  Korduli  —  Sto  sve  kroz  te  ostanke 
svjedoCi,  da  su  se  i  otoci  prislonili  na  onaj  gradjevni  pravac,  koji 
je  na  suprotnom  kopnu  vladao.  Nu  o  tih  komadih  progovorit  de 
se  ni2e,  kada  bude  o  omamentici  govora.  Od  ovih  su  ve6i  ostanci 
crkve  sv,  Ivana  K.  u  Rabu.  Zali  boze,  ova  je  crkva  u  nutri  pod- 
puna  ruSevina;  pod  je  survinom  pokriven;  grede  drvenoga  pokrova 
polomljene.  Nu  iz  samih  se  podorina  moze  ipak  razabrati  oblik  i 
gradnja  te  crkve.  Ona  nam  se  prikazuje  kano  detverokutna  dugo- 
Ijasta  basilika  na  tri  ladje  s  absidom,  koju  triem  obkoljuje.  Dugadka 
je  s  absidom  oko  32  m.,  Siroka  oko  14  m.  Srednja  je  ladja  od 
pobodnih  oduljena  redom  stupova,  po  7  u  svakom  redu.  A  tako  i 
oblu  absidu  okruzuje  7  stupova,  dieledi  ju  od  triema,  hodnika; 
pa  se  tako  arkade  u  ladjah  produzuju  i  u  presbiteriju ;  a  stupovi 
nose  svod  apside.  Stupovi  su  u  ladjah  vitki  i  tanki,  u  apsidi  krup- 
niji ;  glavice  su  ureSene  lifidem ;  nad  njimi  su  pete,  na  kojih  lukovi 
podivaju.  Razmjerje  glede  6irine  medju  ladjami  i  glede  razmaka 
medju  stupovi  u  arkadah  je  vanredno  pravilno,  kano  Sto  se  opaza 
u  starokrSdanskih  basilikah.  Plodnik  je  crkve  bio  iz  mozaika,  kano 
Sto  nadjeni  komadidi  svjedode;  a  bio  je  sastavljen  iz  bielih,  zutih 
i  cmih  kamendida,  pa  polupan  ved  u  XIV. — XV.  vieku  povodom 
onim,  kada  su  nadgrobne  plode  na  podu  postavljane.  Premda  se 
vrieme,  u  kojem  je  ova  basilika  gradjena,  ne  da  tadno  ustanoviti, 
to  se  iz  svega  vidi,  da  je  starija  od  XII.  stoljeda.  I  veliki  prozor 
i  vrata  upuduju  na  slog  romanskih  basilika.* 

Ovi  ostanci  starih  gradjevina  do  XII.  vieka  bijahu  velikim  dielam 
poznati  i  prije ;  nu  tek  u  naSe  doba,  u  koje  se  starim  umotvorinam 


^  Eitelberger  p.  237.  Jackson  11.^  141.  sa  nacrti. 

*  Eitelberger  p.  79.  sa  slikami  na  tab.  V.  i  VI.  Jackson  III.,  224. 


8  nacrti. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB    8TANJB    HKVATSKB   PRIJB    XII.    ST0IJB6A.  201 

posvediije  veca  paznja,  ocienjeni  su  dostojno.  U  najnovije  doba 
odkriti  su  jo&  drugi  ostanci  onakih  gradjevina,  u  kojih  prvi  red 
idu  kninske  gradjevine,  odkrite  iza  god.  1886.  na  dva  mjesta  blisu 
Knina,  na  ime  na  kapitulu  i  u  hiskupiji,  Hrvatska  zupa  kninska 
spominje  se  ve6  polovinom  X.  vieka,  a  grad  Knin  deSde  u  XL 
vieku.'  Tada  bijaSe  takodjer  sielo  biskupa  hrvatskoga  i  kraljev- 
skoga  kancelara,  a  stolna  mu  crkva  pod  naslovom  sv.  Marije."  Ova 
crkva  i  dvor  biskupa  bijahu  izvan  grada  (castrum)  Knina  „u  polju" 
(kosovom),'  koje  je  od  kanonidkoga  ondje  smje&tenoga  zbora  kasnje 
prozvano  „kapitul".  Na  torn  polju  imao  je  kninski  biskup  svoj 
posjed  s  dvorcem  i  zgradami,  od  kojega  je  mjesto  dobilo  ime  „bi- 
skupija".  U  obsegu  dakle  ovoga  kninskoga  polja  odkrilo  se  je  ovih 
posljednjih  godina  izkapanjem  njekoliko  ostanaka,  rusevina,  starin- 
skih  gradjevina,  kojih  se  oblik,  u  koliko  i  jesu  do  sada  obieloda- 
njeni  podatci  nepodpuni,  donjekle  uhvatiti  moze.  Na  „kapitulu^ 
pokrivaju  u  povrSini  od  viSe  stotine  metara  sav  zadnji  kraj  glavice 
ostanci  zidova,  gdje  vise  gdje  manje  nad  temeljem,  koji  pripadaju 
skupu  zgrada.  Na  iztodnoj  strani  glavice,  na  najuzviSenijem  dielu, 
vide  se  zidine  crkve  i  njezinih  zgrada  okruzenih  obkolnim  zidom 
u  povrSini  od  150  m.  od  prilike.  Sredinu  te  povrSine  zapremaju 
ostanci  crkve.  Zidine  prikazuju  nam  u  tlorisu  dugoljasti  detverokut, 
dugadak  oko  30  a  Sirok  oko  16  m.,  okrenut  prama  iztoku.  Prika- 
zuje  dakle  crkvu  na  tri  broda,  kojih  se  svaki  zavrsuje  absidom 
na  polukrug ;  na  prodelju  pako  je  predvorje.  Pobo^ne  ladje  odieljene 
su  od  srednje  stubovi  detvorna  prosjeka.  Gradja  zidova  je  iz  bira- 
noga  bieloga  tesana  kamena,  gradnja  je  pravilna,  jer  je  kamen 
tesan  na  osrednje  kockaste  komade  ravna  lica.  Cieli  dakle  sklop 
tih  zidina  upuduje  nas,  da  u  njih  valja  nazrievati  ostanke  romanske 
basilike ;  a  po  polozaju  nasluduje  se  ne  bez  razloga,  da  su  to  ostanci 
stolne  crkve  sv.  Marije,  kojoj  je  od  obnove  po6etkom  XIII.  vieka 
naslov  promienjen  u  sv.  Bartola  apostola.  Ako  se  to  mnienje  po- 
tvrdi,  to  ce  oni  ostanci  zidova  oko  basilike  biti  rusevine  biskup- 
skoga  dvora  i  kuda  svecenstva  stolne  crkve. 

Na  groblju  sela  Biskupije  odkriveni  su  ostanci  crkve  na  tri  broda 
s  jednom  absidom  u  ukupnoj  duzini  od  32'68  m.,  a  sirini  od  13*25  m. 
Srednja  ladja  odieljena  je  od  pobo^nih  redom  stubova  detverastoga 

^  Dccumenta  ad  v.  Tenenum,  Tnena:  Chroatiae  iuppa  Tenia. 
*  Documenta  p.  112.  Ad  v.  chroatensis  episcopus. 
^  Store  se  izmedju  Klanca  do  brda  Konj  i  riekc  Krke  s  lieve  strane, 
posred  ravnice  tede  KOBov^ica,  koja  kod  rusevina  kapitula  utide  u  Krku. 


Digitized  by 


Google 


202  DB.    FR.    RA^KI, 

prosjeka.  Re6  bi,  da  je  ova  crkva  sagradjena  na  temelju  starije, 
koja  je  8  pozara  propala.  Po  omamentalnih  odlomcih  i  po  pismu 
nadpisa  moglo  bi  se  zakljuditi,  da  je  ova  druga  crkva  gradjena 
izmedju  IX.  i  XI.  stoljeda,  a  ona  starija  joS  prije,  mozebit  VII. 
do  Vm.  vieka.  Po  ulomku  nadpisa  ta  basilika  bijade  sv.  Mariji  i 
sv.  Stjepanu  posve(Sena,  a  kagnje  prekrdtena  u  crkvu  sv.  Luke. 
S  iztodnoga  boka  bijaSe  basilika  spojena  s  velikom  sgradom,  koje 
su  zidine  gdjeSto  odkopane.  Odavle  opet  kakvih  100  met.  na  sjevero- 
iztoku  odkrite  su  temeljne  zidine  velike  i  ukusne  zgrade,  poplodane, 
kako  prizmatidni  komadidi  biela  kamena  svjedode,  mozai6nim  podom. 
U  XVn.  vieku  mislilo  se,  da  su  to  ostanci  biskupova  dvorca  na 
njegovu  posjedu. 

Stari  hrvatski  Ijetopisac*  spominje  „pet  crikva  u  Kosovi^.  I  zbilja 
odkriti  su  za  naSih  dana  na  polju  kninskom  ostanci  vide  crkava. 
Na  glavici  ^Stupovi**,  Sto  no  se  di^e  na  juinom  rubu  kosovske 
ravnice,  odkrita  je  crkva  po  osnovnom  tlorisu  dugoljasta  Cetvero- 
kuta  na  tri  ladje,  kojih  se  srednja  svrdava  na  oblu  poduzu  absidu, 
dodim  i  pobo^ne  ladje  imadu  krade  abside.  Po  pet  stubova  osmo- 
kutnoga  prosjeka  diele  srednju  od  pobodnih  ladja.  S  prieda  je  duz 
ciele  Sirine  narteks,  a  pred  njim  Sirinom  srednje  ladje  preddvorje. 
Zidine  su  izvana  u6vrS(5ene  poluokruglimi  podpomjaci.  I  tuj  nam 
se  dakle  prikazuju  ostanci  basilike  romanskoga  sloga.  Na  dalje 
odkrite  su  ruSevine  triju  crkava,  jedne  na  iztoku  spomenute  gla- 
vice  „Stupovi",  odavle  od  prilike  pol  sata  daleko,  na  rubu  kosovske 
ravnice,  a  na  lopudkoj  glavici;  a  druge  i  trede  na  obroncih  brda, 
na  kom  su  razsute  kude  sela  Biskupije,  ne  daleko  od  zupne  crkve 
sv.  Trojice.  Ona  druga  crkvica  je  na  jednu  apsidu ;  a  po  rezbarijah 
na  odlomcih,  koji  su  uzidani  u  obliznje  kude,  spada  u  drugo  raz- 
dobje  romanizma.  RuSevine  one  trede  crkve  pokrivene  su  potlaS- 
njimi  zgradami,  te  se  njihov  tloris  tezko  daje  uhvatiti;  nu  po 
trima  zidinama,  koje  su  odkopane,  a  kojih  je  svaka  do  11  m.  du- 
gadka,  moglo  bi  se  nasludivati,  daje  ta  gradjevina  bila  osmokutna.* 

Uspjesi,  koji  su  izkopinami  oko  Knina  postignuti,  potakli  su  iz- 
trazivanja  i  u  drugih  priedjelih,  u  kojih  su  tragovi  starih  ruSevina, 
probudili  nadu,  da  trud  nede  biti  uzaludan.  Ova  iztrazivanja  izniela 

*  Izd.  CrnMcevo  str.  33. 

'  0  tih  ostancih  crkava  na  kapitulu  i  biskupiji  te  kosovom  poUa  V. 
Bulletino  XII.,  1889.  Izvjedtaj  III.  gl.  skapStine  kninskoga  star,  drodtva. 
Viestnik  hrv.  ark.  druStva.  X,  8.  XII.,  60.  141.  XIII.,  91.  XIV., 
96.  126. 


Digitized  by 


Google 


MUTARMJB   8TANJB   HRVATSKK   PBIJB   XII.    STOLJB^A.  203 

su  na  vidik  ostanke  crkvemh  gradjevina  u  Dubravi  (sv.  Klementa), 
u  Petrovu  polju,  u  Sitnom  (sv.  Klementa  i  sv.  Luke),  na  Ceceli 
kod  DmiSa,  u  Pridragi,  u  Karinu,  u  gomjih  Koljanih  i  pod  Osojem 
kod  Vrlike,  u  Jesenicah  poljiikih  itd.*  Koliko  se  po  odkritih  ru- 
gevinah  mo^e  prosuditi,  ove  su  crkve  gradjene  u  romanskom  slogu, 
samo  one  dvie  u  selu  Sitnom  prikazuju  osmokut  produ2en  u  brod, 
s  preddvorjem  na  ulazu. 

I  tako  mogosmo  u  tom  pregledu  navesti  ostanke  od  preko  30 
crkava,  safiuvanih  koje  u  boljem,  koje  u  gorem  stanju.  Ove  crkve 
su  razlidita  obsega,  nu  ve6im  dielom  spadaju  medju  manje.  Ima 
jih  sa  tri  ladje,  njeke  izim  apside  joS  atrium  i  narthex,  ili  bar  jedno 
preddvorje.  Ovo  se  proteze  ili  du^  ciele  fiirine  crkve  ili  samo  duz 
srednje  ladje.  Uz  tri  jednim  pravcem  protegnute  ladje  rjedja  je 
6etvrta  izmedju  kora  i  ladja  za  svjetovnjake.  Po  slogu  dvie  tredine 
tih  crkava  pripadati  6e  romanskomu  a  jedna  tre^ina  bizantinskomu 
slogu.  Pralik  prvomu  nalazi  se  u  starokrSdanskoj  bazilici  u  Solinu; 
a  pralik  drugomu  nalazi  se  u  prvostolnoj  crkvi  u  Spljetu,  ili  u 
njekadanjem  Dioklecianovom  mausoleu.  Nije  bez  zna^enja,  dto  je 
sredifinje  graditeljstvo  jafie  zastupano  u  primorskih  gradovih,  u 
Zadru,  Spljetu  i  Ninu,  nego  li  u  nutradnjoj  zemlji,  i  fito  romanizam 
ovdje  prevladjuje,  skoro  pa6e  jedini  vlada.  Na  dalje  dini  se,  da  je 
srediSnje  graditeljstvo  zadobilo  bilo  u  dalmatinskom  primoiju  vedi 
upliv  u  razdobju  na  koncu  ranoga  i  u  po6etku  srednjega  romanisma ; 
dodim  je  u  podetku  ranoga  i  u  cielom  razdobju  kasnoga  romanisma 
prevladjivao  basilikalni  slog. 

Ovaj  se  pojav  dade  protuma^iti  iz  odnodaja,  u  kojih  je  Dalma- 
cija  i  Hrvatska  stajala  naprama  inostranstvu ;  a  gradjevni  se  izraz 
tih  odno^ja  nalazi  u  zanimivoj  zadarskoj  crkvi  sv.  Trojice  ili  sv. 
Donata.  Nifita  se  s  gledifita  poviesti  ne  moze  navesti  proti  staro- 
davnoj  predaji,  koja,  kako  spomenusmo  vide,  tiesno  skapda  postanak 
srkve  sv.  Trojice  s  imenom  onoga  zadarskoga  biskupa,  kojega  ime 
ona  kadnje  usvoji.  Sada  uzmimo  u  obzir,  Sto  nam  poviest  pripovieda 
o  polozaju  toga  muza  naprama  iztoku  i  zapadu.  God.  776.  dodje 
longobardska  knezevina  Furlanska  pod  vlast  franadku;  dvanaest 
godina  kaSnje  (788.)  pade  pod  nju  bizantinska  pokrajina  Istra, 
odmah  za  tim  prizna  i  Hrvatska  vrhovnu  vlast  Karla  velikoga. 
Sliedio  je  velik  pritisak  s  ove  strane  na  Mle^ane  i  na  bizantinsku 
themu  Dalmacije.    Toga  radi  nastafie  izmedju  Karla  vel.  i  iztoCno- 


Viestiiik  XIIL,  125.  73.  Bulletino  XII.,  67. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


204  DR.    FB.    RAdKI, 

rimskoga  cara  Nikifora  velike  razmirice.  Da  se  ove  razmirice  iz- 
ravnaju,  uputiSe  se  god.  804.  u  Carigrad  mletadki  duzd  Beato  i 
zadarski  biskup  Donate.  Ovom  prigodom  dobi  zadarski  biskup  u 
Carigradu  na  dar  modi  sv.  Anastasije,  koje  je,  vrativfii  se,  sa- 
hranio  u  tadafinjoj  stolnoj  crkvi  sv.  Petra.  Sliede(5e  godine  (805.) 
oko  bozida  nalaze  se  vojvoda  zadarski  Pavao  i  biskup  Donato,  kano 
takodjer  mletadki  duzdevi  Obelerio  i  Beato,  u  Diedenhofenu,  gdje 
je  tada  dvor  boravio,  da  caru  izjave  podloznost  bizantinske  Dalma- 
cije.  Karlo  primi  podloznost  i  odmah  odredi  potrebita  za  upravu 
te  nove  pokrajine.  Dalmacija  je  do  du5e  samo  sedam  godina  pod- 
dinjena  ostala  Franadkoj,  te  se  je  ugovorom  mira  izmedju  Karia  i 
eara  Mihajla  god.  812.  opet  povratila  pod  bizantinsku  vlast.  Nu 
nije  ovdje  govor  o  torn  preokretu,  ve6  je  glavno  obratiti  paznju 
na  doticaj  biskupa  Donata  s  Carigradom  i  sa  Karlovom  drzavom 
i  na  struju  na  polju  umjetnosti,  koja  je  tada  ondje  vladala.  Muz 
za  ono  doba  visoko  uzobrazen;  muz,  koji  je  svojima  odima  vidio 
iztok  i  njegovo  srediSte  Carigrad,  te  zapad,  Franciju  i  Njemadku  — 
takav  muz  mogao  je  zamisliti,  da  i  svoju  stolicu  ukrasi  umotvori- 
nom  po  obrazcu,  koji  je  u  inostranstru  zamietio.  Kada  se  je  Donato 
desio  u  Carigradu,  bizantinska  se  umjetnost  nalazila  u  trecem  raz- 
dobju  svoga  razvitka,  koje  je  od  VIII.  vieka  do  latinskoga  carstva 
trajalo,  a  u  IX.  i  XI.  vieku  do  vrhunca  prispjela.*  Nu  ne  samo 
na  iztoku,  u  kolievci  bizantinskoga  sloga,  imala  se  prilika  motriti 
njegove  spomenike.  Od  vremena  cara  Justiniana  uplivao  je  taj  slog 
i  na  graditeljstvo  zapada,  osobito  u  priedjelih,  koji  su  stajali  u  tje- 
snijem  drzavnom  ili  prosvjetnom  doticaju  s  izto6no-rimskim  cai> 
stvom.  Taj  se  upliv  osjedao  osobito  na  obalah  jadranskoga  mora, 
a  srediSte  bizantinske  umjetnosti  tuj  bude  sielo  eksarha,  grad  Ra- 
vena.  Tuj  je  najuzviSenijim  umotvorom  bizantinskim  crkva  sv. 
Vitala,  gradjena  za  gospodstva  Gota,  posvedena  g.  547.  Za  obrazac 
sluzila  joj  suvremena  (532. — 7.)  crkva  sv.  Sofije  u  Carigradu.  Tloris 
joj  je  kubom  presvodjen  osmokut  s  emporiji  i  triemovi,  te  dubokom 
apsidom  i  popredno  iztaknutom  emporom.  Glavni  joj  ures  mozaik 
u  koru.  I  po  ostaloj  Italiji,  na  jugu  (Randazzo),  u  Siciliji  (La 
Martorana  u  Palermu),  u  gomjoj  Italiji  (u  Lombardiji  crkva  sv. 
Lovre  u  Milanu)  prokrdilo  si  put  bizantinsko  graditeljstvo.  Ono  je 
pade  prekoradilo  Alpe  u  juznu  Francezku,  dak  u  Spanjolsku,  a 
napose  u  Franciju  Karla  velikoga.   Kano  Sto  je  Karlo  u  nastavi  i 


*  Ljuiks :  IIjiaH-Bi  ApeBHHXTb  i^epKBeft  KoHCTaHTHHonoAH  crp.  256. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


NUTARMJE   8TAMJK   HRVAT8KK  FRIJB   XII.    8TOLJB6a.  205 

knjizevnosti,  tako  je  i  u  umjetnosti  nastojao  u  svojem  novo-uzpo- 
stavljenom  rimskom  carstvu  uzpostaviti  atari  klasicizam.  Nu  u  gra- 
diteljstvu  zadarale  su  ga  ponajviSe  gradjevine  po  krvi  suplemenika 
Teodorika  u  Raveni.  S  toga  je  dao  u  svojem  glavnom  sielu,  Cahovu 
(Aachen),  graditi  po  obrazcu  sv.  Vitala  crkvu,  koja  je  imala  biti 
ne  samo  dvorskom  nego  i  maticom  ciele  dr^ave.  Ob6a  razporedba 
ove  oble  osmokutne  crkve  usvojena  je  od  ravenske  sv.  Vitala,  ali 
ne  provedba  u  pojedinostih.  *  Kada  na  um  uzmemo,  da  je  cahovska 
crkva  gradjena  god.  796, — 801.  a  da  je  zadarski  biskup  Donato 
sliede<Se  god.  805.  Njemadkom  proputovao  u  Franciju  na  dvor 
Karlov ;  pa  kada  jofi  promislimo,  da  je  crkva  sv.  Trojice  u  Zadru 
u  tlorisu  i  prosjeku  cahovskoj  veoma  sli6na;  kano  Sto  su  obje  po 
srediSnjoj  razporedbi  sli6ne  ravenskoj:  tada  ne  <5e  nam  se  diniti 
presmjela  zamisao,  ako  ove  gradjevine  dovedemo  u  njeki  duSevni 
dodir. 

Bizantinski  slog  mogao  si  je  pravo  gradjanstva  na  jadranskih 
obalah  prije  ste6i  nego  li  na  Rajni  i  Moseli;  jer  Dalmacija  i 
Hrvatska  bijahu  u  neprekinutom  saobrafitaju  s  Carigradom.  Go- 
tovo  do  polovice  XI.  stoljeda  stajali  su  primorski  gradovi  dalmatinski 
pod  vlaSdu  iztodno-rimske  carevine,  pa  je  ova,  kada  su  Hrvatskoj 
utjelovljeni,  imala  kod  hrvatskoga  dvora  svoga  zastupnika.  Hrvatska 
je  opet  priznavala  vrhovnu  vlast  iztodno-rimskoga  cara,  od  koga 
su  njezini  vladaoci  do  XI.  vieka  primali  vladala6ka  insignia  i  na- 
slove  patricijata,  posjecivali  carski  dvor  itd.  Bilo  je  pade  vrieme, 
u  osmoj  desetini  IX.  vieka,  kada  su  se  zametnule  bile  i  tjesnije 
crkvene  sveze  izmedju  carigradskoga  patrijarhata  i  spljetske  metro- 
polije.  Nije  li  dakle  iz  tih  odnoSaja  lasno  sliedilo,  da  si  je  i  bizan- 
tinska  umjetnost  umjela  stedi  pristup  u  Dalmaciju  i  Hrvatsku?  a 
to  tim  vise,  Sto  si  je  znala  osvojiti,  navlastito  u  IX.  i  X.  vieku, 
zemljiSte  takodjer  na  suprotnoj  obali  jadranskoga  mora,  imenito  u 
Mleta^koj  i  Istri.  Duzd  Justinijan  Participazzo  dade  samostan  i 
crkvu  sv.  Zaharije  sagraditi  voljom  cara  Lava  V.  (813. — 820.), 
koji  mu  u  tu  svrhu  posla  iz  Carigrada  gradjevnu  osnovu,  naimare 
i  sredstva.*  Ova  dakle  crkva  bijaSe  mladja  suvremenica  zadarske 
sv.  Trojice.  Nu  najsjajniji  spomenik  bizantinske  arhitekture  na  mle- 
ta^kom  zemljiStu  je  veli^anstven  hram  sv.  Marka,  koji  je  joS  Partici- 
pazzo zasnovao,  nu  izveo  du^d  Petar  Orseolo,  a  dovrsen  je  g.  1071. 

^  Obdirnije  v.  Dohme :  Geschichte  der  dentschen  Bauknnsf.  Berlin 
1887.  a  8-10. 

*  Gfr5rer:  Byzantlnische  Geschichten  I.,   146 — 7. 


Digitized  by 


Google 


206  DR.    FB.    RAdKI, 

Graditelji  bijahu  grdki  naimari.  Omamenti  na  starijih  odlomcih  IX. 
vieka  sasma  sa  slidni  nagim  dalmatinskim,  kano  dto  6e  se  kadnje 
razjasniti.  Pod  uplivom  italo-bizantinskoga  graditeljstva  gradjene 
su  takodjer  stolne  crkve  u  Torcellu  i  Muranu  u  IX.  vieku,  za  tim 
sv.  Mavra  u  Poredu  u  Istri,  u  kojoj  su  dekoracije  posvema  u  bi- 
zantinskom  slogu  provedene.  U  Pore6u  imade  baptisterij  uz  crkvu 
oblika  osmokutnoga  s  posudom  za  krdtenje  u  sredini  kano  n 
Spljetu. 

Svi  ovi  primjeri  iz  susjednih  zemalja  samo  razjasnjuju  pojav, 
§to  je  bizantinska  arhitektura  zahvatila  nadu  takodjer  domovinu. 
Kano  ondje,  tako  i  pvdje  bizantinska  arhitektura  zauzela  je  bila 
mjesto  uz  romansku;  nu  tako,  da  je  ova  prvo  zadr^ala;  demu  se 
ne  valja  ^uditi,  kada  se  znade,  da  je  romanska  prevladala  od  po- 
6etka  u  zapadnoj,  a  bizantinska  u  iztodnoj  crkvi.  Ovo  se  razmjerje, 
kako  primietismo,  opa^a  i  na  crkvenih  gradjevinah  hrvatske  zemlje. 
Opaza  se  joS  i  to,  da  romanski  slog  preotima  tiekom  vremena 
mjesto  bizantinskomu  i  ondje,  gdje  mu  je  uza  se  prije  dopufitao 
upliv,  dok  napokon  ne  zavlada  na  zapadu  posvema  u  trei^m  raz- 
dobju,  koje  zapo^ima  drugom  polovinom  XI.  vieka.  Tada  se  u 
obde  romanizam  sve  viSe  oslobadja  od  upliva  bizantinizma,  pa  ide 
svojim  samostabiim  putem. 

Ovako  vidimo,  kako  se  i  u  graditeijstvu  stidu  na  hrvatskoj  zemlji 
zapad  i  iztok,  latinstvo  i  grdtvo. 

Do  sada  smo  motrili  samo  vanjdtinu  saduvanih  onoga  razdobja 
gradjevina,  samo  njihovo  tielo,  zidove  i  njihov  razporedjaj,  stupove 
i  stubove  te  njihov  uzajamni  polozaj ;  pa  izpitujudi  sustav  umjetnih 
oblika,  koji  iz  njih  proviruje,  pokuSasmo  ustanoviti,  u  koju  vrst 
ondafinjih  gradjevnih  slogova  spadaju.  Nu  tim  nije  sve  svrSeno.  U 
graditeijstvu  zauzima  odli^no  mjesto  omamentika,  pod  kojom  ra- 
zumieva  se  savfcoliki  tvomi  ures  arhitektonske  tvorine.  Taj  se  ures 
izvodi  ili  vajarstvom  ili  slikarstvom,  ili  obima ;  a  stoji  s  gradjevnim 
slogom  u  tiesnoj  svezi  tako,  da  se  desto  iz  omamentike  dade  za- 
kljuditi  na  slog.  Omamentika  je  za  nas  vaina  i.za  to,  5to  se  je 
u  novije  doba  odkrilo  viSe  predmeta  njezinih,  koji  ili  pripadaju 
takovim  rufieyinam,  kojih  se  pravi  oblik  tezko  ustanoviti  moze,  ili 
nadjeni  su  osamljeni. 

U  gradjevnu  ornamentiku  pribrajaju  se  strogo  i  vienci  i  okviri 
gradjevine  s  njihovim  profiliranjem.  Ovi  su  uresi  privezani  samomu 
tielu  zgrade.  Nu  dogadja  se,  da  je  tielo  zgrade  sasvim  jednostavno 
i  bez  gradjevnih  uresa,  ili  da  su  ovi  bez  posebnoga  znadaja.  Oma- 


Digitized  by 


Google 


MUTARNJE   8TANJS   HRYATSKB   PRIJB   Xn.    STOUX^.  307 

mentika  iztide  se  vide  na  njekih  nutamjih  destih  crkvenih  gradje- 
vina,  kano  dto  na  ogradah  presbiterija  i  kora,  na  glavicah  i  pod- 
lozcih  Btupova,  na  nadvratnicih,  na  irtvenicih  i  njihovih  ciborijih 
ill  baldakinih,  na  ambonih,  na  krstionidkili  posudah,  na  sarkofagih. 
I  u  nadih  starih  crkvenih  gradjevinah  nalaze  se  gradjevni  nakiti 
na  takovih  destih.  Najprije  spomenuti  demo  njekoliko  takovih  desti 
s  nakiti,  koji  su  sa  zgradom,  tako  rekav  sliveni.  Ovamo  spadaju 
nadvratnik  i  pragovi  juznih  vrata  stobie  crkve  sv.  Dujma  u  Spljetu,^ 
za  tim  nadvratnik  spomenute  crkve  sv.  Kriia  u  Ninu,*  nadvratnik 
od  god.  888.  nadjen  u  Mu6u,  sada  u  zagr.  nar.  zem.  muzeju,' 
nadvratnik  i  pragovi  (portal)  njekadadnje  crkve  sv.  Lovre  u  Zadru/ 
ulomak  nadvratnika  na  staroj  ku6i  u  Trogiru.*  S  ovom  ^5esti  tiesno 
je  skop6an  timpan  t.  j.  polje  u  obluku  nad  vratima,  kano  dto  je 
onaj  obludni  timpan  u  crkvi  sv.  Donata  u  Zadru.*  Zgradi  prive- 
zani  su  takodjer  arhitravi,  ili  glavna  greda,  najnii^i  dio  stupovnoga 
gredja,  6esto  ureSen ;  t^kav  je  s  nakitom  nadjen  na  kapitulu,  s  ure- 
zanim  nizom  razpuklih  kestena.^  I  stupovi,  osobito  na  glavicah  i 
podloicih,  bivali  su  uredeni  rezbarijom.  Truplo,  deblo  stupa  obidno 
se  u  klasidnom,  starokrddanskom  i  romanskom  slogu  od  podlozka 
pramavrSku  protanjuje.  Staro-krSdanski  slog  u  glavici  stupa  opo- 
naSao  je  korintidki  oblik;  u  rano-romanskom  i  u  bizantinskom 
slogu  glavica  je  primila  oblik  kocke,  koji  se  na  doridki  slog  pri- 
slanja,  pa  ostaje  u  porabi  kroz  cielo  vrieme  romanizma.  Takav 
oblik  prikazuju  takodjer  glavice  stupova  u  nadih  crkvah,  kano  one 
na  otoku  Badije  kod  Kordule  iz  VIIL — IX.  vieka,®  na  kojih  je 
svakom  lieu  urezan  u  sriedi  upravan  oStrljat  list,  a  njemu  s  obiju 
strana  ravan  okomit  trak,  koji  se  na  gomjem  uglu  zavija  u  prosti 
zavojak;  na  uglovih  urezan  je  paomovi  list.  Podloga  ornamental- 
noga  stupida,  nadjenoga  na  Kapitulu,  ureSena  je  oStrokutnom  vi- 

^  Eitelberger  op.  oit.  p.  257.  sa  slikom  br.  72.  Bulio:  Kninski  spo- 
menici  str.  35. 

'  Eitelberger  p.  167.  sa  slikom  br.  46.  Jackson  op.  cit.  I.,  204. 
tab.  I.  br.  2.  Vieatnik  X.,  15.  Buli6  35. 

'  Bad  XXVJ.,  103.  sa  slikom  na  tabli. 

*  Eitelberger  p.  132.  alike  25—26.  Bali6  37. 

*  Viestnik  XIV.,  16.  sa  slikom  i  nadpisom:  „Pax  (h)uic  domui;  et 
cum  spiritu  tuo^. 

*  Jackson  I.,  253.  sa  slikom.  Bulic  p.  36. 
^  BuUc  p.  19.  SUka  tab.  VI.,  14. 

«  Viestnik  XIII.,  43—5. 


Digitized  by  VjOOQiC 


208  DR      Pit.    RA^KI, 

jiigavic<>m. '  Glavica  stiipa  kod  crkve  sv.  Stjepana  u  Jesenicah 
poljidkih^  podieljena  je  u  dvoje:  gomji  dio  nosi  detiri  obraza,  dva 
pobo6na  duza  od  dviju  pro6eljnih,  a  svaki  je  u  tri  okomita  uzlje- 
bana  polja  razdieljen,  na  kojih  se  sriedi  sastaju  dvie  volute.  Doboji 
dio  je  okrugao,  gore  Siri  nego  li  na  podanku.  Na  okolo  izredane 
8u  sliepe  arkadice.  Od  6esti  u  unutarnjosti  crkve,  koje  su  bile  i 
uviek  jesu  obljubljeni  predmeti  ornamentacije,  valja  spomenuti  na 
prvom  mjestu  zrtvenik,  kano  ono  sveto  mjesto,  gdje  se  tajne  sluibe 
bozje  obavljaju.  Ovo  mjesto  imalo  je,  kako  se  jur  spomenulo,  po 
starodavnoj  odredbi,  odieljeno  biti  posebnom  ogradom,  na  koju  je 
takodjer  umjetnost  osobitu  paznju  obratila.  Sam  zrtvenik  morao 
biti  od  kamena,  te  su  drveni  god.  517.  izriCno  zabranjeni.  Podzidje 
(stipes)  njegovo  nalidi  tumbi,  a  na  njem  kamena  ploda.  Glavni 
zrtvenik  stoji  slobodno ;  od  gore,  gdje  je  mogu<5e,  zaSticen  pokri- 
valom,  (umbella,  tegurium),  koje  je  moglo  biti  na  svod  (arcosolium) 
od  kamena  ili  mjedi  (eiborium,  area),  ili  drva  (laquearium),  ili  od 
tkanina  kano  nebo  (caelum,  baldaehinum,  umbraculum).  Ako  bijaSe 
od  kamena,  obicsno  podivase  na  detiri,  riedko  na  &est  stupova.  Ci- 
borij  bijase  mozaikom,  slikarijom  i  vajarijom  ukrafien.  Od  starih 
cil)orija  na^ih  crkava  najpodpunije  su  se  saduvali  ciborij  u  stolnoj 
erkvi  na  Rabu  i  onaj  u  stolnoj  crkvi  u  Kotoru.  Nu  od  prvobit- 
noga  eiborija  rabskoga,'  negdje  iz  prve  polovine  IX.  vieka,  sadu- 
vali  se  samo  pokrov  i  timpani,  dodim  su  ostale  desti  prigodom 
obnove  u  XIII.  stoljedu  izmienjene.*  Ciborij  je  Sestokut,  sastavljen 
od  seat  stupova,  sto  no  nose  po  jedan  od  Sest  polja  svoda  kame- 
nita,  na  kojega  je  vrSku  u  mramoru  izrezana  rui^a.  Na  timpanih 
prikazuje  se  ornamentika,  sastojeca  se  iz  zavoja,  vienaCA,  ptica, 
janjida  i  krizeva  u  slogu  IX.  vieka.  Kotorski  ornamentalni  spo- 
menik*^  je  timpan  eiborija,  sada  nad  vratima  sakristije,  s  nadpisom 
u  pismu  karolinzke  kapitale:  ,,ANDREE  S(an)C(t)I  AD  HONOREM 
S<)('IORVM  MAIOREM'',  na  gornjem  dielu  izmedju  dva  ureSena 
okvira.  U  novije  doba  odkrit  je  komad  mramora  na  luk,  po  svoj 
prilici   dest  nadvratnika   ili   timpana    eiborija  spomenute   crkve  sv. 

'  Bulic  19.  tab.  VIII.,  21. 

^  Bulletiiio  XIU.,  prilog  k  br.  1.  str.  4.  sa  slikom. 
8  Eitelberger  p.  63.  Slika  na  Ub.  I.  Jackson  III.,  218.  tab.  LVIII. 
Bulic  str.  38. 

*  R.  Cattaneo  (L' Architettura  in  ItaHa  p.  183.)  scleni,  da  su  glavice 
stupova  slarije,  bizantinsko  VI.  vieka 

*  Jackson  III.^  43  sa  slikom,  koju  usvoji  Cattaneo  op.  eit.   p.    184. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJK   8TANJB   BRVATSKB   PRIJB    XII.    ST0LJE6A.  209 

Trojice  u  spljetskom  polju  ne  daleko  od  Poljuda,^  a  imade  povrh 
nakit  voluta,  pak  nadpis:  EXIENTIB(u8)  f  INTRANTIBVS  PA(x) 
u  pismu  IX  vieka.  Tako  6e  biti  ili  odlomak  nadvratnika  ili  obrub 
ciborija  odlomak  izkopan  u  Biskupiji  na  groblju  sv,  Luke*  s  nad- 
pisom  (sancte)  MAR(I)E  NEC  NON  S(an)C(t)I  STEFANI  Uepe 
karolin^ke  kapitale.  Ostali  ve<5i  ili  manji  odlomci  s  omamenti  jesu 
ostanci  Sto  ^rtvenika  i  ciborija,  Sto  ograde  presbiterija,  Sto  transene 
pred  konfesijom  zrtvenika,  Sto  lesene,  Sto  ambona,  a  odkriti  su 
ili  na  Kapitulu  ili  u  Biskupiji  kod  Knina,'  pa  dobom  spadaju  po- 
najviSe  u  IX,  i  X.  viek.  K  ovim  se  pridru^uju  jur  spomenuti 
plutej  u  Novomgradu  i  dubrova^ki  u  crkvi  sv.  Stjepana.*  Ovaj 
nosi  dva  sliepa  obluka,  koji  podivaju  na  spiralnih  izzliebanih  stu- 
pi(5ih  s  glavicama  u  basreliefu  ;  a  u  svakom  luku  imade  kriz  kratkih 
krakova,  poduprt  o  boku  Ijiljanima,  Sto  no  iz  stupida  ni6u.  Zanimiv 
je  takodjer  vrSak  teguvia  jednoga  i^rtvenika  iz  IX.  vieka,  koji  je 
sada  uzidan  u  Bolu  na  Bradu  nad  dvoriStnim  vratima  dominikan- 
skoga  samostana,"  od  biela  mramora,  s  nadpisom  karolinikoga 
pisma:  „ADQ(ue)  BEA(ti)  THEODORL".  Oblika  je  trokutasta;  u 
sredini  trokuta  kriz  iz  vijugaviea,  a  uz  gomje  krake  s  obiju  strana 
ruza,  dolje  po  jedna  ptica  no8e<5a  u  kljnnu  list.  Cetiri  mramorne 
plode,  koje  se  nalaze  u  crkvi  sv.  Stjepana  na  groblju  sela  Jesenice 
u  Poljicih,*  a  nasadjene  pred  ^rtvenikom,  po  kompoziciji  uresnih 
motiva  spadaju  u  doba  karoliniSko,  te  nalide  ploCam  spljetske  krsti- 
onice  i  njekojim  suvremenim  kninskim  spomenikom.  Safiuvalo  se 
je  joS  njekoliko  ornamentalnih  spomenika,  koji  sa  sgradami  crkve- 
nimi  po  svojoj  namjeni  stoje  u  tiesnom  odnoSaju,  a  to  su  napose 
sudovi  za  krStenje  i  sarkofazi.  Posuda  za  krStenje  (fons  baptismalis, 
piscina)  bijaSe  obi6no  u  spominjanoj  krstioni,  baptisteriju,  poloiena, 
a  obidno  se  je  u  starije  doba  sastojala  iz  bassina  ^ive  vode.  KaSnje, 
jur  poCetkom  IX.  vieka,  zamieni  ga  izdubljen  kamen  (delubrum), 
u  koji  je  iza  XI.  vieka  ulozen  sud  od  mjedi  (luteus,  bacile).  Ovo 
je  sve  bivalo,  od  kada  se  krStenje  prestalo  obavljati  imersijom,  vec 
se  uvelo  krStenje  polievanjem.  Od  tada  je  kadSto  kamen  za  krStenje 
zamienjen  bio  iz  mjedi  izlievanim  velikim  krstionim  kale^em,  koji 


Bulletino  XIV.,  19. 

Kniaski  spomenici  p.  17.  tab.  III.,  1. 

Opisa  jih  Bulic:   Kninski   spomenici  str.  18  —  21.    tab.  Ill — XIII. 

Kod  Jacksona  I.,  214.  tab.  I.  br.   1. 
^  Yiestnik  XI.,  65.  sa  slikom. 
°  BuUettino  XIII.  prilog  k  br.  1.  sa  slikom. 

R,  J.  A.  cxvi.  14 


4 


Digitized  by 


Google 


210  DR.    FB.    BA6kI, 

je  kano  krstioni  kamen  u  romansko  doba  bio  6etverokut,  poligon, 
prismatidki,  a  i  cilindridki,  kaSnje  pako  skoro  uviek  nalik  peharu, 
sastojedemu  iz  podloika,  desto  uresena,  i  iz  krstionoga  suda.  Iza 
one  promjene  krstiona  unidla  je  iz  posebna  baptisterija  u  samu 
crkvu,  i  to  obidno  kod  velikih  vrata  na  strani,  na  kojoj  se  evan- 
^elje  £ita.  Onakav  iz  kamena  „fons  baptismalis"  saduvao  nam  se 
je  a  sudu,  koji  se  je  njekada  nalazio  a  Ninu^  a  sada  u  mletadkom 
muzeju.*  Taj  sud  za  krStenje  dao  je  po  nadpisu,  koji  je  na  njem 
urezan,  udiniti  u  mramoru  sveStenik  Ivan  za  vrieme  kneza  Vi8e- 
slava.  U  objemu  imade  12  \,  stopa;  oblikom  je  Sestokutan.  Glavno 
lice  ukraSeno  je  krizem;  na  kraju  svakoga  lica,  osim  krajnoga, 
jesu  dva  polu-stupida  s  glavicami,  koje  podrzavaju  okvier,  vienac, 
Stono  se  oko  gomje  6esti  mota^  a  nad  njim  obrub  s  nadpisom  u 
pismu  karolinzkom ;  pa  ovo,  kano  i  radnja,  stavlja  taj  spomenik 
u  IX.  ili  najranije  pod  konac  VIII.  vieka.*  Oblik  kale^a  imade 
kamena  posuda  za  krdtenu  vodu,  sada  u  crkvi  sv.  Dujma  u  Spljetu 
uzidana,  s  motivi  uresa  kano  ures  na  vratima  ove  stolne  crkve, 
uz  jednaku  radnju,  tako  da  i  posuda  spada  u  razdobje  raDoga  ro- 
manisma.^  Na  vrhu  u  okviru  jesu  na  svakom  lieu  kruznice  s  lavom 
i  simbolifinom  zi\anom.  —  Od  sarkofaga  najstarija  je  mramorna 
grobnica,  u  kojoj  bi  sahranjen  prvi  spljetski  nadbiskup  Ivan  od 
Ravene,  a  koja  se  je  prije  duvala  u  crkvici  sv.  Matija,  odkle  bi 
prenesena  u  krstionu  sv.  Ivana,  ili  njekadanji  dvorski  hram  Dio- 
klecijanov.  Uz  zanimiv  nadpis  pisma  merovin^ke  kapitale'^  ima 
prema  ukusu  dobe  na  sarkofagu  samo  tri  velika  dekorativna  kriza, 
kojih  sva  6etiri  kraka  svrSuju  u  trolati^an  Ijiljan.  Na  dalje  sa6u- 
vana  su  u  Zadru  dva  prodelja  dvaju  sarkofaga:  jedno  u  crkvi  sv. 


^  Documenta  p.  376.  Kada  je  god.  1746.  baptisterij  stolne  crkve 
ninske  poruden  bio,  bi  a  MIetke  prenesen,  gdje  se  u  dvorista  kapu- 
cinskoga  samostana  dugo  cuvao,  dok  nije,  kano  starina,  premjesten  n 
gradski  muzej  Correra. 

*  Sa  slikom  priobci  ga  I.  Kokuljevic:  Arkiv  IV.,  391.,  onda  Mar- 
tinov :  Revue  de  T  Art  chr6tien    Caltaneo  op.  cit.  p.  101. 

*  Kukuljevic  je  u  knezu  ^Wiseasclavu*^  nazrievao  srbskoga  kneza 
^Boiseslava",  negdje  na  koncu  VIII.  ili  na  pocetku  IX.  vieka.  Nu  to 
mnienje  ne  ima  nikakova  naslona,  osobito  kada  se  na  um  uzme  mjesto, 
gdje  se  spomenik  joS  proSloga  etoljeca  duvao.  8  toga  je  Viseslav  bio 
hrvatskim  knezom,  ili  Borni  predsastnikom,  ili  nasljednikom  do  Domogoja. 

*  Sa  slikom  priobci  Eitelberger  p.  258.  br.  73. 

'^  Hie  requiiscet  fragelis  et  inutelis  Johannis  peccator  harehiepiscopus. 
Jackson  II.^   70.  Kninski  spomeuici  35. 


Digitized  by 


Google 


KUTARKJB   8TANJB    HRVATSKB    PRIJB   XII.    STOUB^A.  211 

ill  VIII.  vieka,  drugo  u  jednoj  zadarskoj  ku<ii* 
iz  Vlll. — IX.  vieka;  a  oba  su  veoma  znamenita  ne  samo  radi 
omamentike,  nego  najviSe  radi  reliefa,  na  koje  demo  se  nize  vratiti. 
Na  dalje  ne  smije  se  mukom  mimoidi  sarkofag,'  u  kojem  je  sa- 
hranjen  hrvatski  metropolita  Lovro,  suvremenik  Petra  Kresimira, 
Slavica,  Svinimira  i  Stjepana  11.  Sarkofag,  sada  u  krstionici  sv. 
iTana  u  Spljetu,  iz  kamena  je,  bez  ukrase,  samo  s  nadpisom.  I  na 
katolidkom  groblju  u  Biskupiji  kod  Knina  izkopano  je  viSe  grob- 
nica,  nu,  koliko  znamo,  bez  uresa.  Kano  dto  Lovrin  sarkofag,  tako 
i  basdanska  spamen-ploda  s  veoma  znamenitim  glagolskim  nadpi- 
som,* u  kojoj  se  spominje  kralj  Svinimir,  s  omamentikom  slidnom 
onoj  drugih  spomenika  X. — XI.  vieka,  zavrSuju  ovo  razdobje. 

Kano  Sto  se  iz  ovoga  kratkoga  pregleda  razabire,  broj  orna- 
mentalnih  spomenika  nije  tako  malen,  a  da  se  zna6aj  ornamentike 
u  Hrvatskoj  prije  XII.  vieka  nebi  ustanoviti  mogao.  Nije  bez  zna- 
menovanja  i  to,  Sto  su  ti  spomenici  toli  raanoliki;  a  samoj  stvari 
ne  smeta  toliko,  fito  su  vedinom  u  odlomcih  do  nas  doSli,  jer  i  ovi 
prikazuju  dosta  6isto  znadaj  uresa. 

Sada  dakle  valja  nam  poblize,  ako  i  u  velikih  crtah,  izpitati 
obli<ye  i  znadaj  ornamentike  hrvatskih  gradjevnih  spomenika. 

Svi  ti  omamenti  izvedeni  su  plastidki  u  kamenu;  u  bojah  izve- 
denih,  koliko  znademo,  ne  ima.  Po  obliku  geometrijski  uresi  daleko 
preobladjuju.  To  su  urezane  crte,  sada  jednostavne  sada  sastavljene, 
tanje  ili  deblje,  u  raznolikih  pravcih  irazliditih  sastojinah:  sastavljene 
u  prut  i  uze,  pa  ili  ravne  ili  vijugaste,  na  zavoj,  na  kruznicu,  na 
pleter,  na  refeetke,  na  mrezu,  na  uzao  i  na  smotak  tako,  kako  je 
bujna  masta  nadahnjivala.  Za  pojedine  oblike  tih  crteznih  uresa 
ne  ima  ni  naziva;  nu  u  koliko  se  dadu  prisloniti  na  pro§lost,  izti^e 
se  medju  njimi  najprije  voluta  t.  j.  vrst  kovr^ka,  koji  se  je  na 
jonskoj  glavici  prieko  echina  provla^io;  onda  maeander,  maean- 
drina  (tako  prozvan  od  vijugovita  potoka  malo-azijskoga)  t.  j.  viju- 
gast  prut,  mjestimice  prelomljeuj  a  napred  i  natrag  provla^en.  '^  Ovi 


*  Kod  Eitelbergera  p.  135.  saslikom  br.  27.  Kninski  spomenici  sir.  37, 

*  Kod  Eitelbergera   p.  137.    sa   slikom   br.   28.    Kninski   spomenici 
8tr.  37. 

*  Bulic:  Sarkofag  Ivana  Ravenjanina  i  Lovre.  Zadar  1884    Kninski 
spomenici  44.  tab.  XIV.  D. 

*  Starine  VII.,  130—163.  Documenta  p.  457—9. 

*  Svi  ovi  oblici  vide  se  na  spomenutih  spomenicih,  a  napose  na  knin- 
skih,  koje  gl.  kod  Bnlica  na  tab.  HI.— XIII.,  XV.— XVIII. 


Digitized  by 


Google 


212  DR.    FR.    RAdKI, 

ukrasi  ili  zapremaju  okrajke,  viSe  njih  ili  jedan,  poput  okvira,  ili 
ciele  plo^e  spomenika ;  te  postoje  ili  sami  za  sebe  kano  samostalan 
Dakit,  ili  primaju  u  svoju  sredinu  jod  drugi  omamentalni  motiv, 
te  ga  popraduju.  Uz  ove  na  ime  geometrijske  oblike  dolaze  na 
nadih  takodjer  gradjevnih  spomenicih  oblici  crpani  iz  zivotinjstva 
i  bilinstva.  Jur  u  najstarije  doba  krSdanstva  rado  se  vjerska  misao 
prikazivala  slikom,  koja  se  dinila  najprikladnijom  za  izrazaj  one 
misli.  Uz  krii^,  znak  spasa,  usvojena  je  riba  (iX^i>0;  za  monogram 
Isusa  Hrista  (iTfi^xoOc  Xpt^rd;  deoO  uioc,  (T<oTy,p);  za  tim  iz  prirode  od 
Zivotinjstva :  janje,  golub,  lav,  jelen,  vjeverica,  zmija,  labud,  paun, 
pelikan,  pa  basnoviti  zmaj,  fenid;  iz  bilinstva:  loza,  maslina,  paoma, 
jabuka,  kita  mandulina,  ru2a;  od  sprava:  kotva,  kale£,  svietnjak, 
koSnica,  pomastna  kutija,  krugla,  ladja  itd.  S  toga  simbolika  igra 
veliku  ulogu  u  krfidanskoj  umjetnosti.  I  na  naSih  omamentalnih 
spomenicih  prikazuju  se  uz  kriz  simboliCne  iivotinje  i  biline;  ime- 
nito  lav,  zmaj,  orao,  golub,  paun,  loza  i  grozd,  ruza,  paoma,  Ijiljan, 
kita,  granSica  itd.  Na  jednom'  dolazi  joS  pentalfa  (pentagranmia), 
ili  t.  zv.  Salamunovo  slovo,  sto  je  simbol  peterih  (Sutila,  te  se  je  kod 
Izraelidana  na  pentateuch  a  kod  krSdana  na  stari  zavjet  protezalo. 
Pentalfa  je  na  onom  spomeniku  u  sredini  vienca  na  torsadu,  a 
izpod  okvira  pletematoga.  Na  tri  kraja  pentalfe  kljuju  ptice  grozdje, 
na  ^etvrtom  ptica  leti,  a  na  petom  i  u  sredini  je  po  jedna  ruia  sedmo- 
lati^na. 

Uz  ovu  simbolidnu  omamentiku  imade  na  njekih  spomenicih  i 
vajarije  i  to  na  propup,  relief  (anaglypha).  Takovih  imade  malo, 
pa  je  vriedno,  da  jih  spomenemo  napose.  Prednje  mjesto  zauzima 
jedna  od  Sest  ploda  krstionice  sv.  Ivana  u  Spljetu.  Gomji  obrub 
te  plo^*  okiden  je  geometrijskoga  oblika  uresom,  na  ime  kombi- 
nacijom  okruglih  malenih  pletera.  Izpod  obruba  lice  plode  prika- 
zuje  tri  osobe,  od  kojih  glavna  sjedi  na  priestolju,  pak  desnicom 
drZi  krii,  odjevena  je  plaStem  a  pokrivena  bisernom  krunom  na 
tri  kriZica.  Fred  njom  s  desna  stoji  druga  osoba,  odjevena  kano 
tunikom  te  obuvena  postoli  i  darapami  s  remenjem.  Fred  presto- 
Ijem  bacila  se  na  zemlju  potrbuSke  u  polozaju  adoracije  (proskynese) 
osoba,  odjevena  takodjer  u  dugoj  haljini,  a  ruku  sklopljenih.  Posto 
je  glavna  osoba  bez  lieva  ramena  a  i  prod  njom  lezeca  osoba  osa- 
kacena,  ne  ima  sumnje,  daje  ta  plo(5a  samo  odlomak  voce;  pa  se 


*  Kninski  spomenici  p.  41.  tab.  XV.,  44. 
>  Ondje  8tr.  39.  tab.  XV.,  42. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB   STANJB   HRVAT8KB    PRIJB    XII.    S'VOUKdA.  213 

moze  nagovieStati,  da  je  cielovita  prikazivala  vedu  skupinu.  Sto 
zna6i  ?  U  glavnoj  osobi  na  priestolju  htjelo  se  vidjeti  sjededega  na 
priestolju  vladaoca,  i  to  po  nalaziStu,  hrvatskoga  vladaoca  s  dia- 
demom  na  glavi;  u  osobi  uz  njega  njegova  doglavnika,  a  u  osobi 
lezecoj  pred  prestoljem  podanika  moledega.'  Nu  vjerovatnije  je 
mnienje,'  da  nam  se  tuj  prikazuje  spasitelj  na  priestolju,  obkoljen 
od  svojih  apoStola,  od  kojih  se  je  na  odlomku  saduvao  same  jedan, 
po  svoj  prilici  Petar,  napokon  u  osobi  adoratora  donator,  t.  j.  onaj, 
koji  je  taj  spomenik  dao  ufiiniti  ili  poklonio.  Na  odlomljenih  i  iz- 
gubljenih  djelovib  plode  stajali  su  valjda  apostoli  u  skupu  s  obiju 
strana.  Na  prodelju  sarkofaga  u  Zadru,  u  crkvi  sv.  Donata,  imade 
takodjer  urezanih  Ijudskih  slika.  Prva  ploda  imade  u  gornjem  rubu 
niz  krui^nica  uzlom  spojenih,  a  na  sredini  svake  ili  ruza  osmola- 
tidna,  ili  krizi<5,  ili  simboli^na  zivina.  Na  dolnjem  rubu  dvostruki 
gajtan.  Srednji  pojas  plode  izmedju  ta  dva  obruba  podieljen  je  u 
osam  arkada,  u  svakoj  pako  po  jedan  lik  u  reliefu.  Prva  skupina 
u  6etiri  arkade  prikazuje  pomor  nevine  djece  u  Betlehemu.  U  prvoj 
arkadi  sjedi  Lrud  na  priestolju  s  podignutom  desnicom,  pred  njim 
u  drugoj  arkadi  njegov  poddinjenik  drze<5i  u  Ijevici  djeteSce  okre- 
nutim  tielom ;  a  u  tre<k)j  i  6etvrtoj  arkadi  dvie  i^ene ,  kojih 
jedna  (majka)  dupa  desnicom  kosu  u  zdvojnosti,  druga  sa  stisnu- 
tima  na  prsima  rukama.  Drugi  skup  u  detiri  arkade  prikazuje 
bieg  sv.  obitelji  u  Egipat:  bogorodica  s  djeteScem  u  krilu  sjedi  na 
magarcu,  pred  kojim  vodedi  ga  ide  sv.  Josip,  pred  njim  pako 
provodid.  U  drugoj  arkadi  ove  skupine  vidi  se  paoma.  Na  drugoj 
plodij'  koja  je  takodjer  u  arkade  podieljena,  prikazuje  se  u  prvoj 
arkadi  posjet  Jelisave  kod  bogorodice,  u  drugoj  i  tredoj  rodjenje 
Isusa,  a  u  detvrtoj  tri  pastira.  Jelisava  i  Marija  grle  se;  bogoro- 
dica lezi  uz  jasla  te  pruza  ruku  dolje,  gdje  Isusa  primalja  kupa,  a 
angjeo  drzi  rubac;  viSe  pako  uz  bogorodicu  vidi  se  djeteSce,  koje 
dva  vola  dahom  svojim  griju.  Sastav  naivan  a  provedba  neumjetna. 
Reliefi  ukraSena  su  takodjer  njekadaSnja  vrata  zadarske  crkve  sv. 
Lovre,  koja  se  ve<5  god.  918.  spominje.*  Pobodni  pragovi  nose  viju- 
gasti  trs  na  osnovi  meandra,  kojega  zavojke  popunjuje  listid,  na 
kojem  sjede  simbolidne  ptice.  Timpan  vrata  je  peterokutan,  a  za- 
rubljen   torom   na  jajaSca.    U   sredini  timpana    sjedi   u   okruglom 


*  Kukuljevic  u  Radu  LVIII ,  472.    Eitelberger   op.  cit:    p.  285—6. 

*  Bulic:  Kninski  spomenici  str.  39. 

*  Kod  Strzigovskoga  op.  cit.  p.  66-67. 

^  Eitelberger  p.  132.  sa  slikom  br.  25.    Kninski  spomemoi  str.  37. 


Digitized  by 


Google 


214  DR.    FR.    RA^I, 

okviru  na  priestolju  Spasitelj  s  knjigom  u  lievoj  a  s  madcm  ii  desnoj 
ruci;  dva  pako  angjela  po  boku  s  obiju  stranu  drze  krajeve  toga 
okvira,  a  svakom  angjelu  po  boku  jedna  paoma  i  po  jedan  basno- 
slovni  grif,  simbol  crkvi  protivnih  sila.  K  ovim  reliefom  mogao  bi 
se  pribrojiti  nadgrobni  kip  njekoga  viteza,  nadjen  u  Ninu  u  crkvi 
sv.  Marcele.*  Ploda  je  a  i  lice  kipa  oStedeno.  Kip  na  propup  pri- 
kazuje  muza  lezedega  s  rukama  u  nakrst;  na  glavi  mu  vrst  kal- 
paka;  gomje  odielo,  poput  zeljezne  vitezke  koSulje,  do  bedara; 
uske  blade,  lagane  Cizmice  i  kano  da  su  na  njih  ostruge.  Izpod 
lieve  ruke  do  podpazuho  veliki  mad  krstaS  s  dugim  balfiakom. 
Po  radnji  pripadala  bi  ta  vajarija  romanskomu  razdoblju. 

Ova  za  sada  sakupljena  gradja  pokazuje,  da  su  i  u  Hrvatekoj 
i  Dalmaciji  crkvene  gradjevine  ukrasene  bile  omamenti,  kojih  su 
oblici  sastavljeni  iz  crta  razlidita  pravca,  iz  zivotinjstva  i  bilinstva, 
te  jo§  vajarstvom  uzvelidani.  Sada  mo2emo  pristupiti  k  rieSenju 
pitanja  o  dobi  tih  ukrasa,  koje  6e  ujedno  pripomo6i  rieSiti  pitanje 
o  dobi  samih  gradjevina. 

Putokazom  u  torn  pitanju  mogu  nam  prije  svega  slu^iti  orna- 
mentalni  spomenici,  na  kojih  ili  je  doba  nazna6ena,  ili  se  ditaju 
imena,  iz  kojih  se  doba  zakljufiiti  mozc,  ili  nas  pismo  na  dobu 
upuduje.  Jedini  omamentalni  spomenik,  na  kojem  je  urezana  go- 
dina,  jest  spomenuti  nadvratnik  nadjen  u  Mudu.  a  sada  u  zagre- 
badkom  narodnom  zem.  muzeju,*  s  nadpisom  u  karolinzkoj  kapi- 
tali:  BRANIMIR  ANNOR(um)  XP(i8t)I  SACRA  DE  VIRG(i)NE 
CARNE  VT  SV(m)  PS(it)  S(cu)  DCCCLXXX  ET  VHI.  VI.  Q(ue) 
INDIC(tione).  Ovo  je  samo  odlomak  nadvratnika,  koji  je  i  kod 
nadpisa  sprieda  okmjen,  te  ga  valja  popuniti  sa  ,,TEMPORE 
DVCIS".  Nadpis  je  uklesan  izpod  gomjega  obruba  ili  okvira,  koji 
se  sastoji  iz  dva  uresa:  viSega,  sastavljona  iz  voluta,  i  nizega  sa- 
stavljena  iz  trostruka  pletera.  Ovakova  ukrasa  nalazi  se  takodjer 
na  desti  lezena  i  pluteja,  koje  su  nadjene  na  Kapitulu;'  pa  se 
s  toga  moze  zakljuditi,  da  i  one  spadaju  u  IX.  viek.  U  polju 
medju  Solinom  i  Klisom  nadjen  je  1891.  god.  ulomak  po  svoj 
prQici  timpana  ciborija*  s  nadpisom  PRO  DVCE  TREPIME(ro), 
kojega  se  imena  samo  dodetak  (.  .  .  PIMIR)  dita  na  odomku  knin- 


*  Spominje  ga  Eitelberger  p.  169.  Slika  u  „Viencu"  god.  1893  br. 
34,  str.  549. 

'  Rad  XXVI.,  93  sa  snimkom.  Kninski  spomenici  str.  38. 
»  Kninski  spomenici  sir.  19—20.  tab.  VIII.,  20.  IX.,  26. 
^  Bnllettino  XIV.,  84.  sa  snimkonu 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJV   STANJR   HRYATSKR    PRIJB    ZH.    STOI/JRi^A.  215 

skom.*  Nakit  timpana,  8astoje<5i  se  iz  voluta,  a  preostao  je  i  dio 
repa  ptice,  po  svoj  prilici  pauna,  sli6an  je  ulomku  kninskomu  (tab. 
III.,  1.).  1  pismo  i  izradba  uresa  upuduje  nas  na  doba  karolinzko, 
pa  na  vrieme  krvatskoga  kneza  Trpimira  polovinom  IX.  vieka. 
Moiebit  je  ovaj  uresni  odlomak  komad  crkve  i  samostana,  koji  je 
Trpimir  sagradio.  pa  bi  se  ovaj  tada  imao  traziti  u  okolici  izmedju 
Solina  i  Klisa,  a  pobli^e  u  Rupotini  pokraj  Solina.  Nadpis  u  fiistoj 
lat.  kapitali,  u  kojem  dita  se  ime  hrvatskoga  velikoga  kneza  Drzi- 
slava,  pokazuje  nam  vrieme  izradbe  ukrase  na  plodi,  nadjenoj 
(1886.)  na  Kapitnlu,  a  prikazuje  nam  sguzvanu  mrezu,  izpreple- 
tenu  sa  tri  prutida  u  krufnicu  i  u  detverokut.*  Ovi  a  i  drugi  nad- 
pisi  potvrdjuju  toll  imeni  osoba,  koli  pismom,  da  vedi  dio  oma- 
mentalnih  spomenika  potiSe  iz  IX.  i  X.  vieka.  Nu  imade  njekoliko 
i  starijih,  na  Sto  ved  sama  izradba  uresa  upuduje. 

Izradba  uresa  pokazuje  nam  nizki  stupanj  klesarske,  vajarske  i 
rezbarske  umje(Se.  Kod  geometrijskih  uresa  ne  moze  se  do  duSe 
pore<Si,  da  su  gdjefito  spretno  u6injeni.  Oni  zavoji  u  raznolikih 
pravcih,  Cesto  dosta  umno  sastavljeni,  pokazuju  njeku  promiSljenu 
osnovu  i  u  provadjanju  uvjezbanost  ruku.  Napredak  opafa  se  u 
IX.  vieku,  kano  §to  svjedodi  ukras  n.  pr.  na  mu6kom  nadvratniku 
od  god.  888.,  pa  i  na  drugih  suvremenih  spomenicih.  Veda  se  ne- 
umjeca  opa^a  na  slikah  i  reliefih  sa  motivi  iz  bilinstva  i  s^ivotinj- 
stva  a  osobito  iz  krSdanske  povjesti.  Tuj  se  je  klesar  i  vajar  borio 
s  vedimi  zapriekami,  kojih  nije  znao  svladati  svojim  dljetom  u 
tvrdu  kamenu.  Uzmimo  relief  na  spljetskoj  plodi  u  krstionici.  Svaki 
njih  pokazuje,  da  jih  je  radila  neumjetna  ruka,  vajarskoj  tehnici 
nevjeSta  i  bez  obrazovane  maSte.  U  odi  padaju  kratka  i  negibka 
tjelesa  s  velikimi  glavurinami  a  kratkimi  krajnostmi.  NjeSto  su 
ukusniji  relieti  na  portalu  crkve  sv.  Lovre,  koji  su  i  mladji,  po 
svoj  prilici  iz  druge  polovice  IX.,  ako  li  ne  iz  prve  polo  vice  X. 
vieka.  Izmedju  ova  dva  spomenika  zauzima  srednje  mjesto  i  po 
dobi  i  po  vrstnodi  reliefa  ploda  zadarskoga  sarkofaga,  na  kojoj  sc 
prikazuje  pomor  nevine  djece  i  bieg  u  Misir.  Herodes  s  bizantin- 
skim  pokrivalom  na  glavi,  odjeven  u  odielu,  u  kojem  se  prikazuje 
mletadki  dufd  na  starih  spomenicih,  Josip  s  drvodjeladkom  sjeki- 
rom  —  nu  opa^a  se  na  osobah  teznja  vajara,  da  jim  dade  njesto 
zivota. 


^  Eninski  spomenici  str.  26  tab.  III.;  br.  3. 
•  Ondje  Btr.  18,  26.  tab.  V.  br.  6.  VI.,  6. 


Digitized  by 


Google 


216  DB.  FA.  ra6ki, 

U  ostalom  umjetnost  nije  stajala  u  onom  razdobju  ni  u  susjednih 
zemljah  na  videm  stupnju.  Uzmiino  Italiju,  tu  klasidnu  zemlju,  punu 
rimskih  spomenika.  „Tkogod  se  dade  na  izpitivanje  talijanskih  spo- 
rnenika  od  VII.  pa  od  prilike  do  XI.  vieka,  ne  moze  a  da  ne  ostane 
prenerazen  od  neprispodobiva  nazadka,  u  koj  vidi  da  je  umjetnost 
pala,  te  se  hotomice  pita:  kakovi  su  mogli  biti  tomu  uzroci?*^  U 
Italiji  je  umjetnost  bila  mnogo  pala  za  germanskih  navala  u  V. 
vieku;  pa  i  uzpostava  vlasti  izto^no-rimskoga  carstva  u  drugoj 
polovini  sliededega  stoljeda  nije  je  mnogo  i  trajno  pridigla,  jer 
upravo  tada  po^ima  nazadovati,  a  to  nazadovanje  provlaCi  se  do 
kroz  cieli  IX.,  gdjegdje  do  X.,  pace  gdjegdje  do  prv^e  polovine 
XI.  vieka.  Trajno  longobardsko  zaposjednude  velikoga  diela  ItAlije 
nmogo  je  tomu  nazadovanju  umjetnosti  doprineslo,  ali  ne  bijase 
mu  jedinim  uzrokom.  Kako  je  nije  mogla  znatno  pridi^i  ni  bizan- 
tinska  umjetnost,  koja  ju  je  donjekle  u  prvoj  polovini  VI.  vieka 
pomladila  bila,  svjedodi  nam  Ravena,  sielo  bizantinskoga  exarhata 
sve  do  god.  752.,  kada  se  umotvorine  u  basilici  sv.  Apolinara  ili 
sv.  Marije  della  Rotonda  (Teodorihov  mausolej)  prispodobe  s  plu- 
tejem  ambona  sv.  Ivana  i  Pavla  iz  god.  597.  ili  sa  sarkofagom 
nadbiskupa  sv.  Felica  iz  god.  725.  itd.  Bolja  sudbina  nije  zadesiia 
umjetnosti  ni  u  Rimu,  kako  potvrdjuju  umotvorine  u  crkvi  sv. 
Klementa  i  sv.  Lovre  izvan  zidina,  pa  niti  u  sjevemoj  Italiji,  u 
Monzi,  Gradu,  Torcellu. 

Ovo  opadanje  umjetnosti  ne  opaza  se  toliko  u  samom  graditelj- 
stvu  u  uiem  znaSenju,  jer  su  se  hramovi  glede  spoljafinjega  oblika 
gradili  po  poprimljenoj  u  crkvi  gradjevnoj  osnovi  bilo  romanskoga^ 
bilo  bizantinskoga  sloga,  te  se  ova  osnova  provodila  vec5om  ili 
manjom  umje(k»m,  kano  sto  se  moze  vidjeti  na  crkvah  VII.  i  VII. 
vieka,  u  Rimu  na  crkvah  sv.  Agnese,  sv.  Gjure  in  velabro,  sv.  Ma- 
rije in  Comedin,  sv.  Save  u  Torcellu  na  stolnoj  crkvi,  u  Valpolicelli 
na  crkvi  sv.  Gjure,  u  Veroni  na  crkvi  sv.  Teuterije,  u  Breseii  na 
crkvi  sv.  Spasa,  u  Paviji  na  crkvi  sv.  Marije  (od  lova,  delle  caecie). 
OCevidniji  su  znakovi  opadanja  arhitekture  na  omamentih,  na  plas- 
tici  i  vajarstvu.  Najsurovija  i  najneurednija  prikazuje  se  omamen- 
tika  u  drugoj  polovini  VI.  vieka.  U  VIII.  vieku  podima  se  pridi- 
zati,  pak  se  kroz  sliedede  stoljede  usavrSuje.  Novi  se  ukrasi  poma- 
Ijaju,  bogati  zamiSljaju,  desto  ukusno  razredjeni  uz  njeki  osjaxSaj 
Ijepote.  Glavic^  stupova  prislanjaju  se  na  korintske  ili  rimsku  kom- 
positu.  U  raznolikih  zavojevih  prutica  i  mrieza  upleteno  je  li56e, 
i  redaju  se  zivotinje.  Slika  Covjeka,  kojaje  prije  poradi  nesposob- 


Digitized  by 


Google- 


NUTARNJB   STANJK    HRVATSKR    PRIJR    XII.    STOLJROa.  217 

nosti  dljeta  skoro  izkljudena  bila,  izlazi  opet  na  povrriinu,  ako  i  u 
ncsavrSenom  obliku. 

Kano  Sto  se  po  sebi  nametnulo  pitanje  o  uzrocih  nazadka  arhi- 
tekture  iza  V. — VI.  vieka,  tako  se  je  nametnulo  pitanje  o  postanku 
nove  omamentike,  u  kojoj  geometrijski  oblici,  o  kojih  smo  najviSe 
govorili,  i  novi  simbolidki  znakovi  glavno  mjesto  zauzimaju. 

Ima  strudnjaka,'  koji  ovu  ornamentiku.  u  kojoj  pleter,  zavoj, 
mreza,  reSetka  sa  bajoslovnim  zivotinjstvom  srednje  mjesto  zauzima 
i  koja  u  tom  razdobju  izkljudivo  vlada  u  arhitekturi,  pripisuju 
uplivu  Germana.  Oni  nalaze  taj  ornamenat  ved  na  rukotvorinah 
nadjenih  u  alemanskih  grobovih;  a  misle,  da  su  ti  zavoji  najbo- 
gatije  usavrSeni  u  sitnolicih  irskih,  anglo-saskih,  franadkih  i  longo- 
bardskih  rukopisa.  Germani  su  se  od  vajkada  sluzili  —  tako  go- 
vore  —  tom  vrSdu  nakita  na  drvu,  glini  i  kovinah;  nu  kada  su 
doSli  u  zemlje,  bogate  na  kamenu,  na  ovaj  su  ga  prenieli,  te  u6i- 
nili  cielovitim  dielom  graditeljstva.  Taj  narodni  ornamenat  pokazuje 
se  —  vele  —  u  njekih  motivih  na  Teodorikovu  grobnom  spome- 
niku  u  Raveni,  a  poslije  ovog  osamljenoga  sluCaja  iz  dobe  gotske 
da  sliedi  cielo  razdoblje  u  Italiji,  koje  opadanjem  umjetnosti  iza 
longobardskoga  zavojevanja  u  god.  568  podima,  u  VIII.  i  IX. 
vieku  procv5,  pa  tek  u  XI.  vieku  prima  nove  oblike.  Ovo  razdobje 
je  sliepo  za  starinske  umjetnidke  predaje,  te  podvrze  skoro  cielu 
ItaJiju  barbarskomu  ukosu  Germana. 

Po  tom  dakle  mnienju  spomenuta  ornamentika  bila  bi  german- 
skoga  porjetla;  a  Slavenom  priznaje  se  glede  nje  njeko  sau6eS<5e, 
u  koliko  su  bili  odvisni  od  Germana.  U  umotvorinah,  koje  su  po- 
stale  u  zemljah  pod  merovinzkom  vkdavinom  (469. — 750.).  nazire  se 
prielaz  od  latinskoga  na  romanski  slog;  glavni  se  oblici  prislanjaju 
na  rimsku  predaju,  nu  u  ornamentici  opazuje  se  upliv  bizantinski  i 
germanski.  U  zemljah  pako  zaposjednutih  od  Langobarda  razvi  se 
pokrajinski  slog  romanskoga  porjetla  basilika  sa  svodovi,  srediSnje 
trulo  uzraste  u  srediSnji  zvonik,  uz  koji  6esto  dva  pobodna  dolaze. 

Naprama  ovomu  nmienju  stoji  drugo  ne  manje  ugledno,*  da 
naime  ona  ornamentika  dolazi  od  iztoka  posredstvom  bizantinskih 
umjetnika  i  naimara.  Ovi  nisu  mogli  dodi  u  Italiju  sa  sjevera,  koji 
nije  mogao  biti  njoj,   mnogo  pitomijoj,  uditeljem,   a  niti  s  juga  od 

^  J.  Strzygowski :  Das  frtthe  und  das  hohe  Mittelalter  (Kunstgeschicht- 
liohe  Cbarakterbilder).  5.  64 — 5. 

^  R.  Cattaneo:  L' Arohitettura  in  Italia  dal  secolo  VI,  al  mille  circa. 
Venezia  1889.  p.  63.  ss. 


Digitized  by 


Google 


218  DR.  FR.  ra6ki, 

Arapa,  tada  joS  ratobornih  i  zednih  krvi  krddanske.  „Sama  (irdka 
(bizantinska  carevina).  koja  se  je  iisried  obdega  varvarstva  i  siro- 
maStva  umjela  uzdrzati  dosta  obrazovana  i  bogata,  i  gdje  umjece 
uresivanja,  koliko  i  je  palo,  nikada  nije  tako  nizko  palo  kano  Sto 
kod  nas  —  sama  Gr6ka  mogla  je  biti  Italiji  uditeljicom.  Ako  k  tomu 
izpitamo  razborom  one  spomenike,  dodjemo  ne  manje  izravno  do 
jednakih  zakljucaka.  Ona  razsipnost  u  sitnih  uresih;  ona  osjetljiva 
dra^est,  koja  prozire  takodjer  izpod  surova  dljeta ;  ono  obilje  zavoja, 
biserja,  zamota  i  ruza;  oni  krizevi  ureSeni  dragim  kamenjem.  a 
osobito  one  glavice  skoro  uviek  sastavljene,  te  s  liSdem  sitne  i  pro- 
zirne  rezbarije  —  sve  su  to  najdiSda  obiljezja  bizantinskoga  sloga". 
Ovomu  se  mnienju  ne  opire,  Sto  su  alike  2ivotinja  i  Ijudi  na  tih 
spomenicih  surove,  pa  kano  da  nebi  mogle  takove  dolaziti  od  dljeta 
bizantinskih  umjetnika;  jer  je  i  u  bizantinskoj  carevini  umjetnost 
poslije  Justinijana  I.  naglo  i  nizko  pala.  To  se  moze  i  primjeri 
utvrditi.  Relief  na  stolnoj  crkvi  u  Atinah  iz  VIII.  vieka  sa  dva 
grifa  u  gomjem  i  dva  orla  i  dvie  zmije  u  dolnjem  dielu  nije  nidta 
vjeStije  izveden  od  takih  radnja  onoga  vremena  u  Italiji.'  Uz  to 
dolazi,  da  ako  su  pleter  i  zavoj  glavno  obiljezje  omamentike  VIII. 
stoljeca,  to  se  obiljezje  nalazi  ve<5  od  VI.  vieka  na  spomenicih 
gr^koga  iztoka.  Neka  se  pogledaju  nadvratnici  odkriti  u  Mudjeleji, 
Serdejili,  R^hiohu  u  Siriji  iz  VII.  vieka,  onda  Sarkofag  u  Koka- 
naji,  za  tiem  vajarije  na  jednom  kastelu  blizu  Safe  one  iste  dobe,* 
pa  6e  udariti  u  o^i  srodstvo  uresa  i  sloga  s  talijanskimi  spomenici. 
Ovo  srodstvo  u  omamentici  pokazuju  takodjer  pluteji  IX.  vieka 
crkve  theotokos  u  Carigradu.'  Taj  slog,  kojega  je  obiljezje  razsip- 
nost u  uresu,  te  koji  Siroko  otvara  vrata  maSti,  brzo  se  razdiri  po 
svih  pokrajinah  proatrane  bizantinske  carevine,  pa  rou  ima  traga 
cfak  u  ruftevinah  Kartage,  na  ciboriju  nadjenom  u  Mauritaniji  u 
Ain-KSultanu,  i  u  podrtinah  jedne  crkve  u  Orleansvilli  u  Algiru. 

Cinjenica,  da  ornamentika,  koju  nalazimo  na  zapadu,  dolazi  na 
spomenicih  u  pokrajinah  bizantinske  carevine  nmogo  ranije,  za  tim, 
da  je  bizantinska  umjetnost  uplivala  na  umjetnost  zapada,  imenito 
Italije,  obara  ili  bar  oslabljuje  mnienje  o  germanskom  porjetlu  one 
ornamentike.  Za  obratan  upHv,  t.  j.  da  bi  iztok  onu  omamentiku 
poprimio  bio  od  zapada,  ne  ima  dokaza.  Drugo  je  da  kako  pitanje: 
u  koliko  je  ova   ornamentika   izvomo   bizantinska?    Grci    iztodno- 

^  Ondje  sa  snimkom  sir.  68. 
*  Ondje  sa  snimci  str.  70 — 72. 
"  Ondje  sa  snimci  str.  251 — 3. 


Digitized  by 


Google 


NDTARNJE    STANJB    HRYATSKE    PKIJK    XII.    STOI^HCa.  210 

rimske  carevine  nasliedili  su  od  Helena  i  Rimljana  staro-klasi^ku 
prosvjetu.  U  arhitekturi,  prisloniv  se  na  staro-rimske  obrazce,  na 
osmokutne  i  okrugle  gradjevine,  stvoriSe  nov  slog,  kojega  bitnost 
lezi  II  srediSnjem  rasporedjaju  desti  oko  jednoga  srediSta  i  u  pre- 
svodjenju  trulom  glavnih  dielova.  Ukrasi  na  gr^kih  i  rimskih  gra- 
djevinah  bijahu  ukusni,  nu  jednostavni,  sastojeci  se  ponajviSe  u 
geometrijskih  ravnih  crtah,  koje  su  vjesto  prekidali  sitni  kideni 
6lan6i6i,  kano  urezci,  prsteni,  kapljiee.  Bitnim  i  glavnim  ukrasom 
bijahu  plastidka  djela,  kipovi.  Nu  ne  znadijahu  za  one  pletere  i 
zavoje,  koji  se  vidjaju  na  spomenicih  romanskoga  sloga.  Kada  ova 
omamentika  dolazi  na  povrSinu,  bijafie  gr^ki  iztok  poplavljen  no- 
vimi  narodnimi  zivlji.  Dok  je  za  Justinijana  najuzvifieniji  obrazac 
bizantinskc  umjetnosti,  hram  Sofije  n  (^arigradu,  stvoren,  stade 
Slovjenstvo  prodirati  prieko  dolnjega  Dunava  u  carevinu,  pak  za- 
posjede  teCajem  sliededih  stoljeda  njezine  pokrajine  izmedju  Ponta, 
Egeje  i  Adrije;  pak  se  polovicom  VII T.  vieka  razSiri  i  po  samoj 
Heladi.  Sa  slovjenskom  poplavom  u  europskom  dielu  bizantinske 
carevine  tekla  je  u  azijskom  suvremeno  poplava  arapska,  upiruca 
se  na  islamu.  Zna^ajno  je,  da  je  islam  za  svoje  bogomolje  usvojio 
i  bizantinski  srediSnji  gradjevni  slog.  Arapi  niesu  pomaknuli  arhi- 
tekture  u  konstruktivnom  pravcu ;  nu  njihova  zivahna  mafita  dodala 
je  njekolike  izvome  oblike  arhitektonidkoj  predaji.  Arapska  orna- 
mentika  imcnito  baci  se  na  ukrasu  ra\Tiih  prostorija.  Stiene  budu 
neizcrpivim  obiljem  drazestnih  oblika  Sarovito  prenapunjene,  tako 
da  sjedaju  na  krasne  sagove  izto(!fne  i  na  lagano  satore  nomadskih 
putnika.  Takove  nakite  pokazuju  od  ostalih  portal  u  Ikoniju  i  svod 
kube  kod  Palerma,  a  sastoje  se  iz  geometrijskih  oblika,  iz  zavoja 
i  pletera.  Odavle  su  omamenti  sastojedi  se  iz  zaplcta  i  \atica  pro- 
zvani  „arabeski".  Iz  ovakova  arabskoga  gradjevnoga  sloga,  pri- 
stupom  normanskih  i  kasno-romanskih  oblika,  razvi  se  u  Spanjol- 
skoj  kod  tamoSnjih  Arapa  (Maura)  t.  zv.  maurijski  slog,  koji  je 
na  Spanjolsku  gotiku  mnogo  uplivao ;  a  uzorom  mu  je  Alhambra  u 
Granadi.  Ne  ima  dakle  sumnje,  da  su  Arabi  u  ornamentiku  unesli 
nov  zivalj.  I  na  tvorinah  domadega  obrta  kod  Sloviena,  bilo  na 
vezivih,  bilo  u  rezbarijah  na  drvu,  sluzi  osnovom  geometrijska, 
osobito  Cetvorna  crta;  nu  uz  nju  dolaze  i  zavijeni  nalik  na  ara- 
beske,  pak  i  slikami  iz  bilinstva  i  zivotinjstva  nadopunjeni  nakiti. 
Ovakova  omamentika  je  kod  svih  slovjenskih  plemena  od  pamti- 
vieka  tako  razprostranjena,  da  se  moze  punim  pravom  smatrati 
njihovom  tekovinom;  pa  ne  ima  razloga  sumnjati  o  torn,  da  su  ju 


Digitized  by 


Google 


220  DR.   PR.   ra6ki^ 

wSlovieni,  koji  su  zaposjeli  njekadafinje  bizantinske  pokrajine,  ovamo 
donieli  uz   ostale  narodne   obidaje  i  zanimanja   dnevnoga  zivljenja. 

Nije  li  dakle  bizantinska  umjetnost,  zanemarivSi  davnu  klasidku 
ornamentiku,  usvojila  i  obradila  motive  ornamentike  mladih  naroda, 
koji  su  zaposjeli  mnoge  pokrajine  iztofine  rimske  carevine?  U  ta- 
kovu  sluCaju  bili  bi  bizantinski  umjetnici,  graditelji  i  kipari,  raz- 
Siritelji  po  zapadu  nove  ornamentike  upravo  tako,  kano  6to  bijabu 
bizantinske  arhitekture.  Tako  se  jednostavnije  tumadi  pojav,  Sto  se 
jedna  srodna  omamentika  poCam  od  VI. — VII.  vieka  o6ituje  na 
gradjevnih  spomenicih  u  Siriji,  Palestini,  maloj  Aziji,  Carigradu, 
GrSkoj,  Italiji,  Mauretaniji.  ^  Tiem  se  ipak  ne  izkljuduje,  da  je  ta 
zajednidka  ornamentika  bivala  nadopunjena  i  preina^ena  posebnimi 
narodnimi  i  plemenskimi  motivi  u  pojedinih  predjelih,  nu  obde 
glavno  obiljeije  ostade  joj  netaknuto. 

Tako  se  mogu  protuma6iti  oni  opisani  nakiti  na  gradjevnih  spo- 
menicih Dabnacije  i  Hrvatske.  NaSa  je  zemlja,  kano  Sto  u  svih 
granah  duhovnoga  zivota,  tako  i  u  umjetnosti  stajale  u  najtiesnijem 
savezu  i  saobrafitaju  s  ostalim  krddanskim  svietom.  U  arhitektmi 
poprimi,  kako  je  obSimije  razlozeno,  romanski  i  bizantinski  slog, 
3to  stoji  sasvim  u  skladu  s  njezinim  odnoSajem  naprama  zapadu 
i  iztoku.  Ukrase  i  nakiti  gradjevnih  spomenika  u  Zadru,  Spljetu, 
Ninu,  Trogiru,  Kninu,  Solinu,  Dubrovniku  i  Kotoru  nahk  su  u 
motivih  i  provedbi  onim  na  suvremenih  spomenicih  Italije  i  Istre, 
u  Pore^u,  Pulju,  Novomgradu  (Cittk  nova),  Gradu,  Oglaju,  Civi- 
dale,  Mletcih,  Rimu,  Raveni,  Brescii,  Comu,  Milanu  itd.  Tko  se 
zeli  o  tom  osvjedoditi  na  svoje  o6i,  neka  sravni  urese  na  knin- 
skih  spomenicih,  na  mudkom  i  ninskom  nadvratniku,  na  zadar- 
skih  sarkofazih  itd.  s  uresi  pluteja  u  sv.  Klementu  i  sv.  Mariji 
trasteverskoj,  svod  ciborija  i  relief  u  crkvi  sv.  Lovre  u  Rimu  iz 
VII.,  Vin.  i  IX.  vieka,  nadalje  ciborij  valpolicelski,  plutej  krstione 
i  ostanke  zrtvenika  u  Cividalu,  pro^elja  sarkofaga  u  stolnoj  crkvi 
u  Muranu,  sve  iz  VIII.  vieka;  za  tim  odlomke  ambona  i  ciborija 
u  Gradu,  pak  u  crkvi  sv.  spasa  u  Brescii,  ciborij  sv.  Eleucadia  u 
crkvi  sv.  Apolinara  kod  Ravene,  odlomak  krova  krstione  u  Pulju, 
plutej  u  sv.  Abondu  u  Comu,  plutej  u  crkvi  sv.  Ambroza  u  Mi- 
lanu, plutej  u  crkvi  sv.  Marka,    za  tiem  zjalo  zdenca  u  Mlecih  — 

*  Strzygowsky  (op.  cit.  p.  65)  misli  naprotiv:  „DriDgt  doch  das  in 
drei  gleich  breiten  Streifen  verschlangene  Bandomament  selbst  erst 
durch  die  Gormanen,  bezw.  die  darin  von  ihnen  abhftngigen  Slawen, 
in  Griechenland  eia**.  A  dokaz? 


Digitized  by 


Google 


NtrrARVJB  8TANJ1B   HRVATSKB    PRIJR   XII.    STOLJUdA.  221 

sve  iz  IX.  vieka,  napokon  drugi  plutej  u  crkvi  sv.  Marka  u  Mlecih 
od  976  god.  te  plutej  stolne  crkve  u  Torcellu  od  1008.  godine.^ 
Srodnost  izmedju  uresa  na  naSih  i  na  talijanskih  spomenicih  VIII. 
do  X.  vieka  je  tolika,  da  bi  se  kod  njekih  moglo  pomiSljati,  kano 
da  su  od  jednoga  umjetnika.  Neka  se  n.  p.  prispodobi  nakit  na 
luku  rabskoga  ciborija  s  nakitom  na  luku  ciborija  sv.  Eleukadija 
u  crkvi  sv.  Apolinara  kod  Ravene  od  806. — 816.  god.  Tom  se 
srodnofidu  joS  viSe  razjasnjuje  doba  postanka  nadih  gradjevriih  spo- 
menika. 

Sta  dakle  iz  svega  toga  izvodimo  ?  Da  je  u  Dalmaciji  i  u  Hrvat- 
skoj  graditeljska  umjeda  plovila  onom  strujom,  kojom  je  plovila 
u  ostalom  krddanskom  svietu,  ponapose  u  susjednoj  Italiji,  te^ajem 
Vn.  do  XI.  stoljeda.  Nakiti  gradje^Tiih  spomenika  brvatskomu  su 
se  ukusu  svidjali  tim  viSe,  Sto  su  u  velikom  nalik  bili  onim,  kojimi 
se  je  sluzio  u  domadem  obrtu,  na  drvu  i  platnu.  Ima  li  u  tih  na- 
kitih  njeSto  posebna,  kakav  izklju6iv  narodni  motiv,  za  sada,  6ini 
mi  se,  premalo  je  gradje  sakupljeno,  a  da  bi  se  izvjestno  uzfrvTditi 
mcglo.* 

Ako  se  postanak  ukrasa  na  gradjevnih  spomenicih  ovako  shvati, 
pa  ako  se  odnoSaj  Hrvatske  naprama  zapadu  i  iztoku  pred  o6ima 
drJi,  ne<5e  biti  tezko  pogoditi,  kojimje  putem  i  naSinom  ona  ob6a 
tekovina  postala  hrvatskom.  Da  su  strani  graditelji  radili  i  u  Hrvat- 
skoj,  smjelo  bi  se  predpostaviti,  kada  i  nebismo  za  to  imali  dokaza, 
kano  Sto  ga  bar  u  jednom  sluCaju  imamo.  Knezu  na  ime  posav- 
skomu  Ljudevitu  posR  patrijarha  u  Qradu  Fortunato  „graditelje  i 
zidare  (artifices  et  murarios)",  da  mu  pomognu  utvrditi  gradove  (ca- 
stella)  u  odporu  proti  Frankom  (818. — 823.).'  A  Grado,  sielo  patri- 
jarhe,  bijaSe  u  ono  doba  i  sielo  umjetnosti,  kano  Sto  jo§  sada  svjedofie 
spomenici:  stolna  crkva,  baptisterij  i  crkva  sv.  Marije;  Fortunato 
pako  bijaSe  velik  pokrovitelj  umjetnosti.*  Odkle  bijahu  graditelji 
samostana  i  crkve  sv.  Petra  u  Poljici,*  ne  zna  se;  nu  po  svoj  pri- 

^  Slike  ovih  uresa  podiye  Oattaneo  p.  23,  31,  80,  87,  90,  94, 
102,  103,  127,  151,  157—8,  160,  164,  170,  182,  188—9.  201, 
241,  246,  261,  273,  283,  287.  Strzygowski  op.  cit.  p.  65-6. 

'  Strzygowski  (op.  cit.  p.  67),  koji  onu  omamentiku  drii  german- 
skom,  scieDi,  da  su  ju  Longobardi  razsirili  po  svih  zemljah,  od  Cari- 
grada  neodvisnib,  pa  da  je  ona  tim  pntem  dosla  i  u  Hryatsku,  gto 
kroz  talijanske  naimare  §to  kroz  domade. 

*  Einhardi  annales.  Pertz  88.  Germ,  I.  207.  Doenmenta  p.  325. 

*  Cattaneo  op.  cit.  p.  239—242. 

*  Documenta  p.   127. 


Digitized  by 


Google 


222  DR.  FR.  raCki, 

lici,  kada  se  protivno  ne  kaze,  bijahu  domadi.  Ele  i  bez  toga  bija.4e 
saobratttaj  izmedju  Hrvatske  te  Grada,  Oglaja  i  gornje  Italije  u  IX. 
vieka,  pa  i  prije  i  poslije,  vcoma  zivahan,  kano  Sto  potvrdjuje  mno- 
zina  odlicEnih  hodo6astnika  iz  primorske  i  posavske  Hrvatske,  kojih 
su  imena  zabiljezena  na  rubu  oglajskoga  evangjelja  iz  V.  ili  VI. 
vieka,  a  medju  njima  knezovi  Trpimir  sa  sinom  Petrom,  Branimir 
sa  suprugom  MaruSom,  Sedeslav,  Braslav  itd."  * 

Gradjevni  spomenici,  o  kojih  smo  do  sada  razpravljali,  sluzili  su 
crkvi  i  vjerskomu  zivotu.  O  njih  inoglo  se  je  vise  pisati,  jer  se  vi^ 
spomiiiju  u  pismenih  izvorih,  i  jer  se  jih  viSe  saduvalo.  Nu  same 
se  kaze,  da  je  graditeljstvo  i  u  Hrvatskoj  sluzilo  takodjer  gradjan- 
skim  i  domadim  potrebam,  kano  Sto  su  utvrde,  dvorovi,  kuce  itd. 
Glede  utvrda  imamo  spomenuti  vc6  primjer  u  posavsoj  Hrvatskoj 
u  drugoj  desetini  IX.  stoljeda,  kada  su  za  gradnju  upotriebljeni 
graditelji  i  zidari  iz  gornje  Italije.  Oni  su  knezu  Ljudevitu  poma- 
gali  utvrditi  „castellum",  pod  kojim  se  imenom  razumievalo  prije 
svako  utvrdjeno  mjesto,  a  poslije  utvrdjeno  sielo  vlastnika  snab- 
djevena  pravom  vrhovne  vlasti.  Jedan  od  tako  utvrdjenih  „kastela" 
imao  je  Ljudevit  na  strmom  brdu  (in  arduo  monte),  u  koj  se  je 
god.  820.  povukao,  kada  su  tri  franafike  vojske  provalile  u  zemlju.* 
Da  je  u  Hrvatskoj  bilo  vise  takovih  „kastela",  moze  se  nagadjati, 
pa  i  sluzba  „castellani"/  koju  je  izmedju  ostalih  obavljao  Prestancij, 
na  to  nas  upuduje.  A  i  svaka  2upa  imafie  kod  Sloviena  svoje  sre- 
diste  u  utvrdjenom  „gradu".  Castellum,  grad,  imao  je  dvie  glavne 
6esti :  spolja&nje  zidine  ili  obkope  s  kulami  i  dvorac,  u  koj  se  kroz 
gradska  vrata,  Sto  no  su  bila  ili  izmedju  dvie  kule  ili  izpod  jedne 
kule,  te  prieko  dvorista  (curtis)  sa  zgradami  za  gradsku  6eljad  do- 
lazilo;  a  dvorac  bijaSe  gospodarevo  sielo  (palatium). 

Jedva  je  drugdije  u  velike  gradjena  bila  hrvatskih  vladalaca 
„regalis  aula,  curia  regalis,  villa  regalis",*  kakovih  su  imali  na 
njekoliko  miestii,  imenito  u  Ninu  i  Kninu.  Kano  ugledna  dest  kra- 
Ijevskoga  dvora  u  Ninu  iztide  se  „cenaculum",  u  kojem  je  Petar 
Kresimir  god.  1069,  oko  sebe  sakupio  dvorske  i  drzavne  dostojan- 
stvenikc ;  a  razumieva  se  dvorana,  ponapose  blagovaona.  Druga 
ugledna  {fest  dvora  bijase  „capella"  t.  j.  dvorska  crkva,  povjerena 
dvorskomu  sveceniku   kapelanu.^'    U  dvoru  unutar  gradskih  zidina 

*  Ibid.  p.  383—4. 

*  Ducumenta  p.  324. 
8  Ibid.   p.    174. 

*  Ibid.  p.  72— 74.   113. 

^  Ibid.  p.  512.  aiilae  capoUa. 

Digitized  by  VjOOQiC 


NUTARMJB   8TANJB    HBVATSXX   PRUB   XII.    8T0IJB6A. 

bijahu  stanovi  za  dvorske  dostojanstvenike,  imenito  za  dvorskoga 
(iupanus  palatinus),  za  tepdiju  (comes  curiae),  za  komornike  (iupaui 
camerarii),  za  vratara,  pehamika  i  vinotodu,  Stitnika,  posteljnika, 
ubrusare,  psara,  sokolara,  volara.  U  dvoriStu  bijahu  smjedtene  pod- 
rudne  zgrade  u  dvorske  svrhe.  Prem  uesumnjivi  izvori  govore  o 
dvoru  brvatskih  yladalaca,  ne  moze  se  o  njem  izvjestna  slika  uhvatiti, 
jer  nam  se  nije  ni  u  ruSevinah  do  sada  odkrio.  Nebi  li  nam  sreda 
bar  ostanke  njegove  na  vidik  izniela! 

Spljet  je  polovicom  X.  vieka  bio  takodjer  utvrdjen,  i  to  zidinami. 
Zidine  bijahu  od  tesana  kamena,  dugadka  po  jedan  i  jdva  a  po 
jedan  lakat  Siroka,  koji  je  2eljezom  vezan  bio ;  a  u  zidinah  obloci, 
kroz  koje  su  se  strelice  puStale. '  Na  takav  nadin  imali  su  biti  utvr- 
djeni  i  drugi  gradovi. 

Graditeljstvu  bijaSe  i  u  Hrvatskoj,  kako  se  iz  ovoga  priegleda 
razabire,  otvoren  dosta  fiirok  i  prostran  djelokrug.  Ono  je  uzelo 
pod  svoje  okrilje  i  druge  vrsti  umjetnosti.  O  spomenicih  omamen- 
tike  i  plastike,  u  koliko  dolaze  u  gradjevinah,  govorili  smo  do  sada. 
Sada  bismo  imaU  predi  na  slikariju. 

Ve6  smo  gore  naveli  svjedodanstvo  iz  polovine  X.  vieka,'  po 
kojem  je  crkva  sv.  Anastasije  u  Zadru  bila  svakolika  ukradena 
starimi  slikami,  njezin  pako  pod  mozaikom.  Ove  su  slike,  zali  boze, 
s  crkvom  propale,  te  se  o  njih  ne  moze  niSta  kazati.  Crkva,  kano 
Sto  je  od  Rimljana  usvojila  basiliku  i  rotundu,  tako  je  od  njih  usvo- 
jila  i  slikariju,  prilagodiv  ju  svojim  nazorom.  Osobito  je  obljubila 
stiene  slikami  u  vodenih  i  vapnenih  bojah,  redje  u  temperi  a  jo5 
redje  na  liepu  (fresco),  sasvim  u  slogu  i  nafiinu  rimske  carske  dobe, 
ukrasiti.  Uz  slike  bojami  nadodjoSe  slike  u  mozaiku,  koje  pa6e 
malo  ne  posvema  mah  preoteSe  u  V. — Vlll.  vieku  u  svih  vedih 
gradjevnih  spomenicih  zapada.  U  cielom.romanskom  razdoblju  malo 
je  koja  crkva  ostala  bez  slika  na  stienah,  koje  su  obidno  izvedene 
bile  u  lugovitoj  i  vapnenoj  boji  ili  u  temperi,  a  veoma  riedko  na 
liepu.  Rimska  predaja  joS  je  uviek  odludna  bila.  Tako  je  i  mozaik 
razSiren  jo§  viSe.  Inade  nije  moglo  biti  ni  u  Hrvatskoj  i  Dalmaciji, 
kano  5to  nam  nave^en  primjer  potvrdjuje,  ako  se  i  nisu  saduvale 
slike  na  oStecenih  stienah  vide  opisanih  crkava.  Imade  ipak  osta- 
naka  mozaika,  osobito  na  podu,  kano  Sto  je  gore  spomenuto. 

NjeSto  nam  se  je  sac^uvalo  iz  onoga  razdobja  od  slikarije  u  ruko- 
pisih.    I   ova  vrst  slikarstva    preJila  je  iz  klasidne  davnine.    Grcke 

*  Constaiit-porph.  de  adm.  imp.  c.  29.  Documenta  p.  402 — .3. 
«  Ibid.  p.  404. 


Digitized  by 


Google 


224  DR.    FR.    EA^Kf, 

knjige  rado  se  providilo  razjasnjuju6itni  slikami ;  naslov  knjige  desto 
se  okitio  slikom  pisca;  pjesmotvori  oki<5eni  su  slikami  i  ukrasi.  I 
po^etna  slova  izticana  su  pred  drugimi  raznovrstnimi  nakiti:  tako 
nam  ulomak  Virgilija  u  vatikanskom  rukopisu  iz  V.  vieka  prika- 
zuje  inicijale  iireSene  nacrti  u  zelenoj,  crvenoj,  zutoj  i  srebmoj 
boji.  KrSdanstvo  je  tu  umjedu  priEfvojilo.  pa  ju  u  takom  obilju  i 
veleliepju  tjeralo,  da  su  njeki  stroziji  pisci  (Jerolim)  podizali  svoj 
glas  proti  tolikoj  razkoSi;  a  opravdavaju  ga  donjekle  saCuvani 
ostanci  grCke  genese  u  c.  dvorskoj  becSkoj  knjii^nici  i  u  britskom 
muzeju  u  Londonu,  u  kojih  su  iniciali  srebrom  i  zlatom  prosipani. 
U  zapadnoj  Europi  zavlada  ta  umjeda  navlastito  u  VIII.  vieku, 
a  uobidaji  se  za  Karla  velikoga,  koji  je  dao  sam  takove  rukopise 
po  redovnicih  prirediti.  SaCuvani  sjajni  naslikani  rukopisi  dobe 
Karlove  u  knjiznicah  u  Parizu,  Be6u,  Londonu,  Trieru,  Krems- 
mlinsteru  itd.  dokazuju,  kolikom  se  je  paznjom  i  koli  razvijenim 
ukusom  ova  vrst  slikarstva  tada  gojila.  Kitilo  se  osobito  rub  stra- 
nice  i  podetna  slova ;  historijski  prizori  dolaze  redje,  nu  desto  slike 
spasitelja,  evangjelista  i  pojedinih  svetaca.  U  omamentici  prevla- 
djuje  geometrijska,  pa  zavoji,  prepletaji,  omotci,  vezovi,  liSce  sa 
zivotinjskimi  i  Ijudskimi  prilikami.  Ova  ornamentika  je  starija,  te 
dolazi  vec  u  rukopisih  VII.  i  VIII.  vieka;*  a  misli  se,  da  su  ju 
irski  redovnici  na  zapadu  razSirili. 

Sli^no  obiljezje  nosi  ornamentika  nasih  rukopisa.  Za  sada  mogu 
se  posluziti  samo  jednim,  koji  je  bez  sumnje  kod  nas  prije  XII. 
vieka  pisan.  Sada  se  6uva  u  nadbiskupskoj  knjiznici  zagrebadkoj. 
0  torn  rukopisu  vei  sam  progovorio  obSimije.'  Stariji  dio  rukopisa, 
passionale,  pisan  je  obiSnim  latinskim  pismom  u  X.  vieku ;  mladji, 
psalterij,  longobardskim  pismom,  po^etkom  XI.  vieka  po  spljetskom 
djakonu  Moju  za  spljetskoga  nadbiskupa  Pavla.  Oba  diela  imadu 
iniciale  omamentirane. '  Tuj  se  nalaze  ukrasena  ova  slova:  A,  B, 
C,  E,  F,  I,  L,  M,  N,  0,  P,  Q,  R,  S,  T  i  to  gdje  koja  njekoliko 
puta.  Ornamentika  je  geometrijska,  sastojeda  se  iz  crta  i  prutida, 
svijenih  u  razli^itu  pravcu,  pa  desto  u  liSde  ili  biljku  svrSujudih  se. 
Pisme  je  obidno  okruzeno  i  izpunjeno  timi  nakiti,  osobito  kada  mu 
je  okrugao  ili  savijen  oblik;  ako  li  je  ravan,  kano  u  I,  M,  T, 
tada  se  obrada  veda  paznja  ukrasi  njegovih  ravnih  desti.    Tako  se 

^  U  Parizu  Eugjpius   i  Augustin,    u  Laonu  Isidori  liber  rotarum    iz 
VII.,  sacramentarium  opatije  Gellone  kod  Tuloso  iz  VIII.  v. 
2  Starine  VII.,  47. 
'  V.  tablu  III.,  gdje  se  navodi  E  ornameiitiran. 


Digitized  by 


Google 


NUTARNJB    STANJB   HRVATSKB   PRIJE    XH.    STOLJE<^A.  225 

u  pismenu  T  srednji  ravni  stup  proSiruje,  okiduje  nizom  biserja, 
a  oko  njega  vije  se  trs,  koji  na  jednom  kraju  nosi  grozd.  Uzimaju 
se  za  nakit  motivi  takodjer  iz  bilinstva,  osobito  liSde  i  ruze,  prem 
redje.  Od  zivotinjstva  dolazi  u  starijem  dielu  samo  jednom  u  pis- 
menu  L  fantastidna  zvier  boje  zutkaste,  iz  koje  deljusti  izlazi  kano 
strelica  sa  sreem  na  srednjem  rtu.  U  drugom  dielu  u  pismenu  A 
na  gomjoj  desti  vide  se  dvie  zmijske  glave.  Boje,  koje  se  rabe, 
jesu  crvena,  modra,  zutkasta,  zelenkasta.  Ornamentika  je  c^estimice 
dosta  pravilna  i  ukusna.^  Jednaki  motivi  vracaju  se  kod  inicijala 
u  slavenskih,  imenito  glagolskih  rukopisih  sliedecih  stoljeca. 

Sada  mozemo  preci  na  umjetni  obrt  t.  j.  na  onaj  obrt,  koji  je 
s  tvornimi  umjetnostmi  u  tiesnom  savezu,  pak  se  s  njimi  usavrfiuje 
i  pada.  Ovamo  se  broje:  zlatarstvo  sa  bravarstvom,  rezbarstvo  u 
kovinah,  drvu,  kosti  i  vosku,  londarstvo.  staklarstvo  itd. 

Vec  se  u  starodavno  doba,  kako  to  mnogobrojna  odkrida  potvr- 
djuju,  obradjivalo  zlato  i  srebro  i  druge  kovine  u  razlifiite  pred- 
mete  sto  za  dnevnu  potrebu  sto  za  razkoS;  pa  se  i  u  po6etku 
srecbojega  vieka  umjetno  obradjivale  plemenite  kovine  za  erkvene 
posude  i  za  obloge  zrtvenika,  cesa  nam  daje  primijer  Tasilov  kalez 
(sada  u  Kremsmtlnsteru)  negdje  god.  780.  izradjen  i  frontale  u  crkvi 
sv.  Ambrosija  u  Milanu  iz  IX.  vieka  (827. — 860.).  Ovaj  se  je 
umjetni  obrt  razvio  osobito  u  romanskom  razdobju.  Crkve  su  se 
upravo  natjeeale  u  dragocienom  ukraSivanju  zrtvenika,  sanktuarija, 
svetih  posuda,  nareda  reliefi,  liligranom,  emaili,  dragim  kamenjem; 
u  nabavi  relikviaria,  liepo  izradjenih  i  izrezanih  korica  za  knjige. 
Toj  obcoj  teznji  vremena  nije  se  zaista  otela  ni  nasa  Hrvatska. 
Vec  se  u  naSih  listinah  spominju  ^auriiices",  zlatari,  kano  Sto  bi- 
jahu  GrubiSa  i  Gruba,*  a  znamenito  je,  Sto  nose  hrvatska  imena. 
odkle  se  vidi,  da  su  i  domaci  posvecivali  se  tomu  umjetnomu  obrtu, 
pa  da  njegove  tvorine  nije  trebalo  istom  u  inostranstvu  narucivati. 
Nu  da  su  domaci  sinovi  poSiljani  i  u  strane  zemlje,  da  se  u6e  ili 
usavrse   u  zlatarstvu,   imademo    primjer   u   spljetskom   nadbiskupu 

*  U  irtoj  nadbiskupskoj  knjiinici  Suva  se  (col.  46,  ser.  11)  rnkopis 
na  kvieru  u  maloj  osmini  a  sadr2avajaci  missale,  pisan  littera  bene^ 
ventana  po  svoj  prilioi  a  prvoj  polovini  XI.  vieka.  Nezna  se,  gdje  je 
pisan.  Po^ima  sa  ^Uig(ilia)  unius  ap(o8to)li*'.  Na  str.  171.  i  si.  red  mise. 
Inicijall  su  takodjer  nkraseni;  nu  i  manji  i  jednostayniji  od  onih  u 
nayedeDom  rukopisu ;  jedino  je  bogatije  nakiceno  pisme  T  u  po^ietku 
canona :  Te  igitur  ...  Oornja  ravna  crta  svrdava  u  dvie  ziyotiaje ; 
inace  ornamenti  sastoje  se  iz  samib  crta  i  pruga. 

'  Documenta  p.  131. 

R.  J.  A.  cxvi.  15 


Digitized  by 


Google 


226  DK.    Fit.    KACkI, 

Lovri,   o  kojem  se   piSe:'    „Toliko   se   trudio,    kako   bi   povecao  i 
ukrasio  crkvenu   riznicu    (thesaurum),    da  je  jedno^   slugu   svoga 
poslao  u  Antiohiju,  neka  se  u6i  kovanju  zlata  i  srebra.  A  kada  se 
dobro  izuden  po\'Tati,  dade  Stovani  biskup  po  njem  izkovati  svied- 
njake  velike   iz  srebra  i  druge   ru6ne;   udini  takodjer   velik  pehar 
i  drugi   malen,  i  umivaonu   s  ru6icom,   kalez  i  kapsu  (capsa,  reli- 
quiarium),  pastoral  i  kriz,    i  joS  druge  stvari,   Sto  je  sve  urezao  u 
slogu  antiohijske  umjede".  Ovaj  primjer  nam  pokazuje  dvoje:  ka- 
kove  su  se  sve  stvari  u  Spljetu  u  drugoj  polovini  XI.  vieka  radile 
za  erkvu  iz  zlata  i  srebra,  na  ime  sviednjaci,  pehari,  umivaone  (ei- 
minile,  potrebit  kod  sluzbe  bozje,  kada  si  svedenik  ruke  pare),  kalez, 
relikviari,  biskupski  §tap,  kri2  itd. ;  za  tim :  u  kakovu  su  se  slogn 
radile,  na  ime  u  bizantinsko-iztoCnom,  jer  su  se  u  Antiohiji  joS  od 
rimskih  vremena  sticale   dvie  prosvjete,   grfika  i  izto6na.    Taj  pri- 
mjer nije  da  kako  jedini.  U  samih  se  listinah  spominju  onakove  i 
druge  tvorine  iz  zlata,  srebra  i  kovina,  kano  Sto  kale^i,  sviednjaci, 
Bvjetiljke,  srebrni  relikviar  s  moci  sv.  Grgura  pape,  krizevi,  zdjele, 
zlice  itd.    Njeki   od  ovih   predmeta   doSli   su  iz   inostranstva,  take 
kriz  iz  mjedi  samostana   sv.  Petra  u  Selu  uCinjen  je  u  Limoges-u 
u  Francezkoj,'   gdje  su  se  ovakove  umjetnine  s  nakitom  u  emailu 
(odavle  opus  de  Limogia)  radile  velikim  ukusom.  Osnovadi  crkava 
i  samostana  obskrbili  bi  jih  cielim  potrebitim  naredom.  Knez  Trpimir 
dade  za  samostan,  koji  je  sagradio,  izraditi  ^utensilia,  vasa".  Take 
su  i  drugi   dobroCinitelji   radili,   n.  pr.    spljetski   nadbiskup  Martin 
dao  je  u  drugoj  polovici  X.  vieka  udiniti  velik  kale2  s  pUticom  iz 
suhoga  zlata.'  A  i  imudniji  posebnici  imali  su  dragocienih  posudja 
tako   se   god.  918.   u   imovini    zadarskoga   priora  Andrije   nalazila 
„coppa  argentea".*   Ban  Stjepan    dariva   samostanu   sv.  Ej^zogona 
u   Zadru*    uz   ostalo  joS    „unam    coppam,    unum    cocleare,    unam 
fistulam  de   argento,   tres   cruces   (unam    de    argento),    phylacteria 
quatuor  (unum  de  auro,  tria  de  argento),  unam  capsam,  unum  thu- 
ribulum,  duos  calices  de  argento".  Petar  Ome  daje  samostanu,  koji 
je  podigao,   sve  Sto   mu  je  bilo  nuzdno,   a  medj   ostalim  i    srebrni 
kalez  s  pliticom.^ 


»  Ibid.  p.  446. 

*  Docnmenta  p.  181. 

'  Thomae  archid.  Historia  salon.  XIII. 

^  Documenta  n.   18. 


*  Documenta  p.  18 
^  Ibid.  p.  46. 

•  Ibid.  p.  127. 


Digitized  by  VjOOQiC 


NUTAKNJB    STANJK    HRVATSKB    PRTJR   XII.    STOLJRi^A.  227 

Kako  se  iz  ovih  primjera  vidi,  stajalo  je  zlatarstvo  u  Hrvatskoj 
i  Dalmaciji  dosta  visoko ;  nu  od  njegovih  predmeta  one  dobe  malo 
se  ili  niSta  saduvalo,  da  uzmognemo  njegovu  Timjetni6ku  vriednost 
ocieniti.  Biznice  dalmatinskih  crkava  u  novije  su  doba  do  duSe 
ponmjivije,  nu  ne  dostatno  izpitane.  Naznadeni  su  njeki  predmeti, 
koji  bi  svojim  postankom  mogli  u  ono  doba  spadati.  Ovamo  bi 
ifiao  srebrni  relikviar  (capsa)  s  glavom  sv.  Orontija  u  Zadru  sa 
slikami  svetaca  u  dakanovini  (getriebene  Arbeit,  bosselage),  a  nad- 
pisi  polugr6kimi  i  polulatinskimi.  Dao  ga  udiniti  i  poklonio  ga 
„Sergius  filius  Mai,  nepos  Zallae".*  Ova  imena  dolaze  u  spomenicih 
zadarskih  XI.  vieka.  Jedan  Sergius  bio  je  oko  god.  1067.  tribunus 
zadarski;  Zella  otac  Madia  bio  je  god.  1066. — 1091.  zadarski  gra- 
djanin,  pa  je  njegovim  sinom  mogao  biti  onaj  Sergij.  I  radnja  po- 
kazuje  na  duboku  starinu  toga  mocnika.  Nakiti  okvira  sa  svojimi 
pleteri  i  zavoji  sjedaju  ornamentike  na  gradjevnih  sponoLenicih.  Svetci 
stoje  u  arkadah  izpod  okrugloga  luka  a  izmedju  dva  stupa,  kojih 
je  desni  u  truplu  savijen,  a  glavica  im  je  na  korintsku.  Likovi  svetaca 
8  odielom  odavaju  takodjer  starinu.  Svakako  zaslui^uje  ovaj  spo- 
menik  umjetnoga  obrta,  da  se  pobliie  i  svestrano  izpita.  Nede  mnogo 
mladji  biti  ni  relikviar  sv.  Kristofora  uRabu.*  Reliefi  su  iz  pozla- 
6ene  srebme  lime  u  Cakanovini,  a  odavaju  tip  bizantinski.  Odevidan 
je  upliv  starinske  umjetnosti  na  nakitib  podnozja,  na  liku  i  odielu 
sv.  Kristofora  i  na  vojniku  strielcu ;  bizantinski  se  slog  odituje  na 
Isusu  sjededem  na  priestolju  a  pokrivenom  diademom  poput  one 
na  plodi  spljetske  krstionice.  U  XI.  viek  ubraja  se  i  glava  u  da- 
kanovini,  nadjena  kod  Zadra,  koja  je  valjda  riesila  kakav  crkveni 
8andu6i<S.  Email  s  odiju  odpao.' 

Od  rezbarije  na  drvu  saduvalo  se  samo  propelo  u  reliefu,  sada 
n  zadarskoj  franjevadkoj  crkvi,^  s  latinskim  i  gr6kim  nadpisom. 
Spasitelj  visi  na  krizu  uzpravljene  glave  i  ravno  pruienih  ruku; 
nogama  stoji  na  daSdici  o  kriz  pritvrdjenoj.  Perizonij  je  na  gor^ 
njem  kraju  pridvrSden  na  tielo  pojasom,  koji  je  s  prieda  zauzlan, 
a  jedan  kraj  pada  mu  okomito.  Vrh  glave  spasitelja  vidi  se  poprsje 
angjela,  a*  dolje  poprsje  bogorodice  i  sv.  Ivana,   takodjer  u  ploho- 

^  Eitelberger  op.  oit.  p.  152  sa  slikom. 

'  Ondje  8tr.  68  sa  slikom.  Eitelberger  postavlja  ga  a  XII.  najkafioje 
u  XIII.  viek. 

»  Viestnik  IX.,  87—88. 
*  Viestnik  XIII.,   114—117. 


Digitized  by 


by  Google 


223  DR.    FR.    RA^^r, 

rezbi.  Po  zamisli,  radnji  i  pismu  ova  se  rukotvorina  dosudjuje 
IX.  stoljecu. 

U  kninskih  izkopinah  naSlo  se  je  u  novije  doba  viSe  stvari  do- 
macega  umjetnoga  obrta,  poimence  spona,  prstena,  igala,  ostruga. 
Urezani  nakiti  prikazuju  crte,  piknje,  krizeve,  zviezde,  sidro,  srce, 
Ijiljane,  ptice,  zmajeve,  konja,  glave  lavske,  Ijudske  likove  itd.  Nu 
do  sada  se  imalo  male  prilike  ove  domack^  obrtnine,  ponajviSe  iz 
IX. — XI.  vieka,  prou6iti.*  NaSlo  se  je  i  maceva  s  ravnim  ostraeem, 
6to  kano  i  drugo  oruzje.  koje  se  spominje  u  listinah.  imenito  stit, 
buzdovan,  predmnieva  i  obrtnike  te  vrsti. 

Od  ceroplastike  saduvao  se  samo  jedan  predmet,  na  ime  vostani 
I)e<:^at  kralja  Petra  Kresimira  uz  povelju  god.  1070.  U  koliko  nije 
o^tecen,  prikazuje  na  priestolu  kralja  u  reliefu,  sa  dugadkom  halji- 
nom  (togom).  kako  desnicom  drzi  zezlo  a  lievicom  kruglu,  simbole 
vladalacke  moci.  Nosi  li  na  glavi  krunu,  ne  moze  se  vise  jasno 
razabrati.^  Vec  su  se  Grei  i  Rimljani  sluzili  voskom,  pridavSi  mu 
terpentina  i  ulja.  za  vajarstvo;  a  srednji  se  je  viek  sluzio  ponaj- 
vise  za  pe^ate,  zavjetne  darove  itd.^ 

Jos  bi  trebalo  o  umjetnom  tkanju  progovoriti,  koje  i  sa  slikar- 
stvom  stoji  u  tiesnoj  svezi;  do^im  je  u  Carigradu  vec  u  IV.  vieku 
zavladao  obiCaj,  da  se  skupocieno  odielo  ukrasi  uvezenimi  nakiti  i 
slikami,  pa  je  taj  obidaj  skoro  na  crkveno  odielo  prenesen.  Iz  iz- 
toka  razSiri  se  taj  obicaj  po  zapadu,  najpade  po  Italiji  i  Francezkoj. 
Sielo  ovomu  umjetnomu  obrtu  bijahu  samostani,  osobito  zenski. 
KaSnje,  navlastito  iza  XI.  vieka,  uplivala  je  na  nakite  drazestna 
omamentika  arapska.  U  nasih  se  listinah  dosta  spominju  tkanine 
iz  svile  i  pamuka,  ponajvise  u  crkvenih  odielih ;  kano  n.  pr.  pladti 
(pluviales)  iz  purpure  i  s\ale,  planete  iz  purpure,  pamuka  i  koze, 
dalmatike  iz  svile,  manipul  iz  svile,  mapule  iz  svile  i  platna,  za- 
vjese,  pokrivala  za  kriz  itd.  Ove  tkanine  bijahu  razlidite  boje, 
njeke  biele.  druge  sarene;  a  da  su  bile  i  nakidene  i  naslikane, 
ima  se  jasan  primjer  u  tkanini  samostana  sv.  Petra  u  Selu,  o  kojoj 

^  Njekoliko  jih  obielodani  ^Vienao*'  u  br.  34  god.  1893. 

^  Snimak  izda  Ljubic  na  naslovnom  listu  ^jOpisa  jugoslavenskih  no- 
vaca*'.  U  Zagrebn  1875.  Okolo  cita  se  nadpis:  Sigillum  regis  Cresi- 
mirri  Dalma.  Chroa. 

'  Od  rezbarija  u  kosti  imadu  u  riznici  crkve  zagrebadke  korice  dlp- 
tiha  iz  XI.  vieka,  za  tiem  u  akad.  galeriji  Strosmajerovoj  takav  diptih 
(IsTis  i  bogorodica)  iz  IX. — X.  vieka,  bizantinskoga  sloga.  Ku  ove  rez- 
barije  ne  mogn  se  ovdje  uzeti  u  obzir. 


Digitized  by 


Google 


NUTABNJE   STANJS   HRVATSKB   PRIJB   XII.    STOLJU^A.  229 

se  kaze,  da  je  ^pannum  impintum".'  I  ova  se  dakle  grana  umjet- 
noga  obrta  imala  gojiti  u  nas,  kano  u  ostalik  prosvjetljenih  zemljah. 
Zali  boie,  Sto  se  nije,  koliko  se  znade,  nijedan  komad  saduvao.* 
I  tako  smo  letimice  preSli  sve  grane  umjetnosti  i  umjetnoga  obrta, 
koje  su  se  u  Dalmaciji  i  Hrvatskoj  za  vladavine  narodne  dinastije 
gojile,  u  koliko  su  nam  se  ostanci  sa^uvali  u  spomenicih,  ili  bar 
uspomena  u  pisanih  izvorih.  Umjetnosti  su  i  u  naSoj  zemlji  u  onom 
razdoblji;  preSle  sve  one  miene,  koje  su  preSle  u  ostalom,  osobito 
zapadnom  svietu  kr§<Sanskom.  PoSto  su  stare  klasidke  predaje  osla- 
bile,  uniSli  su  novi  zivlji,  koje  je  valjalo  obraditi,  usavr§iti  i  u 
jednu  cieKnu  sastaviti.  Taj  je  posao  zahtievao  mnogo  i  vremena  i 
truda;  a  to  se  primje<Suje  na  samih  umotvorinah.  Oblici  su  bili 
tuj ;  nu  tim  oblikom  podati  umjetno  savrSeno  lice,  stajale  su  na 
putu  tebnifike  potezkoce,  koje  je  trebalo  istom  svladati  dugom  na- 
ukom  i  vjezbom.  Karolinzko  doba  prijalo  je  umjetnosti;  pa  i  na 
nadih  gradjevnih  spomenicih  toga  vremena  opaza  se  napredak, 
osobito  u  savrSenijoj  omamentici.  Viek  XI.,  osobito  u  drugoj  po- 
lovici,  dao  je  umjetnosti  nov  polet ;  u  arhitekturi  su  se  na  zapadu 
romanisam  i  bizantinisam  slili  u  jedan  sustav,  pa  je  tiem  romanski 
slog  po  tredi  put  u  potankostih  i  u  razporedjaju  desti  preina^en. 
Nu  kada  se  to  provadjalo,  podpuna  drzavna  samostalnost  Hrvatske 
dospievala  je  svomu  kraju.  Ona  nije  toga  preobrazaja  doziyjela, 
kamo  li  posljednju  mienu  romanisma.  Nu  hrvatske  umotvorine,  o 
kojih  smo  u  kratko  razpravljali,  ostaju  uz  sve  obiljezje  nesavrSe- 
nosti  za  nas  znamenite  i  za  to,  Sto  pokazuju,  da  je  hrvatska  zemlja 
i  na  torn  polju  prosvjete  sa  svojimi  susjedkinjami  uzporedice  koracala. 

^  Doonmenta  p.  181. 

^  Ovamo  se  ne  mo2e  ubrojiti  pladt  sv.  Ladislava  u  riznici  prvostolne 
crkve  zagreba(^ke,  koji  da  je  biskup  Angustin  Kazotic  dobio  na  dar 
od  kralja  Karla  Roberta.  Sastavljen  je  od  crnkaste  tkanine,  a  uvezene 
sa  dvie  slike. 


R.  J.  A.  cxvi.  15a 

Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQIC 


RAD 


JUG0SLAVEN8KE  ARADEMIJE 


ZNANOSTI  I  UMJETNOSTL 


KNJI6A  CXVn. 


MATBBfATlCKO-PBIRODOSLOVNI  BAZRBD. 


XVII., 


U  ZA6REBU  1893. 

0   KNiliARI   UNMML..  AKADSMlM'  (pKMttdkt   TISKARb). 


Digitized  by  VjOOQlC 


Dionifta  tiAxm.  u  Zagreba. 


Digitized  by  VjOOQiC 


Sadri^ig. 

Stranft 

Tornado  kod  Novske.  Od  A.  Mohorovi6ica.  Sa  4  litografijske 
tablice 1 

0  Mariim  Getaldica,  patriciju  dabrovadkom,  znamenitom  mate- 
matiku  i  fiziku  na  po^etka  XVII.  yijeka.  Od  Otona  Ku^ere    .       20 

0  podetnom  meridijanu^  sveopcem  satu  i  jedinstyenom  kalendaru. 
Od  J.  Torbara 61 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Tornado  kod  Novske. 

6itao  u  sjednici  matematiSko-prirodoslovnoga  raereda  jugoalaven^  akademije 
enanosti  i  un^etnosti  dne  22.  travnja  1893, 

A.  MoHORoyidi6. 

Pisac  primio  je  24.  juna  1892.  od  vis.  bogoStovnog  i  nastavnog 
odjela  kr.  zem.  vlade  nalog,  da  pode  u  mjesto,  i  da  prou6i  „tor- 
nado",  sto  je  prouzrokovao  nesredu  na  zeljeznidkoj  postaji  u  ^ov- 
skoj  i  u  obliznjoj  sumi.  Pisac  je  krenuo  odmah  u  Novsku,  gdje 
ga  je  oCekivao  glavar  postaje,  poSto  je  bio  dolazak  njegov  tele- 
grafiCno  avizovan  od  strane  zagreba6koga  prometnoga  ravnateljstva 
kr.  ugarskih  zeljeznica. 

25.  ist.  mj.  doSao  je  u  jutro  iz  Nove  Gradifike  u  Novsku  sa 
dresinom  g.  F.  Reitter,  inzinir  kr.  ug.  zeljeznica,  tako,  da  je  mogao 
pisac  u  druStvu  glavara  postaje  g.  Zuckera  i  gore  pomenutoga  g. 
inzinira  pregledati  kolodvor  i  cijelu  prugu  od  postaje  Jasenovca 
do  postaje  Raida,  te  konstatovati  Stetu,  Sto  je  podinjena  ne  samo  na 
samoj  pruzi  nego  i  na  oblize  stojecim  kudama  i  n  Snmi  ^Greda", 
koja  lezi  juzno  od  kolodvora  Novske. 

Kolodvor  Novska  prostire  se  (gl.  prilo^eni  nacrt  br.  1)  smjerom 
SGO'^E  od  Novske  prema  Raidu  n  duljini  od  560  m.  Dne  31.  svibnja 
u  4  sata  16  m.  doSao  je  vlak  od  Jasenovca  na  kolodvor  Novske  i 
otiSao  odmah  dalje  prama  Novoj  GradiSki.  Cim  se  je  vlak  maknuo 
s  kolodvora,  dode  naglo  od  SW  tornado  i  porazbaca  kola  prije 
nego  Sto  je  prevalio  vlak  do  150  m.  puta.  Iz  prilozenoga  nacrta  i  iz 
popisa  br.  1  vidi  se,  da  su  pobacana  straznja  (zapadna)  4  kola 
(br.  26  do  29)  smjerom  SW ;  kola  br.  25  dignuta  su  istim  smjerom 
s  tradnica;  kola  br.  24  do  20  ostala  su  na  tradnicama,  samo  Sto 
su   sva  osim  onih  br.  22  ozledena;    kola   br.  19  do  9  oStedena  su 

R.  J.  A.  OXTir.  1 


Digitized  by 


Google 


A.  MOROEoyidn), 


o 


•N<- 


i. 


Lik  1. 


sva  znatno  i  dignuta  s  tra^nica 
smjerom  NE.  Na  tim  kolima  bila  su 
natovarena  manja  kola  bosanske 
zeljeznice,  koja  su  bila  sva  ba^na 
sa  donjih  kola  prema  NE.  Ostala 
kola  od  br.  8  do  stroja  ostala  su 
neozledena. 

Iz  smjera,  kojim  su  kola  poba- 
cana,  vidi  se,  da  je  smjer  kretanja 
tomada  bio  ciklonalan  t.  j.  na 
sjevero-zapadnoj  strani  NE  a  na 
jugo-iflto6noj  SW.  Centrum  tQi> 
nada  mora  da  je  pregao  preko 
kola  br.  22  kod  1817.  hektometra. 
To  se  vidi  iz  smjera  vjetra  i  po 
torn,  gto  su  petera  kola  u  blizini  sre- 
didta  razmjemo  neoStedena  ostala, 
osobito  ona,  preko  kojih  je  predo 
sredidte. 

Posljednja  kola  badena  su  s  tra6- 
nica  preko  ograde  30  m.  daleko, 
ali  tako,  da  je  ostala  neozledena  i 
ograda  i  telegrafidne  zice.  Tu  na- 
staje  osobito  pitanje,  da  li  su  kola 
proSla  izmedu  ograde  i  telegrafi^nili 
zica  ili  su  dignuta  i  badena  preko 
zica. 

Izravni  paraboliCni  put  (Lik  1.) 
od  A  do  B  izmedu  ograde  00  i 
telegrafi6nili  2ica  ^  nemogud  je, 
pa  makar  se  postavila  kola  bad 
takovim  smjerom,  da  mogu  ^roii 
izmedu  ograde  i  zica. 

Iza  ograde  6*70  m.  daleko  imade 
utisak  kola  u  koji  bi  mogao  bafi 
jedan  todak  sa  posudom  za  ma- 
zanje.  Utisak  todka  izgleda  poput 
skice  (Lik  2.);    dug  je  1*40  m. 


Digitized  by 


Google 


TORNADO  KOD  NOVSKS.  O 

a'^irok  130  m.  U  sredini  je  dublja  izdubina  od  0.90  m.  diametra. 
Sa  sjeveme  strane  imade  po  sredini  kod  (b)  dnguljast  utisak  od 
0*40  m.    Taj   utisak  je  mogao   nastati 

samo  od  todka.  Mogude  je,  da  je  postao         ,^ —    i.40»"-     ^ 

tim,  Sto  su  kola  skodila  od  A,  pala  na        j  av \"'f 

zemlju  kod  C   pa  se  opet  digia  i  po        ■         ^  ^^^        j 
dnigi  put  pala  kod  B,   ili  pako  da  je        jy    '^lCo^90^  ]  ^^"^ 

taj  utisak  nastao  kasnije,  kada  su  se        v^\       ^-^  y 
prenafiala  kola  s  polja   na   prugu.    Ja  ^^"""N^l    Jl....^-^ 

drzim,    da  je  ovaj   drugi  slu6aj  yjero-  t  •v  o 

vatniji,  poSto  bi  se  bila  morala  kola  na 

putu  od  A  do  C  obmuti  za  270*  oko  horizontalne  svoje  osi,  te  bi 
bilo  u  torn  sludaju  pravo  6udo,  kad  bi  bila  ostavila  ogradu  ditavu. 
S  druge  je  strane  posvema  nevjerovatno,  da  bi  se  bila  kola  digla 
u  C  iz  blata  pa  sko6ila  do  B.  Preostaje  dakle  jedina  mogudnost, 
da  su  kola  skodila  direktno  od  A  do  B  preko  zica  brzojaya. 

U  tim  kolima  su  bila  dva  putnika  i  to  g.  Tib.  Gruidid,  nadelnik 
jasenovadki,  i  g.  Fr.  Kaudemat,  porudnik  kod  kr.  zem.  pastuhare 
u  Zagrebu,  te  jedan  bremser  (Rukavina). 

Rukavina  je  bio  u  das  katastrofe  u  kudici  nad  kolima.  Tu  je 
kudicu  vjetar  otrgao  i  odnesao  zajedno  s  Rukavinom  jod  10  m. 
dalje  od  todke  B.  Rukavina  ne  zna  drugo  kazati,  nego,  da  se  je 
najednom  nadao  na  zemlji,  ali  tvrdi,  da  mu  se  je  dinilo,  da  su  kola 
prodla  preko  telegrafidnih  iica.  Premda  ga  je  vjetar  odnesao  40  m. 
daleko,  ostao  je  posvema  neozleden. 

Porudnik  Kaudemat  pripovijeda  slijedede: 

„Iza  odlaska  vlaka  iz  Dubice  vidio  sam  smjerom  prema  Sisku 
stradne  oblake,  vrudina  je  bila  ui^asna  a  sparina  straSna.  Iza  od- 
laska iz  Jasenovca  vidio  sam  isto  takav  oblak  na  jugo-zapadu, 
kao  kakav  ogromni  polukrug,  boje  tamno-smede.  Ostalo  je  nebo 
bilo  razmjemo  vedro  t.  j.  pokriveno  tanjim  obladidima.  Malo  prije 
nego  Sto  je  krenuo  vlak  iz  Novske,  vidio  sam,  kako  se  spuSta  iz 
one  tamne  mase  dugadka  vitlica  (Windhose)  prema  zemlji  i  to  bag 
nad  ftumom  (Gredom).  Vitlica  je  bila  Siroka  ondje,  gdje  se  je  drzala 
glavne  mase  oblaka,  prema  zemlji  je  bila  sve  uza,  a  tik  do  zemlje 
se  je  opet  Sirila.  U  samoj  se  je  vitliei  vidjelo  veoma  brzo  gibanje 
oko  osi  i  to  lijevo  (t.  j.  ciklonalno).  Vidio  sam  takoder,  kako  dize 
u  vis  granje  odtrgnuto  od  drveda.  U  to  nasta  tmica  (dim  se  je 
vlak  podeo  kretati).  Ja  sam  bio  u  hodniku  kola  i  gledao  prema 
jugo-zapadu.  Najprije  skode  sva  stakla  unutra,  kao  potjerana  jakim 


f 


Digitized  by 


Google 


4  A.  MOHOROyidl6, 

vjetrom,  a  sa  komadima  stakia  doleti  i  neSto  lifica  i  omanjih  gran- 
6ica  od  drveda.  Na  to  se  nagnu  kola  prema  jugo-zapadu,  zatim 
natrag.  Ja  sam  pao  na  tie.  Iza  toga  sam  dutio,  kako  se  kola  ziblju, 
kao  da  sam  na  ladi  ali  ne  na  tvrdom,  pa  tresnu  o  tie,  a  ja  osta- 
nem  zakopan  pod  rpom  svakovrsnih  komada  od  polupanih  kola**. 
Na  pitanje,  da  li  je  osjetio,  da  je  vagon  viSe  puta  doSao  do  zemlje, 
ka^  da  nije.  Nadelnik  Gruidid,  kod  kojega  sam  bio  29.  ist.  mj., 
pripovijeda  suglasno  sa  Kandematom  glede  prvobitnog  oblika  oblaka, 
dok  je  jofi  bio  daleko.  On  je  vidio  osam  vitlica,  od  kojih  se  jedna 
brzo  izgubila  a  ostale  su  iSle  prema  Novskom  kolodvoru. 

Grui^id  tvrdi  protivno  od  Kaudernata,  da  je  osjetio,  kako  su  se 
kola  vrtjela,  jer  su  ga  bacala  amo  tamo,  pa6e  kaze,  da  su  mo- 
rala  kola  tri  puta  taknuti  zemlju  prije  nego  6to  su  se  zaustavila. 
PoSto  je  navalila  iza  katastrofe  straSna  voda  onamo  gdje  su  lezala 
kola,  ne  moze  se  kazati  pozitivno,  da  li  su  kola  udarila  o  zemlju 
vise  puta  ili  samo  jednom.  Pripovijedanje  obiju  putnika  u  tom  se 
diametralno  razilazi,  a  nije  ni  6udo,  poSto  su  obojica  bila  vei  kod 
prvog  udarca  na  tradnicama  znatno  ranjena,  a  tmica  je  bila  velika. 

Druga  dvoja.  kola  bacio  je  vjetar  u  jarak,  ali  ih  nije  dizao 
znatno  u  vis,  jer  su  probila  ogradu.  Ova  dvoja  kola  ostala  su  i 
poslije  medusobno  prikopcSana,  dok  su  se  prva  morala  ved  u  prvi 
das  otrgnuti  od  njih. 

Od  Novske  prema  Raidu  pobacani  su  svi  telegrafidni  stupovi  na 
2  km.  duljine.  Voda,  Sto  je  navalila  iza  katastrofe  sa  potoka  Gra- 
bovca  i  Paklenice,  razrovala  je  svu  gomju  gradu  zcljeznice,  tako 
da  su  ostale  tradnice  u  zraku.  Na  samom  je  kolodvoru  odletio  krov 
glavne  zgradc  (A),  magazina  (B)  i  strazarniceKj  prema  SW,  a 
krov  strazamice  Kg  prema  NE.  Isto  je  tako  odnesao  vjetar  Stalu  J 
kod  strazamice  K,  prema  NE  kakovih  10  m.  daleko. 

Kod  potoka  Struga  baden  je  komad  krova  kude  polozene  na- 
proti  drugoj  ^eljeznidkoj  strazamici  prema  NNE.  U  Sumi  Gredi 
8  protivne  strane  pruge  pobacano  je  gdje  i  gdje  po  koje  drvo 
prema  NNE  do  E  i  to  nepravilno  jedno  amo  drugo  tamo.  Dalje  u 
Sumu  se  potpisani  nije  upuStao  i  to  poradi  toga,  Sto  ima  tamo,  po 
iskazu  jednoga  lugara  i  Sumara  imovne  opdine  g.  Staroga,  veoma 
malo  poru§ena  drveda  i  to  vedinom  nepravilno,  sto  de  sc  u  bududem 
lako  protumaditi. 

Osoblje  kolodvora  iskazuje  slijedede: 

G.  Zucker  glavar  postaje  kaze,  da  je  doSao  vlak  iz  Jasenovca 
u  4  s.  IG  m.  p.  p.,  a  otiSao  prema  N.  Gradiski  u  4  s.  17  m.  On  je 


Digitized  by 


Google 


TORNADO  KOD  NOV8KB.  5 

Tidio  kako  se  priblizava  nevrijeme,  ali  je  bio  zaokupljen  slu^benim 
poslom,  tako,  da  nije  mogao  paziti  na  potankostL  Jedino  je  poslao 
slugu  u  svoj  Stan,  da  pomogne  gospodi  zatvoriti  prozore,  da  ih 
vjetar  ne  polupa.  Cim  je  vlak  kreimo,  nasta  takova  tmica,  da  mu 
je  nestalo  s  vida  vlaka,  koji  je  mogao  biti  udaljen  od  njega  ka- 
kovih  100  m.  U  to  se  pretvori  slaba  kiSa,  koja  je  do  tada  padala, 
u  stragnu  tu6u,  koja  je  letjela  sa  svih  strana.  Vidio  je,  kako  je 
do§ao  tamni  oblak  s  tuc^om  od  sjevero-istoka.  Pojedina  su  zma 
bila  duguljasta.  Bilo  ih  je  do  8  cm.  dugih,  a  2  do  3  cm.  debelih, 
a  na  njima  su  bile  pojedine  kvrge,  kao  da  se  je  vise  manjih  pri- 
lijepilo  na  jedno  vede.  Na  to  pritrdi  nadglednik  prugo  Beranek 
i  rede:  „Vlaku  se  je  dogodila  nesreda".  U  to  se  i  razdani,  a  oni 
opaze  kako  leze  pojedina  kola  stranom  porazbacana  po  pruzi,  a 
stranom  izvan  pruge  u  polju.  Obojiea  potrde  prema  osobnim  ko- 
lima,  da  izvuku  Ijude,  drzed  neprestano  ruke  nad  glavom,  da  se 
obrane  od  projektila,  Sto  su  letjeli  sa  sviju  strana. 

Potankosti  spaSavanja  nas  dalje  ne  zanimaju. 

Gospoda  glavara  postaje  pripovijeda,  da  je  opazila,  kako  se  dize 
oluja,  da  je  upalila  u  sobi  svijedu,  dim  se  je  smrklo  i  otiSla  na 
hodnik,  da  pogleda  jesu  li  prozori  zatvoreni.  U  to  dotrdi  sluga. 
Sada  su  obojiea  htjcli  u  bliznju  sobu,  ali  nisu  mogli  otvoriti  vrata 
ni  najjade  rivajud,  akoprem  se  vrata  otvaraju  prema  unutraSnjosti 
sobe.  Culi  su  kao  da  u  taj  mah  puca  hiljada  raketa,  ali  nisu  duli, 
kako  je  sav  krov  od  kude  odletio.  Cim  se  podclo  svitati,  otvore  se 
naglo  sva  vrata  od  soba  sama,  prozori  odlete  unutra  i  svi  se  polu- 
paju.  Tuda  je  polupala  stakla  takovom  silom,  da  su  pojedine  plode 
ostale  ditave  osim  luknje,  Sto  ju  je  udinilo  zmo  od  tude,  a  ta  luknja 
je  bila  tako  dista  kao  Sto  je  udini  zrno  iz  puSko  kad  probijo  staklo. 

Beranek  kaze,  da  je  stajao  kod  svoje  kude  (nacrt  Kg),  kad  je  vlak 
odlazio,  te  da  je  opazio  povrh  Sume  Grede  dvije  vitlice  kako  se  iz 
oblaka  spuStaju  na  zemlju,  opet  dizu  i  spuStaju.  Nebo  je  bilo  po- 
svema  crno,  a  u  vitlicama  sve  se  vrtjelo  i  psikalo,  kao  para  kad  iz- 
lazi  iz  lokomotive.  Opazio  je,  kako  se  donji  uzi  kraj  vitlice  za- 
vija  i  previja,  a  u  gomjem  Sircm  sve  vrti,  ali  ne  zna  kazati  kojim 
smjerom.  Od  ruba  Sume,  gdje  su  bila  obje  vitlice  jedna  od  druge 
oko  sto  (?)  metara  daleko,  preskodile  su  obje  i  pale  na  zemlju  po 
prilici  u  po  puta  izmedu  Sume  i  kolodvora.  Iza  toga  nije  ih  viSe 
vidio,  jer  je  nastala  posvemaSna  tmica.  Kad  se  je  razdanilo,  opazi, 
kako  su  kola  od  vlaka  naokolo  porazbacana. 


Digitized  by 


Google 


6  A.  MOHOROVldM), 

Dne  26.  i.  mj.  predstavio  se  je  pisac  kotarskom  predBtojniku  i 
dao  je  pozvati  IT-godiSnjii  djevojku  Katn  Ljeva6i6,  za  koju  je  6uo, 
da  ju  je  vjetar  nosio  po  zraku. 

Djevojka  kaze,  da  je  bila  u  Sumi  Gredi  pokraj  prve  strazamice 
(prilozena  karta  br.  2.  kod  B)  kamo  je  doSla  po  guske.  Od  kuda  je 
doSao  oblak,  ne  zna ;  nego  zna  samo  to,  da  ju  je  diglo  u  vis,  raz- 
plelo  sve  kose,  odneslo  s  glave  sve  igle  i  napokon  pustilo  na  tie  i 
gnjedilo.  Kako  visoko  i  daleko  ju  je  nosilo,  ne  zna,  akoprem  nije 
bila  ranjena,  osim  Sto  je  bila  malo  ogrebena  na  ruci.  Iglu  od  glave 
nafila  je  kasnije  na  livadi  kakovih  300  m.  daleko.  Kada  je  pala 
na  tie,  bila  je  na  pola  u  nesvijesti,  ali  zna,  da  se  je  odmah  ustala 
i  podia  prema  stra^amici,  gdje  su  je  primili  pod  krov.  Onda  joS 
nije  tu6a  padala. 

Mato  Eos,  seljak  iz  Novske,  kaze,  da  su  mu  bili  volovi  u  jarku 
pokraj  pruge  (sa  strane  E)  a  on  s  druge  strane.  Cim  je  doSao  vjetar, 
popeo  se  Kos  na  pnigu,  da  vidi  gdje  su  mu  volovi,  ali  je  morao  tu 
le<Si  i  primiti  se  za  jedan  stup,  da  ga  vjetar  ne  odnese.  On  je  vidio 
djevojku  u  zraku,  gdje  ju  vjetar  tri  puta  dignu  i  opet  spusti  na 
zemlju,  a  onda  odnese.  Kamo  ju  je  odnio,  ne  zna.  Ka£e,  da  ne 
moze  todno  kazati,  kako  ju  je  visoko  nosio,  ali  da  <5e  biti  hvat, 
dva  ili  viSe. 

Petar  Kocijan,  lugar  imovne  opdine,  pripovijeda,  da  je  bio  za 
vrijeme  oluje  na  rubu  §ume  Grede  (kod  A  karta  br.  2)  i  tu  se 
sakrio  pred  tu6om  i  kiSom  sa  sjeveme  strane  jednoga  svinjca,  koji 
se  tu  nalazi.  Sto  se  je  dogadalo  u  Sumi,  ne  zna.  Vidio  je  dva  duga 
cma  oblaka  kao  dva  plaSta,  kako  se  spuStaju  na  zemlju  u  po  puta 
izmedu  njega  i  zeljezni^ke  postaje  (dakle  na  istom  mjestu  gdje  i 
Beranek).  Oblaci  su  ti  bili  odozgo  Siroki  a  pri  zemlji  sasma  tanki 
a  donji  se  je  kraj  motao  i  zavijao  kao  na  klupko.  Na  to  je  na- 
stala  tmica,  a  led  kao  jaja  po^eo  padati.  Dalje  nije  niti  §ta  6uo  ni 
vidio.  Kad  se  je  razdanilo,  opazi  kako  lezi  drvede  oko  njega. 
Jedna  je  vitlica  preSla  istofino  od  njega  a  druga  zapadno. 

Na  mjestu  (kamo  je  iSao  s  njim  pisac  u  pratnji  op<5inskog  bilje^- 
nika)  pokaza  mjesto  gdje  je  sjedio.  100  m.  istofino  od  toga  mjesta 
nasao  je  pisac  na  jednom  mjestu  nekoliko  hrastova  i  brjestova  po- 
rusenib,  i  to  zapadni  prema  SSW,  a  isto6ni  prema  NNE,  medu 
njima  imade  na  tlu  sila  granja  porazbacana  bez  reda  na  sve  strane. 
Vidi  se,  da  je  vitlica  morala  tu  rufiiti,  a  Kocijan  da  toga  ni  6uo  nije. 
U  Sumi  je  bilo  viSe  volova,  koji  su  pobjegli  iz  Sume  malo  prije,  no 
Sto  se  nevrijeme  podelo. 


Digitized  by 


Google 


TORNADO  KOD  N0V8KB.  7 

Dne  27.  iSao  je  pisac  da  pregleda  Sumu  izmedu  potoka  Eona^ke 
i  Paklenice.  Sayjetovano  mu  bilo  od  g.  Masleka,  nadSumara  dri^avnih 
guma  u  Raidu,  da  uzme  dobra  vodu,  te  da  ide  zapadnim  bilom  do 
Puidkih  vinograda,  pa  odanle  Lisinskim  bilom  natrag. 

Cim  je  doSao  pisac  do  mosta  dr^avne  ceste  preko  Eonadke, 
opazio  je  tu  ve6  oko  ceste  dosta  porudena  drveda.  U  daljini  od 
100  m.  ba^ena  su  zapadna  stabla  prema  SSW  a  istodna  prema 
NNE.  Tu  je  posljednja  todka,  do  koje  je  doSao  vihar  putem  od 
Struga  preko  zeljeznidke  postaje  do  Sume.  Putem  po  bilu  mjerio 
je  pisac  svaki  6as  polozaj  sruSenili  brastova  i  bukava,  a  todke  na 
kojima  je  mjerio,  kao  i  same  mjere,  opredijelio  je  po  mogudnosti 
to^no  veoma  dobrim  azimutabiim  kompasom  od  Krafta  et  Sobna 
u  Be^u. 

Smjer  poruSena  drveda  ozna^en  je  pravcem,  kojim  ga  je  vjetar 
bacio.  Udarac  vjetra  bio  je  baS  protivan  onome,  Sto  je  ovdje  ozna^n. 

Na  karti  (lik  br.  2.)  ozna6ena  su  mjesta  brojevima,  koji  odgova- 
raju  brojevima  slijededib  mjerenja.  Mjesto,  na  kojem  sam  bio  kod 
pojedinog  mjerenja,  nastojao  sam,  da  dim  todnije  oznadim  na  karti. 
Nego  veoma  je  mudno  u  takovoj  Sumi  odrediti  poloiiaj,  kad  ne  vi- 
dimo  oko  sebe  niSta  osim  gomile  poruSena  drve<5a  a  nad  sobom  nebo. 

U  Sumi  je  poruSio  vjetar  oko  150.000  brastova  i  bukava  med 
0*70  m.  i  1"20  m.  diametra,  a  samo  gdje  i  gdje  je  po  koje  tanje 
drvo. 

1.  Drvede  le2i  smjerom  S30-5«E  do  S43^E. 

2.  Na  jednoj  rpi  lezi  drve<5e  razno  i  to  od  dva  hrasta,  kojib  je 
korijenje  udaljeno  1*5  m.  jedno  od  drugoga,  donji  lezi  smjerom 
S24®W  a  gomji  smjerom  S32W.  Preko  ovih  leie  dva  brasta:  jedan 
smjerom  S6®E,  drugi  smjerom  S26'E. 

3.  Kod  kote  od  184  m.  lezi  sve  drve<Se  smjerom  S10*W  do  S20'^W. 

4.  I  tu  imade  razliditih  smjerova.  Na  jednome  mjestu  leze  tri 
brasta  i  to  donji  smjerom  S50®W,  gomji  SSOW,  a  pokraj  ovih 
tre(5i  smjerom  S80W. 

5.  Sve  lezi  usporedo  smjerom  SIO^E— S5'E. 

6.  Sve  lezi  smjerom  S55W. 

7.  Sve  lezi  smjerom  N85°W. 

8.  Od  to6ke  7.  spuatio  sam  se  u  jarak  prema  Konadki  kakovih  50  m. 
duboko.  Tu  leie  hrastovi  od  1  m.  promjera  smjerom  S30^ — 35  ^E. 

9.  Najdonji  hrastovi  leze  smjerom  W  (to6no),  preko  ovih  drugi 
smjerom  S20W,  a  preko  ovih  tredi  smjerom  E. 

10.  Sve  leii  smjerom  N85®W. 


Digitized  by 


Google 


8  A.  MOHOROndld, 

11.  Donji  leze  smjerom  N85® — 90  °W,  a  preko  ovih  drugi  smje- 
rom  N. 

12.  Kod  kote  od  225  m.  Ie2i  sve  smjerom  N85^W. 

13.  (Nad  Puidkima  vinogradima).  Sve  lezi  smjerom  N35W. 

14.  Smjer  poruSena  drveda  je  N15^W. 

15.  Kod  kote  od  263  m.  Veriina  drveck  lezi  smjerom  od  N40'  do 
60  W,  a  malo  ih  smjerom  N5^W. 

16.  Tu  je  sve  poruSeno  smjerom  N35® — 50  W. 

17.  Sve  drvede  lezi  smjerom  N35°W. 

18.  Povrh  Paklenidkih  vinograda  je  smjer  N40® — 50®W. 

19.  Smjer  je  N20'E. 

20.  Tu  se  je  spustio  pisac  na  potok  Paklenicu,  jedno  poradi  ne- 
staSice  vode,  drugo  Sto  je  vidio,  da  je  do  sada  iSao  zapadnom 
stranom  tomada,  te  mu  je  osobito  stalo  do  toga,  da  pregleda  bilo 
PlantiSte  (bolje  PlandiSte),  koje  bi  imalo  biti  na  istodnoj  strani  tor- 
nada.  Kod  potoka  lezi  gdje  i  gdje  po  koje  drvo  smjerom  NIO"  do 
lO'W.  Iza  kratkoga  odmora  popeo  se  je  potpisani  opet  na  bilo 
oko  400  m.  juzno  od  kote  od  225  m. 

21.  Na  vrh  bila  leii  drve<Se  smjerom  N15®W. 

Posve  blizu  ove  to6ke  lezi  drvede  razlidito  porazbacano.  Osobito 
se  istidu  tri  smjera:  N,  N20*E  i  N60^E. 

22.  Kod  kote  od  178  m.  nad  Graborcem  povaljeno  je  drvece 
smjerom  N15  W,  a  malo  nize,  gdje  prestaje  §uma,  smjerom  N20W. 

U  selu  Grabovcu  odletjeli  su  sa  dvie  poslijednje  kude  krovo\a 
prama  zapadu,  a  tri  manje  kudice  su  posvema  poruSene. 

U  Sljiviku  Gjure  Mibalida  leze  sve  Sljive  smjerom  N20®W. 

Sa  juzne  strane  ceste  naprama  ovomu  Sljiviku  poru^ena  je  kuda 
seljaka  Sedladeka,  a  krov  je  odnesen  smjerom  N50'W. 

23.  Idud  cestom  prama  zapadu,  popeo  se  je  pisac  opet  u  Sumu 
kod  kote  od  173  m.  Tu  lezi  donje  drvece  smjerom  N40W,  a 
gomje  smjerom  N20°W.  —  28.  ist.  mj.  u  jutro  iSao  sam  u  druStvu 
opdinskoga  biljeznika  i  jednoga  seljaka  iz  Novske  tako  zvanim 
gradinskim  putem  preko  Lisine  k  Puidkim  vinogradima. 

24.  Malo  ispod  kote  od  246  m.,  gdje  podinje  Steta,  lezi  debeli 
hrast  (I'lO  m.  promjera)  smjerom  S70°W. 

25.  Vedina  stabala  le^i  smjerom  N50'^E. 

26.  Ba6  na  vrhu  kod  kote  od  246  m.  lezi  sve  smjerom  N50® 
do  55^E. 

27.  Blizu  kote  od  263  m.  naproti  Peldidevim  vinogradima  lezi 
sve  smjerom  N40°E. 


Digitized  by 


Google 


TORNADO  KOD  MOVSKB. 


9 


U  jarka  sjevero-zapadno  od  kote  od  263  m.  lezi  sve  porazbacano 
jedno  preko  drugoga.  Jedan.  hrast  (50  m.  diam)  je  prelomljen  u 
polovici  debla  i  sav  rascijepan  na  tanke  do  5  m.  duge  prutide.  Ko- 
madi  su  porazbacani  na  sve  strane  kao  od  kakve  eksplozije.  Medu 
porazbacanim  drvecJem  lezi  i  jedan  bukvid  (40  cm.  diam.)  ovit 
desno  oko  svoje  osi.  Reci  bi,  da  je  tu  trag  vitlice. 

28.  Nize  ispod  vrha  lezi  drve<5e  smjerom  S70W. 

29.  U  jarku  samom  pobacano  je  sve  smjerom  S50W  (zapadno 
od  prijafinje  todke  28.). 

30.  Na  kraju  brezuljka  povrh  jarka  lezi   sve   smjerom  S50**W. 
Poslije  podne  istoga  dana  iSao  sam  u  Subocki  grad.  U  Brezovcu 

pripovijeda  gostioniCar,  da  je  ondje  pomelo  nevrijeme  u  4V|  pm.  i 
trajalo  do  6V4  pm.  Mrak  je  nastao  napredac,  fiinilo  se,  da  se  oblak 
sastaje  sa  zemljom,  tako  je  bio  nizak.  Vjetar  je  bacao  sve  prema 
N45^E.  Padali  su  komadi  leda  do  300  gr.  te2ki.  U  Livadanima  je 
padala  jaka  tu<$a,  u  Lovskoj  i  Bairu  bilo  je  malo  tu6e.  Kaze  da 
je  u  Koritima  malo  poruSena  drve<5a,   a  preko  Korita   dalje   niSta. 

Kod  prve  ku6e  istofino  od  puta  u  Korita  (gdje  se  kriza  Brezo- 
vadka  cesta  sa  putem  n  Korita)  poruSene  su  Sljive  smjerom  N30^ 
do  40*^E.  Staje  na  cesti  poruSene  su  sve  smjerom  N. 

Sljivik  lijevo  pokraj  gostione  poruSen  je  smjerom  N20W.  U  kuci 
pred  Sljivikom  pobacao  je  vjetar  sva  stakla  u  sobu,  a  dio  krova 
sa  strane  NE  je  otkriven  (lik  3.).  Tu  se  vidi, 
da  je  morao  biti  tlak  odozdol  da  digne  krov. 

Putem  lijevo  prema  Bairu  pobacane  su  staje 
smjerom  N30°W.  Jedan  debeli  orah  kod  Po- 
povca  lezi  smjerom  N20°W. 

Kod  posljednje  kude  Baira  prema  jugu  je 
jedna  staja  orientovana  smjerom  N40'^W. 
Vjetar  joj  je  digao  krov,  zavio  ga  za  10^ 
desno  i  bacio  prema  N  (lik  4.). 

PoSto  sam  se  na  taj  nadin  osvjedodio,  da 
je  bio  tornado  samo  izmedu  potoka  Konadke 
i  Paklenice  do  Sume  Lisine,  a  da  je  sjevero- 
istodno  od  Lisine  veoma  malo  fitete,  te  da  je 
centrum  tomada  bio  povrh  potoka  Grabovca,  jer  je  u  tom  jarku 
§uma  ostala  ditava :  mislio  sam,  da  sam  pregledao  i  pobiljezio  sve, 
Sto  je  bilo  nuzno  s  teorijskog  stanovista. 

26.  ist.  mj.  otiSao  sam  u  jutro  iz  Novske  u  Jasenovac,  da  saslu- 
Sam  g.  T.  Gruidida,  nadelnika  jasenovadkoga.  Od  pripovijedanja  g. 


Lik  3. 


Lik  4. 


Digitized  by 


Google 


10  A.  MOHOROYldl^, 

Groidida  yazno  je  to,  da  je  vidio,  kako  vijori  dizu  a  vis  zemlju  i 
granje  od  polomljena  drve<5a. 

Iz  prilezede  karte  (br.  2.)  te  iz  pripovijedanja  g.  Gnu6i<5a  slijedi, 
da  je  doSlo  nevrijeme  od  SW,  te  da  su  se  spuStale  iz  glavne  mase 
oblaka  razlifiite  vitlice.  Po  pripovijedanju  g.  GruidicSa  bilo  ih  je  oko 
potoka  Struga  najprije  7,  a  kasnije  6.  Po  pripovijedanju  seljaka 
Kosa,  lugara,  i  Beraneka  preostala  su  od  ovih  napokon  dva  i  to 
jedan  pokraj  prve  stra^are  a  jedan  oko  100  m.  isto^no  od  mjesta, 
gdje  je  bio  lugar,  na  sjevemom  rubu  Sume  Grede.  Zapadni  je  odnio 
djevojku  Ljevadid,  a  istodni  je  ruSio  drvede  pokraj  lugara.  Te  dvije 
vitlice  mozemo  pratiti  dalje. 

Izmedu  gume  Grede  i  zeljeznidke  postaje  spustile  su  se  po  drugi 
put  na  zemlju,  kako  pripovijedaju  suglasno  lugar  i  Beranek. 

Zapadna  je  vitlica  pala  iza  toga  upravo  na  ieljeznidku  prugu  gdje 
je  stajao  vlak,  te  je  porazbacala  kola.  Promjer  joj  je  mogao  izna- 
Sati  u  taj  6as  oko  1200  met.  Iza  toga  se  je  digla  i  doSla  opet  do 
zemlje  pokraj  mosta  driavne  ceste  preko  Konafike.  Tu  joj  je  bio 
promjer  malen,  a  ne  da  se  todno  odrediti,  jer  je  samo  nekoliko 
komada  drva  poruSeno.  Drvede  kod  1,  2,  3  (br.  2.)  poruSeno  je  od 
istofinog  tomada,  a  zapadni  se  opaia  tekar  kod  todaka  br.  4.,  gdje 
mu  je  mogao  iznositi  promjer  oko  800  met. 

Put  ovoga  tomada  je  krivudasta  crta  poprednoga  smjera  prema  NE. 

Istodni  tornado  razvio  je  svu  svoju  snagu  tekar  u  Sumi,  sjevero- 
isto^no  od  drzavne  ceste.  Drve<Se  od  br.  1.  do  25.  poruSeno  je  od 
ovoga  tomada.  Uzev  da  mu  je  bio  put  usporedan  s  putem  zapadnog 
tomada,  te  da  je  preSao  preko  br.  9.,  gdje  imade  drve<Sa  pobacana 
baS  protivnim  smjerom,  t.  j.  prema  W  i  prema  E:  to  se  moze 
odrediti  razmak  medu  obim  tomadima  na  1200 — 1500  met.,  a  dija- 
metar  isto^nog  tornada  na  2300  met.  Taj  se  je  tornado  spustio 
na  zemlju  od  prilike  u  pol  puta  izmedu  zeljezni6ke  pruge  i  drzavne 
ceste,  a  prestao  je  negdje  iza  br.  29.  Prevaljen  put  iznaSa  oko 
3-6  km. 

Zapadni  tornado,  kako  ga  mozemo  nazvati  poradi  znatnog  pro- 
mjera,  po<inio  je  najviSe  Stete  na  zeljezni^koj  postaji,  gdje  je 
odnesao  krovove  sa  svih  zgrada  i  porazbacao  kola,  dok  je  u  Sumi 
jako  malo  drveda  poruSio.  Istodni  je  obratno  harao  samo  u  Sumi. 
Na  kolodvoru  je  bilo  mnogo  lako  ranjenih  putnika,  dok  su  bila 
teSko  ranjena  samo  trojica,  koja  trojica  su  bila  u  dvojim  posljednjim 
kolima.  Bremser  Rukavina,  kojega  je  odnesao  vjetar  zajedno  sa 
ku6icom  40  met.  daleko,   ostao  je  posvema  neozleden.   Vidi  se,  da 


Digitized  by 


Google 


TORNADO  ROD  NOVSKB.  11 

je  morala  yladati  jaka  uzlazeda  struja  zraka,  koja  ga  je  polagano 
spuStala  na  zemlju. 

U  fiumi  je  bilo  nekoliko  pastira  sa  volovima  i  jedan  starac  s  ovcama. 
Pastiri  su  s  volovima  za  vremena  pobjegli,  te  je  ubijen  samo  jedan 
vol  i  jedan  pastir,  a  starac,  s  kojim  sam  govorio,  ostao  je  za  6udo 
neozleden.  On  pripovijeda,  da  je  nastala  na  jednom  straSna  tmica, 
te  da  nije  nit  Sta  6uo  nit  vidio,  dok  se  nije  razdanilo. 

Svi,  kbji  su  bili  u  blizini  ili  u  samim  tomadima,  pripovijedaju 
suglasno,  da  su  6uli  silan  prasak  kao  od  kakve  eksplozije. 

Grmiloje  jako  i  prije  i  poslije  prolaza  tomada,  kiSa  je  padala 
ved  prije  prolaza,  a  tuSa  je  podela  iza  prolaza. 

Koliko  je  vode  palo,  ne  da  se  odrediti,  jedino  se  moze  naslu- 
divati,  da  je  moralo  pasti  mnogo,  jer  su  jedan  sat  iza  katastrofe 
donijeli  potoci  Novska,  Konadka  i  Paklenica  toliko  vode,  da  je  na 
polju  oko  pruge  stajala  voda  1  met.  visoko. 

2. 

Iz  gomjih  podataka  proizlazi  nepobitno,  da  je  smjer  gibanja  oko 
oba  tomada  bio  ciklonalan,  t.  j.  gledajud  odozgor  na  zemlju  pro- 
tivan  gibanju  kazala  ure.  Jakost  vjetra  rasla  je  na  kolodvoru  od 
periferije  do  55  met.  udaljenosti  od  srediSta,  ra6unaju6  da  je  bio 
vjetar  najjadi  ondje,  gdje  je  bacio  posljednja  kola,  a  da  je  bilo  sre- 
diSte  na  22.  kolima.  Brzina  vjetra  je  bila  svakako  ve<5a  na  zapadnoj 
strani  tornada  nego  li  na  istodnoj.  To  proizlazi  otud,  Sto  se  opaza 
svuda  na  putu  obiju  tomada,  na  zapadnoj  strani  ve6a  Steta  nego 
li  na  istodnoj. 

S  obiju  strana  tornada  bio  je  jak  SW,  kako  pripovijedaju  svi 
odevidci.  Vidi  se  to  i  po  utiscima  tu6e  na  zidovima  kuda  —  kao 
da  je  Novska  i  okolica  sasuta  projektilima  iz  puSke ;  a  i  po  tom,  Sto 
je  vjetar  dotjerao  iz  Jasenovca  jedan  vagon  u  Novsku,  akoprem 
se  dize  pruga  od  Jasenovca  do  Novske  poprijeko  za  47oo. 

Ogromnu  silu  vjetra  mozemo  najbolje  proradunati  iz  djelovanja 
na  vlak.  Prilozeni  popis  kola  pokazuje  u  drugom  stupcu  tezinu 
kola.  Iz  toga  popisa  vidimo,  da  su  posljednja  kola  br.  29  teSka  bila 
13*14  tona.  Radunajud  da  su  se  kola  po  iskazu  lieutenanta  Kau- 
dernata  naklonila  najprije  prema  SW,  zatim  natrag  prema  NE,  a 
onda  odletjela,  to  mozemo  radunati,  da  je  vjetar  udario  u  kola 
s  pobodne  strane.  PovrSina  te  strane  kola  iznaSa  p.  p.  32m*.  Tlak 
vjetra  potrebit  da  uzdrzi  kola  u  zraku  iznaSa  po  tom  410  kgr.  po 
m*  povrSine.  Po  formuli 


Digitized  by 


Google 


12  A.  lfOHOROYl6ld, 


-V 


151-7  (1-^0004  t)  ^  p 


gdje  8  znadi  brzinu  gibanja  zraka,  i  temperaturu,  Pg  tlak  zraka 
izvan  tomada,  P  tlak  zraka  na  mjestu  gdje  su  bila  kola,  p  tlak 
zraka  na  m*  povrSine  kola,  dobivamo  za  brzinu  zraka  46"5  metra  p.  s. 

PoSto  su  pake  kola  odletjela  po  svoj  prilici  preko  teleg:raii6kih 
zica  30  m.  daleko  i  opisala  kod  toga  od  prilike  parabolu*  kojoj  je 
vrh  15  m.  daleko  od  tradnica,  a  8  m.  visoko  nad  niveau-om  pruge, 
moze  se  nasludivati  da  su  se  postavila  u  gibanje  pod  kutom  neSto 
vedim  od  45  ^  Kada  bi  vjetar  bio  samo  momentano  djelovao  na 
kola,  morala  bi  bila  dobiti  kola  podetnu  brzinu  od  20  met.  p.  s. 
Po  jednostavnim  pravilima  mehanike  slijedi,  da  je  za  to  potrebita 
sila  od  4100  kgr.  po  m*  povrSine.  Brzina  gibanja  zraka,  potrebita 
da  proizvede  tolik  tlak,  iznaSa  po  gomjoj  formuli  158  met.  po  sec. 

Oba  ova  sludaja  su  ekstremi  medu  kojima  mora  da  trazimo 
pravu  brzinu  gibanja  zraka.  Ne  6emo  mnogo  pogrijefiiti  ako  uzmemo 
za  tlak  2000  kgr.  po  m*,  odkud  proizlazi  103  m.  p.  s.  kao  brzina 
gibanja  zraka  u  blizini  zemlje.  Horizontalna  i  vcrtikalna  kompo- 
nenta  gibanja  zraka,  od  prilike  jednake,  iznaSale  bi  po  tom  73 
m.  po  sec. 

Cinit  6e  ae  mozda  6udno,  da  uzimam  Uko  veliku  vertikalnu  kom- 
ponentu.  ()6evidci  tvrde,  da  je  zrak  nosio  u  vis  zemlju,  granje  od 
drveda  pade  i  jednu  djevojku,  a  to  nam  dovoljno  dokazuje  jaku 
vertikalnu  komponentu.  U  blizini  vlaka  mora  da  je  nastalo  verti- 
kalno  gibanje  i  od  tud,  Sto  se  je  zrak  u  blizini  zemlje  morao  dici 
preko  nasipa  pruge,  koji  doduSe  nije  viSi  od  1*5  met.  ali  je  ipak 
morao  donji  zrak  preko  nasipa  u  vis. 

Brzina  vjetra  bila  je  u  Sumi  svuda  manja  nego  na  kolodvoru. 
Nigdje  se  ne  opaza,  da  bi  bio  vjetar  odnesao  koje  drvo  s  mjesta 
gdje  je  raslo,  akoprem  je  imao  vjetar  dosta  povrSine,  na  koju  je 
mogao  djelovati,  osobito  kod  bukava. 

Kut,  Sto  ga  je  zatvarao  smjer  vjetra  sa  gradientom,  bio  je  u  Sumi 
svakako  manji  od  90  \  Sto  se  vidi  osobito  dobro  kod  br.  9.  Centri- 
petalna  komponenta  gibanja,  a  kao  posljedica  i  vcrtikalna  kompo- 
nent^i  gibanja  mora  da  su  bile  znatne. 

Tlak  zraka  mora  da  je  bio  u  sredini  tornada  veoma  nizak.  O 
tome  nas  uvjerava  najbolje  pripo\T[jcdanje  supruge  glavara  postaje. 

*  W.  Fcrrel.  New  advances  in  metrology.  Washington  1885. 

Digitized  by  VjOOQiC 


TORNADO  KOD  NOVSKB.  13 

Za  tomada  nisu  mogli  ona  i  sluga  zajedniSkim  silama  otvoriti  vrata 
od  sobe,  a  iza  prolaza  tomada  otvorila  su  se  vrata  sama,  a  prozori 
su  svi  zajedno  sa  okvirima  odletjeli  u  sobu. 

m. 

Tlak  zraka  bio  je  taj  dan  prilifino  jednolifian  po  6itavoj  Evropi : 
slabi  maksimum  povrh  Danske,  a  nizi  tlak  povrh  sredozemnoga 
mora.  Po  Hrvatskoj  je  bio  tlak  takoder  prili^no  jednolidan  6itav 
dan  sa  malim  promjenama.  Od  jutra  do  vedera  pao  je  tlak  ne- 
znatno  svnda  po  Hrvatskoj,  kako  se  vidi  iz  prilo2ene  table  br.  2. 
Ta  tabla  prikazuje  opazanja  meteorologijskih  postaja  Hrvatske, 
Madzarske,  Bosne,  Dalmacije,  Istre  i  Kranjske,  kako  sam  ih  dpbio 
stranom  od  pojedinih  postaja,  stranom  od  c.  i  kr.  centralnih  me- 
teorologijskih zavoda  u  Bedu  i  BudimpeSti.  Barometar  i  tempera- 
turu  pojedinih  postaja  redukovao  sam  na  visinu  od  100  m.  t.  j.  od 
prilike  na  onaj  niveau  u  kojem  je  po6eo  tornado.  Temperaturu 
sam  redukovao  na  nizi  ili  vi§i  niveau  radunajud  popre^no  uma- 
njenje  temperature  kako  vrijedi  za  mjesec  svibanj,  t.  j.  za  7  am. 
0-7 <>C.  po  100  m.  visine,  za  2  pm.  O'S^^  C,  a  za  9  pm.  0*7  <>C. 
Prema  tome  sam  redukovao  i  tlak.  Karta  br.  3.  prikazuje  nam 
izobare  (izvu^ene)  i  izoterme  (crtkane)  za  2  pm. ;  za  7  am.  i  9  pm. 
je  rasporedba  ista,  samo  Sto  je  tlak  u  7  am.  svuda  neSto  viSi,  a  u 
9  pm.  svuda  neSto  nizi. 

Iz  spomenutili  karata  vidimo,  da  su  bile  ditavi  dan  povrh  Hr- 
vatske i  susjednih  zemalja  Cetiri  slabe  depresije:  jedna  nepravilna 
oblika  povrh  Istre  sa  srediStem  na  medi  Istre,  Hrvatske  i  Kranjske ; 
druga  veoma  duguljasto  elipti6na  sa  srediStcm  izmedu  Krizevaca 
i  Kanize;  treda  u  sjevemoj  Bosni  izmedu  Bifida  i  Banjaluke;  a 
detvrta  na  skrajnjem  istoku  Hrvatske  izmedu  Bjelaja,  Iloka  i 
Pandove. 

U  7  am.  bile  su  razlike  temperature  po  Hrvatskoj  neznatne.  Tem- 
peratura  je  bila  najviSa  u  zapadnoj  Istri,  izmedu  Senja  i  Crikve- 
nice  te  na  skrajnjem  istoku  izmedu  Iloka  i  Zemuna.  Niska  tempe- 
ratura  bila  je  u  srednjoj  Kranjskoj,  sjevero-isto^noj  Hrvatskoj  te 
u  sjevero-zapadnoj  i  zapadnoj  Bosni. 

U  2  pm.  bila  je  temperatura  najniza  u  Hrvatskom  primorju  iz- 
medu Rijeke  i  Crikvenice,  zatim  na  medi  Hrvatske  i  Bosne  od 
BiSda  do  Pozege.  Isto6na  Hrvatska,  Bosna  i  (5itavi  Kras  od  mede 
Kranjske  do  Dalmacije  imale  su  veoma  visoku  temperaturu.  Izo- 
terma  od  30°  protezala  se  od  Pecuha  preko  Osijeka,  Bjelaja  i  Trav- 


Digitized  by 


Google 


14  A.  MOHOROYldl^, 

nika  sve  do  Vrgorca  u  Dalmaciji.  Temperatura  je  bila  dakle  u 
2  pm.  neobifino  visoka  za  to  godiSnje  doba. 

U  9  pm.  bila  je  temperatura  niska  po  ditavoj  Hrvatskoj  i  sje- 
vemoj  Bosni,  Sto  se  lako  moi^e  protumaCiti  time,  Sto  je  svuda  po 
Hrvatskoj  padala  kifia  i  tu6a,  te  se  je  zrak  znatno  ohladio. 

Da  se  razvidi  promjena  temperature  sa  visinom,  imademo  u  opde 
veoma  malen  broj  meteorologijskih  postaja.  Hrvatsko  primorje 
mozemo  prispodobiti  sa  Fuzinom  (762  m.),  dok  «e  mogu  podatci 
Gospida  (568  m.)  prispodobiti  samo  za  termin  od  2  pm.,  jer  mo- 
tritelj  opaia  u  jutro  u  8  am.  i  na  veder  u  8  pm.  namjesto  u  7  am. 
i  9  pm.  Oba  ova  termina  Gospida  prispodobio  sam  sa  Bakrom,  gdje 
je  namjeSten  termograf  (Richard-Freres  Paris).  Dalnji  par  postaja 
je  Zagreb  i  Sljeme  (razlika  visine  772  m.). 

Promjena  temperature  po  100  m.  visine  u  7  am.: 

1.  Primorje  (Rijeka,  Crikvenica) — Fuzine — Oemomlje,  Ra- 

kovac 0-67«C. 

2.  Bakar— Gospid— Sibenik O'W  „ 

dakle  Kras     ....    0*68*  „ 

3.  Zagreb— Sljeme— KrSko 0-67  •  „ 

4.  Bosna* 0-56*  „ 

U  Primorju  je  bila  promjena  temperature  normalna,  u  Hrvatskoj 
i  Bosni  je  bila  neSto  niza.  Stup  zraka  je  bio  dakle  u  Primorju  naj- 
hladniji. 

Promjena  temperature  po  100  m.  visine  u  2  pm. : 

1.  Primorje  (Rijeka,  Crikvenica) — Fuzine      ....  —  0"44*  C. 

2.  Senj— Gospid— .^ibenik —  0-68*  „ 

3.  Lottinj— Gospid— Bihad —  1-09®  „ 

dakle  Kras     .     .     .     .     —  0-74*  C. 

4.  Zagreb— Sljeme 0-38''  „ 

5.  Bosna 0-59* 


» 


Kras  je  bio  u  2  pm.  vanredno  vrud,  ostala  Hrvatska  i  Bosna 
takoder  vruda  ali  znatno  manje.  To  je  Ijeti  redovito,  pa  nam  i 
tumadi  osobitu  nmozinu  nevremena  s  grmljavinom,  Sto  se  opazaju 
po  Hrvatskoj.  Redukuje  li  se  temperatura  BiSda  i  Karlovca  na 
visinu   od   800  m.  na  temelju   gomjih   data,   pa  se  prispodobi  sa 

^  U  Bosni  sam  uzeo  slijedeca  mjesta:  Sibenik — Aniiinbrijeg — Banja- 
luka,  Gerzovo  -  Jajce — Skender-Vakuf,  Sibenik— Olamod-Travnik. 


Digitized  by 


Google 


TORNADO  KOD  NOYBKB..  15 

temperatiirom  Fuzine  i  Gospida,  vidi  se  da  je  morao  vladati  u  toj 
visini  veliki  gradienat  temperature  izmedu  linije  Gospid — Fuzine 
i  Bihad— Karlovac,  naime:  Bihad— Gospid  =  206  —  25*9  =  5-3 •, 
Karlovac— Fuiine  =  22-7 «  —  23-8  =  —  M. 

U  9  pm.  bila  je  promjena  temperature  visinom  svuda  normalna 
i  to: 

1.  Primorje— Fuzine 0-69^  C. 

2.  Senj — Gospid  (korigovan  po  Bakru) 0*70^  „ 

3.  Zagreb— Sljeme 0-48^  „ 

4.  Bosna 0-62®  „ 

Iz  podataka,  §to  ih  je  imalo  dobrotu  priposlati  mi  kr.  ravnateljstyo 
poSta  i  brzojava  u  Zagrebu,  te  c.  kr.  ravnateljstvo  vojnidkih  brzo- 
java  u  Sarajevu,  narisao  sam  kartu  br.  4.  iz  koje  se  razabira,  da 
je  nastalo  nevrijeme  oko  podneva  na  jednom  na  ditavoj  liniji  sjevero- 
istodno  od  Krasa  i  usporedo  s  njime  od  mede  Kranjske  do  preko 
Bidda  (od  prilike  do  Kljuda).  Iz  gore  spomenutih  podataka  kudao 
sam  nacrtati  linije,  na  kojima  su  brzojavne  postaje  istodobno  za- 
tvorile  promet  poradi  grmljavine,  t.  j.  prekinule  struju.  Ovo  nisu 
dodu^  strogo  uzev  izobrante,  ali  su  im  jako  blizu.  Nisam  se  mogao 
drzati  strogo  vremena  oznadena  kod  pojedinih  postaja,  jer  pojedini 
dinovnici  prekidaju  struju  koji  prije  koji  kasnije,  prema  indivi- 
dualnom  prosudivanju  jakosti  elektridnih  pojava. 

U  Hrvatskoj  i  Bosni  bilo  je  taj.  dan  viSe  nevremena,  kako  nam 
to  pokazuje  izvjeSde  Zagrebadkog  poStanskog  ravnateljstva.  (Tabla 
br.  3.)  Izmedu  svih  tih  nevremena  za  nas  je  vazno  ono  koje  je 
nastalo,  kako  smo  ved  prije  spomenuli  oko  podne.  Citava  ta 
fironta  nevremena  vukla  se  je  od  podneva  do  6  pm.  smjerom  NE 
preko  Hrvatske,  na  raznim  mjestima  razliditom  brzinom.  Na  jugo- 
istodnom  kraju  od  prilike  od  jedne  todke  po  sredi  izmedu  Kulen- 
Vakufa,  Kljuda  i  Lukovice  (p.  p.  16*  20'  E  Gr.  i  44«  40'  N), 
gdje  je  valjda  i  tornado  nastao,  pa  do  Pakraca,  bila  je  brzina  pri- 
Udno  jednolidna  (Poprijeko  20  km.  po  satu.  Na  medi  Hrvatske  i 
Kranjske  bila  je  brzina  do  2  pm.  velika,  30  km.  po  satu),  a  ka- 
snije malena. 

Nevrijeme  je  prestalo  oko  7  pm.  na  liniji  Lepoglava,  Krizevci, 
Pakrac,  Poiega.  Ima  na  nekim  mjestima  tragova  nevremena  i 
poslije  7.  ure,  ali  dalnji  tok  nevremena  se  ne  da  sigumoSdu  kon- 
statovati.   Ne  da  se  ni  to  konstatovati,   da  li  je  nevrijeme,   koje  je 


Digitized  by 


Google 


16  A.  HOHOROTldK^^ 

potuklo  Viroviticu,    produljenje   ovoga  nevremena   ili   je  to   samo- 
stalan  pojav. 

Ako  izuzmemo  tudu,  koje  je  bilo  taj  dan  po  Sitavoj  Hrvatskoj, 
nije  ovo  nevrijeme  podinilo  znatne  Stete  izuzevSi  oko  Prijedora  i 
pokraj  Novske.  Da  je  na  onom  kraju  fronte  mogao  nastati  tornado, 
bit  6e  po  svoj  prilici  uzrok  taj,  Sto  je  bafi  okrajak  onoga  nevre- 
mena nastao  u  barometrijskoj  depresiji  sjevero-zapadne  Bosne.  Nepo- 
sredni  uzrok  postanku  nevremena  ima  se  traziti  u  velikom  gradi- 
jentu  temperature  izmedu  Krasa  i  susjedne  hrvatske  nizine. 


Kona^no  mi  je  ugodna  du^nost,  da  zahvalim  ravnateljstvu  kr. 
centralnog  meteorologijskog  zavoda  u  BudimpeSti,  c.  kr.  centralnog 
meteorologijskog  zavoda  u  Bedu,  kr.  prometnog  ravnateljstva  ug. 
drzavnih  zeljeznica  u  Zagrebu,  kr.  ravnateljstva  poSte  i  brzojava 
u  Zagrebu,  c.  kr.  ravnateljstvu  vojni^kili  brzojava  u  Sarajevu, 
gradcvnom  odjelu  zemaljske  vlade  u  Sarajevu,  gospodinu  M.  Ma- 
sleku,  nadSumaru  drzavnih  guma  u  Raidu  i  gosp.  Staromu,  gumaru 
imovne  opdine  u  Novskoj,  te  svim  onim  osobama,  koje  su  mi  sta- 
vile  dobrohotno  na  raspolaganje   data  potrebita   za   ovu  raspravu. 


Digitized  by  VjOOQiC 


TORNADO  KOD  NOVSEE. 


17 


Iskas  hr.  1 

kako  bje  sastavljen  i  optereden  mjeSoviti  vlak  broj  6718  od  31. 
svibnja  1892.,  Sto  ga  je  vjetar  na  postaji  u  Novskoj  prevalio. 


Natovarena 

kola 

bosanske 

teljegnlce 


Broj 


I 


1 


teiina  a  to- 
nama 


vla- 
stita 


pojed  inih  kola 


tereta 


Tret 


tereta 


08 

0*2 


kola  sa 


ii 


^1 


2448 

2448 

10139 

20K23 

29700 

9207 

10700 

2950 

981 

811 

2273 

4001 

1709 


943 
2095 
4003 
C009 
2294 
2181 

420 

7526 

13333 

115 
4577 
4581 
4567 
4486 

748 

745 


stroj 
tend, 


Gf 


► 

Q 

*aj 

S 

Gf 

G 

^^ 

III 

s 

•c 

a 

N 

Ik 

9f 

9 

>N 

Id 

s 

'M 

3 

Ik 

^ 

> 

In 

o 

OS 

a 

08  08 
^^   N 


3 


o4.o( 


7.,» 

••00 
5-60 

6-00 

••60 

5io 
^so 

5.40 

14.00 

^•00 
5.20 
4.60 
5.90 

13-,., 

5-80 

5-00 

8.80 

7,0 
16... 
lU 
ll- 
11.7. 
11... 

12.M 

12... 


11..0 
10., 

3'oo 

4.,. 

10,. 

1- 

4.40 

4.40 

4.40 

5  00 

5-00 
^70 

5.70 
5.70 

5  70 
5.70 

7.S0 

1.0 

^•00 

4.00 
0... 

o.„ 

0... 
2.00 


I- 


ij 


JSgS 
.  © 

O   V 


niledo- 
vila 
yodja 
ylaka 
Iprtljag. 
posta 


18.,o 

15.70 

9-00 
12.to 

u.« 

8-00 
9-20 

18.« 

io.« 

10... 

9.50 

lU. 

19.4. 

10.„ 
10... 
11... 
12..0 

9'80 

9.^0 
20... 

l|: 

l2.,o 
13.,a 
18.M 
13.., 


m 


upno 


42 


228.20 


II8.7. 


•A 


346.,, 


8 


21 


12 


9 


3 


U  Zagrebu,  dne  3.  listopada  1892. 

Od  Btrane  prometa  kr.  ng,  dr2.  ieljezoice: 

PhilippoTiohm.  p. 

nadprotustavnik. 


R.  J.  A.  CXVII. 


Digitized  by 


Google 


18 


A.  MOHOROVI616, 


Iskax  hr.  8 

o  trajanju  oluje  dne  31.  svibnja  1891.  u  poSt  i  brz.  ravnateljstvenom 
okru^ju  zagreba^kom. 


Trajan je    nevremena 

Ime  Tureda 

do  podne 

po  podne         | 

od 

do 

od 

do  J 

sat 

£as 

sat 

6as 

sat 

<Sas 

sat 

6aa 

Belovar 

8 

40 

8 

15 

Bosut  .     .     . 

. 

. 

• 

' 

2 

55 

5 

50 

Cepin  .     .     . 

• 

. 

. 

2 

36 

. 

. 

Dubica     .     . 

. 

. 

. 

. 

4 

. 

4 

30 

Gjurdjevac  . 

•{ 

8 
11 

20 

10 
12 

^ 

4 

40 

6 

Glina  .     .     . 

, 

, 

. 

, 

2 

30 

5 

Jasenovac     . 

, 

, 

, 

2 

35 

6 

Koprivnica   . 

8 

. 

9 

40 

4 

58 

8 

f 

11 

40 

12 

12 

15 

1 

40 

Karlovac      .     . 

{ 

[ 

2 

30 

4 

30 

Korenica .     . 

. 

, 

, 

12 

. 

8 

. 

Krapina  .     . 

8 

54 

9 

40 

5 

. 

5 

50 

i 

* 

2 

60 

5 

10 

Kutjevo    .     . 

{ 

, 

[ 

5 

30 

8 

Morovid   .     .  * 

. 

. 

. 

3 

55 

4 

55 

Nova  GradiSka 

{ 

• 

• 

• 

4 
6 

45 

5 
8 

30 

Novska    .     .     . 

{ 

] 

3 

15 

8 

[   j 

Novi  Marof . 

, 

. 

. 

3 

, 

4 

30  ! 

Osiek  g.  g.  . 

( 

• 

• 

• 

7 
3 

60 
10 

10 
4 

50  , 

Pozega     .     . 

{ 

6 

20 

8 

50 

Pakrac     .     . 

, 

. 

. 

4 

25 

7 

30 ; 

Petrovoselo   . 

12 

. 

. 

, 

, 

9 

, 

Pctrinja    .     . 

( 

8 

• 

9 

• 

2 
2 

45 
35 

5 
4 

6 
35 

Rada    .... 

{ 

'. 

[ 

." 

7 

10 

10 

Rieka  gor.    . 

, 

, 

, 

5 

, 

9 

. 

Sid       .... 

. 

. 

. 

3 

50 

5 

10 

Digitized  by 


Google 


TORNADO  KOD  N0V8KB. 


19 


Ime  nred* 


Trajanje   nevremena 


do  podne 


od 


sat    6aa 


do 


sat    Has 


po  podne 


od 


sat    das 


do 


sat    das 


Sisak  . 

Suhopolje 

Sv.  Ivan  Zeli 

Samac 

Slnnj   . 

Senj     . 

Topusko 

Vrbanje 

Varazdin 

Vinkovce 

Virovitica 

Zaralje 

Zlatar. 

Zemun 

Zagreb 

Dalj     . 

Novi    . 


ma 


10 


11 
11 


50 


35 
20 


12 


11 


50 


11 


30 


30 


12 
3 
5 
3 


45 
20 
50 
16 


45 
30 
50 


5 
6 
9 
1 
7 
4 
8 
4 
4 
8 
8 
9 
6 
10 
2 


Kr.  poit.  i  brzojavno  ravnateljstvo. 

U  Zagrebu,  14.  prosinca  1892. 

Vuchetich. 


45 


45 

20 
20 

45 


55 


30 


Digitized  by  VjOOQlC 


0  Marinu  Getaldi(3u,  patriciju  dubrovackom, 

znamenitom  matematiku  I  fiziku  na  poiletku  XVII.  vijeka. 

ditao  u  sjednici  matematiiko-prirodoslatmoga  rasreda  jugoslavenske  akademije 
znanosti  i  umjeinosti  dne  18,  Bfoibnja  1693. 

PROF.  OioN  Ku6bra. 

>l8  ego  sum,  qoi  malim  scire,  qaam  nosd, 
discere,  qaam  docere«.  M,  Qttdldit 

S  ovima  za  cijeli  rad  i  zivot  njegov  karakteristidnim  rije^ima 
prikazao  bih  ovom  u6enomu  draStvu  sina  hrvatskoga  naroda.  koji 
je  nazad  300  godina  bio  dika  svoga  rodnoga  grada  Dubrovnika, 
komu  uz  ostale  6astne  epitete  u  velike  pripada  i  ime  „grada 
matemati^ara" ;  muza,  koji  je  u  ono  za  matematidku  nauku  veliko 
vrijeme,  kada  je  obretena  algebra  i  analitidna  geometrija,  stajao  u 
najprvim  rcdovima  ispitateljA,  ove  nauke  i  tijem  si  stekao  odlicno 
i  neprolazno  mjesto  u  historiji  matematike.  Uz  Rugjera  Boakovi(Sa 
on  je  bez  dvojbe  najslavniji  predstavnik  hrvatskoga  naroda  u  histo- 
riji eksaktnih  nauka,  posebice  matematike';  —  dovoljan  razlog,  da 
mu  i  ovo  u6eno  drustvo  uskrisi  spomen  u  narodu,  kojemu  je  na 
ponos  i  diku.  „Rod  bo  samo,  koj  si  mrtve  Stuje,  na  proSasti  bu- 
dudnost  si  snuje". 

Matemati^ke  su  nauke  u  Dubrovniku  osobito  voljeli.  Ved  je  u 
15.  stoljedu  bila  ondje,  kako  razabiramo  iz  jednog  pisma  na§ega 
Ivana  Cesminskoga,  biskupa  i  pjesnika,  nazyana  Ivan  Panonski, 
matematidaru  Gazoli-u  iz  Dubrovnika,  tvomica  matemati6nih  i 
astronomskih  instrumenata*;    upotrebljavali   su   ondje  i  katoptridki 

*  Barbieri  pa6e  veli:  Toboinji  vrac,  a  u  istinu  nzor  distoce  i  kri- 
jepoBti,  bio  je  jedan  od  onih  velikih  mu2eva,  Sto  ih  je  Dubrovnik  dao 
Bvijetu,  on  je  bio  predteCa  poldmg  vijeka  kagnije  rodjenoga  Bofikovica, 
nu  mozda  veci  od  njega,  ako  se  uzme  na  am  vrijeme,  a  koje  je  radio, 
te  novi  i  preva^ni  poticaj,  sto  ga  je  dao  intelektaalnom  napretka. 

*  Diiringsfeld,  Aas  Dalmatien  III,  246. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GBTALDl6u,  ZNAMENITOM  MATBMATIKU  XVH.  VIJEKA.  21 


tubus,  na  koji  su  se  25 — 30  morskih  milja  daleki  brodovi  vidjeli 
tako  to^no,  kao  da  su  u  luci,  mnogo  prije  Newtonovih  vremena. 
Po  pridi  je  potjecao  od  Archimeda,  kako  plSe  u  VarSavi  zivudi 
Talijan  Tito  Livio  Burattini  u  jednom  pismu  franceskom  astronomu 
BouillanduJ  —  GazoU  (oko  1460.),  Nikola  Sogri  (f  1573.),  Nikola 
Nale  (t  1585.),  Ivan  Odierna  (f  1660.),  Vincenzo  Po/nza  i  Stjepan 
Gradi  (1613 — 1683.)  ponajznamenitija  su  imena  matematidka  uz 
mnoge  druge  u  proSlosti  Dubrovafikoj. 

Dva  puta,  ako  ne  tri  puta,  sinula  je  medjutim  iz  Dubrovnika  na 
polju  matenoL.  nauka  u  ona  tri  stolje<5a  lufi  tolikoga  sjaja,  da  je 
obasjala  svu  Evropu ;  pod  konac  18.  vijeka  Rugjer  BoSkovid,  komu 
je  ovo  u6eno  druStVo  jur  postavilo  toli  dostojan  spomenik,  a  na 
podetku  17.  vijeka  Marin  Getaldid,  kojega  neki  suvremenici  pro- 
glasuju  prvim  ili  jednim  od  prvih  svojega  vremena. 

U  prvom  du  dijelu  rasprave  nacrtati  zivot  Getaldidev  i  dati 
prijegled  i  karakteristiku  svih  njegovih  djela,  a  u  drugom  6u  se 
baviti  iz  bli^ega  oko  njegovoga  najznamenitijega  djela  „De  resolu- 
tione  et  compositione  mathematica",  koje  mu  je  u  prvom  redu  pri- 
bavilo  odlifino  mjesto  u  historiji  matematike.  I  zbilja,  prebirudi  su- 
vremene  pisce  matematidke,  naidi  deS  svaki  das  na  ime  Getaldidevo 
dasno  spomenuto.  Nu  Sto  bUze  dolazifi  18.  i  19.  vijeku  sve  se  viSe 
njegove  zasluge  zaboravljaju  i  Montucla  u  svojoj  znamenitoj  histo- 
riji matematike  niti  ne  spominje  ovoga  djela  Getaldideva.  Da  je  u 
najniovije  vrijeme  stvar  na  bolje  okrenula,  glavna  je  zasluga  ude- 
noga  ravnatelja  nautidke  Skole  u  Dubrovniku,  Eug.  Gelcicha,  koji 
je  svojom  raspravom  „Eine  Studie  tlber  die  Entdeckung  der  analy- 
tischen  Geometric  mit  Beriicksichtigung  eines  Werkes  des  Marino 
Ghetaldi  Patrizier  Ragusaer  aus  dem  Jahre  1630."',  svratio  pa^nju 
matematidnih  historika  na  ovo  djelo  Getaldidevo,  pak  mu  je  zaista 
i  odlidno  mjesto  dano  u  monumentalnom  djelu  Moritza  Cantora: 
„Voriesungen  liber  Geschichte  der  Mathematik"." 

^  Doti6no  mjesto  u  pismu  Ivana  Panonskoga  od  god.  1466.  od  prilike 
glasi :  „Ceterum  rogamus  vos,  ut  armillas  Ptolomaei  et  alia  instrumenta, 
de  quibus  in  opere  vestro  mentionem  faoitis^  nobis  ad  expensas  nostras 
istic  apud  vos  paranda  et  conficienda  procuretis :  quoniam  hio  in  regno 
Hungariae  scitos  harura  rerum  artifices  nullos  habemus. 

*  Schlomilch:  Zeitschrift  ftlr  Math.  u.  Physik.  Supplement  zur  hist, 
lit.  Abtheilung  des  XXVII.  Jahrganges,  1882.  (pag.   191— 231). 

8  II.  pag.  737-739. 


Digitized  by 


Google 


22  O.  KU(^ERA, 

I. 

2iyot  i  cyela  Marina  Oetaldite. 

Obitelj,  iz  koje  je  nikao  Marin,  prastara  je  patricijska  obitelj 
dubrovadka.  Od  godine  940.  amo  spominje  se  medju  plemiikim 
obiteljima,  a  doSla  je  u  Dubrovnik  iz  Tarenta.  Od  godine  1847. 
imade  anstrijsko  plemstvo.  Mnogo  je  dala  odli^nih  sinova  gradu 
Dubrovniku.  Uz  Marina  se  osobito  istidu  Lucijan  kao  6lan  dubro- 
va6ke  akademije  „Concordi",  i  Simun,  koji  je  postao  irtvom  vet 
koga  potresa,  bivdi  bad  u  ono  doba  ^rettore*'  republikeV 

Od  oca  Matije  rodio  se  Marin  jama6no  godine  1566.  Godina  i 
dan  Irogjenja  nisu  dokumentima  oblo2eni.  Nu  otac  Serafin  Cerva  u 
III.  dijelu  Bvoga  rukopisnoga  djela,  koje  je  izvor  svim  kasnijim 
biografijama  Marina*,  umuje  evo  ovako :  „Ferunt  etiam,  cum  Gre- 
goriuB  XIII.  Pont.  Max.  Aloysii  Lilei  libellum  de  corrigendis  Eccle- 
siae  fastis  ad  onrnes  omnium  gentium  Academias  misisset  et  Romae 
complures  doctissimos  et  coelestium  motuum  peritos  viros  delegisset, 
qui  judicium  de  eo  ferrent,  unum  ex  iis  Gh.  fuisse.  At  vero  nnlla 
ratione  adduci  possum,  ut  id  credam,  cum  anno  MDLXXXII,  quo 
correcti  fiiere  Ecclesiae  faati,  Gh.  puer  esset,  annumque  aetatis 
ageret  XIV.  Licet  enim  natalis  ejus  dies  ignoretur,  at  certe  ex 
Nobilium  Albo  in  ReipubKcae  Comitia,  in  quae  Patricii  viginti  an- 
norum  adolescentes  eo  tempore  admittebantur,  admissus  ftdt  IV. 
Idus  Octobris  anno  LXXXVIII.  supra  MD.  Neque  videtur  major 
XX.  annorum  aetate  in  Comitia  primum  ingressus  (quod  accidere 
facile  poterat,  praesertim  si  Romae  diutius  iuisset  commoratus) ;  nam 
alter  etiam  ex  Nobilibus,  eadem  die  una  cum  Gh.  in  Album  illud, 
Nobilium,  scilicet  a  Comitiis,  relatus  est,  prioremque  locum  seniori 
nempe  debitum  obtinuit^  unde  argumentum  sumo,  quod  aliquot 
saltem  dies  senior  fuit  Gh.,  adeoque  is  non  major  XX.  annonun 
scribendum  in  Albo  illo  nomen  dederit".  .  .  .  Po  tom  i  svi  kasniji 
biografi  Getaldidevi  kao  Appendini,  Ljubid,  G.  Barbieri,  E.  Gelcich. 
uzimlju  g.  1566.  za  godinu  rogjenja. 

U  rodnom  gradu  ii(5io  je  prve  nauke  i  dobio  uzgoj  prema  svomu 
staliSu.  Ufiio  je  dakako  latinske  i  gr^ke  klasike,  Sto  pokazuje  krasna 

*  „Au8  Dalmatien,  von  Ida  von  Dllringsfeld.  III.  3 '22.  Na  strani  325 
spominje  Otto  Reinsberg-DQringsfeld  rukopis:  jyCenni  Bulla  famiglia 
patrSzia  di  Ragnsa  di  Ghetaldi^.  Postoji  11  jo§  ovaj  za  popunu  dosta 
manjkave  blografije  Marina  po  svoj  prilici  va2ai1  rukopis? 

'  Bibliotheoa  Ragusina  a  Fr.  Seraphino  M.  Cerva,  Ordinis  Praedica- 
torum.  1741.  Tomns  tertius  pag.  52 — 62.  U  rukopisu  u  knjiinici  jugosl. 
akademije. 


Digitized  by 


Google 


O  MARIMU  GBTALDlOU,  ZNAMlfiNITOM  MATEMATIKU  XVII.  VIJEKA.  23 

i  krepka  latindtina  njegovih '  kasnijih  djela  i  duboko  poznavanje 
gr6kih  matematika.  U6io  je  i  tadanju  filozofiju,  nu  ova  kao  da  mu 
nije  prijala,  jer  se  je  yg6  kao  djedak  svom  duSom,  a  od  prirode 
silno  obdaren,  bacio  na  studij  matematike,  i  elementi  su  Euklidovi 
na  njega  tako  silno  djelovali,  da  je  u  Euklidovoj  metodi  mi* 
sljenja  trai^io  jedini  izvor  istine. '  Tko  ga  je  ove  elemente  matema- 
tike u6io,  nije  poznato,  jer  je  pod  konac  16.  vijeka  bilo  u  Dubrov- 
niku  vifie  znamenitih  uditelja  matematike  \  U  vrlo  je  kratkom  vre- 
menu  sve  nau6io,  §to  mu  mogoSe  dati  matematidnoga  znanja  uditelji 
dubrovadki,  jer  ga  ve<S  vrlo  mlada  („ex  ephebis  vix  egressus"  — 
Cerva)  nalazimo  u  Rimu,  gdje  sluda  znamenitoga  tada  u  Rimu 
uditelja  matematike  („excellentem  in  rebus  mathematicis  virum  do- 
eentem"  —  Cerva)  Mihajla  Coigneta  ili  po  drugima  Coignea,  te 
priznaje,  da  ga  je  tek  ovaj  uveo  u  matematiku.  Iza  nauka  rimskih, 
gdje  mu  je  bio  suu^enikom  i  suparnikom  glasoviti  Fridrik  Samniato, 
a  prijatelji  Christoforus  Clavit^  (matematik  i  astronom,  popravljad 
kalendara  1537 — 1612.),  Theodosius  Bubeus,  kardinal  Serafin  Oli- 
vario,  koji  se  je  upravo  diCio  njegovim  prijateljstvom,  a  za  koje  opet 
ne  znamo,  kada  su  bili  svrSeni,  slijedio  je  u  drufitvu  sa  Marinom 
Godidem  ili  GuCetidem  put  po  Evropi,  koji  je  trajao  6  punih  go- 
dina.  Svrha  je  bila  tomu  putu,  da  potraii  sve  znamenite  matema- 
tike svojega  vremena  i  da  naudi  sve,  Sto  jo§  moze  od  njih  nauditi. 
Njegovoga  suputnika  i  Pilada  Gudetida  vodila  je  opet  etnografska 
nauka  po  svijetu,  da  spozna  obidaje  i  osebine  raznih  naroda.  U 
koje  li  godine  ovaj  put  pada,  opet  se  neda  odrediti.  Godine  1607. 
ved  je  morao  biti  svrSen,  jer  je  te  godine  u  Mljecima  Stampano 
njegovo  djelo  ^Variorum  problematum  collectio",  a  na  delu  mu  je 
karakteristidna  posveta  Marinu  Gudetidu,  nerazdruiivom  pratiocu 
na  svim  putovanjima  njegovim.  Iz  ove  posvete  doznajemo  od  pri- 
like  opseg  njegovih  putovanja,  nu  veoma  bi  interesantan  predmet 
posebnomu  istrazivanju  bilo  potanko  ispitivanje  ovoga  za  njegov 
znanstveni  rad  bez  dvojbe  odludnog  puta  i  onih  Ijudi,  s  kojima  se 
je  sastao  i  sprijateljio. 

Getaldid,  koji  se  u  ovoj  posveti  odituje  i  kao  zarki  rodoljub,  veli : 
„Tebi  posvedujem  ovo  djelo,  Tebi,  s  kojim  sam  punih  6  godina 
putovao  gotovo  cijelom  Evropom.  Priznajem,  da  neznam,  imadem 
li  na  polju   svoga   obrazovanja   vedega    uzgojitelja  od  Tebe.    Ti  si 


*  Cerva:  Quo  praeoeptore  usus,  moertam,  can  multi  sub  finexn  8e- 
cnli  XVI.  floraerint  Ragusii  ejus  artis  periti. 


Digitized  by 


Google 


24  o.  kuCbra, 

me  poveo  iz  domovine,  prve  hraniteljice  moga  tijela  i  duha,  s  To- 
bom  podjoh  u  strane  zemlje,  uzgojiteljice  tolikih  genija,  koji  oplo- 
diSe  ono  moje  polje.  Kolikom  li  broju  udenjaka  imadosmo  zajedno 
pristupa!  Proputovasmo  zajedno  sjevernu  i  juinu  Njemaiku,  dvije 
se  godine  eaustavismo  u  Engleskoj^  nijedan  nam  kraj  Franceske 
nije  ostao  nepojsnat,  prodjosmo  zajedno  cijelu  Italiju,  gdje  si  Hova- 
teljima  moga  prije  spomenutoga  polja  ucinio  sve  velike  ucenjake 
(a  tih  je  mnogo!),  kojima  se  ona  eemlja  ponosi'', 

Godine  pako  1600.  stabio  je  Getaldid  bio  u  Parizu  druzedi  se 
ondje  sa  Franjom  Vi6te-om,  jer  te  godine  izdaje  Getaldid  u  Pa- 
rizu raspravn  Vi6te-a  „De  numerosa  potestatum  pura/rum  atque 
adfectarum  ad  exegesin  resolutione'^ .  Smijemo  li  pretpostaviti,  da 
je  Getaldid  u  istaknutoj  posveti  naveo  kronologidkim  redom  svoja 
putovanja,  modi  demo  zakljuditi,  da  je  Gh.  godine  1600.  bio  ved 
prodao  svu  sjevemu  i  juznu  Njemadku,  da  je  bio  ved  dvije  godine 
u  Engleskoj,  i  da  se  je  negdje  iza  g.  1600.  vratio  n  Italiju,  bora- 
vedi  ondje  nekoliko  godina,  a  to  se  podudara  i  tijem,  Sto  se  prve 
njegove  radnje  Stampaju  u  Rimu  g.  1603. 

Naudni  bi  po  torn  put  Getaldidev,  koji  ga  je  udinio  jednim  od 
najprvih  matematika  svojega  vremena,  padao  u  zadnje  godine  16. 
i   prve  godine  17.  vijeka*. 

Na  torn  je  putu,  mozemo  punim  pravom  redi,  Getaldid  kao  kakvi 
triumfator  osvojio  cio  matematidki  svijet  i  tko  o  njem  govori,  istide 
ga  kao  vanrednoga  dovjeka  po  svom  matematidnom  znanju.  Evo 
tomu  nekoliko  potvrda,  koje  sam  mogao  iz  dosadanjih  vrela  crpsti. 

Na  svome  se  je  putu  zaustavio  i  u  Lowenu  (Lovanium)  u  Bra- 
bantu,  gdje  je  tada  bilo  najglasovitije  sveudiliSte  Evropsko  sa  6000 
sluSatelja.  Toliki  je  bio  entuziazam  za  Getaldida,  kad  se  je  pojavio 
ondje,  da  su  ga  htjeli  imati  profesorom  matematike  u  onom  sveudi- 
liStu.  Nu  njegova  gotovo  pretjerana  dednost,  koja  se  istide  najbolje 
u  redenici  njegovoj  na  delu  ove  rasprave,  nije  mu  dala,  da  primi 
ovu,  a  ni  druge  na  nju  nalik  dasne  ponude. 

PovrativSi  se  u  Italiju  ved  kao  pn^ak  medju  suvremenicima 
mogao  se  diditi  prijateljstvom  najznamenitijih  Ijudi  u  Italiji.  Cla- 
novi  tada  svemogude  obitelji  Barberini-a,  iz  koje  je  iziSao  i  papa 
Urban  VIII.,  odlikovahu  ga  osobitim  svojim  prijateljstvom.  Franjo 
Barberini  kardinal  (1597 — 1679.)  i  brat  mu  Tadija  knez  od  Pale- 


^  Dok  ga  B.  Oelcich  mece  a  vrijeme  iza  dovrSenih  nauka  u  Parizu, 
dakle  iza  g.  1600.  1.  c.  pag.  195. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GETAIiDldU,  ZNAMBNITOM  MATBMATIKU  XVn.  VIJEKA.  25 

strine  (f  u  Parizu  1647.),  pomagahu  ga  u  izdavanju  njegovih  djela, 
pak  je  i  najznamenitije  posmrtno  djelo  Getaldidevo  posvedeno  Tadiji 
Barberiniju. 

Znamenitog  historika  i  publicistu  talijanfikog  0.  Petra  Saq)ija 
(1552 — 1623.)  vezalo  je  intimno  prijateljstvo  s  Getaldi<5em,  koje  se 
osobitim  naCinom  zametnulo.  Bogat  Genuez  Vincenzo  PinelH,  oso- 
bit  Ijubitelj  znanosti  i  umjetnosti,  nastanio  se  u  Padovi,  gdje  je 
sjajno  primao  udenjake  i  umjetnike  eijele  Evrope.  ProzvaSe  ga 
novim  T.  Pomponijem  Atticom  radi  ogromne  korespondencije  s  u6e- 
njacima  svega  svijeta,  radi  ogromne  njegove  biblioteke  i  krasne  gale- 
rije.  Kod  ovoga  se  Pinelli-a  sastao  Getaldid,  koji  je  rado  zalazio  u 
Padovu  poradi  sveuCilifita,  prvi  put  sa  Sarpijem.  Anonimni  biograf 
Sarpijev  pripovijeda :  „Bijaliu  u  druStvu  g.  Pinellija  gospoda  Pissot, 
vjedne  slave  vrijedan  Francuz  i  Marin  GetaldiS,  plemi6  prvoga 
reda  iz  Dubrovnika,  koji  je,  mislim,  joS  na  zivotu ;  ja  sam  ga 
spoznao  u  Rimu  i  Mljecima  kao  angjela  po  6vd%  i  Mvotu  svomu, 
a  demona  u  maiematici.  Njegov  „Appolloiiius  redivivus"  i  druga 
djela  pokazuju,  da  mu  ili  nema  para  ili  ih  je  malo,  koji  bi  mu 
bili  jednaki.  Udje  pater  Sarpi,  da  pohodi  Pinellija,  koji  se,  mu6en 
u  ono  doba  kostoboljom,  upinjao,  kako  bi  mu  poSao  u  susret,  da 
ga  pozdravi ;  tako  je  radio  i  na  rastanku  htiju6i  pa6e,  da  ga  spro- 
vede.  Oba  se  gosta  nadjoSe  u  6udu  s  tolike  Casti  izkazane  patru, 
pak  de  Getaldid  zapitati,  tko  li  je  to,  komu  iskazuje  toliku  podast. 
Njemu  ce  Pinelli  (citiram  njegove  rijedi) :  „0n  je  ^udo  ove  §kole". 
Kad  je  Getaldic,  znajudi  da  se  radi  o  znanosti,  upitao :  u  kojoj 
struci,  re6e  Pinelli:  „u  kojoj  ho6ete".  VidjevSi  Getaldida  u  6udu, 
dodade :  „Poznajem,  gospodine,  vase  savrSeno  znanje  u  matematici, 
pa  udinimo  pokus.  Pozvati  cu  patra  sutra  na  objed.  Drzite  u  pri- 
pravnosti  nekoliko  pou6aka  vaSe  znanosti,  za  koje  mislite,  da  su 
kuSnja  znanja,  pak  ih  medjutim  proudite,  da  budete  sprcmni,  jer 
cete  se  osvjedofiiti  o  torn,  fito  Vam  kazem.  Ja  6u  samo  predloziti 
i  dalje  se  nebrinem.  Tako.  uciniSe.  Getaldid  se  toliko  fiudio  govoru 
patra,  da  je  izjavio,  kako  nije  mislio,  da  bi  jedan  covjek  mogao 
toliko  znati  u  onoj  struci.  Kasnije  postadoSe  intimni  prijatelji  i  Ge- 
taldic mu  saobcivao  svoja  istrazivanja  na  polju  matematike. 

VrativSi  se  s  puta,  na  kojem  je  sabrao  jama^no  sve  tadanje 
znanje  matematike  i  ubrao  lovore  sa  svoje  ostroumnosti  u  istrazivanju 
matemati^nih  problema,  pristupio  je  k  izdavanju  svojih  vlastitih 
istrazivanja  i  naStampao  je  u  kratkom  vremenu  od  god.  1603.  do 
god.  1607.  pet  svojih  djela,    koja   su   mu   za   iivota  u  opde  Stam- 


Digitized  by 


Google 


26  O.  KUdBKA, 

pana.  Godinom  1607.  prestaje  pablikacija  dalnjih  istra^ivanja  i  to 
je  jamadno  vrijeme,  kad  se  je  on  povratio  u  svoj  rodni  grad,  da 
se  posveti  mirnomu  izu^avanju  i  obradjivanju  svoje  nauke  i  slozbi 
republike. 

Ob  ovom  zadnjem  odsjeku  Getaldideva  zivota  moi^emo  zabilje2iti 
malo  pouzdanih  vijesti.  Stalno  je,  da  se  je  oienio  i  da  je  imao  3 
k6eri,  Anu,  Francisku  i  Mariju,  koje  su  bile  djevojke,  kad  ga  je 
godine  1626.  „VI.  Idus  Aprilis'  u  58.  godini  zivota  zatekla  smrt 
u  najboljim  godinama  i  bad  na  pragu  velikih  obreta  u  matematici. 

Ovaj  zadnji  odsjek  iivota,  u  kojem  ga  je  Dubrovnik  obasuo 
najvidim  dastima  gradskim,  ponosedi  se  time,  da  ih  moze  poloziti 
u  takove  ruke,  u  kojem  je  skromno  radio  na  najvedem  svom  djelu, 
kojemu  je  bilo  sudjeno,  da  imenu  njegovom  u  znanosti  najve<5u 
slavu  pribavi  —  zaliboze  tek  iza  smrti,  —  u  kojem  je  napokon 
kao  Ijubezna  i  brizna  glava  obitelji  radio  o  boljku  svoje  djece, 
donio  je  Qetaldidu  jo6  i  drugu  neSto  dudnu  slavu  —  zloglasnoga 
vraCa.  I  ovoj  slavi  imade  on  da  zabvali,  Sto  je  njegovo  ime  jofi 
danas  poznato  (pa  bilo  i  kao  nadimak)  svakomu  djetetu  u  Dubrov- 
niku.  Evo  kako  je  doSao  do  te  slave. 

„Na  obali  jadranskoga  mora  izmedju  staroga  Epidaura  i  modemog 
Dubrovnika  u  Cudnom  je  kontrastu  spram  bujnog  zelenila  livada  i 
bogatih  duma  uljika  duboka  i  prostrana  gpilja  na  podno^ju  brda 
Bergato,  s  koje  mo^ed  pregledati  ubavi  otok  Lokrum;  u  nutrinju 
vodi  okruglo  zjalo,  koje  joj  daje  lik  ponora.  Na  koncu  16.  i  u  po- 
detku  17.  vijeka  bila  je  ova  Spilja  na  zlu  glasu,  a  i  danas  je  jos 
[za  vremena  o.  S.  Cerve]  u  ribara  i  neznaliea.  Tamo  je,  vele,  bivao 
preko  cijelog  gotovo  dana  glasoviti  darobnjak  (vra6)  imenom  Bete 
ili  Betino.  U  zvijezdama  je  6itao  budu6nost,  vladao  je  nad  elemen- 
tima  i  zapaljivao  bi  nekim  odredjenim  gibanjima  svojih  paklenih 
strojeva  sve  vrsti  brodova;  s  toga  se  nijedna  barka  ribarska  ne 
usudjuje  ni  blizu  k  onom  nesretnom  zalu".* 

Ovim  rije^ima  zapo(^inje  S.  Cerva  svoj  i^ivotopis  naSega  Marina. 
Taj  zlosretni  vrad  naime  nije  nitko  drugi  nego  Marin  Getaldid. 

Kad  HO  je  povratio  i  definitivno  naatanio  u  Dubrovniku,  primio 
je  s  o^ovinom  svojom  i  kudu  na  redenom  zalu  (danaSnja  villa  Sa- 
racco*),  iz  koje  se  lako  spustio  do  Spilje.  Po  obidaju  Dubrovadkom 


*  Cerva:  HI.  pag.  61. 

*  S.  Cerva:  rukopis  III.  pag.  52. 

"  L  Diihringsfeld:  Aus  Dalmatien.  III.  36. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GETALDlOU,  ZNAilENITOM  MATEMATIKU  XVII.  VUKKA.  27 

dobio  je  i  Getaldid  nadimak  Bete,  kakovih  su  i  druge  odli^ne  obi- 
telji  imale  u  puka,  kao  n.  pr.  Lommelius  Barka,  Pisani  Zecchin, 
Donda  del  Orologgio  itd.  a  po  torn  Spilja  na  njegovu  zemljiStu 
Betina  Spilja,  koje  su  ime  neki  smatrali  hrvatskim  imenom  =  6a- 
robnjakova  Spilja*,  nu  bez  razloga. 

Istina  je,  da  je  detaldid  najvedi  dio  svoga  vremena  provadjao 
u  ovoj  Spilji,  bave^i  se  oko  konstrukeije  sferidkih  i  parabolidkih 
zrcala  u  opti^ne  svrhe,  i  motredi  nebo,  na  kojem  se  bag  u  one 
dane  obretom  teleskopa  otvorilo  Siroko  polje  novim  i  znamenitim 
obretima.  Ovaj  je  studium  astronomije  i  optike  ispunjavao  nz  radnju 
oko  glavnoga  djela  matemati^noga  zadnje  godine  Getaldideva  zi- 
vota.  U  povodu  ovih  istrazivanja  sa  zrcalima  izvadjao  je  Getaldi6 
jama^no  i  svakovrsne  pokuse  o  uzizanju  tjelesa  zrcalima  te  je 
(kako  pravo  isti^e  Barbieri)  zapalio,  ne  dodaSe  brodovlje  Marcel- 
lovo,  ali  svakako  (da  se  tako  izrazim)  neke  znanstvene  igra^ke, 
kojim  je  davao  oblik  malih  brodova.  Ti  su  pokusi  u  ono  doba  bili 
dostatni,  da  mu  unesu  ime  zloglasnog  vra6a,  udes  koji  je  znao 
(SeSde  stidi  u  prijaSnjim  vjekovima  Ijude,  koji  su  ne§to  dublje  znali 
zaroniti  u  tajne  prirode.  Spominjemo  samo  Rogera  Bacona. 

JoS  nekoliko  rijedi  o  Getaldidu  kao  dovjeku.  Da  je  u  njem  bila 
zarka  Ijubav  spram  rodnoga  grada,  pokazuje  se  ve6  u  gore  istak- 
nutoj  posveti  jednoga  njegovoga  djela  svomu  Piladu  Godidu.  Nu 
joS  se  jasnije  odituje  u  spremnosti,  s  kojom  se  posveduje  u  kasnije 
doba  svoga  zivota  sluzbi  svoga  grada.  Montucla  spominje  u  svojem 
znamenitom  djelu  i  neko  diplomatidno  poslanstvo  Getaldida  na  visoku 
portu  u  Carigrad  iz  g.  1609.  i  navadja  —  dakako  krivo  —  da  je 
na  tom  putu  i  umro.  Barbieri  nadovezuje  na  onu  opasku,  kako  je 
zaista  lako  mogude,  da  je  republika  poslala  Getaldida  po  diploma- 
tidkom  poslu  u  Carigrad,  jer  se  pouzdano  znade,  da  mu  je  Dubro- 
vadki  senat  povjeravao  najvaznije  slu^be  i  jer  je  on  bio  kao  stvoren 
za  takovu  ulogu,  po  svom  talentu,  po  svojem  opseznom  znanju  i 
na  mnogom  putovanju  stedenom  iskustvu.  Nu  Barbieri  ipak  dvoji 
o  tom  poslanstvu,  jer  ga  ne  nalazi  nigdje  spomenuta,  niti  od  ko- 
jega  suvremenika  niti  od  ikojega  biografa.  —  I  ovo  de  pitanje 
modi  razjasniti  tek  izpisi  ove  slavne  akademije  iz  Dubrovadkoga 
arhiva,  kada  dosegnu  do  onih  godina.  Timi  de  izpisi  za  stalno  pasti 
mnogo  vise  svjetla,  osobito  na  zadnji  odsjek  zivota  Getaldideva, 
koji  je  u  svih  biografa  podam  od  Cerve   ostao   manjkav,  jamadno 

^  Barbieri:  Galleria  di  Ragusei.  Martechini  1841, 

Digitized  by  VjOOQIC 


28  O.  KU^'ERA, 

8  toga,  Sto  8U  se  svi  obazirali  gotovo  sasvim  izklju^ivo  na  njegov 
znanfitveni  rad,  a  spoljadne  su  prilike  njegova  livota  tek  mimogred 
spomLajali. 

Karakteristiku  Getaldida  kao  fiovjeka  sa  malo  rije^i  izrekao  je 
anonimni  biograf  Pavla  Sarpija,  kad  je  rekao :  „0n  je  angjeo  po 
dudi".  —  Da  je  to  u  istinu  bio,  tomu  du  pridonijeti  dva  karakteri- 
stidna  priloga  iz  njegovih  djela. 

Na  svom  je  naudnom  putovanju  spoznao  gotovo  sve  znamenite 
Ijude  svoje  struke,  nu  k  nijednom  nije  stupio  u  odnodaj  tako  in- 
timnog  prijateljstva  kao  prema  Franji  Vieti,  obretniku  algebre. 
Glas  je  Viete  (1540 — 1603)  bio  tolik,  da  je  Getaldid  dofiao  u  Pariz 
najprije  kao  udenik  njegov,  nu  za  malo  se  pretvorio  u  suradnika, 
koji  je  u  upotrebi  algebre  na  geometriju  svoga  uditelja  daleko 
nadkrilio.  Sto  drzi  o  prijateljstvu,  najbolje  se  odituje  u  njegovom 
odnoSaju  prema  Vieti. 

Ve6  u  uvodu  k  djelu  „de  resolutione  et  compositione  mathema- 
tica"  imade  mjesto,  koje  se  toga  tide.  „Sed  omnia  fere  Theoremata 
et  Problemata,  quae  sub  Algebram  cadunt,  facillime  resolvuntur,  ac 
per  resolutionis  vestigia  componuntur :  non  quidem  vulgaris  Algebrae 
beneiicio,  quae  resolutionis  vestigia  omnino  confundit,  sed  illius, 
cujus  auctor  est  Fr.  Vieta,  vir  certe  de  rebus  mathemcUids  optime 
meritus,  cui  non  solum  nostra,  sed  etiam  superior  aetas  haud  scio 
an  ullum  hujus  scientiae  laude  parent,  nedum  superiorem  invenerif^. 

Njegovo  se  uzviSeno  shvadanje  prijateljstva  lijepo  istide  u  jednoj 
znanstvenoj  raspravi,  koja  vrijedi,  da  ju  ovdje  zabiljezimo. 

Clemens  GyricLcus^  pravim  imenom  Clement  Cyriaque  de  Mangin 
(1570 — 1642.),  lijednik  u  Parizu,  koji  je  mnogo  putovao  po  Evropi 
izdao  je  g.  1616.  u  Parizu  jednu  jedinu  matematidnu  raspravu  pod 
naslovom:  „  Problemata  duo  nobilissima,  quorum  nee  analysin  geo- 
metricam  videntur  tenuisse  I.  Regimontanus  et  P.  Nonius,  nee  non 
demonstrationem  satis  accuratam  representasse  F.  Vieta  et  Marinus 
Ghetaldus,  nunc  demum  a  Clemente  Cyriaco  diligenter  elaborata  et 
no  vis  analyseos  formis  exculta".  Prigovara  rijeSenju  dvaju  problema 
geometridkih,  kojima  su  se  bavili  Vieta  i  Getaldic. 

Za  (Jetaldida  se  radi  o  problemu*:  j,Ako  je  zadana  okomica  sa 
vrha  trokuta  na  podnicu,  razlika  obih  stranica  uz  okomicu  (crura)  i 
razlika  obih  odsjedaka  podnice,  neka  se  nadje  trokut".  Getaldid  je 

^  De  res.  et  comp.  math.  lib.  II.  probl.  fll.  pag.  36. 

Digitized  by  VjOOQiC 


O  MARINU  GBTALDI<5U,  ZNAMBNITOM  MATB5MATIKU  XVn.  YIJBKA.  29 

taj  problem  rijeSio  jur  u  knjizi  ^Variorum  problematum  coUectio" 
g.  1607.  U  dokazu,  koji  slijedi  iza  konstrukcije  problema,  veli 
Cyriacus  „8e  non  satis  accuratam  demonstrationem  deprehendisse", 
pak  se  Cudi,  da  je  Getaldid  na  to  zaboravio,  i  obedaje,  da  6e  on 
to  nadopuniti,  §to  je  Getaldid  zaboravio,  kako  bi  ga  te  brige  rijeSio. 
Na  to  odgovara  Getaldid  sasma  odreSito :  „Sed  cum  ea,  quae  poUi- 
cetur,  non  solvent,  non  alienum  putaverim  planum  facere,  primum 
illara  demonstrationem,  licet  in  ea,  quod  Cyriacus  notat  omissum 
fuerit,  non  ideo  potuisse  dici,  non  accuratam,  tum  Cyriacum  nihil 
omnino  supplevisse,  quamvis  supplendi  munus  sibi  susceperit". 

Odbija  najprije  od  sebe  prigovor,  da  mu  se  smije  dokazivanje 
„non  accuratum"  nazvati,  jer  bi  se  to  doSljedno  moralo  prigovarati 
i  Archimedu,  ApoUoniju  i  vedini  najtodnijih  (accuratissimis)  mate- 
matika,  jer  je  i  u  njihovim  dokazima,  premda  su  potpuno  istiniti, 
mnogo  toga  zaboravljeno,  Sto  su  Eutocius  Ascalonjanin,  Fridrik 
Comandinus  i  mnogi  drugi  vrlo  udeni  komentatori  nadopunili  u 
svojim  komentarima.  „Quafi  quidem  demonstrationes  cum  nemo  non 
accuratas  sit  ausus  dicere,  non  video,  quid  causae  fuerit,  cur  Cy- 
riacus demonstrationem  meam  non  accuratam  appelaverit". 

Veli  mu  nadalje,  da  je  njegova  kritika  vifie  smiona,  nego  Sto  je 
dokaz  netofian,  poSto  prigovor  njegov  ne  stoji  „existentibus  possi- 
bilibus  (ad  problema  construendum)  datis".  —  Nadalje  mu  doka- 
zuje,  da  Cyriacus,  dodavSi  svoj  lemma  i  svoju  konstrukciju  nije 
nifita  nadopunio  rijeSenje  Getaldicevo.  —  Sto  je  u  istinu  Getaldid 
kod  prvoga  rijeSenja  zaboravio  dodati  problemu,  bila  je  determina- 
cija,  kada  je  rijeSenje  moguce,  a  kada  nemogude.  Cyriakov  pako 
dodatak  ostavlja  takodjer  ovo  pitanje  netaknuto,  s  toga  ga  je  Ge- 
taldid u  ovoj  drugoj  knjizi  sam  rijeSio,  dodavSi  dokazu  konstruk- 
cije dvije  nu2ne  determinacije.  Zaklju6uje  ovako: 

„Non  igitur  omissa  supplevit  Cyriacus,  ut  pollicebatur,  cum  in- 
stantiam  constructioni  adversantem  non  dissolvent,  nam  nihil  aliud 
nisi  determinatio  contra  instantiam  a  docto  commentatore  desidera- 
batur,  quippe  quae  sola  omnia  praestitisset.  Sed  quamquam  ea  me 
supplendi  cura  non  levarit  Cyriacus,  magnets  tamen  ei  ago  gratias 
hai>eoque.  Licet  enim  ei  votum  de fuerit,  ipse  tamen  voto  non  defuit^. 

Istom  prilikom  odbija  i  prigovor  Jakova  Christmanna  (1554.  do 
1630.)  proti  svojoj  konstrukciji  ovoga  istoga  problema.  U  svomu 
„Nodus  Gordius"  veli  Christmann,  —  na  kojega  se  osobu  vezu  dvije 
znamenite  dinjenice,  da  je  za  njega  u  Heidelbergu  g.  1609.  stvo- 
rena  stolica  arapskoga  jezika,  prva  u  Evropi,  i  da  je  on  bio  neko 


Digitized  by 


Google 


30  o.  kuCera, 

vrijeme  posjednik  originalnog  rukopisa  Kopernikova  djela  o  svjet- 
skim  sustavima^,  kako  je  ispitivao  ovaj  problem  i  nadao,  da  mu 
je  konstrukcija  kliraava  („ejusque  constructionem  vacillantem  de- 
prehendisse"). 

Ne  veli,  zaSto  mu  se  ^ini  klimava,  nu  tomu  se  domiSlja  Ge- 
taldid,  poznavajud  valjda  znanje  Christmannovo  iz  matematike,  pak 
odbija  ovaj  prigovor  vrlo  odreSito  ovako :  „Profecto  asaumpserit  in 
suo  examine  Abacularis  calculator,  demonstrationum  Geometricarum 
plane  innocens,  numeros  ad  constructionem  problematis  non  idoneos, 
quippe  ignoravit,  problema  determinatum  esse,  nee  ideo  constnii 
posse  ex  quibusvis  datis;  idcirco  non  miror,  si  si*o  vacillimti  per 
abaculos  calculo  delusus,  vacillantem  meam  constructionem  sihi  visus 
fuerit  deprehendisse, 

Zaista  oStro  odbijanje  prigovara  netemeljitih,  koje  pokazuje  i  to, 
kako  je  Getaldid  suvereno  vladao  tadanjom  matematikom  i  kako  je 
todno  poznavao  znanje  pojedinih  Ijudi. 

Nu  koliko  je  odreSit  Getaldid  u  odbijanju  nepravednih  prigovora, 
toliko  je  njeiSan  prama  uspomeni  prijatelja.  U  prvom  dodatku  svomu 
yjAppolonius  Gallus"  rijesio  je  Vieta  problem:  „Ako  je  zadana 
podnica,  visina  i  omjer  krakova  u  trokutu,  neka  se  nadje  trokut". 

I  dokazu  konstrukcije  ovoga  problema  prigovorio  je  Cyriacus  u 
spomenutoj  raspravi,  da  je  neto^an,  da  determinacija,  Sto  ju  je  dao 
Vieta  problemu  ne  valja  (illegitimam  esse),  pak  da  ju  s  toga  valja 
uniStiti.  Akoprem  je  Aleksander  Anderson,  zasluzan  uditelj  mate- 
matike u  Parizu,  prijatelj  Viete,  koji  je  mnogo  zasluga  stekao 
oko  izdavanja  djela  Vietinih,  a  kako  se  iz  naSega  mjesta  vidi  i  ve- 
liki  prijatelj  i  Stovatelj  naSega  Getaldida  („vir  mihi  percarus", . .  . 
„cum  quibus  de  me  non  semel  perhonorifice  meminerit,  meique 
patrocinium  susceperit,  multum  sane  me  sibi  sua  humanitate,  ac 
prona  in  me  voluntate  devinxit"),  veoma  sjajno  dokazao,  kako  je 
krivo  sudio  u  obim  stvarima  Cyriacus,  neda  Getaldidu  uspomena  na 
davno  umrloga  prijatelja,  a  da  ga  nebi  joS  jednod  uzeo  u  obraau : 
„Verum  cum  ipse  quoque  moleste  ferrem,  quod  tanti  viri  laudes, 
non  sine  aliqua  temeritatis  nota,  ut  levissime  dicam,  Cyriacus  ausus 
sit  imminuere :  non  possum  non  ostendere,  quam  longe  absit  a  vero 
in  suis  animadversionibus  judicium  Cyriaci.  Nempe  hoc  a  me  po- 
stulat  singularis  quidam  mens  in  Vietam  amor,  atque  observantia, 
atque  adeo  arctissima  amicitiae,  conjunctionisque  necessitudo,    quae 


*  Cantor:  Vorl.  fiber  Gesch.  der  Math.  II.  p.  549  i  650. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


O  MARmU  GBTALDI6U5  ZNAMENITOM  MATRMATIKU  XVII.  VIJBKA.  31 

mihi  cum  illo  Parisiis  intercessit,  mutuis  officiis  confinnata.  Hue 
accedit,  quod  cum  Cyr.  in  uno  eodemque  libello  et  Vietam  et  me 
de  non  aceurata  demonstratione  accusaverit,  inofficiosus  essem,  si 
omissa  amid  causa,  meam  tantwrn  defenderem.  Na  strani  49 — ^56 
svoga  djela  bavi  se  oko  problema  Viete  opSimo  i  dokazuje,  kako 
je  determinaeija  Viete  ne  samo  ispravna,  nego  i  potrebna,  a  kon- 
strukcijom  problema  pokazuje,  da  se  ona  nesmije  uniStiti. 

Nije  li  to  bag  sjajan  dokaz,  da  je  nag  Marin  Getaldid  zaista 
bio  „angelus  in  moribus"? 

Prelazed  na  znanstveni  rad  Marina  Getaldi(ia  istaknuti  mi  je 
najprije,  da  je  Getaldid  u  prvom  redu  geometar.  Znanje  je  svoje 
najprije  crpao  iz  djela  Euklida,  Apollonija  i  Archimeda,  pak  s  toga 
se  njegov  rad  moze  smatrati  nastavkom  rada  ovih  velikana.  Nu  ako 
Kdstner^  veli,  „da  se  u  Getaldi(ia  nalazi  postupak  starih,  samo  gto 
upotrebljava  algebru",  6ini  mi  se,  da  je  daleko  premalo  ocijenio  vri- 
jednost  i  vaznost  djela  Getaldideva,  o  kojem  govori.  Da  je  to  istina, 
pokazati  6e  najbolje  osvrt  na  postupak  grdkih  geometara. 

Grci  su  od  Egipdana  primili  neku  mnozinu  pou^aka  geometri6kih, 
koji  su  priznati  bili  kao  nepobitne  istine.  Bijahu  to  fheoremi  t.  j. 
gledanjem  ili  razmatranjem  nadjene  istine,  koje  je  valjalo  tek  do- 
kazati.  To  je  bio  impuls  znanstvenom  razvitku  matematike  u  Grka. 
U  rjegavanju  ove  teSke  zadade,  olakodivali  bi  si  posao  time,  da 
bi  svaku  olinu  smatrali  prostomom  i  tako  se  mogla  razvijati  samo 
geometrija,  dok  je  aritmetika  bila  tek  pomagalo  geometrije.  Postupak 
je  Grka  u  tom  poslu  bio  od  prilike  ovaj :  Na  poCetku  stoji  pouCak, 
to^no  izrazen  u  svom  smiSljaju  i  u  tvrdnji :  Imade  li  lik  svojstvo  A, 
mora  imati  i  svojstvo  B.  Za  tvrdnjom  je  slijedio  dokaz.  Konstruk- 
cijom  pomodnih  crta  sveo  bi  se  dokaz  na  dokazani  jur  prije  pou^ak. 
Tu  se  dakle  negto  zahtijevalo  (propositio),  a  zatim  se  imala  izvesti 
konstrukcija.  Ti  su  zahtjevi  doveli  do  druge  vrsti  geometridkih 
pou6aka.  Trebalo  je  naime  desto  dokazati,  kako  se  zahtjevu  moze 
udovoljiti,  i  tako  postadoge  prdblemi.  Problem  je  ono,  §to  se  na 
rijegenje  predla2e,  dakle  zadada,  Nu  svaki  problem  sastoji  po  tom 
od  tri  dijela:  1.  zadacSa  sama,  2.  rijegenje  zadade,  u  kojem  se  daje 
to6an  naputak  za  doti^nu  konstrukciju,  i  3.  dokae,  kojim  se  utvr- 
djuje,  da  je  onom  konstrukcijom  u6injeno,  gto  se  trazilo.  Ako  je 
dakle  koji  theorem  u  dokazu  iskao  takovu  konstrukciju,  morao  je 


*  Kastner:  Geschichte  der  Math.  3.  Bd.  pag.  187—195. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


32  o.  kuCera, 

najprije  dotidni  problem  biti  rijeSen  i  s  toga  se  izmjenjuja  theorem! 
sa  problcmima.  RijcSenja  su  dakle  ovdje  disto  geometri^ka  a  me- 
toda  sinteti^na:  Nepoenate  se  stvari  traze  iskljucivo  geametrickam 
konstruJccijom  i  matemaiika  Grka  ni  ne  dopu&ta  drugoga  kakovoga 
rijeSenja,  Pa  i  kasnije,  kad  je  Plato  uveo  pojam  geometridkih 
mjesta  i  dunjosje^nice  —  viSu  matematiku  Grka  —  nema  mjesta 
dnigaCijemu  rjeSavanju  problema,  nego  predo^ivanju  nepoznatih 
stvari  konstrukcijom.  I  u  Platonovoj  Skoli  konstrukcija  je  iskljufivi 
na^in  rjeSavanja  problema  i  propozicija.  Jedan  od  najnuznijili  za- 
htjeva  u  ovoj  geometriji  bio  je :  Na  zadan  pravac  poloziti  pa6etvo- 
rinu  tako,  da  joj  ploStina  bude  jednaka  nekoj  zadanoj  plohi.  Taj 
se  posao  zove  u  Platona  TcapaTstveiv,  a  kasnije  Tcapa^iXXov.  Tim  je 
svaki  lik  pretvoren  u  pa^etvorinu,  koja  mu  je  ploStinom  jednaka. 
Nu  ova  se  padetvorina  dala  pretvoriti  u  jednaki  kvadrat,  a  taj  su 
posao  zvali  TeTpayov^eiv.  K  ovim  se  glavnim  poslovima  priklju6uju 
joS  dva:  1.  Na  zadan  pravac  neka  se  zadana  ploha  u  obliku  pa^5e- 
tvorine  tako  polozi,  da  se  ne  stere  uzdu£  cijeloga  pravca,  nego  da 
joS  preostane  pa^etvorina  vezana  uz  odredjene  uvjete,  n.  pr.  da 
bude  =  kvadratu.  2.  Na  zadani  pravac  neka  se  polozi  ploha  u 
obliku  pa^etvorine  tako,  da  pretede  pravac,  a  ovaj  suviSak  da  bude 
vezan  uz  odredjene  uvjete,  n.  pr.  da  bude  =  kvadratu. 

Ove  se  4  glavne  zadade  mogu  rijeSiti  uz  pomod  pravca  i  krue- 
nice  i  njima  odredjenih  geometriikih  mjesta,  i  sve,  §to  se  dade 
svesti  na  to,  smatra  se  razrjeSivira  problemom.  Nu  ve6  poznati 
Delski  problem  podvostruCenja  kocke  i  trisekcija  kuta  dovela  je 
do  spoznaje,  da  imade  i  takovih  geometriikih  mjesta,  koja  nisu  ni 
pravac,  ni  kruznica,  nego  drugadija  nekakova  krivulja.  Ovakove 
probleme  smatrahu  nerazrjeSivima,  jer  se  takova  krivulja  neda  na- 
crtati.  Morali  su  nekoliko  njezinih  todaka  odrediti  i  prostom  rukom 
ih  spojiti,  a  to  ne  bijaSe  to6no  rijesenje  po  njihovu  shvadanju. 

Ovo  disto  geometridko  shvadanje  matematidnih  problema  je  karak- 
teristidni  biljeg  cijele  grdke  matematike,  s  toga  se  i  pokazuje 
dudni  pojav,  da  niti  jedan  geometar  grdki  prije  Archimeda  nije 
niti  pomislio  na  to,  da  bi  mogao  ma  koju  crtu  brojem  izraziti  ili 
ma  kakov  ra6un  izvcsti  u  svrhu  geometridku. 

Gotovo  1500  godina  ostalo  je  tako.  Podetkom  13.  vijeka  podima 
utjecanjem  Arapa  nov  zivot  za  matematiku  u  zapadnoj  Evropi,  na- 
pose  u  Italiji,  i  malo  ne  u  isto  doba  u  Dubrovniku,  kamo  su  se 
po  svoj  prilici  sklonili  mnogi  udenjaci  s  istoka  iza  pada  Carigrada, 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GKTALDI6U,  ZNAMBNITOM  MATEMATIKU  XYII.  VIJBKA.  33 

preko  kojih  je  stara  grdka  matematika  zajedno  s  indijskom  doSla 
u  ove  zemlje. 

Uvodom  naSega  brojnoga  sustaya  olakdava  se  studij  aritmetike. 
Trinajsti  vijek  priprema  materijal  za  novi  razvitak  nauke:  izlaze 
prvi  prijevodi  Euklida,  Apollonija  i  arapskih  matematika.  Materijal 
taj  svladava  cijeli  14.  vijek,  ali  matematika  prodire  u  sve  Sire  slo* 
jeve  svijeta,  pade  i  u  prakti6ni  zivot:  ved  i  trgovci  u6e  ra^unati. 
U  15.  se  vijeku  javlja  nov  duh  u  Evropi  u  svim  naukama:  on 
razSiruje  i  matematiku.  Do  polovice  se  ovoga  vijeka  javljaju  novi 
i  autentifini  prijevodi  grdkih  matematika  po  originalu,  a  u  drugoj 
podinje  nov  rad  na  tom  temelju.  Geometrija  napose  prelazi  sada 
tek  od  diste  konstrukcije  na  aritmetidku  metodu:  erte  se  i  plohe 
izra^uju  posebnim  brojevima  i  s  ovima  se  dalje  operuje.  Ova  nova 
geometrija  je  povod,  da  se  u  Sestnajstom  vijeku  najprije  u  Italiji 
javljaju  nove  metode  za  rijesavanje  jednadaba  tredega  i  detvrtoga 
stupnja  a  i  trigonometrija  se  razvija. 

U  ovom  se  6asu  javlja  na  nau6noj  pozomici  Marin  Getaldid. 
Prou6ivi5i  Euklida  i  Apollonija,  i  sve  nove  ste6evine  svoga  vremena, 
dolazi  u  Pariz,  gdje  se  upoznaje  sa  Vietom,  komu  je  bilo  sudjeno 
svojim  uvedenjem  op<Sili  brojeva  u  matematiku  izvesti  cijeli  preo- 
kret  u  ovoj  nauci.  Niti  jedan  matematik  ni  staroga  ni  novoga  vre- 
mena nije  za  zadani  broj  uveo  kakov  opdeniti  znak,  pak  njim 
dalje  ra<$unao,  kao  sa  dosadanjim  posebnim  brojevima.  UdinivSi  to, 
skinuo  je  sa  rezultata  raduna  posebnu  njihovu  formu,  koju  su  do- 
sada  imali.  Ovomu  epohalnomu  koraku  naprijed  bio  je  svjedokom 
Marin  Getaldi6  i  njegov  je  duh  odmah  uhvatio  vaznost  ovoga 
koraka  za  sav  daljnji  razvitak  matematike.  Pod  dojmom  ovoga 
velikoga  obreta  stoji  sav  rad  Getaldidev  na  polju  geometrije: 
nema  u  njega  viSe  cisto  geometridkoga  shvadanja  problema,  kao  u 
starih,  nema  u  njega  viSe  ni  prihazivanja  prostornih  olina  poseb- 
nim brojevima,  kako  je  to  radio  16,  vijek.  On  izraSuje  prostorne 
oline  opcim  brojevima,  racuna  s  njima  po  novoj  metodi  Viete  (logi- 
stica  spedosa  prema  dosadanjoj  numerosa)  i  u6i,  kako  se  ovako- 
vim  nacinom  dobiveni  izrazi  konstruirati  imadu.  A  da  je  on  prvi, 
koji  je  opdenitost  ove  metode  shvatio  i  u  svojim  djelima,  osobito  u 
posmrtnom,  konsekventno  i  metodicki  upotrebio,  u  tomjepo  mom  sudu 
najveda  za^luga  Getaidiceva  za  matematicnu  nauku.  Jet  ovo  spa- 
janje  opdenite  aritmetike  sa  geometrijom,  moralo  je  bezuvjetno  dovesti 
s  jedne  strane  do  obreta  analitiene  geometrije,  a  s  druge  do  obreta 

3 

Digitized  by  VjOOQiC 


34  o.  ku6bra, 

infinitesimalnoga  racuna:  dvaju  najvedih  obreta  u  matematici,  koji 
i  zbilja  padaju  ve6  u  17.  vijek. 

Descartesova  „g6ometrie"  iziSla  je  ve6  g.  1637.  jedva  7  godina 
iza  zadnjega  djela  posmrtnoga  naSega  Getaldida,  a  Newton  ve6  g. 
1669.,  Leibnitz  pako  1684.  polazu  temelje  infinitesimalnom  raCunu. 

Zadnje  djelo  Getaldidevo  pokazuje  jasno,  da  mu  tjelesno  stanje 
njegovo  zadnjih  godina  nije  dalo  raditi,  kako  je  htio.  U  trecoj  i 
fietvrtoj  knjizi  njegovoga  djela:  „De  resolutione  et  oompositione 
mathematical  od  g.  1630.  na6i  de  pozorni  ditatelj  dosta  mjesta,  gdje 
u  tekstu  njeSto  manjka,  a  sva  peta  knjiga  pokazuje  nerazmjerno 
malen  izbor  problema,  po  6em  smijcmo  slutiti,  da  nije  bila  izra- 
djena,  kako  ju  je  pisac  bio  osnovao.  Smrt  ga  je  zatekla  odito  prije, 
nego  je  djelo  dovrSio.  —  Da  ne  bude  tjelesno  prije  reda  smalaksao, 
mozda  bi  njegovo  zadnje  djelo  bilo  zaista  bacilo  u  svijet  misao 
Descartesovu.  Analiza  ce,  Sto  slijedi  u  drugom  dijelu  ove  radnje, 
pokazati,  u  koliko  je  opravdana  ova  misao. 

Sada  je  red  da  u  prijegledu  predocim  sveukupni  rad  njegov 
znanstveni. 

Ako  i  jest  istina,  da  je  Getaldic  velik  kao  geometar,  koji  je  kao 
nitko  prije  njega  znao  stopiti  algebru  sa  geometrijom :  njegov  znan- 
stveni rad  zapocinje  radnjom  —  iz  fizike,  kojoj  je  trajno  mjesto 
u  historiji  ove  nauke.  „Promotm  Archimedes  seu  de  variis  corpo- 
rum  generibus  gravitate  et  magnitudine  comparatis.  U  Bimu  1603, 
kod  Alojzija  Zanettija*',  naslov  je  toj  radnji.  Posvecena  je  kasni- 
jemu  kardinalu  Serafinu  Olivariju,  za  kojega  se  zna,  da  je  bio  osobit 
stovatelj  Getaldicev  te  se  baS  didio  tijem,  da  ga  moze  zvati  svojim 
prijateljera.  Spis  ovaj  nadovezuje  na  djelo  Archimedovo  (287 — 212) 
„De  insidentibus  humido^  2  knjige.  Prvi  je  izdao  Archimedova 
djela  g.  1544.  Thomas  Gehauff  ili  Venatorius,  pak  je  mozda  ovo 
izdanje  bilo  povod,  da  se  je  Getaldic  bacio  na  pokuse  o  specifi^noj 
tezini  tjelesa.  U  njem  raspravlja  najprije  o  poznatoj  zadaci  Hiero- 
novoj  i  zatim  odi*edjuje  speciii6nu  tezinu  od  12  tjelesa,  a  to  su: 
zlato,  srebro,  ziva,  olovo,  bakar,  zeljezo,  cin,  dakle  7  kovina  starih,  i 
k  tomu  jos  dolazi  5  tekudina:  voda,  vino,  med,  ocat  i  ulje^.  Ovdje 
rijeSava  problem  na  osnovu  Archimedovog  zakona,  a  na  zadacu 
Hieronovu  o  kruni  vraca  se  i  u  svom  djelu  posmrtnom. 

*  Poggendorff:  Geschichte  der  Physik  1879.  pag.  128.  Ovdje  valja 
ispraviti  navod  Pogg.,  da  je  Getaldic  umro  1609,  kao  mletaiki  poslanik 
u  Carigradu,  To  je  valjda  preslo  amo  iz  Montucle-a, 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  aBTALDltU,  ZNAMENITOM  MATEMATIKU  XVH.  VIJKKA.  35 

Ovo  8U  prve  eksperimentalne  odredbe  specifidne  teSine,  ea  Jcoje 
veli  sam  Foggendorff,  da  su  „fur  ihre  Zeit  ganz  hinldnglich^ .  Ta 
je  okolnost  ovomu  spisu  Getaldidevu  pribavila  neprolazno  mjesto  u 
historiji  fizike*.  —  U  predgovoru  istide  povod  ovoj  svojoj  radnji. 
Ucitelj  njegov  Michael  Coignet'  ga  je  neprestano  nagovarao,  da  ga 
izdade,  kako  bi  vidio  plodove  svoga  nau^anja.  Oustvo  je  zahvabiosti 
spram  uditelja  iznijelo  ovo  djelo  na  vidjelo.  »komu  sam",  veli  Getaldi6 
^u  velike  zahvalan,  jer  sam  od  njega  primio  podlogu  znanja". 

Jos  je  iste  godine  1603.  iziSlo  i  drugo  djelo  Getaldidevo :  ^Non- 
nuUae  propositiones  de  Parahola  nunc  primum  inventae  et  in  lucem 
editae,  Bomae  1603,^  kod  istoga  Alojzija  Zanettija.  Djelo  je  posve- 
ceno  ChrLstoforu  Cla\TJu'  (1537 — 1612.)  uditelju  matematike  na 
jezuitskom  kolegiju  u  Rimu,  poznatom  astronomu,  kojega  je  Gregor 
XIII.  pozvao  u  Rim  za  popravak  kalendara.  Njegov  spis:  „Novi 
calendarii  apologia"  iziSao  je  u  Rimu  g.  1588.  kada  je  Getaldid 
vec  za  stalno  bio  u  Rimu  i  s  Clavijem  drugovao,  pak  je  zaista 
moguce.  da  je  Getaldid  utjecao  u  veliku  znanstvenu  raspravu  o  tom 
pitanju  preko  svoga  prijatelja  Clavija  i  tim  je  po  svoj  prilici  na- 
stalo  ono  mnijenje,  da  je  Getaldid  bio  pozvan  na  popravak  kalen- 
dara, koje  je  Cerva,  kako  smo  prije  istaknuli,  oprovrgao. 

Djelo  jedno  o  paraboli  istice  Vossius  u  svojoj  knjizi  „De  Mathe- 
matiearum  scientiarum  natura"  1650.  (Cap.  26.  §.  13.)  medju  optid- 

*  A  savremenn  vrijedoost  njegovu  najbolje  dokazuje  tO;  §to  jn  je 
Oaghtred  primio  u  svoju  zbirkn:  „0pu8cula  Mathematical  (Oxford  1677) 
u  ekscerptu. 

'  O^dje  mi  je  ispraviti  jedan  navod  svib  meni  poznatih  biografa 
Getaldicevih.  Po^m  od  Gerve  pa  sve  do  E.  Gelcicha  nalazim,  da  je 
Getaldic  mlad  posao  u  Rim,  gdje  da  je  slasao  Mihajla  Coigneta  (Cerva : 
,Komam  deinde  profectas  Michaelem  Coignetum  excellentem  in  rebus 
Math,  virum  doeeotem  andivit").  To  ce  biti  tesko  istina^  jer  u  histo- 
ri^kim  djelima  nalazim  samo  jednoga  covjeka  toga  imena  i  prezimena, 
*  taj  je  (1549  do  1623)  i  rodjen  i  umro  u  Antwerpeno,  bio  je  mate- 
matik  Alberta  Brabantskoga  a  igtaknuo  se  obretom  proporoionalnog  sestila 
(Caiitoa  n.  p.  629)  i  jednim  spisom  o  brodarenju.  Ja  mislim;  da  je  Ge- 
taldicev  ocitelj  u  Rimu  bio  jur  spomenuti  Christoforus  Clavius  (za  pravo 
Schlfissel)  rodj.  1537.  u  Bambergu  a  umro  1612.  u  Rimu.  Bio  je  jezuita 
i  Daudao  je  14  godina  matematiku  u  kolegiju  svoga  reda.  Na  to  me 
npttcaje  kasnije  prijateljstvo  izmedju  njega  i  Getaldica  a  i  to,  sto  oba 
imena  po6injn  slovom  C,  pak  je  pometnjom  napisano  Coignet  mjesto 
Ola?iu8.  Sa  Coignetom  pako  se  sastao  Getaldic  na  svom  putu  po  Evropi. 

*  Appendini:  Notizie  istorico-critiche  sulla  storia  e  letteratura  dei 
Ragusei  T.  II.  44—49. 


Digitized  by 


Google 


36  O.  KUdERA, 

kim  znamenitim  djelima  onoga  vremena :  „Dicam  de  praecipuis 

Ad  haec,  quae  paucis  Marinus  Getaldus  reliquit  de  Parabola  et 
specula  ustorio,  Insuper  tractatum  de  radiis  visus  et  lucis  in  vitris 
pergpectivis  et  Iride:  ubi  est  de  inchoata  Telescopii  demonstratione'' .^ 

Po  torn  sudedi  moglo  bi  ovo  djelo  biti  —  niBam  ga  dosada  mogao 
dobiti  —  sadriaja  optiCkoga  i  u  savezu  sa  Getaldidevim  studijama  o 
Archimedu.  Gomji  citat  iz  Vossius-a  to  potvrdjuje,  jer  djelo  „de 
Parabola'*  spominje  u  isti  mah  sa  ostalim  spisima  Getaldideva  op- 
tiCkoga  sadr^aja,  za  koje  veli  E.  Gelcich*  da  se  5ini,  kao  da  su 
sasma  izgubljena,  nu  dodaje,  kako  je  u  Dubrovniku  jo§  nmogo 
bogatih  privatnih  knjiinica,  kojih  je  sadr^aj  i  vlasnikom  njihovim 
samim  nepoznat,  pak  izride  nadu,  da  6e  se  mozda  i  oni  Getaldi- 
6evi  spisi  prije  ili  kasnije  nadi.  Za  proudavanje  rada  Getaldiceva 
na  polju  optike  i  njegovih  pokusa  o  netom  obretenom  teleskopu 
bili  bi  baS  ovi  spisi  velike  vrijednosti. 

Slijedeea  dva  djela,  koja  su  oba  g.  1607.  iziSla  u  Mljecima,  po- 
kazuju  ve6  Getaldida  na  potpunoj  visini  nauke  geometridke  i  utjecaj 
Viete  na  nje^ov  rad.  Prvomu  je  naslov :  „ApoUonius  redivivus  seu 
restituta  ApoUonii  Pergaei  incUnationum  geometria.  Venetiis  1607*', 
Kod  Bern.  Junctus-a  izdano  i  posveceno  kardinalu  Olivariju.  Dru- 
gomu  je  naslov:  „Supplementum  ApoUonii  Qalli  seu  exsuscitcUa 
ApoUonii  Pergaei  tactionum  geometricarum  pars  reliqua.  Venetiis 
1607,^  Kod  Vineenza  Fiorana  izdano  a  posveceno  M.  Pavlu  Enii- 
liju  Cesi  de  Marchesi  di  Riano. 

Za  ocjenu  ovih  dvaju  djela  posegnuti  nam  je  u  dobu  najljepsega 
cvijeta  matematike  grdke.  Od  ApoUonija  Pergaejskoga  (250 — 200 
u  Alexandriji)  saduvalo  nam  se  samo  glavno,  ali  preznamenito  djelo 
„Conicorum  libri  VIII.'*  Sto  ih  je  prvi  potpuno  izdao  E.  Halley 
g.  1710. 

Pappus  nam  je  medjutim  saduvao  bar  naslove  izgubljenih  nje- 
govih djela.  Evo  ih:  1.  liepl  ejrapoiv  (De  tactionibus) ;  2.  EmTreSoi 
TOTcot  (Loci  plani);  3.  Ikpl  vsoaewv  (De  inchnationibus) ;  4.  lUpl 
ywptou  a7coTO[j.7i(;  (De  sectione  spatri);  5.  Hepl  SwopnTixsv/i;  Toafji;  (De 
sectione  determinata). 

Cim  su  iza  probudjenih  nauka  na  zapadu  bila  prouCena  sadu- 
vana  djela  starih  matematika,  odvai^ili  su  se  najbolji  matematici 
koncem  16.  i  po^etkom  17.  vijeka  na  taj  posao,  da  po  primjetbama 

*  Cerva:  I.  c. 

*  I.  c.  pag.   197. 


Digitized  by 


Google 


0  MA&mn  GBTALDI^U,  ZNAMBKriX>M  MATBMATIKU  XVn.  YIJEKA.  37 

u  drugih  pisaca  i  po  saduvanom  sadriaju  spisova  restituiraju  iz- 
gubljene  spise.  Medju  tim  restitutorima  ApoUonija  stoji  opet  u  prvom 
redu  naS  Getaldid  istaknutim  djelima,  osobito  prvim,  za  koje  misli 
E.  Geleich',  da  sjaj  njegovoga  talenta  najbolje  dokazuje,  a  ipak 
ga  historic!  ne  uvaiuju  dosta.  Oba  su  djela  potaknuta  jednim  dje- 
lom  Viete,  koje  je  g.  1600.  iziSlo  u  Parizu  sa  naslovom :  „Apollo- 
nius  Gallus"  baS  iste  godine,  kad  je  i  Getaldid  izdavao  u  Parizu 
dnigo  djelo  Vietino. 

U  torn  je  djelu  Vieta,  izazvan  jednom  zadadom,  fito  ju  je  Belgi- 
janac  Adriaen  van  Roomen  (Adrianus  Romanus)  ^omnibus  totius 
orbis  mathematicis  6ui  construendum"  zadao,  kuSao  uspostaviti  Apol- 
lonijevo  djelo  „de  tactionibus",  u  6em  je  i  sjajno  uspio.  Nu  nije 
svih  problema  uspostavio.  S  toga  je  Getaldid  u  svom  „Supplemen- 
tum  Apollonii  Galli"  nadopunio  Vietu.  On  sam  veli  o  torn:  „Non 
igitur  exsuseitavit  Ap.  Gal.  universam  Ap.  Pergaei  tactionum  geo- 
metriam;  omisit  enim  sex  problemata  ad  illam  geometriam  perti- 
nentia:  sed  ea  supplebimus  et  sic  App.  Gallus  non  sine  Illyrico 
ApoUonium  Pergaeum,  qui  extinctus  injuria  temporum,  vel  a  bar- 
barifi  oppressus  jacebat,  excitabit.  Zanimivo  je,  da  sebe  zove  Ilircem ! 

Drugo  njegovo  djelo  o  ApoUoniju  posvema  je  samostalna  radnja 
i  dosta  velik  korak  naprijed  u  geomctriji  onoga  vremena.  Ona  je 
kako  svi  suvremeni  pisci  priznavaja  Getaldidu  ved  za  i^ivota  priba- 
vila  najvedu  slavu  od  svih  njegovih  radnja:  stavila  ga  je  u  isti 
red  sa  starim  klasicima  matematike  i  u  red  prvih  suvremenih. 

Koliko  mu  se  cijenilo  ovo  djelo  najbolje  potvrdjuje  jur  spome- 
nuti  Vossius  (Cap.  58.)*  kao  suvrememk  gotovo'Getaldidev.  On  veli: 
„Apollonium  redivivum  nuncupavit,  quia  cum  Apollonii  Conicorum 
libri  graece  admodum  forent  vitiati,  quos  etiam  secutus  est  in  trans- 
latione  sua  Federicus  Commandinus,  ipse  loca  corrupta  ita  sanitati 
restituit,  ut  ex  eo  solvi  possent  problemata,  quae  ante  non  poterant." 
I  ovom  se  prilikom  istide  fiednost  naSega  Getaldida  za  koju  i  Vos- 
sius nalazi  ove  pohvalne  rijedi:  „Hac  opera  sibi  visus  est  ApoUo- 
nium quasi  ab  Oreo  revocare.  Ac  licet  jactantior  videatur  inscriptio, 
omnino  tamen  est  modesta.  Nam  cum  optis  suum  ApoUonium  vocat, 
praeclara  ilia,  quae  tradit  non  sM,  sed  ApoUonio  potius  adscribit. 
Neka  nadje  ovdje  mjesta  opiuska,  da  se  je  prijatelj  Getaldicev  jur 
spomenuti  Anderson,  rodjen  Inglez,    uciitelj  matematike  u  Parizu  i 

*  1.  c.  pag.   195. 

*  Cerva  1.  c. 


Digitized  by 


Google 


J 


38  o.  kuCera, 

prezasluzni  izdavatelj  djela  Vietinih  godine  1612.  povratio  na  ono 
djelo  Getaldidevo  izdav6i  svoj  „Suppleinentum  ApoUonii  redivivi,  u 
kojem  je  popunio  ono,    Sto  je   bilo  manjkavo  u  djelu  Getaldidevu. 

Kolike  su  cijene  bila  ova  2  djela,  neka  bude  dokazom  i  to,  da 
su  ufila  u  najznamenitije  priruCne  knjige  matematike,  koje  su  slu- 
zile  podlogom  predavanjima.  Istifiem  ovdje  djelo  Pierrea  H6rigonea, 
koje  je  g.  1634.  i  opet  1644.  Stampano  na  france^kom  i  latinskom 
jeziku.  Cours  matJiematique  ]e  naslov  tomu  djelu  od  6  svczaka,  a 
uz  elemente  i  data  Euklida  tamo  su  primljene  i  restitucije  Getaldica 
uz  one  Viete  i  Snelliusa. 

Iste  je  godine  Getaldid  izdao  jo§  jedno  geometrifiko  djelo :  „  Va- 
riorum problematum  coUedio,  Venetiis  1607.  apud  Vine,  Fioranum*'. 
Posveceno  je  jur  spomenutom  drugu  njegovom  na  putu  po  Evropi 
Marinu  Godidu. 

U  njem  se  istide  modern!  matematik  svoga  vremena.  Bio  je  u 
ono  vrijeme  obidaj,  da  si  prvi  matematici  zadavaju  teze  probleme 
na  rijeSenje.  Spomenuli  smo  jur  prije  takav  problem  zadan  od 
Romanusa  (Roomen)  „matematicima  svega  svijeta".  Nema  u  ono 
doba  gotovo  znamenitog  matematika,  koji  se  nebi  bio  pokuSao  na 
tom  polju.  Spominjemo  samo  Vietu,  Claviusa,  Grienbergera,  Jakoba 
Restiusa  i  Regiomontana.  U  ovoj  knjizi  rijeSava  Getaldid  41  pro- 
blem geometridkim  nacinom,  dok  su  spomenuti  matematici  drugim 
putem,  osobito  Regiomontan  trigonometridkim,  pristupali  rijeSenju. 
I  ovdje  ide  Getaldid  svojim  putem :  njegova  su  rijeSenja  onih  pro- 
blema  posvema  originalna,  i  netrebaju  pomodi  trigonometrije. 


Ovim  djelom  prestaje  rad  Getaldidev  na  polju  matematike.  U 
svojoj  Spilji  kao  da  se  stisma  obratio  optici  i  astronomiji,  jer  za 
zivota  njegova  ved  ni  jedno  matematidko  djelo  nije  ugledalo  svjetla. 
U  ovu  epohu  zivota  njegovoga  1607 — 1626.  padaju  jamacno  spome- 
nuta,  zaliboze  izgubljena  djela  njegova  optidkoga  i  astronomskoga 
sadriaja,  koja  bi  nam,  da  ih  je  kako  nadi,  pokazala  Getaldida  kao 
fizika  i  astronoma  u  pravoj  mu  slici. 

To  su  djela:  „De  parabola^,  „De  specido  ustorio^,  „De  radiis 
visus  et  lucis  in  vitris  perspedivis^ ,  „De  Iride^,  u  kojem  bi  imalo 
biti  „inchoata  Telescopii  demonstration. 

Bio  bih  sretan,  kad  bi  ovi  redci  mozda  potakli  kojega  od  Dubro- 
vadkih  rodoljuba,  da  trazi  ove  spise,  za  koje  ni  to  neznamo,  jesu 
li  ikada  i  gdje  Stampani. 


Digitized  by 


Google 


O  MAKINU  UBl'ALDl6U,  ZNAMBNITOM  MAT£!MATIKU  XVU.  YIJBKA.  39 

Ovaj  prijegled  radnja  Getaldidevih  pokazuje,  da  imademo  posla 
sa  eminentnim  talentom  matemati^nim.  Svako  je  njegovo  djelo  plod 
samostalnoga  istrazivanja  i  svako  unosi  u  tadanju  matematidku 
nauku  nove  rezultate.  Nije  dakle  ni  6udo,  da  je  Getaldid  jedan  od 
prvih  matematika  i  da  Sarpi  niSta  ne  pretjeruje,  kada  o  njem  joS 
zivom  veli,  „da  mu  Hi  nema  para  Hi  ih  je  mdlo,  koji  bi  mu  MU 
ravni*^. 

Kad  je  ove  rijedi  rekao  Sarpi,  nauka  matemati6na  joS  nije  imala 
najvedega  i  najznamenitijega  djela  njegovoga.  Tek  6etiri  godine 
iza  smrti  njegove  fitampa  se  nastojanjem  njegovih  triju  k(5eri  i 
brata  Jakova,  a  revnom  potporom  udenoga  Ignacija  Tudisija  kruna 
njegovoga  rada  matematidnoga :  „De  resolutione  et  compositione 
mathematica,  Romas  1630,^  U  Stamparni  svete  stolice  a  pod  egi- 
dom  nikoga  manjega  nego  kneza  Tadije  Barherinija,  principa  od 
Palestrine,  vrhovnoga  vodje  papinske  vojske  (f  u  Parizu,  prognan 
1647.)  iziSao  je  veliki  svczak  u  foliju  sa  343  strane. 

Prou6avaju6  ovo  djelo  pridinja  ti  se  ^esto,  da  gledaS  veliki  duh 
matematifiki,  koji  je  suvereni  gospodar  u  svojoj  nauci,  gdje  baca 
poglede  svoje  u  bududnost  nauke.  Uzdigao  se  je  nad  sve  znanje 
svojega  vremena,*  skupio  ga  pod  Sire,  opcenitije  glediSte  i  s  tog  ga 
vi^ega  i  opdenitog  glediSta  raspravlja,  a  kano  da  sluti,  da  de  ovo 
opdenito  stanoviSte  nauci  morati  otvoriti  nove  vidike  i  donijeti  nove 
plodove.  To  je  viSe  stanoviSte  Getaldidevo :  spoj  algehre  i  geometrije 
u  jednu  nauku  i  posmatranje  geometridkih  problema  pod  utjecajem 
algebraicke  metode, 

Nije  tim  redeno,  da  je  Getaldic  u  ovom  djelu  prvi  upotrijebio 
algebru  na  rijeSenje  geometrijskih  problema.  U6inili  su  to  u  isto 
doba  Vieta  i  Regiomontan  i  drugi  prvaci,  ali  daleki  isamaSaj  i 
opdenitost  ove  metode  nije  niti  jednomu  od  njegovih  suvremenika 
bio  tako  jasan  kao  Getaldidu.  On  je  od  svojih  suvremenika  bez 
dvojbe  onu  misao  prvi  uhvatio,  i  provadjajud  ju  konsekventno, 
dokazao,  da  u  ovom  spoju  lezi  izvor  daljnjemu  velikomu  napretku 
nauke;  on  ga  je,  smije  se  redi,  predvidjao. 

Posmatrajudi  njegovo  posmrtno  djelo  s  toga  po  naSem  sudu  je- 
dino  opravdanoga  stanoviSta,  smijemo  redi  joS  vi$.e,  da  je  Getaldid 
bio  prvi  matematik  svojega  vremena.  Analiza  ovoga  djela  potvrditi 
de  ovaj  naS  sud. 

II. 

Od  djela  Getaldidevih  jedino  je  ovo  djelo  bilo  predmetom  histo- 
ridnoga   ispitivanja   u   novije   vrijeme.    Za   historiju    matematidkih 


Digitized  by 


Google 


40  O.  KU^BRA, 

nauka  i  ina6e  toliko  zasluzni  E.  Gelcich  ispitivao  ga  je  u  jur  spoi^ie- 
nutoj  raspravi  sa  stanoviSta,  da  odredi  odnoSaj  ovoga  djela  prema 
obretu  analitidne  geometrije.  Na  temelju  naime  Riccatijeva  suda  ob 
onom  Getaldidevom  djelu,  kojiglasi:  „Haec  pars  (upotreba  algebre 
na  geometriju)  nondum  absoluta,  ac  penitus  evoluta  est,  nisi  a  Ma- 
rino  Ohetaldo  Ragusino  in  opere  posthumo  inscripto :  De  resol.  et 
comp.  math.  In  eo  siquidem  dilucida  methodus  ediscitur,  qua  aequa- 
tiones  primi  et  secundi  gradus,  postquam  resolutae  fuerint  ad  geome- 
tricam  constructionem  duci  possunt,  earumque  radices  reales  deter- 
minare"  i  jedne  opaske  Christiana  Wolffa  u  svojoj  knjizi  „Kurtzer 
Unterricht  von  den  vomehmsten  Math.  Schriften.  4.  Aufl.  Frank- 
furt u.  Leipzig  1732.  *,  koja  glasi :  „Cartesiu8  hat  die  Algebra  vOllig 
bebalten,  wie  sie  beim  Harriot  zu  finden,  unerachtet  er  seiner  nicht 
im  geringsten  gedencket,  und  gleichwie  vor  ihm  Oughtred  in  seinem 
Clave  Mathematicae  und  Marinus  Ghetaldus  in  seinen  fllnf  Bttchern 
der  resolutione  et  comp.  Math.  (Romae  1630.  2.  Alph.  15  Bog.)  die 
Vitaeische  Rechnung  auf  die  gemeine  Geometric  applicieret  und 
Quadratischen  Aequationen  geometrisch  construiret;  so  hat  Cartesius 
die  Harriot'sche  auch  in  der  h5heren  angebracht  und  auch  die  ho- 
heren  Aequationen,  sonderiich  die  cubischen  und  biquadratischen 
durch  die  Parabel  und  einen  Circul  zu  construiren  angewiesen" 
—  proglasili  su  mnogi  pisci  Getaldida  prvim  obretnikom  analiti^ne 
geometrije"  i  joS  se  je  g.  1803.  Vincenzo  Monti  profesor  lijepe  knji- 
^evnosti  na  sveu6ilifitu  u  Paviji  priliCno  oStro  izrazio  o  Descartesu 
obzirom  na  Getaldida,  predbacivai  mu,  da  se  nije  nikada  drzao  one 
reCenice:  „benignum  est  et  plenum  ingenii  pudoris,  fateri  per  quos 
profeceris". 

Da  pokaze  netemeljitost  ovoga  suda  daje  Gelcich  opSiran  ekscerpt 
iz  sadrzaja  ovoga  djela*,  na  koji  6itatelje  upudujemo,  a  mi  se  ovdje 
zadovoljujemo,  da  u  kratko  tendenciju,  metodu  i  opseg  djela  ocrtamo, 
i  dokaze  donesemo  gore  istaknutoj   misli  o  vrijednosti  ovoga  djela. 

Iza  vrlo  karakteristicnoga  uvoda  o  svrhi  ovoga  djela  slijedi  prva 
knjiga,  u  kojoj  se  najprije  dokazuju  theoremi,  koji  se  6esto  upo- 
trebljavaju  kod  rijeSavanja  i  konstrukcije  (compositio)  zadanih  pro- 
blema.  Ovi  nam  prvi  theoremi  daju  zgodnu  priliku  za  isporedjivanje 
metode  Getaldideve  sa  Euklidovom,  jer  se  neki  od  njih  vec  nalaze 


»  Pag.  38  i  39. 

*  lap.  doti^ne  citate  u  raspravi  Gelcicha  1.  c.  pag.   215 — 218. 

^  1.  0.  pag.  199-214. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GBTALDI^U,  ZNAMKNITOM  MATEMATIKU  XVII.  VIJEKA.  41 

u  Euklidu.  To  je  razlog,  da  o  njima  ovdje  neSto  opSimije  rasprav- 
Ijamo. 

Prvi  je  theorem:    „Si  recta  linea  secetur  utcunque,   rectangulum 
sub  tota  et   differentia  partium   aequale  est  differentiae  partium'^. 

RijeSenje  Getaldidevo/ 

„Secetur  recta  linea  (si.  1.)  in  duas  partes,  quorum  A  est  major, 
B  minor.  Oportet  investigare  cui  piano  ad  ipsas  partes  relato  aequale 
sit  rectangulum  sub  A  +  B 
et  A— -B.   Ducatur  A  +  B  ^  J? 

in  A — B  [neka  se  pomnozi     * '  ' 

(A  +  B)    sa   (A-B)],   erit  gi.  i. 

AQ — BQ.    [U  naSoj  oznaci 

danaSnjoj  A' — B'],   Huic  igitur  piano  aequale  est  rectangulum  sub 

tota  linea  et  differentia  partium ;  quare  inventum  est,  quod  quaere- 

batur.  Hinc  formatur  theorema  I : 

Na&avSi  ovako  theorem  prelazi  na  konstrukciju  njegovu,  iduci  sta- 
zom  rijeSenja  algebraidkoga  (per  resolutionis  vestigia  componuntur) : 

Secetur  recta  linea  AB  ut- 
cunque in  C,  et  producatur  in 
D,  ut  sit  CD  aequalis  AC,  ergo 
differentia  partium  AC.  CB  erit 
BD.  Dico  rectangulum  ABD 
aequale  esse  differentiae  quadra- 
torum  AC,  CB.  Describatur 
enim  super  CD  quadratum  CH 
et  ducatur  diameter  (diagonala) 
DE,  quam  BG  parallela  rectae 

CE  se6et  in  F;  deinde  per  F  ducatur  ipsi  AB  parallela  KFL.  Simi- 
liter ducatur  et  ipsi  DK  parallela  AL.  Quoniam  igitur  rectangulum 
AI  aequale  est  rectangulo  BH,  sunt  enim  AC,  DH  aequales  CI,  BD. 
Addito  igitur  communi  rectangulo  BI,  rectangulum  AF  aequale  erit 
rectangulis  BH,  BI,  hoc  est  gnomoni  MNO  per  quem  difterunt 
quadrata  CH,  IG.  Rectangulum  igitur  AF  aequale  est  differentiae 
quadratorum  (^H,  IG,  quod  ersLt  demonstrandum. 

Ono  dakle,  sto  je  vrlo  jednostavnim  nadinom  nasao  algebraidkim 
putem,  Getaldid  predo^uje  najprije  konstrukcijom  i  onda  i  na  slici 

^  Navadjam  ga  doslovce,  da  upozn»m  citatelje  sa  oznakami  algebra 
u  ono  prvo  vrijeme  njezine  upotrebe.  Znaka  jednakosti  jo§  iiema;  za 
mno2itba  i  djelitbu  nema  jofi  posebnoga  znaka. 


Digitized  by 


Google 


42 


<).  kuCeka, 


dokazuje  i«pravnost  svoje  tvrdnje.  Ovo  posljednje  jama^no  je  za- 
velo  Kastnera,  da  je  izrekao  sud  ob  ovom  djclu  Getaldidevu,  kao 
da  on  raspravlja  sve  „nach  der  Art  der  Alten". 

Pregledao  je  pri  torn,  da  je  Getaldicevu  rijeSenju  ovoga  theorema 
glavna  jakost  u  onom  algebraidkom  rije^nju,  a  to  baS  nije  ^nach 
der  Art  der  Alten".  Pokazati  baa  jakost  i  opcenitost  ove  svoje  nove 
metode  ne  samo  za  rijeSenje.  nego  onda  dalje  i  za  konstrukciju 
doti^nih  theorema  i  problema  —  ta  to  je  ocito  glavni  cilj  i  naj- 
veda  zasluga  Getaldideva. 

Isporedimo  s  tijem  dokaz  ovoga  theorema  u  Euklidu.   U  drugoj 
knjizi  njegovih  elemenata,  iskazuje  Euklid  sa  petim  i  sestim  svojim 
theoremom  ono  isto,  fito  je  Getaldid  rekao  jednafibom: 
(A  +  B)  (A  — B)=A«  — B«. 

Peti  theorem  po  prevodu  Heibergovu  (Euclidis  Elementa.  Edidit 
et  latine  interpretatus  est  I.  L.  Heilberg.  Lipsiae  1883.  Vol.  I.  pag. 
129—130)  glasi: 

yjSi  recta  linea  in  partes  aequales  et  inaequales  secatur,  rectan- 
golum  inaequalibus  partibus  totius  comprehensum  cum  quadrato 
rectae  inter  sectiones  positae  aequale  est  quadrato  dimidiae". 

Dokaz  Euklidov.  (Pokradeno  pisan  danannjim  znakovima  matema- 
tike).  „Nam  recta  quaelibet  AB  in  aequales  partes  secetur  in  \\  in 
inaecjuales  autem  in  A.  Dico  esse 

AAXAB-|-rA'  =  rB« 

Construatur  enim  in  FB  quadratum  FEZB  et  ducatur  BE,  et  per 
A  utrique  FE,  BZ  parallela  ducatur  AH,  per  W  autem  utrique  AB, 
p]Z  parallela  ducatur  KM  et  rursus  per  A  utrique  FA,  BM  paral- 
lela ducatur  AK.  Et  quoniam  F(-)  =  C-)Z.  e^^mmune  adjiciatur  AM. 
itaque    FM  =  AZ.    Verum    FM  =  AL,    quoniam    Al^  ^  FB.    Quare 

etiam  AL  =  AZ.  Commune 
adjiciatur  F0.  Itaque  AO  = 
MNE  gnomoni.  verum  AW  = 
AAXAB  (nam  A0  =  AB); 
quare  etiam  MNH  =  AAX 
AB.  Commune  adjiciatur  LH, 
quod  aequale  CvSt  FA',  itaque 
MNH+LH=AAXAB+FB«. 
Sed  MNS  +  LH  =  FEZB  = 
I^Bl 


r< 

^jr/ 

X 

M/ 

] 

z 


SI.  3.*) 


*)  U  slici  pisi  mjesto  dolnjcga  N  slovo  E,  a  mjosto  0  slovo  0. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GKTALDKSu,  ZNAMENllXJM  MATKMATIKU  XVII.  VIJEKA.  4o 

Itaque  AA  X  AB  +  PA^  =  TB*. 

Ergo  si  recta  .  .  .  .  ;  quod  erat  demonstrandum. 

Lsporedis  li  ovaj  Euklidov  theorem  sa  (Tetaldidevim,  jasno  je,  da 
je  polovica  Euklidova  pravca  vedi  dio  Getaldi(5eva,  jtnlan  odsjek 
razdijeljene  polovice  pako  manji  dio,  a  ostatak  jednak  razlici  obih 
dijelova. 

Sesti  pak  theorem  Euklidov  glasi: 

„Si  recta  linea  in  duas  partes  aequales  secatur,  et  alia  quaedam 
recta  ei  in  directum  adjiciatur,  rectangulum  tota  cum  adjecta  com- 
prehensum  cum  quadrato  dimidiae  aequale  eat  quadrato  in  dimidia 
adjectaque   descripto".    [Matemati6ki :    {2a  -|-  b)  b  -|-  a'  =  (a  +  b)*.] 

Bilo  bi  suviano  i  ovaj  dokaz  ovdje  izvadjati,  jer  je  posvema 
sli^an  prvomu.  Spomenuti  6u  samo,  da  je  i  ovaj  theorem  sadrzan 
u  Getaldidevom,  ako  smatramo  polovicii  zadanog  pravca  manjim 
dijelom,  drugu  polovicu  sa  dodanim  vedim  dijelom,  dakle  sam  do- 
dani  pravac  razlikom  obih.  —  Za  svakoga  je  jasno,  da  je  (letaldic 
has  tim,  Sto  je  svomu  rijesenju  algebraifikom,  dodao  konstrukciju 
na  temelju  ovoga  rije^enja  i  dokaz  geometrifiki  baS  htio  da  istakne, 
rekao  bih  superioritet  i  opcenitost  svoje  metode. 

To  ce  joS  bolje  pokazati  VII.  theorem  iz  prve  knjige  (ietaldiceva 
djela:  „Si  recta  linea  extrema  ac  media  ratione  secetur,  quadratum 
majoris  portionis  assumentis  dimidium  totins,  quintuplum  est  qua- 
drati  dimidiae  totius". 

(ietaldid  rijesava  ovako: 

Neka  je  zadani  pravac  =:  2B.  [„Posuimus  eam  sectam  extrema 
media   ratione   esse   B,  (u   nas   2B),  ^^ 

non    autem    simplio^m    B,    sic   enim  ^.-•"" ^--^^ 

fractiones  vitabuntur"].  Neka  je  raz-      ^ y^^ L^i 

dijeljen   u    dva  dijela  D   i    (2B  — D)  """*-^ .-""        tS^j; 

ali  tako,  da  bude  D  srednja  geome- 

triCka    proporcionala   izmedju   2B   i  ^^'  ^' 

(2B — D),  onda  je  po  (ietaldicevu  pisanju : 

Ut  Ba  ad  D  ita  I)  ad  B,  —  I). 

Iz  toga  zakljucuje  (Jetaldic  dalje: 

BQj— BinDj   aequabitur  I)(^ 
I)Q  4-  BQ  4- 1)  in  B,  quadratum  (\st  I )  +  B 

BQ^  —  B  in  I\  +  BQ  +  D  in  B,  aeciuabitur  (jiiadrato  ex  D  +  B. 

quadratum  ex  D+B  quintuplum  erit  quadrati  (»x  B. 

Po  naA(Mn  pisanju: 

2B:D  =  D:2B--D 

4B«  -2BD  =  D» 

Digitized  by  VjOOQiC 


44 


O.  KU^ERA, 


(D  +  B)«  =  D«  +  2BD  +  B« 
dakle:  (D  +  B)>  =  4B»  — 2BD+2BD  +  B' ^  5B\ 

Isporedimo  s  tijem  dokaz  ovoga  theoremata  u  Euklida  pod  bro- 
jem  13  u  knjigi  I.,  gdje  glasi:  „8i  recta  linea  secundum  rationem 
extremam  ac  mediam  dividitur,  quadratum  majoris  partis  adjuncta 
dimidia  parte  totius,  aequale  est  quadrato  dimidiae  quinquies  sumpto. 

Dokae  Euklidov:  Neka  je  pravac 
AB  u  todki  C  razdijeljen  po  vanjskom 
i  srednjem  razmjeru  i  neka  bude  AC 
ve6i  dio,    i   neka    se    CA  produzi,    da 

AD  —    2  AB.  Tv^di^^  da  je: 
CD'  =  5DA», 


SL  5 


bude 


Nad  AB  i  CD  neka  su  nafiinjeni  kva- 

drati  AE  i  DZ,  neka  se  potegne  diago- 

nala  ZD  i  neka   se  produzi  ZC  do  H. 

Tada  je: 

ABXBC  =  AC» 

AB.  BC  =  CE 

AC"  =  ZT,  dakle  CE  =  ZI 

AB  =  2AD. 

AB  =  KA 

AD  =  AT;  dakle  KA  =  2AT 

KA:AT  =  CK:CT 

CK  =  2CT 

LT  +  TC  =  2CT,  dakle:  KC  =  LT  +  TC 

Nu:  CE  =  ZT,  dakle:  AE  =  MNX, 

Nu  po^to  je:    BA=2AD,  mora:  BA*  =  4AD*  t.  j.  AE  =  4DT. 

Ali:  AE  =  MNX,  dakle  je  i:  MNX=4A0,   s  toga  DZ  =  5AO. 

DZ  =  DC^  AO  =  DA^  s  toga  DC'  =  5DA\ 

Ovakih  11  teorema  otvara  prvu  knjigu  Getaldidevu.  Svi  se  mogu 
naci  u  Euklidu  ili  doslovce,  ili  u  sasma  sliil^nomu  obliku.  Getaldic. 
koji  se  nebrojeno  puta  u  ovom  djelu  poziva  jednostavno  na  Eukli- 
dove  elemente,  mogao  je  to  i  sa  ovih  11  teorema  udiniti,  da  mu 
nije  bilo  stalo  do  toga,  da  na  njima  sasma  jasno  pokaze  prednost 
svoje  algebraidke  metode  pred  Euklidovom  ne  samo  u  samom  rije- 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GBTALDI6U,  ZNAMBNITOM  MATEMATIKU  XVII.  VIJBKA.  45 

genju  dotifine  propozicije,  nego  takodjer  i  u  geometridkom  dokazu 
teoreme  osnovanom  na  ovom  algebraidkom  rije^enju.  Dok  je  dokaz 
Euklidov  zamrien  i  osnovan  na  velikoj  mnozini  prijaSnjih  pou6aka, 
Getaldidev  dokaz  izlazi  naravnim  nadinom  iz  algebraifikoga  rijeSenja, 
ako  zakljuCujeS  obrnutim  redom.  Ovu  naravnost  svoje  metode,  koja 
jtt  preporu^uje  za  sve  probleme,  isti($e  on  gotovo  kod  svakoga  neSto 
tezega  problema.  Problemi,  koji  sada  slijede,  imadu  biti  tek  izbor 
metodifiki  poredanih  primjera  za  ilustraciju  njegove  metode.  Svi 
problemi  u  prvoj  knjizi  vode  na  rijeSenje  jednadaba  prvoga  atupnja, 
mogu  se  dakle  smatrati  upotrebom  jednafiaba  prvoga  stupnja  na 
geometry u.  Njekoji  mi  problemi  u  ovoj  knjizi  daju  priliku,  da  se 
osvmem  na  neke  prigovore  uCinjene  Getaldidu. 

Taki  bi  mu  se  prigovor  mogao  iznijeti  u  tom,  Sto  u  cijelom 
svome  djelu  izbjegava  sve  krivulje  osim  kruga:  sve  su  njegove 
konstrukcije  izvedene  pravcem  i  kru2niox)m.  Mogao  bi  ga  dakle 
prema  predjaSnjemu  stidi  i  taj  prigovor,  da  mu  nije  ni  upotreba 
dunjosjednica  u  rijeSavanju  problema  iSla  od  ruke.  Ne  pravom,  jer 
restitutor  Apollonijeva  jednog  djela  poznavao  je  za  stalno  dobro 
6unjosje<5mce,  u  jednom  je  pa6e  djelu  posebno  raspravljao  o  para- 
boli.  ZaSto  se  je  on  ograni6io  na  probleme,  koji  se  zaista  samo 
konstruirati  dadu  f jer  ni  danas  jo5  ne  imamo  sredstva  za  konstruk- 
eiju  fiunjosjeCnica  —  osim  kruga)  proviruje  opet  jasno  iz  opaske 
njegove  k  5.  problemu  u  I.  knjizi:  „Plures  viae  sunt,  quibus  pro- 
blemata  resolvuntur;  aliae  quidem  faciles,  quae  sua  quasi  sponte 
occurunt;  aliae  vero  cum  aliqua  difficultate  inveniuntur.  Ex  facili- 
oribus  autem  nonnunquam  oriuntur  demonstrationes,  etsi  verissimae, 
subobscuratae  tamen  ac  parum  usitatae,  qualis  est  superior  demon- 
stratio  per  aequalitatem  etiam  soUdorum  procedens,  quibus  in  pla- 
novum  problemcUum  demonstrationibus  non  est  utendum:  vitium  (u 
knjizi  stoji  initium)  enim  quodammodo  videtur  ad  planorum  proble- 
matum  demonstrationes  perficiendas  solida  contrahere,  hoc  est  ea  per 
improprium  genus  demonstrare.  I  ova  opaaka  jasno  pokazuje,  da  je 
Getaldid  hotice  izbjegavao  locos  solidos  i  piano  pianos,  dakle  sve 
konstrukcije,  koje  trebaju  dunjosjec^nice  (loci  solidi,  tottoi  <7Tepeot)  i 
druge  krivulje  ravnine,  koje  nisu  ni  kruznica  ni  ^unjoajefinice  {t6tzoi 
Ypxajxixot  —  loci  lineares  ili  po  Getaldidu  plano-plani).  —  U  uvodu 
se  k  drugoj  knjizi  jo5  jednoc  vraca  na  ovo  pitanje  prigodom  jedna- 
(^ba  izmedju  desnika  i  eijelih  olina,  koje  valja  pretvarati  u  pro- 
porcije  „ne  plana  in  progressu  resolutionis  ad  solida,  vel  etiam  ad 
plano'plana  ascendant^  .  .  „ae((ualitaa  quidem  non  immutaretur,  sed 


Digitized  by 


Google 


4(\  O.  KTK'ERA, 

plana  ad  solida  vel  ad  piano  plana  ascenderent,  quibus  in  planorum 
prol)lematorum  res.  et  compositionibus  non  est  utendum  ob  rationes 
in  scholio  V,  probl.  libri  I. 

Poznato  je  u  historiji  matcmatike  prijeporno  pitanje  o  torn,  sto 
su  „porismata".*  Euklid  je  naime  mimo  ostalo  napisao  3  knjige  j,pt> 
rizama",  koje  su  izgubljene,  ali  su  se  po  ostancima  u  Pappusa  dale 
prili^no  restituirati.  Sto  su  ti  porizmi?  Na  svaki  su  na^in  jedna 
vrst  matematidnih  poudaka,  koji  su  bili  poznati  i  uz  ime  „dodatak" 
coroUarium.  Etimologidna  sveza  rije^i  TTopiiaa  sa  tusCoo),  parare,  ispi- 
tivati  ozna^uje  na  svaki  nafiin,  da  se  misli  pri  torn  na  neko  una- 
predjivanje  doti^noga  matemati^noga  problema  uz  pomod  bas  ovih 
pou(^aka,  koji  su  „porizmi".  Jedno  je  znacenje  porizama  bez  dvojbe: 
poucak,  koji  iz  drugoga  glavnoga  poudka  slijedi  bez  dokaza.  Tomu 
imade  potvrda  dosta.  Nu  \q6  za  Euklida  iinala  je  ova  rije6  joS 
jedno  drugo  znacenje,  koje  se  je  kano  da  vec  rano  i  u  Grka  izgu- 
bilo.  Pappus  veli  o  torn:  „Porizmi  ne  pripadaju  niti  theoremima 
niti  problemima,  nego  stoje  po  svojoj  formi  i  po  svom  bicu  u  sre- 
dini  medju  njima,  te  se  mogu  izraziti  i  kao  theoremi  i  kao  pro- 
blcmi,  tako  da  su  ih  neki  geometri  smatrali  theoremima,  a  drugi 
problemima,  drzeci  se  samo  forme  pou^ka.  Stari  su  pako  razliku 
ovih  triju  vrsti  bolje  shvatili,  kako  se  razbira  iz  njihovih  defini- 
cija.  Po  njima  je  svrha  theoremu  dokazati  ono,  sto  poudak  izri^e; 
problemu,  konstrukcija  onoga,  6to  je  predlozeno ;  porizmu  je  pako 
svrha  na&i  i  ispitati  predlozeno.  Ova  je  definicija  porizma  od  no- 
vijih  promijenjena,  koji  ne  mogu  svega  porizmirati,  nego,  upirud 
se  u  elemente  samo  pokazuju,  da  ono,  §to  se  traZi,  postoji,  ali  ga 
u  istinu  ne  traZe".  Proklus  pako  daje  ove  definicije :  S  jedne  se 
strane  zove  porizam,  ako  se  dobije  poucak  iz  dokaza  drugoga,  kao 
slucajno  nadjeno  ili  slucajni  dobitak  kraj  trazenoga,  s  druge  pak 
strane  i  to.  ako  se  doduse  nesto  trazi,  ali  da  se  od  ohreta  cini  upo- 
treba,  a  ne  od  postanka  ili  jcdnostavnoga  zora.  Ne  treba  mi  ni  isti- 
cati.  kako  su  nejasne  obe  definicije,  koje  su  nam  od  starih  ostule. 
Jasno  je  samo  toliko,  da  je  rijec  ova  u  matematici  tei^^ajem  vremena 
mijenjala  svoje  znacenje,  a  tim  je  nastala  konfuzija.  I  nas  Getaldic 
imade  u  svom  djelu  vu  silu  porizama,  pak  je  mozda  ovdje  na 
mjestu,  da  njegovo  shvacanje,  kao  jednoga  od  prvaka  nauke  u 
svoje  vrijeme  ovdje  iznescmo.  Afozda  ce  se  tijem  i  sam  pojam  u 
neke  izbistriti. 

*  Pi(anje.    koje  jos   ni  danas    nije  posveraa  razja§iijeno.    Sr.  Cantor 
I.  pag.  240— 242.' 


Digitized  by 


Google 


o  marint;  obtaldi6u,  znamenitom  matbmatiku  xvn.  vueka.        47 

Getaldi<5  si  zadaje  najprije  problem.  N.  pr.  (U  prvoj  knjizi  problem 
VII.) :  „Datam  rectam  lineam  secare  ut  rectangulum  sub  partibus  eom- 
prehensum,  aequale  sit  ei,  quod  a  differentia  partium  fit,  quadrato". 

Izvedavsi  rijesenje  po  svojoj  metodi  algebrai^koj  odgovara  sa 
porijsmom:  „Quadratum  totius  secandae  quintuplum  est  quadrati 
differentiae  partium.  Datur  ergo  differentia  partium*^.  Ve6  je  po 
ovom  jasno,  da  je  porizam  kod  Getaldida  pou<iak,  §to  slijedi  iz 
a]gebrai(Skoga  rije5enja  dotidnoga  problema  bez  obzira  na  to,  kako 
da  se  konstruira  ovo  rijeSenje.  Nu  zanimiva  je  opaska,  §to  slijedi 
iza  ovoga  porizma,  jer  razbistruje  posvema  odnoSaj  porizma  spram 
theoremu  po  shvadanju  Getaldida,  koje  de  se  po  svoj  prilici  poduda- 
rati  sa  shvacSanjem  njegovih  suvremenika.  „Si  quis  voluerit  peracta 
problematis  resolutione  porisma,  quod  ex  ipsa  resolutione  deducitur 
in  formam  theorematis  proponere  ac  demonstrare,  demonstratio  tiet 
per  repetitionem  vestigiorum  resolutionis  directo  ordine,  non  retro- 
grado^.  U  torn  se  razlikuje  „theorema"  od  „compositio",  kod  koje 
se  do  konstruktivnoga  rijesenja  dotic^noga  problema  takodjer  dolazi 
tragom  algebraiCkoga  rijesenja,  ali  obratnim  redom :  6ime  „resolutio" 
zapodinje,  time  treba  da  svrSi  „compositio".  —  Odmah  za  tim  na- 
stavlja,  da  joS  jasnije  izlozi  svoju  misao,  ovako:  ^Plurimis  autem 
probloraatibus  potest  satisfieri  demonstratione  porismatis  tantum, 
praecipue  quando  problema  mimero  explicandum  est"  (a  to  se  je 
do  Getaldida  i  zaista  uvijek  tako  radilo,  da  je  problem  za  speci- 
jalne  vrijednosti  rijeSavan). 

Da  to  pokaze  navadja  za  primjer  bas  spomenuti  porizam :  „exem- 
plum  subjiciam,  quo  sit  res  dilucidior.  Itaque  porisma  proxime 
praecedens  proponetur  in  formam  theorematis  et  demonstrafntur  hac 
ratione  (pag.  27). 

Preraa  tomu  gornji  porizam,  probac^en  u  theorem^  glasi  ovako: 
^Si  recta  linea  secetur  ita,  ut  rectangulum  sub  partibus  compre- 
hensum  aequale  sit  ei^  quod  a  differentia  partium  fit  quadrato, 
quadratum  totius  rectae  quintuplum  erit  quadrati  differentie  partium^ . 

Dokaz  pako  ovoga  theorema    u    vrlo  nesavrncnom  govoru  mate- 

matiSnom  od   prilike  ovako  izvadja :    Neka   bude   pravac  AB  pre- 

sjeden    u    to6ki    F    tako,  . 

J  III  \ 

da   je   padetvorina    AFB      jj  F  F  ^ 

(razumijeva     pa^etvorinu  SI  6. 

na^injenu    od  AF    i    FB) 

bude    jednaka    kvadratu    nad    razlikom    o])ili   dijelova    AF,    FB. 

Tvrdnja  je  sada,  da  je  u  torn  slucaju  kvadrat  nad  cijelim  praveem 


Digitized  by 


Google 


1 


48  o.  kuCrra, 

AB,  peterostruko  od  kvadrata  nad  razlikom  obih  dijelova.  Za  dokaz 
ove  tvrdnje,  odre^emo  od  vedega  dijela  FB  komad  FE  jednak 
AF;  pravac  preostali  EB  biti  6c  razlika  obih  dijelova.  Pak  po§to 
je  paCetvorina  od  AF  i  FB  stavljena  jednaka  kvadratu  nad  EB, 
mora  i  i^etverostruka  pa^etvorina  biti  jednaka  ^etverostrukom  kva- 
dratu nad  EB ;  nu  po  jednom  od  prije  rijeSenih  problema,  ta  je 
(^etverostruka  pa^etvorina  jednaka  kvadratu  iznad  AB  manje  kva- 
dratu iznad  EB.  Po  torn  6e  biti  kvadrat  nad  AB  jednak  petero- 
strukom  kvadratu  nad  EB,  ako  se  na  obim  stranama  doda  kvadrat 
iznad  EB;  a  to  se  ba§  imalo  dokazati. 

Prema  tomu  nalazimo,  da  je  u  Getaldida  porizam  ono,  Sto  je  i 
po  Pappusu :  naime  pouiak,  u  kojem  je  ono  Sto  se  traSi  jsaista  od- 
redjeno  bez  ohzira  na  to,  kako  hi  se  to  moglo  konstrukcijom  izvesti : 
porizam  je  konadni  logi^ki  zakljudak,  kojim  zavrSuje  rijesenje  pro- 
blema, on  slijedi  iz  toga  rijeSenja.  Theorem  pako  stavlja  kao  tvrdnju 
na  delo  ono,  sto  je  porizam  na  temelju  rijeSenja  konaCno  naSao  i 
trazi  dokaz  tomu.  Taj  dokaz  pako  te<5e  tragom  rijesenja,  ali  je  red 
zakljucivanja  onaj  isti  kao  u  rije§avanju  problema,  xlo6im  je  kod 
konstrukcije  problema  i  njezinog  dokaza  ba§  obratan. 

Kako  se  geometri^kim  problemom  razrjeSivim  imao  smatrati  aamo 
onaj,  koji  se  moze  konstruirati  pravcem  i  kruznicom,  jer  su  to  je- 
dine  crte,  za  koje  imademo  instrumentalna  sredstva  konstrukeije  u 
jednom  mahu,  naravno  je,  da  Getaldid  u  svojoj  knjizi  rijeSava  osim 
problema,  koji  vode  na  jednadbe  prvoga  stupnja,  samo  joS  one,  koji 
vode  na  jednafibe  drugoga  stupnja,  jer  ti  se  opdenito  mogu  kon- 
struirati samiin  pravcem  i  kruznicom.  Prema  tomu  u  drugoj  knjizi 
najprije  u(^i,  kako  da  se  konstrukcijom  rijese  problemi,  koji  vode 
do  toga,  da  se  6e.snik  izjedna^uje  sa  cijelim  brojevima.  Za  sve  ove 
slucajeve  preporu^a  pretvorbu  u  proporciju,  da  se  ne  bi  „proble- 
mata  plana"  pretvorila  u  „solida"  ili  dak  u  „plano-pIana". 

Po  tom  opdenito  pretvara  u  proporcije  ovih  11  jednadaba  u  ko- 

jima  vec  dolaze  6isti  kvadrati:  1.  -,-  =  a  u  proporciju,  za  koju  ono 

vrijeme  jos  ne  poznaje  matematicnoga  pisanja,  nego  veli :  „ut  d  ad 
b  ita  b  ad  a", 

2.  -        -  aequ.  DQ  -  =  d' 

^        B  in  D  .,  bd 

3.      . =0  —  =  g  ih:  a:b  =  d:g 

A.  a 


Digitized  by  VjOOQiC 


0  MARINU  GBTALDlOU,  ZNAMKNITOM  MATEMATIKU  XVn.  VIJBKA.  49 

.      BinD  ^  bd         . 

4.  -a— TTs-  aequ.  F  — j —  =  f 

A+G      ^  a+g 

.      BinDinG  ^^^  bdfi:         ^ 

5.     aequ.  FQ  —^-  =  P 

A.  a 

„     BinD  +  GinD  „     bd  +  gd       . 

6.     ' aequ.  F     '—^-  =:  f 

A  a 

7.  ^     ^  aequ.  A =  aili:g:(b  +  d)  = 

=  (b-d):a 

^     BQ+DQ+BinD,  ^b'+d«+2bd      ..,.       .    ,    ,, 

8.  —5^-' —■' aequ.F ' ' =  fili:a:(b  +  d)  = 

=  (b+d):f 

Q      BQinDQ  .^  b'xd*         ,.,.     ,  ,  ,      ,,     , 

9.  pQ^        aequ.  AQ  ^ —  =  a*ili:g':bd  =  bd:a' 

10.     -^p^^    aequ.B»  ^^  =  bMH:(d-g):d  =  g":b« 

--      BinD  +  FinG  .      bd+%  ....    ^,  ,    ,   ,- 

11. ^ aequ.  A  '  ^  =adih:  K  bd-|-fg  = 

=  Kbd  +  fg:a 

Za  korijen  takodjer  nema  znaka,  nego  piSe  pred  izrazom  L.  V. 
t.  j.  latus  universale. 

Cijela  druga  knjiga  donosi  sada  probleme  ove  ruke,  njih  9  na 
broju,  i  rijefiava  ih  po  istaknutoj  metodi  (pag.  30 — 97).  Treda  se  i 
^vrta  bave  oko  problema,  kojih  rijeSenje  vodi  na  nediste  kva- 
drati^ne  jedna^be,  prema  tomu  se  uvadja  treda  knjiga  opaskama 
0  konstrukciji  ovakih  jednafiaba,  pak  se  opisuju  metode  Diofanta, 
Petra  Nonija  i  Bacheta.  RijeSavaju  se  u  obliku  3  kanona  jedna6be : 
a'~[-ab  =  z',  a" — ab  =  z*,  ab — a*  =  z*  i  njihova  se  konstruk- 
cija  razla^e,  pak  na  torn  teraelju  pristupa  rijeSenju  7  amo  spada- 
jucih  problema  (pag.  97 — 130).  Cetvrta  je  knjiga  nastavak  trede, 
s  torn  razlikom,  da  su  ovdje  smjeSteni  zamrSeni  i  tezi  slufiajevi.  U 
svem  rijefiava  samo  3  problema,  akoprem  je  ova  knjiga  najopsez- 
nija  u  djelu  (pag.  130 — 297).  Drugi  problem  sam  zaprema  130 
strana,  a  glasi:  „Zadana  su  2  polukruga,  kojih  su  polumjeri  u 
pravcu.  Neka  se  sa  jednoga  kraja  podnie^  ovih  polukrugova  po- 
tegne  tako  zajedni6ka  sekanta,  da  odsjek  sekante,  koji  je  medju 
periferijama  obih  polukruga,  bude  jednak  zadanom  pravcu.  U  ovom 
je  problemu  mnogo  slu<!^ajeva,  pak  stoga  zaprema  sam  130  strana. 
Tredemu  napokon  problemu  dodao  je  Getaldic  dometak  kao  upo- 
rabu  ovoga   problema   za  odredjenje  polumjera  zemaljskoga.  Imati 

R.  J.  A.  cxvii,  4 


Digitized  by 


Google 


60  o.  kuCbra, 

6u  mozda  na  drugom  mjestu  prilike,  da  se  vratim  na  ovaj  intere- 
santni  predlog  Getaldidcv. 

Najzanimivija  je  svakako  u  cijelom  djelu  peta  knjiga,  Nju  je 
podijelio  Getaldid  u  6etiri  poglavja.  Bavedi  se  oko  rijeSavanja  sva- 
kovrsnih  problema,  koji  vode  na  jedna6be,  morao  je  naci  problema, 
koji  po  svojoj  naravi  ne  i6tu  konstrukcije  (quae  compositione  ope- 
raria  non  agent);  to  su  o^ito  problemi  vifte  fizikalne  i  aritmetifine 
naravi.  U  glavnom  i  jesu  tu  1.  problem  Hieronov  zadan  Archi- 
medu  o  zlatnoj  kruni  njegovoj  i  2.  problem,  koji  spada  po  naravi 
svojoj  u  aritmeti^nu  progresiju.  On  i  jedan  i  drugi  rijesava  svojom 
algebraidnom  metodom,  ako  mu  i  nisu  poznate  formule  za  zadnji 
6lan  i  sbroj  aritmetiCne  progresije.  Za  drugu  mu  se  je  hrpu  disto 
geometridkih  problema  moralo  pokazati,  da  ih  je  nemogucti  rijesiti, 
a  u  tom  se  o<5ituje  premoc  njegove  algebraiCke  metode  pred  geo- 
metri^kom  analizom  starih:  algefyraicko  rijeienje  problema  odnwJi 
odituje,  je  li  problem  nemoguc  (problemata  inpossibilia,  ex  quorum 
resolutionibus  cognoscitur  eorum  impossibilitaa).  N.  p.  zahtjev  pravac 
tako  razdijelitij  da  padetvorina  od  dijelova  zajedno  sa  kvadratom 
nad  razlikom  obih  dijelova  bude  tako  velika  kao  kvadrat  dijelova, 
vodi,  ako  se  sa  2b  ozna6i  cio  pravac  a  sa  2a  razlika  dijelova,  do 
jedna^be  b  =  a  t.  j.  cijelo  imalo  bi  biti  jednako  jednoj  svojoj  (^esti, 
„quod  est  absurdum"  veli  Getaldic.  Biljeg  je  dakle  nemogudnosti 
rije^enja  jednoga  geometrickoga  problema  po  metodi  Getaldica  to, 
da  rijeSenje  algebraicko  dovodi  do  protivurijecja,  a  tu  istinu'  on  do- 
kazuje  na  9  izabranih  problema  u  drugom  odsjeku  pete  svoje 
knjige  (pag.  315 — 323). 

Trecia  je  hrpa  gcometridkih  problema  morala  dovesti  do  takovih 
jedna6aba,  koje  su  ili  identicne  ili  pak  neodredjene.  Jedni  su  i 
drugi  problemi  neodredjeni:  prvi  se  mogu  rijeSiti  na  svaki  nacin, 
kako  god  hoceS,  drugi  pako  imadu  doduSe  neizmjerno  mnogo  rije- 
Senja,  ali  se  ipak  ne  mogu  rijesiti  na  svaki  na^in.  Osobito  su  vazni 
problemi  druge  vrsti,  jer  bavedi  se  oko  njih,  upravo  si  na  vratima 
analiti(5noj  geometriji.  Getaldic  ve6  poznaje  ove  probleme  i  kao  da 
sluti  njihovu  vaznost,  jer  im  posveeuje  posebni  odsjek  te  im  na- 
djeva  posebno,  do  onda  u  matemati^noj  literaturi  nepoznato  ime : 
problemata  vana  seu  nugaforia  (problemi  jalovi  i  neslani),  dakle  u 
opce  problemi  nerazlozni  u  toliko,  Sto  ne  imadu  odredjenog  rije- 
Senja.  On  ih  je  opet  jamac^no  samo  s  toga  priniio  u  svoje  djelo, 
f^to  i  na  njima  moze  pokazati  veliku  premoc  svoje  metode  nad 
starijima. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GBTALDI6U,  ZNAMENITOM  MATBMATIKU  XVH.  VIJBKA.  61 

On  ho(5e  da  dokaie,  Tcdko  ve6  algehraidko  rijeSenje  problema  oii- 
tuje,  da  je  problem  neodredjen,  dovodeH  do  identidne  jednaSbe. 
Vrijedno  je,  da  ovdje  zabiljezimo,  kako  Getaldid  uvadja  ove  naj- 
interesantnije  probleme  svojega  djela. 

Quomodo  problemata  vana  seu  nugatoria  cognosamtwr.  Expo- 
sitis  quae  ad  cognitionem  problematum  impossibilium  pertinent, 
sequitur  ut  dicam,  quomodo  problemata  vana  seu  nugatoria  cognos- 
cantur.  Ea  enim  problematihus  impossibilibus  ex  diametro  oppo- 
nuntur.  Nam  problema  impossibile  dicitur,  cum  id,  quod  problema 
jubet,  nulla  ratione  fieri  potest.  Problema  autem  vanum  seu  nuga- 
torium  appellatur,  cum  id,  quod  problema  jubet,  qtMCunque  ratione 
fiat,  problema  satisfiat^  vel  cum  problema  infinitis  modis  construi 
potest.  QtiotiescunqiAe  igitur  resolutio  problematis,  rite  perctcta,  in- 
ddit  in  aequationem  inutilem,  argumentum  est,  probl.  vanum  esse 
ac  (prema  prijadnjemu  bilo  bi  ovdje  na  mjestu  velj  nugatorium. 
Aequationem  autem  inutilem  voco,  cum  in  ea  eadem  magnitudines 
iisdem  magnitudinibus  adaequantur,  vel  etiam  cum  datae  magnitu- 
dines, datis  tantum  magnitudinibus,  expulso  quaesito,  adaequantur, 
quia  tunc  nulla  fit  comparatio  dati  et  quaesiti,  propter  quem  finem 
instituta  est  aequatio. 

Gomja  neSto  neto^na  stilizacija  dala  je  jama^no  Kdstneru^  po- 
voda,  da  prigovori  Getaldidu,  kao  da  ne  6ini  razliku  izmedju  pro- 
blema, koji  dopufitaju  svako  rijeSenje  i  onih,  koji  se  dadu  rijeSiti 
na  neizmjemo  mnogo  na^ina,  ali  ne  na  svaki.  „Die  beiden  Erkla- 
rungen  flir  pr.  vanum  seu  nugatorium  sind  nicht  gleichgtlltig.  Ueber 
einer  gegebenen  Grundlinie  ein  A  von  geg.  Inhalt  zu  machen,  geht 
auf  unzahlige  Arten  an,  aber  nicht  auf  jede**. 

Prigovor  ovaj  nam  se  ne  6ini  ni  malo  opravdanim,  jer  tko  pro- 
dita  gomji  uvod  pozomo  mora  doci  do  uvjerenja,  da  Getaldid  ni- 
poSto  ne  mijeSa  one  dvije  vrsti  problema,  Sto  vode  na  identidne  ili 
neodredjene  jedna<l^be,  on  ih  svagda  to<Sno  rastavlja,  akoprem  obima 
daje  zajednidko  ime  (probl.  vanum  seu  nugatorium)  htijudi  tim 
samo  istaknuti  njihovo  zajednidko  svojstvo,  da  su  neodredjeni,  A 
njemu  je  o(<ito  bila  opet  glavna  svrha,  pokazati,  kako  njegova  me- 
toda  otkriva  i  probleme  ovih  obih  vrsti  tim,  5to  vodi  na  identicnu 
dotidno  neodredjenu  jedna6bu,  koje  sludajeve  on  to6no  svagda  raz- 
likuje.  Samo  bi  u  zadnjem  pasusu  prema  predjasnjemu  razlaganju 
druga  izreka  morala  stajati  pred  prvom,  a  ne  iza  nje.    Da  je  Ge- 

'   III.   pa-    187—195. 

Digitized  by  VjOOQiC 


52  o.  ku6bra, 

taldid  doiivio  fitampanje  ovoga  djela,  on  bi  bio  za  stalno  odstranio 
neto6no8t  stilizacije,  jer  cijelo  djelo  otkriva  dovjeka,  koji  ide  za 
tim,  da  strogo  logi6ki  misli  i  reda  zaklju6ke  i  tijem  u  svom  raz- 
laganju  postane  jasan.  Jasnoda  bad  je  velika  odlika  ovomu  djela, 
ako  se  isporedi  sa  drugim  vedim  djelima  one  dobe  n.  pr.  Descar- 
tesovom  geometrijom.  —  Da  je  naSe  miSljenje  ispravno,  dokaznje 
analiza  ovoga  odsjeka.  U  njem  je  5  problema  rijeSeno.  Prva  au  tri 
problema  prve  vrsti,  naime  mogu  se  rijeSiti  na  svaki  nadin.  Evo  ih : 

1.  Datam  rectam  lineam  secare,  ut  rectangulum  sub  tota  et  diffe- 
rentia partium  unacum  quadrato  partis  minoris  aequalis  sit  qua- 
drato  partis  majoris. 

2.  Datam  rectam  lineam  secare,  ut  quadrata  partium  aequalia 
sint  quadrato  differentiae  partium  unacum  duplo  sub  partibus 
triangulo. 

3.  Datam  rectam  lineam  secare,  ut  rectangulum  sub  partibus 
unacum  quadrato  dimidiae  differentiae  partium  aequale  sit  quadrato 
semissis  datae". 

Ma  Jcako  (utcunque)  presjekcu)  pravac,  ovim  je  zahtjevima  zado- 
voljeno.  Sad  i  Getaldi6  to  kod  svakoga  svoga  rijeSenja  napose 
isti<$e.  Sasma  su  druge  naravi  slijededa  dva  problema: 

4.  Super  data  base  triangulum  constituere,  quod  habeat  differen- 
tiam  crurum  dimidiae  basis  aequalem. 

5.  Super  data  base  triangulum  constituere,  in  quo  differentia  se- 
gmentorimi  basis  sit  dupla  differentiae  crurum,  ipsaque  differentia 
crurum  sit  dupla  excessus,  quo  crus  majus  superat  basim. 

Oba  problema  vode  Getaldida  na  identi6ne  jedna6be,  nu  znajuci, 
da  svaki  trokut  neodgovara  ovim  zahtjevima,  on  se  upuSta  u  kon- 
strukciju  ovih  problema  i  pokazuje,  kako  se  moze  takov  trokut 
nadi-  Nu  svakoj  izvedenoj  konstrukciji  dodaje  po  jedan  scholium^ 
koji  jasno  pokazuje  distinkciju  Getaldicevih  obih  vrsti  problema, 
sto  ih  je  subsumirao  pod  imenom  „problema  vanum  sen  nuga- 
torium". 

Scholium  n,  pr,  iza  konstrukcije  4.  problema  kaze:  „In  compo- 
sitione  problematis  sumpta  est  in  base  AB  recta  AD  pro  diffe- 
rentia segmentorum  AE,  EB,  ad  libitum^  solummodo  major  es- 
quam  AC  dimidia  basis,  quoniam  ....  Itaque  innumera  triangula 
super  eadem  base  AB  possunt  constitui,  ut  habeant  eandem  condi- 
tionem,  quare  hujusmodi  problema  vanum  est  ac  nugatorium".  — 
No  moze  dakle  nikako  da  atoji  primjetba  Kastnerova:  r,so  nennt 
er  unnutjsi,  vas  unhesHmmt  ist^. 


Digitized  by 


Google 


O  MARINU  GKTALDICU,  ZNAMBNITOM  MATEMATIKU  XVH.  VIJBKA.  53 

Sasma  je  slidan  scholium  i  iza  rijedenja  5.  problema :  „In  hac 
problematis  compositione  sumpta  est  in  base  AB  recta  AG  pro 
diflferentia  segmentorum  AD,  DB  quanta  libuit  et  constitutum  est 
triangulum  conditiones  habens,  quas  problema  exigit;  itaque  innu- 
mera  triangula  possunt  super  eadem  base  constitui,  cum  in  data 
base  AB  sumpto  puncto  C  ubicunque  caeterisque  ut  supra  peractis 
problemati  satisfiat;  quare  problema  hujusmodi  vanum  est  ac  nu- 
gatorium. 

A  da  su  mu  svi  po  njem  rijeSeni  problemi  sluzili  tek  kao  pri- 
mjeri,  na  kojima  ho(5e  da  izlozi  svoju  opdenitu  metodu  za  raspo- 
znavanje  neodredjenih  problema  u  opde,  dokazuje  jasno  zaglavna 
njegova  opaska  u  ovom  odsjeku :  „Atque  simili  ratione  ostendemus 
omne  problema,  cujus  resolutio,  rite  peracta,  incidit  in  aequationem 
inutilem,  vanum  esse  ac  nugatorium". 

Zadnji  napokon  odsjek  pete  knjige,  bavi  se  oko  problema  „quae 
sub  algebram  non  cadunt".  U  tom  odsjeku  Getaldid  rijeSava  po 
metodi  starih,  napose  Apollonija,  Pappusa  i  Archimeda  8  problema 
(pag.  330 — 343),  kojima  prema  tadanjem  stanju  algebre  Getaldid 
nije  mogao  nadi  rijeSenja,  jer  je  op6enito  rijeSavanje  viSih  jedna- 
Saba  od  2.  stupnja  bilo  nepoznato:  tek  neke  osobite  jedna^be  3.  i 
4.  stupnja  znali  su  rijeSiti.  Odmah  prvi  problem  n.  pr.  vodi  na 
jednadbu  4.  stupnja,  kojom  se  opSirnije  bavi  Kftstner  na  citiranom 
mjestu. 

Getaldid  izrijekom  isti6e,  kako  bi  glede  ovakovih  problema  mogao 
pStudibsos"  uputiti  na  spomenute  matematike  „nisi  quod  institutio 
mei  operis  banc  quoque  sui  partem  desiderabat".  RijeSavanje  naime 
geometridkih  problema  nuzno  vodi  gdjekada  do  jednafiaba  viSih 
stupanja,  pak  da  i  za  ove  sluSajeve  Citatelj  nadje  upute,  kako  da 
ih  se  lati,  nadinio  je  Getaldic  izbor  problema,  koje  rijeSava  geome- 
tridkim  putem  starih  matematika,  upotrebljavajud  dakako  za  to  svu 
silu  poudaka  iz  Euklidovih  elemenata,  Taj  je  odsjek  jedini  u  djelu, 
za  koji  zaista  vrijedi  primjetba  Kftstnerova,  da  u  njega  nalaziS  jo§ 
uvijek  postupak  starih  geometara.  Ovaj  mu  je  s  toga  odsjek  unio 
opet  jedan  prigovor  matematidkih  historika,  kao  da  nije  stajao 
potpuno  na  visini  svoga  vremena.  Tako  n.  pr.  veli  i  Cantor*:  „Ihm 
war  offenbar  trotz  Regiomontanus  und  Vieta,  welche  er  sorgsam 
studiert  hatte,  die  Handhabung  jener  Funktionen*  nicht  ganz  gelaufig. 
Er  versuchte   lieber   eine   geometrische  Analysis   in  antikem  Sinne 

1  1.  c.  pag.  739. 

^  Misli  goniometricke  fnnkcije. 


Digitized  by 


Google 


54  O.  KUfiBRA, 

und  liess  dann  die  Construktion  und  deren  Beweis  folgen."  Da  Ge- 
taldid  nije  znao  dobro  upotrebu  goniometridkih  funkcija,  dini  nam 
se  neyjerojatno,  jer  je  to  teSko  pretpostaviti  o  Covjeku,  koji  vec 
g.  1600.  izdaje  jedno  djelo  Viete,  kojega  je  „Canon  mathematicus" 
jur  1579.  izaSao,  u  kojem  je  bila  tabela  sinusa,  tangenta  i  sekanta 
i  cijela  ravna  i  sferidka  trigonometrija.  On  ga  je  dodu&e  kasnije 
uniStio,  u  koliko  je  mogao  dobiti  natrag  eksemplare,  jer  je  djelo 
tiskarskim  pogrjeSkama  bilo  upravo  nakazeno,  nu  po  odnoSaju  Ge- 
taldida  spram  Viete  vrlo  je  nevjerojatno,  da  Getaldid  toga  djela  nije 
dobro  poznavao  kao  i  kasnije  djelo  od  g.  1593 :  ^Munimen  adversus 
nova  cyclometrica"  o  istom  predmetu.  Nama  se  6ini,  da  je  mnogo 
yjerojatnije,  da  Getaldi(5  po  cijelom  planu  svoga  djela  nije  htio,  da 
primi  u  nj  trigonometridka  rijeSenja.  U  torn  nas  potkrepljuje  jedna 
opaska  u  uvodu  k  djelu,  koja  se  o6ito  tide  trigonometrije.  Ona 
glasi :  „  At  theoremata,  quae  sub  algebram  non  cadunt,  qualia  sunt 
ea,  quae  per  comparaiionem  angulorum  demonstrcmtur,  resolvuntur 
et  componuntur  methodo  ab  antiquis  tradita".  Po  torn  je  jasno,  da 
je  Getaldid  poznavao  trigonometridko  rijeSavanje  problema,  nu  on 
ovu  metodu  rijeSavanja  ne  ubraja  u  algebraidku,  pa  joj  s  toga  ne 
daje  mjesta  u  svom  djelu.  Imade,  ako  se  to6no  uzme,  i  pravo,  jer 
su  to  transcendentne  funkcije. 

Ova  bi  se  dakle  metoda  protivila  cijelom  metodifikom  planu  nje- 
govoga  djela,  a  osim  toga  valja  i  to  istaknuti,  da  prve  trigono- 
metridke  tablice,  koje  bi  zaista  mogle  sluziti  za  rijeSavanje,  padaju 
u  najzadnje  godine  Getaldideva  ^ivota. 

ProudivSi  potanko  sadrzaj  ovoga  znamenitoga  djela  i  isporedivSi 
ga  sa  slidnim  djelima  njegovih  suvremenika  geometara  Viete,  Gi- 
rarda,  Schootena,  de  Sluse-a,  Regiomontona  i  drugih  smijemo  sud 
naS  o  njem  u  kratko  ovako  re6i:  Djelo  de  resulotione  et  compo- 
sitione  daleko  nadilazi  po  svojem  visokom  stanoviStu  sva  djela  i 
suvremenika  i  blizih  nasljednika,  jer  je  u  njem  prvi  put  sasma 
opdenito  i  konsekventno  provedena  nova  metoda  algebraidkoga  rije- 
Savanja problema  nize  geometrije.  Mislimo,  da  ne  sudimo  krivo, 
ako  kazemo,  da  je  onaj  odsjek  u  nizoj  geometriji,  koji  se  je  do 
pred  nedavno  u  knjigama  umetao  neposredno  pred  analitidnu  geo- 
metriju  pod  naslovom  „upotreba  algebre  na  geometriju"  baStina 
ovoga  djela  Getaldideva,  iz  kojega  su  metode  i  primjeri  ili  uz  ime 
ili  i  bez  njega  prelazile  u  kasnije  prirudne  knjige  elementame 
geometrije,  pa  tako  dospjele  i  do  nafiih  dana,  dakako  usavrfiivane 
i   popunjene   prema  napretku   geometri6ke  nauke.    Djelu   povisuje 


Digitized  by 


Google 


f 


O  MARINXJ  GBTALDI6U,  ZNAMKNITOM  MATEMATIKU  XVII.  VIJBKA.  55 

va2no3t  1  ta  okolnost,  §to  je  na  temelju  ove  metode  nuino  morao 
slijediti  obret  analitidne  geometrije,  a  donekle  i  infinitesimalnoga 
ra^una. 

Je  li  dakle  6udo,  ako  su  se  radi  velike  vrijednosti  ovoga  djela, 
0  njem  u  matematidnoj  literaturi  u  kasnije  doba,  kad  je  bio  ori- 
ginal vec  rijedak,  Sirili  nazori  pretjerani,  koje  je  Gelcich  u  viSe 
spomenutoj  raspravi  sveo  na  pravu  njibovu  vrijednost'. 

Medju  njima  osobito  se  istide  nmijenje  nekojih,  da  je  Getaldid 
obretnik  analitidne  geometrije  i  da  je  tim  pretekao  Descartes-a,  ^ija 
je  „Geometrie"  iziSla  7  godina  kasnije. 

Vrijedno  je,  da  se  na  ovo  mnijenje  na  koncu  ove  rasprave  po- 
sebice  svmemo,  i  da  ga  ispitamo  isporedjujudi  neposredno  sadr^aj 
djela  Getaldideva  sa  sadriajem  toll  glasovite  Descartes-ove  „ Geo- 
metric". Po  torn  6e  si  najbolje  svaki  modi  stvoriti  sud  o  uzajanmom 
odnoSaju  obih  djela. 

Descartes-ova  ^Geometrie**  izaSla  je  najprije  god.  1637.  na  fran- 
ceskom  jeziku.  Franjo  Schooten  preveo  ju  je  kasnije  na  latinski 
jezik  i  dodao  opSime  komentare.  Nu  kako  joS  ni  svi  komentatori 
istaknuti  u  ovom  djelu  Scbootenovu  nisu  do  volje  razjasnili  sve, 
Sto  treba  za  raznmijevanje  teksta  Descartesove  geometrije,  izdao 
je  g.  1730.  Claude  Eahuel  svoje  „Commentaires  snr  la  geometrie 
de  M.  Descartes"*.  Dijeli  se  u  tri  knjige.  Prvoj  je  naslov:  Des 
probl^mes  qu'  on  peut  construire  sans  y  employer  que  des  cercles 
et  des  lignes  droites.  U  njoj  se  bavi  najprije  oko  geometrifikog 
rijeSenja  jednadaba  z*  =  az-j-b*  i  z*  =  az  —  b^  RijeSenje  si  sva- 
koga  geometridkoga  problema  predstavlja  tako,  da  valja  traJiti 
odredjeni  broj  pravaca;  koliko  je  takih  pravaca,  toliko  treba  jed- 
nadaba.  Nije  li  ib  toliko,  znak  je,  da  je  problem  neodredjen  (pro- 
blema vanum  sen  nugatorim  po  Getaldicu).  „Et  on  doit  trouver 
autant  de  telles  equations  qu'on  suppose  des  lignes  qui  etoient 
inconnues.  Ou  bien,  s'il  ne  s'en  trouve  pas  tant,  et  que  non  obstant 
on  n'omette  rien  de  Cjc  qui  est  d^sir^.  en  la  question,  cela  t6moigne 
qu'elle  n'est  pas  entierement  determin^e*. 

Ovaki  neodredjeni  problem  vadi  iz  Pappusa :  neka  se  nadje  geo- 
metridko  mjesto  todke  takovoga  svojstva,  da  ako  se  od  nje  pod 
zadanim  kutima  potegnu  pravci  k  zadanim  pravcima,  bude  produkt 

»  1.  c.  pag.  215—218. 

•  Ja  sam  opotrebljavao :  ;,0euvre8  des  Descartes,  piibli6e8  par  Victor 
Cousin.  Paris   1824.  Tome  V.  pag.  313—428." 
»  1.  c.   p.  317. 


\ 


Digitized  by 


Google 


56  O.  KU^JERA, 

nekojih  od  ovih  spojnica  u  odredjenom  omjeru  sprain  produkta 
Bvih  ostalih  spojnica. 

U  rijeSenju  se  ove  zadade,  oko  koje  su  se  uzalud  trudili  i  Euklid 
i  Apollonius,  odituje  osobita  metoda  Descartesova,  koja  u  nucleusu 
doduSe  sadr^ava  kasniju  metodu  analitiSne  geometrije. 

Ako  se  na  jednom  od  zadanih  pravaca  odabere  todka  A  kao 
ishodiSte,  pa  se  sa  nadjene  to^ke  C  potegne  pravac  CB  pod  odre- 
djenim  kutom  na  AB,  sjedi  de  on  zadani  pravac  u  B,  a  daljina 
AB=x;  potegnuti  pravac  pak  CB  neka  bude  =y.  Lahko  je  sada 
dokazati,  da  i  svaki  drugi  iz  C  potegnuti  pravac,  koji  zadovoljuje 
uvjete  zadade  mora  biti  sastavljen  od  3  dijela :  mnogokratnika  od  y, 
mnogokratnika  od  x  i  poznatog  dijela  —  sva  tri  spojena  sa  zna- 
kom  -|-  ili  — *. 

Bude  li  n.  pr.  zadanih  5  pravaca,  odekivati  je,  tvorecSi  produkte 
pravaca  po  zahtjevu  zadade,  jednafibe  tredega  stupnja.  Smatra  li  se 
duzina  prve  spojnice,  koja  je  neodvisna  od  x,  zadanom,  preostaje 
kvadraticna  jednadba  za  x,  koja  se  linealom  i  fiestilom  moze  kon- 
struirati.  Nu  duzina  CB  =  y  nije  odredjena,  s  toga  dodaje:  „Meme, 
prenant  successivement  infinies  diverses  grandeurs  pour  la  ligne  y, 
on  en  trouvera  aussi  infinies  pour  la  ligne  x  et  ainsi  on  aura  une 
infinite  de  divers  points,  tels  que  celui  qui  est  marqu^  C,  par  le 
moyen  desquels  on  decrira  la  ligne  courbe  damandee*.  U  ovom  je 
mjestu  prvi  put  istaknuta  misao  o  jednadbi  krivulje,  nu  tako  skri- 
veno,  da  se  gotovo  ne  moze  ni  govoriti  o  pojmovnom  odredjenju 
abscisa  i  ordinata. 

Isporedimo  odmah  s  tim  mjestom  rijeSenje  Getaldidevo  takovog 
neodredjenog  problema.  To  je  problem  IV.  u  petoj  knjizi  (pag. 
326.— 328).  On  glasi: 

„  Super  data  base  triangulum  constituere,  quod  habet  differentiam 
crurum  dimidiae  basi  aequalem". 

Getaldid  se  la6a  ovoga  problema  ovako: 

Neka  bude  zadana  baza  MN  =  2b,  a  MPN  traieni  trokut  tako 
da  je  MP  — PN  =  b;  MS  =  MP -h NP  =  2a. 
Spusti  li  se  okomica  PR  na  MN,  biti  ce: 

MR  =  b+  |-;  RN  =  b  — -|-;    dakle   i: 


*  1.  c.  pag.  3 J 9. 

*  I  c.  pag.  331. 


Digitized  by  VjOOQiC 


a  HARINU  0£TAIiDl6u,  ZNAMENITOM  MATRMATIKU  XVII.  VIJEKA. 


57 


MP'  =  MR»  +  PR» 

RP»  =  MP»-MR»  =  (a  +  -^) -(b  +  ^) '= 


PR«  = 


3a« 


3b» 


S  drnge  strane  je : 

NP«  =  RN»+PR«  ili  PR*=NP«  — NR' 

p«'=(«-4)-(--Ty=(--«'+-r) 

ab  • 


-(^•-ab  +  ~) 


dakle: 


» 

3a» 

3b* 

4 

4 

3a» 



3b* 

3a» 

4 

4 

4 

3b« 


I  to  je  Getaldidu  znak,  da  je  problem  neodredjen.  On  ipak  pri- 
stupa  konstrukciji,  koju  ovako  izvadja:  Raspolovi  zadanu  bazu 
AB  u  C  i  uzmi  AD>AC, 
a  ostatak  DB  raspolovi  u 
E  i  osovi  u  E  okomicu 
EG ;  podvostrudi  AD  do  F 
i  raspolovi  CF  u  H,  Iz 
srediSta  A  opiSi  sa  AH 
luk,  koji  sije^e  EG  u  6r, 
spoji  G  SSL  A  i  B,   pak  si    ^ 

dobio  trazeni  ^.  Za  dokaz  ^  jT^S-'i' -B 

opisuje  Getaldid  iz  G  polu-  SI  .7. 

krug  sa  polumjerom  GD,  koji  sijeCe  krak  AG  u  I,  pak  lahko  iz- 
vede  dokaz,  kako  je  IG  =  CH,  pak  onda  preko  AG  —  AH,    tako- 

djer   AI  =  AC  =  ^  AB,   dakle  i  AG  — GU  =  -|-  AB. 

K  ovomu  rijeSenju  dolazi  scholium :  „In  compositione  problematis 
sumpta  est  in  base  AB  recta  AD  pro  differentia  segmentorum  AE, 


Digitized  by 


Google 


58  0.  kuCera, 

EB  ad  libitum,  solummodo  major  est,  quam  AC  dimidia  basis,  quo- 
niam  differentia  segmentorum  basis  trianguli  major  est  quam  diffe- 
rentia crurum,  ut  demonstravimus  in  libro  11.,  lemmate  primo  ante 
compositioncm  problematis  III.  Differentia  autem  crurum  debet  esse 
aequalis  dimidiae  basi  ex  jussu  problematis  et  ita  constitutum  est 
triangulum,  quale  problema  postulat.  Itaque  innumera  triangula 
super  eadem  base  AB  possunt  constitui  ut  habeant  eandem  condi- 
tionem,  quare  hujusmodi  problema  vanum  est  ac  nugatorium". 

Promotrimo  li  analizu  i  rijeSenje  konstruktivno  ovoga  problema 
iz  bli^ega,  lahko  demo  se  uvjeriti  o  tom,  da  je  Getaldid  Descarte- 
sovom  shvadanju  krivulja  bio  veoma  blizu.  Da  odredi  mjesto  za 
vrh  trokuta  G  odabire  on  na  zadanoj  daljini  AB  =  2b  po  volji 
todku  D,  ali  izrijekom  dodaje,  da  mora  biti  AD>AC;  gotovo  se 
samo  po  sebi  nudja  ishodiStem  mjerenja  toCka  C  u  sredini  od  AB. 
Da  ju  bude  odabrao  ishodi^tem,  morao  bi  reci,  da  je  G  odredjen, 
ako  poznaje  CE=:x  i  QE  =  y.  Trazeci  odnoSaj  izmedju  x  i  y 
za  svoj  slu6aj : 

AB  =  2b 

AG  — Ba  =  b 


naSao  bi  bio  za  okomicu  y 
a  iz  toga  jednaCbu: 


GE"  =  AG'  —  AE' 


«       o                3b^ 
y'  —  3x  = ^^— 

t.  j.  po  naSem  danaSnjem  izrazivanju  dobio  bi  bio  za  geometridko 
mjesto  toSke  G  jednu  jednadbu  sa  dvije  promjenljive  oline  x  i  y, 
Birajud  za  x  pojedine  vrijednosti  na  AB  dobio  bi  niz  todaka, 
koje  su  na  hiperboli,  kojoj  je  glavna  os  2ai=b  t.  j.  polo\aci  pod- 
nice,  a  razmak  zari&ta  2e  =:-  2b.  (leometri^ko  mjesto  za  sve  vrhove 
ovakih  trokuta  je  hiperbola,  u  kojoj  je  glavna  os  2a  =  e,  polovici 
daljine  zariSta,  a  nuzgredna  os  2b  odredjena  je  jednaSbom 

(a»-e2)  =  — b« 
ili  u  ovom  slu^aju : 

—  b«  =  — ^-e^ 
4 

4 

I  zaista  iz  poznate  srediSnje  jednadbe  hiperbole: 
b«x"  — aV  =  aV 


Digitized  by  VjOOQiC 


O  MAKINU  CiETALI)I(5U,  ZNAMENITOM  MATBMATIKU  XVII.  VIJEKA.  i)9 


e'x'- 

e' 
■4 

y* 

= 

4 

3 
•    4 

e« 

'-y' 

= 

3 
4 

e« 

ili 

-3x' 

= 

— 

3 

4 

e» 

slijedi   za   ovaj   slufiaj,   ako   daljinu  AB  oznadimo  sa  2e  (kako  je 

3 

obidno),    a   mjesto    b*  uvrstimo   njegovu   vrijednost  -77  e': 

4 
3x' 

y' 

a  ne  kako  Cantor  istide :   v'  —  3x'  =  — ,-  e*. 

4 

Pa  ogledamo  li  na  koncu  i  konstrukciju  Getaldidevu  ove  zaclace 
iz  blizega,  ona  nije  niSta  drugo,  nego  moderna  konstrukcija  todaka 
na  hiperboli,  kojoj  je  zadana  glavna  os  i  oba  zariSta. 

Da  bude  Getaldic  problem  svoj  ovako  uhvatio,  bio  bi  imao 
temeljnu  misao  Descartesove  geometrije,  kqja  tek  u  drugom  odajeku 
njegove  ^Geometric",  komu  je  naslov  „de  la  nature  de  courbes" 
tek  neSto  jasnije  probija  na  vidjelo,  kada  Descartes,  zabacujud 
staru  razdjelbu  krivulja:  u  loci  plani,  loci  solidi,  i  loci  plano-plani 
ili  lineares.  odredjuje  njihovu  narav  po  stupnju  jednacbe,  koja  daje 
pojedine  todke  krivulje.  „Mais  je  m'  6tonne  de  ce  qu'  ils  n'  ont  po- 
int outre  cela  distingu^  divers  degr^vS  entre  ces  lignes  plus  com- 
poshes,  et  je  ne  saurois  comprendre  pourquoi  ils  les  ont  nomm^es 
m6caniques  plutot  que  geometriques".*  Vradajud  se  u  drugoj  knjizi 
k  najjednostavnijem  sludaju  Pappusovog  problema,  pretpostavlja 
4  paralelna  pravca,  koji  su  okomito  presje(Scni  petim.  Ove  paralele 
odrezu  na  okomici  odredjene  komade,  koji  se  mjere  od  istoga  isho- 
di§ta  A,  a  krajne  tofike  ovih  paralela  odredjuju  pojedine  todke 
neke  krivulje. 

ISte  li  se,  da  za  sve  to(5ke  ove  krivulje  vrijedi  isti  odnosaj  iz- 
medju  odrezanih  komada  i  duzine  njima  pripadajucih  usporednica, 
imademo  jedna(5bu  doti(5ne  krivulje.  Ove  usporednice  zove  Descartes 
Jignes  droites  appUquees par  ordre^^  ili  u  latinskom  izdanju  „ordi- 
natim  applicatae^  iz  6ega  su  se  kasnije  razvila  imena,  ordinata  i 
aplikata. 

Ispitujuc  prema  ovom  nacelu  izraz 


y 


m*-|-ox —  x^ 


m 


^  1.  c.  pag.  333. 

*  1.  e.  pag.  355  i  dr. 


Digitized  by  VjOOQiC 


60  O.  KU^KRA, 

koji  mu  se  pojavlja   u  Pappusovom  problemu,   dolazi  do  jedna6be 
parabole,    ako    6lana   —  x*  u  op<Se  u  radikandu   nema,  hiperbole, 

ako  je  taj  flan  pozitivan,  a  elipse,  ako  je  negativan. 

I  u  torn  je  od  prilike  sve,  ato  se  u  spisu  Descartesovu  odnosi 
na  kasniju  analitidnu  geometriju.  Ba^ena  je  samo  misao,  —  dakako 
veoma  sretna  —  da  se  pojedine  toSke  krivulja  u  ravmni  i  ovim 
nadinom  dadu  odrediti,  a  da  nije  potrebno  pozivatd  se  na  6unj.  O 
kakovoj  pojmovnoj  odredbi  koordinatnog  sustava,  koordinata  to6aka 
nema  ni  u  knjizi  Descartesovoj  nigdje  govora.  S  toga  i  moraS  ovu 
misao  u  Descartesu  tek  traiiti  i  izlupiti  iz  njezine  Ijuske,  u  kojoj 
je  gotovo  skrivena.  Preostali  dio  njegove  geometrije  ve<S  i  nije  u 
svezi  s  analitiSnom  geometrijom.  U  drugom  se  naime  dijelu  druge 
knjige  obrada  sasma  novom  problemu  istakavSi  najprije,  kako  se 
mogu  nadi  svojstva  krivulja,  ako  znademo  odnoSaj  izmedju  onih 
dvaju  okomitih  pravaca  za  svaku  todku  krivulje  t.  j.  ako  znademo 
njezinu  je(bia6bu.  Da  to  pokaze,  prelazi  na' problem  nonnale  u  za- 
danoj  to6ki  krivulje  i  upotrebljuje  rezidtate  na  conchoidu  i  4  nove 
vrsti  ovala,  koje  su  u  optici  za  refleksiju  i  lamanje  svjetla  vazne, 
a  ostale  su  i  poznate  uz  ime  Descartesovi  ovali  ili  diakaustike. 

Treda  knjiga  Descartesove  geometrije  „de  la  construction  des 
probl^mes  qui  sont  solides  au  plus  que  solides"  za  pravo  ni  nije 
geometrija,  nego  algebra.  Descartes  je  naime  u  drugoj  knjizi  po- 
kazao,  kako  se  rijcSavanje  geometridkih  problema  moze  svesti  na 
jednadbe,  pak  mu  se  sada  potrebnim  ukazuje,  da  nauku  o  jednad- 
bama  opSimo  razlozi,  pri  6em  mu  se  potkradu  i  pogreSke,  koje 
medjutim  amo  nespadaju. 

Isporedimo  li  dakle  istaknuti  problem  Getaldidev,  koji  vodi  do 
jednadbe  hiperbole,  i  njegovo  rijegenje,  pri  kojem  i  Getaldic  oda- 
bire  todku  A  kao  stalno  isbodiSte  mjerenja,  i  za  odredbu  mjesta 
za  vrh  G  okomicu  GE,  naglaSujuc  ujedno  promjenljivost  pravca 
AD,  mislimo  da  ne  idemo  predaleko,  ako  ustvrdimo,  da  se  je  Ge- 
taldid  u  ovom  a  i  u  slijedecem  problemu  bio  primaknuo  bas  na 
prag  temeljnoj  misli  analitidne  geometrije,  koja  se  u  Descartesovoj 
knjizi,  doduSe  kud  i  kamo  jasnije,  ali  ni  ondje  tako  jasno  ne  po- 
javlja, da  bi  se  Descartesova  knjiga  mogla  smatrati  prvom  anali- 
tidnom  geometrijom.  Ob  ovoj  se  moze  tek  kasnije  govoriti,  kad  su 
komentatori  Descartesa  i  njegovi  naMjednici  ovu  misao  upotrijebili 
na  probleme.  koji  su  u  svezi  bili  sa  infinitesimalnim  razmatranjima. 


Digitized  by 


Google 


0  pocetnom  meridijanu,  op6enitom  satu  i 
jedinstvenom  kalendaru. 

6itao  u  sjednici  matematiSko-prirodoslovnoga  rcureda  jugoalavenake  akademije 
enanosti  %  umjelnosti  dne  8,  srpnja  1893, 

PRAVI   dLAM    J.    T0RBAR« 

U  novije  vrijeme  opet  su  stavljena  na  dnevni  red  pitanja :  o  po- 
cetnom svenarodnom  meridijanu,  o  jedinstvenoj  mjeri  za  vrijeme 
i  savezno  s  njom  o  jedinstvenom  kalendaru,  pitanja,  kako  se  vidi 
tako  srodna,  da  iz  rijeSenja  jednoga  slijedom  sKjede  i  druga.  Pi- 
tanja potaknuta  su  udenim  druStvima,  akademijama,  kongresima 
kao  Sto  i  diplomatskim  vijecima.  ()d  svih  oAnh  druStava  i  udruga 
po^  se  za  ovu  stvar  najzivlje  zanimati  bolonjska  akademija  zna- 
nosti  u  Italiji,  a  u  ovoj  najrevnije  njezin  u6eni  6lan  Cesare  Ton- 
dim  de  Quarenghi,  I  nafia  akademija  potaknuta  je,  da  se  odituje, 
Sto  do  till  pitanja  dr^i.  Zadatak,  da  na  osnovu  dobivena  poziva 
jugoslavensku  akademiju  izvijesti  o  stanju  pomenutih  pitanja, 
preuzeo  bjeSe  nafi  prevrijedni  (5lan,  kojega  tek  nedavno  na  veliku 
zalost  ovoga  zavoda  i  cijeloga  naroda  pokopasmo,  dr.  Pilar.  Kao 
na  uspomenu  za  prevrijednoga  pokojnika  preuzimljem  evo  ja  nje- 
govu  baStinu  obavjeScujudi  Jugoslav,  akademiju  o  stanju  istaknutih 
pitanja. 

Rekav  da  su  ova  pitanja  o  svenarodnom  meridijanu  i  jedin- 
stvenoj mjeri  za  vrijeme  u  novije  doba  opet  iznesena  na  vidjelo, 
mislio  sam  tim  redi,  da  su  ona,  upoznavSi  jim  vaznost  za  medju- 
narodni  saobradaj,  vod  prijaSnjili  vremena  bila  raspravljana  i  pre>- 
tresivana. 

Stozer,  da  tako  reknem,  oko  kojega  se  druga  pitanja  vrte,  jest 
poCetni  ili  svenarodni  meridijan,  koj  bi  imao  sluziti  za  ishodiste 
ne  samo  geografskim  duzinama,  nego  i  racunanju  vremena  i  svim 
znanstvenim  radnjama  i  pojavama,  koje  se  osnivaju  na  meridijanu. 


Digitized  by 


Google 


62  J.  TORBAR. 

Listajudi  po  povjesti  geograiije  nadi  6emo,  kako  se  nekoliko  krat 
kuSalo,  da  se  za  ishodiSte  geografskoj  nauci  udari  jedan  stalni 
meridijan;  ali  se  nastojanje  obi^^no  razbilo  o  razlozima,  koji  se 
nijcsu  uzimali  toliko  iz  znanstvenih  izvora,  koliko  iz  obzira  na 
osjetljivost  narodnib  taStina. 

Hipparcha  (f  125.  g.  pr.  I.)  ide  zasluga,  da  je  kuSao  mjesta 
na  zemlji  koordinatama,  duzinom  i  feirinom  oznaditi.  Za  prvi  meri- 
dijan uze  mjesto  svojih  opazanja  otok  Bhodus,  koj  se  ipak  nije 
odrzao.  Potonji  geograii  stavljahu  svi  svoje  meridijane  u  najzapad- 
niju  stran  onda  poznatoga  svijeta,  prema  skupini  shetlandskih  i 
farorskih  (danskih)  otoka,  dok  nije  Klaudio  Ptolemeo  (2.  stoljeda 
pos.  1.)  stavio  prvi  meridijan  na  Fortunatske,  danasnje  Kanarske 
otoke.  Nu  bndiid  da  Ptolemeo  nije  oznadio,  kojim  ostrvom  od  ka- 
narske skupine  prolazi  njegov  meridijan :  nastade  tedajem  vremena 
tolika  pometnja,  da  je  17.  stoljeea  kancelar  Franceske,  vladajudega 
ono  doba  morskim  svijetom  naroda,  stozernik  Richelieu  sazvao 
vijecie  prvih  udenjaka,  nebi  li  se  u  neizvjestnost  morskih  putovanja, 
dolazecih  s  pomanjkanja  stalna  meridijana,  red  uveo.  Rezultat  nji- 
hova  vijecanja  bje^e  meridijan,  sto  su  ga  na  ostrvu  Ferro,  kanarske 
skupine,  udarili.  Od  ono  doba  podjose  morska  i  kopnena  putovanja 
sjegurnim  pravcima,  jer  su  zemljopisne  karte  dobile  stalne  duzine, 
kako  ih  jos  i  danas  velikim  dijelom  imademo.  To  bijase  prvi  medju- 
narodni  meridijan,  dok  mu  nije  medjunarodni,  ma  i  ne  izravno, 
narodnim  zna^ajem  zamijenjen.  Veliki  naime  franceski  astronom  i 
geograf  Guillaume  Delisle,  da  tadnije  oznacfi  polozaj  ferro-skoga 
meridijana,  stavi  ga  poCetkom  18.  stolj.  za  20^  zapadno  od  Pariza. 
Tim  je  ovaj  meridijan,  ako  samo  i  posredno,  postao  pari^kim, 
francesJcim  meridijanom.  Sa  svim  tim  uzdrzao  se  dugo  vremena 
vladajudim,  dok  nije  Engleska,  osje6ijuci  svoje  gospodstvo  na  moru, 
u(!^inila  za  svoju  mornaricu  greenwieliki  vladajucim  meridijanom,  koj 
su  docnije  i  sjedinjene  ameri^ke  drzave  prihvatile.  Franceska,  osje- 
cajuci  svoju  slavnu  proslost  na  moru,  a  oslanjajuci  se  i  na  sadaSnji 
promet  i  svjetski  saobraeaj  toli  na  moru  koli  na  kopnu,  koj  ne- 
zaostaje  dalc^ko  za  engleskim,  da  i  nespominjem  njezinu  vaznost 
u  svim  granama  geografskih,  matematickih  i  astronomskih  znanosti, 
imala  je  razloga,  da  sad  vee  izrijekom  i  otvoreno  o  bok  greenwich- 
komu  postavi  svoj  pariAki  meridijan. 

U  novije  vrijeme,  od  kako  su  uslijed  napretka  matematidko- 
Hzikalnih  znanosti  mnogi  astronomski  observatoriji  podignuti,  imadu 
v(*c  pojedine  drzave  po  viAe  meridijana.  Uza  sve  to  mnoStvo  astro- 


Digitized  by 


Google  J 


O  PO6BTNOM  HBRIDIJANU;  OFi^BNITOM  8ATU  I  JKDINSTV.  KALBMDARU.       63 

nomskih,  pridrzana  su  u  geografskoj  kartografiji  samo  tri  meridi- 
jana:  ferroski,  pariSki  i  greenwichki;  nu  da  i  ova  tri  kartografeku 
nauku  vise  otegoduju  nego  unapreduju,  nije  treba  mnogo  dokaza. 
Duh  novijega  vijeka  razvio  je  opseg  znanosti,  koju  je  ved  Aristo- 
telov  veleum  jedva  obuhvatati  mogao,  u  toli  mnogostruke  grane  i 
grandice,  da  se  danas  i  premac  Aristotelov  mora  da  ogranidi,  ako 
ne  na  jednu,  a  ono  najviSe  na  njekoliko  grana,  ako  ne<5e  da  mu 
radinost  razcijepkana  na  umno  nedogledno  bolje  raznih  znanstvenih 
grana  i  struka  sve  lunne  sile  neistroni,  a  napokou  ipak  jalovom 
neostane. 

Ovaj  golemi  naprcdak  matematidko-astrononiskih  i  geografekih 
znanosti  prisili  naufinjake,  da  pomisle,  ncbi  li  se  ^ovjeku  olakotilo 
orientiranje  na  sirokom  polju  znanstvenoga  razvitka  i  nebi  li  mu 
se  rezultati  sveopce  radinosti  pristupnijima  u6inili,  kad  bi  se  u  samu 
metodu  njesto  centralizacije  uvelo.  Tuj  se  je  najprije  pomislilo  na 
uvedenje  jedinstvene  mjcre  za  vrijeme,  dosljedno  tomu  i  jedinstvenog 
medjunarodnoga  meridij.ma,  sveopceg  sata  i  jedinstvenoga  kalen- 
dara.  Rijescsnje  ovih  pitanja  lebdijase  Ijudima  pred  o6ima  ve6  odavna. 

Koliko  se  i  o^ituje  duh  Ijudski  analitickim  raspletom  svoje  radi- 
nosti, ipak  mu  je  prirodjena  te^nja  za  sintezom,  koja  de  plodove 
ove  radinosti  ujediniti  u  njekoin  organi^kom  skladu.  Ovom  teznjom 
za  ujedinjenjc  potaknut  zamisli  franceski  narod  vee  prije  sto  godina, 
da  kraj  uiSini  ncTedu  i  neprilikama,  .4to  no  vladahu  u  javnom  ii- 
votu  s  tolike  razlike  u  mjeri  duzina,  tezine,  novca  i  vremena. 
Premda  su  Francezi,  zacetnici  ovih  mjera,  htjeli  da  najprije  svoj 
narod  ujedine,  nijesu  niti  najmanje  sumljali,  da  ce  se  i  drugi  na- 
rodi,  uvidivSi  korist  ujedinjenja,  njima  pridruziti.  Kako  se  to  tefia- 
jem  ovoga  stoljeea  nakon  dosta  otporna  neekanja  barem  djeiomice 
obistinilo,  nije  ovdje  mjesta  da  razlazem,  dosta  budi  pripomenuti, 
da  jim  ujedinjenje  niti  kod  svojega  niti  inih  naroda  glede  meridi- 
jana,  vremena,  a  niti  kalendara  nije  uspjelo,  s  toga  su  ova  pitanja 
u  nase  vrijeme  opet  stavljena  na  dnevni  red.  U  ovom  pothvatu 
ide  prva  (5ast  akademiju  znanosti  u  Bolonji,  jer  je  ova  ta  pitanja 
svojski  i  ozbiijno  pokrenula  ne  samo  u  svojoj  sredini  nego  i  kod 
drugih  domacih  i  inostranih  ucenih  udruga,  dapa6e  i  diplomatskim 
putem  kod  inostranih  vlada. 

Premda  su  ova  pitanja,  poiSam  od  svenarodne  konferencije  u 
Rimu  g.  1872.  na  vise  ucenih  sastanaka  i  kongrosa  bila  predmetom 
ucenih  rasprava,  nije  se  stvar  ipak  smatrala  tako  zrelom,  da  bi  se 
pristupilo  k  ozbiljnomu  rije.4enju.  Medjutim  bude  nastojanjem  amer. 


Digitized  by 


Google 


64  J.  TORBAR, 

drzava  sazvan  medjunarodni  kongres  g.  1884.  m.  listopada  u   Wa- 
shington za  raspravljanje  o  neutralnom  meridijanu  i  sveopdem  satu. 

Pola2u6i  Franceska  veliku  va^nost  u  rijeSenje  pitanja  o  jedin- 
stvenom  meridijanu  i  skopCanom  s  njim  sveopdem  satu,  o  kojima 
se  imalo  raspravljati  na  medjunarodnom  kongresu  u  Washingtonu, 
sazva  ministar  nastave  dva  mjeseca  prije  kongresa  mnogobrojno 
povjerenstvo,  u  kojem  uz  26  prvih  udenjaka,  muzeva  svjetskoga 
glasa,  sjedjahu  i  svi  dlanovi  instituta  (franc,  akademije),  da  vije- 
6aju  i  raspravljaju  o  tim  pitanjima  te  mogu  franceski  zastupnici 
8  rezultatom  vijedanja  pred  kongres  stupiti.  Kao  rezultat  vijedanja 
izreko§e  ovaj  zakljudak:  „Za  momaricu  je  pitanje  posve  jedno- 
stavno:  za  nju  ne  ima  nikakove  neprilike,  ako  (glede  meridijana) 
ostane  in  statu  quo,  a  bilo  bi  ih  veoma  zamaSnih,  kad  bi  se 
mijenjalo  .  .  .  Mozemo  u  op6e  kazati,  da  jedinstveni  podetni  meri- 
dijan  astronomi,  geodesei  i  mornari,  to  jest,  svi  oni  zabacuju,  koji 
trebaju  da  jim  isbodiSte  du2ina  bude  velikom  tadnosti  oznadeno  . . . 
Za  opdenitu  pako  geografsku  kartografiju,  a  prije  svega  za  Skolsku 
nauku,  bit  6e  velika  korist  jedinstveni  podetni  meridijan  .  .  .  „Mi  smo 
vaznost  ovih  nazora,  veli  se  dalje,  kao  Sto  i  onib  o  sveopdem  satu 
ved  gori  istakli  za  meteorologe,  fizidare  i  geologe,  kao  Sto  i  za 
telegrafsku  slu^bu,  predpostaviv,  da  se  mjestni  sat  pridr2i,  t.  j.  da 
ured  sveopdega  sata  dostavlja  brzojave  uz  pridrzaj  mjestnoga  sata". 
OgranidivSi  ovim  zakljudcima  udenoga  povjerenstva  porabu  jedin- 
stvenoga  meridijana  i  sveopdega  sata  stranovitim  medjama,  drzaSe 
Franceska,  da  de  se  udeni  svijet  u  ovim  vaznim  pitanjima  prije 
sloziti.  S  ovakim  uvjerenjem  uputiSe  se  zastupnici  Franceske  M,  A, 
Lefaivre^  generalni  konzul  i  M.  Janssen,  ravnatelj  pariSkoga  obser- 
vatorija,  dva  mjeseca  kaSnje  u  Washington  na  kongres,  mjeseca 
listopada  1884.  Nu  ovdje  se  doSlo  do  zakljudka,  koj  se  moze  sma- 
trati  vise  pobjedom  engleske  hegemonije  nego  interesa  znanosti. 
Da  u  prijeporu  o  medjunarodnom  meridijanu  i  osnovanom  na  njem 
sveopdem  satu  takov  pravorijek  ispadne,  za  to  se  pobrinula  En- 
gleska  s  ameridkim  drzavama.  Ne  samo  da  je  ona  prema  ostalim 
drzavama  preteznijim  brojem  svojib  dlanova  bila  zastupana,  ved  su 
uz  sjedinjene  i  druge  male  drzavice  Amerike  bile  na  kongres  po- 
zvane,  a  da  bude  premod  tim  sjegurnija,  pozvano  je  takodjer  i 
vise  udenjaka,  koji  su  se  u  Washingtonu  desili.  Osim  ovih  poseb- 
nika  bijaSe  u  svem  25  drzava  zastupano,  medju  ovima  12  evropskih. 

Kako  je  pitanje  o  meridijanu  doslo  na  red,    predlozi  jedan  dlan 
americkoga  zastupstva,  da  se  s  mjesta  greenwichki  pribvati  medju- 


Digitized  by 


Google 


O  POdlTTNOM  MBRIDIJANU,  OPOkNITOM  SATU  I  JBOINSTV.  KALBNDARU.       65 

narodnim  meridijanom.  Proti  ovako  stavljenomu  prijedlogu  progo- 
vori  prvi  M.  Janssen,  zastupnik  Franceske,  pobijajud  ne  toliko 
prijedlog,  koliko  nadin,  kako  je  stavljen ;  jer  prije  svega  imalo  bi 
se  raspravljati  nadelno  o  uvedenju  medjunarodnoga  meridijana, 
pak  poSto  bude  to  pribvadeno,  ustanoviti  na6ela,  prema  kojuna  6e 
se  odlu6iti  imati,  koj  da  se  pribvati  prvim  meridijanom.  UvidivSi 
temeljitost  prigovora  povu^en  je  medjutim  ameri6ki  prijedlog  te  se 
preSlo  na  raspravu  ob  uvedenju  prvoga  meridijana  u  op<5e.  Sad  se 
opet  digne  Janssen  i  razlozi  u  prekrasnom  govoru  svoja  na^ela 
glede  jedinstvenoga  meridijana. 

Ved  se  viSe  puti,  rede,  pokuSalo  sjediniti  narode  u  jednom  medju- 
narodnom  meridijanu,  pokuSaj  se  svaki  krat  izjalovio  s  dva  raz- 
loga,  jedan  je  znanstvene,  drugi  moraine  naravi.  Onaj  potjede  iz 
neznanstva  drevnib  naroda,  koje  im  nije  dopustilo,  da  polozaj  do- 
tidnib  mjesta  na  zemlji  potrebitom  tadnosti  opredijele;  drugi  izvire 
iz  slavidnoga  takmenja  naroda,  koji  su  iSli  isbodiSta  geografekih 
duzina  i  ondje  mnoziti,  gdje  je  sama  priroda  polozajem  zabtijevala 
da  se  ta  isbodiSta  upravo  na  manje  stegnu.  Da  nebude  bilo  tih 
takmenja,  danas  nebi  trebalo  preinaka,  koje  se  tra^e.  Observatoriji 
su  neprilike  joSte  pomnozili  tim,  Sto  je  svaki  narod,  imajudi  obser- 
vatorijem  dotidne  pozicije  ta6no  oznadene,  uzeo  observatorij  podjedno 
ishodiStem  za  geografeke  duzine,  prema  tomu  koliko  observatorija 
toliko  gotovo  ishodi5ta  geogr.  duzina.  Tim  je  posredovanjem  astro- 
nomije  stvar  jo§  viSe  zamrSena  nego  razrijeSena,  a  to  s  toga,  Sto 
se  nije  razlika  6inila  u  pitanju  medju  astronomskim  i  geografskim 
meridijanom,  koja  razlika  je  od  velike  va^nosti.  Astronomski  obser- 
vatoriji su  strogo  narodni  zavodi,  kojima  je  dozvoljeno,  da  za  svoje 
radnje  stupe  u  medjusobne  saveze,  oni  su  isbodiSta  za  radnje  velike 
tadnosti,  dakle  osim  astronomskib  takodjer  za  geodeske  i  topografske 
radnje,  te  su  tako  ogranideni  samo  na  svoju  zendju.  Naproti  tomu 
netrebaju  s  jedne  strane  geografski  meridijani  one  tanabne  tadnosti, 
koju  astronomski,  a  s  druge  nevalja  da  budu  omedjaSeni  pojedinim 
zemljama,  vec  da  se  (^im  dalje  rasire  i  dim  vedim  prostorom  zavla- 
daju.  Kao  Sto  je  dakle  probitadno  po  znanosti,  da  se  astronomski 
meridijani  mnoze,  tako  je  koristno,  da  se  isbodiSta  za  geografske 
duzine  na  dim  manje  stegnu. 

Potufiv   se   govornik   na   driani   g.  1883.  geografski   kongres  u 

Rimu,    8to  je   pitanje   o    prv'om    meridijanu,    unatod  onoj    mnozini 

udenjaka,   koji   su   kod    rasprava    udcvstvovali,    rijeSio  sa  stanovi§ta 

utilitarizma,  jer  je,   ne  obzirudi  se  na  viSe  znanstveno  nadelo    isao 

R.  J.  A.  cxvii.  5 


Digitized  by 


Google 


6G  J.  TORBAR, 

medju  meridijanima  ve<5  postoje6ih  observatorija  prebirati  takove, 
koji  bi  najviSe  „klieiitele"  imali  te  predlof io  za  medjunarodni  meri- 
dijan  takov,  koji  interesima  geografije  niti  najmanje  neodgovara 
(greenwichki),  rede :  ^zakljudak  ovaj  moze  biti  koristan  i  povoljan 
vecini,  kojoj  je  namijenjen ;  ali  nama  ostavlja  golemi  teret  skopdan 
8  preinakama  obidaja,  publikacija  i  gradje".  Za  dokaz  tome  na- 
vadja,  da  je  Franceska  ve(5  od  dva  stoljeda  sastavila  najstarije  nau- 
tidke  ephemeride  Sto  ih  u  op6e  ima  na  svijetu.  Ona  je  prva  osno- 
vala  i  izvela  velike  geodeske  radnje,  iz  kojih  su  sastavljene  gra- 
djanske  i  vojnidke  karte,  izmjereni  lukovi  meridijana  u  Evropi, 
Americi  i  Afiici.  Sve  ove  radnje  oslonjene  su  na  pariSkom  meridi- 
janu.  Sve  su  gotovo  astronomske  tablice,  kojima  se  danas  sluze 
astronomi  i  momari  cijeloga  svijeta,  franceske,  te  izraCunane  za 
paridki  meridijan.  Spomenuvfii  pomorske  karte,  kojima  se  danas 
svi  narodi  sluze,  nastavi:  „0d  naSih  hidrografskih  zbiraka  ima 
danas  vifie  od  4000  karata,  pak  i  odbiv  one,  Sto  su  novim  obretima 
suviSne  postale,  ima  ih  joS  uvijek  do  2600  u  porabi  .  .  .  NaSe  karte 
nijesu  ogranidene  samo  na  obale  i  naselbine  tranceske ;  neima  strane 
svijeta,  za  koju  nebismo  izkazali  izvomih  radnja:  Nova  zemlja 
(Terre-Neuve),  obale  Gujane,  Brazilija  i  la  Plata,  Madagaskar,  to- 
liko  tadaka  u  Japanu  i  u  Kitaju,  a  187  izvomih  karata  samo  za 
tihi  ocean  .  .  .  Ako  li  se  uvede  drugi  podetni  meridijan,  valjat  6e 
nam  mijenjati  stupnjevanje  na  2600  karata  nase  hidrografije;  isto 
toliko  valja  mijenjati  na  naSim  nautidkim  naputcima,  kojih  ima 
preko  600.  Prema  tomu  valjalo  bi  promijeniti  i  connaissance  des 
temps. 

Evo  pravnih  naslova,  kojima  se  nemo2e  valjanost  poredi.  Dobro 
dakle,  ako  se  uz  takove  uvjete  predlozena  reforma,  mjesto  da  se 
drzi  viSih  nadela,  koja  imadu  predmetu  za  osnovu  sluziti,  bude 
obazirala  samo  na  korist  vedine,  te  kloneci  svake  li^rtve  nama 
ostavila  samo  teret  skupih  promjena  i  duznost  da  se  odreknemo 
mile  nam  i  slavne  proSlosti :  nije  li  tada  naSe  mnijenje  osnovano, 
da  se  ovako  stavljeni  prijedlog  nemoze  prihvatiti? 

Kad  je  Franceska  na  kraju  prosloga  stoljeca  uvela  mjeru  metre, 
nije  se  obazirala  na  vlastite  probitke  ni  obidaje,  ved  samo  na  di- 
menzije  zemaljske  kruglje,  te  je  prihvacena  naredba  od  svake  fran- 
ceske osebine  tako  dista,  da  de  se  tudjinac,  koj  ce  jednom,  ako 
prekapajuci  raz valine  naSih  gradova  nagazi  na  metridku  mjeru,  pi- 
tati  moci :  za  koj  narod  je  ova  mjera  izumljena  ?  Tako  se  uvadjaju 
reforme    i    predlazu   za   prilivat.    Kad   dovjek    vlastitim  primjerom 


Digitized  by 


Google 


O  POdETNOM  MBRIDUANU,  OPf^BNITOM  SATU  I  JBDINSTV.  KALKNDARU.       67 

pokaze,  da  je  voljan  zTtve  podnijeti,  kad  se  potpunoma  odrekne 
svojih  slavnih  uspomena :  onda  6e  razoruzati  otpor  i  pokazati  iskrenu 
Ijubav  do  napretka.^ 

UtnrSi  si  put  ovakim  viSim  na^elima,  predlo^i  kongresu,  da  se 
za  svenarodni  meridijan  uzme  neutralan  meridijan,  isklju6iv  svaki 
od  sadanjih  narodnih,  prema  tomu  jedan  od  ova  dva:  ili  da  se 
povrate  na  rijeSenje  prijadnjih  stolje<Sa,  samo  da  ga  njeSto  preinafie 
pak  da  stave  prvi  meridijan,  na  kanarske  ptoke,  dakle  tadnije 
oznaden  ferro-ski  meridijan,  ili  da  ga  metnu  na  sjever  velikoga 
oceana,  gdje  no  si  stari  i  novi  svijet  ruke  pruzaju,  dakle  na  Beringovo 
tijesno.  „Ne  ima  dvojbe,  zavrSi  Janssen,  pogledom  na  nafiu  dugadku 
i  da\aiu  proSlost,  na  naSe  velike  publikacije  i  znatne  hidrografske 
radnje,  promjena  meridijana  nametnula  hi  nam  teskih  i  skupih 
^rtava.  U  ostalom  ako  nam  se  u  susret  dodje  s  primjerom  sprem- 
nosti  na  zrtve;  ako  nam  se  tako  pokaze  iskrena  £elja  za  op6im 
dobrom ;  Franceska  je  dala  toliko  dokaza,  da  Ijubi  napredak,  da  se 
ne  moze  o  torn  simmjati,  da  de  ona  zakljufiku  pristupiti".*  Ovako 
govori  zastupnik  naroda,  koj  ponosedi  se  velikom  i  slavnom  pro- 
Slosti  svojega  naroda,  stefienom  na  diplomatskim,  znanstvenim  i  kul- 
tumim  poljima,  znade  cijeniti  narodni  ponos  gdje  mu  je  mjesto; 
ali  gdje  zalitijeva  napredak  i  opde  dobro,  znade  im  od  svojih  ste- 
devina  i  zrtava  pridonijeti.  Nu  svi  razlozi  crpljeni  iz  viSih  i  stvamih 
na6ela  ostadose  bez  uspjeba.  Premda  je  brazilski  zastupnik  2ivo 
podupirao  Francesku  isti6u6i,  poradi  narodnih  osebina,  nemogudnost, 
da  se  koj  od  postojecih  narodnih  uzme  za  svenarodni  meridijan; 
da  ce  se  neizmjeme  koristi,  5to  bi  zapale  6itav  svijet,  imajudi  jedin- 
stveni  medjunarodni  meridijan,  izjaloviti,  ako  nebude  prihvacen 
jednoglasno  od  svih  najvaznijih  pomorskih  naroda,  Sto  bez  Fran- 
ceske  nije  moguce :  nije  mogla  manjina  uspjeti  proti  prevazi  Engleza 
i  ameridkih  drzava,  te  od  25  zastupanih  dr^ava  izjaviSe  se  22  za- 
stupnika  za  greewichki  kao  medjunarodni  meridijan,  isto  tako  i 
za  sveopci  sat,  koj  bi  se  imao  brojiti  od  p6nodi  greenwichkoga 
meridijana,  jer  bi  se  samo  takovim  podetkom  opdenitoga  svjetskoga 
vremena  izbjeglo  inade  neuklonivu  prekinucu  data  na  eijelom  svijetu, 
izuzevSi  dakako  protumeridijan  od  190^  Sasvim  tim  ostalo  je  pi- 
tanje  o  prvom  medjunarodnom  meridijanu  do  danas  otvoreno,  jedno  Sto 
nije  bilo  suglasja  u  zakljudku,  a  drugo  i  ponajvise  s  toga,  Sto  za- 
kljudak  ne  ima  diplomatske  vrijednosti,  jer  su  svi  zastupnici,  pade 

*  Oomptes  Rendus  de  raead6mie  des  sciences  1885.  pg.  713. 

*  Comptes  Rendus  1.  o.  „ 


Digitized  by 


Google 


68  J.  TORBAR, 

i  engleski  i  ameri6ki  izjavili,  da  ovim  zaklju6kom  nijesu  njihove 
ylade  vezane  te  ga  uzimlju  samo  ad  referendum.  Jednu  ipak  za- 
slugu  ima  washingtonski  zaklju6ak,  da  je,  odbivSi  franceski  prijedlog, 
zaba^en  ocecmski,  dosljedno  tomu  prihvaden  nafielno  Jcopnen  meri- 
dijan,  Sto  je  za  konadno  rijeSenje  joS  uvijek  otvorenoga  pitanja  od 
vrijednosti. 

Slijededi  rasprave  na  ovom  kongresu  nepristranim  sudom  priznat 
(5e  svatko,  da  je  Franceska  plemenitiin  po^rtvovanjem  iftla  u  susret 
svestranomu  sporazumku  u  predlozemm  pitanjima.  Ona  se  nije  pro- 
ti^Ia  tomu,  da  Engleska  svoju  supremaciju,  koju  su  njezini  za- 
sftupnici  i  prijatelji  toliko  isticali,  ne  samo  drfi,  nego  miroljubivim 
sredfltvima  i  dalje  proSiri;  aK  nije  mogla  pristati,  da  se  ova  dra- 
govoljno  priznana  supremacija  slu^beno  i  bezobzirce  drugima  na- 
metne  i  greenwichki  meridijan  da  se  unatod  medjunarodno  pra- 
vednomu  po  franceskom  povjerenstvu  predlo2enomu  ogranidenju 
jedinim  vladajudim  meridijanom  i  za  one  grane  proglasi,  koje  bi 
se  prema  obrazloJenomu  nmijenju  povjerenstva  imale  ostaviti  in 
statu  quo  svakomu  narodu. 

PoSto  su  vije^anja  o  medjunarodnom  meridijanu  i  opdenitom  satu 
u  Washingtonu  ostala  bez  uspjeha,  nije  revnost  bolonjske  akademije, 
kojom  se  dosad  za  rijeSenje  pitanja  zanimaSe,  niti  najmanje  popu- 
stila,  dapa6e  ona  se  stvari  jofi  ozbiljnije  latila  te  svaku  zgodu  pri- 
hvatila,  gdje  je  mogla  raspravu  s  nova  potaknuti.  Takova  joj  se 
zgoda  pm£i  mjeseca  lipnja  god.  1889.,  kad  no  su  uCeni  i  znan- 
stveni  zavodi  cijele  Evrope  po  svojim  zastupnicima  pobrlili  u  Bo- 
lonju,  da  u^estvuju  kod  sve6anosti,  kojom  su  Talijani  slavili  osam- 
stogodifinji  postanak  glasovitoga  bolonjskoga  svcuCiliSta. 

Kadno  je  zastupnik  France^ke  na  washingtonskom  kongresu  pred- 
lozio,  da  se  za  medjunarodni  uzme  oceanski  meridijan,  podupiraSe 
ovaj  prijedlog  trim  razlozima. 

Podetni  meridijan  mora  da  bude  neutralan,  a  takav  bi  bio  oce- 
anski ved  tim,  Sto  bi  bio  podignut  na  oceanu,  kao  neutralnom  ele- 
mentu ;  promjena  data  sveopdega  vremena,  kojemu  odgovara  preskok 
data  treba  da  se  izvede  na  moru,  a  ne  na  kopnu,  Sto  bi  se  pred- 
lo^enim  oceanskim  meridijanom  postiglo,  napokon  mora  da  bude 
podetni  meridijan  odvisan  od  svih  observatorija,  do6im  mu  se  da- 
Ijina  prema  jednomu  po  volji  odabranomu  observatoriju  tadno  opre- 
dijeli,  dim  mu  je  polozaj  i  prema  svim  drugim  oznadeu.  Ova  svojstva, 
kojima  se  medjunarodni  neutralni  meridijan  ima  odlikovati,  priznana 
su  djelomioe,.  te  ih  je  i    Engleska  u    washingtonskom  kongresu  za 


Digitized  by 


Google 


O  POdBTNOM  MBBIDIJANU,  OP^BNITOM  8ATU  I  JBDIN8TV.  KALHNDABU.       69 

greenwichki  meridijan  svojatala.  Nu  poSto  niti  Franceska  niti  druge 
dri^ave  nijesii  htjele  da  prihvate  greenwichki  antimeridijan,  jer  ve6 
tim,  Sto  mu  je  pozicija  od  Greenwicha  ozna^ena,  nije  neutralan  ve6 
samo  njeSto  prikriveni  greenwichki  meridijan.  Po  torn  bi  bio  svaki 
podetni  oceanski  meridijan,  kojemu  bi  antimeridijan  prolazio  kojim 
narodnim  observatorijem,  samo  pod  drugim  imenom,  narodnim^ 
dakle  ne  medjunarodnim  meridijanom.  Ovim  prigovorom  oduzeta 
je  greenwidkomu  meridijanu  znadajka  prvoga  medjonarodnoga  meri- 
dijana  unatod  umjetno  stvorenoj  vedini. 

Sada  izide  bolonjska  akademija  s  novim  —  jeruealemskim  me- 
ridijanom pred  uCeni  svijet :  U  svojoj  raspravi :  „expo86  des  raisons 
appnyant  la  transaction  propos^e  par  Tacad^mie  des  sciences  de 
Bologne  au  sujet  dn  meridien  initial  et  de  Y  henre  universelle",  u 
kojoj  podijeliv  ju  udenim  zastupnicima  raznih  znanstvenih  i  na- 
n^nih  zavoda  sakupljenim  kod  svedanosti  osamstogodiSnjice  bolonj- 
skoga  sveuCiliSta,  istide  svojim  u6enim  dlanom  Ces.  Tondini  Qua- 
renghi  sastavljene  i  njom  prihvadene  razloge,  koji  govore  za  jeru- 
zalemski,  kao  podetni  medjunarodni  meridijan.  Ovi  su  razlozi  toli 
vazni,  da  za  vrijedno  nalazim,  da  se  ovaj  u6eni  zbor  barem  u 
bitnosti  s  njima  upoznade. 

Na  washingtonskom  kongresu  izreklo  se,  da  mjesto,  gdje  se  ima 
postaviti  medjunarodni  meridijan,  bude  takovo,  da  se  ondje  moze 
sagraditi  observatorij,  dakako  medjunarodni  i  da  mu  se  geografeka 
du^ina  moze  neodvisno  od  svakoga  drugoga  observatorija  opre- 
dijeliti.  Jezuzalem  odgovara  ovim  uvjetima  potpunoma.  U  novije 
doba,  otkad  postoji  brzojav,  opredjeljuju  se  geografske  du^ine  elek- 
tri($kom  zicom;  pak  budu6  da  brzojavni  ured  ne  samo  postoji  u 
Jeruzalemu,  nego  dapade  spaja  Afriku  s  Evropom  i  nutrnjom  Azijom, 
evo  zahtijevana  uvjeta,  da  se  mjestu  duzina  na  sve  strane  ustanoviti 
moze.  I  za  podignude  medjunarodnoga  observatorija  ne  ima  zgod- 
nijega  mjesta.  Jeruzalem  lezi  pod  31®,  46',  40"  sjev.  §irine;  mjesto  je 
blizu  80()  met.  uzviSeno  nad  more,  a  zrak  je  tako  fiist  i  zdrav,  da  bi 
mjesto  moglo  biti  sanatorium  ne  samo  za  sve  oblif  nje  krajeve,  nego 
i  za  Evropljane,  jer  podneblju  tako  lako  naviknu. 

Hode  li  se  dozvolje  doticne  drzavne  oblasti,  ova  je  vec  podijeljena, 
jer  Coumbari  Effendi,  ra^iiatelj  carigradskoga  meteorol.  obseva- 
torija  veil:  „Prijedlog  o  podetnom  meridijanu,  koj  bi  prolazio  Je- 
ruzalemom,  nije  nov;  on  bi  mogao  isto  tako  kao  Sto  greenwichki 
i  dr.  zadovoljiti  zahtjevima,  Sto  smo  ih  gori  spomenuli;  dapa^e 
prijedlog  bi  imao   u  toliko  prednost,  Sto  bi   ugadjao   otomanskomu 


Digitized  by 


Google 


70      •  J,  TORBAR, 

narodnomu  ponosu,  imajudi  jedinstveni  novi  meridijan  podignut  u 
Turskoj".*  Ova  izjava  potvrdjena  je  zastupnikom  otomanske  dr- 
2ave  u  Parizu. 

Za  podetni  jedinstveni  meridijan  zahtijeva  se  prije  svega,  da  bude, 
rijeSen  svake  narodnostne  osebine,  medjunarodan  —  tome  uvjetu  od- 
govara  Jeruzalem  viSe  no  ikoje  drugo  mjesto:  tuj  su  zastupani 
8vi  oblici  vjeroispovjesti  i  sve  narodnosti  istoka  i  zapada.  Imajuci 
krSdanstvo  tuj  kolijevku  svojega  postanka,  ne  ima  krSdana,  koji  bi 
tuj  bili  tudjinci.  Obzirom  pako  na  geografski  polozaj  Jeruzalem  je 
na  medjunarodnom  raskrSdu,  koje  spaja  tri  svijeta:  Evropu,  Aziju 
i  Afriku;  ako  li  se  pako  jeruzalemski  meridijan  uzme  u  svojoj 
cijelosti,  presijeca  vedim  ili  manjim  dijelom  svih  pet  strana  svijeta 
i  zemlje,  budi  matere  budi  naselbine  svih  znamenitijih  svjetskih 
naroda:  Turske,  Rusije,  Njemadke,  Engleske,  Italije,  sjedinjenih  i 
drugib  ameridkih  drzava,  te  si  moze  svaka  pod  istim  meridijanom 
na  svojem  posjedu  sagraditi  obsevatorij. 

Jeruzalemski  meridijan  ima  pred  drugima  i  sa  historidkoga  gle- 
diSta  njeku  prednost.  Poznato  je,  da  su  srednjega  vijeka,  prema 
onodobnim  kosmografskim  nazorima,  drzali  Jeruzalem  srediStem 
napudena  svijeta,  te  ga  nalazimo  u  kartografiji  na  centralnom  me- 
ridijanu,  kao  ishodiSte  za  duzine  prema  istoku  i  zapadu.  Na  jeru- 
zalemskom  meridijanu  osniva  se  i  ispravljeni  u  detvrtom  stoljecu  ka- 
lendar  izraelidana.  A  kako  povoljno  se  izjavila  Turska  ob  ovom  me- 
ridijanu, spomenuh  ved  gori. 

Pak  ako  isporedimo  jeruzalemski  sa  greenwichkim  meridianom, 
made  onaj  pred  ovim  puno  viSe  prednosti.  Velika  je  znanstvena 
vaznost,  da  podetni  meridijan  ne  samo  prolazi  kopnom  nego  da  na 
kopnu  i  ekvator  sijece,  jer  de  se  na  ovom  mjestu  modi  sagraditi 
medjunarodni  observatorij,  koj  je  za  znanost  od  velike  vaznosti. 
Kolika  je  prednost  ovakova  na  polovniku  sagradjenoga  pred  drugim 
observatorijima,  razabira  se  ved  i  s  toga,  Sto  se  ovdje  moze  motriti 
kolotanje  zvijezda  cijele  nebeske  kruglje.  Tu  pako  prednost  ima 
jeruzalemski  meridijan,  jer  sijede  ekvator  za  75  od  prilike  kilome- 
tara  istodno  od  jezera  Nyanza,  s  toga  se  i  moze  zvati  jeruzalemsko- 
nyanski  meridijan.  Nu  osim  ovoga  sredisnjega  jeruzalemskoga 
obsevatorija  mogla  bi  se  duz  cijeloga  kopna  od  24^  juzne  do  68" 
sjeveme  Sirine  posagraditi  astronomska,  meteoroloSka.  seismografska 
i    druga   motrilista.    Ovih   prednosti    nema   groonwichki    meridijan, 

*  Expose  des  raisons  pg    25. 

Digitized  by  VjOOQiC 


O  POCBTNOM  MBaiDIJAllU,  Op6BNITOM  BATU  I  JBOIM8TV.  KALHlilDABU.       71 

jer  na  obje  strane  ekvator  sije^e  na  oceanu.  Jeruzalemski  me- 
ridijan  ima  nadalje  mnogo  prednosti  pred  drugima,  ako  se  uzme 
obzir  na  njegov  protumeridijan,  koj,  prolazecSi  otokom  AlaSkom  i 
velikim  oceanom,  sijecSe  na  juznoj  polutci  francesku  naseobinu,  ar- 
hipel  Paumatou  te  ide  upravo  otokom  Tahaneom,  nedaleko  glav- 
noga  mjesta  Faharave^  stolice  franceskih  oblasti,  a  blizu  Anae, 
glavnoga  trgoviSta  cijeloga  arhipela.  Na  ovom  otoku  ima  svih  uslovlja 
za  podignude  observatorija,  koji  bi  bio  od  velike  koristi  za  znanost 
u  opde,  a  najpade  za  nautidku  meteorologijn.  U  op<5e  vaznost  ovakova 
motriliSta  na  tihom  oceanu  nemoze  se  dosta  ocijeniti  za  znanost. 
Napokon  valja  dodati,  da  bi  na  ovom  meridijanu,  idudi  otokom 
AlaSkom,  bila  ozna^ena  lineja,  gdje  se  datum  mijenja  te  bi  tako 
na  znanstvenoj  podlozi  bila  osnovana  promjena  sedmidnoga  dana, 
5to  je  dosad  samo  porabom  mudke  uvedeno. 

Ovakim  prednostima  nemoze  se  odlikovati  greenwichki  meridijan, 
jer  prolazi  jedva  polovicom  t.oliko  kopna,  koliko  jeruzalemski  i  to 
od  Evrope  samo  zapadnim  dijelom  Franceske  i  pirenejskim  otokom, 
a  ostalo  mn  je  kopno  vedi  dio  puste  zapadne  Afirike.  Ako  se  pako 
uzmu  u  obzir  atmosferske  promjene,  koje  su  kod  podizanja  obser- 
vatorija od  znatne  vaznosti,  onda  se  ovaj  sa  jeruzalimskim  meri- 
dijanom  po  gotovo  nemoze  natjecati.  Ovaj  uvjet  bjeSe  i  na  wa- 
shigtonskom  kongresu  spomenut,  te  je  u  tom  pogledu  o  pariSkom 
observatoriju  nepovoljan  sud  izreden ;  ali  da  taj  prigovor  joSte  vecSom 
mjerom  pada  na  greenwichki  meridijan,  dokazao  je  ved  spomenuti 
dlan  bolonjske  akademije  Tondini  statistidkim  podatcima:  Srednje 
godiSnje  stanje  naoblake,  ozna6uju6i  posve  vedro  nebo  sa  0,  a  posve 
naobladeno  sa  10,  bijaSe  (n  Greenwichu):  god.  1886.  —  6'8,  1887. 

—  6-5,  1888  —  7-2.  DaMovitih  dana  bijaSe  g.  1886  —  163, 1887. 

—  143,  1888.  —  165.  Za  4454  sata  Sto  se  sunce  svake  godine 
nalazi  vise  od  5®  nad  horizontom  u  Greenwichu  (prestupne  godine 
4464-9  s.)  bijaSe  1886.  —  1229*2  (287o)  1887.  —  1406-9  (317o), 
1889  (prest.)  1068*1  (24 7o)  sati  tako  vedrih,  da  je  sunce  moglo  na 
spravi  observatorija  tragova  ostaviti. 

IsporedivSi  sve  ostale  meteoroloSke  postaje  pokazalo  bi  se,  daje 
g.  1889.  stanje  naobladenosti  u  Greenwichu  bilo  joSte  nepovoljnije.  * 
Iz  ovih  podataka  se  razabira,  da  u  opce  atmosferni  uvjeti  toga 
observatorija  nijeau  najpovoljniji. 

*  M.  Tondini :  Les  conditions  atmosph^riques  de  Greenwich. 


Digitized  by 


Google 


72 

I 

UzevSi  naproti  tomu  u  obzir  povoljno  atmosferno  stanje  Jeru- 
zalema  kao  Sto  i  slijedede  dinjenice:  da  je  jeruzalemski  meri- 
dijan  vec  napram  120  observatorija  ozna^en,  da  je  geografski  toll 
povoljno  polozen,  lezedi  mjesto  779  m.  nad  morem,  31°  46'  30 ' 
sjev.  Sirine,  da  prolazi  preko  86''  stnpanja  kopna,  sije^e  na  kopnu 
oba  obratnika  i  sjevemi  kolobar,  pak  dodav  tomu  vec  gori  spo- 
menute  historijske,  religiozne  i  diplomatske  razloge,  zasluzuje  jeru- 
zalemski meridijan,  da  mu  se  pred  drugima  prednost  dadne. 

Ovo  su  razlozi,  s  kojih  je  bolonjska  akademija  jeruzalemski  me- 
ridijan tako  iivo  zagovarati  i  za  prihvat  preporufiati  uzela.  Imajudi 
ipak  na  pameti,  da  je  na  washingtonskom  kongresu  za  prihvat  je- 
dinstvenoga  medjunarodnoga  meridijana  najviSe  pote&koda  u  tom 
lezalo,  Sto  su  se  velike  pomorske  dr^ave  Franceska  i  Engleska  po- 
zivale  na  nautifike  ephemeride  i  karte,  kojima  sluze  njihovi  meri- 
dijani  za  osnov,  te  nijesu  voljni  toli  golemih  zrtava  podnositi,  sto 
bi  ih  jim  nametnula  promjena  udeSena  prema  drugomu  meridijanu  : 
prihvatila  je  bolonjska  akademija  ved  spomenutim  gori  franceskim 
povjerenstvom  predlozeno  ograni6enje,  uz  koje  bi  se  iraao  jeruza- 
lemski prihvatiti  podetnim  medjunarodnim  meridijanom,  t.  j.  da  me- 
ridijani  ostanu 

1.  statu  quo,  da  se  naime  svatko  sluzi  svojim  narodnim  meridi- 
janom u  astronomiji,  mornarici,  topografiji  i  mjestnoj  (domadoj) 
kartografiji ;  —  da  se  uvede 

2.  dvostruko  stupnjevanje  karata,  po  medjunarodnom  i  narodilom 
meridijanu; 

4.  da  se  u  porabu  uzme  opdeniti  sat  po  medjunarodnom  meri- 
dijanu i  to  uz  mjestni  sat:  u  telegrafiji,  sto  bi  od  velike  koristi 
bilo  za  medjunarodne  odnoSaje,  najpade  trgovinu  kao  Sto  i  za  znan- 
stvena  opazanja.  PrihvativSi  ovo  ograni(5enje  nestalo  bi  ostrine  na- 
rodnih  osebina  i  put  k  opdcnitomu  sporazumku  glede  medjunarod- 
noga meridijana  bio  bi  utrt. 

Drugo  pitanje,  koje  s  medjunarodnim  meridijanom  u  tijesnom 
savezu  stoji,  je  opdeniti  sat,  kojim  bi  se  imalo  podeti  svjetsko 
vrijeme. 

Otkad  se  podelo  u  udenom  svijetu  raspravljati  o  medjunarodnom 
meridijanu,  izneseno  je  na  dnevni  red  i  pitanje  o  sveopdem,  t.  j. 
takovom  satu,  koj  bi  svim  narodima  u  njekim  poslovima  sluzio  za 
po6etak  dana.  Kao  Sto  ima  prijatelja,  ima  i  protivnika  sveopdemu 
satu,  prema  tomu,  kako  ga  s  raznih  stanoviSta  shvadaju.  Sveopci 
sat   nije    niSta   drugo    nego  mjestni    sat  stanovitoga  mjesta    na  ze- 


Digitized  by 


Google 


O  POCETKOM  MRKIDIJAMU,  0P6BMT0M  SATU  I  JRDIN8TV;   KALRNDAUU.       73 

maljskoj  kruglji,  koj  hi  svi  narodi  pribvatili,  te  hi  tim  postao  sve- 
opcii  iliti  medjunarodni.  Sveopdi  sat  je  istovjetan  sa  medjunarodnim 
meridijanom,  koj  mu  za  ishodiste  sluzi.  Satovi  pojedinih  mjesta 
ostali  bi  dakako  uz  sveopdi  sat  uvijek  u  porabi  za  obidni  promet 
i  svakdanje  poslove,  dodim  bi  opceniti  rabio  samo  za  one  po- 
slove,  koji  su  medjnnarodne  naravi.  kao  §to  jc  biljezenje  znan- 
stvenih  pojava  u  meteorologiji,  seismografiji,  magnetizmu,  telegratiji, 
medjunarodnoj  trgovini,  a  mozda  i  na  zeljeznicama.  Ovakovu  satu 
ve6  je  doneklje  put  utrt  na  zeljeznicama.  U  Franceskoj  ravnaju  se 
zeljeznice  po  satu  pariSkoga  meridijana. 

Ameri^ani  polazeci  sa  praktidkoga  stanoviSta,  razdijelise  vec 
otprije  sjedinjene  drzave  glede  zeljeznidkoga  vremcna  na  pet  satnih 
pojasa,  prote2u6i  se  svaki  na  jednu  uru  iliti  15  stupanja  tako,  da 
se  zeljeznidka  uprava  za  svaki  pojas  mora  da  drzi  ure,  kojoj  sluzi 
za  ishodiste  meridijan  idu6i  sredinom  pojasa.  Ne  ima  dvojbe,  da 
je  ved  tim,  §to  je  na  zeljeznicama  za  cijeli  prostor  od  15°  zadr- 
zano  isto  vrijeme,  za  olakSanje  prometa  mnogo  udinjeno  te  njekim 
nadinom  put  utrt  k  uvedenju  sveopdega  sata. 

Imajudi  pred  odima  koristi,  Sto  bi  ih  dobio  svijetski  promet  od 
pojasnoga  sustava,  kad  bi  se  joS  dalje  raSirio,  iziSao  je  joS  god. 
1879.  prvi  inzinir  kanadske  pacific-zeljeznice  Standford  Fleming 
pred  udeni  svijet  s  prijedlogom,  da  se  cijela  zcmlja  razdijeli  na  24 
satne  pojase,  od  kojih  bi  svaki  obuhvatao  15",  bio  bi  po  vremenu 
svaki  po  jednu  uru  jedan  od  drugoga  odaljen,  te  bi  bili  oznadeni 
pismenima  tako,  da  bi  se  podetni  meridijan  zvao  Z  (zero),  prvi, 
iduci  od  zapada  prama  istoku  sa  A,  drugi  sa  B,  zavrfiivsi  zadnje 
sa  X,  Y.  Ob  ovom  sustavu  raspravljalo  se  1881.  u  Kolinu  kod 
kongresa  „Association  for  the  Codification  of  the  law  of  Nations" 
ozbiljno,  te  je  u  nadelu  i  odobren,  ali  je  tedajem  posljednjih  go- 
dina  u  vise  tadaka  preinaden.  Jedan  dio  ovoga  sustava  proveden 
je  ved  g.  1879.  u  Svedskoj,  a  1883.,  kako  malo  prijc  spomenuto, 
s  njekim  preinakama  u  sjedinjenim  sjevero-ameridkim  drzavama. 
Kod  provedenja  ovoga  sustava  nmogo  se  razpravljalo  o  torn,  kamo 
da  se  postavi  podetni  meridijan.  U  Americi  otimahu  se  jedni 
za  washingtonski,  drugi  za  new-orleanski,  a  tredi  za  greenvvichki, 
koj  je  napokon  za  Amcriku  i  prihvacen.  Po  ovom  sustavu  spa- 
dale  bi  u  prvi  (A)  pojas:  Engleska,  Franceska,  Portugalska.  8pa- 
njolska,  Belgija,  Holandeska  i  Algir;  u  drugi  (B)  pojas:  Austro- 
Ugarska,  Njemadka,  Svicarska,  Svedska,  Norveska,  Tripolis  i 
Kongo;  uC  pojas:  Rusija,  Rumunjska,  Srbija,  Bugarska,  Ordka. 
Turska,    Cipar,    Egipat,    Kap    i    Natal    i  t.  d.    I    na6e    Zeljeznice 

Digitized  by  VjOOQIC 


74 


J.  TORBAR, 


prilagodiSe  se  ve6  djelomice  ameridkomu  sustavu.  DruStva  naime 
njema^kih  zeljeznica,  gdje  bjehu  i  austro-ugarska  zastupana,  pri- 
hvatiSe  u  drzanom  zimi  g.  1891.  u  Drazdjanima  sastanku  za  2e- 
Ijeznidki  promet  tako  zvano  srednjo-evropsko  vrijeme,  a  za  izho- 
diSte  uzeSe  mu  meridijan  15  stupanja  istodno  od  Greenwicha,  i  to 
zato,  Sto  ovaj  meridijan  ide  gotovo  sredinom  Njema^ke:  Stargar- 
dom  (Stargradom)  u  Meklemburgu,  Stetinom,  Frankfurtom  na  O., 
te  bi  se  prema  tomu  moglo  nazvati  boljc  njema^kim,  nego  srednjo- 
evropskim  vremenom,  jer  je  prema  njemadkomu  meridijanu  i  ure- 
djeno.  Premda  je  jedan  i  to  dosta  maleni  dio  ovoga  pojasnoga 
sustava  izveden,  pak  je  i  nade,  da  de  se,  osobito  poSto  bude  ze- 
ijeznidka  mreza  Azijom  i  Afrikom  protegnuta,  izvedenje  nastaviti ; 
bojati  se  ipak,  da  de  konadno  i  opcenito  provedenje  nai6i  na  po- 
teSkoce  tako  ozbiljne,  da  bi  se  do  konadnoga  provedenja  samo 
znatnom  promjenom  sustavne  osnove  dodi  moglo.  Na  prvom  mjestn 
stoji  pitanjc  o  podetnom  meridijanu.  Iz  gori  ved  navedenih  razloga 
dade  se  razabirati,  da  Franceska,  Brazilija  i  Italija  ne  de  tako  lako 
pristati  na  Greenwichki  kao  podetni  meridijan,  a  sva  je  prilika, 
da  de  jim  se  joS  druge  drzave  pridru^iti.  Prema  tomn  mislim,  da 
su  se  sudom  prenaglili,  koji  greenwichki  drze  ved  gotovim  medju- 
narodnim  meridijanom.  Talijanska.  razlozima  bolonjske  akademije 
potaknuta,  dr2i  se  jeruzalemskoga  kao  medjunarodnoga  meridijana, 
a  prema  tomu  i  sveopdega  svjetskoga  na  ovaj  meridijan  vezanoga 
vremena  i  to  tim  vedma.  Sto  sc  prihvatom  ovoga  meridijana  ame- 
ridki  pojasni  sustav  nebi  znatno  preinadio.  PoSto  naime  Jeruzalem 
lezi  od  Greenwicha  samo  za  31  \  13',  64'  (od  Pariza  32^  52' 
52",  od  Zagreba  19 '\  14',  15")  istodno,  nastala  bi  u  razdieljenju 
drzava  po  ameridkom  pojasnom  sustavu  neznatna  razlika.  Rusija, 
na  koliko  znademo,  nije  se  jo§  izjavila  o  prihvatu  ameridkoga  su- 
stava onako,  kako  danas  stoji;  a  drzava  u  kojoj  samoj  od  24 
satnih  pojasa  ima  njih  10,  ima  u  takovoj  stvari  svakako  va^nu 
rijed.  ^ 

^  Premda  se  vec  deset  godina  radi  oko  uvedenja  ovoga  pojasnoga 
sustava  te  se  kudaju  polastice  i  pogodnosti,  nije  se  ipak  do  danas  od 
pocetka  dalje  doslo.  Po  iskazu  kako  ga  ditamo  najnovije  u  „Kevue 
scientifique"  rabe  u  Evropi  danas  tri  pojasa:  1.  u  iatodnoj  Evropi: 
Rusiji,  Rumunjskoj,  Bugarskoj  do  Carigrada,  ri^Jco  vrijeme,  jer  se 
samo  za  jednu  minutu  razlikuje  od  petrogradskoga ;  2.  tako  zvano 
srednjo-evropsko  vrijeme  u  Svedskoj,  Njema6koj,  Austro-Ugarskoj  sa 
Bosnom  i  Hercegovinom  —  all  bez  §vicarsko  i  Danske;  3.  Bapadno^ 
evropsJcoga  vremena   dr2e  se   u   Engleskoj,    Holandskoj  i  Belgiji,    ali 


Digitized  by 


Google 


O  PO6KTNOM  MERIDTJAMIJ,  Op6BN1TOM  8ATU  I  JRDINSTV.  KALUNDARU         75 

Uvedenjem  satnih  pojasa  za  ^eljezni6ki  promet  odustalo  se  od 
mjestnoga  vremena  te  se  priznala  potreba,  da  se  za  zeljeznidki 
promet  uzme  Sira  mjera  vremena:  tim  je  ufiinjen  jedan  korak 
do  uvedenja  sveopdeg  medjunarodnog  sata,  koj  bi  imao  sluziti 
mjerom  vremena  za  gori  ved  spomenute  medjunarodne  poslove. 
PoteSkoda  lezi  samo  u  rije^enju  pitanja:  od  kojega  meridijana  imao 
bi  sat  izlaziti  i  kojim  dijelom  dana,  je  li  o  podne  ili  ponodi  imao 
bi  podeti.  Da  opdeniti  sat  ima  ishoditi  od  medjunarodnoga,  dakle 
neutralnoga  meridijana,  u  tom  se  sav  udeni  svijet  slaze,  ali  glede 
ovoga  meridijana  upravo  je  prijepor.  Premda  je,  kako  ve6  spome- 
nuto,  u  Washingtonskom  medjunarodnom  kongresu  green wichki 
za  iahodiSni  meridijan  od  26  drzava  sa  22  glasa  vedine  prihvacen, 
ostalo  je  ipak  pitanje  nerije§eno,  jedno  Sto  nije  bilo  suglasja,  drugo 
fito  zakljudak  vedine  neima  diplomatske  sankcije.  JoSte  je  puno 
manje  suglasja  bilo,  kad  se  radilo  o  sveopdem  satu.  Za  prijedlog,  da 
sveopdemu  satu  slu^i  za  ishodiSte  greenwichki  meridijan,  da  se 
sveopdi  dan  izjednadi  sa  gradjanskim,  tc  da  se  sati  podmu  brojiti  od 
ponodi,  za  taj  prijedlog  izjavilo  se  od  24  samo  16  drzava;  gla- 
sovahu  proti :  Austro-Ugarska  i  Spanija,  a  od  glasovanja  sustegose 
se:  Franceska,  Njemadka,  Talijanska,  Holandeska,  San  Domingo, 
Svedaka  i  Svicarska.  Kako  se  iz  ovoga  razpolozaja  drzava  vidi, 
ne  ima  greenwichki  meridijan  izgleda,  da  bi  se  sveopdi  sat  na  nj 
privezati  mogao.  U  ostalom  nitko  se  nije  proti  ovomu  meridijanu 
u  tom  pitanju  odrjeSitije  izjavio,  nego  li  sam  G.  A.  Airy,  ravnatelj 
greenwichkoga  observatorija,  koj  je,  kadno  je  'kanadaka  vlada 
greenwichki  meridijan,  nabrajajudi  zasluge  ovoga  observatorija  za 
astronomiju  i  mornaricu,  ostalim  drzavama  preporudila  za  ishodiste 
sveopdemu  satu,  pitan  za  mnijenje,  odgovorio  engleskoj  vladi :  cije- 
lomu  gotovo  pomorskomu  brodarstvu  sluzi  za  osnov  Nautical  Al- 
manac, kojega  se  podatci  odnose  na  greenwicki  meridijan  .  .  .  Nu 
ja  kao  ravnatelj  greenwichkoga  observatorija  odbijam  odrjeSito  svaku 
misao  o  tom,  da  bi  se  za  to  njegov  meridijan  imao  odabrati  (But 
I  .  .  .  entirely  repudiate  the  idea  of  founding  any  claim  on  this.)^  U 
ostalom,  niti  aama  Kngleska  nije  uporno  na  tom  stala,  da  se  sve- 
opdi sat  veze  na  greenwichki  meridijan.  ona  samo  hode,  da  joj  se 

bez  Franceske,  Spanjolske,  Portugalske  i  Irske  (Nature  V.  48  pg.  330). 
—  Od  1.  stud.  1893.  avedeno  je  i  u  Italiji  pojasno  vrijeme,  koje  ide 
za  11  minuta  pred  rimskim  yremenoin.  Drugi  javni  uredi  ostaju  i  na- 
dalje  kod  mjestnoga  vremena. 

'  Proceeding  of  the  Canad.  Institution.   1885.  (Univ.  or.  cosmic  time). 


Digitized  by 


Google 


76 


J.  TORBAR, 


ostavi  supremacija  na  svim  morima,  a  torn  zahtjevu  je  udovoljeno 
onim  medjama,  u  koje  je  neutralni  meridijan  stegnut.  Pak  ako  se 
i  sveopdi  sat  stegne  u  ove  medje,  prema  podetnomu  meridijanu, 
od  kojega  polazi,  te  se  za  astronomy  u  i  pomorsko  brodarstvo  ostavi 
poraba  dotifinih  observatorija,  a  sveopdi  sat  se  stegne  samo  na  gori 
spomenute  medjunarodne  poslove:  onda  sve  viSe  isdezavaju  poteS- 
koce,  koje  uvedenju  sveopdega  sata  na  putu  stoje. 

Talijanska,  potaknuta  svojom  bolonjskom  akademijom,  zauzcla 
se  zivo  za  uvedenje  sveopcSega  sata;  pak  bududi  za  to  uvedenje 
conditio  sine  que  non  da  bude  sveopdi  sat  vezan  na  podetni  meri- 
dijan: predlaze  da  se  podme  brojiti  od  jeruzalemskoga  meridijana, 
koj  ona  za  medjunarodni  preporuda.  Svi  oni  va^ni  razlozi,  koji  se 
navadjaju  za  prihvat  ovoga  meridijana,  govore  i  za  sveopdi  sat, 
da  se  kao  posljedak  broji  od  jeruzalemskoga  meridijana.  Necu  da 
opetujem  sve  one  razloge,  koje  sam  ved  naveo  za  prihvat  jeruza- 
lemskoga kao  medjunarodnoga  meridijana  te  dosljedno  i  za  opde- 
niti  na  isti  meridijan  vezani  sat ;  spomenut  du  ipak  jos  jedan  razlog, 
koj  govori  za  vezanje  sveopdega  sata  na  jeruzalemski  meridijan, 
a  to  je  preskok  ili  uporaba  dvojega  data  na  zemlji. 

Da  bude  razlog  jasniji,  posegnut  mi  je  njeSto  dalje  u  njeke  geo- 
grafske  pojave.  Obidni  Ijudi,  pak  bavili  se  oni  i  knjigom,  nijesu 
dosli  do  prilike  da  razmifiljaju  o  dvojakom  datu  na  zemlji;  nu  oni, 
koji  morem  okolo  svijeta  putuju,  ne  samo  da  su  imali  priliku  o 
tom  razmiSljati,  ncgo  su  jim  poznate  i  neprilike,  koje  su  s  dvojim 
datom  skopdane. 

Pomislimo  si  putnika,  koj  hode  da  posav  od  Zagreba  obidje 
cijelu  zemlju.  Ako  si,  polazedi  naprama  suncu,  dakle  od  Zagreba 
sveudilj  prema  istoku,  tadno  biljezi  svaki  dan  u  svojem  dnevniku, 
opazit  de,  da  je  doSav  sa  zapadne  strane  u  Zagreb,  ditav  dan  prije 
prispio,  nego  &to  bi  prema  biljeSkama  imao  bio  dodi.  On  je  doSao 
n.  pr.  120ti  dan  o  p6dne  8.  lipnja  detvrtak,  a  u  Zagrebu  je  9, 
lipnja  petak  podne.  Kad  bi  taj  isti  put  obavio  polazedi  od  Zagreba 
za  suncem,  dakle  sveudilj  prema  zapadu,  do6ao  bi  u  Zagreb  sa 
istoka  za  jedan  dan  kaSnje;  po  njegovim  bilje^kama  prispio  je  u 
petak  p6dne,  dodim  je  u  Zagrebu  detvrtak.  Kao  Sto  je  na  prvom 
putu  jedan  dan  dobio,  na  drugom  je  jedan  izgubio.  Razlika  je 
od  dva  dana.  Sta\amo  sludaj,  da  putnik  idudi  ovim  dvima  putima 
neobidje  cijelu  kruznicu  zemlje,  nego  da  putuje  s  jedne  i  druge 
strane  samo  do  protumeridijana,  t.  j.  istoga  naSega  meridijana  samo 
produzena  na   drugoj    strani   zemaljske   polutke   od  sjevernoga  do 


Digitized  by 


Google 


O  POCkTNOM  MBRIDIJANU,  0p6BHIT0M  8ATU  I  JBDINSTV.  KALKNDARU.       77 


juinoga  pola,  na  kojem  protumeridijanu  je 
pdnoci,  kad  je  kod  nas  p6dne.  Putnik  doSavSi 
na  protumeridijan  s  istoc^ne  strane,  doSao  je 
12  sati,  dakle  p6  dana  (radunajudi  dan  po  24 
sata)  prije,  a  onaj  sa  zapadne  strane  polak 
dana  kaSnje,  dakle  je  razlika  za  ditav  dan 
od  24  sata,  te  do6im  istodnjak  ima  nedjelju 
p6dne  20.  lipnja,  bilje^i  zapadnjak  subotu 
p6dne  19.  lipnja.  Di  ako  su  poSli  redenim  smje- 
rom  od  ishodista  o  p6dne,  imadu  ponod  jedan 
19.,  drugi  20.  lipnja.  Uzmimo  za  primjer 
jeruzalemski  meridijan  i  njegov  protumeridi- 
jan, koj  pada  njeSto  zapadno  od  Beringova 
tjesna  i  novu  godinu  1893.,  koja  pade  na  ne- 
djelju. Polazedi  od  Jeruzalema  (Gledaj  sliku) 
prama  istoku,  napreduje  vrijeme  tako,  da  za 
svakih  15  stupanja  imademo  jednu  uru  viSe 
od  zapadnih  mjesta :  Kad  je  u  Jeruzalemu 
p6dne,  za  16  stup.  prema  istoku  vec  je  jedan, 
za  30  stupanja  dva  sata  poslije  p6dne,  za 
165®  jedanaest  u  nodi,  napokon  kod  180'', 
t.  j.  na  protumeridijanu  p6no6i.  Tuj  se  dakle 
nedjelja  1.  sije^nja  svrSava,  a  podima  pone- 
djeljak  2.  sijednja.  Polazedi  pako  od  Jeruza- 
lema prama  zapadu,  zadocnjuje  vrijeme  za 
svakih  15  stup.  za  jedan  sat  tako,  da  je  za 
15  stup.  zapadno  od  Jeruzalema  tekar  11  sati 
prije  podne,  dodim  je  u  Jeruzalemu  podne, 
za  30  stup.  10,  9,  8  itd.,  kod  165'  jedna 
ura  u  jutro,  napokon  kod  180^  ili  na  protu- 
meridijanu p6no6.  Ovdje  podima  nedjelja  1. 
sijednja,  a  dosljedno  tomu  svrSava  se  subota 
31.  prosinca  1892.  Na  zapadnoj  erti  Z  svr- 
Sava se  subota,  a  na  istodnoj  /  podima  pone- 
djeljak.  Prema  tomu  dakle  preskodila  je  crta 
I  24  sata,  t.  j.  cijeli  jedan  dan  napred 
ispred  crte  Z.  Nu  Z  i  J  je  jedna  te  ista  crta, 
jer  ako  dugadku  crtu  7Z,  koja  nije  niSta 
drugo  nego  raspruzena  kruznica  zemaljskoga 
polovnika,  savijemo,  pasti  de  crta  Z  na  /  to 


1"S 


CO 

0,  — « 
a    . 

o  :-• 

»*3^ 


I 


.S>3 


'  s-s 


St 


a 

—  00  ^ 

^t-  PL, 


St-' 


&  J- 


i 


4 

V  a 


13" 


^^ 


Oh  c  ^  b 


O) 


C 


OS 


Digitized  by 


Google 


78  J.  TORBAR, 

imaclemo  jedan  protumeridijan.  Na  istom  dakle  meridijanu  su  dva 
razli^ita  dana  i  data,  sa  zapadne  strane  je  podetak  nedjelje  1.,  a  sa 
istodne  strane  po^etak  ponedjeljka  2.  sije^nja.  To  se  zove  mijena  ili 
preskok  dana  i  data.  Putnik  dolazeci  u  na^m  primjeru  od  Jeruza- 
lema  t.  j.  od  zapada  prema  istoku  preko  protumeridijana,  ponijeti 
6e  sobom  t.  j.  biljeziti  stari  dan  i  datum,  nedjelju  1.  sije6nja,  a 
onaj  dosav  od  Jeruzalema  s  istodne  k  zapadnoj  strani  na  protu- 
meridijan, biljezit  ce  prefiav  preko  protumeridijana  novi  dan  i  datum, 
ponedjeljak  2.  sijednja.  DoSav^i  putnici  na  svoje  mjesto,  otkud  su 
posli,  nadi  6e  se  sa  svojim  domarima  glede  dana  i  data  u  potpunom 
skladu;  ali  bi  bila  pomutnja  ujednom  drugom.  da  nebudu  bill  na 
protumeridijanu  poprimili  one  promjene.  Iz  ovoga  promatraiija  se 
vidi,  da  ovo  preskakivanje  data  moze  u  javnom  zivotu  i  medju- 
narodnim  odnoSajima  imati  neprilika. 

Buduci  da  se  ovaj  preskok  dana  osniva  na  ovisnosti  naSe  krono- 
logije  od  nebesnih  pojava:  moze  ova  mijena  biti  na  svakom  od 
premnogih  protumeridijana;  s  toga  bi  se  imalo,  kod  tolikih  mc- 
djunarodnih  saobradaja  dogovomo  uglaviti,  na  kojem  protume- 
ridijanu imade  taj  preskok  slijediti.  Premda  je  ova  mijena  po- 
znata  od  ono  doba,  od  kako  su  Ijudi,  otkrivSi  nove  svjetove  i  nova 
mora,  naokolo  svijetom  ploviti  podeli,  nije  nikomu  na  um  palo,  da 
se  medjunarodnim  ugovorom  ova  mijena  uredi,  ipak  se  sloziSe  u 
torn  pitanju  kao  njekim  instinktom:  crta  naime,  koja  ide  sredinom 
Beringova  tjesna^  gdje  se  naime  najistodniji  kraj  Azije  sa  zapadnim 
svijetom  spaja,  uzeSe  kao  razmedje  dvojega  data  tako,  da  je  na 
istocnoj  strani  Beringova  tjesna  jedan  dan  i  datum,  a  na  zapadnoj 
drugi.  Vrijedno  je  ovdje  spomenuti  jednu  historijsku  epizodu  kao 
dokaz,  kako  ova  dvojakost  dana  i  data  moze  narodima  neprilika 
donijeti.  Kad  no  je  g.  1867.  Rusija  ustupila  sjedinjenim  ameridkim 
drzavama  svoj  posjed  sjeverne  Amerike,  koj  medjaSi  sa  Berin- 
govim  tjesnom,  zadrzaSe  dotadasnji  ruski  podanici  i  pod  svojim 
no  vim  gospodarom  dane  i  data,  kako  su  ih  imali  pod  ruskom  vladom, 
te  se  tako  dogodilo,  da  su  ovi  novi  ameridki  drzavljani  imali  ved 
ponedjeljak,  dodim  su  stari  imali  tek  nedjelju.  Ta  dvojakost  bijase 
tim  neprilicnija,  sto  tim  i  crkveni  blagdani  dodjose  u  sukob. 
Da  se  ta  razlika  izjednadi,  ustanovi  washingtonska  vlada  naredbom, 
a  ruski  crkveni  sinod  dozvoli,  da  pravoslavni  vjernici,  jedankrat 
kao  za  prijelaz  u  zajednidku  sedmicu  i  datum,  imadu  uzastopce 
dvije  nedjelje,  svoju  i  slijedecu  ameridku,  pretvoriv  u  nju  svoj 
ponedjeljak.    Ne   ima   tomu  jos  davna,  sto  su   se   mjesta  Manila  i 


Digitized  by 


Google 


O  PO(^KTNOM  MSRIDIJANU,  OPf^BNITOH  SATU  I  JEDIMSTV.  KALEMDARU        79 

Makassar^  na  otocima  filipinskim  i  na  celebskom,  premda  su  du- 
zinom  jedno  od  drugoga  samo  za  67*  minuta  vremena  odaljena, 
danom  i  datom  tako  razlikovala,  da  je  Manila  imala  31.  prosinca 
11  sati  i  20  min.  pr.  pd.  1871.,  a  Makassar  1.  sije^nja  11  sati, 
14  min.  pr.  podne.  Premda  je  dakle,  kako  redeno,  Beringovo  tjesno 
njekim  tihim  sporazumkom  prihvadeno  kao  medja,  gdje  se  datum 
mijenja,  izvrnuta  je  ova  medja,  mjesto  da  bude  meridijanom,  koj 
okomice  sijede  polovnik,  u  njeku  nepravihiu  krivulju,  koja  pola- 
zedi  iz  Beringova  tjesna  prelazi  izmedju  KamCatke  i  aleutskih 
ostrva,  zakrene  prema  filipinskim  otocima,  spuSta  se  k  jugoistoku 
izmedju  karolinskih  i  salomonskih  ostrva,  te  prolazi  izmedju  otoka 
Tonge  i  Kove  Zelandije  jugom  tihoga  oceana.  Duz  cijele  ove  ne- 
pravilne  krivulje,  kojoj  amplituda  preko  40'^  otstupa  od  meridi- 
jana  Beringova  tjesna  prama  istoku,  biljezi  se  dvoji  datum  tako, 
da  je  na  lijevoj  strani,  idudi  s  krivuljom  od  Beringova  tjesna,  tek 
subota,  do6im  je  na  desnoj  ved  nedjelja.^  Tim  neprilikama  bi  se 
tako  doskodilo,  da  se  antimeridijan  prihvacenoga  neutrahioga  meri- 
dijana  uzme  za  medju,  gdje  se  dan  i  datum  mijenja.  Najjedno- 
stavnije  bi  se  pitanje  rijeSilo,  kad  bi  se  medjunarodnim  meridi- 
janom uzeo  takav,  kojemu  bi  protumeridijan  iSao  sredinom  Berin- 
gova tjesna  izmedju  skrajnje  dvije  glavice  azijatake  (Cap  Est)  i 
ameri^ke  (Cap  Wales)  te  bi  sjekao  ekvator  150°  zapadno  od  Ferra. 
Nu  s  jedne  strane  nije  lako  nadi  takova  meridijana,  koji  nebi  ifiao 
kojim  vec  postojedim  observatorijem,  ili  barem  tik  njega,  Sto  isklju- 
6uje  znadajnicu  neutralnosti,  a  s  druge  iSao  bi  njegov  protumeri- 
dijan, odbiv  njekoliko  osamljenih  otodida,  pustim  velikim  i  tihim 
oceanom  bez  kulturnih  mjesta  i  naselbina.  Uzme  li  se  sve  u  obzir 
5to  je  gori  redeno  o  jeruzalemskom  meridijanu,  odgovarao  bi  on 
najbolje  i  opdenitomu  satu  glede  preskoka  data. 

LTjedinjenje  kalendarH. 

Pribvati  li  se  jednom  sveopdi  sat,  kao  pocetak  svjetskoga  vre- 
mena, onda  mora  da  za  ovim  prihvatom  slijcdi  i  jedinstveni  ka- 
lendar. 

Uz  tolike  nutmje  i  spoljaSnje  razlike,  kojima  se  narodi  jedan 
drugomu  odaljuju,  dolaze  joS  i  razni  kalendari.  I  ne  obazirudi  se 
na  druge  strane  svijeta,  gdje  svaki  gotovo  neodvisni  narod  svoj 
kalendar  ima,  poatoje   samo   u  Evropi,    na  stetu  i  uStrb  medjusob- 

*  Bolletino  della  society  geografica.  Roma  1888. 

Digitized  by  VjOOQiC 


8 1)  J.  TORBAR, 

nomu  saobracaju,  detiri.  8  toga  je  pokuSaj,  koj  je  \ei  u  vrijcme 
nicejskopa  crkvenoga  sabora  u6injen,  da  se  narodi  ujedinjenjem 
kalendara  sloze,  u  novije  vrijeme  tim  nuzdnijim  poatao,  5im  vedma 
8u  uznapredovale  razne  grane  znanosti,  obrta,  trgovine  te  u  opce 
sve  one  grane  javnoga  zivota,  5to  ih  napretkom  naSega  vijeka  zo- 
vemo.  Ako  li  se  ho<5e.  da  ove  stedevine  no^'ijih  vjekova  padnu 
svim  narodima  u  dio,  jer  ako  i  jesu  privredak  pojedinih  naroda, 
ipak  su,  po  prirodi  Ijudske  zajednice,  svojina  svih  naroda:  onda 
valja  medjusobni  promet  i  saobradaj  naroda  olakotiti.  te  niu  svakim 
prema  ovoj  plemenitoj  svrsi  udeSenim  sredstvom  put  utirati.  Ovoj 
sveopdoj  cijeli  u  veliko  bi  posluzilo  uz  medjunarodni  meridijan  i 
sveopdi  sat  i  jedinstvo  kalendara.  Istina  je,  da  se  mnogi  narodi  od 
najda\Tiijih  vremena  pak  do  danas,  medju  ostalimi  Turci  i  iidovi, 
paSe  za  ustanovljenje  pomi^nih  crkvenih  blagdana  i  kr6(5ani  sluze 
mjesodnim  kalendarom,  t.  j.  uredjenjem  vremena  prema  ophodu 
mjeseca:  ipak  je  isto  tako  star  sundani  kalendar,  kojemu  prividna 
obbodnja  sunca  ekliptikom  za  jedinicu  vremena  sluzi.  Nu  premda 
je  sunce  srediste  planetskoga  sustava,  kao  najsjegurnije  isbodi§t« 
za  razmjer  gradjanskoga  vremena  uzeto,  nije  se  ipak  do  danas 
moglo  dodi  do  jedinstvenoga  na  ovoj  podlozi  osnovanoga  kalen- 
dara; dokaz  su  tomu  julijanski  i  gregorijanski  kalendar,  kojima  je 
danas  i  prosvijctljeni  svijet  na  dvije  pole  razdieljen,  od  kojih  se 
ve(5a  pola  dri^i  ispravljenoga  g.  1582.  gregorijanskoga,  dodim  manja 
slijedi  joS  Julijem  Cesarom  uredjeni  julijanski  kalendar.  Povijest 
je  zabiljezila  potefikode,  s  kojima  se  imao  boriti  ovaj  vedinom  dana^ 
prihvaconi  kalendar  s  pofietka,  osobito  u  protestantskim  zemljama 
samo  8  toga,  Sto  nosi  ime  rimskoga  pape,^  doc^im  je  on  u  samoj 
stvari  najmanje  posla  imao,  jer  su  ga,  imajudi  samo  podatke  zna- 
nosti na  umu,  sastavili  prvi  astronomi  onoga  vijeka."  Uza  sve  ove 


^  »Radje  se  ueslagati  s  tc^ajem  sunca,  nego  slagati  so  a  Kimoin, 
primijeti  podrugljivo  jedan  pisac  one  dobe"    (Arago.  Astron.  IV.  689.) 

*  U  bulli:  Inter  gravissima  veil  papa:  Novam  lianc  (izradak  od 
Ant.  Lilia  o  ispravkn  kalendara)  restituendi  Calendarii  rationem  oxigno 
volumine  comprehensam  ad  chrislianos  principes,  celebrioresquo  universi- 
tates  paacos  ante  annos  misimas,  ut  res  quae  omnium  communis  est, 
communi  etiara  omnium  consilio  perficoretar,  illi  cum,  quae  maxime 
optabamus,  Concordes  respondis  eut,  eorum  Nos  omnium  consensione 
adducti,  viros  ad  Calendarii  emendationem  adhibuimus  in  alma  Urbe 
harum  rerura  peritissimos,  quos  longe  ante  ex  primariis  christian!  orbis 
nationlbus,  delcgeramus.  Si  cum  roultum  temporis  et  diligentiae  ad  eam 
lucubrationera    adhibuissent   et   cyclos   tarn    veterum   quum    recentiorum 


Digitized  by 


Google 


O  POdSTNOM  MBRIDIJANU,  OP^BNITOM  8ATU  I  JBDINSTV.  KALBNDARU.       81 

poteSkode  prihvaden  je  ipak  gregorijanski  kalendar,  izuzevSi  sljed- 
benike  grdko-pravoslavne  crkve,  cijelim  prosvijetljenim  svijetom, 
pa6e  isti  Tnrci  sluze  se  njim  u  medjunarodnim  gradjanskim  po 
slovima. 

I  franceskomu  narodu,  stvoriv  si  prije  sto  godina  tako  zvani 
republikanski  kalendar,  bijaSe  namjera,  da  ga  i  ostali  narodi  pri- 
hvate  kao  zalog  bratinske  zajednice.  Kad  se  naime  u  sjednici  fran- 
ceskoga  konventa  mjeseca  listopada  1793.  raspravljalo  o  torn,  kako 
da  86  imenuju  pojedini  dani  razdijeljeni  mjesto  sedmice  na  tri  de- 
setice  mjeseca,  rede  Duhem^  zagovarajudi,  da  se  dani  naprosto  ime- 
nuju brojnim  redom:  primidi,  duodi,  tridi,  quartidi  itd.,  kako  je 
i  prihvadeno :  Votre  calendrier,  qui  n'eut  6t^  que  celui  de  la  nation 
fran9aise,  deviendra  celui  de  tous  les  peuples.  U  ostalom  ovaj  ka- 
lendar nosaSe  na  sebi  viSe  zna6ajnicu  strastvenih  prevratnih  ideja 
nego  trijezna  znanstvena  rada  te  unatod  tome,  Sto  su  na  njem  ra- 
dili  prvi  naudnjaci  onodobne  Franceske:  Laplace,  Delambre,  La- 
grange, Le  Gendre  i  dr.,  bijaSe  na  njem  mana,  koje  ga  nijesu 
ostalim  narodima  preporuditi  mogle.  Po  imenu  mjeseci  bijaSe  to 
pariSki,  a  ne  franceski,  a  kamo  li  sveopdi  kalendar.  Jer  ako  je  u 
Parizu  mjeseca  brumaire-a  (maglovac)  magla,  frimaire-a  (mrazovac) 
mraz,  ventose-a  vjetar,  neslijedi,  da  su  istih  mjeseci  i  po  drugim 
krajevima  i  zemljama  iste  meteoroloSke  pojave.  Osim  toga  je  ovaj 
kalendar  bio  vezan  na  pariSki  meridijan.  Imajudi  ove  mane  na  umu 
zagovaraSe  Laplace  ved  XIII.  republ.  godine,  poSto  su  se  dusi  od 
prevratne  trzavice  bili  ved  ponjeSto  otrijeznili,  da  se  republikanski 
zamijeni  gregorijanskim  kalendarom,  Sto  je   napokon  i  udinjeno  g. 


andiqae  conquisitos  ac  diligentissime  perpensos  inter  se  contulissent, 
suo  et  doetomm  hominum,  qui  de  ea  re  scripserunt,  judicio,  banc  prae 
ceteris  elegerunt  Epactamm  cyclnm,  et  nonnulla  etiam  adjecenint, 
quae  ex  accarata  circumspectione  visa  sunt  ad  CaleDdarii  perfectionem 
maxime  pertinere.  —  Razlaiuci  dalje,  kako  su  ovim  isprayljenim  ka- 
lendarom Ispnnjeni  avjeti,  Sto  ih  je  nicejski  koncil  za  pravilno  svetkovanje 
nskrsa  postavio,  nastavlja  glede  samoga  uvedenja  kalendara:  Pro  data 
antem  Nobis  a  Domino  auctoritate  hortamur  et  rogamus  carissimnm  In 
Christo  filium  nostrum  Rudolphum  Romanorum  regem  illustrem  in  Imper 
ratorem  electum,  ceterosque  reges,  principes  ac  respublicas  .  .  ,  ut  hoc 
praeclarum  opus  perficeremus  eodem  (studio)  immo  etiam  majore,  ad 
conservandam  in  celebrandis  festivitatibus  inter  Christianas  nationes  con- 
cordiam,  nostrum  hoc  Calendarium  et  ipsi  suscipiant  et  a  ennctis  sibi 
snbjectis  populis  religiose  suscipiendum  inyiolatumque  observandum 
cnrent.  (Bullariam  Romannm.) 

R.  J.  A.  oxvii.  6 

Digitized  by  VjOOQiC 


82 

1806.,  poSto  je  samo  13  godina  bio  u  porabi.  Sto  Francezima. 
8  razloga  malo  prije  spomenutih  nije  moglo  po6i  za  rukom,  da  se 
na  ime  narodi  u  jednom  kalendaru  sloze :  to  se  kuSa  evo  u  novije 
vrijeme,  uzevSi  za  podlogu  ujedinjenja  gregorijanski  kalcndar. 

Prigovara  se  doduSe  i  gregorijanskomu  kalendaru  nesavrsenost. 
Kad  no  je  nastojanjem  bolonjske  akademijc  u  geografskom  kon- 
gresu  u  Parizu  potaknuto  pitanje  o  prihvatu  gregorijanskoga  kao 
sveopdega  kalendara,  rede  kitajski  poslanidki  attoch^.  u  Parizu,  ge- 
neral Ceng-ki-tong :  „ Gregorijanski  kalendar  je  jo5  daleko  od  ide- 
jala  znanstvene  savrSenosti.  Zafito  da  se  zurimo  te  prihvatimo  ka- 
lendar, koj  ce  Evropa  po  svoj  prilici  doskora  biti  prisiljena  da 
preinadi."  I  u  jednoj  od  zemalja,  gdje  je  julijanski  kalendar  u  po- 
rabi, 6ula  se  tek  nedavno  slidna  izjava:  „Tim  nije  stvari  pomo- 
ieno,  ako  se  pogreSni  zamijeni  drugim  pogreSnim  kalendarom." 

Istina  je,  da  niti  gregorijanski  kalendar  nije  bez  pogrjeSke,  a 
bez  nje  ne  mofe  biti  nijedan,  jer  se  tedaj  sunca,  koj  godini,  dakle 
i  kalendaru  za  osnov  slui^iti  ima,  nece  i  ne  moze  prilagoditi  Ijud- 
skim  uredbama,  ved  ove  mora  da  budu  udeSene  prcma  njegovu 
kretanju.  Gradjanska  godina  nede  se  sa  astronoinskom  nikad  na 
vlas  izjednaditi,  ved  de  joj  se  samo  vi&e  ili  manje  pribliziti  modi. 
Razlog  lezi  u  tom,  Sto  se  ophod  sunca  nemoze  cijelim  jedinicama 
izraziti,  ved  preostaje  dest  jedinice,  koja  nakon'  stanovitog  broja 
sundanih  ophodnja  naraste  na  cijelu,  a  nakon  stoljeda  na  viSe  eijelih 
jedinica,  koje  duzinu  gradjanske  godine  znatno  pomaknu.  Znan- 
stvena  ipak  istrazivanja  i  proudavanja  dokaza5(^,  da  se  od  svih  po- 
stojedih  kalendara  astronomskoj  godini  najblize  primakla  gradjanska 
godina  gregorijanskoga  kalendara.  Koliko  i  jest  zanimljivo  spore- 
djivanje  gregorijanskoga  i  julijanskoga  kalendara  sa  astronomskom 
godinom,  ne  mogu  se  ovdje  upuStati  u  podrobnije  raspravljanje, 
dosta  mi  budi  spomenuti,  da  bi  gregorijanska  godina  za  10.000  go- 
dina narasla  vedom  od  danaSnje  za  2  dana,  8  sati,  33  min.  i  24 
sek.,  dodim  bi  julijanska  narasla  na  77  dana,  8  sati,  38  min.  i  24 
sek.  Istina  je,  da  bi  se  i  gregorijanska  godina  u  njedem  preinadlti 
mogla.  Tako  n.  pr.  misle,  da  bi  se  dani  razmjernije  na  mjesece  po- 
dijeliti  mogli,  te  bi  se  mjeseci  sa  30  i  31  dana  redovito'Jzmjenji- 
vali,  a  prijestupne  godine  ne  bi  se  umetnuo  prijestupni  dan  kao  Sto 
dosad  izmedju  23.  i  24.  veljade,  nego  bi  se  dodao  prosincu  na 
kraju.  Bi  li  se  ovakav  izpravak  prihvatio  ili  ne,  svakako  je 
danas  mnijenje  udenoga  svijeta,  da  se  gregorijanski  kalendar  kao 
nai'bolji  moze  preporuditi  za  opeoniti  kalendar   svih    prosvijetljenih 


■Digitized  by 


Google 


O  rOdST.NOM  If KRIDIJAMU,  OPi^BNlTOM  8ATU  I  J£DIN8TV.  KALKNDARU.       83 

naroda.'  Da  ipak  unatod  ovoj  relativnoj  savrSenosti  nije  do  danas 
opdenitim  kalcndarom  prihvaden,  ima  se  pripisati,  kao  Sto  i  kod 
podetnoga  meridijana,  narodnostnim  i  vjerskim  obzirima,  jer  se  u 
njekim  zemljama  crkva-  i  njezine  uredbe  drze  julijanskoga,  Sto  je 
najmo(5nija  zapreka  sveopdemu  uvedenju  gregorijanskoga  kalendara. 
Kad  bi  se  Rusija  odvazila  na  prihvat  gregorijanskoga  kalendara, 
ne  ima  dvojbe,  da  bi  za  njom  kao  najvedom  drzavom  slijedile 
druge  manje,  gdje  je  julijanski  kalendar  joS  u  porabi ;  a  to  bi  se 
tim  lakSe  polu^ilo,  kad  bi  se  opdeniti  kalendar,  onako  kako  i  po- 
raba  prvoga  meridijana,  ogranifiio  samo  na  znanost  i  njeke  zajed- 
nidke  kao  medjunarodne  poslove,  ostaviv  dotadaSnje  narodne  kalen- 
dare  i  nadalje  u  porabi  za  strogo  domado-crkvene  prilike.  S  ova- 
kovim  ogranidenjem  podelo  se  u  novije  vrijeme  raditi  ob  uvedenju 
gregorijanskoga  kao  sveopdega  kalendara. 

Ovo  pitanje  pokrenuo  je  ved  znameniti  svenarodni  statistidki 
kongres  u  Berlinu  g.  1862.  Bududi  uvjeren,  da  ujedinjenje  u  ka- 
lendaru  stoji  naj\dSe  do  Rusije,  odasla  kongres  na  rusku  vladu  slije- 
dedu  molbu :  „Statistidki  medjunarodni  kongres,  uvidjajudi,  da  njegov 
glavni  cilj  lezi  u  tome,  da  se  raznim  drzavama  izdavane  statistidke 

'  „Lako  bijase,  opaia  Laplaoe;  kadno  se  ispravljao  gregorijanski 
kalendar,  staviti  podetak  godine  na  zimska  suneostaju  te  bi  se  tako 
pocetak  svake  godisnje  dobe  slagao  s  po^ietkom  doti^noga  mjeseca. 
Lako  bijade  takodjer  dane  na  mjesece  pravilnije  podijeliti,  odmjeriv 
mjesecu  veljafii  obi^ne  godine  29,  a  prijestupne  30  dana,  svakomu 
pako  slijedecemn  mjesecu  izmjenice  po  30  i  31  dan:  bilo  bi  takodjer 
udobno^  da  se  imenujn  brojevima  kako  slijede.  Pak  ispraviv,  kako  re- 
^eno,  prihvaceno  umetavanje  prijestapnih  dana,  bio  bi  gregorijanski 
kalendar  ispravljen  da  netreba  bolje.  Nu  je  11  treba  da  se  ide  za  tolikim 
stupnjem  savrsenosti  ?  Cini  mi  se,  da  se  dobljenim  takim  na^^inom  pro- 
bitkom  nebi  nadoknadile  neprilike,  koje  bi  tom  promjenom  nastale  u 
naSim  obi^ajima  i  cdnosajima  prema  drngim  narodima  kao  sto  i  u 
kronologiji,  koja  je  i  bez  toga  tolikim  mnodtvom  erft  dosta  zararSena. 
Ako  se  uzme  na  urn,  da  su  ovaj  kalendar  prihvatili  gotovo  svi  narodi 
Evrope  i  Amerike  te  je  trebalo  dva  stoljeca  i  sav  upliv  religije,  da 
mu  se  pribavi  ta  opcenitost,  onda  ce  se  priznati,  da  mu  valja  sa(^u- 
vati  ovu  dragocjenu  prednost,  pak  bilo  to  i  na  uStrb  savrsenosti,  kaja 
se  i  bez  toga  netice  bitnih  tadaka"*.  (Laplace:  Exposition  du  syst^me 
du  monde.  Tome  VF.  21.) 

„8iiglasje,  veli  POrster,  ravnatelj  berlinskoga  observatorija,  gregori- 
janskoga kalendara  sa  kretanjem  sunca  dovoljno  je  osjegurano  za  bu- 
ducnost,  preko  koje  se  nase  znanje  o  promjenama,  sto  ce  se  zbiti  sa 
dni^inom  godine,  za  sjegumo  nemo2e  izreci^.  (Zur  Bearteilang  einiger 
Zeitfragen.  Deutsche  Revue.  Berlin  1881.) 


Digitized  by 


Google 


84  J.  TOilBAR, 

publikacije  usavrSe  i  za  medjusobnu  sravnidbu  ujedine;  imajudi 
nadalje  na  umu,  da  je  za  mnoge  vazne  znanstvene  grane,  kao  6to 
su  n.  pr.  prou^avanje  razmjera  poroda  i  pomora  prema  mjesecima 
i  godinama,  meteoroloSka  opazanja,  pojava  i  trajanje  zaraznih  bo- 
lesti,  mnoga  opazanja  lijefinifika  itd.  -r-  da  je  za  sve  to  suglasje  i 
opcenita  istovjetnost  jedinstvene  mjere  vremena  od  velike  vaznosti ; 
a  imajuci  takodjer  na  pameti,  da  je  ta  istovjetnost  isto  tako  vazna 
za  svaku  granu  medjunarodnih  saobracaja,  kao  §to  je  trgovina, 
obradunavanje  privreda,  5to  ulaze  od  raznih  grana  industrije,  kao 
§to  su  zeljeznice  i  jednostavnost  tolikih  drugih  ra6una:  oditujc  du- 
bokim  poditanjem  zelju,  da  vlada  njegova  ces.  velid.  cara  Rusije 
te  u  opdc  svi  krSdani  pripadajuci  gr6ko-isto6nomu  obredu  prihvate 
za  mjeru  vremena  opcenito  u  Evropi  rabljeni  kalendar'*.*  Ovu 
molbu  odnio  je  ruskoj  vladi  preiizv.  g.  M,  Petar  Petrovid  Simenov, 
predsjednik  ces.  geografskoga  draStva.  Kako  je  ovo  pregnucSe  ber- 
linskoga  kongresa  saopceno  velikomu  misaonomu  reformatoru  caru 
Aleksandru  11.,  palo  je  bez  dvojbe  na  plodno  zemljiSte;  nu  onaj 
6as  bjehu  misli  careve  zapremljene  domacom  reformom,  koja  je 
dublje  zasijecala  u  narodno-drzavni  zivot  Rusije.  nego  ujedinjenje 
kalendara,  a  to  bijaSe  emancipacija  nevoljnika,  koju  Aleksander  II. 
upravo  ono  doba  provadjase.  Ruska  vlada  je  onom  zgodom  pri- 
znala,  da  se  julijanski  kakndar  neda  opravdati,  ali  da  onaj  par 
preSnije  reforme  njezinu  pozornost  zahtijevahu.  Dvije  godine  kaSnje 
berlinskoga  kongresa  izjavi  se  glasoviti  ruski  astronom  Madler  go- 
voredi  u  Hanover u  povodom  prijedloga  o  reformi  kalendara  o  juli- 
janskom  kalendaru  ovako :  „Kojim  pravom,  rede,  zovu  naS  kalendar 
julijanskim?  Mogli  bi  ga  zvati  julijanskim,  kad  bi  si  bili  uzeli 
truda,  da  se  prilagode  Julijem  Cesarom  jasno  izrazenoj  namjeri  i 
da  su  zakljucci  nicejskoga  koncila  potpunoma  bili  izvedeni.  Al 
ovako V  kakov  jest,  nezasluzuje  drugo  ime,  nego  ime  ruskoga  ka- 
lendara, a  mi  se  nadamo,  da  de  doskoro  ovo  ime  izgubiti  te  de  se 
uvrstiti  modju  starine,  kao  stvar,  koja  ved  nije  za  posao.* 

Iz  ove  dvije  pak  i  drugih  prilika  se  vidi,  da  u  Rusiji  udeni 
i  visoki  krugovi  nijesu  odstranjcnju  julijanskoga  kalendara  neskloni. 
Nu  kojim  kalendarom  da  ga  zamijene?  Mislim,  da  neima  valjani- 
jega  od  gregorijanskoga,    u  Evropi,    kako    berlinski    kongres    spo- 

*  Comptes  rendua  1880.  pg.  813. 

*  Die  Kalender  Reform  .  .  Berlin  1870.  (Signification,  portee  acientif. 
du  Calendrier  republicain.   C.  Tondini.) 


Digitized  by 


Google 


O  P06BrN0>l  MEHIDIJAMU,  OIH^ANITOM  8ATU  I  JBD1M8TV.  KALKMDARU.       85 

minje,  opce  rabljenoga,  uz  njeke,  kako  gori  spomenuh,  promjene^ 
To  je  opcenito  mnijenje  udenih  muzeva,  koji  su  naljezni  sudci  u 
ovom  pitanju.  Za  pridrzanje  gregorijanskoga  kalendara  izjaviSe  se 
jos  za  franceske  prve  republike  \eliki  naudnjak  franceski  Laplace 
i  Delambre.  U  novije  vrijeme  izjavio  se  i  duveni  njemadki  astronom, 
ravnatelj  bcrlinskoga  observatorija  Forster,  kritizujuci  franceski  repu- 
blikanski,  za  pridrzanje  gregorijanskoga  kalendara,  same  Sto  bi  se 
imale  na  ovom  njeke  promjene  izvesti.  „Iz  mnogo  obzira,  veli 
Forster,  a  najvise  obzirom  na  kronologiju  veoma  bi  bile  probita^no, 
da  se  umetnude  prijestupnoga  prijestupne  godine  dana  prenese  na 
kraj  godine,  a  mjeseci  da  imadu  izmjenito  31  i  30  dana  tako,  da 
bi  proste  godine  mjesec  prosinac  imao  30,  a  31  dan  same  prije^- 
stupne  godine."  —  Osvrtom  na  Rusiju  i  druge  grdko-pravoslavne 
zemlje,  veli  njemadki  astronom :  „Mozda  bi  ova  posljednja  promjena, 
koja  bi  se  prema  zelji  na  naSem  kalendaru  mogla  provesti,  bila 
umjestna  kao  odSteta  pristaSama  grike  crkve  za  odstup  njihova 
kalendara,  te  bi  tako  pripomogli  da  se  uvede  jedinstveni  datum  u 
prosvijetljenom  svijetu  " .  * 

U  ostalom  ne  samo  ugledni  nau6njaci  i  strudnjaci  u  ovom  pred- 
metu  nego  i  cijela  u6ena  druStva,  dapade  fiitavi  narodi  izjavljuju 
se  za  jedinstveni  i  to  gregorijanski  kalendar.  U  svenarodnom 
kongresu  u  Washingtonu  1875.  izjavific  se  zastupnici  sjedinjenih 
amer.  drzava  o  kalendaru:  Cini  se,  da  bi  kalendar  bio  u  veliko 
savrsen:  1.  da  se  godina  podima  zimskom  suncostajom  (kako  se 
podima  gregorijanska.  T.),  da  mjeseci  izmjenito  slijede  sa  30  i  31 
danom;  da  se  unietavanje  prijestupnoga  dana  prenese  na  kraj  go- 
dine, pridrzavsi  ipak  dosadanji  gregorijanski  nadin  umetavanja 
prijestupnih  godina.  Nu  nebi  se  moglo  tvrditi,  da  bi  ovakova 
promjena  doniela  vise  probitaka  nego  li  neprilika).  •  A  da  je  za  je- 
dinstveni kalendar  zauzeta  i  Engleska,  najbolji  je  dokaz  to,  sto  je 
njezinim  uplivora  od  azijatskih  zemalja  Japaneska  drzava  svoj  na- 
rodni  zamijenila  gregorijanskim  kalend^rom.  Od  evropskih  drzava 
neradi  ni  jedna  tolikom  revnosti  za  uvedenje  jedinstvenoga  kalendara 
kilo  sto  Italija,  opet  proko  svoje  akademije  znanosti  u  Bolonji. 

Medju  narodima  grckoga  obreda  zametnuto  je  i  djelomice  rije- 
Seno,    pitanje   na    korist   gregorijanskoga    kalendara   najprije   kod 

^  Zur  Beurtoilung  einiger  Zeitfragen  .  .  Deutsche  Revue  1881.  (Signif. 
portee  ltd.) 

'  Bulletin  of  the  phil.  soc.  at  Washington  1875.  (Signif.  pOrt6e 
sclent  .  .  .  .  du  Calendrier  republ.) 


Digitized  by 


Google 


86  J.  TORBAR, 

grdko-katol.  obreda  Armenaca.  U  njekojim  biskupijama  armen- 
skoga  patrijarkata  uveden  je  ved  viSe  od  20  godina  gregorijanski 
kalendar.  Da  se  toj  razcjepkanosti  naroda  jedne  te  iste  vjere  kraj 
udini,  predlozi  patr.  Azarian  g.  1890.  sakupljenim  na  sinodi  u 
Carigradu  biskupima  grdko-katoli6kim,  da  se  svuda  uvede  grego- 
rijanski kalendar.  Prijedlog  prihva(5en  je  u  na6elu  jednoglasno  uz 
dodatak  samo,  da  se  razboru  pojedinih  biskupa  ostavlja  na  volju, 
da  zakljudak  podmu  izvadjati,  kad  misle  da  je  tomu  vrijeme  i 
zgoda.  Melithenski  nadbiskup,  kao  Sto  i  angorski  i  bruski  biskupi, 
uvedoSe  ga  umah  podetkom  g.  1891,  te  su  od  7.  prestupili  odmah 
na  19.  siednja.  Armenska  i  grdka  gtampa  nijesu  bile  protivne  ovoj 
promjeni ;  ali  zato  je  evropska  u  Carigradu  digla  toliku  graju,  da 
su  biskupi  probitadnim  scijenili  za  vrijeme  obustaviti  dalnje  izvadjanje 
sinodalskoga  zaklju6ka.  —  Dapade  i'kod  Rumunja,  naroda  grdko- 
istodnoga  obreda,  podelo  je  dozrijevati  pitanje  o  uvedenju  gregori- 
janskoga  kalendara.  U  crkveno-narodnom  kongresu  naime  u  Sobiu 
predlozi  sam  metropolit  Jfiron,  da  se  prihvati  gregorijanski  kalendar 
pak  ma  ako  samo  i  za  upravu.  Koliko  su  u  ostalom  manji  narodi 
grdkoga  obreda  i  skloni  uvedenju  gregorijanskoga  za  opdeniti  ka- 
lendar, ne  ima  uspjehu  nade,  dok  se  za  to  ne  odlu6i  velika  Ru- 
sija,  u  pitanju  crkvenom  odlu6uju6a  mod.  Medjutim  kako  se  vidi 
iz  izjava  ruskih  udenjaka,  a  razabira  takodjer  iz  oditovanja  ruske 
vlade  onom  zgodom,  kad  joj  je  saopden  zakljudak  berlinskoga 
statist,  kongresa,  i  u  Rusiji  se  naklanjaju  povoljnomu  rijeSenju 
ovoga  pitanja;  a  ovakovu  rijeSenju  moiemo  se  tim  pouzdanije 
nadati,  fito  narodi  grdkoga  obreda  u  velike  cijene  i  Stuju  nicejski 
koncil  i  njegove  zakljudke,  a  jedan  od  zakljudaka  glasi,  da  se 
kalendar  ima  drzati  u  suglasju  sa  nebeskim  pojavama,  t.  j.  op- 
hodom  sunca  i  mjeseca,  jer  de  se  samo  uz  takovo  suglasje  svet- 
kovina  uskrsa  pravilno  ustanoviti  modi.  Koliku  su  vainost  crkveni 
otci  u  pravodobno  svetkovanje  uskrsa  polagali,  vidi  se  iz  toga,  Sto 
su  crkvi  aleksandrinskoj,  drzedi  ju  kao  sijelo  egipatske  udenosti 
najvjeStijoj  astronomskoj  znanosti,  povjerili  zadadu,  da  oznadi 
svake  godine  vrijeme  za  uskrs  te  ga  papi  saopdi.  Nicejski  otci  su 
dakle  uredjenje  kalendara  i  za  crkvene  svrhe  strogo  povjerili  strud- 
njacima  astronomskih  znanosti,  te  ga  time  oprostiti  htjeli  tijesnih 
granica  narodnih  predsuda.  Promatrajudi  pitanje  s  ovoga  stanoviSta, 
nadamo  se,  da  narodi  nede  dugo  dekati  na  povoljno  rijeSenje. 

Turska,  od   koje  se  najviSe  poteSkoda   bilo   bojati,   izjavila  se  o 
svim   trim   pitanjima:   svenarodnom  meridijanu,   opdenitom  satu  i 

Digitized  by  VjOOQIC 


^XP 


O  POdBTNOM  MBRIDIJANU,  OPCbNITOM  SATU  I  JKDIN8TV.  KALBNDARU.       87 

jedinstvenom  kalendaru,  da  o  njezinu  pristupu  ne  ima  gotovo  sumnje. 
Vrijedno  je,  da  se  o  torn  sluibena  isprava  ovdje  spomene.  Prerevni 
zastupnik  bolonjske  akademije  i  neumomi  pregalac  oko  rijeSenja 
ovih  svenarodnih  pitanja,  ved  spomenuti  C,  Tondini  de  Qua- 
renghi,  dobi  od  otomanske  vlade,  kano  odgovor  na  poslanu  joj  ras- 
pravu  o  jedinstvenoj  mjeri  za  vrijeme,  izvijeSde,  Sto  ga  Coumbary- 
EfFendi  ravnatelj  meteoroloSkoga  observatorija  u  Carigradu  poslao 
turskomu  ministru  nastave,  a  ovaj  g.  Tondini-u,  koje  glasi :  Carsko 
meteoroloSko  motrilifite,  kao  znanstveni  zavod,  smatra  se  naravski 
pozvanim,  da  pristane  na  ove  toli  potrebite  promjene. 

Osvrtom  na  kalendar,  da  tuj  ne  moze  biti  dvojbe:  valja  pri- 
hvatiti  gregorijanski,  kao  najsavrSeniji,  jer  je  najviSe  u  suglasju  sa 
astronomskim  opaianjima.  Osim  ako  bi  se  medjusobnim  spora- 
zamkom  pronaSao  koj  drugi,  kako  se  novije  vrijeme  udenim  svijetom 
govorilo,  koj  bi  bio  joS  savrSeniji. 

Poznajudi  duh  snosljivosti  carske  vlade,  drzimo,  da  prihvat  gre- 
gorijanskoga  kalendara  za  gradjansku  porabu  ne  bi  naidao  na  ni- 
kakove  poteSkode,  pofito  carska  vlada  i  onako  ved  od  duze  vre- 
mena  upotrebljuje  julijanski  kalendar  sa  narodima,  koji  njezinoj 
drzavi  pripadaju;  dosljedno  tomu,  ako  bi  vlade  medjusobnim  spo- 
razumkom  ostavile  julijanski,  kojim  se  otprije  sluzahu,  ne  ima  niti 
najmanje  dvojbe,  da  bi  i  naSa  vlada  isto  udinila.* 

Videdi  tako  sklonost  ne  samo  udenih  Ijudi  i  udruga  nego  drzava, 
da  se  uvede  jedinstveni  kalendar,  uze  i  ovdje  osobitim  pregnudem 
bolonjska  akademija  pitanje  u  svoje  ruke,  te  ga  stala  i  sama  pro- 
udavati  i  drugima  za  proudavanje  i  Sirenje  preporudati.  Radedi 
ovako,  moze  se  bolonjska  akademija  smatrati  nastavljadicom  slavnih 
tradicija  svojih  predjadnika.  Julij  Cesar,  koj  no  iz  labirinta  rimske 
kronologije  stvori  prvi  na  nadelima  znanosti  sagradjeni  kalendar, 
bijaSe  Talijan,  a  Grgur  XIII.,  koj  pokrene  i  trudom  sakupljenih 
sa  svih  strana  astronoma  i  udenjaka  dotjera  Julijev  kalendar  re- 
formom  do  visine  znanstvene  savrSenosti,  u  koliko  se  ova  skladnim 
podudaranjem  na  nepromjenljive  zakone  vezanih  nebeskih  pojava 
s  mjerom  na  Ijudskim  radunima  osnovana  vremena,  postici  moze, 
bijaSe  rodom  Bolonjanin.  To  je  svakako  jedna  od  onih  plemenitih 
ponuka,  s  kojih  Italija  pomocu  svojih  udenih  zavoda  pregnu  na  to, 
da  se  svi  prosvijetljeni  narodi  u  jednom  kalendaru  sloze. 

*  La  Turqiiie  et  T  unification  du  temps  Far.  C.  Tondini  do  Qua- 
renghi.  Paris  1889. 


Digitized  by 


Google 


88  J.  TORBAR, 

^.  Revnost  i  ustrajnost,  kojom  se  ova  tri  pitanja:  o  podetnom  sve- 
narodnom  meridijanu,  opceuitom  satu  i  jedinstvenom  kalendaru 
pn^tresuju,  dokazujc,  da  nijcsu  stavljena  na  dnevni  red  samo  od 
dokolice,  ved  da  im  rij(\si'nje  zahtijevaju  interesi  javiioga  svena- 
rodnoga  zivota  i  zato  drzim,  da  ne  de  biti  smetnuta  s  dncvnoga 
roda,  dok  ne  budu  rijcsene  prema  naprctku  i  opmn  dobru  naroda. 
Razni  svenarodni  sastanci  i  kongresi,  koji  sc  sastaju  od  godine 
do  godine,  gdje  se  medju  drugima  i  ova  pitanja  pretresuju,  izraz 
sti  opcenite  zeljc,  da  rijeSenje  na  opce  dobro  dim  prije  dinom  po- 
stanc.  Da  spomenein  njekoliko  takovih  konferencija. 

Na  svenarodnoj  konferenciji  u  Riinu  g.  1872.  zapodjenuto  je 
pitanje,  kako  ve6  spomenuh,  turskim  poslanikom,  da  se  ustanovi 
pocetni  medjunarodni  meridijan.  Na  svenarodnom  geogr.  kongrcsu 
u  Parisii  1875.  dodje  i  opct  pitanje  o  meridijanu  i  jedinstvenoj 
mjeri  za  vrijeme  u  pretres.  Nu  kao  da  predmet  nije  jo5  dozrio 
bio,  nije  doslo  do  rijeSenja.  Na  svenarodnom  geogr.  kongresu  u 
Mletcima  1881.  pomakniito  je  rijesenje  znatno  tim,  sto  je  izabrano 
poA'jerenstvo,  kcjje  6e  pitanja  o  podetnom  meridijanu  i  opeenitom 
satu  potanje  prouditi  i  na  bududem  kongresu  prijedlog  donijeti. 
Opsirnije  pretresana  su  oba  pitanja  na  washingtonskom  svena- 
rodnom kongresu  1884.  Usjyeh  je  poznat.  Velika  vecina,  osla- 
njajuei  se  na  geolosku  konfi^renciju  u  Rimu  od  g.  1883.,  izja- 
vila  se  za  greenwicLki  kao  svenarodni  meridijan,  na  koj  bi  se 
imao  vezati  i  opdeniti  sat  svjetskoga  vremena  te  bi  imao  podeti  o 
ponoci  j)o  istom  meridijanu.  Nu  poSto  nije  bilo  slozna  zakljudka, 
ostala  su  pitanja  ipak  nerijesena.  Sad  se  za  stvar  zauzela  bok)njska 
akademija  revnosdu  i  ustrajnosdu,  kakove  zalitijeva  sama  stvar  i 
kako  njezinu  glasu  odgovara.  Prigodom  svetkovine  osamstogodiS- 
njega  i)ostanka  glasovitoga  bolonjskoga  sveudilista  raspravljana  su 
u  sastancima  udenjaka  i  sa  svih  strana  svijeta  prispjelih  onamo  za- 
stupnika  sva  tri  pitanja.  Rezultat  pretresivanja  oglaSen  je  u  prije 
ved  spomenutom  expose-u,  koj  je  svim  zastupnicima  podieljen  i 
vanjskim  redenim  drustvima  rasposlan. 

Zakljudei  bolonjske  akademije  dodjose  u  pretres  i  na  pariskom 
geogr.  kongresu  1889.  Geografsko-matematidki  odjel  ovoga  kon- 
gresa  predlozi  u  skupnoj  sjedniei:  neka  se  od  zastupnika  kogresa 
sastavi  medjunarodno  posvjerenstvo,  koje  bi,  ovlast(*no  od  svojih 
vlada,  pryedloge  bolonjske  akademije  potanko  proudilo  i  rezultat  u 
svojii  vrijeme  predlozilo,  a  opdeniti  sat  da  bi  se  skupa  s  mjestnim 
satom    uveo   u  brzojavstvu   najkasnje   podam   od   1.  siednja    1890. 


Digitized  by 


Google 


O  POdBTNOM  IIBRIDIJANU,  0P6BM1T0M  SATU  I  JBDINSTV.  KALBMDARU.       89 

Kongres  moli  druStvo  u  Parizu,  kao  Sto  i  akademiju  znanosti  u 
Bolonji,  da  u6ine  sve  potrebite  korake,  kako  bi  se  predmet  rije- 
Senju  priveo.  Iza  dosta  zivahne  rasprave  dofilo  je  napokon  do 
glasovanja,  koje  ostade  neodlufieno,  jer  su  se  glasovi  o  prijedlogu 
za  sastavljanje  svenarodnoga  povjerenstva  upravo  raspolovili. 

Velika  sredozemna  trgovadka  udruga  „Union  m^diterran^e", 
koja  medju  svojim  dlanovima  broji  otmenih  muzeva  od  svih  na- 
roda  i  vjeroispovijesti,  poznavajudi  dobro  puteve  i  srcdstva,  kojima 
bi  se  narodi  na  op<5e  dobro  u  svjetskoj  trgovini  medjusobnim 
saobradajem  pribli^iti  mogli,  uvrstila  je  u  prvu  ta6ku  svojega  pro- 
graina:  da  se  jeruzalemski  prihvati  za  podetni  svenarodni  meri- 
dijan,  a  na  nj  da  se  veze  op6i  uz  mjestni  sat  kod  svenarodnog 
brzojavstva  i  telefonije. 

Ustrajna  i  u  svojcm  pregnudu  za  ricSenjem  potaknutih  pitanja 
neumoma  bolonjska  akademija  obratila  se  preko  svoga  zastupnika 
deSde  spomeniitoga  C.  Tondini-a  za  znanstveno  podupiranje  njezina 
nastojanja  na  u6eno  englesko  druStvo  ^British  association  for  the 
advancement  of  science",  koje  je  u  svojem  58.  kongresu  u  Bathu 
1888.  izabralo  posebni  odbor  od  4  lica,  da  predlozena  joj  istom 
akademijom  pitanja:  o  jedinstvenoj  mjeri  za  vrijeme  i  o  podetnom 
svenarodnom  meridijanu  u  pretres  uzme. 

Na  znamenitoj  svenarodnoj  telegrafskoj  konfercnciji  god.  1890. 
u  Parizu  predlozena  su  i  opet  bolonjskom  akademijom  na  raspravu 
sva  tri  pitanja  u  smislu  ve6  gori  spomenutom.  Zaklju6ak  konfe- 
rencije  glasi  po  jednoglasnom  prijedlogu  komisije,  koja  je  imala 
pitanja  prou6iti:  Svenarodna  telegrafska  konferencija,  premda  se 
ne  smatra  ovlaStenom,  da  rijeSi  pitanje  o  po<$etnom  meridijanu  i 
vezanom  o  nj  opcem  satu,  priznaje  s  pohvalom  nastojanje  bo- 
lonjske  akademije  znanosti,  da  joj  je  po§lo  za  rukom  pronaci  rije- 
Senje,  koje  zadovoljava  svim  interesima  i  odituje  zelju,  da  ovaj 
prijedlog  dim  prije  6inom  postane,  pak  da  se  dodje  napokon  do 
jedinstvene  mjere.^ 

Napokon  na  geografskom  kongresu  u  Bernu  g.  1891.  rasprav- 
IjaSe  se  zivim  zanimanjem  o  podetnom  meridijanu  i  opdem  satu, 
te  je  kongres  izjavio  zelju,  da  Svicarsko  savezno  vijede,  staviv  se 
u  savez  sa  talijanskom  vladom,  koja  je  ved  u  tom  poprimila  ini- 
ciativu,  zamoli  ostale  vlade,  da  pomognu  pospjeSiti  rijeSenje  pitanja 
o   podetnom   meridijanu  i  opdenitom   satu   naimenovavSi   ovlaStenu 

^  Le  Voeu  de  la  Conference  tei6grafique  Internationale  de  Paris  1890. 

Digitized  by  VjOOQiC 


90 


J.  TORBAR, 


komisiju  u  tu  svrhu.  Kongres  drzi,  da  bi  bilo  korisno,  da  se  6im 
prije  dodje  do  kona^na  rieSenja,  da  se  spomenuta  komisija  sastane 
u  Bemu,  sjediStu  medjunarodnih  ureda  za  po6te,  telegrafe  i  zeljez- 
nice.  Predsjednik  saveznoga  vijeda,  primivSi  zakljudak  kongresa, 
o^itova  se  spremnim,  da  stavljenomii  u  nj  povjerenju  odgovori  i 
dim  skorijemu  rijeSenju  predlozenih  pitanja  pripomogne. 

Strudnjaci,  udena  drufitva  i  svenarodni  zborovi  pitanja  su  pri- 
li6no  proufiili  i  razjasnili,  sad  samo  stoji  do  vlada,  da  one  svojim 
povjerenstvima,  sakupljenim  u  jednu  medjunarodnu  komisiju,  stav- 
Ijena  pitanja  rijeSenju  privedu. 

Svrha  mojoj  raspravi  je  ta,  da  obavijestim  jugoslavensku  aka- 
demiju  znanosti  i  umjetnosti  o  stanju,  u  kojem  se  nalaze  danas 
ova  znamenita  tri  pitanja:  o  po6etnom  meridijanu,  op<5em  satu 
i  jedinstvenom  kalendaru,  te  da  i  ovaj  udeni  zavod  izjavi  svoje 
mnijenje  o  rijeSenju  tih  pitanja. 

ProuSavajudi  ja  ova  pitanja  na  temelju  starijih  historijskih  po- 
dataka,  a  najpade  na  osnovu  no^djih  spomenica,  u  kojima  su  sa- 
kupljeni  rezultati  zrelih  rasprava  i  pretresivanja  raznostrudnih  sve- 
narodnih  udenih  druStava  i  kongresa,  od  kojih  sam  njekoje  i  u 
ovoj  raspravi  spomenuo,  doSao  sam  do  uvjerenja,  da  je  udena  bo- 
lonjska  akademija  sva  tri  pitanja  toli  tadno  proudila  i  svojim  od- 
licnim  dlanom  C.  Tondini  de  Quarenghi  i  razlozima  tako  iscrpila, 
da  bi  jugosl.  akademija  uz  nju  samo  pristati  te  ju  u  svem  podu- 
pirati  mogla,  Sto  konadnu  rijeSenju  ovih  pitanja  vodi. 

Premda  konferencija  u  Rimu  i  medjunarodni  kongres  u  Washing- 
tonu  prihvatiSe  greenwichki  svenarodni  meridijan  i  s  njini  skop- 
dani  op6i  sat,  malo  ima  ipak  nade,  da  6e  ovi  zakljudei  ikad 
postati  svenarodnima,  jer  su  narodi,  bez  kojih  privolje  nemoze  se 
doci  do  potrebitoga  sporazumka,  kao  Sto  Franceska,  Italija,  Bra- 
zilija,  nadelom  stavili,  da  podetni  kao  neutralni  meridijan  nemoze 
idi  nijednim  ved  postojedim  observatorijem ;  dodim  je  s  druge  strane 
i  sam  washingtonski  kongres  nadelno  zabacio  oceanski  kao  sve- 
narodni meridijan.  Stojedi  pitanje  danas  tako,  mislim,  da  ne  ima 
zgodnijega  prijedloga  nego  Sto  je  ovaj  bolonjske  akademije:  da  se 
naime  za  podetni  neutralni  svenarodni  meridijan  prihvati  onaj,  koj 
ide  mjestom  Jeruzalemom,  uz  ogranidenje,  da  dosadanja  poraba 
meridijana  ostane  : 

1.  statu  quo,  t.  j.  da  se  svaki  narod  sluzi  svojim  narodnim  me- 
ridijanom  u  astronomiji,  mornarici,  topografiji  i  mjestnoj  karto- 
grafiji;  da  se  uvede 


Digitized  by 


Google 


O  POeBTNOM  MRRIBIJANU,  OP6BNITOIf  SATU  I  JBDINSTV.  KAIAKDARU.       91 

2.  dvostruko  stupnjevanje  karata  po  svenarodnom  i  narodnom 
meridijanu;  do6im  bi  jedno  bilo  cmo,  drugo  crveno  ili  tadkovano. 

3.  da  se  u  porabu  uzme  opceniti  sat  po  svenarodnom  meri- 
dijanu, dodavSi  mu  i  mjestni  sat,  i  to  u  telegrafiji,  znanstvenim 
opazanjima,  svjetskoj  trgovini,  kao  fito  u  opde  u  svim  medjuna- 
rodnim  poslovima. 

Napokon:  da  se  za  opdi  jedinstveni  kalendar  prihvati  gregori- 
janski  uz  pripust  gore  spomenutih  reforma,  koje  bi  &e  op6im 
sporazumkom  na  njem  joS  izvesti  mogle  i  uz  spomenuto  ved  ogra- 
ni^enje,  da  bi  se  poraba  narodnoga  kalendara  pridriati  mogla  za 
domade  narodne  i  crkvene  prilike,  do6im  bi  opdeniti  jedinstveni 
kalendar  rabio  u  svim  znanstvenim  poslovima.  Prihvat  ovakova 
opdenitoga  jedinstvenoga  kalendara  nu^dni  je  posljedak  prihvadenog 
opdenitoga  sata,  jer  drzim,  da  se  sveopci  sat  nemoze  pomisliti  a 
da  se  umah  nepomisli  na  dan,  mjesec  i  sveopdu  godinu,  kojima  je 
ishodiSte  opdeniti  sat. 

Koliko  spre6ava  naudnjaka  razlika  kalendara  u  njegovim  nau- 
kama,  znadu  najbolje  stru6njaci  bavedi  se  proudavanjem  povjesti  i 
srodnih  im  znanstvenih  grana;  do^im  6e  strudnjaci  geografskih 
znanosti  priznati,  da  mnozina  meridijana  kao  ishodiSta  zemljopisnih 
duzina  ne  ide  u  prilog  ovim  znanostim.  A  kad  bismo  tek  pitali 
poslovnika,  koj  na  skrajnjem  zapadu  isti  dan  sa  skrajnjega  istoka 
u  vainim  poslovima  brzojavnom  2icom  obavijesti  prima  i  upute 
vrada,  znao  bi  nam  odgovoriti,  koliko  tuj  ima  neprilika,  zapreka 
i  zatezanja  s  razlike  mjestnih  sati.  Uok  se  god  ove  razlike  neiz- 
jednade,  naidi  6e  se  uvijek  na  poteSkode,  koje  spredavaju  opdi  na- 
predak.  MimoiSav  mnoge  druge,  koje  bi  se  mogle  navesti  iz  raznih 
grana  znanosti  i  javnoga  svenarodnoga  ^ivota,  ja  du  ovdje  samo 
jedan  spomenuti.  Ved  otprije  izifiao  je  zemljopisac  Sir  James  s  osno- 
vom  u  udeni  svijet,  da  se  o  povrSini  cijeloga  svijeta  sastavi  jedna 
opcenita  velika  karta.  Tu  misao  zagovarao  je  prof,  u  Bedu  dr.  A. 
Pench  na  kongresu  u  Bemu  te  predlozio,  da  bi  se  takova  opdenita 
karta  priredila  u  razmjeru  1 :  1000000.  Sakupljanjem  gradje  nebi 
bilo  mnogo  muke,  poSto  ima  obilje  karata,  u  kojima  je  vedi  dio 
svijeta  potanko  izradjen;  valjalo  bi  se  samo  pobrinuti  za  izradak 
manje  poznatih  strana.  Nu  ima  jedna  poteSkoda,  koja  se,  dini  mi 
se,  na  odviSe  laku  ruku  uzimlje.  Jer  osim  prikupljene  gradje  drugo 
je  glavno  pitanje,  koji  de  se  meridijan  za  ishodiSte  uzeti?  Mnijenje, 
da  je  greenwichkim  meridijanom  to  pitanje  ved  rijeSeno,  ved  po 
onom  Sto  sam  dosad  naveo,  nije  ispravno.    Upravo  dosadanji  kon- 


Digitized  by 


Google 


92  J.  TORBAB, 

gresi,  pa6e  isti  washingtonski  su  dokazom,  da  je  spomenuti  meri- 
dijan  joS  daleko  od  toga,  da  bude  neutralnim  svenarodnim  me- 
ridijanom.  Da  se  dakle  izvednja  predlagane  svjetske  karte,  kao 
dto  i  drugim  pothvatima  medjunarodnoga  opsega  zapreke  s  puta 
uklone,  mislim  da  bi,  s  razloga  opetovno  navedenih,  prvi  korak 
tako  plemenitoj,  opde  korisnoj  stvari  bio  prihvat  podetnoga  sve^ 
narodnoga  meridijana,  opdega  sata  i  jedinstvenoga  kalendara  po 
prijedlogu  bolonjske  akademije.  S  toga  predlaiem,  da  se  jugosla- 
venska  akademija  znanosti  i  umjetnosti,  s  razloga  navedenih,  glede 
rijeSenja  ovih  trijuh  pitanja:  o  po6etnom  meridijanu,  opdem  satu 
i  jedinstvenom  kalendara  pridruzi  prijedlogu  bolonjske  akademije 
i  da  se  prijedlog  s  ovim  izvijeS<5em  saopdi  srpskoj  akademiji  zna- 
nosti u  Beogradu,  moledi  ju,  da  i  ona  svoje  mnijenje  o  torn  izjavi. 


Digitized  by  VjOOQiC 


»jedn: 


)k  vod 


k.2i 


Digitized  by  VjOOQiC 


9J 


<^ 
rii 

gt< 

ul 

taj 

na 

pr 

ve 

i  ^ 
i  C 
ncM 


Digitized  by  VjOOQiC 


"^la. 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by 


GoogLe 


w& 


l^^ 


b  *i5 


mi 


i  I 


Digitized  by  VjOOQlC 


Digitized  by  VjOOQ iC 


•/  I 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQIC 


!    I 


\[ 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized 


byGoogk 


RAD 


JUG0SLAVEN8KE  AKADEMIJE 


ZNANOSTI  I  UMJETNOSTL 


onGA  cxvm. 


filologiCko-historiCki  I  filosofi6ko-juridi(5ki  eazbedi. 


XL. 


K 


U  ZAGREBU  1894. 

n    KNJI^ABI   JUOOSL.    AKADBMUB    (DIONldKB   TISEARb). 
TISAK     DIONldKB    TI8KABB. 

Digitized  by 


Google 


Dioniika  tiskara  n  Zagrebu. 

Digitized  by  VjOOQiC 


Sadrzaj. 

Stnoa 

Rapski  dgalekat.  Od  M.  KuSara 1 

Kajkaya^ki  dijalekat  u  Prigorju.  (Ostatak.)  Od  profesora  Vatroslava 

RoMca ' 55 

Ivan  Bolica  KotoraniD,  latinski  pjeanik.  Od  prof.  dra.  M.  Srepela  116 
Prinos  k  naglasu   n    (noYOJ)  slovendtini  i  hryatskoj   kajkavStini. 

Od  M.  Vajavca 137 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Eapski  dijalekat. 


6Uano  14  ffjednici  filologicko-hiatoridkoga  razreda  jugoalavenshe  akadetnije 
Bnanosti  %  un^jetnosti  dne  23,  velja6e  1893, 

NAPISAO  M.   KudAB. 

I.  Rah  (talij.  Arhe)  je  najsjevernije  ostrvo  Dalmacije.  UmjeSteno 
je  ispod  Velebita  izmeda  tri  druga  ostrva:  Krka,  LoSina  i  Paga. 
Na  Rabu  ima  sedam  mjesta:  „grad"  i  sela:  Barbat  (t.  Barbato), 
8v.  Lucija,  Mundamje  (t.  Mondaneo),  Draga  (t.  Valle),  Kdnpor 
(t.  Campora)  i  Lopdr.  Po  selima  govori  se  jedino  ^hrvdsJci^,  a  od 
gradana  umije  svaki  hrvacki  i  tim  se  jezikom  i  slui^i  u  drugovaAu 
sa  sejanima;  nii  izmedu  sebe  govore  oni  sada  ponajviSe  talijanski, 
osobito  mladi  narastaj.  Ali  ta  prevlast  talijanskoga  jezika  u  gradu 
nije  ipak  odavna,  ve6  je  tek  od  austiijske  zapreme,  jer  stariji  }udi 
umiju  jo5  piipovijedati,  kako  se  je  nekada  u  Rabu  i  u  uglednijim 
ku6ama  govorilo  samo  hrvacki. 

n.  Hrvacki  je  dijalekat  po  svem  otoku  gotovo  isti :  jedina  mjesta, 
u  kojima  se  malo  drugadije  govori,  jesu  Lopar,  grad  i  Barbat: 
govor  loparski  nalik  je  poiieSto  na  dijalekte  kr6ke\  te  ima  Aeke 
osobitosti,  koje  se  naprijed  spominu;  gracko  je  narjedje,  kako  se 
naprijed  vidi,  silno  natruneno  talijanskim  elementima;  a  barbacko 
nanosi  (u  vedine  sejaka)  malo  na  fitokavaCki  dijalekat,  jer  Barba- 
dani  drugiiju  najviSe  sa  Stokavadkim  ^Vlasima^*. 


^  Za  Loparane  6ini  se,  da  sa  1  do§Ii  s  Badke,  jednog  mjesta  na 
ostrvu  Erkn. 

'  Tako  86  zovu  ii  Rabu  stanovnici  oko  Velebita  1  od  poda}e,  gto 
dolaze  na  ostrvo,  naro6ito  za  vrijeme  berbe,  da  pomazu  se]Mnima  u 
trganu,  i  kasnije,  da  nabave  rakijo  i  prodadu  masia  i  krumpira,  a 
neki  se  od  nih  tu  i  nastane  i  okuce,  ponajvise  u  Barbatu. 

R.  J.  A.  cxvni.  1 


Digitized  by 


Google 


2  M.  kuSah, 

Glasovi. 

Samoglasnici. 

in.  Dugo  a  6uje  se  kadgod  u  izgovoru  (osobito  kod  Loparana 
i  starih  2ena  u  gradu)  kao  lieki  srediii  glas  izmedu  a  i  o,  na  pr. 
mdli  izgovara  se  kao  moli, 

IV.  Dugo  e  i  dugo  o  ispred  n  izgovara  se  u  Loparu  prvo  kako 
f,  drugo  kako  U,  na  pr.  Smska,  setinhar  za  ienska,  setenbar ;  un^ 
pomo6un  za  on,  pomodon  (pomodu).  Undi  za  ondi  (ondje)  6uje  se 
i  po  drugim  selima. 

V.  Zamjene  glasu  t,  jesu:  i,  e  i  a: 

1.  Glas  i  imadu  bez  izuzetka  svi  fleksivni  nastavci  s  izvomim 
t :  kod  imenica  lok.  plur.  mus.  i  sred.  rod  ladih,  stablth,  dat.  i  lok. 
sing.  zen.  rod  iewl;  kod  pridjeva  instr.  sing.  m.  i  s.  rod  statin, 
gen.,  dat.,  lok.  i  instr.  plur.  za  sva  tri  roda  starih,  stdrin,  stdrimi; 
kod  zamjenica  lifinih  dat.  i  lok.  sing,  ment,  teVl,  sebl,  pokaznih 
instr.  sing.  muS.  i  sred.  rod  tin  (tim),  gen.,  dat.,  lok.  i  instr.  plur. 
tih,  tin,  timi;  dv%  i  dvisto;  isto  tako  u  adveraba  doli  i  izved.  do- 
Unci,  gori  i  izved.  gorinci,  kadi  (gdje),  ntgdi,  drugdl,  otkli,  posli, 
tofl,  vani,  lani,  leti,  ^imi,  StogMirice;  zatim  i  pokazuju  svi  glagoli 
na  -tti:  I.  vrste:  na-dit,  za-dit  dm  (velim)  i  izved.  ea^lvdt  itd., 
sa-mlit,  u-mrtt,  do-nil  dd-nila  do-nilo,  smtt,  do-spit,  pri-spit  i  izved. 
dO'SpJv&t  itd.,  prO'Strtt  na-strit,  za-trtt;  III.  vrste:  umlt  razumlt, 
vidit  itd.,  imil  imila  imtlo;  nisdn  itd.,  niman  itd.;  biSe  (bjeSe);  tako 
je  isto  i  u  komparativu  i  prama  starinskom  t»  :  zdraviji,  —  U  ko- 
rijenu,  ili  osnovi  imadu  i  ove  rijefii  (i  Aihovi  obliei):  Vicva  (koje 
se  rijetko  6uje),  po-btgnut  biiM,  bilig  za-bilUit,  b'tUt,  bitica  (bijela 
smokva),  bHu^ica  (bijela  ovca),  bt(,  bis,  bli§6it,  brig,  brtja  (breda), 
br^me  i  dem.  brince,  bubrig,  cldit,  pro-cidevdt,  cigli  (rijetko  se  6uje), 
cipdt,  cirit  se  (kmeziti  se),  ctv,  crikva  crikven,  covik  iovirdnstvo, 
drip,  driSna  (tresi^a),  crivo  ucrivci  (dvarci),  died  diSina  dite  diteSce, 
dllU  rajg'dipvdt,  pri-divak,  diver  divica  divojka,  dim  i  dlzica  (slov. 
deSa),  odrlSlt,  drivo  driven,  grih  grihotd  gri§an  grl^lt  griSnik  gri- 
§nica,  gusina,  hlib,  Isus ;  svi  obliei  od  tsti :  ist ;  klt§ca,  kosit,  kripost, 
kttdifa,  kukuric  (kukurijek),  kukurlkdt,  lik  likdr  likovit^  Up  lipotd, 
jsorllpit,  ovO'litni  pro'lice,  livdt  pro-lit,  livi,  medvid,  mih  mihur, 
mi^cid,  mi^ina,  pro-mlnit  mlhdt  pro-mihvvdt,  mirit,  misec,  mliit, 
mlsdt^  mladinci,  mlicdc  (mlocl'ika)  mlHan  mliko  mlikaflca,  mriSa, 
nedifa,  nerist,  nli  (nesto)  nlcigov  nigdi(re)  niki  nikako  nikakov 
nikud  mkulik,    nim,    obisnost,   orih  ortsiiak  (jeSnik),  pina  pinit  se, 


Digitized  by 


Google 


RAPSEI  DIJALBKAT.  6 

ptne0,  plsma  pivcd,  s-plisnivit  pliSiv  (delay),  plU  (pjeti)  pUve  (pleva), 
n&'prid(a)  na-pridovat  s-prid(a)  spridni,  pricdc  prlHt,  priko  prik- 
zutray  prJtUj  rid,  rika,  ripa,  ri^at  rizanci,  std,  s\jaty  siktra,  silbc^ 
(sjedba),  slme,  ^mo,  sirdk,  do-sUit  se,  slip  slipU  o-sUpV;,  smth 
smijctt  se  smiSan,  sm/rlka  smrid  smrtska  (smrekiiia),  snig  sniMt,  snit, 
Split,  srtda  nesrida  u-sfitit  se  (sresti  se),  sridni,  stril&,  svit^  svidd 
svicufica  (krjesnica)  svitdl  sviftt  svitlost,  stin,  Stipe,  tilovo^  time, 
tirat,  po'tfiba  tribi  tribovat^  triska  (priuSak),  trtskat  tr^nut  (uda- 
rati,  o  gromu),  tnzan;  svi  oblici  od  v^d-:  povtdat  (spovidat  0apo- 
vidat)  spovidntk  spovidntca  zapovid,  sviddk  svidoSlt  smdocdnstvo, 
na-vistU  narvii6evM,  svist  nesvist  (vjetrogona) ;  vik  uvik  vavik  vicno 
vavicno  (na  uvijeke)  vikov%  vtran  virnost  nevirovdni  (nevjemi, 
na  pr.  Toma),  ohtsit,  vUka  (vjeStica),  zvitren  (vjetrenast),  vriSa, 
vridan  vrJdit  vridno6d  vridndst,  u-vridU  u-vridM  u-vridevat,  vrtme 
vrimenitj  u-erljat,  zvtr,  zvizdd,  Mrihac  zdribe,  Sdnbi  (zdrijeb). 

2)  Glas  e  imadu  ove  rije6i:  hel  heldnce  Belid  heloguza^  beseda^ 
bled  o-Uec^t^  brest,  cel^  cene  (cijene),  cvet  cvetat  cvede,  ded^  delo 
delat^  kdren^  kUlen^  len  len&c  (jenivac)  lentca  lenostj  Us  (kolac),  leto^ 
letan  letina  le§ce  (|etasce),  mel  (muj),  mera,  mesto  ndmesto^  mled 
(slabina)  mledan^  napredak^  nevesta  nevestica^  dbe^  obed  zabedon  (po 
podne)  obedvat^  peSddk  (pijak)  kolekt.  peS6e  peSdivica  (pjeskuSa), 
peteh  (pijetao),  poleno,  pren  (ov6as),  presan  (trom),  prijedlozi  pre- 
(na  pr.  prevara,  presadit)  prek-  u  sastavinama  preklani  i  preksinoda^ 
prez'  u  preSierma  (prekjuder),  redak^  sed^  sedit  sest^  seno^  sled^  slez^ 
slezenctj  sredd  mesred  (za  med-sred)^  sta/re^ina^  sten  (stijena),  sused 
suseda^  svet  svetovat^  tesdk  (tvorilo)  tescm^  testo^  treSde^  verovat^  vetary 
vret,  zavet  zaveddt  se  (zavjetovati  se),  zdela^  poledit  se  (pozlijediti 
se),  zrel^  ielezo,  —  Pridjevi,  koji  znade  gradivo  svrSuju  se  na  -eni  : 
daSceni^  koSceni^  lojeni  (odakle  lojenica^  kruh  s  lojem),  mdrceni^ 
sunceni^  voiceni ;  e  imadu  joS  adverbi :  dokle  (odokle)^  donle  (odonle), 
dovle  (odovle)^  kude^  potle. 

3)  Koleba  se  jezik  izmedu  i  i  e  kod  dil  pored  del^  koleno  (genu) 
kolence  pored  koUno  (genus),  ovdl  ondi  (undi)  pored  ovde  ond\ 
tilo  telesd  pored  tilo^  vira  pored  vera^  ovincan  (ozeiien)  pored 
ovencan, 

4)  Grias  a  imadu  prama  izvornom  'fe:  ghazdb  i  gndzdit  se  (ko- 
mesati  se),  j&d  (ijed)  i  jddat  se  (jediti  se)  (ali  nalden  najeden), 
jddro  i  j&drit^  mfdskat^  nddra  a  mozebit  i  jaderma. 

VI.  Zamjena  glasu  a  je  obidno  e,  ali  u  uekih  rijedi  i  oblika 
stoji  a,  a  to  biva  u:  -cdt  na  pr.  pocdt^  part.  akt.  pdcai^  part.  pas. 


Digitized  by 


Google 


4  If.  KUdAB, 

pdcat;  'jdt  u  prijdt  i  eajdt^  part.  akt.  ehjdl^  part  pas.  eajat; 
jdtra^  ecRh  (za  jazik)  pored  jeetk^  k^dt  (prok(dt,  zaklat)^  part.  akt. 
k\di^  ali  part.  pas.  proklet^  gdklet^  kfatva;  idja  (zeda)  i  Mjan; 
'S&t  n.  pr.  oi&t^  part.  akt.  ^Sal^  part.  pas.  J^Sat;  iat,  part.  akt.  iaf, 
part.  pas.  iS^,  i^^va. 

Vn.  Zamjena  glasu  a  je  i«,  samo  n  rije^i  dumbdk  i  dum&fiia 
saduvao  se  je  trag  nazalu. 

Vin.  Sonantno  r  izgovara  se  u  gradu  kako  er^  na  pr.  gerlo^  a 
i  po  selima  duje  se  erja  i  erda  za  rda. 

IX.  Qovori  se:  krelOj  jutrina,  ohrUs  (stoWak),  posfija^  rebdc^ 
Upal  stepUt^  ubrdk^  vicerna  prema  Stok.  krUo^  jutrena^  obrus,  po- 
stefa^  vrabac^  topao,  obrok^  vecerha, 

X.  Imaju  jedan  slog  vifie  nego  li  u  Stokav.  dijalektu  rijedi:  kd- 
dica  (Stok.  k<ica)^  malin  (mlinac),  pametit^  trsfika, 

XI.  Imaju  jedan  slog  mane  nego  u  Stok.  dijalektu:  plena  (Stok. 
pelena)^  ibica  (Stok.  Sibica). 

XII.  Rijedi,  koje  se  podiAu  samoglasnikom  i,  duju  se  i  s  j  pred 
i:  jih^  jist  pored  ist  (ali  ostale  forme  bez  j:  in  i§  itd.  il  Ha  %lo^  i 
ite),  jisti  pored  istij  jistina  pored  istina. 

Xin.  Kod  prijedloga  iz  otpada  svagda  vokal  t,  pa  kako  se  i 
u  vz  (==  vzzz)  predutava  v,  to  obadva  prijedloga  glase  jednako  z^ 
ili  ispred  tvrdih  suglasnika  s;  a  poSto  se  i  prijedlog  s  („sa"  i  „od") 
izgovara  pred  nekim  suglasnicima  po  glasovnim  zakonima  kao  z 
(na  pr.  zgrlSit^  z  hriga)^  to  se  je  i  on  ujedna6io  s  onim  gornima 
te  ima  uvijek  oblik  z^  a  samo  kad  stoji  ispred  tvrdih  konsonanata 
5,  katkada  S^  a  ispred  piskavih  (s,  z)  i  nebfianih  (§^  z)  sasvim  se 
preduti. 

Primjeri :  a)  ^,  s  =  iz :  zguhlt^  spod^  h)  z  =  nz- :  zgofit^  c)  z^ 
8 J  S  ill  0  =1  s« :  z  materon^  z  levdnta^  zutra  —  s  tdbom  —  S  co- 
vtkon^  S  nm  —  (s)  sestron  (s)  ienon,  —  Kod  Aekih  rijedi  stoji  i 
zi^  ziZj  zis  za  iz  i  s,  na  pr.  zibrdt^  zikrhdt^  zistCid. 

XIV.  Dvoglas  ao  sazimje  se  u  a;  vdv  za  va  ov^  zai>edon  za  za 
obedon^  zablaclt  se  za  zaoblacit  se. 

Suglaanici. 

XV.  Glas  I  ne  prelazi  nikada  u  o,  vcc  ostaje  nepromijeiien ; 
tako  se  kaze  na  pr.  vHal^  debel^  vidil^  p(%  koldc  gen.  kolcd. 

XVI.  (flas  I  ne  slabi  na  j  (barcm  kod  selaka),  te  se  govori 
na  pr.  (nbdv,   kupferdf.,  pd(.    J  6uje   se    za   (  samo  u  i^ekili  rije<5i 


Digitized  by 


Google 


RAP8KI  DIJALEKAT.  O 

pred  ili  za  suglasnikom,   tako  u  voj  koUko  za  vol(a)  kolikOj  pdjca 
(komine  od  grozda)  za  pafca:  paje^  crjen  za  crvjen. 

XVn.  Govori  se:  a)  mjesto  I  —  }:  gftstttj  kjedat^  b)  mjesto  f  —  I: 
klUc^  sttva^  c)  mjesto  r  —  I:  lebrd^  d)  mjesto  n  —  I:  zlamenovat 
se,  e)  mjesto  n  —  n:  gnoj^  gnusan^  f)  mjesto  n  —  n:  mekine. 

XVIII.  Glas  d  pred  drugim  suglasnikom  promede  se  desto  u  I; 
'tako  rijedi  sjedba^    vrSidba  glase  sUba^    vrSilba  (ali  govori  se  ipak 

Senidba)^   boddc  ima  u  gen.  ftofcS,  mjesto  od  driva  govori  se  i  ol 
drtva  itd. 

XIX.  Glas  d  izgovara  se  ili  kao  Stokav.  cf,  ili  kao  j,  ili  i  kao 
dj:  prvi  se  izgovor  duje  viSe  kod  sejaka,  a  dva  potoiia  viSe  kod 
gradana;  tako  vele  sejani:  erda,  gradani,  IMa^  mlMi^  rMak^  tM^ 
tvrdi  itd.,  a  gradani:  erja^  grd^ani^  Iddja^  mMjij  rojak^  tuj^  tvrdji 
itd.  Ali  se  j  6uje  i  u  selaka  (kako  se  rjede  i  d  fiuje  i  kod  gra- 
dana), i  to  svagda  se  kao  j  izgovara  d  u  grupi  Sd:  ddi  gen.  daSja^ 
goije  (gvo^de),  grdSje^  moSjani^  svlSjat  (zvizdati)  itd.,  zatim  u  rije- 
6ima:  brija  (breda),  meja^  mldj^  saje^  idja  i  Mjan  (zedan)  i  dru- 
gima.  A  biva  i  to,  da  jedan  se|ak,  ili  gradanin  izgovara  jednu  rijefi 
sa  j^  koja  u  drugoga  ima  d  i  obratno. 

XX.  Glas  6  ima  Stokavadki  izgovor,  samo  Sto  se  u  gradu  duje 
krstjanin^  krstjdnski  (mozebiti  prama  talij.  cristiano)  za  krSdanin^ 
krS6dnskij  kako  izgovaraju  obidno  sejani. 

XXI.  d  u  grupi  S6  (ni  uop(5e)  ne  biva  nigda  t^  kako  m  d  u 
grupi  M  (ni  uopce)  ne  biva  nigda  d;  ved  se  govori  na  pr.  Sdap, 
kltUa^  priSd,  (sridan)  za  §tok.  Stap^  klijeSta^  priSt,  (sreta/n)^  isto  tako : 
ddz  za  daij  od  daid^  mozjani  od  moMani,  (Mjan  od  Sadan)  za 
Stok.  dazd^  moMani,  (Sedan). 

XXn.  Od  6k  postaje  jk:  kujkar  (prase  uzgojeno  u  kudi)  za 
kudkar^  mdjka  (trnokop)  za  madka  (kako  se  vidi  po  deminutivu 
mdiica). 

XXIII.  Od  6c  i  cc  postaje  5c,  na  pr.  leSce  (jetaSce)  od  feJce, 
mliddc  (mjedika)  gen.  mliScd. 

XXIV.  Glasovi  p  i  6  mogu  pred  konsonantima  postati  v :  kluvko 
za  klupkOj  slkva  (od  zivka)  za  jsib-ka. 

XXV.  Prijedlozi  r«,  v^zz  saduvali  su  svoje  v  nepromijeAeno  u: 
va^  rddne  (obdan),  vaganat  (ugoniti,  n.  pr.  ovce  u  tor),  vdvik^ 
vazdm  gen.  vazma  (uskrs),  vazet  (ili  vazest)  i  vazimat^  vaigdt^ 
vreda  (brzo). 

XXVI.  Glas  m  postaje  n :  a)  posred  rijedi,  ako  slijedi  suglasnik, 
na   pr.    brmce  (deminutiv   od    brime)^   Stunuik    gen.   itunka   (talij. 


Digitized  by 


Google 


6  M.  kuSar, 

stomcLCO^  zeludac) ;  b)  na  kraju  od  rijedi,  ako  je  to  w  foniCna  kom- 
ponenta  izolovane  morfeme  (morfologiCne  jedinice),  koja  se  u  drugim 
spojevinama  ne  ponav|a,  na  pr.  u  instrumentalu  sing.  mUSen^  sestron^ 
jslodestin^  mojtn  itd.,  u  dativu  plur.  luden^  iendn^  vdn  itd.  u  pre- 
zcntu  I.  lice  ddin,  u  brojnika  sedan^  (^san^  u  adverbu  pren  (ov&is). 
Ali  ako  je  krajAe  m  sastavni  dio  refleksivne  osnove,  t.  j.  ako  se 
u  drugim  srodnim  oblicima  pojavja  posred  rijedi,  za§ti6eno  od  vo- 
kala  §to  slijedi,  ostaje  obiCno  nepromijeiieno,  na  pr.  dim  (poradi 
gen.  dtma)j  srdm  (ali:  srdn  me  je^  kao  adverab),  s&m  (pored  sdn, 
premda  je  z.  rod  sdm^), 

XXVII.  Od  mh  biva  vn  u :  gwmd^  sedavndjst  osavndjst^  sldvnica. 
tdvan  potavnit. 

XXVin.  Od  p  postaje  f  u  fuzdt  se  po-fUenut;  od  v  postaje  b 
u  kurba, 

XXIX.  Glas  k  pred  t  prelazi  u  ft  u  (ISkat:  gen.)  Idhta^  isto  tako 
nohta  nohtu  itd.,  a  prema  tome  i  nom.  ndhat. 

XXX.  Mjesto  a)  galeb^  god  (destica)  govori  se  kdleb^  kod  (n,  pr. 
cakdd);  b)  mjesto  bukva  —  bugva  (riba);  c)  mjesto  kruSka^  pe- 
iwrka  —  iriWva,  pecurva ;  d)  mjesto  muzara  —  mtigdra. 

XXXI  Glas  h  izgovara  se  kao  Aemadki  ch,  —  Drzi  se  h  naj- 
tvrde  posred  rijefii  izmedu  dva  vokala,  na  pr.  mihUr^  kuhcU;  zatim 
na  kraju  od  rijedi,  na  pr.  dojdoh^  sUh,  Na  podetku  od  rijedi,  kako 
i  u  sredini  pred  drugim  konsonantom  gdjegod  se  preduti,  na  pr. 
oUt  (botjeti),  ddu  ddeS  itd.,  drtdt  ili  dr6dt.  Ima  sluCajeva  gdje  se  h 
promede  u  /*,  na  pr.  cefufa  za  cehula^  franit^  frvdski  pored  hrantt^ 
hrvdtki ;  isto  tako  i  od  hv  biva  f:  fold  za-falit  itd.  —  Jff  se  ne 
izgovara,  gdje  mu  nije  mjesto;  zato  se  govori:  erja^  Idk^  mek^ 
zamdn  itd. 

XXXn.  Prama  StokavaCkom  c  ima  c  u  govoru  sejaka  (u  gra- 
dana  je  c,  kako  svako  drugo  c)  u  rijefiima :  crip^  crivo^  crjen^  crilv 
(crvliv),  Sfv^  6rvit 

XXXin.  Glas  c,  bilo  da  je  postao  od  fe,  cfe,  ili  da  je  izvomo 
u  jeziku,  slabi  ispred  t  i  k  svagda  na  s:  ocdt  gen.  ostd;  hrvdski. 
gospdski. 

XXX  rV.  Palatali  c,  i  i  ^  ne  izgovaraju  se  u  gradu  disto,  vec 
se  prvi  6uje  kao  c,  na  pr.  ca,  skocit^  rtc;  sl  S  i  S  kao  Aekaki 
sredAi  glas  izmedu  z  i  Xf,  respekt.  i  i  s,  na  pr.  ienS,  suma,  Gla- 
sovi  c  i  c  ujednadeni  su  dakle  u  gradu ;  ali  i  ir  i  i,  s  i  5,  kako  je 
medu  Aima  bila  samo  sitna  razlika,  izjednadili  se,  te  se  izgovaraju 
obidno  obadva  prva  kao  i,  obadva  druga  kao  s:  zemja,  sunce. 


Digitized  by 


Google 


RAP8KI  DIJALBKAT.  7 

XXXV.  Od  6k  postaje  uvijek  Sk,  na  pr.  mdSka,  koludraSki, 
(crddk)  crSka. 

XXXVL  Izostavjaju  se: 

1)  d  VL  grupi  dn,  na  pr.  grdan:  z.  rod  grna,  jeddn:  jend  (ali 
ipak  jddan :  jadnd) ;  zatim  koji  put  i  \x  kai  =:  kadi  (gdje) ; 

2)  t  pred  k  u  detrtdk  cetrkd  za  cetvrtka; 

3)  p  na  pofietku  od  rijefii  u  6ela,  sovdt,  Ser^ica,  fid  (ptica); 

4)  V  a)  na  podetku  od  rije^i  pred  suglasnicima  u:  cera  (ju6er), 
dile  (udij),  nUtra,  rebdc  (vrabac),  Sendc  (uS)  i  Sendiv,  idih  = 
VLzdth'b  (zijev),  egojit  (uzgoiiti),  zatim  u  re^enicama  kako:  gre 
(v)  grdd,  Sdl  je  (v)  rdj  (ali  lok.  u  gradu^  u  rdju),  a  u  kodl&k  ili 
kudldk  (vukodlak)  otpao  je  cijeli  slog  vu;  b)  posred  rijefii  u  cetrti 
cetrtdk,  drcdk,  crjin  (st.  slov.  crwlem),  crlw,  gdije  (gvozde),  koSka 
(kvofika),  sekrva,  srdb  i  srbtt,  frna  (zrvaii),  a  lieki  napokon  izo- 
stavjaju V  i  u  zamjenici  svd,  sve; 

b)  k  u  6%  6ere  itd. ; 
6)  fl'  u  jane  za  ja,g7ie, 

XXXVII.  PremjeStaju  se  glasovi  i  slogovi  u:  nofit  za  ronit, 
samdn  za  sajam,  zdJik  za  jazik,  zikva  za  zivka  (od  zib-ka),  itica 
za  liica,  oSica;  a  u  Loparu  i  grojze  za  groSje. 

Akcenti  i  kvantiteta. 

XXXVIII.  Rapski  dijalekat  pozna  samo  dva  akcenta:  jedan  za 
kratke  a  drugi  za  duge  slogove.  Ti  se  akcenti  sla^u  sa  Stokavadkim 
jakim  akcentima  s  torn  jedinom  razlikom,  da  je  rapski  dugi  akcenat 
lieSto  kradi  od  Stokava^kog.  Ja  bijezim  zato  rapske  akcente  istim 
znakovima,  koji  sluze  za  Stokavadke  jake  akcente:  "  za  kratke 
slogove,  a  "  za  duge. 

XXXIX.  Svi  akcentovani  samoglasnici  mogu  biti  koliko  kratki 
toliko  dugi,  samo  je  sonantno  r  (ili  u  izgovoru  gradana  er)  uvijek 
kratko,  na  pr.  krv  (kerv):  Stok.  krv. 

XL.  Svi  su  slogovi,  Sto  dolaze  za  akcentovanim  slogom  u  rijeSi 
uvijek  kratki,  na  pr.  stokav.  rtbdr^  vidiS,  stdri:  rapski  ribar^ 
vidiS,  stdri, 

XLI.  Enklitike  mogu  stajati  i  na  po<;fetku  reCenice,  te  onda  imaju 
svoj  akcenat,  na  pr.  si  mi  rekal,  gd  zove, 

XLII.  Proklitike  nemaju  akcenta  nego  samo  onda,  kad  je  u  Sto- 
kavadkom  dijalektu  na  liima  akcenat  ",  ili  kad  stoje  ispred  enkli- 


Digitized  by 


Google        ^ 


8  M.  KU§AR, 

tika,  i  to  imadu  u  prvom  slu6aju  i  u  rapskom  dijalektu  ",  a  u 
drugom  "  prema  StokavaSkom  ',   na  pr.  na  vodu;   z&  me^   ne  cu. 

XLin.  Ali  ne  biva  u  svakom  sludaju,  kad  je  u  Stok.  dijalektu 
na  proklitici  ",  da  je  i  u  rapskom  dijalektu  ona  akcentovana.  da- 
pa6e  u  veliku  broju  slu6ajeva  ona  je  i  tada  bez  akcenta.  Kako 
sam  mogao  razabrati,  dini  se,  da  su  medu  proklitikama  najdeSce 
akcentovani  prijedlozi  na,  va  (u),  za  i  po^  i  to  kad  stoje  pred  ime- 
nicom  z.  roda,  koja  ima  osnovu  na  a  i  dva  sloga,  a  u  imenice  je 
akcenat  dvostruki,  koji  je  postao  od  gravisa,  na  pr.  na  goru^  va 
zemfu,  z&  noge^  po  vodu,  ili  zavinuti,  koji  je  postao  od  akuta, 
na  pr.  b^  ruku,  nd  vojshu;  ili  kad  stoje  pred  imenicom  sr.  roda, 
koja  u  nom.  sing,  ima  nastavak  i  dva  sloga  a  akcenat  je  u  lie  ", 
na  pr.  nd  nebu,  u  more^  nS  mesto^  v&  oho,  va  uho,  na  jadro  (u 
Vuka  jedro,  ali  u  Budmana  jedro);  —  zatim  6esto  je  joS  akcen- 
tovana proklitika  u  participu  akt.,  na  pr.  prosul  prdsula^  umrl 
Umrla^  povil  pdvUa,  dderal  oderala^  osovaJ  dsovala,  dapade  i  nadul^ 
dtrl  (premda  je  Stok.  niduo^  btroX  i  u  part,  pas.,  na  pr.  proklet 
(za  prdklet),  pdslan  (za  poslan).  U  svim  ostalim  sludajima  prokli- 
tika (i  kad  je  jedan  od  goniih  prijedloga)  rijetko  je  akcentovana, 
te  se  kaze  na  pr.  na  krdj  (ali  po  boga,  za  boga)^  va  zid  (ali  vavik) 
za  ludij  na  dvor,  va  meso^  na  niisec,  va  sol  (ali  na  pe6),  rid  po 
rid^  na  zapovid  (ali  na  pamet)^  za  tdbon  (ali  za  mene  pored  za 
mene,  premda  je  Stok.  inene)^  dvd  po  dvd  tri  i  pSl  (ali  dands  na 
osan)^  dobijen  umren  (ali  pocmen  za  pocmen),  nahode  (aor.)  itd. 
Ali  vala  joS  napomenuti,  da  se  u  ovoj  taCki  (t.  j.  u  akcentovaAu 
proklitika)  ne  slaze  uvijek  govor  gracki  sa  sejaCkim,  te  se  opaza 
kod  gradana  veda  sklonost  za  pomicaAe  akcenta  s  proklitike. 

XLIV.  Stokavai^ki  slabi  akcenti  nijesu  poznati  rapskom  dija- 
lektu; ved  prema  slogu  sa  slabim  akcentom  Stokavadkog  dijalekta 
stoji  akcentuacija  za  jedan  slog  naprijed  prema  kraju  od  rijedi,  i 
to  ili  ^',  ili  " :  onaj  akcenat  stoji  ako  je  slog  izvorno  kratak,  ovaj, 
ako  je  izvomo  dug,  na  pr.  Stok.  vdda  gen.  vode:  u  rap.  dijalektu 
vodd  gen.  vode. 

BileSka.  Ali  ova  pravila  nijesu  bez  izuzetaka.  Ima  puno  slu- 
dajeva,  gdje  prema  izvomoj  kradini  u  slogu,  6to  dolazi  neposredno 
za  slabim  akcentovanim  slogom  Stokavadkog  dijalekta,  stoji  u  Rabu 
dugi  akcenat  (vidi  br.  XLVIII.),  kano  §to  ima  i  sludajeva,  gdje 
prema  '  ili  '  Stokavadkog  dijalekta  ne  stoji  u  rapskom  dijalektu 
akcentuacija  za  jedan  slog  naprijed  prema  kraju  od  rijedi,  vec 
ostaje  na  istome  slogu  (vidi  br.  XLIX,  zatim  i  XLII.).  Medu  ove 


Digitized  by 


Google 


RAP8KI  DUALEKAT.  ^ 

potohe  sludajeve  pripada  i  genetiv  plur.  onih  imenica  i  infinitiv 
onih  glagola,  koji  u  tim  oblicima  imaju  slabi  akcenat  na  drugom 
slogu  s  kraja :  poS.to  su  u  rapskom  dijalektu  ta  dva  oblika  za  jedan 
slog  (krajAi)  krada,  to  se  ni  akcenat  ne  moi^e  daje  prema  kraju 
pomicati  te  ostaje  po  torn  na  istome  slogu,  na  kojem  je  i  u  stok. 
dijalektu,  samo  Sto  prema  Stok.  '  stoji  ovdje  ",  a  prema  Stok. 
stoji  '"j  na  pr.  Stok.  tedi,  ovdca:  u  rapskom  dijalektu  ted,  ovdc, 

XLV.  Razlika  izmedu  ^  i  '  pozna  se  u  rapskom  jiijalektu  po 
tom,  Sto  je  slog,  koji  u  Stok.  dijalektu  ima  ovaj  drugi  akcenat, 
dug  (a  ovu  ne-akcentovanu  du^inu  bi}e2im  ja  znakom  "),  na  pr. 
stok.  jundci:  rap.  junaci. 

XL VI.  Ali  du^ina  ne  pojavja  se  ipak  uvijek  na  slogu,  koji  ima 
u  Stok.  dijalektu  akcenat  ',  ved  to  biva  ponajviSe  samo  onda,  kad 
je  taj  slog  u  kojem  drugom  obliku  iste  ili  srodne  rijedi  akcentovan 
dugim  (jakim)  akcentom ;  inade  ne.  Tako  se  izgovara  na  pr.  stffpa 
(gen.  sing.)  s  dugim  w,  ili  pastJfi  (nom.  plur.)  s  dugim  prvim  i, 
jer  u  nom.  sing,  ima  ono  u  i  i  akcenat  "  (stup,  pasttr);  prama 
glilh  zenski  je  rod  gluhdk;  prama  boden  hodeS  bode  plural  I.  i  II. 
lice  je  boderno  bodete,  a  prama  pUan  pUaS  itd.  infinitiv  je  plt&t, 
itd.  Ali  u  rijedi  na  pr.  glavct,  mlikd  prvi  je  samoglasnik  kratak, 
premda  je  u  Stok.  dijalektu  na  liemu  akcenat  ';  a  to  biva  za  to 
Sto  nema  drugih  oblika  od  glava,  mliko,  niti  drugih  srodnih  rijedi, 
kod  kojih  bi  onaj  samoglasnik  bio  dug. 

BileSka.  Ovo  je  samo  op6i  rapski  izgovor,  ali  govor  pojedinaca 
odstupa  od  toga  pravila,  kako  odstupa  i  govor  pojedinih  mjesta, 
osobito  grada  i  Lopara,  koja  potoiia  prikazuju  dvije  skrajnosti  u 
izgovaraiiu  slogova,  koji  u  Stok.  dijalektu  imaju  akcenat  ' :  u  go- 
vern grackom  du^ina  se  gotovo  uvijek  gubi,  govori  se  dakle 
s  kratkim  vokalom  stupd,  gluha,  pitlH  itd. ;  a  u  govoru  loparskom 
ona  se  gotovo  uvijek  vjerno  duva  (osim  slu6aja,  o  kojima  je  rijec 
pod  brojem  XLVII),  govori  se  dakle  s  dugim  vokalom  i  glfwa, 
mlikd  itd. 

XLVn.  Ali  i  tako\'i  slogovi,  u  Stok.  dijalektu  akcentovani  sa  ', 
koji  su  u  rapskom  narjedju  saduvali  duzinu,  gube  je  uvijek  (i  u 
svim  mjestima),  ako  je  na  slogu  Sto  slijedi  dug  akcenat  (pa  bila 
ta  duzina  izvoma  ili  postala  tek  u  rapskom  dijalektu).  Tako  ima 
na  pr.  stiip  stUpct  u  gen.  plur.  stupov  kratko  u,  pUM  u  part.  akt. 
pitdl  kratko  i  (a  po  analogiji  od  pitdl  i  pitdla  pitdlo  s  kratkim 
i,  premda  drugi  slog  nije  dug)  itd. 


Digitized  by 


Google 


10  M.  KUftAR, 

XLVIII.  Akcenat  "  (koliko  onaj  sto  je  "  i  u  stok.  dijalektu,  to- 
liko  onaj,  prama  kojemu  stoji  u  Stok.  dijalektu  ^  ili  '  za  jedan 
slog  naprijed  prema  podetku  od  rijedi)  prelazi  u  rapskom  dijalektu 
(osobito  kako  se  u  gradu  govori)  u  liekim  prilikama  u  ".  To  biva : 

a)  posred  rijefii  pred  konsonanckom  grupom: 

1.  od  Jcoje  je  prvi  dio  jedan  od  suglasniJca  j,  (I),  {,  m,  n,  (ri), 
r,  s,  S,  V,  a  drugi  dio  jedan  od  istih  suglasniJca  osim  $  i  S,  na  pr.  : 

j:-mjmen,  mjmeS  itd.  (prezens  od  zajdt:  Stok.*  zajmem  prema 
uzmem); 

]:  Se(na  (a  prema  tome  i  Sejan:  §tok.  Selan  ie(na); 
m:  dimnak,   isem\u  (Stok.  dimndh,   zemfu),   ali  u   part.  pas.  ostfije 
ipak  "  :  zVdmlen ; 

n:  dmle  (Stok.  dbnle); 

r:  virni  (ali  viran:  Stok.  vjeran,  vjerni); 

s:  tesla,  pdsla  pdslo  (a  prema  tome  i  pdsal),  posli  (Stok.  tesla, 
pasao  pdsla  pdslo^  poslije)  ali  ostaje  ipak  ''  u  mlslit  —  osmi 
(Stok.  osmi  i  osmi),  ali  s  "  plsma  (Stok.  pjesma)  —  krosna, 
usnica,  giiusni  (a  prema  tome  i  ghusan),  korisni  (a  prema 
tome  i  koristan)^  kdsno  jsakdsnim  (Stok.  krosna,  usnica,  gnusan 
gnusnt,  kbristan  kbrisnt,  kdsno  zdkasnim),  ali  pred  nu  u  gla- 
gola  II.  vrste  ostaje  ipak  ":  sUsnut  stisnem  sfisneS  itd.  usnen 
usneS  itd.; 

§:  ceS{a  (ali  ceSal:  Stok.  ceSa}  ceSfa),  kdSja,  kdSfen  kdSIei  itd.  (ali 
kod  sejaka  kdSfa,  kdi(en  kdSleS  itd.,  kako  i  u  Stokavaca)  — 
griSnik,  siromdSni  (el  prema  tome  i  siromd§an)  —  crtSna,  moSna, 
v?§ua,  godiShi,  prvdSid,  sadd^hi,  vecerd^iii  (stok.  treSna,  md§na, 
vih'ia,  gbdiSifi,  prvahn,  sdda^in,  veceraiiii)  ; 

v:  dovle  (Stok.  dovle),  kravfi,  ali  u  part.  pas.  ostaje  "  nepromije- 
lieno :  dobdvjen  —  gdvran  (Stok.  gdvrdn), 

2.  od  koje  je  prvi  dio  jedan  od  suglasnika  (j),  I,  ((,  m,  n,  n)^ 
r,  s,  §,  V  a  drugi  dio  jedan  od  ostalih  suglasnika,  n.  pr, : 

I:  vrStlba  (Stok.  vHidha) ; 

r:  mdrceni  (Stok.  mdrcenij; 

S:  biskup,  brdskva,  tskra,  prdskva,  vOska,  ncbeski,  uski  (Stok. 
btskup,  brdskva,  iskra,  prdskva,  vosak  voska,  ncbeski,  uski), 
ali  ostaje  ipak  "  u  mVdskat  a  kod  sejaka  i  uski  —  pdstorak, 
gosta,  bogdstvo,  mfsto,  fstina,  krdsta,  nevesta,  sfstro,  kosti,  osti, 
pesti,  napdsti,  -osfi,  na  pr.  dumosti,  virndsii  itd.  bistri,  tsti, 
prdstren,  prdstre§  itd.,  prostrl,  prdstrt  (Stok.  pdstorak,  gosta, 
bdgastvo,  mjesto,  Istina,  krdsta,  nevjesta,  sestro,  kosti,  osti,  pesti, 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBIKAT.  11 

ndpasti,  -osti,  na  pr.  duSnosti,  vjernosti  itd.,  blstar  blstri,  isti, 

prostrem,  prostr-o,  prostrt); 
i:  lupescina,  godiSce,  voicen,  iScen  iS6e§  itd.,  proScen  prdScena  (fitok. 

lupeStina,  gbdiSte,  voStan,  Wem,  proSten)  —  pope§ka,   koska, 

USki  (Stok.  pdpecak  pbpecka,  kvbSka^  teSki),  ali  ostaje  "  u  puSka, 

SMkat,  a  u  se|aka  i  teSki. 
3.  od  koje  je  drugi  dio  jedan  od  suglasnika  j,  I,  (,  m,  n,  n,  r, 
V,  a  prvi  koji  mu  drago  drugi  stigldsnik  osim  s  i  S,  na  pr. 
j:  boiji,   kozji,   mdcji  (Stok.   boijt,   koBJt,   mdejt),   ali   ostaje  "  u 

pdsji  (premda  je  prvi  suglasnik  s),   zatim  u  kompar.  drdiji, 

vi$ji  itd.; 
/;  kotlic,  kozlic,  obldk,  uda  (a  prama  tome  i  mod)^   iglu,  metlu^ 

proklet  prokletaj  part.  akt.  egrtda  egrizlo,  strtgla,  postkla  itd. 

(Stok.  kotlidj   kozlii,  obldk,  ueao  uzla,  tglu,  metlu,  proklet,  )Z' 

grizao  izgrizla,  strtgla,  pdsjekla  itd.,  ali  govori  se  svitli  svitla 

sa  "  (premda  je  Stok.  svijetao  svijetla,  svtjetli); 
{:  cdpla,  grdbfe,  kdpfa,  prokfal  (Stok.  capja,  grabis,  kdpla,  prokleo), 

ali   ostaje  "  u  sabla,   u  prez.  zobf^n,   sipfen  itd.,   u  part.  pas. 

porobfen,  zaieplen  itd.,  u  kompar.  grub{i,  d&gl%  mekfi  itd. ; 
m:  sedmi,  prez.  podmen,  oimen  itd.  (Stok.  sedmi  i  sedmi,  pocmeni, 

oimem); 
n:  stegna  (plur.),   bozicni,  drobni,  juSni,  pldcni,  plodni,  Senicni, 

vddne  (Stok.  stegna,  bbSicnt,  drobni^  jMni^  pldcni,  plodnt,  p^e- 

nicnt,  ti*  dne),  ali  ostaje  "  u  eudni,  zatim  pred  nu  glagola  II. 

vrste:  dignut,  kleknut,  ndgnen  tdknen  (prez.)  itd.; 
//;  bddhak,   sukna,   sprtdm,   sridni,   zddni   (Stok.    bddndk,   sukiia, 

spredm,  sredm,  zddm); 
r:  dbruc,  vetra^  tgru^    libra  (plur.),    hddra,  ntodri  (a  prema  tome 

i  modar)^  vedri   (a  prema   tome   i   vedar)^   part.  akt.  pohral^ 

opral   (Stok.   obrtic^   vjetar  vjetra^    igru,   rebra^   iiedra,   modar 

modri^  vedar  vedri^  pobrao,  oprao)^  ali  ostaje  "  u  jddro^  jutro. 

^idro^  Zddar  Zddra; 
v:  lokva^  molitva^  rokva^   smokva^  Sdtva^   zdzval  (Stok.  lokva,  mb- 

litva^   rbtkva^  smbkva^    Fetva^    zdzvao)^    ali   ostaje   "    u   bVva. 

blUva^  brttva^  hugva^  ftkva. 
b)  na  kraju  od  rijedi  u  zatvorenom  slogu: 
1.  pred  konsonanckom  grupom: 
st:  mdst^  pest^   cist  (ali   kod   sejaka   cist),   tQst^  u  inf.  host,  grist. 

must^  prist  itd.  (Stok.  mdst.^  pest.  Slst.  lust,  gristi,  musti.  prtsti. 

host); 


Digitized  by 


Google 


12  M.  kuSab, 

2.  pred  prostim  suglasniJcom  (osobito  ako  je  vokcU  a^  o  i  e): 

I:  kdbdl,  hotdl^  pakdl^  posdl^  zdl^  zrel^  debel^  u  part.  akt.  stdl^ 
smil^  cul^  ggubilj  puhdl  itd.  (Stok.  kdbao^  kdtao^  pakao.  pbscu), 
zdo^  ereo^  debeo^  stdo^  smio^  cuo^  izgiibio^  puhao  itd.) ; 

(.'  pdl  (Stok.  pal); 
m:  dim^  pitom  (Stok.  dim^  pHom); 

n:  dldn^  Idn^  sdn^  brSfdn,  grkfdn^  Ivdn^  tamjdn^  kren^  tren^  ndin^ 
nacin^  gospodin^  u  instr.  sing.  m.  i  s.  rod:  krafen^  peron^  u 
dat.  plur. :  luden^  peron^  sestrdn^  pridjevi :  pjdn^  paklen^  rumen^ 
staklen^  zelen^  brojnik :  jeddn^  prez.  sdn  i  nisdn^  adv.  zamdn 
(Stok.  dldn^  Idn^  sdn^  br§(an^  grklan^  tvan^  tdmjan^  kren^  tren^ 
mTin^  ndcin^  gospbdin^  krdfe^n^  perom,  Judem,  perom^  sestram^ 
pjun^  paklen^  rumen^  stdklen^  zelen^  jedan^  jesam^  nijesam, 
zdman); 

ill  baddn^  ogdn^  raMn,  samdh^  Sen^  koh^  von  (stok.  bddah^  bgan^ 
rdiaUj  sdjam^  Sen^  kon,  von); 

r:  tovdTj  sir  (Stok.  tbvar^  str); 

V :  SdVj  {ubdv^  na/rdv^  pokrov^  zdrdv^  -av :  mrtdv^  meti(dv  itd.  -ev  : 
krafev^  gospodarev  itd.,  -iv:  plaSlw^  smrd(w  itd.,  wor,  -ov: 
cigov^  negov  itd.  (Stok.  Sdv^  Itibav^  ndrav^  pdkrov^  zdrdv^  mrtav^ 
m€t}{av^  krdjevj  gospodarev^  pldsjiv^  8mrd(iv^  nbv^  c)gov,  negov); 

zatim  i  pred  ostalim  suglasnicima,  kako: 
z:  obrdz^  slez  (Stok.  bbraz^  ^f^^); 
S:  lupez  (stok.  lupeS); 
s:  svds^   dands^   nocds^   vecerds^  potres^   ubrils   (Stok.  vds^   ddnas^ 

nbcaSj  veceras^  pbtres^  iibrus),  ali  ostaje  "  u  Isus; 
§:  vard§,  jd§  (Stok.  vdro§^  joi),  ali  ostaje  ''  u  lemU^  nilS ; 
c:  'Oc:  boddCj  kondc^  mrtvdc,  otdc^  ieldc  itd.  (Stok,  bddac,  kbnac^ 

mrtvac^  dtac^  telac); 
d:  ded.  obedj  sused,  pod^  narod^  Mud  (Stok.  djed^   bbjed^   susjed^ 

pod^  ndrodj  zelud)^  ali  ostaje  "  u  medvid; 
g:  prdg,   biltg^  bubrtg^  gldg  (Stok.  prdg^   blfeg^   bubreg,  gtog),   ali 

ostaje  "  u  dug; 
b:  hlib^  bob^  grab  (Stok.  hVeb,  bob,  grob)^   ali  ostaje  "  u  s/a6,  a  u 

sejaka  i  bob; 
p:  rasdp^  pnp^  snop^   konop  (Stok.  rdsap,  pop^  snop,   kbno^)).   ali 

ostaje  "  u  Osip^  a  kod  selaka  i  pop^  snop; 
h:  orih^  kruh^  trbuh  (Stok.  brah^  kruh^  trbuh)^  ali  ostaje  "  u  iTdh^ 

pld\  siromdh^  fih^  u  aor.  popih^  naboddh  itd. 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBKAT.  13 

Pred  drugim  konsonanckim  grupama  posred  rijedi,  kako  i  pred 
drugim  prostim  konsonantima  na  kraju  od  rijedi  akcentovani  se 
vokal  posve  rijetko  prodtizi.  Tako  ima  primjera  posred  rije6i:  na- 
pretka^  nohta^  pogodba^  Senidba^  reiki  (u  sejaka  reiki :  Stok.  fijeiki)^ 
v&zda  (Stok.  napreika^  nokia^  pdgodba,  ienidba^  vazda)^  ali  u  drugim 
primjerima  stoji  sved  " :  razgovor^  sVdiki^  nigdar  itd.  A  na  kraju 
od  rijedi  primjeri  su:  -aft,  kao  macdk^  pei&k^  ceirridk^  pocei&k; 
zatim  zavei^  iivoi^  mdc  (5tok.  mdcak^  peiak^  ceivftak^  poceiak^  zdvjei^ 
mdc)j  ali  inade  na  koncu  rijedi  pred  k^  6^  i  i  i  stoji  uvijek  kratko 
akcentovani  vokal,  kao 
k:  rakj  Idk^  mek^  dalekj  covtk^  zdik^  poiok^  prorok^  snddk^  dubok^ 

Sirok^  visok; 
6:  glavoc^  Sirkbc; 
c:  fU^  -ic^   na  pr.  hozlf^   krific,   nofic^  kolacic^   u  inf.  rU^   sirtc^ 

md6; 
i:  hrdi^  popldi^   kmei^  zei^  svii  (srjei),   skoi^  bogdi^   6udnovdi^  sti^ 
-iiy  kao:  srdii,  glasovii^  sirahavii^   u  inf.  diii^  govorM^  mi  itd. 
XLIX.  Kako  "  postaje  ",   tako  i  prama  ^  i  '  Stokavadkog  dija- 
lekta  ima  u  rapskom  dijalektu  na-  istom  slogu  ",  kad  za  tim  slogora 
dolazi  konsonancka  grupa,   od  koje  je  ili  prvi,   ili  drugi  dio  jedan 
od  suglasnika  j,  Z,  f,  w,  n,  /?,  r  i  r,  zatim  grupa  si^  sk  i  S6.  Tako 
imamo  "  na  istom  slogu 
a)  prama  §iokavackom  ^  u: 

mdslina^  sidkla  (plur.)  —  jdncic,  kldncai,  tdncat^  poznan  pozna^ 
itd.,  neznan^  beldnce^  iumdnce,  covicdnsivo^  svidocdnsiro  —  jdrcic^ 
dobra  dobro  (pridj.),  ndprida^  jacerma^  jacPrmica  —  sesirin,  go- 
sposcina  —  ovcica^  orcji,  divH,  gu^ai  —  prez.  razglddnim^  raz- 
glddni§  itd.,  pomodrin^  pdsiin^  poidrnin  (ali  inf  razgladnii^  po- 
modfii^  poiarniij  posfii  pored  posiii;  part.  akt.  razgladnil^  pomodrtl 
itd. ;  impcr.  pdsfl^  posfiie  itd.)  —  imenice  daska^  igla^  igra^  meila^ 
zemfa  (magla  glasi:  maglli,  magle.  magU^  magldn)^  koje  u  Stok. 
dijalektu  imadu  ^  u  svim  padezima  sing,  osim  akuz.  i  vokat.  i  u 
svim  padezima  plur.  osim  nom.,  ak.,  vok.  i  gen.  imadu  u  rapskom 
dijalektu  "  na  istom  slogu  u  sing,  nom.,  dat.  lok.  i  plur.  dat.  (ddska^ 
tgla^  igra.  meila^  zemja  —  ddski^  tgli  i  igli^  tgri^  metli^  zemfi  — 
ddskan^  tglan,  igran,  meilan^  zem^an)^  a  u  sing,  gen.,  instr.  i  plur. 
lok.,  instr.  imadu  pravilno  (daske^  daskon  —  daskdh,  daskami^  itd.) 
—  part.  akt.  grebla^  greblo,  legla^  mdgla^  pckla^  rekla,  iekla^  tSla 
(pored  Sid),  ddSla  (a  prema  tome  i  doSal)^  donfsla^  dovezla  itd.; 


Digitized  by 


Google 


14  M.  KTldAR, 

b)  prama  HokavaSkom  '  u: 

vrdSji^  aecji  —  prijcUefstvo  —  loncic,  pijdnstvo  —  usta,   kliSca 

—  guvno  —  imenice  glavna^  ovca^  smutna^  torba^  vojska  imadu  u 
rapskom  dijalektu  "  prama  '  u  sing,  nom.,  dat.  lok.  i  plur.  nom. 
i  dat.  (dvca,  ovci  —  ovce,  ovcan^  a  tako  i  druge),  ali  u  sing.  gen. 
i  instr.  i  plur.  lok.  i  instr.  ostaje  pravilna  akcentaacija  (ovce,  ovcon 

—  ovcah^  ovcami)  —  part.  akt.  zdiMa^  /sdiTblo^  rdsla^  stresla^  tukla, 
vuklttj  ozehla  itd. 

B  I  a  g  0^ 

L.  Od  svih  je  tudih  jezika  na  rapski  dijalekat  (kako  uopde  na 
sve  naSe  primorske  dijalekte)  najviSe  utjecao  jezik  talijanski.  Ta- 
lijanskih  rijedi  ima  u  rapskom  narjedju  veliko  mnoStvo,  osobito  na- 
ravski  u  govoru  grackom.  Ali  i  se|ani  upotrebjavaju  silu  talijanskih 
izraza,  narodito  za  sve  novije  pojmove  i  za  predmete,  kojih  nema 
na  selu. 

LI.  (Jsim  talijanskih  elemenata  ima  ih  i  Aekoliko  latinskih  (na- 
ravski  iz  sredne  latinStine),  koji  se  svagda  ne  mogu  od  onih  lako 
razluditi.  Zatim  ima  i  Aesto  Aema^kih  rije^i,  AeSto  grCkih,  ma- 
darskih  i  turskih,  kako  ima  i  takovih,  za  koje  ja  ne  umijem  redi, 
kojega  li  su  postaAa. 

Latinske  rijefli. 

Ln.  Jesu  latinske  rijedi  po  glasovima :  Kdmpor  (t.  Campora)  — 

jedno  selo  na  Rabu,  sigal  gen.  sigla  (situla^  sida,  t  secchio),  blana 

( ^planula^  t  pialla),  blitva  (blitum,  fiXtTov,  loboda,  t.  hietola)^  (aval 

.  cdvia  (clavus,  t  chiavo),  dupal  dupla  (duplus,  t.  doppio),  ftdk  floka 

( jamadno  od  floccus^  t.  fiocco)  —  svilena  dahurica,  pVdca  (t.  piazza) 

—  trg,  plovdn  plovdna  (plebanus,  t.  pievano  i  piovano)  —  iupnik, 
salhCm  salbund  (sabulum,  t.  saibbia  sabbione)  —  pijesak,  nepwt  (nepos^ 
X.  nipote)^  ctfal  cifla  (cephalus,  ven.  cevolo)  —  Aekakva  riba,  loptS 
loplm  (poredi  lapideus  lapidea  lapideum^  zemjan,  t.  laveggio)^  frdtar 
(t.  frate),  jdrula  (areola,  t.  ajuola)  —  lijeha,  omidr  ormard  (armeh 
rium,  t.  armadio),  jdstrog  (astacus  ili  aaxaxo;,  t.  astice),  koromdi 
(po  svoj  prilici  od  amaracum  ili  aaipaxov) ;  po  akcentu  bier  a  (boreas^ 
ven.  bora),  skula  (schola^  t.  scuola),  a  od  toga  skular,  skularica; 
po  zna^ei'm :  funddt^  prez.  *funddn  funddS,  imper.  funddj^  part.  akt. 

*  Cijeloj  ovoj  radni,  ali  osobito  ovume  dijelu,  sluiila  rai  je  za  ugled 
Hndnianova  rasprava:  ^Dubrovacki  dijalekat"  (Had  jugosl.  akndemije 
knif<a  LXV). 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBKAT.  15 

funddl  funddla,  itd.,  a  durat.  fundivdt,  prez.  fundivan  (fundo)  — 
rasuti  (imutak),  mrgdr  mrgUrd  (jamadno  u  savezu  s  lat.  margo)  — 
tor,  Sterna  i  Sterndt  (sternere^  povaliti)  —  povajenica  i  povaliti  lozu 
(t.  se  to  kaze :  propaggine  i  propagginare). 

LIII.  Latinske  su  i  one  rijedi,  u  kojih  c  i  g  ispred  e  {  i  duvaju 
joS  svoj  izvomi  grleni  izgovor:  bumhdk  bumbakd  (honibax,  t.  bam- 
bagia  i  bombace),  ctnka  (cimex  dmicis^  t.  cimice)  —  stjenica,  ka- 
pula  (caepa^  t.  cipolla)  —  crveni  luk,  lokdrda  (jamaftno  u  savezu 
s  lat.  lancea,  —  t.  lanzardo)  —  liekaka  riba,  frtgat  (frigere)^  Ugna 
(loligo  loliginis)  —  uligaii. 

LIV.  Latinske  su  nadaje  one  rijedi,  koje  prama  slogu  ki  i  ti 
latinskoga  jezika  imadu  c:  brdnce  (t.  branchie)  —  Skrge,  komorcdr 
komorcard  (campus  Martius^  —  t.  Campo  marzo)  —  jedno  po)e 
blizu  grada,  mdrac  mdrca  (martius,  t.  margo)^  peca  (petium^  t. 
peeza)  —  poveza6a. 

LV.  Latinske  ce  biti  napokon  i  Aeke  od  onih  rije^i,  koje  su  bez- 
glasno  a  pretvorile  u  o,  kao:  koleda  (calenda)  —  veliki  (bozidni) 
hjeb,  komin  (caminus^  )taatvo;)  —  ogiiiSte,  komdra  (camara,  camera^ 
xaj7,apa)  —  soba,  konoba  (canaba^  t.  canava)^  konop  kondpa  (ca- 
nobis,  xivvalit:,  konopja),  kosdl  kosdld  (t.  casale  s  mekim  s)  —  bu- 
nirtte,  lo^lka  (lactula^  t.  lattuga),  mocira  (maceria)  —  suhomedina, 
sobUa  (sabbata). 

Talijanskl  elementi. 

LVL  Medu  ovim  imade  rije^i,  koje  su  davno,  i  takovih,  koje 
su  u  novije  doba  usvojene  bile.  One,  medu  kojima  bi  mogla  biti 
i  koja  latinska,  razlikuju  se  po  torn  od  ovih,  §to  je  Aihov  oblik 
vi6e  ili  maiie  promijenen,  dok  se  ove  niSta  (barem  u  osnovi)  ne 
razlikuju  od  talijanskog  originala. 

LVIL  NajobiCnije  promjene  talijanskih  rijedi  u  glasovima 
jesu : 

a)  samoglasnici: 

a  postaje  u  starijim  rije^ima  o :  morndr  gen.  mornard  (marinajo^ 
ven.  marinaro); 

u  postaje  gdjegod  i:  PalU  (palude) —  i\eko  po|e  na  otoku. 

e  postaje  desto  i:  sika  (secca)  —  plicina;  tako  i  nastavak  ier- 
postaje  'ir:  barbir  gen.  barblrd  (barhiere)  —  brijacl^; 

0  postaje  cesto  u:  mCd  gen.  mTdd  (moJo)  —  morski  gat.  To  biva 
osobito  (i  dan   danasiii)  kod  nastavaka  -wn  (t.  one)  i  -ur  (t.  ore): 


Digitized  by 


Google 


16  M.  KU§AR, 

timun  gen.  timilnd  (timone)  —  kormilo,  Jcolur  gen.  kolurd  (colore) 

—  boja; 

b)  suglasnici: 

c  (palatalno)  i  jbt^  izgovara  se  u  starijim  rije^ima  kako  c:  dtc 
gen.  died  (cece)  —  slanutak,  heel  (beezi)  —  novae,  hracun  gen. 
kracUnd  (ven.  crazzon)  —  mandal;  a  u  novijim  rije^ima  palatalno 
c  ima  izgovor  c,  kako  i  zz:  Decenbar  (Dicembre),  suldc  (soUazzo) 

—  Sala; 

g  (palatalno)  izgovara  se  u  starijim  rijedima  kako  i:  iwmdda 
(giornata)^  a  u  novijim  rijedima  kako  j:  kurdj  gen.  kurdja  (co- 
raggio)  —  srdanost,  ili  kako  d:  denddram  gen.  denddrma  (gendarme): 

s  prelazi  obifino  u  starijim  rijedima,  ako  mu  je  izgovor  tvrd  n 
S  (osobito  pred  kit):  boSak  gen.  boSka  (bosco)  —  Suma,  maiStrdl 
gen.  maiMrald  (maestrcUe)  —  sjevero-zapadiiak ;  ako  mu  je  izgovor 
mek  u  i:  tSula  (isola)  —  otok;  ali  u  novijim  rije^ima  ostaje  ne- 
promijeiieno :  skurit  (scorrere)  —  protedi,   distrigdt  se  (districarsi) 

—  rijeSiti  se,  sptza  (spesa)  —  jestivne  stvari  Sto  se  kupuju; 

(  postaje  u  starijim  rie^ima  j:  fameja  (famiglia^  ven.  fameja)  — 
porodica.  a  u  novijim  ostaje  nepromijeiieno  meddla  (medaglia); 

chi  postaje  6:  Sikara  (chicchera,  ven.  6ikara); 

t  postaje  u  liekim  slu6ajima  (osobito  nastavcima)  d:  kunudo 
(cognato,  ven.  cognado)  —  Surjak; 

ca^  CO,  cu  postaje  u  Aekim  prilikama  ga,  go,  gu:  distrigdt  (di- 
stricare,  ven.  destrigar); 

nastavak  -tci  ima  uvijek  stariju  du2u  formu  -tad:  parentdd  (pa- 
rent(\  parentado)  —  svojta. 

Ali  imade  kod  pojedinih  rije6i  i  drugih  promjena  samoglasnika 
i  suglasnika.  Tako  prelazi  an,  on,  un  \x  u  kod  rije^i:  sutla  (san- 
tola)  —  kuma,  grug  (grongo)  —  gruj,  iuk  (giunco);  samoglasnik 
se  gubi  kod  konsonanta  r  u  prSut  (prosciutto)  —  but,  priun  gen. 
przUnd  (prigione)  —  tamnica,  Skrpina  (scarpena)  —  i\ekakova  riba, 
§krpiun  gen.  Skrpiund  (scorpione)  —  Stipavac,  zatim  uz  druge  pro- 
mjene  i  u  krcdt  (caripare),  krpatur  gen.  krpaturd  (copritore)  — 
pokriva6,  prsura  (ven.  prsora);  u  rijedima  Kalddnac  gen.  Kal- 
ddnca  i  Kalifrdnat  gen.  Kalifronta  (tako  se  zovu  dva  rta  na 
otoku)  ono  je  I  postalo  od  v  (=  p),  te  je  Kalddnac  (t.  Caldanzo) 
=  cava  (capo)  d*  anzi,  Kalifrdnat  =  cavo  (capo)  fronte  (kako  se 
t.  i  govori);  prema  rijedi  frse  (ven.  ferse)  —  ospine  postala  je 
s  promjenom  od  f  u  b  rijed  brse  —  bogiiie ;  od  t.  ginestra  postalo 
je   hrnPstra,  od   catedra  —  katrida   (stolac),   od   ricotta  —   skuta; 


Digitized  by 


Google 


UAP8KI  DIJAliBKAT.  17 

mjesto  t.  pro  veli  se  prof  (vazet  na  prdf\  na  kamate) ;  prikracene 
su  rijeci :  Mna  (codogno)  —  fi^una,  mmtir  (monastero)  —  samostan, 
zdela  (scodella). 

LIX.  Promjene  talijanskih  rijec^i  u  akcentu  jesu : 
a)  Pravilo  je,  da  dkcenat  ostaje  na  istom  slogu^  na  kojem  je  u 
t.  jezihu;  ali  izuzetak  dine  one  imenice,  koje  imaju  u  rapskom 
(lijalektu  u  nom.  sing,  akcenat  na  poslediiem  slogu,  te  je  taj  slog 
dug  ved  u  t.  jeziku.  Kod  ovakih  imenica  u  ostalim  padezima,  koji 
imaju  jedan  ili  dva  sloga  viSe,  slog,  koji  je  u  nom.  sing,  akcen- 
tovan,  izgubi  akcenat,  koji  prelazi  na  slog,  fito  slijedi,  a  on  sa- 
cuva  samo  duzinu.  Ovo  vrijedi  osobito: 

a)  za  imenice,  koje  u  nom.  sing,  nemaju  nego  jedan  slog,  na  pr. 
mfd  (t.  molo)  gen.  rnVda,  dat.  mTdii  itd.  —  morski  gat  (izuzeci  su 
posve  rijetki,  na  pr.  pljs  gen.  piza,  a  ne  plzd  —  t.  peso  —  utez) ; 

fi)  za  imenice  m.  roda,  koje  su  postale  nastavcima: 

ul,  iL  fd :  feral  gen.  ferfda  (t.  ferrde)  —  zizak,  april  gen.  apriVd 
(t.  apr'de),  tavajfd  gen.  tavajfda  (t.  tovagliuolo)  —  ubrusac  (ali  ime- 
nice na  -el  i  na  -ol  ostavjaju  akcenat  na  istom  slogu:  vandel  gen. 
randfla.  facol  gen.  facola  —  rubac); 

aw,  un:  §ugam(in  gen.  $ugamand  (t.  asciugamani)  —  rudnik, 
otarak,  limim  gen.  limJlnd  (ali  imenice  na  -fw  ostavjaju  akcenat 
na  istom  slogu:  tavulin  gen.  tavulina  —  t.  tavollno  —  stodid,  isto 
tako  i  z.  imenice  na  -m:  stajfin  gen.  stajuni  —  t.  staggione  — 
doba  godiSiie); 

rtr,  fr,  ur :  mortar  gen.  mortard  (t.  mortajo,  ven.  mortar)  —  avan, 
harhir  gen.  barhird  (t.  harhiere)  —  brijad,  Icolur  gen.  holurd  (t. 
colore)  —  boja. 

b)  Drugo  je  pravilo,  da  akcenat  ostaje  onaj  ist%  Jcoji  je  u  talij. 
jeziku,  Ali  odstupaju  od  toga  pravila 

a)  rijeei,  koje  se  svnsuju  na  J,  Z,  ^,  m,  n,  w,  r,  v,  te  imadu 
akcenat  na  posjecMem  slogu,  —  jer  je  taj  akcenat  uvijek  dug,  i  kad 
je  u  t.  jeziku  kratak :  kurdj  (cordggio)  ali  gen.  kurdja  —  srfianost, 
mu^katel  (moscatello)  gen.  muSkatela  —  liekakvo  grozde,  Skol 
(scoglio)  gen.  skoJd,  saldm  (ven.  saldme)  gen.  saldma^  afdn  (affanno) 
gen.  afana  —  nesvjestica,  kumpdh  (compagno)  gen.  kumpdna  — 
drug,  far  (farro)  gen.  plra  —  prekrupa,  sempidr  (scempio)  ali  z. 
rod  sempidca  (ovdje  je  uj)ravo  -ai\  -at  a  slavensko)  —  bedast; 

fi)  rijeci,  koje  umecu  nepostojano  a,  te  imadu  akcenat  na  slogu, 
sto  stoji  pred  onim.  gdje  je  to  a,  —  jer  je  taj  akct»nat  u  slogovima 
s  nepostojanim  a  uvijek  kratak,    i  kad  je  u  t.  jeziku  dug:  porat 
R.  J.  A.  cxviii.  ^        2 

Digitized  by  VjOOQIC 


18 

nom.  sing,  i  gen.  plur.  (porta)  ali  gen.  porta  —  luka.  superab  (su- 
perho)  ali  z.  rod  supPrha  —  ohol; 

Y)  glagoli  u  infinitivu,  -  jer  imadu  ispred  na.stavka  -t  uvijek 
kratak  vokal,  i  kad  je  u  t.  jeziku  dug:  duperat  (addoperUre)  — 
upotreb|avati,  diverilt  se  (divertlrsi)  —  zabavjati  se. 

LX.  Najobi^nije  rijeci  primjene  iz  t.  jezika  jesu: 

A.  Imena 

a)  za  srcwlnost :  Tiuitado  (tognato)  —  djever,  Surjak,  svak,  pasanog, 
kuhdda  (cognata)  —  zaova,  svast,  nnaha,  jetn^a  (ali  u  sejaka  cuju 
se  i  narodna  imena),  harha  (ven.  bdrha)  samo  u  gradu  a  se}aci 
imadu  zato  stric  i  ujac^  fameja  (famiglia)  —  porodiea.  parentdcl 
gen.  parentddi  (parentade)  —  svojbina,  raca  (razza)  —  pleme  (a 
ostala  su  imena  sva  narodna); 

b)  za  tijelo  i  uda:  stumak  gen.  stiinka  (stomaco)  —  zeludae, 
§kma  (schiena)  —-  hrbat  (a  ostala  su  imena  sva  narodna); 

c)  za  zivine :  a)  ptice :  kopun  (cappone),  cur  Ha  (civetta)  —  lovni 
6uk,  faganel  gen.  faganela  (faganello),  frizulin  (fringuello,  ven. 
frisolin)  —  zeba,  gardelin  (cardclino)  —  (ieskigarka,  kapeTita  (ven. 
capeluga)  —  seva,  lugarin  (lucarino),  p&rMola  (parussola)  —  sje- 
nica,  pitirina  (pettirosso,  ven.  pettirina)  —  crvendad,  verdun  gen 
verdUna  (verdone)  —  zelenka  itd. ;  [ij  ribe :  agCm  gen.  agfrna  (ven. 
(igorh)  —  gavun  (u  Dubrov.),  hakaldr  gen.  hakalura  (bacalajo), 
ba/rbun  gen.  barbuna  (barbone)  —  trigla,  girica  (ven.  ghera)^  kdti 
gen.  kdnd  (cagnice),  mmula  (ven.  menola),  pagar  (ven.  pagaro), 
sdlpa  (salpa),  slirag  gen.  sdrga  (sargo),  sardela  (sardella),  Skardi- 
nula  (ven.  scardinola)  —  skusa,  S2)dr  gen.  SjiUrd  (sparo),  tun  gen. 
tuna  i  tunlna  (tonno),  u^dta  (occhiata)  itd.;  y)  ostale  zivine:  dulfin 
(delfino  ven.  dolfm)  —  dupin,  frdtar  (ven.  frate)  —  zohar,  kunt{a 
(conigUo)y  kuiika  (conchiglia)  —  sko|ka,  §mija  (scimia)  —  opica. 
tarantula  (tarantola)  itd.; 

d)  za  prorasee:  x)  stal)la  i  voce:  ddtul  (dattero,  ven.  datolo), 
karuba  (caroba)  —  roga6,  lanttsk  (lentischio)  —  tris|a,  marun  gen. 
maruna  (ven.  maron)  —  kesten,  mendtda  (manddrla,  ven.  mandola), 
mogrdh  gen.  mogrdtta  (mela  grana)  —  sipak,  murva  (mora),  na- 
rdnda  (melarancia,  ven.  naranzo),  prdskva  (persico)  itd. ;  ?)  grm)e, 
zito,  sodivo,  zele  itd.:  ba/ir  gen.  baclra  (ven.  badiro),  biz  gen. 
blzd  (piscllo,  ven.  biso)  —  grasak,  cikvantin  (ven.  cinquantin)  — 
nekakav  kukuruz,  formentun  gen.  formentUnd  (formentone)  —  ku- 
kuruz,  ka2)uc  (cappuccio)  —  glavato  zeje,  kukumar  (cocomero), 
milun  gen.  milund  (melone),   mu^kdt  i   muSkatel  (moscato^   mosca- 


Digitized  by 


Google 


RAP8KI  DIJALBKAT.  19 

tello)  —  nekakvo  ^rozde,  petersimul  (prezzemolo^  ven.  petersemolo)^ 
pamidur  gen.  pomidnra  (pomodoro ),  radid  (radicchio)  —  zudenica, 
rii  gen.  rJiii  (riso),  ruSmarm  (rosmarino),  saldta  (salata)^  §krebut 
(*scorbuto)  —  iickakva  trava,  Sptlrog  (asparago),  tabak  (tobacco) 
itd. ;  y)  cvijece  i  mirisna  trava :  ruiica  (rosa)  —  cvijet,  barharoza 
(erba  rosa),  garoful  (garofano^  ven.  garofolo)  —  karanfil,  metica 
(menta)^  mazurdna  (maggiorana)^  murtela  (ven.  mortella)  —  bo- 
sijak,  ruza  (rosa)^  violica  (viola)   —  jubica  itd. 

e)  za  rude :  lata  (latta)  —  lim,  otun  gen.  otma  (ottone)  —  zuta 
mjed,   oc(7l   g.  ocfda  (acciajo^   ven.  azzal)^   ram  gen.  rdma  (rame) 

—  mjed ;  zatim  novija :  ftes  (gesso)  —  kre6,  porceldna  (porcelana)^ 
majolika  (majolica)  itd. ; 

f)  za  hranu  i  pide:  bigul  (ven.  bigolo)^  Una  (ven.  Una)  —  Ae- 
kakav  hjep^id  (Sto  se  prepolavla),  biikot  (hiscotto)  —  dvopek,  bokiln 
gen.   hokma   (boccone)  —  zalogaj,    boldun   gen.   boldUna  (boldone) 

—  kujen,  brinzola  (braciola^  ven.  brisola)  —  peSenica,  brudet  (bro- 
detto)^  cukar  gen.  cukara  (zucchero),  e§ka  (esca)  —  mama,  feta 
(fetta)  —  kriSka,  frita  (fritella)  -—  ustipak,  kafe  (cap)^  koSet 
(coscetio)  —  meso  od  buti.  kunfet  (confetto),  ItAganiga  (ven.  luga- 
niga)  —  kobasica.  makarCm  gen.  makaruna  (maccherone)^  maneStra 
(minestra),  panceta  (ven.  panzetta)  —  potrbuSina,   panet  (panetto) 

—  h|eb,  pdsta  (pasta),  poguca  (focaccia),  pulenta  (polenta),  tripe 
(trippe)  itd. ;  bevdnda  (bevanda),  ctpar  (cipro),  maravdn  gen.  ma- 
ravund  (ven.  maravan)  —  vino  malo  iSteceno,  mufa  (muffa)  — 
vino  dobro  istedeno  (brsata),  ocdt  gen.  ostd  (aceto)^  roSultn  (ro- 
solio)^   sorbet  (sorbetto)  —   ledovina,  Spirit  (spirito)  —  zesta   itd.; 

g)  za  mirodije  i  lijekove:  cikorija  (cicorea)  —  vodoplav,  cirot 
(cerotto)  —  melem  (od  voska),  garofid  (garofano)  —  klindid  (i 
papdr  garofuldni,  t.  pepe  garofolaio)^  inpidStar  (impiastro)  — 
melem,  kamumila  (camomilla)  —  titrica,  kanela  (canella)  —  cimet, 
kina  (china),  kinin  (chinino)^  mana§ena  (manna  e  sena)^  ptrula 
(pillola)^  iije  od  ricina  (olio  di  ricino),  robdrbar  (rabarbaro)  — 
revai^i,  santunina  (santonina)  itd. ; 

h)  za  bolesti :  ffbra  (fehbre)^  kolap  gen.  kolpa  (colpo)  —  kap, 
kolera  (colera)^  konrfds  (convulso)  —  trzavica,  litericija  (itterizia^ 
a  ono  je  I  spolnik)  —  zutica,  rislptda  (risipola)  —  erveni  vjetar, 
romatizam  gen.  romatizma  (renmatismo),  tlf  (tifo)  itd. ; 

i)  za  odijelo  i  obueii :  dbit  (abito)  —  zenske  hajine,  berita  (ber- 
retta)  —  kapa,  facol  i  faculet  (fazzoletto)  —  nibac,  fudra  (fodera^ 
ven.  fodra)  —  postava,  grabese  i  fyrageSe  (brachesse)  —  ga6e,  gu6a 


Digitized  by 


Google 


20  M.  kuAar. 

(gucchia,  plotaca  i<;la)  —  vunena  koAuja,  jakHa  (giaccheta)  —  ha|ak. 
kalcHa  (calza  i  calzetta)  —  bjecva,  kamizolet  (ramiciotto)  —  prsluk. 
kamiSot  —  prtena  sukna,  kapuc  (cappuccio)  —  kuku|ica,  kularina 
(coUarina)  —  ovratnik.  muddnde  (mutande)  -  ^aike,  pcUetun  p^en. 
paletUnd  (palletone)  —  kaput,  skufija  (scuffia)  —  poculica,  Stiva' 
leta  (stivaleito)  —  iiekakva  tinija  crev|a.  tdbdr  gen.  tahUra  (ta- 
harro)  —  kabanica,  trarersa  (ven.  traversa)  —  opregaCa,  veladun 
gen.  veladUnd  (veladone)  —  kaput  itd. ; 

j)  za  nakit:  kordun  gen.  kordund  (cordons),  kuldr  gen.  kulara 
(collare)  —  niz  korala.  kurdli  (coralli),  kurdela  (cordeUa)^  medd/a 
(medaglia),  merli  (merli)  —  (5ipke,  plruJa  (pillola)  —  Aekakav 
dugojast  u^iiiak,  puntapH  (pontapetto)  —  priboda^a,  redin  (orec- 
chino)  —  u.snak,  rikdm  gen.  rikdma  (ricamo)  —  vezene; 

k)  za  Stan  i  zgrade :  harkun  gen.  barkund  (balcone,  ven.  harconj 

—  kapak,  fundamenat  gen.  fundamenta  (fondamento)  —  temel,  tlo. 
funtdna  (fontana)  —  todak,  jar  din  (giardmo)  -  vrt.  ka§tel,  gen. 
kastela  (castello)  —  kula.  konddt  (condotto)  zaliod,  koridur  gen. 
koridurd  (corridojo^  ven.  corridor)  —  hodnik,  kuntrdda  (contrada) 

—  ulica,  kiipa  (coppo)  —  crijep,  loM  (loggia),  mo&un  gen.  mo^nfid 
(maggione,  kuca  —  ven.  mason^  tor)  —  tc)r,  buniste,  sali^  (selciato, 
ven.  saliso)  —  kaldrma,  Skdla  (scala)  —  stube.  Sttik  (stucco)  — 
Strop,  Supt  (soffitto)  —  potkrovje,  tardc  (terrazza)  —  zaravanak. 
tikula  (tegola,  ven.  ticola)  —  opeka,  tinel  gen.  tinela  (Hnello)  — 
blagovaonica,  turiiln  gen.  turifrnd  (torrione)  —  kula.  veskordd  (ves- 
covato)  —  biskupska  j)olaca  itd. ; 

1)  za  poku&tvo  i  posude:  armernn  gen.  armerUnd  (ven.  arme- 
rone)  —  veliki  ormar,  hdnak  gen.  hdnka  (banco)  —  klupa,  hafd 
gen.  baula  (haule)  —  koveeg,  bocfin  gen.  hocund  (ven.  hozzon)  — 
siroka  staklenica,  buftla  (bottiglia),  hutihln  gen.  buti/und  (bottiglione), 
damjdna  (damigiana)  —  velik  i  sirok  staklen  sud,  feral  gen.  fe- 
mid  (ferale).  gdjha  (gal)bia)  —  krletka.  gradeic  (gratella)  —  rofttij, 
grdmula  (ven.  gramola)  —  stroj  za  mijesene,  grantiera  (guantiera) 

—  bjudica.  ka^iln  gen.  kaSnnd  (cassone),  komo  (ven.  como^  franc. 
commode)^   kredenca  (ven.  credenza)  —  spremka,   kvddar  (quadro) 

—  slikarija,  kuctta  (cochietfa),  kuUrina  (coltrina)  —  zavjesa,  kuSln 
(cuscino)  —  uzglavje.  Idmpa  (lampada),  leroj  gen.  leroja  (orologio, 
ven.  rolojo)  —  casovnik,  lincill  gen,  linculd  (lenzuolo)  —  poi\ava. 
litrdt  (ritratto)  —  fotograiija,  lucfrna  (lucerna)  —  ujenica,  ^na^el 
gen.  maStela  (mastello)  —  badan.  murtdr  (mortajo)  —  stupa.  wm- 
linel  gen.  mulinela  (molinello)   —   kolovrat,    muTHe  (niollette) . — 


i^ 


Digitized  by 


Google 


RAFSKI  DIJALBKAT.  21 

knhiYiska  klijeSta,  paCUa  (paletta)  —  vatraj,  piat  (piatto)  —  pladoid, 
piitata  (pignatta)  —  kotao,  pirun  gen.  pirJina  (ven.  piron)  —  vi- 
juftka.  stramac  (stramazzo)  —  duSek.  supres  (soppressa)  —  utija. 
sJcaf  (scafa)  —  kamenica  (za  izlijevaiie  vode),  SkmYet  (scagnetto) 
—  podnozje,  Skfiifa  (scrigno),  tapid  (tappeto)  —  sag,  tavajQl  gen. 
tavajrdll  (tovagliuolo)  —  ubrusac,  tavulin  (tavolino)  —  stolid,  teda 
(teghia)  —  tava,  terina  (terrina)  —  velik  dubok  pladaii,  trlipula 
(trappola)  —  miSolovka,  vapor  (ven.  vapor)  —  kotao  (na  paru), 
vfiz  (vaso)  —  sud,  vetrtna  (vetrina)  —  spremka  (na  stakla),  idra 
(giarra)  —  zemlan  sud  itd. ; 

m)  za  crkvu  i  obred:  akUit  (accolito)  —  svjecono&a,  altar  gen. 
altar  a  (altar  e),  cnutel  (angelo),  hadesa  (ahadessa)  —  opatica,  ci- 
mttar  (cimitero)  —  groble,  cerik  (chierico),  djdval  gen.  djdvla  (dia- 
volo),  dotrina  (dottrina)  —  nauk  krsdanski,  don  (don)  —  popovski 
pridjevak  od  dasti,  funerfd  gen.  funerald  (funerale)  —  sprovod, 
gvardidn  (guardiano)  —  glavar  (u  samostanu),  kandnik  (canonico)^ 
kapela  (cappella),  koperatur  gen.  koperaturd  (cooperaiore)  —  zupni 
pomodnik,  kor  gen.  kord  (coro),  krtzma  (cresima)  —  potvrda,  kvdtre 
(le  quattro  tempora)  —  detiri  posna  vremena,  krunica  (corona)  — 
dislo,  litanlje  (litanie)^  mirdkul  (miracolo)  —  dudo,  nitsa  (tnessa)^ 
mortorij  (mortorio)  —  ukop,  oficij  (offizio)  —  slnzba  bozja  i  mo- 
litvenik,  organ  (organo),  orkul  (orco)  —  neko  straSilo  (nalik  na 
mijeh).  ostija  (ostia),  predika  (predica)  —  propovijed,  predikatur 
gen.  predikatUrd  (predicatore)  —  propovjednik,  procesiun  gen.  pro- 
cesifmi  (processione)  —  obasasde,  rumr  gen.  ruzUrd  (rosario),  sakrist 
(sacrestano)  —  crkvei\ak,  sakrisfija  (sacristia),  tafjerndkul  (taher- 
na^olo)^  vikdrij  (vicario),  zakdn  (dia^ono)  itd.; 

n)  za  zanate  i  posle:  abukdt  (avrocato),  asesur  gen.  asesurd 
(assessore)  —  opcinski  prisjednik,  aventur  gen.  aventurd  (awen- 
tore)  —  kupac,  bikdr  gen.  hikard  (beccajo,  ven.  bicher)  —  mesar, 
bikaflja  (beccheria)  —  mesarnica,  butiga  (bottega)  —  prodaonica. 
butigir  gen.  butiglrd  (bottegajo,  ven.  bottegher)  —  prodavalac,  du- 
gdna  (dogana)  —  carinara,  fakin  (facchino)  —  nosad,  findnca 
(finanza)  —  straza  (financijska),  inperatur  gen.  inperatUrd  (impe- 
ratore)  —  car,  inpiegdt  gen.  inpiegatd  (impiegato)  —  dinovnik. 
inpd§te  (imposte)  -  -  porezni  ured,  kafetarija  (ven.  cafetaria)  — 
kavana,  kafetir  g(^n.  kafctlrd  (caffettiere)  —  kavanar,  kalafdt  (ven. 
calafa),  komfm  gen.  komnnd  (comune)  —  opdina.  kontraliir  gen. 
kontralrtru  (controllore)  —  priglednik.  manuvdl  gen.  manuvUld  (ma- 
novate)  -     jxjmoenik   (zidarski),   marangiln   gen.  marangTmd   (ven. 


Digitized  by 


Google 


22  M.  KU§AK, 

marangon)  —  stolar,  meStar  gen.  me^trd  (maestro)  —  u6ite|,  me- 
strica  (maestra)  —  u(?iteliea,  ostdr  p:en.  ostUra  (oste)  —  krcniar, 
o^tartja  (osteria)  --  krcma,  j;i^/?r  j^en.  pitftra  (pittore)  —  slikar. 
podestdt  gen.  podcstata  (podesta)  —  nacelnik,  pretilr  gen.  pretTtra 
(pretore)  —  sudac,  riceviiur  gen.  riccvitTtra  (ricevitore)  —  prijamnik, 
rufidn  (ruffiano)  —  svodnik,  sartilr  gen.  sartTmi  (sartore)  —  krojad, 
sartufica  (sarta)  —  krojac^ica,  sansdl  gen.  sansalli  (sensalej  —  du- 
menar,  solddt  gen.  soldcltu,  spicidl  gen.  spicirdd  (speziale)  —  jekarnik. 
spiciartja  (spezieria)  —  jekamica,   Staiidr  gen.  §iamrd  (stagnajo) 

—  kotlar,  stimcidur  gen.  ^timaduru  (stimatore)  —  proejenite],  ^^i- 
madufija  —  procjenina,  tintdr  gen.  Hnturd  (tintore)  —  mastilac, 
tinturija  (tintoria)  —  mastionica  itd. ; 

o)  za  obrtne  predmete  i  oruda:  boJctn  (ven.  bochin),  hot  Cm  gen. 
botUna  (bottone)  —  puce,  cigar  gen.  cigard  (cigarro),  duga  (doga)^ 
fdj  gen.  fdja  (foglio)  —  list,  indo^ar  gen.  inctdstra  (inchiostro)  — 
mastilo,  kacola  (cazzuola)  —  zidarska  ozica,  kalamdr  gen.  kalamdrd 
(calamajo)  —  mastionik.  kanuca  (cannocchia)  —  <^ibuk,  kdnula 
(cannoUa)^  karjola  (carriuola)  —  taeke.  kdrta  (carta),  kola  (colla) 

—  Skrob,  kunestra  (canestro)  —  koSariea,  lambik  (lambieco)  —  kotao 
(za  pedeiie  rakije),  ldpi§  (lapis)  —  olovka,  libar  (libro)  —  kniga, 
tima  (lima)  —  turpija,  macdla  (mazzuola)  —  bat,  pir^el  gen.  i>i- 
nela  (pennello)  —  kiat,  pipa  (pipa)  —  lula,  plrja  (ven.  piria)  — 
lijevak,  rokel  gen.  rokela  (rocchello)  —  ejevdica  (konca),  sapun 
gen.  sapund  (sapone),  sprta  (sperta)  —  koSara.  ^kdtula  (scatola), 
§pdg  gen.  Spagd  (spago)  —  konopac.  ^ulferm  (zolferino)  —  zigica, 
trumbeta  (trombetta)  —  trubjica.  umbrela  (ombrella)  —  Stit.  ven- 
tula  (ventola)  —  maha6  itd.,  zatim  za  razlicite  tkanine:  bumbazma 
(bombacina)  —  pamuCno  platno,  fuMdh  gen.  fustdna  (fusta^no), 
madapuldn  gen.  madapuldnd  (madapolano),  rd^a  (rascia)  —  de- 
belo  domace  sukno,  roba  (roba),  velud  (veluto)  —  l)arsun  itd.; 

p)  za  poje  i  pojedina  mjevsta  i  polozaje  na  ostrvu:  dero  (ven. 
derro)  —  ledina,  erbddig  (erbatico)  —  travarina,  intrdda  (entrata) 

—  jctina,  kampdna  (campagna)  —  selo,  kondl  gen.  konald  (canale), 
kunfm  i  kufin  (confino)  ■--  meda,  maramhiat  gen.  maramenta 
(*marramento)  —  mlado  trsje,  muntdiia  (montagna)  —  brdo,  vdla 
(voile)  —  do,  draga,  itd.,  Barbdt  (Barbato).  Baiidl  (Bagnol),  Kdnat 
gen.  Kdnta,  osobito  u  pi.  Kdnti  (t.  canto)  —  tako  se  zovu  iWki 
kameniti  predjeli  na  ostrvu  sto  sluze  kao  pasnaoi.  Mundanlje  (Mon- 
daneo),  Muntidor  (Montidoroj  itd.; 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALEKAT.  23 

r)  za  pomorstvo:  a)  brod:  bukaporta  (hoccaporta)  —  otvor  (u 
broda),  cirna  (cima)  —  obiCni  konop,  flok  (flocco)  --  trokutno  je- 
darce,  goUiot  (galeotto)  —  (izvorno:  galija»)  nevajanac,  gumina 
(gomena)  —  debeli  konop,  jctrbol  (albero,  ven.  arbolo),  kapitdn  gen. 
kapitUna  (capitano),  katram  gen.  katrama  (catrame),  kuvefia  (co- 
perta)  —  krov  od  broda,  moc  (mozzo)  —  mladi  mornar,  lancana 
(lanzana)  —  delo.  noMrfmio  (ven.  nostromo)  —  glavar  mornarima, 
pajol  (ven.  pajol)  —  Stica  (kojim  se  pokriva  dno  broda),  pegula 
(pegola)  —  paklina,  pilot  (piloto)  —  kormanos,  prova  (pruova)  — 
kjun  (od  broda),  sentma  (sentina)  —  dno  (od  broda),  ^esula  (ses- 
sola)  —  pa],  ikver  gen.  $kvera  (squero)  —  brodarnica,  §tiva  (siiva) 

—  unutra^iiost  broda,  tenda  (tenda),  timfm  gen.  timuna  i  timuntr 
gen.  timunira  (timoniere)  —  kormilar  itd. ;  [i)  razlidite  vrsti  broda : 
bdrka  (barca)  —  brod,  bracera  (brazzera),  bragoc  (brago/Bzo),  gatta 
(gaetta),  guc  (guzzo)  —  liekakav  damac,  kale  (caicchio)  —  6amac, 
trdbakul  (trahaccolo),  traget  (traghetto)  -  lada  za  prijevoz,  va2)dr 
(ven.  vapor)  —  parni  brod  itd.;  y)  pomorsku  geografiju:  blika 
(bocca)  —  vrata,  mandrac  (mandracchio)  —  mak»no  pristaniSte, 
lanterna  (lanterna)  —  svjetionik,  pimta  (punta)  —  rt,  rtca  (riva) 

—  zal,  ilka  (secca)  —  plidina,  itd.; 

s)  za  pojave  u  vazduhu :  ajer  (aere)  —  vazduh  (po6  vajer,  prsnuti 
u  vazduh),  bdva  (bava)  —  vjetric,  bunaca  (bonaccia)  —  tisina 
(morska),  fortuna  (ven.  fortuna)  i  fortunal  gen.  fortunffld  (ven. 
fortunate)  —  oluja.  grbm  (garbino)  i  lelilc  (libeccio)  —  jugoza- 
padi^ak,  levllnat  gen.  levdnta  (levante)  —  istocnak.  maistrdl  gen. 
maistrald  (maestrale)  —  sjeverozapadnak,  nevera  (nevajo,  ven.  ne- 
verin)  —  oluja  (s  bjeskavicom  i  grm]avinom).  puJhiat  gen.  pu- 
Ifnta  (ponente)  —  zapadiiak,  reful  (refolo)  —  mah  (od  vjetra), 
so/ita  (saetta)  —  trijes,  ^ijiln  gen.  sijTmd  (scione)  —  morska  pija- 
viea,  tramuntdna  (tramontana)  —  ajeveri^ak  itd.; 

t)  za  vrijeme,  mjere  i  novae:  kvdrat  gen.  kvdrta  (quarto)  -^ 
detvrt.   momtnat  gen.  momenta  (momento)  —  hip,   minid  (minuto) 

—  (5as,  hra  (ora)^  setimdna  (settimana)  —  nedjeja,  zatim  za  mje- 
sece:  Jendr  gen.  Jenfird  (Gennajo,  ven.  Genaro),  Febrdr  gen. 
Febrara,  Mdj  gen.  Mcija  (Maggio),  ^ihi  gen.  Zuiia  (Giugno),  Luj 
gen.  Luja  (Luglio)^  Agdst  (Agosto),  Setmbar  (Settembre)^  Otobar 
(Ottobre),  Xovftfhar  (Novcmbre),  DicPnbar  (Dicemfrre);  barll  gen. 
barlla  (bariile),  eilo  i  kilo  (chilogramma),  kvartuc  (quartuzzo),  litar 
(liiro),  metar  (metro),  mezarola  (mezzaruola)  —  polu^ak,  mlna 
(mina)  —   i\ekakva   mjera   za   zito,   sllz   (ven.   saso)   —    nekakva 


Digitized  by 


Google 


24  M.  kuSar, 

mjerica  (za  sjeme  svilenc  bube).  sid  (secchio)  —  Aekakva  mjera 
za  kap]evine  ( '.'c  vjedra),  star  gen.  sWrd  (stajo,  ven.  staro)  i  staric 

—  liekakva  mjera  (za  kap|evine)  itd. ;  celcin  (zecchino),  fiorm  (fio- 
rino)^  munida  (moneta).  napolun  gen.  napolfma  (napoleone)^  pa- 
takun  gen.  patakUna  (pataccone).  radesJcm  (radeschino)^  sdlad  gen. 
solda  (soldo)^  talar  (tallero) ; 

u)  za  apstrakne  pojmove :  amCir  (amore)  —  jubav,  hdnda  (handa) 
— Nstrana,  bariifa  (baruffa)  —  ^akaiie,  besttma  (bestemmia)  —  psost. 
burdel  gen.  burdela  (bordello)  —  ^raja.  cfra  (ciera)  —  oblidje, 
ddcij  (daeio)  —  carina.  dc^pU  (dispetto)  —  prkos.  dezgrdcija 
(disgrazia)  —  nesreda,  ezdm  gen.  ezdma  (esame)  —  ispit,  gvdrdija 
(guardia)  —  straza.  gvera  (guerra)  —  rat,  inpifg  (impiego)  — 
sluzba.  kdpara  (caparra).  kareSfija  (carestia)  —  skupcxJa,  kolur 
gen.  kolurd  (colore)  —  mast,  konat  gen.  konta  (conto)  —  radun, 
kridnca  (creanza)  —  ujudnost,  kumpanija  (compagnia)  —  druStvo, 
kurdj  gen.  kurdja  (coraggio)  —  srcanost,  kuriozitdd  gen.  kuriozi- 
tddi  (curiosita)  —  radoznalost,  kvalitdd  gen.  kvalitddi  (qualitd), 
lavur  gen.  lavurd  (lavoro)  —  radAa,  leciiln  gen.  leciuni  (lezione)^ 
lumer  (numero)  —  broj,  muna  (ven.  monna)  —  bluna,  novitdd 
gen.  novltddi  (novita)  —  novost,  opiniiln  ili  piniun  gen.  2^i^i^*^^ 
(opinione)  —  mnijerie,  pacienca  (pazienza)  —  ustrpjivost.  partenca 
(partenza)  —  odlazak,  pen  gen.  pena  (pegno)  —  zalog,  pmAwi 
(pericolo)  —  pogibao,  ptz  (peso)  —  teret,  ntez,  preki  (ven.  pressa) 

—  hitna,  pripoMt  (na  pripozit   a  proposito)^  proverhij  (provei'bio) 

—  poslovica,  sikurtdd  gen.  sikurtddi  (siciirta)^  skCtza  (scusa)  — 
izgovor,  sindl  gen.  sinrdu  (segnale)  —  znak,  spas  (ven.  spasso)  — 
SetAa,  sperdnca  (speranza)  —  nada.  strapdc  fstrapazzo)  —  muka, 
suldc  (sollazzo)  —  Sala,  Hor  (signore,  ven.  sior)  —  gospodin,  siora 
(signora,  ven.  siora)  —  goapoda,  ^kuritdd  gen.  §kuritddi  (oscurith) 

—  mrak,  §porkida  (sporco)  —  gnusniea,  umiditdd  gen.  umiditddi 
(umiditd)  —  vlaga,  urdin  (ordine)  --  nalog,  uzdnca  (usanza)  — 
obi^aj.  vizera  (viso)  bezoc^nica,  rizita  (risita)    ~    pohod  itd. 

B.  Pridjevi.  bds  (basso) —  nizak,  bokdt  (abboccato)  —  jubak, 
cotav  (zoppo^  ven.  zotto)  —  hrom,  car  (chiaro)  —  jasan,  fdls  (falso) 

—  lazan,  frl§ak  z.  rod  friska  (fresco),  fiirben  (furbo)  —  liikav, 
grdncid  (rancido)  —  ranketiv,  gidoz  (goloso,  —  popasan,  kapdc 
(capace)  —  vrstan,  kuntenat  z.  rod  kuntmta  (contento)  —  zado- 
vojan,  kurioz  (curioso)  —  radoznao.  liber  (lihero)  —  Slobodan, 
mtmen.  z.  rod  mufVena  (od  muna,  Ven.  monna)  —  suludan,  piiiav 
(ven.  pigna)  —  Skrt.  prdtik   (pratico)   —   vjest.  piiro  (puro)  — 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBKAT.  25 

blntav,  sicur  (sicuro)  —  poiizdan,  sordav  (sordo)  —  lud,  sparamvul 
(sparagno)  —  Stedjiv,  spunto  (ven.  spunto)  —  iizobdeno  (vino), 
Sempidv  z.  rod  scmpidra  (scempio)  —  bedast,  tizikdn  z.  rod  iizi- 
kanica  (tisico).  nmidan  (umido)  —  vlazan,  vicitls  (vmoso)  —  po- 
ro^an.  zUimpan  (od  lampo)  —  vjetrenjast  itd, 

C.  Glagoli:  bandunat  (dbhandonare)  —  ostaviti,  hestmat  (he- 
stemmiare)  —  kleti,  capnut  (zappare)  —  stati  (nogom),  dc^p&rat 
se  (disperarsi)  —  o^ajavati,  distrigat  se  (districarsi)  —  rijesiti  se, 
diverfit  se  (diverttrsi)  —  zabavjati  sc,  durat  (durare)  —  trajati,  faltt 
(fallare ;  ili  prije  od  lat.  fallere)  —  pogrijesiti,  fregat  (fregare)  — 
trti,  frutlvat  (fruttare)  —  roditi,  fumctt  (fumare)  —  puSiti,  intendit 
(intendere)  —  razumjeti,  iMt  (issare)  —  dizati  (jedro),  Jcantat  (can- 
tare)  —   pjevati,   JcaStigat  (castigare)  —   kazniti,    krepat  (crepare) 

—  crknuti,  kreHt  (crescere)  —  nadmetnuti,  kundanat  (condannare) 

—  osiiditi,  kuntat  (ne  kuntd,  non  conta)  —  brojiti,  kuntrdt  (incon- 
trare)  —  svesti.  lampdt  (lampeggiare)  —  sijevati,  lavurdt  (lavorare) 

—  raditi,  li^jdt  (liscivare)  —  luziti,  meritdt  (meritare)  —  zasluziti, 
movit  se  (muoversi)  —  krenuti  se,  namurat  se  (innamorarsi)  — 
zalubiti  se,  parecdi  i  pareelvdt  (apparecchiare)  —  spraviti,  sprav- 
lati,  pasdt  i  paslmt  (passare)  —    proci  i  prolaziti,  pe]dt  (pigliare) 

—  voditi,  perikuldt  (pericolare)  —  biti  u  pogibli,  piturdt  (pitturare) 

—  slikati,  mastiti.  pretendit  (pretendere).  prosperit  i  prosperdt  (pro- 
sperare)  —  iispijevati,  rinfreSklvdt  (rinfrescare)  —  ohladivati,  skodit 
a  durativ  skddat  (ri-scuotere^  ven.  scoder)  —  utjerati  (novce),  spro- 
funddt  se  (sprofondarsi)  —  prosjesti  se,  sulacdt  (soUazzare)  — 
saliti  se,  iempjdt  (scempiare)  —  budaliti,  §parandt  (sparagnare)  — 
Stediti,  §pidt  (spiare)  —  iihoditi,  §timdt  i  Stimlvdt  (stimare)  —  pro- 
cijeniti,  proejenivati,  tanha^kdt  (ven.  tamhascar)  —  brbjati,  tenfdt 
(tentare)  —  napastovati.  ukdrzit  se  (accorgersi)  —  opaziti,  dosjetiti 
se,  urdindt  (ordinare)  —  narediti,  uzdt  (usare)  —  obieavati,  zventdt 
se  (inventare)  —  izmisliti,  zmarlt  (smarrire)  —  splavjeti  itd. 

D.  P  r  i  1  0  z  i :  i§teso  (stesso.  ven.  istenso)  —  jednako,  i  tako,  Itsto 
(Jesto)  —  brzo,  priatosto  (piuttosto)  —  rade,  sikiiro  (sicuro)  —  ja- 
madno,  sdeto  (schieito)  —  upravo  itd. 

E.  Veznici:  donkle  (postalo  od  t.  dunque  i  hrv.  dakle)  — 
dakle,  fitdnto  (fmtanfo)  —  niedutim.  mdnkle  (almanro)  —  barem, 
hdnka  (ne  anche)  —  niti  itd. 

F.  Prijedlozi:  kfmtra  (contra)  —  protiv. 

LXI.  Broj  je  talijanskih  rijeci  u  rapskoni  dijalektu.  kako  se  po 
ovome  vidi,   dosta  velik,    a   ipak  ja  nijesam  joS   ni    iz  daleka   sve 


Digitized  by 


Google 


26  M.  kuSar, 

nabrojio.  A  vaja  i  ovo  dvoje  jo§  napomenuti:  prvo,  da  uz  tali- 
jansku  rije^  zivi  (osobito  kod  se]aka)  pdjegdje  i  narodna,  n.  pr. 
uz  pimta  i  Icotdl^  uz  tikula  i  opeka.  uz  pretur  i  suddc^  uz  vaia  i 
drdga,  uz  momenot  i  hip.  uz  kareSfija  i  dragtha,  uz  frutivdt  i 
roffi^  uz  kantdt  i  jptra^  itd. ;  drugo,  da  se  uz  svu  ovu  gomilu  tali- 
janskih  rijedi  upotreblavaju  ipak  u  rap.  dijalektu  Aeke  narodne 
rijedi  tamo,  gdje  druga  narjecya  imaju  talijanske.  Tako  se  n.  pr. 
u  dijalektu  dubrovadkom  govore  talijanske  rijeCi:  kuiin  i  kuiina, 
labra^  vena^  frdgula^  kupijeria^  fuiiestra,  pena^  treplfa^  kdndjela^ 
rdhija.  pncca^  spendati,  gustati  itd.  prama  kojima  stoje  u  rapskom 
dijalektu  narodne:  rodak  i  rottica^  usnica^  zila^  jdgoda  (ovo  znadi 
upravo  ^kupina"),  krov,  stdkla.  pero.  trtnoge,  svicd^  jdd^  (ubdv^ 
stroStL  hit  drdgo  itd. 

LXII.  Osim  pojedinih  rijedi  prodrli  su  u  rapsko  narjodje  iz  tali- 
janskog  jezika  i  Aeki  nastavci,  kao:  Ija  (t.  ia)  na  pr.  likartja^ 
sliparija  itd. ;  -dda  (t.  ata,  ven.  ada)^  na  pr.  puSkdda  —  hitac 
punke,  sikirdda  —  udarac  sjekirom,  stendda  —  udarac  kamenom 
(prama  t.  sassata)  itd.;  -ad  (t.  ode)  na  pr.  mokritdd  gen.  mokri- 
tddi  (prama  t.  umiditade)  itd.,  -ancija  (t.  anza)^  na  pr.  poteSkdn- 
cija  —  poteskoda.  Imade  nadale  mno§tvo  izraza  i  fraza,  udeSenih 
prama  talijanskom  jeziku,  na  pr.  ddSal  mu  je  afdn^  kolap  itd.  (gli 
e  ventito  un  affanno^  un  colpo)  —  pao  je  u  nesvijest.  pala  mu  je 
kap,  cifit  hdiK  ogdh^  stol  itd.  dint  doc^  cint  tint  itd.  (far  il  bagno^ 
il  fuoco.  la  iavola,  far  venire^  far  fare)  —  (o'lkupati  se.  (na)loziti 
(»gan,  prostrijeti  sto,  naru6iti,  ne  nioren  cint  od  mdiie  (non  posso 
far  di  meno)  —  ne  mogu  na  ino,  ted  u  smislu  od  tedi  i  trcati 
prama  t.  correre.  ozenH  se  u  smislu  od  oieniti  se  i  udati  se  (samo 
n  Barbatu  duje  se  i  xiddt  se)  prama  ven.  sposarse^  spraznU  u  smislu 
od  izliti  i  izasuti  prama  ven.  srodar.  dands  na  osan  (oggi  a  otto) 
—  u  danaSni  dan,  svdko  toliko  (ogni  tanto)  —  c^esto,  zhuden  part., 
pas.  (prama  t.  svegliato)  —  budan.  zvUren  s  po($etnim  z  (prama  t. 
sventato)  —  vjetrenast  itd. 

Nemafike  rijefii. 

LXIII.  Iz  nemac^koga  jezika  ima  nekoliko  rijec^i,  >to  su  se  pri- 
mile  u  novije  doba.  ali  ima  po  koja  i  iz  starijih  vremena.  Evo  ih: 
husnut  i  hu§i/ev'H  (kiissm)  —  fpojkibiti.  cvdncika,  diza  i  dizica  (u 
srednem  nem.  jeziku  dose)  —  malen  drven  sud  za  zito,  Fruga  (st.  slov, 
frqgK  9paYYo:,  franeus)  —  neka  gora  na  ostrvu,  funat  gen.  fdnta^ 
grunat  gen.  grunta  —   zemjarina,   hfmcut  (Hundsfot)  —  zlikovae, 


Digitized  by 


Google 


RAFSKI  DIJALEKAT. 


27 


Miifter,  krdjear^  hnz  gen.  TcrlM  (u  st.  vis.  nem.  jeziku  chriuee: 
od  crux),  kiihat  (kochen)  i  kuhina,  kuhar  —  fiovjek  sto  pe6e  ra- 
kiju,  kumplr  gen.  kumpJra  (Grundbirne),  lokva  (Lache)^  lug  gen. 
luga  (Lauge)  —  pepeo,  a  od  toga  izvedeno:  l^ija  (gdje  je  — 
Hja  postalo  prema  t.  liscivia^  ven.  liscia)  —  cijed,  lumber  (Lor- 
beer)  —  lovomica,  pinez  (Pfennig)^  pop  (st.  pruski  papSj  nem. 
Pfaff),  rtbat  (reiben)  —  strgati  (zele.  repu),  ^kare  (Schere)^  tdnac 
gen.  tdnca  i  tdncat  (tanzen). 

Grfike  rijefii. 

LXIV.  Iz  grdkoga  jezika  bile  su  neposredno  primjene  samo  ove 
rijedi:  btskup^  koludrica^  komfMre,  pedtsa  —  pedepsa,  sidro  i  ta- 
mjm  gen.  tamjdna. 

Madarske  rijefil. 
LXV.  Madarske  su  rije^i  samo:  gdce  (gatya)  i  mros  gen.  varUa, 

Turske  rijefii. 

LXVI.  Od  turskih  rijec^i  6uju  se  (ali  se  i  osjeca,  da  su  tude  — 
vlaske"):  begenisat^  fO'jiV^  (l^^j^t  jc  upravo  arbanaska),  divdnit^  a 
mozebit  i  joS  koja. 

Rijefil  nepoznata  postana. 

LXVII.  Ima  mnogo  rijeei,  za  koje  se  ja  nijesam  mogao  dovi- 
nuti,  gdje  im  je  domovina.  Takove  su :  cibilr  ili  cimbnr  gen.  ci- 
burd  —  kapa  od  dimnaka  i  sam  dimnak,  drakmdr  gen.  drahnard 
—  gvozdena  kvaka,  o  koju  se  vjesa  meso,  ili  kojom  se  hvataju  i 
ispotezu  sigli  iz  zdenca,  kad  upanu ;  kandta  —  svrha  (na  pr.  danus 
je  kandta  grozju  —  potrgalo  se  je  sve),  kardra  —  putelak  (u  selu, 
sto  vodi  6ijoj  kuci),  kdvrla  i  kdvrlica  ^'—  komadic  liive  ili  vino- 
grada  (slog),  kosteS^ic  —  malen  kotao,  pagiil  gen.  pagula  (da  nije 
od  lat.  bactdum^  tal.  bagolina?)  —  drzalica  u  grozda,  palangdr 
gen.  palangUrd  (ven.  palangaro)  —  nekakav  povraz  s  mnogo  udica, 
patane§ke  (ven.  patanesche)  -  drvene  lestve,  zataknute  u  zem}u 
nad  morem,  navrli  kojih  se  ribar  uspne  te  gleda,  kad  ce  tuni  ulesti 
u  mrezu;  pitigol  gen.  pitigola  (moglo  bi  biti  od  t.  petegolo)  — 
leptir  svilene  bube,  povdl  gen.  povdla  (da  nije  mjesto  pohval^  te 
ono  poh  —  i\em.  Poch  —  u  Pochmehl)  —  cvijet  od  braSna,  ra- 
post  (mozebiti  od  t.  rapido  ili  ripido)  —  ponor,  sa/ntiMn  —  velika 


Digitized  by 


Google 


28  M.  KUdAR, 

vatra  (krijes\  spot^  na  pr.  spot  dice  (po  svoj  prilici  od  t.  sptido 
von.  spodo)  —  mnostvo,  tdlama  —  bluna,  tarul  —  drven  taiiur, 
td§  gen.  tosa  —  mlin  za  masline;  zatim  riekoliko  imena  ptica: 
pdrman  ili  tuidk  gen.  tuika  —  intuSa  muSko  a  tuka  ili  pura  — 
zenka,  §prtnka  —  soko  —  riba :  halaujs^  lamberga^  Sotra  —  tr4va : 
beUram  gen.  be^trdma,  bremecica^  ceridonia^  kandca,  koromendula, 
lepuh,  sihorac  itd.  —  grozda:  cibizdrdk^  mugdva^  trbijdn  —  ku- 
kuruza :  kocar^  salapdn  —  drugih  bilina :  ci6tnka  (t.  giuggiola.  lat. 
ziziphum);  liekoliko  naziva  pojedinih  prcdijela  na  ostrvu,  kao: 
Frkdn  gen.  Frkdiia^  Gondr^  Kanital,  Plogdr^  Surin  gen.  Sufina, 
Tiharosa  (t.  Tigna  rossa.  a  to  mozebiti  od  montagna  rossa^  — 
ovako  se  zove  jedino  brdo  na  otoku ;  napokon  ima  i  pridjeva,  kao  : 
cemedan  ili  demplet  *—  bolezHv,  i  glagola:  dunijdt  se  —  zaruditi 
se,  mantrdt  (n.  pr.  mantra  zivot:  mozebiti  od  t.  martoriare  i  tor- 
mentare)  —  muditi,  obrkndt  —  prekopati,  zdf'cat  (prez.  zdfcen)  — 
^kakjati. 

Obiici. 

I  m  en  i  c  e. 

LXVIII.  Nominativ  i  vokativ  sing.  Posebna  imena  od 
mila  imadii  kako  za  a)  zenska,  tako  i  za  b)  muSka  lica  u  nom.  i 
vok.  sing.  svrSetak  e,  i  ostaju  muska  u  miinkoj  deklinaciji  (a  na- 
ravno  i  zenska  u  zenskoj):  a)  nom.  Krde,  MUnde^  Vice  itd.,  vok. 
Kate,  Mdnde.  Vice  itd. ;  b)  nom :  Bare,  Dame,  Jare  itd. ;  vok.  Bare, 
Dame,  Jure  itd. 

LXIX.  Dativ  i  lokativ  sing.  Grleni  se  glasovi,  narodito  k 
1  g,  u  dat.  i  lok.  sing,  kod  imeniea  na  a  mijeiiaju  redovito,  osobito 
kod  sejana,  ii  odgovorne  piskave :  dldci,  ruci^  drdzi,  nozi,  jusi  itd. 
(ali  buKl,  mahi,  a  kod  gradana  cesto  i  didki,  drdgi  itd.). 

LXX.  Lokativ  sing.  Muske  i  sredne  imenice  imadu  u  lok. 
sing,  pored  u  i  nastavak  i:  LoSlril,  Zddri,  vard§i,  vetri  —  mesti. 
m&ri,  nebesi  itd.  pored  Lo§lhu,  Zddrii  itd. 

LXXI.  Instrumental  sing,  i  dativ  plur.  Muske  i  srediie 
imenice  s  mekim  suglasnikom  imaju  u  instr.  sing,  i  dat.  plur.  sved 
po  pravilu  nastavak  en  (=  em),  osim  muskih  na  r,  koje  imaju 
on  (:=  om):  kralPn,  jdjen\  ali  gospodaron. 

LXXII.  Instrumental  sing.  Imenice  t-deklinacije  pomijesale 
se  instrnmentalom  sing,  s  onima  a-deklinacije,  te  imaju  kako  i  ove 
nastavak  on  (=■  om),  koji  je  u  iiih  uvijek  i  akcentovan:  ko^con, 
pecon^  pescon,  so}dn^  boleUon^  pomocon  itd. 


Digitized  by 


Google 


RAP8KI  DIJALEKAT.  29 

LXXIII.  Plural.  Augmenat  ov  (ev)  ne  dolazi  nego  samo  u 
gen.  plur.  i  to  kod  iiekih  imenica,  pa  mu  je  tada  i  kod  mekih 
osnova  svagda  oblik  ov:  mtiov,  gospodarov  itd. 

LXXIV.  Nominativ,  lokativ  i  instrumental  plur. 
Grleni  se  glasovi  u  nom.  (akuz..  vokat.),  lok.  i  instr.  plur.  kod 
mugkih  imenica  pretvaraju  svagda  u  odgovome  piskave:  raci,  do- 
bJct  dobtcih^  rozi  rogih,  vrdzi,  orisi^  Vldsi  itd.  wSamo  ce  u  gradu 
kogod  kazati:  rdki,  rogi,  orihi  itd. 

LXXV.  Nominativ  plur.  Padezni  nastavak  a  u  plur.  kod 
srednih  imenica,  ako  je  akcentovan,  ima  obi6no  iduSinu:  brimend, 
vrimend^  nebesd,  telesd^  vretend,  reMu,  a  zatim  i  neke  druge  ime- 
nice,  koje  se  akcentom  ne  slazu  sa  Stokavskim  dijalektom,  kao 
mestd  (&t.  mjestaX  seld  (§t.  sela),  vocd  (§t.  voia),  tisucd  (St.  tisuce 
z.  rod)  —  ali  ostaje  ipak  kratak  slog  u  ield,  drvd^  perd  [^t  pera), 
slovd  (St.  slova). 

LXXVI.  Genetiv  plur.  Genetiv  plur.  gradi  se  ili  bez  ikakva 
nastavka,  ili  nastavkom  ov,  ili  nastavkom  i: 

a)  Genetiv  bez  nastavka  imadu  imenice  svih  triju  rodova  (zenske 
sve  osim  onih  i-deklinacije,  od  srednih  prili6an  broj,  a  od  muSkih 
gotovo  samo  one,  6to  imaju  nepostojano  a) :  hdh^  ruk,  murav^  zemdl 
—  drv,  let  J  godisc  —  Vdnac,  lakdt,  udovdc ; 

b)  genetiv  na  ov  imadu  samo  muSke  i  srediie  imenice  (ovamo 
pripadaju  od  muSkih  sve  jednosloznc,  zatim  i  velik  broj  drugih, 
od  srednih  najveci  broj):  kupov^  misov,  kotlov^  mi^ctcov  —  mestfw^ 
slovov^  pismov; 

c)  genetiv  na  i  imadu  takoder  imenice  svih  triju  rodova  (od 
muSkih  osobito  one,  koje  su  liekada  bile  u  i-deklinaciji,  zatim  one, 
koje  su  akcentovane  kao  noz  noia,  jiindk  jundka,  kapeMn  kape- 
tdna  itd.;  od  zenskih  gotovo  samo  one  i-deklinacije ;  od  sredi\ih 
malo  koja):  (udi^  mrdvi^  oci,  u^i^  deli,  koldci^  kapitdni  —  kosti^ 
rtci^  Xiri  —  govedi. 

Neke  imenice  imadu  dvojak  genetiv,  na  pr.  oci  i  ocov^  crvi  i 
crvov.  Oudnovat  je  gen.  plur.  od  Idtta,  koji  glasi  Iddjad  (mozebiti 
mjesto  Iddjadi^  od  kolektiva  ladad,  premda  koloktivi  na  ad  nijesu 
inade  u  obi($aju  u  rap.  dijaloktu). 

LXXVII.  Sto  se  tide  akcenta  u  gen.  plur.,  mnoge  so  imenice 
ne  slazu  u  tom  padezu  sa  stokavskom  akcentuacijom ;  a  to  se  je 
dogodilo  ili  zato  Sto  je  analogija  drugih  padeza  povukla  u  svoje 
kolo  i  genetiv  plur.,  ili  sto  je  radi  diferencije  od  drugih  padeza 
potrebita  bila  druga  akcentuacija  u  gen.  plurala.  Tako  na  pr.  ime- 


Digitized  by 


Google 


30  M.  kuAar, 

nice  z.  i  sr.  roda  akcentovanc^  kao  nedje(a^  kbfeno  (^koje  u  st.  clija- 
lektu  imadu  ^en.  pi.  n?dje/a,  ko\ena)  drze  po  analot^riji  drugih  pa- 
deza  i  u  gen.  plur.  akcenat  na  dnigom  slogu  (t.  j.  u  gen.  pi.  na 
poSlednem  slogu  s  kraja) :  daScic,  ko$u{,  mekin,  nedt(  (mjesto  ddScic. 
kd§u(^  mekirij  nedil)  praina  num.  sing,  dascica,  ko§u{a^  mekme,  ne- 
difa  —  kolen^  polen  (mjesto  kolen,  polen ;  all  govori  se  ipak  gddiSc 
po  svoj  prilici  zato,  5to  je  kod  ove  imeniee  vec  i  u  drugim  pade- 
zima  ono  i  dugo:  nom.  sing.  godUde)  prama  nom.  sing,  koleno^ 
poleno ;  —  tako  su  i  genetivi  plur.  ci'vi^  Indi^  mrdvi,  vhlsi.  zubi  itd. 
rici,  stvdri  itd.  (stok.  crvi,  mrdvi^  vldst.  eihi,  rijecu  stvdri),  gostov, 
kosti  (Stok.  gdsti^  kbsti)  postali  prema  nominativu  i  akiiz.  plur.  crvi 
(Htok.  crvi)^  {udi.  mrdvi^  vldsi,  zuhi^  rici^  stvdri^  gosti  (stok.  gdsti)^ 
kosti  («tok.  kosti);  —  prama  vokativu  sestro  sestre  (Stok.  sestro^ 
sestre)  postao  je  gen.  plur.  sestar  (Atok.  sestdrd) ;  —  prema  molitva^ 
varoSka  (Stok.  mblitra.  vdroska)  8a<5uvala  se  je  duzina  i  u  gen. 
plur.  molitav^  varoSak  (istok.  mblitdvd,  varo^dkd),  itd.  Nasuprot  ge- 
netivi plur,  na  i  kod  imenica  m.  roda,  akcentovanih  kao  noi  noia. 
kbvac  kovdca^  ocend§  oeendm  i  sli6ne  postali  su  za  razliku  od  no- 
minativa  i  akuz.  plur.,  te  glase:  deli^  noii,  stfipi  itd.,  koldci^  ko- 
vdci  itd.,  ocend^i  itd.,  jer  je  nom.  i  akuz.  plur.  deTl,  noSl^  stTip\ 
kolUct^  kovaci,  ocenasi;  —  genetivi  plur.  iviseci^  obruci  (stok.  wije- 
seci^  obriici)  bice  postali  prama  genetivima  koldii^  kordci  itd.;  — 
isto  su  tako  postali  i  genetivi  plur.  hadan^  posal^  skopac  (stok.  ha- 
ddiid,  posdld,  Skopdcd)  za  razliku  od  nominativa  sing,  baddii,  posdl, 
Skopac;  mater,  tkuc  (stok.  materd^  tisilrd)  za  razliku  od  akuzativa 
sing,  mater  i  adverba  ftsuc  itd. 

LXXVIII.  Dativ  plur.  Ovaj  padez  ima  stariji  nasta-vak  on 
en,  an,  in  -(za  om  em,  am^  im),  u  koga  je  vokal  sved  dug,  ako 
je  na  liem  akcenat:  kmeton,  sindn  (stok.  slnima).  govedon,  gospo- 
dardn,  muzen,  (uden  i  {uden  (^stok.  hidima),  bdhan,  sesfrdn^  stvdrin 
(st.  stvdrima)  itd.  Posve  rijetko  cuje  se  i  nastavak  ima,  na  pr. 
Judima, 

LXXIX.  Akuzativ  plur.  Ovajje  padez  kod  muskih  imenica 
(jednako  kako  kod  zenskih  i  srednih)  jednak  nominativu  plur.-, 
tako  je  na  pr.  volt,  stni.  rozi,  junaci  i  nom.  i  akuz.  plurala. 

LXXX.  Lokativ  plur.  U  lok.  plur.  sacuvao  se  je  stariji  na- 
stavak ill,  ah  s  dugim  vokalom,  ako  je  akcenat  na  nem  (a  akcenat 
stoji  koji  put  na  liem  i  kad  ne  bi  imao  stajati  prama  stok.  dija- 
lektu"):  rozih  (stok.  rozima)^  ludih;  stablth,  zrnih  (stok.  zrvitima), 
nebesih;  rukdh^  mocirah. 


Digitized  by 


Google 


RAP8KI  DIJALEKAT.  31 

LXXXL  Instrumental  pliir.  I  u  ovom  su  se  padezu  sa6u- 
vali  stariji  nastavci :  za  muSke  i  sredne  imenice-i,  koje  primaju  po 
analogiji  i  zenske  imenice  a-deklinacije  -ami :  sini^  zubi  i  (po  svoj 
prilici  radi  razlike  od  nominativa  i  akuz.  pi.)  zubi,  junCtci  (za 
razliku  od  nominativa  i  akuz.  junaci);  Usti,  dci,  osti;  habami, 
rukdmi. 

Pojedine  imenioe. 

Glasovi.  LXXXII.  Pds  deklinuje  se  ovako:  jedn.  pas,  sea, 
(mjesto  psca  od  suponovana.  nominativa  psa^,  pasac)  sou,  scon; 
mnoz.  set,  scov,  scon^  scih, 

LXXXIII.  Dan  ima  u  gen.  sing,  dneva,  dat.-lok.  dnivu,  instr. 
sing,  i  dat.  plur.  ddnom  i  dnevom,  nom.,  ak.  i  instr.  plur.  dm,  gen. 
pi.  rfan,  lok.  pi.  ddnih, 

LXXXIV.  Gospodin  imade  u  pluralu,  osobito  kod  gradana,  go- 
spodini;  brat  pored  brdca  ima  i  brdti;  srM  i  kost  imaju  pore<l 
svdti,  kosti  i  kolektiv  sra6a^  kd§ca. 

LXXXV.  Zenske  rije^i  postola,  smola,  stijena,  strana  dolaze  u 
nominativu  sing,  bez  krajiiega  a:  postal,  smol,  sten,  strdn,  ali  ge- 
netiv:  postole,  stene^  strane  (samo  smol  ima  gen.  smdli  po  i-dekli- 
naciji) ;  isto  je  tako  u  mati  otpalo  krajAe  i :  mat. 

LXXXVI.  Died  ima  dativ  diet  i  dicdn,  instrumental  dicon  i 
dicdmi:  one  su  forme  obic'nije  u  selaka,  ove  u  gradana. 

LXXXVII.  KokoS  deklinuje  se  ovako:  sing.  gen.  koko§e^  dat.- 
lok.  kokoSi,  instr.  koko&on;  plur..  nom.,  ak.  i  vok.  kokoSe,  gen. 
kok6§^  dat.  kokoMn^  lok.  koko§dK  instr.  kokoSdmi. 

LXXXVIII.  Ct  ili  cer  ima  sg.  gen.  rere  (dat.  reri,  lok.  cert)^ 
instr.  reron,  plur.  nom.,  ak.  i  vok.  cere,  (gen.  reri).  dat.  cerdn^ 
lok.  cerdh^  instr.  cerdmi. 

LXXXIX  Od  imenice  tlo  saduvali  se  adverbijalni  oblici :  potloh 
—  na  tie  i  po  tlohu  —  na  tlima  (od  kojih  je  izvedena  bila  i  ime- 
nica:  potloSlca  —  pozemjusa). 

Akcenti.  XC.  Prama  "  u  stok.  dijalekta  imadu  "  na  istom 
slogu  ove  imenice :  hriga  (moze  biti  prama  tal.  hrlga)^  more  (moze 
biti  prama  tal.  mare)^  (laz)  /aii,  (zfifi)  itlci. 

XCI.  Prama  "  u  Stok.  dijalektu  imadu  "  (respektivno  ")  na  po- 
toiiem  slogu  i  kratak  slog,  gdje  je  u  stokavstini  "  (dakle  kao  da 
bi  stajalo  u  8tok.  dijalektu  '  a  ne  ")  ove  imenice:  (mast)  mastd 
(Stok.  mast  mdsta),  (P^d)  podd,  (skU)  skotd;  (bok)  bokd  (stok.  bok 
boka),  (ddz)  daijd,  (krov)  krovd^  (most)  mostd^  (plod)  plodd,  (post) 


Digitized  by 


Google 


32  M.  KU§AR, 

posta\  guScir  (titok.  guScic),  kabtir,  susfd^  suseda;  grehmi  (stok. 
grehm  grebena);  (mHtar)  mestrti  (ntok.  mesiar  meMra);  cesdr  ce- 
sdra  (stok.  char  cesdra),  Mud  zeluda,  limun  limma.  mihilr  mi- 
hUru;  sova  (Atok.  sova);  kapala  (stok.  kapula)^  obria,  pojdta,  po- 
kora,  polka,  potriba,  sckrva,  suseda,  utroba;  (buha,  gora^  lojsd, 
mejd,  zmijd)  nom.  i  akuz.  pliir.  buhe.  gore,  loze,  meje,  zmije  (Stok. 
buhey  gore  itd.);  slatVd  (Stok.  sldtko),  slovo,  voce;  drvo  (Stok.  drvo 
a  plur.  drva);  (pero,  selo)  plur.  perd.  seld  (Stok.  pera,  sela), 

XCII.  Prama  Stok.  pal  pd{a,  Skol  §kdfa,  duSd  duida  nalazi  se : 
pd{  pUVd.  sk6(  Sko/dj    dnzde  (dakle  kao  da  jo  Stok.   pa]  pd(a   itd.) 

XCIII.  Prama  Stok.  grded  grozda  ima  grozd  grozdd  (kao  da  je 
Stok.  grozd  grozda), 

XCIV.  Prama  Stok.  '  stoji  "  na  istom  slogu  kod  imenica:  (vH) 
vrca  (Stok.  vrc  vrca);  coban  (Stok.  cdban);  skdkavac  (Stok.  ska- 
kavac):  erda  (Stok.  hia),  muha,  suza^  ze(a;  motika  (Stok.  mdtika), 
mrcina,  milSica,  vrcina;   (piece)  plur.  pleca  (Stok.  piece  pi.  pleca), 

XCV.  Prama  Stok.  ^  stqji  '^  na  istom  slogu  u  (vint)  vona  (Stok. 
roh  vdna). 

XCVI.  Prama  Stok.  '  stoji  "  na  istom  slogu:  (mir)  mtra  (Stok. 
mir  mira,  a  samo  s  rmrom),  (put)  piita;  pldca^  rika;  drtvo^  jdje 
(i  u  Dubrovniku  jdje),  le6e,  pram,  stdhe,  rrdta  (u  Dubrovniku: 
nd  rrdta);  celdde  (stok.  celdde),  kr^cehe,  po&tem,  skoncdhe;  obe6dne 
(Stok.  obecdne). 

XCVII.  Prama  Stok.  rezdnci  ima  flzanci  —  i\eka  vrst  kolaM; 
prama  Stok.  sjemendk  —  simemk  gen.  simefuikd;  prama  Stok.  stu- 
denac  studenca  —  studenac  studencd;  prama  Stok.  kbnopac  — 
konopdc  gen.  konopcd;  prama  Stok.  oholost  bholosti  —  oholost 
oholosti. 

XCVIII.  Razlikuju  se  u  kvantiteti  od  Stokavadkog  dijalekta 
imenice  na  -fr,  koje  gotovo  sve  imadu  ono  i  kratko,  i  kad  je  na 
I'lemu  akcenat :  gradir,  kornc,  mladlc^  popld,  slipic  itd.  (Stok.  grddic. 
kd/iic  itd.). 

Pridjevi. 

XCIX.  (irenetiv  i  akuzativ  sing.  Odredeni  pridjev  u  gen. 
sing.  m.  i  sr.  roda  i  akuz.  sing,  uz  imenice  m.  roda,  koje  znade 
rieSto  zivo,  ne  gubi  nikada  krajile  a;  govori  se  dakle:  sldboga^ 
vrucega,  a  ne  sldbog,  vruceg. 

C.  Dativ  sing.  Isto  tako  ni  u  dat.  sing.  m.  i  sr.  roda  ne 
otpada  u  odredenog   pridjeva  krajiie  w,   kako  nije  poznata  ni  pro- 


Digitized  by 


Google 


KAPSKI  DUALEKAT. 


33 


mjena  od  u  u  ^^  govori  se  dakle:  sl&bamUj  vru6emu  a  ne  slabom 
sldbome,  vrMem. 

CIL  Dativ,  lokativ  i  instrumenat  plur.  U  dat.  lok.  i 
instr.  plur.  ima  pridjev  (kako  i  imenica)  starije  nastavke:  dat. 
slahin^  lok.  slabih^  instr.  slabimi. 

cm.  Akuzativ  plur.  Ovaj  je  pade2,  kao  kod  imenica,  jednak 
nominativu  plur. :  slabi, 

CIV.  Komparativ.  Komparativ  od  b?jg,  drdg,  jdk,  SirdJc, 
teiakj  tlssdk,  vru6  itd.  glasi  Vriji,  drdSji,  jdcji,  ^trji,  teiji,  Uiji^ 
rru6ji  itd.;  od  iut  —  Sufiji,  od  lUt  —  (ufiji  i  Ju6i  (ali  od  gust 
samo  guSdi);  od  bled^  tvrd  —  blMi^  tvfdi  pored  bledji^  tvrdji  (ovi 
poSjediii  oblici  govore  se  u  gradu) ;  od  bel,  eel  —  beiyi,  celtji  (ali 
od  crn  —  crni);  od  dug,  suh  i  iulc  (grk)  —  dug^i,  suh(i,  zukfi; 
napokon  griib,  Idk^  Up  i  mek  imadu  kod  se|ana  komparativ :  grup§i, 
IdkSi,  Itpci  i  tnekSi^  a  kod  gradana:  grubli^  Idgfi^  Itpli  i  mek(i, 

Akcenat  i  krantiteta  kod  pojedinih  pricyeTa. 

CV.  Pridjevi  bel,  cel^  grub,  gust,  krtv,  tud,  itv  imadu  u  svim 
oblicima  i  kao  neodredeni  pridjevi  zavinuti  akcenat  na  prvom 
slogu ;  na  pr.  and  je  gruba,  ndSal  san  ga  Siva  itd. 

CVI.  Pridjevi  bled,  drdg,  gluh,  gnil,  hud,  jdk,  krut,  len,  {ut, 
mldd,  mm,  sed,  sldn,  sUh,  sUr,  tup,  vru6,  iHt  dr2e  zavinuti  akcenat 
na  prvom  slogu  u  svim  oblicima  i  kao  neodredeni  pridjevi.  Izuzeti 
treba  samo  nominativ  sing.  2.  roda  u  neodredenog  pridjeva,  koji 
ima  dvostruki  akcenat  na  poSjediiem  slogu,  a  na  prvom  dui^inu: 
beld,  bledd  itd. 

CVII.  Imadu  zavinuti  akcenat  na  prvom  slogu  u  svim  oblicima, 
i  kad  su  neodredeni,  joS  ovi  pridjevi :  duian,  gorak,  hlddan,  mtran, 
mudar,  mutan,  prdjsan,  presa/n,  rdvan,  smtSan,  SUpaf,  tdvan,  tesan, 
trwan,  vridan,  eldtan,  Sdjan  (zedan);  a  tako  isto  i  glddan,  samo 
sto  ovaj  ima  kao  neodreden  u  nominativu  sing,  za  zenski  rod: 
gladnd. 

CVIII.  Pridjevi  68s  bosd  boso,  gol  gold  gold  imadu  i  kao  odre- 
deni  pridjevi  akcenat  na  poSjediiem  slogu  te  glase  u: 


Singularu. 

Nom. 
Akuz. 

goli 

gold 
golu 

gold 

R.  J.  A.  CXVIII. 

3 

Digitized  by  VjOOQIC 

34  M.  KUdAR, 

Pluralu. 
Nom.      golt  gole  gole 

Akuz.  n  n  y> 

t  Instr.  za  sva  tri  roda:  goVimi. 

U  ostalim  oblicima  imadu  pravilno  duzinu,  n.  pr.  gen.  sing,  go- 
loga^  plur.  golih  itd. 

CIX.  Prama  fitok.  "  imadu  "  na  potodem  slogu  (dakle  kao  da 
je  Stok.  ')  joS  ovi  pridjevi:  srebrn^  kosmdt^  golcdt  (Stok.  golcM)^ 
puncdt  (Stok.  puncdt);  (mdkar)  mokra  mokro^  (oStar)  oStra  oStro^ 
(potan)  poind  potnd^  (tepal)  tepid  tepid. 

ex.  Govori  se  krdtak  krdtki,  plitki  (i  plitki)^  redak  reiki  (u 
gradu  i  reiki),  tezak  teSki  (u  gradu  teSki)^  svital  sntli  prama  Stok. 
krdtak  krdtki  itd. ;  govori  se  kus  kusa  kuso  prama  Stok.  ftws,  kiisa 
kuso,  kusi  kusd  kuso;   govori  se   napokon  bidden   za  Stok.  bidden, 

CXI.  Pridjevi  {ubeznir^  nCilostiv ;  istinit^  plemenit^  vremenit  imadu 
akcenat  na  poSleddem  slogu :  lubeeniv  {ubemiva^  milosttr  milositva ; 
istinit^  plemenii,  vrimeiiU  (kao  da  je  u  Stok.  dijalektu  Meznir^ 
istinii  itd.) 

Zamjenice. 

a)  Personalno. 

CXn.  Od  jd  instrumental  je  mdnon;  on  ima  u  akuz.  itega  a 
nikad  n,  a  u  lokat.  nen  i  nemu ;  ond  ima  u  akuz.  samo  ju  (ju); 
od  oni  one  akuz  je  jih  i  je  (jih,  je) ;  govori  se  dativ :  ndn^  vdn. 
nin  i  iiima;  instrumental:  ndmi^  vdmi^  nimi  i  mma, 

CXin.  Akcenat  je:  mme^  tehe^  sebe^  nega  (a  s  prijedlogom, 
kako  je  pa  drugom  mjestu  re6eno,  dak:  jsd  mene^  ed  tebe  itd.);  u 
gradu  wewi,  tebi^  sebi,  kod  se}ana:  meni.^  teb\  seVl. 

b)  PosesiYne. 

CXIV.  Govori  se  samo  sliveno :  moga.^  ivdga,  srdga ;  momu^ 
tvomUy  svomu;  mom^  trom^  svom. 

CXV.  Negov  negova  hegovo,  mhov  i  nezin  imaju  obifino  genetiv, 
dativ  i  lokativ  jedn.  po  slozenoj  deklinaciji:  negoroga^  negovomu^ 
negdron. 

c)  DemonstratiTne. 

CXVI.  Mjesto  ovaj^  taj^  onaj  govori  se  ov.  id,  on^  genetiv  ovoga 
onoga  toga  (ili,  osobito  kod  selaka,  ovega  onfga  tfga)  ili  ovngd 
onogd   toga   (Stok.    drogd   hnogd    togd);    dativ    ovomu    onOmu   fdmu 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DUALEEAT. 


36 


(pored  ovemu  onemu  temu)  ili  ovomu  onomu  tomu  (Stok.  bwmu 
dnomu  tdmu);  lokativ  i  instrumental  jednako  ovin  onin  tin.  Od 
ov  i  on  glasi  nom.  sing.  z.  roda  ovd  ona  (Stok.  ova  ond)  ak.  sing. 
z.  roda  avu  onu  (Stok.  dvu  onU)^  nominativ  i  akuz.  plur.  za  m. 
rod :  ovi  ont  (Stok.  (m  dm,  dve  dne),  za  i,  i  sr.  rod :  ove  one,  (Stok. 
ove  bvd  dne  dna)^  instrumental :  ovimi  onimi  (Stok.  dvijema  dnijema). 
Dativ  plur.  je  ovtn  tin  onin,  lokativ  ovih  tih  onih. 

CXVni.  Poznati  su  jedino  oblici :  ovdkov^  tdkov^  ondkov  ili  (naj- 
pa6e  kod  se|aka)  ovakov  ovakdva  ovakovo^  takov,  onakov,  U  gene- 
tivu,  dativu  i  lokativu  sing,  za  m.  i  sr.  rod  stoje  nastavei  sastav- 
jene  deklinacije :  ovdkovoga  ili  ovakovoga,  ovdkovcmu  ili  ovakovamu^ 
ovdkovon  ili  ovakovon. 

CXVIII.  Govori  se  ovultki,  tuUki,  onuUki^  i  skjaiia  se  po  sastav- 
lenoj  deklinaciji. 

d)  Interogativne  i  relatlTne. 

CXIX.  Za  ko  kaze  se  ki  (tal.  chi):  gen.  koga  ili  kogd,  dat. 
komu  ili  komu^  instr.  (s)  kin  ili  (z)  okin;  za  Sto  kaie  se  cd  (u 
gradu  cd)  a  s  prijedlogom  6:  zd6^  pd6  itd.  (ali  duje  se  Sto  u  Sto- 
kddirice)  —  genetiv  glasi  cesd  (Stok.  cesa),  dativ  iemu  i  iemu 
(Stok.  cemu)^  lok.  den, 

CXX.  Ciji  nema,  vec  se  govori  samo  cigdv  cigdva  digdvo:  ge- 
netiv za  m.  i  sr.  rod  cigovoga^  dativ  Hgbvomu,  lokativ  Hgdi^on, 

CXXI.  Zamjenica  koji^  koja^  koje  dolazi  u  svim  oblicima  samo 
slivena. 

Singular. 

Nom.  ki  kd  ko 

Gen.  koga  kega  i  kogd  ke  kao  u  m.  rodu 

Dat.  komu  kemu  i  komu  koj  kao  u  m.  rodu 

Akuz.  kao  nom.  ili  genet.  kii  kao  nom. 

Lok.  kon  kao  dat.  kao  u  m.  rodu 

Instr.  (s)  kim  i  (e)  okin  (s)  kon  i  (z)  okon  kao  u  m.  rodu 

Plural. 

Nom.  ki                                    ke  ke 

Gen.    i  lok.                za  sva  tri  roda:  kih 

Dat.  za  sva  tri  roda:  kin 

Akuz.  ^^                                    ke  ke 

Instr.  za  sva  tri  roda :  (s)  klmi  i  (z)  oBmi 


Digitized  by  VjOOQiC 


36 


M.  KUdAJt, 


CXXII.  Gradani  govore  hak&v  a  se|ani  hakov  kak^a  kaikavo: 
genetiv  kahovoga  ill  kakdvoga,  dativ  kakovomu  ili  kaMvcmUy  lokativ 
kakovon  ili  kak^on. 

CXXTTT.  Govori  se  kultki  kultka  kuttko  i  sklaiia  se  po  sastav- 
jenoj  deklinaciji. 

e)  Noodredono. 

CXXIV.  Sam  deklinuje  se  ovako: 

Singular. 


Nom. 

8dm  ili  8dn 

sdma  i  sama  (kao 

sdmo 

predikat) 

Gen. 

sdmoga  samoga  i  samogd    same 

kao  m.  rod 

Dat. 

sdmomu  i 

i  samomu 

sdmoj 

kao  m.  rod 

Akuz. 

kao  nom 

ili 

gen. 

sdmu 

kao  nom. 

Lok. 

sdmom  i 

sdmomu 

kao  dat. 

kao  m.  rod 

Instr. 

sdmin 

sdmon 
Plural. 

kao  m.  rod 

Nom. 

sdmi 

sdme 

sdme 

Gen.    i 

lok. 

za 

sva  tri  roda: 

samih 

Dat. 

za 

sva  tri  roda: 

sdmin 

Akuz. 

sdmi 

a  za 

z.  i  sr.  rod: 

sdme 

Instr. 

za 

sva  tri  roda: 

samimi 

CXXV.  I  tud  tuda  tude  (tuj  tuja  tuje)  mijeia  se  samo  po  slo- 
2enoj  deklikaciji. 

CXX VI.  Sav  ili  vas  glasi :  u  nom.  sing,  za  m.  rod  svds,  u  gen. 
sing,  za  m.  i  sr.  rod  svega  (Stok.  svega),  u  dat.  sing,  za  m.  i  sr. 
rod  svemu  (Stok.  svemu),  lok.  sing,  za  m.  i  sr.  rod  sven ;  ak.  plur. 
za  sva  tri  roda  svth,  dat.,  lok.  i  instr.  plur.  za  sva  tri  roda:  swn, 
smh,  svimi. 

CXXVn.  Niko,  neko,  svako  ne  razlikuje  se  od  nijedan,  neki^ 
svaki;  vei  se  za  niko  i  nijedan  jednako  kaze  nijedan  (tal.  nessuno), 
za  neko  i  neki  jednako  ntki  ili  jeddn^  za  svako  i  svaki  jednako 
svdki, 

CXXVin.  Za  niSta  kaze  se  ni^,  a  samo  rijetko  nWa:  za  neSto 
kaze  se  mc  (cakod) ;  za  svaSta  kaze  se  svdcesa. 

CXXIX.  Govori  se  vCiHgov  (■=.  nidiji  i  iieciji),  svdcigov,  te  oboje, 
kako  joS  i  nikakov^  svdkakov  mijeiia  se  u  ostalim  pade^ima  po  sa- 
stav]enoj  deklinaciji. 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DUAIiEKAT.  37 

CXXX.   Mjesto  ho  mudrago,  koji  mu  drago^  koliko  vm  drago 
itd.  veli  se  vdfa  hi  ili  voj  M,  voj  koHko  itd. 


B  r  0  j  n  i  c  i. 

a)  Glanu. 

CXXXXI.  Jedim  se  deklinuje  ovako: 

Singular. 

Nom.      jeddn                               jena 

jefid 

Gen.       jenoga  i  jenoga                jene 

kao  m. 

rod 

Dat.       jenomu  i  jenomu              jenoj 

kao  m. 

rod 

Akuz.     kao  nom.  ili  genet.          jenu 

kao  nom. 

Lok.       jendn                                kao  dat. 

kao  m. 

rod 

Tnatr.      jentn                                jenom 

kao  m. 

rod 

Plural. 

Nom.  i  akuz.    jeiii                       jene 

jene 

Gen.  i  lok.       za  sva  tri  roda: 

jenih 

Dat.                  za  sva  tri  roda: 

jenin 

Instr.                za  sva  tri  roda: 

jenimi 

CXXXI.  Dvd,  oba  i  obi  dvd  za  m.  i  sr.  rod,  a  dw,  obe  i  bbe 
dvt  za  z.  rod  —  genetiv  za  sva  tri  roda:  dmh  (ili  dvdjih)^  obih^ 
dUh  dmh  —  dativ  za  sva  tri  roda:  dmn  (ili  dvojin)^  8Wn,  dbin 
dmn  —  (instrumental  za  sva  tri  roda:  dvimi);  tri  ima  u  genetivu: 
trth,  u  dativu:  trtn;  cefiri  je  muSki  i  sred.  rod,  a  za  zenski  go- 
vori  se  cettre  —  genetiv  za  sva  tri  roda:  cetlrih;  dativ  za  sva 
tri  roda:  dettrin. 

CXXXIII.  Razlikuju  se  glaaovima  i  akcentom:  jedanajst,  dva- 
ndjst,  trin&jst^  cetrndjst,  petndjst,  $esndjst,  sedavndjst^  osavn&jst, 
devetndjst;  dvdjset,  trejset;  dvi  sto;  tisud. 

b)  Redni. 

CXXXIV.  Razlikuju  se  glasovima  i  akcentom:  treti ;  jedanadesti, 
dvanadesti,  trinadesti,  cetrnadesti,  petnadesti,  Sesnadesti,  sedavna- 
desti,  osavnadesti,  devetnadesti  (a.  naravno  i  dvajsiti^  trejseti). 

CXXXV.  Govori  se:  samodrug  samodrUga  samodrugo,  samotret. 

dlagoli. 

CXXX VI.  Prezens.  U  prez.  III.  lice  mnoiine  ima  svagda 
zavrSetak  u:  vidu,  govdru. 


Digitized  by 


Google 


38  M.  KU^AR, 

CXXXVII.  Imperfekat.  (hro  se  je  vrijeme  joS  dobro  odrzalo, 
pa  se  gradi  dak  i  od  perfektivBih  glagola.  Saduvali  su  se  svi  oblici 
osim  II.  lica  jedn.,  koje  se  zamjeiuje  11.  licem  perfekta.  Nastavci 
su  za  I.  lice  jedn.  ah  i  ahi,  za  I.  i  II.  mnoz.  ahomo,  ahote  mjesto 
asmo,  aste;  na  pr.  cindh  ill  cihahi,  (cinil  cintla  san  itd.),  ciiidie, 
cindhomo,  cinahote,  cindhu. 

CXXXVIU.  Aorist.  I  ovaj  se  je  oblik  saduvao,  osobito  kod 
glagola  I.  vrste  (i  u  govoru  selana),  ali  se  najdeSce  6uje  I.  i  III. 
lice  sing,  i  III.  lice  plur.  Akcenat  je  u  glagola  I.  vrste  obidno  na 
poSleddem  slogu :  naboddh,  donesoh,  posikoh,  pogihdh,  icRh  itd.  i 
ostaje  na  istom  sloga  u  svim  oblicima. 

CXXXIX.  Imperativ.  U  nastavku  -Ue  za  II.  lice  plur.  gubi 
se  desto  ono  t,  te  se  govori  na  pr.  kldte,  dojte,  homo  Kote,  voste, 
paste,  eente  itd.  pored  i  za  klddite,  dojdtte,  vozUe,  pdsfite,  eemite 
(uzmite)  itd. ;  isto  se  tako  gubi  j  u  cijelom  imperativu  u  nastavku 
'ij',  na  pr.  pi  ptmo  ptte^  skri,  smt  se  smtmo  se  smite  se  itd.  za 
ptj  pijmo  ptjte,  skrij  se,  smij  se  itd.  Nasuprot  glagoli,  koji  u  Stok. 
dijalektu  imaju  u  imperativu  oj,  ojmo,  ojte  primaju  u  rapskom 
dijalektu  iza  oj  joS  jedno  i,  na  pr.  broji  brofimo  brojUe,  dojt  itd. ; 
pa  to  biva  i  kod  Aekih  drugih  glagola  V.  vrste  s  nastavkom  aj 
u  imperativu,  t.  j.  i  ti  primaju  iza  aj  jedno  i,  na  pr.  lajt  lajUe, 
poznajl  itd. 

CXL.  Gerundij.  Gerundij  proSloga  vremena  iSdeznuo  je  bez 
traga;  gerundij  sadaSiiega  vremena  saduvao  se  je  samo  u  frazi: 
hodit  tektic  (tal.  andar ,  venir  correndo)  i  u  adverbima  hotic, 
nohotec, 

CXLI.  Infinitiv.  U  iniinitivu  izostavja  se  svagda  krajiie  i: 
vHit,  dd6. 

Pojedini  glagoli. 

I.  vrsta.  Osnove  na  d  i  t,  CXLII.  Izgubili  se  glagoli  blusti 
i  sresti  (mjesto  ovog  kaze  se  usrttit);  ali  saduvao  se  je  prezens: 
gren,  grei,  gre,  gremo,  greste,  gredu  (gredu), 

CXLI  1 1.  Od  M  (icsti)  prezens  je:  iden,  ide^,  ide,  idemb,  idete, 
idu,  ili:  m^  H,  %,  Imo,  He,  imperativ:  i,  imo,  He;  particip  akt.  tl, 
%la,  Mo  (a  sastavljeno:  poil  pMla);  part.  pas.  poiden,  ali  i.  i  sr. 
rod  poidend,  poideno. 

CXLIV.  Od  kldst  i  krdst  glasi  prezens  hidden  kidded  kldde  itd. 
krdilen  krddeS  krdde  itd.  (stok.  (klddem,  krddem) ;  imperativ  klddi, 
krddi  (Stok.  khidi,  krddi);  particip  pas.  kldden,  krdden  i  kladen, 
krdden. 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBKAT.  39 

CXLV.  Glagoli  host,  -vest,  cvdst,  plest  imadu  u  prezensu  jed- 
nako  kako  gnest,  prist,  rdst  akcentuaciju :  hoden^  bodeS,  bode,  bo- 
dtmd,  bodete,  bodu;  u  participu  akt  imadu  ona  detiri  prva:  bol 
bola  (Stok.  bbla),  -^el  vela,  cvdl  cvdla,  plel  plela;  u  part.  pas. 
ima  gnest  prist  —  popreden  popredend  popredeno. 

CXLVL  Pdst  ima  u  imperativu:  pad^,  padtte  (Stok.  pddi 
pddite), 

Osnove  na  s,  e.  CXLVIL  Poznati  su  samo  glagoK:  grist, 
must,  -vist,  zatim  pdst,  trist  i  nisi  (a  nije  poznat   -lesti  ni  vrsti) 

CXLVIII.  U  prezensu  akcentovani  su  svi  ti  glagoli  jednako: 
grizin,  griisii,  grizi,  grizemd,  grizete,  grizU, 

CXLIX.  Glagol  -nist  (donist,  ponist  ltd.)  ima  infinitiv  i  -nit, 
(donit,  panit  itd.);  particip  akt.  -nescU,  -nisla  (donesal,  donisla, 
danislo  itd.)  i  -nil  (ddnil,  ponil  itd.) 

CL.  Glagol  spasti  preSao  je  u  IV.  vrstu  te  glasi:  spa^t:  prez. 
spdsin,  part.  akt.  spasil  spaslla,  imperat.  spdsi ;  ali  part.  pas.  spdsen 
po  I.  vrsti. 

Osnove  na  J,  jp,  27.  CLL  Glagoli  dupsti,  tepsti  gube  u  infini- 
tivu  ono  p,  te  glase :  zdust,  otist  —  Prezens  akcentovan  je  jed- 
nako: zdubin,  zdubiS,  zdubi,  zdv^ernd,  zdubete^  zdubH. 

CLU.  Od  glagol&  grepsti,  skupsti,  zepsti  poznati  su  samo  lieki 
oblici:  prez.  grebm  grebiS  itd.  (kako  zdubin),  part.  akt.  ogrebal 
ogrebla  ogriblo;  prez.  zebe  zebu,  part.  akt.  ozebal  ozibla  oziblo, 
part.  pas.  raskuben, 

CLIII.  Mjesto  crpsti  govori  se  cfpat;  mjesto  Sivsti  samo  SMt, 
ali  prezens  ipak  samo  Mvin  itd.  (kako  zdubin), 

CLI V.  Pleti  ima  oblike :  infin.  pltt,  prezens  plijin  (kako  zdubin), 
imperativ  opli  opltte,  particip  akt.  opltl  opltla, 

Osnove  na  k,  g,  h,  CLV.  U  prezensu  imadu  svi  jednaku  ak- 
centuaciju :  ped,  red,  sic,  stric,  tu6,  vu6  t.  j.  pedin,  peSiS,  pe6e,  pe- 
cemo,  pecete,  peku. 

CLVI.  Glagoli  tuc  i  vu6  imadu  particip  pas.  (kako  M  i  strU): 
stucen,  obuien. 

CLVII.  Glagol  mod  (i  sastav|eni  2)owoc^  glasi  u  prezensu :  moren, 
a  kod  sejaka  6uje  se  u  I.  lieu  jedn.  i  III.  mnoz.  i  mogu. 

CLVIII.  Oblika  didi,  nici,  pu6i,  sti6i  itd.  nema,  nego  samo  po 
II.  vrsti:  dvignut,  miknut,  puknut,  dosfignut  itd.  Ali  ima  ipak 
dosed  po  I.  vrsti:  prez.  prisic  doseSen  prisezen,  imperat.  dosezt 
prisezi,  part.  akt.  dosegal  dosegla,  prisegal  prisigla;  zatim  vr6: 
prez.  vrien,  imperat.  vrzi,  part.  akt.  vrgcU. 


Digitized  by 


Google 


40  M.  KUdAR, 

CLIX.  Ze6i  nema;  isto  tako  ni  vrijeci,  ved  se  mjesto  ovoga  kaze 
po  IV.  vrsti :  vritt. 

Osnove  na  w,  n.  CLX.  Glagol  -cat  (nacdt,  pocdt  itd.)  ima  u 
prezensu:  ndcmen,  ndimeS,  ndcnie,  nacmemo,  nticmete^  ndcmu;  eat 
(oMt)  ima:  ozmen  itd.  kako  pdcmen,  ali  III.  lice  plur.  oSmu;  kldt 
i  nadut  se  imadu  kunen^  kunei,  kune^  kanemd,  kunete,  kunu, 

CLXI.  Govori  se  u  infinitivu:  vazet  i  vaeest,  enet  (=  szngti  i 
izhii) ;  a  prezens  glasi :  vaeemen  ili  eemen^  znemen ;  imperativ :  vo- 
zenii  ili  zemi^  znemi;  particip  akt. :  vazel.  znel;  part.  paa. :  vdzet, 
znemet, 

CLXII.  Ima  i  glagol  prijdt,  zajdt:  prezens  zdjmen^  imperat. 
zajmi,  particip  akt.  zdjal  prtjal  (ima  i  zajmil  zajmila,  ali  znadi : 
uzajmiti  komu,  dok  je  zdjcd  —  uzajmiti  u  koga),  particip  pas. 
zdjixt. 

CLXin.  ZM  ima  prezens  ianen,  imperativ  SMi  particip  akt. : 
Ml  idla. 

CLXIV.  Mjesto  pehem  se  6uje  se  pinen  se, 

CLXV.  Akcentuje  se:  propet  (part,  pas.)  prama  Stok.  prdpet^  a 
nasuprot  nddul  (part,  akt.)  prama  Stok.  ndduo, 

Osnove  na  r.  CLX VI.  Slozeni  od  mrijeti^  -strijeti  imadu  pre- 
zens :  umren,  umreS^  umre,  umremd,  umrete,  umru ;  prostren,  pro- 
streS,  prostre  (i  prdstren  prostre^  prostre),  prostremo^  prostrete, 
prostru. 

CLX VII.  Glagol  trt  ima  u  gradu  osnovu  ter :  prez.  teren,  imperat. 
teri;  kod  selana  tar:  prez.  tdren,  imperat.  tart. 

CLXVIII.  Glagoli  drijeti  i  sastavljeni,  preti,  -vrijeti,  -zreti, 
'Mrijeti  nijesu  poznati. 

Osnove  na  vokal.  CLXIX.  Glagol  zndt  ima  u  prezensu 
akcentuaciju  zndn,  zndS,  znd,  zndmo,  zndte,  zndju,  a  sastavjen 
glagol:  pdznan,  poznaS  itd.;  u  imperativu  zndj,  zndjte.  Osnova 
znade  nije  poznata. 

CLXX.  Glagol  ddt  (i  sastavleni  proddt  itd.)  ima  prezens  dan, 
ddS,  da,  damd,  dUste^  dddu  (proddn,  prodd§  itd.) ;  aorist  ddh ;  par- 
ticip akt.  ddl,  ddla,  ddlo  (a  slozeno :  prddal,  prodala) ;  particip  pas. 
ddt,  drdd,  data  (prodat,  prodatd,  prodfito), 

CLXXI.  Smlt  ima  prezens :  smin,  smU,  smi,  smlnCdy  smlte^  smtju ; 
dospit,  ima  prezens:  dosptn  i  dospijen,  dospU  i  dospyes,  dospi  i 
dospije^  dosp'imo  i  dospijemo,  despite  i  dospijet?,  dospH  i  dospiju; 
a  prisplt  samo :  prispin  itd.  (kako  dospin). 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI    DIJALEEAT.  41 

CLXXII.  (jlagol  -dtt  (nacVH^  zadit)  nema  oblikfi  po  II.  vrsti, 
vec  je  prezens  samo :  nadijen,  imperativ  nctdi  nadtte^  part.  akt. 
nadiL 

CLXXIII.  Glagoli  VH  (esse)  i  pit  imadu  u  part.  akt.  akcentu- 
aciju :  Vil  bila  hilo,  pil  pUa  pilo. 

CLXXIV.  Bit  (esse)  ima  prezens :  jesan^  sdn,  jest  s\  je,  jesmo 
swo,  jeste  ste,  jesu  su ;  a  nijesmo :  nisan,  nlsi^  m,  nlsmo,  nlste, 
msu;  optativ  glasi:  M  (a  nema  bin),  6W,  bi,  bistno,  btste^  bi:  im- 
perfekat :  bijah,  a  III.  lice  jedn.  i  btSe  (u  frazi :  biSe  ti  red,  doc  itd.). 
—  Od  zal^t^  pozaVU  prezens  se  je  izgubio,  te  se  zamjeAuje  sa 
zdboravin^  eaboraviS  itd. 

CLXXV.  Glagol  %6  (koji  se  rijetko  upotreblava,  jer  se  kaze 
obiCno  hodit)  ima  prezens :  tden  1de§  itd.  (ali  i  to  je  rijetko,  jer  se 
kaze  obidno:  gr&n),  imperf.  Idah,  aor.  iddh^  part.  akt.  ial^  ild^  Sid 
(perf.  glagol). 

CLXXVI.  Dod,  pad,  n&6,  eM,  obdc  imadu  prezens :  dojden,  ndjden 
itd.;  imperat.  dojdt^  najdi;  aorist  dojddh^  najdoh. 

CLXXVII.  Glagol  pjeti  pojem  nije  poznat;  mjesto  fiti  govori 
se:  se  Ulit  (kakd  se  ttli,  uttlen,  eafUil  se),  a  mjesto  gniti  govori 
se  gnlUt^  ali  prezens  ima  i :  gnijen  itd.,  gnijemo^  gnijete^  gnijA  pored 
gMlin  itd.,  isto  tako  ima  i  part,  akt.:  zagnil,  zagmla, 

CLXXVIII.  Saduvao  se  je  glagol  brit  se  (obrlt  se);  zatim  pre- 
zens: din  (velim)  i  dlste  (velite). 

n.  vrsta.  CLXXIX.  Imadu  jaki  kratki  akcenat  u  svim  for- 
mama  (prema  §tok.  slabom  kratkom)  glagoli :  s&hnut  (us&hal^  us&hla) 
i  tdnut. 

in.  vrsta.  CLXXX.  UmU  (razwnAt)  ima  prezens:  wnin^  umtS^ 
umi^  umtmo^  umite^  umu  (razumln^  razumiS  itd.) 

CLXXXI.  U  glagolu  stajati  stojim  sazim|e  se  -aja-  u  (I:  inf. 
stdt,  imperf.  stdh^  part.  akt.  stdl. 

CLXXXII.  Glagoli,  koji  se  u  5tok.  dijalektu  akcentuju  kao 
trpjeti  kricati  (koji  imaju  to  jest  '  na  prvom  slogu  u  svim  obli- 
cima)  imadu  u  rapskom  dijalektu  u  prezensu  istu  akcentuaciju, 
kako  i  oni,  Sto  se  akcentuju  kao  ze{eti,  dakle:  trpin,  trpU,  trpi, 
trplmo^  trplte^  trpu  (a  tako  i  svi  ostali,  osim:  ocrnit^  koji  ima  u 
prez.  ocrnin  itd.)  kako :  zelln,  Mis,  irff,  Mlmd^  ielite,  Selu  (i  ostali 
ovakova  akcenta,  koji  se  svi  sla^u  u  akcentu  sa  Stok.  dijalektom, 
osim:  obolit^  koji  ima  prez.  obolin  prema  stok.  oboltm).  Ostali  se 
oblici  akcentuju  pravilno  prama  stok.  dijalektu,  samo  Sto:  k/ecdt 
mu6dt  imadu  particip  akt.  kpcsil,  mucal. 


Digitized  by 


Google 


42  M.  KU&AR, 

('LXXXIII.  Glagoli  bifdt^  drzai^  leMt,  tridt  akcentovani  su  u 
imperativu :  biSi  JMte^  drsl  dHte^  leSt  leStte,  tret  trclte ;  a  od  driat 
particip  pas.  je  drzan  drSand  drzUnd. 

CLXXXIV.  Pristojdt  se  ima  u  prezentu  akcenat:  pristoji  se;  u 
part.  akt. :  pristojalo  se. 

CLXXXV.  Glagol  (h)om  ima  prezens:  (h)ocu  6il^  (h)d6eS  6H, 
(h)o6e  &e,  (h)d6emo  6emo^  (hjodete  6Ue^  (h)ote  (h)o6eju  deju ;  imper- 
fekat:  (h)oiijah,  (h/ddah;  particip  akt.  (h)ottl^  (hjottla,  (h)otHo, 

CLXXXVI.  Vret  ima  samo  zna6eiie  „izvirati"  (inaCc  kaie  se 
kuhat^  ali  ima  ipak  vru6  u  smislu  od  „vreo") :  prezens  vre.  Glagola 
zreti  nema  ni  u  zna6eiiu  „spectare",  ni  u  onom  „maturescere" :  u 
ovom  drugom  znadeAu  kaze  se  zfljat  (ali  ima  od  zreti  pridjev: 
zrel^  zrela,  zrelo).  Cuje  se  spat  za  spavcUi.  Glagol  svlzjdt  (zvizdati) 
preSao  je  prezensom  u  V.  vrstu:  svtzjen, 

IV.  vrsta.  CLXXXVII.  Ne  podudaraju  se  u  akcentu  sa  &tok. 
dijalektom :  faltt,  prez.  fcUin  fdtimo  fallte  falu,  imperat.  faVt  fcUtte, 
part.  akt.  fcdil  faUla;  zdkasvilt^  prez.  zakdsnin^  imperat.  zdkasni^ 
part.  ak.  zakasml  zakasnila;  uredit;  prez.  zgubin  (ali  ostali  oblici 
slazu  se :  inf.  zgubtt,  imperat.  zgubt^  part.  akt.  zgubil  zgubtla) ;  prez. 
btlin^  gudin^  zasltpin,  snizi^  svHin,  trubin  (Stok.  bijeUm,  gudim  itd.), 
prez.  zbrojin  zbrojlmo  zlyrojite  zhrojii^  a  tako  isto  i  zadojm^  zdrobln, 
okottn^  skrojm^  zaoHrin,  spotin^  stroStn  (Stok.  zadojim,  zbrdjtm  itd.) ; 
prez.  crjenin,  sviddcin  (Stok.  crvenim,  sjeddiim,  ali  posvjedoctm), 

CLXXXVIII.  Kaze  se  samo  udfit  (a  nema  udariti):  prez.  udrin. 
Veli  se  svlttt  a  ne  svitlit  prama  fitok.  svijetliti,  Glagol  Hniti  izgubio 
je  u  inf.  umetak  i:  ctnt. 

V.  vrsta.  CLXXXIX.  /maf  glasi  u  partieipu  akt.  po  III.  vrsti: 
imtl  imila  imilo. 

CXC.  Glagoli  na  -avati  nije^u  poznati,  a  tako  nijesu  poznati  ni 
lieki  na  -ati  (narocito  oni  sto  su  izvedeni  od  drugih  glagola  I.,  11., 
III.  i  IV.  vrste  te  imadu  promjenu  korjenitog  vokala),  ved  se  i  za 
jedne  i  za  druge  upotrebjavaju  oblici  na  -ivati  i  -evati^  na  pr. 
drzlvdt,  rasicevdt. 

CXCl.  Razlikuju  se  akcentom  od  Stok.  dijalekta  glagoli: 

a)  stUvldt  (stok.  stdv{ati),  prez.  stdrfan^  imperat.  stdvlaj,  part, 
akt.  stdvlal;  stlskdt,  prez.  stiskan,  imperat.  stfskaj^  part.  akt.  stiskdl 
stiskdla;  pozdrav/dt,  prez.  pozdr avian,  imperat.  pozdrdvlaj,  part, 
akt.  pozdrav/dl  pozdrav(dla; 

b)  crpat  (stok.  crpat)^  rigat,  rivat,  trpat; 


Digitized  by 


Google 


KAPSKI  DIJAI.EKAT.  43 

c)  bdd(xt  (Stok.  bddati)^  gledat  se,  mimat,  prskat,  sanat^  povtdat 
(spovidat^  isapovtdat) ; 

d)  morat  (Stok.  morati) ;  prez.  moran,  morctmd^  morate,  monlju; 
part.  akt.  moral,  morala, 

CXCII.  Glagoli,  u  kojih  je  u  stok.  dijalektu  III.  lice  plur.  u 
prezensu  drugadije  akc^ntovano  nego  ostala  lica  jednine  i  mnozine, 
imada  u  rapskom  dijalektu  u  cijelom  prezensu  (dakie  i  u  III.  lieu 
plur.)  istu  akcentuaciju ;  na  pr.  a)  kdpan  itd.  III.  lice  pi.  kopajii 
(Stok.  kopajii);  igran  itd.  tgraju  {^tok,  igrdm,  igrajft);  h)  pitan  iu\. 
III.  lice  plur.  pttaju  (Stok.  pltaju). 

CXCIII.  Glagoli,  koji  imadu  u  Stok.  dijalektu  u  prezensu  akcen- 
tuaciju kao  a)  cvjetdm  itd.,  cvjetdmo^  cvjetdte^  cvjHajil,  i  b)  sapimdm 
itd.,  sapundmo^  sapundte^  sapunaju^  glase  u  rap.  dijalektu  u  istom 
vremenu :  a)  cvetdn  itd.  cvetdmo^  cvetdte,  cvetdju  (a  sasvim  se  raz- 
likuju:  tmam,  obedan,  vonan);  b)  sapunOn  itd.,  sapundmo,  sapu- 
ndte,  sapundju. 

S  ovima  se  slaze  i  glagol  Hfjdt^  koji  ima  prezens :  0jdn  itd.  zjdmo. 
zjdte^  /sjdjvk  (Stok.  zjdmo^  ejdte^  zjdju). 

CXCIV.  Mjesto  citati  govori  se  Stat  (stdt),  koji  ima  prezens: 
Sten  itd.  Sternd,  stete,  Stu. 

CXCV.  Imaju  prezens  samo  na  -em:  ceS(dt:  deS(en^  nadimdt  se  : 
nadimlen  se,  klhdt:  kiSen,  krhdt:  kHen  (Stok.  krhdm),  mdhat  (stok. 
mdhati):  maSen,  pi^at:  plpjen^  puhat:  puSen^  rltdt  se:  ricen  se^ 
s^ipat:  stplen^  Setat:  Se6en,  SkrJpat:  Skripfen^  Smrkdt:  §mrcen^  takdt: 
tdcen^  potezat  (Stok.  potieati) :  potezen,  vaigdt :  vaSgen  itd.  vazgemo 
vaigete  raSgu,  ztbat  (Stok.  zihati):  zthlen^  oilmdt  (Stok.  oSimati): 
oitmfen;  od  davdt  i  motat  prezens  glasi  ddvan  i  ddjen,  motan  i 
mocen, 

CXCVI.  Mjesto  sisati  govore  selani:  sasdt,  prez.  sdsen,  part, 
akt.  sasdl  sasdla^  a  gradani:  cicat;  mjesto  ticati  govori  se  tlkdt 
(mozebiti  prama  tal.  toccare) ;  mjesto  Merati  govori  se :  ierdt ;  u 
gradu  ($uje  se:  dr6at,  razmecllt,  prUat^  Sdfat,  Secdt  (prama  i)re- 
zensu:  drcen^  §d(en  itd.),  ali  po  selima  govori  se  ponajvi^e  pra- 
vilno:  drtdt,  slat,  §Hdt ;  mefati  u  kompoziciji  glasi  kadgod  i  — 
mitat,  na  pr.  zmitat  (izmetati). 

CXCJVII.  Glagol  -gnat  ima  u  prezensu:  dogndn  itd.  dognTtmd, 
dognfit?,  dogndju,  ili:  dorenen:  imperativ:  doreni.  Tkdt  ima  pre- 
zens: tken  itd.  tkemo,  tkHe^  tku;  imperativ:  tki. 


Digitized  by 


Google 


44  M.  KUdAR, 

CXCVm.  Imadu  akccntuaciju : 

a)  u  prezensu:  deren  itd.  deremo  derete  deru  (Stok.  d^rem)^  isto 
tako:  oren,  Serin  (ali  slazu  se  sa  dtok.  dijalektom:  gldjen,  zoblen, 
locen  itd.);  ieren  kako  deren  (ali  poberen),  isto  tako:  peren  (ali 
operen) ;  kujm  kako  deren  (ali  slazu  se  sa  Stok.  dijalektom :  snujen 
otrujen);  smijen  se  kako  deren  (Stok.  smljem  se^  smijemo  se); 

b)  u  participu  akt. :  ceSdl  ceSdla  (gtok.  ceSao  deSdla),  isto  tako 
drhtdl^  gloddl,  kaSfdl,  lokdl,  razmetdl^  zobdl  (ali  sla^u  se  sa  Stok. 
dijalektom :  odercUj  hral^  fercU)  ;  dogndl  dogndla^  tako  isto  i :  trovdl 
(ali  slaiu  se  sa  Stok.  dijalektom:  kovai,  pJuvcU);  hrdl  brdla  brdlo 
(Stok.  hrdo  brdla  brdlo),  prdl  prdla,  zvdl  evdla; 

c)  u  participu  pas:  brdn  brand  brand,  a  tako  i  kompozicije: 
pobran  pobrand,  pobruno,  edkian  eaklanid,  opran  oprand,  poslan 
poslandj  poevan  (pozvdn)  pozvand, 

VI.  vrsta.  CXCIX.  Kod  Aekih  glagola  na  -ivati  i  -evixti  ne 
mijena  se  u  prezenckoj  osnove  -wa-,  respekt.  -eva-  u  -tye-.  To 
biva  najpaCe:  a)  kod  onih  glagola,  koji  u  Stok.  dijalektu  nijesu  u 
obidaju  kao  glagoli  VI.  vrste,  na  pr.  drSlvdt^  poznJvdt,  rasicevdt, 
koji  imaju  prezens:  drSivan,  poznivan^  rasidevan,  zatim  b)  kod 
glagola  tudeg  postaiia,  na  pr.  fundivdt^  paslvdt  (lat.  fundo,  tal. 
passare)^  koji  imaju  kao  i  prije  spomenuti  prezens:  fundivan^ 
pasivan. 

CC  Razlikuju  se  akcentom  od  Stok.  dijalekta  glagoli:  imenovdt^ 
kamenovdt^  napridovdt,  zlamenovdt;  iejkovdt, 

Sintaksa. 

Pridjev.  C(,-I.  Njeki  pridjevi  dobili  su  znadeAe  imenica:  mdli 
i  mala  —  muftkid,  zenskid,  mlddi  i  nildda  —  vjerenik  i  vjerenica 
(kako  i  „mladi6"  i  „djevojka"),  sUpi  i  sUpa  —  slijepac  i  Sjepica, 
stdri  i  stdra  —  starac  i  starica,  tuji  i  tuja  —  tudinac  i  tudinka, 
vdnski  i  vdhska  —  se)ak  i  se|anka  itd. 

COIL  Mjesto  posesivnog  ili  tvarnog  pridjeva  i  zamjenice  pose- 
sivne  stoji  6eato,  osobito  u  gradu  (prama  tal.  jeziku)  imenica  u 
gen(*,tivu  s  prijedlogom  od ;  na  pr.  ku6a  od  Jdkova,  ndiko  od  koze, 
knlh  od  senice,  to  je  od  nega  itd. 

Rod.  ('Clll.  MuSkoga  su  roda  imenice:  glad  gen.  gldda^  kdp 
gen.  kdpa,  zvon  gen.  zvona.  oci  i  f(§i,  jesen  gen.  jesena;  ^enskoga 
au  roda :  brke  (plur.),  opdnka  i  vever ;  srednega  su  roda :  jdtra 
gen.  jatdr,  plMa  gen.  plili^  tisu6d  (plur.).  Keke  imenice,  Sto  su  u 
jednini    neutra    postaju    u    mnozini,    osobito    u    gradu,    masculina: 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALEKAT.  45 

kluvko  plur.  klupci,  vesVo  plur.  vesll^  poleno  plur.  poleni,  Imeniea 
mast  masia  ima  tri  roda:  u  nom.  sing,  je  z.  roda  —  ova  mdst ; 
u  ostalim  padezima  singulara  je  m.  roda,  na  pr.  gen.  Upoga  nMsta^ 
instr.  mastdn  (ali  i  maSdon^  i  tad  je  i.  roda) ;  u  pluralu  je  sr.  roda 
—  ove  mast&. 

CCIV.  Za  plural  imeniea  sr.  roda  privezuja  se  adjektivne  rijedi 
uvijek  u  i,  rodu ;  tako  se  govori  na  pr.  male  usta^  ove  vrdta,  jdjd 
he  si  vazela^  goveda  su  Sle  6a  itd. ;  isto  tako  i  za  skupne  imenice 
dica  i  bra6a  privezuju  se  adjektivne  rijedi  u  pluralu  2.  roda,  ali 
uz  imenicu  brd^a  samo  onda  kad  adjektivna  rijed  nije  glagol,  jer 
u  ovoj  prilici  stoji  ona  u  pluralu  m.  roda,  na  'pr.  ove  bldSene  dic&, 
died  su  mi  se  zguhile^  ali  moje  hrd6a  Su  mi  rekli, 

Brojnik.  CCV.  Jeddn  se  upotrebjava  i  kao  neodreden  spolnik 
prama  talijanskom  jeziku ;  tako  se*  kaze  na  pr.  jeddn  drugi  iovtk 
ne  M  to  udintl,  t%  si  jend  prasica,  svds  san  va  jendnpotu;  dapade 
i  tamo,  gdje  u  tal.  jeziku  ne  bi  stajao  nikakav  spolnik,  upotreb|ava 
se  u  rapskom  dijalektu  6bi6no  jedan  na  pr.  va  jenu  priltku  {tper 
esempio),  vi  ste  jem  tovdri  (t.  voi  siete  asini). 

CCVI.  Brojnici :  dvd,  dba  dvd,  tri  i  cetl^Hy  kad  su  u  nominativu 
ili  akuzativu,  imaju  predmet,  koji  se  broji,  ako  je  m.  ili  sr.  roda, 
u  dualu;  ali  adjektivne  rijedi,  koje  su  za  A  privezane  (bilo  atri- 
butno  ili  predikatno),  u  pluralu  muSkoga  roda.  Na  pr.  kadt  su  btli 
ovl  dvd  (tri^  iettri)  Upi  mladUa  ili  diteta? 

CCVII.  Neodredeni  brojnici  na  -lik,  kojima  je  prvi  dio  zamje- 
nica,  upotrebjavaju  se  u  gradu  sved  adjektivno;  tako  se  ka2e  na 
pr. :  kulVci  ocenaSt  si  zmoUl  ?  (ali  kod  sejana  pravilno :  kuUko  ode- 
ndSi , . .)  —  kupila  je  nikulike  bdSve  (i  kad  ih  je  viSe  od  6etiri ; 
dok  u  se|aka:  nikuliko  bdcav,  i  kad  ih  je  maAe  od  pet). 

CCVIII.  Dijelni  brojnici  nijesu  poznati  (barem  u  gradu),  ve<5  se 
na  pr.  govori  mjesto  dvoja,  troja  itd.  vrata  —  dm,  tri  itd.  trdta; 
mjesto  dvoje^  troje  itd.  ga^e  —  dvd  tri  pdra  gdd ;  mjesto  dvoje, 
troje  itd.  djece,  goreda  itd.  —  dvi^  tri  dice  (ali  u  8e)ana,  6ini  mi 
se,  i  dvoje^  troje),  dvd^  tri  goveda. 

Zamjenica.  CCIX.  Lifina  zamjenica  upotrebjava  se  desto,  i 
kad  ne  pada  na  lice  sila  govora,  niti  se  izride  opreka,  i  to  prama 
tal.  jeziku;  na  pr.  ja  zndn^  da  si  ti  ddbar  (ven.  mi  sd  che  ti  ti 
ze  bon), 

CCX.  Predikat  uz  zamjenicu  Vi,  koja  se  upotreb|ava  u  znak 
gtovada,  bio  glagolski  ili  imenski,  stoji  svagda  u  pluralu,  kako  i  u 
Stok.  dijalektu,   i  u  muS.  rodu,   makar  bio  subjekat  i  zensko  lice; 


Digitized  by 


Google 


46  M.  KUdAR, 

na  pr.  ^ior  Toni^  ili  Siora  Bete,  ca  sie  sdmi?  ili:  kakb  ste  dobril 
ili:  Iccidi  ste  to  btli?  Dapacc  6uju  se  i  sami  atributi  u  plaralu  m. 
roda,  na  pr.  gospodaru^  ili  gospodarice  mojt  dobri! 

CCXI.  Pored  Vi  govori  se  u  znak  Stovana  i  On^,  kako  za  mudko 
tako  i  za  zensko  6e|ade,  ali  ovo  potonje  samo  kad  se  o  torn  deja- 
detu  govori  (a  ne,  kad  se  demu  govori) ;  na  pr.  oni  su  mi  to  rSkli 
znafii :  on,  ili  ona  mi  je  to  rekla^  ali  to  se  on,  ona  privezuje  za 
lice,  kome  se  govori   Fi. 

OCXII.  Mjesto  sebe^  svoj  upotreb|ava  se  za  I.  i  II.  lice  zamje- 
nica  li6na,  respektivno  posesivna,  prama  talijanskom  jeziku,  na  pr. 
kupili  smo  jenu  kucu  za  nds,  tt  nosiS  tvoj  kr%z\  ali  za  tre6e  Uce 
ne  govori  se  ipak  nigda  hegov^  nezin  ili  mhov  za  svoj^  kaze  se 
dakle  na  pr.  oienil  se  svojon  rddicon,  a  ne  nikada:  s  negovon. 

CCXIII.  Mjesto  nezin  govori  se  i  ne^  na  pr.  zamdn  je  noj  sra 
he  (ili  hezina)  lipoVd ;  a  u  gradu  6uje  se  za  hezin  i  —  negov^  kako 
za  muSki  rod,  na  pr.  ddj  joj  fiegdvu  (t.  j.  nezinu)  kuneitru, 

CCXIV.  Nominalni  oblik  pridjeva  zamjenuje  se,  osobito  u  gradu, 
cesto  slozenim,  na  pr.  a)  hotieS  malo  presnoga  kruha?  ili  dobroga 
ste  brdka  (oblika),  b)  on  mi  je  mlli,  ki  grubi  je !  (t.  che  brutto  che 
r!)  oro  je  snlni  facol. 

CCV.  Relativna  zamjenica,  kad  je  privezana  za  imenicu  srediiega 
roda,  te  znadi  lieSto  zivo,  prelazi  u  akuzativ  jedn.,  osobito  u  gradu 
u  mu&ki  rod ;  tako  se  govori  na  pr.  d'de  (celdde,  govedo)  kdga  san 
zgnhtl  (u  gradu  6uje  se  i  sama  imenica  kadgod  u  akuzativu  po 
muskom  rodu,  na  pr.  zgubil  san  jenoga  diteta). 

(X'XVI.  Sdm  (ili  pojadano:  sdm  samdhan^  sdma  samdhna)  ima 
jedino  znadeAe  od  „ solus"  a  za  „ipse"  govori  se  (j)isti^  na  pr. 
on  je  (j)Tsti  to  rekal, 

Prilog.  OCX VII.  Ovdje  nabrojit  du  neke  adverbe,  §to  se  ne 
^.uju  u  Stok.  dijalektu,  ili,  ako  se  6uju  imadu  drugi  oblik:  a)  za 
vrijeme:  dife  ili  vreda  -  odmah,  pren  —  ov6as,  cfra  —  juder, 
pre^cerma  —  prekjuder,  slnoca  i  preksinoda,  segutra  (kod  se|aka) 
i.  Sega  jutros  (kod  gradana)   —  jutros,  zabedon  —  popodne,   vddne 

—  obdan,  ziitra  —   sjutra,  zazutron  ili  prikzutra  ili  on  drugi  ddn 

—  prekosjutra,  kletu  —  do  godine,  potle  (a  nema  poslije);  b)  za 
mjesto:  kadi  —  gdje,  kuda  ovuda  onuda  smda  (Stok.  kiidd  oriidd 
onudd  svudd),  simo,  drugdi  (stok.  drugdje),  gori  doli  (Stok.  gT^e, 
dd{e),  zgora  zdola,  sprida  ndprida  (stok.  naprijeda)^  zdda  (nema 
sfraga^  otrag)^  ran  vani  zvnnd  (nema:    na  dvor  itd.  na  pole  itd.); 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBKAT.  47 

c)  za  nadin:  tulikdjie  (ali  rijetko  se  6uje)  —  isto  tako  zamdn  (a 
nema:  uzalud,  badava). 

CCXVin.  Cestica  za  tvrdeiie  glajsi:  je^  koje  se  obidno  podvaja: 
je  je.  I  destica  za  poricaiie,  ne,  ponav}a  se  rado  za  pojadaiie  zna- 
deiia,  na  pr.  nt  ga  ne,  nismo  ga  vidili  ne.  Govori  se  samo:  mala 
d^  ne,  na  pr.  malo  d&  me  ni  ubU.  NUi  nije  poznato,  ved  se  go- 
vori svagda  ni ;  tako  na  pr.  Stokavadki :  NUi  Sto  vidi,  ni  cuje,  ne 
mo2e  se  redi  inade,  nego:    On  nts  ni  ne  vidi^  ni  ne  cuje. 

CCXIX.  Mjesto  glagola,  slozena  s  prijedlogom,  stoji  viSe  puta, 
osobito  u  gradu,  na  talijansku,  prosti  glagol  s  adverbom;  tako  se 
govori  na  pr.  Sal  je  da  za  otiSOfO  je  (t.  e  andato  via)^  dojdt  nutra 
za  uleei  (t.  vieni  dentro),  zneXa  ga  je  van  za  izva^Ua  ga  je  (t.  lo 
ha  tratto  fuori),  mliko  gre  priko  za  previre  (t.  va  oltre), 

Glagol.  CCXX.  .  Neki  su  glagoli  reflekaivni,  Sto  u  Stok.  dija- 
lektu  nijesu:  se  sest  (t.  sedersi)  —  sjesti,  se  sana/t  (t.  sognarsi  pored 
sognare)  —  sanati,  se  stat  (t.  aizarsi)  -  ustati,  se  tonut  (t.  anne- 
garsi)  —  tonuti. 

CDXXI.  Razliku  izmedu  perfektivnih  i  imperfektivnih  glagola 
vedina  gradana  slabo  osjeda,  pa  se  mogu  u  nih  6uti  grdopdtine, 
kako;  ea  to  d^igneS?  ili:  kUpiS?  dn  raStri  kudu  mjesto  Siri ;  ili 
obratno  glagol  imperf.  mjesto  perfektivnoga :  dlte  se  je  osipalo. 
Ali  sejaci  kazu  ipak  pravilno:  dvi^eS,  kupujeS^  Stri,  osulo. 

Bi|e§ka.  Osobito  se  je  izgubilo  osjedaiie  za  prijedlog  s  C=  s  ili 
iz)^  da  pretvara  glagol  imperfektivni  u  perfektivni,  te  se  je  zato 
taj  prijedlog  pridijevao  glagolu  i  tamo,  gdje  je  ovomu  znadeAe  im- 
perfektivno,  dok  se  nije  malo  po  malo  s  liime  srastao  tako,  da  se 
danas  neki  glagoli  u  gradu  i  ne  upotreb|avaju  inade,  nego  slozeni 
sa  s  na  pr.  zgUbtt,  se  spotU,  strest,  stroSlt  itd. 

Padezi.  CCXXII.  Rijefi  Hdr  (t.  signore)  —  gospodin,  kad  se 
upotrebjava  kao  podasni  pridjevak  pred  posebnim  lifinim  imenicama, 
ostaje  svagda  u  nominativu,  i  kad  je  posebno  ime  u  kojem  drugom 
padezu,  na  pr.  ddj  ovo  Sior  Mutii, 

CCXXIII.  Mjesto  vokativa  stoji,  osobito  u  gradu,  vrlo  Cesto  no- 
minativ,  na  pr.  vrdzji  skotl  mojd  died! 

CCXXIV.  Impersonalni  pasivni  glagol  (ona  konstrukcija,  Sto  od- 
govara  nemadkomu  man  i  francuskomu  on)  slaze  se,  ako  je  ob- 
jekat  u  jednini  s  akuzativom,  ili  s  genetivom,  ako  se  objektom 
naznaCuje  dio  fieke  cjeline ;  tako  se  govori  na  pr. :  covika  se  pozna 
po  glasu,  odovle  se  vidi  negovu  kucu,  ni  ga  (ju,  jih)  se  mdglo  ndc^ 
dands  se  ide  fihe,  Ali  ako  je  objekat  u  pluralu,  i  glagol  je  u  plu- 


Digitized  by 


Google 


48  M.  KU§AK, 

ralu  te  se  slaze  s  nominativom ;  na  pr.  lildi  se  poznaju^  vidu  se 
ku6e. 

CCXXV.  Genetiv  odvajaAa  ima  desto  uza  se  prijedlog  od;  na  pr. 
oslohodl  me  boee  od  gr'iM,  dUvaj  se  od  nap&sti^  kriiaj  se  od 
mine. 

CCXXVI.  Na  str.  636  svoje  Sintakse  govori  MikloSi<S :  „den  le- 
benden  slavischen  sprachen  ist  der  praepositionslose  local  abhanden 
gekommen".  Ali  u  rapskom  dijalektu  (osobito  kako  se  govori  u 
Loparu)  safiuvao  se  je  ipak  lokativ  jednine  bez  prijedloga  sa  svr- 
detkom  i  kod  imenica  (bez  atributa)  ponaosob  posebnih  (ali  i  kod 
apelativa).  Ovaki  lokativ  naznadaje  ili :  a)  mjesto  mirovaiia,  ili  kre- 
tai\a,  ili  b)  vrijeme.  Primjeri:  a)  jd  stojin,  ili  gren  LoSini^  Zddri, 
vard§i  (varoS  je  predgrade  rapsko),  mori,  nebesfi ;  b)  nemoj  lavurM 
nedili^  nodt^  jutri;  dd  hdda$e  dafU  Lovrecevi  (t.  j.  o  Lovrincevu  dne). 

CCXXVII.  Instrumentali  a)  prostora,  b)  predikata,  c)  uz  glagole 
brinuti  se,  mirisati,  smrdjeti,  jsculorofan  biti  duju  se  posve  rijetko 
ili  nigda,  ve<S  se  govori,  na  pr.  a)  za  „putuje  svijetom"  —  on  gre 
po  svUti  (ali  instrumental  s  prijedlogom  s  stoji  ipak :  on  gre  s  ovtn 
puton)^  b)  za  „po8tao  je  fiovjekom",  ^udinili  su  ga  naCelnikom"  — 
postal  je  covik,  tmntli  su  ga  podestata;  tako  se  ka^e  nadaje  c)  on 
se  za  nds  skrbt  kako  otdc,  kako  grubo  vona  od  u{a  (tal.  d'  olio), 
mi  nlSYno  kuntenti  od  tebe  (tal.  di  te.)  Kadgod  stoji  i  mjesto  in- 
strumentala  stezaiia  prijedlog  od,  na  pr.  Upa  od  obraza;  ali  dolazi 
i  instrumental,  na  pr.  formentun  veli  stmenon,  m  groija  rddon, 

CCXXVIII.  Intrumental  kad  znafii  orude  ili  srestvo,  kojim  se 
Sto  6ini,  ima  uvijek  prijedlog  s  uza  se;  na  pr.  udrit  koga  z  rukon^ 
dognat  soli  s  tovdron,  oienit  se  z  Upon  mlddon.  Isto  tako  ima  s  i 
instrumental  vremena  (i  prostora),  na  pr.  gre  spdt  z  mrdkon  (hodi 
z  ovin  pfiton), 

Prijedlozi.  CCXXIX.  Mjesto  bez,  oko  ili  okolo,  med  Wxizmed 
izmedu,  pod  ili  ispod,  pred  ili  ispred,  sred  ili  posred  usred  itd. 
rddi  govori  se  samo :  brez  ili  prez,  med,  okolo,  spod,  sprid,  mesred 
(med'Sred),  rddi, 

(JCXXX.  Osim  kod  va  nije  u  obidaju  u  nijednog  drugog  prijed- 
loga sekundamo  a,  kako  u  Stok.  dijalektu,  na  pr.  sa,  beza,  kroza, 
poda,  preda  itd. 

CCXXXI.  Mimo  slaze  se  s  genetivom,  na  pr.  pc^dl  je  mimo 
knee, 

CCXXXII.  Mjesto  iz  govore  gradani  6esto  od  po  talijansku,  na 
pr.   znel  ga  je   od   mora   (tal.  dal  mare)    cd,   sto  bi    sejani   rekli: 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALEKAT.  49 

z  mora;  ali  (Se  i  se]a»i   re<i:   od  gen^S^   od  Mre  mjesto:   a  Bemle^ 
i  mre. 

CCXXXin.  Od  zamjenuje  hao  u  ovakim  re^enicama :  Imon 
posVd  od  mrdva^  Ima  ceru  od  mrtvacd  (tal.  ha  uma  ciera  da  fnorto), 

CCXXXIV.  U  s  genetivom  upotrebjava  se  i  s  glagolima  micaiia, 
isto  tako,  ali  rjede  i  Jeod;  na  pr.  pdi  u  brMa,  ili  kod  br&ta  (^pri- 
jedloga  k  nema). 

CCXXXV.  U  gradu  se  slabo  pazi  na  razliku  izniedti  mirovada 
i  kretaiia  kod  prijedloga  na^  va  iU  u  itd.,  pa  se,  i  kad  je  mirovaii« 
upotrebjava  ponajviSe  akuzativ;  tako  se  kaze  na  pr.  drS¥  ga  na 
kolena,  pastva  vrime  va  plat  (ali  kod  sejana:  vapladu);  nego  ima 
i  obratno,  t.  j.  lokativ  za  akuzativ,  na  pr.  stavi  t6  vdv  (^==  va  ov) 
snd  i  va  ovin  sudU, 

Bijegka.  I  Jec^t  ntgdi  ne  stoji  samo  s  glagolima  mirovaia,  nego 
i  s  onima  kretaiia,  na  pr.  kadt  gre§?  —  n^gdire.  Ali  6uje  se  i 
kdmo  kod  rtekih  glagola,  na  pr.  kamo  ste  se  opriStvili  (kamo  ste 
nakanili). 

CCXXXVI.  Mjesto  o  kaze  se  sad  w,  sad  na  i  od;  na  pr.  u  ho- 
3t6u,  pUSka  v^  na  atdu^  poiMaj  od  one  stvdri  (^o  tal.  di  qmlla  eosa). 

CCXXXVII.  Za  stoji  prama  tal.  jeziku  mjesto  pw^,  na  pr.  Sdl 
je  za  Riku  (t.  per  Fiume). 

Veznik.  CCXXXVIII.  Konjunkcija  doi  glasi  svagda  dokje^  na 
pr.  nisdn  ga  fAdil,  ddkle  m  mi  dd§al  hltzu;  poznata  je  i  konjunk- 
cija  hudUi  dd, 

CCXXXIX.  Upitna  destica  li  nije  poznata;  tako  se  govori  na 
pr.  gre§?  (ideS  li?),  st  mu  rekai?  (jesi  li  mu  rekao?) 

Glagolski  oblici.  CCXL.  Imperfektom  glagola  perfektivnih 
(tako  kako  i  imperfektivnih)  kazuje  se,  da  AeSto  biva  svaki  put  u 
Aeko  vrijeme,  kad  to  vrijeme  dode,  na  pr.  kak^  ostdvfaSe  iako  naj- 
dd§e  (kako  bi  ostavio,  tako  bi  nafiao),  GoziniS  nagndjaSe  svtt  nhm 
(nagnojio  bi). 

CCXLI.  Imperfekat  s  veznikom  da,  kako  od  glagola  imperfek- 
tivnih tako  i  od  perfektivnih,  pokazuje  pogodbu  te  stoji  mjesto 
perfekta  u  Stok.  dijalektu;  na  pr.  da  govdrdh  S  nm,  bU  bi  nm 
rekal  —  dd  cindhomo  vavik  ndSu  duSnSst^  ne  M  nds  sdd  vHijedan 
sdvdl  —  dd  rdda§e  intrdda  bilo  bi  ovoga  godtUa  puno  vind  —  dd 
donesdhote  siktru^  bismo  bUi  iMli  prosed  —  dd  ne  umrdhu  tul'iki, 
ne  btste  imUi  6a  tst.  Za  drugo  licejednine,  poSto  gaje  imperfekat 
izgubio,  upotrebjava  se  u  ovakim  reCenicama  kondicijonal  sa  da 
(a  nikada:  kad);  na  pr.  dd  bi$  mu  btl  rekai^  on  bi  Ul  d6§a\, 

R.  J.  A.  cxviiT.  4a 


Digitized  by 


Google 


50  M.  EUdAR, 

CCXLU.  Ovaki  imperfekat  u  pogodbenim  re^enicama  moze  se 
i  opisati  glagolom  htjeti;  na  pr.  da  hodaSe  intrMa  rodU  ,  .  .  da 
ne  Kd6ahu  umrit  tuWci. . . 

CCXLII.  Mjesto  prezensa  (kao  zamjenika  11.  futura)  stoji  u 
podloznim  redenicama  (temporalnim,  hipoteti^nim,  finalnim,  rela- 
tivnim,  koncesivnim)  u  grackom  govoru  ponajvifie  I.  fiitur ;  na  pr. 
had  6e§  ga  nd6^  dojdt  mi  red  —   dko  6e  sluSat^  bide  bole  ea  nega 

—  doSal  je,  da  6e  mu  rU  —  neka  dojde^  koga  6u  jd  evat  —  ne- 
mdjte  jin  virovat,  i  ako  6e  van  $e  kldt.  Ali  se|aiii  govore  obifino 
pravilno  prezens,  ili  drugi  fiitur. 

CCXLIII.  Futur  drugi  opisuje  se  prezensom  budem  i  part,  akt., 
na  pr.  buden  do^al, 

CCXLIV.  Kao  dopunak  liekih  glagola,  imenica  i  pridjeva  stoji 
uvijek  infinitiv,  a  nikada  konstrukcija  veznikom  da;  tako  se  go- 
vori  na  pr.  ostdl  je  cuvdt  dvce,  poSafl  ga  kupit  kruha,  si  ga  cul 
govorit  ?  dlte  ne  6e  sasdt  (t.  j.  ne  ce  da  sisa),  vrme  je  po6  doma^ 
nJsi  Soba/r  donest  mi  mdlo  grozja. 

CCXLV.  Prijedlozi  hez  i  za  dolaze  i  uz  infinitiv  (onaj  prvi  i  uz 
redenicu  sa  da) ;  na  pr.  ovo  je  za  kldst  u  konobu^  Sal  je  6a  prez 
red  nikomu  ntS  (ili :  prez  da  je  rekal,) 

Dodatak. 

CCXLVI.  Ovamo  lijepo  pristaju  neke  domacie  rijedi,  8to  se  go- 
vore na  Rabu,  a  nijesu  poznate,  ili  su  slabije  poznate  drugim  mje- 
stima  (osobito  Stokavadkim),  ili  imadu  u  drugim  dijalektima  drugi 
oblik,  ili  drugo  znadeAe,  kao :  bddanac  —  Aekaki  kolad  vas  izboden 
(5to  se  jede  o  uskrsu),  baSddnka  (po  svoj  prilici  od  mjesta :  Ba£kn) 

—  Aekakvo  prosto  grozde,  batvo  —  bokor  (navlast  u  kukuruza), 
boj  —  jer,  hoddc  gen.  holed  —  probadi,  brdjda  —  red  loza  po- 
dignutih  pritkama,  brdk  —  oblik,  bubu^  —  medeiiak  (od  kukuruza), 
cdr^v  —  5krt  i  cdhavica  —  tvrdica  (^enska),  crv  —  svilena  buba 
i  dovjedja  glista,  ceper  —  krpe),  cepl6  —  okomdid,  ceprl&t  —  ko- 
miti  (kukuruz),  cevrluga  —  Seva,  Bt  —  kukuruzni  cvijet,  crmt  — 
mastiti  (jaja,  robu  itd.),  cvr{  —  Dvorak,  ddS  i  dazM  (a  rijedi  kiia^ 
kiSit  itd.  nijesu  poznate),  dazjevka  —  voda  kidnica,  dtn  —  velim 
(a  ovaj  potoni  glagol  nije  poznat),  divdjka  —  sluSkiAa,  drdg  — 
(pored  „niio"  i)  skup  (a  mil  je  slabo  poznato,  skup  nije  poznato), 
drdga  —  malen  zaton,  dragovesela  —  liekako  gro^de,  droh  gen. 
drobd  —  utroba  zivinska  (a  trbuh  —  utroba  6ovje6ja),  duhdt  — 
u  koga  je  jo5  dub  (ziv),    dvor  gen.    dvorli  —    dvoriSte   (a  ovo  po- 


Digitized  by 


Google 


RAPSEI  DUALEKAT.  51 

tone  nije  poznato),  gM  -—  liekaka  doma6a  zmija,  gcUica  —  liekako 
cmo  gro^de  (sitna  znia),  galina  —  cma  ovca,  ga&ha  —  zmija, 
gladoleSina  —  lenivac,  glavica  —  klip  u  kukuruza,  glavoc  —  Ae- 
kaka  morska  riba  (gobius),  gfendura  ili  gfiva  —  ilijezda,   zgnavU 

—  (z)  giiediti  (a  ovo  potoiie  nije  poznato),  gmedlt  se  —  komeSati 
se  (kako  ptica  u  gnijezdu),  godiSde  —  godina  (a  ovo  potoiie  ima 
znadeie  „vrijeme" :  jsla  godina),  goldr  gen.  golara  —  nekakav 
drven  sud  (za  braSno),  golit6  —  mala  skuSa,  gollca  —  djevojka, 
gribfa  —  brazda  usred  nive,  grtnta  —  krasta  (na  glavi),  grtia  — 
liekaka  bolest  (disenterija),  gromaca  —  gomila  kamena,  grShdk  — 
prsten,  grub  —  ruian  (a  ovo  potone  nije  poznato),  gulit  —  fiupati 
(a  ovo  potone  nije  poznato),  gustopupica  —  liekakvo  grozde  (gusta 
znia);  —  haddt^  na  pr.  ohaddt  —  obilaziti,  eahaddt  —  zalaziti 
(a  -lajsiti  nema,  kako  nema  ni  -hoditi);  Mtit  —  baciti;  hreb^  demin. 
hrepcU  —  paA,  hripa  —  hre^ak ;  hripeli  (plur.)  —  nozdrve  u  vola, 
iskdt  —  traziti  (a  ovo  potoiie  nije  poznato).  jMat  se  (razjMat  se) 

—  jediti  se,  jdTco  —  veoma  (a  ovo  potoAe  nije  poznato),  jelito 
plur.  jelita  —  crijevo,  kulen,  jezXk  —  govorni  jezik  (a  edMc  — 
jezik  kao  tjelesno  udo),  jugo  —  juznak,  jundk  —  slug;a,  kdpanac 
svilena  buba  Sto  sagAije  od  nekake  bolesti,  kldst  —  metnuti  (a  ovo 
potoiie  nije  poznato,  ali  veli  se  i  stdvit,  samo  rjede),  rasklatU  — 
rasprSati,  k{ecalo  —   dovjek  kome  kad   ide  kleeaju  kojena,   kjtiddc 

—  nekako  grozde,  koddf  —  humak  zemje  Sto  se  nagme  oko  mas- 
line  da  boje  raste,  kokoStca  —  Sjuka,  koldd  gen.  kolacd  —  Aekakav 
obodac  na  lik  kolada,  koloka  —  ovca  s  crnim  kolobarom  oko  o6iju, 
kosd  plur.  kose  —  pletenica,  koSuJica  —  kukuruzovina,  krtSja  (plur.) 

—  krsta,  krmina  —  gozba  kad  ko  umre  (isporedi  star.  slov.  strava)^ 
krosna  —  razboj,  kricdnin  —  6ovjek  u  op6e  (za  razliku  od  zivine) 
i  kricdnski  —  jucki,  (bldgo  i  krScdnin  —  zivine  i  ludi),  kruh  — 
hleb  (a  hltb  je  nem.  Laib),  krupa  —  grad  (a  ovo  potoiie  nije  po- 
znato, kako  ni  „tu6a"),  kuhanac  —  nekaki  slatki  kolaC  (te  se  umo^i 
u  vrelu  vodu  prije  nego  se  metne  u  ped,  da  se  svijetli,  kad  bude 
pec^en);  ld(fa  —  riekaki  uski  i  dugi  damac  (koji  je  sastavjen  od 
tri  poglavita  dijela :  korito  ili  dno,  koje  je  jednostavno,  te  stoji  go- 
tovo  sasvim  u  vodi;  okdne  ili  rebra,  koja  stoje  izvan  vode,  i  tgo 
ili  greda  Sto  stoji  unakrst  ladi  te  brani  da  se  ova  ne  prevme,  a 
na  lioj  su  podjcdno  namjeStena  i  glavna  vesla,  koja  su  duga  i  zato 
je  sastavjeno  svako  od  dva  komada,  od  kojih  so  onaj  Sto  je  pri- 
dodan  zov(^  rokdc;  osim  toga  ima  i  trdstan,  a  to  je  ono  drvo,  u 
koje  se  zatakne  jedrilo,  kad  treba  jedriti),   Idjno  —  balega,  ld£fno, 


Digitized  by 


Google 


52  M.  KU&AK, 

n.  pr.  ni  mi  l&zno  —  nemam  kad,   leg  —  spavaAe  svilene  bube, 

le9    —    tadka   za   lozu,   lijdvica   —    prolev,   likdr  gen.   likara  

lijednik,  lomaiica  —  blaga  groznica,  luben  —  i\ekaka  riba  (venez- 
branjsin),  lugar  gen.  lugUra  —  Sumar,  lupinica  —  kozica  u  grozda,, 
luia  —  kaju^a,  lut  —  kiseo  (a  Jcisel  —  uskisao),  mdjka  —  trnokop 
(demin.  macica),  mdfahan  —  majuSan,  ma^ik  —  tintilin;  mesopust 

—  poSjedni  dan  mesojeda,  zatim  mesojede  uopde ;  mini  -  majudan 
(mini  prst),  mldj  gen.  mlajd  —  mlado  stablo  i  mladi  mjesec,  mldt 

—  kladivo,  moda  —  vlaga  i  niddavan  —  vlazan  (a  „vlaga"  i 
„vlazaa"  nema),  mohuna  —  sipurina,  mora  —  nekaka  vjeStica 
(Sto  davi  dovjeka  kad  spava),  namorlt  se  —  nazepsti,  moSiiica  — 
mahuna  (u  grata),   mrhdf  gen.  mrhafd  —  ovogodne  jagiie,   mucdt 

—  Sutjeti  (a  ovo  potoiie  nije  poznato),  muhi6  —  nekaka  trava, 
mukd  —  braSno  (a  ovo  potone  nije  poznato;  ali  mukd  je  braSno 
samo  od  domadega  zita,  a  povcA  —  braSno  od  inostranc  psenice), 
natmurdca  —  zen^ka  §to  je  vazda  natmurena  (u  Sali),  nesvist  — 
nesmotrenak,  nore  —  ko  se  u  hodu  svaki  cas  spoti<5e  (u  feali), 
ori^hak  —  )egnik,  oseka}  gen.  osekfa  —  korepiiaci  (t.  crostacei), 
otakdi  gen.  oiakUcd  —  6irok  i  nizak  badan  u  koji  se  vino  otade, 
ozimdc  gen.  ozincd  —  jedam,  oeinddr  gen.  ozincard  —  Aekakva 
ptica  (svradak),  oziniehdk  gen.  ozincenUkd —  jedmenica,  pddat  pod 
koga  (n.  pr.  to  pdda  pod  demdnijevo)  —  pripadati,  pdjca  —  ko- 
mine  (od  grozda),  pdrenak  —  kukuruzni  h|eb  (Ato  se  mijesi  vrelom 
vodom),  peka  —  crepu|a,  zapenut  —  zapuiiiti  i  otpenut  —  otpu- 
diti,  perdca  —  pratjada,  perdcar  —  Aekakav  kukuruz  (u  koga  su 
veliki  klipovi)  petrovo  u(e  —  petrolej,  pt(uh  —  kobac.  piplid  — 
pile,  rasplafit  —  rascijepiti,  pocdv  gen.  poSvd  (od  podiav)  —  obrub 
na  dnu  sukAe  (od  druge  robe),  popecak  —  ozeg,  pospitfdvica  — 
pospanica,  postal  —  crevja  (a  ovo  potone  nije  poznato,  kako  ni 
„6izma"),  postoldrka  —  liekaka  ptica,  posvitdk  gen.  posvitkd  — 
kao  kolad  od  sukna  (Sto  se  mece  pod  kabao  na  glavu  kad  se  vo<la 
nosi);  pot  gen.  potd,  potan  i  spottt  se  (a  nema  „znoj",  „znojiti 
se"  itd.);  potlo§tca  —  pozemluSa,  pozerdvac  gen.  pozerdrca  — 
prozdrlivac,  pozirdk  gen.  poiirkd  —  diiSnik  (u  divine),  prasica  — 
zaufinica,  prdsnut  —  zausiti,  prdvit  —  pripovijedati,  prelica  — 
svilena  buba  Sto  prede,  prenut  —  prepasti  se,  presan  —  (prijesan 
i)  mlitav,  primirit  se  (n.  pr.  kad  ti  se  primiri)  —  nanijeriti  se, 
proslnac  gen.  prosinca  —  liekakav  kolac  (sto  se  mijesi  o  bozidu), 
prostirka  —  pokrivac,  i>rt;i  bozici  ili  svt  sveti,  prri  dan  —  pone- 
djelnik,  puno  —   mnogo  (a  ovo  potone  nije  poznato),   rukdt   prez. 


Digitized  by 


Google 


RAPSKI  DIJALBKAT.  53 

rdcen  —  revati  (a  ovo  potorie  nije  poznato),  riiskoS  gen.  roM^a 
(n.  pr.  prasci  sw  po  raskoiu)  —  skitadina,  ribno  (n.  pr.  dands  se 
I  rtbno)  —  posno,  rlzanac  —  I'lekakav  kolad  vas  narezan  (Sto  se 
jede  o  bozidu),  roddja  —  radanje  (n.  pr.  ovo  je  trsje  na  roddju 
ili  u  roddji^  t  j.  nosi  ploda),  sdja  ili  sdjavica  —  5ada,  sdlo  — 
svinska  mast,  sdlnica  —  liekako  slatko  (za  koje  treba  mnogo 
sviiiske  masti),  samdc  gen.  sancd  —  muzjak,  samica  —  zenka, 
(u  ptice),  sam<^ac  gen.  samorca  —  vjetar  s  mora  (zapadnak),  sdna 

—  san  (somnium),  se  sest  (n.  pr.  kdd  se  sede  mliko)  —  usiriti  se, 
sitnica  —  sitka,  sJcldt  gen.  sJclatd  (augm.  sklafina)  —  odrpanac, 
slasttrJca  -  iiekaka  ptica  (liska),  smdman  smdmna  —  mahnit, 
smamit  se  —  pomahnitati,  smiica}  —  riekakva  trava,  Snuga  — 
ime  jednog  vrutka,  $drtic  —  6eki6,  srdm  gen.  sramd  i  srdmovat 
S€  (a  nema  „stid"  i  „stidjeti  se"  u  tom  znadenu,  ve6  sttd  gen. 
stida  znafii  stiiden),  staJclo  (ili  staklenica)  plur.  stakla  —  staklen 
prozor,  stol  gen.  stold  —  trpeza  (a  ovo  potoiie  nije  poznato),  strga- 
nica  —  Aekaka'  slatka  pogafia,  strig  —  strizeiie  (ovaca),  stup  gen. 
stfipd  —  stablo  (a  ovo  potoiie  nije  poznato),  siirla  (demin.  surlica) 

—  svirala,  su^krdp  —  skropac,  §cirenica  —  liekaka  trava,  Sdurba 

—  zenka  u  ptice  (prezimo);  Sendc  gen.  Sencd  —  uS,  a  od  ovoga 
izvedeno:  sencw  senctva,  ^encivac  §encivca,  Sencwica;  Hfica  — 
mlada  ovca  Sto  nije  jagiiiia,  ^krdpa  —  rupa.  &tdkaj(  gen.  itokla  — 
mlada  hobotnica,  §trKdc  —  nekaka  ptica,  ^ukat  se  —  zuriti  se, 
supfdca  —  pjeiiaca,  tekut  —  kokosja  u§,  tesdk  gen.  teskd  —  tvo- 
rilo,  testo  —  rezanci,  fid  —  ptica  (a  ovo  potone  nije  u  obi<Saju), 
tovdr  gen.  tovdra  ~  magarac  (a  ovo  potoiie  nije  poznato,  kako 
ni  „osao"),  rastresdt  —  obnositi,  klevetati,  tust  —  pretio  (a  ovo 
potoiie  nije  poznato),  udovdt  —  biti  udovac  ili  udovica,  ufcA  se  — 
nadati  se  (a  ovo  potone  nije  poznato),  ugor  —  jeguja,  ugrk  — 
morski  puz,  utrabica  —  gigerica,  vdn  gen.  vand  —  selo  (kao 
opreka  gradu),  a  od  ovoga  postalo  je  vdnski  —  se|ak  i  vdmka ; 
vazdm  gen.  vazmd  —  uskrs,  vUi  vela  velo  —  velik  (a  ovo  potoiie 
nije  poznato);  vi^ka  —  vje»stica,  zatim  iieki  nocni  leptir,  napokon 
nekako  zuto  cvijece;  vlds  plur.  vldsi  —  kosa.  vldSce  gen.  vld§6ega 

—  oranica,  vinograd  itd.  .^to  je  6ija  isk|uc^iva  svojina  (t.  j.  sto  nc 
obraduje  kmet) ;  voldk  gen.  volkd  —  liekaki  morski  korepnak,  vo- 
Ibvina  —  nekako  grozde,  vdr'iat  -  -  smrdjeti  (a  smrdtt  je  manje  u 
obicaju),  vh)(i  —  kopana,  vrula  vodd  ili  Siva  vodd,  zamdr  gen. 
zarnora  —  nekaka  ku6ja  bolest,  zibulka  —  luja&ka,  zimd  —  groz- 
nica,  dUest  (a  samo  kod  starijih  judi  ("uje  se  i :  zdl  zld  zVo),  znu- 


Digitized  by 


Google 


54  M.  kuSar. 

trciSM  —  unutraSAi,  iircalo  —  ogledalo  (a  ovo  potode  nije  poznato), 
zvdnak  —  vjetar   s  dvora,   zvdni  —  izvanski,   zubac  gen.   zubdca 

—  nekaka  riba  (zubatac,  tal.  dentale),  Saba  —  (pored  „zaba"  joS 
i)  kornada,  iitdk  gen  Sitka  —  imaAe,  Sivot  gen.  Sivota  —  (pored 
„2ide"  joS  i)  tijelo,  Snut  —  batak,  SuMna  —  iiekaka  mala  bubica. 
Ovamo  du  joS  nvrstiti  rijedi  kao :  dehelina  ili  debeltlo,  dragtna  — 
skupoca,  dugina  ili  dugltna,  dumhma,  luttna,  starma^  Sirina,  tiStna^ 
tusfUo  —  pretilina,  veliitna,  viStna  itd.  koje  prama  nastavku  -ina 
Stokavadkog  govora  imadu  4ria  ili  -tlo. 

CCXLVn.  Na  po§]etku  da  napomenem  lieke  nadine  govora, 
fraze  i  poslovice,  Sto  se  govore  na  ostrvu  Rabt*,  osobito  po  selima : 
s  konca  (n.  pr.  prdso  zgorilo  $  konca)  —  sasvim,  ndnka  (tal.  ne 
anche)  na  pamet  —  nipoSto,  (ovu  ztmu)  kd  gri  —  koja  ide  (na- 
stajna),  po  zemfu  boga!  —  za  boga  miloga!  gorkoj  mem!  —  jadnoj 
meni !  nt  sdm  (razumijeva  se :  „nego  s  vragom")  —  nije  s  Aim 
&8t  posao,  na  sud  svitd  —  na  sudni  dan,  pldmen  od  bure  —  ze^ 
stoka  bura,  papdr  Siitpfe  —   papar  pali,   ("proso  je)  ndjgori  mrtvOc 

—  najprije  ozivi  (n.  pr.  poslije  duge  suse  kad  pane  kiSa),  ^pa 
8  crnilon  —  6ovjek  niska  roda  (ovako  6e  n.  pr.  redi  plemid  pu- 
6aninu,  ako  ga  ovaj  uvrijedi),  stoji  mu  na  rozth  —  smeta  mu, 
kdkd  hi  rekal  jeddn  ili  ntki  —  kako  je  rijed,  sede  kose  na  mdminu 
kdminu  plest  —  ostati.  usidelica,  dug  koVxko  dug,  gol  kako  ripa, 
glddan  kako  sunce,  ddbar  kako  kruh  ki  se  t,  glavd  mi  je  kako 
baddn  (od  buke),  mast  kako  zecja  krv,  gre  po  morih  kako  zdih 
(zijev)  po  fudthj  kako  na  delu  tako  na  zdelu,  nosi  postoldc  kdkd 
midt  i  otdc,  bofe  je  imtt  posld  z  grihon  paklenin  nego  senpidvin 
(tal.  scempio,  bedast),  dovikon,  bofa  je  bdba  u  Petrovi  nego  divojka 
u  boS16u,  svdka  skuza  (tal.  scusa  izgovor)  tma  svoga  muSa^  svdka 
drdga  tma  svoga  vetra ;  ki  pldti,  se  povrdti ;  k%  nima  oltard  i  pe&i 
se  poklbni;  kt  se  tone^  se  i  mdha  lovi;  komu  olovo  pldva  a  komu 
sVdma  na  dnd  pdda;  cd  je  tribi  Jdkomu,  to  je  tribi  svdkomu;  cd 
nf,  m  krdf  ne  t;  kdd  je  covik  prdv^  tma  dvd  srca;  od  suldca  (tal. 
sollazzo  —  gala)  glavd  ne  holt;  vafd  prostrH  nogUj  dokle  je  Mf 
dug;  ogdn  iprdvda  hode  ndstojana;  ozeni  se,  pogubt  se;  jure  (bluna) 
pd§al,  jure  doSal;  poSft  tdvna  (budalu),  pojdt  sdma  (t.  j.  bole  je,  da 
podeS  sama,  nego  li  da  posleS  biidalu) ;  pop  je  Mjan,  zakdn  bi  pil 
(pop  je  zedan  a  djakon  bi  pio,  t.  j.  pretvora  se,  kako  da  mu  nije 
ni  za  Sto  stalo) ;  jend  (na  ime :  zena)  u  jdmi^  druga  u  sldmi ;  mirno 
jdhe  dvi  nidtere  dica  a  pldho  nijenu. 


Digitized  by 


Google 


Eajkavacki  dijalekat  u  Prigorju. 

ditano  u  yednici  fUologiiko-historidkoga  razreda  dne  27,  listopada  1892, 

PRiop<5io  PROP.  Vatroslav  Ro4i6. 

(SvrSetak.) 

5.  Brojnici. 
a.  QIavnl  brojnici. 

a)  Jen  (rjede  jfedan)  deklinuje  se  i  akcentuje  ovako : 

Sing, 
mufi.  2eD. 

jen  jfena 

jenega,  jenega 
jfeniga 

enemu,  jenemu 
jenimu 


1.  Nom. 

2.  Gen. 

3.  Dat. 


4.  Akuz 

5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


jene 
j^ni 


sred. 
jfeni  (mj.  jeno) 
f   jenfega,  jen§ga 

{jenimu,  jenemu 
jenimu 


jenu 
jena 

jeni 
jenu 


jenega,  jenega 

jeniga,  jen 

jen 

jenemu 

jinim 

jenem 

jfenim 

jenem 

Kada  stoji  brojnik  j  6  n,  j  fe  n  a  j  ^  n  i  mjesto  neodredene  zamje- 
nice  n  e  d  e  r  (st.  si.  *  nedbtoze,  prema  ni^htoze),  5tok.  netko,  neko 
—  ima  i  plural: 

mufi.  ien.  sred. 

1.  Nom.  jeni  j^ne  jena 

2.  Gen.  jeni 

3.  Dat.  jenim 


jeni 

jeni 

jenfemu 

j^nim 

jinem 

jinim 

jenSm 


za  sva  tri  roda 


Digitized  by  VjOOQiC 


56  VATROSLAV  R0^l6, 

4.  Akuz.  j(^ne  jene  jena 

5.  Vok.  j^ni  jene  jena 

6.  Lok.  jeni  | 

J    J    .         f   jenemi  J    za  sva  tri  roda 

\   jenimi  j 

Tako  se  akcentuje  i  nijen  (nijMan),  nij6na,  nijeni. 
ji)  Brojnik  dvS,  dve,  dvil  i  tri,  detiri  deklinuje  se  i  akcen- 
tuje ovako  : 


mui. 

2eD. 

ared. 

x%]  1.  Nom. 

dva 

dve 

dva 

2.  Gen. 

3.  Dat. 

dve 
dvem 

1 

za  sva  tri  roda 

4.  Akuz. 

dva 

dve 

dva 

5.  Vok. 

dva 

dve 

dva 

6.  Lok. 

7.  Inst. 

dve 
dvfemi 

} 

za  sva  tri  roda 

Ki)  1.  Nom. 

tri 

cetiri 

2.  Gen. 

tre 

fietiri 

3.  Dat. 

trem 

6etirim 

4.  Akuz. 

tri 

detiri 

5.  Vok. 

tri 

Cetiri 

6.  Lok. 

tre 

6etiri 

7.  Inst. 

tr^mi 

detirfemi 

Kao  dva,  dve^  dva  deklinuje  se  i  akcentuje  obadva  (i  jobadva), 
ali  tako  da  oba  ostaje  nepromijenen  te  se  samo  dva  mijena. 

Glavni  brojnici  od  pet  daje  upotrebjavaju  se  u  prigorskom  di- 
jak^ktu  adjektivno  osim  nom.  i  akuz. :  pMi  zen,  onim  petim  z^nam, 
8t.  pet  z6na,  onim  pet  ziinama. 

Ostali  glavni  brojnici  ovako  se  akcentuju: 

5  pet;  6  ftest;  7  sMam;  8  osam;  9  dfevet;  10  d^set;  11  jedi- 
nfijst;  12  dvannjst;  13  trinajst;  14  detrnajst;  15  petnsljst;  16  Ses- 
najst;  17  sedammijst;  18  osamnajst;  19  devetnajst;  20  dvi^jset; 
21  dvajset  i  jen;  22  dvAjset  i  dva;  30  trideset;  40  detrdeset;  60 
pedcset;  60  sestdeset;  70  sedamdeset ;  80  osamdeset;  90  devedeset; 
100  sto;  dve  sto;  300  tri  std ;  1000  ijada,  j^zeri  (mj.  jezero). 

b.  Rednl  brojniei. 

1.  pfvi,  prva,  prv'o ;  2.  drugi,  druga,  drugo;  3.  trejti,  trejta,  tr6jti 
(mj.  trejto);  4.  cetrti,  6etrta,  CetiHi;  5.  peti;  0.  Jiesti;  7.  s6dmi; 
8.  osmi;  9.  devoti;  10.  deseti;  11.  jedinajsti ;   12.  dvanAjsti;  13.  tri- 


Digitized  by 


Google 


kajkava5kt  dijalbkat  u  prigorju. 


57 


najsti;  14.  detmajsti;  15.  petnajsti;  16.  Sesnajsti;  17.  sedamnAjsti ; 
18.  osamn4jsti;  19.  devetn^jsti;  20.  dvades6ti  i  dvajs6ti;  21.  dvfijset 
i  pfvi;  30.  trides6ti;  40.  6etrdes6ti;  60.  pedes^ti;  60.  Sesdes^ti;  70. 
sedamdea^ti ;  80.  osamdes^ti;  90.  devedes6ti;  100.  st6ti;  101.  sto  i 
pfvi;  102.  std  i  dragi,  300.  trist6ti;  900.  devetstdti  (za  tisudu  se 
ne  upotrebjava). 

U  brojnicima :  pfvi  i  drtigi  oBtaje  akcenat  "  u  sva  tri  roda  i 
u  svim  pade^ima  sing,  i  plur.  uvijek  na  istom  slogu  nepromijetden. 
U  svim  ostulim  ostaje  '  ili  na  istom  slogu  (sto  je  obidnije)  ili  se 
pomide  za  slog  naprijed  te  postaje  ':  tr6jtiga  (i  tr6jtega)  i  trej- 
tfega;  detftiga  i  detrt^a  itd. 

c.  Dijelni  broinlci. 

Dvoji  i  dvdji,  dv6ja,  dv6je;  troji  i  trdji,  tr6ji,  tr6je;  detv^ri, 
detv^ra,  6etv^^i;  pet^ri,  pet^ra,  peteri  (mj.  petero);  Sest^ri,  Sestera 
Sest^ri  (mj.  Sestero)-,  sedmeri,  sedm^ra,  sedmferi;  osmeri,  osm^ra, 
osmeri;  devetferi,  devetera,  devetferi;  deset^ri;  jedinajst^ri ;  dvanaj- 
st^ri;  trinajst^ri;  detmajst^ri;  petnajsteri;  Sestnajst^ri ;  sedamnaj- 
stferi;  osanmajst^ri ;  devetnajsteri ;  dvadesetferi,  trideset^ri  itd.  Cim 
je  vedi  broj,  tim  se  maiie  6uju  ove  vrste  brojnici. 

U  svim  ovim  dijelnim  brojnicima  po6evSi  od  Cetv^ri  moze  ^  dodi 
i  za  jedan  slog  natrag,  a  od  jedanajst^ri  da|e  i  ^  na  istom  slogu, 
dakle  pored :  fietv^ri  duje  se  i  dfetveri,  peteri  i  peteri  —  Sesnajst^ri 
i  sesnajsteri  i  Sesnajsteri  itd.  U  jednom,  drugom  i  u  tredem  sludaju 
ima  ponajviSe  u  ostalim  padezima  *  na  drugom  slogu  s  kraja, 
samo  dto  "  moze  ostati  i  na  slogu,  na  kome  je  i  u  nom:  desnaj- 
ster^ga  i  Sesnajsterega  itd. 

Dijelni  brejnici:  dv6ji,  tr<5ji  akcentuju  se  i  deklinuju  ovako: 

Sing, 
ieu, 
dvdja 


ma§. 

1.  Nom.       dv6ji 

dvojega 

2.  Gen.      I  dv6jega 

dv6jiga 
dvojemu 

3.  Dat.       V  dvojemu 

dvojimu 
I  dvojega 

4.  Akuz.    I  dv6jega 

1  <lv6jiga 

R.  J.   A.   OVIII. 


dv6je 


dvoji 


dv6ju 


sred. 
dvoje 
dvojega 
dvdjega 
dvdjiga 
dvojemu 
dvdjemu 
dvdjimu 
dvojega 
dvojega 
dv6jiga 
4b 


Digitized  by  VjOOQIC 


58 


VATROSLAV  RO^ld, 


Sing, 


mu§. 


2eD. 


5.  Vok. 

6.  Lok. 

7.  Inst. 


dvoji 
I  dvdjem 
y  dvdjim 

dv6jim 


dvdje 
dv6ji 
dv6ju 


Plur. 

dv6je 

za  sya  tri  roda 


sred. 

dv6je 
j  dv6jem 
I  dv6jiin 

dvojim 


dv6ja 


7.  Inst. 


dvdje 
dvoje 

za  sva  tri  roda 


dvdja 
dvdja 


1.  Nom.  dvoji 

2.  Gen.  dv6ji 

3.  Dat.  dvdjim 

4.  Akuz.  dvdje 

5.  Vok.  dvdji 

6.  Lok.  dvoji 
I  dvoj^mi 
^  dvojimi 

Isto  se  tako  u  svemu  deklinuje  i  akcentuje  i  tr6ji,  tr6ja, 
tr6je. 

d.  Prislovnl  brojDiol. 

Jen  put,  dva  put,  tri  put,  detiri  put,  pet  put  (i  puti),  Sest  put 
(i  puti)  itd.  t.  j.  glavni  brojnik  ostaje  akcentovan  kao  Sto  rekosmo 
natrag,  a  put  dobija  '*  ili  '  ako  se  umjesto  iega  upotreblava 
puti  (puti).  Samo  jen  obiCno  nema  akcenta  nego  samo  put: 
jen  put. 

Oblici  gen.,  dat.,  akuz.,  pa  lok.  sing,  s  nastavcima  iga,  imu 
kod  zamjenica,  pridjeva  (i  kod  komparativa),  pa^kod  brojnika, 
postaSe  od  starijega  ega,  emu  (st.  oga,  omu). 

Ovaki  prijeglas  oA  e  u  i  podudara  se  s  onijem,  Sto  rekosmo 
natrag  kod  vokalizma  govoredi  o  vokalu  i,  Druk^ije  o  tome  P. 
S.  Skrabec:  Archiv  fllr  slavische  Philologie  14.  325.  i  da]e, 
misledi  da  je  postalo  od  e.  I  u  prigorskom  dijalektu  postaje  i  od 
e  (vidi  vokalizam :  vok.  i  to6.  a.)  ali  prilidno  rijetko.  Sa  Skrapeem 
ne  misli  jednako  dr.  V.  Oblak:  Archiv  fllr  slav.  Philologie  14. 
347.  i  daje. 

6.    Cestice. 
Mnoge  Cestice,  kad  nijesu  enklitike,  mogu  imati  akcenat.  Imade 
ih  sa  ",  \  "  i  '. 


Digitized  by  VjOOQiC 


kajkavaCki  dijalskat  u  prigorju.  59 

a.  6estlce  sa  *. 

Bag,  bli2e,  b5je,  V^2e,  5p  (interj.)  6e  (ako,  si)  6Sz  (per);  ajs 
(interj.  ad  agitationem  bovium)  da,  dok,  dost,  driigam,  driigdi, 
driigud  (alios),  diigo,  fSd  (interj.),  geri  (St.  gore,  supra),  &jd,  joS; 
kad,  kak,  kSj  (i  ka),  kam,  lag)e,  med  (inter.),  mesti  (pro),  mojzd, 
(fortasse),  n«l  (in);  nad,  onak,  ovak  (i  bvak,  6nak),  pak,  p}usk 
(onomop.),  pod,  pSSice,  prSvo  (recte),  pre  (interj.),  pr^d,  prl,  ptvo, 
rad,  sad,  slm  (hue);  8l5bodni  (mj.  slobodno,  libere),  skiip  (i  skiipa 
una)  tak,  tarn,  tu,  totu  (hie,  hoc  loco);  vaje  (statim),  ved,  vre 
(jam);  zajeni  (una,  simul),  pro6  (apage),  samo  (tantum,  solum),  ze 
Sim  (omnino);  predi  i  pl^|e  (prius),  dokleg5d,  gospocki  (more  do- 
mini);  kadgod;  tiiliku  (fit.  toliko)  navr  (super)  kiiliku  (St.  koliko), 
okolo,  neg,  skeri  (mj.  skoro,  mox,  fere ;  St.  sk6ro  =  nuper),  stSprv 
(mj.  stoprv,  primum,  demum),  ako,  ali,  dh  (mj.  gde,  ubi)  amen, 
diida  (i  dudaj,  multum)  deli  (St.  doje),  dema  (mj.  doma),  }etos, 
makar,    mlhro    (parum),    negda,    nikud,    nlkam,    prez    (sine),    rad 

(libenter). 

b.  6e8tlce  sa  \ 

Bome  i  bogme,  lazni  (mj.  lazno  otiose),  6ira  i  S6^ra  (heri),  dk|e, 
d^nas,  dokle  (i  d6kle),  dotle  i  detle,  jopet  (it  erum),  vindar  (tamen) 
k^sni  (mj.  kasno,  sero),  dijkCki  (latine),  mhAe  (minus)  nkte  (en  vobis) 
n^das  (mj.  nodas,  hac  nocte),  n^kak,  n^kam,  nbtar,  6tkud,  onak, 
unda  (i  6nda),  imdi  (ibi),  oStri  (acriter),  6vam,  onam,  v6jdi  i  vojzdi 
(hie),  pokle  (post),  potle  (post),  predugo.  prek^sni  (mj.  prekasno), 
pr^dlani  (ante  duos  annos),  prfeved,  rkni  (mj.  rano,  mature),  skkak 
(omni  modo),  skkud  (quaqua),  mojzbit  (fortasse),  skmo,  sej^ni  (mj- 
svejedno,  aequaliter),  skupa  (una),  zutra  (eras),  tkki  (confestim), 
na  t^se  (mj.  na  taSte,  jejunus),  toti  (i  totu,  hie),  vkiii  (foris),  zvkna 
(foris),  v^zda  (nunc),  ved^ras,  viSe,  zabkdiva  (mj.  zabadeva,  zaba- 
deva,  zabadava,  frustra),  zbila,  zd61a,  zg6ra,  jkde,  zkmui  (nuptam 
esse  viro),  d6sta,  ise  (etiam,  adhuc),  didiidni  (Stok.  dftdnovato),  ne- 
b^re  i  neb6jzi  (St.  nebore). 

c  fiestlce  sa  ". 

a  (interj.),  eje  (interj.  =  eno  je),  v§m  (i  vSm,  nam,  namque),  bfir, 
Stis  (interj.  ad  agitationem  bovium),  bfzo,  dvfsti  (mj.  dvrsto),  dim6v 
(domum),  drugad,  jako,  jopet  (i  jopet),  jutri  (eras),  kaj  (i  ka), 
knmaj  (prema  Aem.  kaum,  vix),  kud,  kukuriku  (vox  galli  galli- 
nacei),  nk  (rjede  na,  en  tibi),  najboje,  najbr^e,  najpr§  (primum), 
napri,  (protinus,  ante),  najraje  (najrade),  najviSe,  n^pak  (perverse), 
navek,  nazad  (i  odzadi,  nazadi),  naj  najte  (ne  haj,  ne  hajte;  nemoj, 


Digitized  by 


Google 


60  VATROfittJkV  ROi^I(^, 

nemojte),  nigdar  (nunquam)  mam  (St.  odm§h,  confestim),  sonkraj 
(trans),  s  ovkraj  (citra),  onud,  ovud,  pokraj  (juxta),  pol,  naposeb 
(seorsum),  posfid  (ubique),  prek  (ultra,  trans),  raje  (libentius),  joj 
(interj.)j  raneje  (maturius),  zaran  (mature),  scjednak  faequaliter), 
snodi  (heri  vesperi),  sred  (in  medio),  to^i  (i  td6as,  paulisper  prius), 
van,  zati  (mj.  zato),  kesneje  (serius);  zmerim  (semper,  perpetuo), 
zvedera  (vesperi),  vezdaj  (brevi,  prope  diem),  zlak  (praeter),  jako, 
gkuro  (obscure),  ze  sem  (omnino),  na  pol,  sakiput,  na  troje,  na 
dvdje,  mimo,  polag,  takaj  (takoder). 

d.  Cettlee  sa  '. 

Barem,  blizu,  dalko,  lani  (anno  elapso),  16  (inter).),  navadni 
(ex  more),  nutri  (intro),  deraiii  (i  S^erdAi),  rAvni  (mj.  ravno) ;  r^tko. 
sigumi  (mj.  sigumo);  izdana  (diu)  Stok.  izdUvna,  ndglo,  s  I6va, 
zd^sna,  na  d^sni. 

7.  Glagoli. 
Glagolski  su  oblici  spram  glagolskih  oblika  u  Stok.  dijalektu 
nmogo  siromafiniji,  jer  prigorski  dijalekat  ne  pozna  imperfekta, 
aorista  i  adverba  verb,  pret.,  rijetko  kada  upotrebjava  pluskvam- 
perfekat,  a  adverab  verb.  prez.  6uje  se  samo  od  nekojih  glagola. 
Pored  obiCnoga  oblika  na  6:  pl&^ud,  sedec  —  dolazi  u  nekojih 
glagola  adverab  i  na  e6ki  sa  zna^eiiem  gerundija:  sed6dki,  le46<5ki, 
stij66ki  (St.  stojed),  mud^dki.  Od  tijeh  glagola  dolazi  i  ponajdeSce 
adv.  verb,  prez.:  seded,  lezed,  stijed,  muded,  dok  se  od 
drugijeh  glagola  ili  ne  upotrebjava,  ili  je,  kako  rekosmo,  vrlo 
rijedak.  Napomenuti  obHci  adverba  prez.  dolaze  kadikad  i  kao 
part,  prez.:  sid^da  (i  sed^da),  mud^da,  nis^da  (i  neseda,  St.  n6seda, 
u  znadenu:  mulier  gravida)  i  u  srednem  rodu:  sid^de  itd.  ali  vrlo 
rijetko.  Kao  ostatak  imperfekta  saduvao  se  oblik  od  glagola  biti 
u  frazi:  beSe  ti  vuditi,  bfeSe  ti  ddjti  itd.  Slidno  je  kadikad 
i  sa  aoristom  u  3.  lieu  sing,  i  u  3.  lieu  plur.:  odnese  ti  ga,  p6- 
jeSe  ga  (pored:  poj^Se  ga),  ali  samo  kod  nekijeh  glagola  i  u 
prilikama,  kada  ko  hode  emfatidki  i  patetidki  Sto  redi.  JoS  dolazi 
oblik  aorista  od  glagola  biti  u  kondicionalu :  Ja  bi  rekal.  Kako 
nema  imperfekta,  prigorski  je  dijalekat  morao  i  pluskvamperfekat 
izgubiti.  Ako  se  i  duje  pluskvamperfekat  s  pomodu  perfekta:  j4 
sam  bil  d^Sal  (St.  bjeh  doSao)  —  ipak  je  mnogo  obidniji  per- 
fekat  sa  znadenem  pluskvamperfekta :  ja  sam  d^Sal  ili:  d^Sal 
sam.  Ako  se  i  saduvaSe  taki  i  slidni  oblici  od  tijeh  vremena,  po- 
kazujucU   time  na  svoj   prijaSiii   zivot  u  ovome   dijal^tu,   maiie  se 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVACKI  DIJALBKAT  U  PRIGORJU.  61 

moze  to  Te6i  o  adverbu  pret.  na  t;  ill  na  obidnije  vsi,  kojemu 
danas  viSe  nema  ni  traga  ni  glasa.  Mjesto  nega  obitoo  stoji  per- 
fekat  s  vremenim  veznikom  kad:  kad  je  to  pre^ital  — 
mjesto:  pre^itavSi  —  proditavSi  to.  Futur  I.  i  II.  pozna  prigorski 
dijalekat  po  oblicima,  ali  ih  ne  razlikuje  znadenem.  J  a  6\x  dojti 
ibum  d^Sal  mogu  imati  jednako  znaCeiie.  Uim  se  znade,  da  jc 
razlika  izmedu  fut.  I.  i  II.  potamnjela,  razumjivo  je,  da  futur  II. 
dolazi  i  u  svom  pravome  sintakti^kom  znadeiiu :  Kad  bum  d^Sal, 
rfedi  du  ti.  Infinitiv,  imperativ  i  kondicijonal,  pa  part.  pret.  ak- 
tiva  i  pas.  saSuvao  se  u  prigorskom  dijalektu  u  svim  oblicima  te 
se  part.  pret.  pas.  deklinuje  i  akcentuje  kao  i  adjektivi,  koji  su 
mu  nom.  sing,  ili  nom.  plur.  akcentom  jednaki.  Kad  to  znamo, 
onda  ne  6e  biti  nuzno,  da  ovdje  napose  navodimo  deklinaciju 
part.  pret.  pas  (part.  pret.  aktiva  se  ne  deklinuje  osim  vrlo  rijet- 
kih  slu^ajeva),  nc^o  6e  si  svak  pomodi  s  deklinacijom  i  akcen- 
tuacijom,  kako  je  istavismo  natrag  govoredi  o  pridjevima.  Kako  se 
5esto  oba  part,  u  pluralu  razlikujn  akcentom  od  akcenta,  kaki  je 
u  singularu,  naveficemo  u  takim  prilikama  uvijek  pored  oblika  sing, 
i  pluralne  oblike.  Interesantno  je,  da  se  akc^nat  u  part.  pret.  akt. 
sred.  roda  uvijek  slaze  sa  akcentom  toga  part,  u  sing.  zens.  roda. 
LakSega  prijegleda  radi  uzeiemo  glagole  po  razredima,  kako  ih 
obidno  gramatika  dijeli. 

9,  Prvt  vr8ta. 

Prema  tome  kakva  je  osnova  nastaju  u  nekim  oblicima  i  raz- 
like  u  akcentu.  Glagoli,  kojima  se  osnova  svrSuje  svak  puta  na 
konzonanat  i  glagoli,  kojima  je  osnova  siid  na  konzonanat  sad  na 
vokal,  prilifino  se  podudaraju,  a  glagoli,  kojima  se  osnova  svrwuje 
uvijek  na  vokal  razlikujn  se  u  svemu  i  akcentom  od  nih. 

tt)  Glagoli  8  o»nuvom  va  konzonanat  (i  vokal). 
Glagoli  ove  vrste  imadu  u  inf.  jedni  ",  drugi  \  a  tredi   ^ 
aa)  Glagola  sa  *'  u  inf  ima  samo  6etiri:  gr'js.ti,  jcsti,  mleti 
i  zreti  (maturescere),  a  svaki  od  liih  u  ostalim  oblicima  ima  druk- 
6iji  akcenat. 

P  r  e  z  e  n  a  t. 
Sing. 

1.  grizem  (inf  gfisti)       jem  (inf  jesti)  mMem  (inf.  mleti) 

2.  grizes  y^  mMeS 

3.  grize  je  mcle 


Digitized  by  VjOOQiC 


62 


1. 
2. 
3. 


1. 

2. 
3. 


gnzemo 

grizete 

grizeju 


gnzi 
nflj  grize 


VATR08LAV  R04l<!!, 

Plwr. 

j6mo 

melemo 

j^te 

m^lete 

j^j« 

mMeju, 

Imperativ. 

Sing. 

j^j 

mtili 

naj  je 

naj  mele 

Plw. 

jejmo 

DiMimo 

j^jte 

mel^ 

nSj  j6ju 

naj  mMeju 

1.  grizimo 

2.  grizete 

3.  naj  grizeju 

Part.  pret.  akt.  grizal,  grizla,  grizlo ;  pi.  grizli,  grizle,  grizla; 
j^l,  jela,  jelo;  pi.  jeli,  jele,  jela;  mlel,  mlela,  mlfelo;  pi.  nJeli. 
mlele,  mlela;  samo  slozen:  sezril,  sizrela,  sizrSlo  (mj.  sazrelo);  pi. 
sizr^li,  sizrele,  sizr§la. 

Part.  pret.  pas.:  grizen,  gri^ena,  grizeni  (mj.  grizeno);  j§den, 
jedena,  jedeni;  samo  s  prijedlogom:  s^mlen,  siml^na,  siml^ni  (mj. 
samleno);  sezren,  sizr^na,  sizreni  (mj.  sazreno,  ali  rijetko). 

Kad  su  ova  6etiri  glagola  slozena  s  prijedlozima,  ostaje  im  ak- 
cenat  onaki,  kaki  je  u  prostima,  osim  Sto  "  prelazi  u  '  :  gfisti  — 
izgristi,  grizli  —  izgrizli;  iz-,  po-,  nagrizem;  iz-,  na-,  pomelem; 
iz-,  na-,  pogrTzal,  pogrizla,  pogrizlo;  na-,  po-,  pri-,  o-,  izgrTzen  iz- 
grizena,  izgrizeni.  Imperativ  od  glagola  jesti  u  2.  lieu  sing,  ne 
mijena  "  u  ^  :  jej  —  najej,  prejej  se. 

Glagol  z  r  (^  t  i  (maturescere)  dolazi  u  ostalim  oblicima  samo 
slozen;  prez. :  1.  s^zrem,  d^zrem;  2.  sezreS,  d^zreS  itd.,  imperativ: 
sezri,  d^zri;  1.  s^zrimo,  dezrimo;  2.  sizrete,  dizrete  (mj.  sazrite, 
dozrite);  part.  pret.  akt.:  sfezril,  dfezril;  sizrela,  dizrela;  sizrelo, 
dizrMo;  part,  pret  pas.:  sfezren,  d^zren;  sizrena,  dizr^na;  sizreni, 
dizr^ni.  Osim  prez.:  s^zrem  itd.  ima  po  III.  vrsti:  sezrim  itd.  i  po 
IV.  vrsti  od  inf.  sizeriti:  sizerim,  sizeriS,  sizeri;  diz§rim  di- 
zeriS  itd. 

Ki)  Kod  sviju  ostalijeh  glagola  dolazi  u  inf.  samo  '  ili  '. 

aaa)  Kojima  je  u  inf.  ^  ostaje  u  jednijeh  glagola  u  cijelom  prez., 
imperat.  i  u  oba  part.  pret.  nepromijei'ien  na  istom  slogu,  samo  u 
3.  lieu  plur.  prez.  moze  doci  i  na  drugi  slog,  a  u  2.  lieu  plur. 
imperat.  i  u  part.  pret.  pas.  zen.  i  sred.  roda  p6mi6e  se  uvijek  za  slog 


Digitized  by 


Google 


kajkava(3ki  dijalekat  u  prigorju.  63 

naprijed  (primjer:  rfe<5i);  u  drugijeh  je  akcenat  ^  u  prez.,  imper. 
i  u  part.  pret.  pas.  kao  i  u  primjera  r?5di,  samo  u  part.  pret. 
ima  u  mu§.  rodu  ",  u  ien,  ",  a  u  sred.  ^  (primjer:  bosti). 

Prezenat. 
Sing. 

1.  rfedem  bidem 

2.  r^g  b6ded 

3.  rtde  b6de 

Plur, 

1.  r^demo  b6demo 

2.  rtfiete  b6dete 

3.  r^deju  i  refi^ju  b6deju  i  bod^ju 

Imperativ. 
Sing. 

1.  —  — 

2.  r^ci  bodi 

3.  nSj  r^6e  naj  bode 

Plur. 

1.  rfecimo  b6dimo 

2.  recite  bod^te 

3.  naj  redeju  i  red^u  naj  bodeju  i  bod^ju 
Part.  pret.  akt. :  r^kal,  r^kla,  reklo;  bol,  bola,  bolo. 

Part.  pret.  pas.:  r^fien,  redena,  redeni  (mj.  redeno);  boden, 
bodfena,  bod^ni  (mj.  bodeno).  Akcenat  ostaje  nepromijeAen  i  na 
istom  slogu  i  u  slozenim  oblicima,  osim  part.  pret.  aktiva  muS. 
roda  onijeh  glagola,  koji  su  u  torn  obliku  jednoslozni  poSto  im  je 
ispao  konzonanat.  U  tom  rodu  prelazi  "  na  prijedlog  kao  ^: 
iz-  pore6i;  na-,  pre-,  vu-,  izbosti ;  iz-,  porfedem;  na-,  pre-,  vu-, 
izbudem ;  iz-,  porWi ;  na-,  pre-,  vu-,  izbodi ;  iz-  por^kal,  iz-  por^kla; 
na-,  pre-,  vu-,  izbol,  na-,  pre-,  vu-,  izb6la,  izb61o. 

Kao  r^di  akcentuju  jo3  ovi  prosti  i  slozeni  glagoli: 

S  osnovom  na  b,  p:  grfepsti,  iz-,  na-,  po-,  zagrfepsti;  tfepsti,  na-, 
is-,  pret^psti. 

S  osnovom  na  s:  nfesti,  iz-,  na-,  pre-,  po-,  zanftsti. 

S  osnovom  na  k,  g;  na  h:  t^6i,  is-,  pre-,  po-,  zatfedi;  p^di,  is-, 
pre-,  po-  zapfedi;  glagol  modi  ima  ovaki  prez. :  m^rem  i  mferem, 
miireS  i  m  ^  r  e  5 ,  3.  mhre  i  m  ^  r  e ;  1.  mkremo  i  m  ^  re  m  o ,  2.  m^- 
rete  i  m^rete,  3.  mkreju  i  m^reju.  Imperat. :  2.  pomkri  i  po- 
m^ri  i  pomojzi;    1.  pomkrimo  i  pom^rimo  i  pom6jzimo. 


Digitized  by 


Google 


64  VATR08LAV  R0il6^ 

pom?\rite  i  pom^rite,  pomarfete,  pomerfete  i  pomojzite, 
pomojzete.  Part.  pret.  akt.  ima  kao  kao  i  ridi:  m6gal,  mogla, 
moglo.  Part.  pret.  pas.  se  ne  upotrebjava.  Imperativ  dolazi  samo 
slozen  s  prijedlozi.  Akcenat,  kaki  je  u  prostoga  glagola,  ostaje  i 
u  slozenim  nepromijeiien  i  na  istom  slogu. 

Glagol  leci  (jac^re)  i  vrdi  pored:  vi^di  s  osnovom  oa  g  raz- 
likuje  se  akcentom  od  primjera  redi;  prez:  1.  lezem,  vfiem; 
2.  le^eS,  vfzeS;  3.  leie,  vfze;  1.  lezemo,  vrzemo;  2.  lezete,  vf- 
zete;  3.  lezeju,  vrzeju;  imperativ  je  kao  i  kod  r^6i:  2.  lezi,  vrzi; 

1.  lezimo,  vrzimo;  2.  lezete,  vrzete  i  vizite  pored:  vinate;  part, 
pret  akt.:  legal,  vrgal;  legla,  vfgla;  leglo,  vrglo;  pi. :  l^H,  vrgli; 
legle,  vrgle;  legla,  vfgla;  part.  pret.  pas.  se  upotreb|ava  samo  od 
vrci:  vfzen,  vfzena,  vfzeni  (mj.  vrzeno).  Slidno  ima  i  glagol 
s^sti  (&tok.  sjesti);   prez.:    sedem,   2.  srdes,    3.   sede;    1.  sedemo, 

2.  sedete,    3.    sedeju;   imperativ:    2.    sedi.    3.    naj  sede;  1.  sedimo, 

2.  sedite,  3.  nnj  sedeju ;  part.  pret.  akt. :  sel.  sela,  sMo.  Kad  je 
ovaj  glagol  slozen  s  prijedlogom  tako,  da  za  jedan  slog  naraste, 
onda  u  part.  pret.  akt.  muS.  roda  "  prelazi  kao  ^  na  prijedlog: 
zasel,  nksel,  prisel,  podsel,  ali  i  podsela  i  pods^lo.  Part.  pret.  pas.  nema. 

Glagol  seci   s  osnovom  na  k  ima  u  prez.    ':  1.  s^^m,  2.  s^6e§, 

3.  s66e;  1.  sedemo,  2.  sedete,  3.  sedeju;  imperativ:  2.  s^ci;  1  s&- 
cimo,  2.  sect^te  i  secite ;  part.  pret.  akt. :  sekal,  sekla,  s^klo ;  plur. : 
sekli,  sokle,  sekla;  s  prijedlogom:  nasekli,  nasdkle,  nasekia;  part. 
})ret.  pas. :  secen,  sedena,  sedeni  (mj.  sedeno).  Kod  sviju  ovijeh  na- 
pose  navedenih  glagola  ostaje  akcenat,  kad  je  glagol  slozen  s  pri- 
jedlogom, nepromijeiien  na  istom  slogu,  osim  Sto  "  prelazi  u  pi. 
part.  pret.  akt.  mus.  i  ien.  roda  u  \  kod  glagola  s^<5i:  sekli, 
sekle  —  nasekli,  pres^kle. 

Kao  glagol  bosti  akcentuju  se  jofi  ovi  prosti  i  slozeni   glagoli: 
S  osnovom  na  d,  t;   i  to  s  osnovom  na  d:   pasti,  na-,  pre-,  za- 
pasti:  s  osnovom  na  t:   mfeti,   po-,   iz-,   namesti;   pl^sti,   na-,  po-, 
is-,  pot-,  zapl^ti;  cvesti,  na-,  precv^sti. 

Glagoli  s  osnovom  na  d:  prosti  i  krasti  sa  svojim  slozenima : 
na-,  is-,  pot-,  za-,  dipresti  (mj.  dopresti);  na-,  pokrksti  —  imadu 
akcenat  u  prez.  i  u  imperat.  kao  grlsti:  1.  pr6dem,  kradem; 
2.  predeS,  krides;  3.  prede,  krdde  itd.;  imperat:  2.  prMi,  kr&di; 
1.  pW^dimo,  kritdimo;  2.  predate,  krad^te;  part.  pret.  pas.:  pr^den, 
predena,  predeni;  a  krasti:  kraden,  kradena,  krfideni  (mj.  kra- 
deno),  part,  pret  akt  kao  bosti:  prel,  prela,  prMo;  kral,  krala, 
krjilo;  naprel,  nakral. 


Digitized  by 


Google 


kajkava6ki  dijalekat  u  prioorju.  65 

S  osnovom  na  n:  zeti.  na^feti,  poifeti  (prez.  zMem,  zMeS  itd.) 
p^fi)  Eojima  je  '  u  inf.  na  prvome  slogu,  ostaje  jednima  i  u 
svim  ostalim  oblicima  na  istom  slogu,  samo  gto  u  3.  lieu  pL  prez. 
mo^e  do6i  pored  '  na  prvome  slogu  i  ^  na  drugome  i  Sto  u  2.  lieu 
plur.  imper.  imadu  *  na  drugom  slogu  (primjer:  tr^ti),  a  drugima 
—  s  osnovom  na  w,  »  i  r  prelazi  '  u  prez.  i  u  imperativu  u  ^, 
a  u  part.  pret.  pas.  mud.  roda  pomi^e  se  kao  ^  na  drugi  slog, 
t.  j.  na  prijedlog,  dok  u  part.  pret.  akt.  imaju  neki  u  sva  tri  roda 
",  a  neki  cas  ",  6as  ',  a  6as  ',  primjer:  dr^ti). 

Prezenat. 
Sing, 
1.  tr^s^m  dferem 

2    treses  dfereS 

3.  tr^se  d^re 

1.  tr^semo  d^remo 

2.  tr6sete  dferete 

3.  tr^seju  i  tres^ju  dfereju  i  derfeju 

Imperativ. 
Sing, 

1.  —  — 

2.  tr^si  dferi 

3.  naj  tr6se  nSj  dfere 

Tlwr, 

1.  trfesimo  derimo 

2.  tres^te  derate 

3.  naj  tr^seju  ili  tresfeju  nSj  d^reju  ili  derfeju 
Part.  pret.  akt.  tr6sal,  tr^sla,  tr^slo;  dfl,  dfla,  dflo. 

Part.  pret.  pas.  tr6§en,  treS^na,  treS^ni  (mj.  treseno);  podrt 
(samo  slozen  u  obi^aju),  podi-ta,  podi-ti  (mj.  ^odrto). 

Kao  trSsti  akcentuju  se  ovi  prosti  glagoli  sa  svojim  sloze- 
nima : 

S  osnovom  na  s :  is-,  na-,  pre-,  rastr^sti ;  rasti,  na-,  pre-,  izrasti ; 
pdsti  (pascere),  na-  fsp&sti. 

S  osnovom  na  6,  i>  i  to  na  & :  dupsti,  iz-,  na-,  predupsti ;  z6psti 
na-,  pre-,  oz6psti ;  na  |? ;  skupsti,  na-,  is-,  oskupsti. 

S  osnovom  na  I:  vl^di  i  I66i,  na-,  o-,  pre-,  iz-,  raz-,  prevl^di 
(prez.  prevK^dem). 

R.  J.  A.  cxviii.  5 

Digitized  by  VjOOQiC 


66  VATR08LAV  R04l6, 

S  osnovom  na  A;  i  ^:  tu6i,  na-,  na-,  fs-,  o-,  rastiidi;  na  g:  I6<5i 
(incubere),  iz-,  nale6i. 

Glagol  p^sti  (pascere)  i  pksti  u  svim  oblicima  ima  akcenat  kao 
i  tr^sti  samo  u  part.  pret.  akt.  ima  u  muS.  i  zen.  rodu  ",  a  u 
sred.  rodu  ^  na  prvome  slogu:  pasal,  pasla,  paslo;  pi. :  pksli,  pksle, 
pasla;  tako  i  kad  je  slozen:  napSsal,  napasla,  nap^slo  —  i  u  part, 
pret.  pas.  u  sva  tri  roda  "  na  prvome  slogu:  popaden,  pop&dena, 
popiUeni  (mj.  popadeno,  dolazi  samo  slozen). 

Ovamo  pripada  po  prez.  i  imperat.  glagol  kl6ti:  kunem,  kunefi, 
itd. ;  kuni,  kunimo,  kun^te,  ali  part.  pret.  akt.  ima:  klel,  kl^la, 
kR^lo  i  klelo  i  part.  pret.  pas. :  klet,  kl(»ta,  kl^ti.  Kad  je  slozen 
8  prijedlogom  dolazi  u  part.  pret.  akt.  muS.  i  sred.  roda  (kad  ima : 
klelo)  i  u  mu§.  rodu  part  pret.  pas.  akcenat  kao  ^  na  prijedlog: 
preklel,  preklelo;  pr^klet.  Kako  se  6uje  i  u  zen.  rodu  part.  pret. 
akt.  taki  akcent:  preklela,  nema  sumi^e,  da  je  nastalo  tako  analo- 
gijom  muS.  i  sred.  roda.  — 

Kao  dr6ti  deklinuju  se  i  akcentuju  jo5  ovi  glagoli  sa  svojim 
slozenima : 

S  osnovom  na  r:  ^r^ti,  na-,  pre-,  pozr^ti;  tr6ti,  na-,  po-,  o-,  za-, 
rastr6ti;  glagol  mr6ti  ima  prez.:  mrem,  mre§,  mre,  mrfemo,  mr^te, 
mreju;  imp.:  2.  mri;  1.  mr^mo,  2.  mr^te.  Slozen  upotrebjava  se 
samo  u  plur. :  prez.:  pomrete  pomreju  i  pomr^ju;  imp.:  pomrimo, 
pomr^te;  ilf  od  vumr^ti:  vimri;  vumrimo,  vumrfete;  part.  pret. 
akt.  prost:  mfl,  nula,  mflo;  pi.  mrli,  mfle,  mrla;  sloz. :  pomrli, 
pomrle,  pomrlo ;  kao  adverab  dolazi  sloven  i  u  sing.  sred.  roda : 
pomrlo.  Part.  pret.  pas.  nema.  —  Zapr^ti  (claudere),  part.  pret. 
akt.:  z&prl,  zkprla  i  zapila,  zaprlo;  part.  pret.  pas.:  zkprt,  z&prta 
i  zaprta,  z^prti  i  zaprti  (mj.  zaprto). 

S  osnovom  na  n,  w  i  to  na  n;  samo  slozen  —  resp6ti,  pripfeti, 
nap6ti,  zap6ti ;  prez. :  ziipnem ;  part.  pret.  akt. :  zkpel,  zapila,  z2i- 
pelo  pi.  zapcli,  zapele,  zap6la ;  part.  pret.  pas. :  pripet,  pripeta, 
pripeti  (mj.  pripeto);  rt^spet,  resp^^ia,  resp^ti.  Za  Sto  kod  prip^ti 
i  resp6ti  nije  jednaki  akcenat,  ne  bi  znao  reci;  moida  je  ak- 
cenat '  u  respeta,  resp^ti  postao  analogijom  imenice  resp^o.  Osim 
ta  dva  part.  6uje  se  joS:  napet,  nap^ta  i  napeta,  nap6ti  i  n^peti 
(osobito  kad  je  adverab).  Part,  pripet  veli  se  najobidnije  za  pri- 
vezana  psa.  —  Podeti,  za-,  pri-,  na6i»ti  (prez.  n^dmem  mj.  nafinem) ; 
zaclfmi,  na^mi,  po^mi  itd. ;  part.  pret.  akt. :  pofiel,  pod6la,  p66elo ; 
1)1.  p6(5eli,  p()(5(4e,  podela ;  part.  pret.  pas. :  p65et,  ntkdet,  po^eta, 
lla6^tn.  po(5('ti.  njlccti  (mj.  nac^eto);    ])1.   nac^^ti.    nad^te,    nadHa.  Os- 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVACkI  DIJAIiBKAT  U  PRIGORJU.  67 

nova  na  m :  z6ti  (§t.  iizSti),  otiti ;  prez.  z^mem,  otmem :  imper. : 
z^mi,  6tmi ;  part.  pret.  akt. :  zel,  z61a,  zelo ;  pi.  zeli,  zele,  z^la ; 
6tel,  ot6la,  ot^lo  i  otelo,  pi.  6teli  i  ot61i,  6tele,  i  ot^le,  btela  i  ot^la ; 
part.  pret.  pas. :  z§t,  z6ta,  zeti  (mj.  zeto) ;  pi.  z§ti,  zete,  z^ta  i  zeta ; 
otet,  ot^ta  i  6teta,  oteti  i  otAti ;  oz^ti  (exprimere)  prez. :  ozmem ; 
imper.  oimi;  part.  pret.  akt.:  6zel  i  ozSl,  oi^Ia,  oi^6Io;  pi.  oifeli, 
ozfele,  oi^Ia;  part.  pret.  pas.:  ozet,  ozfeta,  oihti.  (i  6zeti,  mj.  ozeto); 
pi.  oiiti,  oiite,  oihta,, 

p)  OlagoU  8  osnovom  aamo  na  vokah 
Ima  ih  s  akcentom  ",  ^  i  ^  —  miti,  zn^ti,  viti  (viere). 
aa)  Kojima  je  u  inf.   akcenat  *',  mijena   se  u  prez.;   imperat.  u 

svim  licima  i  u  part.  pret.  pas.  za  sve  rodove  u  ",  a  u  part.  pret. 

akt.  mijena  se  sad  u  ",  sad  u   '^  a  sad  u  \  Akcenat  ""  u  inf.,  kad 

je  glagol   slozen  sa   prijedlogom,   mijeiia  se  u  ^,  ostajudi  na  istom 

slogu:  6uti  —  zafiuti. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  mijem  mijemo 

2.  mijeS  mijete 

3.  mije  Diygu 

Imperativ. 
Sing.  Plur. 

1.  —  mijmo 

2.  mij  mijte 

3.  naj  mije  naj  mijeju 

Part.  pret.  akt:  mil,  mila,  milo;  pi.  mili,  mile,  mila. 

Part.  pret.  pas.:  mijen,  mijena,  mijeni  (mj.  mijeno). 

Tako  se  akeentuju  jo§  ovi  glagoli  sa  svojim  slozenima:  ^liti, 
za-,  na-,  preduti;  blti  (percutere),  za-,  na-,  po-,  iz-,  vu-,  obiti; 
skdti,  zakriti,  po-,  nakriti;  miti,  vmiti;  samo  sloven:  zeSiti  (§tok. 
skSiti),  obtiti,  siziiti. 

PUi  ima  prez.:  1.  pljem,  2.  pijeS,  3.  plje;  1.  pljemo,  2.  pljete, 
3.  pijeju;  slozen:  is-,  po-,  na-,  za-,  opijem,  opijeS  itd.  Imperativ 
ima  kao  i  m'iti;  part.  pret.  akt:  pil,  plla,  pilo;  pL:  pTli,  pile, 
pila ;  part.  pret.  pas. :  samo  slozen :  n^pit,  zkpit,  pbpit,  popita, 
popiti  (mj.  popito);  pi.:  popiti,  popite,  popita.  Part.  pret.  akt.  od 
ostalijeh  glagola  ima  akcenat  kao  i  m'iti:  diil,  6ula,  dido;  pi.  duli, 
eule,  dilla.  Kad  je  glagol  slozen  s  prijedlogom   tako,   da   za  jedan 


Digitized  by 


Google         — 


68  VATROSLAV  R0il6, 

slog  naraste,  onda  "  u  part.  pret.  akt.  muS.  roda  prelazi  kao  ^  na 
prijedlog:  za6ul,  prfe^ul  itd.  Jednako  je  i  kod  part.  pret.  akt.  od 
glagola  pUi:  pil,  gdje  "  prelazi  kao  '^  na  prijedlog:  popil,  zapil, 
n^pil.  Svi  ovi  glagoli  duju  se  u  inf.  i  Ba  ^  mjesto  * :  6bti,  biti  fper- 
cutere  i  esse),  piti,  skriti,  miti,  pa  tako  je  razum|ivo  Sto  u  inf., 
kad  su  slozeni  s  prijedlogom  tako,  da  za  jedan  slog  narastu,  ostaje 
akcenat  kao  '  na  svome  mjestu :  diiti,  fiiiti  —  za^uti,  predtiti  itd. 
Glagol  zn^ti  (i  znati)  u  prez.  je  uvijek  jednoslozan:  1.  znam, 
2.  zna§,  3.  zn^;  1.  znAmo,  2.  zn^te,  3.  znaju;   imperat. :    2.  znaj; 

1.  znajmo,  2.  znajte;  part.  pret.  akt.  znal,  znfda,  zniilo:  slozen: 
poznal,  poznala,  poznMo;  pi.:  znali,  znjMe,  znala;  part.  pret.  pas. 
samo  slozen:  poznat,  poznata,  pozn^ti  (mj.  poznato).  Tako  i  dati, 
sraeti  i  samo  slozen:  prispe^ti,  dispeti  (mj.  dospjeti),  koji  u 
inf.  imaju  i  ^  mjesto  ":  dam,  das;  smem,  smes;  prispem;  prispes 
itd.;  imperat:  2.  diij  i  daj;  1.  dajmo,  2.  dajte;  (smeti  nema  im- 
perat.) ;  2.  prispi,  1.  prispojmo,  2.  prispete ;  part.  pret.  akt. :  dal, 
dala,  dalo;  pi.:  dali,  dale,  dsila;  slozen:  pr^dal,  predala  i  pr^dala, 
predalo;  pi.:  pr^dali,  prMale,  predJ^la;  smel,  smela,  smMo;  pi.: 
sm(^li,  smfele,  smola;  prispel,  prispela,  prispMo;  pi.:  prispMi,  pri- 
sp^le,  prispela.  Part.  pret.  pas. :  dan,  d4na,  dani  i  dani  (mj.  dano), 
slozen:  pr^dan,  predana  preddni;  pi. :  predani,  predane  predana; 
(smeti  nema);  prispet,  prispeta,  prispeti  (mj.  prispeto).  Glagoli 
zdeti  (stok.  zdjesti,  sMjesti;  foenum  in  metas  extruere)  i  stiiti 
(consistere)    imaju    prezenat   s   umetnutim   n;    1.    zdenem,  stanem, 

2.  zdene§,  staneS;  3.  zdene,  stane;  1.  zdenemo,  stanemo;  2.  zde- 
nete,  stanete,  3.  zdeneju,  staneju ;  imperativ :  2.  zd^ni,  stani ;  zd^ 
nimo,  stanimo,  2.  zd^nite,  stanite ;  part.  pret.  akt. :  zdel,  stal ;  zddia, 
stala;  zdelo,  stklo;  pi.:  zdeli,  st^li;  zd51e,  stkle;  zdela,  stala. 

Part.  pret.  pas.  navedeni  glagoli  ne  prave  svi.  Koji  se  (Suju, 
ovako  glase  u  torn  part.:  skriti  —  skrijen,  skrijena,  skrTjeni  i 
skrit,  skrita,  skriti  (mj.  skrito);  biti  (percutere)  —  bijen,  bijena, 
bijeni  (mj.  bijeno)  i  bit,  bita,  biti  (mj.  bito) ;  zefeiti  —  zeSTjen,  ze&i- 
jena,  zeSijeni  (mj.  zesijeno)  i  z^sit,  zesita,  zeSiti  (mj.  zesito) ;  obiiti 
—  obujen,  obujena,  obujeni  (mj.  obujeno)  i  obut,  obiita,  obuti  (mj. 
obuto);  glagol  znrlti  dolazi  u  tom  part,  samo  slozen:  poznat,  po- 
znkta,  poznati  (mj.  poznato);  zdeti  —  zdet,  zd^ta,  zdeti.  Kad  je 
glagol  deti  slozen  s  prijedlogom  na:  nadeti  a  znadi:  farcio, 
indo  farturam  —  onda  ima  prez. :  I.  nad^nem,  2.  nadenes  i  t.  d. 
to  jest,  kroz  sva  liea  Ovstaje  '  na  drugom  slogu;  tako  i  u  imper. : 
nad^ni,  nadt^nimo  —  ali :  nadenMe ;  part.,  pret.  akt. :  nadel,  nadela, 


Digitized  by 


Google 


KAJEAVA^KI  DIJALBKAT  U  PRIGORJU.  69 

nadelo;  pL:  nadMi,  nadele,  nadela;  a  part.  pret.  pas.:  nad^ven, 
nadiv^na,  nadiv^ni  (mjesto  nadevena);  pi. ;  nadivfeni,  nadiv^ne,  na- 
divena;  tako  i  zad^ti  se,  prez.  zad^nem  se;  imp.  zadfeni  se; 
part.  pret.  akt. :  z^del,  zadela,  zadfelo  i  z^delo ;  part.  pret.  pas. : 
zkdet,  zadeta,  zad^ti  (mj.  zadeto). 

U  part.  pret.  akt.  muS.  roda  s  akcentom  "  ili  ",  kad  je  glagol 
slozen  s  prijedlogom  na  vokal,  prelazi  "  ili  "  kao  '  na  prijedlog: 
dill  —  zkCul,  ali:  zaCula,  zafiulo;  pil  —  z^pil,  ali:  zapila,  zapilo; 
blti  (percutere)  prost  ima:  bil,  bila,  bilo,  a  sloven:  n^bil,  nabila, 
nabilo;  prfebila,  prebilo;  jednako  je  u  part.  pret.  pas.  u  mu5. 
rodu  s  akcentom  " :  bit  —  pr^bit  —  n^bit,  ali :  prebita,  nabita ; 
prebiti,  nabiti  (mj.  nabito). 

Kad  glagol  biti  ili  biti  (St.  b'Biti)  znac^i  esse  onda  ima 
prez.  imperfek.  znadeiie:  1.  jes,  j^sam,  2.  jesi,  3.  je;  1.  jesmo, 
2.  j^ste,  3.  jesu;  s  negacijom:  1.  nisam,  2.  nisi,  3.  ni;  1.  nfsmo, 
2.  nifite,  3.  nisu;  prez.  perfekt.  znadeiia:  1.  bum,  2.  bug;  3.  bu; 
1.  bumo,  bute,  biiju;  imperativ:  2.  biidi,  1.  biidimo  2.  biidite; 
part.  pret.  akt.:  bil,  bila,  bilo;  pi.:  bili,  bile,  bila;  kad  je  slozen 
konjuguje  se  kao  glagoli  4.  vrste,  gdje  de  se  i  pomenuti. 

Glagol  iti  umede  u  prezentu  kao  i  u  Stokavadkom  dijalektu  d 
izmedu  osnove  i  prezentnoga  veznika  e:    1.  idem,  2.  IdeS,   3.  ide; 

1.  idemo,  2.  idete,  3.  Meju;  imperativ  pravi  od  glagola:  editi  (osn. 
bed,  St.  hoditi)  —  2.  ^di;  1.  ^dimo,  2.  Mite  pored  obi6nijega  fete; 
part.  pret.  akt.  od  osnove  bed  —  Sbd:  iSal,  iSla,  iSlo;  part.  pret. 
pas.  nema  osim  zen.  i  sred.  roda,  kojiglase:  preSasta  (zima);  pre- 
Sasti  ()eti  =  proSasto  |eto).  Kad  je  iti  slozen  s  prijedlogom  na 
vokal  ili  konzonanat,  prelazi  ^  u  infinitivu  n  ':  izfti,  dojti  (od  do- 
iti,  dojti);  tako  je  i  u  prez.  i  imper.,  samo  Sto  je  od  glagola,  koji 
su  slozeni  s  prijedlogom  na  vokal,  preSao  i  u  glagole  s  prijedlogom 
na  konzonanat,  gdje  mu  po  pravilu  nema  mjesta.  Tako  je  ve6 
inf.  izijti  obidniji  nego  iziti.  Kad  je  slozen  ima  prez.:  1.  izijdem, 
d6jdem,  2.  izijdeS,  d<5jde5,    3.  izijde,  d()jde;    1.    izijdemo,    d6jdemo, 

2.  izfjdete,  dojdete;  3.  izijdeju  d6jdeju;  imper.:  2.  izijdi,  d6jdi; 
1.  izljdimo  d6jdimo,  2.  izijdete,  dojdete;  part.  pret.  akt.:  iziSal, 
iziSla,  iziSlo;  d^Sal,  d^Sla,  dfeslo  (mj.  doSal,  dosla,  doslo).  Tako  je 
i  onda,  kada  je  glagol  iti  slozen  i  sa  drugijem  prijedlozima :  vi'ijti, 
z4jti,  najti,  prejti  (mj.  projti),  sijti  (Stok.  saci)  i  t.  d.  Umjesto: 
kamo  ideS;  kamo  idete  kazu  Prigorci:  kameS;  kam6te. 

^,j)  Samo  su  dva  glagola  s  osnovom  na  vokal,  koji  u  inf.  i  kroz 
sva  lica  prez.  imadu   '',   a   u  imper.    "    na  prvome  slogu.   U  part. 


Digitized  by 


Google 


70  VATR08LAV  ROil6, 

pret.  akt.  imaju  oba  u  muS.  rodu  ",  a  u  zen.  i  sred.  roclu  na  istom 
slogu  '.  Part.  pret.  pas.  razlidit  im  je  i  akcentom  i  oblikom.  Ta 
dva  glagola  su:  viti  (viere)  i  gniti. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  vljem  vijemo 

2.  vijeS  vijete 

3.  vije  vijeju 

Imperativ. 

1.  —  vijmo 

2.  vij  vTjte 

3.  naj  vfje  naj  vijeju 

Part.  pret.  akt.:  vil,  vila,  vilo;  tako  i:  gdil,  gAila,  gAilo;  pL: 
gi\ili,  gnile,  gdila. 

Part.  pret.  pas.:  vit,  vita,  viti  (mj.  vito),  a  giiiti  ima  samo 
slozen:  sfegAit,  s^dita,  s^giiiti  (mj.  segdito). 

Kano  kad  su  prosti,  akcentuju  se  ova  dva  glagola  i  onda,  kad 
su  slozeni  samo  u  part.  pret.  akt.  i  pas.,  u  muSkom  rodu  dode  kod 
glagola  viti  na  prijedlog  ':  na-,  pre-,  za-,  iz-,  poviti;  povijem; 
povij ;  povil,  povila,  povilo ;  pi. :  povili,  povile  i  povile,  p6vila  i 
povila ;  p6vit,  povita,  poviti  i  povita,  poviti  (mj.  povito) ;  pre-,  seg- 
niti  (mj.  sagiiiti),  (segrtijem;  segiiij;  ali:  s^gnil,  s^gnila,  segnilo,  i 
part.  pret.  pas.:  s^gdit,  s^gAita,  s^gditi  (mj.  sagdito). 

Po  inf.  spada  ovamo  glagol  sn6ti  (deferre,  postao  od  snesti)  i 
glagol  s  osnovom  na  konz.  t:  sm6sti  (perturbatum  esse,  pertui> 
bare).  Ova  dva  glagola  akcentuju  se  i  deklinuju  ovako:  prez. : 
snfemem,  2.  snfemeS.  3.  sn^me;  1.  sn^memo,  2.  sn^mete,  3.  sn^meju 
i  snem^ju;  1.  smetem,  2.  sm^teS,  3.  sm^te;  1.  sm^temo,  2.  smdtete; 
3.  sm^teju;  imper. :  2.  sn^mi;  1.  snfemimo,  2.  snem^te;  2.  sm6ti ; 
1.  sm^timo,  2.  smet^te ;  part.  pret.  akt. :  snel,  sn^la,  sn^lo  i  snelo ; 
smel,  sm^la,  sm61o  i  smelo;  pi.  oba;  sm^li,  sm^le,  sm^la;  part, 
pret.  pas. :  sneSen,  snfisena  i  sneS^na,  sn5§cni  i  sneS^ni  (mj.  sne- 
seno);  sm^ten,  smet^na,  smet^ni  (mj.  smeteno);  pi.  smet^ni,  sme- 
t^ne,  smet^na. 

b.  Druga  vrsta. 

Mjesto  &tok.  umetka  u  izmedu  osnove  i  inf.  nastavka  imadu  svi 
glagoli  u  prigorskom  dijalektu  umetak  a,  povedavsi  se  u  tome  ja- 
ma^no  za  glagolima  V.  vrste.  Ipak  u  ple8ivi(^koj  op6ini  6uje  se 
inf.  i  s  pravilnim  umetkom  u. 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalekat  u  prigorju.  71 

Svima  je  prostima  osnova  od  dva  sloga,  a  dvjema  od  tri  sloga. 
Onima,  kojima  je  osnova  od  dva  sloga,  akcenat  dolazi  u  inf.  na 
prvome  slogu  kao  "  —  pamati  (intereo),  ili  kao  '  ill  '  na  drugome 
slogu  —  genkti,  vrnati. 

a)  Kojima  je  osnova  od  dva  sloga,  a  imadu  "  na  prvome  slogu 
u  inf.,  dobivaju  u  prez.  kroz  sva  lica  sing,  i  plur.  i  u  part.  pret. 
pas.  za  sva  tri  roda  "  na  prvome  slogu,  u  imper.  "  na  prvome 
slogu,  a  osim  toga  moze  u  2.  lieu  plur.  dodi  i  ^  na  drugi  slog,  a  u 
part.  pret.  akt.  dobija  u  muS.  rodu  ",  u  zen.  ",  a  u  sred.  •  na 
prvome  slogu. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  parnem  p3memo 

2.  parneS  pSmete 

3.  parne  p^rneju. 

Imperativ. 

1.  —  pamimo 

2.  pSmi  pamite  i  parnete 

3.  naj  p^rne  n^j  pSrneju 

Part.  pret.  akt.  parnal,  jparnala,  pkmalo,  pi.  pamali,  pamale, 
pamala. 

Part.  pret.  pas.:  parAen,  parnena,  p^nieni  (mj.  parAeno). 

Ovako  se  joS  akcentuju:  sunati,  zasunati;  zTnati;  lupnati,  za- 
lupnati;  piknati,  po-,  za-,  napiknati,  pjunati,  puknati;  prasnati; 
rinati,  po-,  na-,  izrinati;  stTsnati,  pritisnati;  pjusnati,  kjunati,  svik- 
nati,  na-,  priviknati ;  smrknati  se ;  pTsnati ;  stignati,  za-,  po-,  distig- 
nati  (mj.  dostignuti),  dvfknati  (percutere) ;  zginati;  kapnati;  pl^lnati; 
greznati,  za-,  vugreznati ;  slegnati  se ;  dignati,  zdignati ;  otf gnati, 
pretfgnati;  Smrknati  (jacere);  meknati  (molescere);  odmeknati; 
prasnati ;  pf dnati ;  crknati  (mori,  vita  decedere) ;  ciknati  (aceseere) ; 
SuSnati ;  samo  slozeni :  zamfznati ;  smrznati ;  odvugnati  (moUescere), 
oglunati  (St.  ogluhnuti)  i  prignati.  Akcenat  "  u  imper.  i  u  part, 
pret.  akt.  muS.  roda,  kad  je  glagol  slozen  s  prijedlogom  tako,  da 
dobije  slog  viSe,  prelazi  u  ""  :  vugr^zni,  vugr^znimo;  vugreznal. 

^)  Kojima  je  u  inf.  ^  na  drugome  slogu  pomifiu  ga  u  prez.  i  u 
imper.  kroz  sva  lica  sing,  i  plur.  i  u  oba  part.  pret.  u  sva  tri 
roda  —  osim  part.  pret.  akt.  sred.  roda,  u  kome  ima  "^  na  drugom 
slogu  —  za  slog  natrag,  samo  u  2.  lieu  imper.  plur.  moze  do6i 
osim  toga  pored  ^   na  prvome  slogu  i  '    na  drugome  slogu. 


Digitized  by 


Google 


72 


VATROSLAV  ROil(^, 

Prezenat.                                                               i 

Sing. 

Plur. 

1.  genem 

ghnemo 

2.  gfeneS 

gfenete 

3.  g^ne 

g^neju 

Imperativ. 

1.  — 

g^nimo 

2.  gfeni 

ginite  i  gen&t€! 

3.  naj  g^ne 

naj  gfeneju 

iret.    akt.: 

g^nal,   g^nala,    genklo,   pi.    genkli,   gentle, 

Part, 
g^nala. 

Part.  pret.  pas.:  g^iien,  gfenena,  geneni  (mj.  geAeno). 

Tako  se  joS  akcentuju :  zenilti  (St.  zlnuti),  odlan^ti ;  mekn^ti  (mj. 
maknuti,  movere) ;  tekniti  (mj.  taknuti),  za-,  po-,  na-,  pri-,  tekn^ti ; 
porenkti,  na-,  iz-,  direnkti  (mj.  dorenuti,  od  osn.  V.  vrste  gn)  de- 
njlti  (Stok.  dkhnuti),  za-,  na-,  pri-,  poden^ti  (odorari);  sven^ti  (St. 
svjVnuti,  dilucescere) ;  nagnkti;  prignati  se,  segnkti  se  (mj.  sagnuti 
se),  trenati;  megnkti  (mj.  magnuti),  na-,  primegnkti;  kresnkti,  okres- 
nkti  1  samo  slozen :  zaklenkti  (claudere). 

Y)  Kojima  je  osnova  u  inf.  od  dva  sloga,  imadu  jedni  ^  a  drugi  ' 
na  drugome  slogu ;  kojima  je  osnova  u  inf.  od  tri  sloga,  imadu  ' 
na  tredem  slogu. 

aa)  Glagoli  s  osnovom  od  dva  sloga  u  inf.,  a  akcenat  im  je  ^ 
ili  '  na  drugome  slogu,  imadu  kroz  sva  Hca  prez.  i  imper.  '  na 
prvome  slogu  nepromijeden,  osim  2.  lica  plur.  imper.,  gdje  moze 
biti  pored  '  na  prvome  i  '  na  drugome  slogu.  U  part.  pret.  akt. 
imadu  glagoli,  kojima  je  u  inf.  ^,  u  mufi.  i  zen.  rodu  '  na  prvome 
slogu ;  a  u  sredAem  rodu  '  na  drugom  slogu ;  a  u  glagola,  kojima 
je  u  inf.  ',  imadu  u  muS.  rodu  "  na  drugome  slogu,  u  zen.  i  u 
sred.  '  na  drugome  slogu.  U  part.  pret.  pas.  ostaje  u  jednijeh  i 
u  drugijeh  '  na  prvome  slogu  nepromijeden. 

Prezenat. 
Sing, 

1.  vagnem  (inf.  vagnuti) 

2.  v4gneS 

3.  vAgne 

Plur, 

1.  vagnemo 

2.  vagnete 

3.  vagneju 


vrnem  (inf.  vrnati) 

vrne§ 

vrne 


vrnemo 

vfnete 

vrneju 


Digitized  by  VjOOQIC 


KAJKAVA6k1  DIJALKKAT  U  PRIGORJU.  73 

Imperativ. 
Sing. 

1.  —  — 

2.  vagni  vfni 

3.  naj  vagne  nfij  vrne 

Plur. 

1.  vagnimo  vrnimo 

2.  Vitgnite  i  vagncte  vrnite  i  vrnbte 

3.  naj  vagneju  naj  vrneju 

Part.  pret.  akt.  vignal,  vagnala,  vagnnlo,  viignali,  vagnale, 
vagnala,  vm^l,  vmala,  vrnklo;  pi.  vrnali,  vmale.  vrnala. 

Part.  pret.  pas.:  vagAen,  viigAena,  vagiieni  (mj.  vagricno); 
vMen,  vfnena,  vnieni  (mj.  vnieno). 

Kao  vagnati  akcentuju  se  joS:  tegnati  (posse),  na-,  pc)-,  iste- 
gni^ti;  buknati;  viknati,  po-,  zaviknati;  kinati;  manJiti  (inj.  mah- 
•nuti),  pre-,  zamanati;  muknati,  zamuknati;  pun^ti  (mj.  puhnuti), 
po,  za-,  napunati ;  sinati,  zasinati ;  srknati,  posrknkti ;  pinati  (ietum 
pedis  alicui  dare),  seknati  se  (destillationem  narium  abstergere) ;  rak- 
nati  (mj.  hraknuti),  izraknati;  segnati,  disegnkti  (mj.  dosegniiti); 
sipnkti  (vellicare) ;  trunati  (mj.  truhnuti),  istrunkti;  frknkti;  riknati; 
smuknkti,  posmuknati ;  Skripnkti,  zaSkripnati ;  punkti;  samo  slozeni: 
nabreknkti,  poskliznkti,  posmuznati. 

Kao  vrnati  akcentuju  se  samo:  grnati,  po-,  za-,  na-,  zgmati; 
minati,  preminati;  svinAti,  za-,  na-,  previnsiti. 

i^'fi)  Glagola  s  osnovom  od  tri  sloga  u  inf.  gotovo  nema  vise  osim 

spomenati  i  poslundti  (mj.  poslulmuti),  koji  takoder  za  pravo 

nijesu  drugo  nego  slozeni  s  prijedlogom  po,  pa  se  oba  i  akcentuju 

kao  i  glagoli  spomenuti  kod  primjera  vrnati  kad  su  slozeni  s  pri- 

jedlozima. 

c.  Treca  vrsta. 

Glagola  trede  vrste  ima  malo.  Neki  su  presli  medu  glagole  fietvrte 
vrste,  8  kojima  se  onda  u  svemu  izjednadiSe.  I  ovo  nekoliko  gla- 
gola, sto  po  inf.  spada  na  tredu  vrstu  osim  onijeh,  kojima  je  oanova 
na  palatal,  mogu  inf.  praviti  gdjekoji  i  po  detvrtoj  vrsti,  Sto  6u 
malo  nize  i  spomenuti.  Svi  glagoli  ove  vrste  imadu  u  inf.  osnovu 
od  dva  sloga  osim  glagola  zeleneti  i  krvar^ti,  a  najvise  i\ih 
imade  akcenat  '^  na  drugom  slogu  u  infinitivu,  a  jedan  samo 
sa  "  na  prvome  slogu  (videti).  Prigorski  je  dijalekat  kao  i  stativski 
izjedna&o  prvi  razdio  trece  vrste  s  drugim  razdjelom,  kao  ftto  je 
to  i  Stokavadki  dijalekat  udinio.    Danas  jos,   kako  je  poznato,  ima 


Digitized  by 


Google 


74  VATR08LAV  R0il6, 

StokavStina  samo  dva  glagola,  koji  pripadaju  prvome  razdjelu,  i 
to:  umjeti  i  razumjeti.  Od  ta  dva  glagola  zivi  u  prigorskom 
dijalektu  samo  drugi:  razumjeti  u  inf.  obliku  razmeti  i  rez- 
mfeti,  a  koAuguje  se  i  akcentuje  ovako: 

Prezenat. 


Sing, 

Plur, 

1. 

razmim  i  rizmim  (kroz  sva  lica) 

rkzmimo 

2. 

razmiS 

razmite 

3. 

rkzmi 

razmiju 

Imperativ. 

Sing. 

Plur. 

1. 

— 

rkzmimo 

2. 

r^lzmi 

razmite  i  razmete 

3. 

naj  r^zmi 

naj  rkzmiju 

Part.  pret.  akt :  rkzmil,  razmila  i  razmela,  razm^lo;  pi.  raz- 
mfeli,  razmfele,  razmela.  ^ 

Part.  pret.  pas.  se  ne  upotrebljava. 

Ostali  glagoli  ove  vrste  razlikuju  se  medusobno  najviSe  akeentom 
u  part.  pret.  akt.  i  u  imper.,  pa  demo  ih  prema  tome  podijeliti  u 
dva  odjela.  U  prvome  pokazademo  akcenat  kaki  je  u  prezentu,  a 
u  drugome,  kaki  je  u  imper.  i  part.  pret.  aktiva. 

a)  Svi  glagoli,  koji  po  inf.  pripadaju  tredoj  vrsti,  bili  od  dva 
ili  od  tri  sloga,  imadu  u  sing.  prez.  "  na  posjednem  slogu,  a  u 
plur.  '  na  istom  slogu,  samo  §to  glagoski  oblik  naraste  lidnim  na- 
stavkom  za  jedan  slog  viSe : 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  zutim  (inf.  zut^ti)  zutlmo 

2.  zutT&  zutite 

3.  zutT  zutiju 

Ovako  se  u  prezentu  jo§  akcentuju:  zej^ti,  po-,  zaze|feti;  zele- 
nfeti  se,  za-,  pozelen^ti  se;  be6f\ti,  zabed^ti;  bled^ti,  pobled^ti;  ki- 
p^ti,  zakipfeti;  kledkti;  kridilti,  zakri6{\ti;  mu6i\ti,  zamud^^ti;  prdfeti, 
za-,  naprdfeti ;  srbeti  (Stok.  svrbjeti) ;  sid^ti  i  sed^ti,  na-,  presid^ti ; 
vrtfeti,  zavrt^ti;  smrd^ti,  na-,  zasmrd^ti;  trp^ti,  po-,  pretrp^ti;  it^ti 
(st.  hitjeti),  dep^ti  (conquiniscere) ;  ponoreti  (mente  capi);  bezkti; 
bojkti;  gir^ti  (St.  gorjeti),  na-,  iz-,  pregireti;  grm^ti,  zagrmeti;  dr- 
z^ti,  pri-,  zadrzi\ti;  lezati,  na-,  iz-,  prelezi\ti;  leteti,  na-,  iz-,  vu-, 
prelet(3ti ;  skrbeti,  na-,  preskrbeti ;  trepeti  (St.  strdpiti,  contremiscere) 
lap^ti,  izlap^ti;  ladfeti  se,  pre-,  nalad^ti  se;  ja6kti  se;  tiskti  (mj.  tis- 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA6kI  DIJALEKAT  U  PRIGORJU.  75 

kati,  prez.  tisfm  i  t.  d.);  zaireti  (samo  slozen,  marcescere) ;  mrzHi. 
zamrz^ti;  puz^ti.  za-,  napuzeti;  krvarfeti,  zakrvar^ti;  gledeti  (St. 
gledati) ;  vrtfeti,  zavrteti ;  Skij^ti  (connivere),  i  u  prez.  obiCan  samo : 
velim,  velTS  i  t.  d. 

Glagol  ziv^ti  i  samo  sloven  u  obi^aju  —  zreti  —  dizr6ti 
(mj.  dozreti),  koji  ima  prez.  i  po  I.  vrsti,  imadu  ovaki  akcenat  u 
prez.:  1.  zivim,  2.  2iviS,  3.  ^ivi;  1.  2ivimo,  2.  zivite,  3.  ziviju. 
Tako  i  glagol  oslipfeti,  koji  dolazi  samo  slozen:  1.  osl(5pim, 
2.  osl^piS,  3.  osl^pi;  1.  osl^pimo,  2.  oslipite,  3.  osl6piju;  1.  d6zrim, 
2.  dfezriS,  3.  dfezri;  1.  d^zrimo,  2.  d^zrite,  3.  d^zriju;  jednako  desto 
6uje  se  i  ovaki  prezenat:  1.  dizerim,  2.  dizeriS,  3.  dizeri;  1.  dize- 
rimo,  2.  dizSrite,  3.  dizeriju. 

Glagol  videti  koji  glasi  jednako  desto  i  po  detvrtoj  vrsti  vi- 
diti  ima:  1.  vTdim,  2.  vidiS,  3.  vidi;  1.  vidimo,  2.  vidite,  3.  vi- 
diju ;  imperat.  samo  2.  lice  sing,  i  pi. :  viS,  vTSte. 

Glagol  t^ti  (St.  hotjeti)  ima  ovake  oblike  i  akcenat :  1.  6(5u  cu, 
oceS  (5oS,  3.  oce  de;  1.  odemo,  66mo,  2.  odete  66te,  odeju  ci'ju  i 
kadikad:  te  (de  oni  te  :=  ako  oni  hode). 

Glagol  sp^ti  koji  po  inf.  pripada  prvoj  vrsti,  a  po  prez.  ovamo. 
ima  prezenat:  1.  spTm,  spiS,  spi;  1.  spimo,  2.  spite,  3.  spiju;  a 
glagol  stati  Stok.  st^jati  ima  prez.:  1.  stijim,  2.  stijiS,  3.  stiji ; 
1.  stijimo,  2.  stijite,  3.  stijiju. 

fi)  Akcetiat  u  imperntiou  i  u  part,  pret.  akt. 
aa)    U   imper.  jedni   imadu  '  a  jedni  '  na    osnovnome    slogu,  a 
kod   prvijeh   dolazi   obidnije   u    1 .  i  u  2.  lieu   plur.  ^  na  drugome 
slogu,    dodim  je    kod   drugijeh    samo  u  2.  lieu    plur.    obidniji  '  na 
drugome  slogu  od  '  na  prvome  slogu. 

Imperativ 
Sing. 


1.   — 

— 

2.  zMi 

trpi 

naj  zeli 

naj  trpT 

Plur. 

1.  zelimo  i  z^limo 

trpimo 

2.  zelfete  i  z^lite 

trpfete  i  trpite 

3.  naj  zeliju     , 

naj  ti7)iju 

Kao  imper.  od  glagola  z  e )  e  t  i  akcentuju  se  jos  ovi  glagoli :  di- 
zr^ti  (mj.  dozreti)  2.  dezri;  1.  dezrimo,  2.  dizretc;  sizr^ti  (mj.  sa- 
zr^ti)  2.  sezn;  1.  sezrimo,  2.  sizr^te;  leziXti,  za-,  po-,  izlezati  se; 
let^ti,  na-,  iz-,  po-,  vulet^ti. 


Digitized  by 


Google 


76  VATROSIJIV  R0il6, 

Kao  imper.  od  glagola  trpfeti,  akcentuju  se  joS  ovi  glagoli: 
ziv^ti,  na-,  prezivfeti  •,  vrteti ;  navrteti ;  bedkti,  zabedati ;  bled^ti,  pre- 
bledeti;  zuteti,  na-,  poi^uteti;  kip^ti,  zakipeti;  kledkti;  kridati,  za- 
kridkti;  mudati,  za-,  premucati,  prd^ti,  zaprdeti;  srbeti,  zasrbeti; 
smrd^.ti,  zasmrdeti ;  itfeti,  poiteti;  depeti,  ponor^ti ;  grmeti,  zagrm^ti; 
dr^kti,  po-,  za-,  pridrzati ;  skrbeti,  poskrbeti ;  vrteti,  zavrtfeti ;  mrzeti, 
zamrzeti ;  puzeti,  za-,  napuzeti ;  Skileti  (connivere),  ja^ati,  tisati 
(mj.  tiskati),  zair^ti,  slipeti  (St.  zaslij^piti).  Dva  glagola  od  tri  sloga 
u  inf.  zelen^ti  se  i  krvareti  imadu:  2.  zel6ni,  krvari;  1.  ze- 
Icnimo  se,  krvarimo,  2.  zelenete  se,  krvarHe. 

Glagol  sid^ti  (St.  sj^diti),  kad  znafii  u  imperativu,  da  onaj  ko 
sjedi  ve<5  i  daje  sjedi,  akcentuje  se  ovako:  2.  sMi,  3.  n§j  sedT; 
1.  s6dimo,  2.  sid^te,  3.  naj  sidiju:  a  kad  znadi  imper.,  da  onaj 
ko  stoji,  sjedne,  onda  se  upotrebljavaju  oblici  od  glagola  prve  vrste : 
sesti;  2.  sedi;  1.  sMimo,  2.  sedite  (sr.  taj  glagol  kod  prve  vrste). 

Glagol  gledeti  ima  imperativ  samo  slozen  s  prijedlogom  po, 
za,  na,  vu:  2.  poglej,  3.  n§j  pogledi;  1.  poglejmo,  2.  poglejte, 
3.  naj  poglediju.  Tako  i  glagol  spati,  koji  pripada  po  nekim 
oblicima  ovamo:  2.  spTj ;  1.  spijmo,  2.  spTjte.  Jednako  je  i  sa  gla- 
golom  bojati  se:  2.  b6j  se;  1.  bojmo  se,  2.  bojte  se  i  sa  gla- 
golom  st&ti:  2.  stoj;  1.  stojmo,  2.  stojte. 

Glagol  gireti  (St.  gorjeti)  ima  imper.:  2.  gdri,  3.  naj  giri;  1.  gO- 
rimo,  2.  gir^te,  3.  n§j  giriju. 

P^)  U  part.  pret.  akt.  imadu  jedni  u  muS.  rodu  "  na  prvome 
slogu,  "  u  zen.  rodu  na  drugom  slogu  i  '  u  sred.  rodu  na  drugom 
slogu;  drugi  pako  '  u  muS.  i  zen.  rodu  na  prvome  slogu,  a  u 
sred.  rodu  ^  na  drugome  slogu :  zelil,  zelela,  zelelo ;  zivil,  zivila, 
zivelo;  plur.  zelMi,  zelMe,  zelela;  zivili,  zivile,  zivila  (kao  i  u 
singularu. 

Kao  2^1il,  zelela,  z el ^1  o  akcentuju  joS:  sMil,  sidela,  sidMo 
vrtil,  vrtela,  vrtelo;    d^zrel,  dizrela,  dizrMo  (mj.  dozrelo);   ponoril, 
ponorela,  ponor^o;  bojal,  bojala,  bojalo;    geril,    girela,  girelo  (mj. 
gorelo) ;    di'zal,    drzSla,    drzalo ;    leial,    lezala,   lezalo ;   letil,    letela, 
let^lo. 

U  plur.  mijeAa  se  akcenat  ovako:  zelMi;  zel^le,  zelela;  dizr^li, 
dizrMe,  dizrela  (mj.  dozrela),  bojali,  bojale,  bojala;  gireli,  girdle 
girela  itd. 

Glagol  s  osnovom  od  tri  sloga  zelen^ti  se  ima:  zelenil,  zele- 
nela,  zelenelo ;  glagol  thti  (st.  hotjeti)  ima :  tel,  tela,  telo ;  a  glagol 
vrteti:  vrtil,  vHiila,  vrtilo  i  vrtelo. 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalbkat  u  prigorju.  77 

Glagoli  spkti  i  st&ti  imaju:  sp&l,  sp^la,  spalo;  pi.  spali;  sp§ie, 
spdla;  stal,  stala,  stiilo;  pi.  stitli,  stale,  stdla. 

Kao  zivil,  zivila,  ^ivelo  akcentuje  se  joS :  b6dal,  b66ala, 
becSalo;  blMil,  bl6dila,  bledMo;  zutil,  zutila,  iut^lo;  kipil,  kipila, 
kip^lo ;  kl66al,  kl^Cala,  kle^alo ;  kriCal,  kridala,  kridalo ;  miiCal,  mu- 
6ala,  mufialo;  prdil  (i  prdil),  prdila,  prd^lo;  sfbil,  srbila,  srb^lo; 
66pil,  6^pila,  fiepMo;  zairil,  zairila,  zairelo;  b62al,  b^zala,  bezklo; 
itil,  itila,  itelo;  skfbil,  ski-bila,  skrb^lo;  tr^pil,  tr^pila,  trepelo; 
mrzil,  mfzila,  mrz^lo ;  jAfiil,  j46ila,  jaCilo ;  tisal,  tfsala,  tisklo ;  puzil, 
puzila,  puz^lo;  glMil,  gl^dila,  gledelo;  Skllil,  Skilila,  Skil61o.  Dva 
glagola  s  osnovom  od  tri  sloga :  krvAril,  krvdrila,  krvarfelo ;  osl^pil, 
osl^pila,  oslipMo. 

Kad  ovi  part,  dolaze  u  pi.  obliku  (koji  to  mogu  imati),  onda  im 
se  akcenat  mijeiia:  ^ivili  i  ziv^li,  zivele,  zivila;  bedali,  be^^le,  bd- 
6ala;  pobledMi,  pobled^le,  poblMila;  pozutMi,  pozut^le,  pozutila; 
kle6ali,  kleCale,  kl^dala ;  kri6kli,  kri6kle,  kridala  ltd.  S  osnovom  od 
tri  sloga:  krvar^li,  krvar^le,  krv^rila;  oslip^li,  oslip^le,  oslepila. 

Glagoli :  viditi,  stariti,  visiti,  beliti,  plaviti,  s^diti,  dutiti,  cviliti, 
po6rniti,  poskupiti  —  koji  u  6tokava6kom  dijalektu  pripadaju  ovoj 
vrsti,  predoSe  u  prigorskom  dijalektu  i  s  inf.  u  6etvrtu  vrstu,  s  toga 
de  se  ondje  i  spomenuti.  —  Nekoji  glagoli,  koje  uvrstismo  ovamo, 
mogu  inf.  praviti  i  po  trecioj  i  po  6etvrtoj  vrsti:  strep^ti  i  stre- 
piti;  lapfeti  i  lapiti;  lad^ti  i  laditi;  krvarfeti  i  krvariti,  oslipfeti  i 
oslepiti. 

d.  6etvrta  vrsta. 

Glagoli  ove  vrste  imadu  osnovu  u  inf.  od  dva,  od  tri  i  od  6etiri 
sloga  8  akcentom  ",  \  "  i  '. 

a)  Glagoli  8  osnovom  od  dva  sloga. 
aa)  Glagoli,  kojima  je  osnova  u  inf.  od  dva  sloga,  a  imadu  "  na 
prvom  slogu  u  inf.,  mijenaju  ga  u  prez.  kroz  sva  lica  u  '',  u  imper. 
u  ",  u  part.  pret.  akt.  ostaje  "  u  mu&.  rodu,  u  2ens.  se  mijeiia 
u  ",  a  u  sred.  rodu  u  ^;  u  part.  pret.  pas.  pako  mijeiia  se  u  sva 
tri  roda  u  ".  U  svim  tim  prilikama  je  akcenat,  mijeiiao  se  ili  ostao 
nepromijenen,  uvijek  na  prvome  osnovnome  slogu,  samo  u  2.  lieu 
pi.  imper.  dolazi  kao  ^  na  drugi  slog,  a  kod  nekih  ostaje  na  prvom 
slogu  onaki,  kaki  je  i  u  ostalim  licima  imperativa.  Kad  je  glagol 
slozen  s  prijcdlogom,  prelazi  "  u  \  ostajudi  na  iatom  slogu. 


Digitized  by 


Google 


78 


VATR08LAV  R0i^l6, 

Prezenat. 

Sing. 

Plur, 

1.  mu6im  (inf.  miiditi,  cruciare) 

mildimo 

2.  mCidis 

mfiCite 

3.  mudi 

miifiiju 

Imperativ. 

1.     — 

mildimo 

2.  miidi 

mudfete 

3.  naj  mu6i 

naj  mudiju 

Part.  pret.  akt. :  miidil,  mildila,  mbdilo;  pi.  mudili.  mudile, 
mudila. 

Part.  pret.  pas.:  mu6en,  miiCena,  mnc^eni  (mj.  mudeno). 

Kao  muditi  akcentuju  se  joS  ovi  glagoli:  viditi,  iz-,  previditi; 
staviti  (fiilcrum  ad  vitem  ligandum  in  terram  infigere);  pristkviti 
(ponere);  kiiditi,  pokuditi  (pulsare  fores);  vlsiti;  duriti  se,  raniti 
(vulnerare),  izraniti;  pJliti,  na-,  preprtiti;  d'fstiti,  isdistiti;  misliti, 
po,  pre-,  zamisliti ;  vaditi,  iz-,  povaditi ;  navkditi  se  (solere),  grabiti, 
iz-,  na-,  pograbiti;  gladiti,  po-,  za-,  izgladiti;  dimiti  se,  za-,  nadi- 
miti  se;  lupiti,  zalupiti;  meriti,  za-,  izm^riti;  nameriti;  mraziti, 
zamrkziti;  meriti,  nameriti;  niiditi,  ponbditi;  pariti,  na-,  ispkriti; 
peniti,  zapfeniti  se;  paditi  se  (attendere),  popk6iti  se;  svJiditi  se,  po- 
svaditi;  baviti  se,  zabkviti  se;  sititi,  na-,  presititi;  puliti  (uz  piiti, 
haurire  aquam),  ispuliti;  str'siti,  za-,  prestrkSiti;  plaSiti,  za-,  po-, 
prepla«iti;  pliiziti,  iz-,  na-,  popluziti;  pratiti,  is-,  poprktiti;  prziti, 
is-,  na-,  popi'ziti;  piiniti,  na-,  is-,  pre-,  popuniti;  piiSiti,  na-,  ispu- 
rtiti ;  riisiti,  po  ,  naruSiti ;  siliti  prisiliti ;  sliniti,  na-,  po-,  zasliniti ; 
Ititi  (st.  hititi  jacere),  za-,  pre-,  naititi  se;  fiiiditi  se,  na-,  za-,  pre- 
cuditi  se ;  samo  slozen  :  naprkviti ;  obesiti ;  podrkniti  (mane  surgere). 
navtjjstiti  (mj.  nahustiti,  excitare);  ofiiriti,  poftiriti  (adurere). 

Glagol  v'iditi,  koji  se  6uje  i  po  trecoj  vrsti:  videti  ima  u 
imperativu  ovake  oblike  i  akcenat:  2.  vi5;  1.  lice  pi.  se  ne  upo- 
trebjava,  2.  viSte.  Glagoli:  raniti  (vulnerare),  d'istiti,  vaditi, 
grabiti,  mrviti,  pariti,  piiSiti  ititi  i  g&ziti  sa  svojim 
slozenima  imadu  u  '2.  lieu  pi.  imper.  obidnije  "  ili  kad  su  slozeni  ^ 
na  osnovnome  prvome  slogu:  ranite,  izrknite;  vadite,  izvadite; 
grebite.  pogr^bite;  mrvite,  namrvite;  parite,  napkrite;  piiSite,  na- 
pusite ;  itite,  zaitite ;  gazite,  pogkzite. 

Jedan  je  samo  glagol  s  osnovom  u  inf.  od  tri  sloga,  a  "  na  pr- 
vome slogu:  pometiti  (st.  pamtiti).  Taj  se  glagol  ovako  konu- 
gujo  i  akceiituje:  prez.   1.  pometim,  2.  i)omotiA,    3.  pometi;    1.  po- 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  DIJALBKAT  U  PRIGORJU.  79 

metimo,  2.  pometite,  3.  pometiju;  imper.  2.  pometi;  1.  pometimo, 
2.  pometite;  part.  pret.  akt. :  pometil,  p5metila,  pometilo ;  part, 
pret.  pas.  se  ne  upotrebjava.  Pored  prostoga  pometiti  ima  joS 
i  slozen:  zapometiti,  u  kome  ^  ostaje  na  istom  slogu  kroz  sva 
lica  i  kroz  sve  oblike,  kao  §to  ostaje  kod  prostoga  ". 

PW  Glfigola  s  akcentom  ^  u  inf.  ima  od  dva,  od  tri  i  od  detiri 
sloga  u  inf. 

aaa)  Kojima  je  u  inf.  osnova  od  dva  sloga.  imadu  svi  ^  u  inf. 
na  drngome  slogu,  ali  n  ostalim  oblicima  akcenat  im  se  mijena: 
jednima  ostaje  ^  u  svim  oblicima,  a  drugi  ga  mije^aju  u  sing, 
prezenta  u  "  ili  u  ',  u  imper.  u  ',  a  u  oba  part,  onako,  kako  6e 
se  spomenuti. 

aaaa)  Kojima  ostaje  *  pomide  se  u  prez.,  imper.  i  u  oba  part, 
pret.  u  sva  tri  roda  za  slog  naprijed,  ostajudi  tude  u  svim  licima 
nepromijenen  na  istom  slogu,  samo  u  2.  lieu  pi.  imper.  i  u  part, 
pret.  akt.  sred.  roda  pa  n  part.  pret.  pas.  zen.  i  sred.  roda  pre- 
lazi  kao  '  na  drugi  slog,  a  moze  ostati  i  na  prvome  slogu. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  pr^sim  (inf  presiti  mj.  prositi)  pr^simo 

2.  pr5si§  pr^site 

3.  prfesi  pr^siju 

Imperativ. 

1.  —  prfesimo 

2.  pr^si  pris^te  (i  pr^site) 

3.  nglj  prfesi  naj  prfesiju 

Part.  pret.  akt.:  pr^sil,  pr^sila,  pr^silo;  pi.  presili,  presile, 
pr^sila. 

Part.  pret.  pas.:  prfeSen,  preS^na,  preS^ni  (mj.  preSeno),  pi.: 
prt^Seni,  pr^Sene,  preS^na. 

Ovako  se  jo§  akcdntuju  ovi  glagoli  sa  svojim  slozenima:  keliti 
(mj.  koliti,  fulcrum  ad  phaseolum  ligandum  in  terram  infigere)  ne- 
siti  i  nisiti  (mj.  nositi  pr  n^sim  imp.  2  lice  pi.  nis^te);  vojziti  (mj. 
voziti),  na-,  iz-,  povojziti;  geniti  i  giAiti  (mj.  goniti,  prez.  genim, 
imp.  2.  lice  pi.  gid^te),  iz-,  nageniti;  zeiiiti  se,  ozeiiiti  se;  kesiti 
i  kisiti  (mj.  kositi,  prez.  kesim,  imp.  2.  lice  pi.  kisbte),  na-,  po-, 
iskesiti  ili  iskisiti;  moliti,  iz-,  na-,  pomolUi;  skefiiti  i  ski6iti  (mj. 
sko($iti,  prez.  skedim ;  imp.  2.  lice  pi.  skifi^te) ;  po-,  na-,  is-,  pre- 
skeCiti  ili  preski6iti;  editi  i  iditi  (mj.  hoditi,  prez.  Mim;  imper.  2. 


Digitized  by 


Google 


80  VATROSLAV  R04l6, 

Mi;  1.  ^dimo,  2.  ^te  mj.  Mite  ili  id^te  5to  je  rjede),  preiditi,  na- 
iditi,  spoiditi  (visere);  brejiti  ili  brijiti  (mj.  brojiti,  prez.  br^jim, 
imp.  2.  lice  pi.:  brij^te,  rjede:  bryite);  na-,  po-,  iz-,  prebrijiti; 
gnejiti  i  giiijiti  (mj.  gnojiti,  prez.  gn^jim,  rjede:  gnejTm;  imperat. 
2.  lice  pi.  gnij^te),  po-,  na-,  za-,  pregnijiti;  dvoriti,  po-,  nadvoriti ; 
mezUi  (mj.  mozditi,  contundere  uvas),  na-,  iz-,  po-,  razmeziti;  mo- 
(•iti,  na-,  po-,  iz-,  pre-,  razmoditi;  nediti  i  niciti  (mj.  noditi,  prez. 
necim,  imp.  2.  lice  pi. :  nid^te  i  n^dite),  prenediti  i  preniditi ;  seliti 
se,  pre-,  naseliti  se,  stvoriti;  pojstiti  mj.  postiti),  na-,  ispojstiti  se; 
resiti  (mj.  rositi),  naresiti  se;  tediti  i  tiditi  (mj.  toditi,  prez.  t^dim, 
imp.  2.  lice  pi.  tidbte),  na-,  pre-,  is-,  rastediti  ili  rastiditi;  vudriti 
(at.  udariti)  i  same  slozen :  popojditi  (mj.  popoditi,  pavimentum  fa- 
e^re);  osmoditi  se. 

(i[i|i[i)  Kojima  se  '  mijena  u  sing.  prez.  u  ",  ostajudi  na  istom 
slogu  na  kome  je  bio  u  inf. ;  mijena  im  se  u  pi.  prez.  u  ',  ostajudi 
na  istom  slogu,  na  kome  je  i  u  sing,  prez.;  nadaje  se  mijena  u 
imper.  u  ',  pomidudi  se  za  slog  naprijed,  osim  2.  lica  pi.,  gdje 
dolazi  na  drugi  slog  \  a  u  part.  pret.  akt.  ima  u  muS.  rodu  "  na 
prvomc  slogu,  u  zen.  rodu  ',  a  u  sred.  ^  na  drugom  slogu ;  u  part, 
pret.  pas.  ima  '  na  prvome  slogu  u  muS.  rodu,  a  u  zens.  i  sred. 
rodu  '  na  drugome  slogu.  Kad  je  part.  pret.  akt.  muS.  roda  slozen 
s  prijedlogora  tako,  da  naraste  za  slog  vise,  onda  "  prelazi  u  ^ 
ostajudi  na  slogu,  na  kome  je  i  "  bio:  gasil    -    pogasil. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  gasTm  (inf.  gasiti)  gasimo 

2.  gasis  gasite 

3.  gasi  gasiju 

Imperati  V. 

1.  —  gasimo 

2.  gasi  gasite 

3.  naj  gasi  naj  gasiju 

Part.  pret.  akt.:  gasil,  gasila,  gasilo ;  pi. :  gasili,  gasile,  gasila. 

Part.  pret.  pas.:  gasen,  gasena,  gaSeni  (mj.  gaseno);  pi.  ga- 
s('ni,  gasene,  gas5na. 

Ovako  se  jo§  akcentuju  ovi  glagoli  sa  svojim  slozenima:  vrsiti, 
iz-,  navrsiti ;  graditi,  za-,  na-,  pre-,  rezgraditi ;  greSiti,  po-,  zgre- 
5iti;  daniti  se,  rezdaniti  se  (mj.  razdaniti  se),  diliti  i  deliti  (prez. 
delini,    imper.    2.    dlM ;    1.    di'limo,    2.  dilMe),  po-,  na-,    rezdeliti  ili 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalkkat  u  prigorju.  81 

razdiliti;  duSiti,  zaduSiti;  zlatiti,  pozlatiti;  kaditi,  na-,  res-,  pre-, 
pokaditi;  kaliti  (turbari),  za-,  nakaliti;  mladiti  se,  pomladiti  se; 
za-,  pomracSiti ;  riditi  i  rediti  (mj.  rodit,  parere ;  prez.  redim ;  imp. 
2.  rddi;  1.  rodimo  —  nije  pouzdano,  2.  ridete),  na-,  poriditi  se; 
saditi,  na-,  po-,  pre-,  resaditi;  svetiti,  po-,  resvetiti;  sufiiti,  na-,  po-, 
pre-,  resuSiti;  tupiti,  zatupiti;  gluSiti,  zagluSiti;  tajiti,  za-,  pretajiti ; 
siliti  i  seliti  (mj.  soliti,  prez.  selim ;  imp.  2.  lice  pi.  silete),  na-,  po-, 
pre-,  resiliti  (mj.  rasoliti);  pristiti  i  prestiti  (mj.  prostiti,  prez.  pri- 
stTm  i  prestim;  imp.  2.  prdjsti;  1.  pr6jstimo,  2.  pristfete),  opristiti 
i  oprestiti;  pujatiti  (mj.  pustiti),  za-,  po-,  na-,  prepujstiti ;  zvoniti 
(mj.  zvoniti),  po-,  zazvoniti;  vedriti,  na-,  rezvedriti  (mj.  razvedriti) ; 
giditi  i  gediti  (mj.  goditi;  prez.  gedim,  im^er.  2.  g6di;  1.  g6dimo 
—  nepouzdano,  2.  gid^te),  na-,  vu-,  pogiditi  (mj.  pogoditi;  od  po- 
giditi  znam  pouzdano,  da  ima  imper. :  2.  pogddi;  1.  pogodimo, 
2.  pogidfete;  a  tako  je  i  kod  drugijeh  pomenutih  prijedloga);  gi- 
stiti  i  gestiti  (mj.    gostiti;    prez.    gestim  i  gistim;   imper.    2.  g6sti; 

1.  gdstimo,  2.  gistfete),  na-,  iz-,  pogistiti;  griziti  i  greziti  se  (mj. 
groziti;  prez.  grizim  i  grezim;  imper.:  2.  grc^zi;  grdzimo,  grizAte, 
ali  samo  sloz. :  zagr6zi,  zagrizete),  zagriziti  se ;  faliti  (labi,  deesse), 
pofaliti;  buditi  (i  bujditi),  prebuditi;  druziti  se;  javiti,  pojaviti  se; 
kriviti  se;  pokriviti;  platiti,  po-,  is-,  pre-,  naplatiti;  mutiti;  za-, 
pomutiti ;  ceniti,  za-,  preceniti ;  nagliti,  prenagliti  se ;  spotlti  i  spoj- 
titi  se  (sudare);  loviti,  na-,  poloviti;  megliti  (mj.  magliti),  za-,  na- 
megliti ;  abiti  se,  poabiti  (deterere  pannum,  corrumpere) ;  prevariti ; 
gnbiti,  is-,  pogubiti;  dijiti  i  dejiti  (mj.  dojiti;  prez.  dijim  i  dejim, 
imper.:  doj  i  drfji;  1.  dojmo,  2.  dij^te);  na-,  podijiti;  dribiti  i  dre- 
biti  (mj.  drobiti;  prez.  dribim  i  drebim ;  imp.  2.  dr6bi;  1.  drdbimo, 

2.  dribete),  na-,  po-,  razdribiti;  oStriti,  na-,  po-,  podoStriti;  rijiti  i 
rejiti  (mj.  rojiti;  prez.  rijim  i  rejTm;  imper.;  2.  r6j;  1.  rdjmo; 
2.  rijfete  (rijetko  kada,  s  toga  nepouzdano),  na-,  izrijiti;  tipiti  i  tepiti 
(mj.  topiti;  prez.  tipim  i  tepim;  imper.  2.  t6pi;  1.  t6pimo,  2.  tip^te), 
na-,  po-,  pre-,  rastipiti;  vuditi,  na-,  izvuditi,  povditi  (mj.  pouditi); 
asniti  (prodesse);  §ariti  se,  nadariti  se;  jaditi  se,  iz-,  najaditi  se; 
zginiti  i  zgeiiiti  (mj..  zgoniti,  conjectura  assequi ;  prez.  zginim  i  zge- 
nim;  iper.  2,  zg6ni;  1.  zg6himo,  2.  zginete),  pogiiitti;  dibiti  i  de- 
biti  (mj.  dobiti,  prez.  dibim  i  debim;  imp.  2.  d6bi;  1.  d6bimo,  2. 
dib^te),  za-,  predibiti ;  samo  sloz.:  zakesniti  (mj.  zakasniti);  pripetiti 
se;  zagajiti  (sepire),  zaduziti  se. 

YYYY)  Kojima    se   akcenat  '  mljeiia  u  prez.  u  ',   pomaknuvSi  se 
za  slog  naprijed,  ostaje  im  taki  u  cijelom  prez.,  u  imper.  i  ti  part. 
R.  J.  A.  cxviii.  6 

Digitized  by  VjOOQIC 


82  VATR08LAV  R04l6, 

pret.  akt.  i  pas.    na   istom  slogu,    samo  u  2.  lieu  plur.  imper.  i  u 

part.  pret.  akt.  srednjega  roda  pomakne  se  za  slog  natrag,  te  po- 

staje  \ 

Prezenat. 

Sing.  Plur. 

1.  mitim  (inf.  mititi)  mitimo 

2.  mitiS  mitite 

3.  miti  mitiju 

Imperativ. 

1.  —  mitimo 

2.  miti  mitete 

3.  naj  miti  naj  mitiju 

Part.  pret.  akt.:  mitil,  mitila.  mitilo ;  plur.  mitili.  mitile, 
mitila. 

Part.  pret.  pas.:  miden  (od  mit-jen),  midena,  mideni  (mjesto 
mideno). 

Ovako  se  joS  akcentuju  ovi  glagoli  sa  svojim  slozenima:  kruliti, 
po-,  zakruliti,  (grunnire) ;  beliti,  za-,  po ,  na-  pre-,  izbeliti ;  dutiti, 
za-,  podutiti;  cviliti,  za-,  pocviliti;  blazniti;  bluditi,  za-,  pobluditi; 
brazditi,  pre-,  zabrazditi;  braniti,  zabraniti;  brusiti,  po-,  za-,  iz-, 
nabrusiti ;  buniti,  za-,  pobuniti ;  vabiti,  za-,  iz-,  na-,  prevabiti ;  gAez- 
diti  i  giiizditi,  nagiiezditi;  guliti,  na-,  iz-,  oguliti;  daviti,  po-,  na-, 
zadaviti ;  diditi  se,  podiditi  se ;  draziti,  po-,  nadraiiti ;  zuliti,  po-,  o-, 
na-,  izuliti  (callum  facere  i  gramen  rumpere),  si^uliti  (mj.  saiuliti) ; 
rubiti,  ob-,  na-,  po-,  zarubiti ;  kvariti,  pokvariti  se ;  kresiti,  na-,  za- 
kresiti  se;  krditi  (silvam  caedere),  iz-,  zakrditi  (obstruere) ;  kupiti 
(emere),  na-,  pre-,  pokupiti;  leniti  se,  zaleniti  se;  Jubiti,  po-,  za-, 
nalubiti  se;  jutiti,  na-,  rez|utiti  se  (mj.  razjutiti);  mamiti,  za-,  po-, 
pre-,  namamiti;  sramiti  se,  posramiti;  trebiti,  is-,  pre-,  natrebiti; 
kuriti,  za-,  nakuriti  (incendium  conflare);  meriti  (mj.  miriti),  po-, 
izmeriti  se;  mesiti,  za-,  po-,  rez-,  pre-,  namesiti;  mlatiti,  po-,  pre^, 
namlatiti;  mrsiti;  pallti,  za-,  na-,  pre-,  is-,  popaliti;  pleniti,  za-, 
popleniti;  praSiti,  na-,  po-,  ispraSiti;  zabiti  i  zabiti  (oblivisci),  poza- 
biti;  radlti  se  (appetere);  svekliti  (i  sv6kliti  mj.  svetliti),  po-,  za- 
svekliti;  sluziti,  po-,  na-,  isluziti;  snaziti,  is-,  ^o-,  presnaziti;  sra- 
miti se,  po-,  zasramiti  se ;  zmiriti  (i  zmiriti),  zaimiriti ;  srditi,  resr^ 
diti  i  rasrditi  se ;  rediti  (ordinare),  na-,  porediti ;  suditi,  o-,  re-,  pre- 
suditi,  posuditi  (conmiodare) ;  trditi  (mj.  tvrditi),  za-,  potrditi;  tru- 
diti  se ;  na-,  is-,  potruditi  se ;  tuliti,  na-,  po-,  is-,  zatuliti ;  raniti  (nu- 
trire),  pi-e-,  naranlti ;  Sirlti,  reSiriti  (mj.  raSiriti) ;  paditi  (nocere,  ob- 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalekat  u  prigorju.  83 

obsistere  alicni  in  via);  trilti,  ua-,  pretriiti;  vofilti  (mj.  voStiti,  ce- 
rare  i  verberare),  po-,  iz-,  navositi;  krepiti  se;  lupiti  (excorticare, 
spicam  zeae  granis  denudare),  iz-,  nalupiti;  putlti,  na-,  vuputiti; 
galiti  se,  po-,  nadaliti  se;  rabiti,  iz-,  narabiti;  gnaviti,  po-,  zagna- 
viti ;  plavlti,  poplaviti  (livese^re) ;  faliti  (i  fAliti  mj.  hvaliti,  laudare), 
po-,  zafallti ;  samo  sloi^en :  poskuplti ;  nakanlti  se ;  nadmudriti ;  pri- 
blii^iti  se;  pomodriti. 

77)  Glagola  s  osnovom  u  inf.  od  dva  sloga  i  s  akcentom  "  na 
prvome  slogu  ima  malo,  a  svima  ostaje  '  na  istom  slogu  kroz  sva 
liea  i  kroz  sve  oblike  nepromijenen: 

Prezenat. 


Sing, 

Plur. 

1.  Skodim  (inf.  fikdditi,  nocere) 

Skddimo 

2.  gkodi§ 

fikodite 

3.  gkddi 

Skodiju 

Imperativ. 

1.     — 

Skddimo 

2.  Skddi 

gkadite 

3.  naj  gkddi 

ndj  &6diju 

Part.  pret.  akt.:   Skddil,  Skddila,  Skddilo. 

Part.  pret.  pas.:  gkoden,  Skddena,  dkodeni,  ali  se  ne  upo- 
treb|ava. 

Tako  se  jog  akcentuju  ovi  glagoli  sa  svojim  sloi^enima:  Skdditi, 
naSkoditi;  zr§liti,  sizreliti  (mj.  sazreliti),  dizreliti  (mj.  dozreliti); 
stariti,  zastariti;  mariti;  slSbiti,  o-  zaslUbiti  i  samo  sloi^en :  privdliti, 
iz-,  zavoliti;  respelsiti  (mj.  raspelsiti,  spargere). 

SX)  Glagdla  od  dva  sloga  u  inf.  a  s  akcentom  '  na  prvome  slogu 
ima  joS  maue.  Osim  jednoga  (s6diti)  svi  mogu  imati  i  ^  na  dru- 
gome  slogu:  zmiriti  i  zmiriti;  dfniti  i  dmiti;  zibiti  i  zabiti  (obli- 
visci) ;  faliti  i  faliti  (laudare).  Svi  se  ovi  glagoli  koiiuguju  i  akcen- 
tuju kao  i  glagoli,  kojima  je  *  na  drugom,  a  mijeiiaju  ga  u  prez. 
u  \  (Vidi  primjer  mititi  pod  'iYTY)?  sa-mo  glagol  sfediti  (canescere) 
ima  prez.:  s6dim;  imper.  2.  s6di;  1.  sfedimo,  2.  s^dite  i  s  id  fete, 
tako  i  kad  je  slozen;  pos^diti.  Pored  svega  toga  ovi  glagoli  osim 
zabiti  i  faliti  mogu  praviti  inf .  i  po  tredoj  vrsti,  aU  im  ak- 
cenat  ^  dode  onda  na  drugi  slog:  Zmiriti,  zazmirfeti;  6m^ti,  po6r- 
n^ti;  sedeti,  posidfeti. 


Digitized  by 


Google 


84  VATROSLAV  R04l6, 

/3)  Glagoli  8  oinovom  od  tri  sloga, 

Glagoli  8  osnovom  od  tri  sloga  imadu  u  inf.  ili  *  na  tredem 
slogu  ili  "  na  drugome  slogu. 

aa)  Koji  imadu  u  inf.  ^  na  tredem  slogu,  jedni  ga  mijeAaju  u 
prez.  u  ",  a  drngi  u  '. 

aaa)  Glagoli,  koji  mijeiiaju  akcenat  "^  u  prez.  u  ",  dolazi  im  "^ 
na  krajni  nastavni  slog  u  sing.,  a  u  plur.,  gdje  oblik  naraste  za 
jedan  slog,  ostaje  akcenat  na  istom  slogu,  ali  se  mijeAa  u  \ 

U  imper.  pomiie  se  akcenat  u  2.  lieu  singulara  za  slog  naprijed 
kao  ',  u  1.  lieu  plur.  dolazi  kao  '  na  tredi  slog,  a  u  2.  lieu  plur. 
kao  ^  na  tredi  slog.  U  part.  pret.  akt.  za  muS.  rod  dolazi  '  na 
drugi  slog,  u  zens.  '  na  tredi,  a  u  sred.  rodu  opet  ""  na  tredi  slog. 
U  part.  pret.  pas.  dolazi  za  mufi.  rod  ""  na  drugi,  a  u  zens.  i  sred. 
rodu  ^   na  tredi  slog. 


Prezenat. 

Sing, 

Plur. 

1. 

sramotim  (inf.  sramotiti) 

sramotimo 

2. 

sramotiS 

sramotite 

3. 

sramoti 

Imperativ. 

sramotiju 

1. 

— 

sramotimo 

2. 

sram6ti 

sramotite 

3. 

naj  sramoti 

naj  sramotiju 

Part.  pret.  akt.:  sramotil,  sramotila,  sramotilo ;  pi.  sramotUi, 
sramotUe,  sramotila. 

Part.  pret.  pas.:  sramoden,  sramod^na,  sramodini  (mj.  sra- 
modeno). 

Kao  sramotiti  akcentuju  se  jos :  osramotlti,  posramotiti ;  ia- 
lostlti,  oi^alostiti ;  govoriti,  iz-,  na-,  pregovoriti;  rumeniti  se,  za-, 
porumeniti  se;  veseM  se,  po-,  rezveseliti  se  (mj.  razveseliti  se); 
drevenlti  se,  zadrevenlti  se;  kiseliti,  na-,  po-,  pre-,  zakiseliti;  pepe- 
llti  se,  za-,  napepeliti  se;  i  samo  sloven:  osloboditi. 

3[i^)  Kojima  se  '^  u  prez.  mijeAa  u  ',  mijeAa  im  se  i  u  imp. 
i  u  oba  part.  pret.  tako,  samo  sto  se  pomifie  svak  puta  za  slog 
naprijed  osim  2.  lie-a  plur.  imperativa,  gdje  dolazi  kao  ^  na  tredi 
slog  i  part.  pret.  akt.  sred.  roda,  u  kome  takoder  ^  dolazi  na 
tredi  slog. 


Digitized  by 


Google 


kajeava6ki  duauskat  u  pbigorju. 


85 


Prezenat. 

Sing. 

Plur. 

1.  ciganim  (facio  more  Zingari) 

cigadimo 

2.  cigdniS 

cigAnite 

3.  cigAili 

cigMiju 

Imperativ. 

1.  — 

cigaAimo 

2.  cigani 

cigaA^te 

3.  naj  cigMi 

naj  ciganiju 

3  r  e  t.   a  k  t. :   cigailil,  cigMila, 

cigddila,  cigaAilo,  pL  ci- 

slozen:  nacigauen,    naciganena,  naciganeni 


Part, 
ganili,  ciganile,  cigddila. 

Part,  p r e t.  pas. 
(mj.  cigadeno). 

Tako  se  joS  akcentuju  ovi  glagoli :  jedna6iti,  iz-,  pojednaditi ; 
obla^iti  (induere  i  obnubilare),  za-,  po-,  naoblafiiti  se  •,  divantti,  po-, 
za-,  nadivanUi  se;  drvariti  (providere  lignis),  nadrvarlti;  yatariti 
se,  iz-,  naklatarlti  se;  krvariti  (i  lu'var^ti),  na-,  zakrvarlti;  kura- 
^iti,  po-,  nakurazlti;  i  samo  slozen:  naSisuriti  (arrigere  pilos). 

fi")  Glagola,  kojima  je  "  na  dnigom  slogu  u  inf.,  ima  malo,  a 
jedan  je  samo  s  "  na  prvome  slogu:  sprdte]iti  se  (mj.  sprijatejiti 
se).  Svima  bez  razlike  ostaje  "  na  slogu,  na  kome  je  u  infinitivu, 
nepromijenen  u  svim  licima  prez.  i  imper.  i  u  sva  tri  roda  part, 
pret.  akt.  i  pasiva. 

Prezenat. 
Sing, 

1.  okilavim  (inf.  okilaviti,  samo  sloien) 

2.  okilavig 


3.  okilavi 


Plur, 
okilavimo 
okil§.vite 
okilfilviju 


Imperativ. 


1. 
2. 
3. 


okilavimo 
okil^vite 
n&j  okilaviju 

okiUvil,  okilavila,  okilavilo. 

:    okilavjen,  okilavjena,  okil{lv|eni  (mj. 


oki- 


okilavi 
naj  okilavi 
Part.  pret.  akt.: 
Part.    pret.    pas. 
lavjeno). 

Tako  se  joS  akcentuju :  plesnTviti,  po-,  za-,  isplesmviti ;  kr^javiti, 
zakrz|glviti ;  bedastiti,  pobedastiti ;  i  samo  slozen :  okilaviti,  pa  "  na 
prvome  slogu:  spreteliti  so. 


Digitized  by 


Google 


86  VATROSLAV  ROi^I<^, 

y)  Qlagoli  8  osnovom  od  deiiri  sloga  u  infinititm. 

Glagdla  s  osnovom  od  6etiri   sloga  ima  samo  dva  s  akcentom 
na  detvrtom  slogu  u  inf.  Akcentaju  se  ovako: 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

aa)  1.  blagoslovim  (inf.  blagosloviti  blagoslovimo 

2.  blagoslovifi  blagoslovite 

3.  blagoslovi  blagosloviju 

Imperativ. 

1.  —  blagosMvimo 

2.  blagoslovi  blagoslovfete 

3.  naj  blagoslovi  n&j  blagoslovfju 

Part.  pret.  akt.:  blagoslbvil,  blagoslovfla,  blagoslovUo ;  pL 
blagoslovili,  blagoslovfle,  blagoslovila. 

Part.  pret.  pas.:  blagoslovjen,  blagoslov|6na,  blagoslovjeni 
(mj.  blagoslovjeno) ;  pi.  blagoslov}^m,  blagoslov}6ne,   blagosIov|^na. 

Prezenat. 

Sing,  Plur. 

^ff)  1.  gospoddrim  (inf.  gospodariti)  gospodArimo 

2.  gospodArid  gospodkrite 

3.  gospod&ri  gospodAriju 

Imperativ. 

1.  —  gospodArimo 

2.  gospodrfri  gospodarfete 

3.  naj  gospodari  naj  gospodAriju 
Part.  pret.  akt.:  gospodAril,  gospodArila,  gospodarllo ;  plur.  : 

gospodarlli,  gospodarile,  gospodarila. 

Part.  pret.  pas.:  gospoddren,  gospodarena,  gospodareni  (mj. 
gospodareno). 

Part,  se  pret.  pas.  vaja  da  nigda  ne  upotrebjava,  ali,  ako  se 
kada  i  upotreblava,  po  mome  sudu  Vide  akcenat,  kako  nazna^ih. 
Kao  gospodariti  akcentuju  se  i  slozeni:  pogospodariti,  na-,  za- 
gospodariti. 

e.  Peta  vrsta. 

Glagoli  ove  vrste  imadu  u  inf.  osnovu  od  jednoga  sloga,  od  dva, 
od  tri  i  od  detiri  sloga,  s  akcentom  ",'',"  i   '. 


Digitized  by 


Google 


kajkava6ki  dijalbkat  u  prigoruj.  87 

a)  Baedio  prvi* 
Glagola  ovoga  razdjela  imade  od  dva  i  od  tri  sloga  s  akcentom 
",  \  "  i  neSto  malo  b  akcentom  \ 

aa)  Glagoli  8  omovom  od  dva  sloga  u  inf, 

Ovaki  glagoli  imadu  akcenat  ",  \  "  i  '. 

axa)  Koji  imadu  akcenat  ",   svjema  je  u  inf.  na  prvome   slogu. 

Osim  dva  tri  glagola,  koji  6e  se  napose  spomenuti,  mijeAaju  svi 
ostali  glagoli  "  n  prez.,  imp.  i  u  part.  pret.  pas.  u  ",  te  "  ostaje 
na  slogu  na  kome  je  i  *  bio,  a  u  part.  pret.  akt.  ostaje  "  u  muS. 
rodu,  u  zens.  se  mijena  u  ",  a  u  sred.  u  ',  ostajudi  na  slogu,  na 
kome  je  i  "  u  infinitivu.  Slozi  li  se  glagol  s  prijedlogom'  tako,  da 
za  jedan  slog  naraste,  onda  prelazi  "  u  ' :  krpati,  iskrpati. 

Presenat. 
Plwr.  Sing, 

1.  dSlam  (inf.  delati)  delamo 

2.  delag  d§late 

3.  dela  delaju 

Imperativ. 

1.  —  delajmo 

2.  delaj  d§lajte 

3.  nk]  dela  naj  delaju 

Part.  pret.  akl. :  delal,  delala,  d61alo ;  pi.  delali,  delale,  delala. 

Part.  pret.  pas.:  delan,  delana,  delani  (mj.  delano).  Tako  se 
joS  akcentuju:  krpati,  is-,  na-,  po-,  zakrpati;  pliiskati,  is-,  na-,  za- 
pjtiskati;  rigati,  izrigati;  vra(Sati,  na-,  po-,  pre-,  iz-,  zavrkdali;  de- 
lati, na-,  po-,  pre-,  izd^lati;  klecati,  pokl6cati;  p'itati  (farcire),  na-, 
prepitati;  kiiSati,  po-,  is-,  prekuSati;  mrdati  (inepte  laborare),  po-, 
iz-,  namrdati ;  miicati,  izmiicati ;  niikati,  pri-,  poniikati ;  padati,  po-, 
is-,  pre-,  napkdati;  piicati,  po-,  za-,  is-,  napiicati;  cicati  (St.  slsati, 
sugere),  is-,  po-,  nacicati;  slii&ati,  pre-,  poslufiati;  Stiikati  (od  nem. 
Stucken  addere,  consuere),  nadiStiikati  (mj.  nadoStukati),  priStiikati ; 
trebati;  triicati,  is-,  natriicati  se  (od  nem.  trotzen,  contumacius  se 
gerere);  itati  (jacere),  po-,  zaitati;  cfikati  (od  nem.  zucken,  coru- 
scare),  za-,  pocukati;  6akati  (mj.  6ekati),  is-,  po-,  nadkkati;  Sibati, 
iSibati ;  drmati,  za-,  pre-,  na-,  podrmati ;  vrtati,  pre-,  iz-,  po-,  navi'- 
tati;  birati,  po-,  pre-,  iz-,  nabirati;  samo  slozeni:  naganati,  pro-, 
izganati;  obradati,  izvirati,  pre-,  navirati;  zaklifiati,  preklinati,  za- 
tirati;  zapinati,  po-,  napinati  se;  spomidati  se. 


Digitized  by 


Google 


88 


VATR08LAV  R0il6, 


Nekoji  glagoli,  kako  rekosmo,  oda)uju  se  od  ovake  akcentuacije. 
Akcentuacija  tijeh  glagola  je  ovaka : 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  6^itam  (inf.  Citati).  ffitamo 

2.  6itaS  (fitate 

3.  ata,  61taju 

Imperati  v. 

1.  —  61tajmo 

2.  ^'itaj  6itajte 

.    3.  naj  ^ta  naj  6itaju. 

Part.  pret.  akt. :  Cital,  Cltala,  dltalo ;  u  pL  je  akcenat  kao  i  u 
sing,  nepromijenen  na  prvome  slogu. 

Part.  pret.  pas. :  fi'itan,  6itana,  ^tani  (mj.  ditano). 

Tako  se  joS  akcentuju:  giislati,  po-,  zagiislati,  ffitati,  idditati,  pre-, 
nafiitati ;  l6ptati,  iz-,  naloptati  se ;  bogmati  se,  zabogmati  se.  Ovamo 
spada  i  glagol:  zaglfedati,  kome  prost  glasi:  gled^ti  te  spada  a 
tredu  vrstu,  i  od  istoga  korijena  zagl6dati,  koji  de  se  spomenuti 
medu  glagolima  s  akcentom  \ 

PPP)  Koji  imadu  ^  u  inf.  svjema  bez  razlike  dolazi  u  inf.  na 
drugome  slogu.  U  ostalim  oblicima  mijeda  im  se  akcenat  tako,  da 
jednima  ostaje  \  a  drugima  se  mijena  u  "  ili  u  '.  Prema  tome, 
kaki  im  je  akcenat  u  prezentu,  razdijeli(Semo  ih  na  tri  vrste. 

aaaa)  Jednima  dolazi  *  u  prez.  na  prvi  slog  i  ostaje  nepromi- 
jenen na  istom  slogu  ne  samo  u  prezentu  nego  i  u  svim  ostalim 
oblicima,  samo  u  part.  pret.  akt.  sred.  roda  pomifie  se  za  slog 
daje  ostajudi  i  tude  ^. 

Prezenat. 


Sing. 

Plur, 

1.  vfendam  (inf  vendati) 

vendamo 

2.  v6ndag 

vfendate 

3.  v6nda 

v^ndaju 

Imperati  V. 

1.  — 

v6ndajmo 

2.  vendaj 

vendajte 

3.  nfij  v6n6a 

naj  vendaju. 

Part.  pret.  akt.:    vbndal,    v^ndala. 

vendalo;    pi.  vendali,  ven- 

dale,  vfendala. 

Part.  pret.  pas.:  v^ndan,  vendana, 

vfendani. 

Digitized  by  VjOOQiC 


KAJKAVA^KI  DIJALEKAT  U  PRIGORJU.  o9 

Glagola  8  takim  akcentom  ima  vrlo  malo.  Osim  vendati  do- 
laze  i  Aegovi  slozeni:  po-,  navenCati  se,  ali  rijetko.  Akcentuju  se 
takojoS:  bocktlti,  po-,  nabockkti ;  krepktd,  pokrepiiti ;  glagol  imfeti, 
koji  po  inf.  spada  u  tredu  vrstu,  pravi  prez.  i  imper.  po  ovoj  vrsti, 
a  part.  pret.  akt.  po  tre<Soj  vrsti,  dodim  se  part.  pret.  pas.  ne  upo- 
trebjava;  prez.:  1.  imam,  2.  ima§,  3.  ima;  1.  imamo,  2.  imate, 
3.  imaju;  imper.  2.  imaj;  1.  imajmo,  2.  imajte;  part.  pret.  akt. 
Imel,  imela,  im^lo.  (Sr.  zfelel,  zel§la,  zel^lo  kod  tre<Se  vrste.) 

aaax)  Kojima  se  u  prez.  mijeAa  u  ",  pomakne  se  tada  na  drugi 
slog,  ostajudi  na  istom  slogu  kroz  sva  lica  prez.,  samo  §to  se  u 
plur.  opet  mijeAa  u  ';  u  imper.  ostaje  "  nepromijeAen  na  drugom 
slogu ;  u  part.  pret.  akt.  dolazi  u  mu§.  rodu  na  prvi  slog  ",  u  zen. 
rodu  na  drugi  slog  ",  a  u  sred.  rodu  na  drugi  slog  ^ ;  u  part.  pret. 
pas.  u  mu§.  rodu  na  prvi  slog  ",  a  u  ien,  i  sred.  rodu  na  drugi 
slog  ^ 

Prezenat 
Sing,  Plur, 

1.  kop^m  (inf.  kopkti)  kop&mo 

2.  kop§S  kopdte 

3.  kopa  kop&ju 

Imperativ. 

1.  —  kop^jmo 

2.  kopaj  kopfijte 

3.  nSj  kopa  n2j  kopAju 

Part.  pret.  akt.:  kopal,  kopMa,  kopklo;  pi.  kopali,  kopkle, 
kopala  i  kopala. 

Part.  pret.  pas.:  kopan,  kopana,  kopani  (mj.  kopano);  pi. 
kopSni,  kopane,  kopana. 

Ovako  se  joS  akcentuju  ovi  glagoli  sa  svojim  slozenima:  mecati 
(emoUire),  izmeckti;  seuati  (mj.  sanati),  buncati,  za-,  pobuncati; 
viklati  (mj.  vitlati),  za-,  naviklkti;  maukati,  pomaukkti;  frfjkti,  po-, 
nafrf  jati  se ;  Stimati  (od  tal.  stimare,  cogitare) ;  poStimkti ;  Sk|ocati, 
po-,  iSklocati,  naSk|ocati;  vojkti  (mj.  vajati),  riati  (tussiare),  po-, 
za-r}ati ;  motkti,  za-,  po-,  vu-,  iz-,  namotkti ;  sedlati,  osedlkti ;  igrkti, 
po-,  iz-,  pre-,  naigrati;  brbrati  (mj.  brbjati),  iz-,  po-,  nabrbrati  se; 
debjati  se,  po-,  nadebjkti  se ;  zijati,  nazijati  se  (hiare  i  elamare) ; 
skon6ati  se;  mrmjati,  po-,  za-,  pre-,  iz-,  namrmjati  se,  pa6ati  se; 
piSati,  po-,  is-,  napiskti  se;  ravnati,  po-,  iz-,  za-,  naravnati;  Strkjati 
se,  po-,  nastrkjati  se;  drdkkti  (negligenter  scribere),  na-,  is-,  pocrd- 
kati ;  sucati  (mj.  Stucati,  eructare)  po-,  isuciti,  nasuckti  se ;  SuSkAti, 


Digitized  by 


Google 


90  VATROSLAV  R02l(7!, 

po-,  iSuSkliti,  nafiufikkti ;  beidrati  (glirem  ex  cavema  virga  pellere), 
iz-,  po-,  nabezdrati;  peckati,  po-,  napeckati;  r-jati  (mj.  rdati),  za-, 
po-rjati;  tirati  (mj.  terati,  fit.  tjerati),  za-,  pre-,  po-,  is-,  natirati ; 
6efi|ati,  po-,  na-,  pre-i56efilati ;  p]uckkti,  po-,  za-,  is-,  nap)uckkti; 
Stentati  "(morari),  po-,  zaStentati  se ;  durati  (durare),  iz-,  podurati ; 
pe|ati  (ducere  i  vehere),  za-,  na-,  pre-,  po-,  is-,  dipejati  (mj.  dope- 
Jati);  samo  slozem:  oruiati  se,  naorazkti  se;  didijati  (mj.  dodijati)  ; 
obedati;  olakfiati;  podivjati;  poredkati  se;  nabaskti;  otesati  se  (mj. 
otefitati  se,  otefidati  se,  jentare).  Ovamo  ide  i  glagol  jednoslozan  bez 
inf.,  koji  se  upotrebjava  samo  u  prez:  1.  pam,  2.  pafi,  3.  pa;  1. 
p4mo,  2.  pate,  3.  paju  (ire). 

YYYy)  Kojima  se  *  u  prezentu  mijena  u  ',  mijeAa  se  i  u  svim 
ostalim  oblicima  u  ',  a  svagdje  se  pomide  na  prvi  slog,  samo  u 
part.  pret.  akt.  sred.  roda  ostaje  '  na  slogn,  na  koma  je  i  u  infi- 
nitivu. 

Prezenat. 
Sing.  ^  Plur. 

1.  pitam  (inf.  pitati)  pitamo 

2.  pitafi  pitate 

3.  pita  pitaju 

Imperativ. 

1.  —  pitajmo 

2.  pitaj  pitajte 

3.  naj  pita  naj  pitaju. 

Part.  pret.  akt.:    pital,  pitala,  pitklo;  pi.  pit^H,  pitkle,  pitala. 

Part.  pret.  pas:  pitan,  pitana,  pitani  (mj.  pitano). 

Ovako  se  joS  akcentuju:  zidkti,  po-,  za-,  na-,  pre-,  izidati;  la- 
m^ti,  iz-,  po-,  nalamati;  pitiiti,  is-,  po-,  napitati;  javjati,  na-,  po-, 
dijavjati  (mj.  dojavjati);  kalati,  na-,  po-,  pre-,  iskalati  (dissecare 
lignum) ;  krizati,  prekrizati  se ;  menati,  premedati ;  parati,  is-,  po-, 
za-,  naparati;  plackti,  po-,  naplacati ;  pusati  (mj.  puStati),  is-,  po-, 
pre-,  za-,  napusati ;  smucati  se.  po-,  nasmucati  se ;  strad^ti,  za-,  po-, 
is-,  nastradati  se;  strejati,  na-,  is-,  pre-,  postrejati;  eepati,  is-,  po-, 
pre-,  nacepati;  duvkti,  na-,  siduvkti  (mj.  saduvtiti);  Sarkti,  po-,  na-, 
i^^arkti ;  skujati  se ;  levkti,  po-,  na-,  iz-,  prelevati ;  mivkti,  vumivkti 
se;  ladati  se.  olad^ti  (mj.  vladati,  ovladati) ;  zgaj^ti  (mj.  zgadati) ; 
gizdati  se,  po-,  nagizdiiti  se ;  zev^ti;  karati.  po-,  is-,  nakarkti;  me- 
Satl,  smefiati,  po-,  pre-,  nameSkti;  sivkti,  po-,  naSivati;  zgrufiati  se; 
jacati  se;  sankkti  se,  po-,  na-,  isaiikati  se;  skr-ati,  is-,  pokr-ati;  6e- 
jati  (mj.  6ehati),  na-,  iSdejati  se;  rizkti  se,  po-,  iz-,  narizati  se  (lu- 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  DUALEKAT  U  PKIOORJU.  91 

dere  ^riz") ;  piskati,  napiskiiti  se  (fistula  canere) ;  dreck^ti,  po-,  na-, 
zdreckkti,  po-,  na-,  zdreckkti  (friare);  skraj^ti,  poskrajati  (secare 
pannum  ad  formulam) ;  fudksiti,  po-,  is-,  nafddk^ti  se  (sibilare) ;  fu- 
)ati  (pedere  occulte  i  labi);  rdkti,  po-,  za-,  na-rdktd  se  (rodere); 
spajs^ti  se,  na-,  podpajskti  se  (jocari);  ya]kti  (volutare),  po-,  izva- 
l^ti ;  samo  slozeni :  popcvkti,  na-,  zapopev^ti ;  zabij^ti,  nabijdti ;  za- 
grizJtti,  pre-,  nagriz^ti;  prezivkti;  zajedkti,  izjed^ti;  zaklap^ti,  po- 
klap^ti;  zakrivi\ti,  pre-,  ot-,  pokrivkti;  dimiS)kti  se  (mj.  domifilati), 
premig)kti  se;  napaj^ti;  dinai&ti  (mj.  donaSati);  za-,  po-,  na-,  pre- 
nagMi;  zabad&ti,  pre-,  na-,  pribad^ti;  nadevati,  za-,  predevkti;  na- 
bav]&ti,  zabay)kti;  napijkti,  ispijilti;  zapirkti;  presa)^ti,  nasa]kti; 
obuvati,  sizuvkti;  zagrnkti,  pogrin^ti  (constemere) ;  zakapkti,  is-, 
pot-,  pre-,  0-,  pokap^ti ;  potuc^ti,  pri-,  natuc^ti,  otuekti  (spicam  zeae 
granis  denudare) ;  nazdravlkti,  pozdravj^ti ;  za6inkti,  na-,  prediAati ; 
navijkti,  pre-,  povijllti;  zamuskti,  izmnsati  (oblinere). 

YYf)  Kojima  je  akcenat  "  na  prvome  slpgu  u  inf.  ostaje  im  na 
istom  slogu  nepromijenen  kroz  sva  lica  i  kroz  sve  oblike. 

Prezenat 

Sing.  Plur. 

1.  Y&ram  (inf.  vfirati)  varamo 

2.  varafi  varate 

3.  vara  vSraju 

Imperativ. 

1.  —  vftrajmo 

2.  vftraj  varajte 

3.  naj  vara  naj  varaju 
Part.  pret.  akt. :  varal,  varala,  varalo. 

Part.  pret.  pas.:  vsiran,  varana,  varani  (mj.  varano). 

Kao  varati  akcentuju  se  jo§  ovi  glagoli  sa  svojim  slozenima 
zavSrati;  g§ltati  (od  Aem.  gelten,  valere);  jenati  (remittere);  kii- 
glati,  zakGglati,  pokuglati;  probati,  isprSbati;  SiSkati,  oSiSkati  (ton- 
dere);  pravdati  se,  za-,  na-,  popravdati  se;  kartati,  po-,  is-,  pre-, 
pokartati  se;  kurvati  se,  is-,  nakurvati  se;  larmati,  iz-,  po-,  nalar^ 
mati  se;  gundati,  iz-,  po-,  nagundati  se;  bubfiati,  po-,  iz-,  pre-, 
raz-,  nabubdati  se;  p^zmati  (aqua  ferventi  perfundere),  o-,  napaz- 
mati  se ;  tancati,  is-,  po-,  natancati  se ;  stSzmati  (quassare) ;  plavati, 
is-,  po-,  naplavati;  kockati  se,  na-,  pokeckati  se;  kuvati  (i  kuati), 
is-,  po-,  pre-,  nakuati ;  merkati  (od  nem.  merken ;  signifieare,  atten- 
dere),  zamerkati;  starati  se,  po-,  nastarati  se;  iifati,  zaufati;   abati 


Digitized  by 


Google 


92  VATR08LAV  R02l<!;, 

se  (custodire);  Sterkati,  po-,  nafiterkati;  k€fati  (peniculo  detergere), 
po-,  0-,  is-,  nakefati ;  rvati  se,  po-,  iz-,  na-,  f vati  se ;  rogtati  (crepare), 
po-,  naroStati  se;  Spotati  (ludifieare),  po-,  naSpotati  se;  malati,  po-, 
namalati;  gngaati;  trajati,  potrajati;  ajati;  §epati  (claudus  esse) ; 
tSntati  (od  lat.  tentare) ;  dkolati,  idkolati  se,  nadkolati  se ;  rolati 
(torculare),  iz-,  po-,  nardlati;  rildpati  (soobinam  dueere),  po-,  iz-, 
pre-,  naraSpati;  cifrati  se,  is-,  po-,  nacTfrati  se;  £lrbati,  po-,  naQr- 
bati ;  kajati  se,  na-,  is-,  pre-,  pokajati  se,  frigati  (==  pl^^iti,  torrere) ; 
tenfati  (coctionis  genus) ;  samo  slozen :  obedvati  (coenare). 

SX8X)  Sto  imade  glagSla  od  dva  sloga  u  inf.  sa  '  na  prvome 
slogu  nema  izmedu  dih  nijednoga  prostoga,  nego  dolaze  svi  samo 
slozeni  s  kojim  prijedlogom,  a  akcenat  im  je  upravo  onaki,  kaki 
je  u  glagola  natrag  spomenutim  pod  yyYT)  1  dakle  prez.  1.  zavijam 
inf.  zavijati,  samo  sa  znadenem:  exululare),  2.  zavfjad,  3.  zavija; 
1.  zavijamo,  2.  zavijate,  3.  zavijaju;  imper.  2.  zavijaj ;  1.  zavi- 
jajmo,  2.  zavijajte;  part.  pret.  akt.  zavijal,  zavijala,  zavij^lo; 
part.  pret.  pas.  se  ne  upotreb|ava.  Kad  ima  ovaj  glagol  inf. 
zavijati  znadi:  obligare.  Kao  zavijati  ima  akcenat  joS:  zagl6- 
dati  (intueri),  zagrinati  (i  zagriiikti,  consternere). 

(ip)  Qlagoli  8  osnovo^n  od  tri  sloga  u  inf. 

Najvise  glagola  s  osnovom  od  tri  sloga  u  inf.  ima  akcenat  ^  i 
",  a  po  jedan  s  akcentom  "  i  ' \  jlizinati  (St.  ii^inati)  i  n&di- 
jati  se  (mj.  nadati  se,  sperare).  Ova  dva  glagola  imadu  ovaki 
akcenat:  prez.  1.  jiizinam,  nddijam  se;  2.  jiizinaS,  nadijaS  se; 
3.  jiizina,  n4dija  se:  1.  jiizinamo,  n&dijamo  se,  2.  jiiiinate,  nAdi- 
jate  se;  3.  jiizinaju,  nddijaju  se;  imper.:  2.  jlizinaj,  nadijaj  se; 
1.  jiizinajmo,  n^dijajmo  se;  2.  jii^inajte,  n^dijajte  se;  part.  pret. 
akt.:  juzinal,  nkdijal  se;  jiizinala,  nadijala  se;  jiizinalo,  n^dijalo 
se;  part.  pret.  pas.  se  ne  upotreb|ava. 

aaa)  Glagoli  s  akcentom  '  svi  imadu  taj  akcenat  na  trecem  slogu 
u  inf.,  ali  u  prez.  imper.,  i  u  oba  part.  pret.  imadu  razlidito.  Kako 
ih  ima  samo  nekoliko,  napomenucemo  ih  redom:  kaSjuc^ti: 
prez.:  1.  kaSjiicam,  2.  ka^ilucas,  3.  kasltica;  1.  kaSjucamo,  2.  ka- 
sjuc^te,  3.  kaSlucaju;  imper.*  2.  ka^lucaj  i  kaS|ucaj;  1.  kaSju- 
cajmo,  2.  kasjucajte;  part.  pret.  pas.  je  nepouzdan,  ali  bi  mogao 
glasiti  ovako :  kaSliican,  kaSliicana,  kaSlucani  (mj.  kaslucano).  Kao 
kashicati  akcentuje  se  u  prez.  i  u  oba  part,  jos  zadrzavati  i 
digovarj^ti  se  (mj.  dogovarati  se),  sa  svojim  slozenima:  za-, 
pre-,    prigovarj^ti,    a    u   imperat.    ima :    2.    zadrz4vaj ,    digovdrjaj ; 


Digitized  by 


Google 


kajkavaCki  dijalbkat  u  prigorju.  93 

1.  zadrzavajmo,  digovarjajmo ;  2.  zadrzavajte,  digovarjajte ;  glagol 
batinati;  prez.  1.  batinam,  2.  batinaS,  3.  batina;    1.  batinjtmo, 

2.  batinAte,  3.  batindju:  imper. :  2.  batinaj  i  batinaj;  1.  batinajmo, 
2.  batinajte;  part.  pret.  akt:  batlnal,  batinala,  batinMo;  part, 
pret.  pas.:  batinan,  batinEna,  batinani  (mj.  batinano),  tako  i 
sloven:  iz-,  nabatin^i;  sasvim  tako  akcentuju  se  jo§:  ra^unkti, 
pre-,  izr,  naradun^ti;  koracdti,  nakorackti  se  i  tamburilti,  natam- 
burJiti  se. 

pjifi)  Koji  imadu  "  svima  dolazi  u  inf.  na  drugom  slogu,  pa  na 
tome  slogu  i  ostaje  kroz  sva  lica  u  prez.  i  u  imper.  i  u  oba  part, 
pret.  nepromijenen  na  istom  slogu. 


Prezenat. 

Sing. 

Plur, 

1.  vederam  (inf.  ve^§rati) 

vedCramo 

2.  vederaS 

ve<5erate 

3.  vedera 

vederaju 

Imperativ. 

1.  —  ve6erajmo 

2.  vec^eraj  vederajte 

3.  naj  vedera  naj  vedSraju 
Part.  pret.  akt.:  vederal,  vederala,  ve^eralo. 

Part.  pret.  pas.  se  ne  upotrebjava,  ali  se  upotrebjava  od  slo- 
zenoga :  naveCeran,  navederana,  navederani  (mj.  navederano  . 

Tako  se  jo§  akcentuju:  parivati  (perire),  crkavati  (perire)-,  kre- 
pavati  (perire);  Stud^rati,  na-,  pre-,  istuderati;  primorati;  smrza- 
vati  se ;  smrkavati  se ;  prasTdati  se  (ludi  genus),  naprasWati  se ; 
darivati;  samo  sloieni:  zakjudavati;  nasluavati  (mj.  nasluhavati, 
auscultari  clam);  priblizavati ;  zakopdavati;  pokoravati  se;  zakua- 
vati  (mj.  zakuhavati,  fervescere);  vumeksavati,  umekSavati;  isku- 
Savati;  dimiSjavati  se  (mj.  domiSlavati  se);  zapis^vati;  zatrpavati; 
natrpavati,  pretrpavati. 

fi)  Raedio  drugi. 
Glagoli  ovoga  razdjela  imadu  u  inf.  osnovu  od  jednoga,  od  dva 
sloga,   od   tri  i   od   Cetiri   sloga   s   akcentom  ",  '^  a  jedan  je  samo 
s  akcentom  "  (ribati),  do6im  nema  ni  jednoga  sa  akcentom   '. 


Digitized  by. 


Google 


94  VATROSLAV  noiid^ 

aa)  Olagoli  8  omovom  od  jednoga  iloga  u  inf. 

Takijeh  glagola  ima  samo  tri  s  "  na  prvome  slogu  u  inf.:  zgati. 
klati  i  slati.  Glagol  zgati  akcentuje  se  ovako  prez.:  1.  zgem, 
2.  zged,  3.  zge;  1.  zg6mo,  2.  igite,  3.  ig^ju;  imper.  samo  sloien: 
2.  nk^gi;  1.  nk^gimo,  2.  nazg^te;  part.  pret. :  zgil,  i^g^a,  zg&lo; 
part.  pret.  pas. :  zgan,  2g4na,  igani  (mj.  zgano).  Tako  i  kad  je 
slozen,  samo  Sto  se  onda  "  i  "  pomide  na  prijedlog  kao  ^:  n^zgati, 
ali  i  nazgiiti;  jAigal'^  naigalo  i  na^gklo;  n^i^gan,  n^igani  (mj. 
na^gano). 

Part.  pret.  akt.  u  pi.  kad  je  prost:  2g&li,  ^g^e,  igdla;  slo- 
zen: nk^gali,  nkigale,  n&^gala  ali  i:  nai^g&li,  nazg^le,  na- 
£gdla;  tako  jod:  pr6£gati  i  pre^gkti;  seigati  (mj.  sazgati)  i  sizgati. 

Glagoli   slati   i  kltlti   dire   u  prez.  i   u   imper.   osnovu   sa  e: 

1.  S^jem,  kejem,   2.  SijeS,  k^jeS;   3.  fifeje,  k&|e;    1.  S^Jenjo,  kfe|emo, 

2.  delete,  k6|ete;  3.  S^leju,  k^|eju;  imp.  2.  d^|i,  k^li;  1.  S^]imo, 
k^|imo,  2.  dilute,  kil^te;  part.  pret.  akt.  slal,  klal;  slala,  klala; 
slalo,  klalo;  part.  pret.  pas:  sl&n,  klan;  sl^a,  kl&na;  slani, 
klani  (mj.  slano,  klano);  take  i  slozeni,  samo  Sto  se  u  part.  pret. 
akt.  i  pas.  u  muS.  rodu  ispred  "  i  "  akcenat  pomide  kao  ^  na 
na  prijedlog :  p6slal,  p6slan ;  p6klal,  pokMna  pokl&ni ;  u  inf.  ima 
samo:  poklkti,  poslkti;  zaklati,  naklJiti.  U  part.  pret.  akt.  i  pas. 
mijeiia  se  akcenat  u  pi.:  slkli,  kl&li;  sUile,  kUile,  slala  klsLla;  ili 
slo^eno:  poslkli,  poklMi;  poslkle,  pokl&le;  poslala,  pokl^Qa;  slAni, 
klani;  sl&ne,  kl4ne;  sl&na,  kl^na;  tako  i  slo^eno:  posl&ni,  pokl&ni; 
posldne,  pokMne;  posUna,  pokl&na. 

fift)  Olagoli  $  osnovom  od  dva  sloga  u  inf. 

aaa)  Kojima  je  "  u  inf.  na  prvome  slogu,  mijeAa  se  u  prez.  u  ", 
u  imp.  u  2.  lieu  sing,  i  u  1.  lieu  pi.  u  \  a  u  2.  lieu  plur.  pomide 
se  na  drugi  slog  te  postaje  *;  u  part.  pret.  akt.  dolazi  u  muS, 
rodu  "  na  prvi  slog,  u  ^en.  "  na  prvi  slog,  a  u  sred.  rodu  *  na 
prvi  slog;  u  part.  pret.  pas.  ima  u  sva  tri  roda  "  na  prvome  slogu. 
Slozi  li  se  glagol  s  prijedlogom  tako,  da  za  jedan  slog  naraste, 
onda  prelazi  "  u  inf  u  \ 

Prezenat. 

Sing.  Plur. 

1.  trzem  (inf.  trgati)  tf^emo 

2.  ti^zeS  trzete 

3.  tfze  tfieju 


Digitized  by  VjOOQiC 


kajkava6ki  dijalbkat  u  prigorju.  95 

Imperativ. 

1.  —  trzimo 

2.  mi  tri^te 

3.  naj  trze  nSj  trzeju 

Part,  pret  akt.  trgal,  tfgala,  trgalo;  pL  tl^gali,  tlrgale,  trgala. 

Part.  pret.  pas.  tfgan,  trgana,  tfgani  (mj.  trgano). 

Ovako  se  akcentuju  joS :  snlmati,  po-,  naanimati;  trgati,  na-,  is-, 
potrgati;  pasati  (cingere),  o-,  prepksati  se,  kfimati,  po-,  is-,  reskli- 
mati  (mj.  rasklimati) ;  rezati,  po-,  iz-,  pre-,  nar^zati;  slpati,  po-, 
na-,  isipati,  rasipati  (mj.  rasipati),  dljati  (mj.  dihati,  spirare);  po-, 
nadijati  se;  brisati,  po-,  o-,  prebrisati;  jaati  (mj.  jahati);  prez.  j^gem, 
ali  po  6etvrtoj  vrsti:  jaSim  od  inf.  j&§iti,  za-,  na-,  iz-,  pojJiati;  ka- 
pati,  na-,  po-,  is-,  prekapati;  mazati,  na-,  po-,  izmkzati;  kllcati;  mi- 
kati  (linum  carminare,  findere,  praeparare);  iz-,  namikati;  pipati, 
po-,  is-,  0-,  napipati;  samo  slozeni:  okr^tati,  pre-,  is-,  nakretati; 
ozimati;  otikati,  pri-,  na-,  is-,  pret^kati;  pregibati,  nagibati  (incli- 
nare)  i  glagol  povedati  (dicere),  koji  pravi  prez.  i  imp.  po  prvoj 
vrsti,  a  inf.  i  oba  part,  po  ovoj  vrsti:  prez.  1.  povem,  2.  poveS, 
3.  pove;  1.  pov^mo,  2.  pov6te,  3.  pov6ju;  imp.  2.  povej;  1.  po- 
vSjmo,  2.  povejte;  part.  pret.  akt.  povMal,  povedala,  povMalo 
(pi.  povedkli,  poved^le,  povedala) ;  part.  pret.  pas.  povedan,  po- 
vedana,  povedani  (mj.  povedano). 

!ii,3?)  Glagoli  s  '  imadu  taj  akcenat  svi  na  drugome  slogu  u  inf., 
pa  se  jednima  mijeAa  u  prez.  u   ',  a  drugima  ostaje. 

X7.XX)  Kojima  se  u  prez.  mijena  '  u  ',  mijeAa  im  se  i  u  imper. 
i  u  oba  part.;  pomidudi  se  svak  puta  za  slog  naprijed  na  prvi  slog. 
Tako  je  u  prez.,  imper.  i  u  oba  part,  pret.,  samo  u  2.  lieu  pi. 
imper.  i  u  part.  pret.  akt.  sredn.  roda  ^  ostaje  na  slogu,  na  kome 
je  i  u  inf.  bio. 

Prezenat. 
Sing,  Plur, 

1.  striiiem  (inf.    strugati)  struzemo 

2.  striizeS  struzete 

3.  struze  struzeju 

Imperativ. 

1.  —  struzimo 

2.  stniii  struzfete 

3.  naj  strdze  n§j  struzeju 

Part.  pret.  akt.  striigal,  strugala,  strugalo;  pi.  striigali,  stru- 
ggle, strugala. 


Digitized  by 


Google 


96  VATROSLAV  R04t<5, 

Part.  pret.  pas.  striigan,  strugana,  strugani  (mj.  strugano). 

Tako  se  joS  akeentuju :    javkati  (mj.  jaukati),  za-,  iz-,  najavkati 
se;  strugkti,  o-,  is-,  po-,  nastrugati;   SetAti,  pre-,  na-,  iSet^ti  se;  g*!- 
b^ti,  zagib^ti  (movere),  drap^ti,  iz-,  na-,  rezdrapkti  (mj.  razdrapati, 
lacerare);  kupkti,  is-,  nakupkti  se;   lupkti,  iz-,  po-,  nalupati  se;  zi- 
bkti,  po-,  za-,  nazibkti  (agitare  cunas);  ritkti  se,  iz-,  po-,  pre-,  za-, 
naritiiti  se  (calcitrare) ;  Skripati,  po-,  za-,  nafikriphti  se;    sipati  (mj. 
gtipati,  vellicare),   na-,   po-,   nasip&ti   se;   maati   (mj.   mahati),   po-, 
iz-,  namakti;  rivkti  (trudere),  iz-,  po-,  za-,  narivati;  piskti,  po-,  za-, 
is-,  pre-,  napiskti;  Strkkti  (fngere  ab  oestris),  na-,  iStrkati  se;  vikkti, 
iz-,  navikati  se;   dremkti,  po-,  iz-,  za-,  nadremkti  se;   zvakati,  po-, 
na-,  pre-,   iivakkti;   pukti   i  puvati  (mj.  puhati),  po-,   za-,   is-,   na- 
pukti ;  srkkti,  po-,  na-,  isrkati ;  nijati  (mj.  nihati),  po-,  za-,  nanijkti ; 
ukati    (mj.  hukati),   po-,  za-,  iz-,    naukkti  se;   frkati,   za-,   po-,   is-, 
nafrkati;   gmrkkti  (attrahi  naribus),  po-,  za-,  na-,  idmrkkti  se;   ma- 
kati,  za-,   namakkti;   rkkti,   za-,  po-,    na-rkkti  se;   vezkti,  za-,   po-, 
iz-,  pre-,  navezati,  lizkti,  po-,  za-,  iz-,  nalizkti  se;    niz&ti,  nanizkti; 
skakkti,   po-,   pre-,   na-,   zaskakkti;   sukkti,   za-,   na-,   po-,   isukkti; 
(callum  facere  i  exprimere),   o-,  na-,  po-,    iimikkti;   kijkti  (mj.   ki- 
hati),  za-,  po-,  is-,  nakijkti  se;  samo  slozeni:  zaklepkti  (occludere), 
natapkti,  potapkti;    zalagkti,  nalagkti,  polagkti;  pomagati;  pozivkti, 
pre-,  zazivkti. 

fi[ijip)  Kojima  u  prez.  "^  ostaje,  ostaje  i  u  imper.  i  u  oba  part, 
pret. ;  pomaknuvSi  se  samo  za  slog  naprijed  na  prvi  slog,  osim  2. 
lica  pi.  imper.  i  part.  pret.  akt.  sred.  roda,  gdje  ^  ostaje  na  slogu, 
na  kome  je  u  inf.  bio. 

Prezenat. 


Sing, 

Plur, 

1.  m^dem  (inf.   metkti) 

m^dcmo 

2.  m^deS 

m^dete 

3.  m^6e 

medeju 

Imperativ. 

1.  — 

mfedemo 

2.  m^6i 

medfet^ 

3.  naj  m^de 

naj    medeju 

Part.  pret.  akt.  m^tal,  m^tala,  metMo ;  pi.  metali,  metkle, 
m^tala. 

Part.  pret.  pas.  metan,  m^tana,  m^tani  (mj.  metano). 

Ovako  se  jo§  akeentuju:  zibkti  i  zebkti  (mj.  zobati,  manducare 
fruges),  po-,  za-,    nazibkti  se;    zerkti,  po-,    nazerati  se;    metkti.  za-. 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAeiCI  DIJALKKAT  U  PRIGORJU.  97 

iz-,  po-,  pre-,  pri-,  nam^tati;  lagi\ti,  po-,  iz-,  nalagkti  se  (mentiri); 
skisati  i  skes^ti  (mj.  skosati,  herbam  securi  scindere);  kreskti,  za-, 
na-,  is-,  okreskti;  oriti,  iz-,  pre-,  pri-,  po-,  naorkti;  tes^ti,  is-,  o-, 
pre-,  po-,  nateskti;  Cesati,  na-,  po-,  pre-,  iS6es5ti;  lokkti,  po-,  iz-, 
nalokati;  isksiti  I'prez.  isem  mj.  iStem),  po-,  pre-,  iz-,  naiskj\ti  se; 
glodkti  (prez.  glojem,  imp.  s.  gloj;  1.  glojmo,  2.  glojte;  part.  pret. 
pas.  gl6jen),  po-,  iz-,  pre-,  o-,  naglodjiti  se ;  drtkti  (St.  drhtati ;  hor- 
rere,  tremere). 

Samo  je  jedan  glagol  sa  akcentom  "  na  prvome  slogu  u  inf. : 
ribati;  prez.  1.  ribjem,  2.  ribjeS,  3.  ribje;  1.  ribjemo,  2.  ribjete, 
3.  ribjeju;  imper.  ribji;  1.  ribjimo;  2.  ribjite;  part.  pret.  akt. 
ribal,  ribala,  ribalo;  part,  pret  pas.:  riban,  ribana,  ribani  (mj. 
ribano).  Ovaj  glagol  moze  imati  prez,  i  ribam,  pa  se  deklinuje 
i  akcentuje  kao  i  del  am  (Vrsta  V.  raz.   1.,  aa);  axx). 

yy)  Qlagoli  s  osnovom  od  tri  sloga  u  inf. 

Ovakih  glagola  ima  malo,  a  svi  imadu  ^  na  tredem  slogu  u  inf. 
U  prez.,  imp.  i  u  oba  part,  pomi^e  se  ^  za  slog  naprijed  na  drugi 
slog,  samo  u   2.  lieu  pi.  imp.  i  u   part.  pret.  ak.  sred.  roda  ostaje 

na  trecemu  slogu,  na  kome.  je  u  inf. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  bleb^dem  (inf  blebet^ti)  bleb^demo 

2.  blebfedeS  blebe<Sete 

3.  bleb^<Se  bleb^ju 

Imperativ. 

1.  —  blebfedimo 

2.  blebfedi  blebe65te 

3.  nSj  bleb^de  naj  blebfedeju 

Part.  pret.  akt:  blebetal,  bleb^tala,  blebetklo;  pi.  blebetali, 
bletale,  blebStala. 

Part.  pret.  pas. :  bleb^tan,  bleb^tana,  bleb^tani  (mj.  blebetano). 

Tako  se  joS  akcentuju:  baratati,  nabarat^ti  se;  blebetkti,  na-, 
izblebetati  se ;  zveketi\ti,  pozveketati ;  klepetati,  is-,  po-,  naklepetati 
se;  kreketkti,  is-,  po-,  nakreketati  se;  cvokokkti,  po-,  is-,  nacvo- 
kotiti  se;  glagol  mrjavkkti  mijeria  u  prez.  i  u  ostalim  oblicima 
'  u  ':  mrjavdem,  mrjjlv6e5  itd.,  imper.  2.  mrjavdi;  1.  mrjdvSimo, 
2.  mrjavd^te;  part.  pret.  akt.:  mrjdvkal,  mrjavkala,  mrjavkalo; 
pi.:  mrjavkali,  mrjavkale,  mrjavkala;  part.  pret.  pas.  se  ne 
R.  J.  A.  cxvni.  7 


Digitized  by 


Google 


98  VATR08LAV  RO*I(!;, 

upotrcbjava.    a  kad  bi  sc   upotrebjavao   bio  bi:    mrjavkan,   mrjav- 
kana,  mrjavkani  (mj.  mrjavkano). 

SS)  Glagola  s  osnovom  od  (Setiri  sloga  u  inf.  ima  samo  dva  s 
na  6etvrtom  slogu:  kokodakStti,  kukuriki\ti.  Ta  se  dva  gla- 
gola akcentiiju  ovako:  prez.  kokodiidem,  kukuridem;  kokoda^^, 
kukurideS  itd. ;  imper. :  1.  kokod&6i,  kukuridi;  1.  kokodadimo, 
kukuridimo;  2.  kokodafifete,  kukuri^ete;  part.  pret.  akt. :  koko- 
dakal,  kukurikal;  kokodakala,  kukurikala;  kokodak&lo,  kukuri- 
kklo;  part.  pret.  pas.,  ako  se  upotrebjava,  bl6e:  kokodakan^ 
kukurikan;  kokod4kana,  kukurikana;  kokodakani,  kukurikani  (mj. 
kukurikano). 

y)  Treci  razdio. 
Ovamo  spadaju  nekoje  konzonantske  osnove  kao  i  u  §tokava6- 
dijalektu:  br,  pr^  jsv,  k(tk).  Sve  ove  osnove  Sire  se  u  prez.  i  u 
imper.  s  vokalom  e  osim  k  osnove,  koja  je  jednosloina.  Osnova 
pako  gn  (od  glag.  gnati,  St.  pro-gnati,  prez.  prozenem  i  pr6£denem) 
Siri  se  takoder  u  prez.  sa  e,  ali  je  glagol  preSao  i  s  inf.  i  s  prez. 
osnovom  medu  glagole  detvrte  vrste,  pa  se  tamo  i  spomiiie.  Od 
osnove  gn  dolazi  u  prigorskom  dijalektu  i  modikovana  osnova  rn 
—  ren  s  glagolom  u  inf.  porenkti,  narenkti,  izrenkti,  di- 
renkti  (mj.  dorenuti),  ali  kako  je  taj  glagol  sa  svojim  slozenima 
samo  s  inf  preSao  meda  glagole  V.  vrste,  a  u  ostalim  oblicima  se 
koAuguje  kao  i  glagole  druge  vrste,  s  toga  je  i  on  uvrSten  medu 
glagole  druge  vrste.  Glagoli  pako  spomenutijeh  osnova  br  (briti), 
pr  (pr^ti),  £iv  (zviti)  akcentuju  se  i  koiiuguju  ovako: 

Prezenat. 


Sing. 

Plur. 

1.  b^rem 

bferemo 

2.  bereS 

bferete 

3.  b^re 

Imperativ. 

b^reju 

1.  — 

b6rimo 

2.  bferi 

berfete 

3.  nSj  b^re 

naj  bfereju 

Part.  pret.  akt.:  bral,  brala,  bralo;  pi.  brali,  brale,  brala. 

Part.  pret.  pas.:  br^n,  brAna,  brani  (mj.  brano);  pi.  brkni, 
brane,  br4na. 

Kao  brati  akcentuju  i  njegovi  slo2eni:  iz-,  po-,  pre-,  pri-,  na- 
brikti ;  pak :  prati,  is-,  po-,  pre-,  naprkti ;  zvkti  (prez.  zfevem ;  imp. : 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVACkI  niJALBKAT  U  PRIGORJU.  99 

2.   zfevi,    1.    z^vimo,   2.    ziv^te),   po-,    na-,   pre-,   pri-,   dizvkti  (mj. 
dozvati). 

Glagol  kiiti  (mj.  tkati)  akcentuje  sc  i  koiiuguje  ovako:  prez. 
1.  kem,  2.  keS,  3.  ke  (i  kern,  keS,  ke);  1.  k5mo,  2.  kc^te,  3.  kfeju; 
imper.  2.  kej  ili  ki,  1.  k^jmo,  2.  kejte;  part.  pret.  akt. :  kal, 
k&la,  k&lo;  pi.  kali,  kale,  k&la;  part.  pret.  pas.:  kto,  kAna, 
kdni  (mj.  kano);  pi.  kani,  kane  i  kane,  kiCna. 

^)  Oetvrti  razdio. 

Jedni  glagoli  ove  vrste  imadu  u  inf.  ''  na  prvome  slogu,  a 
drugi  '  na  drugome  slogu,  a  svi  imadu  osnovu  samo  od  dva  sloga 
u  inf. 

aa)  Kojima  je  "  u  inf.  na  prvome  slogu,  mijenaju  ga  u  prez., 
imper.  i  u  part.  pret.  pas.  u  "  te  im  taj  akcenat  ostaje  na  slogu, 
na  kome  je  bio   i   u  inf.,   u   part.  pret.    akt.  pako   dolazi  u   muS. 


prvi  slog  *\  u 

2en.   ",  a  u  sred.  \ 

Prezenat. 

Sing 

r.                                    Plur. 

1.  grSjem  (inf  grejati)                    grejemo 

2.  grejefi 

grejete 

3.  greje 

grejeju 

Imperativ. 

1.  — 

grejmo 

2.  grej 

grejte 

3.  naj  greje 

naj  grejeju 

pret.   akt.: 

grejal,  grejala,  gr^jalo,  pi.  grejali,   grejale, 

Part, 
grejala. 

Part.  pret.  pas.:  grejan,  grejana,  gr^jani  (mj.  grejano). 

Osim  inf.  grejati   (I^uje  se  jednako   6esto  i   greti.    Kao   gre- 
jati (greti)  akcentuju  se  i  negovi  slozeni:    za-,  na-,  po-,  pre-,  pri- 
grfejati   ("  se  kod  prijedloga   od  jednoga  .  sloga  mijenja   u  inf.   i  u 
.part.  akt.  mu§.  yoda   u  ^  ostaju6i   na  slogu,   na  kome  je  i  "  bio); 
pak:    lajati,  za-,  po-,  pre-,  nalajati;   sSjati,  po-,  pri-,   za-,   nas^jati. 

^p)  Kojima  je  ^  u  inf  na  drugome  slogu  jedni  ga  mijeiiaju  u 
prez.,  a  drugima  ostaje.  Prema  tome  demo  ih  podijeliti  u  dvoje. 

aaa)  Kojima  se  '  mijena  u  prez.  u  ',  pomaknuvSi  ga  za  slog 
naprijed,  mijeriaju  ga  i  u  imp.  u  ",  a  u  oba  part,  preter.  akcentuju 
razlidito,  pa  6e  se  s  toga  napose  spomenuti. 


Digitized  by 


Google 


100  VATBOfiLAV  R02l6, 

Prezenat. 

Sing.  Plur. 

1.  kujem  (inf.   kovati)  kujemo 

2.  kujefi  kujete 

3.  kuje  kujeju 

Imperativ. 

1.  —  kujmo 

2.  kuj  kujte 

3.  n&j  k&je  nkj  kujeju 

Tako  se  koiiuguju  i  akcentuju  u  prez.  i  imper.  joS  ovi  glagoli 
sa  svojim  sloSenima:  kovkti,  is-,  po-,  pre-,  pri-,  nakovkti;  smejkti 
se,  na-,  ismejkti  se ;  klijkti,  preklijati  i  samo  slozen :  otrivkti  (mj.  otro- 
vati).  Glagol  davkti  akcentuje  se  kao  kovkti  samo  u  prez. 
sing,  i  plur.  i  u  imper.  3.  lice  sing,  (dftj  pored:  daj),  a  u  plur. 
ima:  1.  dkjmo,  2.  dkjte. 

Part.  pret.  akt. :  kovkti:  koval,  k5yala,  kovklo;  sloi.  pre- 
k6val,  prek6vala,  prekovMo;  pi.  kovkli,  kovkle,  kSvala;  si.  preko- 
vkli,  prekovale,  prekovala;  smejkti  se:  smejal,  smej&la,  smejklo; 
b\oL  :  nasm^jal,  nasmej41a,  nasniejiilo,  pi.  smejkli,  smejkle,  smej^la; 
nasmejali,  nasmejale,  nasmej41a ;  k  1  i  j  a  t  i :  klijal,  klijala,  klijklo  ; 
sloz. :  preklijal,  preklijala,  preklijalo;  pi.  klij^i,  klijkle,  klljala; 
sloz. :  preklijkli,  preklijale,  preklijala;  otrivati:  otrfeval,  otr^vala, 
otrivtMo;  pi.  otrivkli,  otrivkle,  otr^vala;  glagol  davkti:  dAval,  dA- 
vala,  davklo;  pi.  davkli,  davale,  davala  ili  sloien:  predavkli,  pre- 
davkle,  predavala. 

Part.  pret.  pas.:  kovan,  kovana,  kov^ni  (mj.  kovano)  tako  i 
otrivan,  otriv&na,  otriv&ni  (mj.  otrovano)  i  od  smejiti  samo  slozen: 
ismijan,  ismijdna,  ismij&ni  (mj.  ismijano)  a  davkti:  dAvan,  dA- 
vana,  ddvani  (mj.  davano),   dodim  se  od  klijAti   ne  upotrebjava. 

{i^W  Kojima  ^  u  prez.  ostaje,  ostaje  im  i  u  oba  part,  pret,  samo 
dto  se  pomakne  za  slog  naprijed  na  prvi  slog,  osim  part.  pret. 
akt.  srednjeg  roda,  gdje  ostaje  na  drugom  slogu  nepromijelien. 
U  imper.   pako  mijeiia  se,   pomaknuv^i   se  za  slog  naprijed,   u    "• 

Prezenat. 

Sing.  Plur. 

1.  k)iijem  (inf.  kjuvkti)  kjiijemo 

2.  kjujeS  kjujete 

3.  kjbje  kjiiju 


Digitized  by  VjOOQiC 


kajkaya6ki  dijalbkat  u  pmgorju,  101 

Imperativ. 

1.  —  k(ujmo 

2.  kluj  klujte 

3.  najkjiije  nSj  kjuju 

Part.  pret.  akt. :  kjuval,  kjuvala,  kjuvSilo ;  pi.  kjuvali,  kjuvkle, 
kluvala. 

Part.  pret.  pas.:  k|tivan,  kjuvana,  k|uvani  (mj.  k|uvano);  pi. 
k|uv&m,  kjuvAne,  kjuvAna. 

Kao  kjuvkti  akcentuju  se  joS:  is-,  po-,  nakjuvati;  p|uvati,  is-, 
po-,  nap)uvati;  bluvkti,  iz-,  po-,  nabjuvati. 

f.  Setta  vrtta. 

Glagoli  ove  vrste  imadu  u  inf.  osnovu  od  tri  i  od  detiri  sloga, 
a  svi  imadu  akcenat  ^  na  drugome  ili  na  tredemu  slogu  u  inf. 

a)  Glagoli  8  oanovom  od  tri  sloga  u  ipf, 
Akcenat  je  ^  ovim  glagolima  na  tredemu  slogu  u  inf.  U  prez. 
i  u  imp.  mijeiia  se  '^  u  ",  pomaknuvSi  se  naprijed  na  drugi  slog. 
U  part.  pret.  akt.  dolazi  ^  u  mu§.  i  zen.  rodu  na  drug-i  slog,  a  u 
sred.  rodu  na  trecSi  slog;  u  part.  pret.  pas.  u  muS.  je  rodu  "  na 
trecemu  pos)ednemu  slogu,  a  u  zen.  i  sred.  rodu  raijena  se  u  ' 
ostajudi  kao  i  u  muS.   "  na  tredemu  slogu. 

Prezenat. 

Sing.  Plur. 

1.  kumiijem  inf.  kumovkti)  kumujemo 

2.  kumujefi  kumfijete 

3.  kumuje  kumuju 

Imperativ. 

1.  —  kumujmo 

2.  kumuj  kumujte 

3.  naj  kumiije  nSj  kumuju 

Part.  pret.  akt.:  kumoval,  kum6vala,  kumov&lo;  pi.  kumo- 
vkli,  kumovdile,  kum6yala. 

Part.  pret.  pas.  se  ne  upotreb|ava  od  glagola  kumovkti, 
ali  se  upotreb|ava  —  recimo  —  od  glagola  poStiv^ti:  poStivan, 
poStivina,  poStivani  (mj.  poStovano).  Tako  se  joS  akcentuju:  na- 
kumovkti  se;  sramuvkti,  posrai^iuvjiti,  skuznuvati  (sollicitum  esse); 
briguvati,  nabriguvati  se;  zaluviiti,  po-,  pre-,  nazaluvati  se;  kupu- 
ykii,  po-,   nakupuvj\ti;   veruvSiti,   poveruv^ti;   po,^tivkti   (part.  pret. 


Digitized  by 


Google 


102  VATROSLAV  R0il6, 

akt. :  poAt^val,  post^vala.  poStivklo  mj.  poStovalo) ;  gladuvMi,  iz-. 
nagladuvSiti  se;  vraguv^ti,  navraguv^ti  se;  mirivati  (part.  pret. 
akt.:  mireval,  mir^vala,  mirivSilo  mj.  mirovalo),  namirivkti  se;  da- 
riv^ti  (part.  pret.  akt.:  darfeval,  darfevala,  darivklo  mj.  darovalo), 
nadarivkti,  zimiv^ti  (part.  pret.  akt.:  zimfeval,  zimfevala,  zimiviilo 
mj.  zimovalo);  nazimivkti,  prezimivJiti ;  krajevkti,  nakrajevJitl  se; 
mudriv^ti  (part.  pret.  akt.:  mudrfeval,  mudr^vala,  mudrivklo  mj. 
mudrovalo),  namudriviti  se;  pirivkti  (part.  pret.  akt.:  pir^val,  pi- 
revala,  pirivJtlo  mj.  pirovalo),  napirivjiti  se;  putivati  (part.  pret. 
akt. :  put^val,  put^vala,  putivalo\  pre-,  naputivSlti  se ;  trguvati,  na- 
trguvati  se;  tuguviiti,  natuguvati  se;  radivati  se  (part.  pret.  akt.: 
radfeval,  rad5vala,  radiv^lo  mj.  radovalo),  po-,  naradivJlti  se;  svet- 
kuv^ti,  nasvetkuvkti  se ;  carivkti  (part.  pret.  akt. :  car^val,  car^ 
vala,  carivSilo),  nacarivkti  se;  glagol  kmetuvati  ima  obidnije 
prez.  i  imper.  sa  ' :  1.  kmfetujem,  2.  kmfetujeS,  3.  kmfetuje;  1.  km^ 
tujemo,  2.  km^tujete,  3.  kmfetuju;  2.  kmfetuj;  1.  kmfetujmo,  2.  kmd- 
tujte. 

^)  Olagoli  8  omavom  od  ietiri  sloga  u  inf. 
Glagola  s  osnovom  od  Cetiri  sloga  u  inf.  ima  samo  tri  s  ^  na 
tredem  slogu,  koji  se  u  prez.  i  u  imper.  mijeiia  u  "  ostajudi  na 
istom  slogu,  u  part.  pret.  akt.  ostaje  u  sva  tri  roda  kao  '  na  tre- 
dem  slogu,  dodim  u  part.  pret.  pas.  dolazi  u  mug.  rodu  na  posjediii 
slog  ",  a  u  zen.  i  sred.  rodu  "  na  detvrti  slog. 

Prezenat. 
Sing.  Plur. 

1.  kaStigfijem  (inf.  kaStiguv^ti)  kaStigujemo 

2.  kafitigujeS  kaStigujete 

3.  kaAtigfije  kaStiguju 

Imperativ. 

1.  —  kastigujmo 

2.  kaStigfij  kaStigujte 

3.  naj  kaStigfijc  naj  kaStigOju 

Part.  pret.  akt:  kaStiguval,  kaStiguvala,  kaStiguvalo ;  pi.  ka- 
Stiguvali,  kaStiguvMe,  kaStiguvala. 

Part.  pret.  pas.:  kastiguvan,  kaStiguvina,  kadtiguv^ni  (mj. 
kaStiguvano). 

Tako  se  joS  akcentuju  i  slozen  od  kaJitiguvati :  nakaStigiivati ; 
pa  jo5  ova  dva  prosta  sa  svojim  slozenima:  pijandevati,  napijan- 
devati  se;  zlamenivati,   nazlamenuvati.    Od  ovih  glagola  duje  se  i 


Digitized  by 


Google 


kajkava5ki  dualekat  u  prigorju.  103 

^  na  drugom  slogu  u  inf.,  a  i  u  ostalim  oblicima  6uje  se  takoder 
na  drugom  slogu,  samo  rjede:  kaStiguvati,  prez.  kaStigujem; 
imp. :  kaSlaguj ;  part.  pret.  akt:  kaStiguval;  part.  pret.  pas.: 
kagtdguvan.  Akcenat  ^  ostaje  tada  u  svim  licima  i  u  svim  obli- 
cima uvijek  na  drugom  slogu. 

RazgledavSi  akcenat  u  svim  negovim  mijenama,  kaki  je  u  ime- 
nica,  zamjenTcS,  pridjeva,  d^stica  i  u  glagola,  red  je,  da  joS  ka- 
zemo  dvije  tri  o  osobitoj  pojavi  akcenta  u  prigorskom  dijalektu, 
kaki  se  pokazuje  u  lokativu  sing,  i  plur.  onda,  kada  za  lok.  slijedi 
jednoslozna  enklitika.  Osobitost  je  naime  prigorskoga  dijalekta,  Sto 
lok.  sing,  i  pi.  ispred  enklitike  dobija  "  ili  "  na  posjeddem  slogu. 
To  jednako  vrijedi  za  imenice,  zamjenice  i  pridjeve,  a  kod  glagola 
za  2.  lice  sing,  imperativa.  Neki  pridjevi  u  zen.  rodu  sing,  dobi- 
jaju  ^  a  osim  toga  i  u  nom.  pi.  u  sva  tri  roda,  kad  su  ispred  en- 
klitike, dobijaju  ^  na  posjediiem  slogu.  Nu,  vala  pamtiti,  da  kod 
sviju  rijedi  nije  tako.  RijeCi  jednoslo^ne  i  dvoslozne  imadu  tako 
gotovo  bez  ikaka  izuzetka,  rije^i  od  tri  sloga  ve<5  rjede,  a  joS 
rjede  rijedi  od  detiri  ili  od  viSe  slogova.  Samo  u  glagola  nema 
ni  u  tome  izuzetka.  Kod  imenica  vaja  joS  napose  pamtiti,  ako 
su  od  dva  ili  od  viSe  slogova,  a  imadu  akcenat  "  na  kojem 
mu  drago  slogu,  onda  ne  mogu  ni  u  kom  sludaju  ispred  enklitike 
dobiti  na  po8|ednem  slogu  ni  "  ni  ",  nego  im  ostaje  akcenat  "  na 
onome  slogu,  na  kome  im  stoji  prema  natrag  istavjenim  prilikama. 
Da  bi  se  to  jasnije  pokazalo,  pregledademo  redom  imenice,  zamje- 
nice, pridjeve  i  glagole   prema  ovome,   §to  ovdje   u  opde  rekosmo. 

A.    Imenice   muSkoga    roda. 
a.  Imenice  Jednosloine. 

Jednoslozne  enklitike,  ispred  kojih  lok.  sing,  i  pi.  dobija  "  jesu: 
mi,  me;  ti,  te,  si;  se,  nam,  vam,  jim;  ga,  ju,  ji. 

a)  Jednoslozne  mudke  rijedi  s  akcentom  *  u  nom.  sing,  dobijaju 
u  lok.  sing  " :  pri  bi6u  ti  je,  pri  snepu  vam  je,  na  grmu  im  je ; 
tako  i  u  lok.  plur. :  pri  bifii  ti  je,  pri  snepi  vam  je,  na  grmi  jim  je. 

Rijedi,  kojima  se  akcenat  "  u  lok.  sing,  i  pi.  mijeiia  u  ",  nemaju 
tako:  pri  klinu  ti  je,  pri  vrtu  vam  je,  na  lajtu  jim  je;  tako  i  u 
pi. :  pri  klini  ti  je,  pri  vfti  vam  je,  na  lajti  jim  je. 

Rijedi,  koje  se  lipotrebjavaju  za  bida,  rade  imadu  " :  pri  nukii  ti 
je,  pri  svatu  vam  je,  na  konii  jim  je. 

1^)  Jednoslozne  mu§.  rijedi  s  akcentom  ",  imadu  ":  pri  brestii  ti 
je,  pri  gradii  vam  je,  na  snegii  jim  je;  tako  i  u  pi. 


Digitized  by 


Google 


104  VATR08LAV  ROil6, 

Jednako  je  i  s  onakim  imenicama,  kojima  se  ^  mijena  u  kosim 
padezima  u  " :  drob  —  dreba :  na  drebli  ti  je ;  rog  —  rega : 
na  regii  ti  je;  stog  —  stega:  pri  stegii  jim  je,  ali  mo^e  do6i 
i  obli  umjesto  ",  a  u  plur.  redovito:  pri  stegi  ti  je  itd.,  na  regi 
vam  je. 

Jednako  je  i  kod  imenica,  kojima  se  ^  mijeiia  u  ostalim  pade- 
zima u  ^  :  voz  —  voza;  na  vozii  ti  je  i  na  vozu  ti  je;  pri  plotfi 
vam  je  i  pri  plotii  vam  je ;  u  pi.  obidnije  ^  :  na  voz?  ti  je. 

Jednako  je  i  s  imenicama,  kojima  se  "  mijena  u  ':  sap  —  sapa: 
na  sapii  ti  je,  vu  gajii  ti  je,  pri  stricii  vam  je;  tako  i  u  pi. :  na 
sapi  ti  je,  pri  strici  vam  je.  Ove  imenice  nemaju  pored  "  i  "  kao 
prijaSiie,  dakle  ne:  na  sapii  ti  je. 

b.  Imeniot  dvotloiM  •  penl6nliii  a. 

a)  Imenice  sa  **  na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  imadu  obidnije  " 
u  sing,  i  u  plur. :  pri  svedru  ti  je,  na  vuglu  vam  je ;  pri  svedri 
ti  je;  pri  vuglT  vam  je;   ali  i:  pri  svedru  ti  je,  na  vuglii  vam  je. 

P)  Imenice   sa  •   na  prvome   slogu  u  nom.   sing,  imadu  uvijek 
na    zaddem    slogu    i    onda,    kada    ne    stoje   ispred    enklitike:    na 
zdencii,  vu  peklii,   na  sejmii  itd.,   a  tako  i  pred  enkl. :   na  zdencd 
ti  je,  V  peklii  ti  je. 

Y)  Imenice  s  "  na  prvome  slogu  dobijaju  rijetko  koje  ispred 
enklitike  '^  na  poslednem  slogu:  na  palcii  ti  je,  nego  im  obidnije 
ostaje  "  na  prvome  slogu :  na  palcu  ti  je ;  na  klTncu  ti  visi  itd. 

S)  Imenice  sa  '  na  prvome  slogu  dobijaju  uvijek  " :  na  rupcii 
vam  je,  pri  jarmu  ti  je. 

0.  Inenloe  dvosloine  bez  pomi^ntga  a. 

a)  Imenice  sa  "  na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  dobijaju  ispred 
enklitike  "  i  ":  pri  kokotft  ti  je  i  pri  kokotii  ti  je;  na  kamenii 
vam  je  i  na  kamenii  vam  je;  pri  kokoti  vam  je  i  pri  kokoti 
vam  je. 

fi)  Kojima  je  ^  na  prvome  slogu  u  nom  sing.,  dobijaju  takoder 
ispred  enklitike  i  "  i  " :  (v)  melinii  ti  je  i  (v)  melinii  ti  je ;  na 
vankuSii  vam  je  i  na  vankuSa  vam  je;  (v)  melinl  ti  je  i  (v)  me- 
lini  ti  je;  imenice,  koje  imadu  u  lok.  sing,  pa  u  gen.,  lok.  i  inst. 
plur.  "  na  drugome  slogu,  rade  imadu  taki  akcenat  i  ispred  enkli- 
tike: na  mentenu  ti  je,   na  menteni  vam  je;    na  pogrebu  sam  bil. 

Y)  Imenice  s  "  na  drugom  slogu  u  nom.  sing,  imadu  akcenat  ** 
ispred  enklitike  kao  i  onda,  kada  je  nema:  na  dimnaku  vam  je. 
pri  Sintaru  ti  je. 


Digitized  by 


Google 


kajkava5ki  dualekat  u  prigorju.  105 

X)  Kojima  je  ^  na  drugome  slogu  u  nom.  sing.,  a  ti  ostalim 
padezima  ga  mijedaju  u  ',  dobijaju  ispred  enklitike  uvijek  "  :  na 
radunii  ti  je,  pri  kola^  vam  je,  pri  lon^arii  ti  je. 

e)  Tako  i  imenice  s  '  na  prvome  slogu  u  nom.  sing.:  na  kra- 
luSii  ti  je,    pri  biruSi  vam  je ;   na  zavojii  vam  je,  pri  pipidB  ti  je. 

d.  (nenioo  trosloine. 

a)  Imenice  sa  "  na  prvome  slogn  u  nom.  sing,  imadu  ispred 
enklitike  samo  "  :  pri  lajavcii  ti  je,  na  zapedku  ti  je ;  pri  poklopcii 
vam  je.  Imenice  s  *  na  posjednem  slogu  u  nom.  sing,  imadu  rade 
akcenat,  kaki  im  je  kad  nema  enklitike:  pri  koloseku  ti  je,  na 
telegr&fu  vam  je. 

^)  Imenice  sa  ^  u  nom.  sing,  na  drugom  slogu  imadu  ispred  en- 
klitike samo  "  :  pri  vu6ite|u  vam  je,  na  kipenkl  ti  je. 

Y)  Kojima  je  "  na  prvome  ili  na  drugome  slogu  u  nom.  sing, 
rade  imadu  ispred  enklitike  akcenat,  kaki  im  je  i  onda,  kada  nema 
enklitike :  pri  rezancu  ti  je ;  pri  pijanci  vam  je. 

Imenice  pako,  koje  imadu  '^  na  tredem  slogu  u  nom  sing.,  a  u 
ostalim  se  padezima  mijena  u  ',  imadu  ispred  'enklitike  uvijek  "  : 
pri  kapetanU  ti  je,  pri  poglavari  vam  je. 

S)  Imenice  u  nom.  sing,  sa  akcentom  '  na  prvome  ili  na  dru- 
gome slogu  imadu  takoder  ispred  enklitike  uvijek  samo  "*:  na  na- 
prSnakii  vam  je;  pri  pospanci  ti  je. 

e.  Inonioe  od  6etiri  tloga. 

a)  Kojima  je  *  na  tredem  slogu  u  nom.  sing.,  rade  imadu  ispred 
enkl.  akcenat  "  na  onome  slogu,  na  kome  je,  kada  nema  enklitike : 
na  golubMaku  ti  je,  pri  golubiiiaki  ti  je. 

fi)  Kojima  je  pako  "  na  detvrtom  slogu  u  nom.  sing,  pa  im  se 
mijeda  u  ostalim  pad.  u  ',  imadu  uvijek  ispred  enkl.  samo  ":  pri 
plemenitafiii  ti  je,  pri  kobasi6arj  vam  je.  Kako  rekosmo,  imenice 
od  tri  i  od  6etiri  sloga  rade  imadu  ispred  enklitike  svoj  obidan 
akcenat. 

B.  Imenice  srediiega  roda. 
Jednoslozne  imenice  imadu  "    kroz  sve  padeze. 

a.  Imenice  dvotlolne. 

a)  Imenice  dvoslozne  s  akcentom  "  ili  ^  na  prvome  slogu  imadu 
sve  bez  razlike  "  ispred  enkl. :  na  Silii  ti  je ;  pri  viklli  vam  je ; 
na  mestii  ti  je;  na  oknii  vam  je;    nu  u  lok.  pi.  u  rije^ima,  u  ko- 


Digitized  by 


Google 


106 


TATR08LAV  R04l6, 


jijeh  se  mijeiia  *  u  '^  i  '^  u  ',  ostaje  akcenat  kao  obi^no  Sto  je: 
na  6kiii  ti  j^5  na  k61i  vam  je,  pri  s^li  vam  je. 

[ii)  Imenice  sa  "  imadu  kao  obifino:  na  testu  ti  je,  pri  zWu  vam  je. 
Kojima  se  "  nalazi  ved  u  nom.  sing,  na  pos|edii9m  slogu,  ostaje  im 
i  ispred  enkl. :  pri  Bresu  ti  je,  pri  Klinu  vam  je. 

Y)  Kojima  je  '  u  nom.  sing,  na  prvome  sloga,  imadu  ispred  enkl. 
samo  "  :  na  pismfi  ti  je,  pri  gnezdl  vam  je. 

b.  Trotloine  imeiioe. 

a)  Kojima  "  je  na  prvome  slogu  u  nom.  sing.,  dobijaju  ijede  " 
ispred  enkl.  na  posjediiem  slogu,  ve<S  im  rade  ostaje  **  na  prvome 
slogu :  na  videlii  ti  je,  deSde :  na  videlu  ti  je ;  na  predivu  vam  je. 

{i)  Imenice  s  ^  na  drugome  slogu  u  nom.  sing,  dobijaju  samo  u 
lok.  sing.  "  ispred  enkl.,  a  u  lok.  plur.,  gdje  im  se  mijeiia  **  u  ", 
ostaje  "  na  svome  slogu:  na  kiritii  ti  je,  ali:  na  kiriti  vam  je. 

Y)  Imenice  sa  "  na  prvome  ili  na  drugome  slogu  u  nom.  sing, 
nemaju  nigda  drukdije  akcenat  ispred  enkl.,  nego  onaki  kaki  im  je 
i  bez  enkl.:  na  d&kafiu  ti  je,  pri  ognTsu  vam  je. 

X)  Kojima  je  '  na  prvome  ili  na  drugome  slogu  u  nom.  sing., 
dobijaju  ispred  enkl.  uvijek  samo  "  :  pri  Prigorjii  vam  je,  na 
naizju  ti  je,  na  respelii  mu  je,  na  prisenii  ti  je. 

0.  Imenice  od  detiri  I  pet  tlogova. 

a)  Kojima  je  "  na  drugome  slogu  u  nom.  sing.,  ostaje  im  na 
istom  slogu  i  u  lok. :  pri  natakanu  sam  bil. 

p)  Kojima  je  ""  na  tredem  slogu,  dobijaju  ispred  enkl.  **  :  v  siro- 
maStvu  ti  je. 

Y)  Kojima  je  '  na  drugome  ili  na  tredemu  slogu  u  nom.  sing, 
dobijaju  ispred  enkl.  "  :  pri  popevanii  ga  je  viidril,  pri  gospodai^ 
stvii  vam  je ;  ipak  je  mnogo  obidnije,  da  '  ostaje  na  svome  mjestu : 
pri  pop6vaAu  ga  je  vtidril,  pri  gospodarstvu  vam  je. 

To  vrijedi  i  za  imenice  od  pet  slogova,  koje  imadu  '  na  tredem 
slogu,  a  koje  imadu  "  na  tredem  slogu  ni  nemaju  drukdije  nego 
kao  obidno :  na  grebenidaiiu  vam  je. 

C.  Imenice  zenskoga  roda. 

Da  ne  dujimo,  nabrajajudi  rijedi  po  slogovima,  redi  demo,  da  je 
kod  zenskijeh  rijedi,  kao  5to  vidjesmo  kod  imenica  muSkoga  i 
srednega  roda,  t.  j.  imenice  sa  akcentom  "  ,  ^  i  '  dobijaju  ispred 
enklitike  u  lok.  sing,   i  u  lok.  pi.  "  ,  a  imadu  li  u   tim  padefima 


Digitized  by 


Google 


KAJKAYACKI  DIJALBKAT  U  PRIGORJU.  107 

",  koji  je  postao  tako,  da  se  koji  od  navedenijeh  akcenata  promi- 
jenio  un  ili  je  ved  u  nom.  sing,  bio  na  posjednem  slogu,  onda  im 
ostaje  i  ispred  enklitike.  To  vrijedi  za  imenice  zenskoga  roda  od 
dva  sloga,  dodim  imenice  od  tri  ili  od  viSe  slogova,  pa  onake  ime- 
nice zenskoga  roda  od  dva  ili  viSe  slogova,  koje  ved  u  nom.  sing, 
imadu  dajbudi  na  komegod  slogu  (osim  posjednega)  akcenat ",  imadu 
gotovo  uvijek  svoj  obifini  akcenat:  na  cest!  ti  je;  pri  igli  ti  je; 
pri  sestri  vam  je ;  na  stem  ti  je ;  pri  Skojka  vam  je ;  ali :  pri  §a- 
lici  je;  pri  p6jste)i  vam  je,  pri  kudeji  vam  je;  pri  Skoli  je,  na 
ruSki  vam  je ;  pri  greblici  vam  je ;  (v)  komorici  vam  je ;  pri  vodo- 
piji  ti  je ;  na  kolotedini  je ;  na  sibovini  je,  na  mladikovini  je,  pri 
gospodarici  vam  je. 

D.  Imenice  Zenskoga  roda  bez  nastavka. 
a.  Jednosloine  inenioe. 

x)  Ako  im  je  obidan  akcenat  u  lok.  sing,  i  pi.  ",  a  u  nom.  sing. 
"  ,  imadu  "  na  drugome  slogu  ispred  enklitike :  pri  niti  ti  je,  na 
smrti  ti  je;  kod  imenica  pako,  u  kojijeh  je  "  u  nom.  sing.,  nekoje 
imadu  svoj  akcenat,  a  nekoje  dobijaju  "  ispred  enklitike,  ali  samo 
u  lok.  pi.  Svoj  imadu  u  lok.  sing. :  na  glidi,  na  dasti,  na  dudi,  na 
slasti,  na  sneti,  na  vlati,  na  zveri,  na  zudi,  na  vii6i  ti  je;  pomiCe 
se  "  ispred  enkl.  u  lok.  pi.  na  posjedni  slog :  iSz  —  na  lazi  ti  je 
na  smeti  ti  je,  na  vlati  ti  je,  pri  vuSi  ti  je;  na  sari  ti  je.  To  vri- 
jedi i  za  one  imenice,  koje  u  drugim  padef  ima  mijeiiaju  "  u  " : 
ndd  —  nSdi,  samo  Sto  u  Aih  dolazi  tako  ne  samo  u  lok.  pi.  nego 
i  u  lok.  sing.,  koji  se  tada  nidim  ne  razlikuje  od  lok.  pi. :  pri 
pedi  ti  je,  pri  cevi  ti  je;  rjede  se  svim  ovim  imenicama  mijeda  " 
ispred  enkl.  u  '*  :  na  cevi  ti  je;  pri  pedi  ti  je.  Kad  je  "  mjesto 
"  ispred  enkl.,  onda  se  nime  ponajviSe  oznaduje  lok.  sing,  a  ne 
lok.  plur. 

^)  Imenice,  kojima  se  "^  u  ostalim  padezima  mijena  u  ',  imadu 
redovito  ispred  enkl.  "  :  lu6  —  lu6i,  na  lu6i  ti  je,  na  stvari  se 
pozna;  nu  mnogo  de§6e  dolazi  obidan  akcenat:  na  lu6i  ti  je,  na 
rali  vam  je  ostal. 

b.  DvotloiM  iaenice. 

a)  Imenice  s  "  i  ^  na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  mijeiiaju  svoje 
akcente  u  "  -ispred  enkl. :  na  spovidi  je,  pri  kokoSi  Vam  je ;  za 
lok.  sing,  ipak  je  obiCniji  "  :  na   spovidi  ti  je,  pri  kokoSi  vam  je. 

Jii)  Imenice  sa  "  i  '  na  prvome  slogu  u  nom.  sing,  imadu  svoj 
obi^an  akcenat:  na  misli  ti  je,  pri  jakosti  se  pozna. 


Digitized  by 


Google 


108  VATROSLAV  ROil<^, 

C.  Imenice  od  tri  i  od  detiri  slog  a. 

Ove  imenice  mogu,  al  rijetko  kada,  dobiti  "  ispred  enkl.,  ako 
im  je  u  nom.  "  na  prvome  slogu,  a  **,  ako  im  je  u  nom.  '  na 
drugome  slogu,  nu  obifinije  biva,  da  im  akcenat,  kakije  u  nom., 
ostaje  i  ispred  enkl. :  na  zapovedi  je,  pri  pogibeji  vam  je. 

E.  Imenice  s  osnovom  na  konzonanat. 

Osnove  na  n  dobijaju  samo  u  lok.  sing.  "  ispred  enk. :  na  bre- 
menii  ti  je,  na  ramenii  vam  je^  akc.  u  lok.  plur.  ostaje  kao  obidno 
Sto  jest  u  tome  padezu :  na  brem6ni  ti  je.  na  ram^ni  vam  je.  Kod 
imenica  s  osnovom  na  t  ostaje  ispred  enkl.  obi^ni  akcenat:  pri 
pastird^tu  ti  je. 

Jednako  je  i  s  osnovama  na  5,  medu  kojima  je  najpoznatija 
rijed  nfebo  —  nebtea:  na  nebii  vam  je,  na  nebesl  ti  je. 

Mati  i  6i  imadu  tako  obi6no  samo  u  sing.;  a  rjede  u  plnr. :  pri 
matefi  ti  je,  pri  deri  vam  je. 

F.  Kod  zamjenica. 

a)  Lidne  zamjenice  dobijaju  samo  u  lok.  sing.  ":  pri  meni  je, 
pri  tebi  je. 

^)  Li6ne  adjektivne  takoder  tdko  u  lok.  sing,  f  pi.,  kad  se  upo- 
trebjavaju  dvoslo^ni  oblici:  Pri  iemft  ti  je,  pri  moji  ti  je;  tako  i 
kod  drugijeh  zrmjenica,  koje  su  u  tim  padezima  od  dva  sloga:  pri 
kemu  je  (i  u  gen.  sing. :  za  kega  je),  pri  dijem  je,  pri  samem  je, 
pri  sakem  je  (nu  obidnije:  pri  sakemu);  pri  Aemu  je. 

G.  Kod  pridjeva. 

Kako  najvifie  pridjeva  u  lokt.  sing,  i  plur.  imade  oblike  od  tri 
ili  od  viSe  slogova,  zato  se  kod  iih  rjede  5uje  akcenat  na  padefnom 
nastavku  ispred  enklitike.  (JeSde  se  to  (^uje  u  adjektiva  od  dva 
sloga  u  nom.  sing,  u  zenskoga  roda :  6ma  ti  je,  mokra  ti  je,  vruda 
si ;  rjede  je  tako  u  adjektiva  od  tri  ili  viSe  slogova :  bogata  si  mj. 
bogita  si;  gologlava  si  mj.  gologlava  si. 

Ima  li  pridjev  od  dva  ili  od  viSe  slogovjl  "  u  nom.  sing.,  ostaje 
na  istom  slogu  ispred  enklitike,  na  kome  je  i  onda,  kada  je  nema : 
Jetna  je,  verna  je,  babina  si ;  kadikad  ciuje  s(».  i  u  takim  pridjevima 
akcenat  ispred  enklitike,  ali  ne  ni  "  ni  "  nego  * :  vernSl  je,  babin^ 
si;  tako  je  i  kod  pridjeva  od  dva  i  od  tri  sloga  s  akcentom  "  na 
drugom  slogu  u  zen.   rodu:   ienina  —  zenin^  si;  mrsn^  si,  ladni 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  DIJALBKAT  U  PRIGORJU.  109 

si ;  jednakim  na^inom  je  i  u  muS.  i  sred.  roda  u  pridjeva,  kojima 
je  u  tim  rodovima  '  na  drugom  slopu  u  nom.  sing. :  mrs&n  si, 
mrsni  je  (mj.  mrsno  je),  rediik  je,  retk6  je;  vrapd&v  je.  Jednako 
je  i  u  nom.  plur.  za  sva  tri  roda  kod  pridjeva  od  dva  sloga :  dobri 
smo,  dobr%  smo,  dobrii  smo;  dmi  smo,  6mh  smo,  6mh  su. 

Kad  je  adjektiv  u  lok.  sing,  i  plur.  od  dva  ili  od  tri  sloga, 
onda  i  u  lok.  dolazi  ispred  enkl.  ' :  na  retk^m  je,  na  zelen^m  si, 
na  zeleni  si  travi,  pri  bogatfem  je  gospod&ru.  U  pridjeva,  n  kojima 
lok.  naraste  do  detiri  ili  do  viSe  slogova,  akcenat  ostaje  ispred  en- 
klitike  na  slogu,  na  kome  i  kaki  jest  obidan :  pri  2elezn^mu  ili  pri 
^el^znim  si  klinu  piijstil.  Sve  ovo  §to  rekosmo  o  adjektivu  vrijedi 
i  za  komparativ  i  za  brojnike. 

H.  Kod  glagola. 

Kod  glagola  je  slidna  nefita  u  2  lieu  sing,  imperativa,  gdje  na 
krajni  slog  toga  lica  dolazi  ispred  enklitike  ". 

Akcenat  "  dolazi  gotovo  kod  sviju  glagola  bez  obzira  na  broj 
slogova  i  bez  obzira  na  to,  kaki  je  akcenat  u  inf.  osim  glagola, 
koji  imadu  u  imper.  "  na  kojem  mu  drago  slogu. 

a)  Vrsta  prva:  grizi  ga,  reel  mu,  tresi  ga;  ali  mij  se. 

P)  Vrsta  druga:  suni  ga,  gen!  ga,  vagnl  ga,  vmi  ga. 

Y)  Vrsta  treisL :  pozeli  ga,  pozivl  ga  Bog,  iskrvari  ga,  oslepl  ju, 
zavoll  ju;  ali:  viS  ga,  poglej  ga. 

S)  Vrsta  6etvrta:  ne  mudi  ju,  zapomefi  ga,  zapresi  ju,  gasi  ga, 
miti  ga,  podmitl  ga,  osramoti  ga,  blagoslovi  ga,  zagospodari  mu; 
ali:  dkddi  mu,  naSkodi  mu,  okilUvi  ga. 

e)  Vrsta  peta:  zapitaj  ga,  naSaraj  mu,  nariiaj  se,  natrii  mu, 
nakap)!  ji,  nastru^i  mu,  named!  mu,  nakrekedi  se,  naberi  si;  ali: 
dSlaj  si,  vdraj  ga,  ve^eraj  si,  grej  se,  kuj  si,  kljuj  ga. 

0  Vrsta  Sesta :  Svi  glagoli  ove  vrste  imadu  i  onda  kada  su  bez 
enkl.  "  na  krajnom  slogu:  kumuj  mu,  podtuj  ga,  kadtiguj  ga. 

Nema  sumne,  da  je  ovaki  akcenat  u  lok.  sing,  i  plur.  kod  ime- 
nica,  zamjenica  pa  donekle  kod  pridjeva,  onda  u  2.  lieu  sing.  imp. 
kod  glagola  ostatak  starije  akcentuacije,  dok  su  i  nmoge  druge 
rije^i  imale  tako.  0  akcentu  ispred  enklitike  ima  neSta  u  raspravi 
akademika  M.  Vajavca:  „Prino8  k  naglasu  u  (novo-)8lovenStini"  u 
u  Radu  102.  st.  170  i  171.  Ne  znam,  da  li  je  akademik  g.  Va- 
javac  sluSao  govoriti  dovjeka  upravo  iz  Sv.  Jcme  ili  moida  6ovjeka 
iz  opdine  „Slaveti(5".  Koliko  mogu  ja  razabrati,  akcenat  je  u  gla- 
gola ispred  enklitike  ovaki,  kako  ga  istavih  ovdje.  Qosp.  Vajavac 


Digitized  by 


Google 


110  VATROSLAV  R02l<^, 

ga  bi|e2i  sa  ' :  opert  se,  poberi  Be,  ponesi  ga,  fito  je  mogu<5e,  jer  ", 
kako  rekoh  na  svome  mjestu,  nije  saavijem  izrazit  u  op<5e,  nego 
ga  narod  zamjenuje  rado  sa  \  Nu  imp.  V.  vrste:  brbraj,  brbrajmo, 
morao  je  fiuti  od  kojega  Slavcticanca,  jer  kod  Aih,  koliko  mi  je 
poznato,  akcenat  je  viSe  na  kraju  rije<5i,  a  najjade   se  razabire  '  i 

akeenat. 

Govoreci  o  akcentu  kod  glagola  u  2.  lieu  sing.  imp.  re<5i  nam  je, 
da  je  sli6no  i  sa  part.  pret.  akt.  mugkoga  roda ;  i  kod  dega  ispred 
enklitike  dobija  posleddi  slog  * ;  nu  to  je  samo  kod  glagola  V.  i 
yi.  vrste  i  dosta  rijetko:  dipejkl  sam,  prefiitkl  sam,  nagariM  sam. 
pogrijkl  sam,  pop|uykl  sam,  nakupuvM  sam,  kumuvM  sam,  pi- 
rivJil  sam. 

Infinitiv  se  u  prigorskom  dijalektu  vrlo  6esto  upotreb)ava  u  zna- 
6eiiu  gerundija,  pa  je  tada  uvijek  bez  krajnoga  i.  Cim  se  odbaci 
t,  mijeda  se  i  akcenat. 

I.  vrsta:  Ako  je  glag.  u  inf.  od  dva  sloga  sa  ",  '  ili  '  na  pr- 
vome  slogu,  prelaze  svi  u  "  kad  se  i  odbaci,  jer  glagol  postane 
jednoslozan:  gristi,  jesti:  grist,  jest,  ali  mlet;  bosti  —  bost,  tr^sti 
—  trSst;  stati  —  st4t,  piti  —  pit;  glagoli  4.  razdj.  ove  vrste,  ko- 
jima  se  inf.  danas  svrfiuje  na  a,  ne  odbijaju  i  nigda,  a  gotovo  svi 
glagoli  7.  razr.,  kojima  se  osnova  svrSuje  na  vokal  a,  u  i  i,  osim 
naredena  dva  glagola  piti  i  stdti  —  imadu  uvijek  potpuni  nastavak 
u  in£ :  miti,  diiti,  dati,  zni^ti,  Ui,  viti,  tako  i  kad  su  sloieni  s  prijed- 
lozima:  za^uti,  pred^ti  i  t.  d. 

n.  vrsta.  Nekoji  glagoli  ove  vrste  nemaju  po  svome  zna^du 
gerundivna  znadeia,  a  to  su  glagoli  sa  akcentom  ".  Koji  imaju, 
liima  se  akcenat,  ako  je  glag.  u  inf.  od  tri  sloga  sa  '  na  drugom 
slogu,  pomakne  ^  na  prvi  slog:  genkti  —  genat,  prignJlti  se  — 
prlgnat  se;  kojima  je  u  inf  *  a  u  prez.  ',  imadu  kad  otpane  i 
akcenat  '  na  prvome  slogu :  disegnkti  —  dis^gnem :  dis^gnat ;  osek- 
nkti  se  —  os^knem:  os^knat;  kod  glagola  ove  vrste  je  u  op(5e 
inf.  ob|ub|eniji. 

ni.  vrsta.  Glagol  rezm^ti  ima:  rezmet.  Kojima  je  u  infinitivu 
osnova  od  dva  sloga  s  akcentom  '  na  drugome  slogu,  a  u  sing, 
prez.  "  a  u  pi.  '  na  drugome  slogu,  imadu,  kad  otpadne  i,  akcenat 
'  na  drugome  slogu :  bed^ti  —  bedim,  bedimo :  b6cat ;  tako :  kl66at, 
kipet,  mudat  it.  d. ;  koji  u  imper.  imadu  akcenat  drukdiji,  nego 
Sto  imadu  navedeni  glagoli  (imper.  kl^ci,  b66i,  klpi),  oni  dobijaju 
prema  imperat.  ^  na  drugome  slogu:  lezkti,  imper.  l^zi:  l^zat,  ie- 
j6ti  —  ih\et 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVAdKI  DIJALBKAT  U  PRIQORJU.  Ill 

IV.  vrsta.  Koji  imadu  u  inf.  "  ili  '  a  u  prez.  ^  ili  \  svi  dobi- 
jaju,  kad  otpadne  i,  akcenat  ^  na  slogu  (bez  obzira  na  broj  slo- 
gova),  na  kome  im  dolazi  akcenat  u  prezentu:  miiditi  —  muCim; 
plliziti  —  plu^im ;  presiti  —  pr^sim ;  rejiti  —  r^jim :  mudit,  pluzit, 
prtsit,  rfejit;  tako  je  i  kad  su  slozeni:  napliizit,  zapresit  i  t  d.; 
kojima  se  *  mijeia  u  prez.  u  ',  ostaje  im  '  i  ovdje  na  slogu,  na 
kome  je  i  u  prez. :  mititi  —  mitim :  mitit,  drdzit,  navisit,  reSfrit 
i  t.  d. 

Glagolima  s  akcentom  '^  u  inf.  i  u  prez.  ostaje  akcenat  na  istom 
slogu:  dkodit,  oslabit,  zastarit,  okil^yit. 

V.  vrsta.  Kojima  je  akcenat  u  inf.  ^*  ili  '  dajbudi  na  komegod 
slogu  i  mijedao  se  u  prez.  u  koji  mu  drago  akcenat,  imade,  kad 
otpadne  i,  akcenat  ^  na  onome  slogu,  na  kome  je  bio  ",  a  za  jedan 
slog  naprijed  prema  inf.  kod  onih  glagola,  koji  imadu  u  inf.  '': 
delati  —  dfelat,  C'itati  —  fiitat;  kop^ti  —  k6pat,  kovkti  —  k6vat; 
prekopkti  —  prekopat;  tlrgati  —  trgat;  metiti  —  mfetat;  blebet^ti 
— ^  blebfetat;  glagoli,  kojima  se  u  prez.  mijeiia  ^  u  ',  imadu  ga  i 
ovdje  na  istom  slogu :  pitJtti  —  pitam :  pitat ;  kaSjuciti  —  kaSjucam : 
kadjucat;  glagolima  s  akcentom  '  u  inf.  ostaje  isti  akcenat  i  na 
istom  slogu:  varati  —  varat;  vederati  —  ved§rat;  glagoli  s  os- 
novom  od  jednoga  sloga  u  inf.  mijeiiaju  "  u  ":  klati  —  kl§t,  brati 
—  brat,  zvati  —  zvat,  prati  —  prat.  Kao  V.  tako  i 

VI.  vrsta:  kupovJtti  —  kupovat,  kadtiguviiti  —  kaStighvat,  pu- 
tivkti  T-  putfevat,  mudrivkti  —  mudrfevat  i  t.  d. 

Opisani  glagolski  oblici. 

Od  opisanib  glagoskih  oblika  upotrebjava  prigorski  dijalekat 
perfekat  aktiva,  pluskvamperfekat,  futur  I.,  futur  II.  pa  kondi- 
cijonal. 

1.  AJctiv. 

a)  Perfekat  se  opisuje  participom  preterita  akt.  i  prezentom  gla- 
gola sam:  ^tal  sam. 

b)  Pluskvamperfekat  se  opisuje  partic.  preterita  aktiva  i  per^ 
fektom  glagola  biti:  ja  (mj.  ja)  sam  bil  d^al  dtok.:  bio  sam  dofiao 
ili  bjeh  doSao. 

c)  Futur  I.  se  opisuje  infinitivom  i  prezentom  glagola  <Su  (tfeti 
Stok.  htjeti):  ja  du  piskti  rjedje  pisati  du. 

d)  Futur  II.  se  opisuje  participom  preterita  aktiva  i  prezentom 
glagola:   bum   (St.  biidem):   bum  d^dal  dtok.   budem  doSao.    Ovaj 


Digitized  by 


Google 


112  VATR08LAV  R0fA6^ 

opisani  oblik  futura  II.  upotrejava  se  i  za  fiitur  I. :  biimu  (=  bum 
mu)  ja  vrS  r6kal  Stok. :  ja  6vl  mu  ve<5  redi.  Umjesto  futura  II. 
obifino  stoji  prezenat  glagola  perfektivnih  u  zavisnim  izrekama : 
Ak  ske^iS,  buS  se  vubil. 

e)  Kondicijonal  se  opisuje  participom  preterita  aktiva  i  aoristom 
glagola  b  i  t  i :  ifial  bi.  Aorist  se,  kako  natrag  rekosmo,  saduvao  je- 
dino  u  formi  kondicijonala  i  to  samo  od  glagola  biti:  bi  —  te 
dolazi  nepromijeiieno  u  svjem  licima  smgulara  i  plurala. 

2.  Pasiv. 

Za  pasiv  se  upotrebjuje  refleksivna  zamjenica  se  i  pasivni  part, 
pret  u  savezu  sa  aktivnimi  oblici :  bu§  se  viidril  Stok. :  udarided  se ; 
se  je  pokid^ni  Stok.:  sve  je  pokodeno. 


DODATAK. 

Sve,  Sto  je  na  svijetu,  mijeAa  se  s  vremenom.  Ta  promjena  na- 
staje  ili  povodom  spo|adniIi  prirodnih  uzroka  ili  je  produkat  nu- 
tarne  umne  fiovjedije  snage,  koja  ono,  §to  jest,  svojijem  putem 
da]e  usavrduje,  ili  ruSi  i  obara,  da  se  na  onome  mjestu  pojave  ili 
safivijem  nove  ili  obnovjene  stvari.  Toje  prirodni  proces  svega  Sto 
iivi  ili  ne  iivi  na  ovome  svijetu.  Prema  tome  mijei^aju  se  i  jezici 
i  mijedade  se  kao  i  doslije.  I  prigorski  dijalekat,  sva  je  prilika. 
za  nekoliko  decenija,  ne  6e  viSe  biti  ovaki,  kako  ga  ovdje  ista- 
vismo.  Jezik  se  doista,  ako  nema  vanrednih  uzroka,  malo  mijeda 
i  u  jednom  sto)e6u,  ali  se  tijem  vide  mijeiia,  dim  je  ja^  kiii^ev- 
nost  u  kojega  naroda  i  dim  se  viSe  Siri  kultura  i  civilizacija.  Danas 
je,  hvala  Bogu,  i  u  nas  ved  na  tome,  da  se  sa  svake  strane 
nastoji  oko  materijalna  napretka  i  oko  intelektualnog  obrazovanja 
a  u  tom  poslu  na  prvome  je  mjestu  crkva  i  Skola.  Te  dvije  pro- 
svjetne  institucije  radeci  jedna .  pored  druge  najvise  mogu  dopri- 
nijeti  razvoju  a  po  tome  i  promjeni  jezidnoj;  one  u  jednom  dece- 
niju  promijene  prigorski  dijalekat  viSe,  nego  Sto  bi  se  sam  po  sebi 
promijenio  u  pedeset  godina.  Kako  su  danas  sve  &kolske  kiiige  pi- 
sane  krii^evnim  Stokavskim  dijalektom,  navikne  se  dijete  Stokav- 
Stini  kroz  one  tri  6etiri  godine  toliko  te  mu  kasnije  ne  smeta,  ako 
u  svom  zargonu  poneSta  zanosi  stokavacki.  Osim  Skole  ne  otuduju 
mu  StokavStine  niti  crkva,  niti  druge  zabavne  i  poudne  kAige,  ako 
ih  ima  prilike  ditati.  U  opde  prigorski  dijalekat  gubi  malo  po  malo 


Digitized  by 


Google 


KAJKAVA^KI  DIJALEKAT  U  PRIGORJU.  113 

od  svojih  osebina.  Time  ne  mislim  redi,  da  je  ve(5  na  samrti,  jer 
se  u  glavnome  diinas  toliko  govori,  da  de  mu  se  osebine  saduvat 
jos  dugo  u  potpunoj  Sistoti  kod  staraca,  pa  kod  muzeva  i  zena, 
koje  nemahu  zgode,  da  se  u  mladosti  priudaju  StokavStini  u  ^oli. 
Poznata  je  stvar,  da  marie  obrazovani  narodi  rado  primaju  od 
obrazovanijih  svojih  susjeda  plodove  nihove  kulture  i  civilizacije. 
Dakako  kod  nekojih  naroda  uz  povojnije  prilike  postaje  ta  asimi- 
lacija  brze  i  intenzivnije.  a  kod  nekojih  uz  prirodenu  konservativ- 
nost  sporije.  I  Prigorci  se  povedoSe  u  nekim  stvarima  za  svojim 
susjedima,  a  u  jeziku  prigrliSe  rijedi  i  jezidne  obUke,  donesene  iz 
drugijeh  krajeva.  Za  dudo  je,  Sto  ovaki  uneseni  oblici  iSive  sasvijem 
nepromijeiieni  u  pjesmi,  dodim  u  obidnom  govoru  pomajaju  se  take 
pojave  vise  sporadidno  t.  j.  kod  Ijiidi,  koji  znadu  Citati.  To  se  opa^a 
osobito  onda.  kada  taki  Ijudi  moraju  govoriti  sa  dovjekom  Stokav- 
cem.  U  takim  prilikama  ne  de  Prigorac  nigda  redi  g^ri,  d§li, 
st  el  itd.  nego  samo  gori,  doli,  stol.  Po  tome  mo^e  dovjek 
znati,  umije  li  onaj,  s  kojim  govori,  ditati  ili  ne.  Eadikad  govore 
tako  i  mladi  ludi,  koji  ne  znaju  ^itati.  ah  su  u  tome  nespretniji, 
dodim  se  starci  (oni  vedinom  ne  znaju  ditati)  dr^e  u  svemu  svoga 
zargona,  kaki  istavisroo  u  ovoj  radAi.  Da  bi  se  vidjelo,  kako  pri- 
gorski  dijalekat  unesenu  pjesmu  duva  nepromijenenu,  evo  primjera : 

Vojzila  se  gahja  po  morju, 

U  galiji  okovan  dehja. 

Nega  gleda  kroz  prozor  devojka. 

„Kaj  me  gledaS  kroz  prozor  devojka?" 

„„Ne  gledam  te,  da  ti  Ijubim  hSca  ja, 

„„Ved  te  gledam,  da  te  neSto  pitam: 

„„S  kim  ti  svoje  sokolove  raniS? 

„Biser  berem,  sokolove  ranim, 

„Kose  rezem,  sokolove  veiem, 

„Suze  ronim,  sokolove  pojim. 
Ta  je  pjesma  jamadno  iz  Stokavadkoga  kraja,  a  mogla  je  dodi 
ili  po  kom  deladetu  iz  gonie  krajine,  ili  je  Prigorac  donese  iz  voj- 
niStva.  Rijedi:  gleda,  neSto,  svoje,  sokolove,  kose,  ro- 
nim, pojim  u  prigorskom  dijalektu  glase:  gledi,  n^kaj,  sve, 
sbkole,  renim,  a  umjesto  rijedi  kosa  govori  se  samo  las  (mj. 
vlas),  a  za  pojim  upotrebjava  se:  napdjam. 

Karakteristidna  je  i  ova  sasvijem  Stokavska  pjesma,   postala  va- 
lada  od  dvije : 

Da  je  mojoj  vlasti,  Sto  srce  miluje. 

Sto  srce  miluje.  Draga  mi  je  zem]a 

Samo  jedno  zelim  De  sam  se  rodio, 

R.  J.  A.  cvin.  8 


Digitized  by 


Google 


114  VATR08LAV  R0^l6, 

Jo§  mi  draza  Anka,  Ja  du  kazat  majki: 

Koju  sam  |ubio.  Rozic^  sam  brala. 

Vezla  ime  moje  Pitat  (5e  me  majka: 

Na  rukave  avoje,  Komii  si  jih  dala? 

A  ja  ime  neno,  Ja  6u  kazat  majki : 

Za  srdaSce  svojc.  Dragom  sam  ih  dala. 

Pitat  ie  me  majka:  Pitat  6e  me  majka: 

De  si  bila  Anka?  Za  §to  si  jih  dala? 

Ja  du  kazat  majki:  Ja  6u  kazat  majki: 

U  ba§6i  sam  bila.  Da  me  mu  jubio, 

Pitat  6e  me  majka :  Da  me  bu  jubio, 

Sto  si  tam  radila?  S  rukami  grlio. 

I  u  onakim  pjesmama,  koje  su  postale  u  Prigorju,  zanosi  jezik 
Stokavadki,  kako  pokazuje  ova  antitezima  i  prispodobama  lijepa 
pjesma : 

IziSla  je  jasna  zvezda,  Zarko  sunce  za  sirote, 

Iza  luga  zelenoga.  McseCina  za  putnike, 

To  ni  bila  jasna  zvezda,  Godinica  za  Senicu. 

To  su  bili  prvi  prosci.  Senica  je  za  pogade, 

Prvi  prosei  —  zarko  sunce,  Pogada  je  za  gospodu, 

Drugi  prosci  —  godinica,  Gospodaru  za  pravice  — 

Trejti  prosci  —  jasni  mesec.  Ved  krivice  neg  pravice. 

U  prigorskom  dijalektu  nijesu  obi^ne  rijedi:  jasan,  lug,  zarko; 
oblici:  zelenoga,  prosci,  sirote,  govore  se:  zelenc^ga,  prosci,  sirote, 
do6im  pored  gospoda  upotreblava  se  u  pluralu  i  gosponi.  (Vidi 
natrag :  a)  Imenice  muS.  roda.)  Po  svemu  mozemo  razabrati,  da 
Prigorci  u  pjevaiiu  nekako  zanose  Stokava<5ki,  jer  instinktivno  drze. 
da  je  tako  prikladnije,  miloglasnije.  Nema  sumiie,  da  to  vrijedi 
za  mladi  naraStaj,  koji,  kako  natrag  rekosmo,  i  obifinim  govorom 
zanosi  stokavadki,  na  sto  ga  osim  toga  Skola  i  crkva  uputila.  Da 
stokavstina  ima  neku  mod  privladena,  vidimo  i  po  tome,  Sto  su 
se  n.  pr.  Slovenci,  susjedi  Stokavaca  Zumbereana,  vise  priblizili 
svojim  govorom  Zumberdanima,  nego  Zumberdani  Aima.  O  tome 
me  uvjeravaSe  prije  neko  sest  godina  zupnik  u  Stojdragi,  g.  Janko 
ViSoSevid.  Za  potvrdu  toga  jo8  6\i  reci,  da  kajkavac  Prigorac  moze 
(n.  p.  u  veselim  prilikama)  mnogo  lepse  imitovati  gtokavca,  nego 
li  Stokavac  kajkavca.  O  tome  sam  se  deSce  uvjerio.  Imitujudi  §to- 
kavac  kajkavca,  postaje  smijeSnim,  nenaravnim. 

* 

Potaiie  ispitivaiie  kajkavadkoga  dijalekta,  za  nas  je  od  dvojake 
vaznosti  —  upoznajemo  sami  sebe  i  koristujemo  jezidnoj  nauci. 
Kolika  je  krepost  upoznavai^e  sama  sebe,  suviSno  je  i  govoriti 
danas  —  u  vijeku  pare,  uglcna  i  clektriciteta,    kad  ved  stari  Grci 


Digitized  by 


Google 


EAJKAYAdKl  DIJALBKAT  U  PRIGORJU. 


115 


staviSe  na  vrata  deliijskoga  hrama:  „rv<S*t  dsaurov!"  KoUko  pako 
koristuje  filologijskoj  znanosti  —  o  tome  su  naSi  nauCnjaci  uvje- 
reni,  koji  se  Cefide  2a|ahu  na  slabo  poznavade  naSijeh  dijalekata. 
Uzrok  spomenusmo  ved  u  podetku  ove  radne.  Da  bi  se  tome  do- 
skoCilo,  vaja  da  smo  svi  u  tom  poslu  jednaki  patriote  i  filolozi. 
Doista,  filologa  imade  —  gdje  su  samo  na  Stetu  filologiji  —  i  od- 
viSe,  jer  se  joS  i  danas  misli,  da  o  jeziku  i  jeziCnim  stvarima  smije 
jednako  govoriti  kojeko.  Kad  smo  dakle  svi  filolozi,  ajde,  vi  sve- 
denici,  uditeji,  suci,  latite  se  posla!  Vi  zivite  s  narodom  i  medu 
narodom,  vama  su  razni  dijalekti  najpoznatiji ! 


Neka  se 

isprave  ove 

pov 

Na  str. 

73. 

redak  odozdo 

9. 

n         n 

>i 

n 

J, 

8. 

n         n 

74. 

n 

odozgo 

13. 

}i         n 

75. 

n 

n 

15. 

n         n 

76. 

»i 

n 

3. 

n         n 

n 

n 

n 

12. 

«         J? 

78. 

n 

odozdo 

17. 

n         n 

„ 

n 

n 

14. 

n         n 

80. 

n 

odozgo 
odozdo 

12. 

ji         ji 

81. 

>i 

14. 

n         n 

83. 

n 

n 

18. 

n         n 

84. 

n 

odozgo 
odozdo 

18. 

n         n 

85. 

n 

16. 

n         n 

92. 

n 

n 

5. 

n         n 

93. 

odozgo 
odozdo 

1. 

n         n 

n 

» 

4. 

n         n 

96. 

« 

J, 

13. 

n         n 

99. 

M 

« 

5. 

n         n 

101. 

n 

odozeo 
odozdo 

4. 

n         n 

103. 

n 

6. 

n         n 

108. 

n 

odozgo 

15. 

n         n 

109. 

n 

n 

7. 

n         n 

110. 

n 

odozdo 

17. 

n         n 

n 

n 

» 

15. 

11         n 

114. 

n 

« 

17. 

n         n 

115. 

n 

n 

13. 

n        n 

116. 

n 

n 

6. 

n         n 

117. 

n 

n 

4. 

Ji         n 

122. 

n 

„      14.  i 

«         n 

123. 

n 

n 

13. 

»*         n 

133. 

n 

odozdo 
odozdo 

12. 

9. 

povede  Stamparske  pogrjeSke  u  Radu"    1 15. 

mjesto  stblac  ditaj  stelae, 
„       stolitca  6itaj  stelHca, 
„       kapic  6itaj  kepic, 

toHH  Stok.  treSlH  6itaj  treftti  Stok, 
trdHti. 
„       iflocb  6itaj  ifhcb, 

ddti  6itaj  teti. 
„       pejtik  6itaj  pdjtik. 
„       tiporiSe  6itaj  tiporiie, 
„       nzStvoi  ditaj  nzStvzt, 
„       eko  ditaj  oko, 
„       vzehz  6itaf  vfZbtn's, 
„       dlea  iitaj  droa, 
„       drihti  £itaj  dribii. 
„      mejgak  ditaj  mojsak, 
„       prejslica  6itaj  prejsitca. 
„       Ir,  Kir  ^itaj  U,  Ms, 
„       primjeriiti  6itaj  primerjati. 

Ti  brdtu  6itaj  Pri  brdtu. 
„      frost  ^itaj  frdat 
„       kUnac  6itaj  konac, 
„       trbuo  ditaj  trbur, 
„       ildjsar  6itaJ  Slojsar. 
„       stdnak  ditaj  sioliiak, 
„       kdlui  ^itaj  krdluS, 
„       gideviUdk  £itaj  gideihdk. 
„       klasimac  ditaj  klasunac, 
„       resdrdpanec  citaj  rezdrdpanac. 
„       tiHe  6itaj-vf»ie. 
15.     „       kopaihe,  molane,  bobii^e  £itaj  kefa^ey 
nidlai^e,  babine. 
„      pdrane  6itaj  pdra1^e, 
„       2a2aA;a  £itaj  Vdloka, 
„      bsura  £itaj  o^ura. 


Digitized  by  VjOOQIC 


Ivan  Bolica  Kotoranin,  latinski  pjesnik. 

Citao  u  fijednici  filologicko-historidkoga  razreda  jugoslavenske   akademije 
znanosti  %  umjetnosti  dne  12.  travnja  lS9:i. 

CLAN-DOPISNIK   I)U.  M.  SuEPEL. 
I. 

Ka^id  u  „Razgovoru"  pod  br.  127  pjova  „pismu  od  vitezova  Ko- 
torskih"  po^injudi  ovako:  „Ej  Kotore.  ^jizdo  sokolovo,  —  Na 
visokoj  grani  savijeno.  —  Gdi  ae  \e^\x  zmaji  i  sokoli,  —  Koji 
earu  puno  dodijaSe !  —  Svijeno  je  na  jeli  zelenoj,  —  Ter  pokriva 
Buku  od  Kotora,  —  Koja  no  je  dika  od  Hrvata,  —  I  viteSko  sree 
od  junaka.  —  Viruj  meni,  dragi  pobratime,  —  Koji  nosifi  od  ju- 
naka  ime :  —  Da  ja  brojim  nediljicu  dana  —  Od  Kotora  mlade 
vitezove,  —  Koji  turske  glave  odsicase  —  I  na  mejdan  desto  izla- 
ziSe,  —  Ne  bi  ti  ih  moga'  izbrojiti  —  Ni  njihova  junaStva  kazati. 
—  Koliko  je  mladih  Kotorana,  —  Toliko  je  na  madu  delija,  — 
Svi  sii  oni  srea  viteskoga,  —  Krunu  brane  duzda  mleta^koga". 
Ali  je  megju  Bokeljima  usred  Ijutih  borba  bilo  takogjer  delija  na 
na  peru.  To  je  i  ponukalo  revnoga  Franju  Appendinija,  da  napide 
djelce  „Memorie  spettunti  ad  alcuni  uomini  illustri  di  Cattaro",  koje 
je  izifilo  u  Dubrovniku  godine  1811.  Appendini  najprije  navodi 
znatnije  Kotorane,  koji  su  bili  biskupi  i  koji  su  se  odlikovali  u 
teologiji,  zatim  prelazi  na  latinske  pjesnike  iz  Kotora,  onda  nabraja 
glasovite  pravnike.  Iza  toga  spominje  znamenite  Ijude  iz  Budve, 
Dobrote,  Perasta,  Erceg-Novoga,  a  najzad  isti(5e,  da  hu  se  Bokelji 
istakli  i  na  bojnom  polju.  Kjegov  prijegled  seze  do  konca  XVIII. 
vijeka. 

Nas  ovdje  zanimaju  latinski  pjesnici  rogjeni  u  Boci.  U  prvom 
su  redu  Kotorani  Bernardo  Pima,  Ludovik  Pasquali  i  Ivan  Bolica, 
zatim  dolaze  Kristofor  Ivanovic  i  Emerik  Pavid  iz  Budve,  Stjepan 
Zanovid  iz  PaStroviea,  Josip  Marinovid  iz  Perasta,  da  ne  navodimo 
inih,  koji  su  spjevali  manje  latinske  pjesmice. 


Digitized  by 


Google 


IVAN  BOLICA  KOTOKANIN,  LATINSKI  PJBSNIK.  117 

Slavu  latinske  poezije  prisvojili  su  Boci  poimence  napomenuta 
tri  Kotoranina,  koji  su  zivjeli  u  krasne  dane  Medicija  i  pape  Leona. 

0  Pimi  znamo  veomamalo;  u  zbomoj  crkvi  kotorskoj  ima  njegov 
epitafij,  koji  priop6uje  Appendini  (o.  c.  p.  27) : 

Epitaphium  Bernardi  Pimae  poetae  laureati. 

Has  ego  supremas  tabulas  in  morte  relinquo, 
Nudam  animam  Christo,  putrida  membra  solo. 
Sretniji  smo  sa  Pasqualijem,  jer  su  nam  se  saSuvale  njegove 
krasne  pjesme,  iz  kojih  bar  neSto  saznajemo  o  njegovu  zivotu. 
Njegove  su  pjesme  iziSle  godine  1551  pod  natpisom  „Ludovici  Pa- 
scalis  Carmina  ad  illustrissimum  et  doctissimum  Marchionem  Auriae 
Bernardinum  Bonifatium  per  Ludovicum  Dulcium  nunc  primum  in 
lucem  edita.  . .  Venetiis  apud  Gabrielem  Jolitum  et  fratres  de  Fer- 
rariis  MDLI".  U  knjiznici  Male  Bra(5e  u  Dubrovniku  imade  prijepis 
iz  godine  1812.  Pasqualijevih  Stampanih  pjesama  i  neStampanih  iz 
rukopisa  obitelji  Uvracena  u  Kotoru.  U  stampanoj  knjizi  nalazimo 
28  elegija  i  6  ^sylva",  kojima  su  iz  Uvradenova  rukopisa  u  prije- 
pisu  dubrova^ke  knjizniee  dodane  neke  neStampane  pjesme,  na  ime 

1  silva,  3  elegije  i  32  epigrama.  Pasquali  ide  megju  ponajbolje  la- 
tinske pjesnike  iz  hrvatskih  krajeva,  pa  du  nastojati,  da  do  zgode 
ocijenim  vrijednost  njegove  latinske  poezije.  Pasquali  je  pjevao  i  u 
talijanskom  jeziku.  (Appendini  o.  c.  p.  37). 

Treci  je  Ivan  Bolica  (Giovanni  Bona  de  Boliris)  iz  slavne  poro- 
dice  kotorske  Bolica.  2ivio  je  u  XVI.  stoljedu.  Iz  ove  vlasteoske 
porodice  potjede  u  XII.  stoljedu  Petar  Bolica,  koji  je  svojim  ju- 
narttvom  viSe  puta  spasao  Kotor  (Orbini,  Regno  degli  Slavi  p.  308 ; 
Lucari,  Storia  p.  20).  I  u  Ka^ida  (pje^ma  br.  127)  spominje  se: 
„na  ghisu  je  kavalir  Bolica,  od  Kotora,  grada  bijeloga".  Serafin 
Razzi  na  koncu  svojega  djela  „La  storia  di  Raugia",  koje  je  §tam- 
pano  11  Luki  godine  151)5.,  dodao  je  pjesmu  Ivana  BoHce  o  Boci 
kotorskoj  u  331  heksametru  pod  natpisom:  „Descriptio  Ascrivii 
urbis  per  D.  Joannem  Bonam  de  Boliris  Nob.  Cath.  ad  Heliam 
Zagurium  concivem  suum".  Vjerojatno  je  nagagjanje  Appendinijevo, 
da  se  ovoga  Ivana  „Bone  de  Boliris"  tidu  dvije  elegije,  koje  je 
Pasquali  spjevao  „ad  Joannem  Bonam".  U  El.  I,  5  opisuje  mu 
Pasquali  svoju  tCvsku  Ijubavnu  bol,  od  koje  nema  pokoja  ni  danju 
ni  nocu ;  dapade  se  boji,  da  6e  ga  ova  bol  pratiti  i  na  drugom 
svijetu,  pa  na  koncu  pjeva  (stih  5G — 56) : 

At  tu,  quem  placida  respexit  fronte  Cupido, 
Cui  dat  Amor  faciles  per  sua  regna  vias, 
Bonna,  jubar  Patriae,  juvenum  pulcherrrime,  sed  qui 


Digitized  by 


Google 


118  M.  gREPEL, 

Ingeniis  superas  dotibus  oris  opes, 
Dum  legis  haec  nostra  testantia  carmina  flammas, 
Exempio  poteris  cautus  amare  meo. 

Bona  mu  je  odvratio  stihovimay  a  Pasquali  mu  upravlja  novu 
elegiju  (EL  I,  6),  pa  u  podetku  pjeva  ovako: 

Quae  mihi  misisti  dulcissima  carmina,  nostris 

Solamen  tribuunt  non  mediocre  malis, 
Carmina,  quae  Coo  possint  certare  Phyletae,* 

Carmina,  quae  moriens  vix  imitetur  olor. 

U  stihu  46.  pjeva  Pasquali: 

Quos  legis  in  scriptis,  Bonna  diserte,  meis. 

To  su  jedine  crte  u  Pasqualija  o  osobi  Ivana  „Bonne".  Ako  se 
doista  tide  naSega  Bolice,  onda  se  vidi,  da  je  Bolica  napisao  vise 
nego  samo  opis  Boke  kotorske. 

Serafin  Cerva  pomiSlja,  da  su  napomenute  Pasqualijeve  elegije 
upravljene  na  Ivana  Bonn  Dubrovdanina  (f  1584.).  No  nigdje  se 
u  Pasqualija  ne  veli,  da  je  njegov  „Bona"  Dubrov6anin,  a  s  druge 
strane  Bolice  su  mijenjali  svoje  ime  (Baliazza,  Bualica,  Bolizza, 
Boliris,  Bona). 

U  znamenitoj  knjizi,  koja  imade  natpis:  „I1  tempio  alia  divina 
Donna  Giovanna  di  Aragona  fabbricato  da  tutti  i  piti  gentili  spiriti, 
ed  in  tutte  le  lingue  principali  del  mondo  stampata  in  Venezia  nel 
1555.  presso  Plinio  Pietrasanta"  nalazi  se  jedan  talijanski  sonet  i 
jedan  latinski  epigram,  koje  je  spjevao  ^Giovanni  Bona  da  Cat- 
taro^.  Na  str.  48.  talijanskoga  dijela  nahodimo  sonet:  Giovanni 
Bona  da  Cattaro. 

Donna  real',  a  cui  con  V  opre  illustri 
D'  ingegno,  s'  erge  in  terra  un  novo  Tempio 
Di  bellezza  e  virtii,  tal  che  mai  scempio 
Non  li  possano  fare  anni,  n^  lustri, 
Anzi  che  '1  tuo  valor  tanto  piii  illustri 
II  tempo,  quanto  piu  ti  si  mostr'  empio, 
E  scorgati  mai  sempre  in  vivo  essempio 
II  mondo,  c'  hor  con  vel  si  chiaro  lustri. 
Ben  sei  tu  degna  di  tal  pregio  e  tanto 
*       Rari  architetti,  che  sacrarti  1'  opra 

Volser,  montre  ancor  sei  nel  terremanto, 
Che  come  quei  di  vera  gloria  al  segno 


^  Pjesnik  s  Rosa,  uditelj  Teokritov.  Rimski  ga  elogici  mnogo  cijene. 
(Cfr.  Prop.  2,  34,  27.  3,  1,  1.  4,  6,  3;  Ovid.  a.  am.  3,  329). 


Digitized  by 


Google 


IVAN  BOLICA  KOTORANIN,  LATINSKI  PJBSNIK.  119 

Sono  qua  giu,  cosi  quanto  V  Ciel  copra, 
Non  ha  di  te  piii  caro  e  piu  bel  pegno. 

Na  str.  48.  latinskoga   dijela   Stampan  je  epigram    „Io.  Bonae"  : 

Non  auro  aut  pario  constructum  hoc  marmore  Templum 

Etrusca  et  Latia  surgit  ad  astra  Lyra. 
Non  consul  Praetorque  novit,  non  certus  Aruspex, 

Sed  quisquis  magno  maximus  ingenio. 
Nam  simul  hie,  Joanna,  tuas  Aragonia  laudes, 

Graecus  et  Hispanus,  Dalmata  Thraxque  canit, 
Et  quicunque  bibit  Rheni  Eridanique  fluenta, 

Phoebeisque  urit  quern  plaga  fusca  rotis, 
His  diversa  licet,  vox  est  tamen  omnibus  una. 

Qua  vera  in  terris  diceris  esse  Dea. 

Bududi  da  se  ovdje  narodito  navodi  ^Giovanni  Bona  da  Cattaro'^, 
vjerojatnije  je,  da  se  Pasqualijeve  dvije  elegije  tidu  Kotoranina  Bolice, 
koji  je  spjevao  opis  Boke. 

Nestadak  vijesti  o  iivotu  Boli^inu  naknagja  nam  njegova  krasna 
pjesma  o  Boci  kotorskoj,  koju  je  posvetio  svojemu  sugragjaninu 
Iliji  Zaguriju  (Zagurovidu).  0  Zagurovidu  saznajemo  iz  same  pjesme, 
da  je  bio  takogjer  valjan  latinski  pjesnik.  Bolica  na  ime  pjeva  u 
stihu  12.  d. : 

Sed  nee  te  ad  partem  nostri  accessisse  laboris, 
Secretum  aut  pigeat,  Zaguri,  ostendese  callem. 
Quo  tuto  nobis  tentari  haec  semita  possit. 
Nam  te  per  notasque  vias  notasque  per  artes 
Ipse  Pater  ducit  Cyllenius,  et  tibi  Musae 
Applaudunt,  sacraque  intexunt  tempora  lauro. 

A  sad  demo  ocijeniti  samu  pjesmu. 

II. 

Krivo  bi  sudio,  tko  bi  rekao,  da  je  latinistidna  na§a  poezija  tu- 
gjinka  u  svojem  zavidaju.  I  hr\'^atski  se  latinisti  kao  i  talijanski 
povode  u  formi  za  starim  klasicima.  Tko  pjeva  elegiju,  ugleda  se 
na  Tibula,  Propercija,  Ovidija,  .lirik  njezne  Ijubavne  vrste  na  Ka- 
tula  i  Horacija,  epiku  i  didaktiku  ideali  su  Vergilije  i  Lukrecije, 
a  satirik  ide  tragom  Horacijevim  i  Juvenalovim.  Ipak  ih  u  sadr- 
zaju  privladi  svojom  snagom  domovinska  Ijubav. 

Kad  su  umni  i  daroviti  Ijudi  po  hrvatskim  stranama,  dakako 
najviSe  uz  Adriju,  vidjeli  preporod  klasidnih  nauka  u  Italiji,  pomelo 
se  je  i  megju  njima  javljati  kolo  Ijudi,  koji  su  zapjevali  u  latin- 
skom  jeziku.  U  plemenitoj  kulturnoj  utakmici  Dalmacija  nije  htjela 


Digitized  by 


Google 


120  M.  Akkpel, 

da  izostane  za  Italijom;  s  ponosom  veli  Pasquali  u  Elegiji  II.  7. 
22  nukajudi  Klementa  Ranjinu,  da  objelodani  svoje  radnje  i  tako 
pronese  svoje  ime  takogjer  na  drugoj  strani  Adrije: 

Sentiat  Illyricos  Itala  terra  sonos! 

I  doista  ako  brzo  pregledamo  svu  latinistidnu  naSu  poeziju,  opazit 
demo,  da  ju  nadigu  „ilirske  muze"  („Illyrides  Musae").  Da  ne 
izagjem  iz  kruga  kotorskih  latinskih  pjesnika,  napomenut  6u  samo 
Pasqualijeve  pjesme.  Da  mu  latinska  poezija  nije  bila  puka  igra- 
rija,  nego  da  ju  je  driao  za  mo6an  organ,  po  kojem  6e  Evropu  upo- 
znati  sa  nadim  prilikama,  svjedode  mnogobrojna  mjesta  u  njcgovim 
pjesmama.  U  torn  je  smjeru  osobito  zanimljiva  prva  „8ilva" :  „Ad 
Galliae  regem  reliquosque  principes  christianos  contra  Turcas  ex- 
hortatio",  u  kojoj  zivim  bojama  opisuje  jade  i  muke,  Sto  ih  pate 
balkanski  narodi  pod  turskim  jarmom  i  od  turske  ruke,  pa  poziva 
krSdansku  Evropu,  da  za  vremena  priskodi  u  pomod  jadnicima,  te 
tako  spase  i  samu  sebe.  U  stihu  42.  d.  pjeva: 

Age  respice,  fines 
Uliricos  quanto  furiarum  turbine  perflat 
Thracia  saeva  phalanx;  quanto  foedata  cruore 
Circum  quaque  Novi  videantur  moenia  Castri  itd. 

U  stihu  162.  d.  govori  papi  Leonu,  „ Veneti  quo  praeside  gaudent'^ : 

Respice  mille  tuae  crudelia  vulnera  gentis, 
Respice,  quanta  tuos  circumstont  barbara  fines 
Agmina,  et  in  nostros  vertant  jam  signa  penates. 
Barbaricis  ne  crede  dolis,  ne  crede  rebelli 
Thurcarum  populo,  sed  te  quoque  paribus  addc 
Occiduis  viresque  tuas;  age,  jungite  dextras, 
Jungite  Concordes  aeterno  foedere  mentes!  itd. 

To  svjedodi  i  treca  „silva":  „In  foedus  inter  principes  (Christi- 
anos", u  kojoj  pjesnik  pjeva  u  stihu  14.: 

Est  animus  saevam  Mahumeti  exscindere  gontem. 

Pun  svete  nade  nastavlja  u  st.  38.  d. : 

Horrendum  fuerat  et  formidabile  nomen 
Barbaricum  multos  ad  siiecula  nostra  per  annos; 
At  nunc,  si  qua  prius  fuit  hujus  gloria  gentis. 
In  ventos  abiit,  turpique  est  obruta  labe. 
Vidimus  Ismarii  viresque  omnemque  tyranni 
Virtutem,  cum  Pannonios  penetravit  in  agros 
Mente  furens,  totum  quo  secum  traxerat  orbem  itd. 


Digitized  by 


Google 


121 

Megju  (Setama,  koje  se  bore  s  Turcima,  napomiuje  pjcsiiik  u 
stihu  133. : 

Mavortia  pubes, 
lllyriae  manus,  aequoreis  assueta  triumphis. 

Na  koncu  dovikuje  pjesnik: 

Ite  alacres,  properate  citi;  nil  vestra  morctur 
Arma,  Deis  ducibus.  Vobiscum  fasque  piumque 
Et  pietatis  amor,  causae  ct  melioris  honestas; 
Et  tandem  plenis  veniet  victoria  velis. 

Ali  i  inade  je  sva  poezija  Pasqualijeva  protkana  domovinskim 
vezama. 

I  nasega  Bolicu  uznose  „ilirske  maze",  one  ga  nukaju,  da  opjeva 
svoj  divni  zavi^aj,  Boku  kotorsku,  koja  se  sa  svojom  nedostiznom 
prirodnom  Ijepotom  gotovo  otima  opisivanju.  Cini  se,  da  se  je  ovdje 
—  kako  veli  Ljubisa  —  priroda  igrala,  kad  je  svoje  6udesno  djelo 
na  mahove  stvarala.  Bolica  se  dao  na  to,  da  nam  opjeva  ovaj  da- 
robni  zaliv,  ali  se  nije  zadovoljio  time,  da  nam  ga  opi6e,  nego  je 
umio  vjeSto  uplesti  historijske  uspomene  i  suvremene  refleksije.  Ua 
mu  bude  lakSi  opis,  pjesnik  prikazuje  svoje  pripovijedanje  u  obliku 
putovanja.  On  ulazi  u  Boku  iz  Jadranskoga  mora,  pa  nam  redom 
napominje  sve,    Sto  je  znatnijega  na  jednoj    i  drugoj  strani  zaliva. 

Pjesma  njegova  imade  6etiri  dijela.  Prvi  dio  (1 — 11)  zaprema 
zaziv  ilirskih  Muza,  u  drugom  (12 — 17)  je  posveta  prijatelju,  treci 
je  dio  sam  opis  Boke  (18 — 317),  u  kojem  je  najviSe  mjesta  dano 
gradu  Kotoru,  glavnomu  mjestu  Boke,  a  cetvrti  je  dio  (318 — 331) 
zavrSetak. 

U  napomenutom  prijepisu  Pasqualijevih  pjesama  na  koncu  je 
prepisana  Boli^ina  pjesma  o  Boci,  i  ujedno  su  dodane  biljeSke,  u 
kojima  se  tuma6e  pojedina  imena  gora,  mjesta,  potoka  i  zgrada. 
Ovih  cemo  se  biljezaka  (iz  godine  1812.)  drzati  i  mi  u  tuma6enju. 
Evo,  kako  od  prilike  tece  Bolidina  pjesma: 

Ilirske  Muze,  koje  stanujetc  po  Boci  kotorskoj,  dajte,  da  s  vaSom 
pomocu  opiSem  polozaj  svoga  zavi^aja,  da  obigjcm  gore  i  gudurc 
risanskoga  zaliva.  A  vogjom  mi  budi  ti,  Zagurovicu,  koga  vodi 
sam  otac  Cilenski  (Apolon)  i  komu  j)ovlagjuju  Muze. 

Ima  u  zaklonu  zaliv,  gdje  se  Adrija  skreee  na  istok  i  gdje  va- 
lovi  izjedaju  ilirsko  obale,  jedan  od  najljepsih  zaliva  na  svijotu. 
Nazivaju    ga    risanskim.*    Na    lijevo    se   ponajprije   uzdizu    zidine 

^  U  staro  vrljeme  zvala  se  Boka  „ sinus  Rhizonicus"  ;  od  kako  je  Kotor 
preoteo  prvenstvo  Klsnu,  naziva  se  kotorskom  (Boeche  di  Cattaro). 


Digitized  by 


Google 


122  M.  §REP£L, 

grada  Novoga,  koji  je  sagradio  Herceg  (bosanski  kralj  Stjepan 
Tvrtko  godine  1382.)  „fatis  iniquis".  Vaj  kolike  je  borbe  vidio 
ovaj  grad,  koliko  li  je  pokolja  Tur^in  zadao  Iliru  i  dpanjolskoj 
kohorti,  a  opet  Ilir  Tur^inu!*  Najzad  je  ipak  Barbarusa  razavio 
otomansku  zastavu  u  Novom.  Odavle  se  zapodinju  krSevite  gore  i 
podno  njih  veseli  paSnjaci,  koje  reze  lemed  turskoga  rala  (Bijela). 
Malo  dalje  je  potok  Risan  i  po  njemu  prozvani*  grad  Risan,  u 
kojem  se  vide  ostanci  stare  velifiine.  Ovdje  je  bilo  sijelo  kraljice 
Teute,  kad  joj  je  nemila  sudbina  otela  muza  Agrona.  Usred  mora 
podizu  se  dva  Skoljida,  na  jednom  je  crkva  Bogorodidina  (M.  B. 
od  Skrpjela),  a  na  drugom  hram  juna^koga  konjanika  (sv.  Gjur^a). 
„Ac  veluti  Aonii  nuper  per  caerula  olores  —  Maeandri  seu  forte 
vadis  seu  forte  Caystri  —  Se  attoUunt,  summaque  apparent  eminus 
unda".  Njima  je  nasuprot  Perast,  koji  je  odabrao  podanke  gora  i 
uz  obalu  se  smjestio.  Na  sjever  se  vidi  Risan,  a  na  jugoistok  uz- 
viricne  gore,  pa  megjutim  uz  obalu  blizu  su  mu  Ljuta  (Dulcidiae)  i 
Dobrota  (Bonnina  jugera).  Na  desno  se  uzdize  LuStica,  a  nastavlja 
se  u  dugadak  niz  gora,  koje  se  zovu  od  sijevanja  munja  „Ccraunia". 
Ovdje  se  nalazi  krivudasta,  dolina  i  Siroka  polja,  kojima  je  nastavak 
buntovna  Zupa;'  na  jugu  se  podize  „lauricomus  mons  Vermanus" 
(Vrmac),  koji  u  nastavku  tvori  Verige.  Na  zapadu  se  podize  Lu- 
stica,  a  isred  valova  izmila  Skoljid,  sijelo  ,,lignipedum  patrum" 
(hram  Bogorodidin  i  franjevadki  samostan).  Ovdje  budna  straza 
pazi  na  neprijatelja  danju  i  nocu.  Na  jugu  su  krSne  gore,  ovdje 
stoji  mali  hram  Bogorodi^in.  JoS  ne  mozeS  vidjeti  cijeloga  Ko- 
tora,  nego  samo  na  klisuri  tvrgju  (sv.  Ivana  na  brijegu  visoku 
300  metara).  Za  malo  eto  vidiS  vas  grad  i  bez  zapreke  opazaS 
zidine,  kule  i  kude  gradske.  Odavle  je  izbacilo  tursko  brodovlje 
svoje  ^ete ,  poSto  pade  Novi ,  na  nas  grad  (godine  1539.),  jer 
dalje  ne  mogu  brodovi.  Sto  spremaS,  Barbaruso,  svoje  6ete  i  bro- 
dove   proti   nama?    Uzalud  razvijas  redove,  uzalud  otvaraS  jedra. 

*  To  86  tifie  g.  1538.  i  1539.,  kad  su  se  osobito  Spanjolci  odliko- 
vali  pod  Franceskom  Sarmientom.  God.  1539.  morade  se  spanjolska 
vojska  ipak  predati  turskomu  vogji  Hajradinu  Barbarusi  na  milost  i 
nemilost. 

'  Tako  misle  Polibij  i  Volateran. 

'  Zupu  ill  Grbalj  dali  su  u  13.  stoljecu  dukljanski  vladari  Kotoru, 
kojemu  je  to  dva  i  pol  stoljeca  bila  bogata  zitnica.  No  kasnije,  go- 
diue  1448.,  predadu  se  Zupljani  Turcima,  jer  su  ih  Kotorani  kao  svoje 
kmetove  odvise  gnjecili. 


Digitized  by 


Google 


IVAN  BOLICA  KOTORANIN,  LATINSKI  PJBSNIK. 


123 


Ne  boji  se  Kotor  boja  ni  turskoga  oruija,  dapa6e  te  evo  zove  na 
boj :  baca  na  tvoje  6ete  kruglje  bez  bojazni  i  straha.  *  Dovezavsi 
se  amo  na  lijevo  ti  je  hram  sv.  Matije,  a  doskora  sv.  Ilije.  No 
kako  da  opjevam  tvoja  polja,*  LuStico  i  Vrm6e,  tvoje  potoke  i 
vrela  ?  Ovdje  su  Baku  ugodni  brezuljci,  cvjetna  polja,  Cereri  mila 
plodovita  zemlja,  ovdje  pase  6etveronozno  stado,  n  vodama  plivaju 
ribe,  posvuda  su  nastanjena  mjesta  u  nizini  i  na  visini.  Ali  me  vec 
zovu  luke,  kule,  zidine  i  kude  grada,  poziva  me  visoki  Lovden,  te 
krSi  i  Spilje  brijega  Pestingrada,  koji  je  blizu  grada.  Zato  moje 
dobre  drugarice,  Muze,  provedite  me  kroz  ovo  kamenje  i  pokazite 
mi  put  preko  njih !  Na  samom  podanku  lezi  zatvoren  grad  Kotor. 
TvTgja  mu  se  dize  na  visinu,  a  cijeli  grad  okruzuju  zidine.  Ovdje 
Sute  vjetrovi  i  more  podiva  mimo.  Izvan  grada  su  naselja,  koje 
prisvajaju  sebi  Evan*  i  Pomona  (bozica  voda).  Iznad  njih  dva  bli- 
zanca  Lovden  i  Pestingrad  sezu  do  zvijezda ;  od  Lovdena '  nije  viSa 
ni  Osa  ni  Apenin  ni  Rodopa.  Lovden  krSevit  i  pun  rupa  gleda  na 
sve  strane,  vidi  Korciru  i  Albanske  gore,  ogleda  se  u  Skadarskom 
blatu.  Pestingrad  je  nizi,  a  na  njemu  je  Ziljev  kamen,  koji  se  cini 
da  de  pasti.  Ovo  gorje  Stiti  grad,  pa  se  ne  boji  dusmanina.  Nasu- 
prot  stoji  sjenoviti  Vrmac,  nizi  od  Pestingrada,  a  zeleniji  i  plodniji 
od  Lovdena.  Uz  obalu  imaju  ovdje  svoj  samostan  oci  drvene  obude 
i  grade  hram  (hram  sv.  Bemardina  i  samostan  sv.  Franje),  hram, 
koji  se  ponosi  parskim  mramorom.  Odavle  izlazi  vrelo  Pud  zara- 
stao  u  trstiku  i  jolsu,  kamo  dolaze  vodu  crpsti  iz  cijeloga  grada, 
osobito  se  natjedu  njezne  djevojke,  ba§  kaono  pdele  skupljajudi 
za  zimu.  Jedne  dolaze,  druge  odlaze,  pa  se  raduju  pod  teretom. 
U  blizini  franjevci  spremaju  se  pod  zidovima  gradskim  obnoviti  raz- 
valjeni  samostan.  Aj  koliko  je  bjesnio  rat  po  naSem  kraju,  s  desna 
i  lijeva  leze  razvaljeni  hramovi  Bozji,  unisteni  vrtovi  i  sruSene 
kude,  tako  da  pred  gradom  nije  ostala  nijedna  kuda.*^  Grad  imade 
oblik  trokuta,  na  sjevemoj  strani  tode  uza  gradski  zid  potok  Rijeka 


^  Hajradin  Barbarusa  pade  pod  Kotor  i  pozove  mietadkoga  zapo- 
vjednika  u'  Kotoru,  da  mu  preda  grad.  Podiglo  se  sve,  sto  mo2e  no- 
siti  oruzje,  dapade  zene  i  starci.  Barbarusa  bi  suzbit  i  morade  se 
vratiti  kudi. 

*  To  je  kotorsko  polje. 
»  Bako. 

*  Lovcen  je  visok  1759  m. 

**  Poradi  sigurnosti  Kotorani  su  morali  porusiti  sve  kuce  izvan  grad- 
skih  zidina. 


Digitized  by 


Google 


124 


M.  SKEPEL, 


(Scordus),  ovdje  se  podizumnoge  kule,  novi  zid  na  obranu  grada.  * 
Uz  lijevi  zid  protjcde  potok  (lordic  ru6e(5i  se  sa  Lovdena  u  morske 
valove.  on  je.  niiljcnik  Nimfa  i  posljednja  briga  Doridina,  ovdje  se 
kupaju  Nereid(^,  Cimodoka  i  Galateja.  Visoke  zidove  odasvud  vezu 
uzvisene  kule,  velika  vrata^  otvaraju  put  u  luku  i  na  obalu,  koja 
se  prostrano  vijuga.  Ovdje  vidis  u  dugom  nizu  bvftje,  koje  odnose 
u  dak^kc  strane  robu,  poimence  slatku  tekudinu  Bakovu  i  dovoze 
nama  zito,  proju  i  jedam.  Ovdje  se  tako^er  sastaju  gragjani  obi- 
lato,  ^dje  sudac  i  starjesine  kroje  sud  po  pravdi  (irae  hie  regnant 
rabiesijue  dolorque),  a  sve  se  trese  od  vike  paraca  i  odvjetnika. 
Unisav  u  grad  na  ova  vrata  otvara  se  prostran  trg,  na  ulazu  strazi 
straza;  na  delu  se  sja  zlatna  palada  pretorova,'  na  desno  joj  je 
kurija,  a  na  lijevo  kvestorova  „regia'^,  ovdje  je  i  vojarna,  pa  i 
veliki  toranj  sa  urom  (strepit  hie  qui  rebus  agundis  —  Tempora 
praescribens,  noctis  quofjue  dividit  horas  —  Inclamatque  procuU 
proeul  atque  auditur,  at  ipse  —  Se  ipsum  audire  nec^uit,  nee  quic- 
quam  sentit,  ubi  se  —  Conficiat  toties  repetito  vulneris  ictu).  Nije 
kad  opisivati  ulice  i  privatne  zgrade,  ni  pokazivati,  kako  zivi  trgo- 
vadki  svijet  po  dueanima.  Bit  de  dosta,  ako  opisem  hramove  Bozje. 
Tko  bi  niogao  kratkim  stihom  sve  opisati  ?  Pogji  dakle  sa  mnom. 
Najprije  vidit^  hram  Alfejskoga  narastaja  (sv.  Filipa  i  Jakova,  apo- 
stola:  vulgo,  S.  Giacomo  de  Loggia),  a  ako  nastavis  podi  do  trga, 
nadi  des  hram  Patarskoga  junaka  („velike  zvijezde  morske",  sv. 
Nikok\).  U  blizini  stoluje  djevica  (sv.  Agata)  „sparsis  post  terga 
capillis,  —  Distractascjue  manus  tibi,  distractasque  papillas  — 
Ostentat,  templique  sui  penetrale  recludit".  Nadalje  vidis  sirok  trg, 
sa  sviju  strana  okruzen  visokim  kudama,  a  najprije  ti  bije  u  o6\ 
velidanstveni  hram  posveden  Frigijeu  Trifunu  (zastitniku  grada  Ko- 
tora).  S  de^sna  se  podize  javna  loggia  (portieus  .  .  .  suffulta  co- 
lumnis  —  Marmoreis).  gdje  desto  sedu  sipljivi  starci,  te  se  sa^staju 
patriciji,  raspravljaju  o  javnim  stvarima  ili  sjededi  na  stolicama 
kroje  pravdu  narodu :  quod  adhuc  vestigia  priscac  —  Libertatis 
hahfi,  nam  nulli  addirfa    tyranno    —    Jrhs  fuif  hacc,  durum  non 


^  Bastion  Bembo. 

^  Morska  vrata,  Porta  marina. 

»  Stojeci  pod  okriljem  Mletaka  (od  '^.  1420.  do  1797)  bijase  Kotor 
prilicno  samostalan ;  on  zadrza  stari  ustav  i  upravu,  nc  placase  dauka, 
pace  je  sam  smio  kovati  novce.  Mle^ani,  koje  je  republika  slala  u 
Kotor  za  upravitelje,  zvahu  se  od  g.  1180.  „rettore"  1  ^proveditore". 
Inace  se  vladase  Kotor  kao  republika. 


Digitized  by 


Google 


125 

unquam  pertulit  olim  —  Servitium,  nunc  compositis  laeto  ordine 
rebus  —  Sponfe  sua/  non  vi,  non  hello  victa,  nee  armis  —  Sub 
curam  aligeri  fovet  otia  grati  Leonis^.  Usred  trga  stoji  visok  stup, 
na  koji  se  vjeSaju  „Veneti  vexilla  Ducis  magniqiic  Senatus".  Ovdje 
se  nalaze  velike  i  vesele  hrpe  mladida  i  sastanak  Ijudi.  Ovdje  svatko 
prodaje  svoju  robu,  svima  je  isti  posao :  „rcs  proprias  efferre  tamen, 
vel  plenius  aequo".  Sama  crkva,  gragjena  na  grcki  nadin,*  imade 
dva  tornja,  koji  posljeduju  oblik  piramida,  te  ugodnom  zvonjavom 
uznose  tebi  hvalu,  najviSi  upravlja^u,  i  zovu  narod  na  otajstveno 
zrtvovanje  Krstu.  Preko  4  stuba  ulazis  najprije  u  vevstibul,  a  onda 
na  prag,  koji  sjaje  parskim  niramorom.  Crkva  je  puna  bogatih 
darova,  vjeSto  izdjelanih  kipova  svetaCkih  (Divum),  zlatom  ureSeno 
kamenje  odsijeva  „bicolorque  lapis,  quem  prisca  vetustas  —  Stravit 
humi'^.  TeSko  je  opisati  sve  slike,  bjelokost,  bogato  ureSeni  strop  i 
„fragili  fastigia  perlita  vitro".  Ovdje  mozes  vidjeti  i  mramornu  pro- 
povjedaonicu,  koja  se  oslanja  na  dva  stupa: 

At  medium  solidus  lapis  ambit  in  orbem, 
Quo  mox  insurgunt  ternae  hinc  atquc  inde  columnae, 
Quae  gestant  apicem  tecti;  hie  e  marmore  surgit 
Piramidum  in  formam,  cui  rostro  armata  resedit 
Alituum  regina  alisque  applaudit  apertis. 

Nadalje  vidiS  velicanstvene  orgulje.  Zlatne  i  srebrne  lampe  vise 
sa  stropa:  kapela  6uva  svete  modi  Trifunove,  koje  au  pohranjene 
u  zlatnom  ruhu  u  srebrnom  kov^egu  sa  rilievima.  —  Na  trgu  je 
raskrsce,  desna  ulica  ide  do  potoka  Gordida,  na  tom  putu  najprije 
dolaziS  do  sveca  ^maculosa  nebride  cinetum  —  Et  duro  toties 
plangentem  pectora  saxo"  (sv.  Jeronima),  a  do  mala  do  sv.  Marka 
Evangjelista,  pa  preSavSi  malen  trg  nalaziS  hram  Bozjega  prehod- 
nika  (sv.  Ivana  Krstitclja,  vulgo :  de  Portello).  Gdje  uliea  dolazi 
do  vrata  (Porta  (iordiccliio),  dva  suhrama:  Bogorodidin  i  one  sve- 
tice,  „cui  rapuit  coelo  devota  colenti  —  Lumina  virginitas"  (orkva 
sv.  Lueije).  Nad  ovim  je  hramovima  odabrao  mjesto  onaj  kame- 
novani  svetac  (sv.  Stjepan  Prvomudenik).  Ako  okrenes,  prvi  ti 
otvara  vrata  hrama  Pavao,  a  zatim  sv.  Benedikt,  doskora  sv.  Kriz 
s  opatidkim  samostanom  (sv.  Josipa).  Ovdje,  gdje  ima  svoj  mali 
hram  sv.  Andrija,  zavrSuje  se  ulica  sa  crkvom  starca  (sv.  Anto- 
nija).  Ovdje  je  i  Magdalcna,   zatim  „virgo  cincta  rotis"  (sv.  Kata- 


*  To  je  bilo  godine   1420. 

'  Orkva  sv.  Trifuna  jj^ragjena  je  u  biz.intskom  slogu  u   14  stoljecu. 


Digitized  by 


Google 


126  M.  Srepel, 

rina)  ne  bojeci  se  srdzbe  i  prijetnje.  Na  brdu,  do  kojega  te  odavle 
vodi  put,  ima  stan  sv.  Marija  (S.  Maria  del  riposo);  njoj  je  po- 
sveden  hram  i  na  Rijeci  (S.  Maria  del  Fiume),  te  fiuva  dijelove 
grada  spram  Rijeke.  Ovdje  je  malen  trg,  ali  pun  robe,  koju  do- 
nose  seljaci,  pa  se  zato  zove  „fora  boaria"  (piazza  della  Madonetta). 
Ovdje  je  hram  starca  biskupa  (sv.  Nikole)  i  ovdje  nastava  „calva 
cohors,  cui  pulla  toga  est,  tunicaeque  nivales  (coenobium  Fr.  Prae- 
dicatorum).  U  blizini  je  crkva  sv.  Klare  sa  samostanom  duvana. 
Zatim  pogjimo  u  srednje  krilo  grada:  ovdje  „acri  —  Vectus 
equo  occurrit,  qui  pallia  dividit  Oreo" '  i  sv.  Luka,  „et  ipse  — 
Aliger  ejectum  pedibus  qui  subjicit  hostem"  (sv.  Mihajlo).  Blizu 
je  „nuda  pedes  et  fune  incincta  retorto  —  Turba  puellarum, 
quam  nuUus  conjugis  olim  —  Flexit  amor,  sacrae  famulatur  Vir- 
ginis  arae"  (hram  i  samostan  sv.  Marije  de  Angclis).  „Mox  Amor 
aetherii  Regis,  quem  penna  columbae  —  Circumdat  radiis,  fulgen- 
tique  igne  coruscum  —  Celsa  tenet  delubra  et  plenis  ignibus  aram" 
(sv.  Duh).  Napokon  „exutus  pelle"  (sv.  Bartolomej),  i  „quem 
Gallica  vestit  —  Pennula,  ne  dira  latitent  saeva  ulcera  pestis" 
(sv.  Rok). 

Ovo  je  sijelo  grada,  njegov  polozaj  i  oblik,  grada,  koji  su  osno- 
vali  nekoC  „Ascr(m  coloni*^,  Kazu  na  ime  (longis  fama  est  ob- 
scurior  annis): 

Ascraeos  olim,  postquam  fata  impia  vatem 
Ascraeum  rapuere  suum,  tum  protinus  omnes 
Deseruisse  domos  atque  exsecrasse  penates. 
Hie  ergo  (incertum,  capti  dulcedine  terrae 
An  potius  fessi  longarum  ambage  viarum) 
Constituunt  certam  celsis  in  montibus  urbem; 
Quae  tamen  ut  longum  sibi  nomina  cara  referret, 
Ascrivium  Ascraei  Vatis  de  nomine  dicta  est. 
At  quoniam  ingenuos  mores  purosque  reservat 
Posteritas  gentisque  suae  primordia  monstrat. 
Nunc  ideo  Catharum  grati  dixere  minores. 

m. 

Ovakav  je  tefiaj  pjesme,  kojoj  se  dakako  mnogi  pjesniCki  6ari 
gubc  u  prozai^nom  naSem  izvatku.  Bolica  je  umio  s  velikom  ele- 
gancijom  rijesiti  svoju  zada6u.  Samoj  kompoziciji  nema  prigovora. 
Pjesma  prema  nappmenutoj  podjeli  gragge  sasvim  prirodno  opisuje 


^  Kasnije  Madonna  del  Carmine. 

/Google 


Digitized  by  ^ 


IVAN  BOLIOA  KOTORANIN,  LATIN8KI  PJE8NIK.  127 

pojedine  zamenitosti  Boke  kotorske.  Samo  se  po  sebi  razumije,  da 
su  najpoeti^niji  oni  dijelovi,  u  kojima  opisuje  samu  prirodu,  sve 
one  mnogobrojiie  zatcme,  gore,  otoke,  potoke,  koji  podaju  Boci  ko- 
torskoj  Ijepotu  svjetskoga  glasa.  Veoma  je  krasan  opis  obaju  otoka 
nasuprot  Perastu,  koje  zgodno  isporegjuje  sa  labudima.  No  i  u 
opisu  samoga  grada  umio  je  pjesnik  pogoditi  pravi  pjesnidki  ton, 
pa  zato  i  ovdje,  kao  i  drugdje,  samo  ako  moze,  voli  opisivati  u 
akciji.  Najveda  mu  je  pogibao  bila  u  nabrajanju  mnogobrojnih 
crkava  u  Boci  kotorskoj.  Pjesnik  se  je  sretno  domislio,  da  mjesto  pu- 
koga  imenovanja  navodi  koju  znadajnu  crtu  iz  zivota  sveca  ili 
svetice,  kojima  je  koji  hram  posveden.  Tako  se  je  sretno  uklonio 
monotoniji,  u  koju  bi  bio  za  cijelo  zapao,  da  nije  upotrebio  ovoga 
nacina.  l^ko  poznaje  staru  latinsku  poeziju,  odmah  6e  vidjeti,  da 
je  to  Bolica  nau6io  od  pjesnika  rimskoga  Pamasa.  Pjevajudi  latin- 
skim  jezikom  Bolica  je  imao,  da  tako  redemo,  smjer  slikanja  i 
gotove  boje,  pa  je  bilo  samo  do  njegove  vjestine,  da  ih  na  zgodnu 
mjestii  valjano  tipotrebi.  Kasnije  demo  u  pojedinostima  pokazati, 
kako  je  radio  naS  pjesnik. 

Osim  pravoga  opisivanja  njegova  pjesma  imade  poviSe  puta  re- 
fleksije,  koje  shodno  prekidaju  tedaj  opisa.  Tomu  je  cilju  namije- 
njena  odmah  u  podetku  samoga  opisa  historijska  refleksija  o  Erceg- 
Novom;  za  tom  svrhom  ide  napomena  kraljice  Teute.  Appendini 
(o.  c.  p.  65)  tumadi  Polibijeve  rijedi  o  Rhizoni  („ac  sane  distans 
a  mare"),  da  se  Teuta  nije  zaklonila  u  danafinji  Risan,  koji  lezi 
na  samoj  obali  morskoj.  Megjutim  da  je  Appendinijevo  umovanje 
i  osnovano,  to  bi  bilo  za  pjesnidku  svrhu  svejedno. 

VjeSto  nam  je  prikazao  pjesnik,  kako  se  putniku  pomalja  prvi 
pogled  na  tvrgju  sv.  Ivana  u  Kotoru.  Da  mu  slika  izagje  drama- 
tidnija,  upotrcbljava  krasnu  apostrofu  na  Barbarusu,  koja  mu  po- 
daje  lijepu  zgodu,  da  zapjeva  u  slavu  junaStva  Kotorana.  S  istih 
je  razloga  umetnuta  apostrofa  na  pojedine  gore. 

Kad  dolazi  do  Lovdena  i  Pestingrada,  osobito  do  Lovdena,  koji 
iz  silnih  visina  strazu  strazi  nad  cijelim  zalivom,  zazivlje  u  pomod 
Muze,  da  ga  provedu  kroz  njegove  klisure  i  krSi.  S  ponosom  istide 
pjesnik,  da  je  njegov  Lovden  viai  od  Apenina,  Rodope  i  Ose. 

S'idilskom  je  njeznoSdu  opisan  prizor  kod  vrela  Puda,  na  koje 
dolaze  vesele  djevojke,  da  crpu  vodu,  pa  se  vrzu  kao  pdele. 

Uok  govori  o  suburbiju  grada  Kotora,  opet  mu  se  je  daje  uzdah 
o  bjesnilu  i  grozi  rata.  Sasvim  je  u  duhu  starinske  poezije  opis 
Gordida,   u  kojem  se  kupaju  Nereide. 


Digitized  by 


Google 


128  M.  Srkpel, 

Opisiijudi  sam  Kotor  umije  povedavati  dramati^nu  zivost,  i  kad 
opisuje  I'juspre  na  sudu  i  kad  iznosi  reHeksiju  o  uri.  Kad  spominje 
Slid,  na  kojem  sude  Kotorani  sami  sebi,  s  poiiosom  rogjenoga  Ko- 
toranina  istide  ova]  trag  stare  slobode,  s  radoScu  iznosi,  da  Kotor 
nije  nikada  bio  u  jadnom  ropstvu.  Pa  i  doista  mogac^  je  tako  go- 
voriti,  jer  je  Kotor  pod  zakriljem  mk^tafikim  uzivao  toliku  slobodu, 
kao  nijedan  drugi  grad  dalmatinski ;  a  ova  mu  je  sloboda  s  tim 
iivlje  morala  biti  u  odi,  ako  je  pogledao  na  susjedna  mjesta  i 
zemlje,  koje  su  stenjale  j)od  teskim  jarmom  Osmanlija. 

U  za\Tsetku  spaja  pjesnik  postanak  svoga  rodnog  mjesta  s  As- 
krom.  Pjesnik  veli,  da  su  Askrani  „Ascraei"  ostavili  svoj  zavi6aj, 
kad  je   nemila   sudba   stigla    „Askranskoga   pjesnika".    (Heziod   je 

—  po  pri^i  —  radi  raspre  sa  bratom  ostavio  Askru,  a  kasnije  bi 
umoren).  OstavivSi  zavi^aj,  Askrani  su,  veli  pjesnik,  lutali  po  svi- 
jetu,  dok  se  nisu  zaustavili  u  Boci,  bilo  da  im  je  dodijao  put.  ili 
ih  osvojila  zemlja;  ovdje  su  sagradili  grad  „Ascrivium"  po  imenu 
Askranskoga  pjesnika.  A  kasnije  su  zahvalni  potomci  nazvali  mjesto 
„Catharom"  duvajudi  uspomenu  i  pokazujudi  porijetlo  svoje. 

„Ascraei"  su  bili  narod  u  Siciliji,  a  pjesnik  ih  dovodi  u  svezu  sa 
„pjesnikom  Askranskim".  Orbini,  Regno  degli  Slavi  p.  297  pi§e: 
„Deir  origine  di  questa  citta  non  si  ha  cosa  e^rta;  se  bene  alcuni 
dicono,  eh'  ella  sia  stata  fondata  dai  popoli  di  Sicilia^  chiamati 
Ascri ;  6  (com'  altri  vogliono)  da  un  popolo,  che  fuggi  d'  Asia  il 
furore  de'  Greci,  che  davano  il  guasto  h  Troia,  dove  dopo  molti 
pericoli  del  mare  fermarono  la  loro  stanza". 

Potanje  nam  pripovijeda  ovu  pridu  Pas<iuali  u  prekrasnoj  silvi 
5  (ad  (jreorgium  Bizantium).  Pjesnik  veli  prijatelju,  da  ne  ce  zaliti, 
§to  je  do^^ao  u  Boku. 

Podevsi  od  stiha  56.  pjeva  pjesnik  ovako: 

Pone  refert,  ut  Pierides  in  vallibus  Ascrae 
Pascentom  niveas  puerum  videre  capellas 
Propter  aquas,  mollique  oppressum  lumina  somno; 
Et  super  Aonios  raptum  per  inania  montes 
Gorgoneis  lavere  vadis:  ut  tempora  lauro 
C^inetus  et  argutas  pertentas  poUiee  chordas 
Dixerit  haec  illi  divino  carmine  Phoebus  ; 
Fortunate  puer,  prima  en  munuseula,  Musae 
Hos  tibi,  non  uUi  quos  attrivere  priores, 
Dant  calamos, '  his  tu  calamis  impone  labellum ; 

^  Cfr.  Verg.  Ekl.  6,  69  d  :  Hos  tibi  dant  calamos  (en  accipe)  Musae, 

—  Ascraoo  quos  ante  seni ;    quibus    ille  solebat    —    Cantando    rigldas 


Digitized  by 


Google 


lyAN  BOLICA  KOTORANIN,  LATINSKI  PJESNIK.  129 

Inde  refer,  quo  conveniat  sub  sidere  terrain 
Vertere,  quid  laetas  facial  succrescere  aristas, 
His  tibi  et  Ascriviae  gentis  dicatur  origo, 
Venturique  tua  clari  de  stirpe  nepotes; 
Fortunate  puer,  latis  pecus  errat  in  arvis; 
Tu  fontes  inter  sacros  et  frigida  Tempe 
Carpis  adhuc  placido  somnum  suadente  susurro. 
His  adjungit,  ut  jam  sonino  excussus  ab  alto 
Ascraeus  puer  insolitum  sub  pectore  numen 
Senserit,  et  patriam  sic  solverit  ora  per  urbem: 
„Cura  Detoi,  cives,  alias  dant  numina  sedes, 
Atque  alii  vos  fata  vocant,  monet  autor  Apollo 
Linquere  rus  miserum  patriae,  terrasque  remdtas 
lUyriae  penetrare  jubet,  ubi  surgit  in  auras 
Vermanus  pater  et  glaciali  fronte  Leontes. 
Hie  locus  urbis  erit,  hie  vestro  e  sanguine  creti 
Cementur  mentis  consurgere  ad  astra  nepotes". 

Na  to  se  je  podigla  Askranska  mlade^,  ostavila  domovinu  i  lu- 
tala  kojekuda,  dok  nije  (preko  Sicilije)  do§la  poslije  mnogih  godina 
u  Kotor  (stih  86  d.): 

Et  laeto  auspicio  parvam  fiindaverit  urbem 
Ascriviumque  suae  de  nomine  dixerit  Ascrae, 
Quam  patriim  immemores  (mediis  quod  cincta  latebris 
Fluminibusque  foret)  Catharon  dixere  minores. 

Pasquali  u  promjeni  imena  (nasuprot  Bolici)  nahodi  zaboravlji- 
vost  potomaka,  tumaSedi  sa  Porfirogenetom  (c.  29),  da  ime  Kotor 
(Decatera)  znadi  „stisnuto  mjesto".  Paladije  Fusko  (de  situ  orae 
lUyrici)  izvodi  ime  druk^ije:  „quod  nunc  proptem  aquarum,  quae 
ex  alto  defluunt,  descensum  Catarum  vocari  constans  opinio  est". 
Po  tom  bi  rijed  bila  u  svezi  sa  xaTappetv  Megjutim  nema  sumnje, 
da  je  „Catarum"  postalo  od  „Decatera",  koje  se  u  7.  i  8.  stoljedu 
zvalo  „Decadarum". 

Plinije  3,  22,  26  naziva  mjesto  Ascrivium^  a  Ptolomej  2,  16  (17) 
'A^xpouiov.  Ova  je  gr6ka  forma  dala  pobude,  da  se  pomisli  na  Askru, 
rodno  mjesto  Heziodovo  u  Beotiji.  U  Pauzanije  (9,  29,  2)  fiitamo, 
da  je  u  njegovo  doba  od  grada  Askre  preostao  samo  joS  toranj, 
koji  jo§  i  sad  oznaduje  njezino  mjesto.   (Bursian,    Geogr.  v.  Grie- 

deduoere  montibos  ornos.  —  His  tibi  Grynaei  nemoris  dicatur  origo. 
Uz  stih  70.  pi§e  Servije :  Hesiodo,  qui  Ascraeus  fuerat  de  vico  Boeotiae, 
quern  dicuntur  Musae  pascentem  peous,  raptum  de  monte  Parnasso 
Po^tam  fecisse  muuere  ealamoram.  Qui  etiam  bis  pueritiam  de  senectute 
praestitisse  dicuntur.  Ideo  ait:  quos  ante  sent. 

R.  J.  A.  cxvin.  9 


Digitized  by 


Google 


130  M.  dREPRL, 

chenland  1,  p.  237.)  Opustjelu  gradu  Askri  traj^ili  bu  potomke  po- 
radi  slifinosti  imena  u  Askriviju. 

Bududi  proniknut  uvjerenjem  o  napomenutoj  svezi  Bolica  zapo- 
6inje  svoju  pjesmu  rije6ima:  Ascraei  quae  sacra  senis  ....  colitis, 
Illyrides  Musae.  A  to  mu  dolazi  a  tim  viSe  u  prilog,  Sto  je  i  nje- 
gova  pjesma  didakti^na,  kakove  su  i  Heziodove.  Samo  se  Bolica 
razilazi  s  Porfirogenetom,  Paladijem  i  Pasqualijem  u  tuma6enju 
rijedi  ^Catarum",  on  na  ime  drzi,  da  je  to  grdka  rije6  xa^apo; 
(purus),  a  da  BU  to  ime  potomci  odabrali  poradi  disdb,  dobrih  i 
plemenitih  obidaja  gragjan&. 

Orbini  (Regno  degli  Slavi  p.  297)  pripovijeda,  da  su  god.^889 
„Huni  ili  Hungari"  opustoSili  Panoniju  i  ostale  krajeve,  pa  do- 
SavSi  u  Boanu  razorili  takogjer  „Cateru",  grad  u  istoj  zemlji. 
Vedina  gragjana  ostavi  domovinu  i  pogje  na  obale  jadranskoga 
mora  trazedi  nov  zavidaj.  Gragjani  Askrivija  pozovu  Bosance,  da 
se  s  njima  zdruze  i  sagrade  nov  grad,  kojemu  su  ved  temelje  bili 
udarili.  To  se  i  dogodi,  ali  se  zametne  kavga  poradi  imena;  Bos- 
njaci  su  htjeli  da  se  zove  „Catera",  a  Askrivljani  su  zahtijevali 
ime  „Ascrivium".  Biskup  rijeSi,  da  odlu6i  irijeb.  Zrijebom  dobije 
grad  ime  ^Catera",  koje  se  kasnije  promijeni  u  „Catharum".  Na 
Askrivij  su  na  ime  prije  toga  bili  navalili  Saraceni  (oko  866  g.), 
poSto  su  ve6  osvojili  Budvu  i  Rose.  Bududi  da  je  polozaj  Askrivija 
bio  nezgodan  za  utvrde,  odlu6e  Askrivljani  sazidati  nov  grad  na 
zgodnijem  za  to  mjestu.  Tako  udare  temelj  Kotoru.  „Ascri\dum" 
je  lezao  neSto  na  istok  od  danafinjega  Kotora.  (Cfr.  Farlati  111.  s. 
6,  421.) 

Naprotiv  Cipik  (Coriolanus  Caepio  u  3.  knj.  „Geste  Petri  Mauro- 
ceni")  pripisuje  osnutak  Kotora  RiSnjanima :  „Hanc  (Catharum  urbem) 
Risonii  diu  bello  vexati  propriam  sedem  reliquentes  in  tutiori  loco 
aedificarunt". 

Orbini  pak  drzi,  da  su  RiSnjani  samo  povedali  broj  kuda  i  zi- 
telja  u  Kotoru,  poSto  im  je  Samuel,  kralj  Bugara,  razvalio  Risan, 
ali  da  oni  nisu  osnovali  Kotora. 

Pripadom  napominjemo,  da  Appendini  (o.  c.  p.  69)  po  poznatoj 
svojoj  „slavenskoj"  metodi  etimologije  izvodi  ime  Ascrivium, 
'ATjcpo'jtov  od  hrvatske  rijedi:  Uz  kraj. 

Boli^in  nam  opis  podaje  vrijednu  sliku  Boke,  a  poimence  grada 
Kotora  u  XVI.  stoljedu,  a  njena  nam  se  vrijednost  odituje  osobito, 
ako  ju  isporedimo  sa  kratkom  napomenom  Kotora,  koju  nam  u 
istom  vijeku  podaje  Giustiniani.  Mleta(!^ki  historik  napominje  stradni 


Digitized  by 


Google 


131 

potres  u  Kotoru  god.  1562.,  uz  koji  je  poginulo  viSe  od  200  Ijudi, 
oStetile  se  zidine  i  porufiila  vedina  zgrada.  (Rerum  Venetarum  hi- 
storia  p.  413,  cfr.  i  p.  370.) 

BoliCin  opis  kao  i  pjesmu  Pasqualijevu  „ad  Georgium  Bizantium^ 
pre^tampao  je  godine  1759.  Flaminius  Cornelius  u  svojem  djelu: 
„Catliarus,  Dalmatiae  civitas,  in  ecclesiastico  et  civili  statu  historicis 
documentis  illustrata'*,  koje  je  iziSlo  u  Padovi. 

IV. 

Ako  isporedimo  opise  gradova  i  prirode  u  latinskih  pjesnika  sa 
Bolidinim  opisom  Boke  kotorske,  opazit  demo,  da  mu  je  uglednik 
bio  Vergilije.  Vergilije  svoja  ^Georgica",  za  cijelo  ponajbolju  di- 
daktidnu  pjesmu  starine,  naziva  „A8craeum  carmen  (G.  2,  176),  jer 
je  i  Heziod  bio  didaktik  i  megju  Grcima  prvi  u  pjesmi  ^''EpY* 
xxl  ^uipxi"  podao  pravila  i  propise  o  poljodjelstvu  i  gospodarstvu. 
Sasvim  je  prirodno,  da  je  Bolici  uglednikom  megju  latinskim  pje- 
snicima  morao  biti  VergiKje,  kako  poradi  toga,  jer  je  didaktik, 
tako  i  poradi  osobite  sveze  Boke  kotorske  sa  Askranskim  pjesni- 
kom.  Samo  se  po  sebi  razumije,  da  imade  u  Bolidinoj  i  po  koja 
uspomena  iz  drugih  pjesnika  latinskib,  ali  inspirator  mu  ostaje 
Vergilije.  Opisi  iz  Georgika  i  Eneide  lebde  naSemu  pjesniku  pred 
odima. 

Ovaj  se  utjecaj  vidi  u  koncepciji,  u  isporedbama,  u  oznakama 
pojedinih  rijedi  i  u  izboru  mitologijskih  imena. 

Odmah  u  po6etku  zazivlje  Muze,  da  smije  s  njihovom  pomoiSu 
opisati  zavidaj  i  provesti  ih  kroz  gore  i  Sume  Boke  kotorske.  Tako 
i  Vergilije  G.  3,  10  veli:  „  Primus  ego  in  patriam  mecum,  modo 
vita  supersit,  —  Aonio  rediens  deducam  vertice  Musas"  i  ib.  291: 
„Sed  me  Parnasi  deserta  per  ardua  dulcis  —  Raptat  amor;  iuvat  ire 
jugis,  qua  nulla  priorum  —  Castaliam  molli  devertitur  orbita  clivo. 
—  Nunc,  veneranda  Pales,  magno  nunc  ore  sonandum*.  Pomoc 
muza  (3,  munere  vestro)  iste  Bolica  na  na6in  Vergilijev;  isp.  A. 
6,  266 :   „sit  mihi  fas  audita  loqui,  sit  munere  vestro  ..." 

Kako  Vergilije  u  G.  3,  40  veli  Mecenatu:  „Interea  Dryadum 
silvas  saltusque  sequamur  —  Intactos,  tua,  Maecenas,  baud  moUia 
jussa.  —  Te  sine  nil  altum  mens  inchoat"  i  G.  4,  2 :  „Hanc  etiam, 
Maecenas,  aspice  partem",  tako  i  naS  pjesnik  poru6uje  Zagurovidu 
(12  sod  nee  to  ad  partem  nostri  accessisse  laboris,  —  Secretum  aut 
pigeat,  Zaguri,  ostendere  callem  itd.)  ^ 


Digitized  by 


Google 


132  M.  gREPBL, 

Sam  opis  Boke  podinje  Bolica  s  rijedima:  „Est  in  secessu  longo 
sinus"  (18)  podsjedajudi  nas  2ivo  Verg.  A.  1,  159.  Pojedini  motivi 
opisa  Kartage  u  Verg.  A.  1,  157—169  i  A.  1,  418 — 449  nalaze 
se  u  pridrfanom  ili  donekle  promijenjenom  obliku.  Vergilije  naj- 
prije  opisuje  okolifi  luke :  pojedine  klisure,  Spilje,  Sume,  vode,  pnym- 
phanun  domos".  Zatim  u  opisu  samoga  grada  pokazuje,  kako  se 
je  Eneja  ispeo  na  brezuljak,  da  ogleda  grad  i  divio  se  njegovim 
vratima  i  ulicama;  s  toga  mjesta  promatra  Eneja  vrevu  Ijudi  i 
kaze,  da  su  radeni  kao  pdele.  Najzad  opisuje  Vergilije  hram  Ju- 
nonin.  U  torn  poretku  te^e  i  Boli^in  opis  sa  zivim  reminiseencijama 
na  Vergilija:  najprije  opis  zaliva  i  okoliSnih  pojedinosti,  zatim 
Kotor  i  opis  kotorskih  hramova.  Junoninu  hramu  odgovara  crkva 
sv.  Trifiina. 

Manje  su  utjecali  na  Bolicu  Vergilijevi  opisi  Lavinija  i  Lauren- 
teja  (A.  7,  170  d.  i  A.  8,  342  d.),  sto  se  tide  same  koncepcije. 

Ve<5  smo  napomenuli,  da  Bolica  ne  propuSta  isticati  osobitu  Ije- 
potu  svoga  zavidaja  i  veliko  junaStvo  svojih  sugragjana.  U  stihu 
20  veli  za  zaliv  kotorski:  longe  alios  pulcherrimus  omnes^  a  u 
stihovima  98 — 105  apostrofom  na  Barbarusu  hvali  junadku  obranu 
Kotora  i  u  stihovima  230 — 235  slavi  politidku  slobodu  svoga  rod- 
noga  grada.  Na  isti  nadin  ide  Vergilije  u  svojoj  pohvali  Italije  za 
srodnom  tendencijom  (G.  2,  135 — 176).  PoSto  je  Vergilije  opisao 
prirodu  Italije,  spominje  junaStvo  italijskih  naroda  i  Ijudi,  te  za- 
vrfiuje:  „  Salve,  magna  parens  frugum,  Satumia  tellus,  —  Magna 
virum;  tibi  res  antiquae  laudis  et  artis  —  Ingredior,  sanctos 
ausus  recludere  fontes,  —  Ascraeumque  cano  Romana  per  oppida 
carmen". 

Bolidina  isporedba  djevojaka  sa  pdelama  (167  d.)  odita  je  imi- 
tacija  Verg.  A.  1,  430  d.  Ako  na§  pjesnik  napuduje  Sume  i  rijeke 
nimfama,  radi  u  duhu  starinske  poezije;  isp.  Verg.  G.  4,  382: 
^Nymphasque  sorores,  —  Centum  quae  silvas,  centum  quae  flumina 
servant". 

U  stihu  210.  veli  Bolica:  „Non  vicos  memorare  vacat,  non 
strata  viarum,  —  Nee  quibus  ilia  modis  sparsas  per  compita  metas 
—  Expediant,  variaque  refertas  merce  tabemas.  —  Sat  mihi,  si 
templa  Patrum,  si  templa  Deorum  —  Complectar.  Quis  namque 
brevi  queat  omnia  versu  —  Dicere?"  I  Vergilije  u  svojim  opisima 
gradova  zadovoljava  se  napomenom  javnih  mjesta  i  zgrada,  a 
mimolazi  manje  ulice  i  kuce.  Dosta  je  za  potvrdu  napomenuti  opis 
Laurenteja  u  8.  knjizi  Eneide. 


Digitized  by 


Google 


IVAN  BOLICA  KOTORANIN,  LAJINSKI  PJBSNIK.  133 

Konac  Bolidine  pjesme,  gdje  govori  o  nazivu  Askrivija  —  Ko- 
tora,  podsjeda  nas  Vergilija  u  A.  1,  530  d. :  „E8t  locus  (Hesperiam 
Grai  cognomine  dicunt),  —  Terra  antiqua,  potens  armis  atque  ubere 
glebae;  —  Oenotri  coluere  viri;  nunc  fama  minores  —  Italiam 
dixisse  ducis  de  nomine  gentem". 

Glavno  je  ognjifite,  o  kojem  se  je  Bolica  ugrijao  za  opis  prirode 
u  Boci,  svakako  opis  luke  kod  Kartage  A.  1,  157  dalje,  koji  glasi 
ovako : 

Defessi  Aeneadae,  quae  proxima  litora,  cursu 
Contendunt  petere  et  Libyae  vertuntur  ad  oras. 
Est  in  secessu  longo  locus:  insula  portum 
Efficit  objectu  laterum,  quibus  omnis  ab  alto 
Frangitur  inque  sinus  scindit  sese  unda  reductos; 
Hinc  atque  hinc  vastae  rupes,  geminique  minantur 
lu  caelum  scopuli,  quorum  sub  vertice  late 
Aequora  tuta  silent;  tum  silvis  scaena  coruscis 
Desuper  horrentique  atrum  nemus  imminet  umbra; 
Fronte  sub  adversa  scopulis  pendentibus  antrum, 
Intus  aquae  dulces  vivoque  sedilia  saxo, 

Xpbarum  domus.  Hie  fessas  non  vincula  navis 
tenent,  unco  non  alligat  ancora  morsu. 

Vrijedno  je  s  time  isporediti  Bolidin  opis;  u  stihu  17.  veli:  Est 
in  secessu  longo  sinus,  Adria  qua  se  —  Vertit  ad  Eoos  fluctus, 
ac  litora  radit  —  Ulyridos".  Vergilijevi  „gemini  scopuli"  u  Bolice 
su  „gemini  montes"  Lovden  i  Pestingrad  (139).  U  stihu  123.  veli 
pjesnik  za  Lovden  i  Lestingrad:  „Leftenus,  rupesque  cavae,  prae- 
ruptaque  tesqua  —  Pestigradi  montis,  qui  proximus  assidet  urbi". 
Podno  njih  lezi  Kotor:  „Ac  primum  montis  jacet  in  radicibus  imis 
—  Urbs  conclusa  mari ;  mons  est  sine  nomine,  at  ipsa  —  Ascrivium 
dicta  est.  Arx  celsa  in  vertice  montis  —  Assurgit,  montemque  suum 
sua  moenia  cingunt.  —  Area  lata  patens  ante  urbem  montis  opaci  — 
Objectu  curvo  portum  efficit,  hie  furor  omnis,  —  Ventorumque  si- 
lent flatus,  placida  aequora  nuUam  —  Admittunt  rabiem,  tutaque 
in  sede  quiescunt**. 

U  stihu  109.  d.  veli  Bolica :  Tko  bi  opjevao  tvoje  Sume  i  plodne 
njive,  LuStico  i  Vrmde,  te  dodaje  kratak  opis  vinorodnih  brezu- 
Ijaka  i  plodovitih  oranica,  i  napominje  mnogobrojne  razasute  kudc. 
Tako  i  Vergilije  u  pohvali  Italije  upotrebljava  pitanja,  da  dokine 
monotoniju  nabrajanja,  pa  onda  opet  navodi  pojedinosti. 

Pjevajudi  Bolica  latinskim  jezikom  i  ugledajudi  se  na  Vergilija 
upotrebljava  amo  tamo  pojedine  izraze  Vergilijeve.  To  nije  bio 
prijekor,   nego  upravo   slava,   kad  je   tko  od  novih  latinista  umio 


Digitized  by 


Google 


134  M.  Srepsl, 

na  zgodnu  mjestu  upotrebiti  koju  iioraturu  iz  latinske  poezije.  Za 
ukusom  humanist i^noga  doba  povodi  se  i  naS  Bolica,  pa  se  i  a 
njega  nahodi  gdjckad  direktna  pozajmljenica  iz  Vergilijevih  pjesama. 

Da  ne  otezemo,  napomenut  demo  najzna6ajnije  primjere  iz  nje- 
gova  opisa  Boke  kotorske.  U  prvom  stibu  zove  Bolica  Hezioda 
„ Ascraeus  senex"  prema  Verg.  E.  6,  70.  U  stiha  2.  ditamo :  valles 
reductas  prema  Verg.  A.  6,  702  i  8,  609;  u  st.  6:  aerios  montes 
prema  E.  8,  59  i  A.  6,  234.  U  stibu  6.  i  7.  veli  Bolica:  vadaque 
ipse  simul.  quae  tramite  longo  —  Aemula  fluminibus  mox  excipit 
Adria  saltus;  s  tim  se  moie  isporediti  Verg.  A.  6,  173  aemulus 
exceptum  Triton,  si  credere  dignum  est,  —  Inter  saxa  virum  spu- 
mosa  immerserat  unda.  U  stibu  11.  veli  Bolica,  da  <5e  pokugati 
neprohodnim  mjestima,  kuda  ga  goni  „audax  iuventa".  Isto  obi- 
Ijezje  mladosti  nahodimo  u  Vergilija  na  kraju  Georgika,  kad  go- 
vori  o  svojem  djelu  Bukolika:  audaxque  iuventa,  —  Tityre,  te 
patulae  cecini  sub  tegmine  fagi. 

U  stibu  16.  zove  Apolona  Cyllenius,  kao  i  Verg.  G.  1.  337  i  A. 
4,  252.  U  stibu  23.  ditamo:  fatis  iniquis  da  je  Herceg  sagradio 
Novi,  a  to  je  prema  Verg.  oznaci:  fatis  iniquis  u  A.  2,  257. 

Opaci  montes  (33)  potjedu  od  Vergilija  (A.  3,  508,  gdje  se 
s  lijepom  prolepsom  veli:  sol  ruit  interea  et  montes  umbrantur 
opaci).  Lijepomu  tropu :  arrident  pascua  laeta  porijetlo  je  u  Ver- 
gilija (E.  7,  56  Omnia  nunc  rident,  i  drugdje).  Za  stib  43.: 
Agronem  rapuere  suum  fortunaque  cessit  vrijedno  je  isporediti  A. 
3,  53:  ille,  ut  opes  fractae  Teucrum  et  fortuna  recessit.  U  stihu 
63.  ditamo  cumpique  latentis  kao  u  Verg.  G.  4,  77. 

U  stibu  76.  veli  Bolica:  vada  caerula  kao  i  Verg.  A.  7,  198. 
Pojam  „za  malo"  opisuje  BoHca  u  stibu  91.  supstantivom :  mora, 
kako  Verg.  6e§de  (n.  p.  A.  10,  153).  Furor  mu  je  u  stibu  95. 
impius:  tako  ga  naziva  i  Vergilije  u  personifikaciji  A.  1,  294 
Furor  impius  intus  —  Siieva  sedens  super  anna  et  centum  vinctus 
acmis  —  Post  tergum  nodis  fremet  borridus  ore  cruento. 

U  stibu  113.  nalazimo  „concinuisse",  kao  i  u  stibu  4. :  descrip- 
sisc  i  12  accessisse  u  smislu  „perfektivne"  radnje  (aorisne).  To 
nabodimo  vec  u  Vergilija. 

Mjesto  „vinorodni  brezuljci"  veli  Bolica  „grati  Baccbo  coUes" 
(114)  prema  onoj  Vergilijevoj  „Baccbus  amat  coUis"  (G.  2,  113  i 
drugdje).  Arbor  je  Bolici  omnigena  (115;  isp.  isti  adjektiv  u  V. 
A.  8,  698). 


Digitized  by 


Google 


IV AN  BOLIOA  KOTORAlfIN,  LATINSKI  PJESNIK.  135 

Kad  dolazi  do  Kotora,  pjesnik  prekida  opisivanje  i  umede  po- 
novno  poziv  na  Muze  (125  d.),  kako  6ini  i  Vergilije  u  Eneidi  za- 
zivljudi  bogove  6,  266.  prije  nego  6e  opisati  podzemni  svijet,  te  Muze 
7,  640  i  10,  162  zovudi  prije  nego  6e  pripovijedati  bojeve. 

U  stihu  133.  ditamo:  area  lata  .  .  .  montis  opaci  —  Objectu 
curvo  portum  efficit  prema  Verg.  A.  1,  159  insula  portum  — 
Efiieit  obiectu  laterum.  Kad  veli  sa  krepkim  tropom  za  Lovden  i 
Pestingrad  „procero  vertioe  lambunt  —  Sidera",  povodi  se  za  Ver- 
gilijevim  opiaom  Etne  (A.  3,  574  attolitque  globos  flammarum  et 
sidera  lambit),  samo  §to  je  u  Vergilija  izraz  viSe  zgodan,  jer  go- 
vori  o  lavi,  koju  u  vis  sipa  vulkan. 

Stih  449.  saxea  cui  moles,  iamiam  et  casura  videtur  valja  ispo- 
rediti  sa  Verg.  A.  6,  602  atra  silex  iamiam  lapsura.  Kako  su 
Vergiliju  pii  vates  (A.  6,  662)  i  Trojanci  (A.  7,  11),  tako  zove 
liolica  u  stihu  170. :  Seraphici  hinc  coetus  Divi,  pia  turba,  Minores. 

Doridu  (184)  nahodimo  u  Verg.  E.  10,  5,  Cimodoku  u  A.  5,  826, 
a  Galateju  u  A.  9,  303.  Personifikacija  ure  (205)  podsjeda  nas 
Vergilija  A.  3,  52 :  necdum  orbem  medium  Nox  Horis  acta  subibat. 

„Strata  viarum"  (210)  uzeto  je  iz  Vergilija  A.  J,  422.  U  stihu 
229  vestigia  priscae  —  Libertatis  sje<ia  nas  Verg.  E.  4,  31  priscae 
vestigia  fraudis.  U  stihu  241.  nalazimo  labor  omnibus  idem  prema 
Verg.  G.  4,  184 :  labor  onmibus  unus.  U  stihu  253.  fiitamo :  donis 
opulenta  superbis  prema  Verg.  A.  1,  447  opulentum  donis  et  nu- 
nime  divae  templum.  Prema  Verg.  A.  1,  726  dependent  lychni 
laquearibus  aureis  —  Incensi  nalazimo  u  Bolice  stih  268.  pendent 
laquearibus  aureis  —  Lampades  igniferi. 

U  opisu  ostalih  hramova,  izuzevSi  sv.  Trifuna,  prinugjen  je  Bo- 
lica  opisivati  sasvim  samostalno. 

U  zavrSetku  veli  Bolica  (320)  fama  obscurior,  kako  i  Vergilije 
pjeva :  fama  obscura  recondit  (A.  5,  302).  U  stihu  324  veli  Bolica : 
capti  dulcedine  terrae  prema  Verg.  A.  1,  171  za  istu  duSevnu  situ- 
aciju:  ac  magno  telluris  amore  —  Egressi  optata  potiuntur  Troes 
harena  —  Et  sale  tabentis  artus  in  litore  ponunt.  Vergilijev  izraz 
„ambages  longae"  (A.  1,  341)  nahodimo  u  Bolifiinu  stihu  325  lon- 
garum  ambage  viarum.  Za  posljednji  smo  Bolidin  stih  ved  napo- 
menuli,  da  je  udefien  po  Verg.  A.  1,  532:  nunc  fama  minores  — 
Italiam  dixisse  ducis  de  nomine  gentem,  samo  Sto  je  u  Bolice 
„vati8  de  nomine"  (u  stihu  328). 

Ovakovih  bi  se  primjera  moglo  joS  viSe  navesti,  ali  ved  i  ovoliko 
svjedodi,   da  je  Bolica    iSao   u  Skolu    k  Vergiliju.    Od   njega   se  je 


Digitized  by 


Google 


136  M.  gREPEL. 

nau6io  elegantnoj  tehnici  stiha;  njemu  zahvaljuje  zomost  svoje 
dikcije,  koju  postizava  ukrasnim  adjektivima,  diatipozom  (kako  se 
vidi  u  opisu  n.  p.  Lov6ena  i  Pestingrada,  te  manjih  hramova  ko- 
torskih)  i  raznim  tropima;  Vergilije  ga  udi  prirodnosti.  Kako  u 
op6e  stari  latinski  pjesnici,  tako  i  Bolica  ne  obiluje  metaforama  i 
isporedbama.  Ipak  smo  neke  napomenuli,  od  kojih-  je  svakako  naj- 
IjepSa  isporedba  obaju  dkoljida  pred  PeraBtom  sa  labudovima.  Kako 
u  Vergilija,  tako  i  u  Bolice  nahodimo  neku  sklonost  k  paralelizmu, 
koji  je  megju  inim  zna^ajka  hebrejske  poezije.  Arhaizama  se  Bo- 
lica duva  8  punim  pravom,  jer  koliko  su  se  oni  u  Augustovo  doba 
odrzavali  kao  dasni  ostaci  drevne  starine,  toliko  bi  bill  nezgodni  u 
doba  Bolidina.  Ako  se  i  u  Bolidinu  jeziku  vidi,  da  je  tvrda  kovina, 
koja  se  gdjekad  potefiko  svija  za  pjesnidku  svrhu,  tomu  nije  kriv 
Bolica,  koliko  sama  priroda  latinskoga  ^ivlja  i  jezika,  poradi  koje 
je  s  nekim  prijegorom  uzdahnao  pjesnik  Augustova  doba  —  Ho- 
racije  „Graiis  dedit  ore  rotundo  Musa  loqui"  (A.  P.  323).  Latinski 
je  jezik  kao  ocal,  a  Bolica  je  pokazao  i  mara  i  talenta,  da  ga  na 
nakovnju  udini  podatnim. 

Premda  se  je  Bolica  povodio  za  Vergilijem,  ipak  ima  u  njegovoj 
pjesmi  mnogo  izvomosti,  nmogo  samostalne  Ijepote,  te  mozemo  — 
si  parva  licet  componere  magnis  —  za  njega  redi  ono,  §to  je  kazao 
Tommaseo  za  besmrtnoga  pjesnika  „Bozanske  komedije"  :  fu  crea- 
tore  imitando! 


Digitized  by  VjOOQiC 


Prinos  k  naglasu  u  (novoj)  slovenstini  i  u 
hrvatskoj  kajkavstini* 

ditao  u  sjednici  filologiiko-historidkoga  razreda  jugoslavenske  dkademije 
gnanosti  i  umjetnosti  dne  5.  veJiaie  1890, 

PRAVi  Olan  M.  Va^ybo. 
(SirrSetak  OX.  ki&ige  nBada"".) 

b)  U  ugarskoj  sloyenStini. 

Nastavak  I  prelazi  na  kraju  rijedi  u  o,  mjestimice  u  a:  dinio  i 
dinia.  Ako  vokal  pred  takovim  o  nema  naglasa,  rado  ispada,  oso- 
bito  i:  m61o. 

1.  Naglas  u  glagola  hez  nastavka  u  infinitivu.  Osnove  na  samo- 
glasno  sve  su  od  jednoga  sloga.  Naglas  je  obitoo  na  samoglasnom: 
pobio  pobila  pobili;  mfo  i  mfu  mfla  ltd.  Ali  rado  prelazi  na  na- 
stavak i  to  u  sing,  neutr. :  dalrfu  vzeldu;  u  dualu:  dalA  vzeU;  u 
plur. :  5uli  pili  mrli  vzel6.  —  Slovene  s  prijedlogom  osnove  rado 
naglaSuju  prijedlog,  ali  ga  ne  moraju:  dudao  6udali,  n&pili,  zdvio, 
zd6ao  zadali,  rdspili,  6udpro,  rasprtetrli.  Evo  liekoliko  primjera  iz 
kdige : 

bi  (percut^re):  hlo:  trpl.  60  2  gda  bi  se  Joab  povmo  i  vn  sol- 
nom  doli  pob(o  dvandjset  jez6r  Edomitancov . . ,  78  48  je  Ai  iivino 
pohio  s  todov.  69  27  Ar  so  preg&iiali  toga,  koga  si  ti  Mo.  — 
Ma:  trpl.  87  3l  gda  je  srditost  boi^a  poMla  te  naj  bougSe  v  Iz- 
raeli.  —  Uz  bi  dolazi  i  bu  (bujti). 

kri :  Jcrto :  trp.  44  20  si  pokrio  nas  z  s6ncov  smrti.  89  46  si  ga 
pokrio  s  fipotom.  10  ii  boug  skrio  je  obrdz  svoj.  35  8  mreia,  Stero 
je  skrio,  ga  vlouvi.  85  3  zakrio  si  vse  Aegove  grehe. 

mi:  mfla:  bar.  11  vu  mrzloj  vodi  se  je  emila.  Obi^nija  je  osnova 
mu:  mujti:  mujo  mujl  itd. 

pi:  pili:  ktiz.  mat.  6  25  ne  skrbte  se  za  £itek  vaS,  ka  bodte 
jeli  i  ka  bodte  pill.  20  23  peMr  istina  moj  bodete  pilL   24  88  jeli 

*  Ovako  va|a  svuda  ispraviti  naslov. 

9a 


Digitized  by 


Google 


138  M.  ta:^aveg, 

8o  i  pill  «o.  mark.  16  18  di  smrtnoga  kaj  pUi  bodo,  ne  bode  iiim 
rtkoudilo.  kiiz.  1  kor.  10  4  vsi  so  edno  duhovno  pitvino  pili\  ar 
so  pill  s  te  duhovno  lie  naslediivajoudt*  pedine.  —  ndpilo:  na^rfl- 
101  zmifie  se  je  dobro  ndpilo  dezdzevni  kaplic. 

vi:  vila:  kUz.  luk.  2  7  porodila  je  sind  svojega  i  v  p^enice  ga 
je  povila.  —  vili:  ktlz.  jan.  19  4()  vzeli  so  tejlo  JezuSovo  i  eavili 
so  je  V  prt^.  —  edvio:  kUz.  luk.  23  53  geto  ga  je  doli  vzeo,  edvio 
ga  je  vu  lelahen.  —  povili:  kiizm.  43  vzeli  so  tejlo  JezuSovo  i 
pouvili  so  je  V  prt6. 

bi.  bila  (ditaj  bijla):  klXz.  luk.  3  2  za  visesni  popouv  Annasa  i 
Kajaf46a  \'Tejmena  je  bila  rejfi  bo^a  k  Ivani.  jan.  1  l  vu  zai^etki 
je  f)tla  (u  izdanu  od  1848 :  bila)  rejd  i  ta  rej6  je  bila  pri  bougi  i 
boug  je  bila  ta  rej6.  Eta  je  hila  vu  za66tki  pri  bougi.  giin.  47 
draga  je  kre  brejga  z  mehourom  obraAena  bila,  —  bilo :  kilz.  mat, 
2  7  zvejzda  je  stanola,  gde  je  bilou  to  dejte.  mat.  12  4  je  te  sveti 
krUh  jo,  Steroga  je  nej  slobodno  bilou  nemi  jesti.  mark.  2  15  ji  je 
bilou  vnogo.  gcin.  103  jako  vroude  je  bilou.  —  bili:  ktiz.  mat.  12 
4  je  te  sv6ti  krlih  jo,  stcroga  je  nej  slobodno  bilou  nemi  jesti,  niti 
ki  so  z  nim  bili.  mat.  24  22  da  bi  ne  bili  prikradeni  dnevi  oni, 
ne  bi  bilou  edno  tejlo  zdrzano.  mat.  26  59  gde  so  vkiip  spravleni 
bili  pisa^ke.  mark.  2  6  bili  so  pa  niki  pisAeke  tarn  itd.  —  bile: 
kUz.  mat.  11  21  da  bi  v  TiruSi  i  v  Sidoni  veinene  bile  te  moci, 
davno  bi  v  vredi  i  v  ])ep6li  pokouro  6inili.  27  55  bile  so  pa  tam 
zene  vnouge.  trpl.  139  15  moje  kousti  so  nej  bile  tebi  ski'ite.  — 
bild:  ktiz.  jan.  ozn.  21  13  od  sundenoga  hoda  so  bUd  troja  vrata. 
21  21  ta  dvanajstera  vrata  so  bild  z  dvanajset  dzUndzov.  jan.  3 
19  lUdj6  so  bole  llibili  kmico  liki  svetlost,  ar  so  nihova  dela  huda 
bild.  —  bild  (dual):  kUz.  mat.  4  19  sta  ribi^a  bild.  mark.  1  16 
sta  bild  ribi^a.  luk.  1.  16  bild  sta  pa  pravic^na  ohL  luk.  13  12 
pred  tom  toga  sta  vu  protivinstvi  bild  eden  proti  drligomi.  djaii. 
ap.  4  13  poznali  so  ni  dva,  ka  sta  z  Jezugom  i?7a;  trp.  105  28 
nejsta  nepokorna  bild  recam  riegovim.  nagfl.  24  Arpad  i  Bela  sta 
si  prijatela  bild.  140  bild  sta  dva  brata. 

6u:  cUo:  nagfl,  11  je  li  si  rilo,  kak  lipou  so  se  nama  pokloniliV  — 
ci'da:  gon.  49  c'ula  je  vse  tou  Juliska.  —  cuJi :  kUz.  mat.  13  17 
nejso  ciili.  djan.  ap.  17  8  zburkali  so  lUstvo  i  mestne  vladike,  gda 
so  ota  ciili. 

da :  ddo :  kUz.  mark.  2  26  ddo  je  i  onim,  ki  so  z  riim  bili.  jan. 
13  15  peldo  sem  vam  Ado.  —  ddla:  kiiz.  rim.  1  10  pros^<!5i,  da  bi 
se  mi  ze  gda  tak  srecna  pout  ddla  z  boze  voule,  ka  .  .  trpl.   105 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLA8U  U  SLOYRNSTINI  I  HRV.  KAJKAVdTIKT.  139 

30  y'6  je  ddla  ni  zemla  vnozino  ikh,  gon.  54  birka  ddla  nama  je 
jesti,  odetel,  e56e  i  penejze.  —  dalo:  ktiz.  mat.  27  9  bi  se  lejhko 
tou  mazalo  oudalo  za  vnogo  i  dalou  siromakom.  mark.  4  8  drttgo 
je  spadnolo  vu  dobro  zemlo  i  dalou  je  s&da.  luk.  18  43  vse  lUstvo 
dalou  je  diko  bogi.  gon.  70  pamet  se  je  vzeti  dalou  kak  lejpo 
okrouglo  glavou  bi  mela  ona.  —  ddli :  mat.  27  2  ddli  so  ga  Pon- 
ciuS  Pilatusi.  trpl.  77  18  vo  so  dtili  oblacke  vod6,  n6ba  je  ddla 
grumlajco.  —  dald  (dual):  ktiz.  djan.  ap.  5  8  povej  mi,  6i  sta  za 
teliko  to  nivo  ta  dald  ?  jan.  ozn.  20  13  smrt  i  pekel  sta  v5  daid 
te  mrtve,  ki  so  v  nima  bill,  nagfl.  88  Sandor  i  B61a  sta  mela  dva 
psa;  teva  sta  tak  jalniva  bild,  da  sta  nikoga  nej  pUstila  k  hii^i, 
ali  Sandori  i  B6li  sta  tak  pokorniva  bila,  da  sta  se  i  napr62ti  dald 
vu  male  sanidice.  —  dale:  ktiz.  ozn.  4  9  gda  bi  dale  stvari  diko. 
—  Naglas  na  prijedlogu:  ktiz.  mat.  13.  44  vsa,  ka  je  meo,  oud(W 
je.  gon.  54  vuno  je  oudao  kUpcom.  ktiz.  mat.  26  26  JudaS  ga  je 
oudo,  25  9  bi  se  lejhko  to  mazalo  oudalo.  djaii.  ap.  4.  84  kikoli 
so  meli  nive  ali  hize,  oudali  so  je.   trpl.  118  19  vsi  so  me  oudali, 

zna :  ktiz.  jan.  2  35  je  sAm  lefndo,  ka  je  bilou  vu  dloveki.  — 
zndla:  ktiz.  jan.  4  10  da  bi  zndla  dar  bozi  i  Sto  je  to,  ki  tebi 
veli;  daj  mi  piti,  ti  bi  prosila  nega  i  on  ti  bi  dao  zivo  vodou. 
nagfl.  84  jeli  bi  se  tabla  od  sebe  zndla  genoti? 

de:  trpl.  104  6  ti  si  odeo  globodino  liki  z  gvantom. 

pe:  ktiz.  mat.  26  30  gda  so  hvalo  spejli^  vo  so  fili. 

sme  :  ktiz.  djaA.  ap.  7  32  prestraSivSi  se  Moufiefi  nej  sw^o  na 
dega  gl6dati. 

6a  (od  6en):  ktiz.  mat.  16  21  od  tistoga  mdo  je  edcao  Jezud 
oznantivati  .  .  gon.  42.  Kiirol  pod  ednim  r^stom  je  eden  dugi  tenki 
kor^n  v^rao,  edca  ga  tak  v(3  skubsti.  77  eaca  zvati  kokoufii.  ktiz. 
mark.  16  7  gda  bi  gori  skri6alo  to  Itidstvo,  sdcaio  ga  je  prositi. 
mat.  20  21  zdcali  so  riemi  praviti.  gon.  41  on6  dva  sta  uprav  kii- 
hati  zdcala, 

ja  je  (od  jem) :  ktiz.  djaii.  ap.  23  19  jezemik  ga  je  rokou  prfja^. 
trpl.  18  17  gori  me  je  prljao.  27  lO  gospoud  me  je  prijao,  ktizm. 
134  ki  se  je  poprijao  od  dtiha  sv6toga.  —  jela:  trpl.  51.  7  vu 
grejhi  me  je  poprijela  mati  moja.  —  prijaio :  ktiz.  mat.  1  20  ka  se 
je  V  nej  poprijalo,  z  sv^toga  dtihd  je.  mat.  26  50  vrgli  so  rok6 
na  JezuSa  i  prijali  so  ga.  mark.  12  3  oni  so  ga  prijali  i  zdrli.  — 
vzeo :  ktiz.  mat.  24  3  je  priSao  potop  i  vzSo  je  vse.  trpl.  6  10  mo- 
litev  mojo  je  gospoud  gori  vzeo,  ktiz.  djan.  ap.  1  9  oblak  ga  je 
odevzco  od  ou6i  nihovi.  —    vzela:  ktiz.  luk.    2  9  dika  gospodnova 


Digitized  by 


Google 


140  M.  TA^AVBO, 

je  je  okouli  vjsSla.  5  9  ga  je  groza  ohvssela.  —  vzdo :  trpl.  22  13 
vnogo  bikou  me  je  okouli  vzelcu,  —  veili:  kUz.  mat.  27  6  po- 
glavnicke  popovski  so  vzili  te  srebme  pejneze.  trpl,  22  17  so  me 
preci  okouli  dbveili.  —  vzeli:  kttz.  mat.  21  l  teda  prispodobno 
bode  krdlevstvo  nebesko  k  desit  devicam,  Stere  so  vzeli  lampa^ 
svoje.  25  3  te  noure  so  vzeU  lampaSe  sebom  a  nejso  vzeU  i  nimi 
olija.  trpl.  116  3  smrtne  bolezni  so  menfe  dbvzeli,  —  vzeld  (dual): 
kttz.  djan.  ap.  16  37  BamabAS  je  tanidivao,  ka  bi  sebom  vzfla 
Ivana,  Paveo  je  pa  za  vrejdno  drzao,  ka  bi  ga  ne  rzela  sebom. 
18  26  k  sebi  sta  ga  vzeld.  gOn.  41  gda  bi  komaj  na  pamet  vzeld, 
ik  je  plam6n  vu  strejhi  bio.  —  vzeld  (plur.)  trpl.  40  13  so  me 
okouli  vzeld  httda  brez  ra^una.    18  6  vezala  pekla  so  me  ohvzdd. 

pe  (od  pen):  kttz.  mat.  27  35  i  mark.  15  24  gda  bi  ga  pa  rd- 
spUi,  razdejlili  so  si  gvant  Aegov.  luk.  23  33  tam  so  ga  rdspUi. 
kttzm.  41  gde  so  ga  rdspeli. 

mr:  kttzm.  60  liki  so  jeli  o^evj6  vaSi  manno  i  mrli  so.  —  g5n. 
21  onedva  sta  prepovejdan  sdd  jela  i  z^to  mrld,  —  kttzm.  14  vzemi 
dejte  i  mater  degovo  i  idi  vu  zemlou  izraelsko,  ar  so  spowwrW,  ki 
so  iskali  dttSo  diteta.  ^ 

pr:  kttz.  Jan.  9  21  Sto  nemi  je  oudpro  o5i,  mi  ne  znamo.  9  26 
kak  da  ]q  oudpro  tvoje  o6i?  trpl.  40  7  vttha  si  mi  oudpro.  kttz. 
Jan.  ozn.  20  3  zdpro  ga  je.  bar.  18  6i  bi  Sto  tebe  vu  edno  tesno 
stanico  zdpro,  kak  bi  se  ti  tam  (^(ito  ?  kttz.  djari.  ap.  5  23  gda  smo 
jo  oudprili^  notri  smo  nikoga  nej  naSli,  luk.  24.  31  nidva  o6i  so 
se  pa  oudprile,  mark.  7  35  preci  so  se  oudprila  Aegova  vttha.  djaii.  ap. 
12  10  vrAta  so  se  od  s^be  nima  oudprla.  prijat.  1876.  5  gda  so  se 
vrAta  odprli, 

str:  trpl.  104  2  rasprejstro  si  neb^sa  kak  zakrivalo. 

b)  Osnove  na  suglasno. 

Pred  -o  umede  se  a  te  se  ao  slijevne  —  ali  rijetko  —  na  o : 
p6flao  i  pAso.  Naglas  dolazi  na  korijenu.  Kratkijeh  sloga  kdiga 
obidno  ne  bije^i. 

pas :  pdsao :  kttz.  jan.  ozn  2.  27  pdsao  je  bode  z  zeleznov  Sibov 
g6n.  82.  pri  ednom  lejpom  ogradi  je  eden  pojb^r  gjUnce  pdscu). 
kttz.  mat.  2.  6  Steri  bode  pdso  Itidstvo  moje. 

lek:  lekao:  kn.  mol.  216.  vari  me  od  vrajze  mreze,  Stero mi jepolekao. 

ras:  rdsla:  kttz.  djaii.  ap.  6.  7  rejd  boza  je  rdsla,  mat.  13.  25 
gda  je  pa  gori  zrdsla  trdva  i  sad  je  prinesla,  tada  se  je  skazao  i 
koukol.  gon.  44  na  ple6aj  Aemi  je  pttkla  zrdsla. 

griz:  grizao:  bar.  16  pes  je  liidva  poSteno  zgrlzao. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLASU  U  SLOVlBNdTINI  I  HRV.  KAJKAVdnNI.  141 

vlejk :  vUjTcao :  kttz.  jan.  12.  32  vse  bom  za  sebom  vlejkao.  trpL 
104,  i  dlko  i  poSteiie  si  oblejkao,  kliz.  2  kor.  11.  8  drttge  gmajne 
sem  slejkao,  gda  sem  od  iiib  najem  vz6o.  —  vUjkla:  bar.  11.  v 
mrzloj  voudi  se  je  zmila,  se  podesala  ino  oblejhla,  trpl.  118.  61 
drejda  ti  se  nevemi  me  je  slejkla.  itd. 

Osnove  na  d  i  ^  pred  o  la  la  lo  gube  d  i  t.  Tuj  ima  sing.  masc. 
svuda  kratki  naglas,  te  ga  kniga  ne  bijezi:  cveo,  pleo,  seo,  klao, 
jo  (za  jeo).  U  ostalim  se  oblicimit  o  \  e  kratko  naglaSuju:  boli 
pleli  cvele.  U  sing.  fem.  je  korijen  obi6no  dug:  klad:  kldla:  bar. 
11.  Katika  je  obledalo  na  ednom  mesti  vkttpe  skldla,  —  pred: 
prela:  g5n.  70  ma^ka  hiie  nestanoma  je  prela.  —  sed:  sejla: 
nagfl.  115  v6elica  na  obr&z  je  sejla  lovniki.  —  jed.  jejla:  ktiz. 
Jan.  2.  17  poboznost  hiie  tvoje  me  je  pojejla.  trpl.  69.  10  vrejlost 
k  hizi  tvojoj  me  je  pojejla,  —  U  sing.  masc.  pred  o  ispada  e: 
vjo,  a  tada  ima  prijedlog  naglas:  n&jo  p6jo,  ali:  j41i  s61i. 

Osnova  Sed  glasi:  Sao  i  Sou  gla  fili  §le,  sve  kratko  naglaSeno. 
Slozena  baca  naglas  na  prijedlog :  trpl.  9  i  prejSao  je  spoumenek 
nihov  2  nima.  jan.  ozn.  21  i  vido  sam  nouvo  n6bo  i  nouvo  zemlo, 
dr  je  ta  prva  n6ba  i  ta  prva  zemla  prejSla,  ktiz.  djan.  ap.  17. 
10  Steriva,  geto  sta  ta  priSla^  Sla  sta  vn  sprAvifide.  —  Slozena 
s  ostalim  prijedlozima  prima  %  sprijeda,  koje  ima  naglas:  obiSao 
odiSao  ziSao  itd.  trpl.  55  6  groza  me  je  obiSla.  ktiz.  jan.  ozn.  11. 
14  te  drttgi  jaj  je  odiSao^  trp.  34  1  ki  ga  je  od  sebe  odgMao  i 
odlSao.  kUz.  jan.  ozn.  18.  14  s^  zelejna  dtiSe  tvoje  je  odiSao  od 
tebe  i  vsa  ttidna  i  leS666a  so  odiSla  od  tebe.  kttz.  mat.  32  gda  bi 
pa  on6dva  v6  odiSla^  ovo  prinesli  so  fiemi  ednoga  Sloveka  nej- 
moga.  —  kttz.  mat.  2.  13  gda  so  pa  oni  odiSli,  ovo  angel  go- 
spodnov  skazao  se  je  Jo^efi.  mat.  13.  5  drttgo  je  pa  spadnolo  na 
pe6ino,  gde  nej  melo  dosta  zeml6,  i  preci  je  0iSlo.  —  kttz.  1  jan. 
2.  19  z  nas  so  JS^iSli,  a  nejso  bill  z  n&s.  —  kttz.  mark.  1.  28  rajs- 
(Sao  se  je  pa  glas  liegov  preci  vu  cejlo  okouli  dr26lo  Galilee.  — 
djad.  ap.  13.  43  gda  bi  pa  razlSlo  spraviSde,  nasledttvali  so  vnougi 
Pavla  i  Bamabada. 

2.  Naglas  n  glagola  s  nastavkom  no  a  inflnitiYa. 

U  sing.  masc.  gine  o  iza  o:  padno. 
Naglas  dolazi  obidno  na  slogu  pred  no: 

gledno :  g5n.  70  deca  ji  je  pogUdnola  vsej  pet  Skramblov.  bar. 
11.  Katika  je  preglednola,  ka  je  gor  dano  mejla. 
klekno :  gOn.  49  doli  je  poUiknola  pred  douv. 


Digitized  by 


Google 


142  M.  VA]>AVRC, 

lejhno:  trpl.  102.  12  moji  dnevi  so  lejhnoli  kak  s^'nca. 

padno:  kUz.  mat.  14.  6  pl^sala  je  hdi  HerodiaSova  na  srejdi,  i 
dopddnola  so  je  Herodezi.  mat.  7.  27.  vOtrovje  vdarili  so  v  hizo 
ono  i  spddnola  je.  trpl.  5.  5  si  ti  nej  boug,  komi  bi  se  nevernost 
dopddnola, 

regno:  g(5n.  44  6obo  je  na  stran  pot^gno  i  obregno  se. 
segno:   g5n.   97  kak  je   za   Aega  segno^   eden  kor&t  je  skodo  vu 
voudo.  kUz.  mark.  6.  23  prisegno  ji  je.   trpl.    89.  4  prisegno   sem 
Ddvidi.   ktiz.  jan.    ozn.    18.  5  so  dosegnoli  tiegovi   grejhi   notri  do 
n^ba.  2  kor.  19.  13  smo  notri  do  vas  dosegnoli 

sejhno :  ktiz.  mark.  5.  29  preci  je  v5  posejhno  zdenec  krvi  lie. 
1  petr.  1  24  posejhnola  je  tritva.  trpl.  22.  16  vo  je  posejnola  mou<!f. 
moja  kak  drepiia.  32.  4  je  vlaga  v  meni  vsejhnola.  ktiz.  mat.  13. 
6  da  je  nej  melo  koreiid,  posejhnolo  je.  21.  19  preci  je  posejhnola 
figovo  drejvo. 

sluhno:  trpl.  81.  8  sem  te  posliihno.  61.  6  si  ti,  o  boug,  posluhno 
oblube  moje.  trpl.  81.  12  nej  je  posliihnolo  Itidstvo  moje  glasa  mo- 
jega.  106.  25  nejso  poslnhnoli  glasa  gospodna. 

stano:  ktiz.  mat.  2.  9  zvejzda  je  stdnola,  gde  je  bilou  to  dejtc. 
8.  15  gori  je  stdnola.  11.  23  da  bi  v  Sodomi  vfiinene  bile  te  modi. 
Stere  so  v  tebi  vdiAene,  ostdnola  bi  do  denesnega  dn6va. 

tegno:  ktiz.  mat.  74,  11  za  ka  si  nazaj  potegno  Tokou  tvojo?  ktiz.  mat. 
12.  13  vt^gni  rokou  tvojo.  I  vtegno  jo  je.  g5n.  70  cica  je  Skramble 
V  Ai  moSne  potegnola.  ktiz.  djan.  ap.  19.  33  z  Itidstva  so  naprej 
potegnoli  Aleksandra. 

tisno:  trpl.  105.  18  v  zelezo  so  stlsnoli  noge  negove. 

ttihno :  trpl.  58  4  odtuhnoli  so  od  narodjena  mao  gudeci  \H.  53. 
4  vsi  na  vktip  so  stiihnoU, 

vino :  gon.  105  dejte  je  (o6a)  z  gor^cim  nagibom  obino. 

Kratki  naglas  kniga  obi^no  ne  bi|ezi:  vbegnolo  trpl.  razCesnola 
ktiz.  djan.  ap.  14.  4,  sdrsnola  gon.  104,  zgino  gon.  52,  grno  gftn. 
104,  zamuknolo  trpl.  parno  gon.  53,  posklesnola  trpl.  114  18,  strs- 
Bolo  ktiz.  mat.  12.  23,  tekno  gon.  38,  vtono  gon.  28  itd. 

Naglas  na  prijedlogu  ima:  meno:  ktiz.  djan.  ap.  20.  2  gda  bi 
pa  sprehodo  one  krajine  i  opoumeno  bi  je  z  mnougimi  re<5mi, 
pri§ao  je  v  grCki  orsag.  ktiz.  jan.  ozn.  18.  5  spoumeno  se  je  boug 
z  nepravi6nost  Aegovi. 

Naglas  na  nastavku  no  moze  imati  oanova  mino  i  vrno, 

mino :  ktiz.  rim.  83.  12  nou6  je  pretninoula.  jan.  7.  14  gda  bi 
pa  ze  polovico  svetka  minoulo^  gori  je  Sou  Jezus  vu  cdrkev.  Ali  i 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLASU  U  SfX)VBNdTINI  I  HRV.  KAJKAVdTIMI.  143 

mino :  ki\.  mol.  202  jaj  preminolo  je  vse  moje  vUpane.  trpl.  102. 
4  so  minoli  kak  dim  dn6vi  moji.  Kn.  mol.  126  spomeni  se  z  slugov 
i  sluzbenic  tvojih,  ki  se  z  etoga  svejta  preminolL 

vrno:  kliz.  jan.  ozn.  2.  21  dao  sem  ji  vrejmen,  naj  se  povrn6 
svojega  kurvejStva  i  nej  se  je  poiyrnoula. 

Naglas  n  glagola  s  nastavkom  e  a  infinitiyu. 

Nastavak  o  u  sing.  masc.  obi^no  guta  nenaglaSeno  c  pred  sobom : 
leto,  a  gdje  se  to  e  6uva,  kratko  se  naglaSa,  kao  meo  Steo  Sflmeo, 
Staj.  prip.  var.  24  toti  Skolnik  je  ni  dugo  Sivea.  Gdje  od  -eo  biva 
o,  tamo  je  naglaSen  slog  pred  o  kao  goro  tito  velo,  zelo.  viso 
zivo.  U  sing.  fem.  se  e  obi^no  jade  govori  te  glasi  ej :  gon.  41 
hiza  je  na  pep^l  zgorejla,  —  Kttz.  jan.  ozn.  12.  14  dani  so  tej 
zeni  dvej  velikoga  orla  perouti,  ka  bi  letejla  vu  ptiScavo,  nagfl. 
115  gda  bi  vdela  domou  letejla^  voter  ju  je  vu  vodou  vrgao.  — 
19  od  boleznosti  je  Klara  omedlejla.  —  bar.  12  Anna  je  pred 
hiznimi  dverami  sedejla^  nagfl.  40  ednouk  je  Erzika  na  dvoriSdi 
sedejla.  —  Ktlz.  mat.  27.  19  nikaj  nejmaS  ti  z  onim  pravidnim, 
ar  sem  jas  dosta  trpejla  vu  sne  za  nega  volo.  mark.  5.  26  vnogo 
je  trpejla  od  vnougi  vradov.  —  Kttz.  jan.  ozn.  13  15  velejla  je 
prebivajoudim  na  zemli  napraviti  kejp  td  divjafiine.  —  bar.  11 
Katika  je  roditelom  bUzeno  nou6  Mejla,  —  Kttz.  mat.  9.  18  6i 
moja  je  zdaj  mrla,  ali  hodi  polo^i  rokou  na  Aon  i  Sivejla  bode.  — 
Kttz.  mark.  14  8  ona,  ka  je  mejla^  je  vdinfla.  luk.  4.  38  punica 
Simonova  je  veliko  tr^filiko  mejla. 

Osnove,  kojim  se  e  mijei\a  na  a  imaju  naglas  obidno  na  slogu 
pred  a. 

bejza :  lejzao :  trpl.  3  i  Davida  zoltar,  gda  je  bej^ao  pred  Ab§a- 
lonom.  55.  8  ovo  dalec^  bi  odhejzao,  gOn.  75  na  cvilo  Dzule  je  i 
oda  k  mlaki  prihejzao.  —  hejzala:  bar.  12  Ana  je  k  lougi  od- 
hejsala. 

gu(?a:  gmao:  trpl.  2.  J5  teda  bode  i^im  giicao  vu  srdi  svojem. 
kttz.  Jan.  16.  13  ne  bode  guco  sam  od  s(5be;  nego  Stera  koli  bode 
eilo,  giico  bode.  —  gucalo:  trpl.  145.  6  bode  se  giicalo  od  dike 
straSne  dejl  tvoji.  —  gucala  (plur.):  trpl.  66.  14  so  gucala  vttsta 
moja  71.  15  vttsta  moja  bodo  vo  gucala  pravico  tvojo.  49.  4  vttsta 
moja  bodo  gtirala  moudrost.  (dual)  kttz.  djaii.  ap.  4  i  gda  bi  one 
dva  e§6c  gucala^  prisli  so  nad  Ai  dva  popevje. 

krida :  I'ricao :  trpl.  30  3  gda  sem  k  tebi  krlcOfO,  zdrzao  si  me. 
—  krfcali:  trpl.  22.  6  k  tebi  so  kricali  i  rejseni  so.  18.  42  kricali 
bodo,  ali  ne  de  pomodnika. 


Digitized  by 


Google 


144  M.  VAIjiAYKO, 

sliSa :  sliSdo :  trpl.  6.  2  je  gospoud  sliiao  glas  plada  mojega.  — 
kn.  mol.  217  kak  je  tou  dejva  sUSala  i  8v6ti  naklon  prij^la,  jako 
se  je  prestrdSila.  —  sllSali:  trpl.  34.  3  ka  ti  vbougi  sltSdli  ino  se 
radtivali  bodo. 

Osnove  od  jednoga  sloga  na  a  imaju  naglas  na  a,  ali  ga  mogu 
imati  i  na  nastavku,  a  sloiene  s  prijedlogom  bacaju  ga  rado  na 
prijedlog. 

spa:  spdla:  bar.  11  Eatika  je  vsigdar  sladko  spdla,  —  zdspao: 
kHz.  djan.  ap.  13.  36  je  David  pouleg  bozje  voule  zdspao.  —  zd^ 
spdli:  ktlz.  efes.  4  13  ne  Sdem  pa,  ka  bi  ne  znali,  bratje,  od  tej, 
ki  so  zdspaii,  —  zdspale:  kiiz.  mat.  25  5  gda  bi  se  pa  mUdio 
zenin,  zadrejmale  so  vse  i  zdspale  so. 

sta:  stalou:  ktlz.  mat.  12.  26  kakda  bode  tak  stcUou  kralevstvo 
liegovo?  13.  2  Ifldstvo  je  vse  stalou  na  brejgi.  trpl.  72.  16  na  gordj 
bode  silje  gousto  stalou.  —   staii:  trpl.  122  2  nog^  naSe  bodo  stcU^ 

V  tvoji  vrataj. 

Naglas  na  nastavku  a  dolazi  u  osnovama  boja  dria  leSa^  jer  ima 
naglas  i  u  infinitivu  bojati  drzati  le^dti. 

boja:  prejdge:  Judit  se  tmo  boga  bojdla.  ktlz.  mark.  4.  41  i 
zbojdli  so  se. 

drza:  trpl.  63.  9  teb^  se  je  drSdla  du§a  moja,  dejsna  tvoja  je 
zadrSdla  men6.  139.  lO  dejsna  tvoja  bi  me  dridla,  nagfl.  157  jas 
bom  s  touv  lepou  diSe^ov  violicov  dridla.  g5n.  70  gori  ji  je  podr- 
Mla  prejduo  nogou.  ktlz.  mark.  50.  52.  vera  tvoja  te  je  zdrzdla, 
luk.  2.  51  mati  negova  je  zdrzdla  vse  te  redi  vu  srci  svojem. 

le^a:  trpl.  94.  17  da  meni  gospoud  pomagao  ne  bi,  ze  bi  dtiSa 
moja  vu  grobi  leMla.  kttz.  mark.  1  30  punica  Simunova  je  lezdla 

V  tr6Sliki.  7  30  61  je  na  posteli  leMa. 

Naglas  u  glagola  s  nastavkom  i  a  infinitiYii. 

Glagoli,   koji   imaju   u   prezensu  nastavak  i  nagladen,  naglaguju 
ga  i  u  tom  participu.  Slozeni  s  prijedlogom  imaju  naglas  na  slogu 
pred  nastavkom  i  u  svim   oblicima   osim  u  sing.  fem.  gdje  se  na- 
stavak i  naglaSuje.  To  vaja  osobito  za  osnove  od  dva  sloga : 
bleSdim:  trpl.  50.  2  z  Siona  se  je  ta  lejpa  svetleda   boug  ohleScila. 

btidim :  g5n.  82  toga  pogl6d  je  tilio  nagib  zelnosti  pobiido  pri 
Aem.  53  gospoud  se  je  e§5e  nej  prebudOj  trpl.  58  26  zbiido  je  po 
moudi  svojo  jUg.  kUz.  djan.  ap.  11  19  ki  so  se  raztepli  zavolo  ne- 
vole,  Stera  se  je  pobidila  nad  Stevanom.  —  bar.  11  kak  se  je  KA- 
tika  zaran  prebiXdtla,    taki  je  stinola.   —  nagfl.    11    odvmouti  ma 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAQLASU  U  8LOVBN§TINI  I  HRV.  KAJKAVSTINI.  145 

Vise,  ka  bi  odtuheiie   zb'udilo.    5  gde   so  se  vu  Aem  prva  obdUteJAa 
obudila. 

cedim :  g5n.  54.  negova  zena  je  precedlla  mlejko. 

fiestim:  trpl.  35  28  jezik  moj  bode  tvojo  pravdo  glaso  ino  tebe 
vsak  dan  cestlo.  42  6  bom  ga  eSde  cestio. 

dinfm:  cinio:  trpl.  7  7  6i  sem  etak  cinlo.  44  2  odeve  nafii  so 
nam  rasklddali,  ka  za  dela  si  ti  cinlo  vu  lii  dnevi.  nagfl.  12  je  li 
je  prav  cinlo?  —  cinila:  nagfl.  16  do  eti  mao  je  deca  vse  cinila 
kak  gudala.  g5n.  49  ti  si  jako  htldou  iinlla,  —  cinlli:  kuz.  mat. 
11  21  davno  bi  vu  vredi  i  pep61i  pokouro  cinlli.  mark.  3  6  fari- 
zeu^ke  so  s  Herodezovimi  slugi  tanjIC  Hnlli  prouti  Aemi,  kak  da 
bi  ga  pogtibili.  trpl.  106  6  krivo  smo  cinlli,  nagfl.  24  prvle  mo 
z  rok^mi  nika  cinlli  —  6tno:  kflz.  m.  46  on  se  je  predlno.  kUz. 
Jan.  19  7  more  mrejti,  kaj  je  seb6  sin&  bozega  vdlno,  2  ii  prvo 
dildo  je  vclno  Jezud  vu  Kani  Galilee,  trpl.  44  15  vclno  si  nas  p6ldo 
med  pogitnmi.  gon.  30  prav  je  vcino.  —  iinlla:  kUz.  mat.  26  lO 
zakaj  za  httdo  mate  eto  toj  zeni?  ar  je  dobro  delo  vcinlla,  mark. 
14  8  ona,  ka  je  mejla,  je  vcinlla.  kttz.  m.  26  vora  tvoja  je  tebe 
zdravoga  vcinlla,  —  ilnili:  kttz.  jan.  19  23  rclnili  so  Stiri  tale 
z  nega.  djan.  ap.  3  17  znam,  ka  ste  z  neznanosti  vdlnili,  —  cinila 
(dual):  kttz.  djan.  ap.  3  12  ka  na  naj  glMate,  liki  da  bi  z  lastiv- 
nov  modjouv  ali  poboznostjov  vclnila  etoga  hod^dega.  nagfl.  88 
komaj  sta  tou  vHnila  i  dv^  straSniva  vuk^  sta  ze  prouti  I'lima 
camplala  z  louga.  gon.  104  komaj  niSteri  stopdj  sta  vclnila  od 
drevja,  i  eden  ogneni  trdk  se  je  pot^gno  po  zraki. 

davim:  kn.  mol.  211  si  zdr^ao  men6,  da  me  smrt  nej  zadavlla, 
212  vse  je  smrt  eadavlla, 

dilim:  kttz.  fil.  4  15  znate,  kaj  mi  jo  niedna  gmajna  tiq]  podillla 
kaj.  —  dejlo:  trpl.  74  13  ti  si  razdejlo  z  ramov  tvojov  mourje. 
68  13  razdejlo  je  mourje  74  17  ti  si  vdejlo  leto  i  zimo. 

dobim:  kn.  mol.  217  bozo  milost  si  doblla, 

drobfm:  droulo:  gon.  104  blisk  r^st  je  razdroubo,  —  droblla: 
nagfl.  67  jeli,  ka  se  je  glazojna  razdroblla? 

dttrim:  duro:  trpl.  22  26  je  nej  odiiro  ni  zavrgao  nevoulo  sir- 
m4ka.  106  40  z&  to  je  oduro  oro^ino  svojo.  —  diirili:  trpl.  106 
24  po  tom  so  odiirili  to  zelno  zemlo. 

dUSim :  gon.  103  da  ne  bi  mogli  zraka  notri  vlej^ti,  zaduSili  bi  se. 

dvojim:  kttz.  mat.  21  21  6i  bote  meli  voro  i  ne  bojdte  dvojlli, 
nej  le  samo  tou  figovomi  drejvi  vCinite,  nego  ...  28  j  7  gda  bi 
ga  pa  vidilij  molili  so  ga,  niki  so  pa  dvojfli. 

R.  J.  A.  cxvm.  10 


Digitized  by 


Google 


146 


M    VAJ^kYEC, 


falfm:  kn.  mol.  149  6i  jc  kaj  sfalilo  vu  otoj  mojoj  spouvidi, 
naj  zaduinesti  tvoja  niilous6a. 

gasim:  nagfl.  138  pogdsili  so  ogen. 

godim:  kttz.  iv.  12  29  grmlajca  se  je  zgodila.  —  nagfl.  137.  6i 
etaksega  redovnika  ne  bi  bilou,  jeli  se  ne  hi  dosta  z^Joga  godllo? 
kUz.  djan.  ap.  2  6  gda  bi  so  eta  glas  zgoudo,  vkilp  je  spriSia  vno- 
zina.  ktlz.  luk.  5  12  i  prigoudilo  se  je  :  .  .  mat.  1  22  tou  se  je 
celou  za  to  zgoudilo^  da  .  . 

gresim:  kn.  mol.  239  iK^be  si  nej  vrejdna,  -At  si  pregrisila.  trpl. 
78  32  zvon  vsega  toga  so  eS6e  ved  gre^Ui,  —  kUz.  jan.  9  2  Sto  je 
pregrejSo,  Ui  ali  roditelje  negovi,  ka  je  slejpi  porodjeni?  trpl.  18 
22  nejsem  pregrejso  prouti  bougi  mojemi.  trpl.  106  6  mi  smo  pre- 
grejSili, 

gradim :  ktiz.  mark.   12  l  okouli  je  je  (gorice)  zagrddo  s  plotom. 

grozim :  gOn.  75  Endris  se  je  na  temen  v  mlako  obmo  i  po- 
grouzo. 

grusti  se:    trpl.   107  18   se  je  grstila   duSi    nihovoj  vsdka  hrana. 

gubim :  trpl.  44  3  poguho  si  te  ove.  nar.  pes. :  eno  llibco  sem  mea, 
pa  sera  jo  zgnbo.  srecen  de  tisti  pajb,  ki  jo  de  liibo.  —  kuz.  Ink. 
16  9  radujte  se  z  menov,  kaj  sem  n4jdla  te  gros,  Steroga  sem  zgii" 
hila.  —  trpl.  106  34  so  nej  pogiihili  narodov.  trpl.  78  45  je  na  ne 
pusto  zabe,  kaj  so  je  pogubile. 

hladim:  ktlz.  2  tim.  1  16  daj  gospoud  amilenost  OnezifaruSevoj 
hizi,  kaj  me  je  vnogo  krat  rasladlla.  —  2  kor.  7  13  se  je  raslddo 
dlih  11  ego V  ode  vsej  vis, 

kadim :  nar.  prip.  staj.  20  mo  je  rekla  ribnik  tak  posUSiti,  ka  de 
se  prah  kadia. 

krepim:  trpl.  89  22  manna  mqja  ga  bode  kreplla. 

kvarim :  ktlz.  jan.  ozn.  19  2  je  obsoudo  to  veliko  kurvo,  stera 
je  skvarlla  zemlou.  kn.  mol.  185  ne  doplisti,  ka  bi  me  skvarfla 
malovrejdnost.  —  kliz.  2  kor.  7  2  nikoga  smo  nej  skvdrili. 

lovim:  bar.  18  Klara  se  je  za  drejvo  lovila.  —  kUz.  mark.  12 
13  poslali  so  k  iiemi  nike  z  farizeuAov.  kaj  bi  ga  lorfli  z  redjom. 
ktiz.  Jan.  21  18  prinoste  z  rib,  store  ste  zdaj  vlonvili.  kUz.  79  drtigi 
so  S2)oIouvili  negove  sluge. 

lozim:  trpl.  56  ii  na  nase  ledevjo  si  tesko  hromen  2>olouzo,  104 
9  meliou  si  nim  jwloiizo,  store  no  prestoiipijo.  prip.  staj  15  se  mi 
je  ono  klinfit  naloza. 

monim:  trpl.  53  7  o  da  boug  svojc^ga  naroda  robstvo  premejno 
66  6  prcynejno  je  mourje  na  sliho.   106  20  premcjnili  so  diko  svojo. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAQLASU  U  SLOVBNStINI  I   HUV.    KAJKAVStINI.  147 

modim:  trpl.  52  9  se  jc  vUpao  vu  vnozinosti  bogdtstva  svujega 
i  mocio  se  vu  zlodastnosti  svojoj. 

morfm :  trpl.  78  51  je  pomouro  ves  prihod  v  Egiptomi.  105  29 
premejno  je  vod6  na  krv  i  spomouro  je  ribe  v  ni.  —  trpl.  75  31 
gda  je  srditost  boza  priSla  na  ne  ino  je  spomorila  te  znamcjnitojk* 
med  Dimi.  ktlz.  m.  7v)  spomourili  so  je.  kUz.  djai'i.  ap.  13  if)  po- 
glavnika  zitka  ste  vmourili  kttz.  luk.  23  32  pelana  sta  pa  i  dva 
driigiva  htidodelnika,  ka  bi  se  z  nim  na  vkiip  vmourila. 

mozdzim :  trpl.  74  14  ti  si  smouMzo  glav6  levijithana.  nagH.  1()0 
vejm,  da  bi  mesto  zaloda  ejna  velika  tikev  spadnola  na  nous,  cejlo 
glavou  bi  mi  rasmuzd^ila. 

mUdim :  bar.  23  6i  je  komi  kaj  prij6tnoga  mogao  vciniti,  tisto 
je  telikdjSe  nej  zamiido,  nagfl.  133  ne  bi  prav  bilou,  6i  bi  se  tou 
celou  zamxxdilo. 

novim :  kUz.  zid.  6  6  6i  odpadnejo,  ka  bi  se  p^  nazdj  ponouviU 
na  pokouro. 

pojim:  ktiz.  jan.  2  10  vsaki  dlov^k  oprvifi  dobro  vino  polozi 
pred  gosti  i  gda  so  se  napojili,  teda  to  lagojejse  kliz.  jan.  ozn. 
17  2  zapojili  so  se  z  n6  prdznosti  vinom. 

redim:  prip.  staj.  11  ti  mlajSi  brat  je  je  zdaj  k  sebi  vzea  no  do 
smrti  redia,  12  toto  vliJ  mo  ja  red  la. 

rodim:  kUz.  djan.  ap.  14  29  preporoucila  sta  je  gospodni. 

rodim:  nagfl.  152  sledi  bo§  mi  lagov  sad  rodila.  ktiz.  luk.  1  62 
spunilo  se  je  vrejmen  Oz6bete,  da  bi  rodila  i  porodila  je  sin^. 
nagfl.  152  po  neSterom  leti  je  z  male  e^pidice  velko  drejvo  odraslo 
gori  i  zmajhni  plemeniti  siid  je  rodilo.  trpl.  18  6  otroci  ki  bi  se 
rodfli.  ktizm.  15  gda  bi  se  naroudo  JezuS,  ovo  moudri  so  priSli. 
kUz.  mat.  1  2  Abraham  je  poroudo  Izaka.  Izak  je  poroudo  Jakoba. 
nagfl.  6  da  bi  dejt(*  spoznane  one  hize  doubilo,  gde  se  je  naroudilo. 
ktiz.  djai^.  ap.  2  8  kakda  je  tou,  ka  je  mi  (Hiijemo  vsaki  po  la- 
stivnom  nasem  jeziki,  v  Sterom  smo  se  poroudili,  guil^ati  ? 

sadim:  nagfl.  157  jas  bom  rozico  sadfla.  trpl.  49  3  ti  si  lie  tit 
posddo.  gon.  98  domou  ga  je  v  ogradeek  nesao  i  tarn  posado,  ktiz. 
hik.  9  15  doli  so  je  posadili  vse. 

skuzim :  gon.  49  naj  prvle  se  je  mati  suzlla  nad  pUstnim  cvej- 
tjem.  ktiz.  m.  51  velim  v;im,  ka  te  se  shuzili  i  joukali.  ktiz.  jan. 
11  35  zaskuzo  »e  je  JezuS,  nagfl.  57  te  6as  je  je  drAzdzo,  dokee  s{» 
se  nej  zashhili. 

slepfm:  sUjpo:  ktiz.  2  kor.  4  4  vu  Ateri  je  boug  etoga  svejta 
oslcjpo  pAmeti  ti  neverni. 


Digitized  by 


Google 


148  M.  YAl^^VBO, 

solim:  kUz.  mat.  5  18  vi  ste  soul  zeml6,  6i  se  pa  sol  skvari, 
s  kim  se  bode  sollla?  luk.  15  34  dobra  je  sou,  di  pa  sou  obnori, 
s  kim  se  bode  solila? 

strelim:  prip.  Staj.  4  zaj  ga  pita  tista  vrana,  ka  je  je  nej  strlla: 
kaj  ti  je?  nagfl.  115  pllkSa  je  na  kraj  strdlla.  Od  ove  osnove 
moze  otpasti  sprijeda  v,  a  onda  glasi  ipak,  kako  slo^ena:  nagfl. 
114  eden  lovnik  je  na  ednoga  golouba  podriao  ptikfio,  da  bi  ga 
strejlo.  trpl.  64  5  da  bi  skrivoma  strejlili  toga  neduinoga,  bistro 
na  nega  strejiajo.  nagfl.  vustrejlva  .  .  brrr!  strejlUa  sta, 

sttfilm:  trpl.  74  15  ti  si  vsiiSo  modne  vodi.  102  6  od  kiida  i  je- 
dana  so  se  mi  vsiiSile  kousti  moje. 

svetim:  ktiz.  efez.  5  26  sam  sebfe  je  dao  za  Aou,  da  bi  jo  po- 
svHo.  zid.  10  20  Stero  nam  je  posvHo, 

gkali  se:  nagfl.  40  ednouk  se  ji  je  igla  v  gut  poSJcalUa, 

gkropim :  ktlz.  luk.  7  44  eta  je  skuzami  SkropUa  noge  moje.  kUz. 
zid  9  29  ve  Ittstvo  je  poSkroupo.^ 

tajim :  ktiz.  mat.  26  72  i  pa  je  tajio  a  prisegom :  ne  poznam 
eloveka.  trpl.  66  20  blagoslovleni  je  boug,  ki  mi  je  nej  vtdjo  pro&ne 
moje.  nagfl.  7  li  tomi  bi  se  vtdjo  on  t^l  i  ona  Sk6r.  kttz.  luk.  22 
57  on  ga  je  pa  zaUijo  govor6di:  ne  znam  ga.  kllz.  djan.  ap.  3  13 
zatdjili  ste  ga  pred  PilatuSovim  licom. 

tezfm :  trpl.  32  4  me  je  d6n  i  nou6  tezila  rouka  tvoja. 

topfm :  trpl.  22  15  srce  moje  se  je  kak  vousk  rastoupilo  vu  tejli 
mojem.  Pamti:  v^owpiia  mj.  \i;opfla  kUz.  luk.  8  33. 

tvorim :  trpl.  93  9  t^,  ki  je  vlibou  strouro,  je  li  ne  bi  6Uo  ?  tfe, 
ki  je  okou  stvouro^  jeli  ne  bi  vido?  119  73  tvoje  rdkk  so  me 
stvourile. 

v6im :  kttz.  luk.  5  3  sed^6i  vch  je  s  te  ladje  to  ludstvo. 

vedrim:  gon.  105  n^ba  se  je  razvedrlla, 

vestim :  kttz.  luk.  8  34  pasterje  odidoufii  najzifjstili  so  vu  mesti. 

zalostim:  ktiz.  iv.  16  20  vi  se  zalostili  bodete. 

Osnova  piisti  ravna  se  po  slozenim  osnovama:  trpl.  105  16  tada 
je  pusto  dntgodo  na  drz6lo.  ktiz.  djan.  ap.  5  10  vo  je  piistila  diifio. 
bar.  12  mati  je  noj  dopustila,  trpl.  66  12  ti  si  dopWsto  ltid6m  nam 
po  glavi  hoditi  gon.  83  gjtinci  so  vu  ougrad  odskodili  i  vekSi  tdl 
Aega  n&rasa  so  op\\stili, 

Osnove  od  tri  (i  viSe)  sloga  imaju  jedne  pravilni  naglas  kao : 

sramotim:  trpl.  55  13  da  bi  me  sramotio  neprijatel  moj,  tou  bi 
pren;isao.  ktiz.  luk.  13  11  gda  bi  iiemi  eta  povedao,  osramoutUi  so 
se  vsi.  trpl.   128  5  o  da  bi  se  osramoutUi  vsi  odtirjdvci  Siona. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLASU  U  SLOyBNfiTINI  I  HRV.  KAJKAVAtINI.  149 

vrSenim:  g(5n.  97.  po  cvejtji  so  se  mettllci  vrSenili. 

zelenim  se :  trpl.  36  35  vido  sem  ednoga  nepoboznoga  zvigenoga, 
ki  se  je  eelenio  liki  lombra  drejvo.  nagfl.  161  greda  rezetke  se  je 
ouzdale^  zelenila. 

^alostim:  kHz.  m.  51  vi  te  se  pa  SalostUi. 

Druge  pako  osnove,  kad  su  Slovene  s  prijedlogom,  imaju  naglas 
na  drugom  slogu  nazad  od  nastavka;  osim  u  sing,  fern.: 

Cemerim:  trpl.  119  53  rasdSmero  sem  se  nad  tiini  nevemimi. 
nagfl.  12  ki  se  je  na  svojega  pajdafia  raschnero.  —  bar.  24  samo 
se  je  te  rasrdo,  6i  je  nega  deca  demerUa.  nagfl.  77  te  6^s  je  je 
dr^^dzo,  dokec  so  se  nej  razHmerili.  ktiz.  djaA.  ap.  15.  39  razU- 
merila  sta  se  z&  to. 

dreselim:  bar.  18  joukao  bi  se,  jivkao  ino  bi  se  na  smrt  raz- 
driselo.  trpl.  106  i:3  so  razdriselili  dttSo  negovo;  kn.  mol.  91  nad 
nim  si  se  nezre^eno  dreseUla.  kUz.  1  kor.  5  2  vi  ste  nadflti  i  naj 
bole,  ka  bi  se  dreseUU,  naj . . . 

govorim :  trpl.  34  5  iskao  sam  gospodna  i  on  mi  je  odgouvoro.  nagfl. 
157  ta  najvekSa  je  etak  govorUa:  nagfl.  7  1  ka  bi  nemi  odgouvorili  ? 

pokojim:  ktiz.  1  kor.  16  18  ar  so  spokbjili  moj  i  vafi  dtth. 

slobodim:  trpl.  34  5  osloubodo  me  je  od  vsega  strahd. 

veselim :  trpl.  14  7  veseUo  bi  se  Jakob.  63  12  kral  se  pa  veselio 
bode.  48  12  veseUla  se  bode  gora  Siona.  94  8  kak  dugo  se  bodo 
nepobo^ni  veselili  ?  30  2  nejsi  obiselo  protivnikov  moji.  94  19  trou- 
Stafie  tvoje  je  diiSo  mojo  razviselilo.  104  15  da  bi  vino  obiselilo 
srce  6love6e. 

U  glagob'ma,  koji  u  prezensu  nastavak  %  ne  nagladuju,  ostaje 
naglas  u  svim  oblicima  na  slogu  pred  i,  bio  dug  bio  kratak:  hv(t- 
liti:  hvdlo  livAlila  hv&lilo  hv&lili  .  .,  hoditi:  hddo  hidila  hidilo. 

Rijetko  se  kratki  nagladeni  slog  u  knizi  bi|ezi :  hodo  hodila  hodilo. 

Bide  dovojno  dva  tri  primjera  iz  knige. 

diditi:  trpl.  7  I8  dido  bom  gospodna.  22  27  dicili  ga  bodo  iska- 
joudi  nega. 

hvdliti:  trpl.  57  10  hvdlo  te  bodem.  102  19  ludstvo  hvdlilo  bode 
gospodna ,  20  8  mi  se  bomo  hvdlili  vu  im^ni  gospodna  bog&  naSega. 

gr&biti:  ktiz.  djan.  ap.  28  3  edna  vipera  se  je  zgrdbUa  rok6  ne- 
gove.  nagfl.  40  Eriika  ga  je  zgrdbila, 

prfiviti:  ktiz.  djan.  ap.  4  18  tou  si  istino  prdvila.  7  50  nej  je 
rouka  moja  napruvila  eta  vsa? 

strSSiti:  gOn.  104  trepede  vsaka  vejdica  drevja,  kakda  bi  se 
slejdnfe  pogUbeli  strdSila  itd. 


Digitized  by 


Google 


150  M.  va;.avrc, 

Naglas  n  glagola  s  nastavkom  a  u  infinitivu. 

( ).sn()ve  Oil  jednoga  sloga  imaju  naglas  dakako  na  torn  a,  ^dje 
kad  i  na  nastavku  parti('Ji)a.  Slozene  s  prijedlofrom  bacaju  naglas 
rado  na  prijedlofj:,  osim  u  aing:.  fern,  plje  je  veoma  rijetko. 

bra:  bar.  28  6i  je  poulske  korine  najSao,  je  n6  ndbrao.  kiiz. 
(Ijan.  a  J).  1  2  apoStolom,  Store  je  otUhrao,  bar.  16  pes  je  vso  svojo 
mouc  vklipe  pouhrao.  kliz.  djan.  ap.  28  3  gda  bi  pa  Pavel  dosta 
rozjA  vkiip  spoubrao,  edna  vipera  zgrAl)ila  se  je  rok^  negove.  bar. 
12  Ana  je  jagode  nalmila.  kUz.  mark.  8  20  keliko  koSarov  ste 
nfihrali  puni  z  drtinemV  mat.  14  20  poubrali  so  dvanajset  koSarov 
puni.  mat.  13  48  te  dobro  so  vo  spoubrali  vu  posoudo.  gon.  15  na 
tou  sta  zebke  z  ostrini  kamenom  pune  ndbrala. 

gna:  nagH.  151  mladi^iea  je  na  vse  kraje  vejke  gndla. 

pra:  kliz.  m.  36  6i  sam  jas  prao  no^O  vase  gospoud  i  mester 
i  vi  morete  eden  driigomi  noge  prati.  —  (ida  bi  ouprao  noge 
nihove,  za  s^''  jo  vzeo  gvant  svoj.  kliz.  djan.  ap.  16  33  ouprao 
nidva  je  od  vdareov.  kliz.  djan.  ap.  9  37  mrla  je,  gda  so  jo  pa 
oupraliy  polozili  so  jo  vu  zgorano  hizo. 

zva:  kiiz.  mat.  1  21  porodi  pa  sina  i  ^ nio  hoif^  ime  negovo  Jezuft. 
1  2ri  i  -sr/v/o  je  im(»  r.egovo  JezuA.  21  13  hiza  moja  se  hiza  moli- 
tvena  bode  riv//a;  nagfl.  158  Barica  je  v()  zvfHa  svojega  brata.  kiiz. 
luk.  1  35  to  porodjeno  sveto  se  zvalou  bode  sin  bozi.  1  76  to  dejt^ 
bode  se  prorok  tega  visesiiega  zvalou.  kliz.  mat.  1  23  zrali  bodo 
im^'.  negovo  Emmanuel,  trpl.  49  12  miSlena  nihova  so,  da  bi  po 
nihovom  inK^'ni  se  zvaU  drzele.  kliz.  rim.  8  30  stere  je  napr6j  ode- 
brao,  te  je  i  pouzvao,  i  fitere  je  pouzvao,  te  je  i  pravidne  vdfno. 
kliz.  m.  49  prtzvao  je  sluge  svoje.  kUz.  mat.  25  14  zezvao  je  sluge 
svoje.  kliz.  jan.  9  18  nejso  vervali  Zidovje  od  iiega,  kaj  bi  skypi 
bio  i  ka  bi  pregledno  tecits,  doke6  so  nej  prizvali  roditele  toga,  ki 
je  pregledno.  djan.  ap.  5  21  vktip  so  prizvali  tana^.  mark.  15  16 
vklij)  so  zrzvali  cejli  sereg. 

zga :  nagfl.  14  gvant  se  je  na  nej  vujzgao  i  zivot  se  ji  na  me- 
liere  oh'zgao.  14  tak  je  i  ona  vuzgnla  svojo.  bar.  9  streha  se  je 
vuzgdla.  nagH.  14  od  slame  se  je  vujzgala  stala.  kliz.  djan.  ap. 
19  10  vkiip  so  nosili  knige  svoje  i  zvzgaU  so  je.  nagfl."  68  konople 
so  se  VHzgalc. 

Ovamo  ide  i  osnova  dja  od  deja:  kiiz.  jan.  19.  19  napisao  je 
titulus  Pilatus  i  dj((0  ga  je  na  kriz.  20.  if)  povej  mi,  gde  si  ga 
djffo.  mal.   14.  3  djao  ga  je  v  temnieo.  gr>n.  70  kama  je  pa  djfila 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLA8U  U  SLOVENStINI  I  HRV.  KAJKAVStINI.  151 

skrambleV  ktiz.  Jan.  20  2  ne  znamo,  kamo  so  ga  djdli,  trpl.  62 
10  6i  bi  se  na  vago  djdli  navkUp  hi  Iczejsi  bill  kak  nika.  kliz. 
mat.  1  27  prijela  sta  to  oselnico  i  zrh6  i  djald  sta  na  nidva  gvant 
svoj.  gon.  74  po  torn  sta  doli  djald  svoje  turbe.  ktlz.  djan  ap.  8 
17  teda  sta  djdla  rok6  na  Ae. 

U  osnovama  od  dva  i  viSe  sloga  dolazi  naglas  na  nastavku  a, 
ako  ima  a  naglas  i  u  infinitivu: 

jemati:  kttz,  luk.  2  52  JesuS  je  gori  jemdo  v  moudrosti  i  viso- 
kosti.  nagfl.  40  od  deteta  se  ni  tou  nema  zeleti,  ka  bi  priglihe 
vu  tekouca  zgovarjana  jemdlo,  nagfl.  40  Juliska  je  v  zobe  jemdla 
iglou.  kUz.  mark.  16  18  ka6e  bodo  gori  jemdli.  djan.  ap.  2  46  lamavsi 
krtih  po  hizaj  jemdli  su  jejstvino  s  veseljem. 

lejati:  prip.  Staj.  10  on  si  sede  na  eden  kraj  kre  ne,  pa  da  si 
je  stela  ztipe  zanesti,  te  pa  joj  je  roko  p6dbja,  da  se  vsa  po(ejdla. 
kUz.  ozn.  12  15  i  vlijdla  je  ta  kada  za  tou  zenou  z  vUst  svoji 
vodou.  trpL  124  4  tak  bi  nas  voda  ealejdla, 

mantrati:  gUn.  49  cejlo  leto  se  je  mantrdla  z  nim. 

nihati :  kUz.  luk.  5  28  on  je  ta  niMo  vsa.  18  29  ni  eden  nej, 
ki  je  nihdo  hize  za  volo  kralevstva  bozega.  gon.  43  edna  sirotna 
mati  je  vo  Sla  na  delo  i  doma  je  nihdla  sina.  ktiz.  pav.  zid.  11 
32  vrejmen  bi  me  nihdlo^  da  bi  naprej  prinSao  od  Gedeona  i  Ba- 
raka  i  Samsona  i  Jefta  i  Davida  i  Samuela  i  prorokov.  djari.  ap. 
23  3  gda  bi  se  pa  nam  skazao  CipruS,  nihdli  smo  ga  na  lejvoj 
stnini.  21   i4,  gda  bi  se  ne  dao  naratati,  nihdli  smo  ga. 

orati:  trpl.  129  3  oradke  so  po  mojim  hrbti  ordli. 

smejati:  prijat.  1875.  7  ona  se  smejdla.  nagfl.  169  pojbje  so  se 
dobro  smejdli  z  liega.  113  etivi  sta  stanoli  i  smejdli  sta  se  z  eti 
drligi. 

valati :  ktiz.  1  kor.  14  6  zdaj  pa,  bratje,  6e  pridem  k  v^m  z  je- 
zikmi  gu<:^6ci,  ka  bom  vam  valdo?  —  valdlo:  ktiz.  jak.  2  16  kaj 
bi  liima  tou  valdlo?  ktiz.  djan.  ap.  19.  19  naj&li  so,  ka  so  (knige) 
vdldle  pdtdes6t  jez6r  pejnez. 

OstaU  glagoli,  koji  u  infinitivu  nemaju  naglas  na  nastavku  a, 
drze  svuda  naglas,  koji  i  gdje  je  u  infinitivu :  pK^sati :  plesao  ple- 
sala  plfesalo  pl6sali  pl6sale.  Ovdje  je  jedva  treba  koji  primjer. 

kdzati:  trpl.  40.  5  jpoA;r/^ao  si  ludstvi  tvojemi  tezka.  bar.  13  Ana 
je  etak  roditelom  svojo  zahvalnost  skdsala.  ktiz.  luk.  9  31  Steriva 
sta  se  shhala  vu  diki.  trpl.  18  16  skdzale  so  se  dezdzevne  plohe. 
ktiz.  pav.  zid.  6  lo  Stero  ste  poTcdzali  vu  im^ni  negovom   itd.  itd. 


Digitized  by 


Google 


152  M.  yA^4VRC, 

Naglas  n  glagola  s  nastavkom  iya  a  infinitiyn. 

Tuj  8c  naglas  ravna  po  naglasu  u  infiDitiyu:  daruvati:  dariivao 

dariivala  dariivalo  itd.  bantuvati:   kn.  mol.    180  rad   odptistim  vse 

jim,  kf  so  me  zbantlivali.  —  mentuvati:  kA.  mol.  266  da  bi  dliSa 

tvoja  V  torn  ogiii  ze  gorejla,    kAjkoli  mA5,    vse   bi  rad  dao,  da  bi 

sc  mentiwala.  —  miliivati:  kn.  mol.  226  fito  je  ne   bi  poiniliivcu>? 

Taj  naglas  kiiiga  obidno  ne  bijezi.  —  dldtivati:    aldtivao   ildilvala 

Aldtivalo   (kllz.    pav.    zid.   5  7  Aldtivao).   sAlaSivati:    sAlaSivao   kilz. 

djan.  ap.  10  18   sAlaSivali    21    16  tAnadivati,   tanadivalo   ktiz.  djai'j. 

ap.  27  12. 
'  iff 

Od  osnove  vertl  gubi  se  11  te  glasi:  v^rvao  vfrvala  v^rvalo. 

V  kajkavStini. 

Naglas  u  glagola  beg  nastavka  u  infinitivu. 

Osnove  na  vokal  jcdne  su  duge  a  jedne  kratke.  Kao  duge  rabe 
bi  (esse)  da  pi  vi  ple(v)  de(n)  je(n)  kle^n)  pe(n)  i  one  na  r  gotovo 
sve;  ostale  su  kratke.  Naglas  imaju  otegnuti  u  sing,  fem.,  otisnuti 
u  ostalim  oblicima,  a  kratke  otisnuti.  Rijetko  se  6uje  naglaSen 
zadi\i  slog:  6\i\\  znali.  rflozene  s  prijedlogom  bace  desto  naglas  na 
prijedlog. 

bi  (esse):  btl:  petr.  12  hfl  je  na  ovom  svetu.  —  hila:  pet.  12 
hila  je  svetlost  prava. 

pi :  j|)/7 :  mat.  1  204  pehar  smrti,  koga  meni  dal  je  otec,  jeli  ne 
budem  uega  pil?  —  pila:  mat.  2  42y  jeden  otec  hdere  je  rekel, 
koja  bi  bila  akomce  jedno  malo  mleka  popHa:  .  .  —  pili:  petr.  112 
ne  budete  skrblivi  govor^»(!fi :  kaj  budemo  jeli,  ali  kaj  budemo  pili  ? 

da:  dfil:  petr.  12  (i(U  je  nim  mod  boijemi  sinmi  postati.  mat.  1 
.085  vam  bi  zavuSnicu  dal.  —  ddla:  gasp.  1  408  voda  je  vradtvo 
podala^  416  koteremu  devojka  prsten  je  vu  zarukeh  poddla,  — 
dfUi:  gaSp.  1  401  istu  devicu  v  drugem  mestu  bi  vdili, 

(;e(n):  (Ha:  gaSp.  1.  529 i>ocr'ia  je  premiSlavati  ovak:  .  .  ^S& pocela 
je  nim  manna  padati. 

je(m) :  prijel :  gaSp.  1  71  koji  gladnoga  odkupitela  na  stan  bi  bfl 
prijcl  — •  jrla:  gaSp.  2  494  muku  viteSko  je  podj/da.  petr.  12 
tomnost  ne  ne  prijiHa.  —  prfjeli:  petr.  12  negovi  nega  nesu  prfjeli. 

pe(n) :  raspcli :   petr.    60  junaki,   gda   bi   ga   bili   rdspeli^   vz^Se  : 

haje  negove.  : 

pr:  zaprl:  mat.  1   5^0  kra]  mprl  je  vusta  komomiku.  j 

vr :  znvrli :  gawp.  2  441  kola  pripetec*  bili  su  zavrli,  i 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLASU  U  BLOVflRfirim  I  HRV.  KAJKAVSTINI.  153 

Ouje  8e  i  gtokavski  naglas:  pila  pile  pfli  pile. 

6tt:  dula:  gagp.  1  467  kaj  da  bi  Jena  zacAla^  k  grobu  pristupi. 

d6 :  dela :  gaSp.  1  549  stanoviti  ieni  tak  vu  grlu  kost  ribja  je 
se  prepr66ila  i  zadda,  da  skoro  ve<5  dihati  ni  mogla. 

sme:  9niM:  mat.  1  583  kaj  bi  se  podnfati  smil, 

zna:  geandl:  gafip.  1  370  ziznal  je  Dioklecijan,  da  Sebastijan 
veru  KristuSevu  veruje  i  valuje.  —  fBnali:  gaSp.  1  364  kaj  stano- 
vito  enali  jeste. 

Osnove  na  sugiasno  imaja  u  sing.  masc.  otasnnti,  u  ostalim  obli- 
cima  otegnuti  naglas:  rasel  rasla  r^lo  risli.  To  vrijedi  za  duge 
osnove;  a  kratke  s  vokalom  ^  ili  o  imaju  u  sing.  masc.  otisnuti 
kratki ,  u  ostalim  oblicima  otegnuti  kratki  naglas :  nesel  n^sla 
mogel  mogla  mbglo  m6gli.  Osnove  s  drugim  vokalom  imaju  otisnuti 
kratki  naglas:  pod!gel  podigla  podiglo  podigli.  U  slozenim  osno- 
vama  moze  i  tuj  naglas  skoditi  na  prijedlog:  pribegel. 

ras:  r&sd:  mat.  1.  417  k  dobe  prikladne  za  ienitvu  bi  dordsel. 
rdsla:  petr.  29  gde  bi  erdsla  bila   trava,   onde  se  pokaza  i  kuko|. 

—  raslo :  mat.  1  298  dete  da  bi   dordslo   bilo,  vseudil   z  vudidi  je 
hodilo. 

streg :  strigli :  gaSp.  1  784  k  smrti  nemu  strigli  jesu. 

vlek :  vlekel :  gafip.  1  434  KristuSa  drzane  na  se  je  oblekel.  686 
mnoge  judi  na  sluzbu  bozansku  je  povUkd.  —  vUkla :  Jurjevi6  78 
ka  je  mene  2alost  vUhla  v  Numidiju  ?  gafip.  1  149  otca  svojega  za 
sobum  je  povUkla, 

beg :  pribegel :  petr.  286  od  neprijatel6v  mojeh,  gosponne,  k  tebe 
sem  pribegel. 

dvig:  dvlgla:  gafip.  1.  621  boj66i  se,  da  rimlanska  obdina  proti 
nemu  se  ne  bi  podigla  vudini  vloviti  AsteriuSa.  680  nagibana  t^ 
proti  razumu  podigla  se  jesu. 

Icz:  Uzel:  petr.  26  gda  bi  pak  vleael  vu  Kafamaum,  pristupi 
k  nemu  jeden   stojunddki   kapitan.    162  vUjsel  sem  vu  hizu  svoju. 

—  Uzla.  petr.  182   ova  potle,   kak  je  vUzla  n6  prestala  kufiuvati 
mojeh  n6g. 

Osnove  na.  d  i  t  ginu  pred  1  te  time  bivaju  kao  na  vokal. 

jed:  jel:  mat.  2  129  o  da  bi  vuk  doSel  i  tebe  pojil. 

krad:  kral:  mat.  1  450  koji  bi  krdl.  —  krali:  mat  1  609  na 
potlam  jemali  i  krdli  budu. 

pad:  pala:  gafip.  1  401  potrebno  je  bilo,  da  bi  jednomu  iz  po- 
kol6na  Davidovoga  dopdla.  147  obefiena  2ena  dole  je  opdla, 

R.  J.  A.  cxvni.  10a 

Digitized  by  VjOOQIC 


154  M.    VA^ATBO, 

Osnova  ded  neslo^na  prima  na  podetku  i,  koje  ima  i  naglas: 
iSel  iSla  iSlo  iSli;  (desto  i  Hfiel  ISla).  Slozena  prima  e,  koje  ima  oteg- 
nuti  kratki  naglas  od^del  odedla  od^Slo  n.  pr.  isieSel:  mat.  1  579 
Stanislaus  bil  bi  boga  prosily  da  stanoviti  Peter  imenom  pred  6eti- 
remi  letmi  mrtev  iz  groba  bil  bi  izeSel.  —  razeSla :  mat  1  450  zlo- 
dinstya  bi  se  ras^jala  i  raeisla.  —  ieeSlo:  mat.  1  397  kak  brze 
simce  bi  bilo  ie^lo^  taki  pelda  eva  k  suncu  obrnena  bi  bila.  — 
ieeSli:  mat.  1  468  ieiSli  jesmo  iz  AegyptuSa  greha.  izHU:  koc.  fil. 
36  kotere  duSe  su  iz  staleda  greha  van  iziSle,  —  od)Sel:  mat.  2 
405  odiSel  vu  Siciliju. 

Naglas  a  glagola  s  nastavkom  nu  a  infinitivn. 

Jedna  mi  je  poznata  osnova,  koja  ima  naglas  na  nu:  vrnu  u 
svim  oblicima  do  sing,  masc:   vinul   vmula  vmiilo  vmuli  vmule. 

vmu:  vrniila:  gaSp.  1  457  oprosi  cesaricu,  da  bi  vinograd  povr- 
nula.  536  domom  se  je  povrnula.  659  mrtvomu  de^&ku  4ivlfe6e  je 
povrniila.  490  hahare  svoje  je  na  pravu  veru  ohrnida.  —  vmulo: 
gadp.  1  348  doklam  juctvo  greh  svoj  ni  spoznalo  k  srcu  povmiilo 
i  pokoru  v6inilo.  —  vrniiU:  gafip.  1  603  lucifer  poSija  podloznike 
svoje  i  greSnike,  da  bi  vse  judi  od  boga  odvrnuU. 

Sve  ostale  osnove  imaju  jedne  otegnuti  dugi  naglas  na  slogu 
pred  nu  ili  u  svim  oblicima:  n.  pr.  ogfnul  ogrnula  ogrnulo  ili 
imaju  otegnuti  kratki  naglas  na  nu  u  sing,  nentru,  u  plur.  masc. 
i  fem. :  ogrnnl  ogrnula  ogrnulo  ogmuli  ogmule  ogrnula.  Take  su 
osnove :  dihnu  grnu  hfknu  kihnu  kr^nu  m&hnu  mlnu  pr6gnu  pfhnu 
piilinu  s^gnu  sinu  sfknu  siinu  t^gnu  t^knu  tfnu.  —  otegnuti  kratki 
naglas  imaju  osnove  s  vokalom  e  od  t:  g^nul  gfenula  gfenulo.  U 
sing.  n.  i  u  pi.  m.  i  f.  6uje  se  i  otegnuti  kratki  naglas  na  nu: 
gfenul  gfenula  genulo  geniili  gentile  gfenula  —  Otisnuti  kratki  na- 
glas imaju  osnove  s  kratkim  vokalom  u  slogu  pred  nu:  ginu: 
glnul  glnula  ginula.  Takih  osnova  ima  silu  boiju  te  ne  treba  da 
se  navode. 

Narod  amo  tamo  i  u  drugim  osnovama  nego  samo  u  vmu  na- 
glaSuje  nastavak  nu  n.  pr.  u  Nartu  ne  daleko  od  Zagreba.  Kod 
svete  Jane  kraj  Jastrebarskoga  nastavak  nu  glasi  na :  dumal,  klek- 
nala,  p^rnal  pSmala  p^malo;  dos6gnal  dos^gnala.  Neke  osnove 
naglaSuju  na  u  sing,  neutr. :  zakl6nal  zakl6nala  zaklen^lo,  vs^knal 
vs^knala  vseknMo ;  zvinal  zvlnala  zvinklo ;  vAgnal  vdgnala  vagniJo. 


Digitized  by 


Google 


PRILOZI  K  NAGLASU  U  SLOVKNfrnNI  I  HRY.  KAJKAVdTINI.  1  55 

Naglas  a  glagola  s  nastavkom  6  n  infinitivii. 

1.  Prezens  se  zavrSuje  na  -im. 

U  sing.  masc.  je  naglas  gotovo  samo  na  sloga  pred  nastavkom 
i  to  onaj  kojino  je  u  infinitivu.  U  sing.  fern,  je  naj^eSde  naglas  na 
nastavku  e  i  to  otisnuti.  U  ostalim  oblicima  je  naglas  ill  kao  u 
sing,  masc,  ili  kao  u  sing,  fem.,  ili  je  otegnuti  kratki  na  nastavku 
u  sing,  neutr.  i  u  pluralu  svem;  ili  se  ne  mijeiia  osobito  kad  je 
slog  kratak  i  otisnuto  nagladen.  Dakle: 

Ifeteti:  lAtel  letela  l^telo  Ifeteli  Ifetele  letSla,  ili 

letel  letela  let§lo  leteli  letele  letela,  ili  najdefide 
l^tel  letela  letMo  leteli  let^le  letSla. 

gledeti:  gl§del  gledela  gledelo  gledeli  gledele  gledela. 

Dolazi  XX  singularu.  masc.  naglas  i  na  nastavku  ali  rijetko :  letel 
imal. 

bei^Tm :  biicU :  gafip.  1  696  sve  je  prilike  greha  hiSdl.  —  heSali  : 
gadp.  1  442  zadne  opominati  krddenike  katolike,  da  bi  redene  blud- 
nike  kruto  b^iaii,  met.  1  527  joS  nas  ne  gene,  da  bi  prilik  hiSdli? 

bu6im :  Mdal :  gaSp.  1  711  oStro  bude  budcU.  —  vran  2  149  viher 
btidal  je  strahovito. 

curim:  ctirel:  vran.  1  222  kad  bi  spazil  bil,  da  potok  razcvrte 
lave  izraven  proti  mestu  onomu  dole  bi  curel,  prestraSil  se  je  ne 
malo.  —  curelo:  gaSp.  1  99  obilno  krvi  jest  van  iecArelo,  vran  1 
^7  nacurelo  je  soka  za  dobru  kavnu  Salicu.  gaSp.  1  752  iz  nosa 
od  deske  raiienoga  puna  zdelica  krvi  ze  vsema  tople  je  nacArelo. 

dr^im:  drSSla:  gaSp.  1  576  vu  tuliki  nevoji  vesel  obraz  svoj  ka- 
zala  je  i  drMla.  659  sebe  najboje  zavri^enu  je  drSdla,  —  driali: 
gaSp.  1  443  koji  se  ve6  krSdanske  krvi  je  prel6vati  paSdil,  toga 
verneSega  sudca  dridli  i  valuvali  jesu.  —  drSale:  koc.  fil.  44  koje 
zavjeto  moje  srdce  su  dridle. 

glSdim:  gledel:  vran.  1  lOO  je  si  li  vsaki  put  vu  dnevnik^/^i? 
—  gledela:  vran.  1  52  komaj  za  6etiri  prste  zvan  vode  je  (Sajka) 
gledela.  —  gledeli:  vran.  1  131  gUdeli  (smo),  kak  se  orje. 

gorim :  ghrel :  mat.  1  483  pog&zen  je  nazlob,  koji  vu  srdcu  proti 
Aim  gitrel  bi  bil.  —  gorela:  gaSp.  1  646  sv^da  igrdSom  bi  bila 
dogor^a, 

hlepim:  hl/pel:  kov.  kemp.  181  niti  bi  bo}e  za  boga  nevoje  tr- 
peti  hUpel.  vran  2  244  nezgovorno  za  judmi  je  hUpel.  —  hUpelo: 
vran.  1  45  srce  hUpelo  je  za  novum  pr^menbum.  —  hUpeli:  kov. 
kemp.  260  k  tebi  bogu  zdencu  2ivomu  ze  vsfemi  kotrfgi  jesu  hUpeli. 


Digitized  by 


Google 


156  M*  TAVATBD, 

hot^:  hot&:  gadp.  1  534  hatdjQ  vaa  pnrorodena  lodctya  izrael- 
skoga  sebi  alduvana  imati.  (hot^l  i  habd.  adam  157).  —  hotela: 
gaSp.  1  494  vsa  koja  je  hot^a  taki  je  zadobfla.  522  niti  ni  hotela 
kgoeea  ddr  aldnvati.  527  k  sebi  dohajaju^ega  prijeti  vu  ruke  ne 
hatSla.  Nu  narod  tako  rijetko  govori,  on  voli  skradeno:  dteti:  §tel 
fttek  gtMo  ^li  &t^Ie. 

bokhd  i  imiiti:  imMo:  Jnrjevid  6  prilo  teSko  je  dest  no^neh  stu- 
paliild  im^,  imdl:  gaSp.  1  593  koga  gkolnoga  tovAruSu  ufanoga 
imdl  jesi.  —  im&la:  gafip.  1  658  bol  na  duSi  je  ifndla,  659  zakriti 
sebe  bi  imdla, 

kledim:  Uecala:  gadp.  1  899  dago  bndem  hlicdla. 

kridim:  kriidla:  habd.  ad.  644  obodva  kamemtvani  budu:  di- 
vojka,  kajti  ne  hricdla^  mai,  kajti  je  ponizil  2enii  blizs^a  syo- 
jega.  —  brliali:  gadp.  1  542  z  veb'kim  glasom  kricali  jesn,  a 
habd.  m.  290  kriidli^  vidi  kod  rudati. 

le&n:  UtU:  kov.  kemp.  152  gdo  mi  da  kre)uti  kakti  golabu 
ter  budem  leUl?  —  letela:  gasp.  1  612  zadbi^  vu  peldi  golubice 
k  nebeskcnnu  z^rndniku  svojemu  je  odUtSla.  —  UMo:  mat.  1  494 
ne  trpile  nit  pidde,  da  bi  na  vadu  zemlu  ali  dvoxidde  alitelo.  — 
leteli:  vran.  1  81  da  bi  pe^eni  golubi  s^mi  v  zlibe  Uteli^  tak  .  .  . 
—  letela :  mat.  1  514  ssUtekkj  zniknola,  n^stala  vsa  ova  jesn. 

mn^im :  wAcal :  mat  1  267  mucal  je  i  ne  govoril  620  mucai  aeoL 
mucala :  gadp.  1  840  listor  wiicala  je. 

norim:  norela:  gaSp.  1  536  zena  nekoja  zbog  sene  je  obnorela, 

rudim:  riiial:  gadp.  1  536  na  po8te|i  lez^di  svoji  ves  je  poten  i 
sed  postal,  bradu  zadobit  i  straSno  rucal.  rucali:  —  habd.  ra.  290  vsi 
na  veke  kricAli  i  rtUdli  budu. 

trpim:  irpela:  gadp.  1  726  zutra  budem  trp^a  za  {ubav  gospona 
Bttcjega.  388  vsa  je  dobrQvo|no  pretrpila.  608  ja  dobrovdjno  pretr- 
pela  jesem  ovu  straSnu  muku.  —  trpelo:  Jurjevid  66  da  bi  deaet 
za  gre§ku  trpdlo. 

veBm:  velU:  koc.  til  32  ob^uvaj  mene,  gospone  —  velel  je 
David  —  od  plaho^e  i  malosrdd^nosti. 

vidim:  videi:  gaSp.  1  314  zdrave6i  vldel  se  je.  —  videli:  petr.  111. 

vrsim:  visela:  mat  2  72  tak  da  bi  od  vaSe  skrbi  vada  sreda 
vlsela, 

zven<Si:  zvenial:  matij.  2  42  gl4s  ov  je  gUs  zveli&tela  nadega: 
ne  piistcte,  da  bi  zabstun  zvencal  vu  viiheh  va^L 

zelim:  Selel:  kov.  kemp.  181  niti  bi  zitka  ovoga  vesele  dn&ve 
ieLeh  gasp.    1  715  Perpetuu   z  drugem   nadinom  ieUl  je   prekamti 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAQLA8U  U  SLOTBM&TIMI  I   HRV.  KAJKAVStiM.  157 

—  Mela:  gaip.  1  rt86  koga  vsigdar  ieUla  jesem.  180  simo  zapruti 
se  bi  SeUia.  848  ieUla  je  nega  oaloboditi. 

2ivim:  ilvda:  gadp.  1  19  vu  kojeh  vsigdar  je  zlvda.  —  iiveli: 
gaSp.  1  681  vu  zakonu  novona  bi  pravidno  Hvelt  681  da  bi  mrtu- 
6|ivo  Mveli, 

Na  prijedloga  naglas  ima  -stoja:  dbstojal:  gadp.  1  315  prosil  je, 
da  bi  mu  obznaniti  dostojaL  889  nu  je  vu  broj  sluzbenic  svojeb 
dostojcU  postaviti.  134  bi  se  najbo}e  pristojalo  ^upa  postaviti  ime 
8  dugovanem. 

Ovdje  mi  je  k  2.  a)  u  Kadu  kil.  CV.  dodati  i  ispfaviti,  da  se 
u  inf.  eti,  iti  ati  ua  Hi  iti  &ti  dei^  govori  i:ti  iti  ati :  let^ti  bojati 
moriti  ^enlti  itd.  i  da  je  taj  uaglas  pravi  i  kajkavski  a  slovenski  je  1 . 

2.  Prez.ens  se  zavriuje  na  -^m. 

Ovi  glagoli  imaju  naglas  na  kojem  slogu  pred  -el,  i  to  onaj, 
koji  dolazi  u  supstanstivu  n  sing.  gen.  a  u  adjektiva  u  nom.  sing, 
fern.  Samo  sing.  fern,  moze  imati  otegnuti  naglas  na  e  a  -ela: 

bled  f.  blMa:  bUdel:  mat.  2  144  OTde  prebUdel  i  prestradil  se 
je  kra|. 

Crviv  f.  drviva:  crvivela:  gaSp.  1  643  dosta  krat  poalanu  sebi 
hr&nu  tak  dugo  ne  hotel  kuil^ati  ni  jesti,  doklam  ni  ali  zegtiila  ali 
izcrvlvela. 

glad  g.  glada:  glddel:  vran.  1  148  zmehko  delajud  jako  bil  je 
eaglddd. 

hlad  g,  hlida:  hlddela:  vran.  1  126  doklam  podival  je,  ohlhdela 
su  dreva.  —  hladeli:  mul.  ap.  974  ar  su  }udi  tak  ohlddeli^  da  .  . 

moder  f.  modra:  mbdrela:  gasp.  1  3^9  od  zavudnie  vsa  rumena 
ne  lica  po^rnela  i  omodrela  jesa. 

skup  f.  sk6pa:  sMpeli:  mat.  1  371  n©  bi  za  stroSke  zelihavali, 
nit  z  fiimi  skupeli,  da  samo  vlesti  i  dojti  mogu  vu  to  mesto. 

slab  f.  slaba:  slcibeli:  ga&p,  1  284  vnogi  biskupi  vu  pravi  veri 
dvojili  jesu;  nekoji  disto  osldbeli. 

slep  f.  sl^pa :  slSpel  mat.  2  84  z  neprevidenem  na^inom  pogubil 
vid  i  oslipel. 

ziv  f.  2iva:  Slvela:  mat.  1  148  vera  sada  vu  vas  mrtva  je,  i 
onda  na  vekdu  kadtigu  va^u  na  smrti  vase  bude  ozivela. 

zdrav  f.  zdrava:  zdravelo:  gaSp.  1  827  dete  moje  do  dneva  da- 
nAfinega  ni  hodilo,  6ulo,  ni  govorilo,  nu  kak  ga  je  ona  gospa  pri- 
jela  vu  narudaj,  taki  je  ozdrdvelo, 

Osnove  od  jednoga  sloga  spa  glase  spal  sp^la  sp&lo  spali  spale 
spala.  —  Osnova  sta  od  stoja  glasi :  stal  i  st^I  st&la  st^Uo  st  »li  st^te. 


Digitized  by 


Google 


158  M.  VA^AVBC, 

Naglas  n  glagola  s  nastaTkom  i  a  infinitiyu. 

1.  Glagoli  koji  imaju  u  pregemu  -im  miglaSeno^  imaju  ill  ovako 
-il  fla  ilo  ili  ile  fla:  su§il  sudila  suSilo  sofiili  sudile,  soSfla,  ili:  suSil 
suSila  Budilo  suSili  sudile  suSfla;  ili  rijetko:  sudil  suMla  sudilo  suSili 
suSile  sudlla. 

A  osnove  slo^ene  s  prijedlogom  imaju  obidno  otisnuti  naglas  na 
slogu  pred  nastavkom  u  svim  obKcima  osim  u  sing,  fern.,  gdje  je 
otegnuti  naglas  na  nastavku:  nadelil  nadelila  nadelilo  nadSlili  na- 
d§lile  nadelila. 

dinim:  iSnU  ili  cinil:  mat.  1  438  na  tolika  duda,  koja  odkupitel 
dinU  i  povedal  bi  bil,  ni  se  spreobmol  on  narod.  vran.  1  37  opal 
je  na  lica  svoja  i  dinil  se  je  kakti  prez  duha  biti.  —  cinUa :  kov. 
kemp.  223  se  je  tolika  ondi  iinUa  poboinost.  petr.  29  gda  bi  zr^sla 
bfla  tr&va  te  bi  s&d  vcinila^  onda  se  pok^za  i  kukol.  126  vera 
tvoja  jfe  tebe  zdravu  vHnila^  mat.  1  578  ni  li  ona  vcinUa  jeden 
eel  dan  st^ti  na  mesto  mesec  i  sunce  ?  ni  li  vcinila  padati  kamene 
i  ogen  iz  neba?  gagp.  1  377  kuga  skoro  bi  bila  puddinu  iz  nega 
vuHnila.  658  kaj  bi  bila  i  vuiinila^  da  .  . 

daleCim:  daleUla:  mat.  1  426  kakov  bi  bil  staliS  ove  zem|e,  ako, 
kada  sunce  vu  vremenu  zimskem  od  ne  oddaleduje  se,  ona  takaj 
od  sunca  bi  se  oddaiecila  ? 

delTm:  delil:  mat.  1  558  bi  razdilil  vbogem  ves  svoj  imetek. 
dellla:  gaSp.  1  657  vse  bdgeem  vustam  svojem  kr^ted,  je  delUa, 
470  bole  da  bi  vbogem  razddila,  771  drva  ona  je  razddUa. 

dobTm:  dobila:  kov.  kemp.  262  da  bi  se  milo66a  poleg  2e}e 
dohila^  ne  bi  to  gingavi  dlovek  dobro  podnositi  mogel.  gaSp.  1 
536  pamet  zdravu  je  eadohlla.  645  vu  cirkvi  s.  Kldre  gliha  jedna 
dobro  6ujehe  taki  je  zadohila  776  od  kuda  i  ov  pridovek  je  za- 
dohila, 

durlm:  dwrila:  gafip.  1  632  kak  prositi  poufa  se,  da  bija  cesara 
nevmrtelnoga  odurUa? 

duSim:  duSila:  mat.  1  514  kuga,  koju  na  preklinane  zazivate, 
poduSila,  posluvana  vsevdilna  po  svetkeh  i  nedelah  skon6ala  vsa 
ova  jesu. 

dvojim:  dvojtl:  gaSp.  1  38  koteri  za  lubav  naSu  ni  dvojtl  toditi 
kaplice  svoje  presvete  krvi.  dvojili:  gaSp.  1  782  ako  se  ruke  do- 
tekneS  moje,  zvrhu  koje  vsi  vra($iteli  zdvojili  jesu,  zdrava  po- 
stdnem. 

gasTm:  gasila:  gaSp.  1  643  tekufia  krv  iz  tela  vsu  ieju  jestvine 
ali  pitvine  bi  poyasUa. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAQLASU  U  SLOTBNdTINI  I  HRT.  KAJKAVdTINI.  159 

govorim :  govoril :  petr.  53  vu  skrovnom  meste  nikaj  nesem  go- 
voril,  —  govorila:  gaSp.  1  561  nebeskomu  kralu  menejesem  zaru- 
dila  i  disto6u  moju  divoj&fiku  na  veke  bogu  zagovoHla.  —  govorili, 
vran.  1  36  niti  r66i  jedne  govorili  n6su. 

greSTm:  greSil:  gaSp.  1  371  kaj  sem  ja  suprot  tebi  vgriSU? 

gubim:  gubila:  gaSp.  1  559  vsu  jakost  je  pogubUa.  656  vefikrat 
red  je  poguMla. 

hladim:  hladila:  mat.  1  351  nit  moreS  imati  kaplice  vode,  koja 
bi  tebe  rajshiadUa, 

lovim:  IdvU:  mat.  2  67  nit  jednu  ribu  ni  bil  vlovil.  68  nikaj  ni 
vlovil. 

menim :  menila :  mat.  1  483  vu  nihovem  srdeu  je  se  premenila 
dobrovojnost. 

morim:  mdHl:  mat.  2  190  voda  vudril  je  proti  strahovitomu  fie- 
regu  Trasimunda  kra|a,  lie  tak  pomoril  da  retki  vuSli  su.  —  morila : 
gaSp.  1  251  zima  stare  i  mrzle  kotrige  negove  tak  je  premorila^ 
da  zamrtev  je  opal. 

mudim :  mudila :  gaSp.  1  691  ono  vbogem  dare^livo  deliti  ni 
eamudilay  777  vu  vsem  pokomu  sebe  izkazati  ni  zamudUa, 

novim:  —  novil:  mat.  1  595  tri  krat  jponmZ  bi  bil  svoje  molitve. 

platim:  platU:  petr.  124  gospon  negov  daa  iiega  v  ruke  Mha- 
rom,  dokle  bi  ves  dug  platil,  —  plQtil :  mat.  1  192  je  duge  na- 
pldtil, 

pojTm:  pojila:  mat.  1  429  mati  sinu  zimlidavomu,  koj  plakal  se 
bi  bil  celu  nod  i  prosil  piti,  i  Aega  viSe  kak  deset  krat  poklam 
bi  bila  napojUa,  i  sopet  bi  bil  prosil  piti,  kada  bi  zadAi  pehdrec 
nemu  z  vinom  podala:  rekla:  pi  i  da  bi  vraga  popil.  —  Pamti: 
napojtli:  gaSp.  1  106  z  octom  mene  napoUi  jesu. 

pustim:  pusUla:  mat.  1  5i4  suSa  preduga  (je)  sinokoSe  opustUa. 
ga§p.  1  599  niti  ne  bi  prepusUla  vu  su^anstvu  ostati  odkupjene 
suzne. 

redim:  redtl:  gaSp.  1  203  detiri  pute  vu  mesecu  bofidAaku  je 
reda. 

rodun:  rodtl:  gaSp.  1  114  ovoga  sam  ja  rodU.  —  rodila:  kov. 
kemp.  98  Jubav  se  je  iz  boga  rodila.  gaSp.  1  552  vuka  na  ov  svet 
je  porodUa. 

rudim:  ruHla:  gafip.  1  821  tebi  se  je  vsu  ierucUa.  274  ovoga 
s.  Pavlu  je  preporucUa  i  zagovorila. 

sadim:  sddil:  jnat.  1  530  krepost  ufana  vu  duSu  nafiu  vl6jal  i 
ssasddil  je. 


Digitized  by 


Google 


160  M.  YAJ^kVWOy 

sled?m:  —  sledU :  mat.  1  494  ne  morete  podnesti,  da  bi  gdo  iz 
hize  liegve,  koji  bi  vas  bil  zbantuval,  k  hiie  vade  pridSdU, 

fllobodim:  slobodila:  petr.  vera  tvoja  j6  tebe  oslobodila,  gadp.  1 
6(i0  z  molitvami  svojemi  lastovitoga  otca  iz  straSneh  muk  purgato* 
riumskefa  je  oslobodila. 

tajim:  tdjil:  mat.  1  31  koji  bi  tri  presvete  perfione  aatdjil. 

topim:  toplla:  gaSp.  1  681  c^etrdeset  den  je  dezdik)  i  vise  stv^ri 
voda  potopila. 

ufiim:  u^l:  gafip.  126  vucfl  je  z  navukem  ovem  Kristad  devicu: 
kakvo  je  duhovno  obrezavahe.  —  uefla:  kemp.  192  fiiba  tvoja 
bude  me  vudila.  gaSp.  1  362  mati  po^ne  nim  spo6it4vati  fikrbi, 
s  kojemi  ne  je  £fvuc(la, 

valim:  —  vdlil:  mat.  1  566  bog  vam  odgovarja,  da  navdlil  je 
iz  grefaa.  —  valUa:  mul.  ap.  1391  oenavidost  se  je  iz  pameti  Lu- 
cifejra  izvalila. 

veBtim :  vestUa :  gaSp.  1  286  kak  sama  gospam  je  bila  naevestfla. 

U  sing.  masc.  dolazi  rado  naglas  na  prijedlog: 

(^inim:  tmMnil:  gadp.  1  760  premi5|avajud,  kolika  on  za  nas  je 
viicinil.  762  pokoru  je  Vfldinil. 

dobim:  zddobU:  gafip.  1  27  zadnifi  smrt  med  Juctvom  stranskem 
jesi  shodil  i  eadobil,  i32  ranu  je  eddobU. 

govorlm:  bdgovoril:  petr.  107  pravo  si  odgovorU. 

no6im:  prenocil:  petr.  170  JezuS  beSe  vsu  no6  prhiocil  vu  bo£je 
molitve. 

platim:  nhplaiil:  gadp.  1  45d  sam  gospodin  bog  je  ndplaiU. 

pustim:  prepustil:  gasp.  1  356  ov  s.  p^pa  pred  vr^ti  nega  ze- 
stavSe  vu  cirkvu  iti  ni  pripustil. 

rodim:  mirodil:  petr.  21  zv6daSe  od  nih,  gde  bi  se  Kristud  nd^ 
rodil, 

sadim :  pdsadU :  petr.  predg.  mene  je  zebr^v^i  na  sto]  zagrebe6ke 
biSkupije  posadil. 

svetim :  pdsvetU :  ga§p.  1  30  koteri  Ivana  vu  vutrobi  zaprtoga  je 
posvetil, 

tajim:  mtajil:  petr.  u  predg.  veru  je  edtajU. 

vestim:  ndzvestil:  gaSp.  I  135  od  otea  nebeskoga  dino  samo  je 
nuzvestil. 

Da  dolazi  naglas  i  na  dtokavsku,  razumije  se  sobom,  kao:  go- 
dilo  vran.   1  10  n  isolila  1  1)8  gostili  petr.  219. 

Glagoli  s  vokalom  o  i  e  m  slogu  pred  naetavkom  i  imaju  ovakav 
naglas  u  participu :  prosil  prosila  prosilo  proslli  prosile  prosQa;  ili 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLASU  U  SLOyBNdTINI  I  HRV.  KAJKAVfrriNI.  161 

pr6ail  pr6sila  prosilo  prosili  prosile  prosila ;  iU  prosil  prosila  prosUo 
prosili  prosile  prosila.  Kiiiga  to  rijetko  bije^i. 

prosi:  prosila:  gaSp.  1  127  tebi  prikaiujem  miloSCu,  koju  si 
prosUa. 

voli:  voltla:  gaSp.  1  146  oslepjena  i  vupuCena  privoUla  je. 

U  Samoboru  glase  svi  glagoli,  koji  imaju  u  infinitivu  nastavak 
i  nagladen:  piliti:  pUil  pilila  pililo  pillli  pilile  pilila;  tako:  6utTl 
cviin  kruia  itd. 

Glagoli,  koji  imaju  u  infinitivu  naglas  na  slogu  pred  nastavkom 
i,  drie  ga  i  u  torn  participu  na  onom  slogu :  hviliti :  hvAlil  hv^lila 
hvdlilo  hvilili  hvdlile  hvdlila;  misliti:  mUslil  mislila  mlslilo  mlslili 
m^slile  mislila;  omiroviti:  vmirovil  vmirivila  vmirivilo  itd. 

Ali  ima  krajeva,  gdje,  gdje  se  u  sing,  neutr.  otisnuti  naglas  go- 
vori  uekako  otegnuto  kao:  mislilo  miidilo  itd. 

Glagoli  s  otegnutim  naglasom  pred  1  la  lo  govore  se  gdjegdje 
u  sing,  neutr.  i  pi.  m.  i  f.  s  otegnutim  kratkim  naglasom  na  i : 
hviJlil  hvdlila,  hvalilo,  hvalili  hvalile  hvdlila. 

Ovdje  ne  treba  primjera  iz  knige. 

Naglas  u  glagola  s  nastavkom  a  u  infinitivu. 

Naglas  na  nastavku  a  dolazi  u  narodu  obidno  u  onih  glagola, 
koji  imaju  to  a  i  u  infinitivu  naglaSeno.  Takovih  glagola  ima  mnogo, 
puno  vide  nego  sam  kod  infinitiva  naveo.  U  sing.  masc.  ima  obidno 
naglas  na  slogu  pred  a:  k5pal  ^esal  zijal  itd.  U  sing.  fern,  je 
otisnuti  dugi  naglas  na  a :  kop^a  desMa  zijala.  U  ostalim  oblicima 
je  otegnuti  kratki  na  a:  kovklo  kovkli  kovkle;  a  u  plur.  neutru 
je  obi6no  isti  naglas  kojino  u  sing.  fem. :  kov^a.  Eiiiga  ima  toga 
malo  zabi|ezeno. 

iskati:  iskftli:  Kocijandid  filos.  14  Sanlovi  solddti  Davida  isMli 
su  V  hizi  liegovi. 

pej^ti :  pelali :  gadp.  1  79  Aegovu  duSu  na  to  su  dopeldli,  da , . , 

tirati:  tirali:  gafip.  1  971  koji  daleko  istinu  pretirdli  su. 

1  u  sing.  masc.  duje  se  kadto  otisnuti  jaki  naglas  na  a:  cep§A, 
a  u  sing.  fem.  uz  cepSla  govori  se  i  cSpala. 

Mnogi  glagoli,  kojim  je  u  inf.  slog  pred  ati  otegnuto  kratko  na- 
gladen,  dr^e  taj  naglas  u  sing.  masc.  i  fem.  na  torn  slogu,  a  u 
ostalim  oblicima  osim  pi.  neutr.  medu  ga  na  a:  m^tati  i  metkti: 
m^tal   m^tala  metklo   met&li   mettle  m^tala;   bleb^tati   i   blebetkti: 

R.  J.  A.  cxvin.  11 

Digitized  by  VjOOQIC 


162  M.  TA^YBO, 

bleb^tal  bleb^tala  blebetklo  blebeUli  blebetiile  bleb^tala;  vendal 
v^nfiala  venfiklo  vendJtli  itd. 

Glagoli,  koji  imaju  u  inf.  otegnuti  dugi  naglas  na  slogu  pred 
ati,  obidno  a  svim  oblima  drie  taj  naglas  na  a:  k&*ati:  k&ral  kd- 
rala  k&ralo,  ktfrali  k&rale  kdrala.  Nu  u  liekim  krajevima  dolazi  i 
taj  naglas  na  a,  i  to  u  sing,  neutru  i  u  plur.  masc.  i  fern.,  i  to 
otegnuti  kratki:  pftal  pftala  pitklo  pitala.  Takovi  su  glagoli  n.  pr. 
dr&pati  dr^mati  gfzdati  se  kdzati  Iddati  pftati  strtigati  g^tati;  d&- 
vati  sp&vati  odorjdvati  16vati  razm^vati  skrivati  hmivati  fiuvati 
obuvati  pretr^sati  prid6S6ati  navudati  nazv6§6ati,  doz^vati  zatajf- 
vati  itd. 

Glagoli,  koji  imaju  u  infin.  otisnuti  bud  dugi  bud  kratki  naglas 
na  kojem  slogu  pred  ati,  drze  otisnuti  naglas  na  torn  slogu  u  svim 
oblicima;  prAvdati:  pravdal  pravdala  pravdalo,  pravdali  pravdale 
pravdala;  ve6erati:  vederal  ve6e6ala  vederalo;  lajati:  lajal  lajala 
lajalo,  lajali  lajale  lAjala  itd.  Ali  se  duje  i:  delal  delala  dSlalo  d^ 
lali  d^lale  delala. 

Ako  je  u  inf.  naglas  daje  prema  pofietku  rijedi  nego  na  slogu 
pred  ati,  ne  mijeiia  se  ni  u  participu:  jiizinati:  ji^zinal  juzinala 
jiizinalo  jii^inale  jMinala. 

Naglas  u  glagola  s  nastaykom  ava  u  inflnitivu. 

Glagoli,  koji  imaju  u  infinitivu  naglas  na  u  u  nastavku  uva, 
imaju  ga  tamo  i  u  participu :  daruvati :  daruval  daruvala  daruvalo 
daruvali  daruvale  daruvala. 

alddvati:  alduval:  kov.  kemp.  221  Salamon  je  jezero  mimeh  &1- 
dovov  aidtival.  gaSp.  1  12 1  isto  telo  je  Muval.  vran.  1  85  suze  na 
zahvalnost  aldiival  je  bogu. 

bantuvati:  bantuvcU:  gaSp.  1  823  niti  ve6  zAru6nik  lie  ni  ban- 
tuvcU,  kov.  kemp.  117  koji  si  tuliko  krat  boga  ^^ftan^tiva/.  175  sem 
te  jako  i  gusto  jsbantiivdl.  —  bantiivali :  matij  2c  38  koji  lie  vu 
Aihovom  zv^u  budu  bcmtuvcUi. 

daruvati:  daruval:  kov.  kemp.  195  kaj  sem  vdinil,  gospodine, 
da  bi  mi  daruval  koju  nebesku  radost? 

gladuvati:  gladuval:  matij.  2^  53  vu  obilnosti  bude  gladuval. 

glaSdvati:  glaSAvali:  matij.  2b  215  s  kem  ved  liim  prepov6dal  je, 
s  tem  bo}e  oni  rajsglaSuvali  su. 

gospoddvati :  gospoduvali:  matij.  2c  218  Zidovi  zvrhu  vseh  drugeh 
ndrodov  gospodilvali  budu. 


Digitized  by 


Google 


PR1N0S  K  NAGLASU  U  SLOVBNdTINI  I  HRT.  KAJKAVdTfNI.  163 

ja6uvati:  jaMval:  matij  2c  34  vas  bude  vu  vseh  vaSeh  trs6iiah 
objadiival.  —  jacuvalo :  matij.  la  85  dfete  pako  je  riwlo  i  objacuvalo 
se  puDO  mudrosti. 

kanuvati:  kanuval:  matij.  2c  i62  mnogo  je  vu  raduneh  vkaniivai 
gospona  svojega. 

kanuvati:  JcaMval:  gaSp.  1  592  siromadkem  milosrdnost  Je  igJca- 
Mval.  —  kaitivala:  gaSp.  1  415  liemu  se  je  Marija  najguS^eje  ia- 
kaiuvala.  —  kaiuvalo :  matij.  2c  136  hvklene  liemu  ludstvo  je  ie- 
kaiuvalo.  —  kaiuvdli :  gaSp.  1  589  svetci  ve6krat  iiemu  iekciSuvali 
se  jesu. 

kipuvati :  kipAvala :  vran.  1  244  puno  bilo  je  ve6krat  srdce  ne- 
govo  praznoga  ufana,  kad  mu  na  dalekom  podn6bja  kraju  iz  ka- 
kvoga  goder  maloga  obla^eca  gluboka  zamiSlenost  liegova  celu 
morsku  ladju  s  katarkum  i  jadrom  je  kipHvala. 

kraluvati:  kra{uvala:  vran.  1  204  velika  po  vsoj  nkravi  krafii- 
vcUa  je  tihoda. 

krSiivati :  krSuvali  matij.  2c  14  vi  ne  bi  tak  odumo  ne  prekr- 
§uvali. 

morguvati:  matij.  2c  63  morguvali  su  farizeuSi.  2c  224  kajti  su 
morgtivali  proti  tomu. 

nizuvati:  nieuval:  gaSp.  1  590  s  kem  boje  se  je  ponieuval,  s  tem 
bo}e  je  od  boga  izviden. 

o&tuvati:  ocituvala:  matij.  Ic  118  nemu  zalost  srdca  svoga  je 
odituvala.  ocituvali:  matij.  2c  2I6  znajudem  ne  bi  oUttivali. 

pa6uvati :  paiiival :  mat.  2^  210  vn  prodedtvu  pok^raAem  spa&ii' 
val  i  bantuval  je.  kov.  kemp.  227  o  da  bi  krividnost  moja  ne  spa- 
cAvala!  I6I  telu  nikaj  spacAvaU>  ne  bade. 

putuvati:  putuval:  matij.  1^  149  malo  z  \\xA&tvom.  puHval  je.  2c  27 
odidli  su  iz  Jeruzalema  i  putiivali  vu  domovinu  svoju. 

raddvati:  radiival:  kov.  kemp.  60  zbog  prijete  obSanosti  bi  se 
raduvcd,  179  niti  se  ludo  ne  bude  raduvaL 

rekdvati :  rekuvali :  vran.  1  36  kakti  deca  su  plakali,  narekfwcUi, 
vu  omi|avice  opadali. 

skoznuvati:  skoenuvaii  matij.  1&  192  niti  su  zadosti  skoentivali 
suprot  skuS&vanam  ovoga  neprijatela. 

sleduvati:  sleduvalo:  matij.  1&  104  pob61Sane  iz  milodde  negove 
je  sledilvalo. 

sramtivati  se:  sram^vcUo:  matij.  2^  95  celo  stola  drdStvo  je  tiho 
bilo  i  sramuvalo  se. 


Digitized  by 


Google 


164  v.  TA^Ayso, 

stanAvati:  stanuvcUo:  matij.  2c  182  jedno  poboino  pokol^ne  (je) 
vu  vdraSu  stanuvalo.  —  stanuvali:  matij.  2c  5  pri  nem  stanuvali 
budemo. 

syed&vati:  sveiuvai:  matij.  2c  S4  bade  vadega  r&zuma  ra0$ve6Aval. 

fietuvati:  Setvival:  matij  2c  25  pripraven  Setuval  je  na  muku.  — 
SMvaii:  matij.  2b  2O8  vu  vekovednu  blaiSenost  budete  Setiivcdi. 

tolnadAvati :  tolnaduval:  matij.  2b  225  kada  bi  on  rivno  vudeni- 
kom  Ivanovem  zroka  joSde  rastolnacAvai,  za  kaj  vudeniki  negovi 
onda  postili  nteu,  nut  doSel  je  poglavnik  8inag6ge. 

trSuvati:  trSuval:  matij.  2^  259  kada  bi  ne  Cestius  FloruS  bil 
pritifikal  i  obtrMvai,  bila  je  stiska  velika. 

tuguvati:  tug^vcUa:  matij.  2^  243  onda  budu  tuguvala  vsa  poko- 
le^a  na  zemji. 

valAvati:  vcUtivdla:  gadp.  1  649  grebe  odivesto  je  vcUiivaia.  — 
valuvcUi:  matij.  2c  108  na  mesto  da  bi  ne  skruseno  vaiuvali,  same 
spridkvati  trsiju  se. 

vesSuvati:  veSuvdli:  vran.  2  61  za  ovo  isavezuvali  su  se  nim  po- 
korni  biti. 

vojivati :  vojuval :  kov.  kemp.  209.  kral  naS  ide  pred  nami,  koji 
bude  vojuval  za  nas. 

vuzmAvati :  i^zmuval :  kov.  kemp.  255  budem  pri  tebi  vugmuval. 

znamentivati:  znamenuvala:  matij.  2b  99  nekoji  z  vsakum  re<yum 
lahko  zbantuju  se,  koju,  ako  prem  vu  sebi  nikaj  ne  bi  gnamemi' 
vala^  za  zlo  primeju. 

znaftuvati:  /snaMvala:  gaSp.  1  415  nemu  je  Marija  bud6da  i 
otajna  obanaMvdla. 

zrokAvati :  erohuvdla ;  matij.  1^  90  nihova  slepota  vu  sebi  po- 
b61fiati  se  nemogudnost  bi  eroMvala,  2b  215  ovo  ve6kr&t  JsroMvalo 
je  puntariju. 

Uz  uval  itd.  govori  se  i  ival.  —  U  sing,  neutr.  u  plur.  mase. 
i  fem.  ima  6esto  otegnuti  kratki  naglas  na  va :  kumiival  kumuvala 
kumuvklo  kumuvkli  kumuvJile  kumuvala,  n.  pr.  imenuvkli:  gaSp. 
1  851  pravo  imenuvdli  jesmo  s.  patriarku  vseh  staliSov  pomodnika. 

Ako  je  u  infinitivu  naglas  na  drugom  kojem  slogu  pred  uva, 
ne  mijena  se  u  participu;  verovati:  veruval  veruvala  veruvalo 
v^ruvali  veruvale  veruvala. 

jaduvati:  jdcuval:  mat.  2  362   vsakoga   nevojnoga  je  objdiuval. 

prodekuvati:  prodekuval:  matij.  la  44  kaj  je  v6era  prodekuval, 
to  bude  i  danas  dinil.  208  navudal  je,  prodekuval  i  nazv6§5al  kra- 
}estvo  bozje. 


Digitized  by 


Google 


PRIN08  K  NAGLA8U  U  flLOVSNdTIMI  I  HBY.  KAJKAY6t1NI.  165 

sl^duvati:  sleduval:  gadp.  1  237  nega  vu  Rim  je  nadeduval. 

trebuvati:  trebuval:  vran.  1  1 19  on  je  potribu/val  mfesto  od  zvferi 
ove.  —  trebuvali :  matij  2c  56  ielno  mesiaSa  potrebuvali  su. 

veruvati:  veru/vala:  gadp.  1  30  blai^ena  ti,  ka  si  viruvala, 

znamSnuvati :  enamSnuval :  vran.  1  97  vrezal  je  zarezek,  ov  isna- 
mSnuvdl  je  jednoga  dneva. 

Naglaa  dolazi  i  na  prijedlogu,  ako  je  tako  u  infinitivu. 

ndsladuvati:  kov.  kemp.  118  videl  s^m,  da  st  se  ndslciduvdli 
svinskemi  plgyami. 

ndsleduvati :  kov.  kem.  99  budem  te  ndsleduval.  gadp.  1  531  nega 
su  8  6ini  ndsleduvdli. 

ndzlobuvati:  gafip.  1  329  koje  vr6me  Astorgius  Manfired  eirkve 
ravensk^  mista  bi  bil  ndjslobuvai,  pripetilo  se  je,  da  .  . 

Naglas  u  participn  8  nastaTkom  6i  v&L 

Ovaj  se  partieip  danas  viSe  ne  sklana  ili  ne  deklinuje.  U  ugar- 
skoj  slovendtini  ima,  ali  slabo  traga  deklinaciji ;  u  kranskoj  sloven- 
Stini  htio  ga  je  biskup  Ravnikar  oziviti,  ali  se  za  nim  povladi  slabo 
tko  osim  Levstika  i  to  punim  pravom ;  kajkavStina  mu  deklinacije 
ne  poznaje.  Oblik  Si  primaju  glagoli  bez  nastavka  u  infinitivu  u 
osnovama  na  suglasno  i  na  povokajeno  r  u  kranStini  i  hrvatskoj 
kajkavStini. 

V  kraiiskoj  sloyendtini. 

Naglas  tomu  participu  je  po  Metelku  str.  139  onaj,  koji  je  u 
sing.  fern,  participa  s  nastavkom  I.  Metelko  \x6i:  die  Betonung  in 
diesem  Mittelwort  ist  die  des  ersten  Mittelwortes  prttt.  im  Weib- 
lichen:  d^lal  d^lala:  d<^lavgi>,  mAzal  m&zala:  mazavdb,  gov6riI  go- 
vorfla :  govorivSb.  Nu  tim  hode  samo  to  da  rede,  da  je  naglas  na 
onom  slogu,  a  ne  i  kakav  naglas,  jer  on  nije  poznavao  dvije  vrsti 
naglasa. 

1.  Naglas  na  slogu  pred  Si  vSi: 

a)  otegnuti. 

Ovaj  naglas  dolazi  a)  u  glagolima  bez  nastavka  u  infinitivu 
s  osnovom  na  suglasno,  jer  im  se  partieip  na  2  u  sing.  masc.  i 
fern  zavrSuje  na 

**  w,  -w:  predel  pr6dla:  naprMSi 
r6kel  rfekla:  rekfii, 
b6del  b6dla:  pob6dfii. 


Digitized  by 


Google 


16G  M.  YA^AVECy 

^)  u  glagolima,   u  kojima   se  u  sing.  masc.   i  fem.  particip  na  / 
zavrduje  ovako: 

al  dla:  AH  dala:  prod&v§i, 

spal  sp^a:  zaspdvdi, 

br&l  brdla:  izbr&vdi, 

daj&l  dajala:  izdajivSi, 

kovSl  kov41a:  podkovavSi. 
il  {la:  pfl  pila:  popivSi, 

delil  delila :  delivdi. 
el  Ha:  pel  p61a:  odp6vfii. 
el  fla:  klel  kl61a:  prekl^vSi. 
ul  tila:  Bul  sfila:  vsiivdi 
dl  dla:  bdl  b41a:  zbAvSi, 

stal  st4Ia:  stdvSi. 
b)  otisnuti. 

On  dolazi,    gdje  se  particip   na  /  u  sing.  masc.   i  fem.    zavrsuje 
ovako : 

al  cHa :  znH  znala :  spozn&ygi, 

gnal  gnUla:  izgnavdi, 

mei^al  mezslla:  zamezavgi, 

kondal  kond§la:  dokonCavSi, 

daroval  darovUla:  podarovavfii. 
tl  tla:  kfil  krQa:  skrivSi, 

vmll  vrnfla:  vmivSi 
el  ela :  spel  spela :  prispevSi 

imel  im§la:  imevdi. 
el  ela:  odel  odela:  odevSi 
ul  via:  dill  dula:  fiuvSi. 
^5  -  M :  st^gnil  stegnila :  stegnivSi 

bu^al  budala:  zabudavSi 

hvdlil  hvalila:  zahvalivSi 

l^tal  letala:  naletavSi 
-  -,  -  w:  ut6ml  utonila:  utonTvsi 

g6rel  gorela:  pogorevSi 

m61il  molila :  odmolivsi 

kopal  kopala:  pokopavSi 

boloval  bolovala:  bolovavSi 
dl  dla:  dejal  dejala:  dejavSi 

sejal  sejala:  posejavSi. 


Digitized  by  VjOOQiC 


PRWOS  K  NAGLASn  U  SLOVBNfrriMI  I  HRV.  KAJKAV&TINI.  167 

Naglas  na  kojem  sloga  da|e  prema  podetku  nego  na  predzadiiem 
slogu  dolazi  prema  ovakomu  zavrdetku  participa  na  /  a  sing  masc. 
i  fern. 

^  u,  ^  w  V :  stisnil  stisnila :  stisnivgi 
videl  vldela:  vldevSi 
slf^  sligala:  sUSavgi 
m6ril  m6rila:  pom^rivSi 
dSlal  dilala:  pod^lavdi 
gospoddril  gospod&rila:  gospoddrivSi 
kopi6il  kopidila:  nakopidivfii 
trob&ntal  trob6ntala:  zatrob^ntavdi 
-'  w  w,  -'www:  juzinal  juzinala :  pojiiinavSi 
v6roval  v^rovala:  pov^rovavSi 
-'www,  ^  w  w  w  - :  j6rprgoval  j^rprgovala :  j^rprgovavSi 
*  w,  ^  w  V :  pravdal  pravdala :  zapravdavSi 
prepiral  prepirala:  prepTravfii 
vederjal  ve6§rjala:  poved^ijavfii 
moledoval  mol§dovala:  namolSdovavSi 
zajutrkoval  zajutrkovala :  pozajutrkovavSi. 
Evo  Tiekoliko  primjera  iz  kdige: 
a)  Naglas  na  slogu  pred  -§i  -vSi. 
a)  otegnuti: 
jed:   j6dla:   jddSi:   ravn.    1   115   Se   pdmnimo   §e   ribe  jidSi  jih 

V  Egiptu.  lev.  sp.  3  144  radovtfjno  si  sv^toval,  da  so  ti  o6i  istek- 
nili  V  kr^mi  se  napivSemu  ter  najidSemu.  ravn.  1  290  bol  pobie  so 
liili  lica  kakor  vsih  unih  kra|eve  jedi  jidSih  mladendov.  1  11  fie  le 
prav  pregl^dala  bota  j6d£a  od  nega. 

pad :  padla  pddM :  ravn.  1  113  Mozes  tele  popddSi  ga  kar  raz- 
topi.  2  265  kdo  tih  tr^li  mfeniS  se  je  med  telev&je  pddSimu  bli^niga 
skazal  ? 

ras :  rdsla :  rdsSi :  ravn.  2  67  ktiri  nekojko  tlam  odrdsSi  jih  se 
hodejo  strahovati. 

vlek:  vl6kla:  vWcSi:  ravn.  1  240  sl^kSi  kra|evo  oblafiilo  se  oble^ 

V  rasovnik. 

bi:  bila:  bivSi:  ravn.  1  VI  Andreju  toliko  hudiga  prebviSimu  se 
b6}  zdaj  godl. 

li:  lila:  IMi:  ravn.  1  200  toliko  krvi  preUvSi  nisi  za  to. 

pi:  pila:  pivSi:  ravn.  1  130  vod6  pivSe  z  dlanjo  jih  dkn  po- 
sebej. 


Digitized  by 


Google 


168  M.  vAVAvao, 

£e:  ^la:  c4vii:  tslvjl  1  70  hidnik  preiflkuje  vr^de  aacecSi  pr  nar 
starejim. 

je:  j^la:  jhSi:  ravn.  2  264  pet  talentov  prejMi  gre  in  je  kup- 
6oval  2  276  neb^ko  kra]estyo  in  pa  ded6t  divic,  ki  so  lampe  vzevH 
z^nina  naproti  gle.  ravn.  1  VI  Jorja  iivlene  mi  otiviiga  bom  z 
Ysim  preskrbel. 

kle:  kl^la:  klevSi:  ravn.  2  188  yndenic  ni  6ez  mbjstra  ne  hiapec 
dez  gospodaija.  Prav  bodi  ud^ncu,  6e  mu  je  po  mojstrovo,  in 
hlapcu,  £e  mu  je  po  gospodarjovo.  Goepodarja  kl^Si  bo}  bodo  go- 
spodirjove. 

budim:  budila:  budlvH:  ravn.  1  206  MbudivSi  se  vstane.  1  76  Jim 
je  kakor  prebudivSimu  se  iz  sad. 

glasim:  glasila:  glaslvSi:  ravn.  1  322  kra|  ma  se  prvid  oglctsivSimu 
jezik  re6e  izruviti. 

govorim:  govorila:  gavorlvSi:  ravn.  1.  133  to  ii^ovorfttff  je  zbezal 
Joatan.  2  321  kar  sgrabili  so  to  iagovorlviiga. 

grefiim :  greSf la :  greiivSi :  ravn.  1  74  kdo  Se  tako  se  pregreiivSi 
bi  ne  upal  odpudena? 

gubim:  gnbila:  gubivSi:  ravn.  1  145  Leraelci  pobe^ali  so  nazaj 
v'  Stan  ggubivSi  osem  jezarov  judf.  2  207  kdo  vas,  sto  ovec  imej, 
jih  ne  bo,  jeno  JsgublvSi,  devetindev6deset  v  puSavi  popustil,  de  gre 
zgublfene  iskat? 

krotim  krotila:  krothSi:  Izraelci  so  Gedeonu  Madjance  do  konca 
vkrotlrSimu  stvoriti  hotli  veliko  dast. 

lo^im:  loiila:  hSlvii:  lev.  spis.  3  136  re^de:  ta  bodi  moj,  roko 
polozivSi  na  hleb. 

morim :  morila :  morivH :  ravn,  1  331  ludi  nevsmCleno  morlvSi  je 
tudi  sam  med  stradnimi  boleCinami  vmerel. 

puBtim :  pustfla :  pustiv^i :  ravn.  1  57  Jozef  zbezi  ji  plajs  v  rokah 
popustivSi.  2  266  zlahni  gospod,  ktiri  je  prej^mat  Sel  dAlno  kra- 
Jestvo,  je  Kristus,  ki  je  zem|o  JsapustivSi  v  nebeSko  velidastvo  Sel. 
1  324  zarotuje  se  mu,  de  ga  bo  zapustivSiga  odakov  postavo  osr6dil. 

redlm:  redila:  redivSi:  ravn.  1  I5l  David  bogu  vse  tako  dobro 
naredtvSimu  na  6ast  je  pesme  p61. 

svojim:  svojila:  svojivSi:  lev.  spis.  3  207  na  Lahe  ni  smel  iti 
Oglaja  ne  osvojlvSi, 

tvorim :  tvorila :  tvortvSi :  ravn.  2.  2  9  hiapec  vedod  gospodArjovo 
vojo  in  je  ne  storivSi  bo  zlo  tep^n. 

veselim:  veselila:  veselfvSi:  ravn.  1  261  ta  gospodovi  nograd  je 
Izraelova  hiSa:  Judejci  so  ta  ga  tojko  veselivSi  negov  sadez. 


Digitized  by 


Google 


PBINOS  K  NAOLASU  U  SLOVEnSTINI  I   HRV.   KAJKAVStINF.  169 

ruva:  ruvala:  ruvdvSi:  lev.  2up.  44  ukazejo  vinograde  razsaditi 
lozje  poruvdvSi. 

ifi)  otisnuti: 

sta:  stala:  StdrSi:  ravn.  1  129  Gedeon  zjutraj  ostAvSi  omaja  jag- 
liedovno. 

bi:  bila:  hivii:  ravn.  2  301  zlila  puSico  vblvSi  mu  je  potlej  do 
zadne  kap|e  vsovso  diSavo  po  glavi. 

kri:  krila:  krtvSi:  lev.  spiB.  3  206  kjer  ga  zena  prime  ter  ga 
skrivSi  V  svojem  ddmu  otroku  da  jesti  in  piti. 

mi:  mila:   mivH:  ravn.  1  69  Jozef  amivsi  si  obraz  pride  nazaj. 

ume:  umela:  umevSi:  lev.  spis.  3  153  levid  razumevH  da  je  uj6t, 
zaprosi:  tolci  po  glavi. 

kl^knem:  kleknila:  kleknivH:  ravn.  1  i30  vod6  pivSe  z  dlanjo 
jih  d^ni  posebej,  in  poklekntvSe  pa  pIvSe  jo  z  ustmi  posebej. 

taknem:  teknila:  teknivii:  ravn.  2  169  to  rekel  in  po  zeni  do- 
taknlvSi  se  ga  je  gledal. 

t^gnem:  tegnila:  tegntvSi:  ravn.  2  223  roko  6ez  lie  stegnivSi 
mu  rede. 

vrnem:  vrnila:  vrntvSi:  ravn.  1  316  iz  |ubezni  le  jih  tepe  on 
svojce,  sprevrnlv&im  se  pa  jim  solze  v  vesele  spremina. 

bole :  bolela :  holevSi :  lev.  zup.  54  ubozen  tujec  obolh&i  v  obdini 
naj  se  vzame  v  obCinsko  bolnico. 

imc:   im§la:   imevSi:  ravn.    1  59  Jozef  imivH  bozje   posebno 
razodene  mu  re6e:  .  . 

medle:  medlela:  medlevSi:  ravn.  1  308  Estro  je  bl^da  ob§la  in 
omedlSvSi  se  med  rokami  biSnama  s-s6de. 

sede:  sedela:  sedevSi:  lev.  zup.  15  glasuje  se  navadno  vstavSi, 
ako  glasovitlci  nasvet  pohvalijo,  in  obsedevH^  ako  ga  zavrzejo. 

trpe :  trpela :  trpevH :  ravn.  1  324  moji  bratje  pretrph&i  to  kratko 
trpleiie  so  objiib  zdaj  vedniga  zivleiia  ze  del6zni. 

lomim:  lomTla:  lomtv^i:  ravn.  2  254  ze  se  ne  moremo  timu 
nigdar   odetovih   zapoved  prelomivSimu  sinu  enako  hvaliti,  da  .  .  . 

n6sim:  nosila:  noswSi:  ravn.  2  197  kdo  dosihmal  greha  zelezni 
jarm  noslvSi  ne  bo  raji  sladki  jarm  tvojih  zapoved  na  se  vzel ! 

polnim:  polnila:  polnivH:  ravn.  1  24  Abraham  vselej  spolnivSi 
sl6dno  bozjo  bes6do  zjutraj  vstane.  2  117  nam  bozjo  vo|o  spolniv^im 
d6  dobro. 

postim :  postTla :  postivsi :  ravn.  2  82  tako  dolgo  se  posttvSiga  je 
zdaj  lakota  trla. 


Digitized  by 


Google 


170  M.  VA^AVBO, 

pr^mim:  premila:  premivSi:  ravn.  2  279  vse  dobrote,  ki  mu  jih 
je  bog  po  mladendu  ga  spremivSimu  skazal,  zdaj  Tobija  stariSam 
pov6.  2  136  spremivSima  jo  ie  deled  rede  Noema :  na  matemi  dom 
se  vmite. 

r^fiim:    reSila:   reSivSi:   ravn.  1  103  jez  sim   gospod   tvoj  bog 
reStvSi  te  iz  suinosti  v  Egiptu.  1  178  te  reSlvSiga  me  dasti. 

sk6dim :  skodTla :  skolivSi :  lev.  spis.  3.  207  skoHvSi  iz  krova  bvo- 
jega  doma  izginila  je  v  globodini  reke. 

St6piin:  stopila:  stopivSi:  ravn.  1  58  vidi  Jozef  stoplvSi  v  nu 
jedo,  de  sta  oba  vsa  poparjena.  2  213  kteriga  je  v  hifio  stopiv- 
Siga  obj6l. 

zabim:  zabila:  0abtvSi:  ravn.  1  60  nehvale^ni  se  Jo£efa  tako 
nemarno  spoaabivSi  kral6v  todaj  pred  kra]a  stopi. 

kopa :  kopala :  kopdvSi :  ravn.  1  266  Tobija  mrlide  pokopdvSi  pride 
ves  truden  domd. 

pe)a:  pejala:  peJdvSi:  ravn.  2  192  on  zdaj  o2iv6vSiga  sinu  md- 
teri  peldvSi  bo  tudi  tebi  tvoje  objokovance  iive  povmil. 

zalezova:  zalezovala:  zalezovdvSi:  ravn.  2  274  pregnal  si  nas 
zaleeovdvSiga  sovra2nika. 

b)  Naglas  daje  prema  podetku  rijedi  nego  na  slogu  pred  -Si  -v§i : 

dvigni:  dvignila:  dvignivSi:  lev.  spis.  3  136  kovad  vzdignivSi 
hleb  za  hlebom  duti,  da  je  naj  tezji  tisti,  v  katerem  je   bila  prst. 

vide:  videla:  videv&i:  ravn.  2  295  videv§i  ga  gre  memo.  240  vi- 
divSi  de  pokoro  delajo  jim  je  prel6i^il  8ibo. 

sliSa:  sliSala:  sltSavSi:  ravn.  2  295  Jesus  to  sliSavH  je  besedo 
djal,  ktira  vsim  trpincem  veja.  2  243  mlad^nid  to  sllSavSi  je  bil 
zalosten. 

kusi:  kusila:  kusivH\  ravn.  2  250  vnd6nci  le  kapjo  okusivH  so 
ze  vsi  zamdkneni. 

misli :  mislila :  mislivSi :  lev.  2up.  132  to  stvar  rasmisUvH  svedo- 
diva,  da  .  . 

gleda:  gl6dala:  gUdavSi:  ravn.  2  285  Jezus  vgUdavSi  Cahfeja  mu 
rede:  .  .  . 

seka :  s6kala :  sikavH :  lev.  zup.  14  naj  ga  nihde  ne  moti  poprfej 
mu  presdkavSi  besedo. 

U  ovim  dosele  pod  b)  navedenim  glagolima  je  naglas  gorehski, 
koji  ne  va)a:  pravo  je:  dvignila:  dvignivAi,  videla:  videvSi,  sli- 
Sala: slisala:  sliSavSi,  okusila:  okusivSi,  mislila:  mislivSi,  gledala: 
gledavSi,  sekala:  sekavSi. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NA6LA8U  U  SLOVBNSTINI  I  HRV.  KAJKAV6TIMI.  171 

gneva:  gii6vala:  gnioavsi:  lev.  spis.  3  203  han  razghkavH  se 
re6e:  .  . 

bliza:  blTzala:  bltiavSi:  ravn.  1  2dQ  prbUSavSi  se  h'  pe6nim  vr^tim 
zaklide  va  no:  vun  pojte. 

bojga:  b6j8ala:  hoJSavSi:  ravn.  1  SSS  pobofSavSiga  se  nikar  ne 
zani6uj. 

ropa:  ropala:  ropa/oH:  ravn.  1  330  zmiram  mi  hodi  na  misel 
hudobija,  ki  sim  jo  v  Jeruzalemu  pod^ial  iz  tempelna  poropavsi 
zlatenino  in  srebmino  in  preliv§i  toiko  nedolzne  krvi. 

gana :  ganala :  gdnavSi :  ravn.  1  331  }udi  iz  rojstne  dezele  prega- 
navSi  sam  v  ptuji  dezeli  vmerel. 

U  agarskoj  slovengtini. 

Najobidnije  dolazi  naglas  na  predzadAem  slogu.  Na  slogu  pred 
Si  vSi  ima  naglas  samo  u  onih  glagola,  koji  su  u  prezensu  nagla- 
Seni  na  nastavku. 

Naglas  na  slogu  pred  Si  vSi. 

a)  osnove  od  jednoga  sloga. 

6g  (od  6en):  ktiz.  djan.  ap.  1  22  zacivH  od  krsta  Ivanovoga 
notri  do  tistoga  dn^va,  v  Sterom  je  kraj  vz6ti  od  nas,  bode  svedok 
gori  stanend  negovoga  z  nami  v  r6t. 

e  (od  jem) :  ktiz.  mat.  14  19  zapovedao  je  Itldstvo  doli  sejsti  na 
tr&vo,  i  veivSi  ti  p6t  lejbov  krtllia  i  dvej  ribici  zglednovSi  se  v  nebo 
hvalo  je  dao. 

dja  (za  deja):  nagfl.  9  gori  djdvSi^  kaj  vuditel  z  razumom  dela, 
de  nemi  cejlo  delo  dokondati  mogoude. 

zva :  kUzm.  15  teda  Her6de§  skrivoma  prtJSvdvSi  te  moudre  skrb- 
livo  je  zvidj^vao  od  iiih  vrejmen  zvejzde. 

Ali  naglas  moze  skoditi  i  na  prijedlog  n.  pr.  nagfl.  9  gori  dj&vSi, 
kaj  vuditel  s  razumom  dela,  pridavsi  i  zradunavSi  deres  tjeden  4 
vore,  z  obema  dvema  zloudkoma  de  nimi  cejlo  delo  dokoncati  mo- 
goude.  —  kHz.  djau.  ap.  6  7  i  prijavSi  ga  za  dejsno  rokou  gori 
ga  je  spravo. 

b)  osnove  od  viSe  sloga  na  a,  koje  imaju  u  prezensu  -f^m,  kao: 
nihim :  ktiz.  mat.  13  26  teda  nihdvsi  to  Itidstvo  Sou  je  vu  hizo 
Jezug  22  22  ta  ga  nihdvH  odiSli  so.  mark.  1  18  i  preci  nihdvSi 
vlak6  svoje  nasledUvala  sta  ga. 

c)  neke  osnove  na  e:  vide:  kniga  mol.  225  Sto  ne  bi  skuzami 
Ilea  polejvao  vidhSi  neno  zalost?   ktizm.  8  vidMi  ju  spoznali  so 


Digitized  by 


Google 


172  M.  VAJ^LYEO, 

rej6,  Stera  je  poyejdana  nim  od  -toga  diteta.  76  pravo  je  pa  tim 
pozvanim  priliko  vidivSi  kak  da  bi  prejdna  mejsta  zbirali;  .  .  121 
videvSi  JezuS  vnoi^ino  gori  je  Sou  na  brejg.  bar  9  ded&k  eta  vi- 
devSi  se  je  jako  prestraSo.  16  eto  ded^ka  vidivSa  sta  v  bejg  vda- 
rila.  Ali  i  videvSi. 

Naglas  na  slogu  predpredeckdnem  dolazi  u  ostalim  glagolima,  koji 
imaju  u  infinitivu  taj  naglas. 

dignoti:  kttzm.  119  i  on  pridignovSi  odf  na  svoje  vudenike 
pravo  je:  .  . 

gl6dnoti :  ktlz.  mark.  8  74  i  gori  eglidnovSi  red6 :  .  . 

pAdnoti :  ktlz.  mat.  4  9  eta  vsa  tebi  dam,  di  doli  spddnovH  me 
molo  bodefi. 

stdnoti:  kUz.  mat.  2  13  gori  stdnovSi  vzemi  to  dejte. 

t^gnoti :  ktlz.  mat.  14  31  preci  ga  JezuS  v5  vtignocSi  rokou  prijao 
ga  je  nagfl.  24  zdignite  kumes  prfve  rok6  v5  vtSgnovSi  ka- 
z^ni  prst. 

tisnoti :  g5n.  44  pred  pttklavim  se  je  Ferko  pttklao  pl6da  kumes 
poUgnovSi  i  Sinak  vu  pl66a  stlsnovSL 

slfSati:  kttz.  mat.  11  13  i  sUSavSi  Ittdstvo  nasledttvalo  ga  je  peSki 
z  mejst. 

prdviti:  kttz.  djaii.  ap.  1  6  vktlp  se  sprdvivSi  pitali  so  ga:  .  . 

vraditi:  kttz.  mat.  4  23  okouli  je  Sao  po  vsoj  Galilei  JezuS  vu- 
666i  .  .  .  i  vrdcivSi  vsaki  beteg. 

gl^dati:  bar.  24  eden  oda  na  hi£no  okno  vQ  glid(wS%  v4ra,  ka 
je  med  decov  i  riegov  sin  nazoudi. 

kazati  pftati:  nagfl.  27  vuditel  dale  pela  deco  vu  gledani  na 
drUge  strani  vse  skous  nim  kdzav§i  dugovana  i  pltavSi  je  Ai 
im6na. 

kivati:  kttz.  djan.  ap.  13  16  gori  stanovSi  pa  Pavel  i  kivavSi  na 
tihoto  z  rokouv  rd6 :  .  . 

lilmati:  kttz.  djan.  ap.  2  46  Idmav^i  krtth  po  hizaj  jem&li  so 
jejstvino. 

pfhati:  kttz.  djan.  ap.  9  i  SauluS  pa  eSde  pihavSi  pritj6  i  Ittdo- 
morstvo  na  vudenike  gospodnove  proso  je  listi  vu  DamaSkus  k  spra- 
viS(^.am. 

pldvati :  kttz.  djaA.  ap.  28  13  odkod  okouli  pldvavSi  priSli  smo 
V  Regium. 

v6zati:  kttz.  djan.  ap.  2  24  Sterogaje  boug  gon  zhiXdo  odvijsavSi 
bolezni  te  smrti. 


Digitized  by 


Google 


PKINOS  K  NAOLASU  U  SL0VJBN6TINI  I  HRV.  KAJCAVgTINI.  173 

tvrdjdvati :  ktlz.  djan.  ap.  14  22  povrnola  sta  se  v  Antiohijo  po- 
trdjdvavSi  diiSe  vu^enikou  i  opominavSi,  ka  bi  ostanoli  vu  veri. 

radunati :  nagfl.  9  gori  dj4v§i,  kaj  vuditel  z  rdzumom  dela,  pri- 
davsi  i  racunavH  Seres  tjedne  4  v5re,  z  obema  dvema  zloudkoma 
de  nemi  cejlo  delo  dokondati  mogoude. 

U  kajkaygtini. 

Tu  va]a  gotovo  ono  pravilo,  koje  u  kraDskoj  slovenStini,  te  se  na- 
glas  ravna  po  naglasu,  koji  je  u  sing.  fem.  participa  s  nastavkom  /. 

a)  Otegnuti  naglas. 

On  dolazi  u  glagola  be^i  nastavka  u  infinitivu  a)  s  osnovom  na 
suglasno : 

lez:  I6zla:  UssSi:  petr.  22  vUzSi  vnuter  vu  hi^u  ndjdoSe  dete. 
103  vnuter  vlieH  v  cirkev  po6e  vun  goniti  one,  ki  vu  ne  oddavahu. 
112  vUzSi  JezuS  vu  ladicu  prejd^  6ez  morje. 

pad:  pddSi:  kraj.  194  dovek  opddSi  vu  jeden  smrtni  gr6h  put 
si  napr^v)a  na  drugoga.  gaSp.  1  906  KristuS  na  zem|u  opddH  vu 
krvi  je  se  vdjal. 

vlek:  vl^kla:  vUk^i:  petr.  97  vun  na  zem|u  zUMi  l^dje  vsa 
ostavivSi  nasleduvaSe  Aega.  183  vrSu,  gda  bi  napunena  bila,  vun 
eUMi  dobre  jesu  zebrali  vu  posude,  a  hude  jesu  van  zmetali. 

jem:  j6la:  jSmSi:  petr.  32  vzimH  morguvahu  proti  gospodAru. 
168  be  da  bi  se  povmul  vzSmH  si  kr&|evstvo.  184  kotere  vzimSi 
lampade  svoje  izfdoSe.  gafip.  1  510  vu  kojem  s  vencem  mu6enikov 
smrt  podjSmSi  je  okorunen.  906  Heliov  glas  prijimSi  cocidit  de 
sella. 

klek:  hUMi:  kraj.  1  261  onda  pred  nega  poklikH  vrzeS  na  te 
svetoga  kriza  zndmefie. 

fi)  S  osnovom  na  samoglasno  (dugo) : 

6e  (od  6en):  66la:  iivSi:  kraj.  286  da  od  polnodi  pochSi  niti 
je§  niti  pijeS,  doklem  se  ne  priCestiS.  petr.  33  zovi  tezake  te  im 
pUti  n&jem  poihSi  od  zadneh  do  prveh. 

je  (od  jem) :  j61a :  jSvSi :  kraj.  310  prijhSi  tvoga  sina  jesi  boga 
hvalila.  petr.  114  on  prijSvSi  nega  ozdravi  ga. 

pre  (od  per) :  pfla :  privSi :  petr.  170  odprivSi  vusta  svoja  vu- 
cia§e  n6.  habd.  mar.  34  noge  v  kraj  jame  vprivSi  Stimal  je,  da  se 
je  vse  vsega  straha  i  pogibeli  mentuval. 

stre  (za  ster):  stria:  strh§i:  kraj.  51  kak  da  bi  koteri  6lovek 
krajevoga  sina  zarazil  te  bi  malo  potle  poSel  pred  oca  kra]a  te  bi 


Digitized  by 


Google 


174  M.  VA^ATSO, 

krvave  ruke  pred  nim  prestrivH  prosil  neSta  od  nega.  petr.  26 
prestrevH  Jezu§  niku  tcknu  nega.  Jurjevifi  fen.  64  kraje  okola 
obstrhii  s  sabjami  obsilifie  Jadstvo. 

Y)  U  osnovama  od  jednoga  sloga  na  a;  part,  na:  &1  41a  i 
al  Ala : 

bra:  brAla:  brdvSi:  kraj.  270  si  me  zmed  jezero  jez6r  ludih 
bolSeh  od  mene  vun  eehrdvSi  na  poznaAe  tvoje  pripe|al.  petr.  predg. 
pokle  kak  je  mene  poglavnik  vseh  duhovneh  pastfrov  na  pastirsku 
6ast  podigel  i  zvisel  i  zmed  vnogeh  drugeh  popov  zehrdvH  na  stol 
zagrebedke  biskupije  posadil,  gusto  mi  krat  na  pamet  dohada  s. 
Pavla  navuk. 

S)  U  osnovi  vrnu:  vmiila  vrnuvSi:  kraj.  261  onde  se  k  popovu 
vuhu  obrniivH  vrze5  na  te  svetoga  kriza  znamene. 

e)  U  osnovama  s  nastavkom  i,  koje  ima  u  prezensu  im: 

fiinim:  dinila;  cinlv§i:  kraj.  261  obcinfr^i  tvoju  dudu  budi  grehe 
na  pamet  pobral. 

govorlm:  govorila:  govoriv^i:  kraj  266  \jo  egovorlvH  budi  muCal. 
petr.  4  tf  li  si  on,  ki  ima  priti  ali  drugoga  6akamo?  i  odgovorivH 
Jezus  rede  riim:  .  .  gaSp.  1,  208  kaj  0govorivH  nazad  smrtjum 
boriti  se  za6ne. 

gubim :  gubila :  gubfrii :  gaSp.  1  665  JudaS  je  sam  sebe  na  jedno 
drevo  obesil  i  z  raspudenem  trbuhom  svojem  lasnul  apostolsku  dast 
pogubivSi. 

pojim:  pojila:  pojivH:  veselim:  veselila:  vesellv^i:  kov.  kemp. 
2.')3  ve^ferju  veliku  jesi  pripravil,  na  koteri  tvoje  presveto  telo  i 
krv  na  hranu  jesi  napr^  dal,  razvesellvH  vse  veme  svet^m  goSce- 
iiem  i  kelihom  prekoristnem  opojivH. 

-rudim:  -rudila  -ruclvH:  kov.  kemp.  241  alduj  samega  sebe  aldov 
vekivedni  na  diku  imena  moj^ga  zvrhu  oltara  srdca  tvoj6ga,  najmre 
telo  tvoje  i  duSu  meni  vemo  izruchii, 

srdim:  srdfla :  srdivSi:  petr.  124  i  razsrdlvH  se  gospon  negov 
daa  nega  v  ruke  haharom. 

tajim:  tajila:  iajlvH:  kraj.  41  zatajtvSi  i  odvrg5i  dela  nepoboi^- 
nosti  pobozno  zivemo. 

vrsim:  vrSila:  vr§fv§i:  kraj.  71  to  zvrSivSi  morag  pojti  na  tvoje 
delo  sveck6.  261  to  zvr^ivH  pristupiS  k  tvojemu  spovedniku. 

b)  Otisnuti  naglas. 

On  dolazi  u  glagola  hez  nastavka  s  kratkim  vokalom : 

5ed :  $ed§i :  pet.  20  pri§edH  stal  je  vu  varase  92  priiMSi  domom 
zezove  prijatele. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NA0LA80  U  SLOVBnStINI  I  HRT.  KAJKAvStINI.  175 

du:  dula:  cuvH:  petr.  21  duvSi  pak  Her6ded  kra}  zburka  se. 
165  to  CiivSi  vuCeniki  opadoSe  dole  na  lice  svoje.  gaSp.  1  668  re6i 
ove  ctivSi  se  rastd^i. 

U  glagola  s  nctstavkom  c  (i  a  od  §): 

hote:  hotela:  hotevSi:  petr.  107  on  hotSvSi  sebe  pravifinoga  va- 
Ciniti  re^e  JezuSu:  .  .  kraj.  1  vuditel  na§  nebSski  hotivH  nam 
dat  na  zn&ne,  kako  nam  je  hasnovita  i  potr^bna  molitva  bozja 
rekel  je . . . 

U  glagola  8  nastavkom  a  u  osnovama  od  jednoga  sloga  s  krat- 
kim  a  i  onijeh  od  viSe  sloga,  kojim  je  a  u  infinitivu  naglaSeno. 

sla:  slala:  sldvH:  petr.  21  posldvSi  ne  vu  Betlehem  rede  .  .  . 

zna:  zn&la:  imdvSi:  kraj.  390  da  oni  po/sndvSi  tvoju  dobru  vo}a 
tebe  dostojno  hvale.  gaSp.  1  687  postimo  vu  protuletju,  da  bi  po- 
znali  mudrost  i  poJSndvSi  ju  bi  po  noj  hodili.  658  zrok  bludnosti 
prip66ene  spojsndvSi  se  rastuzi.  812  Kristufia  veru  spoendvH  pravu, 
kra}  krSdenikom  je  postal  iz  poganina. 

zva:  zvala:  zvdvSi:  petr.  21  HerddeS  otajno  dozndvH  mdguSe 
marlivo  zvMe  od  nih  vreme  zv6zde.  gafip.  1  699  na  pomod  ze- 
zvdv&i  odiCenoga  zemjaka  odhaja  s  puti  svojemi.  gaSp.  1  853  na 
pomod  zazvdvSi  s.  Jozefa  primu  se  deske  zidne. 

konfikti :  kondala :  JconddvSi :  gaSp.  1  857  nega  je  z  naglum  smrtjum 
skonddvSi  pretekel. 

lejhii:  lejala:  lejdvSi:  petr.  108  prist6pivSi  zaveza  rane  liegove 
vlejdvSi  olj^  i  vina. 

pejkti :  pe|ala :  pe^dvii :  gafip.  1  598  vsa  na  konec  dopeldvH  pApa 
reCe:  .  . 

Naglas  cla]e  prema  po6etkn  rije6i  nego  na  alogn  pred  M  vSi. 

Naglas  ostaje  onaj  i  na  onom  slogu,  koji  i  na  kojem  slogu  je  u 
infinitivu. 

dfehnuti:  dfehnula:  dehnuvH:  gafip.  1  876  omesil  je  dloveka  iz 
blata  nadSnuvSi  vu  nega  duha  zivlena. 

pjtinuti:  p]unula:  plunuv§i:  petr.  106  pliinuvSi  doteknu  se  jezika 
negova. 

hrdniti:  hr^nila:  rdnivSi:  petr.  108  na/rdnivSi  ga  odfdoSe. 

hv41iti:  hv4lila:  hvdlivSi:  gafip.  1  536  Mariji  zdhvdlivSi  veselo 
domom  je  se  povmiila. 

stupiti:  stupila:  sttipivSi:  kraj.  267  za  tem  odstupivSi  od  popa 
budi  bogu  zalivalil.    113  gda   pop    k  oltaru  pristupivSi  zadne  ob- 


Digitized  by 


Google 


176  M.  VA^AVRC, 

dinsku  spoved  moliti,  zmoli  ju  i  ti  skupa  z  iiiin.  petr.  95  vu  Iddju 
stupivsi  zaprosi  iie,  da  bi  od  zein]e  jedn6  malo  odrinul.  40  pristu- 
pivH  vu6eniki  iiegovi  proSahu  nega. 

ziibiti:  z&bila:  zdbivsi:  kraj.  271  s  toga  se  vsega  poigdbivH  sem 
Be  tebe  zneveril.  gasp.  1  694  iz  samoga  sebe  poedbxv^i  se  eel  dan 
prez  jeliSa  bi  bil  prebivaL 

gledeti  (=  gledeti  itd.)  gledala :  gledevH :  petr.  106  pogUdevH  vu 
nebo  zdehnu.  112  gda  bi  na  mesto  bil  do§el,  gore  poglidevH  Jezufi 
vide  iiega. 

videti:  videla:  videvii:  petr.  22  rtdevSi  zvezdu  veseli  postaSe. 
41  on  vldevH  midlena  nihova  re^e:  .  . 

prabiti:  grabila:  grabivH:  gafip.  1  865  zmed  kojeh  jeden  veliki 
kamen  zgrAbivH  miloga  JezuSa  rudieu  na  dvoje  prelomi. 

hititi:  hitila:  httivH:  gaSp.  1  708  uega  vsa  odhltivH  nasledu- 
vali  jesu. 

paziti :  pazila :  pdziv§i :  gafip.  1  483  koje  opdsivH  re6e :  .  . 

praviti:  pravila:  prdvivH:  petr.  21  Her6de§  skupa  sprrfvtV^t  vse 
poglavnike  popovske  i  pismoznfoce  luctvA  zv6dade  od  nih,  gde  bi 
se  Kristu§  nirodil. 

staviti:  stavila:  stdvivH:  kraj.  190  ako  bi  se  komu  ovi  moduSi 
teSki  videli,  more  ostdvivSi  gore  zapisane  pridavke,  koteru  gode 
skrovnost  zitka  Kristuaevoga  na  prvo  vzeti.  petr.  108  nar^nivSi  ga 
odido8e  na  pol  zivoga  ostdvivH,  694  po  temni  nodi  toplu  poste|u 
ostdvii'H  bosonog  je  svete  obhajal  cirkve.  1  600  postdvivSi  gkapu- 
lara  kriz  na  vusta  nem^ka  onoga  vraga  peklenskoga  z  nega 
pretira. 

Siriti:  fiirila:  MrivH :  habd.  mar.  34  prvo  neg  bi  ze  vsema  na 
dno  opal  razslrivH  ruke  zdrzal  se  je  na  jedne  svrzi.  (Pamti  da 
stavim  "  i  za  "  gdje  kratki  slog  jade  glasi  nego  obidno). 

iudati:  btdala:  Iddavii:  kraj.  153  dobete  i  nam  to,  da  i  mi 
ohlddavsi  naSe  neprijatele  dez  ovega  sveta  pogibeli  sredno  prejdemo. 

Rijetko  6ita  se  u  ovim  glagolima  naglas  na  slogu  pred  Si  v§i: 
p]unuv§i  matij.  2c  215  spravivSi  ga&p.  1  734  ostavfvSi  40  pogled&vSi 
matij.  2b  215  stignuvSi  gSp.  893. 

Cesto  skodi  naglas  na  prijedlog: 

klek:  p6klekla:  pbkleMi:  gasp.  1  507  p6kleksi  na  kolena  ruke 
hale  i  lance  kuSuvali  jesu  svetoga  Ignatija. 

jom :  prfjela:  prijem§i:  gaSp.  1  294  kaj  tulikaj.  rede  svete  pHjem^u 
ov  je  vudinil. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAOLASU  U  SLOVRNdTINI  I  HRV.  KAJKAVdTINI.  177 

genu:  nagnula:  ndgnuvSi:  gaSp.  1  780  ndgnuvSi  tovdruSa  dra- 
goga  na  zdrzavare  od  zivlena  svetoga  hiznoga  reda  zebere  nekoje 
gospodiCne. 

godi:  pogodila:  pbgodivSi:  petr.  32  pogodivSi  se  z  delavci  za 
jeden  deset^k  na  dan  poslal  je  je  vu  ^anog^ad  svoj. 

Naglas  n  participn  s  nastavkom  n  en. 

I.  Nastavak  n  (od  en)  dolazi  samo  u  osnovama  na  a, 

V  kranskoj  slovenStini. 

1.  Naglas  na  eadnem  slogu  u  sing.  masc. 

a)otisnuti  dugi:on  ostaje  u  svim  oblicima  na  istom  slogu 
nepromijenen ;  dolazi  jedino  u  osnovama  deja  seja  sija. 

deja,  u  goYoru  e  ispada  te  glasi  dja:  djan  djana  djano. 

djdn :  ravn.  1  60  jez  sim  bil  spet  djdn  v  sluibo.  preS.  74  grob 
ktfplejo,  de  z^dni  mrli6  bo  vk  n'ga  djdn, 

s^ja  desto  bez  e:  sja:  sejdna:  ravn.  1  256  rosa  od  sonca  obsjdna 
zgine.  —  sejdno:  ravn.  2  201  nar  manSi  s^mence  je,  pa  vsjdno 
rase  in  prer&se  vse  z^li.  —  sejdnega:  ravn.  2  197  vrag  h6di  in 
kar  je  v'  fiih  srce  /sasjdniga,  pobere.  —  sejdne:  preS.  100  v  kni- 
gah  nih  je  tojkdn  luFke  ptuje  med  l^po  5isto  slavSno  zasejdne^  de 
je  nob^n  purist  ved  ne  izruje.  —  sejdna:  gkrin.  vis.  pes.  5  18  ne- 
^6y^  lica  so  kakir  vrtne  gredice  od  r6zarjov  z  diMvo  obsejdne.  — 
sejdnim  lev.  zup.  139  ako  ne  bi  kdo  hotel  pokonMvati  2uz61ek 
kvar)ivih  zasajenim  ali  vsejdnim  rastlinam. 

b)  otegnuti  dugi,  i  on  ostaje  svuda  nepromijenen,  a  dolazi: 

a)  u  osnovama  na  a  od  jednoga  sloga:  d4n  ddna  ddno: 

bra:  hrdna:  preS.  7  pMala  neb^Ska  m^tna  Izraelcam  je  v  pu- 
SAvi;  zginila  je,  ak  pcibrdna  ni  bilk  ob  uri  prAvi.  63  ze  je  svA- 
tovfiina  ebrdna.  —  hrdno:  ravn.  1  92  po  vsih  izraelskih  biSah  je 
vse  oko}  pedeniga  jagneta  ehrdno,  —  hrdni:  preS.  27  zbrdni  pri- 
jdtli  V  spomiii  ga  pijemo  tvojih  ves^lih  in  zdlostnih  dni.  —  brdnim  : 
prefi.  172  bes6de  t6  tovdrSam  r^6e  zbrdnim. 

da:  ddn:  preS.  27  bistri  je  um  ti  z  bogdstvam  bil  ddn,  ravn.  2 
209  6lovekov  sin  bo  }ud6m  izddn  v'  roke.  preS.  26  vun  plane  z  pla- 
m6na  z  svitlobo  obddn  tid  fenis.  —  ddna.  pre§.  27  d6dna  post&va 
bilk  ti  je  ddna,  —  ddno :  preS.  25  ni  ddno  mu  tice  si  |iibico  zbr^t. 
ravn.  1  33  pravi  se  mu  za  to  mrtvo  morje,  ker  nid  ne  zivi  v  nemu 
zavolo  ivepla  in  soli,  ki  je  i  nima  navddno,  —  ddnega ,  ravn.  2 
B.  J.  A.  cxvin.  12 


Digitized  by 


Google 


178  M.  VA^ATBO, 

266  vsakimu,   ktiri  ima,   bo  Se   ved  ddniga.  —    ddni:   ravn.    1  42 

V  tisto  si  przadenfmo  obrniti  te  nagfbe,  v  kar  so  nam  ddni,  preS. 
175  te  vodila  je  st&ra   v6ra   tje  na  otok    z  val6vami  obddni.   180 

V  vtfjski  dn^rji  so  bill  raaddni;  —  d<ina:  Skrin.  prip.  9  11  tebi 
bodo  lyta  zivlina  prddne  itd. 

gna :  gncin :  ravn.  2  34  od  svetiga  duha  gmin  Simeon  van  pride. 
1  34  Ismael  je  od  d6ma  iegndn;  —  gndna:  prefi.  7  rosa  b6  pre- 
gnana  od  vroc^fne,  142  meglk  od  burje  prletC  prgndna;  —  gnd- 
nega:  ravn.  1  44  Jakob  je  bil  bolfii  od  divjiga  in  nevgndniga 
Ezava.  —  gndne:  ravn.  1  155  muzika  vkroti  nevgndne  strasti. 

kla :  kldna:  ravn.  2  273  pitana  iivina  je  zaMdna.  Skrin.  prip. 
21  3  vsmilene  inu  pravico  storiti  gospodu  bol  dopade,  kakor  zaMdni 
ofri.  traun.  39  7  JsaMdne  ofre  inu  dar6ve  ti  nisi  hotel. 

pra:  prdna:  Skrin.  XXX  imd  ena  velika  mnozica  iz  vseh  lud- 
stuv  skuzi  krstno  vod6  oprdna  v  c§rku  pridti. 

sla:  sldn:  ravn.  134  v'  to  sim  posldn,  preS.  56  do  mdtere  pride 
Ifst  posldn;  —  sldni:  ravn.  1  273  preroki  in  apostelni  so  nampo- 
sldni;  —  sldne:  pres.  45  n^  pogl^  svftle  str61e  z  neba  j&sniga 
posldne  —  sldnih:  ravn.  2  230  tudi  dvanajst  nazaj  posldnik  vn- 
d&cov  se  nazaj  snida  pr  Aemu. 

spa:  spdna:  pred.  7  sv^tjem,  naj  ne  b6  ectspdna,  ki  cvet6  ji 
zldtQ  l^ta. 

sra:  srdne:  preS.  102  balade  od  6eb61iee  ecLsrdne^  de  bi  se  t^ 
med  nimi  zamorile.  —  Ali  osran  6srana. 

sta :  stdnih :  preS.  107  pozdbi  koj  nesrefi  prestdn^  Sk6de. 

stla :  stldna :  preS.  63  ie  postlica  postldna,  je  svdtovdina  zbr&na. 

—  stldno:  preS.  165  tf  si  sr66na  c6sta,  ki  p^|e  nas  tje  v  p6Rte)o 
postldno  V  6mi  jami. 

tka :  tkdno :  gkrin.  sir.  45  12  t6  obla6ilu  je  biM  iz  karmazinate 
zide  tkdnu, 

zna:  endn:  traun  50  6  de  b6S  v  tvojih  bes^dah  za  rAsni^niga 
spoendn, 

zga:  Sgdn:  preS.  27  kak  si  za  st66q  6lov6Stva  bil  vSgdn!  — 
zgdno :  preS.  44  srce  le  z4  te  vigdno  ti  zelf  v  |ub6zni  sluzit'.  104  je 
od  11^  Petrarkovo  bilo  8rc6  uigdno ;  —  ravn.  1  157  vz4mi  to  le  pre- 
igdno  rez.  —  Sgdno :  preS.  41  tr^ba  preCuvdti  bo'de  ved  nodi  s  pr- 
Sgdno  lufijo.  —  £gdnega:  ravn.  1  190  pmeso  kra)u  preSgdne  rezi; 

—  preS.  67  s  k6riika  se  plj^jS  zdrobi  ko  c4pice  soigdne.  —  preS. 
46  srca  od  nih  ogna  vzgdne.  —  igdnimi:  ravn.  2  276  nev^stine 
vrstniee  so  26ninu  z'  prigdnimi  lampami  naproti  hodile.   . 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAOLA8U  U  SLOVKKStINI  I  HRV.  KAJKAVStINI.  179 

b)  u  osnovama  na  a  od  viSe  nego  jednoga  sloga,  koje  imaju  na 
torn  a  u  pregensu  otisnuti  naglas :  divjam :  zdivj^n. 

bezam:  bejsdne:  ravn.  2  233  kar  sivic  na  rami  nese  na  po)e,  se 
iz  po]a  nabezdne  voz6ve  domu  v6zi. 

divjam:  divjdn:  ravn.  1  16  Kajn  zakrifii  ves  plafien  in  zdivjAn: 
.  .  divjdni:  ravn.  mp.  97  siilom  noge  zdivjdni  so  poruvdli. 

golu&m:  golufdn:  Skriu.  prip.  6  23  on  b6  v  obihiosti  svoje  n^ 
sp^meti  golufdn.  sir.  13  26  kadar  je  bogat  golufdn^  nih  veliku  nemu 
pomiiga.  sir.  34  ii  kateri  je  bil  vedkrat  golufdn,  bo  prav  zbrisan. 
prefi.  79  66a  bo  spriSen,  al  pa  golufdn,  kast.  cil.  52  na  katero 
moreS  dobru  m^rkati,  de  ne  b6§  ogolufdn  inu  zapelin.  golufdni: 
Skrb.  1  35  ako  nodmo  golfdnl  biti,  kaj  nam  je  striti? 

kameiiam:  kamemn:  ravn.  1  2?8  Nabot  je  bil  kamMn, 

kesam:  kesdn:  ravn.  ber.  122  bog  je  videl,  de  se  }udstto  s  sie- 
sdnim  in  pobolSanim  srcam  k  nemu  povraCuje. 

kondam:  koncdn:  Skrin.  modr.  10  4  je  sv^t  s  pot6pam  koncdn 
bil.  ravn.  ber.  4  ko  je  uk  koncdn,  or6dje  spet  pospravite.  Skrin. 
prip.  22  8  kat§ri  krivi^no  sgje,  bo  to  hudu  ih\  inu  skuzi  Sibo  svoje 
jeze  ^okoncdn,  —  koncdna:  ravn.  1  88  vsa  zelen&va  po  poji  je 
konddna,  gkrin.  sir.  50  21  ludstvu  je  nar  viSega  gosp6da  v  moli- 
tvah  prosilu,  dokler  je  gospddova  Castita  slui^ba  dokonddna  bild.  — 
konidno:  pre§.  171  konddno  nijno  je  zivlcne.  ravn.  1  I9,vse  je 
bilo  pokoncdno.  —  konddni:  Skriii.  modr.  1  16  hudobni  so  bily 
koncdni,  modr.  16  4  b6do  nih  8ovr;lzniki  jpoA;owcam,  preS.  171  gnijo 
po  pdjih  V  b6jili  pokoncdni  trum  srdni  vdjvodi. 

kopam :  kopdn :  ravn.  I  274  kad^  je  grob  izkopdn,  je  rekel  svoji 
zeni:  .  .  preS.  75  Dobrosl^v  je  p6vic  bil  tjekaj  pokopdn;  —  io- 
pdna:  Skrin.  sir.  29  10  si  kako  bes^do  zuper  tvojiga  blizniga  sliSal, 
naj  ostane  ona  v  tebi  zakopdna,  —  kopdno:  Skrin.  sir.  20  32  za- 
krita  modrost  inu  zakopdnu  bogastvu  h  kakimu  pridu  je  obadvdje? 
—  kopdni:  ravn.  1  318  mesto,  ki  so  v'  nemu  moji  spr^dniki  jpo- 
kopdni,  je  razdrto,  Skrin.  sir.  41  17  skrita  modr6st  inu  zakopdni 
d^nar,  kaj  oboje  pomaga?  —  kopdne:  Skrin.  pridg.  8  10  vidil  sim 
hudobne  pokopdne,  —  Rede:  kopan  preS.  73  odkdpan  p6vic  lezal 
je  zjutraj  vrh  zemje. 

legam  (obidnije:  Uzem):  legdn:  traun  7  str.  12  Kristus  je  bil 
oblagdn^  de  ludstvu  zapeluje.  —  legdnega :  Skrin.  sir.  13  15  posvari 
prijatla:  zakaj  dostikrat  je  kaj  zlagdniga,  —  legdne:  Skrin.  modr. 
14  28  zlagdne  redy  prerokujejo.  —  legdnih :  ravn.  1  175  kra|  veiek 
memo  vsih  zldgdnih  bog6v! 


Digitized  by 


Google 


180  U.  VA^AVKO, 

motam:  niotdn:  jap.  pridg.  2  94  sim  kakor  med  dv^mi  ncvarnimi 
poti  zamotdn.  2  139  kaku  bo  6lovek  vus  v  skrby  svojga  bogastva 
zamotdn  kaj  dobriga  sturiti  mogel? 

ozlam:  oddn:  preS.  31  kitdar  b6S  z  no  zAvozlan^  prvoSila  sko- 
porita  ti  bo  komej  nesl&n. 

pelam:  pejdn:  ^krin.  prip.  7  22  vol,  kateri  b6  v  mesnico  peldn. 
modr.  10  je  on  skuzi  srd  k'  vbij.tiiu  svojiga  brata  napeldn  kon^c 
vzqI.  sir.  11  10  gl§daj,  de  ne  b66  eapeldn,  ravn.  2  23.>  kdo  ne  bo 
pr  nevarnosti  eapeldn  biti  strepetal?  —  pefdna:  Skrio.  sir.  23 
34  leta  b6  v  zbiralifie  prpeldna.  ravn.  1  307  kar  sim  les  prpeldna^ 
nimam  veseja.  gkrin.  XXX lU  Eva  od  hudi^a  zapeldna  nimam  ve- 
se]a.  —  pe\dnega:  ravn.  2  228  prezar6bleno  se  mu  zdi  oslepleniga, 
po  hudobni  materi  zapeldniga  otroka  z  odr^ko  zaliti.  —  pe^dne: 
ravn.  1  11  Eva  je  ialostna  pod6ba  zapeldne  nedolinosti. 

ravnam:  ravndn:  ravn.  2  70  hrib  in  gri^  bodi  poravndn.  — 
ravndno :  ravn.  2  155  vae  stvari  prese^e  Clovek  z  svojo  lepo  v  nebo 
zravndno  postavo.  —  ravndne:  ravn.  2  70  krivine  naj  bodo  za- 
ravndne. 

rez|am:  rez\dne:  ravn.  1  201  so  bile  lepe  redi  zrezldne. 

spakudram:  spdkudrdna:  ravn.  1  VI  spakdrdna  beseda  he  taki 
lepi  navuk,  6e  vam  ne,  pa  dragim  Slovencam  prskuti.  —  spdku^ 
drdne.  prefi.  100  bukev  naSe  kr^jnSne  spakedrdne  pe&i6ico  denlmo 
na  ognifie;  lev.  iup.  179  Slov6nu  je  „]udska  kuhiAa"  kakor  nid, 
in  t6  mrzki  po  n6m§6ini  spakudrdne  besede  iiv  krst  ne  more  po- 
prijeti,  ker  ne  v6,  kaj  se  lio^e  z  ii6  pov6dati. 

Skroptam:  Skroptdn:  ravn.  1  229  ves  zid  dvora  je  bil  z  neno 
krvj6  oSkroptdn, 

Stimdm:  Stimdn:  kast.  cil.  313  Zeuxis  en  imenitni  malar  od  vsih 
veliku  Stimdn  je  en  pild  dolgu  6asa  raalal. 

telebam:  telebdn:  ravn.  1  215  ves  je  bil  va  iie  zatelebdn,  2  227 
ned^meren  je  bil  Herodez,  v  prazno  dast  zatelebdn. 

teptam:  teptdno:  &krb.  1  199  drugo  je  padlo  zraven  p6ta  ino  je 
bio  poteptdno. 

trepam:  trepdni:  lev.  spis.  3  170  tukaj  so  Judj6  boj  majhni,  ali 
dvrsti  in  zatrepdni, 

uzdam :  uzddn :  Skrin.  sir.  20  9  razvuzddn  dlovek  ima  v'  hudim 
sr^o.  22  3  razvuzddn  syn  je  o^^tova  sramota.  pre5.  75  v  nemdr 
je  zivel,  m^n  sv^t  ko  razujzddn,  —  uzddno:  ravn.  2  252  sin  za- 
veriiil  razvujzddno  ziv6  je  vse  preraozdne.  —  uzddnim :  preS.  123 


Digitized  by 


Google 


PRIN08  K  NA0LA8U  U  SLOVRN6tiNI  I  HRV.  KAJKAV6tINI.  181 

.  razujeddnim  bodo  moje  p^smi  prened6l2ne.  —  uzddnih:  Skrin.  sir. 
7  17  ne  megaj  se  med  mnoiico  razvujsddnih. 

znamenam:  znamendni:  lev.  zup.  49  tako  blagd  bodi  posebno 
skrbno  spr&vleno  in  tudi  zaznameiKtno, 

Amo  idu  joS  neki  glagoli  koji  su  se  iieko6  mozda  u  prezensu 
naglafiivali  na  zadnem  slogu,  ali  danas  imaju  naglas  na  slogu  pred 
nastavkom  n.  pr.  desati  iskati  metati  tesati: 

meta :  metdn :  SkriA.  sir.  33  2  m6der  ne  b6  kakor  661n  od  viharja 
sem  fir  kj6  metdn. 

tesa:  tesdni:  rog.  2  648  u  teh  na  vidjo  se  iz  kamena  stesdni  ma- 
lyki.  tesdne :  rog.  2  94  bogdvi  teh  ajdou  nid  drugiga  niso  kakor  eue 
iz  kamena  stesdne  stataae.  550  za  enu  veliku  6udu  drzali  so  te  iz 
kamena  na  Stiri  vogle  stesdne  St6ke. 

c)  U  osnovama  glagola  s  inf.  nastavkom  ova^  koje  imaju  u  pre- 
zensu otisnuto  naglaSen  -uje: 

darujem :  darovdno :  ravn.  1  320  mora  svinsko  meso  j6sti,  ki  je 
bilo  malikam  darovdno;  —  darovdne:  §kri6.  sir.  50  12  je  darovdne 
d§jle  iz  r6k  maSnikov  jem^l. 

delujem:  delovdn:  ravn.  2  270  po  ndgradovo,  ki  je  pridno  ohde- 
lovdn^  gre  tudi  cerkvi  biti  polni  lepiga  sadu. 

imeniijem:  imenovdn:  SkriA.  prip.  16  21  kat§ri  je  v'  srci  mdd^r, 
b6  rkzvumte  imenovdn,  ravn.  2  203  bo  Davidov  sin  imenovdn,  — 
imenovdno:  SkriA.  pridg.  6  lo  im§  tig^,  kat^ri  imd  biti,  je  vz§, 
imenovdnu ;  —  imenovdne :  lev.  zup.  27  kadar  so  stroSki  za  druge 
stvari,  a  ne  za  t^,  ki  so  bile  zdaj  imenovdne^  tedaj  naj  se  pladajo 
iz  obdinske  blagajnice. 

kaz^iljem :  kaznevdn :  lev.  zup.  32  naj  popiSe  vse  razpredelke, 
6g  ne,  kaznevdn  bode. 

-nidujem:  -nicerdn:  gkriii.  prip,  14  2  kat<^ri  po  pravi  poti  h6di 
inu  se  bog4  bojy,  b6  od  t§ga  zanichvdn^  kat^ri  po  nesrjimni  poti 
h6di.  ravn.  2  142  kdor  mene  zaniduje,  zanicovdn  bodi  on.  pres.  75 
udeni  stdn  je  zanicvdn. 

pla(5ujera:  placevdn:  lev.  zup.  199  uvoznina  in  col  plaievdn  od 
kake  stvari,  katera  se  je  pripejala  od  drugod. 

-polnujem:  -polnevdna:  ravn.  2  19  kdo  ne  bo  v  dasti  imel  vsake 
bozje  besede:  tolko  strani  im&  vsaka,  in  spolnovdna  po  vsih  je. 

praznujem:  praznovdn:  prefi.  50  prfiel  je  spet  sobotni  di^n  od 
vernih  Judov  praznovdn. 


Digitized  by 


Google 


182  If.    TA^AYSO; 

sramujem:  sramovdn:  kast.  cil.  137  kadar  si  byen,  £:(isramovdn^ 
zaSpotov&n  na  tu  se  srdys,  jezyS.  gkriii.  prip.  13  5  praviden  drti 
laznivo  bes^do,  hudoben  pak  zasramiije,  inu  bo  zasramlivdn, 

Btrahfijem :  strahovdno :  ravn.  2  148  povrneno  na  glas  bo,  kar  se 
na  tihimu  dobriga  v  stanici  zgodi,  pa  tudi  na  glas  strahovdno,  kar 
se  V  iii  hudiga  po6n6. 

-sve6ujem:  svecevdno:  ravn.  2  150  tvoje  imi*,  o  b6g,  bodi  posve- 
covdno, 

vraCfijem :  vracevdna :  ravn.  2  230  gotovo  more  biti  iivleiie,  v  kti- 
rimu  je  na  tanko  hudobija  in  krepost  povracovdna. 

-znaniijem :  jmanevdna :  ravn.  2  29  tako  slovezno  Se  niko)  nobena 
re6  ni  bila  ojsnanovdna  itd. 

6)  Od  osnova  na  ova  od  u  u  jednom  slogu  n.  pr.  ku  od  ku  a: 

ku :  kovdn :  ravn.  1  63  Jozef  je  bil  vklAien  in  z'  2el6zjam  oka- 
vdn;  —  kovdnega:  ravn.  2  193  Janeza  v  j66i  po  nedolznimu  oko- 
vdniga  gleda.  —  koidni :  Skrin.  sir.  45  13  v  kat^rim  so  bily  zlahtni 
z'  zlatam  okovdni  izrezani  kdmni.  —  kovdne:  lev.  zup.  50  z  ba- 
krom  okovdne  lule  ali  pipe  tabdfine ;  ravn.  2  124  jib  v  greh,  v'  hude 
nagnena  in  navade  zakovdne  razklepa. 

plu:  pluvdn:  rog.  2  507  on  bil  j6  ssapluvan  kakor  en  norc. 

ru:  ruvdne:  Skrin.  prip.  15  5  hudobnih  misli  bddo  z'  korenino 
izruidne, 

snu:  snovdna:  ravn.  2  276  po  ti  segi  je,  vite  jo,  ta  \h  prilika 
osnovdna^  —  snovdne:  lev.  zup.  101  trgovske  in  obrtniSke  zbor- 
nice  so  osnordne  trgovcem  in  obrtnikom  na  korist;  snovdnih:  lev. 
zup.  68  mes^iinom  pristoji  pravica  do  vseli  zavodov  in  ustanovin, 
kar  jih  je  sam6  liim  na  korist  osnovdnih. 

d)  Aeke  osnove  na  a  od  e  u  infinitivu: 

drza:  drSdn:  kiist.  cil.  82  se  hiny,  da  je  za  dobriga  viden  inu 
drsdn,  Skrin.  sir.  25  15  kdor  tega  imd,  komii  bo  enak  drSdn?  — 
drzdna :  Skriii.  modr.  14  16  potle  je  ta  zmota  kakor  postdva  drzdna 
bila;  —  drzdne:  Skriii.  modr.  16  18  ony  6aste  nar  revniSi  zivali, 
kat§re  aku  bo'do  pruti  drugimi  neviimnimi  drzdne,  so  Se  bol  ne- 
vumne  kakor  une. 

mol6a:  molcdn:  lev.  zup.  132  da  nihce  izmej  iiih  ni  zamolcdn; 
—  molcdnega:  Skriri.  prip.  31  4  kjer  pijanost  krajluje,  ny  ni5 
zamolodniga:  Akrb.  1  122  zavolo  ti»ga  ostane  grehov  zamovc4inih 
brez  Stivila. 


Digitized  by 


Google 


PBINOS  K  NAGLASU  U  SLOITBH^TINI  I  HRV.  KAJKAVfrriNI.  183 

2.  Naglas  na  slogu  pred  a  u  sing  masc. 

a)  otegnuti;  on  dolazi  kod  onili  glagola,  koji  imaju  i  u  pre- 
zensu  otegnuti  naglas  na  slogu  pred  a,  te  ostaje  u  svim  oblicima 
na  torn  slogu:  piSem:  pisan,  pfsana,  pfsano. 

b6gam:  begano:  raVn.  1  147  Sel  je  in  zbral  zMgano  judstvo. 

m^gam :  miSane :  ravn.  1  28  Sara  priSed  izza  dv6r  rede  vsa  zmi- 
Sana:  se  nisim  smejala. 

pigem :  pisane :  ravn.  1  47  Jakob  si  izgovori  vse  lisaste  in  pisane 
koze;  pisane.  ravn.  1  53  ode  mu  pisano  sukdo  omislijo. 

pu§6am:  puScan:  ravn.  1  208  otrok  v  nemar  ptiSan  o6f  materi 
pokrfva. 

zfdam:  zidana:  ravn.  1  117  mesta  so  velike  in  do  neba  zazidane. 

b)  otisnuti:  on  dolazi  u  onih  glagola,  koji  imaju  i  u  prezensu 
otisnuti  naglas  na  slogu:  brigem:  brisan  brisana  brisano. 

briSem:  brisana:  ravn.  1  28D  bozja  }ubezen  mu  je  Se  le  vso  novo 
in  prebrlsano  misel  pmesla, 

dsLjgam :  dajSano :  gkrin.  sir.  49  26  krajlu  je  bilu  zivlene  zddUanu. 

d§lam :  delanega :  ravn.  4  24  neizredena  grobla  nedodilaniga  tuma 
je  V  spominek  resnice  ostala.  —  delana:  lev.  2up.  94  vsa  posWpja 
so  zdilana  lud^m  v  stanoviSda. 

klidem:  Wean:  ravn.  1  63  Jozef  je  ode  de^ele  okUcan.  1  306 
kdor  ko}  nepohlican  h  kra)u  pride,  na  mestu  je  vmorjen. 

kregan:  hregani:  ravn.  ber.  6  kteri  so  bili  hrigani. 

likam :  likana :  ravn.  2  70  grampe  naj  bodo  poUkana  c^sta. 

-naSam:  -ndSan:  ravn.  1  268  opomiSan  ni  oponasal. 

pikam :  ptkane :  ravn.  1  40  de  je  Laban  rekel :  poplkane  bodo 
tvoje,  je  imela  vsa  drobnica  poplkane  mlade. 

p5kam:  pokana:  ravn.  1  226  b6St  je  pila  razpokana  zemla! 

rezem:  rizano:  ravn.  1  120  odrizano  kmal  je;  —  rezanega:  ravn. 
1  456  si  bote  hiSe  iz  rfzaniga  kamena  postavili,  —  rezani:  ravn. 
ber.  92  David  mu  pok&^e  odrizani  koSdek. 

staram:  stdran:  ravn.  1  151  v  pozn6jih  p^smih,  ktire  je  ze  po- 
stdran  skladal,  popisuje  Se  neb^Ske  obdutleje. 

.  tiram:  ttrani:  ravn.  1  127  Izraelci  so  bili  zatirani,  —  ttranim: 
ravn.  1  80  node  ved  krajev  sin  imenovan  biti,  raji  bode  z  vbogim 
in  zaUranim  judstvam  bozjim  r^ve^  biti. 

vendam:  vencane:  ravn.  1  63  gotovo  bote  ob6  ovincane  tarn! 

obetam:  obetanega:  ravn.  2  47  obHaniga  kra|a  rojstvo  jih  vse 
z  veselam  navd^. 


Digitized  by 


Google 


184  If.  TA^ATIiG, 

z&ldam:  BoliSani:  ravn.  bcz.  171  vsak  snez^ni  kosem  ima  dest 
voglov,  ki  so  z  brezdtevilnimi  majhnimi  bucikami  ozdliSani. 

Naglas  dafe  prema  podetku  nego  na  slogu  pred  nastavkom  a 
imaju  oni  glagoli  s  nastavkom  ova^  koji  u  infinitivu  nemaju  na- 
glas na  a  u  ova:  moledovati:  molSdovan  moledovana  moledovano. 

omadezevati:  omddeievanih :  traun  36  18  gospod  vy  dneve  tih 
neamddeiuvanih. 

Sk6dovati:  Skodovan:  Skrin.  sir.  13  4  vb6zic  poSkodi^van  bode 
m6ldal;  —  Skodavana:  ravn.  1  296  Stiri  (mladenide)  vidim  hoditi 
med  plem^nam  razv^zane  in  nepoSkodvane, 

vdrovati:  vdrovan:  gkrin.  sir.  14  27  on  bo  pod  n§  str^ho  pred 
vrodino  ohvdruvan.  27  23  bliger  t§mu,  kateri  je  pred  hudobnim 
jezikam  obvdruvan, 

II.  Nastavak  en. 

On  dolazi  kod  glagola  a)  bez  nastavka  u  iniinitivu,  i  to  onih 
osnova  na  suglasno;  b)  s  nastavkom  ni  (no);  c)  s  nastavkom  e; 
6)  s  nastavkom  i. 

1.  Naglas  na  nastavku  en  i  to  u  sing.  masc.  otisnuti  kratki  a 
u  ostalim  oblicima  otegnuti. 

Taj  naglas  dolazi: 

a)  a  glagola  be^s  nastavka  u  infinitivu,  x)  u  osnovama  dbt  i  mel. 

6bt:  Sten:  ravn.  1  104  nikomur  ni6  zaliga  ne  storf,  ktiri  je  sra- 
moiliv  in  poSten.  2  57  priden  rokodel  je  bil,  potrpezliv,  poSten,  — 
Steni:  ravn.  1  276  kdo  ne  vidi  tega  pr  danaSnim  omizju  tih  boga- 
bojedih  judi,  ki  so  tako  mio  poSteni?  —  poStcnim:  ravn.  2  99  po- 
Stenim  dudam  je  on  le  po  i^ih  mislih. 

mel:  mleno:  lev.  zup.  47  na  izbfer  je  vsacemu,  da  ali  sam  svoje 
iito  m^je,  ali  da  poCaka  v  mdlinici,  dokler  ni  mlcno. 

ji)  u  osnovama   na  suglasno   s  vokalom  e   i  o  (ne  c  §   ni  q  ol). 

greb:  grebeni:  ravn.  1  116  kraju,  kjer  so  ti  sl&dni  Judj6  sagre- 
bent  bili,  se  je  rcklo:  oslitdni  pogr6bi. 

met:  metm:  Skrin.  sir.  34  lo  kateri  je  v  dosti  redgh  bil,  je  ve- 
liku  premedin  postal.  37  21  je  en  premedin  moz ;  ravn.  2  188  on 
in  pa  strup6na  ka6a,  kdor  bi  le  v  svoj  prid  in  v  drujiga  Skodo^ 
premeten  bil.  lev.  spis.  3  lo  cesar  je  bil  premeten  moz.  —  metena: 
ravn.  2  102  kako  lepa  in  premetena  je  hvala,  ki  se  zahvali  z  i\6 
z^ninu  in  nev6sti !  —  meteni :  lev.  zup.  77  zupan  je  dolzdn  priti 
ogledovat,  6e  so  dfmniki  vsi  ometeni. 

nes:  nesen:  ravn.  2  54  v  tempel  je  mladeniC  zdaj  prvi6  stopil, 
V  ktiriga  je  bil  nekdaj  otrok   bogu  nescn;    —    nesena:  rog.  2  161 


Digitized  by 


Google 


PRlMOfi  K  NAQLASU  U  SLOVRNfiTlNI  I  HRV.  KAJKAVdTlNI.  185 

kat6re  s.  duSa  uz^ta  inu  nesSna  je  u  nebesa;  —  neseno:  Skrin. 
krajl§8tvu  b6  od  ludstva  na  ludstvo  prenesSnu,  sir.  23  2  nebd 
meni  za  volo  nih  nev^jdnosti  prganesMu.  —  neseni:  rog.  2  306 
nesSni  h  pogr^bu. 

pek:  pecen:  jap.  prid.  2  104  razbojnik  od  straha,  de  bi  ne  bil 
opecin,  zadne  vpiti;  peima:  rog.  2  301  bila  je  riemu  ena  pec4na 
ptyca  pmfes^na.  —  pedeno:  rog.  2  148.  —  pedena:  preS.  98  pe- 
dene,  }ub6ik,  piSeta  na  8v6ti  niktfmur  niso  v  grlo  prlet61e. 

plet:  pleten:  Skrin.  sir.  12  13  je  v  Aega  gr^he  eapleden^  — 
pleteni ;  lev.  2up.  103  ki  so  zapleteni  v  steddj.  —  pletcna :  Skrb.  1 
172  bo  eapUdina  duSa,  ktira  mejhne  gr§he  ne  porajta,  v  tako 
vojsko.  —  pleteno :  Skrb.  1  254  ima  od  celiga  leta  zapledeno  vest ; 
—  pleteni:  Skrb.  1  313  so  s  Striki  vse  sorte  pregr^h  opledeni^ 
lev.  iSup.  103  ki  so  eapleteni  v  stedAj.  —  pletene:  rog.  2  114  tvoje 
mrei^e  so  iz  krizou  spled^. 

rek:  recena:  Skrin.  prip.  25  li  ob  svojim  6asi  re64na  bes^da  je 
kakbr  zlate  jabfelka  pr  srebmi  p6stfeli.  ravn.  1  182  David  je  mislil, 
de  ta  lepa  v  podobi  recena  bdsen  pom6ni  tbiho  kaciga  bogatiga 
zatird6a,  ki  vboge  tlddi.  2  121  ta  beseda  po  bozje  redena  je  glas 
iz  nebes  bila  ofietu.  —  reieno :  ravn.  2  52  receno  na  Galilejsko  mu 
je  iti.  2  38  dobri  so  nei/sredeno  zveli^aiie  najdli  pr  nemu.  2  83  z  ne- 
izreceno  prijaznostjo  ji  rede :  bodi  pozdrAvlena !  1  4  komej  izreceno^ 
ze  je  bilo  vse.  —  recene :  ravn.  1  207  modre  besede,  reiene  o  pra- 
vim  6asu,  so  zlate  jabelka  v  srebrnim  torilu.  SkriA.  modr.  1  li  na 
skrfvnim  recine  beside  ne  b6do  brez  povra6ila. 

tep :  tepen :  Skrb.  1  3  1  Str^fenge,  s  ktirimi  je  bil  tepin  Farao ; 
ravn.  2  209  hlapec  ved66  gospodarjovo  volo  in  je  ne  storfvSi  bo 
zlo  tepen;  Skrin.  prip.  14  32  hudobfen  bo  zavolo  svoje  hudobfje 
vun  iztepin ;  ravn.  1  329  Antioh  otepen  na  Terzanskim  se  je  mogel 
z'  sramoto  povrniti.  —  tepena:  rog.  2  40  stepina  je  bila  takii,  de 
ta  ajdouski  u  pri6a  stoj6di  folk  se  je  milu  jokal.  —  tepeni:  Skrin. 
modr.  16  16  so  bily  z  tvojo  mo6no  roko  tepSni;  ravn.  I  i45  strne 
se  boj:  Izraelci  so  tepeni.  1  146  Se  huj  so  Izraelci  tepeni. 

tek:  teceno:  Skriii.  pridg.  11  8  to  pretecinu  je  nid  bilu;  modr. 
8  8  ona  v^j  to  pretecenu:  —  tecene:  ravn.  1  97  na  puh  tvojiga 
srda  so  se  nakopidile  vode,  na  kup  stecene  so  stale.  —  tecenim: 
rog.  2  631  Strajfenga,  kat^ra  stoji  napre  tern  brez  dobrih  del  pre- 
tecinim  16jtam. 

bod:  hoden:  Skrb.  1  12  ved  krat  se  prmiri,  de  bo  eden  pr  eni 
pridigi  zhodin  od  bozje  gnade.  —  bodena:   Skrb.    1  302    moj  greh 


Digitized  by 


Google 


186  M.  VA^ATBO, 

je  urzah,  de  negova  glava  je  reebodina,  de  prebodSne  so  degove 
roki. 

U  sing.  masc.  prodire  pomladena  akcentuacija  te  ima  otegnuti 
naglas  na  slogu  pred  nastavkom  en:  n&sen  peden  t^pen;  podten 
n.  pr.  nesen:  rog.  2.  tepen:  gkrin.  prip.  10  8  nespamet^n  bo 
z  inabli  t^pen;  29  25  kadkr  b6  zasm^huvav^c  tSpen^  b6  ta  ne- 
vumni  modrejdi  postal. 

b)  u  glagola  s  nastavkom  %  u  inf.  i  prez.,  koji  imaju  u  prezensu 
to  i  otcgnuto  nagladeno. 

budim:  bujeni:  ravn.  2  174  taki  bomo  enkrat  od  Jezusa  prelm- 
jeni.  —  bujenem :  ravn.  2  300  Jezus  se  je  kmalo  po  obujinimu  La- 
zaru  iz  Betanje  odmaknil. 

6astim  i  6estfm :  iasten :  dkrid.  modr.  14  20  mnoiica  ludy  je  za- 
6§la  tigA  za  bogd  driati,  kateri  je  bil  malu  poprej  1§  kakor  dlov^k 
vasifn.  sir.  3  21  on  b6  od  poniznib  castM,  sir.  10  23  filov^Ski  r6d, 
kateri  se  bogd  bojy,  bo  c(isten;  ceScen:  rog.  2  414  je  imM  ceScen 
od  folkou  biti.  ravn.  1  154  kdor  je  bogu  v'  zam^ri,  ne  more  vesel 
biti  ni6  ved,  bo  naj  mogo^en  in  6eSen.  1  202  ieSm  bodi  od  v^ka 
do  v6ka  gospod!  ber.  70  bog  je  na  tanko  povfedal,  kak6  de  bode 
ceien  biti.  126  deSen  bodi  bog,  kt^riga  vi  m61ite!  —  ieSena:  rog. 
2  12  ce§hia  si,  gnade  polna.  —  ce^denega:  ravn.  2  91  nega  2e|i 
viditi  ceSeniga;  —  ceScene:  gkrid.  modr.  14  16  na  povije  tyranov 
so  mogle  t§  pod6be  castene  biti,  ravn.  1  231  bog  je  z'  tem  poka- 
zati  hotel,  kako  nevS6de  mu  je,  kadar  otroci  stare,  ceSene  jadi 
zanidujejo. 

delim:  defen:  Skrin.  modr.  5  il  razdejlen  zrak  kmalu  vkup  Sine, 
ravn.  1  80  ves  narod  je  bil  v  dvanajst  rod6 v  rair(fe/en ;  —  deleno: 
ravn.  ber.  163  predudno  je  bogatstvo  natv6re  razdeleno^  —  defena 
(dual)  dh,  5  93  moz  in  zena  eno  sta  tel6,  razde\ena  vsak  4ivf  na 
po(l). 

dobim:  dobVen:  skrin.  sir.  34  25  kdor  v'  poti  jwdoWA*  kruh  od- 
vzame,  je  kakor  ta,  kateri  svojiga  blizniga  vmori;  —  dobfeno: 
ravn.  2  20  vso  svojo  sadobleno  modr6st  stisne  v  nd  (pesem);  — 
dob(eni:  ravn.  2  162  v'  z'  medam  dobleni  dezeli  bi  bil  bog^tel 
lohka  od  dezele  rojdkov;  —  ravn.  ber.  7  zadobUnih  U(5en6st  ne 
pozabite. 

dolzim:  dolzene:  ravn.  1  184  r^Si,  o  bog!  me  od  zadolSene  krvi!  — 
doUenim:  rog.  2  659  skuzi  eno  angelsko  besMo  bi  bil  tem  zcidou- 
iinim  duSam  pomagal. 


Digitized  by 


Google 


PRIN08  K  NAGLASU  U  SLOYBMdTINI  I  HRV.  KAJKAYdTIMI.  187 

drobim:  drob{eno:  Skrin.  sir.  43  16  zgosty  obUke;  to($a  viinkaj 
pada  kakor  rajsdroblSfiu  kamene;  —  drohlenega:  ravn,  1  301  ob 
tern  dasu  se  je  Habakuk  prerok  na  poje  svojim  znieam  nesti  kuhe 
in  podrdbleniga  kruha  napravil. 

dufifm :  duSenemu:  lev.  i\ip.  51  6loveku  0adiiSenemu  je  oblidje  kro- 
piti  z  mrzlo  vod6. 

gasfm:  gaSen:  lev.  zup.  78  kadar  je  ogen  pogaSen^  tr6ba  da 
zupan  mahoma  zadne  ov6diti,  kako  se  je  vn^lo. 

glasim:  glaSena:  pre§.  47  sestra  b&§etova  v  B<5sni  po  vsim  sv6ti 
rajsglaSena  sama  bi  vtegnila  biti  16pSi  od  nev^ste  vaSe.  —  gla&hie  : 
preS.  46  tje  h  gospodi  se  prblfza  pivic  razglaSene  slive;  —  gla- 
Shio:  Skri6.  sir.  47  17  celu  do  ot6kov  je  tvoje  im^  razglasinu. 

godfm:  gojh%o:  rog.  2  643  izv61ydajiie  ti  hifii  je  zgojMu. 

govorim:  govorjen:  Skrin.  sir.  23  14  aku  b6  na  prazno  t^6  prse- 
gel,  ne  b6  izgavorjSn;  —  govorjhio:  fikrin.  prip.  17  9  kd6r  drii- 
gadi  govory,  kakor  je  bilii  govorjenu^  razdvojy  prijAtle.  ravn.  1  99 
nespametno  je  bilo  to  govorjhto^  2  269  vsaki  svojo  izgovorjh^o  de- 
setico  je  prej^l;  — govorjhnega:  ravn.  1  311  vari  se,  6e  opustiS  kaj 
gavorjeniga. 

gradim:  grajhna:  lev.  2up.  75  ta  zakon  opomina,  po  kacem 
p6ti  bi  se  z  nova  pozidavala  razgrajena  seliSda;  —  grajhiih:  lev. 
zup.  V  vm^nil  sem  tacih  jezikoslovnih,  brez  potrfebe  in  za  potr6bo 
zgrajenih  nestvorov. 

gubfm:  gubfen:  Skrin.  sir.  23  7  kdor  b6  t6  dr^al,  ne  bo  skuzi 
znable  pogublhi;  ravn.  1  13  po  grehu  je  bil  zguihlhh  vesel  raj.  2 
263  ta  moj  sin  zgublen  je  bil,  pa  najdel  se  je ;  preS.  78  zgubl^n  je, 
vtopl^n  je;  —  gubfena:  traun  9  19  potrpezlivost  tih  vb6gili  ne  bo 
za  vselej  zgublena;  preS.  60  o  mAti,  pr^6  je  pre6!  zgub^ena  sim 
zgublena!  128  zemla  je  v  Jub6zni  vsa  zgubfena;  —  guhlPno:  Skrin. 
sir.  8  15  aku  si  pos6dil,  drzi  to  kakor  za  zgubfhiu;  ravn.  1  95 
6udno  je  bog  odreSene  stiskanih  Izraelcov  dokondal,  kadkr  se  je 
zgubleno  zd^lo  vse ;  —  gublmega :  ravn.  2  209  kakor  pastfr  zguble- 
niga  jagneta  Jezus  gresnike  jiSe.  2  238  sin  dloveka  je  na  svet  prsel 
r^Sit,  kar  je  zgubleniga  bilo ;  —  gubfeni ;  Skrin.  modr.  10  6  kat^ri 
so  bily  pogublmi;  preS.  157  vso  sr66o  bodo  vidili  pogubfeni;  — 
guhlme:  ravn.  2  167  s61ze  ne  nam^stijo  zgubJene  mo6f ;  —  gti/){enih: 
ravn.  2  245  sim  le  do  zgublenih  ovdc  Izraelove  hiSe  posl^^n;  — 
gtiblmemu:  ravn.  2  253  je  enak  bil  zgubfmimu  sinu. 

hladim:  hlc^bno:  lev.  zup.  46  sam6  uze  dobro  ohlajeno  meso  je 
dovo{eno  s^ati. 


Digitized  by 


Google 


188  M.  VA^AVBO, 

kadim :  kajftia :  ravn.  1  292  vse  okajhie  so  nih  lica. 

kalim:  kafen:  Skriii.  prip.  25  26  kadar  praviden  pri6o  hudobnip:a 
pdde  je  kakor  z  nop:6  skaUn  8tud6nec. 

kazim:  kafen:  lev.  zup.  49  zdravje  jud^m  in  ^iv&lim  najbo}  iz- 
podkopavata  pokazen  vzduh  in  huda  pftna  voda.  SkriA.  prip.  25 
26  kadar  pravi^^n  priclfo  hudobiiiga  pade,  je  kakor  z  nog6  skal^n 
stud^nec  inu  kakor  skazm  izvirek ;  —  kaima :  skrb.  1  172  kar  te 
bo  V  globodino  nar  bol  guiflo,  je  skaiMa  natura.  lev.  2up.  47  da 
se  ne  bi  v  prddajo  stavila  izka^h^a  m6ka;  —  kazmo:  ravn.  1 
IV  vi  imate  Se  bol  nepokazeno  krajnSino.  —  kaieni:  ravn.  1  16 
mi  smo  skazhii ;  —  kaiena  (dual) :  ravn.  ber.  13  prva  6loveka  sta 
bila  ned61^na  in  nepokazena, 

kaznfm :  kaznh%i :  lev.  zup.  10  volilaka  pravica  je  vzeta  vsem 
tacim  }ud6m,  kateri  so  bili  kazneni  za  hudodelstva. 

korim:  korjen:  Skrin.  modr.  11  17  skuzi  kar  kd6  gresy,  z'  t§m 
b6  tudi  pokorjen.  sir.  33  26  on  d§la,  kad^r  je  pokorjht;  ravn.  2 
165  ves  spokorpn  je  bil;  —  korjmim:  ravn.  2  167  kdo  se  ne  bo 
z    spokorjenim  in  zavApnini  srcam  k  Jezusu  obmil? 

kosim:  koSena:  §krin.  sir.  40  16  trava,  kat§ra  ob  kraji  ene  r§ke 
rtiste,  b6  poprej  jr>oA;oi^a,  kakor  vsa  druga  trAva.  —  koShti:  traun 
36  2  ony  bo'do  kakor  senu  hitru  pokoSStii. 

krivim :  krirlma :  lev.  iup.  205  zdvoj :  zavita,  zakriv(ena  stvar. 
kriv{eni ;  lev.  spis.  3  54  Rozanec  je  nosil  ob6  nogi,  na  vn6no  stran 
sakrivlini. 

kroplm:  kropfhia:  pre§.  120  vrh  sonca  sije  s6neov  c^la  dMa 
po  n^ba  svitlih  p6tih  razkrop(ena;  lev.  zup.  79  vsa  odrasla  dru- 
zina  d6la  po  nivah  in  po  drugod  razkroplena;  —  kropfhio:  Skrin. 
prip.  29  18  kadkr  bo  prerokuvane  jcjfialu,  b6  ludstva  razkroplhiu ; 
—  kroplPni:  Skrirt.  modr.  17  3  so  hi\y  razkropleni^  traun  141  (68) 
po  tim  so  po  c§lim  sv^jti  razkropleni  bily,  91  10  kateri  hudobijo 
doprnasajo,  bodo  razkropleni ;  —  kroplme :  traun  146  2  gospod  bo 
Jcruzalem  izzydal,  inu  razkropUne  Izraelitarje  vkbp  spravil.  str. 
267  (105)  prdsi  prerok  v  imeni  vsih  med  nev^miki  razkroplhiih 
Judov,  de  bi  jih  bog  zupet  vkbp  zbral. 

krotim :  krocm :  pre$.  94  v  dntgi  slovt^nski  vkrotm  m  domovfni 
vih^r. 

lovim:  lov/eno :  lev.  zup.  138  judjd  so  dolzni,  rlov/mo  zival 
moriti. 

lozim:  lozen:  Skrin.  vis.  pes.  5  14  negov  tr^buh  je  slonokosteni 
z    zaiiram  dozen,    ravn.    1  214   liegov   kra|ev    sedez  je   bil  ves.  iz 


Digitized  by 


Google 


PBIMOS  K  M4aLA8(J  U  SLOTBNdTINI  I  HRV.  KAJKAVdTlNI.  189 

noviga  zobd  in  z'  zlatam  vloiH;  —  loihia:  Skrin.  XXVIII  taku 
je  tudi  ona  z'  gr^hmi  c^liga  svejta  obloiena;  lev.  iup.  132  v  do 
p6vedi,  ki  je  priloiena;  Skrin.  sir.  50  10  pos6da  je  z'  vse  sorte 
zlahtnimi  kamni  vlozma;  —  loSeno:  Skrin.  sir.  3  29  hudobnu  src§ 
b6  z'  bole(!^inami  obloienu,  sir.  6  15  zv^stimu  prijdtlu  ny  glihe: 
zlatu  inu  srebni  ny  vr§dnu  z  negovo  dobro  zv^stobo  na  vAgo 
poloSMu  biti;  lev.  zap.  38  od  prigl^dnega  shoda  se  je  modi  tudi 
oprostiti,  in  to  s  proSno  o  pravem  dasi  rloJSeno;  ravn.  ber.  1  avojo 
Solsko  prprivo  im^jte  zmirej  lep6  eloSeno;  —  loihhi:  ravn.  2  196 
pridite  k'  meni,  ktiri  ste  vtriideni  in  ohloilmi,  preS.  101  (mozj6) 
blizajo  se  z  blagam  ohlozmi ;  —  lozene:  SkriA.  vis.  pes.  1  10  k§- 
tnice  bomo  tebi  napravili  z'  sr^bram  sem  t5j  kje  naiozSne,  ravn. 
2  134  bolnfke  mu  vodijo  vse  z'  boledinami  ohloShie,  preS.  136  p6smi 
tebi  V  d^st  zlozene  iz  kr&jov  nfso,  ki  v  liih  s6nce  slje ;  —  lo^hiim  : 
lev.  zup.  88  prOSne  o  tej  stvdri  se  z  doloSenim  voj;tSkim  listom 
vlagajo. 

maSfm:  maSh^a:  Skrb.  1  195  lukna  na  strehi  6g  ne  bo  zama^ina^ 
deS  noter  gre.  —  maihti:  lev.  zup.  49  odt66ni  ilebovi  naj  ne  bodo 
nikoli  zamaS^i. 

medim:  meden:  jap.  prid.  1  J39  ti  si  bil  previiSan  inu  more  biti 
omecin. 

mladfm:  mlajPne:  6b.  5  8  se  lepSiga  komu  kaj  zdi,  ko  vidit 
lune  pomlajene  svitleji  zare  oiSivjene,  ko  zemja  in  nebo  temni? 

morim:  morjen:  Skrin.  prip.  22  3  len  pravi:  lev  je  zvunaj,  jest 
bi  znal  v  sr§di  trga  vmorj^n  biti,  ravn.  1  162  ne  bo  vmorjen,  ber. 
126  je  dal  poveje,  de  bode  umorjen,  kdor  k6li  bi  boga  preklinal; 
—  morjhiemu:  ravn.  2  93  ga  je  vmorjmimu  biti  6akalo;  —  wor- 
jmi:  Skrin.  prip.  7  26  nar  mo6n6jSi  so  bily  od  n§  vmorjMi;  — 
morjenimi :  ravn.  2  52  nad  pomorjmimi  otroci  ne  zaglcdamo  nikar 
trohe  bozje  previdnosti. 

moiim:  mozena:  rog.  2  198  bila  je  u  malykuvduski  vjeri  pod- 
vufi^na,  zrej6na  inu  omozena. 

mudim:  muj^no:  ravn.  2  227  gotovo  Se  ni  bilo  vse  d6bro  nad 
tim  kn^zam  zamujeno;  —  mujenega:  ravn.  2  167  krvave  s61ze  ne 
nam6stijo  zamujhniga  6asa. 

podim :  pojeni :  preS.  157  od  nega  napr6j  podini  miru  ne  b6do 
najdli.  SkriA.  sir.  48  16  niso  od  grehov  j§nali,  dokler  so  bily  iz 
svoje  dez^le  izgndni  inu  po  vsim  sv§jti  razpodeni. 

pojfm:  pojen:  Skrin.  prip.  11  25  kat§ri  napaja,  bo  tudi  sam  na- 
pojhh,  —  pojeni:   Skrin.  prip.  3  20  skupi    Aegovo   modr6st  iz  bre- 


Digitized  by 


Google 


190  M.  YAl^kyMO, 

znov  vod§  hahWjo  inu  noj^ojfni  oblaki  doli  ros^;  ravn.  1  39  kadar 
so  velb}udi  napojeni^  yzame  tezke  zlate  uh^ne  in  zap^tnice  moz 
in  jih  natakne. 

pustim:  puScen:  dkriu.  sir.  44  18  za  t6  je  tudi  na  zemli  en 
ostanek  pi^hi  bil,  ravn.  1  215  on  sam  vsih  rod6v  jim  bo  lepuSh^; 
ravn.  2  124  iepu^hi  si.  dkrin.  sir.  6  3  de  ne  b6g  kakor  suhu  drevu 
V  puSdvi  popuiin;  pre§.  83  spuSen  na  odlog  je  bil  muSketir;  ravn. 
ber.  45  od  vsih  judl  mpuSdn;  —  puScena:  ravn.  ber.  16  moja 
pregr6ha  mi  ne  more  ved  odpiASina  biti.  ravn.  2  150  krid^  in  j6- 
kaje  je  6la  reva  zapv^ena  za  n68cimi ;  —  puSchto :  ravn.  1  106  po 
iiivah  svojiga  soseda  gred66im  ti  je  z'  rok6  klasja  vsmukniti  prpu- 
§hno;  ravn.  1  21  Noe  vidi  zemlo  vso  vso  prazno  in  zapuSeno;  — 
puicenega:  ravn.  ber.  42  se  morate  bati  vprido  boga  kaj  nespo- 
d6bniga  in  ne  prpuSeniga  pod6ti,  ravn.  1  198  BapuSHiga  nisim  pra- 
vidniga  vidil ;  —  puSchni :  ravn.  ber.  36  sej  je  bog  povsod  pr  nas, 
6e  smo  lib  zapuSini  od  svojib  znancov;  —  puScPne:  lev.  iup.  zu- 
panu  je  posebno  pod  o6esom  imetiizpuSdene  kazn^nce;  — paSSh^ 
(pi.):  ravn.  1  815  prifili  so  spet  na  Kanansko,  v'  svoje  eaptiShie 
mesta;  —  piASdh%ih:  Skrifi.  modr.  12  6  ti  si  vbijavce  gapuiinih 
otrok  pogubiti  hotel. 

redim  (alo):  rejen:  dkrin.  modr.  7  4  v'  plenicah  sem  bil  z  ve- 
liko  skrbj6  ierejM;  ravn.  ber.  76  zlo  je  skrbila,  de  bi  bil  lep6 
zrejen  —  rejeno:  prefi.  si  moSnico  mi  rejh^o  djAl  pop61nama  na 
suho;  —  rejhiih:  ravn.  ber.  43  pride  s^em  l^pih  rejenih  krav 
iz  vode. 

redim  (ordino):  rejen:  traun.  praef.  je  ta  psalm  za  tebe  od  s. 
duhd  n(irej4n:  ravn.  ber.  177  kak6  modro  je  ves  sv6t  narejen!  — 
rejena:  rav.  2  53  stara  crkovna  pesem  kakor  naiad  je  za  vas  na- 
rejena;  —  rejeno:  lev.  2up.  149  treba  imeti  svedodbe  narejene  po 
ministerskih  ukazih. 

ro^fmt  rocena:  Skriri.  modr.  14  8  duSa,  kat^ra  je  bila  Aemu  ie- 
rocina;  ravn.  1  272  sim  slifial,  de  je  bila  porocena  ze  z  sednimi 
moi^mi.  —  roceno:  ravn.  2  259  le  nekojko  6asa  nam  je  blago  iz- 
roch%o;  preS.  151  bil6  je,  Mdjzes,  tebi  naroceno  pejati  v  Kdnaan 
krd^lo  Juda.  preS.  95  sebi  zroceno  mladost,  drdge  si  z  liim  bogatfl. 
22  dekl6ta  mojga  zeno  sim  iiA]did  poroceno.  —  rochnega:  lev.  zup. 
93  V  dolznosti  izrocenega  podr6dja  se  vSt6va  tudi  ob^inska  pom66. 
—  roceni :  preS.  34  kaj  pa  je  tebe  tr6ba  bil6,  d6te  jubo,  d6te  mlad6, 
meni  rnMdi  d^klici,  neporoceni  mdteri?  preS.  176  ki  so  ji  isroceni 
vdSi  sm6hi.  —   rodenih:  ravn.  ber.  3  v  Soli  vam   ijsrocenih  bukev 


Digitized  by 


Google 


PBINOa  S  NAQLASU  U  8L0VBHdTI|R  I  HRY.  KAJKAVJ§TINI.  191 

Be  sm6te  domti  jemati;  -^  roibnim:  ravn,  1  328  kar  jud^m  sebi 
ierocinim  diih6ven,  ki  mu  6lovek  svet  in  bogu  posve^fen  pravimo, 
ravno  to  je  izraelski  narod  bil  vsim  narodom  na  zemli. 

rodfm:  rojino:  preS.  132.  tarn  meni  je  gorj^  bil6  rojeno. 

rosim :  roSdno :  preS.  137  kjer  paroseno  od  |ub6zrd  dfste  kalf, 
kar  ^Uhtniga  je,  iene  z^le. 

sadfm:  sajen:  rav.  1  241  kadar  vidi,  de  se  mestu  le  nid  ne 
zgodf,  je  ves  nasaj^;  —  sajhia:  ravn.  1  171  negova  sulica  je 
bila  V  tla  easajina;  —  sajhno:  lev.  zup.  192  poruvati  kar  je  bilo 
vsajeno ;  —  saj^i :  ravn.  2  llO  taki  vodniki  so  bili  ta  krat  z'  go- 
gatimi  drevtemi  obsajini.  1  246  knSze  d^la  on  v'  m6:  komej  so 
vsaj^i,  on  pa  kar  pihne  v'  n6  in  vs^hjieni  so.  —  sajinemu :  ravn. 
1  253  drevesu  j^  enak  ob  vodi  ^(isajhiimu,  —  sajhiih:  lev.  2up. 
137  treba  je  zatreti  medfdke  in  gos6nice,  kadar  se  vspoinl^di  po- 
kazejo  po  ea^ajenih  rastlinah. 

slepfm:  sl^finega:  ravn.  2  228  prezarobleno  se  mu  zdi  osl^U- 
niga  otroka  z'  odr6ko  i^liti;  —  slepl^i:  db.  5  9  vi  ste  od  zmot 
slep^Sni;  —  slepl^ne:  lev.  zup.  43  prepov6dano  je  imeti  oslepfene 
vabnike. 

smodfm :  smojen :  rog.  2  151  katiri,  aku  si  lib  vus  osmojh%,  opeSen 
in  oigfc,  hvalil  je  v^ner  g.  boga;  —  smojdnega;  rog.  2  573  zneSil 
ni  celiga  (grma)^  temu6  o^^niga,  osmoj^iya,  grdiga. 

smollm:  smofini:  lev.  zup.  56  tacega  mrli&i  je  poloziti  v  dvojno, 
trdno  zasmolino  rakev. 

sramotim:  sra/moSen:  gkrin.  sir.  5  14  polo^i  tvojo  rok6  na  tvoje 
vusta,  de  ne  b6S  v'  nesptoietni  bes§di  vj§t  in  easramotin.  lev. 
spis.  3  136  kov^d  otide  zel6  osramod^.  —  sramochni:  ravn.  1  168 
osramoUni  se  vmejo  Davidovi  posli. 

srebmfm:  srebrnknega:  traun.  57  14  se  bote  svfetili  kak6r  p§rje 
tiga  pQsrehrniniga  gol6ba. 

steklfm:  stekfina:  lev.  zup.  50  londenina  bodi  postehlSna. 

strelim:  strefen:  jap.  prid.  2  98  to  smrtno  pufiico,  s  kat^ro  je 
vstrelSn,  povsod  okuli  nosi.  —  strefina:  gkrin.  modr.  5  12  na  od- 
k&zan  kraj  izstrelSna  pbdica.  pred.  130  pob^gnil  tak  sim,  kakor 
sma  pline  od  loveov  v  pr^jSnih  dasih  ostrlena. 

svarim:  svarjm:  gkrin.  prip.  3  11  ne  zgubi  src§,  kadar  b6§  od 
nega  svarjin,  sir.  10  28  podvud6n  m6z  ne  bo  godmal,  kadar  bo 
sva/rjin^  lev.  iup.  15  komur  se  zdf,  da  je  po  nezasluienem  svarjh^, 
tak  ima  pravieo  pritoiiti  se.  traun.  50  (str.  123)  David  od  preroka 


Digitized  by 


Google 


192  M.  VAl^AVBO, 

Natana  zavolo  pr§8eStva  inu  umorstvA  posva/rjin  spozni  svojo 
hudobo. 

svetim:  sveim:  gkrin.  sir.  36  4  si  pred  i&ih  o^my  nad  nami 
posvecin  bil;  ravn.  1  45  je  bogu  posvechi ;  —  svedPno:  ravn.  1  838 
judstvo  mi  b68te  meni  posveihio  zmed  vsih  narodov;  preS.  73  za 
kj^j  V  prst  posveceno  zagrebli  ste  me  vi?  —  sveiknih:  gkrin.  sir.  7 
35  imifi  gospodu  ofrati  prvine  od  posvecinih  re6y. 

svetUm:  svet^hm:  ravn.  2  14  tukaj  nam  boga  razsvetlhw,  diviea 
pokaze,  kako  se  bog  poveliduje;  -  svetfhio:  preS.  132  je  stopfla 
V  c6rkev  rajssvet^eno ;  —  svetf^i:  traun  33  6  prbliiajte  se  k  nemu 
inu  vy  bote  raesvUfhii;  —  svet^hie:  preS.  167  odi  ne  od  Jubfesni 
razsvetlene  smej&le  so  se  zy6)enmu  nasproti. 

fiotorim:  Sotorjini:  ravn.  1  171  Abnar  in  vsa  vojska  so  rcu^a- 
torjhhi  okoj  Aega. 

tajfm:   tajen:  traun.   str.    5   Kristus  je   bil    od   svojga   ludstva 

to6im:  toSen:  fikrb.  1  196  kamen  po  hribu  satoiin  se  ne  more 
vstaviti. 

togotim:  togoien:  ravn.  ber.  34  Ezav  je  bil  zavojo  t^a  rasfto- 
gotki, 

topfm:  tappn:  ravn.  2  237  nemu  bi  bilo  bojSi,  de  bi  se  mu  mlin- 
sek  kamen  na  vrdt  ob6sel  in  de  bi  bil  v  globodino  morja  potoplhi^ 
preS.  78  zgubjfen  je  vtop{h%  je,  se  bojim;  —  topfino:  prefi.  191  o 
6dkaj,  de  mi  v  skrb^h  ne  b6  src6  vtopjeno;  —  toplPni:  db.  5  9  vi 
ste  u  goste  brezno  tmfe  vtopfeni;  —  top{hi€:  preS.  178  jok  briSe, 
ko  vidi  V  ti^ko  zalost  nu  vtop(ene. 

tovorim :  tovorjhtih :  ravn.  1  76  JoJef  je  o66tu  poslal  des6t  z  egip- 
tovskimi  blagovi  otavorenih  oslov. 

tvorfm:  trorjen:  Skrin.  modr.  14  8  z'  rok&mi  sturjSn  malik  je 
prekl^t.  ravn.  1  ll  prvi  greh  je  storjen;  —  tvorjena:  Skriii.  prip. 
8  23  od  v^koma  sim  post^vlena  inu  od  n^kdaj  pr^dfen  je  bila  zemla 
sturjSna;  ravn.  1  49  storj^a  krivica  6ez  dvajset  l^t  lohka  6loveku 
Se  grenke  dnf  d^la ;  —  tvorjhfio :  traun  32  9  on  je  r§kal,  inu  vse 
je  bilu  sturjh^u,  ravn.  2  219  kar  apostelni  hodejo,  vse  je  storjhno 
Skrin.  modr.  7  3  sim  na  to  za  vse  enaku  sturjSno  zeml6  pad^l 
—  tvorjeni:  traun.  70  24  b6do  ty,  kateri  meni  hudu  sturiti  ySejo, 
k'  sramoti  sturjfni\  —  tvorjene:  ravn.  2  105  brez  trudica  so  ji 
storjene  Se  tolke  redi;  —  trorjhiim:  ravn.  ber.  10  kaj  pa  je  nar 
v66i  in  nar  lepSi  hiSa  v  prim6ri  z'  svetam  tako  vpravno  star- 
jenim  ? 


Digitized  by 


Google 


PRIKOB  K  NAOLA8U  U  SLOYIBNdTINl  1  HHV.  KAJKAVdTINI.  193 

udim :  uden:  dkrin.  prip.  24  5  vucen  dlovek  je  ma6an,  ravn. 
2  63  kdor  tega  ne  v6,  5e  tak6  ucen  naj  bo,  trapa  j(^,  ravn.  ber. 
183  V  domovini  je  jsucpn  v  potrebnih  znanostih.  ravn.  1  293  se 
nevumno  malikvane  vsakimu  otroku  gnusi,  6e  je  kojkaj  podrucen; 
—  uceno:  ravn.  1  IV  pravijo  takim,  de  prevucl'no  govor6-,  —  uc^- 
nega :  ravn,  2  255  pismej  se  hode  vuceniga  delati ;  —  uc^ni :  ravn. 

1  IV.  vuceni  radi  nemfiino  vmes  brodijo.  -  uchie:  preS.  101  to 
med  ucene  gr6  lingufste.  —  uchiih:  ravn.  1  IV  mislim  de  me  bote 
otroci  in  pastirji  od  vuihiih  veliko  bol  vumeli.    —   ucenim:  ravn. 

2  91  nim  na  sveto  pismo  udenim  je  znano  moglo  biti. 

valim:  vafena:  Skiin.  sir.  37  4  aku  ne  b6S  v  gosp6dovim  strahi 
trdnu  ostal,  bo  tvoja  hida  kmdlu  razvalina, 

varfm:  varjini:  lev.  zup.  47  tudi  je  treba  6uti,  da  ludj6  iivez 
kupuj65  ne  bodo  prevarjeni, 

veselim:  vesefen:  gkrin.  prip.  \2  2b  z  eno  dobro  bes^do  b6  ra<2r- 
veselin^  sir.  35  21  on  ne  bo  obveselSn. 

vrstim:  vrScine:  lev.  iu^.  80  po  razredih,  v  katere  so  ob(5ine 
razvriiSne;  —  vrScina:  lev.  zup.  54  na  dvanajst  razredov  so  raz- 
vrScena  vsa  poslopja.  —  vrScenih:  lev.  zup.  108  omfeAena  kniga 
nafitdva  do  30.000  ukazov,  rajsvrScSnih  po  tvarinah. 

vrSim;  vrSino:  lev.  zup.  15  posvetovane  o  kakej  stvari  je  za- 
vrSeno  tedaj,  kadar  uze  nihclfe  da)e  ne  zell  besede. 

zlatim:  Blcxena:  dkrin.  sir.  50  10  mo^nu  poelatcina  pos6da;  — 
zlacine:  traun  67  14  kat^ri  ima  modnu  pozlatcSne  perute. 

zivim:  Sivlbne:  6b.  5  4  se  lepSiga  komu  kaj  zdi,  ko  vidit  lune 
pomlajene  svitleji  iare  ozivfSne,  ko  zemja  in  neb6  temni? 

U  sing,  tnasc.  dolazi  oiegnuti  naglas  na  slogu  pred  nast.  -en 
obi6no  u  osnovi  rodi : 

rodim:  rbjen:  ravn.  2  4  S^  rbjen  nh  bo  z6  z'  svetim  duham 
nap61nen.  2  27  rdjen  v'  Davidovimu  mestu  vam  je  zvelifiar  noc6j. 
lev.  zup.  31  Jimejj  porojen  18  .  .,  preS.  100  bukev  peSi^ico  de- 
nfmo  na  ogniSe,  prerojen  ^nis  6ist  de  'z  ogna  vstane.  —  rojena  : 
preS.  60  o  de  aim  bilk  rojena!  lev.  zup.  31  Apolonija.  porojena 
18  .  . ;  —  roj^ :  ravn.  1  90  o  polno6i  bo  vmrlo  vse  prvorojmo 
po  Egiptu.  —  rojhfiega:  traun.  str.  (77)  bo  svojga  iz  Davidove 
hiSe  rojSniga  syna  z  vs§mi  lastn6stmi  eniga  dobriga  pastirja  pre- 
vidil.  —  rojhiemu:  ravn.  2  201  kar  svet  stoji,  se  ni  sliAalo,  de  bil 
kdo  slepimu  komu  ropnimu  o6i  odperel ;  —  rojmi :  ravn.  2  51  mi 
nismo  v  takimu  nagnenu  rojfmi ;  —  rojf^e:  traun  104  36  on  je 
vse  prvoroj6nu  v'  nib  dez61i  pobil  inu  vse  nili  prvorojene ;   —   ro- 

R.  J.  A.  ex VIII.  13 


Digitized  by 


Google 


194  M.  YA^^TBOy 

jhiih :  ray.  1  22  zav6zo  naredim  z'  )udmi  vsimi,  kar  jih  bo  rcjinih 
po  vas. 

Tako  joS:  otovdren  ravn.  1  157,  c^ien  ravn.  2  20&. 

Opako,  destimice  opako  dtamparskom  grijedkom  bi6e:  naskj^i 
ravn.  1  309,  izb6sen  ravn.  1  264  oblagoddrjena  ravn.  1  136  i  de§<Se; 
08m6jeniga  ravn.  1  296,  pomUjena  pres.  165. 

Kad  se  ho6e  da  se  todno  oznadi  opredije|en  din,  onda  rabi  otis- 
nuti  naglas  a  Siroko  se  e  (e  e)  suzi  na  6  (§): 

zgubjeni:  ravn.  2  251  (kao  napis):  egvibUni  sin.  —  stopfeno: 
ravn.  ber.  169  viri  sol  v  zemji  stopfhu)  seboj  nosijo;  —  rojeni: 
ravn.  ber.  147  to  prsojeno  m66  imenujemo  vrojeni  nagib.  —  Eadto 
u  torn  slu6aju  naglas  skodi  za  slog  natrag  n.  pr.  s^greSeni:  ravn. 
1  252  za  kaj  se  ta  polk  vstavla  tako  trdovratno  na  zgriSeni  p6ti, 
de  se  ne  da  zavmfti?  Tako  va|da  i:  rojeni:  ravn.  2  45  kje  je  ju- 
dovski  vnoviC  rojeni  kraj? 

c)  u  nekim  glagolima  s  nastavkom  e  u  infinitivu  za  liegdaSne 
e-n,  jer  strmene  itd.,  dakle  6n  za  n  (pamti  stsl.  goradtb  kajkavski 
gorud). 

bl6de:  hledhut:  preS.  105  ne  omed^  je  lica  obledene. 

strme:  strmen:  ravn.  I  48  Isak  rede  ves  ostrmin:  kdo  si  pa  ti? 
—  strmhii:  ravn.  1  19  zavpijejo  vsi  ostrmhfhi. 

zele:  Sefena:  Skrin.  sir.  6  27  zaSdina  modrdst  bd  tebi  d&na.  — 
SefPno.  traun.  105  24  ony  so  to  eaSelirM  d^£6lo  zaniddvali.  preg. 
151  od  d^led  vgledafi  zemjo  zaSefino;  —  Sejine:  ravn.  1  281  v^ 
ziv  vfere  je  smrti  zaielene  6akal.  preS.  68  16pSi  od  UrSke  bilo  ni 
nobene,  nobene  o66m  bilo  bol  zazelme.  136  ne  odkrije  se  m§n' 
obrkz  lepote  zaSeJene, 

2.  Naglas  na  slogu  pred  ncksiavkom  en. 

Taj  ostaje  u  svim  oblicima  nepromijeiien  na  torn  slogu.  Dolazi 
u  glagolima  s  inf.  nastavkom  ni  (za  no)  i  i,  te  je  otegnuti  u  gla- 
golima, koji  imaJQ  u  prezensu  otegnuti  naglas  na  slogu  pred  nast 
nem  im,  a  otisnuti  u  glagola  bez  nastavka  u  infinitivu  s  osnovom  na 
suglasno,  u  kojoj  nema  vokala  o  i  e;  za  tijem  u  glagola  s  ostalim 
nastavcima  u  infinitivu,  koji  imaju  u  prezensu  tamo  otisnuti  naglas. 

zakl6nem:  zakl^iien;  hvdlim:  hvdien;  silnem  :  sunen,  silim:  sT]en. 
Evo  nekoliko  primjera: 

ad  a) 

kl^nem:  kWtenih:  ravn.  2  278  so  se  spred  zakfMenih  dur  mogle 
pobrati. 


Digitized  by 


Google 


PRIN08  K  NAOLASn  U  SLOVBNdTIMI  I  HRV.  KAJCAV6tINI.  195 

miknem:  mdkneni:  ravn.  2  250  vuddnci  le  kapjo  ga  okusevSi  so 
ze  vsi  0(midkneni^  2  171  ze  so  vsi  /gamdJcneni  v  bistre  o6i  gl6dkali. 

sdhnem :  sdhneno :  ravn.  2  177  groza  nas  more  prelet6ti,  6e  pre- 
mid)ujemo,  kakd  je  na  Jezusovo  besedo  novo  zivleiie  v'  razsdhn&no 
truplo  vddrilo. 

taknem:  tdlcneno:  ravn.  2  127  vse  je  bilo  z'  m^stmi  in  trgmi 
natdTcneno,  —  tdTcnenih:  lev.  spis.  3  168  nektera  vas  je  pol  ure 
dolga  pa  ima  komaj  trideset  tod  in  tarn  raztdkhenih  kod. 

gdnem  gubi  samoglasno  kad  je  slozeno  s  prijedlogom  a  taj  do- 
biva  naglas:  nAgiien  prip6giien.  n.  pr.  ravn.  ber.  13  k'  d6brim 
sta  bila  ndghena  prva  Cloveka. 

pAdim:  pdceni:  ravn.  2  237  vse  prehud6  so  }udj^  spdceni. 

r6§im:  rSSen:  ravn.  ber.  43  Jozef  iz  j65e  ri§en  in  poviSan.  — 
r Siena:  ravn.  2  170  v6rovaj  in  r^^ena  bo.  —  riSenega:  ravn.  2  246 
mati  je  dekl6ta  riSeniga  najdla. 

s6dim:  sojenega:  lev.  2up.  84  tedaj  je  ohsojenega  filoveka  mo6i 
zarubiti;  —  sojeni:  Skrin.  sir.  42  8  b6do  od  mlad§n6ov  sojeni, 

kupim:  Mpleni:  lev.  zup.  127  komu  so  se  dsM  Mupleni  novci. 
kuplenim:  ravn.  1  65  pojte  domu  z'  ktiplenim  iitam. 

v6zim:  voSene:  ravn.  2  84  zazndjo  se  voSene  r6ke. 

pr6sini:  proSen:  preS.  46  f^YiG  proSen  strune  vbere.  —  proSena: 
ravn.  ber.  32  pride  d^klica,  proSena  da  Eliezerju  piti. 

Tamo  gdje  govore  prosim  govore  i  proSen:  lev.  zup.  25  dovo- 
jeno,  68  izvoleni,  postrojeno  50  pomnozen  78 ;  ravn.  ber.  106  na  to 
postavi  Elija  altar,  poloii  na  n  svoj  dar  in  ga  rede  z  vod6  dObro 
politi,  de  sta  dar  in  grmada  premocena, 

ad  I) 

vl6k:  vUien:  preS.  preblecen  sim  minifiid  bfl,  in  rkd  sem  p61, 
se  rajSi  pil. 

pred:  predenih:  lev.  2up.  137  dolzn6st  je,  da  vsi  drevje  otr^- 
bijo  zapridenih  gos^nic. 

strig:  strtzenih:  Skrii.  vis.  pes.  4  2  tvoji  zobj§  so  kakor  6§da 
osMSenih  ovdc.  tres.  jap,  prid.  1  337  z  rozami  potrisena  postela. 
Tako  klad :  pokladen,  krad :  ukraden,  pad :  popaden,  pas :  popasen, 
griz :  nagrizen,  strig :  ostrizen,  grud :  zgruden,  skub :  oskuben,  jed : 
sneden,  sed:  seseden,  s6k:  poseden,  streg:  postrezen,  vlek:  vl§6en, 
m^t  :*  umeten,  pr§d :  zapreden,  pr^g :  zaprSzen,  seg :  dosezen,  tr^s : 
potresen,  z§b:  ozeben,  l§g:  izlezen,  god:  zagoden;  dolb:  izdolben, 
molz  :  pomolzen,  tolk :  stolden,  volk :  ob6l6en,  vrg :  vf  zen. 


Digitized  by 


Google 


196 


M.  VA^WBC, 


greznem :  greziien :  ravn.  2  279  bogatinc  je  bil  v  pekel  po- 
gr/znen, 

-iTzncm:  —  lizhenim:  Skrin.  prip.  28  23  katori  nega  z  prlizne- 
nim  jezikam  napole. 

-tnhnem :  ttlhiieni  ravn.  2  90  ti  posli  so  farizeji  bili,  zviti  in 
potuhiteni, 

vadim:  vdjen:  Skrin.  sirah.  22  20  dlovek  na  oditaiia  navdjen  se 
vse  Bvoje  zive  dny  ne  b6  pob6lfial. 

merim:  merjena,  ravn.  ber.  150  kak6  prmf^rjena  je  obleka,  ki  jo 
je  bog  vsaki  zivali  dal ! 

silim :  si/ene :  ravn.  2  22  od  greha  posllene  vidi  }udi.  —  silent  : 
ravn.  2  66  raji  in  raji  so  ga  jiidje  im6ti  prsileni, 

hulim:  hu(mio :  ravn.  2  42  se  vam  ne  gniisi  iz  srca  nad  tako 
prliuleno  hinavSino? 

pravi^im:  praviceni:  skrin.  modr.  6  U  kat§ri  pravico  prov  drz§, 
b6do  opravlceni.   lev.  2up.  26  ribe  love  tisti,   kateri  so  upravicenu 

Tako  vid  od  vide :  previden,  ved  od  vede :  izvMen,  sliSa :  vslidan ; 
jer  vidim  sliSim. 

U  ugarakoj  slovenfitini. 

Nastavak  n  dolazi  samo  u  osnovama  na  a. 
To  a  ima  naglas  a)  u  osnovama  od  jednoga  sloga,  i  b)  u  osno- 
vama, koje  nagla^uju  to  a  i  u  infinitivu. 

ad  a): 

bra:  hrdna:  kUz.  djan.  ap.  9  15  mi  je  on  odebrdna  posouda,  — 
hrdni:  kUz.  jan.  ozn.  17  14  ki  so  z  liim,  so  pozvdni  i  odehrdni. 
kliz.  mat.  20  16  dosta  ji  je  pozvdni,  malo  ji  je  odebrdni.  —  brdne: 
kUz.  mat.  24  31  vkUp  spravijo  te  odebrdne  negove. 

da:  ddna:  ktiz.  djaii.  ap.  5  4  oddna  (niva)  v  tvojoj  oblasti  je 
bila.  —  ddno:  bar.  19  po  tom  je  pregl^dnola,  ka  je  gor  ddno 
mejla.  —  ddyie:  kliz.  2  petr.  2  21  so  se  kraj  obmoli  od  ddne  nim 
svete  zapouvidi.  —  ddna  (npl) :  ktiz.  mat.  11  27  vsa  so  meni  ddna 
od  od6  mojega. 

gna:  gndne:  bar.  26  spejvne  vti6ke  so  od  v6si  pregndne. 

pra :  prdna :  kiiz.  2  petr.  2  22  pes  se  je  povmo  na  svoje  lastivno 
vometanc  i  zeprdna  sviAa  vu  kaliS  blata. 

zva :  zvdne :  kliz.  mat.  22  3  poslao  je  sluge  svoje  zvit  te  pozvdne 
na  gostlivane.  —  zvdnim:  kUz.  luk.  14  17  poslao  je  slugo  svojega, 
da  bi  povedao  tim  pozvdnim:  pojte. 


Digitized  by 


Google 


PRIMUS  K  MAGLASU  U  8LOVBN§TINI  I  HRV.  KAJKAygTINf.  1  97 

zga:  Sgdna:  kllz.  djan.  ap.  7  42  je  li  ste  mi  zarejzana  i  cuzgdna 
aldUvali  ? 

ad  b): 

drz&ti:  kn.  mol.  19  spoznavam  ka  sam  do  etoga  dneva  od  tebe 
sdrmni,  naj  teb6  hvdlim. 

flajstrati:  flajStrdni:  bar.  19  c6rkveni  sert(5l  je  z  v6k5fne  z  osej- 
kanim  kamnom  poflajStrdni. 

jemdti :  jemdna ;  nagfl.  92  vu  torn  pa  nema  nikse  zm66siyc  naidti 
6i  do  pitana  z  eti  naprej  povejdani  jemdna. 

lejati:  lejdna:  kllzm.  pav.  rim.  5  5  vtipaAe  pa  ne  osramoti  za  to. 
kaj  je  Itib^zen  boza  y'6  vlijdna  vu  srctlj  naSi  po  s.  dtihi.  kliz.  mat. 
23  35  naj  pride  na  vits  vsa  praviSna  krv,  Stera  je  prelijdna  na 
zemlo  od  krvi  Abelove  notri  do  krvi  ZakariaSove.  luk.  11  50  naj 
se  vo  ziSde  krv  vsej  prorokov  prelejdna  od  zaSetka  svejta  od  na- 
roda  etoga.  djai^.  ap.  22  20  gda  je  prelejdna  krv  Stefana  svedoka 
tvojega,  i  jas  sem  tarn  stAo  i  privolo  sem  k  smrti  I'legovoj.  —  fe-, 
jdni :  ktiz.  2  petr.  3  6  po  Steri  je  teda  z  vodov  ohlejdni  svejt  prejSao. 
djaA.  ap.  10  45  strsnoli  so  se,  ki  koli  so  s  Petrom  prisli,  kaj  je  i 
na  pogane  sv6toga  dtihd  dar  vo  vlejdni. 

mantrati:  mantrdyie:  kttz.  djaA.  ap.  5  16  vktip  je  prihajala  ta 
vnoiina  okouli  bodou^i  mojst  vu  JerugAlem  nes^c^i  nemo(5ne  i  man- 
trdne  od  nedisti  dtlhouv.  —  mantrdni:  bar.  16  etak  zmantrdni  ino 
razdrAzeni  pes  se  je  silno  nad  oviva  de^dka  pognao. 

menkati:  k6.  mol.  177  oh  krAlestvo!  vu  kom  je  nepomenJcdna 
svetlost  i  m^T  bozji,  gda  bom  te  vido? 

niMti  (nati):  nihdna:  ktiz.  1  timot.  5  5  §tera  je  za  istino  vdo- 
vica  i  sama  nihdna^  naj  se  vtipa  vu  bougi;  —  nihdni:  kUz.  djan. 
ap.  25  14  niki  mou2je  ste  nihdni  od  Fclixa  zvejzani ;  —  nihdno : 
nagfl.  6  na  obhod  vuditela  gledouS  se  eti  malo  praviti  d4,  nr  je 
cejlo  dejio  samo  li  znamenUvano  ali  jsanihdno, 

orati:  ordne:  bar.  38  nive  goule  lezijo:  niStere  so  ze  z  nouva 
£ordne. 

U  glagola,  koji  u  infinitivu  nemaju  naglas  na  a,  nego  na  kojem 
drugom  slogu  pred  nim,  ima  i  ovdje  na  onom  slogu  naglas,  a 
naglaSeni  slog  je  gotovo  svuda  slog  pred  a. 

zazavati:  zazdvano:  kUz.  djaii.  ap.  15  17  nad  sterimi  je  im6 
m(\je  zezdvano  bilou. 

pisati:  ktiz.  mat.  21  13  pisano  je:  hiza  moja  se  hiza  molitvena 
bode  zvala. 


Digitized  by 


Google 


198  M.  VA^.AVKO, 

karati  mrfzati :  kttz.  2  petr.  3  u  na  torn  bojdite,  da  se  nezamd- 
eani  i  nepohirani  pred  Aim  najdete  vu  mejri. 

radunati:  kttz.  djan.  ap.  1  17  je  eracunani  bio  med  nas  itd. 

gudati:  kttz.  1  korin.  16  9  6i  po  jeziki  razumno  rejd  ne  date, 
kak  se  spozna,  ka  je  giicano? 

Osnove  s  nastavkom  iiva  (iva)  koje  imaju  naglas  na  u  u  infini- 
tivu:  poStUvati,  imaju  ga  na  tom  u  i  u  tom  participu:  poStUvani, 
kn.  mol.  63  ddr  bozji  i  lubav  je  imeniivani,  174  jako  si  od  m&ne 
jnhantiivani.  258  vdini,  naj  ime  tvoje  bode  od  n&s  vsej  spoznano  i 
poStuvan^;  ijer  je  to  ii  kratko,  kfiiga  naglasa  obitoo  ne  bi|ezi;  a 
gdje  je  u  infinivu  naglas  na  kojem  slogu  pred  uva^  tamo  je  i  u 
tom  participu  n.  pr.  fund4livati;  kttz.  luk.  6  48  prispodoben  je 
k  dloveki  cimprajoudemi  hizo,  ki  je  skopao  i  zgloubao  i  polozo 
je  fundamentom  na  pedini ;  gda  je  pa  povouden  pastanola,  vdaro 
je  potok  V  hizo  ono,  i  nej  jo  je  mogao  genoti,  ^r  je  na  pe^fni 
funddlivana  bila. 

Nastavak  en.  On  je  obiCno  bez  naglasa. 

S  naglasom  dolazi  uvijek  u  glagolu  lubiti:  ktizm.  mat.  17  5  ete 
je  moj  liihlSnl  sin.  kttz.  jud.  17  vi  pa:  liihlM,  spoumente  se  z  rejfii, 
stere  so  vam  povejdane ;  —  bar.  4  nena  luhlina  mati  je  6ej  ka- 
menico  i  rovatek  kiipila.  46  deca  moja  liibl^a^  vrlo  se  vfite,  nagfl. 
10  luhlina  deca,  jas  sam  vas  za  vaSa  im6na  pitao.  —  bar.  34  do- 
klen  ziv^mo,  nam  je  zemla  liihleno  prebiv&liSde ;  bar.  12  luhlhui 
o^a  ino  mati!  jas  sam  vama  nikaj  prinesla.  k6.  mol.  166  moli  se 
za  m6  pri  tvojem  luhlhiom  sini. 

Ina6e  ditam  jos  kttz.  mat.  15  24  nej  sem  poslan  nego  k  pogubU- 
nim  ovcam  hize  izraelske. 

Gotovo  sve  ostale  osnove  imaju  naglas  na  slogu  pred  -en,  n.  pr. 
kUz.  djan.  ap.  9  36  vu  Jopi  je  bila  nika  vu6enica  po  imeni  Tabitha, 
Stera  razUddjena  se  zov^  DorkaS.  kttz.  jud.  12  drevje  povijhneno. 
17  vUsta  fiihova  gudijo  napihnena;  kttz.  1  tes.  18  je  od  vas  rajs- 
gldSena  vo  rej6  gospodnova,  2  kor.  3  lo  to  odiceno  nej  je  bilou 
odiceno;  mat.  21  4  tou  je  pa  yse  vcifieno,  da  bi  se  spunila  rej6  po 
proroki  povejdana.  2  kor.  2  2  sto  je,  ki  mend  obeseli,  nego  raz^ 
dreseleni  od  mene.  djan.  ap.  14  26  odnut  sta  odplavala  vu  Antiohio, 
odkud  sta  bil&  preporoucena  vu  milos6o  bozo  na  delo.  rim.  5  lo 
(Si  zato,  protivnicke  bodouei,  smo  se  z  bogom  zmdrili  po  smrti  sin4 
iiegovoga,  od  koga  bole  zmerjeni  se  obdrzimo  po  zitki  liegovom. 
mat,  14  36  keliko  koli  se  ji  je  doteknolo,    ozdrdvleni  so.  Jan.  ozn. 


Digitized  by 


Google 


PBIN08  K  NAGLASU  U  SLOyBMdTINI  I  HBY.  KAJKAvBtIMI.  199 

7  4  6tto  sam  ra6un  ti  jsapecdieni  sinouv  izraelski  itd.  Tako  i:  td- 
peni  m6|eni  itd.,  ali  toga  kAiga  ne  bijezi. 

Naglas  na  prijedlogu  je  u:  p6Steni,  aU  ne  bi|ezeii;  za  tim:  ndj- 
den:  ktiz.  mat.  1  18  zaroCena  mati  liegova  Maria  Jozefi  prvle,  liki 
sta  vktip  priSla,  ndjdena  je  nos^da  z  dtiM  sv^toga.  1  petr.  2  22  ki 
je  greha  nej  vdino  niti  je  nej  ndjdena  jalnost  vu  negovi  viistaj. 

spomenen:  ktiz.  djan.  ap.  10  22  mouz  pravi^en,  opaumeneni  od 
angela,  ka  .  .  mat.  2  12  opaumeneni  od  bog&  vu  sne,  naj  se  ne 
vm^jo  nazaj  k  HeroudeSi,  po  driigoj  pouti  so  Sli  nazaj  vu  svoje 
domovine. 

U  kajkaygtini. 

Nastavak  n  u  glagola  s  nastavkom  a  (uva). 

Na  a  dolazi  u  sing,  masc  obi^no  otisnuti^  u  ostalim  oblicima 
otegnuti  naglas. 

a)  u  osnovama  od  jednoga  sloga: 

bra:  hrdn:  gaSp.  1  540  vu  varoSu  Sebaste  odebrdn  je  za  biSkupa; 
Simuni^  fen.  215  on  je  zehrdn  kraj  ludstva  bozjega.  ga§p.  1  442  za 
Cast  reC^nu  vreden  Stim^n  od  vseh  je  biSkup  zehrdn;  —  gaSp.  1 
579  hodi,  zebrdna  moja  zaru6nica,  —  brdnoga :  gaSp.  1  494  s  kojem 
(glasom)  je  sebe  spoznal  zvdnoga  i  odehrdnoga  duvara  varaSa.  — 
448  sveti  Ivan  zbog  izehrdnoga  govor^na  svojdga  zlatousti  zvAn.  — 
hrdni:  petr.  128  budu  dinili  velika  znamena  i  6uda  tak,  da  se  vu 
bludnost  napelaju  i  eebrdni,  —  Jyrdna:  gaSp.  1  521  ova  jesu  od 
sveteh  otcev  izebrdna,  —  brdneh:  petr.  34  vnogo  j6  zvAneh,  ali 
je  maJo  zehrdneh. 

da:  dan:  gafip.  1  443  izddn  videdi  hahare  da  po  nega  Setuju, 
akoprem  vugnuti  se  bi  bil  mogel,  vendar  ne  hotel,  petr.  36  hode 
preddn  biti  poganom.  —  ddna:  gaSp.  1  649  ovak  Cast  obfiinskoga 
pastira,  poglavara  i  vseh  otca  poddna  je  Petru  od  Kristuga.  — 
ddno :  gaSp.  1  308  na  pamet  donaSaju  mu  bogatstvo  ostav]eno,  pro- 
ddno  i  zavrzeno.  —  ddnoga:  gasp.  1  675  opomenu  turobnoga  drugi, 
naj  s.  MatjaSa  vsem  na  zvelidene  poddnoga  zazove;  —  ddne:  gaSp. 
1  514  zrok  drugi  poddne  zapovedi  ove  more  se  premisliti.  —  ddnim : 
gaSp.  1  142  za  proddnem  pohifitvom  svojem  bogu  ponizno  zahvali, 
da  nega  od  skrbi  je  odsloboditi  dostojal.     . 

kla:  kldne:   vran.  rob.  1  120  one   ne  previdiju,   da  kldne  budu. 

pra:  prdn:  petr.  49  ki  je  oprdn^  ne  mu  potrebno  nego  da  noge 
opere.  —  prdne:  gaSp.  1  557  poda  noge,  koje  oprdne  i  obrisane 
ves  beteg  taki  pogubile  jesu. 


Digitized  by 


Google 


2(X)  M.  VAVAVBO, 

sla:  sldn:  gasp.  1  745  Ivan  vu  Granatu  je  poslan;  —  sldnimi: 
oa.sp.  1  572  vlovila  je  s.  divica  ova  z  darmi  od  sebe posldnemi  Teo- 
lila  mudroznttnca. 

spa:  spdna:  matij.  2a  146  vsa  narava  zaspdna  je  l^zala, 

zva:  ^vdn:  petr.  114  gda  jsvdn  budes  na  svadbu,  ne  pos&di  se 
na  prvo  mesto,  da  mozibiti  dostojneSi  od  tebe  ne  bude  zvdn;  — 
zvdna:  gasp.  1  \b^  pozvdna  vu  Feraru  iz  Bononije;  —  zvdnoga  : 
gasp.  1  580  Isak  dozvdnoga  negda  pred  se  sina  svojega  Jakoba  po- 
saje  vu  Mesopotamiju. 

zga:  SgCin:  gasp.  1  433  z  najveksum  lubavjum  bozjum  vuSgdn; 
373  z  lubavjum  velikum  muku  podjeti  za^gdn  zezvedel  je,  gde  — 
zgdna:  gasp.  1  448  Eudoksija  proti  svctomu  bifikupu  srditostjum 
vuzgdna  je  zadovo|na  bila  viditi  od  dasti  svoje  izrinenoga;  — 
Sgdno :  gasp.  1  408  vudimo  se  od  ovud  zazgdno  krSdanske  navuke 
poslusati.  —  zgdne:  gaSp.  1  640  ves  kvar  zhog  poigdne  od  sebe 
lozA  vudinen  napunoma  jest  naplatil ;  —  Sgdnum :  gaSp.  1  201 
duhovni  pastiri  zaSgdnum  ze|um  vse  ravnaju  podlozne  ovdice  Kri- 
stuseve. 

Naglas  ovih  osnova  moze  skoditi  na  prijedlog  n.  pr.  zdiganu: 
gasp.  1  433  kak  zdzganu  zeju,  bliznega  zveli6ene  zadobiti,  je  za- 
dobil. 

b)  u  osnovama,  koje  imaju  ili  mogu  imati  naglas  na  osnovnom 
a  u  infinitivu. 

bandizati:  bandizdnoga:  ga§p.  1  448  Eudoksija  proti  s.  bidkupu 
srditostjum  vuzgana  ne  listor  je  zadovolna  bila  viditi  od  Sasti  svoje 
zrinenoga,  iz  carigradskoga  varaSa  handizdnoga,  nego  je  .  . 

isktlti:  isMn:  matij.  la  207  na  smrt  isMn  moral  je  vu  Egiptu 
segurnost  iskati. 

konC'ati:  koncdmim:  gasp.  1  465  pred  dokoncdnum  sluzbum  bo- 
zjum ve6  iz  cirkve  izhiijali  jesu.  —  Jconcdnim:  gagp.  1  587  telo 
negovo  za  dokoncdnem  petom  letom  celo  i  frizko  je  najdeno;  — 
konahich:  gaSp.  1  583  6uju6i  vnoge  kloStre  reda  s.  Benedikta  zbog 
taborov  za  onda  dokoncdtieh  dokonda  lie  napuniti  z  redovniki.  — 
konahiimi:  gasp.  1  583  za  dokancdnenii  tremi  leti  iz  klo§tra  odide. 

kopati :  kopdna :  matij.  la  176  cela  n&rava  kakti  vu  kmici  aako- 
pdna  je  lozala. 

kovati:  koviin:  kraj.  177  kemi  davli  je  KristuS  bil  krizu  prikovdn. 
171)  tn^ini  cavli  prikovdn.  gas}).  1  676  Sejan  nekoj  od  krvoloka 
vlnvjcn,  okordn,  z  lanci  obtrsen  pobegne.  —  kovdna:  gaSp.  1  683  Juli- 
jana  prime  lance,  s  kojemi  be  predi  okovdna,  —   kovdno:  gadp.  1 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAOLABO  U  SLOTlBNdTIMI  I  HRY.  KAJKAVfrnMI.  201 

911  sunce  k  krizu  prikovdno,  —  Jcavdnoga:  gaSp.  1  395  silnik  vu- 
dini  ga  okavdnoga  nuter  poloi^iti.  404  okovdnoga  k  kraju  poSaje ;  — 
kovdnu:  gaSp.  1  725  koteru  vu  zelezje  okavAnu  z  ovem  je  razve- 
selil  bog  videnem.  —  kovdnim:  gaSp.  1  351  krSdenikom  onde  oko- 
vdnem  noge  bi  bili  oprali. 

lejkti:  lejdna:  kraj.  116  zdrava  budi  krv  gospona  naSega  na 
kriznom  ireve  prelejdna,  petr.  14  prid6  obrh  vas  vsa  krv  pravi^na, 
kotera  je  prelejdna  na  zem|u.  gaSp.  1  406  suzami  ohlejdna  izkrikne: 
ovo  je  on.  658  zadne  prositi  od  boga  odproSdeAe  z  velikum  vnozi- 
num  siiz  ohlejdna^  —  lejdno:  gaSp,  1  913  vse  telo  s  kryjum  oblejdno, 
—  lejdni :  gafip.  1  726  suzami  oblejdni  trsili  se  jesu  svetu  Perpetuu 
od  fie  nak((nena  odvl^^i;  —  lejdne:  gaSp.  1  792  jeden  drugomu 
vusta  tak  stuku,  da  s  krvj6m  eaiejdne  zubi  van  pluvali  jesu.  — 
lejdnimi:  gaSp.  1  406  opadSi  z  molitvicami  z  suzami  ealejdnimi 
greh  opiate. 

pejJiti:  pefdn:  gaSp.  589  k  prave  vere  je  dopeldn:  638  vlovjen 
pred  velikoga  vWnika  je  dopeldn.  689  aldov  Isak  zadovojen  postal 
bogu  je  povolen  pod  me6  listor  jsape^dn;  —  pe\dnoga:  gaSp.  1 
730  pefdnoga  na  zadiie  dopitaiie  smrti  zestane  stanovit  velikag.  301 
d^peldnoga  z  mastnemi  redmi  nagovarjati  zadne;  —  pefdnomu: 
gafip.  1  tOb  dopeldnamu  ovako  govoriti  zadne:  .  .  —  peldni:  matij. 
la  92  naz&d  na  put  kreposti  dopefdni  bili  su.  gafip.  1  793  drugi 
dan  na  smrtno  dopitane  izpefdni  jesu,  —  pefdne:  gafip.  I  404  Cho- 
froas  dopefdne  preporudi  sudcu.  —  pefdneh :  gafip.  1  248  Job  je  bil 
zgubil  pet  sto  oslih  od  SabeuSev  odpefdneh,  —  peldnim:  gafip.  1 
301  cesar  pred  se  dopejdnem  groziti  se  zadne. 

pjuvkti:  pfuvdn:  gafip.  1  142  od  Zidovov  vlovjen,  zv6zan,  po- 
pfuvdn^  pjuskan  .  .  430  znamo  dobro,  da  je  bil  popluvdn^  biduvjin, 
osmej&n. 

smejati:  smejdn:  gafip.  1  430  znamo  dobro,  da  je  bil  popjuvdn, 
biCuvAn,  osmedn.  919  kaj  verno,  akoprem  od  pajdaSa  za  to  osmejdn^ 
izvrfiavati  ne  zamudil.  —  smejdni:  matij.  1*  46  onda  od  )udi  s^a- 
smehiini  budete. 

fitimkti:  §tim/in:  gafip.  1  442  za  dast  red^nu  vreden  Stimdn  od 
vseh  je  bifikup  zebrdn.  matij.  2c  67  zavjetek  navuka  KristuSevoga 
bil  je  preHimdn  —  §timdnu:  matij.  2c  36  r^di  nikaj  ne  hasne,  ako 
vas  na  nijednu  preStimdnu  istinu  ne  spomeneju.  —  Stimdnoga :  vran. 
rob.  1  129  kojem  j^stvine  grustiju  se,  kajti  poleg  vafiega  Stitnanoga 
t6ka  naprav|ene  nesu,  gafip.  1  848  kada  se  od  odiCeneh  domovine 
neb6ske  stanovnikov   spominamo,  jeda  K  bi  se   od  Stimdnoga  otca 


Digitized  by 


Google 


202  M.  VA^AVIO, 

JezuSa  Kristufia  spozabili?  —  Stimdnom:  gaSp.  1  539  sveti  Blaz 
narodil  se  je  v  Armenije,  preStimdnom  kotaru  Azije,  vu  varaSu  Se- 
baste.    —   Stimdne :  matij.  2c  43  bog  preStimane  perSone   poslal  je. 

trov2lti:  trovdne:  gaSp.  1  836  poganini  stanovite  sire  otrovdne  i 
ostvi^rjene  na  dar  svetomu  donesfi  Patriciufiu. 

vedkti:  veddna:  koc.  fil.  18  zemla  obecdna  je  dobra  i  lepa.  — 
lecdno:  matij.   1*92  nemu   krajevstvo   otca  nebeskoga  je   obeddno; 

—  veidnu:  gafip.  1  135  oheidnu  od  boga  kananeumsku  zemju  je 
obladal,  760  na  pla^u  vsem   milosrdnem  obecdnu  pozv^   budemo. 

—  veidnoga:  gaSp.  1  433  po^el  je  mesi&fia  negda  svetem  otcem 
dbeidnoga  nazv6S6ati ;  684  da  del  najema  vsem  obeddnoga  zadobimo. 
239  zajubi  se  vu  zdrudnika  od  otca,  obeddnoga.  —  veddnomu:  gaSp. 
1  239  najde  kder  svoju  z  jubavjum  vu^ganu  proti  zdru6niku  obe- 
cdnomu;  —  vecdne:  matij  2c  20  k  vam  dojdem,  obecdne  dire  duba 
svetoga  vam  podelim. 

drzati:  drSdn:  gafip.  1  802  kakti  zivinde  na  mestu  ovom  drSdn 
na  neb^sko  obme  prebivaliSde.  —  drSdna:  gadp.  1  754  ne  kakti 
sluzbeniea  drSdna  vufiini,  da  puna  duha  svetoga  je  se  sudila.  — 
drednu :  gasp.  1  481  koji  kaj  drugo  znamenuvali  jesu  nego  zdrSdnu 
liegovu  srditost?  —  dridnoga:  gafip.  1  457  tebe  vu  pismu  z  drugem 
dlovekom  poStuvdnem  spodobnem  kipu  s.  Pavla  pred  tobom  po- 
stavjenom  zadrSdnoga  videl  jesem.  —  drSdni:  matij.  1*  92  koji  za 
najgorSe  vsakoga  pobolSati  se  ufaiia  drSdni  su  bili.  —  dridne: 
gaSp.  1  529  ogovarjana  zbog  neobdrddne  zapovedi  hotela  se  je 
odistiti.  —  dridna:  gaSp.  1  54  vu  kojem  listu  vsa  ova  isadr- 
Mna  jesu. 

c)  u  osnovama  na  uva: 

alduvati:  alduvdn:  gaSp.  1  689  Kazimir  je  z  duSum  bogu  aidu- 
van.  —  alduvdna:  gaSp.  1  401  poklam  kam  bi  bila  na  sluzbu  bozju 
alduvdna^  zivela  je  vu  svetosti;  —  alduvdno:  gaSp.  1  504  od  ko- 
jega  vr6mena  na  sluzbu  bozju  d6te  ovo  jest  alduvdno;  —  aldu- 
vdnoga:  ga§p.  1  520  otec  bog  nebeski  hotel  je  po  naj  sveteSi  de- 
vici  alduvanoga  imati  jedinoroddnoga  sina  svojega.  —  alduvdnim: 
gaSp.  1  501  za  zvr&enem  bogu  alduvanem  zivezom  kraj  prikaze 
Petru  cirkvu  s.  Eulalije.  —  aldurdni:  matij.  2  52  nemu  jesu  bogu 
alduvdni  ned6|ni  i  svet(?6ni  dnevi  kakti  dnevi  delatni.  —  aiduvd- 
nimi:  gaSp.  1  637  David  med  zazganemi  molitvicami  svojemi  viS- 
Aemu  bogu  alduvdnenii  postavla  i  ovu. 

bantu vati:  bantuvdn:  gafip.  1  474  razmel  je,  da  brati6  negov  od 
dadnika  jsbantuvdn  zeleje  se  fantiti  nad  neprijatelom.  —  bantuvdna: 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLA8U  U  SLOVBNfiTINI  I  HRV.  KAJKAyfiTUa.  203 

gadp.  1  965  da  zytIiu  nas  ne  razsrdi  od  nih  ebantuvdna  Marija.  — 
bantuvdnu:  gaSp.  1  656  ebantuvdnu  od  sebe  dobrotu  mititi  je  se 
trsila.  —  bantuvdni:  gaSp.  1  885  zadovojno  vudiniti  zbantuvdni  pra- 
vici  bo^anski. 

bi^uvati:  bicuvdn:  gaSp.  1  430  znamo  dobro,  da  je  bil  popjuvdn, 
bicuvdn^  osmejdn.  816  z  vudarci  svetcev  bicuvdn  iz  tela  zMjam. 
bicuvdnoga:  gaSp.  1  705  videla  je  sina  svoga  zbicuvdnoga, 

daruvati :  daruvdn:  gaSp.  1  779  z  nebeskum  ovum  da/ruvdn  milo- 
§dum  drugi  zadne  zitek.  —  daruvdna:  gaSp.  1  777  z  nebeskum  ovum 
darw)6na  miloSdum  drugi  zadne  zitek. 

imenuvati:  imenuvdn  gaSp.  1  567  dva  varaSa,  Mikulinci  i  Pe§u- 
lanci  imenuvdni^  pozgani  jesu. 

kamenuvati:  kamenuvdni:  gafip.  1  561  koji  Jeamenuvdni  jesu. 

mentuvati:  mentuvdn:  matij.  1*31  glave  mentuvdn  je  bil.  — 
mentuvdni:  gaSp.  1  923  oltari.  svojega  kinfia  mentu/vdni. 

odituvati:  oHtuvdna:  matij.  2b  232  ufala  se  je  zena,  da  ostane 
skrivena  i  neocitwodna. 

prodekuvati:  prodekuvdne:  matij.  1*  89  ze  vs6ma  druge  krfeposti 
nim  bile  su  prodekuvdne,  nego  su  oni  u6ili. 

Stuvati:  Stuvdnoga:  matij.  la  87  naSla  je  onde  jednoga  poStuvd- 
noga  staroga  dloveka.  —  Stuvdne:  gaSp.  1  754  ove  svete  i  postu- 
vane  druzbe  devojadke  kr6posti  dahum  g6iiena  Katarina  k  iioj 
pridruziti  se  nakani.  —  Stuvdnem :  gaSp.  1  475  z  drugim  Clovekom 
poStuvdnem  bradu  imajudem  videl  jesem. 

veruvati :  veruvdna :  gafip.  1  269  ova  vsa  veruvdna  jesu  bila.  — 
veruvdni:  gaSp.  1  807  ovo  on  vnruvdni  pokaze  gospi. 

znamenuvati:  znamenuvdni:  gagp.  1  118  znamenem  kra]a  neb6- 
skoga  nesu  bili  znamemivdni, 

Rijetko  je  kod  ovih  glagola  naglas  na  u  od  -uva- ;  zbantuvan 
matij  2b  185. 

Otisnuti  dugi  naglas  ne  mijena  se  na  otegnuti  u  glagola: 

sejati:  sejSln  sejana  sejano.  Tako  Citaj  matij.  la  206  na  kojem 
(po|u)  dobro  seme  bilo  je  posejdno^  221  j6n  krat  posejdno  vklije 
se  i  zraste  drevo. 

Naglas  na  slogu  pred  n  imaju  oni  glagoli  s  osnovom  a,  koji 
imaju  i  u  infinitivu  i  prezensu  tamo  naglas,  te  se  ni  ne  mijena  ni 
ne  prelazi  na  drugi  slog.    Tu  (5e  biti  dosta  samo  dva  tri  primjera. 

drapati:  drdpano:  gaSp.  1  396  zapove  ono  (telo)  vu  jedna  smr- 
du6u  hititi  mlaku,  da  od  cuckov  razdrdpano  bude. 


Digitized  by 


Google 


204  M.  VA^iAVWJ, 

Idvati:  levanum:  gaSp.  1  589  z  molitvum  suzami  zcUdvanum  otca 
svojega  vu  red  povledenoga  stalnoga  je  vu^inil. 

viSavati:  viSdvano:  gafip.  1  132  David,  vide6i,  da  bude  ovo  ime 
odiSeno,  zviSdvano,  neobl&dano,  iskriknul  je :  .  . 

v&|ati:  vdfanoga:  gafip.  1  4''4  sudec  vu  fikuru  temnica  vsega 
razdrfpanoga  i  vu  krvi  lastoviti  ovd^anoga  da  postaviti. 

jedinati:  jedinanim:  gaSp.  1  507  obodva  z  ves^jem,  z  zalostjum 
zjedinanem,  objemu  se. 

dugSati:  dugSanemi:  gafip.  1  481  telo  z  podiigSanemi  molitvami 
trapiti  bole  za6ne. 

delati:  delano:  vran.  rob.  1  8  blizu  pedeset  jezer  novih  biz  je 
podelano, 

d^sati:  desanimi:  gafip.  1  655  z  raziesanemi  lasmi  vu  cirkvu 
dojde. 

Na  prijedlogu  nag?as  ima 

nadejati  se:  nddejana:  matij.  2b  32  danas  dogodila  se  je  iiim 
nenddeana  sre6a. 

Naglas  na  slogu  pred  -uva-  je  rijedak : 

kafitiguvati:  kastlguvan:  gafip.  1  96  ovo  je  dlovek  prekoredno 
kaStiguvan, 

Nastavak  en  (jen  ven) : 

a)  naglafien:  en  ena  eno  hni  5ne,  kafito  defin.  eni  ena  eno. 

a)  u  glagola  bez  nastavka  u  infinitivu  olx)  od  osnove  na  r: 

ter :  Irene :  gafip.  1  392  dojde  vu  varofi  Dacian  za  nimi,  i  fitima- 
jiidi  z  gladom,  zedum  i  ostalemi  nevojami  zatrene,  pred  se  vu- 
dini  dojti. 

Govori  se  i:  prederen  itd. 

p(i)  od  osnova  s  vokalom  e  i  0  (ne  =  e  e  i  a) :  zgiieten  zmeten 
poneficn  speden   stepen   zboden  itd.,    tako  ipak  i:    poseden,   studen. 

U  sing.  masc.  je  naglas  desto  na  slogu  pred  en:  gn^ten  pfeCen 
ocveten,  zbbden. 

Mjestimice  je  plural  naglafien  na  zadnem  slogu  :  zmeteni  zmetene. 

Na  prijedlogu  naglas  ima  u : 

id :  ndjden  ni^jdena  njijdeno :  gasp.  1  397  sveto  telo  poisde  i  7idj- 
deno  doatojno  pokopa.  —  ndjdene:  644  pred  koj^ga  sluga  bozji 
cetiri  kol46e  iliti  gibanifiice  vu  komorici  ndjdene  postavi. 

6et:  poitena  itd.  ili  pofiten  pofitena  pofit^no.  —  Ali  i  drugde: 

tres :  ndtresen :  petr.  94  dajte  i  vam  se  bo6e  dati :  meru  dobru  i 
nagiietenu  i  ndtresenu  i  vun  tekiidu  vu  vaS  narudaj  hot6  dati. 


Digitized  by 


Google 


PRIM08  K  MAGLASU  U  SU>VBN6tINI  I  HRV.  KAJKAV6TINI.  205 

Kniga  ima  malo  primjera  za  ina  feno  i  to  Sto  dolazi  je  vedinom 
izvjestno  te  vaja  Citati:  ena  eno  itd.  n.  pr. 

rek:  recena:  gasp.  1  766  vu  ovom  betegu  recena  (die  genannte) 
Magdalena  vedkrat  vredna  je  6uti  bila  KristuSa  k  Katarini  doha- 
jajudega.  —  receno :  gaSp.  1  396  karvan  receno  telo  je  nedotekneno 
zaduval.  —  recenoga:  gasp.  1  567  breg  Etna  imenuvini  ogneno 
kamene  zadel  je  hitati  proti  varaSu  Katane,  poldrugu  milu  od 
brega  recenoga  postav|enem.  —  recent:  gaSp.  1  568  na  recent  dan 
duSu  svoju  vu  ruke  stvoriteja  svojega  spusti.  —  rechneh:  gafip. 
1  142  po  imeneh  prveh  gori  receneh  tezko  mi  bozanstvo  spoznati 
moremo. 

YY)  od  osnova  s  nastavkom  i  naglaSenim  u  preeensu^  na  pr. : 

dinim:  Hhkna:  gadp.  1  644  jesu  i  druga  5uda  najmre  zadiie  leto 
zivl6iia  od  fiega  vucinena^  772  neizgovoma  jesu  ostdla  6uda  po 
sv^te  Katarine  ndjemu  vuHnina.  —  vuiin^amu:  gaSp.  1  879  tak 
Marija  disto  mleko  podala  je  bogu  vucininomu  6loveku. 

govorim:  govorjinemi:  gafip.  1  783  za  zgovorjenemi  redmi  Kata- 
lina  taki  spusti  du§u. 

gubim:  gublhfiomu:  gaSp.  1  799  malo  vCerafiiie  daruvane  proti 
velikomu  poguhlSnamu  blagu  vidi  se.  koc.  44  odvradam  od  mene 
sluzbe  pogubline  i  nevojne. 

habim :  habfMo :  koc.  fil.  82  na  skorom  gnezdo  naSe  zvesti  shc^ 
bl4no  videli  budemo. 

novun:  novleno:  koc.  fil.  78  kotero  on  s  svetum  kakti  pe^atjum 
V  tvoje  srdce  ponovlino  zapedati. 

petim :  pecina :  gafip.  1  606  vsa  po  redu  sobum  pripeiena  svetomu 
pov6  dloveku. 

pustim:  p^cene:  gafip.  1  756  iskaze  se  lioj  zarutoik  nebeski 
Kristufi  i  noj  odivesto  obznani  ne  listor  vse  odpuSdene  gr6he,  nego 
i  kafitige  za  ne  zasluzene. 

rodim:  rod^nom:  gafip.  1  521  da  po  ncirodSnom  sinu  ne  bi  zrok 
sumle  drugim  podala,  hotela  se  je  odistiti.  —  rod^a :  gafip.  1  521 
su  bila  vsa  prvorodena  alduvana  zakonu.  —  rodenoga:  gafip.  1 
949  Jozef  je  vreden  bil  videti  na  ov  svet  narodenoga  sina  bozjega. 

u5Tm :  uchia :  gafip.  1  754  zvrfieno  tjsimiena  vu  pismu  puna  duha 
svetoga  je  se  sudila.  —  ucenim:  gafip.  1  723  razumnem  i  vucSnem 
zelejudem  post^jati  rede:  .  . 

vrfiim:  vrSena:  matij.  2c  lo  koji  red  negovu  obdriava,  vu  nem 
)>  erriHa  jubav  bo^ja.  —  vriino:  2c  12  budete  svribno  veseli.  — 
vrSene:  2c  221  onda   vi  spunite  duznost  zvrihne  Jubavi  proti   bliiS- 


Digitized  by 


Google 


206  M.  AVl^AVIBO, 

liemu.  —  vrSinoj  (ili  vrSenoj):  2c  9  obe6al  je,  da  se  dim  kakti 
pravi  mesiad  vu  svojoj  zvrihMJ  zmoinosti  i  diki  ho<Se  izkazati. 

Tako  se  mnogo  govori,  ali  se  mnogo  govori  i  drakdije,  kako  6e 
se  niie  vidjeti. 

Naglas  na  slogu  pred  n. 

a)  otisnuti.  On  dolazi: 

a)  u  glagola  bez  nastavka  u  infinitivu  u  osnovama  s  vokalima 
a  e  9  i :  vkraden  vkradena  vkradeno  •,  izjeden,  sprMen,  ozeben  itd. 
gdje  je  i  a  prezensu  otisnuti  naglas :  krSdem  pijem. 

pad:  paden:  gaSp.  1  429  vu  smrtovm  grehu  eapopdden  najbo)e 
bi  se  bil  srdil. 

sQg :  Selena:  gasp.  1  713  odkuda  vsa  preStana  dobro  je  razumel, 
preseiena  s  pamstjun  do  smrti  zadr^al. 

sed:  sedemi:  gaSp.  1  721  on  perSonu  drugu  od  vraga  ohsedenu 
pomilujddi  stanovnika  duSi  protivnoga  od  no  je  pretiral  itd. 

Tako  i  osnove  na  rokcU:  bijen  (upravo:  byen)  6ujen;  pokriven, 
odSven  itd.  n.  pr.  dujena:  gadp.  1  407  vu6imo  se  cujena  obdrSdvati. 

P)  u  glagola  s  nastaykom  nu^  koji  imaju  i  u  prezensu  otisnuti 
naglas  na  slogu  pred  en. 

dvignem :  dmgnenimi :  gaSp.  1  492  na  kot6ri  muki  sto  i  osemdeset 
r&n  nuter  do  kosti  gingava  divojdica  s  podignenemi  vu  nebo  odima 
vite2k6  podnese. 

slubnem:  sluhnen:  gaSp.  1  600  bog  poda]e  k  fiemu  angela,  koj 
posliihAene  molitvice  negove  nazvesti. 

supnem:  supnen:  gaSp.  1  553  na  re6i  ove  osiipnen  oprosi  mater 
senu  onu  sebi  zn&nu  vudiniti. 

opomenem:  opomenen:  vran.  rob.  1  69  Robinzona  tA  to  vu  2i- 
vl^nu  zadr^ati  je  hotel  (bog),  da  se  po  tugah  i  nevojah  svojeh 
opom^ien  pob61§a. 

Y)  i  u  glagolima  s  nastavkom  e  (i  a  od  ^),  koji  imaju  u  pre- 
zensu otisnuti  naglas  na  slogu  pred  en  an:  vidim:  viden,  sli^im: 
silvan  sliSana  slidano. 

S)  u  glagolima  s  nastavkom  i  s  naglasom  na  tom  i  u  prezensu 
(uz  en  u  sing,  masc.):  graden  gradena  grMeno  uz  graden  gra- 
dena  gradfeno. 

budim:  bQdeni:  matij.  la  171  izhMeni  kakti  preporodeni  po- 
stanemo. 

del?m:  dejen:  matij.  2c  214  on  bude  vse  ovdi  na  zem]i  z  mi- 
lo§6um  negvum  nadHen,  —  de|ene:  2c  134  ove  bile  su  med  vno- 
2inu  Judstva  raedilene. 


Digitized  by 


Google 


PRINOB  K  NAQLASU  U  SLOVBNfrmn  I  HBV.  KAJKAVfiTINI.  207 

durj  se:  dUrjeni.  matij.  2b  37  ravno  ov  odurjeni  je  joS6e  jedini, 
koji  pravu  dutlivost  duznosti  i  vere  je  pok&zal. 

dvojim :  dvdjena ;  matij.  1*  27  koja  za  vas  s  tim  ho]e^n€dvbjena 
znam^na  bit!  moraju  svedod^nstva. 

gradim :  grddena :  matij.  2c  44  mesta  s  plotom  ogrMena. 

novim:  novfeno:  matij.  2c  50  stoji  pri  vas,  je  li  ovo  tuliko  puti 
ponov]eno  pozJtvane  prijetihodete. 

pustim :  puSieno :  matij  2c  46  zveliditel  pretekel  je  negova  pitana 
i  pital  je  nega  sam:  bi  K  dopiiSceno  bilo  dan  sobotni  betfeznoga 
viAditi. 

slepim:  $lep]eni:  matij.  2c  66  od  svojeh  predsudfenih  zasUpleni. 

slobodim :  slobodeni :  matij.  2b  42  oslobodeni  od  betega.  2c  232 
na  jenkrat  bila  je  od  betega  svojega  oslohbdena, 

trofiim :  troSena :  matij.  la  142  voda  potrdSena  je  bila. 

zvestim:  veSienoga:  matij  2c  38  tobiida  su  dinili,  kak  bi  svetlost 
naeviSienoga  evangeliuma  zada2iti  mogli. 

e)  u  glagola  s  nastavkom  ♦  u  inf.  koji  imaju  u  prezensu  na 
sloga  pred  im  otisnuti  naglas. 

mu6im:  muceni:  gaSp.  1  351  zmed  kojeh  vsaki  dan  vnogi  wti- 
ieni  jesu. 

stflvim:  stdvfeno:  gaSp.  1  308  na  pamet  donaSaju  mu  bogistvo 
ostdvleno. 

korunim:  korilnen:  gafip.  1  480  znamo  dobro,  da  je  bil  trnem 
Jconifien. 

pe^atim:  peddcen:  gaSp.  1  476  vmirajudega  pohodi  2ena  kruto 
pros66a,  da  bi  nu  od  greha  odvezal,  kojfega  zapisanoga  i  ^apeddce- 
noga  poda  itd. 

b)  otegnuti  naglas.  On  dolazi: 

a)  u  glagola  bez  nastayka  u  infinitivu  s  osnovama  na  suglasno 
s  vokalom  e  i  0  n  sing.  masc. :  zgnfeten  zboden. 

^)  u  glagola  s  nastavkom  nu,  koji  imaju  u  prezensu  na  slogu 
pred  nem  otegnuti  naglas:  dot^knem:  dot^knen. 

doteknem:  gaSp.  1  132  dotiknen  na  stegnu  ranu  je  zAdobil. 

s^hnem :  sehnena :  gaSp.  1  568  div6j6ica  na  jedni  ruki  i  nogi 
6esto  gingava  i  kakti  vsihAena  niti  samo  koradaja  vu6initi  ni 
mogla. 

t^gnem:  tegtiena:  gaSp.  1  812  cesar  srditu  ruku  zvrhu  sebe  bo- 
2dnsku  pretfgnenu  ne  spoznal.  564  vu  veri  stalnu  vid66i  zapov^ 
na  jednom  obesiti  vrtlu,  razt^gnuti,  rastigiienu  nemilostivo  pre- 
tepati. 


Digitized  by 


Google 


208  M.  VA^WEO, 

Y)  u  glagola  B  nastavkom  i  u  infinitivu,  koji  imaju  u  prezensu 
na  slogu  pred  im  otegnuti  naglas. 

hvalim:  hvdien:  gaSp.  1  316  hvdlen  budi  vsigdar  JezuS  KristuS. 

b^lim:  helen:  gafip.  1  340  vu  vseh  oveh  mukah  stalnu  videfii  vu 
kruto  razM(enu  ped  hititi  rede  itd. 

Osim  do  sele  kazanoga  dolazi  i 

a)  ^a  h%o  hni  He, 

branim:  zabr^nen  zabraii^na  zabraii^no  zabraAfeni. 

dr&zim:  razdrazen  razdrazena  razdrai^no' 

|ubim:  }i!ib)en  |ub|^na  |ub)^iio. 

prosim:  proSen  proi^fena  proS^no. 

nosim:  ponoSen  ponofidna  ponodeno. 

v6ziin:  vozen  vozfena  voifeno. 

gazim:  pogaien  pogazena  pogazeno. 

gladim:  poglajen  poglajtea  poglaj^no. 

grabim:  pograbjen  pograbjena  pograbjfeno. 

mlslim:  zmid|en  zmid)^na  zmidleno. 

bijem:  pobljen  pobijfena  pobij^no  itd.  n.  pr.  sTcloplino:  koc.  fil. 
37  skrudede  s  pomodjom  sakramentov  sJdopUno,  —  ga^p*  1  845 
k  mestu  ozdraveli  jesu  na  veliko  dudo  vsega  Juctva  skupa  spra- 
vjinoga,  7i7  zbog  neosJcrunSne  distode. 

b)  an  dna  dno;  ant  (m\ 
en  hna  hno;  eni  ene. 

pe|to  pe]^iia  pe|»lno;  pe|ani  pe)aiie. 
zmeten  zmet^na  zmeteno;  zmeteni  zmetene. 

c)  dn  ana  and  ant  ane: 

zvan  zvan&  zvano  zvanl  zvane. 
zdelSn  zdelana  zdelano  zdelanl  zdelane. 
isk&n  iskana  iskano  iskanl  iskan^. 
zpr&n  zorana  zorano  zoranl  zorane. 
prekjuvan  prekjuyana  itd. 
veruvSn  veruvana  itd. 

d)  en  end  end  eni  ene, 
gnetSn  gnetena  gneteno  itd. 
pe6en  pe6en&  pedenO  itd. 

na(h)ranen  naranena  naraneno  naraiieni  naranene. 

U  knizi  sve  to  gotovo  ne  dolazi. 

Gdjegdje  se  raznim  akcentom  zna(!^ene  mijeiia : 

zmeten  zmetena  zmeteni,  zmeteni  itd.  =  ausgekehrt,  a 

zmeten  zmetena  zmeteno,  zmeteni  itd.  =  sulud  verwirrt. 


Digitized  by  VjOOQiC 


PRIN08  K  NAGLA8U  U  SLOVRNStINI  I  HRV.  KAJKAVStINI.  209 

Naglas  n  partioipn  8  nastaykom  t  (to  stsl  t-B). 
U  kraiiskoj  slovenStini. 

On  dolazi  samo  u  osnova  od  jednoga  sloga  na.  i  S  e  u  i  r.  Na- 
glas  mu  je  otisnuti  te  se  ne  mi5e  ni  mijena :  bit  bita  bito,  biti  bite, 
bitegaitd. ;  bi:  pobit  prebit;  bri:  obrit;  ci:  spoilt;  kri:  skrit;  li: 
zlTt;  mi:  omit;  pi:  napit;  ri:  izrit;  vi:  zvit;  Si:  zavzit;  —  de: 
odet;  gre:  pogret;  pe:  zapet;  plS:  oplSt;  Ste:  Stet;  —  je  e  (od  jen 
en  za  jem):  najet  odvzet  otet  posn§t;  ce :  spofiet;  Me:  preklet; 
me:  omSt;  pe:  napSt;  Se:  po^et;  Se:  ozet;  —  dr  (od  der) :  predft; 
mr:  zamft;  pr:  odpft;  sir:  prestft;  Sr:  pozrt;  —  u:  obut;  plu : 
podplut;  ru:  izrut;  8U  (od  sT»p):  zasut. 

bi:  bit:  ravn.  2  170  ves  pobit  ostrmi;  —  bita:  ravn.  2  84  tako 
\h  je  bila  tudi  drugdina  skuSnava  odbtta,  —  bita  (dual):  ravn.  1 
58  vidi  Jozef  stoplvSi  v  nu  je^o,  de  sta  vsa  oparjena  in  pobita.  — 
bite :  lev.  2up.  22  bodi  si  tak65  da  bi  se  sebi  izgovdrilo  nekaj  ubtte 
in  uj6te  zivili. 

kri:  Icrit:  pre§.  160  Apel  zad  skrit  posluSa.  —  krita:  ravn.  1 
^  pokrita  je  bila  zem|a  se  vsa  z'  globokimi  vodami.  1  46  §tirna 
bila  je  z  velikim  kamnam  pokrita.  pre§.  95  skrita  nobena  bila  ni 
zv6zd  ti  neb^  poezfja.  —  krtto :  ravn.  2  12  sre^o  do  bozje  milosti 
je  Elizabeta  do  zdaj  globoko  v'  srcu  skrito  v'  sebi  hranila. 

li :  lita :  preS.  158  ak  je  od  kaOie  kama  b6jga  zita  in  b6Js'  ob- 
d^lana  in  b6J  polita^  naj  se  ne  piSe  kdiha,  ampak  kama.  ravn.  1 
170  ti  ne  b6  po  nedolznem  prelita  kri  vesti  tezila.  preS.  171  kri 
po  Krijni,  KorotAni  prelita  napolnila  bi  jezero. 

mi:  mit:  Skrid.  prip.  33  12  ny  od  svojih  m&dezov  omyt. 

vi :  vit:  ravn.  2  190  v  gol  prt  je  bil  (mrlid)  ^avlt.  —  vtta :  preS. 
31  Judiia  b6  ko  satan  jsvita,  kadar  b6§  z  n6  zavozUn;  —  vito: 
dkrb.  1  124  soje  grehe  tako  zavtto  naprej  pmes6,  de  spovdnik.  nih 
t^zo  ne  more  s6diti.  —  viti :  Skrb.  1  123  so  eni  tako  ^viti  da  greh 
razodenejo.  ravn.  2  90  ti  posli  so  farizeji  bili  in  torej  enlti  in  po- 
t&hneni. 

vpi:  vpit:  ravn.  2  285  kako  gr6  ze  neki  na  greSnikov  dom  (Je- 
zus),  ki  je  ves  razvpit? 

ii:  Sit:  ravn.  1  12  sad  prepovedani  veseje  ob6ta,  oSlt  pa  na- 
z^ne  smrt. 

de :  det :  ravn.  1  22  preved  je  pil  (Noe) :  vpijanil  se  je  in  nespo- 
dobno  in  razodet  je  lezal   v  Hatorii.    —   dHi:  preS.  152  vsi  6ude2i 

R.  J.  A.  cxvra.  14 


Digitized  by 


Google 


210  M.  rAj^rmo, 

nodi  so  razoditi.  —  ditih :  lev.  iup.  93  tedaj  se  poklidejo  vsi, 
kar  jih  je  eaditih,  —  dHe:  ravn.  1  159  z  drobnico  so  odite 
mu|ave. 

gre:  greta:  preS.  119  prav}ica  po  Es6p'  od  vas  zap^ta  ve6  nima 
sl^Lsti  kakor  j^d  pogrHa, 

pe:  pita:  preS.  133  magistrdle  pAsem  trikrat  pita  vsili  drugih 
vkupej  v6ie  harmonlje.  102  od  mene  pteem  vsAka  je  prekl^ta, 
ki  nima  priLv   slov^nskiga  im^na,   naj   de  tak6  prij^tno   bo  eapHa. 

§te:  Hit:  preS.  184  prtd  je  Het  bil  med  druide.  —  SiHo:  lev. 
spls.  3  142  ho6em  bogastvo  nepre&teto  pred  soboj  poslati.  Steto  (plu) : 
zup.  13  volilska  pravica  je  vzeta  za  hudodelstva  naitita  v  §  68 
b.  c.  —  St. 

de:  cita:  rog.  2  id  ona  sama  spodSta  bila  je  br&z  vsega  madeia. 
preS.  133  prili6dua  (pfesem)  v  pr6dne  koncu  je  Boiita,  —  iHo :  ravn. 

1  25  gre  vse  v  fiibre,  de  je  brez  boga  eaJiito. 

je  e:  jet-it:  preS.  83  pred  dv6ma  l^tama  bil  je  vj6t,  po  sfli  v  sol- 
dite  bil  je  vzH.  77  na  zv^zdo  gled  j66  vhitf,  bo  otit^  mlad  rfbid 
od  distiga  ogAa  je  vnit.  —  ita:  lev.  spis.  3  176  ker  je  bila  najeta 
do  Cateza,  ni  v^dela  kaj  bi  in  kak6  bi.  pred.  104  bilk  src^  ni 
pr6sto8t  men'  odvzita,  177  od  zamaknena  je  vsa  prevzita.  177  o 
bl^gor  blAgor  Ortomir!  ti  vneta  deklica  od  tvojiga  pogl^da.  — 
jito:  preS.  176  src6  mlad6  ni  za  noben'ga  vnito.  ravn.  1  155  pre- 
snHo  mu  gre !  rog.  2  16  zahvalila  se  je  za  to  prejSto  gnado.  — 
itega:  ravn.  2  267  kdor  nima,   mu   bo  Se  to,   kar  ima,   odvsetiga. 

2  259  le  kar  ga  vbogim  damo,  je  otitiga.  —  ite:  ravn.  2  117  252 
tako  po  jud6h  so  Jezusove  prilike  posnite;  lev.  zup.  66  prepov^dane 
so  nekatere  igre  od  Nemcov  izprejdte,  ravn.  1  262  prebiv^vce  ihne 
vjite  v'  Babilon.  —  jitih:  ravn.  ber.  44  veliko  |udi  pozdbi  l>re;*ifc 
dobr6t.  ber.  26  reSil  je  Lota  in  kar  jib  je  bilo  Se  drugih  vjitih\  — 
itim:  preS.  74  src^  sam6  zavzetim  ostane  pred  odmi;  ravn.  2r^52 
nad  otitim  JezuSkom  se  bozja  odetova  skrb  vsa  mila  razdanuje.  — 
jita  (dual):  preS.  178  ohjHa  sta,  ko  bi  bili  tel6sa  en'gi. 

kle:  Tclit:  ravn.  1  16  preklet  si  na  zemji;  —  klita:  ravn..  ber. 
15  bodi  prekUta  zavoj  tebe  zemja.  preS.  102  od  mene  pisem 
vsaka  je  prekleta.  —  kleto :  skrb.  1  195  tako  je  prekUto  konc  vzel. 

pe:  piti:  lev.  4up.  39  voz6vi  naj  ne  bodo  pripiti  k  zad&emu 
koncu  kacega  druzega  voza.  —  pite:  lev.  zup.  59  ob  krastah  se 
delajo  napHe  bdlkaste  Use.  preS.  68  kar  sHSala  moSkib  okr6g  je 
je  slov^t',  skuSAla  jih  v  mr6ze  raspete  je  vjdt'.  —  pitim :  Skrb.  1 
56  mu  imajo  z  razpitim  rok&mi  napr6ti  t^di. 


Digitized  by 


Google 


PRIN08  K  KAOLASO  U  BLOVIBNStINI  I  HKV.  KAJKAvStINI.  211 

su:  silt:  Skrifi.  sir  22  1  l§u  je  bil  z  blatnimi  kamni  posiit;  — 
suta:  gkrb.  1  65  o6ita,  preStnica  ima  s  kamnami  posMa  biti.  pred. 
164  kjer  hodi,  mu  je  s  tmom  pot  posMa, 

u:  Uti:  Skrin.  XXIX  stojte  oMti  na  nogah. 

4e:  Seta:  ravn.  1  140  poberala  je  klasje,  dokler  nista  bila  jedmen 
in  pSenica  doiila. 

U  ngarskoj  slovenStiiii 

je  isti  slog  naglafien,  kojino  u  kranskoj  slovenStini.  Osnove  na  r 
grade  particip  od  infinitivne  osnove  ej  =  ^:  pozrejt 

buj :  hijti :  kliz.  jan.  ozn.  5  6  med  tdmi  staridmi  je  bio  dgnec 
stoj^di  liki  hujti;  —  Mjto:  kliz.  jan.  ozn.  13  4  vido  sem  edno  z  ti 
gl&v  negovi  liki  na  smrt  "bujto. 

e  je :  ite :  kliz.  mat.  4  24  prinesK  so  k  Demi  vse  z  razlou6nimi 
boleznostmi  i  mokami  ohvzite.  ktlz.  2id.  5  2  ki  bi  se  mogao  do- 
stojno  smilfivati  nad  neznajou6imi  i  blod^6imi,  zato  je  i  s&m  oh- 
veiti  z  nemodnostjoY. 

vi :  ^0 :  ktiz.  Ink.  2  12  najdete  dejte  vu  plenice  povtto. 

kle:  Uito:  kliz.  2  petr.  2  ii  angelje  ne  nes^jo  prouti  liim  pred 
gospodna  preklito  sodbo. 

pe :  pita  (dual) :  kliz.  mat.  27  38  raspHa  sta  z  nim  bila  dv4 
razbojnika.  kn.  mal.  74  preporddam  tebi,  moj  raspSti  JezuS,  diiSo. 
mark.  16  6  JezuSa  iddete  N^zarenskoga  toga  raspetoga, 

pr:  prijta:  nagfl.  66  gda  so  vrdta  zaprejta,  —  prijtivi:  nagfl. 
31  jeli  me  dfijete  tak  dobro,  kak  gda  sta  vam  obej  vtihej  od- 
prejtivi? 

ir:  Srijta:  ktlz.  2  kor.  15  54  poSrejta  je  smrt  vu  obWdaAi. 

U  kajkayStiiii. 

Tuj  vaja  isto,  Sto  je  kazano  za  kransku  sFovenStinu  u  op(5e;  ali 
se  duje  i  na  gtokavsku  otegnuti  naglas  u  padezima,  u  kojima  ima 
vifie  sloga  od  sing.  nom.  m. :  bit  bfta  bito  itd. 

bi:  hit:  gadp.  1  471  znamo  dobro,  da  je  bil  na  kri£  raspet 
s  davli  pribtt. 

6e:  —  atom:  gaSp.  1  7%  nigdo  vu  dobro  pricitom  delu  naj  ne 
gizda  se. 

je  e:  8t:  879  brez  greha  spoc^^a.  796  zalosten  po  zaiHom  odhaja 
putu.  Simunid  fen.  224  ov  mrtuk  je  po  tvoje  glave  vzet.  gaSp.  1 
718  gusto  krat   vu  dubu  vzet  na  spodobu  kamenitoga   kipa  prebi- 


Digitized  by 


Google 


212  M.  VA^,\VTO, 

vase.  —  jetu:  ga§p.  1  709  videdi  da  nikaj  ne  mogu  opraviti  brati 
najetu  poSalu  k  iiemu  kruto  Upix  i  mladu,  ali  nesramnu  zenu.  — 
jetoga:  gaSp.  1  72()  ovak  prijetoga  sobum  odpeja.  —  jete:  gadp.  1. 
726  vu  vuzi  ^alostni  postanu  ne  zbog  podjHe  muke  svoje.  —  jeti: 
kov.  165  paziti  morad.  da  budeS  gospoditel  6inov  tvojeh  i  ravnitel 
a  ne  sluga  niti  kupleni  suzen,  nego  boje  iznH.  gaSp.  1  735  vu  na- 
jeti  hizici.  —  jete:  gaSp.  1  856  naj^te  zene  poSaI.e  vu  tmac.  615 
kade  prijete  jesu  ne  molitvice.  —  jeta:  gaSp.  1  657  bojedi  se, 
da  ista  dobra  dela  od  pravice  bozanske  ne  bi  noj  bila  za  greh 
prijHa.  —  jetim :  gafip.  1  725  za  prijetem  odgovorom  Felicitu  nazad 
odpelati  zapov<?. 

kle:  klete:  gaSp.  1  734  imel  je  med  kniiicami  nekoje  prokUte  i 
prepov^dane. 

pe:  petoga:  gaSp.  1  643  ondi  Sudnovito  razp^lo  iliti  kip  raspi- 
toga  na  kriSu  Jezusa  pohodi. 

Eadto  skodi  naglas  na  prijedlog: 

pr  (od  per):  edprta:  petr.  78  ndj  me  bantuvati;  vr^  bu  vrata 
£dprta. 

Gdjegdje  u  narodu  dolazi  naglas  na  zadAem  slogu:  zbit  zbita 
zbito  zbifi  zbite;  obrit  obrita  obrito  obriti;  rezlTt  rezlita  rezlito; 
obilt  obuta  obuto;  prediit  preduta  pre5ut5;  pokrit  pokrita  pokrito; 
vmit  vmita  vmito ;  zgret  zgreta  zgreto. 

Kod  naglasa  u  glagola  imalo  bi  se  govoriti  i  o  naglasu  u  imper- 
fektu  i  aoristu. 

Imperfekat  i  aorist  govore  se  jedino  u  slovenStini  joS  u  reaijan- 
shorn  narjedju.  Od  hega  mi  je  malo  poznato  i  pristupno  u  taj  par 
a  Boduenova  ispita  o  rezijanskim  govorima  mi  nestalo,  niti  ne 
mogu  kazati,  je  li  naglas  jednostavan  ili  takoder  otisnut  i  otegnut. 
Na  sluzbu  mi  stoji  samo  onaj  komad  jevandelija,  koje  se  <Sita  na 
uskrsni  ponedjelak  (luc.  24  13-36),  a  Stampan  je  u  tredem  tedaju 
slovenske  Bdele  godine  1852.  Napisa  to  lieki  Bl-igh  kapelan  u 
Reziji. 

Naglas  u  imperfektu. 
U  rezijanStini. 

Glagoli  bez  nastavka  u  infinitivu  s  osnovom  na  suglasno  (i  na 
e  i  by)  prave  imperfekat  zavrfietkom  eh  eSe  itd.  Tako  se  zavrSuje 
i  imperfekat  glagola  s  nastavkom  e.  Ovi  6ini  se  da  imaju  na- 
glas na  zavrSetku  6h.  6^e  .  .  eho,  kakove  je  vrsti  tuj  naglas,  ne 
znam.  Boduen  „rezbjanskij  katihizis"  pi§e  to  kratkim  znakom  oiSoe: 


Digitized  by 


Google 


P&1N06  K  MAGLA8U  U  BLOYEMStINI  I  HRV.  KAJKAV6t1NI.  213 

mce^ce  mcerce^oe  (imfiSe  morSSe)  bdeho;  prema  tomu  bi  bilo  e§e  eho 
(eSe  eho). 

bi:  hiSe:  399  ano  to  b^Se  itadej,  k'  z  nima  sedcSe.  —  beho:  319 
ma  pa  so  nas  nenke  zenfe  ses  med  nafiih  prestraSile,  k'  pred  bre- 
skom  b4ho  tan  per  hrodu.  399  ki  z  nim  b^ho. 

gred:  hard^Se:  318  Jezas  hardeSe  ses  nima  (auve^ropeusTo)  — 
hardihata:  318  t'  u  i  tin  timpu  dua  Jezusova  discdpula  hardihata 
etej  din  t'  u  dan  tarh.  —  hrdeho:  399  ano  'ni  so  se  parblizali 
ta  h  tomu  tarhu,  t'  n  ke  herdeho  (sTcopsuovro). 

ime:  imdSe:  319  mi  se  nadivahamo,  da  un  m^Se  izraelski  popul 
vikupit. 

sede:  sediSe:  399  to  b^Se  itadej,  k'  z  nima  sed^§e. 

Na  zavrsetku  ah  aSe  itd.  dini  se  da  imaju  naglas  i  glagoli  s  na- 
stavkom  i  oni,  koji  to  i  naglaSuju  u  prezensu: 

romonim:  romondhata:  318  ano  ona  dua  si  'dan  temo  druhomu 
romondhata  od  usiha  itoga,  k  be  se  sdelalo. 

Ali  pamti  i  pravim:  pravijdhata:  318  ano  to  be  itadej  k'  si 
pravijdhata. 

Inafie  dini  se  da  naglas  ostaje  na  slogu,  na  kom  je  u  in- 
finitivu : 

praSavati :  praidvdhata:  318  ano  to  b6  itadej,  k'  si  pravijahata 
ano  ta  mej  sab6  se  praSdvahata,  Boduen  u  rez.  katih. :  zaehaho 
(10)  teksta  interpretuje :  cdkaho  od  dakati. 

Pamti:    odprua£e  za  odpiraSe:   pisma  nama  odpruase   (r5tr.votY£v). 

U  kajkavaca 

je  imperfekat  izumro,  ali  u  knizi  ima  ga  obilato,  nu  kadkad  opako 
tako,  da  za  3.  plur.  dolazi  zavrSetak  -se  mjesto  i  uz  -hu  n.  pr. 
Jurjevid  (1675)  3  prsti,  koje  vnogi  demanti  diciie,  mrzlodu  od 
leda  vekSu  zadobiSe.  S  krali  mu  se  v  rodu  stari  nahajase  itd. 
Kakav  mu  je  bio  naglas  mogao  bih  samo  nagadati,  ali  mogu  ka- 
zati  na  kojem  slogu  bijaSe,  za  to  6u  naglaSeni  zavrSetak  oznadivati 
samo  akutom. 

Kao  u  rezijanStini  dolazi  i  u  kajkavStini  zavrSetak  eh  e§e  itd. 
u  glagola  b€£i  nastavka  i  s  nastavkom  e  rede  i  u  infinitivu.  U  tim 
glagolima  bijase  naglas  na  zavrSetku:  * 

bi:  beSe:  petr.  9  ne  b^$e  nim  mesta  na  obcinskom  stane.  11  na 
po6<^tke  beSe  rd6  i  t66  bcSe  pri  boge  i  bog  b/^e  r^d;  ova  beSe  na 
podetke  pri    boge.   —   b^hu:  petr.  6  i  kii  behu  poslani,  zmed  fari- 


Digitized  by 


Google 


214  M.  VA^AVBO, 

zeuSov  b^hu  itd.  jedno  i  drugo  <Sesto.  Jurjevid  13  predebele  ondd 
knigc  se  odprehu,  koje  prec  zrnaste  naStampane  h^hu. 

id:  ideSe:  petr.  22  zvezda  pred  nimi  id^Se.  112  id^ie  Jezufi  vu 
varaS,  ki  se  zove  Nairn.  108  neki  dlovek  od  Jeruzalema  id^Se  doli 
vu  Jeriho.  126  i  stavSi  Jezufi  ide$e  za  I'lim.  —  idfhota:  petr.  65 
dva  zraed  vudenikov  JezuSeveh  id^hota  on  isti  den  vu  kastel  ime- 
nom  Emmaus.  —  idfhu:  petr.  37  kii  sprMa  idfhu^  kdrahu  liega. 
2  Seregi,  koteri  s  prt^da  i  koteri  od  zdda  idehu,  kriddhu.  112  z  Aim 
idehii  vudeniki  fiegovi. 

mog.  mogHe:  petr.  116  nigdo  ne  mogf^e  nemu  odgovoriti  jedn^ 
r66i.  132  ov  bogat  b^^se  i  zel65e  videti  Jezu&a,  gdo  bi  bil,  te  ne 
mog^Se  pred  vnozinum  juctvi,  ar  visinum  majehen  b^Se.  232b  jedne 
kaple  vode  dobiti  ne  mog/'§€, 

smO :  sm^^e :  gaSp.  1  891  gdo  je  on,  koteri  prezelnoga  sinka  tvo- 
jega  telo  tak  z  nemilostivnemi  ranami  prebiti  smeSe? 

bite:  hifcSe:  Jurjevic  61  veruvah,  da  kmeti  dri^ati  hitiSe, 

bote:  hot/'Se:  petr.  105  publikanuS  od  dalka  stoj^C  ne  hot^ie  ni 
oiSih  na  nebo  podiSi.  —  hoWiu:  petr.  118  posla  sluge  svoje  zvat 
zv&ne  na  svadbu  i  ne  hoUhu  priti. 

ime:  imeie:  petr.  132  onud  im^Se  JezuS  pr^jtio  Jurjevid  3  prsi 
jaukaiie  zalostno  imeSe:  25  vnogi  sluge  na  moj  pogled  skrb  im^e 
i  na  sluzbu  vsigdar  oni  oni  spravni  h^Se, 

sedo:  sed^Se:  petr.  37  neki  slepec  sedf^e  poleg  pita  koldujudi. 
43  onde  sedeie  vudenik.  —  sedehu:  petr.  163  pod^Se,  kii  skupa 
sedehu,  sami  vu  sebi  govoriti:  gdo  je  ov? 

vele :  veleSe:  petr.  126  zena  veleie  sania  vu  sebi:  ako  ...  149 
gospon  veU§e  riim:  zetva  je  za  isto  velika,  ali  je  delavcev  malo. 
232^  vidda  jedno  malo,  kaj  otec  Abraham  bog^tuSu  reWe.  — 
velehu:  petr.  57  prihadahu  k  nemu  i  veUhu:  zdrav  budi  kral  zi- 
dovski ! 

vide:  videSe:  Jurjevid  3  obrazi  dez  mokro  platno  se  vidiie. 

vise:  viseSe:  Jurjevic  24  zlati  lanci  z  grla  b6loga  visSie,  90  po- 
ganskih  kipi  gospockih   vis^Se^   gizdavi   od  svoga   sami  dima   biSe, 

zelO:  McSe :  petr.  132  Zakeus  Mc^e  videti  Jezuda.  —  Jurjevid 
5  zeniSe  ga  majke  i  Selene  vnoge. 

zivc :  MvrSe :  petr.  232^  ki  na  ovom  sv^te  poleg  svoje  voje  svec- 
kdm  blagom  zive§e, 

kadim:  kadt'^e:  Jurjevic  3  prsi  jaukaiie  zalostno  imeSe,  dmi  od 
smoleneh  dimi  se  kadvie. 


Digitized  by 


Google 


PIUN08  K  NAQLASa  U  SliOVBNSTINI  I  HBV.  KAJKATStINI.  215 

Na  prijedloga  naglas: 

um6:  petr.  36  ne  rdzmehu^  kad  se  govorahu. 

OstaKm  se  glagolom  imperfekat  zavrSuje  na  ah  aSe  itd. 

Naglas  na  ah  aSe  itd.  bija§e  u  osnovama  od  jednoga  sloga: 

spa:  spdSe:  petr.  28  a  on  spdSe, 

sta:  stdSe:  petr.  53  Peter  stdSe  vune  pred  vrati.  171  dole  po- 
Sedfii  z  nim  stdSe  v  meste  polske  ravnice.  —  stdhu :  petr.  53  stdhu 
sluge  te  inaSi  pri  iarkom  vugl6nje  gr^ju6i  se. 

zna:  zndSe:  petr.  50  zndSe  i  Judad  mesto. 

zva:  zvdhu:  petr.  155  dojdoSe  deteta  obrez&vat  i  0vdhu  nega 
imenom  otea  iiegova  Zakariadem. 

Od  osnova  na  a  za  ^^. 

krifia:  kricdSe:  petr.  34  ova  govoredi  kricdSe:  .  .  37  karahu 
hega,  da  bi  mu6al.  On  pak  vnogo  boje  kricdSe.  —  kricdhu:  2  §e- 
regi  kriidhu  govore^ :  hosana  sinu  D^vidovomu,  (a  58  59  kricdhu). 
Pa  tako  vajada  joS  koja  druga  taka  osnova. 

Osnove  s  nastavkom  i  u  infinitivu,  koje  imaju  u  prezensu  na- 
glaSeno  to  i: 

dinim:  dindSe:  petr.  45  videhu  £uda,  kotera  cind§e  nad  onemi, 
ki  b^hu  betei^ni.  171  i  zdrave  cihdSe  vse. 

govorim:  govordSe:  petr.  156  govordSe  blagoslovedi  boga.  —  go- 
vordhu:  petr.  11  ^asUri  govordhu  jeden  drugomu  med  sob  urn:  pr^j- 
demo  do  Betlehema.  36  ne  rAzmehu,  ka  se  govordhu,  64  zene 
govardhu  med  sobnm:  gdo  nam  ho^e  odvaliti  kamen  od  vntt 
groba? 

udim:  ucdSe:  petr.  95  sededi  vucdSe  z  ladje  vnozine  |uctv&,  178 
odpr^vSi  vusta  svoja  vuddSe  r\6. 

Glagoli  ostali,  koji  imaju  u  infinitivu  naglas  na  kojem  slogu 
daje  prema  podetku  nego  na  nastavku,  nijesu  naglasa  ni  u  imper- 
fektu  mijenali. 

gl&siti:  gldSahu:  petr.  106  dim  ved  on  Aim  prepovMafie,  tdm 
oni  bo|e  gldsahu  i  t^m  se  boje  dtidahu.  156  po  vseh  goricah  jude- 
anskeh  razgUsahu  se  vse  ove  r^6i  (zar  glasati?) 

sluziti:  sluSahu:  petr.  39  andeli  pristiipiSe  i  slnSahu  nemu. 

trapiti:  trdpfahu:  petr.  171  koteri  se  trdplahu  od  nedisteh  duh6v, 
zvr&deni  bfvahu. 

Silditi:  cudahu:  petr.  106  t<?m  se  boJe  oni  fiiidahu. 

nbsiti:  noSaSe:  petr.  112  gda  bi  blizu  dohddal  k  vratam  v^ra- 
gkem,  ovo  se  vun  nosaSe  mrtvec. 


Digitized  by 


Google 


216  M.  VAJ^iAYBO, 

prositi:  prosaJie:  petr.  161  prosaie  JezuSa  neki  zmed  farizeudov, 
da  bi  z  nim  jel.  —  proSahu:  petr.  41  znamena  iz  neba  prdSdhu 
od  nega. 

k^rati:  htrahu:  petr.  37  Mrahu  nepa,  da  bi  mu&il. 

ladati:  IddaSe:  gaSp.  1  635  s  cesarstvom  IddaSe  Dioklecian.  693 
zbog  kojega  zroka  vu  Litvdniju,  b  koj&m  brat  Aleksander  IddaSe, 
odide. 

Ifzati:  lizdhu:  petr.  88  psi   doh^dahu    te  lledhu  mozole   negove. 

sliiSati:  shtSahu:  petr.  23  osupne§e  vsi,  kii  ga  posltiSdhu, 

rdvnati:  rdtna^e:  gaSp.  1  696  Kazimir  vse  midl<?nc  i  ^in^ne  na 
ov  cil  rdvnaSe, 

ddvati:  ddraSe:  petr.  67  podevSi  od  Mojzesa  i  vseh  prorokov 
(lavage  nim  na  razmenje  vu  vseh  pisraah  ona  kotera  su  bila  od 
od  fiega.  50  znclse  i  Juda§,  ki  ga  zddvaSe,  mesto.  gafip.  1  291  na 
na  stolcu  sedddi  potr(?bni  pokoj  poddva§e.  —  ddvahu:  petr.  57  i 
pjuske  ddvahu  nemu. 

drzavati:  ohdrSdraSe:  petr.  11  Marlja  ohdrMvaSe  vse  ove  r6di. 
gaSp.  1  707  koju  ndvadu  do  smrti  obdridvaSe.  —  drzdvahu:  petr. 
65.  o6i  nihove  jsdrMvahu  se,  da  bi  ga  ne  poznali. 

migAvati:  migdvahu:  petr.  155  namigdvahu  otcu  negovomu  kak 
bi  ga  hotel  zvati. 

smeh&vati:  smehdvahu:  petr.  126  osmehdvahu  liega. 

tvrdAvati:  tvrttdvaSe:  petr.  81  gospon  z  nimi  na  vkup  dMade  i 
t66  nihovu  potvntdvaSe  nasledujufiemi  dudi. 

zniivati:  zndvase:  gasp.  1  511  mislil  je  otajno  Elsau  vumoriti 
brata  svojc'^ga,  kak  odivesto  iz  r66ih  negoveh  spozndvaSe  Jakob. 

bivati :  hivaSe :  gafip.  1  600  med  ostalemi  dlovek  n^m  i  gliih  pre- 
ljfva§€,  713  vu  molitvi  postav)en  gusto  krat  vu  duhu  vz6t.  od  duten 
razlu^en  na  spodobu  kamenitoga  kipa  prehha^e.  —  bivahu:  petr. 
171  koteri  se  trap]ahu  od  nefiisteh  duh6v,  zvraceni  bivahu, 

v6dati :  vMa§e ;  petr.  21  HerodeS  skupa  spr4viv5i  vse  poglavnfke 
pop6vske  i  pismoznance  Juctva  zcida^e  od  nih,  gde  bi  se  KristuS 
nilrodil.  —  vedahota:  petr.  65  on6  dva  pripovedahota  jeden  dru- 
gorau  od  oneh  vseh,  kotera  se  pripetila  behu.  —  vidahu:  petr.  68 
povidahu,  kotera  b6hu  vdiiiena  na  pute. 

biti:  bijaSe:  petr.  105  publikanuS  bfja^e  prsi  svoje. 

brisati:  brisa^e:  mazati:  mdza^e:  petr.  161  p6de  suzami  oblivati 
noge  negove  i  lasmi  glave  svoje  brisa^e  te  kufiuvafie  i  mastjuxn 
m/fzaSe. 

delati:  delate:  petr.  81  gospon  z  liimi  na  vkup  delate. 


Digitized  by 


Google 


PRINOS  K  NAGLA8U  U  I^LOYBkfrriMI  I  HBT.  KAJKAY6tIMI.  217 

merkati:  merJcahu:  petr.  113  oni  mSrkahu  na  liega. 

tfgati:  trgaSe:  petr.  96  zapr6Se  rib  obilnu  vnozinu.  TergaSe  se 
mreza  liihova. 

-birati:  birahu:  petr.  114  prva  sedaKSd^  oMrahu. 

-pirati:  pirahu:  petr.  95  ribidi  mreze  prepirahu. 

-sti jati .  stildhu :  petr.  2  drugi  l&mahu  svrij6  z  drevja  te  je  pod- 
stllahu  na  pute. 

-gatiati:  g&naSe:  petr.  41  ggdnaSe  Jezud  vr&ga   i  on   b^e  nem. 

-hadati:  hddaSe:  petr.  109  gda  bi  JezuS  iSel  vu  Jerazalem,  pre- 
hddciSe  oposred  Samarije  i  Galilee.  171  jAkost  i  nega  vun  shddctSe. 
—  hddahu:  petr.  88  psi  dohddahu  te  Ifzaha  mozole  Aegove. 

lamati:  Idmahu:  petr.  2  drugi  Idmahu  svrzj^  itd. 

Naglas  moie  biti  i  na  prijedlogu : 

n^sleduvati:  ndsleduvaSe:  petr.  37  sl^pec  te  k  mestu  preglMe  i 
ndsleduvaSe  nega. 

Naglas  na  negaciji  ne : 

n^mati:  nSmaSe:  petr.  34  zniknuvdi    (s^me)  vsehnu,   ar   nSmciSe 
vlage. 
.  Naglas  u  aoristu. 

Eakav  je  u  resijanStini^  ne  znam. 

Za  kajkavStinu  mogu  kazati  samo  na  kojem  slogu  bijade  naglas. 
I  tuj  dolazi  opako  u  3  pi.  hu  za  se :  Jurjevid  predebele  ondA  kAige 
se  odprehu. 

a)  U  osnovama  na  samoglasno  od  jednoga  sloga  slozenim  s  pri- 
jedlogom,  koji  sobom  ne  6ini  slog,  bijade  naglas  na  onom  samo- 
glasnom,  a  slozenim  s  prijedlogom,  koji  sobom  dini  slog,  bijaSe 
naglas  u  sing,  na  prijedlogu,  a  u  pluralu  obi^no  na  onom  vokalu, 
rijetko  na  prijedlogu: 

bra:  obra:  petr.  170  dozva  u^enike  svoje  i  obra  zmed  nih  dvana- 
deste,  kotere  je  i  apostole  imenuval. 

da:  poda:  petr.  69  vzfemSi  ostanke  Aim  je  poda, 

spa:  zdspaSe:  petr.  184  zadrdmade  vse  i  zdspaSe, 

zva:  dojsva:  petr.  25  dozva  staregina  i  z&ru^nika.  55  Pilatui^ 
dozva  JezuSa.  90  neki  6lovek  vdfni  vederju  veliku  i  vn6ge  pozva 
na  Au.  134  JezuS  vide  druga  dva  brata  i  pdzva  n6. 

zga:  pozga:  petr.  119  kraj  varoS  nih  poSga. 

vi:  obvi:  petr.  9  pArodi  sina  svojega  prvorod^noga  i  plenicami 
ga  obvi, 

pe :  zdpe:  petr.  54  nazop^t  zataji  Peter  i  taki  p^vec  zdpe. 


Digitized  by 


Google 


218  M.  YAJfAVWOj 

8tr6  (od  ster):  petr.  2  pripe]ade  oslica  i  2rebca  i  prestrUe  obrli 
Aih  hale  svoje  i  i^ega  zgora  ppsadide.  Vnoifna  pak  {uctv^  presttiSe 
svoje  haje  po  pute, 

mr  (od  mer):  vumre:  petr.  88  vumre  i  bogitec, 

pr  (od  per):  odpre:  petr.  62  jeden  zmed  junakov  ddrdum  odpre 
rebro  negovo.  ?0  onda  odpre  A\m  pamet,  da  bi  razmeli  pisma.  — 
priie:  petr.  106  taki  se  odpr^e  vuha  negova.  156  odpriSe  se  le 
k  mestu  vuKta  negova.  96  gda  bi  to  bili  vdinili,  aapriSe  rib  obilna 
vnoiinu. 

str  (od  ster):  obstre:  petr.  165  ifide  dokle  je  on  t6  govoril,  ovo 
svetel  oblak  obstre  ii4.  (Vidi  gore:  stre). 

6e  (od  6en):  pdie:  petr.  5  gda  bi  oni  odeftli  bili,  pace  JezuS 
govoriti.  49  vldja  vodu  vu  medenicu  i  pace  vumfvati  noge  vude- 
nikov  1 13  gori  sede,  ki  mrtev  b^ge,  i  poce  govoriti  habd.  m.  259 
muded  jsdie  8ob6m  misliti  sluga  boiji,  kakov  to  mora  glas  biti. 

©?  je  (od  J^^)'  P^j^'  petr.  57  za  to  prije  PilatuS  JezuSa.  126 
prtje  At  za  ruku,  132  Zakeus  zleze  dole  Setujud  i  prije  nega 
z  veseljem.  —  vz^:  petr.  16  koteri  gori  vstdvSi  V0^  dete  i  mater 
negovu.  38  onda  v^S  gore  iiega  vrdg  vu  sviti  varafi.  habd.  ad. 
398  po  prisege  ujsi  nazad  palicu.  —  prfvze :  petr.  1 13  privze  str^h 
vse.  —  jiie:  petr.  59  prijfie  ada  Jezuda  i  vun  ga  8pe]ade.  33  gda 
bi  pridli  bili,  kij  su  okolu  jedn^nadeste  6re  bili  doSli,  vziSe  vsaki 
po  jednom  deset&ke.  60  jundki,  gda  bi  ga  bili  r&speli,  vxiSe  ha]e 
negove. 

pe  (od  pen):  piSe:  petr.  60  gde  nega  raspiSe, 

Ali  ne  mora  tako  biti,  naglas  dolazi  i  u  sing,  na  samoglasnom: 
hte :  habd.  ad.  193  ne  kaj  je  pravo,  nego  kaj  vam  se  eoMi.  —  kle : 
habd.  ad.  21  videvSi  to  on  duhovnik  eahU  vrage.  —  m.  523  na 
vugersku  zemju  zajde,  gde  ga  kral  jubjeno  prijL 

Osnove  od  jednoga  sloga  na  suglasno  imale  su  naglas  na  kori- 
jenu,  dakle  na  podetnom  slogu. 

lez :  Ujge :  petr.  50  izide  Jezud  z  svojemi  vu^eniki  pr^k  C^drona 
potoka,  gde  vrt  beSe,  vu  koga  vUibc  on  i  vufieniki  Aegovi.  55 
vl^£ie  pdk  opet  vu  sudnu  poladu  PilatuS.  Simunid  fen.  215  Saul 
l^£!e  nutre;  zaspa  i  straie  zaspade..  —  Uzo&e:  petr.  55  oni  ne  vli^ 
zoSe  vu  sudnu  polafiu. 

plet :  plHoSe :  petr.  57  juniki  spUtoSe  korunu  s  tf na. 

rek:  rfko^e:  petr.  29  pristiipivSi  sluge  gospod&ra  druzinskoga 
rikoSe  nemu :  .  .  32  kaj  ovdi  stojite  ves  den  vmanikujufii  ?  EikoSe 
liemu:  kajti  nas  nigdo  n^  najel. 


Digitized  by 


Google 


PBIH08  K  NAOLA8U  U  SLOVBNftTIMI  I  BBV.  KAJKATftTUn.  219 

sed:  side:  petr.  161  y\4z&.  vn  hi^a  farizeufievu  8^  doli. 

Nu  pamti:  rek6ge  6^  mog6§e  114. 

U  singularu  bijade  naglas  rado  na  prijedlogu: 

nes:  donese:  petr.  161  i  ovo  £eiia,  kotera  b^de  vu  v&rafie  gred- 
nica,  kak  zvede,  da  bi  sel  bil  k  stolu  yu  hi^e  farizeudeye,  donese 
ali^bastrum  masti. 

pad:  opade:  j^r^cwfe;  petr.  234b  za  jeden  greh  Kore,  Datan 
i  Abiron  v  dfnu  zemju  pripade\  za  jeden  greh  Saul,  prvi  kra)  zi- 
dovski  od  krAjevstva  op^de. 

Osnova  id^  vedinom  slozena,  s  prijedlogom  na  suglasno  imaSe 
naglas  obidno  na  korijenu :  izide  ili  iAde  petr.  32  i  nazopit 
ieide  yon  okolu  S^ste  i  dey^te  6re.  34  izide  yun  sej&6  sejat  sd- 
mena  syojega.  29  gda  bi  sp&li  Judi,  dojd^  neprijatel  Aegoy  i 
poseja  med  pdenicu  kuko}a  i  odide.  —  odldo&e:  22  koteri  gda 
bi  bili  pasluhnuli  kra]a  odidoSe,  —  Ali  dolazi  naglas  i  na  zadi&em 
slogu  u  singulara  n.  pr.  habd.  mar.  368  Marija  zolignu  se  i  kitro 
u  gorice  otidS  (fiitaj  otid^).  —  Sloi^eno  s  prijedlogom  pri  dva 
i  slijeya  na  jedno  i  taj  image  naglas:  pride:  petr.  40  p6de  yu- 
miyati  noge  yu^^enfkoy  i  bnsati  obris^dem,  koterem  prepasan  bede. 
Pride  za  to  k  Simimu  Petru.  —  pridoSe:  petr.  62  pridoSe  ada 
jim&ki  i  pryomu  potrSe  s&re.  64  Marija  Magdalena  i  Marija  mati 
Jakopoya  i  Salome  kupide  drage  masti,  da  bi  podeddi  namtfzale 
Jezuda,  i  kmto  r^o  pryi  den  sobot^  pridoSe  k  grobu.  67  i  pri- 
doSe blizu  kaStela,  kam  su  idli.  —  Slozeno  s  prijedlogom  na  samo- 
glasno  mijenade  i  ns,  j  te  imade  naglas  na  prijedlogu  u  pluralu, 
a  na  zadnem  slogu  u  singularu:  dojdS  (6itaj  dojdfi  dojde):  petr. 
29  gda  bi  sp^li  ]udi,  dojdS  neprijatel.  63  dojdd  ada  (Jozef)  i  dole 
yz^  telo  JezuSeyo.  105  yelfm  yam,  pojdi  oy  dole  yu  hi2u  syoju 
bole  prayiden  y^inen  od  onoga.  108  neki  Samaritanec  putem  idi^6i 
dojdi  do  nega*  —  najdS:  habd.  m.  324  potede  yidet  kak  je  go- 
spon  i  mrtyoga  najdi,  petr.  32  okolu  jednenadeste  ore  pdk  izide  i 
najde  druge  stoj^de.  —  pojdi:  16  koteri  gori  st^yfii  yz6  d^te  i 
mater  Aegoyu  y  nodi  i  pojdi  yu  egiptuSki  orsdg.  43  pojdi  JezuS 
pr^k  morja  galileanskoga.  51  JezuS  zn^ju6i  ysa,  ka  su  imela 
prfti  obrh  nega,  pojde  pred  lie.  —  prejdi:  108  pop  yideySi 
nega  mimo  prejdi.  TakdjSe  i  neki  le^yita,  gda  bi  nega  yidel, 
prejdi  mimo  nega.  —  zajdi:  20  koteri  gore  staySi  yz^  d6te  i 
mater  negovu  i  zajdi  yu  zem]u  izra^lsku.  —  ndjdoSe;  sdjdoSe: 
11  pastiri  ssdjdoSe  Setujudi  i  ndjdoSe  Mariju  i  Jo^efa  i  detetce  po- 
lozeno  yu  jaslah.  22  yl^zSi  yn&ter  yu  hi£u  VkdjdoSe  dete. 


Digitized  by 


Google 


220  M.  TA^AVSO, 

Glagoli  s  ostalim  nastavcima  u  infinitivu  drzahu  naglas  na  slogu. 
na  kojem  je  u  infinitivu. 

muknuti :  muknu6e :  petr.  lU  Jezud  rede  pravde  yud^dem  i 
farizeudem  govor^di:  je  li  slobodno  v  sobotu  vraditi?  A  oni  za- 
muknu§e, 

vfnuti:  vi^nu:  petr.  40  zasedfii  Jezad  navSrnu  se  na  strane  TiruSa 
i  Sidona.  20  zboja  se  ovamo  pojti  i  opomei^eii  bududi  vu  sne  -ffo- 
v^nu  se  na  strane  galile^nske.  11  nazad  se  povh-nuie  pastiri.  22 
ne  naSedSi  ga  povirnuSe  se  vu  Jeruzalem. 

osiipneti:  osiipneSe:  petr.  28  osupne^e  p^  vsi,  kii  ga  poslufiahu. 

videti.  vtdeSe:  petr.  64  pogl^evSi  videSe  odvajena  kamena. 

v^deti:  v^de:  petr.  21  HerodeS  otajno  dozvivSi  m^gude  marlivo 
zvMe  od  nih  vreme  zv^zde. 

gledeti:  gUde:  petr.  37  sldpec  le  k  mestu  pregUde. 

gladeti:  glade:  petr.  38  gda  bi  postil  bil  detrdes^t  dnih  i  6etr- 
deset  no^lh,  potle  zagldde, 

ni^meti:  nime:  petr.  120  on  pak  zanime, 

Ali  i  naglas  na  e:  slepfi:  habd.  m.  200  on  k  mestu  onem  okom 
oslepf^  kem  je  gledal  Marijansku  lepotu.  Jurjevid  119  tude  poieleh 
ja  zem|e  spoznati. 

d&viti:  ddviSe:  petr.  34  drugo  (seme)  opade  med  tfne  i  skupa 
za§ed§i  trni  JsaddviSe  ono. 

stupiti:  siupiSe:  petr.  28  pristtipi^e  k  nemu  vu6eniki.  39  onda 
ostavi  nega  vrag  i  ov6  andeli  pristiipiSe  i  sluzahu  nemu. 

spraviti:  sprdviSe:  petr.  119  vun  zeSedSi  sluge  negovi  na  pute 
sprdviSe  vse  kotere  najdoSe,  hiide  i  dobre. 

k^zati:  kd/sa:  petr.  29  gda  bi  zr&sla  bila  trava  te  bi  s4d  ydinila 
bila,  onda  se  pohaea  i  kfiko). 

vdzati:  pezaSe:  petr.  52  onda  sluge  zidovski  vloviSe  JeznSa  i 
sv^zctSe  nega. 

kopati:  kopa:  gafip.  1  587  opat  vu  cerkvi  svojega  reda  pokdpa 
se.  A  od  kopkti:  kopdSe:  gaSp.  1  915  onde  srdce  ne  beSe,  gde  kind 
Marije  pokopdSe. 

l^yati:  Uja:  petr.  40  vz^mSi  obrisaC  prepasa  sebe.  Za  t^m  vUja 
vodu  vu  medenicu. 

Glagoli  s  nastavkom  t,  koje  je  u  prezensu  nagla§eno,  imahu  rado 
na  prijedlogu  naglas  u  singular u. 

govorim:  ddgovori:  petr.  40  koteri  ne  odgovori  ne  ni  r^6i.  pre- 
govori:  41  gda  bi  zegnal  bil  vr^ga,  prfgovori  n^mi. 

gubim:  poguhi:  petr.  119  kral  pogubi  judomorce  one. 


Digitized  by 


Google 


PRINOe  K  NAQLASU  V  SLOyBlT&TTNI  I  HRT.  KAJKAVfiTINI.  221 

lozim:  poloU:  petr.  9  sina  svojega  plenicami  6bvi  i  pdhSi  ga 
vu  jasle. 

tajim:  edtaji:  petr.  64  rekoSe  fiemu  (Petru):  nisi  li  ti  zmed  vu- 
Cenikov  iegoveh?  Zdtaji  on  i  r66e:  n^sem. 

vestim:  nAzvesti:  petr.  91  povmuvSi  se  sluga  ndisvesti  ova  go- 
sponu  svojemu.  itd. 

Ali  nesloieni  ill  sloSeni  s  prijedlogom,  koji  sobom  ne  ^ini  slog, 
imahu  naglas  na  slogu  pred  -ih  ige  itd. 

Cinim:  vclni:  petr.  34  drugo  (s^me)  opade  na  dobru  zemju  i 
zniknuvSi  stotinu  sdda  vHni  (ixo(r,cre). 

pustim:  spusti:  petr.  62   naklonivSi  glava  spusti  yiin  dudu.  itd. 


Digitized  by  VjOOQIC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC 


Digitized  by  VjOOQiC