./^.
BJECNIK
V
RJECNIK
HRVAT8K0GA ILI SRPSKOGA JEZffiA
NA 8VIJET IZDAJE
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA
ZNANOSTl I UMJETN08TI
OBRADUJE
P. BUDMANI
O
ctOO
DIO III ^^ "
DAVO- ISPREKRAJATI
U ZAGREBU 1887—1891
u k*i2arnici JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONICKE TISKARE)
TISAKDIONICKE TISKARE.
DAVO
DAVOLISATI
DAVO, dilvola, m. diabolus, vrag, hiulobn, grc.
Siii.ft(j).og. — isporedi davao. — Akc. se mijena u
gen. pi. davola. — Krajne o atoji po stokavskom
goooru mj. ol. — Mjeste da- n naj starijem obliku
Stoji dija: dijavolt, dijavolt, dijavol, dijavo (do
XVI vijeka); poslije (od xvi do xviii vijeka) ispada
i: djavo], djavo: u nase vrijeme samo davo. —
llijec je stara, isporedi stslov. dijavolt, rus. /:\ia-
Bo^it, p.hH-ROA'h. — Izmedu rjecnika ii Stulicevu
(djavol), M Vukovu, u Danicicevu (dijavoli.). a)
u pravom sinislu uopce. dijavol, dijavo: ZbIj
bkajani dijavolt. Mon. serb. 89. (1330). Primiji'iiiti
se liioze nepravda g dijavolu. Zborn. 3^. — djavo :
Izgoni djavole. N. Ranina oOl*. luc. 11, 15. Covjck
zlom cudi djavola nadhodi. M. Vetranic 1, B74.
Giljo djavoli duso muco. M. Drzid 159. Oi.ido
g djavolu. M. Divkovic, zlam. 37'J. Osloboditi
te od djavola tvoji neprijatc]a. L. Torzic 136.
Sijo vasdan rerazloga djavo. J. Kavaiiin 5*.
Stiasi se jednoga iibojice, a ne boji se neizbro-
jeiii djavola. J. Banovac, razg. 30. Ukazo so
pak i B. D. Marija, i rece djavloui. M. Zoricic,
zrc. 100. A da je svaki grisnik djavo, isti spa-
site} svidoci. D. Rapic 73. Uzdi svecu jednu
svijecu, a djavolu dvijo. S. ^ubisa, prip. 132. —
davo : Za kameno vozito necastivo davole. Xar.
pjes. vuk 1, 132. Davf)lu pakla ne manka. Davo
ui ore ni kopa, vcc sve o zlu niisli i radi. Davo
rastovara na veji .stog. (Ko mnogo ima onaj i
dobija). Nar. posl. vuk. 72. Ni davo nijo onako
crn kao sto }ndi govore. 218. Sunce .sijc, kisa
ide, davoli se legu. 29(V Kad su davoli otpali
ud boga. Nar. prip. vuk. 114 — b) u osobitijem
slucajima Hi s osobitijem znacenima (svi su ^nu-
wjcri luiScga vremcna, s toga je it svijem naj
wladi oblik davo). aa) u ]tdini cefade pomene
davola, n. p. aaa) proklintcci, j^'^ttjuci. Kum je
.staru majku zapitao: ,Kako cenio kumi imc dcstiV
Stara niajka Juta odgovara: ,Deni .Tana, davo je
odnio!' Nar. pjes. vuk. 1, 560. Hajt' otole, bozji
prokletnici! davoli vi ponijoli diisu ! 2, 127. Nos"
tc davo, Oblacicu Itade ! 2, 501. Zavrgo so ca-
vlonom batinom, u nojzi jo pot stotin cavala,
(odiiilo ga pet stotin davola!). Nar. pjes. jnk.
139 — I'lO. Do davola! nomain ni ja koliko mi
trcba, a da dam varaa! Nai". prip. vuk. 171. —
bbb) kad pita da mn se tumaci sto u kakvovi
ncugodnom dogadaju. Koji te je davo navratio,
da ti dodes u moje svatove? Nar. pjes. vuk.
2, 398. Zar ti malo cara po krajinam', no t'
donese davo u planinu? 3, 332. — ccc) kad se
vecom silom hoce kazati da sto ne moze biti, rece
se da ni ,davo' ne moze ono uciniti Hi da sam
,davo' moze ono uciniti. u ovakovijem primje-
rinia: Koji ce vas davo podnijeti, a i .sad ste
nesnosni. S. ^ubisa, prip. 130. Davoli ga znalil
(a ko zna ko je, Hi gdje je, Hi sto radi). — bb)
kad ko od obijesti -sto radi, kazc .se: Ne dado
mu davo mirovati. Nar. pjes. vuk. 2, 458. No
dade mu davo da ucuva. 3, 564. Ne da mu davo
mira (kad ko nece da miruje). Vuk, rjec. 147a
— nije posve isto u ovom primjeru, u komc
davo znaci sto i davolstvo. Jedan momak od
djavola stane da govori. S. l^ubisa, prip. 162. —
cc) moze znaciti: zlo, nesreca. Kome vrag tome
i davo. Nar. posl. vuk. 147. osobito ono cemii
je eejade samo krivo. Ko davola trazi i nasa'
ga. Ogled, sr. 6. s iijem znacenem cesto stoji u
ovakovijem primjerima, kad se ko svjetuje da sc
cega prode: A prodi se kavge i davola! Nar.
pjes. vuk. 2, 466. Sto ce tebo solo i davoli?
4, 103. Prodite se davola i vragal Nar. pjes.
petr. 2, 530. — dd) kaze se o celadetu (i o zivin-
cetu) da je davo: aaa) u jutini, kao o cem mr-
skom, iesto u vokativu: Toni, toni, davole, nisi
moja ni bila. Nar. pjes. vuk. 1, 104. ,0j snasice,
davole, da ti mono uvati, sta b' ti moni cinila?'
,0j devere, davole, da ja tebe nva,ti(h), kozu bi
ti derala'. 1, 521. Baci, dive, vraga i davola.
2, 34. — bbb) kao prijekor obijesnu cejadetu (i
zivincetu), ali obicno u sali. Stan', djevojko, da-
vole! Nar. pjes. vuk. 1, 179. Sad su }udi davoli,
o svaoemu govore, po naj vise o nama, da se
dvqje Jubimo. 1, 180. (Biju se dva kokota kod
skupstine). Knoz Rogan : Vidito li ova dva davola!
oko sta se oni dva poklase? P. Petrovic, gor.
vijen. 46. — ccc) kao u cudu, kad ko (cejade Hi
zivince) nesto cudnovato radi. Da je kome po-
gledati bilo, kad usjede davo na davola, gorski
hajduk na b'jesna dogata. Nar. pjes. vuk. 3, 8 — 9.
AP da vidis cuda volikoga: namjeri se davo na
davola, odmice so jedno od drugoga. 3, 206. —
i ironicki: Davo si ti kad so natrcis. (Rece so
u sali kad se ko gradi odviso pametan). Nar.
posl. vuk. 72. — ee) kao ime nekijem zivotinama.
aaa) morski davo ,(ler froschfisch' ,lopliius pisca-
torius'. G. Lazic 76. — bbb) davo sumski ili man-
dril, cynocophalus mormon. J. Pancic, zoolog. 177.
DAVODAN, m u jednom primjeru xviii vijeka
(djavodan), kao da je znacene: onaj koji je dan
od davola. Ako bi ti zatok poslao ki djavodan,
no liod' na mac. J. Kavanin 352a.
DAVOLA C A, /. zemja pod nivama u Srbiji u
okrugu .§abackom. Zomja u Davolaci. Sr. nov.
1872. 622.
DAVOLAK, davulka, m. dem. davo, — Akc.
se mijena u voc. davolce, davolci, i u gen. 2)1-
davolfika. — U na^c vrijeme i u Vukovu rjec-
njku. Kad ugloda dak djevojke, upita kaludera:
Sta jo ono <luhovnico, sta jo ono?' A kaludcr
kao namrgodon odgovori mu : ,Ne glodaj onamo,
sinko, niti pitaj sta je; ono jc davo'. Onda dak
naj u;ni|atijim glasom rece: ,Dola duhovnice,
boga ti ! da kupimo onoga jednog davolka, pa
da ga povcdomo namastirii'. Vuk, rjec. 147*.
DAVOLA N, davoldna, m. vidi vragolan. — U
Vukovu rjecniku.
DAVOLAST, adj. petulans, vidi vragolast. —
JJ nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Dika crna,
al' jo milokrvna; graorasta, al' je davolasta. Nar.
pjes. vuk. 1, 637. Djevojke su davolaste. Nar.
pjes. petr. 1, 43.
DAVOLCE, davolceta, n. dem. davo. — U Vu-
kovu rjecniku.
DAVOLCIC, m. dem. davolak. — U Vukovu
rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Sa pra-
porcici, sa davolcidi.
DAVOLICA, /. uprav zenski davo, ali se kaze
samo ienskom celadetu kao prijekor, cesee u sali,
vidi davo, b) dd) bbb). isporedi vragolica. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : zena
ili djevojka koja davoli ,die teufelin (muthwil-
liges frauenzimmer)' ,femina petulantior'. Djavo-
li ce, dobro se ne izlczete, a sve znate. M. Drzic
191. ,0j Dunave, tija vodo! sto ti take mutna
teces? il' te jelon rogom mnti, il' Mirceta voje-
voda?' ,Nit' me jelen rogom muti, nit' Mirceta
vojevoda, vec devojke davolico svako jutro do-
lazeci, peruniku trgajuci i bolo.ci svoje lice. Nar.
pjes. vuk. 1, 492.
DAVOLLTATI, davo] ij am, impf. saliti se. M.
Pavlinovic. — vidi vragovati.
DAVOLISANE, n. djclo kojijem se davolise.
— U Vukovu rjecniku.
DAVOLISATI, davolisem, impf. vidi vrago-
vati i vragolisati. — U Vukovu rjecniku.
DAVOLITI I
DAVOLITI, davolim, impf. vidi vragoliti. —
U Vukovu rjecniku.
DAVOLOV, adj. diaboli, koji pripada davolu.
— Izmedu rjecniku u Vukovu. U mene su oci
davolove. Nar. pjes. vuk. 1, 371.
DAVOLSKA JAEUGA, /. mjesto pod nivama
ti Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Davol-
skoj Jarugi. Sr. nov. 18G1. 495.
DAVOLSKI, adj. diabolicus, koji pripada da-
volima. — Bijec je stara, isporedi stslov. dija-
voltski., rus. ,vaBo.acKiH. — Izviedti rjecnika ti
Stulicevu (djavolski), u Vukovu, u Danicicevu
(dijavoltskyj). a) s ohlikom dijavolski (dijavolt-
skyj). — u jednom primjeru xiv vijeka. Dija-
volBskj^nii iiavazdenijeuii.. Mon. seib. IIG. (1342).
— b) s ohlikom djavolski. — xvii i xviii vijeka.
Ako si ti suzan djavolski. B. Kasic, per. 88. Neka
bog oslobodi grisnike od napastovauja djavol-
skoga. L. Terzic 36. Uzese one sluge djavolske
Isusa. M. Lekusii, razm. 95. Cu('y)aj se druga-
cijo od zaside i privare djavolske. M. Zoricid,
zrc. 41. — c) s ohlikom davolski. — od xviii
vijeka. Iz davolskih cejusti istrgnuti. J. Rajic,
pouc. 1, 83. No igraj so s davolskim poslom
(n. p. s pu§kom) Nar. posl. vuk. 199. Pa ga
davolski car nabio na kopje i nosio na ramenu.
Nar. prip. vuk. 114. Pak so prodi davolskijeh
aspri. 122. Kakva ti je ono davolska zivina?
180. — d) rijetko se (same u nckijem primjerima
xvm vijeka) ol po opcem zakonu mijena na o:
djavoski. Od djavoskih htij se branit svih za-
sjeda. J. Kavanin 402^. Kad covik ili zena jest
u dogovoru s djavlom, i cini dila djavoska. J.
Banovac, razg. 268. Pod djavo^kim nogam. F.
Lastric, svot. iVl^. Ona je lokva sviju napasti
djavoskih. D. Rapid 146.
DAVOLSTVO, n. davolska narav, davolsko
static. — isporedi vragolstvo. — Od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide vragolstvo).
a) u j)ravom smislu. — xvm vijeka sa starijim
ohlikom djavolstvo. Naj posli odado dogovor Kal-
vinov, i I'legovo djavolstvo. M. Zoricic, zrc. 117.
— h) potulantia, ohijest. — u nase vrijeme s mla-
dijem ohlikom davolstvo. Sjede Mijat s kadom
vecerati, a malo je Mijat vecerao, od davolstva
onda zaplakao. Nar. pjes. vuk. 3, 438. Obuce se
od davolstva u dovojacko ajine. Vuk, dan. 4, 8.
Osobito se rece za onoga koji se cini miran i
prost, a pun je davolstva i lukavstva. poslov. 93.
DAVOLUK, m. vidi davolstvo, h). — Postaje
od davo turskijem nastavkom luk. — U nase
vrijeme. Djavoluku doru naucio. Nar. pjes. juk.
253. No s veccga davoluka svoga. Osvetn. 1, 70.
DAVO^jEVICA, /. vidi davolica (s pravijem
ztiacenem). — (J jednoga pisca naseya vremena.
Sojtan jasi na davojevici. Osvetn. 3, 13.
1. DAVOl^I, adj. diaboli, diabolicus, koji pri-
pada davolu (davolov), Hi davolima (davolski).
— isporedi vrazji. — Postaje od osnoce imcna
davo (dijavol, djavol, davol) na.stavkom _]h; Ij sa-
zim(e se u |. — ]{ijec je stara, isporedi stslov.
dijavo|t. — Izmedu rjecnika a Stulicevu (dja-
vo|i), u Vukovu, u Danicicevu (dijavojj,). a) s naj
starijim ohlicima dijavolt i dLJavoJt. — xiv vijeka.
Navazdciiijiiuii. diav()|iiiii.. Mon. sorb. 139. (1348).
Da jo prodant na volikouib sudistu u di,javo]o
ruke. 230. (1397). — h) sa starijim ohlikom. dja-
voji. — XVI vijeka. Mro da to i/.vadi iz ruko
djavojo. is. Moudctid 342. Od sobo goi'iahu dja-
vojo napasti. M. Votranic 1, M4. Koja nio iz
rnka i/vadi djav()|ili. N. Diniitrovid 34. .Silu
djavoju za niato no hcijonit. M. Drzic 419. Kaz-
DECEVI6
mis}a djavoje varke. B. Gradid, djev. 56. — c)
s naj mladijem ohlikom davo|i. — u na§e vri-
jeme. Sve ce podi davojijem tragom. Nar. pjes.
vuk. 5, 237. Davoja mastanija i boSja sila. Vuk,
nar. prip. 116. Kad prekjucer pito si ih. Huso,
preko zice davo|ega traga. Osvetn. 2, 118.
2. DAVO^jT, adj. uprav je ista rijec sto i prc-
dasna, ali, osim razlicna akcenta, ima i osobito
znacene: ne unus quideui, «i jedan. ovo postaje
od reienica, kao sto je : davoli ga znali ! (vidi
davo, h) aa) ccc)), i druge takove. — U nase
vrijeme po juznijem krajevima, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: davo}i (osobito u Hercegoviui
i u Crnoj Gori) ,kein einziger' ,ne unus quidem'.
Ne puStise davojega ziva do samoga Grude ba-
rjaktara. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Nama nesta na
bedemu glava, u tamuici vlalia davojega. 4, 99.
Svi su bezi na Hercegoviui dok ne dode bego
l^ubovidu ; a kad dode bego ^^ubovidu, ali neraa
bega davo|ega. Nar. posl. vuk. 282. Davoji jedan
san svu noc, nogo se obrci i prevrdi do zore.
S. l^ubisa, prip. 11. Al Turfiina nigdje davo|ega.
Osvetn. 7, 69. — u ovom primjeru kao da je
adverah : Nccu se inrciti za to djavoje. S. I^ubisa,
prip. 140.
DAVOSKI, vidi davolski.
DAVRK, m. veliki komad Jijeba. — Vaja da
je po postanu isto sto devrek koje vidi. — U
Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Srijemu.
DAVUR, vidi daur.
1. DE, enkliticna rijecca, stslov. zde, dodaje se
osobito dcmonstrativnijem zamjenicama i adver-
hima, te im podaje jacu silu u znacenu; kao lat.
dera, s cim je srodno. u starija se vremena doda-
valo rijecima ovaj, ovaki, onaj, onaki, taj, tako,
takovi, toliko, tu, drugi, vas, koje sve vidi ; ispo-
redi zde. « novija vremena ne dolazi sa svijem
tijem rijecima; a obicno ptrima i drugu enkli-
tiku V (re, ze) koju vidi: der; vidi takoder, to-
likoder, ider. vidi jos D. Danicic, rjec. 3, 539;
F, Miklosid, vergl. gramm. 4, 120.
2. DE, vidi gdje.
DE-, vidi dje-.
DEBEA, /. kao kesa od kostrijeti, sto se na-
viice na ruku pa se nom cisti kon, tur. gebro.
D. Popovid, tur. rijec. 79. i u Vukovu rjehiiku:
,ein beutel (von ziegenliaar) , um pferdo oder
audi badendo zu reiben'.
DECERMA, /. kratko odijelo do pasa hez ru-
kava sto se ne zapuca; po juznijem krajevima
nosi se vrhu drugoga odijela (dolame, koreta),
te je cesto od kadife, i izvezeno Hi tokama na-
kiceno (isporedi bezrukac, fermeu), tur. geciirme,
jeciirme. — zove se i jecorma (koje vidi). — Od
xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,eine
art wcste (obno arniol)' ,tunicae genus'. Ima
mnogo stvari u na§emu jeziku da im i mi imena
no znauio, kako recemo kail sam, caksirc, de-
cerma ... S. Margitic, isp. iv. Pod dolauiom
od kadifo decorma, pod docermom od orira ko-
su|a. Nar. pjes. vuk. 1, 153. Po dolami kadiHi
decorma, na dccormi toke od tri oke. 1, 373. Po
kosu|i tri taukc decormo, pak dolamu sa tridost
putaca. 2, 138. Po dolami toko i dccermc 3, (!.
Po kosu|i kadivli decermu, po dofiormi zelenu
dolamu. 3, 111. Mor dolamo, skorlotuo deSonno.
3, 298.
DECEVIL), m. prczimc. — U nnrodnoj pjesmi
naseija vrrmcna. To po;;odi Tura Dorovida. Ogled.
sr. 250. Za iSmailom Abdul Decevida. 459.
DECI
DENADIJE
DECI, m. pi. selo u Eudini (u bileckoj naliiji).
V. ^esevid.
DECMA, /. izmedu takuma i drveta na cibuku
ima trece parce okovano srebrom sto se zove
,decma'. ]^. V. Stojanovic. — tur. gecme.
DEDEON, m. ime musko, grc. Tf^fwr (po je-
vrejskom). — Prije nasega vremena. Dedeont
S. Novakovic, pom. 119.
DEDA, /. hyp. Andelija. u Lici. V. Arsenijevic.
DEDEEAN, dedei-na , adj. u Bjelostjencevit
rjecniku: (kajkavski) dederen (,gyegyeren'), frisek,
umetelen, hiter, brz, pospesen ; lak, lagahan ,agi-
lis, dexter, recens' v. brz. 2. batriv ,generosns';
adv. dederno , pospesno , lahko , lirlo ,agiliter,
dextre, compartive'. 2. batrivo ,generose, au-
dacter'. — Nepoznata postana, isporedi tur. keng,
ma gar. gyonge, mldd.
DEDERNOST, /. osobina onoga koji je dcderan.
— U Sjelostjencevu rjecniku: dedernost (,gye-
gyernost), pospesnost, hrlosfc, lahganost ,agilit.as,
dexteritas, celeritas'. 2. batrivost ,generositas.
audacia'.
DEGA, m. ilif. ime musko Hi zensko'^ — Prije
nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 119.
DEGrEVO, n. selo u Hercegovini u kotaru fo-
canskom. Statist, bosn. 109.
DEISIJ A, /. odijelo uopce, osobito bogato, tur.
gejsi, odijelo, riibje. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku: vide odijelo s dodatkom da je
stajaca rijec. Pa otvora popete sepete, te on vadi
duzel deisiju. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Da obuce
tursku deisiju. Nar. pjes. petr. 2, 277. Udari
mu novu deisiju. 2, 588. Deisija, odijelo. 2, 700.
Deisija, naresene, nakicene, kitna. F. Jukie, nar.
pjes. 618. Deisija, gospocko odijelo. V. Vrcevi6,
nar. prip. 223.
DEJENA, vidi dejenski.
DEJENSKI, adj. koji pripada dejeni (obliku
dejena nema potvrde, ali vidi deona), pak}eni.
— Na jednom mjestu xiv vijeka i u Danieicevu
rjecniku (dejensskyj). Ognt dejenski. Mou. serb.
199. (1381).
DEKA, m. Hi f. ime musko Hi zensko ? — Frije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 119. — U
nase vrijeme kao muski nadimak Hi jirezime.
Saban Deka grudski vojevoda. Nar. pjes. vuk.
4, 115. Tu Nik-Deka prvi kidisao. Ogled, sr. 481.
1. DEKIC, ^OT. prezime. — U nase vrijeme. J.
Bogdanovic. Sem. karlov. 1883. 73.
2. DEKIC, i«. brdo u Srbiji u okrugu cacan-
skom. Sr. nov. 1878. 900.
DEL, tur. gi&i, dodil — isporedi deldi, deledek,
delorina. — U nase vrijeme. Del devojko, del
dusice! V. Vrcevic, igr. 31. Del, dodi k meno.
Nar. prip. vrc. 223.
DELA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.
DEL ASIC A, /. mjesto u Hercegovini. — U
nase vrijeme. UJegose uz Babu planinu, a iz
Babe uprav Delasici, doklem dosli po|u Neve-
sinu. Ogled, sr. 91.
DELDI, tur. geldi, dosao je. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Aksam deldi (vece je
doslo), dragoj pod pengere. Nar. pjes. here. vuk.
178.
DELEDEK, turska rijec u narodnoj pjesmi
nasega vremena: Deledek ti svaku vecer. Nar.
pjes. hero. vuk. 276. — u istoj knizi na str. 357
tumacena je: dodi — podi, ali maze biti da treha
citati delegek, tur. gelegek, koji ce doci, buduci.
DELEKOVAC, Delekovca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji koprivnickoj (,Gjelekovec'). Pre-
gled. 72. — moze biti da treba citati Gelekovac.
DELETOVCI, Deletovaca, m. pi. ime mjestima.
a) .selo u hrvatsko-slavonskoj krajini ?( okrugu
brodskom. EazdijeJ. kr. 14. — b) pustara u Sla-
voniji u podzupaniji vukovarskoj. Pregled. 116.
DELIBOECI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 62.
DELKAPE, /. pi zaselak u Srbiji u okrugu
uzidkom. K. Jovanovic 151.
DELOEINA, tur. gel oranyn, dodi Otale. —
U nase vrijeme. Delorina majko! .sjedi mati me-
dena! . . . (Govori onaj koji cele zove u kosnicu.
U Grbju). Nar. posl. vnk. 189.
DELSAMIN, delsamina, m. vidi fiemin. — Od
tal. gelsomino (ali bi po tome trebalo da mjeste
d bude g). — if nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (gclje se dodaje da se govori u primorju).
Svrnuh joj se u gardin, potrgah joj delsamin i
tri dune nezdrelc . . . Vrnucu ti delsamin i tri
dune nezdrele. Nar. pjes. vuk. 1, 287. Daruj
meni cvetak delsamina. Nar. pjes. here. vuk. 98.
Delsamin (tal. gelsomino), po|. dziejzamin, gelso-
mino, jasmiuum officinale L. B. Sulek, im. 68.
DE^jA, m. ilif. ime musko Hi zensko? — Prije
nasega vremena. Deja. S. Novakovi6, pom. 119^.
DEM, m. ono gvozde na uzdi sto stoji konu
u zubima i oka usta, zvale, tur. gem. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku, ii kom je ovako tu-
maceno. Pa zauzda demom od celika. Nar. pjes.
vuk. 2, 270. Zauzda ga demom nemackijem. Nar.
pjes. petr. 3, 127. Uzeti dem na zub. (osloboditi
se, uzeti mah, kao kon, kad uzme dem na zub,
pa no mari sto se usteze). Nar. posl. vuk. 380.
DEMANT, vidi dijomanat, magar. gyemant.
— V Bjelostjen6evu rjecniku.
DEMELIJA, /. vidi jemenija. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori oko Sina.
DEMIGIJA, m. ladar, tur. gemigi. — U nase
vrijeme. Demigiji 'vako govorio. Nar. pjes. petr,
2, 503.
DEMIJA, /. lada, brod, tur. gemi. — Akc se mi-
jena u gen. pi. demija. — Od xvm vijeka i u Vu-
kovu rjecniku. Vozeci se u velikim demijam. And.
Kacic, kor. 479. Sagradi tanke demije. Nar. pjes.
vuk. 1, 419. No mi prati niz more demije. 2, 553.
DEMILIC, m. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 41.
DEMO, m. nekakvo tursko ime musko, uprav
ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. Demo. —
if narodnoj pjesmi nasega vremena. Kud ces
tamo, Demo Brdanine? Nar. pjes. vuk. 2, 412.
Marko pade a Demo dopade. 2, 413.
DEMOVSKO PO:^E, m. ime mjestu u Crnoj
Gori. — V nase vrijeme. Ovce pase Zedanine
Pavle po siroku poju demovskomo. Nar. pjes.
vuk. 1, 199. Doklen dode Arbaniji |utoj, u si-
roku poj.u demovskome, pod bijelu varos Pod-
gorica. Ogled, sr. 84.
DENA, m. Hi f. hyp. Donadije Hi Denadija?
— Prije nasega vremena. Dena. S. Novakovic,
pom. 119. — U nase vrijeme u Dubrovniku, kao
hyp. Evdenija, ali po dubrovackom govoru s nom.
Dene i voc. Dene. P. Budniani.
DENADIJA, /. ime zensko. isporedi Denadije-
— Prije nasega vremena. Denadija (uionahiiia)-
S. Novakovic, pom. 119.
DENADIJE, m. Tavvdiiog, ime musko (kalu-
dersko). — Od xvi vijeka i u Dauiciccvu rjec-
DENADIJE
DEKASIM
niku. Denadije parajeklisiarbhi.. Vuk, prim. 14.
(1537j. Denadije (kaludersko). S. Novakovic, pom.
119.
DENAR, m. vidi januar, sjecan, novogrc. ye-
vuQTfi. isporedi dcnvar, genar. — xiv i xv vijeka
i u Danicicevu rjecniku (denart). Meseca denara.
Mon. Serb. 90. (13i30). 399. (1439).
DENA§I, w». pi. selo u Bod kotorskoj. Sem.
pravosl. boko kot 1875. 20.
DENDA, m. ime musko. vafa da je hyp. De-
nadije. — Prije nasega vremena. Denda (musko).
S. Novakovic, pom. 119.
DENDAR, denddra, m. vidi derdan. — U nase
vrijeme u Lici i u Vuknvu rjecniku (gdje se ta-
koder dodaje da se govori u Lici). Dendar de-
vojku udaje. Nar. poslov. u Lici. V. Arsenijcvic.
DENDISA^iIC, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. And. Kac.ic, razg. 179. kor. 454.
DENDER, m. u Vukovu rjecniku u kojem stoji:
vide custek s dodatkom da .se govori u Criioj
Gori. — Nejasna postaha, jainacno tiirska rijec.
DENDIR, adj. bogat, iiioze hiti od titr. gong,
blago. — U nase vrijeme u dubrovackoj okolici.
P. Butliiiani.
1. DENE, interj. obicno se kaze po dvaput:
deno deno, kad se na sto pri><taje, ne kao na
dobro, nego kao da je moglo biti i gore, tnr. gene,
opet. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(,ziemlich' ,fere, sic satis'). Dcvojka pobegla od
oca; da je otisla onamo kiid je posla, dene done!
M. D. Milicevic, let. vec. 19G. Ako niogadne bit
sto u brzo, dene dene; ako li se otcgne, zlo i
naopako! jur. 35.
2. DENE, vidi kod Dona.
DENERAL, donorala, m. vidi generao. — Hi
od novogrc yn'tnt'drig Hi od nem. general (ne
moze biti ni talijanska ni lurska rijec). — U
nase vrijeme (ali vidi adj. doncralov); nijesu
dosta pouzdani svi primjeri; u kojemu moze biti
da treba citati g mj. d. Veli nomu Sunog de-
nerale. Nar. pjes. vuk. 3, 559. Pred vladikom i
pred denoralom. 4, 10. I od mora tricsfc dene-
rala. Nar. pjes. juk. 127. Pavle mu je dencral
pred voj.skom. Nar. pjes. petr. 2, 76.
DENERALOV, adj. koji pripada dencralu (po-
glavici crkvenoga reda). — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Fra Evandelista od Gabijana reda
svetoga Franccska, doneralov komjesar. u M
Divkovic, bes. xiv.
DENERAN, m. oidi dencral, novogrc. ytrfoulrjg.
— XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku (denorani.).
Vk h'to 1(;92 izide Kaplart, denerant s vojskomi.
i pade poil Varadint. Vi. loto 1696 izide Saksi,
i Kaplart denerant podt Tomisvart. Oka/.k. saf
pam. 87.
DENIC, m. sclo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 68. — i prezime u nase vrijeme.
Sem. karlov. 1883. 73.
DENKA, wj. Hi f. hyp. Denadije Hi DonadijaV
— Prije nasega vremena. Dontka. S. Novakovio,
pom. lli».
DENOVAC, Denovra, m. ime mjcsf.ima u Sr
hiji. a) selo u okrugu loplidkom. iM. D. Milicovif',
kraj. srb. 389. — b) mjcsto pod nivama u okrugu
valevskom. Niva u Dcnovcu Sr. nov. 1875 415.
DEN0VI(3, m. sclo ti Boci kotorskoj. ^o.n\.
pravosl. boko-kot. 1875. 23. (grijcskom Donovir.
Repert 1872. 8).
DENUAHI.IE. m. vidi donar, imvogrc. ytvuvu-
Qios. — JSfa jednom mjestu xv vijcku i u Dani-
cicevu rjecniku. Meseca deunuarija. Mon. serb.
534. (1485).
DENVAR, m. vidi denar, novogrc. ytvovuQiog.
— XIV i XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (dent-
vart). Meseca denvara Mon. serb. 104. (1333).
539. (1499). Dentvara. 235. (1399). — na jednom
mjestu grijeskom denavra. 252. (1404).
DEONA, /. ytivva (jevrejska rijec), gohonna,
pakao. — isporedi dejena. — U spomeniku xiv
vijeka pisanom crkvenijem jezikom i a Danicicevu
rjecniku. Vt glubiuu deoni. Glasn. 11, 192. (1319).
DEONISIJE, m. ztiovvoiog {?), musko ime kalu-
dersko. — Prije nasega vremena. Deonisije (ka-
ludersko). S. Novakovic, pom. 119.
DEORDE, m. vidi Doordije. — Prije nasega
vremena. Deorde. S. Novakovid, pom. 119.
DEORDIJ, Hi. ime musko i prezime — xiii
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Deordij). a) vidi
Doordije. Deortdij (,Deordi') odt kneza Tripuna.
Mon. serb. 40 (1253). — b) vlasteosko prezime
mletacko, tal. Zorzi. Martsilij (,Martsili') Deort-
dij (,Deordi'). Mon. sorb. 35. (1253).
DEORDIJE, m. FtioQyiog, Georgius, ime musko
(naj cesce sum svetac). — isporedi Deordij, Dor-
dije, Dordij, Durde, Durad itd. i Gore. — Od
prvijeh vremena a izmedu rjecnika u Vukovu
(u pjesmi mjesto Dordije) i u Danicicevu (Deort-
dije). Muconice Hristovt Deortdije. Stefan, sim.
saf. pam. 4. Svety Deordije u Rase. Mon. sei'b.
14. (1222 — 1228). Monastiru svctago velikomuce-
nika Deordija. 167. (1358). Gospodint Deordije,
despott srtbtski. 539. (1495). Go.spodaru Deor-
dija. 558. (1613). Deordije. S. Novakovic, pom.
119. Krsno ime, sveti Deordije. Nar. pjes. vuk.
2, 96.
DEORDIJEV, adj. koji pripada Beordiju. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (Deortdijevt). Na
Deordijovt dtnt. Mon. serb. 98. (1330).
1. DER, vidi 1. de.
2. DER, m. ncka vapncna zem^a Sute boje. —
U nase vrijeme. Motri, pipji, kopaj po onome
deru. S. Lubisa, prip. 96. Bila zomja tvrdi der.
236.
DERA, m. hyp. Derasim. — Od prije nasega
vremena. Dera. S. Novakovic, pom. 119. Dok
pogubim do dva iguniana, Agi-Deru i Agi-Ru-
vima. Nar. pjes. vuk. 4, 139.
2. DERA, /. smaris vulgaris, neka riba. D.
Kolombatovic.
DERACI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovic 168.
DERAKAR, m. falconarins, sokolar, novogrc.
yfocty.uorig. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku
(derakart). Ni derakara ni psara. Glasn. 15, 307.
(1348?). Oslobodi krajevtstvo mi sola i inetohije
ott psara i derakara. 13, 376. (oko polovice .kiv
vijeka). — / kao da je ime mjestu: Sclu jo Vil-
skoj isla meda na Jastrobara glavu nad Dera-
kara. Mon. serb. 141. (1.349).
DERAM, derma, m. tolleno; vectis, greda na
drugoj kracoj gredi (sto je zabodcna u zem(u)
naslonena kojom se kao polugom crpe voda ; po-
luga kojom se vrata zatvoraju, grc. yt'oarog. —
I' Vukovu rjecniku. — / mjesto _ pod nivama u
Srbiji u okrugu pozarevackom. Niva na Dormu.
Sr. nov. 1863. 42.
DERA SENO VIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Soiii. karlov. 1883. 73.
DEIJASIM, m. runioiiAiig, ime musko. — Od
prvijili vremena i a Danicicevu rjecniku (Dora-
DERASIM \
siniE). Jepiskuj.omt t,oplicskymi> Dera«imomb.
Mon. Serb. 60. (1293—1302). Dcrasima jeromo-
naha. 195. (1380). Igumen Derasimi,. 543. (1499).
Derasimi. (kaludersko i svetovno). S. Novakovic.
pom. 119. i u nase vrijeme. I. Pavlovic.
DERASIM A, /. ime zensko. vidi Derasim. —
Prije nasega vremena. Derasima (mouahina). S.
Novakovic, pom. 119.
DERASIMOVIC (Derasimovic), m. prezime. —
V nase vrijeme. I. Pavlovic.
DERAblMOVSKI, adj. Jcoji pripada Bera-
simu (?). — Na jednom mjestu xv vijeka i u
DaniciceVH rjecnikii (,derasimovi.skyj'). Celije de-
rasimovbske u Svetoj Gori. Mon. serb. 570. (1411).
moze biti da se misle celije Derasima brata Vuka
Brankovica. D. Danicic, rjec. 3, 541.
DERASINCjINICA, /. mjesto u Srhiji u okrugu
cuprijskom. Kiva kod Dei-asinginice. Sr. nov.
1873. 508.
DERCEK, zbija! (kad kome sto padne na urn
previa onome o cem se govori), titr. gercek, doista.
— TJ Vukovu rjecnikti: ,eben recht' (,a, propos')
,quoniam de hac re loquimur', of. zbi)a.
DERDAN, derdana, m. monile, ogrlica, pcrs.
tur. gerdan, grlo, ogrlica. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
ace, sing., i voc. derdane, derdani. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku (s dodatkom : Der-
dane nose zene i djevoike o vratu; oni su od
razlicnijeli novaca ili od bisera ili od dinduba
ltd.). Pa so sagnu, derdan dofatila, pod grlo ga
mlada zapucila. Nar. pjes. vuk. 1, 201. ^juba
ne da derdan od bisera. 1, 430. Na vratu joj
derdan od dukata od cetrest i cetiri struke. 1, f)02.
Stoji zveka drobnijeh derdana. 3, 99. Pod grlom
joj tri sitna derdana, jedan derdan od sifcna bi-
sera, drugi derdan od dragog kamena, treci derdan
od latinskih ruspi. 3, 439. Tesko zlatu na de-
belu platnu, i derdanu na garavu vratu! Nar.
posl. vuk. 314. — U prenesenom smisln: meso i
slaninica oko vrata u curka. P. J. Markovic.
DERDANA, /. ime zensko. — Irije nasega
vremena. Derdana. S. Novakovic, pom. 120.
DERDANIC, m. dem. derdan. — U Vukovu
rjecniku.
DERDAP, derdapa, m. mjesto u rijeci gdje je
dno jako strmo, te je s toga mala dubina ajaka
struja (,rapide'), pers. girdap, tur. gerdap, vrtlog.
— U nase se vrijeme tako zovu neka mjesta u
Dunavu. — U Vukovu rjecniku: ,eine gogend in
der Donau (cino klippe)' ,scopulus (in Danubio)'.
Srbi poznaju dva Derdapa u Dunavu, t. j. .doni'
i ,gorni'. Doni je izmedu Kladova i Rsave, a
gorni kod Poreca. Gorni je strasniji, all mane
drzi, a doni vise drzi, ali je mane strasan. Na
goriiemu Derdapu slabo se kad villi kamene po-
sred vode nego samo k}ucevi i klobukovi; ali
se na donemu preko cijeloga Dunava, kako voda
raalo opadne, tako vidi da se pripovijeda da je
nekakav hajduk skacuci s kamena na kamen
utekao iz Srbije na onu stranu.
DERDAPSKI, adj. koji pripada Derdapu. Der-
dapska musica, simialia maculata L., golubacka
muha, muha branicevka. u Srbiji. V. Arsenijevic.
DERDATO, u pjesmi mj. derdan (vaja da je
izmislena rijcc za salu ili rugajuci se bugarskome
ili ciganskome govoru). Da ti vidim grlato, da
ti kupim derdato. Nar. pjes. here. vuk. 295.
DERDEK, »i. soba gdje spavaju prvu noc mla-
dozena i neijesta, pers. tur. girdek. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku (vide loznica). Kal
DERKO
je bilo noci po jaciji, mladijence u derdek sve-
dose. Nar. pjes. vuk. 2, 43. Podize se l^iubovicu
bogo, da on ide u derdek devojci. 3, 538. Der-
dek, odaja (komora ili soba) u kojoj je svo novo,
de detic i devojka prvu noc legu. V. Vrcevii,
nar. prip. 224.
DERDONA, m. ime volu. I. Pavlovic.
DERDAS, m. ime mrisko, jamacno iz grckoga,
vidi Dergo. — isporedi Derde i Derdic. — xiv
i XV vijeka i u Danicicevii rjecniku (DerLdast).
GospodLstvo vi upisa za Derdasa da je vast clo-
vekt bilB. Spom. sr. 1, 17. (1399). Ne otfcct Dor-
dasB. 1, 78. (1406).
DERDASEV, adj. koji pripada Berctasu. —
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Dertda-
sevB). Kata hci Dertdaseva . . . Po Derdasevi
smrtti. Spom. sr. 1, 78. (1406).
DERDE, m. kao da je ime musko. — Prije
nasega vremena. Derde, ace. Derga. moze biti
da bi se moglo citati i Dergo (koje vidi). S. No-
vakovic, pom. 120.
DERDEF, m. okvir na kom se rasteze tkane
sto se lioce vesti, pers. kargab, tur. gergef. —
isporedi derdev. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,der stickrahmen' ,jagum'). Jedna nosi
zlatan derdef, oce da veze. Nar. pjes. vuk. 1, 281.
Pred nome je derdef od mergana, na derdetu
sarajevsko platno. 1, 452. Za to Fate ni habera
noma, nego veze za derdefom veza. 1, 563. Na
derdefu sitan vezak veze. 3, 176. Svilu presti,
po dordefu ve>ti. 3, 416.
DERDELEZ, m. prezime tursko, tur. kergens,
jastreb (?). — isporedi Derzelez. Od Turcina Der-
delez Alije. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Sestra Der-
delez Alije. Nar. pjes. here. vuk. 149.
DERDEV, m. vidi derdef. — U nase vrijeme.
Pa devojka za derdevom veze. Nar. pjes. vuk.
2, 491. Vec pobaci i derdev i zlato. 2, 492.
DERDIC, m. vidi Dcrdicev.
DERDICEV, adj. u jednom. primjeru xv vijeka
kao da znaci: koji pripada Berdicu, ali ovome
muskom imenu nema potvrde; i u Danicicevu rjec-
niku (Dertdicevt). Vodenica Dertdicova. Glasn.
11, 133. (1336—1346).
DEREKARE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu to-
plickom-. M. D. Milicevic, kra}. sib. 391.
DEREKARUSA, /. voda u Srbiji u okrugu
toplickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 345.
DERGO, m. ime musko, mozebiti hyp. grckoga
imena sto pocine slogom der. — Krnjem xm vijeka
Hi pocetkom xiv i u Danicicevu rjecniku (Dertgo).
Dersgo kovact. Mon. serb. 62. (1293—1302). i u
nase vrijeme ii Srbiji u okrugu vranskom. M. D.
Milicevic, kra}. srb. 315.
DERGOVICA,/. ovako sepomine nekakvo zensko
ccjade krajem xin vijeka Hi pocetkom xiv. / u Da-
nicicevu rjecniku (Dertgovica). — isporedi Dergo.
Dertgovica. Mon. serb. 62. (1293—1302).
DERl6, m. prezime. — IJ nase vrijeme. Sem.
srb. 1882 205. I. Pavlovic.
DERINA, /. augm. 2. der. — U nase vrijeme
u iJubrovniku. P. Budmaui. — I ime mjestu u
Sumetu blizu Dubrovnika Archiv fiir slav. philo-
logie. 2, 582.
DERKAN, m. ime musko, hyp. Jevrosim. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DERKO, w. ime musko. isporedi Derkan. —
Prije nasega vremena. Dertko. S. Novakovi6,
poll I. 120.
.--■ ^
DERMA I
DERMA, /. vidi deram. — U Vttkovu rjecniku
H kom se dodaje da se govori u Srijemu. — I
tnjesto pod nivama u Srbiji u okrugu kraguje-
vackom. Niva u Dermi. Sr. nov. 1875. 39.
DERM AN, m. rtn/javog, ime miisko. — Od pr-
vijeh vremena a izmeSu rjecnika u Danicicevu
(Dcrtmani.). Jepisknpomi. budim}i.skimB Dert-
manorai.. Mon. serb. 60. (1293—1302). Monaha
Dermana. 182. (1371—1395). Dermant. S. No-
vakovic^, pom. 120. Papa posla svetoga Dermana
biskupa. K. Pejkic 17. — U nase vrijeme i kao
prezime. §cm. srb. 1882. 205.
DERMANA, /. ime zensko. vidi Derman. —
iaporedi Dermanka. — Prije nasega vremena.
Dermana. S. Novakovid, pom. 120.
DERMANIN, m. Germanus, Nijemac. — plur.
Dermani. — Na jednom mjestu xvr vijeka i u
Danicicevu rjecniku (Dertmanini.). Kb Rimu i
DermanomB (,GermanomB'). Okazk. saf. pam. 55.
(1503).
DERMANKA, /. ime zensko. vidi Dermana. —
Prije nasega vremena. DermanBka. S. Novako-
vic, pom. 120.
DERMANOVIC, m.^ prezime po ocu Bermanu.
— U nase vrijeme. Sem. srb. 1882. 205. Sem.
karlov. 1883. 73.
DERMIN, adj. koji pripada dermi. — U Vu-
kovu rjecniku: dermin, n. p. pretega ,von' derma,
T^f derma.
DERMINA, /. mjesto ^pod nivama u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Niva u Dermini. Sr. nov.
1872. 434.
DERO, wi. hyp. Derasim. — isporedi Dera. —
Akc. se mijena u voc. Dero. — Od prije nasega
vremena. Dero. S. Novakovic, pom. 120. I tu
A^i -Dera pogubise. Nar. pjes. vuk. 4, 144. Dero,
hyj). Derasim. I. Pavlovic.
DERONTIJE, m. rfiwrriog, ime musko. — Prije
nasega vremena. Derontije (kaludersko). S. No-
vakovic, pom. 120.
DEROSIM, m. ime musko, vidi Derasim i Je-
vrosim. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovi6.
DEROVICA, /. planina sela Decana. — xiv
vijeka i u Danicicevu rjecniku. Planine imB
(Decanima) Derovica i SipB. Mon. serb. 92.
(1330), A se planine: Ple§B, Derovica, Plocica,
TurttesB. 97.
DERS, w. gizdelin, kicos. vidi derz. — U nase
vrijeme u Slavoniji. F. Hefele.
DERSa, /. ime zensko, ipokoristik grckoga
imena Ho pocine slogom der. — Prije nasega vre-
mena. DerBsa (monahina) S. Novakovid, pom. 120.
DERUSa, /. ime zensko, vidi Der§a. — Prije
naSega vremena. S. Novakovi6, pom. 120.
DERVASIJ, m. vidi Dervasije. — Na jednom
mjestu xiii vijeka i u Danicicevu rjecniku (DerB-
vawij). DerBvasij (,DerBvasi') BofiinBcicB. Mon.
fiorb. 40. (1253).
DERVASIJE, m. Gervasins, ime musko, grc.
fujoyuaiog, Itnfiuaiog. — Od XIV vijeka i u Da-
nicicevu rjeiniku (DerBvasijo). Dorvasijo. Mon.
sorb. m. (1327 — 1H48), DerBvaaije. 12(5. (1347),
Dorvaaije. S. Novakovii, pom. 120.
DERZ, m. u Vukovu rjeiniku gdje je tuma-
ieno: kao momak ,(lcr bursch' ,adolosccntnlu8'
s dndalkom da sc govori u Dalmaciji i s pri-
mjeroin iz nannhic pjcsme: Svo bi dorzc za dva
diTza (lala. — tur. gorz, golobrad mladic. —
isporedi ders.
DIDTJA
DERZA, m. Uirsko ime musko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Stade joj se Turcin ka-
zivati: ,Ja sam glavom Dcrza Bananine'. Nar.
pjes. petr. 2, 612.
DERZELEZ, m. prezime tursko, stoji svagda
pred turskijem imenom Alija i ne mijena se po
padezima. vidi Derdelez. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Od Turcina Derzelez-
Alije. Nar. pjes. vuk. 2, 585. Sve to gleda Der-
zelez- Alija. 2, 591.
DERZIN, adj. koji pripada Derzi. Ona viknu
dva brata Derzina. Nar. pjes. petr, 2, 615.
DESA, /. ime zensko, hyp. Andelija. — U nase
vrijeme u Lid. J. Bogdanovic.
DEVA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Miliccvic, kra}. srb. 315.
DEVCINA, /. ime mjestu. — U Danicicevu
rjecniku : ,DevBcina', Komstici je isia meda ,odB
DevBcine' (Mon. serb. 96 god. 1330). 3, 539.
DEVDELIJA, /. na jednom mjestu xiv vijeka
i u Danicicevu rjecniku (devBdelija). Danicic
misli da je isto sto zovdelatija koje vidi. S me-
dami i s pravinami i zb devBdelijami. Glasn.
15, 274. (1348?).
DEVDIR, devdira, m. na koritu, u kom se
ruble pere, zaklopac (od lima) izbusen na mnogo
mjesta; u kuhini alat (takoder od lima) kroz
koji se procjeduje juha Hi drugo sto, sup]aka,
procjedusa, pers. kefgir, tur. kevgir, sup|aka, —
isporedi cetka. — (J Vukovu rjecniku. Devdir
je od lima, a cetka je od zemje. Vuk, rjec. 81 1^
kod cetka.
DEVREK, m. nekakav slatki kolac, tur. gevrek.
U nase vrijeme. Kupiti ili perecu, ili devrek,
i-eeeeroji^^kromjDir. M. D. Milicevic, des. par. 63.
DID A, m. i f. hyp. didija. — isporedi dido.
— Akc. se mijena u voc. sing. dido. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Koliko se dida
podnosila, on Todoru 'vako govorase. Nar. pjes.
vuk. 2, 602.
DIDI, kad se ko kome ili ccmu divi, tur. gidi
(vidi i didija), cim se pokazuje cudene. — Do-
lazi u nase vrijeme s uzvikom aj ili haj, te se
cesto govori pred imenom onoga kome ili cemu
se divi onaj sto govori. — Izmedu rjecnika u
Vukovu: ,in der redensart' : aj didi ! ,sch6n, treflf-
lich' ,pulcer'!: aj didi kou! aj didi momak! aj
didi djevojka! aj didi kupus! aj didi meso! itd.
Aj didi, sarum de! Nar. pjes. vuk. 1, 422. Avah,
rece, didi kaurina! 5, 198. Kad bi god jeli, onda
bi onaj ciji je kupus, rekao: ,Haj didi kupus!'
Vuk, nar. posl. 340.
dIdIBASa, m. (ili f.) naj veei didija (u zlu
smislu), naj gori didija, slozeno od turskijeh ri-
jcci gidi (vidi didija) i basa, poglavar. — U na-
rodnoj poslovici nasega vremena a otale « Vu-
kovu rjecniku (.oberspitzbube* ,homuncio'). Svaki
dasa dobar dasa, a nedasa didibasa. Nar. posl.
vuk. 277.
DIDIJA, m. (i f.) pers. tur. gidi (lat. curruca,
franc, cocu, nem. halmrei), psovka muzu kojemu
je zena nevjerna, u nasem se jeziku takoder upo-
trebjava kao psovka covjeku (uopce), ali se obicno
ne shvala u zlu smislu nego kao u nekom dudu
i divjenu (s cega moze znaciti gotovo sto i junak),
i to ili od sale ili da se ne urece. isporedi didi.
— Akc. se mijena u gen. pi. dldijd. — U na§e
vrijeme (ali vidi i didijinski), a izmedu rjecnika
u Vukovu : ,dor spitzbube' ,bomuncio' (,in iiblem
sinne'). U Ilijo, u didijo, lijepa je §6i. Nar. pjos.
vuk. 1, 357. Nuto didije gdje namigujo ! 1, 385.
lil
'</k i^'
/<LA^Z>
DIDIJA
DINDUR
Jagne mu dati, noza ne dati, neka didija zu-
bima cupa. 1, 385. Sto je Ture pjano besjedilo,
to, didija, tr'jezno ucinilo. 3, 255. O didijo, Je-
rinicu Vufie! 3, 380. Ako si svojoj kuci didija,
mojoj si cipcija. Nar. posl. vuk. 8. Didija, mu-
skarac. B. Petranovic, nar. pjes 1, 343. 2, 700.
Didija, vidi delija. V. Vrcevic, nar. prip 224.
— «< ovom je primjeru posve u slii smislu: Udala
se kurva za didiju od veceras do jcsenas. (Kad
se jednaki sasfcanu). Nar. posl. vuk. 326.
DIDIJINSKI, adj. koji pripnda didijama. —
Na jednom vijestu xviii vijelca (u zlu smislu)
sazeto didinski. Predisukrst, skot didinski pruzit
se ima. J. Kavanin 558a.
DIDO, m. hyp. didija. isporedi dida. — Akc.
se mijena u voc. dido. — U nase vrijeme. Vec
za dida Jankovic-Stojana. Nar. pjes. vuk. B, 139.
Taman sino se, dido, natrazili. Nar. posl. vuk. 311.
DIGrA, /. inie zenslco u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.
DUO, vidi kod dijotajka.
DIJOTA^iKA, /. u Vukovti rjecniku : dijota}ka,
dijotka, (u Backoj) veliki bic kojim se cetiri
kona tjeraju (u kojemu se tjeranu cesto vice :
,dijo!').
DIJOTKA, /. vidi dijotajka.
DIKADIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Mihail Dikadi6. Nar. pjes. petr. 1, 357 (medu
pre.db rojnicimn) .
1. DIKAN, m. miiski nadimak. — U Crnoj
Gori. — U Vukovu rjecniku s primjerom iz na-
rodne pjesme: A na ime Dikana serdara.
2. DIKAN, m. rakija od spirita. U Baniji. V.
Arsenijcvic.
DIKANDIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. karlov. 1883. 73.
DIKANE, n. djelo kojijem se dika. — U Vu-
kovu rjecniku.
DIKATI, dikam, impf. a) rasii u visinu. —
u Vukovu rjecniku s priwjerom iz narodne pjesme :
Na tavanu nadikala trava; neka dika, pokosice
dika. — h) skakati, vidi diknuti, b). — u Par-
cicevu rjecniku (,saltar in alto').
DIKELA, m. kaze se za veoma velikog momka.
B. Musicki.
DIKNIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
naseqa vremena. Pi-ed nima je Diknicu Stevane.
Nar. pjes. vuk. 5, 213.
1. DIKNUTI, diknem, pf. a) pasti-. — h) sko-
citi. — isporedi dipiti, disiti. — V Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori u Srijevm.
2. DIKNUTI, diknem, pf. krasti. — U Vu-
kovtc rjecniku s dodatkom da se govori u Srijemu.
DIKO, m. Jiyp. 1. Dikan. — Akc. se mijena
u voc. Diko. — U nase vrijeme u Crnoj Gori i
u Vukovu rjecniku (gdje je po crnogorskom go-
voru akc: Diko). Serdar Diko Martinovic. Nar.
pjes. vuk. 5, 546.
DILAS, m. u Vukovu rjecniku: 1. ime neka-
kvoga hajduka s primjerom iz narodne pjesme:
Pozvekuju toke na Dilasu. — 2. pop dilas ,von
einem ausgelassenen geistlichen' ,sacerdos disso-
lutus' s dodatkom da se govori u vojvodstvu. —
Nepoznata postana, isporedi dilasnuti.
DILASANE, TC. djelo kojijem se dilasa. — U
nase vrijeme ii Lid. J. Bogdanovic.
DILASATI, diUsam, impf. dilasnuti, trcati,
skakati (o divjoj zvijeri, n. p. o vuku, srni). —
U nase vrijeme u Lid. ,Vidi kako vuk preo iiiva
dilasa'. ,Sve jedno kao i vuk dilasa'. J. Bogda-
novic.
DILASNUTI, dllasnem, pf. u Vukovu rjecniku :
skociti i u jedan mail pobjeci ^entfliehen' ,aufa-
gere'. — isporedi dilasati
DILIMA, m. prezime. — U knizi xviii vijeka.
Aiidrija Diliraa. Andr. Kaci6, kor. 48^.
DILOVACA, /. zemja u Srbiji u okrugu po-
drinskom. Sr. nov. 1871. 796.
DIMBERIKA, /. lepidium (latifolium ?) , ne-
kakva bi}ka. — Po rukopisii prosloga Hi ovoga
vijeka. Dimberika, lepidion, piperitis (I. Sabjar),
lepidium (latifolium?). B. Sulek, im. 69.
DIMIC, m. prezime. — Z7 nase vrijeme u Lid.
J. Bogdanovic.
DIMIDIR, u Vukovu rjecniku gdje stoji: di-
midir, u igri prstenu, ali kod prsten nema ove
rijeci. — Jamacno iz turskoga.
DIMPATOVA DOLTNA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu pozarevackom. Niva u Dimpatovoj Do-
lini. Sr. nov. 1873. 847.
DIN, m. ime musko. — Na jednom mjestu xiv
vijeka, a otale u Danicicevu rjecniku (Dim.).
,GinL' Rakvoca. Glasn. 15, 271. (1348?).
DINA, /. mjesto u Srbiji ti okrugu smederev-
skom. Livada u Dini. Sr. nov. 1875. 667.
DINDIGI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 22.
DINDA, /. ime zensko. — Od prije nasega
vremena. S. Novakovi6, pom. 120. Zemjak. 1871. 2.
DINDEFIL, m. nekakva trava. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A drugi joj trave din-
defila. Nar. pjes. juk. 220.
DINDEE, m. nejasna rijec (turska?) u narod-
nijem pjesmama nasega vremena, i ti Vukovu
rjecniku (bez tumacena) s primjerima iz narod-
nijch pjesama: Kaludere dindere, ne dinderi
brade, ne damo ti Mare, ni u kolu Sare. — •
Dinder bula izgubila, kaludera potvorila: ,Ti mi,
kalo, dinder nado' (isporedi dindur). — U ovom
primjeru moze biti da je prvi diu tur. giin, sunce,
dan : Dinder pade, sunce zade, o dilberu moj
(pripjev). Nar. pjes here. vuk. 272.
DINDERAJLI, ?« pripjevu narodne pjesme na-
sega vremena (vidi dinder): Za mironi, za mo-
rajli dinderajli. Nar. pjes. here. vuk. 272.
DINDERITI, dinderim, impf. u Vukovu rjec-
niku bez znacena. vidi dinder.
DINDEROV, adj. vidi dinder od cega postaje.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena, a otale
u Vukovu rjecniku (bez tumacena a s dodatkom
da je stajaca rijec). Ovi dvori paunovi, a pen-
^eri dinderovi. Nar. pjes. vuk. 1, 100.
DINDIBER, m. vidi dumbir, novogrc. yiyyi-
ftioiov, a ovo je od arap. pers. zengebil. — U
nase vrijeme. Dindiber, zinziber (M. Sabjar), zin-
giber officinale Rose. B. Sulek, im. 69.
dIndUHA, / stakleno zrnce probuseno sto
se nize kao nakit kod odijela i drugoga cega ill
se prisiva kod vezne. isporedi mrdela, grmjelica.
Akc. se mijena u gen. plur. dinduha. — Va^a
da postaje od magar. gyoiigy, biserovo zrno (ne
moze biti od tur. inj^i). isporedi dindur, dindu-
rica, dunda, duuduva, dundevica. — Kod onoga
dijela nasega naroda sto ne izgovara h, glasi
dinduva. — U Vukovu rjecniku (dinduha i din-
duva).
DINDUR, m. vidi dordan. — Ne dorAa jasna
postana, vidi dinder i dinduha. — U narodnoj
DINBTTR
DIZDIN
pjesmi nasega vremena. Stono joj je dindur oko
vrafca, na dindnru talir <\o talira. Nar. pjes. kras.
I, 154.
DINDUEICA, /. vidi dindulia. isporedi i din-
dur. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Din-
duriee zvece, djevojke ga nece. Nar. pjes. petr.
1, .SOI.
DINDUSA, /. selo u Srhiji u olcrugu toplickom.
M. D. Milicevii, kra}. srb. 386.
DINDUSICA, /. dem. dinduha. — U VuJcovu
rjecniku.
DINDUSTE, n. mjesto u Srhiji u okrugu uzic-
kom. Niva u Dindustti. Sr. nov. 1872. 666.
DINDUVA, vidi dinduha.
DINDUVAK, dindnvka, m. lithospenuum offi-
cinale L. vidi vrapcije sjcme. S. Petrovi6, lok.
bij. 2.59.
DINDUVICA, /. dem. dinduva. — U Vukovu
rjecniku.
DINIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 205.
DINOVCI, in. pi. u Danicicevu rjecniku: ,Di-
novfcci', katun koji jo car Stefan dao crkvi ar-
handolovoj u Prizronu. ,Ginovi.ci' (Glasn. 15, 278
god. 1348?).
DINOVO BRDO, n. hrdo u Crnoj Gori. Kada
dodi pri Dinovu brdu. P. Petrovic, gor. vijen. 105.
DINUTI, dinem, per/, vidi 2. diknuti. — U
Parcicevti rjecniku (,espilare').
1. DIP, m. pollinia gryllus Spr., neka hi}ka,
isporedi dipovina, brkas, razdrobnak. — U Vii-
kovu rjecniku (,das bartgras' ,andropogon gryl-
lus') i u Sulekovu imeniku 69.
2. DIP,,?«. mjesto u Srhiji u okrugu pozare-
vackom. Niva u Dipu. Sr. nov. 1864. 348.
3. DIP, in. synaptus Eschsch., nekakav kornas.
— U jednoga j)isca nasega vremena koji ce hiti
ovu rijec nacinio od glagola dipiti. J. K. Schlosser,
faun. korn. 411. Dip vrjikasti, synaptus fili-
forrais Fab. 414.
DIPAK,, m. mjesto u Srhiji u okrugu kruse-
vackom. Niva u Dipaku. Sr. nov. 1874. 443.
DIPALO, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
karlov. 1883. 73.
DIPAN, m. amaranthus blitum L., neka bi}ka,
.stir. — U Vukovu rjecniku i u Sulekovu ime-
niku. 69.
DIPANE, n. djelo kojijem se dipa. — JJ Vu-
kovu rjedniku (,saltatio').
DIPATI, dipRm, impf. dipiti. — Akc. kaki je
u inf. taki je u pracs. 3 phtr dipajij, u aor.
dipali, u ger. praet. diiav.si, u part, praet. act.
dipao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je a
1 sitig. pracs. a) vidi dii)iti, a). — u nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku. Po tri kopja u ne-
hnsa dipa. Nar. pjes. juk. 232. Dipa kao (i) po-
inanian. Nar. iio.sl. vuk. 78. U kolu hi (fipali
kao zgranuti. M. D. Mili^ovic, lot. voc. 234. —
sa se, rcjleksivno, sa znaccnem aklivnoga gla-
gola. Aiiio konanici se dipaju na drvene jangiro.
M. Pavlinovic, rnzl. spis. 412 — b) vidi dijiiti,
b). — u Stuliccvu rjecniku (samo praes. dipam
kod dipiti).
DIPEL, m. u Vukovu rjedniku: rljpol, ,in dor
rndensart': vozi kon s dipola, t. j. s lijeve strane
uz rudn ,von dor linkon soito' ,ad laovnin' s do-
datkom da se govori u Srijen)!!. — Nepoznafa
})f)sla>'tn.
DIPIMTCE, adv. sa'.tu, skokom. — Od glagola
dipiti. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(s pjrimjerom iz naredne pjesme: Iz postele dipi-
mice skace). Da ste vi videli kad sam ja jednom
dipimice proskocio mostarsku cupriju. Nar prip.
vrc. 84.
DIPITI, dipim, pf. skociti; zgrabiti. impf.:
dipati. — I'ostaje od dip ! cim bi se pokazuo
ujedno zvek i brzina skakana Hi grabjena. a)
skociti. — u nase vrijeme i to Vukovu rjecniku.
To s' Omeru na ino ne moze, vec on dipi na
noge lagano, dipio je, ide pred djevojku. Nar.
pjes. vuk. 1, 254 — 255. Dipi Mujo, kan' da se po-
mami, on istrca na cardake gorne. 1, 544. Tada
l^uca dipi sa dorata. 4, 431. Dipila na nega i
hala i vrana. (Svi ustali na n). Nar. posl. vuk.
78. Devojka dipi s kreveta. Nar. prip. vuk. 20.
— sa se, refleksivno ; isto je znacene kao kod
aktivnoga glagola. Pa se dipi od zemje na noge.
Nar. pjes. vuk. 3, 144. — b) zgrabiti. — u Stu-
lieevu rjecniku (,abripere').
DIPNUTI, dipuem, pf. vidi dipiti. — U nase
vrijeme. Vojvode su na noge dipnule. Nar. pjes.
vuk. 5, 360.
DIPOVINA, /. vidi 1. dip. — U jednoga pisca
yiasega vremena a po nemu u Sulekovu imeniku.
Dipovina, andropogon gryllus L. J. Pancic. lior.
nkol. boogr. 2.59. B. Sulek, im. 69.
DIPSA, /. selo u Slavoniji u podzupaniji vu-
kovarskoj. Preglod. 116. — vidi Divsa.
DIR, Dira, m. selo u Banatu. V. Arsenijevic.
DIRAC, Dirca, m. covjek iz J)iro, u Banatu
V. Arsenijevic.
DIRISILO, m. u zagoneci: Porucuje karakaca
dirisilu: dodi, dirisilo, zavicu ti dva zavoja, a
odviti dva odvoja. (niisli se dete u utrobi maj-
cinoj). Nar. zag. nov. 42.
DIRKINA, /. zensko decade iz Bira. V. Arse-
nijevic.
DIRSKI, adj. koji pripada selu Biru. V. Ar-
:>euijevic.
DIS, m. nekakva igra a kojoj se trci. isporedi
disiti i disati. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Igrali se i kide i kli.«a, s mjesta skoka
i zatrke disa, (dis, subst. od dikati = skakati,
vrst igre). Osvetn. 4, 1.
DISATI, disam, impf. disiti, isporedi dikati,
(tipati. — U nase vrijeme. Kad Novica saslusao
\lirka, po tri dijke unaprijed disa. Osvetn. 2, 137.
Neki disa preo fcopa inukla. 6, 51. Diso sam i
ja tuda negda. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868.
214. Svaki ,kolap' (val) kako Potka, place proko
uas s jedne strane na drugu, a brod disa. 216.
DISITI, disim, pf. skociti. isporedi diknufci,
dipiti. — U nase vrijeme. Docini aga na dorina
disi. Osvetn. 1, 31. S kona klisi, pak u nivu
disi. 4, 20.
DISNUTI, disTion), /)/. vidi disiti. — U nase
vrijeme. Kon zoleuko pod prozorom vrisnu, a
na strazu vjeran vizo disnu. Osvetn. 3, 8.
DIVAN, m. seoce u Jlrvatskoj u podzupaniji
krihvackoj. Pregled. 68.
DIVANTINA, /. mjesto u Srhiji u okrugu ])»-
zarevaikom. Si-, nov. 1866. 23.
DIVi^A, /. manastir u Fruskoj Gori. — vidi
Dipsa. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku.
IV /-o Divsi ili KuvoMinu? Nar. pjos. vuk. 2, 326.
DIZDIN, m. vidi dizgen. — U na.sc vrijeme i
II Vukovu rjedniku. Pa uvati za dizdiu" vr.-xnca.
Nar pjos. vuk. 1, 517.
DOCA
9
DOPUTAN
DOCA, m. (Hi f.?) ime musko (Hi zensko?),
vaja da hyp. Dordije. — Prije nasega vremcna.
Doca. y. Novakovic, pom. 120
DOGA, ?«. villi (Jogo. — Akc. se mijena u voc.
dogo. — // nasc vrijeme i u Viikovu rjccniku
(gdje se dodaje da je po istocnom govoru). I^ iz-
vede dogu babajiiia. Nar. pjes. vuk. 2, 490. Cica
Jakov na dogi ntoce. 4, 175. Ter povrsi dogu
mejdangiju. Nar. pjes. juk. 295. — U ovom je
primjeru zenskoga roda (vidi dogusa) : On okrenu
dogu bodeviju. Nar. pjes. kras. 1, 195.
DOGAT, VI. equus albus, bijeli Icon, bijelac.
— isporedi dogin. — Sastav}eno od tiirskijeh
rijeci gog, nebo, modar kao nebo, i afc, koii. —
U nase vrijeme i u Vitkovu rjecniku. Ona vodi
vilovna dogata. Nar. pjes. vuk. 1, 543. Vrafci
Simo pomamua dogata. 2, 08. I pod I'liine pu-
}ata dogata. 2, 280. Pa uvati debela dogata.
2, 590. Vec povrati b'jesna dogata. 3, 9. Vec
odjasi od kona dogata. 3, 125. Skoci Stojan na
dobra dogata. 3, 128. Jer je brzi dogat od do-
rata. 3, 208. Dobra kona krilata dogata. 4, 167.
DOGATA, m. i f. vidi dogat. — U Stulicevu
rjecniku. — nepouzdano.
DOGATAST, adj. (equus) albus, bio (saino o
konu). — Postaje od dogat nastavkum asti,. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. A pod
I'lima koni dogatasti. Nar. pjes. vuk. 3, 155. Pade
hoga s hata dogatasta. Ogled, sr. 397.
DOGATOV, adj. koji pripada Sogatu. — U
Vukovu rjecniku.
1. DOGIN, dogina m vidi dogat. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. dogine, dogini. — Postaje od dog,
sto je slivaceno kao osnova u dogat, nastavkom
ini.. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Pa
okrenu pomamna dogiua. Nar. pjes. vuk. 2, 176.
Ode bane na koiiu doginu. 2, 272. On okrenu
debela dogina. 2, 501. Pa naiera gaziju dogina.
4, 428. I ti i tvoj pretio dogine. Nar. pjes.
juk. 101.
2. DOGIN, adj. koji pripada dogi. — U Vu-
kovu rjecniku.
DOGO, m. hyp. dogat. — isporedi doga. —
Akc. se mijena u voc- dogo. — U nase vrijeme
i II Vukovu rjecniku (gdje .se dodaje da je po
juznom govoru). Vec oprema vilovita doga. Nar.
pjes. vuk. 1, 54J. Sedlajto mi od megdana doga . . .
Te sokola doga osedlase. 2, 262. Za liegova hrta
Karamana koga voli nego dobra doga. 2, 271
Soko dogo pado na ko}ena. 2, 282. Izvede mu
doga dobeloga. 3, 113. I b'jeli se iz potaje dogo.
3, 347.
DOGUSA, /. dogatasta kobila. — Akc. se mi-
jena u gen. X)!. dogusa. — U Vukovu rjecniku.
DOGUSIN, adj. koji pripada dogusi. — U
Vukovu rjecniku.
DO.TA, adv. kao da, tohoze, pers. gujija, tur.
guja. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku.
Srpske se staresine stanu kupiti oko Beograda,
kao doja da se dogovaraju s Turcima, a upravo
da ji cuvaju. Vuk, milos. 4. ,1 on se doja oprema'.
,0n doja misli da mi to ne znamo'. rjec. 150^.
Neko mu je to iz pizme ukrao jangik i poturio
da doja zatre nihovu kudu! M. D. Milicevid,
zim. voc. 309.
DOKA, m. vidi Doko. — Akc. se mijena u voc.
Doko. — Od prije nasega vrcmena, a izmedu
rjecnika u Vukovu (s dodatkom da je istocna
rijec). Dnka. S. Novakovic, pom. 120.
DOKIC, m. prezime.
srb. 18S2. 205.
TT nase vrijeme. Som.
DOKINAC, Dokinca, m. mjesto u Srbiji u
okrurju va(evskom. Zabraii u Dokincu. .Si-, nov
1S6;{. 4.30.
DOKO, m. hyp. Dordijo. — isporedi Doka. —
Akc. se mijena u voc. Doko. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku (gdje se dodaje da je po
juznom govoru). Ona zove Petrovica Doka: De
si, Doko? nido te ne bilo I Nar. pjes. vuk. I, 313.
Biloj kuli Doka Malovica. 4, 468.
DOKOV, adj. koji pripada Boku. Na livadu
pred Dokovu kulu . . . Dogna kona do Dokove
kule. Nar. pjes. vuk. 4, 491.
DOKOVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Sr. nov. 1867. 503.
^ DOKO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 206.
DOL , u narodnoj pjesmi nasega vremena
dol — dol, kao da znaci: sad -sad. Isporedi da.
Dol so grle, dol se }ube, dol se gledaju. Nar.
pjes. kras. 1, 131.
DOLA , m. Hi f. ? ime musko Hi zensko ? —
Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 120.
— vidi i Dole.
DOLD, m. tanko platno, magar gyolcs. —
U Bjelostjencevu rjecniku (,gyolgy' ,sindon, tola
linea mundissima, tonuis.sima, carbasina tela') i
u Jambresicevu (.gyolgy' ,syDdon').
DOLE, m. hyp. Dorde. — isporedi i Dola. —
Akc. se mijena u voc. Dole. - U nase vrijeme.
I. Pavlovic.
DOMBOEI, m. pi. mjesto u Slavoniji u pod-
zupaniji virovitickoj. Schem. zagr. 1875. 151.
1. DON, m. ime musko. — Od prije nasega
vremena (?). Don , ace. Dona (,Gona') ; ali ne
mogu se odluciti konacno za ovo citane, te ime
dolazi i pod G. S. Novakovic, pom. 120. I pred
nima Don-Markova sina. Nar. pjes. vuk. 4, 218.
Dona Marka i Hota Hasana. Ogled, sr. 195.
2. DON, dona, m. solea, potplat (na crevji),
tur. gon, koza. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc.
done, doui, i gen. pi. dona. — V nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku. Koza mu jo na obrazu kao
don. Nar. posl. vuk. 138. U moje cizme crn don.
333.
DONATI SE, donam se, im})/. plovati se, igrati
na ploke kad se metnu jaspre na ci}. M. Pavli-
novic.
DONE, /. nadimak zenskom smazanom. M.
Pavlinovic.
DONLIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 205. — Donlica Grob}e, mjesto u Sr-
biji u okrugu sabnckom. Zem|a ii Donlica Grobju.
Sr. nov. 1866. 515.
DONLIJA, m. Eugouius, ime musko, Eudenije.
— U Vukovu rjecniku gdje se dodaje da je sta-
jaca rijec^ i da je uzeta iz neke pjesme (o pa-
trijarhu (''arnojevicit) s primjerom: Pored moga
Donlijc principa (Ecdenija savojskoga).
DONOVIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Bjose junak Mitar Donovidu. Ogled, sr. 384.
DOPICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu uzic-
kom. K. Jovanovid 152.
DOPUT, m. vidi pamuk, magar. gyapju, vuna.
- TJ Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
DOPUTAN, doputna, adj. od pamuka (od do-
puta). — U Jaoibresiceim rjecniku (doputui).
DORA
10
DUBRE
DORA, m. (Hi f.?) ime musko (Hi zensko?),
po svoj prilici hyp. Dorde. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 120.
DORDA, /. vidi (^orda, pers. tur. kard. — U
none vrijeme i u Vukovu rjecniku. Bila krepka
miska moja, a i o§tra dorda raoja, sjeci 6e mi
sabja Turke. Nar. pjes. vuk. 1, 18B. Britka
dorda da te ne obriXe. 1, 022.
DORDA, m. vidi Dordo. — Ake. se mijena u
voc. Dordo. — U nase vrijeme. Pa pred Dordu
rusn glavu baci. Nar. pjes. vuk. 4, 309. Kad
ugleda celebiju Dordu. Nar. pjes. petr. 1, 333.
DORDE, m. vidi Dordije. — Od prije nasega
vremena a izmedu rjecnika u Vukovu. Dorde.
S. Novakovic, pom. 120. Sveti Dorde, krsno
imo raojp ! Nar. pjes. vuk. 2, 97. Ono jeste od
Topole Dorde. 4, 177. Da do Crnog Dorda uva-
titi. 4, 204.
DORDEPO^iE, n. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 53.
DORDEVICA, /. Bordeva zena. — TJ narodnoj
pjesmi nasega vremena. Boga moli Kara-Dor-
devica: ,Da] mi, Bo2e! da rodim devojku'. Nar.
pjes. vuk. 1, 500.
d6rdeVi6, m. prezime. — U nase vrijeme.
§em. karlov. 1883. 73.
DORDEV izVOR, m. voda u Srbiji u vra-
carskom srezu (u okrugu biogradskom). Glasn.
19, 149.
DORDIC, wt. ime musko, dem. Dorde. — Prije
nasega vremena (isporedi i Dordifiev). Dordict.
S. Novakovid, pom. 120.
DORDICEV, adj. koji pripada Sordicu (moglo
bi postajati i od Dordi6, ali ovome imenu nema
potvrde). — xiv vijeka i u Danicicevu rjedniku
(Dortdicevi. .Goorgii'). Si. DortdicevemE (,Gori.-
giceveraL') delomi.. Glasn. 11, 133. (1336—1340).
Bastina Dordiceva (,Gorgi6eva'). 13, 371.
d6rDi6, m. vlasteosko prezime u Dubrovniku,
nncineno od tal. Giorgi prema imenu Dorde.
vidi ^urgovic, Zurkovi6.
DORDU, m. vidi Dordije. — xiii i xiv vijeka i
u Daniiicevu rjecniku (Dortdij). Doridij (.Gortgi')
zlatari.. Mon. serb. 63. (1293—1302). Dortdij
(,Gorgij'). Glasn. 15, 272. 294. (1348?)
DORDIJA, m, vidi Dordije. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjedniku. Tad gradani suze proje-
vahu i Dordiji 'vako govorahu. Nar. pjes. vuk.
4, Inp.
DORDIJE, m. vidi Deordije, od cega postaje
tijcm Sto e ispada izmedu d i o. a) ime musko.
od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika ii
Vukovu. Dordije. S. Novakovid, pom. 120. Po-
moz' boze i sveti Dordije ! Nar. pjes. vuk. 2, 99.
Eto na to Crnoga Dordija! 4, 224. Slavu slavi
svetoga Dordija. Nar. pjes. petr. 2, 97. — b) mle-
taiko prezime, vidi Deordij, b). — xv vijeka i
u Daniiicevu rjecniku (Dortdije). Nikola Dori.-
dijo.^Mon. sorb. 146. (1349). 180. (1370).
DORDIJEV, adj. koji pripada Dordiju. Mi
ajdcmo kuli Dordijovoj. Nar. pjes. vuk. 5, 26.
I pjevaju Dordijovoj kuli. 5, 27.
DORDIJIN, adj. koji pripada Dordiji. I Dor-
dijno <)i)koliso dvoro. Nar. pjos. vuk. 4, 146.
T^oidijiiia sina postaviso. 5, 555.
DORDIJIN GROB, m. brdovito mjesto u Srbiji
u vrncarskom srezu (u okrugu biogradskom). Glasn.
19, 150.
d6rDIJINI(;A, / Dordijhia zena, vidi Dor-
(lijovica. — r/ narodnoj pji-.^mi naSega vremena.
Javi im se mlada Dordijnica. Nar. pjes. vuk.
4, 147.
DORDILOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
rudnickom. Votnak u Dordilovini. Sr. nov. 1875.
347.
DORDIN, adj. koji pripada Bordi. Kad na
straze Dordine iidari. Nar. pjes. vuk. 4, 300.
DORDO, m. hyp. Dordije, Dorde. — Akc. se
mijena u voc. Dordo. — U nase vrijeme. Jao,
Dordo, zete nesudeni. Nar. pjes. petr. 1, 333.
DORDORICE, adv. jedva, tur. gurgur, dugo.
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u Backoj.
DORE, m. ime musko, hyp. Dordo. — Prije
nasega vremena. Doro, ace. Dora. S. Novakovi6
pom. 120.
DORGO, m. ime musko, vidi Dordo. — U Sr-
biji u okrugu vranskom. M. D. Milidevid, kral.
srb. 315.
DORGO VAC, Dorgovca, m. krsteni ciganin (u
Srbiji u okrugu vranskom). U vranskom okrugu
Cigani se zovu samo oni koji su turske vere, a
koji su krsteni, ma i da su soja ciganskoga, zovu
se ,Dorgovci' a ne Cigani. M. D. Mili6evi6, kral.
srb. 314.
DORICIN, m. (uprav adj.) prezime. — U nase
vrijeme. D. Doricin iz Novog sela (u Banatu).
Javor. 1880. 344.
DOR16, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb 1882. 206.
DORNUTI SE, dornem se, i^f- opiti se. — U
Vukovu rjecniku s primjerom: Dornuo se malo,
t. j. opio se.
DORO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 206.
DORUSA, ,/. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva u Dorusi. Sr. nov. 1875. 521.
DO§A, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milidevid, kra). srb. 315.
DOTLUK, m. strazna strana na dimijama,
gamma, tur. got (stra£nica) -lik. — isporedi tur.
— U Vukovu rjectiiku.
DOZARE, /. 2)1. caksiretine, pantalono. Ovako
zovu i druge tijesne caksire J^. Stojanovic. —
pers. tur. koz-ar, crepitum ferens.
DUBAR, diibra, »h. vidi dubre. — U nase vri-
jeme u Lid. J. Bogdanovid. V. Arsenijevid.
DUBRA, /. zensko ce^ade, koje ne drzi kucu ti
redu. — isporedi dubreska, dubretara. — Postaje
od dubre. — U nase vrijeme ti lAci. V. Arse-
nijevid.
DUBRANICA, /. vrpica gnoja (dubreta). —
U nase vrijeme u Lici. Kada se u profede ili
u jesen dubar na nivu izvaza, i iz kola po nivi
na malene rpe istresa, svaku tu malu rpu zovu
,diibranica', n. p. ,Ove su dubranice preblizo jedna
druge'. J. Bogdanovid.
DUBRANIK, dnbranika, m. fimetum, vrpa
gnoja (dubreta), mjesto gdje se gnoj zgrce. vidi
buniste. — isporedi dubronik, dubrenak. — U
na.sc vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
DUBRE, di'ibreta, n. storcus, fimus, gnoj, tur.
gcibre, giibre (od gri. xonnog). — • Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjclostjencevu gdje naj prije
dolnzi, u Stulicevu (,firaum, storcus, lotamoii'),
u Vukovu (,der diinger' , storcus'). Da jo slab
oni bog, koji se dade u dubre baciti. E. Pavid,
ogl. 126. Niti ode bez novojo da 2ivi u dubretu.
I). Obradovid, basn. 241. Zario so kao svina u
DUBRE
diibre. Nar. posl. vuk. 86. Kola dubreta. (Kaze
se za veliko^a i lijena covjeka). 144. Neki pre-
vijaju covGcije dubre. M. £>. Mili6evi6, 2iv. srb.
2, 5G.
DUBRENIK, DUBRENAK, m. vidi dubranik.
— U Parcicevu rjecniku.
DUBRENE, n. djelo kojijem se dubri. — U
Vukovu rjecniku.
DUBRESKA, /. vidi dubra. — U nase vri-
jeme u Lid. V. Arsenijevid.
DUBRETARA, /. vidi dubra. — TJ nase vri-
jeine u Backoj. V. Arsenijevic. B. Musicki.
DUBREVIT, adj. u kojem je mnogo duhreta
(o zemji). — U Vukovu rjecniku (,gut gediingt'
,bene stercoratus').
DUBRIS, dubrisa, m. dubre, gnoj. — U Vu-
kovu rjecniku.
DUBRITI, dubrim, impf. gnojiti. — Od osnove
imena dubre nastavkom i. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu gdje naj prije
dolazi, u Stulicevu, u Vukovu (dubriti, n. p.
nivu, vinograd ,dungen' ,stercoro', cf. gnojiti).
Svojim sanitrora kanoti dubri zemju. A. Tomi-
kovii, ziv. 3.
DUGrA, /. drvena zem|ana cupa. B. Musicki.
— mole biti da postaje od dugum.
1. DUGUM, m. veliki mjedeni sud za vodu,
pers. gugum, tur. giigiim. — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku. Ko donese vode u dugumu,
da se nemu po bijel gros dado. Nar. pjes. vuk.
2, 205. Donesi mi dugura vode. Nar. pjes. here,
vuk. 254.
2. DUGUM, m. ime 7nusko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Za nom trci Dugum
duvegija. Nar. pjes. here. vuk. 214.
DUGUMOV, adj. koji pripada Dugumu (vidi
2. Dugum). Do utece Dugumova mlada. Nar.
pjes. here. vuk. 214.
DUKA, m. i f. ime musko i lensko (hyp. Durad
i Durda). — Akc. se mijena u vac. Duko. — Od
prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (hyp. Duro) i u Vukovu: Duka, 1. f.
jfrauennamo' ,nomen feminae'. 2. m. vide Duko
(s dodatkom da je po istocnom govoru). Duka
(ne zna se, jeli vuisko Hi zensko). S. Novakovic,
pom. 120.
DUKAN, m. ime musko, vidi Duka. — U nase
vrijeme. A na ruke Dukanu serdaru. Nar. pjes.
vuk. 4, 418.
DUKA NAG, Dukanca, m. ime musko, Durad
(augm. Dukan). — U nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovic.
DUKANCIC, m. dem. Dukan. — U Vukovu
rjecniku.
DUKANDA, m. ime musko, Durad (augm. Du-
kan). — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
V. Arsenijevic.
DUKANOV, adj. koji pripada Dukanu. I
delija Dukanov Ilija. Osvetn. 3, 105.
DUKANOVIC, m. prezime po ocu Dukanu. —
U nase vrijeme. Prod nima je Dukanovic Bego.
Nar. pjes. vuk. 4, 121. ^jubovica za Dukanovi6a.
Ogled, sr. 56.
DUKELA, /. ime zensko, augm. Duka. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUKICA, m. ime musko, Duro (dem. Duka).
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUK16, m. prezime. — U nase vrijeme. §em.
srb. 1882. 206. J. Bogdanovid.
11 DULAVLIJA
DUKICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
niikom. Statist, bosn. 66.
DIJKINA, wj. augvi. Duko. — U nase vrijeme
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevid.
DUKNA, /. ime Sensko. isporedi Dukan, Duka.
— U Vukovu rjecniku.
DUKNIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 206.
DUKO, m. ime musko. isporedi Duka. — Akc.
se mijena u voc. Duko. — U Vukovu rjecniku
(hyp. V. Dukan?).
DUL, m. vidi ruza, ijers. gul, tur. giil, ruza
(i cyijet uopce). — JJ nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Kupajte me dulom rumenijem. Nar. pjes. vuk.
1, 246. Dul mirise, ide moje drago. 1, 251. Dul se
kruni, te djevojku budi, djevojka je dulu govorila:
,A moj dule, ne kruni se na me'. 1, 287 — 288.
Daj mi, boze, da mi duli rode. Nar. pjes. potr.
1, 117. i u Sulekovu imeniku. 69. — pridijeva
se supstantivima sto znace dejade Hi drugo sto
i ne mtjena se po padezima. znaceneje: kao ruza.
Dul-kaduna mobu namolila. Nar. pjes. vuk. 1, 566.
Dul-djevojka pod dulom zaspala, 1, 287. Na tvoje
mori na tvoje dul-solufe. Nar. pjes. here. vuk.
296. Kad ja podem u dul-bascu (gdje su du-
lovi). Nar. pjes. petr. 1, 306. — dul planinski,
rosa alpina L. (Visiani). B. Sulek, im. 69. —
b) artemisia annua L., vrsta pelina. isporedi daba.
Dul, artemisia annua Willd., daba. u Banatu (po
Vuku je dill). V. Arsenijevid. Dul, artemisia L.
(Lambl) ; artemisia annua (Vuk, Pancid, Lazid).
B. Sulek, im. 69. Dul, artemisia annua WK. S.
Petrovid, lek. bi|. 205. — i u Vukovu rjedniku.
— c) vrsta jabuke. — u jagodinskom okrugu u
Srbiji. Od drugih pitomih vodaka ima jabuka:
petrovaca, . . . dula, ... M. D. Milicevid, srb. 209.
2. DUL, m. vidi dule. — U nase vrijeme i u
Vukovu rjecniku. Slijevace u tope dulove. Nar.
pjes. vuk. 2, 201.
8. DUL, m. ime musko. stoji samo pred sup-
stantivima beg, bego, ban i ne mijena se po pa-
dezima. — U narodnijem pjesmama nasega vre-
mena. Kad to vide Dul-beg dite iudo. Nar. pjes.
vuk. 4, 317. I Dul-bego iz Gusina ravnog. 4, 294.
Kada dode Dulbane, al' govori Dulbane. Nar.
pjes. marj. 175.
BJJLA,/. ime mjestima. ajgradu Ugarskoj, ma-
gar. Gyula. — XVI vijeka i u Danicicevu rjecniku.
Vb Igto 7075 (1567) priimi Petrant pasa Dulu.
Okaz. saf. pam. 84. — b) mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Vinograd u Duli. Sr. nov. 1875. 47.
DULABIJA, /. vrsta crvene slatke jabuke, pers.
gulabt, kruska (uprav kao (tulsa, puna dulse, od
gul, ruza, ab, voda), tur. giilabi. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku. Dulabija, slatka osredria
tvrda jabuka (u Slavoniji. K. J. Veselid). B. Sulek,
im. 69. i u Dalmaciji. Gas. cos. muz. 1852. 2, 49.
DULAKOVIC, ?». prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 206.
DULASIK, m. lychnis chalcedonica L., neka
bilka, turska rijei, vidi dul i asik. — isporedi du-
lasin. — U Vukovu rjecniku (,brennende liebe'
,lychnis chalcedonia') a iz nega u Sulekovu ime-
niku. 69.^
DULASIN, m. vidi dulasik. — U Vukovu rjec-
niku a iz nega u Sulekovu imeniku. 69.
DULAVES, 7n. Hi f. (?) selo u Slavoniji u
podzupaniji pakrackoj. Pregled. 97.
DULAVLIJA, /. vidi dulabija. — U Srbiji u
okrugu sabackom. Od vodaka naj vise je jabuka,
DULAVLIJA
12
DUMRUCINA
i evo od nih nekoliko vrsta koje su tako naj
obionije: petrovacc, . . . bele i erne dulavlije. M.
D. Milidevic, srb. 511.
DUL-BAKLAVA. /. nekaJcva irita, vidi dul i
baklava. — isporedi diil-pita. — U 7iase vrijeme
i u Vukovu rjeniku. Dul-baklavu u zlatnoj tep-
siji. Nar. pjes. vuk. 1, 569.
DULBAN, vidi 3. Dul.
DULBEG, DULBEGO, vidi 3. Dul.
DULBERHAR, m. tursko ime HDisko. — U
nnrndnoj njesmi nasega vremena. AH mog:a sina
Diilbrrliara. Nar. pjos. here. vuk. 57.
DULE, duleta, n. topovsko zrno, tane, tiir.
gijlle. — isporedi dunle, 2. dul. — U Vukovu
rjecniku.
DULEK, m. tursko ime miisko. — U narodnoj
pjesini nasega vremena. Dulek bego od Stam-
bola giaJa. Nar. pjes. vuk. 5, 64.
DULEK A RI, m. pi selo u Srbiji u okrugn
toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 38G.
DULEKOV, adj. koji pripada Buleku. Smrt
Dulekova. Nar. pjes. vuk. 5, 63.
DULIBRISIM, m. vidi dulimbrisim. D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 82.
DULICAN, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 64.
DULIC, m. prezime. — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Dulict). Dobrettko
DulicB.' Mon. Serb. 97. (1330). — U nase je vri-
jeme prezime tursko. A do nega Dulic Ibrahimc.
Nar. pjes. juk. 169. Oj Turcine Dulic barjak-
taru. Nar. pjes. kras. 4, 94.
DULI-GRAD, m. vidi Dula, a). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Od Bedrice i od Duli-
grada, od Budima i od Varadina. Nar. pjes. kras.
1, 66
DULIJA, /. ime zensko, dem. Duka. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DULIM, m. hrdo do Krupna u Banevcu (u
Srbiji u okrugu podrinskom). 1^. V. Stojanovid.
DULIMBRISIM, m. mimosa julibrissim Scop.
neko drvo, pers. gul-abrisem (vidi dul i ibrisim).
ruzicasta svila (jer je cvijece takovo vidjeti), tur.
glilibrisim. — isporedi dulibrisim. — U^ nase
vrijeme u Duhrovniku (M. Vodopic). B. Sulek.
im. 69.
DULI MEHAR, m. u narodnoj pjesmi nasega
vremena, maze biti pers. gul-i bohar, proletnn
ruza. ,Sta je bjeje (grijeskom ,bo)G') od duli mc-
hara?' ,Bjeji snijeg od duli mehara'. Nar. pjos.
here. vuk. 123.
DULISTAN, m. basca, gradina gdje su po-
sadene ruie (a i drugo cvijece), pers. gulistan,
ttir. giilistan. vidi i dul. — U narodtiijem pje-
smama nasega vremena. Po bostanu i po diili-
stanu. Nar. i>je3. vuk. 1, 583. 617.
DULKOVUJ, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Za sokola Nike Dulkovica. Nar.
pjo.s. jnk. 237.
DULOV, adj. ruzin, koji pripada dulu. — U
narodnoj ]>jesmi nasega vremena. Da s' napiju
dul<>v(^ viidioe. Nar. pjos. potr. 1, 117.
DUL-PITA , /. nekakva pita, isporedi diil-
baklava. XJ nase vrijeme u Bosni. B. Mar-
teccliiiii.
DULS, m. vidi dnlsa. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Uziui ruXiCne vodo
ill diilsa. Z. Orl'«lin, podr. 410.
DULSA, /. aqua rosarum, mirisna voda sto se
vadi iz ruza, tur. giil- (villi dul) su (voda); od
iste turske rijeci postaje i dais koje vidi. ispo-
redi i dulsija. Od ruze cu dulsu izvuditi. Nar.
pjes. pctr. 1, 173. — u ovijem primjerima ne
zna se, jeli nom. dulsa Hi duls. ,Ta sam lice
dulsom umivala. Nar. pjes. vuk. 1, 63. Zlatom
vezen, u dulsu (ace. dulsa Hi loc. duls?) ub'jejen.
1, 561. 562. Izmijte ga dulsom i sapunom. 4, 299.
DULSIJA, /. vidi dulsa, tur. gulsuju, rtizina
voda (vidi kod dulsa). — U nase vrijeme Umij
mene, neno, dulsijom vodicom. Nar. pjes. vuk.
1, 260. Dulsijom ga vodom umivala. Nar. pjes.
petr. 1, 49.
DULVEZIJA, /. vidi duvezlija. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Nostalo mi jo
svile tavlije i dulvezije. Nar. pjes. vuk. 1, 21.
DULVEZLIJA, /. vidi duvezlija. — U Vukovu
rjecniku.
DIJLZE, vidi duzel. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Dulze moja sestro od matere.
Nar. pjes. here. vuk. 82.
DUMANE, n. djelo kojijem se duma. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUMATI, diimam, im})/. jesti oblo i na velike
zalogaje. — • U nase vrijeme u Lici. ,Jesi li vidio,
kako slatko duma?' J. Bogdanovic.
DUMBER, m. vidi duuibir. — U Bjelostjen-
cevu i u Jambresicevu rjecniku, a iz ovoga u
Sulekovu imeniku.
DUMBIR, dumbira, m. zingiber, neka mirodija,
kao papar, ali mane zestoka, sto se upotreb^ava
kao zacin u lirani i kao lijek, i bijka s koje se
dobiva , magar. gj'omber. — isporedi dumber,
dindiber, dundiber. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Dumbir, slovack. d'ambir, madar.
gyomber, zingiber officinale Rose. B. Sulek, im. 69.
DUMBIROVAC, dumbirovca, m. lijek u kojem
ima dumbira. — U Parcicevu rjecniku (,zonze-
verata').
DUME, dumeta (?), n. u zagoneci: Crno dume
kucu cuva. odgonetlaj : katanac. Nar. zag. nov. 85.
DUMEZLIJE, /. 2^Z. seoce u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 66.
DUMIC, m. prezime. — U nase vrijeme. §em.
karlov. 1883. 73.
DUMI&, m. iisto srebro, tur. giimiis, srebro.
— U nase vrijeme. Pokriveni limom i dumisom.
Nar. pjos. vuk. 2, 622. Na nima su kopco od
dumisa. Nar. pjes. juk. 214.
DUMIS-BALUK, m. porca cernua L., neka riba,
tur. gumiis-balj-k, srcbrna riba (vidi dumis i
baluk). — U jednoga pisca nasega vremena. K.
Crnogorac, zool. 118.
DUMiSli, adj. srcbrn (od dumisa), tur. gii-
miisli; ne mijena se po padezima. — isporedi
duuii.sli.ja. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku. Stado prasak dumisli ))isto}a. Nar. pjes.
vuk. 2, 561. Objosio dumisli gadaru. 3, 536.
Mor-£aksire a kovce dumisli. Nar. pjes. i)etr.
2, 486.
DUMisLl.TA, /. n. p. kop^'a, srebrna (od du-
miHa). vidi duuii.^li. — f' nase vrijeme. Na kojim
au kopTio dumislije. Nar. pjes. juk. 166. Na
fiaksirah kov(^n dumiSlijo (itamparskom grijeikom
,dimislijo'), od duuiisa pa su pozlatito. Nar. pjos.
marj. 155.
Dl'jMRLfCINA, /. ono sto sc plaia kao dumruk.
— U jednom primjeru nasega vremena (meta-
DUMRUCINA
13
DUEA§
foridki). Da je cenzura ,dumrucina na Judske
misli'. M. D. Milicevic, let. vec. 117.
DIFMEUCKI, adj. koji pripada dJumrucima.
— U Vukovii rjecniku.
DUMRUGGIJA, m. vidi dumrukcija — U nase
vrijeme. Kad ja bijah morski geleboija, a ti bjese
morski dumruggija. Nar. pjes. vuk. 3, 419.
DUMEUK, m. portorium, vidi carina, 1, a),
tur. giimruk (od novogrc. xov/uiaxi, a ovo od lat.
commercium). — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu i u Danicicevu (dumrukt). Za
toj mi su do stda placali . . . za dumruki. dve
tisuce i peti. sott dukatt zlatihr.. Mon. serb.
523. (1180). Kako hai-aci. i cumrukB (,kjumrukb').
526. (I-ISI). A ti ne see na moje vclove uzet"
dinijruk grose ni dukata. Nar. jije-s. vuk. 3, 449
DUMEUKANA, /. vidi carina, 2, tur. gumriik-
hane. — U Vukovu rjecniku.
DUMEUKCIJA, m. portitor, carinik, tur. giim-
riikci, giimrilkgi (od ovoga dumruggija koje vidi).
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. I za-
vici do dvije dumrukfije. Nar. pjes. juk. 355.
DUMEUKCIJINSKI, adj. koji pripada dum-
rukcijama, vidi carinicki. — U Vukovu rjecniku
(dumrukrijnski) gdje ima i dumrukcijski s isti-
jem znacenem.
DUMEUKCijSKl, vidi dumrukcijinski.
DUNA, /. nijesto u Srbiji u okrugu jagodin-
skom. Niva u Duni. Sr. nov. 1873. 871.
DUNAH, m. pers. gunah, tur. giinah, grijeh.
— U narodnoj pjesini nasega vremena (govori
Turcin). Ako za to ogrijesim dusu sto dauru
vjeru pogazimo, nek m' ubije katura kobila, nek
vidite sta sam uradio, na dauru dunah uhvatio
Nar. pjesm. petr. 3, 503.
DUNE), m. margarita, biserovo zrno, magar.
gyongy. — U Bjelostjencevu rjecniku (,marga-
rita, margaritum, bacca' v. biser) i u Jambre-
sicevu (jgemma; unio').
DUNDA, rijec bez smisla u narodnoj pjesmi
u ugarskijeh Hrvato, ipak vidi dunduva, din-
duha. Hoja dun da hoja a ca vi to delate? —
Hqja danda hoja mi si moste gradimo. Jacke. 293
DUNDEN, adj. biserov (od duncta). — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (dundeni) i u Jambresicevu
(dunden lane ,mouile').
DUNDEVICA, /. vidi dinduha. — U jednoga
pisca nasega vremena. Nanizano parama i dun-
devicama. S. il^ubisa, pric. 123.
DUNDIBER, m. a) libes rubrum L, neka bi{ka,
vidi grozdico. (u Dubici). B. Sulek, im. 69. —
b) vrt^ta grozda i loze. Sinoc majka ozenila
Marka, juUos mu se razbolila |uba, zaiskala
grozda dundibera. Nar. pjes. zemjak. 1871. 2.
— c) vidi dindiber i dumbir. — u Bjelostjen-
cevu rjecniku (kod dumber).
DUNDUVA, /. vidi dinduha. — U jednoga
pisca nasega vremena. Kite nacickanc svako-
jakim dunduvama. S. ;^ubisa, pric. 125.
DUNICA, /. vidi dunija. — U Parcicevu rjec-
niku.
DUNIJA, /. norma, alat u drvodjrja i zidarj,
kao plosan drveni Hi gvozdeni pravi kut, tur.
giinie (od grc. ywri'u). isporedi skvadra. — U
Vukovu rjecniku (,das winkeleisen' ,norma') gdje
ima primjer u kojem stoji u pretiesenom smislu:
Dotjerati (sto) na svoju duniju, t j. po svojoj
vo|i.^
DUNIS, m. selo u Srbiji u okrugu krusevackom.
K. Jovanovic 129.
DUNISKI, adj. koji pripada mjestu Bunisu.
— isporedi duniski. Vinograd u brdu duniskom.
Sr. nov. 1870. 234. Livada blizu duniske reke.
1873. 99
DtFNISKI, vidi duniski, Duniska (opstina).
K. Jovanovic 129.
DUNLE, dunleta, n. vidi dule. — U Vukovu
rjecniku.
DUNUTI, dlinem, pf. udariti turkimice. M.
Pavlinovic.
, DUPA. /. mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskom.
Niva na Dupi. Sr. nov. 1875. 794.
1. DUE, m. ime musko, vidi Durad i Dure. —
XIV vijeka i it Danicicevu rjecniku (Durt). Durt
(s) synovi. Mon. serb. 563. (1322).
2. DUE, Dura, m. Jaurinum, grad u Ugarskoj
(nem. Eaab). — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku.
DUEA, m. augm. Dure. — U poslovici xviii
vijeka. Svecani je Diiri dan, kadno li je Dura
san. (Z). Poslov. dauic. 119.
DUEAC, Durca, m. hyp. Durad. — U Vukovu.
rjecniku (gdje je akc. po crnogorskom govoru :
Durac, Durca) s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori.
DUEACIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Branik na Duracinu. Sr. nov. 1867. 142.
DUEAD, Durda, J». rtwoyiog, Georgius, imc
musko, vidi Deordije. — isporedi i Jaraj. —
-a- (mj. b) ostaje samo u nom. sing. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima osim nom.
sing. — Od xui vijeka sa starijim oblicima no-
minativa sing. Durtdt, Durdt (do xv vijeka);
s oblikom Duradt od prve polovice xv; izmedu
rjecnika u Vukovu i u Danicicevu (Duri-dt). Predt
knezomi. Durtdemt. Mon. serb. 46. (1254). Durdt
z bratomt. 564. (1322). Sinove Vltkovi Grtguri.
i Durtdt i Lazart. 223. (1392). Duradt. Spom.
sr. 1, 119. (1413). Durtdt CrBnojevicB. Mon. serb.
538. (1494). Durtdt. S. Novakovic, pom. 121.
Ovako ti poruci slavnome despotu Durdu. Nar.
pjes. mikl. beitr. 52. I dva stuba svetite}a Durda.
(vidi Durdevi Stubovi). Nar. pjes. vuk. 2, 103.
A kad Marku sveti Durad dode. 2, 433. Kra)u
Durdu, rodite|u krasni. 2, 484. Pake sede s Dur-
dem piti vino. 2, 571. — • vidi i Durde.
DUEAK, m. ime musko, augm. Dure. — Prije
nasega vremena. Duraki.. S. Novakovic, pom. 121.
DUEAKA, /. (PJ ime zensko (?), vidi Durak.
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 121.
DUEAKOVO, n. selo u Srbiji u okrugu poza-
revackom. K. Jovanovic 140.
DUE AN, w«. ime musko, augm. Dure. — U
nase vrijeme. J. Bogdanovic. Duran Polovina.
Nar. pjes. kras. 1, x.
DUEANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vise kule Duranovic-Sava. Nar. pjes. vuk. 4, 113.
i medu prenumerantima u Nar. pjes. vuk. 2, 655.
DUE AS, m. ime musko, augm. Duro. — U
nase vrijeme. Potra pravi ka Krstacu tvrdu, a
Durasa niza Dugu pustu Osvetn. 5, 124.
DUEASOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budraani. — - I mjesto u Crnoj
Gori. 1 navio preo Martinica, Martinica i Du-
rasovica. Osvetn. 5, 101.
DUEAS, m. ime musko, augm. Duro. — xiv
vijeka i poslije i u Danicicevu rjecniku (Durasb).
(lolhnikb DurasB. Mon. serb. 85. (1326). Durasb.
S. Novakovic, pom. 121.
DUEA§EVl6
DURASEVk!), m. prezime, po ocu Burasu. —
XV vijeka i u Danicicevu rjeiniku (DuraSevict).
Durda i Lesu Dura§evi6emi.. Spom. sr. 1, 49.
(1403). Kalodurad Dura§evic iz Crvnice. Mon.
Serb. 463. (1454). — I selo u Dalmaciji u Tiotaru
kotorskom. Repert. 1872. 9.
DUEASiN, ni. ime viu§ko, augm. Duro. vidi
Dura§. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Dura§inB. S. Novakovic,
pom. 121.
DlJRA§K0Vl6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Jos dva brata dva Dura§kovi6a. Nar. pjes. vuk.
4, 37. Duraskovic Janka i Bogdana. Ogled, sr. 31.
DUE AT, m. ime musko, augm. Duro. — Frijc
nasega vremena. Duratt. S. Novakovi6, pom. 121.
DUEATOVIC, m. prezime po ocu Duratii. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
DUEDA, /. ime iensko, prema muskome Durad.
— Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu. Durda. S. NovakoviA, pom. 121. Do
je nasa snaja Durda? V. Vrcevi6, niz. 55.
DUEDAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. BaSta u Durdacu. Sr. nov. 1869. 447.
1. DUEDAN, m, ime musko, vidi Durad. —
U nase vrijeme. Durdan Jovi6. M. D. Milicevi6,
kra). srb. 69.
2. DUEDAN, doronicum hungaricum Eclib ,
neka trava. — U Srhiji u niskom okrugu. S. I.
Pelivanovic. javor. 1881. 122.
DUEDANCI, m. pi. selo u Slavoniji u podzu-
paniji dakovackoj. Pregled 104.
DUEDE, m. vidi Durad. — U nase vrijeme.
Oude bjese stari despot Durde. Nar. pjes. vuk.
3, 53. Gleda knigu Senkovidu Durde (moze biti
i voc. Durad, mj. Durdu). 3, 391. govori se u
Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevi6, kra|.
srb. 315.
DUEDEKOVAC, Durdckovca, m. selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji zagrebackoj. (kajkavski)
Durdekovec. Pregled. 23.
DUEDEN, m. vidi Durad. — U Srhiji u okrugu
vranskom. M. D. Mili6evi6, kra]. srb. 315.
DUEDE&ILO, m. ime musko, augm. Durad. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
DUEDEV, adj. koji pripada Durdu (Durdev
dan, danak =^ dan svetoga Durda). — Od xii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (Durdev dan)
i u Danicicevu (Durtdevt). Odi. vlalib Eadovo
sudbstvo i Durtdevo. Mon. scrb. 6. (1198—1199).
DurbdovB (jDurtdevb') dtnt. 7 (xii vijek). Sudi.
da staje od Mihoj}a dtne do Durtdcva dtno. 4G.
(1254). Durdeva Jerina. Nar. pjesm. mikl. beitr.
51. Posetala Durdeva Jerina. Nar. pjes. vuk.
2, 479. A kad dodo ka Durdevoj kuli. 2, 500.
A kad brdu Durdovome dode. 4, 123. Do vesola
dana Durdevoga. Ogled, .sr. 40. Durdev danak
liajduf'ki sastanak, Mitrov danak hajducki ra-
stanak. Durdev dan je }otni svetac. Nar. posl.
vuk. 78. Na Durdev dan svaki gleda da zako]o
jagno. (vidi durdovilo). Vuk, rjefi. 151a.
DUEDEVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu ca-
ianskom. Livada u Durdovu. Sr. nov. 1875. 174.
DUEDEVAC, durdevca, m. uprav onaj koji
pripada Durdu, ali dolazi samo s osobitijcm
znacenima. — Akc. kaki je u gen. sing, taki jc
u ostalijem padezima, osim nom. sing, i ace. kad
je jednak nominativu, i gen. pi. durdevaca. a)
vidi durdovstak. — u Vukovu rjccniku. — b)
ime mjestima. an) nrln u Srbiji ii okrugu va-
levskom. K. Jovanovi6 103. — bb) selo u Hrval-
14
DUEDEVILO
skoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled. 81. moze
biti da je isto mjesto sto se pomine xviii vijeka
Mate iz Durdevca. Sjbarine. 12, 41. (oko 1719).
— c) vidi durdica. B. Sulek, im, 69. — d) cheno-
podium olidum Sm., neka trava, smrdeca loboda.
— u Parcicevu rjecniku: ,vulvaria, erba'.
DUEDEVA DEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Durdevoj Dedi. Sr. nov.
1867;^ 59.
DUEDEVA GLAVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
cuprijskom. Branik u Durdevoj Glavi. Sr. nov.
1873. 855.
DUEDEVA GEEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Niva u Durdevoj Gredi. Sr. nov.
1863. 26.
DUEDEVAK, durdevka, m. ime bi^kama. — U
t^ulekovu imeniku: Durdevak, 1. vaillantia cru-
ciata L. (iz Srpskoga arkiva za celokupno lo-
karstvo 1875); 2. vidi durdevac. 97. Durdevak,
eonvallaria niajalis L. S. Petrovid, lek. bij. 418.
DUEDEV CVIJET, m. vidi Durdevo cvijece.
— U Stulicevu rjecniku (Durdev cvit ,lilium con-
vallium') a iz nega u Salckovu imeniku. 69.
DUEDEVCAN, m. blicca argj^roleuca Heck.,
platika, krupatica, krupatka, jayidroga. D. Sebi-
sanovic. progr. rakovac. real. 1880. 17. zove so
za to tako, sto se mrijesti o Durdevu. u Kar-
lovcu, kajkavski: jurjevcan. V. Arsenijevid.
DUEDEVCE, n. ranunculus millefoliatus Vahl.
— U Srbiji u niskom okrugu. S I. Pelivanovic.
javor. 1881. 122.
DUEDEV GEOB, m. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Sr. nov. 1872. 419.
DUEDEVICA, /. Durdeva zena, vidi Dorde-
vica. — U nase vrijeme. Junaci se iz mora iz-
voze, brojila ill mlada Durdevica, sve junake na
broj nabrojila, do tri nena dobra ne nabroji:
prvo dobro Durda gospodara . . . Nar. pjes. vuk.
1, 217.
DUEDEVIC, m. prezime po ocu Durdu. — Od
XV vijeka (kao ime mjestu od xni), i u Danici-
cevu rjecniku (Durtdevici. kao ime mjestu i kao
prezime). Vladimirt Durtdevict. Glasn. 15, 298.
(1348 ?). i kao vlasteosko prezime u Dubrovniku
(oidi Znvgovic): Nikolici Durtdevicu. Spom. sr.
1, 148. (1420). Kneza Nikolu Jurjevica (vidi
Jurjevic) koji se sam tako pise, dubrovadki lo-
gofet Rusko, prepisujuci mu ime, zove: knezL
Nikola Durdovidi.. Spom. sr. 2, 83. (1426). Udri,
pobre, Durdevica Suja, a ne gledaj Durdevid-
Murata. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Durdevid. §em.
srb. 1882. 206. Som. karlov. 1883. 73. — I kao
ime mjestima: ,Duri.devici.', selo kojo je kra}
Milutin (lao lliiandaru: ,Duri.devidt' (Mon. serb.
58 god 1293 — 1302). bilo je do Cabida: meda je
Cabidu i.sla ,zi. Durtdevidomt odi. Iglareva, i gde
se stajeta oba puti izL DrLsttnika i izt Durt-
devida' (93 god. 1330). i Stitarici je isla meda
,zL Duri.devidomt' (93). poslije jo bio zaselak
Krusovu: ,DurLdevidfc' (140 god. 1318). — Za-
solak selu ,Jeli.sanici' koje je bilo Durda Neni-
Sida a car ga Lazar prilozio bolnici hilaudarskoj :
.Durdevidi.' (Glasn. 11, 139. Mon. serb. 195 god.
1380). D. Danicid, rjoc. 3, 544.
DUEDE Vl6l, m. pi. dva seoca u Bosni : jedno
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 68; drugo u
okrugu zvornickom. 97.
DUEDEVIK, m. selo u Bosni u okrugu zvor-
niikom. Statist, bosn. 81.
DUEDEVILO, ». jagne sto se ko\e na Durdrr
dan. — U nase vrijeme u busanskoj krajini. U
DURDEVILO
15
DURIC
bosanskoj krajini na Durdev dan je obi6aj bro-
jati male jagance i klati jagne durdevilo, koje
je namijeneno za taj dan. S. Novakovii. star.
12, 131.
DURDEVINA, /. ono sto je lilo Burdevo
(Burda Smederevca). — U Vukovu rjeeniku s do-
datkom da je stajaca rijec i s primjerom iz na-
rodne pjesme: Koji mi je sve moje uzeo: Dur-
devinu i Smederovinu.
DURDEVI STUBOVI (STUPOVI), m. pi ime
dvjema manastirima. — Od prije nasega vre-
mena: Durdevi Stupovi. S. Novakovid, pom. 152.
i u Vukovu rjeeniku: 1. naraastir u Vasojevicima
na lijevoj strani Lima s primjerom iz narodne
pjesme: Da vidite Durdevo Stupove. 2. zidine od
namastira blizu Novoga Pazara s primjerom iz
narodne pjesme: Da vidite Lavru Studenicku ne
daleko od Novog Pazara; da vidite Durdeve Stu-
pove kod Dezeve starijeh dvorova, zaduzbine cara
Simeuna.
DURDEV k;^UC, m. mjesto u Srbiji u okrugu
valevskom. Niva u Durdevom K}u6u. Sr. nov.
187L 398.
DURDEVO, n. ime mjestima. a) grad u Eu-
muniji. — u Vukovu rjeeniku. — h) vidi Dur-
devina. u Vukovu rjeeniku s primjerom iz na-
rodne pjesme: Sve joj mlada u prdiju dala: sve
Durdevo i sve Smederevo. — c) mjestO u Srbiji
u okrugu pozareva6kom. Vinograd u Durdevu.
Sr. nov. 1865. 243.
DURDEVO BRDO, n. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic. — b) u
okrugu jaqodinskom. Vinograd u Durdevom Brdu.
Sr. nov. i871. 2'46.
DURDEVO CVIJECE, n. vidi durdica. isporedi
Durdev cvijet. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjeinikti. Cvijece Durdevo , convallaria majalis
L. (R. Visiani). B. Sulek, im. 47. S. Petrovi6,
lek. bi|. 418.
DURDEVSKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livada u Durdevskoj. Sr. nov. 1875.
741.
DURDEVSKI, adj. koji pripada (svetomu)
Burdu. — U nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku
(durdevski, n. p. mjesec, kisa ,Georgi' ,S. Georgii*).
Ja sam, majko, Durdevska kisica. Nar. pjes. petr.
DURDEVSKO BRDO, n. mjesto ti Srbiji u
okrugu pozarevackom. Niva u Brdu Durdevskom.
Sr. nov. 1864. 449.
DURDEVSKO CVIJECE, n. caltha palustris
L., neka bi^ka, kopitac. — U nase vrijeme. Dur-
devsko cvijece, caltha palustris L. (iz Srpskoga
arkiva za celokupno lekarstvo. 1875). B. Sulek,
im. 70. S. Petrovic, lek. bi; 13.
DURDEVSTAK, m. iovjek koji svetkuje sve-
toga Burda (kao krsno ime). — isporedi dur-
devac, a). — U Vukovu rjeeniku.
DURDIC, durdica, m. dem. Durad. a) ime musko.
— XIII i XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Ba-
nicicevu (Durtdici.). Durtdicb. Mon. serb. 62.
(1293-1302). DurdicB. Glasn. 15,290.(1348?).
— b) treci dan novembra kod pravoslavnijeh Jlri-
scana. — u Vukovu rjeeniku: ,Klein-Georgi (den
3 nov )'. — c) vidi durdica. — u nase vrijeme i
n Vukovu rjeeniku. B. Sulek, im. 70. S. Petrovic,
lek. bi}. 418.
DURDICA, /. convallaria majalis L., poznata
bijka i cvijet. — isporedi durdic, durdic, dur-
devo cvijece, durdeviic, durdevak. — U Vnkoru
rjeeniku a iz nega u Sulekovu imeniku. 70.
DURDICI, >»., 1)1 mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevaikom. Niva u Durdicima. Sr. nov. 1861.
467.
DURDICINA BARA,/. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livada u Durdifiinoj Bari. Sr.
nov. 1865. 509.
1. DURD16, m. a) prezime. — u naSe vrijeme.
Sem. karlov. 1883. 73. — b) dva sela u Hrvat-
skoj : aa) u podzupaniji krizevackoj. Pregled. 67.
— bb) u podzupaniji bjelovarskoj. 79.
2. DURDIC, ^m. vidi durdica. — U Stulicevu
rjeeniku i u Sulekovu imeniku. 70.
DURDI.TA, /. ime zensko, vidi Durda. — Od
prije nasega vremena i u Vukovu rjedniku. Dur-
dija. S. Novakovi6, pom. 121.
DURDIJAN, m. ime musko, Burad. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DURDIJANA, /. ime zensko, vidi Durdijan.
Zemlak. 1871. 2.
DURDIJE, m. vidi Dordije. — xv vijeka i u
Danicicevu rjeeniku (Durtdije). Carica Mara,
dtsti Durdija (,Gjurgija') despota. Mon. serb.
522. (1497).
DURDIJ16, m. prezime (Burdijin sin). — U
nase vrijeme. Durdijd Joko s Komarnico ravno.
Nar. pjes. vuk. 4, 485.
DURDIMICE, adv. naletice, mahom, navalice.
,0n mu rece: a on durdimice na u'. M. Pavli-
novic.
1. DURDINA, m. augm. Durad. — U naSe
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.
2. DURDINA, /. ime mjestu (selu). — Prije
nasega vremena. Durdina (selo) S. Novakovi6,
pom. 152.
DURDINKA, /. ime zensko, vidi Durdija. —
U nase vrijeme. Zaprosio Durdinku devojku . . .
Da vjencamo Savu i Durdinku. Nar. pjes. petr.
2, 87.
DURDITI, diirdim, impf. nakriviti se i cvrsto
ici, tresimice i6i. ,Vidi kako durdi'. M. Pavli-
novic.
DURDO, m. vidi Durad. — U narodnoj pjesmi
prosloga vijeka. Od tega ti on Durdo nicesa
ne znadijase. Nar. pjea. mikl. beitr. 53.
DURE, Dureta, n. ime musko, dem. Duro. —
Prije nasega vremena. Dure, ace. Dureta. S. No-
vakovi6, pom. 121.
DURETA, m. ime musko, vidi Dure. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 121.
DURETIC, m. prezime vlasteosko u Bubrov-
niku, vidi Zurgovic. — xv vijeka i u Banicicevu
rjeeniku (Duretict). Predt kneza flubrovackoga
i predt negove sudije Zuha Duretica, predb Pavka
Pucica. Spom. sr. 2, 117. (1462).
^DUREVAC, Durevca, m. prije mahala sela
Zitnoga Potoka u Srbiji u okrugu toplickom. M.
D. Milicevic, kra|. srb. 415.
DUREVCI, Durevaca, m. pi. selo u Srbiji u
okrugu toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 389.
DUREVIC, m. seoce u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosu. 30.
DUREZINO, n. ime mjestu. — xiv vijeka. Se-
lima u Macvi koja je car Lazar prilozio Rava-
nici isla je meda ,me^du Vlasenicu i meidu Du-
rezino' (Sr. letop. 1847. 4, 53 god. 1381). D. Da-
nicic, rjec. 3, 543.
DURIC, m mjesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. Vinograd u Duricu. Sr. nov. 1866. 161.
DURICA
16
DURMEZLI.IE
DUEICA, in. iiiie mtislcu, clem. Dura. — Od
XIV vijeka, a izmeCtu rjecnikd u Vitkovu i u J)a-
nicicevu. Logofett gospodina Alokf.xendra Du-
rica. Mon. serb. 179. (1368). Kbdi pride Durica.
Spom. sr. 1, 8'J. (1407). o istome Surici na str.
88 itna ace. Durica Petrovi6a, sto je jamacno
pisarska Hi stamparska pOijreska mj. Duricu.
Durica. S. Novakovic, pom. 1:^1. Evo danaske
dovet godina, kako ja tajini bolnog Duricu. Nar.
pjes. vuk. 1, 491. i u Lici. J. Bogdauovic.
DUE.ICKA, /. ime rijeci. — Prije naSega vre-
tnena. Durictka (roka). S. Novakovic, pom. 152.
DURICIC, m. prezime po ocu Buricl. — U
nose vyijcme (alt kao ime mje.stu od prije). Sem
srb. 1882. 206. ftciii. karlov. 1883. 73. — i kao
ime sclu. prije naieya vremena. Duricici'i. (selo).
S. Novakovic, pom. 152.
DURICICI, m. j)l. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, j om. 152.
DURICINA BARA,/. mjesto u Srhiji a okrugii
ixizarcraikom. Livada u Duricinoj Bari. Sr. ikjv.
1867. 337.
DURICINA LIVADA, /. mjeato u Srhiji u
oknigu sabackom. Niva u Duricinoj Livadi. Sr.
ncv. J 866. 512.
^ DURICINA MANDRA, /. brduvito mjesto u
Srbiji H vracarskom srezu a okrngii biogradskoiii.
Gla.sii. 10, 150.
DURICINO, m. wjesto u Srbiji u okriigu kra-
jinakom. Branik ua Duricinu. Sr. nov. 1867. 688.
DURIC, m. prezime. — Kao vlasteosko pre-
zime u knizi stampanoj god. 1519: Bozidart Vu-
kovici, ot Diirici,. Podgoricaninr.. Vuk, priinj. 12.
i otitle u DanicicevH rjecniku (Durict). i u nasc
vrijcme. Dimitrije Duric. M. D. Milicevic, kra}.
srb. 299. vidi i Sem. srb. 1882. 206. Sem. karlov.
1883. 73.
DURICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni
u okrug II zvornickom. Stati.st. bosn. 98. — b) selo
u Dalmaciji a kotarii kotorskom. Sem. pravo.si.
boko-kof,. 1875. 24. — c) zaselak u Srbiji u okrugu
itzickom. K. Jovanovic 158.
DURl^iE, n. mjesto u Srbiji u okrugu poza-
revackom. Obor u Duriju. Sr. nov. 1875. 741.
DURIN, adj. koji pripada iJuri. a) uopcc. —
Od XV vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu
(During. Sto jo Durino. Spom. sr. 1, 109. (Mil).
Kad do('cra pod Durinu kulu. Nar. pjcs. petr.
-. 477. — b) Diirin pctak, kao dan sto nigda
nc dohodi. — u poslovici i po noj u Vukovu
rjecniku (,dcn 30. februar- ,ad calen<las graccas').
O Durinu potku. (Nikad). Nar. posl. vuk. 236.
DURIN A BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
poznrcvackom. Livada u Durinoi Rari. Sr. nov
1863. 568.
DURINAC, Durrnca, m. ime mjestima u Srbiji
a) selo u okrugu hiogrndskom. K. .Tovanovid 9(!
— b) selo u okrugu knezeouckom. 112. — c) selo
u okrugu hiprijskom. 180. — d) mjesto u okrugu
kruseiHiikom. Vinograd ii Durincu. Sr. nov. 1868.
213.
DURIN BIJNAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu
smcdcrcrskom. Sr. nov. 18()7. 37<i.
Dl'KINX'I, Durinrica, «». pi, mjesto a Srbiji u
okrugu kragujevackom. IS'iva u Durinciina. Sr
nov. 1H75. 39,
DUJiLX COT, m. brdasce u Srbiji u vracar-
skom srezu (u okrugu /'ingr'ahkinii). 'ij.t.sn 19
150.
DURING A J, ut. pustara u Slavoniji u podzu-
paniji dakovackoj. Preglod. 106.
DURIN161, ?H. pZ. selo u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. Report. 1872. 23.
DURIN KUT, , m. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarerackom Niva u Durinom ivutu Sr. uov.
1875. 741.
DURINO POJ^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Durinom Polu. Sr. nov.
1871. 600.
DURINO TRLO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Sr. nov. 1867. 494.
DURINO VAC, Durinovca, m. selo u Hrvatikoj
u podzupaniji krizevackoj. (kajkavski) Durinovcc.
Preglod. 68.
DURINOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Sr. nov. 1875. 375.
DURIN VRH, m. brdo u Srbiji. Na samoj
obali Mlave podize so Darin vrh, koji so sa kosn
izmed reko osanicke i joaanicke vidi. Glasn.
43, 304.
DURISAV, m. ime musko. — U Vukovu rjec-
niku.
DURISAVA, /. ime zensko. — Od prije na-
scga vremena i u Vukovu rjecniku. Durisava.
S. Novakovic, pom. 121.
DURI-SELO, n. selo u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. K. Jovanovi6 118.
DURISA, m. ime musko, augm. Duro. — Od
prije nasega vremena. S Novakovic, pom. 121.
i u iiase vrijcme u Duhrovniku. P. Budmaui.
DURISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. A
do Petra Mitur Durisicu. Nar. pjes. vuk. 5, 411.
— 1 selo u Slavoniji a podztipuniji virovitickoj.
Progled. Ill
DURISICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 151.
DURJ.AN, m. prezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
DURJEN, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Dureni.. S. Novakovic, pom. 121.
DURKA , m. ime musko, vidi Durko. — Od
prije nasega vremena. Duri.ka (moglo In biti i
zensko ime). S. Novakovic, pom. 121. S nimo
piju cetiri adnada: adnad Baja i Rckovic Peja,
adnad Durka od bijelo Sento . . . Nar. pjes. vuk.
3, 557.
DURKAN, m. ime konu. F. Kurclac, dum.
yAv. 10
DURK.ANIC, m. prezime. — xvi vijcki. Mon.
Croat. 290 (1589).
DURKO, m. ime musko, dem. Duro. — Od
XIV vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu i u Da-
nicicevu (Durtko). Durko. Glasn. 15, 309. (1348?).
Pant Durko. Mon. serb. 542. (1496). Durko. S.
Novakovic, pom. 121.
DURKO VAC, di'irkovca, m. iiekakav osobiti
carak. — U nase vrijcme i u Vukovu rjecniku
(durkovac carak .art sclilos.-^ an fouergowoliren'
,igniarium quoddam', cf. vukovac s primjcrom
iz narodne pjesme: Na nima su dva carka dnr-
kovca). Mac vukovac, carak durkovac i sabja
ilimi.skina (va|aju). Nar. posl. vuk. 176.
DURKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
Mila scsUa Durkovii'- serdara. Nar. pji^'^. vuk
3, 476. A zagna fic Durko vie Hotasu. Oglod'
sr. 40.
DURMKZLI.II], /. pi. scoce u IJosni u okrugu
Iruvnickom. Statist, bosn. 67.
DURO
17
DUVEZLIJA
DURO, m. iine inusko, hyp. Durad. — isporedi
Dura. . — Alec, sc mijena u voc. Duro. — Od
prije na.^ega vremena, a izinedu rjecnika u Vol-
tigijinu, (u Vukovu je ijrijeskom izostalo; kod
Dura stoji: vide Duro). Duro. S. Novakovic,
pom. 121. Jeli s nime Pijanica Duro? Nar pjes.
vuk. 'A, 448. Beg je dade Pijanici Duru. 2, 449.
Pita majka Smederevca Dura. 2, 471. Pjan Duro
kao i sjekira. Nar. posl. vuk. 249.
DUROJE, m. ime miisko. vidi Duro od cega
postaje. — XIV vijeka, a izmedic rjecnika u iJa-
nicicevu. Duroje . . . Duroje Dobrict. Men. serb.
97. (1330).
DTJROK, m. ime muiko, SuraCt. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUROTA, m. a) ime musko, Surad. — u nase
vrijenie u Lici. J. Bogdanovic. — b) line volu
(koji se o Durdevu otelio). F. Kurelac , dom
ziv. 24.
DUROV, adj. koji pripada Duru Pravo dode
do D'lrove kule. Nar. pjes. petr. 2, 476. Zlo ci-
nila D irova Jerina, zlo cinila, gore docekala.
Nar. posl. vuk. 92.
DUROVAC, Durovca, m. selo u Srbiji u okruga
topUckom. M. D. Miiicevic, kra|. srb. 896.
DUROVACA, /. a) velika casa drvena. radi
postnna vidi kod. Duro i Dura primjere o Pija-
nici Sum iz nnrodnijeh pjesama i poslovica. —
u Vukovu rjecnika gdje se dodaje poslovica :
Pjan Duro ka' i sjekira (vidi kod Duro) _ —
b) mje.'ito u Srbiji a okrugu kragujevackom Niva
u Durovaci Sr. nov. 1866. 124.
DURO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa
dozivje Durovic Hotasa. Ogled, sr. 38. vidi i
§em. srb. 1882. 206. — Durovica po]e, rnjesto u
Srbiji u okrugu u£ickom. Livada u Durovic.i
po}n. Sr. nov. 1871. 27.
DUROVICI, m. pi. ime mjestima. a) dva za-
seoka u Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovic
159. 160. — b) seoce u Dalmaciji u kotaru du-
brovackom. V. Sabjar 112
DUROVINA, /. seoce u Bosni u okrugu zvor-
tiickoin. Statist, bosn. 92.
DUROVISTA, n. pi. ime vijatu. — xiv vijeka
Car je Stefan dao crkvi arhaudelovoj u Prizrenu
nivu ,nize DurovistB' (GJasn. 15, 271 god. 1348?).
,niva Durovista' (272). D. Danicic, rjec. B, 543-544.
DUROVO BEDO, n. rnjesto u Srbiji u okrugu
■uzickom. Livada u Durovu Brdu Sr. nov, 1866.
372.
DUSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Seui.
srb. 1882. 206.
DUSKANE, n. djelo kojijem se duska. — U
Vukovu rjecniku.
DUSKATI, duskam, impf. raditi sto sa svom
snagom, n. p. kopati. — Maze biti od tur. kiiski,
gvozdena poluga. — U Vukovu rjecniku.
DUSTEBEG, m. jtrezime. — U nase vrijeme.
Seiri. karlov. 1883. 73.
DUSTOVIC, m. prezime. — V nase vrijeme.
Karimaiia starog Dustovica. Nar. pjes. vuk. 4, 48:!.
DUSINCI, Dusinaca, in. pi. selo u Srbiji a
okrugu toplickom. M. D. Milidevic, kra|. srb. 896.
DU&O, m. (^em. Duro. — U nase vrijeme. Duso
Vulicevic. Vuk, prav. sov. 13.
DUStRA, /. nekakva riba. Danica. 1870. 352.
DUTURE, adv. per aversionem, jedno na
drugo, s jednoga na drugo, osjekom, ^wr. kotiire,
in
gotiire, vrpa. — isporedi duturice. — li Vukovu
rjecniku (,in bausch und bogen').
DUTURICA, /. sto se duture radi. — U Vu-
kovu rjecniku (,die bauschbarkeit' , opera per
aversionem'). — 1 kao ime mjestu u Srbiji u
okrugu rudnickom. Livada u Duturici. Sr. nov.
1869.^ 328.
DUTURICE, vidi duture. — U Vukovu rjecniku.
vidi i kod duturicar.
DUTURICAR, m. covjek koji duturice radi
(n. p. vinograd). — U Vukovu rjecniku (,der
bauschpacliter' ,redemtor per aversionem'), gdje
se dodaje: Mnogi Karlovcani imaju duturicare
koji im u vinogradima sjede i vinograde dutu-
rice rade.
DUTURICAREV, adj. koji pripada duturi-
caru. — isporedi duturicarov. — U Vukovu
rjecniku.
DUTURICARKA , /. duturicareva zena. —
Akc. se viijena u gen. pi. diituricaraka. — U
Vukovu rjecniku.
DUTURICAROV, vidi duturicarev. -- U Vu-
kovu rjecniku.
DUTURUM, adj. uzet, klijenit, tur. kiituriim.
— U nase vrijeme u Ilercegovini. Toliko dutu-
rumih staraca. V. Vrcevic, niz. 180. Ni jedan
corav ni dutvirum. 237. Nego me staru i dutu-
rumu mucis. 301.
DUVECE, duveceta, n. a) zemjani sud (kao
zdjela) sto se u nemu pece meso u peci, tur.
giiveg. — b) ono meso. — I' Vukovu rjecniku.
DUVEGIJA, in. mladozena, tur. gojegii, gii-
vegi. — isporedi duveglija. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Duvegija il'ti za-
rucnik. M. Dobretic 569. Jeli lepsa prosena de-
vqjka nego lepi duvegija Eanko? Nar. pjes. vuk.
1, 23. Majka oce da ostavi sinu, a devojka svome
duvegiji. 2, 22. Pa otide mlada kroz svatove
dokle nade mlada duvegiju. 3, 496.
DQVEGIJIN, adj. koji pripada duvegiji. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Duvegijnoj
mermerli avliji. Nar. pjes. here. vuk. 43. Te ajine
duvegine. Nar. pjes. petr. 1, 300.
DUVEGLIJA, m. vidi duvegija. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Jedan da je hitar
duveglija, a dvojica da su dva devera. Nar. pjes.
vuk. 2, 227. Sina moga hitra duvegliju. 2, 545.
Obzire se prelijepa Mara, de je nezin mladan
duveglija. Nar. pjes. kras. 1, 79.
DUVENDIJA, /. krgalijinska robina, tur gii-
vendi , meretrix (D. Popovic , tur. rec. glasn.
59, 81). — U Vukovu rjecniku.
DUVENDIJINSKI, adj. koji pripada duven-
dijama. — U Vukovu rjecniku (duvfendijcski)
gdje ima i duvendijski s istijem znacenem.
DUVENDIJSKI, vidi duvendijinski.
DUVESKIJA, /. nejasna rijec u narodnoj
pjesmi nasega vremena, mozebiti tur. gozgii,
zrcalo, ogledalo. Pod kucom ti tri dunare: po<i
jeilnoni ti patka pije, pod drugoni ti peca leda,
a pod tredom duveskija. Nar. pjes. here. vuk. 251.
DUVEZ, adj. rumen, ruzicast, tur ska rijec,
va^a da koz, zerava; ne mijena se po padeziina.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Svrh
ko§u)e duvez anteriju. Nar. pjes. juk. 257. Duvez-
vezom grane vezla. Nar. pjes. petr. 1, 68.
DUVEZLIJA, /. ruiicasta svila kojom se veze.
isporedi dulvezija. — Ne znam, jeli nacineno od
duvez turskijem nastavkom li, Hi je stariji oblik
dulvezija (dul-vezija od osnove glagola v^sti). —
DtrVEZLIJA
18
2. E, c.
U nase crijeme i u Vukovu rjecniku. Uvezla sam
tri dukata zlata i cetiri svile duvezlije. Nar.
pjes vuk. 1, 264. I cetiri svake svile, po naj
vise duvezlije. 1, 530.
DUViTA^KA, /. vidi diiota|ka. — U Vukovu
rjecniku
DUZEL, adj. lijep, krasan, tur. giizel ; ne ini-
jena se po padezima. — isporedi duzli, duzeli.
— JJ tuise vrijeme i u Vukovu rjecniku. Na uemu
je diizel odijelo. Nar. pjes vuk. 1, 372 I za
nome dvije mile seje, duzel Ata i lijepa Fata.
1, 597. Stono do}e u carsiju telal telali? na ko-
ciji duzel iiioma te se prodava. Nar. pjes. here,
vuk. 246.
DUZELANA , /. kao zensko ime (tur. giizel
ana, lijepa majka'^t, ali samo u pripjevu kod
narodne pjesme nusega vremena. Posetalo je pet
devojaka, Siper-peana , Sikom-bojana, i Duze-
lana, Mimoprosava , peta devojka Vipiruzana.
Nar. pjes. vuk. 1, 518.
DUZELI, vidi duzel. — U nase vrijeme. O
jagluce moj duzeli radno ! Nar. pjes. here. vuk.
118. Nu poi^ledaj duzeli odijela. Nar. pjes. juk. 59
DUZLEME, duzlemeta, n. nekakav slatki kolac,
tur. gozleme (,espece de gateau , beignet' ,eine
art diinner kuchen, in schmalz oder 61 gebacken'.
Zenker). — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Donosi joj svakije ponuda : secer s mora, smokve
iz Mostara, i aslame u medu kuvane, duzlemeta
na burmu savita. Nar. pjes. petr. 1, 60.
DUZLI, vidi duzel. — IJ narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Pak oblaSi duzli deisiju. Nar. pjes.
petr. 2, 486.
E
1. E. .floro: n) odgovara pru.ilavenskoni i tit-
(tem e. — h) postaje od praslavenskoga *;. —
cj postaje od prnslavenskoga e, / to svaydd po
istornom govoru, a po juznom od e hiva je i ije;
ridi i kod i. — d) u nasem se jeziku dodajc na
kraju I'lekijeh ohlika, naj cesce onijeh sto se svr-
suju na m. aa) u instr. ^sing. kod supstantiva.
od XVI vifjeka : bogome. Gr. Drzic 404 ; babome.
N. Najeskovif- 1, 2t;(); djelome. D. Ranina 90^ itd.
vidi D. Danioic, ist. obi. 44 — 45. u nase vrijeme
tifohinto. — 1>b) u instr. sing, personalnijeh za-
mjenica: mnome. N. Ranina 191". G. Drzic 448;
tobome. N. Eanina lo^. G. Drzi6 420; sobome.
N. Ranina 147'>. M. Vetranic 1, 129. vidi D. Da-
nicic, obi. 217 — 218. i u nase vrijeme, osobito
lunome, vidi Vuk, pavl. filib). 1, 26. — cc) u
instr. sing, kod drugijeh zamjenica. od xiv vijeka.
nime. Mon. serb. 191. (1379); kime. M. Vetranic
2. 457; mojime. 2, 482; time. M. Marulic 242;
nome. 149; mojome. M. Vetranic 2, 395. vidi D.
Uanicic, obi. 173. 178. i u nase vrijeme, osobito
nime / nome. — dd) u instr. sing, kod adj. od
\y vijeka. druzime. M. Marulic 317; di-uzijeme.
N. Najcskovic 1. 13; vecome. M. Marulic 1H(>;
drugome. G. Drzic 435. vidi D. Danicic, obi. 45.
176 — 177. u nase vrijeme rijetko. — ee) u loc.
sing, kod zamjenica i adjektivn muskoga i sred-
t'lega roda. od xiv vijeka. tome. Sponi. sr. 1, 9.
(1397); ovome. Mon. .serb. 370. (14.32); slavnome.
495. (1466). vidi D. Danicic, obi. 179—180. 184.
— i u dat. .sing. jav(aiju se oblici s nastavkom
ome mj. omu vec od xiv vijeka, ali pri)njeri radi
rjetkoce nijesu dosta ^ouzdani, vidi D. Danicic,
obi. 165. II nase vrijeme kod vecine stokavaca
obicniji ./'' ' " dat. sing, i u loc. sing, nastarak
ome nega onin. — ffj kod zamjenica I adjeldiva
a dat. pi. sa starijim nastavkom im. i.join i u
instr. pi. s istijem mladijem iiaslarkom. nd xv
vijeka. dat.: onemej. Mon. serb. 371. il432;; time.
M. Maruli(^ .32.3. 325; druzime. N. Na[e§kovic 1, 92;
nmozijeme. 1.51. vidi D. Dani6ic, obi. 197. 200;
instr.: .ivime. M. Marulic 13; vaSime. M. Vetranic
2, 49(»; svijomo. N. Najeskovic I, 99; vlaznimo.
D. Ranina 77''; zlime. 6'. vidi I). Dani^-ic. ribl.
207. 210. (/ nase vrijeme neobinw. — gg) kod za-
mjenica u gen. pi. i a loc. plur. (sa siarijem na-
fttarkiim ih, eh, ijoh). od xiv vijeka. qen.: tehej.
.Mon. Morb. 101. (1.332j; oniho. ' M. Marulic .302.
cidi D. Dani^^icS obi. 191; loc: sihej. Mon. .>^erb.
470. (1454i: ovihe. S. Budinid, ispr. 164. vidi
t), Doiiitic, obi. 212. — hh) u praes. 3 sing, gla-
JoeaHOBiik
gala jesam: jeste^■"»wf^■"'Vr^>^»^ jotiami <^iij a ne
kijrh adveraba, kao sade, pake itd.. vidi kod oco-
kovijcf) rijeci napose.
2. E, interj. ako od ove postaju rijeci evo, eto.
eno, naj star ije bi znacene bilo ono po kojem sc
ko opomine da pazi na ono sto ce se kazati. —
Moze biti i praslavenska rijec, ispmredi rus. » cim
se pokazuje cudene, sumna, i ces. e cim se poka-
zuje zefa. — U nasemii se jeziku jav(a od xv /'/-
jeka (vidi Marulicev primjer kod a) a izmedu
rjecnika a Mikafinu (e, glas koji se cini kad sto
nije di-ago ,he, ola, oh' ,hem'), u Stulicevu (e,
glas, koji cini se, kad nije sto drago ,eh, ola, he'
.hem'), u Vukovu (,he' ,he'). — Kad se nalazi
pisano eh (( nekijeh pisaca (n. p. u Banovea, J.
Filipovica, Lastrica) koji ne poznctju pravoga
glasa slova h, to je samo ortograficna razlika, te
nihovi primjer i spadaju amo (ali vidi i eh i he).
kod nekijeh pisaca koji su htjeli istaknuti du(inu
u izgouaranu nalazi se pisano i ee. n. p. kod J.
Filipovica i Obradovica, a kod Banovea jedan
put i ehe: Ehe vidi bog vase himbe. J. Banovac
pred. 32. gdjekad se u nase doba vrlo dugo izgo-
vara, gotovo ovako: 6ee, osobito kad je znacene
kao kod f.
a. (cesto pred vokativom) kad se ko pozivfe Hi
nutka da sto ueini. E, nut poslusajte. J. Bano-
vac, pred. 130. Eh vrati se, gizdava divojko. F.
Lastric, test. ad. 85'>. Na jedan i^ut povice jedna
devojka s cardaka: E carevicu, odja§" kona pa
odi u avliju. Nar. prip. vuk.'"' 196. — uz to se
pokazuje i koje dusevno o^ecane (zefa, ialost,
rado.it itd.). E boze, odnesi jur taj bi6 od naju.
M. Marulii 245. E za boga, sura tica vrane! ti
poleti do dvora mojoga. Nar. pjes. \'uk. kovc. 105.
E bracii, vas kmet X. umro. M. D. Milicevic, ziv.
srb. 1. 3S. E, Ivo, o svetom ai'andelu, ako bog
da zdravja, ovde ce igrati tvqji svatovi. let. vec.
183. E ! nesre(^o, ti ne progledala I Osvetn. 1, 5.
b. kad se hoce da se u drugome uzbudi cudene
Hi div^cne. Jedan tali drugoga. a drugi no istakne,
i govori: o! da ti znas, sto ja znam! .1. Banovac,
razg. 116. ^to bi bilo, da \m\. ne bude ispunila
iia zem|i ono, sto je vede odi'edito bilo u no-
be.sih? E sto bi biloV ... A. Tomikovic, gov. 200.
E gde sam ja dobio onde ne inoie svak dobiti.
Xar. prip. vuk. 27.
c. kad se cudi .sam onaj .sto govori. EI el livaln
bogii! veil u nekoj dvoumici Cida-Pauu. M. D.
Milidevid, zim. ve6. 207. E fiudna mi C-udal let.
ve6. 229.
E, d.
19
4. E
d. kod pitana istice da cejade ne zna na sto
ce se odluciti. E sad sta da mu radiin ? Nar. prip.
vuk. 85. I rece mu : ,E, sinko ! sta cemo '?' Nar.
prip. vrc. 50. E! brate moj, sta cemo sad? Vuk,
rjec. 152=1.
e. Icod premiilana. Eh, nije drugo, va}^a stid
pod noge metnuti. J. Baiiovac, prip. 38. Eh osta-
vimo ova! J. Filipovic 1, 40''. E sto cu ti lakr-
diju dujit"? Ogled, sr. 246. E to je sto drugo!
Vuk, rjec. 152''.
f. poTcazuje da se. lut, sto pristaje, ali to pri-
. stajane maze hiti i tako da- smisao postaje sa-
svijem protivan. a) uopce, ti pravom smislu (ispo-
redi i 3. e). E toli vjernomu prijate].u sve rit'
smim. M. Vetranic 2, 473. Eh, dobro! race Isus.
J. Baiiovac, prip. 16. Tada rece oiii ispovidnik:
Eh, mudriji je bio prvi ispovidnik, jer te udi|
razumio. razg. 122. I tude ? eh i tude . . . pred. 5.
.Teda ovo nemii ne bi moguce? Eh jest ovo
liemu bilo moguce. J. Filipovic 1, 82'^. ,Zar na
ucite|a?' ,E, boza vjera, bas na liega!' M. D.
Milicevic, zlosel. 102. — b) pokaznje da ce^ade
koje govori zadovopno je onijem sto je culo, Hi
da pristaje iia ono sto drugi kaze da se ucini.
E sad hajte po jedan redom. Nar. prip. vuk." 190.
.Leh mi kladite lonac na hrbat, pa se ne bojte'.
,E pak provaj , ako budes mogla'. Nar. prip.
mikul. 15. Ja cu sam udariti na 500 uskoka; a
ti Bauce na koliko ces? — Vala ja cu na 300.
— E tiu'ske mi ■v'jere nece ih vise ni udariti
od 800. Vuk, nar. pjes. 4, 462. ,Neka Kolakovic
pripovjedi kako je Bozo Kulic jirevario kaludera'.
,E, dede Kolakovicu!' rekose nih dva tri umiah.
M. D. Milice\dc, zim. vec. 218. — moze se tijem
pokazati da se je culo i razumjelo sto je drur/i
kazao ako je i hez osohitoga zadovojstva. E lijo,
sad si dolijala ! Nar. posl. vuk. 78. ,Cuo sana da
svasto pogadas, jeli istina?' ,Valaj te nijesu pre-
varili'. ,E, a da kazi mi : ova tica, te mi je pod
pazuho, jeli ziva ali mrtva?' Nar. prip. vrc. 140.
— s ovakovljeni znacenem kaze se cesto: e dobro!
,Tu si, pobratime?' ,Tu sam'. ,E dobro, a ti cini
svoje'. Nar. prip. vuk. 184. Onda zapita: ,Koliko
to ■srrijedi?' A oni mu kazu: ,Cetiri pare'. ,E!'
veli , dobro! cetii'i jaare danas, cetiri sjutra, to je
osam'. 220. E vala dobro! kad je tako, sjedi.' 190.
E dobro, kad neces, a ti mi pridigni slaninu da
idem.- 301. Otac vidi ludost svog sina, pa mu
rece: ,E dobro!' Nar. prip. vrc. 50. — c) cejade
koje govori kao da samo pristaje na ono sto je
prije kazalo, dodajuci jos nesto sto ono dopunuje.
Eh, zna bog i u paklu vece i maiie muke dati.
J. Filipovic 1, US'!. Pevaju, sviraju, bacaju puske,
e — ono ti je radost, ono je sreca ovoga sveta !
M. D. Milicevic, /im.. vec. 72. Ona ce biti vec
na svrsetku svoga skolovaiia. E, to je vec velika
devojka. zlosel. 122 — 123. Prepirati se — e to mu
je bilo u dusi. M. P. Sapcauin 1, 27. — d) ce-
\ade kao da pristaje na ono sto je drugo (a i ono
samo) kazalo, ali poslije dodaje sto cim ne samo
ono moze ograniciti nego gdjegdje i sasvijem od-
haeiti. Eh, oce, dobro ti to govoris, ma da ti je
samo poznati koliko se stidim. J. Banovac, prip.
38. E lasno je tebi! Nar. prip. vuk. 16. ,Blago
tebi kad imas dva vese|a u jedan put!' ,E, moja
gospodo, jedno mi je vese|e a drugo zalost'. 80.
Pa mu odgovori : ,E moj sinko ! da ti manka
kapa na glavi, lako bih ti je kupio'. Nar. prip.
vrc. 159. ,Popo! zar i ti cuvas goveda?' A on
mu odgovorio: ,E moj sinko! te jos da su moja!'
Vuk, ziv. 296. E, ali de ti to kazi nasim se|a-
cima! M. D. Milicevic, zlosel. 290.
g. pokaziije da se ni po sto ne jyristaje ili ne
priznaje Sto je drugi (a i sam onaj koji govori)
kazao. ovo znacene moze biti da postaje od pre-
dasnega (kod f, d)). Eh, ne imamo se ovom cu-
diti. J. Banovac, prip. 128. Ter Isukrst dopusti,
da ovo negovo tilo otajstveno, koga je on glava,
razrusi se i pomanka? Eh, neka govore sto jim
drago, ovo bit ne moze. J. Filipovic 1, 186^. A
jeda r ces odbaciti primlohave molbe moje? e.
ne moze tog poduiti primilostno srce tvoje. P.
Knezevic, pism. 99. ,Nijesam li ja tebi kazao, da
ti vise ne ides za mnom?' ,E moj pobratime, ne
idem ja da tebe ceram, vec te trazim da te pitam'.
Nar. prip. vuk. 185. E, ako ne zna nikakva za-
nata, ja mu ne dam svoje kceri. 219. Stane se
dete smejati i rece biku da pogleda kakav mu
ide megdangija. ,E, te se hale ja bojim', rece bik
,no poslusaj sta cu ti reci'. Nar. pi'ip. vil. 1866.
816. — s tijem znacenem kaze se i: e bas! kao
ironicki. East mu (svincetu) rece : ,Koliko se
s mojim plodom pitas, a nikada neces na me da
pogledas ni da mi zafalis!' Svince odgovori: ,E
bas! kao da ti meni za ].ubav taj plod radas i
prosiples!' D. Obradovic, basn. 231. — amo mogu
spadati i ovi primjeri, u kojijem se istice i pri-
jekor: Eh, oce! da ti znas koja je napast brez-
obrazna zena, ne bi mi toga govorio. J. Banovac,
prip. 42. Pak kad vam se sto rece, kao da se
srdite ter okorno odgovarate : ,Eh, oce, ostav' ine
stati, lako je tebi!' 142. Eh da se viruje, kako se
ima virovati, di-ugacije bi se stalo prid onim sa-
kramentom, a navlastito kad se ima primati!
razg. 44. Ee, kad bi u srcu bila ona vira, vidila
bi se i na dvoru. J. Filipovic 3, 103*. Jeda ostali
lakomci ne sagrisuju u ovom? Eh neka im se
blago pokaze, izdace vojske i gradove. F. Lastrid,
ned. 129. Ee moj starce ! D. Obradovic, basn. 283.
Kad joj muz kaze: ,Bog s tobom zeno! otkuda
sad bukova mezgra ? Sad bukve pucaju od mraza',
ona mu odgovori: ,E moj coece! nema bolecega,
a on bi nalozio vatru oko bukve pa bi se bukva
otkraATla, i bilo bi mezgre'. Vuk, poslov. 202. ili
se istice rug : E moj coso, ako ti vise sto ne znas,
to je sve nista. Nar. prip. vuk. 202. Hi nenta-
rene : ,E sta je meni stalo ?' odgovori ludi i pusti
prjenak. Nar. prip. vil. 1867. 704.
h. pokazuje zadovojnost i divjeile. E takvi se
hi}adili Srbi! Pjev. crn. 8*. E mislis niko jaci
od nas danaske! M. D. Milicevic, zlosel. 98.
i. kao evo. — u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj.
Dobro dosli, kiceni svatovi! a za Maru gizdavu
devojku! E se Mare od roda dijeli, ali joj se zao
od'jeliti. Nar. pjes. vuk. 1, 18. Gospodaru Katic-
Simeune! E ti jesi gospostvom najstar'ji, uzmi
drustva, pa ti di-uma cuvaj. 4, 280. Ne predaj se,
Petre Boskovicu! e ti ide jedna pomoc vruca.
Ogled, sr. 62. Nemoj vikat, pasja poturice! e ti
dajem bozu vjeru t\Tdu, ocu tvoju glavu otki-
nuti. 501.
k. u jednom primjeru iz Boke kotorske stoji u
inter ogativnoj recenici, kao zar, ili : E te ze|a obu-
zela na banove, na dedove? Nar. pjes. vuk. 1, 90.
1. kao uzvik od zalosti. — n Boci kotorskoj.
E jaok! Nar. pjes. vuk. 1, 90.
m. e da, vidi 2. da, b (11, str. 214^).
n. o da, vidi kod 1. da, 11, 1, a, d) pri kraju
(II, str. 213-^).
3. E, interj. glas kojijem se u odgovoru potvr-
duje cije pitane, isporedi 1. da, 11, 1, a (II, str.
212b— 213a). vidi 2. e kod i. — U jednoga pisca
Dubroveanina xvi vijeka. Vila: Ti si iz Dubrov-
nika? Omakala: E gospo. M. Drzi6 137. Bokfiilo:
Na ona li vrata? Pomet: E, na ona vrata. 293.
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
4. E, conj. veze recenice gotovo kao te Hi a. —
4. E
20
EDA
Od prosUjfia rijeka. Dogadaji. koji ne samo za-
branuju zenidbu, nego i ucinenu razmicu, e ovi
su od dvi vrste. J. Banovac, razg. 269. Idite i vi
u moj vinograd, e sto pravo biidc, dacu vama.
F. Lastric, od' 184. Kako zbori oar Otmanovicu,
e se nojzi od bo|e ne moze. Pjev. crn. 32 . Sa
svijein se svijet dotamaiii, do u Sijemu. u to
mje.sto zupno; e se kupe srijemski glavari na
sakupu pred bijelom crkvom. Nar. pjes. vuk. 2, 6.
Drzi nega uz desiio kojeno. e ga drici kako svoju
glavn. 2, 610. Kad dodose u ordiju, kado, e su j
.sjeli, uoge prekrstili. 4, 391. Miiogo rekob, e iie
iiiogoh od zalosti. Vuk, ziv. 200. i
'). E, corij. quod, |;o svoj priiici okrneno jc jer
ili er. — U Crnoj Gori i u Boci kotorskoj od
xviii vijeka (u primjeru xvi vijeka: Nijedna me
iiemoj pitati, e cekam tuzan glas. M. Drzio 475
e je jamacno plsarska pofireska mj. er) ; izmedn
rjecnika u Vukovii. a) cidi jer. Mono i-ekose da
noce ni po sto, e se bojahu. (Ilasn. 17, 306. (1707).
Petro prosi. Ana se ponosi, e je Petra vlahina
rodila. Nar. pjes. vuk. 1, 3. A ne boj se, moj Jo-
vane kume ! e se nije voda pomamila, no se voda,
kume, po.silila. 1, 123. Car hocase izgubiti jubu,
oar hocase, i nevoja nni je, e mu juba mnogo
zakrivila. 2, 26. P.rzo zaspa, hitro jjoskocio, e je
rnzan sanak ugledao. 3. 217. I da raji >izdu po-
])ritegnem, e je raja ka" ostala marva. P. Pe-
trovio, gor. vijen. 42. — h) vidi 1. da, I, P. (11.
tytr. 185*' I dale). Kad pogleda ludoga .Tcnana,
o su nemu oci izvadene , ami nega vodom Iva-
lagijnskom. Xar. pjes. vuk. 2, 36. Hi li rek"(), o
sam zenska glavaV 3, 351. Bib rekao, o si jiiiiak
(lobar. 3, 351. Jel' istina sto mi jiidi kazu. e ti
imas u Prizi'en dai'ovo";:' 3, 429. A kad vide Grisao
Osman-aga e ostade IJrasko Popo^'iou. 4, 63. Kad
vladika glase razumio e se vezir s vojskom po-
digao. 4, 81. Strali je mene i lM)jini so }uto e 6e
utec' ovcar od ovaca. Ogled, sr. 157. Ne bib te
trpjeo da bib znao e cu sokola izvesti od tebe.
Nar. posl. w\k. 194. u ovoin primjeru e stoji injeste
da je (o je) : §to je vajde, e dobra devojka, kad
je guja jeste zaprosilaV Nar. pjes. vuk. 3, 24. —
CJ koo sto, zato sto. ])a snio jadni i zalosni e
se za nas ne sponiinu. Nar. pjes. \uk. 1, 92. No
ako se jesi jirepauuo e si nirice \'labe uglodao.
4, 511. Pop popu nije kriv o mu
Nar. posl. vuk. 255. Hago Mujo I
Hvala bogu, e ne mogu. 340.
(). E, C071J. vidi 1. da, I, A (11, sir. 163'' / d(i{r)
i jeda. — Po.stajr jainarno od oda /// joda. —
JJ iiasc vrijf'ine. I zamolo ga e bi mu ib svezali
pri nogama da no jjobjegu. V. Vroevio, igr. 51.
Vjeiiba se, e bi zdravu uzdrzao glavu. M. Pavli-
novio, rad. 135.
EMAN, >n. ob(!num, cnni, Irrdo drro. riili rovau.
Inl. obano. — Od xvii vijckit, a iziiirdii rjchiiiu
a Mik(i(i7ni, u Jielinu 2H2'', ii lijrlosljciircvK, ii
V(ilf.i(jijinii, a Stuiirfiu(. (M , lasti\a orna obana
s tlo trpoze gladko ustaju. (i. Palmotio 3. 6]''.
EliA.N'AH, *//. n Shilirmt rjrrniku (.cbanista,
obi hnoni, d" cbiino' ,(jui ex ebono opoi'ani oon-
fi<'ifj .:(i koji <-i' hiti i narineno.
EH.AiNSKI, mlj. nd fhnna. — Sitiiio n Shdi-
CPini rjrrnikii.
EhEN, m. ridi clian. - /' Shilirrrit rjn'iiikii.
KMHF'"..)SKI, itdj. *'(■/// jovroj.ski. — xvii / win
rijfkd. I'rimati novijeruo, a naj liSe .sinovo cbrej-
sko iH /udiosko. 15. Ivasio, in. 77. Ne razumivsi
ebrejski jezik. M. LekuSi6, razm. 124.
KCANIN, )//. ('ovjek iz Edke. V. Arsenijevii.
jo porodaii bir.
dobar ti si ! —
KCANKA. /■ iensko rejadr i.: E/'kr. V. Arse-
nijovio.
IX'ANSKI. ((dj. koji pripada srlii Krkl. V. Ar-
senijevic.
ECAR, m. nijesto u Srhiji u ukriniic ritduirkoni.
Niva u Ecaru. Sr. nov. 1875. 662.
ECAYSKA MALA, ,/' mjesto h Srblji ii Siiir-
derevii. Kuca u Eoavskoj Mali. Sr. nov. 1867. 123.
ECECi , w. ridi jegek. — No jcdnom mjcstii
xviii vijeka. Eceg ise, ne more se vise, vino
pise, ne more .-^e lipse. J. Krmpotio, mal. Ki.
ECISTE, ,)/. mjesto h Srhiji n okrugn l.roiiii-
jerackom. Niva u Ecistu. Sr. nov. 1867. 400.
ECKA, /. selo a Benintu. Sera. prav. 1878. 9.S.
ECIM, ridi becim.
ErOLIJA, /. Aituu.iu. Aetolia, kraj ii dn'-koj.
— Samo II Viikiu'ii rjeriiikii x dodnfkom da je
stajaca rijev.
EDA, vidi jeda. — Dolazi pouzduno (u sta-
rijim primjerima pisanijem cirilskijem slovima
eda moze se citati jeda) od xvi vijeka (vidi kod
h) aa)), a izmedii rjecnika n VuJcovu. a) ii in-
teroiiatinioj re('enici (samostalnoj i podloznoj).
■moze iiiKifi niii .^e i rijeccu li: eda li. aa) kad
■se zeli da biide o)io Ho se pita ili trazi. Eaztvori
vandelje sveto, eda li ces mooi, steci ga, odrzat
se da. na svak oas ne zavapis? I. M. Mattel 21-22.
Da uijeste degod ugledali. eda liisino sicar sioa-
rili ? Nar. ]:)jes. vuk. 4, 50. Eda ve je sreoa doni-
jela od Drobnaka od ])lemena jaka? Ogled, sr.
394. Zapita ga, eda li ima sto za jelo. Nar. prip.
vuk. 4. Eda sto, sine ? nije li bog dao da si nasao
sto si trazio? Nar. prip. vuk.-' 241. Eda je bog
dao da ste nasli'voduV 242. Obijajuci kroz ka-
maru tamo amo, eda se nije kakva devojka de
sakrila. -260. Eda ga nade? Vuk, rjec. 152a. _
hh) II pitanii uopce, cesto a cudii, a moze se kod
toi/a ze(cti i da ne bade ono sto se pita. Eda
si se krivo zaklinala, de god mone do nevo|e
bude, da ces mene biti u nevoji ? Nar. pjes. vuk.
2, 109. Eda moze ko ^'odu zabraniti da se ne
krsto oviV Vuk. djel. ap. 10, 47. Eda ce zena od
devedesot godina roditiV D. Danicic, Imojs. 17,
17. Kuze|u ! ucini oj^et harambasa obrnuvsi se
Milosu. eda stogod , kad toliko gledas? M. D.
Milioevio, zim. vec. 215. — b) utinam, na po-
retkii samostaliie i podlozne recenice kojom se
pokaziije ze^a. n jednom primjeru uz eda ima i
driii/o da : Eda degod da zazvoni ! Nar. posl. \uik.
.327. mil (jlaijol je n iiidikatira. Do konca zivota
eda jos moni kad ne rajska lipota odnese ovi
jad. N. Najeskovic 1, 298. Da iunlis boga ti, eda
mi novoju i tuge prikrati. 1, 300. Eda li se kleti
Turui spendzioi oblakome. Nar. pjes. mikl. beitr.
1 . 35. Eda bog da, to nana dodo ! Nar. pjes. vuk.
I. 17(>. Nega klola lijopa djevojka: ,Eda bog da,
|fli bolovao!' 1, 286. Eda bog da, da mi i ne
dude! 1,513. >.'(> bojto so, braoo moja draga ! eda
bog da kakvagod junaka, koji oo nas junak iz-
baviti. 3, 358. L'dovioa boga m<ili: ,Eda degod
da zazvoni, eda kome zona urnro. eda mono niladu
uzMi(>. (II St(divu). Nar. posl. vuk. 327. — bh)
illaiiol je 11 koiidii'ijoHiilu. Sto za boga udelite.
I'da bi vam dobro bilo ovog sveta i onoga. Nar.
pjos. vuk. 1, 137. Da pustimo Milotu s Miliooiu,
eda b' kako otisnuli ladu. 1, 557. l^iuto savi i otud
i otud, oda bi mu glavu osjokao. 2, 283. Eda bi
me no rodila majka, vt<o kobila, koja koi'ip zdreV)i,
te ja Turke osvotiti noon. 4. 3(is. — crj tiema
ijlaijola (ridi kud joda). Eda boga, da ja sestru
nadem ! Nar. pjes. vuk. 2, 621. Eda boga i bogo-
rodicol 4, 246. Eda boga i bukova ladal Nar.
EDA
21
EDUPAT
pjes. horc. ^"ulc. 214. Eda lioj^a i si-ece! Vuk, ijec.
J. EDE.M. III. :eiiialsl,i nij. jrrnjski (den. (jrc.
'I'.h'ii. — f n 1 1: op is u xv vljeka pisanoni crkve-
injciii ji'iikdiii. Vi. Edeiue jiredcdomi. iiasiimi.
ki. drevu si iiediioiiin jeze sbmrti. ishodatajvi su
vsemu miru . . . Ulasn'. 24, 289. (1492).
2. EDEM. ;//. fiirska i'ihp inidln. vidi Adam,
arap. Adaiu. fur. Ad^in. — F ii/t.ii' vrijeme. Za-
fali se Edeni inomct' inlndo. Xar. \\\i^^. viik. 1, 262.
EDEMOY. (idj. kiijl /jripntlu Fi/ntiu. Hxala
Ederuova. A'nk. imi-. pjos. 1. 2(J2.
EDIBATA. /. firdil a Arhaiilji. — /' niko-
pi.sK XVII vijeku , i (ifiilc ii JJaiiirirmi rjecniki(.
Vi. leto 7001 (149;3) liodi can- iia Arbanase, i
priini Edibatu i Motnuv. Okaz. saf. pam. S2. fiiko
1680).
EDNODTjyi* 'E . (ii]r. (iijirtic jeduodusice; od
jednofi(( dni<k<i. — T itn.if rrlji'uie ii Lici. .liome
sam .svp ediiodnsir-e odlpfio ili otrriio'. J. Boijda-
novic.
EDEEXA, /'. rill I Ediviif. — f i/aic rrijntic.
Tek ja ostah starac u Edreni. I'jev. em. 86'.
EDREXE. Edrerieta, u. vidi .Icdreiie. IspoiadI
Edrena. — T' Viikorii yjrriiikii.
EDIPAC, Kdipca. ///. ]•'. liprniiii. ridi Edipat.
— Dolazi iiaiiio n olillrluiii iimaliiir. te sr iir .vna
kfikd hi fjlasiii iHiiiiiiiiitir j''diiiitc; po toinr sto
I'lcki pisii t jii'fd (■ . iiKiic hifi d(t bi (jlasio i
Edijitac. — ]\Jj. d l.'od r<il,'(triica stoji j. — Od
XV do xvin vij/d.'a. Ua iic vekn Ejipci (,Egipci').
Beniardiii .")4. exod. ':VI. 12. Jijjijici (,Egipci') po-
to\n. D. Bnrakovif- , jar. 45. ,Iesn ]i .se oiida
Ediptei ua jtravu vii-ii Dliriinuli? Ne mozemo
dvoumiti da mlogi od Edijiaca (,Edipatca') . . .
A. Kanizlic, utoc. 542. — ordjc .sv in' zna, tirha Ii
citati d ili ^x Kada dodosi' Edipfi. I. Aiicic,
vrat. 10.
EDIPACKI, adj. c/iiiatski, vidi Edipat. — xvii
i xviii rijcka. Od slnzbe edipaeke. M. Divkovic,
nauk.- 250. — ii orijem primjerinm ne zna se,
treba Ii ciiaii d /// ;;■: Da .se ue liqje kraja edi-
packoga. I. Aiicir-. svit. 155. Brasiio edipacko.
M. Eadiiie 51.-5''. Od snzaintva (■dij)a('ko,2:a. J. Ma-
tovic 327.
EDIPAT, Edipta. *//. Acuyi.tus. lu/ipaf. Mi.sir,
f/rf. .liyi'ino^. — Kod idliiraca i !< j ;/(/. d. —
Od XV nijelM (ii prm dm priiiijfni iiiniii.iia.fii- je-
hci a). Bizi u Ejipt i .E.yipt-i. Heiiiardiu 12. mat.
2. l;3. Iz Ejipta zvab sma mog:a. 12. mat. 2. 15.
Kad Ejipt ' (,E.2:i]jt') ostavi. M. Marulic 20! U
Ediptu. M. Vetvaui.- 2, 465. Kraji od Edii^ta ile-
uandrn .spijevaocu ])oklisare po.slasc . veb'ke mu
dare obecajuci, da bi htio zi^ot s^oj medu I'lima
provesti. D. Eanina iv'^K \] Edipat s I'lim biza.
M. Divkovic, nank. 10(5 '. Koji jes izlizao iz Ejipta.
B. Kaiif'-, nac. 35. Premda pribiva tako .s toboui
u Ediptu tudu gi-adu. P. Posilovir', nasL 61 . Da
bizi u Edipat. S. MargitiA, fab 122. Kako od
Jozipa rece sveti Arabrozio, da ft-a nije zasinio
Edipat. A. Kaiii/dir, frau. 177. — ii orijnn pri-
mjerinia. iw zna se treba Ii I'itafi d ili 4' (jiisci
ne razlikiijii ora dra .■<lora kod: pisni'iaj: Bos;
pnk Izraelski iz zpm)e od Edii^ta izvedo. B. (rra-
dic , djev. 91. Pobis:ose n Edipat. Aii(b Kacic,
kor. 360. Piik od Alojzosa iz Edi[)ta izliavjfi!. ,7.
Matovic 29.
EDIPCIJANI.X. /;/. Kip'jinuiin. ridi Edipat. j'O
fal. Egiziauo. — p/iir.: Edipcijaiii. — l^ vaka-
caca s j ////. d. — xvii / xvni vip'l'a. Bi prodaii
Putifaru Ejipcijaniiiu (,E,!j;'iptiaiiinu'). A. Vitajic,
ist. 362. Da se i.stih Ejipcijanov (,Egipcianov')
srca na zlobu obrate. 363. — • a orijem prinije-
rima ne zna se treba Ii citati d Hi g: Edipcijaiii
koji jdakahu s Jozefom. M. Radnic 202'. Edipci-
jaui voc ga ne ciijahu. .T. Banovac. pred. 8. Od
izopacena obicaja Edi])cijana. J. Matovic 183.
EDIPCIJANSia, adj. koji pripada Edipcija-
nima. — xvii i xvin rijeka (nioze se citati g
mj. d). Krajevstvo edipcijansko. M. Radnic 453'.
Pokucstvo edipcijansko. L .1. P. Lncic. razg. 93.
EDIPCKI, vidi edii)tski.
EDIPKA, ./'. Enipcanka, ridi Edipat. — Uprav
Ediptka, //// t ispada izniedn \) i k (ii jednom je
priinjerii pisano). — x\ii / xvjii riji'ka (a soijein
priinjerima ne zna se, Irrlia Ii iilnti d /// g). Ova
poganica P'dipka. I. Ancic. \j-.it. 33. Marija
Ediptka. Blago turl. 2, 270. Svi zahidi'ii jiasi
trudi pri Edipki jaoli ostase. X. ^larci (13.
EDIPKIXA. ./■. ridi Edipka. — xvii / xvin ri-
jeka. Ejipkina vila. D. Harakovic, vil. 87. — ii
ooijeni priinjerima ne zna s''. jeli d ili g: Zivot
i pokora .sA'ete Mai'ijc Edijjkine. X. Marci 1. Da-
vam na svjetlos zivot Marije Edijikine. 5.
l''.DIPSKI, adj. efjipat.ski, vidi Edipat. — Kod
cakavaca s j mj. d. — Od xv do xvm rijeka. U
zemji ejipskoj (,egi])skoj'). Bex'nardin 86. exod.
12, 1. Ejipski (.ogipski') muzi. M. Marulic 15. —
H orijem primjerima ne zna se, treba Ii citati d
Hi g: Od edipskijeh (.egipskijeh') 2)lodnijeh mjesta
negovi su vitezovi. T. Gundulic 334. Tamnosti
edijjske. J. Banovac, pred. 91. Sn/,aiistva edip-
skoga. E. La.stric. nod. 19(». And. Kacic. kor. 315.
Edipska -vala. X. Marci iH.
ICDIPTACJ, Kdipca, m. ridi Edipac.
iODIPTOV, adj. koji pripada I-jtipta. — xv
rijeka u jedmofja pisra rakarea (s j mj. d). Po-
koli bihii izlizli iz zcmjo Ejipto\-o ('.Egiplove'j.
[{ernardin 68. exod. Ki. 32.
RDIPTSKL adj. eijipatski, ridi Edipat. — xvii
i XVIII vijeka (a jirimjcrima ne zna se, jeli d
Hi g. u Vtdeticeva mole liiti i j). Pogledavsi Go-
spodiu s%Tfhu vojske ediptske. I. Bandulavic 118''.
exod. 14, 24. Me.sa ediptskoga. M. Radnic 83''.
hJluzbenici da biidemo ,egiptskomu' poglavici. 1'.
Vuletic 68. — a orom. je primjcnt c mj. ts: Ko-
jijeb o.slobodi od .sbizbe edijicke. .). Matovic 16(j.
EDIT, m. vidi Egit i Edipat. — U jediioiu pri-
mjerii pisca fakavca xvm rijeka (s j mj. d). Iz
Ejita (.Egita'). A. A^itajic, ist. 259^'.
l-'DUPAC, l''.dap(:i. III. ridi .Icdiipac. — Xa
doa mjesta xvi / xvii rijr],-n: na prrom -s- j mj. d
fpo rakarskoiii (forornj, na drni/om se ne zna.
jeli d /// g. (I' prroin primjeru stoji kao iine
)nnskoj. Cetrtomn bisc imc Ejupac Po.stila. tl».
Pokarani Edupci za idolatrijn. I. Ancic, ogl. xxiv.
KDUPACKI, adj. koji pripada Ednpcima. —
U jednof/a pisca x\'ii vijelut (ne zna se, treba Ii
citati d Hi g). Bozi edupacki. I. Ancic, ogl. 62.
Posla putem edupackirn. 149.
KDUPAK, Kdupka, m. r/>// Edupac. — V jed-
nof/a pisca cakarca xvii rijeka (s j ///,/. d). Xeka
se ugasi Ejupkom A'last i moc. F). Barakovic,
jar. 1-7.
KDCPASJvi. adj. v'fipatski, ridi Eduijat. — V
jedno'pi pisca xvm vijeka (ne zna, se, treba Ii
citati d (7/ gj. Izasasce Izraelsko iz zemje edu-
paske. A. d. Oosta 1 . 18 1.
KDUPAT, Edupta, m. E'p'pat, Misir. ijn'. ^ii-
yi<:n()i. isporedi Edipat. — F j''dno;ia jii.-^-a ca-
karca XV] rijeki Is j yij. di. Ejupat jest clovik
a ne bog. Postila. hrv. jjosveta 3''.
edup6anin
22
EGIP^ANKA
EDUPCANIN, m. Egipcanin, yidi Edupat. —
U jednoga pisca cakavca xyi vijeka (s j mj. d).
Za potopom duh sveti je karal i kastigal Ejup-
cane skrozi Josefa i Mojsea. Postila. X3''.
EDUPTIJANIN, m. vidi Edupcanin. — V jed-
noga pisca cakavca xvi vijeka (s j mj. d). Sodo-
mitijane, Ejuptijani i Izraelicane. 8. Biidinic.
sum. 118^.
EFENDI, m. vidi efendija, stoji pred imcitom
kadija i ne mijeita se po padezima. — V nqse vri-
jeme i u Vtikovu rjecniku (efendi-kadija). Cujes li
me, efendi-kadija? Nar. pjes. viik. 2. 359. Posi-
jece efendi-kadiju. 4, 483.
EFENDIJA, m. tur. efeudi (od grc. uvd-frTrj^),
tako se kaze od stovana ucenijem (udivia i cinov-
nicimci, pa i uopce i drugnme, n nasem jeziku
kao gospodin, i kaze se sumo Turcima. — Od
x\u vijeka i u Vukovu rjecniku: ,titel eine.s tiii'-
kischen gelehrten (kadi oder chodscha)' ,dominus'.
Od nash efendije. Starine. 11, 81. (1G06). ^Efen-
dija, eto ti dukata. Nar. pjes. vuk. 2, 359. Sto no
sjedi kao efendija. 3. 54ij. — I kao utuski nadi-
niak. u nase vrijeme. Doso k sudu Janko Efen-
dija Sabcanin. Glasn. ii, 1, 198. (1811).
EFENDIJEN, adj. koji pripada efendiji. — TJ
Vukovu rjecniku.
EFiNDIJINICA, /. efendijina zena. — U Vu-
kovu rjecniku (efendijnica).
EFENDUmSKI, adj. vidi efendijski. — U
Vukovu rjecniku (efendijnski).
EFENDIJSKI, adj. koji pripada efendijama*
— isporedi efendijinski. — U Vukovu rjecniku-
EFENDUM, tur. efendiim, gospodine moj ! vidi
efendija. — U nase vrijeme. Bogme ja ne znam,
efendum benum ! odgovori mn sveti Petar. Nar.
prip. vrc. 55.
EFIMIJA, /. Ev(f>iuti(, ime zensko. — U nase
vrijeme. Efimija cura govorila. Nar. pjes. petr.
2, 493.
EFTA, /. nedjefa dana, pers. tur. hefte. — U
nase vrijeme. Efta. nede|a dana. Viik (?), nar. pjes.
here. 357. vidi i Nar. pjes. petr. 1, .343. 2, 698.
Nar. prip. vrc. 224.
EGAE, Egra, m. vidi Egra. — U rukopisu
XVI II vijeka i u Stulicevu rjecniku. 1552 Egar
obsedose Turci. Glasn. 20, 5.
EGARSKI, adj. koji pripada JEgri. — xvii vi-
jrka. Egarski pasa. Starine. 10, 15. (1652).
KGATI, egclm, impf. cobani za govedima egaju
iidarajuei ae palcem u grlo i govoreci: e! e! ega,
ojja do bubrega itd. u Hercegovini. V. ^eSevic.
EG AY, adj. kriv (o noyama). — luda rijec,
po svoj prilici turska. isporedi tur. egmek, kri-
viti. — fj na^e vrijeme i u Vukovu rjecniku
(,krumm, fehlerhaft' ,pravus', cf. kriv). Zute cizme
nn egave noge. Nar. pjes. vuk. 1, 523.
EG BE, iGl^ETA, vidi hegbe, hegbeta.
EGE, egeta, n. tur. ege, lima, pila, turpija. —
U nase vrijetnc. Izvadio ege Iz egbSta. Nar. pjos.
juk. 412. I trideset morskijeh egeta. 397.
EriED, u zagovrri. Egod -red, krajev zet, u
Ntrani sidi, likom so opnso. (idfiitni'l{(ij : loza. Nar.
zag. iiov. 239.
EGEHAST, ntlj. kao telniirka rijec a botanici
a jednoga pisca nasega vrtmnm. Egodast (list)
nn sredi a oba bnka tia i)nlikn egede izrezan. J.
Panfcid, flor. beogr." IH. Ef^eilnsto, pandnraefonne.
479.
EGEDAS, m. vidi egeduS. — U nase vrijeme.
Najme si uiomci gajdasa ili ogedasa te iiii s\ai'a.
V. Bogisic, zbor. 485.
EGEDE, egeda, /. pL rrsta. gusala, nuj glav-
niji instrumenat u dunasnoj (evropejskoj) muzici
CtaL violino, franc, violon, nem. ^doline, geige).
— Od ma gar. hegedli. — Od xvii vijeka a iz-
medu rjecnika u 3Iikajinu (egede, gusle ,violino,
rebecliino' .pandura' 94" ; udarati u gusle , u
egede ,cano, fidibus canere' 710^) gdje naj prije
doJazi, u BjeJostjencevu (v. gusle), u Stulicevu
(,lyra, iides'; u egede udarati ,lyra pulsare'), u
Vukovu (,die deutsche geige' ,fides germanicae').
Tu su dipli, tambre, egede, tamberliooi. J. Ka-
vanin 498''.
EGEDUS, m. cuijek koji (po svojem. zanatuj
gudi u egede, luagnr. begediis. — isporedi egodas.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku gdje sr
dodaje da se govori u vojvodstvu. Kad egedus
pravdu svira, gudilo ga po nosu bije. Nar. posl.
Aaik. IIB, .30.
EGELA, iu. preziuie /< Lici. J. Bogdanovic.
EGEN, M(. tursko ime musko. — xvii vijeka i
u Danicicevu rjecniku (Egenh). Posla carb Suli-
mani. Egeni. pasu podh Biogradi.. Okaz. saf. pom.
8(). (1099). Prod vratima zenske crkve (u niana-
stira u selu Temskoj) ^noko je zabelezio: ,Va leto
7186 (1678) i)leni se C'iparovci od hajdukh, Egen-
pasiiio vrome . . .' M. D. Milicovir, kra|. srb. 178.
EGERIC, m. prezime. — TJ nase crijnne. Lazar
Egeric. Eat. 408.
EGIC, m. prezime u Lici. J. Bogdanovic.
^GIJE, /. pi. rebra u lade, tur. ejegii, egi,
rebro. — Akc. se mijena u gen. egija. — JT Vu-
kovu rjecniku. ,
EGIPACKI, adj. vidi egipatski. — Najednom
m,jestu XVI vijeka. Iz zemje egipacke. F. Vrancic,
rjec. 123.
EGIPAT, Egipta, w. Aeg3'ptns, neki kraj u
Africi, Misir, od latinske rijeci s nemackijem iz-
gocorom. isporedi Edipat, Edupat, Egipat, Egit.
— Od xviii vijeka (ali vidi i egipatski), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (Egipat / Egipt) ;' u
Voltigijinu (Egipt). Tako hiti'o da dotece od
Egipta. V. Dosen 261". Povrati se iz Egipta. I). E.
Bogdanic 14. i u Sulekovu rjecniku (Agypten).
EGIPATSKI, adi). koji pripada Egiptu. — Od
xvii vijeka. Vladase egipatskim kraJest\om Fila-
delf. F. Glavinio, cvit. 43''. i u Sulekovu rjecniku
(agyptiscli) /( kojem su i adverhi: egipatski, na
egipatsku, po egipatski.
EGIPCIJANAC, Egipcijanca, //(. Egipcanin. —
U jednoga pisca xmii vijeka. Ustrasen Faraun i
Egipcijanci. A. Kiinizlio, kam. 502. Episkopi Egip-
cijanci. 698.
EGII'CUANIN, vidi Egipcanin. — U dvojice
pisaca XVII / xviii i^i-jeka. Faraona z Egipcijani
(,E«iptiani') jiotopi. F. Glavinic, cvit. 323l>. Ni
Egipcijani ni Fenicijani. A. Kanizlic, kam. 561.
EGIPCTJANSKT, adj. koji pripada Egipcija-
ninia, egipatski. — U jednoga pisca xvin rijeka.
Od suzanstva ogipcijanskoga. B. Leakovir, iiauk.
272.
EGIl't'ANlN, ni. Aegyptius, covjek iz Egipta.
— plur. Egipcaiii. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u lijriosljenceru (Egipcan) i u Voltigi-
jinu (grijeskinn Egipcanj. E^ipoani vola za boga
iiiiaso. V. Ddsen iv. Egipcani hidi bise. 37''. i u
Suhkoru rjecniku (A;;yjitier).
EGIPCANKA, /. zena iz Egipta. — U Sule-
kovu rjecniku (Agyptierin).
EGIPSKI
23
1. EJ
EGIPSKI. a(lj. egipatski. — xvm vijeka a iz-
ivrdu rjecnika u Bjelostjenceoii. Sinod od di-zave
egipske. A. Kanizlii. kam. 184. Da egipski po-
giavari s^e cinise. Y. Doseu 148''.
EGIPTAC. Egipca. //(. Egqjcaniu. — Xa dva
mjesta xvii rijeka. Da Egiptci ovim porugati se
budu. F. Glaviiiic. cvit. 44^. Egiptce i Persijance
podbudi. P. Vitezovic, kron. 14ti.
EGIPTOM, m. vidi Egipat, niaijur. Egs'ptom-
— U Bjelostjenceiui rjecnika.
EGIPTOMAC, Egij)tomca , //(. Eyipcanin. —
Fostaje od Egiptom. — U Bjelostjencevu rjecniku
(kajkavski Egiptomec).
EGIPTOMSKI, adj. eyipatski. — Fosiaje od
Egiptom. — U Bjelostjencevu rjecniku.
EGLEN. ni. razyovor, hesjeda. ridi jeglen. —
Od tnr. ejleninek, zahavlati hc. — Od xviii oi-
jeka. Egleii cine, sobed sobedvaju. J. Krmpotic,
mal. 16. U egleiiu o svacem govore. Pje^•. crn.
38". A rakija egleii otvorila. Xar. pjes. jnk. 69.
.Ajmo veceras u tu i tu kucu na eglen'. ,De si ti
do.sad vec bio? — Bio .sam amo ii egleiiii". k
Lici. J. Bogdanovic.
EGLENA, /'. vidi eglen. — Na jednoni mjestit
XVIII vijeka. Mnogo bise drago kra|ii od ove
eglene. N. Palikuca Bfl.
EGLEXDISATI, eglendisein, itiijjf. rasyorarati
.sr, tui'. ejlendirmek, zahavlati, vidi i eglen, egle-
nisati. — U nase vrijente. Vi sjedite, pak eglen-
disite. Nar. pjes. juk. 175. Mi smo dosli, da eglen-
disemo. Nar. pjes. kras. 1, 197.
EGLENIISATI, eglenisem, imjjf. razyocarati ne,
ridi eglen. — isporedi i jeglenisati. — U nase
rrijenie. Hvalimo se i eglenisenio. Xar. pjes. petr.
2, 539. .Ocemo li eglenisati '?• .Ajmo egleiiisati".
y Lici. J. Bogdanovic.
EGEA. /. Agria, raros n Uyarskoj , niagar.
Eger, fi'iem. Erlau). — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecruka ii 3Iikajinit, u Belinu 54'\ ;/ Bjelosijen-
cern , It ^ Voltigijinit. Egra. Ostragon, Biograd
stojni. G. Palmotic 2. 316. Kaniza i Egra. Sta-
rine. 10, 17. (1652).
EGEELIC, m. seoce u Bosni ii okricyu sara-
jerskom. Statist, bosn.''' 62.
EGEES, m. kiselo, nezrelo yrozde, tai. agresto.
— isporedi ogresta. — U Mikajimi rjecniku
(egres. ogresta ,uva acris vel acerba') a iz neya
u Stidicevu (,uva omphacia').
EGEIBOZ, m. vidi Negriponit. .Egribozh'. grad
koji drugi jetopisac pise ,Negriponiti.' koje vidi:
,Primi cart. Melimedb Egribozb na more' (Okaz.
saf. pam. 81 yod. 1«99). D. Danific, rjec. 1, 329-3.30.
EGEIDEEI, vidi Krivaja.
EGEIJA . /'. vidi Egi-a. — U jcdtioya pisca
XVII vijeka. Djed moj Mehmet dize Ugrom grad
pritvrdi od Kanize i Avarin i Egiiju. I. Gun-
dniic 567.
EGEIS, iri. Hi f. (?) ime mjestu. ■ — Prije na-
seya vremena. Egrisb. S. Novakovic, pom. 132.
EGEIST, vidi jegi-ist.
EGUCALO, in. ('(jvjfk koji eyuca. — f Va-
kovit rjecniku.
EGUCANE. n. djelo kojijeni se eyuca. — U
Vukova rjecniku.
EGUCATI. egncam, inipf. polayahno hoditi.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. egiicHh
i H impt. egiicaj ; u ostalijem je ohlicinia onaki
kaki je u inf. — Nepoznata postana; maze bifi
srodno s egav (hoditi kao covjek eyavijeh noguj.
j — U Vukovu rjecnikti (,Iangsam, trage gehen'
,lento pede incedo').
I EGZAMINATI, egzaminam, pf. ispitati (n. p.
i svjedoke na sudu), lat. examinare. — Na dva
mjesta xv / xvi vijeka, i u Danicieevu rjecniku
(ekLzamiiiati). Svedoctba ekzaminana. Spom. sr.
2, IIU. (1444). Kada ekzaminah plemenitih ],udi.
Mon. Serb. 19U. (1506j.
EGEL, in. sto je kome sudeno, arap. tnr. egel,
rok, sinrtni cas. — U na§e vrijente ii Lici. ,0n
mora onaj svoj egel opasati ili proci'. .J. Bogda-
novic.
EGICIJANSKI, titlj. cidi egipatski, taJ. egi-
ziano. — xvm vijeka. Egicijanskoj samosilnosti.
I. Dordic, salt. 143. Iz pod jarma egicijanske
samosilnosti. 354.
EGIP-, vidi edip-.
EGIPAT, Egipta. tn. LJyiptif. ud lat. Aegyptus
6- talijanskijrnt izyocortnn. — xvii / xvm vijeka,
a izniedti rjei'nika n Mika(inu i a Belinu 285a.
Kleta Egipta (,Egipta') samosije. G. Palmotic
3, 62a. Slatka milostnice. ti si oni oblak po kom
doc imaSe u Egipat. .T. E. Gucetic 23. Bjez" u
Egipat. S. Eosa 37-'.
EGIPCIJANIN. ///. Eyipcanin. ridi Edipci-
janin. — TJ Belinn rjriniktt 285^.
EGIPSKI, adj. ridi egipatski / edip.ski. — xvii
i xvm vijeka a izmedu rjei-nika u, Belinu 285".
Sva eg-ipska (,egipska') \'ojska. G. Palmotic 3. 62^.
Egij^iske iz ki-ajine. I. Dordic , uzd. 24. Kipim
egipskijem. S. Eosa 187'>.
EGIT, m. vidi Egipat / Egii)at, tal. Egitto. —
XVII i xvm vijeka, a izntrdtt rjecnika ti Belinu
285^'. Doj6i ce poshuiici iz Egita. B. Kasic. rit.
286.
EH, vidi 2. e. — xvi / xvui vijeka a nekijeh
pisaca Dnhrovt'ana, a izmedit rjei'nika u Belinu
(,he. ola' .hem' 367''). Eh. spotas sa mnom ti. F.
Lukarevic 204. Eli kada stari stramputuo hode.
svi ostali imaju opako hoditi. A. d. Bella, razg.
67^*. Eh poiiizite se. ponizite! 177". Eh oce, ali mi
nijesmo taki. B. Zuzeri 210". Eh I'adi boga snze
sadar ostavite. 377". Eh Jabav kaze se djelima.
I. M. Mattei 10.
1. EJ, interj. villi 2. o (im>hitu kod a) od ceya
postaje tijem .sto se dodaje j radi dujena i vece
sile. — vidi i hej. — Oil x\-iii vijeka, a iznteda
rjecnika u StidicetHt (.ai, o, heus, ah, proh, vah,
ohi, papae'; ej dobro .jjapae') / u Vukovu (,ei'
,hei. hens' cf. hej) x /iriinjiriina: ,Ej ti, (ubav-
nice!' ,Ej stai-osti !' — Ej. ki-stjani. pristnpa li se
s ovakoni pripravom . . V .1. Filipovic 3, 7sh. Ej
Pilate jadan bio, sto si sada ucinio? P. Knezevic,
muk. 31. Ej Vrbasu, ne bilo ti vrila! S. Stefanac
19. Ej tako je. S. Eosa 133''. Ej ! pak takvom
gospodinu svit li daje main cinn. V. Dosen 225*.
,Jeli, dico, na krivo toranV' Eekose: ,Jest.' .Ej
dobro!' slidi dunderin. M. A. Eepiovic, sat. Al^.
Ej Tnrcine pogan nekrstena! C5». Te kako ja
ne bi mogla jediin nialu ,'stetu podnitiV ej, indi
hocn u napridak nastojati, da se one jame vic-
liega ucvijena izbavim. D. Eapic 143. Ej ! se-
strice. u kolo se amo ! M. Katancic 70. Ej me-
sece, carev nevernice ! Xar. pjes. vuk. 1, 163. Ej !
suze roni, tijo besjedi. 1, 490. Ej Curcija, da te
bog nbije! 4. 175. Boian pasa na gradu sedase,
ej, jadi moji, na gradu sedase, ej, Jevro jadi, na
gradu sedase. Xar. pjes. vil. 1868. 544. Cai-e
grede majci na divane: ,Ej .starice mila majko
moja! pok je inoja korta sagradena ni ovaka
dofiila delija'. Xar. pjes. istr. 1, 11. ,Ej', govori
1. EJ
24
EKSIKLirK
on, ja za .stakleni breg- ne znam'. JVar. i>ri]).
mikul. 52. Ej domacine ! M. D. Milicevic. zlosel.
252. Ej moj gosi:)aru ■\laho ! M. Pavlinovic, razg-.
15. Ej, ter ni prese, jos su Tnrci za ^Thon I nu
Rijeci. F. Pilepic.
2. EJ, u jednoya pisca xviii vijel-u kao da
znaci: dcikako. — Vrlo je nepouzdann rijec, jer
je Icniga nagrdena nwogijem stampari^l-ijevi po-
fjreskama. Ja ej vas vodom krstim. 8. Rosa 45''.
Daj da i ti bijase razumio i ej u ovi tvoj dan
one stvari. 130''. Vjerujemo mi u boga rodena i
ej od djevice i ej imtna. 184". — vidi i 3. ej.
3. EJ, u StuUcevit rjecniku: ,cosi' ,ita\ — m-
pouzdano.
1. EJA, /. mica grabezliva ptica. ridi jej. — Od
xviii vijeka a izmedu rjecnika u Viikovu: vide
sova (cf. jeina). Eja kad gdi zavice poplaise se
bake. D. Obradovic , basn. 22. Skupise .'^e eje,
sovu]age, vrane. Nar. prip. vuk. 179. Eja, der
taubenfalke, die weihe, der stossvogol, falco mil-
vus. G. Lazic 50. Eja, circus Lacep. J. Pancic,
ptice u srb. 27. Sedmi rod. eje. Strnarka eja
(strnarica), circus cyaiieus, die kornweihe. J. Et-
tinger 75. Pepe|uga eja (livadarka eja), circus
cineraceus, die ivieseinveilie. 7fi. Eitska eja, ]>iju-
|aca, circus aerugrinosus, die sumpfweihe. 77.
2. EJA, vidi 2. e. — U BJelostjencevu rjehiikn
(,ita, qui ergo; omnino': ,Jesi li boga molil?'
,Eja') i n Vukovii (,ja' ,ita', cf. da .s dodalkoiti da
se govori u Jadriij.
3. EJA, interj. glas kojijem se ko odzio^e iz
daleka, n. p. ,0 liija!' ,Eja!'. — IT nase vrijeme
It dubrovackoj okolici. P. Budmani.
4. EJA, interj. vidi 2. e i 1. ej. — V poslovici
XVIII vijeka. Eja brace, kako je to, ako ja sam
strane spo? (Z). Poslov. danic. 21.
5. EJA, gloti kojini se goveda rastav^aju kad
se hodu. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic.
(j. EJA, vidi eda i jeda. — TJ nase vrijeme u
Crnoj Gori, i u Vitkomi rjecniku (s dodatkoni
da se gorori u Crnnj Gori). Eja bi se kako obra-
tili. Nar. pjes. vuk. 5, 244. Da bismo ga josto
iimojeli, eja bi ni hatar ucinio, eja bi ni kako
dopustio. Pjev. crn. ](i-i.
EJVALA, interj. nzvik kojijem se ko hvali Hi
mu .sr ('estita. fmoze biti s dativom), tnr. ej vallah! !
dobro, boga mi ! — isporedi evala, evalaj. — Od i
x\'iii vijeka i u Vukovit rjecniku (,gehorsamer
diener' ,salve servo tuo!'). Daj recimo Fermeru
ejvala, casni brce, desnica ti cvala ! I. Zanicic
156. Svakoj susi ejvala, osta glava celava. Nar. \
pcsl. vuk. 278. Vuk, rjec. 152''. Ejvala ti meni! i
(govore djeca kao u sali kad se poslije svade
mire mjesto: ejvala ja tebi !). Vuk, rjec. 1,52''. i
EKAKE, //. djehi kojijem se ere. — TJ Vnkovii '
rjei'-nikK.
EKATl, ccem, impf. govoriti e. — isporedi
fknuti. — Akc. kaki je u jiracs. taki je n impf.
ekah; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — IJ Vukovu rjecniku (,eh ! sagen' ,dico he !').
EKLESIJASTIK, /;/. vidi eklozijastik. — xvi
I XVII vijeka iu drugani firiiiijeru s uomi)iativoni
eklcsijnstiko). Eklesijiistik velo inudro iici. S. Bu-
dinic. sum. Kil". Josuo Sir.ik, ki upi.sa kAige
eklesijiistiko. V. (Ilaviiiic, cvit. 2''.
EKLEZI.IAST, /». ixxlifiiuan]^ , ecclesiastes,
jednu od kiiiga stnroga zarjefti i tniaj koji je
napisao, it Danicicem /irijinulu pro|io\ jfMlnik.
— isporedi ekloiijast, eklozijustos. — (J jednoga
pisca xvn vijeka (s nominativom eklezijaste). I
Eece eklezijaste. V. Andrijasevic, put. r2i>. ^'eli
pklozijaste. 291.
EIvLEZIJASTIK. //(. ecclesiasticus, jedini nd
kniga starogn zarjeta (grc. ao<fiu ^.'nod/) knje
iiema u jerrejskow tekstu. — isporedi eklesijastik
7 eklezijastik. — Od xvi do xvm rijeka, a iz-
medu rjecnika ii Bel in u 288''. Eklezijastik veli: . ..
B. (iradic, djev. 24. U eklezijastiku upisano jest...
.T. Mato-\4c 349. — DoJazi i s nomiriatirom ekle-
zijastiko. Govori eklezijastiko. I. Drzic 15.
EKLEZIJAST. m. ridi eklezijast. — U jed-
uoi/a [Asca xvn rijeka s- nominativom eklezijaste.
I Ki'iii/ej koje se zovu eklezijaste. M. Divkovic,
nauk. 9''.
EKLEZIJASTES, m. ridi eklezijast. — U jed-
noga pisca XVII vijeka. Joste eklezijastes . .'. M.
DiA'kovic, nauk. 6''.
EKLEZIJASTIK, m. vidi eklezijastik. — T'
dtjojicr pisaca xvn i xvm rijeka. (Ki'iigeJ kojt^
se zovu eklezijastik. M. Divkovic. nauk. 5'\ Go-
vori u eklezijastiku. J. Banovac, pred. 41.
EKMECir. m. prezime. — U nase vrijeme. T.
Boca 1().
EKMEGIJA, m. pekar, tur. etniekgi, ekmeksi
(od etiuek, ekmek, h^eb). — isporedi ekmescija.
— XVIII vijeka. Vuk Ekmegija fmoze biti prezime
Hi nadimak). Glasn. ii, 3, 74. (1706—1707).
EKMEGIJIC. m. prezime. — X'' nase vrijeme.
— Pise se Ekmegic / Ekmegijc. Ekmegid. u Sla-
voniji. V. Arsenijevic. Ekmegijc. D. Popovic,
tru'. rec. glasn. 59, 84.
EKMEGILUK, ni. zanat u ekmegijc, tnr. ek-
megilik. D. PopoAdc, tur. rec. glasn. 59. 84.
EKMEK, m. h\eb, tur. etmek, ekmek. — V
nase vrijeme. D. Popo^'ic, tur. rec. glasn. 59, 84.
EKMlilSCIJA , m. vidi ekmegija. — U nase
rrijeme. Ekmescije bijele pogace. Nar. pjes. petr.
1, '221.
EKNUTI, cknem, pf. jedan put kazati c. —
imj)f. : ekati. — U Vukovu rjecniku gdjr gri-
jeskom stoji da je imperfektivni glagol.
EKSEMPAL, eksempla, m. primjer, izglcd, /at.
excinplum. — U pisaca cakavaca xv i xvi vijeka.
.Jeli tuj ekseinpal potriVjan tebi ki. M. Marulic
140. Vas eksempal jest dosta nili zbudil. Anton
Dalm., nov. test. 2, 56''. paul. 2 cor. 9. 2. Primi
eksempal (.exempal') ove grlice. Nauk brn. 13''.
EKSER, m. clavu.s, gvozdeni klin. tur. ekser.
— Od xvm vijeka, a iznudu rjecnika u Stuli-
cevu i H Vukuvu. Oni ekser aliti klinac. 8. Mar-
gitic, fal. 1()9. Ekser i 6ekic uze u ruke svoje.
A. J. Knezovic 116. Cavli aliti .liekseri'. And.
Kacic, kor. 225.
EKSERriC, m. vidi ekseric. F. Ivancic.
EKSEKGI.JA, m. roijek koji po srojem zanatu
eksere pravi, kuje, tur. eksergi. F. Ivancic.
EKSERIC, »//. dem. ekser. F. Ivancid.
i^KSirAN, eksiona, adj. kojije eksik, koji nije
do injere. — Postaje od eksik nastnrkoiii i.m.
preil kojijem sr k mijena na c. — f^ Vukovu
rjecniku: eksicim. n. ]i. diikat. mjera .iiiclit vol!'
,(lciiiiniil US'.
KKSlK. adr. miii'ir (kad I'l/u ucma dost a po
mjrri), tur. <>ksik. iiedostalak. — l' ]'ukoru rjci-
niku: nk.silv, inune .wenigi-r .miiiiis': dvije oko
podfset ilramii eksik (t. j. mane): ovaj je dukat
eksik (^.iiiiht vollwichtig').
KK8IKIjUK. in. nedastalak, ridi eksik. tur.
eksiklik. — U Vukovu rjecniku: 1. ,der abgaug,
EKSIKLUK
25
ELEFAN
7,. h. an gewichte' : da odbijemo eksikluk. 2.
,schleelite wendung luisrer saclien (als strafe des
himmels wegen einer siinde)': ubio ga eksikluk,
cf. iiazadak.
ElvSOD, m. f^ofhig, exodus, ki'iif/a u starom
zavjetit, dnuja Mic/a Mojsijeva. — U pisaca xvi
i xviii vijeka. U eksodu staroga zakona. A. Gii-
cetic, roz. mar. 5. Kako tomaci Liran ii eksodu
(,exodu') na pogl. 12. J. Banovac, razg. 222.
EKTOE, vidi Hektor.
EKTOEOVIC, vidi Hektorovir.
1. EL, ime slovu 1. — xvii i xvni vijeka. El,
em, en . . . I. Ancic, vrat. xii. Na di'ugi se naciii
,Jubav' pise, jer za elom ima jota vise. Nadod. 116.
2. EL, vidi hele.
3. EL, vidi jer od cexja postaje. — U nase
vrijeme i ii Vukovu rjecnikn (s dodatkoiv da sc
(fovori po jugozapadmijem krajcvima). Jasi doga,
bjeli iz Kosova, el ces. bane, poginuti ludo. Nar.
pjes. vuk. 2, 277. Ne smijahu kireni svatoA'i, el
je Maksim krvnicko koleno. 2, 546. Pak se starcu
sade razalilo, el je sprema preko mora siiia. 2, 551.
Ne mo's, care, zemlu poturciti, el te zemja po-
slusati nece. 3, 57. — u orijeoi priinjcriuta znaci
sto i da. vidi 1. da, I, B, 1, b, c) hh) (II, str. I89'i).
Kad to vide Komnen barjaktare, el od drusta
uista vajde nema. Nar. pjes. A-uk. 3, 178. Ugleda
ga s kule karaxde, el pogubi stara (;ej\an-agu.
3, 185.
ELA, interj. nzvik kojijeni .sr ko inttka da sto
iicivi, isptoredi de, dela. deder iid. — Moze biti
luda rijec, Hi arap. tar. ela, Hi ifrc. t).(c (Archiv
fiir Slav, philol. 9, 324), a moze biti da postaje
od 2. e onako kao sto dela postaje od de i ala
Hi ala od a (ala Hi ala nema ii rjecviku,, ali
k ovoj rijeci pripada. primjer koji (/rijeskom stoji
kod &lk, c) i po svoj priliei druffi kod d)). —
Shvata se i kao impt. te za 1 i 2 j)Iiir. moze pri-
mati nastavke mo, te: elamo, elate. — isporedi
i elaj. - — Od XVI vijeka, a izniedu rjehiika u
Vukovu : ela (plur. elate, elamo) vide dela (s pri-
iiijerima : ,Ela bogati!' i iz narodnijeh pjesama:
,Ela podi, dragi gospodaru !' ,Svi rekose : El;i ka-
petane!'). .Ela. duso kokoruso, operi mi m.oj te-
i^temej'. ,Ela momce kokoravce, lie imam ti ga u
cem oprat'. Nar. pjes. star. pis. 2, 512. Ela da
bude, TJgljesa brate. M. Drzir' 413. Ako Ii ti iz-
gibose Turci, ela javi ovce uz planinu. Nar. pjes.
vuk. 4, 425. Ela pravo, take bio zdravo ! Pjev.
crn. lis''. Ela, ako ti basta. Nar. prip. vuk.' 215.
ELAJ. vidi ela. moze imati, kao ela, i nastavke i
iiinoziiie: elajmo. elPijte. — T' tiase vrijeme. Elaj i
m.ati bozja, za slavu tvoga sina ue pusti me
jadnu. S. ^^ubisa, pi-io. 66. A mi elajmo u ce-
tvrtak. Nar. prip. A'uk.'- 284.
ELAVAOKA EIJEKA, ,/•. mjesto a Sfbiji ii
okruf/u va(erskoni. Livada u reci Elavackoj. Sr.
uov. 1868. 645.
ELBE, vidi hegbe.
ELBET, vidi elbetena. — V nase vrijeme a
Bosni. I). PojDOvic, tur. rer. glasii. 59, 84.
ELBETENA, u Vukovu rjecniku: vide da ako
rvidi ako, 8, k u prvom dijelu str. 57''); Vuk do-
daje (jrijeskom cf. helbetena. — Od arap. tur.
elbette, svakako.
ELCI-BASA, m. ii((j prvi elcija (?), vid,i elcija
i basa. — U narodnoj j)jesmi nasega vremena.
. Elci-basu Lojcetica Vuka. Nar. pjes. vuk. 2, 482.
ELCIJA, III, legatus, orator, vidi poklisar, tur.
.ilci, elci. — Ud xvii vijeka , a izmedit rjeenika
u Vukovu. Ako veliki elcija Moskovije cara si'ete
s ovu straiiu Turle vode, bice luir. Starine. 11,
114. (1678). I'oklisari aliti elcije iz Babilonije.
S. Margitic, fal. 124. Andeo oce reci elcija iliti
namisnik. F. Lastric , svet. 157''. Dosao jeste
k tebi nebeski elcija noseci u sebi: ,zdrava budi
Marija!' E. Pavic, jezgr. 155. Sto se stije u hi-
storija svita ovoga od tatarski elcija. D. Kapic
306. Po zlo ne vaja elcije slati. Nar. posl. vuk.
252.
ELCIJSKI, adj. koji pripada elcijama. — xvni
vijeka. Svi se dvorovi elcijski pozatvaraju. D.
Obradovic, basn. 385.
ELCEN, m. jedro, tur. jelken. — U Vukovu
rjecniku. — U jednom. prim jer u nasega vremena
kao da bi nominativ bio elcena, /. ; Ladari se
mucili s dvama elcenama ubvatiti vetar. S. Te-
kelija. letop. 119, 56.
ELD A, vidi hej^da.
ELDI8TE, 11. nijesto u Srt/iji u ukrugu .sabae-
kom. Zemja u Eldistu. Sr. nov. 1871. 580.
ELDOPITA, vidi heldopita.
ELE, vidi liele.
ELECNUTI SE, elecnem se, 2^f- uavratiti se,
n. p. .Kad podes, elecni se i tamo', i^. Stojanovic.
ELECE, kao da je praes. 3 sing, nekakva gla-
gola eletati kojemu nema druge potvrde. — TJ
zagoneci. Ele tele elece, na kanienu blebece . . .
Nar. zag. nov. 133.
ELEFANAT, elefanta, m. elepbaiitus, vidi slou,
tal. elefante, nem. elefant. — Drugo -a- umece
se u nom. sing, i u gen. pi. elefauata; rdi dolazi
nom. sing, i bez a: Kad elefant ugleda vrucu
krv prolivenu. J. Banovac, pred. 103. vidi i u
rjecnicima. — u starijetn rukopisu pisanom crkve-
nijem jezikom dolazi s d mj. t po novogrc. izgo-
voru: Elefandu. Stefan, star. 2, 269. Elefani.di,.
293. — na jednom injestu xviii vijeka dolazi s v
mj. f: Jedan put elevant opazi jednoga slugu
s gospodaricom cineci ovi smradni grili. J. Ba-
novac, imj). 186. — Od XVI vijeka, a izinedu
rjeenika u Bjelostjeneevu (elefant), u Jambresi-
ceim (elefant), n Voltigijinii (elefant), u Vukovu
(elefant s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
I)aju te dubrave di^-je elefante. M. Yetranic 1, 160.
Prilican k jednoj zivini, koja se elefanat zove.
M. Divkovic, bes. 518». Elefanat prigiba sastavke
od riogu sprijed i o tragu. M. Badnie 17615. >fe
brojeci mnostAo koi'iika ni bojnili elefanata aliti
fija. And. Kacic, kor. 3.34. Od muhe pi^avi ele-
fanta. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 234.
ELEFANCI, adj. uprav koji pripada elefantu
Hi elefantinia, ali u jedinom primjeru (xviii vi-
jeka) ukojem dolazi znacene je : od slonove kosti,
od fildiisa, eburneus. Pod kom andeo razkre|uten
elefancim (,elefantjim') lukom strija duse. J. Ka-
vanin 481''.
ELEFANTOV, adj. koji pripada elefantu, ele-
fantinia. — XVI vijeka, a izmedu rjeenika u Bje-
lostjeneevu, H Janibresicevu, u Voltigijinu. Od
elefantovih kosti. Anton Dalm., nov. test. 2, 200''.
act. a}). 18, 12. ElefantoA^ zub ,ebur'. I. Bjelo-
stjenac, rjec. 2, 92^. Elefantova kost ,ebur'. A.
Jambresic, rjec. Elefantov zub ,avorio' ,eleplian-
tenzalm'. J. Voltiggi, rjec. 56. — u ovom pri-
mjeru znaci: od slotiove kosti, od fiklisa: Iz-
nesose nemu kopje elefantovo. Aleks. jag. star.
3, 244.
ELEFAN, m. vidi elefanat. — Samo u Miku-
linu rjecniku: mast bijela ka]<n Jiost od elefana
, color eburneus' 245''.
ELEFAJSn
26
ELIZEJ
ELEFANI, aclj. vidi elefantov. — Samo u Mi-
kalinu rjecniku: zub elefani ,dens ebiirneus' 860^.
ELEG0"\T:(^, m. prezime. — V vase vrijeme.
Schein. bosn. 1864. xi. xxvji.
feLEKNTJTI SE, eleknem se, pf. brzu »r okru-
nati i pohjetinuti. — Akc. se mijena u aor. 2 i
;j sinf/. eleknu. — Nepoznata postuna {tin: ylga-
mak. brzo jahati? jelmek, trcati?). — U nase
rrijeme. ,Ali se ti brzo eleknu!" ii h prenvsenom
fwisJa) ,Ti ako sto i ruzno u drustvu refies. ne-
kud se znas brzo eleknuti'. a Lici. J. Bog-da-
novic. Eleknuti se, kao zee, kad vrcne ua strauu.
a sjevernoj Dahiiuciji. J. Grupkovic.
feLEKTEICAN. ^lektricua, adj. (phi/s.j olectri-
cus, u kojem se javla osohita fizuna sila (kojoin
postaje muiutj, Hi koji uopce /iripada orioj silt.
— isporedi muBevit, muiievau. — Postaje od la-
tivske rijcci nastavkom kui.. — U tiase rrijeme.
ELEKTRirXOST, /. (pjJii/s.J eleetricitas, stai'ie
0)1 uga sto je elektrinto. — isporedi munevnost,
Tiiuiievitost. — U Siilekuru rjecniku (.oloktricitat,
als eiKenschaft').
ELEKTROSKOP. m. (phys.j electroscopus.
sprara kojoin se poznaje jeli neko tijelo elek-
fricvo. — U SnJekovu rjecniku (,elektroskop').
ELEMENAT, elfemeuta, ni. elemeutum, vidi
stihija, od latinske rijeci Hi od tal. clenioiito. —
-a- ostaje u nam. i ac<-. siiifi.. i ii (jev. jjfur. ele-
nienata. u jednunt priiiijeru xvm rijeka iina nam.
sing, hez a : Element ovi zraka jest >)io opoganit.
A. Tomikovic, gov. 237. vidi i n rjei'nicima. —
V jednoga pisca xvm vijeka dolazi nom. plur.
elementa srednega roda po fatinskumc: Evo ouoga
imas neprijatela, ua kojega zaj^ovid poslusua
stoje elementa. D. Eajjic 76. — Od xv oijeka, a
izniedu rjefnika u 3Iilia(inu (element), n Belinu
•286a, u lijelostjencevu (element, elemenat), u Vol-
figijinit (element). Pod stvorenjem elomenti sega-
svitnih. Bornardin 12. paul. gal. 4, ;i. Elementi
budu sf razta jali od vrucine. Postila. J3 1=^. Sa-
ki-ament stoji u lijeci i u stihiji to jest n ele-
iiieiitu. S. Pudinif'-. sum. 23^. To ne bi drugo,
nego cetiri nadsloznosti ili elementi. F. (rlavinic,
cvit. 2^. Cetiri se elementi nahode, t. j. ogajn,
aer, voda i zemja. 68''. I zaisto je (vutra) ple-
menit elemenat. S. Margiti^, fal. 27. Pridruzi se
ric i elemenat i uSini se sakramenat. J. Fili-
jiovic^ 3, 2". Moze Isus ozdravit i o^istit oA-i
elemenat. A. Tomikovic. gov. 237.
ELEMIR. Elemira. in. ime nijesin n Bcniatu
Sem. prav. 1H78. 98. — Poniine se ()rije nasega
rrrmemi. Elemin,. S. Xovakovic, pom. 132.
RLEMIKAC, Elemirca. ni. rovjek iz Eleinira.
V. Arsenijevio.
ELEMIRKINA. f. zensko re(ade iz Klewlni.
\. Arseiiijevic.
ELKMFRSKI. adj. koji jiri/iada sc/u F.lcwini.
V. Arsonijevio.
ELIOMDZINA, /. stips, eloemo.syna. nrilostina,
tal. eh.niosiiia. — f jrisaca od xv do xviij ri-
jeka. Nnka da bude eleniozina tvoja u sakriveni.
Mornardiii 26. mat. 6, 4. Molitva, post, elemozinu.
Azhiikv. Hi'.in. 13. I. Griirir 24."^. Djecu pomnivu
(Inrnviiti ('•(> ptirok kojomgodi stvari bogo}ubnom
kiipleiiom f)d elomo/.iue. f. A. Nenadic, nauk. 22.
RLEMr)/|NAK, eleiuozinara, m. e/eemosyna-
rin.'<, eorjek koji ilijrii tiiilostinii (elemozinu), tal.
floniosiiiiiro - Na dra nijesta xvm rijeka kao
nadiuiak nekowr sreeii. A gdi jo s. Ivan, refeni
elomctzin.ir? J. Han«)Vaf, lazg. .")."•. .7. Filiimvic
1, 468«.
ELEMOZINA, /. tv'rf/ elemozina. — Najednoni
injestu XVII vijeka. Elemozinu ubozim davase. F.
Vrancic, ziv. 83.
ELENA. /. 'E).fri„ Helena, ime zensko iz grcke
initologije. — isporedi Helena. — Od xvi rijeka
kod pisaca. Uzrok bi Elena. M. Vetranic 1. 112.
Elenn kad uze Pariz mu himbeni. D. Raninn 18^'.
Enija, ki pobjegnu cijec Elene. J. Kavanin 116'^
Elena je Troji kriva . er je bijedna ona ziva:
Elene nu da ne bi, Troje se znalo ne bi. fZ).
Eleni lele a Troji jaoh. (Z). Poslov. danic. 21.
— I kao .Zensko ime krseansko foidi Jelena), u
nase vrijeme a Dubrornikn. P. Budmani.
ELEXAK, w, injesto a Srbiji a okruga kra-
gujevackom. Livada u Elenaku. Sr. nov, 1869. 649.
ELENIN, adj. koji pripada Eleni. Akile da
se okosi cijeca grabSe Elenine na Parida. .T. Ka-
vaiiin 117='.
ELENKUS, ///. injeslo n Srbiji u okragu .«/-
backom. U mestu Elcnkusu. Sr. nov. 1863. 220.
ELENO, m. "E).evog, Helenus, ime musko. —
isporedi Elenus. — xvi / xvii vijeka. Da j' Eleno
gdi moj blizu. M. A'etranic 2, 40-5. Umri opat
klostra onoga Eleno. F. Glavinic, cvit. 306''.
ELENUL, m. nijesto a Srbiji u okrugu xmedc-
revskom. Niva na Elenulu. Sr. nov. 1870. 324.
ELENUS, m. vidi Eleno. — U rukopisu xv
vijeka. Elenusa Pviiarausevica. Pril. jag. ark.
9, 127. (1468).
ELES, vidi Elez.
ELESAGIC, vidi Elezagir.
ELESEVIC, m. selo «. Boxni u oknign sara-
jevskom. Statist, bosn.^ 56.
ELETATI, ridi ele6e.
ELEZ, m. ime nut.ikn. — xvi rijeka (po ruko-
pisima ne zna se jeli Elez Hi Eles) kao ime ri-
gansko: A Elesa moju diku za brodidbu podah
tuzna. A. Cubranovic 142. (A Eleza moju diku.
M. Pelegrinovie 168). Jeda brizna jur odkupim
il' Daucula il' Elesa. A. Cubranovic 1()2. — u
nase vrijeme u igri deda Eleza. vidi V. Vrcevic,
igr. 60—61. i kao prezime ili nadimak: Scepana
Eleza. B. Petranovic, nar. pjes. 3, vm.
ELEZA<rIC m. selo a Bosni u okruga bar'to-
luckom. Statist, bosn.' 76. — U prvom izdana
pisano je Elesagic. Statist, bosn.* 38.
ELEZOVK,', ///. prezime. — • U na.se rrijeme.
Sem. srb. 1882. 20().
ELI, conj. vidi 3. el. — T' nase vrijeme i a
Vukovu rjerniku. Ne svjerovah, eli uemah otkuil.
Nar. pjes. \ iik. 2. 277. Xemoj vikat' dijeto Mak-
sima, eli smo mu zao ncinili. 2. 557.
ELK'IC, //(. j/rezime. — U Lici. J. Bogdanovir.
ELIFANKA, f. ridi ilifauka. — H .'^ulekovu
imeniku : elifauka . suv?-st jabuke (u jiozeskom
p(>lu). v. ilifanka. SI.
ELIZABF/IW . /•. vidi .Telisaveta. — Od xvi
rijeka. I'ozdravi Klizabetu. N. Ranina 16l>. hic.
1, 40. Elizabota biso neplodna, ¥. Glavinic, cvit.
19.5''. Svetu Elizabetu. P. Posilovic, nasi. (5H''.
Ode k rodici svojoj Elizabeti. F. Lastric , test.
353". i u na.ie rrijeme u Dubrornikn. P. Hudraani.
ELIZA HETIX. adj. koji /iri/nnla l-:il:ahrti.
Eliziibotinu dusu. S. Rosa ISl-'.
ELIZE.r, //(. villi .lelisije. — Od xv do xvii
vijeka. I kako to slisn Elizej sluga bozji. Ber-
nardin 44. Ireg. 5, 8. IJcini proroke, kako ouo
hi Amas i Elizej. F. Glaviiii(^,, cvit. ^VJb. Elizojii
Uid kriposti ne odno^e toj svetosti. V. Ilektoro-
vi6(?) 94.
ELIZEJA
27
EMPLASTAE,
ELIZEJA, m. vidi Elizej / Jelisije. — Na
jednom mjestii xv vijel'a. Eadi tu uhvatit Elizeju
tvoga. M. Marulic 247.
ELIZEO, m. vidi Jelisije. — Od xvi vijeka,
Elizeo. A. Gucetic, roz. mar. 238. B. Gradic, djev.
160. D. Eaiiina vi''. Dosao k Elizeu jji-oroku. F.
Lastric, ned. 41-5. Unesen u grob Elizea oziv|e.
J. Matovic 333.
ELIZEOV, adj. kuji pripada Elizeu. Veselje
Elizeovo. A. Gucetic, roz. mar. 238.
ELIZABETA, vidi Jelisaveta. — Od xv vijeka.
Elizabeta. M. Marulic 168. L. Terzic xx. Sveti
Zakarija s Elizabetom. J. Banovac, pred. 34.
ELIZEJ, in,, vidi Jelisije. — xv vijeka. Uceiiik
Elizeja j^roroka. M. Martilic 96.
ELIZEO, in. vidi Jelisije. — xviii vijeka. Eli-
zeo. F. Lastric, ned. 41-5. J. Filipovic 3, 262t'.
ELOVCIC, m. preziuie. — xv vijeka. Stat. poj.
ark. 5, 290. (1490).
ELSA, /. vidi hejda. — U Sulekovu imeniku:
elsa (elda?), frumento saraceno (I. Kiizmic), po-
lygonum fagopyrum L. 81.
ELVAiSTIJA, /. u Sulekovu inuniiku: elvanija,
suvrst jabuke (u pozeskoni polul. 81. — isporedi
elifanka.
E;^, irne slovu \ (jh). — U jednoga pisca na-
sega vremena. Ko ni e|a to li ena tvoga. S. Mi-
lutiiiovic u Pjev. crn. 330'i.
E^A, vidi he}a.
E^AR, m. niali novae, neni. heller. — TJ naie
vrijemr. .IN'emam nide iii jeduog ejara'. Ij. Sto-
janovid.
E^ATI, e|am, iiiipf. Koji se skupe posle sva-
tova, kad s^d odu po devojku, te jedu ono jelo
koje je iza zuba ostalo, oui ejaju. Podunavka.
1848. .54.
E:^DA, E^DOVAN, vidi hejda, hejdo\au.
1. EM, inie slovu m. — xvn vijeka. El, em,
on . . . I. Aucic, vrat. xii.
2. EM, conj. vidi hem.
EMA, conj. vidi am.a. — Od x\n vijeka, a iz-
medu rjernika u Vnkovu (s dodatkont da sc go-
vori po jugozapadnijem krajevima). Sto hocete
od nega moi-ete ciniti, ema, vira moja turska,
ovako je. Starine. 10, 140. (oko 1681). Ostere smo
razumili da su nas osvadili gospodi da mi ni-
jesmo jjokorni; ema tko je govorio nije istine
govoi'io. 12, h. (1697). Hocase se natrag povrnuti,
ema Turci kavgu ucinise. Nar. pjes. vuk. 2, 607.
Sretose se cetiri junaka, ema Janko ide prije-
varno. 4, 109. IV ua popa ogaii nalozise, ema
popu dobri bog pomaga. 4, 400.
EMALNLK, m. zemla u Srbiji ii (ikriK/n kra-
jinskom. Sr. nov. 1873. 223. 383.
EMAN, emana, m. vidi aman. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (vide hem.an). Od Mo-
skova eman zaiskase. Pjev. crn. 94^.
EMANOVIC, m. pjrezime. — U nase vrijeiiie.
Schem. diac. 1877. 67.
EMANUEL , m. Emmanuel , ime hihlicko , je-
vrejski 'Immanuel, s natna hog. — isporedi Ema-
nuilo, Manojlo. — Od xv vijeka. I zvati ce se
jime riegovo Emanuel. ^ Bernardin 4. isai. 7, 14.
Ov jest nas Emanuel. S. Budinic, sum. 6''. I na-
recet se nemu Emanuel. F. Glavinic, cvit. 418*1.
Emanuel, to jest s nama bog. F. Lastric, test. 36''.
I zvati ce se ime negoA'o Emanuel. J. Matovic 37.
EMANUILO, m. vidi Emanuel. — U dvojice
jjisaca nasega vremena. I nadjenuce mu ime Ema-
nuilo. Vuk, mat. 1, 23. D. Danicic, isai. 7, 14.
EMBLASTEO, n. emplastrum, melem, ohlix,
grc. SfjTrXaoroov. — U rukopisii xv vijeka piso,-
nom crkvenijeni jezikom-. Salomt jelenymi. i jun-
cijiinb sbtvori emblastro i polozi na jetru. Sx-edovj.
Jek. jag. star. 10, 113.
EME, ime slovu m (po talijanskom emme).
isporedi 1. em. — TJ jednoga pisca xviii vijeka.
Da se zove u napridak prvim slovom imena Ma-
rina to jest ,em6' iliti .misjete'. F. Lastric, svet.
179a.
ElVIENDATI , emendam , pf. popraviti , tal.
emendare. — U jednoga pisca Dubrovcanina xn
vijeka. Nut zivot pogledaj sve tvoje dru^ine, tare
tvoj emendaj. N. Na|eskovic 1, 292.
EMEE, ///. zapovijed, arap. tur. emi-. — Od
XVII vijeka. (Cehaija) za vas konat njeki emer
izvadio te im je uzo za li bio pecat arslanija;
paka reku gospoda poklisari: ,Ovaki emer mogli
bismo imat za dvijesti aspri'. Starine. 11, 115.
(1678). Emer, zapovijed starije vlasti. V. Vrcevi6,
nar. prip. 224.
EMEEIK, m. Emericus, i»te iiuisko. — ispo-
redi Mii-ko. — U Suleko'Ou rjecniku (,Emerich').
EMIL, //(. nejasna rijec (jamacno turska) u
narodnoj pjjesmi nasega vremena, maze biti od
turskoga emin, jamacno, te hi emil uciniti moglo
znaiiti kao potvrditi. Mi smo bogu emil ucinili,
da otmemo barjak i topove. Nar. pjes. A'uk. 5, 370.
EMIN, m. tursku ime musko. — vidi i jemin.
— Od XVIII vijeka. Emina Begzadica. Norini 84.
EMINA, /'. tursko ime zensko. — TJ nase vri-
jeme. Vet je ono Emina djevojka. Nar. pjes. vuk.
1, 478.
EMINOVA KUTINA, ./'. selu a Srbiji u ukrugu
niskotn. M. I). Milice-sdc, kra|. srb. 12.5.
EMINOVCI, Eminovaca, m. pi. ime mjestima.
a) selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist, bosn.''
114. — h) dva sela u Slavoniji u podzupaniji
pozeskoj. Pregled. 90. 91.
EMINOVO SELO, //. selo a Bosni u okrugu
travnickoni. Statist, bosn.^ 214.
1. EMIE, m. Emericus, ime musko. — isporedi
Mrrko. — xviii vijeka u Slavoniji. Danijel Emir
Bogdanic. D. E. Bogdanic viii.
2. EMIR, emira. ni. pers. tur. emir, poglavicu,
vladalac , knez. — isporedi emirin. — TJ nase
vrijeme. Jedan od poglavitijeh gospodara, kakono
na jjriliku pasa medu Turcima, od Persijanaca
nazivan je ,emir'. Emir dakle ili poglavar Sidon-
ske drzave ... A. Markovic u I. Gundulic, osm.
1826. 1, 48.
EMIEIN, //(. vidi emir. — TJ jednoga pisca
XVII vijeka. A od tole put krajina Sidonskoga
emirina s ocbnetnicim da posijece. I. Gunduli6
296. Da emiiina odmetnika u istoku smaknut'
mogu. .568.
EMISGIJA, w. muski nadimak Hi prezime,
rijec turska. — xviii vijeka. Jovan Emiscija.
Glasn. u, 3, 79. (1706).
EMKA, /. hyp. Emina. — TJ nase vrijeme A
nece se Emka da prekrsti. Nar. pjes. vuk. 1, 478.
Dok su Emki kose obagnile. 1, 480.
EMOVCI, m. pi. selo u Slavoniji u /wzeskoj
pjodzupaniji. Pregled. 89.
EMPLASTAE, emplastra, m. melem, obliz, lat.
emplastrum. — isporedi emblastro. — TJ Mika-
}inu rjecniku i u Bjelostjencevu (kajkavski em-
plaster).
EMEBNISATI SE
28
ENO
EMKENISATI SE, emrenisem se, pf. zaliihitl
xe Ci( sfo), tur. einrenmek, imrenmek. — U Bostii.
D. Popovic, tur. rec. fflasn. 59, 85.
EMRIH, m. vidi Emerik. — xvji Dijeka. Rodil
je siiia blazenoga Emriha. P. Vitezovic, ki-oii. 74.
EMRIHOVK", /". prezimc, po oca Etnrihu. —
XV iMjckci. Kuse Erarihovic. Mon. croat. 86. (1450').
EMSERIJA, EMSO, t^idi hemsei-ija, hemso.
EN. imc slovu ii. — xvn i xvm vijcka. El,
em. en . . . I. Ancic, vrat. xii. T^ euu so to isto
nahodi. Nadod. 11(3.
ENDECICA, vidi jendecica.
1. feNDEK, vidi hendek.
2. ilNDEK, vidi jendek.
ENDEKATI SE, vidi jendekati se.
ENDELE 15ENDELE, adv. ii Vulcova rji'hdkn :
indole, l)endele, ii. p. ide, t. j. hore Ii ]]('Co Ii
.zaudernd' .cuiictan.s'.
ENDEZE, endezeta, ii. iicl^d nijrrri z(t da{inu,
pcrs. tur. eudaze. — V nase vrkjeine i u Viikovii
rjeinikn fvide arsin). U dubinu trista endezeta.
Nar. pje.s. vuk. 3, 121. Nar. pjes. petr. 2, 257.
Iskojjase trista endezeta (sta)np(trxkoni ffvije.'ikoHi
.endeceta'i. Nar. jijes. petr. 2, 85. — (irijcskoiii
sfoji kdu num. jcdn. endezet: Endezet, arSiii. B.
Petranovir. nar. jijes. 1. 343. 2, 098.
EXDIVIJA, f. eii-lioiiiini endivia L. / intii-
hus L., rrzanica , zita'nica, fitl. endivia. t'lnii.
endivien. — U JijeloHfjenrepii (v. cikorija) / //
1 'oltigijin k rjei'niku.
ENDROP, M. vekdkvo iznii.sfeiio zivince, Jn-
iiuKvo ffvika rijer {triooTTo^-?). ■ — U rukopisii
XVI Hi x\n vijcka jiisavom C'rkvcnijcin jfzihuii.
Eni.di'opi. jestii vi. mori vojevoda libanib vaseini..
jestt, vi.zori. je^jo jako i koni., i hoditi. po dnu i
imatt koi'i.skii f^idvu i opaisb, a po grbl)U jako i
inba i jestb. Phj'.s. nov. star. 11, 195.
ENDA, ENDEBULA. ENDT.IA. ENDILUK.
ridi jeiida, jendibula, jeridija, jendilnk.
ENP^, vidi eno. — JJ nase vrijenir (u srijem
privijcrittia kau da znaei eutfcnr i r>ezadi)iui{n(i.<^f)
I a Yakdvii rjprniku (s dadafkani da s<r. r/ovori
It Be.snvi i n JJjcvrnj. ,Ja za Lazareva Maiiojla
iiecu ni ziva ni uiitva!" .Ene sad." reoi 6e pre-
iiiiour. M. D. Milicevic, let. vee. 28. Eiie sta
eiiii! narnece se siloin! 234.
ENEDE. nidi ene. — J' ji'diint/a /n'sra iiast'ija
rrrnii'iia. Karadorde kad sve .sa.slusa reee: ,Ene-do
sad I zar vi luislite tako da se nniirite?" P. M.
-N'enadovir. mem. 99.
EN(;ErA. /. vidi sk(dKi, hir. jenf^ee, rak (t).
I'opovir. tiir. roe. j^lasn. .59, 85). — Akc. .sr iid-
jn'io II fin). /;/. <"no:oc.a. — U Viikovu rji'cpik^t
s doihilkam da .sr fitivari ii rojrtiihfrit.
EN(J EDOVAXE, //. djt'lu kojijnii sc rnt/rdiuc.
■— Sfnriji jf ohlik engedovanje. — f^ Mika(iiiu
rjrrniku '"engedovanjo) , a Jfjeliisljrnf'ciut (kaj-
kar.ski eiiijediivai'ie), u Janilin.iirrra (eM;^edn\aue),
// Stiilif'rru C.s- dadalkuni da jv iizi-fa i' llahdr-
lirrra).
EN(iEI»n\A'l'I, .n^-ediijem, ///'. pi>i>aslill. ulpa-
.'<lili, niafjar. en;,'e(lni. - (hi xvi oijcka a iztia-da
rjfivika u Mikalinii ^-n^^edovjiti, popiistiti. ol)-
Inksnti .demitto, Inxo, relaxo, allevo, mitigo'i, il
hjrlostjnirrni {(Mi^'oiiiiom Hi enicndiijem, odjni-
srnm, popiis/'avmii n<'odo, remitto' v. prasenm),
II .laiidtiesiiVpii (.concedo- .s iladatkoiii da Jr I iida
I'lJiiJ, II Stiiliri:vii (.iillevan', reliixure; coiicedere,
permittere' *■ doilalkom da jr. iizHo ig Uahdeli-
cevu). Da biste nam dali i engedovali jodan kus
zemje vase. Mon. croat. 287. fL'ySlii. Da nui stu
engedujete. Star. 12. 32. <nkn ]7()3i.
ENdLESKA. ,/■ Anglia. iiprar je ailj. zciiskniia
ruda, a iitia xe u misli zem^a. — isporedi Auglija.
— U Vukoni rjerniku i a i^iilekuni. (.England').
ENGLESKI, adj. angliois, koji prijiada En-
(flezinia Hi Kiifile.skuj. — ispuredi angli-ski. —
Postaje od Englez nastaokom i.ski; s podije z
(zr> u jednoiH priiujeru jtrn.Ho /a rijeka inijei'ia ■■^e
Ha z, vidi engleski) i.spada, a z prrd k niijn'ia
se na s. — J^ na.ie crijeiiie i it ]'iik<)Vii rje nikii.
(Jrnogorc-i Hajlenderi nisii, da engleska I'lih se
hvati \-ai'ka. Osvetn. 3. 1()3. / a Siilekdvii rjer-
niku (,englisch') ii kiijnii iiim I adv. engleski.
ENGrLESKI, ridi engleski. — U jednoin pri-
mjeru xvm vijeka. Ovee spanske naj taneg su
vlasa, -skoro jednog engleske su <i-lasa. .1. S. Re[-
kovic 57.
.l^NGLEZ, Engleza. *//. Anglus, postaje ud tal.
Inglese, ali je jirra sloro prerita I'leiii. England,
Engliinder. — isporedi Anglez. AngUjanac. — Ake.
kaki je II (ji'ii. siiiij. fiiki jr i a iistah'jein pade-
ziiiia, (isiin tintii. siiiij. i rnr.: Englezu, Englozi.
— U nai^e vrijeme i u Vakova rjerniku. ^F,ng\ey.
kaze a Omere pi5e. Osvetn. 3, 163. i a Sulekoiui
rjerniku (,Englander'). — u ovom prinijeru znaci
pusku )iacinenu a Eufjleskoj : Dva engleza i dva
venedika. Nar. pjes. juk. 241.
ENGLITERSKI, adj. nujleski, oil hil. In.uhil-
terra, Eniileska. — Na jrdiiDin nijestn xvi rijeka.
Aleksandar jioda Laoineudusu englitersko go-
spoctvo. Aleks. jag. star. 3. .312.
ENGIJE, a narodnoj jijesmi uasripi rremeua,
i iz tie u Viikovu rjeciiikii iplje stuji : ,enge"
(uprav ingi, ingii) tui'ski znaci ,biser', tako va|a,
da jo pjevac, misUo : ,engG i' dukate. S\'e na nima
engije dukate. ISTai". pjes. vuk. 4, 211.
ENI, vidi eno. -- U Vukirvu rjecnika s do-
datkaiit da sr (pimri ii ('rimj (Inri i s jtriiiijer<nu :
Eni ga!
ENINSALA, ridi insala. - J' iiaradiiaj pjesmi
na.ief/a vreniena. En-insala Alahu so mnlam. Fje\'.
crn.'lOOa.
ENO, eci-e, on, rijee kujniii se pakaziije nesto
sio iiije hlizu ni onnija kuji i/uvori ni aniiipi ku-
jeiiiu (joiJori. vidi evo. — isporedi ano. ani, ene,
eni. ono, nuti. — Pi.stane vidi kod evo. — Od xvi
vijeka, i a svijeni rjr'iiieiina asiin Vranciceva,
Jaiid/resireva, Dani' inra. — f7 pjes-mi maze biti
i ukri'irjio: en'. En" ono je Alii celebija. Nar.
pjes. \iik. I. til"). En' uteco gradska poglavica.
4, 255. Ill s iioiiiimitiraiii. Eno t' sinak, majci
rece. .\I. Divkovic, [jlac. 20. Eno ti prijiovidaoci
koji muceci \'apiju svakomu covikn. F. Lastric,
ned. 36(i. Eno I)avid, stt) ces trazit daleV M. A.
Rojkovic, .Silt. (»■«•'. Eno ti moja I'liva, eno ti moj
plug i \diovi. H. Leakovic, gov. 59. Eno Gospod
ua istocna v rata I Nar. pjes. \ nk. 1. 123. Eno
Lal>ud ludo^-a .lovanii. 2, 31. - l>) s ip'tielivoiii.
A liogme eno ga, rek' bi je zaspao. N. Xajeskovic
1, 212. Eno , na I'loj ('aj>tislave, eno s l.,ausom
(fradimira. (J. I'ahuotic 2, 239. Eno i negovo
nnijke. eno i svefcijeli ajiostolal D. IJasic 17()''.
FCno I'lega na bijeloj kuli. Nar. )>jes. vuk. 3, 2(13.
Eto sabjc no A'oina. 3, 317. Eno vama vranca
i doraui. .3, KK.). Eno za to jepote ilevojke. ){, .')]5.
r) sto se ka:e jarla se ci^jelaiii rerniivuni. aa)
knd l.aipi .•<e isliri: iiijisfit i/dje atiit hiiui Hi suhjr-
kat. Eno ki)ji smrt atrasase. 1'. Km-iievic, pi.siii. 9.
Hajde liajdo, cihi miiiiin ide, hajde ! E. Lastric,
tost. 179''. lOno onaj me je uvridio. .\. Kaiii^lic-
ENO
29
EEAZAM
kam. 141. Eno im se vide jos rane raztvorene.
D. Basic 137t>. Eno ti moja kci, vodi ju kako
znades. M. Dobretic 573. Eno idu tri Turcina
mlada. jSTar. pjes. vuk. 3, 35. — hh) uopce se
obraca pomnc shisauca na ono sto se kaze re'^e-
iiiconi. Eno tuiski car sioni nas cesarski Bee
podstujia. J. Kavanin 264''. A razbojiiik , koji
ti'case za nama. eno iipade i umrije, ali se sarani.
F. Lastric, ned. 329. Porad ovakvih griha veoma
l)og' kara. kakono eno vas koliki svit izvan osam
dnsa \odom potopi. B. Leakovic, naiik. 33(i. Eno
(Tinja i vpzan popeva. Nar. pjes. vuk. B, 42. amo
sjifKhf I (iraj iiriiiijer u kujein je isostav^en ylagul
(suj: .Jei' sto Idjahu obedvije lijepe, eno sada obe-
dvijo slijepe. Osvetu. 1, 4.
HXRIK, m. Henricus, itne inusko, tat. Enrico.
— (}(1 XVII vijeka. Kusa opet uzeti ono kra]estvo
za Enrika. B. Kasio, in. 8. Cara Enrika. P. Ka-
navelic. iv. 378. Enrik Dandol. J. Kavanin 206=^.
/ ,s iKijiiinativom Enriko: Kx'a| Enriko od Ingil-
tovo. F. G-la^;nic, cvit. 428''. i ii SiiJfkoim rjei-
riikii lEnrik, Enriko ,Heinrich-).
ENRIKO. ridi Enrik.
EN. iiiic sUiCd i\(ii.). — T' iiii.ir crijoiie. Ko ni
c'|a ro li ena t\'Ofi-a. S. Arilutiiinvir- ii Pjev. cni.
;;;!()■'.
K.XATI. enam. pf. snMati, luiioriti se. isporedi
anati. jenati, venafci se. — Akc. .se mijei<a n praes.
1 / 2 pi. : en:imo, enate, I u aor. 2 i 3 sinr/. eiia.
— f^ Vukovif rjrciiikii s (lofhitkoiu da se f/ovnri
u Sr/jenrii.
EPAKTA. /'. epHcta. nizlika izinedn suiicfine i
iiijese ne (pidine, yrr. tTtuxnl. — isporedi ejjata.
— U Stulicerii rje'iiiku (.intercalatio' s dodatkom
dtt Je uzeto iz hrevijeira).
EPAEHIJ.V. /. dioecesis, podruje biskupovo,
hiskupiju, (jV' . in((o/i'ii. — isporedi jejiarhija. —
U vase vrijenie i u Vukovu rjecniku. U Karlov-
cima je jos odavno bila bogoslo-^ija a prije ne-
koliko godina postala je i u drngijom nekojijeni
pparliijama. Tnk, ziv. 301.
EPATA, /. vidi ejiakta, tal. epatba. — 0(Z xvn
i-ijeka. Cetvrto kaze koliko je epate. M. Divkovic,
nauk. xiv. Lpata ill pata nije nistar ino nego
broj dana kojiiui godiste suncano godiste mi-
secno pridobiva. E. Kasic, rit. 4'''. IT pr-vi sam
stavio godiste, eiaatu, kalendar. I. Ancic, vrat. xi i .
EPATAN, ejjatna. ad/j. koji pripada epati. —
U jediioga pisca xvi vijeka. Nac svece koji se
gibaju po epatnoj pogodbi. I. Ancic, vrat. xii .
EPIE, Epira, )//. Epirus, jiizna Arhanija. —
Od XVI 1 1 vijeka. Epir recen Molosija. J. Kavanin
287''. I da branim JLroju u Epiru. And. Kacic,
razg. 134''. Da ih cera Kruji u Epiru. Pjev.
crn. 80''.
EPIEANIN, in. covjek iz Epira. — phir.: Epi-
rani. — U Sidekovu rjerniku (,Epirot').
MPIEKINA. /. zensko cejade iz Epira. — U
Sulekovn rje'i)iku (,Epirotiii'j.
EPIESKA BAEAj /. injesto u Srbiji u okruyu
pozarevackoiii. Sr. nov. 1870. 288.
EPIESKI. (idj. koji pripada E[iiri(. — U Su-
lekovu rjecniku.
EPISKOP, m. vidi jepiskop / biskup. — U\
dvojice pisaca xvm vijeka. Franceski i nimacki
episkopi. A. Kanizlic, kam. 567. Episkopi aliti |
vladike slideua grckoga. And. Kacic, razg. 206.
KPISKOPA(J, episkopca. ui. dciii. episkop. — \
U jednoga pisca xvm vijeka. Jedan covicac, jedan I
episkopac. A. Kaniilic, kam. 79. i
EPISKOP AT, m. vidi episkopstvo, lat. episco-
patus. — U jednoga pisca xvm vijeka. Obeca
episkopom, da ce im se episkopat povratiti. A.
Kanizlic, kam. 367.
EPISKOPSKI, adj. koji pripada episkopinui.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Na stolicu epi-
skopsku jest uzvisen. A. Kanizlic, kam. 23.
EPISKOPSTVO, It. stall e onof/a kojije episkop .
— isporedi episkopat. — U jediioija pisca xvn'
vijeka. Brime episkopstva imadem primiti. A.
Kanizlic, kam. 70.
EPISKUP, ni: vidi jepiskup i biskup. — xvn
vijeka. Isaija Dijakovic episkup jenopo|ski. (Tlasn.
n, 3, .3. (1698). '
EPISTOLA, /. t7iirno).ii. epistola, poslanica,
ali saiiio kaze se o kuigaiiia novoga zavjeta fcesto
se kaze uopce o koinadu staroga Hi novoga za-
vjeta sto se I'ita preko inise prije jevancte^a). —
Od XVI vijeka. Epistola k Eimjanom. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 1. Stije epistolu iz svetoga pis ma. A.
Kanizlic, bogojubii. 71. Podaje nemu libro od
epistola. J. Matovic 294. Kadkad dvostruka epi-
stola stije se, jedna iz staroga testamenta. di'uga
iz novoga. I. VelikanoAac, uput. 3, 393.
EPISTOLAE, epistolara, //;. cejade petoga iiia-
loga reda crkovnoga, lat. epistolarius. — xvm
vijeka. (Ovi redovij jesu sedam kojijeh imeua
jesu ova: vratar, stioc, zaklinaoc, akolit, podjakon
iliti ejjistolar, djakon iliti evandelistar. i redovnik.
.T. Matovic 290'.
EPISTOLIJA, /". vidi epistola. — U jednoga
pisca XV. vijeka. Kako veliku epistoliju pisali
vam. Anton Dalm., nov. test. 2, 76. paul. gal. 6, 11.
EPISTOLAE, epistolara, m. ki'iiga u kojoj sii
epistole. — Na jednoin iiijesta xv\i\ vijeka. Komu
biskup dajuci epistolar ovako govori. B. Lea-
ko\dc, nauk. 227.
EPKALO, n. zalistak na dulcu, zar grc. tut-
xd/.vuiitc, poklopac'? (vidi A. Matzenauer, cizi
slova. 152). — JT Vukovu rjerniku s dodatknin
da se govori u ravnoiiie Srijeinu.
EPEATES, in. Euphrates, rijeka u Aziji, vidi
Eufrat. — r' rukopisu xvi vijeka. Oison, Pison,
Tigrat, Eprates. Aleks. jag. star. 3, 285.
EPTA, vidi efta. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. A Nikola odvede divojku, pa piruje
jednu eptu dana. A. Ostojic iz nar. pjes.
1. EE, inie slova r. — xvn vijeka. Pe, er, es...
I. Ancic, ^Tat. xii.
2. EE, conj. vidi jere i jer.
EE-, vidi her-.
EEAC, Erca, m. preziine. — U nase vrijeme.
Lazar Erac. Eat. 185.
1. EEAK, III. ime inusko. — isporedi Herak.
— xvn: vijeka. Zaradi Eraka^moga suzna. Sta-
rine. 12, .33. (1703—1706). Erak ,Eraclio'. S.
Budmani 422«.
2. EEAK, erka. in. nejasna turska rijec (moze-
biti jarak, oruzje, vidi jarak) u rukopisu xvm
vijeka. Princ Evgenije razbi Turke pod Varadi-
nom, i mnogi doilnuk dobise Nemci, i osvojise
oruzja bojna . . . i svakog adidara (,adicara'), po
naj vise erka i arara. G-lasnik. 20, 10 — 11.
EEASMO, m. vidi Erazam. — U Sulekovu
rjecniku (,Erasmus')-
EEATI, eram. pf. pogrijesiti, lat. tal. errare.
— U jednoga pisca xv vijeka. Ter ^■as cine u
torn erat. M. Marulic 301.
EEAZAM, Erazma, in. Erasmus, inie musko,
EEAZAM
30
ERENDISATI
— Od XIII vijeka. Gospodin Erazam. Mon. croat.
4. (1275). Marceliii, Petar i Erazam. F. Glavinic,
ovit. XXIII. — isporedi Erasmo.
EKBAB, 1)1. arap. tur. erbab, vjestak. — ispo-
redi ervapan. — U Bosni. D. Popovic, tin*, rec.
glasn. 59, 86.
EBB ATI, erbam, impf. heieditate accipere,
naslijediti, bastinovati, vein, erben. — U Bjelo-
sijen cec u rjecniku.
EEBIC, ))i. heres, bastinik, djedic, item. erbe.
— U Bjelostjencevu rjecniku (v. dedio).
EEBO, vidi jer i jerbo.
ERCEG i EECEG-, vidi herce^ I herceg-.
ERCIN, m.^selo u Ugarskoj u protopresviteratu
budiniskotn. Sem. prav. 1878. 35. — Pomirte se
[irosloyu vijeka. Stanko iz Ercina Jabanlija. Luka
['/. Erciiia. Glasn. ii, 3, 78. (1706).
ERCEK, m. turska rec, musko, u kom sniislu
iipotrebjava se u Bosni, a u Srbiji uziniaju je u
smislu muzjaka kod ptice. D. Popo%'ic, tur. rec.
glasn. 59, 86. — tur. erkek, muskarac.
ERCELIJE, /. pi. 0 tokama u narodnoj pjesmi
nuSeya vremena; ne zna se znacehe ni postaiie.
— isporedi erdelije. — U Vukovu rjecniku (bez
znacena) s primjerom iz narodtu' pjesme: Vrh
ilolame toke ercelije.
ERDEC, m. selo a Srbiji it oknum krdf/iijr-
ritekottt. K. Jovanovic 118.
ERDEC'ICA, /. injesto a ilriv'koin liafani. L.
Dor de vie.
ERDEGINAC, Erdeginoa. iti. vrelo u Lici. J.
Hogdanovic.
ERDELIJE, /. pi. o gaciuna u ttarodnoj pjesmi
nasega vremena; ne zna se znacehe ni postaiie,
maze biti da znaci: erdejske. — isjjoredi ercelije.
— U Vukovu rjecniku (bez znacena) s primjerom.
iz narudne pjesme: Ev' obuce gace erdelije.
ERDE^, Erdeja, m. aj Transilvania, magar.
Erd(51y. — akc. kaki je u gen. taki je u ostali-
jem padezima, os'im noni. i ace. sing. — na
mjesta je pisano s h, vidi Herde}. — isporedi i
Jerdel. — od xvi vijeka, a izmedu rjeinika u
Mikalinu gdje naj prije dolazi, u Belinu 740i>,
a Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu,
u Vukovu, u Danicicevu (Erbdejb). Vrati vojsku
ka Erde}u. Okaz. .saf. pom. 87. (1699). Nije 1'
koga porodila majka, da otide do Erdo|a ravna?
And. Kacic, razg. 138a. Slusao je od Erdeja bane.
Nar. pjes. vuk. 1, 442. Magar-Janka od Erde|-
krajine. 2, 485. Ode pravo i)od Erdeja grada (!).
2, 639. — b) is drugijem akcentom: Erdej) selo
u hrvatskoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom.
Razdije}. kr. 8.
ERDE^AC, Erdejca, m. Transilvanus, covjek
iz Ei-deja. — isporedi Ardejac. Jcrdelac. — Od
XV M vijeka, a izmedu rjecniku u Bjelostjencevu,
u Jambresicevu, u Voltigijinu (u sva tri kaj-
kavski Erdelec;. Transilvani aliti .Eiilolci'. P.
Vitoz()vi6, kroii. 72. Erdejci primise sv. viru.
And. Kafic, kor. 418. — Kao prezime jos xvi vi-
jeka. Selo Grgo ,Erdelca'. Mon. croat. 271. (1572).
ERpfcj^ANIN, m. vidi Erdejac — plur.: Er-
dejani. — Od xviii vijeka. Erdo}ani, Maurovlasi.
J. Kavnnin 238b. Osobito Erdojuni. S. Tokolijn.
lotoj). 120, 45. — / s nom. sing. Erdejan: Nais
Erdojiin voli. D. Obrndovi('', basn. 44.
fcRDEI^SK? (^rdelHki), adJ. koji pripada Er-
deln. -- isporedi ardojski. lit>ido|ski, jcnlolski. -
Od XVI 1 vijeka, a izmedu rjecniku u lijelostjen-
vtvu (kajkuvski erdeAvki) i u Vukovu. Zdol ma-
garske gore i ,erdelske' tice. I. T. Mrnavic, osm.
38. Jelu sadi erde|ska banica. Nar. pjes. vuk.
1, 442. Da' bog dobro, gospodo erde|ska. 2, 640.
Kao erde|ski tanii'. (Kaze se dvolicnu coeku koji
se pretvara svakojako — kao sto je i erde|ski
taiiii' s obje strane). Nar. jjosl. vuk. 131.
ERDEViCANIN, m. covjek iz Erdevika. — pi.
Erde-s-icani. Petar Erde^'icanin (ovdje kao nadi-
mak Hi prezime) i Mihajlo Ristic. Glasn. ii, 1. 192.
ERDEVICKI. adj. koji pripada Erderiku. \.
Arsenije\ac.
ERDEViCKINA, /. iensko cejade iz Erdeolka.
V. Arsenijevic.
ERDEVIK, Erdevika, ///. trguviste u Slaroniji
u vukovarskoj podzupaniji. Pregled. 117.
ERDOGLICA, //;. prezime. — U nase orijeme.
Jefrem Erdoglica. Rat. 181.
ERDOGLIJSKI, adj. koji pripada EJrdogliji ('■!
mjestu? cejadetu?). isporedi Erdoglica. — (Jz
itnencc mjesta u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Zabran u Erdogliskoj Mali. Sr. nov. 1863. 302.
Niva u Erdogliskom Potoku. 1861. 328. Livada
u Erdoglijskom Potoku. 1861. 434.
ERDOVAO, Erdovca, m. selo u Hrral^ikoj n
podzupamji krlzevackoj. Pregled. 65.
ERDUT, //(. selo u Slavoniji u osijeckoj pod-
zupaiiiji. Pregled. 99. Srecan mu put kao Pucku
u Erdut! (Isli svatovi pa udarila mecava te ni-
jesu mogli stici na vrijome. V Vako\ani). Xai-.
posl. vuk. 293.
ERDAVCI, Erdavaca, ///. pi. selo u Hercego-
inni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn.'* 24.
ERDELA, vidi hergela.
ERE, vidi jere i jer.
ERED, m. heres, bastinik, tal. erede. — Od
XVI vijeka pjo zapadnijem krajevima. Isukrstu
kako nasledniku ili eredu vsih. S. Budinic, ispi'.
105. ,Bastiniek' i ered jur nebeski. B. Kasic. nac.
25. A rosi blagoslov vrh krune ereda. M. Kulia-
cevic 165.
EREDTTAD, /. bastina, hit. hereditas. — Na
jcdnom mjestu xv vijeka. Da joj se ima moja
ereditad dati. Mon. croat. 87. (1460"). — U Du-
brovnikn se i sad govori ereditat, / s nominativom
sing, eredita prema tal. eredita, te dolazi u pi-
saca Dubrovcana od xvi vijeka. Imajuci bog
Abramu dati bastinu to jest eredita od zemje.
A. Gucetic, roz. mar. 117. Posjesti eredita tudu.
I. Drzic 299.
EREGA, m. prezime. — U nase rrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
ERE J, ERE J SKI, EREJSTVO, vidi jerej, je-
rejski, jerejstvo.
EREK, W(. u zagoneci ■ Cetiii cetii-ka i dva
lopirka, i nad liima erek, i nadigo pex"ek. odgo-
nefla,): kola, volovi i cavjek. Nar. zag. nov. 94.
ERKMITT, ///. kapak sto poki'iva taban na dugqj
pnsci. ^. Stojanovic. — jamacno turska rijec.
ERENDA, /. blatava i nio^varna zemja. — U
sjevernoj Dalmaciji. J. Grupko\'ic.
ERIONDE, orendeta, //. /«r. rendo: a) vidi tro-
nica; b) strug. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. To ti rotkva a erende zubi (,accinunt
ei qui pepedit'). Vuk, rjeo. 1818. 164.
ERli]NDISA>iE, n. djelo kajijcm sr errndise.
— U \'^ukovu rjecniku.
EEfeNDISATT. or^ndifeein, imp/, strugati ira-
dili erendetomj. — U \'ukovu rjecniku.
ERENXI.JA
31
EEYACE
ERENLIJA, ni. prezime ftiirskn). — U narod-
noj pjesmi nase(ja vremena. A od Prafe dvije
Erenlije. Xar. pjes. vuk. 3, 565.
EEESIJA, /. haeresis, vjera koja se u cem ne
slaze s pravo'iir vjerom, tal. eresija. — isporedi
erezija, jeres, eretinstvo, poluvjerje, poluvjerstvo.
— Od XVI do xviii vijeka. Kadi pobija eresiju
ill poluverje eretika. 8. Budiuic, sum. 150''. Isko-
ripiti pelagijaiisku eresiju ili poluvijei'stvo. B.
Kasic , per. 8. Iznasao je eresije. A. Kani^lic,
kam. V.
EEESIV, III. nehakvo skodjivu zivince, rijec
(jrcka. — f'^ riikopisu xv vijeka pisanom crkve-
nijeiii jezikum. Psalitis, kavlokopos, eresivi, pltzi.
Sredovj. lek. jag-, star. 10, 115.
EEETICASIvI, adj. vidi ereticki. — U jednoga
pisca XVI vijeka u kojeyaje jezik mijesan s crkve-
nijem. Vira ereticaska. S. Budinic, sum. 2^.
ERETICASTVIJE, vidi ereticastvo.
ERETICASTVO, n. vidi eresija. — Postaje od
eretik nastavkom tstvo _pred kojijem se k mijena
na c a za ovijem se umece a. — U jednoga pisca
XVI vijeka u kojeya je mijesan jezik s crkvenijem.
Upal bi u sumnu od ereticastva. S. Budiuic, ispr.
121. Radi ereticastva. 160. — U drugoj knizi
istoga pisca gdje je jns jace mijesan jezik ima
oblik ereticastvije. Uzrok vsakogo odstup|enja i
eretecastvija. sum. 49*'.
ERETICKI, adj. koji pripada ereticima ili
cresiji. — Postaje od eretik nastavkom. tsk^. jjred
kojijem se k mijena na c a za ovijem s ispada;
ako se poslije c umetne a, s ostaje (vidi ^ereti-
caskij. — Od xvi vijeka. Libri ereticki. y. Bu-
dinic, ispr. 145. Iduci priko ereticke zem|e. M.
Divkovic, zlam. 28*. Miioga su suprotivstva ere-
ticka suprot ovom sakramentu. J. Baiiovac, razg.
235. — U jednoga pisca iz Bosne xvn vijeka. c
pred k mijena se na s: Stvar eretiska. P. Posi-
lo\dc, nasi. d^. Reci kojugodir stvar eretisku. 120^.
ERETIK, m. haereticus, covjek koji ne vjeruje
sve onako kako je po pravoj vjeri, tal. eretico.
— isporedi iioluvjerac, poluvjernik, a i eretnik.
— Od XVI vijeka. Ki bi bil nevirnik, eretik ili
poluvernik. 8. Budinic, ispr. 52. Oprijeti snazno
('•e se eretikom. P. Kanavelic, iv. 475. Parok ne
va}a da pusta kumovati eretike. J. Banovac, razg.
219. Od poluvii-ca oliti eretika. M. Dobretic 32.
ERETINSTVO, n. vidi eresija. — U Bjelo-
stjencevu i Voltigijinu rjecniku.
ERETNIK, w(. vidi eretik. — Na jednom
mjestu xvij vijeka i u Bjelostjencevu rjecniku.
Za obracenje svih pogana i eretnika. Azbukv.
1690. 18.
EREZA, /. gvozdena poluga na vratima na
kojoj visi katanac, tur. reze, stozer. — isporedi
reza. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Poce
ereza od vrata zveketati. Nar. prip. bos. 1, 109.
EREZIJA, vidi eresija. — Od xvi oijeka. Bjehu
se erezije aliti pomankanja od prave yjere kx'stjan-
ske rasirila. A. Gucetic, roz. mar. 17. I drzim za
opake sve erezije od svete matere crkve odmet-
nute. I. Akvilini 823.
EREZIJA, ^lidi eresija. — Od xvn vijeka. Oni
posijase erezije i nevijerstva. M. Divkovii, bes.
698'!. Moze se zena i covik rastaviti, kad jedno
od lii upane u ereziju. J. Banovac, razg. 267.
Poluvirstvo oliti ereziju. M. Dobretii 50.
ERGELA, vidi hergela.
ERGOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. diac. 1877. G7.
' ERGO VAC, Ergovca. w-. prezime. — U nase
vrijeme u Dalmaeiji.
ERGO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 36.
I ERGUD, vidi Ergut.
ERGUT, m. selo u Hercegovini u okrug ii mo-
star skom. Statist, bosn.-' 250. — U prvom je iz-
j danu pisano Ergud. Statist, bosn.* 122.
! ERIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Petar
Eric iz Zvecke. M. B. Milicevic, srb. 13. — U
j narodnoj pjesmi zove se Petar Eridev kao da mu
je ocu hilo ime Eric : A kod dvora Petra Ei-ieeva.
I Nar. pjes. vuk. 4, 178.
! ERICEV, vidi Eric.
ERICI, m. pi. zaselak u Srhiji u okrugu azic-
kom. T^. Stojauovic.
I ERIR, vidi herir.
ERISTE, n. vidi jeriste.
ERLAV, adj. kriv, moze biti od tur. ejii, kriv.
— U Vukovu rjecniku s primjerom iz narodne
pjesme: Zute cizme na erlave noge.
ERLIJA, m. gradanin, tur. jerlii. D. PopoWc,
tur. rec. glasn. 59, 86.
ERLUDANE, n. djelo kojijem se erluda. — U
Vukovu rjecniku.
ERLUDATI, erludam, impf. vidi vrludati. —
// Vukovu rjecniku.
ERMAFRODIT, m. hermaphroditus, vidi dvo-
spolnik. — Na jednom mjestu xvn vijeka. Erma-
froditi to jest oni ki su bili i muski i zenski.
M. Orbin 216.
ERMENIN, vidi Jermenin. — xviu vijeka. Ko-
niesija biva u svakoj nedi|i po 2 po 3 puta, i
dosta ].ude zaklinu, i Racova i Ermena. Glasn. u,
3, 146. (1709). Leon Ermenin. K. Pejkii 20. S.
Badric, ukaz. 22.
ERMENINO PO^E, n. mjesto u Srhiji u okrugu
pozarevackom. Niva u Ermeninom po}u. Sr. no%^
1861. 426.
ERMOTINE, /. pi. selo u hrvatskoj krajini
blizu Sena. Schem. segn. 1871. 23.
ERNESTINOVO, /*. selo u Slavonian u podzu-
paniji osijeckoj. Pregled. 99.
EROKAST, vidi herokast.
EROR, er6ra, m. error, pogreska, tal. errore.
— U pisaca xvn vijeka. I ako ki zahod ili eror
najdes. F. Glavinic, cvit. xx. Erori koji se na-
hode u ovoj stampi. I. Drzic 416. Ne razumjeti
jezika vele erora meni je cinilo u ovemu libru.
V. Andrijasevic, put. 444.
ERPENA, /. dva sela u Hrvatskoj u podzu-
paniji krapinsko-toplickoj. Erpena mala. Pregled.
53. Erpena velika. 55.
ERSAK, m. noz. — Bijec nepoznata postana.
— U jednoga pisca cakavca xvi i vijeka. Hanga-
rom aliti ersakom ubode ga. P. Vitezovic, kron.
73. Amata hangarom aliti ersakom svojim umori.
111.
ERSEK, m. arhibiskup, magar. ^rsek. — U
jednoga pisca cakavca xvn vijeka a izmedu rjei-
nika u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Volti-
gijinu u kojem, jamacno grijeskom, stoji ersek.
Tri arkibiskupa aliti erieka. P. Vitezovic, ki'on. 71.
ERSEKIJA, /. archiepiscopatus, arhibiskupija,
vidi ersek. — // Bjelostjencevu rjecniku, u Jam-
breHcevu, u Voltigijinu (grijeskom ersekija).
ERVACE, /. pi. selo u Dalmaciji u sinskom
kotaru. Repert. 1872. 28.
ERVAPAN
32
ESKUCIJA
EEVAPAN, ervapna, adj. ridi erbab. — f^
riase vrijeme. Ervap, kader ,capace' (,capax') ii. p.
ako si em-apan, uciiii. V. Vrcevie, nar. prip. "i'ii.
ERVATI SE, vidi rvati se.
KRVENICKI, adj. kojl prlpada Erveniku.
Sindelija paroha ervenickog Save Koncare^dca.
Ma^'az.' 1868. 163.
ERVENIK, m. ime mjestima. a) dca i^ela u
Dnimaciji n benkovackom kotaru. Ervenik doi'ii
/' gorni. Repert. 1872. 6. — h) selo ii Hrmtskoj
II 2iodzu})a)ii/}i zlaturskoj. Pregled. r)9.
ERZAK, m. arap. tur. erzak, hranci. — I' lioxni.
I). Poijovic, tur. rec. glasn. 59, 86.
ES, ime slovu s. — xvn vijeka. Pe. er, es . . .
T. Ancic, vrat. xii.
ESAB, ESABITI, vidi hesap, hesapiti.
ESAIJA, vidi Isaija. — xvi i xvii vijeka.
Esaija (maze se citati i Ezaija) prorok. B. Gradic.
djev. 65. Tako rece Esaija. F. Glavinic, cvit. 7''.
I'^SAN, m. prezivie. — f' na.se rrijeme n lAci.
■]. Bogdanovic.
E.SAP-, cidi hesap-.
ESER, m. u Vukovu rjecnikti (s dnddtkorii da
sr iiorori It Crnoj (iorij: ,iii dei- redeiisart': iia
I'x-i- (/HI irtiof/orskom (jovoru akuzafiv mj. loka-
lini). II. p. sve pare sto si mi dao, iia eser sn,
t. j. iiijosu potrosene ni propale, nego stoje go-
tove. — ((rap. tur. eser, hilef/a, znak.
ESKIJA, /. It Harodnoj pjesmi na.iefia rroncita
kai) da zriaH: stara ploca (potkov), tur. eski,
utar. Ostala iiii sa kona eskija. (,Eskija' ovdje
znaci stara ploca, i moze biti da je ovdje stiha
radi nacinena ova lijec (od turskoga eski = star),
jer je ja nigdje prije nijesam cuo, a i ovdje evo
u drugom stihu: Te iz kala plocn izvadio. Vuk).
Nar. pjes. \Tik. 3, 336.
ESNAF, m. collegium, coi-pus, rIdi ceh, b), tur.
esiiaf ((trap, sanf, pi. asnaf, vrstaj. — U na.se
vrijeme. Kao sto pojedini }udi imaju i slave krsna
imoiia tako esnafi ili ceho-\d slave pirove. Vuk,
ziv. 8.").
ESPAP, espdpa, m. merces, oiio I'ini se trfmje,
roba, fur. esvab (arap. thaub, plur. athwab, ha-
(iiiaj, lia\i)ie, koje (jlasi i esbab (araji. sabab,
plur. asbab, uzrok, alat). — Akc. kaki je it (/en.
tdki je a o.stalijeni padeziina, osim riotii. i, ace.
simj. — Od xviii vijeka a izmedu rjeenika a
Vukovu (u kojem stoji (jrijeskom vide hespap).
On ti ne da novce nego ti da espap. A. Bacic
121. Jer iiitko vise nece I'liov espaji kupovati.
E. Pavic, ogl. 686. Dobar espap lasno kupca iiade.
Nar. posl. vuk. 59.
E8PEDIT0RIJA, /. na jednotn injestn xv vi-
jeka sa znat'eiiem : otpravno pisnia, srlat. expedi-
toria. — I ti Danit icevu rjeinikn. Kako su pri-
niili svo kako so uzi.dr?,i u espeditoriju uciriena(!)
za v(m'u tvrf,davii. Spom. sr. 2, 130. i I 470). (tre-
balu bi d(i stoji it lac., te maze biti d(t je nam.
espoditorij muHuifa roda).
p]STSTJP, villi dnigivi]) i suj).
ES, interj. (jlas kajijem se kakn.ii Ijn'ajii, ridi ik.
— ff Bjelostjenievu rjeenika.
ESAK, eska, vi. exsta.sis, staiic kad je I'efade
kai) izran sebe od jakoija diisevnDi/a osjecaiia,
arap. tur. ask, (ubav. - U nase vrijeme i u \'u-
kiivii rjeniiku (,das aus.ser.sicliseiii, sei es vor oiit-
zii<kuiig oder sclmitM-z' .oxstasis'). Pak u esku
Tiu-6iii povikau. Nar. pjcs. vuk. .'{. 280. Od ii.ska
luu zudrktala nika. 4, IHd,
ESCI, adj. st(tr. ne iiiijena se po ])adpziynn,
tur. eski. — U lutse rrijeme. Lshodio ua osci
Kladusu. Nar. i)jps. julv. 127. Esci. sfc.ir. His.
ESEIv, //*. tur. esek, lua jarnc. — U Hosiii. \).
Popovic, tur. rec. glasii. "jil. S7.
ESEKLUK, m. magareci posao; od turskoga
,eseklik'. D. Popovic, tur. rec. glasu. 59, 87.
ESIKOVAC, Esikovca. m. izvor kod' Karloraca
It Srijeniii, od tur. esek, maf/arac. — U nase
vrijeme i it Vukovu rjeiiiiku. Blizu Magarcevn
brda ima onde (kod Karlovnca) jedan izvor koji
se zove ,Esikovac', a .esek' u turskom jeziku
znaci magarac: daklem je Esikovac rod s Magar-
cevim brdom. Vuk, rjee. 340*'.
ESKERAC, vidi eskerice. — Na jedmnit lujcxlii
u pisca ('akavca xvm vijeka (pisajio eskerac. a/i
treba jamanio citati eskerac). Oesto kad Iiog
jedan po drugomu gazi, eskerac drugi btjg na
pomoc dolazi. M. Kuliace%'ic 60.
ESKERICA, m. i f. mano, maleuica, krsfftivac,
zaprtak, kaze se o ce}adetu i o zivin'etu, tur.
esek arisi, fmnf/arecn p''ela) .sti'k, obad. — Od
XVI II vijeka, a izinedu rjehiika u Vukovu: sxuka
mala zivotiria ,der zworg- ,pumilio' .s^ dodatkoiii
da se (jovori u Srijeinu. I on kipom jest malacak,
brate, . . . eskerica gorji neg' je osa. S. Stofanac 4H.
ESKERICE, adv. odmah. isj)nredi eskerac, cskc-
riski. — Ttijee je tiida, po piscimtt a kojijeli do-
lazi prije magarska fzar mafjar. egyszer, ji'dau
put, egyszeriben. odmah '^) nejfo tur.sket. — Xa
nijesta dolttzi sa s mjeste s, ali je to jaiuu no
kao i kod eskerac, eskerski, eskile pisarska jio-
greska. — U dvojice pisaca ('(tkavaca xvn i xvm
vijeka, a izme&u i jer nika a Bjelostjencevu (,eon-
festim, statim')' i u Stulicevu (eskerice, v. odmah:
Stiilli je zlo proeitao rijec u Bjelostjencevu gdjc
se glas s pise slovom s). Jednim mahom dva po-
sice eskerice (,escherice') tad na lice. J. Ai'mo-
lusic 48. Videc pricijen i)riloznice, zasto od i'u>
nijesi uteko (s) Demosfceiioni eskerice (, Eskerice :
Kavai'iiiiovo je djelo i tako vrlu zlo nastampano)
ki takovoj bjese reko, da on taleiiit svoj ne mece
i s I'lim pokaj kupit nece? J. Ivavanin 38''. —
U ovom prinijerit kao da znari .^to i eskero:
Redovnici i domaci i inostrani rekli su nam eske-
rice nase krivine i opacine. B. Zuzeri 184''.
ESKERISKI, vidi eskerice. — Na jediioni
mjestu XVIII vijeka. Veselili b' eskeriski divan
spljetski i trogirski. J. Kavai'iin 128''.
ESKERO, adj. otvoreno, jasno (o govoruj, tur.
asikar, ocito. — xvm vijeka, a izmertu rjeenika
It Belinii (.spiatellatamente , cioe chiararaente*
,dilucide' ()99a) i it Stulicevu (,clare, apertis ver-
bis'). Lijecnici joj oblo i eskero navjestivaju, da
za dusu pocne mislit. B. Zuzeri 67*^. Eto eskero
besjedi. S. Rosa 119*.
ESKILE, adv. valde. jako, mnogo, zdravo. fur.
ask (arap. iisk, (ubav) ile, .v {ubavi. — ispondi
oskij. — Od xvm vijeka it ijehiicima: it Bjilo-
stjeni'cvu (.fortiter'' v. jako), it Stulicevu {grijc.ikoiu
eskile, vidi kod eskerice), u Vukovu i.tuchtig.
stark' , valde', c.f. zdravo, podobro n dodatkoiii da
.se osobito gooori u Sentandriji).
E^KIl^, /)(/// eskile. — U jednoga pisca xvm
vijeka. Ne bojte se, moji domorodci, eSkij na ne,
bas nisu jiroroci. S. Stefanac 9.
ESKO, III. titrsko ime iiiuSko. — U narodnoj
pjesmi na.sega vremena. Esko Meho na cefenkii.
Nar. pjes. vuk. 1, 51.3.
ESKIJCIJA, /'. (silovito) rr.st'ir pravde. - Od
at. c.x.M'ciitio, all ne Lod toga iniali mi oskut, — ■
ESKUCIJA
33
ETO
U Vukoni rjefiuJac ,die exekution' ,execaitio vio-
lenta' s dodatJcom da se (jovori u rojrudstvu.
ESKUT, //(. seoslci sitdija, magar. eskiidt, eskiitt,
jjorotnik. — U Vitkovii rjeiniku: ,der dorfschiilz'
Judex pagi' s dodatkom da se govori ii vojvodstcit.
ESKUTOY, adj. koji pripada eskutu. — U
VukovH rjecnikii.
ESNIC, m. jtreziine. — U nase frijeme. On po-
vika Esnica Miliju. Ogled, sr. 182.
ESPE, m. kao da je ime mmko Hi nadimak.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Otud ide
Espe Jovo. Nar. pjes. viik. 1, 513.
ETAJ, vidi taj. — U jednoga pisca cakarca
XVM vijeka. Kili imena eta sama }ude strase. P.
Vitezo-\dc, odil. 46.
ETAKAV, vidi etaki.
ETAKI, ridi taki (isporedi ruski sTaKife). —
U narodnijem pjesmama crnogorskijem nasega
vremena, u kojima ima i etakav s istijem znace-
vem i etako ftako) , ali treba dodati da ove
pjesme nijt'sa dosta pouzdano nastampane. Xo
etaka donese vintura. Pjev. cm. 36''. On etakve
spravja za govedma. 196''. Etako se svakome
slucalo ! 51''.
ETAKO, vidi kod etaki.
ETAE, etra, m. vidi etir, b). — Eijec je naci-
nena prema vemackoj ather, prema grrkoj ui(h\n
glasila bi eter Hi etii-, a eter prema latinskoj
aether. — U Snhkovu rjecnikii (,scliwefelathei'').
ETAT, /. dob, hit. aetas. — U pisaca dubrov-
eana xvi i xvii vijeka (i u nase vrijeme a Dii-
brovniku. P. Budmanij. Dokle dode na etat od
dvanajste godista. Zboni. 90^. Da se izpo\djedajn
od ove etati i bremena. I. Drzic 187. — i s no-
minativom eta prema tal. eta: Odovle i^oce prva
eta ali ti prvo vrijeme od svijeta. M. Orbin 78.
ETE, vidi eto. — U Viikovu rjecnikii s dodat-
kom da se govori u Besavi i u Lijevcii.
ETEM, m. prezime tursko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A drugoga bega Etem-
bega. Nar. pjes. vuk. 4, 214.
ETER, m. vidi etar i etir.
ETICAN, eticna, adj. (philos.) etlucus, koji
prijiada etici. — U §ulekovii rjeiniku (,etliisch').
ETIJOP, m. Aethiops, covjek iz Etijopije, od
latinske rijei'i Hi od taJ. Etiope. — Od xvii vi-
jeka, a izmedii rjeniika a Bel in u 297^. Hadumu
Etijopii gospodin svoga aiaostola posla. B. Gradic,
djev. 146. Indijanom i Etijopom. B. Kasic, fran. n.
I Etijopi tad se, boze, teb' podloze. A. Vitajic,
ist. 200a.
ETIJOPENSKI, adj. vidi etijopski. — U jed-
7ioga pisca xvui vijeka. Nahode se jos niki jja-
trijarki, kakono toletanski, indijanski i etijopenski.
A. d. Costa 1, 27.
ETIJOPIJA, /. Aethiopia, kraj ii Africi. —
Od XVI vijeka a izmedu rjecnika u Belinii 297".
Ki kosti zavode u Etijopiju. M. Vetranic 1, 160.
Dopade Mateu Etijopija. F. Glavinic, cvit. 316''.
Od Etijopije iliti Arapske. A. Kanizlic, kam. 798.
ETIJOPKA, f. zena iz Etijopije. — U Belinii
rjecnikii 297^.
ETIJ0P:^ANIN, m. covjek iz Etijopije, ridi
Etijop. — ^j/»r. Etijopjani. — Ka jcdnuni injestu
XVII vijeka (Etijopjanin) i u Belinu rjeniika (Eti-
jopjanin 297"). Evo covik Etijopjanin hadum. I.
Bandulavic 141''. act. ap. 8, 27.
ETIJOPSKI, adj. aethiopicus, koji pripada
Etijopiji. — U jednoga pisca xvn vijeka. Puk
etijopski. B. Kasic. rit. 277.
ni
ETIK, in. (philos.) ethicus, covjek koji se bavi
etikom, koji pise o etici. — U t^idekovu rjecniku
(,etliiker').
ETIKA, /. (jjJiilos.) ethica, naiika o cudored-
nosti , moralna filosojija. — isporedi cudorede.
cudorednost. — U Siilekovu rjecniku (,etliik'i.
ETIMOLOG-IJA, /. (philol.) etymologia, po-
stahe rijeci, isporedi rjecoslov|e. — U nase vri-
jeme. Jedni u pisanu rijeci gledaju na korijen ili
etimologijn. Vuk, pism. 28.
ETIMOLOGICKI, adj. koji pripada etimolo-
giji. — U nase vrijeme. Grci koji su bill sa
svijem cisti od etimologicke pedanterije. Vuk.
2)ism. 29.
ETIE, m. aether, grc. uid-ijo. a) (phys.) neiz-
mijerno tanka i laka tvar kojom se misli da je
najjuiten vasioni prostor. — u Sulekovii rjecniku
(,ather'). — b) (chem.) aether sulphuriciis. —
u Sulekovii rjecniku (,schwefelather') i u Dez ma-
no vu. — Isporedi etar i eter.
ETNA, /. Aetna, gora u Siciliji. — Od xvi
vijeka a izmedu rjecnika u Belinu 495''. Etna
gora velik plamen ogiieni izmitase. F. Vrancic,
ziv. 46. U visokoj Etni gori vatra gori. V. Dosen
88''. i u Sulekovu rjecniku (,Atna').
ETNIK, m. (theol.J ethnicus, poganin, nezna-
bozac. — Kod pisaca xvi i xvm vijeka. Etnici
to jest inoverci. S. Budinic, sum. 117''. Kako
etnici cinu. J. Matovic 447.
ETO, ecce, rijec kojom se pokazuje nesto sto
je blizu onome s kojijem se govori Hi sto se k iiemu.
primice fpo tome sto pokazuje stvar koja od onoga
sto govori primice se k onome s kojijem govori,
stoji cesto, kao na, kad prvi daje sto drugomej,
vidi i evo i eno. cesto stoji s dativom zamjenice
drugoga lica: eto ti. — isporedi ete, oto. — Po-
staiie vidi kod evo. — Od xm vijeka (vidi kod
cj aa)) i u svijem rjecnicima osim Vranciceva i
Jambresiceva. — Dolazi u poeziji i oknieno et" :
Sjed', muci; et" ide. N. Xajeskovic 1, 261. Et"
tako je ludo poginulo. Xar. lyes. vuk. 4, 191.
nj ono sto se pokazuje stoji u nominativu. Eto
sin tvoj ! . . . eto mati tvoja! N. Eaiiina 224:i.
joann. 19, 26. 27. Eto ti tuj sudi novi i stari.
N. Najeskovic 1, 243. 8\dtla kruno, eto ti Juda.
F. Glavinic, cvit. 124''. Eto t' pecat moje vjere.
J. Kavanin 494''. Eto s trub|am bojna vika. I.
Dordic, uzd. 81. Evo dakle, reci ce sudac, evo
moj zakon, koga vam dado, eto vasa dila. J. Fi-
lipovic 1, 150^. Eto ti kar i smutna u kuci. F.
Lastric, ned. 307. Eto ti jedna za'vica. Nar. pjes.
vuk. 1, 75. Eto kniga, bogom pobratimel 3, 230.
Eto mati moja i braca moja. Vuk, mat. 12, 49.
— b) ono sto se pokazuje stoji n genet ivu. Se-
strice, eto je. N. Na|eskovic 1, 206. Eto drace
u jasleh. A. Gucetic, roz. jez. 18. Eto ti ga na
dar. J. Filipovic 3, 68''. AV jadovnog eto kvara
od linoga gos^Jodara. V. Dosen 216''. Za svako
naj maiie dobro djelo, eto I'lima udi} priobilne
plate. A. Kalic 514. ^jubili ste proklestvo, eto
vam ga. D. Eapic 18. Eto sab|e, evo nase glave.
Nar. pjes. vuk. 1, 160. Eto ti brata, idi s nim.
1, 180. Eto mene moga sina Marka. 2, 194. Blago
mene, eto moga kuma. 2, 195. Eto ti ga, care,
u tavnici. 2, 321. Eto tebe koiia i devojke. 2, 334.
Ako s" zedan, eto vina hladna. 2, 434. Eto mene
do petnaest dana. 2, 594. I eto ga do petnaest
dana. 2, 595. Cekaj sadc. eto mene na te. 4, 408.
Eto mene s vojskom u Drobnake. 4, 490. Eto
po|a, a eto koha. (Da se ogledamo ko je jaci).
Nar. posl. vuk. 79. Ako je tA'oj, eto ti ga. Nar.
prip. vuk. 203. — cj ono sto se pokazujr i:ri''c
15
ETO
34
EVAN©E]^E
se cijelom recetncom. aa) iiopce: rijecju eto po-
zivje se puzoriiost Hi na sre ono sto se Icaze re-
cenicom, Hi na nesto u t'luj sto se osohito istice.
Eto ti grede otrokf> kneza Ozora kb kuezu va-
semu. Moil. serb. 54. (1240 — 1272). Eto smo ciili
da je nasemt trtgovceinb zabava odL Turcina.
Spom. sr. 1, 10. (1397). Da eto povedaruF> vasemu
gospodtstvu da znate. 2, 61. (1414). Eto dim sad
ovo. S. Mencetic 99. Eto ide k tebi kra| tvoj.
A. Gucetic, roz. jez. 93. Djelo koje si iiaredio,
eto ga sam izvrsio. 283. Eto, eto, slatki oce, ja
se kajem od svijeh zloba. I. Gundulic 2.50. Tko
bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje. 285.
Eto je vece ukazala zora svijetu Ijejjos svoju.
G. Palmotic 2, 332. Xeprijate|i moji eto zivu. L.
Terzic 93. Eto te grih istocni pogrdiio naruzio
i |uto obranio. F. Lastric, ned. 259. Eto u ime
tvoje i djavli podlazu se nami ! A. Kaiiizlic, fraii.
55. Eto oiii znadu sto sam im govorio. S. Rosa
154'>. Eto ti, moj dragi stioce, davam ua svjetlos
2ivot Marije Egipkine. N. Marci 5. No eto ste
ti'i brata rodena. Xar. pjes. vuk. 2, 117. Eto,
care, pod bijelom kiilom izisla su dva krajeva
sina. 2, 149. Eto sam mu dao vjeru tvrdu. 2, 609.
— bb) rijcrju eto istice se ono sto se Icaze Icao
t'lesto nenadno preina onome sto se prije kazalo;
eto je tad cesto na pocetku drurjoffu dijela (jra-
matikalne perijode. Tad iizagno ja bjeli stada
na dalece mjestii ovomu, kad eto ti iziienadi
poda miiom se zcmja ustrese. I. Gundulic 80. Xe
dobro bijahu izisli iz grada, eto opeta objav|a
im se zvijezda istocna. B. Zuzeri 28^. Otide, uze
sud, da donese vode, eto ti mu se proli. F. La-
stric, ned. 219. Vec prinesavsi ju k ustma da ju
popije, eto zena negova dotrka. M. A. Ee|kovic,
sabr. 1. — cc) ovakovi primjeri u kojinia a re-
ceniei ima relativna zanijenica Hi relativni ad-
verab uprav spadaju pod a) Hi b). aaa) prema
sto u ovijem primjerima ima se u misli ono Hi
onoga : Eto, bratice moja, sto \i imate promisjati.
F. Lastric, od' 77. Eto sto od nas iste. A. Ka-
nizlic, uzr. 42. Eto jako sto se od nas gradi.
Nar. pjes. vuk. 4, 270. — bbb) subjekat je rece-
nici isti sto je (je}ietio kod eto: ovakovi primjeri
spadaju pjod b) : AV eto starca gde ide. Nar. pjes.
vuk. 1, 289. Eto cara de ide. Vuk, jjoslov. 4. —
dd) s imperativom. Eekose mu: ,Eto gledaj!- P.
Vuletic 13. Eto ti sin tvoj odsela nek bude Ivan.
F. Lastric, od' 128. Eto mama neka znade. V.
Dosen 207a. — d) ono sto se pokazuje sfoji u
infinitivu (dosta rijetko). Eto im ne ktiti se
sluziti vrimonom od pokore ! F. Lastric, ned. 17.
Ladne vode donijeti, bele dvore pocistiti, eto joj
se udvoriti. Nar. pjes. vil. 1867. 830. - e) ne
izrice se sto se pokazuje, jcr se to po samoni
djelii (kazivaua Hi davanuj zna sto je. Reco im:
,Tko je taj'r" ,Eto ti', rekose. N. Najeskovic 1, 129.
Eto dao sam vam sve. S. Rosa 2". Eto vania,
bozjaci. Nar. pjes. vuk. 1, 130.
ETOLIJA, /. Aetolia, kraj u (irikoj. — ispo-
redi KcoUja. — U ^ulvkovu rjecniku (,Atolien').
ETOLIKI, vidi toliki. — V narodnoj pjesmi
ernofjorskoj nasef/a rremena. — vidi etaki. Da
glodaju ^udo etoliko. Pjev. fin. 140l>.
ETOLSKI, adj. koji pripada Etoliji. — V Sii-
lekovH rjecniku (,iitolisch').
ETOR, vidi }[oktor.
EU-, vidi 0V-.
EUFEMI.IA, f. Kii|ilH'inifi, i„ic zvnsko. — vidi
Jefimija. — Od xvii vijrka. Eut'emija sveta bi
rojeiitt u Kalci'doniji. F. (iluvinic, cvit. 3101'. Gnat
Eufemije, laidoru. J. Kavunin 329''. C'esarici Eufo-
miji. S. Badric, ukaz. 17.
EUFRAT, //(. Euphrates, rijeka n Aziji. — Od
XV vijrka a iznicda rjccitika u Mikajinii, it lie-
Una 297'', H Bjelosfjenceva, n Voltifjijinu. Od
rike veliko Eiifrata dari do mora od zajiada. Ber-
nardiii 33. deuteron. 11, 24. i u SiHrkovn rjecniku
(.Euphrates').
EUFRATES. m. vidi Eufrat. — U jednoga
pisca xvi vijeka. Tigris, Eufrates. M. Vetranic
1, 263.
ELTRATSKI, adj. koji pripada rijeei Eufrata.
— U Sulekovu rjecnika.
EVA. /'. vidi Jeva. — Od xvi vijeka. Gospu
Evu od Rozemberga macehu nasu. Mon. croat.
263. (1568). Prvu zenu E^ai. F. Glavinic, cvit. 81b.
K tebi vapijemo izagiiani sinovi Eve (.Heve'). F.
Lastric, od' 396. Evu majku kad vai'ase (vrag).
V. Dosen 141b. j u Sulekovu rjecniku.
EVA J, vidi ovaj. — Na jednom mjestu xvi
vijeka u j^isca cakavca. Ni v dubravi evoj. P.
Vitezovic, odil. 50.
EVALA, evalaj, vidi ejvala. — U nase vrijeme.
Evalaj , caru i taste moj. Nar. prip. vuk. 129.
EA-ala, dobro kad je tako, sjedi. -190. Evalaj, kao
aferim. Nar. pjes. here. vuk. 357.
EVANDELICA, /. govor o jevandelu. — U
jednoga pisca xvm vijeka. U evandelicu, oliti
razgovoru svrhu evandelija prid pukom Antijo-
kije. J. Mato\dc 107. Uceci ovu istiiiu u evan-
delicu sestdesetu. 205.
EVANDELIST, m. vidi jevandelist. — Od xv
vijeka. Po blagdanu sv. Matije evanjelista. Mon.
Croat. 150. (1492). Po svojih svetih evanjelisti^^;
vajjije. F. Vrancio, ziv. 16. Na svetoga Luku
evandelista. $. Mai'gitic, fal. 88. Svi evaiutelisti
pristaju. J. Matovic 45.
EVANDELISTA, m. vidi jevandelist. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u ]\Iika(inu. Sveti
Luka evandelista. A. Gucetic, roz. jez. 150. Sveti
Ivan evanjelista. Kateh. 1561. 94. Sto nisu ostale
evandeliste upisali. S. Margitic, fal. 89. Evan-
delista Mateo. A. Ivanizlic, kam. 490. Sv. Ivan,
aj^ostoa i evandelista. I. J. P. Lucie, razg. 85.
EVAXDELLSTAR, evandelistara, ni. dakon.
ixporcdi ovandelistar. — Od xvii vijeka. Evan-
delistar ali isti misnik reco evandelje. I. Bandu-
lavic 275". Djakona, iliti evandelistara. J. Ma-
tovic 293.
EVANDELIST, vidi evandelist. — Od xvi
vijeka. Evandelisti po stvarma postenijem Isu-
krstovijem podose u kratko. M. Raduic 252".
Sveti evandelisti ostavise nam oiia, koja mi sad
imamo. J. Filipovic 1, 162^.
EVANDKLISTA, vidi evandelista. — Od xvii
vijeka. Sveti Ivan evandelista. M. Divkovic, nauk.
57". Mozes biti prorok i evandelista. M. Radnic
381*. Kako ukazuju ss. evandeliste. J. Banovac,
i-azg. 222. Ivan sveti evandelista. M. Dobretic 319.
EVANDELISTAR, vidi evandelistar. — Od
xvm vijeka. Ovi s. patrijarka znaduci da liegov
jedan evandelistar zivjase u srcbi s drugim. J.
Banovac, razg. .55. Sesti (red) sluzite], dijakonat
ili evandelistar. J. FilipoA^d 3, 225".
EVANDE^K, II. vidi jevaudoje. — Dolazi od
XVI rijeka, a izmedu rjecnika n Mikalinu u'van-
delje;, u lielinu (cvandeljo 297»). u Bjelustjrn-
cevu (evandoljo kixl ovangelijum), u Vukovu.
S liaj starijim oblikom evandelije: Na vece mista
od s. evandelija bog obe6aje. J. Banovac, razg. 17.
Po .svitu idu sveto ovandolijo pripovidati. (>7. —
8a sturijim oblikom evandeljo: Kakouo se cti u
ovanjolju. §. Budinic, sum. ll". Iviiige svetoga
EVANDEl^E
35
EVLAD
evandelja. P. Posilo^dc, nasi. 5^. Donice na sud
sudac Isukrst s. evandelje. J. Banovac, razg. 5.
— evandeje: Cuti epistolu i evandeje. I. A. Ne-
nadic, nauk. 121. U komu evandeju kaze Isukrst,
da je to slobodno. A. Ivanizlic, kam. 28. Koje
piva molitve kor prid stijene evandeja? I. Veli-
kanovic, uput. 3, 393. I velike kt'iige evandeja.
Nar. pjes. vuk. 3, 71.
EVANDEOSKI, adj. evaiigelicns, koji pripada
ecandelu. — Isprva evandelski koje postcije od
osnove ey&ndel nastavJconi Lsk'i,; 1 tia krajn sJoga
moze sc mijei'iati na o. — Od xvi vijeka, a izinedu
rjecnika u BeUnu (evandelski 297a). g ohlikum
evandelski: Da zberu tri zakni evanjelski. Kapt.
sen. ark. 2, 80. Evanjelskoga nauka. A. Vitajic,
ist. 529. S onijem evandelskijem izgledom^ sina
od rasuca. J. Matovic 468. — evandeoski: Ceka-
juci oni evandeoski glas koji mene zove. P. Po-
silovic, nasi. 42^. PripoAadaoce evandeoske istine.
A. Kanizlic, fran. 135. S lakomim evandeoskim
bogatcem. I. J. P. Lucie, razg. 31. Eazum na-
ravski slova evandeoskoga. Grgur iz Varesa 13.
— Kao siipstantiv iuuskoga roda znaci sto i
evandelistar , vidi i naj prvi primjer. Sto jest
dilo evandelskoga ? I. Zanotti, upit. 9.
EVANCtELIJ, m. vidi jevande^e. — U jednoga
p)isca xvii vijeka. Crikva inia cetiri evangelije.
F. Glavinic, cvit. 443a.
EVANGE^E, n. vidi jevandeje. — U jednoga
pisca XVII vijeka sa starijim oblikotn evangelje,
a izinedu rjecnika u Stulicevu. Misnik evangelje
na glas stati pocne. F. Glavinic, cvit. 171a.
EVANGELIJUM, m. vidi jevande|e. — U jed-
noga pisca (iz Slavonije) xvui vijeka a izinedu
rjecnika u Bjelostjencevu. Isukrst kaze u svomu
evangelijumu. M. A. Ee|kovic, sabr. 69.
EVANGELIJUMSKI, adj. vidi evandeoski. —
U jednoga pisca (is Slavonije) xviii vijeka, a
izmectu rjecnika u Bjelostjencevu (gclje ima i adv.
evangelijumski , na vandelsku ,evangelice'). U
evangelijumskom zakonu. M. A. Ke|kovic, sabr. 64.
EVANGEI^ISTA, m. vidi jevandelist. — U Vol-
tigijinu i u Stulicevu rjecniku.
EVANGELISTAE, evangelistara, m. kiiiga u
kojoj su jevande^a. — isporedi evangelistar. —
U Stulicevu rjeaiiku (,evangelioruni liber').
EVANGELISTA, m. vidi jevandelist. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
EVANGELISTAE, m. vidi evangelistar. — U
Bjelostjencevu rjecniku (,liber, 1. volumen evan-
geliorum' kod evangelijum).
EVANGELSKI, adj. vidi evandeoski. — U
dvojice 2>isaca xvu i xvm vijeka, a izinedu rjec-
nika u Stulicevu (s clodatkom da je uzeto iz mi-
sala). Ako uzcuva zakon iiegov evangelski. M.
A. Eejkovic, sabr. 56. — Stoji i kao supstantiv,
vidi evandeoski na kraju: Zapovida sedam redov
u crikvi: ostijarijat, . . . dijakonat, t. j. vratara, . . .
evangelskoga. F. Glavinic, cvit. 99a.
EVANGE^E, n. yjVZt jevande}e. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka, a izmedu rjecnika a
Stulicevu (s dodatkom da je uzeto iz ntisala). A
po podne stijii evange|e. M. A. Eejkovic, sat. C8b.
EVANIS, ni. vidi eban, grc. ij^tvo^: — U ruko-
pisu XVI vijeka. Polaca bise dilana od driva eva-
nisa. Aleks. jag. star. 3, 307.
feVDENIJO, m. vidi Evgenij, grc. Evyivioi. —
U jednoga pisca -syni vijeka (s u mj. v). Princip
Eudenijo ovdi razbi vojsku. F. Lastric, svet. 151a.
EVE, vidi evo. — V nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (.s dodatkom da se govori n Besavi i u
Lijeocu). Eve li ti dva sina Amzina. Nar. pjes.
vuk. 4, 43. Eve li ti Eoganovic Tura. 4, 44.
EVEDEA, /. ograda od trske. — Tuda rijec.
Hi magar. lieveder, pojas (A. Matzenauer, cizi
slov. 152), Hi grc. iifidoa (medu znaceniina ima
i: opkojene grada). — U Vukovu rjecniku s do-
datkom. da se govori u vojvodstvu i s primjerom
iz narodne pjesme: Do ponoci pod evedrom predu.
EVENDIJA, vidi efendija. Ev' pogodi Mulu
evendiju. Nar. pjes. ^mk. 4, 283.
EVENKA, vidi evenka. Eoj se uvati za onu
kitu koja visi kao evenka. F. Dordevic, pcelar. 54.
EVENIvIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Ogiian Evenkic. Eat. 316.
EVENCICA, /. clem, eveiika. B. Musicki.
EVENKA, /. kao kita od lozova pruca s gro-
zdem. — isporedi evenka. — Tuda rijec, pers.
lievenk, avenk, aveng, ohjeseno grozde (D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 83). — U Vukovu rjec-
niku (,ein Strauss von weiiu'eisern, mit trauben'
, fasciculus sarmentorum').
EVGENIJ, m. Eugenius, ime musko. — ispo-
redi Evgenijo, Evgenija, Evgenije, Evdenijo. —
U jednoga pisca xvii vijeka (pisano s u mj. v).
Stater na nirve, a Eugenij na jjol i-azsiceni bihu.
F. Glavinic, cvit. 226^. i u Sulekovu rjecniku
(,Eugen').
1. EVGENIJA, ;/(. vidi Evgenij. — U Sule-
kovu rjeiniku.
2. EVGENIJA, /. Eugenia, ime zensko. — U
jednoga pisca xvu vijeka (pisano s u mj. v).
Eugenije, kcere vicnika rimskoga. F. Glavinic,
cvit. 306a. i u Sulekovu rjecniku (,Eugenie').
EVGENIJE, vidi Evgenij. — U rukopisu xviii
vijeka. Princ Evgenije razbi Turke. Glasn. 20, 10.
— I u Sulekovu rjecniku.
EVGENIJO, m. vidi Evgenij. — U jednoga
pisca XVI 1 vijeka (pisano s u mj. v). Eugenijo
.sudac rimski. F. Glavinic, cvit. 96''. — I u Su-
lekovu rjecniku.
EVICA, /. straznica. — Moze biti nacineno u
sali od imena Eva. — U narodnoj pjesmi ugar-
skijeh Hrvata. Vzanii vreda palicu, ter mi udri
evicu. F. Kurelac tumaci: zadnicu (mandicu).
Jacke. 260.
EVIN, adj. koji pripada Evi. — Od xvi vi-
jeka. Pedepsiju Eviuu vrhu sebe uzim}e. B. Gra-
dic, djev. 42. Prokletstvo Evino obrati se u bla-
gosov Mai-ijin. M. Divkovic, nauk. 109*. K tebi
vapijemo izagnani sinovi Evini. J. Banovac, razg.
143.
EVKAEISTIJA, /. eucliaristia , sakramenat
pricesceiia, po latinskoj rijeci. — iJolcizi i s u
mj. V. — Od XVI vijeka a izmedu rjecnika u
Belinu (eukaristija 297'^) i u Stulicevu (s dodat-
kom daje uzeto iz misala). IT svetokrovju evka-
ristije. S. Budinic, sum. 3^. Eukaristija aliti tilo
Isukrstovo. I. T. Mrnavic, ist. 116. Krizma, euka-
ristija, pokora. J. Banovac, razg. 199. Na otaru,
na kojemu jest sveta eukaristija. I. J. P. Lucie,
doct. 30. — I sa s mj. s. Evkaristijom pitamo
se. S. Budinic, sum. 62''. Sto djeluje eukaristija ^
M. Divkovic, nauk. 1871^.
EVKAEiSTIJINSKI, adj. koji pripada ecka-
ristiji. — r jednoga pisca xvi a vijeka. U gostbi
eukaristinskoj. Blago turl. 2, 231. Imamo cesto
jist kruh eukaristinski. 2, 265.
EVKAEISTIJA, vidi evkaristija.
EVLAD, evlada, m. proles, porod, djeca, arap.
walad, jtl. aulad. dijcte. tur. evlad. — U ntise
EVLAD
36
EVO
vrijeme i u ViiJconi rjecniku (s dodatkom da se
fjovori u Bosni). Ne |ubili od srca evlada. Nar.
pies. vuk. 1, 276. Od evlada ne imao liajra. Xar.
pjes. juk. 155.
EVLOGIJ, EVLOGIJE, EVLOGIJO, m. Eulo-
gius, ime musko. — U ^idekovii rjecniku.
EVNUK, m. eunuchus, uskop}enik, hadum, po
latinskoj rijeci. — Dolazi i s u mj. v. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika n Stidicevn (eunuk).
Abdemelek evnuk. B. Gradic, djev. 145. Pokaz-
nici ili eviiiici iliti liadumi. S. Budinic, stim. 111''.
Ovo govori bog euniikom. B. Kasic , jyer. vii.
Kada je jirvi (FiUp) krstio euiiuka oliti liaduma.
J. Mato^•ic 160.
EVO, ecce, rijec kojom se pokazuje nesto sto
je hlizu OHijtja kuji (jovori (isporedi i eve, ovo),
kao sto se rijeija eto pokazuje nesto sto je hlizu
onoga s kojijem se (jovori, a rije<^ju eno vesto sto
nije blizu ni jednocja ni druijoya. od mjesta se
prenosi znaeehe % na vrijeme, s cega evo vwze
■znaciti i sad je, eto, tad je, eno, onda je; i na
druge se nacine moze prenijeti znaveiie, tako
n. jj. ovijem rijecima istice se cesto sto u govoru
da bi na ono boje pazio onaj koji slusa. — 6esto
uz evo (kao i uz eto i eno) stoji dativ imena
onoga kojemu se pokazuje, naj cesce zamjenice
osobito drugoga lica. evo ti se tad resto shvata
kao jedna rijec, te moze se i okn'iiti: evo t'. —
Evo, eto, eno rijeci su p)raslavenske , isporedi
stslov. jevo (moze se citati i evo), rus. bot'b, sbb,
9B0Ha, ;-)BOCH, ana, shtott., stotT), ces. hen, lienka,
hevka, po]. hen. — Evo, eto, ono postaju od e
sto bi vec u indoevropejskom jeziku (isporedi grc.
i'jV, lat. en, ecce, snskrt. a u ajam, asau, taj, onaj)
hila interjekcija kojom se iiesto piokazuje, i od
osnova zanijenica ovaj, taj, onaj. — U naseui je-
ziku evo dolazi od kraja xiv ili od ^yocetka xv
vijeka (vidi kod c) ccj), a u svijem je rjecnicima
osim Jamhresiceva. — Evo u poeziji moze biti i
okrnenoj ev'. Pozri ^ sad ev' moje gizdave vil'
Ijepos. S. Mencetic — G. Drzic 500. Ev' mi jesmo
tri brata rodena. Nar. pjes. vuk. 2, 118. Ev' u
vodi niesecine sjajne. 2, 325. Ev' sedoise piti me-
dovinu. 3, 40. Ev' boga mi! nij' nmro Eade.
3, 359. Sva ordija turska ev' ustahx. 4, 307. u
jednom primjeru xvi vijeka evo je sprijeda okr-
neno: Da 'vo gre Derencin s skigami od zgara.
H. Lucie 228. a) ono sto se pokazuje stoji u no-
minal iru (evo se shrat(( kao da zna&i: ovdje je).
Evo kra} vas. N. Eanina llO". joann. 19, 14.
Evo ti ma mlados, moj ures i dike. N. Najesko-
vic 1, 197. Zeno, evo sin tvoj. M. Divkovic, nauk.
220''. Evo jai'iac bozji, evo ki uzim|o giiho svita.
M. Alborti 217. Evo lijoi)a, ovo draga, ku moj
Xivot skizit" obra. I. Gumlulic 173. Evo ti tuzna
svrha onizijo, koji, doklo jesu zdravi i zivi, nece
ciniti pokore. P. Posilovic, na.sh ll^^. Aj Jurisa
Senanino, evo Turci! P. Vitezovic, kron. 202.
Ecce homo! evo covik, koga vi drzite, da nije
covik. J. Banovac, razg. 160. Evo ja, saji mene.
J. Banovac, pred. 25. Neka stojis iatinita, ovo ti
u zulog niojo sx-ce. J. Filipovi6 1, 155a. Pnsta-
nimo od ovoga govoriti, evo bo Bornardin. P.
Kiif>?,(<vi('-, osin. ()3. Evo cota poslana od poghv-
vica popovski. V. Lastric, nod. 214. Evo sluzbo-
iiica giispodinova. A. Kanizlic, bogo|ubn. 6. Evo
ra?.nn, kamo poconicaV (Z). Po.slov. danic. 22. Evo
tobi ogledalo! V. Doison 257'-. Ako si zodan, ovo
lazlndjoi'iG ; ako si gol, ovo ti odira; ako si za-
lo.stan, ovo ti yosojc; koji jo u tiiiinali, ovo nni
HviMosf ; koji jo ostiidonio, ovo mu vatra; koji
jo sirota, ovo niu otac. A. Toniikovic, gov. 147.
Blago rueno, evo mojo zlato! Xar. pjos. vuk. 1, 248.
Evo tebi vezena kosuja. 1, 620. No evo ti poklon
i pozdravjo. 2, 381. Evo nemu Zeta zem|a ra^nia.
4, 76. Evo mlogi ogi'ieni caiisi. 4, 77. Aga dvagi,
sto si me zvao? evo ja. Nar. l^rip. bos. 1, 51. —
b) ono .ito se pokazuje stoji u genetiou (isporedi
genetic kojijem se jav^a cudei'iej. Evo boga oca.
Zborn. 83''. Evo vam dake blaga cudnoga. A.
Gucetic, roz. mar. 13. Evo me, tko zove? I. Gun-
dulic 101. Evo ti onoga velikoga bogaca, evo ti
onoga drugoga lipoga mlaca. P. Posilovic, nasi.
12''. Evo ga gola. 1491^. Evo t' pvita, hod' po
riemu. I. Dordic, uzd. 56. Evo vam odgovora na
vas protigovor. A. Kanizlic, kam. 9. Evo bastoca^
a daj bic. (Z). Evo k)uca, kamo brava? (Z). Evo
sjekire, kamo mod? (Z). Poslov. danic. 22. Evo
zalosti! tome se on ne viruje. M. Zoricic, aritm.
29. Ali evo lieziue srice ! And. Kacic, kor. 277.
Evo ga, jurve ide. D. Kapic 15. Evo me, javore.
Nar. pjes. vuk. 1, 110. Eto sabje, evo nase glave.
1, 160. Vec evo ti sitne ki'.ige male. 1, 256. Evo
vuka pred tvoj dvor. 1, 502. Evo tebe srece iz-
nenada. 1, 576. Evo, more, Kra|evica Marka.
2, 413. Nego evo i voce nevoje. 2, 419. I evo ga
s hijadu svatova, moj Ivane, u nedeju prvu.
3, 247. Ali evo muke i nevoje. 3, 345. Evo nama
lijepe devojke. 3, 486. Evo zgode, moji vitezovi.
4, 68. Evo moje glave! (Kad ko sto dokazuje ili
se pravda za sto, i znaci: ako ne bude tako,
ubij me). Nar. jjosl. vuk. 78. Svekrva se miloj
snasi svojoj raduje : blago mene, evo snahe, evo
odmjene ! 280. Sad, gospodo, eto vas, a evo mene.
Pravdonosa. 1852. 1. — c) ono sto se pokazuje
izrice se cijelom rei'enicom. aa) uopce: istice se
ono sto se recenicom kaze ili kao da bira u vri-
jeme kad se govori (kao sad), ili poziv^uci slu-
saoca da na ono pazi. Stdi evo namt prave da
je bilo nesto iinanija Eatkova ix vaseht. ruku.
Spom. sr. 1, 49. (1404). Evo ga mi cekamo da
se vrati. 1, 87. (1407). Evo te uprasam. D. Zla-
taric 8a. Evo Juda ide s oruznici. A. Komulovic
62. Evo ona, ka odaA'na sluzbenica tva bila je,
zejna stoji i j^i'ipravna, da ti u svem posluh daje.
I. G'indulic 189. Evo ja sam s mnogom dikom
Captislavu k vam dovela. G. Palmotic 2, 2(j9.
Evo smo mi ostavili svaka i jesmo to slijedili.
M. Radnic 510''. Evo ste mi pridali mladica da
ga umorim. S. Margitic, fal. 25. Dilite se otlen,
ovo je nas, a ne vas, i evo cemo ga sad ponit'
u jjakao. J. Banovac, razg. 103. Sedam godina
prija nego bise pokaraui, ukaziva se s\'rhu grada
jedna zvizda kako mac. Evo pak dodose cesari
rimski, grad oni osvojise. J. Filipovic 1, 137'''.
Evo, evo ojjacine tvoje ukazuju, da si po tmina
odio a ne u svitlosti. F. Lastric, ned. 380. Evo
trubja glas uzdizo, na svo strano nek odlize. V.
Uosen l"". Evo sam te izlicio. M. A. Eelko\a6,
sabr. 28. Evo su ti gosti dosli. Nar. pjes. vuk.
1, 116. Ev' umrijeh, evo dusa skoci. 1, 237. A
ovo ti tvrdu vjeru dajom. 1, 443. Evo ide sva
carova vojska. 1, 600. Vec me evo toska bolost
nasla. 2, 358. Evo sjedi pred bijolom kulom.
2, 500. Evo cemo preko mora sina. 2, 543. Evo
nomam nikoga od roda. 3, 364. Evo bana doma
no bijase. 3, 414. Evo svati i vodo devojku. 3, 525.
No ga pozna srpsko momce mlado, ovo zom)i na
ko|ona i)ado, govordanu zivu vatru dado. 4, 348.
— bh) istice se nesto nenadno prcma nnome .^to
se prije kazalo; ovo tad Cesto stoji na pocetku
drugoga dijcla gramatikulne perijode. I tako sto-
joci tVatri na kolinijo naokolo posto|o nioloci boga
za I'lega, ovo ti, da on po6o volikim glasom va-
piti. P. Posilovic, nasi. 10". Buduci ovako sva-
kolika sazgana, evo co sudac poslat svojo andele.
J. Filipovii 1, 144^. Ali ako so po sridi nobesa
EVO
37
EVEOPEJSKI
smiluju te joj puste kisu i obilatom ju rosoni
natope, evo se odma utisi, obveseli i razg-ovori.
F. Lastric, ned. 251. Sto videci Isus, otje ga
utisiti i dok idase s nim k domu negovu, evo
jedna zena pristupi s traga i samo se ■ dotakuu
skuta odice. od' 287. Pi'omisjavajuci sta bi ja
mojoj otacbini donio. evo pade mi na pamet . . .
M. A. Rejkovic, sat. AS*. Najde se jedan covik,
jedna zena, koji radi put s. kriza cine, i evo ti
udij najdu se majstori koji pocmu ovo sveto dilo
nenaviditi. D. Eapic 32. LoAdli su ribu apostoli
na moru tiberijadskoniu, kada evo ukaza im se
' na brigu uskrsnuti gospodin. A. Tomikovic, gov.
101. Kaskopaju sapania grob, i evo ! odista nadu
ga ziva. Nar. prip. vil. 1867. 7.52. — cc) lead je
u recenici relatiuna zamjenica Hi relativni adve-
rab, ova se rijec sama istice. Evo kto bise sta-
rinnici. Mon. serb. 263. (1389—1405). Evo kako
ga jubjase. Anton Dalm., nov. test. 150''. joann.
11, 36. Evo koliko je zlo. S. Margitic, fal. 181.
Evo kako brzo svijet projde. 194. Evo kakva je
snaga molitve. J. Banovac, pred. 52. Evo zasto
mloge ispovidi nisu nista korisne. A. Ivanizlic,
bogojubn. 114. Evo gdi covik prav pravcat uniii'a!
M. A. Eelkovic, sabr. 1. — d) kad je evo s ko-
2)tdom, znaci gotovo sto i ovdje; tako evo sam
(koje dosta cesto dolazi) znaci: ovdje sam, evo
me. Iskusi bog Habrama i rekao je I'lemii: ,Ha-
brame'! a on odgovoii: ,Evo sam!' N. Ranina
116''. gen. 22, 2. Evo sam, al' ovi da podu bez
stete. N. Na|eskovic 1, 1.30. Evo ti je sinak,
vazmi ga ter zadoj. Oliva. 51. Evo su one, ke
se kozom prij' dicahu. J. Kavai'iin 563''^. Vapiti
ces, i rijeti ce: ,Evo sam'. J. Matovic 430. —
e) izostav^a se ono sto se pokazuje Hi jer se izriee
rijec ima koje poslije dolaze Hi jer se iiprav tje-
lesno (n. p. prstom) pokazuje. Ako vi mene iscete,
ja sam, evo. M. Jerkovic 45. Evo nu! P. Kne-
zevic, osm. 92.
E\TiEJ, m. vidi Jevrejin. — U dvojice pisaca
XVI i XVI 11 rijeka i u StuUceva rjecniku (s do-
datkom da je uzeto iz misalq). u nase vrijeme u
SulekovH rjecniku (,Jude'). Sto^sveta crkva . . .
pomrzovala jest va Evrejeh. S. Budinic, sum.
1491^. Da bi se spominali Evi-eji velikoga onoga
cuda. I. Velikanovic, uput. 1, 487. (moze hiti da
ohadva primjera spadaju pod Evrejin).
EVEE.JIN, vidi Jevrejin. — isporedi i Evrej.
— U St ulicevu ^rjecniku s dodatkom da je uzeto
iz misala, i u Sulekovu (Evrein ,.Jude').
EVEEJINESr, vidi Jevrejin. — U Stidicevu
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz misala.
EVEEJINKA, /. vidi Jevrejka. — U StuUcevu
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz misala.
EVEEJINKINA, /. vidi Jevrejka. — U StuU-
cevu rjeaiiku.
EVEEJINSKI, adj. vidi .jevrejski. — U StuU-
cevu rjecniku (s dodatkom da je uzeto iz misala)
cfdje ima i adv. evrejinski ,.Judaeoi'um more', u
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (evreinski .jil-
disch').
EVEEJSKI, adj. vidi jevrejski. — U dvojice
pisaca xvni rijeka, a izmedu rjernika u StuU-
cevu (s dodatkom da je uzeto iz misala) r/dje ima
i adv. evrejski .Judaeorum more'. Polak tomacena
Gvrejskoga pisma. I. A^elikanovic , uput. 1, 20.
Amen ric evrejska jest. 3, 285. ^ Zlobu evrejske
skupstine. I. M. Mattei 54. i a Sulekovu rjecniku
(,judisch').
EVEEN, vidi Jevrejin / Evi'ijon. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Pavo pisuc Evrenim. S. Eosa
175a.
EVEENSIvI, adj. r/f?< jevi-ejski. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Puk evrenski, jerbo uzdrzasc
evrenski jezik. 8. Eosa 5''. U evrenskijem stra-
nama. 183^.
EVEIJEN, m. vidi Jevrejin. — U jednoga
j)isca XVI n vijeka i u StuUcevu rjecniku s dodat-
kom da je uzeto iz misala. To je zemja plodna
i laka, ku bog prida Evrijenima. N. Marci 39.
— u istoga pisca dolazi i s ohlikom Evrin. Gdje
ga skrise hudi Evrini. 42.
EVEIJENAC, Evrijenca, m. vidi Jevrejin. —
U jednoga pisca ^Y\i\ vijeka (s \\ mj.v) a izmedu
rjernika u Bel in u (Eurijenac 367'') i u StuUcevu.
Eurijenci s vremenom veoma se razj^lodise u
Egiptu. D. E. Bogdanic 18. Eurijenci bjeze iz
Egipta. 19.
EVEIJEiSTAK, E\Tijenka, m. vidi Jevrejin. —
U StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.
EVEIJENKA, /. vidi Jevrejka. — TI jednoga
pisca XVIII rijeka, a izmedu rjernika u Bel in u
(Eurijenka 367'') i u StuUcevu. Ali Evrijenka ma
juvena. I. Dordic, uzd. 92.
EVEIJEXKIXA, f. vidi Jevrejka. — U jednoga
pisca XVIII vijeka i u BeUnu rjenuku (Eurijen-
kina 3671^). Evrijenkiiia mlada. I. Dordic, uzd. 35.
Evrijenkirie diklice. salt. ix.
EVEIJENSKI, adj. vidi jevrejski. — Dolazi i
s u mj. V. — Od xvi do xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (puk eurijenski 348^) u kojem
ima i adv. eiunjenski, na eurijensku ,judaice' i
u StuUcevu. Evrijenske djevice dojde sin. M. Ve-
tranic 2, 203. Glas letijase negov svuda preko
evrijenskijeli svijeli gradova. G. Palmotic 3, 13^.
Egipat poce se bojati mloztva eurijenskoga. D.
E. Bogdanic 18. Ta bi zem|a dana narodu evri-
jenskomu. N. Marci 39. — a ovoga pisca dolazi
i s ohlikom evrinski. Kako negda puk evrinski
iz robstva je slobodio. X. Marci 36.
EVEOPA, /. Europa, dio svijeta. — Od xvii
vijeka a izmedu rjecnika u Mik((^inu, a Belinu
297'', u Bjelostjencevu, u Voltigijinu. — U rjec-
nicima kao i u pisaca prije nasega vijeka pisano
je s u mj. V. Aziju od Europe razdijuje. F. Gla-
vinic, cvit. xiv. Otisavsi pod zapad do kraj Eu-
rope. F. Lastric, svet. 114^'. Europa Jafetu do-
pade. M. A. Eejkovic, sat. K6^ U ucenoj Evropi.
Vuk, nar. pjes. 3, 527. i u Sulekovu rjecniku
(Europa, Evrojja).
EVEOPEJ, m. vidi Evropejac, lat. Europaeus,
t(d. Europeo. — U Mikajinu rjeaiiku (Europej)
i u Belinu (Europej 297'').
EVEOPEJAC, Evropejca, m. Europaeus, covjek
iz Evrope. — isporedi Evroj^ej, Evropjanin. —
Postaje od Evropej nastavkom tci.. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Gdi Evropejci prebivaju. D.
Obradovic, basn. 339. Da nisu se Evropejci usu-
dili. ziv. 13. i u Sulekovu rjehiika (Europjanin,
Evropejac ,Europaer').
EVEOPEJKA, ./". zensko cejade iz Evrope. ^—
isporedi Evrop|anka. — V nase vrijeme i u Su-
lekovu rjecniku (Europlanka, Evropejka ,Em-o-
paerin').
EVEOPEJSKI, adj. europaeus, koji pripada
Evropi. — isporedi evropski. — Od Evroi^ej na-
stavkom Bskt. — U jednoga pisca xvii vijeka i
u nase vrijeme. S judmi europejskijemi. B. Kasic.
frau. 33. On opot i na yijecu evropejsknni. 31.
Pavlinovic, razg. 9. i u Sulekovu rjecinku (euro-
pejski, evropejski ,europaiscli') gdje ima i adv.
evropejski, po europejski, na eiu'opejsku.
EVEOP^iANIN
EVR6P:^ANI]Sr, ridi Evropejac. — plar. Ev-
ropjani.
EYEOPVANKA. vidi Evropejka.
EVEOPSKI, ridi evropejski. — U Jediio(//(
pisca xvjii vijeka. Brz bi dosle straiie europske
se iitisilp. J. Kavanin 87b.
EVEOSIMA, vidi Jevrosima. — U narodnoj
pjesmi iia.iega vremena. Govori mu Evrosima
iiiajka. iSTar. pjes. vil. IHBG. 98.
^ EVEOSINA, /. Eii])hrosyna. ime fensJiO. — /-
l^ulejiovu rjeciiikit.
EVSEBIJ, )n. Eusebius, ime iiiusko. — isj)oredi
Evsebijo. — U Sulekovu rjecnilcii.
EVSEBIJO, ridi Evsebij. — Od xvi rijelta
(prije naset/a rreinend s n inj. v). Eusebijo it
svojoj istoriji veli. B. Gradic, djev. 69. Kako
pise Eusebijo. F. Glavinic, cvit. 130^. Eiisebijo
(Jesarijenski. J. Matnvic 178. / ii Siilel'orit rjfC-
itikit (Evsebio).
EVSTAK, vidi Evstakij. — U drojice pisaca
XVII i xvm vijeka (i s \i )nj- v). Eu.stak z dru-
zbom mucpiiik. F. GlavinicS cvit. xxv. Evstaka
i Kornplija. J. Kavanin ;};51''.
EVSTAKIJ, ///. Eustachiusi, iiin' ii/n.ikd. — i'a^jo-
redi Evslak. — Od xvn vijeka li s n mj. v /
.s- iioiti. sin(j. na o: Eustakijo, Evstakijoj. A sebi
promiiiivsi ime narece si Eustakijo. F. Glavinic,
cvit. 314i'. Paroka svetoga Eustakija. I. A. Ne-
nadic, nauk. 1. i u SiiJekorn rjec)iikit (Evstakij,
Eustakio ,Eustachius').
EVTA, vidi efta.
EVTIMIJ, EVTIMIJE, EVTIMIJO, m. Eutliy-
mius, ime mmko. — isporedi Jevto. — U Sule-
kovii rjecnikii.
EVTIX, ///. I><i<i (III jc pre.: line. — x\'iii vijeka.
Stanko Evtin. Glasu. ii, H, 75. (170t)).
KVZEB, vidi Evsobij. — U jednoga pisca xvn
rijeka. Euzeb ispovidnik. F. Glavinic, cvit. xxiv.
EVZEBIJO, vidi Evsebij. — xvi i xvii vijeka.
Euzobijo. A. Gucetic, roz. mar. 202. Kako Euze-
T)ijo ])ise. F. Glavinic, cvit. 109'>.
EYZEBLJO, vidi Evsebij. — l' jednoga pisca
xvm rijeka. Euzebijo Emison. P. Knezevic, osm.
i:a.
EZAJS', oziina, hi. pozir 'J'nnika iia iiiolitvu
(.ito niKJezin rice .s munare), arap. azan, tur. ezan.
— isporedi jezan. — U nase vrijeme. A zauci
ozan na gamiji. Nar. pjes. juk. -il 1.
EZAl', EZAUiSr, ;;/. Esau, hihlicko iiiie iinisko,
is/joredi Ezaun, E/.aiil. — (' jedxnga
38 F, c.
l>ise(( (JJeniardiiiaj xv rijeka sfoji ii prroin iz-
daiiH j)rri ohlik te se ne inijei'ia pu padesima, a
n driigoni i treceiu izdanit drngi ohlik koji se
iiiijeiia. Z bi'atom tvojim Ezau (Ezaunom 1543.
15S(i). Bernardin 40. g-en. 27, fi. Ezau (Ezaun)
brat moj. 40. gen. 27, 11. U svite brata negova
Ezau (Ezaima). 41. gen. 27, 15. — oblik Ezau
dolazi i u jednoga pisca xvm vijeka. Kukav
Ezau zdilom lece proda bratu prvorodstvo. J.
Kavanin 2f5".
EZATJNOV. EZAUOV, adj. koji pripada
Kzaunu, vidi Ezau, Ezaun. Euke .su Ezauove
(Ezaunove). Bernardin 41. gen. 27, 22.
EZEMPIJO, n. primjer, tdl. esempio. — U pi-
saea primoraca xvn vijeka. .Prielika' ili ezem-
pijo. B. Kasic, nac. 11. Ezempijo ali ti nauk.
M. Orbin 87. Vele ezempija. I. Drzic 92.
EZEMPLO, n. primjer, kit. exemplum. — U
jiisaea primoraca xvii vijeka. Kazuci ezemi^lom
od zacetja. B. Kasic, nac. 21. Ukazati po ezemplu
i izgledu veliku koris. I. Drzic 41.
EZAUL, in. vidi Ezau, Ezaun. — U jednoga
pisca xvn vijeka koji pise i Ezaun. S bratom
tvojim Ezaulom. T. Bandulavic 47^. gen. 27, 6.
EZAULOV. adj. knji pripada Ehtnlu. — U
istoga pisca a kojega itna i Ezaui. Euke su Ezau-
love. I. Bandulavic 47^. gen. 27, 22.
EZAUN, m. vidi Ezau, Ezaun. — xvn / xvm
vijeka. Ezaun proplace. D. Barakovic, jar. 4i.
Ezaun brat moj. I. Bandulavic 471". gen. 27, 11.
Svitami Ezauna. 47''. gen. 27, 15. Ezaun prodao
jo .Jakovu prvorodjenstvo. A. d. Costa 2, 130.
EZAUNOV, adj. koji pripada Ezaunu. — U
jednoga pisca xvn vijeka. Ezaunovu sricu pri-
obrati. D. Barakovic, vil. 44.
EZDEE, //(. vidi azder /' azdaha, pers. tar.
ezder. — f^ narodnoj pjesmi nasega vremena (o
pasii naeinenu popnt zmijej. O^iasala jaasa ezder-
pasa, ezder joj se po srdascu plaza. Xar. pjes.
petr. 1, 242.
EZDIELIJA, /. kao da znaci: slican eMera
Hi hazdaji, fiacii'ieno od tur. ezder (vidi ezder)
i od tur. nastarka li. — U narodnoj pjesmi na-
seqa vremena. Na caksire kovce ezdirlije. Pjev.
crn. 214b.
EZEVINA, EZIXA. ,/'. rubus tVuricosus L.,
kupina. — U Htuliceru rjecniku i ii Sulekoru
imoiiku 81. — Jamacno je obje rijcci StuUi nn-
cinio po raskom oKeHnwa, a iz Stulicera su rjec-
nika opet )yrosJe u rnkopise u kojijem ill jc namo
Siiiek: s tiiga su n/ije rijrri ne/muzdane.
^sr-ifnasijem rijet'ima : a) sfoji u ufati (gdje
je jtostalo od negdasnega \)\] i a drugijem rije-
'■'.".'"..'"^ '>><c o.snore. — h) upotreh^ava se kad se
rijeejn lioce pokazati kakav osohiti zrek, glas
In. p. a frk, frcati). — c) ne rijetko zumjei'ruje
liv (tnln. fat itd). — d) u I'lekijem rijecima po
juznijem krajerima zamjemije \\ (rijetko) : Foca,
litHii ild. i \ (rijelkoj: frijes, fnga (jn) Ionic mole
liiti da .^liiji It I'lizda -= uzda, ;///. viizda).
b. u ludijnii rijenma ii.sliijr nrimimijei'ieno. ili
se gdjegdje mijniii nil !> (iJilip, Osil., ild. osohilii
kod cakarara), na \> fpriguti, Stjojian Hd.}, na v
(vnjda ild.l. (treha dodali da gdjegdje sum narod
koji orijem slorlma :iiiiijiniijr hide f, tijul izgo-
rara f ti liidoj rijeci gdje je jeilim od or i jell
slora, tako u Konarlima hiizu Duhrornika go-
vori se ])ratar, iiuiiostra, a opet fasta prema tah
l)asta, tijesto). rjede se mijena na liv: Hvar. hvjola.
c. sto se u starijim knigaiiia pisanijem latin-
skijem slocima (pocecfii od Bernardina) nalazi f
(gdjegdje i vf, uf) mjeste v a rijecima kao st'ak,
jioslatsi, ofca. zdraf itd. nioze se poinisliti da ono
slovo znaci iiprar glas f, ali opet u islijem ki'ii-
gaiiia iierijetko stnje s f / rijeri kao prafda, krf'ju.
iliilinfiii itd. kod kojijeh liez sumiic i glasi v (ridi
I \). Hanicic. glasn. 9. 12—13). moie liiti da su
II ono dolia ikad su u latinskom alj'aftetii sloru
ti / A' islo rrijedllii) pisei slorima t'. nl'. vf liljeli
islaknuli da se cifa v a ne u.
FABIJAN
39
FAJDA
FABIJAN, Fabijana, m. Fabiauus, iiiie inaHko.
■ — Od -ax vijclia, a izmeda rjecvilca u Bdinu
297''. Zeua Fabijana Cehovica. Mon. croat. 111.
(1472). Bise u Eimu di'ugi sudac Fabijan. F.
Glavinic, cvit. 26''. Kako svjedoci Fabijan pajia
rimski. J. Matovic 180. i u Sitlelwini rjecniku
(,Fabian').
FABIJANCIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 227. Schem. diac. 1877. 63.
FABIJANIC, m. prezime. — Od xv vijekn.
Jvire Fabijanic z bratiju. Mon. croat. .57. (1433).
Mavar Fabijanic. 188. (1505). Fabijanic. Schem.
jadert. 1876. 52.
FABIJANOV, adj. koji pripada Fabijan it.
(GoJubica) na Fabijanovu side giavn. F. Glavinic,
cvit. 23a.
FABLTANOVIC, m. prezime. — U nak' vri-
jeme. Schem. diac. 1877. 67.
FABINO SELO, n. selo hlizu Rihnika a Hrvat-
skoj. ■ — XVI vijeka. Drugo selo jedno kmetsko
ko SB zove Fabino selo. Mon. croat. 277. (1576).
FABEICIJ, FABEICIJE, FABEICIJO, m. Fa-
bricius, ime viusko. — Od xvn vijeka (po pri-
injerii ne zna se kako je nominativ). Sveti Martin
papa rodi se od Fabricija krijjostnoga. F. Gla-
vinic, cvit. 371". i H SidekovH rjecniku (Fabricij,
Fabricio, Fabricie ,Fabricius').
FABEIIvA, /. tal. fabbrica, vem. fabrik. aj </ra-
deue (kucej. — xvi vijeka. Ki tice fabriku crikve.
Kapt. sen. ark. 2, 80. — hj vidi tvorionica, tvor-
nica. — od xviii vijeka. Za fabrike jal' manu-
fakture. I. Jablanci 61. i u ^Sulekovu rjc'niku
(.fabrik'). — c) selo u Banatu. Sem. jirav. 1878. 89.
FABEIKANAT, fabrikanta, ;//. vidi tvornik.
— U SalekovH rjecniku (s noni. fabrikant ,fa-
brikanf).
FABEOVIC. m. prezime, od tal. fabln-o, korac.
— U iidse vrijeme u Dalmaeiji. P. Budmani.
FABULA, /. hasna, lat. fabnla. — U dvojice
pisaca xvm vijelca. Kakono je (pisao) fabule za
dicn Esopus i Fedro. M. A. Eejkovic, sat. A 2''.
Fabula iliti pripovidka. D. Eapic 249.
FAC,, m. mjesto a Srbiji u okritifn pozarevuc-
kom. Niva n Facu. Sr. nov. 1871. 314.
FACA, /'. lice, od lat. facies, ali preko mlet.
fazza Hi preko rumunskoga fact (vidi P. Budmani,
dubrov. dijal. rad. 65, 162). — U nase vrijeme it
TJubrovniku a izmedu rjecnika u Vnkovu. Nije
ta faca od umrca. Nar. posl. vnk. 218.
FA CAN, m. vidi fazan. — U Bjelostjenrevu
rjecniku.
FACOL, m. id)riisac, rubac, tal. inlet, fazziol.
— Od XVI vijeka 2^0 zapadiujem krajevima. Vazda
2)lakase i facol vazda drzase. Narucn. 52''. Nima
se napokom ni facol na oltaru drzati. I. Krajic
55. Gori ga zovite, da mn ja darujem facol ra-
kamani. Nar. pjes. istr. 2, 106. Ca cemo tim
svatom darovat? fantima te bile stumaiie, dive-
rom te svilne facole. 2, 149.
FACOLIC, m. dem. facol. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. Vze jedan facolic. Korizm.
27^1. Kalez jima biti vaskolik pokriven z facoli-
cem. I. Krajic 69. Ona mn da pol svoga facolica
na uspomenu. Nar. prip. mikul. 83.
FACULET, m. ubrusac, rubac, tal. fazzoletto.
— 0(Zxvni vijeka p)o zapadnijem krajevima. Sti-
dili bi se onakim faculetom nos otrti. F. Lastric,
od' 6. Faculet ii kome su zice zrake suncane a
potka zvijezde i mjesec. Nar. prip. vuk. 128. O
fesu straga visi faculet. V. Bogisic, zborn. 130.
FACOL, )n. vidi facol. — U nase vrijeme u
Istri. Ako ce facole, ja mu ih posijam. Nar. pjes.
istr. 2, 44.
FACEL, ;«. koprend, macjar. fatyol. — isporedi
i facol. — U dvojice pisaca cakavaca xv i xvii
vijeka. Na giavi ^Ji'iviti plavi tere beli i perja
naditi stojahu faceli. M. Marulic 12. Sultanskim
facelom glavu ti kruzimo. I. T. Mrnavic, osm. 184.
FACUK, m. kopilan , ma gar. fattyii. — Od
XVI II vijeka it Hrvatskoj, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevii gdje naj prije dolazi, u Jambre-
sicevit. It Voltigijinu fgrijeskom facuk). To je
fot, ,facukS kopije. V. Bogisic, zborn. 317. Facuk,
kopile, nezakonito dijete. u Prigorju i Zagorju.
F. Hefele.
FAENCA, /. vidi Fajenca. — U Mika}inu rjec-
nika i u Belinu 300a.
FAETON, m. otvorene dvokolice, titda rijec. —
U Sttlekova rjecniku (,pliaeton').
FAFAEIKULA, /. biikov zir, bukvica. — Zna-
cehe je sumi'rivo, jer ocito rijec postaje od tal.
mlet. fanfarigola (vidi fafarinka i fanfarika). —
U Sulekovu imeniku po ritkopisu xv vijeka. Fa-
farikula (fafaricule) , fagus , fagus silvatica L.
fructus, cf. fafarinka. 81.
FAFAEINKA, /. kostjela, tal. mlet^ fanfarigola.
— I! nase vrijeme ti Dalmaeiji. B. Sulek, im. 81.
FAFO^AK, fafojka, m. vidi fafujak.
FAFONIC, m. prezime, tal. Fanfogna. — U
sjevernoj Dalmaeiji. — xvn vijeka. Krnaruti, Pe-
careli, Fafonici, Ga]ardini. D. Barakovic, vil. 194.
FAFUJAK, fafujka, m. floccus, palia],, kunadra.
— U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fafujek,
favojak) , ii Jamhresicevu (fafu|ek) , u Stulicevu
(v. pahalic; uz faftijak imn i fafojak).
FAG, faga, m. pagellus erythrinns Cuv. (':'),
neka morska riba. — isporedi arbun. — Od xvi
vijeka, a, izmedu rjecnika ti Stulicevu (,fravolino,
jDesce'). Cipoli i fazi pritili. M. Vetranic 2, 388.
,Pago' fag. Progr. karlov. 1878. 41. Fag (medu
ribama od vogej. L. Zore, rib. ark. 10, 339. Fag
jfragoletto (pesce)'. D. A. Parcic, rjec.
FAGANIO, faganela, m. cannabina linota J.
F. Gm., iieka pti&ica, tal. mlet. faganello. — ispo-
redi paganio. — -ne- stoji mjeste I'legdah'iega
-nje- (ne). — Od xvi vijeka u Dubrovniku. Ptice
staglici i faganjeli. M. Vetranic 2, 268. Faganio,
fringilla canabina. Slovinac. 1880. 31a.
FAGCJT, m. velika svirajka^nizokoga glasa,
tal. fagotto, Yiem. fagot. — U Sulekovu rjecniku
(,fagot').
FAGOTISTA, m. covjek koji svira u fagot, tal.
fagottista. — U Sulekovu rjecniku (.fagotisf).
FAGAN, fagana, m. vidi fazan. tal. fagiano.
— Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iika(inu
i It Voltigijinu. Fagani i golubi. M. Vetranic
2, 279. 3-^upi par fagana. M. Drzic 261. Gladan
sam kako fagan. u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Bniimani.
FAGOLA, /. grah , tal. fagiuolo. — V nase
vrijeme u Hercegovini. Vazda bi u gep sta^ao
onoliko zrna fagole koliko je dana posta. Nar.
prip. vrc. 62.
FAGUO, fagula, m. jihaseolus vulgaris L., grqh,
tal. fagiuolo. — isporedi fagola, fazol. — U Su-
lekovu imeniku fgrijeM-am faduo) iz dubrovaekijeh
rukopisa. Hi.
FAJDA, /. kurist, arap. iur. fajda. — isporedi
vajda. — Akc. se mijena u dat. sing, fajdi, u
ace. sing, fajdu, ii nam., ace., voc. pi. fSjde. —
FAJDA
40
FALAS
Oil XVII rijrkd (losta cesfo (osohito a recenicama:
iiije fajile, nema fajde koje viof/u i znaciti: nema
(IriK/r, lie maze biti inako), a izmectu rjehiika u
BJehsfJencerK, a Htidicecu, u Vukoru. Ka fajda
jest da takmeni trudi za mnom cinis sada? I.
Zanotti, en. 50. Vrh glavnice kad zajmene htise
fajde zabraneiie. J. Kavai'iin 4.51a. Ukravsi stvar
od male fajde. J. Banovac. uboj. 36. Sto mi 'e
fajda zivitV A. J. Knezovic 17. Da nejma diiigo
oct fajde u kuci svojoj izvan malo ii|a u sudicn.
And. Kacic, koi\ 252. Sad mi kazi koju imas
fajdii kad ti ]udma ne ispunis kajdu. M. A. EoJ-
kovic, sat. A 6''. Koja fajda tuda ruba? Xar. pjes.
vuk. 1, 374. Nije fajde, otvori mi dvore. 1, 539.
Kema fajde ici za Alijom. 3, 249. Ko se fajdi
nada onaj vaja i statu da trpi. Xar. posl. vuk.
156. Od te kajde nema fajde. 236. Kamata se
zove interes, dobit, fajda, . . . uzeo sam novae
na fajdu. V. Bogisic, zborn. 473. — U Crnoj Gori
za fajdu znaci zaluclu, hez plate, nije jnsno koko
je posttdo 01^0 znarei'ie. I povrati na torinu ovce,
al" za fajdu, dragi pobratime, e je juto Petar
obolio. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Obecavao polovinu
carstva, ako ga koji izlijeci, ali sve za fajdu.
Nar. prip. vuk.'^ 262.
FA.TDICA, /. detii. fajda. — isporedi vajdica.
— U nnse vrijeme (h Vnkitrn rjeciiikii ima samo
vajdica).
FA.JJJ»ir, in. jn-eziine. — Gorori se i Vajdic.
— U iiase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
FA.JDI.SANE , n. djelo kojijem se fajdise. —
U Vukoru rjecnUxK.
FA.JDISATI, fajdisem, pf. postaje od fajda.
— isporedi vajdisati. — Akc. se mijei'ia ii aor.
2 i 3 siiKj. fajdisa. — Od xviii rijeka a izmedii
rjeciiikd II Vukorii (jdje stoji: fajdisati, (jainacno
(/rijeskoiii I imi)f. vide vajdisati. vajdisati, pi.
1. .niitzen' .prodesse': to ti nece vajdisati, of.
pomoci. 2. neces vajdisati ,nutzen haben' ,lucror'.
vajdisati se, pf 1. vide vajdisati, 2. skupo je
kupio, nece se vajdisati kad proda.
a. iieprelazno.
a) biti koristan, koristiti, pomoci. Ovakve pu-
stare bas onako dobro mogu fajdisati kano da
su bile s zitom posjejane. I. Jablanci 39. Ali
uista fajdisalo nije. Xar. prip. vuk.- 212.
b) okoristiti se, imafi korisfi. n Vukoru rjecnikii.
b. prelazno.
11) upotrebiti iia korist, uaci u cem (objektiij
korisfi. — U jednoin primjerii xviii vijekn, gdje
stoji s(i so, /jfisinio: Kako se mogu ovakve zemje
fajdisati. T. .Jablanci 42.
hj sa so, rejieksirno. riili a, b). ii Vnhurn rjec-
iiikii.
FA.IDJKTI. fajdim, jij'.l':'} okoristiti se. riili
fajdisati. — Xii jnhioin itijestii xviii rijrkd ijio
islix'iiom i/ororu fajdeti). Stf) smo fajdoli . . .y ,1.
Rajic. ])()Uf'. 1, 92.
FA.IDONOSAN. fajdono.sna. udj. koji iiosi
fdjflii, korisinn. — U jedvofia pisca xviii rijeka
koji re bili sam uaciuio. Uzdam se da cos ovo
fajdoiiosiK) npuceiio di)lii()V(i]ii(i piiniiti. I. .hi-
blanci 1S2.
FA.JE\(;A, /. Faoiiza. <irdd ii Itidiji. — ispo-
redi Faoncn. — U Sulekora rjecniku.
FA.IRXCIXA, /. zemla od koje se (jradi skiipfe
posiide (iiiai'ie skupo ueijo porculan). — isporedi
iiiajolika. — Naeiiicno od franc, faience (a oro
od imrud (jrada Fajeure u ttdliji u koiii sr ouako
j)osude f/radilo). — F Sulrkoru rjrniikii (.fajonco.
fiiyaiico').
F.\.IKIvr)V.\(', Fajcrovca. m. seln ti llrrdlskoj
u podzupauiji krizerackoj. Pregled. 68. — Hijec
I'lemackoga postai'ia.
FAJGOLICA, /. pibica, vein, veilchen. — U
nnroduoj pjesmi lUfarskijeh Hrvata. Ar kot jedna
fajgolica rastem na sami kitica. Jacke. 82.
FAJTA, f. a) fucus, cersa; b) rlnrja. — Tud:a
rijec nepoziidtd postana. — U Bjelostjeiiceru rjec-
niku: fajta, farba ili rumenilo kojem zene lica
mazu, da beleje i rumeneje postane. 2. v. vlaga.
FAJTATI, fajtam, impf. vidi fajta, od ceya po-
stdje. a) fucare, cersati. — ic Bjelostjenceru rjec-
niku. — b) u istoiii rjecniku: fajtam, v. vlagam.
FAJTIL, III. vidi facel (V). — U ki'iizi xvi ri-
jeka. O zene ohole s kudami i s penelami, s faj-
tili! Korizm. 24a.
FAJTNOCA, /. vlaya. — vidi fajta. — U Bje-
lostjenrerii rjecniku (v. vlaga).
FAJTOVCI, Fajtovaca, m. pJ. selo u Bosni u
okriifiH bihackom. Statist, bosn.^ 116.
FAKICI, m. pi. seoce u Bosiii u okrug ii trar-
nickom. Statist, bosn.'-^ 186.
1. FAKl^A, /. vidi vakja.
2. FAK^A, /. nejasna rijec (nekakdr ndkit na
kdlpaku). — [/ narodnijem pjesmuma nasega vre-
mena, i a Vukovii rjecniku (bez znaceiia) s do-
ddtkom da je stajaca rijec i s primjerom : Jedan
kal[)ak, devet celenaka, i deseta fak|a okovana,
iz iie su mu do tri jDora zlatna sto junaka biju
po plecima. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Jos na glavu
kalpak od dvije kune, oko I'lega sedam celenaka,
krilo osmo, a fakja deveta, a deseto direk vas
od zlata. Nar. pjes. juk. 215.
FAKOVIC, m. opcina u Bosni u okrug n Done
Tuzle. Statist, bosn.- 152.
FAKULTET, fakulteta, m. zbor ucitela jediie
iiauke na sveiicilistu, vein, facultat. — U Side-
kovti rjecnikii (,facultat').
FAL-, ridi hval-.
FALACAC, falacca, m. dem. falatac. — U Bje-
lostjenceru i u Jambresicevu rjehiika (a objema
kajkavski .falacec').
FALAGE, ridi falake. — IJ Vukovii rjecniku.
FALAK, III. samo u Bjelostjenceru rjecniku:
V. testo.
FALAKE, falilka, /. pi. I'leka sjtrara kojom
(Turei) rehi noge oiiome koga hoce tabaniti, arap.
tiir. falaga. — isporedi falage, valake. — Od
XVIII rijeka a izmedu rjecnika u Vukoru. Kad
Vjogovi turski razumise, iieg dozvavsi prid sobom
siidiso, u falake nega postavivsi i nemilo ondi
nagrdixsi. Xadod. 74. Sve im metn'o noge u fa-
lake, svakf)iii dao ))o tridoset sta])a. Xar. ]'jes.
juk. .5(59.
FALAXOYO BEDO, n. seoce a Herregnrini a
kotitrit koi'tirkom. Scliem. bo.sn. 1864. 57.
FALAS, falsa (fiiosa), adj. lazan, lat. falsus
ili tal. falso. — -a- umece se samo u nom. sing.
III. iiomiiidlnogd obliku i ti dec. kad je jednak
iinminatirit (u prrom priiiijrni nije umetnuto). —
11 jediiogd pisca Diibrorcdiiina (Vetranica) xvi
rijeka 1 na kraju sloga inijeiia se na o, ali sad
u Diibrorniku oslaje nepromijeiieno. — Od prije
XVI rijeka po ziipudnijeiii knijerima. Ako so ki
najde fals svedok. Zak. vinod. 73. O falsi od ve-
likoga boga neprijateji. Korizm. l.^-"*. Xoka . . .
od faosa skrivana no gubi razlogn. M. Vetrani6
1. 17<>. Falaa si kako dzar (grijeskow car). (D).
l'()slo\-. daiiic. 22. Za I'loga bi ucinio falsu rau-
iiitii. iDi. l.")3. Menied-aga falsi prijatejn, sto uii
FALA.S
41
FALITI, a.
opali bijele dvorovey Nar. pjes. bog. KW. Falas
(falsa, falso) kako cvancika. h iinie vrijeme a
Duhrovniku. P. Budmani.
FALASCAK, //(. seoce n Hrcatskoj it podzu-
paniji zaf/rehackoj. Pregled. 20.
FALAT, m. komad, magar. falat, zalogaj. —
XVII i XVI 1 1 vijeka, a izmedit rjei'nika u Mika-
linn (falat kriiha, fi}a krulia, landa kruha ,bii-
cella panis'), u BJelosfjencevii (.frustum, particula,
bnccella, crustum'), u JauibreSiceru (,frustum'), h
Voltigijinu (,pezzo, boccone, fetta' ,stiick, bissen').
Siikna koga smo Sivi dali falat za jeduu siibu.
Starine. 11, 127. (1679). Nadosmo u Sivinu medu
dva tri velika falata zemle. 128. (1679). Usred
onih reda bijase jedan falat kriza Isusova. K.
Pejkic .S3. Stavise prid nega falat ribe pecene i
sat meda. F. Lastric, od' 319.
FALATAC, falaca, m. dem. falat. — U BjeJo-
stjenceiHi rjecniku (kajkavski falatec).
FALATAST, adj. pun komada (falata). — U
Jamhresicevu rjecniku (,frustulentus').
FALATATI, falatam, impf. komadati. — vidi
falat. — U jednoga pisca xvm rijeka. Jere po-
tlam casti hoce on toprva tvoje jegeke zubi gristi
i falatati. D. Eapic 404. Zao izgled iliti zla pri-
lika jest kopov iliti hrt jjakleni, koji pravedne
duse falata (stawpan^kom f/njeskoin falta) i lovi.
422.
FALATIV, adj. stoji samo na jednom mjestu
XVI njeka i kao da znaci: koji se maze preva-
riti. — isporedi faliti. Zakon govori da je jedan
falativ po ustijeh, od dviju istina se moze znati,
210 dva svjedoka istina se nahodi. Zborn. <d^^.
FALE, /. pi. arap. tur. fal, gatane, vracane. —
U narodnijein pijeswaina nasega vremena. Jesi 1',
Tale, proucio fale, bolan Tale, sto ti fale kazn?
stono grcu crni gavranovi? sto svijaju orli mrci-
liasi ? a sto klicu znti jastrebovi V Nar. jijes. jiik.
147. Fale, mudrolije, dosjetke. 618.
FALEM, m. ime iiekakvii mjestii. — U )tarod-
noj pjesmi nasega vremena. Od Falema maloga
dizdara. Nar. pjes. vuk. 3, 274.
FALESICI, m. pi. selo u Bo-wl h okniga iJoue
Tuzle. Statist, bosn.' 120.
FALE T ATI, faletam, iuq)/. gat at i. vidi fale.
— U jednoga pisca nasega vremena. U vrbane
pokraj vode hladne, gdje ciganke faletaju gladne.
OsA'Ctn. 4, 44.
FALICAN, falicna, adj. vidi falisan. — U jed-
noga pisca xv in rijeka (isporedi i falicnost). Pra-
vicnost pisaca i fai'izea sva bijase himbena, fa-
licna i lazjiva. B. Lpakovic, gov. 160. Cija six
pak i falicna i zla dila, oni se falican i zao sudi.
169. — U istoga pisca ima i adv. falicno. Ivada
tko dvoumi od griha ili kad falicno viruje da
grisi. nauk. 458.
FALICNOST, /. osobina, staiie onoga koji je
f alii' an, lazivost, laznost. — U dvojice pisaca
XVIII vijeka. Nit' jiokrivam s ovim koje falicnosti.
A. J. Knezovic 1.53. Promotrite izvrstitost slave
nebeske i falicnost slave svitovne. B. Leakovic,
gov. 145.
FALIC, m. prczimc. — U nase vrijeme. Seliem.
diac. 1877. 67.
FALINGA, /. vitium, defectus; error, mtdiana;
pogreska. — isporedi falinka, valinka. — Radi
postana vidi faliti, ali je nejasan nastavak inga.
— Od XVI II vijeka, a izmedu rjeinika n Bjelo-
stjencevu (falinga, greska, uzmakane ,error, erra-
tum, vitium, menda, mendum') i a Voltigijinu
(,errore. sbaglio, sproposito' ,fehler'). Tko u onu
falingu ujiade. A. Bacic 122. Da se nakazno rodi,
zove se grili ili falinga nai-aAi. 207. Jedna ima
jos falinga tvoja. M. A. Eejkovic, sat. HS^. A
ne mozes na sebi viditi sta falingi i na tebi ima.
06*1. Jezikom nije mogao govoriti, ali lezanem
na zemji jest svoju falingu ispovidao. D. Eapic
184. Ja vidim da se mloga zla i falinga doga-
daju i prvo vincana i posli vincana. B. Leakovic,
gov. 31.
FALINIC-BRIJEG, m. selo u Hrvatskoj u pod-
znpaniji vara^dinskoj. Falinicbreg. Pregled. 47.
FALINKA, vidi falinga. — xviii vijeka i u
Vitkovn rjecniku (vide valinka). Da podnasas lie-
gove falinke. M. A. Ee|ko\T.c, sat. FG^. Znam
da ces najti falinke u jirilagai'iu slova. B. Lea-
kovic, gov. vi.
FALISAG, m. kao da znaci nedostatak, nepuna
mjera, a vidi t falinga. — Postaje od faliti ma-
garskijem nastavkom sag. — Na jednom mjestu
ovoga vijeka. Vizitirali ekmecije i nasli falisaga,
koji su falili dobili su po 12 batina. Glasn. ii,
1, 17. (1808).
FALISAN, falisna, adj. laliv, lakni, nem.
falsch. — Od XVIII vijeka. — Kompar.: falisniji.
Ali zmija falisnija bise neg sve zvirje. M. A.
Eejkovic, sat. F5». Ako li i poznajemo za dvo-
struke, falisne. D. Obradovic, basn. 82.
FALISIJA, /. vidi falisnost. — U narodnoj
pjesmi ugarskijeh Hrvata. Volim uciniti vsoj ju-
bavi konac, neg' da b' pogubila moj zeleni venae :
nioj zeleni venae z ciste rozmarije, a taj mladi
junak pmi je falisije. Jacke. 24.
FALISNOST, /. osohina, stane onoga koji je
f(disan. — isporedi falisija, falicnost. — U jed-
noga pisca xvm rijeka. Zensku falisnost Jahel
kti kazati. A. J. Knezovic 116.
FALITI, falim, pf. i inqjf. tuda rije'\ po juz-
nijem krajevima od tal. fallire, po sjevernijem
od iiem. fehlen (po havarskom govoru falen, vidi
F. Miklosic, etymol. worterb. 57a). — isporedi
valiti. — Kod cctkavaca i kajkavaca dolazi i
s ohlikom faleti, kao prema negdasnemu faleti.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(faliti, ob sve priti, izgubiti sve svoje' ,fallire'
jdecoquo'), u Bjelostjencevu (falim. faleti, gresim
,erro, aberro'. 2. falim, t. j. mei'ikam, uzmankam
,desum, absum'. fali ,abest, deest'), » Jamhresi-
cevu (falim ,erro'), u Voltigijinu (faliti, falim
,fallare, mancare' ,fehlen'), u Vukovu (faliti, A'ide
valiti, a kod ovoga stoji: valiti, pf. ,fehlen' , labor,
desum' s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
a. jj/. aj prvo je znacene: ne pogoditi u ono
u sto se gada, te sa sirijem znacenem: uopce ne
pogoditi (u prenesenom smislu), pa ohicno: (hez
zle namjerej ne uciniti sto je pravo Hi dohro, ili
uciniti sto je ncpravo ili nedohro, vidi pogrije-
siti. Kad bi u cem fali". M. Marulic 110. Ve-
rujte da ne more ihog) faliti. Transit. 46. Kada
majstor fali u zanatu. A. Bacic 207. Sabori ne
mogu faliti. 250. Oprostite, ako sam falio. A. J.
Knezovic ii. Tezko fali koji cini tako. M. A.
Re|kovic, sat. Gl-i. Istina bog rad bib da jos
dug|e zive niti bi falil rec da me i 2>i'ezive. M.
Kuhacevic 76. U torn mlogi bas kucnici fale.
•T. S. Eejkovic 14. Onda cemo pogoditi, niti cemp
faliti. B. Leakovic, nauk. 96. I pop u knigu fali.
Nar. posl. vuk. 104. Svak moze faliti. 278. Falel
san, kad san ti tako sal obecivat. Nar. prip. mikul.
121. Ko nije falio, ko li neccV V. Bogisic, zborn.
263. — kao iito se vidi po primjerima, sto je
pogreska naznacuje se lokativom (u jednom pri-
FALITI, a.
42
1. FAN AT
vijrrii akuzatironi po cruofjorskDiti fjovoni) s pri-
jcdloyom u; a akuzativom samoliad jc oiuij koja
z(nvje))ica srednega roda: sto, to, ovo itd.; prema
ovome moze biti i pasivno: Fajena (kod stam-
jKiua). Naprav]ena. M. Zoricic, ai'itm. 118. —
h) II ovijem p)rimjerima znacei'ic je kao predasne
ali se misli: sa ziom namjerom. Vizitirali su
ekmecije i nasli falisaga; koji su falili, dobili su
po 12 batina. Glasn. ii, 1, 17. (1808). — c) da]i-
jem sirenem znacena moze znaciti (i kao izdati
u prenesenom smislu): ne ispuniti I'lesto cemu se
ko mogao nadati, pa po tome i: nehiti koristan,
■vrijedcm. Pokora docne more faliti (poenitentia
sera raro est vera). I. Ancic, vrat. 165. Falila ti
je kostula. (D). Poslov. danic. 22. Obecanje ne-
govo nigda ne fali. F. Lastric, test. 22". S tog
XI riima svako sime fali. J. S. Eejkovic 26. Za sto
gdi koje voce u rodivu fali. 269. Loza nikad
faliti lie moze. Nar. pjes. vuk. 5, 473. — amo spa-
da ju i ovi primjeri ii kojima datwom se ^joAra-
zuje sto je ko diizan isjmniti, te ne ispiini: I iie-
cemo svojoj viri faliti. Starine. 11, 86. (oko 1648).
— d) izgubiti stw svoje, propasti. samo u Mi-
kajinii rjccnikii (vidi sprijeda). — jamacno po
tal. fallire, propasti, ne isplatitl dngove.
b. imj)f. (ii Viikovii je rjecniku zahilezeno pf )
deesse, ne hiti, nedostati, mai'ikati, po nem. fehlen
/ samo po sjevernijem krajevima. Ivako timun u
iiaA-i fali. F. Gla-\dnic, c\at. 444a. Pak nam ste
odpisali da nike rici fale. Starine. 11, 89. (oko
1650). Malo je falilo da srcba bozja ne posmica
vas puk. E. Pavic, ogl. 157. Ja naliodim naj
bo] eg terziju jer on radi i na A^eresiju, a iiikoga
privariti nece, neg kad fali, jos svoj komad mece.
M. A. Rejkovic, sat. El'j. Najdose da jim fali
pet ovaea. sabr. 59. Eoditeji, kada se dile od
knee svoje u druga iiiista i vilaete, obicaju lijepu
naredbu u kuci uciniti porad dice svoje, da im
nista lie fali, dok se oni ne povrate. B. Leakovic,
gov. 120. Kil eel covik, leli ca mu je glava falela.
Nar. prip. luikul. 13. Ni ticjega mleka ni iiin
falilo. 28. — u jednom ptrimjeru stoji s istijem
znacei'iem refieksivni glagol faliti se: Imam sva
])()tribita, niis mi se ne fali. M. Kuhacevic 28.
FALIZAN, falizna, adj. vidi falisan. — U jed-
iioga pisca xvni rijrka. Ako so ova ovako iiiiajn,
tko bi indi svitu faliziiome sluzio? D. Ea^iic 171.
FALIZ^IV, adj. vidi falizan. — H jediioga
pisca XVIII vijeka. Medu istom faliz|iv()m bracom.
D. Rapic 105. Kada bismo falizjive i liamiine
oci imali. 258. — U istoga pisca inia i adv. fa-
liz|ivo. Sada })oznajem, da sam .se falizjivo ispo-
vidao. 277.
FALIZNOST, f. vidi fulisnost. - T istoga
jtisca XVI M vijeka a kojcga iina i falizan. Sto
vise krajuje na svitu ovome, nego i)rivara, laz,
faliznost i novirnost? R. Ea])ic 180. Od faliznosti
svita ovoga. 805.
FALKON, m. tal. falcone. soko. — iVrf jcdiioin
wjestii 11 ruko))isu xvii vijeka. Ptisti. zo narica-
jeriii falkoni. na carhskyliF. rukalii. seditr. di drii-
gom riikopisu xvi rijrka stoji falknni.i. Stofniiit.
ntar. 2, 270.
FALKHX. ri,li talkon.
KALO^'I('[. ;/(. j,l, srocr ii Jlirrtgnr'iii n oknign
sariijirskoni. Statist, bosn. ' ;«».
FA LSI.) A, /. laz. — Od osiiorr adjrklira i'tihin.
— V pisiKii vakiiraca xvi vijrka. Spovid govori
.se prez sinrSenja niko falsijo. Nariicii. 80''. S ful-
siju i s lazi. Koriziii. 9''.
FALSIV. adj. ridi fiila.s. — V /lisacti nika-
caca xvi rijrka. Doklo .se ne lulri i.stinii ni se
sme^uje ca koli falsivo. Narucn. 80''. Falsivi i
bolznivi odgovorniei. Korizm. 81=i.
FALSIVOST, /". osohina onoga sto je fidsiro,
lazivost, i u konkretnom smislu : stvar lazna, laz.
— U pisca cakarca xvi vijeka. Predajstvo, fal-
sivost, hinba. Narucn. 85''. Jesi Ii kada uciiiil
falsivost ili hinbu? 86''.
FALSIV, adj. vidi fal.siv / falas. — Na jednom
mjestii XVI vijeka. I pravda listom nijedno iiioci
ne da nego da su listi falsivi. Mon. croat. 284.
(1581).
FALS^IV, adj. falsus, lazan, nem. falsch. —
U Bjelostjencevu rjecniku k kojrm ima i adv.
fals}ivo.
FALS:^IVOST, /. osohina onoga koji je fali jiv.
— U Bjelostjencevu rjccnikn.
FAl^A, /. prasnik,^ mozebiti tal. faglia, skrip.
— U nase vrijeme. Sta 1' je pustim naspilo to-
povma kod tolikog pralia nesazgana, da ne daju
iz svog zdiia glasa? Ili su im faje poizdale?
Osvetii. 2, 131. i u Parcicevu rjecniku.
FA^ATI, fajam, kao da je impcrfektivni glagol
pyrema faliti, a. vidi fajivati. — U duhrocackoj
poslovici XVII vijeka. Njegda sam va]ao, a sad
sam fa|ao. (D). PosloA'. danic. 85.
FAl^IOA, /'. orlaya grandiflora Hoftm., neka
bijka, stidak. — TJ nase vrijeme u Dalmaciji.
B. Sulek, im. 81.
FALIVATI, fa|ivam, impf. faliti, a. — Od xvi
vijeka. Ako ja ne fajivam, put ki vodi u zivot
je tesan. Transit. 257. Ko ne cini ne fa|iva. N.
Palikuca 61. i u na.ie vrijeme it Dubrorniku. P.
Budmani.
FAMFULA, ,/'. poterium sanguisorba L.. ridi
diiiica, oskorusica. — U Sulekoru imrniku po
rukopisu iz pocetka oroga vijeka. 81.
FAMILIJA, /. porodica, obite}, lat. familia.
isporedi fami|a, vamilija. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecndca a Vukovu (s dodatkom da se
govori u vojvodstvu). Obed za vsu svoju familiju.
Kajit. sen. ark. 2, 82. Od one slavne familije
Frangepanov. F. Griavinic, cvit. 141'i. Uze zenu,
sina i ostalu familiju, pak jiobize. And. Kacic,
razg. 57. Metnut u broj medu crkovnu familiju
oliti obitio. M. Dobretic 284. Samoga sebe i fa-
miliju svoju u siromastvo i skudost oborio i iiiz-
riiiuo. D. Obradovic, sav. 114. Dogada so cesto,
da su u jednoj kuci i u jodnoj familiji iiiki dobri
a niki oj)aki. D. Rapic 7. T povodo svoju fami-
liju. Nar. pjes. petr. 2. 361.
FAMTLIJAZ, familijaza, m. dak koji pomale
uciteju II opcenii s dragijem dacima, od lat. fa-
mulus ,s' nejasnijem >iastarkom. — I' )iase vri-
jrmr i ii Viikorii rjecniku (s dodatkom da .s'P
gornri u rojrodslni). S\i su bili daci i zustriji
oil uas iprirajii fainilijazi). ^I. 1). Milicovic,
zlosol. 61.
FAMILTJAZINA. f. /aimlijaiora plara. — U
Viikoru rjecniku.
FAIMI^iA, /. ndi fauiilija, oil tal. liiniiglia. —
Od xvi 1 1 vijeka po idjiaihiijriii krajrvima. Da
gi'odo saiii kraj od Kasti|o sa svimi vitozi I'logovo
I'aiiiijo. Oliva. .54. Od dvi famije ucini .so jodiia.
Xoriiii 4;?. (riijala se ziini jiokraj vatre cigaiiska
faiiiija. Nar. Jirip. vr^. 33.
FANAK. //(. prezitne. — xvi rijrka. lUaz Faiiak.
Mdii. croat. .328. (|5(i3i.
I. l'"AX.\'i'. rriiita. ///. iiioiiiak. djrlir. iiiladic,
item. I po lianirskoiii ijonaui) laiit. - (hi xviii
vijeka kod kajkaraca (s num. sing, fant) i po
1. FAN AT
43
FAEAUNSKI
lirrafsl.'nm jiriiinirjii (s nam. sin;j. fauatj, a iz-
ntcdn rjccnil'a u BjeJostjencerii (faiit, marit. fauat,
V. dete). Ne beri, Jele, jabuke, ac te te fanti vi-
deti, pak te te majki praviti, da si jih £antom
delila. Nar. pjes. istr. 2, 45. Ca cemo tim svatom
darovatV fantima te bile stumane, diverom te
svihie facole. Nar. pjes. istr. 2, 149. Fanat obukal
medvedov tabar. Nar. prip. mikul. 39. Uz vese|e
i go.^cene prsteiiiije fanat devojku. V. Bogisic,
zborn. 158. — Neka licirta hod iffre, vidi donak, b,
tal. fante. u nase rrijeme u Duhrovniku. P.
Budmani.
2. FANAT, fanta. vi. vIdi faiita. — T Bjelo-
stjen cevu rjecn iku.
FANATICAN, fanaticna, adj. koji se preko
mjere mami za ono sto misli da je lyravo i dobro,
a kod toga ne razmisla. — Postaje od osnove
fanatik vastavkom Lii'b ^jred kojijem se k mijena
na c. — U Sulekovu rjecniku (,fanatisch').
FANATIK, m. fanatican covjek. — Od hit.
fanaticus, alt preko mladijeh evropejskijeli jezika.
■ — U ^ulelcovu rjecniku (,fanatiker').
FANATIZAM, fanatizma, m. osohina ono(ja
koji je fanatican. — Od lat. fanatismus jxreko
mladijeh evropejskijeh jezika. — U Sulekovu rjec-
niku (,fanatisrQus').
FANCAGA, /. vidi vancaga. — T^ nane vrijeme
u Slavoniji. I. Krsiiavi, list. 21.
FANCENE, n. djelo kojijem se ko fanti. — U
Bjelostjencevu rjecniku, u Jamhresicevu, u Volti-
gijinu (u svijem s ohlikom fantene).
FANCUK, vidi facuk. — TJ knizi nasega vre-
niena (pisano kajkavski fancuk). Fancuk = fot =
nezakonito dijete. V. Bogisic, zborn. 315.
FANFAN, m. vidi fanfar. G. L. Faber 278.
FANFAE, m. naucrates ductor L., neka riba,
tal. fanfano. — isporedi fanfara, fanfan. — [/
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FANFAEA, f. vidi fanfar. Cas. ces. muz. 1854.
185.
FANFAEIKA, /. r«// fafarinka. — V nase
vrijeme u Dahnaciji. B. Sulek. im. 81.
FANFONIC, ridi Fafonic. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Zadar ima Fanfoi'iica i Kalcinu uci-
te|e. J. Kavanin loT**.
FANTA, /. ultio, osveta, ridi fantiti se. — U
Bjelostjencevu rjecniku i u Stuliccru (s dodatkom
da je uzeto iz Hcdnleliccvaj.
FANTAZIJA, /. phantasia, vidi masta. — Od
latinske rijeci (upjrav grcke) preko mladijeh evro-
pejskijeli jezika. — Od xvi vijeka (vidi h)). a) u
pravom smislu. Imdjn vlast za ucinit i stvorit u
fantaziji razlike prilike. M. Orbin 90. Zapovidam
momu zamis|enju ali fantaziji. P. Eadovcic, ist.
165. i u tiulekovu rjecniku (,fantasie'). — ^ b) u
pasivnom smislu, izmisjotina, sanarija. Sto tej
fantazije k vragu ne udaris? N. Na|eskovic 1, 182.
FANTITE^, m. covjek koji se osvecuje (fanti).
— U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fantitel)
i u Jambresicevu (fantitel).
FANTITI SE, fantim se, impf. ulcisci, osveci-
vati se. — Tuda rijec, moze hiti od nem. pfand,
zaklad. — U rjecnicima: u Bjelostjencevu , u
Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu (s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva), i u nase
rrijeme u Hrratskoj. M. Bogovic.
FANAK, fanka, ///. ustipak; tijesto kojijem se
kopuni tore, magar. fauk, ustipak. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kajkavski fanek, fritol ,scri-
blita, pastillus ex massa farinacea'. 2. , turunda,
massa seu buccella (^ua saginautur altilia, pani-
ficia et buccae quibus farcinantur altilia') i u
Jamhresicevu (fanek ,scriblita').
FAPKOVIC, m. jyrezime. — U nase vrijeme.
(pisano) Fabkovic. Schem. zagr. 1875. 218.
1. FAE, m. neka vrsta psenice, po svoj xwilici
triticum spelta L., vidi p'ir. — Od tal. farro, tri-
ticum spelta L., triticum monococcum L. — TJ
Mikalinu rjecniku: far, vrsta zita ,spineto (zar
spelta?)' ,far'.
2. FAE, vidi Hvar.
FAEA, /. puppis, krma (na brodu), magar. far,
straznica. — isporedi varka. — TJ Vukovu rjec-
niku: fara, strazi'ii kraj od lade gdje se dumenise.
FAEAGUVACA, /. klupa na kojoj opancar
kozu struze. u Hrvatskoj i Slavoniji. F. Hefele.
— magarskcc rijec, isporedi magar. farag6, drvo-
djeja, bradva.
FAEAEXiEISATI, vidi varakleisati.
FAEANOVIC, m. prezime. — TI nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 97.
FAEAO, n. neka igra na karte, nem. pharao.
— isporedi 2. faraun. — TJ Sulekovu rjecniku
(,pharao, pharaobank, pharaosjjiel').
FAEAON, m. Pharao, ime egipatskijeh kra^eva
(po svetomu jjismu). — isporedi 1. Faraun. —
Od xiii vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Faraonb). Faraona moremf, potopivb. Domen-
tijan'' 102. KraJ Faraon. Korizm. 32*. Faraona
z Egiirtijani potopi. F. Glavinic, cvit. 323''. I
Faraon se razgnevi na ta dva dvoranina. D. Da-
nicic, Imojs. 40, 2.
FAEAONOV, adj. koji pripada Faraona. —
Od XIII vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Faraonovb). Postavi gospodina domu Faraonovu.
Stefan, sim. saf. 4. Izbavju te ot ruk Faraonovih.
Korizm. 7<i. Od sua Faraonova. A. Kanizlic, kam.
140. Petefiije dvoranin Faraonov. D. Danicic.
Imojs. 39. 1.
1. FAEAUN, m. vidi Faraon. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu 302''. Ne liteci pu-
stiti Faraun puk bozji. M. Marulic 67. Pak mno-
zijela pedepses kako Farauna. N. Dimitrovic 49.
Kako jesi oslobodio Mojsija od ruke Farauna.
P. Posilovic, nasi. 157^. Farauna razbojnika strati.
I. Dordic, uzd. 203. Ide Faraun protiva liegovu
puku obranomu. J. Banovac, razg. 24. Od ovoga
])omora ustrasen Faraun. A. Kanizlic, kam. 502.
Ovo su Farauni i Faraunove prilike. A. Kalic
378.
2. FAEAUN, ni. vidi farao, tal. faraone. — TJ
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FAEAUNICA (kokos), /. numida meleagris L.,
neka pitoma pAica, slicna kokosi, tal. faraona. —
U nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FAEAUNOV, adj. koji pripada Faraunu. Kad
ih bog od zem]e Egipta i od ruk Faraunovih
izbavi. F. Glavinic. cvit. 161''. Koji te izvede iz
suzanstva Faraunova. J. Banovac, prij). 81. Ovo
su Farauni i Faraunove prilike. A. Kalic 378.
FAEAUNOVICA , /. Faraunova zena. — ^7
jednoga pisca xviii vijeka (u kojega ova rijec
grijeskom stoji mjeste: Petefrijeva, Putifarova
zena). Stijem u kniga od naroda, da Jozip bi
vise puta napastovan od svoje gospoje Farauno-
vice. D. Eapic 357.
FAEAUNSKI. adj. knji jirijjiida Faniunimu.
— TJ jednoga pisca xviii vijeka (u prcnesenom
smislu). Ona faraunska, srca jesu otvrdla. A. Ka-
nizlic. kam. 834.
FAEBA
44
FAEKAZDINAC
FARBA, ./'. color, pigmentum, boja, mast, s(ira,
ncm. farbe. — Od xvi rijeJi:a a izmectu rjecnika
u VranHcecu (,color, pigmentum') (jdje naj prije
dolazi, u Mikajinn (mast, farba, boja ,color, pig-
mentnm' 245''), u BjelostjencevH, u Jandj reside ru,
u Voltigijinu. Mast ali farba. I. T. Mrnavic, ist.
127. U 'ediiom bitju kola tri 'esii i tri farbe u
polozu. J. Kavanin 532a. Kermezinske farbe u
nem srce bise. M. Kuhacevic 74. Ako bi i ru-
zicnu farbu imali. D. Rapic 237. — IT nase vri-
jeme moze znaciti i jednu od cetiri vrste hod ka-
rata od iyre. vidi i fela pri krnju. Istu farbu
dati ,die farbe bekennen'. B. Sulek, rjec. 452^^.
FAEBAA'^ICA, /. nijesfo [jdje se mastc (farhaju)
tkana, mastionica. — U Bjelostjencevu rjecniku
i u StuUcevu.
FAEBANE, n. djelo kojijem se farba. — U
BjclostjencevH rjecniku.
FAEBAE, m. mastilac. — U jedmxja pisca
xviii rijeka. Mastilac (bojar, farbar). A. T. Bla-
gojevic, khin. 47. i u Sulekovu rjecniku (,farber').
FAEBATI, farbam, impf. mastiti, hojadisati,
sarati. — vidi farba. ^ tl Vrancicccu rjecniku
(,colorai'e, imbuere'), u Belinu 201'>, u Bjelosfjen-
cevu, u Jamhresicecu, ti Voltigijinu, ti Stuliceru
(s dodatkom da je uzeto iz Hahdeliceva).
FAEBAVAC, farbavca, m. mastilac, vidi farba
i farbati. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski
farbavec).
FAEBITEL, m. vidi farbar. — Sanio u Jam-
hresicevu rjecniku (kajkavski farbitel ,colorator').
FAET^OVNIK, m. isatis tinctoria L., vidi silina,
silina. — I'ostaje od farba. — Od xvii rijeka, a
izineda rjecnika u Mikajinu (farbovnik, trava
,guado, erba' ,glastum') e/dje naj prije dolazi, u
Belinu (,glastruiii' 3()0''), ii Bjelostjencevu, ii Stu-
Ucevu, i u Sulekovu imeniku. HI.
FAECICA, vidi hvarcica.
FAEEXID, vidi frenir.
FAEGAN, VI. prezime. — xiv rijeka. Sto je
kupili. odi, Eadoslava Fargana. (Hasn. 24, 269.
(138H).
FAEIN, tn. jjre^tme. — xiii vijeka. Koraea
Farin. Men. croat. 6. (1275 prepis. 1546).
FAEISAJSKI, vidi farisojski. — U jcdnoija
pisca XVI rijeka. Od predavanjij farisajskeh. S. Bu-
dinic, sum. 46'>. Delo oholosti farisajske. 148''.
FAEISEJ, hi. 'l^aoinaioi;, Pharisaeus, ovako su
se zvali Jevreji koji su ucili da sveto pismo treha
razumjeti od rijeci do rijeci. — isporedi farizej,
farisr»o, farizoo, farizeo. — See ove rijeci dolaze
od latinske (farisoj i uprav od fjrckc) prrku mla-
(iijeh evropejskijeh jezika. — Od xv rijeka. Fa-
risqji uovi liudi. "Si. Marulic 285. Mitar uslisan
bi, a no farisi'-j. Koriziii. (>''. Fariseji idu k Isusu
i govoro mu. J. Hanovac, razg. 71. Tada pristu-
piso k Isusu ki'iizovuici i fariseji. Vuk, mat. 15, 1.
I'"AEISEJSKI, adj. koji pripada farisejima.
(aivajto so kvas(;a farisojskoga i sadukojskoga.
Vuk, mat. Ki, (!.
FAIUSEO, vidi farisej. — xvii i xviii vijeka.
Ona, ku ])rid farisoom isprica. F. Glavinic, cvit.
231''. Cud Karisoa. A. Kaiiizlic. kam. 118. Eoco
farisoo prid s. Lukoui. .1. Matovic 358.
FAEISKOSKI, ridi (ari.sojski. — Na jcilnoiii
nijcstu XVIII vijeka. II|<>zo u'kuci I'lokoga |>(.i;hi-
vico furisooskoga. .). Matovic ls<).
FARIZ, ni. kon, srdiirc. (pun^g. — isporedi fari/,.
— I J jed»i,;/n /lisia xv rijeka. Zadaka za koli
grodilui farizi, a na I'lih do l.oli pcjkrovci grimizi.
M. Marulic 14. U svet grad ulize na tovarcu
jasuc, ne iska farize. 198.
FAEIZA.JINSIvI , adj. vidi farizejski. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ne marivsi za mrmjane
farizajinsko cesto k sebi ocitnike i grisuike pri-
zivase. B. Leakovic, gov. 147.
FAEIZAJSKI, vidi farizejski. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Kadi nece pruditi himbena fa-
rizajska ukazanja svetine. Michelangelo. 12.
FAEIZEJ, m. vidi farisej. — Od xv vijeka.
Pristupise k Isusu mudraci i farizeji. Bernardin
30. mat. 12, 38. Tako i farizeji. J. Banovac,
razg. 71. Jedan farizej na ime Simun. S. Eosa
83a. Farizeji i pisma naucite|i. D. Eajjic 5. i u
Sulekovu rjecniku (jjiharisaer' j.
FAEIZEJIN, m. vidi farizej. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Farizejin bi izmetnut. M. Ead-
nic 219a.
FAEIZEJSKI, adj. koji piripada farizejima.
Nikoga jioglavice fai'izejskoga. Bernardin 133. I.
Bandulavic 173^'. luc. 14, 1. i u Sulekovu rjec-
niku (,pharisaisch').
FAEIZEO, m. vidi farizej. — Od xvi vijeka.
Jedan bjese farizeo, a drugi publikan. N. Ea-
I'lina 154a. luc. 18, 10. Mojase Isusa niki Farizeo.
I. Bandulavic 74a. inc. 7, 36. Farizeo iTzade ci-
niti molitvu. M. Eadnic 35a. Qvo i nas Isus rece
farizeom i drugim. J. Banovac, razg. 75. Ne bi
za tobom farizeo murmurao. D. Eapic 425.
FAEIZEOV, adj. koji pripada farizeu. Ova bi
ispovid bila farizeova. And. Kadcio 195.
FAEIZEOVAC, farizeovca, m. corjek koji zivi
poput farizeja. ■ — U jednoga pisca xvii vijeka.
Zato se dobro cuvati od ovizi farizeovaca. I.
Ancic, ogl. 58. '
FAEIZ, m. vidi fariz. — U prici o Aleksandru
vrlo cesto. Fariza bila nemu izvedose osedlana
sedlom od kamena adamanta. Aleks. jag. star.
3, 244. Dvanadeste tisuc veucanih vitezi na fa-
rizih sritose ga. 244.
FAEIZEO, m. ridi farizej. — xvii i xviii vi-
jeka. On odgovori pisaocem i farizeom. P. Posi-
lovic, nasi. 122a. Govori Isukrst Farizeom. J.
Banovac, razg. 190.
FAEKA, vidi varka.
FAEKAS, m. ime niusko i prczi))ir , itiagar.
farkas, vuk. — Od xvi vijeka. Knoz Farkas I)ru-
skoci. Mon. croat. 306. (159S). Prisvitlomu gospo-
dinu Farkasu Kristofa INfrnavica. I. 'J\ IMrnavic,
osm. 3.
FARKASEVAG, Farkasovca, m. ime selima u
Hrv<itskoj, od magarskoga jirezimena Farkas (vidi
Farkas). a) selo u i>odzu))aniji krizevackoj. Pre-
glod. ()9. — b) selo u podzupaniji zagrcbackoj.
(kajkavski) Farkasovec. 20.
lARKASU', m. vidi Farkas. aj prezime. —
od XVI vijeka. Ivanu Farkasicu. Mon. croat. 213.
(1525). Grgur Farkasic. 257. (1556). Petra Far-
kasica. P. Vitezovic, odil. 81. — b) ime mjcstima.
aa) (Farkasic stari. M. Sabjar 102) selo u llrrat-
skoj u podzupaniji sisackoj. l*rcgled. .39. — bb)
(Farkasic novi. M. Sab)ar 102) selo u hrvaiskoj
krajini u okrugu baiiskom. Razdije). kr. 12.
I' A i\lv.\ZI), m. Slid It Ugarskoj u protopresvi-
Icralu budimskoiii. Scni. |)rav. 1S78. 3(). — rijec
iiiagarska.
I''AI\KA/I >l .\, I'arka/.diua. //(. selo ii Banalu.
Si'Mi. |irav. ls7H. 56. rijeC mogarska.
I' "A Ii K'AZI >I.\AC', Farkazdinca. m. Hovjek iz
l-'arkalilina. V. Ai'sonijevic.
FAEKAZDESTKA
45
FATIGA
FAEKAZDINKA, /. zenslw cejade iz Farkaz-
dina. V. Arsenijevic. — isporcdi Farkazdiiikii'ifi.
FAEKAZDINKINA , /. vidi Farkazdinka. V.
Arsonijevic.
FAKKAZDIXSKI, adj. Itojl pripada sehi Far-
kazdinu. V. Arsenijevic.
FAEKES, vidl farkis. F. Hefele.
FAEKIS, m. drvena sprava u slici lezeceg ,s'
cim opancar gladi opanak. u Hrvatskoj i Slavo-
niji. F. Hefele. — isporedl farkes. — m agar ska
rijec (fark, rep).
FAEMACE VTIKA , /. bavjene lijecima, vidi
jekarnistvo, rijec grcka u mladijem evropejskijem
jezicima. — U Sulekovu rjecniku (,pharmaceutik,
pharmacie').
FAEMAKOLOGrIJA, /. nauka o lijecima, ispo-
redi ]ekoslovle, rijec (jrj'ka u mladijem evropej-
skijem jezicima. — U Sulekoru rjecniku (,phar-
makologie').
FAEMAEIvE (Farmarci ?), /. (Hi m.?) pi. selo
u Crnoj Gori. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena. A mi cemo dici Podgoricu, da na vlasko
pleme udarimo , na Farmarke na selo krvavo,
ne bi li nam bog i sreca dala i nafaka Mulia-
meda sveca, da Farmarke selo izgorimo, i Kokote
hasir uciuimo. Nar. pjes. viik. 5, 420.
FAEO, vidi farao. — U piisca xviii vijeka (u
kojega je muskoga roda). Jos da se ni faro uki-
nuo, mlogi bi s neg i poginuo. M. A. Ee|kovic,
sat. EBa.
FAEUGl^ATI, farug|am, impf. svirati u fa-
ruglc. — U ugarskijeh Hrvata. Pocela je lipo
guslat, farug|at i igrat. Jacke. 141. — na dru-
gom vijestii ima oblik farujati. Jedan angel fa-
ru}a, a onaj di'ugi duda. 237.
FAEUG^E, /. 2)1. svirala, magar. furuglya,
furulya, vidi frula. — U ugarskijeh Hrvata. Gusle
svoje i farugje. Jacke. 141.
FAEU:^ATI, vidi farug]ati.
FASKA-, vidi hvasta-.
FASOL, FASO^, m. vidi fazol i pasu|. — TJ
vase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 81.
FAST-, vidi hvast-.
FASTIDIJO, 11. tal. fastidio, dosada. — U dvo-
jice pisaca Dubrovcana xvi i xvii vijeka. Svako
odvece vraca se u fastidijo. Zborn. 20<i. Uklonit
se od dijine i fastidija. I. Drzic 77.
FASU^, m. grah, novogrc. ifuaovXtov. — ispo-
redi pasu}. — U rukopisu xvii vijeka. Fasuja
(pisano fasula a u drugom rukopisu fasuja) mle-
kopistna crbnooka. Star. 2, 311. — I u 3Iika(inu
rjecniku ima fasu} (462-1) s takovijem znacenem
a fasuo na drugom mjestu (4601'). — j u nase
vrijeme « Dalmaciji. B. Sulek, im. 81.
FASUO, fasula, m. vidi fasuj.
FASCUEICA, /. mala daska na kojoj se i:)ere
platno. na Bracu. A. Ostojic.
FA8ENAK, fasenka, vidi fasinak. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (fasenk).
FASENKOVANE, n. djelo kojijem se fasen-
kuje. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fa-
senkuvane).
FASENKOVATI, fasenkiijem, impf. veseliti se
u poklade (fasenak). — U Bjelostjencevu rjecniku
(kajkavski fa^enkuvati, pokladovati ,bacclianalia
ago, bacchanalia -vdvo, carnis privium celebro,
debacchor, dies baechanalicos colo').
FASENSKI, adj. koji pripada pokladima (fa-
senku). — • U Bjelostjencevu rjectiiku: Dan fa-
sonski. 2, 64'>.
FASENAK, fasei'ika, m-. vidi fasinak. — U
Jambresiccvu rjecniku (fasenk).
FASEIs'SKI, vidi fasenski i fasenak. — U Jam-
hresicevu rjecniku: fasenski dnevi ,brunimalia'.
FASINA, /. svezan sirova grana, nem. faschine,
tal. fascina. — • isporedi vasina. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (kod va-ina,
graiie sirovo ,fascliinen' ,fascis virgultorum' stoji
cf. fa'-ina, ali ove rijeci nema napose). Moskovi
noseci fasine bacali su u samce. A. Tomikovic,
ziv. 208.
FASESTAK, fasinka, m. pokladi, nem. fasching.
— U jednoga pisca xviii vijeka. I ako s jjocetka
i ne imenuju, koja je, sa svim tim govore toliko,
da joj postave pogrdni obraz od fasinka na lice.
D. Eapio 94.
FASINGAE, m. covjek koji se preoblaci Hi se
drake ije veseli u poklade (nem. fasching). — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ja mislim da bi covik
ove nocne fasiugare prije batinom nego ricma
iikuiuo. M. A. Ee)kovic, sat. A 7b. i u Sulekovu
rjecniku (,faschingsnarr').
FASKO, m. ime musko, tuda rijec. — • xin vi-
jeka. Zupan Fasko. Mon. croat. 22. (1275 prepis.
1546).
FASO, m. vidi paso, pasenog. — U nase vri-
jeme. Paso, fa?o ,schwager, mann der schwester
des weibes' (u gradiskoj i brodskoj pukovniji).
V. Bogi^ic, zborn. 383.
FASTIDIJ, m. vidi fastidijo. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Preobraca kruli s velikim fa-
stidijem. Korizm. 8^.
FAT, m.. vidi hvat.
FAT-, vidi hvat-.
FATA, /. hyp. Fatima. — Akc. se mijena u
roc. Fato. — Od xviii vijeka. Jal' kod Muje jal'
I'legove Fate. M. A. Eejko^ac, sat. B7b. Jos je
Fata od roda bogata. Nar. pjes. vuk. 1, 245. Krpi
kao Fata pitu. Nar. posl. vuk. 161. — Moze biti
i s nominativom Fate i s vokativom Fate. Medu
I'lima od Cengijca Fate. Nar. pjes. vuk. 1, 38'J.
Duso moja od Cengijca Fate! 1, 390.
FATACICA, vidi hvatacica.
FATAGIN, m. manis macroura, Erxleb., neka
zivotii'ia, tuda rijec. — U Sulekovu rjecniku (,pha-
tagin' manis brachyura). — vidi i pangolin.
FATALISTA, m. vidi kod fatalizam, tal. fata-
lista. — U Sulekovu rjecniku (,fatalist').
FATALIZAM, fatalizma, m. nauka (n. p. u
Turaka) po kojoj se misli da sve sto biva onako
hiva kako je bilo osudeno (od hoga) i da ne maze
biti^ drukcije, tal. fatalismo, nem. fatalismus. —
U Sulekovu rjecniku (,fatalismus'). — Covjek koji
onako misli zove se fatalista.
FATA MOEGANA, /. (meteorol.) kad se vidi
u vazduJtu, kao u zrcalu, nesto stoje vrlo daleko
Hi cega nema, talijanska je rijec, koja je isprva
bila ime neke kao vile (? fata), ali se s ovijem
znacenem govori i u ostalijem evropejskijem jezi-
cima. — U Sulekovu rjecniku (,fata morgana').
FATA VAC, vidi hvatavac.
FATE, vidi Fata.
FATIG, m. vidi fatiga. — U jednoga pisca
cakavca xvi vijeka. Od tvojega pota i fatiga.
Korizm. 9''.
FATIGA, /. trud, tal. nilet. t&tiga. — Po
zapadnijem krajevima od xvi vijeka. Jednomu
FATIGA
46
FEBRA
starcu mleduu oce biti veliia fatiga. Korizm. 51a.
Bog ce vratiti pravednijemi fatigu. N. Rai'iina
190^. sap. 10, 17. Koje molitve, fatige, trudi . . .
B. Kasic, nac. 85.
FATIGAISE, n. djelo kojijetn se fatuja. —
Stariji je oblik fatiganje. Iniaju se zabavit u
predenje i fatiganje. I. Drzic 289.
FATIGATI, fatigam, impf. raditi, truditi, tal.
mlet. fatigai'. — Od xvi vijeka po zapadnijem
krajevima. Razlicnimi se zakoiii fatigaju. Koriziu.
39''. Da do Ijeta rodi voce gdi fatigat' mi pocuemo.
N. Naje-kovic 1, 163. Tko posluje i fatiga u svece
zapovjediie. I. Drzic 58.
FATIJA, vidi Fatiiiia. Kad to cula Fatija dc-
vojka. Nar. pjes. vuk. 3, 98.
FATIMA, /. tursko ime zensko. — isporcdi
Fatija, Fata. — U nase vrijeme (all vidi i Fata)
i u Vukovu rjecniku. Al" besedi Fatima devojka.
Nar. pjes. vuk. 1, 246.
FATIMIN. adj. koji pripada Fatimi. AX go-
vori Fatiiuina majka. ]^ax'. pjes. vuk. 1, 614.
FA TINA C, Fatinca, m. mjesto u Srhiji u okruyu
jayodinskom. Niva u Fatiiicu. Sr. iiov. 1864. 42.
FATIZAN, fatizna, adj. radjiv. — Postaje od
fatiga nastavkom mi. j^red' kojijem se g mijei'ia
iia z. — Od XVII vijeka. Prijatejice od lualo 2)0-
sjeda i fatiziie. I. Drzic 285. i u nase vrijeme a
JDuhrovnikii, ydje se kaze i dan fatizui, radni,
posleni dan. P. Budmani.
FATKIC, m. prezime (tursko). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Predado ga Fatkic TTseinu.
Nar. pjes. inarj. 167.
FATNICA, /. selo u Herceyovini u okniyu inu-
starskom. Statist, bosn.- 224. — isporedi Vatnica.
FATOVI, m. pi. mjesto u Srhiji u okruyu sme-
derevskom. Niva u Fatovima. Sr. nov. 1868. 412.
FAUN, m. faunus, jedan od rimskijeh sum-
skijeh hoyova koji su svayda imali I'lesto zivinsko
na svo)n tijelu. — Od xvii vijeka. Al" faun al'
§atir. D. Barakovic, vil. 133. I satire i faune,
gdje se zivijem kitjeni krune. J. Kavanin 80'^.
Faun inace satir jest sumski bozok. J. Eajic,
boj. 110. i u Sulekovu rjecniku (,faun').
FAUST, m. Faustus, ime musko. — Nominativ
maze biti i Fausto. — Od xvi vijeka. Po Faustu
Vrancicu. F. Vrancic, ziv. 1. Sudcu nikomu po
imenu Fausto. F. Gla^dnic, cvit. 397. Faust Vran-
ci6. J. Kavanin 126*>.
FAUSTIN, m. Faustinus, ime musko. — N'o-
minativ moze biti i Faustino. — Od xvii vijeka.
Faustin i Jovita mucenici. F. (Jlavinic, cvit. xxi.
Siiuplicijo i Faustino, brati. 244''. Faustin Yale,
skup na boemski slan od sbora crkvenoga. J.
Kavanin 114".
FAUSTINA, /. Faustina, ime zensko. — Od
XVI vijeka. Faustina oeiner zal ucini patiti Marku.
D. Kai'iina 12''. Faustina cesarica. F. Lastric, tost.
ad. 86''. u istoya pisca na druyom nijestu pisano
je Faustina. Na desno ima cesai'icu Faustinu.
ad. 88b.
FAUSTINO, vidi Faustin.
FAUSTO, vidi Faust.
FAUSTINA, vidi Faustina.
FAVKOVIC, m. prezime. — I'omine se xviii
vijeka. And. Kacid, kor. 454.
FAVOI^AK, favojka, m. vidi fafujak.
1. KAZAN, Mi. vidi gViotoo, fiem. f'asan. — U
Vrancica-u rjecniku (.phaaiaims'), n it ua.ie rri-
jeme u ^ulekovu (jfaaan; fasanhahu;.
2. FAZAN, m. selo u Istri. — U Sulekovu
rjecniku (,Fasana').
FAZAXIC, m. prezime. — xvii vijeka. Jero-
nimii Fazanica naucite|u od obiju zakoni. M. Ga-
zarovic 135''. Antoniju Fazanicu vlastelinu hvar-
skomu. I. Ivanisevic 270.
FAZLI, m. prezime tursko, ne mijeiia se po
padezima. — U narodnijem pjesmania naseya
vremena. A od Bisca Fazli-haraclija. Nar. pjes.
A'uk. 3, 301. O kaduna Fazlipasinice. 3, 542.
FAZLICI, m. pi. seoce u Bosni u okruyu trar-
nickom. Statist, bosn.'-' 172. — vidi Fazli.
FAZOLI, m. pi. vidi fazol. — U Sulekovu ime-
niku po rukopisu xv vijeka. 81.
FAZUO (fazul), m. vidi fazol. — U Mika}inu
rjec)iiku.
FAZIC, )it. dem. fag. — Samo u Stulicevu
rjecniku.
FAZIJAN, m. vidi gneteo. od I at. j^hasianus.
— U Bjelosfjoicevu rjecniku i u Jamhresicevu.
FAZIJANOV, adj. koji pripada fazijanu Hi
fazijanima. — U Jambresicevu rjecniku (fazijanov
sluga .phasianarius').
FAZIJANSIil, adj. koji pripada fazijanima.
— U Jamhresicevu rjecniku (,pliasianinus').
FAZOL, in. phaseolus vulgaris L., yrah, tal.
fagiuolo, mlet. fasol, fasiol. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecniku, u Bjelostjencevu. Najde na sebe
jednoga senca, ki j' bil velik kodi fazol. Nar.
prip. mikul. 97. Fazol, faseollus (u rukopisu xv
vijeka), fagiuoli (u mhutem rukopisu), phaseolus
vulgaris L. B. Sulek, im. 82. — I za neke druye
vrste (u Dalmaciji) : Fazol mali mletacki, doU-
chos melanoplitlialmos Dec. (yrah spcima). Fazol
mali zuti, dolichos luteolus L. B. Sulek, im. 82.
FAZONCI, Fazonaca, m. pi. seoce u Hrvatskoj
It podhipaniji dionickoj. Pregled. 15.
FEB, m. vidi Febo. — U jednoga pisca xvi
vijeka, Iz daleka strijajuci mocni Febe. F. Vran-
cic, ziv. 10.
FEbO, m. '■I'oii^og, Phoebus, sunce kao hoy u
yrckoj mitoloyiji, tal. Febo. — U pisaca od xvi
do xviii vijeka. Jer, kom te zadosti Febo je uz-
visil, spivanja milosti mene jo ulisil. H. Lucie
266. Febo u Elikoni. D. Zlataric 58''. Kad na
nelni razvedrenu jedno jutro Febo sjede. P. Ka-
navelic, iv. 61. Jove |ubi i na nebo svoju Kan-
diju, Dela Febo. J. Kavanin 163''.
FEBOV, adj. koji pripada Febu. L'im Febov
dub ima zelen lis na sobi. D. Zlataric 95'^. Fe-
bova sestrica. D. Barakovic, vil. 281.
FEBEA, /. febris, yroznica, ognica, vrucica,
tal. febbre. — Od xvi vijeka po zapadnijem kra-
jevima. Kasa}, febra, tisika. Narucn. 58'''. Za sto
me ovi jod u febru sad \-rze. N. Najeskovic
1, 269—270. Pusti ju febra. Anton Dalm., nov.
tost. 88'i. luc. 4, 39. Nonavidnost, da bi febra
l)ila, nialo ki je no bi imal. F. Ulavinic, cvit. 372''.
Nado ga u jutru likar brez febre. .L Hanovac,
23red. 152. Kada ga side fatati febra. J. Vladmi-
rovic, lik. l(j. i u nase vrijeme u Duhrovniku.
P. Budmani. — Hod cakavaca shvata se i kao
da bi oblik bio febra: Pusti ju febra. Anton
Dalm., nov. tost. 50". s toga kod cakavaca za-
}>adnoga yovora (vec a jednoya pisca xv vijeka)
ima i ohlik libra. Od guto skucaso, od fibre, od
bocih. M. Marulic 152. Razboli se od fibre, a
libra po malo rastucH poco mu vas zivot g(n-iti.
Ivan trog. 18''. Nomoc libro ali ognice zale. P.
Radovfeic^, naf. 57. BoJ;e koji si bla2enoga Petra
punicu od Hbre ozdravio. L. Terzid 188.
FEBEAR
47
FELELOYATI
FEBEAR, febrara, m. vidi februar, tal. feb-
braro. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
3Iika(inn (kod vejaca) i u Danicicevu (febrart.).
Meseca febrara. Spom. sr. 1, 8. (1397). Mon. serb.
392. (1438). Miseca febrara. Mon. croat. 243.
(1.543). Tacla febrar ima 29 dana. M. Divkovic,
nauk. III. (Sveti Blaz) umri leta Isusova 289 dan
treti febrara. F. Glavinic, cvit. 46^'. Na sedmi
febrara. S. Badric, ukaz. 69. Si' kozuh. agosta a
pleti klobiik febrara. (Z). Poslov. danic. 121.
i u nase vrijeme u Duhrovniku. P. Biidmani.
FEBEEN, adj. koji pripada fehri. — U jed-
nof/a pisca xvi vijeka. Febrena smrtna nemoc.
S. Budinic, snm. 11.5'\
FEBEONI.JA, /. Febronia, ime zensko. — ispo-
redi Fevronija. — U jednocja pisca xvi vijeka.
Zivot s. Febronije. F. Vrancic, ziv. .52.
FEBEIJAE, februara, ni. drugi wjesec u go-
dini, vejaca, lat. febrnarius. — isporedi febrnarij,
febrar, fevruar, fevrar, fervar, frevar. — Od xiii
vijeka, a. izmedii rjecnika u Danicicevu (februart).
Meseea februara. Mon. serb. 31. (1247). Na dva-
deset i prvi dan februai'a. Mon. croat. 273. (1573).
Mjesec februar, ve^auoc. M. Divkovic, naiik. in.
Februar, vej.aca. P. Posilovic, nasi. iv.
FEBEUARIJ, m. vidi februar, Jat. februarius.
— ZT jednof/a pisca xvi vijeka. To cudo se zgodi
peti dan februarija. F. Vrancic, ziv. 46.
FECA, /. talog (osohito od vina), tal. feccia,
miet. fezza. — Od xvi vijeka. Ako vidis (u snu)
da fecu od vina pijes, toj prilikuje nemoc. Zborn.
130^'. Da za ovi kal i fecu stvarih ovoga svita
ostane uMjen gospodarscine od mnogo plodne
zem]e. P. Eadovcic, nac. 330. Ostajes kako feca
na dim. (D). Poslov. danic. 91. i u nase vrijeme
u Duhrovniku. P. Budmani.
FECOE, m. rum. fecor, djetic, u sponienika
XIV vijeka kao muski nadimak Hi prezime, a otale
u Danicicevu rjecniku (Fecort). Marko Fecort.
Glasn. 15, 272. (1348?).
FEDA, /. vjera (jamstvo), tal. fede, vjera. —
U jednoga 2}isca xvm vijeka. Ovi za ni -viru oli
fedu cine. Si. Dobretic 332. Iniaju li taku fedu
il'ti ^dru od svoga staiia i uzimana. 576.
FEDAMENAT, fedamenta, m. temej, tal. fon-
damento. — U jednoga pisca cakavca xvi vijeka.
Ocu razsijjati Jerusolim do fedamenta. Korizm. 30".
FEDEEIG (Fedk-igo), vidi Federik, tal. Fede-
rigo. — U dvojice pisaca xvii i xvm vijeka. Fe-
derigo stare hize . . . D. Barakovic, vil. 179. Tje-
ran od cesara Federiga brade rije. J. Kavariin
211b.
FEDEEIK, m. vidi Friderik, tal. Federico. —
Dolazi i s nominativom Federiko. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Federikb).
Federikb G-undulict. Mon. serb. 320. (1423). Pri-
cem Federika imperatura. A. Gucetic, roz. mar.
76. Cesar Federiko Barbarosa. F. Glavinic, cvit. B'^.
FEDEIG (Fedrigo), m. vidi Federig. — Od xiv
vijeka do xvm. Vreme kneza Fedriga Easpla.
Mon. Croat. 1. (1309). Fedrig Easpla. 2. Prvo
Jm-i, 2. Fedrig. 51. (1422). Prid Fedrigom zlotvor
preda. D. Barakovic, vil. 180. Otun i Fediigo.
J. Kavaiiin 218". Tu Erig, Fedrig s Konradinom.
453a.
FEDEO, m. 'Puid'()oc, Phaedrus, grcko ime
musko. — U dvojice pisaca xvi i xvm vijeka.
U Fedi-u jos za tim rijeci tej veli (Platon). D.
Eanina vma. Kakono je (pisao) fabule za dicu
Esopus i Fedro. M. A. Ee}kovic, sat. A 2b.
FEGANE, n. djelo kojijem se fega. — U Bjelo-
stjencevu i u Jambresicecu rjecniku.
FEGATI, fegam, impf. koriti, magar. fegyni.
— TJ Bjelostjencevu rjecniku (fegam, karam, po-
svestivam, napomenujem ,objurgo, acriter arguo,
reijrehendo'), ii Jamhresicevu, u Stulicevu (s do-
datkoin da je uzeto iz Bjelostjenceva).
FEGA VAC, fegavca, m. covjek koji fega. —
U Jambresicevu rjecniku (kajkavshi fegavec ,ob-
jurgator').
FEHTATI SE, febtam se, vidi fektati se. —
U Jainhresicevu rjecniku (,digladior').
FEJA, vidi Kriva Feja.
FEKETIC, w. selo, od magar. fekete, cm. —
Prije nasega vremena. Feketict. S. Novakovic,
pom. 149.
FEKTAS, m. covjek koji se fekta. — TJ Bjelo-
stjencevu rjecniku (fektas, zatocnik, megdangija
,digladiator, pugil') i iz nega u Stulicevu (v. za-
tocnik).
FEKTATI SE, fektam se, imj)/. biti se (s kim
na megdanu), nem. fecbten. — isporedi fehtati
se. — TJ Bjelostjencevu rjecniku (ratim se, zate-
cem se mecem, sab}um etc., udaram se na mej-
danu ,digladior' v. secem se) i iz nega u Stulicevu.
I'ELA, /. genus, species, vista, magar. fel, po-
lo vica, sokfel, mnogovrstan. — isporedi vela. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iikajinu,
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu (vide vela, a kod ovoga
stoji: ,die art, gattung' ,genus' s dodatkom da
se govori u vojvodstvu). Ona (smrt) bane i her-
cege i knezove i vlastele pova}uje pod betege,
stare, mlade svake fele. P. B. Baksic 219. Ovo
je jedna fela privelika nemilosrdja. M. Eadnic
385b. J^a izpovidi vaj^a kazati ne samo grib nego
broj i felu griha. Pisanica. 28. Uzme dva kuceta
od jedne fele. D. Obradovic, basn. 58. Fela — spe-
cies. J. Paiicic, zoolog. 14. Fela, vela, \'Tsta, rod,
od kojega je sto. u Bosni. G. Martic. — TJ Du-
hrovniku u nase vrijeme fela je jedna od cetiri
vrste kod karata od igre (nem. farbe, tal. seme,
franc, couleur). isporedi farba. P. Budmani.
FELAN, adj. (kao da je part, pass.) nejasna
znacena. — TJ rukopisima xv vijeka i u Dani-
cicevu rjecniku (felant, ne znani sto je). 2 ro-
mence felane, 2 romence fruske. Mon. serb. 408.
Spom. sr. 2, 98. (1441).
FELCUT, m. selo u TJgarskoj u protopresvite-
ratu budimskom, rijec nemacka (?). (pisano Feld-
cut). Sem. prav. 1878. 35.
FELCEE, m. nem. feldscherer, vojnicki vidar.
— isporedi velcer. — TJ dvojice pisaca iz Sla-
vonije XVIII vijeka (u jednoga pisano feldcer).
U torn feldcer ponudi ga likom. M. A. Ee|kovic,
sat. K2a. Naodase se jedan felcer iliti brijac.
D. Eapic 278.
FELDVAE, m. varosica u TJgarskoj u proto-
presviteratu budimskom, rijec nemacka Hi ma-
garska. Sem. prav. 1878. 38. — isporedi Feldvarac.
FELDVAEAC, Feldvarca, m. selo u Backoj.
vidi Feldvar. Sem. prav. 1878. 27.
FELEDOVATI, feledujem, vidi felelovati. —
TJ Bjelostjencevu rjecniku: feledujem, (kajkavski)
feleduvati, segurnoga cinim, utemolivam, cinim
stauo\dta, ut^n'divam ,assecuro, seciu'um reddo,
secui'uni facio'.
FELELOVATI, felelujem, pf. (?), ohrabriti, smi-
riti, magarska rijec, isporedi magar. felelni, od-
govoriti, jamciti, felelevenitni, oziviti, ohrabriti.
FELELOVATI
48
FENICA
— isporedi feledovati. — Na jednom mjestit xvii
vijeka, a izmedii rjecnika u Mika^iriK (,redflere
securuin, cavere aliciii') gdje naj prije dolazi, i
iz iieija a Stidicevu (,tutum ac securum aliquein
reddere, efficere'). (Sinun) felelovan ricju sladkoiu
obazri se k kraju i rece. I. Zanotti, en. 9.
FELETAE, m. kocijasev pomocnih (?), magar.
feletars, dionik. — U Bjelostjencevii rjehiiku
(subauriga, super] umentarius') i rt Jai)d>rc.iicevu
(jsubauriga').
FELIC, m. vidi Folic. — Od xvi do xviii vi-
jeka. Felic III. S. Kozicic 12''. Naborijo i Felic
mucenici. F. Glavinic, cvit. xxiv. Bi ijostavjen
na I'legovo misto Felic drugi ovog imena papa.
S. Badric, ukaz. 12. — is nominativom Felice.
Sveti Felice papa. M. Divkovic, nauk. vi. Dva-
nadeste mucenikov, t. j. Donato, Felice. F. Gla-
vinic, cvit. 301''.
FELIGIJA, /. Felicia, ime zemko. — U ^ide-
kovu rjecnikii.
FELICITA, /. Fclicitas, me zensko. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. Zivot svete Felicite. F.
Gla^-inic, cvit. 382'". u nase vrijeme u Sidekovu
rjecniku.
FELIC, m. Felix, ime musko, tal. Felice. —
isporedi Felic i Feliks. — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belimi 308'j i u Danicicevu
(Felici.). Felici. Mating Pelieevica (vlastelin du-
hrovackij. Mon. serb. 102. (1332). Felic m. S.
Kozicic 12''. Felic papa. B. Kasic, rit. 59^1. Pri-
povijedajuci sud Felicu, Felic vas se strese. V.
M. Gucetic 177. i u nase vrijeme u T)id)rov)iikn.
P. Budmani.
FELIC, m. selo. — Prije nasega vremena. FelicL.
S. Novakovic, pom. 149.
FELIJA, /. komadic, kriska, novogrc. if tit,
iftliov. — vidi hvjela. — U rukopisu xv vijeka.
Ilezi felije cista hleba (novogrcki (ptlt tumaci
Somavera: fotta, to ce reci: komadic, ein schnitt
itd. V. Jagic). Sredovj. |ek. stai-. 10, 84.
FELIKS, m. Felix, ime musko. — isporedi
Feliks i Felic. — xvii i xviii vijeka. Sveti Feliks
(,Felix') papa bi rojen ii Kimu. F. Glavinic, cvit.
154''. Feliks biskup. J. Kavaiiin 30(ja. u nase
vrijeme it Sidekovu rjecniku.
FELIKS, vidi Feliks. — U jednoga pisca x\iii
vijeka. Stise se ki'iige Feliksa i Siniaka. K. I'ej-
ki6 Ki.
FELON, 1)1. neka crkvena halina, grc. tptlnviii;,
(ft).ort()v. — Od XIV vijeka a izmedu rjecnika u
JJanicicevu (f'oloni.). I zavesi i felony i diplanji i
vsakimi krasotami. Mon. serb. 92. (1330). Odezd(a)
dosetF,, felona deveth. Ead. 1, 182. (1849).
FELSATA, /. vuneni pokrivac na posteji, iai.
felzata. — isporedi fjersata. — U 3Iika{iiiu rjec-
niku (felsata, velenca, bi| od odra ,lodex') / iz
y'lega u Stulicevu (,lodix').
FELUN, feluna, m. heka tnorska rihtt. — 1'
naSe vrijeme n Duhrovniku. P. Budniuiii.
FEM_A, /. ime zensko, jamacno /igjt. l-'tMiiija.
— Frijc nasega rmiictia. Fema, cf. Hvoiiia. S.
Novakovic, pom. loH.
FEMENA, /. feiuina, zensko, tal. femmiiia,
vdet. I'oniona. — U ditbrovackoni rukopisu xvi
vijeka o (ilcima. MaSaJ s masjem a fomona s fe-
menom kako so nahodi , tako so staju zajodno.
Zborn. 18*. i u nase vrijeme it Dithrovnikit (sumo
o pticama). P. Budmani.
FEMIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. a. Novakovid-, pom. 109. — vidi Eufemija.
FEN, m. neka igra. — U Vukovu rjecniku
(s dodatkom da je u Crnoj Gori) : igra u kojoj
igraci sjednuvsi unaokolo biju turom jednoga
koji je na srijedi krijuci turu i dodajuci je jedan
drugome ispod kojena i vicuci : ,fen ! fon !' kod
koga onaj koga biju turu uhvati onaj vaja da
ustane i da ide u kolo, a on sjedo na negovo
mjesto. Ovako so u Backoj mjesto tnre biju pa-
pucom ali no znani kako se igra zo^■c.
FENDIK, VI. vidi 2. fenek. — f7 Duhrovniku
(P. Budmani) i u Boci kotorskoj^. — IJ Vukovu
rjecuikii s dodatkom da se govori u Boci.
FENDUM, vidi efendum. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Fendum benum bas si ugodio.
Nar. pjes. vuk. 5, 513.
FENECANIN, m. covjek iz (1.) Feneka. —
pJur. Fenecani. — U Vukovu rjecniku.
FENECKI, adj. koji pripada (1.) Feneku. —
U Vukovu rjecniku.
FENEG, m. vidi 1. Fenek. — Prije nasega
vremena. Fonogt. S. Novakovic, pom. 149.
1. FENEK, m. manastir u Srijemii. — isporedi
Feneg. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Vt meste glago|emem Fenek vt pod-
krilije Srema blizt Savy reky vi> 7082 = 1574.
Glasn. 23, 245. Feneki.. S. Novakovic, pom. 149.
Fenek (monastir). Razdije}. kr. 15.
2. FENEK, m. mali mjedeni novae, nem. pfen-
nig. — isporedi fendik. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori a vojvodstvu.
FENEE, ni. vidi fener. — Od xviii vijeka, a
iznirdu rjecnika u Belinu 4:2b'^, u Bjelostjencevu,
u tStulicevu. Svijece casti svo'e nijesu htile pro-
nositi u fenere. J. Kavaiiin 368''. Mnogi fener
svoj nosase. P. Knezevic, muk. 11.
FENEZIJA, /. vidi fenica. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku: pisac je po svoj prilici krivo
procitao rijec feniza (.fenisgja') u Mikalitiu rjec-
niku.
FENIC, m. vidi fenica. — T' jednoga pisca
XVIII vijeka. Tako i fenic ptica mila. A. Vita|ic,
ost. 51.
FENICA, /. vidi fenica. cesto s nominativom
fenice. — xvii i xviii vijeka, a izmedu rjeniika
u Stulicevu (fenice). More se prilikovati kripost
od temejistva jednoj ptici, koja se zove fenice.
P. Posilovic, cvijet. 150. Skupjas kakono fenica
drvja s kojijem cos biti sazezen. ]\L Eadnic 35G''.
Prilikujo s. Agustin nenavidnika jednoj ptici,
koja se zove fenice. J. Banovac, prip. 2.31. Vla-
stitost nike ptice foiiice. prod. 28.
FENICIJA, /. Phoenicia, j^^'imorje u Aziji, sad
Sirija, Surija. — U jednoga pisca xvii vijeka:
Da u Feniciji jos narodi idolom so klanaju. F.
Glavinic, cvit. 39^. u na.se vrijeme u Sulekovu
rjet'niku (,Phonizien').
FENICIJAN (Hi Fenicijanin), m. vidi Feuica-
nin. — IJ jednoga pisca xviu vijeka. Ni Egipci-
jani ni Fenicijani. A. Kanizlic, kam. 5t!l.
FENICA, /. 2)hoenix, izmi§(ena (u Grkaj ptica,
jedina od svoje vrste, tal. fenice. — Dolazi
s nominativom fenice. — isporedi fenica, fenic,
feniks, feniza. — Od xvi vijeka a izmedu rjec-
nika u Belinu 30H''. Eazum tvoj jes dosti kojim
so prikladas k nebeskoj nuidrosti i k onim na-
ravom jedine fenice. S. Mencetic 89. Ko fenice
iz popola. P. Kanavelic , iv. 521. Koja (vo}a)
kakono druga fenica no uiiie so u vatri od bo-
zanstveno jubavi. M. Eadnic 413". Ko fonice
modu jiticam. I. Dordi6, ben. 115.
FENICAN
49
FERFAR
FENICAN, fenicna, adj. koji prvpada feniku.
— U Stulicevu rjecniku (jpalmeus').
FENICANEST, m. Phoenicius, covjek iz Fenicije.
— pliir. Fenicaui. — isporedi Fenicijanin. — U
Sulekovu rjecniku (,Ph6mcier').
FENICKI, adj. phoenicius, koji pripada Fe-
niciji Hi Fenicanima. — U Sulekovu rjecniku
(,phonizisch').
FENICKINA, /. zensko cefade iz Fenicije. —
F Sulekovu rjecniku (,Plionizierin').
FENIHTIJA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 109.
FENIK, m. vidi finik. — U Stulicevu rjecniku
gdje stoji da je tizeto iz brevijara i u Sulekovu
imeniku. 82.
FENIKS, m. vidi fenica, lat. phoenix. — U
dvojice pisaca xvi i xviii vijeka. Ivako no feniks
(,fenix') hoce uzkrsnuti. F. Vrancic, ziv. 27. Fe-
niks ptica. J. Kavaiiin 253"^.
FENIZA, /. vidi fenica. — U 3Iikafinu rjecniku.
FENLAIv, m. mjesto u Ugarskoj u protojjresvi-
teratu aradskom, rijee magarska (?). Sem. prav.
1878. 91.
FEN, Feha, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878.
89. — Pomine se prije nasega vremena. Feni..
S. Novakovic, pom. 149.
FENA, /. juniperus communis L., smrijek,
snireka, magar. fenyo, fenyii, bor, jela. — ispio-
redi vena. — U na.se vrijeme. Jimiporus com-
munis L. srpsko ime kleka, fena kao i dve sle-
dujuce fele (J. nana AVilld. i J. oxycedrus L.).
J. Pancic. glasn. 30, 286. Fena (^l Slavonijij, v.
vena. Feha crna, juniperus communis L. (J.
Pancic). Feha crvena , juniperus oxycedi'us L.
(J. Pancic). B. Sulek, im. 82.
FENAC, Fdhca, in. covjek iz Fena. V. Arse-
nije'vic.
FENER, m. laterna, sprava zatvorena naokolo
staklom. Hi hartijom u kojoj se hrani napa^ena
svijcca da je vjetar ne ugasi, tar. feuer. — ispo-
redi fener. — Od xviii vijeka a izmedu rjecnika
u Vukoru. Zazegose fehere. A. T. Blagojevic,
khin. 69. Feher iliti svithak. D. Rapic 122. Za-
palila feher i svijecu. Nar. pjes. vuk. 2, 109.
FENKINA, /. zensko cefade iz Fena. V. Arse-
nijevic.
FENSKI, adj. koji pjripada selu Fenu. V. Ar-
senijevic.
FERAX, M narodnoj pjesmi iz Crne Gore inia
uhvatiti cemu ferak sa znacenem : poznati sto,
postati cemu vjest, r.ioze biti od arap. tur. fikr,
misao, mnijene. ,Jesi 1' po}u ferak ufatila? jeli
vazda po|e maglovito?' ,Ja sam po|u ferak ufa-
tila, kad je susa vazda prahovito, kad je kisa
vazda maglovito'. Pjev. crn. 145*^.
FERAO, ferala, m. vidi feher, tal. ferale. —
Od XVIII vijeka. Ferale naciiiati za moc u hima
slobodno od vitra svice nositi. J. Banovac, prip.
66. u nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FERARA, /. grad u Italiji, tal. Ferrara. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu,
u Belinu 310^, u Voltigijinu. Milan na pomoc
tvu i Ferara ce doc. M. Marulic 242. i u Sule-
kovu rjecniku (,Ferrara').
FERARSKI, adj. koji pripada Ferari. — U
Sulekovu rjecniku (,aus Ferrara').
FERAS, m. tursko ime musko. — U jednoga
pisca XVI 1 vijeka. Tuj iz dalek Feras pazi, i iz
sup|a gvozdja tiste zrno ogheno. I. Gundulic. 544.
in
FERAT, m. tursko ime musko. — isporedi
Ferhat. — U nase vrijeme. Bu|ubasa Kucevic
Ferate. Ogled, sr. 40. Pred hima je Begovic Fe-
rate. 431.
FERAUO, feraula, m. kabanica, tal. ferrajuolo.
— U pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Ogrnuvsi
ga svojijem feraulom . . . bez feraula na nogah
pode . . I. Drzic 19.5^. i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
FERDESr, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 49.
FERDINANDO (Ferduiand), m. Ferdinandus,
ime musko. — Od xvii vijeka. Ferdinandu ii.
knezu Toskanskomu. I. Gundulic 27.5. Ferdinando
kneze okruhen. 276. Vladajuci Urban V., Ferdi-
nand cesar. F. Glavinic, c\dt. xx. A Ferdinand
pak veseU djela uzvisi Antonova. J. Kavahin
121t'. On ogrustan Ferdinando i cesar vrustan.
238b. Ferdinando kra} oft ^Aragone. V. M. Gu-
cetic 176. u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (Fer-
dinando ,Ferdinand').
FERDINANDOVAC, Ferdinandovca, m. selo u
Hrvatskoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled. 81.
FERDO, m. hyp. Ferdinando. — Akc. se mi-
jena u voc. Ferdo. • — U Parcicevu rjecniku.
FEREGA, /. tur. ferege, gorna hajina u Tur-
kina, gdjegdje znaci: kabanica Hi ha^na uopce.
— isporedi verega. — - Od xvi do xviii vijeka
dolazi jnsano fereza; a od xviii ferega; izmedu
rjecnika u Vukovu (ferega). Ja cijenim, rosa je;
dajte mi ferezu. N. Na|eskovic 1, 259. Zamota u
svoju ferezu. F. Vrancic, ziv. 65. Svlacise s hega
ferezu. M. Alberti 462. Nad kosujom bilom fe-
reza vlaci se. I. T. Mrnavic, osm. 32. Muliamed
nesto malo fereze na pleca navukao. J. Rajic,
boj. 8. Ruku desnu u feregu mece i iz zejDa tri
dukata vadi. Nar. pjes. bog. 299. A kakva je
(biza), jad je zadesio ! okovana u feregu (sumnivo,
veriguV) zlatnu. Nar. pjes. vuk. 3, 218. Pripe
pecu, prigrnu feregu. Nar. pjes. here. vuk. 158.
Ferega, ha|iua cim se bule zagrnu kad de idu.
359. — U l)ubrovniku u nase vrijeme kao prezime.
P. Budmani.
FERENAC, Ferenca, m. Franciscus, magar.
Ferencz. — xvi * xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (Ferenc, Ferenac) i u Danici-
cevu (Ferenbct). Ferenac Nelepeci. Mon. croat.
207. (1518). Va vrime kneza Ferenca Berislava.
251. (1552). Zasto je Ferenac poruk. Staiiue.
11, 124. (1678). Tozde leto (1697) svezase Tokaj
Ferenca u Becb. Okaz. pam. saf. 88. (1699).
FERENCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podhi-
paniji jastrebarskoj. Pregled. 35.
FERENCEV, adj. koji pripada Ferencu. One
di-uzine Ferenceve. Stariue. 11, 108. (1662).
FERENCIC, m. prezime. — xvii vijeka. U smrt
gosp. Mare Ferencica, rojene Markiali. I. Ivani-
sevic 326.
FERETA, /. kao male gvozdene vile sto se drze
u kosama da se ne raspletu, tal. ferretto, dem.
ferro, gvozde. — isporedi gabrla, subocka. —
Akc. se mijena u gen. pi. fereta. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.
FEREZA, /. vidi ferega.
FEREZANI, m. pi. selo u Hrvatskoj a pod-
zupaniji krizevackoj. Pregled. 65.
FERFAR, m. vidi februar i fervar. — xvii i
xviii vijeka. Na 16 ferfara mjeseca, dan nedjeja
1632 u Pastrovice. Pravdonosa. 1852. 30. Na
1706. meseca ferfara 1. dan. Glasn. ii, 3, 48.
FERHAT
50
FESAK
FEEHAT, m. tursko ime musko. — isporedi
Ferat. — xvi vijeka i u iJanicicevu rjecnikic
(Ferthati.). Ferhath. Mon. serb. 555. (1537). na
driKjom mjestu u istom spomeniku pisanoje Ferha.
FERICANCI, Fericanaca, m. pi. trgoviste u
Slavoniji ii pocUupaniji dakovackoj. Pregled. 106.
FERIC, m. lirezime. — xviii vijeka (F. M.
Appendini, not. 2, 181) i u nase vrijeme. Schein.
zagr. 1875. 222. 260.
FEEICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu haiio-
luckom. Statist, bosn."'' 88.
FEEIJA, /. praznik, lat. feriae. — U dvojice
pisaca xvi vijeka i u StuUcevu rjecniku (s do-
datkom da je uzeto iz hrevijara). Va vrime fe-
I'ije i preijovid crikve. Narucii. 621'. Odredjena
(su) vreniena i ferijam dnevnim. S. Budiiiic, sum.
150a.
*
FEEIJAL, adj. vidi ferijalski, lat. ferialis. —
U jednoga jjisca xvii vijeka. Glasom ferijalim.
B. Kasic, rit. 416.
FEEIJALSKI, adj. koji j^ripada ferijama, od
lat. ferialis. — isporedi ferijal. — IJ StuUcevu
rjecniku (,feriali.s' s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara).
FEEIK, m. tur. ferik-pasa, zapovjednik jednoga
dijela vojske. — U jednoga pisca nasega vremena.
Pa sto hvalis pase i ferike? Osvetn. 2, 81.
FEEIM, vidi aferim. — TJ narodnijem pje-
sruama nasega vremena. Al je Jovan govorio
svojoj gosi)odi: ,Ferini tebe, )ubi moja, kao go-
spodi!' Nar. I>jes. vnk, ziv. 92. Ferim tebe, snaho
nasa! 93.
FEEIZ, m. tursko ime musko. — xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (ForizL). Ferizt cefalija
vecanski. Spom. sr. 1, 25. (1399).
FERIZAGIC, m. tursko prezime. vidi Feriz. —
U narodnoj jyjesmi nasega vreniena. Sam go^'ol•i
Ferizagic Ibro. Nar. pjes. juk. 510.
FEEIZBEGOVIC, m. prezime tursko. vidi Feriz.
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Feriz bbe-
govict). Vt leto 6963 (= 1454) oktomvrija 2
uhvati Jani.kulb Feriz bbegovica ii KrusevLoi.
Okaz. pam. saf. 78. Glasn. 10, 272.
FEEIZOVIC, m. prezime tursko. vidi Foriz. —
U nase vrijeme. Barijoca i Ferizovica. Oglod. sr.
404.
FEEKIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 260.
FEEKO, w. hyx>. Ferdinando. — Akc. se mi-
jena u voc. Ferko. — U Parcicevu rjecniku.
FEEKUJ^EVAC, Ferku^evca, m. dva sela u Hr-
vatskoj ti podzupaniji zlatarskoj. Pregled. 59. 60.
FEELA, vidi ferula. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (v. packa).
FEEMAN, fermana, m. pisana naredha lur-
skoga cara, pers. ferman, zapoirijed, tur. fermaii.
— isjwredi vorman. — Akc. kaki je u genvtivu
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace.
sing., i voc. fermane, fermaiii. — Od xviii vijeka
a izmedu rjecnika u Vukovu. Va)a mi se caru
potuXiti, i prija sam k I'lomu odlazio i od I'loga
fermaii donosio. And. Kaeic', razg. 29(;». Dodo
fennaii od t-ara turskoga. Nar. pjes. vuk. 2, 342.
Kad jo care r'jeci lazumio, brze pise sicana foi--
mana. 2, .390. A od nioga vozona formuna. Nar.
l)jo.4. j)otr. 1, 1()4.
FEJtMATT, f^rinfuii, jif. ustariti, tal. tonuaio.
— I.' iiK.se vrijeme po zapadnijem krajevima.
Zumbre ferma koi'iu vivoricu. Nar. pjes. istr. 2, 90.
— Nejasno je znacene u ovom primjcru, isporedi
vormati. ,Brze da si mene na Niksice, da mi
fermas grada Onogosta' . . . ,Ajde k mene, pope
Juskovicu. da mi sretnu vermas gradevinu'. Pjev.
cm. 37 '\
FEEMEN, m. I'leka muska kratka hajina hez
rukara (kod Turaka i nasega narodci) , rijec
tur ska (D. PoiDOvic, tur. rec. glasn. 59, 230). —
isporedi fermene. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,art mannlicher weste ohne armel, su-
bnculae genus'). Mirko s nega snimi odijelo, dva
fermena zlatom izvezena. Osvetn. 3, 139.
FEEMENE, fermeneta, n. vidi fermen. — U
Vukovu rjecniku.
FEEMENTUN, fermentima, m. ktikuruz, tal.
formentone. — U Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u Boci). i ii §ulekoru imeniku 82.
FEENAC, )n. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Fernac Desic. Mon. croat. 292. (1590).
FernacB. S. Novakovic, pom. 109.
FEENIE, vidi frenir.
FEEPOT, m. sequestratio, vidi sekvestar, za-
ustava, nem. verbot, zahrana. — U rukopisu na-
sega vremena. Tim nacinom poloziti 1426 gr. 10
para jesu u magistratu ostali pod ferpotom dok
se ne pomire. Glasn. ii, 1, 77. (1808). malo dale
pisano je ferj^od: Gligorija Mladenovic javi se
za radi 1426 gr. 10 para ferpoda. 78.
FEESATI, fersam, p/. vidi fjersati.
FEETA, /. educatio, odgajane, turska rijec. —
T^ narodnoj pjesmi nasega vremena. U liega su
do cetiri sina, jedan jase koiia pored liega, drugi
mu je fertu izucio . . . Nar. pjes. here. vuk. 71.
Ferta, vas}5itari'e. 359.
FEETUH, m. opregai-a, nem. vortm/h, fiirtuch.
— isporedi fertun, fertus, verta. — TJ Bjelostjen-
ceru rjecniku (fertuh, fertus. zaprega, zastor ,von-
trale, fascia ventralis, instita, faciola, liinbus,
antipendium, praecinctorium') i u Jambresiccvu
(,antipendium').
FEETUN, m. vidi fertuh. — U Sulekovu rjec-
niku (,schiirze').
FEETUS, m. vidi fertuh.
FEEULA, /. }>rut kojijem ucite} pedepse djecu,
lat. ferula. — tl jed)ioga jusca xvm vijeka. i u
Bjelostjencevu rjecniku (v. forla) gdjc naj prije
dolazi. Kako bi kom dotetu firgaz ili ferulu poceo
davati, ja bi s riim zajedno poceo plakati. D.
Obradovic, ziv. 21.
FEEUNIKA, /. ime zensko (lat. Veronica?,
grc. /If-otri'xij?). — Prije na.iega vremena. S. No-
vakovic, pom. 109.
FEEVAE, m. vidi februar. — Postaje od fe^Tar
premijestanem slova. — Od xiii do xv vijeka
vrlo cesto, a izmedu rjecnika u Danicicevu (fori.-
varb). Meseca feri.vara. Stefan, sim. pam. saf. 30.
Mesoca fervara. Sava, sim. pam. saf. 13. Fervara.
Mon. serb. 7. (1200). 492. (1464). Feri.vara. Spom.
sr. 1, 7(i. (1406).
FES, fcsa, m. (urska crvena kapa sto i nas
narod (muski i zenske) nosi Hi samu ili ovitu
koprenama Hi calmom, arap. tur. fes. — isporedi
ves. — TT nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. I
dva curka kunom postavjena, i dva fesa biserom
kic^ena. Nar. pjes. vuk. 1, 446. Oko fesa zamotao
cahnu. 4, 5(). A za fes je cvijetak udarila. Nar.
pjos. juk. 141.
FESAK, foska, m. dem. fes. — r nase vrijeme.
A nosi fesak nad oko. Nar. pjes. vuk. 1, 359.
Na glavi ti, Mujo, fesak finofesak. 1, 446.
/
FESATO
PESATO, fes, vidi derdato. Da ti vidim gla-
vato, da ti kupim fesato. Nar. pjes. here. vuk. 294.
FESIC, m. dem. fes. — U nase vrijeme i ii
Vukovu rjecniku. Na glavi joj fesic i kitica. Nar.
pjes. here. vuk. 126. Svaki momak fesic nakrivio.
Nar. pjes. petr. 2, 136.
FESLIDAN, m. vidi fesligen. — U 7iase vri-
jeme. U ruci joj strucak feslidana. Nar. pjes.
here. vuk. 132. Feslidan, bosi|ak. 359.
FESLIDEN, m. vidi fesligen. — U nase vri-
jeme. I Lace mi kitu feslidena ((jrijeskom fesli-
gena). Nar. pjes. juk. 463. Fesliden, vrsta cvijeca.
618.
FESLIGrEN, m. bosi}ali, tur. fesligen (od grc.
Paoilixov). — is2)oredi fesliden, feslidan, vesligen,
velsageii, vasleden. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku (,herbae genus' s dodatkom da se
govori u primorju). O devojko, duso moja, cim
mirisu nedi-a tvoja? oli dunom, ol' narancom, ol'
gorskijem fesligenom? Nar. pjes. vuk. 1, 407.
Fesligen, basilieum, ligustictim, ocymum basili-
cuni L., V. vesligen. B. Sulek, im. 82.
FESTA, /. tal. festa, praznik ; vese^e (u svakom
smislu). — isporedi festa. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. Vas puk rimski suproc
nim izljeze . . . s veseljem i s festoni tolikom.
Zborn. 87''. Ne imaju trajat brijeme u love, igre,
bofune, feste. I. Drzic 272. Gdi se tanci cine,
feste, nike brguje i komedije svitovne. P. Ea-
.' dovcic, nac. 531.
FESTA, /. vidi festa,. — xvi vijeka. Otec viditi
festu ku cinahu Zidove o vaznii. Korizm. 95".
FET, TO. araj}. tur. feth, pobjeda, osvajane, u
narodnijem pjesmama nasega vremena uciniti sto
fet Hi feta znaci osvojiti. U noj bio po godine
dana dok Grahovo feta vicinise i po nemu harac
pokupise. Nar. pjes. vuk. 4, 457. Jesi 1' skoro
pod Loznieom bio, fet Loznica jell ucinena?
Nar. pjes. bos. pi'ij. 1, 38. i u Vukovu rjecniku.
FETAGIC, TO. prezime tursko. — isporedi Feti-
begovic. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Drag dragicii Ibro Fetagicu. Nar. pjes. here. vuk.
223.
FETAK, fetka, adj. vidi vetah. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Pastrovicima.
FETFA, /. vidi fetva i vetma. — xviii vijeka.
Imajuci fetfu (pismo kratko na jDapiru) prije osta-
vitu od mufti privelikoga svestenika. A. Tomi-
kovic, ziv. 240.
FETIBEGOVIC, m. tursko prezime. — isporedi
Fetagic. — U narodnijem pjesmama nasega vre-
mena. Od Tui-cina Foti-begovica. Nar. pjes. vuk.
1, 585. Jesu r doma Fetibegovici ? Nar. pjes. juk.
578.
FETINA KUCA, /. granicna straza u Srhiji
u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra}. srb.
271.
FETISLAM, Fetislama, m. tursko ime varosice
Kladova, arap. feth-islam, pohjeda turske tjere.
— TI Vukovu rjecniku (vide Kladovo).
FETMASAK, to. nem. feldmarschall, vidi ver-
mas. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega
vremena. A pred liima silni fetmasare Paske-
vicu. Pjev. crn. SS*!.
FilTVA, /. arap. fetwa, tur. fetva, odijovor,
osuda velikoga muftije. — isporedi vetma, fetfa.
— Na jednom mjestu xvii vijeka. Da ja muftif
cudne fetve jos diliti budem. I. Mrnavic, osm. 67.
FEUD, TO. (jurispr.) vidi leno, tal. feudo. —
U Sulekovu rjecniku (,fehdegut; feudum; lehen').
51 PICTJKATI
FEUDALNI, adj. (jurispr.) vidi feudan, tal.
feudale. — U nase vrijeme. Feudno pravo u
objektivnom smislu jest skup svih pravila i za-
kona, kojimi se feudalni odnosaj u svih svojih
granah i vrstih opredje|uje, normira. Feudalno
pravo u subjektivnom smislu jest vlast pojedi-
noga stojecega u feudalnoj svezi. M. Mikulcic,
enc. 77.
FEUDAN, feudna, adj. (jurispr.) koji pripada
feudu, feudima, vidi lenski i feudalni. — U §u-
lekovu rjecniku (,feudal').
FEUDAE, TO. (jurispr.) vidi lenar. — U Su-
lekovu rjecniku (,leh6ntrager').
FEUDNICA, /. (jurispr.) a) vidi lenovnica. — u
Sulekovu rjecniku (,lehenbrief '). — b) vidi lenica.
— u Sulekovu rjecniku (,lehenfrau').
FEUDNIK, TO. (jurispr.) gospodar odfeuda, vidi
lenik. — U Sulekovu rjecniku (,lehenherr').
FEUDNINA, /. (jurispr.) vidi lenina. — U Su-
lekovu rjecniku (,lehengeld').
FEUDO VAC, feudovca, to. (jurispr.) vidi le-
novac. — U Sulekovu rjecniku (,lehenmann').
FEUDOVAN, feudovna, adj. (jurispr.) podo-
ban za feud, vidi lenovan. — U Sulekovu rjec-
niku (,lehenbar; lehenfahig').
FEUDOVICA, /. (juris2)r.) vidi feudnica, b) i
lenica. — U Sulekovu rjecniku (,lehenfrau').
^ FEUDOVNIK, m. (jurispr.) vidi lenovnik. — U
Sulekovu rjecniku (,lehensbuch').
FEUDOVNOST, /. (jurispr.) podobnost za feud,
vidi lenovnost. — U Sulekovu rjecniku (,lehen-
barkeit; lehenfahigkeit').
FEUDSKI, adj. (jurispr.) koji pripada feudu,
feudima. — U Sulekovu rjecniku (,lehenbar'), u
kojem ima i adv. feudski (,lehenweise').
FEUDSTVO, n. (jurispr.) vidi lenstvo. — V
Sulekovii rjecniku (,lehen, lehn; lehenswesen').
FEVEAE, fevrara, to. vidi februar, novogrc.
iptfiQovaQiog. — isporedi fervar, frevar. — xv
vijeka i u Danicicevu rjecniku (fevrart). Meseca
fevrara. Mon. serb. 404. (1440).
FEVEONIJA, /. Febronia, ime zensko, grc.
'Pe^Qovia. — isporedi Febronija. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 109.
FEVEUAE, fevruara, to. vidi februar, novogrc.
ifi^QovaQcog. — U Sulekovu rjecniku (,februar').
FIBEA, vidi febra.
FICOVIC, m.. 2}rezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. Sehem. rag. 1876. 63.
FICFIEi6, ficfirica, m. vjetren, lakouman mla-_
die, kicos. ■ — isporedi fisfiric, kod cega vidi i
postane. — U nase vrijeme po sjevernijem kra-
jevima. Udala se ofrkusa za ficfirica, da vidis
zivota! (ficfij.-ic je vjetrogona, tako liesto kao
liemacki ,stutzer' i ,windbeutel'. M. Stojanovic).
Jos je ficfiric (jako mlad, hadrast, neiskusan,
vjetreiiast, leti svakim vjetrom. M. Stojanovic).
Nar. posl. stoj. 62.
FICKATI, fickam, impf. vidi fuckati (ali oso-
bito za kosovo pjevane.) — Od xviii vijeka po
sjevernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. zvizdati). Zvekce, ficka il' u tavu tuce.
J. S. Ee^kovic 237. Fucka vuga, fidka (zvizdi)
kos — bice svatova, ako ne bude kara. Nar. posl.
stoj. 89.
Fl6UKATI, ficukam, impf. dem. fickati. —
XVIII vijeka. Grlica kad tuzi kad li kosic ficuka.
M. Katancic 40.
FI^URA
52
FIJOLICA
FICURA, /. vrsta tresne. — U nase vrijeme
u Slavoniji. Ficura, sitna kao jDasuJ tresna. Fi-
cura divja,^suvi-st tresne. Ficura pitoma. suvrst
tresne. B. Sulek, im. 82.
FIDA, /. vidi feda, lat. fides. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Nije fide u tomuj. M. Vetranic
1, 227.
FIDAJIC, m. prezime. — U narodnijem pje-
smama namja vremena. Carska ruko, pasa Fi-
dajicu. Pjev. cm. 101^. Vodaju 1' se koni Fida-
jica? Nar. pjes. bos. prij. 1, 38.
FI FI, glas u ptice. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. (Slavic) kao pomoc da vice, zalosno se
tuzi, fi fi mile fice i tuzno prodnzi. A. Kauizlic,
roz. 60.
FIFNAE, m. brbjavac. — U Jamhresicevu rjec-
nilcH (,blactero' 68=1).
FIFNAEITI, fifnarim, impf. hrhlnti. — U Jam-
hresicevu rjecniku (,blactero' 68*).
FIGA, /. stvnem. figa, srvnem. vige, smokva.
a) smokva (drvo i plod). — u nase vrijeme u
Hrvatskoj, a izmectii rjecnika u Bjelostjencevu.
Figa, figovina, ficus carica L., v. smokva. B. Stilek,
im. 82. — h) condyloma, neka sramna rana,
ridi i smokva. — u Bjelostjencevu rjecniku (figa,
stanovit beteg, mozol na cloveku ,ficus, marifica').
— c) labrus mixtus Tries., neka riba (moze hiti
i talijanskoga postana). — u Sp^etu. D. Kolom-
batovic, peso. 16. Gr. L. Faber 210.
1. fIgAN, vidi vigan. — U Vukovu rjecniku.
2. FIGAN, m. tur. figan, jaukane, lelekaue. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Figan cini
dizdar-aginica , tjesile je svoje di'ugarice. Nar.
pjes. here. vuk. 195. Figan, kad covjek u Jutini
§to radi. 359.
FIGICA, /. dem. figa. — U Jamhresicevu rjec-
niku (,ficulus').
FIGLICA, vidi vizlica.
FIGOJEDICA, /. nekakva ptica, grmusa (?). — U
Jamhresicevu rjecniku (figo-jedica ptica ,ficedula').
FIGO]^UB, m. covjek koji rado jede smokve
(fige). — U Jamhresicevu rjecniku (,ficitoi'') u
kojem ima s istijem znaHenem i figorad (SOG*),
jamacno je ohje rijeci sam pisac nacinio.
FIGORAD, vidi figojub.
FIGOVINA, /. vidi figa, a).
FIGTJRA, /. lat. Hi tal. figura. — Od xvi vijeka
jio zdjiadnijcm krajevima. a) slika, kip. Da se
uciiii ligura na otar sv. Jurja. Mon. croat. 102.
(1466). V koj fcelij izvan bise napisana figura
sv. Jorolima. Transit. 247. Da jedan majstor
ui)Oi'iga jodnu lijopu figuni. M. Divkovic, bes. 284''.
Kod Morisa tokuce vodice jest figura Marije di-
vice. Nadf)d. 73. — hj u gramatici i u retorici
kad rijec Hi recenicu ne treha shvatiti u pravom
smislu Hi kad treha razunijeti nesto vece nego se
kaze. Jero bog takovih sluzbi Judeoni ne bise
dal, iiego su bilo jediie figure, ziiaraeiija, opome-
nutjo ill ukaz pravo pravico. Anton Dalm., ap.
65''. Po figuri sinkopoj. I. Ancic, ogl. 72. —
c) vidi Hgurica na kraju. — / u ^ulekovu rjecniku
(,tigur').
FIGURATl, liguram, impf. vesti. vidi figura.
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku. KuntuSb
zlatomi. liguram,. Mon. serb. 415. (1'442).
P'iGURICA, /. dem. figura. — xviii vijeka.
Imadu iiiko ligurice, koje od dvi vrsto prikazuju
obrazo. D. K.ipi;'' 1")'. u jednom priinjcru sluji
za znak kojijem se hijezi broj. Svaki se broj sa-
stav|a od devot prililva, slova oli ti figurica.
M. Zoricic, aritm. 3.
FU.4N, m. prezime. — U nase vrijeme u Hr-
vatskoj. Schem. zagr. 1875. 227.
FIJANDRA, /. vidi Flandrija, tal. Fiandra. —
Od XVII vijeka. a izmedu rjecnika u 3Iika(ini<
(Fjandra) i u Belinu (,Belgium' 313^). Hodivsi
on u Fijandru costo. B. Ivasic, in. 44. Sveti
Amando (obrati) Fijandru. I. Dordic, ben. 5. U
jednome gradicu u Fijandri. J. Banovac, razg. 35.
FIJANDREZ, Fijandr^za, m. covjek iz Fijandre.
— Nacineno talijanskijem nastavkom ese. — TT
Mikalinu rjecniku (Fjandi-es) i u Belinu (,Belga'
313a).
FIJAT, m. ime miisko. — Prije nasega vre-
mena. Fijatb. S. Novakovic, pom. 110.
FIJERA, /. vidi dornek, tal. fiera, sajam. —
TJ nase vrijeme u Boci kotorskoj. Kad je ^jraznik
one crkve, koje se u Hercegovini i u (Jrnoj Gori
zove ,dernek', a ii Boci ,fiei'a'. V. Bogisic, zborn.
531.
FIJERLA, /. lat. i tal. ferula. — U Duhrov-
niku od xvi vijeka. a) ferula L., neka hi(ka, vidi
i devesij. — isporedi firula. — izmedu rjecnika
u Belinu (devesij, fijerla , ferula' 3101*) i u Stuli-
ccvu (v. dcvesij). Od fijerle stap se moj blavorom
satvori. M. Vetranic 2, 142. Fijerla, ferula, ferula
communis L. B. Sulek, im. 82. — b) ferula, prut
kojijem ucite} pedepse djecu. — isporedi ferula.
Jednom fijerlom udreni. (D). Poslov. danic. 39.
Udren Manculovom fijerlom. (D). 145.
FIJERSA, /. ozifak na lieu u celadeta koji ga
nagrduje, tal. Sfregio(?). — Od xvm vijeka u
Duhrovniku. Nosio je na obrazu prisi'amotnu
onu fijersu od lupeza. B. Zuzeri 190*.
FI.TOKA, /. vidi skrabija, cekmege, mngar.
fiok. — U nase vrijeme po sjevernijem krajcrimn
i u Vukovu rjecniku (s dodatkom da se govori u
vojvodstvu). U glomaznoj fijoci od stola. M. P.
Sapcanin 1, 33—34.
FIJOLA, /. uprav (uhica, ali se kaze i o dra-
gijem nekijem cvjetovima, lat. viola preko nemac-
koga jezika. — Od xvm vijeka po sjevernijem
krajevima, naj prije u Bjelostjencevu rjecniku:
fijola, fijolica, Jubica , viola, llos violae'. 2. fijola
bela ,\'iola matronalis alba, viola lactea, caltha'.
3. zove se i tulipan ,viola alba'. 4. fijola crlcua
,viola matronalis punica, \dola purpurea'. 5. fijola
modra ,viola matronalis violacea, viola caerulea'.
6. fijola modra protuletna, pramolitna ,hyacinthus'.
7. fijola gumbolijum, dragojub, drobni lilijum
,liliuin convallium' v. gumbelija. 8. fijola luce-
nika, koja naj prvo cvet pokaze, ter josce u zime
,leucion Thooplirasti, viola alba'. 9. fijola, roza
latinska , viola purpurea'. 10. fijola crua ,melanion,
viola nigr.r. 11. iijola zuta , viola crocea, leucojum
fiavuin'. 12. fijola kosua (IcasnaJ, jesenska ,viola
calatliiaua'. 1:{. fijola crjena velika naspodobna
maku ,paeoiiia' ; izmedu rjei'nika jos u Jamhre-
sicevu (,viola') i u Voltigijinu (,viola, fiore' ,veil-
chen'). Kano ti jo karamfil, fijola zuta (sehoj,
vidi u Bjelostjencevu rjecniku pod 11), cvitoni i
mirisom 'hola. J. S. Ro|kovi6 152. i a Sulekoru
imeniku: v. fijolica. 83.
FLJOLICA, /. dem. fijola, ali znaci .Ho i fijola.
— Od XVIII vijeka naj prije u Bjelostjencevu rjec-
niku (kod fijola), za tijem a Voltigijinu (kod
fijola). Sake sorte roiic naj vise fijolic. Nar.
pjes. mikul. 149. Fijolica, viola odorata L. (u
Goapicu). B. Sulok, im. 83.
FIJOLICAN
53
FILEE
FIJOLICAjSf, fijolicna, adj. lioji pripada jijulici.
— U Bjelostjevcevu rjeeniku (fijolicni, J.uhicui
,violaceus'. fijolicni cvetiiak, mesto fijolami na-
sadeno ,violariuin').
FIJOLKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.
FIJOEA, /. ridi Flora, b). — Najednom mjestu
XVI vijeka. Obrati, Fijora, prvi meni pogled tvoj.
D. Zlataric 85b.
FIJOEENCA. /. Florentia, grad ii Italiji, tal.
Fiorenza. — isporrdi Firenca, Fijiu-enca. — Ni
po pismu ni po sadasnem (jovoru ne moze se znati
treha li izgovarati > pimti Fijorenca Hi Fjorenca
(samo u jednom primjeru xviii vijeka stoji bez
sumne Fijorenca: Ako meni bog i srica dade
da ja sidneni ii Becu bilomu, darovacii tebi Fi-
jorencn. And. Kacic, razg. 318^. isporedi i Fijii-
renca). to vrijedi i za rijeci istofia postana Icao sto
su : fijorenski, Fijorentin, fijorentinski, a takoder i
za fijorin. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
3Iika(inu (Fjorenca) i u Belinu fTjorenca 388'').
Fiorenca. A. Gucetic, roz. mar. 90. U Fiorenci
od Toskane bise vlastelin. F. Glavinic. cvit. '21o^.
Od sabora od Fiorence. J. Matovic 199.
FIJOEENSKI, adj. koji pripada Fijorcnci. —
Badi pisana i izgovora vidi kod Fijorenca. —
U jcdnoga msca xviii vijeka. TJ saboru fioren-
skomu. J. Mato^dc 210.
FIJOEENTIlSr, Fijorentina, m. covjek iz Fijo-
rence, tal. Fiorentino. — Badi pisana i izgovora
oidi kod Fijorenca. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u 3Iika{i)iu (Fjorentin) i u Belinu (Fio-
rentin 318''). Benetcani i Gennesi, Fiorentini.
F. Glavinic, cvit. 138^.
FIJOEENTmSKI, adj. koji pripada Fijorenti-
nima Hi Fijorenci. ■ — Badi izgovora i jmaua
vidi kod Fijorenca. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (fiorentinski 318'j) gdje naj
prije dolazi. Ovako je odredeno u sabori tole-
tauskom i fiorentinskom. J. Banovac, razg. 218.
FIJOEIN, fijorina, m. vidi forinta, tal. fiorino.
— Badi izgovora i pisana vidi kod Fijorenca.
— Od xviii vijeka po juznijem krajevima. Sto
izmece oko po fiorina njemackoga. S. Eosa 101^.
I uze za jedan dan cvanciku na 50 fiorina. Nar.
prip. vrc. 140. i u Sulekovu rjeeniku (fiorin
,gulden')^.
FIJIJCIvATI, fijiickam, iinpf. dem. fijukati. —
— U Parcicevu rjeeniku (uz fijukati).
FIJU-FIC, u zagoneci (mis). Zalece se fiju-fic,
uvuce se u grlic ; i da ne bi mau-mac, ujeze mi
u priiac. odgonet\aj : mis i macka. ^ar. zag. nov.
127.
FIJUKATI, fijukam, impf. zvizdati (ciniti fiju
fijn), 0 vjetru. — U Vukovu rjeeniku: .pfeifen
(z. b. voni -winde)' .strideo'.
FIJIFEEiSrCA, /. vidi Fijorenca. — U jednoga
pisca XV vijeka. I Fijurenca moc svu skazati
nece oc. M. Marulic 213. i u Sulekovu rjeeniku
(Fiurenca ,Florenz').
FIJUEENTIN, Fijurentina, m. vidi Fijorentin.
— U Sulekovu rjeeniku (Fiurentin ,Florentiner').
FIJUEENTINKA, /. zensko 6ejade iz Fijorenca
(Fijurence). — U Sulekovu rjeeniku (Fiurentinka
jFlorentinerin').
^ FIJUEENTIXSKI, adj. vidi fijorentinski. — U
Sulekovu rjeeniku (,fiurontinski ,florentiner').
FIK, m. u narodnoj pjesmi ugarskijeh Hrrata:
Jure ima liizicu, sikom fikom pletenu. (U sali
mjesto : sib|em i vibjem. F. Kurelac). Jacke. 263.
FIKA FAKA, bati, batine (kao u sali kad se
s djetetom govori). — U nase vrijeme u Slavo-
n iji. Bice fika faka po g . . . ci paka. I. Brlic.
FIKAKAVAC, fikakavca, m. pratincola rubetra
Koch., pratincola rubincola Koch. D. Kolomba-
tovic. progr. spal. 1880. 20—21. — U Spletu.
— vidi kovac.
FIKATI, ficem, impf. ciniti (glasom kao ptica)
fi fi. — ^ Vidi fi fi.
FIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Nikola
Fiki^c. Eat. 385.
FIL, fila, m. vidi fi|. — U jednoga pisca na-
sega vremena. AV koji to bjese umetaci? il' su
fill, ir su vileiiaci? Osvetn. 2, 141 — 142.
1. FILA, vidi hvjela.
2. FILA, 7n. Hi /., ime miisko Hi zensko, hyp.
imena grckoga kojemu su prva slova 'Pd-. —
Prije na.sega vremena. S. Novakovic, pom. 109.
3. FILA, /. hyp. Filomena. — Akc. se mijena
u voc. Filo. — U nase vrijeme u Dalmaciji (obicno
s nam. File i s voc. File). P. Budmani.
FILADELFIJA, /. grad u Americi (rijec grcka).
— TJ Sulekovu rjeeniku ^Philadelphia').
1. FILANDAE, Filandra, in. car grcki za vre-
mena Stefana krala prvovjencanoga. — xiii vijeka
i u Danicicevu rjeeniku (Filansdrb). Cara, Fi-
lanbdx'a glagojema. Stefan, sim. pam. saf. 21.
Jerisa Filani.dra. 27. Henrih (Stefanov Jeris Fi-
landr). S. Novakovic, zem|. 73.
2. FILANDAE, Filandara, m. vidi Hilandar.
— U rukopisu xvi vijeka. Filantdara. Danilo 46.
FILANDAESKI, adj. koji pripada Filandaru.
— TJ rukopisu xvi vijeka. FilanLdarskomu. Da-
nilo 43.
FILAE, filara, in. zenska crev(a, tur. filar. —
isporedi filara, firale. — T^ Vukovu rjeeniku s do-
datkom da se govori u Lici.
FILAE A. /. crev}a, vidi filar. — TJ 3Iikajinu
rjecnikn (filare, crevje, postole) i iz nega u Stu-
licevu (v. crevja).
FELAEET, m. 'i^O.uijtioi;, Philaretus, ime musko.
— TJ Sulekovu. rjeeniku (,Philaret').
FILAEETA, /. epimedion, ograda od malijch
(drvenijeh, kamenijeh, gvozdenijeh) stupova, kakve
bivaju naj cesce uz stube. — Jamaaio postaje od
nem. pfeiier (stvnem. philari), stupac, od cega je
i po(. filar, stupac. — TJ Vukovu rjeeniku s do-
datkom da se govori ii Srijemu.
FILCIC, m. prezime. — xv vijeka. Mikula Filcic.
Mon. Croat. 144. (1490).
FILDES, vidi fildis.
FILDIS, m. ebur, slonova kost, bijela kost, pers.
tur. fil-dis, slonov zub. — isporedi viklis. — TJ
nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku (u Stulicevu
rjeeniku ima, jamacno grijeskom, fildes, i tuma-
ceno je pecten (!) eburneus).
FILE, vidi 3. Fila.
FILEK, m.jelo u Ugarskoj u protopresviteratu
budimskom. Sem. prav. 1878. 35.
FILENDAE, Filendara, m. vidi Hilandar. —
TJ narodnijem pjesmama nasega vremena. Nosi
mene Filendaru crkvi. Nar. pjesm. potr. 2, 63.
FILEPSALAS, m. selo u Ugarskoj u protopre-
sviteratu budimskom. Sem. prav. 1878. 36.
FILEE, m. mali mjedeni novae, magar. filler
(od nem. vierer). -— [' jednoga pisca ilyii vijeka.
Ja ukradc'ia jedan filer, Sto je po novca, ali mje-
denicu. S. Matijevic 12—13. — Kasnije glasi
fijer koje vidi.
FrLETl6
54
FILIPOVICI
FILETIC, m. prezime. — Unasevrijeme. Schem.
zagr. 1875. 260.
FILGAN, filgana, m. pers. tur. fingan, casica lies
rncice is koje se Icafa pije. _ — isporedi fingan,
iinzan, fincan. — Akc. Tcaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc.
f llgane, filgani. — Od xviii vijeka (ali vidi finzan)
a ismeku rjecnika u Vukovu. Filgani persijanski.
B. Ziizeri 266=i. A u jutru kafii u filgann. Nar.
pjes. vuk. 1, 237. On ne pije vina ni rakije, vece
kavu iz zlatna filgana. 1, 468.
FILEBA, /. a) Philippopolis, grad u Mumeliji,
vidi Plovdivo, ttir. Filibe. — xvii i xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (Filiba, Plovdin,
grad u Koinauiji ,Philippopolis'), u Belinu 316a,
u St'uUcevu. Nu bivsi ih noc dovela u Filibn
pocinuti, sutra na ishod dana bijela idu naprijed
brzijem puti, kroz Popovu ter Koriju prem po-
spijesno otidose u bugarskvi Papazliju. J. Pal-
motic 232. Pazargik , 6 sati hoda od Filibe.
Glasn. 31, 309. (1704). — b) 'Pilmnot, Philippi,
grad u Macedoniji. — u jednoga pisca namja
vremena. Svima svetima u Hri.stu Isusu koji su
u Filibi. Vuk, pavl. filib|. 1, 1.
FILIBEE,TO, III. Philibertus, ime musko. — U
^iilekovu rjecniku (,Pliilibert').
FILIBINSKI, adj. koji pripada Filibi, vidi
Filiba, a). — tl jednoga pisca xvii vijeka. Fili-
binsko po|e pitno od stariiia to se rece, ke je
plodno, sito i zitno, er Marica svud ga optjece.
J. Palmotic 229.
FILIBJ^ANTN", m. covjek iz Filibe, vidi Filiba,
b). — plar. Filibjani. — U jednoga pisca naseg a
vremena. Filib|anima poslanica svetoga apostola
Pavla. Vuk, nov. zavj.
FILICIC, m. prezime. — U nase vrijeme u oko-
lici dubrovackoj. P. Budmani.
FILIC, m. prezime. — U nase vrijeme u Hr-
vatskoj. Schem. zagr. 187.5. 260.
FILIGEAN, m. neka slatarska radna kojom se
cine zlatnom Hi srebrnom zicom arabeske Hi drugi
nakiti, tal. filigrana. — U Sidekovu rjecniku Gfili-
granarbeit'),
FILIJA, m. ime musko, isporedi 2. Fila. —
XVIII vijeka. Filija Tomic. Glasn. ii, 8, 240.
(1710—1720).
FILIMAN, filimdna, in. vidi vilimaii. — U Vu-
kovu rjecniku.
FILIMANOVKJ, m. prezime. — U nase vrijeme.
Milenko Filimanovic. Rat. 391.
FILIMON, m. <Pi).i'i^uun', ime musko. — Prije
nasega vremena. Filimoni. (kaludersko). S. No-
vakovi6, pom. 110.
FILIMON A, /. ime zcnsko, vidi Filimon. —
I'rije nosega vremena. Filimona (monaliiiia). .S.
Novakovic, ])om. 110.
FILINDAK, Fiiindara, ///. vidi Hilandar. —
Od XVIII vijeka. U Svetu Goru ii Filindar. Glasn.
II, 3, 37. (1702). Vidio sam orkvu Fiiindara. Nar.
PJO.S. vuk. 3, (;n. No so boji crkvi Filindaru. .3, 72.
FILIl*, III. 'I'O.mnoi;, Pliilipjius, ime mn.U'o. —
isporedi "Vilii), Pilip, Hilip. — Od prvijeh vre-
mena, a isiiirdu rjecnika u Belinu 316», (u Vu-
kovu .SM saiiKi (ihlici Vilip i Pilip), u JJanicirevu
(Filipb). Jcpiskui.ouii. rasbskyimr, Fili])onib. Mon.
sorb. 60. (1293—1302). I'rotovistijan. Filipi.. 201.
(13H6). Ovi pridoSo k Kiliim '(,1'liilipu'). Hor-
nardin 67. joann. 12,21. Slaviii s. Filij) (.JMiiliji')
bi roiloui iz |{(a.si^ji(l(^. F. (Jlaviiiii'i, ovit. 116".
Srjod kill Filip km] od Spai'm kniiii slavoiu svo
pjevanje. J. Kavanin 111^. Kad k Filipu kraju
zena Macedonskom razcvijena dode. V. Dosen
249a. Tu dolazi Filip momce mlado. Nar. pjes.
vuk. 1, 464. Ma ga gada Knezevic Filipe. 4, 392.
vidi i kod Filipcic. — Ovako se zvao i neki sre-
brni novae spanolski (po krajevu imenu) poznati
i u Italiji. Filip — filippo. M. Zoricic, aritm. 13.
FILIPA, /. ime zensko, vidi Filip. — xiv vijeka
i u Danicicevu rjecniku. Kako je polaca prvo
bila gospodo Filipe nase (dubrovacke) vladike.
Mon. Serb. 238. (1399).
FILIPAC, Filipca, m. dem. Filip. — Dolazi
XVI vijeka kao prezime (u Vukovu rjecniku ima
samo oblik Vilipac). Jurjem Filipcem. Mon. croat.
294. (1592)^
FILIP ASIC, m. prezime. — xvii vijeka. Janku
Filipasicu. Starine. 11, 93. (oko 1655). i u nase
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 227. 260.
FILIPCIC, m. u zagoneci. Filip prede, Filip
tke; Filipcici goli idu. odgonet]uj : prsti. Nar.
zag. nov. 179.
FILIPENDA, /. spiraea filipendula L., iieka
bi(ka, gi'ip('(, grizica, od latinske rijeci. — U Su-
lekova imeniku. 82.
FILIPIC, m. seoce u Hrvatskoj u podhipaniji
varazdinskoj. Pregled. 44.
FILIPIJA, /. vid.i Filiba, b). — TJ jednoga
pisca XVI vijeka. Epistola, ka Korintijom jest
poslana bila iz Filipije Macedonske. Anton Dalm.,
ap. 611'.
FILIPIJANIN, m. vidi Filib|anin. — U dvo-
jice pisaca xvii i xviii vijeka. Isti Paval pise
k Filipijanom. F. Gla\'inic, cvit. 381='. Aposto
govoreci Filipijanima. J. Matoiac 60.
FILIPLANIN, m. vidi Filibjanin. — xvii i
xviii vijeka (u svijem prim jer ima s j mj. ]). Pi-
suci k Filii^janom : o Filipjani bratjo. M. Div-
kovic, nauk. 10a. K P'ilipjanom. I. Ancic, s^dt. ix.
Pavao pisuci Filipjanom. J. Filipovic 1, 8''.
FILIP;^E, n. dan svetoga Filipa (prvi inaja).
— Od XVIII vijeka u Slavoniji. Drugi du}e jost
ga drze doma, do Filipla il' nedi|e krizne. J. S.
Kejkovic 120. Filii)|e ce pokazati, sta je komu
u po|cu i oborcu, ako se ne zna o Durdevu. I
Filipje ce do6i i proci, vidice se i nozina lipa.
Nar. posl. stoj. 62.
FILIPO, m. vidi Filip, taJ. Filippo. — U ruko-
jjisit XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku. Filipe
MovF.vi'esicb. . . . Filipo Picine/.i.ci>. Mon. serb.
40. (1253).
FILIPOPO^, m. Philippopolis, vidi Plovdivo,
Plovdin, Filiba, a). — xv vijeka i u Danicicevu
rjecniku (Filipopoji,). U Jendrenopoju, u Filipo-
])o|u i u Vratove. Mon. serb. 410. (1442).
FILIPO V, adj. koji pripada Filipu. Prishdsu
I'^ilipovu dbiievi. Sava, tip. stud, glasn. 40, 157.
IJ kolu kceri Filipovijeh. B. Gradic, djev. 88.
S dosna ostajo grad mu Pela, Filipova poja (vidi
I'ilipopo}) .s lijeva. I. Gundulic 373. Grad Cozaree
Filipove. S. Eosa 98i>. Velikonie krsu Filijiovu.
Nar. pjes. vuk. 5, 219.
1<'1L1P0VA(', Filipovca, m. 7n,jesto u Srbiji u
okrugu pozarevackoin. Vinograd u Fiiipovcu. Sr.
nov.' 1.S73. 467.
FILIPOVK', m. prezime po ocu Filipu. Plac
gosp. Doiuinika Filii)Ovica. I. Ivanisevic 318. Po
otcu f. Joroliinu Filipovicu iz Ranio. J. Filipovic
3, 111. A drngo jo bog Filipovicu. Pjev. crn. 100a.
FILIPOVK''!, m. pi. ime mjcstima. a) opvina
It Jiosrii u itkrugu Irarnickom. Statist, bosn.'* ISH.
— b) zaselak a Srbiji u okrugu uzickom. \i. V.
Stojanovic.
FILIPOVKA
55
FILOTEJ
FILIPOVKA, /. nijesto u Srbiji u oknuin po-
zarevackom. Niva u Filipovki. Sr. nov. 18(J1. 496.
FILIPOVO BEDO, n. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. ^. V. Stojanovic.
FILISTAK, filistra, m. jiem. philister (iiprav
FiUstej), ovako daci u Nemackoj^ zovii one koji
nijesu daci, pa znaci i uopce covjeka koji misli
samo 0 prostijem, svagdanijem poslima, a nema
misli ni o cem idcalnom. — U Siilekovu rjec-
)tiku (,pliilistei").
FILISTEJ, m. Philistaeus, covjek iz nekoga
naroda koji je negda zivio u Palestini, jevrejski
Flisti. — Od latinske rijeci. — Od xvii vijeka.
Filisteji gdje vladanje nemu (Goliji) od boja od-
redise. P. Kanavelic, iv. 357. Filisteji pridobivsi
Izraelicane ufatise korab|u. D. Eapic 68. A Fili-
steji uzese kovceg bozji. D. Danicic, Isam. 5, 1.
FlLisTEJSKI, adj. koji prripada Filistejima.
— Od XVII vijeka. Filistejskoj ako strani Da-
lida se porodila. J. Armolusic 14.
FILISTEO, vidi Filistej. — Od xvi vijeka.
Filistea kceri. M. Vetranic 1 , 253. Ovi oholi
Filisteo. E. Pavic, ogl. 239. Saul, zudeci pridati
Davida gnevu i macu Filistea. J. Matovic 410.
FILiSTINSKI, adj. vidi filistejski, od lat. Phi-
listinus. — U jednoga pisca xv vijeka. Obilstvo
od iilistinskih iiiv. M. Marulic 39.
FILISTEJ, m. vidi Filistej. — xvii vijeka. Fi-
listeji jd'ikazase bogn mise od zlata. M. Eadnic
177>^.
FILISTEJSKI, adj. vidi filistejski. — xviu
vijeka. Popalise sve sitve i zita filistejska. F.
Lastric, test. ad. 109^.
FILISTEO, m. vidi Filistej. — xvii i xvm vi-
jeka. Samson prioblada sve Filistee. Azbukv.
1690. 35. Suprot Filisteom paklenim vojevati.
F. Lastric, test. ad. 109^.
FILISTINSKI, adj. vidi filistinski. — xvii vi-
jeka. Kako David Golijata lilistiiiskoga tako Isus
Lucifera poglavitoga. Azbukv. 1690. 35.
FILITIS, ime tlekakvqj skodiivoj zvjerci, rijec
grcka. — U rukopisu xv vijeka. Starine. 10, 115.
FILKO, m. ime miisko, vidi 2. Fila, Filo. — U
rukopisu XVIII vijeka. Od Durevca Filko. Glasu.
49, 12. (1734).
FILO, m. ime musko, vidi 2. Fila. — Akc. se
mijei'ia u voc. Filo. — U narodnoj pjesmi nasega
V re men a. Xade morace od Martinovica, po imenu
Martinovic-Fila. Nar. pjes. vuk. 5, 110.
FILOJE, m. ime musko. vidi Filo i 2. Fila.
— Prye nasega vvcmena. Filoje. S. Novako-sdc,
pom. 110.
FILOKALIJA, /. viaitastir u SoUinu. — xm
vijeka i a Danicicevu rjecniku. Vi- monastyri.
VL Filokaliji. Domentijanl' 77. Vt Filokali mona-
styri. 135.
FILOLOG, m. covjek sto se havi jilolugijoiH.
— Grc. (pth'i).oyog, koji jubi govor^ (preko mla-
dijeh evropejskijeh jezika). — U Sulekovu rjec-
itiku (.pliilolog').
FILOLOGICAN, filologicna, adj. koji priparla
filologiji, filolozima. — Od (pdokoyixog, philolo-
gicus (preko vtladijeh cvropejskijeh jezika) na-
stavkom tii't, pred kojijem se k mijena na c. —
TJ nase vrijeme. Kad se kaze ,moticno' di'zalo,
va|a da bi se moglo kazati i ,gramaticna' po-
grjeska. a tako i g. Eadisic u natpisu svoga clanka
ima ,filologicni j^ogled'. Vuk, pism. 49. — S istijem
znacenem govori se i filologicki.
FILOLOGICKI, adj. vidi filologicau. — Postaje
kao filologican nastavkom isk-B.
FILOLOGIJA, /. philologia, nauka o jeziku,
istoriji, kulturi ltd. starijeh Grka i Rim],ana;
cesto se sove tako i znane koje se bavi ucenem i
isporedivanem razlicitij eh jezika. — Grc. iptXoloyiu,
jubav govora,^ ali preko mladijeh cvropejskijeh
jezika. — U Sulekovu rjecniku (,philologie').
FILOMENA, /. 4'dov/uf'vri, Philomena, ime
zensko. — isporedi Filomeiia. — U nase vrijeme
po Dalmaciji.
FILOMENA, vidi Filomena. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena iz Istre. Volis li Broncicu
ali Filomeiiu? Nar. pjes. istr. 3, 20.
FILONIJA, /. grcko ime zensko. — U rukopisu
XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku. Rodi ze Kon-
stantija i dtstert imenemb Filoniju, vt svetemt
krLsteniji narecennuju Irinu. Okaz. pam. saf. 57.
FILOSOF (fil6sof), m. jjliilosoplius, covjek koji
se bavi filosojijom, Hi uopce mudrac, od grc. (filu-
aoipoi,; ali preko cvropejskijeh jezika. — isporedi
iilozof. — Od XV vijeka, a izrnedu rjecnika u Mi-
ka}inn i u Danicicevu (filosofi.). Toj su bili na-
uceni filosofi. M. Marulic 70. U ono vrime filo-
sofi mudri kra|evau. F. Lastric, test. 60''. Filo-
sofima iliti mudroznancima. J. Matovic 14. Kako
lice filosofi oli naravni naucite|i. M. Dobretic 190.
No pregori i oprosti sad al' ikad ! kako mudar
i naucen filosofe! Nar. pjes. vuk, ziv. 200. De
marjasi zvece filosofi muce. (U vojvodstvu). Nar.
posl. vuk. 75. i u Sulekovu rjecniku (,philosoph').
FILOSOFICKI, adj. i^bilosophicus, koji pripada
filosofiji Hi filosofima. — Od ifiloaoipixog, philo-
sophicus (preko mladijeh cvropejskijeh jezika, vidi
i filosofik) nastavkom i>sk7. j'^'^d kojijem se k
mijena na c. — U Sulekovu rjecniku (,philo-
sophisch').
FILOSOFIJA, /. philosophia, znane koje do-
punuje svaku nauku Hi znane, jer pokazuje na
cem je ono osnooano, metodu kojom se uci itd.,
od grc. (piXoampiu preko cvropejskijeh jezika. —
— isporedi filozofija. — Od xvii vijeka, a iz-
rnedu rjecnika u Mikalinu (filosofija, znanje na-
ravskijeh stvarijeh). Ucase logiku, filosofiju i
teologiju. B. Kasic, in. 88. Filosofija i mudrost
ovoga svijeta. J. Matovic 13. i u Sulekovu rjecniku
(,philosophie').
FILOSOFIK, adj. pliilosophicus, vidi filosoficki.
— JJ jednoga pisca xvii vijeka. Besiditi od stvari
bogoslovnijeh i filosoficijeh. B. Kasic, fran. 22.
FILOSOFOVATI, filosofujem, impf. baviti se
iilusofijom, misliti kao filosof; govoriti kao filosof
(ironicki), mudrovati. — isporedi filozofovati. —
U Sulekovu rjecniku (,philosoplm-en').
fIlOSOFSKI (filosofski), adj. philosoishicus,
koji pripada filosofiji ili^ filosofima. — Od xvi
vijeka. Post filosofski. S. Budinic, sum. 149a.
Koji kamen, kako govore, filosofski, po komu se
rude u zlato j^rominuju seine da su ucinili. I.
Velikanovic, u^nit. 1, 291.
FILOSOP, m. vidi filosof. — U nase vrijeme
u Backoj.
FILOTEJ, m. •t'dod-tO';, ime musko. — isporedi
Filotije. — Od prvijeh vremena i u Danicicevu
rjecniku. Patrijarhu kiri. Filoteju (kv(»(. (j)l.lO-
<fOlo). Glasn. 11, 163. (rkp. xvii vijeka). — 1
mdnastir n Svetoj Gori. Filotej iiaricajemy luo-
nastyri>. Uomentijan^' 66. Filoteu (([)iI\U'«'€OV)
igumeiiB. 127. 132.
FILOTEJA
56
1. PIN
FTLOT'EJA, f. ime zensko. vidi Filotej. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110.
FILOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Jo-
vana Filotica iz Grabovca. Griasn. ii, 1, 23. (1808).
FILOTIJA, m. vidi Filotije. — U nase vrijeme.
Na Filotiju Markovica iz Kormana. Glasn. ii, 3, 69.
(1808).
FILOTIJE, m. vidi Filotej. isporedi i Filotija,
Vilotije. — Od xviii vijeka a izmedu rjeniika u
Danicicevu (u Vukovu inia samo Vilotije). Pise
()ia ftfarom rukopisu) da je ,7215' (1707) kup|eno
u manastiru Dovoji . . . ,podvigoin(> i cenoju igu-
mena Filotija'. Vuk, dan. 1, 12.
FILOTIJIN, adj. koji pripada Filotiji. — U
vase vrijeme (pisano Filotin). Da je uzeo sebi
za suprugu Filotinu mater i na Filotinii ocevinu
stao. Glasn. ii, 3, 69. (1808).
FILOVO, n. ime selu. — Prije nasecja vremena.
Filovo (selo). S. Novakovic, pom. 149.
fIlOZOF (filozof), vidi filosof. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belimi 316^. Buduci
pitan 1 filozof. Kf)rizm. 37''. Dobro rekose pri-
umdri filozofi. I. Ancic, ogl. xii. Tako nas uce
naravnici oli ti filozoii. M. Dobretic 370. I na-
sega filozofa strika Toma. Nar. pjes. ATik. 5, 460.
FILOZOF ATI, filoz^)fam, pf. philosophari, rdz-
loziti, govoriti kao Jilo.sof, tal. filosofare. — U
jednoga pisca xvii vijeka. I tako se ima filo-
zofat u druge stvari. I. Drzic 121.
FILOZOFIJA, vidi filosofija. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu 297*. I iilozofiju i
kriposti ine ii nemu ja viju. P. Hektorovic 16.
Navicena sam u retoriki, geometriji, filozofiji. F.
Vrancic, ziv. 8. Istinna filozofija bijaSe mis}enje
nd smi'ti. P. Posilo\ac, nasi. 12*.
FILOZOFSKI (filozofski), adj. vidi filosofski.
— U nase vrijeme i u Belinu rjecniku 316* u
kojem stoji (jamacno Hta»iparskom grijeskom) filo-
zovski. tako je na jednom mjestic i u nase vri-
jeme. Filozovska glava izabrana. Nar. pjes. vtik.
5, 1. Da mn bog da filozofsku glavu. 5, 476.
FILOZOP, m. vidi filosof. — U rukopisu xvi
vijeka. Posla po filozopa. Zborn. 1*. Cuvsi jodnoga
filozopa. 10".
FILOZOV, vidi filozof i filosof. — U jednoga
pisca xvii vijeka. Filozov pise pri Barleti. I.
Ancic, ogl. 59.
FILOZOF, vidi filozof i filosof — xv i xvi
vijeka. Mestri, ki so govore filozofi. Mon. ci'oat.
107. (1470). Dvinia raai^edonijskima filozofoma.
Aleks. jag. star. 3, 225.
FLLOZOFLJA, vidi filozofija i filosofija. — xvii
i xvi 11 vijeka. Stvari skrovite od filozofijo ali
drngoga znanja. P. Eadovcic, nac. 143. Kako
bi so hotio zvati Aleksandro veliki, a ne biti
junak y kako Ii mudri Aristotil, a ne znas filo-
zofijeV J. Paiiovac, pred. 69. Drugoga uceci gra-
niatiku, filozcjfiju. J. Filipovic 3, .340*'.
FIIjUGA, /. jtoveca lada s jednom katarkom,
iie/iokrivena, <«/. feluca, filuca. — U nase vrijeme
a Jioci kolorskoj (u JJuhrovniku se govori f ijugaj
/ u Vukovu rjecniku. A noj duzdo odasijn dare,
darova joj zladenu filugu. (iz Tiisna). Nar. pjes.
vuk. 1, 62J.
FITJTX, m. nckakva riba. — U nase vrijeme
n iJalmaciji. Filuii, filoiin, lichia amia? Oas. ces.
muz. 18r>|. 185. —vidi i felun.
FIJ^, fi|a, m. olrplias, slon, arap. tur. fil. —
isjutri'di vi|, fil. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu gdjc nnj prije dolazi, u
Belinu 285'', u Stulicevu, (u Vukovu ima samo
ndj. fi)ev). Fiji jesu uhvaceni z dobrocinstvami,
koji budvici zi^dne toliko goleme i jake, poslusni
su coeku. M. Eadnic 393'*. Vojnici svqjira ele-
fantom aliti fi|om krv ukazase. S. Margitic, fal.
167. Ne brojeci mnostvo koiiika ni bojnih ele-
fanata aliti fi|a. And. Kacic, kor. 331.
FL^A, /. vidi hvjela.
FI^AEKA, /. pistrix, copa. — Postajc od fijer.
a) zen.'iko ce^ade koje pece Hi prodajc Iijeb, peca-
rica. — u Bjelosfjencevu rjecniku (v. fistrovica)
i u Jamhresicevu (,artopa'). — h) vidi preproda-
A-alica, isporedi pijarka, pijarica. — u nase vrijeme
u Hrvatskoj i u ,^uIekovu rjecniku (,fratscliler-
weib, fratschlerin').
FI^ER, m. vidi filer. — xvni vijeka po sje-
rernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelo-
rtjenceru (fi}er, bee ,viennensis quadrans, nummus,
niiniitum, nummus perexiguus, nummulus terun-
cius, teruncium, trux, obolus') gdje naj j)'>'^j^
dolazi. A ne vaja svaki ni fi|era. M. A. Ee}-
kovic, sat. H7*. Meni se cini, da ovaj ovan nije
vise vridan nego 3 fi|ora. S). Eapio 249.
FI^EV, adj. koji pripada fi(u, fijima. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,elephanten-'
,el6phanti' s primjerom iz narodne pjesme : Kamo
Ii ti dvi zmajeve glave i u svakoj dva fijeva zuba).
I izvadi jatagana kriva, usi su mu od fi|eva zuba.
Xar. pjes. marj. 156.
FI^UGA, /. vidi filuga. ■
ITMA, /. ime zensko. vidi Fimija. — Prije na-
sega vremena. S. Novako^-ic, pom. 110.
FLVIFA, FIMFU^A, /. vidi famfu|a. — U Su-
h'kovu imeniku. 82.
FIMIJA, /. ime zensko, vidi Jefimija. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110.
1. FIN, fina, adj. u tudijem jezicima iz kojijeh
je uzeta ova rijec prno je znacene : tanak, ali su
se iz ovoga razvila druga znacena s kojima je
presla u nas jezik. — isporedi vin. — Akc. je
a nominalnijem ohUcima (osim nom. sing. m. i
akuzativa kad je jednak nominatival) onaki kaki
je u gen. ; u slozenijem oblicima onaki je kaki je
u nom. — Po primorskijem krajevima doslo je
od tal. fino, 2)o sjevernijem mozebiti od srvnem.
fm. — Od XV vijeka (vidi kod h)J, a izmedu
rjecnika u Bjelosfjencevu (fini ,praeclarus, egre-
gius, generosus, bonus'), u Voltigijinu (fini ,fino,
sottile, bollo' ,fein, schon'), u Vukovu (fini, vide
vini, a ovo je tumaceno ,fein' ,elegans, excellens'
s dodatkom da se govori u vojvodstvuj, u Dani-
cicevu (fini., srl. ,finus, purus'). — Komp. fiiii
(Od naj finega otajstva bozanstvenoga. V. Andri-
jasevi6, jnit. 152. ovako je u nase vrijeme u Du-
brovniku. I'. Budmani) i fniiji (Jere ce mi fiuija
jjostati (vuna). M. A. Ee|ko%dc, sat. H4''. Od
naj finijih tvorila. Nar. prip. vrc. 175). aj o vuni,
lanu itd. u kojega je tanka zica, pa o tkanu koje
se od onoga naprarla i koje je, koliko je tana
zica, (epse i skup^e. suprotno debeo, grub. Finom
.skarlatu skrati vlas. 5l. Vetranic 1, 11. Koji je
fino sukno nacinio. M. A. Eejkovic, sat. L4».
Zafajuje noj na finoj vuni. L4''. Nademo doma
gDspodu gdi nesto od finoga beza sijo. D. Obra-
ilovic, basn. 404. Jos na riojzi odijelo fino. Pjev.
crn. 261''. Ter mi si obuci tu fiiiu stomanu.
Nar. pjes. istr. 3, 8. Uciiii jedan zavezaj u finoj
niarami. Nar. priji. vrc. 110. — b) o zlatu i srebru
s kojijem nista drugo nije mijesnno. vidi i cist
kod a, bj. Srcbi'a glaiiisko;::!! ilva saku)a, u jo-
diioini. sakuju 5 plo6a i nckoliko zri.ua fina . . .
sakujb drugi fina. Mon. serb. 406. (1441). Dva
1. FIN
57
PIEAIiE
plika fina srebra. 498. (1466). — c) kaze se po
predamijem znacenima i o drugijem stvariina
kao pohvala i znaci uopce: lijep, velike cijene.
Sto u tebe nansnica nema, dobro ti je ture od
percina, fine en ti napravit' solufe. Nar. pjes.
here. vnk. 53. Fina ovoga duvara na ovoj bogo-
mo}i! Nar. prip. vrc. 175. — (I) i 0 cejadetu se
kale kao pohvala, te znaci: koji plemenito misli,
Hi koji umije iiludno opcipi s drugijein. snprotno
je prostacki, grub, neotesan itd. vidi u Bjclostjen-
cevu rjecnikii. — e) a ce^adetn (i o onnnie sto
takovo ccjade radi, govori) vioze se kaznti ne po
sve u dohrovi smislu, te znaci: lukav. Fin ti s"
mladic, i umijes sve. M. Drzic 301. — .s ovijem
znacenem inia i adv. fino. Ko fino laze ta slicno
kaze. (U Crnoj G-ori). Nar. piosl. viik. 158. — I
u Sulekovu rjecniku (,fein').
2. FIN, m. finis, svrsetak, tal. fine. — TJ je-
dnoga pisca xv vijeka. Gdi ni konac ni fin dobru
ne ni hvali. M. Marulic 60. On je alfa i o, po-
cetak tere fin. 207.
3. FIN, m. nem. Finne. a) covjek iz etnogra-
fickoga plemena kojemu pripadaju Finlayici, Ma-
gari, Lopari itd.; h) covjek iz Finlandije. isporedi
Finlandae. — U Sidekovic rjecniku (,Finnlander,
Finne').
FINA, /. grc. ipr'ivri, vrsta orla. — U Danici-
cevu rjecniku: fina, '^t'jvtj: Fina, milostiva ptica,
nisjDadajema orlicista hranestii. rH^i.*ep/\HHr'B,
oocHiw. repi],er. 274).
FINANCA, vidi financija.
FINANCIJA, /. vidi financije, tal. finanza. —
U nase vrijeme u Dalmaciji (i finanea) gdje se
cestu ovako zove i financijalna straza.
FINANCIJALNI , adj. koji pripada jinanci-
jama. — Od tal. finanziale. — U Sulekovu rjec-
niku (,finanz-').
FINANCIJE, /. pi. reditus publiei, ciu-a redi-
tuum pnblicoruni, drzavni dohoci, uprmj(ane dr-
lariujt'in dokocima, tal. finanze, iiein. finanzen.
— U Sulekovu rjecniku (,finanzen, finanzwesen').
FINANSIJEE, m. vrlo bogat, novcan covjek,
franc, financier j:>r€A;o nemackoga jezika. — U Sule-
kovu rjecniku, (,finaneier, finanzmann').
FINAZITA, /. iine zensko. — Prije nasega vre-
mena. Finazita (monahina). S. Novakovic, pom.
110.
FINCAN, vidi filgan i fingan. A na sofre
zlatne gvantijere, na nu niece kupe i fincane.
Nar. pjes. vuk, kovc. 93.
FINCEVAC, Frncevca, vi. selo u Hrvatskoj u
podzupaniji krizevackoj. (kct/jkavski) Fincevee. Pre-
gled. 66.
FINDEl^, TO. od slame zenska kapa, kao supaj
tanir. vidi hondej. — U Vukovu rjecniku u kom
se ovako tumaci s dodatkom da se govori oko
Siit,a.
FINDIKA, /. inladica sto za jednu godinu iz-
hije iz drveta, hice od tur. fydan (grc. <pvTuvrj).
— U Vukovu rjecniku gdje se onako tumaci s do-
datkom da se govori u Boci.
FINGATI , f nigam , impf. fingere , izmis(ati
(nesto laznoj. — Od tal. fingo, praes. glagola
fingere. — xvii vijeka. Finga to jes ,izmijes}a'
koju god priliku. B. Kasic, nac. 7. Ako fingaju
spen^e za vadit vece nijedi. I. Drzic 304. i u
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FINGAN, vidi filgan. — Od xviu vijeka. Po
jedan fingan. G-. Pestalic, utis. 246. Mrkii kahvu
iz fingana srce. Nar. pjes. juk. 380.
FINICKI, adj. vidi finski. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Na kraju zamorja finickoga. A. To-
mikovic, ziv. 133.
FINIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
menn. S. Novakovic, pom. 110.
FINIK, 7)1. phoenix dactylifera L., drvo i plod,
vidi paoma i datala , grc. (foCn'^. — Od pr-
vijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
fenik) i u Danicicevu (finikt ,palma'). Dastt
jemu zahara i finiky (vocej jeliko potrebova. Do-
mentijan'' 192. Finik, finiks, palma, phoenix
dact3difera L. B. Sulek, im. 82. — U rukopisu
XV vijeku stoji s oblikotn finiky prema novogrc.
TO ifotvixi. Starine. 10, 86.
FINIKOV, adj. koji pripada finiku, finicima.
— U rukopisu xv vijeka. Finikova kostbca. Sre-
dovj. }ek. star. 10, 86.
FINIKS, vidi kod finik.
FINKA, /. zeba, bitkavac, nem. fink. — U nase
vrijeme. Finka (zeba), der gartenfink, buchfink,
waldfink, fringilla caelebs. G. Lazic 57.
FINLANDAC, Finlanca, m. covjek iz Finlan-
dije. — isporedi Fin. — U jednoga pisca xvui
vijeka. Se).ani Finlandci. A. Tomikovic, ziv. 268.
FINLANDIJA, /. kraj u sjevernoj Evropi koji
pjripada Busiji, nem. Finnland. — U Sulekovu
rjecniku.
FINLANTKINA, /. zensko ce}ade iz Finlandije.
— isporedi Fiiikiha. — f/ jednoga pisca xviii
vijeka. Zajubio se je u jednu Finlandkinu. A.
Tomikovic, ziv. 273.
FINOCA, /. osohina onoga sto je fino Hi onoga
koji je fin. — Od xvin vijeka. Svedska vuna se
s finocom ingleskoj ^ vuni ukloniti nece. I. Ja-
blanei 129. — i a Sulekovu rjecniku (,feinheit').
FINOFES, m. fi.ni (?) fes. — isporedi vinoves.
— U narodnijem pjesmama nasega vremena (u
Vukovu rjecniku, premda ima finofesak, nema
finofes nego samo vinoves sto je tumaceno • ,fei-
nere fessmiitze' ,q. d. fino fes?'). A na glavu fesa
finofesa. Nar. pjes. WLk. 3, 535. Kamo tvoga fesa
finofesa? 3, 539. A na glavu kapu finofesa. Nar.
pjes. jiTk. 241.
FINOFESAK, fmofeska, to. dem. finofes. —
isporedi vinovesak. — IT narodnijem pjesmama
nasega vremena i u Vukovu rjecniku. Na glavi
ti, Mujo, fesak finofesak. Nar. pjes. vxik. 1, 446.
FINOFESIC, m. vidi finofesak. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena. I ustakni fino-
fesic mali. Nar. pjes. juk. 402. Brez kalpaka u
finofesicu. Nar. pjes. petr. 1, 249.
FINO POl^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. St. no v. 1875. 609.
FINOST, /. vidi finoca. — U jednoga pisca
Diibrovcanina xvi vijeka (po dubrovackom go-
voru finos). Ovoga kamena finos poznajiici. B.
Gradic, djev. 179.
FINSKI, adj.Jioji pripada Finima, Hi Fin-
landiji. — U Sulekovu rjecniku (,tiunlandisch').
FINZAN, vidi filgan. — U rukopisu xvn vi-
jeka (moze biti da treba citati fingan, vidi g).
Prisipji ki. nemu dva finzana vode. Glasn. 25, 35.
(xvn vijek).
FINKINA, /. vidi Fin. a) zensko celade fin-
skoga plemena; b) zensko ce}ade iz Finlandije.
ispjoredi Finlantkiiia. — U Sulekovu rjecniku (,Finn-
landerin').
FIEALE, f mila, /. pi. jemenije. vidi filar. —
U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori n
Boci.
FIRENCA
58
FISTAE
FIRENCA, /. vidi Fijoreuca, tal. Fii-enze. —
U jednoga pisca xvia vijeka. Saboi- od Firence.
J. Matovic 134. i u Sulekovu rjecniku (,Florenz'j.
FIRGAZ, m. bati, batine (had se bije dijete
prutomj, magar. virgas, Hi lat. virgas ijreko ne-
mackofia jezika. — U jednoga pisca xvin vijeka.
Kako bi kom detetu firgaz ili ferulu poceo da-
vati, ja bi S nim zajediio poceo plakati. D. Obra-
dovic, ziv. 21.
FIKITI, firim, Impf. vidi viriti. — U nase vri-
jcmc H Slavoniji. T. Maretic.
FIEIZ, m. klis. J^. Stojanovic. — TJ nase vri-
jeine. Firiza tepu, ne smetaju im brkovi. Dok
smo se jos igrali firiza. Nar. posl. stoj. 62. — vidi
viriz.
FIENIS, m. pokost, nem. firniss. — U Sulekovu
rjecniku.
FIEULA, /. ferula communis L.,^ vidi fijerla,
a). — U nase vrijeme u Dahnaciji. Cas. ces. muz.
18.52. 49. B. Sulek, im. 83.
1. FIS, inter j. glas kojijem se j)okaziije kako
zveci udarac (n. p. zamnica). — tf Vukovu rjec-
niku (.schallwort, den liieb zu bezeichneu').
2. FIS, m. arbanaski fis, rod, ko}cno, pleme.
— Od XVIII vijeka. Fis od fisa, pi. fisovi, nazione.
S. Budmani 421". Arnauti, koji su ziveli iia zemji
danasiiega toplickog okruga, bili su, po kazivaiiu
nekih izmeda nih, od sedam fisova ili plemena.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 362.
FISIKA, vidi fizika. — Z^ jednoga pisca xviii
vijeka. Nauci od fisike. A. d. Costa 1, 86.
FISAK, fiska, m. fiscus, drkivno blago. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Koji bi prilozili cri-
kvena doljra komori ili fisku. S. Budinic, izpr. 135.
FISI\Al, /. vika, (jrajanc (celadi, a moze biti i
zivotina), vidi viska, vriska. isporedi fiskati. —
U nase vrijeme u Crnoj Gori, a izmedu rjeenika
u Vukovu (s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori). Da je kome stati poglodati sokolovce
mlade Crnogorce kako cine iisku i vese|e. Ogled,
sr. 223. Stoji fiska hatah i paripah, a bijesni
Turci popijevaju. 442.
FISKAC, interj. vidi fis. — U Vukovu rjec-
niku.
FISKANE, n. djelo kojijem se Jiska. — F Vu-
kovu rjecniku.
FISKATI, fiskam, impf. ciniti fis fis, n. p. pru-
tom. — U Vukovu rjecniku (fiskati, n. p. prutom).
FISNUTI, fisnem, pf. a) udariti cim (tako da
se us to kao da cuje glas fis.) — od xviii vijeka.
Okruzi lucaricom i fisnu ga kauienom u celo.
F. Lastrie, ned. 75. Fisnu Malkusa po glavi tako,
da mu takija uho odsico. D. Eapic 252. i u nase
vrijeme u Dubrovniku: ,Fisnuo ga je (zausnicom)'.
,Fisnucu te'. P. Budmani. — b) vidi zviznuti. — u
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Zapucase puske
na hijade i fisnuse do sedam hi|ada. Nar. ])jes.
vuk. 5, 381.
FISTA, /. anthus Bechst. , neka ptica. — U
vase vrijeme u Sp(etu. Anthus spinolctta Bp.,
fista [pojarica. Anthus pratensis Bechst. , fista
blatarica. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 28.
Anthus aquaticus Bechst., fista. imen. krajesii. IS.
FiSTAC, m. ])istacia vera L. (fructus), vidi
pistar, orascic, tur. fystyk. — L' nase vrijrme u
Dubrooiiku. V. Budmani.
KLSTAN, listiiiia, )ii. neko zensko odije/o, suki'iu,
tur. fistaii. — isporrdi fustan. — fl Vuknru rjrr-
nikn (,art frauonrock'). — Ovako se zone i bijcio
odijeh) kill) sidini .iti) Arhanasi nose od pusa do
kolena, arbanaski fustau.
FISTATI, fistam, vtq)/. buktjeti, vidi i lizati.
— U narudnoj p)jesmi (iz Bosne) nasega vremena.
Sto mu doro radi! u uos zvizde, u nebesa skace.
ispod uogu ziva vatra sijeva, a na usta mavi
plamen fista. Nar. pjes. juk. 217.
FISTONIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme.
Schem. spal. 1862. 28.
FISECINA, /. aiujm. fisek. — U nase vrijeme.
Ovde izvadi onu fisecinu. Pravdonosa. 1852. 3.
FISECNICA, /. vidi fiseklije. — U Vukovu
rjecniku.
FISEK, m. embolus, spravan prah i olovo za
napunane puske i obavit (obiaio) hartijom poput
va]ka, tur. fisek. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjeenika u Vukovu. Fiseka za dugacke puske.
I. Zanicic 124. Pa se brani malijem puskama
dok izgorje tri teste fiseka. Xar. pjes. vuk. 4, 428.
I u cese cetrest fiseka. 4, 430. Besposlen Mujo
fiseka savija. (U Eisnu). Nar. posl. vuk. 12. —
Kaze se i za drugo sto je na isti nacin napra-
v^eno, n. p. fisek novaca. — I kao muski nadimak :
Tako je n. p. u Eadevini u selu Brasini bio neki
pop Petar (od starine Clagovic iz Pive, ali su ga
ondje zbog osobite hitrine i plahosti zvali Fi-
sekom i Fisekovicem). Vuk, rjecn. 826i>.
FISEKACA, /. na jednom mjestu u pisca na-
sega vremena; ne znam jeli nepun fisek Hi har-
tija na fiseku. Izvadi iz cesa jedan fisek, odbuci
zi'no i dva dijela praha povrati u cesi, na dlaiiu
lijeve ruke sasu malo praha, pa, da oprostite,
piiivacom razmuti i ucini mastila, pa ce reci
Stijepi: ,Umoci prst desne ruke pa pritisni na
ovoj fisekaci'. V. Vrcevic, niz. 183.
FISEK-CESE, /. iJL vidi fiseklije. — U Vu-
kovu rjecniku.-
FISEKLIJE (cese), /. pi. cese sto vise o pasu
u kojima nas narod nosi fiseke, mrfi pripojasnice.
— isporedi fisecnica, fisek-cese. — Od fisek tur-
skijem nastavkom li. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Kese fisokHje. M. D. Milicevic,
zim. vec. 210.
FISEKLUK, m. cesa a kojoj se nose fiseci, tur.
fiseklik. — Od xvm vijeka a izmedu rjeenika u
Vukovu. Kamo nagak, puska, fisekluci? I. Zanicic
30. I fisekluk okovani zlatom. M. Katancic 69.
FISEKOVIC, m. muski nadimak (vidi iiiek pri
krajuj i prezime. Sem. srb. 1882. 238.
FISFIEIC, m. jjatujak, starmali. isporedi ficfiric.
— Postaje Hi od magar. felferfi, polucovjek, Hi od
arap. tur. ferferet, lakoumnost (ovo znacene od-
gocara boje sadasnemu zna^'enu rijeci ficfiric:
moze biti da su fisfiric i ficfiric dvije razlicne
rijeci, prva bi bila iz magarskoga a druga iz
turskoga). — U Bjelostjencevu rjecniku: (jamacno
stamparskom grijeskom) fisfirlic, v. magas (kod
ovoga stoji fisfiric").
FISKAL, fiskala, m. odvjetnik (drzavne) bla-
gajne; dizavni odvjetnik. B. Sulek, rjec. 478l>.
nem. fiscal.
FISlvALNl, adj. fiscalis, knji pripada drzavnoj
blagajni (, fiscus') ///' fiskalu. — U Sulekovu rjec-
niku (fiskalni ,fiskalisch'; fiskalui pristav ,fiscal-
adjunkt').
FISpAN, m. siva ili rrna elastii'na tvar, slicna
rozini, sto stoji u kitovijem ustima mjcste zuba,
nem. fischbein. — ispuredi i balina (u suple-
mentu). — U nasf vrijeme. Fispan — fischbein. J.
Paucic, zoolog. !'.». / // i>ulekovu rjecniku (,fisch-
Ik'Iu'j.
FlSTAli, fistra, in. pekar. lal. pistor. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
FISTAKNICA
59
FJEESATI
FISTARNICA, /. pelcarnica, vidi fistar. — U
Bjelostjen cevu rjecniku.
FISTATI, fistim, impf. vidi vristati i vistati.
— U nase vrijcme u Crnoj Gori, a izmedu rjec-
nika u Vukovu. Koni fiste, sokolovi piste. Ogled,
sr. 244.
FISTINAC, Fistinca, m. seoce ti Hrvatskoj u
podzupaniji krizevaekoj. Pregled. 69.
FISTEOV, adj. koji pripada fistru. — U Bje-
lostjencevu rjecniku.
FISTEOVICA, /. pecarica, vidi iistar. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
FIT, m. tal. fitto, najnm. a) conductio, najam,
zakup, kirija. — od xv vijeka po zapndnijem
krajevima, a izmeSu rjecnika u Bjelostjencevu
(fit, daiie vu napredek, najem etc. ,locariura') i
u Voltigijinu (,affitto, pigione' ,zins'). Tomu fitu
tece termen vela masa vsako lito. Mon. Croat.
146. (1492). — h) kamata. — u Bjelostjencevu
rjecniku (v. cins).
FITANE, n. djelo kojijem se (2.) fita. — U
Bjelostjencevu i u Voltigijinu rjecniku.
1. FIT ATI, fitam, impf. vidi hitati i hvatati.
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u Perastu i s pjrimjerom iz narodne pjjesme: A
sto me pitas, te me ne fitas?
2. FITATI, fitam, impf. tal. affittare, davati u
najam, pod zakup, vidi i fit. a) davati u najam;
h) davati (novce) na korist, na. kamatu. — is2:)0-
redi fitovati. — U Bjelostjencevu rjecniku (fitam,
vu najem dajem. ili hasnu hize, bascinu, peneze
etc.) i u Voltigijinu (, affittare, arrendare' ,ver-
miethen, verpachten').
FITIL, fiti}a, m. ellychnium, funiculus incendia-
rius, linamentum, arap. tur. fitil. — isporedi viti}.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
sima, osim nom. i ace. sing, i voc. fitiju, fitiji.
— Od XVII vijeka a izmedu rjecnika u Mika}inu
(fiti|, stin za rane) gdje naj prije dolazi, u Be-
linu (jlinamentum' 723b), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski fitil, v. sten), u Stulicevu (,ellychnium'),
u Vukovu: vide vitil, a kod ovoga stoji: 1. ,die
lunte' , funiculus incendiarius'. 2. ,der doclit' , ellych-
nium', cf. svjestilo. 3. sto se u ranu mece (savije
se od s^dlca, pak se namaze melemom). a) ellych-
nium, stijen, svjestilo. Ali se (svijeca) mucno
uzeze kada je fitij. ohladio. M. Eadnic 270''. Tri
se stvari u svici nahode: svitlost, vosak, fiti}. A.
Kanizlic, utoc. 539. Pa udari vostane fitije. Nar.
pjes. petr. 2, 69. — h) funiculus incendiarius,
konoplano uze tako sprav^eno i namazano da,
kad se napali, gori hez plamena i ne gasi se. —
u Vukovu rjecniku. — c) iscupana krpa sto se
mece u ranu. — « rjecnicima. — d) marchantia
polymorpha L. , japrika , jetrenka. Fiti}, fitijak,
lichen, epatica, marchantia polymorpha L. B.
Sulek, im. 83.
1. FITIi^ACA, /. u Vukovu rjecniku, u kojem
ima samo oblik viti^aca, a kod ovoga stoji: U
Hrvatskoj na turskoj granici na velikoj moci
vidi se kao kosnica, iznutra od stvari koje mogu
gorjeti, pa kad bi udarili Turci, ono se zaj^ali,
da |udi izdaleka mogu vidjeti i da tree u jiomoc.
2. FITI^ACA, /. dehela ponava. vidi fiti}. —
U nase vrijeme. Slamiiacu, koju debelu ijonavu,
fiti|acu ili hasuru zvanu, perinu, . . . (U Gradiski
i brodskoj pukovniji). V. Bogisic, zborn. 216.
FITi:^AK, fitijka, m. uprav dem. fiti}, ali vidi
fiti}, d).
FITIl^IC, m. dem. fiti}. — xviii vijeka. Pri-
lipi liima pod krila fiti}ice zamocene u sumpor.
F. Lastric, ned. 305.
FITNIK, m. a) cuvjek, koji daje pod zakup,
vidi fit, aj. — u Voltigijinu rjecniku (,fittajuolo'
,verpachter'). — h) kamatnik, vidi fit, b). — u
Bjelostjencevu rjecniku (,foenerator, usurarius, da-
nista' kamatnik).
FITOVATI, fitujem, impf vidi fitati. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
FITUBINAC, fitubinca, m. falco timmculus L.,
vrsta sokola. — U nase vrijeuie u Sp]etu. Falco
tinunculus L., fitubinac. Falco tinnuculoides Natt.,
fitubinac mali. D. Kolombatovic. progr. spal.
1880. 9. Cenchreis tinunculus L., fitubinac. im.
ki'a}esn. 12.
FIZEE, m. a) frontale, kao nakit na celu (u
lenskijehj, ■nem. visier; h) hazdarska mjera, nem.
visier(mass). — U Bjelostjencevu rjecniku (fizer,
kojega zene na celu nose , frontale'. 2. fizer, t. j.
stanovit mertuk ,stereometrum') i u Jamhresieevu
(fizer, koga zene na celu nose ,frontale').
FIZEEENE, n. mjerene (kao bazdar), vidi fizer.
— U Bjelostjencevu rjecniku (fizerene, mestrija
merena ,stereometria').
FiZICAN, fizicna, adj. naravan (koji nije ni
vrhu narcwi ni protiv naravi, a i koji nije du-
hovni Hi moralni, n. p. fizicna bolest). — Od
grc. (f'vaixug, naravan, preko mladijeh evropejskijeh
jezika, nastavkom tnt. — U Sulekovu rjecniku
(,physisch'), u kojem ima s istijem znacenem i
fizicki (istoga postana nastavkom Bskt).
FIZICKI, adj. vidi fizican.
FIzijOLOGi- (fizijolog), m. covjek koji se bavi
fizijologijom , grc. tpvaioloyog , ali preko mla-
dijeh evropejskijeh jezika. — U ^uJekovu rjecniku
(,pliysiolog').
FIZIJOLOGICKI, adj. koji pripada fizijologiji,
fizijolozima. — TT" Sulekovu rjecniku (,physio-
logisch').
FIZIJOLOGIJA, /. nauka o zivotnijem silama,
grc. tfvaio}.oyt'a (govor o naravi), ali preko mla-
dijeh evropejskijeh jezika. — tl Sulekovu rjec-
nikti (,physiologie').
FIZIK, m. covjek koji se bavi fizikom. — Od
XVII vijeka i u Belinu rjecniku (,physicus' 319*).
Mnogi vrijedni lijecnici i fizici i kirugici. B.
Kasic, in. 101. i u Sulekovu rjecniku (,physiker').
FIZIKA, ./". nauka o naravnijem silama (osim
zivotnijeh sila), grc. ipvoixr'i, ali preko mladijeh
evropejskijeh jezika. — Od xvi vijeka. Senten-
cija Aristotilova v knigah od fizike. Korizm. 13a.
i u Sulekovu rjecniku (,physik').
FIZIKALAN, fizikalna, adj. koji pripada fizici.
— U Sulekovu rjecniku (,physikalisch').
FIZOVATI, fizujem, impf. prepletati opanak
odozgor po sirini. u Posavini; kapicu opanka
poprijeko srmom i karmezinom preplitati. u Hr-
vatskoj i Slavoniji. F. Hefele.
FIZIK, vidi fizik. — U pisca xvii vijeka. Go-
vore fizici mudri da . . . I. Ancic, vrat. 194.
FIZLIN, fizlina, m. vidi vizle. — U Vukovu
rjecniku (fizlin) s dodatkom da se govori u Grbju.
FJASAK, fjaska, m. plosnata staklenica, tal.
fiasco. — U Belinu rjecniku 313a.
FJEESATA, /. vidi felsata. — U nase vrijeme
u Dubrovrriku. P. Budmaui.
FJEESATI, fjersam, pf. nagrdiU koga udarccm,
raiiom (naciniti mu fijersu na lieu). — Mozebiti
od tal. sfregiare, vidi i fijersa. — U na,se vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmaui. — U ovijem primje-
rima (iz Boke kotorske) nema j : Koja bi zona
FJEKSATI
60
FLEMATIK
ucinila pre|ubu, da je muz otpusti fersana nosa.
Pravdonosa. 1851. 25. Pa ako ista lazno recem
iieka me pred vama fersa (t. j. obijezi 7iozem po
obrazu). 1852. 23.
FJORENCA, FJOHENSKI, FJOEENTIN, FJO-
EENTINSKI, FJOEIN, vidi fijo-.
FLAFLATA, m. fjrb^avac, hvalisa, nnvotjre.
ipavhaug, ifuifhixag. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Bndmani.
FLAKE, /. pi. ruble. — Napoznata pustana
(uroihio s vlakno? nem. flagge, zastava?) — U
lijclostjencevu rjecniku i u nase vrijeme po Hr-
vatskoj i Slavoniji. T. Maretic.
1. FLAM, m. podvratnik (a yoveceta), nem.
wammo ('?). — U Bjelostjencevii rjecniku: flam,
llamovina, podvratek ,pelles dependentos ex gut-
ture boum, palear, palearia'.
2. FLAM, m. covjek iz Flandrije, eovjek iz
nnrodn u Belfiiji koji govori dononemackijem je-
ziko»i, dnciii. Vlam, Flam. — J' iSidekovu rjecniku
(jFlammaiider'j.
FLAMENDLTA, /. mjesto a Srbiji. u okrugu
crnorijeckum. 8r. nor. 1872. 54:5.
FLAMENGO, in. vidi Flam, srlat. Flammengus,
tal. Fiammingo. — U jednoga pisca xv vijeka.
Cirnbri sada se zovu Flamengi. M. Marulic 72.
FLAMINSKI, adj. vidi flamski. — Radi po-
stana vidi P'lamengo. - U jednoga pisca xviii
vijeka. Flaminski (jezikj. A. Tomikovic, ziv. 271.
FLAMKINA, /. zensko ce(ade iz Fl^drije,
zensko ce(ade iz dononemackoga naroda unclgiji,
vidi Flam. — U Sidekovic rjecniku (,Flamman-
derin').
FLAIMOVINA, /. vidi 1. flam.
FLAMSIiI, adj. koji pripada Fluiniitia. —
isporedi flaminski. — U Sulekovu rjecniku (,flam-
miiiidisch, fliimisch').
FLANAK, flauka, m. valetudo calculorum, lithia-
si.s, vidi kainenac. — Mijec je jamacno romanska
(inozchiti tal. mal di fianco, srdobojaj. — U Be-
linu rjecniku (,calculi vitium' 453''), u Bjelosfjen-
ceou (flank, v. kamenec), u tittdicevu.
FLANDRA , /. psovka raspustenorn zenskom
ce{adeta. isporedi ces. flandra (ovako su Slovaci
zvali zenske u nascobinama iz Flandrije. Jung-
uiann), po^. fladra, oboje s istijem znacei'tem. ■ —
U Vukovii rjecniku: ,ein scliimpfwort fiir eine
liederlic-lie weibsperson' ,vulgivaga' s dodatkom
da se yorori n cojvodstvu osobito po varosima.
FLAiS'DRETINA, /. augm. flandra. — U Vu-
kovu rjecniku.
FLAXDRIJA, /. kraj ic Belgiji, nem. Flandern.
— ispori'di Fijandra. — U Sulekovu rjecniku.
FLANIJRLIAXSKI, adj. vidi flandrijski. — U
jednoga pisca xvni vijeka. U flandrijanskomu
vilajetu. I. Jablanci 70.
FLANlJRIJOT, m. kao daje nekakoo dumansko
odijclo, isjtoredi tal. fiandrotto, hekakvo selacko
odijelo. — Na jednoin mjestu u pisca xv vijeka.
Pod gnbieom flandrijotom vrat mi mokar bise
potoin. M. Marnlic 265.
FLAN JJRIJ SKI, adj. koji pripada Ftandriji.
— isporedi flandrijanski. — V ^ulckova rjecniku
(,flaiulri.sch').
FLANEL, flanL'la, m. iieko ouneno tkaiie, nem.
Haiioll. -- ixjiDrrdi Wninw. — U i^iUekovu rjec-
niku.
FJjAA'ELA.N, lliiiicliiii, ailj. koji je narincn od
Jlunela. - I' Sulekovu rjecniku (,flanolli(K-k' fla-
neliia aakAa).
FLANELAR, m. covjek koji napravla jlanel.
— U Sulekovu rjecniku (,flanellmacher').
FLAXER, flanera, m. vidi flanel. — JJ Vu-
kovu rjecniku.
FLASTATI, flastam, impf. vidi hvastati. — U
Bjelostjencevu rjecniku (flastam, flistam, v. tlapim).
FLASTAR, flastra, m. vidi flastar, a). — (I
Voltigijinu rjecniku (flaster, flastra ,inipiastro'
,pflaster').
FLASA, /. item, flasche, staklenica. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (flasa, kositreno posudje etc.,
kondir ,cirnea', v. baril) i u Voltigijinu (,fiasco'
,flasche'). — U nase vrijeme n Sulekovu rjecniku
(,flasche').
FLASTAR, flastra, m. nem. pflaster. a) empla-
strum, melem, obliz. — od xviii vijeka po sjevcr-
nijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski flaster) i u Jambresicevu (flaster).
Onaj flastar, mec ili obliz uaciiia se od voska.
I. Jablanci 191. Kad dam flastar, lik pripravan
rani. M. Kuhacevic 26. — • h) opeke i drugo dim se
kaldrma tie, vapno i drugo eim se pokriva zid.
— a Bjelostjencevu, rjecniku (kajkavski flaster,
t. j. na zidn, jjodu, na tleh, krasta ,crusta').
FLASTARNIK, m. rovjek koji kaldrma, Hi po-
kriva vapnom i drugijem zid (koji flastra). —
U Bjelostjencevu rje niku (kajkavski flasternik,
koji flastra ,crustarins').
FLASTRANE, n. djelo kojijem se flastra. —
U Bjelostjencevu rjecniku.
FLASTRATI, flastrara, inqjf. klaciti zid, po-
krivati ga vapnom i drugijem, vidi flastar, b).
— U Bjelostjencevu rjecniku: ,iiicrusto, crusto,
crusto parietem, murum etc., tectorium induce,
incrustare parietem' ; oklaciti zid, v. belim. —
iiem. pflastern.
FLAT, /. flatus, inflatio, ructus, vjetar (a (ud-
skom tijelu i koji kroz iista izlazi), nadam, podriy,
tal. flato. — U jednoga pisca Dalmatinca xvin
vijeka. Flatima likfirija. J. Vladmirovic 13. Nece
te boliti lumbi ni muciti flati. 20. i u nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. iiudmaiii.
FLAUTA, /. vidi frula, tal. flauto. — U Su-
lekovu rjecniku (.flote').
FLAUTISTA, m. eovjek koji svira u flautu, tal.
flautista. — JJ Sulekovu rjecniku (,floteublaser').
FLEGMA, /. pituita, sluz, grc. ifXiyua, lat.
phlegma. — U rukopisu xv vijeka i u i}isca:s.vu.
Ea'bvi., flegrau, zltci. rusu i zltcb crbnu. Sredovj.
}ok. star. 10, 95. Ostali tri umori, to jest kolora,
malinkonija i flegma. M. Orbin 209. — I u Su-
lekovu rjecniku preneseno na tihu, tromu cad:
,phlegma' hladnokrvje, flegma.
FLEGMATICAX, flegmaticna, adj. kojije tihc,
Irume cadi, hladnokrran. — Postaje kao flegmatik
nastavkom lutj pred kojijem se k mijei'ia na c.
— U Sulekovu rjecniku (,phlegmatiscli').
FLI-ICtMATIK, m. f'ovjek tike, trome cudi, hladno-
krvac, lat. phlegmatjcus preko ndadijch evrojicj-
skijch jezika. — U Sulekovu rjecniku (,plilegma-
tiker').
FLEKTA, /. cimje iiokrirena jiostcfa (pokricac
i plahta). — Ncjjuznata postana, bice rijcc ro-
manska, (tie treba misliti na nem. flechto, {csa,
pleter). — U Dubrovniku od xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,lecti tegumonta'). U
toliko drpoci floktu i ua lice potezuci je, slijedi
Imcit i zavijiil. I!. Zuzori 95''.
FLEMATIK, adj. vidi flegmatican, tal. licm-
matico. — U dva pisca xvii vijeka. Zato ga
FLEMATIK
61
FOCANSKI
njekolici scinise^ naravi flematike i studene. B.
Kasic, in. 90. Cetiri iimori od tijela, to jest kr-
vavi. srditi, melaiikolik i flomatik. M. Orbin 73.
FLINTA, /. puslca, nem. flinte. — isporedi
vlinta. — Akc. sc mijeim u (jen. pi. flinata. —
U nase vrijenv po .yevemijem krajevima^ (u Vu-
kovii rjecnikit ima samo oblik vlinta). Cist kao
flinta. (Gro, siromali. va|a da se ovde misli na
pusku ,golocijevku'). Nar. posl. vuk. 348.
FLISTATI, flistam, impf. vidi fiastati.
FLOKOVCI, Flokovaca, m. pil. u Danicicevn
rjecniku: Flokovi-ci, katun koji je car Stefan
dao crkvi arhandelovoj u Pi'izrenu: ,katuni, Flo-
kovtci'. (Glasn. 15, 278 god. 1348?).
FLOE, m. koprena, nem. flor. — Od xviii vi-
jeka po sjevernijem krajevima. Obukoso nu u
crnu odicu i iiezin obraz crnim florom pokrise.
D. Eapic 180.
FLOEA, /. Flora, ime zensko. a) u rimskoj viito-
logiji hogina od cvijeca. — u Belinu rjecniku 3'20=>.
— b) u nase rrijeme ime krscansko. — isporedi
Cvijeta i Fijora. — u Sulekovu rjecniku (,Flora').
FLOEENCA, /. vidi Florencija i Fijorenca. —
U jednoga pisca xvi vijeka. Selenski zbor sabran
u Florenci. S. Budinic, sum. 11a. Zbor od Flo-
rence, ispr. 4.
FLOEENCIJ, vi. Florentius, ime niusko. —
isporedi Florencije, Florencijo. — U Sulekovu
rjecniku (,Florentius' Florencij, Florencio, Flo-
rencie).
1. FLOEENCIJA, /. vidi Fijorenca, lat. Flo-
rentia. — U jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjenceva (pisano ^'FlorQutm) i u
Voltigijinu. Umri v Florenciji. S. Kozicic 23^^.
2. FLOEENCIJA, /. Florentia, ime zensko, vidi
Florencij. — TT jednoga p)isca xvii vijeka. Boga-
bojeca zena Florencija. F. Glavinic, cvit. 190i.
FLOEENCIJE, FLOEENCLTO, vidi Florencij.
1. FLOEENTIN, m. vidi Fijorentin, lat. Flo-
rentiuus. — U Bjelostjenceva rjecniku.
2. FLOEENTIN, hi. Florentinus, ime musko.
— TJ Sulekovu rjecniku (,Florentin').
FLOEENTINSKI, adj. vidi fijorentinski. —
XVI i XVIII vijeka. Florentinski biskup. S. Ko-
zicic 23'^. Sv. Antoniu postade arcibiskui^om floren-
tinskim. A. Ivanizlic, kam. 10. Saboru floren-
tinskomu. I. Velikanovic, uput. 3, 37.
FLOEIC, m. prezime. — TT nase vrijemc. Sem.
srb. 1882. 238. Ilija Floric. Eat. 362.
FLOETJAN, Florijana, m. Florianus, ime musko.
— U Sulekovu rjecniku (,Florian').
FLOEIJANOVAC, Florijanovca, m. seoce u Hr-
vatskoj u podzupaniji krapinsko-toplickoj . (kaj-
kavskij Florjanovec. Schem. zagr. 1875. 102.
FLOEINAT, florinta, m. vidi forinta. — Samo
u Voltigijinu rjecniku (florint).
FLOEOJKIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nikola Florojkic. Eat. 370.
FLOS, m. splav, nem. floss. — ispjoredi f|os.
— [/ ugarskijeh Hrvata. Na obloku flosa napij
se. Jacke. 4.
FLOTA, /. classis, vojnicki brodovi, tal. flotta,
nem. flotte. — isporedi brodov|e, plav|e. — Od
XVIII vijeka po sjevernijem i zapadnijem krajevima.
Znao je spraviti iz nista strahovite flote. A. To-
mikovic, ziv. iv. Flota morem, a trupe po subu.
Nar. pjes. vuk. 5, 491. Svu pasinu flotn zapalio.
Pjev. crn. 305^. i u Sulekovu rjecniku (,flotte').
FLOTUN, flotuna, m. mala ceta (od deset dva-
deset) vojnika, franc, peloton preko tal. plotone.
— U nnvodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mcna. Kad se junak sanca privatio, al ga flotuu
carski docekao. Nar. pjes. vuk. 5, 332.
FLUEA, f. vidi frula. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Lepo flurom svira . . ostavi fliu'u svoju.
D. Obradovic, basn. 223.
FLUEIC , vi. prezime. — xvi vijeka. Barto
Fluric. Mon. croat. 189. (1506).
FLUTA, /. nekakva riba, lat. fluta. — U je-
dnoga pnsca XVI vijeka. Fluta riba onaj u moru
ka plije izide na suli kraj za |ubav od zmije. D.
Eanina 13''.
FLOS, m.. splav, hem. floss. — isporedi flos.
— U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
F^^OSAE, m. covjek koji %iprav]a splav^u (flo-
somj. — U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjec-
niku.
FOCIJA, m. vidi Focijo. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Odmetnik Focija. A. Kaniilic, kam. 12.
FOCLJAN , m. Focijev pristasa. — isporedi
Focijanac. — xviii vijeka. Hoti joster da i Fo-
cijani posju. K. Pejkic 31. Sto Focijani sada
govore. A. Ivanizlic, kam. 714.
FOCIJANAC, Focijanca, m. vidi Focijan. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Ne samo Focijanci
nego i drugi. A. Kanizlic, kam. 7. Focijanci
nece mirovati. 332.
FOCIJANICA, /. zensko cejade koje pristaje za
Focijem. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. Ova
zenica Focijanica. A. Kanizlic, kam. 588.
FOCIJANOV, adj. koji pripada Fociju Hi Fo-
cijanima. — xviii vijeka. Biskupi Focijanovi.
S. Badric, ukaz. 39. Eazlucenje Focijanovo. A.
d. Costa 1, 133.
FOCIJANSKI, adj. koji pripada Focijanima.
Ne piju focijansku otrovu. A. Kanizlic, kam. 739.
Od razlucenja focijanskoga. A. d. Costa 1, 133.
FOCIJANSTVO, n. stranka Focijanaca. — TJ
jednoga pisca xvin vijeka. Od nega je pocelo
focijanstvo. A. Kanizlic, kam. 23.
FOCI JIN, adj. koji pripada Fociji. — xvm
vijeka. Naslidnici bijabu Focijini, K. Pejkic 36.
Vapijahu protiva nepravdi Focinoj. S. Badric,
ukaz. 25.
FOCIJO, m. 't'ltnioc, ime musko, lat. Photius.
— XVI 11 vijeka. Patriarka carigradski Focijo. J.
Filipovic 1, 167=1. Kada Focijo bijase poodrastao.
A. Kanizlic, kam. 7.
FOCA, /. ime mjestima. — Stariji je oblik bio
Hoca, koje vidi. a) grad u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn.- 24. — s oblikom Foca
od XVI 1 vijeka. Bjese iz Foce kiiigonosu otpravio.
J. Palmotic 147. TJ Foci su do tri grada tvrda:
jedno Drina, drugo Ciotina, a treci je Crni vrh
planina, ter se Foci pristupit ne dadu. Nar. pjes.
vuk. 3, 568. I od Foce i Novog Pazara. Ogled,
sr. 67. — b) selo u Bosni u okrugu baholuckom.
Statist, bosn.' 84.
FOCANIN, m. covjek iz Foce. — plur. Focani,
— U nase vrijeme. Pofali se Focanine Eisto.
Nar. pjes. petr. 1, 247. Sad mi cuvaj medu od
Focana. Osvetn. 3, 126.
FOCANKA, /. zensko ce}ade iz Foce. — Akc.
se mijeha u gen. pi. Focanaka. — U nase vrijeme.
Zaludu su lijepe Focanke, nije lasno Focu po-
robiti. Nar. pjes. vuk. 3, 568.
FOCANSKI, adj. koji pripada Focanima, Foci.
— Od XVII vijeka. IzidoSe na focansku rijeku
FOCANSKI
62
FORINTA
Drinu. J. Palmotic 173. ,0d koje si krajine?'
,Iz focanske nahije'. Nar. prip. \tc. 106.
FOCENSKI, adj. Icoji pripada Focidi, kit.
Phocensis. — U jednoga pisca Diihrovcanina
XVI vijeTca. Fanoteo Focenski. D. Zlataric IG^i.
Focenski mjestani. 18a.
FOCIC, m. prezime. — U narodnijem pjesmama
nasega vremena. I dva brata dva Focica mlada,
Memed-aga i s nime Mus-aga. Nar. pjes. vuk.
4, 132. Ne ponice Focic Memed-aga. 4, 186.
FOCICEVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji to
olcrugu hiogradskom u vracarskom srezu. G-lasn.
19, 248.
FOCIDA, /. <i'(Dxig, Phocis, Icraj u Grckoj, tal.
Focide. — xvi vijeJca. U Focidu dosad. M. Bunic
7. Iz Focide. D. Zlataric 2a.
FOCO, m. ime miisko. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Starac Foco od stotine
j.eta. Nar. pjes. \u\.. 4, 132. Starac Foco podavio
bradu. 4, 1B6.
FODEOVAC, Fodr-ovca, m. tri mjesta u Hr-
vatskoj u podzupaniji krizevackoj. a) (kajkavski)
Fodrovec goriii i h) doni. Pregled. 66. — e) Fo-
drovec rijecki. 68.
FOG AN (Hi Fogan), m. ime mjestu. ■ — Prije
nasega vremena. Fogans. S. Novakovic, pom. 149.
FOGUN, foguna, m. zemjani sud u kojem se
gori ogan, tal. focone, mlet. fogon. — isporedi
grasta. — U Mikajinu rjecniku (kod grasta).
FOJA, /. list, tal. foglia, mlet. foja. — U je-
dnoga pisca XV vijeka. Susnase liim foja kad
vitar Mopiae. M. Marulic 77.
FOJAK, m. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn."'^ 154.
FOJNICA, /. ime mjestima. — vidi Hvojnica.
a) grad u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn.- 34. • — s ovijem oblikom dolazi od xvin
vijeka. ,Dabanius Fojnicao die 4. septembris 1764'.
F. Lastric, svet. 206. Negovo se tilo i sada na-
hodi u Fojnici. And. Kacic, kor. 389. I Fojnicu
i Kresevo. Nar. pjes. petr. 1, 206. — J>) selo u
Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.''
246.
FOJNICKI, adj. koji pripada Fojnici. — U
nase vrijeme. Fojnicka nahija. F. Jukic, zem|. 35.
FOKSANI, m. pi. grad u Bogdanskoj. — Od
xviii vijeka. Gdi 1' ti su Foksani? J. Eajic, boj.
12. i u Sulckovu rjecniku (,Fokschan').
FOLAS, m. trijem, naslon, magar. folyos6. —
U Bjelostjencevu rjecniku (v. gang).
FOLKA, /. fulica atra L., vidi liska, sarka, tal.
f61aga, f61ica. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Orli6i koje orao izmetne doli iz gnizda prima i(h)
i rani jedna ptica vodna zvana folka. M. E,adni6
204»'.
FOLNEGOVIC, m. ptrezime. — U nase vrijeme
u Jlrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 261.
FO^, f6}a, m. list (hartije), tal. foglio. — U
jednoga pisca 8p]ecanina xv vijeka. Bude na
karte t'o\ slovinska ctit slova. M. Marulic 66. i
u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
FO^ENOVIC, m. seoce u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn.-' 64.
FOl^Ufe, m. list (hartije), lat. folium (mozebiti
preko magarskoga). — U Bjelostjencevu rjecniku,
u Jambrrsicevu, u Voltigijinu (grijeSkom folius).
FONDAMiJENTA, /. temel, tal. fondameiito.
— isporedi yiodnmiJGnta. — U pisca Dubrovca-
nina xvi vijeka. Svak atavi ruke ua oni toraii
i svega stavise ga po tleh i odizdala u fonda-
mijenti nadose jednoga starca. Zborn. 82^. Vas
puk pode vidjeti ovuj crkvu koja bjese svi'hu
zem|e bez nijedne fondamijente. 91^.
FONDENA, /. horreum, zitnica, srlat. funda.
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (fontdena).
Za zito vase nemu odbgovorismo jert hocemo
dati stacune bezb plate i bastake koji te ski'L-
cati u fondenu. Spom. sr. 1, 77. (1406).
FONTANA, /. studenac, tal. fontana. — ispo-
redi funtana. — Od xv vijeka po zapadnijem
krajevima. Pojmo se uteci od vicne milosti fon-
tani. M. Marulic 216. Pode na rijekii aliti na
fontanu. Zborn. 15". Kci od fontane od sve Ije-
posti. B. Kasic, nac. 26. O fontano i bladence
od zivo vode. I. Drzic 81. S naredbon jednih
ponistar s dvoron polac, komor, perivojih, fon-
tanib i takovih inih stvarih. P. Eadovcic, ist. 12.
— U Jambresicevu rjecniku stoji s drugijem zna-
cenem, vidi fontanela.
FONTANEL A, /. fonticulus, rana sto se na-
vlas nacini na cejadetu i drzi otvorena radi
zdravja, tal. fontanella. — isporedi fontaiiela. —
U Mika(inu rjecniku (fontanela, ranica jDroze-
zena za lijek ,cauterium'), u Bjelostjencevu (fon-
tanela, t. j. ranica prezgana na ruke, noge, radi
vractva ,caut6rium, fonticulum'), u Jambresicevu
(fontana, fontanela ,cauterium').
FONTANELA, /. vidi fontanela. — U Mika-
linu rjecniku (kod funtanela stoji Addi fontanela),
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
FOR A, adv. tal. fora, na po^e, nadvor. — U
Dubrovniku samo u jednoj poslovici (i to radi
slika), i po ovoj u Vukovu rjecniku. Kandelora
zima fora. (Kad prode ,sretenije' prosla je i zima).
Nar. posl. vuk. 128.
FOECIC, n. prezime. — xvi vijeka. Knezem
Ivanom Forcicem. Mon. croat. 268. (1572).
FOEENGAS, vidi foringas.
FOEGOV, m. sedlo u rijeci (langliche sandinsel).
— U Posavini. F. Hefele. — magar. forg6, vrtlog.
FOEINAT, m. vidi forinta.
FOEINGA, /. kirija. — Po svoj prilici od
nem. fahren, voziti se. — U Bjelostjencevu rjec-
nikic: foringa, kirija ,meritorium, pretium pro
vectiira currus', v. placa.
FOEINGAS, m. kao da je kirigija. — Postaje
od foringa. — xvii vijeka po sjevernijem kraje-
vima. Da smo mi dobri . . . za dva foringasa
takaj koji ovde nekomu nistor duzni nesn. Sta-
rine. 11, 118. (1678). Hocoto mu viru potvrditi
i na foringase koliko mu potrilja bude. 129. (1679).
— Is oblikom forengas. Pisite nam vasu vii-u
krscansku za forengase, da slobodno mogu doci.
Starine. 10, 146. (oko 1686).
FOEINT, m. vidi forinta.
FOEINTA, /. srebrni novae u razlicna vremena
razlic)ie vrijednosti, sad (avstrijski) vrijedi 100
novcica, 2 franka i po. — isporedi vorinta, fijorin.
— Magar. forint, a ovo je od tal. fiorino (isprva
zlatni dukat u Fijorenci). — Mo^e biti i muskoga
roda s nom. forinat (potvrden je sam oblik fo-
rint); jwsto gen. pi. forinti koji naj cesce dolazi
vrijedi za oba roda, ne zna se kod vecine pri-
mjera koji je rod. — Od xvm vijeka (nom. sing.
forinta potvrden je istom ovoga vijeka), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (forint, t. j. gro§ 20.
v. guldin), M Voltigijinu (llorint, forint), m Stuli-
cevu (forint i forinta), u Vukovu (forinta). gen.
pi. forinti. Ua ti uzajmi sto forinti. A. Baci6
121. Dvi hijade, 5etiristo i dvanaest forinti, A.
FORINTA
63
FOSNO
Kanizlie, kam. 718. Koje ciiiase oko cetiri mili-
jona forinti. E. Pavic. ogl. 293. Uzajmio sto fo-
rinti novae. M. A. Eejkovic, sat. 1)6^. 30 ili vise
forinti. B. Leakovic, gov. 85. Tu te ti dat sto
forinti. Nar. prip. mikul. 11. — oblici nmskoga
roda: Jedan forint. A. Kanizlie, utoc. 535. Nije
pargal cetrest krajcara, vec je par gal cetiri forinta.
Nar. pjes. vuk. 1, 631. i u Sulekovu rjecniku (forint
,floren'). — oblici zenskoga roda: Dok ne reces
ki-ajcara, ne moz' reci forinta. (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 65. Kupio hajduk gace za marjas,
a_^ popio forintu alvaluka. (U vojvodstvu). 164. i a
SulekovK rjecniku (,gulden').
FOEISKOVIC, vi. prezime. — U nase vrijeiiic.
D. A-^Tamovic 277.
FOEKO, m. prezime. — U nase vrijeme.
FOEKUSEVCI, Forkusevaca, m. pi. selo u Sla-
roniji u podziipaniji daJiovackoj. Pregled. 104.
FOEMA, /. lat. tal. forma, oblik, oblicje. —
Akc. se mijena u gen. pi. forama. — Od xv vi-
jeka, a izmedii rjecnika u Bjelostjencevu (forma,
pelda, obriz ltd. 2. forma, zlevalka, vu koju se
kaj zleva, tvorilo, kalup ,intima, forma fusoria'),
u Voltigijinu (,forma' ,gestalt'), u Vukovu (,die
form' ,foi-ma' s dodatkom da se govori u vojvodstvu
osohito po varosima), u Danicicevu (fortma). a)
oblik, oblicje. Dve tepsije latinskelit foramt..
Mon. serb. 408. (1441). V formu kvadru. Korizm.
45b. Svi'snost aliti forma naravska tila. P. Ea-
dovcic, ist. 111. Koje lice ali formu dade mi.
127. Sve na novu formu nacineni. JSTar. pjes.
vuk. 5, 327. 0 sloviina za stampu. Ststaviht
formi ua iiihze vl jedino leto osmimt clovekonib
stvrtsiti ohtoiliB. Mon. serb. 538. (1494). Potb-
stah se ststaviti fortmi vt jeze byti ugodna
vtsakomu procitajustomu. Primj. vuk. 13. (1519).
— cesto u teologicnom smislu (rijeci sto se go-
vore kod dijejena sakramenata). Sakramenta toga
forma. Nai'ucn. bd^. U kojili uzdrzi se forma to
jest obraz i dospitak od sakramenta. S. Budinic,
sum. 63b. XJci takoder s. sabor sakramenta po-
kore formu, u kojoj osobito jakost liegova stoji.
J. Banovac, razg. 245. Kako je dvostruka ma-
terija, tako i forma. M. Dragicevic 87. — b)
kalup. ■ — u Bjelostjencevu rjecniku i u nase vri-
jeme u Dubrovniku (n. p. uliti u formu). P. Bud-
mani.
FOEMAC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pera
Formac. Sem. prav. 1878. 45.
FOEMALAN, formalna, adj. koji je ucinen po
nekom ohliku, po nekom kalupu (u prenesenom
smislu), koji se u vanskom obliku drzi nekoga
zakona. — Od lat. formalis (preko mladijeh evro-
pejskijeh jezika) nastavkom tni.. — U Sulekovu
rjecniku (,formell').
FOEMATI, formam, pf. naciniti, tal. formare.
— U pisca Duhrovcanina xvi vijeka. Koji bih
forman od giiile. Zborn. 147^.
FOENAZA, /. pec, tal. fornace, mlet. fornase.
— U jnsca cakavca xvi vijeka. Zove ga (jiakao)
komin i forna/u. Korizm. 24t>.
FOESPAN, m. upregnuti koni, nem. vorspann.
— U Vukovu rjecniku (forspan i fospan s do-
datkom da se oboje govori u vojvodstvu).
FOETECA, /. tvrdava, tal. fortezza. — ispo-
redi fortica. — Od xvn vijeka po zapadnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu. Imaju
drzat tezore i veoma dobrijeli forteca. I. Drzic
269. Kako lome careve fortece. Pjev. crn. 73^.
Gola g...ca tvrda forteca. (U Dalmaciji). Nar.
posl. vuk. 43.
FOETELITI, fortelim, i)npf. lukavo i i^rije-
varno raditi i govoriti, nem. bevortheilen. —
vidi i forte]. — U Bjelostjencevu rjecniku: for-
telim, himbono i prevarno kaj cinim ,cavillo, ca-
villor, fallacia et dolo utor, jam hoc jam illud
dico aut ago, sermone inflexuoso multisque am-
bagibus involuto utor'.
FOETEL, m. domisjatost, nem. vortheil, korist.
— isporedi fortil. — U Bjelostjencevu rjecniku:
forte|, frisko domisleiie, opaza .sagacitas'.
FOETEPIJAN, m. vrlo obicna u nase vrijeme
muzikalna sprava koja se razlikuje od klavira
tijem sto u zice udaraju cekici pokriveni kozom
Hi flanelom, tal. fortepiano. — isporedi pijano-
forat i glasovir. — U Sulekovu rjecniku (,forte-
piano').
FOETICA, vidi forteca. — Od xvii vijeka.
Prizdajuci negovim neprijate|em jednu forticu.
P. Eadovcic, ist. 100. U jednoj tvrdavi aUti for-
tici. And. Kacic, kor. 335. Jedan pogibe u for-
tici. Norini 86. Tu fortice nema niti grada.
Nar. pjes. Yuk. 5, 541. One secu do gradske
fortice. Nar. pjes. istr. 2, 139.
FOETIL, m. korist, nem. vortheil. — isporedi
forte}. — TJ pisca cakavca xvi vijeka. Preza
vsakoga uzroka i fortila. Mon. croat. 213. (1525).
FOETUlSrA, /. oluja na moru, tal. fortuna. —
— isporedi frtuna, furtuna. — Od xv vijeka po
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (fortuna, sila vjetra i mora) i u Bjelostjen-
cevu (fortuna, sila vetra na morju). I evo for-
tuna velika bi uciiiena u moru. Bernardin 18.
mat. 8, 23. Kad je zal oblak i fortuna, mornar
se boji. M. Marulic 67. Ako gdje fortuna moju
plav prikrati. M. Vetranic 1, 170. Kada dme
fortuna. 1, 174. Na moru i na vodah velika for-
tuna. Postila. A 4b. Nav ima ankoru ili sidro
s kom u fortuni pridrzi se da ne pogine. F. Gla-
vinic, cvit. 444'\ Jere bijase velika fortuna, met-
nuse ga u more. P. B. Baksic 200. IT fortuni
i govno uz jabuku plije. (D). Poslov. danic. 140.
i u prenesenom smislu. Dok mu gres po vo}i,
miran u govoru, badni ga, od toga fortuna u
moru. M. Kuhacevic 36. Iguman sirota videci
se u takoj fortuni, pravdao se kako je god mogao.
D. Obrado'sdc, ziv. 27.
FOSAT, m. jarak oko grada, tal. fossato. —
isporedi posat. — U pisca Duhrovcanina xvi
vijeka. Sve . mrtve metahu niz dolu u fosate.
Zborn. 77^.
FOSFOE, m. stihija koja se vrlo lako napali
a i bez toga svijetU u tmici, grc. ipoa(f6oog, koji
nosi svjetlost, lat. phosphorus preko mladijeh ev-
ropejskijeh jezika. — V Sulekovu rjecniku (,phos-
phor').
FOSKAEI, m. Foscari, prezime mletacko, ne
mijena se p)0 padezima kao ni ostala prezimena
talijanska sto se svrsuju na i. — xv vijeka i u
Danicicevu rjecniku. Prantceskomr, Foskari. Mon.
serb. 325. (1423). Frantceskomi, Foskari. 327.
FOSKIS, foskisa, m. nekakva trava. Foskis,
petelic, stir, loboda — trave koje se svinama
kuhaju. I. Brlic.
FOSKO, m. ime musko, tal. Fosco. — xm vi-
jeka i u Danicicevu rjecniku. Fostko Slabic (vla-
stelin dubrovacki). Mon. serb. 39. (1253).
FOSKOV16, m. prezime po ocu Fosku. — xm
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Foskovicb). Bint-
cula Fosko^dch (vlastelin dubrovacki). Mon. serb.
.52. (1240—1272).
FOSNO, vidi Hvosno.
FOSA
64
FIIAJTOVI6
FOSA, /. mjesto u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Livada u Fosi. Sr. nov. 1867. 602.
FOSNAE, m. sumar, nem. forster. — U Bjclo-
stjencevu rjecniku.
FOSPAN, in. vidi forspau.
FOT, m. vidi fotiv, s cim je istoya postaiia. ,Fot,
fancuk, kopije' su ruzna imena te (nezakonite)
djece. V. Bogisic, zborn. 31.5.
FOTA, /. vidi vota. — U Vtikovu rjecniku.
FOTEZI, m. pi. seoce u Hrvatskoj 11 podzu-
paniji varazdinskoj. Pregled. 47.
FOTIC, ni. prezime. — U nase vrijeriie. Sem.
srb. 1882. 238.
FOTIJAjSTA, /. ime zensko (grcko). — Prije
nasega vremena. S. ]Srova]£o%ac, pom. 110.
FOTIN, m. prezime (jamacno grcko). — xiv vi-
jeka. Gei'gi Fotiiii. sb bratomb. G-lasn. 27,292 — 293.
(1347).
FOTIV, m. vidi facuk, magar. fattyvi. — ispo-
redi fot. — Od xvi vijeka, a izmedii rjecnika u
BjelosijcnceVK. Ubijen bisi lastiju sina svojego
fotiva. S. Kozicic 53^^
FOTOGiEAF, m. covjek koji se havi fotogra-
fijom, grc. (pwioyQutpog, koji pise (slika) svjetloscu,
preko mladijeh evropejskijeh jesika. — U Sule-
kovit rjecniku (,photograpli').
FOTOGRAFATI, fotografam, pf. uciniti sliku
fotografijom. — impf. : fotografavati. — U nase
vrijeme po jugozapadnijem gradovima. P. Bud-
mani.
FOTOGKAFAVATI, fotogi-afavam, impf. foto-
grafati. — IJ nase vrijeme po jugozapadnijem
gradovima. Kuca se u vodi kao u caklu ckli i
fotografava. S. ]^ubisa, prip. 4.
FOTOGEAFIJA, /. slikane svjetloscu, i sama
slika , grc. qn luygacpiu p)i'^^o mladijeh evropej-
skijeh jezika, vidi i fotograf. — U Sulekovu
rjecniku (,phot()grapliie').
FRA, stoji pred iinenima fratarskijem ne mi-
jenajuci se po padezima (kao sto dum stoji pred
inicnima popova i kaludera) ; pravo je znacene
hrat, tal. fra (skraceno od lat. frafcer). — ispo-
redi frat, frad. — ]:o akcentuje rijcv prokliticnu,
te se izgoimra zajc.lno s imenoin muskijem sto za
no in stoji; aku je na ohome akc. jaki, guhi ga,
a fra dohiva slahi akc, n. x>. fra Antun , fra
Marko, fr4 Petar. — (Ul xv vijeka. Prid sudci
receniini je prodal jeJan kus viuograda fra Filipu
ki bise to vi'imo priiur crikve svetoga Spasa.
Mon. Croat. 74. (1450). Trbuska viteza porazi
fra Dozun. M. Marulic 254. Ocu miiiistru fra
Bijazu Uinculovicu. N. Naloskovid 1, 306. Ja fra
Matije jesam kum. M. DivkoTi6, nauk. 150^. Fra
Antone, ca se z manom rugas? F. Glavini6, cvit.
183i. Fra Petar Markancio malobracanin. I. Dor-
di6, ben. 152. Pisa knigu fra IJO^^:•incu. A. Bacic
158. Ovo ukaza nas spas^tej. ot3u fra Alfoiisu.
J. Filipovic 1, 374a. Kecc ira Maseu drugu
svomu. F. Lastric, test. ad. 60*.
FEABAC, frapca, m. vidi vrabac. — U na-
rodnoj pjesmi xviii vijeka. Frabac tica mala.
Nar. pjos. bog. 340.
FEA('I(3, m. prezime. — xv vijeka. To pisa
pop Petr i grSSni prid§vkom Fra6i6. Mon. croat.
93. (1463).
FEAD, vidi frat.
FEADKLIC, Hi. prezime od tal. mlet. fradelo,
brat. — U naSe vrijeme u Dalmaeiji. Schem.
spal. 1862. 28.
FEAGULA, /. fragaria vesca L., jagoda, tal.
fragola. — U nase vrijeme u Dalmaeiji. B. Sn-
lek,^ im. 83.
FEAJ, m. prosene djevojkr, sijclo kod djevojke
(indi dva zadna primjera). — Bijec iiemacka,
vidi frajati, frajar. — U nase vrijeme u hr-
vatskom primorju. Kad je narasla do divojki,
hodilo je k lioj na fraj mladic od seh stran. Nar.
prip. mikul. 139. Fi'aj, sijelo kod djeTojke. biva
ovako: dva tri (ili vise) momka idu k djevojci
u vecer, obicno po desetom satu, pa lioj kuoaju
na vrata i zovu neka im otvori. kad im otvori,
sjednu svi u kuhini gdje djevojka obicno vatru
nalozi. tu se sad razgovaraju po nekoliko sati,
vise puta do zore. jedau sam mladic ne ide na
fraj van onda kad je vec blizu vrijeme da se
s djevojkom pozakoni. (F. Mikulicic). 170. Grem
na fraj — idem k djevojci ili u djevojacko drustvo,
da |ubakam, asikujem. Na Ki'ku. I. Milcetic.
FEAJAE, m. mladic koji x>rosi djevojku, nem.
freier. — U nase vrijeme po hrvatskom- primorju
i u Istri. Dajte vi nam vanka naj bo].ih mornari,
naj bo|ih frajari. Nar. pjes. istr. 2, 157. Kad je
neji mladi dosal jednu vecer na fi'aj i kad su
vec puno vrimena sedeli, zaspi noj frajar. Nar.
prip. mikul. 139. vidi i frajati.
FEAJATI, frajam, iinpf. prositi djevojku, asi-
kovati, nem. freien. — U nase vrijeme po hrvat-
skom primorju i po otocima. Frajat, rijec po-
znata po Ki'ku i susjednim krajevima, a znaci:
,lubakati'. Ima i rijec ,frajar' = freier. I. Milcetic.
vidi fraj.
FEAJATI SE, frajam se, imp. veselo, raspu-
steno siv(eti, mlet. frajar. — Na jednom mjestu
u pisca cakavca xvi vijeka. Videci riih mater
vazda frajajuci se i tancajuci. Korizm. 44^.
FEAJGA, /. mjesto na otoku §ipanu blizu Du-
hrovnika. Schem. ragus. 1876. 30.
FEAJKOE, frajk6ra, m. ceta dobrovojnijeh
vojnika, nem. freicorps. — isporedi vrajkor. —
— Od XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Kojega je obrist
Mlhaj.evic Srbin sam sa svojim frajkorom pro-
tei'ao za Nis. J. Eajid, boj. .58.
FRAJKOEAC, frajkorca, m. vojnik u frajkoru.
— Od XVI II vijeka po sjevernijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Na sve strane pro-
lecu frajkorci prokleti. J. Eajic, boj. 57.
FEAJKOEIJA, /. coll. prema frajkorac. — U
Vukovu rjecniku.
FEAJKOESKI, adj. koji pripada frajkoru. —
U Vukovu rjecniku.
FEAJLA, /. gospodica, nem. fraulein. — U
nase vrijeme po sjevernijem krajevima (odakle se
vec pruza i po zapadnijem), a izmedu rjc' nika u
Vukovu (gdje se dodaje da se govori u vojvodstvu
po varosima). Da su frajle k'o zvezdice sjajne,
svi bi momci krivovrati bili . . . Da su momci
k'o ruinena ruza, sve bi frajle bascovanke bile.
Nar. pjes. vuk. 1, 636.
FEAJLICA, /. dem. frajla koje vidi. Frajlica,
ime sto ga mlada pridijeva mladem zenskom.
Skorotoca. 1844. 249.
FEAJT, m. soldat osloboden od neke vojniike
sluzbe, nem. gefreiter. — isporedi vrajt. — Od
xvm vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu
rjecnika u Vukovu (frajt, vide yrajt, ali ^ovoga
nema napose). Vice Salko frajta iz doliuo. S. Ste-
fanac 7. Postavi vlastite oberstaro, . . . frajte . .
M. A. Eejkovid, sat. B4a.
FEAJTOVIC, m. prezime po ocu frajtu. — V
FEAJTOVIC
65
FEANOAV
nase vrijeme. Pop Janko Frajfcovic. Glasn. ii, 1, 64.
(1008). D. Avramovic 241.
FEAK, ni. (francusko, evropejsko) musko gorne
odijelo s kratkijem i iiskijem letima sto se nosi
pri svecanijem prifjodama, negda modro, sad crno,
a u naj novlje vrijeme i skerletno, franc, frac,
nem. fi-ack. — U Siclekovu rjemiku (,frack').
FEAKANAVA, /. selo u ugarskijeh Hrvatn,
nem. Frankenau. Jacke. 20. 44. 55 i da(e.
FEAKATI, frakam, inijif. vidi 1. frcati. — U
nase vrijeme u Hrvatskoj. Suze mix fi-akaju. P.
Brantner.
FEAMAK, TO. prezime (tiide). — xv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (P'ramakb). Mitropoliti.
kirt Atanasije Framakt. (1456). Okaz. pam. saf. 79.
FEAMIC, TO. prezime. — IJ nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
FEAIST, m. vidi Frauo. — Kod sjevernijeh ca-
kavaca jedan put xv vijeka i u nase vrijeme. Fran
Kuzmacic. Stat. krc. ark. 2, 293. (1497). Fran
se i Lijana v kamari zgovara. Nar. jDJes. istr. 2, 22.
/ kao prezime (govori se i Vran) u nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic.
1. FEANA, TO. vidi 1. Frane.
2. FEANA, /. vidi 2. In-ane.
3. FEANA, /. augm. Franceska. — U Belinu
rjecniku (l-ranna 327''), i u nase vrijeme n Dii-
hrovniku. P. Budmani.
4. FEANA, vidi frena.
FEANAC, Franca, m. dem. Frano. — xv i xvi
vijeka kod sjevernijeh cakavaca. Franac. Mon.
Croat. 82. (1455). Franac Goloznic. 191. (1508).
FEANAC, Franca, adj. koji pripada Frdncu
(vidi Franac od cije osnove franc postaje na-
stavkom jh s kojijem se c mijena na c). — Na
jednom mjestu xv vijeka. Petr Franac sin. Mon.
Croat. 120. (1484). Od Petra Franca sina. 149.
(1492).
FEANACKI, adj. koji pripada Frankima (ohicno
kod pisaca zna&i sto i francuski). — Postaje od
osnove frank nastavkom, tsk'i> pred kojijem se
k mijena na c a za ovijem s ispada {s je pisano
u dva rukojnsa xvi vijeka : Ana di.sti kraja
franbctskaago fbaba Nemamna). Okaz. pam. saf.
68. oko god. 1501. (Bela Urosi.) brakr> kr> sebe
prijemjeti. fi'aneciskago ki'a|a di.sterr, Annoju.
57. oko god. 1503. otale u Danicicevu rjecniku:
franbci.skyj ,Francoruni'). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,francese' .gallus' 328^)
i u Stiilicevu (v. fi-aucki). V zivoti sv. Lodovika
kra^a franackoga. Narucn. 33^. Karal^ franacki
nacelnik posla Pip^na sina va Italiju. S. Kozicic
17''. Po sve kraje krajevstva franackoga. A. Gru-
cetic, roz. mar. 17. Ali i spaiiska i franacka da
ti bude pomoc doci. I. Gundulic 451. Grdi godi
se spanske sretu i franacke bojne plavi. G. Pal-
motic 2, 3. Kraj franackijeh. strana marsij^ska
se ptistos vidi. I. Dordic, uzd. 2. Nemoc fra-
nacka {vidi 2. franca) koja je protiva zacetju. Ant.
Kadcic 403. Za razmisjaiiima i stenima koja u
franacki jezik slozi otac Lehsandro Derovigle.
1. M. Mattei xviii. Jali knige opremaju bijele
k stojnu Been i Parigu dvoru franackomu. Osvetn.
2, 102. i u Sulekovii rjecniku (,frankiscli'). —
IJ dvojice pisaca iz Dalmacije xvm vijeka c pred
k promijeneno je na i: I u franaski nacin nose
zenski oborac, zenske kose. J. Kavaiiin 173''. Od
franaske zem}e. A. d. Costa 2, 196. — U pri-
mjeru xvm vijeka ua franeickn stoji adverbijalno ■
Knige s pelicam na franacku lijepijem govorom
nakitjene. B. Zuzeri 389''.
m
FEANACKINA, /. zensko cejade franackoga
naroda. — U Sulekovu rjecniku (,Frankin').
1. FEANAK, Franka, to. Francus, covjek iz
germanskoga 2)lemena sto je osvojilo Francusku
(Galiju). — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem padesima osim nom. i ace. sing, i gen. pi.
Franaka. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stiilicevu (,il Francese' ,Gallus', ispgredi i fra-
nacki). Silni Franki na n udiru. G. Palmotic
1, 79. i u Sulekovu rjecniku (,Franke').
2. FEANAIi, franka, to. srehrni novae po me-
trickoj mjeri (vrijedi 40 avstrijskijeh novcica) koji
je prvo u Francuskoj, a poslije u nekoliko dr-
zava (s razlicitijem imenima) primjen kao jedi-
nica kod novca, u Srbiji se zove dinar (vidi 1.
dinar, d), franc franc. — Akc. je kao kod 1.
Franak (osim ace. sing, sto je jednak nomina-
tivu). — U nase vrijeme.
3. FEANAK, franka, adj. tal. franco, Slobodan.
— Od XV vijeka p)0 zapadnijem krajevima. Liber
i franak od vsake sluzbe. Mon. croat. 88. (1460).
— V ovom primjeru znaci cist (o dohotku, do-
bitku, kacl se odbije svaki trosak): A on da ima
davati nam od toga malina polovicu franku. Mon.
Croat. 94—95. (1464).
FEANANKA, /. zensko cejade iz franackoga
naroda, vidi Franak. — U Stulicevu rjecniku (,1a
Francese' ,mulier ex Gallia') gdje s istijem zna-
cenem ima i Franankiiia. — oboje nepouzdano.
FEANANiaNA, /. vidi Frananka.
FEANASOVIC, to. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. rag. 1876. 63. Sem. srb. 1882. 238.
FEANATICA, to. dem. Frano. — U Bubrov-
nikii potvrdeno od xvm vijeka. Gundulic Fra-
natica, denerala bratic vrli. J. Kavanin 187^.
1. FEANC, m. nem. Franz, Francesko. — U
jednoga pisca xvm vijeka. Cesar Franc. J. Eajic,
boj. 86.
2. FEANC, TO. vidi 2. franca. — U nase vri-
jeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vranc).
1. FEANCA, /. Francuska, tal. Franza. — Od
XV vijeka po zapadnijem krajevima. Zov' France
kraja. M. Marulic 242. V Francu pojde h Karlu
Velikomu. S. Kozicic 17'^ O kraji od France.
M. Vetranic 1, 38. S\'u Francu robjahu i pU-
naliu Ugri. B. Kasic, per. 11. Ludovik kra} od
Trance. F. Glavinic, cvit. xxiv. Zac se odvrze
Franca, ne bi u noj tanca neg kuga i boj. B. Kr-
narutic 37. Ludo\Tk kra| od France. J. Banovac,
pred. 68. Vrati se dakle u Francu. F. Lastric,
svet. 139'i. Ludovikom xi krajem od France. D.
Eapic 162.
2. FEANCA, /. syphilis, lues venerea, sramna
bolest, zove se ovako jer su u Italiju ovu bolest
donijeli Francuzi. — isporedi 2. franc, franze,
francuz. — Od xvm vijeka.. Franci likarija. J.
Vladmirovic 14.
3. I'EANCA, /. hyp. Franceska. — U Parci-
cevu rjecniku (,Francesca').
KEANCANE, n. djelo kojijem se franca. — U
nase vrijeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vran-
caiie).
FEANCATI, francam, imjif. morbo gallico in-
ficere, prilijepiti kome (objektu) francu. — i^po-
redi franzaviti. — U nase vrijeme (u Vukovu rjec-
niku samo oblik vrancati). — I rejieksivno : fran-
cati se, dobivati francu, oholijevati francom. —
u Vukovu rjecniku (vrancati se).
FEANCA V, adj. morbo gallico infectus, koji
boluije od france, kojemu je franca. — isporedi
FEANCAY
66
feanciSko
franzav. — Od xvi vijeJca (u Vukovu rjecniku
samo oblik vrancav). Ter gledaj gdi nam ce doc'
fraucav (moze hiti da treba citati franzav). N.
Najeskovic 1, 282. Kad je muz gvibav, kuzan,
francav. Ant. Ivadcic 496. Kad bi bilo kojegod
od ni kuzno ili francavo. M. Dobretic 537.
FEANCAVICA, /. •cidi 2. franca. — TJ jednoga
pisca xviii vijeka. Gubu, francavicu, kugu. Ant.
Kadcic 520.
FEANCE, m. vidi Franac. — xvi vijeka. France
Kontovic. Mon. croat. 323. (1550). c ranee Cuk.
284. (1581). — I kao prezime. Grgur France.
233. (1527)^
FEANCE8, vidi Francez. — Na jednom mjestu
xvui vijeka. Prinaucni Frances Filip Labbe. A.
Kanizlic, kam. 10.
FEANCESKA (zemja), /. vidi Francuska. —
U na§e vrijeme (u Vukovu rjecniku nema napose,
ali kod Francez stoji vide Francuz ,mit alien
ableitungen') i u Sulekovu rjecniku (,Frankreicli').
FEANCESKAN, franceskana, m. vidi kod fran-
ceskanski.
FEAXCESKANSKI , adj. vidi franeiskanski.
— Postaje od franceskan (tal. francescano), ko-
jemu ohliku nema potvrde, vidi franciskan. — U
jednoga pisca iz Bosne xviii vijeka. Pod ovim
kapucom franceskanskim. F. Lastric, ned. 7.
FEANCESKI, adj. vidi francuski. — Postaje
od Francez. — Od xviii vijeka (u Vukovu rjec-
niku nije napose, ali kod Francuz stoji vide Fran-
cez ,mit alien ableitungen'). Ludovik kraj. fran-
ceski. J. Filipovic 1, 340'\ Kniga pisana epi-
skopom franceskim. A. Kanizlic, kam. 170. Ume-
ca§e kojekako francezski. D. Obradovic, basn. 401.
i u Snlekovu rjecniku (,franzosisch') gdje ima i
adv. franceski, po franceski.
FEANCE SKIN A, /. vidi Francuskina. — V
naie vrijeme (u Vukovu rjecniku nije riapose, ali
kod Francez stoji vide Francuz ,mit alien ab-
leitungen'), i u Sulekovu rjecniku (,Franzosin').
FEANCESKO, m. vidi Francesko. — xvm vi-
jeka. Prislavnomu patrijarki s. Francesku. F.
Lastric, od' 365. Na§ s. Francesko od Asiza.
test. ad. .54a.
FEANCESKO V, adj. koji pripmda Francesku.
Franceskovim neprijatolom. F. Lastric, test. ad.
58b.
FEANCESKAN, m. vidi franciskan. ~- xvii
i xviii vijeka. Franceskani. I. Ancic, ogl. 30.
Pravi franceskani (moze se citati i franceskani)
imaju zla dobrovojiio trjiiti. P. Knezevic, osm. 267.
FEANCESKANSKI, adj. vidi franeiskanski i
franceskan. — U jednom primjeru xviii vijeka.
U kronikah franceskanskih {moze se citati i fran-
ceskanskih). P. Knozevic, osm. 181.
FEANCESKI, adj. vidi franceski i francuski. —
Od xvii vijeka. Zivot svetih izpisan spanolski,
franceski. F. Glavinic, cvit. xix. Dogodilo bi
vam se ono sto se dogodi nikom biskupu fran-
ceikomu. F. Lastrid, nod. 369. Uzmi, slugo, divit
i artiju , })isi ki'iigu ki-aju franeeskomu. And.
Ka(''ic, razg. 313''. l)a jiogubi gospodu franeosku.
Pjev. crn. 72*.
FEAN(;ESK0, m. vidi Francesko. — (hi xvii
vijeka, a izmedu rjccnika u Bjclosfjencevu. Fran-
cesko od Pavle. M. Divkovie, nauk. v. Svetomu
ecu Franeosku. 1'. Posihnic, nasi. 107''. U staza('/(^
svetoga l''raiiecska Ksavoi'ija. F. Lastric, test. ad.
101. Pod upravloi'iem otaea roda svotoga Fran-
ceSka. A. Kanizlid, kam. 850. Francesko. B. Lea-
kovid, gov. 90.
FEANCEZ, Franceza, m. vidi Francuz, tal.
Francese. — isporedi Vrancez. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje se dodaje da
se govori u Crnoj Gori a i u Hrvatskoj) : vide
i rancuz ,mit alien ableitungen' (s primjerom iz
narodiie pjesnte: Da cuvaju Mletke od I'"raneeza).
a) s pravijem znacenem. S. Leonard bi Francez.
F. Glavinic, cvit. 361a. To videse s Trojice t- ran-
cezi. Pjev. crn. 73''. i u Sulekovu rjecniku (,Fran-
zose'). — h) balsamina hortensis Desp., neki cvijet,
lijepi covjek, hreskvica. B. Sulek, im. 83. — ispo-
redi Francuz, c).
FEANCEZ, m. vidi L'rancez. — U jednoga
pisca iz Dalmacije xvni vijeka. Francez oli In-
glez. M. Dobretic 94.
FEANCIJA, /. Francuska, tal. Francia. — Od
XVI II vijeka a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
gdje naj prije dolazi i u Voltigijinu. U krajestvu
od Francije. J. Filipovic 1, 4''. Ludovik kra}
od Francije. A. Kanizlic, utoc. 361. Hocu dici
svu silnu Franciju. Pjev. crn. 108''.
FEANCIJASKI, adj. (po svoj prilici) fran-
cuski. — Na jednom mjestu xiv vijeka, a otale
u Danicicevu rjecniku: frantcijasi.kyj ,gallicus'
(kao da je to). Za decu francijasku koju su odt-
kupovali. Spom. sr. 1, 9. (1397).
1. FEANCIKA, /. vidi cvancika. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
2. FEANCIKA,/. hyp. Franceska. vidi 3. Franea.
— U Parcicevu rjecniku (,Francesca').
FEANCIKOVAC, Francikovca, m. selo u hrvat-
skoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. Sehem.
segn. 1871. 17.
FEANCISK, vidi Francisko.
FEANCISKAN, franciskana, m. vidi franci§kan.
— xvm vijeka. Pomilovaiia dana istim franci-
skanom. Norini 12. Od Tomikoxdca franciskana.
A. Tomikovic, ziv. i.
FEANCISKO, m. vidi Francesko, lat. Fran-
ciscus, tal. Francesco. — Od xv vijeka. O Fran-
cisko ubogaru. M. Marulic 286. Anibal Lucij
Francisku Paladinicu pozdrav|enje. H. Lueic 225.
Francisko od Pavle, ispovidnik. M. Alberti xxxiv.
Po o. f. Francisku Glavinicu. F. Glavinic, cvit. i.
Serafinski Francisko. A. J. Knezo\ac xvii. —
Na jednom mjestu s nominaiivom Francisk. Ber-
nard, Francisk, Dominik. A. Georgiceo, pril. 5.
FEANCISKAN, franciskana, m. fratar reda
svetoga Franceska, tal. francescano, nem. fran-
ciskaner. — xvm vijeka. Lucie ki manastir vas
zastavi franciskanom. J. Kavanin 114^. Cetiri
prinaucna franciskana. A. Kanizlic, kam. 610. i
u Sulekovu rjecniku (,franziscaner').
FEANCISKANKA,/. dumna reda svetoga Fran-
ceska. — U Sulekovu rjecniku (,franziseanernonne').
KEANCISKANSKI, adj. koji pripada francis-
kanima. — U Sulekovu rjecniku (franeiskanski
samostan, manastir ,fi'anziskanerkloster').
FEANCISKAE, m. vidi franciskan. — U je-
dnoga pisca xvm vijeka. Sveta reda franciSkara
male brace. J. Kavanin 374'\ Franciskari cvatu
josti. 375"'. — u istoga pisca ima i fran6iskar
s istijem znacenem : Blazeni su i franciskari papa
Niko cetveriti. J. Kavaiiin 309'i. — obje rijeci bice
sam 2)isac nacinio.
FEANCISKO, m. vidi Francisko. — Od xv
vijeka, a izmrdu rjecnika u Danicicevu (Franb-
eisko). Eeda svotoga Frani.eiska. Mdu. serb. ;}79.
(1434). Pred Franeiskom Modrusaniiiom. Mon.
croat. 85. (1457). Namoli redovuike svetoga Do-
minika i Franciska. A. Kanizlii, kam. 607.
FRANCKI
67
FEANCISKO
FRANCKI, adj.francuski. — Najednom mjestu
XVIII vijeka (bice sum pisac nacinio radi stiha).
Da se franckim imenom ne pati. J. S. Ile|kovic 127.
FEANCl^IV, adj. vidi francav. — U nase vri-
jeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vrauc}iv).
FEANCOSKI, adj. vidi francuski i Francoz.
— ■ U jednoga pisca cakavca xvi vijeka. Cest
francoskih vojev. S. Kozicic 49^. Pomozen osce
francoskiiju vojsku. 54''.
FRAjS^COZ, m. vidi Francuz, tal. Francioso.
— TJ jednoga pisca j^'akavca xvi vijeka. Salvestar
II Francoz rodom. S. Kozicic 22^. liimski arhi-
jereji pozri-e na Francoze cesarstva radi. 44*.
FEANCUS, m. vidi Francuz. — • U jednoga
pisca xvm vijeka. isporedi Frances. Papa se je
tuzio Francusom. A. Kauizlic, kam. 156. Pisao
je Francusom. 223.
FEANCUSKA, /. (uprav adj. ux koji se ima
u misli zem}a , vidi : Sto vidimo ne same u
francuzkoj, anglijanskoj i nimackoj, vece jos i ^^
moskovskoj zemji. A. T. Blagojevic, khin. ix)
Francogallia, drzava u Evropi. — Od xvm vi-
jeka a izmedii rjecnika u Vukovu. Da ce poslati
poklisare u Francusku. A. Tomikovic, ziv. 39.
Bila je onda vojska medu Francuskom i Tali-
janskom. gov. 246. i u Sulekovu rjecniku (,Frank-
reich').
FEANCUSKI, adj. francogallicus, koji pripada
Francuzi)iia Hi Francuskoj. — isporedi fran-
cuski. — Od XVII vijeka (vidi a, h)) a izmedu rjec-
nika u Vukovu.
a. adj. a) s pravijem znacenem. U zem|i fran-
cuskoj. F. Lastric, ned. 331. Franc uzke kiiige.
A. Kanizlic, kam. 79. Jedan francuski plemic.
M. A. Ee^kovic, sabr. 2. Kad ga vide gospoda
francuska. Ogled, sr. 411. — na francusku dolazi
kao adverab. Da se nose na francusku. A. To-
mikovic, ziv. 107. — i u Sulekovu rjecniku (,fran-
zosiscli'). — b) pridaje se imenima sto znace bolest,
nemoc, vidi franca. 1496 francuzki beteg naj
prvo be letos donesen v lasku zemlu. P. Vite-
zovic, kron. 132.
b. adv. francuski. — ii nase vrijeme, n. p. go-
voriti francuski, po francuski, i u Sulekovu rjec-
niku.
FEANCUSKINA, /. zensko cejade iz Fran-
cuske. — isporedi Franceskina. — U Vukovu
rjecniku i u Sulekovu (,Franzosin').
FEANCUSKI, adj. vidi francuski. — Ujednom
primjeru xvm vijeka. U kra|estvu francuzkomu.
F. Lastric, svet. 1371^.
FEANCIJZ, Franciiza, m. Francogallus, cocjek
poznate narodnosti u Evropi, nem. Franzose (nije
potrebno pomisliti na tal. Krancioso). — Od xvm
vijeka (ali vidi i francuski), a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Vukovu. a)
s jyravijem znacenem. Da s' ukaze junacki delija
Moskov, Francuz i slavni Beclija. I. Zanicic 16.
Francuzi se pomamise. V. Dosen 54'^. Od grada
mu k|uce pridadose, a Francuze na dvor istirase. . .
I suzaiia mladi dovedose, sve Francuza mladi
nezeneni. And. Kacic, razg. 315''. Jedan Francuz
iipita Ingleza. M. A. Ee|kovic, sabr. 12. Bas da
brani Mletke od Francuza. Nar. pjes. vuk. 4, 70.
Kako ce se pobiti s Francuzom. Ogled, sr. 411.
i u Sulekovu rjecniku (,Franzose'). — b) vidi
2. franca, isporedi francuzi i francuski, a, b). —
u Bjelostjencevu rjecniku: francuz beteg oduren
,morbus gallicus'. — c) vidi fr-ancez, b). B. Sulek,
im. 83.
FEANCUZI, m. i^l. franca, nem. franzosen.
— TJ Sulekovu rjecniku (,franzosen; lustseuche').
FEANCUZIC, m. dem. Francuz. — U nase
vrijeme. Gle lijepih Francuzica. Nar. prip. vr6. 156.
FEANCIJZT^IV, adj. francav, vidi francuzi.
— U Sulekovu rjecniku (,franzosig; venerisch').
FEANCA, /. Francuska, tal. Francia. — Od
XVI vijeka kod Dubrovcana, a izmedu rjecnika
u Mikalinu i u Belinu 328*. Po svoj ga Franci
(,Franzi', ali i na drugijem mjestima u istoj knizi
z stoji cesto mj. c) i tedeskoj zemji razsija. B.
Gradic, djev. 148. Pride u Francu. I. Dordic,
ben. 18. S svetijem Ludovikom, kraj^em od France.
V. M. Gucetic 161. Kad je Klodoveo prvi kra-
}evo u Franci. N. Marci 9.
FEANCES, vidi Francesko pri kraju.
FEANCESKA, /. Francisca, ime zensko, tal.
Francesca. — U Sulekovu rjecniku (,Franciska').
FEANCESKO, m. Franciscus, ime musko, tal.
Francesco. — isporedi Prancesko. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu 328* i u Dani-
cicevu (Franbcesko). Gospodinomt Frantceskomb
Foskari. Mon. serb. 327. (1423). Knezb FranL-
cesko PucicB. 515. (1472). Fra Marin od reda
Franceska svetoga. N. Na|eskovic 1, 338. Fratar
od svetoga Franceska usta otvorena a vreca za-
vezana. (D). Poslov. danic. 22. Drug svetoga oca
Franceska. K. Magaro\dc 72. Po otcu f. Josipu
Banovcu reda s. Franceska. J. Banovac, razg. i.
Francesko Vitnic. And. Kacic, kor. 473. S. Fran-
cesko , moli za nega. T. Ivanovic 110. Eeda
male bratje s. o. Franceska. D. Eapic i. i u Su-
lekovu rjecniku (,Franz'). — u jednoga pisca Du-
broveanina xvm vijeka ima nominativ Frances
(uprav Francesk, ali k na kraju otpada kao i t
i d kod krajnijeh st, st, zd, zd u Dubrovcana).
Sveti Frances. B. Zuzeri 410*.
FEANCESKA, /. vidi Franceska. — U jednoga
pisca xvm vijeka. S. Franceska. J. Banovac,
prip. 208.
FEANCESKAN, m. vidi franciskan. — ■ U je-
dnoga pisca xvm vijeka. Veli liemu Sibinanin
Janko : ,Ovde ima fratar franceskaue, po imenu
Ivo Kapistrane'. And. Kacic, razg. 143l>.
FEANCESKIN, m. franciskan. — U jednoga
pisca XVII vijeka: U svetomu manastiru od boso-
nozijeh franceskina. B. Kasic, fran. 4. — u istoga
pisca na drugom mjestu ima franciskin s istijem
znacenem : Ere se on ucini fratar franciskin. 151.
FEANCESKO, m. vidi Francesko. — Od xvm
vijeka. Sveti otac patrijarka Francesko. L. J^u-
buski 11. Promotrivsi dakle Franceska. F. Lastric,
test. ad. 55''. Da se oduzim svetomu Francesku
Saveriji. A. Kaiuzlic, fran. 14. Ucini se redovnik
s. Franceska. F. Eadman 57.
FEANCESKOV, adj. koji pripada Francesku.
Franceskovi naslidnici. P. Knezevic, pism. 116.
FEANCEZ, Franceza, m. vidi Francez. — Od
XVII vijeka, a izmfdu rjecnika u 3Iikajinu i u
Belinu 328*. Od Spanula prije, posli od Fran-
ceza bi uliicen. B. Kasic, iii. 30. Prida n dobode
Francezi, Liglezi. A. Kalic 543.
FEANCEZ, m. vidi Francez, Francez, Francez.
— Najednom mjestu xvm vijeka. Ja sam rodom
Francez. J. Filipovic 3, 256*.
FEANCIC, m. nadimak Hi prezime xv i xvi
vijeka. Petar receni Francic. Mon. croat. 149.
(1492). Martin Francic. 325. (1552).
FEANCISKA, /. vidi Franceska. — U Par-
cicevu rjecniku (,Francesca').
FEANCISKO, TO. vidi Francesko. — Od xiii
vijeka a izmedu rjecnika u Dani'icevu (Frant-
PRANCISKO
68
FEANOV
cisko). Bratu jegovu Franbcisku. Mon. serb. 69.
(1273 — 1314). Presvitloga gospodina Franciska
Fuskari. Mon. croat. 61. (1437). Francisko, od
jegoze red male bratje. S. Kozicic 27''. Sveti
Francisko. M. Albert! 331.
FEANCISKAE, vidi franciskar.
FEANCKI, adj. vidi frauacki. — U Stuliceou
rjei'nika (,cosa francese' .gallus'). — nepouzdano.
FEANDEPANI, m. tal. Frangepani, prezime
tahjanske porodice od koje su misUH da potjeie
Inralska porodica Frankopan, te se iipotreh^ava
iiijcsic ove rijeci, i to pisano na razlicne nacine.
a) (I'akavslci) Franjepani u spomeniku glagolskom
XV vijeka : Mi knez Mikula di Franjepani. Mon.
Croat. 55. (1428). — bj ,Fi'angipani' (ne zna sc,
treba U (itati -di- Hi -gi-) m jednoga pisea xvm
vijeka: A jad cuse poglavari Frangipani vrh
svakoga. P. Knezevic, pism. 186. — c) Frangopan
71 jednoga pisca xvii vijeka: Totu pogine knez
Ivan Frangopan. P. Vitezovic, kron. 131. — d)
Frangejoanovic u jednoga pisca xvm vijeka: Gla-
sovita bana Zrinovica i svijetla Frangepanovica.
J. Krmpotic, pjesna. 8.
1. FEANE, m. vidi Frano. — Akc. se niijena
a voc. Frilne. — Prema ostalijem padezima no-
luinativ bi mogao biti i Fraua (voc. Frano), ali
iHU neina potvrde. — Od xiv vijeka (naj prije
n l(iti)iskijem spomenicima), osobito po zapadnijern
krnjrrinia, a izmedu rjefnika u Mikajinu i u
lieli)iu 328i. ,A Frane muto'. Mon. rag. 1, 120.
1322). ,Frane muto'. 177. (1345). Pop Frane.
Mon. Croat. 134. (1487). Od tebe, moj Frane,
polivajen samo bit volim. H. Liicic 283. Gdi
jest s. Frane. F. Glavinic, cvit. 2751*. Ca se sti
od blazenoga svetoga Frane. Michelangelo. 6.
Prikaza mu se s. otac Frane. J. Bauovac, pred.
137. Poznade ona ovcica s. Frane. razg. 45. U
zivotu s. Frane. M. Zoricic, zrc. 189. Bise bo-
lestan i s. Frane. 189. Serafinskog svetog Frane
staiie nije drugo nego vojevane. Nadod. 18. Za
tim Frane ovi svit ostavi. 19. Naslidovao je
Franu s\etoga. A. d. Costa 1, 110. Knez Frane
Papali. I. J. P. Lucie, izk. 5. Pogubi se Frane
i lipa Lijana. Nar. pjes. istr. 2, 22. i u ^ulekovu
rjccniku (,Franz'). — Xa dva mjesta osnova je
t'ranet: Nadgrebnica, koju slozi Petre Hekto-
rovic Franetu Hektorovicu. P. Hektorovic 61.
Gosp. Franetu Pjei'oticu. I. Ivanisevic 107.
2. FEANE, /. hy2J- Frauceska. — Akc. se nii-
jena u voc. Fi-ilne. — Kominativ bi mogao biti i
Frana (voc. Frano), ali mtc nenia potvrde. — U
licHna rji-CHiku 327'' i it na.ie vrijeuie a Dubror-
iiiku. P. Budmani.
FEANETK!, m. prezime po ocu Franetu. —
XVI rijekii: Tomas Franetic. Mon. croat. 236.
(1533j. i u vase vrijeme. Schem. zagr. 1875. 261.
FEANETOVIC, m. prezime. — U vase vrijeme.
Schem. rag. 1876. 63.
FKANGR, friinaga, /'. pi. re.^e, tal. frang(\ —
U Mikii(iiiii rjecniku.
FEA.NB'A, /. dem. 2. Frana Hi 2. Franc. —
Od xvm viji'ka. Go.spodicna jedna imenom Fra-
nica, A. Kanizlic, utoc. xvm. Sveta Frauica
Eimska. Ulago turl. 2, 156. Kada jo Fninica
na misu liodila. Nar. 1)Jgs. istr. 2, 113. i u Su-
lekovu rjecniku (,Franciska').
FEANICIN, adj. koji pripada Franici. On
odsico Franici glavicu, Franicina glava dolgo jo
letila. Nar. pjes. istr. 2, 113. FraniSino jaje po
plokati lajo. 4, 17.
1. FEANIC, m. dcm. Frano. — U Subkovu
rjecniku (iFriiuzcheu').
2. FEANIC, m. prezime. — Od xvi vijeka.
Baric Franic. Mon. croat. 280. (1579). Franic.
And. Kacic, kor. 468. Tomas Franic. Norini 85.
Franic. Schem. bosn. 1864. 99. Sem. .•-rb. 1SS2. 238.
i u Lici (govori se i Vranic). J. Bogdanovic.
FEANICEVIC, w/. jjre^ftwe po oca Franicu. —
Od XVII vijeka. Simun Frauicevic. Stat. poj. ark.
5, 312. (1662). Franicevici. And. Kacic, kor. 471.
Franicevic. Schem. bosn. 1864. xv. xxvii.
FEANIN, adj. koji pripada Frani (vidi 1.
Frane). Na Franin pusti dvor. D. Barakovic,
vil. 349. Procinimo Franinu svetinu. I. Ancic,
ogl. 51.
FEANKA, /. hyp. Franceska, isporedi Franko.
— U Sulekovu rjecniku (,Franciska').
FEANKAPAN, m. prezime plemcnite hrvatske
porodice. — isporedi Frankopan i Frandepani.
— Od XV vijeka. Mikula de Frankapan. Mon.
croat. 54. (1428). Mi knez Stefan de Frankapan.
83. (1457).
FEANKO, m. ime nuisko, hyp. Francesko. —
Od XIV vijeka po zapadnijein krujevima a izmedu
rjccnika u Danicicevu (Franbko). Istu Turci
Franka i Vlkbsu (Dubrovcane) za decu francijasku
koju su odbkupovali. Sj3om. sr. 1, 9. (1397). Franko
Sii-iiiic. Mon. croat. 144. (1490). Franko Lon-
caric. 263. (1569). A Marko\-ic Franko miran
svejer pomni u trgostvu. J. Kavariin 109^^. Franko
Talovic. And. Kacic, kor. 433. i u ,^ulekovu rjec-
niku (,Franz; Friinzcheir).
FEANKONIJA,/. Franconia, kraj u Xemackoj,
nem. Frankeu. — Od xvii vijeka. U Frankoniji
od Alemanije razboli se cesar Enriko. F. Ola-
vinic, cvit. 271^. .i u Sulekovu rjecniku (,Franken').
FEANKOPAN, m. vidi Frankapan. — Od xvii
vijeka. Od kneza Martina Frankopana. P. Vite-
zovic, kron. 123. Pokle ubignu Frankopana tezki
jaram. J. Kavanin 146^.
FEANKOPANOVIC , m. vidi Frankaiian. —
Od xvm vijeka. Od kuce Frankopanovica. And.
Kacic, kor. 449. Knezovi Frankopauo\'ici. 485.
FEANKO V. adj. koji pripada Franku. — Iz-
medu rjecnika u Daniciceru (Fram.kovh). Srebro
Franko^'o. Spom. sr. 1, 79. (1406). Frankov dvor
vrh rike. Mon. croat. 125. (1486).
FEANKOVIC, m. prezime po ocu Franku. —
Od XV vijeka. Franko\dc. Mon. croat. 125. (1486).
Jakov Frankovic. 237. (1535). Cer Mate Franko-
vica. I. J. P. Lucie, izk. 38. Frankovic. Schem.
bosn. 1864. xii. xx\ ii.
FEANO, m. hyp. Francesko. — Akc. se mijeiia
11 nie. Frilno. — • Od xv vijeka a izmedu rjecnika
It Mikafinu i it Belinu 328^. Dase Frana Kra-
jaca. Mon. croat. 114. (1475). Fratar Frano Bu-
disic. 175. (1499). Frano vas i Mara drago po-
zdravjahu. N. Na|eskovic 1, 256. Frano Luka-
rovic. D. Eanina i''. Arijadna gosp. Giva Frana
Gundulica. I. Gundulic 1. Bijase i)rimuiuo sveti
Frano. I. Ancic, ogl. 143. Sveti Frano sve na-
dajde. S. Margitic, isj). 155. Frano otac sveti.
P. Knezovic, ])ism. 4. Frano jo ulioztvo, i uboztvo
je Frano. F. Lastric, test. ad. 59". Frano drugo
od neg ne prosase. Nadod. 24. S. Frano Ksaverijo.
Blago turl. 2, 14. Frano Eadmanovic. Norini {'AS.
Frano Kova6evic. 75. Postite kako s. Frano. i).
Eapic 297. Ubi Stanko Frana kapetana. Ogled,
.sr. 412. / a Sulekovu rjei-niku (,Franz').
FEANOV, adj. koji pripada Franu. Naslje-
duju(''i bogomilo totke: g. Mariju Sabovu i g.
Mariju Franovu. I. M. Mattel ix.
FEANOVAC
69
FRATAR
FEANOVAC, franovca, m. vidi franciskan. —
IJ pisaca nmega vrewena. Franovci stace odsele
uz narod svoj. M. Pavlinovic, razl. spis. 431.
Tekeli pasa metnu na muke franovce bosaiiske.
razg. 41.
FEANOVICI, m. pi. seoce u Hrratskoj k pod-
ziipaniji rijeckoj. Pregled. 7.
FEANSKI, (idj. ridi, franacki. — U jednofja
pisca XVIII rijelxd. Prilike se riega vide, nu po
hizah sve gospode franske. J. Kavanin 27^. Grcko
cai-stvo podlozise fraiiskim banom. 211'i.
FEANUL, »/. hyp. Francesko. — U jednom
spomenikit xv rijeka. Popa Fraiiula . . . Popu
Franulu. I\Ion. c-roat. 112. (147.S).
FEAXUSA, /. angm. Frana. — U Jatlnskom
spuinenilcu xiv rijeka {pisano ,Franussa'): ,Cle-
meiis de Goze, Franiis.sa filia dicti dementis'.
Mou. rag. 1, 1-58. (1344). i ii Bclmu rjcmiku
(327b s dodatlwm da je sejacko i.me).
lEAA'USlC, m. pjrezime. — J^ nasc vrijame a
Diihroiniikii. P. Pudmani.
FEANZAV, adj. vidi francav i fi-anze. — U
nase, rrijeinr it JJitbrorniku. P. Budmani.
FEANZAVITI, frilnzaviiii , iiupf. vidi francati
i frauze. — IJ iiase rrijewe a Duhrovnikn. P.
Eudniain.
FEAXZE, fnuulza, f. pi. vidi franca. — U nase
vrijeme u Duhrovnika (z glasi ^. ta};o i u franzav,
franzaviti). P. Bvidmani.
FEAN^-, ridi franz-.
FEANA, /. liiip. Franceska. — Akc. se iiiijena
a voc. Frai'io. — U nase vrijeiHe u Hrvatskoj:
Presvijetla gospoja grofica Frana Draskovic. Vuk,
nar. pjes. 2, 6.51 fmedu ^j»"e»/(/H era ?i /*/»«). / ic
Sitlekovu rjehrika (,Frauciska').
FEANACKI, adj. vidi franacki. — U jednofja
pisca, XVII rijeka. JU Parizn gradu fi-anackomu.
B. Kasic, in. 87. Zivot svete Aldcgiinde djevice
fraiiacko kra|ice. per. 26.
FEANE. n>. vidi 1. Frane. — U spoineniku xvi
rijeka i n jednoga j5?scrt fiz Slavonije) xviii.
Knez Frane Ivacic. Mon croat. 2-57. (15-56). Virna
slugo i pokorni Fi'ane, sad nkazi tvoje zahtivarie.
Xadod. 24.
FEANEI\riL, III. vrsta travo koja stncena pri-
\dja se da napne kozu i da se j^rovali. M. Pavli-
novic.
FEANETICI, m. pi. selo a Hrratskoj a pod-
hipaniji karlnvackoj. Pregled. 26.
FEANEVAC, Franevca, m. selo n Slaroniji
hlizu Crnca. Schem. zagr. 187-5. 146.
FEANEA'O, ». selo n Banatit. Sem. prav.
1878. 94.
FEANICA, /'. dem. Fraiia. — U Parcicevu rjev-
niku.
FEANO, (/;. ridi Frano. ispnredi i Frarie. —
U jednoga pisca xviii vijeka (nepoiizdano): Frano
iikucan, Osip placan, za siidbinu er pizmacan.
J. Kavanin 83''.^ — it nase vrijeme po sjevernijem
krajeriiiia i u Sidekovii rjecniku (.Franz'").
FEAPAA", adj. (aprav part, praet. pass, ne-
potvrdenoga glagola frapati), (o tkai'ui, odijehi) na-
kicen prisirenijem sarointijem komadicima tkana,
tal. frappare, frappato. — 7" jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka. Frapanijeh sajiina no imas
li bez broja? M. Vetranic 1, 117.
FEAS, m. ridi 2. djetine, nein. arstr. frass. —
isporedi vras. — U Vakovw rjccnikii.
FEASEA., /. ruga, bora, inrska, ridi Araska.
— U Vrancicevu rjecniku, n Mikalina, n Bjelo-
stjencevu, u Stulicevu.
FEASKANE, n. djelo kojijem se firiska. — U
BjelostjencevK rjecniku.
FEASKATI, fraskam, impf. mistiti, vidi fraska.
— U Vrancicevu rjecniku (,rugare'), // Miha^nu,
u Bjelostjencevu, u Stulicevu (gdje Ima i refle-
ksivnii fraskati se ,corrugari').
_ FEASEA V, adj. pun frasaktt. — ,'' Stuliceru
rjecniku (,rugosus').
FEASKUN, ;/;. velika staklenica, tal. fiascone.
— U jednoga pisca Duhroocanina xvi vijeka. I
fraskune nagibati . . . 'J'rinkajuci u fraskune. M.
Vetranic 1, 249. Gdje se trinka . . . viiice slatko
gostarami i fraskuni. 1, 250.
1. FEASKA, /. ludorija, tal. frasche. ~- T
pisca cakavca xvi vijeka. Spovid ima bili jjri-
prosca, a ne s fraskami ali s srkami. Korizm. 62''.
2. FEASKA, /. granica od drveta s lisceui Isto
visi nad vratima u krcamaj , tal. frasca. — 1'
poslovicama dubrovackijem xvii vijeka. Tko stavi
fraskn, hoce prodat' bac\-u. (D). Poslov. danic.
133. Tko vina ne prodavn . fraske ne stav|a.
(D). 1.35.
FEASxVflK, t;/'f7i prasnik. — U Bel inn rjecniku
321a r/(^je licz sunine stoji staniparskoin grijeskom
mj. prasnik, i u Stulicevu g'lje je uzeto iz Belina.
FEAST, III. brassica oleracea bullata L., vrsta
kupusa, isporedi ke|, verza. — U jednoga pisca
iz Slavonije xviii vijeka. Ke] , frast ili verza
koja priko zime na po}u ostaje, kad se sije. J.
S. Eejkovic 265. Frasta i sveg sto ozoLsti reco
pom]iv kucnik sad u zem|u mece. 307. i u ^a-
Ickovu rjecniku (,blattkohl' kod, .kohl'i.
FEAT, skraceno fratar, .<itoji jired. iinenoin i
ne niijena se po padezima. isporedi fra. — xv
vijeka (pisano frati.) / u Danicicevu rjecniku
(fratii). Nasi, posalt u imo frati. Lovrenaci.. Spom.
sr. 1, 71. (1405). ISTasega poctovanoga i redov-
noga fratf. Aleksendra Dubrovcanina. Mon. serb.
494. (1465). — U novijem spomenil:u pisano je
fradr., a otale i ii Danicicevu rjei-niku. Fradi-
Vita, mali bratt. Mon. serb. 109. ('.inscriptio re-
cens'. Miklosic).
FEATAE, fratra, in. frater regularis. kod ka-
tolika, covjck koji pripada crkovnome redu i ziri
u manastiru, te je obvezan trima svecanijeni za-
vjetima; rdzlikuju se fratri od kalndera (ali vidi
i b)) tijem .sto ne smiju iniati svojega bica, nego
zire milostinom (to je sad saino kod redova sve-
toga Franceska) i ,Uo mogu iniati nianastire a
gradovima i u nase^evijem nijestima. naj glav-
niji su redovi: svetoga Francc'^ka flri rrda), sve-
toga Dominika, svetoga Avgustina, i karnielitski.
— Lat. frater, brat. — isporedi frator. — Akc.
se tnijena u gen. pi. fi-atara (u Dubrovnikn fra-
tara). — U mnozini se rijetko umece ov: A fra-
trove vrijedne spliske ima'uc metnut u obcenu.
J. Kavanin 100'. — Posve su neobicni oblici t(
kojiiiia ostaje drugo a, / nahode .'<e s<(ino u drijc
dubrovacke jjoslovice, i to radi slika: Otare lize
a niami fratare. (Z). Poslov. danic. 92. Eim dava
dim, a iste dinare za hranit fratare. (Z). 107. —
Od XIV vijeka a izmedu rjecniku u Vrancicevu
(,monachus'), a Mikalinu (,frater'), u Belinu (,coe-
nobita' 328''), u Bjelostjencevu (kajkarski frater
,monaclius'), u Stulicevu. (,frate' ,monaclins, coe-
nobita'), u Danicicevu (fratri. ,frater' za kaliidere).
a) sa znaceiiein kazanijein sprijeda. Pride pred
nas fi-atar .Takov. Mon. croat. 45. (1381). Go-
sjxjdhii. vikari, si. fratri. Mon. serb. 378. (1434).
FEATAR
70
2. FRCATI
Vsoj bratfcji fratrom svete crtkve katolicaske vire
rimbske reda svetoga Frantciska. 379. (1434).
Vise pisaui fratart AleksendarL. 494. (1465). Z be-
lemi fratri. Mon. croat. 279. (1576). Medu kalu-
derim i fratrim. B. Gradic, djev. 126. Moliti oca
od fratara 2Dredikatura. A. Grucetic, roz. mar. 23.
Ovi se mladac obiice u fratre svetoga Franceska.
M. Divkovic, nauk. 222^. Ozdi'a"^dvsi uciiii se
fratar. P. Posilovic, nasi. 10''. Fratar koji ne
prosi a mrav koji ne nosi ne vaja nista. (D).
Poslov. danic. 22. Male bratje fratri gdi sn. J.
Kavaiiin 328^. Gdi ima crkva i manastir fra-
tara reda svetoga Franceska, koji ft-atri onde pri-
bivaju. J. Filipovic 1, 104'\ Dodose daklen fr-atri
u Bosnu na 1235. Norini 10. Ispovidnika koji
su fratri i redovuica regularski. M. Dobretic 150.
Tu je lijepo j^okrstio fratre. Nar. jjjes. juk. 569.
Bilo beskota, bice fratara. (U Dubrovniku). ISTar.
posl. vuk. 13. Neka fratri mi mase za ubogii
dusicu. Nar. pjes. mikul. 1-44. — b) neki pisci
zoru fratriina i kaJiiCtere (kao sto hiva i u dru-
gijevi jezicinia, tako se nem. moncli i franc, moine
kaze za kahidere i za fratre). vidi i u rjec-
nicima. Bjese jedan fratar od kartuzijana, ovi
fr'atar bjese vele bogo|uban. M. Divkovic, nauk.
149^. Posta fratrom reda s. Benedikta. F. Gla-
vinic, cvit. 215*>. — c) sargus Ivondeletii C, V.,
neka riba, sarak, sarag. — ?/ Sp^etu. D. Kolom-
batovic. G. L. Faber 191. Velike su (rihe) . . .
fratar ,magnamorti' (u Makarskoj). L. Zore, rib.
ark. 10, 340. — d) papaver rhoeas L., crleni mak.
u Bribiru. B. Sulek, im. 83. • — e) fr-atri bijeli,
ornitliogalum arabicum L. , neka bijka. ii Du-
brovniku. B. Sulek, im. 83.
FEATAESKA, /. selo u Konavlima blizu Bu-
brovnika, vidi Pridvorje. P. Budmani.
FEATAEiSKI, adj. koji pripada fratrima. —
Od XVI vijeka, a izmedii rjecnika n Stidicevn.
Svukal bi abit fratarski. Transit. 270. Po torn
jih u fratai-ske lia|e obuce. F. Vrancic, ziv. 74.
Po fratarsku obucen, moleci, posteci. F. Glavinic,
cvit. 136''. Manastii" fratarski. P. Posilovic, cvijet.
129. Fratarski macak. (D). Poslov. danic. 22.
Fratarske zanovijete prama dobrijem da ne slisi.
J. Kavanin 145''. — Uolazi uz neka iniena wjesta:
Fi'atarski Manastii', mjesto u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 226. Fratarsko vrelo, izvor u Her-
cegovini (po zapadnom govorn Fratarsko vrilo),
17. — isporedi i Fratarska.
FEATARSTVO, n. stane otioga koji je fratar.
— U jcdnoga pisca xviii vijeka. Sva fratarstva
i uboztva. J. Kavanin 523a.
FEATIC, m. vidi fr-atric, dent. tal. frate. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Oblacit se u fr-a-
tice oli picokare oli begvine. Ant. Kadcic 291.
FEATI^A, /. vidi bratinstvo, e), grc. ipinaoiu.
— Akc. se Diijena u gen. pi. fratija. — Jf nase
vrijenie u Uubrovnikn. P. Budmani.
FEATOE, m. vidi fratar, grc: (poiiicoo. — isjw-
redi vrator, prator. — U Viikovii rjccniku.
FEATOEOV, adj. koji pripada fratoru. — U
VtikovH rjernikit.
FEAT().I{SKI, adj. koji pripada f rat or ima.
— U Vuknni rjecnika.
FEATEK; (fratrid, fratrica), m. dem. fratar
(preneseno je i na neke zivotine). — Od xvi vi-
jeka, a izniedti rjeniika u Stiilicevu. a) s pra-
vijem znarn'irm. Posadsi dva fratrida van iz mol-
stira. JMii-akiili. 48. — b) neka riba, isporedi sarak.
Fratric, .sargu.s Salviani (J. ct V. D. Kolombatovio,
pesc. 7. Sargus vulgaris Gooflr. G. L. Fabor 191.
— CJ imc nekijiin jitiiKiini. Fratric, parus lugu-
bris Natt. D. Kolombatovio. progr. spal. 1880. 26.
Fratric, friligula ciistata Steph. 44. — d) gryllus
cami^estris L., crrcak, stiirak. isporedi popic. A.
Ostojic. — e) morsld fr-atar, pelagius monachus
L. vrstct morskoga viedvjeda. na Visa. A. Ostojic.
FEATEICAK, fratricka, m. dem. fratric. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Primite ovi darak
od ruku jednoga fratricka uboga. M. Divkovic,
nauk. XXVI. Zasto se prikazuje od jednoga naj
maiisega fratricka. zlam. 4''.
FEATEICI, m. pi. tagetes patula L., neki cvijet,
konav}anin, mali ziitcj. u Ivra^evici. B. Sulek,
im. 83.
FEATEIJA, /. a) stane o)ioga koji je fratar;
b) bratinstvo. — vidi ft-atija. — U Bjehstjen-
cevn rjecniku: ,monacliismus'^. 2. fr-atrija, bra-
tinstvo ,fraternitas'.
FEATEINA, m. aiigm. fr-atar. — U jednoga
pisca xviTi vijeka (zenskoga roda). O luda fra-
trino! I. Velikanovic, prik. 82. I on je jedna
fratrina brez razloga. 84.
FEATEOVCI, Fratrovaca, m. pi. dva sela u
Hrvatskoj u podzapaniji karlovackoj. Pregled.
27. 31.
FEATESCICA, /. ime nijestiina a Hrvatskoj.
a) selo kod Zagreba, (kajkavski) Fratrscica. Pre-
gled. 2. — b) Fratrscica (zove se i Gorenci), seoce
n podznpaniji zagrebackoj. 18.
FEATUN, fratuna, m. nekakva obuca. — Po-
staje po svoj p>rilici od fratar (fratri male brace
nose osobitu obunt, te se talijanski zovu zocco-
lanti od zoccolo, klopac). — U Mikafinit rjecniku:
fratuni od drva , Idopci ,zoccoli' .colopodium' ;
fratuni za led ,colopodium ferratum' ; fratuni \i-
soki zenski ,pantofola, j^ianella' ,sandalium, cre-
pida, sandalium heti'uscum, baceae, mulleus'.
FEAVA, /. dolazi samo a jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka, i kao da znaci: gospocta.
— Badi postana ne moze se poinisUti nego na
nem. frau, ali je to svakako vrlo cudnovato. Kad
budes na skutu toj fravi. S. Mencetic 177. Go-
rase svital raj u liccu toj fravi. 240.
FEBEZAEI, m. pi. seoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji dionickoj. Pregled. 13.
FECA, m. vidi^ Frco. — U narodiioj pjesmi
)tasega vremena. Negov sestric Frca Ibrahiine . . .
Pred dvorove Free Ibraliima. Nar. pjes. vuk. 3, 183.
1. FECATI, frctlm, impf. prosilrre, emicare,
kad sto zitko na silu udara kroz tijesno, te kao
na mlazore baca se, vidi i strcati, strcati. —
ispore U vrcati. — Bijec je onomatopcjska, ispo-
redi frk. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika
n Jielinu (frcati krv ,diffluo' 659i), u Stulicevii
(1. ,guttatim effluero, etl'undi'. 2. ,vibrare'). a) sa
znacenem sprijeda kazanijem. Da joj suze iz
ociju frcase. M. A. Eejkovic, sabr. 11. — b) od
zitka je preneseno na sto tvrdo, kad na onaki
nacin odskace. Daske frcaju sa zlocesto pokri-
venili krovova. M. A. Eejkovic, sat. L7i>. — c)
na jednom mjestu u jednoga pisca xviii vijeka
kao da je kauzalni glagol prema predasiiijem
znacenima (vidi i 2. frcati). Iz Solina zenstvo
frca ziviiu oguem da Eim|ani ostase od nih za-
tirani. J. Kavanin 247''. — d) n istoga pisca na
dva nijesta aktivni je glagol s nejasnijem zna-
cenem: udarati, ranivati , muf-iti (Y). Oic .stete
puca'u srca, a ocut ina uda frca. J. Kavanin 429''.
I'ota strijela siurtno frca na takuutje osudnike.
570«.
2. FECATT, frcam. impf. vidi 1. frkati. — (J
Bjelosfjenccvu rjecniku (frcam, jutim se, iaz}u-
2. FECATI
71
FEFEATI
tivam se ,ferocio, naribus flo' kakti: pariji frca
,equus ferocit').
FECATI SE, frcam se, impf. coire (de felibus),
goniti se (o niackama). — ridi frc. — U nase
vrijeme, a iziriedn rjecnika u Stnliceru. Macke
se freaju. F. Kurelac, im. ziv. 49.
FECITI. frcim, impf. skociti. — Bijec je ono-
matopejska, ridi frk. — U nase vrijeme n Bosni.
Sa zemje je u sedlo frcio. Nar. pjes. juk. 260.
Iz busije frcise liajduci. 264. Momak fi'ci sa
dobra dorata. 372.
FECO, m. preziine ill nadimak (iiprav ipoko-
ristik). isporedi Frca. — U narodnoj 2yesmi na-
sega vremena. Jeli doma Frco Ibraliime? Nar.
pjes. viik. 3, 181. Al' iie slusa Frco Ibrahime.
3, 187^
FEC, rn. k Vukovii rjecnikii : kad se macke
gone, rece se : posle ili udarile u frc (a rece se i
momkii i dje^'ojci kad se jjroskitaju) ,begattungs-
trieb' ,desiderium naturale'. — isporedi frcati se.
— vidi i pre.
FECAKLI, adj. u jednoga pisca xviii vijeka,
kao da znaci: uresen, nakicen; ne mijena se po
padezima. — Jamacno je rijec turska, isporedi
Uir. fyrca, cetica, fyrcalamak, cetati. Eici neka
ne biidu gizdave i frcakli, ali neka takoder ne
budu priprostite i zapustite. D. Eapic, predgovor.
FECA^KA,/. crepitaculum, cegrtajka, zvrcaoka.
— ■ U Mikajina rjecniku, a iz I'lega n Stulieevii.
FECATI, frcam, impf. nidi fraskati. — Samo
u Stulieevii rjecniku.
FECIC, m. prezime. — isporedi Frco, Frca. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Eece tada
Frcic Ibrahime. Nar. pjes. vuk. 3, 338. Tek utece
Frcic Ibrahime. 3, 341.
FECKA, /'. u Vnkovu rjecniku fs dodatkom da
se govori ii Crnoj Gori) : kolo na drsku, kojijem
se u stapu maslo mete ,der butterstempel' ,ba-
cillum butyro conficiendo'.
FECTJG, m. hordeolus, jecmik, jecmicak. — U
Mikajinu rjecniku (frcug, jecmenak, koji se napne
na trepavici) a iz nega ii Stidicevu.
FEDiNANDO, m. vidi Ferdinando. — U je-
dnoga pisca cal;avca xvi^ vijeka. Nareksi rim-
skim kra|em Frdinanda. S. Kozicic 55''.
FEECET, m. nekakav zenski nakit pnput stri-
jele, tal. freccetta, dem. freccia, strijela. — U
dva pisca Dnhrovcanina xvi vijeka. XJ frecetijeli
sto Ii hrnsti na skarlatu biser bijeli? M. Ve-
tranic 1, 32. Ti imas sajune, kosn)e, kolete, ru-
kave, kordune. prstene, frecete. N. Naleskovic
1, 253.
FEEDEEIKO, ;/;. vidi Friderik. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Prohodeci Frederiko cesar skroz
Asis. F. Glavinic, cvit. 275^.
FEEGADA, /. vidi fregata, mlet. fi'egada. —
Od XVII vijeka. Da se je nkazala jedna fregada
armana u konalu od Mljeta. Starine. 11, 80. (1605).
Eusinske nave i fi-egade. Pjev. crn. 304''. Vi-
deo onu goru na onomu morn kano i fregadu
jidreci po moru. Nar. pjes. istr. 2, 138. * n Sn-
lekovii rjecnikii (,fregatte').
FEEGATA, /. negda maUi lada s reslima, sad
jedan od naj vecijeh vojnickijeh hrodora (velicinom
odmali iza brodova od linije) , tal. fi-egata. —
isporedi fregada. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (fregata, brodac ,celox, pha-
selus'), u Belinu (,myoparo' 329''), a Stidicevu
(,navis bellica nota'). Fregata na Dunavu s ga-
lijoti stoji. ,T. Eajic, boj. 68. Na fregatu sveckn.
A. Tomikovic, ziv. 266.
FEEMENTUM, m. knkuruz, tal. formentone.
— U nase vrijeme u ^Dalmaciji. Frementum,
kiikm-uz, zea mays L. Cas. ces. muz. 1852. 49.
FEENA, /. konska oprava, lat. frenum, tal.
Ireno, iizda. — T^ rnhopisn xvi vijeka. Darova mu
fariza u franackoj freni. Aleks. jag. star. 3, 311.
— n dnigom riikopisa frana: Paripa u fraiib-
ciskoj frane. Aleks. nov. 124.
FEENCESKO, w. vidi Francesko. — Na je-
dnom mjestu xv vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
nika (FrenLcesko). Frencesko Pucicb. Mon. serb.
514. (1471).
FEENDIJA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena 0 kali, tur. firengi, franacki, evropejski,
dakle ktda zgradena na evropejski nacin. Vjerne
sluge koiia prifatise, zeta vode na frendiju kuhi.
Nar. pjes. vuk. 2, 263.
FEENGA, /. syphilis, sraitina holesf, tur. frengi,
frenk ylleti, franacka (erropejska) holest. — ispo-
redi vrenga, frenka. — U Vukovu rjecniku gilje
ima frenga i frenka, a kod ohoga vide vreiiak,
cf. skr|evo ; kod vrenak opet stoji : ,eine art haut-
krankheit' ,genus morbi cutanei'. bolesti ove naj
vise ima po nahiji pozarevackoj i ondje se zove
,frenga' i ,frenka\ Jos ovde (a okrugu kiieze-
vackom) ima i bolesti frenge. M. D. Milicevic,
srb. 868.
FEENIE, m. nejasna rijec u rukojjisu xvi vi-
jeka (u drugijem rukopisima fertnirb, farenidt).
moze hiti da je grc. (peotajog Hi ifhoiuzog (naj
boji, ali se govori od mila kao : dragij. I k liemu
rece Aristotil : ,Frenire (Feri.nire, Farenide. Aleks.
nov. 11) Aleksandre, ako car zem|i budes, ko
dobro mani mestru tvomu ucinis?' Aleks. jag.
star. 3, 227.
FEENKA, /. vidi frenga.
FEENA, /. abies pectinata DC, vrstajele, cmrok.
— vidi fena. — U Sulekovu imeniku po jednom
priscu nasega vremena. 83.
FEENGA, /. vidi frenga. — [7 nase vrijeme
(u Vukovu rjecniku samo ohlih vrenga).
P^EESAK, freska, adj. vidi frisak.
FEESINA, /. augm. frijes. — U Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
FEESAK, freska, adj. vidi frisak.
FEEVAE, frevara, m. vidi fevruar. — Od xiv
do XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(frevart). Frevara miseca. Mon. serb. 105. (1333).
Miseca frevara. 238. (1399). Meseca frevara. 296.
(1420 u poznijem prijepisu). Meseca frevara. 516.
(1472 u poznijem prijepisu). Godista gospodinovi-
jeh 1648, frevara. G. Palmotic 2, 77.
FEFANAT, frfanta, m. tal. furfante, lopov. —
isporedi prfanat. — Kao jJSOvkq, osobito djeci,
u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Cekaj, cekaj, fr-
fante jedan!' P. Budmani.
FEF;^ANE, n. djelo kojijem se frfja. — U Vu-
kovu rjecniku.
FEFEATI, frfjam, imj)/. vidi brbjati. — Bijec
je onomatopejska kao i brbjati (kod cega ne treba
pomisliti na indoevrope/jski korijen barb), ali vidi
i frfuriti. — U Stulicevu rjecniku i u Vukovu.
FEFNAEITI, frfiiarim, impf. vidi frf|ati. —
U jednoga pisca iz Slavonije xviii rijeku. Vece
zena nego zena, koja s jezikom ne frfnari, a u
riei nije proksena, tu istite, gospodari. D. Eapic 89.
FEFEATI, frfram, impf. vidi frf|ati i frfuriti.
— U Jambresicevu rjecniku (frfram ,blactero'
1, 68a).
FEFEAVAC
72
FEISAK, 1, a.
FEFEAVAC, frfravca, ni. covjeli l-QJi frfra,
brblavac. — U Jambresieevu rjecnikii (kajkavsM
frfravec ,blatero' 1, 68'').
FEFTJEA, m. brhjavac, arap. tttr. farfara (ali
vidi i frfjati). — U JBjelostjenccvu rjecniku i u
Ja.nhresicevu.
FEFUEITI, frfurim, impf. brb(ati, vidi frfura.
— U Sjelostjencevu rjecniku, u Jambresieevu, u
Stuliccou.
FEGIINATI, frgunam, impf. nem. yergonnen,
dopnstati. — U narodnoj jjjesmi iKjarskijeh Hr-
vata. Ax prete} prete|u nictar ne frguna (ver-
gonnen. F. Kur^lac). Jacke. 291.
FEGAN, vidi filgan. — U Stidicevu rjecniku
(fargjan). — nepouzdano.
FEHNUTI, frhnem, pjf. vidi frkmiti, a). — U
Belinu rjecniku (,strepere volatu* 77G'').
FEIDA, m. vidi Frido. — Akc. se mijena u
voc. Frido. — f " istoga jiisca xviii vijeka u ko-
jega ima i Frido. I po svijetu svemu da raz-
glasi Fridu krivca od petu do vlasi . . . Eto Fride
jurve u begluci. I. Zauicic 30.
FEIDEEIK, ni. ime musko , nem. Friederich,
(ili je u nas jezik doslo Hi od kit. Fridericus Hi
od tal. Fridei'ico. — Od xiv vijeka. Friderik
z Gorice. Mon. croat. 40. (1325). i u Sulekovu
rjecniku (,Friederich, Fritz').
FEIDEEIKA, /. ime zensko. vidi Friderik. —
U iulekovio rjecniku (,Friederike').
FEIDO, m. hyp. Friderik. — isporedi Frida.
— Akc. se mijena u voc. Frido. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Druga mislit Frido jest poceo.
I. Zanicic 13. Pismu ne kti Frido da privoji. 29.
FEIGADA, /. vidi fregada, fregata. — U Bje-
lostjencevH rjecniku: frigada, brodec ,navithalmus,
iiavis pompatica, navis bene cubiculata, Tulgo
buccentaurum, phaselus, celox'.
FEIG-ANICA, /. cucurbita clodiensis L., vrsta
bundeve, tikva grjaca, tikva spanuUca (jede^ se
prigana). — U nase vrijeme u Dahnaciji. Cas.
ces. muz. 1852. 49. 62. B. Siilek, im. 83.
FEIGANE, m. djelo kojijem se friga. — U
lijelostjencemi rjecniku i u Voltigijinu.
FEIGATI, Mgam, impf. vidi prigati, lat. fri-
gere, tal. friggere. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu, u Jambresieevu, u Vol-
tigijinu, u Stulicevu. Svrhu one prsure priho-
jaao mnostvo dus zlocastih ke se onde frigahu.
Toiidal. star. 4, 111. IT ognenoj mjedenici friga
u smi'adno svoje salo. J. Kavai'iiu 448'J'. Friga i
]jcce, kuva i vari, tenfa i bari, pa sve pokvari.
Nar. posl. stoj. 88.
FEIGENACA, /. vrsta hnndevc, vidi friganica.
— U Dalmaciji. B. Sulek, im. 83.
FEIGIJA, /. Phi-ygia, kraj u Maloj Aziji. —
Od xvii vijeka. Nahodeci so u Frigiji od Asije.
V. Glaviuic, ,cvit. 370''. Od Frigijo kra}. V. Dosen
70''. i a Sulekovu rjecniku (,1'hrygien'). — U
jednoga pisca cakavca xvii vijeka glasi Frija
(u/irav Fnjij'a). Drugi (grtid) tako jest u Friji.
,1. Annoliisir 43. — IJ istoga pisca isti oblik ima
i drugo zuacrne (Phrygia, zensko ce^ade iz Fri-
gije): Devc'ta se (sibiia) zvaso Frija. 32.
FBIGIJANIN, m. covjck iz Frigije. — U ,§«-
Irkoru rjecniku (^Phrj'gipr').
^ FEIGI.TANKA, /. zensko ce^nde iz Frigije. — U
Sulekovu rjecniku (,Pluvgioriii'j.
FRIGIJANSKl, adj. koji pripada Frigijanima
Hi Frigiji. — U :^ulekoou rjeijniku (,phrygisc'li').
FEIJES, m. vidi ■^Tijes. — TI Vukovu rjecniku
(s dodatkom da se govori u Crnoj Gori).
FEIJOLA, /. vidi Frijul. — U rukopisu xvii
vijeka i otale u Danicicevu rjecniku (Friola). Belb-
gradf> ize vt Friole. Glasn. 11, 126. Ostavjajutt
Friolu. 127.
FEIJUL, Frijula, m. Forum Julii, vidi Furla-
nija, tal. Friuli. — Od xiii vijeka, a izmedu rjec-
nika u 3Iika(inu (s talijanskijem oblikom Friuli),
u Belinu 3311^, u Bjelostjencevu, u Voltigijinu.
Kapitan Frijula, Istiije. Mon. croat. 4, 18. (1275
prepjis. 1546). Vnide va Italiju po Frijulu. S.
Ivozicic bl^. Otisla bjese u Akvilediju grad ple-
menit u Frijulu. B. Kasic, per. 208. Atila iz
svoje dilivsi se zem|e, dojde u Frijul i podsede
Akvileu. F. Glavinic, cvit. 93=1. Hrvati robe Frijul.
P. Vitezovic, kron. 64.
FEniTA:^A, vidi fritaja.
FEI!^, m. malena rijecna riba. Gorski kotar u
Hrvatskoj.
FEIN, m. mjesto u morn r/dje ima dosta ribe,
tal. nilet. fraima. — T' nase vrijeme u Dubrov-
niku. Eibari metnu mrezu na mjesto nima po-
znato gdje za cijelo drze da se riba nalazi . . .
iz tog zgodnog mjesta sto zovu ,frin' . . . L. Zore,
rib. ark. 10, 355.
FEISAK, friska, m. vidi vrisak, vriska. — U
nase vrijeme u Crnoj Gori. (Kon) friskom fristi,
gleda uz planinu. Pjev. crn.. 139^.
FEISNTJTI, frisnem, 2)f. u nase vrijeme u Crnoj
Gori. a) vidi vrisnuti. Frisnu vojska ka' da se
pomami: ,Stan, Feruce, da se pozdravimo'. Nar.
pjes. vuk. 5, 344. Ter frisnuse mladi kapetani.
5, 331. — b) skociti, isporedi frciti. Pa na hata
proz divan frisnuo. Pjev. crn. 93'\
FEISAK, friska, adj. nem. friscb (stvnem. frisc),
tal. fresco, hladan, prijesan, nov; i u nasem je-
ziku ima razlicita znacena kao u jezicima iz
kojijeh je u nas preslo. razlicni su i oblici: frisak,
frizak, fresak, fresak (vidi 1). isporedi i vrisak.
— Komp.: friskiji, freskiji, vidi zadni primjer
kod 2, a, e).
1. oblici.
a. frisak i frizak razlikuju se samo ti nomi-
nalnom nom. sing. in. i u ace. kad je jednak no-
minativu; u ostalijem oblicima i kod frizak z
p)red k glasi s, te se tako naj cesce i nalazi pi-
sano. a) frisak je naj stariji oblik i potvrden je
XVI vijeka (Korizm. 51"), zatim opet u nase vri-
jeme (Nar. posl. vuk. 339). izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,fi'esco' ,frisch*; frisko ,allegramente,
prestamente' ,hurtig , gescbwind') ' i u Vukovu
(vide vrisak, a. kod ovoga ima: 1. ,frisch' ,recens',
cf. taze, prijesan. 2. ,friscli' ,celer', cf. hitar, okro-
tan; vrisko ,gescliwind' ,cito', cf. brzo .s dodatkom
da se govori u vojvodstvu). — b) oblik frizak po-
tvrden je od XVII vijeka, ali samo jto sjeoernijem
krajecima : B. Krnarutic 7. A. J. Knezovic 215.
E. Pavic. ogl. 470. M. A. Eejkovie, sat. L4'».
.sabr. 12. I. Jablanci 118. G. Postalic, utis. 166.
178; drugi su potvrdeni oblici od istoga nomi-
nativa: frizka. J. S. Re}kovic 153; frizko. S. Sto-
fanac 10. ali kod pisaca sjcvcrnijeli krajeva bice
i oblici sa -sk- postali od. nominatira frizak. iz-
medu rjecnika naliodi se u Bjelostjencevu (kaj-
kavski frizok, nov, skorni, nedavni ,recons, novus'
kakti : frizka ili nova jajca, skorna jaja ,recentia
ova'. 2. frizek, vmetolen ,alacer, alai-ris, vogetus,
rocens, mustus' kakti : frizki vitezi, t. j. netrudni
,recentos milites' t. j. novi junaki koji su skoro
dosli, ali skoro se med soldato podali. odkud ova
refc frizek no more se zadosta z dijackom jezikom
FEISAK 1. a.
73
FEITA^jA
izreci, ar ju mi skoro na vsaku hvalu pridati
moremo, kajti veliiuo: frizko dela, frizko spi,
frizko se vuci, frizko se skrbi, pije etc., takaj
frizek je, t. j. zdrav je ,integra valetudiiie ntitur,
est integi'a valetudiiie, est sanus, bene valeus,
sospes, valeus'. frizka je zima, hladno je ,frigidiim
est, est rigidiim frigus, rigida hyems, rigida aura,
rigidus aer'. iz frizkoga je mesta dosel ,de re-
centi, sano et incokimi loco venit'. na frizkom
cini kaj namenil si ciniti ,alacriter et celeriter
fac quod facere inteudisti'. frilko .alacx'iter' kakti:
frizko jem .alacriter comedo", frizko je vreme
,frigidum est tempus'. frizko se bijem , alacriter
decerto, generose pugno') /' u Jambresicevu (frizek
,alacer, recens, celer'. frisko ,celeranter').
b. fresak (same od tal. fresco). — u dvojice
■pisaca xvi i xviii vijeka: fi-esak. Zborn. 144''. fi'e-
scijeh. 103a. fi'eska. J. Vladmirovic 26. 47. fresku.
24. 46. freske. 35. fresko. 35.
c. fresak (samo od tal. fresco). — od xvii vi-
jeka: freska. Starine. 11, 143. (olio 1679—1688).
Poslov. danic. 107. (D), i u nase vrijeme u Du-
brovnika. P. Budmani; a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu : prisan, fresak ,recens'. 500 •.
2. ziiaceiia.
a. adj. a) hiadan, a vodi, o vasduhu, vjetrii.
Niti ondi pusu friski i zdravi vitri. A. Bacic 458.
Posluziti casom friske vode. M. A. Eepiovic, sat.
H3''. Frizak vitric. G. Pestalic, utis. 166. Ki
ce basilak voiiat, rano mu se je stajat i friskom
vodom zalivat. Nar. pjes. istr. 2, 42. jio primorju
(osobito kod pomoracaj frisak, fresak vjetar znaci
vjetar kojijeni se dobro jedri (po tal. vento fresco,
franc, vent frais). Ki j" fortunu skuril, friskom
burom piva. M. IvuliaceA'ic 89. — b) o organi-
cnijem tvarima dok sit jos kao sive, prije ne/jo
pocnu kvariti se, mijei'iati se. tako se n. p. kaze:
aa) 0 zivinskom (i ludskom) tijeJu i o I'tegovijem
dijelima prije nefjo pocnu gAiti, trithnnti. ispo-
redi prijesan, skorasni. Pakvu otvorivsi redov-
rdci, telo cisto i frisko svete muceuice najdohu.
F. Grlavinic, cvit. 312^''. Eiba ne va}a nista, ako
nije freska. (D). Poslov. danic. 107. Kako n frisko
meso brzo se crvi umetnu. S. Margitic, fal. 278.
Al' u torbi glava onoga, koga bise odavna ubio,
friska, kolik da je oni cas poginuo. J. Banovac,
prip. 119. iletni fi-eska mesa. J. Vladmirovic
26. Uzmi fresku zuc. 46. — 0 jajima: Friska
jajca i maslo prositi. A. T. Blagojevic, pjesn. 44.
Uzmi fresko jaje. J. Yladmii'ovic 35. — 0 mli-
jeku, siru, viaslii itd. isporedi mlad. — o rani:
Za freske rane naj bo}i melem. J. Vladmii'ovic
35. — bb) 0 bi^ci i vezinijem dijeliina prije nego
pocnu SHsiti se, venuti. isporedi zelen, sii-ov itd.
Od frescijeh rusa. Zborn. lOS^^. TJcini zubatku
od jasenova drveta freska. J. Vladmii'ovic 47.
Travnem frisko obarati drvo nije posao. J. S.
Pe|ko^'ic 187. tako se kaze o vocu, cvijecu, liscu
itd., 0 kruhu, dok je jos mek, itd. — c) o ceja-
cletu i 0 zivincetu koje nije izmoreno, triidno, pa
po tome i uopce znaci cil, zdrav, cvrst, jaki. Ki
je zdrav, frisak. Korizm. 51^. Vazda se ce uaci
fi-esak i lagaban. Zborn. 144''. Kon. stepen, frizak,
hvajen. B. Krnarutic 7. Paripa dobra, zdrava,
mlada, freska. Starine. 11, 143. (oko 1679—1688).
Zasto su (an deli) od naravi friski. A. Bacic 4.39.
Evo ozivise sva tilesa i stajau fi'iska i zdrava
prid riime. E. Pavic. ogl. 398. Lagan, fiizak pak
raditi stane. M. A. Rep;o^ac, sat. L4!«. Da mozo
sveudi} frizak i zdrav ostati. I. Jablanci 118.
Frisak i zdrav kao I'iba. Frisak kao ]:remen. Xar.
posl. vuk. 339. — d) u sirem swislu, kaze se o
cem sto prije nije bilo, sto je od malo vremena.
isporedi nov, skorabni. Fi'iske su svice drugi
doneli. A. J. Knezovic 168. Frizak se (talus)
uzdize. 215. Puli crekvi fi-iski grob. Nar. pjes.
istr. 6, 3. — e) koji se nije itmorio (vidi e), onaj
brzo radi, po tome frisak nioze znaciti i brz, hitar.
Inglez fi-izak (spravan, gotov) na odgovor rece.
M. A. Re|kovic, sabr. 12. Kakono ce i svakoga
svetoga tilo hitrije i friskije biti, nego jedna muiia.
B. Leakovic, nauk. 78. — f) n. frisko s prijed-
lozima na, u stoji adverbijalno i znaci brzo, vidi
e). aa) ii ace. sing, s prijcdlogom na: na frisko.
Koji okrsten na frisko unire. B. Leakovic, nauk.
124. Onda ili bismo ovu milost na ki-stenu do-
bitu na fi'isko izgubili ili bismo ju s velikom
mukom obdrzali. 173. — bb) u Joe. sing, s jiri-
jedlogom na: na friskom. — na jednom mjesta
XVII vijeka. Ako hocete meda imati, tako partik
na friskom usa|ite. Starine. 11, 128. (1679). i ii
Bjelosfjencevu rjecniku (vidi sprijeda). — ce) u
ace. sing, s prijedlogom u: u frisko. — xvm vi-
jeka. I opet, jerbo se glas dati moradise svoj
vojski kra|icinoj to odlucenje, i ne mogadijase
biti u frisko, zarad velikoga okolisa, u kom staja,
odmaknu tu misao tja do dneva drugoga. I. Za-
nicic 168. Ovako cete lag]e i u frisko pripeti
se na slavu. M. A. Eejkovic, sabr. 1. Zato djavli
pakleni |ude na grih navode, samo da se skoro
stolice ili pribivalista nebeska ne napune, i tako
sud obceni u frisko da ne bude. D. Eapic 5.
Nacin ti frisko kiselit krastavce. J. S. Eelkovic
320. Da mu naredim samo ocenas i zdravu ma-
riju moliti pak da ga u frisko odrisim i pustim.
B. Leakovic, gov. 69. Da tako dneve svoga zi-
vota u frisko skraca. G. Pestalic, utis. 81.
b. adv. frisko, fresko. — komp. : fi-iskije, fre-
skije, 11 jednom primjeru xvm vijeka frize: I
plod frize da svoj svaka vrze. J. S. Eejkovic 148.
— u svijem primjerima znaci brzo, odmah, vidi
a, e) i f). Cinite ga frisko uslati glavoui na sridu.
Starine. 12, 34. (oko 1703—1706). Halat, brez
koga poslovat ne moze ni drugoga toliko frisko
dobavit. A. Bacic 111. ]^e mogu frisko sva ko-
lika biti. A. J. Knezovic 123. Andeo rece : ,Ustani
frisko !' E. Pavic, ogl. 656. Al' se fi-isko siromah
pokaje. M. A. Ee]k;o\dc, sat. 12-'. Lasno svaki
krstjanin viruje, da ce smrt doci, ali da ce frisko
doci. to sebi ue da lasno u glavu dovesti. D.
Eapic 114. Pa jednu je pusku izbacio, a drugu
je frisko napnnio. Nar. pjes. vuk. 3. 507. Frisko
poce, frisko i doce. Nar. posl. %-uk. 339. Sto frisko
budne, frisko i prode. 361.
FEiSKATI SE, friskam se, impf. hi ad it i se,
rashladivati se. — Postaje od frisak. — U na-
rodnoj pjesmi iz Istrc nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Bjelostjenccvu (frizkara se, hladim se
,aerem, 1. frigus capto, exerceo me per frigus,
exitum, saltum etc., exerceo valetudinem'). Ea-
diceva rozica z roson se je friskala. Nar. pjes.
istr. 2, 78. — Aktivno friskati, hladiti samo u
Voltigijinu rjecniku (friskati, hladiti .rinfrescare'
,abkiililen').
^ FEISKOCA, /. stane onoga sto je frisko. — U
Stilekoru rjecniku (frizkoca ,frische').
FEISTATI, fristim, impf. vidi vristati. — U
nase vrijeme u Crnoj Gori. (Kon) friskom fristi,
gleda uz planinu. Pjev. crn. 139='.
FEITA, /. vstipak (?), tal. fritto, prigano. —
U pi.'ica rakavca xvi vijeka. Mesa pecena, ku-
hana, zaladije, frit. Korizm. 3=^.
FEITA^^A, /. vidi priganica, tal. fritr.aglia. —
U 2'isea Dnbrorcanina xvi vijeka. Sad vam cu
Ijepsu ja isprigat' frita}u (var. friktaju). N. Na-
Jeskovic 1, 274.
1. FEIZ
74
rE:^AV
1. FEIZ, m. vidi briz. — Na dva mjesta xv
vijeka i ti Danicicevu rjecniku (frizt, srl. fr'isius,
crispatus). Kaveca dva friza zlata. Moii. serb.
498. (1466). TJzde s zlati frizi. M. Marulic 14.
2. FEIZ, in. neko vuneno tkave, vew. fries. — U
t^ulekovu rjecniku (,fries').
^ 3. FEIZ, m. covjek iz Frizije, new. Friese. — TJ
Sulekovu rjecniku (,Friese, Frieslandei").
FEIZAE, m. covjek koji ce (2.) friz. — U Su-
lekovu rjecniku (,friesmacher').
FEIZIJA, /. kraj ti Olandiji. — Nacineno od
Fi-iz. — U ^ulekovu rjecniku (,Friesland').
FEIZIJSKI, ndj. koji pripada Frizima, Fri-
ziji. — U Sulekovii rjecniku (,friesisch.').
FEI^, m. vidi briz (i radi postana) i merduo.
— U Yukovu rjecniku (vide merduo).
FEIZAK, Mska, adj. vidi frisak.
FEK, uprnv glas kojijem se j)okazuje, kako
ptica zatrepetavsi krilima odlijece, te se po tome
uj)otreh(ara f/otoro kao adverab sa znaceuem :
brzo, odnialt. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vnkoru (,sogleich' ,illic.o', cf. odmah s pri-
wjerima: Frk pare more, t. j. daj novce sad odmah.
Kako rekli, frk se poslusali. Frk Iliju braca su-
sretose, i s dodatkom da se govori u Bod). Pa
joj sputi obadvije ruke, frk je baci na silna La-
buda. Nar. pjes. vuk. 2, 37. Frk para, pazar te
nasao! Nar. posl. vuk. 339.
1. FEKA, /. frkane (vidi 1. frkati). — U Yu-
kovu rjecniku (,das gescbnui-re' ,fremitus').
2. FEKA, u Banatu sto u Srijemu cifta. J.
Markovic.
FEKAC, frkdca, m. tornator, vidi drasjar. —
Od 2. frkati. — U Jambresicevu rjecniku.
FEKALO, n. torniis, dlijeto (kojijem se frka)
u frkaca. — U Jambresicevu rjecniku.
FEKANOVAC, Frkanovca, m.selo uMed:umwju.
(kajkavski) Frkanovec. Schem. zagr. 1875. 141.
1. FEKANE, n. djelo kojijem se free (vidi
1. frkati). — U na§e vrijeme i u Vukovu rjec-
niku. Frkaiie nozdrva negovijeb. strasno je. D.
Danicic, jov. 39, 23. Frkane kona. jer. 8, 16.
2. FEKANE, n. djelo kojijem se frka (vidi
2. frkati). — U Jambresicevu rjecniku (,torna-
tura').
FEKASOL, m. prezime. — xvi vijeka. Broz
Frkasol. Mon. croat. 217. (1576).
FEKAftKJ, m. selo u hrvaiskoj krajini u okrugu
licko-otockom. Eazdije}. kr. 18.
1. FEKATI, frcem, imp/, silovito i t/las)W di-
hati kroz nos. — Hi je p)Ostalo od hrkati Hi po
sebi kao onomatopejska rijec. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku (,schnuiTen' ,fremo' ,s' pri-
nijerom iz narodne pjesme: Na nos free, dr/.ati
fie lie da).
2. FEKATI, frkam i frcem, impf. vrtjeti, okrc-
tati, .sukati. — Eijec onomatojtcjska, vidi i zvrk.
— U lijelostjencevu rjecniku (frkam ali frcem,
okruzavam ,circumago , circumverso'. 2. frcem
vretenom .fusum gyro' ltd. 3. frkam, struXom na
okrug ,torno, trochum aut tornum facio, ago,
circumago'. 4. frkam preju, konco etc. ,torqueo
Hla'), u Jitmhresirrvii (frkam ,torno'), u Stuliccvu
(frkati, frcem i frkam: 1. pripredati. 2. ,monar
intorno' ,ciroumagere'. 3. ,tomiarG' ,tornare').
FKKET, m. main Indira, mozehiti tal. bar-
chettn. — isporfdi vrkot. - I' na.^e vrijeme u
Crnoj (iiiri. X. Ducic.
FEKETIC, m. dem. ft-ket. — (U Vukoru rjec-
niku vi'ketic).
FEKETIOI, m. pi vidi Frketic-seio.
FEKETir-SELO, n. seoce u Hrvatskoj n pod-
nipaniji karlovackoj. Pregled. 29. — zove se i
Frketici. M. Sabjar 103. Schem. zagr. 1875. 84.
FEIvETINAC, Frketinca, m. selo u Medumurju.
(kajkavski) Frketinec. Schem. zagr. 1875. 138.
FEK^EVCI, Frkjevaca, m. pi. selo u Slavoniji
u podzupaniji pozeskoj. Pregled. 90.
FEKNUTI, firknem, pf. a) odletjeti (u pravom
i u prcnescnom smislu), vidi frk. — isporedi vrk-
nuti. — od XVII vijeka (u naj starijem primjeru
s hv mj. f) a izmedu rjecnika u Stulicevu (,stre-
pere pennis initio volatus'), (u Vukovu samo vrk-
nuti). Tomu glava ,hvi'kne', kad (ga) sab}om
udare. B. Krnarutic 18. Tica ona frkne pa joj
stane na rame. Nar. prip. vil. 1868. 850. — u
narodiioj pjesmi cakavskoj nasega vremena s obli-
kom frkniti : Frknila je v jamu kako mis va
slamu. Nar. pjes. istr. 4, 8. — b) pf. frcati. —
u pisca Dubroccanina xviii vijeka. Uze zubat
bic, ter se poce tako tesko udarati, da na prve
frknu krv po svijeh stranah. B. Zuzeri 404». —
c) prelazno, udariti (objekat je udarac). — u
Stulicevu rjecniku: frknuti komu pest ,pugno ali-
quem percutere".
FEKNIVATI, frknujem i frkiiivam, uh^j/. frk-
nuti, a). — U Stulicevu rjecniku.
FEKOVIC, m. prezime. — Govori se i Vrkovic.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
FEKUN, frkiina, m. djetic od deset do petnaest
godina, podraslic. — Bice od tal. briccone, lopov.
— U Boci kotorskoj (po Vukovu rjecniku) i u
Crnoj Gori (vidi frkunica).
FEKIJNICA, /. djevojcica od 12 do 15 godina.
— vidi frkun. — U Crnoj Gori. N. Ducic.
FEKUNIC, m. dem. frkun. — U Vukovu rjec-
niku.
FELAN, Frlana, m. vidi Fr}an. — F narodnoj
pjesmi iz Istre nasega vremena. Nasli su se tri
Frlani. Nar. pjes. istr. 2, 151.
FELANIC, m. prezime. — xvi vijeka. Vicko
Frlanic fmoze se citati i Fr|anic). Mon. croat.
292. (1590).
FELANSKI, adj. vidi fijanski i Frlan. — V
narodiioj pjesmi iz Istre nasega vremoia. Eaj'
cu krunu izgubiti, ueg frlanska |uba biti. Nar.
pjes. istr. 2, 151.
FELESIJA, /. nerazmi.s(enost, tal. irriflessione.
— U nase vrijeme u Duhrovniku ; zove se tako
i )ierazmis(eno re(c(de. P. Budmani. — U Vukoru
rjecniku stoji sa znacei'iem: nazeba velika i s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori. isporedi vr-
lesina. — n<ja>ina je sveza izmedu dva z)iacei'ia.
FELITT. tVliui. pf. vidi frjiti. — U Stulicevu
rjecniku.
FELOFKTK', m. prezime. — xvi vijeka. Mihal
Frlofetic. Mon. croat. 307. (1598).
FE]^AN, FrJAna, m. vidi Furlan. — isporedi
Frlan. — U Bjelostjencevu rjecniku.
FE^^ANSKI. adj. koji pripada Frlanima. —
isporedi frlanski. — U Bjelostjemevu rjecniku:
Frjanaka zom}a ,Forojulium'. v. Frijul.
FEl^ATI, trlilm, impf. frjiti, bacati. — (V Vu-
kovu rjerniku sanio oblik vrjati).
FEl^AV, adj. vidi dr}av i vrlav. — U na.ie
vrijeme u Hnsni. Frjavo, drjavo oko: zadi'te tro-
pavice. G. Martic.
FEl^ITI
75
FEULATI
FE^jITI, ff]iin, iif. haciti, tur. fyrlatmak. —
U nasc vrijeme (u Vulcovti rjecnilit samo ohlik
vrjiti). Ima pravo fr|iti loptu. S. Tekelija, let.
119, 7.
FEIMENTIN, frmeutina, m. kulcitrus, taJ. for-
mentone. — U nase vrijeme u Boci liotorskoj i
u YulcovH rjecnikn (s dodatkom da se govori u
Boci). B. Sulek, im. 83. Da mi okopavaju fr-
meiitin. Nar. prip. vuk.- 283.
FENA, /. vidi radiz. U Prigorju. F. Hefele.
FENCELA. /. Kvojali. lovrcak. F. Kurelac, im.
ziv. 33.
FEXCELIXKA, /. inie ovci, vidi frncela. (,die
lockige'). F. Kurelac, im. ziv. 83.
FENDATI, frndam, im})/. vidi kvrcati, presti.
— U nase vrijeme a krajini. Macka fruda na
peci ili u kutu. F. Hefele.
FENUN, m. u Stulii'evu rjecnikn: v. ogrnac.
pisac je po svuj prilici gdje krivo procitao rijec
fertun.
FENATI, frnam, impf. dohivati lukavstvom.
— Somo u Stulicevu rjecnikn (v. ofrnati).
FENOKA. /. zvrcka, tal. friguocola. — ispo-
redi frnokula. — U nase vrijeme u Boci kotor-
skoj, i u Viikovu rjecnikn gdje ima i frnooka
s istijem znacenem, a kod oboga stoji da se go-
vori u Boci. Da jedan drugome dava toliko fr-
jioka u celo. V. Vrcevic, igr. 26.
FENOKULA, /. vidi frfioka. — U nase vri-
jeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FENOOKA, /. vidi friioka.
FENUSITI, friivisim, impf. dem. frriati. — Samo
a Stidicevu rjecniku.
FEOA'CELICA, /. vidi frncela. — U narodnoj
pjesmi iz Istre nasegcc vremena. Ylasi na fron-
celicu. Nar. pjesra. i.str. 4, 17.
FEONGATA, /. I'leka sprava za ribane, ja-
macno talijanska rijec. — U nase vrijeme u gor-
iiem primorju. Fronzata. ovako je ime svoj spravi
dje i mreza ulazi. Xa jednom konopu privezano
je nekoliko smotaka trave ne daleko jedan od
drugoga. ti smotak zove se snopic. taj se naki-
ceni konop baci ii more tako da nacini okuc
pocimajuci s kraja. na drugoj strani okuca metne
se mreza koja je sastav].ena od nekoliko mreza
Zajedno, tad se iznntra okuca buca, a riba koja
hoce da pobjegne, dijelom se zavuce u snopice
a dijelom upane kao^ luda u mrezu. svu tii spravu
zoTu ,fx'onzata' na Sipanu, a u Makarskoj ,fru-
zata'. cuje se ne rijetko imenovat je i .frongata'.
L. Zore, rib. ark. 10. 366.
FEONZATA, vidi frongata.
FEOSTUK, m. item, friihstiick, dorucak. —
isporedi frustuk. — U Bjelostjencevu rjecniku
(frostuk ili frostuke|, rucak, rucene, rucevane).
FEOSTUKA;^, frostukja, m. vidi frostuk, item,
(avstrijski) frustukl. — U Bjelostjencevu rjecniku
(kajkavski frostuke|, vidi kod frostuk) i u Jam-
bresicevu (frostuke|).
FEOSTUK^.ATI, frostukjam, impf. dorucko-
vati. vidi fx-ostuka|. — U Bjelostjencevu rjecniku
i u Jambresicevu.
FES, interj. kad se kazuje kako je puska fr-
snula. — U Vukovu rjecniku. — Na jednom,
mjestu pokazuje da je puska pukla, a ne frsnula:
Izvadi malu pusku te u nega frs! Pravdonosa.
1851. 8.
FESNUTI, fi-snem, pf. slagati, izdati (o pusci).
— Fostaje od frs. — U Vukovu rjecniku: frsnuti,
n. p. frsnula mu puska, t. j. slagala ,versagen
(von der flinte)' ,fallere' s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori.
FETA;^, frta}a, m. cetvrt, cetvrtina, nem. viertel
prelxo magar. fertaly. — isporedi vrta}. — Od
XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu
rjei'nika n Bjelostjencevu, u Jamhrem-evu, ti Vol-
tigijinu, u Vukovu (Adds ^'rtaj, a kod ovoga stoji
da se govori u vojvodstvuj. Jedan sahat i frta|.
A. Bacic 349. Bivsi u vodi jednu cetvrt iliti
frta} ure. A. Kanizlic, utoc. xxii. Dok zapali
projde frta| sata. M. A. Eejkovic, sat. G7a.
P'ETA^^CE, frtajceta, n. bure od cetiri akova.
vidi frta}. — isporedi vrtajce. — T" Vukovu rjec-
niku.
I'ETUNA, /. vidi fortuna. — Po akcentu bice
od tur. fyrtyna. — U Mika{inu rjecniku, (u Vu-
kovu samo oblik vrtuna).
FEIJDAl^, frud|a (?), m. mlade grane ujedno
s liscem sto se ubere za zivotine (kx-avu) i ostav|a
za zimu (za koze). F. Afric.
FEUDATI, frudam, imj)f. kao da znaci trti.
— Bice rijec romanska, isporedi tal. frugare, ili
franc, frotter. — U jednoga pisca JDubrovcanina
XVI vijeka. Ke kune kudami frudaju i glade.
M. Yetranic 1, 467.
1. FEUG, m. Francus, covjek iz germanskoga
plemena kojeje osvojilo Francusku, srgrc. 4>oi(yyog.
— -u- stoji mjeste negdasnega s^. — xiii vijeka
(vidi i fiaiski) t u Danicicevu rjecniku (Frugt).
Najemi.se grtci.skyje voje, Frugi ze i Tui'ki. Stefan,
sim. pam. saf. 5. Frugomi. KonstantinL gradt
predi'bzestimb. Domentijan'' 103.
2. FEUG, adj. rijec nejasna znncena i ])ostana
u crnogorskoj poslovici. Brz kao tica, a frug kao
stica. (U Crnoj Gori). Xar. posl. vuk. 29. i u Vu-
kovu rjecniku (bez znacena s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori) gdje ima kao primjer ova
ista poslovica.
FEUGA, /. cvor (u drvu), kvrga, vidi i frz.
— U Bjelostjencevu rjecniku: fruga, brga, krasta
na drevu (kod fuga).
FEUGFN'A, /. ime zensko. — isporedi Frugina.
— Prije nasega vremena. Frugyna. S. Novakovic,
pom. 110.
FEUGINA, /. ime zensko. — isporedi Frugina.
— Prije nasga vremena. Frug3-na. S. Novako^dc,
pom. 110.
FEFGOPULOV, adj. u Danicicevu rjecniku:
Frugopulovb, planini ,Ograzdenu i pasistu Crt-
veuoj Po|ani' isla je meda ,na I'rugopulovo se-
liste'. (Mon. serb. 64 god. 1293—1302).
FEUJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 110.
FEUKA, /. ime mosticu, sto na obali kod pri-
jevoza stoji, da jjo nem kola iz lade na suho
produ. u Posavini. F. Hefele. — nem. brvicke,
most.
FEULA, /. svirala, magar. furulya (kojc opet
moze biti postalo od nasega svirala). — U Vu-
kovu rjecniku.
FEULANE, n. djelo kojijrm se frula. F. S.
Kuhac. rad. 41, 43.
FEULAE, m. covjek koji napravla frule. —
U nase vrijeme. F. S. Kuhac. rad. 41, 43.
FEULAS, m. covjek koji svira u frulu. F. S.
Kubac. rad. 41, 43.
FEULATI, friilam, impf. svirati u frulu. —
if nase vrijeme. F. S. Kuhac. rad. 41, 43.
FEUS
76
FEZ
FEUS, m. cibitlicti a djece iJO lieu, mozebiti od
tc.l. Hussione, otok na lieu. — isporedi frusin.
— U Vukovu rjecniku (s dodntkom da se yovori
u Crnoj Gori) u kom je 0)wko tumaceno.
FEUSIN, m. vidi frus. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Pa^troricma.
FEUSTA, /. bic, tal. frusta. — U pisra T)ii-
brovcanina xvi vijeka. Bic i frusta. M. Vetrauic
1, 217. i V nase vrijeme u Dubrovniku, gdje se
kaie i za rug kao nadimak ce}adetu zla jezika
(vidi kod frustati). P. Budmani.
FEUSTANE , n. djelo kojijem se frusta. —
Stariji je oblik ftustanjV. I pridadu ga narodom
na poruganje i na fruslanje i na propetje. Ber-
nard:n 178. mat. 20, 19. Ucini se ])(^sluSan ne
samo do popJu\anja, do frustanjn, nflgo tja do
smrti. M. Divkovic, bes. 11='. Negovu sramotu i
mukn i smrt od kriza i frustana i pop|uvana
pisase sva cetiri. M. Eadnic 252'i. U ovomu fru-
stanju Isusa izranise. F. Lastric, test. ll-l^'. Pri-
davsi Pilat Isusa vojakom, ovi svrhu neniiloga i
zalostnoga frustana, jos mu i drugu opaku sra-
njotu ucinise. E. Pa\-ic, ogl. 618.
FEUSTATI, friistam, j]f. izbiti bicem (frustom),
tal. frustar, . — impf.: frustavati. — isporedi
frustati. — Od xv vijeka po zapadnijem kraje-
vima. Bude pridan narodom i bude porugan i
frustan i jiopjuvan. Bernardin 22. luc. 18, 32.
Tada Pilat cini uhititi Isusa i frustat'. 88. joan.
19, 1. Tere ga ft-ustase Zidovi. M. Vetranic 2, 231.
Kojijem bicem imamo ga frustat? M. Drzic 148.
Isukrsta bise i frusta.se nevjerni Zidovi u dvoru
Pilatovu. M. Divkovic, nauk. 144''. Marijo, koja
sina tvoga frustata od Pilata ukazati ga puku
iz daleka vidila si. P. Posilovic, nasi. 183'. Fru-
stana je macka, kad ne prede baba. (D). Poslov.
danic. 22. Kada me frustase pri stupu. S. Mar-
gitic, isp. 4G. Pristupise frustati gosjjodina za
stup svezana. F. Lastric, test. 113''. Jeli slo-
bodno frustati gradanina rimskoga? E. Pavic,
ogl. 661. i u nase vrijeme u Dubrovniku, gdje
se resce upotreblava u prenesenom smislu, tc fru-
stati koga znaci: svako zlo o nern kazati. P.
Budmani.
FEUSTA VATI, frustavam , impf. frustati. —
0 XVI vijeka u Dubrovniku. Bih frustavan.
Zborn. 114''. Bic, koji lude frusta vase. M. Drzic
142. Kad nas nej^rijate} ne bije nas ni frustava.
M. Orbin 79.
FEUS, VI. vidi utvor. u Prigorju. ,Baril po-
pusca na frusu'. F. Hefele. — liem. fluss.
FEUSKI, adj. Francorum, koji pripada Fru-
zima. — isjioredi vruski. — Fostaje od. osnovc
frug nastavko))! iski. pred kojijem. se g viijei'ia
na z a za ovijem s ispada; z pred k glasi s. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (samo
I-'ruska gora) i u Danicicevti (fruziskyj). 2 ro-
mence fruske. Mon. serb. 408. Spom^sr. 2, 98.
(1441). — do nasega se rremena uzdrzalo samo
u imcnu gora (na. kojijem ima uekoliko mana-
stira) sto se pruzaju preko Srijema od istoka.
put zajiada: Friiska g6ra, Friiska planina Hi
samo ]'ri\skri, grc. <I^Quyyoyo')Qivv. Sve su ovo
ddiuovi fratarski, al' poslusaj gdi su kaluderski:
I'likra inia i jois svota Ana, drngi svi su na Fru-
sl.i piniiina: od sivera jo Trivhia glava, u srid
1 rusko stoji Besevina, pak ostali, Divsa, Aisa-
tovnr, i Opovo, Kuvozdin, Eakovac ild. M. A.
J.o|kovi(^, sat. B3"'. I planinu I'rusku zapustise.
IJ7". Koja (jitirira) nosi viuovu lozicu, ona jiada
na Fnisku goricu, te je Fruska vinoui izobiliia.
Nar. pjes. vuk. I, 497. Duiui vjouu' od i niskn
planine. 2, -575. I'ruska gora ,das gebii'ge das
Sirmien von westen nach osten durchschiieidet'.
Vuk, rjec.
FEUSKOGrOEAC, Fruskogorca, m. corjrk (naj
cesce kaluder) s Fruske gore. — Akc. kaki je u.
gen. sing, taki je u ostalijem padezima osim nom.
sing, i gen. pi. Fruskogoraca. — Od xviii vijeka,
a. izm.edu rjrrnika u. Vukovu. Osim svi Frusko-
goraca, naj pitomiji su. D. Obradovic, ziv. 87.
F'l'uskogor ji kaluderi. S. I.ubisa, prip. 86.
FEUSKOGOESKI, adj. koji pripada Fruskoj
gori. — Od xvni vijeka (vidi vruskogorski) a iz-
medu rjecnika u Vukoint. — U jednoga pisca
nasega vremcna ima i adt\ frusk6gorski, po frusko-
gorskom obicaju, kao fruskogorski kaluder: Pojao
je sasvim fruskogorski. M. D. Milicevic, zim.
vec. 5.
FEUSTANE, n. djelo kojijem se frusta. — Sta-
riji je oblik frustanje. — Izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (,expulsio, eje?tio dedecorosa, ex-
clusio opprobriosa, infamis etc.') i u Jambresicevu
(,expiilsio'). ^ubav hti da trpim . . . bici frustanja.
M. Marulic 171. Prikazevati bogu kugod disi-
plinu to jest frustanje. P. Eadovcic, nac. 100.
Da ste prokleti od onoga frustanja pri koloni.
J. Banovac, blag. 66. Gledajuci frustarie, okru-
nene trnove krune. M. Zoricic, osm. 109.
FEUSTATI, frustam, jjf. vidi frustati. — Od
XIV vijeka po sjevcrozapadnijem krajevima a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (frustam, frustati,
zegnati sibjem iz varasa, sela etc. zbog velike
falinge ali necistoga zivlena .expello, ejicio, ex-
cludo ex civitate, oppido etc. ciim dedecore et
confusione virgis percutiendo, quod proprie fit
meretricibus')' i u -Tamhre-Hcevu (.expello'). Imej
biti frustan. Stat. krc. ark. 2, 285. Ako bi se
nasla koja viscica, ima se frustati. Stat. po|. ark.
5, 302 — 303. Mocno me frustase privezana k stujii.
M. Marulic 209. Vijte Isusa od Pilata frustana
cvrstim zakonom. Korizm. 91^. Pokle ga budu
fi'ustali. Anton Dalm., nov. test. 116'^. hxc. 18, 83.
Bil je vezan, bil frustan i bican. A. Vitajic, ist.
395. Imaces veliku zalost i bolest, kad me uz-
giedas svezana, frustana, i svakim pogrdena. J.
Banovac, jirip. 76. Kada je kod Pilata bio frustan
mamuzama. D. Eapic 212. — U Bjelostjei cevu
i u- Jambresicevu rjecniku znaci : prognati uz
bicevane.
FEUSTUK, m. dorucak, vidi frostuk. — U §u-
lekovu rjecniku (,friihstiick').
FEUSTUKOVATI, frustukujem, impf. i pf.
doriickorati, vidi frustuk i frostukjati. — U Sule-
kovu rjecniku (,friihstiicken').
FEUT, m. (Hi f.?), plod, voce, tal. frutto. —
U pisca Hplecanina xv vijeka. Mnu t" bi trudno
zbrojil zelja tere fruti. M. Marulic 78.
FEUZIN. m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Fruzini,. S. Novakovic, pom. 110.
FEUZATA, /. vidi frongata.
FEVAE, fr^^ai-a, m. vidi fevruar /' fre\-ar. —
isporedi i)rvar. — xv vijeka i u DaniciiTVu rjec-
niku (fri.\ari.). Miseca fri.(va)ra. Mon. serb. 321.
(1423). Fri.(va)ra. -J31. (1445).
l''EZl']LTN, frzelina, m. sorinus meridionalis
P.rplun, ridi verzoliii. 1). Kolonibatovic. |n<igr.
si)al. 1880. 32.
FEZ, m. cvor (u drvu). — isporedi vrz. —
Srodno s k^•^ga. — U Mika{inH rjecniku, u lie-
linu 512'S u Stulicevu (iz Beliua), (u Vukoru
iiiHi siiiiiii iililik vrzi.
FE^AV
77
FULATI SE
FEZAV, adj. vidi frziv. — U Belivii rjecuika
512a a iz nega u Stidicemi.
FEZIC, m. }>rczimc. -— U nase vrijevic. Scheni.
zagr. 1875. 227.
FEZIV, culj. cvornat, vidi frz. — isportdi frzav.
— V 3Iikajinu rjecniku, a iz neya u Stulicevu.
FEZNOVIT, adj. vidi frziv. — (U Vulcovu
rjecrnku vrznovit, vide cvornovit).
FTIKATI, ftikam(?) fticem (?), pf. ftikati u
oci, prekariti. sanio u IMikalinu rjecniku na dva
mjesta : ftikati u oci, clati u obraz .objicio, ob-
jecto, exprobio, improbo* 97''. vidi i kod dati,
"in, A, 1, d', g, a) bbj ddd) (II, str. 299a). _ Ne-
pozuata postana; moze se pomisliti na novogrc.
ifivu, zapjuvati.
FUCANE, n. djelo kojijeiii se ku fuca. — U
Bjelosijencevu rjecniku.
FTJCATI SE, fucam se, impf. jako se ^utiti.
— U Bjelosfj''ncevu rjecniku: fucam se, naglim
se, jako se sruim, i kakti od jada (jedaj grizem
se, bisijiia se, bistujem, gnivim se, plah bivam,
jadovan (jedovan), srdan bivam ,furere, furiare'.
V. srdim. se.
FUCMAN, m. ime jezikii prebojcem vise puti
prebijenom, sto stoji na opankii za ures. u Po-
savini. F. Hefele.
FIJCIJA, /. neka bacva sto se ne drzi poloske
nego usjrravo stoji, tur. fucii, fycy. — isporedi
vucija. — Akc. se mijena u gen. pi. fiicija. —
Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. zetakj i u Vukovu (vide vucija, a kod ovoga
ima ,ein aufrechtsteliendes fass' .cadi genus').
Jel' koliko fucija siroka? M. A. Eejkovic, sat.
Gro''. !^uto sirce svoju luciju kvari. Nar. posl.
vuk. 173. ,Fucija' je zadnivena s obje strane
kao i bure, ali ne stoji poloske nego uspvavo
kao kaca, pa odozgo na dnu ima jamu na koju
se pice u nu }eva i iz ne nategom vadi ili toci
(n. p. kad je fucija mala jja ostane na nialo, pa
je izvrnu) ; one su po naj vise u dnu sire nego
u vrhu kao i kace. Vuk, rjec. kod kaca. 266''.
FUCIJICA, /. dem. fucija. — (U Vukovu rjec-
niku soma vucijca).
FUCKA, /. vidi 1. fuga. — U Bjelostjencevu
rjecniku (fucka, %oli se osobito natecene od vu-
darca kot jabuka ali oreh , tuber ex percussioue'.
v. fuga).
FUCKAN, ni.preziiiie. — U nasevrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
FUCKO, m. prezinie. — xvi vijeka. Pri PeJri
Fucki. Mon. croat. 327. (1555).
FUCKOVAC, Fucknvca, m. seoce u Hrvatskoj
u podzupaniji karlovackoj. Pregled. 31.
FUC, vidi 1. fuk. — L' ugarskijeh Hrvata.
Mali birov fuc k mezani. Jacke. 240.
FUCKAEA, /. vrsta tresi'te. Fuckare, suvrst
tresne (Orahovica\ a'. ficui'a. B. Sulek, im. 83.
1. FUCKATI, fuckam, impf. zvizdati, isporedi
fickati. — Od xviii vijeka po ^evernijem kra-
jevima, a izmedu rjecnika u Bjelos jencevu (,fistulo,
sibilo') gdje naj prije dolazi , u Jambresicevu
(jfistulo'), u Stulicevu (v. zvizdati). Fucka vuga,
ficka kos, bice svatova ako ne bude kara. Nar.
posl. stoj. 89.
2. FUCKATI, fuckam, pf. samo u Stulicevu
rjecniku gdje je tumaceno: splesati, zgaziti.
FUCUKATI, fucukam, impf. dem. 1. fuckati.
— Samo u Stulicevu rjecniku (v. zvizdukati) za
koji ce biti i nacineno.
FIJDIKA, /. vibiu'nuni lantana L., vidi hudika.
— isporedi fudjika, fu|ika, fudikovina. — U nase
vrijeme u Dalmaciji. Fudiku (Visiani), fudikovina,
fudjika (Vuk), vibui-num laubana L., v. udiko-
vina. B. Sulek, im. 83.
FUDIKOVINA, f vidi fudika.
FUD^jIKA, /. vidi fudika. — U Vukovu rjec-
niku (vide fujika).
FUDOMENAT, vidi fundomenat.
FUDUEATI, fuduram, impf. u zagoneci. Pinda
visi, pinda zja; pinda pindu fudura. odg()>iet(aj :
stupa i tucak. Nar. zag. nov. 216.
1. FUGA, /. otok, vrka. — isporedi fucka,
2. funta. — Bice tuda rijec, isporedi mag. fiigoly,
condyloma. — U Bjelostjencevu rjecniku (fuga,
funta, orasak na cloveku i zivincetu ,taber, tuber-
cula, clavus').
2. FUGA, /. vidi vuga. — TJ Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
3. FUGA, /. ime kokosi. F. Kurelac, im. ziv.
52. — isporedi fugava.
FUGAVA, /. ime kokosi. F. Kurelac, im. ziv. 52.
— isporedi 3. fuga.
FUGOSIC, m. prezime. — xvi vijeka. Popa
Barica (grijeskom Baroca) Fiigosica. Mon. croat.
310. (1599)'. Matij Fugosic. Stat. krc. ark. 2, 291.
(1.599).
1. FUK, interj. glas kojijcm se pokazuje da ko
Hi sto brzo skoci, onomatopeja. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (.hops!' s primjerom:
¥\xk u raj!). A on (coek) fuk te u jezero onako
ranen. Nar. prip. vuk. 193. Slome tikvu, a mis
kao no ti mis, iz tikve te fuk u onu glavicu.
Nar. prip. vrc. 148.
2. FUK, m. vidi fuka. — Samo u Stulicevu
rjecniku (v. huk).
1. FUKA, /. zvizdane (osobito kad vjetar drma
kakvijeni tkanem), rijec onomatopejska. — TJ nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku (,das gezische' ,si-
billus'). Stade fuka krstasa barjaka. Nar. pjes.
vuk. 3, 244.
2. FUKA, /. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
krizevackoj. Pregled. 70.
FUKAEA, m. i f. siromah, siromasi, sirotina
(obicno se kaze s preziranem) , arap. faqir, siro-
mah, ijlur. fuqara, tur. fuqara, siromah. — TJ
nase vrijeme. .a) ojednom cejadetu. Za muza smo
joj krstili tu prepredenu fukaru. S. ^ubisa, prip.
103. — b) kolektivno. Kako mogaste vi, fukaro,
pobijati granice? 166.
FUKAEIJA, /. vidi fukara, b). — U nase vri-
jeme. Na pisaoce oliti knizevnike i s\ti raju pravu
i fukariju. Golubica. 5, 131. (1804).
FUKAESKI, adj. koji pjripada fukari. — U
nase vrijeme. Kad vlaha poturci i u genet uvede
jednu fukarsku dusu. V. Bogisic, zborn. .549.
1. FUKATI, fukam, impf. jesti. — Nepoznata
postana, vidi i profukati. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Bo|e je u pojatu
fukati no u polacu hukati. (U Crnoj Gori i u
primorju ,fukati' znaci jesti). Nar. posl. vuk. 26.
Iza vuka i lisica fuka. 97.
2. FUKATI, fukam ili fucem, imjjf. u Stuli-
cevu rjecniku (v. hukati). — nije dosta pouzdano.
FULAK, fulka, m. cep od pamuka cim se uho
zatiskuje. u Prigorju. P. Hefele. — Od magar.
fill, uho.
FULATI SE, fulam se, impf. ropere, vuci se.
— isporedi ulati se. — tl nase vrijeme i u Vu-
FULATI SE
78
1. FUNTA
kovu rjeenlku. Pa se Porca pokraj Save fula.
Nar. pjes. vuk. 2, 588.
FULDUS, m. imemusko (tursko?). — U narodnoj
pjesmi nasega vrcmena. I deseti Fuldus kape-
tane. Nar. pjes. petr. 1, 339.
FULIN, m. ime mmko (Hi prezime?). — xiii
vijeka. Sudac Kramar i Fulin. Mon. croat. 24.
(1275 prepis. 1546).
FULIE, m. vidi fui-ix% — U ugarskijch Hrvata.
Zuza hoce bit fulir. Jacke. 260.
FULIEKA, /. ime sto ga nilada pridijcrd, nila-
dem zenskom. Skoi^oteca. 1844. 249.
FULATI, fu|am, impf. kod kuglana ne poga-
dnti ni u jedan cun. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,non toccar gli zoni o sia le piramidette
di legno nel giuoco molto noto in ISclavonia e
in Germania' ,nulkim dejicere ligneum conum
(in lusu noto in quo jacitur pila contra hujus-
modi cono.s)'.
FU^jIKA, /. vidi fudika i hudika. — U Vit-
kovu rjecnikii s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori: drvo od koga se cibuk gradi.
FUM, m. dim, tal. fumo. — U jednoga pisca
Splecanina xv vijeka. Razuni j^ravi fuma nima
oholosti. M. Marulic 79.
FUMANE, n. djelo kojijem se fuma. — U Vu-
kovu rjecniku.
FUMATI, fumam, i»ipf. pusiti, tal. fumare.
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u primorju.
FUM16-SELO, n. selo u hrvatskoj krajini hlizu
Letinca. Schem. segn. 1871. 18.
FUNA , /. vidi vuna. — U spwmeniku xviii
vijeka. Cebeta i fune ima na tavanu do 20 for.
Glasn. II, 3, 36. Petru dati u funi (vuni) 20 for.
87. (1702).
FUN AT, funta, m. vidi 1. funta. —^ U nom.
(i ace.) sing, dolazi i oblik funt. — Neki oblici
(i gen. pi. funti) ne zna se, pripadaju li amo
Hi obliku funta. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u lijdostjencevu (funt, t. j. funtenica, librica)
i u Voltigijinu (funt ,libbra' ,pfund'). — Amj)
spadaju hez ^sumne ovi ptrimjeri (sumnive vidi
/cofZ funta) : Cetiri funta. Starine. 11,125. (1679).
Da prodades funt za po oke. A. Bacic 126. Za
funt dobi ceterest krajcara. M. A. E.e}kovic, sat.
H3''. I funt mesa po sto od neg traze. J. S.
Kejkovic 435. Ovo ti je pol funta kruha. Nar.
prip. inikul. 48.
FUNDAKLIJA, /. tur. fundukly, nekadasni
turski novae sto je vrijedio 35 grosa. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. A na celo dukat
fundaklija. Nar. pjes. stoj. 2, 66.
FTINDAMENAT, fundamenta, m. teme}, lat.
fimdanientum, tal. fondainento. — Dolazi i s nom.
fiuidamont. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
it Bjclostjencevu (fundament, teniel, osnova), u
Voltigijinu (fundament ,fondamento, base' ,grund-
lage'j. aj u pravom smislu. Da zajedno (u kuci)
bude krov i strane i fundament. Narucn. 50''.
Zidati od fundamenta jednu crikav. Mon. croat.
205. (1514j. Postavil je fundament na stinu.
Anton Dalm. , nov. test. 92'^ Inc. 6, 48. Htec
refieni poi^eti klostar, kamik jedan volik u 6elo
ili fundamenat da poloze. F. Glavinic, cvit. 78'i.
Kamik na kamenu nocu da ostane, fundament
do sjutra necu da osvano. Oliva. 46. Jo§ nisan
ni fundamenta skopal. Nar. i)rip. mikul. 91. —
b) u prenesenom smislu. Nimaju fundamenta od
}ubvo boije. Transit. 88. Da ima biti to istina,
kaze se po dva fundamenta aliti racuna. Korizm.
101a. Vera je tvrd fundament i osnova tih rici,
kojim ufamo. Kateh. 1561. 75. Ovo ti budi nauk
i fundament vere katolicanske. F. Glavinic, cvit.
440b.
FIJNDANE, n. djelo kojijem se funda (vidi
1. fundati). — U Bjelostjencevu rjecniku: fun-
dane, zatirane, razsutje, izkorenene ,exterminatio,
ad nihilum reductio'.
1. FUNDATI, fundrim, pf. unistiti, upropastiti,
razoriti. — impf.: fundavati. — Mijec je ro-
manska, ne od lat. fundere, nego od romanskoga
fimdare, od kojegaje tal. fondare, affondare (vidi
3. fundati), sfondare. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: fundam, zatiram, rasipam, rasuvam, doti-
ravam u nista, razorivam, izkorenivam ,deleo,
everto, demolior, ad nihilum redigo, extermino,
effundo, -das, a fundo everto' (jjo ovome svemu
cinilo bi se da je imperfektivni glagol, ali u
istome rjecniku stoji daje : koji tak fuudava,
razrusitel ,exterminator, eversor, ad nihilum re-
dactor'); 11 Voltigijinu: fundati, zatreti , sfondare,
abbattere, scialacquare' ,zerst6ren, verschwenden'.
— U nase vrijeme u Zagrebu: fundati se, ubiti
se. L. Mrazovic.
2. FUNDATI, fundam, pf. utemejiti, lat. fun-
dare, tal. fondare. — U jednoga pisca iz Dal-
macije xviii vijeka. U Imoskomu manastir, koga
je funda s. Jakov od Markije. Norini 42.
FUNDATOR, m. vidi fundatur. — U jednoga
pisca cakavea xvii vijeka. Fratar od Valombrose
bi fundator. F. Glavinic, cvit. 215''. Fundatora
ili celnika reda druzbe Jezuvitov. 246*.
FUNDATUE, fundatura, m. utemejitel, lat. fun-
dator, tal. fondatore. — isporedi fundator. — Na
dva mjesta xv i xvii vijeka. Mi Draskovici fun-
daturi crikve. Mon. croat. 142. (1490). Po komu
bi se pozno fundatur ili utemej^ite|. B. Kasic, in. 85.
FUNDAVATI, fundavam, impf. 1. fundati. —
U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod 1. fundati).
FUNDINA, /. mjesto negdje na granici crno-
gorskoj : ,bitka na Fundini'. Arnauti i Kuci zovu
,Fundana'. lat. fons, fontana. D. Danicic. — U
nase vrijeme. Opalise Koce i Fundinu. Nar. pjes.
viik. 5, 281.
FUNDOMENAT, fundomenta, m. temef, lat.
fundamentum, tal. fondamento. — U rukopisu
XV vijeka. Padose iskre na Troju i pogore do
fundomenta. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468). — na
istoj strani pisano je i bez prvoga n, sto moze
biti jjisanska pogreska : S koga hoce poginuti
Troja do fudomenta.
FUNDUK, m. prczime. — govori se i Vunduk.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
FUNESTRA, /. vidi funestra. - U jednoga
pisca Spleca)iina xv vijeka. Uz funestre gleda-
judi. M. Marulic 252.
FUNK.TELA, ,/". srilrna raJiiira, kozurica, od
tal. fihigoUo, sril('n(( liaba, ili itprar od roman-
skoga ohlika *folliceUus (isporedi lat. foUiculus;
rom((nski folexeUus , follissellus. Ducange) od
cega ona rijec postaje: kod c ostajc grlmi gUis
(vidi hikijerna, plakijer / P. Budmani, dubr. dijal.
rad. ()5, Kil — 162); iilugello ne moze biti od filare,
kao sto se kaze n. p. u Tommaseovu rjecniku. —
U Dubrovniku od xvii v{jeka, a izmedu rjecnika
a Stulicevu (,follicuhis bombycinus'). Kako s-viona
buba u funkjelu zlatnu. V. Andrijasevid, put. 81.
1. FUNTA, /. mjera za teiinu, item, pfund. —
isporedi vunta, funat. — Akc. se mijciut u gen.
pi. fiinata Hi funti. — Fouzdano dolazi u naSe
1. FUISTTA
79
FURIJOZ
vrijeme (u Vukovn rjecniku) , all maze hiti da
spada anio i koji od ovijeli priinjera xviii vijeka :
Ne mii'au bo zacine na drame i lote, vece do-
nesose oko sto funti. E. Pavic, ogl. 627. Sedain-
deset funti has galeti. M. A. Ke|kovic, sat. H3''.
Koje mesar nem na finite daje. J. S. Eejkovic 434.
2. FUNTA, /. vidi 1. fuga. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (vidi kod 1. fuga) i u Jambresicevu
(,tuber').
FIJNTANA, /. vidi fontana. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Pokle ma nesrica tako je hotila,
da mi je funtana s ociju provrila. Oliva. 48.
FUNTANELA, /. vidi fontanela. — U Mika-
linu rjecniku (vidi fontaiiela).
FUjSTTARANE, n. djelo kojijem se funtara. B.
Musicki.
FUNTAEATI, fnutaram, iinpf. prodavati sto
na funte. B. Musicki.
FIJNTAEKA, /. vrsta kruske (kao teske funtu).
— ispored{ fuutasica. — U nase vrijeme a Sla-
voniji. B. Sulek, im. 83.
FIJNTAS, fuutasa, m. a) Ian koji se prodaje
na funte ; h) funtaski kantar kojijem se ne mjeri
na oke nego na funte; c) lonac u koine se kuha
funta mesa. ■ — U Vukovu rjecniku. — -U Sule-
kovu rjecniku ima drugo znacene: stvar teska
funtu (jpfiindei*, ein pfund schwer; einpfiindig;
pfundstein' fuutas-kamen).
FUNTASICA, /. vrsta jabuke. — isporedi fun-
tarka. — U nase vrijeme u Slavoniji. Funtasica,
kisela, zelena, velika s funte teska jabuka. (31.
Cepelic). B. Sulek, im. 83.
FUNTASEJ, adj. o mjeri kojom se mjeri na
funte. vidi funtas, h). — U Vukovu rjecniku:
funtaski, n. p. kantar ,die pfundwage' , libra quae
pondo exbibet'.
FUNTE NIC A, /. vidi 1. funta. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (vidi kod funat).
FUNESTEA, /. prozor , lat. fenestra, tal
finestra, radi oblika isporedi i arbanaski fbuestrt.
— -ne- se shvata kao da stoji mj. negdasnega
ne, s toga isprva glasi p)0 juznom govoru funjestra,
a pjo zapadnu)n funistra, isporedi i puiiestra. ■ — •
Od XVI vijeka (s ohlikom funestra, koji vidi, od
xv). a) funjestra kod Dubrovcana xvi i xvii vi-
jeka. Funjestru u arci uciniti ces. N. Eanina
115=1. gen. ^6, 16. Funjestru, krunice, ja tvoju
kad vidu. G. Drzic 401. Po funjestrali. M. Drzic
142. Ulazi proz vrata ali funjestru. I. Drzic 76.
— b) funistra u jednoga pisca cakavca (koji cesto
pise dubrovackijem govoromj xvii vijeka. Ne stati
po funistrah ili prozorijeli. B. Kasic, zrc. .52. Ako
si hodio po funistraii. 68. — c) funestra u Du-
brovniku u nase vrijeme. P. Budmani.
FUE, m. u pjluga onaj klin sto je za nega za-
peta guzva oracica. — Bice rijec magarska, ispo-
redi magar. fiirni, pjrohiti, provrtjeti. — U Vu-
kovu rjecniku (vide kurde}) s dodatkom da se
govori u Slavoniji.
1. FUEA, /. vucene lade. ,Cijeli prosli tjedan
bili smo na furi pa su nam koni oslabili'. u Po-
savini. F. Hefele. — nem. fukre.
2. FUEA, vidi kod ura.
1. FUEAK, m. sirotina. — Bice postalo od
fukara premijestanem slova. — U nase vrijeme.
Furak, sirotina. Nar. pjes. petr. 2, 699.
2. FUEAK, furka, m. glavi'ia, cjepanica. —
Moze biti rijec magarska, isporedi magar. furko,
batina. — U Jambresicevu rjecnika (kajkavski
furek ,titio'). — S drugijem znacenem: Furak,
komadic slanine , mesa ; rede komadic drva. u
Prigorju i Zagorju. F. Hefele.
FUEANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Mladen FHrano^ic. Eat. 408.
FUEANE, n. djelo kojijem se furd. — U Vu-
kovu rjecniku.
1. FUEATI, fui-am, impf. bacati. — U Vu-
kovu rjecniku.
2. FUEATI, fiiram, impf. vidi 1. biti. B. Mu-
sicki.
FUEBAEIJA, /. lukavstina, tal. furberia, mlet.
furbaria. — U jednoga pisca cakavca xviii vijeka.
A velika mudrost ca je? fiu'barija. M. Kuhacevic
35. Furbarija (tal. fiu'beria) : lukavstina, himba.
171.
FUEBEN, adj. lukav, od tal. furbo. — U nase
vrijeme u Istri. Va nam su divojke, sve su crna
oka, oka furbenoga. Nar. pjes. istr. 2, 98.
FUE-BUGA, /. pripoveda se kako je nekakav
covek imao bugu koja je sama tukla, samo kad
joj je kazao: ,fur-bugo, udri!'. B. Musicki. —
isporedi 2. furati.
FUECENICA, /. tester a kjom se pile furke
(vidi furka). 2i Sisku. F. Hefele.
FUEDA, /. strizice, ustrisci. — Nepoznata po-
stana; bice rijec romanska, isporedi rum. furdale
(,petites rognures, retailles de fourrure'. A. Cihac,
dictionn. d' etymologie daco-romane. 2, 509) , a
ovo nece biti magarska rijec, kao sto misli Cihac,
nego romanska germanskoga postana, isporedi
tal. f6dera (got. fodr, stvnem. fuotar, novovnem.
futter), postava. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnik.'i u Stulicevu kod kojega ima kao prvo
znacene prhut (nepouzdano) : ,furfures, res vilis,
homo nauci, homo nihili, sordes, immunditiae'.
Furda i vurda, strizice sto terzije bacaju, a pune
time i jastuke-podglavnike. joo varosima u Srbiji.
M. Durovic. U pendi stoji klinda; u pendi stoji
klinda i furda; bo|e klinda nego ja. odgonet\aj :
stupa i tucak. Nar. zag. nov. 216. — U prene-
senom smislu znaci: prosta svjetina, siroinasad,
sirotina (s preziranem), isporedi fukara. u Du-
brovniku. P. Budmani. vidi i: Fui-da, pogrdna
rijec. Skoroteca. 1844. 250.
FUEDAGIJA, m. mozebiti covjek koji po svo-
jem zanatu nacina jastuke od furde. — Postaje
od furda turskijem nastavkom gy. — xviii vijeka.
Jovan furdagija. Glasn. ii, 3, 72. Duko Stefa-
novic fiu'dagija. 74. (1706).
FUEDE, /. _p?. selo u Bosni u okrugu baiio-
luckom. Statist, bosn.^ 80.
FUEFANAT, furfanta, m. tal. furfante, lopov.
— isporedi frfanat, prfanat. — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka. Ah da se furfanat
sad ne uklanase. N. Nalesko-^dc 1, 287.
FUEIJA, /. lat. tal. furia. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. a) bjesnoca. Vrime v ko
mu mine oua furija. Narucn. 33*. Dokle koli
je va onoj furiji. 61-''. Djaval lioti ju (zenuj s ve-
liku furiju vrici v jedan studenac. Mirakuli. 99.
— b) 'Eoirrvi, bogina (osvete) iz grcke mitologije.
— u pisaca Dubrovcana. Kor dvorana, kor dvor-
kiiia, kor fm-ija. I. Gundulic 64. Prozerpina i
Pluton s furijami. 75.
FUEIJAN, m. ime dvjema selima u hrvatskoj
krajini u okrugu ogulinsko - slunskom. Furijan
gorni, Furijan doni. Schem. segn. 1871. 57.
FUEIJOZ, adj. mahnit , bijesan, tal. furioso.
— Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Ki
je manen ali furijoz. Narucn. 61^. Da bi imil
Fjmuoz
80
FUTE
svojscakov svojih gluhe ali slipe, nime ili furi-
joze. 90'i.
FUKIE, fui-ira, ui. vojiHcki piaar, nem. fourier.
— Od xviii vijekn po sjevernijeni krajetnma, a
ismedii rjecnika u Vtikovu (,scriba militaris') s do-
datkom da se govori u vojvodstvu. 11' furira ili
oficira? Nar. pjes. vuk. 1, 635. — U jJi'fneaenoin
smislu: Kada angeoski furir puhne ii trubju. M.
A. Eejkovic, sabr. 33.
FUEISCE, n. selo u JMedtouHrju. Schcm. zagr.
1875. 1.S8.
FUEJANICI, m. pi. seoce u Urvatskoj u pod-
zupaniji jusireharskoj. Pregled. 36.
FUEKA, /. veliki okrugli koinad drva. — Bice
od viagar. furk6, hatina. — U Sisku. F. Hefele.
FUEKO, in. ime koriii. u Sisku. F. Hefele.
FUELAN, m. vovjek iz rumanskoga plcmeiia koje
granici sa Slovencima, tal. Furlano. — isporedi
Frlan, Frjan. — U 3Ii,ka^iiuiyjecniku, a Bjelo-
atjencevH, a u nase vrijeme u Sidekovu (,Friauler')^
FUELANIJA, /. Forum Julii, zcm^a gdje zive
Furlani. — isporedi Furlaiiska, Frijul, Frijola.
— U ^ulekovu rjecniku (Furlanija, Furlauska
jFriaul').
FUELANKA, /. zensko c.c(adc iz Furlanije.
— U Sidekovu rjecniku (,Friauloriii').
FUELANSKA, /. vidi Furlanija.
FUEL ANSKI, adj. koji pripada Furlanima ili
Furlaniji. — T' Sulekovu rjecniku (,zu Friaul ge-
horig-').
FUEMA, /. vidi forma. — L' nckijcli pisaca
cakavaca xvi i xvii vijeka. Od fui-me poslidnega
pomazanja. Narucn. 56*^. To bise v furm.u od
anjela, ali v kipi telosni. Korizra. 4tV^. Furmu
ali lice. P. Eadovcic, ist. 127. Sto jest furma
od griha? I. Zanotti, ujjit. 18.
FUEMETIN, furmetina, ni. kiikuritz, tal. for-
montoiiG. • — U Vukovu rjecniku s dodatkom da
se govori u Boci.
FUESET, m. pirigoda, arap. fursat, tur. fursot.
— U narodnoj jijesmi nasega vreniena. Neki vicu
sveca Muhameda, da vlasima on fursota ne da.
Nar. pjes. kras. 1, 200.
FUETUNA, /. vidi fortuna. — U doa pisca
cakavca xvi vijeka. Bise jedna velika fnrtuna
od mora. Korizm. 98<i. Furtuna velika bi ucinena
V moru. Anton Dalm., nov. test. 1, 11. mat. 8, 24.
FUEUN, m. vidi furuna. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Smetisce iz furuna ili poci. I. Ja-
blanci 31.
FUJIUNA (furuna), /. 2Jec, tur. furun (tal. forno).
— isporedi viu-una, furun. — Od, xviii vijeka, a,
izmedu rjecnika u Vukovu. Na vazduhu ili u
furuni. Z. Orfelin, podr. 67. S A'rucom furunom.
D. Obradovic, sav. 3. I furnnu leba bijologa.
Nar. pjes. vuk. 2, 389. Vojnici su u mirno doba
(onako), kao furune u }eto. Nar. posl. vuk. 37.
Iz mnogo je furuna jeo hjeba. (Mnogo je isao
po svijotu). 100. Pokraj furune sjedeci nista se
ne dobija. 253.
FUEUNGIJA, TO. a) covjek koji gradi peci (fu-
rune); h) pckar. — tur. furungu. — U Vukovu
rjecniku.
FUEUNICA (furunica), /. dcm. furuna. — U
Vukovu rjecniku.
FUEUNSKI, adj. kuji pripada furuni (n. p.
loncidj. — U Vukovu rjecniku.
FUS, TO. neka igra. — U Vukovu rjei-niku (s do-
datkom da je u Crnoj (Jorij : igra u kojoj jedan
drugomo dodajuci zapajeuu slamku guvoro : ,FusoI
— Lepe. — Zovi. — Koga? — Omrcena do
tebe', pa u cijoj se ruci ugasi slamka, onaj je
kao nadigran i nadjenu mu ruzno ime.
FUiSAT, 1)1. vidi fosat. — Na jednom mjestu
XV vijeka. Drugi kunfin je fusat zgora okolo te
iste zemje. Mon. croat. 48. (1413).
FUSTA, /. vidi fusta. — Od xvi do xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mika],inu (fusta, ga-
lija gusarska ,mioparo, biremis, navis pii-atica'),
u Voltigijinu (,fusta, galera' ,galeere'), u Stuli-
cevu (fusta, galija gusarska ,nomen navis instar
triremis constructae sed valde minoris qua prae-
sertim pyratae utuntur quamque Graeci myopa-
ronem adpellant'). Da me Turci ali Mori ne po-
vezu vozit fuste. M. Vetranic 1, 23. U trih fustah
aliti brzih brodih. P. Vitezovic, kron. 201. IT
jednoj tusti i kaicu idu skusit svoju sricu. P.
Vitezovic, sejnc. 4. I oni ogradise osamdeset
tankih fusta, Novski zulumjaci. Nar. pjes. bog.
204. Prvi na svoj strosak brod fustu sagradi.
M. Kuhacevic 42.
FUSKAEI, vidi Foskari. — xv vijeka. U vrime
vladavca i gospodina Franciska Fuskari. Mon.
Croat. 61. (1437).
FUSKIJA, /. tur. fysky, gnoj, duhre. — U Vu-
kovu rjecniku tumccceno je (kod vuskija, a oblika
fuskija neina) : konska mokraca, ali u jednoga
pisca. nasega vremena znaci: konska halega: Isto
Srpce ludo ispod kona fuskije zgrabilo punu saku
bas onako mokre, liom kumbari usta zagusilo.
S. Milutinovic. glasn. 1, 76. Dijete i(li) gasi
jednom sakom od kona fuskije. 77. vidi i D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 233.
FUSTA, /. mana vrsta galije, tal. fusta. — ispo-
redi fusta. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (fusta, galija tolvajska ,biremis,
navis piratica' v. galija). Car ga moze vzeti
svojimi nasadi tr fustami. Mon. croat. 217. (1526).
Ugleda dvi fuste turske. And. Kacic, kor. 492.
Takale se fuste i galije. Pjev. crn. 304^.
FUSTAN, m. kao suki'ia od platna, koja hna
leda i prelco ramena kao uske rukave, tal. fu-
stagno, neko pamucno tkaiie, porket, vidi i fistan.
— IJ Vukovu rjecniku gdje je onako tumacenn
s dodatkom da se govori u Dahnaciji.
FUSTAE, m. uprav covjek koji vesla na fusti,
all se upotreh^ava sad u Duhrovniku kao psovka,
osohito prema muskoj djeci odvec zivahne cudi
(isporedi galijot). Od tuda (od rijeci fusta) u
Dubrovniku i rijec ,fustar' koja se daje nestasnoj
djeci. V. Bogisic, nar. pjes. 403. — u poslovici
dolazi i kao nadimak : Sve me setas kako Marko
fustar zenu. P. Budmaoi.
FUT, m. vidi futa. — Prije nasega vremena.
Dva futa zenska. Starine. 10, 23.
FUTA, /. opregaca, arap. tur. futa. — Od xviii
vijeka. Jedna futa plavetna svilena. Glasn. ii, 3, 36.
(1702). U crnu se futu zamotala. Nar. pjes. peti\
2, 289. Jer so danas pored umece u ujcevinu,
kao da ga svaka odi^-a u futu (sam l^juhisa tu-
maci: opregjaca, kacola) iz roda donose. S. l^u-
bisa, prie. 1.32. ^ubi futu (rubac, kojim se sluga
pripase, i koji on svaki put pojubi, kad god se
gospodaru svomu pokloni) i libi se k skutu. Osvetn.
4, 40.
FUTAC, III. upuj)a ejwps L., pupavac. — ispo-
redi futavac. — U Bjelostjencevu rjecniku.
FUTAVAC, futavca, m. upupa epops L., pu-
pavac. — isporedi futac. — U Sulekovu rjecniku
(jwiedohopf).
FUTE, /. pi. neka vrst vratobo|e. u Zagrebu.
L. Mrazovid.
-f o\4^i
¥.1
FUTOG
81
CIABOS
FUTOG, Futoga, m. selo h Backoj. Sem. prav.
1878. 24.
FXJTOSKI, adj. koji pripada selu Fiitogu. V.
Arsenijevic. Gori mu glava kao fufcoskom knezu.
(U Backoj). Nar. posl. vuk. 44.
FUTOSKINA, /. zensko ce^ade iz Futoga. V.
Arsenijevic.
FUTOZANIN, v>. covjek is Futoga. V. Arse-
nijevic.
I FUZDA, /. nzda, vidi f pod a, d). — U nase
, vrijeme u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, a iz-
medu rjecnika u Vukovii (s dodatkom da se go-
vori n Boci). Zauzdan je fuzdom pozlacenom.
Nar. pjes. vuk. 4, 57. Uhvativsi ga za fuzdu.
Nar. pi-ip. vuk. 193.
FUZINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
dionickoj. Pregled. 10. — od tal. fucina, kovac-
nica. — U Snlekovu rjecnikii Fnzina (',Fnccino').
G
G, praep. vidi k.
GA, vidi on.
GAB A, /. podagra, ulozi. — Na Bracu. V.
Tomic. — Nepoznata postana, isporedi jio]. gahnc,,
uznemirivati, ce.s.habati, grahiti. — isporedi gabav.
GABAE, gabra, m. vidi grab. — U nase vri-
jeme u Srhiji u niskom okrugu. S. I. Pelivanovic,
all se nalazi vec u spomeniku xiv vijeka, i iz
negn u Danicicevu rjecniku (gabrt). Preko sume
u mali gabsri,. Mon. serb. 87. (1327). — I kao
iine mjestima. a) selo u Hrvatskoj u podzupaniji
krapinsko-toplickoj . (kajkavski) Gaber. Pregled.
54. — b) mjesto u Srhiji u okrugu knezevackom.
Niva nad Gabar. Sr. nov. 1875. 11.
GABAV, adj. kriv na kojem udu ili zglobu:
,Ostala mi je u laktu ruka gabava' (malo isko-
cila kad nije lijepo naciiiena). M. Pavlinovic. —
vidi gaba.
GABELA, /. carina, porez, tal. gabella, ca-
rina. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (,vectigal' srl. , gabella'). Drivtske ga-
bole dio ki su drtzali. Mon. serb. 378. (1434).
Da nesamt vojani. ni da mogu uciniti gabelu otb
prodaje soli. Mon. serb. 446. (1451).^ Koji po-
stav]aju nova danja il' gabele nove. S. Budinic,
ispr. 128. Za ovo placa puk nih carine i gabele.
I. Drzic 265. Koji kupjase gabele. J. Filipovic
3, 326'i. — I ime mjestima u kojima se placa ili
se prije placala gabela. a) selo u Herccgovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. ' 242. od xvii
vijeka, naj prije u 3Iikajinu rjecniku (Gabela,
grad u Dalmaciji ,Nerona'). 0(d) Mostara, iz
GalDele, i Imote, i Nevesiiia i Konica i o(d) sve
Ercegovine. Starine. 10, 18. (1652). Pravo ide uz
Makarijevo dokle dode zelenoj Gabeli, Gabelu je
zdravo prohodio, i Neretvu vodu prebi'odio. Nar.
pjes. vuk. 3, 536. Gabela, skela pram Metkovi-
cima, znatna porad iznosa soli sicilijanske. F.
Jukic, zeml. 57. — i kraj. u Vukovu rjecniku:
kao knezina u pocitejskom kadiluku. u Gabeli
se u nekakom jezeru hvata mnoga jegu}a koja
se suha a u jesen i sirova raznosi po svoj Her-
cegovini i Bosni i Si'biji. — b) u Risnu carsija.
od XVIII vijeka i u Vukovu rjecniku. U ponoci
dodoso na risansku Gabelu ta nenadna vojska.
Nar. jDJes. bog. 163. Dok dodose Eisnu na Ga-
belu. Nar. pjes. vuk. 4, 102. Nosicu te Risnu
na Gabelu. Ogled, sr. 76.
GABELICI, Mi. pi. seoce u Hercegovini u okrugu
sarajevskoni. Statist, bosn.''' 28.
GABELINA, vidi balega, gdje stoji: isporedi
gabelina; ali ove rijeci ja nijesam nasao. moie
biti da je ondje pisarska Hi stamparska pogreska,
te da trcba citati galebina. P. Budmani.
ill
GABELSKI, adj. koji pripada Gabeli (u Her-
cegovini). — U nase vrijeme. U Gabelskomu
blatu hvataju dobrih jeguja. F. Jukic, zem}. 54.
GABEl^ANIN, m. covjek iz Gabele (u Herce-
govini). — plur. Gabe|ani. — Od xviii vijeka
kao muski nadimak. Anton Vladmirovic prozvan
Gabejanin. And. Kaci6, kor. 464. Antun Vladmi-
rovic, receni Gabe|anin iz Neretve. Norini 58.
GABEOKA, /. nekakva, riba ti Gabeli u Her-
cegovini. Ima jos mnogo imena riba kqje nisam
mogao dobaviti, da ih naucno ispitam. evo tih
imena: . . . gabeoka u Gabeli u Hercegovini . . .
J. Pancic, rib. 8.
GABEE, m. musko ime ili prezime. — xvii
vijeka. Junaku Gaberu dijaku Siska grada. Sta-
rine. 11, 139. (oka 1681).
GABEEUM, m. mjesto u Srhiji u okrugu ca-
canskom. Niva u Gaberumu. Sr. nov. 1871. 212.
GABIJA, /. tal. gabbia, vidi gajba. a) krletka,
kafez. — od xviii vijeka. Kakono ptica u ga-
biji (,gabih') . . . dusa u gabiju od tijela zatvo-
rena. S. Margitic, fal. 258. Bi negova vojska
razbijena, a on (Bajazet) ziv ufacen i u gabiju
od gvozdja postav|en. And. Kacic, razg. 55. Ptica
je jurve iz gabije utekla. I. Velikanovic, prik. 28.
— b) drugo jedro (ozdo) na velikijem brodovima
(tal. gabbia). — u nase vrijeme u Duhrovniku.
,Gabija'. dva sredna jedra na prvoj i drugoj ka-
targi; naj potrebnitija i naj tvrda koja se naj
zadiia zatvoraju u nevoji. M. Vodopi6, tuzn. jel.
dubr. 1868. 213.
GABILOT, vidi gabilov.
GABILOV, nejasna rije.c u trojanskoj priH u
rukopisu xv vijeka (gdje stoji e nij. i) ; po obliku
je adjektiv posesivni, ali ne odgovara ni po sto
imenu muskome CHouxlTic) kojemu bi trebalo po
smislu: Posla po Pilotaga {'t'doxzriTrjg) Panci-
zica i pride nose strelu Gabelovu. Pril. jag. ark.
9, 134. na drugom je mjestu ista rijec s oblikom
gabilot : Dokle ne pride Pilotas PeanciSic strelom
i Gabilot. 127. u bugarskom rukopisu na ovom
mjestu stoji streloij, gabiloto;], (Starine. 3, 172),
sto Miklosic tumaci: ,strela gabilota', po svoj
prilici u svezi mhd. gabilot n. kleiner wurfspiess,
iz fc. gavelet, javelot. 152. u ovom rukopisu onoga
prvoga mjesta nema.
GABONIN, m. mjesto na otoku Krku. Schem.
vegl. 1876. 15.
GABOE, m. Gabrijel, magar. Gabor. — Od
XVII vijeka. Od mene tu^noga Gabora. Stai'ino.
10, 104. 106. (1662).
GABOS, m. selo u Slavoniji u podzupaniji
vukovarskoj. Pregled. 115.
G
G-ABRA
52
GACKO
GABEA, m. vidi Gabro. — AJcc. se inijena u
voc. Gabro.
GABEE, Gdbreta, m. de^n. Gabrijel. — Na
jednom mjestu xvii vijeTca. Naucite|u gospod.
Gabretu Ivanica. M. Gazarovid 138^.
GABEES, m. ime muiko, vidi Gabrijel. — U
Lid. J. Bogdanovic. — U PeruHcu. M. Medic.
GABEESELO, m. vidi Gabre§. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovi6.
GABEICA, m. dem. Gabro. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic.
GABEIC, m. prezime po ocu Gabru Hi Gahri.
— Od XVIII vijeka. Grgur Gabric. Norini 58.
Gabric. Schem. spal. 1862. 28.
GABEIJEL (Gabric), in. Gabriel, biblicko ime
mmko ; ovaki mu je ohlik kod katolika po latin-
skorne; kod xjravoslavnijeh glasi G&wWo (koje vidi)
po (jrdkome ruPQir'jX. — Od xv vijeka, a iz-medu
rjecnika ii Belinu SS")!". Andel Gabrijel. Pril.
jag. ark. 9, 117. (1468). Gabrijel. Zborn. 124^.
Od kneza Gabrijela. Mon. croat. 257. (1556). Dozva
arkandela Gabrijela. A. Gucetic, roz. jez. 93. Od-
govori arkandelu Gabrijelu. I. Akvilini 335. Posla
joj andela Gabrijela. P. Macukat 27. Gabrijel i
Mihoil. F. Lastric, test. Ilia. — .\ maze se na
kraju promijeniti na o (kod stokavaca), te posto
He slivata -ije- jpre^ nim kao da odgovara ncg-
damemu e, mijena se na i: Gibrio. Poslan bi
andeo Gabrio. N. Eaiiina 151". Inc. 1, 26. Ar-
kandeo Gabrio. A. Guceti6, roz. jez. 219. Gabrio
andeo. M. Divkovi6, nauk. 99i. Andeo Gabrio.
V. Andrijasevi6, put. 98. I. Akvilini 188. — Na
jednom mjestu xvi vijeka selo od Gabrijela znaci
sadaMie selo Gabrili, moze biti da je onaki oblik
samo radi slika: Jedan cete sve povede tvrdo
u selo od Gabrijela, n manastijer (vidi Fratarska)
drugi .'fjede za ciivati bliziia sela. J. Palmotic
354.
GABEIJELA, /. ime zensko, vidi Gabrijel. —
U Parcicevu rjecniku.
GABEIJELOVIC, m. prezit)ie po ocu Gabrijelu.
— isporedi Gabrilovi6. — U nase vrijeme a l)u-
brovniku. P. Budmani.
GABEILI, m. pi. selo u Konavlima blizu Du-
brovnika. Eepert. 1872. 23. — s nesto drukcijim
oblikom dolazi vec xvii vijeka (vidi Gabrijel 7ia
kraju).
GABEILOVIC, m. prezime, isporedi Gabrije-
lovic. — xiv vijeka u Dubrovniku (u latinskom
spomeniku). ,DobroHlauus Gabrillovicli de Stagno'.
Mon. rag. 1, 218. (1347).
GABELA, /. vidi foreta, nem. gabol, vile, vi-
lice. — U Sulekovu rjecniku (,haarnadel').
GABEO, m. hyp. Gabrijel. — isporedi Gavro.
— Akc. se mijena u voc. Gabro. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu. Stanic
Gabro. Norini 58. — U druifoga pisca ima gen.
Gabre kao daje nominativ Gabra: Svetog Gabre
biSe crkva zvata. Nadod. 171.
GABEOVAC, Gabrovca, m. ime mjestima. a)
selo u lirvutskoj u podzapaniji krapinsko-loptic-
koj. (kajkaoskij Gabro vec. Progled. 54. — b) selo
u Hrbiji u okrugu niSkom. M. D. Milicevid, kra).
srb. 124. i manastir. 2H. — cj (iabrovf.ci., car je
Hfcofan dao crkvi arhandelovoj ii Prizronii dva
vinograda ,xi Gabrovbci'. (Glasn. 15, 271 god.
134HV). D. iJanicit'-, rje6. 3, 575.
GAME0VAC;KI, adj. koji pripada selu Ga-
broveu. — If nase orijemr. Spnr izmodu opstino
niSke i gabrovatke. M. D. Milicevic, opst. 50.
Na gabrovaiki vis. Eat. 63.
GABEOVNICA. /. selo u Srbiji u okrugu pi-
rotskom. M. D. Milidevic, kra}. srb. 238.
GABEOVO, n. selo u Bjelasici na Zletovskoj
rijeci. — Postaje od gabar. — xiv vijeka. Se ze
selo Globica koje jestL na rece ZletovbscSj. i se
ie ottesi sela togo : . . . drumomt na Galu'ovo.
Glasn. 27, 291. (1347). Dijaki, Anagnosth Dra-
goje, kako jest ulezlt vise Gabrova u Bolasici.
Glasn. 24, 239. (1350).
GABEOVSTICA, /. mjesto negdje oko rijeke
Bregalnice. — xiv vijeka. Na Gabrov§tici 3 nivy.
Glasn. 27, 293. (1347).
1. GaCA, m. vidi Gaco.
2. GACA, /. zenski nadimak iz Macve. S. No-
vakovic.
GACANE, n. djelo kojijem se gaca. — J^ Vii-
kovu rjecniku.
GAG ATI, gkcara, impf. gaziti, grcati, uprav
dem. gaziti. — U naSe vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (1. ,waten' ,vadare', cf. gaziti. 2. vide grcati).
Dragi trci na brode, pa, on gaca u vodu. Nar.
pjes. vuk. 1, 205. Gacajuci preko snijega. Nar.
priji. vuk. 116. Vodu ne gacara. L. Milovanov 85.
GACIGA, /. vidi kaciga. — U jednoga pisca
xviii vijeka. I gacigu spasena uzniite i mac duha.
I. Velikanovic, uput. 1, 25. jaaul. ei)h. 6, 17.
GAOIN, adj. koji pripada Gdci. — U Dobro-
selu u hrvatskoj krajini. M. Medic. — vidi Gaco.
GACKA, /. voda u hrvatskoj krajini. J. Wes-
sely, kras. 205. — -c- stoji mjeUe ds. — Ovako
se negda po svoj prilici zvao i kraj (sad Gafko
po|e) uz tu vodu, a pomine se od ix vijeka u
latinskijem (stanovnici pod iinenom ,Guduscani'
i ,Godu8cani') i grdkijem spomenicima (u Porfi-
rogeneta roviCrixu), vidi M. Bra§nic. rad. 25, 42.
F. Eacki, doc. hist. 320. 322. u glagolskom spo-
meniku XV vijeka zove se Gacka: Porkulabom
va Otoscu i V Gacki. Mon. croat. 109. (1471). —
Po latinskom i grckom obliku prvo a stoji mje.^te i..
GACKATI, gackam, imj)/. nejasna rijec na
jednom mjestu u pisca Slavonca xviii vijeka, dem.
gatati (?). Kompaniju kod regement Prackaj jest
dobio, ve6 nitko ne gackaj. S. Stefanac 24.
GACKO, n. kraj u Hercegovini. — -c- stoji
mjeSte ts, te se s ovijem slovima nalazi gdjegdje
i pisano (vidi gatacki). — Postaje nastavkom
i,sk'i> po svoj lyrilici od gat; moze biti daje isprva
bio adjektiv, ali se sad mijena po padezima kao
supstantiv. — Po puikoj etimologiji misli se i
da postaje od gad (vidi i 2. gad, b)) s toga se
nalazi pisano i Gadsko, vidi i gadacki. — Od
prvljch vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu i
u iJanicicevu (Gatbsko i Gacko). ,Onogost6, Mo-
ratia, Coniorniza, Piva, Gerico (var. ,Gaza' ; po
tome mole biti da treba citati ,Gazico' ; obicno se
cita ,(irezera' t. j. Jezera), Notusini'. Dnkjauin 39.
,(Eox Petrislavus) sepultus est in ecclesia Sanctae
M.ai'iae in loco qui dicitur Gazem'. 41. Vi. zem^i
rekomej Gacko (var. na poji rekomoiuH Gati.cku).
Danilo 18. 1597 bise se Drobnaci i Niksici i
Pivjani si. Dervis-begomi. na Gacku. OkAz. paiu.
saf. 85. Gacbko. S. Novakovic, pom. 129. A od
Gacka j)o}a sirokoga. Nar. ly'os. vuk. 3, 474. Du-
Ijoko jo Gacko po}e ravno. 4, 59. Te on idc
Gacku prostranome . . . S Gacka 6emo u Eudine
ravne. 4, 384. Te jo saje Gacku sirokomo. 4, 463.
Pa okronu niz to Gacko ravno. 4, 470. Nek na
Gacku vlasi cuju vojsku. 4, 489. Kroz Gacko
ne pjevaj. (Jor kazu da su izmedu sviju Horce-
govaca u Gackome naj bo)i pjevaci). Nar. posl.
vuk. 161. Ostado mu kao iz Gacka. 242. — /
GACKO
83
1. GAGE
trgoviste (koje se sove i Metohija) u istom kraju.
Statist, bosn.- 230. Gacko (statnparskom grijeskom
Gacko), drukcije izgovaraju i Gadsko, varos s tvr-
dom blizxi graiiice crnogorske. F. Jukic, zem}. 58.
GACO, /«. hyp. Gaviilo. — Akc. se mijena u
vac. Gaeo. — U nase vrijeme u Dobroselu u Jir-
vatskoj krajini. M. Medic. — Ostali sii padezi
kao od nominativa Gaca, vidi Gacin.
GAG, m. seja za jelom. — U nase vrijevte u
Lid. ,Ja na to i na to jelo nemam nigda gaca'.
,Danas nemam gaca na nikakvo jelo'. ,Ali ga ja
na to i na to jelo imam pravi gac'. J. Bogdanovic.
— Moze hiti od tur. ac, glad.
GACA, m. hyp. Gavrilo. — Akc. se mijena u
voc. Gaco. — U Vukovu rjecniku.
GACAG, gacca, m. corvus frugilegus L., vrsta
vrane, iiprav je dent, gak, isporedi 1. gacic. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (gacac, crna
vrana koja je malo mana od prave vrane a veca
od cavke). Gacac, corvus frugilegus L. J. Pancic,
ptic. 52.
GACANI, in. pi. dva sela u Bosni u okrugu
hanoliickom : da se razlikuju medu sobom, jedno
se zove Gacani Bego, a drugo Gacani Dubica.
Statist, bosn." 88.
GAGANIN, m. covjek iz Gacka. — U nase
vrijeme (i kao nadimak i })rezime). Gacani su
vasi suparnici. Osvetn. 2, 79. S druge strane
Jaksa Gacanine. Nar. pjes. vuk. 4, 373. Mitar
Gacanin iz Bioskog. Javor. 1880. 1141.
GACANSKI, adj. vidi gatacki. — U nase vri-
jeme. Gacansko po|e. F. Jukic, zem|. 53. Ga-
canska nahija. 58.
GAGE, gaceta, «. dem. gad (d ne cuje se jwed
nastavkom cet), kao psovka nevajalu covjeku, can-
kolizu. — U nase vrijeme u Lici. ,Bjezi od nega,
vidis da je pravo gace'. ,Gad od gada a gace od
gaca (grijeskom mj. gaceta)'. J. Bogdanovic.
GACEVIGI, m. pZ. zaselnk a Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 159.
GACIGE, /. 2^1. ime mjestima. a) selo u Bosni
u okrugu travnickom. Statist, bosn."-' 178. — na
drugom je in/estu pisano Gacice. Schem. bosn.
1864. 84. — b) selo u Hrvatskoj u podzupaniji
varazdinskoj. Preglod. 44.
1. GACIG, m. corvus corone L., vrsta vrane,
uprav je dem. gak, isporedi gacae. — U nase
vrijeme. Gacic — corvus corone — die raben-
kralie. J. Ettinger 88. — Dolazi i kao prezime.
Sem. srb. 1882. 202. i kao ime mjestu (Hi ceja-
detu?). Niva kod Gacica. Sr. nov. 1861. 239.
2. GACIC, m. prezime vlasteosko u Dubrovniku,
tal. Galozzo (?). — xiii vijeka i u Danicicevu
rjecniku (Gacict). Pali.ma Gacict. Mon. serb.
40. (1253).
GACK^I, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu uzic-
kom. K. Jovanovic 160.
1 GACIISTA, /. nekakva riba. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. ^Gacina (bradata ryba), gancina ital.
(talijanski). Cas. ces. muz. 1854. 185.
2. GACINA, /. neka ptica (uprav augm. gak).
— U nase vrijeme. Gacina nebunica, gacina,
botaurus stellaris L. D. Kolombatovic, im. kra). 22.
1. GACKA, /. glib, blato, kao. — Postaje od
glagola gacati nastavkom Lka pred kojijem se c
mijena va c. — U Belinu rjecniku (,lutum' 443^)
i u Stulicevu; u oba ima i gackavina s istijem
znacenem.
2. GACKA, /. vidi kod Gacka.
GACKAVINA, /. vidi 1. gacka.
GACKO, m. ime musko. vidi Gaca. — Prije
nasega vremena. Gactko. S. Novakovic, pom. 55.
GACKO PO:^E, n. vidi kod Gacka.
GACNO, n. mjesto na otoku Krku. — xiv vi-
jeka. Do Gacnoga. Mon. croat. 3. (1321).
GACPAN, m. im.e musko. — Prije nasega vre-
mena. Gactjiant. S. Novakovic, pom. 55.
1. GACA, /. ime kokosi, hyp. gacanka, gacesa.
— U nase vrijeme u Lici. V. Arsenijevic.
2. GACA, /. vidi gace. — S pridjevom popova
dolazi u nase vrijeme kao ime bijkama: zutoine
badeju i kukurijeku. Popova gaca, 1. scolymus
bisjjanicus L. (na Cresu) ; 2. helleborus niger L.
(u severinskoj okolini). B. Sulek, im. 304.
GACALICA, /. ime kokosi. F. Kurelac, dom.
ziv. 53. — vidi gacanka.
1. GACAIST, gacna, adj. koji piripada gacama.
— U Stulicevu rjecniku (,foemoralium').
2. GACAN, gacana, m. golub i pijetao u ko-
jijeh je perje po nogama kao gace. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nam.
sing, i voc. gacSne, gacani. — U nase vrijeme.
a) golub. — u Vukovu rjecniku. — b) pijetao.
u Lici. V. Arsenijevic. u Srijemu. M. Medic.
GAGANCICA, /. dem. gacanka. — U Vukovu
rjecniku.
GACANKA, /. indi 2. gacan, ka^e se o zen-
skom cejadetu i o kokosi. — Akc. se mijena ti
gen. pi. gacanaka. — TJ nase vrijeme. a) zena Hi
djevojka koja nosi gace. — u Vukovu rjecniku.
— b) gacasta kokos, vidi 2. gacan, b). — u Srijemu.
M. Medic.
GACANSKI, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 45.
GAG AST, adj.kaze se 0 pijetlu, kokosi, golubu,
u kojijeh je perje p>o nogama kao gace. — U nase
vrijeme po Srijemu i hrvatskoj krajini. B. Mu-
sicki. M. Medic.
GACAS, m. vidi gacast i gacan. a) ime pijetlu.
F. Kurelac, dom. ziv. 53. — b) archibuteo lagopns
Brehm. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 8.
GACCE, Gacaca, /. pi. mjesto na otoku Krku.
— XV vijeka. Na Gaccah (poli Dunace). Stat,
krc. ark. 2, 295. (1443).
1. GAGE, gaca, /. pi. bracae; tegumenta fe-
minum interiora. — Rijec je piraslavenska, ispo-
redi stslov. gasti, rus. rann, ces. bace. — Nepo-
znata postana, isporedi franc, guetres, dokoje-
nice, u sjevernoj Francaskoj guettons, tal. (it
sjevernoj Italiji) ghette, kelticki (? bretonski)
gweltren. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,snb-
ligaculum'), u Blikajinu (,calzoni' ,fpmoralia' ; gace
od platna, s\dtice ,lumbare, succintorimu, subligar,
subligaculum, campestria, perizomata, feminalia'),
u Belinu (,calzoni' ,femoralia' 161^; gace prtene
,mutande, braghe di tela' ,subligaculum' 503b),
u Bjelostjencevu (,subligar, subligacuhim quo pu-
dendae partes obteguntur, suceinctorium, femo-
rale, feminale, campestre, lumbare, suffibulum,
perizoma, femoralia', v. svitice), u Jambresicevu
(grijeskom. sing, gaca, gace ,temorale'), u Volti-
gijinu (grijeskom gace i gace ,mutande, cosciale,
sottocalzoni' ,die miterziehbeinkleider'), u Stuli-
cevu (,calzoni, braghe, braghesse' ,foemoralia'), u
Vukovu: 1. ,leinene lange hosen' ,caligae linteae':
Ako imas gace, t. j. ako si covjek, a nijesi zena,
te smijes; Koliki si (veliki), a gaca nemas, t. j.
mator si covjek, a nemas pameti. Djeca ^lo se-
lima obicno ne oblace gaca do 6 do 7 godina
1. ga6e
84
1. GAD, a.
(dok ih ne mogii sami drijesiti i svezatij, pa kad
ih obuku, vise ih ne ostav^aju. cesto |udi po torn
racune godine kad je koji gace obukao, n. p.
,Kad je to i to bilo, ja jo§ nijesam bio gaia
obukao', ili: ,Tek sam bio gace obukao'. 2. (u
Hrvatskoj, Dalmaciji, Dubrovniku i u Crnoj Gori)
vide caksii'e, jer onamo nasijeh (prtenijeh) gaca
slabo ko i nosi. a) bracae, done odijelo od 'pasa
(naj krace) do kolena ili (naj duje) do glezana,
sto se sastoji iz dviju nogavica u koje se uvlace
noge. isporedi caksire, dimije, hlace itd. aa) kod
vecine naroda samo odrasli muskarci nose ,gace\
ie se s toga u poslovicama i u opcem govoru
cesto shvataju ,gace' kao nesto sto razUkvje mus-
karca od zenskoga cefadeta, odrasloga od djeteta
(vidi u Vukovu rjecniku). po istocnijem kraje-
vima gace su prtene i duge (caksii-e su krace i
vunene), po zapadnijem gace su opce ime za svaki
kroj, i za evropejski i za narodni i turski. Bez
gaca svi idu, a zene u gacah. N. Dimitrovic 101.
Tvoja razbludnica pod' da ti gace okrpi. M. Drzic
213. (Zene) pasu ove smione muzevom kudjeju,
a oblace gace one. I. Gundulic 147. Zena v gace
obucena niti je muz niti zena. P. Vitezovic,
cvit. 13. Ako gace ne skvasi, ribe ne uhiti. (D).
Poslov. danic. 1. Izdusit kako prdac u gacah.
(D). 35. Lud si kako dno od gaca. (D). 57. Niti
tko nosi gaca, ui caksira, ni klasana, ni kalfcina.
Glasn. 31, 304. (1704). Izvratio je gace naopako.
(Z). Poslov. danic. 36. Muzko ne zna vezat gaca,
a htilo bi biti caca. V. Dosen 901*. Krpi gace
i kosuju. Nar. pjes. vuk. 1, 301. Uzme noze pa
mu sijece u gacam uvlake, Marku ga6e na ko-
}ena pale. Nar. pjes. istr. 1, 70. Bice gace, ali
ne znam kad ce. Nar. posl. vuk. 14. Devet brace
(a) jedne gace. 58. Nema raka bez mokrijeh
gaca. 204. Nemoj ti tu (nada mnom) rastresati
gaca. (Nemoj mi starjesovati). 206. Nije svaki
coek, koji gace nosi. 217. Cisto kao brajine gace.
348. Zasuce gace i rukave te zagazi u jezero.
Nar. prip. vuk. 58. Vrtis se kako p . . ac po gacam.
u Dubrovniku. P. Budmani. — bb) u Turaka a
i u Hriscana po varosima nose i zenska ce(ad
,gace'. Po nalunam sandal-gace panule, po ga-
cama od erira ko§u|a. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Na
Hajkuni divno odijelo : na nogama gace sarovite.
3, 103. Zdrava bila i ga6e derala! 3, 103. Stoji
zveka na vratu derdana, stoji skripa gaca od
sandala. 3, 360. — b) tegumenta fominum inte-
riora, j^o sjevernijem krajevima gace su prteno
odijelo sto se nosi ispod drugijeh (evropejskijch)
gaca. isporedi gadice, bj, svitico. vidi u rjecni-
cima. — c) popove gace, evonymus europaeus
L., mas(ika, vretenika. Gace popove, evonymus
europaeus L. (u kiizevackoj okolini), v. popova
gaca. B. Sulek, im. 84.
2. GACE, /. 2)1. ili n. mjesto na otoku Bracu.
— XII vijeka. U Gace. Starine. 13, 207. (1185
prepis. 1250).
GACELEZI, Ga6elega, m. pi. selo u Dalmaciji
u kotitra sibenskom. Kepert. 1872. 25. — xv vi-
jeka poviiite se mjesto s istijem imenom: Do-
menca Kadmancica z Gacelog. Mou. croat. 139.
(1490). 168. (1497).
1. GAcE8A, /. aj gacasta kokos. — u Dobro-
selu u hrvatskoj krajini. M. Meilic. — bj gacasta
golubica. — u Sulekovu rjecniku (,gehosto taube'
kod ,hoHeii').
2. GACE?;A, m. gacast injetao. F. Kurelac,
dom. ziv. 53. — / kao ijrezime u hrvatskoj kra-
jini. J. Bogdnnovid. V. Arscanjovid.
GACESASELO, n. selo u lirvatskoj krajini u
okruyu uyulinsku-slunskom. iluzdijej. ki: iO.
Ga6eSKA, /. ime (gacastoj) kokosi. — U nase
vrijeme u Lici. V. Arsenijevic.
GACESKO SELO, n. selo u hrvatskoj krajini
u okrugu ogulinsko-slunskom. Sem. prav. 1878. 66.
(grijeskoin) Gacesko selo. Razdije|. kr. 10.
GACETINE, /. pi. augm. ga6e. — isporedi
gacurine. — U Vukovu rjecniku.
1. GACICE, /. x)l. dem. gace. — Od xvii vijeka.
a) u pravoyn smislu. — izmedu rjecnika u Vu-
kovu. Krv okrvavila bi haj.inicu i gacice ne-
gove. B. Kasic, nac. 57. — b) vidi 1. gace, b). —
po zapadnijem krajevima. izmedu rjecnika u B(-
linu (,femoralia linea' 161a) j u Stulicevu (,subli-
gaculum'). — c) u j^^'oiesenom smislu, perje Hi
dlake kao gace na nogama u nekijeh sivotina,
vidi gacast, gacan itd. Pcele nose gacice. I. Zi-
vanovic. javor. 1879. 307. — d) ime platnenim
omotima cim Posavkine noge ispod kolena mjesto
carajja omotavaju. u Posavini. F. Hefele. — ej
popove gacice, primula, neka bi^ka. — u ttgar-
skijeh Hrvata. Vijenac. 1878. 692.
2. GACICE, /. pi. ime mjestima. a) nekakvo
selo u Toplici. — xiv vijeka. U Toplici . . . selo
Gacice (,Gakice'). Glasn. 24, 272. (1395). — b)
vidi Gacice, a).
GACIC, m. komad tkana, sto je u evropejskijch
gaca po starom kroju pokrivao trbuh. ■ — Naci-
neno po tal. brachetta. — Samo u Stulicevu rjec-
niku (,brachetta, quella parte delle brache che
cuopre lo si:)arato della parte dinanzi' ,subligar').
GACINA, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar.
pjes. petr. 1, 356 (mectu predbrojniciina).
GACIStE, )2. selo u Slavoniji u podzupaniji
virovitickoj. Sem. prav. 1878. 80. (pisano) Gacisce.
Pregled. 110.
GACNIK, m. u gaca trak provucen na smicak,
kojijein se gace stiskuju preko pasa. — isporedi
gatnik, gacnak, gatnak. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,vitta, seu lemniscus
foemoralium') i u Vukovu (vide gatnik). Nut gdje
mu je gacnik, junaci, ispao. M. Drzic 364. —
Oko Dubrovnika se^aci zovu ovako (obicnije gatiiik)
i trak Hi uze onako provuceno na con mu drago
drugome, n. p. na vreci. P. Budmani.
GACNAK, m. vidi gacnik. — U Bjelostjencevu
rjecniku (,ligula femoralis 1. femoralium'), u Jam-
hresicevu (,ligula'), u Stulicevu (uz gacnik).
GACUEINE, /. pi. vidi gacotiuo. — U Vu-
kovu rjecniku.
1. GAD, m. serpens; fastidium, nausea; jjrvo
je znacene: zmija, i uopce svaka gamad; pak
je prreneseno na osjecane ce(adetn kad vidi takove
zivotine. — U mnozini gadi i gadovi, gada i
giidova itd. — Mijec je praslavenska , isporedi
stslov. i rus. gad'i., animal reptile, ces. had, zmija,
pjo^. gad, animal reptile ; i lit. godas, zmija ; a
inoze biti i indoevropejska, isporedi grc. ydiyoi,
gadus, merluccius, /leka riba. — Iztnedu rjecnika
u 3Iika(inu (gad, gnus ,sordes, illuvies"), ?< Belinu
(,sordes' 573*. 692a ; ,abominatio' 6"), u Bjelostjen-
cevu (v. kaca), u Jambresicevu (gad, kaca), u Vol-
ligijinu (,sporchezza, ribrezzo, serpente' ,eckel,
absoheu, schlaiige'), a Stulicevu (,sordos, inqui-
namontum, foeditas, immuuditia, no(j[uitia, spur-
citia, nausea'), w Vukovu (,der ekel' .nausea'), a
Danicicevu (,animal reptile' *■ primjerom : Mno-
zastvo z,mijovi. i gadi.. Glasn. 10, 237. xvi vijek).
a. « prvijem znaccnem. a) zmija. Nigdore no i)ri-
hojaso tud min)zastva radi gad i zmij buducih
tu. Pril. jag. ark. 9, 92. (1468). Kakouo aspidi
ili gadi. S. Budiiiic, sum. 136*^. Pisu judi uiudi-o-
1. GAD, a.
85
1. GADAR
znani od gadova otrovani. V. Dosen 101''. Ovdi
otac^z dicom kako gad i kacka. M. Knliacevic
38. Zena za devet moseci rodi gada. on je vavek
hodil kod i kaska po trbuhii plazec. Nar. prip.
mikul. 7. i 0 osobitijem vrstama zmija. Pjavi
gad, vipera ammodytes. Vijenac. 1881. 626. — Crni
gad, kravosao. u Fuzini. — Gad, pseudopus apus
Pall., Jihtror (nije zmija nego guHer hez noga).
u hrvatskom yrimorju. S. Brusina. — h) svaka
zvjerka sto gamize; shvata se i kao kulektiimo
ime. Svaki gadi zemuni (zemajskij. Zborn. 161^.
Osta zemja gola s nagla glada gada ohola. A.
Vitajic, ist. 3591'. pgal. 104, 33. (,venit locusta et
brucus'. 32). Kek bude iiad ribami morskijem
. . . i svijem gadom koji mice se na zemji. S.
Eosa 1''. UloAd fja) malog ugora ka' sioce, i
stavi ga u cijev od trske, a cijev najjuni gliba
iz blata da ne bi po cem gad od suhote crkao.
S. j^ubisa, pric. 7. i u Sulekovu rjecniku (,ge-
wui'm').
b. osjecane i sto ga uzrokvje. a) vrlo neugodno
osjecane sto nas orlvraca od cega gnusna Hi twpce
veugodna i s drugoga kojega razloga, kqje osje-
cane moze doci i do b^uvana. u prenesenom smishi
kaze sc i o duhovnom osjecanu kod cega sto je
moralvo neugodno. — od xvii vijeka. Tko bi
imao obraz i ruke veoma gnusne, posadi se na
trpezu s cejadi veoma plemenitom i dilikanom,
uzrokovao bi im gad i tugu. I. Drzic 144. Vode
na okolo svo su mutne, mlake, kalovite, da je
gad veci napit ih se, neg li je muka zedu istu
podnositi. B. Zuzeri 369^. Na lijeke, na jestojsku
gad i nirziia. 380'\ Dal' i gadno i rad gada
zdere blago od svog' glada. V. Dosen 59^. — u
Duhrovniku se govori: gad me je (n. p. cega
jesti); ciniti komii gad, gaditi koga (ovo ce hiti
prema tal. far nausea, fare schifo) ; ne mogu od
gada (jesti, gJedati itd); do gada iperholicki znaci
i: preko mjere fvidi: Jeli nemu slicno vase lice
pristav|euijem rumenilom do gada mnokrat na-
mazano? B. Zuzeri 33a). p. Budmani. — h) ono
sto uzrokuje ovakovo osjecane. — od xvi vijeka.
aa) uopce kan gnusoba, gnoj, gnilad, smrad itd.
Kad se so usmrdi . . . cijem ce se soliti, u soli
kad je gad? I\[. Vetranic 2, 357. Koje je (tijelo)
gnus, gad, zem|a, prah i pepeo. A. Gucetic,
roz. mar. 11. Svi smradi i gnusobe i gadi od
svijeta skupice se u pakao. M. Orb in 170. Na
koje Zudjeli ko na gad zgadivahu se. S. Rosa 21''.
Trulu liranu punu gada. V. Dosen 58''. I da gad
jim (pcelamn) naiidio ne bi, sudje dizi na drvene
klupi. J. S. Eejkovic 163. Na ugnojeno tijelo
pala muha i svaki gad i jad. S. ^jubisa, prip. 234.
— bb) u metaforickom i iperbolickom smislii. kaze
se 0 cem mii drogo. Ti nijesi ramena sva naga
kazala i prsi oplazena, kako ih vajmeh sad svud
kazu po svijeti, koju stvar kako gad nije milo vi-
djeti. M. Vetranic 1, 98. Po gadu se i smradu tu-
kuci skitajn (ludi), a za cistu i mladu jubovcu ne
haju. I. Gundulic 147. Naci nije muzkog smrada,
nit' pogrdnog zeuskog gada. V. Dosen 160'\ Pak
gdi drvo priuzme masika, ondi strugat tog gada
prioni. J. S. Eejkovic 83. — cc) u prenesenom
smislu 0 onome (n. p). gresnom djelu) sto uzro-
kuje onakovo duhovno osjecane. Ako se }uven
gad meu popi objavi. M. Vetranic 2, 380. Mjesta
gdi stoje sramote i ruzi, gdje so sva zla goje i
gadi nemili. F. Lukarevic 140. Gad i smrad od
mojijeh poganijeh grijeha. V. Andrijasevic, devot.
163. Tko ponizno zemji pada, on holosti nejma
gada. V. Dosen ISi^. Za take gadove tjera te,
narode, gosjjod. D. Danicic, 5mojs. 18, 12. — dd)
kao jjsorka (jizicno Hi moralno) riiznu ce^adctu.
Vrhu svijeh zena brojis se postena za sve er si
gad od svijeb. F. Lukarevi6 29. Gade od }udi!
66. Gade ne clovice! D. Barakovic, jar. 101.
Id't' odatle, jedan Jucki gade ! Nar. pjes. vuk.
2, 356. Gad ovoga svijeta! (Rece se za ruzno
ce|ade). Nar. posl. vuk. 40. Pi gade! (reku u
Dubrovniku djetetu kad sto gadno cini Hi se cega
gadna dotice). P. Budmani. i u Sulekovu rjecniku
(,eckelerregender m.ensch').
2. GAD, m. ime mjestima. a) selo u Banatu.
Sem. prav. 1878. 87. — pomine se i prije nasega
vretnena. Gadt. S. Novakovic, pom. 129. — ■ b)
glavica u Hercegovini blizu Gacka. Od koga se
opet (p)ut) ostav|ajuci liumku Gad na levo kod
crkve polako u ravnicu Gacko spuSta. Glasn.
21, 306. vidi i Gacko.
3. GAD, /. vidi 1. gad, b, a). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Ne mogu te od gadi
gledati sto si tako stara i nejaka. Nar. pjes.
srem. 75.
4. GAD, adj. gadan. — ■ U jednoga pisca xviii
vijeka koji ce biti sam tu rijec izmislio. Svud
prolija'uc otrov gadu. J. Kavanin 454''.
GADAGKI, adj. vidi gatacki. — U nase vri-
jeme. Gadacko po}e. F. Jukic, zemj. 2. Glasn.
22, 52. A sto ti je ta gadacka vojska? Osvetn.
2, 82.
GADALA, vidi Galada.
GADAN, gadna, adj. fastidium creans, foedus,
koji uzrokuje gad. — Postaje od gad nastavkom
Bnt; drugo a (t) ostaje samo u nominalnom nom.
sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu. —
Dativom se izrice komu se uzrokuje gad: To da
vam je gadno. D. Danicic, Smojs. 11, 12. — in-
strumentalom se moze izreci ono s cega je sto
gadno : Gadni i grdi gubom od griha. A. d. Bella,
razgov. 38^1. Kad kosnica cimgoder je gadna.
J. S. Re|kovic 283. — Eijec je stara, isporedi
stslov. gadtni.. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(gadni, gnusni ,sordidus, impurus, immundus'),
u Belinu (gadni ,nausea plenus' 710^ ; ,nauseosus'
508a; gadan ,abominandus' 6^), u Voltigijinu (,nau-
seabile, disgustoso, abbominando' ,eckelhaft'), u
Stulicevu (,spurcus, foedus, sordidus, nauseosus,
immundus, luridus, nauseam, satietatem, fastidium
afferens'), u Vukovu (,ekelhaft' , creans fastidium').
— Komp. gadniji: Bili ste gadniji od jednoga
mrtva psa. D. Basic 121''.
a. adj. a) u pravom, smislu. Gadan smrad. F.
Lukarevic 196. Vuk pozdrivi, gadno prase. J.
Kavanin 367^. Nijedno tijelo razpadeno nije tako
gadno kako je mrzeca vasa dusa iza grijeha bo-
zijem ocim. D. Basic 120''. Vezir seta do gadne
tavnice. Nar. pjes. juk. 462. Malo cas, eto az-
daje, velika je, strasna je, gadna je ! Nar. prip.
vuk. 61. Tako je neopran i gadan. Vuk, poslov.
193. — b) u prenesenom, duhovnom smislu. Sve
stvari cinenja vasega gadne su. F. Lukarevic 28.
Promijenivsi svijet gadni u raskose nebeske. V.
Andrijasevic, devot. 10. Poznadu liiove gadne
misli. J. Filipovic 1, 237^. Jos se hvali s neco-
vjestva svoga i druzini gadan smijeh gradi. Osvetn.
1, 70.
b. adv. gadno, komp. gadnije. — izmedu rjec-
nika u Mikajinu i u Stulicevu. Koli gadno jes
gledat vas ! F. Lukarevic 28. Da na bludni pazar
grnu, gadno dok na nem posrnu. V. Dosen 103a.
Smrt se gadno ispod cela smije. P. Petrovic, gor.
vijen. 38.
1. GADAR, gadara, m. sabja ostra s obje strane
sto se nosi pod kolanom, arap. ghaddara, tur.
kadere. — isporedi gadara, 1. gadarija. — U na-
rodnijem pjesmama nasega vremena i u Vukovu
1. GADAR
86
GADITI, b.
rjecniku (sabja sto se nosi pod kolanom s do-
datJcom da se cuje po naj vise u pjcsmama).
Svaki nosi zelene gadare pod kolane s obadvije
strane. Nar. pjes. vuk. 3, 335. Udari ga zelenim
gadarem. 3, 341.
2. GADAE, gadra, m. steta, arap. ghadr, tur.
gadr, j)rijevara. — U narodnoj pjesmi nasega
vrcmena. Ti si meni gadar ucinio, bijelo si mi
lice ob}ubio. Nar. pjes. petr. 1, 269. Gadar, ve-
lika steta. 342.
GADAEA, /. vidi 1. gadar. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena i u Vukomi rjecniku.
S desne strane o desnom kolanu objesio dumisli
gadaru, a s lije-ve sabju dimiskiju. Nar. pjes. vuk.
3, 536. S dvije strane mec'te u dorata, mecite
mu do dviJG gadare. 4, 299. Zarobi . . i gadaru
sabJu. Pjev. cm. 63^. Naj ti, sine, krvavu ga-
daru. Nar. pjes. petr. 2, 429. Ostri noJi i gadare
corde. Osvetn. 6, 72.
1. GADAEIJA, /. vidi 1. gadar. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena, i u Vukovu
rjecniku (s dodatkom da se cuje u Crnoj Gori).
6d bedre mu (sarcu) sinu gadarija. Pjev. crn. 55a.
2. GADAEIJA, /. gad. — Postaje od gad ta-
lijanskijem nastavkom eria, mlet. aria (n. p. por-
choria, porcaria). — U nase vrijeme uLici: ,Nista,
brate! sav posao cijela samo gadarija, gadluk i
smradarija'. ,Mani se, ne govori o iiiovu gadluku,
gadariji i smradariji'. J. Bogdanovic. i u Du-
hrovniku. P. Budmani.
GADAEINA, /. augm. 1. gadar i gadara. —
U narodnijem pjesmama nasega vremena iz Crne
Gore. Potrze dugu gadarinu te Harapu posijece
glavu. Pjev. crn. 42a. On potegnu krivu gada-
rinu. 115a.
GADELINA, /. vidi 1. gad, a, h). — isporedi
gadelina, gadezina. — Od xvi vijeka po zapad-
nijcm krajevima. Izvedi zemja duh zivuci u na-
rodu svojem, dobitke i zviri i gadeline zema]ske
po prilici svojoj. Bernardin 94. gen. 1, 24. Svako-
jakih otrovnih i strasniii gadolin, zab, zmajih bilo
je napuiieno. A. Georgiceo, pril. 28. Progonira
sve kolike zivine i gadeline koje bi mogle uci-
niti skodu u vinogradi. L. Terzic 289. — U ovom
primjeru tnoh hiti da je znacene kao kod 1. gad,
b : Eici svakoga smrada i gadeline rigati. I. J. P.
Lucie, razg. 117.
GADELINA, /. vidi gadelina. — Na jednom
mjestu XVI vijeka (s nj mj. n). Svake zivine i
gadelinje koje Ijezu po zemji. N. Eaiiina 116''.
gen. 8, 19.
GADE:^, m. (?) stvar gadna. — Sams na je-
dnom mjestn xviii vijeka. Gade| (bogatac mrtav)
cini so moliti. J. Kavanin 4203'.
GADEZINA, /. vidi gadelina i gadelina. —
Samo na jednom mjestu xvi vijeka (s nj mj. li).
Sva koja laze gadezinje svrhu zemje. N. Eanina
IK)'), gen. S, 17.
GAD^Zl^IV, adj. vidi gad|iv. a) vidi gadjiv,
a). — u Stulicevu rjecniku (,nausoosus'). — b)
vidi gadjiv, h). — od xvm vijeka. Tor so uli-
jeva u zlatiie sude, neka poiiuka usta gadezfiva
ista krasno.s lijopa suda. 15. Zuzori 332". i u Dal-
maciji: Gadeijiv, komu so lasno gadi. M. Pa-
vlinoviA.
GADKj, m. prezimc. — U nase vrijeme. ^llailcn
Gadif'-. Eat. 4U5.
(iADlLO, H. res foeda, nciito .Ho gadi, vidi
1. gad, h,l>). — U Sulckovu rjecniku: .irniiml iolno
griiuliclio sacho)'.
GADIM^A, /. selo i sada izmedu Pristine i
Kacanika na potoku istoga imena koji teee u
Sitnicu (Halm, reise 160), bile su dvije: jedna
,gorna Gadim)a', a druga bez sumne dona, ,ob6'
je ,Gadim}i' prilozio Vuk Brankovic Hilandaru
1371, a meda im je isla : ,kako grede puti. otb
Pristina i otb Dobrotina delomt medu Smolusu
i medu Drenovtci.' i da}e ,gde se .staju dva po-
toka, jedinb otb Kragujevca a drugyj oti. Ko-
stananb'. (Mon. serb. 181 god. 1371). D. Danicic,
rjec. 1, 201—202.
GADITE^, m. covjek koji gadi. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
GADITI, gadim, impf. foedare, fastidium creare.
— Akc. se ne mijena {aor. 2 i 3 sing. gadi). —
Postaje od gad nchstavkom i. — Bi-jec je prasla-
venska, isporedi stslov. gaditi (s drugijem zna-
cenem: osjecati da je sto gadno), rus. ^a,'^HTt,
foedare, ces. haditi, liuliti. — Izmedu rjccnika u
Belinu (,foetore inficere' 75*; gaditi se na koga
ili kijem ,abominor' 6^), u Voltigijinu (,infettare,
ammorbare, puzzare' ,anstecken, stinken' ; gaditi
se ,nauseare, disgustare, detestare' ,eckeln, ver-
abscheuen'), u Stulicevu (,spurcare, conspurcare,
inquinare, satietatem, fastidium, nauseam movere,
afferre, parere' ; gaditi se na koga, kijem ,stoma-
chari') , u Vukovu (,ekelliaft machen , verekeln'
,fastidium creo alicui alicujus rei' ; gaditi se ,ekel
liaben' ,fastidio' s primjerima: ,Ja se gadim na
to'. ,Nesto mi se gadi').
a. ciniti da sto (objekat) bude gadno. a) ak-
tivno. — od XVIII vijeka. Kozle odlucit zmeju
ovcadi, meti} zdrave da ne gadi. J. Kavanin 12^.
To su klice koje trsa gade. J. S. Ee|kovic 216.
Id't' odatle, jedan }ucki gade ! ne gad'te mi pred
gospodom vina. Nar. pjes. vuk. 2, 356. — b) sa
se, refleksivno, biti gadan. aa) personalno. — u
jednom primjeru xv vijeka. I tvoja tim gadi
lipost se pridraga. H. Lucie 243. — bb) imper-
sonalno: gadi mi se isto sto gadim se (vidi h,
b)). — od XVIII vijeka. Na uspomeni samo ne-
govoj gadilo im se. G. Pestalic, utis. 78. Gadi
mu se ua |ekarije. Toga sam se vec naslusao
da mi se gadi. Na ovo mi se jelo gadi. B. Sulek,
rjec. kod ,ekel' i ,ekeln'.
b. ciniti da ko (objekat) osjeca gad. a) aktivno.
— od XVIII vijeka u Dubrovniku. Ovo je sto
nas naj vece tuzi i gadi, crn smrad, gnus. A.
Kalic 199. — b) sa se, refleksivno, osjecati gad.
— od XVII vijeka (vidi dale Gundulicev primjer).
Gnusobe ti se ne cine gaditi. V. Audrijasevic,
put. 296. Duhovna se hraua dava potrjobnomu,
nudi se, moli se da je uzme, da je okusi, a on
se gadi, mrzi je, odmece je. A. Kalic 18. Ne
ostaju samo pri podsmejavaiiu, no gade so. D.
Obradovic, ziv. 125. — kad se izrirc sto uzrokuje
gad, ovo stoji: u) u ace. s prijedlogom na. naj
cescc. Na poslo sve kucne mrdi se i gadi, samo
noj da su ne naprave, to radi. I. Gundulic 147.
Blato na koje so ti gadis. D. Obradovic, basn.
285. Sam se na sebe gadim ! ziv. 48. Gade se
na onoga koji govori pravo. D. Danicic, amos.
5^ 10. — /3) w gen. s prijedlogom od. Od samijeh
se sebe gade. J. Palmotic 54. Gadi^so od }eka-
rija. Oii ovoga se jola gaiHm. B. Sulek, rjec.
kod ,ekel' i jokeln'. — y) u dat. No bi igda
ukazo mili svotac da im se gadi. B. Zuzori 410'>.
— 0) u instr. vidi u Belinu i u Slulirevu rjei-
nikn. — t) H inf. kad je smisao du objekat nece
ili ne moze od gada da iicMo ucini. No samo
no zejosto, nego" so gadiste poglodat svjotovna
dobra. D. Basic 31l». Ko je ti da so^ nu_ gadi
privraLit roditoja stara i nemocua? A. Kalic 355.
GADIV
87
GADATI
GADIV, adj. vidi gaclan. — tSavio u Shdicevu
rjecniku.
GADIVOST, /. vidi gadnost. — Na jednoin
mjestu XVIII vijeJca. Drugo nije steklo nego sebi
zalos, a ruci gadivos. A. d. Bella, razgov. 14''.
GADLA, vidi Galada.
gA-DLUK, ni. qadna stvar. — Postaje od gad
turskijem nastavkofu luk. — U nase vrrjeme u
Lid (vidi gadarija). J. Bogdanovic.
GADLANE, n. djelo kojijem se gadfa. — U
Vidcovu rjecniku.
GAD^AE, gadjara, m. covjek koji gadja, svira
u yadje. — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem padezima, osim no7n. sing, i voc: gad^aru
i gad|are, gad|ari. • — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Gad}ar ima u svakoiu selu i>o
jedan. Vuk, dan. 2, 106.
GADl^AREV, adj. koji pripada gadlaru. —
isporedi gad|arov. — U Vukovu rjecniku.
GAD^jAROY, adj. vidi gadjarev. — U Vukovu
rjecniku.
GADLAESKI, adj. koji pripada gadlarima.
— U J ukovti rjecniku.
GAD^ATI, gad]ara, inipf. svirati u gadfe. —
f"" Vukovu rjecniku.
GAD]^AV, adj. gadan. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmaui.
GADi^AVAC, gad|avca, m. gadan, gad(av cotjek.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GAD^jAVICA, /. gadno, gadjavo zensko cejade.
—^ U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GAD^E, gada|a, /. pi. utriculus musicus, na-
rodna muzikalnct sprava sto se sastoji iz brav]e
Dije.sine s uekolikocijevi (dulac, korabje, prdajka).
cidl dale kod F. S. Kuhac. rad. 50, 44—77. —
isporedi gadji, gajde (kod ovoga vidi postane),
dude, diple, mjesnice. — U nase vrijeme iu Vu-
kovu rjecniku. ISTarodna je muzika srpska gad|e
i gusle. Vuk, dan. 2, 106. Kad ko rdavo svira
II gad)e. poslov. 43.
GADl^I, /. pi. vidi gadje. — TJ Vukovu rjec-
niku.
GADLIV, adj. foedus ; fastidiosus. — Postaje
nastavkom tJivB, mozehiti s prvijem enacenem
od gad, a s drugijem od osnove glagola gaditi.
a. foedus, gadan. — od xvi vijeka. Gadjive
zivine. M. Vetranic 1, 273. Naplodise to gadjivo
sjeme. M. Drzic 241. Sunipor smijesan s mnogo
gadjivijeh otrovi. I. Drzic 231. Biti ce u paklu
smrad gadjivi. P. Knezevic, osm. 163. — adv.
gadjivo. Okaditi ugodnim mirisom mista pod
zem|om u kojila se cinase sluzba bozja i radi
mlostva puka skupjena kadkad zlo i gadjivo uda-
rajucih. I. Velikanovic, uput. 3, 299.
b. fastidiosus, koji se lako gadi. — u nase
vrijeme i u. Vukovu rjecniku (,ekel-' , fastidiosus').
Ako sam gadjiva, ono sam radjiva. Nar. posl.
vuk. 7. Mje gadjiv. (Ne probira mnogo). 213.
GAD^jIVOST, gadj^ivosti, /. ^osobina gad^iva
(vidi gadjiv, b) cejadeta. — U Sulekovu rjecniku
(jgewahligkeif).
GADNICA, /. vidi gad}avica. — U Sulekovu
rjecniku (kod ,6kelerreg6nd').
GADNIK, 7n. vidi gad|avac. — U Sulekovu
rjecniku (kod ,ekelerregend').
GADNITI, gadnim, impf. vidi gaditi, a. — Samo
u Blikajinu rjecniku (gadniti, gnusiti ,foedo, con-
tamino , inquino , coinquino, inficio'j i u Stuli-
cevu (v. gaditi).
GADNOST, gadnosti, /. osobina onoga Ho je
gadno. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (gadnost, gnusoba) gdje naj pjrije do-
lazi, 'u Bjelostjencevu (v. gnus i ostala), u Vol-
tigijinu (,<iisgusto, nausea' ,eckel'), u Stulicevu
(,sordes, spurcitia, immunditia, impuritas'). Ne
uzstav|a ga (Eoka) gadnost od mesotrovnice trule.
A. Tomikovic, gov. 243. i u Sulekovu rjecniku
(kod ,absclieuKclikeit, ekelhaftigkeit').
GADORA, /. vidi katura. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena iz Bosne. Daji, sine, doru i ga-
doru. Nar. pjes. juk. 255. Oba koiia opravna
izvodi, uzbaci se na tovna dorata, a sestricu diie
na gadoru. 258. Na gadoru sestru Andeliju. 262.
GADOVANE, n. u jednoga pisca xviii vijeka
koji ujjotrebjava ovu rijec prema latinskoj abo-
minatio; uprav je supstantiv od nepotvrdenoga
glagola gadovati. Bi6e u templu gadovane koje
je uzrok rasuca. S. Rosa 15^. (,Erit in templo
abominatio desolationis'. dan. 9, 27).
GADSKO, vidi Gacko.
GADSTVO, n. vidi gadnost. — U SUdicevu
rjecniku. — nepouzdano.
GADAC, gadaca, m. cotjek koji gada. — JJ
Sulekovu rjecniku (,zieler').
GADANIN, m. covjek iz Gada (vidi 2. Gad,
a)). V. Arsenijevic.
GADANKA, /. zensko cejade iz Gada (vidi 2.
Gad, a)). V. Arsenijevic.
GADANSKI, adj. koji pripada selu Gadu (vidi
2. Gad, a)). — Dolazi i kao prezime. V. Arse-
nijevic.
GADANE, n. djelo kojijem, se gada. — U Vu-
kovu rjecniku (,das zielen' ,collineatio').
GADATI, gadam, imj)/. collineare; ferire, nije
impf. goditi, nego je nacincno (kao jace inten-
sivni glagol) od pogadati i zgadati. vidi ova dva
glagola. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
3 plur. gadajii, u aor. gadah, u ger. praes. ga-
dajiici, u ger. praet. gadavsi, u part, praet. act.
gadao; u ostalijem je oblicima onaki, kaki je u
praes. 1 sing. — JJ nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,zielen' ,collineo' s dodatkom. da se go-
vori u Smnadiji). — U Crnoj Gori ima i praes.
gadem: Te on gade Vezirovic Muja. Pjev. cm.
256a. Poju |udi, gadu iz pusaka. P. Petrovic,
gor. vijen. 52. a) collineare, hoteci u sto pogoditi
iz puske, kamenom itd., mjeriti okom, vidi i smje-
rati, niSaniti. Dobro gada Juskovic Matija bas
onoga Airovic-Ibra, dobro gada, al' lose pogada:
ne pogodi Airovic-Ibra. Nar. pjes. vuk. 4, 386 — 387.
Dobro gada, jos bo|e pogada, te pogodi Mustaf-
agic-Usa. 4, 429. Nemoj mene gadat' geverdarom.
4, 430. Ko vuka gada, bistro vaja da gleda.
Nar. posl. vuk. 136. — bj ferire, kao imperfektivni
glagol prema pogoditi, zgoditi. aa) subjekat je
cejade. Ilija ih gromovima gada. Nar. pjes. vuk.
2, 5. Te on gada na kulasu Tala. 3, 199. Pa
u vrata topuzinom gada. 3, 353. Svaki gadaSe
kamenom iz prace u dlaku ne promasajuci. D.
Danicic, sud. 20, 16. — bb) subjekat je oruzje.
No tri mune od neba pukose: jedna gada dva
devera mlada, druga gada pasu na dorina, treca
gada svatah ses stotijiah. Nar. pjes. vuk. 1, 158.
Koja puska malo nisan gada. 3, 174. — u meta-
forickom smisln. De oci gadaju tu i pamet. Nar.
posl. vuk. 76. Srijedom Bosne, dokle meda gada.
Osvetn. 6, 17. Svaki narod gada na zakone, koji
liegovoj cudi odgovaraju. M. Pavlinovic, rad. 6.
— c) conjectura coUigere, u prenesenom smislu
kao gatati, gonetati, domisjati se. moze bill na-
GADATI
88
GAICAESKI
cineno od nagadati. — u pisaca nasega vremena.
Mi cemo . . . gadati nihov zadruzni zivot. M.
Pavliiiovic, razl. spis. 124.
GADENE, n. djelo kojijem ko gadi, i kojijem
se ko gadi. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u StuUcevu (grijeskom gadene i gadjene ,sordes,
turpitude, fooditas') i u Vukovu (1. ,das anekeln'
,taedium'. 2. ,das verekeln' ,taedii creatio').
1. GAETA, /. Cajeta, grad u juznoj Italiji,
tal. Gaeta. — isjioredi 1. Gajeta. — Od xvii vijeka,
a izmedii rjecnika u Belinu 336^. Pociva telo
ovoga sv. biskupa u Gaeti. F. Glavinic, cvit. 175.
i u SulekovH rjecniku (,Gaeta').
2. GAETA, /. vidi 2. gajeta. — U nase vrijeme
u Duhrovnilcu. P. Budmani.
GAETAnAC, Gaetanca, m. covjek iz Gaete. —
U Sulekovu rjecniku (kod ,Gaeta').
^ GAETANSKI, adj. koji i)ripada Gaeti. — U
Sulekovu rjecniku (kod ,Gaeta').
GAGA, m. cigansko ime. — isporedi 1. Gaga. —
IJ Vukovu rjecnikii s dodatkom da se govori u
Srijemu i u Backoj.
1. GAGALICA, /. nekakva ptica. — U Vukovu
rjecniku: gagalica, u pjesmi vaja da je mjesto
,vrana' (od ,gakati') s primjerom: Na bokoru tica
gagalica. — isporedi 2. gagrica i gagati. — U
prencsenom smislu, brbjavo zensko cejade. ti Su-
lekovu rjecniku (,gackelliese*).
2. GAGALICA, /. lycopus europaeus L., neka
hilka. S. Petrovic, lek. bi). 297.
GAGAT, m. gagates, vrlo tvrdi kayneni ugaj
koji se daje tesati i raditi. — U Sulekovu rjec-
niku (,gagat').
GAGATI, gagam, impf. krijestati (kao guska),
vidi gakati i daktati. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (,glaeito, gingrio').
GAGE, /. ^jZ. selo u hrvatskoj krajini ti okrugu
banskom. Eazdije}. kr. 11.
1. GAGIC, /. prezime, vidi Gaga. — U nase
vrijeme. Jeremija Gagic. Vuk, prav. sov. 7.
2. GAGIC, m. dem. Gago. — U nase vrijeme u
Dohroselu. u hrvatskoj krajini. M. Medic.
(JAGIOI, m. pi. ime mjestima. a) zaselak u
Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovic 160. —
b) selo u Bjelopavlicima. V. J^esevic.
GAGIN, adj. koji pripada Gagi. M. Medic.
GAGINCI, m. pi. napusteno arnautsko selo u
Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kraj.
srb.' 308.
GAGINCE, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Gagincu. Sr. nov. 1871. 180.
GAGLOVA, /. selo u Srbiji u okrugu kruse-
vackom. K. Jovanovic 129.
GAfi^EVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kru-
sevackom. .S'iva u Gag]evici. Sr. iiov. 1871. G7.
GAGO, ni. hyp. Gavrilo. U Dobroselu u hr-
vatskoj krajini. M. Medic.
GAGOJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vuk, Xiv. !)(i.
GAGOLLTI, gdgolim, impf. vidi cakoliti. —
Fo svoj prilici onowatopcja. — U nase vrijeme
u Lici. J. Hogdaiiovie.
GAGOJ^ENE, n. djelo kojijem se gagoli. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
(rAGOVlC, m. prezime. — U nase vrijeme.
vidi ftsek na kraju. Pod bijelu Gagovica kulu.
Pjev. cm. 144''.
1. GAGRICA, /. neke vrste skodp'vijch bubica
sto jedu zita, variva, slaninu, neucincne koze,
vunu, pamuk itd., i ]irij)adaju rodorima bruchus,
calandra, dermestes, attagenus, tinea itd. ; u raz-
licnijem mjestima razlicno je i znacetie. — -a-
stoji mjeste negdasnega t (vidi prvi primjer). —
Akc. se mijena u gen. pi. gagrica. — Nastavkom
deminutivnijem ica postaje od osnave g-tgra ne-
jasna jjostana; po tome sfo je nema u drugijem
slavenskijem jezicima (malortis. gurgulyca i ger-
gelyca doslo je iz rumunskoga), bice tuda; ispo-
redi s jedne strane rum. gi.rg'brn. , g-Lrgi.rici.
(s istijem znacenem) koje je po svoj prilici od lat.
curculio (kasnije gurgulio), a s druge novogrc.
ynQycajiov, yuQyani (s istijem znaceYietn) koje ce
biti ista rijec sto i inedasna, a mogla bi biti i
stara grcka rijec (od glagola yuoyaiow, vrvleti).
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(gagrica od psenice ,gui'gulio, curculio'; gagrica
od boba ,midas' ; gagrica u svjetah , tinea, blatta'),
u Belinu (,curculio' 7611^), u Bjelostjencevu (,cur-
culio, gurgulio'), ti StuUcevu (,gorgoglione, verme
che rode il grano e cavoli' , curculio'), u Vukovu
(,ein wiu-m, der ungegarbte haute friesst' ,tineae
genus'). Molitva ott ghgrict . . . Sice si.hrani i
psenicu siju ott gtgrici. i otb crbvija i oti. neptira.
Sredovj. |ek. star. 10, 114. Navado se i naklate
njeki pruzi i gagrica. M. Vetranic 1, 20. U cedru
ne rada se gagrica. M. Radnic 279''. Od hajine
izlazi gagrica. 362a. Gagrice, crvi i dniga. A.
Bacic 447. Tebi ce se (u ]jnklu) prostriti ga-
grice,^ a pokrivac tvoj biti ce crvi. L. J^ubuSki
10. Zabo, zmije i gagrice. P. Knezevic, pism. 10.
Larva negova (slaninara, dermestes lardarius L.)
zove se gagrica ili zuga i nagriza siivo meso, sla-
ninu, koze itd. K. Crnogorac, zool. 134. Gagrica,
megatoma Herbst. J. K. Sloser, faun. kor. 321. 325.
— U prenesenom smislu, kao psoc!,a tvrdici. —
u Vukovu rjecniku.
2. GAGRICA, /. nekakva ptica, isporedi ga-
galica. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Pjevala tica gagi'ica. Nar. pjes. here. vuk. 270.
GAGRICE, /. 2)1. selo u Bosni u oknign hat'to-
luckom. Schem. bosn. 1864. 73.
GAGRICAST, adj. vidi gagricav. — U StuU-
cevu rjecniku (grijeskom gagricast).
GAGRICAV, adj. pun gagrica. izgrizen od ga-
grica. — U StuUcevu rjecniku (grijeskom gagricav)
i u Vukovu (gagi-icav, n. p. koza).
GAGRICITI, gagricim, impf. ^■ernliculaJ•i, na-
punati se gagrica, gristi se. — U nase vrijeme u
Srbiji. KukiuTiz pocoo gagriciti. Sr. nov. 1868. 19.
1. GAGULA, /. u Vukovu rjecniku: nekakva
crna vodena tica s dodatkom da se govori u Sri-
jemu. — isporedi gagalica, gagati.
2. GAGULA, m. prezime. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic. — isporedi 1. gagula.
GAGULIC, m. prezime. isporedi 1. gagula. —
U nase vrijeme. J. Bogdanovic. Scheiu. bosn.
1864. V. XXVI I.
1. GAGA, m. nadimak emu djetetu po Srijemu,
toboze kao daje Cigance. isporedi Gaga. M. Medic.
2. GAGA, m. pas. Najeo se kao gaga rebara.
Nar. posl. u Banatu. V. Arsenijovic.
GAGINA I*0:^ANA, /. granicna strazn u Sr-
biji u okruqu vranskom. M. D. Milicevic, kia|.
srb. 273.'
GAGULIC/, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa
dole mi je (fagujic-Stjopana. Nar. pjos. vuk. 4,290.
GAICARSKI, w(. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GAIP
89
GAJBICA
GAIP, adj. arap. ghaili, tur. ffajp, veviden. —
U narodnijem jijcsmavui vasrga vrewena i u Vit-
Icovu rjecniku : gaip, uciniti se gaip ,verschwinden
(wie ein geist)' ,evanesco'. Te udara gujusesto-
kri]u, guja mu se gaip ucinila. Nar. pjes. vuk.
2, 512. — Pise se i govori se i gajip: Tu se
svetac gajiji uciiiio. Nar. pjes. petr. 2, 10.
GAIEET, m. arap. ghairetun, tur. gajret, na-
si ojane, trudba, jtinastvo. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Krenuse se iz po}a sva-
tovi, kako koji konak u napredak, sve gairet
bo]i medu bracom. Nar. pjes. vnk. 2, 544. — Iz-
govara se i gajret. Ja sam srcii gajret uciiiio.
Nar. j^jes- petr. 2, 65. — Znaci i: pjomoc. Da
mu danas u gajretu bnde. Nar. pjes. juk. 387.
Gajret,^ pomoc, podpora. 618.
1. GAJ, gfija, m. lucu.s, nemus, mala suma, oso-
hito koja je judskom radnom postala Hi je nom
hrancna i gojena, te se od ne ima koristi (drva,
jjase itd.), a mozc hiti i ogradena. — Akc. kaki
je u gen. taki je x ostalijem padezima, osim nom.
i ace. sing, i voc. gaju, gaji (ali gajevi). — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. gaj, rus. raij, ces.
haj, p)o],. gaj; isporedi i lit. gojus. — Nejasna p)0-
stana; moze se pomisliti da postaje od glagola
gojiti; Miklosic misli da p)Ostaje od korijena ga,
ograditi (rus. saraTh), vidi i gajiti. — U svijem
je rjccnicima: m Vrancicevu (,lucus; uemus'), u
Alikajinu (gaj, sumica), ii Belinu (,nGmiis' 145'';
,sylva'; gaj za pasu ,sylva pascua' 666^1; gaj za-
braiieni ,nemns edictum' ; gaj za drva ,sylva cae-
dua' 14,5^'), u Bjelostjencevu (gaj, lug, dubrava,
suma, lo«a ,syh'a, lucus, nemus, sylva piu-gata'.
2. gaj vGsel ,nemus'. 3. gaj po kojem se ne roxe
putuvati ,saltus'. 4. gaj ali lug, luzanek zagajen,
zabraiien , nemus edictum'. 5. mali gaj ,nemus par-
vum, sylvicola'), u Jamhresicevu (.lucus, nemus'),
u Voltigijinu (,bosco, selva' ,wald, forst'), ii Stu-
licevu (,silva, nemus, saltus'), u Vukovii (,der
hain' ,nemus'), u Danicicevii (,nemus'). a) sa zna-
cenem kazanijem sprijeda. Na gaje . . . na gaj
Kosamtcici. u celo riive. Mon. serla. 199. (1381).
S lugovi, gaji, vodami. 494. (1465). Imaju svoje
stare i zakonite gaje. Stat. po}. ark. 5, 264. Eaz-
diliti gaj ali kotar. 265. Senokose, pasisca i dolci
i drage, gaji. Mon. croat. 115. (1475). U shra-
iienih gajib i gustih dubravah. P. Zoranic 73'^.
Pticica pobjeze u gaj. M. Divkovic, nauk. 296''.
U kraj gaja gusta toll dubrava se jedna odkriva.
I. Gundulic 402. Na kojem kig gusti ili gaj jest
poresal. A. Vita|ic, ist. 474. Prasce, ki u gaje
tolike se zirom tove. J. Kavanin 144^. U jezero
zeleni se gaj ogleda. I. Dordic, uzd. 177. Vepra
sred vala, a raka sred gaja. (Z). Poslov. danic.
150. Spaijska straza lovskoga gaja. A. T. Bla-
gojevic, kbin. 17. Gajeve liihove isijecite. D. Da-
nicic, 2niojs. 34, 13. — h) kad ima uz oracu zem|u
kakva suma ili koje veliko stablo, onda ouo cini
hlad. te usjev tu slabo uspijeva — takav blad
zove se ,gaj'. Dubasnica na Krku. — c) ime mje-
stima. aa) u Bosni nekoliko sela. aaa) dva sela
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 18. 38. —
bbb) u okrugu banoluckom. 76. — eccj u okrugu
travnickom. 176. — ddd) dva sela u okrugu Done
Tuzle. 144. 158. — eee) Gaj Berica, u okrugu
travnickom. 180. — bb) u Hrvatskoj i Slavoniji.
aaa) seoce u podzupaniji zagrebackoj. Pregled. 17.
— bbb) selo u podzupaniji pakrackoj. 97. —
ccc) selo u podzupaniji krizevachoj. 69. — ddd)
Gaj i Meda, selo u podzupaniji rijeckoj. 6. Schem.
segn. 1871. 62. — cc) tri sela u Banatu. aaa)
Gaj. Sem. prav. 1878. 52. — bhb) Veliki Gaj. 48.
— ccc) Mali Gaj. 48. — dd) mnogo mjesta u Sr-
biji. aaa) u okrugu biogradskom. Glasn. 19, 135.
Livada u Gaju. Sr. nov. 1861. 56. — bbb) u
okrugu krusevackom. 1863. 187. — ccc) u okrugu
podrinskom. 1870. 390. — ddd) u okrugu poza-
revackom. 1865. 280. 1870. 37. — eee) u okrugu
smederevskom. 1863. 62. — fff) u okrugu sabackom.
1871. 298. — ggg) u okrugu uzickom. 1875. 631.
— hhh) u okrugu vajevskom. 1867. 55. — Hi)
Gaj CJovica, u okrugu biogradskom. 1875. 879.
— kkk) Debeli Gaj, u okrugu kragujevackom.
1875. 681. — III) Dinkov Gaj, tc okrugu jago-
dinskom. 1875. 189. — mnun) Gaj Durca, n okrugu
kragujevackom. 1861. 94. — nnn) ;^ube}ski Gaj,
u okrugu kragujevackom. 1875. 95. — ooo) Popov
Gaj, u okrugu kragujevackom. 1875. 159. — ppp)
Eavni Gaj, u okrugu kragujevackom. 1875. 23. 83.
2. GAJ, Gaja, m. poznato prczime u nase vri-
jeme. Gaj ^udevit. Nar. pjes. vuk. 2, 652 (medu
pren iim eran tim a) .
1. GAJA, m. vidi Gajo. — Akc. se mijcna u
voc. Gajo. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori po istocrrijcm kra-
jevima. I u sestre jedan sinak Gaja. Nar. pjes.
vuk. 1, 626. Placuc Gaju uzima za ruku. 628.
2. GAJA, m. u hrvatskoj kraj in i. a) nadimak.
V. Arsenijevic. — b) ime musko. M. Medic.
1. GAJAC, gajca, m. dem. gaj. — isporedi gajak.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
2. GAJAC, gajoa (?), m. u jednoga pisca xviii
vijeka. Gaj caberi, a ja stvari od istine vjest
ti kazem. J. Kavanin 405''. (treba citati , gajca
beri'. tal. gaggio, cakavski ,gaj', od toga ,gajac'.
cf. tal. ,pigliar gaggio'. D. Danicic)? — tal. gaggio,
zalog, talac.
GA.JAK, gajka, m. dem. gaj. — U nase vrijeme.
Sa visoka gajka. Nar. pjes. here. vuk. 258. i u
zagoncci: Sjedi majka na \T.'h gajka, ceka sinova
iz bijelijeh gradova. odgonetjaj : pcele. u Dobro-
selu u Jirvatskoj krajini. M. Medic.
1. GAJAN, gajna, adj. koji pripada gaju. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
2. GAJAN, m.. hyp. Gavrilo. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovic.
GAJATI, gajam, impf. gojiti, toviti. — U Stu-
licevu rjecniku (,sensim pinguefacere")- — nepo-
uzdano.
GAJBA, /. tal. galjbia, )idct. gheba, clieba (vala
da od gaiba, caiba). krlctka, kafez. isporedi kajba,
kajpa, gabija;. — Akc. se mijena u gen. pi. ga-
jaba. a) krletka, kafez. — od xvii vijeka, a iz-
medu rjccnika u 3Iikajinu (gajba za ptice) gdije
naj pirije dolazi, u Bjelostjencevu (gajba, gaj pica,
jjticarnica, krletka ,caveola'. 2. gajba, kobaca,
kajpa, hajba vu koje se hrano ptice vekse, kuri
etc. ,or2iithon, ornithotrophiou, aviariuni, cavea*),
u Stulicevu (jcavea' s dodatkom da je uzeto iz
Mikalina). Ki-a}a Sapor od Perzije u gvozdenu
gajbu Idade. J. Kavanin 453''. Jakob on mu
nosi lipu gajbicu, a va gaj id kosa. Jacke. 194.
,0n ne sacuva svoje zene ili djevojke, pa da je
u gajbu zatvori'. J. Bogdanovic. — b) na katarci
velikijch brodova mjesto ogradena gdje moze sta-
jati nekoliko }udi (prije tal. gabbia, sad coffa).
u Mikalinu rjecniku (gajba od drijeva ,gabbia
della nave' ,corbis') i u Stidicevu (gajba od dri-
jeva ,carchesium'). — c) droeni sud nacinen od
pet dasaka u kojem se nosi sto na pola zitko,
kao vapno, gnoj itd. u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
GAJBICA, /. dem. gajba. ~ U nase vrijeme,
i u Stulicevu rjecniku (gdje krivo stoji da je
uzeto iz Mikalina). Pospi pospi va zibcici svojoj
GAJBICA
90
GAJITI
kot gardelec va gajbici svojoj. Nar. pjes. istr.
4, 18. Jakob on mu nosi Upu gajbicu , a va
gajbi kosa. Jacke. 194.
1. GAJCE, n. selo u Hercegovini. Schein. ragus.
1876. 59.
2. GAJCE, /. pi. mjesto hlisu Bakra. — xvi
vijeka. Kus trsja na Gajcah. Mon. croat. '28.").
(1585).
GAJCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podzapaniji
zagrebackoj. Pregled. 23.
GAJCAC, gajcca, vi. dem. gajac. — U Stuli-
cevu rjecniJcu a kojetn ima s istijem znacenem i
gajcic. — ohoje slabo pouzdano.
GAJCANIN, m. covjek iz Gaja u Banatu. V.
Arsenijevic.
GAJCANKA, /. zensko cejade iz Gaja u Ba-
natu. V. Arsenijevic.
1. GAJCIC, m. vidi gajcac.
2. GAJCIC, vidi Eajcic.
1. GAJCnST, m. kao da je prezime na Jednom
nijestu XVI vijeka. Komedija 2^i'ikazana ii Saba
Gajcina na piru. M. Drzic 188.
2. GAJCIN, m. auym. Gaja. u Dobroselu u Jir-
vattikoj krajini. M. Medic.
GAJCINA, m. augni. Gajo. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GAJDAS, gajdasa, m. gadjar, vidi gajde. —
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
zima, osim nom. sing, i voc. gajdasu, gajdasi. —
U nase vrijeme i u Vukuvu rjecniku. Kum prvi
dode sa svircem (gajdasem) na kolima momackoj
kuci. Vuk(?), ziv. 308. Najme si momci gajdasa
ili egedasa te im svira. V. Bogisic, zborn. 485.
GAJDE, /. 2^1- vidi gadje, od tur. gajde, kajde,
uprav je rijec arapska sto su mozebiti Arapi
donijeli iz Spanolske. vidi Chr. Seybold u G.
Grober , grundriss der romanischen pMlologie.
404. -- U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (s do-
datkoni da se govori u vojvodstvu). Nalik gajde
na muziku. (Kad ko poredi nejednake stvari jednu
s drugom. U Srijemu i u Backoj). Nar. posl. vuk.
188. Svirajuci u gajde. Nar. prip. vuk. 59.
GAJENE, n. djelo kojijemse gaji. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecnilm. Zenska radna obicna
je kuhaiie jela, svekoliko odijelo, gajeiie djece...
V. Bogisic, zborn. 122.
GAJEE, m. prezime. — U nase vrijeme u Lici.
J. Bogdauovic.
GAJESNICE, /. pi. mjesto u Srhiji a okrugu
Hzickom. Sr. nov. 1806. ()18.
1. GAJETA, f. vidi 1. Gaeta. — U Mikalinu
rjecniku.
2. GAJETA, /. poveca lacta nepokrixiena s je-
dnom kalarknin, tal. gaeta. — isporedi 2. gaeta,
gojeta. — Od xviii vijeka. Armalo se bijase do
dvanaest Pastrovica u jodnoj gajeti. Nar. pjos.
bog. 158. U to doba izidose samovojai I'ora-
staui vrli krajisnici s tankijem gajetama iz Pe-
rasta bijeloga. 172. ,Vozio sam so na gajeti,
provezao sam se iz Baga u Pag na gajeti'. u
Lici. J. Bogdanovic.
(iAJRTINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu po-
drinskiim. Niva u Gajotini. Sr. nov. 1871. 141.
GA.IEVAC, (tiijevca, m. imc mjestima u Srhiji.
a) u okrugu biogradskum. Zabran u mestu Ca-
jevcu. Sr. nov. "l8(j3. 156. — h) u okrugu kra-
gujevackom. Livada u (iajovcu. 260.
CAJEVl, m. j)l. iiiic injrstima. a) u Bosni dra
sela u okrugu Done Tuzlc. Statist, bosn. 134. 140.
— b) u Srbiji zaselak u okrugu idickom. K. Jo-
vano^dc 161.
GAJICA , m. hyp. Gavrilo. — Prije nasega
vremena. Gaica. S. Novakovic, pom. 55. — t u
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. — J kao
prezime. J. Bogdanovic.
GAJICANI, m.pl. dva zaseoka u Srbiji u okrugu
uHckom. K. Jovanovic 158. 160.
1. GAJICIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva u Gajicicu. Sr. nov. 1875. 609.
2. GAJICIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
1. GAJIC, gajica, m. dem. gaj. — U Belinu
rjecniku 145^ i u Stuliceim, i u nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic. — / kao ime mjestima. a)
selo u Bosni blizu Foneva. Schem. bosn. 1864. 60.
— b) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom. Glasn.
19, 135. — bb) u okrugu pozarevackom. Sr. nov.
1866. 609.
2. GAJIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Voj-
voda Stevan Gajic. M. D. Milicevic, srb. 268.
Gajic. Sem. srb. 1882. 202. — Gajica p6|e, za-
selak u Srbiji u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic.
GAJIL, m. ime musko. — Prije naSega vre-
mena. Gailt. S. Novakovic, pom. 55.
1. GAJIN, m. ime musko, vidi Gajo. — JJ Vti-
kovu rjecniku.
2. GAJIN, adj. koji pjripada Gaji. M. Medic.
GAJINAC, Gajinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
krusevackom. Livada u Gajincu. Sr. nov. 1873. 354.
GAJINA POJATA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Sr. nov. 1863. 181.
GAJINA ETJPA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Gajinoj Eupi. Sr. nov.
1861. 239.
GAJINE, /. JJ?. ime mjestima. a) seoce u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 54. — b)
mjesto u Policima u Dahnaciji. — prije nasega
vremena. Na opceni zbor na Gajine. Stat. po}.
ark. 5, 310.
GAJINICA,/. Gajina sena. U Udbini. M. Medic.
GAJINOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GAJIP, vidi gaip.
GAJISTE, n. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
zagrebackoj. kajkavski Gajisce. Pregled. 17.
GaJITI, gajim, impf. po svoj prilici prvo je
znacene bilo: saditi gaj, od cega je kasnije po-
stalo sadasne: gojiti, uzdrzavati gaj (od ovoga
sirega razvila su gdjegdje uza znaiiena za radne
kojima se goji, uzdrzava gaj, kao cistiti drvece,
ograMvati mjesto; tc se je ovo zadne opet rasi-
rilo i za .Ho drugo sto nije gaj) ; u novije .sr vri-
jeme u nekijem krajevima da(e ra.^irilo znacene,
tc znaci uopce gojiti, a objekat mozc biti i cefade
i zivotina. — Akc. kaki je u praes. taki je a
impf. gajah i u aor. 2 i 3 sing, griji; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf. — Postaje od
gaj nastavkom i. — Jfoie hiti i prnslarenska
rijec, isporedi ceii. hajiti, ociradivati, braniti, po(.
gaid. — U nasem jeziku od xiv vijeka, a izmcftu
rjecnika u Bjelostjcncevu (gajim, krcim, snazim
lozu ,extirpo, expurgo sylvam, fovoo nomora, con-
servo lucum collucando, ramos iniitiles docidondo
ac frutifcs noxios anipiitando ot ovellendo'. 2.
branim, jn'oiirocujcm ,impodi(), arceo, v. g. ani-
malia ab iiigrossii ad sylvam'. 3. branim, vpiram
vodu ,arceo aquam no oxundot'. 4. gajim sino-
kosu, t. j. propovodam , arceo ab ingrossu foenilis
GAJITI
91
GAKAl^E
etc. interposito aliquo signo baculi signati'), ii
Voltigijinu (,nettaro g-li alberi, sarchiare' ,dGn
forst pflegen'), ii Stnlicevu (,nettar la selva' ,silvam
purgare' s dodatkom da je iizeto iz Hahdeliceva;
gajiti SG, V. dubi-aviti se), ii Viikovit (,pflegen'
,curo'). a) ohjehit je gaj, iiuvan. itd. ; znaci: gojiti,
hraniti radeci Mo je tome potrehno, n. p. cisteci
drvece, ogracttijuci mjesto. Imaju svoje stare i
zakonite gaje koje cuvajii i gaje . . . Vo}no je
ono selo svoje gaje gajiti. Stat. poj. ark. .5, 264.
,Jesi Ii vidio, kako je on lijepo vige svoje ku6e
zagajio goru?' ,Kako je on lijepo zagajio gaj'.
(vola, kravu, svinu ill Sto driigo reku ,gojiti').
u. naie vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. — b) ogra-
divati koje mu drago mjesto, zagacivati. — u
Bjelostjencevu rjectviJcii. — c) s novijim Urijem
znacenem : gojiti u opce. objekat vioze biti drvo,
cejade, zivotina. Ne lomi mi vise prste, nisi mi
ih ti gajio. Nar. pjes. vil. 1866. 273. Gaje s|ive.
Vuk, dan. 2, 104. Ne razdrazujte djece svoje
nego ih gajite. pavl. ef. 6, 4. Gajiti dijete ,ein
kind in der pflege haben'. B. Sulek, rjec. kod
,pflege'. Gojiti, gajiti cvijece ,der blumen pflegen'.
kod , pflegen'.
1. GAJKA, /. kozna grivna na dizginu sto se
mice tamo i amo. 1^. V. Stojanovic.
2. GAJKA, /. cochleae matrix, pericoehlium,
matica u loze (sajtova). — U Sulekovu rjecniku
(,schraubenmutter') .
GAJNIK, m. covjek sto nadgleda gajeve. — U
Sulekovu rjecniku (,gehegeaufseher').
GAJO, m. liijp. Gavrilo. — isporedi Gaja, Gajin.
— Akc. se mijena u voc. Gajo. — U nase vri-
jeme i u Vtikovu rjecniku (s dodatkom da se go-
vori po juznijem krajevima). Ono cuse i Stefo
i Gajo. Pjev. cm. 98'\
GAJOVIC, m. prezime po oca Gajit. — U nase
vrijeme. Marko Gajovic. Eat. 181.
GAJPA, /. vidi kod' gajpica.
GAJPICA, /. mala gajba, dem. gajpa, kojoj
rijeci nema potvrde, ali isporedi gajba i kajpa.
— U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod gajba, aj).
GAJEET, vidi gairet.
GAJSKI, adj. koji pripada gaju, gajiiiia. —
U Vukovu rjecniku: gaj ski, n. jj. drozak ,wald-
(drossel)' ,silvestris'. u Stuliceru je rjecniku s dru-
gijem (nepousdanijem) znacenem: ,nemorosus' i
s dodatkom, da je rijec ruska. — I koji pripada
selu Gaju. V. Arsenijevic.
GAJSA, m. hyp. Gavril. — TJ nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic.
GAJSICA, ?«,. dtm. Gajsa. J. Bogdanovic.
GAJSIN, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar.
pjes. vuk. 2, 653 (mectu prenumerantima).
1. GAJTAN, m. funiculus, vrlo usko tkane
(maze biti i spleteno kao i izatkano) kojijem se
moze vezati i drugo ciniti sto i uzetom, a i re-
siti Jialine, tur. qajtan, gajtan. — Akc. je bijezen
kao sto je u Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je
gajtan. — Od, xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Bel in u (,cordone' , funiculus' ; gajtan svioui ,cor-
done di seta' ,funiculus sericus' 229^; ,laccio o
filo intessuto' ,laqueus' 422ii), u Bjelostjencevu
(v. snora), u Voltigijinu (,cordone, cordoncino'
,schnur'), u Stulicevu (,stringa, ligula'), u Vukovu
(,die schnur' ,funiculus'). Zlato sam to prela i
gajtane plela. M. Vetranic 2, 281. Nosahu so
opletene u bio gajtan prije kose. I. Gundulic 143.
Nego mu se lak grih cini, has kako da je okolo
sebe jedan gajtan ojjasao. D. Kapic 158. U ru-
kama gajtan pletes. Nar. pjes. vuk. 1, 115. Svilu
prede, gajtan jilete, s gajtanom se razgovara:
,Da ja znadem, moj gajtane, da ce tebe mlad
nositi, svilom bi te opletala, zlatom bi te uvijala,
a biserom nakitila'. 1, 291. Te uzima svilene
gajtane, pa otide u zelenu bascu, objesi se o zutoj
neranci. 1, 566. Namkose mu gajtan oko vrata.
2, 162. Pasinu je sabju dovatila, o kojoj su dva
gajtana zlatna. 2, 616. Darova mu pusku u gaj-
tanu. Ogled, sr. 407.
2. GAJTAN, w. ime mjestima u Srbiji u okrugu
toplickom. a) selo. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 386.
— b) planina. ,Madan' i negov ogranak ,Gajtan-
Planina'. 344. — c) voda. Do Gajtana reke.
Ota^-b. 4, 364.
3. GAJTAN, m. Cajetanus, ime musko, tal. Gae-
tano. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
GAJTANITI, gajtanim, imj)/. kititi sto (tkane,
odijelo itd.) prisivajuci k onome gajtan. — ■ TJ
Vukovu rjecniku: gajtaniti, n. p. hajinu ,clavum
adsiiere vesti'.
GAJTANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vukojica Gajtanovic. Eat. 181. 327.
GAJTANENE, n. djelo kojijem. se gajtani. —
U Vukovu rjecniku.
GAJTO, m. hyp. 3. Gajtan. — Akc. se mijena
u voc. Gajto. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.
GAJUC, m. ime volu. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovid.
GAJUN, m. tapes decussatus L., neka skojka.
— U nase vrijeme na Krku. G. L. Faber 250.
1. GAK, gaka, m. neke vrste ptica. — isporedi
gacac, gacic, gacina. — Akc. kaki je u gen. taki
je u ostalijem padezima osim nom. sing, i voc-
gace, gaci. — Rijec je po svoj prilici onomato-
pejska i pokazuje glas same ptice, vidi 3. gak. a)
cavka (?). — u Mikajinu rjecniku : cola divja,
gak ,cornix cinerea, varia'. 37^. cavka bile giave,
gak ,cornix cinerea, varia'. 43'i. i u na.se vrijeme :
gak, rod gavrana. M. Euzicic. — b) vrsta capje.
— u nase vrijeme. Ardea nycticorax. Slovinac.
1880. 32^1. Gak modrac, cap|a, ardea cinerea.
D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 41. Gak
zmijar, saketa, ardea purpurea. 41. Gak bjelac,
balansir, egretta alba. 41. Gak eizmas, bjelica,
egretta garzetta. 42. Gak macak, buphus ral-
loides. 42. Gak nebunac, botaurus stellaris. 42.
Gak pupar, nycticorax europaeus. 42. Gak volaric,
ardeola minuta. 42. Gak, vrsta velike ptice ; ima
je vise vrsta: modras, nebogied, zmijar, pupar,
kaSikar, bilac, macjak, eizmas, krovar. M. Pavli-
novic. — c) morski gak, laskavac, colymbus sep-
tentrionalis. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 49.
2. GAK, m. neke vrste (crnoga) groMa. —^ ispo-
redi gakiiia. a) gak, violetter pineau. B. Sulek,
im. 84. — • h) gak-crnina, schwarzor kleinungar
(u Slmiu). 84.
3. GAK, m. vika. M. Pavlinovic. — vidi gaka.
— isporedi i rus. rai-ci. s istijem znacenem.
GAKA, /. gakane, vika. — Rijec je oiiomato-
pejska kao i gakati. — Od xvin vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ,das gekrahe' ,corni-
catio (?)' : stoji gaka vrana. Zabrauuje virovat
u carke, takoder u sne, u gaku ptica. F. Lastric,
ned. 106. Tada stane gaka takmaca. M. Pavli-
novic, rad. 32.
GAKALIOA, /. vidi gakusa. — U Sulekuvu
rjecniku (,schnattergan«, schnatterliese').
GAKANE, n. djelo kojijem se gace. — U Vu-
GAKANE
92
GALATAN
kovu rjecniku: ,das geschrei der krahe' ,clamor
cornicis'.
GAKATI, gacem, imj^f. vilcati, krijestati (o ne-
kijcm pticama). — Akc. kaki je u praes. taki je
u impf. gakala; n ostalijem je ohlicima onaki
kaki je u inf. — Postaje od onomafoprjskoga
sloya ga nastavkom k. — IJ primjprn iz narndne
pjesme wjarskijeh Hrvata (vidi kod lijj prezenat
je gakam. — Od xvii vijeka. a) o glasu u vrane.
— izmeSii rjecnika n Mikc^inu (gakati, grakati
kako vrana ,cornicor') ydje naj prijc dolazi, u
Stulicevu (v. grakati s dodatkom da je iizeto iz
31ika\ina), u Vukoint: ,krahen (von der krahe)'
,cornicor'. Odovuda gacu6 vrana oblak grne. A.
Kanizlic, roz. G. — b) o glasu u guske. Guska
misec dokuci i leze, giiizdu silom nek se ne pri-
teze, i kad sidi, nek od ne nesuce daje budu, ali
blizu kuce, jer kad ove gacu kod sidece, ona
oafcat i na gnizdn nece. J. S. Ile|ko^nc 158. Guska
gaka. Jacke. 225. Gace k'o guska, a guska nije.
odgonet^oj : gnsak. Nar. zag. nov. 37. — c) pre-
neseno, o }udskom glasu. Jejupke, nas varajuc
vrh rojenja nama gacu. J. Kavanin 469^.
GAKAV, adj. koji gace. — TJ Sulckovu rjec-
niku (,scbnatternd').
GAKICI, tn. pi. seoce u Hercegovini u okrugii
tnustarskom. Statist, bosn. 238.
GAKINA, /. vrsta vinove loze. — isporedi 2.
gak. Gakiua, suvrst vinove loze (31. Cepelic),
v. gak. B. Sulek, im. 84.
GAKNUTI, gaknem, pf. zavikati, zakrijestati
(o nekijem pticama), vidi gakati. — U Vukorn
rjecniku: ,krahen (von der krahe)' ,cornicor'.
GAKOVO, V. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
hjelorarskoj. Pregled. 80.
GAKTATI, gaktam, impf. vidi gakati (prema
cerrni je uprap kao deminutiv). — U Parciccmi
rjecniku.
GAKUSA, /'. kaze se vrani, vidi gakati, a). — II
Vukovu rjecniku. — 7 u prenesenoyn smislu: hlc-
hetusa, brhjavica. u Sulekovu rjecniku (,schnatter-
gans, schnatterliese'). isporedi gakalica.
1. GAL, m. crna mast. — vidi kod 1. gao. —
Samo u Stulicevu rjecniku (,coIor niger' s pri-
nt jer om : Dati sto u gal), i u Sulekovu rjecniku.
zemjani gal ,erdschwarz'.
2. GAL, w. ime musko. — xiv i xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Galb ; Gao). Gali.
a dedr> mu Dobrota. Dec. hris. 38. Galu dijaku.
Mon. serb. 506. (1469). — TJ istom je spomeniku
noniinativ Gao: Gao dijakr,. — I kao prezime.
XVI vijeka. Ivanu Galu kapetanu ogulinskoiuu.
Mon. Croat. 240. (oko 1540).
3. GAL, m. mjesto u Srbiji u okrugu uzicko)n.
Livada u Galu. Sr. nov. 1873. 327.
4. GAL, m. Gallus, covjek iz keltickoga ph-
tncna koje jr vegda ziv{elo u Francuskoj. — Od
xviii rijcka. (Jala, Huna bukalija sbivna djevo
na so no da. J. Kavanin 211''. i u Sulckovu rjec-
niku (,Gallier').
1. GALA, /. pi) svqj prilici hyp. 1. galica. —
AVt jrdnom injestu xv vijeka. Pri toj su ostalo
kako pri hrtu zee, j)ri sokolku gale, pri sunaccu
niisec. M. Marulic (iO.
2. CJALA, /. hyj). 2. fi:alica. — U nnse vrijeme.
a) ime kravi. V. Knrolac, dom. ziv. 24. — b) ime
oDci. 32. — c) ime koko.si. 53.
3. GALA, /. iia<liiiiak zoni nocistoj. M. Pavli-
novid. — vidi 1. gao.
4. GALA, /. selo u Dalmaciji u kotaru sinskom.
Eepert. 1872. 28.
1. GALAC, Galea, m. ime musko. — xiii i xiv
vijeka (Gali.cb) i u Danicicevu rjecniku (Galbcb).
Galr.cL Vli.ksanici.. Mon. serb. 34. (1249). I Galbci.
i Prijani.. Dec. hris. 53. — U na.se vrijeme kao
prezime.
2. GALAC, galea, m. ime nekijem bi(ktima. a)
agropyrum reiDons Beauv. , troskot, pir, piriha,
vidi tkalac. B. Sulek, im. 84. — b) neka vrsta
vinove loze crna grozda. u Dalmaciji. — ispo-
redi galesina, galica. 81.
3. GALAC, galea, m. u Crnoj Gori kao da
znaci: lukav covjek. Tko je jav^ac onaj je i
galac. Pjev. crn. 330^. Providnik, prepredeni
galac. S. ][.ubisa, prip. 180.
4. GALAC, ?«. 11 zagoneci. Sigje migje putom
ide, gleda da mu galac padne. odgonctjaj : svina
i zelud. u Dalmaciji. Nar. zag. nov. xxii.
5. GALAC, m. seoce u Hercegovini blizu Mo-
stara. Scbem. herceg. 1873. 154.
GALACICA, vidi Galioica.
GALAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jcvackom. Zabran na Galacu. Sr. nov. 1870. 509.
GALADA (?), /. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Galada. moglo bi se jos citati: GadJa
i Gadala. S. Novakovic, pom. 129.
GALAFUE, m. vidi garofao. — U nase vri-
jeme u Istri. Na Franu sadite drobnu mazui'anu,
na lipu Lijanu galafur cr}eni. Nar. pjes. istr.
2, 23.
GALAMA, /. vika, buka (kad je dosta svijeta
Zajedno). ■ — Nepoznata postana, moze biti od
arap. ghalebe, iur. galabalyk, naloga, tiska, vidi
i kalabaluk i galiba. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku (gdje je tumaceno: ,eine menge'
,turba' s dodatkom da se govori u Srijemu i
s jjrimjerom : U nihovoj je kuci svagda galama).
TJ toj bruki i turskoj galami dize glavu beze
Asan-beze. Nar. jDJes. kras. 1 , 200. Mi cemo,
komsije , dignuti viku i galamu po selu. Nar.
pi-iji. bos. 1 , 65. ,Ostavite se tolike galame'.
,Va]a da su se u toj i u toj kuci kucani poza-
vadili, kada se onako velika galama cuje'. , Borne
se u vasoj kuci vavijek neka galama cuje'. ,Cuje
se pro po|a velika galama od judi". (t. j. ide
pojem vise |udi, te iduc, osobito ako iz grada
idu, i ako su so vinom nakitili, obicno onda ga-
lame). u Lici. J. Bogdanovic.
GALAMITI, galamim, impf. vikati, bucati (kad
je mnogo svijeta zajrdno), vidi galama. ,Ako
cote galainiti, odlaz'te ispred mojib vrata'. M.
Medic. ,Sta vavijek galamite?' J. Bogdanovic.
GALAN, galana, m. vidi budac. u Selcima na
Bracu. A. Ostojic.
GALANGA, /. galanga div}a, jyperus longus
L., vidi peronica, peronika, tal. galanga. — IJ
Sulekovu imeniku iz postarijega rukojnsa. Galanga
divja, ciperum, cyporus longus L. 84.
GALAS, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 212.
GALAST, ad^j. cm (o bravu). M. PavlinoAac.
— vidi 1. gao. — amo spada i: galasta, ime
kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.
GALATAN, galatna, adj. neprisfojan (o rije-
cima), od arap. ghalat, tur. galat, pogreska. —
U nase vrijeme. I'ocose jedan drugom govoriti
vrlo galatne §alo. M. D. Milicovic, zloaol. 221. Nije
cudo sto cos na svakom koraku cuti naj galat-
nije reci. 225.
GALATINA
93
GALGANAT
GALATINA, /. vidi hladetina, tal. mlet. gala-
tina. — [/ Duhroi-nikii od xvi vijeka. Vjecna
zima galatinu od zivijeh }udi ciiii. M. Drzic 240.
GALAVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi 1. gao.
GALBAN, m. galbanum, w'ka smola sto jako
mirise i upotrehlaoa se kao lijek. — Od xviii
vijeka. Mii-hom, galbanom i tamjanom zajeduo
smisanim. I. Velikanovic, uput. 3, 318. i u Su-
lekovii rjecnikii (,galbanum; mutterharz').
GALCINA, /. primula officinalis Jacq., neka
bi(ka. B. Sulek, im. 84.
GALDOVO, n. dva sela u Hrvatskoj hlizu Siska.
Galdovo selo. Pregled. 2. Galdovo erdodsko. 40.
GALE, m. ime crnome bravit. M. Pavlinovic.
— tiidi 1. gao.
GALEB, m. larus, neka vodena ptica. — ispo-
redi kaleb. — Neposnata postana. — Od xvi
vijeka, a izmeSu rjecnika u Mikajinii (galeb,
kaleb, ptica ,gagiano, cocal' ,inergus'), u JBelinu
(,coccale' ,niergus' 197a) , u Stulicevu (,smergo'
,mergus' s dodatkom da je uzeto iz Belina), u
Vukovu: bijela tica vodena koliko golub s do-
datkom da se (jovori u Crnoj Gori. U okolo se
vrtim kako galeb na senalu. M. Vetranic 1, 13.
Galeb je morski. M. Drzic 268. Oblijetaju ku-
kavice i galebi. I. A. Nenadic, sainb. 11. Galeb,
larus marinus. Sloviuac. 1880. 32^. Galeb, larus
L. J. Pancic, ptic. 76. Prosti galeb, larus ridi-
bundus, die lachmove. J. Ettinger 242. Troj-
prstni ili ledeni galeb, larus tridactilis, die drei-
zehige move. 243. Burni (olujni) galeb ili utva,
larus canus, die sturmmove. 244.
GALEBA, /. vidi balega. F. Kurelac, im. ziv. 23.
GALEBAK, galepka, m. dem. galeb, vidi gale-
bica. — XVI vijeka. Nu galebak (danas galebica.
Slovinac. 1880. 32i') dojde bijeli. M. Vetranic
1, 15.
GALEBAN, m. ime miisko. — isporedi Goluban.
— U narodnoj pjesnii nasega vremena. Za Ome-
rom Galebane slugo. Pjev. crn. 2061^.
1. GALEBICA, /. larus minutus. Slovinac.
1880. 32a. — .^l^i galeb i galebak.
2. GALEBICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom.
ziv. 38.
1. GALEBINA, /. vidi balega. — isporedi i
gabelina. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (s dodatkom da se gooori u Imoskome).
Zitke galebine od isti ovaca. J. Vladimirovic 17.
2. GALEBINA, /. larus canus, glaucus. Slo-
vinac. 1880. 82a. — iiprav angm. galeb.
GALECIC, m. vid^ Galicic.
GALECICI, m.. pi. selo u Popovu u Hercego-
vini. S. Novakovic, obi. 46.
GALEN, adj. galen kamik, kamen na kojemn
crevjar nabija koze. — Nepoznata postana. — U
nase vrijeme u hrvatskom primorju. Pukal galen
kamik, puklo yrce moje! Nar. prip. mikul. 134.
,Galen kamik', kamen sto rabi postolaru, kad
nabija koze. 170.
GALENOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan
Galenovic. Mon. croat. 250. (1550).
GALEOTA, /. vrsta mane galije, tal. galeotta.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Osim fregata,
galeota i galija. A. Tomikovic, ziv. 360.
GALERIJA, /. tal. galleria , franc, galerie,
nem. gallerie, vrlo duga soba a kojoj su poredene
stvari vrijedne da .se gledaju, osobito slike; kaze
se uopce o takovuj zbirci i o zgradi u kojoj se
nalazi bez obzira na oblik sobe. — U nase vri-
jeme (moze biti da je takovo znacene i u ovom
nejasnom primjeru prosloga vijeka: Da pocinim
surke cude, galerija taj nazva se. J. Kavanin 82a).
— Zove se tako i u teatrii kao panega zgractena
uz zid u kojoj stoje gledaoci, ako se ne dijeli u
mana mjesta (,loze'). u Sulekovu rjecnika (,gal-
lerie im theater').
1. GALESA, m. crna (velika) domaca zivotina.
— vidi 1. gao. a) vo. — od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika a Belinu 151i> gdje naj prije do-
lazi, i iz nega u Stulicevu. Crn galesa vodu
pije, nigda vrata ne pregibje. odgonet^aj : lonac.
Nar. zag. no v. 118. Nas galesa na vrh kuce
grize, a ogrizine mu do}e padaju. odgonet^aj :
svrdao. 204. vidi i kod bikota. Galesa, ime volu.
F. Kurelac, dom. ziv. 24. Galesa, ime crnom
volu. M Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic. —
b) kon. — u nase vrijeme. Majko moja, nera-
zumna ti si : galesa se o direk cesaso, pa ti mislis
tavan poskripjuje! A. Ostojic iz nar. pjes. Kad
dojaha vilena kulasa, a galesu svede u povodu.
Osvetn. 1, 12.
2. GALESA, m. ime musko. — Potvrden je
samo adjektiv Galesin u spomeniku xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (Galesim.). Jestbta dva
dila odb odumrttna Galesiiat i Buraninb. Glaan.
23, 52. (1400).
GALESAST, adj. crn (o volu). vidi galesa. —
U Belinu rjecniku lb&> i iz nega u Stulicevu.
GALESI6, TO. prezime. — xiv i xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Galesici.). Vladi-
savb Galesicb. Mon. serb. 102. (1332). Knezh
Grbgurb GalesicL. 273. (1409).
GALESIN, adj. koji pripada (ialesi, vidi 2.
Galesa.
GALESINA, /. vrsta vinove lose crna grozda.
— U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 84.
1. GALETA, /. svilena caliura, tal. galletta. —
Akc. se mijena u gen. pi. galeta. — U dva pisca
Slavonca xviii vijeka. Ona uze dva lota simena,
pak osam nedi} sto se o liih bavi, lipe novce
sebi zadobavi, sedamdeset funti bas galeti, osim
onog sto samo izleti ... M. A. Eejkovic, sat.
H3ai'. Svilne bube kako se zatvore, dan deveti
lepirom se stvore, progrizu se iz svojih galeta.
J. S. Eejkovic 318. i u nase vrijeme u Dalma-
ciji. P. Budmani.
2. GALETA, /. kolac Hi kao pogacica od tvr-
doga hjeba bez soli sto se osobito jede na bro-
dovima, tal. galletta. — U nase vrijeme po Dal-
maciji. P. Budmani.
GALETIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
prav. 1878. 96.
GALETIN GEOB, to. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasn. 19, 135.
GALEZOVA DEAGA, /. seoce u Hrvatskoj u
podzupaniji jastrebarskoj. Pregled. 36.
GALGAN, TO. alpinia galanga, neka bi(ka, nem.
galgant. — isporedi galganat. — U Sulekovu rjec-
niku (,galgant'), u kojem ima i adjektiv posesivni
galganov: galganovo u}e ,galgant61'; galganov
korijeu ,galgantwurzel'.
GALGANA'L', galganta, to. u Stulicevu rjec-
niku: galgant, trava ,galanga, erba' ,galanga', a
iz nega u Sulekovu imeniku: galgant, galega offi-
cinalis L. 84. — Po svoj je prilici Stulli ^ uzeo
ova rijec iz ruskoga rjecnika (premda to nije za-
bi\ezeno) u koji ce hiti doslo iz nemackoga jezika.
— vidi harlina, hrlina, isporedi galgau.
GALGANOV
94
GALICNIK
GALGANOV, adj. vidi kod galgan.
GALGAVO, n. vidi Galgovo.
GALGE, /. pi. vjesala, nem. galgen. — Od xvii
vijcka po sjevernijcm krajevima, a izniedu rjec-
nika u Bjelostjencevu, u Jamhresicevn, a Volti-
gijinu. Bo|e bi se ne roditi neg na galgah smrt
podniti. P. Vitezovic, cvit. 68. Jednoga, koji je
zasluzio galge, kada ga na dvor vode, on zna
da ima poginuti. D. Rapic 108. Onde su ti jedne
galge. Jacke. 46.
GALGOVO, n. selo u Hrvatskoj u ptodsupa-
niji zagrehackoj. Pregled. 20. — U rukopisu xvi
vijeka pisano je Galgavo: Tretu kravu i vola
s onim ki su na Galgavu ostav^am zeni mojoj.
Mon. Croat. 327. (1555).
GALIBA, /. ometa, neprilika, magar. galiba.
— isporcdi gixlidba. — Od xviii vijeka, a izmedu,
rjecnika u Vukovu (gdje ima i gal.'dba, a kod
oboga znacene je : ,ungelegenheit' ,molestia' i do-
datak da se govori u vojoodsttm). Brez svahe
galibe. Srp. st. pisma, let. 112. 168. (1755).
GALIBABINCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
knezevackom. K. Jovanovic 111.
GALIBAEA, /. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 390.
GALIC, m. vidi 5. galica. — U Bjelostjencevu
rjecniku, u JambreHicevu, u Voltigijinu, u Stuli-
cevu (s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenceva).
1. GALICA, /. ime nekijem crnijem pticama.
— vidi 1. gao. — Bijec je stara, isporedi rus.
ra^.Ka, vixah, ra-ii'iii,a, ali it. nasem jeziku nema po-
tvrde prijc nasega vremena. a) corvus monedula
L., cavka. — u Bubrovniku. P. Budmani. — b)
phalacrocorax cristatus Steph. — isporcdi mrku|,
strkoc. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 47.
2. GALICA, /. ime crnijem domacijem zivoti-
nama. — vidi i. gao. a) kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. Svaka kravica po noci galica. Nar. posl.
u Lici. V. Arsenijevic. — h) ovci. F. Kurelac,
dom. ziv. 32. u Lici. J. Bogdanovic. — c) maiki.
F. Kurelac, dom. ziv. 50.
^ 3. GALICA, /. scraptia Latr., ncka bubica. J. K.
Sloser, faun. korn. 580.
4. GALICA, /. galla, siska, sesarica, od tal.
galla. — U Mika(inu i u Voltigijinu rjecniku.
5. GALICA, /. vitriolum, sulphas ferri, ferrum
sulphuricum, zeleni kamen koji se iipotrebfava
kod erne masti. — isporedi galic, galicka. — Od
nem.. galitzenst;^in, sto dolazi od xv vijeka, i po-
stage od toga sto se srednega vijeka ovaj kamen
donosio iz Spanolske (vidi Galicija, a)), vidi u
Grimmoyu rjecniku kod galitzenstein. — Osim
zelene, ima i modra galica ,sulphas cupri, cuprum
sulphuricum', i bijela ,sulphas zinci, ziucum sul-
phuricum'. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (.vitriolum') i u Sulekovu : ,gruner
vitriol' kod ,vitriol ; hemiprismatisches vitriolsalz'
JfcofZ ,vitriolsalz'; bijela galica ,gallizenstein ; zink-
vitriol ; prismatisches vitriolsalz' kod ,vitriolsalz'.
6. GALICA, /. vrsta vinove loze crna groMa.
— U nase vrijeme na otoku Cresu. B. Sulek,
im. 84.
7. GALICA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovi6, pom. 55.
GALICANE, n. djelo kojijem se galica. — U
Vukovu rjecniku.
(xALlCATI, galicam (giVlicem), impf. ckaklati.
— Nepoznata postana, isporedi arban. gudulis,
rum. gtdil, mm. kitzeln. — U Vukovu rjedniku.
gAlICIJA, /. dvije krafevine u Evropi. a) Gal-
laecia, u bpanolskoj. — od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu i u Belinu 336^. Svetoga
Jakoba od Galicije (,Gali1ije'). A. Gucetic, roz.
mar. 72. Jakov veci pociva u Galiciji od Spane.
F. Glavinic, cvit. 222^. Tilo (svetoga Jakova)
isti ucenici negovi odnesose u Galiciju. F. Lastric,
svet. 115''^. i u iSulekovu rjecniku (,'Gallizien'). —
b) Galitia, u avstro-ugarskoj monarhiji. — isjm-
rcdi Galic. — ii Voltigijinu rjecniku.
GALICKA, /. vidi 5. galica. — U Mikafinu
rjecniku: galicka, kamen mavi (!) za ciniti crnilo ;
i u Stulicevu (grijeskom galicka s dodatkom da
je uzeto iz Mika}inaJ.
GALIC, m. ime mjestima. a) Galitia, krafevina
u avstro-ugarskoj monarhiji. vidi Galicija, b). —
u Sulekovu rjecniku (,Galizien'). — b) varos u
Ugarskoj, magar. Gacs, nem. Gatsch. — u Sule-
kovu rjecniku (,Gacs; Gatsch'). — c) vis blizu
Novoga Pazara. Eat. 192.
GALICAN, galicna, adj. koji pripada gdlici.
— TJ Sulekovu rjecniku (galicna zesta ,vitriol-
geist').
GALICANI, m. pi. selo blizu Prilipa. — Od
XIV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku (Galicane,
pi. masc.) : Crkva je treskavacka imala zemje
,vi. Galicaneh' (Glasn. 11, 132 god. 1336—1346.
Glasn. 13, 375). sada selo blizu Prilipa. Hahn,
reise 187. 190.
GALICANIN, m. covjek iz Galica (vidi Galic,
a)). — U Sulekovu rjecniku (,Galizier').
GALICAE,, m. covjek koji sprav^a, cisti itd.
gdlicu. — TJ Sulekovu rjecniku (,viti-iolmeister ;
vitriolsieder').
GALICARA, /. vidi galicarnica.
GALICAENICA, /. mjesto gdje se kopa galica.
— U Sulekovu rjecniku (galicara, galicarnica
,vitriolhiitte').
1. GALICAST, adj. cm (o domacoj zivotini).
— vidi 1. gao. — U Vukovu rjecniku: ,schwarz'
,ater', cf. vran.
^ 2. GALICAST, adj. koji je poput gdlice. — U
Sulekovu rjecniku (,vitriolartig ; vitriolisch').
GALIC A V, adj. u kojem. ima gdlice. — U m«-
lekovu 7 jecniku {jVitvioYhaltig; vitriolig'; galicava
zem|a ,vitrio]erde').
GALICICA, /. seoce u Bosni u okrugu trav-
nickom. Schem. bosn. 1864. 49. T. Kovacevid,
op. bosn. 34. — Na drugom je mjestu pisano Ga-
lacica. Statist, bosn. 182.
GALICIC, TO. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 206. — Na drugom je iiijestu pi-
sano Galecic. Schem. herceg. 1873. 194.
GALICKI, adj. a) koji pripada selu Galica-
nima. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (ga-
lictkyj). Do staroga puti galickoga. Glasn. 11, 131.
(1336—1346). 13, 375. — b) koji 2iripada Galicu
(vidi Galic, a)). — u Sulekovu rjecniku (,galizisch').
GALICKINA, /. zensko cejade iz Galica (vidi
Galic, a)). — U Sulekovu rjecniku (,Galizierin').
GALICNICA, ^f. voda u kojoj je razmucena
galica. — U Sulekovu rjecniku (,vitriollauge ;
vitriolwasser').
GALICNIK, m. ime mjestu. — xiv vijeka, vidi
u Danicicevu rjecniku (Gali6Nniki>): Selima Slamo-
drazi, Dobrodo|anima, Neprobistima, Momusi i
Bijeloj Crkvi, koja je kra| Stefan Decanski dao
Hilandaru, isla je meda ,preko Cralicnika pro-
kosomt u lokvu i preko puta prizrenskoga u Go-
racinb Lugt'. (Mon. serb. 87 god. 1327).
galiCnak
95
GALrLEJANIN
GALICNAK, m. Team iz kojega se vadi gdliea.
— U Sulekovu rjecniku (,vitriolerz').
GALIC, m. gaoran. — vidi 1. gao. — Unase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje se
dodaje da se govori u Crnoj Gori). Polecese^ dva
galica vrana. Pjev. crn. 39''. — I prezime. Sem.
srb. 1882. 202.
GALICI, m. pi. selo u Crnoj Gori u Bjelo-
pavlicima. Glasn. 40, 20.
GALIDBA, /. vidi galiba.
1. GALIJA, /. trii-emis, veliki hrod sto se vozio
veslima, tal. galea, mlet. galia. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,triremis') , u
Mikajinu (galija, demija ,triremis, navis longa'),
u Belinu 336b, y, Bjelostjencevu, u Jambresicevu,
II Voltigijinu, u StuUcevii, u Vukovu. a) s pjra-
vijeni znacenem kazanijem sprijeda. Izletjese po
moru u galijah. Zborn. 159''. Cetr sta i veci
broj galij tor navi jest, u kih brodeci vojska se
priplavi. H. Lncic 270. Galija se sad dize. G.
Palmotic 2, 243. Jedna galija poglavicka ima
jedan barjak. M. Kadnic 245''. Jednoga galija
ne ceka. (D). Poslov. danic. 39. Broj nasijeh
drijeva vele je marii od turskijeh sultana i ga-
lija. V. M. Gucetic 129. Galija se krece, a van
luke nece. (Z). Poslov. danic. 22. Pofatase mnoge
galije. And. Kacic, kor. 480. Malana je ribica
imenom remora, ma ne samo lade letece po vodi,
nego jost iste galije cini sustaviti. D. Eapic 136.
Da ja gledam niz more galije, sjedi 1' moje drago
na galiji. Nar. pjes. \Tik. 1, 264. Duzd joj sa|e
tananu galiju, na galiji dvanaest mrnara. 1, 625.
Pokloni mu skele i galije. 2, 572. Potopice lade
i galije. 3, 82. Pa galiju otiste od brega. 3, 298.
Galija jednoga ne ceka. Nar. posl. ■soik. 40. — bj
}adi sto su veslali na galiji (vidi galijot, galijas)
hili su okovani i veslali su pod hatinama, s toga
je galija bila mjesto za pedepsu zlocincima. u
nase vrijeme ,galijom^ se zove (i na suhu) mjesto
gdje osudenici rade okovani i pod batinama.
Osuditi u galiju ,ad remum dare, remo affigere,
ad triremem damnare'. J. Mikaja, rjec. 76''. A
da ga zatvore u tamnicu ili stave u galiju, imao
bi oklen. J. Banovac, prip. 177. Kad galije tko
dopane. V. Dosen 25''. Prava ispovid oprasta
suzna s galije. M. A. Ee|kovic, sabr. 7.^ — i u
prenesenom smislu: teska briga, milka. Zalostan
ti sam, galijo moja, ko ce te izdurati! M. Medic.
— c) preneseno na bubicu s mnogo noga (kao
sto su vesla u galije), scutigera coleoptrata, vidi
stonoga. — isporedi galijica, b). — ii nase vri-
jeme u Dubrovniku (obicnije stonoznica). P. Bud-
mani.
2. GALIJA, m. ime musko. — U narodnoj
pjesrni nasega vremena. Jedno bio Galija To-
mica. Nar. pjes. vuk. 3, 421. Pa govori Galiji
Tomica. 3, 422.
3. GALIJA, /. Gallia, nekadasne ime Fran-
cuskoj. — Od XVI vijeka i u Danicicevu rjecniku.
Vladustu Konste Galiju. Okaz. pam. saf. 55. (1503).
Pak od Galije, Eima ... J. Kavanin 206''. i u
Sulekovu rjecniku (,Gallien').
GALIJACA, /. tal. galeazza, vrsta velike ga-
lije. — XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,quinqueremis' 336^') gdje naj prije dolazi. Sto
galija duzda mletackoga i dvanajest bojni gali-
jaca. And. Kacic, razg. 173''.
GALIJACA, /. mjesto u Srbiji u okrug u kra-
gujevackom. Sr. nov. 1875. 1087.
GALIJAS, galijasa, m. mrnar na galiji. —
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i voc. : galijasu, galijasi. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der
schiffsknecht' ,nauta' s primjerom iz narodne
pjesme: U galiji dvan'est galijasa). Galijasi mnoga
mora preplovise. J. Rajic, pouc. 1, 108. Doteraj
mi sa mora galiju, u galiju devet galijasa. Nar.
pjes. srem. 78. i u Sulekovu rjecniku (,galeeren-
sklave').
GALIJICA, /. dem. galija. — Od xvii vijeka (vidi
kod b)), a izmedu rjecnika u Vukovu (galijca). a) it
pravom s)nislu. Idjase prva ceta tri Ijepabne
galijice, a prid nima galija veca. B. Zuzeri 400''.
Mnogo galija i galijica. A. Tomikovic, ziv. 72.
— b) vidi 1. galija, c). u Mikalinu rjecniku (ga-
lijica, crv od mnogo noga ,millepeda, multipeda')
i u Stulicevu (galica, crv muogonozan ,centum-
peda, vermis genus'). — c) kao da je nekakvo
slatko jelo od tijesta. isporedi 2. galeta. — u je-
dnoga pisca XVIII vijeka. Cukarinci, jjaprenaci,
galijice premedene. J. Kavanin 22''i.
GALIJOT, m. covjek koji vesla na galiji, tal.
galeotto, mlet. galioto. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u 3Iikafinu gdje naj prije dolazi,
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu.
Jer su ovaki prilicni galijotom, koji s vese|em
idu u porat. J. Banovac, prip. 94. Galijota na
hi|ade strasno more sad imade na galijam gvozdem
speti. V. Dosen 121^. Fregata na Dunavu s ga-
lijoti stoji. J. Eajic, boj. 68. Na koju su trista
galijotah. Pjev. crn. 188^. — U nase se vrijeme
upotreljlava kao psovka (vidi 1. galija, b); ispo-
redi i fustar) nepostenom coijeku; ali cesto i kao
u sali zivahnu, nemirnu djeticu. u Lid: Galijot,
neki veliki nemirnak. obicno mati vrlo nemirnu
i nestasnu djeteturece: ,Vraziji galijote!' ,Odlazi
otole, vraziji galijote!' ,0n je pravi galijot'. J.
Bogdanovic. i u Duhrovniku. P. Budmani.
GALIJUN, galijuna, m. vrsta velike galije, tal.
galeoue. — isporedi 2. galun. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,galeone' ,navis ro-
strata' 336'') i u Voltigijinu (,galeone, vascello'
,kr-iegsschiff'). I s velikim galijunom k Malti
obrati svak timunom. I. Zanotti, skaz. 12.
GALILEANIN, m. vidi Galilejac. — plur.: Ga-
lileani. — U pisaca xvii i xviii vijeka. _ I ti
s IsLisom Galileaninom bise. I. Baudulavic 86^.
mat. 26, 69. Sveti Bartolomej apostol bi Gali-
leanin. F. Glavinic, cvit. 289''. , Isus bi zvan Ga-
lileanin. J. FUipovic 1, 12a. Nekoga Jude Gali-
leanina. S. Eosa 112''.
GALILEJA, /. Galilaea, kraj u Palestini. —
Od XV vijeka kod pisaca. Vladajuci Poncij Pilat
nad Zudejom, a cetvrto poglafje od Galileje Irud.
Bernardin 7. luc. 3, 1. Trazite ga kod Isukrsta
u Galileji. F. Lastric, test. 189^. Kad bjese Pon-
tije Pilat sudija u Judeji, i L'od cetverovlasnik
u Galileji. Vuk, luk. 3, 1. i u Sulekovu rjecniku
(,Galilaa'). — U nekijem krajevima po puckom
pricanu Galileja je kao nekakvo prokleto mjesto
(vidi i Galilej-potok) ; tako se kod yracana kaze :
,Nego ih. razdeU po vodi, po gori Galileji, kud
petao ne peva, kud kokos ne kreka, kuda pas
ne laje, kud puska ne puca, kud covek ne zivi,
kud pop ne cati'. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 93—94.
GALILEJAC, Galilejca, m. Galilaeus, covjek is
Galileje. — isporedi Galilejanin, GaKleanin,^ Ga-
lilejin. — U ijisaca nasega vremena. I ti si bio
s Isusom Galilejcem. Vuk, mat. 26, 69. i u Su-
lekovu rjecniku (,Galilaer').
GALILEJANIN, m. vidi Galilejac. — plur.:
Galilejani. — Od xv vijeka kod pisaca. I ti
s Isusom Galilejaninom bise. Bernardin 72. mat.
26, 69. :^udi Galilejani! I. Bandulavic 149''. act-
GALILEJANIN
96
3. GALONA
ap. 1, 11. Dobio si, Galilejanine! J. Filipovic
3, 13''.
GALILEJIN, m. vidi Galilejac. — U jednoqa
pisca:s.viu vijeka. Pilato bjese cinio ubit u teinplu
rieke Galilejine. S. Rosa 112''.
GALILEJ-POTOK, m. kod vracana: ,Ti da
ides u Galilej-potok, gde crkve nema, gde popovi
ne cate'. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 93. — vidi
kod Galileja.
GALILEJSKI, adj. koji pripada GaUleji. —
Od XV vijeka kod pisaca. U gi-ad galilejski, komu
jime bise Nazaret. Bernardin 4. luc. i, 26. Ovo
jest Isus prorok iz Nazareta Galilojskoga. I. Ban-
dulavic 36a. mat. 21, 11. Voda u vino u Kani
Galilejskoj obrati se. F. Glavinic, cvifc. 168^. U
Kani Galilejskoj. F. Lastric, test. 297'>. Ovo je
Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. Vuk, mat.
21, 11. i u Sulekovu rjecniku (,gaiilaisch').
GALILEOSKI, adj. vidi galilejski. — U je-
dnoya pisca xvi vijeka. Muzevi Galileoski. A.
Gucetic, roz. mar. 239.
GALILO, n. vidi 1. gal. — Samo u StuUcevii
rjecniku.
1. GALIN, galina, m. kon vran. — vidi 1. gao.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
zima, osim nom. sing, i voc. galine, galini. — U
nase vrijeme a izmedu rjecnika ti Vukovu (gdje
se dodaje da se govori ti Srijemu). Ja b' uteka'
na konu galinu . . . Brze kona opremi galina. A.
Ostoji6 iz nar. pjes.
2. GALIN, m. neka huhica. — U jednoga pisca
nasega vremena. Galin, melanotus Eschsch. J. K.
Sloser, faun. kor. 412. cratonychus Ericlison. 414.
3. GALIN, in. seoce u Hrvcttskoj ii podziipa-
niji jastreburskoj. Pregled. 36.
GALINA, m. ime (crnom) volu. vidi galona.
F. Kiu-elac, dom. ziv. 24.
GALINE, /. pi. kraj u Srhiji a okrugu uzickom.
1^. V. Stojanovic.
GALINKA, /. ime (ernoj) occi. — vidi 1. gao.
F. Kurelac, dom. ziv. 32.
GALINSKA'EIJEKA, /. rijeka u Galinama.
J^. V. Stojanovic.
GALIPO^E, n. ime mjestima. a) nijesto u Sr-
biji u okrugu kragujevackom. Livada u Galipoju.
Sr. nov. 1861. 137. — b) iaf. Gallipoli, dva grada,
jedan u Turskoj, drugi a Italiji. — u jednoga
pisca XVII vijeka. S ovom (sab(oni) Musan srca
smina GaHpo|e primi u sili. I. Gundulic 566. i
u Sulekovu rjecniku (,Gallipoli').
GALIPOVCI, GaUpovaca, m. pi. dva sela u
Bosni u okrugu banoluckom : Galipovci pravo-
slavni i G. turski. Statist, bosn. 92.
1. GALITI, galim, impf. nastojati; ceznuti (za
cim). — Akc. je kao kod 2. galiti. — Nejasna
postana, isporcdi bug. galila, milovala, mazila,
stslov. galiti, iskociti, rus. ra.iHTi., guditi, ra.iHTi,,
ra.vhTi., saliti se, smijati se, ces. haliti se, smijati
se, pol galic na co, nastojati na sto. ovo zadne
naj bole oclgovara znacenu u nasem jeziku. —
U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
Ceznuti s dodatkom da se govori u Srijemu). Ga-
liti za cijem, nastojati. G. Martic. Dvije inoce
vrle i one ju s nedozvana grde, jer ne gali si-
venu i tkanu. Oavetn. 4, 18. — Ne znam, spada
li amo ovaj primjer: Licanin govori: ,§to galis
u nega?' t. j. h&iil ,stierst'. F. Kurelac, dom.
2iv. 28.
2. GALITI, gallm, impf. dolazi u nase vrijeme
a dva znaCeiia koja sc jcdno dra,oiiic prolive. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gajah, u
aor. 2 i 3 sing, gali, u part, pract. pass, gajen;
n ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf.
a. u narodnoj poslovici kao da znaci: ptokri-
vati (nebo) oblacima Hi Idaditi. ovo je po svoj
prilici starije, pravo znacene, isporedi ces. haliti,
omotavati, vidi i 1. gao. galiti po svoj prilici
znaci isto i kod razgaliti, a protivno znacenu
ovoga glagola postaje samo od raz- (vidi rasci-
niti, rasiti, razvjencati, razgraditi, razgrnuti, raz-
mrznuti, raznizati, razreci, razudati, razuzdati,
raskmetiti, raskopcati, ra.skumiti, raspasati, ras-
plesti, raspuciti, rascoek, raspop, razrairica itd.).
Sama pali, sama gali. (u Lici). V. Arsenijovic.
Neko gali, neko pali. (u Dobroselu). M. Medic.
— s takooijem znacenem ima i rejleksivni glagol
galiti se u Stulicevu rjecniku: ,annerarsi, annu-
volarsi' ,nigrescere, obnubilari'.
b. vedriti, razgajivati. — jamucno je postao
ovaj glagol od razgaliti (vidi kod a) tijem sto
mu se digao prvi dio a kod toga, se nije mislilo
da raz bas daje pof^ve protivno znacene (isporedi
luciti). — u nase vrijeme u Lici (refleksivno ga-
liti se). ,Pocelo se vrijeme galiti'. ,Kako je na
dvoru, jeli se pocelo galiti?' J. Bogdano^ac. —
u prenesenom smislu u narodnoj pjesmi iz Sla-
vonije: Had bi znati, va}a li (vino) i srdasce gali li.
F. Kurelac, dom. ziv. 28.
3. GALITI, galim, impf. zasukivati, zavracati.
— Samo u jednnj narodnoj pjesmi nasega vre-
mena; po tome bice nacineno u nase doba kao
imperfektivni glagol prema zagaliti. — Nejasna
postana: na osnovu gol (vidi go) ne treba po-
misliti; moglo bi biti srodno s 2. galiti (sa sta-
rijim znacenem kod a), kad ne bi isprva bio
objekat tijelo, nego (kao i sto je ovdje u jedinom
primjeru) onaj dio od odijela koji se zasuce i
skupi da se tijem tijelo otkrije (vidi i F. Kurelac,
dom. ziv. 61). Galiti (po zagaliti trebalo bi da
je akcenat galiti). One gale gace niz kolina. A.
Ostojic iz nar. pjes.
GALKANOVIC, m. prezime. — Z7 naiie vrijeme.
D. Avramovic 230.
^ GALKINA, /. zensko ce(ade iz Galije. — U
Sulekovu rjecniku (kod ,Gallien').
GALNIK, m. brijeg u Galinama. \j. V. Stoja-
novic.
GALOBELA, m. ivte ocnu. — Ako se tako zove
samo crni i bijeli ovan, tad je rijec slozena od
osnova gal (vidi 1. gao) i bijel; cudnovato je sto
drugi dio nije po juznom nego po istocnom go-
voru; ako tako nije, nioze se po»iisliti na arba-
nasko galabere, cvijet (od miline?). — U Vu-
kovu rjecniku: ime ovnu s dodatkom da se go-
vori u Grb(u.
GALOLA, m. ime musko Hi prezime Hi nadimak.
— U nase vrijeme. Daje se svakome na znario
da jeste data nurija popu Galoli. Glasn. ii, 1, 93.
(1808).
GALON, m. ime (crnomu) konu. — vidi 1. gao.
F. Kurelac, dom. ziv. 10 (gdje stoji da je uzeto u
Vitezovica).
1. GALONA, m. ime crnome volu. — vidi 1.
gao. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu i u Vukovu. A ona (krava volu): pri-
cekaj me tu, sad cu dodi, iicini mi se da me
zazva do}o na livadi galona. Nar. prip. vr5. 18-1.
2. GALONA, f. cm oblak. — vidi 1. gao i
2. galiti, a. — U Stulicevu rje6niku (,nubes nigra').
— nije dosta pouzdano.
3. GALONA, m. muiki nadinui': Hi i,rv::iinc.
3. GALONA 97
— U nase vrijeme. Zastali smo popa Galonu iz
Macve. P. M. Neuadovic, mem. 153.
GALONIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Avram Galoiiic. Eat. 140.
GALONIjST, adj. Icoji prlpada galohi. — U Vii-
kovu rjecniliu.
GALOP, vidi Gajup.
GALOS, m. crni traJc sto se uplece u kosu,
isporedi upletnak, trak. — Postanem od gal?
(vidi 1. gao). — U VuJcovu rjecniku gdje se do-
daje da se govori u Srbiji.
1. GALOV, m. vidi garov. — U nase vrijeme
u Lici. V. Arsenijevic. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
2. GALOV, m. krupno, tvrdo grozde; od liega
je dobro vino. — u Srbiji u okrugii crnorijeckom.
1^. Stojanovic.
GALOYA, /. ime crnoj kravi. — vidi 1. gao.
— U )iase vrijeme. J. Bogdanovic. V. Arsenijevic.
M. Medic. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
1. GALOVAC, Galovca, m. ime mjestima. a)
u Hrvatskoj. aa) (kajkavski) Galovec, selo u pod-
zupaniji krapinsko-topjUckoj . Pregled. 51. — hh)
(kajkavski) Galovec, seoce u podzupaniji zlatarskoj.
60. — cc) selo u podzupaniji bjelovarskoj. 77. —
b) selo u Dalmaeiji u kotarii zadarskom. Eepert.
1872. 37. — c) seoce u Bosni blizu Poneva. Schem.
bosn. 1864. 60. — d) mjesto m Srbiji u okrugii
pozarevackom. Sr. nov. 1864. 132.
2. GALOVAC, galovca, m. neki crni kamen.
— U Sulekovu rjecniku (,psilomelan').
GALOVACA, /. bara u Srijemu. Eegul. sav.
42. 204.
GALOVCI, m. pi. nejasna znacena u narodnoj
pjesini nasega vremena (ime mjestu?). Odose ti
ovce u galovce, sijegvice nisu na planinu a ja-
ganci u gustu dubravu. Nar. pjes. vil. 1867. 63.
GALOVICA, /. bara u Srijemu. Eegul. sav. 206.
GALOVIC (Galovic), m. a) prezime. — od xvi
vijeka. Blaz Galovic. Mon. croat. 236. (1533).
Galovic. Scliem. zagr. 1875. 261. — b) selo u Sr-
biji u olcrugu sahackom. K. Jovanovic 177.
GALOVICI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 160.
GALOVIC-SELO, n. dva sela u hrvatskoj kra-
jini n okrugu oguUnsko-sliinskom. Kazdijel. kr.
9, 10. ^
GALOVEAN, m. vrana crna kao gavran (ovako
je tumaceno u Vukovu rjecniku). — Bice postalo
puckom etiniologijom od gavran sto se shvatilo
da je slozeno od osnova gal (vidi 1. gao) i vran.
— S pravijem znacencm samo u Vukovic rjecniku,
all dolazi i kao prezime. Pobratime Luko Galo-
vrane! Nar. pjes. vuk. 3, 297.
GALOVEANA, /. vrsta vrane, vidi galovran.
— U jednoga pisca nasega vremena. Galovrana,
corvus cornix L. J. Pancic, ptic. 52.
GALSKI, adj. koji pripada Galiji Hi Galiina.
— U Sulekovu rjecniku (,gallisch').
GALTE, /. pi. fauces, zvalo. — Nepoznata po-
stana. — U jednoga pisca xviii vijeka, a izmectu
rjecnika u Stulicevu (galta ,fauces, gula, guttur').
K mojim galtam prilipi se jazik (, lingua mea ad-
baesit faucibus meis'). A. Vita|ic, ist. 66*. Premda
budu (zubi) kako u galtab ke srditi lavi imaju.
177b.
1. GALUN, galiina, vi. limbus, paragauda, trak
izatkan zlatnom Hi srebrnom zicom, kojijem se
Idti odijelo, tal. gallone. — isporedi serit. — Od
XVI (?) vijeka, a izmectu rjecnika u Vukovu (s dru-
ni
ga:^en
gijem akcentom: galun. Vuk dodaje: Opomiiiem
se jos iz djetinstva u nekakoj pjesmi: Galun do
galuna). Istkanijeb galuna ne imas li bez broja.
M. Vetranic 1, 117 (varijanta).
2. GALXIN, m. vidi galijun. — U rukopisu
XVIII vijeka. Zautra nas tera jedna sajtija, i dade
bog utekosmo, i u poldne galun, i ot togo i okre-
nusmo se na inu stranu. Glasn. 31, 307. (1704).
GALUP, vidi Ga}up.
GALUSKA, /. vidi galova. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
GALVANICKI, adj. (pliys.) koji pripada gal-
vanizmu. — isp)oredi galvanski. — U Sulekovu
rjecniku (,galvanisch').
GALVANIZAM, galvanizma, m. (phys.) elek-
tricna sila sto postaje kad se dvije razlicite tvari
jedna s drugom doticu, i nauka o takoj sili. —
Postaje od galvanismus, rijeci nacinene u nase
vrijeme od imena Talijanca Galvani koji je slu-
cajno na tu silu naisao. — U Sulekovu rjecniku.
GALVANIZOVATI, galvanizujem, impf. (phys.)
a) lijeciti galvaniekom strujom; b) pomocu gal-
vanizma pokrivati jednu kovinu drugom (zlatiti,
srebriti itd.), naj cesce gvozde zinkom. — U Su-
lekovu rjecniku (,galvanisiren').
GALVANOMJEE, m. (phys.) sinava kojom se
mjeri galvanicka sila. — U Sulekovu rjecniku
(,galvanometer').
GALVANOPIS, m. (phys.) pisane, risane mjedom
pomocu galvanizma, i sto je tako napisano, na-
risano. — U Sulekovu rjecniku (,galvanograpliie').
GALVANOTVOEBA, /. (phys.) pomocu gal-
vanizma pokrivane kovina drugijem kovinaina
(zlacene, srebrene itd.) Hi napravjane stvari iz
koje kovine po nekom kalupu. — U Sulekovu
rjecniku (,galvanoplastik').
^ GALVANSKI, adj. (phys.) vidi galvanicki. — U
Sulekovu rjecniku (,galvaniscb').
GALZENAK, m. objesenak. — Postaje od galge.
— U Bjelostjencevu rjecniku: galzeiiak, obesen
i visec od gal gib ,patibulatus, pendens de pati-
bulo'. 2. galzenak, vreden galgib ,vulgatae ne-
quitiae homo, trium literarum homo, uno dignus
suspendio, patibularius', i u Jambrrsicevu.
1. GA^jA, /. crna ovca. — vidi 1. gao. — U
nase vrijeme. Nek ostane ga|.a si].egvica. Nar.
pjes. vil. 1867. 63. Nece ni ovcu ga].u ili ovna
ga]ka zaklati, nego gledaju belo marvince. M. D.
Milicevic, ziv. srb. 1, 128. Dve ga].e cesto jedna
drugoj namiguju. odgonetjaj : ■)t,ozice. (Nozice po
selima oko koturova su obicno oblozene crnom
vunom). Nar. zag. nov. 144.
2. GAJ^A, /. vreca na sabaci. — U nase vri-
jeme u spfetskoj okolici. (Sabaka) sastoji naj
prvo iz jedne velike mreze debela konca a uska
oka; odasvud je zatvorena izim jedne sfcrane i
toga radi po svemu je prilicna vreci a ,vrecom'
je bas i zovu. u sp}eskoj okolici zovu je ,ga}a',
a u Budvi ,sag'. L. Zore, rib. ark. 10, 356.
GALACOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Go-
spodina fra Marina Ga|acovica. N. Na|eskovic
1, 338. — u stihu skraceno Ga|ac: Fra Marin
od reda Franceska svetoga, koga nam kuca da
Gajaca vridnoga. 1, 338.
GAi^AK, ga}ka, m. cm ovan. — vidi 1. gao.
— U nase vrijeme. Nece ni ovcu gaju ni ovna
ga}ka zaklati, nego gledaju belo marvince. M.
D. Milicevic, ziv. srb. 1, 128.
GAl^EN, m. ime micsko. — xiv vijeka. Miladb
i Ga|eut. Dec. bids. 91. — na drugom mjestu u
ga:^en 98
tstom spomeniku ima Galej sto moze hiti da je
pisarsliii pogi'esha i da treba citati Galenn. Galej
i Hadoslavt. 57.
GA^jENE, n. djelo Jcojijem se gali (vidi 1. ga-
liti). — U Vtikovu rjecniku (vide ceznene).
GA;^EV0, n. seoce u Hercegovini u okrugii
mostarskom. Statist, bosn. 238.
GAl^Ur, m. tal. gaglioflfo, lopov. — isporedi
ga|uh. — U jednoga pisca cukavca xvi vijeka.
O ga}ufe, o koldusu, poj v zal cas. Korizm. 8a.
Vsi gajufi toga grada. 81^. — U nase vrijeme ti
Duhrovniku kao prezime; govori se i Gajup. P.
Budmani.
GA^UH, m. u Vukovu rjecniku: vide oLla-
poran. — vidi ga|uf.
GAl^UP, m. ime musko. — U spomenikio xiv
vijeka u kojem je pisano Galuph, ali mislim da
treba citati Ga|upb (isporedi ga|uf): u istom se
spomeniku }n cesto pise lu. Galupt ot Vrtdovt.
Glasn. 23, 51. (1400). u Mon. serb. 248 stoji gri-
jeskoin GalopL i otalc je preslo i u Danicicev
rjecnik. — I kao prezime u na§e vrijeme, vidi
kod ga|uf.
GAMAD, /. coll. zvjcrke sto gamizu, a od toga
preneseno na sitnii ribu. — Jamacno od istoga
korijena od kojega je gamizati, gmizati, gamziti,
te prvo a stoji mj. negdasnega t (i,). — Od xvi
vijeka (vidi kod b)) po zapadnijem krajevima.
a) sa starijim znacenem (zvjerke sto gamizu) po-
tvrdeno je istom u nase vrijeme. Gamad, mnogo
male zivadi sto gamize. M. Pavlinovic. — i u
prenesenom smislu (kao sa sazajavanem a ujedno
i s nekijem preziranem) o nejakoj djeci. ,Smilu.j
se na ono moje gamadi'. M. Pavlinovic. — b)
sitna riba. u Dubrovniku. isporedi gamadin. Ga-
mad ostalu, gambore i rake ter lov'te po kalu.
M. Vetranic 1, 216. Gamad ili gamadin, ukiipno
ime za male gerice i bukvice. L. Zore, rib. ark.
10, 340.
GAMADIN, /. (?), vidi gamad, b).
GAMAN, gamna, adj. pohlepan (na kakvo jelo).
— isporedi gamniti. — U jednoga pisca iz Bake
u nase vrijeme. Osim da je bio gaman na va-
rena jaja i da ih je cudo mogao izjesti. S. J^w-
bi.sa, pric. 4.
GAMAEA, /. ridi kamara. • — U jednoga pisca
Slavonca xvm vijeka. Svazarie i slagane ii ga-
mare. J. S. Ee|kovic 299. i ?( Sulekorii. rjecniku:
,eine mandel (von garben)' kod ,mandel'.
GAMATA, /. vidi kamata. — U jednoga pisca
xviii vijeka u kojega ima i adj. gamatan (koji
prij)ada gamati). Darbe jesu ne gamate. J. Iva-
vanin 5381^. Na gamatne iste zlobe. 45 1^.
GAMATAN, gamatna, adj. vidi kod gamata.
GAMAV, adj. repens, koji gamize. — isporedi
i gamad. — U jednoga pisca Bosnaka nasega
vremena. Voda nepijaia iz bistijerna dazda na-
vracana gdje so legu gamavd gavezi. Osvotn. 5, 108.
GAMBA, /. srnola nckoga drva (garcinia mo-
rella, cambogia gutta), sto se upotreh^ai^a kao
zuta mast i kao lijek (otrov je). — U ^ulekovu
rjecniku (,gummigutt, gummiguttao, giunmigutt-
banm').
GAMBANE, n. djelo kojijem se gamha. — U
Yukon u rjeniikii.
GAMHATT, gambam, impf. hoditi tcturajuci,
§epe(iti, peudryui. — Akc. se mijena u praes. 1
i 2 pi. gambdmo, ganibAto, i u aor. 2 i 3 sing.
gambil. — Ne postajc od tal. gamba; po tome
Uo u kajkavaca ima (do)gembati, vidi se da prvo
GAMNITI
a stoji mj. i>, te ce prva slovka po svoj prilici
biti ista sto i kod gamizati i gamad. — U Vu-
kovu rjecniku: ,watscheln' ,ire vacillanti gradu'.
GAMBOR, m. rak, tal. gambero. — Od xvi
vijeka u Dubrovniku. Gambore i rake lov'te po
kalu. M. Vetranic 1, 216. Cap|e . . . k|unom gam-
bore i jegu|e bitaju. 2, 270. Na ti noge, da' mi
roge, gambore. (Z). Poslov. danic. 67.
GAMEJT, m. arap. qamatun, tur. qamet, co-
vjecji stas. — U narodnoj pjesmi nasega vremena
sa znacenem : mrtvac. Tri gamejta naporedo leze.
Nar. pjes. vil. 1866. 801.
GAMENON, m. 'Ayajus/uvcjv, Agamemno, grcko
ime musko. — U rukopisu xv vijeka. Menelaus
i Gamenon. Pril. jag. ark. 9, 126. (1468).
GAMIC, m. prezime vlasteosko u Dubrovniku,
tal. Gamo (vidi S. Nodilo, ann. rag. 153). — xiii
vijeka (xii pisano je Gamo), i u Danicicevu rjec-
niku (Gamicb). Marint GamicL. Mon. serb. 40.
(1253).
GAMILA, /. vidi kamila. — U Bjelostjencevu
rjecniku, u Jambresicevu, u Voltigijinu.
GAMILAE, m. vidi kamilar. — U Bjelostjen-
cevu i u Jambresicevu rjecniku.
GAMILSKI, adj. koji pripada gamilama. —
U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
GAMIZANE, n. djelo kojijem se gamize. — U
Vukovu rjecniku.
GAMIZATI, gamizem, impf. repore, hoditi po-
trbuske, kao sto rade crvi i druge buhice koje
nemaju noga Hi su im noge posve kratke, rjede
se kaze o zmijama i o g us ter ima. isporedi i gmi-
Jeti i hmijeti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3
sing, gamiza. -^ Prvo a u nasem jeziku stoji mj.
'h, a i mj. y: gtmyz je jaci oblik osnove gT>m'Bz.
— Osnova je gtmrbz praslavenska, isporedi stslov.
g'Lmtzati , rus. roJiaaTt, roMO.siiTi>, roMOSHTtca,
nemirno stajati, micati se neprestano, roMosiiTbca,
vrvjeti, ces. liemzati, repere, bemzeti, hemzeti,
vrv^eti, hemziti, hemziti, svrbleti, po\. giemzic,
svrb}eti; stara je i osnova gtmyz, isporedi stslov.
g'Bmyzati. — Od osnove g-Emtz nastavkom i po-
staje u nasem jeziku gamziti (koje vidi); od g-Lmyz
nastavkom. a gmizati (koje vidi) i gamizati. —
Gamizati jav^a se u nasem jeziku od xvm vijeka,
a izmeda rjecnika u Vukovu. Mrav sitni kad
gamize. V. Dosen 3^. Kao da so puz balavi na
to digne i postavi, kad rogove digne gori, nebo
nima da obori, za to nebo da obori, rosom liemu
rito podvori, koja liemn kripost dade, da gamizafc
moc imade. 4''. Ovdi gamizu po listovi sitni
crvici. G. Pestalic 168. Crv n srpskom jeziku
ne puzi nego gamize ili mill. Vuk, pism. 25.
,Lii3salo stone i ucrvalo se, pa, biva, gamize u
nemu crv'. M. D. Milicovi6, let. vec. 328. — U
preneseno)n smislu o cejadi. Na put se metnu
j)raiua Litavi, za kojim gamizase 15000 |udi. I.
Zanicic 153. Eied kakono za Prusom gamize,
Prus prjod Eiodom daleko izgmize. 248. 0 stvari
umnoj, duhovnoj. ;^ubav teke jos gamize. V.
Dosen isli-.
GAMIZALO, m. u zagoneci. Gamiialo gamiio . . .
(>dgonef(aj : kupus kad se stavi u sud da kisne.
Nar. zag. nov. 108. — nacineno od gamizati.
GAMIZITI, gamizim, impf. vidi gamizati. —
U jednoga pisca Dalmatinca nasega vremena.
Svo sto u Dalmaciji so niiro jali gamizi. M. Pav-
linovic, razl. spis. 237.
GAMNITI, gamnim, impf. biti gaman, zcjcti,
lakom biti. ,0n gamni na jiocoi'io'. ,Ja gamnim
za jabukama'. (u Pastrovicima). \. Nenadovid.
GAMO
99
GANKA
GAMO, m. vidi Gamid. — xii vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku. Miha Gamo. Mon. serb. 7.
(1100—1200).
GAMUEA, /. nekalovo gorne odijelo zensJco, tal.
gamurra. — xvii i xviii vijeka, a izmedii rjec-
nika u Mika^inu (gamura, sukna, ogi'nacica ,cy-
clas, pallas') r/dje naj prije dolazi, i is nega u
StuUcevu (,palla'). Moj je u gamui'i. (D). Poslov.
danic. 63. Pir bez dublijera i nevjesta bez ga-
mure, ni pir ni nevjesta. (Z). 95.
GAMUSAN, gamusna, adj. u rukopisu xv vi-
jeka i otale u Danicicevii rjecniku: ,gamusbnt',
od svite naciiiene od kamije dlake, srl. camucum :
,u jednom tobolcu gamusnu'. (Spom. sr. 2, 57
god.UOl).
GAMZIGEAD, w. zidine od staroga grada i
selo u Srhiji ti okrugu crnorijeckom. — Tamna
■postaua: po narodnom prlcanu (vidi u Vukovii
rjecniku) prvi je dio od osnove glagola gamziti;
a moze biti da je ostatak staroga (rimskoga?)
imena. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(u Crnoj Eijeci zidiue od staroga grada. onuda
SB jaripovijeda da u ovijem zidinama ima mnogo
svakojakijeli zmija). Na zapadnoj strani od Za-
jecara, nepuna 2 sata da|ine, na jednom povisem
brdoravnu, kraj Crnoga Timoka, stoje razvaline
od staroga rimskoga grada ,Gamzigrada' (vidi i
dale). M. £). Milicevic, srb. 878. — selo. K. Jo-
vanovic 165.
GAMZIGEADSKI, adj. koji pripada Gainzi-
gradu. Gamzigradska (opstina). K. Jovanovic 165.
GAMZITI, gamzim, inqif. vidi gamizati. —
AJcc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, gamzi. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. §to
gamzi po zemji. J. Eajic, boj. 3.
GAMZOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva ix Gamzovu. Sr. nov. 1872. 969.
GAMZENE, n. djelo kojijem se gamzi. — U
Vukovu rjecniku.
GANAC, ganca, m. vidi ganac, mJet. ganzo.
— U Mikajinu rjecniku (ganac, cenkin, drakmar
jharpago, uncus, lupus') i iz nega u StuUcevu.
GANAC, ganca, ni. kuka, tal. gancio. — is230-
redi ganac. — U dva pisca xvii i xix vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu u kojem ima i drugo
znacene : p>anga u orla i dodatak da je ovu rijec
Vtik cuo u Risnu. Da joj gvozdenijemi gancima
obrve izderu. B. Kasic, per. 2. Posto ih. gan-
cima i kukama posmucaju. S. Lubisa, prip. 277.
GANAK, ganka, m. porticus, trijem, naslon,
nem. gang. — isjioredi gaiiak. — If Bjelostjen-
cevu rjecniku: gank, pristrosek, pritvor , ambitus,
ambulacrum, pergnl^., porticus, xistus, podium'.
2. gang (sic) odkrit ,subdiale, terrai'ium, hipetrum,
ambulatio subdialis'.
GAISTANE, n. djelo kojijem se gana. — Dolazi
(sa starijim ohlikom gananje i sa znacenem: ga-
tane) u jednoga pisca s.yi vijeka u kojega je jezik
pomijesan s crkvenijem, i u StuUcevu rjecniku
(,propositio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara
glagolskoga). Pi-va zapoved opoveda, zabraiiuje
i osudjuje . . carodeanja, bahorja, gananja. S. Bu-
dinic, sum. 2%^.
GANATI, ganam, impf. u StuUcevu rjecniku
gdje je tumaceno : ,proi3onere' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara glagolskoga. isporedi ganane,
ganka. — Ispred n po svoj ])rilici ispalo je d,
rijec je srodna s gonetati i gatati koje oboje vidi.
— I u Parcicevu je rjecniku sa znacenem: go-
voriti, razgovarati se. — Nije potvrdeno s pr-
vijem pravijem znacenem: gatati, gonetati (vidi
ganane, ganka).
GANCICA, /. bajka, prica. na otoku Hvaru.
Slovinac. 1880. 389. — dem. ganka.
GANDE;^, m. u nase vrijeme u sjevernoj Dal-
maeiji. Gande} (i gandej gdje j stoji mj. \),
kut uopce, te i kakvo sakriveno mjestance. na
Bracu. A. Ostojic. Gande|, gande|ic, vrtaiiak, mali
prostor zem|e. M. Pavlinovic. — Amo spada i:
Gandoj (jamacno mj. gando}), rupa u zivom ka-
nienu pokraj mora gdje se more |eti isoli. na
otoku Hvaru. Slovinac. 1880. 389. — JRijec tuda,
isporedi tal. canto, kut, (prov. cantel, franc, cban-
teau, komad).
GAISrDE;^IC, m. dem. gande}. — vidi kod gande}.
GANDO;^, m. vidi gande}.
GANENE, n. vidi ganuce. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: (kajkavski) genene, ganutje, kre-
nutje ,motus, motio, agitatio'.
GAISTET, m. ganuce, micane. — U jednoga
pisca xviii vijeka koji ce biti sam ovu rijec na-
cinio od ganuti. I prokleta nima bila sva cu-
cenja i ganeti. J. Kavanin 459*. Da imas ganet
procijeniti od mjeseca. 469*. Dobrostiva svaki
paza, lijepa ganeta i obraza. 4881^.
GANGEZITI SE, gangezim se, impf. omicati
se, puziti (o maslinama ispod mlina). — U nase
vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Kad se masline
me}u, pa za mlinom ostane tijesta, te se nove
masline ne mogu um^eti, jerbo se gangeze, pro-
mecu kroz ono malo tijesta zaostala. M. Pavli-
novii.
GANGULIC, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, tal. Ganguli (vidi S. Nodilo, ann. rag. 154).
— XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gant-
gulicb). Petri. Ganbgulict. Mon. serb. 40. (1253).
GANGA, /. vidi kanga. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GANI, adj. arap. glianni, tur. gani, bogat; ne
mijena se po padezima. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Bas carsijo, gani ti si! Nar.
pjes. petr. 1, 320.
GANI-BAEA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Sr. nov. 1871. 82.
GANICKA., /. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
pjrijskom. IViva u Ganicki. Sr. nov. 1875. 242.
GANIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Bogdan
Gallic. Eat. 175.
GANILUK, m. bogastvo, tur. ganilik, vidi gani.
D. Pojoovic, tur. rec. glasn. 59, 65.
GANlTEp, m. onaj koji gane. — isporedi ga-
nulac. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Medu
stvarma ganutim i ganuocem ne imamo staviti
govorenja brez svrbe, i zato potriba je doci k pr-
vomu ganite|u. M. Eadnic 32*. — nepouzdano.
GANITI, ganim, impf. na jednom mjestu xvi
vijeka (mozejiiti stamparskom grijeskom), vidi go-
niti. Koji grde, gane i poruguju opcena posceuja
(poste). S. Budinic, sum. 150^.
GANIV, adj. a) vidi ganutiv. — u Belinu rjec-
niku (,qui moveri potest' 205^). i u nase vrijeme
u Sulekovu (,ruhrbar'). — b) koji ganuje. — u
StuUcevu rjecniku (,flexanimus' ; besjeda ganiva
,flexanima oratio'). — sasma nepouzdano.
GANIV ATI, ganujem i ganivam, impf. vidi
ganivati.
GANKA, /. zagonetka. — Postaje od ganati. —
U jednoga pisca cakavca xvi vijeka (i u nase
vrijeme u Istri s nesto drukcijim znacenem, vidi
na kraju), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(,aenigma, problema, obscura quaestio quae diffi-
GANKA
100
GAlSrUTI
cile intelligitur nisi apei'iatur'). Reci cu da s'
dobil gusle i glas mani i da s' ganku upril. P.
Zoranic 46^. Da ganku ovu istumaci i zagana.
56a. — G-anka bijela, Chiysanthemum leiican-
themum L. neki cvijet. u nase vrijeme u Istri.
Ganka bela, Chrysanthemum leucanthemiim L.
Zato se ovako zove, jer cupajuc perca ganaju
(gataju) : ,lioces me, neces me, }ubis me, varas
me'. (Volcic). B. Sulek, im. 484.
GANKAEICA, /. u djecjoj igri djevojcica Jcoja
zdreba. — vidi ganati i ganka. — U nase vri-
jeme u Istri. Djeca si izaberu jednu koja zdri-
jeba (gankaricu), a drugu penicu, da pazi da gan-
karica brojec ne bi prevarila. u Nar. mes. istr.
4, 10.
GANG, m. ime musko (tursko). — U nase vri-
jeme. Gano ]^uca. Nar. pjes. vuk. 5, 494.
GANOV, vidi Gan.
GANO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 202.
GANOVIT, adj. koji ganuje (it duhovnom smislu).
— U Sulekovii rjecniku (,riihi-ond').
GANUCE, n. djelo kojijem ko (jane, djelo ko-
jijem se ko gane. — Stariji je ohlik ganutje; ga-
nuce se jav^a ii.vn vijeka: Za carskim magnucem
znades da svak miga, za liiha ganucem (,ganu-
tchem') svaka vuhla smiga. I. T. Mrnavic, osm. 36.
Negovim ganucem (,ganutchom') gdi hitro slidimo.
44. Prvo ganuce od misli nije u oblasti covi-
canskoj. P. Posilovic, cvijet. 125. ali oblik ga-
nutje dolazi cesto jos i xviii vijeka. — Od xv
vijeka (vidi h, a)), a izmedii rjecnika u Mika-
Jinu (ganutJG, krenutje ,motus, agitatio, pulsus,
impulsus'; ganutje od srca, od voje ,passio animi'),
u Belinu (,ganutje ,moto, movimento' ,motus'
501'>; ganutje nebesko ,moto del cielo' ,mundi
motus' 501a; ganutje ,commovimento' , commotio'
205'' ; ,passione, atfetto di animo' , animi affectio'
546=1; naravno ganutje ,instinctus naturalis' 410'';
puteno ganutje ,moto earn ale' ,impetus ventris'
5()lii; ganutje puteno , movimento libidinoso' ,sensus
libidine depravatiis' 438'''; ganutje |ubavi ili po-
mrzonja ,23^ssioiio di amore o di odio' ,amoris
aut oclii affectio' 546^), u Bjelosljcncevu (ganutje,
v. genene), u Voltigijinii (ganutje ,uioto, movi-
mento, scossa' ,bewegung'), u Stulicevu (ganutje
, motus, motio, commotio, causa').
a. s aktivnijem znacetlem, djelo kojijem ko gane.
u svijem je primjerima preneseni, duhovni smisao.
a) od pravoga niicana razlikuje se samo tijem
sto ono sto se mice nije stvar tjelesna. Bi po-
digiiuta dusa liogova bozjijem ganutjem u komu
podignutju ocitova mu bog mnoge naravne istino.
15. Kasic, in. 17. — h) djelo kojijem se ko na sto
]>()takne. Imamo ganutja jaka ovoga noprijateja
pridobit. ,). Filipovic 1, 410:*. Koji postavjajii
si Inn ruke na zakna s djavaoskim ganutjem. Ant.
Kadcic 2iJ9. — c) konkretno, ono sto gane ce-
(adr. da sto ucini, dakle: uzrok. Gledaj daklo
svihii koja to mice za pogrdivati svijot, i da no
liiule zaradi straha od muko, ni zaradi slave, ovo
-ariutjo iiistaiiomane nijo zlo. M. Kailtiic 32()!'.
I'fikazivam ti svrljo, ganutja i razlogo, koji mo
|.riblaziiiso. 1. Dordic, salt. i. Dva su ganutja
iiiti nzroka. A. Kaiiizlir, bogojubn. 120.
b.^ pasirno Hi rrjleksivno, djelo kojijem. se ko
Hi .sto gane. a) u jtravom, tjelcsnom smisltt. Ki
6ekahu ganutjo vodo. Bonianliii 32. joann. 5, 3.
Nel)o svojijom gaimtjoin i krotanjora. B. Gradic,
dull. 25. (ianutjo valova nogovijo ti utisas i
ugasujos. M. Divkovic, bes. idr,h, Videci ganutjo
zvizd. V. liadoviii, ist. 13. Laz, obrativsi joj
obraz istina, muci i ne cini ganutja nikakva. M.
Eadnic 291^. Ovoga tila zivot od negova ga-
nuca poznajemo. J. Banovac, pred. 58. Ganutje
na dospitku brze je, govore mudraci. And. Kacic,
razg. 150. — u jednom primjern znacene je kon-
kretno: ono sto se gane. Ganutje blaga razdili
ubogim, a lezece stricu svomu priporuci. F. Gla-
vinic, cvit. 281a. — b) u prenesenom, duhovnom
smislu. vidi gaimti, d, e, f. Moguc jih zgubiti
ganutjem hotinja. M. Marulic 199. Da je u nas
koje ganutje putenoga grijeha. M. Divkovic, bes.
296'\ Dusa nasa koliko ima ganutja? F. Gla-
vinic, svitl. 8. Nemoj hotiti da to bude prvo
tvoje ganutje na takovo dilovanje. M. Jerkovic 9.
l^iibeznivo ganuce nase pameti k bogu. Ant.
Kadcic 40. Jost . . slijedi ganuce straha. J. Ma-
tovic 235. Po komu se kaje i boli od griha svojih,
samo ganutjem od }ubavi prama bogu. M. Do-
bretic 64. Brez nikakva ganutja na srcbu il' na
osvetu. 67. Kad bi to zelili u prvomu ganutju
oli u prvoj srcbi. 212. Svrha i pled svetoga ga-
nuca jest izkorenivati zloce i usadivati kriposti
svete. B. Leakovic, nauk. 443. Ganuce ,riilu-ung
des horzens'. B. Sulek, rjec. kod ,riihrung'.
GANULAC, ganuoca, m. onaj koji gane. —
isporedi ganite}. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Isto imamo reci od ganuoca, zastolio medu stvarma
ganutim i ganuocem ne imamo staviti govorenja
broz^ svrhe. M. Eadnic 32^.
GANUTI, ganem, pf. movere, commovere. —
Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 i B sing.
ganQ i u part, praet. pass, ganut; u ostalijem
je oblicima onaki kakije u inf. a- stoji mjeste
praslavenskoga t,, a iza nega je (ispred n) ispalo
b : korijen je gtb (prvo mu je znaceiie flectere,
vidi kod gib, gibati), od kojega postaje nastavkom
na u inf., mi praes. — Rijcc je praslavenska, ispo-
redi stslov. g'Buati, rus. rHyxr,, ces. hnouti, po^.
giij,c. — Trrha paziti da kadje ovaj glagol slozen
s jyrijedlozima, a. ispada hez traga (vidi nagnuti,
prignuti itd.; u svijeh sa znaceuem fiectore) a
kod prostoga zamijcnen je vokalom samo a nasem
jeziku (u dva naj starija primjera kod o, b) i.
treba citati po sooj prilici a: ganuli, gamismo)
i u slovenskom (ganuti, genuti), te u oba ima
znacene movere (ali vidi i gibati). — xvi i
XVII vijeka ima i impf. (cakavski) ganih, premda
je perfektivni glagol: Srca clovicaska ganihu
se brze 2'o svetosti od zivota. ^ Transit. 42. Iz
no ne ganih oci me i pamet. S. Mencotic 276.
Naroda dil voci za sobom ganihu. D. Barakovic,
jar. 106. — U nasem jeziku od xv vijeka (vidi
e, b)), a izmedu rjecnika u Mika{inu (ganuti,
krenuti , movere, commovere' ; ganuti se, kronuti
se , commovere se'), u Belinu (,nuiovere, dar moto'
,movco'; ,muovere, cioe commovere o persuadei'o'
,movoo' 502'' ; , commovere, naovere 1' animo di
alcmio' ,alicujus animum movere' '205'; ganuti
srco ,piegare, niuovere il cuoro' ,flecto' 563''; ga-
nuti na ze)u ,inviighiro' ,cupiditatera alicnjiis rei
cuipiam inicere' 41()''; ganuti na Jiibav ,iiniamo-
raro' ,amorem excitare' 406''; ,aii'ettionare, ca-
gionar affottione' ,conciliare amorom' 42'>; ganuti
na boles, na plac ,compnngoro, movere a doloro
do' pe(;cati' 209'>; ganuti so ,inuovorsi coll' animo'
.movoor' 502''; ,porsuadorsi, iiidui'si' ,iii animum
inilucoro' 557''; gaiuiti so ili ])rignuti se na molbe
,])iegarsi, muoversi con prieghi' ,llocti precibus'
563''), u Bjclosfjencevu (kajkavski s e mj. a:
gonem .so ,movobo mo'. 2. geni se ,move, 1. mo-
voas to' ; genuti, v. gib}om), u Jambresicevu (kaj-
kavski: genuti se nemoguci .imnioliilis'; genuti
se moguci ,mobilis'), u Voltitjijinu (,muovero,
scuotere, i)iegare' ,bewogon, riihron'; ganuti se
GANUTI
101
GANUTI, f.
,sicli riiliren, sich ergebon'), w Stulicevu (,movere,
incitare, excitare, impellere ad aliquid, suadere' ;
ganuti se ,in animiim inducere, se movere'), u
Vnlcovu (vide uganuti) , u Danicicevu (gbiiuti
, movere')-
a. maknuti, hrenuti u pravom smislu, uciniti
da sto ne ostane mirno na svom vijestu. a) jjij-e-
lazno. aa) aktivno. Sunceni tad istok i zorni
vihar s nim obsinu vas otok i ganu uzgor dim.
D. Barakovic, vil. 331. I ne moguci ga iz mista
ganuti. F. Glavinic, cvit. 78^1. Veca so jakost hoce
ganuti jednu pamet nego jednu jjlaninu. S. Mar-
gitic, fal. 157. Kisa 80 kuca iz temeja ganu i
razrusi. A. Kanizlic, iitoc. 50. Mnogi drngog
falit stanu, dok jezike istom ganu. V. Dosrn 118^.
— amo spada i ovo: Ganuti, napustiti vodu na
kolo u majdanu (fabrici) da krece. G. Martic.
— bb) pasivno. Kao stup neganut stoji. A. Ka-
nizlic, kam. 163. — cc) sa se. aaa) refleksivno,
malinnti se, krenuti se. Ni se sa mista gan'. M.
Marulic 54. Kada se gane i promijesi pakleno
jezero. Zborn. 162'K Ne smije se ganut' dijete; jos
bo strasi Prut ga rijeka. I. Gundulic 424. Nemu
noge tako otekose, da se ni ganuti nije mogao.
A. Kanizlic, kam. 718. Kad se vojnik na put
gane, ouda za nim vreva stane. V. Dosen 182«.
Ej junace, srican bio, kud god se ganuo ! M. A.
Eejkovic, sat. 84''. Ali ira se kolo ni ganut ne
dase. Nar. pjes. istr. 6, 20. — bbb) pasivno. Hi
snop se pod mlatilo gane. J. S. Ee|kovic 303.
— b) neprelazno. aa) ono sto je kod a) objekat
izrice se instramentalom. Bog ki nebom gane.
M. Marulic 43. Mogase sam krcatimi koli ga-
nuti. S. Kozicic 37''. Ganuo si zemjom i smutio
si ju. M. Badnic 193'''. Dosta je glavom krenut',
okom namignuti, prstom ganuti, ili nogom dii'-
nuti. J. Banovac, razg. 118 — 119. Ne mogadijase
maknuti rukom ni nogom ganuti. A. Kanizlic,
utoc. 748. U cas, dok se okom gane. V. Dosen
261''. Ne mos s nim nikud ganuti kako ni s Ve-
lebitom (vidi kod prijedloga s). ii Lid. J. Bog-
danovic. — bb) u vekijem primjerima stoji bez
instrumentala i kao da znaci sto i ganuti se,
vidi a) cc) aaa). Bad bih jos neba srid da sunce
osvane, ter opet ni naprid da svitlos ne gane,
neka se satvori do vika oni dan. S. Mencotic 9.
I noge bi po malo hodile, ali slabost ne da ni
ganuti. M. A. Eejkovic, sat. K3a.
b. u nekijem j^riiiijoiiHa kao da znaci odalc-
citi. a) aktivno. Kad boje na prozor svitlosti
svanuse, -pvo(z) zrako svitlih zor tamnosti ganuse.
D. Barakovic, vil. 389. — b) sa se, rejieksirno,
odalcciti se. I ako u stanu otcevu ATidua bi,
kad se s nega ganu, istar ne izgubi. I. T. Mr-
navic, mand. 73. — ti ovoni primjeru kao da
znaci okrenuti se: Neg sad jednoj od gospoja
uzme oci (Knpido), sad se gane opet drugoj, ter
joj stane na obadva lica. S. Boba|evic 231. tako
je mozebiti i u ovome (u prencsenom smislu):
Buduci da se vo}a na ono, sto razum ne poznaje,
ganiiti ne moze. A. Kanizlic, uzr. 166.
c. ganuti nogu, ruku, vidi uganuti, iscasiti,
navinuti. ti nase vrijeme i u Vukovu rjecniku.
Ganuti ruku ili nogu ,verrenken'. J. Bogdanovic.
d. 1(2 micaiie biva i koja unutrna promjena.
a) prelazno. aa) aktivno. Da nase molitve ganu
ono ca je bog naredil. Korizm. l''^. Kad potisne
u nevoju grijeli covjeka i porazi, gane visni blagi
vo|u. I. Gundulic 238. Tko ce odluke odlucene
moje ganut po inako. I Zanotti, en. 43. — bb)
pasivno. Sto crkva odluci, va|a da neganuto
uvik ostane. A. Kanizlic, kam. 430. — cc) sa se,
refleksivno. Oni se ne ganu ki voju tvu cine.
M. Marulic 91. -— u ovijem prinijerima stoji
prema lat. movere u svetom pismu: Jere kri-
posti nebeske hoce se ganuti. Bernardin 1. luc.
21, 26. Sve visne kriposti ganuv se uzbise, i
sunca svitlosti pomrcav stamnise. D. Banina 148''.
Kad dode oni dan, u koji ce se nebesa ganuti.
J. Banovac prip. 22. tako je i u ovom primjeru :
Da se brzo ne ganete od vasega razuma. Ber-
nardin 6. paul. 2thess. 2, 2. — ncsto je osobito
u ovijem primjerima u kojima znaci: iiskisnuti,
uskiseliti se. Ako li Petar kaze Pavlu da se je
ganulo vino. A. Bacic 70. Da so dubre ii zem}i
ganuti, ukisnuti moze. I. Jablanci 29. — b) nepre-
lazno, s instrumentalom. Koja vami naglost tako
ganu? M. Marulic 86. Mnogom srcba mozgom
gane, posve bisan da ostane. V. Dosen 191''.
e. metaforicki, maknuti u duhovnom smislu:
znacene moze biti i potaknuti. u svijem je pri-
mjerima prelazno. a) aktivno. Ganuti nepodobne
rici. Transit. 71. Ganu v srci nega mnoga zla
i nepoctena mislenja. Mirakuli. 100. Ocu ganuti
3 pregovaranja. Korizm. 20''. Pojde u pustinu
ganut od svoga istoga duha. B. Kasic, is. 24.
Dva me uzroka ganuse i kano ti ponukovase,
da se usudili ... A. Kanizlic, utoc. iv. Da i\\(h)
(cuskije) bude i da ganu od linosti da ustanu.
V. Dosen 253-'^. Kako kisa kad pade ostane nad
korenom i narascaj gane. J. S. Rejkovic 125.
Koji bascovane kod gospode na posao gane. 138.
— b) sa se, refleksivno. znacene moze biti i naka-
niti se. Nikada nesmo se gbuuli prema negovu
poctenbju . . . Spom. sr. 86—87. (1406). Nikbda
se ne gbnusmo suprotevb riegovu pocteniju. 87.
(1406). Ganite se, da vzmozeto radovati istine
vecne. Transit. 59. Ganulo se V. P. G. receni
jezik na>iciti. M. Drzic 63. Za koji se uzrok ci-
vuti ganuse poslati tolike i take poklisare k Ivanu?
M. Divkovic, bes. 55''. Na oruzje da gane se
Podunavka dikla mlada, bqjna slava noj donese
mis'o u pamet ovu tada. I. Gundulic 355. Da
se gane dobra dela ciniti. F. Glavinic, svitl. 36.
Za to sam se ganuo prija, nego mi zem|a oci
zaspe, uciniti slideca (razffovarana) za svetkovine
dosastja gospodinova. J. Banovac, razg. ix. Kako
se ne ganes istirat iz sebe mlakost duha neci-
stoga? M. Zoricic, osm. 51. Da s' u vx-ime sime
rasti gane. J. S. Ee|kovic 78.
f. vrlo cesto u duhovnom smislu, uciniti da ko
a dusi osjeca nesto (naj obicnije milost, zalost,
ali moze biti i posve suprot)io duhovno osjecane,
kao n. p. pitina) sto prije nije osjecao, te da
s toga moze i promijeniti svoje misli Hi voju;
svagda prelazno. a) objekat je ce(ade Hi sto se
misli kao celade. aa) aktivno. aaa) nije izreceno
osjecane koje se nzrokuje. Jur bi ganul tisuc
ki-ati jednu stinu stanovitu,^ a ne moze jadovitu
vo}u tvoju da privrati. A. Cubranovic 156. I ne
|udi, nu divjacno zvjerenje ovo ganulo bi. I. Gun-
dulic 321. Za pozude moje ako^ visne boge vidim
tvrde, nemiU cu ganut pako. G. Palmotic 2, 84.
^ubav ona ganula je liega. A. Kanizlic, uzr. 104.
— bbb) izreceno je novo osjecane sto se nzrokuje
ili ono dim se tjelesnijem nacinom javja (n. p.
p)lac), i stoji u ace. s prijedlogom na. Hoteci
ga ganuti na neustrpjenje. Transit. 220. Vele krat
nas gane na suze. Nauk. brn. 55''. Ubogar sam,
ah jaoh, oni ja ubogar, ki da gane svijeh na milos.
I. Gundulic 250. Ganula bi isto kamouje na smi-
lovanje. P. Eadovcic, nac. 93. Koje na plac i
cvilenje hrid zestoku ganulo bi. P. Kanavelic,
iv. 258. Ako vas ne mogu ganuti na milosrdje
s. pismo i ss. otci, imala bi vas ganuti vasa narav
i krv. J. Banovac, prip. 48. Pogled Isukrstov
ganu nega na plac. A. Kanizlic, utoc. 200. Ee-
dovnike na bogojubnost ganulo je jedno oudno-
GANTJTI, f.
102
GANUTIV
vato videne. 400. Tri brezobrazne i okorne voj-
nike na pokoru ganu. fran. 222. Tkoga prvi
uzrok na pokoru ne more ganiiti. I. J. P. Lucie,
razg. 18. I vragove i adove jaze, listom da ih.
na osvete gane. Osvetn. 1, 27. — ccc) nije izre-
ceno osjecane nego djelo na koje se cejade odlu-
cuje radi novoga osjecana. djelo se izrice Hi pod-
lohiom recenicoin s da: Ta ric ganu onoga do-
broga ribara da rece: ,Dobro je nam ovdi'. Korizm.
28a. Ova (nenavist) ganu Kajna, da ubi brata
svojega. 37a. cija li milos ganu sada srce tvoje,
da uzdise? I. Gundulic 38. Sto boga gane da
nam grihe oprosti? J. Filipovic 1, 203^. Dokle
muzku glavu^gane, da besidit o tom stane. V.
Dosen dd^. Sto je Jezusa ganiilo, da postavi
ovo svetotajstvo ? I. M. Mattel 193. — Hi infini-
tivom : Ovo dokazaiie ganu kra|a uciniti da udi-
je|e na istije vjesalije bude objesen Aman. M.
Eadnic 203a. Nijedne misli ganut mogu mene
ostavit otca. I. Zanotti, en. 43. — Hi infinitivom
sa za (prema tudijeni jezicima) : Nahajam uz-
roke, ki ganuse (Hrista) za oteci biti iskusen.
Korizm. i2b. Ove bi rici imale ganuti i pri-
strasit svakoga i za nigda nikom ne ucinit ki'i-
vice nijedne. J. Banovac, razg. 33. Vas uzrok,
koji je ganuo svetoga sabora za postaviti istu-
maceni zakon. Ant. Kadcic 485. — Hi akzizativom
s prijedlogom na. ,Ja toga i toga cojka ne anogu
nikako na to i na to ganuti'. u Lici. J. Bogda-
novic. — bb) jJC^sivno. osjecane moze ne biti iz-
receno : Blagi Jezus ganut lijek donese. I. Dordi6,
uzd. 4. Tve srce jos ganuto nije. 139. kad se
izrice osjecane, ovo moze biti: aaa) u ace. s na
(isporedi aa) bbbj). Zac si ganut na tako necist
grih? Transit. 217. Na milosrdije ganute te slugo
ne umorise je. Mirakuli. 21. Francesko ganut na
pomilovanje. B. Kasic, fran. 12.5. Nigda on ni
zlamenje ne ukaza ganuta na srcbu si-dca. A.
Kanizli6, fran. 158. Ganut na skrusonje. M. Do-
bretic 91. A ganuti osobito na harnost. Grgur
iz Varesa 8. — bbb) instrumentalom. ovo biva
s toga sto se osjecane shvata kao uzrok stana n.
kojeni je cejade sto je ganuto. Pokajanjem ganut
ispoveda pred plkom greh svoj. S. Kozicic 22''.
Ganut vrucoze|nostju za pravdu. A. Kanizlic,
kam. 127. Ganuti strahom oka onoga, komu nista
ne moze biti otajno. 804. Ti |ubavju ganuta ode
Elizabotu pohoditi. utoc. 356. Koji primaju ovi
sakramenat, ganuti zudbom bogo|ubstva. ,J. Ma-
tovic 216. — drukcije je u ovijem primjerima u
kojima se instrumentalom izrice pravi uzrok:
Ganut bo Konstantin Salvestra svetirieju mno-
gije crikvi sazidati stvori. S. Kozicic IQa. Ona
ganuta negovom nevo|om. I. Dordic, ben. 53. —
ccc) gcnetivom, s prijedlogom od. razlog je kao i
kod bbb). Kada covjek cini suprotiva zapovijedi,
buduc ganut od naglosti. S. Matijevic 12. Evo
ja ganut od zeje srcene. Ant. Kadcic, predgov. i.
Da je bio primnogo ganut od srzbe. J. Matovic
263. Ganut od neizmirnoga milosrda. I. J. P.
Lucie, razg. 74. — drukcije je u ovom primjcru :
Osta ganut od |epote djeteta. M. Pavlinovio,
rad. 64. — ddd) s istijeh razloga kao i kod bbb)
i ccc), u ovijem primjerima stoji u gen. s pri-
jedlogom cijoca: Jediio malo ganut cica plaga.
Transit. 33. Cijec koje ((ubavi) ganut bi, da
sinka poslati na zem]u htje s nebi. N. Dimitrovic
89. — cc) sa se, rcjleksivno. aaa) nije izreceno
novo o.yecanc. naj cesce ganuti se tad znaci smi-
lovati .sc. Guni so i smili. D. Barakovic, jar. 79.
Ah ^.alosti, ah prikora, da so gane stanac kami,
krajovati medu nami nasoga 6e k6i zlotvora! I.
Gundulii 25. Grisnif-o, joli moguco, da ti glo-
dajudi ovakoga tvoga Isukrsta, no6o da se tvojo
srdce gane i omeksa? J. Banovac, razg. 164. Da
bi se vas svit oborio, neces se smutiti ni ga-
nuti. P. Knezevic, osm. 65. (Dusa) koja se jos
nije ganula ni na pokoru obratila. I. J. P. Lucid,
razg. 48. — bbb) izreceno je osjecane te stoji naj
obicnije u ace. s prijedlogom na. Osip Bara-
matin ganu se na |ubav. M. Marulic 189. Gani
se na skrusenje i na pokoru. Narucn. 55a. Q-a-
nusmo se na milosrdje. Mon. croat. 192. (1509).
Ja se prez uzroka necu ganuti na osvetu. P. Ea-
dovcic, nac. 175. Slusati i razumiti ovlike muke
od sina bozjega, a ne ganut se na zalost i na
plac. J. Banovac, prip. 88. Dostojna sam da se
svrhu mene na milost ganes. L. Vladmirovic 55.
Ganuvsi se na milosrde. I. J. P. Lucie, izk. 19.
— rjede m instr. vidi bb) bbb). Ganu se niilo-
srdjem svrhu ne. Bernardin 58. luc. 1, 13. Nego
se tudje ganu razlikom srcbom. M. Divkovic,
bes. 410t>. i (grijeskom) s prijedlogom s: Ganuh
se s mnogu zalostiju. Transit. 223. — ccc) izre-
ceno je djelo na koje se odlucuje cejade radi ga-
nuca, i stoji u podloznoj recenici s da. Tko bi
indi i u sali ganuo se, da zazali? V. Dosen 182a.
— Hi se izrice infinitivom. Koji no sam ganu'
dobrotom se tvojom nastojat, da stanu s majkom
se ja mojom. H. Lucie 253. Kad hud covjek i
zlob|ivi nece da se plakat gane. A. Vita|ic, ostan.
205. Da se gane pomoci ga. J. Banovac, pred.
40. Primi ih, da se radi nih ganes nadarit me
svijem milostima. I. M. Mattei 283. — ddd) iz-
recen je uzrok ganuca naj cesce akuzativom s pri-
jedlogom na (2)0 samome se smislu ova konstrukcija
razliicuje od bbb)). Na rici himbene nemoj se
ganuti. M. Marulic 138. Gani se, pravo je, ve-
selo i rado, nesrecno na moje i pusto daj stado.
I. Gundulic 157. Na molbe se moje gani. J. Ka-
vanin 466a. I na izgled tuzan toli krvnici se
ne ganuse. I. Dordic, uzd. 84. Ako kamen nisi,
gani se na ovo rici od istine. M. Zoricic, osm.
27. I na suze me se gani. P. Sorkocevic 577*.
— rjede dativom: S ovijeh noga, ke ti grlim,
ja se necu odkinuti, sto mojim jadim neumrlim
ne budes se prije ganuti. I. Gundulic 550. Prigui
se gdi molim, gani se mojim bolim. I. Dordic,
salt. 198. Hi instrumentalom : Vaj, gani se mojom
tuzbom! L Dordic, salt. 289. Hi lokativom s pri-
jedlogom po: Tada so ganu po roconih receh.
Transit. 104. — b) objekat je samo osjecane Hi
ono cim se osjecane javfa tjclesnijem nacinom.
aa) aktivno. Kad mi se ukaza, u meni ganu
plac. D. Barakovic, vil. 288. Tako gresnik sred
planine u pustirii divjijeh gora u nevo|ah docim
gine, milos visnu ganu z gora. I. Gundulic 239.
Ganuti milosrdje bozje. Ant. Kadcic 67. — ■ bb)
pasivno. amo spada jamacno ovaj primjer u kojem
je nominativ srce kao ono cim se osjeca: Dame
sreem tvojim ganutim }ubis. I. Dordic, salt. 134.
i ovi primjeri u kojima je nominativ glas kao
ono dim se jav(a unutrne osjecane. Neka usi
svete tvojo priklonone budu cuti s groznijem
placom glas gaiuiti od molitve smerne moje. I.
(iuiululic 206. Nijesi tvrda stijena, da od gre-
snika, koji cvili, pokajana i slcrusena, jaoh, mo-
litvu neces cuti, i od srca glas ganuti. 250. —
ec) sa se, rejieksivno. Pace zemja ne strese se,
neg uzdahnu iz dubine, milos bozja da gane se.
P. Kanavelie, dubr. 14.
GANUTIV, adj. mobilis; qui facile commo-
vetur, koji se gane, koji se moze ganuti, koji sc
lako gane. — " isporedi ganutjiv, ganiv. — Od
XVII vijeka (vidi kod a, b) aa)), a izmedu rjec-
nika u Mika}i)ni (ganutivi, koji se moze kronuti
,mobilis'; ganutivo ,niobilifor'). u Bclinu (.mo-
bilis'; ganutivo ,mobiliter -lUl*), (( Voltigijinu
GANUTIV
103
GANKAV
(,mobile, muovibile' ,beweglich'), u StuUcevu (,mo-
bilis'; ganutivo ,inobiliter').
a. adj. a) u pravom smislu, koji se mice, Jcojl
se moze micati. Zvijezde ganutive, koje promi-
nuju mjesto ,stellae vagae, stellae errantes'. J.
Mikaja, rjec. 862^. Poznati hod zvizda ganutivih.
A. d. Bella, razg. 239a. Vrsti zvijezda stojecih i
ganutivih. D. E. Bogdanic 42. Crkvu u pocetalc
imase (Zidovi) ganutivu. 89. — b) u prenesenovi
smislu. aa) o crkovnijem svetkovinama koje ne
hivaju svake (jodine u isti dan. Od svetkovina
i praznika ganutivih ili primjestivih. B. Kasic.
rit. 9*. SA'etkovine pomicne iliti ganutive. I. Ve-
likanovic, uput. 1, 501. — hh) (u gramatici) jedav
pisac XVII vijeka zove ,imcnom ganutivijem' ad-
jektiv. Ime ganutivo ,nomen adjectivum'. J. Mi-
ka|a, rjec. 139*. Ime ganutivo je, koje ne mozo
stati sa,Ta(o) po sebi bez imena stojecega, kako
ti ovo ime ,dobar, dobra, dobro' ganutivo je ime.
gram. 3. — c) u duhovnom smisJu, koji se lako
gane (vidi ganuti, f). Toliko hituo ganutiv nn
srcbu. B. Kasic, nasi. 264.
b. adv. ganutivo. u Mikajinu, Belinu, StuU-
cevu rjecniku.
GANIJT^ilV, adj. vidi ganutiv. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kajkavski genutliv kod ge-
nuti) i u Voltigijinu, a u nase vrijeme u Sulc-
kovu (,ruhrbar').
GANIJTi^IVOST, /. osobina, stane onoga koji
je ganutjiv. — U Sulekovu rjecniku (,ruhrbarkeit').
GANZITI, ganzim, impf. vidi gamziti. — U
Bjclostjeti cevu rjecn iku.
GANZOV, m. ime psu. F. Kiirelac, dom. ziv. 45.
GAN, gana, m. u nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku gdje ima samo plur. ganevi s dodatkom
da se govori u Backoj i s tumacenem: Ganevi
su od govede balege, i prave se ovako : nakupi
se dosta govede balege i prospe se po gumnu,
za tim pospe se slama, pa se onda natjeraju koiii
kao kad se vrse, te ono ugaze; pak onda dok je
jos vlazna, sve ostrijem gvozdem na gumnu isi-
jece se kao na dugacke daske, po tom se opet
isijece poprijeko te se nacine kao cerpici; ovo
posto se osusi, lozi se na vatru mjesto drya. —
ali se govori i u jednini. P. J. Markovic. Cisme-
nita popadija gaiiem pokriva lonac. (U Beocinu
u Srijemu). M. Medic. — Od magar. ganaj, gnoj,
a ovo je od nasega gnoj.
GANAK, ganka, r«. nidi ganak. — U Jamhre-
sicevu rjecniku.
GANANE, n. djelo kojijem se (1.) gana. — U
Vukovu rjecniku.
1. GANATI, gaaam, impf. iterativno prema
progoniti. — • Nacineno od proganati. - — Akc.
kaki je u inf. taki je u pracs. 3 j}^- gaiiaju, u
aor. gaiiah, u ger. praes. ganajuci, u ger. 2^)'ciet.
ganavsi, u part, prar.t. act. ganao; u ostalijem
je ohlicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Od
XVI II vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu: (stam-
parskom grijeskom ganati) ,verfolgen' ,persequi',
cf. goniti; ganati se ,sich verfolgen' ,ijersequi se
invicem'.
a. aktivno. Skocio se na noge junacke, pojasio
sarca od mejdana, ter ih gaiia po po}u siroku,
gdje kog srjeta tu mu giavu skida. War. pjes.
juk. 74.
b. sa se. a) pasivno. I marva se oko kuce
gana. J. S. Ee|ko%'ic 332. — b) reciprocno (vidi
i u Vukovu rjecniku). Pet se baba oko jame
gaiia. odgonct^aj : igle pletice. Nar. zag. uov. 70.
2. GANATI, ganam, impf. vidi ganivati. —
Na jednom mjestu xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u StuUcevu. Ah ke prignut nece zeje jodna zena
mlada i lijepa ! gana ona neprijateje, i proc vo|i
im srce cijepa. I. Gundulic 548.
GANCAJNE, n. djelo kojijem se ganca. ,Deder,
djecu brezom poplasi, da se ostave gancana'. J.
Bogdanovic.
GANCATI, gaiicam, impf. gaziti. — Ake. kaki
je u inf. taki je u praes. 3 pi. gancaju, u aor.
gaiicah, u ger. praes. gancajuci, u ger. praet.
gancavsi, u part, praet. act. gancao. — Nejasna
postana; moze biti srodno (deminutiv?) s pra-
slavenskijem glagolom ganiti, gnusiti (? vidi F.
Miklosic, etym. worterb. 60b), isporedi poj. ganic,
potvarati, ces. haniti, huliti, koriti, malorus. ha-
nyty, bjelorus. hanic, letski ganit, gnusiti. — isp)0-
redi ganka, ganigati. — U jednoga pisca cakavca
XVIII vijeka: Tve lipe drzave i tare i ganca.
M. Kuhacevic 115. Gancati, gaziti, tlaciti. 171.
ti nase vrijeme u Lici: Gancati, gaziti bos po
blatu. djeca obicno potje kise izuju se, te onda
bosa po onom blatu skacu. ,Evo djeca cio dan
po blatu gancaju'. J. Bogdanovic.
GANEVI, m. j^l- vidi gan.
GANIGANE, n. djelo kojijem se ko ganiga.
— vidi kod ganigati se.
GANIGATI SE, gaiiigam se, impf. u nase vri-
jeme u Lici: Gdje je mnogo djece u jednoj za-
druzi, tu obicno na ki'evetu lezi po cetvero omane
djece, dvoje gore, a dvoje doje, te kada im se
ne da spavati, nogama se u krevetu tuku i ritaju,
te im se onda dovikne : ,Ostavite, djeco, ganigane,
bice batina!' ,Nemojte se ganigati, sad ce breza
imati posla'. J. Bogdanovic. — Bice srodno s gan-
cati.
GANIVATI, ganivam i gaiiujem, impf. ganuti
(koje vidi radi znacena). — Dolazi i s n mj. n.
a) s n od xvii vijeka a izmedu rjecnika u Stu-
Ucevu (ganivati, ganivam). Ne gaiiu'es se za
stvari, koje su na zem|i. M. Jerkovic 72. Nasu
voju gaiiiva i probuduje. I. Dordic, salt. 193.
Ganivamo se na milosrdje. J. Banovac, prip. 51.
Koji prijDOvidajuci ganiva srdce puka. P. Kne-
zevic, osm. 375. Bog se ganiva na milosrdje.
V. M. Gucetic 166. Duh srce ganiva. A. J. Kne-
zovic 38. Imas zivot, da se gaiiivas. M. Zoricic,
osm. 1. Bog . . . ganiva se i udahniva dusi ono,
sto se zove milost bozija. A. Kalic 79. — b) s n
od XVII vijeka, a izmedu rjecnika a Belinu (praes.
ganivam uz ganuti 205^. 502ai)). Skrovitim uli-
vanjem i cudnovatim od milosti liegove ganuje
srca. M. Bijankovic 160. Zlobnosti na kojijema
se ganivaju po prignucu nara^momu. K. Maga-
rovic 82. Na .sto razlozi premda jaci, premda
ociti, premda stokrat prigovoreni ne ganivaju,
jedan izgled sam ganiva. A. d. Bella, razg. 124ab.
Oni uzroci koji te tada _ nagovarahu i ganivahu.
P. Knezevic, osm. 245. Negove muke ganuju srce
moje. V. M. Gucetic 210. Ako nas ne ganivaju
i ne priginu ove prekinute zaveze Jubavi. J. Ma-
tovic 498. UdiJ ganujem se. G. Pestalic 226.
GANKA, /. lutum, kao, blato. — Badi po-
stana vidi gancati. — U jednoga pisca cakavca
XVII I vijeka. Kako od vitra prah se nosi i na
trzih gaiika plesa, mo'a jih sila tako kosi i ras-
trka i poplesa (,Et comminuam eos, ut pulverem
ante faciem venti; ut lutum platearum delebo
eos'). A. Vitajic, ist. 54'^ — 55*. Zemju, ganku,
p|uvotine cim ga 'e zli puk nagrdio. ost. 198.
GANKAV, adj. gnusan. vidi ganka. — U istoga
pisca u kojega ima i gaiika. Tero se je vas
zabol u jedno gaiikavo blato. A. Vita|ic, ist. 210.
1. GAO
104
GAEANOVO BEDO
1. GAO, gala, adj. samo u Milcaymii rjecniku:
gao, gadau, gnusaii ,sordidus, impurus, immundus',
i u StuUcevu: v. gadan. — Osnova je gal; o
stoji mj. 1 u vominalnom nom. sing. m. i u ace.
lead je jednak nominativu. — Po svoj prilici prvo
je, starije snacene: cm, kao sto se vidi po rijeci
galica i po imenima domacijeh zivotina u kojijeh
je gal osnova. moyla hi hiti ista osnova i kod
2. galiti, a (cm = pokriven, o nehu?); onda hi
gal hila ne samo stara osnova (vidi galica) nego
i praslavenska (isporedi ccs. haliti kod 2. galiti, a).
osnova gar, koija ovu cesto zamjeniije kod imena
domacijeh zivotii'ia, jamacno je drugoga postana:
hikse je piomisUti da su se medu sobom pomije-
sale dvije osnove sa slicnijem znacenem nego da
se r promijcnilo na 1. — Sto najednom mjestu xvii
vijeka ima gao: Salniem, ginom, mrem od glada,
ubog, tu/.an, gao, pun jada. I. Gundulic 250, to
je jamacno (vec kod starijega izdana) stamparska
Hi pisarska pogreska, i treha citati go.
2. GAO, vidi 2. Gal.
GAOCIC, m. o- stoji mj. 1. a) prezime. —
XIV i XV vijeka, i u Danicicevu rjecniku (Galt-
cicb, Gaocicf.). Gojict GaocicB i Vuksa Gaocict.
Mou. Serb. 229. (1397). Sanko Gaocict. 325. (1498).
— h) seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn. 64. isporedi Gaocici.
GAOCICI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 129. — ■ isporedi
Gaocic, b).
GAOVICA, /. Leucos adspersus Heck., neka
riba. — U nase vrijeme a izmedu rjecnika u V^i-
kovu : nekaka mala riba, Leucos adsjaersus Heckel :
Nema ni gaovice (kazii ribari kad nema ribe).
Leucos adspersias Heck. Gaovica u Uzicu, tako
je po Hekelu zovu i Dalmatinci. J. Pancic, rib. 109.
— U Popovu u Hercegovini druga vrsta rihe:
Paraphoxinus Ghetaldii Steind. S. Brusina.
GAOZE, vidi Gavze.
1. GAE, /. jJcpeo i drugo sto ostane, kad sto
izgori. — Postaje od osnove glagola gorjeti. —
isporedi 2. gar, garavina, garevina. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v. gorijet) i
u Vtikovu (vidi dale). Usekaci i spremice za gar
neka budu od suhoga zlata. D. Danicic, 2mojs.
25, 38. Kao gar bacas sve bezboznike. psal. 119, 119.
— U Vukovu rjecniku ima tri osohita znacena:
1. ,die russige farbe (schmutz)' ,color fuligineus'.
2. pepeo od slame. 3. (u Crnoj Gori) ono sto ot-
pada od gvozda kad se kuje ,der hammorsclilag'
jferri ramenta'. kao sto se vidi kod 1, znaci i:
cadava boja (jamacno od znacena: cada, jer i
ova ostane kad sto izgori). od osnove gar s ovijem.
znacenem pjostaju garav i imena cmijeh doma-
cijeh zivotina. moze hiti da se ovako ime (gara,
gai-usa) dalo isprva samo ovci koja ne bude crna
nego cadava, ali poslije, xmmijesavsi se s osnovom
gal (vidi 1. gao) dalo se i psu (garov) * volu i
konu itd.
2. GAE, m. vidi 1. gar. — Od xviii vijeka.
Zapovidi Mojsija kadioniko iz gura povaditi. E.
Pavit, ogl. 157. Cineci jiokoru u garu i popolu.
G. Postali6 71. (Tijelo) mu ogorilo garom. Osvotn.
2, L5G. u Sulakovu je rjemiku kostaui gar (,olfbn-
beinscliwarz') crna boja koja se pra^ri izgarancm
slonovc kosti.
3. GAE, m. ime crnom jisn. F. Kurolac, dnm.
Xiv. 45. — vidi 1. gar.
4. GAE, m. ime mjestima. a) xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku: ,Gari.', solu jo Eadegi isia
jjjeda. ,ua bvi-do na Gan.', 3, 575. — b) mjvsto u
Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Garu. Sr.
nov. 1870. 759.
1. GAEA, /. ime ovci: a) cadave boje. u Vu-
kovu rjecniku (,russbraunes schaf ,ovis atra, fuli-
ginosa*). amo spada po svoj prilici: Gara, ime
ovci. J. Bogdanovic. F. Kixrelac, dom. ziv. 32.
— b) bijele boje u koje je crno lice, u uzickom
okrugu. S. I. Pelivanovic. — Vidi 1. gar.
2. GAEA, /. ime crnoj kucki. — U nase vri-
jeme u Lid. V. Arsenijevic. F. Kurelac, dom.
ziv. 45. — vidi 1. gar.
3. GAEA, /. zenski nadimak. — U nase vri-
jeme u Macvi. S. Novakovic.
4. GAEA, /. vidi gera. — Prije nasega vre-
mena. Gar i menul librica i pol po soldin 1.
Vsaka riba kostena j^o soldin 1. librica. Stat,
krc. ark. 2, 289.
5. GAEA, /. ime mjestima. a) prije nasega
vremena u Backoj. ,Gara'. drugi put stoji ozgo
,Bactkaa'. S. Novakovic, pom. 127. — b) u Sr-
biji u okruqu aleksinackom. Niva u Gari. Sr.
nov. 1875. 228.
6. GAEA, m. prezime. — U nase vrijeme. Di-
mitrije Gara prizvao sudu Mihajla Gvozdenovica.
Glasn. II, 1, 38. (1808).
GAEABI][j, m. vidi karabinka, magar. karabdly.
— Od XVIII vijeka. Jednog Turcina udari ga-
rabi|em. Glasn. ii, 3, 201. (1717). Duga puska
garabij. Sr. nov. 1868. 204.
GAEABIJ^EVIC, m. prezime. — U nase vri
jeme. Sa Dukom Gai'abi|evicem. Glasn. ii, 3, 199.
(1808).
GAEABIN, m. vidi karabinka. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. On imao
pusku garabina. Pjev. crn. 46*.
GAEABINA, /. vidi karabinka. — Od xviii
vijeka. Fiseka za krace puske, al' sii'je, to jest
garabine — 400000. I. Zanicic 124. I dade mu
puske garabine. Nar. pjes. juk. 377.
GA'RABINKA, f. vidi karabinka. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. I carova
puska garabinka. Nar. pjes. vuk. 5, 344.
GAEAC, Garca, m.pjlanina u Crnoj Gori. Glasn.
40, 30. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(gdje je akcenat : Garac, ali nalazim zabi^ezen i
drugi akcenat: Garac, planina izmedu Ceva i Bje-
lojjavlica. V. ^^esevic). Pa se mace u Garac
planinu. Nar. jijes. vuk. 5, 142. Puce puska od
Garca planine. Nar. pjes. u Vuk, rjec. kod Garac.
GAEAKNUTI, garaknom, pf. vidi graknuti.
— U jednoga pisca nasega vremena. Vrlo dobro!
prill vatih ja i garaknuh svojega kona te pristigoh
Toma. M. D. Milicovic, zim. vec. 227.
GAEAN, in. ime ovnit. F. Kurelac, dom. ziv.
32. — vidi 1. gar.
GAEANFAUOLA, /. nekakva sprava (uze s tri
ridice) za lov(ene ribe. — Jamacno rijec talijanska
(granferuola?). — Samo u StuUcevu rjecniku (,spa-
derrio, soiio tre ami peiidouti dall' istosso funi-
coUo, coi (juali proudotisi pesci' , funiculus tribus
liamis praoditus cajjiondis ])iscibus').
GAEANFIL, m. vidi karanfil. Capti Ii joj
liatmer i garanfiiy Nar. Jijcs. here. vuk. 221.
GAEANFIl^E, n. vidi karanfil. Sto, Jovaiio,
sto je, garanfijo? Nar. pjos. here. vuk. 182.
GAEANI, m. pi. ime mjestu. — xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku: Hrastani su modili ,z Ga-
raiii' (Ghisii. 15, 304 god. 1348?). 3, 575.
(iAU.^NOVO HEDO, m. m^esto u Srbiji a
npo^^ ^
GAEANOVO BRDO
105
1. GAEDA
okri((ju kragujcvackom. Kiva u Garanovom Brdu.
yr. uov. 1875. 537.
GAEASTA, /. i7ne crnoj Icozi. F. Kurelac, dorn.
ziv. 38. — isporedi galast. — vidi 1. gar.
GAEAS, Hi. ime ovnu. F. Km-elac, dom. ziv. 82.
— vidi 1. gar.
GAEASANIN, m. prezimer— U nase vrijeme.
Scm. srb. 1882. 202.
GAEASI, m. x>^- selo u Srhiji u olcriuiu kra-
(jujevaikom. K. Jovanovic 119.
GAEASKI, adj. koji pripada Garasima. Ga-
raska (opstina). K. Jovanovic 119. Garasko Brdo,
mjcsto u okrugu kragujevackom. Vinograd u
Garaskom Brdu. Sr. nov. 1875. 583.
GAEAV, adj. cadave ioje, gmisan, cm. — vidi
1. gar. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vtikovu (,russig' ,fuliginosus'). Kao garavi ga-
vrani. A. Ivanizlic, kam. 45. Koje stid je obuci
garavo. J. S. Ee}kovic 105. Ugarka iia pel opa-
|eiiog i kano ug|en garavog. G. Pestalic 31. Tesko
zlatu na debelii platnu, i derdanu na garavu
vratu. Nar. posl. vuk. 314. Ne vidjeste 1' ti ceti
strazana hodat crna sa bijeli Turci, garavomu
jednolika davlu? Osvetn. 1, 48.
GAEAVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi 1. gar.
GAEAVAC, garavca, m. garav covjek. — U
§ulekovu rjecnikii (,russkubel' fig.).
1. GAEAVICA, /. ?( jednoga pisca nasega vre-
mena (puska crna, zardala?). Pa svjetina pr-
tila oruzje, lieko nosi garavice male, Jaeko brese
zlatom pojjulane. Osvetn. 7, 54.
2. GAEAA^'ICA, /. mjcsto ti Srhiji a okrugu kra-
gujevackom. Niva u Garavici. Sr. nov. 1875. 1223.
GAEAVILE, n. vidi karavije. — U Viikovu
rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Ubrah
kitu garavi|a.
GAEAVIjSTA, /. vidi 1. gar i garevina. — U
jednoga pisca nasega vremena. Jos mu daju
garavine iz mumakaza sa zejitinom pomesane da
pije. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 82.
GAEAVITI, garavim, impf. mrciti (garavinom).
— U jednoga pisca nasega vremena. Od toga
main decu garave po celu i po obrazima. M. D.
Milicevic, ziv. srb. 1, 105.
GAEAZ , m. svada , smutna domaca , arap.
ghardh, tur. garaz , garez , ^ mrzna. — isporedi
garez. — Od xviii vijeka. Sto se pak cuje i)o
butiga, 130 kuca, i po putih? Smutiie, garazi,
proklinaiia, i druga zla govorena. J. Banovac,
razg. 87. Muz je sa zenom u garazu, brat s bra-
tom itd. M. PaA'lino<'ic.
GAEAZITI SE, garazim se, impf. preprijeci-
vati se u kuci. M. Pavlinovic. — vidi garaz.
GAEBAC, m. Nasturtium officinale L., neka
trava sto raste j^okra.) vode i sto se iqjotrehjava
kao hrana (kiselasta je) i lijek, drezga, dragusac.
— Maze biti od tal. inlet, garbo, kiseo, garbetto,
kiselast. — ■ isporedi garboc, garbok, grbac, gr-
baca, grbaja, grbak, grban. — U 3rikajinu rjec-
niku (garbac, trava ,nasturtium'), u lijclostjen-
cevu (v. hren), i u Sulekovu imcnika (od xvii
vijeka, po rukopisima) : Garbac, Nasturtium offi-
cinale EBr. Garbac vodeni, Cai'damine pratensis
L. Garbac vrti'ii, Lepidium sativum L. 84.
GAEBIJES, garbijesa, m. pjraporac. — ispo-
redi garbijez. — -ije- (^= e) stoji po jusnom go-
voru, a po zapadnom i: garbis. — Akc. kaki je
u gen. (po zapadnom govoru garbisa) taki je «
.QsiaUJcni iJndmiim, omn nom, i ace, mwj, i vqc,
garbijesu, garbijesi (garbisu, garbisi). — Rijcc
je tuda, all se ne zna odakle (tal. carabattolc,
crepundia?). — Od xvii tdjeka, a izmedu rjec-
nika u 3Iikajinu (garbis, praporac ,tintinnabulum')
gdje naj pjrije dolazi i m StuUcevu (garbijes, a. iz
Mikajina i garbis ,crepitaculum, tintinnabulum').
Garbijese macki privezat'. (D). Poslov. danic. 22.
Kokotu pristaAU garbijese a sokolu huhor. (Z).
47. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GAEBIJES AC, garbijesca, m. vidi garbjesic.
GAEBI.JESAK, garbijeska, 7n. vidi garbjesic.
GAEBIJEZ, m. vidi garbijes. — Samo ii Be-
linu rjecniku (garbijezi ,crei)undia').
GAEBIN, garbina, m. africus, vjetar jugoza-
padni, tal. garbino. — isporedi grbin, garbun.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^i)iu
(garbin, vjetar ,africus') gdje naj prije dolazi, u
Belinu 48b, n Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u
StuUcevu, u Vukovu (s dodatkom da se govori u
Dubrovniku). Da slobod vitru garbinu da puse.
A. Vita|ic, ist. 252. Garbin |uti, koji more do
dna muti. Nar. posl. vuk. 40.
GAEBJESIC, m. dem. garbijes. • — U StuUcevu
rjecniku (,crepitacillum') u kojem ima s istijem
znacenem i garbijesac i garbijesak.
GxIeBOC, to. vidi garbac. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. Garboc, Nasturtium officinale
EBr. (M. Vodopic, I. Kuzmic). B. Sulek, im. 85.
GAEBOK, TO. vidi garbac. Garbok, agretto (po
starijem rukopisu), nasturtio acquat. (I. Kuzmic),
Nastui'tium officinale EBr. B. Sulek, im. 85.
GAEBUN, m. vidi garbin. — U jednoga pisca
XV vijeka. Dimajuci garbun jidrom paha. M.
Marulic 56.
GAECA, /. Dipsacus fullonum L., vidi grza.
— U Sulekovu imeniku 85 po starijem rukopi-
sima, ali je svct prilika da treha citati garza Hi
grza.
GAECAEIJA (Hi Gar^arija '?) , /. ime neka-
kovom drustvu, koje je u Dubrovniku xvi vijeka
glumilo i sprav^alo maskarate i drukcije se ve-
selilo u poklade. ■ — Bez sumne tuda rijec. Ja
vas poznavain, vi ste Garcarija, velike ti smijehe
i vi njegda cinaliote o pokladijeh. M. Drzic 178.
GAECATUEA, /. vidi grzatura.
GAECIN, m. ime psu. — JJ nase vrijeme n
Lici. J. Bog-danovic.
GAECICA, /. ime mjestu. — xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku: ,Gari>cica', selu je Eijeca-
nima isla meda ,na Gartcicu" (Glasn. 15, 280
god. 1348?). cf. Gartcice. 3, 576.
GAECICE, /. pi. ime mjestu. — xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku : ,Garbcice', selu je Eadesi
isla meda ,po srede Gartcict' (Glasn. 15, 281
god. 1348?). mislim da je isto selo koje se pise
i ,Gari.cica'. 3, 576.
GAECIC, m. va\a da ime brdu u Crnoj Gori.
Zbor zborile u Garcicu vile. Pjfv. crn. 66^. Ono
vide od Garcica "vila. 301''.
GAECIN, m. ime mj est ima. a) selo u hrvatsko-
slavonskoj krajini u okrugu brodskom. Eazdije].
kr. 13. — pomine se od xvni vijeka. Odonud
na . . . Andrijevce, Sapcu, Garcin, Triianc, . . .
M. A. Eejkovic, sat. H2b. — b) selo u Barani.
Sem. prav. 1878. 40.
1. GAEDA, /. /remc. garde, slraza. — U p)jesmi
crnogorskoj nasega vremena. Za to sam te sevom
ucinio, da ti s mojom gardom komandiras ; Lrze
da si U9- po|e Cetine, da prgd g-tu'dom budes u
1. GAEDA
106
GAREVCI
Grahovo. Nar. pjes. vuk. 5, 321. Evo tebi ,a:ardo
sest stotina. 5, 325.
2. GAEDA, /. u VuJcovH rjecniku- zagrada u
Dunavu gdje se morune hvataju (od Poreca doje).
3. GAEDA, /. euzomon. B. Sulek, im. 85 (jxi
zhirci 0. Vujicica iz Bosne). — isporedi grda.
GAEDAN, m. Cardamine pratensis L., vodenl
(jarhac, od latinske rijeci. — if SuleJcovu imenikti :
Gardan, cardamo, nasturzio (po rukopisu xviii
vijeka) , Cardamine pratensis L. Gardan divji,
talapis, iberida, carduus, nasturcium (po ri(kopisn
XV vijeka), Cardamine pratensis L. 85.
GAEDASANE, n. djelo kojijem se garda§a. —
U Mika]inu rjecniku sa starijim oblikom gar-
dasanje.
GAEDAsAE, gardasara, m. covjek koji gar-
dasa. — U Mika]inn rjecniku : ,carminarius, car-
minator'.
GAEDASATI, gardasam, impf. vidi gargasati,
tal. scardassare. — U 3Iika}inu rjecniku (gar-
dasati, razcesjati vunu ,carmino') i u Stiilicevu
(iz Mikalina).
GAEDASAVICA, /. zensko cejade sto (jar dam.
— U 31ikajinu ijecniku: ,carminatrix , carmi-
naria'.
GAEDASE, /. _p/. vidi gargaca. — U Mika-
jinu rjecniku: gardase, grebeni za vunu ,pecten
lanarius'; i u nase vrijeme u hrvatskom j^rimorju.
T. Afric.
GAEDASEVIC, m. pirezime. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena. Onda rece Garda-
sevic Vule. Nar. pjes. vuk. 4, 29. Bu|ubasi Gar-
dasevic Midu. Ogled, sr. 401.
GAEDASICA, /. gargaca, vidi gardasati. — V
oulekovu rjec)iiku (,kammelkam m ') .
GAEDASICITI, gardasicim, impf. gargasati, vidi
gardasati. — U Oulekovu rjecniku (,kammeln').
GAEDELAC, gardelca, m. vidi gardelic. — li
narodnoj pjesnii istranskoj nasega vremena (s kaj-
kav.skijem oblikom gardelec). Pospi, pospi va
zibcici svojoj, kot gardelec va gajbici svojoj. Nar.
pjes. istr. 4, 18. Gardelcu je tribi prosa i vo-
dice. 4, 18.
GAEDELIC, m. Fringilla carduelis L., ces{ikar,
ces}ugar, od tal. cardollo, cardellino, mlet. gar-
delin. — isporedi gardelac. — U jednoga pisca
cakavca xvi vijeka. (Cujase) ouamo gardolice zu-
bereci. P. Zoranic 68^'.
GAEDENAO, gardoiiala, m. vidi kardinao. —
XVI i XVII vijeka. Ni papi ni gardenalom. Zborn.
50''. Imase brata gardenala. M. Divkovic, nauk.
304a. Papu, gardenale i svo redovnike. P. I'o-
silovic, nasi. 171*.
GAEDINALAD, m. vidi gardinalstvo, lal. mlet.
gardinalado. — If rukopisu cakavskom xvi ^vi-
jeka. Jerolim povrze od (sebe) gardinalad. Ziv.
jer. star. 1, 229.
GAEDINALSKI, adJ. koji pripada gardina-
lima. — XVI vijeka. Ua biido nosil gardinalski
klobuk. Transit. 282.
GAEDINALSTVO , n. cast gardinala. — U
pisca XVI II vijeka. U vrime svoga gardinalstva.
M. Zoricic, osm. viii.
GAEDINAO, gardindla, m. vidi kardinao. —
Od XV do xviii vijeka. Sluzeci gardinala. Moii.
Croat. 179. (1199). Pa])i josco i gardiiiali. AT. Ma-
mlic .302. Svot ntar posla jednoga gardinala.
Duk|anin 14. Gardinal crikvo riinsko. Transit. 4.
posla mu susristi ga cetiri gardinalo, K, Pejki<!'
64. BiA^si priminuo jedan gardinal. M. Zoricic,
zrc. 195. Gardino, koji se zove veliki pokornicar.
Ant. Kadci6 376.
GAEDINIC, m. Mjrricaria germanica Desf., neka
bi(ka, metlika, metlikovina, metjica. — U Sule-
koini imeniku po rukopisu xviii vijeka: Gardinid
(gardiriz), tamarice, mirica, Myricaria german.
Desf. 85.
GAEDINOVAC, Gardinovca, m. selo u Me-
ctumurju. (kajkavski) Gardinovec. Schem. zagr.
1875. 136.
GAEDINOVCI, VI. pi. selo u Backoj. Sem.
prav. 1878. 28.
1. GAEDIJN, gardiina, m. Cynara scolymus
L., isporedi dragusica, kardun, articok, tal. car-
done. — Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. gardiine,
garduni. — U Stulicevu rjecniku (,cinara, carduus
sativus') i u Vukovu (,carduus sativus' s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). I u Sule-
kovu imeniku (po starijem dubrovackijem ruko-
pisima) gdje ima i drugo znacene (garbac): Na-
sturtium officinale EBr. (Visiani). 85.
2. GAEDUN, m. ime musko. — xiii vijeka (u
latinskijem spomenicima) . ,Ab altera j^arte Gardun
filio Gordun'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 125. (1260).
,Comes Gardun'. 1, 243. (1299).
3. GAEDUN, m. ime mjestima u Dalmaciji. a)
selo u sinskom kotaru blizu Vojnica. Schem. spalat.
1862. 11. — b) kao da je brdo u Policima u
spletskom kotaru xv vijeka. Metina pod Gardun.
Stat. po|. ark. 5, 309.
GAEDUNAC, gardunca, m. vidi gardunic. —
slabo pouzdano.
GAEDUNCAC, garduncca. m. dem. gardunac.
— U Stulicevu rjecniku u kojem ima s istijem
znaccnem i garduncic. — oboje nepoiizdano.
GAEDUNCIC, m. vidi garduncac.
GAEDUNIC, m. dem. gardun. — U Stulicevu
rjecniku u kojem ima i gardunac s istijem zna-
cenem.
GAEDTJNISTE, n. mjesto gdje su posadeni
garduni. — C/ Stulicevu rjecniku. — slabo po-
uzdano.
GAEDUNISTVO, n. vidi garduniste. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GAEE, /. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni u
okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 148. — b) dva
sela u Srbiji u okruqu niskom. M. D. Milidevic,
kra}. srb. 118. 120.
GAEENE, n. djelo kojijem se gari. — U Vu-
kovu rjecniku.
GAEE§, m. ime (crnom?) jarcu. F. Kurelac,
dom. ziv. 38. — vidi 1. gar. — Jedan pisac na-
sega vremena^ zove tako neke bubice. Anthracius
Stev. J. K. Sloser, faun. korn. 546. Anthracias
Steph. 553.
GAEESA, /. ime (crnijem?) domacijem zivo-
tinama. — vidi 1. gar. a) kozi. J. Bogdanovi6.
F. Kurelac, dom. ziv. 58. — b) psu. F. Kurelac,
dom. ziv. 45.
GAEESICA, /. ime kozi. F. Kurelac, doiii. ziv.
38. — dem. garcsa.
GAEESNICA,/. dva sela n Hrvatskoj u podzu-
paniji bjelovarskoj. Garesnica / GaroSnica gorna.
Proglod! 81.
GAEE VAC, Garovca. m. srlo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 144.
GAREVCI, Garevaca, m. pi. dva sela u Bosni
GAREVCI
107
GARTBI^A
u oJcrugu hanoluckom. Garevci cloni i gorni.
Statist, bosn. 88.
GAEEVI, m. pi. mjesto u Srbiji u oJcrugic ja-
godinskom. Livada u Garevima. Sr. nov. 1866. 447.
GAREVIC, m. prezime. — U rulcopisii -kxu
vijeka. 5 fj^eta) dbsti jego (kneza Lazara) na
Ugre (uda se) za GarevicemB za CelisemE.. Glasn.
32, 271. (1634). — vidi Zagarevic.
GAREVICA, /. twe mjestima. a) u pisca xviii
vijeka selo u Hrvatskoj (Garesnica?). Iz Slavo-
nije predemo u Horvatsku i nedaleko od Gare-
vice dodemo k domu i bratiji mojega druga. D.
Obradovic, basu. 321. Neki Dijonisije Horva-
canin iz Garevice rodom. ziv. 94. — h) ime pla-
ninama. aa) u Srbiji blizu manastira Vojavce (u
okrugu kragujevackom). Iznad manastira je brdo-
ravan ,Garevica'. M. D. Milicevic, srb. 232. —
bb) u narodnoj pjesmi nasega vremena nekakvn
gora, i u Vukovu rjecniku (planina). U zelenoj
gori Garevici. Nar. pjes. vuk. 2, 77. Garevice,
zelena goriee ! 2, 78.
1. GAREVINA, /. vidi 1. gar. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (vide gar, 1, 2). Obo-
jicu dece omrcise garevinom zem|anoga lonca.
V. Vrcevic, niz. 74.
2. GAREVINA, /. ime mjestima. a) selo u Sr-
biji u okrugu krusevackom. K. Jovanovic 126.
— b) mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackom.
isporedi Garevine. Niva u Garevini. Sr. nov.
1875. 652.
GAREVINE, f. pi. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu kragujevackom. Niva u Garevinama. Sr.
nov. 1873. 895. — b) u okrugu smederevskom.
1874. 299.
GAREVO, n. ime mjestima. a) selo u Heree-
govini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 232.
— b) selo u Srbiji u okrugu pozarevackom. K.
Jovano\'ic 140.
GAREZ, m.. vidi garaz. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ta su dvojica vavijek u nekom garezu'.
,T6 dvije knee vavijek zivu u nekom garezu'.
,Negova ce|ad vavijek su u garezu'. J. Bogda-
novic.
GAREZ, m. vidi 1. gar i gare^-ina. — U je-
dnoga pisca nasega vremena. Namazu ga malo
garezem izmedu obrva i po celu. M. D. Milioevic,
ziv. srb. 1, 104.
GARGA, /. vidi gargaca. — U Sulekovu rjec-
niku (,krampel').
GARGAGA, /. carmen, sprava kojom se cesja
(garga, gargasa) vuna. — isporedi gargasa, garga.
— Akc. se mijena u gen. pi. gargaca. — U Vu-
kovu rjecniku.
GARGALAC, m. covjek koji garga, gargasar.
— U Sulekovu rjecniku (,krampler').
GARGALO, n. masina kojom se garga, gar-
gasa. — U Sulekovu rjecniku (,krampelmaschine').
GARGACA, /. zensko cejade sto garga, gar-
gasalica. — U Sulekovu rjecniku (,kramplerin').
GARGANE, n. djelo kojijem se garga. — U
Vukovu rjecniku.
GARGASA, /. vidi gargaca. — Akc. se mijena
u gen. pi. gargasa. — Od xviii vijeka a izmedu
rjecnika u Belinu (,pecten lanaris' 649'') gdje naj
prije dolazi, u Stulicevu (,carmen' s dodatkom
da je uzeto iz Bclina), u Voltigijinu (,scardassa,
scardassiera' ,hechel'), u Vukovu. — Obicnije u
mnozini. Aja! to no va|a ciganskih gargasa. M.
Pavlinovic, razl. spis. 393. — Ovako se zove i
nekakva morska sko(ka (u Vranici blizu Spleta).
L, Zore, rib. ark, 10, 343.
GARGASALAC, gargasaoca, m. vidi gargasar.
— U Stulicevu rjecniku (u kojem grijeskom iina
i gargasaoc).
GARGASALICA, /. vidi gargasa}a. — U Be-
linu rjecniku 649'^, u Bjelostjencevu 1, 2383', u
Stulicevu.
GARGASA]^A, /. carminatrix, zensko ce],ade
sto gargasa. — U nase vrijeme u Dobroselu u
hrvatskoj krajini. M. Medic.
GARGASANE, n. djelo kojijem se gargaca. —
U Belinu rjecniku (sa starijim oblikom garga-
sanje 649^), u Stulicevu, u Vukovu.
GARGASAONICA, /. vidi gargasa|a. — TJ Stu-
licevu rjecniku. — Nepouzdano radi znacena.
GARGASAONIK, m. vidi gargasar. — TJ Stu-
licevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GARGASAR, gargasara, m. carminator, covjek
sto gargasa. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing, i voe. gar-
gasaru, gargasari. — U Belinu rjecniku 649^ i
u Stulicevu.
GARGASARICA, /. vidi gargasa}a. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
GARGASARSKI, adj. koji pripada gargasa-
rima. Unuci trgovacki, gargasarski. M. Pavli-
novic, rad. 76.
GARGASATI, gargasam, impf. carminare, ce-
sjati osobitom spravom (gargacom) vunu (koja
se prije toga samijem rulcama Hi drukcije na
prosto rasces}ala). — Akc. se mijena ii praes.
1 i 2 p)l. gargasamo, gargasate, u aor. 2 i 3 sing.
gargasa, u part, praet. act. gargasao, gargasala,
■u part, praet. pass, gargasan. — Postaje od sta-
rijega oblika gardasati. — Od xviii vijeka po za-
padnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Belinu
649'J, u Voltigijinu, n Stulicevu, u Vukovu (s do-
datkom da se govori u Dalmaciji).
GARGASAV, adj. koji se maze gargasati. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
GARGASA VAC, gargasavca, m. vidi gargasar.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GARGASA VIC A, /. vidi gargasa|a. — Samo
■u Stulicevu rjecniku.
GARGATA, m. u zagoneci. U nasega Gargate
oko tila opute. odgonet^aj : cekrk. Nar. zag. nov.
236.
GARGATI, gargam, i/?yj/. yicZt gargasati. — U
Vukovu rjecniku gdje stoji ^da je Vuk cuo ovu
rijec u Bubrovniku; i u Sulekovu (,krampebi').
GARGIJA, /. tur. qargy, kojyje. D. Popo\-ic,
tur. rec. glasn. 59, 65.
GARGOC-, GARGOT-, vidi grgoc-, grgot-.
GARGUZ, garguza, m. u Vukovu rjecniku:
Sijaci tako zovu onoga koji ne govori (kao oni)
jlijepo', nego ,lepo'.
GARI, m. pi. ime selima. a) u Srbiji u okrugii
krusevackom. K. Jovanovic 128. — b) u Backoj.
Sem. prav. 1878. 29.
GARIB, gariba, m. u Vukovu rjecniku bez zna-
cena s dodatkom. da se govori u Sarajevu; ja-
macno je arap. gharib, tur. garib, (kao adj.) cudan,
(kao supst.) tudinac. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena kao da je tursko ime musko. Ja
cu ici svom Garibu, nek me Garib razgovori.
Nar. pjes. vuk. 1, 376.
GARIBIl^A, /. vidi karabinka i garabi|. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Garibi}e pu§ke
potprasujte; va}a, braco, docekati Turke na sa-
rene puske garibi|e. Nar. jjjes. vuk. 4, 228.
1. GAEICA
108
GAEOFAO
1. GAEICA, /. hne over. F. Kurelac, doni. ziv.
32. — U jednoga pisca nasega vrcmena kao hne
nrkoj bubici: Garica, Anthocomus Er. I. K.
Sloser, faun. korn. 465. 469.
2. GAEICA, /. ime mjestima. a) selo na otoku
Krkii. Schem. vegl. 1876. 14. — b) mjesto u Sr-
biji u okruqu smederevskom. Zem]a u Garici.
Sr. nov. 1874. 133.
GAEICE, /. pi. wjesto u Srbiji u okriigu kra-
gujevackom. — isporedi 2. Garica, b). ISIiva u Ga-
ricama. Sr. nov. 1871. 434.
1. GAEIC, VI. a) prezime. — ?f nase vrijeme.
Maksim Garic. Eat. 410. — b) ime mjestima u
Srbiji. aa) selo u okrugu toplickom. Sr. nov.
1879. 176. — bb) injesto u okrugu kragiijevackom.
Niva u Garicu. Sr. nov. 1875. 82.
GAEICI, m. pi. selo n Bosni n okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 70.
GAEIFUL, m. vidi karanfil, tal. inlet, garofolo.
— Od XVIII vijeka (vidi kod bj) u Dalniaciji. a)
Dianthns L. — ^^ Sulekovu imeniku: Gariful,
Diantlms L. (Lambl.), v. Garofal. Gariful pi-
tomi, garofano aoomatico, (ocito grijeskom) Eu-
genia carj'ojjhyllata Thunb. 85. — b) Eugenia
caryophyllata Thunb. Uzmi od oraa jezgru i ga-
rifula. J. Vladmirovic 40.
GAEIJOFILATA, /. iieka bi^ka, mitrovica, bla-
zenak, zecja stupa, tal. gariofilata (korijen joj
mirise kao karanfil). Garijofilata, eariofilata fpo
rukojnsu xv vijeka), Geum urbanum L. B. Sulek,
im. 85.^
1. GAEILO, m. ime ovnu. — vidi 1. gar. —
U nasc vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
2. GAEILO, n. cadava boja, mast. — vidi 1.
gar. — TJ Sulckovti rjecniku (,russbraun; I'uss-
farbe'). — Ista rijec ima i u jednoga pisca xviii
vijeka i mozebiti s istijem znacenem,; ali je veca
2)rilika da znaci sto i 1. gar, garevina: Ime cemo
ugasiti i s garilom pocrniti. A. J. Knezovic,
vers. 49a.
1. GAEIN, garina, m. ime ovnu. — vidi 1. gar.
F. Kurelac, dom. ziv. 32. u Lici. V. Arsenijevic.
2. GAEIN, adj. koji pripada gari (ovci). —
V Vukovu rjecniku.
GAEINE, n. selo u Srbiji u okrugu vraiiskom.
Sr. nov^ 1879. 176.
GAEISTE, n. mjesto gdje je izgorjela jcdna
Hi vise kuca. — isporedi ogoreliste. — Od gorjeti,
vidi i 1. gar. — Od xvi vijeka (vidi pri kraju),
a izmedu rjccnika u Stulicevu (,incendii locus')
i u Vukovu (,die brandstiitte' ,area domus defla-
gratae'). A ja, sine, kukam na garigtu. Nar. pjes.
vuk. 2, 267. Staje bje.se — postase garista ! Osvetn.
4, 32. — U Dubrovniku je ime I'lekoj ulici, i to
od XVI vijeka: U one starezi s Garista. M. Drzic
45. Svrati se u Sentajo na Gariste. 132.
GAEISTVO, n. vidi gariste. — U Stulicevu
rjecniku. — sasma nepouzdano.
GAEITI, gariin, im])f. postaje od 1. gar.
a. mrciti (garevinom, cadom) ; crniti. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecniku u Stulicevu (,nigro
colore inlicero') i u Vukovu: J. ,russig machon'
jfiiligino donigraro'. 2. u pje.smi: Garila ga mrka
iiiuisnica (Nar. pjos. vuk. 3, 155. 158) ,machto
ihn schwarz' ,nigrabat'. Dim i prasina gari ill.
M. Pnvlinovic, rad. 28. — Sa so, rejlcksivno, u
pn-Hcsrtiom smislu: brinuti se, truditi se, muciti
sr (isj)orrdi garjatiti): ,Sta se garis boz nuzde?'
■a Dobroselu u hrvatsknj krajini. M. Medic.
b. u Moci so kaJco ,i,'!irit,i zoiii|u*, kad so suma,
slama itd, zapali na zuiuji, du bi so time kao
pognojila. ,Josi li progario zem|u?' V. Bogisic,
nar. pjes. 390'^.
GAEITULA, /. vazmeni ki-uli. na Hvaru. Slo-
viuac. 1880. 389. — Rijec tuda, zar od tal. ga-
ritta '?
GAEJAK, m. selo u Dalmaciji u kotaru sin-
skom. Eepert. 1872. 40.
GAEJATITI, garjatim, impf. brinuti se. ,0n
garjati za nu'. ^^ iJobroselu u lirvatskoj krajini.
M. Medic. — vidi kod gariti, a.
GAEJET, m. vidi gairet. Pa udari sa cetiri
strane merhametom boga jedinoga i garjeta cara
cestitoga. Nar. pjcs. kras. 1, 68 — 69. Malko se
prepade al' ipak dade srcu garjet. Nar. prip. bos.
1, 16.
GAELICA, /. vidi 5. galica. Galica, gai-lica,
u Dalmaciji: crna mast ili cakleno cniilo. D. Po-
povic, poznav. rob. 96.
GAEMA, /. naravan procijep izmedu dvije liridi
na morskoj obali. na Braeu. A. Ostojic.
GAENO, m. ime mjestu. — xiv vijeka i tt Da-
niciccvu rjecniku: ,GarLuo', selima izmedu Mo-
rave i Ivucajine koja je car Lazar dao Eavanici
isla je meda ,preko Garnoga na Dalakiju' (Mon.
serb. 197 god. 1381). u Srpskom I^etopisu 1847.
IV. 49 stoji ,Gornoga'.
GAENUTI, garnem, pf. udariti. — Bice po-
stalo ujedno od darnuti i gurnuti. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku. Garuu sarca sjajnom
bakraclijom. Pjev. crn. 161*'.
GAEOFAL, vidi garofao.
GAEOFALAC, garofaoca, m. vidi garofalak.
GAEOFALAK, garofaoka, m. dem. garofao. —
— -1- u svijem oblicima (na kraju sloga) mijena
se na o, osini nom. i ace. sing, i gen. pi. garo-
falaka. • — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu: garofalak, (po dubrovackom govoru) ga-
rofoka ,garofano, dim.' ,caiyopliyllus' 338a, i u
Stulicevu (,parvum caryophillon' ; ima i garofalac
s istijem znacenem). Ma ces ti moj garofalak,
ruzica, moj razgovorak bit u pustini. M. Drzic 134.
GAEOFALCIC, w. dem. garofalak. vidi garo-
falic.
GAEOFALIC, m. dem. garofao. a) Dianthus
L. — u Sulekovu iineniku, a izmedu rjecnika u
Belinu (jCaryoj^liyllus', diminutivo 338a) i n Stuli-
cevu (,parvum caryophillon'). Garofalcic (odakle?),
garofalak (StuUi), garofalic, garofano (Skurla),
garofalo aromatico (po starijem rukojjisima), Dian-
thus caryo})hyllus L. Garofalic divji, I^ianthus
L. (Vodopic). 15. Sulok, im. 85. — b) Eugenia
car\-ophy]lata Thunb., vidi karanfi6. — u Be-
linu rjecniku (,garofano, sorte di aromato' ,caryo-
])hyllus' 338'»), i u nase vrijeme u Dubrovniku.
1\ J?udmani.
GAEOFAN, garofdna, m. vidi karanfil, tal.
garofano. — Od xvii vijeka (vidi kod b)). a)
Dianthus L. — u liaise vrijeme i u Vukovu rjec-
niku. Povrli poja rana garofana. Nar. pjes. vuk.
1, 39. O sokole, moj sokole! no leti mi uz pro-
zoro, ne lomi mi garofano. 1, 194. (u gornem
primorju). Garofan, Dianthus caryoiihylhis L.
li. Sulek, im. 85. — b) Eugenia caryophyllata
Thunb., vidi karanfii. Gdi je stajao i)apar ili
kanola ili garofani. M. Eadnic 298". Xaranflci,
kazii se u Dalmaciji garofani. D. I'opovic, poznav.
rob. 258.
GAEOFAO, garofala, m. vidi karanfil, tal. mlet.
garofalo. — -o stoji u nom. i ace. sing. mj. 1,
ali tie na mjesta i ovo uzdrialo, — Od xvi vijeka.
GAEOFAO
109
GASILO
a) Dianthus L. — izmed^u rjecnika u Mikajinu
(garofao kod garufal), ii Belinu (garofal. garofao
,garofaiio, fiore noto' ,caryopliyllus' 338^), h Stu-
licevu (garofal, garofao, v. karanfil). Ona s mla-
dicem kako garofao. M. Drzic 165. Garofal, saxi-
fraga minor, gariofilus (/jo rnkopisu xv vijeka),
garofano (Skurla, Sab}ar), caryophj^llus (Stulli),
(grijeskom) Eugenia caryophyllata Thunb.^ Ga-
rofao, garofo, Dianthus caryophyllus L. B. Sulek,
im. 85. — b) Tagetes patula L., konavlanin, ka-
difica, fratrici. Garofal zuti, ^ garofano indiano
(Skurla), Tagetes patula L. B. Sulek, im. 85. — c)
Eugenia caryophyllata Thunb., vidi karanfic. —
u Mikalinu rjecniku (garofal, garofao, specije
,cariophyllus aromaticus') i a VoUigijinii (ga-
rofal, garofao , garofano' ,gewiirznelke').
GAEOFILIO, m. vidi garofao i garofalic. Ga-
rofan, garofao, garofilic (iz Bpsne. O. Vujicic),
Dianthus carj'ophyllus L. B. Sulek, im. 85.
GAEOFI^E, n. vidi karaniil i garofao. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku s dodatkoni
da se govori u Boci. Jednu sofu erven' garofija.
Nar. pjes. vuk. 1, 397. (od Diibrovnika).
GA-EOFUO (garoful), garofula, m. vidi karanfil
i garofao, tal. mlet. garofolo. Zeleni garoful na
sredi jimiti. Nar. pjes. istr. 2, 138. Na Franu je
zrasla kita ruzmarina ; na lipoj Lijani garoful
trigrani. Nar. pjes. mikul. 159. Ona mu pokaze
garoful. Nar. prip. mikul. 17. Garoful, garofuo
(po rukopisii xviii vijeka), gariofilata, 1. Dian-
thus L. ; 2. Dianthus caryophyllus L. (na Cresu) ;
3. Eugenia caryophyllata ThiTub. (po rukopisu
XVIII vijeka). Garoful divji, Dianthus silv. L.
B. Sulek, im. 86.
GAEONA, m. ime crnom volu. — isporedi ga-
lona. F. Kurelac, dom. ziv. 24. J. Bogdanovic.
V. Arsenijevic. M. Medic. — vidi 1. gar.
gA-EOPALAK, vidi garofalak. — xvi vijeka.
Kuda mi vodis moje hraiienje, moju perlu, moj
bosil, moj garopalak? M. Drzic 33.
GAEOSA, /. iyne crnoj kriiiaci. — U Srijenm.
M. Medic. — vidi 1. gar.
GAEOV, gar6va, m. ime crnom psu. — vidi
1. gar. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem p)adezima, osim nom. sing., voc. : garove,
garovi, gen. pi. gar6va. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu i it Vukovu. Linac
veli: Garov laje. V. Dosen 256*. Kovac imadase
nagojena garova. D. Obradovic, basn. 201. Nikcev
ih je garov docekao. Ogled, sr. 120. Nema lova
bez staroga garova. Nar. posl. vuk. 203. Cuvaj
se da ne povuces garova za rep. 350. Garov.
F. Kurelac, dom. ziv. 45.
GAEOVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. J. Bogdanovic. M. Medi6. — vidi 1. gar.
GAEOVI, m.. pi. ime mjestima. a) selo u Srhiji
u Branicevu. — xiv vijeka. U Branicevu . . .
selo Garove (ace). Glasn. 24, 264—265. (1382).
— h) mjesto u Bosni hlizu Vrandaka. Druga
(vojska) lijovo Vepra neboticiia imade se na Ga-
rove naci, tud' ce bojna tuciti se krila, ako bili
u Vranduku Turci. Osvetn. 7, 28.
GAEOVl^EV, adj. koji pripada garovu. — U
Vukovu rjecniku.
GAESIiE BAEE, /. pi. mjesto u Srhiji u okrugu
sinederevskom. Sr. nov. 1861. 648.
GAESKI, adj. koji pripjada selu: a) Garima.
Garska (opstina). K. Jovanovic 128. — b) Ga-
rama. Putnici osobito kunu ,garske kuke' (u
selu Garama) kao svoje ,vecne muke'. M. D. Mi-
lidevic, s dun. 59.
GAEIJBINA, /. vidi karabinka. Garubine puske
potpz'asujte. Nar. pjes. vuk. 4, 440.
GAEUFAL, vidi garufao.
GAEUFALA, /. vidi garijofilata. — U Stuli-
cevu rjecniku (garufala, trava ,caryophilata') i
Ik Sulekovu imeniku : Garufala , caryophyllata
(Sab)ar), Geum urbanum L. 86.
GAEUFALIG , m. vidi garofalic. Garufalic
divji, Dianthus diutinus Kit. (na Cresu). B. Sulek,
im. 86.
GAEUFAO (garufal), yn. vidi karanfil i garofao.
— U Mikajinu rjecniku: garufal, garofao, ka-
ranfil, cvijet ,cariophyllus vernaculus, cariophyl-
lum, cyanus, leucojum'. — Na jednoni mjestu
XVI vijeka stoji bez drugoga a : Kaloper sa smiji,
garufii, vijole. M. Marulic 78.
GAEU^A, /. a) ime crnoj kravi. F. Kurelac,
dom. ziv. 24. — b) ime (crnoj?) macki. U ovom
selu nije slobodno ime ,macka' izustiti, vec macku
drugim imenom zovu, n. pr. kodela, saruja, ga-
ru|a. T. Kovacevic, bosn. 46.
GAEUSA, /. ime ovci. — vidi 1. gara. — Akc.
se mijena u gen. pi. garusa. — U Vukovu rjec-
niku. F. Kui'elac, dom. ziv. 63.
GAEVAN, m. vidi gavran.
GAEVANICI,^ m. pi. mjesto u Srhiji u okrugu
sinederevskom. Niva u Garvanici. Sr. nov. 1870. 768.
GAEVANOVAC, Garvanovca, m. mjesto u Sr-
hiji u okrugu kragujevackom. Zemja u Garva-
novcu. Sr. nov. 1873. 934.
GAEVANOV KAMEN, m. vis u Srhiji u kne-
zevackom okrugu. Glasn. 19, 299.
GAEVANUSA, /. oranica u gradiskoj pukov-
niji. I. Brlic.
GAEZA, /. vidi garda (I kao da nije stam-
parska pogreska). Udri, Duro, s garzom na ko-
nike. Nar. pjes. vuk. 5, 364. Kad udari garza
na koiiike. 5, 365.
GAS, m. (pliys. cliem.) tvar u koje cestice oti-
skuju jedna drugu tako da napuna prostor u
kojem je (n. p. vazduh, vodena para iid.) ; u ova-
kovo stane dolaze tvari s vece vrucine, a s mane
vrucine hivaju zitke Hi tvrde. — isporedi plin.
— Rijec tuda; u nase vrijeme pirimlena iz evro-
pejskijeh jezika. — U Sulekovu rjecniku (,gas').
— Obicno se ovako zove gas koji se gori radi
svjetlosti.
GASAN, gasna, adj. a) koji gasi. — najednom
mjestu XVII vijeka. Sunce gasnim nirakom za
cudo izginu. L T. Mrnavic 173. — h) koji pri-
pada gascnu. — u Sulekovu rjecniku (gasna pri-
prava ,feuerloschanstalt' ; gasni red .feueiiosch-
ordnung ; feuerordnung').
GASILAC, gasioca, m. covjek koji gasi (posar).
— isporedi gasitej. — U nase vrijeme u Sule-
kovu rjecniku (,feuerknecht ; loscher' ; gasioci
,loschmannschaft').
GASILACKI, adj. koji pripada gasiocima. —
U Parcicevu rjecniku.
GASILANA, /. u nase vrijeme u Zagrehu zove
se ovako zgruda gdje su sve sprave i drugo sto
treha za gasene pozara. — Rijec je (ne vele srecno)
nacinena od osnove gasil tohoznijem nastavkom
ana koji nije drugo nego pers. tur. hane, kuca.
GASILO, n. sprava kojom se gasi vatra, pozar.
— U Stulicevu rjecniku (,instrumentum igni ex-
tinguendo' s dodatkom da je rijec ruska) i u
Sulekovu (,feueiioschapparat ; loschmittel' ; gasila
,fouergerath ; feuerloschrequisiten ; loschgerath').
GASH^KA 110
GASil^KA, /. sprava kojom se gasi svijeca. — U '
Sulekovu rjecniku (,ausl6scher ; loschhorn'). I
GASITE]^, m. covjek koji gasi, tidi gasilac.
— U Sfidicevu rjecniku (,extmctor').
GASITEJ^AN, ^asite|na, adj. koji treha gasiti.
— U Stidicevu rjecniku (,extinguendus'). — ne-
pouzdano.
GASITE;^ICA, /. zensko cejade koje gasi. —
U Stulicevu rjecniku (,quae extinguit').
GASITI, gasim, inij)/. exstiiiguere, ciniti da
sto vece ne gori. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. gasah, u aor. 2 i 3 sing, gasi, m part,
praet. pass, gasen ; ii ostalijem je ohlicima onaki
kaki je u inf. — Bijec je praslavenska, isporedi
stslov. gasiti, rus. racHTL, ces. hasiti, j^'H- gasic.
— Po lit. gesti, gasnuti, gesyti, gesinti, gasiti,
snskr. ^-as, izmoriti se, zend. zah, gasnuti, indo-
evropejski je korijen ges (sa znacenem gasnuti);
cudnovat je vokal a u slavenskijem jezicima : kao
kauzalno ojacane prema e trebalo hi o (a potvr-
cteno je j)Osve kao kauzalno ojacane samo u la-
ziti, saditi jircnia lez, sed ; jjo ovome hi trebalo
da slavenski korijen od kojega postaje kauzalno
gasiti glasi zas mj. ges, aU mu nema potvrde
s ovijem znacenem), a s istijem vokalom ima i
gasnuti (koje vidi) prema cemu je gasiti kauzalni
glagol; istina, moze se pomisliti da je gasnuti
postalo kasnije od gasiti. — Izmedti rjecnika u
Belinu 349'>, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vu-
kovu (1. jloschen' ,restinguo': gasiti vatru, svi-
jecu, zedu; gasiti se ,ausloschen' ,extinguor': gasi
se svijeca, vatra).
a. aktivno. a) s pravijem znacenem kazanijem
sprijeda. an) ohjekat je ogan, vatra, plamen itd.
Vidi' sam razbiti tvrd kami kamenoni i plami
gasiti gorucim plamenoni. D. Barakovic, vil. 272.
Ti jesi rosa koja gasis ogan. P. Posilovic, nasi.
74*1. Ij|em ogaii gasit'. (D). Poslov. danic. 146.
Vrilo je ovo, koje vatru gasi. A. J. Knezovic 47.
— mctaforicki. Uzdrzane gasi vrucinu puotenije
giijelia. M. Eadnic 416i'. Sfgba nasi' silni ogan
koji mucno covjek gasi. J. Kavanin 350^^. Grisi
gase oni jDlamen od Jubavi. Ant. Kadcic 156.
— Muska glava kucni ogak glasi, devojacko ime
ogak gasi. V. Bogisic, zborn. 292. — hb) ohjekat
je ono sto je napa]eno te gori. Gorela je gora
tri dni i tri noci, dok je dogorela sokolu do
gnozda, soko gnezdo gasi, a devojku kune. Nar.
pjes. vuk. 1, 488. Usta starac babu trazit', bradu
zapali; stade momce Vjradu gasit', momu odvede.
1, 522. — amo spada i ovo: Gasiti ugjevje:
kad se za koga misli da je tu'ecen, onda mu ba-
jalica ,gasi ug)ev|e', t. j. zivo ug|ev|e baca u ne-
nacetu vodu namjenujuci na one za koje se misli
da su ga urekli, pa kod cijega imena ugjen jio-
tono, za onoga se misli da ga je urekao ; po torn
bolesnik od one vode u trijnit srkne i umije se
nome. Vuk, rjec. 83'^ Ko je vec prostrojen gase
mu ug)ev}e u vodi. M. D. Milicevi6, ziv. srb.
1, 105. — cc) ohjekat je (zivo) vapno; ,gasi se'
kad se polijeva vodom da izguhi zest in u. Niki
vodom gasi japno. D. Barakovic, vil. 56. Gasiti
vapno, krec ,kalk loschen'. u Sulekovu rjecniku
kod ,loschen'. — b) u prenesenom (metaforickom)
smislu, ohjekat moze biti nesto (i umna stvar) sto
nam se cini slicno ognu Hi sto uopce is])oredu-
jevio s ognem Hi po pos\edicama Hi po nacinu
postajana Hi nestajana Hi drukcije. aa) ohjekat
je zeda; mctafora je uzeta od toga sto s cega
(s vode) nestaje ogna, nestaje i zede. Nenasitnu
2edu gasi. P. Kanavelid, iv. 425. Da mu gasi
2edo silu. A. Vitajic"', ost. 199. ^edu gasi u zdoncu
dubokom. M. A. Kcjkovic, sat. L2i. Vise mojo
1. GASNUTI
glave ruzu usadite, snize moji nogu vodu izve-
dite: koje mlado prode, nek se ruzom kiti, koje L'
staro prode, neka zedu gasi. Nar. pjes. vuk. 1, 393.
— bb) , gasiti mast'. Neke domacice obicaj imaju
mast u vreme berbe, prede nego sto ga za pra-
v|ene poslastica kuvati pocnu, s pepelom gasiti,
da ga sladim naprave. P. Bolic, vinod. 2, 15.
— cc) ohjekat je gnev, lutina, mrzha, nemir uopce,
Hi stcihe koje sejavja kod (udi radi lutine, inrzne,
nemira itd. kao buna, rat itd. Gasiti |ubavju
omrazu. I. Ivanisevic 276. — Nu bih isk'o s dobrom
s prva nabunenje gasit' ovo. I. Gundulic 504.
Imamo gasiti karbe, psosti ... M. Eadnic 247^.
Duge rati pucne gasi. J. Kavanin 325^. Koja
mir cuva, nesklad gasi. F. Lastric, ned. 296.
Miri i gasi boj medu nasim pozudama bezrednim.
Ant. Kadcic 167. Gasiti bunu ,stillen' ,sedare'.
u Vukovu rjecniku 83'\ — amo spada i qvaj
primjer u kojem su ohjekat ce^ad uzhunena: Zive
i kraiiske puke uzgane gasi. J. Kavanin 262^.
— • dd) ohjekat je ze(a, i^ozuda itd. Pricestenje
gasi i davi pozude i pohlepe Mudne. A. Komu-
lovic 47. Ti jesi jedan oblak koji gasi nasa po-
ze]enja. P. Posilovic, nasi. 74'i. Gaseci poze|enja
svitovna i tilesna uzganja. F. Lastric, test. 254^.
— ee) ohjekat moze hiti koja mu drago umna
stvar; gasiti znaci sto i unistiti. Poceh ja ga-
siti tiho tuj nezgodu, ki se imah srditi, i zaliti
skodu. P. Hektorovic 26. Sava, sve vode od Ili-
rika grabeci ter ime im gaseci. F. Glavinic, cvit.
XV — XVI. Sa svime dvizemo i gasimo sve zle
obicaje. M. Bijankovic 158. I razbora gasi krjepos.
J. Kavanin 26=". Pak blud gasi zdrak razloga. 3 1^.
b. sa se, refleksivno Hi pasivno. Jere se (jubav)
i gasi i opet razgara. N. Dimitrovic 38. Onako
oda svud da se gnjev ugasi bozici, kako si plam
ovom vodom se gasi sad. F. Lukarevic 171. Hitrim
dubom svica velika gasi se. I. T. Mrnavic, osm.
92. Ne plamen goruci u tebi se gasi. V. An-
drijasevic, put. 31. Srzba bozja s kijeb se gasi.
A. Vita|ic, ost. 290. Ocuti, da mu se u srdcu
gasi necisto poze}ene. A. Kanizlic, utoc. 305. Da
se zestina srcbo bozje s vodom suza imade ga-
siti. E. Pavic, ogl. 24. One mrzine, one navid-
nosti, oni nemiri, kojijem se gasi jubav bratinska
a bude i goje neprijatojstva. I. M. Mattei 322.
Vatra se slamom ne gasi. Nar. posl. vuk. 32.
GASIV, adj. koji se moze gasiti. — Samo u
Stulicevu rjecniku (,qvii extingui potest').
GASLO, n. vidi geslo.
GASl^IV, adj. koji zaudara na gas. Gas|ivo
staklo, u komu je bio petrolej (narod ga zove
gas) , te udara. ,Ovo je staklo gasjivo ; imas
drugo?' S. Pelivanovic.
GASNIK, gasnika, m. a) kahao u gasilaca;
b) zakon, ure^.ha kod gascna (pozara). — U Sule-
kovu rjecniku (,feuerloscliordnung ; feuerordnung;
loschkiibel').
1. GASNUTI, gasnem, impf. exstingui, gasiti
se. — Bijec je star a, isporedi stslov. gasn.-^ti,
novosl. gasnoti, hug. gasmb s istijem znacenem.
— Ne moze se za cijelo kazati, jell gasiti (kao
kauzalni glagol) postalo 0(Z gasnuti; tome se pro-
tivi s jedne sirane sto ovoga zadnega glagola
nema u sjcverozapadnijem jezicima a s druge
sam vokal a (vidi /i;o(Z gasiti) ; moze biti da se je
gasnuti nacinilo od gasiti, posto je nestalo gla-
gola od kojega je gasiti (kao kauzalni glagol)
postalo. — U nasem je jeziku potvrdeno od xvi
vijeka, a izmedu rjeinika u Belinu (,incipere
extingui' 697''; ,paulatim confici' 221''; .languesco'
75a; ,ali'ecto' 42'') i u Stulicevu {flanguoscGro, ex-
tingui'). a) u pravom znacenu. Kaudjele nase
1. GASNUTI
111
G-AT
gasnu. N. Eanina 222^. Svetilniki nasi gasnu.
Antoii Dalm., iiov. test. 39. Svitiiaci nasi gasnu.
1. Bandulavic 253a. mat. 25, 8. Od ogna koji
gasuG. P. Ivanavelic, iv. 414. Oni ogaii cesto
staje, i u sirovili di'vih gasne. J. Kavanin 397'-'.
i u nase vrijeme u okolici dubrovackoj. ,Svijeca
gasne'. P. Budmani. — b) n prenescnom, meta-
forickom smislu. Pi'i drugomu gasne Apolo (sunce).
D. Bax'akovic, vil. 176. Otca ^^rema sinu gasne
^ubvena prav. I. T. Mrnavic, ist. 186. I plam
gasne tve |ubavi. A. Yitajic, ost. 223. Zrak od
slave vik ne gasne. I. Dordic, ben. 130. Me oci
gasnu od cvila. salt. 395. — 0 cejadetu, znaci
ginuti, ccznuti (cesto kod duhrovackijeh liisaca).
Gasne srdacce me kako cvit s rozom. S. Mencetic
145. Gasnuci (ja) ovakoj po malo po malo za
ures rajski tvoj, gizdava ma livalo. N. Najeskovic
2, 120. Vene, cezne, gasne, blidi. A. Cubranovic
153. I. Gundulic 135. 344. 464. Gorec kako suho
drvo ali jedna svica, gasnu, ceznu, blidu, kopnu,
i ginu vike. D. Eanina 105=^. Sfa je liegova
(onoga koji umire) misao obracena okolo prive-
like i priteske bolesti koju trpi. da nigda ne bi
taka, pokle vidi da malo po malo gasne. M. Orbin
73. Kad uza me, tebe vidim, gin em, gasnem,
treptim, blidim. G. Palmotic 2, 217. S kijeli u
muiah dusa gasne. P. Kanavelic, iv. 420.
2. GASNUTT, gasnem, imx>f. gasiti. — Na je-
dtiom mjestii xvii vijeka i u Voltigijinu rjecnikii
(,smorzare, spegnere' ,loschen'). Tko stav|a mu-
cane budalastomu, gasne srcbu. M. Eadnic 425^).
1. GASA, m. vidi Gaso. — Akc. se mijena u
voc. Gaso. D. Avramovic 213.
2. GASA, /. Svaki je seno provrcen po srijedi
kroz svu debeliiiu na dva mjesta i tuda se pro-
vlaci uza imenovana ,gasa'. Za tu gasu veziva
se tanki konop. L. Zore, rib. ark. 10, 354. —
tal. gascia.
GASATI, gasam, impf. gasiti. — D Stulicevii
rjecniku (v. gasiti s dodatkom da je uzeto iz ini-
sala). — sasma nepouzdano.
GASCE, Gasceta, n. vidi Gago. — U Dobro-
selu H hrvatskoj krajini. M. Medic.
GASCICA, /. vidi Gastica, a). ,Ko pije vodu
Gascicu, brzo lijega na dascicu'. M. Medic.
GASENE, n. djelo kojijem se gasi. — U Stu-
licevii i u Vitkovu rjecniku.
GASEV, adj. koji pripada Gasu. I Gasevu
glavu izgubiti. Ogled, sr. 138.
GASIC, m. prezime po ocu Gasi. — U nase
vrijeme. Nikole Gasica. Glasn. ii, 1, 45. (1808).
Jovan Gasic. Eat. 413.
GASINAC, Gasinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Niva u Gasincu. Sr. nov. 1867. 308.
GASINCI, Gasinaca, m. pi. sclo u Slavoniji ti
pjodzupaniji dakovackoj. Pregled. 104.
GASINICA, /. niva u Srbiji u okrugu kruse-
vackotn. Sr. nov. 1875. 631.
GASKA, /. vidi 1. gacka. — Same u Stuli-
cevu rjecniku (gaska, gaskavina ,lutum, limus,
locus coenosus').
GASKAVINA, /. vidi gaska.
GASl^IIiA, /. drvo sto ne moze vatru da drzi,
nego se gasi i dimi. — U &ulckovu rjecniku
(,raucbholz') ; u Vukovu ima samo adj. gasJ.ikov.
GAS]^IXOV, adj. u Vukovu rjecniku: n. p.
drvo, t. j. koje se gasi, ne moze vatru da drzi,
kao n. p. vrbovina, joA^ovina, lipovina. — ispo-
redi gasjika.
GASNICA, /. ime mjestima. a) vidi Gastica, b).
Na Gasnici vise Gradiskoga. Osvetn. 5, 56. TJ
boju na Gasnici. T. Kovacevic, bosn. 127. — b)
mjesto u Srbiji u okrugu krusevackom. Sr. nov.
1873. 1109.
GASO, m. hyp. Gavrilo. — isporedi Gasa. —
Akc. se mijena u voc. Gaso. — U nase vrijeme
u Crnoj Gori: Od detica Popovica Gasa. Nar.
pjes. vuk. 5, 368. Kazi meni stogod za Gavrila,
de je mene Gaso poginuo. Ogled, sr. 141. — i u
Lici. V. Arsenijevic.
GASOV, adj. vidi Gasev. Tu nadose Gasovu
lirstinu. Ogled, sr. 141.
GASOVIC, III. jirezime po ocu Gasu. — U nase
vrijeme. M. D. MiliceAdc, srb. 672.
GASPA, ni. vidi Gaspo. — Akc. se mijena u
voc. Gaspo. — U nase vrijeme u Dalmaciji (gdje
je 710111. Gaspe, a voc. Gaspe). — U Parcicevu
rjecniku (Gaspe).
GASPAE, m. Gaspar, ime musko (po legendi
ime jednome od tri kraja). — Od xiv vijeka.
Gaspar Bribiran. Mon. croat. 2. (1309). GaSpara
Milostica. I. Gundulic 312. Tri one ki'a|e, t. j.
Gaspara, Melkijora i Boltizara. F. Glavinic, cvit.
415'). Nas komsija Gaspar. Nar. prip. vrc. 178.
GASPAECI, Gasparaca, m. pi. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji dionickoj. Pregled. 11.
GASPAEIC, m. prezime, vidi Gasparovic. —
Od XVI vijeka. Tomas Gasparic. Mon. croat.
199. (1512) (na drugoin mjestn Gasparinic: Tomas
Gasparinic. 201 god. 1512). Scbem. zagr. 1875. 261.
GASPAEINIC, m. vidi Gasparic.
GASPAEOV, adj- koji pripada Gaspar u. Bog-
danskoga vojevodu , Gasparova namjesnika. I.
Gundulic 312.
GASPAEOVIC, m. prezime po ocu Gaspara.
— Od XVII vijeka (prvi put u latinskom spoine-
niku). , Jacobus Butina Gasparovich'. Ark. 2, 316.
(1657). Gasparovic. M. D. Milicevic, srb. 99. Sem.
srb. 1882. 202.
GASPE, m. vidi Gaspa.
GASPEE, in. vidi Gaspar. Ja Gasper S(a)n-
tizic. Mon. croat. 189. (1506).
GASPO, in. hyp. Gaspar. — isporedi Gaspa.
— Akc. se mijena u voc. Gaspo. — TJ nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GASTICA, /. a) rijeka. u Vukovu rjecniku:
Gastica, Gascica, voda koja izvire u Sincu i u
Otoccu se razdje}uje na troje, pa se dvije lijove
otoke iza varosi sastaju i po torn ne daleko po-
nii'u i ispod zemje idu u more, a treca ide oko
brda podaleko i kod sela Brloga ponire. Nijemci
onu zovu ,Ga':ka-fluss', i oko ne po|e ,Gacko-feld'.
— b) selo u Bosni u okrugu banoluckom. Statist,
bosn. 76. — isporedi Gasnica.
GASTIE, m. u Vukovu rjecniku : nekakva trava
u Pastrovicima, i iz nega u Sulekovu imeniku. 86.
GAT, m. agger, saeptum, prvoje znacene: nasap
Hi plot Hi drugo sto cim se ne pusta da voda
nekuda udara. — isporedi gata. — S obllkom
gatt zenskoga roda rijec je praslavenska. ispo-
redi stslov. gati., rus. raTt, ces. bat', pol. gac. a)
sa znacenein kazanijem sprijeda. — od xvii vi-
jeka, a iziiicdu rjecnika u Mikajinu (gat, zaja-
zenje od vode ,aggeres , septum , substructio')
gdje naj prije dolazi , i u Stulicevu (,agger,
septum'). Podoban je reki, koja je svoj gat pro-
drla. J. Eajic, pouc. 2, 82. Male pukotine raz-
rusavaju plotiuu iliti gat. 3, 24. Tu jedno dete
od 11 ili 12 godina zapreze kone. i spustimo na
G-AT
112
GATAKSTVO
jednu grebju (gat) dugacku koja pregradila jednu
malu recicu. S. Tekelija. letop. 119, 39. i u Sule-
kovu rjecniku (,damm; wasserdamm ; wehrdamm')-
— b) u vodenice jarak kojijem se navraea voda
(umanena naspom). — u nase vrijeme i u Vii-
kovu rjecnikic: vide jaz, a kod ovoga stoji: ,(bei
der miihle) der ableitkanal neben dem wehr'
,canalis praeter molem, aqua rnole reducta'. Sutra-
dan su je nasli utopjenu u vodenicnom gatu
nezine matere. M. P. Sa23camn 1, 70. — c) nejasno
u jednom primjeru xvm vijeka; kao da znaci:
voda ill struja. Nagli poplav puka smina ki
Dunaju prem dogrusti, htec da loce krv svojih
sina, gat i nosi uda krna tja do kraji mora crna.
J. Kavaiiin 230='. — d) u hrdu iskopan jwdntni
za vino. — u Viikoim rjecniku: vide lagum 2
(kod ovoya je onako tumaceno) s dodatkom da se
f/ovori u JBarani. — e) ime mjestima. aa) selo n
Slavoniji u j)odzupaniji osijeckoj. Pregled. 100.
— hb) ravnica ii Befjafici (u Srbiji). J^. Stoja-
iiovic.
1. GAT A, /. vidi gat, a) ; ima i drwjo zna-
cene: mostic od jiletera. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (,ponticulus vimineus stramine, 1. foeno coo-
pertus'. 2. gata ili zajazene potoka, zagateiie, uz-
drzeno vode ,se2)tum, agger per fluvium, 1. circa'.
3. gata melinska ,claustrum') i u Sfulicevu (,pon-
ticulus, aggellu.s vimineus stramine tectus'). —
I kao ime mjestima: a) selo u Dahnaciji u ko-
taru sp(etskoin.. Eepert. 1872. 30. — od xiv vijeka
(naj prije u latinskom spomeniku koji nije mladi
od XIV vijeka). ,Gatte'. Doc. hist. rac. 114. U
Gate kod svetoga Cubrijana. Ark. .5, 288. Men.
Croat. 73. (1450). U Gati. Stat. po),. ark. 5, 312.
(1664). u dva primjera u mnozini: Iz Gata. 311.
Iz Gat. 312._ (1662). — b) tri sela u Bosni u
okrugn bihackom. Gata. Statist, bosn. 104. Gata
pravoslavna i G. turska (oboje zajedno Gata goriia).
102.
2. GATA, /. hariolatio, conjoctura; praestigia,
<j,atatie; sijeri, mastanijc. — » Naciiieno od gatati.
— V Belinu rjecniku (,bagatclla, giuoco di mani
da far travedero' ,praestigia'. 124'') i u Skdicevu
((giuoclii di mano che sor2:)reiidono i spettatori'
,praestigia, hariolatio, conjectura'). — U duhro-
vackoj poslovici xviu vijeka nekakva igra: Na
strikiti i na gate (gen. sing., vidi kod na) hoce
se igrati. (Z). Poslov. danic. 66.
GATAC, gaca, yn. vidi gatalac. — U Belinu
(273a) i u Stulicevu rjeaiiku. — slabo pouzdano.
GATACANIN, m. vidi Gacanin. — U jednoga
pisca nasega vremena. Al' ostaco Turci, Tre-
binani a i Gatacani. Osvetii. 2, 113. A gori ga
prate Gatacani. 6, -59.
GATACKI, adj. koji pripada Gacku. — ispo-
redi gadacki. — Pustaje nastavkom Lsk-u od Gacko,
all je om shvaceno kao da bi trcbalo da glasi
Gatcko, te se c prerf t mijena na c, a mcdu t
i ctimecc se a. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. Od siroka poja gatackoga. Nar. pjos.
vuk. 4, 59. Neg ostali svi Gatacki Tiu-ci. 4, 436.
GATALAC, gataoca, m. covjek koji gata, ispo-
redi gatar, gatac, gatavac, gatato}. — Trcce -a-
stoji till negdasnrga u u nom. sing, i u gen. pi.
gAtaluca; u ostalijcni ga padezima nema, i tad
(kod stokaoaca) 1 mijena se na o. — Od xvii
vijeka, a izmeitu rjecnika u Belinu (gatalac, ga-
taoca .divinator' 273"; ,sortilogus- 397"^. 689i>), it
Voltigijinu (gatahic, gatalca), u Stulicevu (gatalac,
gatalca i grijeskom gataoc, gataoca). Caratanici,
bajalci, surkavci, gataoci. I. Anfiic, ogl. 70. Dusu,
koja so nasloni na carovniko i gataoce sgubidu.
F. Lastric, ned. 325. Ovo je gonetaiie jednoga
gatoca. D. Basic 87*^. Posici sve pogane idolske
misnike, gatalce, carovnike i vilenike. And. Kacic,
kor. 281. Vilenici i vilenice, visci i vistice, ca-
ratani, caratanice, obcinaoci, gataoci. M. Dobretic
202. Ovo mi je gatalac. Nar. prip. bos. 1, 27.
GATALDIC, m. vlasteosko prezime u Dubrov-
niku, tal. Ghetaldi. — isporedi Getaldic. — xii
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gataltdicb). Bisbti
Gataltdict. Mon. serb. 7. (1100—1200).
GATALICA, /. a) zensko cejade koje gata. —
isporedi gatara, gatarica. — Od xvii vijeka, a
izmeda rjecnika u Belinu (,divinatrix' 273a'; kod
,sortilegus' 689*') i u Voltigijinu (,indovinatrice'
,wahrsagerinn'). Bajalico, gatalice ... I.. Ancic,
ogl. 46. Nije dobra gatalica. I. Velikanovic,
prik. 64. Stare babe gatalice. Nar. i>jes. petr.
1, 44. — b) u Vukovu rjeaiiku: kniga u kojoj
su kojekakve pripovijetko ili gatne ,ein unter-
haltungsbuch' ,liber venustior' (,als gegensatz von
kirchenbuch'). — u Sulckovu rjecniku (,marchen-
buch').
GATALISTE, u. oraculum, mjesto gdje se gata.
— U Sulekovu rjecniku (,orakel').
GATALO, m. covjek koji gata (ali s nekijem
preziranem) ; pa po tome covjek koji prica i iz-
mis}a i laze, vidi gatka, b). — TI Stulicevu rjec-
niku (uz gatalac) i u Vukovu (,der fabelhans'
,fabulator').
GATALOVIO, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GATANE, n. djelo kojijem se gata. — Stariji
je oblik gatanje. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu, 273a. 689'', u Voltigijinu, u Stu-
licevu, u Vukovu. Kih poeti prizivahu na pomoc
gatanja al kantanja I'lih veras. M. Marulic 67.
Vsi o nem gatanje proricahu. Aleks. jag. star.
3, 283. Zabranuje caratarije, surkarije, bajana
i gatana svaka pod grih. F. Lastric, ned. 323.
Da nisi u gatane povirovao ? A. Kanizlic, bogo-
Jubn. 130. Zone koje mnogo gataju i gatahu
vjeruju. Vuk, ziv. 275. Gdje puk vjeruje u uroke
i mastu, tu se smijesa lijecei'ie s gatanem. 8. ^u-
bisa, prip. 92.
GATAR, gatara, m. vidi gatalac. — Ake. kaki
je u gen. takije u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. gataru i gatare, gatari. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Nokakav car imao
kcer za koju mu nekakav gatar ili proi'ok kazo
da CG je ujesti zmija. Vuk, ziv. 219. Vracari,
zvjezdari, Haldoji i gatari. D. Danicic, dan. 4, 7.
Gatar muci, tajne kazat nece. Osvetn. 1, 65.
GATARA, /. vidi gatalica, a). — U Vukovu
rjecniku.
GATAREV, adij. koji pripada gataru. — ispo-
redi gatarov. — U Vukovu rjcHniku.
GATARICA, /. vidi gatalica, a). — U nase
vrijeme. M. Pavlinovic. J. Bogdanovic.
GATARICf, m. pi. selo u Bosni u okrugii trav-
nickom. Statist, bosn. 202.
GATARINA, /. placa gataru. — U Vukovu
rjecniku.
GATAROV, adj. vidi gatarev. — U V^tkovu
rjeiniku.
GATARSKI, a,dj. koji pripada gatarima. —
U j(dnoga jnsca nasega vremena. U kojima bi
bio duh vra^arski ili gatarski. D. Danicic, 3mojs.
20, 27. — I u Sulekovu rjecniku (,\valu'sagcrisch').
GATARSTVO, n. osobina onoga koji gata (ga-
tara), po kojoj gata. — U Sulekovu rjecniku
((Wahrsagegeisf).
GATATEJ^
113
GATNA
GATATE]^, 7)1. vidi gatalac. — Samo u Stu-
licevu rjecn iku.
GATATE^jAN , gatatejiia, adj. koji pripada
f/atatejinia, [lafanu. — Samo u StuUcevu rjec-
niku (,ad divinationeixi pertinens, conjectiiralis').
GATATI, gatam, impf. conjicere, conjectare;
hariolari. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
3 sine), gataju, u aor. gatah, u ger. praes. gata-
juci, u ger. piraet. gatavsi, u part, praet. act.
gatao ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. 1- stojimj. negdasnega d; oblik
je gadati praslavenski, isporedi stslov. gadati,
rus. ra/i,aTi., ces. hadati, poj. gadac. star je i oblik
gatati, isporedi stslov. gatati. — Po svoj prilici
korijen je isti sto i u goditi. — Izmedu rjecnika
u Belinu (,divinare' 273^ ; ,sortilegio uti' 689''),
u Voltigijinu (,indovinare , pronosticare' ,wahr-
sagen, errathen'), u Stiilicevu (,vaticinari, hario-
lari, conjectari, conjectura assequi, futura prae-
sagire'), u Vukovu (vide vracati). a) conjicere,
conjectare, domisjati se kod cega nepoznata, sto
moze hiti: aa) razlozenem po onome sto je po-
znato trazeci da se dokuci ono sto nije poznato.
Oni drugi ucenik buduci poznan, oli krocijec
svoga plemena, ko pravi Jerolim sveti, oli po-
radi svoga ribana, ko gata Nonnus. S. Eosa 154^.
Sad ce se gatati, austrijanskoj kuci da ce pota
dati. M. Kuhacevic 159. Pa gatase, cemu utvar
znaci. Osvetn. 5, 19. — sa se: refleksivno, kao
da je znacene isto sto i kod aktivnoga glagola.
u jednom primjeru xvi vijeka. Prebivamo ovde
razumom filozofskim i kiiiznini gatajuci se. Aleks.
jag. star. 3, 281. pasivno: Svasta se gatalo o za-
daci zivaca. M. Pavlinovic, rad. 60. pasivno im-
personalno: Jezus bi obrezan sesti dan ili pri
svrsi nijeseca genara, ko se razlicito gata. S.
Rosa 34a. Gata se da, kako je Marija bila iz
Nazareta, tako i Jozef bio je iz Kafarnauma.
591^. — bb) jjostavjajuci nesto kao da je ono
sto se ne zna , pa kiisajiici jeli bas ono p)o
tome kako odgovara onome sto se zna (isporedi
nagadati) ; to biva osnbito kad se trazi odgo-
net^aj zagoneci (isporedi gonetati). Da se sjecas
sjetiti se neces , a da gatas pogoditi neces.
Osvetn. 2, 17. — sa se, pasivno. Prid mnom
ne gatase nigdar se taj cuda. P. Hektorovic 7.
— h) hariolari, nesto raditi cim prosti narod
misli da se moze obaznati sto se drukcije ne zna,
osobito ono sto ce biti, isporedi vracati. Hiida
Armida vec ne gata. J. Kavanin 105^. Nike
stvari dosaste gatate. L. ^jubuski 33. Zene jim
gataju i bahore. Blago turl. 2, .58. Koji bi gatao
po glasu ptica . . . Ako bi koji kockam gatao . . .
I. Velikanovic, uput C, 104. Gatala baba da nije
mraza. Nar. posl. viik. 41. Da mi gata iz pleca. V.
Vrcevic, niz. 143. Gataju laz. D. Danicic, jezek.
21, 34. Docim cura take kobi gata. Osvetn. 1, 54.
GATAV, adj. na jednom vijestu xviii vijeka
sa znacenem: koji treba gatati, koji nije po sebi
jasan, i u StuUcevu rjecniku (v. gatate|an). Uce-
nici upitase ga, kad ce se te stvari dogoditi, a
on gatavijem nacinom nimi odgovori: ,Gdi godijer
bude tijelo, ondi iskujiit ce se i orlovi'. S. Eosa
124a.
GATA VAC, gatavca, m. vidi gatalac. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing, i gen. pi. gatavaca. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,hariolus') gdje
naj prije dolazi, u Bjelostjencevu (kajkavski gata-
voc), u Voltigijinu (gatavec), u StuUcevu. Cini
doci prida se sve gatavce. And. Kacic, kor. 288.
Krivi jjroroci i gatavci. Blago turl. 2, 54, Qs,-
tavci gatali. M, Pavlinovic, razl. spis. 50,
III
GATE, /. pi. vidi 1. gata, a).
1. GATITI, gatim, impf. zagradivati vodu
gatom. — Postaje od gat (gatb) nastavkom i. —
Moze biti rijec praslavenska, isporedi ces. hatiti.
— U Mikajinu rjecniku (gatiti, zajaziti ,aggero'),
u Bjelostjencevu (,consepio, claustrum induco,
aggerem obduco, aggero, aquam retineo et ag-
grego sive congrego'), u StuUcevu (,aggeribus
cingere').
2. GATITI, gatim, inqjf. Kada covjek u|em
ili mascu zaciiienu hranu jede a vina ne pije,
to mu je kasnije grlo kao razderano, te ga pece,
pa se kaze : ,Grlo me gati'. — Na Bijeci. F. Pi-
lepic. — Zar od tal. gatto, macak?
GATKA, /. postaje od gatati a dolazi s razli-
citijem znacenima. — Od xv vijeka (vidi d)). a)
ono sto se gata, i s osobitijem znacenem: zago-
netka. — u Belinu rjecniku (,divinatio' 273^;
,aenigma' 288^) i u StuUcevu (v. gatarie). Gatku
izrecenu ja boje na svit saj ni lipje odrisenu
ne slisah. P. Hektorovic 7. Ove rijeci . . . uci-
nise se ucenicima da su nekakva gatka. S. Rosa
150a. — . n iiase vrijeme osobita vrsta zagonetke,
kad se sto kaze posve prosto i istinito, ali tako
da onaj koji slusa misli da je nesto cudnovato,
jer ne shvata koju rijec u pravom smislu. ,Jeste
li culi, kako uch'ise Turci na Ghat?' ,Ne mi,
nego kazuj duse ti ! to mora biti nekakva gatka'.
Nar. prip. vrc. 195. drugijeh primjera vidi u
istoj knizi 195 — 210. — b) pripovijetka u kojoj
se kaze nesto cudno sto ne moze biti (nem. mahr-
chen, tal. fola, fiaba) ; razlikuje se od ,basne' tijem
sto su kod gatke bas cudnovati dogadaji naj
glavnije kod pripovijedana tako da im se cudi
ili da se nima zabavja onaj sto slusa, a kod
basne ono sto nije istinito samo^ pomaze da se
razvije neka nauka iz cijeloga. Zenske su pri-
povijetke one u kojima se pripovijedaju koje-
kakva cudesa sto ne moze biti (i po svoj prilici
samo 6e za hih biti rijec ,gatka', hemacki ,mahr-
chen'). Vuk, nar. prip. vi. — amo moze biti da
spada i ovaj jjrimjer xvii vijeka: I kada koji-
godir prijatej. aliti rodak dode pohoditi ga (ne-
mocnika) i zove ga imenom i govori mu: ,Po-
znajes li ti mene, tko jesam ja?', ako tada ne-
mocnik stisne mu oko ruke ali ucini mu zlamehe
glavom, aliti cim drugijem, tako roce oni: ,Da
je mene do istine poznao, joste se cuje dobro',
i drugo ne cine ni govoi-e nego govoriti: ,Dobar
se joste vidi u obrazu', i da dobre oci ima, ,Sta-
novito cini se da nigda nije imao nikakva zla',
i druge stvari od nista prilicne gatkami koje
ne sluze nicemu. P. Posilovic, nasi. 2b. — c) u
Vukovu rjecniku: ,das gegenstilck einer bege-
benheit oder handlung' ,x-es respondeiis' s pri-
mjerom: To je hegova gatka. po ovome tuma-
cenu kao da je nesto slicno nekome dogadaju ili
nesto sto se s onijem moze isporediti. amo ja-
macno spada i ovo: Da ne upadne ko u onu
istu gatku (grc. vncxhiyfxnii) nevjerstva. Vuk,
pavl. jevr. 4, 11. — d) na jednom mjcstu xv
vijeka s nejasnijem znacenem: Za vece kreposti
mira i |ubve i poctene prijazni da bude u vijeke
bez gatke i zle vo].e. Moii. serb. 370. (1432). Da-
nicic u rjecniku (gatbka) tumaci: ,rixa' (to bih
rekao da je). — isporedi ces. hadka i po(. gadka
sa znacenem altercatio. — e) vidi gatalica, a).
— u narodnoj pjesmi na Bracu. Prva gatka
'vako besidila. A. Ostojic.
GATKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Janicije Gatkovic. Rat. 414.
GATNA, /. a) gatane. — u Sulekovu rjecniku
(,wahrsagerei'). — b) pripovijetka^ isporedi gatka,
GATNA
114
1. GAVEZ
Jj, — II Vukovu rjecniku (,erzahhuig' ,narratio')
i u ^uleJcovu (,mahrchen').
GATNAK, m. vidi gaciiak, od ceya postaje
Tcao i gatiiik od gacnik. — U nase vrijeme. Oso-
bito joj treba na muzev|evo odijelo paziti a pri
torn naj vise na gatnak. V. Bogisic, zborn. 268.
GATNIK, m. vidi gacnik (kod cega se en pro-
mijenilo na tn). — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,das hosenband' ,fascia braccalis'). Na
pomojku od gaca gatuiku. Nar. pjes. here. vuk.
78. Pukne mu gatnik od gaca. Nar. prip. vrc.
174. Ovdesni |udi (u Hercegovvni, Crnoj Gori,
Boci) ne nose gaciee ispod suknenih gaca kao
gradski sto nose, nego samo jedne, t. j. od rase
bijele ili plavetno obojene kroz iickuruk od kojih
je promaknut vuneni pleteni gatnik s kojim spri-
jeda veze gace. V. Bogisic, zborn. 268.
GATEE, /. pi. elathri, vidi resetka, new. gatter.
— U nase vrijeme u Lid. Gatre ,fenstergitter'.
J. Bogdanovic.
GATSKO, vidi Gacko.
GAUCIC, m. prezime. — xvi vijeka. Pred di-
jakom Gaucicem (,Gauehiehem') Jurjem. Mon.
Croat. 297. (1.592).
GAUCICI, m. pi. selo a Bosni u okrtigu Done
Tuzle. Statist, bosn. 156.
GAUN, m. vidi gavun.
GAUZE, vidi Gavze.
GAVALIRKA, /. ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — od
nem. cavalier preko mag. gavaller.
1. GAVAN, m. u narodnijem pricama i p)je-
smama ime nekakovome hogatom covjeku, kojega
za to sto su bili on i zena mu neznabosci i nc-
milostivi 2)'>'ema siromasima Bog pedepse p)retvo-
rivsi mu dvor u jezero (Balatino u Ugarskoj po
jednom pricanu; Cr^eno jezero u Imoskom po
drugome). — Nepoznata postana. — Od xvii
vijeka ii pisaca, koji obicno ovako zovii hogaca
u jevandejii (Ink. 16, 19 — 31), u nase vrijeme kod
naroda (vidi Nar. pjes. vuk. 1, 126 — 132. Nar.
pjes. istr. 6, 40 — 46); izmedu rjecnika u Vukovu:
Gavan. u manastiru Tronosi u Jadru bio je s desne
strane kod dveri namolovat go starac koga su
guje opasale, te ga koju i piju mu sise. kao sto
obicno roditeji razlicne ikone po crkvama i po
namastirima djeci tumace, tako je i meni moj
otac kazivao da se onaj starac zvao ,Bogati
Gavan', i da je pored svega velikoga bogastva
bio vrlo tvrd i nemilostiv, pa ga za to Bog
onako osudio. i ovo se dosta slaze s onijem
Sto se o Gavanu pjova i pripovijeda po za-
padnijem krajovima naroda nasega. vidi i Ga-
vanovo jezero kod Gavanov. Od onoga boga-
toga Gavana i Lazara ubogoga. M. Eadnic 431'.
Pakla ogne neugasne, u kih sgara Gavan zlobit.
J. Kavanin 387^. Umro je siromah Lazar i bo-
gatac Gavan. M. A. Eejkovic, sabr. 73. Kad
dodoge pred dvore bogatoga Gavana. Nar. pjes.
vuk. 1, 129. Nasli jesu dvorove bogatoga Ga-
vana. Nar. pjos. istr. 6, 40. Ako nijesam Gavan,
niJGsam ni siromah. Nar. posl. vuk. 7. — TJ je-
dnoga pisca nasega vremcna: uopce hogat covjek.
Rado jo kinot volikoga bana i gavana. S. J^ubisa,
prip. 41. Kojo bi ni jade samac i pustoruk, nama
bi trobao car gavan i brastvenik. 94.
2. GAVAN, m. jrrczimc. — isporedi 1. Gavan.
— U latinskom .^pomeniku xiv vijeka. ,Mico
Gauan'. Mon. ragiis. 1. 139. (1343). '
GAVANKA, /. (iavanova zena. vidi 1. Gavan.
Nasli josn dvorove bogatoga Gavana i vclike
palace te bogate Gavanke. Nar. jjjes. istr. 6, 40.
Sluzil san ja Gavana, prokletoga pogana, i Je-
lenu Gavanku, tu prokletu poganku. 6, 42.
GAVANOV, adj. koji pjripada Gavanu. Posli
jesu naprida, usritili Stipana Gavanova cobana.
Nar. pjes. istr. 6, 42. i u Vukovu rjecniku: Ga-
vanovo Jezero. tako se u Lici zove ,Balatonsee'
u Magarskoj. onamo se ,priiJOvijeda' da su, mjesto
dva andela (kao sto je u narodnoj pjesmi), Hristos
i sveti Petar dosli pred dvore Gavanove. kad je
sluga kazao da bi im dao jagne ali je vi planini
u ovcama, oni mu rekli: ,Ako ti je na srcu jdo-
misjene kao sto je govoreiie, sad ce jagiie tu
biti'. i u taj se mah jagne ondje obri. — Posto
oni reku sluzi da bjezi odande u planinu, udare
muiie i gromovi, te dvore Gavanove sazegu i
ondje postane jezero u kome vele da i sad pijetli
poju i zvona zvone.
GAVANSKI, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 252.
GAVAZ, TO. vidi kavaz. Brze posla svojega
gavaza. Nar. pjes. vuk. 3, 79.
GAVCAN, Gavcna, m. kao da je ime musko.
— Dolazi samo (gen. Gavctna) u spomeniku xv
vijeka, i iz nega u Danicicevu rjecniku (GavLctni,
ime musko. 3, 375). Na Gavctna vrelo. Glasn.
15, 286. (1348?).
GAVDENCIJ, m. Gaudentius, ime musko. —
XVIII vijeka. Svet Gavdencij u Osoru. J. Ka-
vanin 331'!.
GAVDO, m. hgp. Gavdencij. — Akc. se mijena
u voc. Gavdo. — U Parcicevu rjecniku.
GAVE^ANE, 71. djelo kojijem se gaveja. J.
Bogdanovic.
GAVE^ATI, gavejam, impf. tesko i mucno
hoditi. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. ga-
ve|amo, gavejate, u aor. 2 i 3 sing, gaveja, u
part, praet. act. gavejao, gavejala. — U nase vri-
jeme u Lici. ,0d truda i muke jedva evo ga-
ve}am'. ,Tako sam oslabio, da jedva evo ziv ga-
vejam'. J. Bogdanovic.
GAVES, TO. vidi 1. gavez. — U Belinu rjecniku
(,pulmonaria' 57015) i u Voltigijinu (.polmonaria,
erba' ,lungenkraut').
1. GAVEZ, TO. ime nekijem hi^kama. — -e-
stoji mjeste negdasnega e. — Bijec je prasla-
venska, isporedi malorus. havjaz, ces. havez, cacalia,
(pol- gawqda. Aster amellus L.). — isporedi gaves.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu: gavez, kunsuo
,vaula (stamparskom grijeskom mj. inula, vidi
kod kunsuo) rustica'; u Bjelostjencevu: ,conso-
lida, vaula (po Mika(inu) rustica, solidago'; u
Jambresicevu : ,consolida' (u dodatku); u Stuli-
cevu : ,consolida maggiore, erba' ,symphitum' ; u
Vukovu : ,die walhvurz' ,symph3'tum officinale
Linn.' zile od crnoga gaveza kuhane u mlijeku
privija narod kad hoce da se sto sraste, i govori
se da ona trava takovu silu ima da bi dva prsta
kad bi se cetrdeset dana onako nome zavijala,
prirasla jedan za drugi. — Uzmi korena od ve-
likoga gavoza. J. Vladmirovic 18. Gavez ,con-
solida major'. Z. Orfolin, podr. 489. Gavez, slov.
gavez, gabez, rus. rannci> (-^^ Cj'uoglossum), ces.
havez (= Cacalia), 1. Symphytum, Sj-mphytum
ofhcinale L. ; 2. lingua canis, cinoglossa, conso-
lida, Cynoglossum pictum Ait. ; 3. Cynoglossum
officinale L. ; 4. pulmonaria, Pulmonaria angusti-
folia L. Gavez beli ili bili, cinoglossa, 1. (Cyno-
glossum pictum Ait. ; 2. Symphytum tuberosum
L. Gavoz mali, cinoglossa, Cynoglossum offici-
nale L. Gavez mai'ii, Prunella (vulgaris) L. Gavoz
1. GAVEZ
115
GAVRANICA
pravi, cynoglossum, lingua canina, Cynoglossum
officinale L. Gavez veliki, simphitum majus, con-
solida maggiore, Sj^mphytum officinale L. Gavez-
stinavac, ces. stinavec (= Genista tiuct.), sinfito
petreo, Symphytum tuberosum L. B. Sulek, im. 86.
2. GAVEZ, m. sclo u Srbiji u okrugu jago-
dinskom. K. Jovanovic 108.
3. GAVEZ, m. u jednoga pisca xviii vijeka
kao da znaci: hezdana, propast (od abyssus?).
Jez ce prije biti gladak, ogan studen i poledan,
slani morski gavez sladak ... J. Kavanin 62''.
I dno zemje svijeh zagreza, gdjeno 'e tjeme od
gaveza. 391a. Da bi zemja, da bi more, gavez
mogli govoriti. 530^. Naprijet ima'u i gavezi i
sva narav na grjesnika. 557^.
GAVEZOV, adj. koji pripada (1.) gavesii. Obesi
u jednoj kesici kroz vran u bure u vino gave-
zovog koreua. P. Bolic, vinod. 2, 272.
GAVEZ, TO. gamad (?). — U jednoga pisca
nasega vremena. Sta se piti voda nepijaca iz
bistijerna dazda navracana gdje se legu gama^d
gavezi. Osvetn. 5, 108.
GAVEZ^IV, adj. kojemu se lasno gavi: ,Ja
nijesam gavez Jiv'. M. Pavliuovic.
GAVITIO, gavitjela, m. ncsto nacineno od drva
Hi od gvoMa sto plut.a na moru a vezano je sa
sidrom u dno mora, za Uo se hrodovi privezu.
— isporedi gripja, kotvokaza. — Od tal. gavi-
tello, kod cega je e ti nasem jeziku postalo e,
po juznom govoru je, « u nam. i ace. sing, i
(ispred o, koje stoji mj. 1). — U nase vrijeme u
Duhrovniku. P. Budmani. — U Sulekovu rjecniku
ima ohlik gavitej, ali krivo stoji kod ,anker-
bojeseil'; trebalo bi da stoji kod ,ankerboje'.
GAVITI SE, gavim se, impf. male se gaditi.
M. Pavlinovic. — Premda je potvrdena istom u
nase vrijeme, moze biti praslavenska rijec, ispo-
redi stslov. ogaviti, dosaditi, ces. ohaviti, zga-
diti. — Korijen indoevropejski moze biti gu, ispo-
redi snskrt. gu, cacare (vidi kod govno).
GAVKA, /. Somateria mollissima L., vrsta patke
s vrlo mekijem perjem. — JJ Sulekovu rjecniku
(Anas mollissima kod ,eidergans'). — Iz ruskoga
jezika.
GAVOE.ICA, /. sitna girica (Smaris vulgaris
Cuv.). — Na JBracu. A. Ostojic.
1. GAVEA, /. hyp. Gavrila. — Akc. se mijena
u voc. Gavro. ■ — • If Parcicevii rjecniku.
2. GAVEA, m. vidi Gavro. — Akc. se mijena
u voc. Gavro. — Prije nasega vremena i u Vu-
kovu rjecniku (s dodatkom da se govori u isto-
cnijem krajevima). Cavra. S. Novakovi6, pom.
55. — TJ sjevernoj Dalmaciji dolazi s nom. Gavre
* s voc. Gavre. u Parcicevu rjecniku.
3. G AVEA, /. ime (crnoj ?) kozi. isporedi gavran,
d). F. Kurelac, dom. ziv. 38.
GAVEAN, m. Corvus corax L., poznata crna
ptica; postala su iz toga i druga znacena (oso-
bito isticanem erne boje) u nasem jeziku. — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. gavram., rus.
raHBopoHi., ces. havran, 2^oj. gawron. — Kao da
je slozeno od nejasne osnove ga i od vran: Mi-
kloHc misli da je kod ga stariji oblik ka (ispo-
redi novoslov. kovran, kavran, malorus. kavoron,
nizesr. karvona, karona, let. kovarns, kovarna,
cavka), a ovaj da je srodan s korijenom ki, (vidi
tko). etj'm. worterb. 395; Geitler (lit. stud. 66''),
da je srodno s go u golem, u ces. honositi, jjo-
nositi se, i mozebiti u gorazd-t; Danicir (kor. 47),
da je korijen glngola gakati i gatati. — isporedi
gravran, kavran. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkuvski gauran, v. kauran), u Voltigijinu
(,corvo' ,raab'), u Stulicevu (,corvus'), u VuJcovu
(,der rabe' ,corvus' s dodatkom: U narodnijem
pjesmama gavrani naj vise nose zalosne kiiige i
glasove o bojevima, i za to se mnoge pjesme
pociiiu: Polecela dva vrana gavrana). — Premi-
jestanem slova postaje i oblik garvan, koji se
cuje na granici bugarskoga jezika (bugarski je
oblik garvan) i kod ugarskijeh Hrvata, ali se jos
gdjegdje trioze cuti uz gavran. a) s pravijem zna-
cenem kazanijem sprijeda. Vtzbrnt ubo misa
gavrant za opasb, otbnese jego. Stefan, star. 2, 291.
I gavrani gracuc u zlokobni graci. P. Zoranic
57a. Gavranovi i psi trcu na tijelo mrtvo. M.
Eadnic 203a. Od Boga odstupe ter od bilih go-
lubica cine erne gavranove. J. Banovac, razg.
169. Ma koliko i je taki u sadasnem narastaju?
slobodno imam reci, da i je onoliko koliko no i
bijeli gavranova. F. Lastric, ned. 148. Garavi
gavrani. A. Kanizli6, kam. 45. Gavrani jisbine
nemu donosili su. I. Velikanovic, uput. 1, 93.
Posji mi sivog sokola da ceram vrana gavrana.
Nar. pjes. vuk. 1, 213. Da j' ne kjuju orli i ga-
vrani. 2, 425. Pa ga podaj crnim gavranov'ma.
2, 507. Te je zemja krvi pozejela, gavranovi od
jiuiaka mesa. 3, 108. U ne oci kano u gavrana.
Nar. pjes. istr. 1, 15. Od kako je gavran pocrnio.
Nar. posl. vuk. 233. Gavran, corvus corax, der
kolkrabe. J. Ettinger 87. J. Pancic, ptic. 52. G.
Lazic 53. i I'teke druge vrste. Veliki lapizdo ill
vodeni gavran, carbo carmoraneus, die kormoran-
scharbe. J. Ettinger 224. Mali ritski gavran ill
lapizdo, carbo pygmaeus, die zwerg-scharbe. 225.
Gavran, corvus corone. D. Kolombatovic. progr.
spal. 1880. 13. Morski gavran , phalacrocorax
carbo. 47. — garvan. Ti crni garvani. Jacke. 104.
Garvan, Corvus corax L. u niskom okrugu. S. I.
Pelivanovic. — b) ime ernom konu. Pak zakroci
na svoga gavrana . . . Skoci Osman sa koiia ga-
vrana. Nar. pjes. vuk. 4, 157. Sab|u pase, a br-
liasa jase, a gavrana u povodu vodi. 4, 490. Hodi
u done podrume pa izvodi vrana i gavrana. Nar.
pjes. kras. 1, 18. Gavran i garvan. F. Kurelac,
dom. ziv. 10. — c) ime ernom volu. u Liei. V.
Arsenijevic. — d) ime ovnu. J. Bogdanovic. ime
jarcu. F. Kurelac, dom. ziv. 38. — e) Gavran,
yrst vinove loze crna grozda (u Dalmaciji). B.
Sulek, im. 86. — f) ime miisko. moze biti da je
isprva bio nadimak (n. p. crnomanastom covjeku),
ali se sad shvata i kao hyp. Gavrilo (J. Bogda-
novic). Knigu pise Gavran harambasa. Nar. pjes.
vuk. 3, 300. Posjekosmo Gavran barjaktara. Pjev.
cm. 176a. Jcao prezime dolazi vec od xiv vijeka
(naj prije u latinskom spomeniku). ,Micoe frater
Gauran'. Mon. ragus. 1, 174. (1345). Schem.
herceg. 1873. 254. — Garvan. Al' mu reco Garvan
barjaktare. Nar. pjes. vuk. 4, 361. i kao prezime
u okolici dubrovackoj (Gavran i Garvan). P. Bud-
mani. — g) ime brdima u Srbiji. aa) Gavran.
Glasn. 43, 197. — bb) Garvan. M. D. Milicevic,
kra|. srb. 166.
GAVEANAK, gavranka, to. dem. gavran. —
Akc. se mijena u voc. gavrance. — Od xviii vi-
jeka. Moj crni gavrance. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 13. — garvanak. Da se ono skuri kot crni
garvanki. Jacke. 160.
GAVEANCIC, m. dem.. gavranak. — Dolazi u
nase vrijeme: a) kao ime nekom ernom grozdu.
Gavrancic, blauer burgunder (Petrina). B. Sulek,
im. 86. — b) kao prezime. Gavrancic. M. D. Mi-
licevid, srb. 778.
GAVEANICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom.
ziv. 38. — isporedi gavi-an, d).
G' AYR A NIC
IIG
GAZ
GAVEANIG, m. dem. gavi-an. — U naie vri-
jeme. Pak izleci tice g-avranice. Nar. pjes. petr.
3, 152. — I kao x>i'ezimt. Schem. rag. 1876. (J3.
GAVEANOV, adj. koji 2J'''ip(ida gavranu. —
Izmedu rjecnika u Vulcovu (,des rabeu' ,corvi')-
Sto iicini Gavranova |uba. Nar. pjes. juk. 471.
GAVEANOVAC, Gavranovca, m. mjesto u Sr-
biji u oknigii kragiijevackom. Sr. nov. 1874. 408.
GAVEANOVA JAEUGA, /. rnjesto u Srhiji u
okriiga kragtijevackom. Livada u Gavranovoj Ja-
rugi. Sr. nov. 1867. 249.
GAVEANOVICI, m.. jjl- aeoce n Bosni hlizu
Surkovca. Schem. bosn. 1864. 88.
GAVEANOV KUK, m. Teucrium scordiiim L.,
neka bi(k(i, Uikovina. S. Petrovic 322.
GAVEANSKI, adj. koji pripada gavranitna.
— Od xviii vijeka. Bizaces i ukloriat se od svega,
sto 'e gavranskoga plemena. F. Lastric, ned. 387.
Pak zavika grlom gavranskijem. Nar. pjes. j^etr.
3, 163.
GaVEANE, n. djelo kojijem se ko gavra (neka
pastirska igra). — li Viikovu rjecniku: igra u kojoj
jedan baci svoj stap u visinu a drugi ga svojira
stapom pogada ,arb hirtenspiels' ,ludi genus'.
GAVEATI SE, gavram se, impf. igrati se
stapom, vidi kod gavrane. — Alec, kaki je u inf.
taki je u praes. 3 pi. gavraju, u aor. gavrah, u
ger. praes. gavrajuci, u ger. praet. gavravsi, u
part, praet. act. gavrao; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — U Vukovu rjec-
niku (,eine art hirtenspiel' ,ludi genus' s do-
datkoin da biva u Backoj).
GAVEE, m. vidi 2. Gavra.
GAVEES, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. ziv.
38. — isporedi gavran, d).
GAVEESA, /. ime kozi. — U nase vrijeme u
Lid. J. Bogdanovic. — isporedi gavran, d).
1. GAVEICA, m.. hyp. Gavran, f). M. Medic.
2. GAVEICA, m. dem. 2. Gavra. M. Medic.
1. GxiVEICIN, adj. koji pripada Gdvrici. M.
Medic.
2. GAVEICIN, adj. koji pripada Gavrici. M.
Medic.
GAVEIC, 7)1. prezime po oca Gavri. — V
nase vrijeme. Glasn. ii, 1, 183. (1808). Sem. srb.
1882. 202.
GAVEIJEL (Gavrio), m. vidi Gavrilo i Ga-
brijel. — U dvojice pisaca xvii i xviii vijeka:
■u prvoga s nom. Gavrio (vidi kod Gabrijel).
Andeo Gavrio. M. Divkovic, nauk. 61a. Od Ga-
vrijela patrijarhe. A. Kani^lic, kam. 28. Gavrijel
ei)iskop. 23.5.
GAVEILA, /. ime zensko. vidi Gavrilo. — XJ
I'arcicevu rjecniku.
1. GAVEILO, m. Gabriel, ime musko, vidi Ga-
brijel. — U prva vremena (dajbudi u knigama
pisnnima crkvenijem Hi mijesrmijem jezikomj do-
lazi s oblikom Gavriili,, Gavrilu; iz nih i u Da-
nicicevu rjecniku. Gavriila Lesnovskago. Glasn.
13, 295. (1342). Arliangola Gavrila. Mon. serb.
133. (1348). Mihaila, Gavriila. 212. (1387). Pa-
trijari.hb 19 Gavriili,. (^lasn. 11, 165. (xvii vijeka).
— U nake vrijeme nominaliv je Gavrilo, tako je
i u Vukovn rjeciiikit (s primjerom iz narodne
pjesmc: Pogledaj mu na rilo, pa mu reci .Ga-
vrilo'). I Gavrilo Sibalija stari. Nar. pjes. vuk.
4, 485. Za svog brata Gavrila sei'dara. 5, 371.
2. GAVEILO, m. ime ovnu i jarcu. J. Bogda-
KoviA, — isjtnredi gavran, d).
GAVEILO V, adj. koji pripada Gavrilu. Tako
od sad ostaje puska Gavrilova. Glasn. ii, 1, 103.
(1808). — / kao prezime. Toso Gavrilov. Glasn.
II, 1, 142. (1808). Jedno s Ceva Gavrilov Tur-
cine (Turcin je ime musko hriscansko). Ogled,
sr. 87. kao takovo sfoji i u srednem rodu prema
muskome imenu Ture : De Ii si mi, Gavrilovo
Ture? Pjev. crn. 34^.
GAVEILOVIC, m. prezime po ocu Gavrilu. —
U nase vrijeme. Luki Gavrilovicu. Glasn. ii,
I, 50. (1807). A Vuk gleda Gavrilovic Baja.
Ogled, sr. 96.
GAVEILO VICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 159.
GAVEIN, adj. koji pripada Gavri. Da ima
Isailo za Gavrina vola platiti 50 grosa. Glasn.
II, 1, 146. (1808).
GAVEIO, m. vidi Gavrijel.
GAVEO, m. hyp. Gavrilo. — isporedi 2. Gavra.
— Akc. se mijena u voc. Gavro. — U Vukovii
rjecniku (s dodatkom da se govori po juznijem
krajevima).
GAVEOVIC, m. prezime po ocu Gavru. — U
nase vrijeme. Vasa Gavrovic. Eat. 254.
GAVEUSA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
38. — isporedi gavran, d).
1. GAVUN, m. inedi'ii dio na galiji, tal. ga-
vone. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Svi se
pristrasise, kako komu gavun vali zhiv, odnise
argutlu i tamun. M. Marulic 56.
2. GAVUN, gaviina, m. Atherina hopsetus L.,
neka morska riba, tal. gavone. — Akc. kaki je
u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. gavune, gavuni (u Vukovu je rjecniku
zlo zabijezen akc. : gavun). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika}inu (gavun, ribica ,gon-
gola, joetroncola, j^esce' ,pectunculus') gdje naj
prije dolazi, u Stulicevu (iz Mika^ina), u Vukovu
(nekaka morska riba s dodatkom da se govori u
Dubrovniku). Sto su gere i gavuni, to su zenski
makaruli. (Z). Poslov. danic. 124. Gavun, Athe-
rina hepsetus L. Cas. ces. muz. 1854. 184. G. L.
Faber 206. D. Kolombatovic. — U nase vrijeme
u Spjetu dolazi s oblikom gaun. Gaun pravi,
Atherina hepsetus L. Gaun batel, Athei'ina Bo-
yeri Eisso. Gaun lii'skavac, Atherina mochon
C. at V. D. Kolombatovic, j^esc. 14.
GAVUNAEA, /. mreza kojom se love gavuni.
— isporedi bucavica. — Hi je rijec talijanska
(gavonara?) Hi je nacinena od gavun talijan-
skijem nastavkom ara. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. L. Zore, rib. ark. 10, 364.
GAVZE, m. ime musko, mozebiti dem. Gav-
dencij Hi Gavrijel, talijanski je pisano Gauze :
, Gauze de Poza'. Spom. sr. 1, xxxvii. — Nekoliko
puta (pisano Gavze, Gauze, Gaoze) u spomcni-
cima XV vijeka. all svuda u poznijem prijepisu,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Gavtze, Gaoze,
Gauze). Gavze Pucici.. Mon. serb. 287. (1419).
347. (1427). Gauze Puci(ci.). 299. (1420). Gao?.o
Pucich. 320. (1423).
GAZ, m. vaduni, mjesto a vodi gdje je voda
tako plitka da se moze gaziti. — Akc. se mijena
u loc. sing, gazu, u gen. pi. gaza, i a svoj mno-
zini kad se umece ov: gazovi, gazuva, giizovima,
gilzove. — Osnova se gaz nahodi samo n juinijcm
sl(tvenskijemjezlcima,s cega ce biti tuda rijec, moh'-
biti magar. giiz .s' istijem znin-enem, giizolni, gaziti.
— U nasem se jeziku jav(a od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika a lielinu 3()0i>, u lijelastjencevu,
It Jambresirevu , u Voltigijinu , u Stulicevu, it
GAZ
117
GAZETNACA
VuJiovu (1. vide brod 1. 2. stala voda na gazove,
t. j. opala te se moze gaziti), ii Danicicevu (gazs).
Meda mil na gazt na starij na novacki, na gazb na
zrtnovicbky. Mon. serb. 199. (1381). Cap]e ga-
zom kraj rijeke provode zivot svoj. M. Vetranic
2, 270. Ne mozemo jednu duisu naprijed poslat
da gaz ukaze i da uprezi one strane. B. Zuzeri
198a. ja ne zalim mrkloj noci mraka, ni moj
konic nmtnoj A^odi gaza. Nar. pjes. here. ATik.
204. Tara voda spala na gazove. Ogled, sr. 252.
GAZALICE, /. pi. gace, nadimak putnickim
gacama. M. Pavlinovic. — Postaje od osnove gaz.
vidi gaziti.
GAZAN, gazna. adj. vidi gaz|iv. — U StuU-
cevii rjecnilcu (v. gaziv) i u jednoga pisca na-
seya vrentena. Rijeke su gazne. M. Pavlinovic,
razl. spis. 158.
GAZAROVIC, m. prezime na otoku Hvaru, tal.
Gazzari. Marin Gazarovic lifar.ski vlastelin. M.
Gazarovic vii.
GAZDA, m. herus, gospodar od kuce, rnzJikuje
se od domacin tijem sto se rijecju gazda jace
istice sto je on prema, sluzbi, mladima ii kiici i
prema imovini (domacin je i prema porodici i
j)rema gostii), magar. gazda (a ovo je mozehiti
od slav. gospodb). — isporedi gazdar. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (gazda,
gospodar, stareji vu hize ,herus, paterfamilias'),
u Voltigijinu (,padrone, padre di famiglia' ,hans-
vater'), u Vukovu (1. vide domacin). a) sa zna-
cenem kazanijem sprijeda. Ako zena ne zna presti,
tkati ali s iglom vezti, da je i^rem i lipa baha,
ni za gazdu siromaba. P. Vitezovic, cvit. 125.
Mlogo puta s gazdom se inade. M. A. Ee|kovic,
sat. E7a. Tesko onome gazdi koga sluga uci.
Nar. posl. vuk. 316. Gazda u vece kaze svima
pastirima. Nar. prip. vuk. 15. — h) covjek u ko-
jega je velika imovina, hogat. Ovaj u Backoj
roden bijase glavni gazda, imadijuci dosta svoga
dobarca. D. Eapic 268. Kad ja znadem gazdu
bogatoga. Nar. pjes. stoj. 2, 136. Gazda daje, a
telal ne da. Nar. posl. vuk. 198. Za to svagda
i zovu gazde na mobu, jer .siromasi uemaju cim
da caste. Vuk, ziv. 51. i u Vukovu rjecniku: 2.
,ein reicher mann' ,dives', cf. gospodar, bogatun.
— - c) u Vukovu rjecniku: 3. za vremena turskoga
tako su u Srbiji zvali svinske trgovce sa sela
(jer su jgospodaii' bili samo Turci, a ,gospodin'
vladike i arbimandriti), i to im je ime onamo
ostalo jos i do danas.
GAZDALUK, m. postaje od gazda turskijem
nastavkom luk. a) vladane, upravfane imoviuom.
— od XVIII vijeka. Od gazdaluka i marve dr-
zana (pisali su) Virgilius i Kolumela. M. A. ~Re\-
kovic, sat. A 2''. Joster moja, Slavonce, odluka
govoriti jest od gazdaluka. G3'i. — h) imovina
jednoga gazde. — n nase vrijeine i u Vukovu
rjecniku • ,das vermogen (eines' gazda) ,facultates'.
Kakvi mi je gazda brez gazdaluka. Nar. posl.
stoj. 74.
GAZDAE, m. vidi gazda. — Postaje od gazda
po analogiji prema gospodar. — U jednoga pisca
XVII vijeka. II' si sluga ili gazdar, mol' Boga i
hvali vazdar. P. Vitezovic, cvit. 152.
GAZDAEI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu to-
plickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 386.
GAZDARICA, /. hera, gospodaricq od kuce,
gazdina zena, vidi gazda, isporedi domacica. —
Postaje od gazdar nastavkom ica. — (kl xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide doma-
cica). Doceka ga tude gazdarica. M. A. EeJ-
kovic, sat. L2t>. Jere je ova gospoja bila gazda-
rica uvik budna. D. Eapic 129. Da on cuva
hijadu ovaca i da sluzi sedam gazdarica. u Nar.
posl. vuk. 203.
GAZDAEICIN, adj. koji pripada gazdarici. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Gazdari-
cino dete. M. D. Milicevic, zlosel. 157.
GAZDARLUK, m. vidi gazdaluk. — Postaje
od gazdar. — U jednoga pisca xviii vijeka. Jeli
se i u koga nas odkupite} vise poufati mogao,
nego u Judu lakarijota, komu sve skupstine apo-
stolske gazdarluk pridade? D. Eapic 171. Jere
gazdarluk ne umiju. 201.
GAZDAESKA EIJEKA, /. voda u Srbiji u
okrugu niskom. S leve strane prima Medveda u
se Gazdarsku reku koja se zove i Grabovnicka,
jer protice i kroz selo Grabovnicu. M. D. Mili-
cevic, kra}. srb. 9.
GAZDARSTVO, n. vidi gazdaluk. — Postaje
od gazdar nastavkom t.stvo. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Jaram je jedan u kome jeste obo-
dvoje, neka bude indi i jedno gazdarstvo. D.
Eapic 89.
GAZDASAG , gazdasaga , m. vidi gazdaluk,
magar. gazdasag. — U Vukovu rjecniku s do-
datkom da se govori u vojvodstvu i s primjerom
iz narodne pjesme: Kod tolika gazdasaga moga
nisam kadar ni devojke naci. Nar. pjes. vuk.
1, 630.
GAZDILUK, m. vidi gazdaluk. — U nase vri-
jeme. Ja da sam covjek, otela bi od nega gazdi-
luk. V. Bogisic, zborn. 80.
GAZDIN, adj. koji pripada gazdi. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. Na gazdinu kulu udarimo.
Nar. pjes. stojad. 2, 136.
GAZDIN SKI, adj. koji jwipada gazdama. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Vidi u
selu veliku gazdinsku kucu. Nar. prip. vuk. 92.
,Kuca od brasna', rece se za gazdinsku kucu de
se gosti docekuju i caste. Vuk, nar. posl. xlix — l.
Bogosav je bio dete iz gazdinske kuce. M. P.
Sapcanin 1, 50.
GAZDINA, /. vidi gazdarica. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Svako gazdu s gazdinom po-
stiva. J. S. Eej-kovic 69.
GAZDINKA, /. vidi gazdarica. — U narodnoj
pjesmi ugarskijeh Hrvata. A on drugi on za-
gleda gazdiiiku. Jacke. 270.
GAZDOVANE, n. djelo kojijem se gazduje. —
U Vukovu rjecniku.
GAZDOVATI, gazdujem, im2>f. raditi kao gazda,
uprav}ati kucom, imovinom. — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing, gazdova). — U Vukovu rjecniku,
(,wirtlischaften' ,curare rem familiarem', cf. kuciti).
GAZETA, /. tal. mlet. gazeta, mali mjedeni
novae. — Od xviii vijeka i u Vukovu rjecniku
gdje stoji da su u turskoj pari tri gazete, a da
u Risnu (uprav u svoj Boci i po sjevernoj Dal-
maciji) vrijedi po (stare) krajcare. Ukrasti jednu
gazotu jest grih mali. Ant. Kadcic 57. Uzmi
jednu naraucu, odrizi navr no kolik jednu gazetu.
J. Vladmirovic 12. Ako talijerii manka gazeta,
vec talijer nije. Nar. posl. vuk. 8. Blaga loza,
a prosta gazeta ! (Kad ko kupi casu vina i slatko
je popije). 15. — Po tal. gazzetta, novine (prve
su novine izlazile u Mlecima i prodavale se po
gazetu) u nase vrijeme po svoj Dalmaciji (u Du-
brovniku gazeta) znaci: novine. Ne pise se u
nase gazete. Nar. pjes. vuk. 5, 527.
GAZETNACA, /. hjeb sto stoji gazetu. -~ u
jednoga pisca xvm vijeka. Od koliko mu ima
biti gazetnaca kruha unaca. M. Zoricic, aritm. 86.
OAZI
118
GAZITI, 1, b.
G-AZI, adj. vidi 1. gazija; pridijeva se turskijem
imenima nwskijem i ne mijena se po padezima.
— U narodnijem pjesmama nasega vremena i u
Vukovu rjecnika s primjerom iz narpdne pjesme :
Kad mi gazi Eustan-beze dode. Cuj me, aga,
gazi Smail-aga! Nar. pjes. vuk. 4, 484.
1. GAZIBARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Gazibari. Sr. nov. 1868. 33.
2. GAZIBARA, m. prezime. — U nase vrijeme
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic.
GAZIBARE, /. pi. seoce u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 16.
GAZIBARIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GAZIBASA, m. poglavica gazijama, naj boji
gazija. — Slozeno od turskijeh osnova gazi i
basa. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj (gdje je
zenskoga roda). Bunbareci turska gazibaso. Pjev.
crn. 314''.
GAZIBLATO, m. u rugu se kaze o nizem ci-
novniku koji se razmece, Hi po tome sto ne ide
kao drugi judi nego kao da gazi, Hi sto smatra
druije ]ude kao hlato. — U Vukovu rjecniku:
jkomische benennung eines geringen beamteii der
sich wichtig macht'.
1. GAZIJA, m. turski junak, arap. ghazi, tur.
gazi. — isporedi gazi. — U narodnijem pjesmama
nasega vremena i u Vukovu rjecniku: u Turaka
junak (koji je kaursku glavu osjekao). II' ga-
ziju bega ^^ubovica. Nar. pjes. vuk. 3, 541. To
su bogme tri gazije carske. 4, 451. Pa ga upita:
,He gazijo ! deder kazi mi !' Nar. i^rip. vrc. 194.
— na jednom mjestu o konu: Pa iiacera gaziju
dogina. Nar. pjes. vuk. 4, 428.
2. GAZIJA,/. ime nekijem bi^kama, tal. gaggia,
mlet. gazia. — Akc. se mijena u gen. j)l. gazija.
Gazija, 1. Mimosa nilotica L. ; 2. Acacia farne-
siana Willd. B. Sulek, im. 86. — u Dubrovniku
se izgovara ga5;ija.
GAZIJE, /. p)l. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosu. 46.
GAZIJIN LUG, m. selo u okolini Gradiske.
M. Ruzicic.
GAZILAC, gazioca, m. covjek koji gazi. — Od
XVII vijeka. Izrael naj prije zovijase se Jakov,
to jest gazilac. M. Radnic 415^. Vina u kacama
ne gazi gazilac. D. Danicic, isai. IG, 10. — I u
Sulekovu rjecniku (,treter*).
GAZILAN, gaziona, adj. vidi gazjiv. — U Stu-
licevu rjecniku (gazilan, gazilni, v. gaziv). —
nepouzdano.
GAZILISTE, n. vidi gaz, gaziste. — U Stu-
lieevu rjecniku (,vadum, lacus'). — slabo pouzdano.
GAZILISTVO, n. vidi gaz, gaziste. — U Stu-
licevu rjecniku (uz gaziliste). — sasma nepo-
uzdano.
GAZIMICE, adv. gazeci, gazom (kad se pre-
lazi preko vode). M. Pavlinovic.
GAZIMIR, w). vrsta tankoga sukna, casimir
u evropejskijcm jezicima. — U nase vrijeme i u
Vukovu rjecniku: ,cnglisches halbtuch, casimir'
s dodalkoiH da se govori u vojrodstvu po varo-
sima od skora, i s primjerom- I niaramu /uta
gazimira. Nar. pjes. vuk. 1, 631.
GAZINA, /. u jednom primjeru xviii vijeka
kno da znaci: gazena ze»i(a. Nek je zem|a rad
mazi gotova, koju kopaj, kad jo misec stari, jer
tad u noj bit strirak no niari, niti puca, vece
drii kruto; ali sasvim no uzdaj so u to, vo6 ju
gazi, namisavsi slame ili plive da zatvori jame;
takva zemja dobra je za stine, al' pec od ne mlogo
brzje gine, za nu puzder u gazinu mecu, vridnost
od lie s tim cekaju vecu. J. S. Re]kovic 246.
GAZIPETA, m. na jednom mjestu u pisca xviii
vijeka : Drugi pak udi| za I'lim izide drzoci rukom
brata za petu, radi sta nazvau bi Jakov, to jest
,gazipeta'. E. Pavic, ogl. 58. — isporedi i prvi
primjer kod gazilac.
GAZISTE, m. mjesto gdje se gazi. a) vidi gaz.
— u rjecnicima: u Mikajinu (gaziste kud se
.gazi, brod ,vadum'), u Belinu (,vadum' 3601)), ■»
Bjelostjencevii (kod gaz), u Voltigijinu (,guado'
,durchfaki-t'), u Stulicevu. — b) vidi gaziti, 1, b
i 2, b. u Sulekovu rjecniku : ,tretplatz (bei ziegel-
brennern)'.
GAZITI, gazim, impf. vadare ; calcare. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. gazi). — Postaje
od gaz nastavkom i. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu 119, u Mikajinu (gaziti,
prigaziti ,vadare, vado transire'), u Belinu (,vado'
360^5), u Bjelostjencevu (,vado, pervado, per vadum
seu aquam perambulo aut pedes eo, vada transeo,
pedibus trausvado, flumen pedibus trajicio, per-
vado'), u Jamhresicevu (,vadare'), u Voltigijinu
(,pestare, guazzare, guadare' ,durchwaden, treten'),
u Stulicevu (,vado trajicere, vadare'), u Vukovu
(1. ,waten' ,vadare'. 2. ,treten' , calcare').
1. 2}'>'^^(i^no.
a. vadare, hoditi po vodi (kad voda nije du-
boka). objekat je voda Hi drugo sto zitko. a)
aktivno. Na konih riku gazahu. Aleks. jag. star.
3, 263. Er mnokrat skroven niuk stvara zla ve-
lika, riku, ka ne rika, gaziti ju ne hodi. D. Ra-
nina 108''. Rijeku ne gaz', ka ne vika. J. Ka-
vanin 258^. Vodu gazim, a zedan sam. Nar.
pjes. vuk. 1, 238. Gazio blato do kojena. Gle
kako junacki gazi glib! M. Pavlinovic, rad. 16.
— ti ovom primjeru stoji mjeste broditi, jedriti :
Vec smo se ubrodili, vec more gazimo. I. T.
Mrnavic, osm. 113. — b) sa se, pasivno. Turska
krv po po|u se gazi. B. Krnarutic 31.
b. calcare, stajati na sto (objekat) nogama sa
svom tezinom tijela i s velikom silom, da se ono
smeci, smrsti. isporedi cepati, plesati, tlaciti. a)
u pravom smislu. Cetvrta zivina bjese zestoka,
cudna i jaka veoma ; zube gvozdene volike imase,
jedijase zubi i me|ase, a ostalo nogami gazase i
cepase. M. Divkovic, bes. 306''. Gazahu ga no-
gami. P. B. Baksic 74. Tlaci i gazi plemenitu
sitvu po po}u. F. Lastric, svet. 77'^. Udri, pope,
decicu, da ne gaze senicu. Nar. pjes. vuk. 1, 194.
Ovo j' glava jedno;^ gospodara, greota je od Boga
jednoga, da je kjuju oiii i gavrani, da je gaze
koi'ii i junaci. 2, 324. Da careve zem]e no ga-
zimo, da carovo raje ne taremo. 4, 296. Gaziti
kupus, grnzde. Vuk, rjec. kod gaziti. Onda se
meded obrno i uhvativsi ga stane ga gaziti. Vuk,
poslov. 92. 13raso vinograde svojo i gaziso grozde.
D. Danicic, sud. 9, 27. Gaziti mjehove ,die orgel
treten'. Gaziti koze ,felle treten*. u Sulekovu rjec-
niku. kod ,treten'. — u ovom primjeru subjekat
ne gazi svojijem nogama nego nogama kona na
kojemu jase: Sabjom sijece a mrkovom gazi.
Nar. pjes. vuk. 4, 190. — sa se, pasivno. Grisno
tilo neka se nogama gazi. A. Kanizlic, boj^o|ubn.
527. Ta dobri bi korii posustali, jer se trava
gaziti ne dade. Nar. pjes. vuk. 4, 278. — bj kad
je objekat celnde, moze znaciti: zlostavfaii uopce
Hi .srti/io ne paziti, prezirati (isporedi d)). To
no vaja da ti I'lU progonis i nogama ko robii'iu
gazis. M. A. Ro)kovic, sat. F8'i. Ko mo gazi
ta me ne pazi. (U Crnoj (xori). Nar. posl. vuk.
GAZITI, 1, h.
119
G-DJE
147. — c) i kod ohlcnoga liocla viose se kazati
gaziti kad se istice sto postaje od onoga po cemu
se ide. A noge su opet za to iiek pod glavom
gaze blato. V. Dosen 78^'. More Turci, ne gaz'te
orana. Nar. pjes. vuk. 2, 439. Gaze Turci Te-
|igu planinu i Tejigu zdravo pregazise. 3, 152.
Gazio si negde vatru zivu. P. Petrovic, gor. vijen.
113. — d) u jirenesenom, metaforickom smislu:
ne imati na sto (objekat) mkakva ohzira, posve
jjrezirati, sramotiti. Od pameti gazi zdrake i od
mudi-osti. J. Kavaiiin 4'"^. Gazi (grisnik) svemo-
gucstvo, pogrduje mudrost, ne boji se pravde,
tlaci bozije milosrdje. J. Banovac, razg. 148.
Gazis i tlacis sad jednu sad driigu zapovid lie-
govu. F. Lastric, ned. 343. A od Boga tko od-
lazi, zato isto narav gazi. V. Dosen 183^. Ko
se komsiji mrazi on obraz gazi. V. Bogisic, zborn.
390. Gazim gostojirimstvo i vjeru. S. l^ubisa,
prip. 139. Ti gazis stari red. M. Pavlinovic,
razg. 93. — e) (o domacijem pticama) coire, ispo-
redi rastiti, mrijestiti. Kokot gazi, progazi. F.
Kurelac, dom. ziv. 52. — sa se, reciprocno. ,Moje
se tuke vec pocele gaziti.' J. Bogdanovic. u je-
dnoga pisca xviii vijeka i o drugijem. domacijem
zivotinama: Pazi, mlada da se zivina ne gazi,
osobito sto je marve vece, jer plod od ne cestit
biti nece. J. S. Ee|kovic 191.
2. neprelazno.
a. vadare, vidi 1, a. a) u pravom smislu. sto
je kod 1, a objekat (voda ili drugo sto zitko)
stoji: aa) u loc. s prijedlogom u. Oto ti sinak
tvoj u vodi gdi gazi. M. Drzic 86. — bb) u loc.
s prijedlogom po. Tac lijepa pastirka viditi bi
meni, gdi bosa gazase po vodi studeni. D. Ra-
nina 126'*. Jedne^u rijeku s kraja slaze ter po
vodi naglo gaze. G. Palmotic 2, 477. A po krvi
jedan gazi junak. Nar. pjes. vuk. 2, 561. Po ka-
menu i po krvci crnoj gazi junak harambasa
Limo. 3, 312. — • cc) u gen. s prijedlogom preko.
Priko vode gazeci. M. Divkovic, zlam. 53^. Niti
ju sto kada muti, da priko ne (vode) gazi. A.
Kanizlic, roz. 58. — b) kad ima iiza se ace. s pri-
jedlogom u, imperfektivni je glagol prema zaga-
ziti, ugaziti, i znaci ulaziti u mjesto gdje se gazi
(po vodi itd.). U blato gazi. B. Krnarutic 19.
Ona gazi u vodu Cetinu. Nar. pjes. vuk. 1, 571.
— cesto u prenesenom smislu: kao mjesto u koje
se gazi tad je obicno kakvo zlo. Da se barem
toga pazi, u zlo svako da ne gazi. V. Dosen 189*.
Nijesam nikad u takve posle gazio. S. ^ubisa,
prip. 190. Gazi u dugove. M. Pavlinovic, rad.
122. Igru provodimo i gazimo u napasti. 141.
— c) tonuti vise Hi mane u vodu po svojoj tezini,
0 ladi. kad je ace. uz glagol, znaci mjeru. Gaziti,
kaze se za ladu: gazi toliko i toliko t. j. toliko
sama bez tovara u vodu potone kad se spusti.
S. Novakovic.
b. calcare, vidi 1, b. a) sto je kod 1, b objekat
obicno stoji u loc. s prijedlogom po. Neki ga-
zahu nogami po riemu. P. B. Baksic 66. Po ovoj
glavi gazite nogama. A. Kanizlic, kam. 319. Volij
sam da mi gazis po grobu no po trbuhu. (Volim
poginuti braneci se, nego da me ziva mucis).
Nar. posl. vuk. 37. — rjede s drugijem prijed-
lozima, kao svrliu : Koji jako i moguce gazi
svrhu zmaja. L. Terzic 266. i preko : Kad su seobe
naroda pr;^ko nas i Srba i Hrvata gazile. M.
Pavlinovic, razg. 72. i na s ace: Hi|ade naroda
stadose gaziti jedan na drugoga. Vuk, luk. 12, 1.
— b) kao hoditi uopce, ispjoredi 1, b, c). cesto se
kaze 0 nespretnom hodu. ViSto hodi, tiho gazi.
V. Dosen 71a. Tad se va|a razlaziti, vaja doma
svim gaziti. 169''. Napred gazi Petre Mrkonicu.
Nar. pjes. juk. 165. I ja sam jednom te misli
bio, pa gazec naprijed, nasao sam se u neprilici.
M. Pavlinovic, razg. 74.
GAZIV, adj. vidi gazjiv. — U Belinu rjecniku
(,vadabilis; vadosus' 360''), u Voltigijinu (,gua-
doso, vadoso' ,seiclite'), u Stulicevu (,vadosus').
GAZIVODA, /. ime dvjema selima u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 40. 44.
GAZIVODE, /. pi. bratstvo u Crnoj Gori u
nahiji rijeckoj. Glasn. 40, 19. Gazivodie, krvav:
junaci. Ogled, sr. 456.
GAZIVODIC, m. prezime. — xv vijeka. Matij
Gazivodie. Mon. croat. 89. (1460).
GAZJE, n. selo u Slavoniji u podzupaniji cta-
kovackoj. Pregled. 106.
GAZEICA, /. vidi 1. gagrica. — U Mikajinu
rjecniku (gazrica, gagrica od zita ,curculio, gur-
gulio'). — nije dosta pouzdano.
GAZUL, m. ime musko (rumunsko ili arba-
nasko?). — • xv vijeka i u Danicicevu rjecniku
(Gazulb). Gospodini, Pavelt Gazulb. Mon. serb.
481. 482. (1459).
GAZVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Niva u Gazvini. Sr. nov. 1873. 411.
GAZA, /. ono po cemu se gazi, blato, glib. —
Samo na jednom mjestu xviii vijeka u pisca
Dubrovcanina. Stari plas, hajina vedha, mahra-
mica pognusena nose se na daz i na gazu. B.
Zuzeri 370^.
GAZENE, n. djelo kojijem se gazi. — Stariji
je oblik gazenje. — IzmeSu rjeenika u Mikajinu
(grijeskom gazenje .transitio vado'), u Bjelostjen-
cevu (gazene), u Stulicevu (gazene iz Bjelostjen-
ceva), u Vukovu.
GAZIC, m. prezime. — U na.se vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
GAZJ^IV, adj. vadosus, po kojemu se (mjestu,
vodi) moze gaziti, vidi gaziti, 1, a i 2, a. —
isporedi gaziv. — U Bjelostjencevu rjecniku (kaj-
kavski gazliv ,vadabilis').
GAZNA, /. vidi gazene. — U Sulekovu rjec-
niku (,treten; waten').
GDA, vidi kada.
GDANSKI, adj. koji pripada Gdansku. — U
Sulekovu rjecniku (,danziger').
GDANSKO, n. Gedanum, grad u Pruskoj (mm.
Danzig). — isporedi Dancik, Dancika. — Po
ceskpm Gdansko i pojskom Gdansk, Gdaiisko. —
U Sulekovu rjecniku (,Danzig').
GDANSTANIN, m. covjek iz Gdanska; plur.:
Gdanstani. — Nacineno od osnove gdansk na-
stavkom jan-in; kj pretvara se na c, a zatijem
sc na sc, st. — U Sulekovu rjecniku (,Danzigor').
GDANSTANKA, /. zensko ce(ade iz Gdanska,
vidi Gdanstanin. — U Sulekovu rjecniku (,Dan-
zigerin' kod ,Danzigei-').
1. GDE, GDI, vidi 1. kade.
2. GDE, GDI, vidi gdje.
GDJE, adv. i conj. ubi (quo, quoniam, dum,
quod), u kojem mjestu, iz cega su se i druga
znaceua razvila. — Oblik je praslavenski ktde
(s interognfivnijem znacenem), isporedi stslov. k-tde,
malorus. de (u rus. rA* * stoji ortograficki mj.
e), ces. kde, po^. gdzie ; u nasem je jeziku e za-
mijenilo e vec od prvijeh vremena. — Postaje
od interogativnoga korijena kt (isporedi tko, kad,
kamo, kuda itd.) nastavkom de (isporedi ondje,
ovdje, svagdje, drugdje itd.) kojijem se pokazuje
stajane u mjestu. — U svijem je rjecnicima, ali
ne svuda s oblikom gdje, vidi kod I.
GDJE, I.
120
GDJE, II, A, 1, a.
I. ohlilc.
a. praslavenskoga oblika k-tde vec je od pr-
vijeh vremena u nascDi jeziku nestalo; ohlici ki.de,
kde, gtde, gde hoji se ne rijetko nalaze u sta-
rijim Hpomenicima (kad nijesu po istocnom govoru)
samo su za to, jer su pisci Hi pisari mijesali
crkveni jezik .s narodnijem. treba tome dodati da
oblici ktde, Icde, a mozehiti i gde na nekijem
wjestima mogu hiti drugoga postana, vidi 1. kade.
b. kod svijeh stokavaca a i kod nekijeh (naj
juznijih) cakavaca praslavensko i. ispalo je a k
pred d jiromijenilo se na g, te po tome glasi it
juznom govoru gdje (po hercegovackom govoru,
all se moze cuti i u Bosni i u hrvatskoj krajini,
gde, od XVII vijeka. Stariiie. 11, 80 god. 1605),
u istocnom gde, u zapadnom gdi. u jiiznijeh pi-
saca (Duhrovcana) stoji cesto gde (u Spomeni-
cima srpskijem) i gdi : prvo radi toga sto je pisar
(Rusko logofet) litio drzati neke ohlike crkvenoga
jezika, drugo jer su Dubrovcani do nasega vre-
mena mijesali u knizeimi jezik zapadne oblike.
drukcije je sto se cesto nalazi gdi je (mozebiti i
u nase vrijeme, a bez sumne di je) ; ovdje se e
mijena na i ispred j, kao i u smijati se, grijati
itd. ■ — oblici gdje, gde, gdi (pisani gi>de, gde, gde
itd.) potvrdeni su od pit'vijeh vremena (gbde u
naj starijem, Kulinovu spomeniku god. 1189. Mou.
sorb. 2); izmedii rjecnika u Mikalinu (gdi, gdje,
kad se razumi stati ,ubi' ; kad se razumi iti, poci
,qno'), u Belinu (gdi ,ubi' 279*>), u lijelostjencevu
(gde, gdi ,ubi, ubinam, ubi gentium, ubi loci, iibi
terrarum, in quo loco'), ii Jambresicevu (gde, gdi,
,ubi' 1, 1014a), II Voltigijinu (gde, gdi, gdigodi,
gdigodir, gdimudrago ,ove, ovunque, in qualsi-
voglia luogo' ,wo immer'), u Stulicevu (gdi ,ubi,
quando, cum, dum, siquidem' ; gdje ,quando, dum,
cum, quoniam, quandoque' ; gdje ? ,ubi gentium ?
ubi terrarum ? ubi loci V ubi locorum ? ubinam
gentium ?'), u Vukovu (gde, istocno ; gdi, zapadno ;
gdje, jugozapadno; gde, juzno) , u Danicicevu
(gde ,ubi').
c. u oblika kod h moze otpasti g, te tako po-
staju oblici dje, de, de, di. ovi su naj obicniji u
nase vrijeme, a ptotvrdeni su od xvi vijeka: Ja
idah kako dobri taj drug, ki ne sumni nigdje
di je. D. Eanina 48''. Cu li dje njesto z-voknu?
M. Drzic 206 (rukopis iz kojega je nastampano
po svoj je 2i'>'ilici xvi vijeka).^ oblici de. M. Ve-
tranic 2, 146; di. 2, 224. A. Cubranovic 153 ni-
jesu dovo(no potvrdeni, jer su iz mladijeh ruko-
pisa; vidi i: De djevojka svoje dvore mela. [Kad
je ,djevojka' (a ne ,devojka'), va|alo bi da je i
,gdje' ili ,dJ6' (a no ,de') ; ali se tako moze cuti
i usred Dubrovnika i Sarajeva, proinda se i ono
prvo (,dje') govori. Vukj. Nar. pjes. vuk. 1, 10.
izmedu rjecnika u Vukovu (de, di, de).
d. kod vecine cakavaca i, se jii'omijenilo na a,
te (po tome kako e glasi u kojem govoru) postali
su, ali naj obicnije kod adverba, oblici (s ca-
kavskijem akcentom) kadi, kade; isti su oblici i
u kajkavaca. — oblik kadi potvrden je od xiv
vijeka: Odlucise, da se kopa kadi starci roku.
Men. Croat. 6. (1325). od onda dolazi (uz gdi, di)
u svijeh pisaca cakavaca (rijetko je pisano kade:
Zucto kadi! rii zakona, ondi ni razrisenja. Anton
Dalm., ap. <>), osim onijeh koji su, kao Kasic,
premda rodeni cukavci, pisali slukapskijem gu-
vorom, Hi u kojijch, kao u Kanavelira Korcula-
nina, u materinskom got-oru vec se kaze '^Ai] kade
govori se u nase- vrijeme kod sjevernijeh cakavaca:
Kamo gres? Kade ce§ ti bi-acu na6? Nar. prip.
mikul. 18. Kade j' ta Lopatov grad? 27. —
izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi ,ubi'), u lije-
lostjencevu (kade ,ubi', v. gdo), u Jambresicevu
(kade, kadi ,ubi' 1014a), y, Voltigijinu (kade, kadi
,ove, dove' ,wo').
e. kao sto je premijestanem slova od kto po-
stalo tko, tako je i od gde (mozebiti ptrije nego
je e zamijenilo e) postalo dge. ovaj oblik dolazi
XIV i XV vijeka: Da su vojni zidati zadi, torne
dg-i-jemi. (dge je im) hotjenje. Mon. serb. 106.
(1333). Vi.zde dge budu moci doseci. 306. (1420).
Dgje (,dgie') mi mozemo. 422. (1442). Mojemu
grbbu (grobu) dge mi se proluci leci. 416. (1442).
Podt ovomej zapisu dge bude upisano. iSpom.
sr. 2, 107. (1442). ali svi ovi pjrimjeri, osim zadita
dva, dolaze nam iz poznijega pjrijepisa (iz knige
koju Miklosic zove codex ragusiiius) ; i u Dani-
cicevu rjecniku. — ovaj se oblik uzdrzao u naj
juznijim krajevima nasega naroda do dana da-
nasnega, izgubivsi d: ge. U Pastrovicima, u Cr-
mnici (u Crnoj Gori) i u nahiji Barskoj govori
se ,ge' mjesto ,de {g<i&y, tako i u svima doga-
dajima do je ova rijec slozena s drugima, n. p.
,nige, svage' itd. Vuk, poslov. xxxii. Ge si, bane,
uputio? zar u b'jelu monastiru ge su nasa ve|a
dobra? Nar. pje.s. vuk. 1, 91. i u Vukovu rjecniku
s pirimjerom iz narodne pjjesme: Ge bi sjeia, da
ue sjede.
II. znacene.
A. adv.
1. interogativno, kod pravoga i nepjravoga pi-
tana.
a. ubi? u kojem mjestu? mjesto se shvata u
naj sirem smislu. (ovo je znacene j^'^'aslavensko).
a) uopce. Gde takova bogattstvija obresti? Mon.
serb. 58. (1293—1302). Gdi je kra} zidofski ki
se jest porc'.dil? Bernardiu 14. mat. 2, 2. Ispi-
tovase od liih kadi ce se Isukrst poroditi. 14.
mat. 2, 4. Ne znam gdje sam. Zborn. 43^". Jos
ga ne znam naci ; di je, ukaz' mi ga, majko moja !
I. Gundulic 12. Adame, kadi si? D. Barakovic,
jar. 12. Kadi jest, ki se je porodil, kra} zidovski?
F. Glavinic, cvit. 5a. Pogledaj kadi se sada na-
hodis. Michelangelo. 22. Da ne znamo ni kako,
ni gdi, ni kada ima doci Gospodin. P. Posilovic,
nasi. 95''. Odi, jiobro, da se domis|amo, di je
koji vitez poginuo. And. Kacic, razg. B05a. O
moj Mijo, de si sinoc bio? Nar. pjes. vuk. 1, 228.
Majka Maru i bije i kara, de jo bila od jutra
do podna. 1, 232. Ah moj Boze blagi ! gdi 1' je
sad moj dragi? 1, 268. I mi znamo gdi se }ubi.
1, 420. Nemoj tvojoj druzbi kazevati, de si bio,
sta li si cinio. 1, 460. Gde si dobra zadobio
doga? 1, 542. Te on trazi do je boje vino. 2, 368.
Vec mi kazi Arapove dvore, gdi su dvori Ara-
pina crna. 2, 419. — b) pitajuci gdjeje sto, ono se
trazi; kod toga se maze isticati da se ono ne vid)
ili da onoga nema, Hi ze{a da ono bude. aai
2)itanem gdje si zove se ko. Gdje si, knezo La-
zaru, vidio ti Bog veliki ! Nar. pjos. mikl. boitr.
23. A de si mi, dijete Maksime! Nar. pjes. vuk.
2, 527. — bb) tijem sto se sto trazi, pokazu^je se
da onoga nema (ako bi i moglo hiti) isticuci
zelu da bude Hi cudene za to sto onoga nijc. U
jednomu vlailaiiu ali gospodstini krstjanskoj ima
biti (a jao! a gdi je?) jedan sklad. M. Eadnic
245a. Nijo li deset ocisceno a doveterica joster
di .su? 281a. Tvoja pomoc sada di je? P. T.
Bogasinovic 20. A di jo dakle odgovor od vas
na ovlika dobra od Boga primjoiia? J. Banovac,
razg. 153. Gdi je srica da proinislis? V. Lastric,
test. 106a. Kanio vira? kanio t)bocaue? gdi je
tvoj Bog, gdi ti je ufane? M. A. Ke|kovic, sat.
D6''. — cc) istice se osohito da onoga nema. Gdje
smo se na bokari jioznali ? (Z). Poslov. dani5. 23.
— dd) istice se da onoga nema a da ne moze
^li biti. gdje stoji nekako u vrlo Hirokom smislu
GDJE, II, A, 1, a.
121
GDJE, II, A, 3, a.
te istice da onoga ne samo ne mole hiti ni na
kojem mjestu, alt ni u koje vrijeme, ni na Icoji
nacin itd. Gdi cu rodit' kad mi Bog ne dade?
Nar. pjes. vuk. 1, 622. De sii zene }nde svjeto-
vale? 2, 446. De jo sova izlegla sokola? Nar.
posl. vuk. 74. A gde ce strucak bosilka zakloniti
kog-a od zla vremena'?! Nar. prip. vil. 1867. 655.
Mogah obadva, ali ' gd je cu brata nbil i, Bog vi
i sveti Jovan'?! Pravdonosa. 1852. 31. Ne da
sultan ni puzeva plaza, gdje li dati Niksic zmaja
|uta? Osvetn. 5, 91.
b. quo? kamo, u koje nijesto? ovo znacene do-
lazi po zajiadnijem krajevima (ne samo u Crnoj
Gori i u Boci gdje se i onako ne razlikuje sta-
jane od micana) od xvi vijeka (vidi i u Mika-
linu rjecniku). Jos se spomen', sto ces biti i
gdi li ces vajmeh doci. M. Vetranic 1, 27. Jer
ne zna jos, zima gdje ga ce dognati. N. Dimi-
trovic 19. O srce ocino, gdi si otislo? B. Kasic,
per. 187. Dragi cacko, majko mila, pogledajte,
gdi sam mlada dovedena s hude srece. I. Gun-
dulic 48. Nu gdje ce so obratiti? P. Kanavelic,
iv. 42. Vajme! gdi cu? kada me je ostavila tu
pri paklu moja vila. J. Kavanin 433'^. Gdi cete
da idemo? J. Filipovic 1, 365^. Gdje cu poci
od duha tvoga? J. Matovic 337. De ste setale,
pet djevojaka? Nar. pjes. vuk. 1, 518. De ce
kruska no pod krusku? Nar. posl. vuk. 78. Po-
taja se i stade virke da gleda de ce, sta li ce
ovi coek. Nar. prip. vuk. 192. ,De ces?' ,Doma
a da de?' Nar. prip. vrc. 173.
2. jos u praslavensko doha od interogativnoga
znacena razvilo se driigo (indefinitno) o nena-
znacenom mjestu.
a. alicubi, u kojem mjestu, kod stajana. a) o
mjestu u Kzem znacenu. Koga je sve ca je gdi.
M. Marulic 67. Easvanu, pokom vas taj daz se
ustavi, izidoh, jeda nas gdi sreca sastavi. N. Na-
Jeskovic 2, 61. Jimas li kadi stan? D. Bara-
kovic, vil. 337. Jeli gdi tko, da od pastira mene
lijepu vil obrani? I. Gundulic 161. Kako je di
u komu mistu obicaj. A. d. Costa 1, 34. Jeli de
ko moj ? Nar. pjes. vuk. 1, 354. Da b' se mogla
jednoc kadi s manum stati. Jacke. 105. Kako
se gdje po nax-odu izgovara. Vuk, nar. pjes. 1, y.
Kad ko do nece da ostane. poslov. 50. — b) ali-
quando, quando, od mjesta je preneseno na vri-
jeme. Nijedna stvar ni tak luda, da ni gdi tu
i do pruda. P. Vitezovic, cvit. 70. Moj vezire,
sto mi de ne dodes? Nar. pjes. vuk. 1, 500. —
c) gdje— gdje znaci: na jednom. mjestu — na
drugom mjestu, a moze se kazati i o vremenu,
kao kad — kad. Jeda bi mu ovce, videci ona cabla
sarovita gdi bila gdi crna, zacele i jance saro-
vite gdi bile gdi erne. J. Banovac, prip. 221.
Trgovci mireci gdi zakinu dram,^ gdi uncicu a
gdi i voce. J. Filipovic 3, 152^. Nih gdi mlogo,
gdi imade ride. J. S. Ee|kovic 150. Za dan, za
dva, gde struk, gde dva. Nar. pjes. vuk. 1, 302.
De mane de vise. Vuk, poslov. xxii. — nalazi
se tako i gdje i gdje— gdje i gdje. Lijepe kuce
promajaju gdje i gdje hrpom, gdje i gdje usa-
m^ene. S. J^ubisa, l^rip. 2.
b. aliquo, quo, u koje mjesto, uz micane. —
od XVI vijeka po zapudnijem krajevima. Ni se
gdi uteci. M. Marulic 106. Niti se bojis vec, da
blago tve zgubis, nit' da ce t' gdi utec. N. Di-
mitrovic 21. Kad godi gdi pride tve lice pri-
bilo, svak mu se poklana. D. Ranina 83a'. Kada
bi se on di odmakao. A. d. Costa 1, 35. Sakrij
me de. Nar. prip. vuk. 6.
c. ovakovo gdje slaze se (sprijeda) s interogativ-
nijem zamjenicama i adverbima i daje im indeji-
nitno znacene. vidi gdjekoji, gdjekad, gdjegdje itd.
3. relativno. ovo znacene nije bilo praslavensko
(staroslovenski je oblik ideze), ali je sad ne sat)io
u nasemu nego i u ostalijem slavenskijem jezi-
cima.
a. ubi, u kojem (mjestu) ; mjesto se shvata u
naj sirem smislu. a) uopce o mjestu. aa) rela-
tivna recenica u kojoj je gdje stoji poslije glavne.
aaa) gdje je u svezi s adverbom (ondje, onamo,
tu itd.) u glavnoj recenici, kojijem se pokazuje
mjesto. Ondi, kadi su nili malini. Mon. croat.
54. (1428). Kada doliojahu ondi kadi stojini. M.
Marulic 174. Ondi, kadi jest prava vera. Antou
Dalm., ap. 92. Ali koji tuj mogase mir i pokoj
meni biti, gdi se svaki nas nadase zlu goremu?
G. Palmotic 1, 303. Ondi srce nase, gdje je i
skroviste blaga nasega. J. Matovic 67. — bbb)
adverba nema u glavnoj recenici, ali se moze
imati u misli. Videhb jere ne ima gde tezati.
Mon. serb. 18. (1233). Da kose gde je igumtnu
hbtenije. Dec. hris. 61. Povedi me, draga moja,
gdi sunacce moje siva. I. Gundulic 33. Ja cu
tebe pomno skriti gdi ne mozes bit nastena.
G. Palmotic 1, 367. Ne budi te sram prositi kadi
mores sto dobiti. P. Vitezovic, cvit. 40. Sad cu
nega uzdignuti, gdi ce slavu dostignuti. V. Dosen
211'>. Trudi se no cute gdje je |ubavi. I. M.
Mattei 303. Bia jesam gdi istice sunce, gdi istice
i kamo zapada. Nar. pjes. istr. 1, 20. — ccc) gdje
stoji mjeste relativne zamjenice kad bi ova bila
u takovom padezu i s takovijem prijedlogom (naj
cesce loc. s u Hi na) kojima se pokazuje prebi-
vane u mjestu. U kojem }ubo sole gde se maj-
storije obretaju. Dec. hris. 62. Jesmo dali mali-
nisce, kadi su bila dva malina. Mon. croat. 63.
(1444). Cvijet gdje miris ishodi. M. Vetranic
1, 182. Stole nose gdi ce sidit. M. Drzic 38.
Sta svrhu mista kadi bise dite. Anton Dalm.,
nov. test. 1, 2'\ Da pustices ti, da cvili rajska
Ijepos, di je tve stanje? I. Gundulic 9. Na spiju,
kadi Paval pribivase. F. Glavinic, cvit. ll*. Nije
mjesta, gdi ne slave ne silnoga vjerenika. G. Pal-
motic 2, 310. Dosavsi u palac kra}ev, di buduci
mnoga gospoda. N. Palikuca 25. U mistu di je
ucinio zlocinstvo. A. d. Costa 2, 43. Trazi lada
gdje ce ladovati. Nar. pjes. vuk. 1, 319. Kazuj
grobje gdi je ukopana. 2, 23. Po cardaku mlogi
civiluci, de se vjesa gospodsko oruze. 2, 231. —
amo moze spadati i ovakovi primjer, u kojem
gdje zamjenuje u cemu, cim: Govoreci: ,Pokoru
cin'te, pribliza se carstvo nebesko', gdi daje ra-
zumiti, da je krajevstvo nebesko pokora. Narucn.
46'>. — bb) recenica u kojoj je gdje stoji prije
glavne. aaa) u glavnoj ima adverab (ondje, onamo,
tu itd. isporedi aa) aaa)) koji odgovar a adverba
gdje. Gde proda, tu i carinu da plati. Mon. serb.
52. (1240—1272). Gdi je posluh, ondi je mir.
B. Gradic, djev. 130. l^ubav gdi vlada, gospostvo
drugo fuj nije vidit ikada. F. Lukarevic 87. Gdi
mu je srce onde mu je i blago. I. Ancic, svit.
145. Gdi je bogastvo , tu su i prijateji. (D).
Poslov. danic. 22. Gdi vam se zgodi naci jednu
nagradu od tri kamena, tuj kopajte. I. Dordic,
ben. 112. Gdi je grih onde je djavao. J. Fili-
povic 1, 324''. Di je pio, brate, tu je i zaspao.
Nar. pjes. bog. 291. Gdi se krajem i principom
duzna virnost i pokornost od podloznika pravo
ukazuje, ondi svega toga nije od potribe. M. A.
Eejkovic, sat. A2h. Gde brazdila, tu zaspala.
Nar. pjes. vuk. 1, 330. De ja nadoh za mene
devojku, onde nema za te prijateja. 2, 330. Gde
je cvet tu jo mod. Nar. posl. vuk. 41. Do zub
boli tu i jezik bjezi. 73. De je tanko onde i
puca. 74. — bbb) u glavnoj nema adverba, ali
se maze imati u misli. Gdi vo|a ne pristane, ne
GDJE, II, A. 3, a.
122
GDJE, II, B, 3.
moze biti gi'ijeh smrtni. A. Komulovic 10. Gdi
budem ja, hodi s oruzjem oni cas. G. Palmotic
1, 347. Jer gdi nije oko gospodara ne radi se
nego se obara. M. A. E.e|kovic, sat. E4a. — b)
od wjesta je jjreneseno na vrijeme. O Rumenko
ma lubjena, sad na dubju gdi je lis nik'o, cemu
sama ti od kamena kazes prsiV I. Gundiilic 352.
Doci ce vrime, di ces ti plakati. A. J. Knozovic
230.
b. quo, u Icojc (mjesto), kumo, uz micane. ovo
znacene dolazi u istijem krajevima u kojima i
interogativno kod 1, b. potvrdeno je od xv vijeka.
radi polozaja glavne i relativnc recenice i rijeci
u glavnoj kojima odgovara gdje vidi sto je ka-
zano kod a. Gdi te Bog posadi toti ti priside,
toti se nsadi. M. Marulic 213. Penuci se gdi
se sam ja uspoo. M. Drzic 260. Lisico imaju
svoje jamice, gdi bjeze od dazda. M. Divkovic,
bes. 79'\ Dostoj se privesti me gdje si priveo
lupeza. B. Kasic, zrc. 176. Uzivajmo slatke hlade,
gdi nas zove draga sjenca. I. Gundulic 403. Gdje
ziv covjek ne dohodi. P. Kanavelic, iv. 463. Ne
imade kraja zemje gdi nije dosla vira Isusova.
I. Ancic, vrat. 9. Hod', Lo\Tince, di t' je drago.
P. Hektorovic (?) 167. Gdi budes ti sam htiti
u cas mozes svud dopriti. A. Vitajic, ist. 349^.
Imas u pameti mista kud imas proc, gdi imas
doc. J. Filipovic 1, 332i>. Ne moguci doseci vo|a
gdi razum i poznane ne dosize. Ant. Kadcic 486.
Di bili bi zvani pripovidali bi. A. d. Costa 1, 57.
4. gdje kao i neki drugi adverbi relativni (kiida,
kad, kako itd.) nalazi se s prijedJozima do i od. —
do XVI vijeka. U cai-evb kladencb odb gde se i
zacelo. Glasn. 11, 134. (1336—1346). Do gde mo-
gase doseci. Spom. sr. 1, 62. (1405). Ni cu, da
primisti zima ju ni lito od gdi se namisti jednoc
stanovito. H. Luoic 220. Neka opeta tamo se
povi'ati, od gdi ju taj kleta bolizan uvrati. 237.
— jos cesie kad znaci: kad. Svezati i drtzati
do gde plati. Mou. serb. 206. (1387). Vt vsa
leta zivota gospodstva mojego i sinovt gospodstva
mi do gde su gospodstvu mi i sinovomb go-
spodstva mi knezb i vlastele i vsa opcina grada
Dubrovnika u pravomb i istinnomt prijatejstvu
i jubve. 355. (1428). Do gde je zivb gospodinb
despotB Durbdb. Spom. sr. 2, 98. (1441).
5. gdje moze biti zdruzeno Hi slozeno s nekijem
rijecima Hi rijeccama koje ma sire Hi ogranicuju
Hi drukcije pomijeraju znacene, vidi gdjegod,
gdje god, gdje mu drago, igdje, nigdje itd.
B. conj. ubi, quum, dum, quoniam, quod, od
relativnoga adverba gdje postaje konjiikcijom, i
to po svoj lyrilici naj prije s temporalnijem zna-
cenem (vidi A, 3, a, b). recenica, u kojoj je gdje,
svagda je podlozna.
1. ubi, quum, dum, si, recenica u kojoj je gd^e
pokazuje vrijeme u koje sto biva Hi maze biti.
a) ubi, quum, dum, kao kad, dok, docim, poka-
zuje uopce vrijeme u koje sto biva. Gde komu
daje Dubrovbcaniub svoj dobitbkb komu gode
trbgovbcu, tere mu od nega u biJib udritb, da
se klbne Latininb za tozi. Mon. serb. 147. (1349).
Gbde vi bi hotonbjo uzoste vse. Spom. sr. 1, 99.
(1409). Gdje receni uzviseni gospodin knez i
kapotan razumje knigu vi.se pisanu. Mou. serb.
464. (14.54). Toj ter gdi slisah ja, vas igrah,
kako bijes. S. Mencetid .54. Ne6e li ti svit zazriti,
ne6o li ti spasti lica, ne6'^li srtat' viku nica, gdi
te putom ko snsritiV A. Cubranovic 160. O go-
spode rajska i mila, inramorna jo srca odvise,
gdi je smrt toho umorila, tko za tobom no uz-
diSo. I. Gundulic 267. 1 razlog jo, da zostoka svu
Greciju >rgba smuti, .u zonit-u gdi od oka od r'le
Casti lio6' teguuti. G. Palmotic 1, 267. De se
jedan u nevo].i nade, da mu drugi u pomoci bude.
Nar. pjes. vuk. 2, 222. Prosi kmete, gdje mu
di'uge noma. Osvetn. 5, 8. — b) dum, kao dok,
pokazuje da radne glavne i podlozne recenice
bivaju u isto vrijeme, ali isticuci kod toga ^da
su one radiie u cem suprotne jedna drugoj. Sto
je vas svijet stec, tri lakti p d|inu gdi mu su
zadosti? M. Vetranic 1, 40. Izbrani moj cvite,
sto muce lezis tac, gdi meni krozi te probada
srce mac? N. Najeskovic 1, 193. Gdi bi me imala
svaki cas sliditi, to bjezi od mene sto moze na
sviti. D. Ranina 85a. Cemu, jaoh, nebesa vise
mene vidim sjati sred vjecnoga vedra iiresa, gdi
obrah zem|u i tamnosti a pognlih nih svitlosti?
I. Gundulic 240. Ovi samo grad Slobodan, gdi
rpbuju svi ostali, slobodom se vjecnom hvali.
G. Palmotic 2, 523. Da tako li dobicete, sramno
utec gdje ste spravni? P. Kanavelic, iv. 175. Ali
se bojim, da ima mlogo u krstjanstvu, koji, gdi
pastir nebeski priporucuje jjoniznost i krocinu,
oni su puni holosti i srcbe. F. Lastric, ned. 203.
Gdi sam imala vas slusati i |ubiti, bila sam ne-
poslusna. I. Velikanovic, prik. 69. On svekolike
zloce po coviku diluje, kada covik negovomu
napastovanu privoli, gdi drugojacje, kada mi ne
bismo privolili negovomu napastovaiiu, nista nam
ne bi mogao nauditi. B. Leakovic, gov. 47. O
sto ti je krkloni gorom zaci, gdje mozete, Bog
do, pojem saci? Osvetn. 4, 42. — c) si, kao ako,
pokazuje do cega stoji da bude ono sto je u
glavnoj recenici. — cesto u pisca xvii vijeka, a
jedan put u drugoga xvni. Gdi virovat nisi lina
Isukrsta, i ako ces smrt prijati, sada hoco biti
zdrava tej bolesti tvoja glava. P. Hektorovic (?)
95. Gdi ne dadu I'lemu slavu, usic Aim cu svim
trim glavu. 103. Di 1' ga neces nam kazati, znaj,
da ces se ti kajati. 114. Gdi li ne moz' sva pra-
viti, htij s mnom paklu se od23raviti. J. Kavaiiin
390^. — d) u jednom p>rimjeru xvi vijeka stoji
u recenici samoj po sebi koja pokazuje zefu ne-
cega sto je mucno da bude. ovako gdje treba
tumaciti kao i da kod 1. da, I, A, 1, b, /3) (II,
str. 167). Gdi bih se po sreci i ja ovdi pomladio !
M. Drzic 52.
2. quoniam, kao posto, po tome sto, od vre-
mena je preneseno na uzrok. — od xvi vijeka.
Htio sam svu bradu iskubsti, gdi inoj nije cut'
po gradu neg tvoje sramote. N. Najeskovic 1, 292.
Bog je dobar, prostice. Daklen gdi je dobar va}a
grisiti i zlo ciniti? J. Banovac, prip. 72. Vr-
hovno A^jece zudjelsko usumni se da on isti (Ivan
krstite^) lasno mogo bi biti Hrist, i toliko ve6o
gdi Ivan podobrivase cejad. S. Kosa 48**. Topi
biju za nedeju dana, de se caru rodila devojka.
Nar. jijos. vuk. 1, 470. Ne htednu mu jo odmah
dati gde je star i siromah. Nar. prip. vuk. 109.
Ali je nagrdona gdo joj noma dveju talpi. 113.
3. predasne (kod 2) kauzaliio znavci'te ograni-
ceno je tijem, sto podloznom recenicom u kojoj je
gdje izrii-e se od cega postaje t'leko unutrne, du-
hovno ganuce. vidi 1. da, I, B, 3 (II, str. 190—191).
— od XVI vijeka. a) u glavnoj recenici glagolom
Hi drugom kojom rijeci izrice se ganuce, a ovo
moze biti: zalost. Zac je meni veja muka, gdje
mo takoj podrazujes. M. Vetranic 1, 251. Tko
vole o srarti sve misli na svit saj, boloc se gdi
nami sve stvara zestok vaj, ne uziva zivota. D.
Ranina 93'^. Koju boles, jaoh, ja cuju, gdi je ne-
mocna dusa moja! I. Gundulic 246. Zostok vaj
mo cijopa i srco j)riliodi, gdi vila prilijopa ostajo
saiiia odi. G. I'aliuotic 2, 442. C'omu daklo ja da
so bolim gdjo mi jo ugrab|on moj sinak? I. Dordid,
bon. 4:5. Nogo zalim do mo provariso. Nar. pjes.
. vuk. 5, 209. Hi Xali§ de si ostario ? Nar. pjos.
GDJE, II, B, 3.
123
GDJE, II, B, 4.
petr. 2, 425. u glavnoj recenici moze se izreci
tjelesno stane kojijem se javja zalost: Krscane
tiizni stahu placuci gdi cica Jutosti poganske ne
smijahu pripovidati jime Isukrstovo. Ziv. kat.
star. 1, 218. Tko i:e bi suzice prolijevao gdi
smrtni taj narav nece se svrnuti? M. Vetranic
1, 5. Zejno uzdisu gdi tvoj buk uslisu. 1, 66.
Tresem se sva, gdje gine djevojcica svijetla i
mlada. G. Palmotic 1, 366. Proplako bi stanac
kami, gdi zalosna, privarena imah biti pogubjena.
1, 386. I trostruke me suze prolise, gdje mi
ne bi sudeno da u prvi dom ne ostanem. Pravdo-
nosa. 1852. 23. — radost, veseje. Er mi se po-
treba radovati gdi sam imo toliko vrijedna uce-
nika. I. Dordic, ben. 43. Veseli Crnogorci gdje
im Dolgoruk potvrdi gospodara. S. ^ubisa, prip.
127. ili smijeh, kao tjelesni ziiak veseja : Solomun
mu odgovori da se smije de car cara hoce da
pogubi na zenskom uzglav^u. Nar. prip. vuk. 197.
— zadovojnost. Nije li t' za dosti, gdi za te,
ma vilo, niojoj zi mladosti zivjeti nije milo? N.
Na}eskovi6 2, 29. — gnev, jutina. Kako Bog se
ne razsrdi, nisceta gdi tako ruzi te i grdi? H.
Lucie 242. Ona zavika od srcbe gdi joj ne ti
mladic pristati. I. Ancic, vrat. 33. Ni tu ti se
ne bib raz|utila de se varas Marku rad' junastva.
Nar. pjes. vuk. 2, 238. — zavidnosf. Ivoliko da
njeku zavidos imase, gdi nasu toliku ^uvezan
vidase. N. ISra|eskovic 2, 107. — cudene. Kad ta
vil uz pjesan na prozor izide, cudu se, gdi bijesan
zivot moj ne pride. S. Mencetic 91. Mi slabi se
cudimo gdi nas iwogone. I. Ancic, vrat. 79. Ja
se ne mogu izcuditi nasemu narodu, gdi je toliko
Slobodan sagrisivat a toliko se opet stidi svoje
grihe ispovidat? J. Banovac, prip. 37. Vec se
cudimo konu negovu, de ga oseldan pri br'jegu
ceka. Nar. pjes. vuk. 1, 84. Pa se zacudi gde
sve selo peva i veseli se. Nar. prip. vuk. 112.
— strah. Tolik me bjese strah, gdi t' iires takoj
sja. N. Najeskovic 1, 178. Prei^ade se Strabini6u
bane, de pogibe ludo i bezumno. Nar. pjes. vuk.
2, 285. Ako 1' si se, svekre, prepanuo, de je
Maksim jos tanko dijete. 2, 554. — oholost, liva-
lisane. Koji se oboli, gdi sabja negova u mao
cas krv proli od mnogo banova. M. Vetranic
1, 52. Povali se medu devojkama, de s' oteo
kona od Bugara. Nar. pjes. vuk. 2, 143. — sram,
stid. Ko se necu ja sramiti, gdi ti, u trudijeh
ki me odhrani, u razbludah sad me uhiti! G.
Palmotic 1, 140. Sramujom se mnogo, gospo-
dine, gdi nisam isto i do sad cinio. M. Zoricic,
osm. 3. Ona j' stidna i mis'ona de je dosla tudem
dvoru. Nar. pjes. vuk. 1, 66. — salene. Eavno
poje, zao nii je na te, gdi moj dragi otide niza
te. Nar. posl. vuk. 1, 477. Zao mu je ceda u
kol'jevci, de ostade od mjeseca dana. 2, 121. —
vrijedane. Da Maksimu zao ne ucinis, na ve-
se^u de ga sad poturas. 2, 546. — kudene, ka-
rane, zamjeravane. Guj, meni ne zabav' gdi se
ja olio|u. S. Mencetic 217. Ne zamiraj gdi nije
nakicena. J. Banovac, pred. ix. Korice te jutrom
i vecerom de si bila sa mnom pod cadorom. Nar.
pjes. vuk. 2, 284. — rug. Onda ce|ad kao rugabu
se, gdi Isus rece, da je zaspala. P. Lastx'ic, od'
288. — zahvalnost. Mol' Boga, devojko, gde sam
izboleo. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Moli Boga de
se moja mater nije doma namjerila. Nar. prip.
vuk. 118. — b) glavnom recenicom ne kaze se
izrijekom ganuce, nego je u noj uzvik, blagoslov,
proklestvo itd. po kojemu se ono poznaje. Ja toj
videci, rijeh: ,0 nemila smrti! gdi ce nas ovdi
svijeh ob jednom satrti!' P. Hektorovio 72. Vala
Bogu! vala jedinome! gde mi Vlasi zaiiu u ne-
de}u. Nar. pjes. vuk. 1, 168. Lele mene do Boga
jednoga! de pogubih svoga sina Marka. 2, 197.
Eopce mqje! zmijo od Turaka! de propade u
tamnici mojoj ! moz' li s', robe, junak otkupiti ?
2, 274. Avaj mene do Boga miloga! de pogiboh
jutros pred mehanom. 2, 353. Hej Solune, ognem
sagoreo ! de u tebe ne ima junaka. 2, 463. Blago
Andriji de je poginuo! P. Petrovic, gor. vijen.
51. — amo mogu spadati i ovi primjeri: Ves'o
ti je ovi danak, moj mili Boze! de Jovanu ]ubi
vode u case dobro. Nar. pjes. vuk. 1, 44. Stra-
sivice Jaksica Todora! de on ne smje udrit' na
Ivana! 2, 598.
4. (mozehiti sirenem predasnega znaeena) pod-
loznom recenicom u kojoj je gdje izrice se sto se
tjelesnijem. ill duhovnijem naclnom osjeca, vidi
1. da, I, B, 1, b (II, str. 188—189). od da razli-
kuje se gdje tijem sto se ovom rljecl istice (i jos
vise kad je subjekat podlozne recenice objekat u
glavnoj) da subjekat glavne recenice n. p. cuje
uprav svojljem uslma, vidi svojljem oclma ono
sto je izreceno u podloznoj, a kad da moze se
kazati da ,cuje, vidi' i sto preko drugijeh \adi
obazna; tako cujem da |udi govore kaze se kad
se zna da se nesto pripovijeda, cujem gdje |udi
govore a osobito cujem |ude gdje govore kad se
cuje u pravom smislu nihov glas. all se nerijetko
sve tri konstrukclje mijesaju kod pisaca i kod
sama naroda. — od xv vijeka. a) u glavnoj je
recenici glagol Hi druga rijec kojom se pokazuje
tjelesno ili duhovno osjecane. ovo moze blti: vid.
Ugleda trup gdi lezi. M. Marulic 56. Vidjeh sto
Vila, gdje svaka luk nosi. M. Vetranic 2, 109.
Po svak cas vidamo, zalosna gospode, gdi nigda
zlo samo ne moze da dode. N. Najeskovic 2, 67.
Vidjeh gdje njetko bjezi. M. Drzic 269. Dru-
goga ces vidit banom gdi stoluje na Dunaju.
A. Cubranovic 144. Plakahu sve dumne gleda-
juci gdi mre. B. Kasic, per. 130. Vidih ogan
kadi stine. D. Barakovic, vil. 215. Izradi zalosti
ku si px'ijala, kada si uzrila gdi ga izranise. M.
Alberti 418. Ali opeta glasoviti pojacki se kra}
objav|a, gdi proc caru vojsku spravja. I. Gun-
dulic 433. Ali se Osman car opeta pazi, gdi sve
na boj tjera. 446. Zagledahu pogani, gdi Priska
moli. F. Glavinic, cvit. 213-. Silna upazih Vuci-
straha , gdje put uprav mene grede. G. Pal-
motic 2, 180. Vidim, gdi se rijeke od krvi s obje
strane proljevaju. 2, 260. Gledahu vase oci gdi
Isukrst krv prolivat poce. J. Kavanin 316b. Upazi
iznenade gdi ta crna ptica promece se u crno
dijete. I. Dordic, ben. 190. Kad kra} Baldasar
opazi ruku covicju gdi dvama prsti po zidu pise.
J. Banovac, prip. 26. Viditi tolike vojnike gdi
koju dicicu. F. Lastric, svet. 197^. Ugledah dya
covika, gdi se na mostu biju. M. A. Rejkovic,
sabr. 68. Otac svoje sinove uzre zlom godinom
zanesene, gdje ih more uzavrelo na bijesne va-
love sjemo tamo mece. I. M. Mattel 332. Ako
vidimo, gdi se tko jedan put opije, ne mozemo
reci, da je on pijanac. B. Leakovic, gov. 9. Ljepo
li je pogledati uz visoko vedro nebo, de se muiia
gromom igra. Nar. pjes. vuk. 1, 52. Dal' ne vidis
gde si poginula? 2, i20. Vide bane de mu druga
nema. 2, 271. Vidili smo primorkinu gdi do-
broga koria jase. Nar. pjes. istr. 2, 101. Vid'la
zaba de se koni kuju, pa i ona digla nogu. Nar.
posl. vuk. 34. Kad ugleda cara de ide. Nar. prip.
vuk. 133. I ugledase sina covjecijega gdje ide
na oblacima nebeskima. Vuk, mat. 24, 30. — cu-
vene. Ovo ja kako cuh gdi mo6no priseze. S.
Mencetic 125. Za sto je boljezan na smrti kufa
cut gdi poje u pjesan. M. Vetranic 1, 3. Ako bi
tkogodijer zacuo svoga iskriiega, gdi pogrduje
ime bo^je. A. Gucetic, roz. jez. 38. Glas iz luga
GDJE, II, B, 4.
124
1. GDJEGOI)
jedaii zacu gdi se uz gorske dipli sklada. I. Gun-
dulic 352. Ovdi se cuje glas, gdje pjeva ovii
standi. G. Palmotic 2, 333. Cujem, gdi mi niki
odgovara: ,Otce ja nikoga na grih ne nagovaram'.
J. Banovac, prip. 220. A cuo sam di }udi go-
vore. And. Kacic, razg. 205'\ Ciije dete gdi place.
D. Obradovic, basn. 3.5. Jeli pogiljjivije ogo-
varati i zloglasiti koga ili slisati gdi se ogovara?
B. Leakovic, nauk. B6G. Za to gotovo svaka Srp-
kina kojoj je brat umro oplaee i danas kad cuje
kvikavicu gdje kuka. Vuk, ziv. 224. — sanane.
Jer sam nocas cudan san usnio, de moj kalj)ak
pliva po Neretvi. Nar. pjes. vuk. 1, 464. San
usnila gospoda carica de joj na snu coek govorio.
2, 390. — citane. Nu si ctil dobro ti, Pavao gdi
pise. N. Najeskovic 1, 330. — tjelesno osjecaiie
uopce. Ter uzmnim zivot oc cuteci gdi venu. S.
Mencetic 30. Pojuci pjesan ocute gospodu gdi
ide uz skalu. N. Najeskovic 1, 242. Cute sveder
crv pogani gdje ih grize. B. Zuzeri 83''. — uo-
hodene, zastajane, sretane, stizane. Pastira naj-
dosmo cvileci, gdje suze otira. M. Vetranic 2, 137.
Iduci !^ubmir u lov nade gdje govori Eadat. N.
Najeskovic 1, 180. Kad no te nigda srih gdi
bludis pojem sam. D. Barakovie, vil. 294. Nade
gdi se je obisio nesricnik. I. Ancic, svit, 19. Su-
srite gdi nose iz Naima jedinoga sina nike udo-
vice. F. Lastrit', ned. 336. Nasavsi Izbozeta, gdi
slatko spava. I. J. P. Lucie, razg. 61. Zastasmo
te za vecerom, gde veceru ti veceras. Nar. pjes.
vuk. 1, 115. Tu nadose jednu nevjesticu, de joj
gore i noge i ruke. 2, 12. Iduci putoni sustignu
jednoga coeka de vodi dva brava na uzlici. Nar.
prip. vuk. 210. Nabasa na jednu babu, de ukraj
puta sjedi. "227. — domis}ane, mis^ene. Misled,
gdi ce ma gospoja s moje varke poginuti. G.
Palmotic 1, 368. Ali nemu odmah na um pade,
de su s' jedan drugom zavjerili. Nar. pjes. vuk.
2, 221. Tad se Dmitar bjese osjetio, de ce |uba
brata otrovati. 2, 628. — znane. Ne vijom, moj
Boze, tva pravda trpjoti tolik smi-ad gdi moze.
M. Vetranic 1, 10. Ah, sad poznam, gdi istino
odgovori meiii odi. I. Gundulic 97. — h) amo
spadaju i ovaki primjeri u kojima mjeste ;/lavne
recenice stoje rijeci evo, eto, eno, nuti. gdje stoji
jamacno po tome sto se one rijeci shvataju kao
da isto vrijede sto i imperativ glagola vidjeti.
Nut gdi im part drzi! N. Najeskovic 1, 247. Oto
ti sinak tvoj u vodi gdi gazi. M. Drzic 86. Ali
eto gdi skace k nam kolo satii-a. I. Gundulic 171.
A Hotima grada ono, iz daleka gdi se bili. 322.
Evo Husoina gdi ku posalbinu od Osmana nosi.
1. T. Mrnavic, osm. 131. Evo gdi covik prav
pravcat umira! M. A. Ke|kovic, sabr. 1. Al' eto
starca gde ide. Nar. pjes. vuk. 1 , 289. Nuto
didije gdje namiguje! 1, 385. Eno mi je u gra-
diiii gdi neven bere. 1, 426. Al' eto ti ]^utice
liogdana do on goni Ke}u i Milosa. 2, 221. Eto
ozdo dva dobra junaka de s' ceraju uz goru zo-
lenu. 2, 591.
5. gdje se izjednacuje jos vi§e s da, te se upo-
treb^ava i kad je u glavnoj recenici glagol Hi
druga rijcc kojom se pokazttje jav^ane, a u pod-
loznoj je ono sto se jav(a. vidi 1. da, I, B, 1, a
(II, str. 186—188). — od xvi vijeka. Egloga, u
kojoj pastiri Damon i Tirsi medu sobom zgovor
cine, kazuci, gdi Mopso place smrt go.spojo Nike,
bratucodo negovo. 1). Kanina 135i«. Voliko mi
josto .stvari od vas zvijezde prorokuju, yodri kra|i,
.svijotli carl vase plemo gdi jjostuju. G. Palmotic
2, 268. Ki'iiga ka/.o do ga kuno majka. Nar. j)jos.
vuk. 2, 265. A sapatom zbori .sirotina de mi
sjedi sualia istro.seiia. 2, 542. Nu objavi i svoj
braci kazi, de 6o ])uci tridesot topova. 2, .543.
G. da(ijem izjednacenem s da podloznom rece-
nicom u kojoj je gdje razlnze se i titmnci sup-
stantiv Hi zamjenica u glavnoj, vidi 1. da, I,
B, 4 (II, str. 1911)). iieki hi pritajeri po znacenu
mogli spadati i pod 3, 4, 5. Eazmi smrt jedinu
ja ne vim zlo vece ner meni istinu vjerovat gdi
nece. S. Mencetic 122. Cijem da tko zaplati
}ubav tuj veliku, gdi se sam htje dati za dat'
raj coviku? N. Najeskovic 1, 127. Ja ne znam
smi't goru neg rai'ien gdi bone. D. Barakovie, vil.
130. Neg su mi se zli bilizi jailni majci ukazali
gdi se gi'avran vijase nad merli od Zadra grada.
199. Ovo je |ubav nasega oca nebeskoga gdi
vlastitomu sinu ne prosti zivota. I. Ancic, svit.
159. Mili Boze, euda golemoga! gde brat sestru
deveru jiredade. Nar. pjes. vuk. 1, 24. Nek su
nemu dvoji troji jadi: jedni jadi de se ne videsmo.
drugi jadi de se ne sastasmo, treei jadi de se
ne jubismo. 1, 280. Jedna mi je tuga na srdakeu
mome de mi vranac konic jio poju ne skace.
I, 393. Videh cudo i nagledah ga se, de idase
patka potkovana. 1, 529. Tu se odmah jadu osje-
tila, de j' umro nejacak Jovane. 2, 42. Al' to
zacu od Budima kra|u, de krajica pokloni de-
vojku. 2, 595. Glas dopade gosjjodi krajici, de
je Ivan doso na Trutinu. 2, 598.
GDJEGDJE, adv. alicubi, u kojem (gdjekojem)
mjestu (indefinitno) , razlikuje se od indefinit-
noga gdje (kod II, A, 2) tijem sto se misU na
vise od jednoga mjesta. — isporcdi gdjesto. —
Postane vidi kod gdje, 11, A, 2, c. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stidicevu (gdjegdi
,alicubi'), u Vukovu (,hie und da' ,passim'). Zasto
sam gdigdi jirodujivao i s aceutom. F. Lastric,
test. XTii. Koji gdigdi po Filipju biva. J. S.
E,e|kovic 121. Ali nista videt ne mogase nego
degde krstaca barjaka. Nar. pjes. vuk. 5, 3.34.
— S'djegdje— gdjegdje kao gdje— gdje, vidi gdje,
II, A, 2, a, c). Buduci da sam slidio gdigdi prve,
a gdigdi druge. F. Lastric, test. xii.
GDJEGDJETKO, vidi gdjetko. — U jednoga
pisca nasega vremena (gdjegdjeko). Gotovo ne
minu dana, da ne dode gdjegdjeko na poklon. S.
^j^ubisa, l^rip. 100.
1. GDJEGOI), adv. alicubi (aliquo, unquam,
aliquo modo), rijeccom god gdje dohiva indefi-
nitno znaiche (isporedi gdje, II, A, 2). drukcije
je 2. gdje god, od cega se ovo razlikuje i ak-
centom i tijem sto se god nigda ne odjeluje od
gdje. — Gdje moze hiti u kojem mu drago oblikii
(vidi gdje, I), a mjeste god moze hiti gode, godi,
goder, godir, god itd. (vidi god). — Od xvi vi-
jeka (vidi primjer 31. Drzica kod a) s ohlikorii
gdjegodi), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi-
goder ,alicubi'; kadigodir ,uspiam'), u Mikafinu
(gdigodi, gdjegodi, kad se razumi stati ,alicul)i,
uspiam locorum vel gentium' ; gdjegod, gdjegodir,
kad se razumi poci ,quopiam, aliipio'), u Bclinu
(gdigodi, giligodijer , alicubi' 447"; gdigodi , aliquo'
598''; gdjegodi ,intordum' 721''), u Stuliceou (gdi-
god, gdigodi, gdigodir, gdigodira, gdigodje ,ali-
culii, uspiam locorum vel gentium'), u Vukovu :
gdjegod (gdjegod), 2. ,irgend wanu' ,aliquanil(),
quando(pxo': Dodi du ti gdjegod, kad uzimaui kad.
a) 0 mjestu. gdjegod: Ako gdjegod koji ostaje.
J. Kavanin 120''. Ako li se je gdigod namirio.
A. Kanizlid, kam. 9. Nedos nadi gdigod ni cila
versa. And. Kacie, razg. 318. Ima li gilegod de-
vojka koja jo na mo prikladna? Nar. i)jes. vuk.
1, 58S. A ear gledi i dosno i levo, ne bi 1' gdi-
god vidio Momira. 2, 160. 11" je gdogod s ])uta
zalutala, ili su jo lovei uvatili. 1, 274. — gdje-
godi: Ovdi ga du u ovu crkvu gdigodi za nodas
1. GDJEGOD
125
GDJENO
skrit. M. Drzic 221. Ova rijec evo u svetomu pismu
gdig-odi se nahodi. M. Divkovic, bes. 4''. — gd.je-
godir: I po Bracu i u Trogiru, gdjegodir se ke gla-
vice naziru. J. Kavanin 1181'. — gdjegod: Nije vece
cudo nastanulo, ni nastalo ni se degod culo. Nar.
pjes. vuk. 2, 22.8. Ne znas degod kamene pecine
de bi mogli vatru naloziti? 3, 419. — gdjegodi:
Pak ja podoh u svijet bijeli, da degodi boje sluzbe
trazim. 2, 139. — h) 0 vremenu. gdjegod: Ako
bi ocitnik ili grabioc digod ucinio se, morao bi
naslidovati Matea. G. Pestalic 67. — gdegode:
Sto se nisi gdegode umila? Nar. pjes. vil. 1866. 833.
— gdjegodir: Neka nastoje izkoreniti ovu nemoc,
gdigodir s ucenjem, gdigodir s nutkanjem. M.
Bijankovic 6. — c) Jiao sto gdje 7noze ne biti
ograniceno na samo nijesto a ni na vrijeme (vidi
gdje, II, A, 1, a, b) dd)), gdjegod moie znaciti:
od priUke. Prije gdjegod dva godista. S. Eosa
84^. a u ovom primjeru. takooo gdjegod tnoze se
shvatiti kao iole : Jesi 1' degod u zivotu, Marko ?
Nar. pjes. ^, vuk. 2, 403.
2. GDJE GOD (god sejace istice akcentom nego
gdje), adv. iibicumque (quocumque), gdjejerela-
tivno (vidi gdje, I, A, 3) a god daje mu neogra-
niceno znacene tako da se razumije o svakom
mjestu (ili vremenu) koje se hoce ili koje se moze
poviisliti, isporedi gdje mu drago. razlikuje se
od predasnega (1. gdjegod) ne samo akcentom
nego i tijem sto god nije zdruzeno u jednu rijec
s gdje i moze se od ovoga odijelifi jednom ili
vise enklitika, kao: gdje ga god vidis, gdje bi
god mogao naci, gdje bi ih god nasao itd. (u
Vukovu rjecniku nema ove razlike, te za oba zna-
cena ima samo gdjegod, gdjegod). — Gdje moze
biti u kojem mu drago obliku (vidi gdje, I), a
mjeste god moze biti gode, godi, goder, god itd.
(vidi kod god). — Od xiv vijeka (vidi b) s gode),
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi godir ,ubi-
cunque'), u Belinu (,ubicumque' gdi godi 280^.
533^ ; gdi godir 447"), u Bjelostjencevu (gde gode,
kadi godar ,ubicunque' ; kade god ,ubivis, quando-
que in loco'), u Jambresiceva (gde gode ,ubicun-
que'), u Voltigijinu (gdi godi, gdi godir ,ovunque,
in qualsivoglia luogo' ,wo immer' ; kadi god ,ovun-
que' ,wo immer nur, wo nur'), u Stulicevu (gdje
god, gdje godi, gdje godijer ,ubivis, ubicunque'),
u Vukovu : gdjegod (gdjegod), 1. ,wo immer' ,ubi-
cumque'. a) 0 stajanu u mjestu. god: Gdi god
liegov stup cestiti i slika je slavna bila, nije je
mogla oboriti prike od tresne strasna sila. N.
G. Bunic, dubr. 4. Gdi su god bratja. P. Fili-
povic 47. Sretan bio, gdi god bio ! Nar. pjes.
vuk. 1, 147. Kado god vidis ko zivo stvoreiie
stani. Nar. prip. mikul. 76. — gode, godi, gode:
Po vsemb mojenit .ladaniju i gdi godi ja uz-
mogu dohititi. Mon. serb. 220. (1391). Gdi godi
sa.m. ja, ondi ce i sluzbenik moj biti. Bernardin
67. joan. 12, 26. A mi smo gde gode zapovijeda
tvoje gosposto. Star. 10, 24. (xvii vijek). Gdi ga
godi zastanu, neka ga onde ubiju. A. Kanizlic,
kam. 108. De si gode, da si sada ovde ! Nar.
pjes. vuk. 2, 100. Gdi se gode gradovi uzimju,
uzimje i(h) Alil-aga s Markom. 2, 362. — goder(e),
godir(e) : A gdi godire budu skujtjeui dva ali
tri u jim.e niqje, ondi sam i ja meju nimi. Ber-
nardin 46. mat. 18, 20. Gdi godire pripovidano
budet ovo evanjelje recet se i cto ova stvori na
spomenu ne. M. Alberti 4-52. mat. 26, 13. I ti
s Bogom, jaoh, ostani, gdje goder si, majko mila!
I. Gundulic 79. Kadi godire se najdem, vazda
cu ufati u bozastvo tvoje. M. Jerkovic 33. Gdi
godir je nasao, sve je izvadio. A. Bacic 21. —
god: De god sjedne, na krilo me metne. Nar.
pjes. vuk. 1, 565. Svud su brodi, de god dodes
vodi. 2, 278. Eda si se krivo zaklinala, de god
mene do uevo|e bude, da ces mene biti u nevoJiV
2, 409. De god nadoh za me prijateja, tu ne
nadoli za tebe devojku. 3, 24. — b) o vremenu.
I tuj tisustu pertpert da davaju Dubrovcaue, do
gde gode Dubrovnikt drtzi Stont gradi,. Mon.
serb. 167. (1358). — c) o micanu. Gdi godi smo
dosli, vasdi smo bili po cudnovati nacin vidini,
|ub}eni i obilno obdarovani. P. Hektorovic 53.
Gdi godi zac bvidu, nikako nac mira ne mogu
mem' trudu. D. Eaiiina 138''. Ki mirisom uda-
raju, gdi godi se obracaju. J. Kavanin 161^.
GDJEKAD, adv. aliquando, kad (indefinitno),
kadgod, gdje daje indefinitno znacene adverhu
kad, vidi gdje, II, A, 2, c. — U jednom primjeru
XVI vijeka (s oblikom gdjekade). Tko jamu gdi-
kade izdube za druzijeh, on u liu upade tere svoj
plati grijeh. N. Dimitrovic 11.
GDJEKAKAV, gdjekakva, pron. kakav (inde-
jinitno), kakavgod, gdje daje zamjenici kakav in-
definitno znacene, vidi gdje, II, A, 2, c. — Od
xviii vijeka. Tko gdikakvi cvit ima. J. S. Re}-
kovic 90.
GDJEKOJI, pron. aliquis, koji (indejinifno),
kojigod, gdje daje indefinitno znacene zamjenici
koji, vidi gdje, II, A, 2, c. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,mancher' ,aliquis').
Ja tebi dajem za svidoka gdikoji redak iz sv.
pisma. M. A. Jle|ko\T.c, sat. A 8''. Koje vola i
gdikoje jane. E6i'. Ne od gdikojih samo griha
nego od sviju. B. Leakovic, nauk. 120. Memed-
aga konaku pohiti, ne bi 1' jos kog Srba sastanuo,
da jos bira dekog da pos'jece. Nar. pjes. vuk.
4, 145. Nema dukata nego srebrni novci i gde-
koji dukat. Nar. prip. vuk. 95. Gdjekoji ovaki
glagoli imaju sadasne vrijeme i na ,am' i na ,em'.
Vuk, pism. 57.
GDJEKOLI, vidi 1. gdjegod i koli. — Na je-
dnom mjestu XVII vijeka u pisca cakavca. Pojdi
stat gdikoli. D. Barakovic, jar. 54.
GDJE MU DEAGO (gdje mu drago), adv. ubivis,
ubicumque, vidi 2. gdje god od cega se gdje mu
drago razlikuje tijem sto moze i ne biti relativno
nego znaciti uopce: u kojem mu drago mjestu
(vidi primjer). zamjenica trecega lica mu tie po-
kazuje nikakvo osobito cejade. mjeste mu tnoze
biti i zamjenica drugoga lica ti. vidi drag, II,
2, b, a) ff) bbb). — Od xvu vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikafinu (gdje mu drago, kad se ra-
zumi stati ,ubicunque, ubivis, ubiubi, ubilibet';
gdje mu drago, kad se razumi poci ,quocunque,
quolibet, quoquo' ; gdje ti drago, gdje hoces) gdje
naj prije dolazi, u Belinu (gdi mu drago ,ubi-
cumque' 280*. 447a. 533*), u Bjelostjencevu {gde
ti drago ,ubi licet, placet, ubivis'), u Voltigijinu
(gdi mu drago kod gdi godi), u Stulicevu (gdi mu
drago, gdje mu drago, gdi ti drago), u Vukovu
(gdji'mudi-ago ,wo immer' ,ubivis'). Da povrati
sto je zarobio na Krnici ili gdje mu drago. Osvetn.
3, 118.
GDJENO, vidi gdje. rijecca no nekako istice
jace adverab Hi zamjenica, isporedi ces. ten, taj,
novoslov. ino, /. — Od xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (gdino ,ubi' 279''); u Stulicevu:
gdino, gdjono gdje (kod gdino) ima i inter oga-
tivno znacene; u Vukovu. a) naj cesce kao rela-
tivni adverab, vidi gdje, II, A, 3. Da Vlasi gredu
po mestehb stareht gdeno jestb zakonno da se sols
prodava. Spom. sr. 1, 11. (1397). Onamo gdeno si
bilb. 1, 60. (1405). U pakao su otisli, gdino ce
i sadani nevirnici. I. Ancic, vrat. 170. Da tu
raste lav krilati, gdino i oro dvoglavati. J. Ka-
GDJENO
126
GEGAS
vanin 281*. Al mi pruza ruku s. Agustin, gdino
pise, govoreci: . . F. Lastric, test. 229a. Muke
paklene dino se smrt zeli. M. Zoricic, osm. 93.
Kod Marina stana, gdjeno Mara spava. Nar. pjes.
vuk. 1, 261. Gdjeno sinoc na konaku bje.smo,
gospodsku ti vecer vecerasmo! 1, 299. Gclino li
su po tri, po cetiri, jednog uzmi, a druge ostavjaj.
1, 556. Bacio ih na dno u ta^^licu deno lezi voda
do kojena. 2, 245. — h) kao konjunkcija, vidi gdje,
II, B. Lipo ti je, bratjo, pogledati lipa skoka
junackoga, gdino junak poskakuje. P. Hektorovic
9. Iznade ko zejase, gdjeno Jezus Bog istini ii
Simuna blagovase. I. V. Bunic, mand. 18. Ovako
var|ivo ja mis|ah od tebe, gdino pak ti nisi kano
covik. G. Pestalic 187. I ugleda Maricu deno plaho
mete dvor. Nar. pjes. vuk. 1, 345. — c) rijetko
interogativni adverab, vidi gdje, II, A, 1. Eeci
mi, gdino sii sada s\'i oni. B. Kasic, nasi. 7. i
u Stulicevu rjecniku.
GDJESTO, adv. vidi 1. gdjegod; sto daje ad-
verbu gdje znacene indefinitno, vidi sto, isporedi
kasto. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,hier und da, ii-gend' ,passim, alicubi').
Pozivati se gdisto na sveto pismo. M. A. Re}-
kovic, sat. AS*'. Dosta bi bilo dicu istom gdisto
pripomagat. sabr. 18. Jer tad gdisto istom grozdje
zrije, gdisto paii se vec pod zemju ki'ije, gdisto
piju izbistrite sire, gdisto grozdje na po zi-ilo
mire. J. S. Rejkovic 351. Pa se desto iz pusaka
tuku. Nar. pjes. \aik. 4, 233. Mnogi spisate}i
nasi pisu ,koreti, korem' a moze biti da se tako
gdjesto i govori. Vuk, pism. 37.
GDJE TEE GDJE, adv. vidi 1. gdjegod i
gdjegdje. — U Stulicevu rjecniku (,alicubi sic
alicubi vero, alicubi').
GDJETI, vidi 1. djeti. — U Belinu rjecniku : gdi
se gdio? ,dove si e cacciato?' ,ubinam gentium
lat'et?' 279'*, i u Stulicevu: gdjeti se ,ire, abire,
abdere se'. ova su dva pisca mislila da djeti po-
staje od gdje.
GDJE TI DEAGO, vidi gdje mu drago.
GDJETKO, gdjekoga, pron. ali(iuis, vidi tkogod,
isporedi gdjekoji. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Gdjetko sjeme dao za tri ploda. Osvetn.
4, 9.
GDJEVOVANE, n. (jurispr.) stajane u nekom
injestu. — Nacineno od gdje. — Rijec je ne-
spretna kao i nem. nbication prema cemu je i
nacinena. Gdevovane ; gde je tko ; bivane, bi-
valiste; ubieation. Jur.-pol. terminologie. 512.
GDO, vidi tko.
GDUNIJE, m. me musko, nacineno u basni
od gduna. — U rukopisu xvii vijeka u kojem je
jezik j)omijesan s crkvenijem. Povestt o caru
Gdnniju. Carstvuje bese veliki Gdunije. Starine.
2, 311.
GDUNA, /. vidi 1. duna. — U rukopisu xiv
Hi XV vijeka. Da izjestb gdunu i sokt da ispijett.
Srcilovjec. jck. jag. star. 10, 102. i iz I'lega u Su-
lekovu imeniku. 86. — I kao ime zensko, ispo-
redi ii. Duna. — ^jrye nasega vremena. Gduna.
5. Novakovio, j)om. 56.
GDE, vidi gdje.
1. GE, vidi gdje.
2. GE, ime slovu g. Iraena slova: a, b, va, ge...
I. Anci6, svit. viii.
GEACENE, n. djelo kojijem ko geaci Hi se
geaci. — U Vukovu rjecniku (,das machen zum
geak, das })Otragon oines geak' ,a])j)ellatio aut
simulatio rustici').
GEACINA, m. augm. geak. — TI Vukovu rjec-
niku (gdje stoji da je zenskoga roda).
GEACITI, geacim, impf. ciniti (koga) geakom.
— Akc. kakav je u praes. takavje u impf. geacah
i u part, praet. pass, geacen; u ostalijem je obli-
cima onaknv kakav je u inf. osim aor. 2 i 3 sing.
geaci. — U Vukovu rjecniku (,zum geak machen'
,facio rusticum') s primjerom : Nemoj ti nega gea-
citi, nije on geak. — Sa se : geaciti se, refleksivno,
podnositi se kao geak. — TJ Vukovu rjecniku
(,sich als ein gea.k betragen' ,simulo rusticum')
s primjerom : Sta se geacis ?
GEACKI, adj. koji pripada geacima. — U
Vukovu rjecniku (,baurisch- ,plebejus').
GEAK, m. prost, neotesan covjek. — isporedi
gejak. — Rijec tuda nepoznata postana (tur.
qyjaq, nemilostan ?). — U Vukovu rjecniku (,ein
gemeiner ungebildeter mensch' ,homo de plebe'
cf. cipor).
GEAXUSA, /. prosto, neotesano zensko cejade,
vidi geak. — U Vukovu rjecniku.
GEBEN, m. Thymus serpillum L., majcina du-
sica. — U Sulekovu imeniku (0. Vujicic). 86.
GECA, /. selo u Ugarskoj, magar. Kopcseny,
nem. Kittsee. Jacke. 293. 301.
GECIJA, m. magar. Geci, hyp. Gergely, Grgur.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Za Ge-
ciju bana Titelskoga. Nar. pjes. vuk. 2, 486.
GECO, m. hyp. Gedeon. — • Akc. se mijena u
voc. Geco. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogda-
novic.
GECKOVAC, Geckovca, m. ime dvjema selima
u Hrvatskoj u p>odzupaniji varazdinskoj. (kaj-
kavski) Geckovec doni. Pregled. 47. Geckovec
gorni. 48. — Moze biti da i prvo e stoji po kaj-
kavskom govoru mjeste negdasnega 'b ; onda bi
trebalo da glasi Gackovac.
GEDEON, m. ime kaludersko, vidi Dedeon.
Sem. srb. 1882. 202.
GEDONA (?), m. ime volu. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
GEDA, m. prezime. — U nase vrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
GEGA, m. covjek iz sjeverne Arbanije, rijec
arbanaska. — U Vukovu rjecniku: Gega, Ar-
nautin iz sjeverozapadnijeh krajeva, s desne strane
rijeke Skumbije, a oni s lijeve strane zovu se
,Toske'. Gege i Toske razlikuju se malo i po go-
voru, a i po odijelu i po oruzju: Toske nose §i-
roke kosuje, kratke anterije, bijele goko i na
glavi fesove; a Gege caksire, dolame (se|aci i
bjelace kao i Crnogorci) i oko glave saruke ; a
i duge su im puske di-ugojacije: u Gega su puske
,arnautke', kakove su i u Crnoj Goi'i i u Herce-
govini; a ona duga puska, kakove nose Toske,
zove se u Srbiji ,toska*, i ona je od arnautke
malo kra6a, a u jalmanu sira i pravija. Gege su
zakona turskoga i rimskoga, a medu Toskama
ima ih i zakona grckoga. — I kao ime musko,
u narodnoj jyjesmi nasega vremena: A sodmi je
Gega ka2iotane. Nar. pjes. vuk. 5, 75.
GEGA^KA, /. Iu(a.ska. — U nase vrijeme. J.
Bogdanovic. l^. Stojaiiovid.
GJiJGANE, n. djelo kojijem se ko gega. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniktt. (,das triige
gehon' ,iiicessus sognis'). ,Ostavite se gegai'ia,
moze koje iz gegajko ispasti!' J. Bogdanovic.
G^GAS, Gegdsa, m. mmki nadimak. — U na§c
vrijeme u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevii.
GEGATI SE
127
GENDAR
GEGATI SE, gegain se, impf. jujati se (na
Jujasci). — Akc. I'aki je u inf. taki je u jyraes.
3 pi. g^gaju, w aor. gegah, ii ger. praes. gega-
juci, u ger. praet. g^gavsi, u part, praet. act.
g^gao ; u ostaUjem je oblicima onakav kakav je
u praes. 1 sing. — Nije stara rijec, ali moze i
ne biti tuda. — TJ nase vrijeme. 1^. Stojanovic.
,GdJ6 su djeca'?' ,Ta ziias de su, eno se gegaju'.
J. Bogdanovic. — Od ovoga znacena hice postalo
drugo: ici tesko, polagahno (ko tako ide obicno
se jttja) koje je 7i Vukovu rjecniku (,trage gehen'
,segni gradu incedo'). ,Gle kako se gega, ide,
ode li Dece li'. J. Bogdanovic.
GEGA VAC, gegavca, m. prvo je znacene: covjek
koji se gega kad ide, a od toga ce biti postalo
sto u Slavoniji tako zovu slijepce. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostaUjem padezima osim
nom. sing, i gen. pi. gdgavaca. — U Vukovu
rjecniku: 1. osobito u Slavoniji zove se slijepac.
2. ,ein trager ganger' ,qui segni gradu incedit'.
GEGAVACKI, adj. koji pripada gegavcima
(slijepcima). — U Vukovu rjecniku (vide s|epacki).
— Gegavacki jezik zove se kad slijepci (gegavci)
u Slavoniji i u Turskoj Posavini govore tako
medu sobom da ih driigi (udi )ie mogu razumjeti
(isporedi franc, argot, tal. lingua furbesca, nem.
gaunersprache, itd.). vidi it Vukovu rjecniku kod
gegavacki, gdje ima i preko cetrdeset gegavackijeh
rijeci. — Adv. gegavacki. To se zove ,gegavacki
jezik', ili : ,govori gegavacki'. Yuk, rjec.
GEGE, /. pi. vidi gace. — Po svoj prilici rijec
tuda, nepoznata postana (isporedi franc, gregues).
— Od XVIII vijeka po Hrvatskoj i Slavoniji i
Lid, a izmedu rjecnika u Jambresicevu (,caligae
follicantes' 80^) gdje naj prije dolazi. Futu cuvaj,
Doro ! gegQ drzi, Pero ! po muski se kolo vodi.
Nar. posl. stoj. 150. Gege, kao u sali naziv ga-
cama ili pantalonima. ,No.sidere ti tamo tvoje
gege'. jVidere! kako je zategao gege! rekao bi
da mu ni car do kojena nije'. J. Bogdanovic. —
U Sulekovu rjecniku: ,kurzo hoseu' kod ,liose'.
GEGEKATI, gegecem, impf. vidi clrekenati se.
Jare gegece. V. Vrcevie, igr. 8.
GEGE^jATI, gege}am, imjrf. neskladno ici. ^.
Stojanovic. — Bice dem. gegati.
GEGIC, m. vrsta vinove loze bijela grozda. —
U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 86.
— isporedi gegino.
GEGINO, n. vrsta vinove loze bijela grozda.
— U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im.
86. — ispioredi gegic.
GEG^A, /. selo tc Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 386.
GEGA, m. i f. starmali, patujak (kaze se i o
zenskom cejadetu), bice od tur. gege, ludak, bena,
tepavac. — Akc. se mijena, u voc. gego. — U
nase vrijeme. A gdje je jgedja' (jamacno treba
citati g.ga)? — Otjerao pse na vodu (kaze se o
krz|avom, slabackom covjeku koji se upusti u
posao komu nije dorastao). Nar. posl. stoj. 75.
G^ga, m. i f. ,der zwerg'. B. Musicki.
GEGAST, adj. vidi gegav. B. Musicki.
GEGAV, adj. koji je kao gega. — isporedi
gegast. — U Vukovu rjecniku (.zwergartig' ,pu-
sillus').
GEIKA, /. kosuta, tur. gejik, jelen. — U Vu-
kovu rjecniku s dodatkom da se govori u Hr-
vatskoj.
GEIKOVAC, Geikovca, m. selo u hrvatskoj
krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. (pisano)
Gejkovac. Ilazdije|. kr. 9.
GEIKOVACKI, adj. koji pripada selu Geikovcu.
V. Arsenijevic.
GEIKOVCANIN, m. covjek iz Geikovca. phir.:
Geikovcani. V. Arsenijevic.
GEIKOVCANKA, /. zensko cejade iz Geikovca.
V. Arsenijevic.
GEJA, /. ime kozi. — U Lid. J. Bogdanovic.
— isporedi geika.
GE.JAK, m. vidi geak. Sud sad sudi a ne ludi
gejaci. M. D. Milicevic, zim. vec. 301. Jodnoc
gejak snese kabo mlijeka. Osvetn. 5, 103. Gledaj
ti jednoga gejaka, kako hoce da mi bunu gradi
po skoli! M. P. Sapcanin 1, 52.
GEJO, m. hyp. Gedeon. — Akc. se mijena u
voc. Gejo. — if nase vrijeme u Lid. J. Bogda-
novic.
GELA! Jiodi, dodi, od tur. gelmek, doci. —
U narodnijem pjjesmama iz Bosne u nase vrijeme.
Gela, gela, od Orasca Tale! Nar. pjes. juk. 146.
Gela, hodi, dojdi. 618.
GELANIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 256.
GELETINCI, vidi Giletinci.
GEGATI SE, ge|am se, impf. tromo hoditi.
G. Martic. — vidi gegati se.
GE^IC, m. prezime. — U nase vrijeme. An-
dreja Gejic. Eat. 408.
1. GEM, m. Pelecanus onocrotalus L., neka
vodena ptica, bucac, magar. g^m, capla. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Smrdi kao gem.
Nar. posl. vuk. 290. Prosti pelikan ili gem, Pele-
canus onocrotalus, der gemeine pelikan. J. Ettinger
223. Euzicasti gem, jDclikan, Pelecanus crisjDUS,
der rosenfarbige pelikan. 224. Gem, der pelican,
die kropfgans, Pelecanus onocrotalus. G. Lazic 67.
J. Pancic, zool. 206.
2. GEM, m. vidi dem. — U jednoga pisca xvin
vijeka. Gem uztegni vlastim tvima. J. Kavaiiin
218'^.
GEMANAT, gemanta, m. vidi dijomanat. —
U Bjelostjencevu rjecniku (gemant), i u Jam-
bresicevu (gemant).
GEMANTOV, adj. od gemanta. — U Jambre-
sicevu rjecniku (,adamantinus').
GEMIJA, /. vidi demija. — xvii i xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (kod galija). Gdi
nasi bihu toliko nejaci mnoctvom, gemijami . . .
M. Alberti 513. Z mora odvodise gemije Bnet-
canom. I. T. Mrnavic, osm. 40. Sultanske se
hazne vuku na gemije. 104. Onoga gospodina
ot gemije (moze se dtati i demije). Starine. 10, 13.
(1558). Venetiske gospode njekom strasnom svom
gemijom tisnu, da se oslobode. J. Kavaiiin 139^.
GEMIJSKI, adj. koji pripada gemijama. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Eajicem gemijskim
zatim zapelise. I. T. Mrnavic, osm. 112.
GEMOPOl^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Livada u Gemopo|u. Sr. nov. 1875. 223.
GENCA, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 214.
GENCIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme. Aleksa
Gencic. Eat. 135.
GENCINA, m. hyp. Gedeon. — V nase vrijeme
u Lid. J. Bogdanovic.
GENDA, m. augm. Geno. M. Medic.
GENDAE, m. vidi derdan. Gendar zveci, a
papuce klepcu. Nar. pjes. marj. 179. i u Dobro-
selu u hrvatskoj krajini. M. Medic.
GENDAEUSA
128
GEORGINA
GENDARUSA , /. djevojka sto nosi derdan
(koja je za ndaju), vidi gendar. ,Sad je i Jolina
cura postala gendarusa'. u Dobruselu n hrvatskqj
hrajini. M. Medic.
GENDIC, m. prezlme. ■ — U naic vrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
GENEEAL, generala, vi. vidi gcnerao, nem.
general. — Od xvii vijeka, a izmcdu rjecnika u
Bjelostjencevu (general krajine ali vojske ,gene-
ralis capitaneus*. 2. general nad koiianiki ,ma-
gister equitiuu'. 3. general duhovneh |udih, glavo-
rednik, vladalac opceni reda ,generalis ordinis'),
ti Vtikovu : vide generao ,(mit alien ableitungen)'.
Hoti Bog ovoga novoga vojvodu i generala cudna
i slavna pokazati. E. Pavic, ogl. 167. Usta s cara
tuzba na cesara, cuj, kaprale, pocuj, generale!
Osvetn. 4, 34. — Kao poijJavica crkvenorja reda.
Otac fra Ivan general reda onoga. F. Glavinic,
cvit. 68a.
GENERALICA, /. generalova zena. — U Su-
lekovii rjecniku (,generalin').
GENEEALIJA, /. stane, cast onoya koji je
general. — Od xvii vijeka, a izmedii rjecnika u
Bjelostjencevu (,generalatus, suprema praefeetura'.
2. generalija koiianicka ,magisterinm equitum').
Averspeig ostavi veliku kapetaniju alibi gene-
ralija. P. Vitezovic, kron. 164. — I u bulekovu
rjecn ik u (,gen erals wiirde') .
GENEEALSKI, adj. a) koji jiripada (jenera-
lima. — nema primjera. — b) lat. generalis, opci.
— ?< jednofja pisca cakavca xvii vijeka. Hodeci,
kako hrvatski provincijal, u Salamanku na ka-
pitul generalski. F. Glavinic, cvit. 238a.
GENEEALSKI STO, Generalskoga St61a, m.
selo u hrvatskoj krajini u okruyu ogidinsko-slnn-
skom. Generalskistol. Eazdijo}. kr. 8.
GENEEALSTVO, n. vidi generalija. — Na
jednom vijestu xvii vijeka. Gdi otac fra Ivan
od Parme generalstvo izruci svoje. F. Glavinic,
cvit. 218''. — / kao kolektivni supstantiv u Su-
lekovu rjecniku (,generalitat').
GENGATI SE, gengam so, impf. tromo hoditi,
vidi gegati se. G. Martic.
GENIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Jovan
Genie. Eat. 331.
GENO, m. hyp. Gedeon. — Akc. se mijena n
voc. Geno. J. Bogdanovic.
GENOVA, /. Genua, yrad u Italiji, Uil. Ge-
neva. — U Sulekovu rjecniku (,Genua').
GENOVESKI (hoje genoveski), adj. koji pri-
pada Genovi, vidi Genovez. — U Voltigijinu
rjecniku, a u na§e vrijeme u Sulekovu (,genueser'
kod ,Genua').
GENOVESKHnA (bofe Genoveskina), /. zcnsko
ce]ade iz Genove, vidi Genovez. — U Sulekovu rjec-
niku (,Genueserin' kod ,Genua').
GENOVEZ, Gonov(5za, m. covjek iz Genove,
tal. Gonovese. — U Sulekovu rjecniku (,Genuosor'
kod , Genua').
GKNUA, /. vidi Genova, nem. Genua. — U
jednoya pisca xvii vijeka i u Voltiyijinu rjec-
niku. Ubrodivsi .se dojde u Gcnuu. F. Glavinic,
cvit. 247i\
GENUEZ, Gonueza, wi. vidi Genovez, nem.
Genueser. — xvii i xviii vijeka. Benetcani t<a-
kojer i Gcnuezi. F. Glavinid, cvit. 138''. Jedan
sluga Genuez dokazao je Turkoiu. A. Kanizlic,
kaiu. 820.
GENUTl, genem, pf. udariti. — Nece hiti tuda
rijer prrmda dolazi samo u na^c vrijrmc i u Vu-
kovu rjecniku (,eineu sclilag versetzen' ,percutere')
s primjerom: Ako te genem.
GEOCENTRICKI, adj. (astron.) koji p>ripada
sredini nase zem^e. — isporcdi^ zemjosi-edan. —
Iz nemackoya jezika. — U Sulekovu rjecniku
(,geocentriscli').
GEODEZIJA, /. nauka kako se mjeri jirostor
na zemji. — isporedi zemlomjerstvo. — Iz grc-
koya preko nemackoya jezika. — U naie vrijeme
kod pisaca.
GEOGNOZIJA, /. nauka od ceya je sastavfena
nasa zemja. — ■ ispjoredi zem|oznanstvo. — Iz
yrckoya preko nemackoya jezika. — U nase vri-
jeme kod pisaca.
GEOGONIJA, /. nauka o postanku zemje. —
Iz yrckoya preko nemackoya jezika. — TJ Sule-
kovu rjecniku (,geogonie').
GEOGEAF, m. covjek koji se bain yeoyrajijom.
— U nase vrijeme kod pnsaca.
GEOGEAFICKI, adj. koji pripada yeoyrafiji.
— isporedi geografski. — Od geographicus. —
— U nase vrijeme kod pisaca.
GEOGEAFIJA , /. nauka kojom se poznaje
kahva je nasa zemja. — isporedi zemjopis. —
— Iz yrckoya preko nemackoya jezika. — U nase
vrijeme kod pisaca.
GEOGEAFSKI, adj. vidi geograficki.
GEOLOG, m. covjek koji se bavi yeologijom.
— Iz nemackoga jezika. — U nase vrijeme kod
pisaca.
GEOLOGICKI, adj. koji pripada geologiji. —
isporedi geoloski. — Od geologicus. — U nase
vrijeme kod pisaca.
GEOLOGIJA, /. nauka, od cega je sastavjena
i kako se razvija nasa zem(a. — isporedi zemlo-
slovje. — Iz yrckoya preko nemackoya jezika.
— U nase vrijeme kod pisaca.
GEOLOSKI, adj. vidi geologicki.
GEOMETAE, geometra, m. covjek koji se bavi
yeometrijom, nem. geometer. — TJ nase vrijeme
kod pisaca.
GEOMETRICKI, adj. koji pripada geomctriji.
— Od geometricus. — IJ nase vrijeme kud pi-
saca.
GEOMETEIJA, /. dio matematike koji se bavi
prostorom. ■ — isporedi mjerstvo. — Iz grckoga
preko nemackoga jezika. — U jednoga pisca xvi
vijeka i u nase vrijeme kod pisaca. Naucona
sam u retoriki, geomctriji. F. Vraucic, ziv. 8.
GEOEGIC, m. dem. Goorgij. — isporedi Durdic.
— Na jednom v)jestu xiv vijeka. Georgicb. Dec.
hris. 55.
GEOEGIJ, m. vidi Deordij. — xiv vijeka (moze
biti da treba citati Deordij). Georgij (,Georgi').
Dec. hris. 5. Protomajstora Gcorgija. 58.
1. GEORGIJ A, m. v/rZt Deordije. — U jednoga
irisca XVIII vijeka. Slikar Georgija Polikala. A.
Toinikovic, ziv. 242. Kra} Georgija. 284.
2. GEOEGIJA, /. kraj u Aziji na juyu od
Kavkaza. — U Sulekovu rjecniku (,Goorgieu').
GEOEGIJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Som. srb. 1882. 202.
GEOEGLTEV STUP, m. vidi Durdevi Stubovi.
— I'rije nasega vremcna. Georgijovi. Stli.pi.. S.
Novakovic, ])om. 129.
GEORGINA, /. Goorgina variabilis Willd., tUki
cvijet, isjioredi bo^ka. — V jednoga pisca nasega
vremena. Georgina , Dahlia variabilis Cav. J.
Pancic. bt)t. 355.
GEE
128
GEEZELEZ
GEE, m. Eryfchraea centaurium L., neka bilka,
kitica, kicica. Ger (gher), po}. gier, gir (= Smyr-
nium olusatrum), ces. her (= Aegopodium po-
flagraria), Er3^thraea centaurium L. (Visiani). B.
Sulek, im. 87. — vidi i gr. Ger, gercica, girka,
trava, Erythraea centaurium. gorko ze|o. Cas.
ces. muz. 18-52. .50.
GEEA, /. Smaris vulgaris C. ot V., iicka main
morska riba. — Nepoznata postana. — Od xvni
vijeka u Dubrovniku, a u sjevernoj Dalmaciji
s oblikom gira koje vidi, isporedi i gara, gavo-
rica. — ■ Izmediu rjecnika tt StuUcevu (,menola,
pesoe' ,moena') ^ u Vukovu (nekaka mala riba
s dodatkom da se govori ti Duhrovniku). Bole
je bit' glava od gere nego kuda od cipola. (Z).
Poslov. danic. 7. Bozicne gore prodava. (Z). 9.
IT repu od gere nije vecere. (U Dubrovniku).
Nar. posL vuk. 335. Gera, schnauzenbrassen,
pikarel. Cas. ces. muz. 1854. 185.
GEEALTCA, /. mreza u koju se love gere. Ge-
ralica. Pod ovijem imenom nalazimo na Lastovu
jednu mrezu odredenu samo za gere. L. Zore,
rib. ark. 10, 363.
GEEAE, m. ribar koji lovi gere. Naj vise gera
love u sabaku, odatle ih zovu ,gerari'. L. Zore,
rib. ark. 10, 359.
^ GEEAEDO, m. imc musko, nem. Gerhard. — U
Siih'koiHi rjecniku.
GEEASIM, m. ime kaUidersko, vidi Dorasim.
Sem. srb. 1882. 202.
GEEASIMOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem.^ srb. 1882. 202.
GEEA VAC, g^ravca, tn. vrsta krumpira. —
ifiporedi gerovac, geroci. — U nase vrijeme n
Lici. Okrugli su, debele zuckaste koze, a kada
se svare i ogule, vidjeti sii kao zuvance. J. Bog-
dan ovic.
GEECICA, /. vidi ger.
GEEDAN, m. vidi derdan. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena. Pa izvadi gerdan od
dukata, na^ gerdanu za tidsta dukata. Nar. ]ijes.
niarj. 4. Sto sam nojzi, stara mati, dao: dva
gorclana od suhoga zlata. Nar. pjos. kras. 1, 15fi.
GEEGA, /. gomiln, pnvorka v. p. ]udi. — Moic
btti od, vulgar, gorgetni, va^ati (gorge, vajak). —
U Vukovu rjeii'iiku ti kojem je onako tumareno
s privijerom: Citava gerga.
GEEGI, m. ime musko, isporedi Gorgo. — Na
jednom nijestu xiv vijeka. Glasn. 27, 292. (1347).
GEEGO, VI. ime musko. — xiii vijeka i u I)n-
nicicevu rjecniku (Gertgo). Gortgo kovac. Mon.
serb. 62. (1293—1302). '
GEEGO VIC A, m. Hi f.? medu muskijem imc-
nima u spomeniku god. 1293 — 1302 (Mon. serb.
62) ima i Gertgovica (Gergova zena?, vidi Gergo),
a otale i u Danicicevu rjecniku.
1. GEEICA, /. dem. gera. Sabakom hvataju
gerice i drugu sitnu ribu. V. Eogisic, zborn. 494.
Gera ili gerica, girica. L. Zore, rib. ark. 10, 340.
2. GEEICA, /. ime kucki. F. Kurelac, dom.
ziv. 45.
3. GEEICA, /. Cebrio Oliv., nekakva bubica.
— U jednoga p)isca nasega vremena, J. K. Sloser,
faun. korn. 438.
GEEICICA, /. dem. gerica. Kad je vrijeme
iti na ribane, dobavi se masne, malijeh gericica
ili gamadi. L. Zore. hrv. lip. 139.
GEEIC, m. prezime. — xvi vijeka. Pred Markom
Gericem. Mon. croat. 297. (1592). i u nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 7.
m
GEEIN, gerina, m. samo u Vukovu rjecniku:
nekaka zvjerka i koza nena. — vidi magar. ge-
r^ny, tvor.
GEEINA BAEA, /. mjesto ti Srhiji u okriigu
pozarevackom. Cair u Gerinoj Bari. Sr. nov.
1868. 319. i u mnozini: Gerine Bare. 1874. 443.
^ GEEMAN, m. ime kaludersko, vidi Derman.
Sem. srb. 1882. 202. i u §ulekovu rjecniku (,Ger-
manus').
GEEMANAC, Germanca, m. Germanus, covjek
iz Germanije, Nijemac; obicno se ovako zovu
ne samo Nijemci nego i drugi narodi koji sic im
srodni: Olandezi, Englezi, Skandinavci. ;;— Akc.
se mijena u gen. pi. Germanaca. — TJ Sulekovu
rjecniku (, Germane' kod ,Germanien').
GEEMANIJA, /. Germania, Nemacka. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Matija pociva u Aguste
od Germanije. F. Glavinic, cvit. 222^. i u Su-
lekovu rjecniku (,Germanien').
GEEMANKA, /. zensko cejade gerniansko, vidi
Germanac. — isporedi Germankrda. — U Sule-
kovu rjecniku (kod ,Germanien').
GEEMANIQNA, /. vidi Germanka. — V Su-
lekovu rjecniku (kod ,Germanien').
GEEMANOVA BAEA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu pozarevackom. Sr. nov. 1861. 438.
GEEMANOVAC, Germanovca, ^m. mjesio u Sr-
biji u okrugu smederevskom. Niva u Germa-
novcu. Sr. nov. 1875. 987.
GEEMANOVIC, m.. prezime. — U nase vrijeme.
U Drenovcu za Matiju Germanovi6a. Glasn. ii,
1, 92. (1808).
GEEMANSKI, adj. germanicus, koji priimda
Germnniji, Germancima. — U Sulekovu rjecniku
(,germanisch' kod ,Germanien').
GEEOCI, m. pi. vrsta krtole, iznutra supje.
U Baniji. V. Arsenijevic. — vidi geravac.
GEEOVAC, gerdvca, m. ^n-sta krumpira krnsna
(brasnava). — U Lici. V. Arsenijevic. — vidi
geravac.
GEEOVI, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 164.
GEEOVO, 71. ime mjestima. a) selo u Hrvatskoj
ti podzupaniji dionickoj. Pregled. 14. — b) selo
u hrvatskoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom.
Eazdije|. kr. 8.
GEES, m. odrastao momak, djetic. — Kraj
Une VI Turskoj. F. Ivancic. — vidi derz.
GEESIC, m. 2}rezim£. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 202.
GEETEUDA, /. ime zensko, nem. Gertraud
(tal. Gertrude). — U Sulekovu rjecniku (,Ger-
traud').
GEEVASIJE, m. ime kaluctersko. — vidi Ger-
vazij. Nar. pjes. vuk. 3, 586 (medu prenumeran-
tinia).
GEEVAZIJ, GEEA'AZIJE, GEEVAZIJO, m.
Gervasius, ime musko. — isporedi Dervasijo. —
U Sulekovu rjecniku (,Gervasius').
GEEZ, m. vidi derz. — Od xviii vijeka. Medu
nima mlogo biso gerza za vojnistvo prijaki vi-
teza. Nadod. 58. Sarajevo, nase selo malo, u tebi
nam lijep alet kazu, lijep alet gerze i devojke:
gerzi srebro a devojke zlato. Nar. pjes. kras.
1, 145.
GEEZ A, /. ime kozi. — U nase vrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
GEEZELEZ, m. u Vukovu rjecniku: brdo^ u
Budimu. Srbji pripovijedaju da je nokakav Turcin
9
GERZELEZ
130
GIBANICA
iz Bosne ,Gerzelez Alija' (koji se pjeva i u pje-
smaina) skocio na koriu s toga brda ii Dunavo
za f-arovn zdravje kad su Turci osvojili Budim.
— 7yi(li i Dorzolez. U tiirskom rec ,Gerzelez' nista
no znaci ; nogo 6e. biti ova rec isprcena od ,Szent
Gclk'rt (hogy)' kao sto Madari isto brdo zovu,
pa su Turci u svoju slavu izmislili osobita ju-
naka Gerzeleza. D. Popovic, tur. rec. glasu. 59, (i5.
O niqj pobro Gerzelcz- Alija ! Pjev. crn. 134^.
GERZOVO, n. opvina u liosni u olcrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 200. — moze biti ista sto
se pomiiie prije nascga vremena. Gen.zovo. S.
Novakovic, pom. 129.
GESLO, n. OVH rijec upotreblavajii u nase
vrijeme pisci sa znacenem : rijec, recenica, misao,
koju ko izahere kao zalcon kod svoga ziv(ena, Hi
je piie na grh, Hi koju pisac mete na jmcetak
»vojc kniyc Hi kojc.ga nczina dijela kao nesto gdje
je izrcceno svc sto se u onomc kaze. — Rijec je
nacinena jm ces. hoslo, ali p}0 rus. rac/io, malorus.
haslo (kujc je preslo i u po^ski jezik) trebalo hi
da kod nas glasi gaslo. — Nejasna postana:
ako je prvo znacene: znak da se pogase ogni, sto
je u ruskom (DaJ) uz drugo znacene kazano spri-
jeda, postajc od osnove gasiti; ali to ne moze
hiH, ako je srodno s p)(}lskijem godlo.
GESTALAD , gestaoda , m. poglavica scoskc
brace (vidi V. Bogisic, zborn. .536 — 539 ; kod braca
ncina svoga znacena) u nase vrijeme u dubro-
vackoj okolici; tal. gastaldo. — Drugo a ostaje
samo u nom. sing, i u gen. pi. gestalada ; u osta-
lijcm padezima 1 mijena se na o, a ao (2)0 dubro-
vackom govoru) slijeva se ii o: gestoda, gestodu
itd. Casuistvo bratsko bivaju: (grljeskom) ,gostod"
ili ,gostalad' i ,mladi'. V. Bogisic, zborn. 537.
GESAN, m. ime musko. — U nase vrijeme a
Jvici. ,J. Bogdanovic.
GETA, /. tal. gliotto, ulica a kojoj su prije
(u nekijc)i\ gradovima po Italiji i u Dubrovnikn)
prebivaii Zidovi, i koja se mogla zatvorati. — Od
XVIII vijeka. Kad sam mojn trgoviuo na koju
duSu od goto naslonio. B. Zuzori 151''. Imadu
se zatvorat vrata gofca u dan velikoga potka. M.
Pavisic 12. Naj mane su kaiuate u goti. (Z). Poslov.
daiiic. 68.
(xETALDIC, m. vidi Gataldic. — xiii vijeka
i n JJanicicevu rjccrdku (Gotali.dici.). Vita Go-
tak.dici.. Mon. sorb. 40. (1253). i u nase vrijeme.
(:iETI(!, m. prezime. — U nase vrijeme. Kista
Gotic. Rat. 234.
GI (ih), vidi on.
G1J3, m. apstraktni sujjsiantiv od glagola gibati.
— isporcdi gibano. — Akc. se inijena u loc. sing.
gibu. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnik(( it
Mika-^inu (gib od ha]o ,ru,ga'), u Belinu (,ruga'
35911 J ,plicatura' 563''), u Bjelosljenccvu (v. guza),
u Volligijinu (,crGspa, grinza' ,das oinsclirunipfon'),
a Stiilicevu (,plicatura, floxus, sinus, lloxio'). a)
vidi gibati, a. aa) raga, sinus, nijcsto gdje je na-
brano (pregniito) ikane, hartija itd., nabor. bora.
Odijnva ga ('udno tkana zlatna svila ... na lijo-
vomu nu ranionn puce istoga od bisora vjpstijom
giboin sjndinjonu i)od ruku mu dosnu tjera. G.
Palniotic 3, 92''. i u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budniani. — bb) kod n.kijch se pisaca nalazi
preneseno na druga znnretui. nan) kao zglavak,
zglob. Krii)ka ti se, vidi ruka od vitoza, skiadan
gib na siidi tvrdji (sicj od zolo/.a. I). JJarakovic,
▼il. 17. Pisco, j)rigni gibe k plomenitu, i)rudiiu
tnidii. 1. Zanotti, i. nod. jiris. 32. — bbb) previa
hit. tti^ius, kao skut, I'lcdra. Nnni nobosa svf)jini
gibom 9 tobo inllost jirosipaju kako na slaj) vodii
zlibom. D. Barakovic, jar. 89. kao zaton. Od
ovuda k onom gibu cesto brodi sfej putuju. M.
Gazarovic 25. — cc) kao gibane, a) uopce. u Su-
lekouu rjecniku (,beuge'). — b) motus, motio,
micane, vidi gibati, b. Svojiin gibom svaka ki-ece.
J. Kavaiiin 207*^. i u ^ulekovu rjecniku (,bewe-
gung'). — c) dos, prcija. kod sjevernijeh caka-
vacn. — ili od gibati, b, kao imovina sto se po-
mice, Hi je rijec nemacka: (mit)gift, prcija? gabe,
dar? U Krcanov ,gib' ,dos' od ,gibati'. P. Ku-
relac. rad. 15, 127. Gib, u jirimorju poste|ina
pripravjena djevojci za miraz i lezeca na stolu
u kutu da ju svaki moze vidjeti i odanle zak|u-
citi da je u kuci djevojka za udaju. F. Racki.
Gib, na jednoj klupi u kojeingod kutu od sobo,
al' tako da odmah u oci pane, kuji uredene robe
(obicno od domace vune) obicajo se izloziti kad
se djevojka koja zeni te ju po torn drugi sude
(lieno bogatstvo). ,Da no bi neg ovakov gib robe?'
P. Afric.
GIBA, /. samo u Stulicevu rjecniku gdje je
tumaceno: ,amissio, damnum, periculuin'. — Po
svoj ])rilici nacineno za sam rjecnik od osnove
glagola ginuti.
GIBAC, gipca, m. detJi. gib. — U Stulicevu
rjecniku.
1. GIBAK, g'ipka, adj. flexibilis, koji se lako
gibje, ptregibje. — -a- stoji u nominalnom nom.
sing. m. mjeste negdasnega t; u ostalijem obli-
cima b 2^'>'<^d k mijena se na p. — Bijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. gyb7,k'i., rus. rH6KiB,
ce.s. hybky, 2>o^. gibki. — J J nasemu se jeziku
jav(a od xvi vijeka a izmedu rjec)iika a Vukovu
(jbiegsam' ,flexibilis'). Gibak prut. M. Vetranic
1, 70. — i u prenesenom smislu. Gibke i milo-
stive rici. Korizm. b-^. Gibku mla<lez sto k u}udstvu
kuci. J. S. Rejkovic 440.
2. GIBAK, gipka, m. dem. gib. — U Stulicevu
rjecniku.
GIBALAC, gibaoca, m. motor, onaj koji gif4<'
(mice). — V jednoga pisca xvii vijeka. Svako
ganutje jest tizrokovano od ganutja j)rvoga gi-
baoca. M. Radnic 32a.
GIBALO, n. sprava ii ^udskom Hi zivinskum
tijelu koja giba (mice). — IT Parcicevu rjeiniku
(,organo inotore').
1. GIIjAN, gibna, adj. (na sto) ja'oponsus, pi'o-
clivis, naklonen, priklon (conu), ze(an (cega). —
Po svoj prilici od gibati (koji na sto nagib}e),
a ne od ginuti, kao sto je tumaceno u Vukovu
rjecniku gdje mu je s toga i jace znacene nego
je u istinu. — U nase vrijeme i u Vukovu. rjei--
niku: giban na sto, t. j. koji ,gino' ili cezno za
cim (cf. kivan V) ,lustern, gierig' ,avidus' .s- do-
dalJcom da se govori u Crnoj Gori i s primje-
rima iz narodnijeh pjesama : Ruston-beg je giban
na junastvo. E jo Ture gibno na kaure. — Stade
viska mladijoli momakali, o su niomcad na Tur-
cina gibna i na tursko glavo i oruzje. Nar. ]ijos.
vuk. 4, 116.
2. GIBAN, gibna, adj. samo u Stulicevu rjec-
niku gdje je tumaceno : ,plicatus, floxus, incur-
vatus'. — nepouzdano.
3. GIBAN, gibna, adj. na jediiom )i>jistu u
pisca xviii vijeka, kao da jc znarene: porioulosus,
jeziv. — JauKiriio je sam j)is((c ovn rijec nacinio
od osnove glagola ginuti. Jos da dobi'o grajske
stvari i)olilopiio se oku§uju, gibno more ko bro-
dari. J. Kavanin 21''.
niBANTCA, /. slafkn jelo yd tijesta (pevcno),
u nase vrijeme onakovo u knjem je tijesto (plat)
GIBANICA
131
GIBATI, b.
vrlo tanko i savito (nem. strudel). isporedi gibao-
nica, gibavica, savijaca, pita. — Postaje od gibati.
— Od XVII vijeka, a iznicdu rjecnika u Mika-
linu (gibanica, pi-isnac ,torta' ,panis testaceus,
piibnentum testaceum, streplita, panis aropticus')
(jd,je )iaj prije dolazi, u Sjclostjencevu (gibanica,
pita , placenta, popanum'. 2. gibanica primorska
figovem listjem obvita ,atharatrion'. 3. gibanica
z orehov ,placenta nucea'. 4. gibanica makova
,placenta papaverea'), u Jambresicevu (,placenta'),
u Voltigijinu (gibanica, gibaonica ,torta' ,torte'),
u St'iilicevu (,placenta') , u Viikovu (,placentae
genus' s dodatkom : U Hercegovini se gradi i
posna uoci bozica od oraha, cf. pita). Brasno
zakuvano s u|em, maslom, medora etc. ne zove se
kruh obica,jni, nego se zove pita, gibanica etc. A.
Bacic 309. Da ima sira i masla, i moja bi mati
znala gibati gibanicu. Nar. posl. vuk. 49. Pa
gibanica kao rukav, sad je bas strpasmo u pec.
M. P. Sapcanin 1, 103. i u Sulekovii rjecniku:
,strudel (meblspeise)'.
GIBANISATI, gibanisem, wijj/. ciniti, peci gi-
banicu. — U nase vrijeme. Gibanicu, Zorko!
gibanicu peci, blag je dan ! — Kravicu, Franko !
kravicu steci , jmk cemo gibanisati. Nar. posl.
stoj. 66. ^
GIBANE, n. djelo kojijem se giba. — Stariji
je oblik gibanje. — Izmedu rjecnika ii Belinii
(gibanje ,plicatura' .563''), u Bjclostjencevu (,motus;
agitatio, motio'), u VoUigijinii (,movimento, agita-
zione' ,bewegung'), u Stulicevu (,2ilicatura, flexio'),
u Vukovu (,agitatio, motus'). a) vidi gibati, a.
u Belinii i u Stulicevu rjecniku. — b) vidi gibati, b.
Vazda je v gibauji i nigdar ni jjokojan. Korizm.
53a. U gibanju tila liegova. S. Budinic, ispr. 12.
Nebesa dona imaju razlika gibana. M. Radnic
532iJ'. Da kakvim drugim gibanem tilesnini ne
ucini se neu|udan. M. A. B,e}kovic, sabr. 24. Ove
dvi |ubavi pocelo su se boriti, poradi koga bo-
rena tko moze izkazati koliko se je liezino srdce
mucilo i^odnoseci ova dva suprotivna gibana?
A. Tomikovic, gov. 26.
GIBAONICA, /. vidi gibanica. — U jednoga
pisca XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(.jjlacenta testuacea' 736^) , u Voltigijinu (kod
gibanica), u Stulicevu. Bit ce k tomu gibaonica,
punduri|a mjeste vinca. N. Najeskovic 1, 242.
GIBARAC, Gibarca, m. selo u Slavoniji u pod-
zupaniji vukovarskoj. Pregled. 117.
GIBATI, gibam i gibjem, inq^f. flectere; mo-
vere, imj)/. ganuti. — Akc. kakav je u pracs. takao
je u impf. gibah, u impt. (prema praes. gibani)
gibaj (all prema praes. gibjem, gib}i), u part,
praet. pass, giban ; n ostalijem je oblicima (i u
praes. 3 pi. gibaju, ali gibju) onakav kakav je
u inf. — -i- stoji mjeste negdasnega y; korijen
gyb postaje jjvodiijenem od giib, vidi kod ganuti ;
ovome je korijenu po svoj 2J'>'ilici starije znacene
flectere, jer se gotovo samo ovo nahodi u svijem
slavcnskijem jezicima kad god je g'sb Hi gyb
slozeno s prijedlozima, vidi nagnuti, prignuti,
sagnuti itd. — Rijec je ptraslavenska , ispjoredi
stslov. gybati, movere, rus. rHdaTt, flectere, ces.
bybati, movere, po^. gibac, flectere. — U nasem
je jeziku pjotvrdena od xv vijeka a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,plicare'), u Mikujinu (gibati,
prigibati ,flecto, inflecto, torqueo'), u Bjclostjen-
cevu (gibam, v. rugam. 2. v. gibjem; gib}em, ge-
nuti, odmicem i na drugo mesto polaSem ,amoveo,
removeo'. 2. gibjem, gibati, micam, kretam, |u|am
,moveo, agito' kakti gibati glavum ,agitare cajjut';
gib|em se ,moveo me, moveor'), u Jainbresicetui
(gib}em ,moveo'), u Voltigijinu (gibati, gibam,
gibjem ,smuovere, agitare' ,schutteln, bewegen'),
u Stulicevu (gibati, gibjem i gibam ,curvare, in-
eurvare, flectere, movere'; gibati se ,agitari, hue
illuc impelli'), u Vukovu: gibati, gibam (gibjem)
,bewegen, schwenken, wiegen' ,agito'; gibati se
,sich bewegen' ,moveor, agitor'.
a. flectere, ciniti da nesto (objekat) sto nije ni
po sto tvrdo Hi nije posve tvrdo, promijeni oblik
takijem nacinom, da, ako je pravo, postane krivo
(u pravom smislu); moze se misliti da objekat i
ne niijeua oblik nego samo nacin kako stoji (ako
je stajao ispravno da se stavi krivo, koso). svagda
prelazno. ovo starije znacene rjede je nego novije
kod b. a) aktivno. Pozna junak po glasu junaka;
}uto gvozde k crnoj zemji giba, a na vjeru ju-
naku se sliga. Osvetn. 2, 132. u Dubrovniku se
cesto govori i samo sa znacenem : ciniti gibe, na-
bore (objekat je kakvo tkane), nabirati, te su
prema gibati perfeMivni glagoli izgibati, nagi-
bati. P. Budmani. — ■ b) sa se, refleksivno. Nad
jezerom cim se giba. J. Kavanin 189". Vaja da
se k crnoj zemJi giba. Osvetn. 2, 109. ,Sve se
pero tu na pero gibje kako momce nad lijepo
djevojce'. M. Pavlinovic.
b. movere. a) micati, kretati u pravom smislu,
ciniti da sto ne ostane mirno na svom mjestu
(vidi ganuti, a), prema ganuti moze biti i itera-
tivni glagol, pc(, po tome moze znaciti i: stresati,
drmati, lujati. aa) prelazno. aaa) aktivno. Ovako
imamo tezati i gibati tijelo nase. M. Divkovic,
bes. 214*. Bog pamet uzizuci i jezik gibjuci
negov, nagovori ga da se nazad vrati. F. Gla-
vinic, cvit. 93'j. Gibase glavu veoma oslabjenu.
P. B. Baksic 97. On isti snijedase u onu vodu
u Jeruzolimu i gibase ju. S. Margitid, fal. 80.
Da ima sira i masla, i moja bi mati znala gibati
gibanicu. Nar. posl. vuk. 49 (ovdje stoji ovaj
primjer posto ga Vuk stavja u rjecniku kod gi-
bati, ali moze biti da bi po znacenu spadao pod
a). — bbb) sa se, rcjieksivno. Svoga blaga, ca
se gibje i ne gibje. Zak. vinod. 73. Od moga
ubostva ca se gibje i ue gibje da prodadu. Mon.
Croat. 61. (1437). O since, ne gibji se suprot
Gabaonu. Korizm. 34'^. More ce se uzdignuti
cetrdeseti lakata svrhu svijeh planina, i tako ce
stajati ne gibjuci se kakono zidovi. M. Divkovic,
bes. 25'\ Zeiuja stalno stoji i ne gibje se. F.
Glavinic, cvit. 3^. Tako jiak ditica na tleh jjo-
stavise, poca se gibati, jer josce ziv bise. Oliva.
30. Nebesa, sunce ... da se radi Judi gibaju i
okrecu. S. Margitic, fal. 223. Kamen veliki koji
se ne gibje. A. Bacic 356. Gibala s^e je i uzdr-
tala zomja. A. Kanizlic, kam. 109. Covik imade
one u sebi, po cemvi so giba i raste. B. Leakovic,
nauk. 17. — ccc) sa se, pasivno. Prilican je
k valovom morskijem, koji se od vjetra gibaju
i privajuju. M. Divkovic, bes. 497''. Cesto se
vitrom priveliki gibje bor. F. Lastric, test. 250*.
— ddd) na dva mjesta xviii vijeka ima part.
praes. akt. gibjuci sa znacenem: koji se gibje.
vidi gibuci. Bila stvar negibjuca ili gibjuca. A.
Bacic 121. Mostove tvrde i negibjuce popravi.
M. A. Kojkovic, sat. H2a. — bb) neprelazno. sto
je kod aa) objekat stoji u instrumentalu. Pride
k posteji Acejiseve i zaco gibati Acelisem. Pril.
jag. ark. 9, 131. (1468). TJda joj drhtabu kakono
trscice, kimi tuj gibaliu vitri kon vodice. M. Ma-
rulic 81. Prohodeci psovahu ga, gibaju6i glavam
.svojim rugahu se nim. S. Margitid, fal. 256. Dok
mogase jezikom gibati. A. Kanizlic, fi'au. 203.
— b) metaforicki, micati u duhovnom smislu,
poticati. vidi ganuti, e. aa) aktivno. Bonavin-
tura V tretib knigah gibje ovu sumnu. Korizm.
86a. — bl)) sa se, refleksivno Hi pasivno. Gibju
GIBATI, b.
132
GIGA
se i fsada poli ovg stvari mnog^a prp,2;ovaranja.
Narucn. 2*. Danaska so gil>]c> v sv. ovanjoliju
o(l onog-a zvira. Korizm. 35''. — c) u prcnesenom
duliovnom smislu, ciniti da ko (objckat) u dusi
osjeca nesto, vidi ganiiti, f. aa) nktknio. Narav
me ])otico, ^ibje slabost moja. M. Marulic 122.
Ako to tiizba ma no gibje. 24.S. Od strane uz-
roka, ki ga gib|o na grih. Narucn. OS^i. Ka te
(kripost) gibje poctoA'ati ga. Korizm. 42''. (Vino)
vazize krv i gib|e clovika na rassrjenije. 4-9*.
Poznanje svrhe gib|e i ponnkuje djelujucega da
jace i dobrovo}nije djeluje. M. Divkovic, bes. 84a.
Strah vo|u gibje mi na poslnli. I. Ivanisevic 298.
— hh) sa se, rejlekslvno. V nijednoj stvari gi-
base se suproti voji bozji. Narucn. 53=*. Grihe
na kojo se gibjn po prignutju naravnomu. P. Po-
silovic, cvijet. 1.57. (Bo(/) gib|o se na milosrdje.
A. Vita|ic,' ist. 347.
1. GIBAVICA, /. vidl gi})anica. — U Belinu
rjecniku 736* * is ncfja u Stuliccvu.
2. GIBAVICA, /. nijesto u Srbiji a okrufju
smederevskom. Niva n Gibavici. Sr. nov. 1874. 263.
GIBICI, m. 2)1. selo u Sosni u nkrur/tt Done
Tuzle. Statist, bosn. 138.
GTBINA, /. sdo n Medumurjn. Schoni. zagr.
1875. 144.
GITilV, adj. vidi gibjiv. — U ^alckovu rjec-
niku (jboweglich').
GIBIVOST, /. vidi gibjivost. — U jcdnona
pisra )iasefja vremena. Nado vromonom gubi svoj
kal i zivotnu svoju gibivost. M. Pavlinovio. rad.
ir,o.
GIBJETI, gibim, impf. vidi ginuti. — Samo
praes. 3 ])l. gibe na jednoni mjestu xv vijcka.
Tebi je (dusi) od potribe grihe ostaviti, ter keno
no gibe urohe spraviti. M. Marnlic 99.
GIBJ^ETvlE, n. vidi gibane. — Bice nacineno
po prezenta gibjem. — IJ jednoga pisca Slavonca
xviii vijeka, a izmedu rjeciiika u Bjelostjencevn
(kajkavski giblene ,niotio'), u JanibreSicevn (giblene
,niotio'), u. Sti(lieevu (gibjene i po Hahdelirevii i
tohoze po ruskoni gibleno ,motio, plicatnra'). Naglo
gibjono vitra. A. Kanizlic, kam. 180.
GlBl^IV, adj. flexibilis; mobilis, kqji se f/iba
(kod cega gibati se moze imati jedno znacene,
flocti, Hi driigo, moveri). — isporcdi gibiv. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinit.
(,muovibile, pioghovolo' ,bGvvoglich, biegsam'), n
Sfi(UcerH (,floxilis, fioxibiHs, mobilis'; adv. gibjivo
, facile, lento, mobilitor'). Na dnevo svetkovina
gibljivijef/ij. F. Lastric, svot. 1. Koji izvlaci i
marai ric od drugoga i dngo mudrnjo, onoga |ubav
jest gibjiva i hinibona. G. Pestalic 2U5.
(jl HIjjIVOST, glb|ivosti, /. Oftobina, stane onoga
sto je gibjivo. — isporedi gibivost, gibjivstvo.
— U StuHcevu rjecniku (,flexio, flexus, mobilitas').
GIBl^IVSTVO, n. vidi gibjivost. — Samo u
St'ulicevu rjecniku (uz gibjivost).
GIBNO, n. take se zovu dva stujjica vodoravno
zabita u zid gdjegod ii sobi, na kojima stojo ])()-
nave, jilahte itd. — u Dubasnici na Krku.
GIBOMJER, in. (phys.) sprava kojom se mjcri
gibane (micane). — U Sulekovu rjecniku (,bo-
wegungsmesser').
GIBOSLOVAC, giboslovca, ni. roijek koji se
bavi giboslov(em. — U ^ulvkonu rjecniku Gmo-
chanikor').
GIB6sl6v^E, n. (phgs.) nanka sto sr bavi
micanem (gibanemj, mchanika. — U Sulekovu
rjecniku (giboslovjo ,bewegungslelire , djmamik,
nioclianik').
GIB0VIC!A, /. mjesto u Srbiji ?< okrugu sme-
derevskom. A^'ocnak u Gibovici. Sr. nov. 18GG. 188.
GIBUCI, adj. mobilis, koji se giba (mice) ; uprar
je part, j^iraes. act. glagola. gibati (so), ali je na-
cineno od osnove gib. — Od xv do xvii vijeka
kod nekijeh pisaca, a izmedu rjecnika u Bjefo-
sfjencevu (gibuci, ganutliv ,mobilis'). Zovo so
gibuce ca se gib}e. Stat. po}. ark. 5, 259. Ostav|aHi
vse blago gibuce i nogibuce. Mon. croat. 132.
(1487). Pamet clovicaska jo gibuca. Narucn. 41''.
Drugo nebo, ko se zovo prvo gibuce. F. Gla-
vinic, cvit. 7''.
_ GIG, glas kojijem se vnbe svine. — U Vukorii
rjecniku.
1. GIGA, /. svina (djetivska rijec). — Od gic. —
U Vukovu rjecniku. — Kod Srba po Srijemu obicaj
jo, da na Lazarevu subotu idu po vrbicu s litijom
i sa svestenikom. ko dodo na jutrenu na cvjetnicu,
dobije jJo jediui grancicu, to kad dode s nom
kuci, udara iiome sve ukucane koji nijesu bili
na jutreni govoreci svaki put: ,Poi-asti k'o vr-
bica, ugoj so k'o gica'. M. Medic.
2. GICA, III. ime musko. — U nase vrijeme.
Eat. 38. 331. 332.
GICAN, m. ime prascu. F. Kurelac, dom. ziv.
41. — isporedi 1. gica.
GICANE, n. djelo kojijem se ko gica. ■ — V
Vukovu rjecniku.
GICATI SE, gleam se, impf. jednako micati i
maJiati nogama kad se lezi Hi .yedi. — Ake. se
mijei'ia u praes. 1 i 2 pi. gicamo, gicate, i u
aor. 2 i 3 sing. gica. — Nece biti tuda rijec, ako
i nije star a. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku: ,die beine umherwerfen beim liegen, sitzen
otc' ,micare pedibus (?)'. No se pocne gicati i
rzati glasom kao mlado zdrijebe. V. Vrcevic, igr.
58. i kao skakati: A sarin se pod oblake gica.
Nar. pjos. petr. 3, 147.
GICIvANE, n. djelo kojijem se gicka. — I' Vu-
kovu rjecniku.
GICKATI, gickam, imjif. rabid (svine) rlciici
gic. — U Vukovu rjecniku.
1. GICNUTI, gicncm, pf. povabiti jcdan put
(svine) zavikavsi gic. — U Vukovu rjecniku.
2. GICNUTI, gicnem, jif. maknuti (nogom),
vidi gicati se. — l^ narodnoj pjesini na.sega vre-
mena. Marko gicnu nogom i kojenom. Nar. pjes.
jiotr. 3, 120.
GICNUTI SE , . gicne se, pf. u jednoga j>/«V(
nasega. vremena: Neki danak izlota zeloci, gicne im
se proko Save proci. Osvotn. 4, 34. znacene je :
jiasti na um, sunuti.
GICOVIC, m. jyyezime. — U nase vrijeme. \j.
Stojanovic.
GIDIJA, vidi didija. — U Belinu rjecniku:
goloma gidija ,homo lacertosus' 370 \ ali se moze
citati i didija.
(jIUO, m. samo u Stuliccvu rjecniku gdje je
tumaceno: ,vir otiosus, desidiosus'. moze biti da
je rijec dido zlo napisana.
GIG, m. pijetao velike vrste. — Nepoznata }>o-
stana, isporedi gigaje. — U Vukovu rjecniku:
voliki pijetao (govori se i ,gigov') 6' dodittkum da
se cuje u Bosni.
GIGA, /. nadimak zonama kojo su visoko. U
Dobroselu u hrvatskoj kra^jiiii. M. Medid. — ispo-
redi gig. — i u zagoncci (o syiijegu): Udri gigii
nogom, ode giga s vodom. Nar. zag. nov. 212.
giga:^e
133
GINGATI SE
GIGAl^E, giga}a, /. pi. JiOiht^e, stule. — ispo-
redi gig. — U Vukovu rjecniku (,die stelzen'
,grallae', cf. stixla).
1. GIGAN, m. vidi gig. P. J. Markovic. V. Ar-
senijevic. F. Ivurelac, dom. ziv. 53.
2. GIGAN, m. Mecynotarsus Laferte, neka bu-
bica. — U jednoga pisca nasega vrcinena. J. K.
Sloser, faun, korii. 582. 583.
GIGANAT, giganta, m. vidi div. — isjwrcdi
giganat, ziganat. — Iz latinsTcoga prelco nemac-
lioga jezika. — U jednoga insca xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevit, i u Jambresicevu
(a oba gigantov voj.ska ,gigantomachia'). Na pri-
liku spolina ili giganta. F. Glavinic, cvit. 89^.
GIGANKA, /. vidi giguja. — U Lid. V. Ar-
senijevic.
GIGATI, gigam, impf. u zagoneci: Mededina
giga preko devet brda ; repinom cador jsrikucava.
odgonetjaj : plug. Nar. zag. nov. 171.
1. GIGATI SE, gigam se, imj)/. ciicati, trbariti,
zidati. A. Ostojic po narodnoj pjesmi: Vecer sidit,
pa besidit r.aj bi volila, onda ligat, pa se gigat
naj bi volila.
2. GIGATI SE, gigam se, impf. sepiriti se,
tal. jjavoneggiarsi. A. Ostojic po narodnoj pjesmi :
Divojka se po pandihi giga.
GIGO, m. hyp. Grigorij. — Akc. se mijena u
voc. Gigo. J. Bogdauovio.
GIGOS, m. vidi gig. — U Lici. V. Arsenijevic.
J. Bogdanovic.
GIGOV, gigova, m. vidi gig. — U Vukovu
rjecniku.
GIGU^A, /. kokos kao sto je gig. — Akc. se
mijena u gen. pi. gigu|a. — TJ Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Bosni.
GIGUS, m. vidi gigos. J. Bogdanovic.
1. GIGUSA, /. vidi gigu^a. — Akc. se mijena
u gen. pi. gigusa. — U Vukovu rjecniku.
2. GIGUSA, /. Ernobius Thorns., neka buhica.
— U jednoga p)isca nasega vremena. J. K. Sloser,
faun.'korn. 493. 496.
GIGA, /. u narodnoj pjesmi nasega vremena u
Srbiji. Od dve gige cabar vina, od dva snopa
tovar zita. M. D. Milicevic, slav. 66. — Rijec
turska ?
GIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 202.
GILAHNUTI, gilahnem, pf. vidi dilasnuti. —
Samo u Stidicevu rjecniku: ,in aliquem locnm
semet magno saltu immittere, (metaphorice) ab
infimo munere ad maximum inopinato evelii'.
GILAHNIVATl, gilahnujem i gilahi'iivam, impf.
gilahnuti. — Samo u Stulicevu rjecniku (grijcskom
gilahnivati).
GIL AN, m. vidi Gnilau.
GILANOVO, n. mjesto u Srbiji a okrugu kra-
jinskum. Niva u Gilanovu. Sr. nov. 1875. 203.
GILETINCI, Gilefcinaca, m. pi. selo u Slavoniji
u pjodzupaniji pozeskoj. Pregled. 92. — zove se
i Geletinci. Sohem. zagr. 1875. 41.
GILICATI, gilicem, imjtf. u zagoneci: Ujak
ujnti gilice, ujna mu se primice. odgonetjaj : kluc.
Nar. zag. nov. 90. — isporedi giliti, golicati.
GILIKNUTI, giliknem, pf. udariti. — U na-
rodnoj pjjesmi crnogorskoj nasega vremena. Marko
. . bakraclijom giliknu sarina. Pjes. crn. 55^.
GILITI, gilini, iiiijif. golicati, skakjiti. — U
na<e vrijenir iin ITrani. Sloviiiar-. 1880. 389. —
isporedi gilicati.
GI^AN, m. vidi Gnilan.
GI^ANOVIC, TO. prezime. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. P. Eudmani.
GIl^ATI, gijam, impf. srtati. — U nase vri-
jeme u Lici. Kada ko na zlu vremenu kuda ide
reku mu: ,Ta ti nije nuzno na ovako zlu vre-
menu gijati i gubiti glavu'. ,Kud gijas ta nije
za glavu?' J. Bogdanovic.
GI^jE, n. brdo u Srbiji u okrugu jagodinskoin.
V. Uic.
GI!^0, m. ime miisko. L. Dordevic.
GI^jTANE , n. djelo kojijem sto ili ko gilta,
vrijednost. J. Bogdanovic.
GI^TATI, gi|tam, impjf. vrijediti, biti vrijediDi,
nem. gelten, vrijediti, gilt, vrijedi. — U nase
vrijeme po sjevernijem krajevima nasega naroda.
Znamo da sad gijta za nevesticu kuharicina kcer.
Nar. prip. mikul. 61. ,Ovaj sud vec za nista no
giJta'. jRuzne zene po Bogu brate ! e, da si jc
znao, kada je bila mlada, borne je gijtala'. u Lici.
J. Bogdanovic. Gi|tati upotrebjava se u zname-
novanu: to giJta i ne gi}ta, vaja, vrijedi i ne
vrijedi. u hrvatskom j^rimorju.
GIMAN, n. mjesto u Gruzu blizu Dubrovnika.
P. Budmani.
GIMNASTICKI, adj. koji pripada gimnastici.
— U Sulekovu rjecniku (gimnasticka vjezba ,turn-
iibung').
GIMNASTIKA, /. vjezbane tijela. — isporedi
gombane. — Iz grckoga preko nemackoga jezika.
— U Sulekovu rjecniku (,turnkunst').
GIMNAZIJ, m. vidi gimnazija. — U Sulekovu
rjecniku (,gymnasium').
GIMNAZIJA, /. sredna skola u kojoj se uce
klasicki jezici (grcki i latinski). — Iz grckoga
2)reko nemackoga i ruskoga jezika. — JJ Sule-
kovu rjecniku (,gymnasium').
GIMNAZIJALAC, gimnazijalca, m. ucenik kod
gimnazije. — U Stdekovu rjecniku (,gyTnnasist').
GIMNAZIJALAN, gimnazijalna, adj. koji pri-
pada gimnaziji. — Iz nemackoga jezika (gyrana-
sial-). — U Sulekovu rjecniku (gimnazijalni ucite}
jgymnasiallehrer' ; gimnazijalni poslovi ,gymna-
sialwesen').
GIMUETEZANOVIC, m. (tursko)^ prezime. —
XVII vijeka. Omera Gimurtezanovica. Starine.
12, 2S.\oko 1696—1703.).
GIN, TO. vidi Din. — (jetiri puta u spomeniku
XIV vijeka pisano Gini. sto se moze citati i Dim..
Dec. iiris. 34. 44. 50. 55.
GINDATI, gindam, pf. uzdignuti (uprav jedro
uz katarku, ali se kaze i o cem drugome), tal.
ghindare. — Od xvi vijeka u Buhrovniku, samo
kod pomoraca. Ne mogu ni jedra gindati. M.
Vetranic 1, 169.
GINGARA, /". nekakva muzikalna sprava na
kojoj se gudi (kao na guslama) ili udara (kao
a tamburu). — Ili je tuda rijec, isporedi grc.
yiy/Qp., lat. gingrinae (Ducange), nekakva svi-
ralka, Hi je onomatopeja. — 17 Stulicevu rjecniku
(,ribeba, ribeca. spezie di lira' ,lyra'). — isporedi
gingarica.
GINGAEICA, /. dem. gingara. — TJ Stulicevu
rjecniku, i u nase vrijeme u Dubrovniku gdje se
kaze samo kad se govori kao s preziranein o kojoj
muzikalnoj spravi; tako ko zove i drombulu. P.
Budmani.
GINGATI SE, gingam se, impf. vajati se tamo
amo kao u brodu na vajavici. M. PavUnovic. —
GLNGATI SE
134
GINUTI, a.
Nece biti srodno s gingav ; a maze i ne hiti tuda
rijec.
GINGAV, adj. debilis, im])efillus, slab, iiicko-
putan, mlohav, mlitav (o ce^adefu i judakum tijelii),
magar. gyonge. — Od xviii vijeka po sjcvernijcm
krajevima nascya naroda, a izmeda rjecnika ii
Bjelostjencevu (gingav, mlohav, mlihav, slab,
mekoputaa, nemocan ,teiier, teiiellus, viotus, te-
iiellulus, mollis, languidus, molliuulus, moUicellus,
iiaturalibus jirivatus viribus, delicatus, malacus')
pflje naj prije dolazi, u Jamhresicevti (,tGiier, de-
bilis'), n Voltigijinu (,debole, languido, si^ossato'
jschwach, kraftlos'), « StuHcevu (v. mlohav), u
Vukovu (,fcrage' ,segnis', cf. lijeii s dodatkom da
se govori u Barani). Nisam jak i srcan, nego
mlohav i gingav. D. Eapic 460. Moj'ga hoda
gingavoga. Jacke. 10. Gradske jesu gingave di-
vojke. 312. Gingav, slab, debilis. M. Bogovic.
F. Afric. Gingav, nezdrav ; komu svaka stvar
naskodi. u hrvatskom primorju. — adv. gingavo.
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu i Jamhresicevu.
Koja vidivsi, kako mlohavo, gingavo i saneno
}udi jube Boga, jest ovako rekla. D. Eapic 432.
GINdAVICA, /. vajavica je u samom mora,
a gingavica u brodu na moru kad liim vaja. M.
Pavlinovic. — vidi gingati se.
GINGAVOGA, /. debilitas, imbecillitas, stane,
osohina onoga koji je gingav. — U rjecnicima:
u Bjelostjencevu (gingavoca, mlohavost, meko-
putnost, uvenutje ,teneritudo, mollities, languor'),
II Jamhresicevu (,teneritas') , u Voltigijinu (gri-
jeskom gingavoca), u Stulicevu: (javiacno stam-
parskom grijeskom) gingavoca iz Bjelostjenceva.
GINGOS, m. vidi gigos. — U Lid. V. Arse-
nijevic.
GINICA, m. prezime. — xvii vijeka. Od Mu-
stafa Giuice. Starine. 12, 8. (1699). — moglo hi
se citati i Dinica.
GINIC, m. prezime. — JJ nase vrijeme. D. Avra-
movi6 194. Sem. srb. 1882. 202.
GINO;^UD. m. mjesto gdje ludi ginu ('!). ;Odo.ie
u gino|ud'. P. J. Markovic.
GINOVCI, m. pi. ime mjestii. — vidi Dinovei.
— Prije nasega vremena. Ginovtci. S. Nova-
kovic, pom. 129.
GINO VIC (Hi Dinovic ?) , m. prezime po ocu
Ginu Hi Binu. — xiv vijeka. GinovicB. Dec.
hris. 6. 57. 73.
GINUCE, ;/. djelo kojijem se gine. — Htariji
je oblik ginutje. — Izmedu rjecnika u Mikap'uu
(ginutje, izginutje ,amissio, jactura, damnum'), u
Belinu (ginutje ,periclitatio' 5o5a), u Stulicevu
(,amissio, jactura, damnum'). Posrod istoga gi-
nutja uzdi-zao je drijeva cijola. B. Kasic, fran.
123. U potribi smrtnoga ginutja. L. Terzic (15.
Pavlovic) 302. Ginucom stvorca moga zapanona.
I. Dordic, uzd. 87. ^ali gimiee tolikili dusa. A.
Kanizlid, kam. vii. f^innce srca Domiuikova. A.
Kalic 487.
GINULOST, /. osohina, staiie onoga sto giiic.
— Navii'irno u nase vrijeme od osnove part, ginuo
glagola ginuti nastavkom osti>. Otkrivajuc giriu-
lost negovih rukotvora. M. Pavlinovic, razl. siiis.
195.
GINUTI, gincm, inijjf. porirc, nestajati, guhiti
se. — Akc. se ne mijn'm (aor. 2 / 3 sing, giiifi).
— -i- stoji mjesle iiegdasnrga y, a isjyrcd,' u ispalo
je b; kori^jni je gyb. - Itijcc je praslavrnska,
isporedi stsloc. gybmiti , gyiuiti, rus. ihoiijti.,
PHHyn., ws. hynouti, po(. giiiac. — Ovnj korijen
gyb nece hiti isti sto g-i.l) laxt gauuti, gib'ati.
— Nclca prosla vremena (aor., ger. praet., part,
praet. act.) mogu se ciniti od sania korijena bez
nfista.vka na ; ali to hiva samo kad je ginuti slo-
zeno s i)rijedlozima, vidi izgiuuti, pogiuuti. —
U svijemje rjecnicima: u Vranciccvu (,periclitari'),
u Mikajitiu (ginuti, hodit na mane, mankavati
,conficior, deficio' ; ginuti malo po malo ,tabesco' ;
ginuti od bolesti, gristi se ,dolore confici' ; ginuti,
stav|ati se na pogibiju ,subire periculum, obji-
cere se periculo'), u Belinu (,perire' ,pereo' SoS^^;
,consumarsi, venir meno, mancaro' ,doficio' 221^ ;
,mancare, calaro, scemare' ,decresco' 456^; ,andar
in rovina' ,pereo' 79"'; ,pericolare, essere o star
in pericolo' ,periclitor* 555'j ; , essere sjiedito, si
dice di chi corre (jualche gran j^ericolo' ,ab-
sumptum esse' 697a ; ,struggersi, crepare di do-
lore' ,conficior' 714^; ginuti od bolesti ,consu-
marsi di dolore' , confici dolore' 221*; ginuti za
cijemgodi ,affettare con I'e larga, significa bra-
mare immoderatamente e con ansieta' ,altecto'
421)), u Bjelostjencevu (,periclitor, periculor, in
periculo i:)ositus sum, pericuhim subeo'. 2. ,ta-
besco, langueo, deficio, conficior, absumor, tabeo'.
3. ginem od boli , conficior dolore'. 4. ,evaneo,
evanesco, repente pereo et e consj^ectu abeo'),
u Jamhresicevu (,deficio , pereo') , u Voltigijinu
(, venir meno, ammoscire, pericolare, bramar con
ardore' ,verwelken, schmachten'), u Stulicevu (,con-
fici, deficere, tabescere, periclitari' ; ginuti za
kijem ,alicujus desiderio ardere , aliquem ada-
mare') , u Vukovu (1. ,umkommen' ,intereo'. 2.
za kim ili za cim , schmachten' , desiderio enecor'.
H. to mi ne gine ni poslije ,das -wird mir nicht
ontkommen' ,non deficiet'), u Danicicevu (gynuti
,perire'). — Znacenc se dijeli na dvoje po tome
sto se vece istice: a. samo nestajane; b. stane
onoga sto nestaje dok ga posve nestane.
a. istice se samo nestajane. a) nestajati, kad
nesto sto je do nekoga casa hilo, nije vece. aa)
0 celadetu, kao mrijeti, umirati, ali se od ovijeh
glagola ginuti razlikuje tijem .ito se kod nega
istice, da se smrt ne shvata kao naravna svrha
sivota, nego kao takova koja (dajhudi za onaj
cas) mogla hi se i ne dogoditi, a hiva samo s ne-
kakva nepotrehna uzroka. moze se ginuti sltcatiti
i kao pasivni glagol prema ubijati, moriti, te se
k((ze: covjek gine od maca, narod gine od kuge
ltd. Hinc, kradu, rube, sami ginu s toga. M.
Marulic 15.j. Da nopraveduo ginase i na smrt
idaso. M. Divkovic, bes. 383''. Moze li se s hude
zgode ginut' gorom smrti kojom, neg' ziveci bez
slobode no bit' vojan dusom svojomV I., Gun-
dulic 3G5. S tebe ginem i)rijo vremena. G. Pal-
motic 1, 3-53. Gine od maca tko mac vadi. 3, 71''.
Sad krstjani na cast svote vjere ginu. J. Kavanin
349'». Vas i)uk, koji rad gorcino ove vode bolo-
vasG i gii'iaso. E. Pavic, ogl. 318. Zarad domo-
vino vitoz slavni sladko gine. V. Dosen 193».
C'ostiti care, imaj niilosrde na nesricnu vojsku
tvoju koja nomilo gine brez nikakve koristi. And.
Kacic, razg. 107. Dosta bilo boja po krajini.
ilosta nama ginuso j'unaka. Nar. pjos. vuk. 3, 211.
r>j('z'te, braco, ne ginitc ludo. 4, 305. Da ja vidu,
cija gine vojska. 4, 378. Ko so kriv kune, od
traga gino, a ko se prav kune, od straha (gine).
Nar. posl. vuk. 154. Ko u boj no ide taj ne
gino. 158. Od dvije .smrti niko no gine. '232.
Baci Gospod na nih kameiie voliko iz noba, te
ginahn. I). Danicic, is. nav. 10, 11. nratstvoiiici
su solidarui u krvuim stvarinia, svoto i ginu svi
jodnako. V. Bogisic, zborn. 51(). — hh) o zivo-
tini, kao i o ce(adetu, vidi sto je kazauo kod
aa). Jagaiici giriahu. F. Lastric, svot. 197". Obo-
dvojc pak kad gino (vo i krava). V. Dosen '204a.
GINUTI, a.
135
GIPKOST
Da kad sidu na jaja ne g-inu gadom. J. S. Ee|-
kovid 101. Detlici s jezika giiiu (jer ih po klik-
taiiu nalazi lovac). Nar. posl. A'uk. 78. — cc) o
con drugome sto maze biti stvar tjelesna iii du-
hovna, umna. Po vas svih potece giiiuci pred
nim mrak. Transit. 283. Nigda ne gine zelen
sa bora i listak s masline. S. Moncetic 89. Gine
ti dan i noc i bjezi jak i-ika. 180. Dobru ne gine
nikadar imena. 268. Kakono gine dim poginuli.
B. Kasic, rit. 375. Gine Ijepota. M. Orbin 73.
Rijec mi gine, duh mi bjezi, padoli, nmrijeh,
vajmeh meni! G. Palmotic 1, 359. Slobostina
da ne gine. J. Kavai'iin 168-K Gine sva spomena
predne gorkosti. I. Dordic, uzd. 182. Iskra koja
gine u cas oni. V. Dosen 2''. Sto vrlo brzo gine,
nije vrsuo mnoge cine. 22'>'. Gdi nikada smrad
ne gine. V. Dosen 90=*. Kakono snig gine i bizi
od sunca. M. Dobrotic 191. Svjetlost gine nam
suncana, tmine i studen noc rastire. I. M. Mattei
293. Svekolike dosade i nevo|e s liim ginu. B.
Leakovic, gov. 112. Te se stvari (pripovijesti)
svagdan preobrazuju i ginu. S. i^ubisa, prip. iv.
— h) ne lease se u pravom, sireiii smislu da cef/a
(suhjelcta) nestajc, ncgo samo prema onome (ce{a-
detu) ti Jcojega se naliodi, koje ga ima. aa) hao
pasivni glagol prema gubiti, znaci da suhjehat
(koji moze i dale hivati po sebi) nije kod onoga
ii koga je bio ili u koga bi mogao biti. Da mu
ono gine, sto se Isukrstu dobiva. M. Divkovic,
bes. 265''. Pogiavarom duzna placa vec ne gine.
V. Dosen 74^. Ako Turcin pogine, buli drugi
ne gine. Nar. posl. vuk. 9. vidi i u Vukovu rjec-
niku (3). — bh) znaci da siibjekat ne koristi vece
onome koji ga ima. Sikuc sto gine od ska)a
(znas koliko to za vatru va|a) ... J. S. Eejkovic
52. Prava muka nikad ne gine. Nar. posl. vuk. 258.
b. ne znaci da cega (subjekta) nije vece, nego
ma pokazuje stane, kad ide jednako na mane, na
gore, slabi ltd., te je celcati da cc ga bas i ne-
stati, ako ono stane ustraje. a) o cejadeta. aa)
deficere, tabescere, confici, kad ce^ade ide na gore
u svom tijelu i zdrav^ic, slabi, mrsavi itd., te je
cekati, ako ono stane ustraje da ce umrijeti, ispo-
redi ceznuti. cesto, osobito u poeziji, iperbolicki.
uzrok (naj cesce u instr., ili s prijedlogom od)
moze biti tjelesni ili duhovni. Ginu od glada.
Transit. 134. Vene, ^ cezno, gasne, blidi, sahne,
gine, kopni, taje. A. Cubranovic 153. No svi cini
bjehu drazi sred razblude i miline, neka zeli tko
jii pazi, tko ju zeli neka gine. I. Gundulic 221.
Tako gresiiik sred planine n jjustini divjijeh gora
u novojah docim gine, milos visnu ganu z gora.
239. Nu jiasina kcerca ino u stravjenoj dusi cuti ;
gine, dobro ne jedino da ne biide poginuti. 4G5.
Za ne uresom sahre i blidi, taje, vene, kopni i
gine. G. Palmotic 1, 251. U dusi svojoj ginase
od slasti. I. Dordic, ben. 35. Eto iznenade j^o-
cirie ginut starac. 180. Od zestoke |ubavi pla-
mena ginase. A. Kanizlic, uzr. 63. Ja ovdi od
glada ginem. M. Zoricic, osm. 38. Evo se skon-
cavam i ginem od |ubavi. A. Tomikovic, gov.
70. — amo spadaju i ovaki priiiijeri: Srce moje
sveza i stravi, da i: zivom ognu gine. G. Pal-
motic 2, 192. Tilo moje gine. A. Kanizlic, bogo-
}ubn. 519. — bb) znacenc kod aa) ogranicuje se
na veliku zelii s koje cejade slabi i gubi zdravje
(i iperbolicki, kao jako ze(eti uopce), isporedi
ceznuti, d). ono (ako je cefade, zeja moze biti isto
sto i lubav) sto cefade zeli stoji: aaa) naj cesce
u instr. s prijedlogom za. Oni za nim ginu. G.
Drzic 416. Za bogatstvom drugi ginu. M. Bunic
17. Ja ginem za nim, mrem od Jubavi. V. M.
Gucetic 187. Neka toliko ne ginete za dobrima
kratcijem. D. Basic 70^. Nijeste ii vi oni, koji
ginete za svijetom? 184^. Za kom zejan varo-
sanin gine. J. S. E6|kovic 45. Sve sto izbra-
nijeh jes naprava, za kijem zenska narav gine,
dariva im. P. Sorkocevic bTd^. Cudeci se car,
kako vino taku silu ima, i gledajuci, kako pija-
nice za nim ginu. Nar. prip. vuk. ^309. — bbb)
rjede u ace, s prijedlogom za. Kijem za zlato
srce gine. G. Palmotic 2, 498. Vapeci iz dubine
srce, koje za te gine. A. D. Paoli u I. M. Mattei
362. — ccc) u jednom primjeru u ace. s prijed-
logom na. Blago da izmakne, na koje mu srca
gine. V. Dosen 59'K — cc) moze se ne imati ob-
zira samo na tjelesno nego i na drugo stane fino-
ralno , materljalno) u cefai eta. isporedi propa-
dati. (Judeji) ne prestase ginuti nestrojeiijem.
S. Kozicic 34'\ Vrgoh stare prijate|e, a za novu
mu druzinu uzeh onih, s iste ze}e u bludnosti
koji ginu. I. Gandvilic 225. Ne giedajuc, da on
(diiznik) gine. V. Dosen 59*. Vrla otca od op-
cine, rad kog' sirom vas puk gine ! 59''. Mi smo
ginuli, sto smo htjeli da gospodarimo svi. S. ^u-
bisa, prip. 34. — b) kad je subjekat dusa, ginuti
je pasivno p)rema gubiti, vidi kod ovoga glagola.
Da mnoge duse ginu i naravskij'emi ^lobami. B.
Kasic, zrc. 9. Toliko dusa u odmetnictvu gine.
A. Kanizlic, kam. 435. — c) 0 cem drugom, gi-
nuti znaci uopce: ici na gore, ici na mane, pjro-
padati, kvariti se, unistavati se. S nepravde svit
gine. M. Marulic 87. Da imt niht. rabotica ne
gine. Mon. serb. 546. (1501). Dvorba jer gine
ma, imam zlu voju. S. Mencetic 139. S kostrave
gine vinograd. 337. Jure cutim kripost ginut
zivotu mom. P. Zoranic 14*. Er ti napre boles
nika, i utrobu t' svu obsine, tim ti snaga i moc
gine. A. Cubranovic 148. Bez tebe ovdi stav,
ostali sad kakono sred mora jodna plav, bffz reda
ka ginuv ne dx'zi nacin prav. D. Ranina 136^.
Nu ako se Osmanovo carstvo smace, Maliumetov
zakon gine. I. Gundulic 477 — 478. Tako bozijem
prid razurnom sa svijem znaiiem, sa svijem umom
Judska pamet gine i pada. G. Palmotic 1, 134.
O prisvitli gospodine, znaj, da nasa vira gine.
P. Hektorovic (?) 105. Pod tvrd zub o«l vremena
tuc zestoki isti gine. J. Kavanin 30'>. A premda
u pocetak kuca cini se da kamatom id© naprida,
na svrhu paka gine. A. d. Bella, razg. 30''. Pr-
seci ginu s toboni slave tvoje. I. Dordic, uzd. 51.
Gine u puku bogojubnos. V. M. Gucetic 5. Koji
pijes a kuca ti gine. M. A. Kejkovic, sat. E4".
Pak mu hrana gine i izmicc. G5'i. Gine' pamet,
kad razmis|am mjeru i broj milosti, koje si nami
udijelio. A. Kalic 505. Kada misec gine. J. S.
Eejkovic 120. Da ne gine biser u buniste. P.
Petrovic, gor. vijen. 42. Manastiri propadaju,
crkve ginu, a vjera tone. S. ^ubisa, prip. 218.
GINUTIV, adj. periturus, koji moze ginuti, koji
treba da gine. — Na jednom mjesta xvii vijeka.
Koji se umiju od giruitivijeh stvorenja podptuio
ukloniti. B. Kasic, nasi. 166.
GINE, n. sclo a Bosui a okrug n sari^jevfikom.
Statist, bosn. 52.
GINIV, adj. vidi ginutiv. — U StuUcevu rjec-
niku (,periturus, caducus'). — nepouzdano.
GIPKANE, n. djelo kojijeiii se sto gipka. —
U Vukovu rjecniku.
GIPKATI SE, gipkam se, impf. tresti se, stre-
sati se, uprav je dem. gibati se. — Akc. se ne
mijcim (aor. 2 i 3 sing, gipka). — U Vukovu
rjecniku (gijikati se, gipka se ,zittern' ,contre-
misco').
GIPKOCA, /. vidi gipkost.
GIPKOST, gipkosti, /. osobina on»gu sto je
GIPKOST
136
GIZDAC
gipJco. — U nase vrijeme. Preterana gipkost
nasi diplomata. Nov. sr. 1834. 66. Oteli bismo
svomu jeziku onu sladost, oiiu mekanost, onu
gipkost. M. Pavlinovic, razg. 77. i u Sulekovu
rjecniku (gipkost. gipkoca ,biegsamkeit').
GIPS, m. gypsum, vidi sedra, ncm. gyps. — ispo-
redi gipsa. — U Bjelostjencevu rjecniku (,gypsum')
i II Jamhresicevu.
GIPSA,/. vidi gips. — U jednoga pisca xvm vi-
jeka. Bjelobojna zem|a gipsa zvana. I. Jahlanci 30.
GIEA, /. vidi gera. — U Mikajinu rjecniku
(gira, girica ,boba, pesce, menola' ,maena'), u
StuUeevu (v. gera) iz ^ Mikajina. Gira, marida,
Smaris communis C. Cas. ces. muz. 1854. 185^.
Gira oblica, maena vulgaris C. et V. D. Kolom-
batovic, pesc. 6. G. L. Faber 189.
GIE.ICA, /. dem. gira. — Od xvii vijeka, a
izmectu rjecnika u Mikajinic (kod gira). Veseli
ugora, veseli gii'ice. I. T. Mrnavic, osm. 136.
Girica, Smaris vulgaris Cuv. na Bracu. A. Ostojic.
— s drugijem znacenem (gavun). Atherina hep-
setus L. G. L. Faber 206.
GIKIN, m. musko ime. — U Orahovcu kod
donega Lapca. M. Medic.
GIRKA, /. vidi ger. Cas. ces. muz. 1852. 50.
GIT, m. ime nekijem bi^kama u Dalmaciji, lat.
gith, git. vidi kukoj, tambiu'ica, mohuiiaca. Git
opacan (^= lat. gith), Agrostemma githago L. Git
pravi, Nigolla damascena L. B. Sulek, im. 87. —
nije dosta pouzdano.
GITA, /. u zagoneci: Sama gita gita, sama
kiicu cuva, dok samaca dode. odgonet(aj : kfuca-
nica. Vuk, rjec. 86. odgonet^aj : hrava. Nar. zag.
nov. 7.
GIVALETIC, m. prczime. — xvi vijeka. Poro
Givaletic. Mon. croat. 230. (1527).
GIVAN, givna (?), lulj. u jednom priwjeru xvii
vijeka: Toliko ces iniati mudrosti koliko uzimas
ustrp|ena, i toliko budalast koliko givan. M.
Eadnic 221''. znacene nije dosta jasno.
GIZBA, /. jjec za grijane. — U Vrbniku na
Krku. I. Milcetic. i u Farciccvu rjecniku. — Zar
isto sto izba?
GIZD, m. vidi gizda. — U StuUeevu rjecniku
gdje stoji da jc iizeto iz Gundulica ('^).
GIZDA, /. ornatus; olegautia, venustas; su-
porbia. — -i- stoji mj. y. — Osnova nepoznata
postana (ces. liyzditi znaci: gaditi); s gore ka-
zanijem znaccnima dolazi u juznijeh Slavena : u
Hlovenaca s trecijcm, u Bugara s j)rvijem. ne
moze se poznati ni koje je starije znacene. —
Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(gizda, Ijepota , venustas, elegantia, formositas,
jiulcritudo, doeor'), u Belinu (,concinnitas' llV^i;
,elogaiitia' 2S6''<'; ,vonu.stas' 432^; gizda od lica
,puIcritudo' 135'>), a Bjelostjencevu (gizdost, gizda,
spoDosno.st, uzijosiiost ,supGrbia, arrogantia, animi
elatio, I'astus'), u Voltigijinu (v. giz(lost), ii Stu-
Ueevu (,oriiainoutunj, ornatus, pulchritudo, species,
decor, forma, venustas etc.'), u Vukoim (1. ,das
schmiicken' ,coratio'. 2. ,schon gekleidetos und
goschiniickt.es f'rauonzimraer' jfomina conita'). —
Kod vinogo prinijera nmcno je za cijelo znati
kaino ]iripadaju po znaeenu. a) ornatus, splendor,
lautitia, apparatus, ures, nakit (nc sama takao
s kojega slo jiostaje (epiie nego i veUcanstvenijc).
Ti s' nioja sva gizda. S. Moncetii 22. Ne bi
joj pridali uroho ni gizdo. 11. Lucie 208. Svih
vila, gosi)oje, ka si cas i gizda. D. Eanina 25='.
IJoiicami lijopiuj s iiobi gizda od cvijota nije
trijebi. I. Gundulic 73. S novijem gizdam, i na-
pravam gostim, dvoi'im bo}u srecu. 223. Kako
su zlatne zvizde ures lijepi od nebesa, tako su
one (vile) svake od gizde i od vjecnoga meni
iiresa. (t. Palmotic 2, 282. Sadasni narastaj drugo
ne trazi, nego meksinu, lipotu i gizdu u odici.
F. Lastric, od' 342. Sva krajestva svjetovna, sve
nihove gizde. S. Eosa 48=1. Prude prilike . . . za
vecu gizdu svotih mista. Blago turl. 2, 78. O
koliko su za nisto drzale izpraznu odice gizdu,
biser, drago kamene i derdane! f). Eapic 36.
Buduci da je (oko) gizda svega tila covicanskoga.
258. Gizda lomi , a glad mori. (Gledaj : Male
jede, al' se lijepo nosi). Nar. iiosl. vuk. 41. Zima
gizde ne gieda. (Na zimi se ne gleda koja je
hajina lijepa, nego koja je topla). 90. To bi oni
knizevnosti srpskoj ne malu ^ gizdu i krasnost
davali. L. Milovanov 56. u Sulekovu rjecniku:
,pomp; pracht (pomp)' ; gizda besjede ,der schmuck
der rede' (kod ,schmuck'). — b) elegantia, ve-
nustas, kao Jepota, ali (niisUm) takova koja po-
staje i pjomocu nakita Hi drugoga cega (n. p.
ugodna micana kod cejadeta). ali je u priwje-
rima cesto sve isto .sto ].epota, a gdjekad opet
moze biti da je isto sto i nakit, ures. nerijetko u
mnozini. — ovo znacene postaje po svoj prilici
od predasnega. Jeli sva, da vlada za gizdu ovi
svit? S. Mencetic 83. Kroz toj hoce vasa gizda
vele brzo nas vidjeti uzdvignut' se tja do zvizda.
N. Na|eskovic 1, 169. Kad misal moja na ne
gizdu i kriposnu lipost pomisli. P. Zoranic 16-'.
O vilo ma mila, napuno nagledal ne bih se tvih
gizda, da bih broj ja imal od oci jak zvizda. D.
Eanina 71'"-. Od iztoka jur se uputih, po torn
zacuh tvoje gizde, gospo, slavit' vec ner zvizde.
Jedupka nezn. pjes. 235. Gdi su rajske sve Ije-
posti'? dika umrla tasta biva, gubi se zemje ures
pri gizdah od nebes. I. Gundulic 73. Gizda }uska
i lipota pri Bogu je sve slipota. P. Posilovic,
nasi. 197^. Da brze na one skale izajde koje
bijahu primile gizdu i svetinu od Isukrsta. S.
Margitic, fal. 101. Vidite li lipotu i gizdu duse
vase? F. Lastric, ned. 334. Okruni ju krunom
gizde i .sjajnosti. A. Kanizlic, utoc. 373. n Sule-
kovu rjecniku: ,eleganz'. — c) ostentatio, vanitas,
lead se ko ponosi svojom ^epotom Hi cim dru-
gijem s cega ne bi imao dooolna uzroka da st
ponosi. — amo spadaju mozchiti ooi primjeri:
ZaO. vasu gizdu i tastu slavu. Zborn. oo^i. Gdje
li ti je tvoja dika i gizda? 154*. Pauni. jests
krasanh mnogo, i hoditb si. krasotoju velikoju i
potresetb se vj. gizdi svojej, vi.znositb se velnii.
Physiol, nov. star. 11, 201. Eadi savise gizde (osti-
(tuju se zene). M. Divkovic, bes. 184'\ Ostriin
macem tur.skoj gizdi pri to. J. Krmpotic, ])jesm. (5.
— d) u oirijem primjeriina maze biti da znaci:
raskosa. Provode svoj zivot u gizdi i raskosju.
M. Divkovic, bos. 95^. Odniotnuces od tebe .sve
razbludne gizde i raskoso na koje si sada pri-
dana. A. d. Bella, razg. 196'^. - e) prcnesriio na
gizdavo zensko ce(ade (drugo je u ovoni priinjcru :
O gizdo nebeska, divice sveta! L. Toizic 51, u
kojnii gizda znaci: ures Hi jcpota). an) Ujepo
zensko ce(ade. Da neniili rojak s posta tokoj
gizdi suzan osta. J. Kavanin 25.5'i. (U\i po lovu
zeciiom gizda Dijana leze. M. Katancic 45. —
hb) nakicrno (a mo^e biti i ponosito, taslo, ridi
c)) zensko I'rladc (vidi u Vukovu rjei-niku). Gizda
iicce da rani, ziuii vkIii da nosi. Nar. pjos. vuk.
I, 515.
(ilZI)A(J, m. vidi gizdalac. — Dolazi i jedan-
put xvm vijeka s nejasnijem znacenem. Da smui
|)r)iii|iv ))omolito), trizmen gizdac, krop'k u od-
luci. .1. Kavanin 224".
GIZDAJ
137
GIZDAV, a.
GIZDAJ, adj. cidi gizdav. — Na jednom mjestu
XVII vijcJca. Kon krvavih ocijii vas gizdaj do
mrve. B. Krnarutic 8.
GIZDALAC, gizdaoca, m. covjek Icoji se gizda,
m'(?i gizdelin, kicos. — U §ulekovu rjecniku {gizdiic,
gizdalac ,sclimuckebold').
GIZDANE, n. d/jelo Icojijem ko gizda Hi se gizda.
— Stariji je ohlik gizdanje. — Izrnedu rjecnika
u JBelinu (gizdanje ,ii paoneggiarsi' 538''), n Bjelo-
stjencevu (,fastus, animi elatio ; circumspectio ma-
gnifica'), u Voltigijinu (,fasto, orgoglio, alterigia'
,hochmuth, stolz'), u Stulicevu (vidi kod gizda),
u Vukovu (,das schmiicken' ,comtio'). — U svijem
je primjerima znacene refleksiimo. Da tvoje pod-
hibno ne stvaras gizdanje. S. Mencetic 134. Oholas
i gizdanje na nebesa ne da priti. M. Vetranic
1, 28. Kamo vojevanje, kamo nih hrabrosti bise,
i gizdanje i svake radosti? P. Hektorovic 45. Ovo
je moja cas i moje gizdanje. M. Drzic 472. Giz-
dane ne pomaze ni zivomu. M. A. Ee|kovic,
sabr. 67.
GIZDAEEV, vidl dizdarev, mjeste cega stoji
(grijeskom) u narodnijem pjesmama : Ja sam
Rada iza grada gizdareva cer. Nar. pjes. vuk.
1, 427. Zarobise cercii gizdarevu. 3, 547.
GIZDAEEVIC , 7)1. prezime , vidi gizdarev i
Dizdarevic. — U narodrioj pjesmi nasega vre-
mena. Dva devera, dva Gizdarevica. Nax". pjes.
vuk. 1, 584.
GIZDAEKA, /. Lebia Bon., neka hiibica. —
IJ jednoga pisca nasega vremena. J. K. Sloser,
faun. korn. 5, 26.
GIZDATI, gizdam, inq)/. ornare. — Akc. kakav
je u inf. takav je u praes. 3 pi. gizdaju, u aor.
gizdah, u ger. praes. gizdajuci, u ger. praet. giz-
davsi, u part, praet. act. gizdao ; a ostalijem je
ohlicima onakav kakav je u praes. 1 sing. —
I'ostaje od gizda.
a. aktivno, kititi, resiti. — Od xviii vijeka, a
izinedu rjecnika u Stulicevu (v. uresiti), t( Vu-
kovu (gizdati, kititi koga ,schmiicken' ,como').
Gizdas kone. J. Filipovic 3, 327^. Moje tilo, koje
sam gizdao, cifro. D. Eapic 319. Kakve je dlake
naj bo|i koii? — Ne kupuj vranca, prod' se alata,
gizdaj dogata, a jasi dorata. Nar. pTii>. vrc. 217.
8ve gizda, a sebe ne more. odgO)iel((ij : igla. Nar.
zag. nov. 69. a prenesenom, metuforirkom, smislu.
Prisvete rane naj vecom svitlostju gizdahu uza-
sastje gospodinovo. F. Lastric, test. 227a'. (3Ia-
rija) sjajuci gizda vas koliki raj. 392''.
b. sa se, rcfleksivno.
a) kititi se, resiti se. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,exornare se ipsum')
i u Vukovu (jsicli schmiicken' ,comere se'). Giz-
daju se u odici. S. Margitic, fal. 241. Da so
krune cesarske inilosrdjem od oprostenja vecma
kite i gizdaju. F. Lastric, test. 122''. Grise li
brz zene, kad se zalihno gizdaju i odivaju? Blago
turl. 2, 154.
b) superbire, elatum esse, gloriari, diciti se,
haiiiti se, razmctati se, vidi gizda, c). — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (gizdati se,
diciti se, ponositi se ,glorior'), u Belinu (,glorior'
351a; jsuperbio' 411^; .magnifice se circumspicere'
5381' j gizdati se u hodjenju ,graiihice incedere'
162a), uBjelostjencevu (,superbio, ampullor, turgeo,
efferor, extollo me'. 2. gizdam se, banim se, so-
kolim se, dicim se ,magnifice me circumspicio'),
u Jambresiccvu (,superbio'), u Voltigijinu (,iiisu-
perbirsi, fumare' ,sicli briisten, stolz werden'), u
Stulicevu (,gl0riari, se jactare'). Vijaju se giz-
daj uc. M. Marulic 2 '.'2. Kako paun se gizdas.
M. Vetranic 1, 28. Vilo, ka na svit saj gizdas
so tolikoj, mal' ustav' tvoj stujjaj ter procti pismo
ovoj : . . . D. Eanina 140''. Oni^cesar stasa ohola,
ki se u carskoj druzbi gizda. G. Palmotic 2, 516.
Gizdaju se i ponose. P. Kanavelic, iv. 339. Sunce
se baui, dici i gizda. I. Dordic, salt. 54. Kako
ste prostrli, onako spavajte ; kako je dikla sarala,
onako se je gizdala. D. Eapic 200. Douosim. zeni
svilene odore, da se u crkvi gizda. S. !l^ubisa,
prip. 260. — uzrok gizdanu stoji u instr. Koji
je ubog gizdav cim se gizda? Pril. jag. ark.
9, 139. (1468). Gizda se lipotom jakino snagom
lav. S. Mencetic 75. S glave me , jaoh, pade
ukrasni vjencac moj, kojim se njekade gizdah ja
tolikoj. D. Eanina 130^. Jase u zlatu kona vrana.
glavu dize, gieda oholo, ter se gizda, ter se dici
tastom slavom od junaka. I. Gundulic 291. Kojim
se gizda, slavi i posveiuje danasiii dan. F. Lastric,
svet. 55''. rjede se izrice drugijem nacinom. Bizant
i Nikoni s oba kill kotar se negda gizda. J. Ka-
vanin 131''. Bludnog' zarad giiizda savitoga kad se
gizda (grisna dusa). V. Dosen 23^.
GIZDAV, adj. ornatus; elegans, venustus; su-
perbus. — Postaje od osnove supstantiva gizda
nastavkom avt. — Od xiv Hi xv vijeka (vidi kod
a, h) aa) hhh)) a izmedu rjecnika a Mika]inu
(gizdav, lijep ,pulcher, venustus, formosus, elegans,
decorus'), u Belinu (,elegans' 285''. 750''; ,ve-
nustus' Sll". 432''; ,concinnus' 117a. 336*; ,for-
mosus' 1.36a; ,superbia elatus' 411a), uBjelostjen-
cevu (gizdav, ponosen, ponosit ,suj3erbus, elatus,
spe atque animo infiatus, animo inflatus, animo
elatus, fastuosus'), u Jamhresicevu (,superbus, fa-
stosus'), u Voltigijinu (,superbo, attillato, acconcio'
jStolz, pracbtig'), u Stulicevu (,mollis, elegans'),
u Vukovu (jgescbmiickf ,comtus'), u Danicicevu
(gyzdavb ,comtus').
a. adj.—komp.: gizdaviji. a) nakicen, uresen,
vidi gizda, a). Nadoso jednoga gizdava i ure-
sena mladca. Zborn. 7''. Eici, on veli, jest istina,
neka ne budu gizdave i frcakli, ali neka takoder
ne budu^^ priprostite i zapustite. D. Eapic, pred-
govor. Sareno i gizdavo mladu je drago. Nar.
posl. vuk. 351. i u Sulekovu rjecniku {,\)OYw^\ia.ix,;
pracbtig'). — 6j elegans, venustus, kao \\jQ^,raz-
liku vidi kod gizda, b) (ono s cega je^ ko gizdav
moze se izreci instrumentalom : Vidase ga vise
nego andeoskom lipotom gizdava. F. Lastric, svet.
11^. Da je gizdav oblicjem medu sinovima. 27a).
kaze se: aa) o cejadctu Hi o onome Ho se misli
kao ce]ade. adaj uopce. Kakono covik koji ima
lip obraz, zove se gizdav, ako ce udo i imati
koje grubo. F. Lastric, od' 145. Ko je devot
neka Boga moli, ko je gizdav neka ruzu bere.
Nar. pjes. bog. 261. — bbb) o muskome. Lastivi.,
gizdavh, |ubivt (ki.) zenami. i ka vasakomi. clo-
vekoniL. Stariue. 10, 124. (xiv Hi xv vijekj. Budotr.
gyzdavt, blagoobraztnr,. in. jahrb. bd. 53. anz.
bl. 116. (kad?) D. Danicic, ijec. Dobar vam dan
budi, mladicl gizdavi. N. Naieskovic 1, 235. Da
jeda ga vi ste skrili, lijepi mladci i gizdayi, ki
ste sve dni u jubavi vrijemo vase provodiliV -S.
Bobajevic 230. Berzabe porodi gizdava ditica..
D. Barakovic, jar. 56. Leaudro, mladac zatra-
v]eni, gizdav mimo sve ostale. I. Gundulic 36;}.
Gizdave ti vjerenike mi danaske stec imamo. d.
Palmotic 1, 95. Pod selom gizdav, na domu lav.
(D). Poslov. danic. 96. Gizdav . . . svrhu sinova
covicanskije. F. Lastric, test. 226^. U jezeru iia-
hodi gizdava gospodicica. Nar. pjes. mikl. beitr.
25. Sobom vodi Sokulu netjaka, mlado momce
lipo i gizdavo. And. Kacic, razg. 140^. Noj do-
hodi gizdav jiinak. Nar. pjes. istr. 2, 48. — go-
vori se i od iiUline, kao drag, mio. Moj Niko
GIZDAV, a.
138
GIZDAV, a.
gizdavi. N. Diiuitrovic 105. Za toj ti ja velu,
moj druze gizdavi. N. Najeskovic 1, 346. Hocu
te prositi, catnice gizdavi. D. Barakovic, vil. 251.
— ccc) 0 zcnskom, naj cesce. Kako ju vidje to-
liko gizdavu i lijejiu, od prve va I'ui se nauiura.
Zborn. 43b. Ka so je jur vila gizdavja vidilaV
G. Drzic 354. Pustil bih pri s mojom razstavit
se glavom nego li z gospojom toliko gizdavom.
H. Lucie 188—189. Onde mi je objubio jediiu
gizdavu devojku. Nar. pjes. hekt. 19. Nu bih
rad jos da ziiam majku I'le gizdavu. N. Najeskovic
1, 332. Koliko ujudiia i gizdava, toliko voce ro-
goborna bise. P. Zoranic 8^. Jak iz cvitja i iz
trave koga otrovua zmija peci, Krunoslava iia
gizdavo Turkiiiice osta rijeci. I. Gundulic 4G(i.
Prid kojijem su (obrazoni) gizdavije Tisifone i
Megera. G. Palmotic 2, 43. S mladom, lijepom,
gizdavom gospodicnom. I. Dordic, uzd. vii. To
je plemenita, gizdava i cista gospoja Suzana. F.
Lastric, ned. 43. Vino ti im sluzase Markova
gizdava jubovca. Nar. pjes. bog. 23. Izprosi mu
gizdavu diyojku. And. Kacic, razg. 29^ Dobro
dosli, kiceni svatovi, a za Maru, gizdavu devojku!
Nar. pjes. vuk. 1, 17. A boza ti pomoc, gizdava
devojko! 1, 410. Cvili, tuzi gizdava devqjka.
1, 425. Pobratime, sva ti je gizdava, daleko joj,
vele, druge nije. 3, 516. I sama ce gizdava di-
vojka. Nar. pjes. istr. 1, 63. — cldd) o druzbi,
skupu, zhoru itd. Sama tuj sjedis bez druzbe
gizdave. M. Drzic 445. Biti ce . . . druzina slatka
1 gizdava. B. Kasic, nasi. 196. Tim, gizdava
druzbo mlada, ne budi vain mucno sada dat' za
malo mjesto i meni. I. Gundulic 385. U gizdavom
lijepom zboru. G. Palmotic 1,31. Car razgledat'
skup gizdavi uze ostalijeh robinica. P. Sorko-
cevic 579b. _ ^ee) o Bogu. Izraelski Bog gizdavi.
I. Dordic, salt. 239. — hb) o (udskom tijelu, o
dijelovima necjovijem, o micanu, o tjelesnoj }epoti,
n. p. aaa) o tijelu uojice, o stasu. Prigizdava
bise kipa. D. Barakovic, vil. 178. Tijelo (Jesu-
krstovo) muogo izvrsnije i gizdavije. J. Matovic
50. U lie rajskom lieu sjase taka Ijepos puna
dike, da na svijetu ne imase tac gizdave igdje
slike. P. Sorkocevic 576*. — Uzras tvoj gizdavi.
S.Mencetic 17. — bbb) o lieu, obrazu. Dopust'
"li^daj gledat gizdavi obraz svoj. S. Mencetic 5.
Zac ruke, ni usti, ni lice gizdavo da vam se do-
pusti celivat, nije pravo. N. Na|eskovic 2, 4. Rec
ce da j' syitlije i vec gizdavije lisce moje vile.
P. Zoranic 2.5a. Svaka ima zlatne kose, a u
gizdav9m lieu i celu lijer izmijesan s rusom
nose. G. Palmotic 2, 16. Lipota gizdavoga obraza
tvoga pogrubila. F. Lastric, test. 120-1. Gizda-
voga svoga lica svu izgubi svjetlos milu. P. Sor-
kocevic 580b. — ccc) 0 (jlavi. Negova gizdava
glava sya ostrim dracami probodena. J. Banovac,
razg. 158. — ddd) o celp. Gizdavo svoje celo
dize ohola put nebcsi. G. Palmotic 3, 206*. —
eee) o ocima. Kladonac bi u gizdavih tvojijoh
oci'u bio meni. S. Bpbajevic 206. — ///; o hoila.
Hod tvoj gizdavi. S. Mencetic 17. Mirin) .sive,
vedro lice vece objavi, ter upravi k moru stupaj
tvoj gizdavi. L Gundulic 33.— <j(j(j) o poqledu.
Shdim gizdavi lie pogled. S. Mencetic 20. A
pozor Cje) gizdavi |uven stril s koga mreni. M.
Dr?.ic 5. — hhh) o podsuiijehu. Od kora)a usti
objavi a od lira prsi svojp, govoraso lie gizdavi
podsmijeh: ,Daj mi srce tvoje!' L Gundulic 221.
— Hi) o (cpofi. Ni'e li zloba ve|a vasa, da gizdave
tej Ijepdsti vi grubite s noniilostiV S. Bobajevic
229. Turkiiiica, koja su.ii za luladica Krunoslavu,
snebiva sf>. paiii i rudi kroz Ijopotu lio gizdavu.
I. Gundulic 461. Sve sto izliranijoh jns naprava
dariva im nek gizdava liili Ijopota vocma sine.
P. Sorkocevic. 579b. — lepota se zoiie u^ pisaca
i ures. Ali se gizdavi lie ures ponosi. 8. Men-
cetic 7. Hocu, kada vi k liojzi doc budete. prid
ui-es gizdavi da nica paduete. N. Najeskovic 2, 4.
Gizdav ures bez uresa Ijepota je od nebesa. I.
Gundulic 74. — amo spada i oru: Gizdavu tvu
mlados, giju moj pribili, veselje i rados da od
svud okrili. N. Najeskovic 2, 90. Gizdave sve
mladosti vedrijem zrakom sveza mene. G. Pal-
motic 1, 73. — cc) 0 odijelu, napravi, nakitu.
Gizdav odvrici skut. M. Marulic 61. IT svitah
crjenijeh i gizdavijeh. Zborn. 121b. Zlatom gizdavu
V oblacenju. Kateli. 1561. 55. Zarucnik i zariic-
nica obuoku se u nove i gizdave hajine. M. Div-
kovic, bes. 787ab. Obuceni odicom gizdavom bi-
jelom. F. Lastric, test. 226b. u ovijeiii prinijcrima
n. gizdavo, kao supstantiv, znaci c/izdavo odijelo :
Sveti se Ivan mecijem i gizdavijem ne oblaci.
M. Divkovic, bes. 48^. Komu jo mrsko meko i
gizdavo nositi. 634b. — Gleda' ohola eela s gara,
ka gizdava perja rese, gledaj, stiti gdje svijetle se.
1. Gundulic 12. — Od bisera voncac na grlu da
stavi, aliti prstencac na ruku gizdavi. H. Lucie
208. — dd) 0 zivotini. Sokole gizdavi. S. Men-
cetic 235. Pticice gizdave, kadno se prigodi, tere
vas rastave od gnijezda kadgodi. N. Najeskovic
2, 131. Jedna junica mnogo gizdava. M. Drzic
417. Na jednoni gizdavom sideci koiiu. F. Gla-
vinic, evit. 104b. Gizdava mu poklonio vranca.
Nar. pjes. vuk. 3, 518. — ec) o cvijetu, i u pre-
nesenom smislu. Kako stabar od ruze zdrzi u
sebi gizdavo cvijetje. A. Gucetic, roz. jez. 19.
Rodi bozur evit gizdavi. D. Barakovic, jar. 24.
Jedan pojuc ki gizdavi cvijetak cemo proslaviti?
I. Gundulic 71. Lijepe ruse i gizdave. G. Pal-
motic 1, 326. , Kakono gizdava ruzica. L. Terzic
114. Ruzici i drugom cvitju gizdavomu. F. La-
stric, test. 350^. — (isf.oredi cvijet, b) bb)). Moj
giju gizdavi. S. Mencetic 17. Jer, evite gizdavi,
kon tebe ni sada, ni vukov ni lavi primrlih od
glada. H. Lucie 252. Majka keerei tiho pravi:
,Ti si cvijetak moj gizdavi'. S. Bobajevic 225. —
(vidi cvijet, e) iij). Ubostvo nam daj Jubiti i
cistoce evit gizdavi. P. Knezevic, ziv. 21. — o
vijencu spletenu od cvijcca (i u preiiescnom smislu).
Ah drag vijence moj gizdavi, na tuzbe se rac
obrati. S. Bobajevic 224. Nogama ce se izgaziti
gizdavi vijenac. D. Danicic, isai. 28, 3. — anw
moze spadati i ovo: Marija je kako maslina
gizdava. F. Lastric, test. 350a. — ff) o ludskoj
rnkotvorini. Sakrestan ima lipo uresiti na oltaru
pristolje gizdavo. L. Terzic 335. Kod vrata od
erkve, koja gizdava vrata zovahu se, ad portam
temi^li, quae dicitur speciosa. B. Zuzeri 420b. Za-
gleda se u saraniste gizdavo s dragim kamoiiem
nareseno. A. Kanizlic, fran. 80. Sidio bi u giz-
davih i nakieenih koeijah. kam. 263. Nagibala
gizdavi stolovi. J. Krmpotic, mal. 5. — motjao
bi se amo metnuti i ov<(j 2)rimjrr: Ah vince
gizdavo ! M. Drzic 29. — mi) o mjcstii, kakvn je
po naravi, Hi kojc je naviueno od coi\}eka. Ovo
raj gizdavi. S. Mencetic 63. Tr.stje gizdavo. M.
Vetranic 2, 121. U sjenci gizdavi. 2, 146. Tuj
bise gizdavi perivoj tere gaj. H. Lucie 236. Li-
vado gizdava, jesu li t' cvijetja i trava povenuF
kad zimiy N. Najeskovic 2, 131.^ Nase ove (de-
ze(f) vele veco gizdavo i prudne. P. Zoranic ii.
Naisa su poja sva uresna, gizdava. I. Gundulic
116. Ke ste sku[)|ene usred gizdave ove drzave.
G. I'almotic 2, 466. Zaradi gizdavije i prostra-
nijo pribivalista. M. Radnic (>4b. Raju, lip ti si
i gizdav. F. Lastric, svet. 167». U gizdavo solo
Martiiiico. Nar. pjes. vuk. 4, 61. I gizdave seher
l'odg(jrico. 4, 77. — hli) o vrcmrnu. Gizdavo
GIZDAV, a.
139
GIZDITI
prolitje. G. Drzic 3H6. Kitna dubja! lijepijeli
trava ! gizdavoga i)rimaljeca ! (1. Palmotic 2, 4'25.
— Gizdav ti se mom pozoru juceraiii dan objavi.
2, 139. — Slavicu ii gori, u gias iiaj visi s nami
bijisi hvaleci slave sjore gizdave. I. Guudulic 133.
— mogli bi amo spadati i ovi 2^'>'i'>njeri : Sad
me pokrijejii, gizdava rosice (fjrijeskom rozice).
M. Drzic 363. Po nebesijek jiir se cuje u blag
nacin drag i sladak susiiet' njeki gizdav hladak
ki iia piit nas svijeli klikuje. I. Gundulic 26. —
ii) 0 cemii sto tijelom osjecamo, n. p. Ukaza se
svitlost gizdava. F. Lastric, ned. 343. — Ick) o
stvarima sto postaju uviom judskiin. Poju pje-
sauce gizdave. M. Veti'aiiic 1, 43. Kiid godi pro-
hodi tva pisan gizdava, vazdi ju iiahodi pohvala
i slava. P. Hektorovio 74. Te kiiige bihu iiare-
sene lipim i gizdavim govorenjem. Ziv. jer. star.
1, 226. Ana Komnenica naufieua n gizdavomu
ispisaiiu. A. Kanizlic, kam. .586. Gizdavim ricma
falio je papu. 656. — U) o cem unmoni Hi da-
hovnom. Ti s' moja sva gizda, ti s' hvala gizdava.
S. Mencetic 22. Slavom zovu ne ime gizdavp.
64. Ka nosi u svem sram gizdav ter oholi. G.
Drzic 419. Neka se gizdavi obecaj ne skrsi majke
od Jubavi. H. Lucie 190. Tuj svakom gizda vom
dvoi'kiiie gizdave iskahu zabavom, kako me za-
bave. 238. Sve slasti gizdave cin' da te svud
slide. D. Kaiiina 7^. Koji su vesele i gizdave
naravi. M. Divkovic, bes. 296^. Ne moze dati
svit gizdavije casti. D. Barakovic, vil. 122. Gi-
zdava sloboda vrh svega naj draza nas pokoj
uzmnaza. 1. Gundulic 128. Majka ga ucase sva-
komu postenju, svakomu gizdavu dvornu poklo-
nenju. Oliva. 53. Ostaje mi gizdavu srecu ute-
me].ivati. I. Dordic, uzd. iv. — mm) o stvari
uopce. Ne moze se stvar upazit gizdavija. G.
Palmotic 2, 210. Posli andela izvrsnitije ni gizda-
vije stvari Bog nije stvorio od duse razlozite.
F. Lastric, ned. 143. — c) sui^erbus, ponosit, tast,
vidi gizda, c). Toliko bise gizdav, da misjase:
,Ako Aleksandra otruju, car na misto Aleksandra
biti hocu'. Aleks. jag. star. 3, 825. Sada mlaci
ne iniaju uzde, jesu neposteni, gizdavi, lome vrat
kuda im drago, oholi i tasti, ne nastoje na drugo
nego na taste stvari i na lipe hajine. P. Posi-
lovic, nasi. 9a. — mislim da i ovi priwjeri amo
spadaju, premda u Vtikovu rjecniku nema ovoga
snacena: Uze momu od doma, tanku, gizdavu,
belu, rumenu. Nar. pjes. vuk. 1, 514. Pak besedi
gizdava tanka, bela, rumena. 1, 515. Gizdavoj
nevi ne mos ovr| oko glave oniotati. (Kad je
kome tesko ugoditi). Nar. posl. vuk. 417.
b. adv. glzdavo. — Komp. : gizdavije. — Kod
svijeh prirnjera snacene je: eleganter, venuste,
vidi a, b). ismedu rjecnika it Mikalinu, a Belinu,
u Bjelosfjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijimi,
H Stiilicevu. S kimi se je uresila vele plemeni-
tije i gizdavije. M. Marulic 4. Ona otide giz-
dave u dvor svoj. S. Mencetic 31. Ter se tuj
gizdavo jjokloni svaka noj. M. Vetranic 2, 133.
Gizdavo dali pocteno naresena bise. P. Zoranic i.
Ne najde se clovik, ki bi lipse, gizdavije i slaje
govoril. Ziv. jer. star. 1, 230. Perlami ter zlatom
gizdavo napravi. Oliva. 56. Poj gizdavo, o sal-
tijei-u. I. Dordic, salt. 184. Nebesa gizdavo naki-
cena zvizdama. F. Lastric, test. 326a. Kniga,
kako gizdavo, tako i lukavo slozena. A. Kanizlic,
kam. 118.
GIZDAVA, /. a) ime zennko. — xviii vijcka
u Novom Pazaru. S. Budmani 417'\ — b) ime
kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
1. GIZDAVAC, gizdavca, m. vidi gizdalac. —
— Od XVII vijeka. AV ce bit gizdavac. P. Vite-
zovic, odil. 68. Sopronci gizdavci. Jacke. 210.
Gizdavac, koji se rado gizda. B. Musicki.
2. GIZDAVAC, Gizdavca, >w. selo u Dalmaciji
u kotaru spletskom. Eepert. 1872. 82.
GIZDA VAN, gizdavna, ad,j. vidi gizdav. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Prinese ne licca giz-
davna na licca jur moja. S. Mencetic 283.
GIZDA VIC, m. prezime. — xv vijeka i u TJa-
nicicevu rjecniku (Gyzdavict). Vukasint Gizdavicb.
Mon. Serb. 248. (1487).
GIZDA VITI SE, gizdavim se, impf. vidi giz-
dati se kod gizdati. — Na jednom vijestu xvi
vijeka. Ni cviti po trave jos se ne gizdave. P.
Zoranic 581^.
GIZDA VKA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi gizdava, b).
GIZDAVl^AHAN, gizdav^ahna, adj. dem. gizdav.
— U StuUcevu rjecniku (gizdavjahan) u kojem
ima i gizdavjasan (gizdavjasan) s istijem zna-
cenem. — oboje nepouzdano.
GIZDAVJASAN, gizdavjasna, adj. vidi gizda-
vjahan.
GIZDA VOST, glzdavosti,/. stanc, osobina onoga
sto je gizdavo, vidi gizda. — isporedi gizdavstvo.
— U jednom primjeru xvm vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (gizdavo.? ,gratia, garbo, leg-
giadria' 356^) i u StuUcevu (v. gizda). Na spa-
senje i gizdavost duse moje. I. Krajic 37. — u
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (,pomphaftigkeit;
praclitliebe ; prachtlust ; prachtsucht').
GIZDAVSTVO, n. vidi gizdavost. — Na jednom
mjestu XVI vijeka i u StuUcevu rjecniku (v. gizda).
Ovoj cini za ne gizdavstvo. Zborn. 20*1.
GIZDELIN, gizdelina, m. vidi kicos. — Akc.
kakav je u gen. takav je u ostaUjem padezima,
osim nom. sing, i voc. gizdeline, gizdelini. — Po-
staje od gizda nastavkom el-in, koji moze biti da
je taUjanski deminutivni nastavak ell-ino. — U
BeUnu rjecniku (,zerbino, cacazibetto, persona,
che tropi^o sta su 1" ornarsi' ,venusti cultus att'ec-
tator- 783") i u StuUcevu (,zerbino' ,mollis'), a u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. i u
Sulekovu rjecniku (,elegant; prachthans; stutzer').
— I kao prezime, xvii vijeka, isporedi Gizdeli-
novic. Jura Eadoevic ove verse poda i da znate
bo}e, Gizdelin vojvoda. Eadojevic Gizdelin 32.
GIZDELINITI SE, gizdelinim se, impf. vidi
gizdeliti se. — U StuUcevu rjecniku (,mo]liti6i
studere') u kojem ima i verbalni supstantiv gizde-
lineiie i impjerfektivno gizdelinivati se (gizdeli-
nivati se). sve troje slabo pouzdano.
GIZDELINOVIC, m. prrezime, vidi gizdelin pri
kraju. And. Kacic, kor. 454.
GIZDELINSKI, adj. koji pjripada gizdeUnima,
koji je kao u gizdeUna. — U Sulekovu rjec-
niku (.stutzer-; stutzermassig').
GIZDELINSTVO , n. osobina onoga koji je
gizdelin. — U Sulekovu rjecniku (,8tutzerei').
GIZDELINENE, n. vidi kod gizdeliniti se.
GIZDELINIVATI SE, vidi kod gizdeliniti se.
GIZDELITI SE, gizdelim se, impf. podnositi
se kao gizdelin. — isporedi gizdeliniti se. — U
Sulekovu rjecniku (,einen stutzer machen' kod
,stutzer').
GIZDITI, gizdim, impf. vidi gizdati. — U Stu-
Ucevu rjecniku (v. uresiti). — Sa se, refleksivno,
u dva primjera xviii vijeka. I pridragi tot' ka-
meni, ki se svijetle tako i gizde. A. Vitajic, ost.
8. Da se niip zarkim sun cem gizde. T. Babic,
pism. 47.
ghzdo6a
140
1. GLAD
GIZDOCA, /. vidi gizda. — U dva pisca xvii
i XVIII vijeJca, a izmedu rjecnika u Belinu (,con-
cinnitas' 117*) i u Stulicevu (v. gizda). S tvom
gizdocom i s Ijepostim naprijed hodi na kra|estvo.
I. Akvilini 55. S tvom Ijepostim i gizdocom
uputi se, slobodno hodi i krajuj. 142. Gizdocu
s kopjem svojim kaze. A. J. KnezoAdc 207.
GIZDO^UBIV, adj. koji luhi (/izdu, kojemu
je mila gizda. — U Sulekovu rjecniku (,pracht-
liebend').
GIZDOi^UBl^E, n. osobina onoga koji je gizdo-
lubiv. — U Stdekovu rjecniku (,prachtliebe').
GIZDONA, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
GIZDOST, gizdosti, /. vidi gizda. — xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi
kod gizda), u Javibresiievu (,superbia, fastus'), u
Voltigijinu (,superbia, arroganza' ,hochmuth'), u
Stulicevu (v. gizda). Gizdost u odjeci nosit. I.
Giiicic 202. Da mogu isprati do smrti od giz-
dosti zlocu. A. Kanizlic, roz. 45. Lica, iz kojih
je iiresna lipota i gizdost sivala. uzr. 88. Kad
je zenam gizdost mila za potrpat sablast tila. V.
bosen 104b.
GIZDOVATI, gizdujem, irnj)/. vidi gizdati se,
b, b). — U jednoga pisca xvi vijeka. Cim se
tasce slavi ma pamet gizdujuc. P. Zoranic 3i'.
Ki vece veruje jiiiim neg sebi prem i tascim giz-
duje. 52''.
GIZDULIC, m. vidi gizdelin. Gizdulic, ohol
mladic. u hrvatskom primorju.
GIZDU^A, /. ime kravi. F. Kiirelac, dom.
ziv. 24.
GIZDUSA, /. gizdava (vidi gizdav, a, c)) zona.
— Na jednom ynjestu -s.\iii vijeka. Odkreni obraz
tvoj od zene gizduse. D. Eapic 96.
GIZMAN, m. prezime. — xv vijeka. Mikula
Gizman. Stat. krc. ark. 2, 286. 293.
G JOTUN, gjotiina , m. tal. ghiottone , slado-
kiisac. — Kao psovka u dubrovackoj komediji
XVI vijeka. Od vrazijeh gjotuna zivjet' mi nije
moc'. N. Na|eskovic 1, 254.
GLABANE, n. djelo kojijem se glaba. — U
Vnkovu rjecniku.
GLABATI, glabam, imj)/. glodati. — Akc. S(
ne viijena (aor. 2 i 3 sing, glaba). — Moze biti
da korijen glab postaje ojacanem od korijena
glob glagola razglobiti, kod kojega bi sc shvatilo
da je znacene korijenu onakovo kao iito je cije-
lome slozenom glagolu. — U Stulicevu rjecniku
(grijeskom glab|ati, v. glodati) i u Vnkovu (,iiagoir
,rodo').
1. GLABl^ATI, glab)ani, impf. itcrativno proiia
globiti. — Akc. kakav je u inf. takav je u praes.
3 j>l. glabjajii, u aor. glabjah, u ger. pracs. glabja-
jfiri, a ger. praei. glabJRvsi, u part, praet. act.
glab|ao ; u ostalijtm je ohliciuia onakav kakav
je u praes. 1 sing. — U jednoga pisca nasega
rremena, ali s pracs. glaV)jciu. Noki Criiogoi-ci
koji su mrzili iia Rcepana sto ill j'o glabjao i
kono. S. J^ubisa, pi'ip- 125. Kad glalijeto putiiika.
pric. 97.
2. GLAMJ^ATl, vidi glabati.
GLACKATI, glackam, impf. dem. gladiti (sa
znacenem laskati). — I'red nastarkom ci.ka d
korijena glad ne cujc se. — U dva pisca xviii
vijeka. Oil to glacka, on to tapa, a za tobom
jamu kopa. A. J. Kiiozovic, vers. 18. Kada se
iilizuje, onda so |uti, a kada glacka, onda ubija.
D. Eapic KIH.
GLACNUTI !SE, glnciiGm se, pf. oporaviti se
u zdravju, u snazi (dobiti glatko lice, vidi 1.
gladak, d)), uprav je dem. gladiti se. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 i 3 sing, glacnil). — Ispred
nastavka, c ne cuje se d korijena glad. — U Vu-
kooa rjecniku: ,ein glattes aussehen bekommen'
,restanror'.
GLACAK, glacka, m. rnal Hi tucak kojijem
mlateci cini se da sto^ postane glatko. — Naci-
neno otZ glacati. — U Sulekovu rjecniku: gladcak
,planhammer; plattstampfer'.
GLACALO, n. ono cim se glaca, vidi utija. —
— Nacineno od glacati. — TJ Sulekovu rjecniku:
gladcalo ,biigeleisen'.
GLACANICA, /. platno sto se podmece pod
tkane koje se utijava (glaca). — Nacineno od
glacati. — U Sulekovu rjecniku: gladcanica, gla-
canica ,biigeltuch'.
GLACANE, n. djelo kojijem se glaca. — U
Sulekovu rjecniku: gladcane ,glattmachung'.
GLACATI, glacam, impf. ciniti da sto hude
glatko, a osobito utijavati. — Nacineno kao im-
perfektivni glagol od uglacati, a posta/je od osnove
gladk adjektiva gladak (nejasnijem) nastavkom
ja ; kj mijena se na c, a pred ovijem se d ne cuje.
— U Sulekovu rjecniku : gladcati ,biigeln ; pla-
niren (giiitten) ; platten (wasche)'.
GLACINA, /. laevitas, osobina onoga sto je
glatko. — Akc. se mijena u dat. sing, glacini,
u ace. sing, glacinu, u voc: sing, glacino, u nom.,
ace, voc. pi. glacine, u gen. pi. glaciua. — Po-
staje nastavkom ina od osnove gladk adjektiva
gladak; k pred i mijena se na c, a pred ovijem
se ne cuje d. — U Vukovu rjecniku: ,die glatte'
, laevitas'.
GLACISTE, n. daska na kojoj sc utijava (glaca).
— Nacineno od glacati. — U Sulekovu rjecniku:
gladciste (glaciste) ,biigelbret'.
1. GLAD, m. fames, vrlo neugodno tjelesno
osjecane u covjeka i u zivotine, kad ostaju dugo
vrijeme bez hrane, koje se jav^a isprva pohlrpcm
za hranom koja sve to vece raste, i slaboscu a
poslije i unutrnijem bolestima, te, ako na vri-
jeme ne dobiju hrane, umiru. — Akc. se mijena
u loc. sing, gladu. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. gladt i gladi. (muskoga roda), rus.
ro.'io/\'i>, ces. hlad, ^jo/. glod; osnova gold postaje
ojacanem od geld (vidi zudjoti). — Kod jednoga
dijela nasega naroda zcnskoga je roda (isporedi
stslov. gladb), vidi 2. glad. — U svijcm je rjec-
nicima, u Datiicicevu gladi., radi Vukova vidi
kod 2. glad, a) .sa znacenem sprijeda kazanijem.
Gladom i zajom morili ju i luucili budu. Ziv. kat.
star. 1, 222. Glad trpjahu i jjoscalui sveti. M.
Marulic 268. Budu sami i ditca mriti gladom.
Narucn. (jli'. Mnozi bje.liu uiiirli od glada. Zborn.
15''. Vuok gi'iilu tu kladu . . . svu ozubi i)ri gladu.
M. Votranic 2, 119. Tko jo glad za vele daii
patil. N. Dimitrovic 69. Voce probudovaso uogo li
ugasovaso glad. B. (iradic, djov. 155. Ostavit"
nie, da zvir prika svoj iia moni glad izdeue. I.
( Juiululic 16. Srjed Soliiua tako grada djeca krulia
i-iiu jiilaliu po ulicam pali od glada. P. Kaiia-
volir, ilubr. 10. Tr])iti ce glad kakono psi. M.
Kadiiic 370'i. Glad oci ne ima. (D). Poslov. danic.
23. Koza uasa suha 'e cijec navalo siliia glaila.
1. Dordic, uzd. 184. Daj kruha, da od glada no
pogiiiomo. J. Banovac, blag. 298. Gladom mo-
raso i costo bicaso brezgrisiio tilo. P. Knezevic,
ziv. 56. Umrit od glada. F. Lastric, nod. 261.
Namini k otcu ici, da od glada im pogino. A.
Kanizlic, fran. 250. Glada i 2ede iraa i doma.
(Z). I'oslov. danic. 23. Ter mi u I'loj umirase i
1. GLAD
141
1. GLADAK, a.
od glada i od zede. Nar. pjes. mikl. beitr. 46.
Od }utog' ovce glada jedna s druge runo skine.
V. Dosen 149''. Neka od glada umre. And. Kacic,
kor. .S8. I dosta se ponapati glada. M. A. E,e}-
kovic, sat. 12^. Jer glad odniah mlade bube tare.
J. S. E,G|kovic 200. Gladora pate, a cisto nose.
Nar. jjosl. vuk. 42. Mori ga veli glad i zeja.
Nar. prip. mikul. 112. Sa zedom .se rve i sa
gladom. Osvetn. 2, 25. Premda me glad morio.
M. Pavlinovic, rad. 1.56. — Icao i drufji supstan-
livi Icoji znace ze}u, u ovijem je primjerima s ge-
netivom : Ni glad kruha ni zedu vode. A. Bacic
86. Ne glad hj^eba ni zed vode nego slusaria
rijeci Gospodi'iih. D. Banicic, amos. 8, 11. u ovom
je primjeru s prijcdlogom od: Jeda s gladom od
kruha, ali zedom od vode? D. Basic 1''. — h)
kad je u kojoj zem(i, gradu, drzavi itd. mala
hrane te je sknpa, s cega mogu koji pidi hiti
gladni i umrijeti od. glada. s ovijem znaceneni
ima u pisaca i mnozina gladi, gladovi. Stiskati
glad mnogi ja vas svit. M. Marulic 22. Bisi tagda
ya Italiji i maloman po vsem svitu glad i mor.
B. Kozicic 22''. Eijec je, da prije carajuci glad
ti u vojskii posla iz pakla. I. Gundulic 301. Vojske,
kuge i gladovi. S. Margitic, fal. 290. Sedam
godist vrla glada. P. Vuletic 37. Smetne, rati,
kuge, gladi. J. Ka.vai'iin 461''''. Dosavsi jedne
godine glad. J. Banovac, pred. 42. Diigo raz-
mirje, stanovit glad. (Z). Poslov. danic. 21. Glada
nije do genara. (Z). 23. Bise A^elik glad pritiskao
zemjii. And. Kacic, kor. 140. Nije glada do Dur-
dova dana. (U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 214.
— c) u prenesenom sniislu, o velikoj seji. samo
u pisaca. Vele ti moze glad od zlata (lat. auri
fames) u |udi! N. Na|eskovic 1, 126. Razumio
je on liezin duliovni glad. A. Kanizlic, uzr. 75.
Kad lakomog' tko rad glada |ude dere. V. Dosen
59^1. Vas glad blaga brez sito.sti. 77*. Da glad
ijlndni riim nasiti. 84'>. — d) u pij^smi kao zivo
ce(ade. Srgbe, smece, zlobe i gnivi . . . vojsci od
pakla druzbu cine; smrtna otrovna kuga, i s nome
raskazani glad i blijedi i s odjecom smrznutome
ledena ill zima slijeili. I. Gundulic 480. — e) na
jednom wjestu kao da znaci gladno cejade: Necu
bega, necu s1ugu, necu stara, necu mlada, ni
bogata, ni cu glada, ni cu lipa, ni cu rugu. M
Polegrinovic 171. na driigom gladno cejade ill
sivince? Er s\e» cuvat za ona stada ne pse,
nego vuka i glada. J. Kavanin 240^. — f) pasji
glad, bulimus, holest s koje se ne moze decade
da nasiti koliko god ije. isporedi trpija. — u Be-
linu rjecniku: pasji glad ,fame canina, insatia-
bile' ,pliagedena' 3dV>, i u Stulicevu , fames ca-
nina'.
2. GLAD, /. vidi 1. glad. — Od xviii vijeka
u istocnijem i jiiznijem krajevima nasega naroda:
u Srbiji, istoenoj Bosni (?), Hercegovini, Crnoj
Gori, Boci kotorskoj. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu i u Vukovu (s dodatkom da je u Dubrov-
niku muskoga roda). a) vidi 1. glad, a). Da po-
ginu malahni od gladi. J. Matovic 7. Nego sam
te putem namucio i konakom i gladi i zedu. Nar.
pjes. vuk. 2, 154. Smori mene i druzinu moju
a i gladu i junackom zedom. 3, 303. Nemoj meni
dece pomoriti, pomoriti i gladi i zedu. 3, 407.
Od gladi je crnu zemju jeo. 3, 432. Grda je
glad od smrti. Nar. posl vuk. 46. Ko kupus
sadi i krmacu lirani, ne boji se gladi. 144. Sve-
krva je mrzila na nu te bi je i gladu patila. Nar.
prip. vuk. 101. — h) vidi 1. glad, h). Segetb
gladu osvojise. Glasnik. 20, 7. (1764). U gladi,
u rati, u kugi. J. Matovic 519. Grda je glad
od kuge. Nar^ posl. vuk. 46. Kao da je iz gladi
utekao (tako naglo jede, ili ne moze da ceka dok
se pocne jesti). 129. Kad u Srbiji postane ve-
lika glad. Vuk, dan. 4, 3. l^uta je glad narod
morila. S. ^ubisa, prip. 52. — c) pasja glad, vidi
1. glad, f). Tako mi sve pasjom gladu ne i^o-
mrlo! Nar. posl. vuk. 304.
3. GLAD, adj. vidi gladak. — TJ Stulicevu
rjecniku. — nepouzdano.
GLADA, /. u Vukovu rjecniku: (u Crnoj Gori)
cobanska koliba od drveta i pokrivena lubom
,eine schaferhiitte' ,tugurii genus', cf. kucer s pri-
mjerom iz narodne pjesyne: Izisli su Niksicki
ovcari i popeli glade na livade. — Nepoznata
postana, moze hiti da dolazi od srlat. clida, pleter,
koje hi hilo, kako se misli, kelticka rijec. — Na-
hodi se u mnozini (ako je ista rijec) na dva
mjesta xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (plur.
glade). Mede Bolice st> Ehzanicomt ... \x Grohoti.
konb Nosa u Saltce glade preko u Straziste. Mon.
Serb. 95. (1330). Dec. hris. 40. Meda Trebi.ci
z Dosudemt . . . putemh posredb lethskiihb gladtf,.
Dec. hris. 41.
GLAD AC, glaca, m. postaje od gladiti na-
stavkom bct. — . Drugo -a- (= h) ostaje samo u
nom. sing, i u ace. kad je jednak nominativu i
u gen. pi. gladaca; u ostalijem padezima d se
pred c (ili c) ne cuje. a) covjek koji se gladi,
vidi gladionica, gladim. — u poslovici i u Vu-
kovu rjecniku s dodatkom da stoji mjeste gla-
dionica u onoj ])oslovici. S po|a gladac a iznutra
jarac (Hamparskom grijeskom jadac). (Kad je sto
na ocima lijepo, a u sebi nevajalo). Nar. posl.
vuk. 292. i u Sulekovu rjecniku: ,feinling, putz-
hans, zierling'. — b) pila, turpija kojom se cini da
.^to postane glatko. — u Sulekovu rjecniku : ,glatt-
feile'. — c) Ligusticum levisticum L., neka bijka,
(upcac. — u Parcicevu rjecniku (,levistico, erba').
1. GLADAK, glatka, adj. laevis, glaber, po
kojemu nema nista uzdignuto ni uduheno nego
je sve jednako, tako da sto se po onome vlaci
nigdje ne zapine; suprotno je hrapav. — Drugo
-a- stoji mjeste negdasnega 'b u nominalnom nom.
sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu, a
nema ga u ostalijem ohlicima; d pred k glasit,
ali se nalazi pisano. — Akc. se mijena u slozc-
nijem ohlicima: glatki, glatkoga itd.^ (^^^^> iP®^;,"')'
ali moze i ostati nepromijenen : glatki, glatkoga
itd. (D. Danicic. rad. 6, 99). — Postaje od ko-
rijena glad (vidi 1. gladiti) nastavkom. tkq.. -
Rijec je 2}'>'aslavenska, isporedi stslov. glad'bki.,
rus. iv.a^KiH, ces. hladky, po/. gladki. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,glaber ; lenis ; laevis' ;
gladko uciniti ,laevigare'), u Mikalinu (,levis'),
u Belinu (,laevis' 441^), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski gladek ,glaber, lenis, laevis'. 2. gladka
zem|a, t. j. plesiva, nemajuca trave na sobe ,glabra
terra'; gladka glava, plesiva, gda lasi od betega
opuznu ,glabrum caput'), u Jamhresicevu (gladek
,glaber, glabrosus'), u Voltigijinu (,liscio, ripulito'
,platt, glatt'), u Stulicevu (,laevis, politus etc.'),
a Vukovu (,glatt' ,laevis'). — Komp.: gladi (ca-
kavski glaji, vidi naj zadni primjer kod a, d));
oblici gladkiji: u Belinu rjecniku 441^, gl^diji,
gladciji u Stulicevu izmisjeni su od samijeh pi-
saca.
a. adj. a) uopce. Celo svakomu kako od cista
i glatka dijamanta. P. Zoranic 31'>. Na glatku
kamenu. D. Barakovid, vil. 99. Gladak kao ra-
stova kora (ironicki). Nar. posl. vuk. 41. Crna
mast kojom mazu bule obrve, da su im glade.
Nar. prip. vrc. 228. Hrapavi putovi neka budu
glatki. Vuk, Ink. 8, 5. Po povrsini se stablo
kazo , glatko', kad nema po po\Tsini nikakoyih
rapa ni izra§taja, kao u luka, perSuna. J. Panci6,
1. GLADAK, a.
142
GLADAN, a.
flor. beogr.^ 9. — b) 0 judsJcom i zivinskom tijehi
Hi o dijelu negovu na kojem nema dlaka: su-
protno je rutav, ruiiav, dlakav. Da' mi slatko,
na ti glatko. M. Drzic 197. Ezaun brat moj
covik kosmat jest, a ja gladak. I. Bandulavic
iTiJ. gen. 27, 11. Ali je Isav brat moj rutav, a
ja sam gladak. D. Danicic, Imojs. 27, 11. — haze
se 0 rihi na kojoj nema jusaka. S pastrvami
ciki gladci. J. Kavanin 21^.. — cj koza na lieu
u zdrava, tusta, vesela cejadeta kao da je ,glatka'.
Udovica kojoni (grijeskom mj. kojoj) se cudi svak
sto su gladka lica i debeo pnpak. N. Najeskovic
1, 269. A lice ti glatko i veselo. P. Petrovic,
gor. vijen. 102. — d) metaforicki kaze se o rije-
cima umilatijem kojijem se laska; metafora je
uzeta od toga sto su takove rijeci ugodne unu-
trnem osjecanu onoga sto ih cuje kao sto je ugodne
inpane cega glatka, a maze hiti da se kod toga
misli i na gladiti. Glatka ric krsi gnjev. S. Bu-
dinic, ispr. 9.5. Ova ulizujuci se s glatkim ricma
oko Samsona. E. Pavic, ogl. 198. Koliko su koga
glade reci i slade. D. Obradovic, basn. 18. —
drugo je u ovom primjeru u kojem se kaze meta-
foricki 0 peru, a znacene je: kao ugladen. I
perom pises mnogo glajim neg Virjil s Omerom.
H. Lucie 284. — e) na glatko, adverbijalno po-
kaztije da sto postaje glatko nekom radhom. Na
glatko tese. J. Rajic, boj. 31. Na glatko plesti,
glatt stricken. A. Hajdenak 23.
b. adv. glatko. — komp.: glade. Niove kosuje
glatko i ne srozane na liima stojau. E. Pavic,
ogl. 145. Dlake da mu glatko i jednako po kozi
leze. I. Jablanci 118.
2. GLADAK, glatka, m. dem. 1. glad. — Radi
drugoga -a- i ])romjene slova d na t vidi kod
1. gladak. — Od xviii vijeka a izmedu rjecnika
u Stulicevu. Ali ti je gladak dodijao, al' ta-
ninica jadna kuca tvoja? And. Kacic, razg. 34''.
GLADAN, glddna, adj. esuriens, famelicus,
kojega nnm glad (kaze se ne samo kad cejade
Hi zivince jednom nije davno jelo, nego i kao
stanc cejadeta Hi zivinceta koje cesto Hi ohicno
nema dosta hrane Hije vec toliko izmoreno gladom
da se ne moze nikako nasititi). — Drugo -a-
stoji mjeste I'legdasnega h samo u nominalnom
nom. sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu.
— Akc. se mijena u slozcnoj deklinaciji: gladni,
gladnoga itd. u Duhrovniku je ovaj akc. i u
nominalnoj deklinaciji , n. j}. gladan , gladno,
gladni itd., osim nom. sing. f. i nom. pi. n.
gladna, gen. sing. f. gladne, instr. sing. f. glad-
nom, i oblika koji sic uzeti iz slozene deklina-
cije: gladnoj, glddnijem, gladnijeh. — l^ostaje od
osnove supstantiva glad nastavkom tni.. — Bijec
je praslavenska , isporedi stslov. gladtrn,, rus.
ro.io^Hbiii, ces. hladn^', po^. glodny. — Kao i kod
drugijeh adjektiva koji znaee zeju, ako je izre-
cena hrana Hi uopce ono za eim Jilejn onaj sto
je gladan, stoji u genetivu. — Izmedu rjecnika
u Mikalinu, u Belinu, u Bjelosfjencevu (kajkarski
gladen), u Jambresicevu (gladen), u Voltigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (gladbiii,
,famis'). — Komp. : gladniji.
a. adj. a) o ce^adetu. Jesi li ti gladan? Korizm.
7'*. Ako je lacan i gladan, nace u I'lemu kruh
Xivi. A. Gueeti6, roz. jez. 11. Ako ne bi napital
gladnoga. F. Glavinii, svitl. 87. Gladan sam
bio i niste mi dali blagovat. J. Filipovic 1, 158''.
A iena i dica gladna, gola i bosa uzdisu. F.
Lastrid, ned. 425. Brasnonici govori ,zaira', kada
gladan ne imado mira. M. A. Rojkovif'', sat. 1^8''.
Ni si giadnog naranila, ni ^ednoga na])ojila. Nar.
pjes. vuk. 1, 133. Leba nosim, a gladan sam.
1, 238. U krojaca tanka igla, gladna su mu deca.
1, 379. Poskapasmo i gladni i zedni. 3, 314.
Gladnu svatu i div|ake u slast idu. Nar. posl.
vuk. 42. Ja sam mrtav gladan. Nar. prip. bos.
1, 1.30. Kad kome ispadne zalogaj iz usta ili ga
zabora\a, race : ,Neko mi je gladan' (od roda ili
od prijateja). Vuk, rjec. 87'^. — s genetirom. Da
ja vidim, kud mi drago seta: il' je zedno, il' je
}eba gladno. Nar. pjes. vuk. 1, 369. Upitaj der
Smi|anic-Iliju, kakva mu je muka u tamnici:
jeli gladan h}eba bijeloga , al' je ze|an mesa
ovnujskoga. Nar. pjes. kras. 1, 12. — b) 0 zivin-
cetu. Kakono meu gladni vuci. A. Komulovic
64. Gladna us ne umije nego uvjestiti. (D). Poslov.
danic. 23. Gladnu kucku nek ne brani. V. Dosen
126^. Gladna macka miso lovi. (F). Poslov. danic.
81. A ja koiiic zedan, gladan kopam zemju do
kolena. Nar. pjes. vuk. 1, 454. A mi tice do-
letismo gladne, doletismo i gladne i zedne. 2, 329.
Oci mu se bjebu uzmutilc, k'o u gladna u gori
kurjaka. 2, 428. Gladan kurjak usred sela ide.
Gladan pas o komadu saiia. Gladni krti boje
love. Nar. posl. vuk. 41. Gladnu us mucno je
nasititi. 42. — s genetivom. Sto nam vristi Da-
mjanov zelenko? al' je gladan senice bjelice?
Nar. pjes. vuk. 2, 305. Vuk ne vije sto je mesa
gladan, nego vije da druzinu svije. Nar. posl.
vuk. 40. — 2^«'S i ^w^"^ shvatajic se kao zivincad
koju cesto Hi svagda mori glad, s toga se gladno
cejade isporeduje sa psom ili s vukom. Gladan
k'o lias. A. d. Bella, rjec. 40*. Gladan kao kurjak.
Gladan kao pseto. Nar. posl. vuk. 41. tako je i
kod usi, te je gladna us psovka gladnu ce(cidetu.
Gladna us ,esurio'. A. d. Bella, rjec. 40a. IJgur-
suse, golotrbce, usi gladna! F. Lastric, ned. 140.
— c) 0 dijelu judskoga ili zivinskoga tijela, ne
samo 0 trbuhu: Gladan ti'bub razloga ne cuje.
(Z). Poslov. danic. 23. Trbuh gladan kruha jDrosi.
V. Dosen 214^. Od gladna trbuha nema gore
nevo|e. Nar. posl. vuk. 232; nego i o drugome
sto je u gladna celadeta ili zivinceta : Obraz je
gladan, zut. M. Marulic 42. Gladna ruka kruh
iz ogiia vadi. (D). Poslov. danic. 23. Da s liom
(lulom) gladne zube kali. V. Dosen 207*. Gladno
oko ne spava. Nar. j)osl. vuk. 42. — d) 0 vre-
menu (naj cesce godinij kad jc glad (vidi 1. glad,
h)). Danicic u rjecnika gdje tumaci famis kaze
da je onda znacene kod gladan drugo : koji pri-
pada gladu, cdi mislim da toga ne treba, nego
da narod prenosi znacene s ce(adi na vrijeme.
V takovo vrime gladno. Korizm. 10^. Pridose
dni i Ijeta gladna. Zborn. 27^. Bivsi gladno i
kuzno vrijeme. B. Kasic, iii. 25. Slijedise go-
dista gladna. M. Eadnic 297''. Mrsave one ki-ave
zlamenuju gladna lita. P. Vuletic 37. U gladno
doba. I. Dordic, salt. 360. U zlo doba u gladne
godino. Nar. jijes. vuk. 2, 75. Iza gladne godine
dodo i sita. Nar. posl. vuk. 97. Oteglo se kao
gladna godina. 212. Gladna godina ,tlieures jahr'
,annus inopiae'. Vuk, rjec. 87"^. Dug ovaj dan
kao gladna godina. M. D. Milicevic, zim. vec.
210. — e) prencseno kao kod d), o mjestu gdje
jc malo hrane, gdje je siromastvo, glad, o ne-
plodnoj zemji. Zemja je gladna, nobo u gi'iivu.
I. Cundulic 518. Iduci kraj priko jedne zem|e
norodne i gladne, s liegovijem dosastjem priticu
jozbino. M. Radnid 375a. Lipa ti je Sava voda
iadna, kuda tece nije zemja gladna. And. Kacic,
razg. 230. Nije kriva Bosna sto je gladna Her-
cogovina. Pravdonosa. 1852. 31. — fj prencs no
od cc(<t(lcl(i na ncgovo stane. Da ga ne bude
stogla gla<lna ncvoja. J. IJanovac, prip. 105. Onoi^a
pritiskujo gladno i golo ubo.stvo. A. Ivaiii/.li<-.
utoi-. 24. — gj u prcncsenoin smialu, jako it'/a«,
GLADAN, a.
143
GLADISEVINA
liohlepan. aa) o cejadetu, s genetivom. Tebe sa-
moga Gospodina da zudini pohlepno i s poho-
tinjem nenasitjenim, da to budem jesti i vazda
jeduci te da te sam gladan (grijeskom gladam).
B. Kasic, nac. 36. Neharne sluge zedne i gladne
smrti liegove. M. Lekusic 94. Gospodari koji
nisu tudeg' giadni. V. Dosen VSi^. Gladan no-
vaca. J. Boskovic. — bb) metaforicki, o nezivoj
stvari. Zbrkase se plani Mehmedovi, rasjDrhase
umam|eni Turci , al' ih gone jatagani giadni.
Osvetn. 5, 103. — s genetivom,. Dijke gladne
mesa junackoga. Osvetn. 1, 71. — It) po tome
sto je gladno cejade Hi zivince mrsavo, kaze se
0 cem nezivom sto je advise tanko Hi malahno
prema mjestu gdje treba da stoji, prenia rupi u
koju treba da u(eze. (Gladno) n. p. zx'no za i^usku,
klin za kaku jamu ,zu klein, zu diinn' ,tenuis'.
Vnk, rjec. 87b.
b. adv. gladno. — Komi). '■ gladnije. Bese po
Istre malo zita i gladno bese. Mon. ci'oat. 93.
(1463). Ogan gladno pasu svoju slidi. I. Zanotti,
en. 46. i u Stulicevu rjecniku.
GLAD AN A, m. vidi gladnik. — U Lici. V.
Arsenijevic.
GLADAEIJA, /. m istarskoj pjesmi (pisano
gladarja) kao da znaci gladno mjesto. Divojcice,
bis li tela Botunezana? Botunezana nikad ni
jenega: Botunega gladarja. Nar. pjes. istr. 2, 167.
GLADAS, m. Laserpitium Tourn., neka bi(ka.
Flora Croat. 483. — samo ondje. — vidi 1. gladis, a.
GLADAT, adj. gladan (?). — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Mudar, bogat, a ne gladat, svej
drzavom bude vladat. J. Kavanin 208b.
GLADEN, adj. vidi gladan. — Na jednom.
mjestu XVIII vijeka. I gladeni vuk zavije. J.
Kavanin 249^^. — nepouzdano.
GLADEZ, m. vidi 1. glad. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Postom i gladezem. S. Bndinic,
sum. 151''.
GLADIBRK, m. uprav cotjek koji gladi brke,
ali se ne zna s kojijem bi se prenesenijem zna-
cenem moglo upotrebiti. — U Vukovu rjecniku
bez znacena. — U Sulekovu rjecniku stoji (mislim,
ne dobro) kod .putzhans' kao da znaci sto i gladac,
gladun, gladionica. — Kad covjek gladi brke,
obicno se ne shvata kod nasega naroda kao da
se kiti, neijo kao da je zamis(en Hi da pokazuje
neki ponos i nemarene za onijem sto oka nega
biva.
GLADIC , m. prezime. — xvi vijeka. Ivan
Gladic. Mon. eroat. 256. (1554).
GLADILAC, gladioca, m. covjek koji gladi. —
U Sulekovu rjecniku (,glatter').
GLADILICA, /. alat kojijem se gladi, isporedi
gladilo. a) brus sto se ostri kosa Hi britva bri-
jaca (kaJco se razlikuje od brusa i toci^a, vidi
kod brus, a) u primjeru iz Vukova rjecnika). —
u Vukovu rjecniku. — b) u Sulekovu rjecniku:
,glatteisen ; glattglas ; glattstein' ; ploca gladiliea
,glattplatte ; plankugel; plattholz'.
GLADILO, n. alat kojijem se gladi, isporedi
gladiliea. a) vidi strug, bradva. u 3iikajinu rjec-
niku (gladilo, cim se daske glade ,dolabra, ascia'),
iz nega u Stuliceva. — b) vidi gladiliea, a), u
Vukovu rjecniku (vide gladiliea s dodatkom da
se govori u Crmnici).^ — c) ognilo. u Slavoniji.
F. Hefele. — (/) u Sulekovu rjecniku: ,bugel-
eisen (platteisen) ; gliittglas ; gliittstahl ; glatt-
werkzeug'.
GLADI-LUK , m. Colchicum Bivonao Guss.,
neka bilka, prstac. — U Sulekovu imeniku. Gladi-
luk, hermodactylus (po dubrovackijem rukopisima),
Colchicum Bivonae Guss. 87.
GLADI^^KA, /. alat kojijem se gladi (ii cre-
vjara cim se gladi koza). — U Sulekovu rjecniku
(,glattzahn').
GLADINSTINA, /. zem^a nenagnojena. — U
sjevernoj Balmaciji. J. Grupkovic.
GLADINA, /. vidi 1. glad. — Od xviii v'jeka
a izmedu rjecnika u Stulicevu. I nega mi mo-
rimo i gladinom i zedinom. Nar. pjes. beitr. mikl.
41. Macuha je Ruzu gladinom i bosotiuom mo-
rila. S. ^jubisa, prip. 38. Jos se narod nije okri-
jepio iza teske gladine. 58.
GLADINI, adj. koji pripada gladu. — Od xviii
vijekcc, a izmedu rjecnika u Stulicevu: gladina
bolest ,famis cruciamentum' ; ne mogu stat od
gladine bolesti ,adesurio, fame exstimulor'. Naj
gora je nemoc gladina. (Z). Poslov. danic. 68.
Tako od gladine smrti ne umro! Nar. posl. vuk.
308.
1. GLADIONICA, m. covjek koji se gladi, ispo-
redi gladac, gladun, gizdelin, kicos. — U Vukovu
rjecniku (koji se kiti ,ein zierling' ,liomo putidus',
cf. gladun).
^ 2. GLADIONICA, /. mjesto gdje se gladi. — U
Sulekovu rjecniku: ,glattgetriebe ; glattmaschine ;
glattstube'.
^ GLADIONIK, m. sto na kojem se gladi. — U
Sulekovu rjecniku: ,glatttisch'.
^ GLADIONAK, »«. alat kojijem se gladi. — U
Sulekovu rjecniku. a) strug kojijem se drvo cini
glatko (jglatthobel'). — b) cekic kojijem se cini
da sto bude glatko (,plattliammer').
1. GLADIS, gladisa, m. postaje od osnove gla-
gola gladiti Hi adjektiva gladak. — Ake. kakav
je u genetivu takav je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i ace. kad je jednak nominativu
i voc. gladisu, gladisi.
a. Ononis spinosa L., neka trava. — Od ppje
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(,annonide, erba' ,heuhecker), u Stulicevu (,an-
nonis'), u Vukovu (1. vide gladisika s dodatkom
da se govori u Dubrovniku). Gladis (gladisika,
gladisevina, gladiska, gladist, gladic, gladuska),
slov. gladez, ces. hladys, rus. r./iaAbiiut (= La-
serpitium), mrus. TAS.j\vLmmiKi. (== Agrimonia eu-
patoria), po|. gladysz (= Galanthus), ces. hlodas
(= Ulex), bonaca (u starijem dubrovackijem ruko-
pisima), ononide (Skurla, Stulli), Ononis spinosa L.
(Pancic, Vodopic). Gladis zuti, anonide gialla (u
starijem dubrovackijem rukopisima). B. Sulek,
im. 87.
b. ime nekijem zivotinama. a) vrsta gustera.
u Vukovu rjecniku: 2. nekakav plavetan gutter
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. Obican
ili sivi guster, Lacerta agilis L., gladis u Crnoj
Gori. K. Crnogorac, zool. 107. — b) vrsta zmije.
u Sidekovu rjecniku: ,glatte natter' kod ,natter'
(,Coluber').
2. GLADIS, gladisa, m. vidi 1. gladnik. — AJcc.
je kao kod 1. gladis. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Lici i s primjerom:
Rda gladis.
GLADISEV DO, m. ime mjestu. — U Dani-
cicevu rjecniku: ,Gladisevi. Doli.', selima Samo-
drazi, Dobrodojanima, Neprobistima, Momusi i
Bijeloj Crkvi isla je meda ,na Bojanovt Hridb
i preko Gladiseva Dola na Ilijinu Glavu'. (Mon.
Serb. 87 god. 1327).
GLADISEVINA, /. vidi 1. gladis, a. Gladise-
vina, Ononis spinosa L. (Pancic). B. Sulek, im. 87.
GLADlSlK
144
2. GLADITI
GLADISIK, m. vidi 1. gladis, a. Gladisik (u
Makarskoj), Ononis spinosa L. (Visiani). B. Sulek,
im. 87.
GLADISIKA, /. vidi 1. gladis, a. — Od prije
iiasega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovii:
npkaka trava po poju, koja ima erven cvijet, a
zilo joj, kao sto se govori, mogu ustaviti plug
od 8 volova ,die hauhecliel' , Ononis Limi.' , cf.
gladis s dodatkom da se govori u Imotskonie.
Isto cini gladisika pivsi je. J. Vladmii'ovic 22.
Gladisika, anonide (u starijem rukopisima), Ononis
sjjinosa L. (Visiani). Gladisika znta. anonide gialla
(ii starom rukopisu). B. Sulek, im. 87.
GLADISKA, /. vidi 1. gladis, a. — U Stuli-
cevii rjecniku (moze hiti da treba citati gladi-
sika) i iz nega u §ulekovii imeniku: v. gladi.sik. 87.
GLADIST, m. vidi 1. gladis, a. Gladist, gladiz,
anonide, bonaca (u starijem rukopisima). Ononis
spinosa L. B. Sulok, im. 87.
GLADITE^, m. covjek koji gladi. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,adulator-
.S8a) gdje naj prije dolazi i n Voltigijinu (,liscia-
tore; adnlatore' ,der schmeichler'). Grijese Judi
mamiteji i gladiteji. J. Matovic 410.
GLADITE^ICA, /. zensko cejade koje gladi.
— U Belimi rjecniku (,adulafcrix' 38^').
1. GLADITI, gladim, impf. mulcei'e; laevare,
kao ciniti da sto hude glatko vlaceci, pomiciici
sve istijem smjerom po onome nesto drugo sto
nije ni ostro ni hrapavo, a ni tvrdo (vidi a)).
— Akc. se ne inijena (aor. 2 i 3 sing, gladi). —
liyec je praslavenska , isporedi stslov. gladiti,
rus. r.ia/^HTi., ces. hladiti, po^. gladzic. — Isti je
korijen sto u lit. glodinti, gladiti, glodus, izgladen
(o dlakama); korijen je indoeoropejski po svoj
prilici ghladli (s kratkijem a), isporedi lat. glaber,
skandin. gladhr, vesco, anglosaks. gliid, engl. glad,
stvnem. glat, gladak, novovnem. glatt. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,mulcerG'), u Mikajimi
(gladiti, progladiti ,pnnico, polio, porpolio, ex-
polio, levigo'; gladiti drvo ,dolo, aseia polii-e,
levigo, complano'; gladiti, ogladiti zid mistrijom
,trulis.so'; gladiti, pomilovati ,blandior'), n Belinu
(,laevigo' lO.'j''. 441'>; gladiti oj)oko ,liseiavi mat-
toni' 10.">'' ; gladiti bradu ,mnlcere barlmm' 128'' ;
,blandior' 11»>; ,adulor' 37"^), u Bjelostjencevu (gla-
dim, gladko fiiuim, planam ,laevigo, dolo, polio,
edolo, levefacio, expolio, perpolio, laovo'. 2. gla-
dim, milnjom ,mnloeo, lenio, moUio, mollilico,
bhindior, mitigo, plaeo, dulcom facio, demulcoo,
permulceo', v. diagujem. 3. gladim zid ,triilliso,
pumico'), u Jambresicevu (,glabro'), u Voltigijinu
(,lisciare, polire; accarezzare' ,poliei'en, glatten;
schmeicholn') , u Stulicevu (,laevarG, laevigarej
poliro, expoliro, palpari, assentari, blandiri'), u
Vukovu (1. ,strGiclieln' ,mulceo'. 2. ,glatton' ,lae-
vigare' ; gladiti so ,sich glatten und pntzon' ,como
me'), a) kad je objekat sto tvrdo : drvo, kam, kovina
itd., alat kojijeni se cini da ono budc glatko,
obicno je ostar Hi hrapav, Hi dajbudi tvrd. po
tome se gladiti ne upotreb^ava s ovakovijem. ohjek-
iima, ako i ima u rjecnicima znacena sto ovijem
objektima odgovaraju. mjeste gladiti ujwtreb^araju
se osobite rijeci prema objektu Hi alatu, kao
stmgati, erendisati, planati, svjetlati, lastiti, uti-
javati itd. u jedinom primjeru (gdJe je gladiti
.sa se, j)asivno), koji hi mogao amo sp>adati, istice
se razlika medu gladiti i strugati: Kora mu s.
(drvetuj gladi tui)im nozem, ali so ne struXo. J.
S. Ro|knvif- 400. — bj cesce se iipotrcb^ava kad
su objekat dlake, perje Hi sto dlakavo; objekat
je vidjeti gladak, kad se dlake Hi j)cra polazu
na istu stranu jedno na drugo. aa) objekat je
brada, brci (u cejadeta), te se gladi rukom. Vesel
glade bradu. M. Marulic 64. Bradu od dragosti
cesto glade. A. Kanizlic, kam. 222. Brke gladi,
drustvu progovara. Nar. pjes. juk. 561. — bh)
kad su objekat kose, mogu se gladiti rukom i
ceslem, po tome gladiti moze znaciti i ■ ces^ati.
Jos nijosi poznala cesja ni zrcala gladeci zenski
vlas. M. Vetranic 1, 99. Kad vam slugo perciu
glade. V. Dosen 214'>. Divojka zutu kosu gladi.
Nar. pjes.^istr. 1, 16. — cc) objekat je dlakuro
zivince. Cesu ih i glade (tovare). M. Vetranio
2, 87. Kad macku gladis, tada rep dvize. (Dj. .
Poslov. danic. 42. Nogove (lavove) grive gladeci.
A. Kanizlic, utoc. 267. — ddj objekat je perje.
Namista mu (sokolu) gladeci perje. M. Tladnic
149^. Soko sjedi na grancici, te i)era gladi. Nar.
pjes. vuk. 1, 497. — c) kaze se i uopce kad sr
sto vlaci po cemu drugome sve istijem smjrroin.
aa) uopce. Hitrima rukami ja guslat junak mlad :
od suhe strune sklad ku drugom gladjase iz
driva nima tad Judski glas vadjase. D. Bai'akovic,
vil. 342. Ne velim ti da je (fiti^e) voskom gladis.
■T. S. Eejkovic 390. amo moze spadati i ovo: Tko
se mice, neg muha ne gladi. J. S. Rejkovic 323.
— bb) naj cesce rukom. Ter pomniva kad so
stavi gladit ruka nu (stijenu) od svude. A. Vitajic.
ost. 28. i sa so, rejleksivno. Kad ko rekne: ..la
sam gladan' kaze mu se i: , Gladi so po trbuliu'.
u Dobroselu u hrvatskoj krnjini. M. Medic. —
cesto se rukom gladi cefade Hi zivince, kao od,
dragosti, isporedi milovati. Uze mu ruku ter ju
ja gladiti. Ivan trog. 18. — .srt se, reciprocno.
Ter se gladu (sic), ter se plescu i grle so meju
nima. J. Kavanin 198''. — cc) u ovom primjeru
stoji gladiti ironieki sa znacenem kao kod bb):
Cuskijam so leda glade. V. Dosen 173*. — dd)
sa znacenem milovati (vidi kod bb)) ]ircne.^eno je
od cejadela na zivince (subjekat). Zvijer jedna
drugu miluje i gladi. M. Vetranic 1, 4()8. — d)
preneseno od znacena kod c) bh) , znaci uopce
milovati, negovati, ppkazivati (ubav (objektu). aa)
objekat je cejade. Cudne ti si, sreco, cudi, coeka
gladis dugo vrime. D. Ranina 49'>. Kako pri-
jatoji pogibilno i stetno gladu prijateja. J. Ma-
tovic 411. Mocete nu milovati, gladiti a i po-
karati. I. Ve1ikano\nc, prik. 63. Priti oce smrt
nomila, ka ne gladi nego grabi. Nar. pjos. istr.
6, 3. — cesto, kao laskati, ulagivati so, znaci
pokazivati laznu lubav samo rijecima. Ako te
uzmazu grisnici gladeci, no viruj, ca t' kazu, tva
dila slavoci. P. Hoktoro\i('. 41. Gladi te, da to
ubijo. I. Dordic, uzd. 142. Gladi, maze, svojo
lazi krijuc. A. Kanizlic, uzr. 236. — bb) objekat
je stvar umna. Stavjaju svoju dusu u ruko ml
ispovidnika, koji gladi nihove zloce. A. d. Bella,
razg. 1.52''. Nahodi se, da kojigod povojni slijopci
Jube i glade svojo sljejiilo, erbo im jo od koristi.
B. Zuzeri .53''. — e) ciniti, da sto bude glatko,
ali drugijem nacinom nego je sprijeda kazano.
Kadi rodi vinco, ko nam gladi lice (vidi 1. gladak,
a, c)). Jacko. 40. — f) u ovom primjeru moze
biti da znaci: kititi, resiti, ali moze biti da zna-
cehe spada pod e): Gladis Ilea, gladis kose,
a ne vidis, sa svijoh strana mrtva tijela gdi ]>ro-
noso k zeniji da su ukopana. M. Vetranic 1, 28.
— sa se, rejleksivno, cesto znaci: kititi .se, resiti
se. ^one glado6 se, nose6 prsi odkrivone oli plo6a,
suviSo gizdajud se, amrtno griso. Blago turl. 2, 154.
Gladila so popadija porad daka? (Nije to za tobo
prii)ravjono). Nar. ])osl. vuk. 41. A oiia pociio
se ('-esliiti i gladiti. Nai'. l)rii). vrc. 20.
2. GLADITI, gladim, im})/. miiciti gladoui,
dotjoi'ati do gladi. M. Pavlinovic.
GLADIZ
145
GLADOVATI
GLADIZ, m. vidi gladist.
GLADJETI, gladim, iinpf. (jladovati. — Samo
praes. 3 sing, gladi (ali vidi i gladati) na jednom
mjestu XVIII vijeJca. Za nevoju on siroma gladi.
J. S. Ee]kovic 347.
GLADNA, /. selo u Srhiji u okrugu cuprijsliom.
K. Jovanovic 181.
GLADNA EIJEKA, /. mjesto u Srhiji u okrugu
aleksinackoni. Livada u Gladnoj Eeci. Sr. nov.
1878. 335.
GLADNICA, m. Hi f. gladno niusko Hi zensko
cejade, kale se s preziranem. — Od xvi vijeka.
a) musko. izmedu rjecnika u Mikajinu (kod glad-
nik) i u Vukovu: (zenskoga roda) ,dei' hungrige
(als schimpfwort)' ,fame]iciis'. Mihovil Parapi-
nacijus, jr>z6 je gladnica. S. Kozicic 4Gt'. Svjetska
gladnica. (Izjelica, n. p. kakav poglavar koji rado
mit prima). Nar. posl. vuk. 282. — h) zensko.
izmedu rjecnika u Belinu (,famelica' 301'j), u
VolUgijinu (,atiamata' ,6ine hungrige'), u Stu-
licevu (jfamelica'). Najela se gladnica, pa se na-
zvala banica. Nar. posl. vnk. 187.
GLADNICE, /. x)l. zaselak u Srhiji u okrugu.
cacanskom. K. Jovanovic 172.
GLADNICINA, m. i f. augm. 1. gladnik i
gladnica. — U Stulicevu rjecniku (.prodigus fame
vexatus, famem patiens prodigalitatis ei'go'), i u
nase vrijeme u JJuhrovJiiku. P. Budmani.
1. GLADNIK, gladnika, m. gladan covjek, cesto
s preziranem, isporedi gladnica, gladnicina, 2.
gladis, gladnis, gladiiak, gladus. — Akc. kakav
je u gen. takav je u ostalijem padezima, osim
nam. sing, i voc. gladnice, gladnici. — Postaje
od osnove adjektiva gladan nastavkom ikt. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu,
u Belinu 40^. SOlt", tc Bjelosfjcncevu (kod glad-
nak), u VoUigijinu (kod gladiiak), u Stulicevu,
u Vukovu. Gladnikom zovu svakoga clovika. S.
Mencetic 336. Gladnikom iz usta hljeb vadite.
M. Vetranic 1, 217. Lakomi gladnice. D. Ba-
rakovic, jai*. 101. Izjelice i gladnici. V. Dosen
63a. Prosuo svoje gladnicima, pa sad puha u
sakama. S. Lubisa, prip. 61. Podijele gladnicima
h|eba. pric. 78. — u jednom primjeru o gladnom
zvijeretu • I srcem jos jnci od lava gladnika. H.
Lucie 240.
2. GLADNIK, m. X)ostaje od osnove glagola
gladiti. — U Stulicevu rjecniku sa znacenima:
covjek koji gladi; (kamen) 2)lavac.
3. GLADNIK, m.. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosu. 174.
GLADNIS, gladnica, m. vidi 1. gladnik. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
GLADNI VRH, m. mjesto u S7-biji u okrugu
crnorijeckom. Vinograd u Gladnom Vrhu. Sr.
nov. 1873. 723.
GLADNO, n. mjesto na (udskom poplatu, gdjc
je izduhcno. — U nase vrijeme u Lici. Ko ne ima
gladna ,plattfiissig'. D. Trsteiiak.
GLADNO BEDO, n. mjesto u Srhiji: a) u
okrugu vajevskom. Vinograd u Gladnom Brdu.
Sr. nov. 1873. 231. — b) u okrugu crnorijeckom.
Vinograd u Gladnom Brdu. 1875. 635.
GLADNO VEELO, n. vrelo u Lici. J. Bog-
danovic.
GLADNO VEUKONE, n. mjesto u Srhiji u
okrugu kragujevackom. Vinograd u Gladnom Vru-
konju. Sr. nov. 1869. 105.
GLADNAK, m. vidi gladnik. — V rjccnicima.
in
u Bjelostjencevu,ji VoUigijinu, u Stulicevu, a u
nase vrijeme u Sulekovu (,hungerleider').
GLADNETI, gladnim, imj)/. 2)ost((jati gladan
(imperfektivni glagol prema ogladiieti, a inkoa-
tivni prema gladovati). — Akc. se mijcna u praes.
1 i 2 pi. gladnimo, gladnite, i u ger. praes. glad-
neci. — Postaje od osnove adjektiva gladan na-
stavkom e u inf., i u praes. — -ne- stoji po ju-
znom govoru (u starije vrijeme -nje-), a po isto-
cnom -ne-, po zapadnom -ni-. — Mogla hi biti
i praslavenska rijec, isporedi ces. liladneti, poj.
glodniec ; u nascm se jeziku javja od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,esurio' 301''), u Stu-
licevu (,esurire, fame laborare'), u Vukovu (,hun-
gern' ,esurire') ; u sva tri rjecnika nije dohro
zahilezeno znacene. Deru gladnika ki gladne gro-
zneci. M. Vetranic 1, 220. Ni gladnjahu oni, ni
one zivine. M. Divkovic, bes. 140''. Jao vama
koji se sada jeste nasitili, jar cate gladnit. J.
Filipovic 1, 235^. Poslije ove vode gladni covjek.
Sto je maiie hjeba, vise covjek gladni. Vuk, rjec.
87''. — U jednom primjeru xviii vijeka ima glad-
neti se impersonalno , te gladni mi se znaci:
gladnim : Tu mu se pocelo vac gladniti. D. Obra-
dovic, basn. 61.
GLADOl^ET, m. Saturnus, jedan od planeta,
s kojega je, kao sto se negda ucilo u astrologiji,
tohoze gladna godina. — Nacineno po ces. Hla-
dolet. — U Sulekovu rjecniku (.Saturn').
GLADOMOENICA, /. tamnica u kojoj se mori
gladom. — U Sulekovu rjecniku (,hungarthurm').
GLADOMET, /. cejade jako gladno, koje go-
tovo umire od gladi, mrtvo gladno. — U Belinu
rjecniku (,fame confactus, famelicus' 40^), u Vol-
tigijinu (,aff'amato, famelico, sfinito' ,ain ver-
hungernder'), u Stulicevu (,fame confactus'). —
nije dosta pouzdano.
GLADOTINA, /. glad. — U nase vrijeme. U
naj visoj mojoj navo|i, gladotini, bosotini i go-
lotini. S. J^ubisa, prip. 178. Gladotina, glad.
Slovinac. 1884. 143.
GLADOVAC, Gladovca, m. ime dvjema seliina
u Hrvatskoj. (kajkavski) Gladovec: u p)odmpa-
niji jastreharskoj. Preglad. 37; u podzupaniji
sisackoj. 41.
GLADOVANE, n. djelo kojijem se glad/ujc. —
Stariji je ohlik gladovanje. — Izmedu rjecnika
u 3Iikajinu (kod glad), u Stulicevu, u Vukovu.
Oprjetiliti lie gladovanje. B. Kasic, nasi. 2.54.
Metnuvsi na drugu stranu gladovaiie. M. Eadnic
11 5a. Niti imadosa vise gladovaiia. E. Pa vie,
ogl. 94. Putovao sam u gladovaiiu. Vuk, 2kor.
11, 27.
GLADOVATI, gladujem, t/«p/. esurire, fame
laborare, biti gladan. — Akc. kakav je u praes.
takav je u impf. gladovah, u impt. gladixj, u ger.
praes. gladujuci; u ostalijem je oblicima onakav
kakav je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, gladova i
part, praet. act. gladovao, gladovala. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,famore'),
u Mikajinu, u Belinu 301'', u Bjelostjenceru (kaj-
kavski gladuvati), u Jambresicevu (praes. gla-
dujem), tt VoUigijinu, u Stulicevu, u Vukovu
(,hunger leiden' ,fama laborare'). a) u pravom
smislu. aa) uopce. Blazen ki gladuje. M. Marulic
203. Blazeni sada koji gladujete. N. Eaiiina 173*.
luc. 6, 21. Pokrijepiti gladujuce. M. Divkovic,
bes. 611'. Meu velikijem obi|em gladovati i meu
velikom odjecom golovati. 89'*. Ako gladuje ne-
prijate| tvoj, napitaj naga. I. Bandulavic 21'>.
paul. rom. 12, 20. Ki nit' ski'bi, nit' posluje, rad
gladuje i goluje. P. Vitezovic, cvit. 98. Bratja
10
GLADOVATI
146
GLAGOL
Osipova svojim otcem gladovahi;. P. Vuletic 45.
Vidim da mnogi gladuju a mnogi jesu siti i pi-
jani. J. Filipovic 1, 424*. Blazeni, koji gladuju
i zedaju. F. Lastric, ned. 265. Volise lavi sedam
dana gladovati. E. Pavic, ogl. 418. Tko kruh
kupuje, tri kuce hrani, a on gladuje. (Z). Poslov.
danic. 130. Gladujes kao siromaski pas. D. Obra-
dovic, ziv. 97. Po svitu pz'ositi, doma gladovati.
Jacke. 230. Gospoduje a gladuje. Nar. posl. vuk.
44. Ko |eti hladuje, zimi gladuje. 146. Tako
bi po dva po tri dana sirota gladovala. Nar.
prip. vuk. 104. — bb) u jednom j)rimjcrH ime
hrane stoji u genetivu, all vidi b) bb). A luornar
ki JG liu on kruha gladuje. D. Barakovic, vil. 65.
— b) u prenesenom smislu, jako zcjeti (yidi 1.
glad, c)). aa) uopce. Putonost sto vece jide, to
vece gladuje. Blago turl. 2, 137. Kad naj vece
po nasoj zloci obicaje dusa postiti i duhovno
gladovati. Ant. Kadcic 145. — bb) kad se izricc ono
sto se zcli, stoji: aaa) u ace. Blazeni koji gla-
duju i zedaju pravdu. M. Divkovic, nauk. l'.J6'i.
Blazeni gladujuci pravdu. F. Lastric, svet. 11(3=1.
Pravda obita nasitit tko nu gla<luje. Blago turl.
2, 137. Bog gladuje tvoje skruseno uzdisane, a
zeda za tvojima j)okornima suztaina. D. Eapio 260.
— bbb) u gen. Blazeni su oni ki gladuju i zojaju
jDrafde. Bernardin 171. mat. 5, 6. Blazeni koji
gladuju i zedjaju pravde. I. Bandulavic 233''.
I. T. Mrnavic, ist. 156. I. A. Neuadic, nauk. 158.
— ccc) ne zna se, jeli ace. Hi gen. Dusa moja
tebe gladuje. B. Kasic, zrc. 172. Tebe zejaui i
gladuju. I. Ivanisevic, kit. 74. Dopusti da dusa
moja tebe gladuje. P. Radovcic, nac. 485. Do-
pusti mi, da gladuje i zeda dusa moja tebe. A.
Kanizlic, bogojubn. 323. — dd,d) a jednom pri-
mjeru kao objekat ima inf. Zejase Gosjjodin i
gladovase trpiti. F. Lastric, svet. ISH*.
GLADOVICA, /. selo blizii Grkvenoga Sela u
hrvatskoj krajini. — xv vijeka. Selo Gladovica.
Mon. Croat. 126. (1486).
1. GLADOVIC, m. samo u jednom primjern,
XVII vijeka, kao da znaci: gladno cejade. Ima
razlog svaki sveti Jerolim vikati na gladovice,
kad se najidu i nasite, pak se ne spominu od
svoga bistva. I. Ancic, ogl. 104.
2. GLADOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Melentiju Gladovica. Glasn. ii, 1, 180. (1808).
Sem. srb. 1882. 202.
3. GLADOVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 152.
GLADOVIT, adj. gladan. — U Stuficevu rjec-
niku s primjerom. J. Betondica (Dubrovcanina
xviii vijeka): Gladovite dok zivine rnuom se budu
nasititi. — i u Sidekovu rjecniku (,hungrig').
GLAD6vIT0ST, gladovitosti,/. stane onoga sto
je gladovit. — V t^idekovu rjecniku (.hungrigkeif).
GLADEA, /. u Danicicevu rjecniku (3, 576):
,Gladra', rijeka kod sola Zeravice: torn je selu
isla meda ,u reku u Gladru, i nizi. Gladru u crb-
jenu Gruku' (Glasn. 15, 310 gud. 1348i'). ,na
Gladre crtkovt' (.304). ,zabt'lb na Gladre' (304).
GLADUN, glad una, m. coijck koji se gladi,
vidi gizdelin, kicos. — Akc. kaki je ii gen. taki
je a ostalijem padezima, osiin noni. sing, i roc.
gladune, gladuni. — U Vukovu rjecniku: koji s(»
gladi (n. p. kiti, costo ce.s|a) .s dodalkoiii da se
govori n Crnoj Gori. i n Sulekuvu: ,feinling'.
GLADUS, m. a) vidi 1. gladnik. u i^alekovii
rjecniku (,Uungorleidor'). — b) Draba Tourii.,
ilcka bilka. -- u fiulrkovu rjecniku : ,lniii;c''"-
lililmchen'; sumski giadiis ,haiiiliuMgcrbliiiiichcii'
(,Draba nemorosa'). ove rijeci nema a Sulekovu
imeniku. Gladus, Draba Tourn. Flora croat. 251.
GLADUSKA, /. vidi 1. gladis, a. Gladuska,
Ononis spinosa L. (u Severinskoj okolici). B. Sulek,
im. 87.
GLADA, /. glad. — Postalo je od glad po
analogiji prema zeda. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu. Egart gladom uzese.
Glasnik. 20, 7. (1764). Trpe gladu i junacku
zedu. Nar. pjes. vuk. 3, 303. Eli ti je dodijala
glada, eli ti je dodijala zeda? Nar. pjes. istr.
1, 55.
GLADAHAN, gladahna, adj. dem. gladan. —
Po.sto vecina stokavaca ne izgovara li, govori se
i pise se i gladan, gladana. — U nase vrijeme
a izmedu rjecnika u Stuliccvu (gladjahan) gdje
ima i gladasan (gladjasan) s istijem znacenem,
i u Vukovu : gladan s primjerom, iz narodne
pjesme: Bosa cu ga kamenom voditi, a gladana
preko zem|e site.
GLADAHAT, gladahta, adj. kao da je dem.
gladak. — Na jednom nijestu u pisea cakavca
xvi vijeka (s j. mj. d po cakavskom govoru). Ti
si, gospo, josce dikla, to svak vidi, jDrimlajalita,
lipa, slatka, sva glajalita. M. Pelegrinovic 18'J.
1. GLADAN, m. Anaspis Geoffr., neka bubica.
— U jednoga pisca nasega vremena. J. K. Sloser,
faun, kori'i. .58'J. 593.
2. GLADAN, adj. vidi gladalian.
GLADASAN, gladasna, adj. vidi gladalian.
GLADATI, gladam, vmjtf. gladovati. — Na
dva nijesta (prvi bi primjer mogao spadati i pod
gladjeti) xviii vijeka (s dj mj. d) i u ,Stulicevu
rjecniku (gladati). Kada ja gladjah, ne napitasto
me. I. P. Marki 60. Gladjao sam i ne podadoste
mi jist. Blago turl. 2, 181.
GLADENE, n. djelo kojijcm se gladi. — Sta-
riji je oblik gladenje. — U nekijem rjecnicima
i kod nekijeh pisaea stoji grijcskom dj i d mj.
d ; osim, toga (bez ikakva razloga) Mika(a, Della-
bella, Voltiggi i jjisci prosloga vijeka razlikujii
gladjeiie od gladeiie, te orome daju samo zna-
cehe: milovane (vidi 1. gladiti, c) bb)). — Izmcdu
rjecnika a 3lika(inu: gladenje, ogladenjo ,expo-
litio' ; gladenje, pomilovanje ,blanditiae, blandi-
menta, illecebrae' ; u Belinu : gladjenje ,expo-
litio' 441''; ,adulatio' 37''; gladenje ,blandimen-
tum' 11''; u Bjelostjencevu: gladene, ogladene,
gladkovane ,expolitio, levigatio'. 2. giadeiio, mi-
lene, milovane, dragovane, negovane ,blandimon-
tum, blanditiae, illecebrae'; u Vultigijinu : gla-
djeiie ,lisciamento; adulazione' ,das schmeichcln' ;
gladene ,accarezzamento' ,das sclimeiclieln' ; u
Stuliccvu: gladjeiie i gladene ,expolitio, politura,
laevigatio, blandities'; u Vukovu: gladene, 1. ,da3
glatten' ,laevigatio'. 2. ,das streiclieln' ,io mulcere'.
Zasto iiiias toliku pomi'iu tvouiii zdravju i ciiiis
gladoi'ia tvomu tijelu i dobavjas mu lekarije'r* M.
Radnic 164''. Svitovni jubo gladena i laskana.
292''. Da je odvedena samo pod molene, pod
oV)ecai'ie, pod milovane, gladene. Ant. Kadcic 450.
(irijese jost judi inamite]i i gladiteji koji s gla-
lienem i s himbenijem falama uilahnuju u usima
i u sica ... J. Matovic, kat. 4l'>.
(ILADOVINA,/. Lotus L. (u Varazdinskoj oko-
lici). B. Sulek, im. 87.
(ILA(U)L, m. vorbuiu, rijec. — Miklosic (etym.
wclrtorb. 7()'') po rus. ro.mio.uri'b, Haliti se, misli
(la je [iraslavcHska osnova golgoh.. — Nijc na-
rodna rijer, nrgo slaroslovcnska (glagoh.); rus.
r.iai (i.i'i. i irs. lilalml jumacno su pisci uzeli iz
GLAGOL
147
1. GLAMAZA
staroslovenskoga. a) kao rijec uopce. samo u kni-
gama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikoni.
ako se gdje i cuje (kao i rijeci sto su od ove
postale) kod naroda, to je ovaj primio iz crkve.
izmedu rjecnika u Stulicevu (,sermo, verbum,
oratio') s dodatkom daje uzeto iz brevijara i u Da-
nicicevu (,verbum'). Posledovati vladicbnemt gla-
golomt. Mon. serb. 4. (1198—1199). — b) (gramni.)
verbum, onaj dio od govora kojijem se u predi-
katu pokazuje da subjekat nesto radi Hi nekako
hiva. u nase vrijeme kod pisaca. Dekoji prosti
glagoli u vremenu davno prosavsemu . . . Vuk,
poslov. xLi — xLii. rnnogi pisci krivo upotreb^avaju
za ovo znacene oblik glago}.
GLAGOLANE, n. djelo kojijem se glago]e. —
U Stulicevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.
GLAGOLATI, giago|em, impf. loqui, govoriti,
vidi glagol. — Samo u knigama pisanima cr-
kvenijem Hi mijesanijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,loqui, sermocinari') s dodatkom
da je uzeto iz brevijara i u Danicicevu (,loqui,
dicere'). Slysavt presladki glasb glagojustt. Mou.
serb. 3. (1198). Nacese glagolati inemi jezyky.
77. (1302 — 1321). Azt gresnaa vfcpijemt i gla-
gojemb. 547. (1502).
GLAGOLICA, /. aljjliabetum glagoliticum, gla-
gofska bukvica. — Nacineno prema curilica. —
U nase vrijeme kod pisaca.
GLAGOLICI, m. pi. selo u hrvatskom primurju.
— XV i XVI vijeka. Eadovanic z Glagolic. Mou.
Croat. 75. (1450). Pridosmo v Glagolice. 132. (1487).
Z Glagolic. 210. (1521).
GLAGOLITI, glagolim, impf. vidi glagolati.
isporedi i glagojiti. — U dva pisca xvi i xviii
vijeka, u prvoga je ^ mijesani jezik. Kako isti
sveti Paval glagoli. S. Budinic, sum. 137. Pak
Apolo uzoriti mudroslovja zlatna kita slatko i
mudro giagoliti poce, i liega bistro pita. J. Krm-
potic, kat. 42.
GLAGOLSKI, vidi glagojski.
GLAGO^i, m. ime slovu g u glagolici i u ci-
rilici. — U nase vrijeme po ruskome r.^iaroai.;
staro je ime bilo glagoli.
GLAGOl^AS, glagojasa, m. katoUcki pop koji
gooori misu slavenski. vidi glagojski. — Akc.
kakav je u gen. takl je u ostatijem padezima,
osim nom. sing, i voc. glagojasu, glagojasi. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Pop glagojas. F. Lastric, od' 4. Koga glago-
|asi zovu jerolimskijem. S. Kosa viii.
GLAGO^ASKI, adj. koji pripada glagolaslma.
Ovaj prerano ugrab|en glago|askoj svetoj kiiizi.
M. Pavlinovic, razl. spis. 30.
GLAGOLATI, glago^em, impf. vidi glagolati.
isporedi glago|iti. — U jednoga pisca nasega
vremena. Ter zavidiii glago|ali Turci. Osvetn.
6, 3.
GLAGO^E, n. a) vidi glagol, a), u Vranci-
cevu rjecniku 119 i u Stulicevu (,verbum'). —
b) vidi glagoj. u jednuga pisca xvii vijeka. Ovo
slovo ,g' koje nasinci zovu ,glago}e'. B. Kasic,
nac. 110.
GLAGO^jITA, m. vidi glagojas, po hit. glago-
lita. — U jednuga pjisca xviii vijeka. Bil je gla-
gojita. M. Kuhacevic 73.
GLAGO]^ITI, glagojim, impf. govoriti, razgo-
varati se, vidi glagol i glagolati. — U nase vri-
jeme (rijetkoj. Giagoliti, govorkati, pogovarati;
cuje se retko i to od stari Judi. Podunavka.
1848. 54. Dva momka cijele noci glagolise budni.
Osvetn. 4, 29.
GLAG0;LSKI, adj. ovako se zovu slova, bukvica
(i knige nom napisane, obred itd.) narodna sla-
venska koja se vise razlikuje od grckoga alfabeta
nego cirilica, i kojom su pisafie knige kod ka-
tolickijeh popova u mjestima gdje je obred sla-
venski. — Postane nije jasno: Hi od neobicne
(narodu) rijeci glagol sto se cesto cuje kod obreda.
Hi od neobicnoga imena slovu g. — Od xvi vi-
jeka (u prvijem primjerima ne zna se, treba li
citati 1 Hi }). Z glagolskimi slovi jesmo stampat
cinili. Postila. posveta 5. Dvi stampe, glagolsku
i cirulsku. Anton Dalm., nov. test. 1. ju'edgovor.
Z glagolskimi i cirulskimi slovmi. Kateh. 1561. 2.
Glagojsku ki'iigu najde. P. Vitezovic, kron. 45.
— il nase vrijeme kod pisaca (cesto a ne dobro
i glagolski) sa znacenem: koji pripada glagolu
(vidi glagol, b)).
GLAGOSNICA, /. selo u Ilerccgovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 234.
GLAGOVO, n. brdo u Velebitu. — U Vukovu
rjecniku.
GLAJBITI, glajbim, im^jf. diu-ati ne jeduci
nista. u Dobroselu u hrvatskoj krajini. M. Medic.
1. GLAMA, /. ime mjestima u Srbiji. a) dva
sela: Goriia i Dona Glama u okrugu pnrotskom.
M. D. Milicevic, kraj. srb. 234. — b) ime brdima.
aa) u okrugu knezcvackom. Prvi je krak bal-
kanskili visina onaj koji se odvaja na severo-
zajjad i prelazi u Srbiju, kao ,Bugarska Glama',
pa se povija k severu. naj visi su mu vrhovi:
,Babin Nos, liitka, Glama, Rasovati Kamen', i
,Smilovica-. M. D. Milicevic, srb. 825. — bb)
Vasi]ska Glama, u okrugu aleksinackom. 77G.
2. GLAMA, /. vidi kod glamski.
GLAMAC, glamca, m. vidi 1. glamoc, glavoc.
Glamac, vrsta balave ribice. M. Pavlinovic. Gla-
mac, vise vrsti ,gobius'. A. Ostojic (Brae).
GLAMACKI, adj. na dva mjesta u narodnoj
pjesmi nasega vremena, gdje jamacno stoji mjcste
glamocki. Projahuje Knozevicu Vuco ispod kule
pase glamackoga. Nar. pjes. kras. 1, 4. Kad su
bill na pojo glamacko, ugieda ih pasa. 1, 7.
GLAMASKA, /. vidi 2. glamaza. — Samo u
Voltigijinu rjecniku (,ciarlatana' ,cliarlataniu').
GLAMASA, )U. vidi 1. glamaza. — Samo u Vol-
tigijinu rjecniku (,ciaidatauo, saltinbauco' ,cliar-
latan, marktschreyer').
GLAMASKI , adj. koji pripada glamazama.
— Nacineno od osnove glamaz nastavkom tsk'i.;
zb mijena se na z, iza ovoga s ispada, a. z
ispred k glasi s. — U Sulekovu rjecniku (,markfe-
schreierisch').
GLAMASTVO, n. stane onoga koji je glamaza.
— Nacineno kao glamaski nastavkom bstvo. —
U Sulekovu rjecniku (,marktschreierei').
GLAMATANE, n. nejasna rijec na jednom
mjcstu XVII vijeka (sa starijim oblikom). Zatvo-
rivsi tvoja cuconja od glainatanja i izpraznosti
ovoga necestitoga svijeta. M. Kadnic 15*. moze
biti da treba citati giamazanja.
1. GLAMAZA, m. circulator; aeruscator, capta-
tor. — Nepoznata postana. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,ciaiiatauo, saltin-
banco' ,circulator') gdje naj prije dolazi, i u
Stulicevu (1. ,captator, captans, aeruscans'. 2.
jhistrio'). a) covjek koji (osobito po sajmima)
prodaje svoju sitnu trgovinu (cesto lijeke) sip^uci
mnogo rijeci i bezobrazno lazuci. — ovo je zna-
1. GLAMAZA
148
GLAMSKI
cene starije, ali ne znam, jeli se gdje uzdrzalo u
nase vrijeme hod naroda. u SuleJcovu je rjecniJcu
(,charlatan ; gauner ; marktschreier'). — b) covjek
Tcoji zaintacivsi i ulagujuci se prosi sto u koga,
pa po tome koji hoce da zivi bez truda. s ovijem
se znacenem govori sad u Dubrovniku. P. Bud-
mani. sa slicnijem u sjcvernoj Dalmaciji: Gla-
maza, koji cezne u drugoga na jelo, nabiguz. M.
Pavliuovic.
2. GLAMAZA, /. zensko cejade kao (1.) gla-
maza. — U Belinu rjecniku (,circulatrix' 191^j.
GLAMAZAXiAC, glamazaoca, m. covjek sto gla-
maza, vidi 1. glamaza. — Cetvrto -a- ostaje u
nom. sing, i u gen. pi. glamazaklca ; u ostalijem
padezima 1 na kraju sloga mijena se na o. — ■
U StuUcevu rjecniku glamazalac, glamazalca i
grijeskom glamazaoc.
GLAMAZALICA, /. zensko cejade sto glamaza,
vidi 2. glamaza. — U StuUcevu rjecniJcu (,captaiis').
GLAMAZALIC, m. dem. glamazalo. — U Be-
linu rjecniku 191''.
GLAMAZALO, m. vidi glamazalac. — U Be-
linu rjecniku 191'> i u StuUcevu.
GLAMAZAN , glamazna , adj. koji pripada
glamazama. — U Sulekovu rjecniku : ,gaukel-
haft, gauklerisch'.
1. GLAMAZANE, n. djelo kojijem se glamaza.
— Stariji je ohlik glamazanje. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (glamazanje) i u
StuUcevu. Od lazivijeh pohva|enja, od muzu-
virstva, od glamazanja i od zla sfitovanja. B.
Kasic, zrc. 130. Jaki pecat od mudrosti drugo
nije neg' mucanje, a biljega od ludosti prene-
trijezuo glamazanje. J. Kavanin 356''. — ■ u Su-
lekovu rjecniku: ,gaunerleben'.
2. GLAMAZANE, n. djelo kojijem se glamaza.
,Otislo blago u glamazane, samo da nije u stali-.
J. Bogdanovic.
GLAMAZAONICA,/. vidi glamazalica. — Samo
u StuUcevu rjecniku.
GLAMAZAONIK, m. vidi glamazalac. — Samo
u StuUcevu rjecniku (v. glamaza).
GLAMAZAOSKI, adj. koji pripada glamazao-
cima. — U Belinu rjecniku glamazalski (,circu-
latorius' lOli').
GLAMAZAT, adj. na jednom mjestu xviii vi-
jeka, nejasna znacena: srodno je s glamaza, ali
je u dobrom smislu. Luka Barka glamazati tvoj
puoanin bi njekada, pak trgovac jirebogati, ki
srjed bijela Carigrada prva glava i^rudi tobi,
vijerna manet na potrobi. J. Kavanin 188'i.
1. GLAMAZATI, glamazam, impf. raditi kao
glamaza, biti glamaza. — Akc. se mijena u 2>raes.
1 i 2 pi. glamazamo, glamazate, u aor. 2 i 3
sing, glamaza. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (glamazati, govoriti s mnogo
rijeci ,nngor, cfl'undere verba, garrio') gdje naj
prijc dolazi (ali vidi 1. glamazane), i u StuU-
cevu (,captaro, aeriiscare, procare'). a) u jedinom
primjeru nije jasno znacei'ic: Al' ja vrag sam
domislafci ki glamazat tmii osimi ne dam. J.
Kavanin 420*^ — h) vidi glamaza, aj, Jirodavati
(na sOiimu) svoje trgovine mnogijem rijecima a
i lazima. — nije polvrdeno. — u i^ulckovu rjec-
niku (,gaukeln, gaunorn'). — c) govoriti mnogo
i bez potrelic. prcncseno s predasnega znacena.
— u Mika(inu rjecniku (vidi i Kavanin ov primjer
kod 1. glamazane). — d) vidi glamaza, bj, gla-
mazati sto u koga, prositi zaintacivsi i ulagu-
juci se. — u nase vrijeme u Dubrovniku. l\ Bud-
mani.
2. GLAMAZATI, glamazam, impf. kada blago
na slaboj pasi vise sece nego li pase, reku: ,U
nasem po}u vise blago glamaza nego li pase'.
.Glamazajuci po ovoj j^ojcini dode u vece glad-
nije u stalu negoli u jutro izade'. — U nase
vrijeme u Lid. J. Bogdanovic.
GLAMAZICA, /. vidi 2. glamaza. — U Sule-
kovu rjecniku (,marktsclireierin').
GLAMAZUKATI, glamazukam, impf. dem. 1.
glamazati. — U StuUcevu rjecniku.
GLAMOEVICE, /. pi. selo u Hercegovini. Mogu
jos pomenuti selo Glamcevice u predelu Dubra-
vama, negde na severoistok od Pocite|a. S. No-
vakovic, srp. obi. 44.
GLAMNICA, /. vidi glavnica.
GLAMNA, /. vidi glaviia.
1. GLAMOC, Glamoca, m. grad u Bosni u
okrugu travnickom. Statist, bosn. 188. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing, i voc. Glamocu. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika ti Vukovu s primjerom
iz narodne pjesme: Pod Glamocem pod bijeUm
gradom. Glamocb. S. Novakovic, pom. 130. Iz
Glamoca, bosanskoga krajestva grada. F. Gla-
vinic, cvit. xvi. Od Glamoca. Norini 80. Ja sam,
brate, od Glamoca grada. Nar. pjes. juk. 364. —
tako se zove i kraj. Glamoc, predijeje i grad. F.
Jukic, zem|. 30.
2. GLAMOC, glamoca, m. vidi glavoc. Glamoc
(glavoc, dubr.), golok, 1. Gobius cruentatus L.
2. V. iigvat. 3. Eleotis auratus Guv. Cas. ces.
muz. 18.54. 185. Glamoc bjelac, glamoc lucani,
Gobins jozo L. Glamoc puricas, Gobius ophioce-
jsbalus Pall. Glamoc zatac, Gobius auratus Risso.
Glamoc, Gobius paganellus L. Gobius quadrima-
culatus C. et V. D. Kolombatovic, pesc. 12. Gla-
moc zudij, Gobius cruentatus L. Glamoc plocar,
Gobius capito C. et V. 13. Glamoc zuti, Gobius
niger L. G. L. Faber 201. Glamoc, Gobius mi-
nutus L. 203. Glamoc, Gobius zebra Risso. 232.
GLAMOCANI, m. j)^- *'"^ dvjema selima u
Bosni u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 70. 76.
GLAMOCANIN, m. covjek iz Glamoca; plur.
Glamocani. — TJ nase vrijeme. Glamocani na
glasu su Turci. Nar. pjes. kras. 1, 191. Turci
Glamocani. F. Jukic, zem|. 30.
GLAMOCIC, m. Gobius Bucliichii Steindachn.
G. L. Faber 232. — uprav dem. 2. glamoc.
GLAMOCKI, adj. koji prijtada Glamocu. —
Od xviii vijeka (u j^rvom primjeru sa s mj. c).
Od Glamoca glamoske delije. Nar. pjes. bog. 322.
Mi cemo na Ogak udriti i glamocka sela popa-
liti. Nar. pjes. kras. 1, 193. Glamocko pojo. F.
Jukic, zemj. 2.
GLAMOCLIJA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Seni. prav. 1878. 71.
GLAM66NICA, /. potok u Lici. J. Bogdanovic.
GLAMOC, m. selo u Bosni u okrugu sarajev-
skom. Statist, bosn. 18.
GIjAMOVI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
biugradskom. Livadau Glaniovi. Sr. nov. 1871. 8.59.
G LAMSKI, adj. o srebru u kojem je pomije-
Hano zlata (a ne o naj cistijem srebru, kao sto
je mislio Danicic). — Postaje od glama, koje je
opet nepoznata jwstatia i nahodi se u starijem
dubrovackijcm rukopisima pisanijem taUjanski (a
ne zna. se ni jeli romanska rijecj: ,1279. Vense
a Ragusa gran quantita do Bosnesi iioi-taiido gran
quantita do argonti do glama tiiita in oi'o'. Aniial.
rag. nod. 35. isfu rijcc glama ujiolrrblftniju ncki
GLAMSKI
149
GLAS, a.
pisci naserja vremena sa znacenem: glamsko srebru.
— Nahodi se u spomenicima xv vijeka i otale u
Daniciceim rjecniku (glamhskyj, dolazi za srebro,
mislim da je od grc. yhiui] jgramiae', pa ce biti
nem. ,blicksilber', naj cistije srebro). Zlata u
verbgahb desetb sakujij, srebra giamskoga dva
saku|a, i srebra bijela dvadesti i devetb saku|t.
Mon. serb. 406. (1441). Ni zlata ni^ srebra giam-
skoga ni srebra beloga. 479. (1457). Sto se glamsko
srebro stav|a prema belom, to je znak da ono
nije belo; sto ono dolazi odmah iza zlata a pred
belim srebrom, to je znak da je litra giamskoga
srebra vise vredila od litre belog. u samoj stvari po
beleskama dubrovackili hronika mi danas znamo
da glama nije drugo vec srebro pomesano s nesto
zlata. C. Mijatovic. glasn. 37, 245. Srebro, koje
se vadilo iz ruda srpskih i bosanskih, bilo je
dvojako , bijelo i glamsko : bijelo naime cisto
srebro, a glamsko, srebro pomijesano sa zlatom,
te blijedo. glamsko se pako dijeli na fino i pliko,
va|da po razmjerju zlata, kako je u nem bilo
(Mikl. 406. 477. 478). . . Da sii oni novci srpski,
koji izgledaju kao da su pozlaceni, vjerojatno
kovani od glame. S. l^ubic, opis jugosl. nov. xxi.
GLANCATI, glancam, impf. gaziti po debelom
blatu. P. J. Markovic.
GLANDA, /. (ohicnije plur. glande), struma,
bolest kad otjecu i (jnojc se zlijezde na grlu radi
nezdrave krvi, tal. glandole. — Akc. se mijena
u gen. pi. glanada. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjccnika u Mikalinu (glanda, gliva, jagode, nemoc
od grla ,scrofole' , struma'). Imase kcer mucenu
veoma od glanada. B. Kasic, in. 81. Pet (ozdra-
vjeuijeh) od glanada ili ski'ofula. 102. i u nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GLANDATI, glandam, imj)/. vidi buncati. —
U trebinskoj nahiji. N. Ducic.
GLAND AV , adj. strumosus , koji boluje od
glanada. — Od xvii vijeka. Glandava njeka
ozdravi. B. Kasic, in. 81. i u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
GLANGOLIC, m. Celtis australis L., kostjela. —
U Bakru. B. Sulek, im. 87.
GLANGOLISITI, glangolisim, impf. liikavo sto
u koga prositi. — U StuUcevu rjecniku: ,aliquid
astute ab aliquo petere'. — Bice srodno s 1. gla-
mazati.
GLAS, m. vox, sonus, modi, fama, nuncius.
— Akc. se mijena u loc. sing, glasu, u gen. pi.
glasa, i u svoj mnozini kad se umece ov: giasovi,
glasova, glasovima, glasove. — Rijec je prasla-
venska (od osnove gols), isporedi stslov. glas-B,
rus. ro.'ioc'B, ces- hla=, poj. gios; moze biti da je
srodno i s litavskijem garsas ili balsas. — U
svijem je rjecnicima.
a. vox, zvek sto izlazi iz grla judskoga i zi-
vinskoga (u visijeh zivotina), a postaje kad vazduh
tjeran iz pluce cini da trepte opnice u osobitoj
spravi u grk^anu. a) u ce^adeta, i u onoga sto
se kao cejade misli (Boga, andela itd.). aa) uopce.
Ja jesam glas vapijucega u pustini. Bernardin
3. joann. 1, 23. Ovce moje glasa moga poslu-
sajut. Korizm. 73^*. A posli imas glas, od koga
govore da vas svit ovi slas vecu dat ne more.
P. Hektorovic 57. Zatisni usi, da ne cujes glas
od one nemani. M. Drzic 390. Tebe Kerubim i Se-
rafim neprestanim glasom vajjiju. Kateh. 1561. 70.
Malo pogudiv i glas zukom srediv rece. P. Zo-
ranic 12i\ Zuci glas tvoj u usiju mojijeh. M.
Divkovic, bes. 716*i. Jerbo glas dohodi iz grla.
M. Orbin 284. A u sebi sto si opeta (jejJOto!)?
slados gorl^a, ijed ugodan; glas bez rijeci, rijec
bez vjere. I. Gundulic 230. Tvoje spivanje i
glasih skladanje cuje. A. Georgiceo, pril. 74. Da
te se nagledam, da cujem drag tvoj glas. G. Pal-
motic 2, 475. Nu u jeci i jauku tuzno srce i
bez glasa kaze boles. I. V. Bunic, maud. 16. Po
onom glasu, koji slisa sveti Ivan u kiiigah od
ocitavanja. P. Eadovcic, nac. 19. Pamet vladaj,
pero upravi, glas rasladi. A. Vitajic, ost. 259. Da
bi usta ma imala toke glase i jezike. J. Kavanin
2273'. Jezik i glas kazat ne more. M. Zoricic,
osm. 92. Glas iz grla kako biva? V. Dosen 261*^.
Al' kad oni (Adam i Eva) Bozji glas slisase, koji
onda po raju hodase. M. A. Ee^kovic, sat. F5*>.
Da su s glasom zajedno pokornik i ispovidnik,
premda nisu s kipom. M. Dobretic 379. A pod-
vikni glasom Mustavinim. Nar. pjes. vuk. 3, 182.
A tako me ne rodila majka, vec kobila koja kona
moga, i muskijem ne joasala pasom, i turskijem
ne nazvala glasom! 3, 255. Da bi mene ne ro-
dila majka, ni muskijem opasala pasom, ni ju-
nackim dovikala glasom. 3, 273. I po glasu po-
znavao kumu. 3, 325. Da promijeni glas. V.
Vrcevic, igr. 58. Al drhce joj glas groca bijela.
Osvetn. 1, 53. ,Bog da prosti!' cu se glas na
dvoru. 1, 70. Gdje vilinski prozujali glasi. 3, 147.
Pismo je oku sto je glas uhu. M. Pavlinovic,
razg. 76. — gdjekad se kaze o glasu, da on go-
vori. Buduci molitvu svrsila, dojde glas z neba
govoreci lioj. Ziv. kat. star. 1, 224. Glas Boga
svemogucega dode od neba govoreci. M. Div-
kovic, bes. 16a. Glasi zuce po oblaku: ,Hosana'.
I. Bandulavic 82^. Eazvedren je svak u lieu,
glasi ti ovo svi govore. I. Gundulic 399. Otro-
vani glase, nu govor' sada. A. Vita|i6, ost. 418.
Glas izide iz oblaka i Turcima govorase. Nar.
pjes. mikl. beitr. 23. Glas Bozji vapijuci po usta
mudroga. M. Zoricic, osm. 2. po tome se kaze i
da glas ,umukne'. I od grada i od dvora za-
muloiuse svaciji glasi. I. Gundulic 493. — bb)
u prenesenom smislu. aua) glas Bozji o zvonu.
Tako mi onoga glasa Bozjega, a Bog je istina!
(Kad se cuje zvono). Nar. posl. vuk. 303. — bbb)
echo, 0 glasu sto se odbija. Pusta i gluha svim
pianino, vec ne dala glas ikada, ah, kako nam
odi sada ti sve velis neistino! I. Gundulic 89. —
ccc) misao koja je u cejadetu postala da ne zna
ni samo kako, shvata se kao neki glas u diisi.
Glas mi ,u srcu neki pravi, da se od mene hoc'
dijeliti. G. Palmotic 2, 13. amo spada i ovo : Ali
srce ke ne vara, cim dohodne sluti cesti, Korev-
skoga gospodara svijem krenucem noj_ navijesti,
unutriiijem velec glasom. P. Sorkocevic 580'>. —
ddd) ono sto se glasom javja, rijeci, govor, oso-
bito ako je ganuto ce^ade sto govor i ili hoce da
gane eejade s kojijem govori. U svako pitanjo
koje u tebe budu prositi i moUti, uslisi glas liih.
Ziv. kat. star. 1, 224. Neto bi glas pozdravjenja
tvoga u ustijeh mojijeh, uzveseli se dijete u utrobi
mojoj. N. Eanina 16b. lue. 1, 44. Vidis oncas
na glas ovi gdi se zemja sva podize, gdi od svud
vrve vitezovi. I. Gundulic 433. Gospodine, zacuj
moj glas ucvijeni. I. V. Bunic, mand. 12. Kad
ga hoti pustit ziva na glas puka milostiva. J.
Kavanin 344*. Jauknu o(d) zalosti, i izmace iz
zepa noz, dignuvsi glas: ,Ja sam ona, ja, koja
sam smrt dala ovome'. J. Banovac, razg. 150.
Ozovni se na glas Pavla apostola. M. Zoricid,
osm. 17. Po glasu i svidocanstvu virnih |udi.
Ant. Kadcic 233. Jedan za drugoga vazda po-
stenijem glasom pitali. Pravdonosa. 1851. 21. —
i u mnozini (isporedi d, c)). Pasa u mlaca s bla-
gom slikom zapaza se na ove glase. I. Gundulic
470. Mandalijena klice u ove jadne glase. I. V.
Bunic, mand. 33. Al' cekajte, sii-omasi, to su od
(ILAP, a.
loO
GtAS, a.
vas Indi g;lasi. V. Dosen 7Sa. — h) u zivwccta.
Grtlica ^rbkanijemi. svojimi. oglasajetb dtbri gla-
somi.. Mon. serb. 05. (1302). Razlici g-lasi i ble-
kanja zivine. Ziv. kat. star. 1, 218. Tnj kokot
pusti glas, ter poce pjevati. N. Najoskovic 1, 181.
Toliko je .strasan glas lavski. M. Divkovic, bes.
017^. Nu kiid veco mala ptica s nejacijom leti
krili, muklim g^lasom od slavica natjecnci zuber
mill? I. Guiidulic 282. Od g-lasa prvih iior.iiib
petehov do zoro rukaini dilase. F. Glavinic, cvit.
208^. Glavora vrti, glasom rze, nci obraca puno
plama. A. Vitajic, ost. 240. Gohibica drngog-a
glasa ne ima, nego koliko da svo jeci i place.
J. Filipovic 1, 168''. Da Bojg takove niolbo ne
slusa, koliko ni glas prasji. Ant. Kadcic 40. Go-
neta li po glasu od zivine, ptice. 248. Po g-lasu
tica, a po sapama se lav poznajo. Nar. posl. vuk.
250. Kad davo cnje svraoiji glas. Nai-. pnp. vuk.
115. — c) glas stoji kno ohjeknt s Yiekijem gla-
golima, da se polcaze j^ostnjdne glasa Hi unpce ill
vekijem osohitijem navinom ; takori su glagoli
n. p. aa) dati. Hor.o li glasa dafc Ivan muceni?
A. J. Knezovic 1()8. I davahu glase proveliko.
Nar. pjes. vuk. 5, 295. Ne daj glasa bez bijela
dana. Nar. pjes. here. vuk. 4. — bh) pustiti, ispu-
stiti. Glas pustam, smijeno velmi vas moleci.
S. Mencetic 85. I doli pad jedva glas ispustiv
rece. Aleks. jag. star. 3, 228. Isus pustivsi glas
velik izdahnu. I. Bandulavic 94^. mar. 15, 37.
Glas izpnstiv tako reee. J. Kavanin 23^. Nigdi
svoga on ne pusta glasa, niti pjunu, ni na kona
viknu. Nar. pjes. vuk. 2, 78. Ne pust' glasa do
bijela dana. 1, 240. — cc) oiniti. A oni jedan
glas uciniv viknuse. N. Na|Pskovic 1, 130. Ka-
kono ti janesce koje strigu ali ti vodo zaklati,
a ono ni bleji ni koga glasa eini. M. Divkovic,
bes. IS**. — (Id) dignuti, uzdignuti, podignuti.
Cijec'-, toga dizem glas k nebesom dan i noc, mo-
leci. N. Dimitrovi6 43. Zdvizahu glas svoj ka
nebu. F. Vrancic, ziv. 37. Misnik malo popovise
glasa podigne. I. Bandulavic'-. 111''. Tad (lov-
cari) glasi dvizaju. I. T. Mrnavic, osm. 48. Glas
nzdvize i vapije. A. Vitajic, ost. 85. Pokazavsi
ga puku, dize glas, govoroci jim: ,Ecco homo."
J. Banovac, razg. 100. Uzdigavsi glas vapiti po-
cese. F. Lastrio, test. 229-''. Stido se nikoji glas
na pivane dignuti. A. Kanizlic, utoc. 834. Po-
digose glas govoreci: ,Isuse ucite)u!' Vuk, luk.
17, 13. — u pircnescnom smislu, kao protiviti se
rijecima. Ostali naucite|i no manega glasa uz-
dizu. Ant. Kadcic 485. Sveti covik glas uzdize
protiva opaku Jciv}enu. I. J. P. Liicic, izk. 10. —
ee) uznijeti. Vsi sveti vznesose glas glagojuce:
,Pomiluj, Gospodi, krstjani'. Pril. jag. ark. 9, 117.
(14()8). — ffj napeti. Sada glasa draga i mila
jodnoglasno napinaju. J. Krmpotic, katar. 119.
— (fff) prostrijoti. (Jujem vas dobro, nu pro-
strite vece glas. N. Najeskovic 1, 247. K Bogu
sada, druzbo mila, da se prostru glasi nasi, ako
u toniu zeniji nasi stvar se .sluti ka nemila. I.
(iiuidulii 81. — hh) pruziti. Prui^.i svoj glas
Jezus. 8. Rosa 104i>. — it) glas, kao nepravi
ohjeknt, stoji n instr.: ana) s glagolima vrtjeti,
izvrtati, zavijati. Koli bi junaci Ijopsc popijovali,
koli bi glasom Ijepso izvi-tali. M. Drzic 399.
Glasom zavijaju, dizu ga i nim vrto. P. Kne-
iovic, osm. 130. — hhb) s glagolom treptjoti. Trep-
tjeti glasom pjevajuci ,far trilli' ,vocem canendo
crispare'. A. d. Bella, rjef-.. 745''. — d) xiz glas
ima adjektiv Hi drugn rijer, cim se poknziije
knknv je cuti onnj gins, na) adjektiv iwknzuje
kakav je glas u vekoj prigoili, kakvijem se glasom
nesto rece, javi, znvivc, znnjevn itd. Kakvim
glasom ima se i)ivati. P. Knei^covir, muk. 5. —
Zavapifsi tada oni glasom velikim. Bernardin
10. act. ap. 7, 56. S velikina glasom, s mnogimi
slzami vzvapi. Narucn. 100a. Digne velik glas
a usta otvori. N. Dimitrovic 10. Iz glasa velika
sam poce vapiti. D. Barakovic, jar. 33. Gospo-
dicic mlad prid riime klico glasom velicime u
ovi nacin popijevati : . . . I. Gundulic 416. S ve-
likim glasom ,voce magna'. A. d. Bella, rjec.
775a. Zavapi velikim glasom da ga svi razumiju.
A. Kanizlic, kam. 843. Zavikavsi glasom velikim,
rece. And. Kacic, kor. 302. — Stiti glasom jakim
i cistim. M. Bijankovic 109. Mi udrismo u naj
jace glase i place. I. Dordic, uzd. 79. — Vikne
s gTomovitim glasom. D. Obradovic, ziv. 95. Pro-
govori gromovitim glasom. Nar. pjes. vuk. 3, 248.
— Trubju trubeci i glas glasoviti klikajuci. M.
Jerkovic 03. — Misa ka se visokim glasom go-
vori. Narucn. 27'^. Pojahu u visoke glase. Zborn.
93a. Slavicii ii gori, u glas naj visi s nami bi-
glisi. I. Gundulii 133. Ocenas govori se visokim
glasom na misi. M. Dobretic 410. — Poceti 6es
misu glason na pol visokin. P. Radovcic, nac.
434. — Govoreci s malim glasom. M. Zoricic,
osm. 42. — S vrh pristo|a na kom sjase, tihim
glasom stavno rece. I. Gundiili6 504. Papa tihim
glasom zabesidi. A. Kanizlic, kam. 879. — Stvari
malahne glasom nizocijem (govoriti). K. Maga-
rovic 108. Nika glasom niskim , nika visokim
govoro so. I. Velikanovic, uput. 3, 415. — Glasom
krotkim (ima se govoriti oficij). Narucn. 20'>. —
Isus rece glasom lalikim. Korizm. 92^. — Mladic
poc.el tanken glason pripovedat. Nar. prip. mikul.
89. — Pocet mogu visokijem i bistrijem glasom.
I. A. Nonadic, nauk. 12. — Misnik rece slidece
molitve cistim glasom govoreci. I. Bandulavic
205 — 260. — Otvorenijem glasom pjeti. A. Gu-
cetic, roz. jez. 28. — On povika glasom zada-
v}enim. Nar. pjes. vuk. 3, 540. — V nepodoban
glas probiv rece. S. Kozicic 40*. — bb) kno kod
na), nli kad. je glas takovi da se nim 2^okaziije
unutrne osjecane, ganuce. o fudskom glasu. ^ Koja
vika oda svudi vcselijeh se glasa otvori. G. Pal-
motic 1, 27. I veselim glasom vikne. V. Dosen
127''. Da se uzdvizu glasi od voselja. A. Vi-
tajic, ist. 417. — Vspoj Bogu radostnim glasom.
Transit. 190. On sa obrazom veselim i slatkim
i z glasom radostnim rece. Korizm. 103'i. —
Svitlim glasom vsim onim progovoriv. Transit.
34. — Neg pustiv tuzan glas, hotjojte I'lojzi rec.
N. Najeskovic 2, 4. Tuzni glas ,voce lamonte-
vole' ,vox ululans'. A. d. Bella, rjec. 775'i. —
Cudnimi nikimi glasi lipimi i zalostnimi pisni
pojahu. Aleks. jag. star. 3, 286. Vele tuznijcm
i zalosnijem glasom cinase niolitvu. M. Orbin 00.
i^alosnl glas ,voce compassionevole' ,vox patotica'.
A. d. Bella, rjec. 775^'. I ne ufajuc da ju obrani,
zaupi u glas pun zalosti. I. Gundulid 391. — Vila
poklico u placan glas. M. Vetrani6 2, 118. O
slavni bozo nas, })lacni glas ki cut' bi matero jo
gizdave tve jubi. I. Guiidulic 104. Zavain Josip
j)lacnim glasom. E. Pavic, ogl. 91. — Da pjosni
lijope i medeno moj ponizen glas upravi. A. ^'i-
tajic, ost. 1. — Scopan krotkim glasom rekne.
S. J^ubisa, prip. 107. — Todosije umijatim glasom
odvrati. 120. — Oce s cistim glasom i jubeznivim
a ne poplasenim govoriti ovo molitvice. L. Terzic
(B. Pavlovic) 31. Prostirat tn glas juveni. I.
Dordic, salt. 251. — Is jutitim glasom govoriti.
Nar. pjes. vuk. 2, 427. — cc) kakav je uopce (ne
same u nekoj prigodi) gins, ana) osobito po ja-
kosti. Glas jaki ,voco gagliarda' ,vox contonta'.
J. Mikaja, rjec. 100". — Da gvozdon glas tko
imo bi. J. Kavanin 485". — Mali glas ,vocula'.
A. d. Bella, rjoc. 775''. — Slab! glas ,vox an-
GLAS, a.
151
GLAS. a.
*nsta'. 775''. — Tijem da se moj glas mlohavi
u lijep iiacin krijepi i vlada. A. Vitajic, ost. 90.
— bhh) osohito po muzilcalnqj visini Hi nizini.
Naj visi glas ,voce di soprano' ,vox acuta'. A.
d. Bella, rjec. 775^. — Glas visoki , contralto,
voce niusicale nota' ,vox subacuta'. 224''. — Glas
pritanki ,soprano, o sovrauo, voce cosi detta da'
musici' ,vox acuta'. 688^. — Glas potanki ,voce
di contralto' ,vox acutae proxima'. 775^'. — Sredni
glas ,tenore, voce di musica cosi detta' ,vox media'.
7283-; ,voce di tenore' ,vox gravi proxima'. 775''.
— ■ Debeli glas , basso, voce musicale' ,gravissima
vox'. ISl'i; ,voce di basso' ,vox gravis'. 775^. —
Niski glas ,basso, voce musicale' ,gravissima vox'.
131a. — Dubok glas zatrubi iz rasta. M. A. Re|-
kovic, sabr. 54. — ccc) uopce (prni primjeri mogu
Kpadati i pod bhh)). Glas tanki, tihi ,vox suavis'.
J. Mika|a, rjec. 106^. Tanki glas ,voc6 sottUe'
,vox suavis'. A. d. Bella, rjec. 775a. To nije onaj
tanki glas lisicin. Nar. prip. vuk. 224. — Glas
zenski ,vox mollis et muliebris'. J. Mika|a, rjec.
106a. — Staue i on svojim krupnijem glasom
vikati. Nar. prip. vuk. 224. — Racite (vihri) ponit
ov moj mukal glas. P. Zorani6 50a. S primuklim
glasom i prominenim oblicjem. 27*. Glas je moj
izmuokao. M. Divkovic, bes. 350'*. Bil bi se ganul
na oni trepeci i zamuknuti glas sina svoga. P.
Eadovcic, nac. 194. Mukli glas ,voce fioca' ,vox
rauca'. A. d. Bella, rjec. 775''. — Glas cist, koji
se moze razumiti ,vox articulata, vox explicata,
vocis impressio'. J. Mikaja, rjec. 106a. Cisti glas,
bistri glas ,voce cliiara' ,vox limpida'. A. d. Bella,
rjec. 775''. — Glas drcuci ,voce tremolante' ,vox
tremula'. 775''. — Zac on imise jedan vele lip
glas, takojo ucase se kantu. Mirakuli. 118. Lip
glas i cist imadise. P. Knezevic, ziv. 20. Imao
je lep glas. Vuk, dan. 4, 5. — Obrtni glas ,voce
flessibile' ,vox ad inflexionem facilis'. A. d. Bella,
rjec. 775''. — Popivkiiie sfejer novo uinvaju glasi
skladni. B. Kasic, nac. 92. Pjesni drage i mile
pastijeri i vile u skladne tu glase ne pristav pje-
vaju. I. Gundulic 115. Glasa neskladna ,discor-
dante nella voce' ,voce absonus'. A. d. Bella, rjec.
262''. — dd) adjektivom se piolzazuje kakvo se
unutrne osjecane (lujodnn Hi nasuprot, strah ifd.)
biidi u onoga koji ciije glas. Tvoj je glas sladak
i blag. M. Jerkovic 93. Ti bijaso izgubila pri-
slatki glas od tolikoga placa. M. Lekusic 108.
— Zlacenijeh romon zica s mednijem glasom
ugadati. I. Dordic, uzd. 19. Pjesni i livale koje
sveti andjeli cistijem i medenijem glasima cine.
I. M. Mattel 175. ^ Tim sva dvorna vi glas mio
starom crncu klice ovako. I. Gundulic 459. —
Nece, nece tad niucati, da strasan ce glas jjuscati.
A. Vita^ic, ist. 152a Glas koji je odvec strasan
podnijet nece tvoje uho. J. Kavanin 5291*. Pace
sva se vojska uzeze u plam zivi, u strasive vapec
glase. I. Gundulic 519. — ee) zivi glas (mozebiti
po tal. viva voce) kaze se kad se sto jav]a izri-
jekom, samijem rijecima, a ne druyijem nacinom,
n. x>. migom, pismom, a ni nzvikoni. Satvari date
11 predanju recij i ziva glasa. S. Budinic, sum.
16a. Zivoga glasa djelovanje. M. Divkovic, bes.
225''. — mrtvi i mrtvacki glas u ovijem primje-
rima nije siiprotno ,zivorn glnsii': prvo je glas
covjeka koji umire, a drugo glas u mrtvaca. Mrtvi
glas ,voce morta, qual e quella de moribondi'
,vox intermortua'. A. d. Bella, rjec. 775''. Tad
se Jovo iz mrtvih povrati, pa mrtvackim pro-
govara glasom. Nar. pjes. vuk. 2, 576. — e) mac,
snaga po kojoj se moze ispustiti glas, govoriti.
aa) kad ce\ade slabi, a naj vise kad je na umrcu,
nestaje mu glasa, giibi ga, i moze mu ga posve
nestati. Treto bi prilika, da on glas izgubi. F.
Glavinic, cvit. 197a. Nemu pade kapja, izgubi
glas, izgubi razum. M. Dobretic 88. Po nedeji
izgubila glasa. Nar. pjes. vuk. 2, 124. — Srce
'oj hlepti, glas postaje. J. Kavanin 253*. — Glas
bo mi pomankaje. F. Lastric, svet. 27a. — Joster
gospe hotijase 2alit, ali ne moga§e, jer joj glasa
vec nestade. P. Knezevic, muk. 32. — na suprot
kad se povraca snaga, glas se moze steci. A ona,
kad moze glas steci, rece ovo cvileci. F. Luka-
revic 18. — bb) uopce ce]ade moze vikati, govo-
riti jako, koliko ga glas ,donosi\ vidi donositi, e,
b) bb). — cc) u narodnijem jyesmama nasega
vremena ukinuti koga s glasa znaci, kao dignuti
mu glas, dakle ubiti ga. Te pogodi Mehmed-
Arapina posred pasa, ukide ga s glasa. Nar. pjes.
vuk. 3, 13. Pa do nega bjese pogodilo posred
pasa Plocu Sijaiju, te Turcina ukinulo s glasa.
3, 198. — na drugijem mjestima ima ne dati
komu glasa s istijem znacenem. Te Turcina dobro
pogodio posred pasa, ne dade mu glasa. Nar.
pjes. vuk. 4, 63—64. 514. — ovo ce biti postalo
skracenem od ovakovijeh recenica (vidi c) aa)) :
Dovati ju za bijelu ruku, jednom rukom za ruku
devojku, brgo drugom za bijela usta, ne dade ju
vise dati glasa. Nar. pjes. vuk. 3, 184. Te po-
godi Krecka Knezevica po sred pasa, da ne dava
glasa. 4, 410. — f) glas stoji adverbijalno u
nekijem padezima i s nekijem prijedlozima, a moze
imati i pridjev vas, da se pokaze kako se sto
jaiija, govori itd. jako Hi polagahno (vidi i kod
d)). aa) glas je u instrumentalu samo Hi uz vas.
aaa) glasom istice da se nesto iiprav govori tako
da se moze cuti, a ne samo da se govori u sebi
Hi misli (glasom s adjektivom vidi kod d) aa)).
Svi te glasom hvale do neba i ctuju. P. Hekto-
rovic 63. Hode li se na recenom sudu govoriti
pameti ali glasom. M. Orbin 235. Ali sam u
svojoj pameti ali glasom. P. Eadovci6, nac. 116.
Glasom ,A'ocalmente, con la voce' ,voce'. A. d.
Bella, rjec. 775*. Ova se molitva u misi glasom
govori. Ant. Kadcic 101. — grijeskom s prijed-
logom s. Posli nego je vas puk molio s glasom
u recenomu otcenasu. Ant. Kadcic 102. — bbb)
svijem glasom, kad se vice koliko se jace moze.
ovako je znacene u svijem slucajevima kad uz
glas stoji vas, vidi daje. Eazuman zlo svoje kad
muci do vika, mahnit pak na dvoje glasom ga
svim vika. F. Lukarevic 57. — is prijedlogom s.
Sa svijem glasom ,ad altissima voce' ,voce ma-
xima'. A. d. Bella, rjec. 775*. Da sa svim glasom
vice. M. Dobretic 96. — bb) u ace. s prijedlogom
na. aaa) na glas znaci obicno sto i glasom (oidi
aa) aaa)). Na glas proctasmo receni list. Mon.
Croat. 99. (1466). Dokle redovnik na otaru go-
vori na glas. M. Divkovii, nauk. 163''. Molimo
ga govoreii molitve ili na glas ili pod muce. J.
Filipovic 1, 277*. Vapijase, ako ne ua glas, bari
u srcu svomu. F. Lastric, test. 161l>. Virovane
imade se govoriti na glas. A. Kanizlid, kam. 182.
Pop procita na glas osudu. S. ^jubisa, prip. 163.
Onda na glas a ne na tajnu dogovaraju se. _ V.
Bogisic, zborn. 523. — ali moze imati i jace
znacene: jako. Koja na glas vikase. E. Pavic,
ogl. 414. Pak zloku6a na glas zove. V. Dosen
40''. A zaman ga na glas iste majka. Osvetn.
1, 20. i 0 zivincetu. Jer pas kada na glas laje.
V. Dosen 117''. — bbb) na vas glas, vidi aa) bbb).
Na vas glas ,forte cio^ ad alta voce' ,elata voce'.
A. d. Bella, rjec. 325b. Na vas glas vapije. F.
Lastric, svet. 31*. Na vas glas zaplakavsi. And.
Kacid, kor. 140. I da na sav glas onako vicem
da me vilico i zuglijeri zabole. Nar. prip. vrc. 90.
— ccc) na sve glase, vidi aa) bbb). Ka 'e bo-
gove zaglusala pitajudi na sve glase. J. Kavanin
GLAS, a.
152
GLAS, b.
93^. Na sve glase .elata voce'. A. d. Bella, rjec.
325^; ,voce magna'. 775*. — cc) u ace. s prijed-
logom u. aaa) u glas, kao na glas (vidi hh) aaa)),
all svagda s jacijem znacenem. Hocu ja u glas
zaui^it: ,0 Boze!' S. Mencetic 30. Hudi Zidovi
vikaliu svi u glas. N. Najeskovic 1, 135. S ne-
pokoja u glas vapim Privisnemu. I. Dordic, salt.
473. U glas vikiiu trista kaludera. Nar. pjes.
viik. 2, 100. U glas vicu tri age care^'e. 2, 433.
Al' gledale sa divana bule, pa pomagat u glas
prionulo. Osvetn. 1, 41. — hbh) u glase, liao u
glas, ali jos vecom silom. U glase ,elata voce'.
A. d. Bella, rjec. 325''. Po vas dan jDsuje u glase.
I. Dordic, salt. 341. Vapio bi i ti bez pristanka
tad u glase. I. M. Mattel 207. — ccc) n vas glas,
vidi aa) , hbh). Klikoso n glas vas onaj tuj dva
druga. G. Drzic 435. Smirno te ja za toj sad
mo|u u vas glas, o visni Boze moj ! D. Eaiiina
142'>. Eijet 6u n vas glas. F. Ltikarevic 141.
Otac stane u vas glas lelekati. S. ^ubisa, prip.
168. — ddd) u sve glase, vidi aa) hbh). Pokli
tu u mnogu bogojubstvu u sve glase naj prije
hvala visnem Bogu ii jirisvetoj crkvi da se. I.
Gundulic 307. S tebe i)utnik mii-au sada grede
pojiic 11 sve glase. 399. U sve glase ,voce magna'.
A. d. Bella, rjec. 775'i. Sta ix sve glase revati.
I. Dordic, ben. 138. Pjevale se ^o svaki nacin,
nioj Jezuse, svud i u sve glase hvale i dike srcu
tvomu. I. M. Mattel 292. — dd) u loc. s prijed-
logom u, liao u glas (vidi cc) aaa)). samo na
jednom injestu, i to radi slika. Prista svaki od
svjetnika, a car stavno klice ii glasu: ,Zivi, dundo,
i ma bratja ziva da su'. I. Gundulic 309. — ee)
u gen. s prijedlogom iz, (od xvii vijeka, vidi kod
hbh), u nase vrijeme ohicnije) iza. aaa) iz glasa,
iza glasa, kao u glas (vidi cc) aaa)), ali silnije.
I za tim on poni iz glasa vapiti. M. Marulic 188.
Koja se s dalece iz glasa nasmija. S. Mencetic
206. Iz glasa ki (kuf) takoj pojuci prikrati zivot
svoj. M. Vetranic 1, 5. Nemoj to se jDripadnuti,
da iz glasa poklikni brajena Andrijasa. Nar. pjes.
hekt. 19. Ter sina svojega iz glasa plakase. N.
Najeskovic 1, 139. Kliknite iz glasa, da se Bog
proslavi. M. Drzic 419. Tko je ono, iz glasa tko
zove sad mene? D. Ranina 73'^. Da iz glasa go-
vore mu , credo'. M. Orbin 82. Neka jezik moj
slaviti bude iz glasa pravdu tvoju. I. Gundulic
201. Njeki iz glasa pomoc pita. P. Kanavelic,
iv. 47. Zajaukase iz glasa. L. Vladimirovic 18.
Vec iz glasa staso dozivati. Nar. pjes. vuk. 4, 173.
Pocne iz glasa da tuzi. S. !l^ubisa, jmp. 177. —
Ondar Stojan iza glasa vice. Nar. pjes. vuk. 3, 163.
Oni povikavsi iza glasa. Vuk, djel. ap. 7, 57. —
hbh) iz svega glasa, iza svega glasa, vidi aa) hbh).
Da ga kako mahnica pogrde iz svega glasa. B.
Kasic, fran. 96. A on vapijase sveg iz glasa:
,Jeda Judi! jeda Boga!'^ I. Gundulic 562. Pigmeji
iz svega glasa poju. G. Palmotic 2, 255. Vikasc
iz svega glasa. S. l^ubisa, prip. 114. — Vapijuci
iza svega glasa. P. Radovcic, nac. 260. Pocese
iza svega glasa rugati so Turkom. A. Kanizlic,
kam. 825. Iza svega glasa zvati. And. Kacid,
kor. 173. On povika iza svega glasa. Nar. i)jos.
vuk. 1, 580. Zaupila iza svega glasa. Nar. ]>jos.
istr. 1, 60. — ccc) iz svijeli glasa, vidi aa) bbbj.
samo na jednom mjestu xvii vijeka. Iz svijoh
gla.sa on ovako ne zavapi, neg' zagriui. I. Gun-
dulic 475. — (/) n gen. s prijedlogom izvan. na
jednom mjestu xvii vijeka. Kako govoris toliko
i tako jako i izvan glasa! M. liadnic 425''. —
on) " '.l'^'*- ■'* J>>'ijedl<>ii<)m s, vidi ee) aaa). na je-
dnom mjestu XVII vijeka i( pisca cakavca. Gdi
Siisana s glasa place. D. Harakovic, jar. (iH. —
hh) a gen. s prijedlogom za (koje po svoj prilici
stoji mj. iza). u nase vrijeme kod sjevernijeh ca-
kavaca. I zavikne za glasa visoka. Nar. pjes.
istr. 1, 34. Zival je rukal za sega glasa. Nar.
])rip. mikul. 5. — ii) u ace. s prijedlogom pod,
kad je glas slabiji nego kod obicnoga govora,
tako da vioze cuti samo onaj koji je vrlo blizii.
isporedi i kk). Niki s okrunenim prorokom pi-
vahu pod glas. F. Lastric, test. 230^. ISva ova
cine se pod glas. M. Dobretic 409. — kk) u gen.
s prijedlogom ispod. znacene je kao kod ii). Iz
jjod glasa ,submissa voce'. A. d. Bella, rjec. 775''.
Na ovi jjogled veli Abizaj iz pod glasa Davidu.
D. Basic 148*''. — • II) amo moze spadati i na
l)o glasa, jer je znacene od prilike kao kod ii) i
kk). Povrne Luka na po glasa. S. !l^ubisa, prip.
135. Pasa mu rece na po glasa. 186. — g) jedan
glas kaze se, kad vise ce(adi ujedno u isto vri-
jeme isto govori, te kao da se cuje samo jedno.
moze biti i a prenesenom smislti, kad se hoce ka-
zati da su cejad istoga mis(ena i ne pazeci kako
go, izjav]uju. cesto adverbijalno, vidi f). Mi vsi
jednim glasom vam dajemo. Mon. croat. 5. (1275).
Yzvajjise jednim glasom vsi glago|uce. Pril. jag.
ark. 9, 116. (1468). Ti Judi rekose jednim glasom.
Mon. Croat. 191. (1506). Od ke (Suncanicc) cu
zamjerne i velike on liposti spovidati jednim
glasom sve jezike. I. Gundulic 374. A u glas
jedan |ubezjivi vojska zaupi svakolika. P. Kana-
velic, iv. 95. Svi vapiju u glas jedan: ,Svet!...*
J. Kavaiiin 498''. Jednijem glasom ,concorditer'.
A. d. Bella, rjec. 'Ilh^. Zato te svikolici jednim
glasom ocom zazivaju. A. J. Knezovic xvii. Ja
kad pukne jtuska Stefanova, oki'enite svi jednijem
glasom. Nar. pjes. vuk. 3, 307. Povikase iz je-
dnoga glasa. S. J^ubisa, prip. 145. — mjeste jedau
u ovijem primjerima ima jedini, sjedinen: Svi
jedinim glasom na ^^omoc zazvaliu s. Jurja. F.
Glavinic, cvit. 104''. Ugrabjene gospode sve u
glase sjedinene tuze, cice. I. Gundulic 401.
b. sonus, sonitus, ii naj sirem smisbi, ono sto
cujemo nasijem usima, kao zvek, zvuk uopce. a)
kod (muzikalne) sprave koja je navlas nacinena
da daje zvek. Na glas od zvonca. Star. 1, 225.
(xv vijek). Od svirke kegodi cuti je sladak glas.
N. Dimitrovic 14. Glas jednoga rozka umico
tulikajuci izbudi me. P. Zoranic 20''. Vazda oni
strasni glas uapokoiio trub|e zvoni u usiju mo-
jijeh. M. Divkovic, bes. 423''. Usred kola od
svirali i od dipli na glas mio zace ovako mlad
Eadmio. I. Gundulic 381. Nek u zice udru prsti
i citara glas nek pusti. A. Geox'giceo, jiril. 75.
Veseli se glas cuo je buban, truba} i svirali. G.
Palmotic 1, 194. Svirala je slatkoga glasa. J.
Banovac, pri]). 258. Evo trub}a glas uzdize, na
sve strane nek odlize. V. Dosen 1*. Zvona daju
zalosni glas. M. Katancic 55. Kad cuju truba
da zatrubi onda da idu na liezin glas nemu u
l)Oiiioc. Nar. prip. vuk. 196. Ako truba da nc-
razgovijetan glas. Vuk, pavl. Ikor. 14, 8. Ako
zvono no zanijemi ni promijeni glas. S. J^ubisa,
prip. 191. Na glas zvona kujiimo se i Boga
livalimo. 195. Glas gusala. M. Pavlinovic, rad.
98. — h) uopce. Slisah glas s neba kako glas
vod mnozih i kako glas velika groma. Bernardin
11. apoc. 14, 2. Na glas tihi od vjetrica bjose
ranit' zora obikla. I. Gundulic 311. More i rike
strahovitim glasom bucice. J. Banovac, razg. 2.
A udorac jeka stase, da sva gora glas vracase.
P. Knezevic, muk. 40. Gdi top bojni ne domece,
i glas mu so cuti nece. V. Do.son 122'». (Jlas
oni sladko slisat, vitric kad pune zapadiii. M.
Katancic 40. Soko lotnu, a praporac zvoknii,
glas zacula dovojcina majka. Nar. jyes. vuk. 1, .382.
U glas puce tridosot pusaka. 3, 282. Pa zolena
GLAS, b.
153
GLAS, e, a).
topa opalise, glas odjeknu na cetiri strane. 4, 59.
Niko puske prije da ne baca, dok ne pukne puska
Bjeliceva, pa ostali na glas poletite sa svih straua,
Tarke zabunite. 4, 28'.^- Glas krila nibovijeh bi-
jase kao gias kola. Vuk, otkr. jov. 9, 9. Sta 1'
je pustini naspilo topovma, da ne daju iz svog
zdrla giasaV Osvetn. 2, 131. Iza pola dana pustoj
pusci ponestalo glasa. 3, 92.
c. modi, cantus, kad glas (pod a Hi b, a)) mi-
jena se jiostajtici sad visijem sad nisijem po ne-
kijem osobitijem zakonima te je cijelo ugodno
uhu, melodija. nije jasno za sve primjere, spa-
daju li amo. I prije ce primaliti slavic zabit'
sred zeleni glas spjevanja svoj |uveni, neg ces
mene ti ].ubiti. S. Bobajevic 221. Da pod slatke
skladne glass nam vjenacce tej vijemo. I. Gun-
dnlic 70. Jos na slavu pojske krune, pod glas
skladnih zacinaka, rujna vina case puna sluzahu
se od junaka. 415. Pjesni jedan dio pjet spravi
se, neka na glas liih iiresni lijepa dikla zatravi
se. G. Palmotic 2, 328. Cin'te da glas sladko-
redni organ poda. A. Vitajic, est. 353. Naci ce
sve glasove kako koji ima pivati. P. Knezevic,
muk. 5. Na mobama se obicno pevaju deseto-
slozne no maiie zenske pesme, za to ih onuda i
zovu ,mopske pesme', a pevaju se na ,mopski
glas'. u Nar. pjes. srem. 3. i kao telmicka rijec
u crkvenoin obredu. Ohtoihb ott 4.go glasa. Mon.
serb. 538. (1494).
d. sonus articulatus, kakav postaje (kod go-
vora) judski glas (a i sam dah) prolazeci kroz
usta, pomocii usana Hi zuha Hi jezika Hi rese
Ud. a) sto se jednom izgovara i u pismu se hi-
]ezi jednijem slovom. Ne imajuci Latini toliko
razlike glasove ni toliko razlicijeh slova, koliko
imamo od potrebe mi. B. Kasic, nac. 110. M.
Orbin 330. Da se glas ovoga slova (h) medu
narodom nasim u Srbiji i u Magarskoj ne cuje.
Vuk, poslov. XII. Sto se tice pretvaraiia onijeh
slova, koja po glasu nijesu tako nalik jedno na
drugo. pism. 29. — amo spadaju i ovaki pri-
mjeri, pi-emda ne postaje ni glasom (u pravom
smislu, kod a) ni dahom, i ne hilezi se slovom:
Onaj glas koji se ucini kad se vise prednijeh
gornijeh zuba jezik metne pa podigne, koje kad
se ucini jedan put znaci ,nije' , a kad se vise
puta uzastopce ucini onda pokazuje da se coek
cemu cudi. Vuk, poslov. 167. — h) slog, slovka.
Glas koji se cini sastavjivsi (sic) slova ,syllaba'.
Glas po glas ,syllabatim'. J. Mikaja, ijec. 106^.
Po deset silaba, aliti giasova. L. ^ubuski, pism.
13. U pismopisu (poesis) nije dosta, samo da se
slovke na kraju redaka slazu, vece da se rici po
glasu rede, kako gdi duji ili kratji (sic) tribuje.
J. S. E,e|kovic xiii — xiv. — c) rijec. Ovi glas:
jlatria, hyperdulia'. A. Bacic 49. Da je ovi glas
(aleluja) sastavjen od dvi rici. F. Lastric, test.
179b. Koja otajstva imaju se izvaditi iz ovoga
glasa ,oca'. J. Matovic 17. Ovi gias oliti ova
ric ,odrisefie'. M. Dobretic 84. — amo spada i
ovo, gdje glas uprav znaci: ime. Jer u zivotu
Bura zvana bi, vitar ta lie gias uzdrzi. P. Zo-
ranic 81-— 9^.
e. fama, sto jicdi o cemu kazu, pripovijedajn,
kako se o cemu govori, sto se o cemu cuje.
a) fama, rumor, sto ]iidi pripovijedaju jedan
drugome o kalcvu dogadaju. a) uopce. Da lie do-
brotom vo|an sam, bjese glas. S. Mencetic 302.
Pokle je gias, da se s vami dobro imam. Mon.
Croat. 220. (1527). Glas smrti Nilcole Jerka Dmi-
trovica. N. Na|eskovic 1, 328. Glas jest da vracas
vid slipcem. B. Kasic, is. 35. Glas je da ona
od djetine mlijecne puti pomas kuha. I. Gun-
dulic 301. Glas temejit , rumor constans, fama.
constans'. Glas novi razgiasen , rumor dissix)atus'.
J. Mika|a, rjec. 106'>. Natirivao je, kako je glas,
l^utnike, da se podpisu. A. Kanizlic, kam. 277.
Ovu nam slobodnost glas opceni ocituje. 458.
Glas je da receni pastiri bjeliu cetiri. S. Rosa
32^1. Ako paka nije doisto od toga oznanen neg
je samo koji glas. Ant. Kadcic 472. Da je glas
obceni u puku. M. Dobretic 490. — h) za sirene
glasa upotrebjavajii se razlicni glagoli po tome
sto se glas shvata metaforicki kao nesto zivo sto
se samo po sebi mice, ili nesto materijalno sto
se nosi ; tako n. p. glas ide. Po druzbi kad pode
po tvojoj ovi glas. N. Na}^eskovic 1, 181. Niki
glas va usi moje dojde, da do velikoga Eima
dosal jesi. Aleks. jag. star. 3, 252. Glas niki va
usi nase pride. 298. Dode glas, da bijase umro
papa. I. J. P. Lucie, izk. 29. Glas otide od usta
do usta. Nar. pjes. vuk. 2, 173. A glas ode po
Zadru bijelu. 3, 409. — povlaci se. Taj se glas
povlacio kroz samu svjetinu. M. Pavlinovic, rad.
58. — nosi se, raznosi se, pronosi se. Ko se uz-
mnozni vezijer ubi, casom raznije glas svuda se.
I. Gundulic 546. Pronio se bio glas od otajnoga
dogovora. A. Kanizlic, kam. 423. — trci, tece.
Jesu li istini glasi, ki ovuda tecahu? Mon. croat.
221. (1527). Spovijeda se toj zaisto, i glas vece
svijet protjece, da za kolijevku stit joj jjoda. I.
Gundulic 337. Ovi glasi -po dvoru tree. A. J.
Knezovic 143. — leti. Da od po|ackih sila ova
sama osta, glas prolita, sred dobitih vitezova do-
bitnica nedobita. I. Gundulic 333. Brzi od toga
nego ptica glas poletje k onoj strani, gdi mu
stase vjerenica. 341. Udi| od toga glas ide litati
po svitu ovomu. A. Vitajic, ost. 413. Kad bi so
glas od osude tako strasne po svem svijetu raz-
letio. B. Zuzeri 141a. — prsi. Jur na kiilijeh
od vjetara gias po svemu svijetu prsi, ko kra-.
|evic silna cara kojija slomi, sab|e skrsi. I. Gun-
dulic 287. — c) postajane glasa, kao i sirene
(vidi h)), shvata se metaforicki, te se kaze n. p.
da glas izlazi. Mao izide glas naj prvi, ali u
svacijeh ustih rasti. I. Gundulic 483. Glas ovoga
dogodaja svudar izide. S. Eosa 89*. — iznosi se.
Da je Tmor hudi ovi zlobni glas iznio. G. Pal-
motic 1, 69. Posaptom se gias iznio. P. Kana-
velic, iv. 320. Bio je glas, ali tko ga iznese?
A. Kanizlic, kam. 356. — disc se. Sada se dize
glas, da }ubav jos rabi. S. Mencetic 34. Podizat'
se glas pocina, raste govor, svak besjedi, da od
Pojaka do Turcina mir zudeni vece slijedi. I.
Gundulic 456. Dignuti se novi glas ,fama surgit,
oritur rumor'. J. Mika|a, rjec. 106^. Glas se dize
iz tvornicarskih gradova. M. Pavlinovic, rad. 149.
— rada se. Oce priti, kako se gias zraja. Mon.
Croat. 222. (1527). — prosiple se. Za to glass
prosu opeta, i svakomu cini znati ... I. Gun-
dulic 296. Buduci se nerazlozni glas prosuo, da
mi imamo biti singe. G. Palmotic 1, 68. TJ tur-
skomu taboru prosu se glas, da u pomoc idu.
A. Kanizlic, kam. 821. Mogli bi prosut glas u
puku. S. Eosa 1Q1»: Prospu vlastela glas, da su
Kotorani otrovali Bubica. S. l^ubisa, prip. 53. —
puca. Puce gias po zupi, da mu se smrt zbude.
D. Barakovic, vil. 54. Puknuo po zem|i glas da . . .
I. T. Mrnavic, osm. 28. Svi se zacudise i puce
ovi glas po svoj okolovini onoj. F. Lastric, od'
288. Puce glas po primorju, da se car ruski
objavio u Mahinama. S. ]^ubisa, prip. 99. — d)
istice se rijecju glas da se o necemu nekako go-
vori, a da je u istinu ono drukcije. Odprayja
se putovati jniko mora glasom na Bozju kucii,
a odlukom da pri Damasku zatare janicare. I. T.
Mrnavic, osm. 13.
GLAS, e, ft).
154
GLAS, e, ii) a).
p) stD strijet, jitcU uopce misU i (jovore fdohro
Hi zlo) 0 home Hi o cemu.
a) istice se da se mnogo o Tiome Hi o cemu go-
vori, (la mnogi za ono celade Hi za onu stvar
znadu, cesce u dohrnm sniislu, ali ne svagda. lead
je It dobrom smislu, glas znaci gotovo sto i slava.
aa) glas nema pridjeva kojima hi se ])olcazalo,
jeli dobro Hi zlo znacene. aaa) smisao nije ni
dobar ni zao. Da nasemu bogu propetomu glasa
nijo meu starimi pisci. I. Vrancic, ziv. 10. U
koma gradu bjese jedna djevojka vele lijepa kojoj
bjese glas po svo' okolini. M. Divkovic, zlam.
48''. Ovijeh strana joste onarao glas medu nam
ne prolijeta. G. Palmotic 2, 418. U lioj (Beta-
niji) od prije ne bjese bio, za sve da u noj bio
je po glasu poznan. S. Rosa lOG^-. Skoro jednog
ongleske su glasa. J. S. Re}kovic 57. — hhb)
naj cesce stoji u dobrom smislii. Dosta bi da
tvoris deseto sto t' je glas. S. Mencetic 43. A
to je Ektor, glas kogano uznasa tako, da samo
vas imenom pristrasa. H. Lucie 199. ,Jer zudim
da tvoje slave svud glas hodi. N. Dimitrovic 88.
Ki te tvojoj slavi gizdav venae savit i tvoj glas
proslavit. P. Zoranic 74*. Od §iska i Gore, kih
pjesan glas stece, ki zginnt ne more. D. Ranina
04''. 1 s istoka do zapada od svetine glas negove
po narodih leti sada. I. Gundulic 437. I glas
svetine na da|e razsiri se. F. Glavinic, cvit. 39a.
Svijotli ki;a|u i uzmnoziti, glas koga se svud
prostira. G. Palmotic 2, 203. Glas mudrosti ni-
hove i kriposti bozanstvene doseze tja do naj
zadiiih mejasih zemje. P. Eadovcic, nac. 147.
Ubij dangubu i roditi ce se glas, zasto trud jest
majka glasa. M. Radnic 485a'. j^a slavicu je glas,
a kadgodi grmusa i Ijepse poje. (D). Poslov. danic.
66. Na glas od negove svetine pridose tu iz
Eima. I. Dordic, ben. 36. U Lizbonu on se rodi,
kog bogatstvo, glas i fala mista druga sva nad-
liodi. P. Knezevic, ziv. 25. Glas do neba, a kad
dobro j)ogledis, a ono mucak. Nar. posl. vuk. 42.
Puce po Evropi glas Lukine radiie. M. Pavli-
novic, rad. 21. — ccc) u zlu smislu, ri;jctlco. Po
svem svijetu prse glasi mojih razkosa. J. Ka-
vanin 395^. — cesce u ovakovijeni primjerima,
gdje je u zlom smislu samo po tome sto se misli
da svaki glas udi djevojackom postenu. Al' me
nemoj, momco, na glas iznositi. Nar. jjjes. vuk.
1, 438. Nemoj me , junace , na glas raznositi.
Nar. pjes. mikul. 163. Buduc je djevojku u glas
metnuo. V. Bogisic, zborn. 178. — ddd) na glasu
(kao glasovit) cesto stoji kao adverab Hi pridjev,
obicno u dobrom stnishi. Febrone razum po svem
gi-adu na glasu bise. F. Vrancic, ziv. 54. Spo-
vjednici, koji su bili na gla.su od kreposti i od
cuda. M. Orbin 263^. Ako dosle bismo mi na
glasu i u scijeni. G. Palmotid 2, 281. Biti cos
vecma na glasu i dobro hocen. M. Eadnic 359^.
Kuca na glasu a macka gladna. (F). Poslov. danic.
51. Zato bise na glasu i u slavi mnogoj. A. Vi-
ta}ic, ist. 177. Na glasu ,coleber'. A. d. Bella,
rjec. 1831 ; ,colebratus'. 301''. Jiijaso vrlo na glasu
puk Izraelski. J. Banovac, pred. 60. Bivsi on
na glasu zarad svoga nauka. A. Kanizlic, kam.
13. I Morjoma na glasu djevojka. Nar. pjes. vuk.
1, 595. I Bosnako na glasu junake. 3, 45. Trazis
li svoca na glasu? S. ^^ubisa, i)ri]). 248. — rijetko
u zlom smislu. Ja sam lupoi koji sam vooma
na glasu. M. Divkovic, zlam. 67-1. Da se jedna
bogofubna zena svadi s jednom, koja je na glasu
visfcica. M. Zoricic, zrc. 11. — hb) s pridjenima
koji podaju: aaa) dobar smisao. Hvaliso vi..sa-
koju dobrotti i poctoiiijo slavnoga i volikoga glasa
gospodbstva ^ti. Six.m. sr. 1, '21. (1399). Inias
velik glas. S. Monciotic 66. Mod ostalemi na
naj vecem glasu dva krscanska popa nahode sd.
F. Glavinic, cvit. 30'J. Glas veliki svuda leti od
razuma i pameti tej kra|ice. G. Palmotic 2, 199.
Naslidujuci one svete od velika glasa. P. E.a-
dovcic, nac. 50. Veci s toga glas vam reste,
neg sto naucni i mudri jeste. J. Kavai'iin 181''.
Zaradi mudrosti na velikomu glasu bijase. A.
Kanizlic, kam. 45. U senatu mletackome velik
ti je glas. Nar. pjes. vuk. 1, 35. Velik o nem
pukao glas. M. Pavlinovic, rad. 75. — Znao je
dopriti do evropejskoga glasa. M. Pavlino^^c,
rad. 48. — Ivrajevicu glasa mnoga, dobita sam
ja, dobita. I. Gundulic 413. KraJ grede od otok
uzmnozita glasa. M. Drzic 447. — Kijem pjenez
i blago milije . . . jes nego li slavan glas. N. Na-
Jeskovic 1, 303. Tolik slavan glas ne tecise. P.
Zoranic 36''. Silna Akila, kom svi puci ime u
slavnu cuse glasu. I. Gundulic 367. Kazlar-aga
(cu) glas 23un slave od neizmerne svim liposti
Suncanice prigizdave. 372. Ako je vami doso
ikada na usi svijetle glas pun slave Radoslava.
G. Palmotic 1, 37. Glas ovi slavni od cudesa
puce. A. Kanizlic, fran. 62. — Bratska sloga rad
bratskoga spasa, i viteskog po svijetu glasa.
Osvetn. 3, 116. — Za nih velik i posten glas.
M. Divkovic, bes. xviii. Koga^ slave glas posteni
po svemu se svijetu pjeva. G. Palmotic 2, 288.
— U kojoj se strani od svita svijetlijem glasom
ne prostire tvoja krepos plemenita? G. Palmotic
1, 38. — -^ Glas im vedar svuda slovi. J. Palmotic
14. — ^ Nega slave glas oholi priko svega leti
svita. G. Palmotic 2, 291. — Ka ne da, vicni glas
da budes stec sebi. 8. Mencetic 41. U srcu mi
je ze|a mnoga . . . i od dosastja ovdi moga glas
vjekovit ostaviti. G. Palmotic 1, 30. Viciii mu
glas do nebes dojjira. B. Krnariitic 26. — Pored
glasom neumrlime tve slobode ime zivjeti ce. G.
Palmotic 1, 111. Kad tvu kcercu podas nemu,
neumrli cos glas ostavit. 1, 343. — bbb) zao
smisao. Iznio bi se bio od nih zao i neposten
glas. A. Kanizlic, utoc. 502. Grdan pasa bjezi
na dvorove, glasa grdna a obraza crna. Ogled,
sr. 106. — Od prijekora i od sramote po svijetu
ti glas ce otiti. I. Gimdulic 403. — ■ cc) i s ovijem
znacencm glas moze biti uz razlicne glagole, kao
kod ('■) b) i c) (vidi primjere od' aaa) do (f'fj) ;
ali maze biti i uz neke osohite glagole, tako n. p.
kaze se da ,glas slove^. I za mu da cu cas pri-
niti lice mo na divni ne obraz, od koga sloviti
xw'ik ce vjocni glas. D. Ranina 11 1^. Od kih
svud slove glas. D. Zlataric 38^. Vuk i ^ubdrag,
kih slovijase glas s istoka do zapada, s puske
ognene mrtvi ostaso. I. Gundulic 377. Kih glas
mnogo lita i slove. A. Vita}i6, ist. 178''. — glas
zivi. A glas 6e tvoj zivit. M. Marulic 11. —
glas sja. Nam se slavan glas po svitu prosiva.
B. Krnarutic 26. — glas potamiii. Bojnici su
potamnili glas od slave svojo bojno. P. Kanavolic,
iv. 15. — glas se stjeie, dobiva ltd. Ako li inozos
stoc u tomem (sic) slavan glas. S. Mencetic 159.
Tu su i oni , ki zivjeso djohijuci vazda vri-
jedno, ter s ilostojnijoa\ casti ujoduo u vijek slavan
glas stekose. I. Gundulic 116. Nikola jo .stekao
glas u Rimu. M. Pavlinovic, rad. ()6. Zadobiti
glas od hvalo. Transit. 182. I tezijom zivola
moni moz' prodjiti a tvoja ljo])ota slavan glas
dobiti. N. Na}oskovic 2, 43. Srco takvo glas do-
biva, da se od Aeg' slavno piva. V. Dosen 191'».
S takvim nacinom bi i nasega vilajota vina glas.
hvalu i cijenu mogli pridobiti. I. Jablanci 213.
Ti su jiidi dosli do gla.sa. M. I'avlinovic, rad. 11.
Luka je na Hjop glas ilosao. 49. — gl(ts se gubi.
Kvmu) nia bisenia, noka daj slavni glas uros
tvoj izgubi. N. Najeskovic 2, 1'20. I radi nih
GLAS, e, fl) a).
155
GLAS, f.
glas i ime i istu tvoju dusu gubis. A. Vita|ic,
ost. 21. Pade Pliva u Vrbas, i izgubi svoj glas.
(Kad se mani vidruzi s vecijom od sebe i pored
nega se izgubi. Pliva je u Bosni voda koja kod
grada Jajca s velike visine pada u Vrbas). Nar.
posl. vuk. 245. — glas se obdrzava. Da obdr-
zimo i sebi i domu glas. ^ P. Vitezovic, odil. 36.
— glas se zeli ili iste. Zudjeti ill iskati glasa
ili slavu od Judi, grijeh je. S. Matijevic 81. —
glas se^ tvori, cini, daje. Tvoj ures glas volik
tvori. S. Mencetic 117. Bre kakva je cura pri-
stanula! glas je dala na cotiri strane, te su na
mi svati navalili. Xar. pjes. vuk. 3, 472. sehi i
drugome. On ncini sebi glas vridan \dkovitoga
spomenutja. A. Kanizlic, kam. 5. Rodu glas
ucini. roz. 119. I glas redu podade. F. Glavinic,
cvit. 250a. — glas se ostavla za sobom. Wellington
je za sobom ostavio cist glas. M. Pavlinovic,
rad. 86.
b) fama, existimatio, sto se misli i govori o
cijoj moralnoj vrijednosti , postenu. znacene je
drugcije nego kod a) i s toga sto nije imtrebno
])omisliti da se jalco siri. kad je u dobrom smislu,
znaci gotovo sto i cast (kod 1. cast nije dosta
istaknuto ova znacene), postene. aa) kad je hez
pridjcva, obicno se shvata u dobrom smislu. Vo-
lismo glasLi nasemu da cvate odt posledniht.
Mon. serb. 249. (1400). Da smo poreceni u glasu
i u (poct)enju. 288. (1419). Zgubi svoj glas i
cast. M. Marulic 8. Zgub|a clovik po grihu glas,
poctenje i sciun. Korizm. 581". Bludnost ki-ade
glas. Zborn. 17''. Covik jezicnik uzme postene
svoga iskrnega razdiruci casnost negova glasa.
J. Banovac , pi'ip. 55. Kad i zena indi hoce
glas imati od cistoce. V. Dosen 101^. Da jedan
vlastelin nepravedno nvridi s jezikom glas jedne
postene vladike. And. Kadcic 258. — rjecte u
zlu smislu. Oblaguju glasom eresije kogagod.
S. Budinic, ispr. 135. Tim er se poteza, i ko
ja svud brz bi, slovuca lupeza ime i glas on
dobi. I. Gundulic 149. — bb) s pridjevima koji
daju dobar smisao. takovi su na ■primjer: dobar
(vrlo cesto). Dobra jedna zena i dobra glasa
pomaknena za svidocanstvo. Zak. vinod. 61. Bal-
sam znamenuje miris dobra glasa. Nam en. 14^.
Dobar glas i zitak till zen. Mirakuli. BG. Bo}i
je dobar glas nego li veliko bogatstvo. Zborn.
7a. Ostaviste dobar glas posvude. P. Vitezovic,
odil. 33. Boje je dobar glas nego li zlatni pas.
(D). Poslov. danic. 8. Jeda bi scinu i dobar glas
stekao. J. Filipovic 3, vii. Videci, da ce se sra-
mota lie i pogrda ocitovati i dobar glas izgu-
biti. F. Lastric, ned. 401, S velikom stetom od
liihove koristi i dobra giasa. I. A. Nenadic, nauk.
140. Opciti s zenskom glavom koja nije dobra
glasa. Ant. Kadcic 4. Mneci da ovi iskrnega
dobri glas biti ce nemu na stetu. I. Velikanovic,
uput. 1, 352. Otle se povratio glasa dobra, svi-
jetla obraza. Pjev. crn. 40^. Bo}i je dobar glas
nego zlatan pas. Nar. posl. vuk. 27. Dobar glase,
na zlo li me napase! (Kad ko sa svoga dobroga
i velikoga imena dopadne kakve muke). 59. Selo
u kom si nije na dobru glasu. M. D. Milicevic,
zlosel. 224. — posten. Ako ti pocten glas ne
tlaci moj pogled. S. Mencetic 107. Pocten glas
bo}e je dobiti nego li zlatan pas s prijekorom
nositi. M. Vetranic 1, 201. On ko dobar svacili
mnostvo na veliku zlu promijeni, i bogatstvo u
uboztvo, i u prikor glas pocteni. I. Gundulic
218—219. Ako ti prem vse izgine, posten glas
te nek ne mine. P. Vitezovic, cvit. 3. Pastir
ima bit postena glasa. P. Filipovic 15. Vise va}a
mudra glava i tvoj posten glas, neg' na tebe
zlatna puca i svileni pas. Nar. pjes. yxik. 1, 69.
— castan. Nistor nije pod nobi vjekuste u sebi,
nog samo castan glas. F. Lukarevic 310. — lijop-
Zude vec lip glas prid bogom imati, nego svime
vladati satvarim |udskima. D. Eaiiina 108*'. Voli
lip glas i postene nego zdravje. V. Dosen 117'>.
— cist. Kad prijubodivnica nije ocito posve cista
glasa. Ant. Kadcic 518. — • cc) s pridjevima koji,
daju zao smisao. zao (cesto). Spomen' se da
mnoge naj pri take budu, a pak napnu roge i
zal glas dobudu. M. Marulic 160. Ca niu prudi
liegovo blago kada ima zal glas moju }udi ?
Korizm. 52a. Nitko nikoga ne ima zlijem glasom
naglasiti ni ozloglasiti. M. Divko\ac, bes. 44(ja.
S uerazloznom ovom smrti svud cu zo glas osta-
viti. (t. Palmotic 1, 399. Covika smradom zlog
glasa ojioganiti. A. Kanizlic, kam. 29. Dohodi
ondi jedna zena zla glasa. S. Rosa 83*. Ivanica
ostaje pod zao glas. Ant. Kadcic 397. Vise puta
pane koja stranka u zlocest glas. V. Bogisic,
zborn. 175. — hud. Mnozih ti ni glas hud, da hvale
izvrsne. M. Marulic 160. — rdav. Prospe rdav
glas o noj. D. Danicic, 5mojs. 22, 14. — neposten.
Ostati ce,s malom casti i sved s glasom nopo-
stenim. G. Palmotic 1, 355. Iz kojega (griha)
izlazi glas neposten. Ant. Kadcic 24. — prije-
koran. Glas prikoran po svem sviti ovijem bi-
jegom dobit cemo. G. Palmotic 2, 395. Glas stece
pun prikora svijetla kra|a kci jedina. 1, 366. —
sramotan. Djevojcica, ka je rada, da sramotan
glas ne stece. 2, 384. — crn. Da pobigne, crn
glas sebi dok dostigne. V. Dosen 194a. — taman.
Sva celad tamne vrste zanata i glasa. Ant. Kadcic
25. — dd) i s ovijem znacenem glas moze biti
s glagolima s kojima je kad mu je znacene kao
kod a) b) i c), i ft) a) cc); a moze biti i s dru-
gima, tako n. %).: aaa) ,dobar glas^ moze se uni-
stiti Hi slabiti, te stoji kao objekat s nekijem
glagolima, kao u ji^'imjerima : Koji te svojimt,
zloiimtstvomt Dubrovniku dobri glast pogubitb.
Spom. sr. 1, 42. (1402). — Podjamstva, nena-
vidnost i vzimanje glasa. Transit. SO. — Nog
samo dobar glas satrti ne moze. N. Na}oskovic
1, 828. — Dal' svoj dobar glas ukine. V. Dosen
134a. — Pogrjuje druzim dobar glas. Korizm.
52a. — Ne imamo uvrediti dobri glas cloveka
nijednoga. S. Budinic, sum. 39'^. — Kad glas
dobar nihov smrade. V. Dosen ISS'^. — ili kao
subjekat s drugijem glagolima: Negov posten
glas prid svijetom pogini. I. Dordic, salt. 380.
— Tko zitak svrsi nosec se sramotom, vas mu
se glas skrsi. B. Krnarutic 26. — bbb) dobar se
glas moze vratiti. Potriba je vratiti dobar glas
i cast. A. Komulovic 9. Da vrati dobar glas.
P. Kadovcic, nac. 547. — ccc) 0 ,zlu glasu' kaze
se n. p. da se stav}a,^polaze na koga. Postaviti
zal glas na kogagod. S. Budinic, ispr. 62. Stavja
se zao glas na drugoga. A. Komulovic 21. Po-
stav|ajuci nepravedno zao glas na svoga brata
ki-stjaiiina. Ant. Kadcic 257. Ako bi zal glas
na koga polozil. F. Glavinic, svitl. 68. — da se
iznosi na koga Hi za kirn. Zao glas na nega
iznesu. I. Grlicic 54. Za drugijem zao glas iznese.
205. — da se ko postavla u zao glas. Videci se
prez griha v zal glas postav].ena. Mirakuli. 77.
f. nuncius, sto se kome javja o kome, o cemu,
kako sto biva (osobito iz daleka), vijest. a) uopce.
Trepi svak ter za glas pita. M. Marulic 17. Koji
su glasi? ,fiuid novi'?' A. d. Bella, rjec. 514''. Glasi
i priglasja od podignuca filistevskoga. I. Dordic,
salt. XI. Ne imaduci ona od liega za toliko go-
dina glasa ni lista. M. Dobretic 437. Ne stre-
jajte po gori junaka dok je glasa Krajevica Marka
i negova \'idovita sarca i negova sestopera zlatna.
Nar. pjes. vuk. 2, 219. Za tim prode godinica
GLAS, f.
156
GLAS, t
dana, ni Todora, ni od nega glasa. 2, 593. Otkle
kiiiga, kakva li je glasa? 3, 47. Ni de Zlatke,
ni od Zlatke glasa. 8, 135. Ni traga ni glasa.
(Niti se sto cuje, ni zna za to). Nar. posl. vuk.
224. Od kuge nije glasa ni traga, u kamen se
stanila. S. ^ubisa, prip. 169. — u nase vrijeme
upotreblava se kao trgovacka rijec, had tryovac
drugome javja (pismeno) n. p. da mii sa(e koju
trgovinu, a osohito had je na negovo ime izdao
mjenicu. u Sulekovu rjecniku: ,avis, aviso'. Glas,
naznanilo ,bericht (avis bei wechselbriefen)'. Jur.
pol. terminol. 76. — h) da se kase kakav je ,glas',
pridijevajii mu se adjektivi, n. p. glas moze biti :
aa) dobar, veseo, ugodan, srecan itd. Dobre gla-
sove. Mon. serb. 319. (1423). O Toma, dobar
glas ! vidismo Gospodina. Korizm. 1041^. Ako
vidis (u snu) drijeva ali da putuju, toj prilikuje
dobar glas. Zborn. 134''. Za dobar glas dobar
kolac (D). Poslov. danic. 152. Idahu hiteci s do-
brim glasom, kako iznenada bijase u jedan cas
ozdravio sin liegov. F. Lastric, od' 281. Evan-
dele reci ce dobri glasi. A. Kanizlic, bogo|ubn.
73. Ostavi me, rece, nisu dobri glasi. M. Ku-
hacevic 153. — Blag glas. S. Eosa 43^. — I kad
na n se namjerite, dajte mi oncas srecne glase.
G. Palmotic 3, 109''. Eadostan otac cujuci sricne
glasove od sina, upita vrime kada je to iznenada
odma ozdravio. F. Lastric, od' 281. — Ti pod'
s glasom cestitime k mojim bratcim. I. V. Bunic,
mand. 38. S kijem mu (listima) poda glas ce-
stiti stare uvjete da ponavja. P. Sorkocevic 593*.
— Dali mu smp glas veseli, da tva mlados zeli
doci k nemu. G. Palmotic 1, 245. Ovo su zaisto
dobre novine, ovo su veseli glasovi. B. Leakovic,
nauk. 74. — Srpski poslanici iz Kusije donesu
povojne glasove. Vuk, grada. 4. — Glas ti dodoh
dragi dati mile druzbe zive i zdrave. G. Palmotic
1, 91. — bb) zao, neveseo, neugodan, nesrecan
itd. Zli glasi! Andrijanu vjerise za tvoga dunda.
M. Drzic 207. Zao glas i ptice nose. (Z). Poslov.
danic. 155. Kazase mu zle glase. And. Kacic,
kor. 248. I donese zle glasove. Nar. pjes. vuk.
1, 95. — Ki'oz hud glas, ki custe. D. Zlataric
30a. Da mi vece nikada huda glasa ne doneses.
Nar. pjes. bog. 133. — Ruzni glas me jakno ogneni
trijes iz vedra noba udari. P. Sorkocevic 581'*.
Kad ce vrani preletiti crni i iz gore ruzne pro-
nijet glase. Osvetn. 2, 31. — • Nevesele glase Ja-
kovu donise. And. Kacic, kor. 33. — Pak im da
tuzan glas: neka je svim znati, da . . . N. Na-
leskovic 1, 127. Tuzno glase nosis nami, jDune
smece i poraza. G. Palmotic 1, 373. Tuzne ti si
i usione glase meni sad donila. 2, 79. Evo tebi
nosim tuzne glase i priglase. Nar. pjes. mikl.
beitr. 85. Svojoj Jubi tuzan glas donesal. Nar.
pjes. istr. 2, 21. — Jadni ovi glasi razalostise
papu. A. Kanizlic, kam. 810. Kad od tebe jadne
cuje glase. Osvetn. 3, 50. — Al' treci dan stize
glas iz Boca zalostni. M. Katancic 56. Zalosne
ce glase donijoti. Nar. jijes. vuk. 1, 547. — lluda
ces donije mi placan. glas. F. Lukarevic 39. Placni
glas mi mira no da. P. Sorkocevic 591''. — Zle
ti pisme a cemerni glasi. And. Kacic, razg. 811'"'.
-;- I bozicam donositi gorke glase, pune smece.
G. Palmoti6 1, 115. — Tezak nam si glas donio,
da se hudi cut ne more. 1, 865. Nama teski glasi
dosadise a u tebe cudo kazujudi. Nar. pjes. vuk.
2, 233. — Cuj, ke mi su sinci mili po jednomu
sad glasniku placuoj inajci porucili trudno glase,
zgodu priku. I. Gundulic 387. — I imanje, ko
zna se protilo koli 1)i, no htje vec da pase trave
lis, za?iuvsi noinilo toj glaso. D. Ranina 138''.
Sasma to^.ak i iiomio ()d jiibjoiu* druzbe meni
danaska si glas donio. G. PaImoti6 1, 51. — Ne-
ugodni glasi dopadose do Danila. Pjev. cm. 257a.
— S nesrecnoga segaj glasa ki mu poda placna }ubi
starac despot rijec izgubi. I. Gundulic 388 — 389.
Nesricni cu glas mu dati, da je negova druzba
mila sred mora se potopila. G. Palmotic 1, 49.
— Al' kada mu kobni dodu glasi. Osvetn. 2, 25.
— Cudna glasa, tuzni covice, da imas jednom
iirariti ! M. Zoricic, osm. 56. — cc) istinit. Od
junaka glasovita podat' ti cu glase istine. I. Gun-
dulic 462. Donijeti istine glase ,vera nuntiare'.
A. d. Bella, rjec. 515^. — Diko znana od Par-
nasa, spovijedati slijedi meni glase j^rave i istine,
sto uciiai puk pak|eni. I. Gundulic 480. Eto mu
dojde pravi glas da mu je otac umro. M. Do-
bretic 506. — dd) laziv. Ne vjeruj lako glasu
lazjivomu. M. Eadnic 433'^. Jere jezik bi him-
beni, lazivi ti glas donije. P. Sorkocevic 582^. —
ee) noil, nenadan. Zelijuci zuati glase nove. Mi-
rakuli. 25. Nove glase kra|evicu cuj izbrani. I.
Gundulic 418. Nove glase kra|u prisadsi rekose.
Oliva. 27. — Kazumivsi te glase nenadne. And.
Kacic, kor. 339. — f) adjektivom se izrice, o cemu
je glas, n. p. o smrti, o mira, o boju. Smrtni
glas povida. D. Barakovic, jar. 92. Ne dohode
noj u glasu mira opcena mirni glasi od slobode
gosjiodara ne |ub}ena. I. Gundulic 457. Kano
zvijezda preo neba zarka, tako naglo bojni lete
glasi. Osvetn. 3, 90. — cj s ovijem znacenem
glasje objekat Hi subjekat razUcnijem^glagolima.
aa) glas se daje, nosi, kaze, sa(e itd. Cijem kra|u
doli glas budemo pridati. M. Vetranic 2, 202.
Pak ve mi dodaj glas, ki ce jiut slijediti. M.
Drzic 464. Od sina ako glas bude mi tko dati,
od mene taj ce cas lip celov prijati. D. Kanina
59''. Jaoli, tko ce dat' mi glas, gdje ce ma kcerca
bit'? I. Gundulic 86. Ter ureda doteci mi glas
podati. G. Palmotic 2, 211. Davahu mu glas da
nije mu sin umro. S. Rosa 60*. — Kada glas
od smrti toga grajanina bi jn-neseu v Rim. Mi-
rakuli. 66. Er zao glas donesti nikomu lasno nije.
N. Najeskovic 1, 278. Er nosim ja glase, ki ti
ce drazi bit. M. Drzic 442. Da mi glase tve
slobode Sjevernica nije donijela. G. Palmotic
2, 286. Naredi slugam, da joj donesu glas sto
se je dogodilo. N. Palikuca 24. Kud proode cesto
kirigije, nek glas nose svuda po svijetu, kad je
Bogdan Muja pogubio. Nar. pjes. vuk. 1, 545.
Eto i nasih pasa de idu i nose glasove od mira.
Vuk, poslov. 93. — Al' zasto nijeste vi mogle
mi boji glas dohranit' neg ovi? N. Najeskovic
1, 272. — Podi, objavi prije mene od dosastja
glas mojega. G. Palmotic 1, 388. Koji javjas
dobre glase. D. Danicic, isai. 40, 9. — Nami.
mnogo slavne, vesele i vbsoj veselenoj sn.cane i
mnogo drage i ugodno dobre glasove kazase.
Mon. serb. 319. (1423). Uz'o bih ti bo|e glase od
viteza kazat' tvoga. I. Gundulic 349. Radi bismo
dobre kazat' glase. Nar. pjes. vuk. 4, 166. — Pak
Ivan potece, da majci glas rece naj brze. N. Na-
joskovic 1, 180. Mi vam mozemo reci^od tvoga
sina dobre glase. P. Macukat 7. — Clovik, ki
nam tuzne glasi povida. Mon. croat. 215. (152t)).
Hocu tebi, Stjepane, tuzne glase povidjeti. Nar.
pjesm. mikl. beitr. 20. — Butkovicii, komu se s|ii
sada ^alosni glasovi. N. Najeskovic 1, 320. Nih
cesto shodi i mani glas posilaj. Aleks. jag. star.
8, 222. — Pjesance, molim vas, opet se potei^aj,
jeda mi ^dobar glas poru6i vila taj. N. NaJe§kovi6
2, 53. Cuj ke mi su sinci mili po jednomu sad
glasniku placnoj majci porucili trudne glase. I.
Gundulic''. .387. — bb) gla^ ide, Icti, stizc, prispi-
jcva, dopada (koga, koine) itd. Pridose Sebislavu
glasovo, da jo Atila pod gradom negovim. Du-
k|anin 23. Jos nam nijedan glas ne dode. M,
GLAS, f.
157
GLAS AN
Dz'zic 475. Kako mi pridose iz Daluiacije glasi
istinno. Mon. croat. 245. (1545). Carstvu momu
glas dosal je, ere Filij) umri. Aleks. jag. star.
3, 235. Malo posli dode mu glaw, da je oni mladic
umro. F. Lastric, ned. 385. Kade snasi glas i
kniga dode. Nar. pjes. vuk. 4, 361. — Grede ti
dobar glas. M. Vetranic 2, 325. Gospodi reci:
,Grede ti dobar glas'. M. Drzic 476. Cesto glasi
gredijahu. Nar. pjes. vuk. 1, 361. — Ulize glas
i u grad Edesu. B. Ivasic, is. 34. — Glas odletje
od toga jos tja u Portugao. B. Kasic, fran. 29.
Da se on tesko pobolio^ s mnogom mukom, tad
doleti glas nesrecan. G. Palmotic 3, 6 — 7. —
Obecavsi, da ce n tri dni sricni i veseli glasi
stignuti. A. Kanizlic, fran. 32. Medu to stize
mu glas. E. Pavic, ogl. 220. Glas stize iz do}ni
drzava, da je turska velika priprava. Nadod. 40.
Glas je stize, a dva sustigose. Nar. pjes. vuk.
1, 211. — Jur je tuzni glas prispio. A. Vita|ic,
ost. 112. — Glas dopade dragoj sa krajiiie. Nar.
pjes. vuk. 1, 265. Ali su ga glasi dopanuli, da
je pasa sator I'azapeo. 1, 563. Neugodni glasi
dopadose do Danila. Pjev. crn. 257^. Glas do-
pade na Cetine ravno. Osvetn. 2, 185. — Eicju
bi onada majku utolila, kad ju glas zapada smrti
sinka mila. H. Lucie 208. Uhoda pripade, s koga
ih ovi glas zapade. B. Ivrnarutic 23. — Pripade
kra]u glas. D. Barakovic, vil. 36. Iza glasa glasi
jos pripadajuci. I. T. Mrnavic, osm. 62. — cc)
glas se prima, cuje, ima, zna itd. Prijati glas
od vasega sluge. Korizm. 1^. Nije se, ma vilo,
nikomu do danas primiti sgodilo toliko tuzan
glas. N. Na|eskovic 2, 85. Primiti glas ,nuntium
accipere'. A. d. Bella, rjec. 515i. — Tuzne glase
docekala sestra kra|a Vladisava. Nar. pjes. mikl.
beitr. 33. — Ah, ke glase cuh od tebe, moj ne-
vjerni vjerenice! I. Gundulic 467. Kad zacuje
glas nemio. G. Palmotic 2, 336. Zacula sam od
Arsica glasi. Nar. pjes. istr. 1, 32. — Dali nigdar
od nih glasa ni prigiasja slisili. P. Zoranic 32^.
Sokolica na glas ovi, ki s veseljem slisa mlada,
puti se uprav Carigrada. I. Gundulic 414. Slis'to
dobre glasi. J. Eadojevic 11. — Eazumivsi ve-
sele glase. A. Kanizlic, kam. 593. Kra| razu-
mivsi te glase , veoma se rasrdi. And. Kacic,
razg. 24. Pa sam skoro glase razumila. Nar.
pjes. juk. 79. — Imamo zi glase, jert se Turci
kupe u Srtb^e na Zetu. tezi za stdje glasove
imamo. Spom. sr. 1, 25.^ (1399). Od negova joste
bijega glasa no imas. G. Palmotic 2, 50. Netom
tvoga glas zazvanja po Kazlar sam agi imala na
tvu sluzbu bez krsmanja pospijesno sam ja ustala.
P. Sorkocevic 587^. — Bjehu vece dvadesti go-
dista minuli, da glas od nega ne znase se. Zborn.
58a. On , ce znati glase istine, kako nasi posli
slijede. G. Palmotic 2, 140. Od drugoga dok
glas sazna jel' istina. V. Dosen 132^. — dd)
glas se ceka, glasu se ko nada. Hocu cekati ili
dobar ili zal glas. P. Vranci6, ziv. 59. Tuj ce-
kase svakcas glase, dobre, zle li svojoj kruni.
I. Gundulic 560. — U klancu je Luka, pa se,
oce, dobru nadaj glasu. Osvetn. 2, 27.
g. kad se sto kome javja, ali je drukcije nego
kod f, jer se istice kod toga namjera, da onaj
komu se jav^a prema onome nesto uradi. a) naj
teste kao objekat glagola dati. Da si dastb zena
muzu glast da gredett na sudb. Zak. dus. saf.
pam. 38. Ako li se ushoce cartstvo mi s nimi
razmiriti, da imb damb glasb prbvo toga na sestb
mesecb. Mon. serb. 170. (1362). Ja na playi gredem
sada vitezovom glas podati, da na vratijeh budu
docekati. G. Palmotic 1, 278. Kad se zvononi
da glas trikrati na dan, da se pozdi-avi pricista
bogorodica. I. M. Mattel 277. Puce puska nize
Boograda, dado glase niz tijo Dunavo. Nar. pjes.
vuk. 1, 499. Glas dadose na cotiri strane. 2, 74.
— rjede s drugijem glagoUma. Nam glas po.saji,
da i mi na n pojdemo. Aloks. jag. star. 3, 291.
Nu u to dode i glas vece Zborovskomu svijetlom
knezu, da poklisar i on u vijece prid slavnoga
kraja uljezu. I. Gundulic 446. Na dan ce ti glase
opraviti, da se nemu na veceru nadas. Nar. pjes.
vuk. 3, 436. — h) testo na glas dati, kao javiti.
Na glas podaj kostajnickoj krajini. Mon. croat.
235. (1530). Crkovnicim na glas daju, svetilista
da priprave na cast svetijem. J. Palmotic 7. Dati
na glas Davidu svaka. And. Kacic, kor. 207.
h. sententia, suifragium, rijeti Hi drugi natiii
kojijvm se jav^a svoje mis}ene ili svoje hocenc o
temu. a) uopte. amo spada ovaj primjer: Glas
naroda, glas sin a Bozijega. (Naj vise knizevnici
govore). Nar. posl. vuk. 42. — h) s osobitijem,
tehnitkijem znatenem kod vijetana. aa) u pravom
smislu, naj teste kao objekat uz glagol dati. Ne
more izbran biti ni on drugoga izbrati ali glas
dati. Narucn. 26^. Ima dat svoj glas naj do-
stojnijoj. I. Drzi6 264. Nemu glas dadu. S. Rosa
35'j. — amo spada i ovo: Da po glasih Matija
obrahu. F. Glavinic, cvit. b8^. Ako podsipju i
placaju glasove. I. Drzic 303. — bb) prenescno
na zakonitu oblast sto ko ima da javi svoje mni-
jene. Nisu duzni poll purgarov nego jedan glas,
ca na nih dohaja. Mon. croat. 173. (1499). Vsaki
kanovnik imi jedan glas a gospodin biskup dva
glasa a ondi budi dobito gdi se vece glasi skupi.
Kapt. sen. ark. 2, 80. Ke jesu od vica i ke imaju
glas po zakonu redovskom u kapituli. Star. 1, 225.
(xv vijek). Nece imati glasa u kapitulu. I. J. P.
Luci6, nar. 112.
1. GLASAC, glasca, m. dem. glas. vidi glasak.
— Od XVI vijeka a izmedu rjetnika u Blika^inii,
u Belinu (,vocula' 775^; ,rumusculus' 631a), u
Stulitevu. Samo jednu votu da glasac pustam.
M. Drzic 139.
2. GLASAC, glasca, m. (littera) vocalis, slovo
koje se izgovara bez pomoti drugoga slova, vokol.
isporedi samoglasac, samoglasnik. — U Sulckovu
rjetniku: ,stimmlaut; selbstlaut; vocal'.
GLASAK, glaska, m. dem. glas. — Akc. se mi-
jena u voc. glasce, glasci, i u gen. pi. glasaka.
— Drugo -a- ostaje samo u nom. i ace. sing, i
u gen.pl. — Postaje od glas nastavkom 'hk'h. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjetnika u Vukovu: 1.
dim. V. glas. 2. kao mala supjika na gacama,
ili na kosu}i ,durchl6cherte stickarbeit^ ,opus per-
foratum (acu)'. a) uopte. Slisajte placne glaske.
M. Divkovic, plac. 6. Iz nega tot glasak zacu.
M. Gazarovic 50. Pavun hodak, a pticica glasak.
M. Katancic 67. Ne pustivsi ni glaska od sebe.
M. D. Milicevic, zim. vec. 279. Posji mi kakavgod
glasak o Beogradu. zlosel. 222. — b) mala suplika
sto se natini kod vezne. u Vukovu rjetniku (vidi
sprijeda). — vaja da je preneseno od starijega
znatena: rupica na svirali, isporedi 2. glasuica,
ali ovovie znatenu ncma potvrde.
GLASAN, glasna, adj. vocalis; famosus, u ko-
jega je glas. — Akc. je kao kod gladan (a Vu-
kovu je rjetniku zlo bi^ezen akcenat; po primjer u
sto stoji uz glasan, kao da je Vuk tuo ovu rijec
u Boci kotorskoj). — Drugo -a- ostaje samo u
nominalnom nom. sing, i u ace. kad je jcdnak
nominativu. — Postaje od glas nastavkom, bm..
— Bijet je praslavenska, isporedi stslov. glasbni.,
rus. roJiocHWH, tes. hlasny, ^jo/. glosny. — _ Is-
medu rjetnika u Belinu: glasni ,vocalis' 775*, u
Bjelostjentevu: kajkavski g:\B.sexi ,ia,m.osiis'. 2. ,so-
norus, canorus, cauorosus, clarisonus'; u Jam-
GLASAN
158
glasinaCki
bresicevu: glasen ,sonorus'; m Voltigijinu: ,so-
noro ; rinomato' ,klangvoll ; beriihmt' ; u Stuli-
ceini: ,vocalLs, sonans, resonans, illustris, clartis,
Celebris'; u Viikovu: (u dodatku) glasan (radi
akcenta vidi sprijeda) ^ ,beruhmt' ,famosus'. cf.
znatan s primjerom: ,Sto ugasi glasnn kucu?';
u Danicicevu: glashiih ,clarus'. — Konip. glasniji
(glasniju. A. Kanizlic, fran. 93; glasnija. P. Pe-
trovic, gor. vijen. 46 ; naj glasnija. Vuk, ziv. 195).
a. adj. a) o rijeci, govoru, pjesmi itd. sto se
izgovara na gins, u glas. I ako prem z usti i
glasnim slovom ne mogu u mestih kadi bi radi
pripovidati, tako oni s pismom i s knigami pri-
povidaju. Postila. T4a. Priporucuje Gospodin mo-
litvii glasnu. M. Eadni6 124a. Kad bi se pro-
kasjao ili koju glasniju ric izustiti hotio. A. Ka-
nizlic, fran. 93. Pak iiivaju pisme glasne. V.
Dosen 163^. Mogu 1' je (ispovid) uciniti s pi-
smom na misto moga glasnoga osvadena? Ant.
Kadcic 208. Sto je molitva glasovita aliti glasna?
Ona koja se glasom izgovara. I. Velikanovic,
uput. 3, 268. Suzni potok ronec u glasni jauk
se obrati. M. Katancic 56. — h) o slovu (vokalu,
samoglasniku) koje se izgovara samo po sebi hez
pomoci drugoga. ,11' jest slovo glasno. K. Ga-
maiiii 04^. Slovo glasno ,vocalis'. A. d. Bella,
rjec. llb-^. J. Stulli, rjec. 1, 173''. Svudar za-
vrgo je slovo glasno ,i'. S. Eosa vii. — c) u
kojega je jaki glas. aa) o (muzikalnoj) spravi.
Trube glasne i nakarate i praskavice rece okolo
liih biti. Aleks. jag. star. 3, 232. Tri tisuce pi-
skov imaju glasnih (organi). 322. Trubje glasne.
1. Zanotti, en. 23. Gusle glasne i slovuce nosi.
A. Vita|ic, ist. lb. Pak slide Peonci u svirali
glasnoj. M. Katancic 43. Da ne biju glasni ta-
lambasi. Nar. pjes. vuk. 3, 502. — hh) o cejadetu.
Pak on pusta dva glasna telala. Nar. pjes. petr.
2, 571. Poslo koja je naj glasnija ovako protuzi.
Vuk (?), ziv. 195. — ce) o zivincetu. Nit' zubore
potocici jasni, nit' slavuji slavicaju glasni. Osvetn.
4, 57. — maze biti da jc ovako ziiacene i u ovom
primjeru: Zeravt jestb glasna jitica. Phys. nov.
star. 11, 200. — d) koji je na glasii, glasovit.
Tened . ^ . lezi protiv Troji glasni. I. Zanotti,
en. 5. Zeniti se rad plemena stvar je lipa i po-
stena, al' su zaman dedi glasni, ako s zenom ni
ke hasni. P. Vitezovic, cvit. 163. Oni primudri
i glasni stinokresa Fidija. J. Banovac, prip. 199.
Ead glasno domoviue dizes tebe na visine. V.
Dosen 31''. Sazidalac glasne crkve Jerusalemske.
D. E. Bogdanic 92. Prelipi vrta| bil glasna Pa-
nonija. Jacke. 287. Sto ugasi glasnu kucu, kuci
lele ! Vuk, ziv. 199. Ali su gosti vojeli poci prvi
dan bojim domacinima zendilim i glasnijim od
ovoga. Nar. prip. vrc. 21.
b. adv. glasno. — Komjj.: glasnije. — izinedii
rjecnika u Bclinu (,voco' 775*), u Bjelostjencevu
(,vocn, canoro, sonore'), u Voltigijinu (,sonoramente,
altamente' ,ruhmvoll, wohlklingenderwoiso') , u
Stulicevu (,elata voce'). Davidb vele glasno gla-
golaso. Mon. serb. 568. (1403—1405). Glasno su
pustili svojo vrimo. P. Vitezovic, odil. 70. U koru
skupno, glasno faJo l^ozjo pivat. P. Filipovic 36.
Jodni glasno jtopivaju. V. Dosen 165ii. Gorom
pjova glasno i obijosno. Osvotn. 2, 32.
GLASANE, n. djclu kojijcin sc glasa. — Od
XII vijcka (glasani.jo ii knizi pisa)ioj crkvcnijcm
jczikom; isiiorcdi i tc.s. hhlsani), a iziiiedu rjci-
nika u Vukovii (1. ,das vorlauten' ,fama'. 2. vide
6esiiiaue) i u iJaniciccou (glasanijo ,vox'). Gla-
j^anhje i osuzanijo. Sava, sim. pam. saf. 9. Po-
cinu imati pravo glasai'ia. V. Hogisic, zhorii. 76.
GLASAT, adj. vidi grlal. 1'. ,). Markovic.
GLASATEJ^, m. covjek koji glasa. — Samo u
Stulicevu rjecniku (v. glasnik).
GLASATI, glasam, impf. postaje od glas na-
stavkom a. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi.
glasamo, glasate, m aor. 2 i 3 sing, glasa, u part,
praet. ptass. glasan. — Moze biti i praslavenska
rijec, isporedi ces. hlasati, vidi i glasane, ali se
u nasein jczikii javja od xvi vijeka (vidi kod a,
b) bb)), a izmedu rjecnika u Vukovu: glasati,
praviti glasak 2. (vidi glasak, b)), vide cesmati;
glasati se, glasa se ,verlauten' ,inaudior'.
a. razglasivati. a) aktivno. Vese|e glasajte voj-
nima trub|ami. I. T. Mrnavic, osm. 158. Josip
ne kti joj ovu svoju sumiiu objaviti, niti medu
|udmi glasati. E. Pavic, ogl. 479. Mislili su da
je Dimitrija kuca, koje je on i glasao, da bi
mogao kceri svoje udati. S. Tekelija, letop. 20, 71.
Glasati, i-aznijeti glas, govoriti: ,Svit je glasa'
da je on posa' u hajduke'. M. Pavlinovic. — b)
sa se. aa) pasivno. Samo tegli da odbasa gdi
se bludno meso glasa. V. Dosen 84^. — bb) pa-
sivno, impersonalno, dicitur, fertur, glas je, cuje
se. Glasase se da pe|ase 150 tisuc dobro vojske.
S. Kozicic 57^. Kad se glasalo, da ce Srbi da
predadu Turcima oruzje. Vuk, dan. 1, 91.
b. sententiam ferre, dati glas kod vijecana,
isporedi glasovati. — u nase vrijeme. Svi gla-
saju, pa ako se sloze, dobro. V. Bogisic, zboru. 79.
c. praviti glasak (vidi glasak, b)). — u Vu-
kovu rjecniku.
GLASETINA, /. augm. glas. — U Stulicevu
rjecniku : ,iucondita vox'.
1. GLASIC, glasica, m. dem. glas. — Akc. kaki
je u gen. takije u ostalijem padczima, osim nom.
i ace. sing, i voc. glasicu, glasioi. — Od xviii vijeka.
Placni glasic placuc daje. P. Knezevic, pism. 159.
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani,
2. GLASIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
ScherQ. zagr. 1875. 261.
GLASILO, n. a) sprava kojom se cini glas;
b) cijev, trioba kroz koju se govori da se glas na
daleko cuje; c) akcenat (znak). ■ — U Sulekovu rjec-
niku: jStimmorgan; sprachrohr; schallrohr; accent
(tonzeichen) ; scharfzeichen'.
GLASI^KA, /. glottis, sprava u grk}anu gdje
postaje glas (u ce{adeta i visijch zicotina). —
U ^ulekova rjecnika: ,stimmritze'.
GLASIMICE, adv. po glasu (vidi glas, e, c.)),
kao sto se glasa. — U Sulekovu rjecniku: ,ge-
riichtsweise'.
GLASINA, /. augm. glas. — Akc. se mijena
u gen. pi. glasina. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu : ,rumor ratione destitutus',
i u Vukovu s primjerom : Glasina leti kao vjetar.
Ovo mutne u Jerudu i ovijoli glasina u puku bi
uzrok. S. Rosa 92''. To je davno proslo, pa se
nije znalo nego za glasine. M. Pavlinovic, rad. 78.
GLASINAC, Glasinca, m. (i u mnozini Gla-
sinci) ime opcini n Bosni u okrugu sarajcvskom.
Statist, bosn. 40. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace.
sing., i gen. pi. Glasinaca. — U nase vrijeme i
It Vukovu rjecniku: (,e]»eno, siidlich von Zvornik').
1 otiose bijolu Zvorniku . . . Odatlo se svati po-
digoso, izidose na Glasinac ravni . . . Odatlo so
svaLi ]>odigu.so do u Pracu u kasalm main. Nar.
pjos. vuk. 3, 155 — 456. •- pi. Glasinci. ,GIasiuci-,
]ireilije|o od vise -sola ristjanskih, I'legda grad i
stolica vladika grckih. F. Jukic, zemj. 32.
GLASINAUKI, «r//. koji pripada Glasincu. Da
ini soka zdravo Conior prudf i .siroko poje gla-
siuacko. Nar. pjos. potr. 1, 330.
GLASINCI
159
GLASITI, a.
GLASINCI, m. pi. vidi Glasinac.
GLASIT, adj. vidi glasan i glasovit. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : ,ruchbar'
,clarus' s primjerom : Na daleko glasit ! (kad se
napija), i u Danicicevu: glasitt ,famosus'. a) vidi
glasan, a, d). Medu vsakemi dobremi i poctentmi
glasiti(mi) gradmi i opcinami. Mon. serb. 288.
(1419). Mnogo poctenoga i glasitoga spome-
nutja gospodina Eadosava Pavlovica. 418. (1442).
Mnogo glasitoga gospodina vojevode Sanda|a. 509.
(1470). Za Srbina glasita junaka. Nar. pjes. vuk.
5, 266. I glasito pleme od Negusa. 5, 425. Da mu
je s}eme tvrdo, od zem|e visoko, na zidu stasito,
na daleko glasito! Vuk, ziv. 75. — amo moze
biti da spada i ovaj primjer u kojemu je pisac
upotrehio glasit pirema lat. solemnis: Ko tebi u
ove stalnice prikazanju glasitom (,quod tibi in
hac cerei oblatione solemni'). Bernardin 92. —
h) vidi glasan, a, c) hb). Janko pusti glasita
telala. Pjev. crn. 134'^. — moze biti da spada
amo i ovaj primjer u kojenm kao da znaci : koji
ispovijeda glasno: Da je ona prostila druzim ne-
brojenim grisnikom glasitim. P. Radovcic, nac.
386.
GLASITE]^, m. covjek koji glasi. — U Be-
linu rjecnika (,celebrator' 183^) i u Stulicevu
(v. glasnik). — U nase vrijeme u zagoneci (o
pijetlu) : Titer pa titer Bozji glasitej, na glavi
mu kositer. Nar. zag. no v. 165.
GLASITE^AN, glaeitejua, adj. koji (kojega)
treba glasiti. — isporedi glasite|ski. — U Stuli-
cevu rjemikii (v. navjestite|an). — nepouzdano.
GLASITE^ICA, /. zensko ce^ade koje glasi. —
U Belinu rjecniku (,celebratrix' 183'') i u Stuli-
cevu (v. glasnica).
GLASITEi^SKI, adj. vidi glasite}an. — U Stu-
licevu rjecniku (v. navjestitejski). — sasma ne-
pouzdano.
GLASITI, glasim, impf. prvo je znacene: pu-
stati glas, govoriti u glas. — Akc. kaki je u p)raes.
taki je u impf. glasah, u aor. '2 i 'd sing, glasi,
u part, pract. pass, glasen; u ostalijem je obli-
cima onakav kakav je u inf. — Fostajc od glas
nastavkom i. — Bijec je praslavenska, isporedi
stslov. glasiti, rus. ro.aocHTt, ces. hlasiti, poj. glosic.
• — Izmedu rjecnika u Mikajinu : glasi se, govori
se ,rumor est, fama est'; ii Belina: ,celebro' 183'*;
,evulgo' 2731". 301^; jjiatefacio' 4591'; ,palam di-
cere' 580* ; ,depraedico' 692'> ; glasi se ,faiaa est'
201a; u Bjelosfjencevu: ,evulgo, divulgo, pervulgo,
in vulgus dico, j^rofero, enuncio' ; u Voltigijinu:
,spacciare, annunziare, divolgare' ,klingen; ver-
kilndigeu, ausbreiten'; u Stulicevu: glasiti komu
sto ,denunciare, edicere, indicore, declarare, signi-
ficare, nunciare, publicare' ; glasiti se .inclarescere,
celebrem fiex*i' ; glasi se ,fama est, ajunt, fertur,
dicitur'; u Vukovu: 1. ,melden, sagen' ,nuncio'.
2. (u Boci) ,rufen' ,voco', cf. zvati. 3. (u Boci)
,lieissen' ,voco': kako ga glase? cf. zvati. 4. (u
Boci) n. p. kako to glasi talijanskiV ,wie lioisst
es?' ,quomodo dicitur i"; glasiti se, 1. ,verlauteu'
,inaudior'. 2. (u Boci) zvati se, n. p. kako se glasi
onV ,wie heisst er?' ,q^uoiuodo vocatur'r".
a. govoriti u glas, jav^ati u glas, Iz cega se
razvijaju ncka osobita znacena. prclasno. a) go-
voriti u glas, jav^ati u glas. U ki mu godir dan
glasim tuzbe mojo. N. Dimitrovic 69. Obihiije
dazdec suze, s uzdasima zalusuime besjedu istu gla-
sit'uze; ,Cacko! zgrijesih!' I. Gundulic 239— 210.
Svi glase, da od lioga zgradila se ova tvrda vilo-
vita. G. Palmotic 2,302. Nu gdjo ce soobratiti,
to ne znamo, jer ne glase. P. Kanavelic, iv. 42.
Naredi da nikomu ne glase smrt ni uskrsnutja
divojcina. I. Ancic, vrat. 7. Da ga (zakon) svojoj
djeci glase rodite}i. I. Dordic, salt. 259. A ja
glasit prije hocu ko Egipska njekad vila gnusne
grijehe, hudu zlocu bjese ruzno zagrlila. N. Marci
13. Dok on dojde, Bozju pomoc glasi. Nar. pjes.
juk. 301. — b) razglasivati, proglasivati. aa)
aktivno. Kada cinis zaduzbinu, nemoj u trubju
glasiti prjed tobom. N. Eanina 40a. mat. 6, 2.
Koji ^ druge glasi i za nimi zlo govori. M. Div-
koyic, nauk. 124a. Neumrli glas po svitu glasi
wijedna nasa dila. G. Palmotic 2, 526. I usta
ce svud glasiti moja, Boze, bvale tvoje. I. Akvi-
lini 11. Tako glase me prikore mlade i mladi.
I. Dordic, uzd. 30. Ma im to nije dosta, nego
glase i razglasuju po dz-ugih mistih. J. Banovac,
prip. 149. Mi glasimo, da su ki-stjani bratja
medu sobom. V. M. Gucetic 48. Jerudijani oliti
Erodijani glasili su da Jerud liihov osnovate} jest
mesija. S. Eosa 42''. Da sijete, da glasite po
svijetu medu Judima negove zapovijedi. A. Kalic
17. Tvoje tajis, tude glasis. 91. Ne bi hotio
k nemu (palacu) kupce voditi nego bi samo iz
nega izvadio jedan kamen, pak bi ga nosao gla-
seci, tko ima voju kujiiti ovakvu Hjepu zgradu.
B. Leakovic, nauk. 140. Bogom sestre, glas'te
me po gradu. Nar. pjes. vuk. 2, 639. Niti glasi
ni pustaj telala. Nar. pjes. petr. 2, 581. Djela
ruku liegovijeh glasi svod nebeski. D. Danicic,
psal. 19, 1. — bb) sa se, pasivno. Kra|u vicne
od svitlosti, tve spasenje svud se glasi. M. Orbin
201. Svud veselje, svuda rados, mir i pokoj svud
se glasi. I. Gundulio 119. Da se glase po svem
svijeti potistena tvoja djela. G. Palmotic 2, 138.
Sto se vjera vasa glasi. Vuk, pavl. rim}. 1, 8.
— c) navjescivati. aa) aktivno. Tvomu carstvu
prijeti i glasi rasap vojska sva kolika. I. Gun-
dulic 492. Ona (danica) veseli glasi dan bijeli.
G. Palmotic 1, 314. Dominik pociiie glasiti rijec
Bozju krstjanima. V. M. Gucetic 110. Poce pri-
povijedati nebesko kra}estvo i glasiti vandelske
nauke. I. M. Mattei 61. Stupi, teci, svijetu glasi
Boga i negove naredbe. A. Kalic 475. — bb) sa
se, pasivno. Koja se po svima crkvama puku
pravovirnomu glase i navistuju. B. Leakovic,
gov. 165. — d) proglasivati s livalom, sa slavom,
slaviti. aa) aktivno. Kako li sve vike mogal bi
glasiti darove razlike, koje mi dade ti. N. Di-
mitrovic 56. I tvoje po sve dni ime svak da
glasi. N. Najeskovic 1, 302. Pticica glasi sfaka
oni dolac gdi se leze. M. Gazarovic 134''. I prem
u oni dan udesui ki Madari joste glase. P. Ka-
navelic, iv. 182. S blagosovom hocu glasit Go-
spodina. I. Dordic, salt. 103. Glasijahu svoje
prazne nauke. S. Eosa 80a. Kraja ujudne sve
nacine i mudroga svega vica glasi. P. Sorkocevic
.584a. Muska glava kuciii ogak glasi. V. Bogisic,
zborn. 292. Ja nijesam kopijanovicu, no glasoin
plemic od plemica. 316. — bb) sa se, pasivno.
Ne mirise cvitice mi bez tebe, koja si prvi cvitak
svih gospoja, kih se ime glasi. D. Eaiiina 105''.
Glasi se u nili sred naroda od istoka do zajiada
vjera , gospostvo i sloboda Dubrovnika njirna
grada. I. Gundulic 314. Negova so djela svudi
glase i poju. G. Palmotic 2, 302. Ivanovic Jurja,
kojino so glasi do jn-imorja. And. Kacic, razg.
I85a. Dobrota se x)o svijetu glasi, a na jepotu
kupus se vari. (U Eisnu). Nar. posl. vuk. 61. —
e) sa znaccnima kod b), c), d) inoic se izrcH i
kao sto se ko glasi. takovi predlkat moze biti:
aa) n apoziciji, te po tome: aaa) s aktivnijem
glagolom u ace. Vilonika roditeja, vjesticu jcj
mater glase. I. Gundulic 301. Ki glase te no-
smi|ona u tvom sudu. B. Betera, cut. 59. — bbb)
GLASITI, a.
160
GLASNIK
s pasivnijem (jlmjolom (u svijcDi pruiijerima sa
se) u noni. Sinovi li tvoji se glase vitezi oni i
junaci, ki istok stavit' vas poda se s malijem
vojskam bise jaci? I. Gundulic 369. Sunce i
mjesec sto se glasi dika uresa nebeskoga. B. Be-
tera, cut. 80. Ter s nih narod Slobodan se glasi.
Osvetn. 2, 178. — bb) u instr. Glasec carskijem
dobitnikom krajevica Vladislava. I. Gundulic 287.
Neka svudi glasimo te dragijem cackom od mi-
losti. J. Palmotic 306. Mene vragoduhom gla-
site. S. Kosa 85*. — cc) u ace. s prijecUogom za.
Glasi vas za svoga ponoviteja. I. Dordic, ben. v.
Sveta crkva glasi i pjeva za stvar prizamijernu
blagos od lica liegova. 86. — f) zvati u (jlas,
pa i uopce zvati. aa) aktivno. Ja te istem i
glasim i zovem svudira, a ti se za plasim vilami
otira. I. Gundulic 1.57. Kako ga glase? (kako
mu je ime?). u Vukovn rjecniku. — bb) sa se,
j:)asiimo i refleksivno. U prilikah on se pazi,
s Izakom se posvecuje, jagaiiac se vazmen glasi.
rajska mana imenuje. B. Betera, cut. 124. Kako
se glasi on? (kako mil, je ime?). u Vukovii rjec-
niku. — g) efferre, pronunciai'e, izgovarati. Bili
su usilovani glasiti njeka slova djacka inako nego
se djacki glase. J. Mika|a, rjec. predg. — It) sa
se, pasivno, naj cesce impersonalvo: glasi se, di-
citur, fertur, kaze se, procukava se. Kad se glasi
da jedan vojvoda je toliko vridan. P. Eadovcic,
ist. 18. Otisao po jednu devojku, za koju se
glasi, da je nema jejjse na svijetu. Nar. prip.
vil. 1868. 654. — vioze biti i personalno: on se
glasi, cuje se za nega, zna se za t'lega. Kako
god sto su se pod mudrim i pravednim vladaiiem
Agi-Mustajpasinim slabo i glasili ajduci u Sr-
biji . . . Vuk, dan. 3, 151. — i) sa se, reficksmio,
javjati se glasom, pustati glas, ne samo o ce^a-
detu nego i o zivincetu i o nezivoj stvari. Pod
sviroku ovcar mladi danaske se glasi svuda. I.
Gundulic 126. Vjetrici uzdasi, zuber su tuzbe
me, suza se vir glasi romonom groznijeme. 130.
Kano midje, koje do taknuca muci, samo, kad
se takne, glasi se. I. Ancic, vrat. 158. Pas u
brazdi zaludu se glasi. (D). Poslov. danic. 94.
Vuk kad ufati ovcu vazda za grlo da se ne glasi
da pastir ne cuje. S. Margitic, fal. 177. Zainani
se moj plac glasi. I. Dordic, uzd. 18.
b. oglasivati (mrtvaca zvonom.) , kao imper-
fektivni glayol nacineno od oglasiti. — najcdnom
mjestu M nase vrijeme. Covek kao naricuci oko
lie (svoje zene) prisapce joj : ,Ustaj, ili idem da
te oglase'. ,A jeli moj prediiak?' zapita ga ona,
a kad joj on opet odgovori da nije, ona mu rece :
,Kad nije, neka me glase'. Kad ve6 dode vreme
da se sahranuje . . . Nar. prip. vuk. '280.
c. sonare, o samome glasu (u sirem smislu) kad
se kaze, kakav je cuti. moze biti i prelazno, kad
ono sto se cuje stoji kao objekat. a) uopce. Ovi
(nadslovci) jednako glasece . . . rici razlucuju. J.
S. Ee|kovic xiii. Izgovorio je u francuskom je-
ziku liekoliko rijeci, koje glasau. Nov. sr. 1834. 111.
u Sulekovu rjecniku (,lauten'). tt prenesenoni smislu.
To Hjepo glasi ,das lautet schon'. u Sulekovu
rjecniku (kod ,lauten'). — amo sjjada i ovo: Kako
to glasi talijanski? rt Vukovu rjecniku. — b) o
pismu, kad sr cita. TJ ime I'anica i Petricevica
kako obligacija glasi. Glasn. n, 1, 56. (1808).
Kniga gla.si od moje devojke, da se .skoro misli
udomiti. Nar. pjes. vuk. 1, 395. Vojevao je pod
carem Maksom kao sto glasi pove)a carska. S.
;^ubiSa, prip. 47. Pismo (kniga) kaze ili glasi
,der brief lautet also', u Sulekovu rjecniku (kod
,lauten').
d. sonare, dati gUis, jnislali tilas (o mtizikalnoj
i drugiij sprttvii. iniirrlazno. Na svakoj co zvono
oboriti sto nam slavno na crkvama glasi. Nar.
pjes. petr. 3, 99.
e. u prenesenom smislu, razglasivati se, biti na
glasu. neprelazno. I nasa je domovina glasila
na daleko. M. Pavlinovic, razl. spis. 235.
GLASIV, adj. vidi glasan, glasit. — Na je-
dnom mjestu xviii vijeka. I jezerske ove jame,
gdi stanuje jek glasiva. J. Kavaiiin 405^.
GLASJE, n. coll. glas, glasovi. — U jednoga
pisca XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu : glasje razlucno, razborno ,eterophonia'.
Do suda ce glasje teci. J. Armolusic 15.
GLASKOSLOV^E , n. (gramm.) phonologia,
nauka o glasovima u jeziku. — U Sulekovu rjec-
niku: glaskoslovje ,lautlehre'.
GLASNI, glasnoga, m. vidi glasnik, c). — xviii
vijeka u Novom Pazaru. Glasni ,mascolo'. S.
Budmani 418b.
1. GLASNICA, /. zensko cejade kao glasnik.
— Ake. se mijena u gen. pi. glasnica. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,nuncia' 516*;
,nunciatrix' 87^) , u Voltigijinu (,annunziatrice,
foriera' ,verkundigerin'), u Stulicevu (,nuncia'),
M Vukovu (,die die nachricht bringt' ,nuncia').
Sjevernica_bi poklisar i glasnica od nebeske za-
povijedi. G. Palmotic 2, 277. Vil' glasnica vice
i sada. J. Kavaiiin 207''. — • na jednom mjestu
XVIII vijeka znaci sto i glas kod e, ali kao zivo
zensko cejade (personifikacija, alegorija). Na prvoj,
cini mi se, ikoni letila bi diva imenom , Glasnica'
sa zvecanem trubje navistujuci slavu. A. Ka-
nizlic, kam. 262.
2. GLASNICA, /. rupica na karabjama ispri-
jeka. — U Vukovu rjecniku u kome je ovako
tnmaceno s dodatkom: Glasnica je dugu|asta i
na goriiomu kraju ima na lioj voska, te je ga-
d|ar noktom od kake velike tice, koji mu visi o
rogu, moze naciniti vecu ili maiiu.
?). GLASNICA, /. glottis, vidi glasijka. — U
jednoga pisca nasega vremena. J. Pancic, zoolog.
105.
GLASNICKI, adij. koji pripada glasnicima. —
U Sulekovu rjecniku: ,boten-'.
GLASNIK, glasnika, m. nuncius; praeco, covjek
koji daje, nosi glas. — Akc. kaki je a gen. taki
je n ostalijem padezima, osim nom. sing, (i ace.
kad je j.dnak nominativu, kao sto je kod c),
d), ej), i voc. glasnice, glasnici. — Postaje od
osnove adjektiva glasan nastavkom ik'B. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (glasnik,
glasonosa ,nuntius'), u Belinu (,nuncius' 87*. 484a.
514''. 51(5*; ,tecialis' 96*; ,praoco' 128*), u Vol-
tigijinu (,annunziatoro, banditore' ,verkundiger'),
u Stulicevu (,legatus, nuncius'), u Vukovu (1.
,der die nachricht bringt, bote' ,nuncius'. 2. ,larm-
kanone' ,tormentum tumultum nunciaus', cf. ha-
bernik). a) nuncius, covjek koji donosi glas, vijest.
gdjegdje se ist ice jace da je covjek koji se jSaje'
da sto navijesti, javi, te u nekijem primjerima
znaci sto i poslanik, poklisar. Meju posrednimi
ali glasniki. Narucn. 79*. Ta cas glasnici od
Macedonijo dojdose i poklon nemu od Olimpi-
jade donesose. Aleks. jag. star. 3, 226. PoSJe
naprijed prid soboin poklisare i glasnike da skazu
gradanom. M. Divkovic, bes. ^61*. No osta glas-
nika. D. Barakovic, jar. 33. Cuj, ke mi su sinci
mili po jednomu sad glasniku placuoj majci po-
rucili trudno glase. I. Gundulic 387. Od Mihajla
Svilojevica glasnik gredem. G. Palmotic 1, 845.
Pos}imo jednoga glasnika k Bogu. M. Hadnic
528*. Ucini aposfcolo sto ce reci svojo glasnike.
S. Margitic, lal. 101. Kada glasnici jedan iza
GLASNIK
161
GLASORECAN
drugoga podose k Jobu. P. Lastric, ned. 215.
Davidu brzo zao glasnik dode. And. Kacic, kor.
200. Dode glasnik Anitijoku poslan od pogla-
vice Lisije. 338. Ja sam glasnik od Boga poslan
da ti recem ... A. Ivalic 331. Ovo su dakle oni
poklisari i glasnici. Grgur iz Varesa 67. Cupic
radi, da glasmk ne ode. Nar. pjes. vuk. 4, 190.
Jos da bjese Cupicu Stojane, ne bi tebi glasnik
Drine pres'o. 4, 272. Da glasnika ostanulo nije.
Ogled, sr. 48. Od Gavrana glasa ni glasnika.
Nar. pjes. juk. 465. — u nase vrijeme i covjek
koji javja ito od strane Tcoje javne vlasti, Hi koji
nosi pisma Hi telegrame. Glasnik ,gerichtsbote'
(Cursore'. B. Petranovic, rucn. knig. 22. Di-zan je
kotarski sudac dati glasniku sudbenom ujedno i
nalog, da ovrbu uz izvjesce preduznie. Zbornik
zak. 1, 143. Glasnik kod brzojava, brzojavnik, tele-
grafnik ,telegraplienbote'. Jur. pol. terminol. 501.
— b) praeco, covjek koji vice sto na glas, Hi drii-
gijem nacinom sto razglasuje, proglasuje. On je
cina krvi tvoje, a glasnik je slave moje. P. Kne-
zevic, muk. 58. Da budes svjetlost jezika i glasnik
vande}a. Stit. 28. — c) preneseno na top sto se
mece na glas, kojijem se nesto javla, razglasuje.
u nase vrijeme. Vec izade na visoku kulu, pa
pripali (stamparskom grijeskom privali) cetii-i glas-
nika. Nar. pjes. vuk. 3, 259. I pripali dva topa
glasnika. Nar. pjes. juk. 240. — isporedi glasni.
— d) VL zvoniku prozor kuda zvona si|u glas:
,Ucini jos jedan glasnik na zvoniku'. M. Pavli-
novic. — e) (gramm.) (littera) vocalis, vokal, ispo-
redi 2. glasac, samoglasnik. — u Parcicevu rjec-
niku.
GLASNINA, /. placa glasniku, glasonosi. —
isporedi kolac, mustuluk. — U Sulekovic rjecniku
(,botenlohn').
GLASNISTVO, n. stane, sluzba onoga sto je
glasnik; uopce sto pripada glasnicinia. — U Sule-
kovu rjecniku: ,botenwesen'.
GLASNOCA, /. osohina onoga sto je glasno.
— U Sulekovu rjecniku: ,lautbarkeit'.
GLASNOST, /. osohina onoga sto je glasno.
— U Belinu rjecniku (glasnos ,vocalitas' 775^),
u Bjelostjencevu (,vocalitas'), u Voltigijinu (,vo-
calita, sonorita' ,klang'), u Stulicevu (,vocalitas').
GLASNOVIT, adj. vidi glasovit. — U jednoga
pisca cakavca xvii vijeka, a iz nega u Stulicevu
rjecniku. Kad u tempal sveti na dvi strane stanu
svi duhovno peti, glasnovit zuk ganu. D. Bara-
kovic, vil. 115. ^ Slisasmo zvoneci nigde zvon
glasnovit. 241. Ne slava ne zgine, dal' glasno-
vitija bude t' do istine. 246.
GLASNUTI, glasnpra, pf. uopce kao perfektivni
glagol prema glasiti. — Akc. se ne mijena (aor.
2 i 3 sing, glasnu, part, praet. pass, glasnut). —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,rufen' ,voco', cf. zovnuti s dodatkom da se go-
vori u Boci ; glasnuti se ,sich melden' ,ostendere
se' s primjerorn iz narodne pjesme : Glasni mi se,
Bog te ne ubio!).
a. aktivno. a) vidi glasiti, c. Glasni ric tvoja
u usi moje. Nauk. brn. 56. — b) dati glas, uci-
niti glas. Meu to sluga glasne zvoncem trikrat.
I. Ancic, svit. 189.
b. sa se, refleksivno: glasnuti se, oglasiti se,
odazvati se, javiti se glasom. Glasni se popu
Andriji i zamoli ga. V. Vrcevi6, niz. 65, vidi i
u Vukovu rjecniku.
GLASNAK, m. u Sulekovu rjecniku: ,larm-
kanone'. — Moze hiti da je pisano grijeskom
mjeste glasnik (koje vidi kod c)).
GLASOKLON, m. (mus.) kod pjevana Hi svi-
m
rana kad glas prelazeci preko razlicnijeh tona,
na svrhu kao da pada (klone) na glavni ton. —
— IJ Sulekovu rjecniku (,cadenz').
1. GLASOMJER, wi. accentus, akcenat. ispo-
redi naglasak. — U jednoga pisca xviii vijeka
(po zapadnom govoru glasomir). Jedna ista (rijec)
ovdi se kratko, ovdi dugacko jav|a, u jednom
mistu prosto, u drugom polak pivajuc govore;
odkuda ova razlika nego sto ne imamo u nasemu
pismopisu utvi'djene glasomire, dolazi? Ovu do-
ista ja ne bi znao drugacije nego nadslovci ure-
diti i razbiliziti. J. S. E-e|kovic xiv.
2. GLASOMJER, m. (phys.) sprava kojom se
mjeri visina glasa (Hi broj trepeta) u zice, strune
sto trepti. — U Sulekovu rjecniku (,tonmesser').
GLASOMJERAN, glasomjerna, adj. koji pri-
pada glasomjerju. — U Sulekovu rjecniku (,pro-
sodisch').
GLASOMJERJE, n. (gramm.) prosodia, nauka
0 akcentu i dulini slogova. — U Sulekovu rjec-
niku (,prosodie').
GLASONOS, m. vidi glasonosa. — U tri pisca
cakavca xvii vijeka. Pripado kraju glas ovako
rekuci : ,Ti nistar znaduci , vojske su na poju
krajinu sikuci i robe i ko|u; tako te sad moju',
glasonos izusti . . . D. Barakovid, vil. 36. Da mu
se smrt zbude, glasonos zaupi. 54. 1. glasonos.
2. glasonos. I. T. Mrnavic, osm. 14. Nece glaso-
nosi, ne zgaja usima. I. Ivanisevic 285.
GLASONOSAC, glasonosca, m. vidi glasonosa.
— U jednoga pisca cakavca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Voltigijinu: ,corriere' ,bothe'.
Raab koja bise prijala one uhode i glasonosce
poslane od vojvode Josue. A. Yita|ic, ist. 289.
Po naviscenju i pripovidanju svetih glasonoscih
i navistite|iiL od rici Bozje. 289.
GLASONOSAN, glasonosna, adj. koji nosi glas.
— U pisaca nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,novitatum plenus, qui res novas
abunde nunciat'). Onaj dogadaj, o kom je ble-
bet|iva fama (bogina glasonosna) pre vremena
izvestija ucinila. Nov. sr. 1835. 108.
GLASONOS, m. vidi glasonosa. — U jednoga
pisca cakavca xviii vijeka. Merkurij glasonos
okol letec pise. M. Kuhacevic 117. Merkuriju,
dragi glasonose mili! 131.
GLASONOSA, m. nuncius, covjek koji donosi
glas (vidi glas, f) ; vidi i glasnik, a). — isporedi
glasonos, glasonosac, glasonos. — Slozeno je od
osnova supstantiva glas i glagola nositi nastavkom
ja; sj mijena se na s. — Od xvii vijeka, a iz-
mectu rjecnika u Mikajinu (kod glasnik), u Be-
linu (,nuncius' 454*), u Stulicevu (v. glasnik), u
Vukovu (,der die nachricht bringt, courier' ,nun-
cius', cf. glasnik). Glasonosa san postala. J. Ar-
molusic 3. Kaluderi bijau onamo i amo iduci
glasonose. A. Kanizlic, kam. 620. Da vajade^po
glasonosi navistiti im. E. Pavic, ogl. 132. Zao
mi je da sam vam zalostni glasonosa bio. I. Ve-
likanovic, prik. 28. Al' dopade itar glasonosa.
Nar. pjes. vuk. 3, 425. Moj sokole, crni glaso-
nosa! Ogled, sr. 2.
GLASONOSJE, n. hod, put u glasonose. —
U Sulekovu rjecniku : ,botengang' ; glasonosje na
koiiu ,bot6nritt'.
GLASOPOZNAN, adj. poznan j)0 glasu. — U
Stulicevu rjecniku (,fama notus'). — nepouzdano.
GLASORECAN, glasorecna, adj. koji se rece
u glas, vidi glasau, a). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Glasorecne moHtve. A. Kali6 521.
— nepouzdano.
11
GLASOSLAVAN
162
GLASOVIT, a.
GLASOSLAVAN, glasoslavna, adj. u Stulicevu
rjecniku (,gloriosus, inclytus, illustris'). — sasma
nepouzdano.
GL AS OSLO VAN, glasoslovna, adj. koji pri-
pada (/lasoslovju. — U Sulekovu rjecniku (,ton-
lehrig').
GLASOSLOVJ^E, n. nauka o muzici. — U i§u-
lekovu rjecniku: glasoslov|e ,tonlehre'.
GLASOUDAR, m. accentus, akcenat. — isjjo-
redi naglasak. — U pisaca nasega vremena prema
rus. r.iacoy/^apeHbe. Da je ono ,a' bez glasoudara.
Vuk, odg. na sitn. 7.
GLASOUST, adj. vidi glasan, a). — Na je-
dnom nijestu xviii vijeka. Icluc na zrijebu Jezus
medu glasoustijem klikovaiiim. S. Eosa 130i>. ^
nepouzdano.
GLASOVALAC, glasovaoca, m. covjek koji gla-
suje (vidi glasovati, hj). — U Sulekovu rjecniku
(jStimmende ; stimmgeber').
GLASOVAN, glasovna, adj. vidi glasan, a).
— Na dva mjesta xvi i xvii vijeka, i u Stuli-
cevu rjecniku (s drugijem nepouzdanijem zna-
cenem) : v. glasovite|an. Grazdane vuslisavse trubo
glasovne. Aleks. jag. star. 3, 242. Ispuna za-
povid od ispovidi glasovne. M. Dobretic 170. —
U Sulekovu rjecniku sa znacenem: koji prijiada
glasu ; vidi glasovni kluc ,stimmgabel' ; glasovni
zivac jStimmnerve'. tako i u pisaca nasega vre-
mena (vidi glas, h). Glasovna ceduja ,stimiQ-
zettel'. Jur. pel. terminol. 486. Glasovna listina,
glasovni list ,stimmliste'. 485.
GLASOVANE, n. djelo kojijem se glasuje. —
Stariji je ohlik glasovanje. Ovo zlamenuje gla-
sovaiie i vapijaiie puka izraelskoga. M. Dobretic
407. u Sulekovu rjecniku : ,abstiinmung (voti-
sation) ; votirung'.
GLASOVATE!^, m. vidi glasovalac. Glaso-
vate} ,stinamfiihrer' ,votante'. B. Petranovic, rue.
knig. 90. Jur. pol. terminol. 48o.
GLASOVATI, glasujem, ini})/. glasiti, glasati.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. glasovah,
u impt. glasuj, u ger. praes. glasujudi ; u osta-
lijem je ohlicima onakav kakav je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing, glasova, u part, praet. act. gla-
sovao, glasovala, u part, praet. pass, glasovan.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,resonare, celebrare, decantare'). a) vidi glasiti,
a. aa) aktivno. Paval i vsi otci glasuj u i go-
vore protevu tomu. S. Budini6, sum. ei**. Dostojno
jest Boga sluzbom glasa glasovati. I. Bandulavic
112a. Po gradu na znano to cin' glasovati. I. T.
Mrnavid, osm. 71. Ki dobri glasovi, viteze, gla-
sujes? 174. Hodit, letjet, plovit, glasovati, pasti
i hranit se. A. Kalic 335. — bb) sa se, pasivno.
Drugi dil Donani ^ od nih se glasuju. I. T. Mr-
navid, osm. 41. Nega ric igdiri tot so ne gla-
sova. 102. — b) sententiam ferre, davati glas
(vidi glas, f). isjwredi glasati. — u nase vrijeme
kod pisaca. Glasovati o cem, glas dati za koga,
,iiber etwas oder fiir einen stimmen' ,votare*. B. Pe-
tranovic, rue. knig. 91. Glasovati za §to , stimmen
fiir etwas'. Jur. pol. terminol. 48G. u Sulekovu
rjecniku : ,abstimmen (votisiren) ; votiren ; die
stimme abgeben' kod ,stimme'.
GLASOVIK, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milidevic, kra}. srb. 886.
GLASOVIR, m. klavir. — Rijec nespretno na-
iinena (toboze po puckoj ctimologiji) u nase vri-
jeme od nem clavier, kao da iz nega izvire glas.
— U Sulekovu rjecniku: .clavier; fortepiano'.
GLAS6VIT, adj. u kojega je (reliki) glas, ispo-
redi glasan. — Od xvi vijeka (vidi kod a, d)
aa) aaa)), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,so-
norus; vocalis'), u Mikajinu (glasovi ti, glasni
,vocalis'; glasoviti, dobro glasni ,sonorus, ad cantus
inflexus'), u Belimi (,vocalis' 775"; ,celeber' 183a;
,celebratus' 301'' ; ,illustris' 375^ ; ,eximius' ; uci-
niti glasovita ,insignio' 665^), tc Bjelosfjencevu
(,famosus, clarae famae, clari nominis ; vocalis ;
sonorus^, u Jambresicevu (,famosus'), u Voltigi-
jinu (jsonoro; rinomato' ,klingend ; ruhmvoll'),
u Stulicevu (,celebris, clarus, illustris, eximius,
fama inclytus, sonorus, vocalis'), u Vukovu (gla-
sovit, sto ima debar glas (1) ,laut' , clarus' s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Te mu puska bjese
glasovita). — Komp. : glasovitiji (A. d. Bella,
rjec. 183a; glasovitija. V. M. Gucetic 160; gla-
sovitije. A. Kanizlic, kam. 24. itd.).
a. adj. a) o rijeci, govoru, placu itd. kad biva
na glas. Plac glasovit. M. Vetranic 1, 480. Prici
na izvrsnos molitve glasovite i pametne. B. Gradic,
dull. 7. Prvo mojenje, koje se zove mojenje gla-
sovito. M. Jerkovic 7. Molbe glasovite. M. Bi-
jankovic 94. Podpuna i glasovita hvala. I. Dordic,
uzd. 123. Neka cuje pisme glasovite. T. Babic,
pism. 32. Molitva jest od vece vrsti: jedna se
zove glasovita, a druga pamet|iva. J. Filipovic
1, 277a. Ispovid glasovita oli ti na usta. M. Dobretic
170. Miko peva pesme glasovite. Nar. pjes. istr.
1, 38. — u ovijem se primjerima kaze o glasu:
Nih glasovi vele bjehu visoci, glasoviti, |ub}ez|^i^d.
B. Gradic, djev. 172. Trubju trubeci i glas gla-
soviti klikujuci. M. Jerkovic 63. — u ovom p)ri-
mjeru o lupanu: Lupanja glasovita. P. Kne-
zevic, pism. 41. — b) vocalis, o slovu (vokalu)
sto se izgovara bez pomoci drugoga slova. Medu
nimi su (medu slovima) sama pet glasovita. B.
Kasic, rit. xvii. Glasovita (slova) jesu ova pet.
M. Orbin 329. Od ovizijeh triju glasovitijeh : ,a,
o, u'. J. Mikaja, rjec. predg. Italija poznaje ovo
dvoje ,i, j', prvo glasovite, drugo neglasovito. I.
Grlicic xxi. Da ces najti vi'hu nikih slova gla-
sovitih ovi nadslovak ". Ant. Kadcic, predg. ii.
— c) u kojega je jaki glas. aa) naj cesce o spra-
vama koje su nacinene za to da daju glas. Po-
slace mnoge anjole s trub}ami glasovitijema. M.
Orbin 227. Strasan glas ce dati glasovita trub|a
s nebi. A. Vitajic, ist. 546*. Kamo tvoja zvona
glasovita, Carigrade, lipoto od svita? And. Kacic,
razg. 161a. Sto je zvono glasovitije, nego cegr-
ta}ka. D. Eapic 252. Te mu puska bjese glaso-
vita, te se cula u Kunor planinu. Nar. pjes. vuk.
3, 444. Glasovito zvono, dobar glas ima, daleko
se cuje. J. Grupkovic. — bb) 0 ce(adetu. samo u
jednom primjeru, gdje ce^ade vice u jednoj pri-
godi: Ka cu (grijeskom cu) da vice, ili ju izrani
(gusa) ali ju posice. od sabje pogibe nesricna
Margita, jer tuj do potribe bise glasovita. H.
Lucie 239. — w drugom primjeru o judskom grlu:
Zavikao grlom glasovitim. Pjev. crn. 150*. —
cc) 0 zivincetu. u jednom primjeru. I letu6e
ptice glasovite. T. Babic, pism. 46. — d) celeber,
famosus, illustris, koji je na glasu (vidi glas, e,
fi) a) aa) ddd)). aa) o cejadetu. aaa) obicno u
dobrom smislu. Zena glasovita, dobra i mudra.
Korizm. 79''. Ondje istocna sta bojnica, glaso-
vita Sokolica, velikoga kci Mogora. I. Gundulic
331. Svilojevic glasoviti. G. Palmoti6 1, 309.
Vulkanus kovac glasovit vu to vreme jest bil.
P. Vitezovi6, kron. 7. Imona od sveti pozuani
i glasoviti. L. Terzi6 166.^ Glasovita pokornica.
F. Lastric, svet. 112". Cudotvorco po svemu
svitu glasoviti. A. Kanizlic, fran. 136. Ima§e za
Jubovcu glasovitu i prilijepu Ester. S. Rosa 14''.
Kra) David iiuadise u svojoj vojsci uve glasovito
GLASOVIT, a.
163
GLASUl^A
juiiake i vitezove. And. Kacic, kor. 214. Mnogi
i glasoviti bogoslovci uce. Ant. Kadcic 52. Slavni
care glasoviti. P. Sorkocevic SSTa. Kad dodes
u trecu sobu, u kojoj ces naci tu glasovitu i
lijepu devojku, tu se zaustavi. Nar. prip. vil.
1868. 651:. — hbh) rjede u zlii smislu. Od jedne
glasovite bludnice. I. Drzic 88. Glasoviti hrsuz
i ubojica Baraban. F. Lastric, test. 160'i. Dva
zlocinca, dva razbojnika, dva gri.snika glasovita
jednako u kradi i zloci svojoj. ned. 46. Samo
ostadose ti'i glasovita tata. M. A. Eejkovic, sabr.
40. — bb) 0 liolektivnijem imenima sto znace
cejad. Glasovito tvoje pleme. G. Palmotic 1, 38.
Vidjeti ces slavnu Troju glasovite stan ce|adi.
1, 260. Jeda kuca glasovita^ jad ce cinit da ti
umine? I. Ivanisevic 180. Casni i vazda glaso-
viti spliski kapituo. I. J. P. Lucie, izk. 27. Od
negove cete glasovite. Nar. pjes. vuk. 4, 59. —
cc) 0 mjestu. aaa) o zemji, drzavi. Kijem^drzave
slovinske su i sva Evropa glasovite. G. Pal-
motic 2, 318. Neka budu glasovite nase strane
iz tve desi. J. Kavanin 161^. Brojahu se pet kra-
Jestva, koja bijahu veoma glasovita. D. Basic
150a. — })l,l)) 0 cjradii. Gradovi su glasoviti u
pepelu s tvojih. plama. I. Gundulic 230. Zdrav,
slobodni Dubrovnice, glasoviti, svijetli grade!
G. Palmotic 2, 5. Jedan glasoviti i plemeniti
grad. A. Vita|ic, ist. 252. Prvi biskup glasovi-
toga Solina. I. P. Marki 3. Da bi on porobio
Perast, mjesto nakraj mora, mjesto glasovito.
Nar. pjes. bog. 181. Jeruzolim glasoviti. V. Dosen
58''. — ccc) 0 zgradi (kuci, dvorti, crlcvi ltd.).
Da je dosao da razori ovo templo glasovito.
G. Palmotic 3, 45^. Grada razumnoga Salamuna
po svem svijetu glasovita. I. V. Bunic, mand. 8.
Glasoviti oni dvor Solomunov. F. Lastric, test.
852*. IT velikoj glasovitoj crkvi svete Sofije. A.
Kanizlic, kam. 292. — ddd) o rijeci, gori. Gla-
sovita Drava i Sava. G. Palmotic 3, 4^. Dici
se s jednom rikom glasovitom. And. Kacic, razg.
84. Gora od Libana glasovita. L Dordic, salt.
88. — dd) 0 apstraktnom imenu sto znaci kakvo
djelo. Dobito s djelima svijetlijema i glasoviti-
jema. I. Drzic 274. , Glasovite neka trude pak
ponovit i on bude. G. Palmotic 1, 198. Ter ga
zdruzih s vitezovim na rvana glasovita. 1, 214.
Glasovite po svem sviti igre cini Olimpike. 2, 372.
Da skinuce Grigorije od crkve istocne i zajedno
od zapadne uciiieno glasovitije bude. A. Kanizlic,
kam. 24. Glasovito je pitaiie kod bogoslovaca,
da ne bude Adam sagrisio, bi li se sin Bozji bio
uputio. A. Tomikovic, gov. 50. — ee) 0 iininoj
stvari. All kreposti plemenita, necuvena prije
na sviti ! tva spomena glasovita za izgled ce uvik
biti. L Gundulic 271. Celije su grad njekada
glasovita bile imena. 319. Ke Ijepota glasovita
po svemu se svijetu slavi. G. Palmotic 1, 235.
Hrabrenos glasovita, ka se svuda pripovijeda.
2, 168. Negova svetina od zivota toliko bijase
u starom zakonu glasovita, koliko kada s. Ivan
krstite} poce pripovidat krstene. F. Lastric, od'
343. Da povrate slavu glasovitu. J. Krmpotic,
pjesm. 4. — ff) 0 tjelesnoj stvari (koja je gdjeydje
i u prenHsenom smislu). O bosanska kra|evinp,
glasoviti tvoj stit pade, tve se slomi vito kopje. G.
Palmotic 1, 360. Bojni ostavi mac i kopje i
glasovito svoje oklopje. 2, 50. Kako je medu
cvitjem ruzica cvit naj glasovitiji. F. Lastric,
ned. 339. Svatko znade, kako je medu svima
rudoplavi zlato naj izvrsnitije i naj glasovitije.
339. To svidoci kniga glasovita. Nadod. 3. Koji
mi iz svijeta donese naj glasovitiju to je naj iz-
vrsniju stvar. Nar. prip. bos. 1, 86. — gg) u
jednom primjeru o danu koji se vise slavi, svet-
kuje od ostalijeh: Jesu li brz nike nedije glaso-
vitije od ostalih? Blago tm-1. 2, 108. — hh) kad
se izrice_ uzrok s cega je ko (Hi sto) glasovit,
moze hiti: aaa) u instr. I dobrotom cudi mile
i Ijepotom glasovite. G. Palmotic 1, 180. Izgled
ovoga vojvode dobrotom toliko glasovita. A. d.
Bella, razg. 79a. __ ifji,) „ gg^. s prijedlogom s.
Covjek ovi glasoviti i s vandelskoga pripovije-
danja i jos vecma s pokornoga i svetoga svoga
zivotovanja. I. M. Mattel 226. — cec) u gen. s pri-
jedlogom radi, zaradi. Gofredo glasoviti nepo-
rocne rad cistosti. J. Kavaiiin 351'). Crkva za-
radi mlogih cudesa glasovita i postovana. A.
Kanizlic, utoc. 43. — ddd) u loe. s prijedlogom
u. Izvan varosa, u jacini dosti glasovita, imenom
Gabel. I. Zanicic 103.
b. adv. glasovito. — komp. : glasovitije. —
izmedu rjecnika u Belinu (,insigniter' 665a), u
Stulicevu (,palam, publico, sonore, ellata voce'),.
u Vukovu (,helllaut' ,clai'a voce'). — u svijem
primjerima znaci sto i na glas, u glas, u glase.
Misnik ce riti ocenas i virovauje i ost(ala) sve
glasovito. B. Kasic, rit. 46. Bez ozira ovi ouoga
nagovara vece ocito; bezakonja carska mnoga
svak spovijeda glasovito. I. Gundulic 484. Koja
(ptica) glasovito vapije. A. Vitajic, ist. 341. Pje-
vajte glasovito. I. Dordic, salt. 491. Nece se
stidit suza proliti i s ucvijenom majkom svojom
glasovito zaplakati. F. Lastric, test. 99a. Po ni-
hovoj prolitoj krvi svjedocili su glasovito istinu.
V. M. Gucetic 120. Kliknula tankogi-lo, glaso-
vito. Nar. pjes. bog. 183. Jura vice tanko gla-
sovito. F. Eadman 39. Prid korab^om misnici
u trumbete glasovito pusuci. D. Eapic 452. Ona
vice tanko glasovito. Nar. pjes. vuk. 1, 595. On
zapjeva tanko glasovito. 2, 623.
GLASOVITEl^AN, glasovite|na, adj. u Stuli-
cevu rjecniku (,celebrandus'). — nepouzdano.
GLASOVITI, glasovim, impf. u Stulicevu rjec-
niku (,celebrare, commendare, laudare aliquem')
s dodatkom da je uzeto iz Bordica (?). — sasma
nepouzdano.
GLASOVITOST, glas6vitosti, /. osohina onoga
sto je glasovito. — U Stulicevu rjecniku: ,no-
minis celebritas'.
GLASOVITSTVO , n. vidi glasovitost. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GLASOVKA, /. teskera, ceduja Hi loptica kojom
se glasuje, daje glas. — isporedi glasovnica. — U
Sulekovu rjecniku: ,stimmkugel; stimmzettel'.
GLASOVNICA, /. teskera, cedu{a kojom se gla-
suje, daje glas. — isporedi glasovka. — U Su-
lekovu rjecniku: ,stimmzettel'.
1. GLASOVNIK, m. vidi glasnik, a). — U je-
dnoga pisca nasega vremena. Ima I' cesva kobna
prehodnika, jal' iz sela tuzna glasovnika? Osvetn.
2, 87.
2. GLASOVNIK, m. sud u koji se skupjaja
glasovi (kod glasovana). — 11 Sulekovu rjecniku:
,stimmurue'.
GLASTAE, m. Isatis tinctoria L., neka bi(ka,
silina, lat. glastum. — isporedi farbovnik. —
U 3Iika(inu rjecniku: glastar, trava, farbovnik
,guado' ,glastum' i u Stulicevu • glastar, glastara
,guado' ,glastum', a iz ovoga u Sulekovu imeniku:
Isatis tinctoria L. 87.
GLASUKATI SE, glasuka se, i7npf. dem. gla-
siti se (vidi glasiti, a, h)). — tl Parcicevu rjec-
niku.
GLASUKA, /. ime kravi. F. Kui-elac, dom.
ziv. 24.
GLA§ATI
164
QLAVA, a, a) a) aa).
GLASATI, glasam, impf.iterativni glagol prema
glasiti. — Na jednom mjestii xviii vijeka, a iz-
mectu rjecnika ti StuUcevu: ,resonare, celebrare'
* dodatkom da je uzeto iz hrevijara. Jerbo se
je pocelo glasati po gradu da car imade odluku
prikazati za kra|a pojskoga svoga sina. A. To-
mikovic, ziv. 167.
GLA§Cl6, m. dem. glasak. S. Mrka} 2.
GLASE]!^E, «. djelo kojijem ko ili sto glasi,
ko ili sto glasi se. — Stariji je oblik glasenje,
M 2nsca (xvn vijeka) u kojega dolazi, stoji svagda
grijeskom glasenje. — Izmedu rjecnika u Mika-
jinu (glasenje), u StuUcevu (grijeskom glaserie), u
Vukovu. Cujuci glasenje od s. Saverija. B. Kasic,
fran. 173. U kojih bude imati svako slovo svuda
jedno vazda samo glasenje. rit. xvii.
GLASINCI, Glasinaca, m. pi. selo u Srbiji u
okrugu toplickom. M. D. Milicevic, kra]. srb. 413.
GLASKI, adj. koji pripada Glazu. — Na je-
dnom mjestu XV vijeka i otale u Danicicevu rjec-
niku (glazbkyj i glaskyj). U Glazu gradb Glaski,
Mon. Serb. 439. (1446).
GLAT, /. kristal. — isporedi ledac. — Naci-
neno od ces. Mat'. — U Sulekovti rjecniku: (glat)
,krystall'.
GLATI, glam, impf. vidi gledati, od cega po-
staje tijem sto je d ispalo, a ea se sazelo u a. —
Samo u pjesmi, i to jedan put vec xvi vijeka, a
u nase vrijeme dosta cesto; izmedu rjecnika u
Vukovii. Gdi gias mi plac |uti i zalos ku druzu.
G. Drzic 423. ,Jesi 1' vid'la kona moga?' ,Nit'
sam glala, ni videla'. Nar. pjes. viik. 1, 276. Svaki
jako glajte po Tvircina, al' nemojte pusaka me-
tati. 4, 148. Ko gledase, gla u zem|u emu. Pjev.
crn. 176a. Pa ih jadna zaborav|ah u jad za me !
glajuc tebe jjod oruzjem, ruzo moja ! sve krajeve
uvatio, bratska rano! Vuk (?), ziv. 189. — na
jednom mjestu radi stiha ima glaa mjeste gla:
Da ga glaa majka mjesto sina. Pjev. crn. 176^.
GLATKATI, glatkam, imjjf. vidi gladiti. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Gladkati obrve.
I. Velikanovic, prik. 26.
GLATKOCA, /. vidi glacina (i radi akcenta).
— TJ rjecnicima : u Bjelostjencevu (gladkoca,
gladkost ,laevitas') , n Jambresicevu (gladkoca
,glabritas'), u Voltigijinu (grijeskom gladkoca i
gladkoca), u StuUcevu (gladkoca). — u nase vrijeme
u Sulekovu (,glattheit').
GLATKOGOVORAN, glatkogovorna, adj. koji
glatko govori. — U StuUcevu rjecniku: gladko-
govoran ,blandidicus', — n.pouzdano.
GLATKOGOVOENICA,/. glatkogovorno zensko
cejade. — U StuUcevu rjecniku (gladkogovornica).
— nepouzdano.
GLATKOGOVORNICIC , m. dem. glatkogo-
vornik. — U StuUcevu rjecniku (gladkogovor-
nifiic ,blandiloquentulus'). — nepouzdano.
GLATKOGOVORNIK, m. glatkogovoran covjek.
— U StuUcevu rjecniku (gladkogovornik). — ne-
pouzdano.
GLATKOST, glatkosti, /. vidi glacina. — U
rjednicima: u Vrancicevu (gladkosfc ,laevitas'), «
Belinu (gladkos 4'tli'), m Bjelostjencevu (gladkost
kod gladkoca), u Voltigijinu (gladkost), u StuU-
cevu (gladkost ,politio, oxpolitio'). — u naSe vri-
jeme u Sulekovu (,glatto; glattheit').
GLATK()VANE, n. djelo kojijem se glatkuije.
— Stariji je oblik glatkovanje. — T! Belinu rjec-
niku (gladkovanjo ,expolitio' 441'') i u StuUcevu
(gladkovario).
GLATKOVATI, glatkujem, impf. gladiti. —
U Belinu rjecniku (gladkovati ,laevigo' 441i>) i
u StuUcevu (gladkovati, v. gladiti).
GLATONIJA, /. vidi glatunija.
GLATUN, m. lat. gluto, tal. ghiottone, slado-
kus, obloguz. — U jednoga pisca cakavca xvii
vijeka. Glatun gnuse liegove (svoje) hoce jisti.
F. Glavini6, cvit. 148^. Glatun u tminah sideci
bude gladovati. posl. .52.
GLATUNIJA, /. osobina onoga, sto je glatun.
— Nacineno od glatun talijanskijem nastavkom
ia. — U istoga pisca u kojega ima i glatun.
Adam u betege, zgora recene, glatunije upade
radi. F. Glavinic, cvit. 61. — U istoga pisca ima
i oblik glatonija. Glatonija (je) prikoreduo po-
zelenje blagovanja. F. Glavinic, cvit. 148a. Bi
napojen zuci proti glatoniji. 393''.
GLAVA, /. caput, u cefadeta i u visijeh zivo-
tina dio tijela u kojem je mozak, i na kojem su
plemenitija tjelesna osjecana (kao vid i cuvene).
— Akc. se mijena u dat. sing, glavi, u ace. sing.
glavu, u voc. sing, glavo, u nom., ace, voc. pi.
glave, u dat., instr., loc. pi. glavama. — Bijec
je ne samo praslavenska (golva), isporedi stslov.
glava, rus. ro^ioBa, ces. hlava, po]. gloAva, nego i
litavska: galva. — U svijem je rjecnicima.
a. u cefadeta.
c.) u pravom, tjelesnom sinislu.
a) kao dio judskoga tijela uopce.
aa) u sirem smislu sve ono sto stoji na vratu,
dakle i lice (isporedi kod bb)). aaa) uopce. Kad
ne nosi glave tilo, mrcina je. V. Dosen !&>. Svu
je vojsku glavom n&^(h)it\o. And. Kacic, razg.
232a. Sve je kolo glavom nadvisila. Nar. pjes.
vuk. 1, 405. Pade Mujo u travu na glavu. 1, 546.
Na Balacku jesu do tri glave. 2, 152. Pade Demo
glavom bez uzglavja. 2, 415. Kao da mu je torba
na glavi (tako ne vidi). Nar. posl. vuk. 130. Dok
su jos ova dva zuba meni u glavi. Nar. prip.
vuk. 16. — i u metaforickom smislu, gdje se istice
da je glava preteznija od ostaloga tijela (ispo-
redi kod f). Ne tribovase caru vasemu, glavu
videci, s nogami besiditi. Aleks. jag. star. 3, 236.
Isuki'st je glava nasa, a mi smo riegova uda. M.
Zoricic, osm. 39. — bbb) cejade mice razUcitijem
nacinima glavom, cim cesto moze i pokazati svoju
misao. tako n. p. glava se moze prignuti, glavom
se moze prikloniti (sto moze biti i znak ponizena).
Prignuvsi glavu i poniknuvsi g zem|i. M. Div-
kovic, bes. 32a. Sveti otac pomolivsi se, jirignu
glavu. F. Glavinic, cvit. 117''. Vidi toliko on,
koliko ostali, da prilika divico Marije glavu mu
prignu. .1. Banovac , razg. 15. — Pokleknuvsi
divica i glavu priklonivSi. Ziv. kat. star. 1, 224.
U to meni drug moj glavu priklonivsi, rece. P.
Zoranic 1V>. Prikloiiu glavu svoju i pokloiiu se
tebi. Aleks. jag. star. 3, 268. Poklonivsi svetu
glavu tvoju, rece: ,Ovo raba gosjjodinova'. M.
Jerkovic 16. Glavu skloniti, prikloniti, nagimti
, caput flectero'. J. StuUi, rjoc. 1, 174b. — Po-
klaiiaju glavu do zemje. Sava, tip. stud, glasn.
40, 138. Koji glavu klana prisvetoiuu iraenu
Isusa. Ant. Kadcic 374. — Podkuciti glavu pod
mac i umrijeti. M. Divkovic, bes. 87*. — Ne
nosirao doli glavu. kan' da cemo pasti ti-avu. V.
DoSon 1 t7a. — mctaforicki, kao poniziti se. Po-
nizili smo glave nase. I. Bandulavic 31''. isai.
58, 3. Pak se holec no p<mosi, dali nizko glavu
nosi. V. Dosen 35". Ima prvjo ])rignut glavu
pod proklostvo. M. Dobrotic 524. amo maze spa-
dati i ovo: Priklonnu glavu ostar moo no sice.
Aleks. jag. star. 3, 294. — glavom se klima (kima).
(jlavom svuda kiiiia i sobom i)rivraca, posazme
GLAVA, a, a) a) aa).
165
GLAVA, a, a) a) hh).
ocima, da san se odvi'aca. M. Marulic 10. po
nacinu kako to biva, moze znaciti da se sto ne
odohrava: I glaTom pokima roksi: ,Mudri nece,
da se nitkor nima livaliti odvece'. P. Hektorovic
26. Aleksandai' knigu proctiv i glavom pokimav
rece: ,0 neizrecene grdine i oholosti tvoje, Da-
riju!' Aleks. jag. star. 3, 238. Hi da se na sto
pristaje : Neka glava tvoja odgovori, to jest isto
glavom kimni. M. Divkovic, bes. 100''. Ti me
pitas, ode li Ivan u mlin? Ja muceci prignem
glavu k tebi, doisto ti svidocim, da je otisao.
F. Lastric, ned. 177. Ona zakima z glavun da je.
Nar. prip. mikul. 20. U sudu se glavom ne
klima nego govori. Pravdonosa. 1852. 10. — glava
se podize, uzdize, nosi visoko. Pogledajte i uz-
dvignite glave vase. N. Ranina 13i>. Inc. 21, 28.
Jase u zlatu kona vrana, glavu dize, gleda oholo.
I. Gundulic 291. Hodi nadigavsi glavu kao jeliia.
J. Filipovic 1, 77^*. Momak lezi ni glave ne dize.
Nar. pjes. vuk. 1, 168. Glavu dize ^utica Bog-
dane, glavu dize, dignut' ne mogase. 1, 544. —
Uzvisivsi vrat i glavu hode. M. Divkovic, bes.
97^. — Dobar vojnik visoko nosi glavu, kada
dobra kona jase. D. Barakovic, vil, 95 — 96. —
Ona divojka drzi glavu kao jelin. J. Filipovic
1, 297a. — metaforicki, kao ponositi se, olioliti
se. Glavu vise svih nosise. M. Marulic 259. Sa-
razini glavu podvigose vojem Mahometom. S.
Kozicic 42^. Ter ki tvrde glavu dize cijec pro-
klete oholasti. N. Najeskovic 1, 157. Svi ki te
nenavide glave uznose, zlobu slide. A. Vitajic,
ist. 270*. Glavu na tojazi nositi ,superbe ince-
dere, nares crispare'. Glavu prema komu, suproc
komu podignuti ,in aliquem insurgere'. J. Stulli,
rjec. 1, 174b. Oholu je glavu suproti crkvi po-
digao. A. Kanizlic, kam. 434. Otmanovic care
po visoko glavu nadizase. And. Kacic, razg. 312a.
Za to gori drzis glavu, da nebesku istes slavu.
V. Dosen 147*. Nositi glavu na Adsoko, odnositi
glavu kao svirac ,den kopf hoch tragen'. u Su-
lekovu rjecniku (kod ,kopf'). — glavom se krece,
mase itd. Aleksendar nace zubi skrzitati i glavom
kretati. Aleks. jag. star. 3, 307. Psovahu nega
krecuci glavam svojim. I. Bandulavic 87''. mat.
27, 39. Svi kako ono nimi zamuknuhu, i opo-
menuvsi se glavami pocehu kretati. F. Glavinic,
cvit. 225*. — Ako li trenem glavom micuci tam
ovamo, svidocim da otisao nije. F. Lastric, ned.
177. — Masu glavom. D. Danicic, psal. 22, 7.
Starac osta mahajuc glavom. S. ^ubisa, prip.
263. Mogao bi mahnuti glavom i prosaptati:
,Ovde nesto ima!' M. D. Milicevic, jur. 7. — Uz-
mahuje i glavom i snagom. Nar. pjes. vuk. 2, 282.
Manu glavom i ostalom snagom. 2, 112. — glavom
se vije, vrti. Viti glavom ,mover la testa, come
suol farsi o per ischerno, o per dolore' ,agitare
caput'. A. d. Bella, rjec. 730b. Poce ocima za-
vracati, glavom vrtiti. J. Filipovic 1, 509*. meta-
foricki. Oholome glavom viju. G. Palmotic 3, 188*.
— glava se obraca, okrece. Ne hajes ni obracat
glave. Pjev. cm. 23b. Omere, niti vracaj ka Stam-
bulu glavu. Osvetn. 3, 63. — Pa im pasa ostre
rijeci krici: ,Koji godir natrag vrne glavu'. 3, 133.
— Na satora ne okrece glavu. Nar. pjes. vuk.
2, 194. — metaforicki, kao paziti na sto: Da
je bjese Srbin ugrabio, ako hocali glave obratiti.
P. Petrovic, gor. vijen. 19. Ja ne bih na te ni
glave obratio. S. ^^ubisa, prip. 212. Za tebe je
vec on mrtav, kad glave ne obrnu na tebe ovo-
liku gomilu godina. Pravdonosa. 1852. 23. Nitko
nije glave na to okredao, dok ne dode Jenneru
do usiju. M. Pavlinovid, rad. 58. — glava se od-
vraca. Pa na stranu odvratio glavu, ne see vise
ni gledati |ubu. Nar. pjes. vuk. 2, 122. — Kad
devera Mitra ugledala, od nega je glavu zanijela.
2, 633. — metaforicki, kao ostaviti koga, proei
ga se: Jesi li od nega glavu od^nratio? P. Kne-
zevic, osm. 19. — glava se naslona, glavom se
ko naslona. Ruzno si se glavom naslonio , a
mucno si nesto pomislio. Nar. pjes. vuk. 2, 542.
Na kiima se glavom naslonila. 2, 25. — Glavu
l^rikrivivsi na krizu plakase. M. Divkovic, bes. 355b.
slicni su i ovi primjeri: Dovesti se, kako se rece,
dokle se stavi glava na tugdjelu. M. Orbin 66.
Panuo joj glavom na krioce. Nar. pjes. vuk.
2, 279. Smotao sam glavu pod kukavni moj
pokrivac i naplakao sam se. M. Pavlinovic, rad.
156. — Luko, na vidjelo ne pomijaj glavu. Osvetn.
2, 81. — ccc) kako je sto namjesteno prema glavi,
kaze se razlicitijem nacinima (moze znacene biti
i kao kod bb)), n. p. 1 ko carski s prva doni
lis na glavu pak na usta, kra|u prinije ga i po-
kloni. I. Gundulic 447. I na glavu kami dofatio.
Nar. pjes. vuk. 2, 83. Hoce V donet na glavi
miricu? M. A. Ee^kovic, sat. G3b. — On ga
(list) prima i vrh svoje glave stavja, pak celiva.
I. Gundulic 394. — Vis' glave joj kondir vina.
Nar. pjes. vuk. 1, 331. Vise moje glave ruzu
usadite. 1, 393. Ona sjede Muju vise glave. 1, 569.
— vidi 1. celo, 2, k). — Kruna se vija i nadvisa
svrhu okolisa svete glave tvoje. M. Jerkovic 102.
— Pod liega bi karanfil sterala, a pod glavu
rumenu ruzicu. Nar. pjes. vuk. 1, 451. Studen
kamen pod glavu metati. 1, 220. Pod glavom
joj zlaceni nozevi. 2, 16. — Zade joj lale za glavu.
1, 222. Otkud mi lale za glavom? 1, 223. —
ddd) posto je glava na jednom kraju (udskoga
tijela, kad se hoce istaknuti, da se govori o cijelom
ce^adetu, kaze se: od glave do pete, od glave do
trave itd. Sva ti je put od glave ki-vava do peta.
N. Na}eskovi6 1, 144. Koji otrne od glave do
peta. M. Drzic 398. Ti si mamen tere nebog od
vrh glave do pet od nog. P. Hektorovic (?) 144.
Gledajte ga od glave do pete kako je izranen.
J. Banovac, razg. 161. Gubavi od glave do petu.
F. Lastric, od' 264. Od vrh glave do dno pete.
And. Kacic, kor. 58. Razgledavsi ga od pete
do glave. 162. Izmjeriti koga od pete do glave
(poznati ga dobro). Nar. posl. vuk. 99. Od glave
do pete (n. p. odenuti koga). 232. i u prenesenom
smislu 0 cemu sto nije cejade: U toj knigi nije
tako govoreci od pete do glave zdravja. A. Ka-
nizlic, kam. 280. — Vi prokleti od glave do nogu.
D. Eapic 10. — Ke (gordine) tope briznu me i
dave, pogruziv od stope tja deri do glave? H.
Lucie 231. Od vrh glave do stupaja ,a summo
ad imum'. A. d. Bella, rjec. 170b. _ Tako zgore
kucka Ikonija savrh glave do zelene trave. Nar.
pjes. vuk. 2, 179. Okititi tebe dukatima savrh
glave do zelene trave. 2, 284.
bb) u uzem smislu, gorni i strazni dio (sve ono
na cemu raste kosa) ; suprotno je lice, obraz. ovo
je znacene: aaa) svagda kad se govori o kosi.
Ucini bradu i glavu ostruga. Aleks. jag. star.
3, 222. Pram prosuti na ne glavi. L V. Bunic,
mand. 10. Kamo s glave kosa gusta? V. Dosen
44b. I gori joj kosa navrh glave. Nar. jjjes. vuk.
2, 13. Iz glave je kose iscupala. 2, 112. Koja
bi zena ucinila da je muz otpusti osisane glave.
Pravdonosa. 1851. 25. — bbb) kad se u nekijem
slucajevima kaze kakva je ,glava\ jer se misli na
kosic. Vrze cordu pod bijelu glavu. Nar. pjes.
istr. 1, 12. Bogougodni kaluder bijele brade i
glave. Nar. prip. vuk. 122. Starac Obren sijedu
uz prag prislonio glavu. Osvetn. 1, 34. Nat'ce
kalpak na ielavu glavu. Nar. pjes. vuk. 1, 523.
— amo bi spadalo i rusa glava sto se vrlo cesto
nahodi u pjesmama, ali se pridjev ru» dodnje
GLAVA, a, c.) a) hh).
166
GLAVA, a, u) b).
ohicno hcz ohzira na negovo znacene, te rusa
glava znaci: glava uopee. — ccc) uz glagole ce-
safci, ces|ati, mazati, * druge kod kojijeh se ima
naj vece ohzira na hosu. Otac cese se po glavi.
M. A. Ee|kovi6, sabr. 54. — Pomas svu prinese
i na glavu oblije nemu. I. V. Bimic, mand. 19.
— ddd) s glagolom bojeti. Udi| zaboli ga glava,
ufati ga ognica. A. Kanizlic, kam. 839. Ali te
je zabolila glava od groznice bola velikoga? And.
Kaci6, razg. Ab'^. Koja mi je tanka i visoka, za
onom me boli glava, majko. Nar. pjes. vuk. 1, 239.
Ona, jelo, tanka i visoka, od one me glava zabo-
]ela, ona, jelo, b'jela i rumena, s one me je i srce
i glava. 1, 272. Od muke ga glava zabo|ela.
2, 335. Od vina ga |uto boli glava. 2, 159. ^juto
me je zabo|ela glava. 2, 630. — u metaforickom
smislu, vidi bojeti, 11, 2, a, i^) e) (I, str. 536'J — 537»).
Ponukavca glava ne boli ,nemini unquam alteram
hortanti caput doluisse'. J. Stulli, rjec. 1, 174^.
Glava li ga boli? (Kad se kazuje da ko nema uzroka
s cime bifci nezadovo|an). Nar. posl. vuk. 41. Od
znana boli glava, od neznana i srce i glava. M.
Pavlinovic, razl. spis. 131. S toga me ne boli
glava ,icb lasse mich das nicht anfechten' to Sii-
lekovu rjecniku (kod ,anfecbten'). amo spada i
ovo: Gori mu glava kao Futoskom knezu. (U
Backoj). Nar. posl. vuk. 44. — eee) kad se go-
vori 0 ranama, udarcima itd. Koji put i krvavi
glava bude. F. Lastric, ned. 320. A ja lonac,
pa u glavu! puce lonac, puce glava. Nar. pjes.
vuk. 1, 177. Ne ud'ri jelu po grani, neg' mladu
Janu po glavi. 1, 310. Pak uzima svoja dva
necaka, i o kamen glave im razbija. 1, 540. Pak
dovati onu kupu s vinom, pa udara careva causa,
prste kupa a prste i glava. 2, 431. u metaforickom
smislu : Vec evo vam na lijepu pozdrav}e, da o
kamen glavom n' udarate. Osvetn. 3, 77. — fff)
kad je rijec o i)okrivanu, obavijanii, odijevanu
glave, Hi nasuprot o otkrivanu itd. JJ ruho pri-
tamno pokriv se po glavi. G. Drzic 403. Odkri
prid sfijemi glavu svoju. B. Kasic , per. 120.
Veo na rusoj glavi okolo snjezan svit mu je u
sto dijela. I. Gundulic 299. Odkrije glavu prid
poglavnikom. I. T. Mrnavic, ist. 19. Sluga ne
odkrije glavu svomu gospodaru. Ant. Kadcic 228.
Prsten na ruci, venae na glavi. Nar. pjes. vuk.
1 , 33. Na glavi mu kalj)ak i celenka. 1, 373.
Sto t' je, rano, krvava dolama? sto si, rano, ti
zavio glavu? 1, 540. Zbaci s glave bugarsku
Subaru. 2, 150. Oko glave bijele kauke. 2, 268.
Ne dam s glave tastove celenke. 2, 556. Dok
je glave, bice kapa. Nar. posl. vuk. 64. Po glavi
kapa se obamira. M. Pavlinovic, razg. 90. — ggg)
kad se istice ,lice\ kao suprolno ,glavi'. Nu se
zagledaj, gospoje, u moju viru pravu, kako no i
ja u tvoje li6ce i rusu glavu. H. Lucid 214.
h) bez glave cejade ne moze ziv^eti, i glava se
shvata kao mjesto gd/je naj vise stoji sila sto uz-
drzava zivot. isporedi i f-i). aa) ubija se ko tijem
Sto mu se odje(nje glava od tijela, te se kaze da
se glava sijece, otkida, itd. Usocenije glave Jo-
vana kri.stito}a. Mon. serb. 2. (11H9). Da mu se
ima glava odbsici onomu koji je sagriSio. 378.
(1434). Usicito mi glavu. Mon. croat. 228. (1527).
Vsim nam glave posici mecem svojim. Aleks. jag.
star. 3, 267. Puske, kopja, sabje, maci zgadaju
prsi, ko}u grla, sijoku glave, sve se tlaci. I. Gun-
dulid 445. Da odsicem Olofernu glavu. F. Lastri6,
test. 20'K Ja bi tobi osjoko pri ramenom rusu
glavu. Nar. pjes. mikl. beitr. 27. Bog ubio cara
i cesara i Latiiia duiida MleSanina koji nede da
zametnu rata, da so vlaskih glava nasicomo. And.
Ka6ic, razg. 307''. Pak mu rusu odsijece glavu.
Nar. ]ijos. vuk. 2, 146. Od.MJokose tri stotine glava.
2, 154. — Mehmet ko im glave skinu. J. Ka-
vanin 185''. Da mu rusu glavu skinu. V. Dosen
124a. A divu je glavu okinuo. Nar. pjes. vuk.
2, 37. Sad ce tvoju glavu ukinuti. 2, 279. Skide
glavu Turcin-Mustaf-agi. 2, 343. Iskide mu iz
ramena glavu. 2, 424. — Sad Turcin joj glave
rize. J. Kavanin 288^. — (Mac) prama sebi da
tko trgne, sebi glavu da odtrgne. V. Dosen 180''.
— Corda sinu, rusu glavu svina. Osvetn. 4, 63.
— Tere mu je odmasio Turcinu rusu glavu. Nar.
pjes. mikl. beitr. 56. — Glavu mores svijeh Tu-
raka jednim mahom odvaliti. J. Kavanin 220.
— Pokli glavu nemu obara, casu od lupije "e
ucinio. 259''. — Da mu na tleh glavu bite. 297^.
— Nega cini pogubiti, macem glavu liera' odniti.
P. Hektorovic (?) 170. — -^Sista jjape sveta, komu
glava bi vazeta. 80. — Gelat 6e ti glavu izgu-
biti. Nar. pjes. vuk. 2, 610. — Pustil bill pri
s mojom razstavit se glavom. H. Lucie 188.
Z glavom ga rastavi. D. Barakovic, jar. 53. Kad
mac Irudov glavom te rastavi. A. Vita^ic, ost.
406. Rastavi mu glavu i ramena. Nar. pjes. vuk.
2, 625. — I despota Vukasina razbi i s glavom
jos razdili. I. Gundulic 566. — sllcni su i ovaki
primjeri: Jedno Ture izmaknulo bilo, ne bi 1'
Janku ugrabilo glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 323.
Pak je Marko vili vazel glavu. Nar. pjes. istr.
1, 29. 'Ko se neces junak poturciti, rusu cu ti
glavu vifatiti. 1, 54. — bb) kaze se da ,glava
padne, otide' itd., kao pasivno prema aa). Neka
nasa glava pada, a tve carstvo mirno zivi. I.
Gundulic 504. — Tomu glava hvrkne kad (ga)
sabjom udare. B. Krnarutic 18. — Da ce mu
glava otic. S. Badric, ukaz. 29. Boze mill, na
svem' tebi vala, kad brz' ode sa junaka glava!
kan' da nije na nemu ni bila! Nar. pjes. vuk.
2, 424. Makar nase i otisle glave. Osvetn. 2, 90.
— Muci, oce ti sada doli glava pojti. Mon. croat.
203. (1513). — cc) kome je odsjecena glava, kaze
se da je ,izgubi, ostavi'. Za vasega cara u boju
izgubiti rusu glavu. I. Gundulic 290. Glavu iz-
gubi pod svojim cadorom. I. J. P. Lucie, razg. 7.
Idi, duzde, izgubio glavu! Nar. i^jes. vuk. 2, 335.
— I na smrt pojt spravan glavu ostavit. D. Ba-
rakovic, vil. 152. — Plativ skupo sto je kvara
bilo, s pleca rusu usijavsi glavu. Osvetn. 1, 11.
— dd) kad cejade sjjase svoj zivot, kaze se da
,nosi, iznese' itd. glavu. Ziv _na ove pokrajine
srecom iznijeh glavu moju. G. Paliuotic 2, 67.
Evlogijo, da zivu glavu iz dvora iznese, u goru
pobize. A. Kanizlic, utoc. 134. Neces izic' ni
iznijet' glave, a kamo li izvesti devojke! Nar.
pjes. vuk. 2, 149. Bjezi da izneses glavu. Pjev.
crn. 109i». — Neces danas unijeti glavu. 45''. Ako
je ta bezakonik unio glavu u moju zem|u, vezana
cu ga opremiti u Kotor. S. ^^ubisa, prip. 231.
Sam iguman Todosija skrinu i unese u pecinu
glavu. Osvetn. 3, 54. — Da se kripko bas pod-
neso, zivu glavu kad odnese. V. Dosen 124*. Ja
ti veliia, da bjezimo, ago, ako nam je odnijet
glavu drago! Osvetn. 1,65. — Nidan zivu glavu
ne ponese. Nar. prip. mikul. 52. — Jer se nece§
nanositi glave. N.'ir. pjes. vuk. 2, 218. Zelen
bore, glave im zastiti, noce ih se dugo nanositi!
Osvetn. 4, 57. — amo spadajii i orakovi pri-
mjeri: Ne bi se otole ziv i s glavom oslobodio.
I. Dordic, ben. 138. Bjezi s glavom u stijenu,
Luko! Osvetn. 2, 80. — po tome se kaze i da
cejade ,bjezi glavom bez obzira', kad se hoji smrti
te bjezi ne obziruci se. Biii, dolijo, glavom brez
obzira. F. Radman 36. Turci pobjegoso glavom bez
obzii-a. Pjov. crn. 23". — ee) glava ima istu vri-
jednost i u ovakovijem printjerima, te se moze
zamijeniti dovekle i rije<'ju ?,ivot: Glavu svoju
GLAVA, a, u) t))\
167
GliAVA, a, a) ct).
polozil jesi. Aleks. jag. star. 3,. 26-5. I stokrat
sam podlagala za vas na smrt moju glavu. Gr.
Palmotic 2, 216. — Drzan mu si glavu tvoju. I.
Gundulic 488. — Eto tvoje sab|e a evo moje
glave! Nar. priiJ. vuk. 64. Evo moje glave! t. j.
ako ne bude tako, ubij me! Pravdonosa. 1852. 14.
— Na cast tebe tvoja rusa glava. Nar. pjes. vuk.
2, 132. — Da mu ne6u pridat Svetigrada, dokle
mi je na ramenu glava. And. Kacic, razg. 103*.
Ziva mene na ramenu glava! Nar. pjes. vuk.
1, 563. Dok je mene i na mene glave, ne dam
tebe crnom Arapinu. 2, 395. Ne mislim se sa
Sarcem rastati dok je moje na ramenu glave.
2, 440. — Sve vojvoda iscekao druge, i brojio
na junacih glave. Osvetn. 2, 162. — Evo sam
se Bogu zarekao, da cu ici u goru zelenu i od-
metnut u hajduke glavu. Osvetn. 2, 19. — Bi-
zeci od nemila do nedraga, gdi ce glavi misto
naci. And. Kacic, razg. 42. — - Ka vil' gizdava
vece nam je draga nego nasa glava. M. Drzic 94.
A ja volim moju rusu glavu, neg' sve blago cara
cestitoga. Nar. pjes. vuk. 2, 391. Svakomu je
svoja glava draga. Osvetn. 2, 55. po tome se i
stvar vrlo draga isporeduje s ,glavom'. E ga
drzi kako svoju glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 610.
Da te drzim pored svoje glave, da te ranim
medomi i secerom. 2, 209.
c) glava je odijejena od tijela. aa) uopce.
Ali vele huda je muka, ku vidjenje sved mu
dava od skorenijeh susijeh ruka i od u.sahlijeh
crnijeh glava. 1. Gundulic 336. Za zrcalo i
zabavu vele bi ti bilo bo}e, da si uzela mrtvu
glavu. I. V. Bunic, mand. 29. Te ti vidi, sta
je u zobnici , il' je glava , iP zlatna jabuka.
Nar. pjes. vuk. 1, 547. Uze glavu svetoga La-
zara. 2, 324. Ode glava preko poj^a sama, sveta
glava do svetoga tela. 2 , 325. Pa sve glave
pred cara iznosi. 2, 365. Jos Arapci glava pro-
govara. 2, 378. Sva avlija glavam' nakicena.
2, 420. Mrtva se glava po sokaku va|a, jos se
visem jadu nada. (Iza naj vecega zla moze biti
gore. U Eisnu). Nar. posl. vuk. 183. — hb) meta-
foricki se kaze da je konie ,glava u torbi\ kad
mu je zivot na pogibli, te kao da mu je glava
vec odsjecena. Nosim glavu u torbi. Starine.
11, 117. (1678). Glavu u saci drzati, glavu u tor-
bicu sviti ,vitam exjjonere, in periculo vitae ver-
sari'. J. Stulli, rjec. 1, 174'>. Metnuti glavu u
torbu. (Pregoreti svoj zivot). Nar. posl. vuk. 178.
Volim mahnut preko gore erne, a u torbi glavu
prenositi. Osvetn. 2, 11. — ec) u ovakijem pri-
mjerima stoji glava metaforicno za zivot. Sad
ti prose nasu glavu, za pak tvoju poraziti. I.
Gundulic 498.
d) glava je dio tijela kojijem se misli, te se
shvata Hi uprav kao nekakav sud u kojem stoji
um, pamet, Hi bas kao sam urn, sama pamet.
s prvijem znacenem govori se cesto (metaforicki)
0 glavi, kao o stvari posve tjelesnoj, materijalnoj.
aa) uopce. Grad glavom zaslana. D. Barakovic,
vil. 111. Od snage je mudros veca, desnica se
glavi klana. G. Palmotic 1, 227. Dosta je, da
sam ja u moj glavi ovako namislila. 2, 94. Tijem
ako vam svijest je u glavi, ne budite tvrdoglavi.
J. Palmotic 283. Plodna ona mlogostrukih bimba
i lazi glava. A. Kanizlic, kam. 370. Ludi su
izvitci glave ih. S. Eosa 6^. Da sama vladati
moze po nezinoj glavi. M. A. Ee|kovic, sabr. 67.
Glava a! (podignuvsi ruke i rasirivsi sake prema
glavi) a u glavi na! (kao uhvativsi se palcem i
kaziputom za zube, i znaci: glava velika, ali
prazna). Glava je skupja s jezikom nego bez
jezika. (Vredniji je coek koji umije govoriti nego
onaj koji ne umije). Glava je starija od knige.
Nar. posl. vuk. 41. Nema cetvrte daske u glavi.
(canut je malo). 205. Pop se ne bira po bradi,
no 130 glavi. 255. Mislite i lose, ali svojom glavom
mislito. M. Pavlinovic, rad. 10. Carevi ti, drzec
u svojoj glavi. razg. 98. Sabja ti u ruci a dusa
u glavi, pa udaraj kuda zuas. Pravdonosa. 1852. 10:
U stara glava a u mlada snaga. V. Bogisic, zborn.
31. Ima pameti, soli u glavi, ima zlatnu glavu
,er hat kopf. Nije po glavi ozebao, nije bez
glave ,er ist nicht auf den kopf gefallen'. u Su-
lekovu rjecniku (kod ,kopf'). — bb) o kakvoj misli
(osobito ako je u noj sto cudnovato) govori se
kao 0 necemu sto ulazi u glavu. aaa) kad ko
koga sto uvjeri, na sto nagovori, Hi se cejade
samo uvjeri, kaze se da se ono u glavu stav^a:
Mnoge zale misli u glavix ti stavi. A. Georgiceo,
nasi. 133. Dojde djavao medii bogace, pak jim
stavi u glavu, s kolikim su trudom stekli ovo
blago. B. Leakovic, gov. 46. — mece: Metne
sebi u glavu. D. Obradovic , basn. 230. amo
spada i ovo: Metnuti kome crva u glavu. (Ka-
zati mu sto, da se uznemiri). Nar. posl. \Tik. ^178.
— Hi drugijem ovakovijem glagolima : Nima
sumiiu u glavu klade. I. Zanotti, en. 7. Foley
je zapeo u glavu dokopati se tajne. M. Pavli-
novic, rad, 77. Foley zakapi u glavu, da se do-
cepa tajne. 77. Ubi, zasijece, ubrazdi si liesto u
glavu ,er hat sich etwas in den kojif gesetzt'.
u Suleicovu rjecniku (kod ,kopf' ). — bbb) kad ko
promisli sto nenadno, cudnovato, kad mu takovo
sto padne na um, kaze se da mu je ,doslo, sko-
cilo, sunulo, itd. u glavu''. Premda mu je posli
doslo u glavu pobignuti. M. Dobretic 313. Sko-
citi komu stogod u glavu, sunuti u glavu ,saltar
in testa, ciofe venir in mente'^,in cognitionem in-
cidere'. A. d. Bella, rjec. 730'\ Sto mu more skocit
opet u glavu. M. Dobretic 433. — ZaATtilo mu
u glavu, da ce u Pariz. M. Pavlinovic, rad. 65.
— Uvrti mu se nesto u glavu ,er hat sich etwas
in den kopf gesetzt'. u Sulekovu rjecniku (kod
,kopf'). — iiestoje drukcije u|esti u glavu u ovom
primjeru (kad se ko sto uvjeri): Da je on Hi'ist
ne mogase im u glavu uljestiti. S. Eosa 59a. —
ccc) iizeti, primiti u glavu moze znaciti: domi-
sliti se, namisliti, uvjeriti se, uglaviti se. I ve-
cerajuci pade od zida jedan malan pijak, uze
oni mladic u glavu, da se ono niko baca da izade
na rok j)0 veceri. J. Banovac, razg. 135. Sto ako
li primi u glavu, biti ce mudriji. A. Kanizlid,
kam. 123. Tvrdo je u glavu primio nauk trpeza
i krpeza. M. Pavlinovic, rad. 43. — cc)^ prema
bb) kaze se da se kome sto (misao) ,dize, vadi,
izvlaci iz glave'. Dignuti nike sumje i(z) svoje
glave. M. Dobretic 134. Komu stogod iz glave
dignuti ,dissuadere, dehortari aliquem'. J. Stulli,
rjec. 174^". — Ako ti ne dodes naj l)rze k nojzi
sad za to joj izeti iz glave, vjeruj mi, mrtvu je
c' vidjeti. F. Lukarevic 162. — Izvaditi nima iz
glave tu zlu misao. M. A. Ee|kovic, sat. Alb.
Izvadi to iz glave. J. Eajic, boj. 70. — Ni s ce-
tii-i koiia ne bi mu iz glave izvukao. (Kad ko
sto sebi uvrti u glavu). Nar. posl. vuk. 223. —
Izbiti iz glave ,aus dem kopfe bringen'. u Su-
lekovu rjecniku (kod ,kopf'). — dd) rijecima iz
cije (svoje, tude) glave istice se da je ko nesto
sam izmisUo. Popivanje ili kant, od s. Grgura
nasast, bo|i mu poda obraz, a nisto i od svoje
prilozi glave. F. Glavinic, cvit. 200*. Koji iz
svoje glave uce a ne po duhu svetomu. I. Ancid,
vrat. 86. Iz svoje glave, od svoje glave ,pro
ingenio, pro arbitrio'. J. Stulli, rjec. 1, 174i>. Ovo
pitane nije iz negove glave. A. Kanizlic, kam.
198. Ovo je iz laXJive glave Sokrata izislo. 220.
Jeli to iz tvoje glave? Vuk, grada. 90. Ne samo
GLAVA, a, a) d).
168
GLAVA, a, a) f).
sto je g. Kaulicija u ovoj pjesmi ovdje dodao
iz svoje glave 36 stihova. nar. pjes. 2, 384. —
amo moze spadati i ovo: Govoriti^iz glave, na
izust ,aus dem kopfe hersagen'. u Sulekovu rjec-
niku (kod ,kopf ). — ee) da sii kome teske misli,
hrige, izrice se ovakovijem i drugijem nacinima:
Imadiici drugi briga u glavi. M. Dobretic 492.
Negovo zivlenje po glavi mi seta. I. T. Mrnavic,
osm. 129. Sve mi se to vrti, ide po glavi ,gelit
mir im kopf herum'. Puna mi je glava ,icli habe
den kopf voll (sorgen)'. Ne znam gdje mi je
glava ,ich weiss nicht wo mir der kopf stebt'.
u Sulekovii rjecniku (kod ,kopf'). — ff) gjavom
se pumti, te se shvata glava kao mjesto gdje stoji
ono sto se naiici. Igdar uvridenje iz glave ne
leti. I. T. Mrnavic, osm. 124. Ove stvari ostaju
lasno u glavi. H. Bonacic 125. Napuniti gla^'^l
misli i znana. M. Pavlinovic, rad. 142. Prepu-
naiie glave za same ispite. 147. Tako je on strpao
u glavu veliko blago. 64. Koji su u glavu na-
ku|kali vise povrsne navike. 147. Izlaze iz uciona
krcatom glavom nauke. 135. — gg) napuniti glavu
kome moze znaciti: uvjeriti ga o cem (sto moze
i ne biti istina) tako da se s toga drazi, mamiti
ga. Da jest on carovnik, cesaru napnnihu glavu.
F. Glavinic, cvit. 122fi. — hh) razbijati glavu
drugome znaci: dosadivati mu, muciti ga pre-
mnogijem rijecima. Ne moj razbijati glave dru-
gijem s velikijem govorenjem. M. Radnic 45^.
Niti ti u ovom poglavju mogu vise razbijati glavu.
M. Zoricic, aritm. 58. — razbijati (svoju) glavu:
muciti se j^reko mjere naukama Hi brigama. Nega
moze sejanin brez toga da ce se morat mlogo
mucit i glavu razbijati, lasno naucit. I. Jablanci
12. Ko je jjoludeo da jos takim mislima razbija
glavu? M. D. Milicevic, des. par. 19. Eazbijati
glavu ,sich den kopf brechen'. u Sidekovu rjec-
niku (kod ,kopf ). — ii) s ovijem znacenem glava
moze imati razlicite j^ridjeve, n. p. aaa) a dobrom
smislu. Nagovori mudre glave cine pasti. J.
Armolusic 16. Morebit si mudre glave ? V. Dosen
19b. — Sin dobre glave, al' slaboga nastojana.
M. Pavlinovic, rad. 41. — Ki u bistru glavu prija
svijeh od kniga nauk vrijedni. J. Kavanin 8ii^.
Pitane koje za Grgura zanimase sve bistre glave.
M. Pavlinovic, razg. 100. Bistra glava ,ein otfener
kopf. tc Sulekovu rjecniku (kod ,kopf'). Covjek
bistre glave ,ein mensch von guter anlage'. (kod
,anlage'). — Negovi posli botili bi jednu glavu
zdravu. P. Eadovcic, nac. 58. Vjezba se, e bi
zdravu i cvrstu uzdrzao glavu. M. Pavlinovic,
rad. 135. — Ovi priprosti razlog nedostojan jest
naucne glave. A. Kanizlic, kam. 233. — Zar bi
danas bilo ozbi|ne glave? M. Pavlinovic, razg.
52. — Ima zlatnu glavu, vrsna je glava ,er hat
kopf. ti Sulekovu rjecniku (kod ,kopf). — bbb)
u zlom smislu. Ni ognisce ostati vam nece, a
kamo li vase lude glave. Osvetn. 3, 78. Liide
moje glave! ,o ich thor!' u Sulekovu rjecniku
(kod ,thor'). — Slaba glava ,caput invalidum'.
A. d. Bella, rjec. 730''. Moze ko mnogu knigu
istiti, a biti slabe glave. M. Pavlinovic, rad. 143.
— Al' sta mogu prozrjet glave slijepe? Osvetn.
4, 53. — Tupom svojom glavom. A. Kanizlic,
kam. 465. — Drzite ga za pi-azne glave zlocesnaka,
za nesvijesna ludoriju. B. Zuzeri 357"'. Komu je
prazna glava i pamet kratka. A. Kanizlii, kam.
229. Pun tobolac, a prazna glava. M. Pavlinovi6,
rad. 129. Prazno glave ,kopllos'. u Sulekovu rjec-
niku. — Plitko jo glave ,er ist oin flacher, seichter
kopf. (kod^ ,kopf ). — Bit Supje glave. I. Drzi6,
nauk. 287. Sup|o glave vjetrovim se hi-ane. Osvetn.
3, 21. — kkj a prcnesenoin se smislu kaze da ,se
glava histri\ knd mi jnsne miaJi. n na suprot,
kad su nejasne, da ,se muti\ da ,mrciK Kada
mu se smucena od pozude glava razbistri. A.
Kanizlic, kam. 107. — Digni trgovcu imovnik
trgovinski, smeo si mu glavu. M. Pavlinovic,
rad. 57. — Jer sve mu se nesto prividava, sto
mu mrkne svega jutra glava. Osvetn. 2, 47. Zar
da bismo vani mi pustili Boku i Srijem? mrci
vam glava. M. Pavlinovic, razg. 60. — II) glavom
se ne samo misli nego i hoce. ovo se znacene naj
cesce istice nekijcm pridjeviina, kojima se (obicno
u zlom smislu) pjokazuje jako hocene sto se ne da
promijeniti. takovi su n. p. u ovijem primjerima
pridjevi zestok, silovit. Glave je zestoke ta narod
nemili. D. Barakovic, jar. 47. Silovita negova
glava nek poznade. A. J. Knezovic 193. vrlo cesto
tvi'd (koje vidi) : A ovi receni covik bijase zle
naravi i tvrde glave i tvrdoglav. P. Posilovic,
nasi. 10a. Koliko su neumitniji, toliko tvrde glave
obicaju biti. A. Kanizlic, kam. 613. Parok nece
da vinca brez nikakva uzroka vec od svoje tvrde
glave. M. Dobretic 468. — amo spada i ovo:
Svoje glave ,eig6nsinnig'. u Sulekovu rjecniku.
— mm) u sirem smislu glava znaci ne samo pamet
nego i cud (Hi mjesto gdje kao da se misli da
stoji cud); naj cesce kad je rijec o oholoj, po-
nositoj cudi. Dignuti oholoj i nemirnoj glavi
pi'igodu od zametnutja smutiie. A. Kanizlic, kam.
447. Za holitu tvoju glavu. V. Dosen 16a. Svak
tko holu glavu nosi. 18*. Nemirna glava ,ein
uuruhiger kopf. u Sulekovu rjecniku (kod ,kopf ).
— nn) metonimicki prenosi se glava s ovijem zna-
cenima na ce}ade. Ca sam cul govore razumnu
glavu ja. P. Hektorovic 16. Bezgresna da glava
podnese smrtni trud. M. Vetranic 2, 140. Dobro
si dosal, brezcinna glavo, neugasajemi svitilnice.
Aleks. jag. star., 3, 317. Zac bise vojvoda glava ple-
menita. D. Barakovic, vil. 40. Metafrasti Alve i
Gvido, glave vrijedne i hrabrene. J. Kavanin
123". Biskup, posal ki cesara bijuc, a sobom vrla
glava. 261b. Odi ovamo, mudra glavo! F. Lastric,
ned. 188. Beuedeto antipapa, ohola glava. V. M.
Gucetic 175. Druge velike i mudre glave koje
upisase. A. Kanizlic, utoc. xxvi. Ne ktise kako
one lude glave odgovarati. kam. 738. Kaku placu
imadu glave tvrdoglave. A. J. Knezovic 167. Pr-
vijence, mudra glavo, da mnogo ti znas! Nar.
pjes. vuk. 1, 69. Brate Janko, budalasta glavo!
2, 482. Idi bane, jedna luda glavo! 2, 642. Koje
su to glave pisale? S. J^ubisa, prip. 115. Car
poslusa, jer je dobra glava. Osvetn. 2, 184. Ima
posvuda glava ugrijanijeh. M. Pavlinovic, razg.
18. Enrik Dandolo i jos neke mudre glave. 99.
e) u glavi moze biti osjecane koje je u isto
doha tjelesno i duhovno, n. p. kad se vrti mozak,
kod pijanstva itd. Ide mu u okolo glava. M.
Radnic 27». Ako gledaju u vodu, obicaje mno-
gijem smutiti se glava. 390a. Ovo vino u glavu
udara ,hoc vinum tentat caput'. J. Stulli, rje6.
1, 174b.
f) glava je naj pretezniji dio od tijela (ispo-
redi: De je tvoja dlaka tu je nasa glava. [Sve
cemo ciniti za tebe. Po naj vise narod govori
svojijem starjesinamaj. Nar. posl. vuk. 74); po
tome se U2)0treb(ava glava u nckijem padezima
(naj cesce u instr.) uz rijec sam (isti) Hi bez ne,
kad se hoce o kome osobitijem nacinom istaknuti
(kao latinskijem ipsissimus), da je on sam i niko
drugi, jer s glavom (zivom) treba da bude i tijelo
i dusa. tako se kaze: aa) svojom glavom. Da
gredu svojimi glavami, imanijemb svojinit. Mon.
Serb. 146. (1319). Da onb svojoiiib glavomb i
svojimi vlastoli hoco na toj preseci. 210. (1387).
Da bi gospodiiib krajb svojomb glavomb i svojimb
blagonib hotelb do6i u gradb Dubrovnekb. 210—211.
GLAVA, a,.fO f).
169
GLAVA, a, ,9).
(1387). Sam svoju glavu ide. S. Kozicic 30'\
Koji se tu glavom svojom budu iiamjeriti. A.
Gucetic, roz. mar. 53. Osman li ti ih (liste) priko
noci svojom glavom zabiljezi? I. Gundulic 510.
Cestokrat se on svojom. glavom satece s vitezim.
1. Dordic, bon. 124. Kad je naceo on svojom
glavom proglasivat. S. Eosa 47a. Mehmet je
svojom glavom predvodio vojsku. S. l^nbisa, prip.
82. — uz sam (isti). On prvi sam svojom glavom
bi pocetak andeoskoga nacina od ziv|enja. B.
Gradic, djev. 21. Doci sam svojom glavom u
crkvu. A. Giicetic, roz. jez. 20. I pozn'o si i
vidio sred krvava }uta boja, gdje sam glavom
tvom si bio, koli je teska sila svoja. I. Gundulic
308. Sto oni isti svojom glavom bjehu od nega
culi. S. Rosa 57'^. — bb) glavom (naj ohicnije u
nase vrijeme). Zato ga glavom car i Turci po-
znase. D. Barakovic, vil. 12. Nasega suzna glavom
na sredu iisajite. Starine. 11, 94. (oko 1655).
Glavom car veli na Dravi projde. B. Krnarutic
24. On se glavom u E,imu ne nahodase. A. Ka-
nizlic, kam. 296. On glavom bjese oni covjek.
S. Eosa 122**. Zenitba je sakramenat sveti koga
Isus bas glavom posveti. M. A. Ee|kovic, sat.
FBb. Amadeo III ban Savoje glavom sluzijase
na stolu iiboge. Blago turl. 2, 183. N'jesu ovo
neznane delije, vec je glavom Merjema djevojka.
Nar. pjes. vuk. 1, 597. Pa otide glavom po svi-
jetu. 2, 48. Ja sam glavom Kra|evicu Marko.
2, 394. Od vojvoda niko ne pogibe razma glavom
Kaica Eadona. 2, 488. On glavom ,er und kein
auderer' ,ipsissimus ilie'. Vuk, rjec. SQ^. Muz i
zena zakoniti koje doli podpisani svjedoci glavom
poznaju. Pravdonosa. 1852. 2. ■ — ■ uz sam (isti).
Odluci sam glavom na vojsku otiti. I. T. Mr-
navic, osm. 43. On isti glavom suprot Bulgarom
povede vojsku. A. Kanizlic, kam. 2. I sam glavom
car srpski Stjepane. Nar. pjes. u M. A. Ee|kovic,
sat. 17''. Al' to niko ne cu od svatova, do sam
glavom od Erdeja bane. Nar. pjes. vuk. 2, 638.
— cc) u glavi, samo u jednom primjeru. Ivan . . .
doso j' u glavi blizu grada. P. Ivanavelic, iv. 280.
• — ■ dd) u glavu, rijetko. Kajfa neprijate} u glavu
od istine pridobit od jakosti od istine rece. M.
Eadnic 290'>'. Ti mesija koga cekate ja sam u
glavu. S. Eosa 573'. — cesce uz objekat glagola
poznati. Ubojica koga ja znam u glavu. F. Lastric,
test. 122'i. Ali ga u glavu po oblicju i po lieu
ne poznavase. S. Eosa 44'^ Znati koga u glavu
,animi alicujus sensus cognoscere'. J. Stulli, rjec.
1, 174b. Pa ih Luka i u glavu znade. Osvetn.
2, 124. — drugo je: lagati u glavu. Ja ti od-
govaram i velim, da lazes u glavu tvoju. M.
Divkovic, bes. 137''— 138^. U glavu si lagal. D.
Barakovic, jar. 70. Kan' da odtud ima slavu,
sto on laze sam u glavu. V. Dosen 141l>. ovo je
po svoj priiici doslo iz biblijskoga jezika, vidi :
U jistinu lagal jesi i ti u glavu tvoju. Bernardin
51. (,Eecte mentitus es et tu in caput tuum'.
dan. 13, 59). — drugo je i ovo: To ti kazem u
glavu, u brk. M. Pavlinovic.
/3) glava vioze ztiaciti zivot, kad se ovo istice
kao stane suprotno smrti (isporedi a) b)). cesto
se ne da razluciti od znacena kod c.) b). a) uopce.
Tako mi glavy kra^evstva ti. Domentijan 249.
Ne stedece svojihb glavt za nasb. Mon. serb.
226. (1395). Zac cemo nase glavi zgubiti? Mon.
Croat. 228. (1527). Ako 1' je ka druga stvar,
makar da glava pode. H. Lucie 230. Da se ne
boju prikora u druzbi, glavu bill dal moju, da ti
sam na sluzbi. M. Drzic 446. Srcano tac }ubi,
da mnokrat i glavu za druga izgubi. D. Eanina
97b. Nemo', slavni care od cara, u pogubi tvoje
glave da Otmanska kuca stara trepti. I. Gun-
dulic 303. S liim junaka tries tisuca dode za
stit carske glave. 323. Izjjrid maca kad negova
priko ubjenijeh vitezova jedva s glavom ziv utece.
360. Strah me je, u zo cas za nase da glave
ne slasmo mi danas u ove drzave. G. Palinotic
1, 246. Eazlozna je stvar i vrijedna da ne stedim
za nu glave. 1, 400. Da ti pades . . . uklonio
bog tvu glavu kobi od prike! 2, 116. Za obranu
bitja i glave. 2, 313. Gospodar si ti jubjeni moje
glave i zivota. 2, 404. Zdravom glavom ,salva
la vita' ,salvo capite'. A. d. Bella, rjec. 770a. Otide
mu glava ,e morto'. 770i. Tako ti glave ,per
vita tua' ,per caput'. 553''. Ide glava ,capitale
est'. 730t>. ,de vita agitur'. J. Stulli, rjec. 1, 174^.
Neka se dade milost glavi tvojoj. M. Zoricic,
osm. 2. Da vojnikom ima slava bit milija nego
glava. V. Dosen 193a. Nece, Mare, zimi moja
glava! Nar. pjes. vuk. 1, 18. Bila zdrava glava
moja, rodice mi |uba sina. 1, 182. Hoce jednom
biti prema glavi. 2, 440. Dok je moje glave,
bice gospodara. 1, 429. Neg' tako ti zdravo glava
bila! 1, 462. Ja cu s tebe izgubiti glavu. 1, 577.
Ne budali, mladani Nenade! jer ces ludo izgu-
biti glavu. 2, 77. Naopako a po moju glavu!
2, 80. Ti ne uzmi moju Vidosavu, jer c' i tvoju
izgubiti glavu. 2, 113. Ne sali se glavom, go-
spodaru! 2, 280. Ne bi V svoju izbavio glavu.
2, 457. Kao prema glavi (n. p. prozlio se ili
drugo sto cini). Nar. posl. vuk. 132. Grnogorci
su ^etos izginuli glavama i imucem. S. Lubisa,
prip. 124. Bogme gospodo necu, vec bi prije
pregorio moju glavu! Pravdonosa. 1852. 31. Glavu
izgubiti ,das leben verlieren'. u Sulekovu rjec-
niku (kod ,verlieren'). Ide glava, za glavu je,
o glavi se radi ,es stebt der kopf dai'auf . (kod
,kopf'). — b) kad je ko pedepsan smreu Hi zi-
votom svojijem naknadava stetu ucinenu drugome,
kazc se: aa) da ,placa glavom^. Cesto, covjek
glavom plati, ki vlas poda zlu jeziku. G. Pal-
motic 1, 333. Amo hodi, da mi glavom nepo-
stenom tvu privaru platis odi. 2, 247. Da ubojstvo
glavom plati. S. Eosa 70^. On im izruci tri
mazge i to plati glavom. S. ^^ubisa, prip. 116.
— amo spada i ovo: Kad je jedan od pravdo
osuden na smrt i od ne progoiien s placom od
glave. Ant. Kadcic 219. — bb) da je ,duzan
glavom''. Li je duzan naj pri glavom. Stat. po}.
ark. 5, 247. A ni krivine u meni, a nisam glavom
duzan. H. Lucie 214. Al' ne mogu dati kaba-
nice, da sam glavom u kaure duzan. And. Kaci6,
razg. 2921'. — u jednoga pisca ,duzan od glave'.
Ti jesi duzna od glave. G. Palmotic 1, 375. i
,kriv glavom' (prema lat. capite reus). Ona ti
je, ne ti glavom kriva. 1, 350. — cc) u ovome
primjeru stoji prema lat. ,capite damnare': Za-
koni svitovni takove opake }ude pedipsaju s gla-
vom. Ant. Kadcic 396. — c) glava (i spridjevom
ziva) stoji s nekijem prijedlozima (naj cesce za),
kad se kaze da se sto ne cini Hi da se ne smije
ciniti, jer da je pedepsa smrt ili se svakako moze
poginuti. aa) za glavu. Nitko za glavu ne smi-
jase ostati. M. Divkovic, bes. 71i'. A sud svi-
tovni za glavu zabraiiuje. A. Bacic 108. Car
zapovida, da se nejmas za glavu u drugoj odici
prikazati. A. Kanizlic, kam. 98. Mojsija zapovi-
divsi im, da se za glavu niko na planinu ne popne.
E. Pavic, ogl. 122. Ne more se govorit za zivot
ni za glavu. M. Dobretic 121. — za zivu glavu:
Da ne ide za zivu glavu tamo. Nar. prip. bos.
1, 118. Ni naj gori to nece ucinit od sramote za
zivu glavu. V. Bogisic, zborn. 47. Ne smij_e
progovoriti za zivu glavu. Pravdonosa. 1851. 27.
— u jednom primjeru za glavu od zivota : Od
koje (ispovidi) ispovidnik ne more za glavu od
GLAVA, a, /?).
170
GLAVA, a, (T).
zivota govorit. M. Dobretic 152. — hhj do glave.
Ako ki od vas zna, nimaj do glave povidati. F. Gla-
vinic, cvit. 124^. — cc) pod zivu glavu ,bei verlust
des kopfes'. u Sulekovu rjecniku (hod ,kopf'). —
amo spada i ovo: Buduci zapovidal vsim babam
pod penu glave. Korizm. 32a. — ^j i^^^ Jco pri-
jeti kome da ce ga ubiti, kaze se da 2i'>'ijeti: aa)
na glavu. Da mi se gospodin na moju glavu
pogrozil. Mon. croat. 309. (1598). — hb) u glavu.
Da su mu se|aiii dusmani i da mu u glavu pri-
jete. V. Vrcevic, niz. 50. U glavu joj zaprijeti,
da to ne prosoci zivu duhu. S. T^ubisa, prij). 225.
— cc) za glavu. Jer car kune i za glavu prijeti.
Osvetn. 1, 16. — dd) s glavom (va]a da po la-
tinskom, a simkako s stoji grijeskom). u jednom
2)rimjeru. Koji mu (neprijateli) s glavom prite.
Ant. Kadcic 474. — e) nahodi se do glave, za
glavu, o glavu, kad se hoce kazati, da ako se sto
ne ucini, moze se poginuti. Va|a mu prostiti jer
mu je do glave. D. Obradovic, basn. 21. — Mene
ide za glavu, ako me vi moja braca ostavite.
Mon. Croat. 290. (1588). Jeda mi je za glavu?
,forse ho obligo di vita?' A. d. Bella, rjec. 770^.
Ne bi mu odma bilo za glavu. F. Lastric, ned.
271. Ako mi ne obecate, bice van za glavu. Nar.
prip. mikul. 3. — Sad je doslo o nihove glave,
ili ce se zaratit medu se, ili Bosnu zarobit ce-
sare. Osvetn. 6, 23. — u nase vrijeme kaze se
cesto: Nije mi o glavu o kakvu poslu koji nije
vrlo pretezan, vidi D. Danicic, sr. sint. 520 i u
Stulicevu rjecniku: Utisti me taj posao, ali^ mi
nije o glavu ,id mea interest'. 1, 174b. u Sule-
kovu rjecniku s takovijem znacenem ima: Nije
za glavu, nije do glave ,es kostet ja nicht den
kopf (kod ,kopf'). — f) kad ko radi da koga
pogubi, kaze se ,da mu radi o glavi\ Car se
uzbojao, da Vasilija ne uzradi o carstvu i glavi
cara. A. Kanizlic, kam. 253. Raditi kome o glavi
,nach dem leben tracbten' ,vitae insidiari'. Vuk,
rjec. 86a. — amo moze spadati i ovaj primjer:
Da ucinimo nekoje lukavstvo i nepravdu ili beza-
konije o glave gospodina Vlka. Mon. serb. 216.
(1390). — moze biti da bi vwgle amo spadati i
recenice doci kome glave, do glave (vidi doci, II,
12, c, die II, str. 553'j), ali mislim da idu na
drugo mjesto (kod e, ej).
Y) po predamemu znacenu (kod fi)) postaje
neko osobito u juznijem krajevima, gdje znaci i :
ubojstvo, osveta za ubojstvo , sto se placa za
ubojstvo ; isporedi krv. Miriti glavu. Pravdo-
nosa. 1851. 21. Ele ostade im vi nas jedna glava
i dvije rane. 21. Glavu Nikole Perova prebise
za glavu moga pokojnoga oca. 21. Koji covjeka
ubije, glava za glavu. 25. Da plati samo polo-
vicu glave. 25. Otac je nastajao , da sinov|u
glavu osveti- S. ^J^ubisa, prijj. 174. Oprastam mu
8inov|u glavu. 178. — s istijem znacenem kaze
se i mrtva glava. Ko koga udari cibukom, po
mrtve glave. Pi'avdonosa. 1851. 25. Oni su mi-
rili mrtve glave. 1852. 5. Hraniia ga mrtva
glava (za ubijena sina primio blago, pa se ka-
matom hranio). S. l^ubisa, pric. 7.
(P) poHo je glava naj pretezniji dio ^udskoga
tijela, znaci i ce^ade. a) osobito kad je rijec o
broju ce(adi. Da mu imamo davati. spozu za 12
glavb koji s nim dqjdu. Mon. serb. 258 — 259.
(1405 u poznijem prijepisu). Da bi se popisale
ftlovifiaske glavi po vsem miru. S. Koiicic 3^.
Eto vise plate op6ene na glavu od nih jos sva-
komri po pot drobnih aspri od mene. I. Gun-
dulid 558. Tko da _ shivnijeh vitezova vrijodne
glave viku zbroji? (J. Palmotii 2, 51f». Poginu
viSe nego liijada glava. A. Kani?.lic, uto6. 461.
Imase na glavu dati didraluuu. S. Rosa 101''. Jju
satre prvorodene glave egipskoga naroda. A.
Kalic 501. Izmedu nas sedamnaest na broju glava.
G. Pestalic 102. Necemo vi upaliti crkvu, al'
dacete glavnice na glave. Osvetn. 3, 54. Sto car
rece da nema haraca pa i po dva dolaze na glavu.
3, 79. A ne vodi di-ustva izobila, okrom dvije
tri glave odabrane. 3, 87. Koliko je u mra-
vincu mrava, toliko je tu za boja glava. 3, 135.
Ko placa pun danak zove se ,cijela glava'. M.
D. Milicevic, opst. 16. Placa je kmetovska po
1 cvancik s glave na glavu. 24. — b) muska
glava i zenska glava znaci musko i zensko de-
cade bez obzira na dob, stane itd. Gospodinu
banu Stefanu i negovemt sinovomt. i simenu ne-
govu do vijeka odb muske glave. Mon. serb. 106.
(1333 u poznijem prijepisu). DW 6es rodit' muske
glave. A. Cubranovic 144. Noj se ne pristoji
dobro i^rid muske glave dojti. F. Vrancic, ziv.
79. Muskim glavam cini ruke odtrgati. F. Gla-
vinic, cvit. 22^. Sva djecica koja bijahu muske
glave. S. Rosa 37b. Tu se nade trijest divojaka,
udo^^ca, i mladi nevista; pripasase sab|e na aj-
dusku, ter se brane kano muske glave. And.
Kacic, razg. 213b. Niti znade, sto je muska glava.
Nar. pjes. vuk. 1, 253. U torn kolu nema muske
glave, do djevojke i nevjeste mlade. 1, 372. Malo
cedo, jedna muska glava. 1, 623. — Za sto je
zabava s prikora i srama, da se zenska glava
osami gdi sama. M. Vetranic 2, 353. Ne htje
on ikadar govoriti sam s samom ni jednom zen-
skom glavom. B. Kasic, fran. 182. Ko god zen-
skoj glavi odkriva srca svoga otajnosti. G. Pal-
motic 2, 236. Moze se ostaviti pomazanje nogu
i bedar ali bubrizi a navlastito u zenski glava
a to cica postenja i stida. L. Terzic 140. Idi
mi s ociju, 2enska glavo ! F. Lastric, ned. 108.
Mogu li zenske glave dimije nositi? A. Kanizlic,
kam. 151. Marija, sestra Mojsijina, skujji takoder
sve zenske glave koje joj se pridruzise u pivanu.
E. Pavic, ogl. 116. Blagosovjena ti si medu zen-
skijem glavami. S. Rosa 283'. Bog providi puku
izraolskomu od sest sto tisuca i vece Judi brez
zenskih glava i dice. Blago turl. 2, 232. Odvrzi
se od svita, slipa zenska glavo! I. J. P. Lucie,
razg. 10. Da zna zenska glava, sto j' odojan
trava. Nar. pjes. vuk. 1, 149. Ne smiju nociti u
manastiru zenske glave. S. ^ubisa, prip. 72. —
Muska glava ali zenska. Stat. po}. ark. 5, 284.
Muzke i zenske glave. Narucn. 32''. Tko godi
pogleda zensku glavu . . ; zenska glava, ako po-
zeli muske glave ... M. Divkovic, nauk. 120".
Tolike vojske mucenikov muzkih glav i zenskih.
P. Radovcic, nac. 148. Zenska glava obastri
musku (femina cii'cumdedit virum). F. Lastric,
svet. 25''. Ne samo zenske nego i muzke glave
nazivaju se imenom Marije. A. Kanizlic, uto6.
394. Ugovor . . . ciiiase se medu muzkom i zen-
skom glavom za poi-odene dice. I. Velikanovi6,
uput. 3, 204. Jeli zenska, jeli muska glava? Nar.
pjes. istr. 1, 11. Muska glava ,raannsperson' ,vii'',
zenska glava ,weibsperson' ,mulier'. Vuk, rjec.
1, 86a. — c) uopce. A ne bi taj glava, da nas
tuj osveti. M. Vetranic 2, 222. Ne krsma'rao,
sila jaca da se s glavom carskom zdruzi ; potla-
cimo ko 2)otlaca. I. Gundulic 485. Kamo silni
zli gusari, kamo zlolme kleto glave? G. Palmotic
1, 1()9. Ova, buduc veomi lijepa i od mnozijeh
glav zujena. J. Kavanin 297''. Ovo, o (iastna
glavo (govori papi), usudujem se roci. A. Ka-
nizli6, kam. 429. Mrtva glava dugova ne I'laca.
Mrtva glava ne zna govoriti. Mrlva glava nizam
daje. (Zlocince ne plasi tako ni zatvor, ni boj,
ni globa, kao kad vide pogul)jona ('oeka). Nar.
posl. vnk. 183. Nikolica kiie/.o, do I'leg jedna
GLAVA, a, cf).
171
GLAVA, c, a).
vec u dobi glava. Osvetn. 3, 64. Pa miluje rob|e,
jer su suzni okrscene glave. 3, 93. Lojo prati
konsulovu glavu. 6, 69.
i) u nekijem recenicama stoji cesto u meta-
forickom Hi u prenesenom smislu. a) o kakvome
zlu, 0 kakvoj nesreci sto ide nn koya, jjrijeti kome,
hiva na kome, govori se kao o necein tjelesnom,
materijalnom, cernu je nijesto onome cejadetu na
glavi. aa) na glavu s glagolima sto znace mi-
cane. Bog daj da ^ bi ta prit nemu na glavu pal.
M. MaruUc 26. Noj cemo zla djela na glavu
postavit. M. Vetranic 2, 3.")1. Vidim er mi 'e
sve zlo na glavu palo. M. Drzic 302. Mnoge
tuge, nevoje i zalosti dodose gresnikom na glavu.
M. Divkovic, be.s. 341^1). Govorau, da ce se ova
krivica na negovu glavu oboriti. A. Kanizlic,
kam. 104. — hb) na glavi za stajane. Tako iz-
puneno bi na glavi negovi proklectvo uciiieno
od otca liegova, zac on i vas dom liegov zlora
smrtju poginuse. Dukjanin 30. I u smeci i u
strahu gledajuci smrt na glavi. P. Kanavelic,
dubr. 9. — cc) nad glavom, vrh glave uz prije-
cene (metafora je uzeta od toga sto se shvata
kao da visi ono sto prijeti). Premda od nega
materi stoji smrt nad glavom. Ant. Kadcic 54-5.
Visjeti komu vrh glave ,imminere'. J. Stulli, rjec.
1, 174*'. — dd) od glave kod odalecivana. Vo-
lise s nevirnici drustvo imati nego niovu silu od
svoje glave odbiti. A. Kanizlic, kam. 588. — ee)
u ovijem primjerima kod vrh glave, preko glave
kao da je metafora uzeta od vode i od utojjje-
fiaka. Jeli toj velik trud vrh glave trpjenje?
M. Vetranic 1, 94. Tada grisi priko glave hode.
A. Vita^ic, ist. 117. — b) posto je naj plemenitiji
dio tijela glava, recenice kojima se kaze da je
ko na cijoj glavi znace sto i: iikrotiti, p)Osve osvo-
jiti, nadvladati. Vragu svomu stani na glavu,
osveti se nad nim rukami tvojimi. Aleks. jag.
star. 3, 233. Da sidit na glavi oholu ne mogu.
I. Ivanisevic 303. Osem oca, koga sam se pri-
licno pribojavao, svima drugima bio sam se na
glavu popeo. M. D. Milicevic, des. par. 57. —
tako opet u ovom primjeru nositi vrh glave znaci:
posve se podloziti: Jer se s nome svakcas kosi i
ne moze da ju vidi, a ku godi zlicu slidi i vrh
glave svoje nosi. S. Boba}evic 207. — amo moze
spadati i ovaj prim jer ti kojemu nasuprot ne
biti kome do glave znaci biti nizi, mani, pa po
tome: ne moci ga nadvladati: Nije mu niti car
do glave (ne boji se nikoga). V. Bogisi6, zborn.
507. — c) da ,je kome sto na glavi' moze znaciti
da se on sam za ono brine; briga se shvata kao
breme sto stoji na glavi. Da ti se opet zdrav
privede, to ce meni bit na glavi. P. Vuletic 56.
A mlogi se ogovarate : ,Meni je kuca na glavi'.
F. Lastric, od' 236. Taj posao na mojoj glavi
visi ,hoc ad me spectat, meum est etc' J. Stulli,
rjec. 1, 174t>. — briga se moze i digmiti ,s glave'.
Ja se na posle cio naklopim, dok ih s glave ne
bacim. M. Pavlinovic, rad. 107. — moze biti da
ovamo spada i ovaj primjer: Mi cemo noc na
glavu. Vuk, dan. 1, 76. — ti ovom primjeru kaze
se da ,stoji vise glave' ono o cem se misli: Ali
svakcas gdje gledamo mrijeti i djecu u povoju,
ah jaoh ! zasto ne imamo vise glave sved smrt
svoju? I. Gundulic 235. — d) pobiti, poginuti
na glavu znaci kao posve, isporedi ametom, ame-
tice. Da je i on pobijen u dvaput na glavu.
J. Eajic, boj. 99. Da na glavu pogibose Turci.
P. Petrovic, gor. vijen. 111. — e) u ovijem pri-
mjerima govori se o umnijem stvarima kao da
su ce^ad: Da slobodi rodna grada silni Cesar
glavu odsijece. I. Gundulic 371. Ah da mogu
glavu slomit ze}am |utim, ke te more proc raz-
logu! G. Palmotic 2, 438. — f) 0 nezivijem stva-
rima govori se kao da su ce^ad. I gora gdi glavu
gori uzvisiva. H. Lucie 288. (Planina) visoku
svoju glavu kaze golu i celavu. V. Dosen Wk
Oholi Lovcen uzdize nebu carnu glavu. S. ^^u-
bisa, prip. 3. — Sunce svitlu glavu iz naj viisega
vrha iskomo|ujuci. P. Zoranic 7a. Da podlozan
suncu pravu vec ne dize roznu glavu (mjesec). J.
Kavanin 217^1. — Istina je, }ubicice, da si cvijet
nad cvjetov'ma, a i jost bi lep.sa bila, da ti nije
mala mana: sto je tebi kriva glava. Nar. iiies.
vuk. 1, 227.
b. u zivotine.
a) ti pravom smislu. Ako li bi oni, ci(ji) je
prasac, imao gospodara komu bi imio glavu dati
od onogaj prasca, tada mu se ima ojti glava oil
nega, a ino je vojan ovi za se obratiti. Stat. poj.
ark. 5, 268. Vidje Abram orla, sjedece i kima-
juce glavom na Abrama. Pril. jag. ark. 9, 84.
(1520). Glavu s nogami liegovimi i crifca lie-
goya pojijte fsa. Bernardin 86. exod. 12, 9. Ofcice
vece napan glavu poslusahu neg pasihu. P. Zo-
ranic 43. Ku (zvijer) nitkor ne moze da glavom
rastavi. F. Lukarevic 5. Ne gubila sova slave
rad goleme svoje glave. V. Dosen 34'^ Crv dizuc
glavu gori, da nebesa liom obori. 184a. Kon mu
posrnu, udari glavom o jedno drvo, a liega baci
na zemju. And. Kacic, razg. 128. Nosi li nm koii
visoko glavu. Nar. pjes. vuk. 1, 370. I azdahi
glavu okinuo. 2, 32. Na siniji opletena guja,
povisoko glavu izdignula. 2, 392. Grlica je tuzna
glavu sklonula. Nar. pjes. istr. 2, 48. S glave
riba smrdi. (Do starjesine sve stoji). Nar. posl.
vuk. 282. U Dalmaciji pak osuse (vucju) kozu
s glavom cijelom. Vuk, nar. pjes. 1, 501. Pa i
zmija udu glavu brani. Osvetn. 2, 147.
b) zove se cefade glavom koje zivotine (ispo-
redi a, ('.) d) nn)), kao psovka. AV stan'! postoj,
kozja glavo ! V. Dosen 22*.
c) znaci zivot, kao u cejadeta (isporedi a, ,J),
osobito kod b) bb)). U grozdih je duzna kokos
glavom, ubiti i izisti. Stat. po|. ark. 5, 262.
Duzno je zivo drobno glavom. 262.
d) znaci cijelu zivotinu kod brojena (isjjoredi
a, (T) a) J, kad se ne razlikuje musko od zenskoga,
staro od mlada. Gargan vnogo glav zivine imase.
F. Glavinic, cvit. 134^. Imah . . . trista glavah
konah i govedi. Pjev. crn. 241a. Xad se se}ani
pitaju za blago, kazu : ,Koliko imas glava malijeh,
a koliko velikijeh?' M. Medic. — amo spada i
ovo : Kokosi je dvije pare u glavi, pa zarana
trazi konaka. Nar. posl. vuk 143.
e) metaforicki, naj cesce kao suprotno ,repu';
kod cega se istice da glava vece vrijedi od svega
ostaloga tijela Hi da nim vlada. De je vise re-
pova, tu je mane glava (kad svaki hoce da za-
povijeda). Nar. posl. vuk. 73. Tesko glavi kad
i-ep zapo^djeda! 313. To nema glave ni repa
,das hat weder kopf noch fiisse'. u Sulekovu rjec-
niku (kod ,kopf'). ,Ako ne uhvati s glave, neces
s repa', kaze se kad ko propusti prvu priliku, pa
se tjesi onijem sto ce jos doci. M. Medic.
f) macija glava. Bubo maximus Flemm., neka
nocna ptica. D. Kolombatovic, prog. spal. 1880. 11.
Macja glava, Strix bubo. D. Trstenak.
c. imsto je glava naj pretezniji i naj pleme-
nitiji dio od tijela, i misli se kao da vlada tijelom,
prenosi se na ce(ade koje ima naj vecu vlast i koje
drugijem zapovijeda, tako i na kolektivna imena.
aj ce(ade. imena onijeh kojijem zapovijeda iz-
ricu se: aa) genet ivom. Shode glave judi vra-
taru. M. Marulic 55. Glave nih bihu Dulcin i
Margarita. S. Kozicic 29'\ Puka kra} svoga glava
je. F. Lukarevid 246. Muz glava jest ^ene ka-
GLAVA, c, a).
172
GLAVA, e, h).
kono Isukrst jest glava crkve. I. Bandulavic
265a. paul. eph. 5, 23. A ovcarica s svijeta gla-
vom hoc' da radat' care grede? I. Gundulic 305.
Da izgubjenijeh drijeva glave vojvode pocastite.
G. Palmotic 1, 55. Mojijeh kceri bijelijeh vila
crna glava ti 6es biti. 1, 132. Prikaz'te se mjesta
glavi. 2, 371. Zatim glave Eaba grada blago-
slovi, Boze, sada. P. Radovcic, nac. 568. O mudi-oj
i razbornoj glavi carstva srica visi. A. Kanizlic,
kam. 17. Od kud me izabraste knczom i glavom
ove op6ine. S. l^ubisa, prip. 69. — hh) genetivom
s prijedloijom od. Po naredbi i vlasti glave od
svega reda od predikatura. A. Gucetic, roz. jez.
26. Da glava i vojnik on bude od |udi. D. Ba-
rakovic, jar. 45. Ovu odluku stanovitu pod za-
kletvu i pod vjeru naj prije ucini on ocitu glavi
od pasa Dilaveru. I. Gundulic 295 — 296. Goro-
stasnom zlom Tarasu, glavi od Skopja tvrda
grada, glavu odsijece dikla mlada. G. Palmotic
2, 167. Samovladalac i glava od puka. I. Dordic,
salt. XVI. Od obcine da su glave. V. Dosen 78'\
Glava od kuce, v. domacin. J. Stulli, rjec. 1, 174''.
Oj Lazare, od Srbije glavo! Nar. pjes. vuk. 2, 309.
Turski care, od svijeta glavo! 2, 609. — cc) da-
tivom. Za papu ki je glava crikvi. Narucn. 39a.
Jednomu tovaristvu glava bisi preje. S. Kozici6
37a. Ki glava Grkom bi. D. Zlataric la. S ju-
nacim kim je bio knez Kotkovic Ivan glava. I.
Gundulic 318. Glava je muz zeni od Boga po-
stavit. A. J. Knezovic 110. Zato sebe sudis prava,
sto si krivac krivcem glava? V. Dosen 247a. Q
Ilija, Brdskoj zem|i glavo ! Nar. pjes. vuk. 2, 354.
Manastiru bio glava iguman Serafin. S. j^ubisa,
prip. 67. — dd) genetivom s prijedlogom vise.
Zazva k sebi Porfirija vojvodu i glavu vise sve
vojske. Ziv. kat. star. 1, 222. — ce) genetivom
s prijedlogom vrh. Vrh vojvod ga glavom zvase.
D. Barakovic, vil. 192. Sad i tada vrh nih (spa-
hojana) stoja glava Dei'vis junak jaki. I. Gun-
dulic 324. — ff) instrumentalom s prijedlogom
nad. Nadcelnik — tko je glava nad inijem. I.
Dordic, salt. 503. — gg) instrumentalom s pri-
jedlogom medu. Dvanaest knezova meu kojijem
bjese glava Juran Kadcic. M. Divkovic, bes. xvi*.
Ki bude glava meu onimi ki su kol nemocnika.
P. Radovcic, nac. 132. — hh) adjektivom pose-
sivnijem. Za to vrime nasa glava budi. P. Zo-
ranic 18^. Isukrst je glava nasa. A. Komulovic
80. A da^ meni grcke glave sad ne dadu tve
naprave! G. Palmotic 1, 218. Crkovnu glavu da
pocitujete kao namjosnika Hristova. S. !^ubisa,
prip. 107. Upita govornike kmetska glava. 161.
Pa se Turci digli na oruzje, i cetinskoj u krv
prijeto glavi. Osvetn. 2, 185. — ii) nije ni izre-
ceno komu je ,glava^. Ne ti-ibuje mani danas
vsim glavam odsici glavu. Aleks. jag. star.
3, 309. S nima se Omer svud poteza, stavi druzba
glavom nega. I. Gundulic 325. Nu opet narod
svaki na se pasu od mjesta za glavu ima. I. Gun-
duli6 328. Kakova jest glava, takovi i podlo-
zniki nastoje da budu. F. Glavinic, cvit. 138''.
Stari s vami jos mjestani_ki su bill dosle glave
vlas 6e drzat sej drzave. (i. Palmotic 1, 109. Gdi
u ku6i lie imade glave. M. A. Rejkovic, sat. 12''.
Glava ,das oberhaupt' ,caput'. Vuk, rjec. 86*. Pisi,
brate, kako tebi drago, ti si druga glava na Ce-
tinu. Osvetn. 2, 113. — kkj u dva pisca Du-
brovcanina glava je s ovijem znacet'iem muskogn
roda. Jos 6e i glava nih nemili pasti od mojo
ruko bojno. G. Palmotic 2, 146. Toj videci glave
bijesni crkovnoga vijoca huda gi'iivni stahu i bo-
lesni. 3, 22a''. 0 sionski glave izbrani! 3, 42''.
U toliko na glas daso volikomu glavi od Rima
sve nesrecne zgode nase. J. Palmotic. 37. — II)
kad je rijec o kakvu djelu, poslu, kaze se glava
0 onome koji se naj prvi lati onoga djela, Hi
koji naj vece druge na ono nutka, Hi koji onijem
poslom vlada, isporedi i provodic. Ize (Kresencij)
glava be razmerenja. S. Kozicic 52a. Glava, prvi
u koje djelo ,auctor, princeps, dux, antesignanus,
magister'. Glava, poglavica, to jest stariji vrh
koga posla ,praepositus, praefectus'. J. Mikaja,
rjec. 107". Koji je (Isukrst) zastavite| i glava
prave vire. P. Radovcic, nac. 139. Glava ,dux,
princeps, archos, antesignanus, auctor, dux et
auctor, princeps et dux, fons et caput'. I. Bjelo-
stjenac, rjec. 2, 104''. Raja isprosi u paSe, da
joj povrati glavu od zakona (patrijara). S. l^u-
bisa, prip. 113. Jer je bio (denaic pasa) kra-
jini poglavje, a u svakom glava vojevanu. Osvetn.
5, 53. "
h) 0 kolektivnom supstantivu kojijem se nazna-
cuje mnostvo cejadi. Rimska crikva, ka je glava
crikvam. Narucn. Q^. Sveta rimska crkva glava
sviju pravovirnDi crkva. A. Kanizlic, kam. vi.
Turci misle da je raja sala, al' je raja gradovima
glava. Nar. posl. vuk. 322 — 323. — amo moze
spadati i ovaj primjer: Bosna moja mojoj zemji
glava. Nar. pjes. vuk. 2, 609.
c) 0 gradu u kojem je vladalacki dvor, vlada
(isporedi glavni grad kod glavan) Hi uopce koji
svojom velicinom i preteznoscu kao da vlada nad
ostalijem gradovima i krajevima. Rim vsemu
miru glava. S. Kozicic 40''. Svrnu se va Vrati-
slavu plemenit grad i glavu Slezije. 56a. Blizu
grada Damaska koji je glava od sve Sirije. M.
Orbin 19. Na Visli joj (Mazovskoj) bistroj rici
Varsov grad je vrh i glava, dvor mu kra|ev
svjetlos dava. I. Gundulic 424. Kad Romulo Rim
sagradi carsku glavu svegaj svita. G. Palmotic
2, 218. U Pi'agu kano u glavi ciloga krajestva.
A. J. Knezovic 248. Tuzla ti je glava u Po-
savju. Osvetn. 7, 21.
d. ono sto je kod cega naj preteznije, kao sto
je glava naj pretezniji dio od tijela; n. p. a) u
loze pan. Glava ili pan (u loze) neka je jedno-
stavan. J. S. Rejkovic 178. — b) glavno, glav-
nica (novci). Glava veli se i prva suma penez
na intores daneh ,caput'. I. Bjelostjenac, rjec.
2, 104''. — c) 0 stvari umnoj. Od onih, od kih
govorimo, glava jest ovo. Anton Dalm., nov. test.
2, 148. Ovo je glava od toga sto govorimo.
Vuk, pavl. jevr. 8, 1. (prema grc. xufdXatov).
e. pretezniji kraj, strana, osobito ono od cega
se misli da ostalo ishodi.
a) kao pocetak uopce. Od ke srao rekli zgara
na glavu ovoga libra. M. Marulic 69. Jak kad •
glava lita zemju na plod nuka. D. Barakovic,
vil. 112. Na istoj glavi puta svoga, ako bi sam
bil, reci, ka slide, imenom jedinim. M. Alberti
445. Kad ono vitez pod zastavu upise se, ako
li ravno del place od vojvode primi svoga, ono
za to sluzbena placa ne zove se, nego samo glava
place poznava se, da kad jur misec svrsi, tada
sluzbena poda mu se placa. F. Glavinic, posl. 15.
Pocetak, uzrok, glava, vrjelo. J. Mikaja, rjec.
42()a. Glava i pricetek ,caput et origo, caput et
principium'. I. Bjelostjenac, rjec. 2, 104*. Glava
iliti pocetak s. crkve prilikujo se Karmelu. F.
Lastrid, test. 246''.
b) glava od vode : izvor. Ako je glava iliti vrilo
vode jako, i potok bude jak. B. Leakovic, gov.
236. Pravo su stari rekli: od glave tefe voda.
236. Glava kako vode ,dor ursprung eines llusses'
,fons', cf. vrelo. Vuk, rjec. 8(!a. Eda li moze
izvor iz jedne glave tociti i slatko i grko? Vuk,
jak. 3, 11. — * mctaforicki. Ostavjas Boga, glavu
od svakdga dobra. K. Magarovi6 90. Koji su ka-
GLAVA, e, b).
173
2. GLAVAC, a).
konoti vrutci i glave iz kojih mlogi i lulogi grisi
izhode. A. Bacic 225. Zasto je glava ili ti vrilo
od ostalije zloca. F. Lastric, ned. 128. Obicaj je
vrutak i glava griha. A. Kanizlic, utoc. 302.
c) glava od ugla (nugla) ^)0 hiblijskom caput
anguli. Na glavu od nugla. B. Kasic, rit. 133.
Kamen koga odvrgose zidavci ucinen jest u glavu
nugla. I. Bandulavic 47^. mat. 21, 42. Kamen
. . . ucinio se je glava nuglu. S. Rosa 133*'.
d) biti na glavi cega ; metnuti se na glavu
cega (mozebiti po tal. a capo) znaci zapovijedati,
vladati. Bez viteza, s kijem na glavi stojis svi-
jetu, tva je vlas nista. I. Gundulic 503. Tako se
kuhalo dok se opet Vuci6 metnuo na glavu bun-
tovnika. M. Pavlinovic, razg. 88. Vojvoda Alber-
mal metne se na glavu drustvu. rad. 78.
e) amo po svoj prilici spadajn recenice doci
glave, do glave kome, cemu (vidi doci, II, 12, c,
dio II, stran. 553'^), jer se glava moze u nima
zamijeniti rjecima kraj, vrh, i jer se haze i o ne-
zivijem stvarima. Nadam se, da cu tomu poslu
doci glave. S. ^ubisa, prip. 137.
f. u nehijeh pisaca cakavaca, kad je rijec o
vremenu, glava znaci posjedni kraj, svrsetak. Na
glavu tri let poce to drivo cvasti. Korizm. 85^.
Na glavu osam dan sudac s mnogim narodom . . .
izajdose. Transit. 235. Od toga blagdana do
zadne glave lita. M. Alberti xix.
g. moze znaciti kraj uopce, n. p. a) u puske.
Glava, u duge puske giiic ,das ende des flinten-
laufes' ,extremum canalis ignivomi' s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. Vuk, rjec. 86^. — b)
u mreze. Svaku stranu mreze zovu ,glavu mreze' :
,glava plutna' ili ,od pluta' naziva se ona na
kojoj su nanizani komadici pluta; ,glava olovna'
ili ,od olova' ona je na kojoj su obla ili produ-
Jasta zrna olova nanizana. L. Zore, rib. ark.
10, 353.
li. kod nezivijeh stvari zove se glava dio koji
je po cemu sUcan \udskoj glavi, n. p. Glave od
cavala. B. Kasic, nac. 57. Glava cavlena ,bulla'.
1. Bjelostjenac, rjec. 2, 104^. — Za kuliko pluzni
noz u gornemu kraju ili \x glavi jest debeo. I.
Jablanci 50. — Jeda ste mi, veli, pomagali strugat
glave i dilati zbice? M. A. Eejkovic, sat. 13^.
— Skuj cetiri gvozdene spone, pak im glave
olovom zalij preko procijepi. S. ^ubisa, prip. 246.
— Ta peta na Lastovu naziv|e se glava udice.
L. Zore, rib. hi-v. lip. 131. — Glava od stupa
,capitellum'. A. d. Bella, rjec. 169^. — Od svi-
rale ono sto je nad dvorcem i mece se u usta.
M. Modic. — Dva roga (na kuci) kad se u vrhu
zasijeku i smozde zovu se ,glava'. ,Na mojoj su
kucici 4 glave'. M. Medic. — kod pisaca u nase
vrijeme gorni dio u zuba: Glava u zuba ,zalin-
kopf. u Stdekovu rjecniku. Glava na zubu ,die
krone des zahnes' , corona dentis'. I. Dezman,
rjec. lijec. naz. 93.
i. bulbus, caput, u nekijeh bifaka ono sto je
2)od zemjom ili nad zemjom slicno {udskoj glavi.
Zelja pitoma poginu do glave. D. Barakovic, jar.
15. Kada covik ripe, mrkve i krumpijera iz
zem^e izvadi, vajade liima Usee bas do kraja kod
glave odrezati. I. Jablanci 65. Koji (Ink) u glave
iz simena nice. J. S. Eejkovic 134. — One (lo-
cike) vrlo u glave krupnaju. 180. Posjec |udsku
ko kupusnu glavu. Osvetn. 2, 104.
k. takoder po slicnosti prema fudskoj glavi, i
gora se gdjegdje zove glava. I topovi odzvase
se bojni na pozdrav|e glava zubackijeh. Osvetn.
2, 96. Crna magla vrhom ovi glave. 2, 120. —
u ovom je primjeru glava gora sto se pruza u
more, rat: To je jedna strana pod glavom od
Komorina. B. Kasic, fran. 65.
1. ujedno po slicnosti prema pravoj glavi i po
tome sto se shvata kao mjera kod brojena (ispo-
redi a, tf) a) i b, d)) kaze se glava kruha, glava
secera. Glava kruha ,ein laib brod' s dodatkom
da se govori u Hrvatskoj. Vuk, rjec. 86^. Plecim
dadoh torbu prtenicu, u nu glavu vrgoh bras}e-
nicu. Osvetn. 4, 6. Pode kruharu, uze glavu
kruha. M. Pavlinovic, rad. 70. — 4 glave cukara.
Starine. 10, 10. (1558). Glava secera ,hut zucker'
,meta sacchari'. Vuk, rjec. 86=^. Da su bijele glave
secerove. Osvetn. 2, 137. — moze biti da amo
spada i ovo : Kao da joj bise cina nikoliko glava
vina. V. Dosen 154=1.
m. po lot. caput, pisci ovako zovu (mahi) dio
u knizi. Cti glavu od Luke na prvom kapituli.
Korizm. 79b. Po Matiju, glava 26. M. Alberti
456. Glava, pricetek mal u khigah, poglavje,
, caput, capitulum'. I. Bjelostjenac, rjec. 2, lOi^^.
U bibliji, jshod glava xii. Vuk, nar. pjes. 1, 117.
n. po slicnosti prema }udskoj i zivotinskoj glavi,
glava se zovu neke bi^ke, isporedi i. a) Glava,
Echinocactus discolor et albus Leh. (Vodopic).
B. Sulek, im. 87. isporedi jez. — b) Glava koiiska,
Dipsacus silvestris L. (u Istri). 87. isporedi bi-
jeli cka|, ces|a.
0. kao ime mjestima dolazi glava dosta cesto,
obicno s kojijem pridjevom ; takovo je mjesto gora
ili brezu}ak (vidi k), a pridjevom se gdjegdje jos
dodaje da je slicno (udskoj ili zivotinskoj glavi.
a) samo Hi s pridjevom, glava znaci sto i kod
k. Glava, ime selu koje se sada zove Drvenglave
u Srbiji: ,na meste imenujemomt Glavi' umrije
despot Stefan visoki (Mon. serb. 335 god. 1427).
D. Danicic, rjec. 1, 206. Devetnaestoga jula (god.
1427) zaustavi se (despot Siirad) na jednom mestu
koje se onda zvalo Glava ili Glavica (po kazi-
vanu starih }udi ono se do 1813 godine zvalo
Drvenglava). C. Mijatovic,^dur. brank. 1, 51. vidi
Drvenglava i Crkvine. — Cesto mede idu na kaku
glavu, i mislim da je ,collis': Altinu ,st Eavnija
na HltmbCb, s Hlbmtca na Veliju Gla\ai' (Mon.
serb. 94 god. 1330). Grncarevu ,u zavodistnu
glavu na velij vrthb' (95). Vilskoj ,na Vodicni-
kovu Glavu' (144 god. 1349). Pasijanu ,odb Ili-
jine Glave . . . posrede dola na Popovu Glavu i
po delu . . . i posrede Glave Ilijine' (263 god.
1389—1405). Gracanici ,na Kumanu Glavu' (563
god. 1322). Orahovcu ,na Kobyju Glavu' (Glasn.
11, 142 god. 1399—1408). D. Danicic, rjec. 1, 206.
— Borova Glava, planina a Bosni u hjevanskoj
naJiiji. F. Jukic, zem|. 28. — Debela glava, mjesto
u Srbiji ii okrugu krusevackom. M. D. Milicevic,
srb. 725. — Ve|a Glava, granicna straza a Sr-
biji u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra}.
srb. 271. — b) po slicnosti prema ludskoj glavi.
Covjecja Glava, selo u Crnoj Gori u Vasojevicima.
Cojeca Glava. Glasn. 40, 21. — mozebiti i Ba-
bina Glava. I Babinu pricepila Glavu. Osvetn.
5^ 85. — c) po slicnosti prema zivotinskoj glavi.
Kobija Glava, planina u Bosni u nahiji sara-
jevskoj. F. Jukic, zem}. 31. vidi i kod a) u drugom
primjeru iz Daniciceva rjecnika. — Medvjeda
Glava. Mede mu od goriie ceste po sredc Mo-
dvede Glave u Dubb. Dec. hris. 113.
1. GLAVAC, adj. vidi tvrdoglav. — V Bjelo-
stjencevu rjecniku (glavac, tvrde glave, v. glavat)
i u Jambresicevu (glavac, svoje tvrde glave ,ca-
pitosus').
2. GLAVAC, m.
a) I'leka riba, vidi glavoc. — U nase vrijeme
a izmedu rjeijnika u Bjelostjencevu (glavac, ribica
.gobius, gobio') i u Jambresicevu: (,gobio'). Glavac,
Cottus gobio Guv., pes, prdes. A. E. Jurinac.
progr. varaz. gimn. 1880. 16.
2. GLAVAC, h).
174
1. GLAVAN, 1, c.
b) uvako iieki pisac naseyu vremena zove neku
bubicu. Glavac, octotemnus Mellie. J. K. Sloser,
faun. kor. 504. 508.
c) ime nekijem bi\kama. aa) Ballota nigra L.,
smrdusa, modri tetr}an. B. Sulek, im. 87. — bbj
vidi garbac. — u Parcicevu rjecniku.
GLAVACE, /. pi. selo u hrvatskoj krajini u
okrugu licko-otocknm. EazdijeJ. kr. 8.
GLAVACIC, m. prezime. — Prije nasega vre-
mena. Glavacici (prezime). S. Novakovic, pom. 56.
GLAVACKO BEDO, n. nijesto u Srbiji u okrugu
ciiprijskom. Zabran u Brdu Glavackom. Sr. nov.
1861. 426.
GLAVADANOVIC, m. prezime. — U nase vrl-
jeme. Schem. bos. 1864. vii. xxvii.
GLAVAGIJA, m. glavar, poglavar. — Postaje
od glava turskijem nastavkom gy. — V jednoga
pyisca nasega vremena. Ne znamo, ko je tijema
poslima glavagija. S. !^ubisa, prip. 248. A meni
glavagiji i kumu ni kupice rakije. pric. 87.
GLAVAJ, m. brdo u okrugu rudnickom u Sr-
biji. I. Pavlovic.
GLAVAJRINA, m. na jednom mjestu xviii vi-
jeka kao da znaci: glavar, poglavar. Obrarie od
biskupa i ost&\i(h) crkovni('/ij glavajrina. A. d.
Costa 1, 66. — nije pouzdano.
GLAVAK, glavka, m. vrst sijerka rastuceg u
glavu. B. Sulek, im. 87.
1. GLAVAN, glavna, adj. capitis, capitalis, pri-
marius, praecipuns. — Drugo -a- osta^je samo u
nominalnom nam. sing. m. i u ace. kad je jednak
nominativu. — Akc. se mijena u slozenijem obli-
cima: glavni^ ali moze ostati i nepromijene)i :
glavni. — Postaje od glava nastavkom tnt. —
Rijec je praslavenska, isporedi stslov. glavtm.,
rus. rc^oBHOH, ees. hlavny, po]. g}6wny. — U
svijem je rjecnicima: u Vrancicevu (,primarius' ;
glavni neprijate| ,perduellis' ; glavni pop ,antistes'),
u Mika^inu (glavna stvar , caput rei, summa rei' ;
glavni |udi ,optimates, summi viri'; glavni od
grada, poglavice ,vir primarius populi, princeps
municipii'), u Belinu (,capitalis' 169''; ,gravis'
386a; ,praecipuus' 585''), u Bjelostjencevu (glavna
stvar ,substantia, summa rei'. 2. glavna odluka
i zgovorjeiie , capitalis sententia'. 3. glavna pre-
greska ,capitale crimen'. 4. glavna tezkoca ,gra-
vedo capitis'. 5. glavna bol , cephalalgia, cephalea';
glavni , capitalis' ; 2. glavni neprijatel , capitalis
hostis, perduellis'. 3. glavni, prvi, poglavni ,prae-
cipuus, primarius, principalis'. 4. glavni judi ,pri-
mores, magnates, summi viri, primates populi,
optimates') , a Jambresicevu (glavni , capitalis' ;
glavni clovek vu kra|evstvu ,optimas, magnas' ;
glavna bol ,cephalaea'), u Voltigijinu (glavni ,ca-
pitale, principale' ,vornehm, hauptsiichlich'), u
Stulicevu (, capitalis, primus, princeps, principalis,
praecipuus, primarius, summus'), u Vukovu (1.
,haupt-' ,primarius'. 2. vide glavit s primjerom
iz narodne pjesme: Glavan junak vojvoda Miiosu),
II Danicicevu (glavbut , capitis , capit<alis'). —
Komp. : glavniji.
1- udj.
a. capitis, koji pripada glavi u pravom smislu.
Vlasy glavnyjo. Domentijanl> 208. Ali febre ali
bol glavna. Korizm. 19*. Glavni, od glave: glavna
bol, u glavi. M. Pavlinovic. Glavna zila ,kopt-
ader'. u Sulckoru rjcrniku.
b. capitalis, kuji pripada glavi u prenesenom
smislu, vidi glava, a, ji). a) n ovijem primjerima uz
muka, pravda s kojima znaci smrtnu pedepsu.
Glavnoju mukii iiakazan bisi. S. Kozicic i^. Krivca
ufatiti, pravdu glavnu ciniti. A. Kanizlic, kam.
528. — amo spada i ovaj primjer : Krivci glavnili
krivica smrtju pedepsaju se. I. Velikauovic, uput.
3, 10. — b) sa supstantivlma koji znacc pogibao,
nevofu, potrehu pokazuje da se radi o glavi, ii-
votu. gdjegdje stoji i iperbolicki. Kolike ti se su
bile zgodile velike glavne pogibeli. Spom. sr.
1, 143. (1417). — Ugrabi me svime ki moj glavni
rasap istu. I. Dordic, salt. 477. — (Sloviku obecat
niku stvar od vo|e, sramota ne izdat prez glafne
nevoje. D. Barakovic, vil. 345. A oni se desili
vajani, a za glavnu za nevo|u }utu. Osvetn. 3, 29.
— Na iioge se! il' o glavu, il' o glavnu stetu
nasem bilo dusmaninu kletu! Osvetm 1, 51. —
To nije sa svima od glavne potribe. S. Budinic,
ispr. 9. Ter pri glavnoj moj potrebi mladahna
me ne ostavi. I. Gundulic 570. U naj glavnijoj
potrebi ostavjena. V. Andrijasevic, put. 129. TJ
tijesnoj nevoji, u glavnoj potrebi. I. Dordic, salt.
34. — c) moze biti da je s ovijem znacenem i u
ovome primjeru uz bar (kao harnost za zivot):
Jerb ce namb u veliku glavnu bars biti. Spom.
sr. 1, 161. (1422). i u ovome uz sreca (suprotno
onome sto stoji kod b)): Tad Slovincem glavna
srica bise, kad recena mista osvojise. Nadod. 13.
— d) sa supstantivima koji znace svadii, rat,
mrznu, kad se hoce kazati da jedno drugome radi
0 glavi; isporedi i c. U rasprami krvnickijem i
glavnijem. S. Rosa 156''. — Clovik ki je v smrtnom
grihu ima rat glavnu z Bogom. Korizm. 61^. —
Djavao s glavnom mrzosti nas progoni. J. Ma-
to'vic 522. — Sotona ne moze nas naopastovati
u onoj glavnoj nenavidosti nasega naroda. 510.
— nasuprot se kah u ovom primjeru o ,prijaznl^
(isporedi c, b)): Meu nimi odavna prijazan jes
glavna. D. Zlataric 2''. — e) o grijehu, prema lat.
capitalis, vidi smrtan. Glavni grijeh. A. Gucetic,
roz. jez. 43. Koliko jest grihov glavnih, ki su
kakono %Tutci grihov? I. T. Mrnavic, nauk. krst.
1702. 26. Sablast griha na sedam glavni griha
razdijenoga. V. Dosen i.
c. 0 neprijatefu i o prijatepi. aj o neprijatelu
kod pisaca koji jamacno ovo upotreblavaju prema
lat. capitalis, te po tome znaci: koji radi o glavi.
Dobiti glavna tri neprijate^a. A. Gucetic, roz. jez.
222. Neprijate| glavni i zestoki svijeli krscana.
B. Kasic, per. 53. Da se kada vrh zla moga ne
obesele neprijateji ki se vele glavni i hudi moji
sada. I. Gundulic 198. Kad vas je zeja mjeste
drazijeh prijate}a neprijateji bit nam glavni. G.
Palmotic 2, 355. Ubiti svoga neprijateja glav-
noga. M. Radnic 393". Benedik glavni neprijate)
od svijeh s\Jetovnijeh raskosa. I. Dordic, ben.
13. Ovi niti dode niti mu se pokloni, nego, sto
je gore, ukaza se kra|u ociti protivnik i nepri-
jate| glavni. And. Kacic, razg. 28. Slavodobitan
od zasida neprijateja glavnoga. I. J. P. Luci6,
izk. 5. — i uz druge supstantive istoga Hi sli-
cnoga znacena. Mo'e glavne protivnike porazit
si odlucio. A. Vita|ic, ist. 15*'. Doglasi mu . . .
svrhu liihova glavnoga })rotivnika. I. Dordi6, ben.
39. — Proplaka smi't svoga glavnoga progoni-
teja. salt. xii. — b) o prijatefu; znacei'ie nije
dosta jasno: kod pisaca mo~e biti da je kao kod
f, a opet da se upotrcb^ava po analogiji prema
a); u novije vrljeme kod naroda moze biti da je
znacene kao kod h. Umrijese dva glavna prija-
toja Kvincijanova. B. Kasic, per. 42. Ocu vas
uslusat kao glavna prijateja. Stai'ine. 12, 25. (oko
1696—1703). S Lekom da smo glavni prijateji.
Nar. pjes. vuk. 2, 227. Nije, mati, kniga od
megdana, ve6 od nasog glavna prijutoja. Nar.
pjes. vil. 1867. 329. jamacno spndaju amo i ovi
primjer i: Aman, zgodnik glavni kraja Asvera.
1. GLAVAN, 1, c.
175
GLAVANOVCI
J. Kavaiiiu SIS'. Ja imadoli giaviia musteriju.
Nar. pjes. juk. 342.
d. u jednom primjerti o velikom slovu, i>rema
tal. (lettera) capifcale: Sve casti ke ima da mu
se zamire glafnimi slovima, pace li zlatnima u
tvrdix kameuu. D. Barakovic, vil. 11.
e. primarius, o cejadetu (Hi o onome sto se Jcao
cejade misli) sto ima vecii oblast od ostalijeh, Hi
uopce sto je vece cijeneno nego ostali, isporedi
glava, c. Smrtni grisi k sedmim hudobam glavnim
prikladaju se. Narucn. 85'>. Vjeri ju naj prije
otac za jodnoga glavnoga gospodicica. B. Kasic,
per. 100. Za suzne vodise turske |ude glavne.
P. Vitezovic, odil. 2. Bogoslovja mestar glavni.
J. Kavanin 180^. Osani se je dusa od srcbe
bozje uklonilo , Noe gla^^li med nima bijase.
Nadod. 7. Imena im svima kra} izreda i posla
ji glavnom ocu reda. 5G. Ovaj u Backoj roden
bijase glavni gazda. D. Rapic 268. TJ cijoj si
tavnov'o tavnici ? kod kaka li glavna gospodara ?
Nar. pjes. vuk. 3, 134. I dvanaes glavnijeh voj-
voda. 4. 293. — sto se Icaze o celadetu haze se i
0 negovoj casti, oblasti. Radi glafne casti bo|e
se j' saznati. D. Barakovic, vil. 80. I da se pro-
zove grad glafne oblasti. 123. — o vijestu (u ma-
tcrijalnom smislu) gdje stoji onaj sto je glavni.
Na glavnom zace|u tad Jove sideci. D. Bara-
kovic, vil. 137. u ovom primjeru o drijevu (brodu).
Naj glavnije drijevo . . . razsija se. B. Kasic, fran.
142.
f. praecipnus, Jcoji je pretezniji od sv 'ga osta-
loga (kao sto je i glava od ostaloga tijela). a)
0 stvari tjelesnoj. Vecih zvizda ili gla^^lih je
sedam. J. S. Eejkovic 9. I za sime (kad se)
glavna grana stedi. 260. — (vidi glava, e, c)).
Neka se zajedno sjedine u istomu kamenu glav-
nomu dva mira. B. Kasic, is. 11. Za podlog
sluzi im stavni i za nugla kamen gla^mi. J. Ka-
vanin 334*5. Kamen glavni i ceoni. S. Kosa 99^1.
— h) 0 celadetu (drugo je kod e). Mucno je oteti
glafnoga uznika. D. Barakovic, vil. 27.3. Kojim
imenom zvao bi nemilost one matere i gospoda-
rice, koja ne samo ne ("vjodi na spaseiie onih
dusa, nego je glavna uzrocnica nih osudjenjaV
A. d. Bella, razg. 6.5a. Kaifa bje.se glavni ura-
ditej i s-vjetnik da Jezus bude uhitjen. S. Eosa
154*. — i 0 kolektivnom supstantivu. Ostali na-
rodi glavni jimaju razlikih knig. F. Vrancic, ziv.
3. — c) 0 mjestii. aa) gla-\mi grad, caput, grad
u kojemu prebiva vladalae, vladalacki dvor, vlada,
isporedi glava, c, c). Grad glavni kra|estva od
Navare. B. Kasic, in. 8. Pak (Konstantin) glavna
oba grada uredi palacama i crkvama. J. Kavanin
299*. On osvoji mloge gradove i obuhiti isti
glavni grad Baktrn. £). E. Bogdanic 29. — bb)
0 drugijem mjestima. Kropeci mista glavnija od
kuce. B. Kasic, rit. 254. — Ondi pohodi naj glavnije
crkve. in. 24. Crkve iz glavne, silna tresna ku
razori, moci uzese kopat slavne. J. Palmotic 6.
— Naj glavnije zaulice onoga grada. B. Kasic,
fran. 18. Glavna carsija. Sr. nov. 1867. 17. —
d) 0 danu (blagdanu). Na glavnu svetkovinu
putuju. A. Kanizlic, utoc. xvi. Blagdan ovi je
glavni i prvi. 345. — e) o ceniu sto su judi ure-
dili ili napravili (zavodu) sto se maze slwatiti
kao umno ili tjelesno. I kad sindik bi Paduanske
glavne skule. J. Kavanin 162*. Ovo je pisano
za glavnu sjednicu drustva srpske slovesnosti.
Vuk, pism. 47. Glavni sud sastojao se od kapetana
i dva pomocnika. Pravdouosa. 1852. 5. — f)o cem
umnom. Stozerne ilifci glavne kriposti. A. Kanizlic,
utoc. 367. — Pet glavnih bolesti divico Marije.
Michelangelo. 9. — Buduc im Bog dao jedan
toliko glavan zivot, uvriduju Boga. M. Radnic
27''. — Poznace citate| kako i glavne promjene,
tako i smjesu narjecija. Vuk, nar. pjes. 3, 527.
— Naj glavnija zabava negova bise oko djecice.
B. Kasic, fran. 106. — Odkri mu naj glavnije
otajnosti. in. 17. — Ovde nam treba malko umi-
nuti glavnu povijest. S. !^ubisa, prip. 49. Iguman
je napisao glavne crte Stevanova zivota. 85. Na-
crtani su glavni casi Dusanova carevana. 47. —
Stvari od duse, koje nam biti imaju glavni poso
zivota svega umrloga. B. Zuzeri 335*. — Cini
mi se da bi se ovo za glavno pi-avilo uzeti moglo.
Vuk, poslov. XXVIII. — Glavni uzrok. J. Rajic,
pouc. 1, 21. — Glavna svrha. B. Kasic, fran. 62.
— Bihu ovi tri jezici na svitu naj glavniji. is.
65. — g) uopce. aa) uz stvar. XJ prorocanstvu
Danijela glavna je stvar Jeruzalem. S. Rosa 17*.
Ova se pjesma u glavnoj stvari ni malo ne raz-
likuje od pete. Vuk, nar. pjes. 3, 445. — hb) uz
sto. Ako u cemu glavnijemu nehotedi zadoh, btjej
oprostiti. I. Dordic, uzd. vi. — cc) u srednem
rodii, bez supstantiva. Svi plugovi . . . sebi u
glavnomu prikladni jesu. I. Jablanci 46. Ja imam
jos cetiri pjesme koje su u glavnome sve nalik
na ovu. Vuk, nar. pjes. 4, 502.
g. 0 novcima sto se daju na dobitak, Hi o
novcima ili o cemu drugome cim se pocine trgo-
vati Hi drukcije dobivati. Petar kupuje duka-
tijemi tisuca glavnijemi. B. Kasic, zrc. 82. Glavni,
-na, -no, n. p. novci ,das kapital' ,sors'. Vuk,
rjec. 87*. Ovce glavne i napone: glavne su one
koje je gospodar dao, a ono sto od glavnih pane
je napono, t. j. dobitak napon je. u sjevernoj Dal-
maciji. J. Grupkovic. — vidi glavno.
h. po znacenu kod f dohiva takovo da se upo-
trebjava kao polivala, naj cesce o celadetu. od
XVIII vijeka. a) u naj starijem primjeru kao da
znaci: ugodan, mio. Ah brate, glavna ti druga
imas il' nevistu! kako se lipo svakom javi, na-
maskari se, veselo doceka! P. Lastric, ned. 179.
— b) lijep, prikladafi. vec od xviii vijeka i u
Vukovu rjecniku. Kad (baka) divojku vidi lipu
u obrazu i u kipu, tad sapcane poostavi, i nu
na sva usta slavi: ,Kosuta je ovo glavna i med
pukom vrlo slavna; gledaj, drugo, noj u lice,
lipse sjaje od danice'. V. Dosen 119*. Glavan
junak vojvoda Milosu, |epote mu u svatove nema.
Nar. pjes. vuk. 2, 545. Jes' glavniji od svake
djevojke. Nar. pjes. juk. 218. Vidis da sam glavan
i pristao. 404. Odvise je glavna i pristala. Nar.
pjes. petr. 2, 24. i o nezivoj stvari. Gledaj, drugo,
glavna ruha ! glavna ruha i ha|ina! V. Dosen
118b. — c) uz junak ne isticc svagda ^epotu, nego
i hrabrost. Nije lasno Leki pomenuti, onakome
glavnome junaku. Nai\ pjes. vuk. 2, 232. No ti
kupi sve glavne junake koj' od rane jaoknuti
nece. 3, 301.
2. adv. glavno. — Komp. : glavnije. — U rjec-
nicima: u 3Iikajinu (glavno, izvrsno), u Belinu
(glavno ,capitalmente con pena e pericolo della
vita' ,capitaliter' 169'j), u Jambresicevu (glavno
,capitaliter'), «< Vukovu: (u Srijemu) n. p. ima
glavno svina, goveda, ovaca itd., t. j. mnogo.
2. GLAVAN, m. vidi glavona. — U nase vri-
jeme u Lici (J. Bogdauovic. V. Arsenijevic), all
vec dolazi u Vrancicevu rjecniku (,capito'); a
mogla bi biti i praslavenska rijec, isporedi rus.
rcnoBaHT., ces. hlavan.
GLAVANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji rijeckoj. Pregled. 5.
GLAVANIC, m. prezime. — xiii vijeka. Pred
prejureni Glavanicem. Mon. croat. 41. {127 o prep is.
1.546).
GLAVANOVCI, Glavanovaca, m. pi. mjesto u
GLAVANOVCI
176
GLAVAS, d.
Srbiji u okrugu biogradskotn. Niva u Glavauov-
cima. Sr. nov. 1875. 685.
GLAVANOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Glavanovici. Sr. nov. 1875.94.
G LA VANE, n. djelo kojijem se glava. — U
Vukovu rjecniku.
GLAVAE, glavara, m. postoje od glava na-
stavkom art. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing, (i ace. kad^
je jednak nominativu) i voc. : glavaru i glavare,
glavari. — Od xvi vijeka (vidi Zoranicev primjer
kod a, b), ali isporedi i riis. rjiasapt ; izmedn rjec-
nika u Belinii (,superior' 451'' ; ,antistes' 585'> ;
.praepositus' 718''), u Bjelostjencevu (glavar, po-
glavar, poglavica, staresina) , u Jambresicevii, u
Voltigijinu, u Stidicevu , m Vukovu: (u Crnoj
Gori) ,das oberhaupt' , caput' s dodatkom : Onamo
je (u Crnoj Gori) prvi starjesina u nahiji serdar,
za serdarima idu vojvode, za vojvodama knezovi,
za knezovima barjaktari ; svi OA'i i ostali znatniji.
kao n. p. u Srbiji sto su od prije bili kmetovi i
svesteiiici, zovu se glavari, cf. poglavar.
a. vidi poglavar, poglavica, glava, c. a) kad je
izreceno kome zapovijeda, dim vlada, ovo stoji:
aa) ti genetivu. Priti ce suditi sve glavare tmina.
I. Zanotti, ned. 27. Kako glavara skupstine ka-
tolicanske. A. Bacic 150. Ucini se glavar raz-
bojnika. J. Banovac, razg. 14. Crkva sveta i ne
zakoniti glavari. Ant. Kadcic 14. U zdravje gla-
varah nase komunitadi i nasijeh plemenah. Nar.
pjes. vuk. 1, 80. Glavari porodica otackih. D.
Danicic, jezdr. 1, 5. ■ — bh) u gen. s prijedlogom
od (bole nego sa samijem genetivom, kad je sam
jedan supstantiv). Takova je takojer krivina
onih gospodara i glavara od kuce. A. d. Bella,
razg. 641". U prosastoj mojoj besjedi dosmuco
sam prid vas ovdi i prid vami ko prid pravdom
opovidio jednoga lupeza sasma stetna, pacek gla-
vara od lupeza. B. Zuzeri 345a. Ucinicu te gla-
varom od drugoga naroda. And. Kacic, kor. 80.
On pokupi bracu i glavare od uskokah i od Mo-
racanah. Nar. pjes. vuk. 4, 370. To kad cuju od
Pive glavari. 4, 489. I ostalim od zem|e gla-
varim. 5, 1. Svi glavari od plemena vasih. D.
Danicic, 5mojs. 5, 23. — cc) s prijedlogom nad.
Ov bise glavar nad onimi, ki na vratih daciju
cesarovu zbirahu. F. Glavinic, cvit. Sie^. Glavar
nad lovom ,venationis praefectus'. A. d. Bella,
rjec. 170'^. Ucini ga glavarom nada svim pa-
stirim svojim. And. Kacic, kor. 68. — dd) pose-
sivnijem adjektivom. Da glavar mestarski iz zida
visokoga pade doli. F. Glavinic, cvit. 13'i. Sku-
pismo se nekoliko glavarah crnogorskijeh. Glasn.
17, 315. (1707). Belzebub, glavar vrazki. J. Ka-
vanin 460^. Glavar riihov zvase se ban. -And.
Kacic, razg. 6. Od glavara crkvenoga. Ant. Kadcic
17. Duznost puckoga gUiA-ara. I. J. P. Lucid,
razg. 123. Opati i glavari rodovnicki. nar. 108.
E se kupo srijemski glavari na sakupu pred bi-
jelom crkvom. Nar. pjes. vuk. 2, 6. Kod I'lega
.se bjehvi nakupili crnogorf^ki izbrani glavari. 4, 71.
Nagovori drobria6ko i uskocke glavare. Vuk, nar.
l)jes. 4, 459. — drugo je u ovijem primjer ima:
Ustati CO gnivno glavar svitovni. I. Zanotti,
1. nod. 22. Obsluziti sto inu budo od glavai-a
diihovnoga narodono. M. Dragicovic 112. Tad
govori dnhovni glavare. Nar. pjes. vuk. 5, 377.
— b) nije izreceno kome zapovijeda glavar. Buduc
glavar ja po.stavjfii. P. Zoranio 2(W A zasto
receni glavar iii kapitan bi krsconik. F. Glavinic,
cvit. 235''. Vojvoda s ostalim glavari. Stat. po).
ark. 5, 305. (1623). Tot' ne zazva mnoz ostalu
neg glavare, bane i knozo. And. Vitajic, ost. 59.
Kad puk vidi sto su ucinili glavari, i oni ce
uciniti. J. Banovac, prip. 222. I od toga vri-
mena zabranise glavari Davidu, da na vojsku
ne ide. And. Kacic, kor. 213. Postav|a im po
zeji glavare i serdare i vojvode mlade. Nar. pjes.
vuk. 4, 367. De ostala zemja bez glavara. Ogled,
sr. 124.
b. vidi 1. glavina, c). Glavar, predni dio u sa-
mara (u Uzicu). 1^. V. Stojanovic. Glavar, oblo
drvo sprijed u samara (u trebiriskoj nahiji). N.
Ducic.
GLAVARE, /. 2^1- tsg u mrezi odmah do gaje.
u glavara su oka sredna, ni tijesna kao u ga}i
ni siroka kao u krilima. M. Pavlinovic.
GLAVAREV, adj. koji pripada glavar u. —
Kaze se i glavarov. Sva lovina: srne, zeci, vuci
glavarevoj donose se ruci. Osvetn. 4, 25.
GLAVAEICA, /. zensko ce(ade kao glavar. —
U jednoga pisca xvm vijeka. Ka svim (divojkam
onim) glavarica biti imase. F. Glavinic, c%at. 346*.
— I u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,oberin'.
GLAVARIJA, m. vidi glavar, a. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Dauas nastoj ti ki glavarija
jesi, Medaru, junaci da poju. P. Zoranic 43'>.
GLAVARINA, /. porez, danak sto se placa na
svaku glavu (decade). — Od xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu : (u Dalmaciji) kao glav-
nica sto se drzavi placa od kuce (od 25 krajcara
do 6 forinti i 15 kr. — - po imanu) ,die kopfsteuer*
,tributum in singula capita impositum', cf. glav-
nica. Koji istu od redovnika recenih prosjaci
tridesetine, glavariue, carine. Ant. Kadcic 299.
Onda ga cesar oprosti da ne placa glavarine dok
je ziv. Vuk, rjec. 86^'.
GLAVARNIK, m. vidi glavar, a. — U pjes^ni
xvm vijeka. Kojega isjekose svega na male bo-
kune, zlijem glavarnika. Nar. pjes. bog. 169.
GLAVAROV, adj. vidi glavarev.
GLAVARSKI, adj. koji pripada glavarima.
Ruka svestenicka i glavarska bjese prva u torn
prijestupu. D. Danicic, jezd. 9, 2.
GLAVARSTVO, n. stane onoga sto je glavar.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(antistitis gradus' 585'>), u Jambresicevii (,supe-
rioritas') , u Voltigijinu (,priorato , presidenza'
,vorrang'), u Stulicevu (,principatus, primatus').
Barem me glavarstvo ne bi ubignulo. I. T. Mr-
navic, osm. 141. Od glavarstva pape svrhu svih
crkava. S. Badric, ukaz. 73. Glavarstvo u crkvi
katolicanskoj. I. J. P. Lucie, razg. 46. Puni zbora
i puni glavarstva. Nar. pjes. vuk. 5, 547. Ni-
jesam bio srecan za ovo vrijeme svog glavarstva
u nicem. S. !^ubisa, prip. 69. Naj ostroumniji
u selu prisvajao je malo po malo glavarstvo i u
bratstvu i u selu. V. Bogisid, zborn. 523.
GLAVAST, adj. vidi glavat. — U jednoga
pisca xvm vijeka i u Mikalinii rjecniku (puric
glavasti ,porrum capitatiim* 530^). Od locika da
budu glavasto. J. S. Re}kovic 330.
GLAVAS, glavtisa, m.
a. 0 cefadetu. vidi glavona. — U Sulekovu rjec-
niku (,grosskopf').
b. vrsta sipka (Puuica grauatura L.). ^ U je-
dnoga pisca nasega vremena. Zrnima od si2>ka
sladuna glavasa. M. D. Milicevic, slav. 27.
c. neka bifka, vidi glavatac. — U Sulekovu
rjecniku: ,kopfbaum' (,Ce])halanthus').
d. mjesto u Dalmaciji (Hi u liosiii? isporedi
(Jlavasi). — TI jednoga ])isca xvm vijeka. K tebi
trcu i Kiiinani, vapaj sa|u Drnisani, s Petro-
pojci Vrlitani, i s GlavaSem Kijevjaui. P. Kne-
2evi6, j)ism. 114.
GLAVAS, e.
177
GLAVCINA
e. prezime. — U nase vrijeme. Ubiju Stanoja
Glavasa. Vuk, grada. 69. Stanoje Glavas. M. D.
Milicevic, srb. 141.
GLAVASEVIC, in. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb.^ 1882. 202.
GL AVASI, m. pi. ime mjestima : a) selo u Bosni
u okrugti travnickom. Statist, bosn. 194. — b)
seoce u Hercegovini u Pojiovu po]u. Schem. ragus.
1876. 59. — c) seoce u hrvatskoj krajini blizu
Krasna. Schem. segn. 1871. 22.
GLAVASICA, /. vidi pecohan. — Nacineno po
latinskom (botanickom) inienu. — U Sulekovu
rjecniku: ,kopfbeere' (,Cephaelis ipecacuanha').
1. GLAVAT, adj. u kojega je (velika) glava.
— Od XVI vijeka, vidi knd c) (ali vidi i 2. Glavat),
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,capitatus'), u Mi-
kajinu (cavao glavati 42'' ; igla glavata, za kose od
glave ,acicula, spina' 137^ ; kupus glavati 186^), ^t
Belinu (,capitatus' 169'^'), u Bjelostjencevu (glavat,
kaj ima veliku glavu ,capito, capitatus, ut poiTum
capitatum', i vsaka stvar koja u glavu raste ,ca-
pitosus'), u Jamhresicevu (,capitatus'), u Voltigi-
jinu (,capitoso, capaccio, capo grande' ,gross-
kopfig'), u Stulicevit (,capitatus'), u Vukovu (,gross-
kopfig' ,capito'), u Danicicevu (glavatb ,capito'
s primjerom sto je ovdje drugi kod 2. Glavat).
a) 0 cejadetu. — u jedinom primjeru kod pisaca
kao da nije posve u pravom smislu (vidi glava,
a, a) d)). Od Nikole glavatega rokla je slava
sve kriposti. J. Kavaiiin 132a. — u Sulekovu rjec-
niku (,dickk6pfig ; grosskopfig'). — b) 0 zivincetu.
Ptice, kada bi vidile, da gavran crni i glavati
hoce da bude od orla stariji . . . D. Eapic 311.
Kugala se sova sjenici: idi, kucko glavata! Nar.
posl. vuk. 272. Glavata patka. u Sulekovu rjecniku:
,dickkopf ,Anas bucephala'. — c) 0 bijci koja
rastuci uvija se u glavu Hi ima glavu pod zem]om
(vidi glava, i). Glavatoga liika. M. Vetranic 2, 252.
Glavata kupuse slaninom vare. M. Drzic 428.
Salat ili locike glavate. J. S. Kejkovic 262. Ako
imas glavatoga ke}a. 331. Starosvati boba gla-
vatoga. Nar. pjes. vuk. 1, 533. Sikavica gla-
vata, Dipsacus silvestris. Gas. ces. muz. 1852. 60.
vidi jos kupus, Jutika, salata, zeje. — d) o klincu,
igli (ciodi), vidi glava, h. Svi glavati cavli bihu.
P. Knezevic, ziv. 12. Tu se katanci zatvoraju,
baslije ili igle glavate zadijevaju. F. Lastric, ned.
324. tc nase vrijeme pise se i glavata kost ,os
capitatum'. I. Dezman, rjec. lijecn. naz. 93. —
kao da u Mikajinu rjecniku kod igla glavata
(vidi sprijeda) glavat ima drugo znacene: koji
pripada glavi, ali je to svakako neobicno.
2. GLAVAT, m. ime musko. — xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku (Glavatt. 3, 576). S popomi.
Glavatomt. Glasn. 15, 280. (1348?). -- Na drugom
je mjestu nadimak ili prezime: Niva Teodora
Glavata. Glasn. 11, 132. (1336—1346). 13, 375.
1. GLAVAT AC, Glavaca, m. ime musko, ispo-
redi 2. Glavat. — Na jednom mjestu xiv vijeka
(pisano Glavattct). Dedt imt Glavattct. Dec.
hris. 52.
2. GLAVATAC, glavaca, m. Cephalanthus occi-
dentalis L. (Sladovic). B. Sulek, im. 87. — isporedi
glavas, c.
GLAVATATI, glavatam, inq)/. vidi glavati. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. glavatamo, gla-
vatate, * u aor. 2 i 3 sing, glavata.
GLAVATENICA, /. ,Glavatenice' zovu se stari
rimski novel sto se po Dalmaciji iskopavaju. L.
Mrazovic. — isporedi babuska, 3; 2. bapka, 4.
1. GLAVATI, glavam, imj)/. pomajati glavu
iz vode (o ribama, ali kad su bliza kraja). —
III
Akc. se mijena a praes. 1*2 p?. glavamo, gla-
vate i II aor. 2 i 3 sing, glava. — U nase vri-
jem,e po gornem primorju, a izmedu rjecnika u
Vukovu: (u Boci) kad riba skakavica (cipoli) u
projece i u Jeto u plitkoj vodi pomoli glavu iz
vode, kaze se: glavaju cipoli. ,Glavaju, glava-
taju, baraju' (rihe) kad se podignu iz dna te
glavom provirujuc krecu povrsajem morskijem . . .
,Barati' i ,barna' znaci uprav kad ribe u pelezi
krecu glavami povrsajem morskijem, a u ki'aju,
kazu: ,glavataju, glavaju'. L. Zore , rib. ark.
10, 350. — U Sulekovu rjecniku (kod ,kopfen')
iina refleksivno glavati se sa znaeenem: ylavi-
cati se: locika se vec glava.
2. GLAVATI, m. pi. selo u Dalmaciji u ko-
taru kotorskom. Eepert. 1872. 10.
GLAVATICA, /. nesto s (velikom) glavom. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (,tructa decumana'. 2. glavatica, presad ,sur-
culi, plantulae caulium') gdje naj prije dolazi, u
Stulicevu (,tructa'), u Vukovu : nekaka riba u
Neretvi, za koju kazu da jo dobra kao i pastrma;
a u dodatku ima: vidi mladica 3 (u Mostaru).
a) neka riba (vidi u rjecnicima). Glavatica, ^ve-
lika pastrma od 20 do 22 litre, u Mostaru. Gas.
ces. muz. 1854. 185. Glavatica, u Zagrebu Salmo
hucho L. Vijenac. 1881. 627. Glavatica, Salmo
hucho L., mladica, glavatic. A. E. Jurinac. progr.
varaz. gimn. 1880. 4. — b) glavata igla (cioda).
Jednu iglu glavaticu. V. Vrcevic, igr. 17. — c)
glavato zeje (vidi 1. glavat, e)). aa) glavata lo-
cika. Glavatica, ces. hlavatice (Brassica oleracea
capitata), Lactuca capitata L. B. Sulek, im. 88.
i u Siilekovu rjecniku: salata^ glavatica ,kopf-
salat'. — bb) glavati kupus. u Sulekovu rjecniku :
jkopfkohl (weisskraut)'. — cc) vrsta repe. u Par-
cicevu rjecniku: ripa glavatica ,rapa cappuccina'.
— d) s drugijem znaeenem (koji pripada glavi)
pise se u nase vrijeme: Glavatica (zila) ,carotis,
die kopfschlagader'. I. Dezman, rjec. Ijecn. naz. 93.
GLAVATICEVO, n. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 240.
GLAVATICIC, m. selo u Dalmaciji u kotaru
kotorskom. Eepert. 1872. 40.
GLAVATIC, m. vidi glavatica, a).
GLAVATINKA, /. Cephalaria Schrad., neka
bijka, isporedi praskoc, vrazji griz. Flora croat.
724.
GLAVATI SE, vidi kod glavati.
GLAVATO, glava. vidi derdato i fesato.
GLAVATOST, /. osobina onoga koji je glavat.
— U Sulekovu rjecniku: ,dickkopfigkeit'.
GLAVATOVA, /. crkva u Stipu. — xiv vijeka.
U Stipu crtkovfc Glavatovu arhangelt. Glasn.
24, 255. (oko 1380).
GLAVCI, vidi Kokoseglavci.
GLAVCA, /. brijeg u Srbiji u okrugu krajin-
skom. M. D. Milicevic, srb. 946.
GLAVC16, m. prezime. — Od xv vijeka. Ivan
Glavcic. Mon. croat. 69. (1447). i u nase vrijeme.
Eat. 361.
GLAVCINA, /. modiolus (rotae), na kolu sredni
komad u koji su zabodeni paoci. — Akc. se mi-
jena u gen. plur. glavcina. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,die nabe' ,modiolu3
rotae'). Tocak sa paocima slomi se, samo glav-
cina ostade. P. M. Nenadovic, mem. 106. — / kao
ime mjestima u Srbiji. a) brdo u okrugu j)Oza-
revackom. M. D. Mili6evi6, srb. 1018. — b) u
okrugu smedcrevskom. Niva u Glavcini. Sr. nov.
12
GLAVCINA
178
GLAVICA
1874. 115. — c) u okrugii crnorijeckoin. 1871. 268.
— d) plur. Glavcine, suma u Guberevcima. 1^.
Stojanovic.
GLAVCINITI, glavciuiin, impf. ciniti, naprn-
vjati glavcinu. — U Sulekovii rjecniku: ,nabeu'.
GLAVEN, adj. glavan. — Samo na jednovi
mjestu XVIII vijeka ivia ohlik glaveni Icoji radi
slika stoji mjeste glavni: Mejdau svet je, boj
ogneni nas je zitak u obraiii; al' nasi su, jaoh,
glaveni: svijet, put, djavo, zli dusmani. J. Ka-
vanin 76^.
1. GLAVES, m. ime mmko. — Nema mu po-
tvrde, ali na jednom mjestu xiii Hi xiv vijeka
ima posesivni adjektiv Glavesev (koji pripada
Glavesu) i otale it Danicicevu rjecniku (Gla-
vesevi.). DobromirB, bratt Glavesevt. Mon. serb.
60. (1293—1302).
2. GLAVES, m. vidi jegu|a. Jeguja u Vranici
ima tri razlicita imena: glaves (glavesa), jama-
rica, puneglavica. L. Zore, rib. ark. 10, 339.
GLAVESEV, adj. vidi kod Glaves.
GLAVESKA, /. glavato zensko cejade. u Lici.
V. Arsenijevic.
GLAVETLNA, /. augm. glava, vidi glavina.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
731a, u Bjelostjencevu (kod glavina), u Stiilicevu,
u Vukovu. Svi (vragovi) bestinske glavetine. J.
Kavanin 409^.
GLAVIC, m. vidi glava, m. — U knizi xvi
vijeka pisanoj jezikom mijesanijem s crkvenijeni.
Kako naredi grob. Glavic 19. Transit. 118. Kako
mu bi prineseno presveto telo Isuki'stovo. Glavic
20. 119.
GLAVICA, /. dem. glava. — Akc. se mijena u
gen. pi. glavica. — Od xiv vijeka (vidi d)), a u
svijem rjecnicima, osim Vranciceva i Jambresi-
ceva. a) u ce^adeta i u zivinceta u pravom smislu.
govori se cesto kao od mila, a gdjegdje i ironicki.
Bile bise sije, a crnih ociju, glavice milije ner
ti rec umiju. M. Marulic 76. i^uveno glavicom
potresa. S. Mencetic 24. Svetu glavicu nije gdje
bi naslonil. M. Drzic 421. Ar bih se volio z gla-
vicom rastati neg li se vam nevjernik nazvati.
449. Sedam^ tisuc Turak izgubi glavicu. J. E.a-
dojevic 27. Sest hijada dicji glavica. A. Kanizlic,
kam. 86. Metnu kalpak na jabuku, a puscicu
na kruscicu, a rog}icu pod glavicu. Nar. pjes.
vuk. 1, 116. Pa stegne cordicu, odsice glavicu.
Nar. pjes. mikul. 1.50. Glavica mu cv'jeca iste,
a g a gaca liema. Nar. posl. vuk. 41. Napsuj
se carice iza glavice. (Kad ko za kim govori ono
sto mu u oci ne smije reci). 190. — I komar jo
muska glavica (isporedi glava, a, J") b)). (D).
Poslov. danic. 28. Tuzna je (grlica) glavicu sklo-
nula. Nar. pjes. istr. 2, 48. — b) u stvari nezive
ono sto je sliino glavi, isporedi glava, h. aa) u
klinca. Glavica od cavla ,bulla'. J. Mika|a, rjec.
107^. Glavica cavlena ,bulla'. I. Bjelostjenac,
rjec. 2, 105a. — nj u igle (ciode). u nase vri-
jeine u Dubrovnika (isporedi glavicat). P. Bud-
mani. i ic Sulekovu rjecniku: glavica od igle
,nadelkopf . — cc) u maca, vidi balcak. Glavica
od raaca ,capulus, capulum'. J. Mikaja, rjec. 107'^.
J. Stulli, rjoc. 1, 175a. Glavica oruzja, v. ba-
landa. I. Bjelostjenac, rje6. 2, 105*. — dd) ii
stupa. Cudno kice listja zlatna z gla^^ca od
kelovan protje6uci pletijaSo medu sobom krunu
i vijenac. B. Zuzori 174a. — ee) vidi glavic, b).
— u Dubrovniku. P. Budmani. — c) ii bi^aka,
vidi glava, i. Glavica lulia ,caput allii'. J. Mi-
ka}a, rjec. 107^. ,caput caeparum'. Glavica 6e-
inaka ,caput allii'. I. Bjelostjenac, rjec. 2, 105".
Objubimo jecek smi'dec od glavica luka crjenoga.
M. Eadnic 185l>. Sve glavice luka, lijana. A.
Bacic 472. Dade nemu sve sto imadise, komad
ki'uba i glavicu luka. And. Kaci6, razg. 141a.
Ako su one glavice i mohune u kojima sjeme
zatvoreno stoji. I. Jablanci 104. Glavice safranske.
174. Da ti kupus u glavicu zrije. J. S. Eejkovic
308. Glavica kupusa, luka. u Vukovu rjecniku
86b. Kupusna glavica. Vuk, pism. 40. Glavica
,capitulum'. J. Pancic, bot. 56. i glavica kuku-
ruza. It Parcicevu rjecniku. — d) coUis, brezujak,
vidi glava, k. naj cesce. Glavica ,colli&;': Koma-
ranima je isla meda ,u glavicu u reku Crtvsticu'
(Mon. Serb. 95 god. 1330). D. Danicic, rjec. 1, 206.
Sve brijege i gore, glavice i planine. M. Vetranic
1, 264. Blagosivjajte, gore i glavice, Gospodina.
B. Kasic, rit. 237. Na glavici vrh nas ka je
satori se carski obstrijese. I. Gundulic 323. Gla-
vica, brdasce ,collis, tumulus, monticulus, colli-
culus'; glavica, uzbrdica ,collis acclivis'. J. Mi-
kaja, rjec. 107^. I. Bjelostjenac, rjec. 2, 105a.
Stacu u pristranku one glavice. J. Banovac, pred.
52. Ide li glavicom, ide li mi lugom? A. Ka-
nizlic, roz. 3. Grad na glavici usaden. A. Kalic
43. Eno ti moje selo za onom glavicom. D.
Obradovic, basn. 262. Nasred Ceva na zbornu
glavicu. Nar. pjes. vuk. 4, 36. Na glavici vise
Bije|ine. 4, 226. Pa doziva Nikac iz glavice.
Ogled, sr. 126. Bo|e je (gledati) iz glavice nego
iz tamnice. (U Crnoj Gori i u primorju). Nar.
posl. vuk. 22. Hvali more a drzi se glavice. 341.
Na jednu trorogu glavicu. Nar. prip. vuk. 152.
Glavica ,ein hiigel' ,cumulus, collis', cf. oglavak.
Vuk, rjec. 86'\ — e) vrh od gore, brezu^ka, ispo-
redi glava, h. Od gore glavica. D. Barakovic,
vil. 285. U vrsi i gla\dca brdili. L. Terzic 242.
Glavica ,cima, vetta' ,bergspitze'. I. Voltiggi, rjec.
64. — /) vidi glava, m. Glavica u knigah ,ca-
pitulum'. I. Bjelostjenac, rjec. 2, 105t>. Glavica
,capitolo' ,ein capitel'. I. Voltiggi, rjec. 64. — g)
ime nekijem bi^kama, isporedi glava, n. Glavica,
Holoschoenus Lk. Flora croat. 1172. vidi brula. —
Glavica zlatna, Lilium martagon L. (Alschinger).
B. Sulek, im. 88. Zlatna ^glavica, Lilium mar-
tagon. Asphodeline lutea. Cas. ces. muz. 1852. 64.
vidi grancica, zlatoglavak. — h) plur. glavice,
vidi glavicine kod glavicina, a), u Vukovu rjec-
niku. — i) ime premnogijem mjestima, svagda po
znacenu kod d), kao n. p). c.a) u jednini Glavica
bez piridjeva. aa) u Bosni : aaa) dva sela u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 8. 56. — bbb) u okrugu
bihackom. 110. — ccc) u okrugu travnickom. 180.
— bb) u Srbiji: aaa) vidi kod glava, o, a) dva
pirva primjera. — bbb) selo u okrugu cuprijskom.
K. Jovanovic 179. — ccc) brdo w okrugu bio-
gradskom u vracarskom srezu. Glasn. 19, 136. —
ddd) mnogo manijeh mjesta, n. j). u okrugu kra-
gujevackom : Vinograd u Glavici. Sr. nov. 1872. 469.
u uzickom. Sr. nov. 1873. 319. itd. — cc) selo u
Hrvatskoj ti podzupan\ji karlovackoj. Pregled. 30.
— dd) selo u Crnoj Gori u Vasojevicima. Glasn.
40, 21. — ee) prije nasega vremcna, nepoznato
mjesto. S. Novakovic, pom. 129. — i mnogo dru-
gijeh manijeh mjesta. — /^J/^) u jednini s kojijcm
pridjcvom. aa) Bozurna Glavica, mjesto u Srbiji
u okrugu SDiedercvskom. Livada u Bozurnoj Gla-
vici. Sr. nov. 1875. 1327. — bb) Careva Glavica,
mjesta u Srbiji. aaa) u okrugu biogradskom. Niva
na Carevoj Glavici. Sr. nov. 1874. 369. — bbb)
u okrugu kragujevackom. Livada u Carevoj Gla-
vici. 1K61. 370. — cc) vidi Cerinica Glavica. —
dd) Ilijina Glavica, brezu(ak u Dubrovniku. P.
Budmani. — ee) Kodija Glavica, brdo u Bosni.
Glasn. 22, 2. — ff) Easina Glavica, selo u Crnoj
GLAVICA
179
1. GLAVINA
Gori u Bjelopavlicima. Glasn. 40, 20. — ;';) u
mnoMni : Glavice. aa) clva sela u Bosni u oJcruffu
travnickom. Statist, bosn. 188. 196. — hh) selo
u Dalmaciji u kotarii sinskom. Repert. 1872. 28.
— cc) hrdo u Bcfjajici (u okrug u biogradskom
■II Srhiji). J^. Stojanovic.
GLAVICANI, m. pi. selo u hrvatskoj krajini
u okrugu hanskom. Eazdije|. kr. 11.
GLAViCANE, n. djelo kojijem se (n. p. kupus)
glavica. — U Vukovii rjecniku.
GLAVICAE, m. covjek koji nacina glavice za
igle (ciode). — U Siilekovu rjecniku: ,nadelkopf-
schneider'.
GLAVICAST, adj. koji je slican glaviei. —
Od XVIII vijeka. Koje (cvice) iz glavicastog ko-
rena ide. J. S. Ee|kovic 335. Organi bi|ni mogu
biti : glavicasti ... I. Pancic, bot. 27.
GLAVICAT, adj. u kojega je glavica. — U
Dubrovniku od xvi vijeka o igli (ciodi). Svrati
se i kupi glavicatijeh igala. M. Drzic 132. i u
nase vrijeme : iglica glavicata, cioda. P. Budmani.
GLAVtCATI SE, glavieam se, impf. uvijati se
u glavicu (n. p. o kupusti). — isporedi glaviciti
se. — U Vukovu rjecniku.
GLAVICENE, n. djelo kojijem se (n. p. kupus)
glaviei. — U Vukovu rjecniku.
GLAVICICA, /. dem. glavica. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (glavica, gla-
Adcica, mala glava) gdje naj prije dolazi, u Be-
linu (,capitulum' 170^'), u Stulicevu, u Vukovu,
u Danicicevu (vidi kod d)). — Potvrdeno s ovijem
znacenima : a) s pravijem znacenem. vidi % rjec-
nicima. — b) vidi glava, i, i glavica, c). Sto je
bilog i crjenog (luka) vise, zimi kriju glavicicu
svaku. J. S. Ee}kovic 329 — 330. i preneseno na
dio od dlake (na judskom i zivinskom tijelu) sto je
pod kozom iz kojega dlaka raste. u Sulekovu rjec-
niku: ,liaarbolle'. — c) 0 sjemenu i o plodovima
(malenijem, oblastijem). aa) laneno sjeme u jusci
od XVIII vijeka i u Vukovu rjecniku s dodatkom :
S lana se sjeme ne osijeca kao s konopa|a, nego
se na nesto ogreb|e, ili ne znam kako se poslije
vadi iz svojijeh okruglijeh }usaka. — Glavicice
kad skinu s vrsike. J. S. Ee|kovic 255. — bb)
plur. glavicice, sjeme od konopaja. u Lid. V.
Arsenijevic. — cc) zestoki i mirisavi plodovi neke
amerikanske bijke, Myi-tus pimeuta, kojima se
zacina hrana, krupni papar. u Sulekovu rjec-
niku : ,allerleig6wiirz ; neugewiirz'. — d) brezu}ak,
vidi glavica, d). Glavicica ,colliculus' : selima
Samodrazi, Dobrodojanima , Neprobistima , Mo-
musi i Bijeloj Crkvi isla je meda ,bregomB na
glavicicu i na puti. koji ide preko slatinBske
sume' (Mon. serb. 86 god. 1302—1321). D. Da-
nicic, rjec. 1, 206. Glavicica ,colliculus'. A. d.
Bella, rjec. 200^. Izade na niku glavicicu izvan
grada Jeruzolima. F. Lastric, svet. 28". — e) ime
mjestima. aa) selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 168. — bb) mjesta u Srbiji. aaa)
u okrugu biogradskom. Niva na Glavicici. Sr.
nov. 1873. 720. — bbb) u okrugu knezevackom.
Niva u Glavicici. 1871. 27. — cc) prije nasega
vremena, nepoznato mjesto. Glavicica (selo). S. No-
vakovic, pom. 129. — i u mnozini : Glavicice. 130.
GLAVICICI,, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Niva u Glavicici. Sr. nov. 1872. 256.
GLAVICINA, /. augm. glavica. — IJ nase vri-
jeme. — Potvrdeno je s ovijem znacenima: a)
plur. glavicine, sjeme od konopaja posto se osi-
jece s rucica a jos se nije omlatilo. — u Vukovu
rjecniku gdje je ovako tumaceno s dodatkom:
Konopje se u nas cupaju dvaput: prvo (ciiii mi
se da) se zovu male konopje, koje sjemena ili
nemaju ili jos nije zrelo, za to se i ne gleda
na n, a druge kad se pocupaju i u rucice po-
vezu, onda se od rucica na kakome drvetu gla-
vicine osijeku, po tom se na suncu suse, pa se
onda mlati konopjano sjeme. — b) kao ime mje-
stima. aa) selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 146. — bb) seoce u Hrvatskoj u
podzupaniji rijeckoj. Pregled. 6.
GLAVICITI, glavicim, impf. skracivati, vidi
oglaviciti. — Samo u Stulicevu rjecniku (v. ogla-
viciti).
GLAVICITI SE, glavicim se, imj^f. vidi gla-
vicati se. — U Vukovu rjecniku.
GLAVICKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Livada u Glavicki. Sr. nov. 1861. 734.
GLAVICKI, adj. koji pripada mjestu Glaviei.
Glavicka (opstina). K. Jovanovic 179. — Gla-
vicko poje, mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskom.
Niva u Glavickom Poju. Sr. nov. 1863. 294.
GLAVICOR, m. brdo u Srbiji u okrugu ca-
canskom. M. £). Milicevic, srb. 675.
1. GLAVIC, glavica, m. uprav. dem. glava,
ali dolazi samo s osobitijem znacenima. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc. glavicu, glaviei. — Od
XVII vijeka. a) na macu, balcak. A njeki (ga)
glavi6i od maca bijahu. M. Divkovic, bes. 369^.
— b) glans penis, u Vukovu rjecniku (1818). —
glavic na siki|u ,glans clitoridis'. I. Dezman, rjecn.
Jijecn. naz. 93. — c) na samaru, vidi ajam. M.
Pavlinovic.
2. GLAVIC, m. prezime. — Od xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku (Glavict). Tvrttko Glavict.
Spom. sr. 2, 27. (1374). Zupanu Eadosavu Gla-
vicu. 1, 167. (1422). i u nase vrijeme dosta cesto.
P. Budmani.
GLAVIGOEAK, Glavigorka, m. mjesto u Sr-
biji u okrugu krajinskom. Sr. nov. 1875. 823.
GLAVIJA, /. brdo u Srbiji u okrugu jago-
dinskom. Vinograd u Glaviji. Sr. nov. 1864. 58.
2)0 istocnom govoru Glaveja. M. D. Milicevic,
srb. 181.^
1. GLAVINA, /. augm. glava. — isporedi gla-
vetina, glavura, glavurda, glavuca. — Akc. se
mijena u gen. pi. glavina. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,caput grande' 731a),
u Bjelostjencevu (glavina, glavetina, glavui-ina
,caput grande'), u Voltigijinu (,testaccia, capaccio'
,ein grosser kopf), u Stulicevu, u Vukovu (vidi
b) i c)). a) s pravijem znacenem. Tvrde su gla-
vine neg sohe hrastove. M. Drzi6 34. Vec se
moli za svoju glavinu. Nar. pjes. petr. 3, 298. —
b) vidi glavcina. od xviii vijeka. Glavina kolna
,modiolus'. I. Bjelostjenac, rjec. 2, lOS*. Drvena
je osovina od kolesa i glavina. V. Dosen 66a.
Jedni prave glavine i zbice. J. S. Eelkovic 428.
Glavina, vide glavcina. u Vukovu rjecniku s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori. — c) predni
kraj od samara (a strazi'ii se zove ,krstina', gla-
vinu i krstinu sastav}aju ,stice', a pod ovim svijem
je ,ste}a' koja upravo stoji na konu). u Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
— d) brdo sto se pruza u more, rat. u Sulekovu
rjecniku: ,vorgebirge'. — e) ime mjestima. aa)
selo u Dalmaciji u kotaru imoskom. Eepert.
1872. 14. — bb) ovako se prije zvalo mjestancc
na otoku Cresu sto se sad zove Bijeli (vidi Bi-
jeli, 2). Ead. 48, 223. — cc) mjesto na otoku
Krku (vidi d)). Za Glavinom krikne (omisajski
knez). Nar. pjes. istr. 2, 3.
2. GLAVINA
180
1. GLAVNICA
2. GLAVINA, m. ime musko (uprav 1. glaviua
kao nadimak). .Glavina', ime musko: medu |u-
dima koje car Stefan dade crkvi arhandelovoj u
Prizrenii jedan bjese ,Gla\'ina' (Glasn. 15, 21)7
(jod. 1348?). D. Danicic, rjec. 3, 576. i kao pre-
zime. u nase vrijemc. Schem. segn. 1871. 90.
GLA VINCI, Glavinaca, vi. pi. selo u Srhiji u
okriigu jagodinskom. K. Jovanovic 107.
GLAVINIC, m. jirezime po ocu Glavini. — Od
XV vijeka. Anton Glavinic. Mon. croat. 112. (1472).
Luka Glavinic. 196. (1510). To sahra Glavinic.
F. Glavinic, svitl. xxii. U kiiigam Glavinica.
And. Kacic, kor. 451. Glavinic. Sem. ,srb. 1882. 202.
i u nase vrijemc u Dalmaciji.
GLAVINICI, m.pl. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 252.
GLAVXNSKI, adj. u Stulicevu rjecniku gdje
je tiimaceno : ,qnoA singulis mandatux'. — sasma
nepouzdano.
GLAVINSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v.
glavarstvo. — nepouzdano.
GLAVilSTJSA, /. ime nekijem vrstama loze cr-
noga i hijeloga grozda. — TJ nase vrijeme u Dal-
maciji. B. Sulek, im. 88. — I vino sto se od onoga
grozda cini (u Sibeniku). P. Budmani.
GLAVTNANE , n. djelo kojijem se glavina.
,Pusti ga neka glavina, platice on to svoje gla-
\dnane kad tad', u Lici. J. Bogdanovic.
GLAVINATI, glavinam, impf. lioditi tamo amo
bez posla, tumarati. — isporedi glavrnati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 3 2)1. glavinaju,
u aor. glavinah, u ger. praes. glaviiiajuci, u ger.
praet. glaviiiavsi, u part, praet. act. giavinao;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1
sing. — Od xvii vijeka. Nemoj ici glavinajuci
po izpraznostma od svijeta. M. Eadnic 321^. Zasto
indi basamo i glavinamo, ne promislivsi, jelda
ovo pravi put, po kome putujemo ? D. Eapic 318.
I da sobom glavinate trudni kuda vuci glavinaju
bludni. Osvetn. 5, 42. ,Taj i taj cojk, brate, zive
stvari kod kuce ne radi, nego digne glavurinu
kao jalov pas, te vavijek kroz selo od kuce do
kuce glavina'. u Lici. J. Bogdanovic. — kao da
u sjevernoj Dalmaciji ima i^ drugo znacene. Gla-
viriati, muciti se misju: ,Cinice me glavinati'.
M. Pavlinovic.
GLAVISTE, n. mjesto u Srhiji u okrugu kne-
zevackom. Kiva u Glavistu. Sr. nov. 1875. 796.
GLAVIT, adj. vidi 1. glavan, h, osohito kod b).
— Od xvm vijeka (vidi naj zadni primjer), a
izmedu rjecnika u Vukovu: glavit, lijop, n. p.
covjek ili zena ,scli6n (von personen)' ,pulcher',
cf. glavan, prikladan. Prema sebe ne nade de-
vojke; glavit junak svakoj manu nade. Nar. pjes.
vuk. 3, 515. Nogo cu se ozenit' Vlahinom, iz
Pocerja glavitom devojkom. 4, 260. Oh Anduso,
glavita djevojko! Nar. pjes. juk. 187. — U jedinom
primjeru xvm vijeka kaze se o gradu, i moSe biti
da znaci sto 1. glavan kod f. Unide Isus u Ka-
farnao; take se zvase niki glaviti grad od Ga-
lileje. F. Lastric, od' 175.
GLAVITI, glavim, imj)/. postalo je od uglaviti
(koje vidi) prema cemu je impcrfektivni glagol.
isporedi uglav|ivati. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. glavjah, u aor. 2 i 3 sing, glavi, u
part. x)raet. pass. gl5,v|en ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf.
a. kazmi i tumacedi vi§e puta isto ciniti da
ohjekot nno razumije, uprav .<itav(ati mu u glavu;
stvar sto se kaze moze biti drugl ohjikat. — U
Duhrovniku od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,edoceo' 401''; ,persuadere, dare da in-
tendere, capacitare' ,persuadeo' 557^), u Voltigi-
jinu (glaviti, uglaviti ,capacitare, persuadere' ,ein-
trichtern, bereden'), u Stulicevu (,persuadere, illu-
minare, inculcare, instare, instruere'), u Vukovu:
nakricivati kome sto ,dringend empfehlen' ,com-
mendare' (nije dobro) s dodatkom da se govori
u Dubrovniku. Jezus pravi : ,Nije potrebe da
na mjesti sad ovemu od onega glavim tebe, sto
sam kazo svijetu svemu'. G. Palmotic 3, 73l>. Koju
opeta sve tancine od izdajstva uci i glavi. P.
Kanavelic, iv. 563. Opeta nega i^oklisari glavit
stall, da su blaga bez svojega Dubrovcani tuzni
ostali. J. Palmotic 282. Jezus uze ga |ubjezivo
viecbat i glaviti. S. Eosa 53'>. Kad ga uzme
glavit da se on osobito nahodi u pogibji smrti.
A. Kalic 56. — Sa se, refleksivno. Jedna od ove
dvije stvari ima biti bez ijedne sumne: ili sadar
glaviti se i sebi cesto u zivotu s svojom koristi
napomenut vandelsko ovo: ,Quid prodest?'... B.
Zuzeri 335''. — u ovijem je primjerima objekat
samo stvar: Dvadesti i sedam puta se (David)
povraca i glavi: , Zasto je u vijeke milosrdje ne-
govo'. V. Andrijasevic , put. 274. Isukrst nije
ijednu svoju zajjovijed toliko glavio i priglavio
ni toliko ocitovo, koliko ovu. V. M. Gucetic 65.
b. u jednom primjeru xvm vijeka kao da znaci:
utvrdivati. Zato ne ima jedan drugoga prokleta
u proklestvu glaviti i teme^iti. I. Velikanovic,
uput. 3, 134.
c. ugovarati. — U nase vrijeme kod pisaca iz
Crne Gore i Boke kotorske, i u Vukovu rjecniku :
,festsetzen, beschliessen' ,statuo' s primjerima:
Ja sam gla^'io s nime ; mi smo glavili ; O cem
god glavili i radili, dobro satvorili! (kad se na-
zdravja). Evo ima vise no godina od ka' nesto
medu sobom glave. P. Petrovic, gor. vijeu. 18.
S kim si glavila sastanak? S. J^ubisa, prip. 38.
Isprosimo li, glavicemo vjeridbu i kad da je pr-
stenujemo. 42. On zna, da sam ja glavio s tobom
Kuzu. 45. Glavio sam da prodam patrijara La-
tinima. 142. Posju ulaka da glavi trgovinu. 152.
Glavimo krvno kolo od 24 kmeta, neka osude.
158. Moj pokojni otac dode kako su glavili.
Pravdonosa. 1852. 3.
GLAVl^E, n. vidi glava, m. — U Stulicevu
rjecniku: glavje ,capo, capitolo di libro' ,caput,
capitulum' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
GLAV'^ENE, n. djelo kojijem se glavi. — V
Stulicevu rjecniku i u Vukovu.
GLAVILI, adj. koji pripada glavi. — U pisaca
nasega vremena. Glav}e misice ,die kopfmuskeln'
,musculi capitis'. I. Dezman, rjec. lijec. naz. 93.
1. GLAVNA, /. vidi 3. glavnica. — xvii vijeka
u dubrovackoj poslovici, xvm u Novom Pazaru.
Iskat' glavnu od mrtva. (D). Poslov. danic. 33.
Glavna ,pagamento per testa'. S. Budmani 417*.
2. GLAVNA, /. vidi glaviia. — Na jednom
mjestu xvm vijeka. AV kipite viciie glavne po-
srjed ove peci davne. J. Kavaiiin 423*'.
3. GLAVNA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Glavni. Sr. nov. 1869. 420.
4. GLA.VNA, /. karaula u Srbiji a okrugu
krusevackom. M. D. Milicevic, srb. 725.
1. GLAVNICA, /. caput, sors, vidi glavno i
1. glavan, g. — Akc. se mijena u gen. pi. glav-
nica. — Postaje od 1. glavan nastavkom ica. —
Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,sors' 1(59'>), u Bjelostjencevu, a Stulicevu, u Vu-
kovu: ,das cajjital' ,sors', cf. glavno, gla\Tiina.
Vrli glavnico kad zajmone htise fajde zabraiiene.
.1. Kavunin 451". Dobitak razdijuju onako, kako
1. GLAVNICA
181
GLAVNOPISMO
je ko glavnica vise metnuo. M. Zoricic, aritm.
97. I dobitak vi'aca i glavnicu. M. A. !Re|kovic,
sat. L3b. Kasto je i glavnica lijepa vajdica
(u Nar. posl. vuk. na str. 133) ,manchmal ists
gewinn, wenn auch nur das kajiital zuriickge-
wonnen wird' ,interdum et sors (sine fenore re-
cepta) lucrum est'. Vuk, rjec. ST'i. Tezak daje
zivotiiiu drugome ili u napolicu ili na glavnicu.
V. Bogisi6, zborn. 491.
2. GLAVNICA, /. vidi glavnica. — AJcc. je Jcao
kod 1. glavnica.
a. vidi glavnica, a. — Od xvii vijeka, a izDiedu
rjecnika u Voltigijinu (,tizzoncello' ,ein kleines
acheit'). Ako si me opiiio ugjenom, neces glav-
nicom. (D). Poslov. danic. 3. Glavnica vjecnoga
ogiia paklenoj propasti odbjegla. I. M. Mattel 7G.
Nadnesi na liega (vino) glavnicu s plamenom.
Z. Orfelin, podr. 258. i m nase vrijeme u Diibrov-
niku, ali obicnije po govoru diihrovackom gla-
mnica. P. Budmani.
b. vidi glavnica, b. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,der brand im weizen'
,uredo'). U ovoj senici ima kuko|a ... A ima i
glavnice. Vuk, poslov. 254.
c. secale cornutum, krivujasta zrna sto rastu
na klasu u razi i sto postaju od neke gjive (Scle-
rotium clavus DC), i ta sama g^iva (Claviceps
purpurea Tul.) kad raste iz zettije (s drugijem
oblicjem); zrna su otrov, a i tcpotrehjavajti se
kao lijek za zaustavjane krvi i za pospjesivane
prinosa kod radana. — • U nase vrijeme, jamacno
preneseno od znacena kod b. Glavnica, rtis. ro-
^OBHH (Ustilago, Lollium), 1. Secale cornutum L.
(Marinkovic, Sab|ar, Vujicic) ; 2. Sclerotium clavus
DC, Claviceps purpurea Tul. (Janda). B. Sulek,
im. 88.
3. GLAVNICA, /. ddnak sto se placa na sva-
koga ozenena covjeka (na ozenenu glavu). ispo-
redi 1. glavna, glavarina. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu: (u Srbiji za turskoga
vladana) ,herrschaftliche kopfsteuer von verhei-
rateten personen' , census capitum maritorum do-
mino solvendus', cf. spahija. Spahije uzimaju
,desetak' od zita i u novcima od ozeiienijeh glava
(oko dva grosa) ,glavnicu' (u ime desetka od po-
vr6a i od ostalijeh usjeva i drugijeh sitnica).
Vuk, ziv. 257. Na ozenenu glavu uzimali su
(Turd) po jedan gros, i to se zvalo ,giavnica'.
P. M. Nenadovic, mem. 13. Necemo vi upaliti
crkvu, al' dacete glavnice na glave. Osvetn. 3, 54.
4. GLAVNICA, /. uzglav]e. — U Stulicevu rjec-
niku: glavnica ,cuscino sotto la testa' ,pulvinar,
pulvinus, pulvinarium' s dodatkom da dolazi u
Gundulica (?). — slaoo poiizdano.
5. GLAVNICA, /. ime mjestima. a) selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji zagrebackoj. Pregled. 22.
— b) mjesto u Srbiji u okrugu vajevskom. Niva
u Glavnici. Sr. nov. 1868. 141.
GLAVNICAN, glavnicna, adj. koji pripada (1)
glavnici. — U Sulekovu rjecniku : glavnicni racun
,capital-conto' ; glavnicni dug ,capitalschuld' ; glav-
nicna vrednoca ,capitalswerth'.
1. GLAVNICAE, m. bogat covjek, koji ima ve-
liku (1) glavnicu, koji ima gotovijeh novaca te
ih moze uloziti kako hoce. — U Sulekovu rjecniku :
, capitalist'.
2. GLAVNICAE, m. covjek koji kupi (3) glav-
nicu. — U Vukovu rjecniku.
GLAVNICAV, adj. pun glavnice (vidi 2. glav-
nica, b). — U Vukovu rjecniku: glavnifiav, n. p.
senica ,brandig' ,rubigine coiTuptus'.
GLAVNICICE, /. pi. selo u Hrvatskoj u j)od-
zupaniji zagrebackoj. Pregled. 23.
GLAVNICKI; adj. vidi glavnican. — V pisaca
nasega vremena. Glavnicki dug ,capitals-scliuld'.
Jur. pol. termin. lOfi. Glavnicki iznesak (,ka-
jjitalsbetrag'), koji se je u tecaju vremena izvukao
iz poduzeca. Zbornik zak. 3, 98.
GLAVNICNINA, /. ergotina, lijek (alkaloid)
sto se vadi iz glavnice (vidi 2. glavnica, c). —
U pisaca nasega vremena. I. Dezman, rjec. lijec.
naz. 93.
GLAVNIK, glavnika, m. postaje od glavan
nastavkom ikt. — Akc. kaki je u gen. tahi je u
ostalijem padezima, osim. nom. sing, (i ace. kad
je jednak nominativu) i voc. glavnice, glavnici.
a. glavar, poglavica (kod vojske). — Na jednom
mjestu xviiT vijeka. Svi omiski bojnicari i glav-
nici. ,T. Kavanin 134t>. i u Sulekovu rjecniku : ,ge-
neral'.
b. glavna kniga u trgovaca. — U Sulekovu
rjecniku : ,hauptbuch'.
c. kad se jama cisti, onaj nasip sto se od zem}e
tvori. L. Mrazovic.
GLAVNINA, postaje od 1. glavan iiastavkom-
ina. a) vidi giavno. — od xviii vijeka, a izmedti
rjecnika u Vukovu s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori. A giavninu opet plati. V. Dosen
58^. — b) vidi glavarina. — samo u Stulicevu
rjecniku : ,tributum'.
GLAVNISTVO, n. stane, sluzba, cast onoga sto
je glavnik. — U Sulekovu rjecniku: ,generalat;
generalswiii'de'.
GLAVNO, glavnoga, n. caput, sors, sve ono
(n. p. zem^a, stoka, grada, novel), sto obradujuci
se, ili trgujuci, ili upotrebjavajuci se uopce na
neki nacin, daje dobit (prema kojoj se i istice).
vidi 1. glavan, g. isporedi 1. gla-sTiica, glavnina,
a). — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (glaAaio od trgovine ,sors, vivum'), u Be-
linu (,sors' 169^'), u Stulicevu (, substantia, bona'),
u Vukovu (,das kaj)ital' ,sors'). S namisjenjem
od kojegod dobiti osven glavnoga. B. Kasic, zrc.
84. Giavno si sved duzna . . . Sve za cenas od
glavnoga placaju. V. Andrijasevic, put. 279. Platit'
giavno i kamatu. (D). Poslov. danic. 95. S ma-
lijem glavnijem mala je i dobit. (D). 108. Niti
su glavnijem od pinezi dobro trgovali. F. Lastric,
test. ad. 82^^. Osvem glavnoga prinese mu ine
pet talenta. S. Eosa 139=1. Jest kamata sto god
se uzim|e vise od danoga i glavnoga. J. Matovid
398. Znam da giavno ufatiti necu. Pjev. ci-n.
2721^. Devojku tvoju seer za giavno a tvoj noz
cudotvorni za dobit. Nar. prip. vuk. 153. i u pre-
nesenom metaforickom smislu. Igra na kojoj se
sve giavno stav|a od zivota vjekovitoga. B. Zu-
zeri 281a. Tako cemo steci giavno, s kojim mo-
remo zadobiti spaseuje vicne. F. Lastric, od'
183 — 184. — U jednoga pisca xvii vijeka ciniti
giavno znaci: mnogo cijeniti, po tal. far capi-
tale. Sva misao svetije bijase za ugoditi Bogu
samomu ne cineci glavnoga od razlikije recenja
|udskije. M. Eadnic 13l>. Imas ciniti malu sci-
jenu od nihova refienja a mnogo giavno od zla
pomisjenja. 21a.
GLAVNOGEADSKI, adj. koji pripada glav-
nome gradu. — U Sulekovu rjecniku : ,haupt-
stiidtisch'.
GLAVNOPISALAC, glavnopisaoca, m. vidi pra-
bijeznik. — Samo u Belinu rjecniku (,protono-
tarius' 593a).
GLAVNOPISMO, n. u kratko izkazano sto stoji
GLAVNOPISMO
182
GLAYOBO^AN
u kakvoj knizi. — IJ Stulicevu rjecniku: ,con-
textus'. — nepouzdano.
GLAVNOTVOEAC, gla%Tiotvorca, m. u jednom
primjeru xvm vijeka kao da znaci gradite]. Kako
je osobiti poso jednoga glavnotvorca, zidati lipe
zgrade. A. d. Bella, razg. 28a.
GLAVNA, /. lignum, torris, veliko drvo (pan,
grana a i velika cjepanica) ito se lozi na vatru.
— Akc. se mijenu u dat. sing, glaviii, u ace.
sing, glaviiu, u voc. sing, glavno, ti nom., ace,
voc. pi. gla^^le , u gen. pi. glavana , u dat.,
instr., loc. pi. glavnama. — Mijec je praslavenska
(golvBiija), isporedi stslov. glavtna, rus. ro.ioBHH,
ces. hlavne , ^jo^. gW'wnia. — Miklosic (etym.
worterb. 71) ne misli da je od osnove supstan-
tiva glava, i pomine stvnem. cholo, iigaj, novovnem.
kohle, i sanskrt. gurv, oprliti. — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu, u Mikajinu, u Belinu TSS'', u
Bjelostjeticevu, u Jambresicevu, u Stulicevu (u
svijem ovijem ,titio, torris'), u Voltigijinu (glavna,
glavnica ,tizzo, tizzone' ,sclieit'), u Vukovu (ve-
liko drvo sto se lozi na vatru ,ein grosser balken
brennholz' ,lignum'; ,auch ein grosses scheit').
— U Duhrovniku i u Boci kotorskoj glasi i
glamna (i u Vukovu rjecniku: vide glavna). a)
drvo gotovo za lozene na vatru. Lezahu strgace
i glavrie debele. M. Marulic 255. Neces ni za
koga drugoga (poci) nego ces ostarit na mojih
glavna. M. Dobretic 552. Dovati glavnu, slomi
joj glavu. Nar. posl. vuk. 1, 519. Da sam vojna
gla\Tiora bila. Nar. pjes. petr. 1, 66. Bit' mi brata
i ze|eti, na glamne mu ne sjedeti. (Sestra voli
brata i zejeti, nego da je on hrani — do vijeka.
U Boci). Nar. posl. vuk. 14. Boze mi ne daj
brata zejeti, ni na glamnama sjedeti! 20. Ki'atke
glavne gotovi ugarci, pozna deca gotove sirote.
160. Posto ga odvuku kuci, preseku na 6 jednakih
glavana, pa tri ostave da naloze u oci malog
bozica. M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 21. — ko-
lektivno. Glavna slozena skoncava dubrave. I. T.
Mrnavic, osm. 106. — b) drvo zapajeno (kod ne-
kijeh pisaca kao da znaci sto i zubja). Vu sue
rodi glavnu i vzide na nebo i pusti se opet
k moru. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468). K ogniscu
dotice, glavne primicuci ter ogan podtice. P.
Hektorovid 15. Pride tamo sa svicnaci i s glav-
nami i sa oruzjem. M. Alberti 501. Jedna od
nih, Tizifone, glavnu od srgbe presno uzeze. I.
Gundulic G6. Kada glavna gori s obedvi strane.
M. Radnic 239^. Lativsi gla-^Tiu gorecu, tom
zatira tu paklenu nakazan. Blago tui'l. 2, 167.
Gdje zasja plamenita ona glamna. A. Kalic 495.
Junak se sveti puskom a rda glavnom (zapaju-
juci kucu, zito, sijeno itd.). V. Bogisic zborn.
592. — i u prenesenom, metaforickom smislu. Na,
jur ovu glavnu paklenoga gniva primi. I. T.
Mrnavic, osm. 22. Od^ pobune glavna ogi'iena
cini, da se svi poplase. G. Palmotic 1, 47. Glavna
od nabune ,seditiosus'. A. d. Bella, rjec. 7'>. A
tko zna da nije on isti s nacinima neslifinijem
prva glavna svega ogna i nemira koji se uzize?
B. Zuzeri 18.3». — c) drvo pogaseno. Stoje gri-
snici kano glavna podunuta. S. Margitid, fal. 235.
Ako budu grisi va§i kako glavna ili drvo naj
erne. F. Lastrid, svet. 154^. Crno kao glavna
crna. M. Zoricic, zrc. 236.
GLAVNATI, glavnum, impf. prose, zapajene
jelove dasko turati u sjeme za sijaue. U Lici.
V. Arsenijovii.
GLAVNENICA, /. kaze so u priinorju (u Fu-
zini) za blagovijosti, jer .se veli da se taj dan
spusti glavna u zein|u kao na sretoue (2 febr.)
iskra. isporc^di iskronica. I). Danicic.
GLAVNICA, /. dem. glavna. isporedi 2. glav-
nica. — Akc. se mijena ii gen. pi. glavnica.
a. s pravijem znacenem. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (glavnica, mala glavna
,parvus titio vel torris'), u Belinu tsst", u Stu-
licevu, u Vukovu. Kosti su moje usable kakono
glavnica. B. Kasic, rit. 88. Nemoj mi donosit
na pamet ove glavnice od pakla. I. Drzid 262.
b. rubigo, bolest na zitu koja piostaje od ne-
kijeh gjiva sto naj cesce rastu u zrnu i unistuju
ga. — Jamacno je ovakovo znacene imao negda
supstantiv glaAoia (isporedi rus. ro.aoBHJj), ali mu
nema x>otvrde. znacene po svoj prilici dolazi otale
sto su zrna vidjeti kao da su se zapalila, ispo-
redi lat. uredo, item, brand, tal. carbone itd. —
TJ Mika]inu rjecniku: glavnica od zita, rda od
zita ,uredo, rubigo, robigo'. — U nase se vrijeme
kaze glavnica, vidi 2. glavnica, b.
GLAVNICICA, /. dem. glavnica. — U Stuli-
cevu rjecniku.
GLAVOBOL, /. vidi glavoboja. — U jednoga
pisca Slavonca xvm vijeka. Pade od bolesti raz-
licitih, navlastito od jjriostri glavoboli. A. Ka-
nizlic, fran. 93. Protiva glavoboli. bogo|ubn. 481.
i u Sulekovu rjecniku: ,kopfpein; kopfweh'.
GLAVOBOLAN, glavobolna (glavobona), adj.
vidi glavobo}an, b). — Od xvm vijeka a izmedu
rjecnika u Belinu (glavobolni ,capite laborans'
275b) gdje naj prije dolazi i u Stulicevu. No
ucini s' glavobolan }uto. Pjev. crn. 163'^. i u Su-
lekovu rjecniku: ,hauptsiech'.
GLAVOBOLNIK , m. vidi sunovi-at. Glavo-
bolnik, narcisso (jpo rukopisu xvm vijeka), Nar-
cissus poeticus L. B. Sulek, im. 88.
GLAVOBOLOVATI, glavobolujem, impf. bolo-
vati od glave. — U Stulicevu rjecniku: ,capite
laborax'e'. — nepouzdano.
GLAVOBO;^A , /. dolor capitis. — isporedi
glavobol, glavobo|e. — Slozeno od osnova sup-
stantiva glava i bol (ili glagola bojeti) nastavkom
ja. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (1. ,das kofw'eh' ,dolor capitis'. 2. ,die sorge'
,cura': Veca glava, vise glavoboje. 3. nekaka
trava). a) kad glava boli u pravom smishi. Stiti
i pisati danas toliko, da slijedi glavobo|a, nije
pasti dusu. M. Eadnic 507a. Zarad tezke glavo-
boje. A. Kanizlic, utoc. 231. Huce i place, jedan
svrhu glavoboje, di-ugi svrh zuboboje. D. Rapic
77. O ovome bih ja sad jos sila imao govoriti,
ali mi glavoboja nikako ne da. Vuk, poslov. xli.
Ne samo da ce ga proci glavoboja nogo ce mu
i ocini vid biti boji. M. D. Milicevic, ziv. srb.
2, 38. — b) ono od cega boli glava, isporedi
glavobo}e. Nek' pripravi vina i rakije: glavo-
boje od sta glava boli, srdoboje od sta srce boli.
Nar. pjes. stoj. 2, 73. — c) preneseno na brige i
misli, s kojijeh moze i zbifa zabo(eti glava. Dosta
imaju glavoboje i dosadu, kome ce pre §to dati.
Glasn. II, 3, 206. (1718). Kako bi mletackoj vladi
bill od mane potege i glavoboje. S. ^ubisa, prip.
155. Imam tu glavobo}u i)oodavuo. M. D. Mili-
cevi6, let. voc. 162. — d) Conium maculatum L.,
neka bijka, trubefika. Glavoboja, rus. ro.ioBo.ioMi.,
ces. bolehlav: nekaka trava (Vuk), Conium ma-
culatum L. (Fapkoviceva). B. Sulek, im. 88.
GLAV6b0^jAN, glavobojna, adj. koji pripada
glavobo(i, koji je u iiekoj svezi s gUivobo(om. —
Od prije naicga vremena (vidi drugi primjer kod
a)), a) od kojega glava boli. — izmedu rjecnika
u Vukovu (,kopf\veh verur.sacbond' ,doloro.s ca-
pitis creans'). Bunar-voda svaka glavobojna. Nar.
pjos. vuk. 1, 229. Glavobojno ze|o, Cicuta L. (po
GLAVOBOl^AN
183
GLAVOE, a.
staroin rukopisu). B. Sulek, im. 88. (vidi glavo-
bo|a, d)). — h) laborans capite, kojega (o ceja-
detu) holi glava. ,1 onako je glavobo}an' (,kopf-
weh habend'). J. Boskovic.
GLAVOBOl^E, n. oda sta glava holi. — Po-
staje kao glavobo|a nastavkom (i)je. — U Vu-
kovu rjecniku.
GLAVOBO:^ENE, n. glavoboja. — U Stiilicevu
rjecniku. — nepouzdano.
GLAVOBOl^KE, glav6bo}aka, /. pi. vidi bu-
nika. Glavobo|ke, Hyoscyamus L. (u Samoboru).
B. Sulek, im. 88.
GLAVOBOl^NO ZE:^E , n. vidi kod glavo-
bo|an, a).
GLAVOCIMBAL, m. klavir, tal. clavicembalo,
gravicembalo. — isporedi glavocimbal , klavo-
cimbao. — U Mikalinu rjecniku (,cymbalum').
GLAVOC, glav6ca, m. jamacno je prvo zna-_
cene hilo : u cega je velika glava, ali sad dolazi
samo s osobitijem znacenima. — Akc. kaki je u
gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, (i ace. had je jednak nominativu) i voc.
glavocu, glavoci.
a. gobius, neka morska riha, vidi kod glamoc;
isporedi i glavac. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu : (jamacno stamparskom gri-
jeskom) glavoc ,gobius' ; u Belinu : ,gobius' 3.5115 j
u Stulicevu : ,gobius' ; u Vukovu : (grijeskom)
glavoc , ( u Dubrovniku ) nekaka morska riba
,grundel' ,gobius'. Na trst ribajte glavoce i slinke.
M. Vetranic 1, 216. Glavoc, guatto. Progr. gim.
karl. 1878. 41. Glavoc ili glamoc ili glavotok
(il guatto). L. Zore, rib. ark. 10, 337. Gobius
niger L., glavoc (ime za cijeli rod), glavoc od
rupa (u hrvatskom primorju). G. L. Faber 201.
Gobius jozo L., glavoc crni (u hrv. prim.). 202.
Gobius cruentatus Gm. , glavoc (u hrv. prim.)
Gobius capito C. et V., glavoc (u hrv. prim.),
203.
b. vidi punoglavac. M. Kuzicic.
c. Echinops L., neka hi^ka, isporedi sjekavica.
Glavoc, ces. blavos (Cephalantlius), Eclunops L.
(Pancic). B. Sulek, im. 88.
d. ime mjestu u Srbiji u okrugu cacanskom.
Zabran u Glavocu. Sr. nov. 1865. 395.
GLAVOC A, /. brdo izmectu Crmnice i Pastro-
vica. — V Vukovu rjecniku.
GLAVOGESANE, n. cesane po glavi. — U Stu-
licevu rjecniku: ,caput scabere', subst. — nepto-
uzdano.
GLAVOCEVIC, m. nrezime. — U nase vrijevie.
Scbem. bosn. vii. xvii.
GLAVOCI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
cacanskom. K. Jovanovic 172.
GLAVOCIMBAL, m. vidi glavocimbal. — U
Mikalinu rjecniku (kod cimbal) i u Stulicevu.
GLAVODUG, adj. vidi glavoduzan. — U Stu-
licevu rjecniku. — nepouzdano.
GLAVODUZAC, glavodusca, m. vidi glavo-
duznik. — U Stulicevu rjecniku. — slabo po-
uzdano.
GLAVODUZAN, glav6duzna, adj. didan gla-
vom, vidi glava, a, ft) b) bb). — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,reus capitals').
Ni kriva ni glavoduzna. V. Vrcevic, niz. 48. Opet
mi je on glavoduzan. 53. Osta Lojo u omarju
tuzan, joster samu \aiku glavoduzan, pa ga kune,
da ga ujest dode. Osvetn. 6, 81. Glavoduzan,
na kom je ucina. J. Grupkovic.
GLAVODUZNICA, /. glavoduzno zensko cejade.
— U Stulicevu rjecniku.
GLAVODUZNIK, m. glavoduzan covjek. —
Od XVIII vijeka i u Stulicevu rjecniku. Glavo-
duznik, komu je osuda data, smrt navijestena.
A. Kalic 56. Ja sam se od nega cuvala i bo-
jala vise nego ikakav glavoduznik od svoga krv-
nika. V. Vrcevic, niz. 62.
GLAVOGODINA, /. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 8.
GLAVOGUBl^E, n. pogubjene glave, ubojstvo.
— Na jednom mjestu xviii vijeka. Glavogubje
svakoga bola dostojno, koje nesdusnost Hii'ud-
kine svrhu s. Ivana krstiteja dovrsi ! D. Rapic 19.
GLAVOKEIVOVJEENIK, m. u Stulicevu rjec-
niku: V. glavopoluvjci'nik. — nepouzdano.
GLAVOLOMAN, glav61omna, adj. koji lomi
glavu (u prenesenom smislu, o cemu sto je trudno
razumjeti ili cemu se je trudno domisliti). — U
Sulekovu rjecniku: ,kopfbrechend'.
GLAVONABUNITE]^, m. u Stulicevu rjecniku:
,conjurationis, seditionis auctor'. — nepouzdano.
GLAVONOSCI, glavonozaca, m. pi. (zool.) ce-
phalopoda, morske mekane zivotine (mekusci) ko-
jima su noge na glavi, kao n. p. hobotnica, oligan.
— U Sulekovu rjecniku: ,kopffiisser'.
GLAVONA, m. covjek velike glave. — U nase
vrijeme iu Vukovu rjecniku: ,der grosskopf ,ca-
pito'. — I kao prezime. Ve|ko Glavona. Eat. 177.
GLAVOODSIJECATI , glavoodsijecam , impf.
glavoodsjeci. — U Stulicevu rjecniku: glavod-
sijecati. — nepouzdano.
GLAVOODSJECAC , glavoodsjecca , m. vidi
glavosjecac. — U Stulicevu rjecniku: glavod-
sjecac. — nepiouzdano.
GLAVOODSJECENE, n. vidi glavosjecene. —
U Stulicevu rjecniku: glavodsjecene. — nepo-
uzdano.
GLAVOODSJECI, glavoodsijecem , pf. vidi
glavosjeci. — U Stulicevu rjecniku: glavodsjeci.
— nepouzdano.
GLAVOPOKLATsATnTE, n. u Stulicevu rjecniku :
,salutatio capitis demissione'. — nepouzdano.
GLAVOPOKEITI SE, glavopoki-ijem se, pf.
u Stulicevu rjecniku : , caput obnubere, obvolvere'.
— nepouzdano.
GLAVOPOKEIVATI SE, glavopoki-ivam se,
impf. glavopoki'iti se. — U Stulicevu rjecniku.
— nepouzdano.
GLAVOPOLUVJEENIK, m. haeresiarcha, ^JO-
glavica (glava) poUivjernlkd. — Od xvni vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu 368'' gdj( naj prije
dolazi, u Voltigijinu, u Stulicevu. Ovako je iza-
bralo Inacija od Lojole da se opi'ijeci Luteru i
ostalim glavopoluvjernicim. D. Basic 217 — 218.
Glavopoluvirnik to je poglavica poluvii-nika, na
priliku Martin Luter. I. Velikanovi6, uput. 1, 321.
— nije dosta pouzdano.
GLAVOPOMOEAC, glavopomorca, m. pogla-
vica na brodu, kapetan. — tj Stulicevu rjecniku :
,navarclius'. — sasma nepouzdano.
GLAVOE, glavora, m. postaje od glava. —
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, (i ace. kadje jednak nominativu).
a. Pseudopus apus Pall., blavor, vidi 1. gad,
a, a) pri kraju. — pravi je oblik blavor, a od
toga je postalo glavor po piickoj etimologiji. —
Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(glavor, blavor, zmija ,serpens'), u Stulicevu (,3er-
GLAVOR, a.
184
GLAVENANE
pens absque veneno'), u Vukovu (u dodatlcu): (u
Risnu) vide blaor s dodatkom : Pripovijeda se da
svaki glavor zakoje 12 zmija, a trinaesta nega,
za to vele da ga ne vaja ubiti, a ko ga ubije
osam mu je dana nazatka. — U inwijerima
znaci veliku zmiju, zmaja: Tad s Teneda dva
glavora j^lavajuc idu morske splaze. I. Zanotti,
en. 16. Zenu ka glavoru skoro ognenu vjero-
vala lazi bise. J. Kavanin 72^.
b. ime hilkcmia. a) Glavor, Plantago lanceo-
lata L. (Vodopic, u Hercegovini). B. Sulek, im. 88.
— h) Echinops L., glavoc. oko Sarajeva. V. Ar-
senijevic.
c. vidi 1. glavina, c). ,Glavor', prvi kraj dr-
veno sprave u samaru, zadni je ,krstac'. G. Martic.
d. prezime. — U nase vrijeme. Schem. dubr.
1876. 64.
GLAVORED, m. vidi kaptol. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Glavored oli ti vam kapituo
zdruzen s biskujiom moze podijevati nadarja, ka-
nunije i dostojanstva. A. d. Costa 1, 218.
GLAVOREDNICA, /. zensko cejade kao glavo-
rednik. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Bjese
Skolastika ne samo opatica od manastijera o
komu odizgar besjedismo, nu svoju oblas jur na
daleko prostirase buduci postala glavorednica od
obilnijeh skupstina djevicanskijeh po svoj Italiji.
I. Dordic, ben. 52.
GLAVOREDNIK, m. vidi glavoredovnik. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Papa se spusca
na liiova (driizbe Isusove) glavoretlnika oli ti vam
poglavicu. A. d. Costa 1, 98. Svaki red podlozan
jest slusati svoga glavorednika. 1, 112. — U
istoga pisca ima i glavorednikov, koji pripada
glavoredniku. Visili su o voji i zapovidi glavo-
rednikovoj. 1, 113. — i glavorestvo, stane, cast
onoga sto je glavorednik. Drzavnik moze jaro-
miniti redovnike drzavaske od jednoga manaj-
stira u drugi, a glavorestvo od jednoga vladaiia
u drugo. 1, 113. — i glavoredski, koji pripada
glavorestvu. Vikar glavoredskoga zbora oli ti
vam kapitula. 1, 42.
GLAVOREDNIKOV, adj. vidi kod glavorednik.
GLAVOREDOVNIK, m. poglavica crkovnoga
reda. — U jednoga jnsca xviii vijeka a izmedu
rjecnika u Belinu (,praeses generalis' 339^) i u
Stulieevu. Zdrav, glavoredovnice opceni ! I. Dordic,
ben. 5.
GLAVOREDSKI, adj. vidi kod glavorednik.
GLAVORESTVO, n. vidi kod glavorednik.
GLAVOROG, adj. rogate glave. — U jednoga
pisca xvii vijeka a izmedu rjecnika ii Stulieevu:
,comua in capite gerens'. Minosan grdac, star,
kusorep, glavorog. D. Barakovic, vil. 304.
GLAVOROSKA, /. ime nekijem bubicama u
jednoga pisca nasega vremena. Glavorozka, Hoplo-
cejjhala Fab. J. K. Sloser, faun. kor. 542. Hoplo-
cepliala Lap. & BruU. 545.
GLAVOROZAC, glavorosca, m. onaj koji je
glavorog. — Samo u Stulieevu rjecnikit (uz glavo-
rog). ^^
GLAV08IJEK, m. mjesto gdje se sijece glava.
— U jednoga pisca nasega vremena (po istocnom
govoru glavosek). Sud je sud, a nijo glavosek. M.
D. Mili6evi6, ziiu. vo6. 311. — U Sidekovu rjec-
nika s drugijem znacenem (vidi glavosjocono) :
,(loc.ollation'.
GLAVOSJECAC, glavoajecca, m. coojek koji
osijcca glave, grlat. — IJ Stulieevu rjecnika (,i-.aput
absfindens'), a u nase vrijeme a Sulekuva: ,kopf-
abliaikor'.
GLAVOSJECAIi, glavosjecka, m. vidi glavo-
sjecac. — U Stulieevu rjecnika. — sasma nepo-
uzdano.
GLAVOSJECAN, glavosjecna, adj. kojemu je
osjecena glava. — ■ U jednoga pisca nasega vre-
mena (po crnogorskom govoru stoji -sj- mj. -sj-)
0 svetome Jovanu. O sv. Jovanu glavosjecnome.
8. ^l^ubiSa, pric. 121.
GLAVOSJECENICA, /. zensko cejade kojemu
je osjecena glava. — Samo u Stulieevu rjecniku:
,mulier cajiite praecisa'.
GLAVOSJECENIK, m. covjek kojemu je Ofije-
cena glava. — Samo u Stulieevu rjecniku: ,vir
capite praecisus'.
GLAVOSJECENE, n. osjecene glave. — Sta-
riji je oblik glavosjecenje. — U jednoga pisca
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu'^ (glavo-
sjecenje ,capitis amjiutatio' 266^1), « Voltigijinu,
u Stulieevu. Glavosjecenje s. Ivaiia. B. Kasic,
rit. 64a.
GLAVOSJECI, glavosijecem , imj)/. osijecati
glava. — U Belinu rjecniku- (,caput abscindere' ;
glavosjecen ,capite truncatus'' 266*), u Voltigijinu,
u Stulieevu. — nepouzdano.
GLAVOSTUCITI, glavostucim, impf. (?) u Stu-
lieevu rjecnika: ,attestare, accozzare una testa
coll' altra, e si dice propriamente di cose mate-
riali' , capita conjungere, copulare'. — sasma ne-
pouzdayio.
GLAVOSUDEN, adj. (uprav part, praet. pass.)
vidi glavoduzan. — Samo a Stulieevu rjecniku:
glavosudjen ,morti damnatus'.
GLAVOSUDENICA, /. glavosudeno zensko ce-
jade. — Samo u Stulieevu rjecniku (glavosu-
djenica).
GLAVOSUDENIK, m. glavosuden covjek. —
Samo u Stulieevu rjecniku (glavosudjenik).
GLAVOS, m. ime nekakoj planini. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Piju vino tridoset
liajduka u Glavosu visokoj planini; pred nima
je gorska harambasa, a na ime od Glavosa Vuce.
Nar. pjes. stoj. 2, 170.
GLAVOTOK, m. vidi glavoc, a. Glavoc ili
glamoc ili glavotok (u Rabu). L. Zore, rib. ark.
10, 357.
GLAVOUDARENE, n. vidi glavoudorac.
GLAVOUDORAC, glavoudorca, m. tidarac u
glava. — U Stulieevu rjecniku (,capitis ictus')
gdje ima i glavoudarene s istijem znacenem. —
oboje nepouzdano.
GLAVOVINA , /. Crataegus oxyacantha L.,
glogovina. — U Stulieevu rjecniku: ,oxyacantha'.
— nije dosta poazdano; moze biti da je Stulli
gdje zlo procilao rijec glogovina.
GLAVOZAN, m.. vidi 2. glavan. — U Lid. J.
Bogdanovic.
GLAA'OZDRAV, adj. incolumis, ziv i zdrav
(zdrave glave). — U Stulieevu rjecniku: ,vita
incolumi' gdje ima i adv. glavozdravo. — slabo
pouzdano.
GLAVOZDRAVAN , glavozdravna , adj. vidi
glavozdrav. — U Stulieevu rjecniku. — sasma
nepouzdano.
GLAVRDAS, glavrddsu, m. u ziigoneci (sun).
Brdom Ido glavrdas, i rok'o mi da mi das, ili
bozi kud god znais. Nar. zag. nov. 197 — 19S. — -
isporedi doirirdas, zavrndas.
GLAVRNANE, n. djelo kojijem se glavrna. —
fl Vukovu rjecniku.
GLAVENATI
185
GLA^I^A
GLA"\rRNATI, glavriiam, imjpf. vidi glavinati.
— TJ Vuko'VU rjecniku: ,ohne vorsatz umher-
schleudern' ,ambulo'.
GLAVSKA, /. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 256.
GLAVSINCA, /. selo u Srhiji u okruxju to-
plickom. — XVIII vijeka. Ot Glavsince Stojan.
Glasn. 49, 12. (1734).
GLAVUCA, /. augm. glava. — isjioredi gla-
vuga. — Akc. se mijena u gen. pi. glavuca. —
U Vukovu rjecniku.
GLAVUCAK, glavucka, m. krupni papar, gln-
vicice (vidi glavicica, c) cc)). — U Hrvatskoj.
V. Arsenijevic.
GLAVTJCAST, adj. koji je slican glavuci. —
U jednuga pisca nasega vremcna. Misica ima
jednu glavucastu kost, koja se zove ramenaca;
na oba je kraja glavucasta. K. Crnogorac, zool. 8.
GLAVUGA, /. vidi glavuca. Na svakoj zgradi
oko useva, oko vocnaka, oko sena, zabrana, liiva
obicno cete videti na kocu po koju suvu koganu,
glaviigu od kona ili od vola. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 2, 70.
GLAVUCA, /. Globularia L., t'leka bijka, vidi
pujka. Flora croat. 720.
GLAVU^ACE, /. jjZ. globularieae, bijke kojc
spadaju u istu familiju u koju i glavuca. Flora
Croat. 720.
GLAVUE.A, /. augm. glava. — Akc. se mijena
u gen. pi. glavura. — • Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Kad mnogim po gradu gla-
vure otfrka. J. Eajic, boj. 52. Bajo baje a gla-
vura zjaje. Osvetn. 3, 141.
GLAVURAK, glavfu'ka, ni. sitni crni luk sto
se u pro|ece sadi. — U trebinskoj nahiji. N.
Ducic.
GLAVUEDA, /. augm. glava. — U Vukovu
rjecniku.
GLAVIJEDAN, m. glavan, glavona. u Backoj.
V. Ai'senijevic. — i u Dobroselu u Lid. M. Medic.
GLAVIJEINA, /. augm. glavura. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 731a g^lje
naj prije dolazi, u Bjelostjencevu (kod glavina),
u Stulicevu, u Vukovu. Bog zna kakva ti je
glavurina! Nar. prip. vuk. 177. Pa mu skide
glavurinu crnu. Osvetn. 3, 141.
GLAVUSTA, rijec izmisjena od sale prema
crkvenijem participima u narodnoj pripovijeci.
Iguman uzrne naj prvi sebe komad one ribe, go-
voreci: ,Glava glavusta, meue pogledusta'. Nar.
prip. vrc. 113. — vidi i corbusta.
GLAZAN, m. mjesco u Srhiji u okrugu kragu-
jevackom. Livada kod Glazana. Sr. nov. 1875. 699.
GLAZBA, /. ars musica, muzika. — U nase
vrijeme nacineno od glas nastavkom ba. — U
Sulekovu rjecniku : glasba ,musik ; tonkust'. — i
muzikalni zhor gdje se gudi i svira, orhestar. u
istom rjecniku: ,orchester'; ravnate} glasbe ,or-
chesterdirektor'.
GLAZBAE, m. covjek sto svira, gudi, udara,
muzikanat, ili se uopce po svom zanatu havi mu-
zikom. — Nacineno od glazba. — U Sulekovu
rjecniku: glasbar ,musikant ; musiker; tonkiinstler'.
GLAZBAENICA, /. muzikalna skola. — Na-
cineno od glazbar. — U Sulekovu rjecniku: glas-
barnica ,musikschule'.
GLAZBAESTVO, n. kao kolektivno ime sa
vmzikase (glazbare) i za sve ono sto pripada
muzici (glazbi). — U Sulekovu rjecniku: glas-
barstvo ,tonwelt'.
GLAZBEN, adj. koji pripada muzici (glazbi),
muzikalan. — U Sulekovu rjecniku : glasben
,musikalisch ; tonisch' ; glasbeni sbor ,musikbande' ;
glasbena skladba ,musikcomj:)osition' ; glasbena
syetkovina ,musikfest' ; glasbena (muzikalna) ucio-
nica ,musikschule' ; glasbena pjesma ,musikstuck';
glasbeno (muzikalno) drustvo ,musikverein' ; glas-
beno pismo ,tonsclirift'.
GLAZBENITOST, /. osohina onoga koji se po
naravi razumije u nmziku (glazbu). — U Sule-
kovu rjecniku: glasbenitost ,tonsinn'.
GLAZBILO, n. vidi glazbovilo. — U Sulekovu
rjecniku: glasbilo kod ,instrument'.
GLAZBINA, /. muzikalni zbor, u kojem se
svira i udara, ali se ne gudi (kao sto hiva n. p.
kod vojske), (muzikalna) handa. — Nacineno od
glazba. — LI Sulekovu rjecniku: glasbina ,musik-
baude'.
GLAZBISTE , n. mjesto gdje stoji orhestar
(glazba). — U Sulekovu rjecniku: glasbiste ,or-
chester'.
GLAZBO^^UBAN, glazbojubna, adj. koji ]ubi
muziku (glazbu), kojemu je mila muzika, koji se
rado bavi muzikom. — U Sulekovu rjecniku :
glasbo|uban ,pliilharmoniscli'.
GLAZBO^UB^E , n. osobina onoga koji je
glazbojuban. — U Sulekovu rjecniku : glasbo-
jubje ,pliilharmonie'.
GLAZBOTVOE, m. muzikalna kompozicija. —
Nespretno nacineno (isporedi dobrotvor, dobrocin,
zlocin) od glazba i od osnove glagola tvoriti. —
U Sulekovu rjecniku: glasbotvor ,niusikcompo-
sition'.
GLAZBOVATI, glazbujem, impf. baviti se mu-
zikom (glazbom) svirajuci, pjevajuci itd. — U
Sulekovu rjecniku: glasbovati ,musiciren'.
GLAZBOVILO, n. sprava u koju se svira, gudi,
udara itd., muzikalni instrumenat. — isporedi
glazbilo. — Nacineno od glazbovati. — V Sule-
kovu rjecniku: glasbovilo ,musikinstrument'.
GLAZBOVINAE, m. covjek sto trguje glazbo-
vinama. — U Sulekovu rjecniku: glasbovinar
,niusikalienliandler'.
GLAZBOVINE, /. pi. knige u kojima je nap)i-
sano kako se sto pjeva, svira itd. i uopce u ko-
jima je pisano o muzici (glazbi). — U Sulekovu
rjecniku: glasbovine ,musikalien'.
GLAZBOVNIK, in. kniga u kojoj se piise kako
se sto svira, pjeva itd. — Nacineno od glazba,
glazbovati. — U Sulekovu rjecniku : glasbovnik
jiiotenbuch'.
1. GLAZ, m. grad i zupa tc Bosni. — U Da-
nicicevu rjecniku: ,Glazb', u Bosni kao da je bila
zupa: ,u Glazi gradt Glaski i poda nt Srida
varosi.' 1446 (Mon. serb. 439). ,izb Glaza Ivanisb
Petrovict' 1413 (Spom. sr. 1, 176). — Grad ,Glaz'
ili po niadarskom izgovoru , Galas' lezao je u
Bosni, i to na granici pokrajine ,Usore'. I. Eu-
varac. glasn. 49, 24.
2. GLAZ, m. staklena c.asa, nem. glas. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Here tiki niki pijuci
ukup, rece jedan: ,Toliko je istina sto on fratar
besidi, koliko ovi giaz nece se razbiti'. I tudje
potisnu glaz u kamen, a staklo osta cilo. F. Gla-
viuic, cvit. 184^.
GLAZEVA, /. u Danicicevu rjecniku: Selu je
Sikji bila meda ,planina Glazeva' (Glasn. 15, 286
god. 1348?). 3, 576.
GLAZNA, /. %(, Danicicevu rjecniku: ,Glaztiia',
medu selima koja je crkvi bogorodicinoj u Arhi-
GLAZNA
186
GLEDALO
|evici dao sevastokrator Dijan a potvi'dio car
Stefan bilo je selo ,Glazna' (Mon. serb. 144 god.
1349). a sve je to poslije dala ,carica Jevdokija'
Hilandaru (Mon. serb. 191 god. 1379). to ce biti
sada§ne selo Glazna blizu Kumanova (Hahn, reise.
155).
GLE, interj. znaci sto evo, eto, eno, ali svagda
kao cudeci se. — Uprav je imperativ glagola
gledati, te 2^ostnje od oblika gledi okrnena ti
hrzom govoru. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovii: gle! (pi. glete!) ,sieli!' ,en!' U
Egiptu posta poglavica; gle, sto cini bozanska
pravica! M. A. Re|kovic, sat. DS^). Gle, vidis li,
vojvoda Milosu? Nar. pjes. vuk. 2, 211. Da mi
rece druzina ostala: ,Gle strasivca, ^Boska Jugo-
vica!' 2, 290. Gle, kako je na|utio Sarca! 2, 428.
— kod cakavaca kaze se i g\e, vkU gledati, I, c.
Ona pocela opet kantat, i g|e, dojde kra}ev sin
i danas. Nar. prip. mikul. 16. — I do danasnega
dana prvo se znacene (gledaj) nije zaboravilo,
kao sto se vidi po tome sto vioze imati mnozinu
glete (vidi i u Vukoini rjecniku), i sto vioze imati
uza se suhjekat i objekat kao pravi glagol .• Glete,
}udi, lijepa saruka! P. Petrovic, gor. vijen. 39.
E gle ti nega sad. M. P. Sapcanin 1, 84.
GLEB, m. vidi glib.
GLEBARIC; m. prezime. — xvi vijeka. Gle-
baric Eenko. Mon. croat. 291. (1589).
GLEOA, /. zaselak u Srbiji u okrugii uzickom.
K. Jovanovic 151.
1. GLED, m. gledane. — Akc. se mijena u loc.
sing, gledu. — Od iste osnove od koje je i glagol
gledati. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (gled, pogled ,guardo, sguardo' ,aspectus'),
u JBjelostjencevii (,aspectus, visus, conjectus ocu-
lorum, obtutus', v. pogled), u Voltigijinu (,aspetto,
guardo' ,blick'), u Stulicevu. a) aspectus, con-
spectus, u aktivnom smislu, djelo kojijem ko gleda.
U mladih upru gled. M. Marulic 160. Gizde
vase, igre i gledi vrgli vas su u se zledi. 290.
Moj gled pridobije a pamet zanosi. D. Barakovic,
vil. 27. Skaza mir gled medeni. M. Gazarovic
74. Po zeleni nu gled stavi. 99^'. Sile od tmasto
vjecne noci kratak moj gled ne dohita. J. Ka-
vaiiin 391^. Baziliski gledom biju. 454'^. Gledom
gleda'u 1' dobrostivim? 469^. Ja cu toga zivoga
boga brez ikakva oruzja na tvojih ociju gled
smaknuti. E. Pavic, ogl. 419. — moze znaciti i
smjer kojijem se gleda. ,Ukrutio joj so vrat, pa
ne moz' da gleda ni tam' ni ovam', nego gloda
samo jedan gled'. u niskom okrugu. D. Danicic.
— b) visus, u pasivnom. smislu, oblicje cega kakvo
se pokazuje kad se gleda. Biser nejma Ijepsi
gled. L. Milovanov 94. ,Lip je na gled, a unutra
ko zna kako je'. J. Grupkovii. i u Salekovu rjec-
niku: ,sohau'. — c) u jednoga pisca Slavonca
XVIII vijeka stajati na velikom gledu (prema ne-
mackome in grossem ansehen stohen) znaci kao
biti na glasii. Nimrod stajase na velikom gledu.
D. E, Bogdani6 10.
2. GLED, vidi glede. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka. — Uz gled je na s ace. (gled
svagda stoji poslije ovoga). Znavsi da ja toliko
primih od tebe, koliko ti potribito sudase na
mene gled. G. Postalid 171. Ova tvoja |ubav
dovrSuje i covika svrhu. na ovu gled po miri
moje (ubavi jest i mojo uzvisene. 182. Da ti
nemilo karas slabosti grihe, i na ovo gled u jednoj
ruki bic dr^is a i u drugoj bic drzi§. 185. Stra-
snija JO smrt na onoga gled koji mrtve gleda,
nego li na onoga gloil koji utuira. 229.
GLEDAC, gleca, m. vidi zjonica. — Nacineno
(bez potrebe) od gledati. — U Sulekovu rjecniku
kod ,pupille'.
GLEDAC, gledaca, m. covjek koji gleda. — U
dva pisca xviii vijeka i nasega vremena. Ne ima
gledac sgrab}at vide. J. Kavanin 496^. (Bog)
skupa gledac i zrcalo. 535^. Druze, da si gledac,
pa da nagledas se! Osvetn. 2, 99.
GLEDAK, gletka, adj. vidi gledan. — U sje-
vernoj Dalmaciji. Gledak , viden : ,Ukloni tu
mazdicu, jerbo je gletko (gletka?) pogan, pa je
se moze vidina uhvatiti' (pricaju da se vile hva-
taju i lijepih koi'ia, na nima jasu, i grive nim
splecu). M. Pavlinovic.
GLEDALAC, gludaoca, m. spectator, covjek koji
gleda. — Drugo a (t) ostaje samo u nom. sing.
i u gen. pi. gledalaca; u ostalijem padezima 1
na kraju sloga mijena se na o. — Kod mnogijeh
pisaca nahode se i ^levajali oblici gledaoc za
nom. sing, i gledaoca za gen. pi. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (gledalac,
koji gleda ,spectator, inspectans') gdje naj prije
dolazi, u Belinu (,spectans' 620^; ,spectator' 698^),
u Bjelostjencevu (v. gleditel), u Voltigijinu (gle-
dalac, gledalca ,spettatore, guardatore' ,zuschauer'),
ii Stulicevu (gledalac, gledalca i grijeskom, gle-
daoc ,spectator'). a) uopce. Bogu, koji glodaoc
jest srea. S. Badric, prav. nac. 36. Za uspomenu,
da Isukrsta sviju svojih dila gledaoca imade. A.
Kanizlic, uzr. 185. Ne ima ona di'ugoga gle-
daoca izvan jDomjivog tezaka. M. A. Rejkovic,
sat. L6a'. A mjesece, nocno ogrijane i nocnijeh
gledaoce tajni. Osvetn. 1, 57. i u Sulekoou rjec-
niku: ,anschauer'. — b) kod cega sto judi rado
gledaju, na sto se kupi svijet (n. p. u teatru).
U okolistu gledaoca stajase majka. A. Kanizlic,
utoc. 190. Bio je na Kalvariju gledalac raspeca
Jezusova. S. Rosa 192''. Veoma lijepo prikazane
gledaocem otvorase. D. E. Bogdanic 54. Sad gle-
daoci svi ustanu. V. Vrcevic, igr. 59. * u Sulekovii
rjecniku : ,zuschauer'.
GLEDALICA, /, zensko cejade kao gledalac.
— U Belinu rjecniku (,spectatrix' 620^), u Bjelo-
stjencevu (kod gleditelica) , u Voltigijinu (kod
gleditelica), u Stulicevu. u nasc vrijeme u Sulekovu:
,zuschauerin'.
GLEDALISNI, adj. koji pripada gledalistu.
— Samo u Stulicevu rjecniku: gledalisan ,thea-
tralis'.
GLEDALISTE, n. mjesto gdje se sto gleda. —
Po cakavskom i kajkavskom govoru gledalisce. —
Od XVII vijeka. a) u dva naj starija primjera
nije dosta jasno znacene; moze biti da znaci i:
ono sto se gleda. Slusati rijeci od negovijeh
(Isusovijeh) usta bise tebi (majci Bozjoj) pri-
slatko nasladene; bjese ogledalo srca tvoga i
ociju tvojih bozanstveni izgled i gledaliste. P.
B. Baksic 135. Bolest koju ocuti u srcu prisveta
divica na toliko razgrdnu gledalisdu steci pod
krizen. P. Radovcic, nac. 458. — b) nijesto u
kojem. biva ono sto se gleda. potvrdeno je .samo
za osobita znacena. aa) theatrum, teatar. u Bjelo-
stjencevu rjecniku (gledalisce opcinsko ,amplii-
thoatrum') i u Stulicevu : , theatrum'. — bb) scona,
■u teatru ono m^jesto gdje biva ono .Ho se gleda.
u Sulekovu rjecniku: ,schaubiihne'. — c) mjesto
gdje stoje oni sto gledaju (osobito u teatru). u
Voltigijinu rjecniku (,luogo di guarduro, galena'
,galerie').
GLEDALISTVO, n. vidi gledaliste. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GLEDALO, n. ono (oci) cim ,se gleda. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Potulih obrve i celo
GLEDALO
187
GLEDATI, II, 1, a, a).
za nimi, ocima obiju (sic) zatvoren kako slip . . .
pak malo po malo otvorah gledalo. D. Barakovic,
vil. 330. u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,sehorgan'. kod naroda samo u zagoneci. Cesta
gora cestana, pod cestanom pojana, pod po|anom
gledalo, pod gledalom smrktalo, pod smrktalom
provala. odgonetlaj : kosa, celo, oc% nos, usta.
Nar. zag. nov. 100. — U Stulicevu rjecniku stoji
sa sasma nepouzdanijem znacenem: mjesto dosta
svijetio da se moze yledati: ,luogo dove v' e luce
da poter vedere' ,prospectu.s'.
GLEDAN, gledna, adj. koji se daje gledati. —
Od XVIII vijelca. — Komp. : glfedniji (vidi kod c)).
a) ugodan vidjeti, dosta lijep. Gledan ,avvenente'.
S. Biidmani Hl^. Sad polazi za momka mlada,
gledna, ^Tredna, zdrava. M. D. Milice^dc, let. vec.
175. Ona, istina, nije gledua, all je vredna. 232.
— h) koji se moze vidjeti. — u jednoga pisca
XVIII vijeka. Tot nije Ijeposti ine, zasve da nije
tijelu gledna ? A. Kalic 2. Unntrna krenn6a kad
budu gledna i ocitovana svakomu. 151. — c) vidi
ugledan. Gdekoga su glednijega i naocitijega
Turci pogubili tajno. Vuk, grada. 58.
GLEDANCIC, m. n zagoneci. — isporedi gle-
davcic. Zijevalici (usta), pubalici (nozdrve), gle-
dancici (oci). Nar. zag. nov. 101.
GLEDANE, n. djelo kojijem se gleda. — Sta-
riji je oblik gledanje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (gledanje), u Belinu (gledanje 361^. 362^.
620a), u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Stulicr.vu,
u Vukovu. Jesi sagrisil gledanjem, slisanjem.
Narucn. 57a-. Po gledanju od ociju. Zborn. ISa.
^judi divji najdose grde nikako i strasne gle-
danjem. Aleks. jag. star. 3, 278. Gledanje moje
bezocno. V. Andrijasevic, put. 342. Nim su oci
klete prez gledanja. A. Vita|ic, ist. 404^. I da
ista gledana lipote od sveg stvora covika ukrote.
J. S. E,e|kovic 3. Milane, prvo gledane ! za malo
ti se gledasmo ! Nar. pjes. vuk. 1, 274. Od mene
nacinise stvar za gledane. D. Danicic, psal. 22, 17.
u Sulekovu rjecniku : ,pflege'. — U naj starijem
je pjrimjeru s ] mj. 1 (vidi gledati, I, c). AU tko
ce stati na gledanje nega? Bernardin 148. mal.
3, 2.
GLEDAONICA, /. ducan Hi satra gdje su tr-
govine iznesene i poredene na^ vidjelo (kao sto
biva n. p. j)0 sajmima). — U Sidekovu rjecniku:
,scliaubude'. — Vec od prije ali s nepouzdanijem
znacenem u Stulicevu: v. gledalica.
GLEDAONIK, m. u Stulicevu rjecniku : v. gle-
dalac. — nepouzdano.
GLEDAEINA, /- sto se placa kad se hoce^ sto
gledati (n. p. za ulazok u teatar). — TJ Sule-
kovu rjecniku (.schaugebiibr, schaugeld').
^ GLEDASAN, gledasna, adj. zejan gledati. — U
Sulekovu rjecniku: ,sch.aubegierig ; schaulustig'.
— Nije jasna sveza izmedu nastavka (uprav de-
minutivnoga) i znaceha (zeja).
GLEDASNOST, /. osobina onoga koji je gle-
dasan, ze^a gledati. — vidi gledasan. — U Sule-
kovu rjecniku: ,schaubegier ; schaulust'.
GLEDATE^, m. vidi gledalac. — U Sulekovu
rjecniku s osobitijem znacenem : covjek koji euva,
neguje: ,plieger (eines kranken usw.)'.
GLEDATEl^AN, gledatejna, adj. u Stulicevu
rjecniku: ,guardante* ,speculabundus'. — sasma
nepouzdano (i s toga sto je talijansko znacene
aktivno, a latinsko nasup)rot pasivno).
GLEDATI, gledam (gledim), imjj/. spectare,
uprav^ati oci, ocini vid na nesto hoteci ono vi-
djeti. e- stoji za negdasne q. — Akcenat vidi
kod I, a, i h. — Rijec je praslavenska (glendati
i glendeti), isporedi stslov. gledati, gl^deti, rus.
rjiijfl^-kTi., ces. hledati, hledeti, jfjo^. glf^dac. —
S korijenom glend isporedi srvnem. glinzen, svi-
jetliti se, glanz, sjajnost. — U svijem je rjecni-
cima.
1. oblici.
a. od osnove gleda postaju infinitiv i prosla
vremena svagda i kod stokavaca i kod cakavaea
a kod obojih mogu postati od iste osnove i oblici
sadasnega vremena. — Akc. se ne mijena (aor.
2 i S sing, gleda).
b. oblici sadasnega vremena mogu postati od
osnove gledi i kod stokavaca (rjede) i kod caka-
vaea (cesce) : praes. gledim, impt. gledi (i okrneno
gled'. I. Gundulic 335; G. Pestalic 173. 205. 213;
i glej. F. Glavinic, svitl. 127; glejte. cvit. xix;
vidi i gle), ger. praes. gledeci i glede (koje vidi
napose). u Bjelostjencevu rjecniku ima gledim,
gledeti i gledam, gledati, u Jambresicevu samo
praes. gledim.
c. kod cakavaea (dajbudi kod sjevernijeh) 1 se
moze mijenati na \: g|edati, gledam, g|edim, ali
moze ostati i nepromijeneno, tako n. p. u Vran-
cicevu rjecniku kod aspicere, inspicere, spectare,
speculari ima gjedati, a kod intueri, respicere
opet gledati: oblici s ] nalaze se u Bernardina,
u F. Vrancica (u zivotima), u Barakovica (cesce
s 1), u Armolusica, u Vitezovica (u kojega ima
i skraceni impt. g|ej. cvit. 47; odil. 48), u pisca
Olive, u Kuhacevica, u narodnijem pripovijet-
kama cakavskijem (Mikulicica) , u narodnijem
pjesmama is Istre (i gjedati mj. gjedati. Nar.
pjes. istr. 2, 95).
d. u brzom govoru gdjegdje se ne citje d, vidi:
One vojske ke gle'as gori. J. Kavanin 497b. «
po tome i e pred a moze ispasti, vidi glati. Hi
se ea sazimje u e ; ovo biva u jednoga pisca na-
sega vremena: glet (gledat). Osvetn. 2, 36; glese
(gledase). 1, 17. .54; glelo (gledalo). 6, 48; gleli
(gledali). 5, 40; 6, 67; glele (gledale). 5, 28; gleci
(gledajuci, gledeci). 4, 2; glee. 4, 54.
n. znacene.
1. prelazno.
a. aktivno.
a) objekat je u ace. aa) sa znacenem sprijeda
kazanijem. aaa) uopce. Gledaje ne svitlost syi
se zamamise. M. Marulic 41. Da se ne smucuje
gledaje onu lipost. P. Zoranic 46^. Ne dizete F
gori oka i nebesa ne gled'te li ? J. Kavanin 491*.
Gledajte one, stono ih s tokmaci ognenim zbi-
jaju na dno. F. Lastric, ned. 84. Misu gledec
i cuvsi prediku. M. A. Ee}kovic, sat. 07^. Sto
me gledas, draga duso moja? Nar. pjes. vuk.
1, 60. Vec se mene dodijalo sve sjedeci na pro-
zoru, gledajuci sine more. 1, 263. Gledala sam
sajku ladu. 1, 441. Izid', majko, pred dvorove, te
gledaj cudo. 1, 614. Sad cu stati na dvor na kapiju,
da ja gledam kicene svatove. 2, 21. A to kraju
i slusa i gleda. 2, 52. Gleda Marko l^uticu Bog-
dana, Bogdan gleda Krajevica Marka, a ne smije
jedan na drugoga. 2, 222. I macka cara gleda
(ma ga se ne boji). (Odgovori se kad ko rece
kome: sto me gledas?). Nar. posl. vuk. 103. Sece
simo tamo i g|eda sakakovu lipotu. Nar. prip.
mikul. 4. Gledaj 28 na strani 52. Vuk, nar. pjes.
1, 333. — bbb) osim objekta moze biti jos sto
cim se potane nesto naznaciije, istice, n. p. mjesto
otkle se gleda. Tri se braca lipo milovase, gle-
dale ji iz gorice vile. And. Kacic, razg. 61^. A
vila ga s gore gleda. Nar. pjes. vuk. 1, 53. Ispod
venca mladozenu gledi ! 1,59. Ma je kraje s kraja
gleda. 1, 342. Gledala ga s cardaka devojka, gle-
dala ga, pa je besedila. 1, 451. — mjesto onoga
GLEDATI, II, 1, a, a).
188
GLEDATI, II, 1, a, a).
sto se gleda. L'jepo ti je niz poje gledati zutu
dunu medu listovima. Nar. pjes. vuk. 1 , 48.
— kod objekta naznacuje se osobito mjesto put
hoy a se upravla vid, n. p. akuzativom s pri-
jedlogom n. Pun kraj Sisman slave i dike vece
puta oci obrati, i ii celo sve vijecnike oko sebe
sta gledati. I. Giindnlic 455. Gledaj me dobro
u obraz, o muciteju moj, i upanti dobro ovo
moje oblicije. J. Banovac, razg. 189. Gledati
zensku glavu u obraz. Ant. Kadcic 523. — nacin
Tcako se gleda. Kroz maramu svate gleda. V.
Dosen 159^. (vidi i oo)). — radi jacega isticana
dodaje se ocima. Ocima ovo tilo gleda. J. Fili-
povic 1, 196''. Niti muku liegovu i smrt vlastitim
ocima gledajuci. F. Lastric, test. 162^. — ccc)
gdjegdje moze znaciti sto i vidjeti. Jase vezijer
i naj blize goru od sedam vrela gleda. I. Gun-
dulic 317. Smioni Kurkut s Crnogorci skace,
gdi zid nizi gleda. 521. Covika ostalijem prilicna
gledate u nemu. F. Lastric, test. ad. 12^. Gleda
kona, a ne vidi Gaje. Nar. pjes. vuk. 1, 628.
Preonoc je na snu ga gledala. 2, 613. — ddd)
u prenesenom Hi metaforickom smislu, kad je
ohjekat umna stvar Hi uopce nesto sto nije bas
pred ocima. Ne budi zamiran, ter gledaj poslidak.
D. Barakovic, vil. 92. On sred boja odkad prika
tvih junaka krepos gleda. I. Gundulic 448. Na
ociju da smrt gledam. 489. To imamo gledati
okom od vire brez pristanka. F. Lastric, test.
16"'. Pisaoci, koji jjrid ocima istinu gledaju. A.
Kanizlic, kam. 254. Gledajuci ga s okom od
pameti. M. Zoricic, osm. 1. — Hi kad je subjekat
neziva stvar. AV nih gleda zelena livada. Nar.
pjes. vuk. 1, 324. moze biti subjekat i oko, ali
se tad shvata kao da je s pravijem znacenem.
Sto je glelo moje oko zivo. Osvetn. 6, 48. tako
je i kad je subjekat glava. Glava puna skrbi
sto gjeda, sve j' mrzko. M. Kuhacevic 27. —
eee) uz objekat ima i predikat (u ace. ili u instr.)
Hi drugo sto cim se pokazuje kao sto je on
(objekat) vidjeti. kod toga gledati moze dobiti i
sire znacene, kao znati, ili kao imati (isporedi
cc)). Koliko je ljep§e tebi gledat' me odi sad kra-
}icom? I. Gundulic 117. Kruna od krstjan, ka
je naj da|a, u rodu te blizu gleda. 316. Sto
me gledas zdravu i zivu, uzrok tvoja desnica je.
G. Palmotic 2, 206. Sve sto vidis tvojijem okom
za gospara mene gleda. 3, 141''. Znaju, da mogu
dobro ufati gledaj uc me poklisarom. J. Palmotic
161. Ne htec gledat izagnate i sinovce van iz
Rima. J. Kavaiiin 3813'. Ne bismo ga gledali ni
u kakvoj potribi, nego bi mu obilno posluzili.
F. Lastri6, test. 333''. Gladno druzce golo, boso
gledi. J. S. Rejkovic 14. — bb) kao za prijekor
konie Sto ne radi sto bi mu duznost bilo raditi,
pita se ,sto gledaj jer se misli da ko saino gleda,
ne posluje nego dangubi. Sto gledate, sto cinite ?
L Gunduli6 569. !^ubo moja, tebe Bog ubio!
koje jade gledas na planiniV no ti podbij jedan
komad sabje, udri, }ubo, mene, ja Turcina. Nar.
pjes. vuk. 2, 284. — cc) posto se ne moze gledati
cega nema, ne gledati u ovom primjeru znaci
gotovo sto i ne imati: Slepa 5eda no imali, u
rodu ga ne gledali. Nar. pjes. vuk. 1, 143. —
dd) da ko ,ne moze sto gledati' moze znaciti da
mu je ono neugodno ili mrsko. Jer dusmanin
gledat ne mogase plodne zomje, plemenite paso.
M. A. Re}kovic, sat. B6''. To dn.smani gledat'
ne mogose. Nar. pjes. vuk. 1, 266. moze biti
objekat i mrsko ce(ade : Ja toga 6ovika odavna
nisara mogao gledati. M. A. Rolkovic, sabr. 69.
n ovom se primjeru ne istice toliko da je mrsko
koliko da je strasno ono sto se ne moze gledati:
Ne mogu i jadna ni gledati (Arape) , a kanio
li da im lice ]ubim, Nar. pjes. viik. 2, 374.
,ne gleda se ko u oci' i od stida. Necemo ih
u oci gledati, ni od stida medu liima doci. Nar.
pjes. vuk. 5, 375. — drukcije u ovom primjeru
koji spada pod aa) : Oci tih ki ga vidise ne mo-
gahu ga gledati i vsi se cujahu (cudahu) videci
zrake ke od nega ishojahu. Transit. 224. — ee)
samijem gledanem moze se pokazati kome sto se
od nega hoce, kao u ovom primjeru: Kad to
zacu Starina Novace, on pogleda Kra|evica Marka,
Marko gleda od Sibina Janka, Janko gleda Ee|u
Bosnanina, Re^a skoci na noge lagune. Nar. jjjes.
vuk. 2, 476 — 477. — ff) gadati, nisaniti. A Vuk
trze str'jelu i tetivu, te on gleda Derzelez-Aliju,
pogodi ga u celo junacko. Nar. pjes. vuk. 2, 586.
Nega gleda, puske ogan dava. 3, 185. A ne vidi
jade isprijeka, zla junaka harambase Lima, de
ga gleda niz liegovu pusku. 3, 308. Dobro gleda
i puskom i okom. .3, 310. Na Ivana juris ucinio,
gleda kop|em u srce junaka. 3, 397. — gg) kad
je objekat ptismo, kniga itd., znaci citati. u na-
rodnijem pjesmama nasega vremena. Knigu gleda
j.uba Momcilova, onu gleda, drugu sitnu pise.
Nar. pjes. vuk. 2, 106. Marko uze kiiige staro-
stavne, knige gleda, a govori Marko. 2, 195.
Gleda nega Savo patrijare, ferman gleda, sitnu
kiiigu pise. 3, 58. — hh) poynnivo, potanko raz-
gledati. Vele, da mu je otac dosao i da mu hoce
konte gledat. M. Di'zic 274. Pravednijem Bog
ocima djela umrlijeh |udi gleda. G. Palmotic
1, 207. Gledati ,considero'. A. d. Bella, rjec. 219''.
Daje nemu tri tovara blaga, tri mu daje, a tri se
zabroji, gledajuci Bogdanovu }ubu, kako mu je
tanka i visoka, a u lieu b'jela i rumena. Nar.
pjes. vuk. 1, 548. Dare gleda Novkiiia devojka.
1, 624. Kona glede a sami se cude. 2, 140. Pa
se pope na jelu zelenu, ode gledat' koiie i ju-
nake. 3, 195. Gledaj majku, a uzmi scercu. (Po
majci ces poznati kakva je cerka). Gledaj coeku
brk a deliji trk. Nar. posl. vuk. 42. — preneseno,
0 cemu sto se nema pred ocima i kao razmis(ati.
Kad dodu prida te, razmis|aj, i gleda' cine me
i obraz i rijeci bez reda. D. Ranina 93''. Ali
gledaj te i promotrite ove milostive i radosne rici
Isukrstove. B. Leakovic, gov. 2. — ii) kod ga-
tana, vracana. Jos ciganski i dlaue gledate. L.
l^ubuski 33. — kk) izmedu nekoliko stvari iza-
birati jednu te nu gledati, razgledati (obicno ii
prenesenom smislu: baviti se nom, misliti o noj,
paziti na nu, mariti za nu i objekat je cesto
stvar umna); isporedi obzirati se, mariti. V al-
mustvi Bog ve6e gleda vo}u nego blago. Narucn.
98=1. Ne gleda cvijenje, ne gleda placan glas.
M. Vetranic 1, 5. Htjej dobro ciniti, ne gledav
nijednu stvar. N. Dimitrovi6 5. Da svak ko sto
tvori, ima svrhu gledat. 48. Nemoj gledat" gri-
jebe nase, milosrdje pozri nase. N. Na|eskovic
1, 151. Reci djer slobodno, nikoga ne gledaj.
1, 230. A mene ne gledaj neg tvoj mir i pokoj,
prijeku mi smrt zadaj a smiri ures tvoj. 2, 137.
Ma ne gleda' ti nista ino neg vid, jeda ti ovo
moze reuskat. M. Drzic 304. Primi ove moje
pjesni, ne gledav mao dar neg srce. D. Ranina
ix''. Po skupijeh zivote od dmzijeh spovijeda,
a svoje sramote domaio ne gleda. I. Gundulic
147. Smrt ne gleda nifiije lice, jednako se od
ne tlaco siromaske kucarico . . . 233. Boze, gledaj
moje pokajanje. I. V. BuTiic, mand. 12. Bozja
pravda kad to sudi, no gleda godine tvoje. M.
Zoricic, osm. 15. Ne gledaj joj veuce ni oboce,
ne gledaj joj sarene zubuno, nit' joj gledaj vozene
iiikavo, vec joj gledaj stasa i obraza. Nar. pjes.
vuk. 1, 5. negativno ne gledati moze znaciti:
posoe ne mariti, prczirali. Da nas (jtccle) nitkor
GLEDATI, II, 1, a, a).
189
GLEDATI, II, 1, a, a).
vec ne gleda or bez satja i bez meda. J. Ka-
vanin 40a. Nitko t' nece ni gledati, kad ti (ruM)
s struka listje opade. 43a. ]S]"e see vise ni gle-
dati }ubu. Nar. pjes. vuk. 2, 122. Ali Marko
singe ne gledase, no mimo liih kona progonase.
2, 226. — nesto je osohito u ovakovijem primje-
rima u kojinia us objekat ima i predikat sto se
jace istice nego i sam ohjekat: Ne gledaj me
gola, bosa (ne pazi na to sto sam (jo, bos). Nar.
posl. vuk. 1, 374. Ne gledaj me izbijena oka,
vec puna boka. (Kazao nekakav kom sii za rucak
koji nije imao cim platiti oko izvadili bili). Nai.
posl. vuk. 196. — II) kao mariti, brinuti se, kad
je objekat posao Hi sto takovo. Covjek nije toj,
ki stvari opcene pustava a gleda posao svoj. F.
Lukarevic 175. Opcene stvari ima ne svoje kra}
gledat. 246. Gledali bi posle posobne. A. d. Costa
2, 32. Ko tud posao gleda, svoj zaborav|a. Nar.
posl. vuk. 157. Svak neka gleda svoj posao. Vuk,
poslov. 88. Otisao kuci, da ziie zito i da gleda
ostalu Jetinu. dan. 3, 196. — mm) kao cuvati, pa
po tome i uopice mariti, brinuti se (isporedi II)),
baviti se cim, a, kadje objekat celade, i negovati.
Dujniu i Niku ki gledase puk Skradina i Eisana.
J. Kavanin 91l>. Kone za plot povezane nit' gle-
daju, niti hrane. V. Dosen 155^. Stado bozje da
gledate i kriposno iiim vladate. 220'*i. Siiiu grade,
u Cetini gnizdo sokolovo, koga gleda oko princi-
povo. And. Kacic, razg. 251'!. Gledaj mene pre-
bijele dvore, nemoj moje dvore opustiti. Nar.
pjes. vuk. 2, 169. Gledaj, majko, prebijele dvore,
gledaj dvore, i sve oko dvora. 3, 130. Covek uzme
drugu zenu da mu gleda kucu i da mu cuva
dete. Nar. prip. vil. 1866. 815. Gledati ,sorge
fiir etwas tragen* ,ciirare': , Gledaj mi kucu'.
jGledaj nasu slavnu zaduzbinu pod Banicom crkvu
Jezevicu'. Vuk, rjec. 88i>. i ii Sulekovit rjec-
niku : gledati bolesnika ,pflegen'. — u pisaca kao
cuvati, hraniti u prenesenom, metaforickom smislu.
A i ures drag suncani od sve lijepe vjerenice,
ki u srcu gleda i hrani, ne da mu ino zeljet'
lice. I. Gundulic 412. Sedam lijepijeh manastira
grad u svomu krilu gleda. G. Palmotic 1, 99.
— n7i) od predasnega (kod mm)) znacena siri
se daje, tc, kad je objekat cejade, znaci i stovafi,
jiibiti. Da je ona mene verno i posteno gledala,
a za me nigdor drugi ne maruci. Mon. croat.
305. (1597). Dragova ih i milova, gleda, scijeni.
1. Gundiilic 463. Koga (druga) on vele gleda i
cijeni. G. Palmotic 1, 49. Samo u rijeci, samo
imenom vjerenik se ne cu zvati, ali u djelijeh
s mnogom cijenoui tebe |ubit i gledati. 1, 295.
Moji verni, kojih ja i |ubim i gledam. 1, 336. U
cinenu svemu svomu sved nas gledao, sved dvorio.
2, 114. Ja ih dimn^j gledam i stimajem. Nar.
pjes. vuk. 5, 550. — osobito cesto, kad se s objek-
tom isporeduje nesto prema cemu je ncsumnivo
stovane Hi jubav. Vece gleda vasu druzbu i
milije stoji s vami neg na nebu. S. Bobajevic
1, 228. Za to ja, koji T. G. P. drzim, gledam i
obsluzujem kako oca rodenoga. I. Gundulic 216.
K'o oci dvije u glavi i gleda ih (sinove) i mi-
lova. 378. Bradamante lijepa, koja ko dusu te
svoju gleda. G. Palmotic 2, 44. Ku sam gledat
i |ubiti pored s majkom mom drzana. 2, 322.
Za to sveder gledo te sam ko se gleda sin je-
dini. P. Kanavelic, iv. 44. Sina koga gleda kako
svoje oci. M. Dobretic 501. — oo) samijem pio-
gledom moze ce^ade pokazati kako prema kome
Hi prema cemu misli, {ubi li, mrzi li. aaa) u
prvom slucaju (kod ]ubavi) kaze se da ,dobro
gleda'' itd. Silovani bjese darivat mu srebro i
zlato, da ih bo|e gledat bude. J. Palmotid 67.
Jos nas koji svetac dobro gleda. (D). Poslov.
danic. 40. Imade jedan, ali ga dobro ne gledam,
jer mi vazda stvari protivne prorokuje. And.
Kacic, kor. 246. — Gledati dobrijem okom ,libenter
aliquem videre'. A. d. Bella, rjec. 362a. No mo-
gadijau gledati dobrim okom cara. A. Kanizlic,
kam. 252. I ona liega okom gleda vas dan blazim.
I. Gundulic 164. Gledaj mene vazda tvojijem
ocima dobrostivijem. P. Posilovic, nasi. 68*. —
Suze ronim vrhu mene, milosno me sunce gleda.
I. Gundulic 247. Milo te gledalo svega svita
oko. M. Kuhacevic 63. — amo mogu spadati i
ovi primjeri: S velikim vese|em svi nega gje-
daju. Oliva 55. S radoscu i vesejem gledahu
svoga monarku. M. A. Rejkovic, sat. H3a. —
bbb) u suprotnom slucaju (kod mrbie) kaze se
da cejade ,zlo gleda' itd. Koji ih vazda zlo gleda.
B. Kasic, zrc. 56. Niti Mjelovan toga moze uci-
niti, jer je nemu po naravi svakoga faliti i sla-
viti, ne samo prijate|e, nego li joster i one koji
ga i danas zlo gledaju. And. Kacic, razg. 317.
Ovi sni bihu uzroci da ga braca zlo gledaju.
kor. 37. — Gledauci jih s krivim okom. Ant.
Kadcic 510. — Gospodar ju mrko gleda. V. Dosen
67a. — Sestra brata naopako gleda. T. Babic,
pism. 20. — Ti |uto gledas duse prike. I. Dordic,
salt. 10. — Gledati srdito, strasno ,iratis oculis
aspicere'. A. d. Bella, rjec. 362a. _ Videci, da
ga Filisteji krvavo gledahu. I. Dordic, salt. x.
— ovakovo znacene moze biti i kad se kaze kako
uprav (kojijem micanem ociju, tijela) ko gleda.
Jos ako tko pride, gleda me na stranu. N. Na-
jeskovic 1, 324. Gledati izpod oka ,limis oculis
videre'; gledati na hero ,limis oculis aspicere'.
A. d. Bella, rjec. 362a. G-rk gleda ga priko ra-
mena. M. A. Eejkovic, sabr. 12. — 2^P) gleda se
jubjeno ce^ade drugoga spola jer je milo vidjeti,
a ujedno tijem mu se i pokazuje lubav; po tome
se kaze da n. pi. musko ,gleda' zensko, kad trazi
prigode daje vidi, i kad joj i drugijem nacinom
pokazuje lubav, te gledati znaci tad gotovo sto i
asikovati, dvoriti (kod f)). Ni zudu ino , stav
tuj uza li (tvoj ukras), nego ga sve gledat za
Jiibav. D. Eaiiina 17a. gyed jubiti muz je, drzan
svoju driigu i ne gledat nijednu driigu. G. Pal-
motic 2, 127. Poca kra| g|edati Olivu za dragost.
Oliva. 25. Koli on liu vecma moli, gleda, zove,
|ubi, slijedi. J. Kavahin 38a. Gledati i dvoriti
,amoreggiare, far V amore' ,captare amorem ali-
cujus'. A. d. Bella, rjec. 76a. Gledati ,vagheg-
giare, rimirare con diletto' ,jucunde contemplari'.
750a. Kada su mene gledali, onda su visiie sa-
dene; kada su mene prosili, onda su visiie cva-
tile ; kada su mene vodili, onda su visiie zobane.
Nar. pjes. vuk. 1, 303. Pavle, davle, ne gledaj
me, ne smij se na me. 1, 329. Ja je gledah tri
godine dana, ne mogoh joj oci sagledati. 1, 431.
II' me misli u majke gledati il' odvesti svom
bijelom dvoru. Nar. pjes. petr. 1, 109. — qq)
upirati oci u neko mjesto cekajuci da se sto
(objekat) javi, izgUdati. aaa) u pravom smislu.
Narodi oni strazu drzahu na nikih gorah, istok
zvizde gledajuci one. F. Glavinic, cvit. 4^. Da-
nice, sve te oci gledaju i srca sva hlipe, da nas
svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe. I. Gundulic 125.
— bbb) u pirenesenom smislu, cekati, nadafi se,
ze^eti, trazitij^pitati, prositi. Smrt od tebe i
zivot gledaju. S. Mencetic 135. Ni od kogar hvale
ne gledam ni slave. G. Drzic 389. Tiij svi t'
su tudini u kih ni ufanje ; ki pomoc ku cini, taj
gleda t' imanje. 389. Dar uzdarje gleda. (D).
Poslov. danic. 15. Gledati ,pretendere' ,postulo'.
A. d. Bella, rjec. 583'*. Virgilio placu gleda, al'
mu August drugo ne da neg ki-uha. V. Dosen
I 211''. Dobra i cista odluka koja nejma gledati
GLEDATI, II, 1, a, a).
190
GLEDATI, II, 1, a, c).
druge svrlie nego vecu slavu Bozju. Ant. Kadcic
35. (To) od teb' pcela za ziminu gleda. J. S.
Eejkovic 339. Nek doceka careva vezira, i nok
gleda konak za vezh'a. Nar. pjes. juk. 97. Ako
ti je seka za udaju, neka gleda sebe gospo-
dara. Nar. pjes. vil. 1867. 398. Ko ti veliki
dar dade , on gleda i veliko uzdaije (da mu
das). Nar. posl. vnk. 157. — rr) preneseno o
stvari nezivoj Jcoja je obrnuta put neke strane.
Koja (gora) more sve koliko gleda i ove sve
krajine. G. Palmotic 1, 35. Zovem desnu stranu
od broja onu koja ti gleda livu ruku. M. Zoricic,
aritm. 31. Pri strani desnoj koja sjever gleda.
S. Eosa 164a. — ss) spectare (ad alqdj, pertinere,
referri, attingere, ii prenesenom smislu (naj cesce
0 cemu unmome), kao smijerati na nesto (objekat),
pa i hiti ii kakoj mu drago svezi s onijem, pri-
padati onome, doticati se onoga (vidi 1. doticati,
a, b, c) cc)). (Kripostij se zovu bogoslovne, jere
uprav Boga gledaju. I. T. Mrnavic, ist. 146. Sto
papu gleda, sto se papi jiristoji ,pontificalis, pon-
tiliciiis'. J. Mikaja, rjec. 401^^. Gledati ,alludo'.
Ova rijec gleda Petra ,questo motto allude a
Pietro'. A. d. Bella, rjec. 66=i. Gledati stogod
,attinet'. 91a. Gledati tkoga ,competit'. 207^.
Tebe gleda ,tuum est'. 522*. Zakon svitovni gleda
samo korisb vrimenitu. A. d. Costa 1, 2. Stvari
koje gledaju posle duhovne. 1, 56. Koje rijeci
ne ima iko cijeniti da gledaju nevoju od duse.
J. Matovic 107. Koje (zapovidi) uprav gledaju
liega (Boga) i one koje uprav gledaju iskrnega.
M. Dobretic 198. Sto tebe gleda, ispunio si duz-
nost. D. E. Bogdanic v. Jer kucnika svaki posao
gleda. J. S. Eejkovic 14.
b) objekat je u genetivu. aa) glagolje negativan,
te samo s toga stoji genetiv mjeste akuzativa. Ne
gledaj redovnik obraza zenskoga. Narucn. 84a.
U meni bogastva moja mi ces ne da, nu poznam,
Ijepos tva da toga ne gleda. N. Najeskovic 2, 18.
Ah nesvijesna, ka ne gledas ni razloga, ni za-
kona! I. Gundulic 220. Kucnik svoga ne gledec
pokoja. J. S. Ke}kovic 41. Koii zedan mutne
vode ue gleda. (F.). Poslov. danic. 49. Ja ne
gledam zlata ni bisera, ni lijepe svile ni kadife,
vece gledam lijepu djevojku. Nar. pjes. vuk.
1, 373. Ja ne gledam tavnoj noci doba, nit' moj
konic mutnoj vodi broda. 1, 411. A zatvori vrata
dvanaestora, da ne gleda sunca ni mjeseca. 2, 611.
Ja od tebe i ne gledam blaga. 3, 205. — bb)
s nekijem znacenima ima genetiv i kad nije glagol
negativan. aaa) u jednom primjeru gledati znaci
sto i paziti, isporedi a) kk). Sto godi cinis, co-
vjece, eini i gledaj konca. Zborn. 182a. — HI))
sa znacenem kao kod a) pp) ima genetiv ali
samo mnozine; kod toga se mozebiti misli i na
znacene kod a) qq) bbb). Pod noc podoh gledat'
devojaka. Nar. pjes. vuk. 1, 323. Kad ti stanos
gledat' djevojaka, ne gledaj im skuta ni rukava.
1, 372. Kome gore oci do obrva, oni gleda zena
kod muzeva. Nar. pjes. petr. 1, 28. — ccc) moze
genetiv biti i kad je znacene : cekati, traziti, vidi
a) qq) bbb). Moram od drugif/t^ krajeva milosti
gledati. A. J. Knezovic 248. (Orao) na stijeui
stanuje . . . odatlo gleda hrano, daleko mu vide
oci. D. Danicic, jov. 39, 32. Nije junak tko gleda
uzdarja. Osvotn. 2, 158. — dd'd) n jednom pri-
mjeru stoji genetiv uz znacene kod a) ss). Pecat
spovidi pravo i poglavito gleda grihov. Narucn.
92''. — eee) genetiv stoji svagda s impt. gledaj,
gledaj te, kad se ovijrm nesto' ptokazujc Hi uopce
2)omine kao u cudu. takovi se imperativ moze
cesto shvatiti i kao interjekcija (isporedi gle,
evo, oto, eno, nu). Glodajte nikijo lupeXa, od
koliko 80 node ostati krado! F. Lastric, od' 140.
Gledaj ti starca! M. A. Re|kovic, sabr. 21. Gledaj
ti hitroga Merkurija! D. Obradovic, basn. 279.
Gledaj sile kra|a od Rusije! Nar. pjes. vil. 1867. 455.
— 2)0 ovome ce biti presao genetiv i u ovakove
jyrimjere: Ovo sam se bila zabavila gledajuci
cuda velikoga. Nar. pjes. vuk. 1, 489. Gleda
cuda, i nagleda ga se. 1, 62(3. — _fff) gdjegdje
stoji u pjesmi genetiv mjeste akuzativa samo radi
stiha. Gleda'uc Tabora i Siona. J. Kavanin 222''.
Ne pita je: ,Jel' ti, snaho, zima?' vec joj gleda
stasa i uzrasta. Nar. pjes. vil. 1866. 436. II' si
rasla bora gledajuci, al borike povrh jasenike?
1868. 588.
c) mjeste objekta ima podlozna recenica. aa)
podlozna recenica s da, vidi 1. da, I, B, 1, b, c)
bb) aaa) (II, str. 189a). moze u glavnoj recenici
biti kao objekat akuzativ zamjenice srednega roda
(to, ovo, ono) koji se razjasnuje i tumaci pod-
loznom (vidi II, str. 185'' na dnu), i subjekat
pjodlozne moze biti kao akuzativ (ili genetiv) u
glavnoj (vidi II, str. 186a tia vrhu). aaa) zna-
cene je kao kod a) aa). Al' ocima to gledamo,
da crv crva ne pritice. V. Dosen 30*. — bbb)
vidi a) dd). Ja dusmana gledati ne mogu, da
mi ode dusmani po svetu. Nar. pjes. vuk. 2, 166.
— ccc) vidi a) kk). Za sve da svak zudi, da bi
se zivjelo, ne gledav da trudi i dusa i tijelo. N.
Najeskovic 1, 343. Ne gledajuc, da on gine. V.
Dosen 59a. — jjj podlozna recenica s gdje, vidi
gdje, II, B, 4, c(). subjekat podlozne moze biti u
glavnoj kao akuzativ. aaa) znacene je kao kod
a) aa). Gleda', oruzan vas ogneno gdi Sajdacki
gre prid liima. I. Gundulic 444. Cim gledahu vase
oci, gdi Isukrst krv prolivat poce. J. Kavanin
316''. Gledajuci okom od vire gdi mu mati place.
F. Lasti'ic, test. 145*. Van stajala, te gledala,
de se muna s gromom igra. Nar. pjes. vuk. 1, 161.
Bolan baba iz dvora gledao, gdi mu tudin dobra
kona vodi ! 1, 552. Kako je u Velebitu gledao
vilu gdje sjedi na kamenu. Vuk, nar. pjes. 1, 149.
Ocajase Turci glee hajduke gdje se gradom kiilo.
Osvetn. 4, 54. — bbb) vidi a) oo). Gledali su
krivijem okom gdje im zapovijeda seraskijer. S.
^ubisa, prip. 119. — cc) podlozna recenica sa
sto. obicno subjekat p)odlozne stoji u glavnoj kao
akuzativ. znacene je svagda kao kod a) kk) (vidi
osobito pri kraju). Ne gledaj me sto sam ma-
lena. Vuk, nar. pjes. 1, 377. — dd) p)odlohia
interogativna recenica. aa) pita se, biva li sto
(rijeccama li, jeda itd.). subjekat moze biti u
glavnoj kao akuzativ. aaa) znacene je kao kod
a) aa), ali se gdjegdje moze shvatiti i kao kod
a) qq), osobito kad je n podloznoj futur. Svi
dobro sad nudijer glodajte od svuda, jeda ce
koja zvijer izaci od kuda. N. Najeskovic 1, 227.
Sad gledaj mo jato pirno, jeli mirno, il' nemirno.
V. Dosen 162'j. Tezko fali koji cini tako, a ne
gleda prijo svakojako jel' istina sto mu se ka-
zuje. M. A. Rejkovid, sat. Gl*. Da ja gledam,
sinci, u knigama (isporedi 2, ji, d),^jer Milica
Lazu sudenica. Nar. pjes. vuk. 2, 185. Cesto gleda
bezo Eadul-beze, cesto gleda u bijele dvore, hoco
li mu kiimce donijeti. 2, 449. Ona gleda dobroga
junaka, hoce 1' biti Jankovic Stojane. 3, 141. —
bbb) vidi a) hh). Gledaj konu jel' debela vrata,
a dovojci kakva joj je niujka (vidi c)). Nar. posl.
vuk. 42. — ccc) vidi a) kk). Jeli ih on ali nije
ucinio, ja ne gledam. \i. Zuzeri 58''. — (ip) u
podloznoj je recenici interogativna zamjenica ili
intcrogativni adverab. aaa) znacene je kao kod
a) aa) ; moze biti gdjegdje kao kod a) hh). I
gljedaliu, ka so cinaliu. Bernardin 84. luc. 23, 48.
Trijoba je gledat od koga se konse| uzimje. M.
Drzic 250. S pamotnim' pogledi hotje' gledati,
GLEDATI, II, 1, a, c).
191
GLEDATI, II, 1, c, ;).
povece tko zledi od tebe sve pati. D. Eaiiiua
126l>. GJej, s kim nazad vrvi ban pliiiom. P.
Vitezovic, odil. 48. Nu gledajte samo gdi ste.
V. Doisen 226a. Indi gledaj, kako se to dvoje
skupa slaze. M. A. Re|kovi6, sat. A 7^. Za to
svatko neka sebe kara, kad ne gleda s kim pri-
jate}uje. D2''. No andeli nebo rasklopise, da
gledaju, ka' Hrista krstimo. Nar. pjes. vuk. 1, 12.3.
Ona gleda, kud joj drago seta. 1, 369. Ode
gledat' sa bijele kule, sta mu deca po avliji rade.
2, 178. Te ti gledaj, sto nam knige kazu. 2, 201.
Pak sta gledat', kud ce pobjegnuti. 2, 221. Da
je kome stati, pa gledati, kako kroji kapu vuce-
tinu. 8, 32. Gledaj sjutra, de ces osvanuti. 3, 49.
Ne gledaj sto pop tvori, nego slnsaj sto zbori.
Nar. posl. vuk. 107. — bbh) vidi a) kk). Ljepos,
razum, |ubav, vira, sve je pricica i besjeda: kakav
si, ona ne razbira, koliko imas, samo gleda. I.
Gundulic 228., Nista ne gleda,ju, sto je kletva,
sto li vira. G. Palmotic 2, 122. Ne imate vi
gledati, tko sije, nego sto sije. F. Lastric, ned.
281. Ne gledaj me ko sam bio, vec ko sam sad.
Nar. posl. vuk. 107. Ako li gledate ko je ko,
grijeh cinite. Vuk, jak. 2, 9. — ccc) s osobitijem
znacenem hod natjecana, kao kusati, vidi i ogie-
dati se. Sred bojnoga po|a ravna sam ces ti
s nim gledat, cija ima biti Lavinija. G. Palmotic
2, 112. Da gledamo, ko co s kime da se Jubimo.
Nar. pjes. vuk. 1, 173. De da ronimo, da gledamo,
koji moze dub|e. Vuk, nar. pjes. 2, 84. — ddd) kao
nastojati, isporedi a) II) i mm), tt podloznoj je
interogativni adverab kako, a rjlagol mo^e biti u
futurii. Glejte, bratjo , kako pomnivo budete
hoditi. F. Glavinic, cvit. xix. Svaka se od liih
strasi od tebe, ter gleda kako ti ce ugoditi. D.
Basic 70at>. Da gledamo kako cemo to pametno
urediti. M. A. Ee].kovic, sabr. 41. — glagol je
s da (vidi 1. da, I, A, 2, «, e, II str. 181^). Bog
posje svetoga arandela, da gleda kako da uzme
sunce od davola. Vuk, nar. pjes. 2, 84. — eee)
vidi a) qq). Sa svih stran gjedase, odkud ima
priti kagodir strasna zvir. Oliva. 9. Da ne gleda,
otkud cu joj doci. Nar. pjes. vuk. 1, 572. Sve
gledaju, kad ce biti kavga. 4, 510.
d) mjeste^ objekta ima infinitiv s akuzativom.
u pisaca. Cim svoga dragoga gledase dije|at se.
D. Kanijia 18a. Ali svakcas gdje gledamo mri-
jeti i djecu u povoju. I. Gundulic 235. U ve-
se|u gledas slatke pjet slavice. G. Palmotic 2, 415.
I gjedana sve svoje na jednuc zgibati. P. Vite-
zovic, odil. 38. Gledate raspadati se kamenje.
F. Lastric, test. 163i>. — na nekijem mjestima
ima gerundij mjeste infinitiva; to je posve prema
tudijem jezicima (prema grckome Hi latinskorne).
Da je gledao po Svn noo njegdi vil igraje. N.
Na|eskovic 1, 201. Jer ga (sina) izdisuci gledat"
ne mogase (mati). J. Banovac, razg. 162.
e) u nekijem primjerima osim objekta ima i
datiii, koji pokazuje: aa) komu pripada objekat.
Gledaj konu jel' debela vrata, a devojci kakva
joj je majka. Gledaj coeku brk a deliji trk. Nar.
posl. vuk. 42. — bb) smjer gledana. Te on gleda
nikom po^u, gdje junaci kone kuju. Nar. pjes.
vuk. 1, 177. Gleda Marko Azackoj carsiji, nece 1'
koga ugledati svoga. 2, 379. — Vidi i glednuti.
b. pasivno. a) sa znacenem kao kod a, a) aa).
Gledan, pogledan ,visus, spectatus, inspectus'. J.
Mika}a, rjec. 108^. Gledan ,visus'. A. d. Bella,
rjec. 363a. 755b. — ftj cesce sa znacenem kao kod
a, a) nn). Gledan je gospodin, u svem slavan
dosti, ki cini milost svim, i)xin svake mudrosti.
M. Marulic 115. Ja sam mladac mili, slavj.en,
dvoren, sluzen, gledan. I. Gundulic , 219. Moji
sinci Jubjeni i od mene gledani. G. Palmotic
2, 129. Me druzice ke gledane jeste od mene
kako drage me sestrice. 2, 332. Gledan, slusan,
prijat u dvoru. J. Kavaiiin 98a. — sa suprotnijem
znacenem. Nijesam, nijesam neg' crv jodan kroz
ziv|enjo mojo opako splesan i od svud za rug
gledan. I. Gundulic 243. Za rug gledan. P. Ka-
navelic, iv. 219. — c) vidi a, a) 00). Tu od svih
sam dobro gledan, ako i jesam male vrijedan.
J. Kavanin 109''. Videci, da je od Labana zlo
gledan. And. Kacic, kor. 32. — d) vidi a, a) mm).
Nije cuvan ni gledan ni pomozen od Boga. A.
Komulovic 29. — e) vidi a, a) pp). Tere za sve
bi gledana od tisucu |ubovnika, viku lipos tva
izbrana ne ucini djela prika. I. Gundulic 269.
c. sa se.
«) pasivno. a) znacene je kao kod a, a) aa).
aa) uopce. Gdi je carska sabja iz ruka, vedro
uresen s kom se gleda? I. Gundulic 563. Od
polace jos nihove gledaju se miri streni. G.
Palmotic 1, 93. Na visinu gdi se bistro sunce
gleda. V. Dosen 18b. Vise puta roditeji mrtvi
gledaju se i vide se u zivima svojima sinovma.
A. Tomikovic, gov. 329. Pa razgone po Kosovu
Turke, ne dadu se ni gledati Turkom. Nar. pjes.
vuk. 2, 298. Ona mu se ne da ni gledati, vec
se dize nebu pod oblake. 2, 426. — bb) vidi a,
a) aa) ccc). Kakono kroz oblak gleda se svaka
stvar (u starosti). N. Na|eskovic 1, 342. — cc)
vidi a, c) bb) aaa). Car se gleda, plaho dijete,
gdi se dig'o s Carigrada. I. Gundulic 433. —
dd) vidi a, d). Na stitu se gledase mu nosit
ovcu vuk srditi. G. Palmotic 2, 180. — b) vidi
a, a) hli). Tu se glede devojke ko ima koga da
zeni. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 33. — moze
znaciti sto i kusati se. Na muku se gledaju ju-
naci. Nar. pjes. vuk. 4, 115. U zlu se coek gleda
kakav je (vidi i a, c) dd) /3/:J)). Nar. posl. vuk.
331. — c) vidi a, a) kk). Ako se ima jakos sama
u ovem sudu sad gledati, svak ce hotjet medu
nama ove oklope slavne imati. G. Palmotic 1, 227.
Kada je ici trazit i isprosit divojku za ozeniti
se, niti se gleda kisa ni snig, zima ni vrucina.
F. Lastric, od' 236. Da se to nije giedalo medu
biskupi od pocetka crkve tja do desetoga vika.
M. Dobretic 293. Ne gleda se rubo i oruzje, vec
stas i obraz. Nar. pjes. vuk. 1, 372. Darovnome
konu zubi se ne gledaju. Nar. posl. vuk. 54.
To se ne gleda, na to se ne pazi, to ne vrijedi.
u Dubrovniku. P. Budmani. — d) vidi a, a) nn).
Zapovijed se svaka ina tva suvise, majko, gleda,
gdi razbludom zapovijeda slatka molba tva je-
dina. I. Gundulic 7. — e) vidi 2, t.
/:>) refleksivno. a) vidi a, a) aa). Kupicu ti
ogledalo, te se gledaj, duso moja, ogledaj se do
jeseni (vidi i ogledati se). Nar. pjes. petr. 1, 127.
— b) vidi a, a) hh) i a, c) dd) flp). Gledajmo
se sada gdi smo! V. Dosen 45''. — c) kao cu-
vati se, vidi a, a) miti). Gledati se od praznosti.
Zborn. 16''. Crikva ima pet ocucenja, s kimi od
neprijate| gleda se. F. Glavinic, c^dt. 448''. Misli,
ni udarca od smrtnoga gledati se. P. Kanavelic,
iv. 200.
y) reciprocno. a) vidi a, a) aa). Bjese jednome
na suncu jur silo sunce ono me milo, pod nebom
kom sliko nije bil', nije sada, ni 6e bit u vike;
tuj oba zaisto prosuvsi od kosa nih zlato pri-
cisto, za vidit ko je Ijepsi, u lice rajsko toj uzese
gledat se, gledav se ter takoj sunce me tolikoj
lipo se vidase, da liemu cinase sunce se toj biti.
D. Eanina 7ia. Fatajte se, b'jele ruke, gledajte
se, erne oci. Nar. jjjes. vuk. 1, 174. Evo nas
sedmine, koji smo se gledali carem Petrom oci
u oci. S. J^ubisa, prip. 106. — b) ziv}eti (dobro,
zlo, mirno itd.) jedno s drugijem, vidi a, a) 00).
GLEDATI, II, 1, c, }•).
192
GLEDATI, II, 2, /9, d.
Od oiioga diievi za to, ki se dotle zlo gledase,
liudi Irud i Pilato prijateji drazi ostase. G. Pal-
motic 3, 163''. Gledaju se k'o pas i macka. (Db'^).
Poslov. danic. 24. Ova se dvojica od onoga vri-
mena lipo ne gledase. A. Kanizlic, kam. 054. Za-
povijedaju da se braca, sestre medu sobom |u-
bjezjivo gledaju. A. Kalic 368. Ja ti ne braiiim,
da se sa maculiom gledas. S. ]^ubisa, prip. 71.
Nije se nikako gledao sa ocem popom, te s toga
izbegavase i negovu sluzbu. M. P. Sapcanin
1, 25. — c) vidi a, a) pp). Dva se draga iz
mala gledala. Nar. pjes. vuk. 1, 240.
2. neprelazno.
a. kao vidjeti u naj sirem smislu, ne hiti slijep,
ne hiti bez ocinega vida. Kad budu bliscati oci,
zlo gledajuc, a usi susnati, to gore slisajuc. P.
Hektorovic 67. A vi, slipci, ne gledate. V. Dosen
79^'. Darujte me, mila braco! tak' ovako ne gle-
dali! (pjeva slijepac). Nar. pjes. vuk. 1, 139. Ja
ne mogu ni ocima gledat', kamo 1' s Musom
mejdan dijeliti! 2, 404. Kamo oci? liima ne
gledao! 2, 563. Kod svoje zene, koja je vrlo
slabo ocima gledala. Nar. prip. vrc. 15. — su-
bjekat mogu hiti i oci. Crne oci, vi ga ne gle-
dale! 1, 270. — u pjesmi i o ogledalu (samo radi
slicnosti glasa). Ogiedalo, ti ga ne gledalo ! Nar.
pjes. vuk. 1, 314. — u ovom primjeru koji gleda
(o durhinu) znaci: kroz koji se moze vidjeti: A
dovati srcali dui'bina, koji gleda na cetiri sata
(dajine). Nar. pjes. vuk. 4, 453. tako je i u ovom
primjeru u kojem hroj sahata nije ohjekat nego
akuzativ za nijeru: On izvadi durbin od bi|ura,
pa ga izvi na dvanaest kata, sto mu dvadest
gledase sahata, i dvadeset vise i cetiri. 3, 143.
j-i. znacene je kao sto je kazano sprijeda. ono
sto je kod 1 ohjekat moze se izreci razlicnijem
nacinima, osobito pomocu prijedloga kao sto sii
na (naj cesce), u itd.
a. s prijedlogom na s ace. (drugo je u ovom.
primjeru gdje na ne naznacuje objekat nego ono
kroza sto se gleda: Gleda nega na durbin dje-
vojka. Pjev. crn. 7). a) uopce, vidi 1, a, a) aa).
Jedan dan setaje po lugu zelenu, za rados gle-
daje na vodu studenu, upazih . . . D. Eaiiina 23'*'.
Bog gjeda na nizne stvari. F. Vrancic, ziv. 77.
Ti po svakoj svijeta strani gledas, majko, na dan
bio; nama se je zrak suncani mladabnijom ugrabio.
I. Gundulic 387. I u placu bez pomoci gledajuc
jedan na drugoga. P. Kanavelic, dubr. 10. Gledaj
na mo a pogledaj na se, pak ces vidit, zalosna
ti majka, jes' li moja slika i prilika. And. Kacic,
razg. 258'^. Kad si rasla, na sto si gledala? al'
na tanku jelu ponositu? Nar. pjes. vuk. 1, 230.
Ja prodado sve volove moje, gledajuci na obrve
tvojo. 1, 238. Stid je mene na te i gledati, kamo 1'
nije s tobom besiditi. 1, 244. Moje oci ne gle-
daju na te. 1, 266. Kokos pije, a na nebo gleda
(da je ne bi jastrijeb prevario; daklen i coek
tako va]a da se cuva). Nar. posl. vuk. 144. —
h) vidi 1, a, a) ii). Gledase na vremena i ga-
tase i vracase. D. Danicic, 2dnevn. 33, 6. — c)
vidi 1, a, a) kk). Nemoj gledati na grijeh moj.
Zborn. 111'^ Negovo se cijoc slobode iz dragoga
mjesta uputih ne gledajuc na nozgodo od razlicih
pogub Jutih. I. Gundulic 469—470. Ne gledas
i no pomiiS na psosti i na porugana. M. Jer-
kovic 72. Gledaj, IJozo, na tvoga jodinoga sina.
I. Drzic 25. All Katarina niti gleda na svoju
mladost, ni plomenitost krvi. F. Lastric, nod.
354. Ovo je prava jubav koja ne gleda na koris.
V. M. Gucetic .53. Junak bjese, na Boga gle-
daSe. Pjev. crn. 49''. Ko gleda na Boga, iste za
Boga. (Ko mnogima Boga radi dobro cini, naj
poslijo sum ilo j)ro.si'K! dude). Nar. posl. vuk. 137.
Ne gleda Bog na kajavo noge, vec na cisto srce.
196. Jedui u pisaiiu rijeci gledaju na korijen ill
etimologiju. Vuk, pism. 28. Ne treba gledati na
eoeka sto je mali ili mrsav (isporedi zadne pri-
mjere kod 1, a, a) kk) i 1, a, c) cc). Vuk, poslov.
191. — Ne hti na mene huda ptica ni gledati.
Nar. pjes. u D. Barakovic, vil. 200. Na to Tale
ni da gleda nece. Nar. pjes. vuk. 3, 259. — d)
vidi 1, a, a) mm). Dobro na se tko ne gleda,
da mu smrtne rane ne da (diismanin). V. Dosen
244t>. — e) vidi 1, a, a) oo). Visiii na zlijeh
ostro gleda. I. Dordic, salt. 106. Jedno na drugo
krivo gleda. J. Banovac, priii. 115. Sultan jest
zlo gledao na ovo ujedineiie Grka s Latini. A.
Kanizlic, kam. 801. Pa na crkvu poprijeko glede.
Nar. pjes. vuk. 3, 74. — f) vidi 1, a, a) pp). Ne
sagrisuju samo |udi zene gledajuci, dali i zene
gledajuci na |ude. J. Filipovic 1, 47.3a. — g)
vidi 1, a, a) qq) bhb). II' na mito kad gledaju
(poglavari), pravdu za neg da prodajju. V. Dosen
236t>. — h) vidi 1, a, a) rr). Ott tlej gleda na
VBstokb ... na desno na Beli Bregb. Mon. serb.
127. (1347). U onoj strani jaze gledat na trmun-
tanu. S. Kozicic 49^.
b. u jednom primjeru iz narodne pjesme gle-
dati na cemu znaci: gledati ono pa po onoine
nesto siiditi, necemu se dot)iis(ati. AV besjedi aga
Sinan-aga: ,0j Boga mi, suzan nevojnice, de s'
tavnov'o, u kojoj tavnici? i ja b' onde mog'o
tavnovati gledajuci na lieu tvojemu'. Veli liemu
Jankovic Stojane: ,Gospodaru, aga Sinan-aga! u
kojoj sam tavnov'o tavnici. Bog ti ne d'o onde
tavnovati ; sto 1' si moje lice zamotrio, podavno
se jesam ispustio, te s' umio i kosu obrij'o, i
naio |eba bijeloga, napio se vina crvenoga, te u
lice krvce zadobio'. Nar. pjes. vuk. 3, 134 — 135.
c. s prijedlogom u s ace. a) uopce, vidi 1, a,
a) aa). V koga lice zele aujeli gledati. Korizm.
100*. U zemju gledaje suznijema ocima , mu
mlados smis|aje, ka pokoj ne ima. N. Na}eskovic
1, 297. Grgur suze tarise, u nebo gledase. F.
Glavinic, cvit. 1131". Koji ne trepa nego gleda
uprav slobodno u sunce. F. Lastric, ned. 41. Kad
u vodu okom gledas. V. Dosen 258^. Sto ovaj
okolo torna gledajuci u liega obiodi ? M. A. Ee}-
kovic, sat. Al*. Kavad kroji, a u snasu gledi.
Nar. pjes. vuk. 1, 313. Te sve gledas u zelenu
travu, a ne gledas s nama u oblake. 1, 432. Gle-
dajuci u zvezdice sjajne. 1, 636. Ban poglednu
pasenoga svoga, nekakoga mlada Nemariica, a
Nemanic gleda u zemjicu. 2, 271. Ona gleda u
po|e Kosovo. 2, 279. Jer ne mogu da gledam
u nega. 4, 140. Pricne Marko u nebo gjedati.
Nar. pjes. istr. 2, 95. Nikako nije mogla da se
odande otrgne nego je sve u n gledala. Nar. jirip.
vuk. 35. Gleda u nega, kao zaba u jaja. na JRi-
jeci. F. Pilepic. jamacno nije svagda akuzativ
s u pravi objekat gledana nego gdjegdje poka-
zuje samo smjer. — b) vidi 1, a, a) gg). Da u
jedan mi 6itab gledamo. Nar. pjes. petr. 2, 695.
— c) vidi 1, a, a) lih). (Poklonenoj so kobili u
zube ne gleda. Nar. posl. vuk. 253). — d) vidi
1, a, a) ii). Cigani u ruku gledajuci. F. Gla-
vinic, svitl. 56. Gledati u piece : mnogi }udi u
narodu nasemu proricu kojesta iz pleca od pe-
cena brava. Vuk, rjec. 507 kod piece (vidi i cijcli
clanak). — e) vidi 1, a, a) kk). Niti ima (i.spo-
vidnik) komu gledati u obraz ni covistva nosifci.
M. Dobretic 249. — f) vidi 1, a, a) rr). U Zeleniku
kako gleda u more. Mon. sorb. 68. (1305 — 1307).
Stojeii ja na jodnoj ponestri hize moje ka gleda
v jedno mesto. Transit. 256". Dal' nam osim sve
zivine lice gleda u visine. V. DoSen 147".
d. u jednom primjeru iz narodiir ])jesme gle-
GLEDATI, II, 2, ,^, d.
193
GLEDATI, n, 2,
dati u cemu znaci: f/ledati (trazeci sto, vidi 1, a,
(0 'l<l)) * nulaziti. Ja sam gled'o u nasem in-
gilu : ovo nase (stamparskom grijeskom pase) dugo
biti iiece, nego ce se prom'jeniti carstvo. Nar.
pjes. vuk. 4, 142.
e. s prijedlogom k. a) uopce, kao kod 1, a, a)
aa), ali s torn razUkom da ime iiz k nije kao
pravi objekat (ono sto se gleda) nego znaci saino
sinjer gledana (put koje se strane gleda). Ne
gleda tuj k nebi neg zem}i kako pas. N. Na|e-
skovic 1, 134. I k otaru gledajuci. J. Kavanin
4.50a. Kroz tmine nocne gleda na da|e k Jeru-
zolimu. F. Lastric, test. lOS^". Da zakan s okoin
od pameti svoje vazda gleda k nebu. Ant. Kadci6
31. Da ja gledam ka bijelu dvoru. Nar. pjes.
vuk. 2, 124. Sto to cesto gledas ka SijeiiuV
3, 213. Stipan kjekne na kolena, milo ze}no
k nebu g|eda. Nar. pjes. istr. 6, 15. i u prene-
senom smislu, o cifu. Kakono }udi gledaju k Bogu,
kako k naj zadnoj svrhi. J. Matovic 484. — b)
vidi 1, a, a) kk). Ne gledaje g Bogu ni pravdi,
pogrtdivfc velike rote i zapise. Mon. serb. 444.
(1451). Pacek se moze rijet', gledavsi k istini,
da je kripos i pamet, kad se od ne promini. I.
Gundulic 23. — c) vidi 1, a, a) rr). Pluzni noz
va}a da k lijevoj strani nakrenut gleda. I. Ja-
blanci 50. — d) vidi 1, a, a) ss). Ova rijec ,bogo-
slovne' hoce rijeti stvar koja se Bogu pristoji i
gleda g Bogu. M. Divkovic, nauk. 189b. Qve
rijeci gledaju k onomu cucenu. J. Matovic 421.
f. s podloznom recenicom u kojoj je da, vidi
1. da, I, A, 2, c, a, f;) a) (II, str. 171a— 1731').
znacene je kao smijerati, ci|ati, ali u prenesenom
smislu. u glavnoj recenici moze se cij izreci i
adverbima za mjesto. Vsa ova tamo idu i tamo
gledaju da clovek poznade^Boga prepravednoga
osvetite|a, i da ga se boji. S. Budinic, sum. 118*'.
Koja zloca hudobe ondi gleda, da bi nas oda-
gnala od nebeskoga ocinstva. J. Matovic 509.
Od kuda sve ono, sto su cinili i sto su trpili
sveti, jest gledalo i ci|alo, da postanu sveti. A.
Tomikovic, gov. 339.
g. nije izreceno sto bi moglo biti objekat.
a) izrecen je smjer gledana: aa) prijedlozima.
aaa) prijedlozima niz, uz. Pode Turcin gledati
uz trpezu niz trpezu. Nar. pjes. bog. 44. Te on
gleda niz carsiju. Nar. pjes. vuk. 1, 513. Ona
gleda niz j^oje zeleno, u po|u je opazila Marka.
2, 249. Da ja gledim uz Mietke niz Mletke,
ne bi 1' koga opazio svoga. 2, 568. Keko bi su
uz jelike gleli. Osvetn. 5, 40. — u ovijem su pri-
mjerima imena s niz i uz sad adverbi: Nika-
kore se ne mogase prostrijeti i uzgoru gledati.
N. Eanina 1641'. luc. 13, 11. Gledati nizbrdo,
nizdolu ,despicio'. A. d. Bella, rjec. 362''. — bbb)
prijedlogom po. Lijepo ti 'e gledati po po|u
ovemu. M. Drzic 58. Te on gleda junak po so-
kaci. Nar. pjes. vuk. 2, 246. Koje oci zlo cine
one i po svijetu glede. Nar. posl. vuk. 142. —
ccc) pred s ace. Svak prida se ponizno gledase.
And. Kacic, kor. 44. Nit' sam luda, nit odvise
mudra, nit' sam vila da zbijam oblake, vec de-
vojka da gledam preda se. Nar. pjes. vuk. 1, 432.
— ddd) proc, put. Prosuze me oci kakono da
gledam proc suncoj istoci. N. Na}eskovic 1, 219.
— Vise gola kuka onega, koji gleda put zapada
(vidi 1, a, a) rr)). G. Palmotic 1, 102. Put ko-
jijeh ostala gledaju kakono put glave (vidi 1, a,
a) ss)). J. Matovic 396. — eee) s (koje vidi). Vec
on gleda s onu stranu Save. Nar. pjes. vuk. 1, 323.
— fff) nad s ace. (vidi 1, a, a) rr)). Na pro-
zoru jednom ki nad perivoj gledaSe. P. Zoranic
34''. — ggg) pod ,9 ace. Da kraj leti po visini,
i poda se bistro gleda. V. Dosen 124''. — hhJi)
III
iz (u jednom primjeru; radi znacena vidi 1, a,
a) qq) aaa)). Svako gazdu s gazdinom postiva,
jerbo svako nim iz ruku gleda, brez kjuca smok
i pitje se ne da. J. S. Rejkovic 69. — Hi) za
s instr. kad se okom prati ko sto odlazi. Kada
bude na zahodu sunce, tad izlazi Miliceva majka,
pa govori a za suncem gleda. Nar. pjes. vuk.
3, 523. Gledahu za Mojsijem dok ne ude u sator.
D. Danicic, 2mojs. 33, 8. — bb) instrumentalom.
Sve gledaju drumom niz planinu. Nar. pjes. vuk.
3, 302. — cc) adverbom (vidi i kod aa) aaa)).
Gleda' okolo oda svudi. I. Gundulic 335. — Vrime
svak gubi tko gleda visoko. S. Mencetic 6. —
Nikola, ki je kriv, i ne gleda gori, koliko da ni
ziv, rici ne govori. P. Hektorovic 27. Zato 1"
covik gleda gori, da tilu dvori? V. Dosen 147^.
— (Snopovi) doli gledaju (vidi 1, a, a) rr)). I.
Jablanci 78. — Oj orlovi orlovi! letiste li vi-
soko, gledaste li siroko? Nar. pjes. vuk. 1, 43.
— Strmo gleda, mlogo zna. 1, 80. Tko strmo
gleda, ne moze uz brdo da hodi.^M. Pavlinovic,
rad. 145. — Gledaje simo tamo. S. Budinic, sum.
35a. Gledaj sad onamo. Oliva. 57. — Tve je
ime proletjelo, i gdje svijetlo sunce gleda. I.
Gundulic 349. Imaju se voditi onamo gdje zakon
gleda (vidi 1, a, a) ss)). J. Matovic 337. — Kanao
gledaju ove rici simbola? (vidi 1, a, a) ss)). S.
Budinic, sum. 4''. — Car ce gledat' i desno i
levo. Nar. pjes. vuk. 2, 159.
b) adverbom Hi drugako izreceno je kako se
gleda. Gledom gleda'u 1' dobrostivim ? J. Ka-
vanin 469''. Sa straom ce stajati, i s oprezom
gledati. Nar. pjes. vuk. 1, 136. Ti se nemoj po-
plasiti, sine! ostro gledaj, a ostro besedi. 3, 393.
G}eda cudno becka cesarica. Nar. pjes. istr. 1, 41.
Gledi kao da je dva ubio a trecega misli. Gledi
kao zaklana ovca. Gledi kao svina na sjekiru.
Nar. posl. vuk. 42.
c) izreceno je sto je medu okom i onijem put
cega se gleda. aa) s prijedlogom kroz. Aleksander
kroz okno od polace gledajuci svoje. F. Glavinic,
cvit. 120''. Gledajuci kroz tmine nocne. F. La-
stric, test. 153''. Ne va|ade ni kroz prste gledati
(u prenesenom smislu, vidi kod prst). E. Pavic,
ogl. 324. A sestra Jela kroz penger gledala.
Nar. pjes. vuk. 1, 22. — bb) s drugijein prijed-
lozima. Pripeh se na jedan kam, gledam ispod
ruke. Pravdonosa. 1851. 31. Gledati niz pusku,
It Sulekovu rjecniku: ,zielen' (vidi 1, a, a) j))).
d) izreceno je mjesto odakle se gleda. Vladike
gospoje s ponistar gjedahu. Oliva. 13. Ona gleda
sa bijele kule, ugledala svoga babe dvore. Nar.
pjes. vuk. 1, 479.
e) uopce. Mnogo razumnim svojim okom gle-
daje vidi. Aleks. jag. star. 3, 314. Oko ne gleda
samo sebi nego svemu tijelu. M. Divkovid, bes.
SOe**. Oci vele: ,Mi necemo gledat'. M. A. ReJ-
kovic, sat. K2''. Andel pise, Gospod gledi. Nar.
pjes. vuk. 1, 145. A na trecu soko sjedi, soko
sjedi, terno gledi. 1, 449. Ne moze mi ta obraz
podneti, da ja pijem, oni da gledaju. 2, 432. Ja
ne mogo od jada gledati. 3, 170. Sve gledaste,
danas ne videste. 3, 355. Oci su da gledu a noge
da gredu. (, Gledu' je mjesto ,glede' samo da bi
se slozilo sa ,gredu'. U Boci). Nar. posl. vuk.
244. — imperativom se sto pokazuje Hi pomine,
osobito ti cudu. Gleda' gleda'! ,oh pape!' A. d.
Bella, rjec. 489a. Gled'! ovdi se muci nevojnik.
G. Pestalic 205.
;'. curare, dare operam, brinuti se, truditi se,
skrbiti se, nastojati, isporedi 1, a, a) II) i mm),
a) uopce. Staresina gdi ne gleda, izgube se brez
svog' reda (stvari ostale). V. Dosen 237a. Vi gle-
dajte kako bo}e znate. Osvetn. 3, 124. — b) izreceno
13
GLEDATI, It. 2,
194
OLEDNUTI
je radi cega se Tco trudi, brine: aa) dativom.
Gledati svomu bojku ,fur sein bestes sorgen'. u
Sulekovu rjecniku kod ,sorgen'. — bb) prijed-
logom za .s ace. cesto znaci: brinuti se da se ono
dobavi, po tome se moze i slabo razlikovati od
znacena kod ], a, a) qq) bbb). Vi tamo gledajte
za Mijenka od sad. M. Drzic 100. Gladne dice
jer ne hranis? i ne gledas za odicu? V. Doseii
H9 — 40. Guska prase svak nek gleda za se. Nar.
posl. viik. 46. Ti ces veceras ovde ostati kod
mene i nociti, pak cemo u jutru gledati za ma-
ramii. Nar. prip. vuk. 76. — cc) u jednom pri-
mjeru iwijedloyom za s instr. Budu za zalogajem
kruha gjedale. Nar. prip. mikul. 1. — c) izreceno
je sto se hoce trudom da se postigne: aa) pod-
loznotn recenicom s da, vidi 1. da, I, A, 2, a, a,
(() a) bh) (II, str. I'il^). u glavnoj recenici mogu
biti i adoerbi za mjesto Hi rtjeci na to, za to.
ana) uopce. Svaki holi na to gleda, da se drugom
vladat ne da. V. Dosen 41^. A kad rekne da ii
basci radim, ta i gledam da se gdi ohladim. M.
A. Rejkovii, sat. D3''. I on gleda, da ka Senn
bega. Nar. pjes. vuk. 3, 178. On ne gleda da
kupi harace. 4, 497. Pisarskijeh pogrjesaka, koje
sam ja, koliko sam i kako sam onda znao, gledao
da popravim. Vuk, nar. pjes. 3, .527. Danas sam
vas rastavio, Cero, ma gledajte da se sastanete.
Osvetn. 3, 126. — bbb) kad je podlozna recenica
negativna, moze znaciti sto i cuvati. Gledaj dobro,
da u vecnu ne upades pogibel. F. Glavinic, cvit.
110''. Nu svak gledaj da ne cini krivo u cem
u obcini. V. Dosen 232''. Za nim posla dvije
vjerne sluge, da gledaju, da ne umre Marko. Nar.
jjjos. vuk. 2, 368. Gledajte, da se ne osramotite !
Vuk, pism. 8. — ccc) ne gledati moze znaciti i
ne rnariti. A za gnus i za smrad ja ne gledam,
ila dusu moju sad u ruke djavlu dam. N. Na}e-
skovic 1, 149. I ovo neka znas, za sluzbu da
]jlatu ne gledam da mi da.s u srebru ni zlatu.
2, 125. — bb) infinitivom. Ni sebi ne gleda ni
druzijem shranit cas. N. Dimitrovic 38. Ma krepka
odluka sluzena bit gleda viteskijeh od ruka. G.
Palmotic 1, 266. Te gledate stogod kuci ura-
diti i dovuci. V. Dosen 214^. Imaj brigu svrhu
doma tvoga, da gledamo kucu uzmloziti. M. A.
Rejkovic, sat. G2''. Suparnik suparnika da gleda
osramotiti. Vuk, odg. na laz. 34.
cT. 0 nezivijem stvarima, u prenesenom smislu,
pomalati se, vidi i viriti. Kroz kapu mu percin
gleda. V. Dosen 20.5 1\
f. nejasno je smrt gledeca u dva 2}is€a cakavca
XVI i xvii vijeka (zar pasivno: ocigledna?) AH
jer odkriti rane ti bolece volih neg dopriti do
smrti gledede? H. Lucid 202—203. Prem ako
gledeca smrt mu se priblize. D. Barakovi6, jar.
•52. A da se uklone od smrti gledece. 106.
f. sa ae: gledati se, pasivno impersonalno.
a. vidi p, a. Kog' se vridnost znati ne da na
druga se nemu gleda. V. Dosen le^^. Tu se loce
priko reda, i na svakog' mrko gleda. 173a.
b. vidi /3, c. S veceg glada i kezam se sklada,
cijo prase, u to ne gleda se. Osvetn. 4, 3.
c. vidi y, c) aa). S ovim poslom gleda se, da
se uklonimo od jednoga zla koje no ima svrhe.
A. Tomikovid, gov. 12. Gleda so da na poklade
svi ukudani dodu ku6i. M. D. Milicevic, ziv. srb.
1, 39.
d. gleda mi se: gledam, isporedi dalo mi so
pogledati kod duti, III, B, b, d). u jednoga pisca
nttsi-ga vreviena. Gleda nui .<*o j tamo i amo,
gdje ('e svoga poziiati Kusovca. Osvetn. 2, 164.
(fLKDAVA(;, gleduvca, vi. vidi gledalac. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski gledavec kod gleditel) gdje naj
prije dolazi, u Voltigijinu, u Stulicevu (gledavec
jio Bjelostjencevu). Ta ticavac, krecavac, gle-
davac. Ant. Kadcic 538.
GLEDA VATI, gledavam, impf. iterativno prema
gledati. — Na jednom mjestu xviii vijeka, ali ?/
knizi vrlo nepomnivo i nekriticno nastampanoj,
s cega nije dosta pouzdan primjer. Sto li toliko
cesto kola gledava? A. d. Bella, razg. 25''.
GLEDAVCIC, m. vidi gledancic. Zijevavcici,
mr|avcici, gledavcici. Nar. zag. nov. 101. — ispo-
redi i gledocic.
GLEDE, uprav je ger. praes. glagola gledati
(vidi gledati, I, b), ali dolazi od xviii vijeka kod
dva pisca iz Slavonije i u nase vrijeme kod pi-
saca kao adverab Hi prijedlog sa znacenem : ob-
zirom, sto se tice. a) ima uza se prijedlog na,
yetZi gledati, II, 2, /i, a. Ne sluzi ovi uzrok glede
na Zudije. A. Tomikovic, ziv. 9. i u Sulekovu
rjecniku : glede na ,anlangend' ; ,in ansehung'
(kod ,ansehung'). — b) kao prijedlog, s gene-
tivom. Sto se glede zdravja ciniti ima. J. S. Rej-
kovic^ 71. Sto se glede zdravja paziti ima. 106.
i u Sulekovu rjecniku: glede (cega) .in betrefl''
(kod ,betreff').
1. GLEDECE, gledecega, n. zjenica, uprav part,
praes. act. glagola gledati (vidi gledati, I, b). —
U Vukovti rjecniku.
2. GLEDECE, /. j)l. (?) zaselak u Srbiji n
okrugu podrinskom. K. Jovanovic 134.
GLEDECICA, /. zjenica. — U Hrvatskoj. P.
Brantner. — isporedi gledece.
1. GLEDIC, m. prezime. — Dolazi kao prezime
vlasteosko u Dubrovniku, lat. i tal. Gleda, Gleia,
Gleya, Glegia, xiii vijeka i u Danicicevu rjec-
niku (Gledicb). Zui'ib Gledict. Mon. serb. 40.
(1253). — I u nase vrijeme (prezime Turcinu).
Jeli doma Gledic Osman-aga? Nar. pjes. vuk.
.3, 179.
2. GLEDIC, m. selo u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. K. Jovanovic 117.
3. GLEDIC, m. u zagoneci, vidi gledancic, gle-
docic. Pod crnom gorom (kosom) siroko poje
(celo), ispod sirokog poja gledici (oci). N<ar. zag.
nov. 99.
GLEDISTE, n. strana (u prenesenom smishi)
s koje treba sto gledati, razmisjati, suditi, vidi
obzir, strana, vid. — U nase vrijeme nacit'ieno
po ces. Llediste. — U Sulekovu rjecniku: ,ge-
sichtspunkt ; standpunkt'.
GLEDITE^, m. vidi gledalac. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (kajkavski gleditel), u Stuliceru
fs dodatkom da je uzeto iz Bjelostjencevu).
GLEDITEl^ICA, /. vidi gledalica. — V Bjelo-
stjencevu rjecniku (kajkaiiski gleditelica), ii Vol-
tigijinu (gleditelica , gledalica ,spettatrice' ,zu-
schauerin'), u Stulicevu.
GLEDIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. zaglediv,
a kod ovoga je znacene: ,intuitivus'. — nepo-
uzdano.
GLEDNUTI, glednem, pf. pogledati jedan put.
— Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, gleduu,
part, praet. pass, gledniit). — Postajr od gle-
dati. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(,eineii blick tbun' ,aspicio'). Glednu Musa brdu
i oblaku, otkud ono vila progovara. Nar. i)jes.
vuk. 2, 409. Glednu Mujo poju u .sirinu, silna
vojska po)e jjritisnula. 3, 111. A Vuica glednu
na Katida, Katid Janko u zemju proda se. 4, 181.
Cupic Stojan glodnu ispod ruko, al' mu Sovjak
GLEDNITTT
iflr.
GLEZAN
ogneni goi-ijase. 4, 183. Ispod ruke glednu po
ordiji. 4, 196. Vise vas ja cekati necu, jer gle-
dnite moju hrabru vojsku, kako mi se rado boju
nada. Nar. pjes. kras. 1, 199. Glednem i ja tamo.
M. P. Sapcanin 1, 83. — Moze d * ispasti. Marko
g-lenu u vodu studenu. Pjev. crn. 282^. Kad gle-
nuse pod banovu kulu. Nar. pjes. vil. 1867. 350.
Kad on pusta glenu (grijeskom glehnu) mana-
stira. Osvetn. 3, 5.5. Gleni mosta, gdje ga na noj
grade. 7, 16.
GLEDOCIC, m. u zagoneci (oho), vldi bradic,
3. isporedi gledancic, gledavcic, 3. gledic, gle-
dura, gledana. — I u Vukovii rjecniku: gledo-
ci6i, cf. bradici (samo u onoj zagoneci).
GLEDOTEOVAN, gledotrovna, adj. u kojega
je otrovan gled (pogled), koji truje gledom. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Bo|e je zmaja
gledotrovnoga podniti. I. J. P. Lucie, razg. 68.
GLEDURA, /. u zagoneci, vidi gledocic. Rasla
festa snmica, pod sumieom pojana, pod po|anom
gledura, pod gledurom Gostur grad, a u gradu
gospodar. odgotietjaj : kosa, celo, oci, usta, jezik.
Nar. zag. nov. 99.
1. GLED, Gl^da, m. ime musko. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem jyadezima, osim noni.
sing, i voc. Gledu. — Postaje od istoga korijena
od kojega je i glagol gledati. — xiv vijeka. Sin
mu Gledt. Dec. hris. 47. 99. — I kao prezime
u nase vrijeme u Dubrovniku (obicno se isto ce-
jade zove Gled i Gledevic). P. Budmani. vidi i
M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 174.
2. GLED, m. vidi gleda. — U nase vrijeme.
Gled kojim se sudovi gledosn mesaju sa zeitinom.
M. D. Mili6evic, ziv. srb. 2, 53. Kad se olovo
cisti, onda otpadaju s nega |uscice od bakra i
od drugog kova sto ima u nemu, i to biva gled.
D. Popovic, poznav. rob. 151. ,Emplastrum plumbi,
emplastrum lithargyri simplex' flaster (sapun)
od gleda. Farm. 88.
GLEDA, /. lithargyrus, spuma argenti, proto-
xydum plumbi, kamen sto postaje od olova sa-
stavjena s oksigenoni, od kojega se napravlaju
neke vrste stakla i stakleni pokost sto se mece
na zemlano posude da kroz ono voda ne curi i
da je \epse vidjeti; i sam ovaj pokost. — Po
svoj je prilici stariji ohlik gleta (koje vidi), a
ova dolazi od nem. glatte. — U Vukovu rjec-
niku: 1. ,die silberglatte' ,argenti spuma', cf.
gleta. 2. ,glasur' ,crusta'.
GLEDANA, /. u zagoneci, vidi gledocic. Pod
gorom pojana, pod po}anom gledana, pod gle-
(ianom sopot, pod sopotom provala. odgonetjaj :
kosa, celo, oci, nozdrrc, usta. Nar. zag. nov. 100.
GLEDEISANE , n. djelo kojijem se gledeise.
— U Vukovu rjecniku.
GLEDEISATI, gledeisem, pf. i impf. spuma
argenti obducere, pokriti (pokrivati) gledom, met-
nuti (metati) na sto (ohjekat) gledu. — isporedi
gledosati. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing.:
gledeisa. — U Vukovu rjecniku: n. p. zemjanu
ciniju, testiju ,glasiren' ,incrustare'.
GLEDEV, adj. koji pripada Gledu. M. Vodopic,
tuzn. jel. dubr. 1868. 174.
GLEDEVAC, Gl^devca, m. mjesto ^u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasn. 19, 136. Niva u Gle-
devcu. Sr. nov. 1868. 11. — isporedi Gledevci.
GLEDEVCI, Glt^devaca, w. pi. selo u Herce-
govini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 256.
— isporedi Gledevac.
GL:^.pEVl6, m. prezime. vidi i 1. Gled. — Od
XVII vijeka u Dubrovniku, vidi A. Gledevic xii.
GLEDICA, /. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 155. — moze biti isto mjesto sto
se pomine prije nasega vremena. S. Novakovi6,
pom. 130.
GLEDICKI, adj. koji pripada Gledici. Mora-
vica prima jos medovinsko-gledicku reku. M. D.
Milicevic, srb. 580.
GLEDOSATI, gledosem, vidi gledeisati. Gled,
kojim se sudovi gledosu, mesaju sa zeitinom. M.
D. Milicevic, ziv. srb. 2, 53.
GLEN, m. mucus, sluz. — Zlo nacineno po
('■es. hlen ; da imamo ovu rijec u nasem jeziku
(kod. ugarskijeh Hrvata ima dleu. F. Miklosi6,
etym. worterb. 65^), glasila hi u juznom govoru
g|en iU glijen j^^'^tna stslov. glent, rus. r-itnt,
po(. glan. — U Dezmanovu rjecniku lijecnickoga
naziv^a (,der schleim' ,mucus'), gdje su i druge
rijeci nacinene od ove: glenav ,verschleimt' ; gle-
navost ,verschleimung'; glenik ,der sclileimbeutel"
,bursa mucosa' ; glenotok ,blenorrhoea' ,der schleim-
fluss'; glenova zlijezda ,die schleimdriise' ,glan-
dula mucosa'; glenovica ,die schleimbaut' ,mem-
brana mucosa'. — vidi sluz, slina i rijeci koje
od ovijeh ^^ostaju.
GLENAV, GLENAVOST, vidi kod glen.
GLENDA, /. sala rijecima, jeglena. M. Pav-
linovic.
GLENDISATI, glendisem, impf. vidi glenditi.
M. Pavlinovii.
GLENDITI, glendim, impf. rijecima se §aliti.
cf. jeglena. M. Pavlinovi6. — isporedi glendisati.
GLENGIJA, m. koji se umije glenditi. M. Pav-
linovic.
GLENIK, GLENOTOK, GLENOVA ^LI-
JEZDA, GLENOVICA, vidi kod glen.
GLENUTI, glenem, pf. vidi glednuti.
GLETA, /. vidi gleda. — U nase vrijeme i u
Stulicevu rjecniku: ,letargirio, spuma d'argento
per far medicina' ,argenti spuma', i u Vukovu :
,die silberglatte' , argenti spuma', cf. gleda s do-
datkom da se govori u Dubrovniku. Upotrebja-
vaju olovnu gletu. P. Bolic, vinodjel. 2, 280.
Gleta srebrna. 2, 285.
GLEVOC, m. Helix secernenda Eossm., vrsta
spusa. G. L. Faber 245.
GLEZNO, n. vidi glezan. — U Parcicevu rjec-
niku.
GLEZAN, gleziia, m. talus, u cejadeta mjesto
nad zglavkom sto sastavja nogu s goUjeni, gdje
se kao nadizu, strse krajevi dviju kostiju sto^ su
u golijeni. isporedi glijezaii, gjezan, glijezno,
glezno, glezno. — -a- ostaje samo u now. i ace.
sing, i u gen. pi. glezana. — Sa z rijec je
praslavenska nepoznata postana, isporedi stslov.
glezno. , gleztiib, gleznt, malorus. hlezna, ces.
hlezen, 2)o}. glozna. — S ovijem oblikom i rodom
javja se u nasem jeziku od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika}inu: jamacno grijeskom }esan
(,gljescjan'), kost od noge ,talus, taxUlus' ; u Bjelo-
stjencevu : kajkavski glezen ,talus , taxillus' ; u
Jambresicevu : glezen ,talus' ; u Vukovu : ,der
knochel' , talus', cf clanak. Okrugle nih skute
nad gleznijeh noseci. M. Vetranic 1, 99. Visa
be od clovicanskih glezni. S. Kozicic 25''. Tudje
se utvrdise podplati i glezni negovi. Anton Dalm.,
nov. te§t. 174. act. ap. 3, 7. U okolicah ne vele
vise glezna. P. Zoranic 31*. Odmah se utvrdi§e
negova stopala i glezni. Vuk, djel. ap. 8, 7. Voda
bija§e do gle2ana. D. Danicic, jezek. 47, 3. Glezan
spojasni, malleolus externus ; glezan unutrasni,
GLEZAN
I9r,
GLIBORNICA
malleolus internus. J. Pancic, zool. 98. — Ne-
jasni su oblici u ovijem prmjerima: Oncas uk(r)i-
jepila se jesu ^lezna (dual? ^:>/tfraZ od nom. sred-
necja roda glezne?) negova i poplati negovi. N.
Ranina 183^. act. ap. 3, 7. — od glezan Hi od
glezno ? Vrh glezan vidjeti do lista sve nogp
(isporedi naj jyrvi 'primjer). M. Vetranic 1, 99.
Kosu}a ga bila do glezan odije. I. T. Mrnavic,
osm. 32.
GLEZNAST, adj. scaurus, kojemu glezni vrlo
strse, oskacu. — U Bjelostjencevu rjecniku (gle-
ziiast, komu glezni van puce ,scaurus') i u Jam-
bresicevu.
GLEZNE VAC, gleznevca, m. (anat.) talus, )ioj
yorna Icost u nosi pod (jleMem. — U Sulekovu
rjecniku : ,sprungbein'.
1. GLIB, m. caenum, kao, hlato, ali je jos jaca
rijec i istice da je mane zitko i da se lijepi. —
Akc. se mijena it loc. glibu. — Postaje od pra-
filavenskoga korijena glbb, isporedi stslov. ugli.-
nati, ugli.bati, infigi, ugiebjevati, infigere, novosl.
zagelbniti, ^o/. uglnac. trebalo hi da glasi gleb.
F. Miklosic, etym. wurterb. 07^. isporedi i uglo-
nuti. — Od XVI vijeka, a ismedu rjecniku u Mi-
ka\mu (velik kao ,lutum profundum'), u Belinu
(,lutum' 443''), u Htulicevu (,abundans coenum').
u Vukovu (,der koth' , coenum', of. blato, kao).
c;ini, stap da ti je jak, neka t' se ne zgiba, stav'
j)amet da t' se pak ne spuzne rad gliba. N. Na-
jeskovic 1, 189. Ja brizan u glibo upadci, k tebi
uticem se. M. Albert! 400. Kano prase u glibu.
I. Ancic, ogl. 153. Zarad veliki voda, gliba. P.
Eilipovic 42. Izis'o je iz gliba. (Z). Poslov. danic.
'.Vt. Utvori covjeka od gliba iliti giiile zema|ske.
J. Matovic 24. Znaduci, da u zacetju bio je od
prignusnoga gliba slip}en. I. J. P. Lucie, doct.
40. Kad dodu pro nekakve doline, u kojoj bjese
glil) koiiu do ko|ena. Nar. prip. vrc. 2. U jami
ne bjese vode nego glib i Jeremija se uvali u
glib. D. Danicic, jer. 38, 6. Skoci s mosta, do-
hvati pregrst gliba pak se oblijepi po obrazu.
!S. ^ubisa, prip. 96. Tesko pjesci da pregaze
ghbe. Osvetn. 7, 11. — u jednoga pisca xviii
vijeka (u kojega oblici nijesu obicno pouzdani)
pisano je i glieb, gljeb, gleb. S glieba al' k nebu
ndletise. J. Kavariin 297''. Kada mu su od gljeba
noge. 21.5b. Tu ni'e gnile, tu ni'e gljeba. 496^.
Daj, da na tleh spustim tebe, i stavim te u tvo"e
globe. .541''. — ti nega i u drugoga pisca istoga
vijeka ima i g]ih. tj artickom mracnom gjibu
sjever ovih rodi. J. Kavanin 449*. Namece su-
l)roc sebi gusti g}ib. J. Matovic 396. — U ne-
kijeh pisaca Dubrovcana xvi vijeka i u dubro-
vackuj poslovici xvii kao da je zenskoga roda.
IJljcze osao u kao i uglonu u glibi. Zborn. 38'i.
Pril. jag. ark. 9, 84. Tijoh glibi i kala uklon'
inc. M. Vetranic 1, 476. Jakino koi'i jedan uboden
iz glibi (van skoci). N. Dimitrovic (iO. Upao je
u glibi. JD). Poslov. danic. 147.
2. GLIB, /. vidi 1. glib na kraju.
GLIBACA, /. bara u Posavju. Regul. sav. 32 ;
voda u Bosni. Zemjak. 1871. 2.
GLIBA JA, /. a) velika livada pod Velebitom.
J. Bogdanovic. — b) voda u Bosni. Izmedu po-
cetka Sprefie i Glibajo . . . Izmedu Glibajo i
.Tale . . . Glasn. 20, 281. isti pisac druqdje ' zove
ovu voda Glibnj. Na desnoj obali Gliboja kod
Vuknvijo . . . pa onda kod .Tale... 21, 326. Na
desnoni kraju dolino Gliboja . . . 328.
1. (JLIHAN, gltbiia, adj. vidi glibav. — U Stu-
licevu rjecniku: v. kalovit. — U naSe vrijeme u
Sulekovu: ,moderig'.
2. GLIBAN, m. nadimak i ime musko u nase
vrijeme. Gliban, nadimak. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevic. Iz Brckoga Gliban-barjaktara. Nar.
pjes. vuk. 4, 172.
3. GLIBAN, m. mjesto m Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Niva u Glibanu. Sr. nov. 1874. 263.
GLIBAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Niva u Glibaru. Sr. nov. 1875. 252.
GLIBAST, adj. vidi glibav. — U Stulieevu
rjecniku: v. kaluzast.
GLIB ATI, glibam, im})/. lioditi, gaziti po glibu.
— isporedi i glimbati. — Akc. kaki je u praes. .
taki je u impf. glibali, « impt. glibaj, u part.
])raet. pass, gliban; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulieevu: ,per coenosa incedere'. Ne gliba'
kad imas prijecac suh. (Z). Poslov. danic. 72. i
a nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GLIBAV, adj. caenosus, pun gliba. — isjio-
redi gliban, glibast, glibovit. — U Vukovu rjec-
niku: ,kothig' ,lutosus'.
GLIBAVAC, Glibavca, m. mjesto u (Jrnoj Gori
listo sto i Glibavci?). Dotle Petar u Glibavac
ravni. Ogled, sr. 62. — s takovijem imenom po-
mine se mjesto i prije nasega vremena. Glibavacb.
S. Novakovic, pom. 130.
GLIBAVCI, Glibavaca, m. pi. selo u Niksicu.
V. ]^esevic. — isporedi Glibavac.
GLIBEILAV, adj. izmrjan gliboin. — U jednoga
pisca nasega vremena. Scepan nemu onako gli-
')e|av rece . . . S. ^ubisa, prip. 96.
GLIBEZ, /. vidi 1. glib. — U jednoga pisca
iiasega vremena. Istezalo se same glibezi, przine
i kamena. M. Pavlinovic, rad. 78.
GLIBIC, m. u nase vrijeme. a) prezime. Ra-
doiia Glibic. Sr. nov. 1868. 361. Glibica potok,
mjesto u Srbiji u okrugu rudnickom. Sr. no\'.
1863. 538. — b) ime mjestu u Srbiji u okrugu
iizickom.. Livada u Glibicu. Sr. nov. 1868. 361.
GLIBINA, /. augm. glib. — Akc. se mijena n
gen. j)l. glibina. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
,Ne gazi po glibini'. P. Budmani.
GLIB^E, n. mjesto n Srbiji u okrugu kneze-
rackom. Niva u Glibju. Sr. nov. 1872. 636.
GLIBNAK, m. Pelobius Schoenh., ime nekoj
bubici u jednoga pisca nasega vremena. J. Iv.
rtloser, faun. kor. 1, 89. 92.
GLIBOCICA, /. mjesto u Istri. — Postaje od
glibok. — XIII vijeka. Pridose k velikoj reki
pod Glibocicu. Mon. croat. 5. (1275).
GLIBODO, GFibodola, m. selo ti hrvatskoj kra-
jini blizu Lip ice. Glibodol. Schem. segn. 1871. IS.
— radi postana isporedi glibok i dubodolina.
GLIBOJ, )H. vidi Glibaja, b).
GLIBOK, adj. vidi dubok (i radi postana:
isporedi rus. r.iwooKifi, malorus. hlybokyj). —
(I ugarskijeh Hrvata (ali vidi i Gliboki Brod,
Glibodo). Kopaj jamu gliboku do ramoii. .Tacko.
184.
GLTBOKI BROD, m. selo u hrvatskoj krajini
H okrugu ogulinsko-slunskom. Razdijoj. kr. 9. -
— vidi glibok.
GLIHONA, m. u Vukovu rjecniku: vitle mii-
tona ,s' dodatkom da se yovori u Boci.
GLiBONSKI, adj. pirezime. u Backoj. V. \v-
sonijevic.
GLIBORNICA, /. scocc u hrvatskoj krajini u
okrugu ogulinsko-slunskom blizu Otoka. Schem.
.segn. 1871. 52.
GLIBOVAC
197
GLINAGORA
GLIBOVAC, Glibovca, m.selo uSrhiji a okriq/u
smcdcrevskom. K. Jovanovic 150.
GLIBOVACKI, adij. koji pripada Glihovcn.
Vinograd u brdu glibovackom. Sr. nov. 1861. 240.
Niva u po|u glibovackom. 1868. 462.
GLIBOVI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrur/n
jafjodinskom. Niva u Glibovi. Sr. nov. 1875. 31'J.
GLIBOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu smc-
dcrevskom. Niva u Glibovici. Sr. nov. 1871. 82.
GLIBOVIT, adj. vidi glibav. — Od xviii vi-
jeka. Glibovite livade nakapaju se. J. S. Re|-
kovic 349. Zbog glibovitoga dna ne moze se
gaziti. Vuk, dan. 2, 40.
GLICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu smcdc-
revskom. Niva u Glici. Sr. nov. 1867. 379.
GLICIC, m. prezime. — U nase vrijcme. Eat.
362.
1. GLIDA, /. crdo, vojnicki niz, red, nem. glied.
— isporedi 2. glida. — Od xviit vijeka po sje-
vcro-zapadnijem krajevima. Stadose prid prvn
glidu kra}icinih. I. Zanicic 166. Oko pol dva-
najste sta "z lumbarad biti, a glida za glidom u
po^e vrviti. M. Kuhacevic 119. Vidi, vidi, eno
ga u glidi! sjaji mu se puska o ramenih. Nar.
pjes. marj. 188.
2. GLIDA, n. pi. membra, uda, nem. glied. —
isporedi 1. glida. — U jednoga pisca Slavoncn
XVIII vijeka. Bog i narav u razliciti glidi tila
to ukazuju. D. Eapic 115. Jesam gol na krizu
visio, pogrdit, izraiien i ii svima glidi tila moga
izmucen. 223. Jere glida tila nisu boja nego
glava. 291.
GLIGO, m. hyp. Gligorije. — Akc. se mijena
a vac. Gligo. — U nase vrijcme. J. Bogdanovic.
M. Euzicic. — I kao prezime u Dalmaciji. od
XVIII vijeka. Spljetskog' Gliga, Dragolea. J. Ka-
vanin 99*'.
GLIGOR, m. vidi Gligorije. — U nase vrijcme.
Za kcer Gligora Nikolina. V. Vrcevic, niz. 243.
GLIGOREV, adj. koji pripada Gligorii. Gligo-
reva je kuca na glasu. V. Vrcevic, niz. 243.
GLIGOREVCI, ?«. |jL u Danicicevu rjecniku :
.Gligorevtci', selo u kom je crkva treskavacka
imala nive: ,n Gligorevceh' (Glasn. 13, 375 xiv
vijeka). cf. Gligorovtci.
GLIGOREVSKI, vidi gligorovski.
GLIGORIJ, m. vidi Gligorije. — U DanicicevH
rjecniku: ,Gligorij', gledaj ,Grigorij' (Glasn. 11, 198
po rukopisu xiv vijeka).
GLIGORIJA, m. vidi Gligorije. Podjemcili se
za Gligoriju Radovanovica. Glasn. ii, 1, 109. (1808).
Gligorija i Vucinic-Pavle. Nar. pjes. vuk. 5, 95.
GLIGORIJE, m. Gregorius, ime musko, grc.
nny/oQioi. — isporedi Gligorija, Gligorij, GUgor,
Grgur. — Od prijc nusega vremena a izmedu
rjecnika u Vukovu. Gligorije. S. Novako\nc, pom.
56. Dimitrije i s liim Gligorije. Nar. pjes. vuk.
i, 167. Gligorija i Vucinic-Pavla. 5, 92.
GLIGORIJEV , adti. koji pripada Gligoriju.
— I kao prezime frusko?). Stevanu Gligorijevom
rosiskomi. podaniku. Glasn. ii, 1, 126. (1808).
GLIGORIJEVIC, m. prezime po ocu Gligoriju.
Sem. srb. 1882. 202.
GLIGORIJIC, m. prezime po ocu Gligpriji. —
U nase vrijcme (-iji- sazeto u i). Ilija Sabcanin
tuzi Todora Gligorica. Glasn. ii, 1, 58. (1808).
GLIGORIJIN, adj. koji pripada Gligoriji.
Treci pak tal bastine i vinograda da ostane
Petru Gligorijinu sinu. Glasn. ii, 1, 209. (1808).
GLIGOROVCI, ni. pi. u Danicicevu rjecniku:
,Gligorovbci', selo koje se pise i ,Gligorevbci':
zemje su crkve treskavacke isle ,putemb uzb
brtdo Gligorevcemi. do vodenice radiiuaiiove'
(Glasn. 13, 370 xiv vijeka).
GLIGOROVIC,^wj. prezime po ocu Gligoru. —
U nase vrijcme. Sem. srb. 1882. 202.
GLIGOROVSIil, adj. u Danicicevu rjcctiiku:
jgligorovtskyj', sto pripada Gligorovcima, cf. .gli-
gorevtskyj' : ,reka gligorovbska' (Glasn. 11, 132
god. 1336 — 1346). ,meda reka gligorevska i ko-
stanska' (Glasn. 13, 375 xiv vijeka). — ,gligo-
revbskyj' gledaj ,gligorovfcskyj'.
GLIGOVAC, Gligovca, m. mjesto u Srbiji ii
okrugu smcdcrevskom. Livada u Gligovcu. Sr.
nov. 1867. 449.
GLIGOVINA, /. ime nivi u Srbiji u okrugu
vo^evskom. Niva koja se zove Gligovina. Sr. nov.
1869. 27.
GLIJEB, m. planina u Bosni. F. Jukic, zem}. 2.
GLIJECE, n. dem. glijeto, vidi dlijece. — U
Vukovu rjecniku.
GLIJETO, n. vidi dlijeto od cega je postalo
tijem sto se je d promijcnilo na g (isporedi kod
tie; nasuprot kod dubok). — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku. No skupite glijeta i sjekire.
Pjev. crn. 303*.
GLIJEZAN, glijezna, m. vidi glezai'i. — U Be-
linu rjecniku 721t> gdje ima i glijezno *■ istijem
znaccnem. — U obadva oblika -ije- stoji po .ju-
znom govoru; amo spada i glizan « Voltigijinu
rjecniku i u jednoga pisca xviii vijeka, ako je i
dugo; ako nije, tad pod g}ezan. Oh blagoslo-
vjeni vi glizni moji! D. Rapic 3. Mislio sani u
sebi, da u ovoj vodi nije ikakve pogibili, buduci
da nije od glizna dubja. 139.
GLIMBANE (glinbaiie) , n. djelo kojijem sc
glimba (glinba). ,Ovo glimbane stace me muke'.
J. Bogdanovic.
GLIMBATI, gUmbam, impf. vidi gambati. —
ispjoredi glibati. — Akc. se mijena u praes. 1 i
2 jjl. glimbamo, glimbate i u aor. 2 i 3 sing.
glimba. — U nase vrijeme u Lid. ,Jedva_kroz
ovo blato glimbam'. gdjeko veli i ,glinbati'. J.
Bogdanovic.
1. GLINA, /. vidi gnila, prema cemu je bcz
sumne glina stariji oblik, alt nije u nase vrijcme
ni'/dje (neqo mozcbiti u kojem sjevernom krajn)
narodna rijec. — Bijec je praslavenska, isporedi,
stslov. glina, rus. rjinna, ces. hlina, p()\. glina. —
Moze biti od istoga korijena od kojega jc glib.
— Od XVIII vijeka kod pisaca, a izmedu rjecnika^
H Stulicevu: v. gnila s dodatkom da jc rijec
ruska. I zalepi glinom. Z. Orfelin, podr. 122.
Uzmi bele gline. 259. Glina ili smolnaca (zemja)-
P. Bolie, vinod. 1, 94. i u Sulekovu rjecniku:
,thon ; thonboden ; thonerde'.
2. GLINA, /. ime mjestima. a) trgoviste a hr-
vatskoj krajini u okrugu banskom. Razdije). kr.
12. Glina, 'lat. Glinia ili Clinia, liegda Glinagora
i Sep. M. Sabjar 113. — b) Glina goriia i dona,
dva sela u hrvatskoj krajini u oguUnsko-slumkom
okrugu. RazdijeJ. kr. 9. — c) Glina (i Glina-selo),
selo u hrvatskoj krajini u okrugu oguUnsko-sluti-
skom. Razdije}. kr. 9. vidi i M. Sab}ar 113. —
d) voda sto tece preko hrvatske krajine i utjece
u Kupu. Regul. sav. 24. — pomine se vec xiii
vijeka u latinskom spomeniku: ,Ad fluvium Glina'.
Mon. ep. zagr. tkalfi. 1, 22. (1209).
GLINAGORA, /. vidi 2. Glina, a).
GLINAE
198
GLISTA
GLINAE, m. covjek koji (po svom zanatu) gradi
(sudove i drugo) od gnile (gline). — U Sulekovu
rjecniku: ,thonarbeiter ; thonbildner'.
GLINAEICA, /. u Sulekovu rjecniku: zicica-
glinarica ,thonfadenwurm' ,gordius argillaceus',
vrsta crva sto zivi u gnili (glini).
GLINAEINA, /. sto je gradeno od gnile (gline),
glinena trgovina. — U Sulekovu rjecniku : ,thon-
arbeit; thonwaare'.
GLINAESTVO , n. glinarevo stane, gUnarev
zanat, i uopce sto pripada glinaru i negoim za-
natu. — U Sulekovu rjecniku: ,thonbildnerei'.
GLINA-SELO, n. vidi 2. Glina, c).
GLINAST, adj. koji je poput gnile (gline); u
kojemu ima gnile. — U Sulekovu rjecniku: ,thon-
artig' ; ,thonicht' ; glinasta smedevica ,thoiieisen •
stein'.
GLINAV, adj. u kojemu ima gnile (glitie). —
U Sulekovu rjecnihi: ,thonig'.
GLINBANE, n. vidi glimbaiie.
GLINBATI, glinbam, imp/, vidi glimbati.
GLINDUEA, /. tonsilla, zlijezda u grlu, za-
bica. — Rijec romanska, rum. ghindui-a, arban.
gjand^r^, gj^nd^r^, isporedi i glanda. — U Be-
linu rjecniku (,tonsilla* SS?"*), u Voltigijinu (,gan-
gola, noccioletto, straiigoncello' ,druse'), u Stu-
licevu (,tonsillae*). — U nase vrijeme u hrvatskom
primorju.
GLINDUEAST, vidi glindiirav.
GLINDUEAV, adj. kojemu su otekle glindure.
— Samo u Stulicevu rjecniku (,glandulosus') gdje
ima i glindurast s istijem znacenem.
GLINE, /. pi. ime mjestu. — U Danicicevu
rjecniku: ,Gline', selu je Zeravici isla meda ,u
Gline, oti. Glint u Pistult' (Glasn. 15, 310 god
1348?). 3, 576. — isporedi 2. Glina.
^ GLINEN, adj. nacinen od gnile (gline). — U
Sulekovu rjecniku: ,thonern; thonig'; glinen kip
jthonbild'; glinen kis ,thonerde'; glinena so(I)
jthonerdensalz' ; glinena posuda ,tiiongefass' ; gli-
neno posude ,thongeschirr' ; glineno zrno ,thon-
kugel' ; glinen lapor ,thonmergel'.
GLINENINA, /. sto se cini od gnile (gline).
— U Sulekovu rjecniku: ,thongebild'.
GLINGAV, adj. dug i lijen (o celadetu). —
U Vukovu rjecniku: ,lang und trag (von einem
menschen)' ,longus et piger'.
GLINGO, m. glingav covjek, uprao kao hyp.
glingav. — Akc. se mijena u voc. glingo. — U
Vukovu rjecniku : ,ein langer trager mensch' jliomo
longus et piger'.
GLINICA, /. ime mjestima. a) selo u Bosni u
okrugu bihackom. Statist, bosn. 110. Jovo Mi-
kesa rodom iz Glinice u Bosni. Nar. pjes. kras.
1, VI II. — b) selo u hrvatskoj krajini, u okrugu
ogulinsko-slunskom. Eazdije}. kr. 9. i u pi. Gli-
nice. Schem. segn. 1871. 57. — c) voda sto utjece
u (Jlinu (vidi 2. Glina, d). — od xm vijeka (u
latinskom spomeniku). ,Super flumen Glinyza'.
Mori. ep. zagr. tkalc. 1, 26. (1211).
GLINICE, /. pi. vidi Glinica, h).
fiLINICNIK, m. kamen sto postaje kad se sa-
stajr glinik s oksigenom (od toga je naj skup}e
drago knmn'ie, osim dijomantn). — U, Sulekovu rjec-
niku: jaluniinoxyd'.
GLINIK, m. a) (chew.) aluniiniuni, kuvina sto
sc vadi iz gnile (gline) i za knju sc obaznalo u
nase vrijeme; sliina je srehrn, ali je malo tam-
nija i ttinogo laksa. — u Sulekovu rjecniku: ,alu-
minium'. — b) jama gdje se kopa gnila. — u
Sulekovu rjecniku: ,thongrube'.
GLINOVAC, glinovca, m. kamen u kojemu ima
glinika. — U Sulekovu rjecniku : ,aluminid ; thon-
stein'.
GLINOVIT, adj. u kojemu ima mnogo gnile
(gline). — U Sulekovu rjecniku: ,thonreich'.
GLINSKI, adj. koji pripada Glini. V. A^se-
nijevic. — Glinska Po|ana, selo u hrvatskoj kra-
jini. EazdijeJ. kr. 10. Glinska Pojana (negda
Brkisevina, Brkusa). M. Sabjar 113. — Glinsko
vrelo, selo u hrvatskoj krajini. Eazdije}. kr. 9.
GLINUSA, /. vidi 1. glina. Ako je zemjiste
tesko (n. pr. glinusa). K. Cmogorac, bot. 112.
GLINUTI, glinem, pf. progutati kao zmija
zabu, a i ixopste kazu u ^eskovcu za svako gu-
taiie ^ivotinsko. M. Durovic. — Korijen je kau
kod gutati; bice postalo od iterativnoga glagola
(stslov.) glitati, cemu je ispred n ispalo t ; ispo-
redi i malorus. hlytaty. — impf.: glivati.
GLINANIN, m. covjek iz Gline. V. Arsenijevic.
— plur. : Glinani.
GLINANKA, /. zensko cejade iz Gline. V. Ar-
senijevic.
GLINE, n. (Hi f. pi.?), selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 126.
GLIPA]!srE, n. vidi glipati.
GLIPATI , glipam , impf. u Stulicevu rjec-
niku: (,circumspicere , observare'). — to je bez
sumne rus. r^iHnaTt, a Stulli je zaboravio dodati
da je rijec ruska. — U istom rjecniku ima i
verbalni supst. glipane.
GLIPSKI POTOK, m. voda u Srbiji u okrugu
rudnickom (glijjski od glib). Cuprija preko Glib-
skog Potoka. Sr. nov. 1867. 351.
GLISNIK, m. semen sanctum, semen Cinae,
neki lijek od glista. — U Sulekovu rjecniku:
glistnik ,wurmsame'.
GLIST, m. vidi glista. — JJ Stulicevu rjec-
niku s dodatkom da je uzeto iz Mika^na gdje
ove rijeci nema, a kod glista je dodano da je
rijec ruska: jamacno je Stulli kod jednoga pisao
sto je trebalo pisati kod drugoga. on je po tome
nasao glist samo u ruskom rjecniku.
GLISTA, /. lumbricus, ovako se zovu crvi duga
i obla tijela si^asta na obadva kraja, crvenkaste
boje ; od vi§e su rodova i vrsta : neki zive u zem}i,
neki u crijevima (udskijem i zivotinskijem. —
isporedi guja. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. glista, ruski r.iHCTa, ces. hlista, hlista, po^.
glista. — Radi postana Miklosic (etymol. worterb.
66a) isporeduje s korijenom glad glagola gladiti
i s Lt. glidet, sluziti se. — Od prosloga vijeka
pise se i gjista (vidi primjer J. S. Refkovica kod
b)); tako je i u Sulekovu rjecniku kod ,spulwurni'
(,Ascaris') uz glista. — Izmedu rjecniku u Vran-
cicevu: gliste ,lumbrici'; u Mikajinu: crv koji
se u zem)i leze , lumbricus, colubra caeca'; crv
koji se u covjeku zamece ,lumbricus' ; u Belinu:
, lumbricus' 4421*. 761'^; u Bjelostjencevu : gb'sta,
guja, crvi, kuliko zemelska tuliko i vu filoveku
i zivine , lumbricus, colubra coeca, aiiimalia von-
tris'; M Jambresicevu , lumbricus'; gliste imajuci
,verminosus' ; u Voltigijinu ,lombrico , verme'
,spuhhvurm'; u Stulicevu: , taenia' s dodatkom da
je rijec ruska (vidi kod glist); u Vukovu: ,der
spuhvurin, rogenwurm' , lumbricus'. a) Lumbricus
L., crv §tu zivi u zem(i. vidi u rjecnicima. —
u naiic rrijeine u Sulekovu rjecniku: .rogenwurm'
(jLumbricus'). — bj Ascaris L., crv sto iici a
GLISTA
199
GLIZIJ
ludskijem crijevima. Glista detina, Ascaris lum-
bricoides. J. Pancic, zool. 281. Detina glista,
Ascaris vermicularis L. K. Crnogorac, zool. 180.
t H Sulekovu rjecniku: glista, g}ista ,spulwurm'
(,Ascaris'); glista ,ein wurm in eingeweiden' kod
,wurm' ; gliste ,Avurmkrankheit, wurmsucht' ; gro-
znica od gUsta ,wunnfieber' ; lijek od glista ,wurm-
mittel'. — neke vrste zive i u zivotinskijem cri-
jevima. Po torn koni brez gjista ostanu. J. S.
Eei}kovic 385. — c) barska glista (Tubifex rivu-
lorum Blainv). K. Crnogorac, zool. 179. — d)
pescana glista (Sabella penicilius L.) K. Crno-
gorac, zool. 178. — e) glista drva, Teredo na-
valis L. G. L. Faber 251.
GLISTAST, adj. vidi glistav. — 11 StuUcevu
rjecniku: v. glistinast. — nije sasma pouzdano.
GLISTAV, adj. kojemti su gliste u crijevima,
koji boluje od glista. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: koji gliste ima, i u Voltigijinu: ,vermi-
noso' ,wurmvoll'. — U nase vrijeme u Sulekovu:
,wiu-msiichtig'.
GLISTA VAC, glistavca, m. vidi glista, a). —
U Sulekovu rjecniku : ,spulwurm' (,Lumbricus
teres').
GLISTAVOST, /. helminthiasis, stane (bolest)
glistava cejadeta, gliste. — U Sulekovu rjecniku.
GLISTE, /.^^Z. helminthiasis, bolest kad su gliste
u crijevima, vidi glista, b).
GLISTEN, adj. koji pripada glistama, kojemu
su uzrok gliste (o bolesti). — U Bjelostjencevu
rjecniku • glisteni beteg, glistina bolest ,vermina' ;
u Jambresicevu : glistena bol ,vermina'; u Volti-
gijinu: glisteni beteg.
GLISTICA, /. dem. glista. — Akc. se mijena
u gen. pi. glistica. — U StuUcevu rjecniku a u
nase vrijeme u Sulekovu: ,wiirmchen'. — S oso-
bitijem znacenima: a) glistica barska, Tubifex
rivulorum. J. Pancic, zool. 279. vidi glista, c).
— b) glistice, Teredo navalis L. G. L. Faber
251. vidi glista, e.
GLISTIN, adj. koji pripada glisti, glistama.
— U Bjelostjencevu rjecniku kod glisten.
GLISTENA, /. augm. glista, ali znaci sto i
glista. — Akc. se mijena u gen. pi. glistina. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjeenika u Belinu
(.lumbricus' 442b. yei^) gdje naj prije dolasi, u
Voltigijinu (v. glista), u Stulicevti (v. glista). a)
vidi glista, a), u rjecnicima i u nase vrijeme u
Dubrovniku. ,Kandelora, zima fora; veli Blaz
da je laz ; veli glistina da je istina^ Nar. posl.
u Dubrovniku. P. Budmani. — b) vidi glista, b).
Dici maloj lik od fjUstina. J. Vladmirovic 12.
— c) morski crvi slicni glistama. Kopat glistine
ili crvi, znaci vadit iz kala glistine. L. Zore, rib.
ark. 10, 352.
GLISTINAST, adj. vidi glistinav.
GLISTINAV, adj. vidi gUstav. — U StuUcevu
rjecniku (,taeniarum plenus, taeniarum morbo
laborans') gdje ima i glistinast s istijem zna-
cenem ; ovo je pos}edne mane pouzdano.
GLISTINICA, /. dem. glistina. — U StuUcevu
rjecniku.
GLISTLR, m. vidi klistir, grc. xlvatn'iQ, novo-
grc. yXvaTii'iQior. — U rukopisu xiv Hi xv vijeka.
Tvori ze semu glistirt sb ukropomt. Sred. }ek.
jag. star. 10, 113.
GLISTO, m. mali gruj. Ako je ovaj (gruj ili
ugor) velik, zovu ga ,ska|as', ako malahan, ,glisto'
(u Cavtatu). L. Zore, rib. ark. 10, 338—339.
GLISTOGON, m. lijek sto tjcra nadvor (goiti)
gliste. GJistogon , ,anthelminticum (remedium)'
,wurmwidriges mittel, wurmmittel'. I. Dezman,
rjec. lijecn. naz. 94.
GLISTOLIK, adj. slican glisti. — U jednoga
pisca nasega vremena. Glistoliko telo. J. Pancic,
zool. 239.
^ GLISTOMOR, m. lijek koji mori gliste. — U
Sulekovu rjecniku: ,wurmtod'.
GLISTOVANE, n. djelo kojijem se glistujc. —
Samo u StuUcevu rjecniku (,taeniarum morbus').
GLISTOVATI, glistujem, impf. bolovati od
glista. — U StuUcevu rjecniku (,taeniis laborare'
s dpdatkom da je rijec ruska), a u nase vrijeme
u Sulekovu rjecniku : ,an wiirmern leiden' kod
,\vurm'.
GLISA, m. vidi Giiso. — Akc. se mijena u
voc. Gliso. — Od prije nasega vremena i u Vu-
kovu rjecniku s dodatkom da je po istocnom
govoru. Glisa. S. Novakovic, pom. 56.
GLISAC, Glisca, m. mjesto uSrbiji u okrugu sme-
derevskom. Vinograd u Gliscu. Sr. nov. 1873. 1027.
GLISENDA, m. augm. Gliso. — U Lici. J.
Bogdanovic.
GLISEV, adj. koji pripada Glisu. Glisevo
Po).e, mjesto u Srbiji u okrugu kragujevaekom.
Niva na Glisevom Po}u. Sr. nov. 1861. 426.
GLISICA, m. dem. Gliso. — U Lici. J. Bog-
danovic.
GLISIC, m. prezime po ocu Glisi. Sem. srb.
1882. 202.
GLISO, m. hyp. Gligorije. — isporedi Glisa.
— Akc. se mijena u voc. Gliso. — Od xviii vi-
jeka i u Vukovu rjecniku s dodatkom da je po
juznom govoru. Gliso Sajkas. Glasn. ii, 3, 77.
(1706). Gliso Pecikozic. Nar. pjes. vuk. 2. 649
(medu prenumerantima).
GLISOVIC, m. prezime po ocu Glisu. — U
nase vrijeme. Milan Glisovi6. Rat. 78.
GLIV-, vidi g}iv-.
1. GLIVA, ./". struma, vidi glanda. — Moze
biti da je ista rijec sto t gjiva (koje vidi); ali
po glagolu glivati moglo bi se pomisUti i na ko-
rijen sto je kod glagola gutati ; znamenito je i
to sto pisci (osim Bjelostjenca koji i onako ne raz-
likuje \ od 1), u kojijeh ima ova rijec s aba dva
znacena, pisu je svagda s 1 za ovo znacene, as]
za drugo (,fungus'). ujjecnicima: u Vrancicevu:
,struma' (i u negovu ,Zivotu divic' : gliva ,id est
struma' 116), u Mikalinu, u Belinu 661->, u Bjelo-
stjencevu (v. keh|a), u StuUcevu.
2. GLIVA, /. planina u Hercegovini blizu Tre-
bina. — U Vukovu rjecniku, i u jednoga pisca
nasega vremena. Iz Trebina put do na brdfi
Glivu krsevit je. T. Kovacevic, op. 102. — u
drugoga pisca oblik je GJiva. Glasn. 20, 304.
GLIVAN, glivna, at^j. vidi glandav. — Samo
u StuUcevu rjecniku (,strumosus').
GLIVANE, n. n\jesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Niva u Glivanu. Sr. nov. 1875. 252.
GLIVATI, glivam, impf. glinuti. — U Le-
skovcu. M. Durovic.
GLIZA, /. vidi glanda. — isporedi 1. gliva.
— U nase vrijeme u Hercegovini. \i. Nenadovic.
GLIZICA, /. selo u Crnoj Gori u Bjelopavli-
cima. Glasn. 40, 20.
GLIZIJ iU GLIZIJEJ iU GLIZJEJ. m. ime
mjestu. — U Danicicevu rjecniku.: ,Glizej', crkva
je treskavacka iiuala blizu Ki'abtaua aive ;do
GLIZTJ
200
GLOBITI
Glizeja' (Glasn. 11, 131 god. 1336—1346; Glasn.
13, 375 XIV vijeka).
GLOB, m. vidi globa. — Samo u Bjclostjen-
cevii rjecniku: v. birsag.
GLOBA, /. multa, novcana pedepsa (kad je
ko osuden da plati nekoliko novaca), i sam novae
sto se tako placa. — Akc. se mijena n dat. situj.
globi, M ace. sing, globu, u voe. sing, globo, u
nom., aec., voe. pi. globe, u gen. pi. globa. —
Dolazi samo kod juznijeh Slavcna, te nece hiti
praslavenska rijec, isporcdi arban. gjob^, rum.
gloaba, novoQTc. xXona. — U nasem. jezikii jav(a
se od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,multa'), u Mikajinu (,poena, multa, supplicium,
castigatio , animadversio pecuniaria') , u Belinti
(,poena' 551a ; ,proscriptio' 214'^), u Bjelostjencevu
(kod multa 1, 793*'; vidi i glob), u Stulicevu
(,poena, multa'), u Vukovu (,die geldstrafe' ,mulcta'),
u Danicicevu (,mulcta'). a) sa znacenem sprijedii
kazanijem. globa se ,placa, uzim(e, udara, na-
mece', zabranuje se sto ,pod glohu^ ltd. ; uz globa
moze hiti genetivom potanc naznaceno kolika je,
Ho je. Gde gode se pri cri.kviji clovekt na kra-
)eve sude, da je globa crbkovna i posluhi. i ruka.
Moil. Serb. 565. (1322). Ako bude svada Bosna-
nina z Dubrovcaninomi. u Dubrovnici, da sudi
knezfc dubrovacki i sudije, a globa opcini. 101.
(1332). Osvobodi je cartstvo mi . . . oti, globe i
podani.ka (t. j. da so globa ne placa caru. D.
Danicic). 138. (1348). Ako se nade zlatart u
gradu kove dinare bezt vo|e carove, da se zlatart,
i^dene, a gradt da plati globu cto rece can..
Zak. dus. §af. pam. 49. Te globe da se uzimaju
na crfckovnyhi. (udehL. 50. Da su niki zakoni
pod globu stavjeni. A. Baci6 142. Koji prode,
globa je 10 forinti. 142. Kad vam zapovida za-
povidnik zemajski pod globu koju, vi ga slusate
za ne pasti u penu. J. Banovac, prip. 143. Upa-
daju u pedipsu globe dobara. I. J. P. Lucie, nar.
184. Khinka na globu pineznu odsudise. A. T.
Blagojevic, khin. 17. Al' je rada sirotina raja
koja globa davati ne moze. Nar. pjes. vuk. 4, 131.
Ne iznos'te globa ni poreza, ne iznos'te na raju
bijeda. 4, 134. I na raju globe navalismo. 4, 135.
Prodite se globa i poreza. 4, 142. A ostale
Drobnacke glavare pod zestoku globu ti udari.
4, 492. Sudije i upravite|i u turskome carstvu
dojako su 2iv}eli naj vise od globa. Vuk, rjec.
B9a (vidi i cijeli clanak kod globa). Bismo globe
goleme uzeli. P. Petrovi6, gor. vijen. 31. Zbor
ureza globu, ko prestupi (zakon). S. J^ubisa, prip.
34. Spicani da se produ sjeke i pase tudoga
pod globom. 164. Solo mi izjede oracega vola
u globu. 198. — u prenesenom smislu. Kada
ne cinimo ovo, dize Bog za globu od nespo-
znanstva oci. M. Eadnic 281''. Platico se globa
za svaki grijeh. 470''. — h) kao pedepsa uopce.
Ni globu hoc' kroz toj od zlocin primiti. N. Di-
mitrovid 92. Grijeh nosi muku i globu sobom.
M. Radnic 211''. Globa grijeha otaca dohodi na
sinove. 230'^ Novo zlotvorstvo, nova globa. A.
T. Blagojevic, khin. 17. — moze hiti da amo
spadaju i ova, dva j)'>'i')njera nekoga jnsca xvii
vijeka u kojima nije dosta jasno znacene: Ti
krivijoni razbi globo, vid slijeijijem drag donosi.
1. Akvilini 103. I .lezusa blag'sovjena nanii ukazi
ti smijena kad svufiemo piiti globo. 165. — c)
preneseno na samosiono vladanr, trsko podnositi,
vidi zuhuii. Vid Ga/.aric kroti Turke i I'lili globu.
J. Kavariin 139''. A sad mi jo tuzba dodijala
od mojega jadnoga iiaroda, da ne rnozo globe
podnositi. And. Kacic, razg. 36''. Nego kod nas
(pokladej kakono jodnu voliUu globu i jaram na
vratu ostaviSe. M. A. E,o|kovic, sat. A6a. Puk
so jo oslobodio od globo i pritiskana. A. Tomi-
kovic, ziv. 105. Kadno si sinove israelske od
globo i suzanstva kra|a Farauna izveo. G. Pe-
stali6 50.
GLOBAGIJA, VI. vidi globar (u zlom smislu).
— Postaje od globa turskijem nastavkom gi. —
U nase vrijeme. S toga sto je globagija, sto
no zna ni za Boga ni za dusu. M. D. Milicevic,
let. voe. 76.
GLOBAN, globna, ad), koji pripada glohi. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu:
globan: pjenez globni ,peeunia multatitia'. Trudno
je sluziti svijetu, i liegov razgovor i utjesene
jest globno (vidi globa, c)), ali ce jos mrze biti
kada se rastane od tebe. M. Radnic 304*. Globni
novci ,strafgelder'. Zborn. zak. 3, 726.
GLOBAR, globara, m. covjek koji gloh{.ava. —
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i voe. globaru i globare, globari.
— Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
koji globjava ,dor erprosser' ,extortor' i u Da-
nicicevu (globari. ,qui mulctas colligit'). Globari,
koji stoje pri sudijaht, cto osude sudije, i uiii-
savhso dade globaromt, ty globe da uzimajutb
globarijo. Zak. duis. saf. pam. 49. Zapovedami.
vojevodanib, knezovomt., zupanomt,, carinikorai.,
globaromb, katunaromi. i vsakoga stajantja Judemb
slugamL nasijemb. Mon. sorb. 485. (1461). — u
nase vrijeme moze znaciti .sto i zulumcar (ispo-
redi globa, c)). Noma pravoga sudije nego sve
globari. Vuk, rjec. 89*. On (je) globar i zulumcar.
P. M. Nenadovic, mem. 47.
GLOBARI, m. pi. selo u Srhiji u okrwjii ja-
godinskom. K. Jovanovic 108.
GLOBARICA, /. ime mjestima. a) selo u Jiosni
u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 148. — h)
mjesto u Srhiji u okrugu rudnickom. Sena u
Globarici. Sr. nov. 1873. 111.
GLOBARINA, /. iznos globe. M. Pavlinovic.
GLOBAZITI, globazim, impf. (?) na jednom
mjestu u rukopisu xiv vijeka s nejasnijem zna-
cenem. Aste (moj zivot) jos(tb) i u grbiibci, da
globazitb i da idetb kb svo(je)j matici. Starine.
10, 276.
GLOBEZ, m. globjetle. — U Sulekovu rjecniku:
,orpressung'.
GLOBICA, /. 71 Danicicevu rjecniku: zasolak
koji je 1314 pripadao crkvi arhandelovoj u l^o-
snovu (Glasn. 13, 293). pomine se kasnije istoga
vijeka. Selo Bokovo si. zaseltkomt Globicomb.
Glasn. 27, 290. (1347).
GLOBIS, m. vidi globus. — Na jednom mjestu
u pisca XVIII vijeka. Ako 'e globis svud pristao
bio postav^en na ravninu, samim puntom tu bi
stao. J. Kavanin 435''.
GLOBITI, glibim, impf. multare, pedepsati
glohom. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur.
globimo, globite, M aor. 2 i 3 sing, globi, u part,
praet. pass, globjen. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecniku u Vrancicevu (,multare; punire') gdjc
naj prije dolazi, u Mikajmu, u Belinn (,mulcto'
551a), )i Stulicevu (,mulctare'), u Vukovu (,um
geld strafen' ,mulcto'). a) sa znacenem sprijeda
kazanijem. drugijem akuzativom (osim ohjekta)
moze biti izreceno, kolika je gloha. Vec on globi
preko mjoro Judo. Nar. pjes. vuk. 4, 381. Globicu
to hiladu dukata. Nar. pjes. stoj. 1, 74. Kad
mo globise, kriva mo nadoso. Nar. posl. vuk. 119.
Globili su ga Turci sto grosa. Vuk. rjed. 89*.
Mo/.o biti ila i-o irdokoga globiti. grada. 64, —
GLOBITI
■201
GLODAR
b) mozc znaciti i uopce dcrati, (jrahiti, tjuliti,
pa po tome i miiciti, vladnti zulumom (isporedi
globa, c)). Jase jih globiti. D. Barakovic, jar.
i07. Vladaoci iias globe. I. Ancic, ogl. 152.
Predislav ki globjase podloznike bogatije. J. Ka-
vaiiin 245''. On zapoce globiti sirote. Nadod. 140.
Nas ce robit i globiti neprijate|i. Zgode. 14.
Globe i deru vilajet ni kriv ni duzan. D. Obra-
dovic, ziv. 65. Docekajte neznana deliju, nit' ga
bijto, niti ga globite, vec ga ziva meni dovedite.
Nar. pjes. vuk. 2, 78. On narod do gole duse
guli i globi. M. Pavlinovic. Globiti ,erpr6ssen'
,extorquere'. B. Petranovic, rue. kii. 34. — u
jednoga pisca xvm vijeka preneseno na suhjelcat
glad: Glad, koji globijase Kanaana. D. E. Bog-
danic 14. — u istoga pisca ima i reciprocno glo-
biti se, muciti se, progoniti se (jedno drugo) :
Sest godina globise se (Cijalcsar i Halijat) s ve-
likijem prolitjem ki'vi. 61.
GLOBIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,puniens,
castigans'. — nepoHzdano (i s toga sto je zna-
ccne alctivno).
GLOBIV ANE, n. djelo kojijem se globiva. —
U Vukovu rjecniku.
GLOBIV ATI, globivam, impf. vidi globjavati.
— if Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori.
GL0B;^AVANE, n. djelo kojijem se globjava.
— U Vukovu rjecniku.
GLOBl^AVATI , gl6b|avam, imjif. iterativno
prema globiti ; razlikuje se od globiti i tijem sto
se kod globjavati jacc istice znacene: silovati na,
placahe globe. — Akc. kaki je u inf. taki je n
praes. 3 pi. glob|avaju, a aor. globjavah, u ger.
pracs. globjavajuci, u ger. praet. globjavavsi, n
part, praet. act. glob|avao ; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U nase
vrijeme i ii Vukovu rjecniku: koga ,geldstrafen
erpressen' ,mulcto'. Ostale se|ake aga nudi da
mu se prodadu, pa ako nece, on im zatvora stoku
kad nade na zemji onijeh svojijeh cifcija, i glo-
bjava ih dok mu se naj poslije i oni ne prodadu.
Vuk, rjec. 826''. Pa ga Turci sve bijedili koje
za sto i globjavali. poslov. 54.
GLOB^jENE, n. djelo kojijem se globi. — Iz-
medu rjecniku u Stulicevu: globjene i globjene.
Zlocinstva javnoga nasija globjenem cini se kriv-
cem svaki, koji : a) osobi kojoj nane.se u istinu
nasije, hoteci ju time primorati, da sto ucini,
trpi ili podnosi ili propusti ; b) budi posredno
budi neposredno, budi pismeno budi ustmeno,
usprijeti komu povrijederiem tijela, slobode, po-
stena ili vlastnictva. boteci time onoga, komu
prijeti, prisiliti, da sto ucini, trpi ili propusti.
Ka/n. zakon. 1, 46. — U jednoga pisca xvm vi-
jeka grijeskom globene : Od kuda biva da oni
lakoinac nikada ne moze zadosti uciniti neza-
sil.Jivomu grabjenu svoga prozdrloga srdca, ko-
liko mu drago prozdirao puk Bozji silom i glo-
beriem? A. Tomikovic, gov. 128. Puk ne mo-
guci podnositi niovo globene. ziv. 21.
GLOBNICAR, m. vidi globar. — U jednoga
pisca nasega vremena. Odavna Osmanlija tezi, da
povrsi i zem|u i grade, a namjesti svoje globni-
care. Osvetn. 4, 40.
GLOBNIK, m. vidi globar. — U jednoga pisca
xvm vijeka. Da budu globnici tvrdovratnosti
vase. J. BanoA'-ac, blagos. 288. — U nase vrijeme
u Sulekovu rjecniku: ,expilator'.
GLOBODEEI, w. pi. selo u Srbiji u okrugu
krusevaikom. K, Jovanovic 128.
GLOBODERICA, /. sdo (isto Ho Globoderi?).
— I'rijc nasega vremena. Globoderica (selo). S.
Novakovic, pom. 130.
GLOBOVIK (Globovic?), m. ime mjestu. —
Prije nasega vremena. Globovikt. S. Novakovic,
pom. 130.
GLOBUS, m. vidi lopta, lat. globus. — ispo-
redi globis. — TJ jednoga pisca cakavca xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu : globus,
okrug, oblina, okolisce ,globus'. 2. okrug nobeski
,gIobus coeli, sphaera coelestis'. 3. okolisce sun-
ceno ,circulus solis*. 4. zrno puskeno ,globus,
pila muralis, pila plwmbea, martio barbulus, globus
tormentarius'. 5. kugja ka se med kugline tace
, globus, sphaera, pila'. — Imate globusi (vidi 4
u Bjelostjencevu rjecniku), imate i praha. B. Kr-
narutic 28.
GLOCA, /. s^iva i breskva koja se rascijepiti
ne da. — isporedi glodva, prema cemu ce hiti
ipokoristik. — U Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u Barani.
GLOCATI , glocam , impf. vidi glockati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. glocajfi,
u aor. gl6cah, u ger. praes. glocajuci, u ger. praet.
gl6cavsi, u part, praet. act. glocao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 .sm^. —
Glocati, ugrizati, a ne ujedati (kao koi'i kor'ia).
glocati se, glockati se. u Lici. V. Arsenijevic.
Kad koni okrenu glave jedan drugome, pa zubma
griskaju se po ledima, kaze se : eno se glocaju.
u Dobroselu. M. Medic.
GLOCKA]!vIE, n. djelo kojijem se glocka. — U
Vukovu rjecniku.
GLOCKATI, glockam, impjf. dem. glodati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, glocka). —
U Vukovu rjecniku gdje ima i reciprocno glockati
se: jsich (scherzend) beissen, von pferden' ,mor-
sicare se': glockaju se koni. — isporedi glocati.
GLOCNUTI, glocnem, pf. jedan put ugristi,
griznuti, perf. prema glockati i glocati. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, glocnu ; part, praet.
pass, glocnut). — U Vukovu rjecniku: ,einmal
anbeissen (als dim. v. glodati u pf. v. glockati)'
,admordere'.
GLOCEVO, n. selo u hrvatskoj krajini blizu
Soline. Schem. zagr. 1875. 18.
GLODAC, gloca, m. vidi glodalac. — U poslo-
vici nasega vremena. U selu gladac, a u doinu
glodac (veli se o covjeku koji se drugim izvan
svoje kuce pokazuje blagim i |ubeznim, a donia
svoje ukucane jede, cangriza, neprostano kori i
kara). Nar. posl. stoj. 74.
GLODACA, /. ime (izmisleno) mjestu. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Koji dos'o do
strane Glodace, taj ne moga' vode ni pogace.
Nar. pjes. kras. 1, 76.
GLODACI, adj. pridjev zubu kojijem se glode
(kao sto SIC n. p. zubi u misa, isporedi glodar,
glodavac). — U §ulekovu rjecniku: glodaci zub
,nagezalin'.
GLODALAC, glodaoca, m. onaj koji glode,
isporedi glodalo, glodac, glodar, glodavac. — U
Stulicevu rjec7iiku : glodalac, glodalca i grijeskom
glodaoc.
GLODALO, m. vidi glodalac. — U Stulicevu
rjecniku kod glodalac.
GLODANE, n. djelo kojijem se glode. — ispo-
redi glodeiie. — U Voltigijinu rjecniku (glodaiie
i glojene), u Stulicevu, u Vukovu.
GLODAR, glodara, m. (zooh) vidi glodalac —
GLODAE
202
1. GLOG
U pisaca nasega vremena koji upotrebjavaju ovu
rijec za vas razred (glires, rosores) sisara, sisa-
vaca (mammiferi) koji glodu (predni im zubi
svagda rastu), kao sto su misi, zecevi, dabri ltd.
Glodari ,glires'. J. Pancic, zoolog. 181. i u Su-
lekovu rjecniku: ,nagethier' (,rosores').
GLODATE^AN, glodatejna, adj. u Stulicevu
rjecniku: ,corrosivo' ,erodendus' ; uz ovo ima i
glodav. — oboje sasma nepouzdano, i znacene je
II talijanskom aktivno, a u latinskom pasivno.
GLODATI, glodem, inq)/. rodere, gristi, ali
kad je objekat nesto tvrdo, te se istom malo po
nialo naokolo maze odgrizati Hi strugati zubima ;
kaze se o cejadetu, a jos cesce o zivincetu (psu,
misu, crvu itd.). — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. glodah, u aor. 2 i 3 sing, gloda, ii
ger. praes. gloduci, u part, pract. net. glodao,
glodaia, u part, praet. ^Jrts.s. glodan ; u ostaUjem
je oblicima onaki kaki je u inf. — Rijei^ je pra-
slavenska, isporedi stslov. glodati, rus. r^o/\aTi.,
Ces. hlodati, po^. glodac. — U oblicima sadasnega
vremena nastavak je j, te je osnova glod kod
stokavaca, a kod cakavaca gloj (glojem itd.) ; ali
je u Bjelostjencevu i Jambresicevu rjecniku praes.
glodam. — Grijeskom se cini i inf. i oblici pro-
sloga vremena od osnove sadasnega vremena : Ka
bi iznutra glojala i grizla. A. Georgiceo, nasi.
306. Jer kon tebe stotinu godina narod gloda
(aor.) sudbiua nemilna. Osvetn. o, 2. — Izmeda
rjecnika u Belinu (glodati ,rodo' 630b), ^^ Bjelo-
stjencevu (glodam, glodem, hrstam, hrumam ,os
rodo, abrodo' ; glodem, glojem ,obmordeo, circum
mordeo, rodo' ; glodem se ,coiTodor'), u Jambre-
sicevu (glodam ,rodo'), u Voltigijinii (glodati,
glodem, glojem ,rosicare, rodere' ,nagen' ; glodati
se ,rosicarsi, consumarsi, arrabbiarsi' ,sich griimeii'),
u Stulicevu (glodati, glodem ,rodere, corrodere'
i glodati, V. glodatij, u Vukovu (glodati, glodem
,nagen' ,rodo').
a. aktivno. a) u pravom smislu. Nacetb misL
glodati uzy mreznije. Stefanit. star. 2, 289. Zasto
pas kos glode i o nu zub krsi? D. Eanina 122a.
Ako si meso izio, a ti kos' glodi. (D). Poslov.
danic. 3. Ko glode gvozdje, slomit ce zube. (D).
46. Tako da se mlogo puta okrvavi gloduci i
struzuci onu kost. F. Lastric, ned. 418. Glode
katance. (Z). Glode romazine. (Z). Glode iizdu,
mi zaludu. (Z). Poslov. danic. 24. Pas vrtarski
niti kosti glode niti je drugomu da. (Z). 94. Pas
verige sve zubima snazno glode. N. Marci 58".
Ni pas gole kosti ne glode. Nar. posl. vuk. 222.
Sto nije gledati, nije ni glodati. 358. — b) dete-
rere, u sirem smislu, taruci, struzuci (ne zubima)
ciniti da nesto (objekat) jtostaje sve to mai'ic.
Toliko ni kipuc zeleza tvrda kus, ali ga glode
bru8. D. Barakovic, vil. 268. — amo mogu spa-
dati i ovi prinijeri (u metaforickom smislu) :
Vrijeme glode, a smrt kosi. J. Kavaiiin 136".
Kad mladosti polak prode, onu polu vec smrt
glode. V. Dosen 46^. — c) rjede je objekat ono
.sto se gloduci odgriza od cega tvrda, i §to moze
hiti i mekano. Glojuc meso der do kosti. M.
Marulic 300. Meso s ovakova pleca ne vaja glo-
dati nego se ocupa prstima. Vuk, ziv. 238. —
d) kao gristi uopce, i kad objekat nije sto tvrdo
frijetko). Pohlepfivac . . glode svoju vlastitu
krv (metaforicki). M. Kadnic 51b. kako jedne
matere namazu pelinom bradavice, da se od sise
dite odbije, ter da je vece ne glode. L. l^ubuski,
pism. 10.
b. sa se.
a) refleksivnu. aaj u pravom smislu. vidi u
Bjelostjencevu rjecniku. — bbj u prcncsenom smislu,
jediti se u sehi, wuciti se, isporedi gristi se, jesti
se. vidi u Voltigijinu rjecniku.
b) reciprocno, u prenesenom smislu, progoniti,
miiciti jedno drugo. isporedi kod gristi, klati.
Gdje joj nisu gospodari stalni, vec se glodu od
postana nena. Osvetn. 6, 26.
GLODAV, adj. vidi glodate|an.
GLODA VAC, glodavca, /«. (zool.) vidi glodar.
— U Sulekovu rjecniku: ,nagethier' (,rosores').
GLODA VICA, /. crv sto glode (i u prenesenom
smislu). — U Sulekovu rjecniku: ,nagewurm'.
GLODI, m. (?) pi. selo u Bosni u okrugu Dui'ic
Tuzle. Statist, bosn. 164.
GLODISKA, /. Lagurus ovatus L., neka traoa,
zecji rep, zecji repic. na Bracti. A. Ostojic.
GLODNICA, /. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 236.
GLODNA, /. rosio, glodane. — U Sulekovu
rjecniku : .genage'.
GLODOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
fravnickom. Statist, bosn. 192.
GLODAJA, m. prezime u Foci u Hercegovini.
M. Medic.
GLODAJIC, m. prezime. — isporedi Glodaja.
— U nase vrijeme. Nikola Glodaic. Nar. pjes.
petr. 1, 352 (medu predbrojnicima).
GLODATI, vidi glodati.
GL(JDENE, n. vidi glodane. — Nacineno od
osnove sadasnega vremena. — Samo u Bjelostjen-
cevu rjecniku (glojene) i u Voltigijinu (glojene
kod glodane).
GLODVA, /. breskva koja se ne moze rascijepiti,
da otpadne od koscice. — isporedi gloca. — Po-
staje od osnove sadasnega vremena glagola glo-
dati. — U Vukovu rjecniku s dodatkom da se
govori u Srijemu.
1. GLOG, gloga, m. Crataegus L. , neki grm
po kojemu su bodje, neke se vrstc zovu i bijela
draca, kao suprotno ,crnoj drctci'. — Akc. kaki
je II gen taki je u ostaUjem padezima, osim nom.
sing, i voc. gloze, (jjl. glozi? glogovi?). — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. glogi., rus. r^or't
(Cornus sanguinea L., a Crataegus je ^^o/^'b),
ces. liloh, po],. glog. — Korijen je indoevropski
glo^h Hi glOgh, isporedi grcki yXM/i\, rt, vrh,
■.XCd/j.;, osje (naklasu), ■.■ULaac, jezik. A. Bezzen-
berger, beitr. 6, 237. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,spina alba' 700"), u Bjelostjencevu (glog,
glogovina ,rhamnus, albus spinus, oxyacantha,
oxicanthos'), u Voltigiji)iu (.spina, siepe' ,dorn'),
u Stulicevu (,spina alba, rhamnus') , u Vukovu
(,der woissdorn' , Crataegus Linn.'), u Danicicevu
(glogt ,crataegus'). a) s pravijem znacet'iem. Meda
jo Golubovcima isla ,u glogb' (Glasn. 15, 293
god. 1348 1*). D. Danicic, rjec. 3, 576. Dokle god
ne dodose na glog. K. Pavic, ogl. 193. Glog,
Crataegus L. B. Sulek, im. 90. Glog bijeli, Cra-
taegus monogyna L. (Pancic). Glog crni, licio
(u starijem rukopisima), 1. Crataegus nigra et
melanocarpa WK. (Pancic) ; 2. Prunus spinosa L.
(Sabjar). Glog crveni, Crataegus oxyacantha L.
(Pancic). 91. Glog, 1. Crataegus monogyna Jacq.
2. Pyrus amygdaliformis Vill. Cas. ces. muz.
1852. 2, 50. Crveni glog, einsamige mispel, Me-
spilus monogyna. G. Lazic 133. — bj na jednom
mjestu u narodnoj pjesmi kao da znaci: glogiiia
(Hi coll. glogine). Volim s dragim po gori hoditi,
glog zobati, s lista vodu piti. Nar. pjes. vuk.
1, 220. — c) gloga mi! vidi bog, 2, c) bb) ccc)
(I, str. 474'»;. — d) imc injestima. aa) Glog Novi
1. GLOG
203
glogovck!;
i Glog Stari, dva sela u Hrvatskoj u podzupaniji
krizevackoj. Pregled. 67. — bb) u Srbiji. aaa)
ime mjestima: u okrugu bioyradskom. Niva kod
Gloga. Sr. nov. 1861. 289. — u okrugu pozare-
vackom. 1870. 82. — u okrugu kneztvackom.
1875. 519. — bbb) Stari Glog, selo u okrugu vran-
skom. M. D. Mili6evic, kra|. srb. 307.
2. GLOG, w). drvena sprava kojom se klepece.
— Od XVIII vijeka. Domacijem glogom kleca
po selu na jaja. (Z). Poslov. danic. 19. Glog,
Bogisic mi pisa da se tako zove neka sprava dr-
vena kojom se klepece. (D. Danicic) xi.
GLOGINA, /. Crataegus L. (fructus), plod )ia
glogu. — Akc. se mijena u gen. pi. gloglna. —
Moze biti i praslavenska rijec, isporedi ces. hlo-
hyne. — U nasernu se jeziku javja od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikafinu (glogine
,baccae oxyacantae*), u StuUcevu (glogine ,baccae
oxyacanthae'), u Vukovu (,die frucht des Aveiss-
dorns' ,fructus crataegi'). a) s pravijem znacenevi
kazanijem sprijeda. Loza ne moze trnina ni
glogiiia dati nego grozdje. M. Divkovic, zlam. 6a.
Pod', mlati glogine. (Z). Poslov. danic. 97. Gladnu
svatu divjakine u slast idu, i glogine. V. Dosen
37''. — i kolektivno. On se mece glogiiiom, a
devojka trninom. Nar. pjes. vuk. 1, 355. — b)
vidi glog, a). Jes' navrco na gloginu grozde?
Osvetn. 1, 17. Krivopere motaju se corde ko
sarene uz gloginu guje. 2, 142. Glogina, oxya-
cantha, acuta spina (u starijem rukopisima), 1.
Crataegus oxyacantha L. , 2. fructus Crataegi
(Vuk). Glogine pitome, mespilus prima (u ruko-
pisu xviii vijeka) , Crataegus azarolus Willd.
B. Sulek, im. 91.
GLOGLOTANE, n. djelo kojijem se glogloce.
— U Belinu rjecniku (sa starijim oblikom glo-
glotanje) 337a.
GLOGLOTATI, gloglocem, impf. vidi kaukati.
— isporedi glogotati. — Onomatopeja. — U
Belinu rjecniku (,cantar del gallo d' India' 337a).
GLOGOC-, vidi glogot-.
GLOGODANE, n. djelo kojijem se glogode. —
U Belinu rjecniku (sa starijim oblikom glogo-
danje , fervor' 144'').
GLOGODATI, glogodem, impf. vidi glogojati.
— U Belinu rjecniku (,sonore fervere' 144'').
GLOGOJ, m. klokun, kluc, klokot. — isporedi
glogo}, glogot. — U StuUcevu rjecniku: ,il getto
che fa 1' acqua o altro liquore nel suo gorgn-
gliamento' , liquor exultim aestuans'.
GLOGOJANE, n. djelo kojijem se glogoje. —
U Belinu rjecniku (st' starijim oblikom glogojanje
.exaestuatio' 353'') i u StuUcevu.
GLOGOJATI, glogojem, tmjj/. klacati, kloku-
hati, klokotati. — Onomatopeja. — U Belinu rjec-
niku (,exaestuo' 353''), u Voltigijinu (glogojati,
glogojem ,gorgogliare, il rumoreggiare dell' acqua'
,platschern'), u StuUcevu.
GLOGOl^, m. vidi glogoj. M. Pavlinovic.
GLOGON, OT. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mcna. Glogonb. S. Novakovic, pom. 130.
GLOGONAC, Glogonca, m. prezime. — U nase
vrijeme. Sem. pi'av. 1878. 87.
(rLOGONA, m. vidi kod glogonaca.
GLOGONACA, /. divja guska (u bosanskoj
krajini). M. Ruzicie. Ticu s dugijem vratom,
a velika je koliko guska, zovu ,glogonacom' i
,vremenacom'. a u sali i zensko cejade visoko
tanko, jos ako je poduga vrata, zovu ,glogo-
nacom': ,Jesi li vidio kolika jo ona glogonaca V
dovatila bi s neba tarane' ; a muskome reku ,glo-
gona'. ,La! koliki je onaj glogona!'. u Lici. J.
Bogdanovic.
GLOGOSTICA, /. seoce u Hercegovini. Schein.
herceg. 1873. 174.
GLOGOT, m. vidi glogoj. — U Parcicevu rjec-
niku : ,gorgoglio'.
GLOGOTANE, n. djelo kojijem se glogoce. —
U StuUcevu rjecniku: glogotane i glogocane.
GLOGOTATI, gl6gocem, ini})/. vidi gloglotati.
— U StuUcevu rjecniku: glogotati i (po osnovi
prezenta) glogocati ,canere (de gallo indico)*. iz
nega u Sulekovu: ,haudern'.
GLOGOV, adj. crataegi, koji pripada glogu.
— Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (glogovo
zn'ie kod glogovina) * u Vukovu (n. p. kolac,
list ,weissdorn-' , crataegi'). Naj boji jest glogov
trn. I. Jablanci 180. Obojici glave odsijece, nabi
obje na glogovo koje. Nar. pjes. vuk. 4, 333.
Bez glogova koca nista mu biti ne moze. (Nece
lasno umrijeti, vec ako da ga ubiju — kao vam-
pira). Nar. posl. vuk. 11. Na putu mu broc
(i glogovo trne)! (Vaja da se to naj prije go-
vorilo vampiru, jer za liega kazu da se boji glo-
gova trna; a sad se govori za svakoga koga
nijesu radi da dode). 190. — Us neke supstantive
kao imena mjestima. , Glogova Greda', selima u
Bitvi koja je car Lazar dao Ravanici isla je
meda ,na Glogovu Gredu za Crtnu Mlaku' (Sr.
}et. 1847. 4, .54 god. 1381). D. Danicic, rjec. 1, 209.
— Glogova Eupa, mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Vinograd u Glogovoj Rupi. Sr. nov.
1873. 691. — Meda selu Babama isla je na Glo-
govi StudentcL. Dec. hris. 15, 84.
GLOGOVA, /. ime mjestima. a) selo u Bosni
u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 150. — b)
grad u Sleziji pruskoj, nem. Glogau. u rukopisu
xviii vijeka. Pod gradomb Glogovomt. Glasnik.
20, 18. (1767). i u Sulekovu rjecniku : ,Glogau'.
GLOGOVAC, glogovca, m. glogov stap, kolac.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je ii ostalijem
padezima osim nom. i ace. sing, i gen. pi. glo-
govaca. a) sa znacenem sprijeda kazanijem. —
u nase vrijeme i it Vukovu rjecniku : glogovac,
t. j. kolac ili stap ,ein stab oder pfahl von weiss-
dorn' .baculus aut palus crataeginus'. Pjevala je
tica na glogovcu: . . . Nar. posl. vuk. 249. — bj
kao ime mjestima. aa) tri sela u Bosni: aaa) u
okrugu bihackom. Statist, bosn. 104. — bbb) u
okrugu Done Tuzle. 128. — ccc) u okrugu trav-
nickom.. 192. — bb) sest sela u Srbiji. aaa) n
okrugu cuprijskom. K. Jovanovic 181. — bbb) u
okrugu knezevackom. 113. — ccc) u okrugu kra-
jinskom. 122. — ddd) u okrugu sahackom. 178.
— eee) zaselak u okrugu uzickom. 161. — fff)
selo u okrugu pirotskom. M. D. Milicevic, ki-a}.
srb. 234. — cc) tri sela u Hrvatskoj (kajkavski
Glogovec). aaa) u podhipanijikrapinsko-toplickoj.
Pregled. 56. — bbb) u podzupaniji koprivnickoj.
74. — ccc) u podzupaniji zagrebackoj. 21.
GLOGOVACA, /. glogova batina. — U Vu-
kovu rjecniku: ,ein stock von weissdorn' ,baculus
crataeginus'. — I ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Livadu u Glogovaci. Sr. nov.
1875. 248.
GLOGOVACKI, adj. koji pripada Glogovcu.
Glogovacka (opstina). K. Jovanovic 122. 178. 181.
Niva u glogovackom po}u. Sr. nov. 1870. 318.
GLOGOVAK, glogovaka, m. vidi glogovac. —
U Srbiji. V. Arscnijevid.
GLOGO VCIC, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
GLoaovcic
201
GLOTA
smcderevskom. Zemja u Glogovcicu. Sr. iiov.
1870. 759.
GLOGOVICA, /. imc vijestima. a) u Srhiji:
selo u okrugu aleksinackom. K. Jovanovic 91.
od XIV vijeka. ,Glogovica', medu selima koja je
car Lazar dao Ravanici bila su dva toga imena :
jGlogovica doiia i Glogovica goriia' (Mon. serb.
198 (fod. 1381). to ce iDiti sadasne dvije Glogo-
vice: jedna u okr. aleksinackom a druga u kra-
jinskom. D. Danicic, rjec. 1, 209. — b) jos jednu
Glogovicu blizu Novoga Brda dade Hilandaru
despot Stefan 1411 (Mon. serb. .570). i to selo
ima i sad (Hahn, reise. 169). 1, 209. — c) selo
II hrvatskoj krajini u okrugu hrodskom. Eazdijel.
kr. 13.
GLOGOVICKI, adj. koji pripada Gloyovici.
Glogovicka (opstina). K. jovanovic 91.
GLOGOVINA, /. glogovo drvo. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mika(inic (glogovina,
kostrika, trn ,oxyacanta') gc^je naj ji'i'ij^ dolazi,
a Belinu (,oxiacantha' 533a), ?t Bjelostjencevu
(1. vidi kod glog. 2. glogovina ili zriie glogovo
,bacca oxyacanthae'), ti Stulicevu (,oxyacantha'j,
It Vukovu (,weissdornholz' ,lignum crataegi'). a)
S(i znacenem sprijeda kazanijem. u Vukovu rjec-
niku. — h) vidi 1. glog, a). Glogovina imade
tvrdo i stalno drvo. I. Jablanci 179. Glogovina,
oxyacantha (u starijem rukopisima), Crataegus
oxyacantha L. (Vodopic). B. Sulek, im. 91. d
izmcdu rjecnika u Mikajinu, u Belinu, u Bjelo-
stjencevu, u Stulicevu. — c) vidi glogiiia. u Bjelo-
stjencevu rjecniku. — d) glogovo Usee. Kada
jare brsti glogovinu. Osvetn. 1, 62.
GLOGOVIT, adj. po kojemu je X)orastao glog.
— U Parcicevti rjecniku: ,prunoso'.
GLOGOVNICA, /. selo u Hrvatskoj u pods:a-
paniji krizevackoj. Pregled. 67.
GLOGOVNAK, m. Pieris crataegi, jepir, cija
gusjenica zivi na glogu. — V Sulekovu rjecniku.
,weissdornvogel' (,Papilio crataegi').
GLOGOVSKO PO^E, n. nijesto u Srhiji ii
okrugu knezevackom. Niva u Glogovsko Po|e.
Sr. nov. 1865. 415.
GLOMACAN, glomacna, adj. vidi glomazan.
Glomacan, grdan, nezgrapan. P. J. Markovic.
GLOMAT, m. vidi glomatane i glomot. — Akc.
je zahijezen prerna glomot i p)0 tome sto u dva
primjera ima znak da je a dugo. — U jednoga
pisca Bosnaka xviii vijeka. Ne fiujete sad u
crkvi nikakova radosna glasa ni vesela, nego
zalostan niki ,glomat', i tugovanjo u svakomit
govorenju. F. Lastric, test. 144^. Tolika zalost
ucini se i buka da se cu ,glomat' u druga mista.
202". (Djavao) s velikom rukom i glomatoni
tako da se svi pristrasise, izade i utece u pakao.
svefc. 142»'.
GLOMATANE, tt. djelo kojijem se glomata.
isporedi glomat. — Stnriji je ohlik glomatanje.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
Ifinu : glomatanje, klapanjo ,strepitus, sonitus'. Sto
pomade glomatanje usta, gdi je srce nijemoy
M. Divkovic, bes. 815>*. Tko jest daleko od svake
bake i glomatana. M. Radnic 436".
GLOMATATI, glomatam Ci7t glomacem?), impf.
strepere, hucati, calakati. — Fo svoj prilici rijec
onomatnpejska. — isporedi glomot. — U Mika-
{inu rjecniku (vidi i glomatane) : glomatati, kla-
pitati, kiapiti ,atrepo, concrepo', / u Stulicevu:
(zlo pnpisano iz Mika(ina) glometati, glome^ati.
GLOMAZAN, glomazna, adj. tardus, inhabilis,
trom, nespretan, nezgroman. — Moze hiti srodtut
s glomot i glomatati. — U nase vrijeme. Do
sad sam pridizao curke, jagance, prasce, kosnice
i drugu glomazuu sitnuriju; a od sada cu da
trazim samo pare. M. D. Milicevic, zim. vec. .301.
Ma da je tako puia i glomazan, on je ij)ak za
cudo brz. 320. U glomaznoj fijoci od stola. M.
P. Sapcanin 1, 33 — 34. — adv. glomazno, (u tro-
binskoj nahiji) vidi nespretno. N. Ducic.
GLOMOT. m. buka, calakane, isporedi glomat,
glomatane. — U Vukovu rjecniku : ,gerausclx'
jStrepitus'.
GLOMOTATI, glomocem, imp. vidi glomatati.
— U Parcicevu rjecniku.
GLONTA, /. vidi glunta. — U Sulekovu rjec-
niku: ,muskete'.
GLORATI, gloram, impf. Graditi mrezu na
skalice zovu ,glorati' mrezu na skalice ili na
civijeru. L. Zore, rib. ark. 10, 335—336.
GLORIJA, /. vidi gromula. B. Musicki.
GLOSA, /. sto je napisano u knizi, u ruko-
pisu na kraju strane za tumacene koje rijeci ili
recenice, lat. glossa. — isporedi glosa, gloza,
gloza. — I] jednoga pisca xvii vijeka. Govori
glosa svrhu onijeh rijeci od syetoga Ivana. M.
Orbin 282. u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,glosse'.
GLOSIRANE, n. djelo kojijem se glosira. Ra-
dostno glosiranje vile Sloviiikiiie vrh cestito nad
prusijanskim generalom Fouquet obdrzano izvrsne
vitorije. M. Kuhacevic 131.
GLOSIRATI , glosiram , impf. ciniti , jnsati
glose, tumaciti. — U jednoga pisca cakavca xvm
vijeka. Hoc' znat kako? slusaj, evo ti prohoda,
ti pak, vilo moja, glosiraj vrh toga. M. Kuha-
cevic 132.
GLOSA, /. vidi glosa. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Za to glosa govori da ce biti krivci. I.
Ancic, svit. 54. Za to glosa svrhu Markova p.
11. govori . . . 148.
GLOSAC, Glosca, m. mjesto u Srbiji u ojcrugu
smederevskom. Vinogradski plac u Gloscu. Sr.
nov. 1866. 42.
GLOSAK, m. mjesto u Srhi^ji u okrugu kneze-
vackom. Niva u Glosaku. Sr. nov. 1871. 180.
GLOSAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom,. Niva u Glosaru. Sr. nov. 1874. 369.
GLOSCE, n. u Stilekovu imeniku: Glosce, Tri-
bulus terrestris L. (Visiani), v. glosje. 91. —
Bijcc je vrlo sumniva: po svoj prilici insac u
kojega. ju je Sulek nasao, zlo je jirocitao rijec
glosje u Stulicevu rjecniku (vidi kod glozjo), ili
je htio ispraviti.
GLOSCIC, m. dem. glog. — U Vukovu rjec-
niku.
GLOSIN, m. vidi ovsika, vlasuja. — U nakc
vrijeme u Dalmaciji. 1. A vena fatua L. 2. A.
s^empervirens Villars. 3. A. atherantha Portenschl.
Gas. ces. muz. 1852. 2, 50. B. Sulok, im. 91. i u
Sulekovu rjecniku: ,gauchhafer'.
GLOSKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Niva u Gloski. Sr. nov. 1866. 199.
GLOTA, /. familia; pauperes; herba inutilis;
sordes. — Rijec je stara nepoznata postana, ispo-
redi .s'^.sZor. glota. turba, malorus. hlota, tiska (i
rum. gloata, svjetina). — Vala da je naj starije
znacene bilo: svjetina, vreva, tiska, a iz ovoga
su se razvila sadasna. — V nasemu se jeziku
jav^a od xvm vijeka (vidi kod c) i d)), a iz-
medu rjecnika u Vukovu: 1. (u Crnoj Gori) ,die
anuen' , pauperes'. 2. cejad, t. j. zena i djeca ,dio
GLOTA
205
GLOZITI SE
familie i. e. weib iind kinder' ,familia': de je
tvoja glota? (pitaju vojnici [na krajini kad se
boje Turaka da ih ne porobe] jedan drugoga).
3. nekako dubre ii zitu ,arb unkraut' ,herbae
inutilis geuus'. a) porodica, vldi u Vukovu rjec-
niku, 2. Ne mari glota za jednoga skota. Nar.
posl. vuk. 204. — b) sirotina, ubozad. vldi u
Vukovu rjecniku, 1. — c) korov u zitu. vidi u
Vukovu rjecniku, 3. amo jamacno spudaju uvi
primjeri: Jos ti glotu uzmlozaje vlaga, s tog
sijacu ona nije draga. J. S. Ee|kovic 116. Grahor
jxidi u psenici nece, jer on iz ne u glotu se mece.
122. — d) necist, necistoca. kao daje ovako zna-
iene u ovom prlmjeru: Sa sta ce}ad na obrazu
blidi neg sto glota u kuci se vidi? duhar plisniv,
nesnazena kuca, jos u sobah i sparina vruca,
tuzga koja iz obuce ide . . . i sto druge pogani
imade to joj crjen iz obraza krade. J. S. Ee}-
kovic 207. — e)^ ime mjfsttc u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Gloti. Sr. no v. 1870. 511.
GLOTAN, glotna, adj. postaje od glota na-
stavkom tm., te znaci ili uopce zao, Hi u oso-
bitom smislu. — Od xvii vijeka a izmedu rjec-
nika u Mikajimc (glotni, zlocesti ,malus, im-
probus') gdje naj prije dolazi, u StuUcevu (,pravus,
malus, scelestus, improbus, flagitiosus, nequam,
perversus'), ii Vukovu (n. p. h|eb ,die glota (3)
enthaltend'). — Komp. : gl^tniji, u StuUcevu rjec-
niku.
a. a^. a) uopce zao, u Mikalinu i u StuUcevu
rjecniku. — b) necist, prjav, vidi glota, d). Zasto
glotnog' ja navistiC/ij? zato neka cisti sinu (vi-
tezovi). V. Dosen 127^. Glotan, necist, prjav,
drojav. P. J. Markovic. — c) koji pripada glo-
tini. Lakomac koji drzase sved zob ali zita
glotna dokle bi doslo u vecoj cijeni. K. Maga-
rovic 46. iU koji je nacinen (umijesen) od glo-
tine, 0 hjebic. Glotan kruh, sasvim sebican, krupan.
M. Pavlinovic. — d) u kojem ima glote, vidi
glota, c). Jos kad sijes u zemju suhotnu, neces
imat tu litinu glotnu. J. S. Eejkovic 114. vidi i
u Vukovu rjecniku. — e) uopce nesladak, opor,
0 jelu. Glotno, oporo, kao jelo, kruh, neslatko.
G. Martic. Ma se glotna rasladala kahva. Osvetn.
T), 114.
b. adv. glotno. u Mikalinu rjecniku: glotno,
zlo ,male, improbe', i u StuUcevu: glotno ,male,
improbe'. — Komp.: gl6tnije, u StuUcevu rjec-
niku.
GLOTIC, m. prezime.
Gloticb. Dec. hris. 41.
XIV vijeka. Eadejna
GLOTINA, /. svake vrste zita pomijesane, osim
psenice. — vidi i glota, od cega postaje na-
stavkom ina (ne kac augmentativ). — Akc. se
mijena u yen. pZ. glotina. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u StuUcevu : .termine generico di
tutte le biade in fuori del grano' ,farraginaria' ;
u Vukovu: (u Dubrovniku) pomijesano i necisto
(nije dobro) zito ; u Danicicevu : ,frumentuni
quoddam'. Da daju crfckvy po 1 start psenice,
a drugy start glotine soca. Mon. serb. 531. (1485).
S glotinom psenica joste se ne znase. M. Ve-
tranic 1, 8. Nikla su sva 2ita i ostale glotine.
M. Dr2ic 428.
GLOTITI, glotim, imj)/. vidi globiti (a moze
biti da i treba citati globe). — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Koji podliibnostju, lupostinom, grab-
som, kamatom . . . nedostojno iskrnoga glote. I.
Zanotti, i ned. pris. 10. — Sa se : glotiti se, reci-
jirocno, u nase vrijeme: glodati se, klati se. G.
Marti6.
GLOTNIK, m. glotan (zao) covjek. — U Stu-
Ucevu rjecniku : ,iinprobus',
uzdano.
nije dosta po-
GLOTUN, glotuna, m. prozdor. — Rijec ro-
manska, lat. gluto, tal. ghiottone. — U rukopisu
dubrovackom xvi vijeka. Koji }ubi kuhiiie zove
se glotun. Zborn. 16^. Svi vi glotuni. 56^.
GLOTtFNIJA, /. prozdorstvo. — Nacineno od
glotun taUjanskijem nastavkom ia. — U istom
rukopisu u kojem je i glotun. Koji su po naravi
prignuti na bludost, na glotuniju, na oholast.
Zborn. 9''. Pril. jag. ark. 9, 71. Glotunija i ne-
navidost nece vece moci nista. Zborn. 51^.
GLOZA, /. vidi glosa. — TJ dva pisca xvi /
xvii vijeka. Gloza svrhu one rici apostolove.
Narucn. 27^. Kako izgovara gloza. I. Drzic 192.
GLOZITI, glozim, impf. samo na dva mjesta
u jednoga pisca xvn vijeka, i moze biti da na
oba dva stamparskom grijeskom stoji 1 mj. r,
vidi groziti. Tako vodeni skok toti Lehin glozi.
I. T. Mrnavic, osm. 41. Kih ne bise smaknula
smi't strasna strahota glozise. 54.
1. GLOZA, /. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu krajinskom. Livada u Glozi. Sr. nov.
1863. 113. — b) u okrugu smederevskom. Niva
u Glozi. 1871. 514.
2. GLOZA, /. vidi glosa. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Gloza interliniala tomaci rici. I.
Ancic, ogl. 44.
GLOZAC, Glosca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Sr. nov. 1873. 975. 1875. 361.
GLOZACKO BRDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Vinograd u Brdu Glozackom. Sr.
nov. 1868. 369.
GLOZANI, m. pi. ime selima. a) u Srbiji. aaj
u okrugu cuprijskom. K. Jovanovic 180. — bb)
u okrugu niskom. M. D. Milicevic, kraj. srb. 118.
— Jedno se od nih pomine xiv vijeka: ,Glo-
zane', pi. masc. brod ,na Glozaneht na Morav§'
dao je car Lazar Eavanici (Sr. Jet. 1847. 4, 55
god. 1381). D. Danicic, rjec. 1, 209. — b) u
Backoj. Sem. prav. 1878. 24.
GLOZANSKI, adj. koji pripada (Hozanima.
Glozanska (opstina). K. Jovanovic 180. Glozanska
reka. M. D. Milicevic, srb. 1093.
GLOZANA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Pod vinogradom u Glozaiii. Sr. nov.
1870. 688.
GLOZAE, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Niva u Glozaru. Sr. nov. 1872. 240.
GLOZDA,/. ime mjestima u Srbiji. a) u okruyu
kragujevackom. Niva u Glozdi. Sr. nov. 1875. 100.
— b) u okrugu pozarevackom. Branik u Gloi^di.
1871. 20.
GLOZDAK, m. ime^ mjestima u Srbiji. a) u
okrugu cuprijskom. Niva u Glozdaku. Sr. nov.
1870. 359. — b) u okrugu kragujevackom. 1863. 113.
GLOZDAE, m. mjesto u Srbiji u okrugu eu-
prijskom. Niva u Glozdaru. Sr. nov. 1867. 187.
GLOZDE, n. mjesto u Srbiji u vracarskom
srezu, u okrugu biogradskom. Glasn. 19. 136.
GLOZENE, n. djelo kojijem se ko glozi. — U
Vukovu rjecniku.
GLOZICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 144.
GLOZIN, m. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 18.
GL6zITI se, gliXim se, impf. zivjeti s kirn
u svadi, kavziti se. — Akc. se mijena u praes.
1 i 2 pi. gloSimo, gloiite, u aor. 2 i 3 sing, glbii.
OLOZITI SE
m\
GLUH, a.
— Postaje 0(1 glog, te ce prvo znacene hiti:
bosti se. — Od xviii vijeka, a izmectu rJecnUca
u VuJcovu: ,sicli zanken' jurgo': oni se gloze:
on se glozi s nim; gloze se medu sobom. JoS
jim Osip hoti re6i, da se ne bi sto glozeci meu
sobom posvadili. ^ P. Vuletic 77. Malo mi je
muke sto se glozim sa svojim shigama. M. P.
Sapcanin 1, 26.
(iLOZJAK, glozjaka, m. glogova suma. — Akc.
laki je u gen. takl je u ostalijem padezima, osim
now. i ace. .sing., i vac. glozjace, glozjaei. — U
Vukovu rjecniku : ,der weissdormvald' ,cratae-
getum'.
GLOZJE, n. coll. glog. — Od xvi vijeka, a
izmeda rjeaiika u Vukovu: (coll.) ,das weiss-
dornicht' ,erataegetum (?)'. Roditi trnje i glozje.
Korizm. ;3r)'>. Jeda trgajut na trnju grozdje ili
iz glozja smokve? Anton Dalm., nov. test. 1, 9''.
mat. 7, IG. — maze hiti da treha citati glozje i
a Stulicevu rjecniku gdje stoji glosje ,tribulus';
glo/je, V. glosje, ali je svakako znacene nepo-
nzdano. iz Stuliceva rjecnika preslo je i u ^ulekov
imenik 92. vidi i glosce. — I kao ime mjestima.
a) zanelak u Slavoniji kod Donega Mihojca. Scbem.
quinq. eccl. 1874. 78. — b) ' wjesto u Srbiji u
okrugu knezevackom. Niva u Glozju. Sr. nov.
1872. 969.
CtLOZNA, /. vidi glozene. — TJ jednoga pisca
nusega vreniena. Otle nam neprilike, "glozne i
no.skladi. M. Pavlinovic, razl. spis. 284.
ULUR, m. vidi gib. — U Voltigijinu rjecniku.
,fiilda, piega' ,falte'. — Postana sasma nejasna;
vafa da je Voltiggi gdje zlo i^rocitao rijec gib
(ghib).
GLUBAN, m. jn-ezime. — xvi vijeka. Mike
Glubana. Mon. croat. 308. (1.598).
GLUBANA, /. indi lubana. — U Bjelostjencevu
rjecniku (,cranium', v. lubana), u jambresicevu,
n Stulicevu (,s dodatkom da je uzeto iz Habde-
liceva).
GLUBINA, /. vidi 1. dubina. — Samo u kni-
gama pisanijem crkvenijem ili mijesanijem je-
zikom i kod nekijeh pisaca cakavaca, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Vol-
tigijinu, u Stulicevu (s dodatkom da je rijec
ruska), u Danicicevu. Vfcpijase izt glubiny srt-
di.cLnyje. Stefan, sim. pam. saf. 5. Vbzdvigni
nie iz glubyni grehovnyje. Mon. serb. 562. (1322).
Koliko je vise nebo od zem|e, toliko je visoka
glubina ogiiena pod nogami i vrh glave nase
(ii paklu). Korizm. 25". V tolicej glubini i br-
zini vode. S. Kozicic 35''. V glubinu morsku.
Anton Dalm., nov. te§t. 27. Iz glubine morske.
S. Budinic, sum. 88^ 'Z glubin mora dalekoga.
P. Vitezovic, sojne. 7.
GLUBINA, /. vidi dubina. — Jedan put u
istoga pisca koji upotrehf,ava i dubina. (Farga-
torio) imenuje se glubina. F. Glavinic, cvit. 359''.
GLUHOCICA, /. vidi 1. Dubocica.
GLUBOK, adj. vidi dubok. — IJ jednoga pisca
cakavca xvi vijeka, a u drugoga xvii ima adv.
komp. glubje; izmcdu rjecnika n Jijelostjenceini,
u Jamhresicevu, u Stulicevu (s dodatkom. da je
rijec ruska). Poli jednoga studenca gluboka.
Naru6n. 6". Mijeroiiim odluci glubje i razlic-nijo
izviditi nauke. F. Glavinic, cvit. 327''.
GLUBOKI I'OTOK, m. vidi Duboki Potok.
GLUROKO, n. mjesto u hrimtskom primorju
hlizH Jiribira. — xiv vijeka. Poransi od Glubo-
koga V Branisin. Mon. croat. 2. (1309).
GLUGA, /. u zagoneci. Gluga lezi, gluga ni;
roge ima, vol ni; bilo je, a ovca m. odgonetfaj :
■puz. Nar. zag. nov. 180.
GLUH, gliiha, adj. surdus, koji ne cuje. —
Ak^. knki je u gen. taki je u ostalijem nominal-
nijem oblicima i u slozenijem koji su zamijeniU
Hominalne (gluhu, gluhoj itd.), osim nom. sing,
m. i ace. sing. m. kad je jednak s nominativom ;
u slozenoj deklinaciji onaki je kaki je u nomi-
nalnom nom. sing. m. (gluhi, gluha, gliiho, glu-
hoga itd.), ali je gdjegdje (n. p. u Dubrovniku)
i drukciji (gluhi, gluha, gliiho, gluhoga itd.). —
Rijec je 2)raslavenska, isporedi stslov. gluht, rus.
r.iyxoH, ce.s. hluchf, po}. gluchy. — Osnova gluh
postaje ojacanem od korijena gKli, vidi kod
gulinuti. — Kod vecine stokavaca sto ne izgo-
rara h, ovo se mijena na v, Hi se (rjede) posve
izostav^a. oblik hez h prvi je put potvrden xvii
vijeka: glue. P. Posilovic. nasi. 5*; oblik s v
XVIII : gluv. F. Lastric, ned. 444. — U svijem je
rjecnieima : n Vukovu gluh i gluv, u Danicicevu
gluhr,. — Komparativ postaje nastavkom j, te
se hj mijena na s: gliisi (kod onoga dijela na-
sega naroda sto kaze gluv, j se mijena na j :
gluv}i; p>o tome su neki pisci nasega vremena
zlo nacinili i gluh}i).
a. adj. a) u pravom smislu, o cejadetu. Gu-
bafci se ociseuju, glusi slisaju, mrtvi uskrsnuju.
Bernardin 2. mat. 11, 5. Da bi imil svojiscakov
svojih gluhe ali slipe. Narucn. 90^. Prinesose
k nemn nijema i gluha. N. Ranina 1.54''. marc.
7, 22. O priludi ter nebozi, ovo li su vasi bozi ?
slipi, nimi, tere glusi. P. Hektorovic (?) 103. Koji
su gluhi od porodenja. A. Bacic 320. Ne ima
gluha gorega, nego koji nece cuti. F. Lastrit',
ned. 336. Stanak bo jo vas pridzlamenovan u
onomu gluhom nimcu. 337. Koji su se rodili
glui, slipi, nimi, k|asti. M. Dobretic 264. Gluv
ne cuje. A. Tomikovic, gov. 246. Nasao gluh
corava. Nar. posl. vuk. 192. Da je ko gluh,
slijep, hrom, iscijelio bi se od one vode. Nar.
prip. vuk. 108. — b) u nepravom smislu, o ce-
(adetu koje cuje, ali nece da slusa i da cuje, ili
radi kao da ne cuje. gluh moze znaciti gotovo
sto i nemilostiv, kad subjekat nece da .slu.^a cije
molbe (vidi Menceticev i Beterin primjer kod bb)).
aa) uopce. Ca jedan recise, ne bise drugi gluh.
D. Barakovic, jar. 10. Ah, ne samo odgovora
na me tuzbe da ne daje, ma se glusi kaze da je
od kamenja Jutih gora. I. Gundulic 47. Mnoge
se pute gluh cinis. M. Zoricic, osm. 46. Kcer
ne budi gluha, poslusa mater. Nar. prip. mikul.
8. — bb) cesto ono sto (;ejade nece da cuje stoji
u acc^ s prijedlogom na. Ti s' gluha na moj
evil. S. Mencotic — G. Drzic 515. Mnozi na moj
glas glusi su i tvrdi. B. Kasic, nasi. 100. Gluh
na Bozjo rici i istine. A. Georgiceo, nasi. 308.
Slijep na stete a na molbe gluh. B. Bettera,
or. 2. Na svo je to on gluh. F. Lasti'id, nod.
337. Gluh na svo nauke, oporaone, piolbe i pritiie.
A. Kanizlic, kam. 34. — cc) ono sto celade nece
da cuje ili nece da radi kao da nije culo moze
se izrcci infinitivom. Gluh primiti dobro svjeto-
vanje i ponukovanje. M. Divkovic, bes. 716''. Po-
slusat nijo gluh. D. Barakovic, jar. 42. Da sam
bio gluh ozvati se tvojomu prisvetomu zvanju.
L. Terzic (B. Pavlovi6) 61. — dd) kad je izre-
ceno da subjekat nece da nekoga cuje, ime ovoga
moze biti u instr. s prijedlogom s. Ka je s sva-
kijem gluha. P. Kanavelic, iv. 608. — c) o zivin-
cetu; znacene moze biti i kao kod b) (u svijem
prim,jerima o zmiji). Zmija stoji gluha kad ju
tko zaklina. F. Lukarevid 261. A on na priliku
zmije glue zatiskuje u5i. P. Posilovid, nasi. b^.
GLTIH, a.
207
OLUHA^
Sliisni covik nije, da .^luh zmaj. I. Zanotti, en.
40. Ah gluhi poskoci! J. Banovac, pred. 47. —
d) 0 uhu. Mnoga jos trebuje da ti gluhim uhom
mimojde.s. B. Kasic, nasi. 188. Proroci gluhe isku-
sase usi Bozije na uslisanje. F. Lastric, test. 368*.
— e) 0 nezivoj stvari i u pravom smislu, ali
cesee u j)i'^nesenom smislu, kao nemilostiv (ispo-
redi hod b)). Komu se tuzim sad? . . . Kamenu
gluhomu, i vodam studenim. M. Drzic 110. Od
proljetja stavan cvijete, na moj uzdali priklon'
uho , ter stvorenje neka gluho milos stvarat'
nauci te. S. Bobajevic 224. Pobjeguce one plavi,
koje gluhe na fie tuzbu valovitoj po pueini
plaha vjetra naglu druzbu dostizahu u brzini.
I. Gundulic 41. Zelizje kovano i gluho i nimo.
I. T. Mrnavic, osm. 68. Tebe zace gluho more,
tebe povi stijena tvrda. G. Palmotic 2, 440.
Zidove nime i gluve. A. d. Costa 1, 269. — f)
sa znacenem kao nemilostiv (vidi kod b)) kaze
se mefaforicki i o cemii nezivom Hi umnoni, n. p.
aa) 0 smi'ti koja se shvata kao da je cejade. Ako
me gluha smrt izbavit ne bude. S. Mencetic — G.
Drzif- 518. Gluha i slijepa bez ozira, kud pro-
hodi, sve satira. I. Gundulic 2.B3. Za ovo li,
srarti prijeka, gluha mi se vazda kaza, ma ne-
srecna staros neka mre s hudega sved poraza?
392. — bh) 0 srcu. Sto pomaze glomatanje usta,
gdi je gluho srce? M. Divkovic, bes. 496^. Ne bi li
gluhih srdca usi probio? A. Kanizlic, kam. 139.
— g) u prenesenom smislu znaci: u kojemu se
ne cuje, u kojemu je muk, ali se uz muk misU
ujedno kao na nesto neveselo, mutno, tamno. aa)
0 mjestu gdje judi ne zive, gdje se ne cuje judski
glas. Gluhoj spovijedam gori moj nepokoj. M.
Drzic 20. Moja gorka tuzba budi gluhe planine.
401. Iz gluhe pustirie satir se moj dize, da vile
plemkine susreta i stize. I. Gundulic 144. Prem
se je htjelo za smrt moju mjesto ovako gluho i
pusto. 186. Gluhe gore , pusti luzi , proplacite
k nasoj tuzi. 95. Bez druzbe se sred zabiti gluhe
ustavih. I. Dordic, salt. 176. Goru gluhu pre-
gazile vojske. Osvetn. 7, 70. — bh) o vremenu,
i to 0 dijelu od noci (oko ponoci) kad je naj
veci mrak i muk. vrlo cesto. Ustafsi se muceci
u glulio doba noci vazela jest sina moga. Ber-
nardin 53. 3reg. 3, 20. Ti se odpravi u gluho
jur doba. M. Vetranic 2, 312. Buduci gluho
doba od noci. M. Drzic 416. U naj gluse noci
vrijeme jes primila. G. Palmotic 1, 394. Ti se
u gluhe noci doba po pustosnoj skitas gori. 3, 39^).
Ter po nocnoj gluhoj tmini dode prezat sto se
cini. 3, 76a. Gluho doba noci ,conticinium'. J.
Mikaja, rjec. 171''>. Gluho doba od noci. A. d.
Bella, rjec. 720^. Priko gluhe noci pristupi k ta-
borima. I. Dordic salt. xii. Longobardi u naj
gluse doba od noci udrise. ben. 117. Po aksamu
bas u gluvo doba. Nar. pjes. vuk. 3, 131. Gluho
doba ,die zeit gegen mitternacht, da alles still
ist' ,tempus mediae noctis, cum silent omnia'.
Govori se da u gluho doba naj vise izlazo vje-
stice i ostale kojekake aveti. Vuk, rjec. OO''. Gluho
doba ,geisterstunde'. u Sulekovu rjecniku. — a i
uopce 0 (cijeloj) noci. Noci slijepa, gluha nodi,
gluhu i slijepu slicna meni. I. Gundulid 241.
Tmina gluhe noci voc jirosipa mrake svojo. G.
Palmotic 1, 336. I s gluho ce takf) noci u ne-
besku svitlost doci. A. Vitajic, ist. 30*. — cc) o
gozhi, svadbi, p>iru, lead nije dosta veselo. Mozes
zovnut i zenskoga uha jer je prez nih pir i gostba
gluha. M. A. Ile|kovic, sat. F4^. Samo svadba
pa i ta biva veoma gluva kao udovicka. M. D.
Mili6evi6, 2iv. srb. 1, 53. — h) od pasivnoga zna-
cena moze biti preneseno na aktiono, te se kaze
0 zveku, glasu, kad je vrlo duhok i nizok, pa
s toga i nejasan a itjedno i zaglusuje. S ro-
monom gluha tijeka ugadaju zlatne zice. N. Marci
11. Tleusice zujed gluhom tutnavom. M. Pavli-
novic, razl. spis. 410. moze biti da amo spada
i ovaj primjer: Trijesi izmecud grome na sto-
tine gluh vaskolik aer cine. B. Bettera, or. 20.
— i 0 spravi s koje postaje zvek. Htjede Luka
da na da|e stupa, pa i gluhe posvoji lubarde.
Osvetn. 2, 130. — slicno je i ovo: Ved ponese
gluhu topuzinu. Nar. pjes. juk. 189. A Hrnica
gluvu nagacinu. 322. Topuz je gluh, jer mu
udarac ne odaje nego mrtvo lupa: ,A jamise
gluve topuzine'. M. Pavlinovid. — i) u prenesenom
smislu siri se daje znacene, te u nekijem osobi-
tijem. slucajevima moze znaciti kao n-esavrsen,
kojemu necega nedostaje, n. p. aa) o mislima,
djelima, kao da znaci sto i taman Hi mozebiti
zaludan. Ostavimo se od ove gluhe i nepodobne
razmisjenosti. Narucn. 95*'. Misli gluse od nodi.
I. Dordic, uzd. 57. Pa se masi gluha pustolovja.
Osvetn. 5, 9. — bb) jelo je gluho, kad nije oso-
jeno. M. Pavlinovid. — cc) uopce. Zac mi je
sve krno i gluho bez tebe. M. Vetranid 2, 318.
— k) gluha nedje}a zove se nedjeja dana ispred
cvjetne. Gluha nedjeja ,die woche vor der palm-
woche' ,hebdomas quae praecedit hebdomada pal-
marum', ef. bezimena nedjeja, glusnica. Vuk,
rjec. 90a. (Casni) posti traju sedam nedeja, od
kojih prva se nedeja zove : ,cista' , . . . peta :
, gluva' ... M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 5. — i
nedjeja (dan) prije cvijeti. Gluha nedjeja ,do-
menica della passione'. S. Budmani 419*. — I)
stoji kao pridjev uz neka imena bijaka (radi
znacena isporedi i)) : gluhi bor, vidi bor, a) (I,
str. 518''). — ■ gluha smreka, gluhi smrijec, vidi
smreka, smrijec.
b. adv. gluho. — komp. : gliise (gliivje). — iz-
medu rjecnika u Belinu (,surde' 689a) i u Stu-
licevu. a) vidi a, g) bb). Nodas kada gluho nod
zem|u mracase. I. T. Mrnavid, osm. 58. — b)
vidi a, h). Gluho puska puca, kad se hitac ne
razlijeze. M. Pavlinovid.
1. GLUHA, /. Vicia cracca L., grahorina, divja
sitna grasica. — isporedi glusina. Gluha, Vicia
cracca L. (u Vinkovcima), v. glusina. B. Sulek,
im. 92.
2. GLUHA (gluvaj, /. Accentor alpinus Bechst.,
vrsta male pticice. D. Kolombatovid. progr. spal.
1880. 25.
3. GLUHA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kruse-
vackom. Livada u Gluvi. Sr. nov. 1875. 631.
4. GLUHA, m. vidi Gluho.
GLUHAC, gluhca, m. vidi gluhak. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu: kod
gluhak , i u Vukovu : (gluhac i gluvac) , vide
gluhak. Prvi gluhac povo^ni duhovno bi Adam
i Eva. F. Lastrid, ned. 343. Ne ima vedega
gluvca, nego koji nede cuti. 343. Uci pravoj
da b' i gluhce vjei'i. Pjev. crn. 329*. — / kao
nadimak i ptrezimc. I ta kuda do kom§ije Ga-
vrila Gluvca jest. Glasn. ii, 1, 26. (1807). A po-
vede Gluvca Mihaila. Nar. pjes. vuk. 4, 265.
Mijailo je bio nagluv, za to mu je i ime dato
,Gluvac'. M. D. Milidevid, srb. 468.
GLUHAC, m. vidi gluhi smrijed kod smrijed.
Gluhad, ces. hluchavka (= Lamium), vrst smri-
jeca bez bodejika (Danilo), Juniperus phoenicea
L. (Sab)ar). B. Sulek, im. 92.
GLUHACA, /. vidi 1. glusica, b, a). Smokva-
gluhaca, sicomoro (iz rukopisa), Ficus carica sil-
vestris L. B. Sulek, im. 365.
GLtJHA6, gluhdda, m. vidi gluhak. — U naSe
gluha6
GLUHOGA
vrijeme i u Vukovu rjecniku: (glnhac i gluvac)
vide gluhak. Nije gluhac da ne cuje Mirko.
Osvetn. 3, 138.
GLUHACA, /. gluho zensko cejade. — ispo-
redi gluhac. — U Bjelostjencevu rjecniku: ,sur-
dastra, surdula, semisurda' kod gluhak.
GLUHACI, m. pi. zaselak it Srbiji u okrwju
uzickom. Gluvaci. K. Jovanovic 159.
GLUHAD, /. neplodno zito. — isporedi glusin.
Otislo bi zito u gluvad, kad bi se cudo gnojilo
(izraslo bi divje). u Sibeniku. M. Pavlinovic.
GLUHADE, ,n. mjesto u Srbiji u okrugii kra-
(jitjevackom. Niva u Gluvadu. Sr. nov. 1866. 625.
1. GLUHAJA (gluvaja), /. vrsta velike zmije,
koja se zove i brabor. M. Bogovic. — vidi blavor.
2. GLUHAJA, m. vidi gluhak. ,Misli gluvaja,
da je sve selo uzeo pod arendu'. it Dobroselii.
M. Medic.
GLUHAK, gluhaka, m. gluh covjek (ovako je
znncene u Stulicevu i u Vukovu rjecniku, a u
nstalijem je rjecnicima: nagluh covjek). isporedi
gluhac, gluhac, gluho (s istijem znacenem). —
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i voc. gliihace, gliihaci. — U
rjecnicima : u Bjelostjencevu : gluhak, gluhac ,sur-
daster, surdulus, semisurdus' ; u Jambresicevu:
,surdaster' ; u Voltigijinu : ,sordastro, mezzosordo'
,halbtaub'; u Stulicevu (s dodatkom da je uzeto
iz Habdeliceva) : ,surdus, auribus captus' ; u Vu-
kovu: (gluhak i gluvak) ,der taube' ,surdus'. —
Kao j^rezime od xvi vijeka. Ivan Gluhak. Mon.
iToat. 300. (1595). Gluhak. Schem. zagr. 1875. 210.
— U jednoga pisca nasega vremena kao ime
nekoj bubici: Agonum Bon. J. K. Sloser, faun.
kor. 1, 8. 40.
GLUHAKOVIC, m. prezime. — U jednoga pisca
nasega vremena. Kuzman Gluvakovic. M. D. Mi-
licevic, zim. vec. 269.
1. GLUHAN, gliihna, adj. gluh. — Akc. se
mijena u slozenijem oblicima: gliilmi, gluhnoga
itd. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu: gluhno slovo ,consonante' ,mitlauter',
'/ u Stulicevu: ,surdus, auribus captus' s dodatkom
da dolazi u Bordica (? Gamanica ?). a) o slovu
koje ne glasi saino po sebi, vec uz drugo (glasno),
suglasnikti. — u jednoga pisca xvii vijeka i u
Voltigijinu rjecniku. Sva ova slova razdje|uju
se u slova glasna i slova gluhna. R. Gamanic
A 81*. ,U' jest slovo glasno, ,v' gluhno. C4b. —
h) gluhna nedjeja, vidi gluha nedjeja (kod gluh,
a, k)). u Vukovu rjecniku. 90a.
2. GLUHAN, m. vidi gluhak. — U Parcicevu
rjecniku : ,sordacchione'.
GLUHAE, gluhara, m. neka suma poput smri-
jefia. M. Pavlinovic. I zbiraju6 u mutnom glu-
haru zrno po zrno. M. Pavlinovic, razl. spis. 63.
vidi gluhac.
1. GLUHARA, /. a) vidi gluharka. — u je-
dnoga pisca nasega vremena (u Vukovu rjecniku
stoji ova rijec odmah ispred gluharka, all tako
kao da je Vuk htio kazati, da ne zna sto joj je
znacene; kod gluvara ima samo vide gluliara).
Divja patka ili gluvara ,anas boschas* ,dio vvild-
ento odcr stockonto'. .1. Ettingor 229. — b) vrsta
g(ive. Ghihara^(prema neiu. tiiubling), Ru.ssula
Fr. (Janda). H. .Sulek, ini. 92. Gluhara ,taubling'
(.Agaricms emoticus'). u &ulekovu rjecniku. — c)
selu u Bosni u okrugu Bone Tuzle. Statist, boan.
138.
GLUHARKA, /. u Vukovu rjcijniku : gluharka,
(u Srijemu) nekaka divja patka ,art wilde ente'
,anatis genus'. — isporedi gluhara, a).
GLUHAST, adj. nagluh, dem. gluh. — U rjec-
nicima: It Bjelostjencevu (,surdaster, surdulus,
semisurdus'), u Voltigijinu (,semisordo, sordastro'
,halbtaub'), u Stulicevu s dodatkom da je uzeto
iz Bjelostjenceva.
GLUHAT, m. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. Niva kod Gluvata. Sr. nov. 1875. 635.
GLUHATI, gluham, impif. u Stulicevu rjecniku:
v. glusiti. — nepouzdano.
GLUHA VAS, /. ime nekakvu mjestu xiv vi-
jeka (Gluha Vbst). Da uzimju za vtsako godiste
na Svetomt Srtdi po 200 ktbtli. soli, i da uzim)u
na vtsako godiste u Gluhoj Vbsi po 50 nadti.
gvozdija. Dec. hris. 61.
GLUHAVCI, 7)1. pi. ime mjestu. — Prije na-
sega vremena. Gluhavtci. S. Novakovic, pom. 130.
GLUHAVICA, /. u Danicicevu rjecniku: ,Glu-
havica', neko mjesto na koje je isla trgovina iz
Dubrovnika i u kojem 1396 bjese kadija i ca-
rina: ,u Gluhavici' (Spom. sr. 1, 5). pogrjeska je
ua jednom mjestu ,Gluhlavica' (1, 4).
GLUHCI, vidi Glukci.
GLUHCIC, m. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 14.
GLUHICA, /. ime mjestu prije nasega vremena.
Gluvica (vise ,v' stoji ,h'). S. Novakovic, pom. 130.
GLUHIC, m. prezime. — Od xvii vijeka. Od
mene, Ahmeta Gluhiea bajraktara Dubice gi-ada.
Starine. 11, 137. (oko 1681). Gluic. Schem. seben.
1875. 26. Gluvic. M. D. Milicevie, let. vec. 67.
GLUHI DO, m. p)leme i selo it Crnoj Gori u
crmnickoj nahiji. Glasn. 40, 19. 20. — Pomine
se prije nasega vremena. Ot Gluhoga Dola. Sta-
rine. 10, 23 (god. ?). Iz Gluhoga Dola. Y. Vr-
cevic, niz. 179.
GLUHNA, /. nadimak gluhome zenskom cefa-
detu. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bnd-
mani.
GLUHNUCE, n. djelo kojijem se gluhne. — U
Sulekovu rjecniku: ,taubwerden'.
GLUHNUTI, glilhnem, i^npf. surdescero, po-
stajati gluh, impf. ogluhnuti. — isporedi gulinuti.
— Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, gluhnu).
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,obsurdesco' 113^), u Stulicevu (,obsurdescere'),
u Vukovu (gluhnuti i glunuti ,taub werden' ,sur-
desco'). Taki glunu na rijeci bozjoj. S. Margitir,
fal. 164.
GLUHO, m. vidi gluhak, gluhac (uprav je
ipokoristik). — Akc. se mijena u voc. gluho. —
tj Vukovu rjecniku: vide gluhak. — xvii vijeka
kao nadimak ill prezime. Da nigdar nije k neniu
(tIuIio dohodil. Starine. 11, 104. (1662). drugi su
padezi kao da je nom. Gluha. Iscite Gluhu.
Starine. 11, 105.
GLUHOCA, /. surditas, osobina onoga koji je
gluh. — isporedi gluhota. — Akc. se mijena u
dat. sing, gliihoci, u ace. sing. gliiho6u, u voc.
sing, gli'ihoco, u nom., ace, voc. pi. gUihoce, n
gen. pi. gluh6ca. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika{i>iu, u Belinu 689*, u Voltigi-
jinu (yrijeskom gluhoca / glulio6a), m Stuticeiui,
u Vukovu (glulioia i gluvoca). Ova glulnjca vele
je teska i mrska Bogu svemogucerau. M. Div-
kovi6, bes. 7161). Kako .'^o duSa od gluoi'-e lici.
S. Margiti('',, fal. 178. Vidite gluho(''u i otvrdnutje
u zlo6i. h\ Lastri/s, ned. 337. Nastojacemo ne bi li
i danas izli^ili po sriii od ove gluhoie. 342.
gluho(*;a
209
GLUMACITI
Gluo6i likarija. J. Vladmirovic , lik. 18. Glu-
hoca onoga koji usi ima i ne cuje, jest dilo griha.
D. Eapic 438. '
GLUHOCSTVO, n. (jluhoca. — U StuUcevu
rjecniku. — sasma nepouzdano.
GLUHODOl^ANIN, m. covjeJc is Gluhoga Bola.
— plur.: Gluhudojani. — Oil prije nasega vre-
mena. Ot nase popa Mraiceka Nikova i svijehi.
(Huhodo|anehfc. Starine. 10, 23. ((fod. ?) Od Stanka
Tomaseva Gluliodo|aiiiiia. V. Vrcevic, niz. 185.
GLTTHONIJEM, adj. siirda.s mutusque, gliih i
nijem. — Slozenp po zapadnijem evropejskijem
jeziciuia. — U SidekoiHi rjecniku: ,taubstumm'.
GLUHONIJEMAG , gluhonijemca , m. yltiho-
nijem vovjelc. — U SideJcooic rijecniku: ,taub-
stumme'.
GLUHONIJEMNICA , /. uciliHe (zavod) za
gluhonijeme. — U ^ulekovu rjecniku : ,taubstum-
menanstalt'.
GLUHONOOE, n. gluho doha, vidi gluh, a,
g) hb). — JI StuUcevu rjecniku: ,conticiiiium'.
— slabo ptouzdano.
GLUHOlSfA, m. gluh covjek (s nekijem prezi-
ranem, gotovo kao psovka). — U StuUcevu rjec-
niku : ,perfecte surdus', i u nase vrijeme u Du-
hrovniku. P. Budmani.
GLUHOPRDA (gluvopfda), ?/?. i /., vidi gluho-
prda. B. Musicki.
GLUHOPEDA, m. i f. psovka cejadetu sto je
gluho Hi nece da cuje. — isporedi gluhoprda.
— IJ Vukovu rjecniku: gluhoprda i gluvoprda
jschimpfwort fiir einen der nicht hort oder horen
wiir.
GLUHOSLOVA, /. vidi gluhoslovo.
GLUHOSLOVO, n. vidi gluhno slovo kod 1.
gluhan. — U Belinu rjecniku (,consonans' 220^).
— nepouzdano. — Iz ovoga je Stulli (vaja da
zlo procitavsi) nacinio za isto znacene gluho-
slova, koje je sasma nepouzdano.
GLUHOST, /. vidi gluhoca. — U jednoga pisca
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 689a, u
Bjelostjencevu (kod gluhota), u StuUcevu (iz Be-
Una). Od ove gluhosti i otvrdnutja lijeci pri-
milostivi Bog. M. Divkovic, bes. 45a. — u nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,taubheit'.
GLUHOTA, /. vidi gluhoca. — Bijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. gluhota, rus. rayxoTa,
ces. hluchota, poj. gluchota. — Izmedu rjecnika
ti Bjelostjencevu, u Jainbresiccvu, u Voltigijinu,
u StuUcevu (s dodatkom da je rijec ruska), u
Vukovu (gluhota i gluvota), u Danicicevu. Otb
gluhote. Sredovj. |3k. jag. star. 10, 101.
GLUHO VET , /. Coronilla emerus L. , neka
trava, isporedi zuta sibika (kod sibika), zauo-
vijet. Gluhovet, Coronilla emerus L. (Vodopic).
B. Sulek, im. 92.
GLUKCI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 152. — Maze biti da jc
pravi oblik Gluhci.
GLUM, m. vidi gluma. — U jednoga pisca
XVII vijeka, a iz nega u StuUcevu rjecniku gdje
stoji: V. glumac (!). Tma, ogaii, sumpor, pal,
strasan glum ki glumi, zato je zvan pakal. D.
Barakovic, vil. 313.
GLUMA, /. jocus, §ala, vesele, igra. — Osnova
je praslavenska, isporedi stslov. glumi., gluma,
glumiti se, rus. rjiywi., vj\yMnrh, ces. hluma
(,gaukler'). — Jiadi postana isporedi stnord.
glaumr, anglosaks. gleam; korijen je indoevro-
pejski glileu, isporedi grc. x^^^'h ^*^- glaudas,
m
stnord. gly, anglosaks. gloo, gleov. — Od xv
vijeka. a) uopce. U zli glumi est svada, a u
svadi boj. Pril. jag. ark. 9, 139. (1468). Boje
je cloveku jisti zeleno zelje i neposojeno s mirom
i s radostju i s veseljem i s glumu i sa smehom.
140. Njeki laze za hitrosC^j ali za glumu. Zborn.
5a. Nije sala ni gluma ni tasta ispraznos. M.
Vetranic 1, 482. Svu noc u igri i glumah proj-
do.se. P. Zoranic 40l>. Sali salom, glumi glumom,
ne tic' rukom. (D). Poslov. danic. 120. — b) kii-
snije je znacene: nesto stiiijcsno sto se cini Hi
govori pred svijetom, namjerom da se na ono
smiju (u rjeinicima s osohitijem znaccnem: ko-
medija). — u Belinu rjecniku (,comedia' 204a),
u Voltigijinu (,commedia' ,lustspiel'), u StuUcevu
(,comoedia'). — c) sijeri. u nase vrijeme u Sule-
Icovu rjecniku: ,gaukelei; gauklerei'.
GLUMAC, gliimca, m. coprea, sannio; tibicon;
hi.strio. — Akc. se mijena u vac. glfimce, glumci,
i u gen. pi. glumaca. — Postaje od glum Hi od
gluma nastavkom bcb. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,histrio'), u Mika-
]inu (,histrio, comicus'), ^« Belinu (.tibicen'' 565a ;
,fistulator' 782i>), u Bjelostjencevu (kod glumac),
u StuUcevu (,suonatore di piffero' ,auletes'), t(
Vukovu (,schauspieler' ,histrio' s dodatkom da se
govori u Dubrovniku), u Danicicevu (glumLci.
',scenicus'). — Gdjegdje se nalazi m promijeneno
na n ispred c: glunce. N. Najeskovic 1, 200;
glunci. J. Palmotic 308. a) covjek koji (po svojem
zanatu) govori i radi sto smijesno pred svijetom,
namjerom da se svijet smije. ovo znacene va(.(t
da je u ovom primjeru: Poslaht moje glumce
Radoja Vukosa].ica z druzbomt na vase svetce,
neka namt ste veseli. Mon. serb. 557. (xvi vijek).
u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku : ,possen-
reisser'. — b) svirac, osobito koji svira na piru.
u Dubrovniku od xvi vijeka. A sad, glumci,
vas molimo, sprav'te dipli da se sviri. M. Ve-
tranic 1, 247. Uhit'mo se poigrati, a ti, glunce,
nu nam sviri. N. Najeskovic 1, 200. Sviri, glumce
vesejace. M. Drzic 59. Bez mene se ne more
ozenit nitko kako bez glumca. 403. Tebe su do-
zvali za glumca pastiri, ki ne imas svirali, ni ko
se znas sviri?! I. Gundulic 137. Pocni ti naj
prije (sviriti), natjecat' ki se hoc'; ki od nas do-
bije, na pir ce glumac pod'. 138. Jako glumac,
jace bubaii, a naj jace nevjesta. (Z). Poslov.
danic. 37. — c) histrio, covjek koji u teatru pred
svijetom govori, pjeva, igra itd. va(a da je ovo
znacene u ovijem primjerima : Bezobrazni glumci
i mimi. J. Kavaiiin 172'>. Kad cini zanat ne-
casni i potiscen koga mu roditej nije cinio, kako
na priliku biti glumcem to jest cavom. Stat,
po}. ark. 5, 317. (1725). Ant. Kadcic 438. — d)
ouaj, koji so prikrade loznici (gdje spavaju mla-
denci) do prozora i slusa tri prve veceri, zove
se glumac ili prislusnik. u Lijevcu. S. I. Peli-
vanovic. javor. 1880. 690. — e) prezime. Ispod
kule Glumca Osman-age. Nar. pjes. vuk. 3, 97.
Glumac, prozimo. u hrvatskoj krajini. V. Arse-
nijevic. J. Bogdanovic. u Dubrovniku od prije
nusega vremcua. P. Budiuani.
1. GLUMAC, glumaca, m. vidi glumac. — F
Bjelostjencevu rjecniku (,histrio , ludio , ludius,
joculator, comedus, scenicus'), u Jambresicevu
(,istrio'), u Voltigijinu (,commediante, gesticola-
tore' ,schauspieler').
2. GLUMAC, m. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovid 157.
GLUMACITI , glumacim , impf. raditi kao
glumac. — U Voltigijinu rjecniku: ,gesticolare,
capriolare, gesteggiare' ,gaukelu'.
14
aLUMAN
210
GLUP
GrLUMAN, glumna, adj. koji pripacla glumi,
saliv. — Od XV mjelca, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu: jocosus, jocularis'. (Koni) ne biliu skli-
tivi, da glumna vijeda. M. Marulic 14. Ki su
giumni ter vitrec luduju. B. Ivrnarutic 20. —
adv. glumno. Jigre ciniti ali glumno besiditi.
P. Zoranic 18'J. Da nam se ne grusti ali pojmo
ali glumno besidimo. hH-^:
GLUMANE, n. vidi sijeri, uprav verbalni sup-
stantiv od ylagola glumati. — U Sidekovu rjec-
nikti : ,gegaukel'.
G LIJMAR, glumara, >«. vidi glumac. — U Stii-
licevu rjecniku (v. glumite]), a a nase vrijeme u
Sulekovu : ,gaukler'.
GLUMAECE, glumarceta, v. dem. glumar. —
U Sulekovu rjecniku: ,gaukelmannclieu'.
GLUMARICA, /. ii Sulekovu rjecniku : a) zensko
ce^ade kao glumar, ,gauklerin'. — b) Rhinanthus
L. , neka hi^ka , vidi zvonce, zvonac, suskavac
,rachenblume' (,MimuIus'). — nacineno po latin-
skoin imenu mimulus.
GLUMAEIJA, /. osobina, radna onoga sto je
glumar. — U Parcicevu rjecniku: ,cei-retaneria'.
GLUMAEITI , glumarim , imjif. raditi kao
glumar, biti glumar. — U Belinu rjecniku (,lLi-
ytrionem agere' 204a)j « Voltigijinu (,fare il com-
luediante' ,den schauspieler maclien'), u Stulicevu
(v. glumiti is BelinaJ.
^ GLUMAENICA, /. satra gdje se glamari. — U
Sulekovu rjecniku : ,gaukelbude'.
GLUMAESKI, adj. koji pripada glumarima,
koji je kao ito biva u glumara. — U Belinu
rjecniku (samo adv. glumarski ,comice' 204^) i
u. Voltigijinu (,comico' ,komisch'). u nase vrijeme
u Sulekovu: ,gaukelhaft' ; glumarska torba ,gaukel-
tasche'.
GLUMARSTVO, n. osobina onoga sto je glumar ,
djelu kojijem se glumari. — U Stulicevu rjec-
niku: ,ars ludicra, mimorum vel histriouum ars';
u nake vrijeme u Sulekovu: ,gaukelkunst'.
GLUMATI SE, glumam se, imj)/. postaje od
glum Hi od gluma. a) u Stulicevu rjecniku: ,se
oxercjere, alicui rei assuescere' (V) s dodatkom da
je uzeto iz brevijara. — b) u nase vrijeme: sa-
lili se? rugati se? Glumati se, ital. burlare. J.
Hoskovic.
(iLUMCI, Glumaoa, m. pi. nijesto u Srbiji u
fikrugu biogradskom. Glasn. 19, 13G. Livada u
Glunicima. Sr. nov. 1861. 786.
GLUMOEV , adj. koji prijJada glumcu. Iz-
niauiio Glumcevii (vidi glumac, e)) Fatiju. Nar.
pjos. vuk. 3, 101.
GLUMCK), m. prezime. isporedi glumac, e).
F. .lukic, zemj. 142. i s n mj. m: Gluncic. Scliem.
rag. 1876. 64.
GLUM6ITI, glumcim, inipf. raditi kao glmnnc.
— U poslovici dubrooackoj xviii vijeka , gdje
znaci svirati, vidi glumac, bj. Bumi'ii u surlu,
gluinci u bubai'i. (Z). Poslov. danic. 10. i s n vij.
Ill : Hi ti ga bumnit' ili gluncit', nije ti ga tu.
(Z). 32.
GLUMETAN, glumotua, adj. vidi glnman. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. (Dijeli) glu-
iiietnoiiui dukat liiii(;u, siromahu nijednu mincu.
.1. Ivavai'iin 11^.
(jLUMINA, /'. ime nijestima. a) svto u Bosni
u okrugu Doiir J'uzle. Stati.st. bosn. 164. — b)
selo u Jlercegovini u I'upovu po(u. Schem. ragus.
1876. 60. zove se i (ilumino, pi. S. Novakovic,
obi. 44.
GLUMITE]^, VI. vidi glumac. — U Stulireru
rjecniku • ,histrio, mimus, circulator' .s dodatkom
da je rijec ruska.
GLUMITE^AN, glumitejna, adj. vidi gluman.
— U Stulicevu rjecniku: v. gluman. — nepo-
uzdano.
GLUMITI, glumim, impf. raditi kao glumac.
— Od XVI vijeka (vidi kod bj), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu : ,tar da ciarlatano' ,liistrionem
agere'.
a. aktivno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Strasan glum ki glumi. D. Barakovic, vil. 318.
Glumi glumac, ne liice rukam. (D). Poslov. danic.
24. Sali salom, glumi glumom, ne tic' rukom.
(D). 120. u Sulekovu rjecniku: ,possen reissen'.
— b) svirati (vidi glumac, b)j. Ne moze se i
glumit' i bumiiit'. (Z). Poslov. danic. 74. Pada
ga i bumnit" i glumit'. (Z). 93. — cj objesiti .se
i mucati , tvrdoglavo u sebi dupsti. M. Pavli-
novic.
b. sa se, refleksivno, saliti se. Ptolomej tu
stoje, glume se rece: ,Caru Aleksandre, daj mi
meju zenami ovimi carstvovati'. Aleks. jag. star.
3, 298.
GLUM^ENE, n. djelo kojijem se glumi. — U
Stulicevu rjecniku: glumleiie ,jocus, jocatio, risus'
s dodatkom da je rijec ruska; glumjeue ,exer-
citatio, exercitium' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.
GLUM^IV, adj. vidi gluman. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Da ne on glumjivi i blagoviti,
da tuzni i jadovni svakomu vidit bih. P. Zo-
I'anic 2^. U raskosu i glumjivu govorenju stbjn
lipost prezrazborno hvaleci. 8''.
GLUMPAK, glumpaka, m. vidi glupak. — IJ
Bjelostjencevu rjecniku: lud, ludjak, budalak, za-
blenut ,stupidus, bardus, stolidus' itd., i u Stu-
licevu (iz Bjelostjenceva) : v. budala.
GLUMPAST, adj. vidi glupast. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: , stolidus, stupidus'; adv. glum-
pasto; i u Stulicevu.
GLUMPAV, adfj- vidi glumpast. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: samo adv. glumpavo kod glum-
pasto.
GLUMPEZ, m. u Bjelostjencevu rjecniku kod
glumpak.
GLUMSKI, adj. vidi gluman. — U Stulicevu
rjecniku: samo adv. glumski, v. glumno. — nije
dosta pouzdano.
GLUNO, vidi glume-.
GLUNTA, /. puska. — isporedi glonta. — V
jednoga pisca nasega vremena. Glunte sjaju, a
zjaju lubarde. Osvetn. 2, 111.
GLUP, gliipa, adj. stupidus, slabc, tape pa-
meti, lud. — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem nominalnijem oblicima i u slozenijem sto
zamjenuju nominalne, osim nom. sing. m. i ace.
kad je jednak s nominativom ; u slozenijem je
oblicima akcenat onaki kaki je u nominalno)u
nom. sing. m. — liijec je jjraslavenska, isjioredi
stslov. glup'b, rus. i-.iyiiuii, tV,s. hloupy, j>«/. glupi.
— U nas se jav(a od xviii vijeka (na,/ prije u
pisca koji upotreb^ava ri^jeci i iz crkvcnoga i iz
ruskttga jezika), a u nase vrijeme istina cujc se
kod naroda, ali mozebiti samo gdjegdije u Livi:
sa svega toga ne znam, jeli prava narodna rijec
Hi je u novije vrijeme uzeta iz crkvenoga Hi iz
ruskoga jezika. — Nije ni u jednom rjecniku.
Kakva jo bedna stvar glupo sujovjorije ! D. Obra-
dovit, aav. 10. Prodi se bozakoiia, o narode
6ori i glupi. S. ^ubiba, prip. 244. Pak ih n4da
GLUr
211
GLUSINA
lakovijerne krijepi, glupa hrabrost, jer od zla
ne strepi. Osvetn. 4, 55. ,Glup kao meded*. u
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. i u Sule-
kovu rjecniku: ,dumm'. — Komp.: glup|i. Ko-
liko je vise jedan covek glupji. D. Obradovic,
sav. 63. — Adv. glupo. Glupo misliti. P. Bolic,
vinodj. 2, 326.
G-LUPA(5lNA, m. augm. glujiak. — U nase
vrijeme a Lici. J. Bogdanovic.
GLIFPAK, glupaka, m. glup covjek. — U pi-
saca nasef/a vremena. Zvekani, glupaci, pro-
staci. M. i). Milicevic, zim. vec. 248. i u Sulekovti
rjecniku: ,dummbart'. i ti Lici. J. Bogdanovic.
GLUPAN, m. vidi glupak. — U Sulekovu rjec-
niku • ,pinsel'. — U jednoga pisca nasega vre-
mena kao ime t'lekoj bubici. Glupan, Xyloteres
Er. J. K. Sloser, faun. kor. .509. 517.
GLUPAST, adj. vidi glup. J. Grupkovic.
GLUPASTVO, /(. osobina onoya koji je glupak.
— U jednoga pisca tiasega vremena. On vjesto
pocne navracati ghipaistvo puka na svqju korist.
S. ]^ubisa, prip. 92.
GLUPCIT, adj. augm. glup. — U Sulekovu
rjecniku: glup glupcit ,erzdumm-.
GLIJP^ETI, gliipim, im})/. postajati glup. —
U Sulekovu rjecniku: ,dummen'.
GLUPONA, m. vidi glupak. — U jednoga
pisca nasega vremena. Taj glu2)ona kako je mogo
i misliti da ce taj postati? S. Tekelija. letop.
mat. sr. 120, 18.
GLUPOST, /. osobina onoga koji je glup, vidi
ludost. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (s dodatkom da je uzeto iz bukvara).
Ostali bi do danas u prvoj gluposti. D. Obra-
dovic, ziv. 13. S Muhamedom i glupost u glavu.
P. Petrovic, gor. vijen. 38. i u Sulekovu rjecniku:
,dummheit'.
GLUSINAC, Glusinca, m. seoce u Bosni ne
daleko od Rogatice. Od Rogatice u Glusinac
ima 5 (sahata), od Glusinca do Hana pod Ko-
manijom 2. Glasn. 21, 300. Severozapadno odavde
(od Rogatice) na niskom brezujku od giasinackog
slemena prema ravnica ima nekoliko kuca —
Glusinac. 301.
GLU§AC, gliisca, m. vidi gluhac. — Akc. se
mijena u gen. pi. glusaca. — Postaje od gluh
nastavkoni tct jjred kojijem se h mijena na s.
— Od XIV vijeka (vidi kod h), a izmedu rjecnika
u Vrancicevu (,surdaster') , u Belinu (,surdus'
689^), u Bjelostjencevi: (kajkavski glusec, v. glu-
hak), u Stulicevu (1. ,vir surdus'. 2. ,avena fatua').
a. gluh covjek. Pripovida se kako jednoga glusca
i nima izlici. Postila. i4*J. Zamijerna djela ne-
gova u cuvenju od glusaca. A. Gucetic, roz. jez.
5. Sto zlamenuje ovi glusac i nijemac. M. Div-
kovic, bes. 715^. I glusac cujava kad mu se
dava. (D). Poslov. dauic. 28. A ja kakono glusac
ne cujah i kakono nimac ne otvorih usta moja.
L. Terzic 92. Usi gluscima otvorice se. S. Rosa
7^'. Glusci, jednorusci, beznosci. Ant. Kadcic 25.
b. kao muski nadimak Hi prezime. Hranbko
Glusbct. Dec. hris. 58. Martina Glusca. Mon.
Croat. 47. (1405). U smrt gospodina Savka Mi-
seti6a Glusca. D. Zlatarii 96".
c. ime nekijem pticama. a) Columba palumbus
L. , vrsta goluba. Glugac, Columba palumbus.
Slovinac. 1880. .^il*>. Glu§ac, grinac, zeludar, tu-
tutin , Columba palumbus. D. Trstenak. — b)
Sarac glusac, Lanius excubitor. D. Kolombatovic.
progr. spal. 1880. 12.
d. Avena fatua L., ovsika. — U Stulicevu rjec-
niku, a u nase vrijeme u Sulekovu: ,gauchhafer'.
e. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 158.
GLUSACKI, adj. koji pripada tnjestu Glus-
cima. S. Novakovid. Glusacka (opstina). K. Jo-
van ovic 178.
GLUSAK, m. Juniperus sabina L., gluht smrijec,
somina. Glusak (glusac), ces. hlusico (= Prunus
damascena), savina (Danilo), Juniperus sabina L.
(Visiani). B. Sulek, im. 92.
GLUSALO, m. u Stulicevu rjecniku : v. zaglu-
salo.
GLUSAN, glusna, adj. gluh. — Od xviii vi-
jeka. II nediju glusnu. A. Kanizlic, bogo}ubn.
233. U petii korizmenu iliti glusnu nedi|u. 289.
Glusna doba, gluho doba. M. Pavlinovic. Ja po-
vrgoh zelene dubrave, ter u ova glusne padoli
klance. Osvetn. 1, 5.
GLUSAST, adj. vidi gluhast. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Ni vece sajimo glusastim mo-
}enja. I. T. Mrnavic, osm. 125.
GLUSATI, glusam, impf. u Stulicevu rjecniku :
v. glusiti. — nepouzdano. — U nase vrijeme kod
ugarskijeh Hrvata kao da znaci sto i gluhnuti.
Glusale su place, vse se 'e stresivalo. Jacke. 202.
GLUSCA, /. selo u Hercegovini u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 26.
GLUSCI, Glusaca, m. pi. ime mjestima u Sr-
biji. a) selo u okrugu sabackom. K. Jovanovic
178. — b) zaselak u okrugu uzickom. 152. — cj
zemja pod livadama u okrugu biogradskom. Li-
vada u Gluscima. Sr. nov. 1865. 248.
GLUSCEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Srbiji. ^. Stojanovid.
GLUSCI6-BEIJEG, m. seoce u Hrvatskoj blizu
Norsic-sela. Schem. zagr. 1875. 199.
GLUSEVIC, m. prezime. — IJ nase vrijeme.
Petar Glusevic. Rat. 260.
1. GLUSICA, /. zensko prema glusac. — Akc.
se mijena u gen. pi. gliisica. — Od xviii vijeka.
a. gluho zensko ce^ade. — U Belinu rjecniku
689a I u Stulicevu (,mulier surda*).
b. smokva glusica, ime nekijem hi(kama. a)
div\a smokva. — izmedu rjecnika u Belinu (,fico
sciapito' ,marisca' 313''). Smokva-glusica divja.
caprifico , fico solvaggio (Skurla) , Ficus carica
silvestris L. B. Sulek, im. 365. Glusica, (u tre-
binskoj nahiji) smokva divjaka , raste obicno
krajem rijeke. N. Ducic. — isporedi gluhaca. —
b) Agave americana L., isporedi smokva indi-
janska. — u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani. Smokva-glusica, Agave americana L. Cas.
ces. muz. 1852. 2, 61. B. Sulek, im. 365.
c. glusice ili inglizice zovu Crnogorci puSke
ostraguse Martinijeve sisteme, jer se ne cuju
daleko. Sr. zora. 1879. 4, 64.
2. GLUSICA, m. prezime. — U Lici. J. Bog-
danovic.
(xLUSILO, /(. vidi gluhoca. — Od xviii vijeka
u Dubrocniku, a izmedu rjecnika u Stulicevu.
I od glusila i od nijemstva ozdravio ga je. S.
Rosa 971^. Duhovno glusilo. I. M. Mattel 195.
,Sve mi je nekakvo glusilo u u&ima danas'. u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GLUSINA, /. vidi 1. gluha. Glusina, Vicia
cracca L. (Pancic), v. glulia. B. Sulek, im. 92.
GLU&INA, /. selo u hrvatskoj krajini u okrugu
ogulinsko-slunskom. Razdije}. kr. 10.
GLUSlTI
212
G^ilVTJRINA
GLUSITI, glusim, impf. ciniti da Ico hude (jlnh,
impf. zaglusiti. — Akc. knTci je u praes. tnki je
u impf. giusah, u aor. 2 i 3 sing, gliisi, u part,
praet. pass, glusen ; m ostalijem je ohlicima onahi
Icaki je u inf. — U nase vrijeme, a izviedii rjec-
nika u Vultigijinu (,assordare, stordire, sturbare'
,betauben') i u Stulicevu (,exsurdare').
a. prelazno, sa znacenem kazanijem sprijeda.
a) aktivno. Neka kuka, neka selo gluSi do
Durdeva dana. Osvetn. 1, 70. Tko ce bubat, nek
svatove glusi? 2, 129.
h) sa se, refleksivno, pokczivati se kao gliih,
ne htjeti slmati. aa) s dativom. u nase vrijeme
u IJubrovniku. ,Slusaj me, nemoj mi se glusiti'.
P. Budniani. — bb) s prijedlogom od. n Sulekovu
rjecniku: glusiti se od koga ,gegen die bitten
eines andern taub sein' (kod ,taub').
b. neprelazno, kao glulmuti. Kad si mill surla,
vse selo mu glusi. Jacke. 19. Glusi zem|a s hi-
]ada glasova. Osvetn. 4, v. Sasu vatru u maglu
kx'vavu, nek se pusi i po|ana glusi. 7, 59.
GLUSNICA, /. vidi gluha nedjeja kod gluh,
f. — Akc. se mijena u gen. pi. gliisnica. — xviii
vijeka u jednoga pisca Slavonca, i u Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u SlavonijL
U petu nediju korizmenu iliti glusnicu. A. Ka-
nizlic, bogo|ubn. 287.
GLUSTI, adj. Hi part, praes. u rukopisu xvi
vijeka, nejasna rijec, moze hiti da je skraceno
glago|ustijem. Posla k liemu gosjioda Arnisimija
glustijem slovom : ,Slatko posji slatko slovo ka
Tomi . . .' Zborn. 30i>. Nov. pril. jag. star. 5, 102.
CLUV-, vidi gluh-.
GIjARA, /. vidi gera. G|ara (u Boci kotorskoj),
salmaiida , Smaris communis. Cas. ces. muz.
1854. 185.
G^EB (Glijeb?), m. ime musko. — Prije na-
sega vremena. Glebt. S. Novakovic, pom. 56.
GJ^EDATI, vidi gledati.
G^EV, m. selo it Dalmaciji u kotaru sinskom.
Repert. dalm. 1872. 28.
G^EZNO, n. vidi glezan. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Ovi caksiri ne imadu proc gjezno.
P. Filipovic 30. Noga bo se zove od gjezna doli.
33. — i u nase vrijeme u Dalmaciji. M. Pavli-
novic.
G^^EZAN, gjeziia, m. vidi glezan. — U Vran-
cicevii rjecniku: ,glyexany' ,talus'.
G^EZNO, n. vidi glezan. — TJ VoUigijinu
rjecniku (jamacno grijeskom gjesno).
G^IST-, vidi glist-.
1. G!^IVA, /. fungus, ojjce ime za cijeli red
bi^aka hez korijena, stabla, cvijeca, voca, lisca,
zelenila, a i za neki osobiti rod, Agaricus L. —
vidi pecurka. — Bijec je praslavenska, isporedi
rus. iviHua (vrsta kruske), ce.s. hliva, hliva. — U
nasemu se jeziku jav^a od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (gjiva, pecurka, gr}ak ,fungus,
boletus'), u Belinu (,fungus' 323i ; ,boletus' 594i>),
/( Bjelostjencevu (gliva ,fungus'), u Jamhresicevu
(gliva ,fungus'), a VoUigijinu, u Stulicevu, a
Vukovu. — S 1 mj. j dolazi u Bjelostjencevu i
u Jambresicevu rjecniku, i ti jednoga p>isca ca-
kavca xvii vijeka: Nisu dobre jisti glive zasto
rade zaorvive. P. Vitezovic, cvit. 137. — Aste
kto udavitb se izjedb g}ivL mnogo. Starovjec.
|ok. jag. star. 10, 110. V gjivah je ga otrov'ala.
P. Vitezovic, kron. 32. Da izlegu g}ive mlade
(trule kladej, u kojim bi kripost bila. V. Do§en
208*'. Vrgaiii kapati, mlifii, gjive, smrfici, pe-
iurke. M. Katancic 42. Gjiva, slov. gliva, rus.
r.AiiBa (= Pyrus communis), ces. hliva (= L3-eo-
perdon), Agaricus L. GJiva borova (Sabjar). G.
brestova (Sabjar). G. bukova, Pleurotus ostreatus
Jacq. (Janda). G. crjena, rothling, rotschwamm
(Sabjar , Gojalc) , Cantharellus cibarius Fr. G.
cresnova (Sabjar, Gojak). G. divja (Sabjar). G.
gorska (Sabjar). G. grabova ili grabrova (Sabjar).
G. jelova, tannenschwamm (Sabjar). G. krajevska,
fungus regius (Bjelostjenac), Amanita caesarea
Scop. G. krvava, rothling (Sabjar, Gojak), v. g.
crjena. G. laka (Sabjar). G. mekaeka (Sabjar).
G. zemajska, Clavaria botrytis Pers. (Sabjar, Go-
jak). G. zmijska, Morchella esculenta L. (Sabjar).
G. zuta, vrst zute gjive rastuce oko tijelova na
vrbi, sjivi, tresiii (u Zagorju). B. Sulek, im. 88 — S9.
2. Gl^IVA, vidi 2. gliva.
G;^IVAN, gjivna, adj. koji pripada glivi, gji-
vama, koji je poput g^ive. — U Jamhresicevu
rjeetiiku (glivni, glivov ,funginus'). u nase vri-
jeme u Sulekovu: ,schwammig'.
Gl^iVAE, m.
a. covjek koji kupi i prodaje gjive. — ^ u nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. i u Sulekoi^u
rjecniku : ,sch\vammsammler'.
b. neka riba u rijeci Topcideru. Glasnik. 19, 243.
c. ime nckijem bubicama. a jednoga jiisca na-
sega vremena. Mycetophagus Helh\-. J. K. Sloser,
faun. kor. 1, 317.
G^IVARICA, /. zensko cejade sto kilpt i pro-
daje g(ive, vidi gjivar, a. — U Sulekovu rjec-
niku : ,schwammsammlerin'.
G]^IVAEKA, /. ime nekoj bubici. — U jednoga
pisca nasega vremena. Mycetoporus Leacli. .1.
K. Sloser, faun. kor. 1, 122.
G^iVAST, adj. fungosus, koji je poput glive.
— LF Jambresicevu rjecniku (glivast ,fungosus')
i u Stulicevu (,fungosus').
Gl^iVAV, adj. vidi gjivast. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: , fungosus'.
GJ^IVETINA, /. augm. gjiva. — isporedi gji-
vurina. — U Vukovu rjecniku.
G^JVICA, /. dem. gjiva, dolazi kao ime ne-
kijem bilkama. Gjivica , Scrophulai-ia L. (Al-
schinger), v. gjivnaca. Gjivica zemajska, vrst
gjive (po starijem rukoinsu). B. Sulek, im. 90.
Gl^ivIN, adj. vidi gjivan. — U Jamhresiceru
rjecniku (glivina rahlost ,fungositas').
G^IVNINA, /. tvar iz koje se sastoje gjive. —
U Sulekovu rjecniku : ,schwammstoff'.
Gi^IVNACA, /. a) neka bi^ka. Gjivnaca (gli-
ma^a u starom rukopisu), scrofolaria (u posta-
rijem rukopisu), Scrophularia L., v. gjivica. B.
Sulek, im. 90. — b) u jednoga pisca nasega vre-
mena ime nekoj bubici. Calyptomerus Redt. J. K.
Closer, faun. kor. 1, 239.
G]^IVNAK, m. ime nekoj bubici. — V jednoga
pisca nasega vremena. Hyduobius Schmidt. J.
K. Sloser, faun. kor. 1, 239.
GJ^IVOMAR, m. ime nekoj bubici. — U jednoga
pisca nasega vremena. Bolitochara Mannerh. J.
K. Sloser, faun. kor. 1, 121.
^ GJ^IVOSLOV^E, n. nauka o gfivama. — U
Sulekovu rjecniku: gjivoslovje ,mykologie'.
GJ^IVOTOC, m. neka bubica sto zivi u g(ivama
i ije ill. — U Sulekovu rjecniku: ,schwamm-
milbe' (,Acarus fungorum').
GLIVOV, adij. vidi gjivan. — U Jambresicevu
rjecniku (kod glivni).
Gl^IVURINA, /. augm. gliva. — isporedi gji-
vetina. — U Vukovu rjeiniKu.
Gl^IZNACA
213
GNATI
Gl^IZNACA, /. indi ;»Jivhaca. Gjiznaca, ces.
hliziii kofeu, hliziiik (= Scabiosa), hlizovnik:
scrofolaria (a starijciii ritkopisu), Scropliularia L.,
V. gjivi'iaca. B. Sulek, iin. 90.
- GLUKA, f. kao hliipko, smotak od zamrSenijeh
''^l^f^'tiiti Hi dlaka. — U jednoga pisca nascga vre-
' ^ , mena. Da ja sam razmrsim ovu zapletenu gjuku.
- ^iffV S. ^iuhisa, prie. 32. Pod kapom nastoze hrpu
^' kosmurina, spletene u gjuku od kucina i mrtvijeh
vlasi. 127.
GMACNUTI, gmacnem, pf. oporaviti se. ,Gma-
cnuo male imanem' rece se za siromasna covjeka
kad mu pode na bo|e. V. Ilic iz Srbije.
GMAJNA, /. ono sto pripada opcini (semje,
2>ase itd.) , nem. gemeine , optcina. — isporedi
gmaiia. — Od xviii vijeka po nekijem sjevernijem
krajcvima. Gmajne su sve zaprte, i vode je zapro
da ne lovimo rib. Starine. 12. 36. (1712). Gmajna
,gemeindegrund. gemeindehut-weide'. .Otislo blago
danas u gmajnu pasti'. ,Moje blago vaA^jek po
gmajiii pase, nikom nikad ne cini stete'. « Lid.
J. Bogdanovic. — I selo ii Hrvatskoj u podzu-
paniji krapinsko-topilickoj. Pregled. 55.
GMANA, /. opcina ; ono sto jmj)ada opcini,
oidi gmajna. — U Bjelostjencevu rjecniku : gmana,
opcina, |uctvo, puk ,respublica, politia, status
civitatis. urbis'. 2. ,munia communitatis, moni-
menta communia, ut communes sylvae, terrae
etc'
GMARITI, gmarim, ivipf. biti, tuci. — U sje-
vernijeh cakavaca u hrvaiskom primorju. Pocme
opet po sv. Petru gmarit. Nar. prip. mikul. 140.
GMAZ, m. (zool.) reptile, zivince sto gamize
(gusteri, zmije, kornace). — isporedi gmizavac.
-;- Od osnove gtm^z (vidi kod gamizati). — U
Sulekovu rjecniku : gmazovi ,reptilien' ; ,krie-
chende thiere' kod ,kriechend'.
GMAZJETI, gmazim, impf. vidi gamziti i ga-
mizati. — ZJ jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu: gmazim, gma-
zeti, ganzim ,scateo, emano'. 2. v. puzim (u kojem
ima i drugo znacene: teci, izvirati). Jer sto
hodi i sto gmazi. V. Dosen 104^.
GMAZOJ, m. ime musko. — xv vijeka. Gmazoj
sin Stipanov. Mon. croat. 58. (1433).
GME6a;^KA, /. mu}alo. u Nisu. D. Danicic.
GMEZAV , adj. u narodnoj pripovijeci bo-
sanskoj kao da znaci: zao. Nu on ne znajuci
za gmezavo zensko srce, kaze po svojoj nesreci
zeni svojoj za snagu svoje uzde, koja, buduci ga
je mrzila, odluci da ce nau nauditi. Nar. prip.
bos. 1, 105. — xi S"hkovu je rjecniku s dru-
gijem znacenem: lijen ,faul, trag'.
GMEZDENIK, gmezdenika, m. u Vukovu rjec-
niku : vide papula.
GMEZDITI, gmezdim, impf. vidi gneciti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gmezdah,
II aor. 2 i 3 sing, gmezdi, u part, praet. pass.
gmezden. — U Vukovii rjecniku: n. ji. grab,
vide gneciti.
GMEZDENE, n. djelo kojijem se gmezdi. —
U Vukovu rjecniku.
GMICE, n. (Hi f. J>1.?) selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 208. — isporedi Gmici.
GMICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 186. — isporedi Gmice.
— Pomine se od xv vijeka: ,Gtmici', selo koje
je 1446 kraj bosanski Tomas Ostojic dao sino-
vima vojvode Ivanisa Dragisica: , Gmici' (Mon.
Serb. 440). D. Danicic, rjec. 1, 248. — ne znam
jeli isto mjesto sto se pomine xii vijeka: Kadost
odh Gfcmicb. Starine. 13, 207. (1185).
GMIJA, in. ime mu.iko. — xvm vijeka. Gmija
mehangija. Glasn. 49, 12. (1734).
GMI^ENE, u. djelo kojijem sc gmili. — U
Vukovu rjecniku.
GMIJ^ETI, gmilim, impf. vidi hmijeti. — U
Vukovu rjecniku.
GMIO, gmila, adj. vidi giiio. .U vece vila. a
u jutru gmila'. B. Musicki.
GMISTI, vidi gmizati. — Samo infinitiv na
jednom mjestu xvm vijeka. Zabe liocc po liem
gmisti. A. J. Knezovic, vers. 8.
GMITAR, Gmitra, yn. vidi Dmitar. — U nase
vrijeme. Gmitar Obrenovic. Gmitar Vesic. Rat.
407.
GMITRA, /. Pel ecus cultratus Agas. , I'leku
riba, isporedi sabjarka, kosac. J. Pancic, rib. 94.
1. GMIZA, /. bice od iste osnove od koje je i
gmizati. — U nase vrijeme. a) u Vukovu rjec-
niku: naj vise se govoi'i pi. gmize, i znaci male
dinduhe ,die glasperlen' ,margaritae vitreae'. —
b) sitna sacma. S. Novakovic. s ovijem znacenem
stoji i u Stulicevu rjecniku: ,globuli plumboi.
quibus utuntur venatores'.
2. GMIZA, /'. senski nadimak. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom, da se govori u Crnoj Gori.
GMIZANE, n. djelo kojijem se gmize. — U
Vukovu rjecniku.
GMIZATI, gm'izem, impf. vidi gamizati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 (" 3 sing, gmiza). —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu:
1. ,serpere, reptare'. 2. ,scatere' (vidi kod gma-
zjeti), i u Vukovu. On kako jeguja simo tamo
gmiza. M. Marulic 255. Gmizu babe vec sgr-
cene. V. Dosen 163-i. Da gmizem i gamizem.
G. Pestalic 162. Dvaa puzu a dva gmizu. Nar.
pjes. vuk. 1, 514. Niti gmizu guje i jakrepi.
2, 70.^
GMIZAVAC, gmizavca, m. (zool.) vidi gmaz.
— U Parcicevu rjecniku: gmizavci ,rpttili'.
GMIZAVICA, /. Serpula arenaria, vrsta crva.
— TJ Sulekovu rjecniku: ,ochsendarm'.
GMIZITI, gmizim, impf. vidi gamizati. — Akc.
se mijena u aor. 2 i 3 sing, gmizi. — U Vu-
kovu rjeatiku.
GMIZNUTI, gm'iznem, 2)f. maknuti se jedan
put kao gmizuci. — U nase vrijeme. AV ce
gmiznut al' pomaci brkom. Pjev. cm. 91*. Gmi-
znuti, maknuti: ,ni da gmizne nogama'. u Bi-
jeloj Palanci. D. Danicic.
GMIZOVIC, m. prezime u nase vrijeme. i^.
Stojanovic. Sem. srb. 1882. 203.
GNAKCIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Ilija Gnakcic. Rat. 44.
GNAN, m. ime musko. — Prije nasega vrc-
mcna pisano Gni.ni.. S. Novakovic, pom. 56.
GNANAVAC, n. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Gnanavacb. S. Novakovic, pom. 130.
GNANE, /(. djelo kojijem se zene.
GNAT, m. vidi gnat.
GNATI, zenem (renem, gnam), impf. vidi go-
niti. — Rijei^' je ptraslavenska, isporedi stslov.
gnati, zentj,, rtis. rnaTi., aceHy, ces. hnati, zenu.
2)ol. gnac, zone. — Korijen je indoevropski ghen,
ghjf, isporedi lit. genu, ginti, snskr. ban, ghna,
ubijati, grc. fTTKfvov, ubih, staroir. benim, udaram.
ranavam. — Izmedu rjecnika u Stulicevu: gnati,
gonim ,perse<iui, insectari, vexare' ; tt Vukovu :
GNATI
214
GNIJEZDO, a.
gnati, zenem (gnam), vide goniti : Otle gnase na
tragove Turke; n Danicicevu: gnati, zeiiu .per-
sequi'.
a. osnova je za sadamc vrijcmc u praslavensko
doha gen, a pred e g mijena se na z: zen. a)
po tome je naj stariji a i u na.se vrijcme naj
ohicniji ohlik za prezetiat: zenem, zenes itd.\ za
impt. zeni ; za yer. praes. zenuci. radi priwjera
vidi zenem (i radi imperfekta). — h) po zapad-
nijem krajevima u ohlicima kod a) z mijena se
na V (isporcdi kod moci): renem ltd. radi pri-
wjera i istorije orogn ohlika, vidi renem. — c)
po izdenem, praes. (jla(jola izgnati . iieki pisci
iinaju za sadasne vrijcmc osnova zden. vidi kod
zenem. — d) kod nekijeh pisaca a sadasnem je
vremenu osnova gu: praes. gnem, impt. gni, ali
to samo kad je (jlayol slozen s prijedlozima. vidi
kod izagnati, odagnati. — c) uz to (ohlikc kod
dj) neki pisci mijenajii i g na r prema praes.
renem, te im je osnova za sadnme vrijemc rn
(isporedi b, b)). vidi kod izagnati, odagnati. —
/) u nase doha moze se i za sadasne vrijeme
Hzeti osnova prosloga vremena gna ; praes. gnam,
gnas, gna, gnamo, gnate, gnaju; impf. gnaj ; fjer.
praes. gnajuoi. vidi u Vukovu rjecniku. i ovaj
je ohlik ohicniji kadje gnati slozeno s prijedlogom.
b. osnova je prosloga vremena gna. a) po tome
sa obicni oblici: aor. gnah, gna, gnasmo itd.;
grr. praet. gnav, gnavsi ; part, praet. act. gnao,
gnala ; part, praet. pass, gnan, gnat, od iste osnove
postaje i impf. gnSh, gnase itd. Da su duzni
ti(rati i) gnat-i-hb. Mon. serb. .'347. (1427). Tako
su ga gnali do Eajne. S. Tekelija. letop. mat.
sr. 120, 38. Pa i milu promasio majku, gdje
mu gnase u pbpasak jance. Osvetn. 2, 2. — b)
kad je gnati slozeno s prijedlofiom, neki pisci u
osnove gna mijenaju g na r prema praes. renem
(isporedi a, e)), te im je osnova rna. vidi kod
dognati, izagnati, odagnati. — c) radi zlo naci-
I'lene osnove renu (renuti, renuh itd.) vidi kod
renem i kod slozenijeh glagola.
GNEC-, vidi giiec-.
GNESTI, vidi gnesti.
GNET-, vidi giiet-.
GNIDA, vidi gnida.
GNIJEV, vidi gnev.
GNIJEZDATI SE, gnijezdam se, impf. vidi
gaijezditi, a, b). — Na jednom nijestu xvii vi-
jeka (po zapadnom govoru gniz-). Sridu gi-an
zelenih ptice se gnizdaju. I. T. Mrnavic, osm. 167.
GNIJEZDITI, gnijezdim, impf. nacinivsi kome
(ohjektu) gnijezdo, namjestati (ga) u n. — Akc.
kaki je u p)raes. taki je u impf. gnijezdah, u
aor. 2 i 3 sing, gnijezdl, u part, praet. j^f^ss.
gn'ijezden. — -ije- stoji po juznom govoru te po
istoCnom glagol glasi gn^zditi, gnezdim (u Vu-
kovu rjecniku), po zapadnom gnizditi. giiizdim.
Hi (u Vukovu rjecniku) gnizditi, gnizdim; neki
pisu i po juznom govoru gnezditi, ali nije na-
rodno. vidi gnijezdo. — Moze biti praslavenska
rijec, isporedi stslov. gnezditi, rus. iH-fes/^HTtcH,
ces. hnizditi, po(. gniezdic. kod nas se jav^a od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (gnije-
zditi se ,in nido tionsistere' 510''), u lijtlostjen-
cevu (kod gnezdo: gnezcbi naprav|am, t. j. gi'ie-
zdim .se jiiidifico, ni(bil(ji', riidum facio, fingo,
coiKstruo*), u VoKigijinu (gnezditi ,nidific',are, fare
nido' ,nesten'; gnezditi se .unnidar.si, stanzionare,
dimorare' ,si(li niederla.ssen, ansiedeln'), a Stuli-
cevu (.nidific.are, nidiim struere' ; gnijezditi se ,in
nido cjonsistere, cubare'), u Vukovu (gnijezditi,
gnezditi, gnizditi, n. j). kokns ,der henn(> oin
nest maohen' ,nidiira facio, impono nido' ; gni-
jezditi so ,nisten' ,nidulor': gnijezdi se kokos).
a. prelazno.
a) aktivno, sa znaceiicm sprijeda kazanijem
(vidi u Vukovu rjecniku). a jedinom primjeru
stoji u prenesenom smislu : Moze se (Zadar)
zvat blazen i cestit u svomu kriposnih radi zen
ke cvatii u riemu, u gnizdu svojemu lipotu tac
gnizde. D. Barakovic, vil. 121.
h) sa se: gnijezditi se, rejleksivno, graditi gni-
jezdo i namjestati se n ono. aa) u pravom smislu.
Gdi se morske ribe gnizde. D. Barakovic, vib B.
Rebci se isti gnizde. A. Vitajic, ist. 3.51«. Go-
hibica koja so gnijozdi ii kraju. D. Danicic, jer.
48, '28. — ■ bb) u prenesenom, smislu, uopce na-
mjestati se, nastahivati se, prehivati, stajati. Ki
iz pakla izidose dvorbu cinit strasnoj srdi koja
sve sto vece moze u nima se gnijezdi i tvrdi.
J. Palmotic 410. Ab sada poznajem da se gni-
jezdi u srcu moemii ova nakaz paklena. 1. A.
Nenadic, nauk. 213. Razgleda blage misli i tihe
koje se gnijezdahu u srcu Jubjivoga .spasiteja.
I. M. Mattei 35.
b. neprelazno. znacene je kao kod gnijezditi
se, vidi a, h). (Lastovica) u kuci mu gnizdi. M.
Kuhacevic 33. u pretiesenom smislu. Druga krjepos
bogoslovna u ufanju krjepkom stoji, posred srca
gnijezdi skrovna i ubozima prem dostoji. J. Ka-
vanin 337''.
GNIJEZDO, n. nidus, j^'^'^f^i^O'liste sto sagradt
ptice (a i neke druge zivotinej, u kojem nose i
griju jaju. — Akc. je u voc. gnijezdo, gn'ijezda.
— -ije- stoji po juznom govoru prema negdas-
nemu S; po zapadnom govoru glasi gnezdo, po
juznome i gnizdo: gnizdo. M. Marulic 51. Zborn.
134t. P. Hektorovic 25. D. Eanina lOl^. P. Po-
silovic, cvijet. 67. S. Margitic, fab 65ii. F. Lastric,
ned. 128. A. J. Knezovic 222. And. Kacic, razg.
197''. 201''. '206a. '22.3''. Nar. posl. vuk. 125 ; gnizda.
D. Barakovic, jar. 4. M. Radnic 46'': gnizdu. L.
Terzic 125 ; gnizdom. And. Kacic, kor. 273 ; ali
jos ccscc gnizdo (izmedu zabi(ezenijeh primjera
s n moze biti da neke treba citati s n; tako n. p.
ima samo jedan put u Lastrica gnizdo, a u Ba-
rakovica gnizda, a na svijem ostalijem mijestima
oba pisu s n) ; taj ohlik ima i u srijetnskom go-
voru (u Vukovu rjecniku), premda ovaj govor
pripada k istocnome (gnizda. Transit. 46, ne zna
se treba li citati s n Hi s n). i po juznome go-
voru ima ohlik s n: gnijezdo, ali je pouzdan
samo u dva primjera: gnijezdo. M. Divkovic,
bes. 310''; gnijezda. nauk. 20*; u drugijem pri-
mjerima (I. Gundulic 29. 427. M. Radnic 441''.
J.' Kavanin 14''. Osvetn. 1, 3. 13. 2, 34. 3, 123)
nije pouzdan Hi za to sto su zlo prepisani Hi
nastampani, Hi sto sami pisci nijesu dosta vje.sli
juznom, govoru. i ohlik gnezdo (na. dva mjesta:
gnezda. Nar. pjes. vuk. '292. 385) niJe dosta po-
uzdan. Gudnovat je ohlik gnazdo u ugarskijeh
Hrvata: gnazdo. Jaeke. 77; gnazdu. '225. — Rijec
je prasl((venska, isporedi stslov. gne-/Ao, rus. i'Hk.s,\<),
ce.i. bnizdo , 7J0/. gniazdo. - Indocvropska je
osnova nizdo, isporedi litav. lizdas, snskr. njr/a,
jermenski nist (mjesto), lat. nidus, staroir. net,
strnem. nest; nejasno je u slavenskoj osnovi g i e.
— f' svijem je rjernicima: n Vrancicevu (^gnizdo
, nidus'), u .Mikalinu (gnizdo), a Belinu 510'', a
lijelostjrnvevu (gnezdo). u .lambreMvevn (gnezdo),
u Voltigijinu (gnezdo), u Stulicevu (gnijezdo i
gnizdo), u Vukovu (gnijezdo, gnezdo, gnizdo,
t ^>o srijemskom govoru gnizdo), a TJaniciccvu
(gnazdo).
a. u pravom smislu. a) u ptica. tida pbtica
obrela sebp liraminu i grhlica sebe gnezdo? Mon.
GNIJEZDO, a.
il5
1. G'NOJ, a.
Serb. (i5. (Io02). Ptioe nebeske iiuaju <>iiizda.
Traiiisit,. '1(5. Ptico iniajii gnijezcla. M. Divkovic,
iiauk. 20". Pace ziuaj se ovijom putoni u oi-lovo
gnijpzdo uiujesti. I. Guiidulic 3()H. Oiio^a j)o-
znado za pravog;a ptica svoga i ostavi u iS'i'iizdu.
F. Lastric, ued. 41. Iz gnizda sokolova uzdizu
se sokolovi. V. Dosen SH". Zaspa pod ginzdom
lastavicijim. And. Kacic, kor. 273. Kakvo gnizdo
takva tica, kakav otac takva dica. Nar. posl.
vuk. 125. Divji golub tiho guce, na gnazdu sidi.
Jacke. 225. — metaforicki. (Dusa ntoja) u ovome
gnizdu biti ce obrarieiia od lovca jiaklenoga. L.
Terzic 125. Trebin grade gnizdo sokolovo svi-
jeno je u Ercegovini. And. Kacic, razg. 206'».
Otici cii na Bosni; ponosnu, podici cu gn'jezdo
.sokolovo. Nar. pjes. vuk. 3. 263. — b) u driigijeh
zivotina. Mravi gnizdo gdi nacine (vidi c, a)).
V. Dosen 206''. A Turci su gn'jezda gujinega
{n jirenescnom smislu, vidi b). Nar. pje.s. vuk.
2, 512. Misi savili gnijezdo (vidi c, e)). M. Pa-
vlinovic, rad. 43. Jesi 1' vido, care gospodare,
kad tko krene srsjenovo gnijezdo? Osvetn. 1. 13.
b. u 2ifen€senom smislu. a) o wjestu gdje se
ludi radaju i zive. O Splite cestiti, ku si sricu
imil, da s' vasda gnizdo ti razumnim }udem bil !
P. Hektorovic 25. Ako uzvisen budes kako orao,
i ako bi stavio men zvjezdami gnijezdo tvoje.
M. Divkovic, bes. 310''. Moga gnizda jazikom.
D. Barakovic. jar. 4. Da ne ostane vece traga
qd ovoga gnijezda draga, sad mrzeca perivoja.
Gr. Palmotic 2, 446. Koliko je pusto Sarajevo,
ser bijeli, gnizdo trgovackol And. Kacic, razg.
223''. Iz Lijevca gn'jezda hajdiickoga. Nar. pjes.
vuk. 4, 138. Sarajevu, gnijezdu zatocnicku. Osvetn.
6, 21. — h) Icorito u rijeTce. ii jedvof/a pisca xvu
I'ijela. Ako izade iz svojega gnizda rijeka brza.
M. Kadnic 46''. Eijeka izasadsi iz gnijezda s kisom,
opere brigove. 441^'. — c) u kvosine, octa, rain da
tstrijeL — u jednoga pisca xviii vijeka. Vinsko
sirce, il' budi od piva, sad se pravi kad raste
zestina: da se gnizdo u kupu ufati, svaki drugog
nacina se lati . . . prvo, vaja sud za sirce imat,
jer u svacem nece giiizda primat. J. S. Eejkovic
247. — d) mjesto (u pravom Hi a umnom, vieta-
forickom smislu) gdje se sakvp^aju, postaju (meta-
foricki: radaju se, legu se), stoje stvari nezive
Hi nnine, duhovve. Er ovim pod pepelom ogari
drzi gnizdo svoje. A. Vitajic, ost. 25. Legla i
gnizda, gdi se grisi legu. F. Lastric, ned. 426.
Buduci pjanstvo ne samo grih u sebi nego gnizdo
od toliki drugi zloca. 427.
c. gnijezdo se: a) eini, nacina. Gdje soko cini
gnijezdo. Zborn. 13''. Ptici isti ucine nima jedno
gnizdo. P. Posilovic, cvijet. 67. Neg' gdi sove
gnizdo cine. V. Doocn 132''. — h) pravi, na-
pravfa. Smradno gnizdo dok naprave. Y. Dosen
175a. i u Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod gni-
jezditi). — c) gradi, sagradnje. Lastova ptica
ona pod strehom tudome sagradi sve gnizdo ne
s inalom njukonie . . . i zgradiv gnizdo toj izme
jilod, ki zeli. D. Eaiiina 101*. Cerni gavran svoje
gi'iezdo gradi. Nar. pjes. istr. 1, 38. — d) zbira.
Za me ptica gnijezdo zbira, med za mene pcela
kupi. I. Gundulic 245. — e) vije, savija, zavija,
navija. Gdi je gnizdo svijal. M. JVIarulic 51.
Gnizda viti. 195. Gnijezdo pticica bjese zavila.
M. Vetranic 2, 275. Da ja budem sviti gnijezdo
moje. A. Gucetic, roz. mar. 201. Sivi .soko gni-
jezdo vije. G. Palmotic 1, 110. Onda ce vrag
gnizdo u srcu saviti. A. J. Knezovic 222. Da
nasele i gnizdo naviju. M. A. Re|kovic, sat. K7''.
Soko gnezdo vije u jelovoj gori. Nar. pjes. vuk.
1, 487. — f) plete. Tvi gnijezdo ne plete oholas.
M. Vetranic 1, 145. Ptice gnizda plotu. F. Vrancic,
ziv. 19. — g) sainotava. Kojoj gospqji jiitoma
i cesta dobi'ota stanuje jak doma, i gnizdo sa-
mota. H. Lucie 290.
d. pacje gnizdo, (u Srijenui) uekaka trava ,dio
ochsenzunge' ,auchusa officinalis'. Vuk, rjec. Ilt2«.
B. Sulek, im. 92.
e. Strkovo Gnijezdo. ime mjestu. xiv vijeka.
Slamodrazi, Dobi'odojanima, Neprobistiuia, Mo-
musi i Bijeloj Crkvi isla je meda ,na strhkovo
gnijezdo preko Galicnika' (Mon. serb. 87 (pjd.
1327). D. Danicic, rjec. 1, 212.
GNIJE^DENE, n. djelo kojijem ko gnijezdi
Hi se gnijezdi. — U Vukovu rjecniku: ,das nisten'
,nidificatio'.
GNIL, GNIL-, GNIO, vidi gn— .
1. GNOJ, gnoja, m. fimus, stercus; pus, prvu
je, naj starije bilo znacene: ono sto gnije, iz
ovoga su se (jos u praslacensko doba) razvila
sadasna znacena. — Akc. kaki jc a gen. sing,
taki je n nstalijem padezima, osim nam. i ace.
sing., i loc. sing, gnoju. — Bijec je praslavevska,
isporedi stslov. gnoj, rus. thoh, ces. hnuj, po(.
gnoj. — Postaje ojacanem od korijena gni, vidi
kod gniti. — Izmedu rjecnika a Vranciccvu:
, fimus; pus; sanies; stercus'; ii Mika(inu: gnoj,
krv istecena , sanies, pus'; gnoj, gnus ,fimus,
letamen, stercus'; gnoj ovci, gnoj kozji, gnoj
konskiitd.; u Belinu: ,letamen' 434^ ; ,pus'462i';
u Bjelostjencevu: ,pus, sanies, tabes'. 2. ,fimus.
letamen, recrernentum, retrimentum, stercus'. 3.
gnoj, dubre korisko. 4. gnoj volovski itd. : u
jambresicevu: gnoj , stercus; pus'; u Voltlgijinu:
,marcia; letame' ,eiter; dung'; u Stulicevu: .fimum,
stercus, putredo, tabes, pus, sanies' ; u Vukuvu :
gnoj i gnoj (s dodatkom da se govori po zapad-
nijem krajevima), 1. ,der eiter' ,pus'. '?. ,der diluger,
mist' ,fimus, stercus'. — Po zapadnijem se kra-
jevima H nase vrijeme moze promijeniti n tin li:
gnoj, i tako u drugijem rijecima sto od ore po-
staju. Spodal noj je vodi, ka spod gnoja tece.
Nar. prip. mikul. 145. vidi u Vukovu rjecniku.
a. gomila , vrpa guilijeh , sinrdfivijeh stvari,
osobito iz (udskoga i zivinskuga tijela. a) uopcc.
Vsa segasvitna scinujem kako blato ali gnoj.
Korizm. 78b. Ovo tijelo moje sadara citano u
svakoj lasti ucinit ce se tako gadno. da ce prijo
svak obrati stat i dugo vrijeme na smet}istu i
na gnoju, neg za malo sadruzen s nime u ovem
grebu. B. Zuzeri 271 — 272. Odkud iznesavsi ga
bacise u jednu rupu i zasuse ga gnojem. F.
Lastric, od' 206. Grob pun gnoja i smradi. A.
Kanizlic, utoc. 475. Ne tici u gnoj, da ne smrdi.
(Z). Poslov. danic. 75. Vas mi se posteti smok
i ucini se gnoj. Nar. prip. vuk. 208. — b) lae-
tamen, kad se za to kupi, napravja i hrani, da
se mece u zemfu, naitijerom da bude plodnija.
isporedi dubre. — vrlo cesto. Neka djere ju
okopam i zaspu gnojem. N. Rariina 164''. luc.
13 , 8. Kosijer moli , a gnoj zapovijeda. (D.)
Poslov. danic. 49. Cuvate vasu slamu, cuvate
vas gnoj, a ne cuvate vase blago? D. Basic 169''.
I za gnojem cekaju usive. J. S. Rejkovic 38.
Dok obaspem gnojem. Vuk, Ink. 13, 8. Zemje
ostale bez gnoja jalove. S. l^ubisa, prip. 160. —
c) stercus, kao mane nepristojna rijec tiijeste
g..no. Misto ono sam zagnoji, gnoj za bilig
neka stoji. V. Dosen 76'». Nigdi drugo vec ne osta
(od svatova), nego uz plot gnoja dosta. 166''. —
d) u prenesenotH, umnom smislu, o duhovnoj ne-
cistoci. Pogrdi svoje i)OCtenjo blatom tr gnojem
pltenim. Korizm. 58". Moja dusa ,koja jes puna
svakoga gnoja. B. Kasic, nac. 2S. Nega iz grihov
gnoja izvodi. A. Vitajic, ist. 401».
1. GNOJ, b.
216
GNOJNA
b. pus, zitko, gusto, suckasto sto postaje od
istccenc krvi i tcce iz rane kad sc pozledi, Hi se
nalasi u otoku i iz nega tece na ras2:>a^enu mjestu
u (iidskoga (Hi zivinskoga) tijela. Jegda tecott
j^noj izt usiju. Sredovj. |ek. jag. star. 10, 106.
Krenuvsi mu stnzenje radi onoga smrdecega gnoja
koji ishojase iz onijoh rana. B. Kasic, fran. 20.
Psi lizu jezikom gnoj i rane. M. Radnic 318*.
Tekuci iz rane g"noj izsrka. A. Kanizlic, fran.
159. Cica jednoga ognojka u grlu izbaci puno
sukrvice i gnoja. I. J. P. Lucie, izk. 36.
2. GNOJ, /. vidi 1. gnoj. — U SfnUcevu rjec-
niku. — nepouzdano.
GNOJAN, gnojna, adj. koji pripada gnojii;
na kojem, u kojem ima gnoja. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (,oppuratus*), u
Bjelostjencevu (kajkavski gnojen), n Jamhresicevu
(gnojen), u Stulicevu (,stercoi-atu.s, apostematibus
vel Tomicis aifectus, in tabem conversus'), u Da-
nicicevu (gnojni. ,stercoreus'). a) vidi 1. gnoj, a.
Prestol oni gnojni nazivajet se. S. Kozicic 19*.
Prohoda radi gnojnago i vodnago smrada. Glasn.
10, 245. (xvi vijck). Izidoh nocu na vrata od
doline, na izvor zmajevski i na vrata gnojna.
D. Danicic, nemij. 2, 13. — h) vidi 1. gnoj, b.
Pinom gnojnom kajan bise. I. Zanotti, en. 17.
Gnojnom mene griha sukrvicom oskvrriavitog
vidim. G. Pestalic 26. — Adv. gnojno, u Belinu
462b, i 11 Stulicevtc ijecniku (,purulente').
GNOJANICA, /. a) rpica gnoja (dubreta) na
nivi. u Lici. V. Arsenijevic. Kad gnoj izvoze,
voze ga n kolima, ii tackama (sa jednim kolicem)
ili iznose ii trajama. koliko stane u tra|e, tolike
gomile j^rave na nivi kad ga po noj raznose, i
taka gomila zove se gnojanica. ,Gde si bio?'
,Eazgrtao sam gnojanice'. u Dobroselu. M. Medic.
— b) otok, puhvica, cibtijica sto se gnoji. — u
Stulicevu rjecniku (s osobitijetn znacenem, vidi
zanoktice. nakojeda) : ,paronj'chiae', i u Vukovu :
,die pustel' ,pustula', cf. puha.
GNOJANIK, m. mjesto gdje lezi gnoj. L. Ne-
nadovic.
GNOJAE,, m. covjek koji kopa, prenosi, pro-
do je ltd. gnoj. — U Sulekovu rjecniku: ,mist-
bauer, mistknecht, mistlader'.
GNOJAST, adj. vidi gnojav. — U Stulicevu
rjecniku.
GNOJ ATI, gnojam, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. gnojiti. — vepoiizdano.
GNOJAV, adj. u kojeniu je gnoj, pun gnoja.
— U Stulicevu rjecniku: ,stercorosiis, tabe plenus',
i u Vukovu: ,eiterig' ,ulcerosns'. Rane gnojave.
D. Danifiic, isai. 1, 6.
GNOJAVICA, /. vidi gnojanica, bj. — U Vu-
kovu rjecniku.
GNOJBA, /. vrjjenie kad se sto (rana, otok
it(L) gnoji. — U Sulekovu rjecniku : ,eiterungs-
periode'.
GNOJEIMENIT, ni. K(,ii(>Mvv(i.ns. -- U ruko-
pisu XVI vijeka i u iJanicicevu rjecniku: gnoje-
imeiiiti. ,a stercore nomen liabens'. Konstau-
tina Gnojeimenitago. Glasn. 10, 251. (xvi vijek).
GNO.IENOST, /. stane, o.'<obina cega sto je
gnojrno. — U Stulicevu rjecniku: ,stercoratio,
a])Osteiiia'.
GNOJENSTVO, n. vidi gnqjenost. — U Stuli-
cevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GNOJEN E, n. djeln kojijem ko gnoji ili se sto
gnoji. — Stariji je oblik gnojenje. — Izmedu
rjecnika u Mikafinu (gnojenje), u Belinu (gno-
jenje ,stercoratiu' 434»), u Jambresiccvu, u Stu-
licevu, u Vukovu: 1. ,das eitern' ,purulentatio'.
2. ,das diingeu' .stercoratio'.
GNOJIDBA, /. vidi gnojene. — U Sulekovu
rjecniku: gnojitba ,diingung'.
GNOJILO, n. ono cim se gnoji. — Bijec na-
cinena u nase vrijeme. a) vidi 1. gnoj, a, b).
Kako se u obziru carine ima postupat s gno-
jilom pod imenom ,poudrette' . . . Zborn. zak.
1853. VI. — b) lijek koji cini da se otok ognoji.
— u Sulekovu rjecniku : ,eiterbefdrderndes mittel'
kod, ,eiterbef6rdernd'.
GNOJINA, /. augm. gnoj. — U Sulekovu rjec-
7iiku s drugijem znacenem (pole sto se gnoji):
,diingfeld'.
GNOJISTE, n. fimetum, mjesto gdje lezi gnoj
(vidi 1. gnoj, a, b)). — isporedi buniste. — Kod
cakavaca i kajkavaca gnojisce. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (gnojisce ,ster-
quilinium') gdje naj prije dolazi, u Belinu 434^,
H Bjelostjencevu (gnojisce), u Voltigijinu, u Stu-
licevu: gnojiste i gnojisce. Lovcija gnojista ne
imaju loja nista. (D). Poslov. danic. 57. Rasle
tikve na bunistu i jurgeti na gnojistu. Nar. pjes.
vil. 1868. 545.
GNOJITI, gnojim, impf. stercorare, zasipati
gnojeni. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi.
gnojimo, gnojite, u aor. 2 i 3 sing, gnoji, u impf.
gnoj, gnojte (gnoji, gnojite), u part, praet. pass.
gnojen. — Postaje od gnoj nastavkom i. — Od
XVI vijeka (kao kauzalni glagol prema gniti rijec
je j)raslavenska, isporedi stslov. gnojiti, rus. vnowtu,
ces. hnojiti, po]. gnoic) , a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,stercorare') gdje naj prije dolazi,
u Mikalinu (gnojiti, nagnojiti ,stercoro' ; gnojiti
se, kupiti se gnoj ,siippuro'), u Belinu (,ster-
coro' ; gnojiti se ,stercoror' 434a'; ,inarcesco' 462^;
,suppuro' 576^), u Bjelostjencevu {gnojim, dubrim),
u Jambre.Hcevu (,stercoro'), u Voltigijinu (,sup-
pnrare ; letamare , concimare' , eitern ; diingen' ;
gnojiti se ,postemare, suppurare' ,eitern'), u Stu-
licevu (,fimo agrum conspergere' ; gnojiti se ,ster-
corari, in tabem converti, supjinrare'), u Vukovu
(n. p. nivn ,diingen' ,stercoro' ; gnojiti se , eitern'
,in pus abeo').
a. prelazno.
a) aktivno. znacene je sprijeda kazano. Tu
sve gnoji i zalije. J. Ivavanin 334''. Ber', gnoj,
rjezi, hastri, brace. 468''. — objekat moze biti
zemla, niva, vinograd itd. Tko hoce da mu vino-
grad rodi, od potrebe jo da ga gnoji i tovi lije-
pijeni gnojem. M. Divkovic, bes. 215i. ili drvo,
vocka itd. Vocka, kojn okopajete, gnojite, obri-
zujete. F. Lastric, od' 103. — /' u prcnesenom
smislu, kao gojiti, odgajati, o judskom tijelu:
Kad se tilo dobro gnoji, i obilno kad se poji.
V. Dosen 187a.
b) sa se. aa) refleksivno, suppurare, kaze se o
ranama i otocima kad se u nima cini i iz nih
tece gnoj (vidi 1. gnoj, b). Gdi se od zloba rane
gnoje. A. Vita^ic, ist. 522*. Gnoji se rana. Vuk,
rjec. 90'>. — bb) pasivno prema a), u Belinu
rjecniku.
b. neprelazno. a) alvum exonorare, kao pri-sfoj-
nija rijec mjeste s . ati. Kad vodu pustiti ili gnojiti
ne mogu. I. Jablanci 115. — b) kao gnojiti se,
kod a, b) aa). u Voltigijinu rjecniku.
GNOJIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,clie serve
a far marcire' ,suppuratorius'. — nepouzdano.
GNOjivO, n. ono (tvar) cim se gnoji. — V
Sulekovu rjecniku: ,diingungsstofi''.
GNO.[\A, /. i»ir uijestu kojc se zucc i Gnojno
GNOJNA
217
GNUSAN
— XIV vijeka. .Gnojna, trnojno'. Pasa koju j"
car Stefan dao crkvi arhandolovoj it Prizrenu:
jzabelb iia Ovci r(i|i (Jiiojra, otb Guojiie . , . iia
Jazvine . . . i iia Tople Doltce, tore na Giiojno'
(Glasn. 15, 301 qod. 1348?). D. Danicic, rjec.
3, 577^
GNOJNICA, /. a) vidi gnojauica. a Belinu
rjecnika (.apostema' 576''), u Bjclostjcncevu (2.
V. jasla), H Voltigijinu (,suppurazioiie, postema'
,eitergeschwulst'). a Stulicevu (.apostema, vomica')-
— b) sentiiia, smrdliva voda ,Ho .sc skiipi na
dnu u lade. — u Bjclostjcncevu rjecniku (,nautea')
i ti Javtbrcsiccru (,nautea'). — c) u pjesmi ufjar-
skijch Hrvata kao da znaci sto i gnoj (pocl a).
"Z luga nam je kriiha pekla, s gnojnicom ga za-
misila. Jacke. 80. — d) ime mjestiina. aa) selo
a hreatskoj krajini u okrugu oguUnsko-slunskom.
RazdijeJ. kr. 9. — bb) selo n Hercegocini u okrugu
luostarskom. Statist, bosn. 222.
GNOJNICAST, adj. vidi gnojnicav.
GNOJNICAV, adj. po kojemit su gnojnice (vidi
gnojnica, a)). — Samo a Stulicevu rjecniku (,vo-
micis laborans') gdje ima i gnojnicast s istijem
znacenem.
GNOJNIK, m. a) gnojena niva. — u Bjelo-
stjencevu rjecniku (,ager fimatns, stercoratus') i
II Stulicevu (,ager stercoratus' iz Habdeliceva).
— b) vrpa gnoja. — a Sulekovu rjecniku : ,mist-
haufen'.
GNOJNISTE, n. vidi gnoji.ste. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (gnojnisce) , u Jambresicevu
(gnojnisce) , u Stulicevu (gnojnisce iz Habde-
liceva).
GNOJNO, n. vidi Gnojna.
GNOJNOST, /. osobina, staue onoga sto je
gnojno. — U Stulicevu rjecniku (uz gnojene).
GNOJNOSA, m. vidi guojonosa. — TJ Stuli-
cevu rjecniku (v. brjogonosa). — sasma nepo-
uzdano.
GNOJNAK, m. a) kola za giioj. — u Sulekovu
rjecniku: ,dreckkarren'. — b) gnojena lijelia. —
II Sulekovu rjecniku: ,mistbeet'.
GNOJNAR, m. Copris Geotfr., ime nekoj bu-
bici. — U jednoga pisca naseqa vremena. J. K.
Sloser, faun. kor. 1, 344. 349.'
GNOJO^^TjB, m. Philonthus Leach., ime nekoj
bubici. — U jednoga. ])isca nasega vremena. J. K.
Sloser, faxin. kor. 1, 123. 166.
^ GNOJONOSA, m. covjek koji nosi gnoj. — U
Sulekovu rjecniku: ,misttrager'.
GNOJOEAD, m. Onthophilus Leach., ime nekoj
bubici. — U jednoga pisca nasega vremena. J. K.
Sloser, faun. kor. 1, 252.
GNOJSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz gnoj-
nost, gnojene. — nepouzdano.
GNOJU^jA, /. Scatophaga, neka bubica. — U
Sulekovu rjecniku : ,fadenfliege'.
GNOJUSTINA, /. vidi 1. gnoj, b. — C/ Sule-
kovu rjecniku: ,eiter'.
1. GNUS, m. vidi gnusoba. - Akc. se mijena
u loc. gmisu. — Bijec je po svoj prilici prasla-
venska, isporedi stslov. gnusi., ces. hnus; a sva-
kakq je praslavenska osnova, vidi kod gnusiti.
— dudnovato je da uz osnovu gnus ima i gni>s,
isp>oredi stslov. gntst i gnest ; korijen je po svoj
prilici srodan s korijenom- gni (vidi guiti). —
Po zapadnijem i sjevernijem krajevima (potvr-
deno u (xlavinica i Kavanina) i s n mjeste n:
gnus (isporedi i druge rijeci od iste osnovc). —
Moze biti i zenskoga roda (ovdje su i primjeri
kod kojijeh se nc poznajc rod), vidi 2. gnus. —
Od XIV vijrka, a izmcdu rjecnika u Mika(inu
(kod gad, gnusoba, govno, kokosinak, ali iirvia
napose), u Belinu (,sordGs' 150>>. 573a. 692*;
,stercus' TOS'i ; gnus golubii'ii ,fimus columbinus'
201^), u Bjelostjencevu (gnus ,uausoa, abominatio'.
2. ,spurcitia, spurcitas, sorditudo, impuritas'), u
Jambresicevu (gnus ,nautea, abominatio'), u Vol-
tigijinu (,sporchezza, sudiceria' ,schmutzigkeit'),
u Stulicevu (,sordes, inquinamentum' ltd.), a)
uopce nesto gnusno. Ove stvari zemajske cinile
bi se kako gnus. Transit. 153. U gnusu ne sjedi.
M. Vetranic 1, 81. A za gnus i za smrad ja
ne gledam da dusu moju sad u ruke djavhi dam.
N. Najeskovic 1, 149. (Tijelo) je gnus, gad,
zemja, prah i pepeo. A. Gucetic, roz. mar. 11.
Metahu na nega kal, kauienje i svaki gnus. P.
B. Baksic 86. Kako gnus na plemenitoj sviti
vecma se poznava. A. d. Bella, razg. 60. — b)
stercus, vidi 1. gnoj, a, c). Malo crvenoga gnusa
ot kokosi. Sredovj. Jek. jag. star. 10, 94. Glatun
gnuse negove (svoje) hoce jisti. F. Glavinic, cvit.
148''. I macka gnusi, ali svoj gnus pokriva. (D).
Poslov. danic. 28. Vece je u nemu rijeci nego
u zaprtu psu gnusa. (Z). 149. — c) u prenesenom
smislu. I gre.sne sve gnuse dvigni. B. Kasic u
M. Orbin iv. — i u prenesenom smislu. I gnus
velik zloba umira. J. Kavaiiin 63*'. 1 cistoca
rumena ruzica, sramotnijem gnusom neka|ana.
Osvetn. 1, 25. — d) gad. Da ga 'e velik gnus
gledati. J. Kavanin 413'\ — e) gadna nakaza
(vrag). Prevrgose se (djavli) niki u nike letece
i plazuce gnuse. F. Glavinic, cvit. 17*. On u
gnuse umisa se paklene. 399^.
2. GNUS, /. vidi 1. gnus. — isporedi stslov.
gnusi.. — U dva pisca xviii vijeka. Da od te
gnusi odtiska me. J. Kavanin 428^. Otrt gnus,
kojom bjese grijeh opoganio dusu covjeka. A.
Kalic 207. Voda smice i s ne svu gnus i ne-
cistos. 289.
GNUSA, m. ime mtisko. — xiii vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku. Mon. serb. 58. (1293 — 1302).
GNUSAC, gniisca, m. vidi gnusnik. — U Be-
linu rjecniku 702^', ii Voltigijinu, u Stulicevu:
V. gnusnik.
GNUSAN , gniisna , adj. sordidus , impurus,
foedus, obscoenus, tnrpis, koji nije cist (bez raz-
like jeli sto po sebi necisto Hi s toga sto na ono
s dvora dolazi). — isporedi pr|av, uprjan, halav,
necist. — -a- ostaje samo u nom. jedn. m. (i u
akuzativu kad je jednak s nominativom). — Akc,
se mijena it slozenoj deklinaciji: gnusni, gnii-
snoga itd. Hi gnusni, gnusnoga itd. (u Vukovu
je rjecniku zlo zabi(e£en akcenat, premdaje Vuk,
kao .Ho sam trrdi, cuo ovu rijec u Diibrovniku;
u Dubrovniku glasi gnusan, m., gniisna, /., gnusno,
n., vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 172).
— Fostaje od gnus nastavkom hwh. — Bijec je
praslavenska, isporedi stslov. gnusbnt, rus. rny-
CHMii, ces. hnusny, po}. gnusny. — Po zapadnijem
i sjevernijem krajevima dolazi i s n mj. n (vidi
kod gnus); tako je kod pisaca Glavinica, Ba,-
dovcica (ne svagda), Kanavelica (mane pouzdano),
Badnica, Kavanina (nepouzdano), Lucica, Gr-
gura iz Vare.ia (nr svagda). — Izmedu rjecnika.
u Mika{ini( (gmisni, necisti ,inquinatus, impurus,
contamiiiatus, sordidus, foedus, spurcus, inde-
corus. lutulentus'), u. Belinu (,immundus' 380'':
.sordidus' 378a; ,obscaenus' 530''. 702a), u Bjelo-
stjencevu (ka^jkavski gnusen, gadan ,abominabili3,
nauseabundus, detestabilis' ; gnusni .sordidus, im-
mundus, impurus'), w Jambresicevu (gnusen ,abo-
minabilis') , u Voltigijinu (gnusni ,nauseabile;
GNtlSAN
218
GNUSITI
sporco, sozzo' ,schniut.zis''), u StiiUccvH (,s]mrous,
fofirtiis, iiumniidus, luridiis, impurus, sordidus'),
u Vukuva: gnusaii (u Dubrovniku), 1. uprjaii
,8C'hmiitzi#^' ,immundus'. 2. ,ekelhaft' ,fastidium
creans', cf. gadau (vidi 1, h).
1. adj. — Kompar. s nastavkom ij i j : gm'i-
siiiji. B. Kasif" ii M. Orbiii iv. I. Drzic 150. A.
d. Bella, ijec. 380''. Grgur iz Varesa 138 i u Stu-
licevii rjecniku, (giiusniji. M. Eadnic 113^'. I. J.
P. Lucie, razg. 25. 112); gnusin. U. Zlatai-ic 51''.
u StuHcevu rjecniku, u nase vrijeme u Duhrov-
niku obicnije.
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. a) u prarom,
tjelesnom smislu. Nigda ne blaguje nijedne stvari
giiiisiie. Zborii. 20^. Kupju .se sve gnusne zviri.
D. Ranina 2Ka. Gnusniin nogami stada ih ple-
.■^ala. D. Zlatarid 51''. Ostaje voda mutna i gnusiia.
M. Orbiu 25. Zgrade ohole, ke visjese njekada
se d(i nebesa, sad rvaue po tleh leze; gnusnim
.itopom stado ill splesa. I. Gundulic 233. Pade
preda jn djaval u priliki ditica jednoga crna,
gniisiia i mrska. F. Glaviiiic, cvit. 15''. Svionoj
kad se vidi jedna gnusos na hajini, Ijepota joj
sva problidi, sva se griusna ocim vidi. G. Pal-
motic 2, 5(X). Da ju (krunu) scinim kako jednu
gnusnu stvar. P. Eadovcic, nac. 53. Ako ti je
obraz i malo gnusan aliti ruke, udije ih trcis
oprati. V. Andrijasevic , put. 298. Da nijedna
stvar ne najde se brezredna, ili gnusna. M. Bi-
jaiikovic 37. Toli 'e biser gnusno blato. A. Vi-
tajic, ost. 60. Zabe gnusne da krokocu. J. Ka-
vai'iiji 79''. Ne umire liemu dusa, kii ne toce
gnusni crvi. 385''. Isukrst umiva gnusne i ha-
lave noge svojijeh ucenika. V. M. Gucetic 199.
(Jisti nihovo gnusne i pogane rane. 200. Nije
gnusno sve sto je crno. (Z). Poslov. danic. 82.
(tmo spada i ovaj primjer: Crkve razorene mogu
fibratiti se za sluzbe svitovne, ali ne gnusne. I.
.1. P. Lucie, nar. 86. — i metaforicki: Na kla-
denac ovi zivi ciste krvi potezi se ; mrtav opet
odi ozivi, gnusan odi ocisti se. P. Kanavelic, iv.
124. Ah! dostoj se u blagosti mene gnusna ti
umiti. I. Akvilini 287. Operi me gnusna ovako
tvojom krvi. I. Dordic, uzd. 130. — gnusno, sr.
Dioze znacitl: ynusno mjesto. Dosta se s' gojila
u gnusnu lezeci. M. Vetranic 1, 79. Zasto je
grjehota u gnusnu da stoji taj tvoja Ijepota. 1, 80.
— b) u prenesenom, duhovnom smislu. aa) gnusan
je svaki grijeh, jer .s nega dusa gubi cistocu, po
tome se kaze: aaa) o grijehu uopce. Grih pri
cistoci Bozjoj jest jedna stvar neizmirnim na-
cinom grdobna i gnusna. P. Eadovcic, nac. 307.
Krv Isukrstova cisti nase duse od svake gnusne
opacine. V. M. Gucetic 9. Sudec da je gnusno
bozakone istinu vjere Isukrstova lazima iznositi.
S. Eosa III. Tko s smradom srardi naj gnu-
sniji opacina. Grgur iz Varesa 138. — bbb) o
nauku. Druzini zal nauk daje, nauk gnusni, hudi
i kuzni. A. Vita}ic, ist. 12. — ccc) o gresnoj du.H.
Grih me|a i gnusniju cini dusu. I. J. P. Lucie,
razg. 25. Dusu gnusniju uciniste od smetlinaka.
112. — i 0 srcH. Ni se inoze toga cica cisto
srce gnusno rijeti. G. Palmotic 3, 31". Dobro
IIP dopada srca gnusna. 8. Eo.sa 69''. Da kad
cps mi gnusno moje srce oteti. a dat rai tvqjeV
J. M. Mattei 270. - ddd) o tijelii i o udinia u
gresna cefadeta. Prisveta otajstva giiusniina ustmi
dilovati. M. Bijankovic 25. Da je dijelio gnu-
snijpui i npci.stijpiii rukama tijelo jagaiica Fio-
zijega. D. Basic 2(i6''. — bh) o bludnom, pu-
tcHom grijehu, i o Hoemu sto biva medii mnskom
i ienskuni .ftraiiom sto .se drzi da je nepristojno.
aaa) o grijehu, uzivaiiu, ze(i, misfi, (uhaiH itd.
Da se na ovi narin gnusan i zvjerski hu<bi plo-
diti. B. Gradic, iljev. 11. DavajuAi se na svoje
gnusne i pogrdne pozude. I. Drzic 3H. Nijedna
misao, da je naj gora i gnusuija, nije grijeh. 1.50.
Er tu (u Sodom i) narod stoja, ki pun zloce
gnusne i hude s rajskim gostim zle nastoja izi-
grati svoje blude. G. Palraotic 3, 51''. Ne ocutje
nikakvu gnusnu napas. I. Dordic, ben. 84. Neka
glasom tastijem sla\i boga gnusne od Jubavi.
N. Marci 12. Eoditeje svoje ostavi , rodna iz
mjesta dijelila se, nek slobodu vecu ima zivjeL
gnusnijem u grijosima. 16. Provodeci jedan zivol
gnusan i brlozan. Grgur iz Varesa 135. ^ b/ilij
o rijecima sto znace ono sto je kod aaa) ili sto
su s onijem u svezi, osohito kad se kaze sto ohIo
i nepristojno. Ako si govcrio rijeci gnusne. B.
Kasic, zrc. 65. Eeci svaku stvar gnusnu. K. Ma-
garovic, cvijet. 102. A jeda sam pjevo zacinke
gnusne i neciste? D. Basic 5''. — cc) 0 wisp'tta
i djelovanu ce^adeta koje misli i radi sauio za
svoJH korist, osobito za novcanu dobit, i o samome
cejadetu. Gnusnijem kamatam uzninaza svoje
imarie. I. Dordic, ben. 106. i u nase vrijeme u
Dubrormiku. ,U svemu se ovemu poslu on po-
kazo gnusan'. P. Budmani.
b. kao gadan, mrzak, s dativom (koji se kome
gnusi , vidi gnusiti, 2, b). Gnusna bise zloba
meni, i svej sam ju progonio. A. Vita^ic, ist.
437''. Ovomu jesu gnusna i mrzka sva imaca,
bogastva. J. Matovic 472. ovo je znacenc i a
BjelostjencevH i u Jambresiccvu rjecniku. u Vu-
kovu ima da je ovo znacene (po onome sto kale
kod gnusiti, gnusnik, gnusnica, gnusoba, kao da
bi ovo znacene bilo: kao ruzan) u nase vrijeme
i u Dubrovniku, ali toga, koliko ja znam, ncma
u nase vrijeme.
2. adv. gniisno. — • Komp. : gnusnijc, gniisne.
— Izmedu rjecnika u Belinu, u Bjelo.stjencfoii
(gnusno), u Jambresicemi (gnusno), a Volt igij inn,
u StulicevH. — No.) cesce sa znac-enem kao koil
1, a, b) bb). Na zlo nagla, gnusno bludna. M.
Orbin 26. Buduci se vele gnusno oskvrnil. A.
Vitajic, ist. 155. Gnusno i necisto zivjase. D.
Basic 22a.
GNUSITE^, V). covjek koji gnusi. — U Stuli-
cevu rjecniku.
GNIJSITEJ^ICA, /. zensko cejade sto gnusi. —
TT Stulicevu rjecniku.
GNUSITI, gnusim, impf. inquinare; nauseam
facere, fastidire. — isporedi gnusniti. — Akc.
kaki je u p)raes. taki je u impf. gnusah, u aor.
2 i 3 sing, gnusi, u part, praet. pass, gnusen;
u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf. —
Radi postana vidi gnus. — Uijecje praslavenska,
isporedi stslov. gnusiti s^, rus. i-hvchti., ces. Imu-
siti, hnusiti. — Po zapadnijem i sjevernijem kra-
jevima ima n mj. n: gnusi. M. Eadnic 450''; gnu-
sili. A. d. Costa 2, 18. — U nasemu se jeziku
jav(a od xv vijeka (vidi kod 2, a, b) bb)), a iz-
viedu rjecnika u Vrancicevu (gnusiti se ,aboiiii-
nari'), u Mikalfinu (gnusiti, opoganiti ,foedo, coii-
tamino, imiuino, coimpiino, inticio'; i kod gru-
biti ,deforrao, toedo'), u Belinu (,in4uiiio' 378* ;
,sordidum facere' 111"; juaculo' 448''), u Bjelo-
stjencevu (gnusim drugomu ,nauseo, et nauseam
iiiduco alicui". 2. v. smradim; gnusi mi se ,nauseo,
abominor'), u Jambreiiiccvu (gnusi mi se .nauseo,
abominor*), u Voltigijinu (,nauseare, abborrire;
imbrattare, insozzare' ,verabscheuen ; besudeln'),
// Stulicevu (gnusiti i gnusiti iz Bjelostjenceva
,spurcare, conspurcare, inquinare, foedare'), « Vu-
koou: (u Dubrovniku) 1. ,.schniutzen, schmutzig
machen' ,iii(iuinare'. 2. .garstig macheir .foedare'
(ovo je znacene sumniro, vidi kod gnusan, 1, b).
GNUSITI, 1.
219
GNUSNOTVORAN
1. aktirno.
a. cinifi da sto fntde ffuusm). nnj obicnije zna-
cene, oii if a nije hilo ii jirdsldrnisko dohii. a) n
pracom siiiislu. Da H^misis ii kalii gizdavi fcvoj
obraz. M. Vetrauic 1, SO. Kako sii (zcne) oci-
stile ruko ne macajii ali ti ne ji^iuiso vcide. M.
Orbiii 25. — i victdforickl. Ne ^nusite vase
vuke u pogaiioj toli krvi. J. Palinotic 20(5. Tko
svoj pois'o cini, ruka no gnusi. (Z). Poslov. danic.
134. Sto uhodi proz usta ne gnusi covjeka, nego
gnusi ga ono . . . S. Kosa 96''. Dake on grije-
seci gnusi hajiim. D. Basic 260''. Oaii grjesnik
gnusi svojo tij'elo. A. Kalic lOH. — h) u prene-
senoui suiislii, o sttuiri diihovnqj, Hiniioj kojd po-
st({jt> nccista a [/rijeha ltd. Koliko god je misao
neoista, dnso nase ne gnusi. M. Divkovic, bes.
2o9a. Ne bi imao covik nikako srca svoga guu-
siti i necista oiniti. 431 — 432. Zla misao gnusi
dusu. M. Radnic 450''. Ovu kripost pomrcevali
sn i gnusili s mnogim poluvirstvom. A. d. Costa
2, 18. — c) alvum exonerare, kao pristojnija
rijec mj. s . . ti. t<hvata se kao neprclazni (jlagol.
I niaf'ka gnusi, ali svoj gnus pokriva. (D). Poslov.
ilanic. 28.
b. kome , nauseam facere , fastidium creare,
ciniti da se kotiie rjadi (finusi, vidi 2, b). mozc-
biti naj starije znacenc, all je potvrdeno samo
II Bjrlostjencevu rjecniku.
c. fastidire, (jaditl se (vidi gaditi, b, b)). —
moze biti da je s ovijem znaceucm neprelazno,
jer mjeste ohjekta ivia ace. s na, ali moze imati
uza se i infinitiv. — ti jednoija pisca cakavca
XVII vijeka. Da mrzim i gnusim na putena na-
slajenja. P. Eadovcic, nac. 490. Gnusi clovik
misliti ju. ist. 133.
2. .srt se.
a. znacene je kao kod 1, a. a) pasivno. u Du-
brovniku. ,Ova se svita lasno gnusi'. P. Budmani.
i u metaforickom smislu. Erbo se tijelo jednoga
krstjanina ucinilo po putu od pricestjenja udo i
Stan Isukrstov, i za to mu se cini necas, kad se
gnusi i pogrdiva. D. Basic 270=i. — b) refleksivno.
aa) uopce. a Dubrovniku. ,Cuvaj se, nemoj se
gnusit po toj kaluzi'. P. Budmani. — bb) kao
gnusiti kod 1, a, c). A niki rignise, niki se gnu-
sahu. M. Marulic 49. — c) reciprocno. ujedinom
prinijerii kao da je ?t prenesevom smislu. Gnuse
se i ruze kako psi bez duse. M. Vetranic 1, 220.
b. gaditi se, isporedi 1, c. ii Vrancicevu rjec-
niku. — gnusi mi se, gadi mi se, gadi me. u
Bjelostjenieini i u Jambresicevu rjecniku.
GNUSIV, adj. koji .se moze gnusiti. — U Be-
linu rjecniku (,inquinabilis' 378^), u Voltigijinu
(kod gnusni), u Stidicevu (,contaminabilis').
GNUSNA, /. gnusnci zensko cejade. — U nase
vrijeiiie u Dubrovniku kao psovka necistu zenskom
ce^adetu (koje po sebi nije cisto Hi koje ne drzi
cisto kueuj; cesto i u moralnoiii smislu o ta-
kovome koje nepo.Ueno zivi. P. Budmani.
GNUSNICA, /. dem. gnusna. — S ovijem sr
znacenem govori u Dubrovniku (P. Budmani);
drukcije je u Stulirevu rjecniku: ,muliar lurida'
i u Vukovu: (u Dubrovniku; 1. ,die schmutzige'
,mulier iinmunda". 2. ,die hiisslit-he' ,mulier fooda'.
— / H ugarskijeh Hrvata (vidi kod gnusna).
Podsmiju mi se va lica, zdivaju mi: ,ti gnusnica!'
Samoj meni ja krivica. .Tacke. 280.
GNUSNICAC, gnusnioca, m. dem. gnusnik. —
Samo u Stulirevu rjecniku.
GNUSNICICA, /. dem. gnusnica. — U Stuli-
cevu rjecniku.
GNUSNICIC, m. dem. gnusnik. — U Stuli-
cevu rjecniku.
GNIISNICINA, m. (i f.) augm. gnusnik (ali
sr. govori i it zenskinn ce(adrtu). — fl nase vri-
jeme a Dubrovniku, a izmcdit rjecnika u Stuli-
cevu (samo maskoga roda) i a Vukovu: ,augm.
v. gnusnik u. gnusnica'.
GNUSNIK, gnusnika, m. gnusan covjek (i kao
psovka, i u prencsenom smislu, vidi gnusan, I,
*> ^*))- — ^^c. kaki je u gen. taki je u ostalijem
padezima, osim nom. sing, i voc. gnusnfce, gnii-
snlci. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecniku u Mi-
ka}inu (kod grd , a nema napose) , u Belinu
(jspurcus' 702a), u Voltigijinu (kod guusac), u
Stidicevu, u Vukovu: (u Dubrovniku) 1. ,der
schmutzige' ,immundus'. 2. ,der ha.ssliche' ,tbedus-
(ovo je zadne znacene sumnivo, vidi kod gnusan,
1, b). Uhati Mido zli, Zoile prokleti, skupi zli
tamnice, gnusnice nezdravi, kom' ptica cevr|na
gnizdo svi u glavi. D. Ranina Pill*. Gnusnik
koji se juisto necistoci upada svaki dan u tolike
grijehe. D. Ba.sic 151^. — U jednoga pisca na-
sega vremena kao ime nekoj bubici. Gnusnik,
Quedius Leach. J. K. Sloser, faun. kor. I, 123. 171.
GNUSNITE]^, m. covjek koji gnusni, vidi gnu-
site}. — U Stulicevu rjecniku.
GNUSNITI, gnusnim, impf. vidi gnusiti, I, a
(i radi akcenta). — Po.staje od gnusan. — If ru-
kopisu dubrovackom xvi vijeka. Bludnost gnusni
dusu. Zborn. 17'>. i u nase vrijeme u Dubrov-
niku dosta cesto uz gnusiti. P. Budmani.
GNUSNOBRADAC, gnusnobraca, m. gnusno-
bradan covjek. — U Stulicevu rjecniku. — slabo
imuzdano.
GNUSNOBEADAN, gnusn^bradna, adj. u ko-
jega je gnusna brada. — U Stulicevu rjecniku
(,illutibarbus'). — slabo pouzdano.
GNUSNOCA, /. vidi gnusoba (i radi akcenta).
— Postaje od gnusan. — Od xvi vijika. Tra-
vica gnusnocu zemajsku sakriva. N. Dimitrovic
17. Prasac u gnusnoci. M. Drzic 307. Voda
ka mntna jes gnusnocu ne umiva. F. Lukarevic
130. Koji ce meiie od svijeh gnusnoca i zioca
ocistiti. M. Divkovic, iiauk. 117'*. (Molitva) ])o-
kriva sve gnusnoce duse nase. 215*.
GNUSNOGOVORAC, gnusnogovorca, m. gnu-
snogovoran covjek. — U Stulicevu rjecniku. —
nepouzdano.
GNUSNOGOVORAN, gnusnogovorna, adj. koji
gnusno govori. — IJ Stulicevu rjecniku: ,sj)ur-
cidicus'. — nepouzdaiio.
GNUSNOHRAN, adj- koji se gnusno lirani,
koji gnusnu hranu ije. — U Stulicevu rjecniku:
V. gnusobohran.
GNUSNORUCAC, gnusnorucca, m. 'inusnoruk
covjek. — Samo u Stulicevu rjecniku.
GNUSNORUK, adj. n kojega su gnusnc ruke.
— U Stulicevu rjecniku.
GNUSNOST, /. vidi gnusoba. - Postaje "d
gnusan. — Od xvi vijeka, a izmedu rjeinika n
Belinu (gnusnos ,obscaenitas' .'">30*'), u Voltigijinu,
u Stulicevu. Sramuj se svaki sad gledajuc ocinia
svu giiusnos (?) i svoj gad. V. Lukarevic 69.
Cule su se ii gnusnosti, jaoh, smrdece na sve
strane, iStecene moje rane. I. Gundulic 197. Pii-
kazuje nasladena, ali ne gnnsnost i nevoju. M.
Radnic 185''». Opravsi te od gnusnosti tvoje. 1.
J. P. Lucie, razg. 51. Stijuc psovke i gnusnosti.
M. Pavlinovic, razl. spis. 302.
GNUSNOTVORAN, gnusnotvorna, ailj. koji
cini (tvori) sto gnusno. — V Stulicevu rjecniku:
,spureificus'. — nepouzdano.
GNUSOBA
220
GNAT
GNUSOBA, /. sordes, stane onoga Ho ,je ffnusno,
i (kcnlrctno) ono a cega je gnusno. — inporcdi
gnus, gniisoca, giiusota, guusost, gnusnoca, gnu-
snost. — Akc. sc mijena n dat. sing, gnusobi,
n ace. sing, gniisobii, v voc. sing, gnusobo, u
nam., ace, voc. pi. gniisobe, ?< gen. pi. gnusoba.
— Postaje od gnus nastavkom oba. — Od xvi
vijeka (vidi b) aa)), a izmedii rjecnika u Vran-
cicevii (,abominatio'), u Mikajinn (gnusoba, gnii-
soca, vidi gnus), n Belinn (,sordes' 150''. 692"^;
ammunditia' 380'') , a Bjelostjenccvu (gniisoba
.aboniinatio , detestatio , execratio'. 2. ,imniuu-
dities, sordes, spiircities , foeditas') , n Voltigi-
jinu. n StuUcevn, n Vnkovn : (u Dubrovniku)
1. .schmutzigkeit' ,immundities'. 2. ,die garstig-
keit' ,foeditas' (ovo je znacene sumnivo, vidi kod
gnusan, 1, b). a) ii pravom smislu. Da prah ili
ine gnusobe unutra ne upadaju. B. Kasic, rit. 8.
8vi smradi i gmisobe i gadi od svijeta skupice
se u pakao. M. Orbin 170. Kamara . . . mete
se cesto i fiisti neka nije gnusobe. I. Drzic 141.
Svi smo zemja i gnusoba. I. Dordic, salt. 308.
Gnusobom od gube vas obujmjen. ben. 160. Voda
opira gnusobe. J. Matovic 146. Da se ribe sva-
cijem hrane, svijem gnusobam i plakotinam sto
se u more bacaju. L. Zore, rib. ark. 10, 343. —
b) It metaforickom, prene.senom smislu, diihovna
nccistota. aa) grijeh 'H02)ce. Danu se tebi pri-
stoji oplakati me od grijeha i gnusoba mojijeh.
A. Guoetic, roz. jez. 137. Koliko je velika ova
gnusoba pri cistoci Bozjoj. P. Radovcic, nac. 308.
Razmis|ajuci gnusobu od griha svoga. A. Vi-
tajic, ist. 21. Izcisti tvoju dusu od svake gnu-
sobe. V. M. Gucetic 22. Opiraju gnusobe gri-
jeha sakramentom pokore. J. Matovic 493. —
bb) osobito bludnost, puteni grijeh. U istinu vi
sudite, da Jubjeiie grnisoba je. I. Dordic, uzd. 38.
Djetinstvo ne bude sveder tako pravedno, da se
s puno gnusobe ne iznade zamijesano. B. Zuzeri
1543'. Ne dopusti da se ja obijam nijednom gnu-
sobom od necistocc. I. A. Nenadic, nauk. 274.
— c) vidi gnoj, a, c). — n JDnhrovniku. P. Bud-
mani. — d) gad, gadnost. ovo je znacene it Vran-
cicevu i n Bjelostjencevu rjecnihu (,abominatio*) ;
i Danicic -it starom zavjetu pise gnusoba preiiia
grc. pS^Xv/fia, lat. abominatio. Nas|edstvo moje
napunise gnusobama svojim. D. Danicic , jer.
16, 18. Sve gradove nezine i sve gnusobe ne-
zine. jezek. 11, 18. PostaA'ice gnusobu pustosnu.
dan. 11, 31.
GNUSOBAN, gniisobna, adj. gnusan, na kojevi
je gnusoba. — II jednoga pisca xviii vijeka i it
tStitlicevii rjecnikii. Buduci se odkrilo svitu niovo
gnusobno pomajkanje. A. d. (Josta 2, 21.
GNUSOBICA, /. dem. gnusoba. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Iznese na svomu tijelu ispu-
znut iz kucice neke opcene male gnusobice . . .
po naravnijem gnusobicani va|o se je. S. Rosa
184a.
GNUSOBINA, /. aiigm. gnusoba. — U Stiili-
cevii rjecnika.
GNU80B1T, adj. yitli gnusoban. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Cistoca Bozja izvrze ga kako
jediiu stvar ghusobitn. P. Radovcic. nac. 309.
GNUSOBOHRAN. adj. vidi giiusnohran. — TI
Stitlicevv rjrthiikii : .colluviaris'. — )iepoiizdano.
(tNIKSOHOHRANAC, gnusobohranca, m. gnn-
sobtthran coijck. — fl Stiilit':evu rjecnikii. — ne-
/loiizdano.
GNIfSOBRADAC, gnusobraca, 7n. i'(Wt gnusno-
bradac. — Sttnio it Stitliccvii rjcciiikit.
GNUyOCA, /. vidi gnusoba (i radi akcentaj.
— Od xvi vijeka, a izmedti rjeCiiika a ^[ikalinii
(kod gnusoba), ii Belinn (,sordes' 150''. 692<'' ; ,im-
pudicitia' 387''). it StuUcevn. Tva vira svakomu
sve nase opira od grijeha guusoce. N. Naje-
skovic 1, 153. Koliko je stetna covjeku gnu-
soca putevna. B. Gradic, djev. 14. U nih ce se
viditi i jjoznati sve gnusoce. B. Kasic, zrc. 33.
Nos se napuna gnusoce. M. Orbin 73. Da do-
stojis se gnusocu oprati. F. Parcic 83. Srce
pitas u mene, moj Jezuse, evo ti ga, ti ga iz-
cisti od svake gnusoce. I. M. Mattei 307.
GNIJSOCAN, gniisocna, adj. gnusan, na kojctii
je gnusoca. — Sayno u Stulicevu rjecnikic.
GNUSOST, /. vidi gnusoba. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinn (,sordes' 692a) i ,i
Stulicevti. Da me 'e sram od mene spovijedat
istoga gnusosti, nacine i gade zla toga. F. Lu-
karevic 158. Svionoj kad se vidi jedna gnusos
na hajini, Ijepota joj sva problidi, sva se gnusua
ocim vidi. G. Palmotic 2, 500.
GNTJSOTA, /. vidi gnusoba (i radi akcentaj.
— TI jednoga pisca. xviii vijeka. Da ne bi pala
vrhu nega kojagodi gnusota. K. Magarovic 66.
GNUSOVIT, adj. gnusan. — Najednom mjestu
XV vijeka. Pico crvi gnusovita. M. Marulic 316.
GNUSENE, n. djelo kojijem se gnusi. — Sta-
riji je oblik gnusenje. — U Mikalinu rjecniku
(grijeskom gnusenje) i u Stulicevu (grijeskom
gnusene, a ima i gnusene, v. omrzeiie, omrznutjo
s dodatkom da je rijec ruska).
GNUSJ^IVAC, gnusjivca. m. samo u Janibrc-
sicevu rjciniku (kajkavski gnusjivec ,nauseator').
GNUSNAHAN, gniisnahna. adj. dem. gnusan.
— Kaze se i gnusnasan. — U StuUcevn rjecnikii
(gnusnahan i gnusnasarO i n nase vrijeme n Du-
brovniku. P. Budmani.
GNUSNASAN, gniisiiasna, adj. vidi giuisnahan.
GNACO, m. hyp. Igriatije. — Akc. se mijena
n voc. Gnaco. .T. Bogdanovic. V. Arsenijevic.
GNAJA, m. hyp. Ignatije. J. Bogdanovic.
GNAJO, 111. hgp. Ignatije. — Akc. se mijenct,
u voc. Gnajo. J. Bogdanovic. V. Arsenijevic. M.
Medic.^
GNALE, ni. hgp. Ignatije. ^ Akc. se mijena
u voc. Gnale. J. Bogdanovic.
GNAT, m. tibia, crus, kost od ko(ena do glezna
(obicno se niisli o prednojj, i noga od kojena do
glezna. — isporedi golijen. — Akc. se mijena u
loc. sing, gnatu, i u gen. j)l- S'^^^^^ (ov alio je akc.
po Vnku i po Danicicu; u Dubrovniku se tako
viijrna n svijem padezima: gnata, giiatu, gnatom,
gi'iati itd., osim nom. i ace. sing., i voc. gnate,
guati). — U Bjelostjencevu i Voltigijinu rjecniku
ima n nij. n: gnat; tako je i u pisca Alberti
(510), a i na nckijem mjestima u j)isca Kava-
nina (318'>. SSli^), ali ovi primjeri nijesu dosta
pouzdani. — S n ryec je praslavcnska , isporedi
ces. hnat, j)'>l- gnat. — Gd,}egdje ima i k mj. g,
vidi knat. — Od xvi vijeka, a izmedn rjecnika
ti Mikafinn (gnat, gojen ,crus, tibia' ; kost od
gnata veca , radius' ; kost raaria od gnata , fibula'),
n Belinn (,tibia' 337a. 709''), u Bjelostjenieou
(gnat, civ od golena), n Voltigijinu (gnat / gnat
, tibia, stinco' ,schienboin') , n Stnliccvu (.crus,
tibia'), u Vukovu (vide golijon). a) kost. U grobu
gledaj prah i gnate od }udi. M. Vetranic 1, 267.
Krist'na, Klara. kih iizdrzis svete gnate. J. Ka-
vanin 327''. Sveta stogna , sveti gnati. 331''.
Grol) unutra skhipa gomilu crn\(h) gnata. I. J.
1'. Lncic, razg. 67. Gnat od nogp. t. j. ona kost
od kojena do sjanka. Nar. I'rip. \rc. 195. — b)
GIsTAT
221
GNE(5lTI
nofjn. Molise Pilata, da pribijnt se nihovi gnati
i zdvignu se. M. Alberti 510. Kogano ce noge
i giiati biti stupi mramoriti. J. Banovac, prip. 22.
Tozluke jjodrizuno koji pokrivaju samo gnat noge.
P. Filipovic 30. Sveta Kate, k ognu giiate ; sveti
Niko, na ogau sinko ; sveti Vlaho, nemoj plaho.
(Z). Poslov. danic. 119. Jali srnii dugackoga
gnata. Nar. pjes. petr. 3, 443. Stade starac giiate
peci (f/rijati se). Nar. pjes. marj. 203. Ko krace
vise nego moze doki'ociti, prebice giiatove. (U
Cj-noj Gori). Nar. posl. vnk. 144. Tko bi srvo
vojsku na Grahovcu i paripske ustavio giiate.
Osvetn. 2, 176. Spopa (spopade) straza hajduke
])ospate, jedni ruke, di'uzi giietu giiate. 4, Gl.
— c) na svrdlu ono gvozdo sto je s jedne strane
ntvrdeno n clanak (drvo), a s drnge ima pelijesi
(zavoje). u Dobroselu. M. Medic. — d) planina
u Dalmaciji. u Vukovu rjecniku.
GNATA C, giiaea, m. dem. giiat. — U StuU-
cevu rjecniku.
GNATACAC, giiatacca. m. dem. giiatac. — IJ
Slidicevu rjecniku. — nije dosta poazdano.
GNATAN, giiatna, adj. koji pripada (jnatu.
— U Belinu rjecniku (giiatni .tibialis' 709'') i
u Stnlicevu (,ad tibiam spectans").
GKATIC, m. dem. giiat. — Akc. se mijena u
116)1. pi. giiatica. — Od xviii vijeka (u jedinom
primjeru s n) a izmedu rjecnika u Stulicevu.
Gnatic izmedu prigibli od kolina do bedre (u
znhe). J. Vladmirovic 46. — I preneseno : drvo
izmedu jednog i drugog dijela kariga. u Lici.
V. Arsenijevic.
GNATIJA, m. vidi Ignatije. ^ u hrvatskoj
krnjini. J. Bogdanovic. V. Arsenijevic.
GNATINA, /. auym. gnat. — Akc. se mijena
u gen. pi. gnatina. ,Odmakni de te gnatine od
vatre, da se i mi sto ogrijemo'. u Dobroselu. M.
Medic.
GNATOVIC, m. presime. — Jamacno po ocu
Ignatiju, vidi Giiatija. — Iz diptiha manastira Go-
mirja. iz prosloga vijeka. V. Arsenijevic. — i u
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
GNAVEZ, m. gnavjene. — U Parcicevu rjec-
niku : ,oppressione, vessazione'.
GNAVIMACKA, m. covjek koji rdavo svira ii
ffad^e ff/navi macice, vidi giiaviti kod a) u na-
rodnoj poslov ici). — U Sulekovu rjecniku: ,dudler'.
GNAVITE]^, in. covjek koji gnavi. — IJ Su-
lekovu rjecniku: ,dranger'.
GNaVITI, gnavim, ivipf. collidere. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. giiavjah, u aor.
2 i 3 sing, gnavi, u part, praet. pass. giiav|en ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Po postanu bice srodno s giiiti, Hi s gnesti, gne-
citi. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (,conterere animalcula' 72''), u Voltigijinu
(,calpestare , calcare co' piedi' ,treteii , nieder-
treten'), u Stulicevu (,conterere, dicitur de in-
sectis'), u Vukovu (,driicken' ,collido'). a) u pravom
smislu, stiskivati, pritiskivati tako da objekat
postane meksi. — isporedi meciti. Koji nalivalice
u utrobi more i giiave djetcicu. M. Divkovic, bes.
104i^. Muci, gori, svezi, smeci, giiavi ... B. Kasic,
per. 40. Giiavi, giiete, Smijanica dusi. Nar. pjes.
juk. 438. Ali me on savlada i poce giiaviti i uje-
dati. M. D. Milicevic, zim. vec. 231. Giiavi macice.
(Kad ko rdavo svira u gadje). Nar. posl. vuk. 48.
Netko cvijeli, jer ga konic gnavi. Osvetn. 2, 136.
Sve se dave i konima giiave. 3, 154. — b) posto
ovako pritiskivane moze biti mucno i bolesno
objektu, kadje Siv, znaii i: uopie muciti, i s oso-
bitijem znaceuem i: daviti, klnti. Slusati jauke
i kukanje tolikih krstjana po paklu, sto ih muce.
dave i giiave paklene vojvode. L. J^ubuski, pism.
12. Tuce guju da seve ue giiavi. Osvetn. 2, 36.
Pa ga zucju i cemerom davi i kosijerom oko
vrata giiavi. 2, 174. — c) i u prenesenom smislu
muciti. Koji bijau kako lavi, siromae svaki giiavi,
P. Posilovic, nasi. 198'\ Hi bolest kad ga srnsi
(covjeka), kad ga giiavi. V. Dosen 45ii. Pocese
giiaviti i robiti svoje tezake. Norini 39.
GNAVl^ENE, n. djelo kojijem se gnavi. — U
Stulicevu rjecniku (giiavjeiie i giiavjeiie) i u \'u-
kovu.
GNECALO, m. ovako zovu^ onoga koji kada
ide, rekao bi da liesto gnefii, ,Zalosni gnecalo (ili
gneco), ides svedno kao da jaja putem giiecis'.
u Lici. J. Bogdanovi6.
GNECANE, n. djelo kojijem se gneca. — U
Vukovu rjecniku.
GNECATI, gnecam, dem. giieciti, ali snaci .sto
i gneciti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
giieca). — U Vukovu rjecniku: vide giieciti, n. p.
grozde u cabru.
GNECAV, adj. vidi giiecovan. — U Vukovu
rjecniku: n. p. lijeb, vide giiecovan. — • Giiecave
konopje, koje se na stupi samo zgiiece. u Lici.
V. Arsenijevic.
GNECAV AN, gnecavna, adj. vidi giiecovan.
B. Musicki.
GNECAVOST, /. osobina cega sto je gnecavo.
— U Parcicevu rjecniku: ,pastosita'.
GNECO, m. hyp. giiecalo koje vidi. — Akc.
se mijena u voc. gneco.
GNECOVAN, gnecovna, adj. (o h}ebu) koji nije
dobro umijesen Hi pecen, te se meci i lijepi. —
isporedi giiecav, giiecavan. — Od iste osnove od
koje je i gneciti. — U Vukovu rjecniku: n. p.
hjeb ,talkig (vom brod), klebrig' ,male pinsitus
(pistus)'.
GNECAK, gnecka, m. kaca u kojoj se gneci
grozde; cijep za mijesene tijesta. — Akc. se mi-
jena u voc. gnecku, gnecki, i u gen. pi. giie-
caka. — U Belinu rjecniku (,gramola' ,mactra'
354b), u Bjelostjencevu (gnecak, v. korito), u Stu-
licevu (,tino nel quale si pesta 1' uva, e stru-
mento con cui si gramola il pane' ,toreular,
lacus'). — U Dubrovniku se kaze u sali o ceja-
detu (osobito o djetetu) kratku a debelu. P. Bud-
mani. Gnecak, dijete dobro hraiieno. Slovinac.
1884. 95.
GNECENE, n. djelo kojijem se gneci. — Sta-
riji je oblik giieceiije. — U Belinu rjecniku (giie-
cenje 72-^), u Stulicevu, u Vukovu.
GNECILAC, giidcioca, m. covjek koji gneci. —
U Sulekovu rjecniku: .austreter; mostler'.
GNECILISTE, n. mjesto gdje se gneci. — U
Stulicevu rjecniku (.cak-atorium, locus in cella
vinaria in quo uvae calcantur'), gdje ima s istijem
znaceneni i giiecilistvo, kojeje sasma nepouzdano.
GNECILISTVO, n. vidi giieciliste.
GNECITE]^, m. vidi giecilac. — U Sulekovu
rjecniku : ,dranger'.
GNECITI, giiecim, impf. vidi gnaviti, meciti
(cesto 0 grozdu: meciti, i o tijestu: mijesiti). —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gnecah, u
aor. 2 i 3 sing, giieci, u part, praet. pass, gnecen ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Ili je srodno korijenu glagola gnesti, ilije osnova
giiec sama onomatopeja. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (giiefikom ghehiti tijesto
gne6iti
222
GNETKA
,farinam subigere' 355*; ,uvam pedibus calcare'
558b), u Voltigijinu (gneciti ,pestare, ammaccare'
,quetschen') , n Stulicevu (1. ,uvas calcare'. 2.
,subigere"), ii Vukovu (,kneteii' ,depso, subigo',
n. p. papulu). Mocno ga gnecase petami tre-
pjuci. M. Marulic 254. U stupici tukuci i giie-
ceci (krpe za liartiju). M. Radnic 113'j. Ako
kmet ne gneci grozd. J. Kavaniu 5421^. Gazeci
gnecahii prisveto tilo Isusovo. F. Lastric, svet.
29a. Dok se tarn i gi'iece kosti moje. 29''. De
('ovjek giieci grozde s glavom. Nar. prip. vrc. 99.
Oni joj giiecise djevojacke dojke. D. Danicic,
jezek. 23, 8. Ko pcele gneci i prste lize. M.
Medio. — I u prenesenom smislii: muciti, pro-
fioniti. Druge gnece i dave. J. Banovac, pred.
102. Mleci gule i gnece Srbe i Hrvate. S. ^u-
bi.sa, prip. 101. A svak vida ko se pi'avi gneci.
Osvetn. 4, 16.
GNECKANE, n. djelu kojljem se gvecka. —
moze znaciti i glib, kao. P. Budmani.
GNECKATI, gneckam, impf. uprav dem. gne-
citi, ali se upotreh^ava sa znacenem: hoditi, ga-
ziti po glibu. — (J nase vrijf/nie u Dubrovnikii
fpo dubrovackom govoru obicnije gneskati). P.
Budmani. — Is drug ij em znacenem. (Vaditi iz
kald morske glistlne) u Vranicu kazu ,gneckati
glistine'. L. Zore, rib. ark. 10, 352.
GNECKAVINA, /. glib, vidi gneckati. — U
nase vrijeme n Dubrovnikii (obicnije gneskavina).
P. Budmani.
GNECE, n. vidi guijeiie. — U Stulicevu rjec-
viku: gnetje. — nepouzdano.
1. GNED, adj. fuscus, mrk, inrke boje. — Samo
u Stulicevu rjecniku: giiedi ,coloris castanei, ob-
scurus, fuscus, badius' s dodatkom da je rijec
ruska, i u nase vrijeme u Sulekovu: ,braun (v.
pferd)' ; gneda cap}a ,rallenreiher' (,Ardea co-
iiiata'), u koji je takoder doslo iz ruskoga. —
Pu tome nije narodna rijec, ali opet kod imena
domacijeh zivotina ima gned, giiedac itd. — Po
niskome rH'l;;;oH, ces. hnedj^, poj. gniady, -ne- bi
bilo samo po juznovi govoru.
2. GNED, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv.
24. D. Trstenak. — vidi 1. giied.
GNEDA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
24. — vidi 1. gned.
GNEDAC, gneca, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi gried.
GINEDICA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
24. — vidi 1. gned.
GNEDIN, m. ime volu, F. Kurelac, dom. ziv.
24. — vidi 1. gned.
GNEDONA, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi 1. gned.
GNEDOOK, adij. gnedtjeh ociju. — vidi 1. gned.
— Jf Sulekovu rjecniku: ,braunaugig'.
GNEDOS, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. ziv.
38. — vidi 1. gned.
GNEDOSA, m. ime jarcu. ¥. Kurelac, dom.
ziv. 38. — vidi 1. gned.
GNKDUSA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
ilH. — vidi 1. gned.
(iNENSTVO, n. vidi gnijene. — U Stulicevu
rjecniku itz gi'iono. — nepouzdano.
GNENE, n. vidi gnijene. — U Stulicevu rjc6-
iiiku.
(jNKSTI, gneti'Mii, impf. promere; larciro. ~
Akf. se wijf.iiu a jrrufs. 1 (' 2 pi. gnotiMiio, gne-
t6te (t giiitomo, giiettite), u aor. 2 i a siny. giifite,
n part, praet. act. m. sing, gneo, (gnela, gnelo),
u part, praet. pass, (ne u nom. sing, m.) giieten,
gnetena, gneteno (bijezim akc. prema nagnesti
i po Belinu rjecniku; drukcije je u Danicica,
rad. 6, 50; ali je ondje Danicic, kako je sam
dodao, uzeo akc. iz moje gramatike, gdje je zlo
zabi^ezeno gn^sti). — Pisano je s n mj. n u pisca
Zoranica (na jednom mjesiu) i u Voltigijinu
rjecniku. — <S n (vidi u novoslovenskom i u ceskom)
rijec je praslavenska, isporedi stslov. gnesti, gnesti,
novoslov. gnesti, riis. iHecTii, ces. hnisti, hnetu,
po^. gniesc. — Osnovaje srodna sa .^tvnem. chnetan,
novovnem. kneten (vidi F. Miklosic, etym. worterb.
67b). — Dolazi (rijetko) od xvi vijeka (vidi naj
zadni primjer kod a)), a izmedu rjecnika u Vran-
ct'ceVM (,farcire'), u Belinu {jintrndo' 155^; ,farcio'
287b), i(. Bjelostjencevu (,premo, initor alicui rei
cum pondere') , a Voltigijinu (gnesti i gnesti
,pi'emere, pestaro, intrudere' ,drangen, klemmen';
gnesti testo ,gramolare pasta' , kneten'), u Stuli-
cevu: grijeskom po dubrovackom govoru (vidi P.
Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 175) gnestiti i ta-
koder grijeskom giieti, giietem ,infarcire, conte-
rendo premendoque impellere'. a) tistati, priti-
skivati. Gnavi, griete, Smi|anica dusi. Nar. pjes.
juk. 438. Otle jasu, niz po|anu masu, giieli loze
tikvene i grasne. Osvetn. 4, 21. Sjjopa (spopade)
straza hajduke pospate, jedni ruke, druzi gnetu
gnate. 4, 61. — i u prenesenom smislu, isporedi
kod gnaviti, gneciti. Hajduci nas i iz gore giieli.
Osvetn. 4, 55. — s ovijem znacenem ima i gnesti
se, reciprocno. Da se meju sobom gnetiliu. Anton
Dalm., nov. test. 104b. luc. 12, 1. — b) stisku-
juci ciniti da sto u nesto drugo ujeze na silu.
S jakimi medvidi boreci se i u grlo oruznu ruku
gnetuci. P. Zoranic 30b.
GNETA, /. naloga, tiska. — Nacineno od gnesti.
— U Sulekovu rjecniku: ,gedrange'.
GNETAN, gnetna, adj. koji moze gniti. — U
Stulicevu rjecniku: v. sagiietan. — sasma nepo-
uzdano.
GNETATI , giietam, impf. vidi gnesti. — TJ
Stulicevu rjecniku : ,infarcire, constipare, preraere,
subigere'. — nepouzdano (za nas jezik).
GNETELAR, m. phasianarius, covjek kojemu
je posao othranivati giietele. — U Sulekovu rjec-
niku: ,fasanenmeister, fasanenwarter'.
GNETELOV, adj. phasiani, phasianinus, kojt
pripada gnetelu, gnetelima. ■ — U Sulekovu rjec-
niku: gnetelovo pero ,fasanfeder'.
GNETE^, m. vidi giieteo. — U jednogn pisca
nasega vremena. GneteJ ,Pliasianus colchicus'
,der edelfasan'. J. Ettinger 176.
GNETENE, n. djelo kojijem .se gnete. — Sto-
riji je oblik giietenje. — IJ Belinu rjecniku (giie-
tenje 155i. 287^), u Voltigijinu (gnetene), u Stu-
licevu.
GNETEO, gnetela, m. Phasianus colchicus L.,
ptica .sto pripada razredu kokoSi, rrlo cijeuena
kao hrana. — isporedi gnetoj, I. fazan, fagan,
pazijan, divji kokot (kod kokot). — U Belinu
rjecniku: (mozehiti stamparshnn grijeskom) gneteo
,phasiana' 300ii, i u Stulicevu. — U na.se vrijeme
u Sulekovu: ,fasan'.
GNETEOKA, /. gneteo zcnski. — IJ Sulekovu
rjecniku : ,fasanlienne'.
GNETI, vidi gniti.
GNETINAK, m. )HJesto gtlje se Inane i odga-
jaju gneteli. — U Sulekovu rjecniku : ,t'a.san-
garton ; fasanerie'.
(jiiNETKA, f. ime kravi. (ii'iedka. F. Kurelac,
dom. i,i\. 24. — vidi 1. gued.
GNETOMICE
223
GNEVAN, b.
GNETOMICE, adv. gnetuci, u tisci. — U Par-
cicevu rjecnikit : ,calcataineiite'.
1. GNEV, m. ira, iiidignatio, neiUfodno duhovno
stane u cejadeta koje postaje had vidi Hi zna
nesto sto misli da nije pravo Hi pristojno, Hi
lead misli da ga ko vrijeda itd., koje se duhovno
stane pokazuje u promjeni na lieu, u rijecima,
djelima. — Akc. se inijena u loc. sing, gnevii.
— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. gnevi.,
rus. iH-bBt, ces. hnev, po^. gniew. — Jliklosic
(etym. Avorterb. 68a) misli da je srodno s kori-
jenom gni glagola gniti i supstantiva gnoj. —
Ohlik gnev (u juznom govoru) nije posve jasan:
n zapadnom govoru glasi giuv i (rjede) gniv,
pa prema tome hi trebalo da u juznom glasi
gnijev Hi gnijev, a ti se oblici zhi{,a daju i po-
tvrditi prije nasega vremena. nema potvrde za
istocni govor. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu:
gnev (jgnyev) , furor' ; guiv ,indignatio ; ira' ; u
Mika{inu: gniy, jadovitost .rabies, rabia, furor*;
u Bellnu: gnijev ,ira' 2001; ,furor' 334'J; ,ira
immodica- GOl^J ; gnijev i gniv ,ira' 4191' ; ii Bjelo-
stjencevu gniv ,fm-or, rabies' itd.; u Voltigijinu:
gnev, V. gnivan ; u Stuliceva : gnev i (iz Habde-
liceva) gniv ,ira, iracundia, indignatio'; u Vu-
kovu: gnev ,der zorn' ,ira'. — Kod vecine slu-
cnja ne zna se kako treba procitati ova rijec;
ovdje su primjeri kod kojijeh je naj pouzdanije
citane. a) po juznom govoru. aa) gnijev. Pun
giiijeva. A. Gucetic, roz. jez. 296. Ima veliku
srcbii i velik giiijev svrhu nib. M. Divkovic,
bes. 4:^. Xeprijate| moj skupi gnijev svoj na
mene. 380^. Ki radi gnijeva od nemoci izvan
sebe se nabode. M. Orbin 89. Bog ce svoj gnijev
udarit na onoga. S. Eosa 69''. — bbj gnijev. Da
razgnijevi se gnijev moj protiv nima. N. Kaiiina
72a. exod. 32, 10. Uljeze s velicijem gnijevom.
Zborn. 59^. Miiab, da se nebo otvori i da svoj
gnijev na me mece. P. Kanavelic, dubr. 8. Go-
spodine, u gnijevu tvomu ne pokaraj mene. J.
Matovic 519. — cc) gnev. Bezumnoga ubija gnev.
D. Danicic, jov. 5, 2. Gnev me obuzima na bez-
boznike. psal. 119, 52. — b) pjo zapadnom govoru.
aa) gniv. Probudi gnif tvoj. Bernardin 34. eccle-
siastic. 36. 8. Srcan gniv, pravo ni' , da kaze
ures tvoj proc tomu, ki )ubi verno te tolikoj.
D. Eaniua 93^^. Rad muke, ku svakcas stvara
gniv }uveni, toliko velik evil ja patim u meni.
1>. Ranina 97b. Da bi gniv skroveni proc ovim
skazala. D. Zlataric 8^. Neka bi ispunili jado-
viti gniv sfoj na nemu. B. Kasic, is. 50. Mutan
gnif prokine. D. Barakovic, vil. 281. Tuge, pe-
f-ali i nevo|e, srgbe, omraze, smece i gnivi. I.
Gundulic 236. Pioliui negovu nemilu srzbu i
gniv suprotiva nemu. P. Eadovcic, nac. 216. Srcba
gi'iiva Bozjega obara i razrusa sve stvari od svi-
jeta. M. Radnic 334''. I pogasi gniv ogneni. A.
Vitajic, ost. 120. Kad je srce covicje uzezeno od
srditosti i smuceno od giiiva. J. Banovac, prip.
55. Gniv uzbuduje i srcbu uziz.'^. F. Lastric, ned.
241. Mrski su ti i gniv imas suprot nima. 360.
TJtisaju svoj gniv. S. Rosa 158''. — bb) gniv.
Vi'ag s hudobom jimi sinov : zlo, gnif, trud, jauk.
P. Zoranic 9i>. Uzmucuje ga srcbom i gnivom.
I. Ancic, svit. 1. Cinicu opo6inut u liima nepod-
nosnost ol' ti gniv moj. M. Zoricic, osm. 34.
2. GNEV, /. vidi 1. gnev. — U Stulicevu rjec-
niku s dodatkom da se nahodi u pisca Bordica(?).
— nepouzdano.
GIsIEVAHAN, giievahna, adj. dem. gnevan. —
Samo u Stulicevu rjecniku u kojem ima t gne-
vasan s istijem znacenem.
GNEVAN, gievna, adj. iratus, pun gneva. —
-a- stoji samo u nominalnom nam. sing. m. i n
akuzativu kad je jednak s nominativom, mj. negda-
snega h. — Radi -ne- (-ne-) vidi sto je kazano
kod gnev ; zapadni su oblici gnivan i gnivan, a
stariji juzni gnijevan i gnijevan ; u jednoga pisca
(koji opet pripada juznom govoru) i)na i gnevan
(gnevna. V. Andrijasevic, put. 137; gnevniji. 196).
— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. gnevbm.,
rus. rH+iBHwii, ces. hnevny, po{. gniewny. — Iz-
medu rjecnika u ^likafinu (gnivni; adv. gnivno),
II Bellnu (gnijevan ,iratus' 35^ ; gnivan ,furi-
bundus' 3341'; ,iracundus' 420^; adv. gni\aio ,irate'
420a; ,immaniter' 314''), u Voltigijinu (gnivan),
u Bjelostjencevu (kajkavski giiiven, adv. gnivno),
u Stulicevu (gnevan, adv. gnevno), u Vakovu
(gnevan, adv. gnevno). — Ovdje su samo naj po
uzdaniji primjeri (kod drugijeh ne zna se kako
treba citatij.
a. adj. — Komp. gnevniji. (V. Andrijasevic,
put. 196). a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
aa) 0 cejadetu i o onome sto se kao ce}ade misli.
Bog ce biti gnijevan. Zborn. 28''. Vazda vece
gnifna, vece nemila kazase se. P. Zoranic 1*.
Toliko c' sad mucna, i giiivna, znaj, biti, vi-
deci er te vec ne bocu Jubiti. D. Ranina 91a.
Gnifna cara bis potace. D. Barakovic, vil. 70.
Cesar gnivan kruto poveli ga u jednu gorucu
porinuti japnenicu. F. Glavinic, cvit. 103a. Kazes
se ostriji i gnevniji. V. Andrijasevic, put. 196.
(Medea) gnijevna hodi po svijetu. K. Magarovic
39. Sudac gnivan tu ce biti. A. J. Knezovic,
vers. 12^. Devojka je i od sebe gnevna. Nar.
pjes. vuk. 1, 30. — bb) o cemu umnome sto se
misli kao delude. Srica sved gnivna onih ne
primaga. D. Zlataric 2 lab. Neka se od vas, zvi-
jezde, tjera tijek od kobi giievne vase. A. Gle-
devic 21b. — cc) 0 onome sto se misli da se u
cejadetu gnevi. Utaziti ona nemila i giiivna srca.
B. Kasic, is. 59. — dd) o onome cim se pokazuje
gnev : o lieu, obrazu, oku, rijeci itd. Pritihi obraz
Isusov protiva sebi gnijevan vidjeti. M. Divkovic,
bes. 192a. Pogledajuci ga vrlim i gnivnim obrazom.
B. Kasic, is. 50. Jedni sude i govore s giiivnom
rijecim i nemilom. G. Palmotic 3, 42a. Isprid
tvoga gnevna lica. V. Andrijasevic, put. 137.
Razgledase gnivnim me okom tad propeta. A.
Vita|ic, ist. 66a. Straovit pogled gnivnoga obraza
Isukrstova. F. Lastric, ned. 8. — ee) o stanu i
osjecanu gnevna cejadeta. Utazi se nagla i gnivna
u liemu mabnitos. B. Kasic, per. 61. Aerski kad
dusi obore gnivan jad. D. Barakovic, vil. 79.
Srce u ijedu gnijevnom gori. G. Palmotic 3, 43''.
Odbiti se od ove gnije\Tie zlobe. K. Magarovic
45. Svu giiijevnu svoju omrazu. B. Zuzeri 139''.
Gnivna srditost. J. Banovac, pred. 2. — amo moze
spadati i ovo: Prosti mi razjutjenja moga srca
i gnevna moja sunutja. I. M. Mattel 291. — .//)
0 zivincetu. Druga (glava) od gnifna raedvida.
P. Zoranic 7a. — gg) metaforicki, o nezivoj stvari.
Kijem se gnivno more nadme. G. Palmotic 3, 11a.
Gnivno nebo strah im daje. 3, 36b. Vraca gnivno
more na przinu mrtva tijola. B. Bettera, or. 28.
— hh) uzrok gnevu moze biti: aaa) u ace. s na.
Na to gnivan Petar odtira ga. F. Glavinic, cvit.
203b. Gospod bjese gnevan na me. D. Danicic,
5mojs. 3, 26. — bbb) u dat. sa suproc. Suproc
meni gnivan ti si. A. Vitajic, ist. 115a. — ccc)
u ace. sa za. Otac jego, gnivan kruto za pinezi,
ote jih popu. F. Glavinid, cvit. 334''. — b) koji
pripada gnevu. Dan sudni zove se dan giiijevni.
M. Divkovii^,, bes. '24b. Dan od suda giiijevan
bit ce. M. Orbin 199.
b. adv. giievno. — Komp. giievnije (guivuije.
A. d. Bella, rje6. 314''). Timot«o romonim po-
GNEVAN, b.
224
GNEVOST
janjem od pjesui g'l'iivno siJaSe kraja Leksandra
ria sme<^u. D. Eanina vi". Da giiivno zivot svoj
sam sebi prikrati. 12^. S hotimstva ga prorok
toga uze karat ostro i gnivno. G. Palmotic 3, 139''.
Zvijer de tad nemil.a suproc I'lemu gnivno s^justi.
A. Vita|ic, ost. 16. Lav srditi kad je u gori
ogladnio, gnijevno rezi. B. Zuzeri 864^. A kroz
siize gnevno progovara. Nar. pjes. vuk. 2, 421.
Te 6e raditi s tobom gnevno. D. Danicic, jezek.
23, 2.5.
GNEVANE, H. (Ijelo Icojijeni ko yneva Hi se
(jneva. — U Bjelostjencevu rjecniku (gnivane) i
a HtuUceiiu.
GNEVAST, adj. u StuUcevu rjecniku: gniva.st,
v. gnevan .s- dodatkom da je uzetu iz Bjelostjen-
cevu, ali u ovome ima samo gnivnast.
GNEVASAN, gnt'vasna, adj. vidi gnevahan.
GNEVATI, gnevam, impf. vidi gneviti. — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. gnevati se, rus.
i-Hkuarh, ces. hnevati, 2^oj. gniewac. — • Radi -ne-
vidi gnev. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu:
gnevati (,gnyevati') ,furei'e' ; giiivati se ,indignari' ;
H Bjelostjencevu: gnivam se, jako srdim se ,furo,
furiosus sum' itd.; u StuUcevu: gnevati, v. raz-
gneviti s dodatkom da je rijec ruska; gnevati se
i gnivati se uz gneviti se.
a. aktivno. Na me, ki sam prav, ne gnjevaj
srdacce. S. Mencetic 302. Vilo, ne , gnijevaj na
mene tve licce prebilo. S. Mencetic — G. Drzic 498.
Prstengija, novi prijateju, prstenujte snahu, ne
gnevajte. Svatov. pjes. javor. 1880. 662.
b. sa se, rejieksivno. ^ Krozac se gnijevas tac
jos na me, moj bore? S, Mencetic 130. To li se
tva lipos sve gniva neredno, scijenec, da ne Jubim
srcem te pravedno? D. Hanina 93'^. Ka se na
nikogar ne umi gnivati. A. Georgiceo, nasi. 81.
Ako se prot meni htit budes gnivati. 349. Kamen-
moste, ne lelaj se, ti devojko, ne gnevaj se. Nar.
pjes. javor. 1880. 240.
GNEVETALO, m. covjek koji gnevece. — U
Vukovu rjecniku: ,qui tarde et minus clare lo-
quitur'.
GNEVETANE, n. djelo kojijem se gnevece. —
U Vukovu rjecniku.
GNEVETATI, gnevecem (gnevetam), impf. go-
voriti polagahno i nejasno. — Akc. kaki je u inf.
faki je u pjraes. 3 pi. od osnove gneveta: gne-
vetaju (ali gnevecu), u aor. gnev^tah, u impt.
od osnove grieved: giieveci (ali gnevetaj), « ger.
praes. grievecuci i gnevetajiici, u ger. praet. gne-
vetavgi, u part, praet. act. griev^tao ; u ostalijem
je ohlicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U
Vukovu rjecniku: ,tarde et minus clare loqui'.
GNEVITI, gnevim, imp)f. ii-ritare, ciniti da ko
(objekat) bade gnevan, (utiti, srditi. — isporedi
gnevati. — Akc. kaki je u pjraes. taki je u impf.
gnevjah, m aor. 2 i 3 sing, gnevi, u part, praet.
pass, gnevjen ; u ostalijem je (iblicima onaki kaki
je u inf. — Postaje od giiev nastavkom i. — Itadi
-lie- vidi gnev. — Bijec je stara, isporedi stslov.
gneviti, rus. iH-hKHTi.. — U nas se jav(a od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (gneviti se
,irasci, indignari etc.') i u Vukovu (,irito'; giie-
viti se ,irascor').
^ a. aktivno. No bih giiivila ni grizla sad tebe.
S. Men6etic 250. Svijet ki cvijeli i giiijevi. M.
Vetranic 1, 279. Mislec cira ga hude giiive uspo-
mene stare zledi. I. Gundulic 515. Ne stoj, kume,
ne stoj, stari svate, no giiev'to nam gizdave de-
vojke. Nar. i)jes. vuk. 1, 30. Kako si gAevio
GoHpoda. D. Danidid, omojs. 9, 7.
b. sa se, rejieksivno, irasci, postajati ynevan,
jutiti se, srditi se. Cvite moj gizdavi, no giiiv'
se svis tvoja, ako ti tko pravi, da druge gledam
ja. D. Raiiina 44'*. I srca giiive se, ako vijem-i
od slave cela im ne rose. I. Gundulic 14. Kad
se giiev^ase. D. Danicic, 2dnevn. 26, 19. — Kaze
se: gneviti se na koga, na sto. Tor tac rotno i
goruce na li se tvoje licce gnivi, kako ne ktec
vec da zivi, ki te }ubi toli vruce. A. Cubranovic
153 — 154. Da na }ubav ku joj i-iosim ne giievi
se, jaoh, ni mrzi. I. Gundulic 256. Na koga me
se ogiieno srce giiivi. G. Palmotic 2, 58. Koji
se grievi na brata. Vuk, mat. 5, 22. — protiva
(pi'oc) kome, cemu. Kadno se proc sluzbi mo-
jojzi giiivise. D. Ranina 91^. Mrmjilac se giiivi
protiva kreposti. M. Racbiic 429''. Samo protiva
gresniku giiivi se smrt. 540''. — vise cega. Sto
se giievis vise ovcica? I. Dordic, salt. 245. —
s kim, s cim. Ako se gnivis z gorkostju od )p-
karija, cinis rasti tvoju muku. M. Eadnic 223^.
— cim. Vidi on tec' krv, i u obrani cuje stit
tezak, tim se giiijevi. I. Gundulic 539.
GNEVIV, adj. vidi giievj-iv. — U StuUcevu
rjecniku: ,u-acundus, biliosus'; adv. giievi vo ,irate,
rabide, iracunde'; komp. giievivije.
GNEVIVOST, gneviyosti, f.stane,osobina onogo
sto je gneviv, vidi giievjivost. — Samo u StuU-
cevu rjecniku: ,ira, rabies, fui-or', gdije s istijem
znacenem ima i giievivstvo koje je mane pn-
uzdano.
GNEVIVSTVO, n. vidi giievivost.
GNEV^AHAN, gnev|ahna, adj. vidi gnevahan.
— U StuUcevu rjecniku gdje ima i giiev|asan
s istijem znacenem.
GNEVJ^ASAN, giievjasna, adj. vidi giievjahan.
GNEV^ENE, n. djelo kojijem ko gnevi Hi se
gnevi. — U Vukovu rjecniku: ,ira, iritatio'.
GNEV^IV, adj. iracundus, koji se lako gnevi.
— isporedi giieviv, giievnast. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u StuUcevu i u Vukovu (,ira-
cundus'). Kad se giievjivi ne udrziva. J. Rajic,
pouc. 1, 65. Vladika treba da je bez mane, ne
giiev}iv. Vuk, pavl. tit. 1, 7. Covjek gnevjiv za-
mece raspru. D. Danicic, pric. 15, 18.
GNEVJ^IVAST, adj. dem. giiev}iv. — U Pnr-
cicevu rjecniku. ,arrabbiatello'.
GNEV^IVOST, giievjivosti, /. iracundia, oso-
bina onoga koji je gnev(iv. — U Sulekovu rjec-
niku: jahzorn, zornsinn'.
GNEVNAST, adj. gnev(iv. — U Bjelostjendevu
rjecniku (giiivnast).
GNP^VNITI, giievnim, impf. vidi giieviti. —
Na jednom mjestu u pisca xvii vijeka. Farizeo
giiivnase se na svetu pokornicu Mariju Manda-
linu. M. Eadnid 442''.
GNEVNOST, /. staiie onoga sto je gnevan,
gnev (u rjecnicima znaii sto i gnevjivost). — TJ
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika^inu (giiivnost ,feritas, ferocia, immanitas')
i u Belinu (,feritas' 314^). I tolikqj neharnosti
pleca svraca u giievnosti. J. Kavaiiin 425".
GNEV0('3UDAN, giievocudna, adi- gnev^ive cudi.
— U StuUcevu rjecniku: ,indolis ad iram nitentis'.
— nepouzdano.
GIs'EVO^UDNOST, /. osobina onoga koji je
gnevocudan. — U StuUcevu rjecniku. — nejni-
uzdano.
GNEVOiUDSTVO, n. vidi giievodudnoat. —
U StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.
GNEVOST, /. vidi giiev. — TI jednoga pisca
xviii vijeka, i u Voltigijinu rjecniku (gnivoat
GNEVOaT
GNILA
,fierezza, ferita' ,wuth, wildheit'). Oni ce piti od
vina srfibe Bozje, koje je on u gnivosti svojoj
natocio. E. Pavic, ogl. 682.
GNEVSTVO, n. u Stulicevii rjccnika: v. giie-
vivost. — nepouzdano.
GNEVUKATI SE, giievukam se, impf. dem
giieviti se. — U Stulicevu rjecniku: ,subirasci'.
— slabo pouzdano.
GNEZDASCE, n. dem. giiijozdo. — Postaje od
gnijezdo nastavkom c-i.ce; c se pred b mijena na
c. a ovo se pred c promijenilo na s. — U je-
dnoga pisca xvni vijeka, a izmedu rjecnika it
Mika(inu (giiizdasce), u Belinu (gnjezdasce ,ni-
dulus' nlO •), u Stulicevu. Da pticice mogu na
nu padati i gnizdasce^naciniti. F. Lastric, od' 181.
— U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,nestcheu'.
GNEZDEN, adj. koji pripada (jnijezdu. — Sanio
tt Stulicevu rjecniku: gnezdeni ,ad nidum spec-
tans' ; gnezdeno vrime ,vei- nidilicum'.
GNEZDOVATI, gnezdujem, impf. izabirati sebi
p)rebivaliste. — Ovako je tumaceno u Stulicevu
rjecniku (,liabitationeni sibi eligere') u kojemu
jedinome nalazi se.
GNEZDATI (?), gi'iezdam (V), impf. vidi gme-
zditi. — Samo na jednom mjestu xvii vijeka.
Da mi oni kanaen tuocijase i gnezdase j^rsi i
srce. M. Divkovic, bes. '6\)3^.
GNICA, /. rijeka u Bosni. F. Jukic, zem}. 42.
GNICE, n. vidi gnijeiie. — U Mika^inu rjec-
niku (kod gi'iijenje).
GNIDA, /. lens (lendis), usje jaje. — Bijec je
prraslavenska (s n iii s nV), isporedi rus. ^Hn/^a,
ces. hnida, j^o^. gnida, i lit. glinda, let. gnidas.
— Ako g stoji iiijeste negdasiieija k, rijec je indo-
evropska, isporedi (jrc. xuvC^ [xovC^o^), anglosaks.
Imitu, stvnem. niz, novovnein. niss, nisse. — U
svijem je rjecnicima, osim JJaniciceva ; u Volti-
gijinii s n: gnida. Od loze grozd a od gi'iide
us. V. Bogisic, zborn. 164. — Na, jednom mjestu
xvni vijeka moI:e biti da znaci stu drugo (ispo-
redi kod us). S magle kadkad postaju i giiide.
J. S. Ee|kovic 1B9.
GNIDAK, m. ccsa( kojijem se glava cisti od
gnida. — U Sulekovu rjecniku: ,nisskanim'.
GNIDAST, adj. vidi gnidav. — U Stulicevu
rjecniku.
GjN'IDAV, adj. kojemu su guide po glaci Hi po
odijelu, pun gnida. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu gdje naj prije dolazi, u Be-
linu 433'', u Bjelosijencevu, u Stulicevu. Proz
opanke pukla peta zij"., a proz kapu giiidav pram
86 vija. Osvetn. 4, 10. Kad ima muogo giida u
glavi ili u kosuji, rekne mu se: ,Sav je giiidav'.
M. Medic.
GNIDAVAC, giiidavca, vi. gnidav cuvjek. —
U Belinu rjecniku 433=^, u Bjelosijencevu (kaj-
kavski giiidavec kod gnidav), u Stulicevu. Giii-
davac, koji ima giiida po kosi. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GNIDAVICA, /. a) gnidavo zcnsko ce(ade. —
u Belinu rjecniku 435a, u Bjelosijencevu (kod
giiidav), u Stulicevu. GiJidavica, koja ima gnida
po kosi. u Lici. V. Arsenijevic. — bj vidi 1.
caric, c). na Bracu. A. Ostojic. — c) lopta (buca)
mala. J. Grupkovic.
GNIDICA, /. dem. gnida. — U Stulicevu i u
Vukovu rjecniku. Vusica mu zarucnica, gnidica
mu dosnasica. Jacke. 268. Sigic migic, jiuna
tikva gnidic. (odgonetlaj : smokva). Nar. zag. nov.
211. — U Dubrovniku cesto se upotreb^aca (ali
UI
soagda kao ne posve pristojna rije<') u prcne-
senom smislu i znaci: vrlo malo: ,Daj mi sira,
ako ces i giiidicu'. P. Budmani. i u Stulicevu
rjecniku: giiidicu ,aliquantulum'.
GNIDITI, gnidim, impf. ciniti (radati, nositi)
giiide. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,lendes
gignere'.
GNIDURA, /. zausiiaci. — U Dalmaciji u Ka-
stelima. J. Aranza. — vidi glindura.
GNIJANA, /. mjesto u Srbiji u okriigu bio-
gradskom. Livada u Gnijani. Sr. nov. 1861. 8.
GNIJENE, n. djelo kojijem se gnije. — U Mi-
kafinu rjecniku (sa starijim oblikom gnijenje).
GNIL, vidi giiio.
GNILA, /. argilla, creta, zemja koja kad se
skvasi moze se mijesiti i od ne se nacinaju su-
dovi, kipovi itd. — isporedi ilovaca, grncara. —
Postalo je po svoj prilici od 1. glina (koje vidi)
po jnickoj etimologiji, jer se mislilo na gniti; a
to vec u staro doba, isporedi rus. thh-ih. — Ri-
jetko se nahocli s n mjeste h : Koji te je od gnilo
zema|ske satvoi'io. L. Terzic 18. Koji te je od
gnile zema}sk6 stvorio. A. Kanizlic, bogojubn.
537, i u Voltigijinu rjecniku. — Potvrdeno je od
XIII vijeka (kao ime mjestu, vidi f) aa)), a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,argilla; limus'), u
JSUkalinu (,argilla, creta, terra figularis'), u Vol-
tigijinu (gnila ,creta, argilla' ,thonerde, lehm'),
u Stulicevu, n Vukovu (,die topfererde' ,terra
figlina, creta figlina', cf. grncara), u Danicicevu
(kao ime mjestu, vidi f) aa)). a) sa znacenem
kazanijem sprijeda. Koji bih forman od gnile.
Zborn. 147''. Kipi koji su od gnile, od driva,
od mida. F. Vrancic, ziv. 19. Koji bise tebe od
zemajske gnile satvorio. B. Kasic, rit. 119. Vrli
koga gradjahu visok zid od gnile. D. Barakovic,
vil. 57. Slabe od gnile sud mlohavi. I._ Ivani-
sevic 31. Opeci sirovi naciiieni od griile. M.
Eadnic 9*^'. Jetrva i svekrva ni od gnile nije
dobra. (D). Poslov. danic. 40. Svekrva ni od
giiile nije dobra, a nevjesta ni od giiile ni ^od
meda. (D). 119. Covjek umijesen od giiile. Ce-
stitosti. 37. Da bismo ktili zamislit, da laje jedan
pas slipjen od giiile. Blago turl. 2, 55. Sudovi
od giiile. D. E. Bogdanic 65. — h) kao zem^a
uopce, kao. Slast i dika tijela nasega skoro budo
kao i giiila. Pril. jag. ark. 9, 78. (1520). Kada
se crna giiila skoro bude satvoriti od tvojega
tuzna tijela. M. Vetranic 1, 28. Vaj moni ne-
bogu ovako lezece doli u brlogu tej giiile smr-
dece. H. Lucie 281. Izeo sam se iz kala, a upao
sam u giiilu. (D). Poslov. danic. 35. Zapao sam
u giiilu dubine. J. Banovac, blagosov. 27. Hoce 1'
iz tvog' bisnog' tila bit' zema^ska smradna giiila.
V. Do.sen 20^1. — c) po scetome pismu kod pi-
saca stoji i metaforicki kao: judsico tijelo. A mi
sino svi giiila. M. Marulic 45. Buduci ovoj nasoj
puti, giiili telesnoj, sluzili. A. Gucetic, roz. jez.
167. Toli ce se slaviti giiila proc satvorecemu
sebe? (,numquid gloriabitur lutum contra for-
raantem seV). B. Kasic, nasi. 129. Al' po zemji
crv lazuci, giiila smradna, stvar od nista. A. Vi-
ta}ic, ost. 225. — d) kaze se metaforicki i o drugoj
zema(skoj stvari (kao s preziranem), tako u ovom
primjeru o zlatu: Majka mu je (zlatu) prva bila
crna zeiuja, iuta giiila, a vatra mu lice dade,
blato zlatom da postade . . . Dal' covika jednog
ciiio nit' sirino nit' visine sva nebesa sto sasizu,
kamc) li bi vise bila pripecena vridna giula? V.
Doscn 218''. — e) a prenesenom smislu: Zensko
ce|arle, bila djevojka, bila zena, ako je lijena na
poslu, a pri torn jos debela, zove narod ,giulom'.
15
GNILA
226
GNILISTA
,Kakva je ta i ta zena ili djevojka?' ,Mani je se,
gnila, ne bi na vatri pregorela'. u Lici. J. Bog-
danovic. — f) ime mjestima (gdje se vadi gnila
ili gdje ima gnile). aa) selo u Jelcima. U Jelbcihb
sela: Do]Lna Vtsi., Bori.ki., Gtiiila, Dobrina . . .
Mon. Serb. 11. (1222 — 1228). i u Danicicevu rjec-
niku. — bb) Od Drima na Rtvenikh, takore na
gnilu. Dec. hris. 48. — cc) Od Sipkovice na gnilu.
Glasn. 27, 292. (1347). Pod giiilu 2 nive. 293.
— dd) brdo u Jadru (vidi hod grncara). Cor-
Spasoju po Trsica daju, Cor se mece, ni gledati
ne6e, ve6 on iste Gnilu Korenicku, da uzimje
dumruk od lonaca. Nar. pjes. vuk. (1824) 1, xxvi.
— ee) planina u Bosni. T. Kovacevic, bos. 43.
GNILAC, gnilca, m. a) lijenac (u Fuzini). D.
Danicid. — b) gnil pan oli krumpir. u hrvatskom
primorju. — c) vidi nuzla. — u jednoga pisca
nasega vremena: ,der scorbut'. I. Dezman, rjecn.
liJGC. naz. 94.
1. GNILAD, /. vidi ghilina. — isporedi 2.
ghilad. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (gnilad ,marcor'; gnilad ,putredo'),
u Mikafinu (,marcor, tabes, putredo'), u Belimi
(,putredo' 597b; ,pus' 462^^), u Bjelostjencevu (v.
gi'iiloda) , u VoliigijiiiH (gnilad) , u Stulicevu.
Gnilad sto skrati opet se obrati u bitjo u drugo.
M. Vetranic 1, 357. Gi'iiladi rekoh, otac moj
jesi. M. Alborti 279. Balsam, koji ulit u svaku
ranu premda krutu i duboku ndije je svu izcisti
od gi'iiladi. B. Zuzeri 279^'. Puni gnoja i gni-
ladi. S. Rosa 110^. Ono bo noumrlo zovemo, sto
u gnilad i trulost okrenuti se ne moze. I. Veli-
kanovid, uput. 1, 27. Gnilad, truhlez. ,Sto ce mi ta
gnilad?' M. Medic. — ic prenesenom, metaforickom
smislu. Da toliko ne zelimo^ove gi'iiladi od ovoga
svita. I. Ancic, svit. 145. Cistocu imadu cuvati
neoskvernenu od svake grisne gniladi. A. Ka-
ni^lic, kam. 579. Da bi mogli izazeti gnilad i
str2 smrtnoga grijeha. J. Matovic 245.
2. GNILAD, m. vidi 1. gnilad. — Na dva mjesta
xviii vijeka (nije dosta pouzdano). Gniladom na-
sega daha bicemo tu im nu-zeci. A. d. Bella, I'azg.
232b. Sve Sto pliva, sve sto plazi, sto se koti od
griilada. J. Kavai'iin 21^.
GNILADINA, /. mujm. gnilad. — U Belinu
rjecniku (,putredo' 597^), a Bjelostjencevu (kod
gnilo6a), u Stulicevu, i u nase vrijeme. Pak mc
ona gniladina podadrijela. S. ^ubisa, pric. 18.
GNILAHNUTI, gnilahnem , pf. u Stulicevu
rjecniku: v. gilahnuti.
GNILAK, VI. mjesto u Srhiji u okrugu crno-
rijeckom. Livada u Gnilaku. Sr. nov. 1866. 166.
1. GNILAN, gniona, adj. gnio. — U rukopisu
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,putre-
dini obnoxius') i u Danicicevu (gnili.nt ,putris').
Selima u Macvi koja jo car Lazar dao Kavanici
i§la jo meda ,oti. Save vyse Popovtcb na rtve-
nicu, na krbstouosint lirastL na gi'iioni, na Ko-
kocovu granicu' (Sr. Jet. 1847. 4, 53 god. 1381).
D. Danicic, rjec. 1, 211.
2. GNILAN, gi'iilna (gniona), adij. argillacous,
cretacous, od gnile. — Od xvni vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu: , cretacous'. Stati uz lonac,
ki 'e mjodeni, gnilnu loncu zdravo nijo. J. Ka-
vai'iin Bla. Ti vrzeni doli nice voru u gnilnom
blatu hudu. 443''. Obretb vl jodinomb si.sude
gnilbnerub malo vina. Danilo 352 (po rtiko^^isu
XVIII vijeka).
3. GNILAN, m. ime mjestima. a) grad u Ko-
novu. 8. Novakovii, nov. brd. 5. — Turci ga zovu
Gilan. — b) selo u Srbiji u okrugu pirotskom.
M. D. Milidevie, kr. sr. 238.
GISIILANSKI, adj. koji pripada (3.) Gnilanii.
Giiilanska Recica izvire vise sela Gnilana. M.
D. Milicevi6, kr. srb. 171.
GNILAR, 7)1. vidi glinar. — Nije potvrd:eno
ni u rjecnicima ni kod pisaca, ali gnilarstvo
svjedoci da ima ova rijec.
GNILARISTE, n. vidi 1. gniliste. — U Mi-
kajinu rjecniku: mjesto gdi se gnila kopa.
GNILARIV, adj. pun gnile. — U Mikajinu
rjecniku: gnilariv, pun gnile ,argillosus'.
GNILARNICA, /. vidi 1. gniliste. — U Vol-
tigijinu rjecniku : gnilarnica ,argillaja' ,thon-
grube', i u Stulicevu: v. gniliste.
GNILARSTVO, n. vidi glinarstvo. — U Mi-
kajinu rjecniku: teg od gnile ,opus lateritium'.
— U nase vrijeme u Parcicevu ,arte del pento-
lajo'. — Po Stulicevu rjecniku drugo je znacene:
stane onoga sto je nacineno od gnile (,ex argilla
esse compactum' ; Bog na nase gnilarstvo pogleda
,Deus naturae nostrae debilitatis commisereatur').
1. GNILAST, adj. kao gnio. — Od xvii vijeka,
i to Stulicevu rjecniku : ,purulentus'. Priminu
iz tijela gnilastoga cesna dusa nogova. B. Kasic,
nasi. XVI. Cele zivu u tjeskoci od gnilaste ku-
carice. B. Zuzeri 209'>. (za obadva xirimjera ne
moze se dobro razumjeti, spadaju li amo ili pod
2. gnilast).
2. GNILAST, adj. vidi glinast. — Jl Voltigi-
jinu rjecniku (gnilast ,argilloso, crotoso' ,leimicht')
i u Stulicevu (,cretosus'). vidi i 1. gnilast.
1. GNILAV, adj. vidi 1. gnilast. — U Stu-
licevu rjecniku: ,purulentus'. — vidi i 2. gnilav.
2. GNILAV, adj. vidi glinav. — U Stulicevu
rjecniku: ,cretosus'. — Mislim da amo spada
ovaj primjer xviii vijeka, ali bi mogao spadati
i pod 1. gnilav: Sjedinujuci nase gi'iilavo tilo
slavnim tilom Gospodinovim. Ant. Kadcic 167.
GNILETAN, gniletna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. gnilan. — nepouzdano.
GNILEZ, m. gnilina. — TJ nase vrijeme (P.
Budmani) i u Sulekovu rjecniku: ,faule, n.'
GNILEZAR, m. Catopsimorphus Aube, ime
nekoj bubici. — U jednoga pisca nasega vremena.
J. K. Sloser, faun. kor. 1, 227. 232.
1. GNILICA, /. neka jesena tvrda kruska, koja
se moze jesti samo onda, kad ugnije. u Lici. V.
Arsenijevid. — Akc. se mijena u gen. pi. gni-
lica.
2. GNILICA, /. dcm. gnila. — U Stulicevu
rjecniku.
GNILICE, /. pi. u Danicicevu rjecniku: ,Gni-
lice', medu prilozima sto je car Lazar prilozio
Ravanici bila je i ,vodonica na Gnilicahb srod-
I'laja' (Mon. serb. 198 god. 1381). 1, 211.
GNILINA, /. u apstraktnom smislu, stane, oso-
bina cega sto je gnilo; u konkretnom, ono sto je
guilo. — isporedi gniloca, gi'iilota, gniloba, gni-
lost, gnilad, gnilotina. — Akc. se mijena u dat.
sing, gnilini, u ace. sing, gnilinu, u voc. sing.
gnilino, u nom., ace, voc. pi. gnlline, ti gen. pi.
giiilina. — U Vukovu rjecniku (samo s konkret-
nijem znacenem) : 1. ,das faule, die faulen theile'
,I)utranien', of. truhlina. 2. ,das milde, die inildon
thoilo (vom obst)' ,pars mitis', cf. gnio.
GNILI POTOK, //(. selo u Vasojevicima u Crnoj
Gori. Glasnik. 40, 21.
GNILIStA, n. pi. selo u Hercegovini u Po-
povu polu. Schem. ragus. 1876. 60. — Pomine
se od XV vijeka- ,Gnilista', solo ,u Luci u hum-
GNILISTA
227
GNIO, a.
skoj zemji' koje je kra] ma^arski Matija dao
fratru Aleksandru dubrovcaninu (Mon. serb. 494
god. 1465). D. Danicic, rjec. 1, 211. Ima i sada
to selo (Magaz. dalm. 1881. 79. Schem. rhac.
1863. 74). 3, 577.
1. GNILISTE, n. mjesto gdje se hopa i vadi
gnila. — isporedi gnilaristo, gnilarnica. — U
Stulicevu rjecniku: ,cretae fodina'.
2. GKILISTE, n. ime mjestu na Braca xii
vijeka (cakavski Giiilisce). — Od gnio Hi od
gnila? Pod Giulisce peca. Starine. 13, 207. (1185).
^ GNILISTVO, n. vidi 1. giiiliste. — U Stuli-
cevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
1. GNILITI, gnilim, impf. postajati gnio, vidi
griiti. — Akc. se mijena u aor. 2*3 sing, gnili.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinu: gniliti ,putrefarsi, marcire' ,faulen', i u
Vukovu: 1. ,faulen' ,putresco', cf. truhnuti. 2.
,weich werden (vom obst)* ,mitesco'. — U pri-
mjerima je u prenesenom smislu. Slastojubivi
lezi i gnili u vsegdasiioj lei'iosti. D. Obradovic,
sav. 88. Srce susi mi se i s tolikom gi'iili tugom,
da od kakve jezbine i ne misli. G. Pestalic 107.
2. GNILITI, giVilim, ivq)/. pokrivati , lijepiti
gnilom. — U Stulicevu rjecniku: v. ogiiiliti.
GNILOBA, /. vidi gnilina (i radi akcenta). —
[J Sulekovu rjecniku: ,faulniss'.
GNILOCA, /. vidi gnilina (i radi akcenta). —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu gdje naj prije dolazi, u Jambresicevu, u
Stulicevu. Od drva, koje ne bijase podlozno tru-
lo6i ni gnilo6i. I. Velikanovic, uput. 1, 70.
GNILO^^UB, m. Saprinus Er., ime nekoj hu-
biei. — U jednoga pisca nasega vremena. J. K.
Sloser, faun. kor. 1, 258.
GNILONOG, adj. gnilijeh nogti. — Samo u
Stulicevu rjecniku: , pedum debilitate laborans'.
GNILONOSKA, /. gnilonogo zensko cejade. —
Samo u Stulicevu rjecniku (gi'iilonozka).
GNILONOZAC, gnil6nosca, m. gnilonog covjek.
■ — Samo u Stulicevu rjecniku.
GNILONOZAN, gnilonozna, adj. vidi gnilonog.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GNILORITAC, gnilorica, adj. lijenac (covjek
gnile r..i). Gniloritac. u Fuzini. D. Danicic.
GNILOST, gnilosti, /. vidi gi'iilina. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kod
gniloca), u Voltigijinu (gnilost), u Stulicevu s do-
datkom da je rijec ruska. Grdobniji od svih
gub i gnilostih smrdecih teles. P. Radovcic, nac.
307. Ja sam rekao gnilosti: ,Ti si moj otac'.
M. Radnic 352''. iSiti negovo tilo u sebi vidi
gnilosti. J. Filipovic 1, 105^. Hotio je on sam
k nami dojti, liciti nase rane i ocistiti nasu
gnilost. A. Tomikovic, gov. 372.
GNILOTINA, /. vidi gnilina. — U nase vri-
jeme u Duhrovniku (P. Budmani). i u Sulekovu
rjecniku: ,faulfleck'.
GNILOVAC, Gnilovca, m. ime mjestima. a) selo
u Bosni u okrugu hihackom. Statist, bosn. 104.
— b) mjesto u Srbiji u okrugu aleksinackom.
Livada u Gi'iilovcu. Sr. nov. 1870. 354.
GNILOVAT, adj. vidi 2. gAilay. — U Vran-
cicevu rjecniku (,argillosus), u Bjelostjencevu, u
Stulicevu.
GNILOZUB, m. nadimak mladira jiidima, ko-
jima su zubi pocri'ieli. ,Vidi je, udala bi se za
onoga gnilozuba i probilijosku I' u Dobroselu.
M. Medid.
GNIlfiANI, m. pi. u Danicicevu rjeiniku : ,Gni-
Jane', bez sumne isto mjesto kojemu je ime na-
stampano i ,Gniv}ane': livocka je meda i§la ,po
delu kako deli delE Gnijanomi. i Livoci' (Mon.
serb. 264 god. 1389—1405). 1, 211.
GNI^ENE, n. djelo kojijem se gnili. — U Jam-
bresicevu rjecniku: ,putrefactio'.
GNIO (gnil), gnila, adj. putidus, putridus, 0
cemii organicnom (o ludskom i zivinskom tijelu
i 0 kojemu negovu dijelu, o eemu, sto iz onoga
ishodi itd., o bi(ci Hi o kojem nezinu dijelu) kad,
posto vec nije zivo, mijena narav i spofasiii oblik,
postajuci gadno i (obicno) smradno. — Akc. kaki
je u nominalnom gen. sing. m. taki je u osta-
lijem nominalnijem oblicima (i u slozenijem sto
zamjenuju nominalne): gnilu, gnile, gniloj itd.,
osim nom. sing. m. i ace. kad je jednak s nomi-
nativom ; drukciji je u slozenoj deklinaciji : gnili,
gnila, gnilo, gniloga itd. (u Dubrovniku i gnili,
gnila itd.). — Uprav je j^art. praet. act. glagola
gniti, ali se shvata kao adjektiv vec od starina,
isporedi stslov. gnilt, rus. fhujiom. — Gdjegdje
je pisano i s n mjeste li. — U svijem je rjec-
nicima, osim Daniciceva: u Vrancicevu {gnil ,i)n-
tridus'; gnil ,fracidus, tabidus'), u Mikajinu (gnil,
gnio, sagniven ,putrefactus, tabidus'; jabuka gnila
,pomum putre' kod jabuka), u Belinu (gnio , pu-
tridus; purulentus' 462'j), it Bjelostjencevu (gnil,
gnio ,putridus, tabidus, marcidus' itd.), u Jam-
bresicevu (gnil ,putridus') , u Voltigijinu (gnil,
gnio), u Stulicevu (gnil i gnio ,putrefactus, cor-
ruptus'), u Vukovu: 1. ,faul' ,putridus', cf. truo.
2. ,mild (vom obst)' ,mitis'.
a. adj. — Komp. giiiliji (u Stulicevu rjecniku).
a) sa znacenem sprijeda kazanijem u pravom
smislu. aa) o judskom i o zivinskom tijelu i o
neqovijem dijelima itd. Nase tijelo skoro hode
biti giiilo. Pril. jag. ark. 9, 78—79. (1520). Mnogi
jesu gnili u grobnica, koji misjahu ziviti mnogo
vrijeme. M. Radnic 67^. Blagovati mesa smr-
deca ali gnila. K. Magarovic 75. Pokrit nam
giiile kosti. J. Kavanin 29^^. Iz stare gnile koze.
A. Kanizlic, kam. 86. — bb) 0 bi(ci i o nezinijem
dijelima. U kladinu gnilu stvori se nebog vas.
M. Vetranid 2, 119. Ne more gnilo drivo dobre
plode ciniti. Anton Dalm., nov. test. 1, 9b. mat.
7, 18. Vidi ga jedan crv iz drugoga gniloga
drveta. Nar. prip. vrc. 193. amo maze spadati i
ovo: Zavije u jednu hartiju vrlo gnilu. Nar. prip,
vrc. 65. — i 0 vocu se moze kazati s ovijem zna-
cenem (ali vidi i c)). A ja se rugam nim jak
orahom gnilim. M. Vetranid 1, 109. Za jednu
jabuku gnUu. P. Posilovid, cvijet. 29. I opade
voce gnilo. J. Kavanin 41*. Kad jabuka stoji
cila, gdi je druga vece giiila. V. Dosen 93'". Bira
kao meded gnile kruske. Nar. posl. vuk. 14. Dok
je mededu gnilijeh krusaka, ne boji se gladi. 64.
— cc) 0 zemji i vodi u kojima ima mnogo cega
gnila. Crvi od trule i gnile zemje. A. Tomi-
kovic, gov. 66. Rike Tanai ili Don koja se iz-
liva u gnilo more receuo od sadasi'iif/t^ ,mare
delle zabacche'. ziv. 69. — b) purulentus, 0 rani,
tijelu, dijelu tijela sto se ognoji. (Chioj) ishojaso
iz onijeh rana gnilijeh. B. Kasid, fran. 20. Veoma
je giiila i usmrdeua rana. M. Radnid 293''. Take
s konopcem boke stegnu, da mu je u oteceno i
gnilo tilo urastao. A. Kaniilic, utod. 379. Kada
je rana tila ved od svoga smrada gnila. V. Do§en
251a. — c) kaze se o vocu ne samo kad se po-
kvari (vidi kod a) bb)) nego i kad omeksa i po-
stane slade posto se vec ubralo Hi je otpalo, te
se istom onda mo£e jesti, kao sto biva kod osko-
rusa, musmula, nckijeh krusaka. vidi u Vukovu
GNIO, a.
228
GNITI, 2.
rjecniku. — d) u prenesenom smislu. aa) o cemu
Mo je sagracieno, ako je zlo i slaho sagradeno,
Hi ako je s vremenom oslabilo; kad je od drva,
maze se shvatiti i u pravom siitidii (vidi a) bb)).
U gv.iloj svi plavi pucinu brodimo. M. Vetranid
1, 107. Pod krovom skorupa sfiiil© moste grade.
I. T. Mrnavic, osm. 120. Ke tici u gnilu medu,
da se sva ne prospe. (D). Poslov. danic. 75. Poslat
u giiilu brodu s dinarom kruha u Puju. (D). 99.
Druga skriiia bijase stara i rastocna i gnila. P.
Macukat 39. Znajuci da je jedan brod gi'iio. J.
Banovac, pred. 124. -^ metaforicki se tako kazc
i 0 ludskoin tijeJu. Covicje slabo tilo od sebe
je vrlo gnilo. V. Dosen 88*. — bh) o pokearenu,
krnu zubti. Zubi gnili. Stefaiiit. star. 2, 276.
Izvadivsi zub giiio. M. Radnic 2711'. — c^j Ujen,
neva^ao. aaa) o ce(adetu. Kod tezaka i gnilih
Jezaka svu noc hrkat voli. A. Kanizlic, roz. 83.
Devoin vila a uevom gnila. Nar. posl. vuk. 58.
Vrgnem se puskom za nima i zavicem : ,Stan'te.
gnili nikogovici!' Pravdonosa. 1851. 31. — bbb)
o \udsko)n tijelu. Por tila je debela i jaka da
gnila. Aleks. jag. star. 3, 295. — s intijem se
znacenein kaze i giiilo meso. Ej)olunu, ki gojase
jneso gnilo i prase ga u sajounu. J. Kavanin 390i^.
i kao psovka. Sto dukat, smrdecico, gnilo meso !
M. Drzic 374. — ccc) o zivotu, \e)iostl. Koji |ube
gnili zivot. B. Kasic, nasi. 43. Pokriti svoju
gnilu linost. I. J. P. Lucie, razg. 22. — dd) kaie
se 0 ('eladetu, all tic set znacenein kao kod cc)
aaa), nego kao: pokoaren (fjelesno i duJiovno).
Mladicu u razbludah polu gnilu. B. Zuzeri 40''.
— Hi kao prijekor uopce (nevajao, nevrijedan).
Ivakva pokora tvoja biti more, gnila lakomcino?
I. J. P. Lucie, razg. 31. — ee) o cemu mu drago,
It naj sirein smislu, sa znacenem da ono ne vri-
jedi uopce. Ako pokriva trgovine . . . gnile. I.
Drzic 308. Od svega tvoga blaga ni giiilu dla-
cicu nee' iznijeti iz svijeta ovega. B. Zuzeri 4*.
Koji giiile trgovine prodaju na mjesto zdravijeh.
J. Matovic 397. Jizbine neslane i gnile. I. J. P.
Lncic, izk. 15. — i o umnoj stvari. Mnostvo je
lazi gnilijeli. S. Rosa iii.
b. adv. gnilo. — U Belinu rjecniku (,purulente"'
4021') i u Bjelostjencevu.
GNIONA,^/. mjesto u Srbiji a okrugu bio-
gradskovi. Kiva u Gnioni. Sr. nov. 1871. 2(j3.
— moze biti isto sto se pomine xviii vijeka. Vino-
gradb u Gnioni. Had. 1, 183. (1759).
GA'IONICA, /. selo u Bosni u okrugu bano-
luckotn. Statist, bosn. 86.
GNIRENE, n. djelo kojijem se gniri. — U Vu-
kovu rjecniku.
GNIRITI, guirim, impf. vidi gviriti i niriti.
— U Stulicevu rjecniku (v. niriti) i u Vukovu
(vido gviriti, n. p. u ki'iigu).
GNITI (gneti), giVijem (gnim, gnom), impf.
puto.scere, i:)utrofiori, tabcscere, o cemu organicnom
(vidi kod gnio) kad tiije vec zivo, kvariti se, mi-
jenati se 2>oslajuci gadno i smrdfivo. — Jiadi
akcenta vidi kod 1. — liijcc je praslavcnska,
isporedi stslov. gniti, gnij^i, rus. rnH-n., rniio, ce.i.
hniti, bniji, jJof. gnic, gnijtj. — Korijen je gni
(s n) kuko se poznaje p)0 supstantiva gnoj, ali
se je u promijcnilo na n (n se nalazi pisano na
mjesta, ali nijc svagda jiouzdano: gni. N. Ra-
nina 176i; gnjoti. V. Andrijasevic, put. 291; gnijo.
P. Vitozovid, odil. (Jl ; gniti. 8. Margitic, fal. 161).
— Izmedu rjecniku u Vr<nicicevu (gniti ,fracore;
marcore; putroscoro'), u 3Iika(inu (gniti, zagniti
,putrosco, marcosco, tabosco, t'racosco'), a Jltlinu
(gnjeti ,marcesco' 4621' ; ,putresco' 597"), u Bjelo-
sljendevu (gnijem, gniti ,putro.sco, putrolio, ta-
besco' ltd.), u Jambresicevu (gnijem ,putrefio'),
u Voltigijinu (gneti, gnijem ,marcire, imputri-
dire' ,faulen'), u Stulicevu (gneti i gniti, gnijem
,putroscere, putrofieri, corrumpi, marcescere').
1. oblici.
a. u infinitivu i proslijem vremenima.
a) naj starijaje, praslavenska osnova gni, koja
se u nasem jeziku promijenila na gr.i: aor. giVih,
gin" giiismo itd., ger. praet. gniv, giiivsi, part,
praet. act. gnio, gnila (vidi i napose, kao ad-
jtktiv). ova je i naj obicnija, ali treba dodati
da bi po zapadnom govoru (od kojega ima naj
vece primjera) i osnova gne glasila gni Hi gni.
b) mjeste i u osnovi ima e (jamacno po ana-
logiji prema drugijem neprelaznijem glagoliina) :
gnjeti. V. Andrijasevic, put. 291 (kud oooga mjesta
Danicic dodaje: Grijoskom ,je' mjesto ,i'. istor.
obi. 248; ali ono nije pisceva pogreska, kako je
Danicic mislio, negoje osiiovano na dubrovackom
govoru), i u Belinu rjecniku; gneti. Nar. pjes.
here. vuk. 324; i m Voltigijinu i u Stulicevu rjec-
niku. ovako je u nase vrijeme u Dubrovniku (i
u juznoj Hercegovini, kako se vidi po drugoin
primjeru), teje inf.: gneti, part, jjraet. act. gnio,
gnela (za aor. i ger. piraet. nemam potvrde). P.
Budmani.
b. u sadasnem vremenu.
a) naj obicnija je stara osnova gni: praes.
gnijem, imjjt. gnij, ger. praes. gi'iijiici (treba do-
dati da bi po juhiom i zapadnom govoru oci
oblici isto glasili i da je osnova gne, gne).
b) osnova je gni kao kod a), ali se i shvata
kao nastavak: praes. giiim; potvrdeno je samo
praes. 3 sing. gni. N. Ranina 17'^, i to ne posve
pouzdano.
c) osnova je gn: praes. gnem, gnes itd., gnu;
impt. giii; ger. praes. gnuci. vidi gne. M. Ma-
rulic 223; gnuci. A. Vitajic, ist. 375^. ovi su
oblici u Dubrovniku dosta obiini u nase vrijeme.
P. Budmani.
c. za imperfekat je potvrdtn samo oblik giiah,
i to jedan put: giiase. A. Vitajic, ist. 380.
2. znacene. a) u pravom smislu. Drivje sahno
i gne. M. Marulic 223. Da se loza zomje ne do-
tice, zasto pocne gniti. S. Margitic, fal. 161. I
sjemena gi'iijuci umiru. J. Matovic 106. Zivo-
tii'ia u vodi umire i guije. J. Rajic, pouc. 1, 1.
Mrtvo tijelo progovara: ,Ja cu, t'jelo, zomji gneti'.
Nar. pjes. here. vuk. 324. Kuda majka bijo, tuda
koza tije, a kud tudin bije, tuda koza gnije. Nar.
poslov. u Lici. V. Arsenijevic. Gniti, gniliti. n
Dobroselu. M. Medic. — b) iperbolicki o celadctu
kojc stoji svagda na istom mjestu,koje zivi u (enosti,
kojeje muceno od bolesti tjelesne Hi duhovne. I tako
nebog ja skoncavam so i gi'iiju ne imavsi pokoja
da malo pociiiu. M. Vetranic 2, 344. Niki od bide
i zla gnije. P. Vitezovic, odil. 61. Stavi ga u
tavnicu i ondi gnije toliko vrimena dokle se
hegov grih izvidi. J. Filipovic 3, 117^. Lenivac
se nijo rodio da zivi nogo da truno i da gnije
jt)ste za zivota. D. Obradovic, basn. 100. Gniju
u ranama naj bo|i junaci. S. J^ubisa, prip. 124.
Nije htio, <la mu braca postanu kruhoborcima,
da gniju u pisarnah. M. Pavlinovic, rad. 182.
— c) u prenesenom smislu o dusi ludskoj koja
ne moze da se izbavi od grijeha, od zla itd. te
kao da u onome svagda lezi. Vidim vele mla-
dijeh od mono u tmusi gnjoti. V. Andrijasevic,
put. 291. U zlu tomu duh nim gnuci. A. Vi-
tajic, ist. 375''. Dusa nim voce po niki nacin
gnase. 380. Ne pusta gniti du§u. J. Banovac,
hlagos. 77. Nemoj gniti u grisih toliko vrimena.
J. Filipovic 3, 1421^. Koji gniju cilo godiste u
proklostvu. Ant. Kad6i6 301. Koji spovijodaju
CNITI, 2.
229
GO, ], a.
krstcanstvo, a n ffrijpsima ffiiiju. J. Matovic -18.
— d) takoctcr u prencsenovi smislu o cemu drniiom.
U djedini ka no pomaiikava i neockvri'iena i ka
ne gni. N. Eai'iina 176a. Ipetr. 1, 4.
1. GNIVA, /. u 3Iikap'mi rjecniku itz ^ovao-
)ika. j amain 0 je siainj)arska pogreska wjeste g|iva.
2. GNIVA, /. u Shdicevu rjecniku: v. I'jiva.
— nepoHzdano.
GNIY^iANI , m. pi. u Daniciccvu rjecniku:
,Gniv]ane', selo blizu Livoce: raedu Judima koji
su po zapovijesti carice Milice pokazivali medu
livocku bio je ,Radivoj iz Giiivjani' (Mon. serb.
263 yod. 1389—1405). po toj formi drukciji bi
bio iiominativ, ali prije suiniiam oda ]i je dobro
prepisano; cf. ,Grii}ane'. 1, 211.
GNOJ-, indi gnoj-.
GNUEAC, gi'iurca, m. vidi ronac. — Akc. se
mijena u voc. gi'iurce, ^nfirci. a) covjek koji roni
(gi'tura se, c/imri). u Vukovu rjecniku: 1. ,der
taucher' ,urinator', cf. ronac. — h) iieka vodenn
tica. u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (2. ,die
tauchento' ,mergus', cf. ronac, sai-ka'). Bujina i
giiurac. D. Danicic, Smojs. 11, 17. Malo mesa
od onih tica sto se gnuraju i)0 vodi (zovu ih
gi'mrci). M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 85. ,dor
taucher, die tauchente' mergus (podiceps)'. G.
Lazic 68. Mergus L. J. Pancic, ptic. 75. Mergus
serrator. zoolog. 206. Veliki guurac ,Podiceps
cristatus' ,der grosse lappentaucher'. J. Ettinger
219. Crvenovrati gi'iurac , Podiceps subcristatus'
,der rothhalsige lappentaucher'. Perjusasti gi'inrac
,Podicei3s cornutus' ,dor gehornte lappentaucher'.
220. Zlatouvi gi'iurac , Podiceps auritus' ,der ^o-
ohrte lappentaucher'. 221. Mali gnurac, gi'iurcic
,Podiceps minor' ,der kleine lappentaucher'. 222.
— c) neka biihica. — n jednoga pisca nasega
vremena. Colymbetes Clairv. J. K. Sloser, faun.
kor. 1, 89. 98.
GNUEAC, gnuraca, m. vidi gnurac, a). — U
Sulekovu rjecniku : ,taucher'.
GNUEATI SE, giiuram se, inijrf. vidi roniti.
— U vase vrijeme. Malo mesa od onih tica sto
se gnuraju po vodi. M. D. Milicevic, ziv. srb.
1, 85. i u Sulekovu rjecniku: ,tauchen'.
GNUECIC, m. dem. gniirac. — S osohitijem
znacenem: Podiceps minor, vidi kod gi'iurac, b)
na kraju.
^ GaVUEENE, n. djelo kojijem se gnuri. — U
Sulekovu rjecniku: ,uuterfcauchung'.
GNUEITI, gi'.urim, impf. vidi roniti. — U Par-
cicevu rjecniku : ,tulfarsi o nuotare sott' acqna'.
GNUS, m. vidi drbtu}a. — Jiijec je ruska, i
dolazi u nose vrijsme kod pisaca, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. drhtu{a s dodatkom da je
rijec ruska). ,Der Zitterroche' ,raja torpedo'. G.
Lazi6 75. , Torpedo'. J. I'ancic, zool. 239. Eaja
torpedo L. K. Crnogorac, zool. 127.
GNUS-, vidi gnus-.
GO, gola, adj. nudus, koji nije p>okriven (odi-
jclom), kaze se naj jjrvo i naj ccsce o ce(adctu i
0 judskom tijelu. — isporcdi nag. — Osnovn je
gol; 1 na kraju (u xontinahium nom. sing. in.
i u ace. kad je jednak s nominatioom) luijena
se na o, j)a se oo saziin(e u 6; oblik gol ostaje
kod cakavaca i po sjevernijem krajeviina. oblik
je go p)Otvrden od xvi vijeka (N. Najeskovic
1, 290); od istoga vijeka neki 2)isu i goo (Zborn.
44». 119a; J. Banovac, razg. (i, vidi i u rjecni-
cima). — Osim nblika go (i gol), u ostalijem je
vominalnijcm (i u slozcnijem koji zamjenuju no-
minalne) akccnat kao sto je n gen.: golu, gole,
goloj itd.; u slozenoj se deklinaciji mijena: goli,
gologa, gola, gole itd. — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. goli., rus. ro.iufi, ces. holy, po^.
goly. — Mislim da postoje ojacanem od korijena
gel (vidi zejeti), tc da bi naj prvo znacene bilo:
koji zeli, p)(f' po tome: lisen (isporedi lat. desi-
derare) ; a da se ovo znacene vec u praslavensko
doba suzilo na: lisen odijela. — U svijem je
rjecnicima: u Vrancicevu gol ,nudus', u Mika-
jinu goli, go, ic helinu goo ,nudus' Slo^*, u Bjelo-
stjencevu gol, u Jambresicevu gol, u Voltigijinu
gol, goo, u Stulicevu go, gol, ii Vukovu go (goo),
u Danicicevu golt.
1. adj. — Kornp.: goliji (u Belinu rjecniku
5151').
a. u j)rarom smislu, sa znacenem kazanijem
sprijeda. a) o celadetu. aa) uopce. Kada vidis
clovika gola i naga, oblci ga. Transit. 77. Onako
gol kako je zrasal. Korizm. 97". Kad gola pridi
svimi po obicaj vase zemje sa golimi muzi se
igrase. H. Lucie 188. Pojeci zednoga, golih obu-
kujuc, na stan primajuci goste. P. Hektorovic 46.
Lezi go i nag. M. Drzic 420. Leandro tac mo6no
Eru svu Jub|ase, da more go nocno no malo pli-
vaso. D. Eanina 11''. Dubravka me ceka i gola
i sama. D. Zlataric 56''. Svak se go rada a go
umijera. M. Divkovic, nauk. 82''. Sramujuci so
da su goli i nazi. M. Orbin 3.S. Kako izisao
jest go iz utrobo matere svoje, tako ce se opet
i vratiti. P. Posilovic, nasi. 21''. Stoji tvoj Go-
spodin ubog i go na jednomu krizu. M. Eadnic
5''. Prijjasa se ha|inom (jere go bise) i vrze se
u more. L. Terzid 282. Drugu muku tr])i od
stida, videci se go prid onizim mnostvom. J.
Banovac, prip. 79. Go sam bio, niste me zaodjeli.
F. Lastri6, ^ned. 373. Gol i bos. A. Kanizlic,
fran. 192. Covik . . . hodase go gocat. E. Pavic,
ogl. 518. Znas da tvoje la/i hole nece odit dice
gole. V. Dosen 40=*. Ugleda jediiu zenu, gdi se
gola pere. And. Kacic, kor. 196. Jerbo je covik
gol dosao na ovaj svit i gol mora ovaj svit osta-
viti. M. A. Ee|kovic, sabr. 67. Ni go ni obucen.
N. Palikuca 28. Go na dvor utece. L. Vladmi-
rovic 70. Kad tko sve jednu odicu nosi a za
drugu ne brine se, doisto ova ce naj posli po-
mahkati tako da moze gol ostati. B. Leakovic,
gov. 25. Ni si gladnog naranila, ni zednoga na-
pojila, nit' si gola preodela, niti bosa preobula.
Nar. pjes. vuk. 1, 133. Go kao lipa. (^Vaja da
kad joj se oguli kora). Go kao od majke roden.
Go kao prst. Go kao sipka. Goli vise skacu.
Nar. posl. vuk. 43. Noga ostavi gola, naga, kao
sto se od majke rodi. S. l^ubisa, prip. 224. Je-
dnoga gologa devetina ne mogu svuc. Pi-avdo-
nosa. 1852. 10. — bb) s glagolom svuci kao j>re-
dikat uz objekat. Svuco se goo kako bjpse roden.
Zborn. 44^. Zapovidje da ga gola svuku. B.
Gradic, djev. 140. Sfukose gola Jezusa. B. Kasic,
is. 56. Svlace ga gola. M. Zoricic, osra. 104.
Ovo je mjesto gdje su nioga Spasiteja svukli
gola. N. Marci 53. — u jednom priinjeru s gla-
golom izvuci. Tad gola ali ti naga izfuci cini
me. P. Zoranid 66"*. — cc) uz go dodaje se nesto,
dim se kaze dn nije cijelo ce{ade goto. Ter se
krije dijelom skuta videci so polu gola. N. Bunic,
mand. 9. Jedan siromasak vas odrpaii i na polo
go. F. Lastric, od' 376. — Pastirka ma mila gdjo
mi se ukaza sva gola sred vrila dori tja do pasa.
D. Eanina 22". Er sad ujedno sve mladico za
napravu riih naj drazu, k'o divjacne satirice, do
pupka se golo kazu. I. Gundulic 161. — Buduc
nogom gole. J. Kavanin 196''. — b) 0 fudskom
tijelu; o tome se misli i kod rijeci trup, put, koza
itd. Na nih su odico kimi so odiju po nacin od
GO, 1, a.
230
GO, 1, c.
vrice, golu put prikriju. D. Barakovic, vil. 117.
Crncu i vezijeru Dilaveru ... da ih psi deru,
metat' gole trupe tece (vojska). I. Giandulic 559.
Da kako telesna svita golo pokriva telo. F. Gla-
vinic, cvit. 281''. Pak oruzje i lia|ine sve do
gole koze skine. V. Dosen 12-4a'. Po zivotu golu
bije, jer na vami krpe nije. 149t>. Da ucini kriz
na goloj puti svrhu cela. M. Dobretic 54. — c)
0 Tcojem dijelu judskoga tijela. Na kolenih golih
pozdrav|ase. Mirakuli. 66. Noseci ob dan i ob
noc golu glavu i jednu nogu. B. Kasic, in. 15.
Hojase na golijeh nogah. 32. Abit sprida raz-
drivsi, gole prsi na sudu ukaza svoje. F. Gla-
vinic, cvit. 307*. Kaze a tanak polu gole veo
prozirni prsi ohole. J. Kavanin 37*. Ni'e mu
nikad glava gola, da pozdravi stara al' mlada.
531*. (Snasa) golo vime kaze. V. Dosen 104i>. A
snasica gole prsi kaze. 105=1. Sto se vide gole
sise. 208a. Euke gole do lakta. Ant. Kadcic 157.
Da se sa svim dodije golim rukama oli ni goli
(kaleza i patcne). M. Dobretic 321. Na gola je
tu koljena Egipkina na tie pala. N. Marci 79.
Primoguci u niko vrime kra|i golih bocina drh-
tati ce. D. Eapic 13. Necu |ubit gola vrata, vec
cu kupit litru zlata, pa cu svezat oko vrata. Nar.
pjes. vuk. 1, 363. Da mu na gola^kojena iste
oprosterie. Pravdonosa. 1851. 25. Neko raspas
i brez opanaka, a nekoja gola sija sinu. Osvetn.
3, 114. — gola ruka kaze se i metaforicki, kad
u noj nije oruzja (a i oruda). U mom srcu nije
straha, ma su oruzja ruke gole. I. Gundulic 136.
Pridobi i podavi s golom desnicom lave i me-
dvide. Ant. Kadcic 37. Da te cuje, za taku be-
sjedu rusu bi ti glavu otkinuo, bez oruzja golijem
sakama. Nar. pjes. vil. 1866. 613. Uzeti od }udi
krila a dati ih ticama, a oni nek masu golim
rukama. Nar. prip. vil. 1866. 707. Pa ne da se
ni cuvati marva golih ruka. Osvetn. 1, 39.
b. kaze se cesto, kao iperholicki, o cejadetu, i
kad nije posve bez odijcla, ali kad ga je na nemu
mane nego se obicno nasi, a) uopce. Sita ce i
odjevena bit, a doma jo lacna i gola hodila. M.
Drzic 207. A zena i dica gladna, gola i bosa
uzdisu. F. Lastric, ned. 425. Pak se stokud skita,
go i gladan. V. Dosen 211*. Mozebit bi prije
koji siroma goli suknacom zaodiven bio. M. A.
Rejkovic, sat. A7'\ Svuce s sebe zutoga kavada,
osta gola u kosuji tankoj. Nar. pjes. vuk. 1, 564.
Id' otalp, gola dervisino! 2, 351. — b) u po nesto
prenescnom smislii, inoze znaciti kao ubog, siro-
masan. ovo se znaccne ne da svagda razluciti od
predasnega (kod a)). Nikako za vas svit ne slid'
vec tuj }ubav, nu naglo izid' van iz toga ti kola,
ako noc' jodan dan vidifij te svim gola. D. Ea-
I'lina 69'>. Go kroz oko idc. (D). Poslov. danic.
24. Golo i oholo. (D). 24. Jednoga gola ne niogu
sto gusara odrijeti. (isporedi naj zadni 2)rinijer
kod a, a) aa)). (D). 39. Tako gol i bos prihodi,
koga zona za nos vodi. J. Kavaiiin 25''. Vidimo
doci (stono reku) gole i oprcane, pak u nialo go-
dina o})ogatiti. M. Zoricic, aritm. predg. 10. Golo
a olo. (Kad je ko siromasan a ponosit; ,olo' jo
injesto , oholo'). Nar. posl. vuk. 43. Od gola popa
i oficira noma ruziiijo stvari. (U vojvodstvu). 232.
U yrbai'io, gdjo ciganko falotaju gladno, a Eomidi
goli mlij«ko srru. Osvotu. 4, 44. Skupjona od
izroda i od gola placeiiika. M. Pavlinovic, razl.
si'[«- 302. — (vidi kod s\n). Trocu pise, sa|o Pa-
rasiiici golom sinu Zeki bujubaisi: ,Goli sine, Zoko
bujubaso!' Nar. pjos. vuk. 4, 250. — o ccmii dru-
gome sto je shvaceno kao ceiade, u ovom pri-
mjeru o crkvi: Crkva stoji odrta, gola i boaa, i
plafo kakoiio jodna sirota. M. Dobrotic 332. —
i 0 ijUWOmc uboHvu: Onoga pritiakujo gladno i
golo ubostvo. A. Kanizli6, utoc. 24. Pritisce vas
golo i boso ubostvo. 130. — c) u ovom primjeru
0 cejadetit bez oruzja: Mac, kapa, celata i brokijer
mi pade, . . . utekoh jedva go u gaku naj brze.
N. Najeskovic 1, 290.
c. u sirem smislu, koji nije pokriven, koji nema
na sebi necega sto je obicno na nemu; n. p.: a)
0 konu bez sedla. Bjese ti se maknuo i na gola
kona svoga i on brzo otide ka I'jepu Budimu
gradu. Nar. pjes. bog. 43. A ^i|anu na golu
ridanu. Nar. pjes. vuk. 1, 526. Nema kada da
sedla koriica, vec na gola skace koiia svoga. 3, 556.
Gologlava na goloj kobili. Nar. pjes. juk. 144.
Siromah se baci na gola alata bez sedla. Nar.
prip. vil. 1867. 322 — 323. — b) o puzu bez kore,
isporedi balavac, golac, golic. Goli spuzi svuda
Ijezu. M. Vetranic 1, 14. Goli mladi puzevi. I.
Jablanci 58. — c) bez dlaka, o cejadetu, zivotini,
Hi 0 dijelu tijela Ijudskoga Hi zivinskoga; bez
perja, o pticama. Kon bjese ovi okos, mledan,
go, star. I. Gundulic 562. Goo ,depilis'. A. d.
Bella, rjec. 551*. ,glaber'. 697*. Jedno se goloj
a drugo sijedoj bradi pristoji (vidi brada, 2). (D).
Poslov. danic. 39. Gol, koji nema dlak ,dopilis'.
Gol ptic prez perja ,deplumis, avis nuda ponnis'.
I. Bjelostjenac, rjec. 2, 109*. Po prsih je gola
i uzgana (kokosj. J. S. Eejkovic 157. Ako je i
go, ali je soko. Nar. posl. vuk. 3. — d) o kosti
s koje je otpalo meso. Meso je opalo, koza tere
scuti, nistar ni ostalo nego goli zuti. M. Marulic
114. Oci nazrise clovika prez puti, samo goli
znuti. D. Barakovic, vil. 263. Pace, sve sto na-
prijed jase, huda zalos sved ga trudi, kosti golo
cim plesase od pobijenih turskijeh |udi. I. Gun-
dulii 320. Gole kosti ni pas nece. (D). Poslov.
danic. 24. Golu kost ni pseto nece. Nar. posl.
vuk. 43. — a7no spada po svoj priliei i ovaj
primjer : Na stit golu smrt postavi. P. Kanavelic,
iv. 200. — e) kod bi^aka onaj dio na kojem
vec nema kore. Kada diiio na zrilost dospiju,
svake na se zutilo no diju, vec im vrime po cimi
se znade, kad je zrile odkinit va|ade ; tako motri :
popuca okolo gorna kora i vidi se golo gdi so
drzi ostaloga tila cima dine. J. S. Eejkovic 309.
Goli plod. J. Pancic, flor. beog.'^ 435. — f) o
sabji, macu, nozu itd., kad se izvadi iz noznice.
vrlo cesto. S golimi sab|ami tirajuci i bili su
mojega valpota. Mon. croat. 309. (1598). S golom
sabjom u desnici svak za |uckom krvi smagne.
I. Gundulic 519. Proz oruzje ter se golo pro-
tiskuje i jiromice. 530. Nici sab}e gole na nega
podrise. 1. T. Mrnavic, osm. 170. Nesvijesnu go
mac dati. G. Palmotic 1, 275. Go viteski mac
noseci. P. Kanavelic, iv. 337. Hitat se za go
mac. (D). Poslov. danic. 26. Razbivsi vrata s golim
sabjama usrnuso. A. Kanizlic, kam. 830. Golu
sabju preko ki'ila drzi. Nar. pjes. vuk. 1, 159.
Nosi golu sabJu u rukama. 3, 29. Golu 6ordu
otet u Turcina. Pjev. crn. 148*. Car s golom
sabjom u rukama otvori vrata. Nar. prip. vuk.
197. Davoli (ce) s golim gidama napasti da ga
ubiju. Nar. prip. vil. 1867. 762. Polozi dva gola
noza u prijekrst na plocu. S. ^jubisa, prip. 168.
— g) 0 onome (odru, dasci, zcm]i itd.) na ccmti
ce(ade Iczi, knd na onome nije nista metnuto ni
jyrostrto da bade mckse. Ca prudi zlo so odit,
na odru spat golu, a bogatih hotit jistvino na
.stolu? M. Marulic 203. — Spaso na golijeh daskah.
B. Kasic, in. 33. Zivi jjaski a spava na goloj
daski. Nar. posl. vuk. 81. — Na gole zemji le-
ganija. Danilo 296. Ako se bojiS na goli zoniji
spati. Ziv. jer. star. 1, 229. Nebo pokrivalo, a
zem|a gola postoja bi nogova. F. Glavinic, cvit.
91*. Kodi so na goloj zeuiji. J. Banovac, razg. 48.
GO, 1, c.
231
GO, 1, f.
Vidi zonicii na goloj zcmjici lezecu. A. Kanizlic,
utoc. 166. Zem)a 'e gola ne posteja. N. Marci
84. — Ovdi prostrt na go kami. I. Dordic, ben.
202. — h) 0 trpezi, kad na noj nije nista pro-
strto (trpeznak, stolnak). Sto li va|a prostrti na
stolu, da ne sida za trpezu golu. J. S. Eejkovic
388. — sUcno je i ovo: Da se sa svim dodije
golim rukama oli ni goli (kaleza i patene). M.
Dobretic 321. — i) o wjestu koje nije nicim (bi\-
kama, zemjom) pokriceno. Vrhu mjesta siiha i
gola obiljezja crkve nije, na zavjete boga Apola
gdje idase vas sviiet prije. I. Gundulic. 366. Jos
klikuje, kako vojska verna ii gole gro pustiiio.
Gr. Palmotic 3, 62i>. Gola Arbanija. Pjev. crn. S-l*.
osohito: an) o zem]i na kojoj nista ne raste. U
pocelo Bog stvori nebo i zem}n; a zem|a biso
gola i prazna. And. Kacic, kor. 1. Ter oplovi
liive i usjeve, ter ostane gola zomja crna. Osvetn.
3, 95. — bb) 0 kamemi, gori, pJanini itd. gdje
nema zenije. I eto, vrh stine gole brez prodola
zila se masline prostrla niz dola. H. Lncic 217.
Na onomu gqlom kiiku. I. Gundulic 40. Planine
gole i |uti. G. Palmotic 2, ^46. Ukopani u pu-
stosnoj goloj gori. 2, 354. Ciiiahu tvrdu ogradu
stanci goli. I. Dordic, uzd. 35. Volio bih glado-
vati na onoj goloj stijeui. S. ^ubisa, prip. 175.
— amo spada i ovaj primjer u koine se vrh od
])lanine metaforicki zove ,glava' : (Planina) glavu
kaze golu i celavu. V. Dosen 16*. — cc) o p)ijeskn,
przini, s obadva razloga kod aa) i bb). Ako se
od puti, me srce, mozes rit', ko ces, jaoh, pustit,
na zalu studenu, na goloj przini tvu dusu |ub|enu ?
I. Gundulic 21. — k) o zidu koji nije nicim po-
kriven. Sto je resit zide gole ruhom s%'ilnim. J.
Kavanin 28*. — amo mogu spadati i ovi p)ri-
wjeri : Templo boga Apola od bogata naga i gola
ucinio je. J. Kavanin 282*'. Sve srebro, zlato i
drago kamenje odnese, ne samo iz kuca niovih
nego li jos i iz crkve, ostavivsi je golu i ubogu.
And. Kacic, kor. 286. — I) amo spadaju i ovi
primjeri: U oruzju golom sjaju. P. Kanavelic,
iv. 338. Patka ridko nad jajcem prisidi, cesto
golo osim ne se vidi. J. S. Ile|kovic 100. Pod
golim nebom. A. Tomikovic, ziv. 83. — m) meta-
foricki 0 umnijem stvarima. aa) ,gola^ je diisa
bez tijela. Kad na svitu na covika navale muko,
nih iz bliza i udij prima covicje tilo, a ne dusa,
jerbo je tilom obucena i zasloiiena, ali jedna
dusa razdi}ena od tila i postavjena u purgatorije,
odma u se golu prima muku. J. Banovac, pred.
127. — bh) sto nije snkriveno. Svaka gola i otvo-
rena jesu ocima negovijem. M. Divkovic, bes.
181J. Svi bi grisi goli bill. V. Dosen 139'^ Kada
im ne jedan sin, nego sav koliki svit srce golo
bude viditi. D. Papio 6. Neka tvoja izpovid
vire svete bude gola. M. Zoricic, osm. 93. Da
je (ispovid) gola t. j. da se grisi bistro izreku.
Ant. Kadcic 205. Da je ispovijed gola, cista i
otvorona. J. Matovic 259.
d. u prenesenom smislii, kad s dim uopce nema
cega drugoga sto bi s onijem moglo biti. a) koji
nije mijesan s cim drugljem, n. p. voda, vino
(cijelo). Volimo u Budimu jesti proun i vodu
golu (piti). Starine. 10, 17. (1652). Zednijem golu
vodu piti. P. Kanavelic, iv. 522. Goo ,merus'.
Gola voda ,acqua pura'. A. d. Bella, rjec. 483*.
Goo ,puro, inteso di vino ecc.', ,purus'. 597*. No
ostade nista do gole corbe. Nar. prip. vrc. 120.
— zlato: Hazdija z gola zlata tkaiia. B. Krna-
rutic 9. Sve gologa cekina zutoga. Pjev. crn.
74*. — band. Sajemo 8 buradi gola baruta.
Djelovod. prot. 217. — b) uopce kao sara, ali
8 vecom silom, te se istice ne samo da nema cega
drugoga, nego da i ono o cem se govori nije sto
drugo. I kad vece naraste do vola, tko ce kupit
kad je mrsa gola? J. S. Eejkovic 94. Sto sijes,
ne sijes onu stvar koja ce to prvo biti, nego
sijes golo zrno. B. Leakovic, nauk. 131. Od gola
Vlaha gola para. Nar. posl. vuk. 232. Tuda
koza go loj. 321. Hite ju va vodu i to va goloj
stomane. Nar. prip. mikul. 61. — Ni§ta ne moze
ponijeti sobom nego samo jednu golu du§u. M.
Divkovii, bes. 772''. Ne ima siroma nigdi nista
osim golu dusu. Starine. 11, 136. (1681). Da
covik bude bio gol dub brez tila. Blago turl.
2, 197. Sto su i(h) daijo do gole duse oglobile.
Vuk, dan. 3, 152. — Ab, da bih gola sjen i suh
prah bio takoj ! F. Lukarevic 94. U sjeni goloj.
S. Rosa 169''. — Koja se imaju istomaciti ne
toliko s golijem rijecima, koliko s nekom raXe-
zenom pomnom. J. Matovic 189. Ali nije ovo
samo gola pripovidka. B. Leakovic, gov. 35. Ni
bila zadovojna s golun ricun. Nar. prip. mikul.
3. — To golo neplodno ime zaludne je. S. Rosa
45''. Svako je selo u Srbiji imalo svoga seoskoga
kneza za kojega se moze reci da je bio od danas
do sjutra i osim gola imena da vise ni§ta nije
imao. Vuk, ziv. 253. — Sve je to gola laz. M.
Vetranic 2, 266. Gola je to laza. 1, 215. Sve
sto sam kazao, gola je laza. S. ]^ubi§a, prip. 222.
— Gola istina ,die diirre wahrheit'. u Sulekovu
rjecniku kod ,diirr'. — Ne va|a da se zaslepjava
golom srecom. J. Rajic, pouc. 2, 137. — Ter ne
pinez, blud i zene, neg' li sama krepos gola put
od milosti i od scjene u carskoga bude stola.
I. Gundulic 295. Gola krepos ,1a pura virtii, la
sola virtu'. A. d. Bella, rjec. 597*. — Ne strasim
se do gole smrti ,sola mors mihi terrorem in-
cutit'. J. Stulli, rjec. 1, 181''. — Po samu golu
i cistu kontemplanju. B. Gradic, dull. 74. Gola
preprostina i dobro hotenje cini da nije smrtni
grijeb. S. Matijevic 49. Koje (stvari) nisu na-
redene na golo omrtvjene i pogrdene samoga
sebe. M. Radnic 404*. ISTece ino ostat nama nego
li sama gola Jubav. V. M. Gucetic 51. Tuj go
boj duhovni kaze se. S. Rosa 9*. Golo sluzeiio
teklica prid Hristom. 54''. Tistat se golijeh po-
svetilista. 63''. Da je (misnistvo) samo gola sluzba
za pripovidati vande}e. I. J. P. Lucie, nar. 24.
Jos se nesto hoce osim gologa junastva, a to je
razlog. S. ^ubisa, prip. 194. To je sve gola
teziia ne nehaj. M. Pavlinovic, rad. 105. Sra-
mota je stediti od gole polilepe za blagom. 119.
— Gdi ne ima nego goli misli, posala i raztr-
kana duha. M. Zoricic, osm. 125. — Ako naj posli
bude sve goli devetaka, ucini se zero, aritm. 53.
— Oni se golim umom svojim visoko digli. M.
Pavlinovic, rad. 13. — U paklu golo zlo, golo
muke, golo dreseje bez kapje radosti. A. d. Bella,
razg. 218''.
e. koji cega nema, lisen; ono cega nema maze
stajati: a) u gen. Bit ce svakoga dobra gol. A.
Georgiceo, nasi. 171. Neka bih ostal nag i gol
svakoga griha. M. Jerkovic 50. — b) u gen.
s prijedlogom od. Od pjetati goli. Zborn. 104».
Lovi na udicu golu od koristi. M. Radnic 279a.
Ja sam vece gol i prazan od svakoga utisonja.
A. Vitajic, ist. 293. Gol od dostojanstva i dobrih
dila. Blago turl. 2, 57. Go od svega. I. M. Mattei
216. — c) s prijedlogom bez. Gol prez rodbino
,nudus a propinquis'. I. Bjelostjenac, rjec. 2, 109*.
Zato one negove ostre misli nasavsi negovu dusu
golu brez zabave i razgovora. J. Banovac, razg.
157.
f. n. golo upotreb\ava se kao supstantiv. a)
znaci golo tijelo Hi go dio tijela. Niki mladac
obuceii platnom svrhu gola. I. Bandulavi6 92*.
mar. 14, 51. Nek sve golo na sebi sakrije. J.
GO, 1, f.
232
COCOBIX
S. Rejkovic 238. — Ako ti je muciio podiiiti
jednu iskru ogi'iemx, kad ti na golo padno. J.
Banovac , razg. 93. — Pasom ^vozdfnijem na
golu pripasana. B. Gradic, djev. 156. Nosijase
ga na kozi oliti na golu. S. Rosa 160*. — b) na
golo upotreh^ava ^ se kao adverab. aa) hez pro-
mjene znacena. Ne srcika izda se na golo. J. S.
Rejkovic 144. Da mu zile ne stoje na golo. 273.
— bb) kao samo, isporedi d, b). De ceraju sez-
deset tovarah sve^na golo vina i senice. Nar.
pjes. vuk. 2, 30. Scepan uze grose i dukate i
na golo krupne talijere. 2, 630. — cc) kao na
prazno, zaludu. Tvoja molitva nece nikako na
golo pasti. M. Divkovid, nauk. SOb. — ddj ,Na-
golo', samo meso s lukom crnim ill prazom, go-
tovi se kao obicna ,janija'. M. D. Mili6evic, srb.
854. — c) iz gola (zgola) znaci sto i na golo kod
b) bb). Povalili Maru na mehku ste|icii, oblozili
Maru vse 'zgola zntimi. Jacke. 163.
2. adv. golo. n Belinu rjecnikii: ,nude' olb^,
i u lijelostjenceini: golo, nago ,nude, simpliciter
et non fucate, absque dolo'.
GOB, adj. vidi gobav. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Dojde sedma . . . kipa prava, duse
gobe. M. Marulic 268.
1. GOBA, /. vidi grba, tal. gobba. — Akc.je. bi-
Jezen kako je u Vukovii rjecnikii; drukciji je u
Dubrovniku: goba. — U nase vrijeme po zapad-
nijem krajevima, a, izmedu rjecnika u Vukovu
s dodatkom da se govori u Boct. Mojom gobom
ne mogu vas svijet ispraviti. (U Boci). Nar. posl.
vuk. 182.
2. GOBA, /. grbavo (gobavo) zensko cejade,
iiprav ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. gobo.
— U nase vrijeme ti Dubrovniku (gdje je po
onome govoru nom. gobe, a voc. gobe). P. Bud-
mani.
GOBAST, adj. vidi gobav. — U jednoga jnsca
cakavca xvii vijeka. Svi oni (zlocinci) grbavi,
ili gobasti postahu. F. Glavinic, cvit. 8B2L>.
GOBATI, m. pi. ime selu prije nasega vremena.
S. Novakovic, pom. 130.
GOBAV, adj. grbav, vidi goba 0(7 cega. postaje
nastavkom avt. — U nase vrijeme u Lici. V.
Arsenijevic. M. Medic, i ti Dubrovniku s dru-
gijem akcentom: gobav. P. Budmani.
GOBELA, /. vidi 1. gobeja. — U narodnoj
2)ripovijeci nasega vremena, a, otale u Vukovu
rjecnikii bez tumacena s dodatkom da je stajaca
rijec. Jedna gobela u kao, druga iz kala. Nar.
prip. vuk. 196.
GOBELINAC, Gobelinca, m. vrelo u Lici. J.
Bogdanovic.
GOBELOVINA, /. selo u Ilerccgnvini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 238.
1. GOBELA (gobeja), /. naplatak u kola. —
isporedi gobola. — Akc. se mijena u gen. pi.
gobeja. — Nepoznata postana. — U nase vri-
jeme u Lici. a) s pravijem znacenem. ,Jedna go-
beja iz blata a drnga u blato'. J. Bt^gdanovic.
M. Medic. Dobro kolo tri gobeje troba. F. Ho-
fele. — b) muski nadimak. V. Arsonijovi6.
2. GOBELA, /. zaselak n Srbiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovi6 172.
GOBINI, m. pi. veliki kolaci, u koje se o bo-
zicu zadijova kico lovoiikovo, te se postavo na
trpezu. M. Pavlinovic. — isporedi gobina.
GOBINO, n. Triticum spolta L., vidi pTr. —
Itijei je stara nepoznata pustaud, isporedi stsloo.
gobino. — Samo u Vranvirrcu rjccniku (,far'),
■u Bjelostjencevu (v. pira), u Stulicevu (v. snijet
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjrnceva) i u
Sulekovu imeniku: Gobino, stsl. gobino (= fruges),
far adoroum (Bjelostjenac), Triticum spelta L.,
V. pira. 93.
GOBINOVIC, w. prezime. — xiv vijeka. Ivani.
Gobinovicb. Dec. hris. 26. 94.
GOBINA, /. pletenica ili trak od lisca ili cvi-
jeca sto se stav(a kao nakit na zidove, vrata itd.,
te joj se krajevi jyribiju na zid a srijeda insi.
— Bice srodno s gobino. — Samo u Voltigijinu
rjecniku: ,festone, ornamenti di fiori, di fronde'
,die zierrathen', i u Stulicevu ,verdura con cni
si ornano le case, porte etc' ,topiarium opus' ;
a u nase vrijeme u Sulekovu: ,feston (blumen-
gewinde) ; ein gehango von blumen' (kod ,ge-
liange') ; ,guirlande'.
GOBINAR, m. covjek koji gradi gobine. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,chi fa lavori di vor-
dura, giardiniere' ,topiarius'.
GOBINATI, gobinam, imjif. kititi gobinama.
— Samo u Voltigijinu rjecniku: .ornare con fe-
stoni' ,verzieren', i u Stulicevu : ,ornar con frondi,
fiori, festoni' ,lemnisco, encarpo etc. exornare' ;
a u nase vrijeme u Sulekovu: ,rait guirlanden
schmiicken' kod, ,guirlande'.
GOBINAVSTVO, n. posao, zanat u gobinara.
— U Stulicevu. rjecniku: ,arte di far gabinetti,
palazzi e simili lavori di verdura' ,topiaria'. —
nepouzdano.
GOBO, m. grbav (gobav) covjek, tal. gobbo. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. ic
GOCI, m. talijansko prezime (Gozzi, sad Gozze)
dubrovacke vlasteoske porodice, vidi Gucetic. —
XV vijeka i u Danicicevu rjecniku. Porbci de
Goci. Mon. serb. 362. (1430). Nikolu de Goci.
410. (1442).
GOCIC, m.p)rezime. — U nase vrijeme. Aleksa
Goci6. Rat. 37.
1. GOG, goca, m. buban. — Akc. kaki je u
gen. taki je u ostalijem padezima, osim, nom. i
ace. sing., voc. gocu, goci, gen. pi. g6ca. — Ne-
p)0znata postana. — U Vukovu rjecniku s do-
datkom da se govori p)0 juznijem krajevima Srbije.
2. GOC, m. ime musko. — xiv vijeka. Tvrt-
doje a dedt mu Goch. Dec. hris. 38.
8. GOC, m. ime mjestima u Srbiji. a) selo ii
okrugu krusevackom. K. .Jovanovic 130. — b)
planinski vrh. M. D. Milicevic, kraj. srb. 275.
GOCANIN. m. prezime (jamacno covjek iz Goca).
— U nase vrijeme. Rat. 109. 362. 406.
GOCE, vidi guce.
GOCETIC, ni. vidi Gucetic.
GOCKO, m. ime musko. — xv vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku (Gochko). Gocko GuceticK. Spom.
sr. 1, 164.
GOCKOVI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
crnorijeckom. Branik u Gockove. Sr. nov. 1865. 31.
GOCMANCI, Gocmanaca, m. pi. selo u Srbiji
u okrugu krusevackom. K. Jovanovic J 26.
GOCOBIJA, m. bubnar, vidi goc. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Ako bio torbo-
nosa, bio majci ziv! ako bio gocobija, no bio
joj ziv! (Kazala Ciganka kad joj so sin rodio;
jer CO torbonoisa ])rositi, pa hraniti i sebe i I'lu,
a gocobija, t. j. bubnar, oti6i ce u svijot). Nar.
posl. vuk. 1.
GOCOBIN, j». mjesto u Srbiji u okrugu ha~
gujevackow. Zabran u Gocobinu. Sr. nov. 1871.278.
GOCULA
233
3. GOD
GOCULA, /. vidi gucula. — U pisnca diihro-
vackijeh xvi vijeka. Kada bi ti cula, sto sam
sad cuo ja, pala bi t' gocula. X. Najoskovic
1, 282. Hodi, tamo te gocula zadavila! M. Drzic
194.
1. GOD, goda, m. tempus, opportunitas ; gratum.
— Akc. kaki je u [fen. taki je u ostalijem jiade-
zima, osim noni. i ace. sing., loc. sing, godu, sve
mnozine kad se timece ov: godovi, godova, go-
dovima, godove. — Mijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. godi., ruski toat., godina, ces. hod,
prigoda, blagdan, po^. body (i)l.), gozba, svadba,
bozic, i lit. gadas, vgocor, pogodba. — Osnova
god postaje ojacanem od korijena ged, cekati,
koji se javja samo sa slabijim ohlikom ztd, ispo-
redi stslov. ztdati, rus. jk^rte,, ces. zdati, jjo^.
zdac (F. Miklosic, etym. worterb. 61 — ()2). iz doa
momenta znacena ,cekati^ (vreniena i ze{e) raz-
vila su se ona dva znacena. — Iztnedu rjecnika
11 Mika]inu (vidi blagdan\ n Bjelostjencevu (god,
blagdan, slavni dan, svetacni dan), u Voltigijinu
(god, blagdan), ii StuVicevu (v. godiste, od goda
do goda , singulis annis' ; v. blagdan), u Vukovii :
1. veliki praznik (u Srbiji) ,der festtag' ,dies
festus'. 2. ,in der redensart' ; od god do god (ima
hrane) ,das jahr' ,annus' cf. godina. 3. ,der jabres-
wuchs eines baumes'. 4. n. p. pet grosa u god,
t. j. ravno (kao ugodeno) ,gerade' ,ipse'; u Da-
nicicevu: godi. ,tempvis', samo s predlogom jbezt'
jintempestive' ; s predlogom ,vl' i s glagolom
,byti' ,placere'.
a. 0 vremenu. a) opportunitas, occasio, pri-
goda. Bezb goda varnivt (vidi u Danicicevu
rjecniku). Stefan, sim. pam. saf. 9. Doklam je
zgodan god za moju bolezan. D. Barakovic, vil.
277. Jeda se zgodi god sjutradan kad svane,
ter ofdi koji brod po srici pristane. 328. Odtoli
iskase goda, da ga prida. M. Alberti 452. — b)
uopce vrijeme kad sto biva. Prisal je jure god
otcina odluka. M. Mai-ulic 172. — mogao bi spa-
dati amo i ovaj primjer, ali po svoj jirilici nago
je stantparska pogreska te treba citati nakon:
Marija na go(d) dvanaest godista . . . pode s ovoga
svijeta. M. Divkovic, nauk. 23411. — c) annus,
godina, ali samo kod. od god do god (a Stulicevn
rjecniku od goda do goda), od godine do godine.
u jednoga jiisca Bosnaka xviii vijeka i u Vu-
kovu rjecniku. Ne velim dneve i misece, nego
od god do god cekaju korizme za ispoviditi se.
F. Lastric, ned. 195. — sto se jos nalazi it ne-
kijeh jrisaca s ovijem znaceneni, to je jamacno
po ruskom jeziku. Blizu tri goda proveo sam.
D. Obradovic, ziv. 91. Kad se na novo zaratise
s Turcima Cmogorci 1771 goda. Pjev. crn. (S.
Milutinovic) 4^. — dj Jies anniversarius, j^o pjve-
dasnemu znacehu dan u godini u koji se po-
mine nesto sto se dogodilo nazad jednu Hi vise
godina, naj cesce cija smrt. Da so ima na dan
sv. Ambroza god riniti lueni i momu ocu. Mon.
Croat. 3. (1321). I prosvitli of mili dan jer je
god moje |ubavi. P. Zoranic 43a. Petje na god
Difnica pastira. 72i>. A na dan od ukopa i treci
i sedmi i godisni god. B. Kasic, rit. 163. — e)
dies festus, po predasnemii znacenu, uopce blag-
dan. Ucini i ctova prazdnik i god naso gospoje.
Mirakuli. 141. Bog mrzaso na liihove godove i
svetkovai'ie. M. Kadiiic 511''. Ono (vino) jedva o
godovih pije. J. S. Eejkovio 341. Pomogao ti
jaki gospod Bog i svaki Bozji dan i god! Vuk,
kovc. 125. On odredi ko en koga goda (praziiika)
ici k crkvi. V. Bogisic, zborn. 43. vidi i u rjec-
nicima. — f) koliko uzraste droo ii godinu dana.
u Vukovti rjecniku.
h. zefa, vo^a, sto je iigodno (isporedi godjo).
a) uopce. Kada je drago vam, ne kad je god
nemu. M. Marulic 33. Ali djevici svoj god, ali
svoj Bog (vala da znaci: Hi da se uda za koga
joj je drago. Hi da ide u manastir). (D). Poslov.
danic. 4. Kon nema goda, t. j. nije lipo na nemu
Stat. J. Grupkovic. Naci god brodu; za ugodit
mu kako ce boje ic. J. Grupkovic. — b) u ace.
s prijedlogom. u znaci: ^jo vofi (vidi i u Dani-
cicevu rjecniku). Stvetb moj budi ti vi, gods.
Domentijan'' 158. — c) dati kome god, pogadati
mu, raditi po vegovoj roji. Dajuc jidrom god.
M. Marulic 31. Niti bismo u nevo}i god davali
nasoj voji. J. Kavanin 570^. — dj vidi godjo.
c. u god, ni vise ni mane, bas, taman. ovo
znacene moze biti postalo od goditi se, pogodba.
— od XVIII vijeka i u Vukovu rjecniku. U god
,in punto' : ,Imas mi dat deset grosa u god'. S.
Budmani 416a.
2. GOD, /. samo na jednom mjestu xvm vi-
jeka, kao da znaci- sreca. Sad vam Eafo vojstvo
vodi, hrabren Gozze s dobrom godi. J. Kavanin
187''.
3. GOD, rijecca sto se dodaje relativnijem za-
wjenicama (tko, koji, ciji, kakav itd.) i adver-
hima (kako, gdje, kad, dok itd.), te im podaje
neodredeno znacene. ovo je dvojako, i razlikuje
se i akctntom (razlika u znacenu i u akcenlu
ne istice se dovopio u Vukovu rjecniku): a) kao
u latinskom jeziku s -cumque, rijec (zamjenica
Hi adverab) s kojom je god ostaje posve rela-
tivna (u gramatikalnom smislu), ali dobiva ne-
ograniceno znacene te se nom shvata svaki ona-
kovi slucaj koji se hoce Hi koji se moze pomisliti.
s ovijem znacencm god drzi svoj akcenat, dapace
ovaj se jace istice nego kod zamjenice Hi ad-
verba; osim toga medu ovu rijec i god moze se
umetnuti jedna Hi vise enklitika (vidi napose
kod zamjenica i adveraba). s oba ova dva raz-
loga bole je u pisanu razdijeliti ovakovo god od
zamjenice Hi adverba. — ovakovo god (godi) u
pisaca xvi vijeka stoji i s konjunkcijom da (vidi
1. da, I, C), te joj daje sire znacene: Ni mogah
umrijeti pokojno nikadar, da godi t' izrijeti ne
budem ovu stvar. S. Mencetic 301. Hotih tu da
domnim na silu oni cas, da godi ne pomnim za
slavnu tvoju cas. 310. Ne budih pokojau, da
godi ne zdruzu I'le Ijepos svaki dan. .'321. Cijoc
zloba ter kojijeh da budem plakati, po sebi vik
ne bih mogo se oprati, da god |ubav tvoja no
smili na me tad. N. Dimitrovic 34. Ni krepak
bio bi, da godi godista nije svoja branio tej ne-
zgodi. F. Lukarevic 11. — b) kao u latinskom
jeziku s ali-, rijec s god nije vec relativna, nego
pokazuje nesto sto je u onom slucaju, ali tako
da se ne zna potane sto je. s ovijem znaHei'tem.
god gubi akcenat i zdruzuje se u gororu sa za-
mjenicom Hi s adverbom kao enklitika. (vidi na-
pose kod zamjenica i adveraba). i u pismu je
bo{e da bude zdruzena u jednu rijec. — Bo po-
stanu god je okrneno gode (vidi godjo), isporedi
mu drago u nasem jeziku, u latinskom libet, vis
itd.; osim god i godjo uzdrzali su se za ovo zna-
cene i oblici: a) godi, kod cega nije potrebno
mislitl samo na zapadni govor; 6 se moze i u
juznom gororu promijeniti na i; — [i) gode po
istoijnom govor u; — y) god, gdje je e prije nego
je otpalo, omcksalo d; — J") gode, sto ce biti
])ostalo od gode po hercegovackom govor u, Hi od
god jjo analogiji prema gode; — t) oblicima
godjo, godi, gode dodaje se ze koje u nasem je-
ziku mijena se na re, a, kod ovoga obicno e ot-
pada: godijer, godir, goder; rjede e ostaje: go-
ilijero, godiro, godero. Hi se okrnenome r dodaje
a: godijera, godira, godera; — t) u nekijeh pi-
3. GOD
234
GODI];jA
saca (osohito cakavaca) god dubiva a na krciju:
goda; a opet se i ovome moze dodati r (vidi e)):
godar. — 7j) 210 hrvatskoj krajini cuje se u nase
vrijeme i godic i godic, sto ce hiti postalo kao
dem. god i god. — God s ovijevi znacenem naj
2}rije se javja xv vijeka (vidi daje u Danicicevu
rjecniku); a izmedu rjecnika (napose) u Vukoru
,(als anhangesylbe) immer, irgend' ,-cunque, ali-',
stogod, kojigod, cijgod, kadgod, gdjegod, cf. god,
godijer, osim toga: gode (istocno), goder (istocno),
godi (zapadno), godijer, godir (zapadno), god,
gode; u Danicicevu ,godb' gledaj ,gode': ,Koji
godb clovekb' (Spom. sr. 1, 41 god. 1402). samo
tu, osim toga: ,godere; godert'.
1. GODA, /. vidi 1. god, b. — Na dva mjesta
u jednoga jiisca xv vijeka (moze hiti da na oha
mjesta treba shvatiti goda kao gen. od god). Joakim,
ne imijud ploda, pojat mu bi goda u mistu torn
znanu, tako se prigoda, divicu Suzanu. M. Ma-
rnlic 75. Milosrdje svoje od roda do roda svim
ki ga se boje davat mu je goda. 213. — Jos je
mane ponzdano u rukopisu xvii vijeka: Jeda
vara se gdi zna goda hitro koga manigoda. P.
Hektorovic (?) 160.
2. GODA, vidi 3. god. — Na tri mjesta xvii
i xviii vijeka. Da ki goda dobude. F. Glavinic,
cvit. l.oO''. Pak sto goda muska bise. J. Krm-
potic, pjesm. 15. S kakvim goda troskom. A. T.
Blagojevic, khin. 8.
GODACA, /. brijeg vise Zaloznicc i Sinca u
hrvatskoj krajini u otockom kotaru. M. Medic.
GODACICA, /. selo ti Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. K. Jovanovic 117.
GODACICKT, adj. koji pripada Godacici. Go-
dacicka (opstina). K. Jovanovic 117.
GODAN, godna, adj. jjostaje od 1. god na-
stavkom im,. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (grijeskom godno ,acconcio'
,anstaiidig' ; adv. godno ,acconciamente, appunto'
,eben recht') i u Stulicevu (,capax, aptus, ido-
neus, dignus, benemeritus , habilis, dispositus,
opportunus'; adv. godno ,apte, commode, oppor-
tune').
a. adj. a) koji pripada godu, vidi 1. god, a, d).
Od kojih godni dan od ukopa uspomeiiujomo.
B. Kasic, rit. 174. — b) koji je uspio, uzrastao
(do nekoga goda). Godan, zreo, poletau. Ptici
kad su godni mogu poletjeti. u Prigorju. F. He-
fele. — c) vidi zgodan. I uzpjovanja sva skla-
daju6 godna zuka, hitro vrsti. J. Kavanin 498'J.
Jer koja bit zem)a ima plodna va}a da je prije
od gnoja godna. J. S. Ee}kovic 211. Ti si mene
dobrim }ndini dala: svi mi, majko, godni i ugodni.
Nar. pjes. istr. 1, 18. — dj u ^ulekovu rjecniku
kao: hinge cudi. ,Gomiithlich' godan, blag.
b. adv. godno, vidi zgodno. 1 iskaso, kako
bi ga godno pridal. M. Alborti 470. Da ne pustis
ni ca.sa ni sata kad jo godno. J. S. Ke}kovi6 75.
GODAR, vidi 3.^ god. — U pisaca cakavaca
xvi i XVII vijeka. Ca godar budo noma drago.
Mon. Croat. 281. (1577). Ki godar rod budo ju-
biti nogov. F. Glavinic, cvit. 338t>. Ca godar od
r'loga prosite. svitl. 133. Kani godar jak clovik
zajdo, domovinu vsagdi najde. P. Vitczovic, cvit. 71.
GODATI SK, goda se, impf. dogadati se. —
U jednoga piscn rakavca xvi vi^jeka, a u naSe
vrijeme u ugarski^jeli, Jlrvatn. Tor kad mi goda
MO broditi se rikoni. H. Luci6 237. Cudno pri-
poceno, ko so je godalo doli v Turskom boii.
Jacke. 198.
GODBA, /. godene. — Od xvin vijeka. a) djclo
kojijem ko godi. ,Godina' jor od ,godbo' dolazi,
dobar kucnik mora ,godit' poju. J. S. Rejkovic 7.
Nega (jecam) sije po psenicnih nivah kojim godba
kano zitu biva. 40. — b) djelo kojijem se ko godi.
Ki cinise sudbe prave, godbe svete. J. Kavanin
239''. i u Stulicevu rjecniku: ,il contrattare' , con-
tractus'. — c) ti Sulekovu rjecniku, kao gojidba:
,pflegniss'.
GODE, vidi 3. god.
GODE BRAT, m. ime musko. — U rukojnsic
XIV vijeka, jedan put pisano Godebratb. Dec.
hris. 25, drugi Godebratb. 94.
GODEC, m. a) ime musko. — od prije nasega
vremena i u Vukovu rjecniku. Godect. S. No-
vakovic, pom. 56. — i kao prezime u nase vri-
jeme. Sam. prav. 1878. 83. — h) selo u Srbiji u
okrugu niskom? M. D. Milicevic, kra}. srb. 6.
GODECEVO, n. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 160. — pomine se od prije nasega
vremena. Godecevo. S. Novakovic, pom. 130.
GODECKA RIJEKA, /. voda u Srbiji. M. D.
Milicevic, kraj. srb. 6 — 7.
1. GODEIST, m. ime musko. — xiii i xiv vijeka
insano Godent i Godenb, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (Godenb). Godent Krajmiricb. Mon.
sorb. 45. (12.54). Godenb. Dec. hris. 87. Godeni..
19. 33.
2. GODEN, adj. koji pripada godini (ki$i). —
Samo u Bjelostjencevu rjecniku: godeno vreme,
dezdeno ,pluvium tempus'.
GODENOVIC, ?n. prezime po ocu Godenu. —
XIV vijeka. Stanoje Godenovicb. Dec. hris. 19.
GODER, GODERA, GODERE, vidi 3. god.
GODESLAV, m. ime musko. — xiv vijeka (vidi
i Godeslava) jnsano Godeslavb. Dec. hris. 69. 94,
i GodeslaTb. 25. 32.
GODESLAVA, /. ime zensko. — isporedi Gode-
slav. — IX vijeka u latinskom spomcniku. ,Gode-
sclauga . . . Godesclaua'. Doc. hist. rack. 363 — 364.
(850—896).
GODESA, m. ime musko. — xiv vijeka pisano
Godesa. Dec. hris. 74, i Godesa. 7.
GODET, m. ono sto je ugodno, vidi 1. god, b.
— Mislim da je nacineno od osnove god prema
tudoj rijeci adet; ne treba misliti na talijanski
glagol godere. — U nase vrijeme u Crnoj Gori,
a izmedu rjecnika u Vukovu: ,das gefallen' ,gau-
dium', cf. godimenat s primjerom: Znade majka
godet svome sinu. Pjev. crn. 216''.
GODI, a) vidi godje. — h) vidi 3. god.
GODIC, vidi 3. god, isporedi i godic. — U
nckijem narodnijem pjesmama nasega vremena.
Kako godic Dulic govorio. Nar. pjes. marj. 58.
Ko gcidic jo sa mnom vino pio, taj kusura nikad
nij' platio. 75. Pijte vino vi sedam danaka; sto
ga godic za to popijeto, ja cu nega junak sam
platiti. 97.
GODIC, m. ime musko, isporedi Godec. — Prije
nasega vremena. Godicb. 8. Novakovic, pom. 56.
GODICEVO, n. ime mjestu, isporedi Godocovo.
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 130.
GODIGOJ, m. ime musko. — xiii vijeka w la-
tinskom spomeniku. ,Filii et nipotes Godigoy'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 147. (1269).
GODIJE^I, m. pi. selo u Drohnacima u Crnoj
Gori. Glasn. 40, 22.
GODIJER, GODIJERA, GODIJERE, vidi 3.
god.
GODIl^A, /. II Danicicevu rjecniku: Sehi je
Grn6arevu i§la moda ,zb Gusinonib nizb Volsku
GODIljjA
235
GODINA, a.
u Belij Potoki. posredb Gody)e' (Mon. serb. 95
god. 1330). 1, 213.
GODIMENAT, godimenta, m. uzivane, tal. go-
dimento. — U poslovici cniogorslcoj, a iz ne u
Vukovu rjecniku: ,die freude' ,gaudium (gaudi-
mentum)' cf. radost, milina s dodatkom da se
govori po jugozapadnijem krajevima. Staru coeku
mlada zena godimenat, a mladu coeku stara zena
pogibija. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 294.
GODIMIR, m. ime musko, isporedi Godomir.
Godimirt. S. Novakovic, pom. 56. — U latin-
skijem spomenicma vec od xi vijeka. ,Godemiri
bani'. Doc. hist. rack. 38. (1029). ,Godimir banus'.
472. (1030—1038). ,Terra Godimeri'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 26. (1211).
GODINA, /. annus, hora; tempestas, pluvia.
— Postaje od god (vidi 1. god, a) nastavkom
ina. — mjec je pjraslavenska, isporedi stslov. go-
dina, hora, dies, annus, rus. ro^Hna, doba, poj.
godzina i ces. hodina, hora. — Izmedu rjecnika
ti Mikafinu (godina, godiste , annus' ; godina, vri-
jeme ,tenipus, tempestas'), u Belinu (,annus' 84t>;
zla godina ,tempestas' 7251^ ; ,coeli intemperies'
726b j morska godina ,maris tempestas' 725^'), u
Bjelostjencevu (godina, dezd, kisa ,pluvia' ; v. go-
disce), u Jambresicevu (,pluvia, scilicet placida'),
ti Voltigijinu (godina, lito ,anno' ,jahr'), u Stu-
licevii (, annus ; hora' ; dobra godina ,tempus se-
renum'; zla godina ,coeli intemperies'), u Vu-
kovu: 1. ,das jahr' ,annus', cf. godiste. 2. (u Du-
brovniku) vrijeme ,das wetter' , tempestas'. 3. (u
Hrvatskoj) dazd ,der regen' ,pluvia'; u Dani-
cicevu: , annus; tempestas'.
a. annus, vrijeme preko kojega se senija jedan
put okrene oko sunca; sastoji se iz 12 mjeseca,
Hi iz malo vise od 365 daiia. — isporedi godiste.
a) kao mjera za vrijeme. aa) uopce. Da se na-
plbna na godinu tisuca porhperb dubrovbckyht,
i tuj tisustu pertperb da davaju Dubrovcane na
vsaku godinu hramu . . . Mon. serb. 167. (1358).
Da se daju vtsaku godinu crtkvy. 532.^ (1485).
Ovoj gre pet godin, er sam ne sluga ja. S. Men-
cetic 210. Tri godine prodose. Mon. croat. 240.
(1540). Do godine (vidi 1. do, I, 2, b, a) aa)).
I. Drzic 89. Dub koji rada dva puta na godinu.
J. Mikaja, rjec. kod dub. Za sto godin sto ima
biti, tko zna? J. Kavanin 109^. Ovom zem|om
vladaju receni redovnici, ima vece od dvista go-
dina. J. Filipovic 1, 102''. Na godinu prija ili
kako drugi pisu sedam godina prija nego bise
pokarani, ukaziva se svrhu grada jedna zvizda
kako mac. 1, 137*. Ne samo svake godine nego
i vise puta priko godine. F. Lastric, ned. 71.
Ostaviti onu vrstu griha, na koju si se navadio
od godinu, dvi, tri i vise mane li. 120. Ako ti
'e mucno sada, jeda ce ti biti lasno na godinu?
120. Buduci za 30 godina i vise vladao crkvu.
od' 136. Odmicati pokoru od dneva do dneva i
od godine do godine. 239. Evo jedna zena, koja
siromasica krvotocjo trpjaso od 12 godina, pri-
stupi. 287. Danas je svetkovina s. Silvestra,
s kojom se zatvora godina. 392. Svak daklo od-
luci s teme}itom tvrdavju da ce pocoti godinu
dosastu i sliditi s bo|om pom}om. 393. Koji godi
ispovidini i pricostjoni u kojo godi vrimo kroz
godinu. A. Kanizlic, bogojubn. 437. Tugujuci
tako u sliposti po drugu godinu. 440. Koja go-
dine svog udovictva u skrovitoj sobici sprovo-
dase. E. Pavic, ogl. 374. Ere su se napunile
napunahno tri godine. Nar. pjos. raikl. beitr. 31.
Pak u malo godina obogatiti. M. Zoricic, aritm.
predg. 10. Godina se s godinami izminuje cesto
nami. V. Dosen 45^. Eto ima aest hijada vec
godina. 48'\ Mnogo lita i godina. 73a. Do dvi
godine posli. And. Kacic, kor. 421. Koji je imao
desot hijada talira dohodka na godinu. M. A.
E.e}kovi6 , sabr. 15. ^ Potrosi citav godisni ris
svake godine. 16. Sest 6es dana poslovati, to
je svom godinom. J. S. Ee|kovic 7. Doci ce
br'jeme godina, mene ces, Petro, moliti. Nar.
pjes. vuk. 1, 11. Sluzio sam Gavana puno devet
godina. 1, 130. Evo danas vec devet godina.
1, 210. U naj boje doba od godine. 1, 265. Za
godinu ne sastadose se, a za drugu ne nasmijase
se. 1, 266. Rodicu ti sina do godine. 1, 566. IF
godini svakoga mjeseca. 2, 39. Kao dobar danak
u godini. 2, 262. Boga moli Kra^evicu Marko
od godine opet do godine. 2, 433. Ako je kratak
dan, duga je godina. (Sto se danas svrsiti ne
moze, svrsice se drugi put). Nar. posl. vuk. 4.
Prodose o medudnice tri godine. S. ^vtbisa, prip.
199. Isprosio sam u nega djevojku evo na zdravjo
po godine. Pravdonosa. 1852. 1. Da sam znao
lani sto ove godine znam, ne bih bio jadan. 10.
Ko me lani bio, nije mi ove godine mio. 10. —
hh) godinama se mjeri dob ne samo u celadeta
nego i u zivinceta i u nezive stvari. Bijase joj
dvanaest godina. I. Ancic, vrat. 7. Jos mu ni
godina ni misec. F. Lastric, svet. 93a. Kada pasa
na Sibenik dode , bise meni dvadeset godina.
And. Kacic, razg. 212^. Bilo mu je stotinu go-
dinah. Pjev. crn. 326a. — Imam ja vise od ijadu
godina. F. Lastric, ned. 48. Kao da svaka ima
sto godina. A. Kanizlic, roz. 75. A Danijel ima-
dijase oko 56 godina. E. Pavic, ogl. 417. Da
Izaka, koji imadijase oko dvadeset i pet godina,
na posvetiliste prikaze mu. I. Velikanovic, uput.
1, 52. Imala sam tridesot godina. Nar. pjes. vuk.
1, 526. — Da bude ziviti sto godin na sviti. S.
Mencetic 122. Tako zivi oko petnajest godina.
M. Zoricic, zrc. 47. Da on traje u jadu godine.
Nar. pjes. vuk. 1, 385. — Zasto je od ovoliko
godina Isukrst bio mucen. A. Bacic 494. Jer mu
bise zena od sestdesot godina. J. Banovac, pred.
31. Sara bijase od 90 godina a Abram od 100.
F. Lastric, ned. 211. Od koliko se godina moze
zenit i udavat? F. Matic 95. June od godine.
V. Dosen 21^. Dite od osam godina. And. Kacic,
kor. 286. Donosi mi kondii- vina od tri godine.
Nar. pjes. vuk. 1, 512. Odrastao od potnaest )ota,
kao drugo od triest godina. 2, 157. — Kada su
u trecoj godini. I. Jablanci 114. — Koje jostero
nijesu dvije godine svrsile. I. Jablanci 133. Ovca
kada godinu navrsi. J. S. Ee|kovic 190. Pri-
hvatio bijase devetnaestu godinu. V. Vrcevic,
niz. 48. Evo sam prisukao seset godina. S. ^u-
bisa, prip. 30. Napunila potnaestu godinu o maloj
gospi. 31. Ja cu ti na tu zamijetiti, da .sam
dosegao svojih sozdeset godina. M. Pavlinovic,
razg. 23. — Oni zeli sto godina. V. Dosen 172».
— cc) nekijem se pridjevima istice du(ina vre-
mena: dug: To cetrsta dugijeh godin bilo 'o
prija. J. Kavanin 116''. — pun: Mucio so dvije
puno godine. M. Pavlinovic, rad. 22. — carev
koje vidi. — na jednom mjestii u pocziji ima
pridjcv bio koji ne mijcna znacenc (ifiporcdi kod
1. dim, 1, a, h) aa)): A u grad so silna vojska
svali, da ga bijolu za godinu brani. Osvetn. 3, 59.
— dd) cesto ima uza se gen. dana (vidi i. dan,
4, a, b)). Koji jur od godinu dana bijase za-
nimio. F. Lastric, od' 340. Do godine dana ima
isti kra| na nega udariti. And. Kacic, kor. 244.
Evo sada bas godinu dana ja Maricu vidim i
Marjana. M. A. Rejkovic, sat. D2a. Bas je danas
godina dana. sabr. 28. — b) plur. godine cesto
znaci sto i dob. Kako ces u primalitje^ godina
tvoji dopustiti ? F. Lastric, test. ad. 56i^. Sto godi
G ODIN A, a.
23(1
G ODIN A, c.
rastete u dobi iliti u godiiia. od' 180. Stai'ci
vrimonom i godinama. ned. 132. Dok on stigne
na vrime od razuma i na godino od vladana.
A. KaniJlic, kam. 16. Brimenom godina i nevoja
pritisniat. 424. Od kojih godina iliti dobi po-
tvrdivati se imaju krsteni? I. Velikanovic, uput.
8, 37. Kad su u starije godine unisli. B. Lea-
kovic, gov. 28. Tu se sastaju Judi u godinama
koji znaju pricati o starini. M. D. Miliievic, ziv.
srb. 1, 34. Covjek pao godinama, iznemogao od
starosti. S. ^jubisa, prip. 133. Srecom su ga go-
dine stigle. 253. On pod onijema godinama udara
i mlita od sela do sela. 253. Posto mladic dodo
na godine on se broji doma6inom. V. Bogisic,
zborn. 33. Navalise na Glavica godine, bolesti
i zla sre6a. M. Pavlinovic, rad. 72. — c) godina
koja nastaje zove se ,nova (mloda/, a ona Icoja
se svrsuje ,stara'. Dobar pocetak nove godine.
F. Lastric, od' 295. Godina stara vrlo brzo prode,
nova slidi. V. Dosen 45'^. Boze pomozi! nove
novine od nove godine. (Kad se sto novo prvi
put od godine okusi.) Nar. posl. vuk. 20. Od
stare godine se pojelo, a od nove jos nije pri-
spjelo. Vuk, poslov. 32. — nova godina mose zna-
citi: prvi dan it, godini, a stara godina: naj j)0-
ioni. U oci nove godine. M. D. Milidevid, ziv.
srb. 2, 27. — d) kod godina ima se u misU ono sto
hiva j)reko godine (isporedi 1. dan, 4, ;). aa) ono
sto zem(a daje, sto se rada 2)reko godine. Srica
mu je i godina kriva kod svog' gospodina, da
rau truda ne izplati. V. Dosen 56''. Jerbo nisvi
godine jednake, ni prilicne za poslove svake,
kako mozes viditi na pcela(7(.^: ona tebe naplati
s pocela i dade ti i voska i meda, ali drugda
ona toga ne da, jorbo joj je to godina smela. M.
A. Eejkovii, sat. H6'». Da nam dade kisicu, da
nam rodi godina. Vuk, ziv. 65. Ako je na badni
dan oblacno, roditi ce godina. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 2, 23. — s ovakovijem znacenem godina
se zove i gladna Hi nasnprot sita: U zlo doba
u glacbie godine. Nar. pjes. vuk. 2, 75. Iza gladne
godine dode i sita. Nar. posl. vuk. 97. U zle
dane, u godino gladne. 203. Oteglo se kao gladna
godina. (Mjesto ,gladna' govori se i ,zla'). 242.
— zla (vidi i i^'imjer pred ovijem) Hi dobra:
Zla se godina moze na stapu presko6iti. Nar.
posl. vuk. 90. Kad moze bario vina kupiti star
zita, nije zla godina. (U Boci). 119. — susna:
Toliko sugne godine nastase. I. Dordic, ben. 184.
ltd. — bb) po onome sto se preko godine dogada,
kaze se da je zla, nesrecna itd., Hi dobra, srecna
itd. Ne samo da meni jiride zla godina. D. Ba-
rakovic, vil. 34. Knigu pise care Konstantine,
Carigrada nesrecne godine. And. Kacic, razg.
153"-. Dvanaest toskih i cemeriiih godina. M.
Pavlinovic, rad. 65. — Al' je medna godina, koja
ga je rodila. Nar. pjes. vuk. 1, 429. — cc) sveta
se godina zove u kutolickoj crkvi godina vclikoga
prostena (sad svaka dvadeset i peta) ; i po starom
se zavjetu zvala ,sveta' svaka pedescta godina.
Svaka podeseta godina bijase godina sveta iliti
(id jubiloa. F. Lastric, test. 276''. Bonifacio viii
od sviju prvi ovo prosteno dopustio je, koje mi
veliko, opceno i godinu svetu zovemo. I. Veli-
kanovic, uput. 3, 120. — e) vidi godvsnica. Go-
disi'iica so zove i ,godina' a polugodisnica i ,po
godine'. Vuk, rjec. kod daca, 112i. — f) vlaska
godina, vidi kod vlaiski. — //) kao vrijeine, doba
uopir. Sad jo nogova godina, ill u sali : nogova
i pa.sja godina, t. j. sad jo kao .sto on hoce. Vuk,
rjof-. 92. — h) H jedno)ii priuijmi xvii vljeka
jedan ud celiri di^jrla u pravoj godini. Jure
zemja bi§e popustila mrazi, godina tociso koj su
cviti drazi. 1. T. Mrnavir, osm. 29.
b. liora, suhat, ura. — Samo n knigama pi-
sanima crkvenijem Hi niijesanijem jezikom. Ke-
koht psalmb i tretiju godinu. Sava, tip. stud.
glasn. 40, 140. V kuju godinu Gospod Isukrst
na krizi polozen je. S. Kozicic 6".
c. tempestas , stane atmosfere (vidi vrijeme).
— Po zapadnijem krajevima. a) nopce. o oluji,
zestokoj kisi, gradu, jakom vjetrti kaze se zla
(rdava, crna itd.) godina ; nasuprot dobra (lijepa,
tiha itd.) godina. Prid tvim se obrazom me
bitje sad cini, kako cvit prid mrazom u zimnoj
godini. D. EaAina 141''. Bi§e vrijeme od zime
i godina studena. B. Kasic, in. 87. Kakve od
plahe, kakve od tihe godine su obijeze. G. Pal-
motic 3, 60a. ,Danas je lijepa godina'. ,Ne smeta
mu rdava godina'. Vuk, rjec. 92^. Godina u Du-
brovniku zna6i vrijeme (,das Wetter'), n. p. danas
je ruzna godina, juce je bila lijepa godina, itd.
poslov. XLV. — zla: Opett se plavt vrati zlomb
godinomt. Spom. sr. 1, 73. (1405). Da me zla
godina ne iitopi vodona. M. Vetranic 1, 477.
Ubi nas zla godina. M. Drzic 398. Valovmi nece
rvit' vik morska dubina, kadgodi uta^it' zla se
ce godina. D. Rai'iina 102^. U koju se (spilii)
pastiri i zivine skrivahu od zle godine. B. Kasic,
is. 8. Podvizu zlu godinu i grade. M. Orbin 7.
Krepak stoji na sve sile plasih vjetar, zlih go-
dina. I. Gundulic 372. Strah me je, iz te da
tisine ne naripe zle godine kijem ce dazdi tec
krvavi. G. Palmotic 1, 277. Kaze zlobnikov pe-
dipsanje u strahu od one vicne zle godine. A.
Vitajic, ist. 35. Da rasprse i otira od nasi misti
svekolike skote, sotone, zle godine i svaku drugu
stvar koja more nauditi. L. Tei'zic 295. Od zlijeh
godin, grada, krupa vinogrado stiti i brani. J.
Kavanin 3l9'>. Perivoj proharan pod udarcim
zle godine. I. Dordic, uzd. 5. Udari na poganske
korabje taka navala zle godine. bou. 173. Boze,
koji zlo godine padati dopustas. J. Banovac,
blagos. 298. Zla godina u moru Galilejskomu.
S. liosa 86'''. Danas ce biti zla godina. 98''^. Pro-
tire vati zle godine, krupe i gradobisine. A. d.
Costa 1, 184. Da mu (Bog) zlom godinom no
potare po|a. Ant. Kadcic 342. Otac svoje sinovo
uzre zlom godinom zanesene, gdje ih more uza-
vrelo na bijesne valove sjemo tamo mece. I. M.
Mattei 332. Prebila orla zla godina. Nar. posl.
vuk. 260. Pricerala orla zla godina. (Kad koga
nevoja do sta docera.) 263. Porazgovorili su se
o zloj godini, o jakoj studeni. S. ^ubisa, prip.
135. — Cijec dalecine ili cijec zla puta ili cijec
rdave godine. D. Basic 310''. — Nu iz oblaka
)utih strila s gar godina stiste crna. I. Gundulic
521. Zaludu se kupis i moce§, zla crna godino.
A. Kalic 544. Crna godina ,grandino'. D. Parcic,
rjec. — Jakno nebo kad u ijedu strasnu godina
ori u buci. I. Gundulic, 340. Nocasna strahovita
nas godina ona stize. G. Palmotic 1, 92. — Spra-
vjajuci se svrhu ne jedna gruba godina. I. Drzic
161. Godina se sprav]a gruba. J. Palmotic 27.
— Jes potreba_znat zestoke vjetre vrle i godine
plalie s neba. G. Palmotic 2, 370. — Dull od zlo
i nagle godine. A. Vitajic, ist. 529. — Kad se
daz spusti i vrle godine. G. Drzic 386. — dobra:
Ne ima vik uza se taj svijes istinu, tko mnogo
uzda se u dobru godinu. 1). Ranina 124'>. Sjira-
v|ajuci se nim dobra godina za odjodriti. B. Kasic,
])or. J 45. — I za lijeponi godinom flodo daz. M.
Drzic 258. — Podaj ovozim godinu tihu. B. Kasic,
rit. 259. — Godina sinu vedra. J. I'almotic 35.
— b) kad ncina pridjera, ohiriio Je znacenc: zla
godina. A meni na rame godina i zloba. D. Ba-
rakovid, vil. 258. Ako so godina kojagodi dvignu.
I. T. Mrnavic, osm. 169. Da nimato vi svi dusi
GODLNA, c.
237
GODISNAX
prokleti koji stojite nize neba misecnoga grmja-
vine, gromovine, strile, godinu, grade . . . uciniti.
L. Terzic 328. Jak godinom iiebo kada vrh zemje
se ori i buci. J. Kavanin 242^1. Grrai i sijeva,
panuce godina. (Z). Poslov. daiiic. 24. U naj
gora doba godista postavi se na more, i ii istinu
taka ustade godina, da se mnidijahu svi potopit.
Blago turl. 2, 96. Od uzbudene morske godine
ostadose utopjeni. I. J. P. Lucie, izk. 4. Kad
pane godina (oluja), ili blagdanom, bavim se za-
natom ikonopisca. S. J^^ubisa, pric. 40. — c) kisa,
dazd, osobito tihi. — po sjevernijem krajevima
(vicU u BJelostjencevu , Jambresicevu , Vukovu
rjecniku). Na svacu je godina padala. Nar. pjes.
istr. 1, 20. Izasla je strasna grmjavina, iz ne
je izasla krvava godina. Jacke. 162. Negove su
oci garvani 'skjuvali, a negova lica godine ras-
prale. 169. Oko Eijeke Senske (kao sto su mi
,pripovijedali') ,godina' se zove lijepa kisa. Vuk,
poslov. XLV. Gdo na godini stoji, vode ne zeli.
u Prigorju i Zagorju. F. Hefele.
d. Godina, m. prezime. — U nase vrijeme u
Dalmaciji. P. Budmani.
GODINAC, Godinca, m. u Daniciceim rjecniku:
jGodintcfc', selima sv. Nikole Vraninskoga Gu-
glavi i Krusevicama isla je meda ,nadb Go-
dintct po srede Debejaaka' (Mon. serb. 26 god.
1234—1240). 1, 213.
GODINICA, /. dem. godina, cesto znaci sto i
godina, osobito u poeziji. — Od xviii vijeka, a
izmedii rjecnika u Vukovu. a) vidi godina, a.
Zena s cercom od sest godinica. A. Kanizlic,
utoc. 49. Ovo ima puno godinica od kad mene
kra|em ucinise. And. Kacic, razg. 30*. Onoliko
nece godinica tebi, sinko, dosaditi dica. M. A.
Rejkovic, sat. F3a. Cudna mi ti godinica dode!
Nar. pjes. vuk. 1, 237. A kad proslo devet go-
dinica. 1, 537. Ne udaj se za tri godinice. 1, 572.
Kad je bila cedu godinica, kolik' drugo od tri
godinice. 2, 64. Nego ima godinica dana. 2, 256.
A kad nasta osma godinica. 2, 377. Kako |e|en
od tri godinice. 4, 280. Koliko u noj (novoj ha-
lini) zicica, toliko ti godinica! Nar. posl. vuk.
81. — b) vidi godina, c. Po putu ga bijase go-
dinica zastanula. Nar. pjes. bog. 171. Kod nega
se troje dece igra: zarko sunco i sjajni mjesece
i ona mi tija godinica. Nar. pjes. kras. 1, 147.
Tiha godinica. Nar. pjes. istr. 1, 44.
GODINITI, godinim, impf. vidi godinovati. I.
Pavlovic.
GODINOVANE, v. djelo kojijem se cjodinuje.
— U Vukovu rjecniku.
GODINOVATI, godi'i'ijem, pf. i impf. prehi-
vati gdjp godinu. — U Vukovu rjecniku: ,ein
jahr zubringen' ,annum transigere' s primjerom:
Neces godinovati tamo (sta se spremas tako?).
GODINSKI, adj. koji pripada godini, godi-
nama. — Na jednom nijestu xvii vijeka (radi
znacena vidi godina, c, b)). Da projde pritna
godinska. I. Bandulavic 296=*.
1. GODINAK, godiiika, m. dem. godina (radi
znacena vidi godina, a). — V Vukovu rjecniku
s primjerom: Ima jedan godinak kako je to bilo.
2. GODINAK, godinka, m. ugodni vjetar. G.
Martic. — Mislim da ne postaje od godina nego
od goditi.
3. GODINAK, m. selo u hrvatskoj krajini u
okrugu gradiskom. EazdijeJ. kr. 13. — Pomine
se od xviii vijeka. Priko Vrbove, Potrova sela,
Godinaka. M. A. Eejkovic, sat. H2''.
GODINANIN, m. covjek iz Godina (vidi Go-
dine, a)), plur.: Godinani. — U nase vrijeme.
Godinani vojsku docekase. Nar. pjes. vuk. 5, 211.
GODINE, n. ime mjestima. a) selo u Crnoj
Gori M crmnickoj nahiji. Glasnik. 40, 20. — po-
mine se od xiii vijeka. ,Godinije', svetome Ni-
koli Vraiiinskom dao je kra} Vladisav selo ,Go-
dynje' (Mon. serb. 26 god. 1234 — 1240). ima i
sada u Crnoj Gori na blatu skadarskom. D. Da-
nicic, rjec. 1, 213. Na Godiie selo udarise. Nar.
pjes. vuk. 5, 211. — b) selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 12.
GODISNICA, /. sluskina §to se najmi na go-
dinu (razlikuje se od spravjenice). — Od xvii
vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (godistnica, sluzbenica), u Belinu (,an-
cilla' 671''; ,mercenaria' 482*), u Stulicevu (go-
disnica i godistnica ,serva, ancilla, famula'), u
Vukovu (sluskina koja se na godinu najmi s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). Godisnicam
Ijepse je tamo. N. Na|eskovic 1, 165. Njeke go-
disnice k sebi me zovjahu. M. Drzic 22. Zapo-
vidise joj da na mjesto godisnice u ognistu kuha.
B. Kasi6, per. 67. Vi gospode kad zovete go-
disnicu ako se oglusi, nije trijeba da izgovorim
sto joj recete tadar i ucinite. B. Zuzeri 93''.
Dobro joj je k'o godisnici brez gospode. (Z).
Poslov. danic. 18.
GODISNIGICA, /. dem. godisnica. — U Be-
linu rjeiniku 671'' i u Stulicevu (godistnicica).
GODISNICINA, /. augm. godisnica. — U Be-
linu rjecniku (,vilissima famularum' 465*) i u
Stulicevu (godistnicina, v. goduja).
GODISNICKI, adj. koji pripada godisnicama.
— U Belinu rjecniku (,mercenarius' 482*).
GODI&NIK, m. postaje od godistan nastavkom
iki.. a) radnik, sluga sto se najmi na godinu.
— XVI vijeka. Kolici godisnici u domu otca
moga nasiceni su. N. Ranina 58''. luc. 15, 17.
Jere bi toj bila [ubav kakono godisnika za platu.
B. Gradic, duh. 34. u nase vrijeme u Sulekovu
rjecniku : .jahrarbeiter ; jahrgeselle ; jahi knecht'.
— b) vidi Jetopisac. — na jednom mjestu xviii
vijeka: Godisnika, djelopravac. J. Kavanin 205''.
— c) vidi godisiiak, a). — samo u Stulicevu
rjecniku: godistnik ,sopranno, che ha piii d' un
anno' ,anniculus'.
g6dISNACE, godisnaceta, n. vidi godi.snak,
a). B. Musicki.
GODISNAK, m. postaje od godistan nastavkom
jakT.. — a) zivince kojemu je godina. — od xviii
vijeka i u Vukovu rjecniku: 1. n. p. nazimac
jahrling, ein jahr alt (vom vieh)' ,anniculus'.
Prikaze jaganca godisnaka. A. Kanizlic. utoc.
534. — na jednom mjestu o navrtu: Vajaju ka-
lami godistiiaci. J. S. Rejkovic 142. — bj covjek
koji se ispovijeda jedan put na godinu. — od
XVIII vijeka. Ovi pokornici, ovi godisnaci jesu
naslidnici opakoga Efraima. J. Filipovic 3, 196''.
Ako koji put ovi godi§naci i ucine dobru ispo-
vijed, nece tistati u svom obraoenju, niti ce za
dugo stajat u milosti Bozjoj. F. Lastric, ned.
198. — c) covjek koji ide u crkvu jedan put na
godinu. — u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku:
godisnak, 2. n. p. danas idu godi§naci u crkvu
(n. p. drugi dan uskrsa) ,jahi-esgast' ,hospos an-
nuus'. Danas idu godisnaci u crkvu (t. j. oni
koji idu samo od godine do godine). Vuk, ?.iv.
27. — d) kniga u kojoj ima sto (n. p. govori
crkovni) za cijelu godinu. — na jednom mjestu
xvui vijeka. Bio sam pokaran zaradi duzine i
ponukovan, iiace mojen od pastira duhovni puka
GODISNAK
238
GODISTE
px-iprostitoga , da ucinim jedan godisnak cio
s kratkim govoreni. F. Lastric, ned. iii.
GODISNI, adj. aimuus, koji pripada godini,
koji biva svake godine. — isporedi godistan. —
Fostaje od godiste nastavkotn tnb; t ispada iz-
medu sin. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikalinu (godisna pisma, istorije, kro-
nike), u StuUcevu, u Vukovu. Na godisni god.
B. Kasic, rit. 163. Potrosi citav godisni ris
svake godine. M. A. Ee}kovic, sabr. 16. U ce-
tiri godisna vrimena to jest kvatre. I. Velika-
novi6, uput. 3, 370. Medu danima godisnim. D.
Danicic, jov. 3, 6. Jedan cekin danka godisnega.
Osvetn. 6, 22. — godisne knisre, godisna pisma
(u Mikaje), vidi Jetopis. Godisne knige od stvo-
rena svita. A. Kani^lic, kam. 6. Iz kniga go-
disni Moskovske. A. Tomikovic, 2iv. vii.
GODISNICA, /. godisna ddca. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku: ,das todtenmahl (ein
jahr nach dem tode)' ,convivium funebre post
annum elapsum', cf. daca. Dace se daju tri:
jCetrdesnica' (poslije cetrdeset dana) , ,polugo-
disnica' i ,godisnica' . . Godisnica se zove i ,go-
dina' a polugodisnica i ,po godine'. Vuk, ziv. 210.
GODISTAN, g6disna, adj. vidi godisni. —
Postaje kao godisni nastavkom tni>. — U ohli-
civia M kojima nema -a- (dakle u svijem osim
nominalnoga nam. sing. m. i ace. kad je jednak
nominativu) t ispada izmedu s i n, ali se nalazi
pisano. — Obicno se uj^otrebjavaju samo slozeni
oblici. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (godistni, litni ,annalis'), u Belinu (go-
distni ,annalis' 833'; ,anniculus' 85a), ii Voltigijinu
(godisni i godistni ,annuo, annuale' ,jahrlich'),
u StuUcevu (godistan, godistni ,annualis' ; adv.
godistno ,quotannis'), u Danicicevu (godisttni.
annuus'). Godistnyje pameti iht da byvajutt. Sava,
tip. stud, glasn. 40, 173. Kojijem se napisan
pazi godistni put. I. Dordic, ben. 37. Boze, koji
nas u danasni dan godistnim proslav|eiiem uz-
visefia sv. kriza veselis. A. Kanizlic, bogo|ubn.
235. Ova godisna kniga jest od lazca slozena.
kam. 8. Godista 4256 Julijanova godistnoga
okruga. S. Rosa 18^. Zapustujuci svetu ispovid
godistnu. Ant. Kadcic 210. Ja ne gledam simenu
starine, izvan ako godistno poarine. J. S. Re}-
kovic 181. — Adv. godisno, svake godine, vidi
%i StuUcevu rjecniku.
GODISTAR, m. vidi jetopisac. — U jednoga
pisca xviii vijeka koji je jamacno sam ovu rijec
nacinio. Pismo vrimenato od crkvenijeh godi-
Stara. J. Kavanin 259''.
GODISTAST, adj. vidi godistav.
G0DI8TAV, adj. kojemu je mnogo godisia. —
U StuUcevu rjedniku: ,annosus' gdje ima i go-
distast s istijem znacenem. — oboje ncj)ouzdano.
GODISTE, n. vidi 1. godina, a. — Akc. se
mijena u gen. pi. godista. — Fostaje od 1. god
nastavkom iste. — Kod cakavaca i kajkavaca (a
i kod nekijeh zapadnijeh .Uokavaca) glas> godis6e.
— Od 2)rvijeh vremena, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (godi.sco ,annus'), u Mika(inu, u Be-
Unu (, annus' 84b), m Bjelostjencevu (godisco, go-
dina ,annus'), ic JambreSiccvu (godisdo prestupno
,bissextus'), u Voltigijinu, u StuUcevu (,annus,
tempus, aetas'), u Vukovu s dodatkom da se go-
vori po zapadnijem krajevima, u Danidicevu. —
(Stari gen. pi. godist yialazi se u jrisaca Dubrov-
cana i bcz t: godiS. S. Moncotid 175. N. Dimi-
trovifv 32. N. Na|ei5kovi6 1, 187. 229. 2, 29. 136.
M. Urii6 58. I. Dordi(^, salt. xii. 180). a) vidi
1. godina, a, aj. aa) vidi 1. godina, a, a) aa).
Vb otbpustnyje dr.ni godista. Sava, tip. stud, glasn.
40, 140. Vbsi Krajane na visako 5 godiSte da
ponovimo sizi rott. Mon. serb. 31. (1247). Daje
svetaa crtkvi na godisto po 12 zdrebca pastyromb
belegu. 61. (1293 — 1302). Da uzimaju za vbsako
godiste na svetomb Srbdi po 200 kbbtlb soli, i da
uzimaju na vtsako godiste u Gluboj Vtsi po 50
nadbb gvozdija. Dec. hris. 61. Da daje vsaki nihi.
u godisti tri dni oranija. Mon. serb. 191. (1379).
Da kupimo carinu kotorbsku za tri godista. 246.
(xiv vijek). Od rojenja Isukrstova godisce prvo
nakon tisuca i pet sat. M. Marulic 4. Leza jedno
godisce od toga boja. Transit. 250. Koje se le-
gaju po sve godiste. N. Ranina 13a. ^ivot ki
nakon pedeset godis je ugasen. N. Dimitrovic
32. Koliko godis jes do segaj jur doba? N. Na-
Jeskovic 2, 29. Svaki mi se cini cas godiste. M.
Drzic 168. Jednoc na godisce. Mon. croat. 245.
(1545). Godista od poroda Isukrstova. A. Gu-
cetic, roz. jez. 58. Ilijadu i Odisiju vsu za go-
diste nauci. Aleks. jag. star. 3, 226. Pristupno
Ijeto biva svako cetvrto godiste. M. Divkovi6,
nauk. III. U godiste pristupno febrar ima 29
dana. B. Kasic, rit. 55*. Mnozi godista i Ijeta
broje svoga obracenja. nasi. 46. Ovo dan je, ki
dohodi jednom nami na godiste. I. Gundulic 125.
Ispoviditi se naj mane jednokrat u godisce. I.
T. Mrnavic, nauk. 1702. 18. Pricestivsi se bare
jedan put na godiste. P. Posilovic, nasi. 115a.
Godiste velika usta ima. (D). Poslov. danic. 24.
Godisce ali lito ima dvanadeste miseci. L. TerzicS
XII. Sedam godist vrla glada. P. Vuletic 37. U
djelijeh svijeh godista. I. Dordic, uzd. 9. Do
godista umri u isti dan. J. Banovac, pred. 138-
Sve petke priko godista. P. Filipovic 38. Kada
stize godiste hiladu cetiristo pedeset i trece. A.
Kanizlic, kam. 815. Evo ima petnajest godista.
M. Zoricic, zrc. 47. U pocelu sviffi) godista
stvori Bog ... V. Dosen 185'>. Grci posidose Troju
i deseto je godiste uzegose. And. Kacic, kor. 132.
Koji broje ovo godiste od vazam do vazama.
Ant. Kadcic 221. Svi |udi od svijeh vjekova i
godista. J. Matovic 70. Godiste je od tri vrste,
to jest suncano, misecano, crkovno. M. Dobretic
160. Treci kolin bas prvog godista cvitom cvate.
J. S. Rejkovic 86. U svaka doba godista. Nar.
pjes. vuk. 1, 190. Lete danci kao rijeka, a go-
dista kao nista. (U Risnu). Nar. posl. vuk. 168.
Do vetrova, koji u zemji i u koje godiste duvaju.
Glasn. 43, 262. — bb) vidi 1. godina, a, a) bb).
Pedeset godista josto ne imas. N. Ranina 80''.
joann. 8, 57. Ne jimase josce sestnadosot go-
disca. F. Vrancii, ziv. 70. Imajuci dvadeset i
jedno godisce svrseno. A. Komulovid 22. Ima-
juci tada on dvadeset i cetiri godista. J. Banovac,
prod. 138. Noe imadise godiSta sest stotina. And.
Kacic, kor. 8. — Bududi Isus od dvanadeste
godisc. Bernardin 15. luc. 2, 42. Blaz Krulid,
cetrdeset godisc. Mon. croat. 251. (1552). Od
koliko godista smo drzani poatiti korizmu? B.
Kasi6, zrc. 123. Bjese ovi pustinak istom od
sedamnes godista. I. Dordi6, ben. 26. Bijase od
oko tridesti godista. S. Rosa 47*. Od koliko
godista ima biti koji zeli ovi red? M. Dragicevi6
90. — Bijase on u sedamdosetomu godistu. S.
Rosa 38a. — ^ivjahu )udi osam stotina godista.
M. Radnid 334*. Da uz^ivo sto godi§ta. I. Dordid,
salt. 179. — Kada pride na sedam godiSta. ben.
49. Kad stupe na dvadeset i jedno godigte do-
spiveno. Ant. Kaddid 369. — Pun godiSta ,an-
nosus'. A. d. Bella, rjed. 85'^. P. Kne?.Gvid, ziv.
45. — Onada samo dvanadeste godiSd mlada bi§e.
F. Vranfiid, iiv. 85. — cc) vidi 1. godina, a, a)
cc). Tri puna godista; tri cijola godiSta. A. d.
GODISTE
239
1. GODITI, 1, c.
Bella, rjec. 85a. — dd) vidi 1. godina, a, a) dd).
On hoti godiste dana za pripraviti se. B. Kasid,
in. 61. Nakon godiste dana. S. Rosa 35a. __ ftj
vidi 1. godina, a, b). Nu mi je (starici) jur
brada od godis probila. N. Najeskovic 1, 187.
Nisan dosal na godisca otac mojili. P. Kadovcic,
nac. 14. Godista i pamefc donose. (D). Poslov.
danic. 24. Kada sam dosal na godisca. A. Vi-
tajic, ist. 295. Godista ,aetas'. A. d. Bella, rjec.
296a; mlada godista; stara godista; djetina go-
dista. 841* ; razlozna godista, spametna godista,
razborna godista. 86a; zrela godista; nezrela go-
dista. 2961^ ; jednijeh godista ,coaetaneus'. 198a.
Zlotvor iz mladijeh godista. I. Dordic, salt. 442.
U zelena ova godista malokrat je da ce jedan
mladic htjet trpjeti kojii podloznos. B. Zuzeri
117a. A kad dodu na godista, nasliduju u onim
kripostima. J. Banovac, razg. 13. Da sam u go-
distih dosta naprida. J. Filipovic 1, xi. Tko je
zdrav, ti godista ne broji. (Z). Poslov. danic. 129.
Vecma se stuju postena djela negli duga go-
dista. (Z). 150. Dosavsi na godista od snage i
razuma. And. Kacic, kor. 134. Ako si na go-
distib od razbora. Ant. Kadcic 191. Ogovaraju
se udi|e svojijem godistima, slabosti svoga zivota.
I. M. Mattel 164. Bacise godista u nista. (Reku
stari |udi, a va|a da znaci: godine (starost) ih
u nista ucinise). ^Nar. posl. vuk. 11. — c) vidi
1. godina, a, c). Cestif'i^ ti prvi dan godista no-
voga. N. NaJeskovi6 2, 102. Na dan novoga go-
dista obicaj jeste jedan sabor drzati. Glasn. ii,
3, 17. (1695). Novo godiste ,annus incipiens'.
A. d. Bella, rjec. 84^. Mlado godiste ,primus
incii^ientis anni dies'. 170l>. Godiste novo koje
je uljezlo. B. Zuzeri 224a. — d) vidi 1. godina, a,
d). aa) vidi 1. godina, a, d) aa). I za zlijem go-
distem trijebi je sijat. (D). Poslov. danic. 31. Zlo
godiste rodaiste, a novo}a prijateja. (U Hrvatskoj).
Nar. posl. vuk. 91. — Koji u giadno godiste sa-
krijevaju zito. J. Matovic 399. — Eodna i obilna
godista. And. Kacic, kor. 43. — bb) vidi 1. go-
dina, a, d) bb). I tebi da dode sve dobro godiste.
N. Najeskovic 1, 214. Tebi dosao zao dan, zlo
godiste! M. Drzic 302. — amo moze spadati i
ovo: Nezdi'avo godiste ,anno insalubre'. A. d.
Bella, rjec. 85^. — cc) vidi 1. godina, a, d) cc).
Sveto godiste , annus saecularis'. A. d. Bella, rjec.
851'. Tad godiste sveto bise. ^ P. Knezevic, ziv.
42. U staromu zakonu medu Zudijama bi nare-
deno sveto godiste . . . Tako u nasoj svetoj crkvi
na priliku od recenoga bi nastav}eno sveto go-
diste. Ant. Kadcic 375. — e) vidi 1. godina, a,
g). Po vicne godis6e zive (hvala), ne izdise. H.
Lucie 284.
GODISTEN, adj. vidi godisiii. — Ckikavski
godiscen. — xviii vijeka. Epakta nije drugo
nego broj dnevov suncenih godiscenib. I. Kra|ic
90. Nastojimo ponavjati godistena posvetilista.
J. Matovic 371.
GODISTINA, /. sto se placa Hi sto se prima
na godinu, pa po tome i godisni dohodak. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,annata,
cioe quello, che ad uno si deve dar in un anno'
,annuum'. 831^), u Voltigijinu (,annua prestanza,
livello' ,jahrszins'), u Stulicevu (,annuus proventus,
reditus, fructus'), u Vanicicevu (,annua'). Sestt
satt zlatebt dukatovt prtvoga roka plade a prtve
godistine carine drevtske. Spom. sr. 2, 85. (1429).
Pade taka poplavica dazda, da u cas povrati
zem|i krepos a ufane od obilno godistine kalu-
derima. I. DordiC; ben. 184. — ti na§e vrijeme u
Sulekovu rjecniku: ,jahrgeld, jahrzins'.
GODIStOPISALAC , godiStopisaoca, m. vidi
Jetopisac. — U Stulicevu rjecniku: godistopisalac
i grijeskom godistopisaoc ,annalium scriptor'. —
nepouzdano.
GODISTOPISANE, n. u Stulicevu rjecniku:
,annales, monumenta'. — sasma nepouzdano.
GODISTOPISATI, godistopisem, im^)/. u Stu-
licevu rjecniku : v. |etopisati. — sasma nepo-
uzdano.
1. GODITI, gidim, impf. gratum esse, pro-
desse; fovere, colere; decernere; collinoare. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. godimo, godito,
u aor. 2 i 3 sing, godi, u part, praet. j)ass. goden.
— Postaje od 1. god nastavkom i. — Rijec je
praslavenska, ali s razlicitijem znacenima, ispo-
redi stslov. goditi, gratum esse, goditi s^, contin-
gere, rus. ro/],HTt, cunctari, ro/;nTtca, aptum esse,
ces. boditi, collineare, hoditi se, aptum esse, po^.
godzic, collineare, componere, reconciliare, aptum
esse, godzic si^, aptum esse, gratum esse. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (,delecto, oblecto,
jucunditate afficio, complaceo' kak ti godi mi
,delectat, 1. oblectat me, volupe, gratum, jucundum,
delectabile, deliciosum est mihi, sapit mihi', v.
drago mi je) , u Voltigijinu (,aggradire , com-
piacere' ,gefallen*; goditi se ,accadere, avvenire,
succedere' .geschelien, sicb ereignen'), u Stuli-
cevu (goditi komu ,oibedire, parere, complacere,
alicujus voluntati obsequi' ; goditi se s kijem za
koju stvar ,cum aliquo de pretio convenire'; go-
diti se komu ,accidere, contingere, oveniro'), u
Vukovu (1. ,beschliessen' ,decerno'. 2. godi mi
,tbut mir wohl' ,prodesse'; goditi se (u Boci):
1. kome sto, t. j. cini se, jest ,scheinen' ,vidotur'.
2. u pjesmi, kao pogadati se).
1. aktivno.
a. neprelazno, gratum esse, prodesse, kao im-
perfektivni glagol prema, ugoditi (isporedi uga-
dati), ali znaci ne samo: biti ugodan, nego i:
biti koristan. s dativom. — Od xvii vijeka (ii tri
jrrimjera xvi vijeka: A sad cin' sto t' godi. M.
Vetranic 2, 136. Od^zuba tijem tvori na voju
sto t' godi. 2, 139. Cin' sama sto t' godi. M.
Drzic 104, godi po svoj prilici nije glagol nego
adverab, vidi godje). Vece gode tijelu, nego Ii
dusi. M. Divkovic, bes. 443^. Kojim si svitu a
ne Bogu godio. I. Grlicic 277. Syit ovi i nase
tilo, ovizim 6emo goditi u pozejeni i nasladeiii
vrimoniti. F. Lastric, ned. 203. Nije mu srica
godila pod carom Miliajilom. A. Kanizlic, kam.
13. Nek ti vrime tihim zrakom godi. roz. 2.
Da godite grlu svomo. V. Dosen 146^. Onda nemu
bas nitko ne godi. M. A. Rejkovic, sat. H7''.
Dobar kucnik mora godit poju, mora godit svojom
vinogradu, mora godit i svojoj zivini. J. S. Ke}-
kovic 7. Naravi godim i tebe uvridiijem. G.
Pestalic 138. I kako ces mojoj majci goditi, i
kako ces moju bracu dvoriti. Nar. pjes. potr.
1, 260. Lov lovio i sebi godio. Osvetn. 1, 3. Sreca
tebe u goru odnijela, pa ti ona godila u zdrijelu.
2, 12. Pa da mozes u po^podne pregoniti camac
gde ti srcu godi. M. P. Sapcanin 1, 94. ,To i
to jelo ili pice meni godi'. ,Bas mi godi, kada
si ga tako lijopo naredio'. u Lici. J. Bogdanovic.
b. collinoare, kao imperfektivni glagol prema
pogoditi, zgoditi (vidi pogadati, zgadati). — u
dva primjera naSega vremena; u oba bez objekta.
I sve godi puSkom ^everdanom. Nar. pjes. here,
vuk. 116. Godi jednom topom sa Kotora. P.
Petrovic, gor. vijen. 54.
c. prelazno, fovere, colere, hraniti, gojiti. —
od XVIII vijeka. Stada, koja Medi u ravninah
svojih pomno godi§o. D. E. Bogdanid 54. Sudi,
korist 6ija 6e biti mai^ia, il' onih, ne (dine) koji
1. GODITI, 1, c.
240
GODOJE
tako gode, ili moja kom' naravno rode. J. S.
Eejkovic 181. — amo mogu spadati i ovi pri-
mjeri: Sok iz zida ki izhodi blagoslove nemu
godi. J. Kavanin 311 a. A vi, gore, vam vuk
vijo i hajduk se krio ! ne hodio, tko zulum godio !
Osvetn. 4, 58.
d. odlucivati , odredivati, u jednom priinjeru
(Qf^j^ je bez ohjekta) iz narodne pjesme nasega
vremena, a otale u VuJcnvu rjecniku gdje je tu-
maceno decernere. Bog godio i Bog dogodio, na
tebe se taki sanak zbio! Nar. pjes. vuk. 2, 541.
2. sa se, refleksivno.
a. contingere, kao ini perfektivni gkiftol prema
dogoditi se (desiti se). Prem ovako pravim vernim
Krstijanom vazda se jest godilo. Postila. Q4'<'. Ovo
i tako ima biti i goditi se. Y4a. Poli svetoga
Ivaiia Krstite}a pocetka i rojstva jesu se cudesa
i znamenja godila. Ff2b. Pravite: ,I)azc hoce biti',
i tako se godi. Anton Dalm., nov. test. 107. luc.
12, 54. Tuge, bijede i nesgode na svijeh stranah
nam se gode. J. Kavanin 486i. Zasve da nemu
na kraju ne bi se godila ikakva bijeda. I. M.
Mattei 332. — kad je subjekat cejade, radi ziia-
cena vidi 1. desiti, 2, b, h). Coek zna de se rodi,
ali ne zna kud se godi. Nar. posl. vuk. 348.
b. videri, ciniti se, vidi ciniti, II, 2, b. — Od
XVI vijeka (vidi i u Vukovu rjecniku). Ako li
tko scijeni da mu je sazreno i nepristojno radi
djevioe iiegove . . . , sto hoce rijeti: . . . sramota
mu se godi prid pukom vede (j)u u kuci drzati . . .
B. Gri-adic, djev. 78. Prikor se imenu mom godi
pustiti ovega. M. Bunic 28. A znate gospodi
koja su u vlasti da jim se smrt godi, kad je
z vlasti pasti. I. T. Mrnavic, osm. 136. Ako
Turcim ubjegnem bez mejdana junackoga, sra-
mota se meni godi medu bracom gospodom. Nar.
pjes. bog. 90. ,Podaj, sinko, mene kona tvoga,
da ja prvi na vodu nagazim, da svatima ja ucinim
jnita'. Tad se dijete na nevoji nade: da mu dade,
godi mu se stidno, da ugazi, strali ga obuzeo.
Nar. pjes. vuk, ijec. 92=1. Svakome se godi sra-
mota pi'opirati se sa zenskom glavom. S. ^ubisa,
Ijrip. 242.
c. aptum esse, apte convenire, o odijelu ili
ohuci, koja nije ni siroka ni tijesna. — u jednom
lirimjeru xviii vijeka. Vrlo velika cipela ne godi
se na nogu tvoju. J. Rajic, pouc. 2, 141.
_d. transigere, pacisci, ponadati se. — od xviii
vijeka. 1 ordere nadnicu istite, godite se, ma ne
pogadajte. Nar. pjes. bog. 235. A za prodat dusu
ni promisjas, ni razbiras, ni se godis, nogo prije
(•okas, da je pridas. A. Kalic 10. Dva se gode
da so rode. Nar. pjes. vuk. 1, 514. Trazi koga
covjoka koji jo s hajducima prijatej i preko nega
se godi s harambasom. M. D. Milicevic, zim.
voc. 200. Tad so gode, ko 6e komu nadoplatiti.
V. BogiSic, zborn. 419. Koji se gode, uzmu se
za ruko i kad se ugode, onda mahnu rukama. 451.
2. GODITI, godim, impf. uzivati, taJ. godere.
— U vase vrijeme po juznom primorju. Boje
je u dobra dvoriti nego u zla goditi. Nar. posl.
vuk. 25. Ko }eti gori, zimi godi. (Ko }eti radi,
onaj se zimi veseli). 14G.
GODIZBEN, adj. vidi godiStan. — Postaje od
godiste, vidi godizbina. — Od xviii vijeka. Bu-
duci korizma desetina godizbena, zaSto jo deseti
dio od godino. F. Lastrid, ned. 137. Pa kod
vlaskog godizbena pira. Osvetn. 1, 29.
GODIZBINA, /. postaje od godiste vaslarkom
b-ina; t ispada izmrdv s i b, a s pred b wijeva-
se vn La) vidi godistina. — u Stnlicevii rjeinikii
(godi^tbina). — b) vidi jotopis. — u jednoga pisca
XVIII vijeka. U pismu i u godistbinam crkve niki
(se) prozivju sveti. Blago turl. 2, 128. — c) u je-
dnoga pisca XVIII vijeka kao da znaci: sto godina
donosi (astrologicki). U sadaria vrimena dolaze na
nas bolesti, pomori, rati, glad i druga; sto cine
nasi nauciteji? Pocmu po zvizdami i ajeru izi-
skivat uzroke od nasi nevoja i govoi'e: ,0vo je
godizbinom'. J. Banovac, pred. 109.
GODJE, adv. (i conj., vidi b) grate, iigodno,
po voji, po cudi: s dativom i s glagolom biti
(budem) koji moze i izostati a ima se u misli.
— Uprav je lokativ supstantiva god (vidi 1. god,
b). — Rijer, je stara, isporedi stslov. gode. —
Nahodi se dosta cesto do xvi vijeka, pisano gode,
godje, gode, godi (ovo ne samo po zapadnom
govorii nego i po juznom). — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (gdje. je shvaceno kao supstantiv sred-
riega roda) : ,voluptas, voluntas, arbitrium' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara; ako caru godje
jest ,si regi placuit' , i v Danicicevu : ,gode',
s glagolom ,byti' a i bez nega, ,placere'. — do-
lazi uz rijeci relativne koje od negova znacena
bivaju neodredene tako da obuzimaju sve sto
znace. — u torn smislu postaje kao i ,vo}a' ,vel',
ali samo na dva mjesta (vidi dva prva primjera
kod b).
a. sa znacenem kazanijem spyrijeda. Da ju
prodajetb kako nemu godje. Mon. serb. 14.
(1222—1228). Ili ino sto im je gode. 87. (1253).
Ako li vi ne gode da nijedtnh odt dihi> ne
bude . . . toli vi gode da budu ona dva. Rpom.
sr. 2, 26. (1369—1376). Da imt je na vo}i sto
imf. gode. Mon. serb. 206. (1387). Gde |ubo nemu
gode bude. 211. (1387). Kako ti gode. Spom. sr.
1, 6. (1396). Da sam vojan stajati koji mi gode
dio. Mon. serb. 339. (1427). Da smo vojni pro-
dati komu je nam gode Dubrovcaninu. 341. (1427).
Kada noj bude gode na ne voju. Spom. sr. 2, 103.
(1441). Da imt je na nihh \o\\x kako imt, gode.
Mon. serb 435. (1445). Obereta si mej semi, to
su doli, ko vama gode. Pril. jag. ark. 9, 123.
(1468). Boze, daj da stignu ca je godi tebi. M.
Marulic 50. Daj pokoru ku t' je godi, 263. Ako
li ti nije godi nista toga meni dati. A. Cubra-
novic 162. Ako visnega promislu godi bude
mene ubiti. Aleks. jag. star. 3, 267. Aste vi
jesth gode. Stefanit. star. 2, 278. vidi i kod 1.
goditi, 1, a.
b. sive, Hi, rnzvilo se od predasnega znacena,
isporedi vo}a i lat. vol (vidi i n. Danicicevu rjec-
niku). — samo na tri mjesta. Vtsi DubrovLcane
kire hode jjo mojemu vladaniju tri.gujuce, gtde
(ovako je po prijepisu, u matici stoji gode) si
kbto hoce krevati, godo si kto mine. Mon. serb.
2. (1189). Ne plati trtzi.cb, gode ne obbvai-ovati
vladanija. 188. (1378). Ne vece kada budo nika
skoda (pre)d riim ciniti se, vapi ta .pomagajte',
godi ako ne vazmo nikoga znamenja od skoduika.
Zak. vinod. 61.
c. vidi 3. god i naposc zamjenice i adverbe.
GOD^EVO, n. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 158. — Pontine se i prije nasega
vremena. Godtjevo. S. Novakovid, pom. 130.
GODNOST, /. osobina onoga koji je godan Hi
onoga i^to je gndno. — U Stulicevu rjecniku:
jdexteritas, habilitas, opportunitas, commoditas,
tempus op)iortunnm'. — (J naSc vrijeme u Sule-
kovu : ,gemiithlichkeit'.
GODNICA, /. uijesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Godnici. Sr. nov. 1871. 180^
GODO.TE, m. itne musko. — xiv vijeka. Doc.
hris. 6. 73.
GODOMIK
241
GOGA.CKI
GODOMIK, m. vidi Godomin.
GODOMIl^E, n. clva scla u Bosni u okrufju
sarajevskom. Godomile i Godoini}e doiie. Statist,
bosn. 42.
GODOMIN, Godominn, m. po]c nize Smcdercva.
— Alec. IcaJd jc u gen. ialci je u ostalijem yadc-
zima, osim nam. i ace. sing., i voc. Godoraiiio
(ovaico je po Danicieevoj rulcopisnoj hi^csi ; druk-
cije u Vukovu rjecniku: Godomin). — Od xwije
nasega vrcmcna, a izmcdii rjecnika u Vukovu i
u Danicicevu (GodominL). Vt ]eto 6945 (1437) . . .
raztliisG Alibega podb Smederevomt iia Godominn.
Okaz. pam. saf. 77. Kad je bio nasrcd Godo-
mina. Nar. ]3Je.s. vuk. 2, 499. I eto ill n Go-
domin, Doko! Godomin su po]e napunili. 4, 311.
Divno i veoma rodno pojo , Godomin' koje se
jn-uza od nisca Morave do grada Smederova. M.
D. Milicevic, srb. 131. — Nalazi se pisano i
Godomin: Leto 6943 (1435) . . . Zurovict Vu-
kasint . . . razbi Alibega na Godomiiau. Glasn.
10, 271. Livada u Godomiiiu. Sr. nov. 1870. 422 ;
i Godomik (?) : Livada u Godomiku. Sr. nov.
1875. 710; i Godomir. Ead. 49, 121. (xvi vijek).
GODOMINSKI, adj. koji pripada Godominn.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (s drnk-
cijim alccentom: godomiuski, vidi kod Godomin).
Niz siroko po}e godominsko. Nar. pjes. vuk. 2, 499.
Vidis ravno po|e Godominsko. Pjev. crn. 120=^.
GODOMIN, m. vidi Godomin.
GODOMIE, m. ime musko. — Od prije nasega
vremena i a Vukovu rjecniku. Godomirt. S. No-
vakovic, pom. 56. Ban Godomir i Kuzmica. J.
Kavaiiin 232=^. — vidi i Godomin na kraju.
GODOPISAC, godopisca, m. vidi |etopisac. —
U jednoga pisca nasega vremena. Ta se je po-
rodica omakla povjesnicarima i godopiscima. S.
^ubisa, prip. 46.
GODOSIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Livada u Godosinii. Sr. nov. 1866. 42.
GODOVANE, n. djelo kojijem se godiije. —
U Vukovu rjecniku.
GODOVATI, gidujem, impf. svetkovati (vidi
1. god, a, e)). — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. Malo stao pa se odmorio, nadase se
da ce godovati vaskz's-danak. Osvetn. 3, 117.
GODOVICKI, adj. koji pripada Godoviku.
Godovicka (opstina). K. Jovanovic 157.
GODOVIC, m. zaselak u Srhiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovic 172.
GODOVIK, m. selo u Srhiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 157.
GODOVINA, /. vidi godovno. — U jednoga
pisca nasega vremena. A ja, brate, godovinu
slavih. Osvetn. 1, 38.
GODOVNI, adj. svccani (vidi 1. god, a, e), ispo-
redi i godovno). — isporedi godoviii. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: Dan godovni, dan ili god
svetecni ltd. I. Bjelostjenac, rjec. 2, 64al>.
GODOVNICA, /. vidi godovno. — U Sulekovu
rjecniku : ,angcbinde'.
GODOVNO, n. imcndan. — IJprav je adj. go-
dovni u srednem rodu. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ,der namenstag' .dies
lustricus' s dodatkom da se govori u Slavoniji
i Hrvatskoj. Na negovo godovno poslao (mii)
jest krunicu. A. Kanizlic, utoc. 124.
GODOVNI, adj. vidi godovni. — Od xviii vi-
jeka. Sve poskida, pak metne onaj oltar, kojega
jest dan godovni. D. Eapi6 444. O Spasovu,
danu godoviiemu. Osvetn. 2, 153.
m.
GODOVO, n. ime selu. — Prije nasega vre-
mena. Godovo (selo). S. Novakovid, pom. 130.
GODOVOVATI, godovujem, imj)/. u Stuliceou
rjecniku : v. pogrditi s dodatkom da je uzeto iz
misala. ■ — nepouzdano.
GODENATI, godrnam, im])f. kad tko govori
potiho, tako da so no razumije sto govori. F. Afric.
GODU^A, /. augm. godisnica. — Akc. se mi-
jena u gen. pi. godu}a. — U pisaca Dubrovcana
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u lielinu (,vilissima
famnlarum' 465*), u Voltigijinu (,massara, serva'
,magd'), u Stulicevu (,vilissima ancillarum'). Zasto
je puzjiva kakono jeguja i vecma tug|iva neg
pusta godu}a. M. Vetranic 1, 228. Pitaj tu go-
dn|u, koja ti na moru izgubi kosu|u. N. Naje-
skovic 1, 250. Toj li si gospodar? godu|e celivaS.
1, 250. Zasto sam od moje godulo ntekao. M. Drzic
132. ^
GODUI^jICA, /. dem. godu|a. — U Stulicevu
rjecniku.
GODUS, m. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 166.
GODUSA, /. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 50.
GOD, g5dE, vidi 3. god.
1. GODENE, n. djelo kojijem ko godi ili se
ko godi. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (godjene,
contractus') i ti Vukovu (1. ,das beschliessen'
,decretio'. 2. vide pogadane). Od godena (vidi
1. goditi, 1, c) bolestnika govori. M. A. Eejkovic,
sat. H8^.
2. GODENE, n. selo u Bosni ti okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 44.
GODEVAC, G6devca, m. prezime. — U nase
vrijeme. 1^. Stojanovic. Eadosav Godevac. Eat.
254.
GODEVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 152.
GODIC, vidi 3. god i godic. Sto joj godic od
to nede^e ostane, to u selo u rodbinu dade, i
jos onoj koja prede lane, i noj ncce da pro-
pusti dane. u Dobroselu. M. Medic.
g5eTA, /. vidi 2. gajeta. — V Vukovu rjec-
niku: mala barka bez katarke s dodatkom da se
govori u Boci i s primjerom iz narodne pjesme:
L'jepo li je pogledati morske brodove, sprema
uima dvje goete, u nih svatove. — Akc. je bi-
lezen po Vukovu rjecniku; moze biti da bi tre-
balo popraviti goeta prema gajeta.
GOF, m. Seriola Dumerili Eisso, neka riba.
D. Kolombatovic, pesc. 11. G. L. Faber 195. —
tal. goffo.
1. GOGA, m. zidar (naj cesce bivaju Cincari).
— Bijec tuda, po svoj prilici arbanaska, ispo-
redi arban. Goga, Rumun. — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku: ,der maurer' ,faber murarius'
(,moist sinds Ziuzaren')- Dovede goge cincare
od Orid(a). Ead. 1, 187. (na kraju xviii vijeka).
Napravih kulu (1811) i dadoh gogama talijerah
100. Starine. 10, 262. Htio bi, da on bude gradi
goga. S. :^ubisa, prip. 151. — I kao ime musko:
Oko kule Goge Easovica. Ogled, .sr. 104. Goga
Petrovic, Goga Magdin, Goga Daskalov. D. Avra-
movic 249. — i kao prezime u Dubrovniku. P.
Budmani.
2. GOGA, /. u zagoneci. Sarena goga, pisana
goga; savij gogu na jednu nogu. odgonetjaj : pod-
veza. Nar. zag. nov. 171.
GOGACKI, adj. koji pripada gogama (vidi
1. goga). — U narodnoj pjesmi crnogorskoj na-
16
GOGACKI
242
1. GOJAN, a.
sega vrcviena. Na nih mece gog-acke hajino a
iia iioge gogacke opaiike, na ramona kuke i mo-
tike. Pjev. crn. 56i>.
GOGAN, m. ime musko. — xiii vijeka u la-
tinskom spomeniku. ,Per manus Gogani, lectoris
occlesie zagrabieiisis'. Moii. ej). zagr. tkalc. 1, 224.
(1289). — Kao prezime xviii vijeka. Tome Gogan.
J. Vladmirovic 5.
GOGICA, m. gobav covjek. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GOGIC, m. prezime. — IJ nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 203. Od Jandrije Gogica Dalmatinca.
ti Nar. pjes. kras. 1, ix.
GOGICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 196.
GOGIN, adj. koji pripada gogi (vidi 1. goga).
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Gogin
bunar, izvor u Srbiji u okrugu hiogradskom u
vracarskom sresu. Glasn. 19, 136. — I kao pre-
zime. Jovan Gogiu. D. Avramovic 250.
GOGINAC, Goginca, m. ime studencima. Ozida
tri bunara u Lojanicama, u Vukosicu i u Za-
blacu, koji i danas sva tri sluze i zovu se ,Go-
ginac'. Nar. prip. vil. 1867. 463.
GOGLOVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu hio-
gradskom. Niva u Goglovi. Sr. nov. 1863. 174.
GOGOBA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragic-
jevackom. Zabran ii Gogobi gornoj. Sr. nov.
1870. 195.
GOGO]^, m. a) u jednoga pisca nasega vre-
mena kao da znaci: cas. E.ekao bi covjek da je
to sve zgotov|eno \\ dva gogoja bez natege. M.
Pavliuovic, rad. 63. — b) Branta rufina Boie,
neka vodena pitiea. D. Kolombatovic. progr. spal.
1880. 44.
GOGOi^A, m. prezime. — Unase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
GOGO^AK, gogojka, m. klohuk. — U jednoga
pisca nasega vremena (vidi i gogojati). Videc
gogojke mila u svojoj pomijari, dok se brijo. M.
Pavlinovic, rad. 51.
GOGOJATI, gogo}am, impf. kao vreti ispu-
stajuci gogo(ke. — Na jednom mjestu xviii vi-
jeka. Gogojajuc cim tu izlazi tih hladenac izpod
spile. J. Kavanin 195'>.
GOGOSEVIC, m. pirezime. — xvi vijeka. Tomas
Gogosevic. Mon. croat. 205. (1514).
GOGOVIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Starog popa Gogovid-Hagiju. Nar. pjes. petr.
2, 382.
GOGA, /. vidi goga. — U Vukovu rjecniku.
GOGAV, adj. mrsav, sitan. B. Musicki. — ]?o-
staje od goga.
GOGIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sava
Gogic. D. Avramovic 219.
GOGOBA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Livada u Gogobi. Sr. nov. 1867. 390.
GOGURA, /. augm. goga. — Akc. se mijena
u gen. pA. gogura. — U Vukovu rjecniku.
GOJ, goja, m. pax, mir. — Akc. kaki je u
yen. taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
ace. sing., i loc. sing. goju. — Od iste osnove od
kojcje i gojiti; nijc jasno kako je dobilo ovo
znacene: po svoj prilici prvo je znacene bilo:
uzivane, te je poslije postalo uzc. — Od xu vi-
jeka, a izmcdu rjccnika u Bclinu (,voluptas' 560''),
u Stuliccvu (,gaudium, voluptas, jucuuditas, ob-
loctatio, doloctatio' s dodatkom da dolazi u Zla-
tarica), u Danidiccvu (,pax'). a) sa znadcncm kn-
zanijem sprijeda. Pi'avy prijatej^t byti vami. odt.-
sele i do veka i jjravf. goj drtzati sr. vamy i
pravn verii. Mon. serb. 2. (1189). Potvrdonjo
vojevode Radosava Pavlovica za goj ncinenja i
potvrdenja . . . Mon. serb. 313. (L421). A plam
stat u gojn ne moze i led bil. S. Mencetic 54.
Da budu Krstjani u gojn. M. Vetranie 1, 51.
Dusi vam vjecni goj ! 1, 137. Slatki goj u srcii
uzivas. M. Drzic 12. Tebi razalise Jubavi na
^oj goj, ter porntise s nesricom na mil- moj. P.
Zoranic 4^. Tako u ratu i u goju osluzujmo mi
zakone. G. Palmotic 2, 386. — cesto dolhodi nz
mir. U miru i u goju. Zborn. 178b. XJ miru
ter goju, u svem na svit pokoju budu sluzeni.
G. Drzic 444. U miru i goju |uveno pi'ibivat.
448. Nit' bjese rat ni boj, ner |ubav, mir i goj.
M. Vetranie 1, 8. Nitkore poznati ne umije goj
ni mir, ako nije kad krati kuso jad i nemir. N.
Dimitrovic 19. Oci neprijate|i mira i goja i kon-
tenta od sinova. M. Drzic 295. Goj bi i mir
vijei'iii bil u vike men nami. D. Raiiina 73^. Za
mir i goj ovozih mejasev. Starine. 10, 13. (1582).
Krvniko da stremo i vas nih mir i goj. D. Zla-
taric 30'i. Dosta smo podnili pogube i smece,
vrijeme je, dom mili da vidi svakvece; da rados
svak svoju uziva s }ubavi u mii'u, u goju, u igrah,
u slavi. I. Guudulic^ 14. U veselom miru i goju
provoditi mlados. G. Palmotic 1, 143. u nase
se vrijeme gooori u Dubrovniku: u miru i u goju.
P. Budmani. amo spada i ovo : Mlados svoju u
mirnom goju, u slatkom raju veselo fcraju. G.
Palmotic 1, 265. — b) u ovijem primjerima nije
jasno znacene; pisci mogu biti mislili na postane
od gojiti, i shvatali kao ,uzivane' Hi ,gojene' (vidi
i u Belinu i u Stuliccvu rjecniku). Zdravo, sveti
goju, sveta devojcice ! S. Budinic, sum. 25^^. I
tako riiov goj z djavlom na salu izajde. S. Mar-
gitic, fal. 164. I mom' grlu dubokomu razkosnijeh
iskah goje. J. Kavanin 395=^. SpraA'|a u goju
noj neizrecenu zvijozdam zgradeu stan. I. Dordic,
uzd. 69. Iz slobode osobne izvire obilna rijeka
goja ingleskoga. M. Pavlinovic, rad. 10.
GOJA, /. ime zensko, hyp. Gojislava Hi dru-
goga imena sto tako pocine. — ■ Akc. se mijena
u voc. Gojo. — XV i XVI vijeka. Gospa Goja.
M. Marulic 258. O Goje (po dubrovackom go-
voru), Gojisava. M. Vetranie 2, 323.
GOJAC, m. vidi gojite}. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. I neka jih (sinove) putom prati
kusan gojac naj vjerniji. J. Kavanin 76'i.
GOJADAN, gojadna, adj. n. p. vrijeme kad je
kisa, krupa, vjetar, led. J. Grupko%dc.
GOJAJLI, adj. odgojen (ne mijena se po pa-
dezima). — Bice postalo od gojan turskijem na-
stavkom li. — U narodnijcm pjesmama nasega
vremena i u Vukovu rjecniku (odgojen ,gepflegt'
,cultus'). Crna brka, gojajli percina. Nar. pjes.
vuk. 1, 459.
GOJAK, m. ime musko. — xiv i xv vijeka, a
izmedu rjccnika u Daniciceou (Gojakb). GojakL.
Dec. hris. 7. 13 i jos nekoliko puta. Poslaht
nasega vlastolicida Gojaka. Spom. sr. 2, 28. (1387).
Gojakb Mirosevi6t. 1, 20. (1399). Gojakt Lali.-
kovich. 1, 40. (1402). — Kao prezime od xviii
vijeka. Nikola Gojak. Norini 75. Schem. spal.
1862. 28.
GO.IAKOVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzlc. Statist, bosn. 144.
1. GOJAN, gojna, adj. traiuiuillus; cultus. —
Postaje nastavkom bn'i. od supstantiva goj Hi od
glagola gojiti, i po tome ima dva znacei'ia.
a. tranij[uillu8, mirun. -- Od \\ vyeka, a iz-
1. GOJAN, a.
243
GOJIDBEN
)ncitu rjccnilca u Stulicevii (,])laoidus, tranquillus,
quiotus, mitis, lonis, jucundus, laotns, dives' ; adv.
gojno .placide, tranqnille, lenitor, blande, laete')
* u Danicicevu (gojut , quietus'). — Kao adjektiv
stoji samo u jednom (naj starijem) primjeru:
Trhgovact ino ne iste razve mirnu i gojnu zemju.
Spom. sr. 1, 43. (1402). — C'esce se naliodi adv.
gojno (komp.: gijnije, vidi u prvom primjeru),
od XVI do XVIII vijeka. Jur bi mi gojnije, da
put ma skopnije. S. Moncetic 129. Od |udi stvar
svaka gdi gojno zivjase. M. Yetranic 1, 7. Stan'te
gojno rad jubavi. 1, 26. Morem se ne moze u
plavci gojno proc od mnogo }udi zlijeh. 1. 129.
Psi gojno leze. 1, 150. Sebi lozista jiriprave, da
gojno borave. M. Drzic 421. Zaspah, pokli tva
straza me usikala gojno i milo. I. Dordic, salt. 6.
b. odgojen, uzgojen, pa po tome i jnhi, tiist.
— Od XVIII vijeka (vidi kod c)), a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,gepfleg-t' ,cu]tus', cf. gojani). a)
0 cejadetu. Vec se gojan za junastvo spremas.
Nar. pjes. petr. 3, 250. Kad ga spremise na
vjencane mlada, gojna. V. Vrcevic, niz. 78. Stana
Miloseva mlada i gojna. 119. Poma}a se na zem|i
nasoj gojna omladina. M. Pavlinovic, razl. spis.
171. — h) 0 zivincehi. Ki no broji zdravo za
rdavo, il' ne vodi gojno za mrsavo. Osvetn. 4, 11.
Nihovo je di'zat sprave bojne, sjajne puske, tope,
kone gojne. 4, 13. — c) o tijelu litdskom Hi zi-
vinskom i o 'iiegovu dijehi. Podipsenje pleme-
nite svoje puti, gojne u rudnoj mokoputi. J. Ka-
vauin 325*. I bijelo ruke Anetine oko gojna
grla Ivanova. Nar. pjes. vuk. 1, 465. Prekrstio
gojne ruke. Vuk, ziv. 199. Videla fratru pod-
brijan gojan vrat. Nar. prip. vrc. 161. — d) 0
maslu. Pa gdjo vi je sir i maslo gojno ? Osvetn.
2, 49. — e) 0 polu (dobro rademi, (jnojenu). Kose
jesu od lani pokojne i dubretom jos od onda
gojne. J. S. Eejkovic 117. Oranice pritisnuli
erne i livade prekrilili gojne. Osvetn. 3, 113.
2. GOJAN, 7)1. ime musko. — xiv vijeka. Gojant.
Dec. liris. 52.
GOJANA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 56.
GOJANAC, Gojanca, j». selo u Hrvatskoj u
podzupaniji varazdinskoj. (kajkavslci) Gojanec.
Pregled. 44.
GOJANI, adj. vidi 1. gojan, b, a). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,.gepflegt' ,cultus', cf. gojan s p)rimjerom iz
narodne pjesme: A za liima gojani Alile). A za
nima gojani Halile. Pjev. cm. 140*.
GOJANOVCI, m. pi. u Danicicevu rjecnikii:^
jGojanovBci', selo crkve bogorodicine u Arlii|evici
koju je sa selom dala Hilandaru carica Jevdo-
kija sa sinom Kostadinom (Mon. serb. 191 god.
1879). 1, 228.
GOJANOVI6, m. prezimc. — U nase vrijeme.
Schem. siben. 1875. 26. Schem. jadert. 1876. 52.
GOJATAN, gojatna, adj. postaje od osnove
glagola gojiti nejasnijem nacinom. — U nase
vrijeme.
a. 0 situ i varivu koje nije cisto, koje nije
dobro izvijano. u Lici. Obicno zitu koje nije
dobro uredeno ili izvijano reku: ,Ovo je zito vrlo
gojatno'. J. Bogdanovi6. Gojatan, n. p. grab,
necist. V. Arsenijevi6. Kad ima u zitu svako-
jake necisti, kaze se da je gojatno. M. Medic.
— na jednom mjestu u narodnoj pjesmi 0 srebru:
Hode srebro da se pozlacuje, node zlato, srebro
je gojatno. (Gojatno ovdje znaci necisto, n. p.
gojatna §enica: necista senica, u kojoj ima smeda).
Nar. pjes. kras. 1, 145.
b. gojatan, zito koje dobro raste. M. Pavli-
novic.
GOJATITI, gojatim, impf. ciniti da sto bude
gojatno (necisto). — JJ nase vrijeme. Neraoj de
mi sobu gojatiti, nemam ja kad da za tobom
metem. u Uobroselu. M. Medic. — rejleksivno :
gojatiti se, postajati gojatan. Senica se klaci, da
se mane gojati. u Lici. V. Arsenijevid.
GOJAVA, /. selo u Bosni u okrugu sarajev-
skom. Statist, bosn. 64.
GOJAZAN, gojazna, adj. a) koji se lasno ugoji
(0 marvincetu). — u nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. — b) fust, debeo, i 0 cejadetic i 0 dijelu
Judskoga tijela. TJpravo ne umem kazati, dali
je ona sa svoje lenosti bila take gojazna ili je
s velike debjine bila tako leiia. M. D. Milidevid,
zim. vec. 249. Vrat mu bese kratak, telo gojazno
i krejiko. M. P. Sapcanin 1, 21. — c) vidi go-
jatan, a. u nase vrijeme u Bosni. Gojazno zito,
poraslo ti'avom i urodicam. G. Martid.
GOJCE, gojceta, n. vidi gojenac. — Ujednoga
pisca nasega vremena. Dervis pasa Validino gojde.
Osvetn. 5, 29.
GOJCEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
sarajcvskom. Statist, bosn. 40.
1. GO JOIN, adj. koji pripada Gojci. — U Da-
nicicevu rjecnikii: ,Gojcint.', selu je Kamijevu
isla meda ,za Gojcinu nivu' (Mon. serb. 199 god.
1381).
2. GOJOIN, m. opeina tc Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 158.
GOJCINIC, m. prezime. — xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Gojcinidt). Novakt
Gojcinidt. Mon. serb. 257. (1405). 294. (1419).
GOJENAC, gojenca, m. onaj koji je gojen. —
U nase vrijeme. a) 0 cejadetu, i u prenesenom
smislu, kao dijete, ucenik itd. Mi gojenci umne
Italije. M. Pavlinovid, razl. spis. 217. — b) 0
zivincetu. Giiijezdo vije, ter gojence sebi leze
sive. Osvetn. 1, 3. mlada svina. F. Kurelac, dom.
ziv. 41.
GOJENIK, m. vidi gojenac. — U pisaca na-
sega vremena. Da joj zao ne ostane na te, i na
mene gojenika svoga. Osvetn. 2, 4. i u Sulekovu
rjecniku: vo gojenik ,mastoclis'.
GOJENE, n. djelo kojijem se goji. — Stariji
je oblik gojenje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(gojenje), u Belinu (gojenje 65a), u Bjelostjen-
cevu, u Voltigijinu, 11 Stulicevu, u Vukovu. Hrana
ili gojenje greha. S. Budinic, sum. 119^. Hra-
nene i gojene bol^sti. M. Eadnid 513^. Lidiji
bijahu rad hrabrenosti i osornog gcMona^ djece
svoje na glasu. D. E. Bogdanid 125. Gojene vite
jele. u Nar. pjes. here. vuk. 249.
GOJEV, adj. vidi gojiv. — U Stulicevu rjec-
niku. — sasma nepouzdano.
GOJEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajcvskom. Statist, bosn. 34.
GOJEVO,, n. mjesto u Srbiji u okrugu alek-
sinackom. Niva u Gojevu. Sr. nov. 1870. 354.
GOJ16, m. ime 7nusko. — xiv vijeka, i u Da-
nicicevu rjecniku (Gojidt). Gojidt Gaocidt. Mon.
serb. 229. (1397).
g6jIDBA, /. vidi gojeiie. d- ispred b stoji
^fjj^ t. — U jMSrtca 7ia§ega vremena. Domada
gojidba. S. l^ubisa, prid. 123. Prispodabjajud
gojidbu inglesku sa liomackom. M. Pavlinovid,
rad. 10.
GOJIDBEN, adj. koji pripada gojidbi. — U
pisaca nasega vremena. Jer je gojidbena du2-
GOJIDBEN
244
GOJITI, 1, b.
nost ne puStati mladez ... M. Pavlinovic, razl.
spis. 92.
GOJILAC, gojioca, m. vidi gnjitel. — TJ Stu-
licevu rjccniku (grijeikom goioc).
GOJILO, m. ime musJco. — xiv vijeka. Dec.
hris. 50. 53. 62.
GOJILO VIC, m. a) prezime. — u nase rrijeme.
Da posa|e Zivana i Damjana Gojilovica iz C\\\-
kovica. G-lasn. ii, 1, 2. (1808). — h) selo u Her-
cc(jovini. Schem. ragus. 1876. 57.
GO JI^A, /. Ie«s7v0 ce^ade kojec/oji. — Nacineno
prema doji|a i dadija. — U Sulekovu rjccniku:
.pflegerin'.
GOJIN DO, Gojina Dola, tn. selo na granici
srpsko-bugarskoj u okriigii pirotakoin. M. D. Mi-
licevic, kra|. srb. 166.
GOJINOVAC, Gojinovca, w. selo u Srbiji a
okrugu topjlickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 395.
GOJIONICA, /. rifZJ gojito}ica. — U Stuli-
ceim rjccniku. — nepouzdano.
GOJIONIK, m, vidi gojite]. — U Stulicevu
rjecniku. — nepouzdano.
GOJISTE, n. wjesto gdje se goji (tovi) domaca
sivina. — Samo u Stulicevu rjecniku (,ingrassa-
tojo' ,saginarium'). — I kao ime nijestu. Niva
u Gojiste (u Srbiji u okrugu sniederevskom). Sr.
uov. 1875. 621.
GOJISTVO, n. vidi gojiste. — U Stulicevu
rjecniku. — sasma nepouzdano.
GOJITE^, m. covjek koji goji. — isporedi go-
jilac, gojionik. — U rjecnicima: u 3Iika}inu, u
Belinu Qo^, u Voltigijinu, u Stulicevu. — U nase
vrijeme u Sulekovu: ,pfleg6r'.
GOJITE^ICA, /, zensko cejade sto goji. —
isporedi gojija, gojionica. — TJ jednom primjeru
XVIII vijeka, a izmectu rjecnika u Mikalinu, u
Belinu 65*, u Voltigijinu (grijeskom goitelica),
u Stulicevu. Prozva jih gojite|ice tilesa , dali
skupa macelie dusa. Blago turl. 2, 114.
GOJITI, gojim, impf. alere, 2^>'>^o J^ znacene
(vidi postanc) bilo: ciniti da sto (objekat) zivi,
iz toga se razvilo : ciniti da raste, uspijeva, dobro
zivi, pa po tome davati mu hranu i drugo i ci-
niti sve sto mu treba za zivjene, osobito za dobro
ziv^ene. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. go-
jimo, gojite, m aor. 2 i 3 sing, goji, « impt, goj,
gojmo, g(3jto (alco impt. ne gubi i, akc. se ne
mijena: G6ji mi, solo, cvijece. Nar. pjes. vuk.
1, 23), u i}art. praet. pass, gojen. — Rijec je
2)raslavenska, isporedi rus. i-ohts, ces. hojiti, lije-
citi, poj. goid. — Korijen goj postaje ojacanem
(kao kauzalni glagol) od gi (vidi zivsti). — Iz-
medu rjecnika u Mikalinu (gojiti, toviti, priti-
liti ,sagino'; gojiti, hraiiiti ,cduoo, nutrio, alo,
instituo, foveo'), u Belinu (,alo' G5a; ,niitrio' 516^;
jfoveo' 321i>), u Bjelostjcncevu (goim , foveo, re-
foveo'. 2. V. hranim. 3. ,sagino', v. tovim), ti Vol-
tigijinu (,nodrire, alimentaro, allevare' ,nahren,
erzichen'), u Stulicevu (,saginare, opimare, pin-
guefacoro, farciro, nutriro, fovero'), « Vukovu (J.
,pflegon, aufziehou' ,colero'. 2. ,miisten* ,sagiiio';
gojiti se ,sich masten, fett worden' ,sagiiaor, opimus
fio').
1. dktivno.
a. objekat jc ce^ade. a) lead je objekat dijctc,
suhjekat je obicno mttjka, te se misli naj prijc
na dojene, pa i na olhranivane uopcc i na svaku
pomnu i nastojaYie oko malena djetcla. Vila: Ni
dojiSe zviri nas u toj dubravi, ma vile gojiso.
M. DrXid 78. Goji majka siiika malenoga. And.
Ivacic, razg. 29a. Plakala mu i majka, koja ga
jo roiila, men' djevojci gojila! Nar. pjes. vnk.
1, 440. — u ovom primjeru misli se samo na do-
jene (vidi g) : Zvijer gojila tebe jes ccmoreni
svojime. F. Lukarevic 12. — b) educaro, objekat
je dijete Hi vilado cejade. subjekat moh biti otac
Hi majka Hi ko drugi; kod znacena ne misli se
toliko na hranu, koliko uopce na pomoc i upra-
vlane kod rcizvitka ne samo tjelesnoga nego i
dusevnoga. CiniceS gojiti tvoga sina. P. Ma-
cukat 10. Kako imadu cuvati i gojiti moga sina.
12. Blago majci koja ga rodila i sestrici koja
ga gojila! Nar. pjes. vuk. 1, 459.^ Goji krajo dva
bliznaca sina. Nar. pjes. juk. 45. Seer carova koju
sam ja iz malena gojila. Nar. prip. vuk. '247.
— kod dusevnoga razvitka moSe se isticati kojom
naukom. to biva, te ova moze stajati u loc. s u.
Ne dra2ite A-asih sini, da gojite i redite jo v nauku.
Katoli. 1561. D4i^. Gojiti ga u poznaiiu zakona
nebeskoga. Ant. Ivadcic 131. nije dosta jasan u
ovom primjeru lokativ s o: Nevjeste t' mi sade
o casti sve goje. M. Drzic 90. — c) objekat moze
biti i odraslo cejade, znacene je: sa svom pomnom
nastojati da mu je dobro, da je zdrav, jaki itd.
aa) subjekat je celade Hi sto se kao celade misli
(u prvom primjeru svijet, u drugom Bog). Vaj
svijeto prituzan, sto se tac oholis, tko nije kriv
ni duzan, da ga tac progonis ? pravedna progonis,
a tko je pun zloba njegujes i gojis i krilis do
groba. M. Vetranic 1, 111. Nu pokle htje tako
ti, slavo jodina, ti krijepi i ti goj i meue i sina.
M. Drzic 421. Tko sebo goji, naj bo|i perivoj
goji. (F). Poslov. danic. 133. (Mali je) Rumu go-
jila i negovala kao cvijet u perivoju. S. Lubisa,
prip. 38. — bb) subjekat je sto umno (stane, du-
sevno osjecane itd.), glagol moze biti u metafo-
rickom smislu. Tere bih svaki trud trpiti volil
ja nego li zejni blud; zasto mi ne prija, zasto
me ne sladi, zasto me ne goji. S. Mencetic 113.
Ne tuzi, jer tage ne goje. 255. I lakse ter sto
je, meni se mni teze, jer me zla ne goje nog mi
dull odnijese. N. Najeskovic 1, 323. Daj ucin',
vajmeh, taj da zivot das onoj ku goji i lirani
suncaui pogled tvoj. F. Lukarevic 99. Ako nega
goji milost svemogoga. A. Georgiceo, pril. 91.
Milos krijepi i lirani me, ona goji i siti me. N.
Marci 107. — amo spadaju i ovi primjeri u ko-
jima je objekat kolektivno ime: Mir kra}evstva
i gradove zdrzi, umnaza, vrijezi i goji. I. Gun-
duli6 453. Gdi ti (mir) stojis, puke gojis i ra-
stjoti cinis nima. G. Palmotic 2, 100. — d) hra-
niti uopce. Sirok svijet je i prostran, od cetiri
dio svakoji, ili nas je, ili inostran, mnoz viteza
caru goji. I. Gunduli6 503. I dok mi je lava
odbranoga koga gojim u dvoru mojemu, od Sri-
jema pisara Andrije. Nar. pjes. vuk. 4, 290. —
e) u prenesenom sinislu, kao hranili u sirem
smislu, drzati. aa) subjekat je cefade. u dva pri-
mjcra jcdnoga pisca xvi vijeka; u obadva izrc-
ceno je u cem (kako) subjekat hrani, drzi. Nefelu
ostavi, ka I'lega sved goji u casnoj Jubavi. F. Lu-
karevid 217. Ne bih li bila ja u sebi vrlija, kad
bi ga 2'odhibno kroz huda tac dila bez ufanja
u takoj jubavi gojila? 86 — 87. — bb) u jednom
primjeru xvii vijeka suhjekat je nesto umno. No
vim, kako se pristoji judsko ime takvim kih
razlog no goji. I. T. Mrnavic, osm. 39.
b. objekat jc Mvince. a) kad je objekat mlado
zivincc a subjekat je majka ili ttopce jedno od
rodite(a, znacene je othranivati, p'itati, dojiti,
isporedi a, a). Ticica jo grniic sjilotala, nutra
mlado gojila. Nar. pjes. istr. 2, 78. — amo spada
i ovaj pirimjcr gf(jc je subjekat zensko defade:
Tu jo kujicu mornla novosta gojiti i dojiti. Nnr.
OOJITI, 1, b.
245
GOJITI, 1, d.
prip. miJiul. 21. — h) lead je ohjekat doinace
zivince Jcoje se hrani da se zaJcoje, znaccnc je
uopce kao kod toviti. vidi ti- 3Iikalinu, u Stuli-
cevu, u Vukovu rjecniku. — c) kad je ohjekat
driigo domace zivince, Hi uopce koje mii drago
zivince, znaci: hraniti nopce, a tijedno i tako
da mu dohro hade. Hi da hade podohno za onaj
posao radi kojcya se hrani (u prvome prinijeru
istice se razlika od znacena kod h)). Ako ga c'
(tovara) gojiti . . . nemoj ga toviti . . . davaj mu
po mjeri sto mu cg dosta bit. M. Vetranii 2, 170.
TJ gojii i u miru ti tvoje stado goj. 2, ISO.
Gojit ptice i pse lovne. J. Kavaiiin 378i>. Lipo
i velike koi'ie gojimo. I. J. P. Lucie, izk. 29.
Gojit zdribad i jagaiico mlade. J. S. Ee|kovic 2.
Po torn je ovca sveder uz cara skakutala i ble-
jala, a on je liivio i gojio kao svojo dijetp. Nar.
prip. vuk. 14G. TJvjeravajuei da je to I'legov
zanat, koi'ic timariti, gojit.i i potkivati. Nar. prip.
vrc. 142. — amo spadaja (a mogli hi spadati i
piod h)) ovi primjcri u kojima je (u metaforickom
smisht) suhjckat gospodarevo oko, gospodareve
oci: Koiia goji oko gospodara. J. S. E,ojkovic
154. GospodaroYO oci koiia goje. Nar. posl. vuk.
44. — d) kad je suhjckat mjesto, znaci nopcc
hraviti, ali vieiaforicki, te je pravo znacene, da
ohjekat zivi u onom mjcstit. I nesvijesnom torn
zvjcrenjem (sic) koje vele ]uti gojo. S. Bobajevio
223. Pcelico ner pita (perivoj) jupko tere goji.
N. Difnic u D. Barakovic, vil. 3G1. I divjaci
muoge ino kijeh pustoSi i i)lauine gojo u jamah
posred stijeiija. I. Gundulic 555. Kon Ermona
gore plodno, rajuo pcele koja goji i A'ito.zom kouo
ugoduo. G. Palmotic 3, 53''.
c. ohjekat je hijka Hi zevija na kojoj rasiu
bijke, znacene je: nastojaii (polijevanem , gno-
jencm, kopancm itd.) da hipca raste i hiide po-
dohna za ono (plod, cvijct, hlad itd.) radi cega
je usadena. a) ohjekat je hijka. aa) u p)ravom
siiiislu. Tri lita mu sam ran bosil gojila. 8.
Mencetic — G. Drzic 510. Cvijeta ki si ti pridao
mcni govorcc, da ti ga dan i noc ja cuvam i
goju. N. Najeskovic 2, 106. Euzu, trator za kog
Grube goji? M. Drzic 127. Ovi zijak oto vidis
da suzami mojimi zalivajuci gojim. P. Zoranic 5''.
Tuj gdi dub ne vene koji vi gojite. D. Uaiiina
81a. iz vanka da lipe ti gojis cA'ite. A. Vitajic, ost.
393. Gdje ccsarskom svom desnicom zelen goji
voca i mlada. J. Kavaiiin 82'^ Lemun i naranca
Sto jo koje gazde za uzmlozaj gojo. J. S. Ee|-
kovic 275. Porasla je u Novi naranca, gojila je
Novkina dovojka. Nar. pjes. vuk. 1, (323. Mazu-
rano moja, vazda si zolena, ki mi to je gojil,
da si tako li2)a'? Nar. pjes. isfcr. 2, 106. — hh) u
victaforickom, ^jj'e»eS'i''0>H. smishi. aaa) suhjckat
je zemja Hi voda, znacene je hraniti. Niti goji
(zC7nja) na sebi zita ni drugi plodova. F. Lastri6,
ned. 251. — I na te svo plode, ku zelen go-
jisc, kladenac od vode jDrem bistro teciso. D.
Eanina 28'>. Gdi Tafua vir studeni gojec dubje,
travu i cvijotje cini, obilne sviid zeleni, stvara
vjocno primaljotje. G. Palmotic 3, 5(i^^. — amo
spada i ovo: Tada drvo kano mrtvo stoji, I'leg
nikakvi sok zem|G no goji. J. S. l{e|kovic 48.
— hhb) suhjckat je vrijeme, « koje hi(ka raste.
Euzica ku goji zgar zora. M. Drzic 16. Gdi goji
cvitjo vjecno jirolitje. G. Palmotic 2, -168. —
amo moze spadati i ovaj primjer u kojemu je
suhjckat zvijozda: Ovili zvizda sad naravi znati
ixci, da znas . . . koja goji ili simo kvari. J. S.
Eejkovic 10. — ccc) sulijekat je stvar umna.
Pomna j^rije dobra opcena u noj vjocnu zolen
goji; sad .s nopomstvom porusena s povonutijom
listjem stoji. I. Gundulic 143. — ddd) ohjekat
stoji u metaforickom smishi o necemu umnomc.
Gojil sam jedan cvit od moga zivota. S. Men-
cetic 321. Kostravu i troskot u srcu tko goji.
M. Vetranic 2, 67. Momvx ufanju zelenomu gojis
vjecno voce zrelo. P. Kanavelic, iv. 213. Usaditi
i gojiti lipi stabar ove |ubavi. A. d. Bella, razg.
71a. — fcej i suhjckat i ohjekat imaju mctafo-
ricko znacene. Ocima s' sunacco i andel pozorom,
svitli raj vinacco goji t' rano zorom, svu slavu
da t' nosi tva glava ka cvata u rusi toj kosi,
jak pricista zlata. G. Drzii 351. Iz svijotlijeh
tvojijeh oci na dragom tvom lieu dva sunca
s istoci goje rajsku ruzicu. I. Gundulic 153. Eu-
moni trator lijajji ^ki tvoje slatko usti gojo. G.
Palmotic 2, 14. Sto jo kora} prirumoni prid
korajom koji goje usti tvoje? 2, 27. — h) ohjekat
je mjesto gdje hifke rastu; kod ovoga se misli
vise na hifke nego na zemju. aa) u pravom smislu.
Perivoj gojimo. M. Vetranic 2, 106. Drugo sad
gojim lugovo s vo6kami. D. Zlataric 93''. Goj
vinograd. I. Ivanisevic (JG. Djevojka jo livadu
gojila. Nar. pjes. vuk. 1, 286. — hh) ohjekat ima
metaforicko znacene. Ovo su tezaci virni vino-
grada Boga Sabaota kojizim ga priporuci da ga
gojo. ciste, kojiaju i brano. And. Kacic, kor. 370.
— cc) suhjckat je voda, isporedi a) hh) aaa).
Eika goji plodna po|a. M. Vetranic 2, 434. Ova
svijota strana svoji prostranoga Nila rijeku, mj'esto
dazda ki ju goji. G. Palmotic 3, lU-i. (Nilo)
etijopskijoli iz strana sedam vodnijoh traka dili,
po)a goji s kirn prostrana. N. Marci 14. — dd)
n ovom primjcra gojiti stoji posve u prenesenom
smislu, kao hraniti (u sirem smislu), drzati, ispo-
redi a, c): Jos je tuj livada |uvena i mila ku
drugdje nikada nijo zom}a gojila, niti se sad
goji nit' se co gojiti. M. Vetranic 2, 59.
d. ohjekat je tijelo sama suhjekta ili koji negov
dio. a) gojiti tijolo (u 2>i'vom jyrimjeru kip) znaci:
hraniti se dohro, a i uopce: zivjeti u raskosi, u
lasti. Lezoc na perinah smrdec kip gojahu. M.
Marulic 112. A ti to ne smisjas, nego tilo gojis.
230. Tko tijelo svoje savise goji. M. Divkovic,
nauk. 19a. Milujes i gojis tu smrdjivu tvoju
tilesinu. J. Banovac, prip. 20. Dal' da slasno
tilo goji. V. Dosen 248*. Nije pristojno da vi
gojite tijelo u lasti. D. Basic 240-'^. Jer je_ tilo
svoje kitila i nasladenem gojila. G. Pestalic 66.
— amo moze spadati i ovaj primjer m kojem
zivofc znaci gotovo sto i tijelo (vidi kod zivot),
ali gojiti kao da znaci: ciniti da se lijepo raz-
vije, da postane lijepo : Da sam ja kosuta ga-
lanta zivota, livala majki mojoj, ka mi ga j'
gojila. Nar. pjes. istr. 2, 52. — h) isto je zna-
cene kod: gojiti piifc, meso. Put svoju ne goje.
M. Marulic 110. Ivome put nasu gojimo. B.
Kasic, nasi. 51. Bijednom Epolunu ki gojase
meso giiilo. J. Kavaiiin 390'>. — c) gojiti trbub
znaci: jesti mnogo i slatke hrane. Na zensku
trbulie da goje. M. Vetranic 1, 47. Ne gojase u
nodi i u due nego 1' trbuh. J. Kavanin 20''.
Zasto bi mi trbuha gojili. M. A. Eejkovic, sat.
K2a. — d) gojiti kosu ili bradu znaci: pustati
da raste, ne strici, ne hrijati, ali ujedno i ma-
riti za nu, ces(ajuci, gladeci, mazuci itd. (kod
toga se misli i na znacene kod c, a), jer se shvata
da dlake rqsiu kao hijka). Da bi brade ali vlas
ne gojili. S. Kozicic 5". Ako zona vlaso goji,
dika jest noj. Anton Dalm., nov. tost. 2, 39. paul.
Icor. 11, 15. Da popi nimaju brade ni dugib
vlasi gojiti. F. Glavinic, cvit. 210'^. Kako on
goji svojo kose. J. Banovac, pred. 59. Bjezeci
zanosase mu vjotar duge kose, koje on gojase
s velikoin pomiiom. D. Basic 14''. Grgur dovoti
moc6 proklestvo ua ono crkovnake, koji zapu-
GOJITI, 1, d.
246
GOJITI, 1, g.
stavaju kose, ter ih goje. 2621'. Bog t' ubio,
moja koso rusa, sto sam tebe gojila zaludu! Nar.
pjes. vuk. 1, 338. Goji, cerce, ziite pletenice. Nar.
pjes. here. vuk. 24. Gojte kose, divojke. Nar.
pjes. istr. 2, 162. Za vezira ni kraj uha nema,
stono iskon u Travniku drijema, gojec bradu.
Osvetn. 4, 13. — e) i gojiti glavu n jednom pri-
mjeru xv vijeka iina mozehiti isto znacene kao
gojiti kosu Hi bradu. Neka skazem tebi naj pri
glavu moju, sama znas po sebi kako ju ja goju.
M. Marulic 173. — f) u jednom primjeru s ob-
jektom jezik znaci drzati, hraniti (u sir em smislu):
Dokle scerca s majkom stoji, pod kosama jezik
goji; a kada se s muzem zdruzi, od arsina jezik
pruzi. (U Kotoru). Nar. posl. vuk. 65.
e. objekat je koja drug a tjelesna stvar. znacene
je hraniti Hi drzati uopce. Sunce sve vlada i
sve goji. M. Vetranic 2, 71. O suncani boze
Apolo, ki sve gojis stvari umrle. G. Palmotic
2, 15. Sve sto suncani zdraci griju, goje i zlate,
sunce grije, goji i zlati. A. Kalic 486. — Eole
ki gojis i vladas od vjetar tuj spilu. M. Vetranic
2, 16. — Dim da svit do danas jacu stvar ne
goji. D. Barakovic, jar. 82. — (Zadar) ne ima
toke zidbe, tri istom klonde sebi goji, SiDljet sto-
tinu svojizih broji. J. Kavaiiin 164'j. — u ovijem
primjerima i o plamenu, ali metaforicki : Vruc
plamen gojis od Bozje |ubavi. M. Vetranic 2, 37.
Uzmnoziti plame svete |ubavi, koje prema do-
bromu Jozusu duzan je gojiti svaki Hristjanin.
I. M. Mattei 53.
f. objekat je stvar umna (zivot, zdravje, dusa,
ime apstraktno koje znaci tjelesnu Hi dusevnu
osobinu itd.). i onda je znacene: drzati, uzdr-
zavati, ne pustati da nestane, hraniti (a sirem
smislu) , Hi nastojati da objekat bude veci. a)
subjekat je cejade i objekat je kod sama nega.
aa) objekat je zivot. aaa) u jednom primjeru
gojiti zivot kao da znaci sto i^ziv(eti. U plam
|uveni zivot svoj da gojim. G. Drzic 366. —
bbb) cesce gojiti zivot znaci kao zivjeti u raskosi
(isporedi d, a) i b)). A noc provod' u sni, tim
c' gojit zivot sfoj. P. Zoranic 53''''. U pokoju
zivot goji svoj smrdeci. A. Vita}i6, ist. 150a. —
ccc) vidi d, a) pri kraju. — bb) objekat je duh,
znacene je prencseno od znacena kod a, b) i c).
Zac poznah, visni plani da taknu svijes moju,
da spoznam sebe sam i kako duh goju, jeli ma
dusica u tijeli pokojna, ali je tuzica pakjenijeh
dostojna. M. Vetranic 2, 43. ■ — cc) objekat je
koja tjelesna osobina. Ljepotu moju vrh svijeh
ja goju. M. Vetranic 2, 152. S kijem si zajedno
tvu Ijepos gojila. M. Drzic 435. Ne scijen', da
u napravah Ijepos stoji, i zlocesto ruho goji od
Ijepote ures pravi. G. Palmotic 2, 503. — amo
spada i ova: O vilo, s zivotom ka gojis raz-
bludno u dragom lieu tvom i milos i |ubav sdru-
Jenu s Ijepotom. F. Lvikai'evic 107. — slicno je
ic ovom primjeru gdje je subjekat sunce, a objekat
svjetlost: Svjetlosti vjekuste , sunacco goruste
pri sebi ku goji. M. Vetranic 2, 69. — drugo je
u ovom primjeru u kojem se ,goji n srcu' tuda
(epost : Jeda so napojim rie I'ajske^ Ijoposti u
sreu ku gojim od moje mladosti. S. Mencetic
194. — dd) objekat je dusevna osobina (dobra
Hi zla), duSevno stane (n. jj. mir, nemir i ob-
ziroiii na drugoga, kao n. p. prijatelsloo). I
divje zvijoronje opceno smirenje ineu sobom goji.
M. Votraiiic 1, 9. Ako vi zlo cudi pri sobi go-
jito. 1, 120. Goje zlu voju.^l, 468. Zlosrdje
goj'is. 2, 19. Cvijojonje gr)jis. ^2, 27. S volikom
boljozni nepokoj goje6i. 2, 38. Pri sebi gojoei
sve od svijeta zalosti. 2, 72. Sto mi da gorki
jad gojiti pri sebi. 2, 75. Toliku ohoias pri sobi
gojeci. 2, 153. Cin'^ da ste sve spravne vjecni
mir gojiti. 2, 154. Zivemo ovako, jedinstvo go-
jeci. 2, 178. Gojiti milost Bozju i ploditi ju. I.
T. Mrnavic, ist. 130. Goji prozdrstvo. K. Maga-
rovic 28. Kazimir koji stupi s kalujerstva na
prijesto|e, al' od sebe ne odlupi krjepos, koju
goji boje srjed napasti od polace. J. Kavanin
300''. Gojiti prijatejstvo ,amicitiam retinere'. A.
d. Bella, rjec. 71^. Ivi na nas goje smrtnu omrazu.
I. Dordic, uzd. 190. Htio sam gojiti u sreu hu-
dobska napastovana. Misli. 11. Tko nenavidost
goji, djavla brez sum|e u sebi istom rani i goji.
F. Lastric, ned. 111. Strah Bozji gojiti. I. A.
Nenadic, nauk. 208. j^udi zdruzeni s jedinstvom
srca gojili bi sjedinene i miz'. J. Matovic 376.
Da se zapovijeda gojiti sva drzanstva. 382. Da
bismo gojili cistocu duse i tijela. 387. Istu zivu
pohlepu u svomu srcu gojase otac Klaudio. I. M.
Mattei 226. Zlobu goji protiva meni. I. J. P.
Lucie, razg. 129. Ne bi li po taj nacin lasne i
slobodnije mogli svoje zloce sliditi i gojiti. B.
Leakovic, gov. 158. Da s Turcima prijate|stvo
vrijeze i goje. P. Sorkocevic 593''. Mozemo go-
jiti naviku na blage misli. M. Pavlinovic, rad.
171. — ee) objekat je misao. Takove misli on
u sebi goji. A. Georgiceo, nasi. 96. U jiameti
svojoj goji misli plemenite. B. Zuzeri S*. Gojit
neciste misli. D. Basic 117^. Koji goje misli
dangubne u glavi. I. J. P. Lucie, razg. 53. Go-
jiti visoke misli, v. kucati visoko. J. StuUi, rjec.
182''. — b) objekat nije kod subjekta. aa) objekat
je koja tjelesna osobina. (Pehar) slados tuj goji
u vrijeme u svako. M. Vetranic 2, 52. Steti zdravjo
telesno, goji nemoci i betezja telu svojemu. S. Bu-
dinic, sum. 123'*. Bez bahornic i lijecnika tu mi
narav zdra.vje goji. J. Kavanin 80». — bb) objekat
je dusa. Pica tila Gospodinova koja lirani i goji
dusu u milosti Bozjoj. Ant. Kadcic 113. — cc)
objekat je dusevna osobina, duscvno stane. Himbu
goji meu draga dva dulia. M. Vetranic 2, 55.
Njeke su (misli) razumne i pune mudrosti, a
njeke bezumne ke goje ludosti. 2, 161. Zeja |u-
vena, koja nam sad stoji sred srca skrovena ter
nemir tuj goji. N. Na|eskovic 2, 28. Ako goji
neprijate|stva i zla hotinja meju |udmi. S. Bu-
dinic, ispr. 62. Barbare kripost otcu srzbu go-
jase. F. Vrancic, ziv. 113. Gdi je sloboda, dobro
svako sadruzono s liome stoji, ^ona cini srce jako,
vrijednos ona vrijezi i goji. G. Palmotic 2, 491.
(Srce) goji ufanje, strah uzdrzi. A. Boskoviceva
II I. M. Mattei 354. Boze od kreposti, dopusti
da se bogomilos u nami uzmnozi, neka one stvari
koje su dobre gojis. I. Akviliui 352. Sve ono,
sto mlakocu goji. L M. Mattei 195. Sakramenti
bili su zastavjeni za gojiti viru. I. J. P. Lucie,
nar. 10.
g. kod svijeh znacena moze biti i instrumental
(grijeskom i s prijcdlogom s) kojijem se izrice koja
je hrana (u pravom Hi u metaforickom, prenc-
senom smislu) Hi drugo sto pomaze kod gojena.
Stvoronja svaka toplinom gojodi. M. Vetranic
1, 7. Gojil sam vas pitjem mleka. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 29'J. paul. leor. 3, 2. Sfijecu od
djevstva uljem dobrijeh djela gojit ne umiju. B.
Gradic, djev. 72. Daklo bi pridana ma mlados
jiir tebi od prvijeh jos dana na svrhu, da j'u ti
sramotom }uvonom budes tac gojiti? F. Luka-
vevic 10. tlfanjera nocu ja gojit to srod goro.
99. Istim zlom raojim bjudu zivot moj i gojim.
D. Zlatarie 18'K Gojis zucju moje lice. M. Ga-
zarovic 118''. No bojto so blagovati voc zivina
kojijeh zoludom zomja goji. G. Palmotid 3, 31'*.
Nastojimo vise gojiti tilo i.s2)razuostiui svitovnim.
F. Lastric, test. 329a. Vi koji gujite vaso srce
GOJITI, 1, g.
247
GOJMANOVSKA EIJEKA
s povo|iiim mislima od bludnosti, osvote i nena-
vidosti. ned. 4. Stablo eukaristije dai'iva dusi
neumrlost, jer je goji i to^d jednom jizbinom
rajskom. Blago turl. 2, 228. S nime on dusu
gosti, zivi, goji. A. Kalic 189. Majka ga doji
i goji naukom i vrlinami. M. Pavlliiovic, rad. 181.
2. pasivno, liod svijeh snaccna. (Ta vila) rasla
ni same s vilama, za lov da je stvorena,, upored
uu je s zvizdama i s andelci gojeiia. G. Di-zic
378. U ne ^mi su bijela licca, rajem gojena. S.
Mencetic — G. Drzic 507. Gojen bi tri miseci ii
domu otca svoga. Anton Dalm., nov. test. 180''.
act. ap. 7, 20. Livade gojene. E). Barakovic, vil.
24. Gojen ,educatus'. A. d. Bella, rjec. 05"^. Moj
Isukrst mnokrat lacan a ja gojen do razpustena.
B. Zuzeri 35 — 36. Tamar bi s velikom pomjom
gojena. And. Kacic, kor. 199. Jezus Hrist pri-
likuJG ga sjedinjenju jese s nasijein tijelom, iiom
gojenijem. I. M. Mattei 194. Te izvedi gojena
Labuda. Nar. pjos. vuk. 2, 27. — U narodnijem
jyesmama na.sega vremena cesto se pomine Turcin
kojemu je imc Gojeni {u ostalijempadezima i
s nominalnijcm oblikojn) Halil. Zenim brata
Gojena Alila. Nar. jijes. vuk. 3, 136. I negovn
Gojenu Alilu. 3, 149. Kad to vidi Gojeni Ha-
lile. Pjev. crn. 140*. Vec sam cuo, Gojeni Ha-
lilo. Nar. pjes. juk. 537.
3. sa se, refleJcsivno, (rjecte) pasivno, sa svijem
znacenima. Takove (zcnske) ako so tuj goje . . .
M. Marulic 41. Gdi moze sunacee rosom se ne
gojit? G. Drzic 372. Da se svi narodi o zeljii i
vodi njeguju i goje. M. Vetranic 1, 11. Dosta
se s' gojila ii gnusnii lezeci. 1, 79. Pojuci u
pjesni gdi so plac moj goji. 1 , 72. Da tvoja
l^rilika . . . goji se do vijeka u srdaccu momu.
1, 403. Kolik se goji ti-ud i tuXba pri meni. 2, 24.
Gdi godi se goji stanom oliolija, noj ti se pri-
stoji vasdi pedipsija. P. Hektorovio 41. Kad ne-
moci mnoge kupe se i goje. 67. Peci loj ter se
goj. M. Drzic 35. 273. Tugami se gojim i jadi
se hranim. P. Zoranic 13^. l^ubav u pecali goji
se. 20^. Jednako se goj aim i ditinski }ub}aliu.
34''. Gdje se sva zla goje. F. Lukarevic 140.
Ki se naj vece ii tudu zlu goje. 159. Zaman iste
i nastoji svijes nmrla, }ucki jezik, da razgovor
poda i lik gdi bez svrhe zlo se goji. I. Gnndulic
44. S toga uzezen milim plamom moj se ogaii
gojit' pazih sladcijeh misli dragom mamom, tihijem
vjetrom uzdab plasih. 259. Ne rodi je medvje-
dica, ni se u gorskoj goji |uti. 464. Da u zelinju
cistoca se goji. A. Georgiceo, nasi. 82. Blazen
tko u ovoj dolini od suza goji se nima. M. Radnic
107a. Kakono se tijelo goji plemenstinami. llS^i.
Clovik ki se Boga boji v milosci se Bozjoj goji.
P. Vitezovic, c^dt. 1. Venci nam se goje posrid
rajske vlasti. odil. 36. Ah cin' da se zile tvoje
II srid srca moga usade, da ae u nem u vik goje.
P. Vuletic 87. Goris sadar i goj is se u raskosah.
B. Zuzeri 7b. Svi oni koji sladokusni uzeli su
ko zanat bo}e izjesti i gojiti se u pretilini. 290=1.
Gdi se nasa dusa Bogom istim goji. P. Lastric,
test. 302a. Srcba, koja se goji i drzi u srcu.
ned. 289. i^ubav goji se medu progoustyi. svet.
54a. Blagujuci gojimo se. I. A. Nenadic, nauk.
98. Jer na zem|i sto se goji, to sve zem}u i
zagnoji. V. Dosen 254*. Na koji nacin ima se
gojiti sin. And. Kacic, kor. 134. Oni nemiri,
kojijem se gasi }ubav bratiuska, a budo i goje
neprijatejstva. I. M. Mattei 322. Hrani se, goji
se, da bi odebjao. D. Eapic 155. Od taste slave
i oholosti tove se i goje oci. 2G1. Da so u jozgri
i soku svakoga ploda pitam i gojim. G. Pestalic
136. Tvoja so sreca rodila, suncaiiom zdrakom
povila, mjosocem t-jajuim gojila. Nar. pjes. vuk.
1, 191, Nek se goji zlato moje. 1, 194. Vrbnice
nad more, visoka pianino, va tebi se goje po
izbor divojke. Nar. pjes. istr. 2, 81. Dete za-
tvore da se goji. Nar. prip. vuk. 175. — Na je-
dnom vijestu H narodnoj pjesmi iz Istre Jcao da
je snacene: lijeciti se, vidati se; isporedi zna-
cene ti ceskom i u p>ojskom jeziku: Po meni su
dvajset i cetiri rane . . Naci ce se na svitu likari,
ki 6e tebe mlada izgojiti. On so goji tri nedi|e
dana, dok izgoje hrabroga junaka. Nar. pjes. istr.
1, 43. ■
GOJIV, adj. koji se maze gojiti. — S ovijem
je znacenevi u Stulicevu rjecniku (,saginans, qui
saginari potest') ; s nejasnijem u jednom primjerii
XVI vijeka: Gojiv ti se s' nosil, moj gijii jedini.
G. Drzic 389.
GO.TKA, /. a) ime zensko. — prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 56. — b) ime ovci. —
u Vukoiiu rjecniku s dodatkom da se govori u
ffrhja.
GOJKTN, adj. ii Danicicevtt rjecniku: medu
vlasima kojo je kra| Milutin dao .jepiskupiji
liplani>skoj' bila je i ,Gojkina zena z di'tcami'
(Mon. Serb. 5G4 god. 1322). 1, 215.
GOJKO (Gojko), m. ime musko. — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovii i u Danici-
cevu: brat Vukasina kra|a: ,tri bratenci: Ugjesa
i Vlbkasint. i Gojko vojevoda' pogibose na Ma-
rici 1371 (Okaz. pam. saf. 61. 72). 1, 215. Gojko.
Doc. hris. 42. Gojka Sirotovica. Spom. sr. 1, 117.
(141.3). Gojko i Uros sred zasjeda od tiirske su
sab}e pali. I. Guudulic 377. Do tri brata tri
Mr|avcevica: jedno bjese Vukasine kra|e, di-ugo
bjese Ug}esa vojvoda , trece bjese Mrjavcevic
Gojko. Nar. pjes. vuk. 2, 115. A Stanojlo Stanic
harambasa, on ce brata Gojka pokajati. 4, 331.
GOJKOV (Gojkov), adj. koji pripada Gojku.
On je sin Gojkov. D. Zlataric 40*. I odnese on Goj-
kovu glavu. Nar. pjes. vuk. 4, 331. — I kod imend
mjcstd: Zem|a kod Gojkove Kruske (u Srbiji it
okrugu pozarevackom). Sr. nov. 1861. 147. Niva u
Gojkovoj Padini (u Srbiji u okrugu kneievackom).
1873. 323.
GOJKO VAC, Gojkovca (Gojkovac, Gojkovca),
m. ime mjestima. a) selo u hrvatskoj krajini u
okrugu ogulinsko-slunskom. Eazdijej. kr. 9. —
b) mjesto u Srbiji u okrugu smederevskom. Li-
vada u Gojkovcu. Sr. nov. 1865. 474. — c) izvor
u Cerovi u okrugu cacanskom u Srbiji. I. Pa-
vlovic.
GOJKOVACKI, adj. koji pripada selu Goj-
kovcu. V. Axsenijevic.
GOJKOVCANIN, m. covjek iz Gojkovca. V.
Arsenijevic.
GOJKOVCANKA, /. zensko ccjadc iz Gojkovca.
V. Arsenijevic.
GOJKO VICA, /. Gojkova zena. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A dodoso dva Mrjav-
cevica, dva devera Gojkovice mlado. Nar. pjes.
vuk.^2, 122.
GOJKO Vl6, m. a) prezime. — u nase vrijeme.
D. Avramovic 259. 274. Sem. srb. 1S82. 203. —
b) selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 158. — od prije nasega vremena. Goj-
kovicb (Birac). S. Novakovic, pom. 130.
GOJMANOVAC, Gojmanovca, m. selo u Srbiji
u okrugu aleksinackom. K. Jovauovic 93.
GOJMANOVSKA EIJEKA, /. mjesto a Srbiji
u okrugu kndcval-kom. Niva u Gt>jmanov»koj
Eoki. Sr. uov. 1870. 37.
GOJMEEAC
248
GOKIC
GOJMEEAC, Gojmerca, m. selo u JirvatsTcoj
Icrajini hlizu Ccrovnika. Schem. segn. 1871. 49.
GOJMERCIC, m. prezime. — xvi vijelca. Juraj
Gojmerci6. Mon. croat. 284. (1581).
GOJMEEJE, n. vidi Gomirje.
GO.TMERSKI, adj. koji pripada Gojmerju. —
XV vijelca. Plebanus gojmerski. Mon. croat. 91.
(1461).
GOJMIE, m. ime mmko. — xiv vijelca i u
Danicicevu rjecnihu (Gojmirt). Gojmii-i,. Mon.
Serb. 97. (1330). Dec. liris. 20. GO. 88.
g6.TNA BAEA, /. mjesto u Srhiji ti olcrugu
uziclcom. Livada u Gojnoj Bari. Sr. nov. 1861. 33.
GOJNA GOEA, /. selo u Srhiji u olcrugu
uzickom. K. Jovanovic 156.
GOJNICA, /. a) zensko decade sto goji (dojija).
— xviii vijeka. Dojka oli ti gojnica. Ant. Kadcic
133. Dojke i gojnice dice. M. Dragicevic 260.
— h) zgrada gdje se goje domace zivotine. — u
^ulekovu rjecniku: ,maststall'.
1. GOJNO, m. ime musko (hyp. Gojsav). —
U jednoga pisca xvi vijeka. Dodi, Gojno moj
brajane, u zabrdje. N. Na|eskoAdc 241.
2. GOJNO, n. u Danicicevu rjecniku: , Gojno',
meda je Sinajincima iisla .putem koji grede u
Gojno' (Glasn. 15, 296 god. 1318?). ,meda Gojnu'
(296). ,putt u Gojno' (299). 3, 577.
GOJISTOGOESKI, adj. koji pripada selu Gojnoj
Gori. Gqjno-Gorska (opstina). K. Jovanovic 156.
GOJNOST, gojnosti, /. osohina, stane onoga
sto je gojno. — U nase vrijeme i u Stuliccvu
rjecniku (,lenitas, placiditas, tranquillitas, commo-
ditas, abundantia, copia, nutrimen, educatio, fo-
mentum'). Gojnost srca ,herzonsfulle'. u Snlekovu
rjecniku.
GOJO, m. ime musko. — Akc. sc mijena u vac.
Gojo. — Na jednom mjestu xvi vijeka (kao hyp.
Gojsavl i u nase vrijeme. Jer smo, Gojo, umi-
jesile lojanice tri j^ribile. N. Najeskovic 1, 242.
A cetvrto Sladojevic Gojo. Nar. pjes. vuk. 4, 446.
GOJOSLAV, m. vidi Gojslav. — U jednoga
pisca xviii vijelca. Posetaro i Gojoslav. J. Ka-
vanin 232^.
GOJSALIC, selo u Bosni u olcrugu. Done Tusle.
Statist, bosn. 146. — vidi i Gojsajic.
G0JSA]^l6, m. prezime po ocu Gojsavu. —
JJ knigama (pisanijem cirilicom) gdje se naliodi
ne zna se, treba li citati 1 Hi ] ; ovdje je ] s toga
sto je talco pisao Danicic kod prczimena ovoga
ohlika (vidi n. p. Budisalic). — Od xiv do xvii
vijelca, a izmedu rjccnika u Danicicevu (Goj-
sajicb). BudisavL Gojsa}icr,. Mon. serb. 102. (1.332).
Knozu Dragisi Gojsajicu. 357. (1429). Sinovomr.
DragisG Gojsajica. 395. (1438). Frano Gojsajic.
Stat. po). ark. -5, 311. (1662). 318. (1677j.
GOJSAV, m. vidi Gojslav. — Od xiv do xvi
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gojsavi.). Goj-
savt Voj.silovict. Mon. sorb. 102. (1332). Gojsavt
Dobroniirovici.. Spoin. sr. 2, 64. (1415). Porii-
cila Vidosava po pristavu do Gojsava. N. Naje-
skovic 1, 241. Odporuci knez Gojsave do vla-
diko Vidosave. 1, 242.
GOJSAVA, /. ime zensko. vidi Gojslav. — Od
XIV do xvin vijeka i u Danicicevu rjecniku. Svojo
gospojo Gojsavo. Mon. .sorb. 220. (1391). Goj-
sava (,Gojisava'), podi tja. M. Vetranic 2, 321.
O Gojo, Gojsava (.Gojisava'). 2, 32.S. Iniado za
2onu Gojsavu Kovacica. And. Kacic, kor. 461.
GOJSAVIGA, /. selo u Srhiji u olcrugu po-
drinskom. K. Jovanovii 135.
GOJSEVAC, GojsGvca, m. selo ne daleko od
Jiijeline. — U nase vrijeme. A Stanojlo ode
Bijejini, ... a kad bio na vodu Dasnicu . . . Pak
Stanojlo ode n Gojsevac, u Gojsevcu pade na
daniste. Nar. pjes. 4, 332 — 334.
GOJSILOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xii.
GOJSLAV, m. ime musko. — isporedi Gojsav,
Gojoslav. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjcc-
nika u Danicicevu (Gojslavt). ,Goyslao' (u la-
tinskom spomeniku). Doc. hist. rack. 62. (oko
1062). Gojslavb Krusict. Mon. serb. 39. (1253).
GojslavL. Dec. hris. 6. 8 i jos na mnogo mjesta.
Cefalija Gojslavr,. Mon. serb. 207. (1387). Goj-
slavu grad Tribin zapade. Nadod. 173. .
GOJSLAVIC, ni. prezime vlasteoske porodice
dubrovacke. — jj/se se i Gojslavjic. — xiii vijeka
i u Danicicevu rjecniku (Gojslavict i Gojslavjict).
Andreja Gojslavict. Mon. serb. 40. (1253). Piro
Gojslavicf.. 56. (1289). Pero Gojslav|ici.. 55. (1289).
GOJSLAV^IC, m. vidi Gojslavic.
GOJSTVO, n. vidi gojnost. — U Stulicevu
rjecniku (uz gojnost), a ii nase vrijeme u Snle-
kovu: ,pfl-egung'.
GOJSA, in. ime musko. — xiv vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku 3, 577. Gojsa. Doc. hris. 36. 89.
Glasn. 15, 298. (1348?).
GOJSIC, m. prezime po ocu Gojsi. — xiv i
XV vijeka, a izmedu rjccnika u Danicicevu (Goj-
sici>). Eajko Gojsicr>. Dec. hris. 36. Ivanisa Goj-
sica. Mon. serb. 367. (1432).
GOJSIN, m. ime musko. — xiv vijelca. Goj.sint.
Dec. hris. 47. 99.
GOJSO, m. vidi Gojsa. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Pristal Gojso i Gojislav. J. Ka-
variin 246'\
GOJSTINA, /. u jednoga pisca xv vijelca (ca-
kavski gojscina) kao da znaci: uzivane (pasivno
prema gojene). U svakih gojscinah zivot pro-
vojahu. M. Marulic 112.
GOJTA, /. u zagoncci. Tavno peva u tavnoj
kjeti, ver veze, tankn gojtu plete. odgonetfaj :
pcela. Nar. zag. nov. 187. — isporedi 2. gojtan.
1. GOJTAN, m. ime musko. — Na jednom
mjestu XIV vijeka. Gojtanr.. Dec. hris. 53.
2. GOJTAN, m. vidi 1. gajtan. — Od xv do
XVII vijeka. I gojtane pustil kidene biserom. M.
Marulic 14. Dokli ih (prame) savila gojtanom.
S. Mencetic 89. Vidih joj vrli vrata gojtan cista
zlata. G. Drzic 387. Nit' biser nizahu vrh zla-
tijoh gojtaua. M. Vetranic 1, 10. Pak na gojtan
krunu navi, spusti k meni da miriso. D. Bara-
kovic, A'il. 228. Gojtan (ga) kako svila za pojas
poviJG. I. T. Mrnavic, osm. 32.
GOJTANIC, m. prezime po ocu Gojtanu. —
XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gojtanici>).
Pri.vencu Gojtanicu. Spom. sr. 1, 137. (1417).
GOJUSAN, gojusna, adj. dem. go. — U nase
vrijeme u Lici. Gojusan, slabo ili nikako odjovon.
,Josi li vidio? kako sn mu djoca gojusna!' i dje-
vojci siromasnijeh roditeja roku: ,Vrijedna je i
pametna je, ali jo gojusna'. J. Bogdanovic.
GOKCANICA, /. selo u Srhiji u olcrugu kru-
sevackom. Iv. Jovanovic 131.
GOKCANICKI, adj. koji pripada Gokcanici.
Gokcanicka (opstina). K. Jovanovic 131.
GOKIC, Hi. prezime. — U nase vrijeme. Ma-
nojlo Gokic iz Alcksinca. M. D. Milicovic, srb.
728.
GOKStNCI
219
GOLCA
GOKSINCI, VK pi. uDanicicevH rjecnikii: ,Goki>-
sintci', mcdu selima koja je 1379 carica ,JevL-
dokija' dala Hilandaru s crkvom arhijovskom
bilo je selo ,Goki>sinci' (Moii. serb. 191). 1, 216.
1. GOL, adj. vidi go.
2. GOL, /. vidi golotii'ia. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Glada i goli uztrpjenje. J. Kavanin
362a.
^ 3. GOL, vidi 8. god. — U naSe vrijeme u Lici.
,Sto gol bude smoka i drugoga toka'. u Dobro-
selii. M. Medic.
GOLA, /. a) ime zensko. — m nase vrijeme u
Ornoj Gori. Od Gole devojke, u Moraci. S. Mi-
lutinovic, pjev. crn. 130a. — h) ime Jcozi. F. Ku-
relac, dom. ziv. 38. — c) selo u Hrvatskoj xi
podzHpaniji koprivnickoj . Pregled. 72.
GOLA BAKA, /. hara ii Srhiji ti okrugu va-
Jevskom. M. D. Milicevic, srb. 363.
GOLA BED A, n. pi. ime mjestima. a) mjesto
u Kosovu. — pomine se xiv vijeka. — ii Dani-
cicevu rjecnikii : ,G ola Bi-Lda', selu jo Slovinu isla
meda ,do puti koji grede otb Goliiht BrtdtL'
(Men. serb. 123 god. 1336—1317). 1, 216. — b) selo
u Popovu u Uerccyovini. Schem. ragus. 1876. 60.
GOLAC, golca (g6ca?), m. uprav onaj koji je
go, all dobiva osohita znacena. — Sa znacenem
kod a moze biti i xnaslavenska rijcc, isporedi
ces. holec.
a. impubos, djetic, mladicak stojos nije briicao.
isporedi go, 1, c, c). — ■ Po sjevero-zapadnijem
krajevima (u hrvatskom p)rimorju. F. Afric; po
kvarnerskijem otocima. I. Milcetic), a izmedii rjec-
nika u Bjelostjcncevii (kajkavshi golec, golica
jimpiibes').
b. mlad ptic bez pierja. — U Belinu rjecniku:
,aYicula deplumis'. 753''^.
c. ime pijetlu. F. Kurelac, dom. ziv. 53.
d. mali vrnut, mala skusa, isporedi golcic. —
U Bjelostjencevu rjecniku. (kajkavshi) golec, riba
,piscis scombrus (stamparskom grijeikom scam-
brus) parvus'.
e. lieka bidiica. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Achenium Leach. J. K. Sloser, fauu. koi\
1, 124. 180.
f. xnezime. — xvi vijeka. Ivanis Golac. Mon.
Croat. 253. (1552). i u nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovic.
g. plod s Juskom, s korom. — U Sulekovii rjec-
niku : jschalfrucht' (,caryopsis').
h. ime dvjema selima u Istri. M. Sabjar 506.
GOLAC, m. vrJi u Srbiji u knezevackom okruqu..
Glasn. 19, 298.
GOLACA, /. vrsta breskvc. — U Zumherku.
B. Sulek, im. 93.
GOLAC, golaoa, m. uprav onaj koji je go, ali
dolazi samo s osobitijem znacenima. — Akc. kalci
je u gen. taki je u ostalijem padezima osim nom.
i ace. sing, i voc. golacu, golaci.
a. vidi goli sin kod sin. — U nase vrijeme i
u Vukovii rjecniku. Goli sine, bu|nbasa Zeko!
ded' ustani i golace kreni. Nar. pjes. viik. 4, 250.
Zeko nze po naj maiie drustva, po naj maiio tii-
deset golaca. 4, 282.
b. goli xmz, vidi go, 1, c, b). — U pisaca na-
sega vremena. Golaci, mekusci boz ikakve pa-
sture. J. Pancic, zool. 283. Golac, Liraax agrestis
L. K. Crnogorac, zool. 186.
c. ime mjestu u Srbiji u okrugu smcdercvskom.
Viuograd u Golacu. Sr. nov. 1869. 126.
GOLACI, m. pi. selo u liosni it. okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 138.
GOLA GLAVA, /. selo u Srbiji u okrugu va-
levskom. K. Jovanovic 101.
GOLA GLAVICA, /. ime mjestima. a) selo u
Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.
256. — b) brdo u Srbiji u okrugu pozarcvackom.
Glasn. 43, 314.
GOLA GOEICA, /. mjesto u Istri. — xiii vi-
jeka. Mon. Croat. 3. 8. 9. 13. (1275).
GOLAJA, /. mjesto u Srbiji ti okrugu crno-
rijeckom. Livada u Golaji. Sr. nov. 1863. 556.
Zabran na Golaji. 1875. 48.
GOLAK, m. ime mjestima u Srbiji. a) pla-
ninski greben u okrugu toplickom. M. D. Mili-
cevic, kra|. srb. 342. 464. — b) mjesto na gra-
■nici aleksinackoga okruga. M. D. Milicevic, srb.
776.
GOLAN, golna, adj. a) go tiopce. — u jednoga
pisca Dubrovcanina xviii vijeka. Vrz' mi odjecu,
nek prikrijem tijelo golno moje tuzno i nevojno.
N. Marci 95. — b) mlad; isporedi golac, a. —
n hrvatskom primorju. F. Afric.
GOLAE, m. patina, x>^itka zdjela, plitica. —
Bijec tuda (novogrc. ycdunQov, sud za mlijeko?
srlat. callarium, vas majus ex aere caldario seu
fusili confectum. Ducange?) — Od xv do xviii
vijeka , a izmedu rjecnika u Mika^inu (golar,
plitica, zdila plitka ,patina, lanx, catinus, pa-
ropsis'), 11 Belinu (,baccino o baccile' ,pollubrum'
124=»), u Stulicevu (,j)atina, lanx, catinum'). Hocu
da mi prem sada das glavu Jivana krstite|a na
golaru. Bernardin 159. mar. 6, 25. U ruci nosi
na jednoj plitici ili golaru oci svoje. B. Kasic,
per. 199. Golar, tanur. I. Bandulavic 299. Bi 'oj
dana na golant glava Ivana. I. Ivanisevic 151.
Srebri golari i plitnice. J. Kavanin 22'\
GOLAECAC, golarcca, vi. dem. golar. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GOLAECIC, m. dem. golar. — U Stulicevu
rjecniku. — slabo pouzdano.
GOLAEIC, m. dem. golar. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku.
GOLAS, m. brijeg na granici Srbije i Bugarske.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 165.
GOLASICI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Livada u Golasicima. Sr. nov. 1866. 272.
GOLASiJA, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Knigonosu Golasiju Dura. Pjev.
crn. 202a. _ igti se covjek na drugom mjestu
zove Golasin. Uvatio Golasina Dura. 202^.
GOLASIN, m. vidi Golasija.
GOLCAT (gocat), adj. augm. (ne dem., kako
je mislio Danicic, vidi glasn. 12, 488) go; upo-
trebjava se samo uz go za vecu silu. — isporedi
golicat, golcit. — Akc. je bijezen xio Vukovu rjec-
niku; drukcije je u Dubrovniku: gulcat. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (go
golcat ,nudi3simus, penitus nudus') / u Vtdcovu
(,in der redensart': go golcat ,fadennackt, luutter-
nackt' ,plano nudus'). Da j;ako recem, gola gol-
cata. A. Kanizlic, uzr. 62. Covik hodase go gocat.
E. Pa vie, ogl. 518. Izvukoso onoga iz postejo
gola golcata. D. Eapic 265.
GOLCIT, adj. vidi golcat. — U nase vrijeme.
Go (nag) kao od majko rodon. (Mjesto ,nag' go-
vori so i .golcit'). Nar. posl. vuk. 43. Noki (groz-
dovi) osfcajahu goli golciti proma suncu. M. D.
Milicevic, zim. vec. 334.
GOLCA, f. brdo u Srbiji a okrugu knezevackom.
Glasn. 19, 297.
GOLCANSKI
250
GOLEM, a.
GOLCANSKI, adj.'koji pripada GoIch(?), vidi
golac, h. — XIII vijeka. Zupanu Golcanskomu.
Mon. Croat. 20. (1275).
GOLCIC, m. mail vrnut, mala skusa. — isi)o-
redi golac, d. — U nase vrijeme u lirvatskom
primorju. Golci6 jscombrotto'. na Rijeci. F. Pi-
lej)ic. Golcic, niani od lokarde (tal. scombro) ali
iste vrsti. S^'TIda se uz hrvatsko more cuje. —
Golcic, (,young') Scomber scomber L. G. L. Faber
197.
GOLCINA, m. mladic, nprav augm. golac, a.
— U Istri (K. Kulisic) i po kvarnerskijcm oto-
cinia (I. Milcetic).
GOLE, m. hyp. golub. Gole gukce. u Dobro-
sehi. M. Medic.
GOLEC, Goleca, m. vidi Goles, a). — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena i u Viikovu rjec-
^likii (u pjesmi , nekaka plauiiia). Na Golecii
visokoj planiiii. Nar. pjes. vuk. 2, 277. Te po-
glednu iiiz Golec-plaiiinu. 2, 279.
G0LE(3, m. tal. coUegio, zavod. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. I dan danasni se govore
(mise na nacin grcki) u crkvi grckoj svetoga
Atanazija u Eimu, gdi je i golec, u komu stoje
uceci nauk i mudrosti sinovi grcki. K. Pejkic 65.
GOLEDA, /. drveni stid za vodu, isporedi go-
lica, b. — Badi p)Ostana isporedi golar. — U
nase vrijeme u Istri. Popala je mlada goledu,
potekla je ])o vodii. Nar. i)jes. istr. 2, 148.
GOLE GLAVICE, f.pl. mjesto u Srhiji u okrugii
crnorijeckom. Niva na Goliin Glavicama. Sr. nov.
1875. 805.
GOLEM, golema, adj. vastus, niagnus, velil:,
uprav s vecom silom snacena, ali se tipotreh}ava
i za svako znacene sto je kod velik. — Akc. kaki
je u genetivu taki je u ostalijem nominalnijem
ohlicima, osim now. sing. m. i akuzativa sing. in.
kad je jednak nominativu; u slozenijcm je ohli-
cima onaki kaki je u nominalnom nom. sing. m.
(golemi, golema itd.) e- stoji mjeste negda-
snega e od pocetka xvi vijeka; stariji su piri-
mjeri s e (koji su s e nijesu pouzdani), a jedan
pjo zapadnom govoru s i; od xvi vijeka e stoji
u sva tri govora (ali vidi i golijeman). — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. golems, ces. lio-
lemy. — Korijen je gol po svoj prilici isti sto u lit.
galeti, modi. — Izmedu rjecnika u Vrancicevn
(,magnus; vastus'), u Bjelostjencevu, u Voltigi-
jinu, u Stulicevu (,grandis, maguus' ; adv. golemo
,multum, valde, iiimis'), u Vidcovu: ,gross' ,ma-
gnus' (komp. kaze se ,veci'), cf. veliki; u Dani-
cicevu (golemt). — Komparativa (dajhudi u nase
vrijeme) ncma, vidi ii Viikovu rjecniku.
a. adj. a) uopce. Stsudi zlati i srobrtni i inaa
mala i golema. Mon. serb. 15. (1302—1321). Bj^vl-
SGJ rati golemej. 100. (1330). Sto su zaloge za-
lozeno koga lubo mala i golema i(z) zcmje cart-
stva mi. 148. (1349). Vlastele mali i golemi.
152. (1351, ali p)0 prijepisu u nase vrijeme na-
prav^enu). Niva golcmoga stratopedarha. Glasn.
13, 375. (1347—1356). Da jo vedomo vsakomu
malomu i golcmomu . . . Da svotr, no roce da
smo neharni Dubrovniku uz golcmu }ubLVi.. Mon.
serb. 242. (1399). Sto je tamo I'liht iinanija malo
i golemo. Spoiu. sr. 1, 43. (1402). Vb imo ve-
likoga Savaota, golomoga gospodina nasego. Mou.
sorb. 257. (1405 2i poznijexi prijcpisa). Da je va
svidiiii.jo vi.sakomu malomu i golimomu. 318.
(1421). Jediia romouca golema, druga mala (a
istom spoiucuikii rcslo je pisano e mj. e). 407.
(1441). Kako mi bi zapovi'Mlb odi. goleinago cara.
515. (1472 u poz)uj('iH priji-pitiu). Da skazu svo
maloo i golemo. 546. (1501). Pride s vojskom
golemom. Duk|anin 35. Srece vam golem stog.
M. Vetranic 2, 306. Golemo ti vince ono u go-
spode bjese ! j\I. Drzic 295. Djevojka uzraste, u
noj se ucini golema vladika. 335. Kad ga po-
hvalim, da je u nem golem junak. 364. Golema
stita! dje ga se si dobavio? 374. Ovom golemom
odlukom. B. Kasic, fran. 20. Postavsi golem
car. B. Krnarutic, vaz. 15. Saul bijase coek golem
i uaj visi od puoka. M. Eadnic 545*. Stoje u
golemoj brizi. S. Margitic, fal. 9. Bi obran za
apostola zaradi goleme svetine. 11. Dakle ako
golemi mislimo biti u slavi vicnoj, |ubimo Isu-
krsta. 37. Buduci dakle toliko golema kod Boga
svemogucega. 50. Bazilisko je coviku golem iie-
prijate}. 149. Ovo je golema slipoca. 215. Zakon
Isukrstov u svemu je golem, ispov. ii. Na jedno
drvo golemo. 9. Zaradi goleme |ubavi ne znas
kakov sam. 64. I prolijeva goleme suze svrhu
onijeli goli kosti. 109. Tko si, golem nas zlo-
tvore? 196. Da bi u koje golemo zlo upao. I.
Grlicic 41. Golema bi blagost nikih svetih. J.
Banovac, pred. 26. Vitar jaki goleme oblako
prinoseci. F. Lastric, test. 221«'. I ucini se kisa
golema. 247*. Covik niki ucini veceru golemu.
od' 235. Niti se gleda jeli stvar golema ili
malasua. ned. 115. Ako kakve mu drago ugo-
vore teske i goleme ucine. 133. Placa vasa go-
lema je na nebesi. 343. Dobrocinstvo golemo i
visoko. 379. Ne prominnjuei ni.sta brez golema
razloga. A. Kanizlic, kam. 187. Eadi goleme i
osobite zloce. 466. Uslobodi so tako golemu laz
izniti. 805. Gospodin Bog toliko golemu zejix
od |ubavi imade. uzr. 34. Iz zatvora na trgo-
visto golemoga lava pustise. utoc. 190. Prikazuje
mi jsdnu golemu otvorenu kiiigu. bogo|ubn. 29.
Onim koji se cesto ispovidaju nije potribna tolika
golema poinna. 115. Jer nijedna druga premda
golema i zestoka zalost. 117. On ugleda mrtve,
malo i golemo, dohodece prid Boga. E. Pavic,
ogl. 689. Bo}e je golem prijatej neg gotova
jaspra. (Z). Poslov. danic. 8. Ja pop, ja djak,
samo da je golem junak. (Z). 36. U golemu viuu
tvrda istina. (Z). 140. Ne gubi sova slave rad
goleme svoje glave. V. Dosen 34''. Ja placam
tvomu otcu od svega moga mala i golema. M.
A. E,e|kovic, sabr. 57. Privridujuci golemu za-
povid crkvenu. Ant. Kadcic 43. Mili Boze, cuda
golemoga! Nar. pjes. vuk. 1, 24. Od roda sam
od golema, to sam tako lep. 1. 59. Bela marama,
briga golema. 1, 73. Krajcara je malen darak,
al' golema zaduzbina. 1, 138. Kakva ti je go-
lema novoja? 1, 274. l^ubio b' te, ali si malena.
— ]^ub' me, dragi, bidu i golema. 1, 878. Oui
su se iz malena gledali, iz malena do golema
djeteta. 1, 401. Oj na delu na golemu bob se
zeleni. 1, 496. Bog zna, jesi u golemu jadu.
1, 509. Mi dvorismo cara od malena, od malena
pake do golema. 2, 158. Bojimo so goleme sra-
mote. 2, 332. Ni tu nije golema zuluma. 2, 389.
Golemo je vese}e cinio. 2, 643. Al' ti zalis go-
lemoga blaga? 3, 7. Ucini se golema sirota.
3, 25. Onde bjehu dva bega golema. 3, 55. I
posjede kona golemoga. 3, 353. Od kakvoga go-
lema junaka. 4, 51. Uoraju ni golema plijena.
4, 111. Pa golemu jiokupise vojsku. 4, 337. Ovo
kniga od golema vraga. Nar. pjes. petr. 2, 275.
Jedna, brate, ruva gospodskoga, druga, brate,
roda golemoga. Nar. pjes. vil. 1866. 711. Do
noma malenog nema ni golemog (doteta). Nar.
posl. vuk. 75. — b) golemo, n. mnogo (vidi i u
Stulicevu rjecniku). Kako bi uzoti toliko golemo
svadiio. M. Radnic 216-'. Biraj ga (liarac) s go-
lemo ducanah. Pjov. crn. 47''. Hoj omserija!
GOLEM, a.
251
GOLESAK
imam golemo para, sve u sitno. Nar. prip. vrc.
143. Tu treba hitriiie golemo i golemo muke.
S. !^ubisa, prip. 95.
b. adv. golemo, mnocfo, vrlo, jako. Goti, |udi
tvrdi i golemo |uti. Duk}anin 2. Golemo mlatom
udiruci. I. Dordic, beii. 187. Pocasti ga David
i golemo napoji. And. Kacic, kor. 197. Golemo
se junak zamislio. Nar. pjes. petr. 3, 203.
GOLEMA, /. mjcsto u Srbiji u okrugu knezc-
vackom. Livada ii Golemoj. Sr. nov. 1872. 256.
GOLEMAC, m. ime nekakvu mjcstu. — Prije
nasega vremena. Golemacb. S. Novakovic, pom.
130.
GOLEMA GLAMA, /. vrh u Srbiji u okrugu
knezevackom (vidi 1. glama). M. D. Milicevic, srb.
830.
GOLEMA GLAVA, /. vis na granici Srhije i
Bugarske. M. D. Milicevic, kra]. srb. 186.
GOLEMA JAEUGA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Niva u Golemu Jarugu. Sr. nov.
1867. 231.
GOLEMA LIVADA, /. granicna straza u Sr-
biji u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra|.
srb. 272.
GOLEM AN, golemna, adj. vidi golom. i go-
lijeman. — xvi i xvii vijeka u pisaca cakavaca.
— Komp. golemniji (u prvom primjeru). Skoro
c' ostat udovicom, i opet se c' skoro udati, i Bog
CO ti srecii dati golemniju uer divicom. M. Pe-
legrinovic 173. Pod osinom plemenita, izvrstita
i golemna gospodina. M. Gazarovic v. TJbise
ditica mnogo golemnoga. L T. Mrnavic, osm. 42.
Nauci derviski gdi golemni najdoli. 142. Jednu
golemnu stvar Turkom otese. B. Krnarutic 19.
Golemni vitozi. I. Zanotti, skaz. 20.
GOLEMA EIJEKA, /. ime vodama u Srbiji.
Isjjod Sukovskog Mosta ova Caribrodska Reka
prima s leva Jermn (Golemu Reku) koja izvire
na Bukovoj Glavi, povrh sela Vlasine i koja tece
kroza Ziiepo|e i Trn. M. D. Milicevic, ki'a|. srb. 7.
Ove dve vode (izvori rijeke Veternice) sastanu
se vise Golemog Sela, i odatle se zovu ,GolGma
Eeka'. 9. Devica ili Golema Eeka koja izvire
u planini Devici, . . . prelazi u Tursku, pa se
posle uliva u Moravu pod imenom ,Toponica'
(vidi djevica, h)). srb. 828.
GOLEME BIFKVE,,/. i)?. mjcsto u Srbiji u
okrugu knezevackom. Niva u Golemim Bukvama.
Sr. nov. 1875. 657.
GOLEME NIVE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu,
knezevackom. Niva u Goleme Nive. Sr. nov.
1874. 442.
GOLEMI BEIJEG, m. mjesto u Srbiji u okrugu
crnorijeckom. Vinograd u Golemom Bregu. Sr.
nov. 1867. 630.
GOLEMI KAMEN, m. vrh na Sulioj Planini
u Srbiji u okrugu pirotskom. M. D. Milicevic,
kraj. srb. 169.
GOLEMI KLADENAC, m. mjesto u Srbiji u
okrugu knezevackom. Livada u Golemi Kladonac.
Sr. nov. 1866. 355.
GOLEMI MOST, m. mjesto u Pirotu u Srbiji.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 226.
GOLEMINA, /. osobina onoga sto je golemo,
vidi velicina. — xviii vijeka. Goleminu kto mozet
skazati, niti moze proci ni kraja viditi. Glasn.
31, 305. (1704). Tolika je goloraina i visina. 306.
GOLEMI VRH, m. vis u Srbiji u okrugu alcksi-
nackom. M. D. Milicevic, srb. 776.
GOLEMJ^AHAN, golem|ahna, adj. dem. golem.
— Sa)no u Stulicevu rjecniku (golemjahan) gdje
ima i golomjasan (golemjasan) s istijem znacenem.
GOLEM^ASAN, golemjasna, adj. vidi gole-
mjahan.
GOLEMO BARJE, m. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Livada u Golemo Barjo. Sr. nov.
1866. 355.
GOLEMO^ BEANISTE, n. mjesto u Srbiji u
okrugu knezevackom. Niva u Golemo Branisto.
Sr. liov. 1866. 355.
GOLEMO BUCJE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Niva ii Golemo Bucje. Sr. nov.
1866. 355.
GOLEMO CEEJE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Niva u Golemom Cerju. Sr. nov.
1S70. 37.
GOLEMO SELO, n. selo u Srbiji u okrugu
vranskom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 303.
GOLEMOSTASAN, golemostasna, adj. golema
stasa. — Samo u Stulicevu rjecniku (v. veliko-
stasan).
GOLEMOVIO, m. prezime. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Golemovicb).
1463 nmre u Jezevii kont Sereza Olivert Gole-
movict. Okaz. pam. saf. 81. Pa do nega Gole-
movic-Duru. Nar. jajes. vuk. 2, 482.
GOLENICA, vidi gojenica.
GOLENIC, m. pustara u Slavoniji u podzu-
paniji virovitickoj. Pregled. 111.
GOLENITI SE, golenim so, impf. biti go. na
Bijcci. F. Pilopic.
GOLE FhANlNE, f. 1)1 brda u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Glasn. 43, 264.
GOLEE, JH. samo u Bjelostjencevu rjecniku
(goler, kolarin ,co]lare') i u Jambresicevu (,col-
lare'). — Mijec romanska.
GOLESAC, m. neka bijka, Lychnis dioica L.
(M. Vodopic). Golesac veli, Lychnis dioica L.
(Visiani). B. Sulek, im. 93. — isporedi golesak.
GOLESAK, m. vidi golesac. Golesak (Better),
V. golesac. Golesak veli, 1. Melandrium jjra-
tense Eoehl ; 2. Lychnis dioica p L. (Visiani). B.
Sulek, im. 93.
GOLES, golesa, m. ime mjestima. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem oblicima, osim nom.
i ace. sing., i voc. Golesu. — U nase vrijeme i
■u Vukovu rjecniku (u pjesmi, nekaka planina).
a) planina u Kosovu. u, narodnijem pjesmama
?iasega vremena. Dokle dode u Prizrena grada;
ali care vojsku podigao i posao niz vodu Bistrlcu,
sustize ga bane Milutine na onome Gnloiu pla-
nini. Nar. pjcs. vuk. 2, 170. u drugijcm se pje-
smama zove Golec (koje vidi). — b) u narodnijem
pjesmama nasega vremena Ytekakva planina, kao
da je u Ugarskoj. Hajde, vrance, na vodu Tru-
tinu; kad izides u po}e Mezevo, zivo predi u
Golos planinu, pricekaj mo malo u Golesu. Nar.
pjes. vuk. 601. — c) Goles-planina, vrh na Suhoj
Planini u Srbiji u okrugu pirotskom. M. D. Mi-
licevic, kraj. srb. 169. — d) granicna straza u
Srbiji u okrugu vranskom. Goles (preslajj). M.
D. Milicevic, kraj. srb. 271. — e) selo u Bosni
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 172.
GOLESAK, m. Lychnis coeli rosa L., neka
bijka, isporedi golosak i golesac. — U Sulekovu
imeniku. Golosak, golisak, rus. ro.iMun. (Salvia
nutans), cos. holousek (Gymnogramma), Lychnis
coeli rosa L. (Vukasovic). 93.
GOLESE
252
GOLIC, c.
GOLESE, /. pi. sclo « hrvaisko-slavonnJcoj Ira-
jini u olcrugu (jradislcom. Eazdije]. kr. 12.
GOLESI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni
u olcrugu hanoluchom. Statist, bosn. 72. — h)
sclo u hrvatslcoj Icrajini u okrugic ogulinslco-
slunslcom. Eazdijo|. kr. 10. — c) mjesto u Herce-
govini. — prije nasega vremena. Golesi (Her-
cegovina). S. Novakovic, pom. 130.
GOLESIC, m.prczime. — Unase vrijeinc. Schom.
zagr. 1875. 261.
GOLESNICA, /. ime mjestima. a) sclo u Bosni
u olcrugu travniekom. Statist, bosn. 212. — h)
selo u Srbiji u okrugu aleksinackom. K. Jova-
novic 94.
GOLESNICIvI , adj. koji xiripnda Golesnici.
Golesnicka (karaula). M. D. Milicovic, srb. 725.
1. GOLET, /. mjesto golo (vidi go, 1, c, i)),
,, osobito na gori. — Akc. se mijena u loc. sing.
\^' gol^ti, u gen. 2)1. goldti, u dat., instr., loc. pi.
goletima. — Od xvii vijeka, a izmedu rjccnika
u Bclinii (,rupGs' 635'''; ,tGri-a nuda' 729'j), u Stii-
licevH (,luogo de' sassi nudi e alpestri' ,saxosus',
snbst.), to Vtikoiiii (,kalLlG gcbirgsgogoiid' ,inoiis
axboribus desti tutus'). Sred piistoSno sej goleti.
i*vj 'G. Palmotic 1, 17. Pusto sred goleti gladne kune
^ setaju se. I. Dordic, uzd. 185. (Suvia) bila bi
golot i jDUstos. V. Bogisic, zbor. 400. — U je-
dnom priwjeru xviii vijeka moie hiii da je ptisae
mislio na golocu, goloiinu: Strah i golet, glad i
zima. I. Dordic, uzd. 4.
2. GOLET, /. golijcn. — U Stulicevu rjccniku:
,tibia' s dodatkom da dolazi t( Balmotica (?). —
nepouzdano.
GOLETAN, gulotna, adj. go (vidi go, 1, c, i)),
kao golet. — U nase vrijcme i u Vukovu rjcv-
niku: ,kahl (obiie biiume)' ,calvus'. Na visoku
brdu goletnomo. Nar. pjcs. vuk. 4, 171. Ni trna
ni grma. (Kad so lioce za kakvu zemju da kazo
da je golofciia). Nar. posl. vuk. 224. Po ravni,
osobito po goletiiijom mjestima vrlo su kuco
rdave. Vuk, ziv. 248. — I ti imenu nekoga mjesta:
Goletiia pojana, u Srbiji u okrugu biogradskom
u vracarskom srezu. Glasn. 19, 130.
GOLI BRIJEG, m. ime mjestima. a) seoce u
Hrvatslcoj u podzupaniji zagrebackoj. (kajkavski)
Golibrog. Proglod. 21. — b) mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom u vracarskom srczu. Glasu.
19, 136. — c) mjesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. Vinograd u Goloia Brogu. Sr. nov.
1873. 479.
1. GOLIGA, /. I'lesto golo zenskoga roda, all
samo s osobiiijem znaccnima. — Akc. se mijena
u gen. 2)1. golica.
a. djeoojica, vidi golac, a. — Po sjcvcrozapad-
nijcm krajevima (F. Afric, I. Milcetic), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (vidi kod golac).
b. golo zensko dijete (u salt, isi)orcdi 2. goli-
ciua). — U nase vrijemc u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
c. Ammopleurops lacteus Bp., ncka riba. — U
S2)lctu. D. Ivolombatovic, pose. 20. G. L. Pabcr
217.
d. vrsta jjsenjcc, « koje na Jclasu nema osja.
— U nase vrijcme i u Stulicevu rjccniku (,fru-
mentmu spicis muticis'). Golica, Triticum hiber-
iium L. (Tozaski poucito], Stulli), kolbomvoizon.
B. Sulok, im. 93.
o. rrsia kruSke, brcskve, kajsijc glatke Icozice.
— JJ Sulrkova imcniku. Golica, suvrst krusko
glatko kozicc (Salijar): suvrst glalko broskvo (u
Zagrobu); suvrst kajsijo (u Zagorju). 93.
f. gola zemja. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Na liumku golice zem|e. M. Paviinovic,
razl. sj)is. 65.
g. papir goli nenapisani. J. Grupkovic.
2. GOLICA, /. Icutica, ujyrav pinn izduben. —
U scezi ill s tal galea, galija, Hi s tal. goletta,
2)oveca lada s jcdnom katarkom. — U rjecni-
cima: u Mikalinu (golica, jjlav ,sanolo, gondo-
liua' jlinter'), «{ i'eZtJUf (,barca, tutta d' uu pezzo,
di tronco scavato' .monoxilus linter' 129''), u
Voltigijinu (,barchotta, d' un tronco solo scavato'
jschifflein, trog'), u Stulicevu (,goudolina, barca
tutta d' uii pezzo di tronco scavata' ,lintor').
3. GOLICA, /. maloni kablic, kojijem so crpe
voda i iz kojoga se pije. drzak mu je duga du(a
od ostalijch. na Bijeci. F. Pilepic. — Ako nije
ista rijec sto 2. golica, bice sroclno s golar.
GOLICANE, ??. djelo kojijem se golica. — U
Vukovu rjecnika.
GOLICAT, adj. vidi golcat. — JVa Jjaslocu.
P. Budmani.
GOLICATI, golicani, impif. vidi galicati. — • U
Vukovu rjccniku. — U jeihioj je zagoneci in-acs.
goliccm: Ujac iijnu golico, oiia mu so kikoce.
odgo)iet(aj: vrata i zujica. Nar. zag. nov. 23.
GOLICE, /. 2>^- '"*c mjestima. a) karaula u
Srbiji u okrugu cacanskom. M. D. Milicevic, srb.
724. — b) mjesto u Staroj Srbiji. Eat. 94. 95.
GOLICNUTI, golicnem, jj/. golicati. — U nase
vrijcme. Ja bill pored mrtva naj slade zaspao:
barom znam da me ne bi ni golicnuo. M. D.
Milicovic, let. vec. 304.
GOLIC, m. uDaniciccvu rjccniku: ,Golicb',
sclo 11 Gorskoj Zupi koje jo kra) Stefan Prvo-
vjoncaui dao Zici (Mon. scrb". 12 god. 1222—1228).
1, 21().
GOLICEVIC, m.pivezime. — U narodnoj 2vcsmi
crnogorskoj nasega vremena. Priskocila dva Go-
licovica. Ogled, sr. 245.
1. GOLICINA, /. vidi 1. golica, a. u Isfri. K.
Kulisic. po kvarnerslcijcm oiocima. 1. Milcetic.
2. GOLICINA, /. kao augm. go Hi golica, kaze
se u sali golu djetetu. ,Sto cinis, golicino? sto
no lozes?' « nase vrijcme « Dubrovniku. P. Bud-
mani.
GOLICKO, n. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. Golicbko. S. Novakovic, pom. 130.
GOLIC, golica, m. xiprav onaj koji je go (ispo-
redi golac), ali dolazi s osobitijcm znaccnima.
— Akc. kcdci je it, gen. tnki je u ostalijcm padc-
zimn, osi)n nom. sing, i vac, golicu, golici ; s Yie-
kijem znaccnima ima drugi akccnat. — Po na-
stavku ic vidi se da je demi)iutii\
a. go covjek, kaze se s lyrezirancm o siromahu
(vidi go, 1, b). — U nase vrijcme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (golic, gojo ,der nackto' ,nuduS').
Udri pice na golice! Nar. posl. vuk. 328. No
bojto se sto vama kojekakvi goli6i prijeto. Go-
liibica. 5, 135. (1805). Da nije nas sto golica, po
tebi, ccstiti paso, i po barskoj drzavi, Spic bi
Pastrovi6i joduo jutro do rucka sprzili. S. !^u-
bisa, prip. 167.
b. covjek bez brade, o djcticu (vidi golac, a) i
o odraslom covjelcu (vidi coso). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (grijcskom golic
i golic ,imborbo' ,unbartig'). Tko bi nas vidio
oba d^a golico ovako boz brado, roko bi: djoca
su. M. Drzic 405.
c. (jolic i Golic, prczime. — Od xvi vijeka.
Sudac Golic. Hon. croat. 6. (1325). Mijailo Golic.
Eat. 107.
GOLIC, d.
253
1. GOLIJEN
d. vidi golac, b, i ^olis. — U Stiilicevu rjec-
niku (v. g'olis), i it SuleJcovu: ,nackter vogel;
nestling-'.
G. vidi golac.h. — U Belinu rjeaiiku: ,lumaea
senza guscio' ,limax' 445'^.
f.^ golic, vrst rana gola bajanca u Dalmaciji.
B. Sulek, im. 484.
g. Golic, blizu Bruvna vrh, u nemu vele da
ima mnogo zakopana blaga, a za cijelo su lieki
u prvoj polovini ovoga vijeka ulazili u taj vrh,
da odnesu blago. M. Medic.
GOLICI, m. pi. selo u Bosni u olcrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 160.
GOLICIC, m. prezime. — U nase vrijeme. An-
drija Golicic. Kat. 177.
GOLIDA, /. maleni drveni sud u koji se ovce
muzu, ill se iz liega pije. — U hrvatsJcom pri-
morju. F. Afric. — Badi postana vidi golar.
GOLIDICA, /. dem. golida. — U hrvatskom
primorju. F. Afric.
GOLIDIJEL, m. mjesto u Srbiji u oJcrttgit crno-
rijeckom. IS^iva u Golidelu. Sr. nov. 1872. 395.
GOLIHOVO, n. u Danicicevii rjecniku: meda
je ,KlbcevisteniL' isla ,pntemi. koji grede uz Go-
lihovo pravo u Banane' (Glasn. 15, 285 god.
1348?). .3, 577.
GOLI HUMI, m. pi. u Danicicevii rjecniku:
jGolii Hlbmi', zabjel selu Brijezima (Glasn. 298
god. 1348?). 3, 577.
1. GOLIJA, /. vidi 1. galija. — Od prvijch
vremena do xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevii {•/cdsa ,triremis'). Vt vrLzyht golijahi..
Domentijan^' 181. Goliju jDOslasmo ti Stari (?)
Gradi>. Spom. sr. 1, 38. (1402). Nesmo na vasu
potrebu postedili i golije i brigentine nase. 1, 113.
(1412). Otrinu golije po moru. Pril. jag. ark.
9, 126. (1468). Jer se bez posluha ni u istoj go-
liji zivjeti ne moze. B. Gradic, djev. 130. Vsaka
golija velika bise, sest sat |udi vlisti va liu mo-
gase. Aleks. jag. star. 3, 246.
2. GOLIJA, /. ime planinama. — Postaje po
svoj prilici od go (isporedi i 3. golija). — Iz
medii rjecnika u Vukovu (1. planina u Srbiji. 2.
planina u Hercegovini) i u Danicicevii (planina
II Hercegovini). a) planina u Hercegovini. Izgi-
bose Srfcb]i na Goliju 1688. Okaz. pam. saf. 87.
Ja sam cula de govore }udi o Gatackom pojn
sirokome, oko neg' su velike planine: jedno Eavno,
a drugo Cemerno, a trece je Golija planina. Nar.
pjes. vuk. 3, 474. Pod Goliju u Dugu krvavu.
4, 381. — b) planina (^ Srbiji u olcrugu uzickom.
Golija, planina, 7 sata na jugoistok od Ivaiiice.
M. D. Miliievic, srb. 607. Zemja u Goliji. Sr.
nov. 1873. 1003.
3. GOLIJA, /. II jednoga pi>ica naSega vremena
kao da znaci mjesto ravno i golo. Na noge se!
bu|ugbasa viknu, nije nama ovdje docekana, da
spanemo na goliju ravnu, gdje se vidi koliko je
Vlaha. Osvetn. 2, 57. Nijo rodne zemje za orana,
nit' tratine za izpasix blagu, i nase je po golijam
blago. 5, 23.
4. GOLIJA, m. vidi Golijat, tal. Golia. — Od
XVI vijeka. David piudobite]. strasnoga Golije.
A. Gucetic, roz. mar. 228. Imahu krvnika zi-
ganta Goliju. D. Barakovic, jar. 52. Da se budo
David prikucio Goliji, bio bi umro. M. Eaduic
307a. 'pi^ David, da slomijes gorostasnoga Go-
liju? A. Kalic 438.
GOLIJAGI, m. pi. ime mjestu. — Frije naSega
vremena, S. Novakovic, pom. 130.
GOLIJAD, m. vidi Golijat. — Najednom mjestu
XVI vijeka. Kad silna Golijada David jo pridobil.
S. Mencetic 327.
^ GOLIJANIN, m. covjek ispod Golije (vidi 2.
Golija, a)). — jjZ. Golijani. — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku. Ti pokupi mlade Golijane,
da me pratis kroz Dugu krvavu. Nar. pies. vuk.
4, 385.
GOLIJAT , m. ime Filisteju divu u soetom
pismu, jevr. Goliat, grc. ru).ncd; lat. Goliath. —
isporedi Golijad, Golija. — Upotrebjava se i kao
div uopce. — Od xvin vijeka (ali vidi i Goli-
jatov), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,Go-
liatus') i u Jambresicevu (,gigas'). Niti mane
junastA'o ucini David suprot onoj strasnoj kuli
zivoj, velim, suprot Golijatu. F. Lastric, test.
20a. O! mnogog' ti Golijata babo s bisni nogu
skinu. V. Doseu 35i> — 36^. Jak kodi Golijat. Nar.
prip. mikul. 108. I izide iz okola Filistejskoga
jedan zatocnik po imenu Golijat iz Gata, visok
sest lakata i ped. D. Danicic, Isam. 17, 4.
GOLIJATOV, adj. koji pripada Golijatu. —
Od XVII vijeka. Od ruke Golijatove. B. Kasic,
rit. 121.
GOLIJATSKI, adj. koji pripada Golijatu. —
XVIII vijeka. Svu je vojsku glavom iiaditio, va}a
da je roda gol'jatskoga. And. Kacic, razg. 232'i.
GOLIJEMAN, golijemna, adj. vidi golem. —
Bijec je stara, isporedi stslov. golembm,. ije-
stoji po jiiznom govorii mj. negdasnega e, koje
se nije svagda (vidi goleman) promijenilo na o
kod ovoga oblika. — Samo u narodnijem pje-
smama nasega vremena, i to uz blago u sredi'iem
rodu. — Po govoru vecine stokavaca mn moze
se i promijeniti na vn. — U Vukovu rjecniku:
golijevno blago, golijemno blago ,so viel als' go-
lemo, ,gross'' ,ingens' s dodatkom da je stajaca
rijec i s primjerima iz narodnijeh pjesama: I
pronose golijevno blago. — Al' t' jo malo goli-
jemna blaga? (Nar. pjes. vuk. 2, 181).
1. GOLIJEN, /. tibia, u cejadeta prcdna kost
od kojena do gleh'ia; ali opet moze cesto zna-
citi i: noga od ko]ena do glezna. ije- stoji
po juznom govoru mj. negdasnega e; u istocnom
govoru glasi golen, u zapadnom g.'illn. — Akc.
se mijena u loc. sing, golijeni (golini, golini), u
gen. pi. golijeni (goleni, golini), u dat., instr.,
loc. pi. golijenima (golenima, golinima). — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. golent, rus. ro-
.lenb, ces. holeii, po}. goleii. — 3Ioze biti da po-
staje od go (vaja da po tome sto sprijeda nije
pokrivena mesom nego samom kozom). — Gdje-
gdje se nalazi i muskoga i srednega roda (vidi
2. golijon i golijeno) ; ovdje su i primjeri u ko-
jima se ne moze znati za rod. — If naj starijem
pritujeru (Bernardinovu) cudnovat je oblik no-
minativa mnoz. golino kao da je nom. sing, go-
lijena; premda stoji ne samo u prvom nego i u
drugom i u trecem izdanu, bice stamparska po-
greska; u istom su primjeru ace. i gen.pl. golini
i golinij. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,go-
lyen' ,crus'), u 3Iika(inu (golijon, gnat ,crus', ali
vidi i kod 2. golijen), u Belinu (,crus' 337'^), 7i
Bjelostjencevu (golen, noga od kolena do glezna
,crus'), u Jambresicevu (golen ,crus'), u Voltigi-
jinu (,gamba' ,fiissbein'), u Stulicevu (,crus'), u
Vukovu (,das schionbein' ,tibia'). Zudiji uzmo-
lise Pilata, da bi jim se goline pribilo . . . Naj
prvomu stanovito pribiso golini i drugomu . . .
Tada ne pribise golinij negovih. Bernardin 89.
joaun. 19, 31 — 33. Golini pribi§e razbojnikom
obim. M. Marulic 189. Ufiiniso liim prebiti go-
1. GOLIJEN
254
GOLITI
loni. Koi-izm. 97'>. Otece mii desiia golin. A.
Kanizlio, bogo|ubu. 440. Skrse onijom raspet-
nicim golijoni. S. Rosa IGl^. Zacudio se prebi-
JGUoj golijeni! (Kaze se radi uroka kad se coek
cemu zacudi). Nar. posl. vuk. 87. Hoces dobro?
Necii! Hoces zlo? Objerucki! — Sad sviraj u
golijen. Nar. posl. stoj. 224. Oguli desnu nogu
s golijeni do |esice. S. l^ubisa, prip. 91.
2. GOLIJEN, m. vidi 1. golijen. — U dva pisca
XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
\inu: meso od golijena, od gnata ,sura' 113^, i
u StuUcevu s dodatkom da dolazi u GunduUca (?).
Da prebiju noge i goline raspetim. B. Kasic,
is. 71. Da bi se prebili golini nih. rit. 180. Nisu
pribili negove goline. I. Velikanovic, uput. 1, G2.
GOLIJENAK, golijenka, m. a) dem. 2. golijen.
— u Belinii rjecnikii (crusculum' 3371') i u titu-
licevii (jcrusculum'). — • b) vidi golijenka. — u
Voltigijinii rjecniku (,gambiera, gambale, arma-
tura di gamba' ,beinharnisch').
GOLIJENCAC, golijencca, m. dem. golijenak.
— U StuUcevu rjecniku (,crusculum'). — slabo
pouzdano.
GOLIJENCIC, m. dem. golijenak. — Samo u
StuUcevu rjecniku (,crusculum').
^ GOLIJENCINA, /. au(/m. golijen. — V StuU-
cevu rjecniku (,ingens crus'). — ncpouzdano.
GOLIJENKA, /. ocrea, oklop sto hrani goUjcn.
— U BcUnu rjecniku (,ganibiera, gambale' ,tibiale'
357^) i u StuUcevu (,gambiera, armatura di gamba'
jtibiale').
GOLIJENO, n. vidi 1. golijen. — U BeUnu
rjecniku (,crus' 337^), u VoUigijinu (kod golijen),
u StuUcevu.
GOLIJENSKI, adj. koji pripada goUjeni iU
goUjenima. — Samo u StuUcevu rjecniku (,ad
crus spectans').
GOLIJESTICA, /. selo u Bosni hUzu Osova.
Golijescica. Scliem. bosn. 1864. 59.
GOLIJINSKI, adj. koji pripada GoUji (vidi
2. Golija, a)). — TJ narodnoj pjesmi nasega vre-
mena (pisaiio Golinski). S Golinskoga po|a sii-o-
koga. Ogled, sr. 152.
GOLIJSKI, adj. koji pripada GoUji (vidi 2.
Golija, h)). Oba se (dva izvora rijeke Morave)
sastaju u jedno korito pod planinom Golijom, a
odatle do pod selo Jasenovicu zovu se ,Goliska
Eeka'. M. D. Milicevic, srb. 580.
GOLIK, m. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
dionickoj. Progled. 11.
GOLILO, n. vidi golotina. — Najednom mjestu
XVIII vijeka. Lazara ki bi u gladu i golilu s ne-
milo§ce bogatoga. J. Kavanin 518^.
1. GOLIN A, /. vidi golotina i goloca (ovo i
radi akcenta). — xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu, u VoUigijinu, u StuUcevu. Cica
koga trpi§ tu golinu? F. Vrancic, ziv. 105. Da
nasih otac golinu bilim ruliom odije. 22. U zimi,
golini, u mukah i trudih. A. Georgicoo, nasi.
34. Lazar nosi ovi kri2, to jest potribo od glada,
goline, uboStva i nemo6i. I. An6i6, vrat. 18G.
2. GOLINA, /. ime nijestima u Srhiji. a) vis
u knezevaikom okrugu. Glasn. 19, 297. — b) u
okrugu smederevskom. Livada u Golini. Sr. nov.
1873. 7G3.
GOLINCI, Golinaca, m. pi. selo u Slavoniji u
jiod^upaniji osijeckoj. Preglod. 101.
1. GOLINA, /. vidi golotina. — U dva pisca
xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Vranciccvu (,uu-
ditas'). Kozico kozlicove obast)'i rukam negovim
i vrata goliiiu obvi. I. Bandulavic 47''. gon. 27, IG.
Goliihi pokriti. A. Goorgiceo, nasi. .354.
2. GOLINA,/. selo u hrvatskoj krajini u okrugu
banskom. Eazdijej. kr. 12.
GOLINEVO, n. selo u Bosni u okrugu iriir-
nickom.. Statist, bosn. 204.
GOLI OGLAVAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Golom Oglavku. Sr. nov.
1875. 799.
GOLIS, golisa, m. uprav onaj koji je go, ali
dolazi s osobitijem znacenima. — Akc. kaki je
u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing., i voc. golisu, golisi.
a. uopce koji je bez dlaka (o cejadetu i o zivo-
tini?). ■ — U Belinu rjecniku: ,spelato, senza peli"
,glaber' G97a.
b. mladic jos bez brade. — U jednoga pisca
xvii vijeka i u Belinu rjecniku: ,chi ancora non
ha barba' ,imberbis' 128l>. Pokle konusnico golis
mlad ostavih. I. T. Mrnavic, osm. 142.
c. vidi golic, a. — Od xviii vijeka. A u grad
zlotvor ki obsijeda, znan bi golis, zapovijeda.
J. Kavanin 66^. To su ti sve golisi, dopuzi. M.
Pavlinovic, razl. spis. 310. Jer svrvili sisi i go-
lisi. Osvetn. 6, 79.
d. vidi golac, b. — U ^likajinu rjecniku (ptic
bez i^erja) i u StuUcevu (iz Mikajina).
e. Gramniitis Sw., vrsta paprati. Flora croat.
1307.
f. ime mjestima. a) brdo u Lovcenu. — m Vu-
kovu rjecniku. — b) karaula u okrugu cacanskom
u Srbiji. M. D. Milicevic, srb. 725.
GOLISA, /. u narodnoj poslovici nasega vre-
mena: golo (siromasno) cejade? gola (bez dlaka)
zivotina? Podigle se susa i golisa, kuka i mo-
tika. Nar. posl. stoj. 194.
GOLISAK, vidi golesak.
GOLISAN, u zagoneci, kao da je di,m. go. ne
zna se jeli supstantiv ili adjektiv. Moj otac go-
lisan (bardak). Nar. zag. nov. 5. "
GOLISAV, adj. dem. go. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,nackt' ,nudus', cf.
go). Miihamed . . . golisav (siromasa)i?) tumara
po buzaei ada. J. Eajic, boj. 9. Ja sam golisav
bez brade. 121. Ne zabavjaju tezaci ranoj rucko-
nosi, nego golisavoj (jadnoj, siromamoj) corbi.
Nar. posl. stoj. 49.
GOLISAVAC, golisavca, m. golo (golisavo),
siromasno dijete. — U narodnoj poslovici nasega
vremena. Golisavci bide poletarci. (Kaze se o
siromasnoj djeci, koja odrastavsi, ako su vrijedna
i vojana, niogu stedi imane, dostojanstvo, Cast
i slavu). Nar. posl. stoj. 72.
GOLISEVO, n. u DaniciceiHi rjecniku: Od ce-
tiri ujanika sto ili je Stefan Nemaiia dao Hilan-
daru jedan jo bio ,u Goli§eve' (Men. serb. 6 god.
1198—1199). 1, 216.
GOLISNAD, /. coll. golici, djeca gola, sii-o-
mascad. J. Grupkovic.
GOLISTE, n. nijesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. Nivu u Golistu. Sr. nov. 1875. 332.
GOLITI, g61iin, impf. nudare, diniti da sto
(objekat) bude golo. — Od xvii vijeka (vidi b))
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (golim, gola
ali naga cinim, izla^im ,nudo, doniido, nudum
facio') i u StuUcevu (.nudare, denudaro, spoliare').
a) uopce. — u primjcrima je rejicksivno Hi pa-
sivno. Drugih zila kojo idu doli uek s' od zemlo
uijodna no guli. J. S. Kejkovid 258. List opada
//
V
r'Y\
/
GOLITI
255
GOLOCA
i goli so di'vo. 372. Eno kulce i gojono ruko.
Osvetn. G, 24. — h) hriiati (vidi go, 1, c, e)).
— i< iusca Ancica. T. Mare tic.
GOLI VIS, m. ■<uma u Srbiji u ohriuju uiickom.
1^. V. Stojaiiovic.
GOLI VEH. Hi. inie mjestima. a) u Ilrvatslcoj.
aa) tri seoca u jiodzupaniji karlovackoj. Pregied.
27. 28. 29. — bb) dva seoca u i:)odh(paniji jastre-
barskoj. 34. 36. — cc) seoce n podzKpaniji kri-
zevackoj. 69. — b) brdo u Srbiji. aa) u okrugu
knesevackom. Glasn. 19, 299. — bb) xi okrugu
crnorijeckom. M. D. Milicevic, srb. 871.
GOLKLAS, m. ime musko i prezivie. — xiv
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Goli.klasb). Dedt
imt Golbklast. Dec. hris. 23. 91. Izt Livadija
Petrt Goliklast. Mon. serb. 264. (1389—1405).
GOLNIGA, /. selu Bani blizii titipa (vidi baiia,
8, i)) isla je meda nadt. Oblesevo u Golnicu
(grijeskom Ugolnicu). Glasn. 24, 269. (1388).
GOLOBAT, m. vrelo u Lici. J. Bogdanovic.
~" GOLOBOCKI , adj. koji pripada Goloboku.
Golobocka (opstina). K. Jovanovic 149.
GOLOBOK, m. selo u Srbiji u okrugu smede-
revskom. K. Jovanovic 149.
GOLOBOS, adj. slozeno : go i bos, ali ne znam,
znaci li: go i bos, Hi samo bos. — U narodnoj
pjesmi istarskoj nasega vremena. Vec imase do
devet divojak: jedna bise brez svilnoga pasa,
druga mu je golobosa bila, treta mu je vodu
donasala. Nar. pjes. istr. 1, 42.
GOLOBRACAC, golobracca, m. dem. golobradac.
— U Stulicevu rjecniku (golobradcac). — slabo
pouzdano.
GOLOBEACE, golobraceta, n. golobrado momce,
uprav deminutiv. — Postaje od golobrad na-
stavkom ic-^t; d ispred c ispada. — U nase
vrijeme. Mlado momce golobrace. Nar. X-ijes. vuk,
kovc. 89. Momce golobrace. B. Musicki.
GOLOBRACIC, m. dem. golobradac. — U Stii-
licevu rjecniku (golobradcic).
GOLOBRAD, adj. imberbis, gole brade (vidi
brada, 2), bez brade (vidi brada, 1), kaze se samo
0 mladic'u kome jos nije iznikla brada. — Od xv
vijeka, i u svijem rjecnicima, osim Daniciceva.
Evo sam golobrad u naj lip|u mladost. M. Ma-
rulic 151. Ne oca ja vidiii mlada, golobrada. H.
Lucie 256. Dite mlado, jos buduci golobrado.
D. Barakovic, jar. 69. Onda po zlu jur svit radi,
kad su sudci golobradi. P. Vitezovic, cvit. 109.
Jos buduci dite mlado u obrazu golobrado. S.
Margitic, ispov. 155. On svakoga na mejdan
zovise, al' mu niko izac ne smidase, nego jedno
momce golobrado. And. Kacic, razg. 85=^. Necu
stara ni bradata, vece mlada golobrada. Nar.
pjes. vuk. 1, 295. Da ne |ubim bradata junaka,
vec junaka mlada golobrada. 2, 337. I poskoci
dete golobrado. Nar. pjes. istr. 2, 70.
GOLOBRADAC, golobraca, m. vidi golobra-
dica. — U Belinu rjecniku 292^ i u Stulicevu;
u nase vrijeme u Siilekovu : ,gauch ; glattbart'.
GOLOBRADAN, golobradna, adj. vidi golo-
brad. — Samo u Stulicevu rjecniku.
GOLOBRADAST, adj. vidi golobrad. — U
nase vrijeme i ti Vukovu rjecniku. Tu no ima
nijednog junaka, osim jodnog crna Bugarina^, i
to mlado jos golobradasto. Nar. pjes. vuk. 2, 153.
GOLOBRADIOA, m. golobrad mladic. — ispo-
redi golobradac. — U Vukovu rjecniku.
GOLOBRAZ, adj. u Stulicevu rjecniku : v. golo-
brad. — nepouzdano.
GOLOBRCI, Golobrdaca, m. pi. ime dvjcma seo-
cima u Slavoniji u podzupaniji porjeskoj. Preglod.
90. 93.
GOLOBRCE, golobrceta, n. golobrko momce,
isporedi golobrace. — U nase vrijeme. Momro
mlado golobrce. Pjev. crn. 218''. To doculo momco
golobrce. (Nar. pjes.) A. Ostojic.
GOLO BRDO, n. ime mjestima. a) blizu Pri-
zrena. — xiv vijeka. — « Danicicevu rjecniku:
,Golo Brtdo', blizu sola Straznika: ,ulijaniku na
Slatine' isla je meda ,otE. Straznika u Golo Bri.do
. . . ott Gologa Brbda po delu do patkovtskoga
brtda' (Glasn. 15, 283 god. 1348?). 3, 577. ~'b)
tri sela u Bosni: jedno u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 126; druga dva u okrugu trav-
nickom. 180. 198. — c) selo u Slavoniji u pod-
zupaniji pozeskoj. Pregied. 91. — d) nekolika
mjesta u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom. Glasn.
19, 137. Niva u Golom Brdu. Sr. nov. 1863. 200.
— bb) u okrugu kragujevackom. Sr. nov. 1872. 136.
1873. 3. — cc) u okrugu pozarevackom. 1866. 615.
— dd) u okrugu smederevskom. 1861. 113.
GOLOBRDE, n. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 228.
GOLOBRIJA, /. (corda) koja brije do gola.
— U jednoga pisca nasega vremena. Golobrijo
sijevnuso corde. Osvetn. 2, 119.
GOLOBRK, adj. bez brka (u jedinom primjeru
0 staru covjeku). isporedi golobrkat. — • TJ jednoga
pisca nasega vremena. Bio kao ovca, golobrk,
a pale mu cupine niz ramena. S. ]^ubisa, prip.
132.
GOLOBRKAT, adj. vidi golobrk (o ml adieu
jos bez brka). — TJ nase vrijeme. Tu dolazi mlado
momce golobrkato. Nar. pjes. here. vuk. 246.
GOLOCIJEVKA, /. puska gole cijevi. — U
nase vrijeme. Cist kao flinta. (Goo, siromali. Vaja
da se ovde misli na pusku ,golocijevku'). Nar.
posl. vuk. 348. Golocivka, puska neopasana, ci-
jevi ne prekrivene oklopom. M. Pavlinovic.
GOLOCEK, m. Leonlodon taraxacum L., divja
zucenica, maslacak. K. Crnogorac, bot. 85.
GOLO CELO, n. dva sela u Srbiji. a) u okrugu
kragujevackom. K. Jovanovic 118. — b) u okrugu
sabackom. 177.
GOLOCELSKI, adj. koji pripada Golom delu.
Golocelska (opstina). K. Jovanovic 118.
G0L6ce:^ANIN, m. covjek iz Gologa Vela. —
plur. Gol6ce|ani. Podmii-ili se kmetovi Gradoe-
vica i Golocejana. Glasn. ii, 1, 10. (1808).
GOLOCA, /. nuditas, stane onoga sto je golo.
— vidi golotiria. — Akc. se mijena u dat. sing.
goloci, u ace. sing, golocu, u voc. sing, goloco,
u nom., ace, voc. pi. goloce, u gen. pi. goloca.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(kod nagost), u Belinu 515b, u Stulicevu. a) s pra-
vijem, apstraktnijem zuacenem. U studeni i u
goloci. N. Ranina 35a. paul. 2cor. 11, 27. Gladom,
zejom, golocom. Nauk brn. 53. Bosocu, golocu,
glad i zedu trpjo. M. Divkovic, nauk. 19*. Taka
goloca, taka studen i taki plac. M. Jerkovic 28.
Goloca apostola. P. Radovcic, nac. 83. Isukrst
svoje apostole izkusa golocom i bosocom. S. Mar-
gitic, fal. 152. Isus na kri^u trpi stid golode.
J. Filipovic 1, 911j. Nije li podnosio zimu, vru-
dinu, glad, zedu, golodu, bosocu. F. Lastrii, ned.
204. U golodi i bosoci zazva duha paklenoga
na pomod. A. Kanizlid, utod. 67. Pogrde i go-
loda, u koju tada stavjen bi, prilikoyana su u
goloci Noovoj. E. Pavic, ogl. 22. Noga desto
§iba glad, gol'oda i potriba. V. Doson 149*. Trpim
GOLOCA
25(5
GOLOIGEA
glad i zedu, golocu i gad. M. A. Eejkovic, sabr.
G7. Siromau gladnu, zediiu koji svoj zivot ii
gladu, zedi, goloci i bosoci provodi. D. Rapic 54.
TilGsue nevo|o jesu glad, zeda, goloca, umor,
bolest, suzanstvo i smrt. B. Leakovic, gov. 138.
i u SulekovH rjecnikii: ,nacktheit'. — b) golo tijelo,
go dio tijela. I golocu od vrata zastri. Bernardin
41. gen. 27, 16. Golocu obavi. D. Barakovic,
jar. 13. AJinam golocu pokrivamo. S. Margitic,
fal. 186. Pokazati cu golocu tvoju narodom. J.
Banovac, pred. 4. S kojom bi golocu svoju pokrio.
B. Leakovic, gov. 229.
GOLOOINA, /. vidi goloca i golotina. — U
jcdnoga pisca xvii vijeka. Navlastito nas jo
smutio rasap i golocina od crikav. M. Bijan-
kovic 80.
GOLODLAK, adj. hcz diaka, go od dlaka. --
U Stulicevu rjecnikii, (,absqu6 pills'). — slaho
2)Ouzdano.
GOLOGLAV, aJj. gole glave. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,calvo, quelli, che
ha buona parte del capo senza capelli' IGQij), tt
Bjelostjencevu (v. plesiv), u Voltigijinu (,calvo,
0 testa scoperta' ,kalil, u. blosskopfig'), u Sttdi-
ceva (jdetecto capito, calvus'), n Viikovii (,mit
entblosstom haupto' ,ca2jite iiudo').
a. adj. a) capite detecto, nepokrivenc glave, hez
kape, hcz klohuka. Podoh gologlav. S. Mencetic
239. Hi jest podobno da zena gologlava Boga
moli. Anton Dalm., nov. test. 2, 39. Icor. 11, 13.
Gologlav i na obiju kolini klecec. S. Budinic,
ispr. 18. Isukrst hodi u prjeprostqj lia|inici, go-
loglav i bos. M. Divkovic, bes. 96i\ Buduci crn
vas, bosonog, gologlav. A. Vitajic, ost. 405. Ispo-
vijedamo grijehe gologlavi. J. Matovic 254. Otisla
je gologlava po ovoj suncanoj zestini. I. Veli-
kanovic, prik. 85. Ja sam moga odpratila brata,
gologlava mlada bez oglavja. Nar. jDJes. app. 261.
Izici cu mlada gologlava, gologlava, kose ras-
pletene. Nar. pjes. vuk. 1, 425. Pa ga singe
rujnim vinom sluze, i za to su gologiave slugo.
1, 607. A strazarce dolece sa straze, gologlavo
bjese, bez obuce. 4, 179. Kome vasar kapu ku-
puje, onaj gologlav ide. Nar. posl. vuk. 147. Ne
trguj s onim s kim ces se gologlav esapiti. 210.
— preneseno na crkvu (bez zvona). Eto nam zja
crkva gologlava. S. [^ubisa, prip. 191. — b) celao.
— samo u nekijcm rjecnicima.
b. adv. gologlavo, golc glave, s golom glavom.
— isporedi gologlavke. — U Belinu rjecnikii
(,col cappello in mano' ,aperto capito' 171^').
GOLOGLAVA, /. mjesto u Srhiji u okrugu
kragujcvackom. Livada u Gologlavi. Sr. nov.
1875. 111.
GOLOGLAVAC, gologlavca, m. gologlav covjek.
— U narodnoj pijcsmi iigarskijch Ilrvata, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu. Volila bi tebe cisto
gologlavca nego tvoga brata u svilnom skrjaku.
Jacke. 159.
GOLOGLAV AN, gologlavna, adj. vidi gologlav.
— U Stulicevu rjccniku.
GOLOGLAVICA,/. Taraxacum officinale Wig.,
maslacak, ])opina pogacica, pojiino gumno. u 8r-
biji u sabackom okrugu. V. M. Jovanovic. j'avor
1878. 1390. Kad s ploda opadno jiernica, izgleda
lo2a kao gola glava, za to so zovo gologlavica.
V. Arsonijovid.
GOLOGLAVITI, gologlavira, impf. u Stulicevu
rjccniku (v. iolaviti). — nepouzdano.
GOLOGLAVKA, /. a) neka psenica (ova co
biti ,vardarka' na svu priliku). u ^joskovcu. M.
Durovid. — h) pita (u varosima jaj5anak): kad
se u tepsiju metne samo jedna kora (obga, juvka)
ozgo, pa se u tu koru namece brasno zametono
s jajima, mlekom, sirom, skoru2ioni itd. i sa strane
se kr3,je.vi od podmetnute kore malo unutra po-
suvrate, a ozgo se ne metne vise nista, vec
smesa od brasna i jaja stoji gola, te otuda vajda
i jeste ,gologlavka'. u ^eskovcu. M. Durovic.
GOLOGLAVKE, adv. capito dotecto, gole glave,
s golom glavom. — isporedi gologlavo kod golo-
glav, b. — U Vukovu rjecnikii: n. p. stoji, t. j.
gologlav s dodatkom da se govori u Eisnu.
GOLOGLAV^AHAN, gologlavjahna, adj. dcm.
gologlav. — U Stulicevu rjeaiiku (gologlavjahan)
gdjc ima i gologlavjasan (gologlavjasan) s istijem
snacencm. — oboje slaho pouzdano.
GOLOGLAVJASAN, gologlav]asna, adj. vidi
gologlavjahan.
GOLOGLAVNIK, m. neko jelo zgotovjoio od
brasna, zela, sira, jaja. — U Srbiji u okrugu
knezevackom. M. D. Milicevic, srb. 856. — ispo-
redi gologlavka, b).
GOLOGLAVNOST, gologlavnosti, /. vidi golo-
glavost. — U Belinu rjccniku (gologlavnos ,cal-
vitium' 160b).
GOLOGLAVOST, gologlavosti, /. stane onoga
sto je gologlav. — isportdi gologlavnost. — U
Stulicevu rjccniku (,calvities') gdje ima i golo-
glavstvo s istijem znacenem.
GOLOGLAVOVIC, m. prezimc. — U narodnoj
pjesmi nascga vremena. Zvahu neke turske po-
glavice: sadno Bisca Ogojenovica, poprijeko Golo-
glavovica. Nar. pjes. vuk. 3, 274.
GOLOGLAVSKI, adj. koji pripada selu Goloj
Glavi. Gologiavska (opstina), K. Jovanovic 101.
GOLOGLAVSTVO, n. vidi gologlavost.
GOLOGORICA, m. vidi Gologoricanin,
GOLOGOEICANIN, m. covjek iz sela Gole Go-
rice. — 2^Z. Gologoricani. — xiir vijeka. Meju
Gologoricani. Mon. croat. 9. (1275). — U na-
rodnoj istarskoj pjesmi nasega vremena ima s isti-
jem znacenem Gologrcan(in) i Gologorica. Di-
vojcice, koga bis ubrala, bis li tola Gologrcana?
Gologrcana nikad ni jenega: Gologorice oholice.
Nar. pjes. istr. 2, 165.
GOLOGECAN(IN), w. vidi Gologoricanin.
1. GOLOGUZ, adj. nudis natibus, prostacka
rijec, kaze se u sali Hi s prezirancm o siromasnom
i dronavom ccjadetu. isporedi golotrb. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,absque
foemoralibus') , u Vukovu (,nackt am hintern'
,ano nudo' s primjerom: ,Gologuza sijovala, golo
maslo slijevala, a Radicu trop' nekakva uzjahala
gola na vratilo, pa vracala da joj se hvata dobeo
skorup). Nijosi mi sramotu donio!? neg doveo
Ture gologuzo. Pjev. crn. 318^.
2. GOLOGUZ, m. 1) brijeg u Visocici, vise
Mamca (kod donog Lapca) ; 2) brijeg viso Ce-
rovog dola u Zrmani. Na oba ova brijega nema
ni malo drvoca. M. IModic.
GOLOGUZA, /. imo nivama u ordovickom ha-
taru. M. Medi6.
GOLOGUZAC, gologusca, m. vidi gologuzan.
— U Stulicevu rjccniku.
GOLOGUZAN, gologuzana, m. gologuz covjek.
— U Vukovu rjccniku : covjek koji nema niSta
,der habenichts' ,omnium rerum inops', cf. praznov,
pangaloz, golov.
GOLOIGEA, m. if. u Vukovu rjccniku: kao
vjotronak ,dor -windboutel' ,vanus, gloriosus' s do-
datkom da sc govori u Srijema.
GOLOJAHATI
257
GOLORUK
GOLOJAHATI, golojasem, impf.jahnti va rjolu
Ttonu. — U StiiUcevii rjecnikii (,nudo equo insi-
dere') gdje ima s istijem znacenem i golojezditi.
— oboje nepouzdano.
GOLOJE, m. ime musko. — xiv vijeka. Dec.
hris. 60.
GOLOJEZDITI, goloJGzdim, ivipf. nidi golo-
jahati.
GOLOJUH, in. prezime. — TJ nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228.
GOLOK, m. vidi glavoc. — U Boci kotorskoj.
Cas. ces. muz. 1854. 185. — Va{a da mj. golook,
gola oka.
GOLOKAPICA, /. u Vukovu rjecniku: kapa
bez ikake sare kao §to nose mlade djevojcico
s dodatkom da se govori oko Sina.
GOLOKRAK, adj. nudis cruribus, golijeh noga
do kojena. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (golijeh golijeni). Boga vami, lijepe dje-
vojke! uzgrnite kose povisoko, povisoko do svi-
lena pasa, oko Hade golokrake skac'te. Nar. pjes.
iriarj. 114.
G0L0KE.il, adj. golijeh krila. — U Sulekovu
rjecniku : golokrili ,kahlflugerig'.
GOLOKUD, m. Zea mays L., kukuruz. — Po-
stane nije jasno. Danicic je mislio da je slozeno
od osnove gol (vidi go) i od tiide kud (vidi kuda).
osn. 43 ; poslije da je drugi dio osnova kod ku-
djela. kor. 232. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,granturco, sorte di formento'
.granum indicum' 356^), ic Voltigijinu, u Stidi-
cevu (jfrumentum indicum, fagopyrum'), u Vu-
kovu (s dodatkom da se govori u Duhrovniku i
u Bosni). Golokud, gi*ano indiano (u starijem
rukopisima), graiiturco (Delia Bella), formentone
(Skurla), 1. Zea mays L. (u Dubrnvniku, Vodopie);
2. Polygonum fagopyrum L. (Alscliinger). B.
Sulek, im. 93. ovo zadne znacene (hejda) nije po-
uzdano ; hiie po Stulicevu rjei^niku, gdje se ja-
macno jiod. lat. fagojjyrum misli na kukuruz.
GOLOKUDAN, golokudna, adj. koji pripada
golokudu, koji je nacinen od golokuda (n. p.
kruh). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu i u Vukovu (golokudni, vide kukuruzni).
Mosul- golokudan ,panicula fagopyri'; golokudna
kosuja, opna, opnica ,fagopyri spica'. J. StuUi,
rjec. 1, 1831'.
GOLOKUDINA, /. golokudna slama. — U Vu-
kovu rjecniku: vide kukuruzovina.
GOLOKUDNICA, /. golokudni hjeb. — U Stu-
licevu rjecniku i u Vukovu: vide kukuruznica.
GOLOKUDNISTE, n. po}e gdje se sije golokud,
mjesto gdje se hrani golokud. — U Stulicevu
rjecniku : ,ager, vel locus pro fagopyro (serendo
vel conservando)'. — slabo p)Ouzdano.
GOLOKUDNISTVO, n. vidi golokudniste. —
U Stulicevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GOLOKUR, adj. nudo pene, gnusna rijec, upo-
treh^ava se kao gologuz, ali samo o muskom. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (1818): ,ohne
hosen' ,nuda mentula'. Golokur ka2e se za fo-
vjeka bez gada. I. Pavlovic. Kad mu§ko dijete
izraste iz ko§u|ice, pa mu se vidi ,zivot', kaJe
mu se da je ,golokuro'. u Dobroselu. M. Medi(^..
GOLOLEDAC, gololeeca, m. Gymnotus, neka
riba. — U Sulekovu rjecniku : ,na(;ktriicken' ((Gy-
mnotus').
GOLOMOV, a4j. (koji pripada Golomu? ime
Golom nije potvrdeno) u Danicicevu rjecniku:
,Golomov', ,u Vincebt' je bila ,Niva Golomova'
in
koja je pripadala crkvi troskavackoj (Glasn. 13, 374
god. 1356—1367), cf. ,Golemovici.'. 1, 217.
GOLOMRAZICA, /. vrijeme kad je mraz, a
nema kise ni snijega. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Nadisasmo se hladnoga jutra, scvr-
snusmo se na golomrazici. M. P. Sapcanin 1, 106.
GOLONOG, adj. golijeh nogu, kod cega se vise
misli na golijeni, te se razlikuje od bos (ali vidi
i bos, c)) tijem sto tie znaci: bez crevaja (cizama,
papuisa, opanaka itd.), vec da pod ovinia nema
nista vunena Hi prtena (bjecava, carapa, tozluka
itd.). u rjecnicima je zlo tumaceno kao da je
isto sto bos. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (golonog, bosonog ,an3'-
podetos') i u Voltigijinu (,scalzato' ,blossfiissig').
Ako budes u svako vrime golonog odit, to jest
u ska,rpsi(h) z dva kaisa priko poplata, gole jos
giiate imaduci. P. Filipovid 33. Golonog, bez
bjecava. M. Pavlinovic.
GOLONOZITI, golono2im, ini})/. u Stulicevu
rjecniku (v. bosouoziti). — sasma nepouzdano.
GOLONA, /. vidi 2. galona. — U Stulicevu
rjecniku (,nubes opaca'). — nepouzdano.
GOLOPENDA, m. vidi golic, a i go}o (kao da
je augmentativ). — U jednoga j)isca nasega vre-
mena. Napustili na puste tomeje Arbanasi golo-
pende i tix se udomazetili. S. ^ubisa, pric. 52.
GOLOPER, m. u Sulekovu imeniku: Goloper
(oko Skradina u Dalmaciji), v. kaloper. 93.
GOLOPERKA, /. u Sulekovu imeniku: Golo-
perka, nekakva bi|ka (Sabjar). 93.
GOLOPIZD, adj. nudo cunno, (gnusna rijec),
samo u zenskom rodu, kaze se o zenskom ce^adetu,
kao golokur o muskome. — U nase vrijeme u Lici.
GOLOPRSAN, golopisna, adj. golijeh prsi. —
Najednom mjestu xvni vijeka. Tako snasa golo-
prsna. V. Dosen lOh^.
GOLOPUD, adj. golobrad (0, gole ptlti (?). —
U jednoga jnsca nasega vremena. Momak biti
saman u zabiti, a jur mako golopuda dolia i na
mrke ponikao brke. Osvetn. 4, 3.
GOLOPUZAST, adj. golobradast, cosast. — U
nase vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Golopuzast,
koji nema ni brade ni brkova: Bog te oslobodio
golopuzasta covika, i runave zene. (poslovica).
M. Pavlinovic.
1. GOLOREP, adj. gola repa. — U Stulicevu
rjecniku (,caudam nudam fereus'). — // jednoga
pisca na§ega vremena rep je s drugijem znacenem
(.nates'), isporedi gologuz. ^enske strane golo-
repe, a u ognu pobijesnile, ve6 se od coeka ne
libe. S. I^ubi.sa, pric. 51.
2. GOLOREP, m. Nardus aristata L., neka
bi{ka. B. Sulek, im. 93.
GOLOREPAC, gobWpca, m. onaj koji je gola
repa. — U Stulicevu rjeiniku.
GOLOREPK.\, /. Pagurus Bernhardus, vrsta
raka. — H Sulekoru rjecniku: ,nacktsch\vanz,
nacktschweif .
GOLORUK, adj. golijeh ruku; praznijeh ruku.
— Od XVIII vijeka (vidi kod b) aa)), a izmedu
rjeinika u Belinu (.sbracciato' ,nudati9 brachiis'
2931^) i u Stulicevu (,nudatis brachiis'). a) golijeh
(u pravom smislu) ruku (ne samo Saka vec do
lakata Hi do ramena). ^Golornka TurcA s&vozsiso.
Nar. pjes. jnk. 338. ^eua jo guloruka, kad uz
ruku uzgrne rukave. M. Pavlinovic. — bj P>'(t-
znijeh ruku (vidi go, 1, a, c) pri kraju). aa) koji
je praznijeh ruku, jer ne prima mita (metafo-
ricki, 0 pravdi). — na jednom mjestu xviii vi-
17
GOLORTJK
2f)S
GOLOVATI
jeka. O rostita indi pnka ! ^-di jo pravda golo-
nika. V. Doson 70^. — - hb) hez oruzja ill oructa.
— u nase vrljcme. Al' nstro mu srco je od iiiuka,
pa ga iinka na boj golornka. Osvetii. 1, 02. Ciolo-
riik, ko neina oruzja u rukn: oni oruzani, a mi
goloriiki. Ar. Pavliiiovi/'. ,Bogme ga uadovata
Jucki, jos ja goloruk, a on s kociiiom u rnci'. ,1.
Bogdanovic.
GOLOSJEMENI, adj. (jola sjemenn (o Iji(d).
— U Sulekovu rjecniku : ,naoktsamig'.
GOLOSKRG, adj. golijeh (nepokrivenijeh) .skrc/a
(o rihi). — U jednoc/a pisea nasega vremena.
Goloski'ge ,niidibranehia'. J. Panric, rib. l(j().
GOLOT, /. crystallns, vidi kristalad, isporedi
bijur. — Mijec je star a, isporedi stslov. golotb,
led, gltteni, ,crystalli'. — Nepoznata postana.
— Dolazi (rijetko) kod pisaca xvii (ii prvom je
primjeru muskoga roda) i xvm vijeka, a izinedu
rjecnika u Voltigijinu (,cristallo' ,kristal') i u
Stulicevu. 8a|et golot .=!foj kako blib. M. Alberti
7.5. psaL 147, G. Tudijo (n raju) svijeti kon uljezi
jasna golot od planine . . . Golot slaga prage srne,
a savat jih Ijepse veze. J. Kavanin 488*. Golot,
kroz koju svitlost prolazi, prije ju razbiva, a pak
ju masti. A. d. Bella, razg. 14Si^.
GOLOTA, /. vidi goloca (i rndi akcenta) i
golotina. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
ic Bjelostjencevu, u Jambresicevu, ti Voltigijinu,
u Stulicevu. Ubogi jedan, najiol razdrt, golotu
kazuci svoju. F. Glavinic, cvit. BGO^^'. Ov nebavac
sto je imi' neg' jedan glad i golotu. J. Kavanin
399^. Ne bojte se gladi ni golote. Nar. pjes.
marj. 159. ,Golota, glada i suvota'. u Dohrosehi.
M. Me-lic.
GOLOTAN, golotna, adj. crystallinus, od go-
loti, koji pripada goloti (vidi golot). — Od xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (golotni
,cristallino' ,kristaliscli') i u Stulicevu. Zrcalo
jes naravi golotne, to jes kristaline. A. d. Bella,
razg. 130a. Kako prohodi zrak suncani kroz sud
golotni. D. Basic 105''.
GOLOTINA, /. vidi golotina. — xvji i xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika\inu (golotina,
nagost ,nuditas') gdje naj prije dolazi, i u Bje-
lostjencevu (kod golota). Bozstidno odkri golo-
tinu. J. Kavanin 26'^. Kako siromasi prosjaci,
koji ocima gledaju, usta ne otvoi'aju, a odkrivaju
golotiiiu. I. A. Nenadic, uauk. 203. Dizo s sebe
hajino plemenita gospodicica i pokriva s nima
golotinu jednoga nobogara. D. Basic 218'*. Da
se smiju golotini oca. D. E. Bogdanic 8.
GOLOTINAC, Golotinca, m. iiijeslo u Srhiji a
okrugu crnorijeckom. 8r. no v. 1875. 358.
GOLOTINOST, /. vidi golotina i golotina. —
U Stulicevu rjecniku gdje inia i golotinstvo s isti-
jem znaccnem. — ubojc slabo pouzdano.
GOLOTINSTVO, n. vidi golotinost.
GOLOTINA, /. nuditas, stane onoga .sto je
goto. — isporedi golotina, golota, goloca, golo-
tina, golina, goliiia, golotinost, golotinstvo, go-
lilo. — I'ustaje od golota nnslarkom ii'ia. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u, lielinu 515'>, u
Stulicevu, u Vukovu (,dic nackthoit, mangel an
kleidung' , nuditas'). a) u pravom, apstraklnom
smislu; kod toga cesto se shvata go sa znacenem
pod 1, b. Glad ali golotina. B. Gradic, djov.
1^9" Sveci . . . (Jospodinu .su sluzili u . . . golo-
tini. B. Kasic, nasi. 21t. Ko da ne zna zona i
djecu gladom i golotii'iom umorono. B. Zuzeri
95a. Oli glad, oli zeda, oli golotiAa. V. M. Gu-
fietid 26. Jozip podnoso svaku tugu i novoju,
golotinu i svako progonstvo. And. Karic, kor. 40.
Tilo muce s golotiiiom i s bosotinom. T. J. P.
LuMc, razg. 29. Patila je gladu i golotinom da
bi je samo kakogod sa sveta nestalo. Nar. prip.
viik. 178. Putovao sam u zimi i golotiiii. Vuk,
pavl. 2kor. 11, 27. U naj visoj mojoj nevo|i,
gladotini, bosotini i golotini. S. l^jubisa, prip.
178. — b) konkretno, golo tijelo ill go dio tijela.
Da se dostojis moju izlijeciti nemoc, . . . obuci
golotinu. B. Kasic, zrc. 169. S cim ces pokriti
tvoju golotinu. M. Radnic 352''. Pokrili negovu
golotinu. A. Kalic 339. Golotine oca svojega ni
golotine matere svoje no otkrij. D. Danicic, 3mojs.
18, 7. i inetaforiiiki : Pokrit tuznu moje duso
golotinu. B. Zuzeri 192''. — cj za kolektivno zna-
cene: gola cejud, tiema potvrde. ■ — d) u narodnoj
jrjcsmi nasega vremena (Nar. pjes. marj. 117—120)
nekakav je Turciii prozvan Golotina Use, jer je
dronav, vidi: Na nem nista od odice nema, nog"
na nogu sajakli tozluci, nemu prsti kroz nih pro-
padali; i na nemu zelena dolama, i kroz nu mu
ramena j)ropala itd. Nar. pjes. marj. 117.
GOLOTNIK, m. go covjek, golo cefade. — Po-
staje od adj. golotan kojemu nema potvrde s ooi-
jem znacenem. — U jednoga pisca Dubrovcanina
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,rei
familiaris penuria nudus'). Zaludu odijovate go-
lotnike. D. Basic 99^^. — u drugom primjeru
nema t, jamacno stamparskom grijeskom: Da
obuce priko godLsta vece nego jednoga ,golonika',
i da utjesi vece nego jednoga gladnika. 134'\
GOLOTOVATI, golotujem, impf. hiti go (pa-
titi golotom). — U nase vrijeme. Pri stediii i
golotuje i gladuje. V. Vrcevic, niz. 10.
GOLOTRB, adj. nudo ventre, gola trbuha. —
U nase vrijeme (ali vidi i golotrbac) i u Vu-
kovu rjecniku. a) o golu (vidi go, 1, b), droriavu,
siromasnu cejadetu. isporedi gologuz i druge ova-
kove rijeci. Slusate covjeka bezkucnika i golo-
trba. M. Pavlinovic, rad. 170. Ko sto je mrsko
gledati golotrba gdi se razmece kao toboz ne-
kakov velikas. razl. spis. 13. — u narodnoj pjesmi
nasega vremena (Nar. pjes. vuk. 3, 94 — 102) i u
Vukovu rjecniku ima Golotrb kao nadimak dro-
navu junaku: Golotrb Ivo; vidi: Na nemu je
cudno odijelo: kroz caksii'e propala kojena, kroz
rukave propali laktovi, kroz kapu mu percin
propadnuo itd. Nar. pjes. vuk. 3, 94. — b) u pre-
ncsenom smislu o goluj sabfi (cordi), o golom
nozu. Golotrbo cordo povailiso. Nar. pjes. marj.
81. Vati s' Stojan golotrbo corde. Nar. pjes.
kras. 1, 52. Po crjenoj kajii ostrujici i po |utu
golotrbu nozu. Osvetn. 2, 6. Udri junak i on
gvozdem sa golotrbijom. 3, 104.
GOLOTKBA(.', golotrpca, m. golotrb covjek.
— Kao psovka na jcdnoin mjcstu xvm vijeka.
0\a ric ,raclia' zlamenujo ukor od pomankana
naravni, na priliku kad u srcbi za i>ogrdu reces
iskn'iemu : ugursuse, golotrbce, usi gladna, slugo,
prosjace etc. F. Lastric, nod. 140''.
(iOLOTRPJvA,/. vidi golocijevka (uprav puSka
gola trbuha). — U nase vrijeme. Sr. nov. 1873. 712.
GOLOTlJli.A, /. CoKliicuni aulunmalo L., I'leka
bi(ka. B. Sulck,'iMi. 93.
G0L0U8A, /. zasclak a Srbiji u okrugu uzic-
kom. K. Jovanovic 152.
GOLOV, gol6va, m. (kao psovka) golom (siro-
masnom) covjeku. — If Vukovu rjcijuiku: ,der
haboniclits' ,omnium rerum inops', cf. praznov,
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GOl6"VATI, g61uJGm, impf. biti go, zivjeti u
GOLOVATI
259
GOLUB, a.
golotim. — Akc. kalci je u praes. takije u inipf.
golovah, u impt. goluj, ii (/er. jiraes. golujuci;
II ostalijem je obUcima onaki kaki je u inf.,
osim aor. 2/3 sing. g-61ova i part, praet. act.
golovao, golovala. — xvii i xviii vijeka. Meu
velikijem obiljem gladovati i meu velikom odjecom
golovati. M. Divkovic, bes. 89^. Ki nit' skrbi nit'
posluje, rad gladuje i goluje. P. Vitezovic, cvit.
98. Jer prosjake ne cujiici i ne video ki goluju.
J. Kavaiiin 10^.
GOLOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. I
sa nime pope Golovicu. Nar. pjes. vuk. 4, 484.
A uvati popa Golovica. 4, 492.
GOLOVINA, /. vrst vinpve loze crna grozda
{n Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 9.S.
GOLOVODA, /. selo u Srbiji «, okrugu kniSe-
vackom. K. Jovanovic 129.
GOLOVE.AN, m. vidi galovran, od cega je po-
stalo (u narodnijem pjesmama) po piickoj etimo-
logiji. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku:
1. va|a da je ,gavran' s primjerom iz narodtie
pjesme: I pred nima tica golovrane. (Nar. pjes.
vuk. 3, 12). 2. u pjesmama prezime nekakoga
cetovode : Pobratime Luko Golovrane (indi kod
galovran). — I kao ime mjestu (u Srbiji u okrugu
pozarevackomj. Si-, nov. 1875. 1218.
GOLOVEAT, adj. nudo coUo, gola vrata. —
U Stulicevu rjecniku (,nudo collo, lacertis apertis')
i u Vukovu.
GOLOVEATAC, golovraca, m. covjek gola vrata.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GOLOVRATAN, gol6vratna, adj. vidi golovrat.
— U Stulicevu rjecniku.
GOLOVEH, m. u Danicicevu rjecniku: ,Golo-
vrhi,', u Homo|u selo koje je car Lazar dao crkvi
bogorodicinoj u Zdi-ijelu branicevskom (Mon. serb.
194 god. 1380). tu stoji ,GoIovrtkt', ali u prije-
pisu koji je mjesto originala i iz kqjega je prvi
put stampano stoji ,Golovrtht'. 1, 216.
GOLOZIC, GOLOZLIC, vidi Goloznic.
GOLOZLOV, adj. koji pripada Golozlu (ovome
imenu nema potvrde, ali vidi i Golozlovic). —
XIV vijeka. Kako dohodi potokt pod Golozlovt
mlini.. Dec. hris. 67.
GOLOZLOVIC, m. prezime (vidi i Golozlov).
— XIV i XV vijeka i ti Danicicevu rjecniku (Go-
lozlovict). Kako dohodi Ogoreltctki potokt za
Golozlovica kuce. Dec. hris. 67. Knezt Dragict
GolozlovicL. Mon. serb. 273. (1409).
GOLOZNIC, m. prezime. — TJ dva spomenika
XVI vijeka (u poznijew ^trijepisti). Franac Go-
loznic. Mon. Croat. 191. (1508). Martinus Go-
loznic. 202. (1512). — U druga dva spomenika
istoga vijeka (takoder u poznijem prijepisu) pi-
sanoje Golozlic i Golozic. Martinusa (G)olozlica.
187. (1504). Franka Golozica. 188. (1504).
GOLIJB, m. columba, vrsta pdice, vidi: Ptice
spadajuce u ovaj red (u golubove) kjuna su ome-
kana i skoro krug|asta, nad nozdrvami imadu
naduvenu mesnatu kozicu, k^un im je nesto za-
vinen, noge okratke sa cetiri prstaka od kojih
3 stoje sprida, a 1 straga. J. Ettinger 165. narod
ovako zove svaku poznatu vrstu ovoga roda, osim
grlice. — Akc. se mijena u gen. pi. goluba, a
maze se mijenati i u dat., instr., loc. pi.: goiu-
bima (i golubima); mijena se takoder u cijeloj
mnozini, kad se umece ov: golubovi, golub6va,
golubovima (golubovima?), golubove. n- stoji
mjeste negdasnega i^. — Bijec je ptraslavenska,
isporedi stslov. gol^ibi., rus. ro.iy6fc, ces. holub,
poj. gol^b' ; isporedi i lit. gulbe, labtul, let. gulbis.
— Nije jasno postane: osnova kao da je ocito
ista sto u lat. columba, u grc. xulvujio^-, ronac,
xo).i'UiiiU\ xoXvujii\\ vrsta patke, ali je cudnovato
s jedne strane sto prvo slovo (g) nije isto kao u
latinskom i u grckom, a s druge sto se u zna-
ccnu slaze s latlnskijem koje po svoj prilici nije
siarije. mucno je opet pomisliti da je rijec uzeta
iz latinskoga. — I] svijem je rjecnicima osim
Daniciceva.
a. sa znacenem kazanijem sprijeda. a) bez ob-
zira jeli musko Hi zensko. Na zelenoj kiti ma-
slino, ku prnese golub. Korizm. 61t>. Budite ra-
zumni kako zmije i priprosti kako golubi. N.
Eanina 205^. mat. 10, 16. Tko ti veli da je Ijepsa
soja neg' golub pribijeliy I. Gundulic 137. U
Duri bijahu mlogi golubovi. F. Lastric, ned. 305.
Golubove, jarebice. V. Dosen 1513'. Udri Orun
iz gore zelene kano vuce u bijele ovce, sivi soko
u bile golube. And. Kacic, razg. 75a. Ko ote
da mu je kuca cista, nek ne drzi golubi ni ko-
kosiju. N. Palikuca 32. Na ruci mu zlatan golub
guce. Nar. pjes. vuk. 1, 56. I po rpi palo jato
golubova. ], 102. Polecela dva bijela goluba.
1, 358. Kad udari u katane Marko, kako soko
medu golubove. 2, 250. Jos razgoui Turke na
bujuke, kao soko tice golubove. 2, 294. Kad go-
vori, k'o da golub guce. 3, 257. Kao da je golub
zrno po zrno birao. (Kad se za senieu hoce da
kaze da je vrlo cista). Nar. posl. vuk. 129. —
radi razlicnijeh vrsta vidi: Golub pitomi , Co-
lumbus'; golub divji ,palumbes'; golub ni divji
ni pitomi , columba miscella'; golub kudni .co-
lumba domestica, cellaris'. J. Mika^a, rjefi. Golub
l^itomi, ali golubica ,columbus, columba'. 2. golub
hizni, kucni , columba cellaris, columba domestica,
peristera'. 3. golub divji, grlac, grimac, grimiz
,palumbus, torquatus', divji prosti ,columba agre-
stis, columba livia'. 4. golub nit' di\'ji nif pitomi
,columba miscella'. I. Bjelostjenac, rjec. Golub
kostej ,columbus miscollus'. J. Stulli, rjec. Div}i
su golubovi dvojaki: jedni su veci i zovu se
,grivuasi', i ovi se legu u gnijezdu na drvetu
kao i grlice, a drugi su mani koji se zovu ,du-
p|asi', jer se legu u dup|ama. oni se i po gu-
kai'iu razlikuju: kad grivi'ias guce }udi ka^u da
govori: ,Sta ti tii cinis prokleti pope kod tude
zene kod tude dece', a dupjas kazu da govori :
,Sij liik, sij liik, sij liik', t. j. da je vec vrijeme
sijati luk kad on u pro|ece doleti i stane gukati,
Vuk, rjec. 93'^ Golub grivnas , Columba palum-
bus' ,die ringeltaube'. J. Ettinger 166. Golub
supjas ili dupjas , Columba oenas' ,die hohltaube'.
Strnacki golub , Columba livia' ,die feldtaube'.
167. Golub seleci se , Columba migratoria'. J.
Pancic, zoolog. 115. Golub jamar, Columba mi-
gratoria. Golub sredni, Columba livia. Slovinac.
1880. 31''. — b) samo musko (a zensko je golu-
bica koje vidi). Duh sveti je narejen po golubu
ali po golubici. Korizm. ei*". Golub na ku letne
hvoju, golubicu gleda uza se. I. Gundulic 353.
Svi golubi gucu, golubica uece; pitao je golub
svoje golubice: . . . Govori golubu svome golu-
bica: . . . Nar. pjes. vuk. 1, 102. Dva unuka,
dva zlatna goluba, oni lete od stene do stene.
1, 126. — c) u nekijem slucajevima golub u je-
dnini ne stoji za jednu ciglu pticu, nego za cijelu
vrstu, te po tome moze znaciti mnoStvo goluba,
kao da je kolektivni supstantiv (isporedi ovakovo
znacene kod rijeci cvijet u priinjerima: Nar. pjes.
vuk. 1, 53. 2, 184. 2, 531. 3, 364. 3, 430. 1, 333.
2, 167. vidi kod cvijet, 1, a; vidi i kod pcela
itd.). Kad dodu na jedno po}e a tu golub pre-
krilio po|e. onda zapita andeo srednega brata :
,Sta bi ti sad 5eleo ?' A on mu odgovori : ,Da 8u
GOLUB, a.
2G0
GOLUBICA, a.
to sve ovce, pa da su moje'. Andeo prekrsti jjoje
stapom, a to sve mesto golubova ovce. Nar. prip.
vuk. 101. — dj zove se golubovi ic nelcijem na-
rodnijem pjesmama pjena sto kou baca iz usta.
Glavom dorat strasno uzinahuje, pa Nikolu pje-
nom prebacuje, sve po po}u golubove gradi. Nar.
l^jes. juk. 217. Na alatu grive do kopita; jali,
kakvi je, sile ga ubile! preko noga pjenu pre-
bacuje, preko I'lega do trecega druga, ti bi reko
i bi se zakleo, sve bijeli golubovi lecu. 345.
Dobar mu se malin pomamio, sve pod nime zecki
poskakuje, a junaka pjenom prebacuje, pak mu
pada pjena po ledini, sve za sobom golubove
gradi. 431. — e) metaforicki, dojka. ,Sultanija,
(Irago dite moje, kamo ce mi zute kose tvoje,
kamo ce mi dva goluba tvoja'?' ,Zuta kosa iiiz
pleca juuacka, dva goluba niz oba pazuva'. Nar.
jijes. istr. 1, 10 — 11. Kad jo mlada Dunav pri-
plivala, onda vadi zutu kosu svoju, dva goluba
od oba pazuva. 1, 13.
b. ime nekijem domacijem zivotinama. a) konu.
Istom oni u- rijeci bili, kad s' pomoli Smijanii
Ilija ua golubu koiiu krilatome. Nar. pjes. kras.
1, 04. Sedlajmo si dva naj bo}a kona: meni vilu
a tebi goluba. Nar. pjes. istr. 1, 8. Pod kocijam
dva kona goluba. Nar. pjes. juk. 501. — ■ b) volu.
F. Kurelac, dom. ziv. 24. J. Bogdanovic. V. Ar-
senijevic. M. Medid. D. Trsteiiak.
c. neke vrste ribe. — i u rjecnicima: u Mika-
(inu (golub, riba ,pesce palombo' ,mustellus levis'),
u Bjelostjencevu (golub, riba morska ,mustellus
levis, palumbus marinus'), m Stulicevii (,sorta di
pesce'). a) Myliobatis noctula Bp. D. Kolomba-
tovic, pesc. 27. G. L. Faber 186. A. Ostojic.^ —
b) Myliobatis aquila Cuv. D. Kolombatovic. Cas.
ces. muz. 1854. 185.^ G. L. Faber 185. 186. — c)
Raja rostellata R. (Jas. ces. muz. 1854. 185.
d. ime musko. — Od xiv vijeka. Golubb. Dec.
liris. 42. 47 i joS na nekolika mjesfa. S. Nova-
kovic, pom. 56. Posjece ga Knezevic Golube.
Ogled, sr. 185. Golub Mladenovic. Golub Ve}-
kovic. D. Avramovic 246.
e. ime nekakvoj planini. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Na Golubu visnkoj pla-
nini. Nar. pjes. petr. 2, 242. 3, 408.
GOLUBA, /. ime domacijem zivotinama. a)
kraiii. F. Kurelac, dom. ziv. 24. J. Bogdanovid.
V. Arsenijevid. M. Medii. I). Trstenak. — b)
kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.
1. GOLUBAC, golupca, m. vidi golubak. — U
nase vrijeme i u Stulicevu rjedniku. Pojala je
dva golupca. Nar. pje.s. istr. 8, H. Da sam go-
lupce pojila. Jacke. 240.
2. GOLUBAC, Golupca, m. ime mjestima. —
Od XV vijeka (vidi a) i b)), a izmedu rjecnika
u Vukovu: 1. u pozarevackoj naliiji jedan stari
grad na Dunavu (Srbi prijiovijodaju da ga je
zidala Durdova Jerina radi golubova - kao go-
Inbinak — ). 2. .solo kod toga grada: od Golupca
se vec dojn pofui'iu jilanino ))orcd Diinava i iz
srpske strane, i u DauHieetm: ,Golubr.ci.', grad
u Mranicovn; grad u Bosjii. a) n Srbiji. aa) (prije
grad, sad) selo u okragu pazarevnckom (vidi u
Vukovu i u Daniiicevu rjecniku). K. Jovanovic
141. I42S ()tvrt.?.o se .Tercujija u Golubcu, i dade
se Turcoini., i pl6ni.so Brauicevo. OkAz. j)aiM. saf.
76. 79. I Pojezda od Golupca grada. Nar. pjes.
vuk. 2, 500. — bb) selo u okrugii va(evskom. K,
Jovanovit': 102. — cc) grudic u okrugu kragu-
jevuHum. f^jlolubac ill (^ohiljan, gradic jos dosta
dobro odrzau, na jeduom visu, kod aela Visevaca.
M. D. Milidevid, srb. 232. — dd) nijesto u okrugu
biogradakom. Livada u Qolupcu. Sr. nov. 18G8. G71.
— J)j negda grad u Bosni (oidi u Danicicevu
rjecniku). 1464 carb priimi Golubtci. i Jajce i
ine gradove bosbntske. Okaz. pam. saf. 80.
GOLUBAOA, /. Tricholoma russula Schaff.,
vrsta g(ive. Golubaca, slov. golobica, rus. ro-
.iy6en'i, (Agaricus violaceus), po^. golabek (Aga-
ricus cinnamomeus), ces. holubicka, holubek, ho-
lubinka , holubka , Tricholoma russula Schaff.
(Janda, Sab|ar). Golubaca crjena , vrst gjive
(Sal)}ar, Go|ak). Golubaca divja ili stekla, vrst
g|ive (Sab|ar).^ Golubaca-sivka, vrst g\ive (Sabjar,
Zagorje). B. Sulek, im. 94.
GOLUBACKI, adj. koji pripada Golupcu. —
U nase vrijeme i h Vukovu rjecniku (golubacka
mulia). Golubacka (opstina). K. Jovanovic 141.
Golubacka muha (musica), vidi kod muha.
GOLUBAK, golupka, m. dem. golub. — ispo-
redi golubac. a) s pravijem znacenem. — od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kaj-
kavski golubek kod golubic), u Stulicevu, u Vu-
kovu. Golubak taj bijeli svjedocit moze toj. M.
Vetranic 2, 219. Kakono je golubak prjeprost.
M. Divkovic, bes. 463'^. — b) neka vodena ptica,
Fuligula ferina Steph. D. Kolombatovic. progr.
spal. 1880. 44. — c) ime prascu. F. Kurelac, dom.
ziv. 41.
1. GOLUB AN, golubna, adj. koji pripada go-
lubu ili golubima. — U jednoga pisca xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (golubni ,colum-
binus' 201a) i u Stulicevu (gdje ima i adv. go-
lubno, V. golubicno). Golubni celov da ustima
mojima. D. Kanina 75*.
2. GOLUBAN, m. a) ime musko. — u narod-
nijem pjesmama nasega vremena i u Vukovu
rjecniku. Golubane , moja vjorna slugo! Nar.
pjes. vuk. 2, 292. Ode Marko na carevu vojsku
sa svojijem slugom Golubanom. 2, .■564. — i kao
prezime (pisano Goloban) u spomenikti xvi vijeka.
Ivc Golobana. Mon. croat. 308. (1598). — b) ime
mjestu, vidi 2. Golubac, a) cc).
GOLUBAR, golubara, m. a) eolurabarius, covjek
(sluga) sto hrani golube. — ti Belinu rjecniku
201*, u Jambresicevu, u Stulicevu. — b) pridjev
uz ime neke vrste sokola. Soko golubar, Falco
nisus. Slovinac. 1880. 30*.
GOLUBARA, f. potok n Srij(mu. Regul. sav.
195.
GOLUBARKA , /. vidi golubaca. Golubarka,
Tricholoma russula Schaetf. (u Hrvata u Ugar-
skoj). B. Sulek. im. 484.
GOLUBARSTVO, n. golubarev posao, odga-
jane goluba. — U Sulekovn rjecniku: ,tauben-
zucht'.
GOLUBA ST, adj. baje kao golub. — U Vu-
kovu rjeatiku (,taubenfarbig' , colore i)alumbis,
columbinus').
G(HjUBAS, golubasa, m. i^rsta sokola. Prosti
kobac, goliibas, , Falco peregrinus' ,dor tauben-
falko'. .). Ettingor 71. J u zagoneci: Trista i
seset vrapcic^a, dvanost golubasa, pred nima orao
guna.s. odgonet{aj : da)ii, mjeseei , godina. Nar.
zag. nov. 32.
GOLUBICA,/. colnmba, golub ienski. — liijev
je praslavenska, isporedi stslov. golabica, rus.
iuAy6m\:i, (V«. hohibice, jiof. golabica. — II svijem
je rjecnicima, osim Vrandiceva i Daniiiceva.
a. sa znacenem kazani,jem sprijeda. a) u pra-
vom smislu. Duh sveti je narejen po golubu ali
po golubici. Korizm. ij\^. Golub na ku letne
hvoju, golubicu gleda uza se. I. Gundulid 353.
Zapovidje, da se mlogi golubovi i golubice po-
GOLUBICA, a.
261
GOLUBINSKI
fataju. F. Lastric, ned. 305. Svi goluiji ffucn,
golubica nece; pitao je golub svoje golubice:
,0j tako ti Boga, moja goluhice ! . . .' Govori go-
lubu svome golubica: . . . Nar. pjes. vuk. 1, 102.
— h) cesto i golubica se upotrehfava, kao golub,
Oez ohzira, jeli miisko Hi zensko. Ja sam vidil
dull sveti kako golubicu shodeci s neba. Ber-
iiardin 16. joann. 1, 32. Pride jedna golubica
s iiebes. Korizm. Ql^. Gledas slatke pjet slavico
i celivat se golubice. G. Palmotic 2, 415. Tuke,
patke, golubice. J. Kavaiiin 21a. Budite razumni
kako zmije, i priprostiti kako golubice. F. Lastric,
ned. 353. Golubica u noktih jastroba. A. Ka-
nizlic, utoc. 63. Junak misli da je golubica. Nar.
pjes. vuk. 1, 348. — c) s golubicom se (radi krotke
cudi a i bjeloce perja) isjjoreduje krotko, prosto-
dusno, nekrivo i neduzno, jyravedno ce{ade (vidi:
Priprost kako golubica. A. Bacic 160. U cistoci
pravoj kaiio golubica. A. J. Knezovic 216). s toga
cistu (a moralnom smidu) i pravednu dusu cesto
pisci zovii golubicom. Okreni se, golubico, k Isusu
Isukrstu, kakono pravoj korab|i Noevoj, u otaj-
iiosti tvoga srca. M. Eadnic 273''. Pricista liodi
golubice nebeske sa innom uzivat sladkosti. A.
Vita|ic, ost. 396. Cujete li, usta paklena, da
s vasiin poganim ricma ciuite, bile golubice da
su criii gavraiiovi? J. Banovac, razg. 64. Idi,
pravedna golubico, idi u bilo krilo tvoga ruiloga
zarucnika. A. Tomikovic, gov. 216. — d) od mila
se save zensko cejade ,golubicoin' ; tako n. p. muski
zove ^ubjeno zensko cejadc kod jyisaca po svetomc
pismu: Prijate]ice moja, golubice luoja. N. E,a-
nina 186^. 1. Baudulavic 213^. cant. 2, 10. a i
kod naroda: Bila golubico irneua slatkoga, zvezdo
i danice, zejo srca moga. Nar. pjes. istr. 2, 133.
i zensko moze zvati tako druyo zensko, kao n. p).
snaha koju djevojku u kuci, vidi ii Vukovii rjcc-
niku kod zlatoje.
b. ime zensko. - - (J Viikovu rjecnikii.
c. ime domacoj zivotini. a) kokosi. F. Ivurelac,
dom. ziv. 53. V. Arsenijevic. M. Medic. — b)
kozi. u Vukovu rjecniku. F. Kurelac, dom. ziv.
38. J. Bogdanovic. — c) ovci. u gornoj krajini.
V. Arseuijevic.
d. ime mjcstii u Srbiji u okragu kragiijevackom.
Niva u Golubici. Sr. nov. 1873. 547.
GOLUBICAN, golubicna, adj. koji pripada go-
lubici. — Na jednom mjeslu xviii vijeka i u
Stulicevic rjecniku (v. goluban) gdjc ima i adv.
golubicuo ,columbatim'. Ovo je giiijezdo golu-
bicno. I. M. Mattel 101.
GOLUBICIOA, /. dem. golubica. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu, a Belinu
201a, u Bjelostjencevu, u Stuliccvu, u Vukovu.
Moja golubicice, moj medni celovxi. M. Drzic
155. Udovicice, golubicice, lie roni suze, ue kvari
lice. Nar. pjes. vuk. 1, 231.
GOLUBICIC, m. prezimc. — U nase vrijcme.
D. Avramovic 262. — U Stuliccvu rjecniku stoji
kao dem. golub sto nije pouzdano.
GOLUBICIJI, adj. koji pripada golubici. — U
jcdnoga pisca xviu vijeka, a izmedu rjecnika u
BjelostjenHevu (kod golubiiiski). Priporucuje kro-
cinu golubiciju. F. Lastric, ned. 354.
GOLUBIC, m. mladi golub, uprav dem. golub.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu,
u Belinu 20 1 a. 562'^, u Bjelostjencevu, u Volti-
gijinu (grijeskom golubic i golubic), u Stuliccvu,
u Vukovu. a) u pravom smislu. I da prikazu
sfetilisce . . . dvi grlice ali dva golubica. Ber-
nardin 149. luc. 2, 24. Dva i)tica golubica. P.
Posilovic, nasi. 181'\ U kuci gdi se sved jedu
golubici, lacni ostaju djotici. (D). Poslov. danic.
140. Nisu oni trgovci ni prodavali tada ondi
svasta, nego samo jance, golubice i druga. F.
Lastric, ned. 318. Ne brojeci kokosiju, tuka, go-
lubica ni letudih ostalih. And. Kajiic, kor. 224.
Pasla Mare paunice i bijele golubice. Nar. pjes.
vuk. 1, 54.^ — b) Golubic, vrst luka (Sabjar, na
Pagu). B. Sulek, im. 94. — c) golubici, viali va-
Jusci koji se uz post kuhaju u rasolu. u Srijemu.
— u Vukovu rjecniku. — d) xnezime. — xvi vi-
jeka. Jandri Golubic. Mon. croat. 304. (1597).
i u nase vrijeme. Schem. zagr. 1875. 261. — e)
iny. mjestima. aa) dva sela u Bosni u okrugu
bihackom: Golubic katolicki i Golubic turski.
Statist, bosn. 102. — bb) selo u Hercegovini ic
okrugu mostarskom. 238. — cc) dva sela u Dal-
maciji: jcdno u kotaru benkovackom. Eepert.
1872. 6, drugo u kninskom. Hi. ovo se pomine od
XVIII vijeka. Kapetana Easkovica iz Golubica
u Dalmaciji. D. Obradovic, basn. 207. Buduci
ovo mjesto blizu Bosne, okuze se neko kuce u
Golubicu. 329. — dd) selo se ovoga imena (moze
biti koje od predasnijeh) pomine prije nasegu
vremena. Golubict. S. Novakovic, pom. 130.
GOLUBICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 26.
GOLUBIJI, adj. vidi golubji.
GOLUBILO, n. boja kao u golubu. — U Su-
lekovu rjecniku: ,taubenfarbe'.
GOLUBINA, /. augm. golub. — U Stuliccvu
rjecniku (,vilis columba'). — I vrsta grozda. Go-
lubina, suvrst vinove loze crna grozda (u hr-
vatskoiu priiiiorju), v. kosovina. B. Sulek, im. 94.
GOLUBINAC, golubinca, m. a) vidi gulubinak.
— u Mikalinu rjecniku (kod golubnak) i u Stu-
licevu (iz Mikajina). — b) vidi golub, c. — u
Vukovu rjecniku: iiekaka morska velika riba (,ital.'
Colombo). — c) ime mjestima. aa) selo u Herce-
govini u okrugu mostarskom. Statist, \tosn. 212.
— bb) pustara uSlawniji u podzupaniji rumskoj.
Pregied. 119. — cc) Neki Vrananci pricaju da
se varos Vraiia nekad zvala ,Golubinac' ili ,Go-
lubii'ie' po vlasteliuu , Golubu' koji je, velc, zidao
grad medu Place vicom i Krstilovicom. sada se
taj stari gradic zove ,Markovo Kale' (Markov
grad), i misli so da ga je gradio Krajevic Marko.
M. D. Milicevic, kraj. srb. 296.
GOLUBINACKI, adj. koji pripada sclu Go-
lubincima. V. Arsenijevic.
GOLUBINCI, Golubinaca, m. pi. selo u hr-
vatsko-slavonskoj krajini u okrugu petrovara-
dinskom. Razdije). kr. 15.
GOLUBInCANIN, m. covjek iz Golubinaca.
V. Arsenijevic.
GOLIJBINI, adj. vidi golubini. - U Bjelo-
stjeni-evu rjecniku (kod golubiuski).
GOLUBINICA, /. selo u liatu u Dalmaciji.
Scliem. ragus. 1876. 43.
GOJjUBINIO, m. prezime. — xvi vijeka. Nad-
grobnica Petra Golubinica, llvarskoga vlasteliua.
H. Lucie 291.
(JOLUBINXINA, /. zensko cc]ade iz Golubi-
naca. V. Arsenijevic.
GOLUIJINSKI, adj. vidi golubini. — Na dva
mjesta xvi i xviu vijeka, a izmedu rjcijnika u
Bjelostjencevu, u Jambresiccvu, u Stuliccvu (iz
Habdeliceva). Ivan kako biso golubinske puri-
taili sramozjivo udgovori. Ivan trog. 2. Jcr Isu-
krst od svoji pravovirni sluga iziskujo ne samo
nmdrost zmijiusku, vece jos i ])Z'iprostnost golu-
binsku. E. Pavic, ogl. 456.
GOLUBINAK
262
GOLUMBACA
GOLUBINAK, m. cohimbarium, wjcsto cjclje
se hrane goliibi. — isporedi golubnak, golubinac,
golubnik, golubiste. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika ii Belinu 201^, m Bjelostjencevu, u Jam-
bresicevH, u Stulicevu, u Vukovu. a) u pravom
smislu. Nad ribnakom od zgor golubiiiak oni.
P. Hektorovic 35. Da budu drzali svojo golu-
bove zatvorene u golubiriaci. F. Lastric, ned. 305.
Ali ja u ono doba naj radije gledah iia visoki
golnbinak ii sred stana iia golemom brvini. M.
P. Sapcanin 1, 135. — h) iine mjestitna. aa) selo
■II Slavoniji u podzupaniji pakrackoj. Pi-egled.
96. — bb) planinski vrh u Srbiji u okruga kne-
zevackom. M. D. Milicevic, srb. 825.
GOLUBINE, 71. ime mjestima. a) selo u Bosni
u okruyu travnickom. Statist, bosn. 210. — b) u
Srbiji. aa) selo u oh'ugu krajinskom. K. Jova-
novic 124. — bb) vidi golubinac, c) cc). Neki
dodaju da se taj grad (Markovo Kale u okrugii
vranskom) zvao ,Golubine' ; ali ovo treba uziiuati
s predohranom do bojega objasnena. M. D. Mi-
licevii, kra|. srb. 283.
GOLIJBINI, adj. columbarum, columbiiins, koji
pripada golubima. — Od xiii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,columbinus'), ic Belinu
201a, II Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (go-
lubint). Duht svetyj zrakorut golubinemL sbbo-
destb. Domentijan'i 167. Krotkost golubina. S.
Budinic, sum. 161a. Tvoje oci jesu golubine. M.
Radnic 434*. Da svakomu ciiiimo viditi prijjro-
stitost golubiiiu. P. Knezevic, osm. 278. Od guguta
od golubinega. Nar. pjes. petr. 2, 591. Ivo bi
mi dao krila gohabiiia? D. Danicic, psal. 55, 6.
GOLUBINSKI, adj. koji pri])ada Goluhinu.
Golubinska (opstina). Iv. Jovanovic 124.
GOLUBISTE, H. vidi golubiiiak. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigi-
jinti i u Stulicevu. Ali golubica ne umi se diliti
od svoga golubista. A. d. Bella, razg. 215l>.
GOLUBISTVO, n. vidi golubiste. — U Stuli-
cevu rjecniku. — sasma nepuuzdano.
GOLUBITI SE, gilubim se, impf. (o nebu)
pokrivati se malo po malo sitnijem oblacima kao
golubima. — U nase vrijeme. Kad se na nebu
poput rebara ukazu bijeli oblaci (u visini), vele:
,Nebo se golubi'. u Dobroselu. M. Medic. Veli
so da se golubi (vrijeme) kad se jjocne oblaciti.
na Bracu. A. Ostojic.
G OLUB JEN, adj. vidi golubini. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Ko 6e mi dat krila golubjena
za odleceC^j put nebesa? D. Basic 45'^. — nepo-
uzdano.
G0LUB;^E, n. coll. golubi. — JJ nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku. Po noj popalo sivo go-
lubje. Nar. \)jes. vuk. 1, 60.
(:iOLUB]^I, adj. koji pripada golubima. — Od
xvm vijeka (ali samo sa slarijim ohlicima golu-
biji, gohiliji), a izmedu rjecnika u Stulicevu (go-
luljiji). Prikazaso za svoga sincica dvi grlice ili
dva pti('-a golubija. F. Lastric, od' 301. Pripo-
rucuje nam Gospodin golubiju priprostitost. ned.
353. — Kod imena nekijch bijaka. Golubja gusa
(proiua neni. taubenkr(jpf), (Jorydalis cava Dec.
(Sab]ar). B. Sulek, im. 94. — Golulija noga, (ie-
raiiium coluinbinura L. (u sturom rukopisii). 94.
— Stui)al() golubjo (strupalo golubje), abscin-
thiwm niariiium (u starora rukopisu, vajda po-
luotnom mJGsto ,pos columbinus', sto za tim sli-
jedi), CJoranium colurabinum L. 380.
GOLUBNIK, m. vidi golul)iiiak. — U Bjelo-
t^tjcnccvu ijeaiiku (kod gnlubii'uik) / u Stulicevu.
GOLUBNACA, /. jama u zem^ sto se u nu
kupe golubovi. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku : jama u zemji 's dodatkom da se govori
u Dalmaciji. Golubiiaca, jama u zem|i u kojoj
se nalaze golubovi. kad se u ovaku jamu otisne
kamen, suknu golubovi van. u Dobroselu. M.
Medic.
1. GOLUBNAK, m. vidi golubinak. a) u pravom
smislu. — u Miknlinu rjecniku (golubnak, golu-
binac , columbarium'), u Belinu 201a, u Voltigi-
jinu, u Stulicevu. — b) ime ^ mjestima u Srbiji.
aa) u okrugu sahackom. Niva u Golubiiaku.
Sr. nov. 1866. 81. — bb) voda u okrugu vajev-
skom. Zem|a kod vode Golubiiaka. 1875. 737.
2. GOLUBNAK, golubnaka, m. ime nekijem
bifkama. — U Vukovu rjecniku: golubnak grab
,art erbsen' ,pisi genus' s dodatkom da se govori
u Dalmaciji. Kazu da ]udi obronu kad mnogo
jedu ovoga graha; od nega se i h}ob mijesi. i
u Sulekovu imeniku: Golubnak, rus. ro.iyoiiMHUi.-i,
(Rhododendron), 1. Quercus sessiliflora colum-
baria (Ettinger) ; 2. grah-golubnak, vrst graska
(Vuk). 94.
GOLUBNI, adj. vidi golubini. — IJ jednoga
pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Blika^iiia
(,columbaris, columbinus') gdje naj prije dolazi,
i u Stulicevu (golubaii). Prikaza jaganca i ptica
golubiiega. A. Kanizlic, utoc. 534.
GOLUBOV, adj. columbae, koji pripada go-
luba. — U Vukovu ijecniku.
1. GOLUBOVAC, Golubovca (Goliibovac, Go-
lubovca), m. ime mjestima. a) u Srbiji. aa) selo
u okrugu euprijskom. K. Jovanovic 179. — bb)
selo u okrugu krusevackom. 131. — cc) rijeka u
okrugu podrinskom. 1^. V. Stojanovic. — b) selo
u hrvatskoj krajini u okrugu banskom. RazdijeJ.
kr. 11. — c) seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
zlatarskoj. (kajkavski) Golubovec. Pregled. 60. —
d) nekakvo mjesto na skadarskom jezeru. Liman-
pasa od Skadra bijela uveze se blatu .sirokome,
izveze se selu Golubovcu. Pjev. crn. 142i>.
2. GOLUBOVAC, golubovca, m. vidi prndej.
— U Sulekovu rjecnilcji: ,taubenschwanz' (,Macro-
glossa stellatarum').
GOLUBOVACKI, adj. koji pripada Golubov-
cima. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (,golubovi.cBkyj' 3, 577). Voznikomt
golubovbctkymt . . . Golubovtckj' putL. Glasn.
15, 293. (1348?).
GOLDliOVCI, Golubovaca, m. pi. ime mjestima.
a) u Danicicevu rjecniku: ,Golubovbci', katuu
koji je car Stefan dao crkvi arhaudelovoj u Pri-
zrenu: ,Golubovci', meda je ,Golubovcem' i.sla
,oti. Jelbsanico' (Glasn. 15, 292. 293 god. 1348?).
3, 577. — h) selo u Donoj Zeti ne daleko od Bod-
gorice. F. Jukic, zem}. 60.
GOLUBOVIC, m. prezime. — U naSe vrijeme.
Soko sivi Golubovic Vuko. Nar. pjos. 4, 507. Dva
sestrica, dva (iolubovica. Nar. pjos. juk. 542.
Golubovic. D. Avramovic 189. Sem. srb. 1882. 203.
GOLUBOVICI, m. pi. selo u Bosni a okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 46.
GOLUBOVINA, /. golubine mcso. — U Sule-
kovu rjecniku: ,taubenfleisch'.
GOLUBUSA, /. ime kozi. — U gornoj krajini.
V. Arsonijevic.
GOLUFANE, n. nejasna rijec. — isporedi gajuf.
— U Mikalinu rjecniku: golnfanje, vidi zasida,
a iz nega u Stulicevu: v. zazida (sic).
GOLUM I'.ACA./. vidi golubaca. li. Sulek, im. 94.
GOLUPCAC
263
GOMBATl SE
GOLUPCAC, golupcca, vi. dem. golubak. —
TJ Stulicevu rjecniku (golubcac). — nepouzdano.
GOLUPCE, golupceta, n. vidi golubic. -^ U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Prinesi mi
grlicu i golupce. 3. Danici^, Imojs. 15. 9. Gu-
kalo iz pocetka ko golupce. M. Pavlinovic, razl.
spis. 315.
GOLIJPCIC, in. dem. golubak. ~ Sanio ii Stu-
licevu rjecniku (golubcic).
1. GOLUS, m. u Danicicevu rjecniku: ,Golust',
meda je ,Kostrbcu' isla ,u ri.tB Golusa, tere po
vrBbu Golusa na Lolajint dolt' (Glasu. 15, 295
god. 1348?). selu je Vojnici isla mcda ,na Obra-
dovt dolt medu Golusa' (277). 3, 577.
2. G0LU8, m. fjolo cejnde. — TI ^ulekovu rjec-
niku: ,eine uackte gestalt' kod ,nackt'.
GOLUS A V, adj. dem. go. a) o ostrizenoj orci.
— u jednoga pisca xviii vijeka. Mlogi traviinni
ovci vunu dizu, al' sa sti'ahom k torn vrime jixi-
stizu, jerbo ona golusava zebe. J. S. Rojkovie
229. — b) hez perja (o mludom pticu). — u Vu-
kovu rjecniku: ,ungefiedert' ,glaber'. — isporedi
goluzav, goluzdrav, gojuzdrav.
GOLUSAVAC, golusavca, m. golusav ptic. —
U Sulekovu rjecniku: ,nesthocker'.
■ GOLUS A VK A, /. a) Golusavka, suvrst breskve
(u Virovitici), v. golica. B. Sulek, im. 94. — b)
vrsta bubice. — u Snhkovu rjecniku: .nackt-
fliege' (,Psila rosae').
GOLUZAV, adj. vidi goluisav, b). — U naiiC
vrijeme. Dok su ptici goluzavi bili. Nar. pjes.
juk. 4-20. ,Na,sao sam ticije gnijezdo, ali su jos
tic.i u I'lem goluzavi'. u Lici. J. Bogdanovie.
GOLUZDEAV, adj. vidi golusav, b). — U Vu-
kovu rjec)iiku.
1. GO^A, m. vidi go]o.
2. GOLA, m. prezime. — xiv vijeka. Bogoje
Go}a. Dec. hris. 69.
GO^ACI , Go|aka , m. pi. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji karJovackoj. (kajkavski) Gojaki.
Pregled. 26.
GOJ^AHAN, gojalma, adj. dem. go. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu. Neka
vece cvile jer leze go|ahni u tvojnj zemjici. I.
Zanotti, skaz. 24. — Kod vecine naSega naroda
(.Ho ne izgovara h) glasi go|an. Go}an bise, ko
I'odon od majke. Nar. pjes. juk. 206. Biti siti i
nigda go|ani. Osvetn. 5, 115.
GO^AK, go]aka, m. neSto goto (samo « osobi-
tijem znacenima o psenici, o grozdu, o mjestima).
a. vrsta psenice, vidi 1. golica, d. Gojak, Tri-
ticum hibernum L. (Sabjar, ua Bracu), v. golica.
B. Sulek, im. 93.
b. vrsta groMa. Go)ak crni^ blauer burgunder
(u Zagrebu). B. Sulek, im. 93.
c. ime mjestima. a) u Hrvatskoj. aa) seoce u
podzupaniji zagrebackoj. Pregled. 18. — bb) seoce
u podzupaniji jastrebarskoj. 35. — cc) seoce u
podzu^ianiji krapinsko-toplickoj . 56. — b) mjesto
u Srbiji u okrugu pozarevackom. Vinograd u
Go|aku. Sr. nov. 1872. 292. — c) rat na zapadnoj
strani otoka Krka.
1. GOl^AN, adj. vidi go|aliaii.
2. GO:(jAN, m. a) ime musko. — u narodnoj
pjesmi nasega vremena. Po imenu Vlaliovic Go-
lane. Pjev. cru. 51a. _ b) mjesto na granici Sr-
bije. M. D. Milicevic, srb. 723.
GOl^ASAN, gojasna, adj. vidi go]aliau. — U
Stulicevu rjecniku.
GOl^ASEVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Vinograd u Golasevici. Sr. nov.
1875. ,565.
GO^ECVIC (?) , m. ime nekakvom mjestu. —
Prije nasega vremena. Golecvistt. S. Novakovic,
pom. 130.
GOl^ENICA, /. vidi golijen. — U nase vrijeme
samo s istocnijem oblikom golenica i u Vukovu
rjecniku: golenica s dodatkom da se govori u
Srijemu. I noga ima 3 dela a to su bedro, go-
lenica . . . K. Crnogorac, zool. 7.
GO^ENACA, /. vidi golenica i golijen. —
U jednoga pisca nasega vremena (s istocnijem
oblikom). rjolenaca ,tibia'. J. Pancic, zoolog. 98.
GO;^EVICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
sar((jersko)n. Statist, bosn. 28.
GOj^IN, adj.koji pripada goji (vidi kod ^o\o).
— Kod vijesnijeli imena u nase vrijeme. Gojin
izvor, fodu u Srbiji u okrugu biogradskom. Glasn.
19, J 37. Gojino bi-do, mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. 137.
GO^O, m. vidi golic, a. — Akc. se mijena u
voc. gojo. — U Vukovu rjecniku. — Vaja da se
gdjegdje govori i goja, te od toga oblika postaje
adj. go) in.
GO^iOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Eat.
ISl. 411.
GOLUZDRAV, adj. vidi golusav. — U Vu-
kovu rjecniku.
(iOJ^UZDKENE, n. djelo kojijem se ko gojuzdri.
— [J Vukovu rjecniku.
GOljiUZDRITI SE, gojuzdrim se, impf. vikati,
derati se. — II Vukovu rjecniku: ,sclireien' ,clamo',
cf. derati se.
1. fiOMBA, /. vidi gombaiie. — U Stulicevu
rjecniku s dodatkom da dolazi u jAistrica (?).
2. GOMBA, /. j)uce, magar. gomb. — isporedi
gumb. — U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka
Na pleci nui zeleni kajasi same svile, na nim
zlatne gombo. M. Katancic 69.
GOMBALISTE, ». vijesto gdje se gombaju. —
[' Stulicevu rjecniku (v. jaciliste). — In pisaca
nasega vremena. Uz svaku pucku skolu mora
biti gombaliste. Zbirk. zak. 1, 241. — vidi sto
je kazano kod gombati se pri kraju.
(iOMBANE, )(. djelo kojijem se ko gomba. —
Slnriji je oblik gombanje. — U Mikalinu rjec-
niku (gombanjo), u Belinu (,palaestra, liicta' 444-',
vidi sto je kazano kod gombati se pri kraju),
u Stulicevu.
GOMBAR, m. covjek sto gradi puceta (gombe).
— isporedi gumbar. — Od xviii^ vijck'i j)0 sjc-
vernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der' knopfmacher' ,textor globulorum fibulato-
riorum' s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
Uplasiso zlataro, gombare. I. Zanicic 133. Kipo-
dilci, gombari, iglari. M. A. Rejkovic, sat. K8''.
GOMBARE V, adj. koji pripada gombaru. —
U Vulcovu rjecniku gdje ima i gombarov s istijem
znacenem.
GOMBAROV, adj. vidi gombarev.
G(3mBATE];jAN, gombatejna, adj. u Stulicevu
rjecniku (v. jacite}an). — vidi sto je kazano kod
gombati se pri kraju.
GOMBATI SE, gombam se, inq)/. rixari, glo-
ziti se, koskati se. — Postaje od goniti (kuo demi-
nutiv? frekventaliv?) nastavkom ba, prod kojijem
se n mijena na m. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (gombati se, karati se ,al-
G 0MB ATI SE
264
GOMILA
tercor, facere altercationem , coiumutai'o vGr})a,
habere altercationem', i kod svaditi se) gflje naj
prije dolazi, u Belinn (,luctor' 444* uidi da}e
jiri krajii), u Stulicevu (, contendere, certare, liti-
gare, altercari'). Svi se upecu, gomba'u, sjaju
svjetom kim se ojiiraju. J. Ka\'ai'iiu o76''. Goni-
bati se, v. kombati se. M. Pavlinovic. ,Neka se
gombaju kako ih voja', t. j. neka se jjogode, neka
se mijesaju kako im drago. tia Rijeci. F. Pilepic.
u Sulekovu rjccniku: ,hadern'. — U Parcicevu
rjecniku ima, znaccnc ,lottare' (jacati se, jaciti
se, nositi se, rvati sc) i ovako sc upotrehlava sad
n Zagrehu; ali, ako jc wo znaccnc osnovano
samo na Bclinu rjccniku i na Stulicevu (ne kod
gombati se, vec kod gombalisto i gombatejan),
to je posve nepouzdano : oni su pisci svojevojno
dali ono znaccnc.
GOMBOC, m. (ohicnije u mnozini: gomboci),
va}uska (nein. kloss, knodel), magar. gomboc. —
U nase vrijemc u BackoJ. B. MuSioki; ovako
govore svi hrvatski vojnici. F. Hefole.
GOME^jA, /. ivie manastiru u Bosni. — U
narodnoj pjcsmi nasega vrcinena i u Vtikovu
rjecniku: namastir u Bosni (raoze biti da je sad
i pust?) s prinijeruiii : Ozren crkvu nasred Bosne
slavne i Gomeju na granici suvoj. (Nar. pjes.
vuk. 2, 103).
GOMERJE, vidi Gomirjo.
GOMILA, /. acervus lapiduui ; acervus, con-
geries, velika vrpa kamena, pa i uopce svaka
vrpa, svako mnostvo stvari sajedno skup]enijeh.
— Akc. sc mijeua n gen. pi. gomila. — Postajc
premjestanem slova od praslavcnskoga mogyla,
vrpa kamena nad grohuni, isporcdi stslov. mo-
gyla, rus. Morn.ia, ces. mohyla, 2)o{. mogila, i lit.
mogila. — Od xiv vijeka (ali vidi i gomilica),
a izmedu rjecnika u 3[ik(i{inu (gomila, meda
,maceria, maceries'; gomila velika, rpa kamenja
, moles lapidum , acervus lajjidum') , a Belinu
(,acervus lapidum' 449*. 501>J; ,rudera' 175^; , con-
geries' 5011"), u Bjelostjencevu (gomila, gomuja,
gromila, nakup, nalog, vrpa ,congeries, moles,
et acervus lapidum'. 2. gomila, suhi zid z ka-
menja prez vapna i morta, kak pri morju naci-
riaju okolu trsja, ograda kamena ,maceria, ma-
ceries'), u Voltigijinu (,muccliio di rottami o di
scopatura' ,steinhaufe, misthaufe'), u Stulicevu
(,maceria, muccliio de' sassi, muriccia' ,maceria,
acervus, cumulus'), u Vukovu (,der haufe' ,cu-
mulus', cf. gromila, hrpa, kamara, rnaga), ti Da-
nicicevu (,collis', ali vidi sto je kazano kod pr-
vijeh priwjera pod a) aa)). a) acervus lapidum,
naj starije jc znaccnc u nasem jcziku: velika
vrpa kamena. aa) uopce. Selu je Decanima isla
moda ,odb Crtvenoga Brega na (joinilu u rcku'
(Mon. .Serb. !J2 god. 1330). 1~). Danicic, rjec. J, 217.
8elu je Vojnicu isla meda ,u gomilu, i otr. go-
mile potokonib u dubh' (Glasn. ih, 211 god. 1348?).
i selu jo iSakatu i.sla moda ,na gomilu' (287). i
jJanbcistemt' je isla meda ,uzb dolb u gomilu'
(292). i Goluhovcima je isla moda ,u gomilu' (293).
2, 577- 578. Selima u Macvi koja jo (lar liazar
dao Kavanici meda jo isla ,otb grooblicb na go-
milu' (Sr. let. 1847. 4, 53 god. 1381). 1, 217. (kod
ovijeJt priiiijcra DaniHc tumaci ,collis', ali to
nije potrehno). Nos' kamonjo ko je kon vrat,
dokla iznoses svu gomilu. M. Marulic 2<;(). Srjed
gomilo karaonite josto rastu daj dva busa. M.
Vetranic 1, 14. .s^; se vrpc kamei'ia, koje .se jos
nahode nad grohovima od starina (vidi Magaz.
IBCic;. (;0; S. Novakovic, obi. 20— 21), orako zovu,
to je po ovome znacchu, a ne po praslavcnskoj
rijeci mogyla. — bh) rudera, bez pronijcne zna
cci)a, govu se ovako razvaline kuca, gradova itd.,
kad su takovc da nc ostaje kamcn na kamcnu.
Uznosite nase sgrade obratiti u gomilu. P. Iva-
navelic, iv. 152. Strasne tresiie prijeka sila od
svijeh zgrada svega grada gomilu je ucinila. B.
Bettera, dubr. 20. Iz gomile od zida razrusena
pojavi kazinsku opatiju. I. Dordic, ben. 117. U
sagradonu kuce na przini brez poduminte koja,
kad kisa nade i pocmu vitri puliati, sara se u
gomilu. M. Zoricic, osm. 23. Od moceta i turske
gamije napravismo prokletu gomilu neka stoji
za uklin narodu. P. Potrovic, gor. vijen. 107.
Gomilo razorenijeh gradica Haja i Nehaja. S.
l^ubisa, priji. (57. 2"^ ovome se u Dubrovniku
zove gomila mjesto gdje su razvaline od kuca sto
su pale od velikoga potresa. P. Budmani. moze
biti i da se s ovoga zove Gomila, jedan kraj grada
Bijeke gdje je bio stari grad. (D. Danicic). —
cc) maceria, siroki a ne visoki zid od saina ka-
mena bez klaka; meda. jc (vidi kod meda) uza.
— po primorju (vidi t u rjecnicima). Ritko iz
gomile dvi stine iskoco da se stinja silo za nima
no toco. I. T. Mrnavic, osm. 140. Ni putnik
sminjo ima obaliti nihovo ovako gomilo ili ograde
od kamenja ucineno u nihovih vinogradih. A.
Vita|ic, ist. 515. — dd) kad je (u Dubrovniku)
blizu kuce gomila, na nu sc baca sto (sudovi,
pokucstvo) vece ne vrijedi. Ti, gospo, koliko imas
navozoni job carigradskijoh malirauiica, koliko svil-
nijeh dolamica? Imam ih puno, hvala Bogu. Dosta
ti ih je i polovica: metni dakle sve ostale na go-
milu . . . Mjedi, biser i pratezi drage i lijepe ne mecu
se ijo gomilah i u smotliste. B. Zuzori 26''. — ee)
kad se ko kamenuje, kamene sto sc na nega nabaca.
Na n gomila navalise. J. Kavaiiin 306^. Volija
sam poci pod gomilu. P. Petrovic, gor. vijen. 89.
Nego kazuj al' ces pod gomilu. 90. Ti nemqj
lagati dok nisi ovdje ostao pod gomilu (ostati pod
gomilu =^= kamenovan biti). Pravdonosa. 1852. 1.
Bacite nas j)od gomilu, ako uzlazemo. S. l^ubisa,
pri}?. 106. Bile .su i druge gomile koje su se
zvale ,pametne' ili .primetno' gomile, a to su bile
ovako : kad bi kakav knez ili drugi starjesina
bio zao u svome predjelu ili selu, pa bi |udima
dotuzivao svojom zlocom, onda bi se svi }udi
skupili na nega, te bi ga opusili, a on bi bjezao
pred nima, i de bi ga stigli, tu bi ga ubili ka-
meiima, i tada na nega bi navalili veliku gomilu,
i tu bi se prokleli: koji god bi tuda prosao,
svak svaki put da baci na tu primetuu gomilu
po kamen, po dva. Magazin. 18G6. Gl. i meta-
foricki, dici (prokletu) gomilu, grajati na koga,
proklinati. I imaju razlog Crnogorci na nas dici
prokletu gomilu. P. Petrovic, gor. vijen. 11. —
b) kao vrpa nopcc, skuj) stvari koje bez reda stoje
jediie uz dragc, Hi jedne na drugijem. — u sta-
rijini primjerima samo u preticsenom i metafo-
rickam sinislu, ali se u nase vrijemc ovo znacene
shvala kao da. je u pravom smislu. aa) o tjele-
snijem, nezivijem stvarima koje Iczc jednc uz
druge i jedne na drugijem kao kamene u gomili.
Obziruc se na gomile kosti, ke svud loze okoli.
I. Gundulic 322. Dokli so rva vrh gomile od
pol)ijonijeh noprijateja. 327. Od oruzja stoje go-
milo, ke kra] vitez oto i doni. 431. Da od nih
glava niz gomilu svalice .so ma, kad pade. 505.
I od mrtaca oda svudi podigla .se gomila je. 524.
Grob unutra skla])a gomilu crm(h) gnata. I. J.
P. Lucie, razg. (J7. I potrpa na gomile blago.
Nai\ pjes. vuk. 2, 199. Mnogo zrna gomilu na-
cine. Nar. posl. vuk. 181. Te co voda koja toco
ozgo stati u gomilu. D. DaniMc, is. nav. 3, J3.
Lezi trup|e jodno na drugorau, a juiiacko na go-
milo glavo. Osvotn. 2, 1U4. — bb) skup zivijeh
GOMILA
265
GOMO^A
sfvayi (cr^arli, livotiva) sfo stojc jcihic nz drur/e
bez ikakva reda. — u nasc vrijcme. A kad lane
puska u gomili, jiobice se ]uti Kolasiiici. Nar.
pjes. vl^k. 4, 323. Tu zaosta Milos s yojvodairia,
da iskupi rob]e na gomilu. 4, 352. Sto pogibe
seset ua gomilu. 4, 504. Tu gomilu ]udih pro-
demo. Pjev. cm. 97a. Imajuci oko sebe gomilu
svjedoka. Vuk, pavl. jevr. 12, 1. I zGm]a otvo-
rivsi usta svoja prozdrije iiih i Koroja, i izgibe
ta gouiila, i spali ill ogai'i dvjesta i pedeset judi.
D. Danicic, 4m()js. 26, 10. Za nima je iisla ona
gusta gomila svakojakoga sveta. M. D. Milicevic,
zim. vec. 273. — cc) mnostvo umnijeh stvari. —
u nase vrijemc. Za tebe je vec on mrtav, kad
glave ne obriiu na tebe ovoliku gomilu godina.
Pravdonosa. 1852. 23. To nam pjesme gomilama
potvrduju. V. Bogisic, zbor. 211. — dd) mjesto
gdje se dubre, gnoj nalazi pa i no bilo nagomi-
lano (isporcdi a) dd)). — u nasc vrijemc n hr-
vatskom prmorju (vidi i ii Voltigijinu rjccniku).
— c) psovka lijcna ccfadctu (bice 2)u h) dd)). —
u nase vrijcme u hrvatskom primorju.
GOMJLAC, gomilaca, m. covjck koji fjoiiiila.
— U Sidekova rjccniku: ,haufer'.
GOMILAN, gomilna, adj. koji pripada (join Hi,
gomilama. — Od xv do xviii vijeka. Golubice
moja u utlinah kamenili, u punkah gomilnih.
Bernardiii 155. cant. 2, 14. U utiinali kauiena
i u spilali gomilnih. 1. Bandulavic 213^'. Iz klisur
supjih, skuj gomilnih. J. Kavahin 5i2'i.
GOMILANE, n. djelo kojijem ko Hi sto (jomila,
Hi se sto gomila. — U Vukoim rjccniku (l. ,das
aufhaufen' ,f'umulatio'. 2. ,das gepolter, wenn
etwas aufgehauftes einstiirzt' ,strepitus*).
GOMILAE, }/(. covjck iz Gomile (na Mijeci,
vidi gomila, a) bb)). D. Danicic.
GOMILATI, gomilam, impf. cumulare, kupiti
na gomilu. — Akc. sc mijena u praes. 1 i 2 pi.
gomildmo, gomilate, u aor. 2 i 3 sing, gomila,
u part, praet. act. gomilao, gomilala, u part,
praet. pass, gomilan. — U nase vrijcme i u Vu-
kovu rjccniku: ,aufhaufen' ,cumulo'.
a. aktivno, sa znacenem kazanijem sprijeda.
K Aleksincu silu gomilali. Osvetn. 5, 72. i u
prencsenom smislu s objektom rijeci. I ja bih
mogao govoriti kao vi, gomilati na vas rijeci i
mahati glavom na vas. D. Danicic, jov. 16, 4.
b. sa se, rejleksivno , bucati (o gomili sto se
ori). — U Vukovu rjccniku: gomilati se ,poltern'
,strepo'.
GOMILE, /. 2^i- Na levoj strani Morave, IV4
sata na jugoistok od Aleksinca, na putu od Pr-
cilovice k Supovcu, u sred ki'asne ravni, imaju
neke velike umke koje narod zove ,GomilG'. M.
D. Milicevic, srb. 789.
(tOMILICA, /. dem. gomila. — (Kao ime mjestu)
od XIII vijeka. Obicno bi j)0SGdali na gomilice
i razgovarali hi se. M. D. Milicevic, ziv. srb.
1, 37. — Kao ime mjestima. a) n Daniciccvu
rjecniku: Selima Guglavi i Krusevicama, isto jo
kra} Vladislav dao sv. Nikoli Vraninskoni, i.sla
je ineda ,kako putt grede na Goniilycu, pravo
sb Gomyh'ce nizt Bacbvt' (Mon. serb. 26 god.
1234—1240). 1, 217. — b) selo u Kastclima blizu
Spleta. Schem. spal. 1862. 6.
GOMILICE, /. 2>Z. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Gomilicama. Sr. nov.
1875. 789.
GOMILNACA, /. vidi crkvina, b) , drijenak,
c). — U nase vrijcme u Dalmaciji.^ Gomilnaca,
Parietaria officinalis L. (Lambl). B. 8ulok, im. 94.
GOMU^jANI, m. pi. sclo u Ilcrcegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosii. 256. — 3'ljcsto s ovi/jcm
imenom pomine se i xv vijeka. Filip z Gomijan.
Mon. croat. L33. (1487).
GOMI^AST, adj. pun gomile, Hi na kojcui ima
gomila. — U nase vrijemc. Kad su dosli blizu
sola, svrate s puta blizn jedno gomijaste glavico.
Nar. prip. vrc. 148.
GOMI^^CEVIC, m. prczime. — Pomine se xviii
vijeka. Nadod. 78.
GOMIONICA, /. postaje od osnove adjektira
gomilan nastavkom ica. — -o- stoji mj. 1. a) kuca
zidana bez vapna. — na jednom mjestu xv vi-
jeka. Kuca ca bi gomionica, slamom pokrivona,
toj se ino ne more reci nego da je ric gibuca.
Stat. po|. ark. 5, 260. (1485). — b) (bijka) u koje
cvijece raste na gomile. — u ^ulckovu rjccniku:
gomionico ,goliauftbliitige (pflanzen)' (,AggrGga-
tae'). — c) manastir, selo, rijcka u Bosni u okrugu
sarajcvskom. — u nasc vrijemc i u Vukovu rjcc-
niku (L rijeka u Bosni. 2. namastir kod te rijeke^.
Gomionica, selo krstjansko i ristjan.sko, koji oviljo
imaju samostan ; na rijeci Gomionici imaile no-
koliko gvozdenih majdana. F. .Jukic, zein). 47.
Gomijonica, selo gile pravoslavui Srbi imaju ma-
nastir, koga jo, kao sto sejaci pripovedaju, Ma,ra
carica zidala, a i na roci tog imena ima vise
jiiajdana gvozda. T. Kovacevic, bosn. 70. Go-
mionica, selo u Bosni u okrugu sarajcvskom.
Statist, bosn. 32.
GOMIeAC, Gomirca, m. covjck iz Gomirja.
V. Arsenijevic. — / prczime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevic. vidi i Glasn. 17, 316.
GOMIEJE, n. selo (i manastir) u hrvatskoj
krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. Eazdijej.
kr. 8. i u Vukovu rjecniku (,eiii kloster in Kroa-
tien' ,nomen monasterii'). — S ovijem oblikom
dolazi od xvii vijeka. Lenkovic general dopela
Vlahe iz Korenice koje nastaui u Gomirju. P.
Vitezovic, kron. 180. — Stariji je oblik Gomerje
(Mon. croat. 126 god. I486), a jos stariji Goj-
merje, kojemu je potvrden samo adjektiv goj-
merski (koje vidi).
GOMIRKA, /. zcnsko cejade iz Gomirja. V.
Arsenijevic.
GOMIESKL adj. koji pripada manastiru Go-
mirju. V. Arsenijevic.
GOM^jACINA, /. vidi gomilnaca. Gomjaciua,
gom}acina (u rukopisu ovoga vijeka), Parietaria
officinalis L. (Visiani). B. Sulek, im. 94. Cas. ces.
muz. 1852. 2, 50.
G0MN-, vidi govu-.
GOMOLICA, /. I'leka bi(ka, vidi krestusac. Go-
molica, ces. homulice JTelephium), Polygala vul-
garis L. (u Istri). B. Sulek, im. 94.
1. GOMO:^, m. bulbus, vidi glava, i, i glavica,
c). — Badi postana vidi gomo|a. — U Stuli-
ccvu rjecniku (,(;aopa herbarum').
2. GOMO^, m. u Daniciccvu rjecniku: ,Gomo)b',
solu ,Jeloncsci' crkvo treskavacke isla jo meda
,na Gomojb' (Glasn. 13, 371 god. 1356-1367).
1, 218.
GOMOJ^A, /. gruda (sira). — U nasc vrijcme
na Bracu. A. Ostojic. — Bijcc je praslavcnska,
isporcdi rus. roMo.ia ,masse', cctf. homolo ,pyramis,
conns', pol. gomolka, sirac. — / u primjcru iz
narodnc islarske pjesme, ali .n drugijem znacenem
(gomojika?). Imala .san }uba, vele dobro moje,
on se je zadavil jedu6i gomojo. Nar. pjes. istr.
2, 79.
GOMO:^AK
266
GONETALAC
GOMO^AK, gomojka, m. vidi gomo|ika, a).
Gomojak, gomojica (Skurla), tartuffi (u siarijim
rukojnsima), Tuboi- cibarium Sibth. B. Sulek, im.
94. — U Stitliccvu rjccniku znaci sto i 1. gomo|.
GOMOl^ICA, /. vidi 1. gomo]. — U StuUcevu
rjecniku (,globi in aliquarum berbarum radicibus').
GOMOLIKA, /. postaje od gomoja. a) Tuber
cibarium Sibth., vrsta (j}ive vrlo cijenene kao jelo,
jakoga mirisa. — u Mika^mi rjecniku (gomo-
|ika ili gniva ,tartuffolo' ,tuber'), a Belinu (,tar-
tuffolo, frutto uoto' ,tuber' 723''), u StuUcevu (iz
Mikajina), i u Sulekovu imeniku (iz Belina rjec-
nika). 94. — b) Scabiosa L., nekn bipca. — ii
Sulekovu imeniku. Gomojika, ces. bomolika (Tuber
cib.), 1. Scabiosa L. (n staroni rukopisu); Go-
mo}ika veca, (Centaurea) Scabiosa L. (u staroni
rukopisu). B. Sulek , im. 94. — i u jcdnofja
jrisca xvni vijeka iitoze hiti da je ovo znacene.
Vari travu gomo}iku. J. Yladmirovic 10. Na-
topi uoge sokom od gomo|ike. 27.
GOMIUjA, /. vidi gomila. — 11 Bjelostjencevu
rjecniku kod gomila.
G0M1JI,JCA, /. bilka? f/jiva? isjjoredi gomo),
gomojioa, gomojika. Ima glavicu u zem)i ride
. boje; jede se prije-sna i slatka jp. ii trebinskoj
nahiji. N. Ducic.
1. GON, VI. ime musko. — xiv vijeka i posUje,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Goni,). Gout.
Dec. hris. 16. 28. i jos na nekoliko wjeata. Goub.
Glasn. 1.5,270. (1348?). Na .^eliste Goua Beloga.
286. Gout. S. Novakovic, pom. o(!.
2. GON, m. koliko se u jedan put maze f/oniti
kon ili vo. — U nasc vrijeme. a) u Vukovu
rjecniku: vide potrkalisto s jjriwjeroiii : Tri ga
gona zemje jionijela. — h) postat kod orana. u
trebii'iskoj nahiji. N. Ducic.
GONAC, Gouca, ni. ime musko. — isporedi
1. Gon. — XIV vijeka i u Danicicevu rjecniku
(GoutctV Goutct Arbauasint. Glasu. 1.5, 289.
(1348?).'
GONAKANE, n. djelo kojijem se ko gonaka.
,Ta ostavite so toga vaseg vavjokasneg goua-
kana'. J. Bogdauovic.
GONAKATI SE, gouakam se, impf. prepiraii
se, uprav dem. gouati se, isporedi i gombati se.
— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur. gonakamo,
gonakate, ii oor. 2 i 3 sing, gonaka, u part,
praet. act. gonakao, gonakala. — U nase vrijeme
a Lici. ,Ta se dvojica vavijek za nesto kao dva
pijevca gouakaju'. ,Za svaku se i naj manu stvar
gonakaju i porenu'. ,Zivu na kuci dobro, ali im
nikad nije ])ravo, vavijok se za nesto gonakaju'.
J. Bogdauovic.
GONANE, n. djelo kojijem se gona. — U Vu-
kovu rjecniku.
GONATI, gouam, iwpf. vidi gouiti. — Akc.
kaki je u inf. taki jc u jiraes. 3 pi. gouaju, u
aor. gouab, u ger. praes. gonajuci, u ger. praet.
gonavsi, u p)art. praet. act. gonao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U
nasc vrijeme i n Vukovu rjecniku (,verfolgen'
,porsequi').
a. aktivno. Kad si mene po planini gon'o, da
si uiene ouda uvatio, kojom bi me snircu umorio?
Nar. i)jes. vuk. ], 545. Voce ima tri godine dana
^^ .j'''^SO"aiii iia Udbiiui vrana. Nar. pjos. marj.
71. Savrdalo savrda po planini i brdu, dvojica
ga gonaju, a dvojica cekaju. odgonet(aj: zee,
dva psa, lovav i puska. Nar. zag. uov. 61.
b. sa se, rejlekslvno. aj prepirati se. Onda se
}iiozes s I'lom (Lenom) gouati i nu dobiti govo-
rec joj : , Jest ja, tako je bas kao i boca'. Nar.
prip. bos. 1, 70. Ja sam se predala i namijenila
majci Bozijoj koja me primila u svoju kcer, pak
cete se vas dva s nom oko mene gonati ! S. Lu-
bisa, pric. 67. — b) nositi se, jaciti se. Dva so
k kraju isturila druga, ter se grle po pleca ju-
nacka, gonaju se po ledini ravnoj. Osvetn. 2, 139.
GONAVICA, /. vidi bliliane, protoc. J. Grup-
kovic.
GONCATI SE, goucam se, impf. vidi gouiti
se kod goniti, 3, c, b) (o pascadi). Psi se goncaju.
F. Kurelac, dom. ziv. 45. — uprav je dem. go-
niti se.
GONCIN, m. n Vukovu rjecniku: koji goui
trgovackit stoku s dodatkom da se govori u Lici.
GONDELIC, m. vidi Gundulic.
GONDOLA, /. jilitka ladica, tal. gondola. —
// Bjelostjenc'cvu rjecniku (.cymba, linter, pha-
solus').
fUWDOLlCA, /. dem. gondola. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku kod gondola.
GONDOLIC, m. vidi Gundulic.
GONECICA, /. dem. gonetka. — JJ StuUcevu
rjecniku (gouetcica ,levis diviuatio').
(tONENUTI, gonenem, pf. vidi zagonenuti.
— Uprav jc perfektivni glagol prema gonetati;
postaje od osnove gonet nastavkom n;| u inf., n
n praes., 2^'>'6d kojijem t ispada. — Od xvi vijeka
u aor. refleksiviiom kad se lude kakva zagonetka,
a izmedu rjentika u Vukovu (vide zagonenuti
s dodatkom da se govori u Bisnu). Sto mi se
gouenuV M. Drzic 32. 397. Sto mi ti se nenu
gonenu ? (IT Crnoj Gori. gledaj : Sto mi ti jo za
sto?) Nar. posl. vuk. 358^
GONESIC, m. prezime. — xv vijeka. Petra
Gonesica. Mon. croat. 175. (1499).
GONET, m. vidi goneta. — U jednoga pisca
xvin vijeka koji iipotrebjava ovu rijec s razlici-
tijem znacenima ; kao prorocanstvo : Goned bo
je od proroka: ,Za zvijezdami mjesec past ce . . .'
(d na kraju stoji po svoj priUci radi b u rijeci
koja slijedi). .1. Kavanin 214''. — kao prorocanstvo
po dstrologiji: Kra| od Sjiano veli Filip u svo'e
vrijeme gonet piilip razdri Adaraa zvjezdeuika,
htijuc ukazat svijem ocito da vjerovat kra|em
nij' to. 470''. — kao djelovane zijezdanoga neba
na nasu zemju (po nekadasnoj astronomiji) : Da
negova (neba zvjezdanoga) nije goneta, ne bi se
udo, ni list kreta'. 477:i. — kao misao duboka,
trudna, zamrsena: Da i kmet price toj tlapiti,
i u gonote tako zade, litoc svu riivu sjemoniti. 18».
(tONKTA, ./". vidi gonetva. — U Vukovu rjec-
niku: vide zagonetka s dodatkom da se govori
u Ttisnu.
GONETALAC, gonetaoca, m. cocjek koji go-
necc. — Drugo -a- (mj. negdasnega t) ostajc samo
u nom. sing, i u gen. pi. gonetalacil; u ostalijem
padezima 1 se niijena (kod stokavaca) na o. —
Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
kod gonetnik, u Belinu (,augur' 120^; ,coujector'
190''; ,divinator' 273'': gonetalac na srecu ,sorti-
legus' 689''), u Bjelostjencevu kod gonotnik, u
V(dtigijinu (gonetalac, gonetalca ,iudovino, au-
guro' ,\\alu-sager'), u StuUcevu (gonetalac i gri-
jeskom gonetaoc ,vatos, divinus, hariolus'). a)
vidi gonetati, a. Vilenici, gouota(KM. B. KaSic,
rit. 61. Zajjovijoda da se dovedu gonetoci, da
istomace jiismo od ruke ostavjeno na miru. D.
Basic 52a. i u rjecnidma. — b) koji izmisfa za-
gonetke. — u i^ulekwu rjecniku: .nithsoldichter'.
GONETALICA
267
GONETVA
GONETALIC'A, /. a) zensko cejade sto (jonccc.
— II Belinu rjecniku (,divinatrix* 273a) i u Stii-
licevii (,vafces, fatidica'). — h) ii Vukovu rjecniku
(s dodatkom da se govorl u Crnoj Gori): 1. vide
zagonetka. 2. igra u kojoj se prsteii krije u ruke.
GONETALISTE, n. nijesto gdje se gonece. —
U Stulicevu rjecniku (,auguraculum'). — slcdjo
pouzdano.
GONETALISTVO, n. vidi gonetaliste. — 11
Stulicevu rjecniku. — sasma nepousdano.
GONETAN", gonetna, adj. koji pripada gone-
tanu, koji ireba gonetati. — U Belinu rjecniku
(gonetui ,aenigmaticus') gdje ima i adv. gonetno
,aenigmatice' 288'). — U Stulicevu je rjecniku
s drugijem (mane pousdanijem) znacenem (v. go-
netav), ali i u nemu ima adv. gonetno sa zna-
cenem: ,enigmaticamente' ,arcane'.
GONETANE, n. djelo kojijem .se gonece. —
Stariji je ohlik gonetanje. — Izinedu rjeCnika u
Mika^inu (gonetanje), u Belinu (gonetanje), u
Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vu-
kovu. Cini smrtni grijeh od gonetanja. B. Kasic,
zrc. 40. Paziti gonetanja koja se cine s majsto-
rijom djavaoskom, grijeh jest. S. Matijevic 47.
Ovo je gonetaiie jeduoga gatoca. D. Basic 87''.
Koji bi gatao po glasu ptica ili gonetana iliti
navisteiia od dosastih stvari cinio. I. Velikanovic,
uput. B, 104. Bila sit slaba gonetana. A. Tomi-
kovic, gov. 18.
GONETAONICA, /. vidi gonetalica, n). — U
Stulicevu rjecniku (v. gonetalica).
^GONETAONIK, m. vidi gonetalac. — U Stu-
licevu rjecniku.
GONETATEi;.AN, gonetate|na, adj. u Stidi-
cevu rjecniku (v. gonetav). — nepouzdano.
GONETATI, gonecem i gonetam, impf. vidi
gatati. — Akc. kalii je u inf. taki je u piraes. 3
pi. drugoga ohlika gonetaju (ali gonecfi), u nor.
gonetah, a impt. prvoga ohlika goneci (ali go-
netaj), u ger. praes. gowimii i gonetajuci, u gcr.
praet. gon^tavsi, u part, praet. act. gonetao; u
ostalijem je ohlicima onaki kaki je u praes. 1
sing. — Fostane nije dosta jasno; po svoj pri-
Uci ispred n ispalo je d, te je srodno s goditi i
gadati (vidi kod gatati); isporedi i stslov. ugo-
niti i ganati, novoslov. ugoniti, rus. yionyTt. —
Od XVI vijeka, a izmeda rjecnika n Mikajinu
(gonetati, slutiti, j^roi'okovati ,vaticinor, divino,
praesagio, praesentio, aiiguroi-, auguro, auspicor,
auriolor', i kod domisjati se), u Belinu (gonetati,
gonetam ,divino' 273^; ,portendo' IIQ''; ,prae-
cino' 580a; ,praedico' 5dO^>; gonetati po pticah,
travah etc. ,oniinor' 119''; gonetase mi srce , ani-
mus mihi jjraesagiebat' 82''; ,conicio' 198''), u
Bjelostjencevu (gonetam ,vaticinor, divino, augu-
ror, praesagio, praesentio, ariolor'), u Stulicevu
(gonetati, gonecem i gonetam ,divinare, hariolari,
futura praedicere'), u Vulcovu: gonetati, gonecem,
zagonetati s dodatkom da se govori u Bisnu. a)
vidi gatati, a). Svak gqnetaj da pozna tko je
taj. M. Vetranic 2, 200. ,Sto ce biti?' svak ujarasa,
svak goneta djela vrla. I. Gundulic 569. Ako
istina ovo bude sto ma trudna svijes goneta. G.
Palmotic 1, 352. Igrati se prstima gonetajuc
koliko ih ce biti ,giuocar alia morra'. J. Mikaja,
rjec. 138. Gonetam sto mozete rijeti. A. d. Bella,
razg. 79a. Ja ne umijem gonetati, niti mogu
znati sto je. A. Boskoviceva 19. Gresni gradi
izgorjese ruzuo streni n pepeo . . . Gdje mi jednti
uspomenu tijeh mrzecijeli mira znaino, gdje mi
od mjesta samu sjenu, gdje su bili, gonetamo.
N. Marci 29. Stado.se medu se gonetati i raz-
gadati, ko je lupez. S. l^ubisa, prip. 188. — h)
kao imperfektivni glagol prema ugonenuti. Vla-
dimir: Da kazi mi tvoja dika, koga lalados tva
obii-a za dragoga vjerenika; jeda slavna Gradi-
mira? Captislava:^Gonetas ga, brace mill, osude
su prave tvoje. G. Palmotic 2, 196. — c) vidi
gatati, b). Po djavlu vracaju, gonetaju. M. Div-
kovic, nauk. 181a. Udarahu ga govoreci: Go-
netaj, tko je udrio. B. Kasic, is. 52. Svijes mi
true, srce stine, sto mi lieko zlo goneta. G.
Palmotic 1, 10. Koji iz ruku stvari dosaste go-
netaju. A. Kanizlic, Titoc. 117. Goneta k"o .Je-
dupak sinovim. (Z). Poslov. danic. 24. Goneta
li po glasu od zivine, ptice oli po kojemu dru-
gomu biligu. Ant. Kadcic 248. Napiru da goneta
ko ga udara. A. Kalic 445. Od plodiva gonetaju
ovo navlastito, da koliko dana prid minora je
vocka prisijana, do toliko godina 6o plodit. J. S.
Eejkovic 147. — d) kazati zagonetke. u Vukovu
rjecniku.
GONETAV, adj. koji maze gonetati. — Na
jednom mjcstu xvin vijeka i u Stulicevu rjecniku
(.divinans, divinandi virtuto praeditus'). Gone-
tavi i .Tejupci nisu 1' siince i udesa (klanali) ?
J. Kavaiiin 443". — nije pouzdano.
GONETA VA(J, gonetavca, m. vidi gonetalac.
— U jednoga piscn xviii vijeka. ,Zovite udi|e
sve moje zvjezdoznauce, sve carc^vuike, sve go-
notavce' . . . Ali medu svijem gonotavcim nije
ijedan ugonenuo. B. Zuzeri 184a.
GONETKA, /. aenigma, praesagium, ono sto se
gonece. — is2)oredi gonetva, goneta, gonet. — U
gen. mnoz. umece se a: gonetaka. — Od xvi vi-
jeka, a izmcdu rjecnika u Vrnncicevu (jamacno
stampnrskom grijeskom gonitka ,aenigma'), u Mi-
ka^inu (gonetka, gonetanje, prorocanstvo ,eftatum,
praesagitio, praesagium, praesentio, divinatio, va-
ticinium: aenigma, obscuritas, scrupus'), u Be-
linu (,aenigma' 288''), u Bjelostjoicevu (v. go-
notka), u Voltigijinu (,enimma, indovinollo' ,rath-
sel') , u Stulicevu (v. gonetane). a) vidi zago-
netka. Ugoneni mi ovu gonetku. M. Drzic 407.
Gonetka sfinge. M. Bunic 4. U gonetkah ne
drzi me i u tancinah ke naliodis. G. Palmotic
2, 215. Vrsta otajne gonetke. S. Rosa 48''. Ko-
jizim Samsun zagonenu o^ii gonetku. And. Kacic,
kor. 135. — na mjesta kod pisaca kale se kao
s preziranem o nejasnijem, tamnijem cijim rije-
ciina. I druge gonetke i svoje sne faleci. A.
Bacic 457. Nisu, krstjani, ovt) sni, nisu gonetke.
nego je ovo istina krstjanska. ,7. Filipovic 1, 33-'.
Ki'iige pune naj straliovitijih psostiju, gonetak i
tastina. M. Pavisic 22. — b) kao gonetane (vidi
gonetati, b)). u Mikajinu rjecniku.
GONETKINA, /". augm. gonetka. - U Stuli-
cevu rjecniku (v. gatkiua). — nepouzdano.
GONETLIV, adj. koji trrba gonetati (jer se lako
ne razumije). — IJ ^ulekovu rjecniku: ,orakelUaft'.
GONETNICA, /. vidi gonetaUca, a). — V Mi-
kafinu rjecniku (,auspica, saga') i u Stulicevu
(v. gonetalica).
GONETNIK, m. vidi gonetalac. — U Mika-
(inu rjecniku (gonetnik, gonetalac ,augur, aruspex,
ausj^ex, vates fatidicus, ariolus, divinator, augu-
rator'), u Belinu, u Voltigijinu (,indovinatore,
enigmatista' ,der entrathsler') , u Stulicevu (v.
gonetalac).
GONETNISTE, n. u Stulicevu rjecniku: v. go-
netaliste. — nepouzdano.
GONETVA, /. vidi gonotka. — Gen. mnvz.
gonetava. — U jednoga pisca Duhrovcanina xviu
vijeka. Koji ugonenuse negovu gonetvu. D. Basic
8''. i u nase vrijeme a iJubrovniku. P. Budmani.
GONGA
268
GONITI, 1, a.
GONCtA, m. i f. u nekijem narodnijcm pjc-
smama nasega vremena pridjev uz imc musko Hi
zensko, kao da znaci: inlad, lijep. vidi gonge.
Kolika je duga Foca kleta, s kraja na kraj puna
devojaka, sve to Jubi Gong a Mehmed aga. Nar.
pjes. here. vuk. 84. Gonga Ane sa jnnom sjede . . .
Gongu Anu dovedosmo. 258.
GONGE, gungeta, n. ruza koja scjos nije ras-
cvjetala nego tek iiapiqnla, ^jers. ghunga, tiir.
gonce. — U 7iase vrijeme i u Vukovu rjecniku
gdjc je onako tumaceno s dodatkom da se govori
u Srhiji i u Bosni po varosima. Nemu sluzi
momce, na ruci mu gonge ; zadrijema momce,
pa ispusti gonge. Nar. pjes. vuk. 1, 492. — jyre-
neseno, o mladoj krnsnoj djevojci. Bre didijo,
bi 1' ti milo bilo, da ti 'vako gonge u dvor dode ?
Nar. pjes. vil. 1866. 801.
GONGELALE, /. ime zensko (sastavjeno gonge
i lale). — U narodnoj p>jcsmi nasega vremena.
U meani tri devojke: jednoj ime ^jubicica, drugoj
ime Grlicica, trecoj imo Gongelale. Nar. pjes.
vuk. 1, 454.
g6n_GE-8ELO, n. u Podgori zidine. M. Pa-
vlint)vic.
GONGIZA'J'I, gongizaui, impf. pupciti. vidi
gonge ud ccga p)uslaje. — U narodnoj pjesini
nasega vremena. Uz put rasla rumena ruzica,
sto rumeria, to su mladi momci, stu gongiza,
mlade devojeice, stono capti, mlade nevjestice,
sto otpada, ono pustenice. Nar. pjes. here. vuk.
113.
GONIDBA, /. vidi gonene. — I'ostaje od go-
mti nastavkom. ba; t jrred b mijena se na d. —
U Sulekovu rjecniku: ,treiben; rammelzeifc, ranz-
zeit'.
GONILAC, gouioca, m. vidi gonite]. — -a-
(mj. negdasnega h) ostaje samo u nam. sing, i
u gen. pi. gonilaca; u ostalijem se padezima 1
(kod stokavaca) mijena na o. — U jednoga pisca
nasega vremena (grijeskom gonioc). Jedan goni,
drugi docekiva , gonioc je pritjero k duharu.
Osvetn. 3, 33.
GONILO, n. (tjelesna stvar, n. p. niotka, Hi
umna stvar, n. p. sila) cim se goni. — U Su-
lekovu rjecniku: ,treibmittel ; treibstange; trieb-
kraft', gdje ima i mnozina gonila ,treibwerk'.
GONIMIR, m. ime musko. — ix vijeka u la-
tinskom spomeniku pisano ,Gonimer'. Doe. hist.
rac. 383. (850- -896).
GONITEljj, m. covjek sto goni, progoni. — ispo-
redi gonilac. — Hijec je staroslovenska, ali je
upotreb(avaju pisci nasega vremena (Vuk je broji
medu rijeci staroslovenske koje se ii nasemu na-
rodnom jeziku ne govore, ali se lasno mogu ra-
zumjeti i s narodnijcm rijecima pomijosati. nov.
zav. 1847. v). — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,4ui com])elJit; porsecutor'). Koji sam prijo bio
hulnik i gonite] i silegija. Vuk, pavl. Itini. 1, 13.
On postade naj krntijini krscanskim gonitojoiu.
S. Jjjubisa, prip. 87. Casna krsla gonec" goni-
te)e. Osvetn. .3, 116.
G()NITE1.jI0A, /. zensko ce(ude (Hi sto se kao
zcn.sko ce(((de misli) koje goni. vidi i gonitoj. —
U jednoga pisca xviii vijeka: Pjesan Uavidova
je gonitejifa od luidoba. I. Dordie, salt. xvii.
i u Sulekovu rjecniku: ,v(irfblgorin'.
GONITI, gonial, impf. agero, polJero. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. gonah, u aor.
2 i 3 sing, goni, u grr. jiraes. gonoci, u part,
pract. pass, gonon ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je a inf. — J'o puslanu je iteration i glagol
prema gnati; te postaje od osnooc gen (vidi kod
gnati), tijem sto se ojacanem e mijena na o, i
nastavkom i. — Rijec je jjraslavcnska, isporedi
stslov. goniti, rus. praes. ronw, ces. honiti, p>o].
gonic. — Izmedu rjecnika u Belinu (,caceiare
innanzi, come si fa ad una mandi'a o huomini
vili' jcompello' 154^ ; goniti na pasu ,ducere ad
paseua' 480=1 ; ,carreggiar, portar robbe con bestie
da soma' ,bestiis viterinis (sic) vehere' 174*; ,ad-
vehere' 33^), u Bjelostjencevu (,depesco, pecus
deduco, mino, pello') , u Voltigijinu (,eondurre,
eacciare innanzi' ,fuhren, jagen, treiben'), u Stu-
licevu (,pellere , ejicere ; persequi') , ii Vukovu
(,treiben, jagen' ,agito'), u Danicicevu (jpersequi').
1. aktivno.
a. ciniti da sto (ohjekat) ne ostane na mjestu
nego da se mice nekijem smjerom po voji suh-
jekta, i to prateci tiskanem, turanem, i, kad je
ohjekat sto zivo, udarcima i vikoni. a,) objckat je
zivotina. Tovare goniti i vodit zle zene, s ma-
hnici obciti , muke su pakjene. M. Drzic 95.
Niki junce pe|ase, niki telee gonase. F. Glavinic,
cvit. 384*. Boje osla gonit' neg sam breme nosit'.
(D). Poslov. danic. 8. Kad ne moz' gonit' vola,
a ti goni osla. (D). 42. Govori te, goneci vase
imane u pasu i vracajuci. F. Lastric, od" 362.
Goni Limun hijadu volova. Nar. pjes. vuk. 3, 451.
Oni gone plijen od Sov|aka: sedam hijad bijelih
ovaca, pot hijada crvonijoh koza... 4, 186. Uzima
nam krave i volovo, i goni ih Gacku i Lipniku.
4, 485. Gone blaga pedeset masakah. Pjev. crn.
45a. — l)^ objckat je ce(ade. Goneci na jata
suziie u zelize. M. Marulic 8. Al' eto ti ],jutice
Bogdana, de on goni Ke}u i Milosa, obojici sa-
vezao ruke. Nar. pjes. vuk. 2, 221. Uze Demo tri
tovara blaga, goni Marka bijelu Zvecanu. 2, 414.
Pjeske nega pored kona gone. 4, 263. Goni ga
do plota, ama 2)reko plota nemoj. Pravdonosa.
1852. 14. — c) mjeste zivotine, shvata se kao
objekat breme sto zivotina nosi. Na posleniku
fratri goiiahu drva za mojstir. Ziv. jer. star.
1, 231. Paja goni koiie i komore. Nar. pjes.
vuk. 4, 280. On mu goni iz jirimorja vina. Nar.
pjes. juk. 583. Vracali se s pazara otac i sin,
cerajuci pred sobom jedno magare, na komu su
gonili bili drva. Nar. prip. vrc. 75. Drinaci go-
nili vunu u Dubrovnik. 107. Gonio Hero lonce
u vrecama na kobili. 217. po tome u okolici du-
brovackoj sejak koji prati i vodi koga sto jase
na negovu konu, kad se pita kamo ide, kaze:
gonim gospara. — d) objekat mogu hit I kola i
drugo sto vuku zivotine. Silni Turci nacerali
raju, ona goni kola i volove, da ceraju iz Slivja
kamone. Nar. pjes. vuk. 4, 43. Nego kupi po
Gabeli cose, da mu gone kola i kocije. 4, 438.
— c) objekat je sto nczivo (rijetko). Bjese ona
(zvijezda) jedan grumen ogna jasna pod nebom
u aeru sagnana u priliku zvijezde od andela koji
nom vladase (!) i gonase (!) ju. S. Rosa 36*. tako
.se po nesto u prenesenom smislu kaze da vjetar
goni ladu. Ali od vjetar plasih sila goneci mu
brzo plavi. I. Gundulic .55. — f) u prenesenom,
metaforickom smislu, mozr hiti suhjekat i sto
unmo; a shvata se kao micane i kad se objekat
nulka Hi silujc da .Uo radi. (Grih) ki no vo)u
krivim putom goni. M. Marulic 87. Koja me
ovo goni sila? G. Palmotic 2, (!9. Zaludii ga
tko svituje, uci, kara, goni. V. Dosen 212''. —
radtla, na koju se nutka, silujc objekat, shvata
se kao kraj, cif micanu, te se izricc Hi akuza-
tivom s prijedlogom na: Nace goniti i silovati
na takova ])rikai!alisca. Ziv. kat. star. 1, 218.
Ubostvo ga na to goni. Korizm. 3''. Hudobe
vas sli])o i na bind gone. F. Vrancic, ziv. 8.
GONITI, 1, a.
269
GONITI, 3, c.
Kucnik musko na to dilo ^oni. J. S. Rejkovic
90. Hi akuzativom s prijedlogom u: Slasti su
svitovne, ke od nas odg:one kriposti duhbvne,
ter nas u zlo gone. M. Marulic 256. Hi dativom
s prijedlogom k: Nere ili goni i tiri k ovem
svetem redom nastojauje. S. Budinic, sum. 106^.
ili podloznom recenicom s da: Koje svoja duz-
nost goni, da postene bozje brane. V. Dosen
225 a. Sve nas goni da poznamo stvoriteja. 263*.
b. haze se (u vase vrijeme) da goni kona i
ko jase na nemu. Goni vranca Biogradu mome.
Nar. pjes. vuk. 2, 602. Svoje dobre koiie uzja-
sise, otjerase na ravnu Kladusu, pravo gone
k Mujaginoj kuli. Nar. pjes. juk. 510. Gonim
Saru preko po}a ravna. Nar. pjes. marj. 2.
c. tt sirem smislu, ne pustati da ohjekat ostane
na y'lckom mjcstu, vec ga djelom ili glasom siliti
da se udaji. a) u provom smislu, subjekat i ohjekat
ohoje je sto zivo. Kad jase goniti da jure pojdu
van. M. Marulic 88. Ciiiase mu se da ga deva
Marija gonase is crikve. Mirakuli. 16. Nega je ces
vesela za vase cestite koristi donijela, a vi ga
gonite. G. Palmotic 1, 68. Tu s prestoja cacka
tvoga goniti ces i ti one ki sad tebe bez raz-
loga iz cackova dvora gone. P. Kanavelic, iv.
222. Evo vuka pred tvoj dvor. Goni vuka od
kuce. Nar. pjes. vuk. 1, 502. Na ogaku tice sa-
gledala, goni tice svacim na svijetu, a naj vise
drvjem i kameiiem . . . sve ih goni, ocerat' ne moze.
4, 502. Crnogorci su mogli medu nih dolaziti
kad je kome voja, i Turci ih. ondje nijesu smjeli
goniti. Vuk, nar. pjes. 4, 458. Paso gospodare!
il' nas goni ispod carskog skuta . . . Osvetn. 4, 55.
— h) pravi je smisao i ovdje gdje su nezivi i
subjekat i objekat: Cavao se druzijem jacijem
cavlom goni. B. Gradic, djev. 109. i ovdje gdje
je neziv ohjekat: Eijem onda luk iz zemje goni.
J. S. Rejkovic 314. — e) it prenesenom smislu,
subjekat Hi ohjekat ili ohoje je sto umno. Tisi
vitri hladom gonahu toplinu. M. Marulic 195.
Zac se vec no mogah s tijem sankom rvati od
sebe ki gonah. M. Vetranic 2, 166. T^iuven plam
kripos mi svu goni. M. Drzic 73. A krv ova
od gustera sve nemoci goni iz nutra, tko se maze
nome iz jutra. Jedupka. 238. Na istoku jos cim
stoji bijela zora noc goneci. I. Gundulic 34. Jaoh,
svak me je ostavio sred pustosi sej kamene ; pace
gola i kami oni studeni me svojom goni. 219.
Pace slutec to za isto, ne ima mira u zivotu ;
goni Jubav srce cisto od svijeh ze|a na sramotu.
833. Proz oci mu suza tece, goni mu je skrovna
silos. 569. Izpovijest goni grijehe od duse. I.
Drzic 329. Ja mislim da je sve dobro i krasno,
i da to nijedno ne treba, goniti iz jezika nasega.
Vuk, pism. 33. — d) amo maze spadati i ovaj
primjer (po nem. blatter treiben) : Onda one
(vocke i trava) list i cvice gone. J. S. Eejkovic
149.
d. insequi, kad se subjekat mice, trci za ob-
jektom koji bjezi, ali ne kao kod a, vec da ga
nhvati. 2 nejirijateja gonahu ga liotec ga ubiti.
Korizm.^ 21^. Jegoze bezeca gnnise Rimjane oru-
zijem. S. KoSicic 26. Daj mi, )ubo, koue i ko-
(Sije, da ja gonim ^uticu Bogdana. Nar. {jjes.
vuk. 1, 545. Pa on goni Ivan-kapetana ; malo
goni, al' ga stize brzo. 3, 241. Prod' se vraga,
ne goni mu traga ! Nar. pjes. petr. 2, 239. Mogli
bi gonedi lisicu nabasati na vuka. S. LubiSa,
prip. 173. Turci uzmakoSe, a goni ih nakomice
Mirko. Osvetn. 3, 127.
e. vexare, progoniti. Zestosrdno goniti hodu
Turke ratiju. 6. Ko£ici6 32t>. (Domicijan) prvi
po Nerunu Krstijane goni. 35*. Da sam odviSe
gonio crkvu Boiiju. Vuk, pavl. gal. 1, 13. I
Hrista su goniti poceli na danasiii danak pro-
tivnici. Osvetn. 3, 99.
f. goniti sudom znaci : tuziti pred sudom, zvati
na pravdu. Hocemo li lupeze sudom goniti ili
zvono prekrasti? S. :^ubisa, prip. 192. Sudom
cemo te goniti. 207.
g. od znacena kod d prenosi se na znacene:
vrsiti, izvrsivati (objekat je ono sto se vrsi, te se
shvata kao da subjekat za onijem ide i hoce da
ono uhvati). Bez radne ne mozes ui naj pi-ostiji
zanat goniti po zakonu. M. Pavlinovid, rad. 41.
Bizantinski carevi, da gone svoje tezne. razg. 30.
Jednijem je u zakonu dano, poraz dina gonit
dusmanina. Osvetn. 3, 32. moie i ne biti ohjekta.
Goni brate po zlobu. (Kad se kmetu hoce da
kaze da sudi j^ravo. U Krivosijama). Nar. posl.
vuk. 43. — amo spada po svoj prilici i ovo:
Da (zvizde) plod zemji, Judma sricu gone. J.
S. Rejkovic 9. i ovo: Po koliko (oka rakijo)
gonis? t. j. po koliko oka iz jednoga kazana
hvatas ? sto se mane goni to je bo}a rakija. Vuk,
rjec. 94b.
h. bez ohjekta, o vrlo brzom i silovitom mieanu
kojijetn se javja kakva (osobito neziva) sila, n. p.
vjetar. Bura goni, vrag se zeni. (U primorju).
Nar. posl. vuk. 30. Buzdovan zauji vise kuce,
a Stojsa brze istrci px'ed kucu pa mu ue dadne
ni na zemju pasti nego ga doceka u ruke pa ga
zavitla preko zmaja cak na drugi hatar. Kad
zmaj to vidi, zacudi se: , Kakva to sila goni od
mojega dvora!' Nar. prip. vuk. 36. — amo moze
spadati i ovaj primjer u kojemu se goniti shvata
kao neprelazni glagol: A dim goni u oci Tur-
cina. P. Petrovic, kula. 30.
2. pasivno. a) vidi l,^c. Od kih (arhijereov)
prokletstvom gonen je. S. Kozicic 52''. Od zena
i od }udi gonen si svuda ti, a moju svak zudi
prijazan imati. I. Gundulic 137. Da ne bude vec
gonen iz gradova. S. Rosa 62^. — b) vidi 1, d.
Gonimago istu postignuti, i zelajemago nasladiti
se. Mon. serb. 567. (1389—1405). — c) vidi 1, e.
Zena jedna goniraa duhom necistim. Pril. jag.
ark. 9, 97. (1468). Svi koji hoce pobozno da
zive bice goneni. Vuk, pavl. 2tim. 3, 12.
3. sa se.
a. pasivno. Gone se hudobe s vonom od po-
svetilista. I. Drzic 56.
b. rejieksivno, u jednom primjer u gdje je zna-
cene, kao postajati, mijenati se (isporedi 1, f).
Kad misec na punost se goni. J. S. Rejkovic 94.
c. reciprocno, kod prooga znacena (1, a) istice
se tiskane, gurane, i uopce silovane, s toga do-
biva osobito znacene: rvati se, iz kojega se i
druga razvijaju. a) kao rvati se, biti se uopce.
I mlogo se bise i gonise. Nar. pjes. vuk. 3, 560.
Dvije vojske stale te gledale, de s' junaci po
raejdanu gone. 4, 233. Dva se parca okupila bojna,
pa se gone sto im sake daju. Osvetn. 2, 140.
— dajijem sirenem smisla znaci i uopce prepirati
se, svadati se, boriti se. Kad se ko s kime goni
i prepire. Vuk, poslov. 40. Nasi cari zakon po-
gazi§e, poce§e se krvnicki goniti. P. Petrovid,
gor. vijen. 8. u osobitom smislu: prepirati se
pred sudom (isporedi 1, f). Za kojo se dobro
gonila negova tetka imenem Marija. Glasn. ii,
1, 33. (1808). — a moze znaciti Sto i jaiiti se,
ogledati se. Progovara Krajevic Andrija: O moj
brate, Krajevidu Marko, sutra demo rano uraniti,
dobre demo koiie uzja^iti, otic demo^ u poje pri-
lipsko, pa demo se dordom ogledati'. Nemu Marko
tiho odgovara: ,Da mi sutra tako udinimo, hoce
nam se uarugati svako, gdje se gone do dva
brata mlada'. Nar. pjes. juk. 45. i s geneticom
(1-ao igrati se) : Hajde, zete, po}u u §irine, da s'
GONITT, 3, c.
270
1. GORA
gonimo na poju gilita, da ja vidim, jesi T bine-
gija. 232. — b) coire ; coitum appetere, o Ytekijem
zivotinama. — isporedi goncati se. u Bjelostjen-
cevu rjecnikn: gonim se ,de caiiibus etc., dura
maritari appetunt, dicitur'; u StuUcevu: goniti
se ,luxuriari (de avibus) , eqiiire (do equis)'; u
Vukovii : gone se zecovi ,die hasen rammeln'
,coeuut lepores". — Krava se goni. na Krku.
GONIV, ailj. koji se moze goniti. — Samo u
StuUcevu rjecniku gdje ima i aktivno znacene:
koji goni (,ejiciens, expulsu facilis').
GONIZANE, n. prepirune, isporedi goniti pod
3, c. a). Bilo je raedu nima gonizana. M. Pavli-
novic. — Ne snam, ima li prcma nvome glagol
gonizati se.
GONOMA, m. ime musko(y) i prezime. — xiv
vijeka. Gonoma. Dec. hris. 55. Dmitru Gonome.
Spom. .sr. 1, 2(). 27. (1399). odarle i u Danicicevii
rjecniku.
GONOTATI, gonotara, impf. vidi gonetati. —
U Bjelostjencevu rjecniku (gonotam, v. ugajam
i ostala), i iz iiega u Siulicevu.
GONOTKA, /. vidi gonetka. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (gonotka, zagonka, gouetane, pritic
,aenigma, quaestio obscura, scrujius, obscuritas'),
u Jamhresicevu (gonotka, zagonka ,aenigma'), u
StuUcevu (iz Bjelostjenceva).
GONOTNIK, m. vidi gonetnik. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (gonetnik, gonetalac, t. j. koji
iigana ,augur' itd. po Mikalinu gonetnik) i u
Jamhresicevu (,augiir, ariolus').
GONOV, adj. koji pripada Gonu (vidi 1.
Gon). — XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku
(Gonovi.). Dobroslavt, Gonovb synL. Mon. serb.
62. (1293—1302).
GONOVCI, m. pi. u Dauicicevu rjecniku: ,Go-
novLci', katun koji je car Stefan dao crkvi ar-
liandelovoj u Prizrenu (Glasn. 15, 278 god. 1348?).
3, 578,
GONOVIt', m. prezime jw ocu Gonu. -- xiv
vijeka. Brata Gonovict. Dec. hris. 57.
GONSA, vidi GonSin.
GONSIN, adj. koji pripada Gonsi, alt imenu
Gonsa nema potvrde. — xiv vijeka i u Danici-
cevu rjecniku (Gontsint). 3, 578. Kosta, Gonbsint
zett. Glasn. 15, 309. (1348?).
GONTUNAR, gontunara, m. u Vickovu rjec-
niku: kila ili guka koja se koine na tijolu ispene
pa se od lie umre, za to ima i kletva : Gontunar
te predro s dodatkom da se yovori u Gi'b(u. Gon-
tunar te predro ! (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk.
43. — kao da je rijec talijanska, ali ne znani
koja.
GON, m. u StuUcevu rjecniku : ,luxui-iari, subst.
(de avibus), oquire, subst. (de equis)'. isporedi
goniti, 3, c, h). — nije dosta pouzdano.
GONAC, gonaca, m. vidi gonite), i s osobilijcm
znaienem, vidi kirigija. — Akc. kaki je u gen.
taki je u ostalijem ijadezima, osim nom. sing, i
voc.^ goiiaciu, gona6i. — Od xviii vijeka, a iziucdu
rjecnika u Belinu (,carreggiatoro' , vector' 174^1;
,vetturale, vetturino' ,qui vecturis vivit' 763'') i
u StuUcevu (,auriga, luulio'). Kra) visoki (Jari-
grada goiiafi i)iediii ima izaci. J. Kavai'iin 214'^.
Neko jo upozorio gonaca, da lag|e naslaiia smotaj
.suda. M. Pavlinovi6, rad. 27. Goiiac, mazgar,
voda. Slovinac. 1880. 389.
GONAJ, w. tiejaana rijei na jednnvi v{jestu
XVI vijeka. Gouaja ni lihu mekote vidit n66(eS),
gdi dubja cvatihu pod vocom se krcec. P. Zo-
ranic 57.
GONATI, gonam, iini)f. vidi goniti i gonati.
— Od xviii vijeka. Priuzganom jubavju Marije
djavli goiiajn se i tiraju se. J. Filipovic 1, 425ai?).
Kako soko prepelicu goiia. Nar. pjes. here. vuk.
128. Jer ga gona pope Ridanine. Nar. pjes. juk.
150. Gonaju se po poju gilita. 233. Goiiaju se
casom na okolo. 443. Gonaju ga i tamo i amo.
Nar. pjes. petr. 2, 44. Ta vas stanu goiiat na
bu|uke. 297. Turci se primicali , a Bosiiaci se
medu sobom goriali. M. Pavlino-\dc, razg. 36.
GONBA, /. vidi goneiie / gonidba. — Ujednoga
pisca naiega vremena. I u Srbiji bilo je velike
goiibe. M. Pavlinovic, razg. 87. Nova ta gonba
odvraca razumniju mladez od obrtnosti. rad. 147.
GONENE, n. djelo kojijem se goni. — Stariji
su ohlici goiionije i goiienje. — Izmedu rjecnika
u Belinu (grijeskom gonenje ,il cacciare' ,cora-
pello' 154-1; ,il cacciare' ,ejicio' 1.54^'; gonjenje
,1'addurre, inteso di cose, che si portano con
vettura' ,advehere' 33'^), u StuUcevu (grijeskom
gonone), u Vukovu (1. ,das treiben' ,agitatio'. 2.
,das rammeln der liasen' , coitus leporum'), « Da-
nicicevu (gonenije). — • Tf primjerima znaci pro-
gonene, progonstvo, vidi goniti, 1, li. Pred stra-
hom nih gonenja bezali smo. Mon. croat. 18.
(1325). Vizdvigse na Hristijany gonenije. Okaz.
pain. saf. 55. (1-503). Podigose gonene na Pavla.
Vuk, djel. ap. 13, 50.
GONEVA, /. selo u Hrvatskoj u xyodzupaniji
jastrebarskoj. Pregled. 36.
GONNIK (gonik?), m. put po kojemu se goni
i vozi. — Na jednom injestu xv vijelca. A ca je
u sell! gonmiki. (sic) taj ima biti sirokb da mogu
I'lim hoditi dva vola u jartmu. Stat. po}. ark.
5, 292. (1482).
GONUH, m. nejasna rijec na jednom mjestu
xviii vijeka. Gdi men }ude od postenja nij' go-
nuha paripcenja. J. Kavanin 154^.
GOO, vidi go.
GOPA, /. kuko]. — U §ulekovu imeniku: Gopa,
Agrostemma githago L. (Sabjar po Begi'yu). 94.
GOPCEVIC, m. prezime. — U naUe vrijeme.
S Gopcevicem i Marinovicem. Nar. pjes. vuk.
5, 34. Svog sestrica Gopcevida Spira. 5, 45.
GOPICEVIC, m. prezime. — xvi vijeka. 8imun
(Go)picevic. Mon. croat. 230. (1527).
1. GOR, adv. okrt'ieno 1. gore, koje vidi. — xvii
i xviii vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v.
goru). Gor oci uzdvigne. D. Barakovic, vil. 79.
Ku uzvisit zelim gor pored zvizdami. M. Gaza-
rovic 17. Kako ajersko gor s visine kad se
nagli vjetar javi. A. Yitajic, ost. 2". Krjepos
ima grebe srjodu zvijezda gor na nebe. J. Ka-
vanin 30'^ U bistrom prima krilu gor recenu
cistu vilu. 19t;'', Gor je odredno, moj cesare, da
s tve slave ubis care. 220''. Kom' je dano gor
letiti okol sunca. 226". Koja su gor na nebesif7j.^.
F. Lastric, test. 208''. Ako gor pogledamo. 233*.
Gor recena mista izginuse. Nadod. 48. Od mra-
zova gor ici ne smije. J. S. Rejkovie 42. Svi
ovi gor receni. B. Leakovic, nauk. 310. Da bi
se mi naucili imati gor na nebesah srce iiase
uzdignuto. 416.
2. GOR, m. vidi ugor. — U nase vriJeme. Gor,
Anguilla vulgaris Flem. G. L. Faber 226.
1. GORA, /. mons; silva. — Akc. se mijena u
dat. sing, gori, u ace. sing, goru, u voc. sing.
goro, u nom„ ace, voc. pi. gore, m gen. pi. g6ra.
— Jiijed je praslaccnska, isporedi .flslm;. gora,
1. GOEA
rus. ropa, ces. ani-a, hura, pof. gora. — Korijrn
je indoevropski ger, isporedi snskrt. giri. — II
svijem je rjecnicima: u Vrancicevii (,mous'), u
Mikalinu (gora, suma, dubrava ,sylva,. nemus,
saltus'; gora, planina ,mons, collis'), u Belinu
jinons' 495b j ^silva' 66(ja), n Bjelostjencevu (goi-a,
plaiiina ,mons'), ii Jambresicevu (,m<)iis'), u Vol-
tigijinit (,montagna, alpe' ,gebirg'), i( StuUceru
(,mons, silva'), u Vukovii: 1. ,das gebirge' ,mons'.
2. (oko Imoskoga) ,der A\'ald' , silva', cf. suma
s primjerom: Bioko va je puna gore; u Danici-
cevu (,mous ; silva').
a. mons, brdo. ovo je starije znacene. n) it
pravom smislu. Kako drtze gorbre vrr,hB Be-
loma. Mon. serb. 38. (1253). Kako putt grede uzt
gorii u Kosutu. 96. (1330). S poji i zb gorami.
449. (1451). Vrh ostre gore. Ziv. jer. star. 1, 230.
Obitateji sut Kaukaza gori. S. Kozicic 49^. Gora
se z gorome nikadar ne staje. N. Dimitrovie 19.
Uputismo se uz goru kamenitii i strmonitu. P.
Zoranic 8^. O vi, gore kamonite, kijem po vr-
sijeh vjetri plasi cine zle studeni vjekovite. I.
Gundulic 98 — 99. Gora sveta, od starijeb Atos
ka je bila u davna zvana Ijeta. 307. Ono je, ono,
stit mil pazi, na koniu je plam ogneni, gdi iz
snjezane gore izlazi. 440. Kriza, koga Helena
na goru Kalvarije polozi. F. Glavimc, cvit. 307''.
Put po ostrih gorah iz Nazareta do Zudije. P. E.a-
dovcic, nac. 411. Joste nijedan vrh od gora zrak
suncanih ne vidase. P. Kanavelic, dubr. 6. Ako
gora nece k tebi, a ti k I'loj. (D). Poslov. danic. 1.
Ravna poja, tvrde gore. A. Vita|ic, ost. 6. Sva
se ognena gora strese, jaz zatutna i razdrije se.
J. Kavanin 461^. Brda i gore kamenite veselo
se kite. I. Dordic, salt. 237. On ce izaci na goru
maslinsku. F. Lastric, ned. 4. Pobigose na goru
Libanu. A. Kanizlic, kam. 851. Ko snijeg na
gori. (Z). Poslov. danic. 45. Shodeci § liima niz
goru. S. Rosa 100^. U visokoj Etni gori vatra
gori. V. Doseu 88'''. A vila ga s gore gleda. Nar.
pjes. vuk. 1, f)3. Pak je posla za goru na vodu.
1, 163. Visa je goi'a od gore, naj visa Lovcen-
planina. 1, 190. Prilog nose Svetoj gori slavnoj.
2, 100. Pod visokom goroin Bogorovoni. 2, 212.
Odziv daju gore crnogorske. 5, 445. Gora se
s goroni ne sastaje, a coek s coekoin vazda. Nar.
posl. vuk. 44. Izmedu prevelikih kamenitih gora.
Vuk, poslov. XV. Ja na goru, a na goru sunce.
Osvetn. 2, 97. — h) u ■prcnesenom smislu (iper-
bolicki). aa) kao vrpa, fjomila. A od unuk se
carskijeh hrane kosti gore neukopane. I. Gun-
dulic 2.34. Vidje poje svim siroko, ko car prikri
vojskom prije, gdje na svaku dize stranu tur-
skijeh kosti gore gofi. 320. On sam turskoj
vojsci odoli, i od nas mrtvijeh gore uzdizo. 323.
Vrh nega je gora od }udi. 546. IJa on oil zlata
ima gore, da je gospodar sain na svijoti. (i. Pal-
motic 1 , 309. Koje gore mrtvijeh judi uzra-
stjese. P. Kanavelic, iv. 241. Uzdignu se gora
jedna od kamenja razorena. dubr. 10. Bjehu
uzdigli zlatnc gore i obogatili. I. Dordic, ben.
122. — hh) nwr.ski val. Valov zitke gore do
neba dvignuti. I. T. Mrnavic, ist. 183. Pokli
oholo gnevno more zloga kraja no dostigiiu, va-
lovite za sve gore suprotiva nemu dignu. G. Pal-
motic 1, 12. Treskovitijem gromovima nebo sipjuc
cesto plame medu goram vodeuijema otkrivase
jasne jame. 1, 19. — cc) u ovom priiiijeru kao
zastita. Ne i.ste se grada ina gdje Vladislav
slavni posta, za sto gora i planina on sam svoj
je vojsci dosta. I. Gundulic 323. — e) u jednuija
pisca xviii vijeka ovako je prevedeno talijansko
monte di pieta, zalozionica. Smiju se suprotiviti
gori od milostivosti, re6enoj : ,raonte di pieta', iz
271 1. GORA, c.
koje se daju pinezi u dug svakome koji ima po-
tribu. Ant. Kadcic 296.
b. silva, suma ; ovo je postalo od predasnega
znacena, i zamjenuje ga cesto vee od xiv vijeka,
i to ne samo u Imoskome (vidi u Vukovu rjec-
niku) nego i po svemii primorju, i jos dale, ne
moze se svagda razahrati jedno znacene od dni-
goga. a) suma uopce. Sto posoce, onu zemju da
ne tezi, tbkbmo da stoji pusta, da raste gora.
Zak. dns. pam. saf. 44. Nosase nim drva iz gore.
Transit. 13. Pokli sam sad sam ja, i nitko da
mene cut' moze, ner dubja sej gore zelene. D.
Ranina 129''. Zive vode prisahose, sunce i mjesec
potamnise, zvijezde svjetlos izgubise, listja od
gora opadose. .Tedupka. 239. Veseli se, svak ve-
seli, lis na dubu, dub u gori. I. Gundulic 72.
Za me plamen iz kremena, drvo iz gore vadi
zima. 245. Lis^od gore mi smo iste, sto se na
rias rasrciste? G. Palmotic 1, 187. Ni se lis na
gori kreco. V. Andrijasevic, put. 195. Ku zeludom
zii'i gora. P. Kanavelic, iv. 124. I u crnoj gori
dobro je imat' prijateja. (D). Poslov. danic. 30.
Kad lijen u goru jjode, svu goru posijece. (D).
42. Kolike su kap|e u vodi, morem pijeski, go-
rom listi. J. Kavanin 439''. Mlijeko iz brda, med
iz gore. I. Dordic, iizd. 136. Toliko ijad godina,
koliko je lista na goi'i. J. Banovac, prip. 213.
Sto mi ti je sto? mrtav ziva iz gore isteze. (od-
gonetjaj : cesaj). S. Budmani 423=i. Braco moja,
vi jeste plemeniti list slavne ilirijanske gore. A.
Kanizlic, kam. x. Lasno koliko listu z gore pasti.
M. Zoricic, osm. 56. Jer su kopja kao gora. V.
Dosen 227'J. Blizu poJa gusta gora bise. And.
Kacic, razg. 90''. Oko grada tilesa lezahu kano
gora kad je posicena. 134^. A po gradu bise
naresla trava i gora, kako no u pustiiii. kor. 328.
Sta se sjaji kroz goru zelenu? Nai'. pjes. vuk.
1, 13. Jelenak mi goru lomi, putak da mu je.
1, 58. Kad su bili nasred gore carne. 1, 126.
Tamo kazu goru javorovu. 1, 158. Jer od jada
gora vehno. 1, 174. :^ijan goro Jijanova, der po-
digni }i|an listak^ 1, 366. Ima dosta gore ne-
sjecene. 1, 376. Sto je nebo, da je list artije;
sto je gora, da su kaiemovi; sto je more, da je
crn murecep. 1, 401. Soko gnezdo vije u jelovoj
gori. 1, 487. Pa ode pravo u goru, kroz Brsjan
goru zelenu. 1, 590. U zelenoj gori Garevici.
2, 77. Bojna kopJa kao carna gora. 2, 313. Vije
kolom kao vijor gorom. 2, 564. O jelova goro!
Nar. jjjes. petr. 1, 90. Vjest goru lomi, a ne-
vjosta gora (lomi). (U Crnoj Gori). Nar. posl.
vuk. 36. I on jo od nase gore list. 104. Ni gore
(sve) posijeci, ni bez drva doma dodi. 213. Od ne-
vjesta i gora place. (Gledaj : Vjest goru lomi — ).
234. Oui nosijase musket i sjekiru za^sjeci marvi
svqjoj goru manastirsku. G. Zolic 272. Tek se
gora liscom obuce. S. ^ubisa, prip. 126. Drvarice
sijeku nasu goru. 159. Vita kopJa kano gora
gusta. Osvetn. 2, 111. Tamo liegdje gore javo-
rove. 3, 4. Gora se poznaje po listu. M. Pavli-
novic, razg. 64. Gora se ne mice bez vjetra a
trava ne uise, ako nema sto u I'loj. V. Bogisic,
zbor. 586. Gora, suma. u hrvatskom primorju.
— b) grai'ic odfjeceno i pruce. — od xviii vi-
jeka. Nose grodo, daske opakjene, sijeno, slamu,
goru svakojaku. And. Kacic, razg. US'*. Pokrio
ga i s gorom i s travom. Nar. pjes. vuk. 5, 141.
,Gora' je drvode za gradu i za gorivo. Cesto se
i sama gotova grada zove ,gora'. (u okrugu pi-
rotskom). M. D. Milicevic, s dun. 52.
c. Hi samo Hi s pridjevom, ime velikoga broja
manijeh i vecijch mjcsta: na primjer: a) tri sela
u Bosni: dva u okrugu sarajeiskom. Statist, bosn.
12. 52 ; jedno u okrugu travnickom. 210. — b)
1. GOEA, c.
272
1. aORAK
nekoUko sela u Hrvatskoj. aa) u podzupaniji
Jcrapinsko - toplickoj : Gora , Gora druskovacka
(druzkovecka), G. desinicka, G. mala, G. velika.
Pregled. 54. — bb) Gora vetrnicka u podzupaniji
zlatarskoj. 60. — c) selo u hrvatskoj krajini u
okruffu banskom. EazdijeJ. kr. 12. vtoze biti i u
mnozini: Gore. Schem. zagr. 1875. 18. s tijem
oblikom dolazi vec xni vijeka (u latinskom spo-
meniku): ,In comitatu Gorre'. Mon. ep. zagr.
tkalc. 1, 21. (1209). i xvi (kao grad). Duzni
gi'adu Goram sluziti. Mon. croat. 330. (1565).
U nasem gradu Gorah. 330. itd. — Vidi i Bijela
Gora, Crna Gora, Krajevska Gora, Zla Gora itd.
2. GORA, /. cruciatus (?) ; epilepsia. — Akc.
kao kod 1. gora. — Fn/rt da od praslavenskoga
su2)stantiva srednega roda gorje, isporedi stslov.
gorje, zlo, rus. rope, zalost, ces. hofe; vidi sto
0 torn pise T. Maretic. rad. 60, 126—127. — Po-
tvrdeno od xviti vijeka.
a. cruciatus, rtmka. — Samo u jednom pri-
mjeru xviii vijeka, gdje se cini da je ovo zna-
cene. U dno ada gdi stoji s djavli tko zlo umire ;
nl^ mudrosti ni'e ti cvijeta, ki bi skazao zle ne-
mire, i razabrat ki bi smio cudnijeh muka stoti
dio, s kima duse izgub|ene u ognu se silnom
vare, ko od bolesti zapanene vece za se malo
mare; jiace kunu u onoj gori sebe i Boga. J.
Kavaiiin 390'\
b. epilepsia, bolest od koje cejade (a i neke
zivotine) pada iz nenada u nesvijest i praca se
i pjeni na usta, padaviea. isporedi 2. gorica, i
gorska bolest (kod bolest, 1, a, a) b) ff) ccc)). —
Postane je po svoj prilici kao sto jc kazano spri-
jeda: od sirega znacena (zlo, zalost) ogranicilo
se na tjelesnu bolest, i to na jednu osobitu xc.i'
ti(jyi\v: all kao da narod shvata (kao sto se vidi
po jjrvom priwjera i po Vitkovu rjecniku gdje
ne stoji napose od 1. gora) da je ovo znacene
postalo od znacena kod 1. gora, a. — I] Viikovu
rjecniku: Gora, 3. ,dio fallsucht' ,opilepsia': pada
od gore, cf. gorica, gorska bolest. — Koga mal-
kaduk iliti velika bolest (sto niki reku z gore
pada) fata. F. Lastric, svet. 43^. Kao sto sam
u govoru slusao: ,Pada od gore' ili ,od gorske
bolesti'. Vuk, nar. pjes. 1, 578.
1. GORAC, gorca, m. goranin. — Kao da je
ovo znacene u jednom primjeru xviii vijeka. Crno-
gorci, Turkom uvijek strasni gorci, er sve ih
mlate, pak u stine i za klance sakriveni, bit ne
mogu predobjeni. J. Kavaiiin 135''.
2. GORAC, gorca, m. vidi gorac. — U Stuli-
cevu rjecniku (,hyporicon') i u Sulekovii inteniku:
Gorac, hypericon (iz staroga rukopisa), Hype-
ricum perforatum L. B. Sulok, im. 94.
GORAC, m. H3^pericum perforatum L., neka
trava, pluskavica, ivancica. — U Sulekovu ime-
niku: Gorac, ce.s. hoiyc (Pieris), androsaemum,
Hypericum perforatum L. (Alschinger, Visiani). B.
Sulek, im. 94.
GORACJA, _/'. u zagoneci (vidi 1. gora, h): Gora,
gora, gora^'a, jjod goracu jjojana, pud po|anu so-
pota, pod sopotu provala. odgonet^aj : kosa, Celo,
nozdrve, usta. Nar. zag. nov. 10(J.
GORACEVO, n. u Danicicevu rjecniku: PaSiJtu
Sabiiievu, kojo je kra) Milutin dao Hilandaru,
isla je meda ,u gorno telo Goi-aoeva na putb,
kako gredo ))utb posred Goraceva u I^ubi^nu'
(Mon. serb. 61 god. 1293). tri Covjeka ,na Gora-
cevc' dao je isti kraj ,pirbgu' Lilamlarskom ,da
budutb ulijarije' (62). 1, 218.
GORACI. Wi. pi. selo u Hrvatskoj « podzupa-
niji dioniCkuj. Pregled. 14.
GORAOICA, /. trava (gorac? kozalac?) koja
raste po nivama, od koje hjeb goraci, n. p. ,Ovaj
leb goraci, ima u liemu goracicc'. Z. Radonic.
— isporedi goraciti.
GORACICI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovic 168. — Pomine se prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 130.
GORACIN LUG, m. u Danicicevu rjecniku:
.Goracint Lugt', selima Slamodrazi, Dobrodoja-
nima, Neprobistima, Momusi i Bijeloj Crkvi isla
je meda ,na Goracint Lugt' (Mon. serb. 86 — 87
god. 1327).
GORACITI, goraci, im})/. goraknuti? paliti,
papriti? vidi kod goracica.
GORAH, m. Castanea vesca Grtn., kesten. —
u Baniji. V. Arsenijevic.
1. GORAK, g6rka, adj. amarus, vidi 1. grk,
od cega se razlikiije tijem sto se cesto upotre-
bjava u prenesenom smislu. — -a- ostaje samo u
nam. sing. m. i u akuzativu kad je jednak s no-
minativom; ali kod nekijeh pisaca JDubrovcana
ima i oblik gork (uz gorak). n. p. S. Mencetic
35. 47. 120. 181. 241. 296; M. Vetranic 1, 445;
N. Dimitrovic 31. 35. 39. 44. 46. 53; N. Naje-
skovic 2, 36; M. Drzic 9; F. Lukarevic 224; D.
Ranina la. 34i>. 84^. 103^. 104a. 1601*; S. Boba-
}evic 219; M. Bunic 6; D. Zlataric 2''. 6^; I.
Gundulic 26. 127. 217; G. Palmotic 3, 128^ ; S.
Rosa 151''; N. Marci 97, jamacno za to sto sit
pisci mislili na grk. — Akc. se mijena u svoj
slozenoj deklinaciji: gorkl. — Eijec je prasla-
venska, isporedi stslov. gortk't, rus. ropbKiii, ces.
hoi'ky, jjo/. gorzki. — Postaje po svoj prilici od
osnove od koje je i 2. gora, a mozebiti od kori-
jena glagola gorjeti. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (gorki , amarus, amai-ulentus' ; adv. gorko
,acerbe, amare'), u Belinu (gorak ,amaras' 70* ;
gork ,amaritudine affectus* 69'>), u Bjelostjencevu
(gorki, kajkavski gorek ,amariis, amarulentus' ;
g(jrki, rastuzen, nevo|en , miser, afflictus, etc.';
adv. gorko ,amare, acerbe'. 2. ,misere'), u Jam-
bresicevu (gorki , amarus'; adv. gorko , amare'),
u Voltigijinu (gorak ,amaro ; ardente' , bitter;
heiss'; gorki ,amaro; tristo, misero' , bitter; elend';
adv. gorko ,amarament6; ardentemente' ,bitter-
lioli; inbriinstig'), u Stulicevu (gorak, gork ,ama-
rus, afflictus'), u Vukovu (,bittei-' ,amarus', cf.
grk; adv. gorko , bitter-, schmerzlich- , acerbe' s pri-
mjerom iz narodne pjestne: Gorko cvili sedam
godinica), u Danicicevu (gorbkb , amarus'). —
Naj stariji komparativ va^a da je gori (koje
vidi), ali posto ovaj ima sad drugo znacene, na-
stavak bk ostaje u mladijem oblicima, koji po-
staju: a) nastavkom j, tese kj mijena na c: gorcf.
od XVI vijeka : gorci. S. Mencetic 4. 188. 379 ;
G. Drzic 379. 436; §. Mencetic— G. Drzic 518;
M. Vetranic 1, 374. 2, 452. 427; N. Dimitrovic
35; D. Ranina 3Sa. 47a; D. Zlatarir 95b; F.
Lastric, test. 116'>; gorca. (D). Poslov. danic.
15; A. Toraik<ivic, gov. 61; gorco. M. Vetranic
1, 68. 173. 2, 72. u nase je vrijeme ova,) oblik
naj obicniji (stoji sam u Vukovu rjecniku). —
b) s nastavkom i(j), pred kojijem se k mijena
na c: g6rfijr. ovaj se oblik nalazi vec od xv
vijeka i kod pisaca jos cesce nego prvi, n. p.
gorfiji. M. Vetranic 1, 76. 2, 116; P. Zoranic 9*;
D. Ranina 19a; M. Bunic 7; D. Zlatari6 i)o^; A.
d. Bella, rjec. 70a; ]?. Lastric, test. 112*; A. Ka-
niilic, uzr. 115; gorcija. M. Marulic 186; S. Men-
«kiti6 6; H. Luci('- 236; D. Ranina 96'>; D. Zla-
tari6 63a; D. Barakovii, vil. 77. 272; M. Radnic^
258a; S. Margiti6, fal. 122; I. Dordici, uzd. 78; salt.
445; J. Banovao, jjied. iU7 ; prip. 73; J. lilipovid
1. (JORAK
•27B
1. GORAK, 1, b, ,-)').
1, 4941^; F. Lastric, svet. 12^; test. 97'-; A. Ka-
nizli6, frail. 220; Blago turl. 2, 309, itd. i u pi-
saca nasega vremena, «. jj. gorciju. Osvetn. 4,69.
— c) s istijem nastavkom i(j), all k ostaje ne-
promijeneno : gorkiji. vrlo rijetko : gorkija. S.
Mencetic 6 (neponzdana varijanta) ; .T. Matovic
50; gorkiju. A. Vita}i6, ist. ISfi'); J. Matovi6 50;
gorkijom. J. Matovic 110.
1. adj.
a. grk, u pravom smislu. Ne bi nasal gorke
zuci. H. Lucie 274. Prije ce gork biti med. N.
Dimitrovic 46. Svakoje trave, gorcije koje su,
prije ozdrave. 50. Skroven je u medu gork iialip.
D. Raiiina 1^. Pelina gorka bus. D. Barakovic,
vil. 268. Na neznanoj gorkoj travi. P. Kaiia-
velic, iv. 468. Kalina je vidjot' lijepa, iiu je gorca
od nalipa. (D). Poslov. danic. 45. Mira je trava
gorcija od pelina. S. Margitic, fal. 122. Likariju
naj gorciju uzima. 161. I cini se gorko more
naj bistrija slada rika. J. Kavanin 42''. Zivje o
gorkoj travi i zeju. I. Dordic, ben. 210. Ivakve
li se gorke likarije uzimaju za uzdrzati zivot
vrimeiiiti ? F. Lastric, ned. 378. Buduci da je
ova pomast u okusaju gorka. test. 66^. Gorku
vodu na slatku obrati. A. Kanizlic, fran. 53. 11'
kad gorko sto medimo. V. Dosen 104a. Od toga
vino gorko i baS odurno postane. I. Jablanci,
prir. 207. Gorku zucom zvir koru ne trazi. J.
S. Ile|kovic 400. Metace ti gorke cemerike, dan
da jedes, a dva da bolujes. Nar. pjes. vuk. 1, 15.
Tuda seja gorkom vodoui poji. 3, 296. Vkus jest
gorak. P. Bolic, vinodjel. 2, 24. Gorka so, bitter-
salz, sal amarum. G. Lazic 181. Farm. 113. —
pravo je znacene i u nekijeh imena od hijaka:
Gorka metva, vidi kod metva. — Gorka djetelina,
Trifolium fibrinum. Farm. 101. — Gorke jabuke,
coloquinten. 101. — Gorki komorac, Ammi majus
L. (po rukopisu xvm vijeka). B. Sulek, im. 95.
— Gorki korijen, Gentiana L., lincura, u Jam-
bresicevu rjecniku (supplem.) i u Sulekovu ime-
niku: Gorki koren (prema nem. bitterwurzel),
Gentiana L., v. gorec, gorcica. 95. Ekstrakt od
lincure (gorkog korena) , extractum gentianae.
Farm. ^93. — Gorko ze|e, Erythraea centaurium
Pers. Cas. ces. muz. 1852. 2, 50. B. Sulek, im. 95.
— pravo je znacene i u jednom mjesnom imenu :
Selima Slamodi'a^i, Dobrodojanima, Neprobistima,
Momusi i Bijeloj Crkvi i§la^ je meda ,ott Ko-
strfcca uzt delt na Gorku Cresiiu' (Mon. serb.
87 god. 1327). D. Danicic, rjec. 1, 220.
b. u metaforickom Hi u prenesenoni smislu,
nemio, jut, jadan, zalostan.
u) u metaforickom je smislu, Hi kad se govori
0 cemu umnom, duhovnom (n. p. o duhovnom
osjecanu) metaforicki Kao o necemu sto se jede
Hi pije: Nijedan hip nesrecna ma dusa cemer,
jad i nalip gorciji ne kusa. D. Eanina 19^. Ti
znas gorku casu, koja me poji. B. Krnarutic 32.
Gorka likarija od obrizovanja. F. Lastric, test.
^&>. Ova casa gorka bijase za popiti se nasem
spasite|u. 108^. Kako god je casa od liegova
razstavjaiia bila mlogo gorca za negovo srce. A.
Tomikovic, gov. 61. To bi mu imenovane mozda
gorkim urodilo plodom! Osvetn. 4, viii. — Hi
kad se sto umno Hi duhovno isporeduje s hranom
Hi s picem: Nu kol je vidjet lijep ovi svijet nami
sad, gorci je neg nalijep. N. Dimitrovic 35. Usta
bi zuci bila mi gorcija. I. Ivanisevic 271. Na-
sladjenja sto ti se u zivotu ciniso slada od meda
na smrti ce ti bit gorcija od pelina. Blago turl.
2, 309. — Hi kad se kaze da mu je suprotno
sladak: ^uvene sladosti, sladosti gorke. F. Lu-
karevic 69. Bit ce sladko cut kadgodi, sve sto
nam se gorko sgodL J. Kavanin 168'^. Ako ti
Jli
je slatka voja Bozja kad si zdrav, a gorka ti je
kad si bolestan, nisi prava srca. J. Filipovid
1, 406'>. Kako ti cini sve dogadaje gorke, da su
ti slatki. M. Zoricic, osm. 104.
l^) u prenesenom smislu. a) nemio, Jut, o cemu
sto je vec po sebi takovo, isticuci jace ovo zna-
cene. aa) 0 neugodnom osjecanu uopce, n. p. o
holi, bolesti, jadu, miici,Juzi, vaju. u tjehsnom
i u duhovnom smislu. Scekuju cvijenja i gorke
bolezni. §. Mencetic 7. Slisiti gorkii boljezan.
M. Vetranic 1, 41. I gorku cutiti u srcu svom
boles. N. Dimitrovi6 58. Podnesti sve muke, svo
trude, sve gorke bolesti. N. Najeskovic 1, 341.
Drzati u srcu uspomenu od gorkijeh boljezni.
A. Gucetic, roz. jez. 211. S velikom i gorkom
bolestju, i u velicih mukali. A. Komulovic 64.
Gorka je boles opet smeta. I. Gundulic 392. Ko
se ukaza smion toli, da me u gorko stavi boli.
G. Palmotic 1, 185. Boles gorku srca moga. P.
Kanavelic, iv. 190. Er nebeska lu-esenja po gorkoj
se boli imaju. A. Vita].i6, ost. 16. . Srjed bolesti
gorke. J. Kavanin 408^. — Gorki ce jad biti.
M. Marulic 116. U kill je gorki jad. S. Men-
cetic 166. Gorki jad mene svudi tjera. S. Men-
cetic— G. Drzic 483. Tko gorce jadove strpeno
probavja. M. Vetranic 1, 173. Eadosti ter moje
i joste negove obrnu (smrt), gospoje, u gorke
jadove. N. Na|eskovic 2, 127. Nu vele prije od
svijeh (bolezni), ke nam jad gork cine. I. Gun-
dulic 26. Cutim gork jad i skoncanje. G. Pal-
motic 3, 128^. Nu ti mozes sloboditi mene od
sega gorka jada. A. Vitajic, ost. 299. Uliiti ga
tako gork jad. S. Eosa 151'^ Nu vese|e malo
od casa u gorki se jad obrati. P. Sorkocevic
580l>. — Gorku muku prija. M. Marulic 102.
Hocu ga inuciti mukom gorkom. Zborn. 30''.
Eazmis|ajuci muku negovu gorku. B. Kasic, nac.
57. Gorka muko puna smece, ku me srce cuti
u sebi. I. Gundulic 26. ,U strahu ja ledeuu |utu
i gorku 6utim muku. G. Palmotic 1, 240. Ne-
harnikom ovim prosti, ki mi daju gorku muku.
P. Hektorovic (?) 157. Zadaje mu muku gorciju
nego li oni, koji ga propese. F. Lastrid, ned.
273. Trpila bi drage vo|e gorke muke i nevoje.
V. Dosen 142^. Sta cu, majko, od gorkije muka?
Nar. pjes. vuk. 1, 552. — Oijec gorke tuzice. S.
Mencetic 10. Gorka je jos tuga. M. Vetranic
1, 137. Reci mi, ruzice, tko mi te posila. — U
gorke tuzice ka te je stavila. N. Najeskovic 2, 91.
Gorkom tugom jadna bolest svoju kaze. I. T.
Mrnavic, ist. 183. , Ne mogu bit na sviti gorcije
tuge ni bolesti. G. Palmotic 2, 40. Sred tuge
naj gorcije. I. Dordic, salt. 293. Gorke su, sinci,
istina je, tuge i zalosti i suprotivstine. F. Lastric,
od' 158. Nit' se kusa vec stvar di-uga, koja nije
gorka tuga. V. Dosen 48''. — Gorki vaj. S. Men-
cetic 152. Gork vaj navijesta ne (zvijezde) zla-
men. D. Zlatari6 2*'. U gorkom se tope vaju.
P. Kanavelid, iv. 403. — o zalosti, dresefu, go-
resti. Tuj moje radosti sve mi se svrnuSe u
gorke zalosti i boles. N. Najeskovic 1, 316. Jo§
na pamet staviste li cine, ke mu di-ugp ukaza:
gorku zalos, jad dreseli, i uzrok svoga vas po-
raza? I. Gundulic 34. Dusa cuti gorku zalos,
jad nemio. G. Palmoti6 2, 49. IV su gorfiije za-
losti majke pod krizem. F. Lastric, svet. 30b.
— Gorko dreselje. M. Drzic 7. — Gorest gorka
i cemerna. Arkiv. 9, 138. (1468). — 0 smcci. I da
nijedna zla nesreca ne ima u sebi take moci, da
vik moze s gorkijeh sraeca tvoj kreposti vrha
doci. I. Gundulii 270. Er dosastje moje ne6e
razvrc' vase tance i pjesni, ni donijet' vam gorke
smede. 385. Mnoi velika izgubjenih . gorkom
smecom umoreuih. J. Kavanin 407". Nu izdane
18
1. (iORAK, 1, b, i-i).
274
]. (iORAK, 1, b, ii).
cijec ]ubavi sved ces kusat' gorke smece. P.
Sorkocevic 582-^. — o nemiru, nepokoju. Pateci
gork nemir. N. Dimitrovic 53. Gorki nemir.
P. Kanavelic, iv. 412. Nek ti on gorke me ne-
mire i moj grozni i^lac svjedoci. P. Sorkocevid
■)77'i. — Gorciji nepokoj ne ocutih do danas. M.
Vetranic 1, 76. I ne cin' ovakoj za tebe da venu
kroz gorki nepokoj i ze|u |uvenu. N. Najeskovic
2, 66. ,Vojase prije umrijeti u gorkomu nepo-
koju. G. Palmotic 2, 241. Pokoru vrsim mojn
n gorkomu nepokoju. N. Marci 56. — o nesreci,
nevoji, potrehi, teskoci, triidu, brizi. Ter ufah,
ni .smece, ni nemoc, ni tuga, ni gorke nesrece,
ni nijedna stvar druga ucinit nece moc. N. Na-
|eskovic 2, 49. O gorke nesrece! J. Rajip, pouc.
1, 142. — Gorke nevoje. S. Mencetic — G. Drzic
487. U tako gorkoj nevoji. A. Vitajic, ist. 254.
Potribe i nevoje koje uza se nosi ubostvo jesu
gorke i ostre iliti tvrde. F. Lastric, od' 221. —
Teskoc na pleca gorcija naliga. B. Krnarutic 29.
Tezkoca gorki(/tj trista. V. Dosen 18a. — Doc"
ce, da gork trud rasladi kon uresa tvoga slavna
i Milijenko pastijer mladi. I. Gundulic 127. Ki
me (grijeh) u gorku drzi trudu. G. Palmotic
2, 34. Turska i po|ska zemja neka svrse svoje
gorke trude. P. Sorkocevic 593'^. — Ka ga mori
gorka briga. ,T. Kavanin 411i\ — o kajanu. A
kajanje gorko cuti. G. Palmotic 3, 2515. — o
smucenu srca: (Rici) rocene z gorkim smucenjem
srca. P. Radovcic, nac. 538. — amo spada i ovo :
Hladna vodo, moja gorka zedi! Nar. pjes. vil.
1868. 295. — bb) o onome cim se pokazuje ne-
ugodno unutrne o^ecane. aaa) o placu, suzama
(vrlo cesto). Od nevo|e i placa gorkoga. Transit.
118. Meni se obrati u gork plac vas moj vik.
S. Mencetic 47. O smrti nemila, gorki ti dijelis
plac ! N. Dimitrovic 34. S gorkim placem i uz-
dasi jadovimi. P. Zoranic 1^. Gorki ce se plac
zacuti. A. Komulovic 78. Gdi je (a paklu) vaj
smrtni, ki sved koJe, gorci placi, trudi zivi. I.
Gundulic 236. Uzrok gorka placa i cvila. G.
Palmotic 2, 36. Plac gorki ne da mi sad pisat
ni peti. I. Ivanisevic 327. A mal odvece gorak
plac mi 'e na ociju. J. Kavanin 37(>. Gorak
plac cinahn. M. Lekusic 137. Plac gork. N.
Marci 97. — I drugi prijati bude jad i gork
evil. N. Dimitrovic 31. Er da moz' ti sada vidit'
moj gorki evil. N. Na}eskovi6 2, 101. Ucvijena
tuzna pjesni, sad uzmnozi gorke cvile. I. Gun-
dulic 272. S koga uzroka, s zgode koje tac ne-
redno smu6eno je gorkijem cvilom lice tvoje. P.
Sorkocevic 57()a. — Gorcije neg nalip suzice ro-
neci. N. Dimitrovic 57. Dijejam se, krunice, od
tvoje Ijeposti, roneci suzice gorke cijec zalosti.
N. Najeskovic 2, 80. (Jesto ronec gorke suze.
J. Kavanin 65*. Proz suze ga naj gorcije pazi.
I. Dordic, uzd. 62. Nopomuka s gorki ma .suzama
jdakase. A. J. Knezovic 238. Lijova gorko suze
vrhu svojijeh zala. L. Radi6 6. To izusti, gorke
suze pusti. Nar. pjes. juk. 78. Gorka mu se suza
otisnula, Osvetn. 3, 97. — bbb) o tizdahu, nzdi-
sanu. Gork uzdih. S. Mencetic 296. Evo jos i
sada cic gorkih uzdaha. H. Lucie 218. Pokli
gorko dni strajeni, grozne suze, gorki uzdasi no
mogose cinit', da si milostiva tuznu meni. S. Bo-
bajovid 223. Srce gorcimi uzdasi podriti. I. Iva-
nisovi6 327. Nage gorko uzdisane. I. Dordic,
uzd. 194. Ovo je uzrok, koji mo mice i prolni-
duje na gorko uzdisane i suze krvave. F. Lastrii,
ned. 368. Za tvoju jubav cviloci gorke cu uz-
daho podirati. I. M. Mattel 325. Nije vrijonie
od lakrdisana , vo6 f)d gorka , vilo , uzdisana.
Osv(>tn. 3, 153. — ccc) o tuzenii. Goika tuXenja.
M. Manilid 116. — cc) n .wirli. ITnior gorak nam
jur ne bi. M. Marulic 65. Da me gorka smrt
ne rani. 321. Koga mi je vzela gorka^ i Juta
semrt. Transit. 144. Zovise smrt gorku. S. Men-
cetic 295. I u cvijet tve dobi gorku smrt pri-
miti. N. Dimitrovic 25. Inaat A'as je nemir pravi,
a smrt gorka izgubiti. G. Palmotic 2, 22. Na
smrt^ gorku dajuci svete apostole. A. Vita.|ic, ist.
12. Casa . . . od smrti tako pogrdne i gorke. F.
Lastric, test. 155'^ amo spada i ovo: Gnrr,ky
cast stmrbtnyj. Mon. serb. 86. (1327). i ovo:
Zavjet daste, al' ga ne drzaste, s tog vas istor
gone tuzbe grube i na gorku izgibio snubel
Osvetn. 4, 56. — dd) o rani (u pravom i u pre-
nesenom smislu). Ma rana skrovita zledi se gor-
cija. D. Barakovic, vil. 272. Ja odredih prsi
moje sipu kopja, gorkoj rani. I. V. Bunic, mand.
25. Rane gorke boliznive. I. Ivanisevic 51. Ko-
liko vrh inijeh gorka je rana bit uvrijeden od
svojijeh ! I. Dordic, uzd. 151. — ee) o jjedepsi,
pokori. Cvit ki mirise gorkim pedipsanjem. I.
Ivanisevic 108. Udari gorke pedepse na onijeh.
S. Rosa 19'\ Biti muceni s gorkijom pedepsom
boljesti. J. Matovic 110. — Dvor gorke od po-
kore (pakao). V. Dosen 197a. — ff) o strahu. U
gorkom docijem strahu puni smece i bljedila ne-
izbrojna ce|ad stahu. G. Palmotic 1, 26. U strahu
i u gorkom predanju. V. Andrijasevic, put. 135.
— gg) 0 zlu uopce. Ova toliko zled mi je gor-
cija. H. Lucie 236. U zlu gorkomu. A. Vitajic, ist.
213. I kad srijedu gorcije zledi, i vecemu grijehu
pace. J. Kavanin 148*. Priveo nas u zudjeni raj
iz gorke zledi od svijeta. I. Dordic, ben. 209. —
amo moze spadati i ovo: Srce mi gork poraz i
tuga obide. N. Dimitrovic 39. ^ubavi, za.sto me
u poraz ovako gork stavi? D. Ranina 34''. — hh)
0 moralnom zlu. To je vasa gorcija opacina.
J. Banovac, pred. 107. — ii) o stanu Hi o doga-
daju sto je po sebi sam neugodan. U robstvu
gorku. B. Bettera, or. 8. U gorkomu suzanstvu.
A. "Vita|ic, ist. 217. Boj nam gorki spravja ojjeta.
G. Palmoti6 3, 9''. — kk) o neiigodnom duscvnom
stanu ill ofgecanu, all o takovom da se kod nega
istice da je neugodno i drugome. Kako ja, koga
su nesrece satrle, i gork gniv. D. Eanina 100''.
Nemilijeh potices na gork giiiv proc tebi. D.
Zlataric 6^. Tvoja osveta naj gorcija. I. Dordic,
salt. 445. Ukaze se gorka srditost. J. Banovac,
pred. 3. — b) nemio, jut, o cemu (tjelesnom a i
umnom) sto je Hi sto maze biti uzrok tjelesne Hi
dusevne bolesti. aa) o oruzju Hi o drugom cemu
sto moze raniti Hi drukcije zadati tjelesnu bol
Hi muku, n. p. o macu: O gorka maca! o o§tre
sulice! F. Lastri6, test. 161''. Mac savise gorak
i ostar. 165^. — o strijeli: Strila preotrovna,
gorka i usila. J. Kavanin 569^'. i o luku : Gorki
luk k noj (zviri) rastegne. S. Mencetic 20. —
0 cavlu: Pribise i noge tvrdimi, debelirai i gor-
kimi cavli. B. Kasic, is. 64. — o draci: Zasto
je glava Isusova vole ostrom i gorkom dracom
okruiiena. M. Divkovic, bes. 350''. i o trnovoj
kruni: Isukrsta krunise krunoni trnovom vela
o§trom i gorkom. M. Divkovic, nauk. 145*. —
0 krizu: Drzati u srcu uspomenu od gorkoga
kriza tvoga. A. Guceti6, roz. jez. 211. Umorise
(ga) pripogrdnom smrtju na prigorkomu krizu.
M. Divkovic, bes. 3^'. Umiruci na gorkomu krizu
za nas odkup. V. M. Gucotic 206. — bb) o ta-
mnici. Bijau u vrlo gorko tavnico baceni. G. Pe-
stali6 190. — cc) i tama moze biti po sebi uzrok
muci a i propasti (kao u prvom primjeru cvi-
jctu). Cvit ^. . . od gorke tamnosti svenul jo. S.
Mencetic — G. Drzii 460. Kad mo obticu gorke
tmine. A. Vitalic, ist. 94«. — dd) 0 ceiuu sto
vijc ))r> schi faA'ovo da viozc svagda zadati Ije-
1. GORAK, 1, b, ,9).
275
1. GORAK, 1, b, /9).
lesnu Hi dusevnu bolcst, nego takovo hiva u ne-
kijem slucojevima, n. p. aaa) o rijecima koje su
neugodne cuti Hi po namjeri onoga sto govori
Hi i hez toga. Slatka rijec rasrgbe covjeka iz-
bavi, a gorka u srgbe vece ga postavi. N. Dimi-
trovic 14. Odgovor gork i Jut. M. Bunic G.
Goi'ki glas od tvoje smrti. D. Zlataric 69t>. Ni
se ricmi gorcijimi razjada. B. Kasic, nasi. 218.
I bozicam donositi gnrko glase, pune smece. G.
Palmotic 1, 115. Sva se ucini od mi-amora pri
govoru gorkom tomu. 1, H72. Ah, gorkoga ukora !
I. P. Marki 68. Kad se zgodi do tijesna glavi,
il' obrazu zav od rijeci gorke. Osvetii. 1, 31. Pa
da komu proromonis gorku (rijec). 2, 52. — hhb)
0 neugodnijem mislima. Sred svijeh gorcijeh
uspomena. (x. Palmotic 1, lo. I gore sumne i
goroijo ja se strasim. 2, 24. O smrti, koliko jo
gorka uspomena tvoj a! J. Banovac, prip. 7. Udari
II goi-ke sumrie. S. Rosa 30''. — ccc) 0 mjestu.
Po mni se uhodi u naj gorciji stan. P. Zoranic
9. A ti tvrdi od mramora na cviljenje me i jade,
izdavsi me bjezis sade prikn strasna gorka mora.
S. Bobajo^ac 227. Ah vrtlu Getsemani, vrtlu
gorki! F. Lastric, test. 152''. Da ne iipadu u
ono gorko mjesto. S. Rosa 117''. Kad sam moral
projti V tiiju zemju gorku. Jacke. 105. — ddd)
0 vremenu. Cekajuci toga dne tako strasna i
gorka i Juta. Transit. 57. Ki traje gorke dni.
D. Zlataric 7''. Oni danak placni, tuzni, gorki
i zalosni, ii koji imamo umrijeti. M. Divkovic,
bes. 8''. Da ce biti vele gorak i cemeran dan.
P. Radovcic, ist. 76. Branite| moj budi u ovo
gorko viijeme. I. Dordic, salt. 232. Posli gorke
nodi dan mu osvanu jos gorciji. F. Lastric, test.
112a. — eee) o stanit uopce, o zivotu. I sto vise
(tko) ima, to je negoyo stane gorcije. J. Ba-
novac, razg. 112. — Zivote slabi, lazni,^ gorki,
zasineni. Transit. 97. Gorci je zivot moj. S. Men-
cetic 188. Zivot se moj cini gorciji od smrti.
D. Zlataric ^o^. — fff) o dogaSaju uopce. O
zgodo gorka I F. Lukarevic 116. — ggg) uopce
0 cemu mu drago umnom Hi tjelesnom. Ja jesm
gorkoje ime, ja sam smrt. Pril. jag. ark. 9, 91.
(1468.) Ovo je gork osud. S. Mencetic 35. Ah
gorka je moja srjeca! G. Drzic 413. Bo|e bi
gorki sud ucinit od mene. S. Mencetic — G. Drzic
465. Gorcije bi ti bile od cemera sve stvari svje-
tovne. A. Gucetic, roz. mar. 2.50. Ne nahodim
prikazanja gorcijega. M. Jerkovic 64. Sve stvari
meni budu zuke, gorke i usilne pri |ubavi tvojoj.
87. Razdijenje duse od tila jest mriogo gorko. P.
Radovcic, ist. 49. Sad je brijeme, spjevaj sada
goi'ki uzrok. P. Kanavelic, diibr. 17. Koja je
stvar gorcija nego svijet? M. Radnic 258i<'. Stvar
tac gorka i sramotUR da se gorcija ne dogaja.
J. Kavaiiin 562''. Ovo ce biti gorka promina.
J. Banovac, pred. 3. Ovi toliko zestok i gorak
sakramenat (od obrizanja). F. Lastric, test. 38'\
Istina je da je stvar gorka biti nesrican. od' 328.
O trubjo, gorka trul)Jo I D. Rapic 12. O gorka
komedijo! 216. Isaak je isao mirnije, budu6 da
je sam Abram znao goiku svrhu niovoga puto-
vana. A. Tomikovic, gov. 69. — IMi) dativum
se moze isticati koine je ono gorko (neugodno,
nemilo). Meni gorke no6i, meni su gorci dni.
H. Lucie 231. Tada mu tezak jest i gorak vas
svijet. B. Kasic, nasi. 41. Zapovijedi malo gorke
nasemu tijelu. V. M. Gucetic 55. Mnogo se
gorko ucini ovo naredene coviku nenasitjivu.
Ant. Kadcic 261. Gorki su mi puti tvoji. Nar.
pjes. istr. 2, 71. — amo spadaju i ovi primjeri,
u kojima se govori o necemu sto je po sebi, po
svojoj naravi neugodno, jer se shvnta da je ova-
kovo ne s toga nego radi kojijeh osobitijeh uzroka.
Smrt jest gresniku za mlogo uzroka gorka. I.
Grlicic 258. Zasto dake smi-t mi izlazi tako
gorka, tako nemila? B. Zuzeri 330^. Gorcija ce
biti smrt negova srcu tvomu. F. Lastric, svet.
12". ir CO nam suprotivstine svitovue sve biti
gorcije. od' 159. 11' su tebi tezi, il' gorci meni
grisi od svita test. llH''. — ee) kad se kaze o
ce(adeti(, mogu biti razlicita znacena (vidi i c)
aa)). aaa) moze znaciti kao zao, zestok. Najdoh
gorka i zostoka su^jrotivnika. Mon. croat. 107.
(1470). Pokle je ovaj vil gorcija nere mac. S.
Mencetic 6. Clovjek zao . . . gorci je ner djavao.
M. Vetranic 1, 374. A ti, ka s' razlozna, koliko
ve6e ja Jubim te, toliko kazes se gorcija. D. Ra-
nina 96''. Turaskoga gorka cara samosiju pod-
lozeni. J. Kavanin 276^. Nasao sam da je zena
gorcija nego smrt. J. Filipo^^c 1, 494''. Zatekoh
gorciju od smrti zenu. Blago turl. 2, 165. Vi
nemojte raji gorki biti , vece raji \t1o dobri
bud'te. Nar. pjes. vuk. 4, 134. — bhb) kao jutit,
srdit. ^iubite vase zene i nemojte biti gorki
suprot liim. Kateh. 1561. 54. (paul. coloss. 3, 19).
^jiibite zene vase i nemojte im gorki biti. M.
Divkovic, bes. 737''. Slavo, divic divo lijepa,
nemoj meni jur bit gorka. nauk. llSt^. — ccc)
neiigodnn, nemio u kakvu osobitom sluc.aju, kao
sto je u ovom primjeru glasnik koji donosi zlc
glase: Ne bi vam rad bio ja s ovog mista biti
toliko zao glasnik i gorak. F. Lastric, od" 61. —
ddd) sa znacenem kao kod aaa) i bbb) kaze se i
0 ludskom srcu. Onda htih da podu za gorko
srce tja. 8. Mencetic 254. Iziti ce jos izvan
mora to jest od gorkoga srca. M. Orbin 73. A
pod usnam' im se krije gorko srce, nalip ki je.
J. Kavanin 35a. (Zavidnik) nemilo truje svuda
srcem gorkijem. 57''. i 0 prsima. Ako vri krv
od srditosti i prsa gorka jesu od nenavidosti. D.
Rapic 55. i o naravi. Tko je gorcije naravi ner
djaval pakleni? M. Vetranic 1, 374. — c) zalostan,
pun zalosti, koji osjeca, ne koji zadaje zalost.
aa) 0 cejadetu. Sada cete gorci biti i u go-
luscem paklu vriti. M. Marulic 281. Ozriv se
jak jelin ter oncas^ pode tja, ter gorci ner pelin
i cemer ostah ja. S. Mencetic 4. Gorak pokorom
i kajanjem svojijeh grijeha. M. Divkovic, bes.
74a. Ka'izu, sinka mi po^Tati, ja te molim, gorka
mati. plac. 58. Vazda bise tuzna, vazda gorka
i nevojna. M. Jerkovic 30. Tuzna ti je i gorka
majka nad sve niajke. 71. Koja zem}a hoco mene
prijat il more gorka sada ? I. Zanotti, en. 8. Ako
ja sagrisih, da ca je vcinil prigorki sinak moj,
ki se je preni rodil? Oliva. 38. Kamo sinko
grenio, gorka majka tvoja! 39. — bb) o dusi.
Gorka jo dusa ma. M. Marulic 182. — '■ cc) 0
pjesmi. Tada ce poceti pjevati onu pjesan vele
gorku i 6emernu. M. Divkovid, bes. 36''. — dd)
0 glasu. Zacici nikim gorkim glasom. F. Lastric,
ned. 366. — d) vrlo vruc, goruc; kod toga se
misli na postane od gorjeti, te se moze shvatiti
kao druga rijec: aa) o suncu, ognu, plamenu (i
u prenesenom smislu). Za6uh u meni na srcu
gork plamon. S. Mencetic 120. Stapja se kako
led na gorko aunacce. 158 Gork ogaii. 181. Gorko
sunce kad sve .sprazi. M. Vetranic 1, 15. Dokli
me srdasce kon tebe stojase, gorko mi sunasce
vas dragi dan sjase. N. Najeskovic 2, 55. Gorko
me s istoci sunasce ne obsja, neg rajske tve oci
kad sgledam, kruno, ja. 2, 104. Ta6 tva slas
vesele i mile Jubavi plamen gork u srce u mojo
postavi. D. Raiiina 84". Koliko je vruc, koliko
je gorak, koliko je zestok ovi plamen ogna pa-
klenoga. M. Divkovic, bes. 180''. — bb) gorak,
prevruc (govoredi o jelu). na Rijeci. F. Pilepic.
— cc) u prenesenom smisht, o (iibavi. IT koin se
1. (;;OEAK, 1, b, ,o')
27(3
1. GORAN^AC
nazira plam gorke |ubavi. G. Drzic 400. Eekal
bih mom srcu, da se sve postavi u plamen pri-
vruci od gorke Jubavi. D. Eanina 90=^. — ne
znam, spadaju li amo Hi pod h) ovi i ovaki pri-
mjeri: I to je lijek pravi, tko trpi nevo}e od
gorke jubavi. N. Najeskovic 1, 190. Vaj gorka
lubavi, tko godi vecma sad dvori te i slavi, taj
pati veci jad. 2, 88.
2. adv. gorko, amare, acerbe. — Komp. gorce,
g6rcije.
a. 11 pravom srnislu, vrlo rijetko. Iz pelena
b' vodu izvijala, te bi tebe, lice, umivala, kad
star |ubi, neka mil je gorko. Nar. pjes. vuk.
1, 290.
b. u prenesenom srnislu. a) nz glagole koji
znace tjelesnu Hi dusevnu holest, daje vecu silu
znacenu. Ima ih vele gorko i cemerno dusa za-
boljeti. M. Divkovic, bes. 316^. I smrt ista, koja
gorko sad se kaje, jer ovako bez milosti mile
umori tve ux^ese. I. Grundulic 267. _ Veoma se
gorko smuti i razaU priko mjere. Gl. Palmotic
1, 365. Bi tac gorko uvrijedjena. 1, 399. Tad
se smetam gorko dosti. I. Ivanisevic 59. Vele
gorko tugujuci. 88. Gorko s ne ces se opariti.
J. Kavanin 8*. S placa, kim neutisno raj izgubjen
gorko zali. 414^. Gorko razajen. I. Dordic, ben.
168. Gorko tugova pod svoju starost. F. Lastric,
test. 178a. ir se barem gorko muci. V. Dosen
202a. Cica griha za koje spasitej. toliko gorko
trpi. Ant. Kadcic 104. Gine rijec joj na ustima,
i gorko se prinemoze. P. Soi'kocevic 580''. Majki
svojoj gorko tugovase. Nar. pjes. istr. 3, 8. Pa
se bra6i sazalilo gorko. Osvetn. 2, 106. — i s ad-
jektivom. Veomi gorko bo|ezJiva teske misli inislit
sjede. G. Palmotic 1, 115. — b) podaje vccii silu
i (jlagolima koji pokasuju strah. I ustrasen gorko
predam. G. Palmotic 110''. ytrasase se gorko
od istih mnka. A. Vita|ic, ist. 64. S cesa gorko
gasnut Izaija obrnu se. S. Rosa 7a. — c) zalosno,
jadno, zestoko, s glagolima sto znace djelo ko-
jijem se pokazuje zalost, kao sto su plakati, cvi-
|eti , uzdisati , jecati , vapiti itd. Suzami lica
goi'ko umi. M. Marulic 47. Tako gorko plakase.
Narucn. 89''. Plakase gorko svojih griliov. Mi-
rakuli. 35. Ter gorce prosuzih neg nistor na
svijet saj. M. Vetranic 2, 91. Tilo negovo gorko
oplakase. Aleks. jag. star. 3, 296. Ma vilo, neces
ti toj, sto bih ja hotil od tebe imati za cin't mi
gorcije svo suze lijevati. D. Eanina 74''. Nemoj,
da plac gorko dile, sa svijem srcem ki te Jube.
Jedupka. 236. Vele grozno i vele gorko placuci,
rece. M. Divkovic, nauk. 17''. Gorko jjlacem
grozne suze. I. Gundulic 217. Izasadsi vanka
Petar gorko se uzplaka. P. Radovcic, nac. 35.
Gorko cvilih smrt i muke. J. Kavanin 304^.
David gorko proplaka. I. Dordic, salt. xii. Da
ga nije gorko plakala. J. Banovac, pred. 114. O
grisnici, . . . gorko ne zaplacete. F. Lastric, test.
99''. Zacvili gorko. A. Kanizlic, utoc. 404. Gorko
cvili suzan Vladimire. And. Kaci6, razg. 33*.
Koji izajde izvan zaplaka se gorko. J. Matovic
505. Nad kojima sam tako gorko plakao. D.
Obradovic, ziv. 89. Gorko jest plakao Josip na
smrti po}ub|onoga otca svoga Jakoba. D. Kapic
77. Gorko cvili dovet godinica. Nar. pjes. vuk.
3, 403. Franova majcica gorko so j^lakala. Nar.
pjes. istr. 2, 22. Mojo srce gorko cvili, da uvredih
tebe, Boga. 6, 26. Izisavsi na poje plaka gorko.
Vuk, mat. 26, 75. — Gorko uzdihase. M. Ma-
rulid 81. Gorko uzdisati. 256. Gorko uzdisuci
i tuino plakajo. N. Dimitroyi6 38. Ova Juta
zgoda uzdi.sat me gorko sili. G. Paluiotid 2, 441.
Gorko uzdisuci. I. Ivanisevii 29. Gorko, ali kasno
uzdisaie. A. Kanizlic, kaiii. 420. Ona (-osto gorko
uzdisase. Nar. pjes. juk. 380. — U uzali gorko
jece. A. Vita^ic, ist. 257. — A iz dubina cujahu
se druzi gorko prem vapiti, B. Bettera, dubr. 22.
Jos gorcije vapijahu. F. Lastric, svet. 92''. —
Ter pored ne gorko tuzi, suzec, kazuc jad ce-
merni. G. Palmotic 3, 184''. — d) kad glagol
znaci da se drugome zadaje holest, gorko znaci:
nemilo, zestoko. Ka vas gorko svih sad skluka.
M. Marulic 297. Gorko ga prostrili s porazom
|uvenim. G. Drzic 353. Gorko me s' ranila. 411.
Gorce me rascvijeli. M. Vetranic 2, 129. Vojnike
ptice gorcije izrane ner |ute sulice. 1, 137. Spo-
mena ga prijeka i sramna gorko mori. G. Pal-
motic 3, 77a. Da gorcije tebe izrani. I. Ivani-
sevic 93. Gorko iicvili i ozalosti cacka i sinka.
P. Kanavelic, iv. 4. Toliko me gorko rvase ovi
moji noprijatpji. A. Vita}ic, ist. 428l>. Trnje i
dracje, koje nas gorko bode. S. Margitic, fal. 168.
I kad Bogu ne prostise, Bog ill truje goi-ko od-
vise. J. Kavanin 449a. Pozna boles car ski'ovenu
ka joj gorko srce mori. P. Sorkocevic 576a. —
e) nemilo, jadno, zalosno s glagolima koji znace
umirati: Gorko izdahnu. M. Divkovic, nauk.-
235. Svi svrsise gorko i nemilostivo. M. Kadnio
386a. a i zivleti: Pokli gorko dni strajeni,
grozne suze, gorki uzdasi ne mogose cinit, da
si milostiva tiiznu meni. S. Boba|evic 223. —
f) zestoko, jako, s glagolom raz|utiti. Gorko ga
i-az|utise. A. Vitajic 248a. — ^utito, nemilo u
ovom primjeru (isporedi 1, b, j-i) h) dd) aaa)):
Stjepan liemu gorko odgovori: ,Idi, duzde, izgubio
glavu!' Nar. pjes. vuk. 2, 335. — pitito, po svoj
prilici i u ovome: Kad to bise kneze gorko
opazio da nevirom Mlecic grdo ga prevari. Nar.
pjes. istr. 2, 3. — zestoko, jako, nemilo, i s gla-
golom tuziti se. Oni mi se gorko prituzise, da
jih Focio progoni. A. Kanizlic, kam. 113. On
se gorko suproti Fociu tuzase. 423. — g) kao
tesko, s glagolima sto znace platiti. Nece pak
bogacem sve naplatit gorko odvece. J. Kavanin
230''. Tu se paka gorko plati. 437a. I pita ga,
tko ga je stvorio, tko li jadna gorko odkupio.
M. A. Ee|kovic, sat. C7''. — h) biti gorko, kao
biti neugodno, nedrago, nemilo, all s vecom silom.
I gorko mu bi zacuti, da se drugi kra} rodio.
G-. Palmotic 3, lOS^". Gorko biti tkomu ,displiceo'.
A. d. Bella, rjec. 2671". Da vide i poznadn, kako
je zlo i gorko ostaviti Boga; da vide i poznadu,
kako je tuzno i zalostno pokoru odvlaciti. A.
Kanizlic, utoc. 187. Nuto indi gledaj i poznaj,
koliko jo gorko izgubiti po grihu Boga. D. Rapid
74. — i) H jednom primjeru kao da znaci vruce.
Gorko ju razezi tva iskra Juvena. M. Marulic 192.
2. GORAK, adj. vruc, vidi 1. goi-ak, 1, b,
/^) d).
3. GORAK, Gorka, m. u Danicicevu rjecniku:
,Gorbkb', zom|e koje je crkva ti-eskavacka imala
blizu Prilipa isle su ,putemt pod Gorkb, i ott
tude slazeste na putb dusbnicki, koji gredo u
Mramorane' (Glasn. 13, 370 god. 1356 — 1367). u
istom mjostu, ,u Gortce', bjehu sadovi crkve
trcskavacko (Glasn. 11, 133).
GORAKNUTI, gorakne, impf. vidi grknuti.
— Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Ako li je (vino) srodne pokvarono i gorakne.
Z. Orlelin, podr. 475.
GORAN, m. vidi goranin. — U Bclinu rjec-
niku (.rusticus' 2211'), ?« Stulicevu (v. goranin),
u Vukovu (vide goranin s primjerom : trci kao
goran s dodatkom da se govori u Crnoj Gori),
gdje ima da je u Crnoj Gori i muski nadimak.
1. GORANAC, g6ranca, m. dcm. gorau, go-
ranin. — U Stulicevu rjecniku (,parvus monti-
1. GORANAC
277
GORGAK
cola') gclje ima i goraucac, goraiicic, goranic
s istijem znacenem. — Sve slaho pouzdano.
2. GORANAC, Goranca, w. selo u HrimUlcoj
u podziipaniji varazdinskoj. (kajkavshi) Goranec.
Pregled. 48.
GORANCI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Her-
cegovini u okriiiju mostarskom. Statist, bosn. 220.
— b) selo u Hrvatskoj u podzupaniji zagre-
backoj. Pregled. 23.
GORANCAC, gorancca, m. vidi goranac.
GORANCICA, /. dem. gorauka. — U StitUcevu
rjecniku: ,parva monticola (mulier)', gdje ima i
goranica s istijem znacenem.
GORANCIC, m. vidi goranac.
GORANGA, /. Arausio, grad u Francuskoj
(Orange) i prezime plemenite porodice. — Od
francuske rijeci, mozebiti preko talijanskoga ohlika
Orangia. — U pjesmama od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu : ,Oranien' ,AraTisio'
s dodatkom da je stajaca rijec i s xnimjerom iz
narodne pijesme: Eto na te vojske nebrojene:
sedam kra}a od sedam zema|a, i devojka anglijska
kralica s Dukom zetom od zem|e Gorange (Nar.
pjes. vuk. 1824. 1, n). Za nima je Visnica kra-
Jica sa Jovanom zetom od Gorange. Nar. pjes.
bog. 319.
GORANI. m. pi. ime mjestima, uprav plur.
goranin. a) selo sto je ki-aj Stefan Decanski dao
manastiru Decanima. Selo Gorane (stariji oblik).
Dec. hris. 30. — b) selo u Bosni u okriigu sara-
jevskom. Statist, bosn. 54. — c) selo a Herce-
govini u okrugu mostarskom. 234.
1. GORANICA, /. vidi gorancica.
2. GORANICA, /. selo u Hrvatskoj n podzu-
paniji zagrebackoj. Pregled. 23.
GORANIC, m. vidi goranac.
GORANIN, m. monticola, covjek (sejak) koji
zivi u gorama. — isporedi goran, gorjanik. —
plur. gorani. — Akc. se mijena u gen. pi. go-
rana. — Postaje od gora nastavkom jan(in'B), te
r stoji mjeste negdasnega rj. — Eijec je star a
(isporedi r«s. ropHHHHi.) ; u nasem sejezikujavja
plur. gorani (koje vidi) kao ime mjestu od xiv
vijeka. — Izmedu rjecnika u Belinu (,montanus'
495^ ; ,rusticus' 221'') , u Voltigijinu (,monta-
gnuolo, montanaro' ,bergbewohner'), u Stulicevu
(,monticola"), u Vukovu s primjerom. iz narodne
pjesme : Ajd' otole goranine vuce. Djed goranin
splete od hrasta kucaricu, gdje pribiva. I. Gun-
dulic 304. Straze mu su psi nzdani, a pastiri i
gorani prijateji naj uzmnozni. 377. Hlaj) == zemjak,
goranin, ,villano'. I. Cordic, uzd. 206. Ui'ese Bog
od naravi poda svakomu jeziku, joste goraninu.
V. M. Guceti6 3.
1. GORANKA, /. zensko ce\ade (selakina) sto
zivi u gorama. — isporedi gorankina. — Vidi
goranin od cegu postaje nastavkom ka. — Akc.
se mijena u gen. pi. goranaka. — U Belinu rjec-
niku (,montana' 495'') i u Stulicevu (,monticola').
2. GORANKA, f. ime kravi. u Dobroselu. M.
Medic.
GORANKINA, /. vidi 1. gorauka. — U Stulicevu
rjecniku.
GORANOV, m. prezime. — U nase vrijeme.
I s nim dodo Goranov Mihajlo. Nar. pjes. vuk.
4, 435. Od Bjelica Goranov Mihajle. Ogled, sr.
396.
GORANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Goranovic iz sela Vrbice. Nar. pjes. vuk. 4, 436.
GORANSKI, adj. koji pripada goranima. —
Od xviu vijeka. — U prvom primjeru znaci:
koji pripada gori Hi gorama. Digni se jos gori
ti, goranski zidu! A. Kanizlic, ro2. 55. A su-
stize i ceta goranska. Osvetn. 2, 57.
GORANSKO, n. selo u Pivi. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovic. Kako mi je
pao na Goransko. Nar. pjes. vuk. 4, 380. Dur-
mitora zdravo prijedose, na Goransko selo do-
odise. 4, 382.
GORANI, vidi gorni. — U jednoga p)isca ca-
kavca xv vijeka, i u Bjelostjencevu rjecniku:
(kajkavski) gorena , gorna ,superiora'. Urehu
ufanja vazmi jos na sebi, ko goraiia stanja pri-
pravit ce tebi. M. Marulic 99. Andel govori Pa-
nuciju: Vicni Bog na nebi z gorane svitlosti
posla mene tebi. 274. — Nejasna je rijec gorano
na jednom mjestu xvi vijeka: Necu t' reci, za
ke pravi goranje ti (,goranjeti') branu obrati. M.
Pelegrinovic 171.
GORARINA, /. globa sto se placa za kvar u
sumi (gori). — U Lid. J. Bogdanovic. M. Medic.
GORAST, adj. po kojemu su gore, pun gora.
— U Jambresicevu rjecniku (,montosus'), i u Stu-
licevu (,montuosus, montosus').
1. GORAS, m. muski nadimak. — JJ Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori it Crnoj Gori.
2. GORAS, m. vrsta leptira. Goras, Doritis
apoUo L. K. Crnogorac, zool. 146.
3. GORAS, gorasa, m. kesten, koji se jede. —
Glina. Cemernica. D. Trstenak.
GORATI, goram, impif. nejasna rijec u na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Pijentuli pjevaju,
a lepiri goraju, a andeli govoraju. M. Pavlinovic.
GORAV, adj. vidi gorast. — U Stulicevu rjec-
niku (,montuosus, montosus').
GORAVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
GORAVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 184.
GORAZDA, /. ime mjestima. a) u Danicicevu
rjecniku : selo u Hvosnu koje je kra} Stefan prvo-
vjencani dao Zici (Mon. srb. 11 god. 1222—1228).
mislim da ce tosko biti sadasne ,Goi'azde' koje
vidi ; trebalo bi da je gdjegod blize Peci. 1, 218.
,Gorazda' dodaj : na Kipertovoj karti od Srbije
blizu Novoga Pazara. 3, 578. — b) vidi Gorazde.
— c) voda (u Crnoj gori? u Boci kotorskoj?).
S nom otide put Kotora grada, dok na vodu na
Gorazdu dode. Pjev. crn. 71''.
GORAZDE, n. varos u Uercegovini. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: varos u
Hercegovini s primjerom iz narodne pjesme: Dok
je meni soko Sinan-pasa u Gorazdu na Herce-
govini, i u Danicicevu. U vasem {Sandajevu)
trfcgu u Gorazdu. Spom. sr. 1, 130. (1415). Od
Gorazda do dva Sijereica. Nar. pjes. vuk. 3, 565.
Iz Gorazda sa Hercegovine. 4, 206. — Nalazi
se pisano i Gorazda. Statist, bosn. 18; i Gorazde.
F. Jukic, zemj. 9; T. Kovacevic, bosn. 11. 93;
i (mozebiti stamparskom grijeikotn) Gorade. F.
Jukic, zomj. 59. 71.
GORCAC, (gorfica, gorcaca?), wj. vidi gorac.
— U Stulicevu rjecniku (gorcac, gorcca, ,cha-
maedrys'), i u Sulekovu imeniku: Gorcac, cha-
medrio (S. Budmani, Stulli), trisagine (po ruko-
pisu XVI vijeka), hypericou (})0 starom rukopisu),
Hypericum perforatum L., v. gorac, gorac. 94.
GORCAK, m. Matricaria chamomilla L., neka
trava, kokornak, komomila. Gorcak, rus. rop^aKi.,
ees. horcdk (Polygonum hydropiper), Matricaria
chamomilla L. (u Slavoniji). B. Sulek, im. 94.
GORCANE
•27«
GORCINOV
GOECANE, ti. djelo kojijem se gorca. — TJ
StuUcevu rjecniku (v. gorcene).
GOECAST, adj. dem. ^orak. — V nase vri-
jeme. Gorcast vkus. P. Bolic, vinodjel. 2, 136.
Kiseo i gorcast! D. Popovic, poznav. rob. 93.
GOECATI, gircam, impf. postajati gorak, bi-
vati sve to gorci. — Od xvi do xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (gorcati, ogorcati
,amaresco, amarus fio') i u StuUcevu (,dolere,
moerere, angi'). Ti dake, vilo, si moj cemer i
moj med . . . taj mi med ne cini cemerom gor-
cati. H. Lucie 205. TJsta moja gorcaju, zasto su
usta stvorite}a moga zuci i octa napunena. M.
Divkovic, bes. SoOb. TJzmi i pojidi, i ona ce ti
u utrobi gorcati. E. Pavic, ogl. 677.
GOECENE, n. djelo kojijem se gorci. — U
StuUcevu rjecniku (,amaritudo, tristitia').
1. GOECICA, /. a) ime nekijem bijkama. Gor-
cica, 1. genciana (u starom rukopisu), Gentiaiia
lutea L. ; 2. egilope seconda (u starom rukopisu),
Aegilo])s ovata L. ; 3. Erythraea centaurium Pers.
(na Cresu). B. Sulek, im. 94. — h) gorki hadem.
na Bracu. A. Ostojic.
2. GOECICA, /. vidi zgaravica (u grlu). Tko
jede orahe i pije zganicu dobije obicno gorficu.
U Prigorju. F. Hefele.
3. GOECICA, /. nejasna rijec na jednom mjestu
XV vijeka. Majku vec zaboli od tuge gorcica,
oiia pade doli, mnoge suze proli. M. Marulic 185.
i. GOECICA, /. vidi gorcika, b). — U Sule-
kovu rjecniku (.bittererde').
GOECIK, m. a) ime nekijem bijkama. Gorcik,
1. Ehagadiolus stellatus Grtn. ; 2. Zacyntha ver-
rucosa Grtn.^ (Lambl) ; 8. Serratula radiata Bbst.
(Lambl). B. Sulek, im. 94. — b) magnesium, ko-
vina, koja had izgori postaje gorcika (vidi gor-
cika, b)). — u Sulekovu rjecniku: ,magnesium'.
GOECIKA, /. a) Sonchus oleracous L., neka
trava, cepicezac, krj. — u Vukovu rjecniku (,dio
milchdistel' , Sonchus olei'aceus' L.) s dodatkom
da se govori u Slavoniji, i iz nega u Sulekovu
imeniku. 95. — b) magnesia, magnezija, vrsta
bijele zem(e sUcne vapnu. — rijec je nacinena
od gorak po nem. bittererde. — isporedi 4. gor-
cica. — u Sulekovu rjecniku: ,magnesia'.
GOECIKOV, adj. koji pripada gorciku (vidi
gorcik, b)) iU gorcici (vidi gorcika, b)). — U Su-
lekovu rjecniku : gorcikova sol ,magnesiasalz' ;
gorcikov kis ,magnesiumoxyd'.
GOECILE, m. u Vukovu rjecniku: muski na-
dimak (tako naj vise jjrozovu onoga koji se rodi
u planini kod stoke). — Misli se da postaje od
gora.
1. GOECILO, n. vidi gorcina i grcilo. — Od
XVI do xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,amaritudo' 691*) i u StuUcevu (vidi goz-cei'ie)
s dodatkom da se nalazi u Gundulica (^). Gor-
cilo ali pak i siados kakva je. M. Vetranic 1, 430.
Kad cenier probavim i tuzno gorcilo. 1, 466. A
iizdah taku zlo mo cvili, er ni' srca tac nemila,
ki zacuvsi ma gorcila, ue6e sa mnom da pla6
dili. D. Eaiiina l]li>. Nu s gorcilom prem ne-
ugodnijom drza na ustijeh zlu }utiuu. G. Pal-
iiiotic 3, 190l>. Svim gorcilom tvoja casa ureda
ima napojiti. J. Kavanin 388"'. Boje jo podniti
iiialo gor6iia u uatiju nogo li muku vicnii. I. J.
P. LuM(!;, lazg. 49. I costo gorfiilom napija ju-
doin. M. Pavlinovid, razl. spis. 4.
2. GOE('ILO, m. tako zove nan id i/. jii/.me
eksokutora. P. J. Markov ic.
GOECILOVAC, Gorcilovca, m. mjesto u Srbiji
u okrugu krusevackom. M. D. Milicevic, srb. 721.
1. GOECIN, m. ime musko. — U nase vrijeme.
Od Gorcina Lesnanina. Pjev. crn. 46*. 310'^ A
junaka Sakica Gorcina. Ogled, sr. 429.
2. GOECIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
giijevackom. Zemja u Gorcinu. Sr. nov. 1867. 584.
1. GOECINA, /. amaritudo, osobina onoga sto
je gorko. — Akc. se mijena u dat. sing, gorcini,
M ace. sing, gorcinu, u voc. sing, gorcino, u nom.,
ace, voc. pi. gorcine, u gen. pi. gorcina. — Od
XV vijeka (vidi kod c)), a izmedu rjecnika u Be-
linu 69'', u Voltigijinu (gorcina, grcina, grcilo
,amai'ezza' ,bitterkeit'), u StuUcevu (vidi gorcene
s dodatkom da se nalazi u Bordica), u Vukovu.
a) u 2)ravom smislu. aa) s apstraktnijem zna-
cenem sto je kazano sprijeda. Voda ku ne more
od gorcine piti. M. Marulic 23. Kada se prisa-
duje jedna vocka, prisaduje se da ostavivsi \u-
tinu i gorcinu staroga pana slatkost ugodnu plodi
onoga. F. Lastric, ned. 261. Usuo je sol u vodu
i gorcinu digao. A. Kanizlic. kam. 229. Voda,
koja se cica gorcine piti ne mogase. And. Kacic,
kor. 74. Kako god jesu tmine protivne svitlosti,
voda vatri, gorcina slatkosti, smrt zivotu, tako
su grisnici protivni dobrima. D. Eapic 30. Go-
rusica ima zrnca sitna, koja, kada se stuku i
pokvase, onda gorcinu i |utinu pokazuju. B. Lea-
kovic, gov. 51. — bb) s konkretnijem znacenem :
gorka hrana, gorko pice. Usta napajahu ostom
tor gorcinom. M. Marulic 169. Gledajte ova usta
gorcinom napojena. J. Banovac, razg. 164. Da-
vase mu pit octa s gorcinom smisana. J. Fili-
povic 1, 99''. Usta napojise se gorcine. B. Lea-
kovic, nauk. 60. — b) u metaforickom smislu,
vidi 1. gorak, 1, b, c). Eic slaju nere med mecu
u gorcinu. M. Marulic 185. Neuavide zali, gor-
cinu a ne slast ki nose v zvali. Transit. 282.
Sve svita slatko gorcina mu ce bit. A. Komu-
lovic 73. Niova gospodstva, niova velicanstva i
bogastva, koja im se toliko slatka cinahu, u
jedan fas u gorcinu obratise im se. J. Filipovic
1, 479^. Gorcinu one likarije od obrizovanja.
F. Lastrid, test. 44^. — c) u prenesenom smislu,
tuga, zalost, vidi 1. gorak, 1, b, ,•>) a). Pusti ju,
zac dusa neje u gorcini jest. Bernardin 57. 4reg.
4, 27. Ki mnogu gorcinu pritrpi za ovu. H.
Lucie 227. Jere cutim mnogu s gorcinom ne-
VOJ.U, i grihov nalogu. P. Hektorovic 58. Trud,
muka i zalost i tuga z gorcinom. P. Zoranic S*.
Dostoji li tvoja mlados, tyoja vera, tva lipota
tuj gorcinu od zivota? A. Gubranovic 146. Zato
ucini na me doci mnoge tuge i gorcine. I. Iva-
nisevic 28. Neka tako dusa gorcine puna misli
i drzi. P. Eadovcid, nac. 206. Htio je dusu ne
jjrobiti mac zestokijeh od gorcina. A. Vitajic,
ost. 17. Zdravo jesu i korisne grjesnim judom
sve gorcine. J. Kavanin 510*. 8vi znate i vidite,
kakav je ovi svit, i da na nem no ima izvan
tuga i nevo]a, gorcina i pogibli. J. Banovac,
razg. 112. Uzrok gorcine Isusove u vrtlu du-
liovni iliti dilorodni. F. Lastric, test. 154". Eto
mu zalost, tuga i gorcina u srcu. ned. 363. Da
bude promis|ao nesri6ne godino u gorcini duso
svoje. A. Kanizlic, kam. 260.
2. GOE(;iNA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Livada u Gorcini. Sr. nov. 1874. 357.
GOECINCI, Gorcinaca, m. pi. selo u Srbi^ji u
okrugu pirotskom. M. D. Milidevic, kia|. srb. 23().
GORCINOV, m. prezimc (po ecu Gorcinu). —
IJ nase vrijeme. A pred cetom Gorcinov Sabaue.
Nar. pJGs. vuk. 4, 517. Na§ starina Markisa Gor-
6inov. V. Vrdovid, niz. 55.
^p<:^^uyt-c> ( 7
GORCINOVIC
'279
GORE
GORCINOVIC, m. irrezivie, vidi Gorciuov. —
U nase vrijeme. Ma govori Gorcinovic Duro.
Pjev. crn. 265^.
GORCITI, gorcim, invpf. ciniti da sto hude
gorJio. — U jnsaca xviii vijeka, a izmectu rjec-
iiika u Stulicecu (s dodatkom da stoji u hrevi-
jaru) : ,affiigere, amarum reddere'. 2. v. gorcati
(ovo zadne znacene nije pouzdano). — U pri-
mjerima stoji sanio u prenesenom smislu, i znaci
mticiti. Tijelo sveder gorciti i pokoriti. V. M.
Gucetid 185. Prem to sve vecma dusu nam gorci.
Stit. 19. Koji gorce i razcvi|uju moje srce. I.
M. Mattel 108.
GORD, adj. mnogi pisci vec od prosloga vijeka
upiotreblavaju ovu rijec sa znacenem: oho, po-
nosit; ali posto je ovo sama nasa rijec grd (Icojii
vidi) s ruskijem oblikom i znacenem, treba je se
cuvati kao harharizma, tako i od rijeci koje od
ove postaju, kao n. p. gordejiv, gordost.
GORDA, /. hyp. Gordana. — Akc. se mijena
u voc. Gordo. — U Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori), ali s drugijem obli-
kom i akcentom po crnogorskom govoru: Gorde.
GORDANA, /. ime zensko, vidi Gordijana. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. Ti si optuzen da si
ranio Gordanu Perisinu. Pravdonosa. 1852. 9.
GORDIOA, /. dem. Gordana. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GORDIJANA, /. ime zensko po svoj prilici iz
grckoga prema muskome imenu FoQ^iarog. — JJ
Vukovu rjecniku.
GORDU^A, /. zenski nadimak, isporedi Gor-
dana i Gorda. — U Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori.
1. GORE, rtfZv. supra; sursum, pokazuje )njesto
visocije od drugoga. — suprotno je doje. — Sta-
riji je oblik bio gore, i uprav je lokativ sup-
stantiva gora, te bi prvo znacene bilo: na gori
(isporedi Ao]e) ; po istocnom govoru glasi gore,
po zapadnom gori, a po juznom bi glasilo gorje
(kao sto se i govori u Hercegovini), te se tako
i nahodi na mnocjo mjesta, n. p. N. Rariina 141a ;
Zborn. 118a. 172a ; M. Yetranic 1, 430. 2, 69; N.
Dimitrovic 75. 91; N. Najeskovic 1, 345; J. Ma-
tovic 246 ; Nar. pjes. vuk. 4, 456. 4, 479 ; Nar.
pjes. here. vuk. 41 ; ali obicno j iza r ispada
(vidi kod more) : gore, a cuje se (n. p. u Du-
hrovniku) i oblik gori (vidi kod doje). — Mijec
je stara, mozebiti i praslavenska, isporedi stslov.
gore, slovacki hore, gornoluzicki hore. — Od
istoga supstantiva gora p)ostaju padeznijem na-
stavcima i drugi mjesni adverbi : gora (same
s prijedlozima), goru (vidi napose). — Na kraju
se gdjegdje (osobito kod cakavaca) dodaje slog
ka koji ne mijena znacene: gorika (od -^y vijeka:
Mon. Croat. 67 god. 1447; Bernardin 102). — U
svijem je rjecnicima: u Vrancicevu (gori , supra'),
u Mikajinu (gori, uzgor , sursum, in sublime';
gori, kad se razumi stati ,supra'), u Belimi (gori
,supra; desuper' 687'^; ,super' 714*>), u Bjelo-
stjencevu (gore ,sursum, supra'; gori, v. goi'e),
u Jambresicevu (gore ,sursum'), u Voltigijinu
(gore ,su, insu, sopra' ,obon ; hinauf ; gori, v. gore),
u Stulicevu (gori, gorika ,sursum, in sublime';
gorje ,sopra, col moto' ,super' s dodatkom da se
nalazi u misalu), u Vukovu: gore (u Hercego-
vini govori se ,gorje'), 1. ,oben' .supra'. 2. ,hinauf'
,sursum', u Danicicevu : gore ,supra'. a) pokazuje
mjesto stajanu. ovo je starije znacene, kao sto se
po obliku (lokativu) poznaje. aa) uopce. Teke
cujem gori besjedit. M. Drzic 163. Od pasa gori
clovik a nize pasa doli kon. Aleks. jag. star.
8, 286. Velnozi su to oholi, doli ribe, gori zene.
J. Kavanin 409 1^. Zato gori drzis glavu, da ne-
besku istes slavu. V. Dosen 147^. Kada rda sidi
gori, k|use va|a da umori. 149^. Eto gore na
bijeloj kuli, onde ima dvoje Latincadi. Nar. pjes.
vuk. 2, 475. — bb) na nebu, u raju. Iscite ona
ka su gorika, gdi je Isukrst na desnu Bozju
sideci. Ka su na nebesih gorika jiscite, a ne
ka su na zemji. Bernardin 102. pavl. coloss. 3, 1 — 2.
Dokle su dolika, na dobro nukaju, pak mole go-
rika za judi u raju. D. Barakovic, vil. 118. Zato
med nimi jest gorika, u prvom koru od Sera-
finov polozen. F. Glavinic, cvit. 337''. Daj mi
suze tvoje, da i ja nadem, ko ti nade Boga i
vidim gori u slavi. I. V. Bunic, mand. 39. Po
zvijezde se piine uresa kunem, gori koje sjaju.
G. Palmotic 2, 457. Neka gori mi stecemo vicnu
slavu, kad umremo. P. Hektorovic (?) 123. Go-
rika u slavi liegovoj. A. Vitajic, ost. xi. Dat ce
mu se svekoliko gori, bas moj otac u nebeskih
korih. M. A. Re|kovic, sat. E6a. — cc) na na-
pisanom listu gore naznacuje mjesto blize vrha
(gdje se pocine pisati) nego dna, pa otale uopce
u knizi ono sto se ptrije pisalo. Kako smo gori
rekli v tom listu. Mon. serb. 280. (1416). U
ovijeh grijesijeh gori recenijeh. S. Matijevic 63.
Od kojih gori prigovarasmo se. A. Kanizlic, kam.
195. Broj se razumi kao je gori receno. V.
Dosen viii. Koje gori istumacismo. Ant. Kadcic
252. Od koga gori vise zadosta bi receno. J.
Matovic 524. Potvrdujem sve kako je goi-i upi-
sano. Pravdonosa. 1852. 2. Sve devet gorejjo-
menutijeh odveznu. S. ^ubisa, prip. 117. — dd)
kod velike daline, shvata se gdjekad kao da je
ono sto je daleko na visocijem mjestu (isporedi
1. do}e, a) cc) i ee)). osobito cesto narod kase
da je ,gore' ono sto je na istoku. Gori od mora
hvalinskoga tja do Bijele Zore grada razlika su
druztva mnoga od naroda, kojijeh vlada. I. Gun-
dulic 330. Nudi nas, da bi im poslanike poslali
gore u Becu. Glasn. ii, 3, 59. (1706). Kad na
Lemno Turci udarise podaleko gori u levantu.
And. Kacic, razg. 165a. — ee) u prenesenom
smislu. Tko bi gori, eto je doli; a tko doli,
gori ustaje. I. Gundulic 285. — ff) moze biti i
pridjev uz supstantiv, kao da je adjektiv. Da
ne mozemo razgovora na ovemu doli i na onemu
gori zivotu imati. A. Gucetic, roz. mar. 194. U
Konav|u i u svemu gore primorju. Vuk, nar.
pjes. 1, 29. — b) pokazuje mjesto ka kojemu je
upravjeno micane Hi protezane. — od xiv vijeka.
aa) uopce. (Meda ide) gore uzt brtdo. Mon.
serb. 68. (1305—1307). (Meda) ishodi gore na
delani kami zabodeni. 127. (1347). Vzbudi ga
govoreci: vstani brzo gorika. Korizm. 57'^. Po-
stavise gori kriz. 97a. Dvignu gorje obraz. Zborn.
118a. Grube, skoci gori. M. Drzic 171. Bjehomo
otisli gori u taracu obhodit kucu. 411. Otijaso
s nimi gorika. Mon. croat. 216. (1526). Uzade
gore. A. Gucetic, roz. mar. 138. A dlake mu
gori srse kako jezu. D. Barakovic, vil. 61. Koje
su prignutije k nemu ici nego ognu gori a ka-
menu doli. J. Banovac, pred. 127. Kada golu-
bica zobje, kako koje zrno uzme, gori pogleda.
J. Filipovic 1, 429^. Popevsi se on gori. E.
Pavic, ogl. 129. Ako se nahodi sideci, nigda se
ne podize gori. M. Zoricic, osm. 134. Zato 1'
covik gleda gori, da . . . tilu dvori? V. Dosen
147a. Pene se gori na toran. M. A. Rejkovic,
sat. Al''. Ako brazda gori ide. I. Jablanci 52.
Slabim vockam, koje nece gori. J. S. Re|kovic
273. Ustaj gore, nasa neve, saba zora je. Nar.
pjes. vuk. 1; 72. Oj visiio, visnice, digni gore
1. (iOKE
280
1. GORI
grane. 1, 111. Ide oua gori u cardake. 1, 243.
Odvede je gore na drumove. 1, 617. Te otide
gore pod planinu. 2 , 88. Do|e leze, gore ne
ustade. 2, 443. Pa odose gorje uz planinu. 4, 479.
— ovakovo znacene (uz hrdo) nioze hiti i s gla-
(jolom sto pokazuje stajane. Tko u bistroj gleda
vodi, kad uza nu covik hodi, kaze mu se da je
tako, da on visi naopako; voda laze i potvori,
da on s nogam stoji gori. V. Dosen 132^. — hh)
gore do}e, vidi 1. do}e, h) aa'j^na kraju. — o
hrdilima na razhoju (u sali). Cunak vidi, pak
se cudi: ,Kakvo j' ovo prometalo!' a brdila (stain-
parskom grijeskom brojila) kad vidila: ,Sta je ovo
gore-dole?' Nar. pjes. vil. 1868. 545. — cc) slicno
kao gore doje, u jednoga pisca ima gori dnom.
Tvoj stijeg krstjanski gori dnom obrati. M. Ve-
tranic 1, 48. Moja sva rados svrnu se gori dnom.
1, 62. — dd) na nebo, u raj. Od svijoti ako me
prem danas ne bi htil' vazeti uzmnozna tvoja
vlas i gorje privesti. N. Dimitrovic 91. Prislavnu
lie gizdu i ures gizdavi svrnuvsi u zvizdu gorje
jii postavi. N. Najeskovic 1, 345. Dize bo ih
svom milosti k sebi gori na nebesa. J. Kavaiiin
5121'. Vaskrso§e gore na nebesa. Nar. pjes. vuk.
2, 89. — ee) u prenesenom smislu. Tko bi gori,
eto je doli, a tko doli, gori ustaje. I. Gundulic
285. Ustani, ustani gori sada, dokle jesi mlad.
P. Posilovic, nasi. 5". Njeki u peru snagu kaze,
njeki trgom gore skace. J. Kavaiiin 105o. A
nizko se tko pokori, da se ima dignut gori. V.
Dosen 28b. Koga pleme gori digne. 29^. — c)
s nekijem prijedlozima. aa) nz, vidi uzgore. —
hh) do. Crkve Bogu posve6ene sve ostase obra-
cene vrhom do dna, dnom do gori. P. Kanavelic,
dubr. 9.
2. GOEE, /. pi. ime mjestu, vidi 1. gora, c, c).
3. GORE, interj. vae! tcsko! jaoh se! s da-
tivom. — Uprav je praslavenski snpstantiv gorje,
zlo, zalost, vidi kod 2. gora. — Samo u knigama
pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (gorje). Gorje tomu!
Mon. serb. 81. (1302—1321). Gore tomu! 336.
(1427). Gore tebe, ubogaja duse moja! Danilo
129. O gore mani! zabivah grehi moje ispove-
dati. Pril. jag. ark. 9, 90. (1468). O gore tebi,
Ejipte! Aleks. jag. star. 3, 222.
GOREC, m. Gentiana lutea L., vidi srcenik. —
U Sulekovu imeniku po starom rukopisu. Gorec
(gorech), rus. ropciaBKa (Gentiana), ropeni,, rop-
.'le^^. (Polygonum bistorta), ces. hofec, po}. gorycz,
goryczka: genciana, Gentiana lutea L. B. Sulek,
im. 95.
1. GORENAC, Gorenca, m. ime dvjema selima
II Hrvatskoj u 2}odzupaniji varazdinskoj. (kaj-
kavski) Gorenec veliki i mali. Pregled. 48.
2. GORENAC, Gorenca, m. prezime u nase
vrijeme u Hrvatskoj. (kajkavski) Gorenec. Schem.
zagr. 1875. 261.
3. GORENAC, gorenca, m. Orphilus Er., vrsta
htdnce. — U jednoga pisca nascga vremena. J
K. Sloser, faun, kor 1, 321. 328.
GORENCI, m. pi. tri sela u Hrvatskoj, jedno
n podzHjianiji zagrebackoj. Pregled. 18, dva u
karlorarkoj. .30. 31.
GOREJNE, n. djelo kojijem se gori. — Stari
je oblik gorOnije, mladi su gorjonje, goronje, go-
reiio (po zapadnom govoru i gorinjo, goriiie).
— Izmcdu rjrhnka u Vrandicevic (gorenje ,fla-
grantia'), >( 31ikafiuu (goronje), u Belinu (go-
rjei'jo), ^ u lijdosljcnccvu, n Voltigijinu (goreiie
i gorjeiie), ti Stidiievu (goreiie i gorjeiie), u Vu-
kovti, u Danicicevu (gorenijo ,ardor'). Sb vi.sa-
kymfc gox'enijemt duse i zelanijemb srtdtca tbste
se. Glasn. 15, 268. (1348?). U duhu od vru6ine
gorinja. Bernardin 100. isai. 4, 4. Toliko da
sminje ja imam , gospoje , koliko gorinje. D.
Raiiina 75a. Ogiieno gorinje. Aleks. jag. star.
3, 315. Gorenje i napredak nas svaki dan bi
imao rasti. B. Ka§ic, nasi. 18. Ah |uveno pro-
vidjenje! ah! pomodi, mila cuti, staro ogneno
sve goijenje novim plamom podunuti! I. Gun-
dulic 54. Kad vide dim goreiia liezina. Vuk,
otkr. 18, 9.
GOREST, /. vidi gorkost. — Poslaje od osnove
gorj (vidi gorak) nastavkom ostL (o se mijena
na e radi mekanoga rj). — ■ Eijec je stara; ispo-
redi stslov. gorjestb. — Samo u knigama 2Jisa-
nima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Stulicevii (gorijest ,amaritudo')
i n Danicicevu (,amarities'). Vb i^oslednej go-
resti srbdbca. Domentijan'' 18. Med kap|et iz
ust jej, a posled obrete se gorest gorka i cemerna.
Pril. jag. ark. 9, 138. (1468). Stah sam plu go-
resti. Transit. 7. Upomenu tebi vsa leta moja u
gor^sti duse moje. S. Budinic, sum. 89a. Xo nije
nikada custvovao gorest skorbi. D. Obradovic,
basn. 147.
GORESNIK, m.
a. Ajuga genevensis L., f'teka bi^ka. J. Pancic,
flor. biog.^ 451. — Ajuga pyramidalis L. K. Cr-
nogorac, bot. 80.
b. vidi krijes. U Paracinskoj kresove zovu :
,goresnici' i varuju ih o sv. Iliji. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 1, 29.
GORETI, vidi gorjeti.
GORETIC, ni. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. K nem pritece Goreticu Pavle.
Nai'. pjes. vuk. 3, 555.
GORETIN, m. tnjesto u Istri. — xiii vijeka.
Mon. Croat. 9. (1275).
GOREVICI, m. x)l. mjesto u drnoj Gori. Po-
trcase preko Gorevicah. Nar. pjes. vuk. 4, 113.
GOREVNICA, /. ime dvjema selima u Srbiji
u okrugu rudnickom. Goriia i doiia Gorevuica.
K. Jovanovic 147. 148. £
GORGONA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Janko Gorgoiia. Rat. 92.
GORGUS, m. u Danicicevu rjecniku: ,Gorbgusb',
crkva je treskavacka imala ,u Vincehb' liivu ,Go-
lomovu pri Gorguse' (Glasn. 13, 374 god. 1347
—1356).
1. GORI, ad^j. comp. pejor, deterior, kompa-
rativ za zao (rdav, los). — Osnova je prasla-
venska gorbs; ali je s ispalo u nom. sing. m. i
n. (isporedi stslov. gorij, gorje, ces. horsi, huf,
jjol. gorszy, gorze), a u iiasem jeziku u svijem
oblicima vec od prvijeJi vremena (osnova sa s
nahodi se samo u knigama pisanima crkvenijem
Hi mijesanijem jezikom, n. p. gorseje. 8ava, tiji.
hil. glasn. 24, 187; gorbsi. Mon. serb. 89 god.
1330; gorsi. Narucn. 96; Transit. 72; gorsa.
Korizm. 97''; posve je nepouzdano gorse u je-
dnom primjeru xviii vijeka, gdje treba po svoj
prilici citati gorce: Goi-ka svejer ima biti, zasve
posli gorse daju. J. Kavaiiin 172^); od rj po-
stalo je mekano r koje se poslije u nasem jeziku
pomijesalo s tvrdijem, ali se nalazi rj : a) jedan
put a rukopisu xvi vijeka: Od sad no zgrijosi,
da gorjo tobje stogodijer no pride. N. Raiiina
4Hii. joann. 5, 14. ovo je prepisano po svoj pri-
lici iz starijega rukoj'isa (glago(skoga't'); — b)
nekoliko puta u pisca Kavanina (vrlo zlo na-
stampana u naSe vrijeme); — c) dva puta u
1. GORI
281
1. GORr, 1, b.
pisca J. Filipovica : gorjemu. 1 , 438a ; gorji.
1, 4391'; — d) cesto u dva Bejkovica (is Slavo-
nije). samo su zadtii primjeri (hod d)) p)Ouzdani
(u Filipovica koji obicno pise ovu osnovii. hez j
na ona dva mjesta moze hiti staminxrska po-
greska), te se po nima vidi da su xviii vijeka
ohlici s ij hili u obicaju po Slavoniji (moze hiti
da su dosli iz kajkavskoga govora, vidi u Bjelo-
stjencevu i u Jambresicevu rjecniku). sto u nase
vrijeme mnogi pisci upotreb^avaju ove oblike, to
nije svagda s toga sto su ih culi od naroda nego
sto misie da je ovako toboze boje. — U svijem
je rjemicima: u Vrancicevu (,pejor'), u Mika}imi
(gori, zlocestiji ,pejoi', deterior' ; adv. gore , pejus,
deterius'), u Belinu (,pejor' SSO^ ; ,deterior' 252^;
adv. gore ,pejiis' 550^), a Bjelostjencevu (gorji;
adv. gorje), u Jambresicevu (adv. gorje), u Vol-
tigijinu (adv. gorje), u Stulicevu (gori; adv. gore),
II Vukovu (gori, comp. v. zao ; adv. gore), u Da-
nicicevu (gorij ,deterior').
1. adj.
a. u moralnom smislu, prema pozitivu zao. a)
0 cejadetu i o onome sto se kao cejade misli.
Gortsi nevernyht javise se. Mon. serb. 89. (1330).
Vazme s sobom sedam jinih duhof gorih od sebe.
Bernardin 31. mat. 12, 45. Gori je od jednoga
djavla. Korizm. 103*'. Gori jesam nego li lupez.
Zborn. 111^. Vijecnik gorji zloga kraja. J. Ka-
vanin 360^. Nenavidnik gori od sotone. V. Dosen
V. Da II zloci nisi gori neg u crnoj zvirad gori.
43''. Tko godir ne nci svojih podloznika on je
gorji i od nevirnika. M. A. Ee)kovic, sat. E5''.
On se gorji od nevirnog znade. J. S. Eejkovic
16. Zlu svekrvu, a svekra gorega. Nar. pjes.
vuk. 1, 305. Od zla oca a od gore majke. Ogled,
sr. 465. Gori je od Turcina. Nar. posl. vuk. 44.
— amo spada i ovo: Da se tkogod ne obrati
goroj druzbi, koja bi ji izstetila. J. Kavanin 76*.
— i ovaj jmmjer gdje se kaze o dusi: Gresnika
i naj goru ceka dusu na pokoru. N. Marci 31.
— prema kome je ko zao, moze hiti izreceno da-
tivom. Bit 6e gori jos obcini. V. Dosen 235a.
Kome ja bo|i ta mene gori. (Kad se kome dobro
vraca zlijem. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 147.
• — b) 0 zivincetu. Zo je medvjed i lav smini,
gorji kaplan jedoviti. J. Ivavaiiin 45'\ Lav, me-
dvjed, panter, zmije, Irkanija i Afrika gorih nema
od covika. 76^. Pas naj gori koji ne laje. V.
Dosen vi. Trista vuka gori od gorega. Osvetn.
2, 186. — c) 0 cemu uninom, osobito o djeltt,
djelovanu. aa) ono o cem se govori x>o sebi je
svagda zlo. Nijedna zloca nije gora nego li ne-
spoznanje. Zborn. 11a. i koliko huda i gora zloba
ne je prije bila. I. V. Bunic, mand. 3. Dug|e i
gorje pomankanje nosi. J. Kavanin 430''. Sto je
gore vragovaiie nego |udsko bogovane? V. Dosen
80a. I lupeztvo gore cini on ocito svoj obcini
nego lupez. 121a. Dali mi se laz jos cini gora.
137a. — bh) ono o cem se govori nije zlo pjo sebi,
nego u onom slucaju. Gore prima i zle odluke.
J. Kavanin 172a. Da ne bi po goremu putu po-
kornik otisao. M. Dobretic 79. Pa se krvna oka-
nise cina, zar gorjijem da ga djelom mijene.
Osvetn. 1, 48. Zao zajam vracajuc gorjijem. 1, 73.
— d) 0 stvari tjelesnoj kojom se zlo radi. Znase
da su naj vrlijega i naj gorega jezika. Zborn.
10a. Gori jezik jes od maca. S. Mencetic 167.
Gori je zenski jezik no turska sabja. Nar. posl.
vuk. 44. — Za da me gori stril ne rani u tebi.
1. Ivanisevic 271.
b. u materijalnom smislu. a) prema pozitivu
los, rdav, kaze se o cemu cim se mane dokucuje
ono na sto je namjeneno (isporedi 2. dobar, I,
2, a— c). aa) o kojoj mu drago stvari (tjelesnoj
Hi umnoj). Svaki clovik naj prvo dobro vino
postavi, a kada pijani budu, tada onoj ko gore
jest. Bernardin 16. joann. 2, 10. Svaki dan jidihu
gorega obida. D. Barakovic, jar. 76. I dopada
gore cine. V. Dosen 221*. Eto, beze, dva maca
zelena, ti izberi koga tebi drago, uzmi bo|eg,
ostavi gorega. Nar. pjes. vak. 3, 468. Nista nije
gore od debela buka na rdava trupa. Nar. posl.
vuk. 225. Od inata nema gorega zanata. 233.
— bb) 0 celadetu. aaa) moze znaciti da uopce
mane vrijedi od drucjoga. Da se drugom on
pokori, kan' da b' od lieg' bio gori. V. Dosen
41 1*. Da se zeni muz pokori, i od zene biide
gori. 107''. Pak sto bi ja gorjega slusala? M.
A. Pejkovic, sat. 16''. Gori nam se, brate, po-
smijase, i gori se od nas izenise. Nar. pjes. vuk.
2, 227. Najmio se zao u gorega: z|e ga hrani,
a gore mu radi. Nar. posl. vuk. 187. — bbb)
znacene je ograniceno tijem sto se haze da je u
necemu cejade mane vrijedno. ovo se moze izreci
supstantivom s prijedlozima u Hi na: Na kuci
i odori od drugi je mnogo gori. V. Dosen QQi^.
Bivsi i ja u ratu z ostalima ni prvi ni zadiii,
ni naj bo|i ni naj goi-ji, nego u polak. M. A.
Rejkovic, sat. A3a. — Hi tijem sto se cejade ime-
nuje imenom kojijem se kaze sto je, te se naziva
,gorijem' po osobini sto je u onom imenu: ako
osobina nije zla, znacene je da mu mane pri-
pada: Drugi bise mladan kapetane, po imenu
Devcicu Stipane, ne bi gori junak od babajka.
And. Kacic, razg. 279''. Srijem zem|a stec' ce
gospodara il' bo|ega, ili ce gorega. Nar. pjes.
vuk. 2, 576. Tebe vale da si dobar junak, ti si
zao, da gorega nema! nit' si junak, niti od ju-
naka! 3, 338. ako osobina nije dobra, znacene je
da mu vise pripada: Pod barjake pokupi junake,
sve bekriju goreg od gorega, a junaka bojeg od
bojega. Nar. pjes. vuk. 4, 356. — b) u nekijem
primjerima znaci: mane zdrav, bolesniji (ispo-
redi 2. dobar, I, 2, g, b) cc)). tu uprav stoji ad-
jektiv na mjesto adverba. Tomasa Bajona posli
. . . prizestocijeh bolesti po sfemu tijelu . . . jednu
noc toliko bi gora da bihu dozvali vec oca du-
hovnoga. B. Kasic, iii. 96. Kako indi nije gori
od onoga kog' smrt mori? V. Dosen 190a. —
c) prema znacenu pozitivnoga adjektiva (zao,
los, rdav) kad je ono: neugodan, nemio, tezak,
nesnosan. aa) o cemu sto je po sebi zlo (tjelesno
ili umno). to tnoze biti zlo uopce. Ki je u zlu
naj gorem provodio svoje dni.^ F. Lukarevic 157.
Zlo ti je doma gore i hude. G. Palmotic 1, 171.
Gorega zla ne moze mi se zgoditi. A. Vitajic,
ist. 295. — jad. Al' da vidis jada jos gorijeh!
Nar. pjes. vuk. 3, 284. Bog zna, jesi u golemu
jadu. Kirigija, ti si u goremu. Vuk, rjec. 95a. —
miika. Gore muke nije na svijeti. G. Palmotic
1, 366. Zli Zidovi i Krstjaui trpe muke gore u
svemu. J. Kavanin 452''. — • nesreca. Tako 'e
gora nam nesreca. J. Kavanin 427''. — tuga.
More li igda bit na sviti gora tuga? M. Drzic
112. U ovo isto doba eto tuge i jos gore. B.
Zuzeri 399a. — nevoja. Kako nam se do nevoje
kaze, a u gorjoj vec bit ne mozemo. Osvetn.
2, 75. — nepokoj. ^Cutila bih vecu tugu, bila ii
gorem nepokoju. G. Palmotic 1, 297. — smeca.
Zgodi mi se nega sresti sto se moze hude i gore
puna smece. 1, 353. — pedej)sa. Pedepsu on do-
stoji goru nego zli Pai'ide. 1, 168. — steta. To
j' liim gora steta. B. Kasic, zrc. 138. — smrt.
Ta ne znam smrt goru neg ranen gdi tone. D.
Barakovic, vil. 130. Zudije ga umorise naj gorom
smrtju. I. Ancic, svit. 211. — rana (i u prene-
senom smislu). Zadru su zle rane ke gore mogu
bit. D. Barakovic, vil. 57. AV su takve gore
I. GOEI, 1, 1).
282
2. (tORI
rane. V. Dosen llSi). — tjelesna bolest. Kuga
lina od svi naj gora. V. Dosen v. Otrov tilu
bludne druge, od pogane goru kuge. 112'\ Gora
je odvala nego povala. (Gore je kad se coek pri-
digne, pak se po drugi put razboli, uego prva
bolest). Nar. posl. vuk. 43 — 44. — starost. Naj
gorja je starost. M. A. Rejkovic, sabr. 10. — sto
je neiigodno fjelesnomu osjecanu, n. p. tmina,
buka, smrad. Otac goru tminu primi. J. Ka-
vanin 236'^. Nije naci goreg' smrada, neg' kad
smrdi sto od smrada. V. Dosen 81a. Tu se tutan
cini gori. ISTa^. — svaki doc/adaj koji je po sebi
neugodan iUJtetan. Pozar biva sve to gori. V.
Dosen 89^. Sto ucini vihor gori u varosu, kad
sto gori. 97^\ — stane jjo sebi neugodno, kao n. p.
ropstXH). Jel' se robstvo naci more od vladana
gore. V. Dosen 25''. — i tuzha jer se notn jcw}a
zlo. Gora vik jaoli tuzba ne bi mi s |ubavi. D.
Raiiina 19^. — bb) o^ ccnm sto je zlo u onoin
ducoju, n. p. srecci; Cija sreca gora bude, pusti
lijepu djevojcicu. G. Palmotic 1, 329. Nasa ces
je bila huda i gora vele u sebi nego ista smrt.
2, 70. Nije tako ! biva gora srica. V. Dosen 173''.
— stane. U goi'jemu bi se stanu nasao. J. Fili-
l^ovic 1, 438a. Jer bi inako biskup u goremu
stanu i bicu bio. Ant. Kadcic 272. U goremu
se bitju nahoditi ,peggiorare, riferito a qualclie
ammalato' ,ingravesco'. A. d. Bella, rjec. SoO*". —
■misao, uspomena. Meni ne moze gora uspomena
bit. M. Drzic 132. — dan i noc (u svijem pri-
lujerima s dativom). Zao ti dan a gora mrkla
noc. M. Vetranic 2, 124. Da vidu komu ce gora
iloc ova noc. N. Na}eskovic 1, 252. Tko u ogiiu
lezat mora, noc mu neg dan biva gora. V. Dosen
83'^ — cc) () cemu sto nije dale izreceno sto je.
Da cto gore tebi ne zgodit se. Korizni. 57''. Vidih
gora, trpim ova. J. Kavaniu 463*. Sto od smrti
biva gore. V. Dosen 189'\ Sto je naj gorje na
svitu? M. A. Re|kovic, sabr. 9. vidi i kod e) i f).
— d) HZ neke supstantive znacene je: nesrecan,
zloslutan. U z^o cas sam roda potrazio, a u
gori dos'o do Budima! Nar. j^jes. vuk. 2, 69. Zlo
ti vino, a gore ti bilol 2, 251. Zlo ti vino, a
gora rakija ! 2, 504. — e) n. gore kao supstantiv
vrijcdi kao komparativ prema zlo: vise zlo. aa)
a morahiom smislu. Nego jih veci gniv na gore
potice. D. liarakovic, jar. 110. Ke je cudo dikla
mlada iz zla u gore da upada. I. V. Bunic, mand.
7. — bb) u materijalnom smislu. Za mojo te
gore svezah, za moje gore rugah se tobom. M.
Drzic 140. Hi je ono za gore ili za boje duse
nih. M. Divkovic, bes. 88a. sto je bo|e i ja vidim
i razumijem, al' tu tako moje gore bijedan slidim.
J. Kavanin 39''. Na zlo po junake, gore po de-
vojke. Nar. pjes. vuk. 1, 218. Na zlo, Pavle,
seju milovao! na gore joj milost donosio! 2, 15.
Ko zlo cini, gore doceka. Nar. posl. vuk. 137.
Ko iste boje, nahodi gore. 139. Janiacno iz zla
mozo so izleci gore. M. Pavlinovic, razg. 100.
Tor tko osta da se gorem nada. Osvetn. 1, 14.
vidi i: Nije s gorega, noce biti s gorega ,wird
niclit s(-haden'. Vuk, rjec. 95a. / Ne primi za gore
(vidi kod zlo). D. Barakovid, vil. 20. — cesto se
kaze: ici itd. na gore, o kvarenu u kojem mu
drago smislu. Vas Adam prodo na gore i na hu-
dije. S. Mndiiiic, sum. 182". Ako ne bi (stvar) na
goni dosla iznntrnim oli izvanskim nacinom. M.
L)obroti6 434. osobilo kad se govori u zdrav(u:
Iti na gr)ro ,poggiorare, riferito a qualche am-
malato' .ingravoHco'. A. d. Bella, rjef.. ^'tO^. Nomoc
idju-sc svod na goro. B. Zuzeri 56''. naj cesce
gore u oimkovijeni reci'mcama stnji uz zlo; Er
se zlo umnaza i liodi na gore. S. Menietii — G.
Drzic 175. Sve tnido siijodoci oda zla na gore.
M. Vetranic 2, 175. Hoditi sa zla na gore. A.
Gucetic, roz. jez. 47. KJrajestva gredihu oda zla
na gore. D. Barakovic,^ jar. 64. I ucine od zla
gore. V. Dosen 264''. Ziv}ene koje svak cas sa
zla spada na gore. A. Kalic 170. Zivu sa zla
na gore. A. Tomikovic, gov. 233. Sa zla na gore
(udariti). Nar. posl. vuk. 274. — f) if. gora upo-
trebjava se kao supstantiv, kod cega se ima u
pameti rijec, stvar. aa) gora rijec, vijest. Jos
vam cu rijet' goru, er ona ista me cini stat' na
dvoru za vratmi od jamo. N. Na]eskovic 1, 159.
Cut cete jos goru. 1 , 250. — bb) gora sreca.
S kijem vojujuc imah goru. I. Gundulic 565. Ti
bi izgubio s obje strane, ili goru carstvo primi,
u dobiti ili ostane. 502. Kad devojka vide zlu i
goru. Nar. prip. vuk. 131. A on videci zlu i goru,
poruci gostima da ne dolaze. "259.
2. adv. gore.
a. u nioralnoiii smislu. Zli i opaci krstjani
tisucu tisuca puta gore i ppacije cine nego li
ucinise bratja .Josipova i Ciputi. M. Divkovic,
bes. 4''''. A jos gore grijesi. B. Kasic, zrc. 57.
Nistanemane vi gore cinite Bogu kad sagrisujete.
J. Banovac, razg. 155. I sada ovaki('/jj ima, koji
govore : ,Volim se poturcit nego se Rimjanin
ucinit', i sto je jos gore, govori se, da jim ovo
niovi pastiri dusa pripovidaju. J. Filipovic 1, 167*^.
Ne samo od zviradi srdit covik gore radi. V.
Dosen 199*.
b. u materijalnom smislu. a) uz glagol moze
znaciti da se mane vrsi radna koju pokazuje
glagol, ta jos da se dokucuje nesto sasma su-
protno 0)10) radni. Tko ne moze predobiti sebe,
gore ce pridobiti inijeh. Zborn. 10*. Videci se
od nega zlo gledan, a gore stovan. And. Kacic,
razg. 52. Da ne kujes ni bo|e ni gore. Nar. pjes.
vuk. 2, 406. Najmio se zao u gorega: z}e ga
rani a gore mu radi. Nar. posl. vuk. 187. —
b) pozitivno je znacene: neugodno, nemilo, ne-
snosno , stetno. aa) uopce. Ako ne more tko
miran umrijeti, jeli mu dvas gore? N. Na|e-
skovic 1, 182. Ne more gore stvar proc neg je
prosla. M. Drzi6 265. Jos im se gore dogada.
J Filipovic 1, 250*. Bice posli gore po li. N.
Palikuca 9. Zlo je poci, a gore ne poci. Nar.
pjes. vuk. 2, 392. Mucuo mu je ici bez oruzja.
a jos gore ne poslusat' majke. 2, 411. Ne guli
kore, ne cini gore. Nar. posl. vuk. 197. — bb)
neugodnost, nemilost, nesnosnost, steta vec se na-
hodi u znaceriu glagola ili druge rijeci uz koju
je gore, te ovo uprav znaci: vise, vece, jace. Go-
spoju gore posli psujo nego slugu. B. Kasic,
per. 93. Neka bi ga ondi gore i vrlije izruzili.
is. 56 A car gore smeten buduo s te poruke u
kratke mu odgovore skaza sve odluke. I. Gun-
dulic 492 — 493. Jer ce gore onomocati. I. Ancic,
vrat. 65. Lije6nici kad se ucine, gore truju. J.
Kavanin 360*. Ovo ce ji gore unutra klat nego
da sve vipere u sebi imadu. J. Filipovic 1, 237''.
Glad ga mori sve to gore. V. Dosen 84''. I za-
ludit jos i gore (more covik). 141*. Tko poginut
ikad gore od covika takvog" more? 189''. Hajduk
tezko ikad more privariti koga gore. 239''. Ali
Bozji nevirniei Turci smamise se gore nego vuci.
And. Kafic, razg. 18''. Gorje svacem dosadno
neg" bulio. J. S. Rojkovic 237. Ja cu tebo gore
kleti. Nar. pjes. vuk. 1, 178. Ono nekoliko vqj-
voda gore se boji naroda nego Turaka. Vuk,
grad. 54. — c) pozitivno je znacene: nesrecno,
zloslutno. Zlo je mene izelo iz loba, a gore me
iz vina popilo. Nar. i)jcs. vuk. 2, 431. Zlo si
leg^o, a gore ustao! 2, 508.
2. GORI, najcdnom nijestu u narodnoj pjesmi
nasega vremena stoji wy. godi. maze biti da nije
2. aORI
2«B
nORlJKNAC
stamparska pogreska. Kad su goii putem pu-
tovali od milosti ruho mijenali. Nar. pjes. vil.
1867. 453.
1. GOEICA, /. dem. 1. gora. — Akc. se mi-
jena u gen. pi. g-oiica. — Od xi vijeka (Jcao ime
mjestu, vidi c) aa)), a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (jcollis, monticulus'), u Belinu (,nionticulus'
495b), 11 Bjelosfjencevu (,monticulus , coUis'), u
Jambresicevu (,monti cuius'), u Stulicevu (,mon-
ticulus'), u Vukovu (dem. gora), u Danicicevu
(vidi kod c) bb), cc), gg)). a) vidi L gora, a.
Pogreben bist na vatikanscej gorici. S. Kozicic
4'\ Jerusolim, ize i^ostavjen je na visoki gorici.
25a. — J)J vidi 1. gora, b. Oni jezdu jedijahu
goricome zelenome. Nar. pjes mikl. beitr. 1, 29.
Molim da se prode siromaha Mjelovana, koji ne
misli zla ni ticici ii gorici. And. Kacic, razg. 317.
Gorica listom listala. Nar. pjes. vnk. 1, 212. U
jelovoj gorici. 1, 366. Sjaju mu se toke kroz
brkove kao jarko kroz goricu sunce. 2, 518. —
c) preveliko mnostvo wjesta zove se Gorica (samo
ill s koji j em pridjevom) po svemu nasem narodu,
n. p. aa) dva sela u Dahnaciji u okrugu za-
darskoni. Report, dalm. 1872. 35. 37; drugo (blizu
Biograda) pomine se od xi vijeka u latinskom
spomeniku : , Gorica'. Doc. hist. rack. 162. (1059).
— bb) ,Gorica', mjesto u kom je bila crkva sv.
Durda, kojoj je Jelena udovica vojvode Sandaja
dala olova za 200 dukata da se pokrije: ,ii Go-
rice' (Mon. serb. 416 god. 1442). isto rekao bih
da je mjesto u kom je ista Jelena sazidala crkvu
Bogorodici za svoj grob : ,u Gortci' (Mon. serb.
416. Spom. sr. 2, 122 god. 1442). pa je nastam-
pano ,b' m^jesto ,i' rekao bill za to sto je prepi-
sivac rdavo procitao skracenu rijec, a i na vise
je mjesta nastampano u istom spomeniku ,i.' mjesto
,i' ; rekao bih da je to sadasna Gorica kod Pod-
gorice ; ako li obje pomeuute ne bi bile jedna,
onda bi ona prva s crkvom sv. Durda mogla
biti sadasna Gorica na Bojani blizu Skadra, jer
blizu ne i sada ima crkva sv. Durda (na karti
Koracajevoj) ; a jamacno onu drugu s crkvom
Bogorodicinom kod Podgorice pomine i Ivan Cr-
nojevic: sto je imala ,crtkovi. komska i Gorica,
koje su obe crtkve stgradili rodite|ije' Ivana
Ci'nojevica ,vi. ime precistyje', pa su zapustjele,
to je Ivan prilozio crkvi Bogorodicinoj na Ce-
tiiiu (Mon. serb. 533 god. 1485). D. Danicic, rjec.
1, 219. — cc) tri sela u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 236. 244. 254. jedno se
od nih pomine od xv vijeka. Pomine se selo
, Gorica' i u zupi trebinskoj koje je kra| magarski
Matija dao fratru Aleksandru dubrovcaninu (Mon.
serb. 494 god 1465). to je bez sumne sadasiie
seoce Gorica blizu Stona kod sela Osja (popravi:
0§}ega). Schem. rhag. 1862. 37. D. Danicic, rjec.
1, 219. — dd) cetiri sela u Bosni, jedno u okrugu
bihaekom. Statist, bosn. 114, tri u okrugu trav-
nickom. 196. 198. 208. — ee) nekoliko sela u Hr-
vatskoj i Slavoniji. Pregled. 12. 21. 28. 34. 37.
40. 48. 53. 65. 72. 100. — ,(f) selo u hrvatskoj
krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. Razdije}.
kr. 10. — gg) selo crkve sv. Andrije koju je
zidao Andrijas sin kra|a Vukasina blizu Skop|a
(Glasn. 8, 142). D. Danicic, rjec. 1, 219. — hh)
planinski ogranak u Srbiji u okrugu niskom. M.
D. Milicevic, kra}. srb. 80. — ii) u pjesmama, se
i Crna Gora zove Crna Gorica. I dolece u Go-
ricu Crnu. Nar. pjes. vuk. 4, 452. Glavarom od
Gorice Crne. Pjev. crn. 4a. Suprot Brdan i Go-
rice Crne. Ogled, sr. 223. i Fruska Gora Fruska
Gorica. Ona pada na Frusku Goricu. Nar. pjes.
vuk. 1,^497. — ltd. — vidi i Gorice.
2. GORICA, /. vidi 2. gora, b. — Akc. je kao
kod 1. gorica. — U nase vrijeme i n Vukovu
rjecniku. Ana j' moja od gorice bona. Nar. pjes.
vuk. 1, 578.
3. GORICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.
GORICE, /. pi. ime mjestima. — a) selo u
Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 132.
— b) s.lo u hrvatskoj krajini u okrugu gra-
diskom. Razdije|. kr. 13. ovo se po svoj prilici
pomine od xvi vijeka. Bensici z Goric. Mon.
Croat. 183. (1501). — c) selo u Dahnaciji u ko-
taru sibenskom. Repert. dalm. 1872. 25. — d)
prije (do 1862) zaselak u Srbiji u okrugu po-
drinskom. K. Jovanovic 88.
GORICANAC, Goricanca, m,. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji zagrebackoj. (kajkavski) Goricanec.
Pregled. 22.
GORICANI, m. pi. ime mjestima. a) ,Goricani',
mjesto u kojem je udovica Sandajeva Jelena pi-
sala testamenat, i kojemu ime u spomeniku ima
,t' mjesto ,i' poslije ,r' (cf. ,Gorica') : ,u Gort-
canehh' (Mon. serb. 417 god. 1442). ,u Gorcaneh'
(Mon. serb. 415. Spom. sr. 2, 12L 123 god. 1442^.
mislim^ da je sadasne selo Goricani na Moraci
blizu Zabjaka. D. Danicic, rjec. 1, 219—220. —
b) selo u Srbiji u okrugu cacanskom. K. Jova-
novic 167.
GORICANOVAC, Goricanovca, m. selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji krapinsko-toplickoj. (kaj-
kavski) Goricanovec. Pregled. 52.
GORICANSKI, adj. koji pripada selu Gorica-
nima. Goricanska (opstina). K. Jovanovic 167.
-- Goricanska Ada, mjesto u okrugu cacanskom.
Niva u Adi Goricanskoj. Sr. nov. 1865. 509.
GORICICA, /. dem. gorica. — I kao ime selu
u Hrvatskoj u podzupaniji sisackoj. Pregled. 40.
— vidi i Goricice.
GORICICE, /. pi. selo u hrvatskoj krajini a
okrugu ogulinsko-slunskom. Razdije|. kr. 8.
GORICIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Sr. nov. 1868. 79.
GORICINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji rijeckoj. Pregled. 7.
GORICKA, /. selo u hrvatskoj krajini u okrugu
banskom. RazdijeJ. kr. 11.
GORICKI, adj. koji pripada gorici (Gorici).
— Od XIV vijeka. Sluga gospodina kneza goric-
koga. Mon. croat. 4. (1325).
GORIGKO, n. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
koprivnickoj. Pregled. 72.
1. GORIC, m. u zagoneci: Zuti gorici po moru
plivaju (kupus u kaei). Nar. zag. uov. 108.
2. GORIC, m. zaselak u Srbiji u okrugu va-
jevsko7n. K. .Jovanovic 101.
GORI-GUZICA PO:^SKA, /. Matricaria cha-
momilla L., kokornak, komomila. — U Sulekovu
inieniku po rukopisu xviii vijeka. Gori-guzica
po}ska, cotula fetida (Dur.), Matricaria chamo-
milla L. 95.
GORIJENAC, gorijenca, m. vidi goranin. B.
Sulek, rjec. znanstv. naz. — -ije- stoji po juinom
govoru. — Kod narodaje potvrden samo zapadni
oblik gorinac * to s osobitijem znaeenem: Go-
rinac, ovako zovu Krcani Hrvate na hrvatskom
kontinentu. I. Milcetic. nioze biti da amo spada
i ovo: Jos Gorinci, Dolci ki kuhaju zabu v lonci.
Nar. pjes. istr. 4, 15. — i kao ime mjesta u na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Skupit hocu triest
harambasa: Marka Vuka iza Dubrovnika, Zece-
vica iznad Gorinaca, Malog Radu iz ravnih ko-
tara. Nar. pjes. juk. 568.
^
GORIJET 284
GORIJET, /. u StuUcevu rjccniku: v. gorjetina.
GOEIJEVAC, G6rijevca, m. mjesto 2V2 sahata
od Bisda prema Petrovcu. M. Medic.
GORILA, /. nejasna rijec (ime injestu?) u je-
dnoga pisca xvii vijeka. Kamena va|ahu s pla-
nine z gorile vrh koga gradjahu visok zid od
gnile. D. Barakovid, vil. 57.
GOEINA, /. selo u Srbiji 11 okrugu nislcom.
M. D. Miliievic, kra|. srb. 122. — xiv se vijeka
zvalo Goriiio. Jiiga prilozi u Gltbocici selo Go-
rino. Glasn. 24, 274. (1395). vidi 1. Dubocica,
a) aa).
GOEINCIN, adj. koji pripada Gorinci (vidi
Gorinka). — U narodnoj p)j^smi nasega vremena.
To zacula braca Gorincina. Nar. pjes. vuk. 1, 368.
GOEINDA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 56. — isporedi Go-
rinka.
GOEINKA, /. ime zensko. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Boga moli Gorinka devojka.
Nar. pjes. vuk. 1, 369. — isporedi Gorinda.
GOEINO, n. vidi Gorina.
GOEINA, /. selo u Bosni u okrugu hihackom.
Statist, bosn. 108.
GOEINE, n. ime mjestu negdje blizii Skadra.
— XIV vijeka. Glasn. 15, 288. (1348?). i u Da-
nicicevii rjccniku 3, 578.
GOEINI, adj. vidi gorni. — U jjisaca caka-
vaea do xvii vijeka, a u nase vrijeme u ugar-
skijeh Hrvata. Ta kola deru i rizu gorinom
stranom. Ziv. kat. star. 1, 222. V gorinem poji.
Mon. Croat. 116. (1476). Put, ki gre k gorinim
liizam. 140. (1490). Jest dvoj zrnov , jedan je
gorini, to je gori dvizuc. Narucn. 4:9^. Blazenstvo
vsih gorinih grajan. Transit. 124. Of moj mukal
glas nedostojan prit u gorinu vlas. P. Zoranic
50a. I kra)uju6ih na nebesih odluci mu crikvu
gorinu. F. Glavinic, cvit. 439''. Ztekla 'e vod'
z Dunaja i z gorinega kraja. Jacke. 45.
GOEIS, m. selo u Dahnaciji u kotaru sibenskom.
Eepert. dalm. 1872. 41.
1. GOEISTE, n. postaje od korijena glagola
gorjeti. a) vidi gariste. — u narodnoj pjesmi
nasega vremena, a izmectu rjecnika u StuUcevu
(,incendii locus'). Stara majka na goristu place.
Nai'. pjes. marj. 36. — b) vidi nosac, zizak. —
kao tehnicka rijec nacineno u nase vrijeme. Go-
riste (zizak), ,brenuer', tal. ,becco (di lampana)',
frc. ,bec', engl. ,burner'. B. Sulek, rjec. znanstv.
naz. 365.
2. GOEISTE, n. postaje od gora. — Na je-
dnom mjestu u pisca nasega vremena. — Kao
da znaci: gorovito mjesto. Vlasnik od seoske gore
i vode, pasista i gorista, brda i dolina. V. Vr-
covic, niz. 224.
GOEISTVO, n. vidi 1. goriste, a). — U Stu-
Ucevu rjccniku. — sasma nepouzdano.
GOEITE^AN, goritejna, adj. vidi gorjiv. —
Samo u StuUcevu rjecniku (,qui ardere jiotest,
aptus ad ardondum').
GOEIUSTAJATI, goriiistajenj, imp/, goriustati.
— Sa7no u StuUcevu rjecniku (v. goriustati).
GOEIUSTANE, n. djclo kojijcm sc goriuslanc.
— Samo u StuUcevu rjccniku.
GOEIUSTA'J'l, goriustan("m, jjf. re.surgoro, uskr-
snuli (neprelazno). — U StuUcevu rjecniku (,re-
surgore, ad vitiuii rcdiro' .s' dodatkom da se na-
tazi u brcvijaru).
GOEiy, adj. vidi g(jrjiv. — // StuUcevu rjec-
niku (.qui facile accondi potest').
GOEJETI
GOEIVO, n. alimenta ignis, sto lako gori pa
se zato i upotrebjava za gorene (n. p. drva, ugaj
itd.), kolektivni supstantiv. — U jnsaca nasega
vremena (maze biti da je narodna rijec). Ne vidi
drva za gorivo. M. Pavlinovic, rad. 51. Sve se
jari sto je za goriva. Osvetn. 3, 90. i u Sulekovti
rjecniku znanstvenoga naziv^a (kao tehnicka rijec):
Gorivo ,brennmaterial, brennstoff' ; frc. ,combu-
stible'; engl. ,fuel, combustible'. 365.
GOEJAK, wi. vidi goranin. — Ujednoga pisca
xviii vijeka. Gdi gospodstvo prutom vlada, puk
i narod, zem|u i mora, sad ostanom vole obada
gorjak orac preko dvora. J. Kavanin '249*.
GOEJAKOVO, n. ime dvjema mjestima u Hr-
vatskoj u podzupaniji krapinsko-toplickoj. a) selo.
Pregled. 53. — b) seoce. Schem. zagr. 1875. 104.
GOEJAN, m. selo u Slavoniji u podzupaniji
dakovackoj. Pregled. 105.
GOEJANA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 56.
GOEJANCI , Gorjanaca , m.^ pi. gore izmedu
Hrvatske i Kranske, zovu se i Zumberacka Gora,
nem. ,Uskokeugebirge'. P. Matkovid. rad. 49, 152.
GOEJANI , m. pi. ime mjestima. aj selo u
Hrvatskoj u podzupaniji krapinsko - toplickoj.
Pregled. 51. — b) selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 157.
GOEJANIK, m. vidi goranin. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (s primjerom: vuce
gorjanice!). Ponesi nam naseg gorjanika koga no
smo u gori rodili. Nar. pjes. peti'. 1, 287.
GOEJANIK A, /. ime nekijcm vrstama jabuke.
— ZT Sulekovu imeniku: Gorjanika, rus. ropiiHKa
(Epimedium), ces. horanka (Phaca), 1. velika ki-
sela cr}enkasta na reziieve jabuka (zato se zove
i i)rutu|a) (u Slavoniji); 2. tvrdokora, zagasito
zelena, crvenkastimi prugami izsarana jabuka
(Vulca). 95.
GOEJANOV16, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 257.
1. GOEJE, n. collect, gora. — Postaje od osnove
gov nastavkom (i)je. — Od xvit vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,montana' 495^1) i u StuUcevu
(,le montagne' ,montana'). Marija pojde u gorje
potezeci se u grad zudijski. I. Bandulavic 5^'.
luc. 1, 19. Na gorja strmoga pinaju se pleci.
A. Kanizlic, roz. 52. Hodi mi ti, Ive, za gorje
po yodu. Nar. pjes. istr. 2, 61. Gorje ,gebirge'.
B. Sulek, rjec. znanstv. naz. 365.
2. GOEJE, vidi 1. gore.
GOEJETI, gorim, impf. ardere; urere. — -je-
stoji po juznom govoru u injlnitivu i u oblicima
od iste osnove mj. negdasnega e, alt po istom
govoru j moze i ispasti: goreti; po istocnom go-
voru stoji e: goreti, po zapadnom i: g6riti. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi.: gorimo, go-
rite, i n nominalnijem oblicima (osim nom. sing,
m.) participa praet. pass. : goreu (gorjen), go-
rena, gorfeno, goreni (vidi D. Danicic. rad. 6, 85.)
— Kijec je praslavenska, isporedi stslov. goreti,
rus. ropl-.Tt, ces. hofeti, po]. gorzec, vidi i lit.
garas, para, korijen gor postaje ojacancm od
gor, indoevropski plier, ispoirdi staroirski gorim,
grijem (K. Hrugmann, grundriss der vergleich.
grammatik dor indogerni. sprachen, 1, 76). ispo-
redi i Xei-ava, zar, grijati. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,flagraro'), u Blikajinu (goriti, gorjeti
,ardoo, ardesco, exardesco, flagro, conflagro, cromo,
uro, comburo'), u 7)e/t«M (,ardeo* 9a. 99''; ,cremo'
9a), u Bjelosijencevu (goriiu, goreti ,llagro, ardeo.
ardesco, uror'), u Jumbresiccvu (gorim ,ardeo').
aOEJETI
285
GOEJETI, I, 4, a.
u Voltigijinu (goriti i gorjeti ,bruciare, ardere'
jbrennen'), u Stulicevu (goriti i gorjeti ,ardere,
incendi, inflammai'i, libidiiiibus vel cupiditatibus
flagrare'), «<■ Vukovu (gorjeti ,brennen' ,ardeo').
I. neprelazno, ardere, rascinati se, raspadati
se, Hi uopce mijenati oblik, had se tos to javja
(velika) vrucina i svjetlost (ogan).
1. u pravom sinislu.
a. uopce. a) subjekat je ono sto je nacineno
za gorene, Hi sto se uopce misU da je tome na-
mijenetio, da hi se dobila vrucina (za grijane i
druge potrcbe) Hi svjetlost, n. p. drvn, uga^, zub^a,
svijeca itd. Najdose da mu gorahu dva duplira
pri glavi. Mirakuli. 61. Svijecu . . . nijesu htile
pronositi u fenere, neg' opazne zatvoriv ju, neka
gori. J. Kavaiiiii 368''. Nisam drvo, da na vatri
gorim. Nar. pjes. vuk. 2, 322. Ko}e je siilio,
slatko bi gorilo. M. Pavlinovic, rad. 23. Pa cim
trojna vostanica gori. Osvetn. 1, 44. — b) subjekat
moze biti koja druga tjelesna stvar. znacene se
ne mijena, all se kod nega mose jace isticati (kao
u drugom primjerii, Matovieevu) svjetlost i vru-
cina, Hi samo unistene (osobito kad je subjekat
nesto korisno, unistene cega biva na stetu, kao
n. p. kuca, grad, brod itd.). Di je sambek sve
ufane tvoje? — • Ono gori na sinemu morn. And.
Kacic, razg. 3041'. Kupjena, koju vidje Mojses
gorjeti. J. JVIatovic 40. Jvada istom ona (rakija)
tako gori. M. A. Eejkovic, sat. G6^. Sto se ono
Travnik zamaglioV ili gori, il" ga kuga mori'?
Nar. pjes. vuk. 1, 485. Gorela je gora tri dni
i tri noci. 1, 487. Al' mu Sov|ak ognem gori-
jase. 4, 183. Kad kuca gori, barem da se coek
ogrije. Nar. posl. vuk. 118. — c) subjekat moze
biti cefade, ali treba raziikovati, govori li se o
ludskom tijel-u ili o dusi. aa) u pjrvom se slucaju
znacene ne mijena, ali se maze isticati muka koju
podnosi zivo ce^ade u ognu. Eedovnik drugi oci-
tova, da u peci prij' bi gorio. J. Kavanin 411*.
Da bismo imali umriti goreei na ognu za nase
spasene, imali bismo dobrovo|no podniti. J. Ba-
novac, razg. 88. Ali volis na vatri goreti? Nar.
pjes. vuk. 2, 321. — bbj subjekat je ^udska dusa
(poslije smrti u paklu), i tad se shvata kao da
je znacene u pravom smislu (o dusi se govori kao
i 0 tijelu, te se pominu n. p. ruke, noge itd.),
ali ne kao unistene, vec se istice kao muka. Zli
ce pasti u pouore dno pakjenih ci-nih jama, da
tu u vijeke vijeka gore sred zestocih strasnih
plama. 1. Gundulic 35. I posavsi vidi iz daleka
jednu razezeuu pec i n lioj nesi'icnu svoju mater
gdi gorase. J. Banovac, razg. 94. U srid vatre
od pokore gdi bludnici uvik gore. V. Dosen 89''.
Al" tri druga po paklu setaju : jednom drugu
noga gorijase, a i.li'ugome ruka do ramena, a tre-
cemu giava gorijase. Nar. pjes. vuk. 2, 11. Nojzi
gore i noge i rake, i gori joj kosa navrh glave.
2, 13. — u ovom se primjeru shvata gorene u
prenesenom smislu (isporedi kod 3) : Yideci (Bog)
duh moj, od nista ki stvori, u puti jaoh mojoj
u grijesijeh gdi gori. N. Dimitrovic 61.
b. subjekat moze biti ogan, vatra, plamen itd.
kod znacena se misli samo na jav^ane svjetlosti
i vrucine. Vecekx-at na gori vidu ogan goriti,
nu zledi ne moze viku mi stvoriti. D. Eaiiina
96a. Q-(ii ogaiT. vik gori, i sve dni trud mori.
S. Boba|evic 212. Ogan pakleni sve gori a nista
ne zgara. I. Ancic, vrat. 186. Gorjet ne more
ogan bez di'va. (Z). Poslov. danic. '-^4. U visokoj
Etni gori uvik strasna vatra gori. V. Dosen 88^.
Vidili su velike vatre goriti. A. Tomikovic, ziv.
195. — amo spaduju i ovi primjeri (radi instru-
mentala ognem, vati-om vidi c, a)). A sve zvizde
i krjeposti gor nebesne ogiiem gore cic ne (zetiilej
gizde. J. Kavanin 7^. Sunce uvik vatrom gori.
V. Dosen 260^. i ovaj primjer: Pakal goreei
ognem. Korizm. 17b.
c. radi vece sile dodaju se rijeci ogan, vatra
i druge kao da se nima pokaze naciti kojijem
sto gori. ovakove rijeci mogu biti: a) u iiistr.
Ja cijenim da covjek odsluXit ne moze da ogiiem
gori vijek. N. Na|eskovic 1, 153. More i sve
vode tada ce se uzeci i gorjeti ognem zivijem.
M. Divkovic, bes. 26^. U jezeru gorecemu ogiiem
i sumporom. 172|>. Kad hrast tvrdi vatrom gori.
V. Dosen 89l>. Nima je dijel u jezeru sto gori
ogiiem i sumporom. Vuk, otkr. 21, 8. grijeskom
s prijedlogom s. Kao kad Etna s ogiii gori. J.
Kavanin 414'>. — b) u loc. s prijedlogom u. Svu
snigom goru ja vidil sam skrovenu, iz nutra ka
gori u plamu ogiienu. D. Raiiina 104a. — c) u
gen. s pjrijedlogom od. Djavao bi bacen u lokvu,
koja od vatre i sumpora gorase. E. Pavic. ogl.
689.
2. iperholicki, biti vrucu, osjecati vrucinu. a) o
nezivoj stvari. Pustina gorase od velike teplino
od sunea. Ziv. jer. star. 1, 229. Vece mi si,
hrabro, sladak, nego slatki san pri zori, il' kad
naj vec sunce gori, oni tihi litiii hladak. M. Pe-
legrinovic 183. Konsko dubre, jerbo vrlo gori...
J. S. Eejkovic 38. — amo moze spadati i ovo
(o jetiiom mjesecu): Lavskom febrom veoma gori
mjesec carcak srpaii vruci. J. Kavanin 473''i. —
b) 0 cejadetu. o spo^asnoj Hi unutrasnoj vrucini.
aa) 0 cijelom tijelu. Oci imam, a slijep gredu,
zrak se obrati u tamnosti, gorim stojec vas n
ledu. S. Bobajevid 222. Kopni, uzdise, stine, gori,
cici, place... I. Gundulic 457. Gorjeti od vru-
cine ,estuo'. A. d. Bella, rjec. 159b. sto god vise
vode pije, to unutra vecma gori. V. Dosen 74^.
Goris i trpis kao i oni. M. A. Eejkovic, sabr. 37.
Ko Jeti gori, zimi godi. Nar. posl. vuk. 146. I
izjednaci ih s nama koji smo se citav dan mu-
cili i gorjeli. Vuk, mat. 20, 12. — bb) o dijelu
(udskoga tijela. Pluce mi sve gore. M. Vetranic
2, 328. Oci gore, zivot stine. I. Ivanisevic 169.
Gori mi glava ucinit ovo. (D). Poslov. danic. 24.
Gori obx-az, dimi glava. J. Kavanin bl^. Nesto
meni dosni obraz gori. Nar. jDJes. vuk. 1, 606.
Da mu lice ne gori od sunca. 2, 155. Ako kalpak
na oci namicem, celo gori. 2, 432. Gori mu glava
kao Futoskom knezu. (U Backoj). Nar. posl. vuk.
44. — 0 obrazu kase se da ,gori' od srama, od
stida. Eumeuo od stida licce joj gorase. H. Lucid
252. Cic griha mi lice gori. A. Komulovic 77.
Ne gori obraz od sunca, vec od postenijeli }udi.
Nar. posl. vuk. 197.
3. u prenesenom se smislu kaze o boju, rati,
smiitni itd. a) subjekat je mjesto gdjeje rat. Sva
ostala mora gore u ognu strasna boja. G. Pal-
motic 2, 3. Gori Evropa svakolika i sve Azije
strane u boju. 2, 430. Ono kraj^estvo tada u
neskladu bojom i vojskama gorijase. F. Lastric,
svet. 139a. — i)^ subjekat je boj, rat itd. Gorase
vece neg ikadar i-atenje u Lombardiji. B. Kasic,
in. 30. Gdi nemili boj gorjeti ne pristaje. G.
Palmotic 2, 4. Boj u ognu ki gorase. P. Kana-
velic, iv. 554. Smutiia, koja se u istoku uzeze
i jos dan danasiii gori. A. Kanizlic, kam. vi. Boj
ogneni tri saliata gorje. Pjev. cm. 89a.
4. u prenesenom smislu, o jakom dusevnom
osjecanu (po tome sto se javja tjelesnom vru-
cinom).
a. subjekat je ce}ade Hi drugo sto u cemu je
osjecane. a) naj cesce o lubavi tnedu mnskom
i zenskom stranom, bludnosti. aa) uopce. aaa)
subjekat je ce(ade. Ovoliko ter goril ne bih sada
juveno. S. Mencetic 326. Koji (tvoj ures lu-
GOEJETI, I, 4, a.
286
GOEJETI, I, 4, b.
veni) sad za svu moc vrhu sve ja zelim, go-
reci dan i noc , pravo ti toj velim. N. Na-
Jeskovic 2, 48. Eoden sam tuzan ja da gorit
vik budu. F. Lukarevic 13. Tako gorim vas
u sebi , nu moj ogan skroven stoji. I. Gun-
dulic 260. Za cudo se lie govori, da iz kamena
ngari skace, a cudo ce bit', da gori ko je mla-
dahan ! 464. Ona vecma gori izranena po zivotu
neg krajevic ki ju dvori. G. Palmotic 1, 251.
Goi'im, sva sam ogan zivi, ne imain mira ni jio-
koja. 1. 271. Jos bi mane bile krive (zene), tako
gorec, glavne zive. V. Dosen 101'>. — hbh) siihjekat
je srce, jer se misli kao da u nemu stoji naj vece
osjecane. Za kijem (vidi cc) aanj) gori srce me
HOC i dan. F. Lukarevic 22. O zvijezde, vidjeste
li vi gorjet' u ogiiu lijepu toli dva srdacca lijepa
ovako? I. Gundulic 53. Ne spa vain r.ocu, srce
mi gori, muka me mori, umi-eti oc'u za tobom
duso. Nar. pjes. vuk. 1, 419. isto se kaze i o x>r-
sima. Nu jubav, kom gore me prsi. D. Eanina
110a. _ cee) suhjekat je ]udsk() tijelo, koje se
shvafa kao da je rasjuijeno od hludnosti. Da
za vrime gori tilo i da iste smradno pilo, da se
va|a u inladosti, dok je vatra u naglosti, jos bi
mane cudo bilo... V. Dosen 88*. — ddd) suhjekat
je koji dio ludskoga tijela kojijem se pokazujc
metonimicki cejade. Jos i sijeda brada gori uze-
zena u |ubavi. J. Krmpotic, kat. 120. — eee)
suhjekat je zivince. Ptic oni, po gori ki lita po-
juci, rekao bi da gori svu dragu zovuci. F. Lu-
karevic 10. — fff) suhjekat je neziva stvar koja
se u pjesmi shvata kao da je ziva. Sve dubrave
i sve gore od radosti rek' bi gore cijec Jubavi
ove sade. N. Na}esko-vic 1, 172. Nebo, zem}a i
more, moze se pravo rec, Jubavi da gore. F. Lu-
karevic 10. Vidjese se u |ubavi tad nebesa sva
gdi gore. I. Gundulic 58. Eto s plamom mojim
gore sunce i Neptun. J. Kavaiiin 61". — hb) unu-
trasne osjecane Quhav, hludnost) moze se izreci,
i to uprav (Jubav itd.) Hi metaforicki (ogan,
plamen itd.). aaa) u instr. Ako bludom gorit
mogli su i stari. M. Marulic 95. Jere goris
Jubvom. 101. I scijenim u meni, odsluzit nije
moc da gorim plameni i u dan i u noc. N. Na-
Jeskovic 2, 21. Da on tebe vik sloveci i Jubavi
tvom goreci vas otide u plam zivi. A. Cubrano^dc
159 — 160. ^uvenim ki njekad goril si plamenom.
D. Eanina (jl**. Morebit slobodno smio bih izriti
moj ogan, kim svakcas ja gorim na sviti. 75^.
Od sile kom sva gori u ovi nacin usta otvori.
I. Gundulic 461. Pero moje ne bud' lino, Jubvom
leti, kojom gorim. J. Kavanin 319'\ Pram j)la-
menoin sumpora sinrdjivoga od bludnosti, kojim
gore. F. Lastric, ned. 306. Bluduom vatrom vecma
gore. V. DoSen 101''. — bbb) u loc. s prijed-
Ipgom u. U pohotinju putenoga griha gorah.
Ziv. jer. star. 1, 229. ^uven plam, u komu go-
reci dogorjet § nim imam. N. Najeskovic 2, 34.
Od jubvenoga plamika u kom srce gorase. P.
Zoranic 66*». Gdi tac zlo u muci Juvenoj gorase.
D. Eanina 12*. Svjetje oci Zorke moje, kim'
srdacce me otvori, da u vjocnom ognu gori. I.
Gunduli6 19. Er kletva nije toj, Jubovnik ku
tvori mlailici gizdavoj, u bludu cim gori. 2.3.
Ta 6o biti naj milija i u Jubavi sva gorjoti. G.
Palnaotic 2, 366. — ccc) shvaceno je osjecane kao
uzrok (jorenu, te stoji ii gen. s prijcdlogom s.
Gorjete oba dva s jednoga plamona. I. Gundulid
II. Kako gorim s tve jubavi. G. Palmotic 1, 358.
Ali i mrtav s draga plama gorit imam, ma )u-
bavi. J. Kavanin 39''. — cc) moze se izreci koje
je (ubleno cejade, te ovo stoji: aaa) u instr.
s prijedlogom za. Za nom gori dan i noc. M.
Dr?J6 8. Nega primile trojansko vile svo jubko
dvore, sve za liim gore. G. Palmotic 1 , 247.
Gorjeti za kijem ,amo'. A. d. Bella, rjec. 406''.
Za mladicem gorase. A. Kanizlic, uzr. 7. — u
jednom jirimjeru stoji za s ace: Da svak za ne
(zene) vazda gori. N. Naj^eskovic 1, 156. — hbh)
n gen. s prijedlozima s, radi (kao uzrok). Da
koji, hoc' li ti, umrli na svijeti s tve rajske Ije-
posti uzbude gorjeti ? I. Gundulic 6. Jesi li se
ti kadgodi, da s ne goris, lioj odkrio? G. Pal-
motic 2, 192. — Nu ako u uzi izraneni sluga
sad i gori i suzi veselo tebe rad. H. Lucie 207.
Kako ovo sada gori, tako ona, ka me mori, u
Jubavi radi mene goreci vene. N. Na|eskovic
1, 190. — CCC) s prijedlogoin prema. Jakov nije
tolikom jubavju gorio pram Eakelom. F. Lastric,
test. ad. 59a. — ddd) u ace. s prijedlogom kroz
(na dva mjesta). Jes odi pastii' jedan, kroz koga
zejno gori mlados moja. N. Najeskovic 1, 204.
Da |ubav tajati i-azum je naj veci i znat' se vla-
dati kroz viiu goreci. V. Vodopic u N. Na^eskovic
1, 347. — hj 0 drugoj (ubavi, n. p. o Bozjoj
(lud'i prema Bogii, Boga prema {udimaj. suhjekat,
osjecane itd. kao kod a). A jer mu gorase srce
jubavju od duse. B. Kasic, in. 38. Kada cu
vaskolik uzgan biti i goriti u | ubavi tvojoj '? M.
.Jerkovic 22. Druga josce srca prez broja koja
bi gorili u precistoj [ubavi. P. Eadovcic, nac. 120.
Koji tako gorje u Bozijoj Jubavi. V. Andi-ijasevic,
put. 172. Nasa srca hoce da ovim ognem gore.
J. Filipovic 1, 1703-. Onu (sulicu) od jubavi,
kojom goreci odkupite]. F. Lastric, test. 162a.
Okolis zema^ski ne gorijase jubavju Bozijom.
247a. Dominik gori u Jubavi prema Bogu. V. M.
Gucetic 109. Toliko pako gorase od jubavi pram
Lsukrstu. A. Kanizlic, uzr. 136. Sve udij goris
od jubavi Marijine. utoc. 224. [jubavju Bozjom
srdce negovo gorase. fi-an. 201. Tako gorijahu
od prave i ciste jubavi. J. Matovic 222. Ogaii
lijepe jubavi, kojijem gori u plame Jezusovo srce.
I. M. Mattel 228. Zarucnice trudnu u vaju tve,
Jezuse, ognem gore. 293. — c) o zeli. Ne uga-
suje mu zeje i lakomosti kojom gori u srcu. M.
Divkovic, bes. 473*. Zeja kojom vazda gorase i
goris za ploditi u ki-iposti. I. Ivanisevic 191.
Sumnom mrzih, zejom gorih. J. Kavanin 83*.
Goriti zejom ,ardero cupiditate'. A. d. Bella, rjec.
251''. Stines sumnom, zejom goris. I. Dordic,
uzd. 95. Ona gorijase prinaglom zejom pozdra-
vjati majku Bozju. F. Lastric, od' 48. Tko ne
gori od pozude koristi, nego od naslade. J. Ma-
tovic 417. Gorimo s naglijom zudbom od koje
stvari. 420. — d) o futini. Srcba ni'e mu po
razlogu, gori ogiiem nesvijesnime. J. Kavanin
56''. Gorjeti od ijeda, od srgbe ,ardere ira'. A.
della Bella, rjec. 200". Tolikom zlobom gorase
suproc crkovnacima. I. Dordic, ben. 138. Tko
godi gori plamenom od srcbe. F. Lastri6, tost.
253''. Otac vas goreci od jutine. ad. 57''. Petar
gori u srcbi protiva Pavlu. Ant. Kadcic 448.
Karlo goreci od jutine protiva Moskovom. A.
Tomikovic, ziv. 202. — ej o cemu drugome (rjede).
Ponizenstva pun slavnoga od djotinstva kojijem
gori. P. Kanavelic, iv. 37. David, ki svetoga
ognem duha svej gorase. A. Vitajic, ost. 63.
Zasto grisnici gore zloiam? F. Lastric, test. 253'*.
b. suhjekat je sa)no osjecane koje se izrice
pravijem imenom Hi metaforicki rijecima ogan,
plamen ltd. (Lsporedi 1, b). a) vidi a, a). Plamen
taj gore6i vrucinom zalihom suze moje teci ne
pusda pospihoni. H. Lucie 207. Ke (pjesni) na
svit hvajeno dotle ce, miiu, biti, dokle plam ju-
veni uzbude goriti. D. Eanina 139''. Tim u
meni sved gore6i taku plam je stok'o krepos. I.
Gundulic 2.59. Ua tu bludna vatra gori. V. Dosen
GOEJETI, T, 4, b.
287
GORKOST
97a. — b) vidi a, h). Imas sina pram kojemu
|ubav tvoja veoma gori. A. Vita}ic, ost. 20. ^^ubav
gori u majci prema siim. V. M. Gucetic 144.
l^ubav Bozja u nemu gorase. And. Kacic, razg.
IS'i. — c) vidi a, c). Zarad privelike one zeje
koja u srdcu gorase. A. Kauizlic, fran. 222. —
d) vidi a, d). Gdino srcba gori, a ne more da
dogori. V. Dosen 2031'.
5. fulgere, ne misli se na vrucinu, vec samo
na svjetlost, po tome se gdjeydje upotreblava u
prenesenom smislu sa snacenem : sjati, blistati se,
svijetUti se. Taj carev tabor sam kad se otvori
jaki no zivi plam vas sine i gori. M. Vetranic
1. 60. Ka (trava) u cvijetju gorase. 2, 114.
Blago, ko vec svitli i gori, ner da ko u lioj (ii
gori) ogan niti. M. Pelegrinovic 186. Gorjeti
jsplendeo'. A. d. Bella, rjec. 626a. Gore joj oci
kao u cengije. Nar. posl. vnk. 44. — nacin Hi
vsrok svjetlosti moie se izreci instrumentalom. Ar
zlatom sve (kose) gore. S. Mencetic 29. Ugledali
na gori nesmirni visinom od zlata gdi gori ja-
buka svitlinom. H. Lucie 216. Bijela oklopja
plamom gore. I. Gundulic 345. Ka se (gora)
qkolo snijegom bijeli, a vrsi joj cvijecem gore.
G. Palmo'tic 2, 415. Golubica, kojoj gore zlatom
krila. I. Dordic, salt. 218. Zlato kojijem gori
dobar dio uegovijeh zida. ben. 40. Bijela crkva,
s ne krst zlacen sjajnim gori zarom. Osvetn.
2, 16. Hi lokativom s prijedlogom n. Eucica
mu sva kolika u kamenju dragom gori. I. Gun-
dulic 455. — u ova dva pirimjera moze biti da
se istice crvena boja kao svjetlija od drugijeh Hi
kao ona slo se cesto vidi kod ogna. Tvoje usnice
kako koral gore. Nar. pjes. istr. 2, 18. Skerlet
gori u zlacenu sjaju. Osvetn. 4, 51. — u ovijem
se primjerima daje prenosi smisao na sto umno,
dufiovno. Pokloni se umijeno, i ako od oci ne
svjetlosti gnevno, srcno, nesmi|eno vidis gorjet
nemilosti. I. Gundulic 255. Jer u plamu govor
svaki od istine gorase mu. P. Kanavelic, iv. 25.
Bijase u srcu negovu svitlost nika goruca kojom
gorijase na zagr|enje od kriposti. F. Lastric, test.
ad. 102".
II. prelazno, urere, ciniti da sto gori (u ne-
prelaznom smislu), zeci. — od xvi vijeka, ali,
kao sto se cini po primjerima, samo po zapad-
nijem krajevima.
1. aktivno.
a. u pravom smislu. a) subjekat je ogan. I
popri su i krajice metale se u ogan nice, da jih
s dragim pored gori. M. Pelegrinovic 190. Za
sve da ogan mene (svijeca) gori. J. KavanLn 62a.
Ogan zeze, gori ha|ine. V. M. Gucetic 114. Pa
ill (jude) Boze suri^ae izgorelo, gorelo ib tri go-
dine dana. (iz Crne Gore). Nar. pjes. vuk. 2, 5.
Koji ogan selo gori. Nar. pjes. here. vuk. 291.
— b) subjekat je delude; znacene je kauzalno
prema predasy'iemu (kod a)), aa) uopce. objekat
moze biti sve ono sto je subjekat kod I, 1, a,
a) — c). Muci, gori, svezi, smeci . . . ovo moje
bijelo. B. Kasic, per. 40. Gdi primorsku tris|u
gore dokle prode noc samniva. G. Palmotic 3, 54''.
Ki svoje rani, gori, nori. J. Kavaiiin 248''. Stoiiske
dare on lincule, svijece a gori osalacke. (Z). Poslov.
danic. 18. Bjez' iz kule, da te no gorimo. Nar.
pjes. vuk. 4, 114. Ne gor', Marko, zutu kosu moju.
Nar. pjes. istr. 1, 70. Na Franu gorite svicii.
2, 23. Gori drva, jij i pusi. Nar. prip. mikul.
48. — moze se izreci i nacin gorena (isporedi
I, 1, c), kao u ovijem primjerima, instrumen-
talom: Sveta Stosa koju Flori iliriski zapo-
vjednik Diokletjanov plamom gori. J. Kavanin
3051). Pravda s'^dtovna tu priopaku cejad ognem
gori. Ant. Kadcic 533. Ali volis da te konem
gazim, ali volis da te vatrom gorim? Nar. pjes.
marj. 128. — drukciji je instrumental u ovom
primjeru, u kojemu se shvata ,sJama i sijeno' kao
orude kod gorena. Bijabu ne (nas) drvjem i ka-
menem, i gorabii slamom i sijenom, i jjajahu
prahom i barutom. Nar. pjes. vuk. 5, 466. —
bb) u ovom primjeru s objektom duraur osobito
je znacene: gorenem ciniti, nacinati, naprav^ati.
Blago vama, moja braco! vi radite vas zanat,
vi berete i gorite dumur. Nar. prip. vrc. 40.
b. u iperbolickom smishi: zestoko grijati (ispo-
redi I, 2). subjekat je ono sto je uzrok grijanu.
Svak bo, ognica koga gori ... J. Kavanin 324*.
Vece puta u nemu se uzeze jedna ognica, ter ga
gori, muci i sazize. J. Banovac, prip. 180. Tu
ih }etne gorijase sunce i dav|ahu kise i vremena.
P. Petrovic, gor. vijen. 58.
c. u prenesenom smislu, vidi 1, 3. subjekat je
ime koje znaci dusevno osjecane u pravom smislu
Hi metaforicki. Ci6 ke plam |ubveni me gori.
P. Zoranic 14'\ Toll ga (Salamuna) |uvena zlo
iskra gorase, seam stotin da zena u dvoru dr-
zase. I). Eaiiina 13*. Na glas lijepe sve |ubavi
ka mu slatko dusu gori vjeran vitez kona iistavi
i ovako odgovori. I. Gundulic 339. — U nescjeni
(je) bog Juveni, gdi ohola hlepna od casti sroa
gori svojom vlasti. I. Gundulic 06. — Ni ga od
srcbe ogan gori. P. Kanavelic, iv. 155.
2. pasivno. Kako slavna otacbina moja go-
rena bi grckom rukom. I. Zanotti, en. 2, 4. Ali
ovim (ognem), lele meni! ko slama smo .svi go-
reni. J. Kavanin 397b. Svice biaju (bijahu) ko-
liko i negorene. I. J. P. Lucie, izk. 24.
3. sa se, pasivno. Koji, ako li su vruci, goru
se (sic). J. Matovic 525.
g6e.JETINA, /. vidi pajevina, pajetina. — U
Stulicevu rjecniku (,res ambusta'). — isporedi
gorijet.
GOEKAST, adj. vidi grkast. — U Stulicevu
rjecniku.
GOEKAV, adj. vidi grkav. — TJ Stulicevu
rjecniku.
GOEKJAHAN, gor kj alma, adj. dem. gorak. —
U Stulicevu rjecniku (,amarulus') gdje ima i gor-
kjasan s istijem znacenem. — oboje sasma nepo-
uzdano.
G0EKJA8AN, gorkjasna, adj. vidi gorkjahan.
GOEKNUTI, gorknem, impf. vidi grknuti. —
U Stulicevu rjecniku s dodatkom da je rijec
ruska.
GOEKOCA, /. vidi gorcina (i radi akcenta). —
U Bjelostjencevu rjecniku (kod gorkost) t u Stti-
licevu (kod gorko).
GOEKOSLAD, m. Solanum dulcamara L., vidi
rashodnik. — Bice nacineno po latinskome imenu
(kad se zvace drvo, isprvaje grko, a poslije slatko).
— Od XVIII vijeka. Gorkoslad, dulcamara. Z.
Orfelin, podr. 489. Gorkoslad, poj. sJadkogorz,
Solanum dulcamara L. (u Zagrebackoj okolici i
u Dalmaciji). B. Siilek, im. 95.
GOEKOST, /. vidi gorcina. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (,amaritudo, ama-
rities'), u Belinu Q^^, u Bjelostjencevu, u Vol-
tigijinu (,amarezza' ,bitterkeit'), u Stulicevu. a)
u pravom smislu. aa) s apstraktnijem znacenem.
Slaja mu bi meda, da gorkost ce zerat. M.
Marulic 46. Marija nasijem jezikom po jedan
nacin lioce rijeti cistoca, a po drugi gorkost.
M. Divkovic , bes. 74a. Uplav^eni u gorkost
negovije voda. M. Eadnic 184*. Tko se ovije
pelinom ne cuje liegove gorkosti. S. Margitic,
fal. 183. Cesto al' lijek je u gorkosti i u placu
GOEKOST
288
2. GORNICA
utjeseiije. J. Kavanin lOil". Zaradi slanosti i
gorkosti. A. Bacic 436. Sto jedem i pijem, sve
na gorkost pada. A. J. Knezovic lUl. Voda
umajava gorkost hmeja. Z. Orfelin, podr. 9. —
hb) s honkretnijem znacenem. Octa i zuci ner
smijcsase, ter pritrudne te gorkosti iz spenge mu
piti dase. M. Vetranic 1, 340. Da me osladi,
gorkos pije. A. Vita|ic, ost. 136. Zuc i ocat po-
misase, pak tu gorkost piti dase. P. Knezevic,
muk. 46. — b) ti mctaforickom smisiii. Li gorkost
i neslast neprava sujenja. M. Marulic 86. Dobro
sad vidim, coeka slas cestita koli je velicini gor-
kosti polita. D. Eanina 130'\ Plod moje milosti
za tebe hoce bit cemer zle gorkosti. P. Luka-
revic 66. Slast bozanstvene jubavi udili meni,
od koje svaka gorkost meni ii slatkost obrati se.
P. Eadovcic, nac. 99. Slas s kojoui su sve gor-
kosti. P. Kanavelic, iv. 59. Promiiii gorkost u
slatkost. S. Margitic, fal. 68. .Ter se s vrimeiiom
gorkost osladuje. J. Banovac, pred. 46. Ne slat-
kost kolikim gorkostima mene napuni. F. Lastri6,
test. 2033'. U gorkosti bo zuci i zavezi zloce
vidim da si ti. 1. Velikanovic, uput. 3, 171. —
c) u prenesenom smislit. Sam sidjah, za c bih
pun gorkosti. Ziv. jer. star. 1, 228. Jesam go-
voril V gorkosti duse moje. Transit. 113. Ne
vidis li suza mojijeh i gorkosti moje? Zboi'U.
26a. Ki gorkos podnise za starijeh rodjak grijeh.
N. Dimitrovic 74. I vas mi ovi trud i ove gor-
kosti cine se juven blud i njeke radosti. N. Na-
jeskovic 1,. 203.- Gin' da zna s gorkosti, sto je
vlas |uvene kriposti. M. Drzic 129. Srce s" mi
zraniia, pak u jad stavila od tvoje gorkosti, P.
Zoranic 4'*. Po ovemu rozariju, koje je izmije-
sano s ruzami i z dracami i gorkosti. A. Gru-
cetic, roz. jez. 18. Promis|ajuci muku, rane i
gorkost Isusovu. M. Divkovic, nauk. 25''. Da
ima gorkost i mi'zost za svoje grijehe. 183^.
Pozna s. divica zalost, tugu i gorkost od srca
pridragoga svoga virenika. B. Kasic, is. 92. Ako
za te danke svoje sad provodi u gorkosti. I.
Gundulic 84. Ta kruna od bolesti i gorkosti.
M. Jorkovic 57. Muka je juta i trudna tajat
smrtne zle gorkosti. Gr. Palmotic 2, 51. On pun
gorkosti primi ju s dresejem. B. Krnarutic 40.
Ne vidim ja dragoga jos, da pise me gorkosti.
P. Kanavelic, dubr. 16. Ako kadgodir covik i
dode na ovo promisjanje, cini ga s velikom gor-
kosti i zalostju od sebe. P. Posilovic, nasi. :^6''.
Kad vavicrie u gorkosti duse klete vrze. A. Vi-
tajic, ist. 14''. ]Va veliku gorkost postavise duh
negov. 371. Smiluj se meni u gorkosti srca moga.
S. Margitic, ispov. 58. Imas tako misliti, a s gor-
kosti duse tvoje. K. Magarovic 100. Tim u srcu
smucen svomu zapovrnu pun gorkosti. J. Ka-
vanin 394''. Jedno drugom zadaje gorkosti. L.
J^ubuski 27. U trudijeh i u gorkosti Mandalijena
cestita. 1. Dordic, uzd. 60. Griiio sva spomena
predne gorkosti. 182. I'orazena jednim nozem od
gorkosti. M. Lekusic 57. Pakla bi se sva gorkost
razpala. T. Babic 7. Namisto sto biste sman-
kavali uzmnozite gorkost u oni cas od zalosti.
J. Banovac, prip. 7. David za sinom svojim to-
likom se gorkostju napuni. P. Lastric, test. 162''.
Da nijo vicnosti ne bi u paklu bilo gorkosti to-
like, ned. 408. Majku u gorkosti ostavjas. svet.
31". Tolika so gorkost i zalost u negovo srdce
sali. A. Kanizlic, uzr. 97. Jer jo gorkosti na-
punio mono svomoguci. And. Kacic, kor. 141.
NiJG mane iutihi gorkost muke. J. Matovic 43.
Maglo \aja i gorkosti ti rastjeraj s nasijeh dana.
A. G. I'uoli u 1. M. Mattel 372. Kadi one gor-
kosti muko tvoje, koju si podnio na krizu. T.
ivanuvic 108. Promisja godista svoja u gor-
kosti duse svoje. I. J. P. Lucie, nar. 18. Onda
toprva zalost, gorkost i strahotu nesricnosti svoje
poznadose. D. Kapic 139. Prisal mi je moj drag
pun jada, cemera i svake gorkosti. Nar. pjes.
istr. 2, 103.
GOBKOVAC, Gorkovca, «(. selo u Hrvatskoj u
podsupaniji krapinsko-topUckoj. (kajkavski) Gor-
kovec. Pregled. 56.
GUEKU^A, /. mjesto ii Srbiji u okrugu uzic-
kom. J^. V. Stojanovic.
GOEKUN, m. Quassia amara L., bi^ka u Ame-
rici u koje je drvo vrlo grko. — Nacineno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku (,quassie').
GORKUNOV, adj. koji pripada gorkunu. —
U Sulekovu rjecniku: gorkunova kora ,quassien-
rinde'.
GORKUNOVINA, /. gorkunovo drvo, vidi gor-
kun. — U Sulekovu rjecniku: ,(iuassienliolz'.
GORKUNOVKE, /. pi. (bot.) Simarubeae, ime
porodici bi(aka medic kojtma je gorkun (vidi
gorkun). Gorkunovke (pL), bot. lat. Simarubeae.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. 365''.
GORLETATI SE, gorletam se, impf. smucati
se. M. Pavlinovic.
GOR^IV, adj. a) igni concipiendo aptus, koji
lake gori. — isporedt goriv. — n nase vrijeme
kao tehnieka rijec. Gor|iv, chem. brennbar, tal.
combustibile, I'rc. engl. combustible. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. 365. ^ b) ardens, studiosus,
pun ogha, pun vatre, saino ii prenesenom smislu,
koji zestoko na sto nastoji. — u pisaca nasega
vremena. A kadija gorjiv na turcene a jos vruci
na zenske namige. Osvetn. 5, 12. i u ^ulekovu
rjecniku: ,eifrig'; gorjiv u sluzbi ,dienstbeflissen'.
— i adv. gor^ivo. Gorjivo je i neumorno vjeru
pripovijedao. M. Pavlinovic, rad. 92.
GOR^IVAC, gorjivca, m. gorjiv (vidi gor|iv,
b)) covjek. — U 3ulekovu rjecniku: ,eiferer'.
GOR^IVOST, /. osobina onoga sto je gorlivo.
a) vidi gorjiv, a). Gorjivost, chem. brennbarkeit,
tal. combustibilita. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
365. — b) vidi gor|iv, b). — u Sulekovu rjec-
niku: ,eifer'; sluzbena gor].ivost, gorjivost u sluzbi
,diensteifer'.
GORNAT, adj. vidi gorovit. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
1. GORNI, adj. vidi gorni. — U Voltigijinu
rjecniku (,superiore, alto* ,oben'). — nepouzdano.
2. GORNI, adj. uprav koji pripada gori, go-
raina, ali se u Hrvatskoj i Slavoniji upolreb(ava
s osobitijem znacenem: koji pripada zemji, za
koju se placa gornica (vidi 2. gornica). Ako
krcevine budu poprimile nai'av gornog zemjista
(Berggrund). Zborn. zak. 1853. 176. i u Sulekovu
rjecniku : gorno pravo ,bGrgrecht (von wein-
bergen)'. — vidi i gorno.
1. GORNICA, /. gorha soba, isporcdi gornica.
— U nase vrijeme u Lici, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. gornica s dodatkom da je uzeto
iz llahdeliceva). Gornica, soba na podu odnosno
na tavanu. Ova soba sluzi za usju-euui mnogijeli
stvari osobito necista praua ili rubja. J. liog-
danovic.
2. GORNICA, /. klo placa kmct gospudaru za
negovu zem(u (viiiogradj. — U Hrvatskoj i Sla-
voniji od xviii vijeka, a izmedu rjecnika a Jljeto-
stjencevu (,jus montanum') gdj; naj prije dolazi,
i u Jambresicevu (Jus montanum'). Dohodak
od gornico (Bergzins). Zborn. zak. 3, 94. Kod
gornice i ostalih danaka gornickog prava. 3, 723.
i u Sulekovu rjecniku: ,bergrecht (abgabe)'.
:5. (iORNICA
28ii
GOENi
3. GOKNICA (Goriiica?), ./'. imc iiijestu. — U
DanicicevH rjecniku: ,GorBnica', zem|ama crkve
sv. Durda ,na selisti Srtbbsori' isla je meda ,iia
Gortnicu' (Mon. serb. 64 god. 1293—1302). 1, 64.
GORNICI , m. pi. dva seoca u Hrvatskoj,
l-ajhavaki Gorniki: a) u podzupaniji dionicTcoj.
Pregled. 14. — h) u podzupaniji jastrebarskoj 36.
GOENICKI, adj. koji pripada gornici, vidi
2. goriiica. — U nase vrijeme. Kod danaka gor-
nickoga prava (Bergrechtsgabe). Zborn. zak.
3, 723.
GORNIK, m.prezime. — UnaSe vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
GOENINCI, m. pi. ime mjestu. — Prije na-
Hega vremena. Gortnintci. S. Novako\dc, pom.
1,30.
GOENO, n. vidi 2. gornica. — U Bjelostjen-
ceini rjecniht kod gornica.
GOENAC, goriica, w. vidi gornak, g. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Nek ti gornac puse.
A. Kaiiizlic, i"oz. 2.
GOENA GEEA, /. .seoce ii. Konavlima hlizti
Diihrovnika. Schem. ragus. 1876. 3.5.
GOENACI, in. pi. ime mjestima u Hrvatskoj,
kajkavski Gornaki. a) selo u podzupaniji zla-
tarskoj. Pregled. 61. — b) seoce u podzupaniji
krizevackoj. 65.
GOENA CE VI VIC A, /. me mjestu, vidi i Cr-
vivica. — Prije nasega vremena (pisano s c mj.
c po crkvenom. jeziku). GorBiia Crtvivica. S.
Novakovic, pom. 130.
GOENACKI, adj. koji pripada gornaku, gor-
nacima. — U nase vrijeme. Uz sibenicku kapu
gornacki peskir. M. Pavlinovic, razl. spis. 122.
— s osobitijem znacenem: koji pripada mana-
stirn Gornaku (vidi Gornak, h, a)). Mlava ulazi
u onu dugacku i tesnu ,gornacku klisuru' . . .
Klisura gornacka koja se zove i ,Zdrelo' ... M.
D. Milicevic, srb. 1021.
GOENA GREDA, /. zemja pod livadama u
Srbiji u okrugu biogradskom, isporedi Dona Greda.
Livada u Goinoj Gredi. Sr. nov. 1875. 690.
GOENAK, gornaka, vi. uopce onaj koji je gorni,
all dolazi s osobitijem znacenima. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, (i ace. kad je jednak s nominativom) i voc. :
goriiace, gornaci. — Postoje od gorni nastavkom
akt. — Od XVIII vijeka (naj prije u Bjelostjen-
cevu rjecniku, vidi a i b).
a. covjek iz gornega sela. — U nase vrijeme
u Lici, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (2.
gornak, t. j. koji prebiva vu gore ,montanus'),
u Voltigijinu (,raontanaro' ,bergbeAvohner') , u
Stulicevu (v. goranin). Obicno }udi ispod Vele-
bita (Podvelebicani) zovu Jude gornijeh sela (Pri-
sojcane) ,Gori'iacima' : ,!^uti brate gornaci kao
vuci' ; a zene zovu ,Gornakinama' i ,gornanskijem
zenama'. J. Bogdanovic.
b. u Hrvatskoj i Slavoniji tezak, kmet koji drzi
gospodarevu zemju (vinograd) i placa mu za nu
gornica (vidi 2. gornica). — • U nase vrijeme, a.
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,montanista')
i u Jambresicevu (.montanista'). Zemle goriie
jesu one, koje su u vrijeme terezijanske regula-
cije bile u posjedu gornaka. Zborn. zak. 18.53. 176.
i u Sulekovu rjecniku: ,bergholde; bergrechts-
holde'.
o. Diacanthus Latr., neka bubica. — U jednoga
pisia naseqa vremena. J. K. Slo.ser, faun. kor.
4:U.
il. u karldiiKi kod. igre, drug(( dm rrijrdnosfi)
od onijeh na kojijem se vidi ce^ade, I'lein. der
obere, dame, franc, dame, tal. cavallo. — Naci-
neno po nemackome. — tl nase vrijeme po sje-
vernijem krajevima nasega naroda i it Vukovu
rjecniku. — isporedi donak, b.
e. catillus, gorni kamen kod vodenice. — U
Vukovu rjecniku. — isporedi donak, a.
f. gorne snopje hrane u kamari ili u desetakn.
B. Musicki.
g. zapadni vjetar. — U Stulicevu rjecniku
(grijeskom goriiak, gornka, 1= ,ventus'. 2. ,ze-
phyrus, ventus occidentalis') i u Vukovu (,der
Avestwind' ,favonius'). — isporedi gornac.
h. ime mjestima. a) manastir u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Uz vodu (Mlavu) manastiric Gor-
nak. M. D. Milicevic, srb. 1032. Ispod tih ognenih
a tajanstvenih zrakova sunca, koje se prastase
s Homo Jem nabodi se manastir Gornak uz krsnu
steuu a na obali brujne Mlave. Glasn. 43, 290.
vidi Glasn. 21, 56—58. — b) kraj u Crnoj Gori
u rijeckoj naliiji. Po bratstvima Cekline se (vidi
Ceklin) dijeli na dvoje. Glasn. 40, 19.
GOENAKINA, /. zensko cejade iz gornega sela,
vidi kod gornak, a.
GOENAKOVIC, m. prezime. — V nase vrijeme.
Janko Gornakovic. Eat. 347.
GOENANI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. K. Jovanovic 124.
GOENANSKI, adj. koji pripada a) selu Gor-
nanima. Gornanska (opstina). K. Jovanovic 124.
— b) gornacima, vidi gornak, a.
GOENAS, gornasa, m. vidi goriiak, a. J. Gi-up-
kovic.
GOENEMOEACANIN, m. covjek iz gorne Mo-
race. — TJ nase vrijeme. S liima vojska Goriie-
moracani. Nar. pjes. vuk. 5, 385.
GOENEVAC, Goriievca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Sr. nov. 1867. 307.
GOENI, adj. superior, koji je gore, koji je na
visem mjestu. suprotno doiii. svagda se upotre-
bjava da se ono o cem. se kaze razlikuje od cega
drugoga s cim se isporeduje, i sto se obicno na-
znacuje istijem imenom. (all vidi kod a) aa)) Hi
je dio iste stvari. — isporedi goraiii, 1. gorni.
— Postaje od osnove gor supstantiva gora na-
stavkom tn. — Bijec je praslavenska, isporedi
stslov. gortiib, rus. ropHiii, ces. borni, hurni. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,superior ; su-
perus'), u Mikajinu, u Belinu (,supernus' 688=1;
,superus' 7181^), u Bjelostjencevu, u Stulicevu, u
Vukovu, u Danicicevu (,gorbnt'). — Posto je zna-
cene kao kod komparativa, moze se naciniti i
superlativ: naj gorni. a) o onome sto stoji nad
dim drugijem, te pokriva ovo. aa) uopce. Goriie
i doiie nebo. V. M. Gucetic 181. Zrake suncane
obasjaju goriie lice zemje. M. A. Ee|kovic, sat.
Jjd^. Plitica od srebra pozlacena s gorne .strane.
Ant. Kadcic 88. Kad se vise prednijeli gornijeh
zuba jezik metne. Vuk, poslov. 167. Sjedio pa-
trijara na goriiem podu. S. ^ubisa, prip. 146.
Na goniem dnu (od bacve) tri prsta daleko ot
duga buse rupu. P. Bolic, vinodj. 2, 338. Tko
bijahu te dvije guje |ute, dva rvaca i delije krute?
za dolnega neka pita majka, a gornega Lovcen
zna junaka. Osvetn. 2, 140. — u ovijem se pri-
mjerima zove ,gorhi' dio od kuce koji stoji nad
ostalijem dijelima, ako se ovi i ne zovu istijem
imenom : Ode Emka na goriie cardake. Nar.
pjes. vuk. 1, 479. Sto je pao goriii kanat crkve.
3, 73. Brze strco sa goriieg cardaka. 3, 371. —
bb) 0 nebu, raju (jer stoji nad nama), i o onome
sto je na nebu, u raju, pa cesto i u prenesetiom
19
GOENI
■J'JO
GORNOZEMKA
siniulu, kao ncbeaki, roj.ski. Ki s" u i^oriiem raju.
M. Marulic 27. Bog nam poslao dobru ces iz
gornijeh visina. M. Drzic 426. Za toj s neba
pride na zemjn i nami se slican ucini, neka nas
on isti ovdi na zem|i po pntn i nacinu od zi-
vfenja, koji se onoj gornoj drzavi pristoji, nputi.
B. Gradic , djev. 18. Bog je nepoznano velo
dobro, gorriim dano. J. Kavanin 426". Gorna
pravda sad me mece s Tantalom. 444^. Nije
misli krjeposnije, neg razbirat gornu staju. 465"*.
Stanovito 'e gorne stanjp, smrt usilna gdi ne
kosi. 487a. Nek raj goriii drugi cine; drzacu
se ja zivine. V. Dosen 201a. Na izgled gornijeh
i nebeskijeh gradana. J. Matovic 462. Slava
Bogu na visini naj gornoj nebeskoj. I. M. Mattei
122. Da vam se ondi podpuno vasa paixiet svi-
tlostju gornom napuni. D. Rapic 2.5. — ■ h) o
oiiome sto pokriva dnigo s cim se isporcdiije. ako
i nije na visocijem itijestu. Goiua hajina ,amictus,
vestis exterior'. J. Mikaja, rjec. 114^. Gorna mu
je kabanica sva moskovskijeh od lisica lijepijem
kozam postavjena. J. Palmotic 301. — c) o cemu
sto je na visocijem mjestu, all nije nad onijem
s cim se isporednje i nc pokriva. ovo. aa) uopce.
Odr, gornega studentca. Starine. 13, 209. (1185).
Od gornega ribnika. Mon. serb. 563. (1322). Se
mede TrebLci i gortiiemu gradu. Dec. hris. 45.
A mede imt od EilLkovine u gortne celo kazni^ca
stltpa. 4'J. A mede mu od gorne ceste. 113. Od
govuili planina gizdava vila. M. Drzic 88. U isto
vrimo dili se iz gortiih strana od sivera neizbro-
jono mnostvo naroda. And. Kacic, razg. 19. Mi
snio setale u gorne poje. Nar. pjes. vuk. 1, 518.
Bogdan uze gorni kraj od grada. 2, 626. Izli-
jece na gornu kapiju. 4, 244. Done selo muiie
izgorjese, a na goi-ne cavke popadase. Ogled,
sr. 433. — bh) a dijelii trpeze (zacelu) gdje je
veca cast sidjeti, a maze i ne biti na visem mjestu.
Zasto je vazda obicaj Ijepse i cistije jezbine u
gorne celo stavjati nego li u doiie. M. Divkovic,
bes. 227a. One meces u gornu trpezu. Nar. pje?.
vuk. 2, 356. Od popova i od kaludera, koji na
castima po naj vise sjede u gornem eelu i po-
cinu napijati. Vuk, nar. pjes. 1, 79. — cc) ,(jorni'
je dio lista s kojcga se pocine pisati i citati, tc
se uopce ,gorne^ zove ono sto se jmje pisalo i
citato, vidi 1. gore, a) cc) i doni, c) cc). Vi-
djevsi gorne priglodanje dopusta se da se moze
stampati. u M. Divkovic, bes. xiv. Da svak
prime gorne moje oporuke. J. Kavanin 51>t. Kara-
lipGJ . . . dostojan je goriiim trojem. 128''. U
goi-nem redku spomiiia milosrde Bozje. A. Ka-
nizlic, utoc. 353. Drzi se dakle ovi clan gornega
clana. J. Matovic 83. Ova pjesmica ne ido sa
.svijem medu ove gorne. Vuk, nar. pjes. 1, 195.
.ledni mjesto gorno cetiri vrste ovako pjevaju.
4, 21. Ponovi su storiju gornu. Nar. prip. mikul.
31. — dd) vrlo cesto stoji uz imena gradova,
zcma((t, krajcva, da se razlikuju od drugoga di-
jela istoga mjesta Hi od drugoga, mjcsta kojcmic
je isto ime. vidi doni, c) dd). Na medu gorno
Livoce. Mon. serb. 264. (1389—1405). Gorbiii
Dragovoticb. S. Novakovic, pom. 130. Gortni
Glamoci.. 130. Stjopan , gorno kraj. Mezije. J.
Kavanin 259". Gorno Francijo biskupi. A. Ka-
nizlic, kam. &0(). U gornoj Galileji. S. Rosa
52*'. 8ve pobjeza u Moracu gornu. Nai'. pjes.
vuk. 4, 367. Kupi doiio Cuco svekolike, ja cu
gorno bi-z() okupiti. 4, 521. Kod kojijeh (pje-
samaj stoji: ,iz gornega primorja', one sam gdje-
kojo jii pi.siii) po Pastrovicima i na Stai'ievicima
ml ?.ona iz J\)bora i iz Maina. Vuk, luir. pjes.
I, VII. Juzna i gorna IJosna, prozvana Herco-
govina. F. .Iiikir, zciii(nii. 52. - /•//// dnigijrh
jiriiiijcra kod doni, cj dd) i kod. iiiicna naposc.
— radi gospoda gorna vidi doni, c) dd) na kraju.
— d) II prenesenom smishi, o cemu .sto vise vri-
jedi, sto je vise cijeneno. Triba da sam tvoj
konac naj gorni. A. Georgicoo, nasi. 140. S neba
rinu kletu oholas gorna sila. P. Kauavelic, iv.
220. Moglo bi biti da imat budes vratiti razlog
naj goriiemu (stamparskom grijeskom ,gorgjemu'j
sudcu. M. Radnic lO?**. — amo spada i ovo: Sabor
sastojati ce iz dvije kuce: gorne i doliie. Zborn.
zak. 1, 15. Gorna 7.bornica ,oberhaus'. Jur. pol.
terminol. 371. Gorna sabornica ,obeiiiaus'. u
Sulekovu rjecniku.
GORNI BROD, m. mjesto a Srbiji u okrug u
poiarevackom. Niva na Gornem Brodu. Sr. nov.
1866. 200.
GORNICA, /. a) gorni dio od kuce, gorni pod.
— u Stuliceva rjecniku (,pars domus superior')
'/ iz I'lega u Sulekovu rjecniku znanstvenoga na-
ziv^a: Gornica, arch, (goriii pod i. sprat), ,ober-
geschoss, oberstock', tal. ,piano suporiore'. — b)
vidi vrncanica. — u Vukoou rjecniku s dodafkom
da se govori u Ormnici.
GORNI DUBOVIK, m. nekakvo selo. vidi Du-
bovik. — Prije nasega vremena. Gortni Du-
bovikb. S. Novakovic, pom. 130.
GORNIK, m. (andco, svetac) koji je na nebe-
sima, u raju, vidi gorni, a) bb). — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Vicuega Boga, divice Ma-
rije i svih nebeskih goriiika. J. Banovac, blagos.
273.
GORNISTE, n. a) vidi gornica, a). — samo
u Stulicevu rjecniku, gdje ima s istijem zna-
ccnem i goriiistvo sto je sasma nepouzdano. —
bj kucni krov. — u jednoga pisca xviii vijeka.
Koja krov od kuce bjese zvana goriiiste. S. Rosa
62'>. Ako li se uznade na gornistu i pokrovi
svoje kuce. 137''. — c) nebo, raj, isporedi doniiste.
— u istoga pisca. Tad rece im Isus : ,Vi odi-
zdala sto, ja sam od gornista; vi stf) od ovoga
svijeta, ja nisara od svijeta ovoga'. S. Rosa 120''.
GORNISTVO, n. vidi goriiisto, a).
GORNOKRAJAC, goriiokrajca, »/. covjek iz
gornega kraja. — U Stulicevu rjecniku (v. istoko-
krajac, vidi 1. gore, a) dd)).
GORNOSELAC, gori'ioseoca, m. isporedi doiio-
selac. a) covjek iz gornijeh sela. — u nase vri-
jeme u Dubrovnihu. P. Budmani. — b) koji je
na gornoj strani od sela. M. Pavlinovic.
GORNOSE^ANIN, m. vidi goriioselac, a), ispo-
redi donosejanin. — IJ nase vrijeme u Dubror-
niku. P. Budmani.
GORNOSE^ANKA, /. vidi gornoseoka. isjJO-
rcdi doriosejanka. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
GORNOSEOKA, /. zcnsko ce\ade iz gornijeh
sela. — gen.pl.: gornoselaka. — U nai<e vrijeme
u Dubrovnikn. P. Budmani.
GORNOTRESi^NlCKI, adj. koji pripada dlon'ioj
Tresi'iici. Gornotrosiiicka rijeka, voda u Srbiji u
okrugu podritiskom. Gornotresiiicka reka dolazi
ispod visoravna Kosaja, toce 6 sata, i sliva se u
Drinu izmodu Drlaca i BaSovaca. M. D. Mili-
cevic, srb. 520.
GORNOZEMAC, goriiozomca, m. covjek iz goriir
zemfe. isporedi doiiozemac. — (J Vukovu rjec-
niku (,der oberlilndor' ,incola terrao suporioi-is*).
, GOKNOZEMKJA, f. vidi goriiozoiaka. — IF
Sidekoru rjecniku: joborliinderin'.
( ;( »K' \oZIOM KA, /. zensko ie{adc iz gnn'ir zfinlr.
GORNOZEMKA
291
GOEOPADENE
— isporcdi yoiu'iozemica. — Nije potvrdenu, all
je bez suiiine narudna rljec kao sto je i dono-
zemka koje vidi.
GORNOZEMSKI, adj. iz (jorne zemje. — U
VukoiHi rjecniku (joberlandisch' ,a parte supe-
riori').
G(')E,0, m. Iii/p. Gorcile. — Akc. sc mijena u
voc. Goro. — U Vukovu rjecniku.
GOEOBI^^E, n. selo u Srbiji u okriigu iizickoni.
K. Jovanovic 19.
GOROBI^SKI , adj. koji pripada Gorobilu.
Gorobijsko po^e. Sr. nov. 1861. 50. Gorobijska
(opstina). K. Jovanovic 157.
GOEOOVIJECE, n. vidi 1. gorocvijet.
1. GOROGVIJET, m. ime nekijem bi(kama. —
()d XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (goro-
cvijet, gorocvijece ,fruhlingsadonis' ,adonis ver-
nalis', cf. zecij mak, cf. sasa?). Pod javorje gusto,
tiho sama k meni pridi, gdi dva venca gorocvita,
zlatom svita hranu. D. Ranina lOG'"'. Gorocvet
(Pancic), Gorocvijece (Vuk), v. Gorocvijet. Goro-
cvijet, rus. ropoi^BtT'L, ces. hofikvet, po}. gorzy-
kwiat (Adonis), narcisso, testiculi canis (po ruko-
pisu XVI vijeka), 1. Orchis morio L., Orchis fusca
Grtn. , Orchis provincialis Balb. (Vodopic) ; 2.
Adonis vernalis L. (Vuk). Gorocvit, 1. ranun-
colo (po atarijcni rukopisu), ranuncolo primo (po
staroui rukopisu), Ranunculus acris L. (Visiani) ;
2. Orchis L. (Visiani, Lambl), v. gorocvijet. B.
Sulek, im. 95.
2. GOROCVIJET, m. ime musko. — xiv vijeka.
Gorocvetb Braticu. Dec. hris. 17. 85.
3. GOROCVIJET, in. mjesto u Srbiji u okrugu
rudnickoin. Zenija u Gorocvetu. Sr. nov. 1875.
1019.
GOROGASE, n.? ill f. pi.? selo ii Herceyovini
u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 252.
GOROGAS^IV, adj. vidi gasjikov. — U Vu-
kovu rjecniku.
GOROGOZAN, gorogozna, adj. o drvu, koje
rdavo gori. M. Ruzicic.
GOROGRADAC, gorogracca, m. vidi Staro-
pazinac. — U Istri (cakavski s j mj. A). Kega
bis ubrala, bis li tela Gorograjca (Gorograjci =
Staropazinci) ?' , Gorograjca nikad ni jenega, Goi'o-
grajci su olitari'. N<ar. pjes. istr. 2, 164.
GOROHODAC, gorohoca, m. covjek koji hodi
jjo goramu. — Sanio u Stulicevu rjecniku (,mon-
tivagus').
GOROJE, m. inu.^li nadimak. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GOROJE VIC, /«. prezime. — xviii vijeka. Ata-
nacko Gorojevic Trebinac. Glasn. ii, 242. (1710;.
(jOROKAZ, m. geograficka karta, mapa, na
kojoj su zabi^ezene gore. — isporedi gorovid. —
Nacineno u nase vrijeme. Gorokaz, geogr. (mapa
g6ra,) ,gebirgakarte' , tal. , carta di montagno'.
B. Sulek, ijec. znanstv. naz.
GOROMIN,, m. vijesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Gorominu. Sr. nov. 1866. 527.
GOROMINANIN, m. covjek iz Goromina Boca.
D. Danicic. — plur.: Gorominani.
GOROMIISI DOLAC, ///. seoce u Dalinaciji blizu
Staroga Grada. — Grijeskom Aromin dolac.
Repert. dalm. 1872. 39. — J). Danicic.
GOROIS'A, til. ime volu. — U TAci. J. Bogda-
novic. V. ArsBiiijevic. M. Medic. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
1. GORO PAD, /. epilepsia; furor. — Slozeno
od osnova gor i pad, te je pravo znacene: pa-
dane od gore (vidi 2. gora, b). — Od, xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vidi kod b)).
a) epilepsia, gora, gorica, gor ska bolest, pada-
vica. Bernardin . . . mlogo godina imadijase goro-
pad iliti padavicu. . . . Poznade da vece nikakve
goropadi nejina. A. Kanizlic, bogo|ubn. 440. Ne-
mocnici ozdrav|eni od slipote, drtavice, goroi^adi . . .
fran. 70. — na jednom je mjestu muskoga roda :
Od goropada, od groznice jesu oslobodeni. A.
Kaii'zlic, utoc. xviii. — b) furor, bjesnoca, ma-
hnitost. — u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku:
,die raserei (personifizirt)' , furor' s primjerom :
Ustaj mati, ustaj goropadi! Nar. pjes. vuk. 1, 638.
vidi i goropadnost na kraju.
2. GOROPAD, m. vidi 1. goropad, a) na kraju.
GOROPADAN, goropadna, adj. koji pripada
goropadi; koji boiuje od goropadi. — • Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vidi kod
a, b)).
a. adj. a) vidi 1. goropad, a). Ozdravi kcer
krajevu koja bijase goropadna. F. Lastric, svet.
142^. Divojka jedna od goropadne bolesti mu-
cena. A. Kanizlic, utoc. xx. Ako bi pak bio
goropadan i padao od malkaduka. M. Dobretic
473. Zasto se od takoga necista sastanka radaju
dica nakazna i goropadna. 541. Po toinu covik
mogao bi se otrovati i dijete nakazno i goro-
padno nioze se zaceti. B. Leakovic, nauk. 257.
,Ana j' moja od gorice bona', t. j. goropadna,
kao sto sam i u govoru slusao : ,pada od gore',
ili ,gorske bolesti'. Vuk, nar. pjes. 1, 578. — b)
vidi 1. goropad, b). — u nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku (,rasend, ungestiim' ,furiosus'). To
moja narav goropadna ne bi nikako snositi mogla.
S. ^ubisa, prip. 133.
b. adv. goropadno. — U jednom prinijeru xviii
vijeka (gdje stoji iperbolicki, kao sestoko, napra-
sito). I velike boge i male moli, upi goroiDadno.
J. Krmpotic, kat. 28.
GOROPADITI SE, goropadim se, impf. bo-
lovati od goropadi (padati od gore; bijcsniti).
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. goro-
padah ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf., osim aor. 2 i 3 sing, goropadi. — U Vukovu
rjecniku (,rasen' ,furere').
GOROPADNICA, /. goropadno zensko cejade.
— U Vukovu rjecniku (,die rasende' ,furiosa').
GOROPADNIK, m. goropadan covjek. — ispo-
redi goropadnak. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vidi b)). a) vidi goropadan,
a, a). I zasto bo je goropadnik bio, kada bi ga
uzela ona bolest, iz usta pina isla. I. Velika-
novic, uput. 1, 280. — b) vidi goropadan, a, b).
— u Vukovu rjecniku: ,der rasende' ,furiosus'.
GOROPADNOST, /. stane onoga koji je goro-
padan, vidi 1. goropad. — Ujednoga pisca xviii
vijeka (vidi 1. goropad, aj). Pak se prinemazete,
da na vas strasne ne posaje bolesti, kakono ti
kamen, . . . zivinu ali goropadnost. D. Rapic 186.
— i u Sulekovu rjecniku znanstvenoga naziv{a
(vidi 1. goropad, b)) : Goropad, goropadnost, phil.
(smusenost, granovitost), ,tobsucht', tal. ,frenesia'.
GOROPADNACA, /. Lathraea s(£uainosa L.,
I'leka bi^ka, potajnica. — U Sulekovu imeniku:
Goropadhaca , squamaria, dentaria (I. Sabjar),
Lathraea squamaria L. 95.
GOROPADNAK, m. vidi goropadnik. — U
nase vrijeme u Lici. .1. Bogdanovic.
GOROPADENE, n. djelo kojijem sc ko goro-
padi. — If Vukovu rjecnika: ,das rasen' ,fm-or'.
GOEOPASTINA
21)2
GOKOZUPE
GOEOPASTINA, /. vidi 1. goropad. — U ria.se
vrijeme ti Sosni. Goropastina, padavica, morlms
paducus, epilepsia. G. Martic.
GOROPIS, m. (geogr.) oro^i-aphia, dio geo-
grafske naukc, gdje se uci polosaj, visina, du(ina
ltd. gord. — Nacineno u nase vrijeme^ Goropis
jgebirgsbeschreibmig ; orographie'. B. Snlek, rjec.
Goropis, geogr. lat. ,orogTaphia' , orographie'. rjec.
znanstv. naz.
GOROPISAC, goropisca, m. covjek sto se havi
goropisovi. — U Sulekovu rjecniku : ,gebirgs-
beschreiber ; orograph'.
GOROPOl^SKI, adj. koji pripada Gory'iem Poju.
Od OnogoSta ide put ravnicom Niksicskom a za
tim juznozapadnom stranoni Gornega Po|a ka
Goropo|skoj Reci. Glasn. 21, 30G.
GOEOPUST, m. (?) ime nekakvu mjestu. —
Prije nasega vremena. Goropusti.. S. Novakovic,
pom. 130.
GOEOSKITALAC, goroskitaoca, m. covjek koji
se skita po gorama. — isporedi gorohodac. —
IT Belinu rjecniku (,montivagus' 750'^) i u Stu-
licevu (grijeskom goroskitaoc, v. gorohodac).
GGEOSLAV, m. ime musko. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Ban Goroslav ... P. Kana-
velic, iv. 86.
GOEOSLOV^E, 11. nauka o gorama.. — U Su-
lekovu rjecniku: goroslovjo ,gebirgslehre'.
GOROST, /. vidi gorest. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Ere ne moze stati od gorosti srca
svoga. PriJ. jag. ark. 9, 120. (1.520).
GOEOSTAK, m. vidi gorstak. — U Stulicevu
rjecniku (,monticola') s dodatkom da dolasi u
pisca Dordica ('■^). — sasma nepousdano.
GOEOSTANIK, w. a) goranin, gorstak. — ti
Belimi rjecniku (,montanus' 495b) i u Stulicevu.
— h) vidi gorostas. — u Voltigijinu rjecniku
(,gigante' ,riese'). nepouzdano.
GGEUSTANKA, /. goranka. — Samo u Stu-
licevu rjecniku gdje ima i gorostankina s istijeni
znacenem.
GOEOSTANKINA, /. vidi gorostanka.
GOEOSTAS, m. gigas, div. — U nase vrijone
nacineno po adjektivu gorostasan. Gorostas ,hilne;
riese'. B. Sulek, rjec. — p)r€nescno na visoko drvo.
AV II noj mu nista raslo nije, osim vita cera
gorostasa. Osvetn. 2, G3.
GOEOSTASA, /. colossus, kip gorostasne vi-
sine. — U Belinu rjecniku 202a i u Stulicevu.
GOROSTASAN, gorostasna, adj. immanis, (o
rc(adetu Hi o onome sto se kao ce^adc misli)
jirekonaravne velicine (stasa kao gora). — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,gigan-
teus' 34-ti), n Voltigijinu (grijeskom gorostazni,
gorostazan ,gigantosco' ,riesenmassig'), u Stiili-
reru, u Vuknvu (,sehr gross' ,ingeris' s dodatkom
da se govori n Boci). Eijec je, ko se bjolm |udi
;;<)i-ostasni jiir popeli pod oruzjom u i)ozudi, da
l)i iifil)f) ,T()vu oteli. I. Gundulii 368. Vidio bi
. . . Pulifonie, Gerijone vrlovite, gorostasne. G.
Paliiiotii''. 3, Ha. Zeraja od prijo krajevana goro-
stasnijoru gigantima. 3, 56''. David (toUju goro-
stasna sk)ini. I. Dordic, uzd. 46. Ti David, da
sloraijes gorostasnoga Goliju! A. Kalic 4.38. Goro-
stasan boz priliko, grbav ozad, grub osprijeda.
.svak ras grdo kaze sliko. N. Marf-i 60. — u pre-
nesenom smislu, o ccmu drugomc sto nije He fide.
(Jdjo gruiiDiiso puSke i lubarde, a jeknu.so gore
goro.stasno. Oavetn. 7, 65. — va dva mjesta sa
is mj. drngoga s, jamnvno pisarskom Hi Utam-
parskom grijeskom. Gorostasuom zlmu Tarasu
glavu odsijece dikla mlada. G. Palmotic 2, 167.
Pogledaj na kip gorostasni Danijelov. P. Kne-
zevic, osm. 302.
GOROSTASINA, m. «?<//»«. gorostas. — U Stu-
licevu rjecniku (,ingens gigas').
GOEOSTASNICA, /. gorostasne zen.^ko cejade.
— U Stulicevu rjecniku (,iminanis foemina').
GOEOSTASNICIvI , adj. koji pripada goro-
stasnicima. — U Stulicevu rjecniku (v. goro-
stasan) gdje ima i adv. gorostasnicki ,gigantuni
more'.
GOEOSTASNIK, w. vidi gorostas. — U Be-
linu rjecniku (,gigas' 344a) i u Stulicevu.
GOROSTASOVATI, gorostasujem, imj)/. raditi
kao gorostas. — U Stulicevu rjecniku (,gigautum
more se gerere, gigantem agere'). — ."ilaho po-
uzdano.
GOROSTASAN, vidi gorostasan.
GOROSTAK, m. vidi gorstak, od cega je zlo
nacineno. — U Stulicevu rjecniku (v. gorostak).
i u jednoga pisca nasega vremena. Da udavis
ovu saku gorostaka. S. ^ubisa, prip. 120.
GOEOV , adj. vidi gorovit. — U Stulicevu
rjecniku (,montuosus, alpestris, montanus'). —
nepouzdano.
GOEOVA, /. ime kravi. J. Bogdanovic. F. Ku-
relac, dom. ziv. 24.
GOEOV-CVIJET, m. vidi 1. gorocvijet. Gorov-
cvijet, satirione (u starijem rukopisu, Skurla),
leporino, testiculus vulpis (Kuzmic, u starijem
rukopisu) , Orchis niorio L. , v. gorocvijet. B.
Snlek, im. 95.
GOEOVEZ, j«. Usnea florida L., vrsta maho-
vine. — U Sulekovu imeniku: Gorovez, Usnea
florida L. (Marinkovic). 95. i u negovu rjecniku:
,haarflechte'.
GOEOVIC, m. selo u Srbiji n okrug u kragu-
jevackom. K. Jovanovic 121.
GOEOVIC, m. selo u TJalmaciji u kotaru ko-
torskom. Eepert. dalm. 1872. 10.
GOEOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 10. 6^
GOEOVID, m. vidi gorokaz. — U Snhkovu
rjecniku : ,gebirgskarto'.
GOEOVINA, /. mjcsto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Sr. nov. 1872. 546.
GOEOVIT, ad:j. montuosus, po kojemn su gore,
pun gora. — i,sp)oredi gorov, gorast, gorav, gornat.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu i u Vukovu. Zemja hridna i gorovita. I.
Dordic, salt. 2H1. Zavrnula mlada belo krilo,
potekla va goru gorovitu. Nar. pjes. istr. 2, 15S.
GOROVITOST, /. osobina onoga sto je gora-
vito. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga na
zivla. Gorovitost, googr. ,gcbirgige beschatVen-
heit', tal. ,montuosita'.
GOEOV^EVK', m. prezime. — {/ nase rri-
jcmc. Eat. 91.
GOEOZNANAC, goroznanca, m. coijek sto se
bavi goroznanstvom. — II Sulekovu rjecniku :
,gebirgskenner'.
^ GOEOZNANSTVO, n. vidi goroslovjo. — i:
Sulekovu rjecniku: ,gebirgskundo'.
GOROZUPE , /. 2)1. u Danicicevu rjrniiku:
Solu jo Tmavi crkvo arhandelove u Prizronu isla
meda ,dr'lonii. kako so kamj' vali niodu Tr.mavii
i iiicdii (loroi^.upo' (Glasn. 15, 283 god. 134syj.
GOKOZUPE
2m
GOKU
3,578. — vidi i: Medu mcdama (u hriiiOVii\i l)u-
sanovoj Arhandelu Prizrenskom) pumine se jGoro-
2upa', koja medu imenima sela nahije dakovicke
(Milojevic, putopis B, 125) dolazi danas poarba-
naseiia kao ,Grazup'. S. Novakovic, zem}. 62.
GOESKA BOLEST, /. vidi 2. ^ora, b i 2. go-
rica. — U nase vrijeme i u Vukovic rjecniku
(.die fallsucht' ,epilepsia', cf. gora). ,Pada od
gore' ili ,od gorske bolesti'. Vuk, nar. pjes. 1, 578.
GOKSKAC, gorskaca, m. Castanea vesca Grtn.,
Iccsten. — u Baniji. V. Arsenijevic.
GOESKA EUZA, /. u VuTcovu rjecniku (s do-
datkom da se (jovori u Crnoj Gori): bijel pla-
ninski cvijet, koji se zove i ,dokoJena' i ,Turcin-
cvijet'. iz necja u Sulekovu imeniku. 95.
GOESKA ZUPA, /. u Banicicevti rjecniku:
,GorLska Ziipa', kraj je Stefan Pi-vovjencani dao
Zici ,u Gorskoj Zupe Golict' (Mon. serb. 12 god.
1222 — 1228). tu se ona pomine poslije jjriloga n
Zeti, po tome va}a misliti da je bila negdje na
ouoj strani. — ,Gorschu Zuppu', moze biti drugu,
dao je ili na novo potvrdio kraj bosauski Ostoja
vojvodi Durdu i knezu Vukicu (,Vucliichiu') (Mon.
serb. 386 (jod. 1422 — 1435). a braca Jurjevici, bez
sumiie sinovi toga vojvode Durda, vojvoda Pavao
i knez Nikola i knez Vlatko, i bez sumiie sin
onoga kuoza Yukica, knez Vuk Vukicevic imahu
zemie ,u Gorfcskoj Zupi' koje im bjese uzeo voj-
voda Sanda|, a vojvoda mu Juraj Vojisajic sinovac
liercega Hrvoja povratio 1434 (Mon. serb. 378).
u lioj ili blizu ne bjehu sela^ Draglan, Kozica,
Hrastani, Vrhdol, Zahodani, Zivogosta, Makar,
Bast, od kojih su neka i sad u Dalmaciji blizu
Omisa i Makarske, po torn je ta Gorska Zupa
bila ondje. — vidi i S. Novakovic, obi. 15.
GOESKI, adj. montanus ; silvestris, koji pri-
pada gori, gorama; nije svagda razgovijetno,
treba li kod toga misliti na prvo (mons) Hi na
drugo znacene (silva) rijeci gora. — Bijecje pra-
slavenska, isporedi stslov. gortskt, riis. ropcKiii,
ces. horsky, poj. goiski. — Izmedii rjccnika (u
svijem je prvo znacene) u Vrancicevu (,mon-
tanus') , u Belinu (,montanus' 4951-') ^ j^ Jam-
bresicevu (,montanus'), to VoUigijinu (.montano'
,bergicht') , « Stidiccvu (v. gorovit), u Vukovu
(,gebirgs-' ,montanus'), u Danicicevu (gortskyj
,montanus'). a) montanus, brdski, vidi 1. gora, a.
Gorskaa sela. Glasn. 15, 305. (1348?). Ovce
ne ktjese gorski vuk zaklati. M. Vetranic 1, 9.
1 na to ubranu travu gorske pase licminom ve-
zanu, da se ribe strase. P. Hektorovic 5. Pod
visine gorske i pod dubine morske prosadsi. P.
Zoranic 34^. Brgat, ki stanova u gorskoj du-
bravi, zakona cic nova staroga ne ostavi. I. Gun-
dulic 149. Kri' se u jame gorskijeh liridi : smrt
svuda te slidom slidi. 233. Ne rodi je medvje-
tlica, ni se u gorskoj goji }uti. 464. Bog gorske
visine gleda pod sobom. I. Dordic, salt. 325.
Vaskolik gorski vrh obsinu plamenito. ben. 49.
Erzi kakono srne gorske And. Kacic, kor. 179.
Uzmi dva lota gorske stijjse. Z. Orfelin, podr.
230. Bijele su kako gorski snijeg. Nar. pjes.
vuk. 2, 284. Tko bi gorskog upustio vuka?
4, 145. Gorsko brasno ,bergmilch, mondmilch'
,lac lunae'. G. Lazic 176. — b) silvestris, sumski,
vidi 1. gora, b. Gdi l>oju sve gorski slavici. S.
Mencetic 57. U prasca gorskoga daj da ga stvo-
rimo. M. Vetranic 2, 101. Nu listje od gora i
zvijeri sve gorske. N. Dimitrovic 44. Ko pticu
da stite gorske me zeleni. I. Dordic. salt. 28.
Postao sam gorski harambasa. Nar. i:)jes. vuk.
3, 449. On upita dva gorska hajduka. 3, 497.
— c) ne zna se, jeli prvo Hi drugo znacene. Koje
bi gorskoga umoril' jos lava, a neg iiejakoga
meno. P. Hektorovic 71. Prije ce imat gorska
zvir u vodali stanak svoj. N. Dimitrovic 47. O
guste dubrave, o gorski satiri, o vile gizdave.
N. Najeskovic 1, 192. Nad' mu gorsku vilu. M.
Drzic 35. Upazih gorsku vil gdi gola i bosa
poje tac idase s vijencome vrh kosa. D. Eaiiina
91*1. Pod', gorsko zvijerenje u gorah zaglusa'.
I. Gundulic 138. Nu ce ruke sad me ove pri-
kijem vilam ukazati, s golijem prsim sto je mu-
zove gorskijem zenam prigrabiti. 161. Glas iz
luga jedan zacu gdi se uz gorske dipli sklada.
352. O jelene, sumsko gorsko zvere! Nar. pjes.
vuk. 1, 274. Eto otud do tri gorske vile. 2, 51.
Iznosice punu kupu vina, do po vina, do po
gorska jeda. Nar. pjes. vil. 1868. 729.
GOESTAK, m. vidi gorstak. — U titulicevu
rjecniku : v. gorostak s dodatkom da dolazi u
Mencetica (?). — sasma nep)Ouzdano.
GOESTVO , n. vise gora zdruzenijeh medu
sobom koje se shvataju kao nesto cijelo po sebi.
— Nacineno po ceskome horstvo u nase vrijeme
kao tehnicka rijec za geografju. Gorstvo c. (ceski),
geogr. stat. ,bergsystem, gebirgssystem'. B. Sulok,
rjec. znanstv. naz.
GOESATI, gorsam, impf. a) ciniti da sto budc
gore; bivati sve to gore. — u Stuliceou rjecniku
(v. pogorsati). — nepouzdano. — b) vidi gor-
citi. — na jednom mjestu u rukopisu xvi vijeka.
Clovik brizan vazda gorsa i ozlovo^uje duh sveti,
ki mu je od Boga dan. Nauk brn. 14^1.
GOESETI, m. pi. seoce u Hrvatskoj u podzu-
paniji dionickoj. Pregled. 12.
GOESINA, /. nejasna rijec u rukopisu xvi
vijeka. Kada pride narodjaj , da se ima dati
gorsina u grad. Mon. croat. 236. (1534).
GOESTACI, m.pl. dva seoca u Hrvatskoj u pod-
zupaniji karlovackoj, kajkavski Gorscaki. Pregled.
27. 28.
GOESTACICA, /. vidi 1. goranka. — U Be-
linu rjecniku 495^ i u Stiilicevu.
GOESTAK, gorstaka, m. vidi goranin. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem jmdezima, osim
nom. sing, i voc. : gorstace, gorstaci. — Postaje
od osnove adjektiva gorski nastavkom jak^^: skj
mijena se na sc, sc, st. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjccnika u Belinu (,montanus' 495^ ; ,agrestis'
54a; ji-usticus' 221 1>), u Stiilicevu, u Vukovu (s do-
datkom. da se govori u Crnoj Gori). Vo)u bit
meu take vas moj vijek u robstvu^ neg meu zle
gorstake u slavnom kra}estvu. G. Drzic 406.
Djedi mi su svi ocini cari istocni privisoci, smerni
gorstaci u planini matere su moje oci. I. Gun-
dulic 304. Njeci gorstaci ugledase Benedikta.
I. Dordic, ben. 24. Jeli igdje koji gorstak, koji
se|auin naj uboziji, da se rodi u ovakomu siro-
mastvu bez utjehe? B. Zuzeri 284''. Sve gor-
stake bezumne junake. Pjev. crn. 103t>. Gor-
stacima je hrana varivo i socivo. S. ^ubisa, prip.
7. Gorstaci koji zive po planinama i halagama.
V. Bogisic, zbor. 13.
GOESTICA, /. na jednom mjestu xvi vijeka
(sa s mj. s: gorstica, jamacno pisarskom gri-
jeskom), kao da znaci: goranka, i kao da je na-
cineno od gorstak. Vile mi tuj kazu i lombre
gorstice (va|a da ,gorstic6'. D. Danicic). M. Ve-
tranic 2, 262.
GOESTINA, /. (kajkavski gorscina), ime pra-
znom mjestu oko vinograda u Prigorju. F. Hefele.
GOEU, adv. vidi 1. gore. — Mislim da je po-
stalo p)0 analogiji prema dolu. — Od xvi vijeka
GOKU
2".J4
OOEUC, 1, c.
(i 6tuivsluven>iki priuijcri Icau da nljesa slariji,
vicli F. Miklosic, lex.''' hod goru) do xviii, a is-
mcdu rjecnika u Bellnu (,supGr'; goru poci ,sur-
sum ferri' 714'') i ii Stulicevu (,super'). a) za
uiicane, vidi 1. gore, h). aa) uopce. Dvize se
goru. N. Kaiiina I45a. luc. 4, 39. Druzice, stan'
goru. N. Najeskovic 1, 196. Pace bahtom vazda
uzteci, kad god mozes, da ga vidis, ili lezis, ili
sidis, ter mu sunce goru izteci. A. Cubrauovic
155. Goru podite. D. Zlataric 31*. Poj ti h templu
vasem goru. M. Gazarovic 43. Iz kuce uslio-
djase se goru. S. Eosa 63*. — hh) na neho, u
raj, vidi I. gore, b) dd). Da ti moz' poc' goru,
blazeni gdi stoje. IS. Najeskovic 1, 111. Mnil
bi se jur moni, da gredu goru u raj. D. Eaiiina
95''. Zemja t' laka, u ku lezes, a duh ti se gor'i
utisi. A. Cubrauovic 1G4.^ — b) za stajane, vidi
1. gore, a), aa) uopcc. Sto je vidit' zrak da-
uice sjajuc goru sa prozora pri svitlosti rie po-
zora? A. Cubrauovic 157. Na liem s cudnijeh
devct kruga dolu i goru svud okoli, |ubjenijeh
se Bozijeh sluga izredjeni paze stoli. G. Palmotic
3, 174a. Ili tak ili lib, i dolu i goru bih. (Z).
Poslov. danic. 32. — bb) na nebu, u raju, vidi
1. gore, a) bb). Ti side zgar s nebi za dat' nam
raj goru. N. Najeskovic 1, 148. Da sve ovoj
Bog na nebu prosti goru. 1, 152. Ni' na nebu
goru svitlo zvizde zriti. D. Kanina 139'>. Proti-
viti ric je luda, sto godi se goru odluci. A. Cu-
brauovic 156. Er ne }ube, znaj, oholas ni ne-
harstvo sveti goru u svojemu slavnu koru. Je-
dupka. 235. Bog naj veci ki je goru, on pomozi
svomu dvoru. M. Divkovic, kat. 107. Isukrst
buduci goru na uebesijeh. M. Orbin 100. Po
uebesijeli eto goru jasne zvijezde svijete milo.
I. Gundulic 20. Pod pristojem Bozijem stoji
goru pravda neockvrnena. 38. — cc) vidi 1. gore,
a) cc). Irud cuvsi nikoliko od goru recenih
stvari. B. Kasic, is. 17. Koliko smo goru rekli.
fran. 170. Zvonimira imenovah goru jednom.
J. Kavanin 304a. Koje napomenusmo goru. S.
Rosa 41a. Kako smo goru u ovomu pogiavju
])]-opovidjeli. 106i>. — dd) vidi 1. gore, a) dd).
Odkupim il' Dancula il' Elesa pri' neg mi ih
saprodadu tamo goru u zamore. A. Cubrauovic
J 62. — c) s prijedlogom s cim se pokaztije oda-
(ivane, kao da je genitiv (i u naj starijim staro-
dovenskijem primjerima, vidi F. Miklosic, lex.''').
Drugoga ces (sina) vidit' banom od jezika od
svih naju, gdi stoluje ua Dunaju po milosti s goru
danom. A. Cubrauovic 144.
GORUCICA, /. vidi gorusica. — Na jednom
wjestu XVI vijeka. Zrno od gorucice. Anton
Dalm., nov. test. 113''. luc. 17, 6.
G(JRUC, adj. ardens, fervens, koji (jori. — Uprav
je particip praes. gku/ola gorjeti, ali nc postaje
od osnove gori ncf/o od korijena gor. da nije,
kao sto je mislio Danicic (istor. obi. 367), ovo
neorganicni oblik sto sii ga pisci (tohoze istovi
od XVI vijeka) nacinili, vidi se ne samo po tome
sto vrlo cesto dolazi (dok sii driigi ovakovi oblici
koje Danicic nabraja, kao hotuci, drzuci, ki])uci
ltd. vrlo rijetki), nego i po tome sto se oblici od
osnove gor.^stb nalaze vec u naj starijim staroslo-
ccnskijem rukopisima (vidi F. Miklosic, lex.' kod
goreti, i vergl. gramm. 3'^ 114), te je bez sumi'ie
osnova gorontj praslavenska, isporedi i ces. ho-
njuci, ])o(. gonicy, dono-srp. goruci. cudnovato
,)<' da uz gornl: ima i oblik gorust (koje vidi) i
to kod pisaca sto ne mijesaju crkvcni jezik s na-
rodnijcm. isporedi i letusti. — Izmedii rjecnika
a Vraniiicvii (goruci ugjon ,pruna'), ii Mika(inu
(gornr, uzeXon ,ardens, (lagrans, ignitus, infiam-
luatds'; goruf'', razozon kako gvozdje ,(;andons.
ignitus"), a Belinii (goruci ,ardous'' 99-^ ; ,caudoiis'
401*; ,accensus' 14'»; ,calofactorius' 625a), ;( Bjelo-
stjencevu (goruci), u Jambresicevu (goruca vru-
cina ,ardor'), u Stulicevu.
1. adj. — Komp.: goriiciji (J. Matovic 338.
367. 525. i u Stulicevu rjrcniku).
a. u pravom smislu. a) o ceinu sto je naciilcno
za gorenr, ili sto se uopce misli da je tome na-
mijeiieno, kao drva, ugaj, zubfa, svijcca itd. Oni
dolac bise ugjevja goruca pun. Tondal. star.
4, 111. 1 svitiiak goruci i obilni bozastvene rose.
Transit. 23. Bise vsakomu dan jedan dupler goruc.
Mirakuli. 52. Ne kako^ vode da kako goruca
pakla. P. Zoranic 9''. Cini razsipati na no go-
ruca ugjevja. F. Vrancic, ziv. 45. Nosecl svice
goruce. A. Katjizlic, kam. 146. Drzlte svijecc
goruco u rukami vasijema. J. Matovic iii. —
amo mogu spadati i ovi primjeri, u kojima «'•
kaze 0 mjestu nacinenu za goreue, n. p. o peci:
Jediia pec vazgana goruca. Ti'ansit. 252. Cesar
.... poveli ga u jednu gorucu porinuti japne-
nicu. F. Glavinic, cvit. 103^. Kako u jednoj peci
gorucoj. F. Lastric, test. ad. 77'\ Mladicima vrze-
nijema u pec gorucu. J. Matovic 522. — bj u
kojoj drugoj tjelesnoj stvari. Pak cavli goruci
krizu ga pribise. M. Marulic 186. Dones' bio
goruc. F. Lukarevie 219. Da si od ogna sva
goruca, nijesi mnostvu noprijateja jedna odolit'
ti moguca. I. Gundulic 356. Ucini nebo g()vuc(i.
F. Glavinic, cvit. 2^*. U jezeru ognom gorucemu
i sumporom. A B.acic 106. Bice u jezeru goru-
cemu ognem i sumporom. F. Lastric, ned. 92.
Cvrce Turci u ktili gorucoj. Osvetn. 1, 74. —
c) 0 zmaju, jer se misli da na usta baca ogaii.
Zli ce pasti u ponore duo pakjeiiih criiili jama,
gdi zmije otrovne, zmaji goruci . . . vrle hude
jade, nemir }uci daju kletim. I. Gundulic 236.
— d) 0 ognii, vatri, plamenu itd. Buduci ])otom
stavjena u plamen goruci. Miiakuli. 10. Plamik
goruc. Korizm. 4'\ On ogai'i goruci. 19'^. Da
ce ijlamom nih gorucim sazgat. J. Kavanin 561'<.
Jezero vatre goruce, koja zeze a ne sazize. F.
Lastric, ned. 391. More od vatre i gf^ruceg pla-
mena digne so. M. A. Rejkovic, sat. L5'j. — amo
spada i oviij primjer: Kako clovik kad zagledan
u goruce sunce stane. D. Barakovic, vil. 171.
Ako slavnik Gozue cini , da goruca svjetloit
stane. J. Kavanin 436*. i ova dva (metaforicki) :
Dan jo, ali iza oblaka od kamonja lodenoga proc'
goruca na dvor zraka vik ne luoze sunca moga.
I. Gundulic 351. Dosti 'e rijet, da (jc) zena sama
. . . uzezenje svim goruce. J. Kavanin 45'i.
b. iperbolicki, vruc. Ocima, ke goi-uce Lako
ima, er led isti ninia uzize. S. Bobajevic 232.
Ljeto u noj jes goruce. M. Orbin 26. Koga u
jedan kotal puu uja gorucega polozihu. F. (Jla-
vinic, cvit. 424''.
c. u prenesenom smislu. a) o jakom duseoiom
osjecanu, isporedi goijoti, I, 4. aa) o (ubavi uirda
muskom i zenskom stranom, bludnosti. Ja i ^uhav,
nitko veco ni doraisli, ni se stavi od goruco nu
luucece i otajnc me jubavi. I. Gundulic 260.
Ugasi u mojem ki])u svu i)otac goruce bludnosti.
P. Radovcic, nac. 470. — amo spada i oro:
Jjjubav : Od goruca ])Iama u sebi i od mogucijeli
ovijoli strila cini sto hoc', majko mila. I. Gun-
dulic 10. — b')) o drugoj lubari. J^ubimo ga . . .
s gorucom naglostju od bogojubnosti uase. A.
Gucetic, roz. mar. 14. Plodi o<l nogtive goruce
jubavi. B. Kasic, fran. 110. O goruca ina |iibavi,
o noboski vjerenice. I. V. Bunic, luand. 34. Pro-
misjajuci Jubav gorucu sina Hozijoga. F. Lastric,
tost. 329i». I pokaza goru6u jubav svoju pram
Isusoni. ned. 361. Da .so jubav nasa bude uci-
GiOKUC, 1, c.
205
GORUJ^AE
uiti gorucija prcma I'lemu. J. Matovic o67. Z go-
rucom |ubavju u srcu prama Isusu. M. Dobretic
Gl. — cc) 0 zelL Zoja goruceje osce pohoti budnc
iiiuza pojat. S. Kozicic 46a. Moju gorucu zedu
iigasiti. A. Gucetic, roz. mar. 277. Goruce po-
hotjonje duse. B. Kasic, nasi. 107. Dokle se
goruci moj polilep utisi. D. Barakovic, vil. 22.
Veliko i goruce bise zelenje onih svetih otac.
F. Glavinic, cvit. 81*. , Goruce pun pozude za
ne rajsku milos steci. G. Palmotic 1, 305. Go-
ruce ze}e moje. L. Eadic 24. Ganut od goruce
ze]e. I. J. P. Lucie, izk. 6. — dd) o vjeri. Cic
lie goruce vjere. I. Dordic, uzd. iii. — ee) o
puiuni, nastojana. Da bismo ze}eli s gorucom
])oimiom. J. Matovic 424. S krscanskim gorucim
iiastojanem. I. J. P. Lucie, nar. 66. — iO o
jp'ievu, lutini. U goruci svoj giiijev i jed. P.
"jvauavelic, iv. 7. Moj gnev goruci. I. Dordic,
uzd. 41. — b) 0 molitvi. Gorucom molitvom
prosi obranu u Boga. I. Dordic, salt. 232. Bog
usli.si goruce molbe svoga Dominika. V. M. Gu-
cetic 122. Da bi bila goruca i krepostna molitva.
J. Matovic 448. — amo spada i oraj primjer:
Mojase s. Francisko gorucim nacinom u celi
svojoj. F. Glavinic, cvit. •253a. — c) 0 rati ltd.
U ovoj gorucoj sadasnoj rati. I. Zanotti, en. 2, 3.
Nu sred smece tej goruce vrlijeh vitez pomiia,
sva bi . . . I. Gundulic 559. — amo spada i ovaj
primjer a kojem plain znaci: buna. Care sve-
iiioguci, jjrosti, ako rob tvoj smije odkrit' sti'asni
plam goruci ki oko glave tve se vije. I. Gun-
dulic 492. — d) 0 onome (uzdaaima, suzania,
rijccima itd.), cim se pokaztije zestoko unutrne
usjecane. Ter gorucijeli sred uzdaha tako slatke
tuzbe cini. I. Gundulic 39. Na goruce ove uz-
dalie. P. Kanavelic, iv. 58. Kroz goruce uzdi-
sane uzdigoh dusu k tebi. I. Dordic, salt. 73.
— SuzG vele goruce joj tecihu iz ociju. Ziv. jer.
star. 1, 234. — Oni jezici govoreiia goruca izu-
scuju. J. Filipovic 1, 170i>. — e) 0 cejadetu u
kojem u je unutrne osjecane. aa) nopce. Ti, ki s'
goruc i bogati. J. Kavanin 66^. Ona 'e studen
dull bjeguci, ja ustavan i goruci. 405'\ Goruc
zamah ruke svete digni na iiih, Boze. I. Dordic,
salt. 26. Oni stojeci prid Bogom, po bicu bogo-
|ubstva i vjere cinu se goruciji. J. Matovic 525.
— bh) izreceno jc unutrne osjecane: aaa) instru-
mentalovi. O Pavle |ubavju goruci. Korizm. 77^.
Vas goruc duhovnoiue |nbvom ka istoj. S. Bu-
dinic, sum. 24''. Buduci ona bila Jubavju Bozijom
goruca. F. Lastric, test. 355a. — drukcije je u
ovom primjeru u kojemii se instrument alom kaze
(idje cclade gori: Da bude vazda duhom goruc.
L. Terzic (B. Pavlnvic) 143. — bbb) lokativoni
s prijcdloyom u. Goruc u Jubavi Bozjoj kako
Elija. F. Glavinic, cvit. 337''. Ka u ognu sva
goruca za nim veno, cezne, blidi. I. Gundulic 8.
I svak takoj u pozudi vecma i vecma goruc budi.
A. Paoli u I. M. Mattel 367. — ccc) genetivom
s prijcdlogom od. Goruci od pozude. J. Matovic
121. 432. — ddd) osjecane jc shvaccno kao cH
ka kojcmu jc upravlcno nastojane onoga sto gori.
K fubavi vece goruc. S. Budinic, sum. 85''. Mane
je goruc na krjeposti. B. Kasic, nasi. 56. — ece)
u^ecane se izrice iinenom kojijem se kaze sto jc
cclade. Tvrda u nas nije kuca, da od sile pri-
hude bludnika goruca ocu kcer zab|udo. I. Gun-
dulic 128. Goruci Jubite] naroda {udskoga. Stit.
28. — f) o judskome srcu. Ne bise li nase srco
goruce? A. Vita|ic, ost. viii. Sto s gorucim srcem
ze|aju (zejahu). I. J. P. Lucie, razg. 24. — gj o
jeziku kojijem se govore ,goruce^ rijcci (vidi d)).
Niovo jezike ucini u govoronu goruco. J. Fili-
povic 1, 170a''.
d. kao soijetao, sjajan, vidi gorjeti, I, 5. nc
znam, spadaja li amo ovi primjeri Hi pod c, c).
!^ub}eu od gorucijeh serafina. V. Andrijasevic,
put. 23. Vi goruci serafini. P. Knezevic, pisiu. 18.
2. adv. goruce. — Komp.: gorucije (B. Kasic,
nac. 14; J. Matovic 431. 479 i u Stulicevu rjec-
niku). — Izmedu rjecnika u Mika^inu (goruce,
vruce ,ardenter, vehementer, ardenti studio'), u
Belinu (,ardenter' 14a; ,veliemeiiter' 99a; ,fervide"
3111"; ,studiose' 783''), u Bjelostjencevu {,aYieuttiv'),
u Jambresicevu (,ardenter'), u Stulicevu (,ardeuter,
flagranter, ardenti studio, aeri animo ac studio,
vehementer'). — Svagda u prcnesenom smislu
(vidi 1, c). Sad cu goruce moliti stvorca sve-
mogoga. P. Hektorovic 64. Ter tac rotuo i go-
ruce na n se tvoje licce gnivi, kako ne ktec vec
da zivi. A. Cubranovic 153. 154. Da ga gorucije
|ubim. B. Kasic, nac. 14. S besjede moguce usijen
na to bit': uzdisat' goruce i s tijem se svim di-
jelit'. I. Gundulic 35. Tvoj sveti zakon uci, er
goruce sasma |ubi. I. V. Bunic, mand. 30. Da
jih }ubili goruce odvece. I. Ivanisevic 292. Lo-
vrinca, ki goruce }ubi Boga. P. Hektorovic (V)
117. Da ti goruce sluzim. P. Knezevic, osm. 56.
Iko koji bi gorucije zelio. J. Matovic 479.
GORUC AHAN, gorucahna, adj. dem. goruc.
— Samo u Stulicevu rjecniku gdje ima i goru-
casan s istijem znacenem.
GOEUCAN, gorucna, adj. vidi goruc, od cega
postaje nastavkom mi-b. — xviii vijeka. a) adj.
Vidivsi, da Saverija jest vas gorucna ze|a. A.
Kanizlic, fran. 221. — b) ado. gorucno. Papa
goruciio zeli. A. Kanizlic, kam. 882. Gorucno
|ubiti. T. Ivanovic 75.
GOEUCASAN, gorucasna, adj. vidi gorucahau.
1. GOEUCICA, /. vidi savat. — U Belinu rjec-
nikn: ,smalto, materia vitrea, atta a dipiugere'
,encaustum'. — Sam cc pisac biti nacinio po
latinskoj rijeci.
2. GOEUCICA, /. vidi 1. gorusica, a). — U
Bjelostjen cevu rjecn iku.
GOEUCNOST, /. fervor, zelus, osobina onoga
koji je goruc, gorucan (samo u pjrenesenom smisluj.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Ali odkud ova
za jiostene Saverijo u Slavoniji gorucnost vasa V
A. Kanizlic, fran. 5. Kude negovu gorucnost u
poslovih. kam. 026. Ova ce ti misao gorucnost
pozuda ugasiti. bogojubn. 477. U I'loj ona od
[ubavi gorucnost. uzr. 198.
GOEUCOZE^NOST, /. zelus, goruca ze(a. —
Na jednom mjestu u pisca xviii vijeka koji je
sum ovu rijec i naiinio. Zasto bo gorucozejnost
kuce tvoje izilo je (sic) mene. I. Velikanovic,
uput. 1, 173.
GOEUCSTVO, n. osobina onoga koji je goruc,
vidi gorucnost. — xvii i xviii vijeka a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,fervor, calor, ardor, stu-
dium'). Gorucstvo od zle ze|e. B. Kasic, rit. 122.
Uzgan od gorucstva |ubavi bistvene Bozje. M.
Eadnic 404'j. Bartuo sveti gorucstvom od jubavi
sebe istoga dobrovo|no dade na muku. S. Mar-
gitic, fal. 72. Evo ti moga srca, koje k tebi
leti gorucstvom, koje me muci. I. M. Mattel 18.
Eazmisjaj gorucstvo te Jubavi. 193. Kako nas
on jubi gorucstvom srca svoga prisvetoga. 334.
Bog pazi pohlepu i gorucstvo srca. A. Kalic 304.
GOEUKATI, gorucem i gorukam, im^jf. dem.
gorjeti. — *Sa»(c» u Stulicevu rjecniku (,debiliter
ardere').
GOEUJ^AE, m. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Livada u Gorujaru. Sr. nov. 1861. 774.
1. GOEUN
■2\_U i
GORUST, i.
1. (JOKUN, ^oruiia, m. Querciis peduuculata
Ehrh., vfsta hrasta, vidi luznik, luznak. — V
nase vrijenie. J. Pancic, glasii. 3(», 253. flor. biogr.'"'
451. i u Sulekovu imeniku Cpo Pancicu). 95. —
T kao ime ^wjcstima ii Srbtji: u okrmju aleksi-
nackom. Niva kod (ioiuna. iSr. nov. 1863. 22.
— u okruyu ^crnorijeckom. Niva kod Goruna.
1875. 805. — Sup}i Gorun, nijesto na granici kru-
sevackoga i knezevackoga okruga. M. D. Mili-
cevic, srb. 725. 824.
2. GORUN, m. ime musko. — U nase vrijeme.
Za to zacu Gorune vojvoda. Nar. pjes. juk. 90.
GOEUNOV, adj. koji prlpada Gorunu. — 11
nase vrijeme. Ako odes Gormiovoj kuli. Nar.
pjes. juk. 91. — I kod vijesnijeh imena u Srbiji.
Gorunov dio , vrh u okrugu knezevackoni. (po
istocnom govoru) Gorunov del. Glasn. 19, 298.
M. D. Milicevic, srb. 825. — Gorunov rtan, mjestc
a okrugu pozarevackom. Sr. nov. 1865. 55.
GOETJNE, n. ime mjestima u Srhiji. a) u okruga
cuprijskotn. Niva u Gorunu. Sr. nov. 1873. 500.
— h) vrh a okrugu crnorijeckom. M. D. Mili-
cevic, srb. 873.
GORUP, adj. vidi gorak. — U Bjelostjencevu
rjecniku.
GOKUPAC, Gorupca, m. vine musko. — xvi
vijeka. GoruptcL. Dec. hris. 6. 60.
GOEUPAN, gorupna, adj. vidi gorup. ,Go-
rupna usta' kao nekako zuka, slana. Bolesniku
vele , da su mu usta ,gorupna'. Dubasnica na
Krku.
GOEUPCIC, m. prezime po oca Gorupcu. —
XIV vijeka. Goruptcict Eanko. Dec. hris. 6.
GOEUPITI, goruijim, impf. gorciti, ogorcavati.
— Postaje od gorup. — U jednoga pisea xvii
vijeka. J ad nam stan gorupi, guja srce kine.
D. Barakovic, vil. 351. Kih no bisan ogar Fa-
rauu gorupi. jar. 43.
GOEUSTASAN, gorustasna, adj. vidi goro-
stasan. — U jednoga pisca xviii vijeka (zlo na-
stampana u nase vrijeme) u kojega ima s istijem
znacenem i gorustast ^ gorustasan ; sve troje ne-
pouzdaiio. Ko svakoga ni od kamena gorustasna
kipja jaka. J. Kavanin 205=^. Gorustasna dva
tjelesa Jova Olimpija u Elidi. 486^1. — Ima udi
gorustaste. 413^. — Ko Encelad gorustasan, sloziv
goru vrhu gore. 421'^.
GOEUSTAST, adj. vidi gorustasan.
GOEUSTASAN, gorustasna, adj. vidi goru-
stasan.
GOEUSA, /. selo u Bosni u akrugu travnickom.
Statist, bosn. 180.
GOEUSaNE, n. sijevaiic hez grm(avine. — U
jednoga pisca na.sega vremena. Gorusane, geogr.
(bjoskavica) , ,Avotterleuchten' , tal. ,lampeggia-
}uento, balenamento', fro. ,6clair de chalour', engl.
,lightning'. B. Sulek, rjec. znanstv. naz.
GOEUSENAK, m. seoce u Hrvatskoj u pod-
-upaniji varazdinskoj. Pregled. 46.
1. GOEUSICA, /'. naj cesce hi\ka Sinapis ar-
vonsis L., vidi i sla6ica, i sjeme nezino (koje se
apolreb^ava kao zadina kod hrane, ohlog itd.),
a zoru sc tako i ncke druge bi^ke (koje kao da
gore usla kad sc jediij. — Od xvii vijeka, a iz-
iiu'dii rjecnika u Mika^inu (gorusica , slatcica
,sinapis'; goruSica, trava dobra za salatu ,rucola,
ruchetta' .oruca'), u Belinu (,sinapis' 667'^), u
Bjelostjencevu (v. mustarda), u Voltigijinu (,mo-
starda, .sonapa' ,senf'), u ,StiiUcevu (,sinapis, si-
napi'), u Vukoru (.dor sonP ,sinapis', cl". .slacica).
a) Sinapis arvensis L. Zrno od gorusice. 1.
Ancic, vrat. 5. Gorusica razmucena s ostom. P.
Posilovio, nasi. 129^1. Prilicno je kra}estvo ne-
besko zrnu gorusice. F. Lastric, od' 181. Ako
budete imati vjeru, kako zi-no gorusice. J. Ma-
tovic 21. Obvjetovanje srcu svetomu Jezusovu,
prilicno iz pocetka i za mnogo doba sitnomii
jednorau sjemenku gorusice (stamparskoni gri-
jcskom gorisice), velikijem napokon stabrom st^■ori
se. I. M. Mattei 223. Gorusica, vidi slacica, si-
napis. Z. Orfelin, podr. 489. Hoti Isukrst crkvu
svoju gorusici prilikovati. B. Leakovic, gov. 51.
Gorusica, gorustica (Lambl), slovacki gorcica,
gorsica, horcicen , horsicen , crkvslav. gorulia,
gorusica, rus. ropMima, ces. horcice, poj. gorczyca,
luz. gurkac (Sina2:)is), senape, senauro, ruccuia,
sinapis ('po starijem rukopisu), 1. Sinapis arvensis
L. (Visiani, Pancic). B. Sulek, im. 96. — b)
druge bi(ke. Gorusica, 2. Brassica sinapis Vis.
(Visiani) ; 3. Eaphanus raphanistruoi L. (Marin-
kovic). — Gorusica div}a, thlaspi (Kuzmic), Si-
symbrium officinale Scop. (Sladovic). Gorusica
yodena, Nasturtium officinale EBr. (Visiani). 15.
Sulek, im. 96. — Eruca sativa L., rikulu, uidi u
Mika(inu rjecniku.
2. GOEUSICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Niva na Gorusici. Sr. nov. 1875. 43.
GOEUSICAN, gorusicna, adj. koji lyripada
gorusici (vidi 1. gorusica, a)). — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,ex sinapi') i u
Vukovu (gorusicni). Zrno gorusicno. I. Ancic,
ogl. 172. Prikladno jest krajestvo nebesko zrnu
gorusicnu. S. Margetic, fal. 157. U prvoj jirili-
kuje krajestvo nebesko jednom zrnu gorusicnomu.
F. Lastric, od' 181. Prilicno je zrncu gorusicnu.
S. Eosa 87a. Carstvo je nebesko kao zrno go-
rusicno. Vuk, mat. 13, 31.
GOEUSINA, /. vidi 1. gorusica, a). Gorusina
(po starom rukopisu), gorusnica, senape (Frari.y),
Sinapis L. B. Sulek, im. 96.
GOEUSNICA, /. vidi gorusina.
GOEUST, adj. vidi goruc. — -sc- mj. -sL- na-
lazi se rijetko i kod pisaca cakavaca: goruscom.
M. Marulic 281 ; gorusce. J. Kavaiiin 455*^. —
Od XV do xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (gorusti ,ardens' 99'i') i u Stulicevu (v. goruc).
— Ima na jednom mjestu (G. Palmotic 3, 118^^)
zlo nacinen oblik za sredni rod gorusto iiij. go-
ruste, vidi i kod 2.
1. adj.
a. u pravoiH smislu. U goruscem paklu vriti.
M. Marulic 281. Danice gorusta. S. Mencotir 228.
Nas drokunu iz usti gorustijeh uze svijeli. N.
Dimitrovic 36. Pi-omda bise ogan gorusti i ze-
stoki. B. Ivasic, fi-an. 5(i. Nogo stavne svo 2)0-
glede u gorusto suuco upire. G. Palmotic 3, 118''.
Neg ognene spusti oblake i gorusti da/, s no-
besa. 3, 51". U dnu prosjednomu od gorusce
ove peci. .1. Kavanin 4551'. Zvijezd gorustijeh
strasna ti'aka. 467". Gorustijem se koloui vrti.
I. Dordic, salt. 340.
b. ti ipcrbolickom smishL Pusta dva prama
od kosi niz licca gorusta. S. Moncetic 18. Go-
ruste sunce i pajevito Ijoto. M. Drzic 240.
c. u prenescnom smislu. a) o unutrncm osje-
canu. No bih ])atil sad gorusto Jubezni . . . tvdj
ures razgoril meiio jes goi-ustom jubavi. S. M«ni-
cetic 165. S gorustoni jubavi . . . moju. M. Vo-
tranic 1, 73. T evo izpu.sta iz sebo on vruci od
ogna gorusta uzdah. H. Lucii'- 201. J^ubavi go-
ru.sta, sto s' toli nomilaV N. Na|eskovic 1, 195.
Jos u misti u ovomu jodan, za te ki uniiro cic
gorusto ]ubi i viio, ku t' u srcu nosi svninu.
/
^
(^OKUST, 1, c. 297
A. ('iibraiiovic loB. Na put od S'^^'usto jubavi
djela luoja uputiti. A. Gucetit-, roz. jez. 82. Pake
pun tutako gorusta duha. B. Kasie, frau. 148.
Sfejer veco goruSte pomrzeiije od samoga sebe.
in. 28. Dode mu gorusta pozuda. 27. Od za-
losti ne razbire u vaju se zestokomu cic goruste
lubi i vire. I. Gundulic 465. Gorustu cu zedu
moju tvojom krvim ugasiti. G. Palmotic 1, 51.
S goiustome vjerom. 3, 14^. U gorustoj toj po-
zudi razlike ga stvaii pita. 3, 1621^. Gorusta silna
zloba. I. Dordic, salt. 124. I tjerajuc u brzini
goruste me ze\e sila, zestocina ne ucini da mi
stece i kon krila. P. Sorkocej'ic 587a. — ftj o
moiitoi. Gorustimi mojenji. S. Budinic , sum.
17'>. Bivsi se priporucio prije Bogu gorustijemi
molitvami. B. Kasic, in. 31. — c) o cejadetn, vidi
goruc, 1, c, e). Bozo gorusti (Kupido). M. Drzic
123. Bi svejer posobito gorusti ]ubovnijek (sic).
B. Kasic, in. 86. Dostojne su tve Ijeposti prem
gorusta Jubovnika. G. Palmotic 1, 279.
2. adv. goriiste. Moleci ga ]ubveno i goruste.
B. Kasic, per. 36. — Sa zlo nacinenijem ohlikom
gorusto na jcdnom wjestu xvii vijeka, a izmedu
rjecntka u Belinu i u Stulicevu. TJzdisuci ter
gorusto vo|ase opet ove u glase. G. Palmotic
3, 65 a.
GOEUSTIGA, /. vidi 1. gorusica, aj. — U nase
vrijeme u Dalmuciji (i sa sc). Gorustica, goru-
scica, Sinapis arvensis L. Gas. ces. muz. 1852.
2, 50.
GOKUSTVO, n. vidi gorucstvo. — I'ostajc na-
stavkoin tstvo od gorust, kao gorucstvo od goruc ;
st i.-ipada iza st. — xviii vijeka, a izmedu rjec-
iiika a Belinu (,fervor' 311'^) / u Sttdicevu (v.
gorucstvo). a) a pravom smislii. Ustegnuse plami
svoje gorustvo. A. Kalic 418. — b) u prenesenom
smislu. Od naglosti gorustva^ puce joj jedna
zila. P. Knezevic, osm. 287. Cini se dostojan,
da se |ubav, koja je pocetak od negova djelo-
vanja uzninaza u liemu, koliko se uzmnaza go-
rustvo s kojijem djeluje. D. Basic 226^''^. Ovomu
srcu, koje ih za|ubi gorustvom tolikijem. I. M.
Mattel 10. U istinu pun gorustva ustah. A.
Kalic 94. Gorustvo uzdaha. 487. Gorustvo duha
vasega. 528.
GOEUZDA, /. a) vidi 'ku.t&oynepoznata po-
stai'iu. — bj pogrda zlu covjeku. moze biti na-
cii'teno od gori. — U Vtikovu rjecniku (s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori) : 1. vide kutao.
2. ,als schimpfwort filr einen schlechten menschen'
jConvicium in hominem'.
GOSA, m. hyp. gospodar. — Akc. se mijeua
H voc. goso, gose. — Po sjevernijem, krajevima
sa znacenem: gospodar, vlasnik, gazda. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (s do-
datkom da se govori u vojvodstvu) ,der herr (als
oigenthilmer)' ,dominus*, cf. gazda, s primjerima:
Zuaces ti za gosu (t. j. zlo ce ti biti). Lett kao
pas bez gose. (Nar. posl. vuk. 168). Koji krade
i svog gosu A'ara. M. A. Ee}kovic, sat. 04". Sto
god raste, svomu vlastitomu gosi raste. B. Lea-
kovic, nauk. 347. Magarac sluzase u jednog
bascovana, i videci mu se odvec tesko zazeli pro-
menuti gosu. D. Obradovic, basn. 65. Gosa ti
se repom nakitio! (Kao psovka ili kletva tudem
jisetetu u vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 44. J^u-
tijem gvozdem koi'ia dokvaciva, a ni gosi nije
praziio bilo. Osvetn. 3, 49. Danas znajte cara
gosu sama. 3, 60. — is nom. sing. goso. Josip
sluzi pravo Putifara, goso nega nikad ne pokara.
M. A. Relkovic, sat. D3b. K tomu vaja da goso
prigleda. J. S. Rejkovic 55.
GOSIN, adj. koji pripada gosi. — U 7iase
1. G08PA
vrijciite i H Viikovn rjecniku. (iosino mu tauel
(Psuju obicno Bacvani. Pripovijeda se da je u
Pesti nokakav Bacvanin ne glcdajuci preda so
nagazio na veliko tane od kamena koje je pred
necijom kucom stajalo, i padnuvsi preko nega,
opsovao gosino tane, i od toga da je ostala ova
psovka). Nar. posl. vuk. 44.
GOSINICA, /. gosina zena. — U Vukovu rjec-
niku: .die frau eines' gosa, ,hera'.
GOSKOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu crno-
rijeckom. Zabran u Goskovu. Sr. nov. 1863. 556.
GOSLAV, VI. ime musko, bice isto sto Gojslav.
— XIV vijeka. Goslavt. Dec. hris. 92.
GOSLIC, m. selo u Goliji. V. Leskovac.
GOSO, m. vidi gosa.
1. GOSPA, /. domina, vidi gospoda. — Akc.
sc mijena u voc. : gospo, gospe. — Po obliku i
po akcentu kao da je hgp. gospoda, ali tome ne
odgovara znacehe koje je isto kao kod gospoda,
ta jos gdjekad se slivata kao augmentativ (vidi
kod a) na kraju i d)) s toga moze i biti da je
postalo sazimanem od gospoda Hi od gospoja,
isporedi gospar. — Po zapadnijem krajevima
moze biti nom. i gospe (M. Divkovic, plac. 11;
Eadojevic Gizdelin 52 ; P. Knezevic, muk. 12 ;
And. Kacic, razg. 257^ ; M. Pavlinovic, razl. spis.
66), i voc. gospe (M. Marulic 210; S. Bobajevic
205; M. Pelegrinovic 170; F. Glavinic, cvijet.
376a; J. Banovac, prisv. obit. skaz. 51; M. Zo-
ricic, zrc. 37 ; And. Kacic, i-azg. 304^ ; Nar. pjes.
marj. 115). — Od kraja xiv vijeka (vidi kod b)),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (gospa, gospoja
jdomina, hera' ; gospa, baba, mati oceva al" ma-
teriua ,avia'), u Belinu (,signora, donna, e pa-
drona' ,domina' 677*; .madonna, nome d'onore
che si da a donna' ,domina' 450* ; ,matrona' 466* ;
,virgo mater' 450*; ,avia' 513*), it Bjelosfjenccvu
(,domina, hera' ; ,Dei mater'), u Jambresicevu (,do-
mina'), u Voltigijinu (,signora, gentildomia' ,frau,
edelfrau'), u Stulicevu (,domina, Virgo Deipara'),
u Vukovu (hyp. v. gospoda ,die frau, dame' , do-
mina'), u Danicicevu (,domina hyp.'), a) glavno
zensko cefade u kuci (prema sluzincadi), gospo-
darica, domacica. Milica; Ah gospo, cudno ti
u|udno stoji sad (kuplica) ! N. Najeskovic 1, 258.
Umiju gospi odgovarat. M. Drzic 34. Tesko onoj
kuzini de gospa ne ulazi. (U Kotoru). Nar. posl.
vuk. 316. u Dubrovniku kad ima vise zenskijeh
(gospodarica) u kuci, sama se naj starija zove
gospa, ostale sa gospode. — b) zensko celade
plemenita roda, Hi uopce visega staleza. Uciuil
si mnozem grckem gospam vdovstvo. Pril. jag.
ark. 9, 126. (1468). Ne znase od ke gospe govo-
raso. Mirakuli. 87. Jedna gospa plemenita, zena
jednoga viteza. Korizm. 25^. Marcelo poveli
Priscili, gospi rimskoj. F. Glavinic, cvit. 13'^
Koga gospa nika bogata i plemenita izabra. 144*.
Eto ti jedne gospe po vodu. Nar. prip). vuk. 40.
— amo spadaju i ovi primjeri u kojima uz gospa
ima i drugi supstantiv kojijem se kaze sto je
ono zensko cejade: Gospi materi mojej Olimpi-
jadi carici. Aleks. jag. star. 3, 275. Dva slavuja
svu noc prepevase na pengeru gospe banovice.
Nar. pjes. vuk. 1, 481. Sluga kaza caru cesti-
tome, a car gosjii carici Milici. 2, 260. Knigu
pise gospa cesarica. 3, 46. — ■ cesto uz zensko
ime. Negova zena gospa Margarita. Mon. croat.
92. (1463). Plemenita gospa Jelena. 179. (1500).
Gospa Orsola. 258. (1556). Zalosno cvijenje u
smrb gospe Marije Kalandrice. I. Gundulic 263.
Domacica, gospa Dome, Jove Alberta uzvisena.
J. Kavai'iin 86''. Oj Boga mi, gospo Andelijal
1. GIOSPA
2'J8
aOSPAR
Nar. I'jps. vuk. 2, 574. A kad vid"Ja ludskuvsku
lira]ica, po imeuu gosjaa Jelisavka. 3, 5(34. —
cesto a vokativu (od postovana i uludnusti).
Gospo! Spoiu. sr. 1, 28. (1400). Gospo, dobra dosla!
N. Najeskovic 1 , 242. Od onih smo , gospo,
stiana, od kud zarko suiice iztice. A. Cubranovic
141. Ti, gospo, koliko imas iiavozonijeh cari-
gradskijeh mahrainica? B. Zuzeri 26''. Al' go-
vori sluga Milutine: ,Skin' me, gospo, sa kona
viteza." Nar. pjes. vuk. 2, 293. Slusaj , gospo,
velike zalosti. 4 , 11. Boli li te , gospe moja
draga? Nar. pjes. marj. 115. — c) zena ii co-
fjeka plemenitoga roda Hi uopce visega stalesa
zove se (jdjcgdje i prema ncmu gospa. Slisavsi
npgova gospa tolik baliat po hizi. Miraknli 140.
Iv gospi svojoj pulteiiim pristiipi nacinom. F.
Glaviuic, cvit. 144a. Tad govori mlad gospodar
svojoj gospodi : ,('ujes, gospo, cujes, duso, ptice
sto velo?' Nar. pjes. vuk. 1, 270. Noj govori
srpski kiiez Lazare : ,Gospo moja , carice Mi-
lice !' 2, 289. Oj Boga mi, Komnen-gospodaru !
tvoja gospa vjerovati nece. 2, 457. Oj Boga mi,
Komiieiiova gosjio ! ti ne pitaj za Komnena tvoga !
2, 457. Al' ne moze slavan despot Durdu svojoj
gospi atar da pokvari. 2, 493. Znamo svakog,
gospo Kuliriova. 4, 206. — d) oceva Hi materina
juati, haba. ova znacene dolazi po onovie stu je
luizano kod a) na kraju. — a Milcalimi i Be-
linti rjecniku. i u nase vrijeme u Dubrovniku.
r. Budmani. — c) Bogorodica. Pokli, Gospo,
imas ime, da si raajka od milosti. N. Najeskovii
1, ll(j. Gospo od milosrdja! M Drzic 194. Andeo
Gavrio nayjestujuci Gospi rece joj : ,Evo ces za-
ceti*. M. Divkovic, bes. 4''. Spomeni se, Gospo,
prid Bogom od nasijeh nevojnijeh dusa. I. Drzic
8G. Koji se kuiiu Isukrstom, negovom mukom,
krizom, Gospom. J. Banovac, razg. 173. Tada
Gospe doma staise. P. Knezevic, muk. 12. Spo-
iu inala Boga i Gospu. F. Lastric, ned. 324. Gospa
od milosti. A. J. Knezovic, nep. 20. Ako Bog da,
dace i Gosjja. (Z). Poslov. danic. 1. Na bozic se
sve ovo dogodi, kad no Gospa Isusa porodi. And.
Kacic, razg. 300a. Drugom rece: ,Primi, Gospe,
dusu'. 304". Petar Gospi porucuje: ,Pos}i, Gospo,
siuka tvoga, uza n pos|i sve andele'. Nar. pjes.
here. vuk. 321. Kad ozvoni zvono pozdrav Gospi.
Nar. pjes. maij. 140. — cesto i Blazena Gospa.
Ukazi mi moju gospoju, blazenu Gospu. M. Div-
kovic, zlam. 54'J. Blazena Gospa ,virgo mater'.
A. d. Bella, rjec. 450*. ,Dei mater'. 277''. Bla-
zena Gospa Marija. V. M. Gucetic 125. (Tilo
sveto) bi ukopano u crkvi blazene Gospo. And.
Kacic, razg. 33. Uzdignuvsi crkvu blazene Gospe
od slavodobitja. I. J. P. Lucie, izk. 10. — do-
■diiju se druge rijeci da se naznacc razlicni dani
poaveceni Bogorodici preko godine. Mala gospa
,natalis beatae Virginis dies-. A. d. Bella, rjec.
34()a. Gospa mala ,dies Deiparao natalitius'. 500''.
Medu malom Gospom i Miholom. I. Jablanci 66.
A troci put lacaju se toga k nuiloj Gospi. J. S.
Rnjkovic 281. Sime male od Gospo se diva u
z('in|u. 348. Gospa od tigana, Gospa mala ,dios
iintalitius iJeijiarae'. J. Stiilli, rjec. 1, 186^. —
.lodan dan na veliku Gospu. H. Kasic, in. 47.
(Jospa velika ,assutnptio Deiparao Virginis in
coelum'. A. d. Bella, rjec. 113''. Osam dana stujo
so svetkoviiia (Jospe velike. I. Dordic, l)eii. 75.
Dan (iospo velike. Misli. 81. — Na Gospu od
zarotjii. J. Banovac, razg. xi. — Na Gospu od
iliidria. F. Lastric, svet. 125. — Da i ti od sni- '
jpga Gospu rose. .1. Kavanin 332". — Gospa od j
svij'eca ,dies i.urificationis Diujiarat^'. .1. Stulli, [
rjec. 1, 18(1". Na Gospu kaiidal'iru. ,1. iianovac,
])iod. 72. — dodaju nc rija'i kojima se pokuziijc
gdje Je koja crkva Goapi posoecena, Poci kad-
godijer bosonog u Gospe izvan Mantue. M. Orbiii,
zrc. 112. Gospa niai'ieg' od zvonika. J. Kavanin
323''. Gospa od Loreta ,Deipara Lauretana'. A.
d. Bella, rjec. 450". Osta mrtvih tridesot ijada
tiirske vojske, Gospe sinska posve ji obori. And.
Kacic, razg. 257''. Odvescu je Gospi na Omlovo,
meni ce je Gospa ozdraviti. Nar. pjes. vuk. 1, 579.
I saina crkva. Er ju si vidio u Gospi brze dvas,
kad ju je vodio. N. Na|eskovic 1, 294.
2. GOSPA, /. ime ovci. u gornoj Krajini. V.
Arsenijevic.
3. GOSPA, /. a) vrsta g^ive. — u Vukuvii rjec-
niku : ,pine gattung schwamm , der heilkrafte
zugeschrieben werden, sonst' knegina, ,fungi ge-
nus', i u Sulekovu imeniku: Gospa, vrst gjive
(Sabjar). 96. — b) Clematis integrifolia L. 11 Sri-
jemu. V. M. Jovanovic. javor. 1878. 1389.
GOSPAR, gospara, m. gospodar, gospodln. —
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijcm padezlma,
osiin nom. sing, i voc. : gosparu (rjede gospare),
gospari. — Postalo je od gospodar tijem stu je
(u brzom govoru) d ispalo a zatijem se oa sa-
zelo u a, isporedi gospa, gospon. — U Dubrov-
niku, od XVI vijeka, a iziiiedu rjecnika u Belinu
(, padrone, colui che ha dominio' ,dominus' 534'';
.signore, colui che ha dominio' ,dominus' 077*),
u Stuliceou (v. gospodar), u Vukovu (vide go-
spodar s dodatkom da se govori a Dubrovniku).
a) gospodar, domacin. aa) iiopce. Gospar od-
vodi gospodu . . . N. Najeskovic 1, 251. Gdi nijo
gospara, i misi su gospari. (Z). Poslov. danic.
23. Tesko kuci de nije gospara, a bastini de
nije pudaral (U Dubrovnikii). Nar. posl. vuk.
315. — bb) osobito prema slugama, tobovima,
kmetima itd. Gospar svaki slugu svoga bez bo-
jazni smije udriti. I. Gundulic 487. Veseo gospar,
kmet veseo. P. Kanavelic, iv. 28. Uciniti voju
riegova gos23ara. V. Magarovic 41. Ufa'uc, dobri
gospar place da izpune darovat ce. J. Kavanin
83". Ne more se nilvakore dvim gosparom ugo-
diti. 379". Gospari se tuze od sluge , sluge a
mrze na gospara. 486". Rob Qubi) slobodu, gospar
slavu. I. Dordic, uzd. 97. Kad bi sve ono .se-
nica bila, i kmet i gospar i-adovo bi se. B. Zu-
zeri 12". Gospare, kmete, vladaoce, sluzbenikc.
63''. Kad si se ti nemu ko vlastitomu gosparu
poklonio? A. Kalic 128. Otiso je u liekoga usiona
gospara. Misli. 60. — u prencsenom smislu. Nasc
srce sluziti ne moze dvojemu gosparu. I. M.
Mattei 151. — .s datioom. Znam ga, gospodine,
bi mi gospar u onom viku. J. Kavanin 61''. —
«■ prijedlogotn vrhu. Inoga gospara vrh scbe
nece da spozna. A. Kalic 1. i u prenesenom sviislu.
Car ki svijetom (jvijem vrti, ki je gos|)ar vrhu
smrti. J. Palmotic 342. — cc) i prema doma-
cijem Uvotinama. Blag i vjeran kucic tece, ter
gosparu svomu noge jubko vcze i obtjeco. (j.
Palmotic 3, 14''. Jak pas vjeran koga vodi bogat
gospar lovne u trade. 3, 106''. Vrh gospara lezi
svoga kon ubijen. P. Kanavelic, iv. 176. Dobri
gospari iztjeruju pse nerailo. J. Kavanin 31". —
dd) prema nezivoj stvari (sto se u pjesmi .shrata
kao da je ziva). Britki mace, moje krvi sad
napij se, tvom gosfiaru jirobij prsi. G. Palmotic
1, 229. — ce) prcwd svojoj zeni (u narodnijeni
pjesmama iz llcrccgovine). Oua (sna.sa) budi
svoga gospodai'a . . . gospar snasi tiho pi-ogo vara.
Nar. pjps. here. vuk. r24. A Mara Pavlu go-
vori: ,Ne boj se Pavle gosparu ." 240. — h) vlasnik.
ohiciio se izrice iito jr u I'wgovoj vlasfi : no) gr-
iietirum. Gospar saniovlastiti svoga svijeta. B.
Zii/.cri 23". i'.og je svoga Loga gosjiar. I. M.
GOSPAE
•JltO
GOSPIN
Mattel 78. i it pmiescuoiii sDiisla. Ja cu cinit,
da si gospar iie liposti. G. Paliuotic 2, 325. —
bb) grnctivom ,s prijedlofjom od. Imam veliku
potrelm od susjedove kuce, i gospar od ne moze
mi ju prodati. B. Kasic, zrc. 78. Gospar od dri-
jo\a. ill. 23. Od svega stvorenja gospar. V. An-
drija.sevic, dev. 14. Bog koji je gospar od smrti
i od zivota umilijeh. D. Basic .5*. — cc) dativom.
A ti gospar blagu istemu. J. Kavanin 381'"i. Dobar
duznik tudemu je tobocu gospar. (Db'). Poslov.
danic. 17. — c) vladalac. nije svagda lako raz-
luciti ovo znaccne od predasnerjn. aa) nopce Da
SG vece zvase cesar i gospar Masiraijan. B. Kasic,
per. 144. Malatesfca svijetli gospnr u Eiminu.
J. Kavaniu 194'i. Kra|i, bani i gospari. 270''. —
/ 0 Bo(ju. Bog i gospar, ki iias vlada. I. Akvi-
liui 13. — bb) ono elm vlada maze biti: aaa) a
(jenetivii. Svet Gaudencij gospar grada ki tu
Jezi. J. Kavanin 148a. — ^^^^ u (jenetivu s pri-
Jedlof/om od. Vjerivsi se za gospara od neba i
od zemje. B. Kasic, per. 2-5. Darim se vlada
svijet na vo]i i sudi, dar pravi moze rijet' gospar
se od |udi. I. Gundulic 154. Sfcjepan gdi je Cr-
novica, gospar od Zabjaka. J. Kavanin 233''.
Prvi gosi)ar ki bi od Klisa. 239iJ. Bi ucirien
gosjiar od Rima. I. Dordic, ben. 123. Svijetli
vladika, haran gospar od gorstaka haruih. Osvetn.
1, 10. — u prenesenom sinislu. Bi on gospar od
unutruijeh ganuca. B. Kasic, iii. 90. — ccc) u
adjektivu posesivnom. Gospar Hvarski i Kar-
penja. J. Kavanin 23 la. — d) plemic. Hi nopce
covjek viser/a staleza. Ono je gospar pravi, koga
razum svoj ponosi. J. Kavanin 360'j. Od gospara
gospar tko je. I. Dordic, uzd. 202. — gospar
covjek 11 Dubrovniku znaci: covjek koji f>e maze
diciti nc samu svojijem rodom i stanem it drustvu
nego i (postenijnn) mislencm i djclovanem, gotovo
kao ciigl. gentleman. Stojim kao gospar covjek.
]\I. Drzic 290. i h nase vrijeme. ,Bas je bio u svemu
gospar covjek'. ,0 nemu se moze uprav lijet da
je gospar covjek'. P. Budmani. — e) kao go-
spodin (franc, monsienr, engl. Mr.), kaze sc kao
od stovana, all samo prcd imenom muskijem Hi
prezimenom : Arijadna, spjevana po gosparu Givu
Frana Gundule., I. Gundulic 1. ^^ubovnik _sra-
mez}iv gospara Giva Frana Gundulica. 253. Nega
drugovi zvahu gosparom Vlahom. M. Pavlinovic,
razg. 3. Budi i to vlasteostvo gospara Nikse.
razl. spis. 69. iii s imenom koje pokazuje koja jc
cast (vidi cast, 2) u onoga o kome Hi s kijem
se govori : Da nema gospara paroka i prijateja . . .
M. Vodopic, tuzn. jel. 188. Gosparu paroce! 197.
— s ovijem znaceneni gospar bez jednoga Hi dru-
goga imena govore camo sluzincad, kmeti itd.
gospodaru, i se^nci zupniku : Po misi pristupi
k popu, . . . i rece mu: ,Evo, gosparu, novel u
kaj)!, uzmlte'. Nar. prlp. vrc. 65. — f) djed. —
isporedi 1. go.spa, d). P. Budmani.
GOSPAREV, adj. koji pripada gosparu. —
Kaze se i gosparov. — Izmedti rjccnika ti Be-
linii 534'*. Idase po stupajijeh gosparevijeli. I.
Dordic, bon. 171. Gosjiareva kapuna ne moze
or'o odnljetl. (Z). Gosparevo oko kona pretili.
(Z). Poslov. danic. 24. RaspremlteJ svega go-
spare va Imana. S. Rosa 139-^ Srecu gosparevu.
A. Kalic 397.
GOSPARIC, m. dem. gospar. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GOSPAROV, adj. vidi gospnrev. Mahom vi-
knub gosparove sluge, jer gospodar kasno usta-
jase. Osvetn. 6, 56.
GOSPARSTVO, n. nacineno od gospar, kao
gospodarstvo (koje vidi) od gospodar. — U je-
dnoga pisca xvui vijeka. Da on gusparstvo sam
uzdrzi svljeh u opceno. J. Kavanin ll^^. (Bog)
u gosparstvu iii"e se dego. 539''.
GOSPAVA, /. ime zensko. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu. Gospava.
S. Novakovlc , pom. 56. Od Gospavo Moracke
djevojke. Pjev. crn. 282^. — i u zagoneci (o
pceli) : Navi-h brda golijen, na golijen kosara,
u noj sjedi gospava. odgonet(aj ; kosnica. Nar.
zag. nov. 102.
GOSPAVIC, m. prezime (vidi Gospava). — U
nase vrijeme. J^. Stojanovic.
GOSPICA, /. dem. gospa. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu i u Stuliccvu
(',puella, adolescentula' s dodatkom da je uzeto
iz Habdeliceva). Darovati jednu Gosplcu (malu
Gospinu sliku). H. Bonaclc 124. Otac ti je go-
spodin, majka ti je gosplca. Nar. pjes. istr. 4, 7.
1. GOSPIC, m. varos u hrvatskoj krajini u
okrngu licko-otockom. Razdije]. kr. 7.
2. GOSPIO, m. prezime. — U nase vrijeme.
Rat. 357.
! GOSPIC ANIN, m. covjek iz Gospica. V. Ar-
j senijevic. — plur. : Gosplcanl.
I GOSPICANKA, /. zensko ce\ade iz Gospica.
I V. Arsenijevlc.
I GOSPICKI, adj. koji pripada Gospicu. V. Ar-
t senijevic.
GOSPILOVAC, Gospllovca, m. mjesto u Srbiji
a okrugu smedcrcvskom. Sr. nov. 1867. 433.
[ GOSPIN, adj. koji pripada gospi. — Izmedu
I rjecnika u Belinu 466a, u Voltigijinu, a Stuli-
\ cevu, u Vukovu. — U svijem primjerima znaci:
Bogorodicin. a) uopce. Od priciste krvl Gosplne.
i M. Divkovic, nauk. 102''. Krunica Gospina. I.
Grlicic 117. Sotijer od Gospinljeh pozdrava. I.
I Dordic, ben. 71. Predika na zacece Gospino. J.
Banovac, pred. 50. Jedna divojka obicavaso u
oci svake svetkovine Gosplne reel ijadu zdravo-
marlja. J. Fillpovic 1, 2881'. Qvo je prva svet-
kovlna od sviju Gospinlje. F. Lastrlc, od' 379.
Ivan pod obrambu Gospinu se priporuca. A. J.
Knezovlc 183. Plvajuci Gosplne lltanije. M. A.
Rejkovlc, sabr. 34. Oficije bozanstveno, oil Go-
spino. M. Dobrotic 388. Gospin pozdrav ,salu-
tatlo angelica'. J. StuUi, rjec. 186^. — h) u
imenima lukijeh bijaka. aa) Gospin cvijet, vidi
cvijet, 1, d) ff). — bb) Gospina draca, Eryngiuui
' ametbystlnum L. (Vodopic). B. Sulek, Im. 96 —
cc) Gospina jagodica, Physalls Alkekengi L. (VI-
siani, Sabjar). B. Sulek, im. 96. — dd) Gospina
^ubica, Viola tricolor L. (Sabjar, Dubr. u Du-
brovniku?). B. Sulek, im. 96. — ee) Gospina po-
gaca, Opuntla ficus Indica Mill, (na Hvaru).
B. Sulek, im. 96. — jf) Gospina rucica, rus.
6oropo,\Hii,uHa pyiKa (Botrychlum Lun.), Hype-
ricum perforatum L. (Visiani). B. Sulek, Im. 96.
— gg) Gospina rukavica (prema lat. dlvae Ma-
rlae chirothoca; uem. unser frauenbandschuh),
baccharis (I. Sabjar), 1. Baccharls L.; 2. Inula
conyza Dec. B. Sulek, im. 96. — hh) Gospina
ruza, neka vrsta divje ruze. Cas. ces. muz. 1852.
2, 60. — ii) Gospliia salata, Lactuca scarlola,
augustana, sallgna. Cas. ces. muz. 1852. 2, 60. —
kk) Gosfjina steja (prema liem. unser frauen-
bettstroh), Galium verum L. (I. Sabjar). B. Sulek,
im. 96. — II) Gospina trava, perfollata (Bartu-
lovlc), Hypericum perforatum L. B. Sulek, im.
96. — mm) Gospina vlas, Gospinl vlasl. vidi tt).
— nn) Gospino blje. aaa) vidi bije, 1, c) bb). —
hbb) Stipa pennata L., kovi(e. u Srbiji u bio-
GOSPIN
you
(U)SrODA
gru(hkoiii okntyu V. Arseuijevic. — oo) (jJospiuo
cvijece, vidi cvijet-e, h) ff). — pp) Gospino mli-
jeko, nc zna se Icoja je hi^ka. Gospino mliko
(Vujicic). B. Sulek, im. 96. — q([) Gospino zele.
Gospino cvitje Hi zeje, trava ,hypericon'. J. Stulli,
ijec. 1, 187a. Gospino ze|G ,die feldcypresse' ,hy-
peiicon' (s dodatkom da se govori u Dubrovnikii).
Vuk, rjec. 95''. Gospino zelje, perforata, scopa
regis , androsemo (Pizzelli) , 1. Hypericum L.
(Stulli, Vuk) ; Hypericum perfox'atum L. (Lambl),
V. Gospina trava; 2. Glycyrrhiza glabra L. (Vi-
siani), v. Gospino bi|e. B. Sulek, im. 96. — rr)
Gospin plast (frauenmantel) (I. Sabjar), Alche-
uiilla vulgaris L. B. Sulek, im. 9G. — ss) Gospin
l)rostirac (I. Sabjar), vidi Gospina steja (kod kk)).
B. Sulok, im. 96. — tt) Gospin vlas ,adianthum'.
J Stulli, rjec. 1, 187'^. Gospin vlas ,fi'auenhaar'
,adiantum capillus veneris L.' Vuk, rjec. Gospin
vlas, capello yenere (Stulli), Adiantum capillus
Veneris L. B. Sulek, im. 96. i Gospina vlas. Farm.
103. / Gospini vlasi, Capil. Veneris, Adianthum.
Z. Orfelin, podr. 489. Farm. 139.
GOSPINAC, Gospinca, m. vrelo u Lici. J. Bog-
danovic.
GOSPOCKI, vidi gospodski.
GOSPOCTVO, vidi gospostvo.
GOSPOD, gospoda, m. vidi gos)>odin. — Akc.
kdki je u (jenetivu taki je u ostalijem padezima,
usiiii nam. siiig. — Rijcc jc praslavenska, ispo-
rcdi i<tsIoi\ gospodL, rus. roc^o;^I. (u ostalijem je
jczicima ohlik s na.stavkom in^h, vidi gospodin,
izagnao slarijc gospodb). — Postaje od indo-
evropske osnove ghospoti (isporedi Int. bospes,
na siiskrt. ga.s])ati, gospodar, ne treba misliti, jer
pmiia snskrt. g u tias ne moze hiti g) kod cegn
se t promijtnilo na d. indoevropska je osnova
slozena od jnhost(i) (tn'di kod gost) kod cega jp
ispalo t izniedu sip (K. Brugmann, grundr.
(ler vergloieli. grammatik der indogermaniscben
.spraehen, 1, 74. 47.5) i od poti, gospodar (ispo-
redi lit. patis, muz, snskr. pati, gospodar, muz,
grc. ;inni^. muz, hit. potis, got. fatbis, gospodar).
— Izmcdtt rjecnika a Stulicevu (,dominus' .s" do-
datkom da je nzcto iz misala), a Vukovu: (samo
se kaze Bogu) ,der Herr' ,Dominus', u Danicicevu
(gospodt ,dominus'). — U nasevi se jeziku vec
ud prvijeh vremena mijeua kao i drugi supstan-
lioi muskoga roda: gen. gospoda, dat. gospodu
ltd. (vidi naj prve primjere kod a) bb)) ; ali se
i stariji oblici (gen. gospodi, dat. gospodi, go-
spodevi ltd.) nalaze a knigama pisanima crkve-
nijem Hi mijesanijem jezikom. viedu ovakijem
oblicima ima ih i zlo nacinenijeh od pisaca: to
sa ne samo dat. gospodeve : Ispovem na me
bezakonjc moje Gospodeve. S. Budinic, sum. 90^.
ucgo t( istoga pisca i gospodovo kao instr. : Je-
g(jzo uzlija na nas obilno Isukrstom gospodove
nasim. 70<s t gospodeve kao loc. u drngoga: U
Aleksandiiji za.spa u Gospodove. F. Glavinic,
cvit. 123». i jos na nekoliko tnjesta, a jedan put
i gospod(jvo : Zaspa u Gospodove. 281". — mno-
zina se rijetko naluzi: gen. gospod. F. Vrancic,
ziv. 83. P. Kadovcic, ist. 148; gospodovb. Mon.
sorb. 26. (1234— 1240); daL gospodemb. Mon. serb.
SH. (1330); gospodom. Anton Dahu. , nov. test.
•J, n7i'; aec. gospode. Mon. croat. 3. (1275);
roc. gospodije ( po crkvenom jeziku). Mon. sorb.
Si. (13U2— J321). -• /( nekijem jc primjerima
g()8])od Hog shvaccno kao jedna r>j(x, tc gospod
uslajc ni'promijciieno (vidi a) aa)' na kraju). —
1*0 tome sto si' u nnsr vrijeme gos[)(>d ka::e samo
0 Jiogu, misliin da nije pruva narodna rijcc, vec
da jr ]iriiii(ni(i iz crkvcnoga jczika. a) o lUign.
a nase vrijeme samo s ovijein zuacciuiii. aa) uz
inie Bog. Po izvo^eniju gos])odi Boga. Mon. serl).
562. (1322). Nacehb zdati domb gospodevi Bogu
mqjemu. Dec. hris. 3. Ot gospoda Boga vbso-
drtzite)a. 66. Gospodu Bogu da poklonisi se.
S. Budinic, isjar. 52. Blagosovjen Bog izraelski
gospod bio. I. Dordic, uzd. 190. S vama dosla
svaka sreca i sam go.spod Bog ! Nar. pjes. vuk.
1, 18. SlaA^a i sila Boga gospoda. 1, 77. Zapo-
vedi gospod Bog dvema trima andelom. 1, 127.
Spasi , Boze gospode ! 1 , 136. Slava gospodu
Bogu u vijek! Pravdonosa. 1851. 26. Ne ja, ne
dao mi gospod Bog! 1852. 31. — uz drugo ime
Bozije. Gospoda nasego Isu Hrista. Mon. serb.
35. (1253). Ivanu ce Ristos gospod platit'. Nar.
pjes. vuk. 4, 203. Jedan barjak gospod Isus
Eistos. Pjev. cm. 304<'». — gospod Bog shvata
se kao jedna rijec. Koju duzan jes prinositi vse-
mogucemu gospod Bogu.^ S. Budinic, sum. (iO'j.
Hvala gospod Bogu I A. Cubranovic 143. M. Po-
legrinovic 169. 187. — bb) Gospod vec samo po
sebi znaci: Bog. A mo]u se Gospoda radi vbsemb
vamfc. Sava, tip. stud. glas. 40, 176. Odb vselib
tvortca i Gospoda. Mon. serb. 5. (1198 — 1199).
Da ne smilitb se Gospodevi jako i Sodom b i
Gomorb. Dec. hris. 66. Gospod na sud pridet.
Korizm. 16t>. Gospod otac, Gospod sin, Gospod
duh sveti. Ivateh. 1561. El'>. Svemoguci trine Go-
spode krasosti. P. Zoranic 50^. Visi'ii Gosppd,
gospodicne. cestitijem vas vencem ki'uni ! A. Cu-
branovic 141. Blagoslovim Gospoda u s^'ako
vrime. F. Glavinic, cvit. 102'J. Eadujte se u Go-
spodeve. 161^. Prilikova Gospod vjeru zrnu go-
rusicnomu. M. Kadnic 455^. Zakon, I'lima kuji
stavi na bremena Gospod pravi. J. Kavauin 441".
Gospod od nebesa. I. Dordic , uzd. 85. Keco
Gospod Gospodu momu. S. Rosa 135". Eno
Gospod na istocna vratal Nar. pjes. vuk. 1, 123.
Pa (andeii) kazuju Gospodu, kako j' bilo na
zem|i . . . Ono Gospod boje zna. 1, 132. I tako
vam Gospod dao ! 1, 143. Gospod mi vam zdrav|c
dao ! 1, 146. A polece Jovan na nebesa, ])red
Gospodom te je izlazio. 2, 82. Gospod ga minuo,
a andeli ga ne susreli. (Kad se kome rece , go-
spodin', koji to ne zasluzuje). Nar. posl. vuk. 44.
Gospode , izbavi nas I Vuk , mat. 8 , 25. Mili
Gospod nek vam duse spasi! Osvetn. 2, 178. —
b) na jednom mjestu o soecu. Gospodi moj sveti
Deordije pobedonosbce. Mon. serb. 540. (1495).
— c) kao uopce gospodin, o ce^adetu. — do xviu
vijeka (rijetko u knigama pisanima narodnijem
jezikom). Zapovedb gospodi i otbca svojego.
Stofan. pam. saf. 19. Upisanija gospodovt mi
i roditeji. Mon. serb. 26. (1234—1240). Vas, go-
spodije, prosu i moju. 81. (1302 — 1321). Prosi
vse gospode, ki se behu spravili v Pazin. Mon.
croat. 3. (1275). Garb caremb i go.s2)odb go-
spodemb. Mon. serb. 88. (1330). Gospodb Xo-
stadinb. 212. (1388). Va vreme gospoda Ivana
liabumbergaia . . . i takoje va vreme gospoda
Ermana . . . ka dva vise recena gospoda. Mon.
croat. 46. (1395). Mnogo narocitago i volikago
gospoda amirb-sultana Maliemetb-bega. Mon. serb.
409. (1442). Gospod mesta togo dovoden v Kim.
S. Kozicic 33". Kraju vicni i gospod gospodino.
F. Vrancic, ziv. 83. Gospodina od svih gospod.
P. Eadovcic, ist. 148. Kijem vidit ce gdi sto-
lujo Maurilio gos2)od kleti. I. Drazic 17. Svo
sto rekla djevojka, sve je Turfin ufiinio , mnj
dragi gos]n)de! Nar. pjes. niikl. boitr. 54.
GOSl'UDA. /. coll. domini (plur. za gospod /
gos])odin). — Akc. se mijeua a dat. sing, gospodi,
a ncc. sing, gospodu, u voc. sing, gosjiodo. —
I'oslaje od osnove su2istantir(i gosjiod i gospodin
GOSrOlJA
301
GOSPODAN
nastavkom a. — Rijec je praslaoenska, isporedi
stslov. gospoda, rus. rociioAa, (ces. hospoda, po}.
g-ospoda s driigvjem znacenem). — Uprav nema
mnoMne, ali se nalaze i mhi ohlici za innozinu
i to u prva vremena : dat. gospodam. Aleks.
jag. star. 3, 220. 235 ; instr. gospodami. Mon.
serb. 201. (1382); loc. gospodahf.. 243. (1389— ] 399);
amo stav^am po JJanicicu (rjec. 1, 221) i gen.
gospodt. Mon. serb. 71. (1275—1321). 180. (1370),
premda bi mogao hiti gen plur. od nom. sing.
gospod (vidi kod ovoga); dat. gospomt. Mou.
serb. 69. (1273—1314) Danicic misli da moie biti
u pisanu skraceno od gospodamb, a inoglo bi
biti i od gospodemb, te bi onda spadalo pod
gospod. — u jednom primjeru nasega vremena
iina i dual gospode (uz cetiri) : Ja imadem i
driiga cetiri, sva cetiri gospode Tarcina. Nar.
pjes. vuk. 4, 199. — Atribut i predikat nnmi-
nalni stoje u jednini zenskoga roda (s padeziina
sto imaju nastavak mnozine, u mnozini); pre-
dikat verbalni stoji u jednini Hi u mnozini (vidi
priwjere) ; ta i u istom primjeru moze biti i je-
dnina i mnozina : Ivad to vide gospoda latinska,
uvatise vojvodu Milosa. Nar. pjes. vuk. 2, 213.
— Izmedu rjecnika u Mika^inu (gospoda, vla-
steli ,domini'), u Belinu (,signoz'ia, cioe magi-
strato supremo di repubblica' ,domini' 677b), j^
Bjelostjencevu (,domini'. 2. ,optimates, primates,
magnates, proceres'. 8. ,magistratus civilis, pa-
tricii'), w Voltigijinu (,signoria, signori, magnati'
,herrn, magnaten, patrizier pi.'), u Stulicevu (,opti-
mates, praesides, principes, primates, proceres").
u Vukovu (,die lierrn' ,domini') , u Danicicevu
(,domini'). — Radi potane razlike u znaeenii vidi
gospodin; ovdje ce se istaknuti razlika kolektiv-
noga supstantiva i pravs mnozine, ali cesto to
nije lako. a) znaoene je kolektivno, kad se go-
spoda shvata kao nesto cijelo , osobito to biva
kad znaci: vlada, aristokracija, inteligencija itd.
Vse gospode dezejske. Mon. croat. 3. (1275). Kako
je zakoni. bio medu gospodomi. bosanskomt.. Mon.
sorb. 102. (1332). Plemtnita i mudra gospodo uzt-
mozita (vlasteli dubrovackojj. 542. (1498). Nasoj
gospodi prisvetloj. Stat. poj. ark. 5, 263. Idose
i tudije oddase ju gospodi (sudu). Mirakuli. 9.
Sto ce svijetla rijet gospoda? (I. Palmotic 1, 31.
Krajevi i gospoda od Surije. I. Dordic, salt. 5.
Se|ani dignu se protiva gospodi a gospoda pro-
tiva sejanom. J. Filipovic 1 , 1911'. a1' ocisti
sve tvoje oruzje, da se na te gospodi ne tuze.
M. A. Rejkovic, sat. E4''. Koji sjede sjarema
gospode crkovne. Nar. pjes. vuk. 1, 79. Svu go-
spodu na sveca sazvao. 2, 93. Tada se car do-
hvati za bradu i obmuvsi se svojoj gospodi za-
pita ih. Nar. prip. vuk. 134. tako je i ovdje gdjc
ima 11 apoziciji supstantiv u jednini: Slisi, go-
spodo kapitule. Mon. croat. 227. (1527). — pre-
dikat verbalni stoji u jednini: Keh ta gospoda
izibra. Mon. croat. 4. (1275). Znajuci se da ova
prisvijetla gospoda jest ostala s zejom i drugi
put cuti . . . u cemu , prisvijetla gospoda nije so
privarena nasla. K. (jramanic 2^. S gospodom
carstva, koja se je onda nahodila u Petroburgu.
A. Tomikovic, ziv. 262. U glas viknu gospoda
riscanska. Nar. pjes. vuk. 2, 102. I tu dode
sva srpska gosjDoda. 2, 131. Kod lioga se sva
gospoda sasta. 2, 187. Skupi mu se sva srpska
gospoda. 2, 198. Nasmija se sva gospoda nasa,
a sapatom zbori sirotiiia. 2, 542. Pa ga sakri
nemacka gospoda. 4, 208. Sva gospoda pogleda
na knazev prestol. Nar. pjes. vuk. 5, 454. Sva
gospoda na kuli bijase. Nar. pjes. petr. 2, 28.
Sudi pi-avdu sibenska gos])oda. Nar. ]ijes. istr.
2 , 64. Kad Gazda-Siuijko dolazi u Jjoograd,
svakad poliodi gos[)odu koja je u vlasti. M. D.
Milicevic, zim. vec. 101. Stambolije silne i go-
spoda sto Stambolom sudi. Osvetn. 2, 181. —
predikat verbalni stoji u mnozini. Gospoda ka se
beliu spravila. Mon. croat. 3. (1275). Za gospodu
ki nas vladaju. I. Akvilini 345. Slidi popijovka
od gosjjode presvijetlo dubrovacke, kako razbiso
i isjekose Turke. And. Kacic, razg. 177. Divno
ti je pod noc pogledati, de gosjioda piju vino
ladno. Nar. pjes. vuk. 1 , 279. Al' besede go-
sjjoda riscanska. 2, 93. Gospoda se jesu zava-
dila. 2, 193. Pak se vale latinska gospoda. 2, 211.
Kad videse sijeiiska gospoda. 3, 191. Al' ne dase
moskovska gospoda. 3, 566. -- b) kad se ne shvata
kao nesto cijelo, pravaje mnozina prema (gospod
i) gospodin. Gospomi, dubrovtcbskimt. Mihojlu
Beubculicu i Potru Bogdanicu. Mon. serb. ()9.
(1273 — 1314). Svetiht gospodi, roditejb mojlht.
71. (1275 — 1321). Zakoni prezde bivsiihb gospodb.
180. (1370). Prestolb mojihb preroditeU, gospode
srbbbske. 187. (1378). Dubrovnikb ima zakone
stare sb vserai raskimi gospodami, da u primo-
riju ne bude nigdere postavjenb novi trbgb. 201.
(1382). Krepka ruka Gospodna vr. vsehb go-
spodaht zemjbnihb krepka i slavna pokaza te.
243. (1389 — 1399). Zovuci mnogu gospodu i vi-
teze. Mirakuli. 30. Ni to bez uzroka, gospodo
moja. Korizm. 6^. Pokazati hoce sebe gospod ina
gosjiode. S. Budinic, sum. iS^. A blago svijom
vami, ki oncas s poroda slobodni i sami sebi ste
gospoda. I. Gundulic 129. Cesar nijemski, kraj
franacki, i gospoda sva od svijeta istu pleme
suproc sebi cijec poroda. 305. Svi bo, u liih
(slikahj ki se vide, plemici su i gospoda. 441.
Bojne,kra]e i gospodu grabsam vrijodat mudro
nije. G. Palmotic 1, 243. Cvili, place, pace rika,
ni ju sram je od vladika ni gospode od naj vise.
I. V. Bunic, mand. 9. Grad veliki da imado i
gospode svitle dosti. V. Dosen 31^. Lipu srecu
ter ne kuni, jer plemica i gospode gradovi su
tvoji puni. And. Kacic, razg. 3a. Posice deset
i^ada gospode. Norini 24. Ima dosta gore ne-
sjecene i gospode mlade ne}ub}ene. Nar. pjes.
vuk. 1, 376. ovako je osobito, kad je u apoziciji
supstantiv u mnozini. Hrabre gospoje i gospodo
moja grajane. Korizm. 80*. Svi gospoda vite-
zovi. J. Kavanin 232'\ Na Aim' sjede gospoda
svekrovi. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Pa on kupi go-
spodu svatove. 1, 532. O gospodo dvanajest vla-
dika! Nar. pjes. petr. 2, 89. — u nase vrijem.e
gospoda znaci sto i franc, messieurs, engl. gen-
tlemen, nem. herren (meine herren!). — predikat
verbalni stoji a mnozini. Gdje je mnogo go-
spode, koji jubo vece zle nego dobi'e. Zborn. 2a^'>.
Gospoda stavjaju na ocito stvari bogate. M.
Radiiic 370^. Mlaja ma gospodo, sto nesvijesno
mrtvarite? J. Kavanin 105b. Gospoda duge ruke
imaju. (Z). Poslov. danic. 24. Gledaj vece ti
gospodo, sto god cine ... V. Dosen 26^. Nek
gospoda zivu u dici, mi u tuznom (sic) kucarici.
N. Marci 23. A vele mu gospoda svatovi. Nar.
pjes. vuk. 1, 580. U opancima kojijeh turska go-
spoda ne nose nikako. Vuk, nar. pjes. 3, 533. —
predikat verbalni stoji u jednini. Ki cvijet sla-
vnijeh krajevica, ka gospoda plemenita dode. G.
Palmotic 2, 314. Kod nega je gospoda izbrana.
Nar. pjes. vuk. 5, 282. U mog Ive puno roda
ima, puno roda a sve je gospoda. Nar. pjes. bos.
})rij. 1, 36.
GOSPODAN, gospodna, adj. vidi gospodski.
— U Belinu rjecniku (gospodni ,imperiosus' B84b)
i u Stulicevu (.imperiosus, herilis, nobilis, illu-
stris, splendidus, niagnificus'). — Adv. gospodno,
u Belinu rjecniku (,iniperiose' 384b), ^ Voltigijinu
GOSPODAN
;?02
GOSPODAR
Vtznesenija Gospodna. 72. (1275 — 13^1)
(iospodiie. 294. (14l9). Na lit Gospodn
(.iiijiioriosamonto' ,gebietoi-isch''), a ShtJiccvii (v.
gospodicno).
, GOSPODAN, gospodna, adj. domini, koji pri-
pada gospodu. — -a- Ofitnje savio u nominalnom
nom. sing. m. i u ace. lead je jednak .< nomina-
tivom. — Postaje od gospod nastavkom ini.. —
Rijec je praslavenska. isporcdi ntdov. gospodui'ib,
rui<. rocito/\eHi., ccs. hospodni. — Na doa nijfsta
XV vijeka omekmne s n prelazi na d sto se tijein
mijena na d; ali se ne moie poznati, ostaje U j
nieko n , ill se mijena na n : Krizu Gospodnu !
(rOf.lloniK). Mod. serb. 401. (1489). Ki-i stu go- j
spodnu 1I'(k;ii«^II«). 468. (1454). -- Izmeda rjcc-
nika u Stulicevii (iiz gospodan) * u Daniciceyu |
(gospodi.nb jdomiiii')- — Nominalni se ohlici ja-
v^aja samo do xvi vijeka. a) koji prlpada Go-
spodu (vidi gospod, a)), IJo</u, Bozji. — a svijem i
priwjerima, osim jednoga (kod h)). Kto dovojhni, i
izbglagolati sili Gospodhi'ie? . . . Vb zapovedehb j
Gospodbiiahb. Mon. serb. 9. (1222— 1228). Cbstbiiy ;
zivotvoresti krbstt Gospodi.nb. 24. (1234—1240).
Leto
dnih 357.
Dukjanin 2. Tri dni pred vznesenjcm Gospodi'um.
Narucn. G9a. Od stada Go.spodna. 99:"-. Biidi ime
Gospodrie blagoslovjeno. Korizm. 79^. Angel go-
spodan. Anton Dalm., nov. test. 177''. act. ap.
5, 19. Jaiam Gospodan jest liim blag. S. Bu-
dinic, sum. 1 12a. [] buli verere Gospodiie. ispr.
11. Pohoditi greb Gospodan. 45. Pocinaju ne-
iljoje od dosastja Gospodhega. M. Divkovic, bes.
2''. Podaj mi Gospodhega tila i krvi ne samo
])rijati svetbu nere josce stvar i kripost svetbe.
M. Albert! 402. Zasto izvedoste crkvu Gospodnu
u jiusiihu? I. Ancic, vrat. 92. Evo sluzbenica
Gospodna. I. Grlicic '-85. Sveti Pav(3 prije sa
svojima ilirisku crkvu sgradi, i svojim mnogim
cudesiuia tu Gospodni sad posadi. J. Ivavaiiin
295''. Smrt Gospodnu navistujemo. A. Bacic 317.
Miseca prvoga dan 14 u vecer ima se svetkovati
svetkovina Gospodna. J. Bauovac , razg. 222.
Andeo Gospodni navisti Mariji. F. Lastric, od"
8(). Pripravjajte put Gospodni. ned. 24. Poci-
nuti CO svrhu hega duh Gospodni. A. Kanizlic,
utoc. 501. Svi sv. ucenici Gospodni. bogo|ubn.
374. Prid ocima Gospodnima. E. Pavic , ogl.
253. Primivsi Gospodnu zapovid, 269. Pravda
Gos})odna prava veseleci srdca. I. Velikanovic,
uput. 1, 244. Kada slavi svetkovinu navisteha
i zacetja Gosjjodhega? 1, 477. Ako ne hotio
budes slusati glas Gospodni. I. J. P. Lucie, bit.
54. Nevi'idna i necista u srcu pribires koja stra-
hoviti smra<l izdisu i iznose prid oci Gospodhe.
til U kui'i Gospodhoj. I'azg. 63. Prid obrazom
(jliisjiodhiui. izk. 11. Kic Gospodna po predika-
turu razglasita jest sjiascue duse. I). Rapir 98.
Molitva Gospodna. B. Leakovic, nauk. 411. Na
prijestol Gospodni. Nar. pjes. vuk. 1, 79. Izide
u crkvu Gos])odnu da kadi. Vuk, luk. 1,9. Zasto
dovedoste zbor Gospodni u ovu pustinuV iX Ua-
iiicic, tniojs. 20, 4. — u ovijem priwjerima stoji
iiijeste genetiva objektivnoga : V strahu Gospod-
heiii. Katoh. 1561. D4'>. Strah Gosjjodhi. I. Veli-
kanovic, u])iit. 3, 36. — hj gospodski, uopce. —
a jednotn primjcru xii vijeka. Za povejenije
gospodbho Nikule biskupa hvarskoga. Starine.
13, 210. (118.5).
GOSI'ODAR, gospodaia, m. doiiiinus, coojek
koji ima I'leslo kao scoje, te od onoga moze ciniti
sto hore; ali uaj slarije znaccne ridi kod a). —
isporedi gnsi)ar, gospodin. — Akc. kaki je u gen.
laki je a ostalijem ]iadczima, onim nom. .sing, i
cot'.; go9))()darn i guspodfi.ro, g()sp()driri. — Hijrr
je praslavenska, isporedi stslov. gospodarb, ras.
rociio/\apb, ces. hospodai-, poi,. gospodarz ; ima i
lit. gaspadorius, ali ova moze biti preslo iz sla-
venskoga jezika. — Postaje nastavkom arji, od
osnove snpstantiva gospoda kod kojega ne treba
inisliti na kolektivnu znacene nego na ono sto
je u sjevernijem jezicima (gostionica), po cemu
bi prvo znacene ove rijeci bilo: gazda (gostin-
nicarj, kao sto i jest u sjevernijem jezicima i a
lit. gaspadorius. — -r- je negda bilo mekano i
II nasem, jeziku, te je tome trag ostao u oblicima
vokativa sing, gospodaru i instriimentala sing.
gospodarem koji sii se uzdrzali nz mlade oblike
gospod are i gospodarom. — U svijem je rjecni-
cima: u Vrancicevu: ,herus ; paterfamilias'; u
Mika\inu: gospodar, gospodin ,herus, dominus' ;
11 Belinu : ,padrone' ,dominus' 534'' ; ,signore'
,dominus' 677^; n Bjelostjencevu : gospodar, t. j.
obiteli, druzine, otac od kuce, kucnik , pater-
familias, dominus domus, hospes'. 2. gospodar
goscena .archiposion, symposiarchen, praepositiis,
praefectus convivii' ; u Jambresicevii : gospodar
hizni , hospes'; u Voltigijinu: , padrone' ,herr';
u Stulicevii: , dominus, lierus'; u Vukovu: ,herr
(oigenthiimer)' , dominus' (hcrnai/j^ s priwjerima:
ja sam gospodar od toga; ti nijesi nada mnom
gospodar; u Danicicevii: gospodarb ,dominus',
cf. gosj^odinb. a) paterfamilias, herns, dominus,
gazda, domacin. — premda je ovo po svoj pri-
lici naj starije znacene (vidi sto je kazano kod
postana), ipak da se razlikuje od sadasnega obi-
cnoga, treba cesto dodati koju rijec, kao kucni,
od kuce ltd. Kto zio ucinitb, bratb ili synr. ili
rodimb, koji su u jedinoj kusti, vbse da plati
gospodarb kustny, ili da dajetb koji je zlo ucinilb.
Zak. dus. pam. saf. 35. Recite gospodaru od
kuce. Korizm. S)!^. Bdite, zasto ne znate kada
ce gospodar od kuce doci. N. Rahina 219'>. marc.
13, 35. Vsaki verni bogo|ubni gospodar i otac
ot obiteji. Postila. Al*. Gospodar kuce , herns'.
A. d. Bella, rjec. 534''. Gospodar od gostionice.
A. Kanizlic, kam. 523. Ja gospodar a ti moja
' zena. M. A. Re)kovic, sat. G2''. Gospodar oli
podloznik od obitili. M. Dobretic 79. Strazite
j dakle, jer ne znate kad ce doci gospodar od kuce.
Vuk, mark. 13, 35. — b) prema shigama, kme-
! tima, robovima itd. ,gospodar' je onaj kojega
> slide. U koga se obrete ludb otrokb, tere sto
j komu ispakosti, da u tomb gospodara ne istu,
j nb da snistu krivca. Mon. sei-b. 52. (1240 — 1272).
Jeliko se nahode |udije u crbkve te, da ga slu-
j saju kako i vbsakogo gospodarja igumena. 116.
(1342). ^udije vlastelb(s)cii, koji sedetb po crt-
, kovnyihb selehb i po katunehb, da pohodi vi.sakb
I kb svojemu gospodaru. Zak. dus. pam. saf. 31.
Kmeticu prvi sud negov gospodar. Stat. po|.
ark. 5, 24(). Ako li je kmetic komu duzan, tada
hegov gospodar ima § nega pravdu uciniti. 276.
I Ne da pokore mlajsemu, cic ke bi bila ka skoda
I gospodaru. Narucn. 100''. Gospodar moj uziuijo
I pristavstvo od mene. N. Rahina 152''. luc. 16. .3.
1 Kim nacinom gospodari druzinu u6iti imaju.
I Kateh. 1561. C5'>. Kako se imaju drzati gos])i)-
dari slugami svojimi. E5a. Ima osamdeset i dva
godista, da slnzim ovoga gospodina i gospodara.
j J. Banovac, prip. 59. 1 pofali gospodar dvoniika
nopravde. F. Lastric, od' 251. Sin postuje otca.
a sluga gospodara svoga. J. Matovic 341. Slii-
1 sala ga tanana robiha, pa je homu tijo besedihi:
j , Gospodaru , Radanovir-Lazol' Nar. pjes. vuk.
I 2, '23. Ne izlazi sluga ni sluskiha, gospodaru
koha da privati. 2, 15(). (gospodara slugc po-
slusaso. 2. 262. AT beseili sluga Vaistina: ,(to-
I -il)f)dai-u , Krajoviru Markn !• 2, 131. ITjiadose
G08P0DAR
303
G08P0DAE
Todorove slugo: ,Na milosti, Todor-g'ospodaru !'
2, 494 — 495. Vjerna sluga slusa gospodara. 2, 612.
Vezi kona gdje (ti) gospodar zapovijeda. Nar.
posl. vuk. 33. Be iiije macke, tu su i mi si go-
spodari. 76. Kako gosjjodar svira, onako mladi
igra. 125. Ko lie drzi brata za brata, on ce tu-
dina za gospodara. 149. Popejuha zaprosi go-
spodari, da bi malo i nu pvistili na bal. Nar.
prip. mikul. 25. Nema svoje kuce, nego sluzi
drugoga, pa gdje mu je gospodar, ondje mu je
i kuca. Vuk, nar. pjes. 1, 201. A pristav od
kuce rece u sebi: ,Sta cu ciniti? gospodar rnoj
uzima od mene upravjaiie kuce'. luk. 16, 3. Tko
meni gospodar, ja nemu sluga. M. Pavlinovic.
razl. spis. 204. Gospodar ,dienstherr' , padrone'.
B. Petranovic, rue. kii. 57. — c) zetia [jdjegdjt
zove muza ,gospodarom^ , po tome maze znaciti i
mid, isporedi doma6in, c). I ti s nami slavi
Boga sa svijem srcem, gospo Sara, poklo t' siuka
jedinoga (IzaJca) i staroga gospodara (Ahrama) po
milosti Bozjoj zgara posrjed stana sad vidimo.
M. Drzic 479. (Krunoslava) u dvor hodi cesarova
poklisara s mnogom zejom da oslobodi |ub}enoga
gospodara (Korevskoga). I. Gundulic 358. Ali
rados vecu i drazu i veseljo bez priliko u po-
gledijeh svojijeh kazu turske }ubi svo kolike,
er nije vece ceznut' nima, da ih ne bi razdijelila
s gospodarim }ub|enima iio|ackoga boja sila. 457.
Koja je (plemcnita gospoja) poslije smrti gospo-
dara svoga osiromasila. A. Kanizlic, utoc. 51.
Ali uze nevjesta gospodara govoriti. Nar. pjes.
bog. 23. Bila jest Marija starija i dostojnija od
Josipa, ipak nije se stidila iiega gospodarom na-
zvati. D. Rapic 85. No zafali visiiem Bogu koji
ti je ud'jelio mlada rabra gospodara. Nar. pjes.
vuk. ], 6. ,Sto me gledas, draga duso moja?'
,Ja te gledam, suden gospodaru, kakav ces mi
sada nauk dati, kako cu ti majci ugoveti'. 1, 60.
Pod nom sedi mlad gospodar i s nim gospoda.
1, 27(X Nevjesta se bani i veoma fali. da j' po-
steno hrani ne gospodar dragi. 1, 355. Doceka
ga |uba pred dvorovi : ,0d' ovamo, gospodar Ni-
kola'. 1, 358. No mogu se po dvaput vencati zp„
zivota gospodara moga. 2, 497. — d) onaj koji
ima sto kao svoje, koji moze od onoga ciniti sto
Jtoce, vlasnik. aa) uopce. Da se ima oda svake
ilavati dohodak gospodaru. St. po]. ark. 5, 258.
Da vrati je gospodaru, ako ga zna. P. Posilovic,
nasi. 130a. Niti te more odrisiti, dok tuda no
povratis il' ne obecas koliko prije uzmores po-
vratiti, vec ako bi stvar bila mala, da gospodar
za ono i ne mari. F. Lastric, ned. 166. Vratiti
pravomu i vlastitomu gos])odaru. Ant. Kadcic
257. Rabotnik da iijiri, dati gospodaru polovicu
roda. Pravdonosa. 1851. 32. Gospodar , mere,
.eigenthiimer' , tal. ,padronft'. B. Sulek , rjec.
znanstv. naz. 366. — bh) ono, sto gospodar ima
kao svoje, domaca je zivotina. Os|a smrt go-
spodaru steta, a selu smijeh. (D). Poslov. danic.
91. Spomina se zivina svoga gospodara. A. Bacic
469. A kod sudca kad kon stoji, gospodar se
nek ne boji. V. Doson 64''. Oj dorate grive po-
zlacene, jeli ti se gosjjodar zenio ? Nar. pjes. vuk.
1, 299. Ali Markov soko jogunica, kao sto jo i
negov gosjiodar. 2, 427. Kon se srdi na gospo-
dara. Vuk, nar. pjes. 1, 276. — cc) sto je ,gospo-
darevo'' moze se izreci: aaaj genetivoin. Gospodart
sela togo. Zak. dus. pam. saf. 41. Rece go.spodar
viuograda. N. Rauina 34=1. mat. 20, 8. Pojde
dakle k gospodaru gore one. F. Glavinic, cvit.
52a. Braca su Mimbeli gospodari 20 naj vecih
bi'odova. M. Pavlinovic , rad. 113. Gosjjodar
broda, lade ,rheder, berr des scliili'es'. Jur. pol.
teriuinol. 423. — cesto s genetivom ima prijedlog
od, osobllo kad je u genetivu jedna sama rijec
(vidi kod od). Kad vama kokod dade od svoje
dobre voje jednu bastinu koja prija nije bila vasa,
posli darovstine jest tako vasa, da sto vi od no
osobiti gospodari. J. Banovac, prip. 13. Buduoi on
gospodar od svoga blaga. F. Lastric, od' 185. Ne-
cete biti gospodari od muko i truda va.sega. And.
Kacic, kor. 146. Dosavsi gospodar od krave. M. A.
Rejkovic, sabr. 57. Rece gospodar od vinograda.
Vuk, mat. 20, 8. - bbb) posesionijcm adjcktivim.
Svaka stvar svoga gospodara iste. J. Banovac, i)rip.
177. Zema}ski gospodar. Nar. pjes. mikl. beitr. 31.
j (Novci) imaju svoga gosjwdara. M. A. Rejkovic.
sabr. 48. Gospodar zema|ski ,grundherr'. Zborn.
zak. 1853. 9. — ccc) dativom. On jest gospodar
blagu svojomu. S. Budinic, ispr. (i8. On se dici
sto mu slava lici: bit gospodar plijenu dobivonu.
Osvetn. 2, 107. — c) onaj koji ima oblast nad
dim Hi nad kim, koji zapovijeda, vlada. ctsto
znaci sto i vladalac (car, kra( itd.J. aa) uopce.
Ako mi Bogb da i budu gospodart., kako si.nii,
bylb. Mon. serb. 19. (1234). Ja veliki gospodari.
i veliki amira sultant Amurati. begi.. 362. (^1430).
KraJ kraja sviju i gospodara. F. Lastric, test.
64''. To Kazuje despot-gospodaru. Nar. pjes. vuk.
1, 398. Kad me pitas, kraju gospodaru. 1, 41:j.
Kad ne mogu kroz Loznicu proci od gospodstva
Ante gospodara, od negovi mladije vojnika. 1, 501.
Poklana se bane do zem|ice, pa mu ode smjerno
govoriti; , Gospodaru, silan car-Stjepane." 2, 173.
Jedna zem[a, a dva gosjiodara. 2, 309. Srijem
zem|a stec co gospodai'a. 2, 576. Ne, za Boga,
care gospodare! 2, 609. Nasi stari uzese duzda
za gospodara. S. ^ubisa, prip. 180. Gospodar je
svak u dvoru svomu. Osvetn. 3, 22. Da se Luka
prode odmetana i da cara pozna gosjiodara. 3, 59.
Svi vijecnici pase Tpo divanu: ,Amin! care sjajan
gospodare I' 3, 64. — s osobitijem znacenem: za-
povjednik na broda, kapetan (isporedi naj zadi'ii
primjer kod bbj aaaj). Vjesta, znana i umjena
pomorskoga gosjiodara. J. Kavanin 258*1. — f)ljj
kad je izreceno cim (zem(om, ^udima) vlada, ono
moze biti : aaaj a gcnetiva. Kak gospodar i
vladalac svega stvorenja. I. T. Mrnavic, nauk.
krst. 1702. 7. Luidi, Flavij ko cesari, kraji i
svijeta gospodari. J. Kavanin 244''. Imamo po-
zna vati nasega Boga i liemu se klaiiati, kao go-
spodinu i gospodaru osobitom' sveja okolisa. J.
Banovac, lazg. 72. — cesce s prijedlogom od (vidi
kod od). Ciniti so gospodar od toliko razlicijeh
drzava. D. Zlataric iii. Buduci ti gospodar od
neba i od zemje. A. Gucetic, roz. jez. 107. Biti
gospodar od svoga ovoga svijeta. A. Komulovic
32. I od svete zemJe gospodari ucinihu se. F.
Glavinic, cvit. 105-^. Nismo od nas gospodari,
dal' strazani. V. Dosen 180^. Gospodara od ob-
cine ! 239-1. Znam da ce mi se narugati svita
poglavice, gdi jedan gospodar od svita ide pro-
tiva jednomu banicu. And. Kacic, razg. 99. Oni
nisu gospodari ni od sebe ni od sinova. M. Do-
bretic 3(5. — amo spada i ovaj primjer u kojem,
gospodar znaci : zapovjednik (vidi naj zadni
primjer kod aa)). Gospodar od broda, patrun
,navarchus'. J. Mika|a, rjec. — • bbb) u posesivnom.
adjektiou. o zem(i. Gospodari zetsky Ivant Crb-
nojevicb. Mon. serb. 534. (1485). Da se ne bi
prisilila raja poci iskat brdska gospodara. Osvetn.
1, 17. 0 (udima. Presvitloga vladavca i gospo-
dara nasega gospodina Franciska Fuskari. Mon.
Croat. ()1. (1427). Vladalac od vitestva kraJa od
Sirije bjese clovjek uzmnozan prjed gospodarom
svojijem. N. Raiiina 60'i. 4 i-eg. 5, 1. Da bude
otisao k ne])rijat6Joiu od onoga kraJa svoga go-
spodai'a. M. (Jrbin 64. Bog jest nas prvi i naj
GOSPODAR
;5()4
GOSI'nnAKAX
veci ^ospodar. I. T. Mrnavir. iiauk. krst. 1702. I").
Car-Memede, turski gospodaru! Nar. jijos. vuk.
2, 502. — nesto je osohito ii ovom ^;r«HyVri<. ir/c/je
se gospodar l:ao vladalacko ime, cai^t, razlikiije
<>d drtif/ijeh takovijeh imena, kao sto .sw. herceg,
vojevoda, knez: Mi gospodirih Stepanr,, Bozijomb
milostju liercegt odt. svetoga Save, gospodart.
humi.ski i primorski i veliki vojevoda rusaga
bosanskoga, knezb driiiLski i k tomu. Moii. serb.
441. (1450). — cec) u dativu: o zeinli. Biidu
gospodari. ovojzi zemji primorskoj. Mon. serb.
184. (1373). Gospodina desjiota Durda, gospo-
dara sri.pskoj zemji. 406. (1441). Alekseiibdarb
vojevoda gospodarb zemJi moldovskoj. 556. (1566).
Svitu sam gosiJodar. S. Mencetic 233. Eto si
gospodar drzavi ti ovoj. N. Na|eskovic 1, 220.
Da me si ucinio gosjjodarom svemu svijeti. G.
Palmotic 1, 396. Karao ga kra| Matijas zemJi
gospodar. Nar. pjes. vuk. 1, 456. Ao bane, zemji
gospodarvi! 2, 639. Aman paso, Bosni gospo-
dare I Pjev. crn. 90''. o {uditna. Kci mnogo sla-
vuoga sveto pocivsago kneza Lazara, gosj)odara
Srbb|enib. Mon. serb. 386. (1436). Budi gospodar
bratji tvojoj. N. Ranina 57*^. gen. 27, 29. — ddd)
u instr. s prijedlogom nad. Gospodar on bijase
nad svakijem stvorom. I. M. Mattei 177. Ivanbeg
ce mn pokloniti Crmnicu, da je nad riom go-
spodar. S. l^ubisa, prijj. 228. — eee) ii gen. s pri-
jedlogom vrhu, svrhu. Ja im rijeh : ,Meu nami
odi JGS gospodar vrhu svijeh'. N. Naleskovic 1, 216.
Da isti clo\nk pozna vrhu sebo iniat gospodara.
P. Glavinic, cvit. 408^'. Da je Bog . . . gospodar
svrhu svakoga stvoreiia. J. Banovac, razg. 74.
— /) Bog, vidi gospod i gospodin. — u dva j)ri-
injera nascga vremenn iiz Bog. Eazgovarali se
jednom Turci i raja hercegovacka : ,Ma hvala
da je gospodaru Bogu! za sto je ovako nasa
Hercegovina brdovita?' Nar. prip. vrc. 75. Hvala
da je gospodaru Bogu I 156. — g) svetuc kojeinu
je jjosvecena crkva Hi koji je parac, odvjetnik
kojega grada. Od svetoga Dujma gospodara i
odvitnika od ovoga grada. M. Bijankovic 20. Ako
je gosjiodar crikve svoti Mihovil. I. Krajic 75.
— ]i) covjek plemenitoga roda, Hi bogat, Hi mo-
gucan, i nop)ce koji pripada viseinu stalezu. Bjese
jedan gospodar koji bjese namuran. Zborn. 17'''.
Ovi gospodar drzo je sveder prid ocima dusu i
pravdu, a nigda vlastitu svoju koris. B. Zuzeri
10". On (Josip) i)Ostade veliki gosjDodar i jos
krajev nad zitom haznadar. M. A. Rejkovic, sat.
D4ii. Gospodar sjedi u zlatuu stohi. Nar. pjes.
vuk. 1, 55. A car Stepan ladno vino sluzi, go-
spodarom redom casu daje. 2, 93. Sto su Ijili
stari gos])odari, ])a su svoju aznu izgubili, one
nieces u donu trpezu; a koji su novi gospodari
1 od skora aznu zaniotnuli, one meres u gornu
1,1-jiezu. 2. 356, Donosi mi sivoga sokola, eda bi
nam iitvu uvatio, eda bi nam obraz osvetlao na
jezeru medu gospodari. 2. 451. Ja sam slusao
od oca jednoga velikog gospodara. Vuk , nar.
pjes. 2, 316. — to je znaiene u ovom primjcru
i kod gospodar covjek : Koga gospodar covik
uznio za sina i on de biti gospodicic. S. Mar-
gitic, fal. 122. — i) uz cijc ime Hi hez ovoga,
oKobifo kad se s kirn govori, kao od Htovana. u
nase je rrijcme ohicnije gospodin (koje vidi),
all jr smknko gospodar lieNto vine od ovoga tc
jiokaziije vere storane (kako go.spodin odgovara
francKskonie monsieur, engleskome sir, Mr., go-
siiodai' nutglt) hi odgovarati franc, seigneur, mon-
seigneur, cugl. my lord). Prisvijfttlomu gospo-
dinu i gos])odani mojomu. M. Drzi/' (;3. Pripo-
stovani gospridirio i gospodaru oi)ato! J. Banovac,
razg. V. No ('udini so daklo, gospodiuo i gos))o-
daru, ova u vama ])romis|ajuc dostojaustva. vii.
Postovani otce i gospodaru! prisv. obit. skaz. 3.
Poslusajte me, gospoje i gospodari! P. Lastric.
test. 23=*. Sudi^ pravo, paso gospodara ! Nar. pjes.
vuk. 1, 564. Causi se ])oklonise Marku : ,Bozja
t" pomoc, gospodaru Marko!' 2, 192. Gospostine
sto je u Krusevcu, dosadise jutrom i vecerom
moleci se silnu Jug-Bogdanu: ,Gospodaru, silan
Jug-Bogdane !' 2, 264. Eranec, gospo, svoga go-
spodara, gcs2)odara slavnog knez-Lazara. (prvo
gos2:)odara spada pod e)). 2, 294. Pokloni se
lijepa devojka, pa govori Krajevicu Marku : , Go-
spodaru, Kra|evicu Marko !' 2, 338. Gospodai-e
beze Radulbeze! Nar. pjes. petr. 2, 614. U Sr-
biji do 1804 godine sanao su Turke (i to begove
i spahije) zvali gosjDodarima (kao i sad po Bosni
i po Hercegovini) ; a od onda su zvali gospo-
darom Crnoga Dordija, i ostale poglavare i voj-
vode, koji su vlast u rukama imali. Tako se ova
rijec govorila u Srbiji i za vladaiia Milosa Obre-
novica prvijeh godina, ali poslije on zapovjedi
da se gospodar ne zove niko osim nega, i tako
na ostale starjesine prijede ime gospodin. po
tome se u Srbiji i danas samo Aleksandar Kara-
dordijevic zove gospodar. U Srijemu i^ak i u
ostalijem nemackijem drzavama zovu i naj ma-
nega trgovcica gosjiodarom. U Srbiji su otprije
znatnije Srbe, kao sviiiarske trgovce, zvali ,gaz-
dama'. Vuk, rjec. 95 — 96. — k) u prenesenoin
smislu, osohito sa znacenima kod b), d), e), kad
je ono sto je u cijoj vlasti nesto umno, Hi sto
tjelesno sto se shvata u prenesenom smislu kao
umno, dusevno. Ni od sta uismo toliko gospo-
dari, koliko od nasega spaseiia. J. Banovac, razg.
88. — Ako ja gospodar ostah ove rati. D. Ba-
rakovic, jar. 58. — Zove, da se sasma k nemu
obratimo i poznamo ga kakono pravoga gospo-
dina, gospodara i stvoriteja duse nase. L. Terzic
2. — Ja dragoga Menelaa drzim sada gospo-
darom srca moga. G. Palmotic 1, 258. Ja sam
tvoja sluzbenica, ti gospodar srca moga. 1, 292.
— Nije gos]>odar od svoga zivota. B. Kasic, zrc.
61. Gospodar si od zivota moga. Nar. pjes. peti'.
2, 175. — Posli vincana nije vec covik gosjiodar
od svoga tila, nego zena, ni zona od svoga, nego
muz. J. Banovac, razg. 104. — Kako je on go-
spodar od svoga jezika, takoj jesam ja gospodar
od mojijeh usiju. Zborn. 10^. — Koji je podao
sve zakone i koji je gospodar vrhu liih. A. Gu-
cetic, roz. jez. 116. — ■ Ja sam gospodar suboti.
S. Rosa 67'i. Jer je gospodar i od subote sin
covjecij. Vuk, mat. 12, 8. — Nije brodar vjetru
gospodar. (D). Poslov. danic. 81. — Kad razlog
gosi)odar bude nam vrh vo|e. N. Na|eskovio
1, 331. — Gospodar od sebe ,padron di se, cho
raffrena le sue voglie' ,potGns sui'. A. d. Bella,
rJGc. 5o4''. — Minutoj slobodi da budes go-
spodar. M. Vetranic 2, 157. — Sto obecas, iz-
vrsi ; bud' rijoci gospodar. N. Dimitrovic 19.
Tko ni gosi)odar od svoje beside sramotan jirimo
dar. D. Barakovic , vil. 345. Nece biti go-
spodar od rici. And. Kacic, kor. 174. — Ti si
gospodar za stiti i ne stiti (pjesme). I. Dordic,
uzd. VII. ^
GOSPODARAN, gosp6darna, adj. koji jtripada
gospodaru , gospodarima. — U jednoga pisva
XVIII vijeka, a izmedu rjccnika u Slulirevu (,,ho-
rilis, nobilis, illustris, s]iloiididus'). Na<larje go-
spodarno. A. d. Costa 1, 10. Osvin oblasti go-
spodarne i§ce so joscer privojonje gos)iodara.
I, 44. Od dobar gosj)odariii. 1, 176. — L' Sii-
lekovu rjeiniku .s drugijem .nacct'iem (,\viith-
scliaftlicli') : koji jiri/xitld gos^Kidarftni, ridi go-
spodarstven, / giisjiodarstvo poil hi.
GOSPODAEENE
305
GOSPODAESKl
GOSPODARENE, n. cljelo Tcojijem. se gospo-
(lari. — Izmcctu rjecnika u Stulicevu i u Vu-
Jcovu. — I u Sulekovu rjecniku znanstvenoga na-
givja : Gosi3odareue , stat. ,wirthacliaftsbetrieb,
bewirthscliaftnng' ; nacin gospodarena ,Avirtli-
Rcliafts-methode' ; mere. (uprav|ane) ,gebahruiig',
tal. ,maneggiamento'.
GOSPODAllEV, adj. koji pripada gospodaru.
— isporedi gospodarov. — Ismedu rjecnika n
Belinu 5341', ^^ Stulicevu, u Vukovu, u Danici-
cevu (gospodarevt). Do zabela gospodareva. Mon.
Serb. 199. (1381). Krajisniku gospodarevu. 460.
(1453). Znaju6i da je gospodarevo ouo. B. KaSic,
zrc. 72. Gospodareve oci koiia goje. Nar. posl.
vuk. 44.
GOSPODAEEVIc';, vi. prezimc. — xvn vijelca.
Starine. 11, 98. (oko 1655).
GOSPODAEIGA, /. domina, hera, zensko cejade
kao gospodar] gospodareva zena. — Od xvi vi-
jeka, a izmedn rjecnika u Vrancicevu (,hera;
materfamilias'), u Belinu (,padrona' ,domina' 534'' ;
,.signora, donna, e padrona' ,domina' 677a-; go-
spodarica od kuce ,hera' 534''), u Bjelostjencevu
(,materfamilias, hospita'. 2. ,hera'. 3. v. gospa),
u Jamhresicevu (jhospita), u Voltigijinu (,padrona,
signora' ,fi-au'), u Stulicevu (.domina, hera, ma-
trona') , u Vukoim (.die fran , herrin' , domina',
cf. gospoda). Blagom gospodarice vdove. S. Ko-
zicic 42^1. Znaj da sam ja gospodarica vode ove.
P. Zoranic 2''. Kako je mene zadovolil s mojom
gospodaricom. Mon. croat. 293. (1592). Kako oci
rabe ii rnku gospodarice svoje. M. Alberti 301.
Neka zena ne bude gospodarica. P. Eadovcic,
ist. 25. Andeoska gospodarico ! P. Posilovic, nasi.
821). Molimo dakle sve pastire od dus, da ^^I'i-
pox'uce gospodarom i gospodaricam. M. Bijan-
kovic 8. Gospoe i gospodarice pricestita. F.
Parcic 3. Divica Marija jest kra|ica i gospo-
darica svrhu svake oblasti zema}ske. J. Filipovic
1, 518^'. Gospodarica i kra|ica sve zem|e. V. M.
Gucetic 74. Kroz opaku ze|u vlastite svoje go-
spodarice. E. Pavic, ogl. 81. Jedna sluzbenica
uvridi mnogo svoju gospodaricu. M. Zoricic, zrc.
57. Poce pogrdivati Saru, gospodaricu svoju.
And. Kacic, kor. 17. Ako bi gospodari i gospo-
darice zapovidali stogod sluzbi suprotivno za-
konu Bozjemu. Blago turl. 2, 116. Koja (ohlast)
jest vlastita gospodarica od zivota i smrti. A.
d. Costa 2, 157. Nisam gospodarica otirati slugu.
M. Dobretic 103. Hotijuci biti ne samo dionica
vece gospodarica od vladana. A. Tomikovic,
ziv. 26.
GOSPODAEICICA, /. dem. gospodarica. — TJ
Stu Kcevu rjecniku,
GOSPODAEICIN, adj. koji pripada gospoda-
rici. — U Stiilicevu rjecniku.
GOSPODAEICITI, gospodaricim, imj}/. raditi
kao gospodarica. — U Stulicevu rjecniku (,instar
dominae jussa dare, jubendo dominam imitari').
— nije dosta pouzdano.
GOSPODAEK,', in. dem. gospodar. — Samo u
Stulicevu rjecniku (.juvenis dominus').
GOSPODAEITEL , m. covjek koji gospodari.
— Samo ?f Stulicevu rjecniku (,dominator, do-
minus').
GOSPODAEITEJ^ICA, /. zensko cejade kojc
gospodari. — Samo u Stulicevu rjecniku (,do-
minatrix, domina').
GOSPODAEITI, gosx)6dai-rm, impf. raditi kao
gospodar. — Akc. kaki je u pracs. taki je u impf.
gosp6dara,h; u ostalijem je oblicima onaki kaki
in
je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, gospodari. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
{gospod&vim. ,i'em domesticam administro, rei do-
mesticae et familiaris sedulam curam gero, oeco-
nomiae insto, oeconomizo'. 2. ,hospitor'), u Vol-
tigijinu (,padroneggiare, far da padrone' ,herr-
schen')^ u Stulicevu (,dominari'), u Vukovu (,be-
fehlen, herrschen' ,dominari').
a. aktivno. a) uopce. V punoj hizi, v mnogoj
stvari laliko vsaki gospodari. P. Vitezovid, cvit.
43. Blazen je oni vladalac, koji sam u svojoj
drzavi gosjiodari. E. Pavic, ogl. 266. A ne da
se red pokvari, i da zena gospodari. V. Dosen
68a. Koji liu uziva, kra|uje, koji u noj pribiva,
gospodari. B. Leakovic, gov. 145. Eijetko umije
dobro gospodariti, koji nije nigda sluzio. Nar.
posl. vuk. 272. Dok je nasa ruka gospodarila.
S. ^ubisa, prip. 131. Eed je puku gospodariti,
a ne robovati. 256. — • ako je izreceno prema kome
suhjekat radi kao gospodar, stoji: Hi u instr.
s prijedlogom. nad. Gledao je upravo nad Mi-
losem da gospodari. Vuk, grad. 46. Nenavidnici
nihovi stadose gospodariti nad liima. D. Danieic,
psal. 106, 41. Bogat gospodari nad siromasima.
pric. 22, 7. Hi u gen. s prijedlogom svrliu. Svrhu
svita stvari radi da sam gospodari. V. Dosen
79''. On kra|uje i gospodari svrhu nas. B. Lea-
kovic, nauk. 418. Hi u dativu. Isukrst ustavsi
od rartvih vec ne umira, smrt nemu vise ne go-
spodari. B. Leakovic, gov. 96. Da bi imao hijadu
svitova i nima svima po sve vike gospodario.
144. Da im samo gospodari i da se uzvelicaje
svrhu nih. 409. Da mu je gospodarila pobuda
tilesna. A. Tomikovic, ziv. 374. Komu ganutja
nutriia i pozude gospodare. gov. 127. — b) s oso-
hitijem znacenem: upravlati imanem, novcima,
doliocima. — po sjevernijem krajevima. Gre po
svitu da se navadi gospodarit. Nar. prip. mikul.
116. Gospodariti, mere. (uprav|ati), ,gebahren
(mit einkiinften, mit geld)', tal. ,maneggiare (i
denari)'. B. Sulek, rjec. znanstv. naz. i ti Sule-
kovu rjecniku: ,wirthschaften'. vidi i u Bjelo-
stjencevu rjecniku.
b. sa se, refleksivno. a) ne razlikuje se u zna-
cenu od aktivnoga. u Belinu rjecniku: ,padro-
neggiare, esser j)adrone' ,dominor' 534''. — h)
nacinati se gospodarem na tudemu. M. Pavli-
novic. i u Stulicevu rjecniku (,potiri').
GOSPODAEOV, adj. vidi gospodarev. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Jamhresicevu
(,hospitalis'), )( Stulicevu, u Vukovu. Prizvavsi
svakoga duznika gospodarova. N. Eaiiina 152''.
luc. 16, 5. Cuvati onu pratez gospodarovu. B.
Kasic, zre. 75. Snprotiva hotinju gospodarovu.
I. T. Mrnavic, ist. 102. Brez stete gospodarove.
A. Bacic 76. Jest protiva pravdi, jer se uzima
stvar tuda jiriko vole gospodarove. J. Banovac,
razg. 104. Obuce se u gospodarovu odicu. J.
Banovac, pred. 26. Oci gospodarove koiia goje.
Nar. jjosl. vuk. 244.
GOSPODAEOVATI, gospodarujem, impf. vidi.
gospodariti, a, a). — xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. gospodariti). Ovdi (u raj
zema(ski) Bog metnu covika da . . . gospodar uje
svemu stvorenju zemajskomu. F. Lastric, test.
411'. Posaji nam jaganca koji ima gospodarovati
zemji . . . 149^. Sin kneza Lazara, buduci ujac
Balsin ne moze podniti da Mlecani gospodaruju
u drzavi svoga netjaka. And. Kacic, i-azg. 60.
Vo|a slobodno u coviku gospodar uje. I. J. P-
Lucie, razg. 35. Dokle god grih u nama gospo-
daruJG. D. Eapic 437.
GOSPODAESKl, adj. koji pripada gospoda-
20
GOSPODAESKI
306
GOSPODICAN, a.
rima, koji je Jcao sto hiva u gospoddrd. — Od
XVI vijeJca (vidi b)), a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. gospodan, s dodatkom da je rijec ruska)
i u Vukovu.
a. adj. a) uopce sa znacenem sprijeda kaza-
mjevi. Zapovest gospodarska tako nam je ja-
vila. Protok. pis. nenad. 30. — h) vidi gospodari,
a) na kraju, i gospodar, /^. Zaeelo pi^emndrosti
strahb Gospodartski. Starine. \, 72. (xvi vijek).
— c) koji pripada upravjanu imana. — u Su-
lekovii rjecniku : jwirthschaftlich'.
b. ado. gosj)6dar.ski , kao gospodar. Ciganski
se va|a pogadati , a gosi^odarski 2)lacati. Nar.
posl. vuk. 344. Zapovijedati gospodarski. Vuk,
dan. 3, 216. i u Stulicevu rjecniku.
GOSPODAESKI PUT, w. mjesto u Srhiji it
okrugii biogradskom. Glasn. 19, 138. Sr. nov.
1867. 144.
GOSPODAESTVEN, adj. koji pripada gospo-
darstvu. — Unase vrijeme kod pisaca, i u Sulekovu
rjecniku: gospodarstven ured ,wirthschaftsamt' ;
gospodarstven urednik (ciuovnik) ,wirtbschaft.s-
beamte' ; gospodarstvena zgrada ,wii"thschafts-
gebaude' ; gospodarstveno znane ,Avirthscbafbs-
kenntnisse'; gospodarstven savjetnik ,wirthschafts-
rath'. Zastupstvo iniovne opcine ima, izabrav
udbor pod predsjednistvom predsjednika, posta-
viti gospodarstven! ured kao i potrebno osobje
za sumski nadzor. Zbirka zak. 1, 338. Uzeti ce
se obzir na cijenu gospodarstvenih proizvoda.
2, 44. Gospodarstvena politika obijerna onu dje-
latnost drzavne vlasti, kojom ce ista stvarati,
podupirati i proniicati materijalno dobro i blago-
stane naroda i kojom ce postupati u vlastitih
svojih poslovih. M. Mikulcic, oucicloped. prav.
znan. 2, 26.
GOSPODAESTVENICA,/. gospudarstveni ured.
— U Sulekovu rjecniku: jwirthschaftsamt'.
GOSPODAESTVO, n. osobina , stane onoga
sto je gospodar. — isporedi gospostvo. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u 3Itkalinu (kod
gospostvo) gdje naj prije dolazi, u Belinu (,si-
gnoreggiamento , il signoreggiare' .dominatus'
677a), u Voltigijinu (,padronanza' ,herrschaft'),
u Stulicevu (Mamparskom grijeikom gospodastvo
jdominatio, dominatus, ditio, dominium, imperium,
patronatus, jurisdictio, nobilitas, principatus'). aj
uopce. moze znaciti sto i oblast. Odredujemo i
istumacijemo, da nami sahranena jest podpuna
oblast i gospodarstvo. M. Bijankovic 161. Go-
spodarstvo i Jubav druga ne hode. (D). Poslov.
danic. 24. Zato molimo i prosimo vase gospo-
darstvo. Glasn. II, 3, 133. (1709). Tvoj muz go-
spodarstvo da u ruke meni. P. Vuletic 24. Sada
nastoji, da Bogu smanka gospodarstvo. J. Ba-
novac, prip. 141. Imat vlastito gospodarstvo vrhii
ni. P. Pilipovic 7. Da je on primio od oca go-
spodarstvo sviju naroda. F. Lastric, test. 64*^.
Noju dakle i sinovnia dade vladu svrhu lii i go-
spodarstvo, da ji mogu ubiti. E. Pavic, ogl. 19.
HmhuH Gojko i Ivauis posli s ovoga svita, go-
spodarstvo od Zonte na lialsi ostado. And. Kacic,
razg. (iO. Negova izvrsnoga gospodarstva vrhu
i>.ivota i smrti svoga stvorena. Ant. Kadcic 61.
Svlaf-i so od gospodarstva stvari zajraeno. 264.
Otac vikovicni razdilio je s jednim covikora go-
spodarstvo svrhu sina svoga. A. Toniikovic, gov.
33. Sto god jo tko u vc6em bogastvu, gospo-
darstva i dostojanstvu to je vocoj podlozan no-
uavidosti. (i. Postal id 82. Bnj na Skadru ozivi
trgovinu i go.spodarstvo na luoru. S. ^ubisa,
prip. (i4. Mleci bo|o pritvrdo svojo gospodarstvo
iiad zoc'kim priiiiDijem. 1(»1. I'ropade ni gospo-
darstvo a uza n i vjera. 103. Sjeverna so Ame-
rika otrgne od ingleskoga gospodarstva. M. Pa-
vlinovid, rad. 13. — b) s osobitijem znacenem:
uprav^ane imanem., dobrima (osohito seoskijem).
— po sjevernijem krajevima od xviii vijeka. Niki
pisu . . . od kudnoga gosjjodarstva. M. A. Eej-
kovic, sat. Bl^'. Mlogi otac preda svomu sinu
gospodarstvo i kudnu druzinu. 12*. Gospodarstvo,
Stat. more. ,\virthsehaft', tal. ,economia' ; (ratarstvo)
,landwirthschaft', tal. ,economia rurale'; gospo-
darstvo uz izmjenu ,wechselwirthschaft' ; dohod
gospodarstva ,wirtbschafts-ertragniss' ; ggr. stat.
(seliste) ,landwirthschaftliche besitzung', tal. ,eco-
nomia'; drzavno gospodarstvo i kucanstvo ,staats-
liaushalt', tal. ,economia di stato' ; politicko go-
spodarstvo .politische okonomie', tal. ,economia
politica'; narodno gospodarstvo ,volkswirthscliaft,
national - okonomie' , tal. ,oconomia nazionale';
nauk o narodnom gospodarstvu ,volkswirtlischafts-
lebre', tal. ,scienza della economia nazionale'. B.
Sulek, rjec. znan.stv. uaz.
GOSPODAESTVOVATI, gospodarstvujem, impf.
u Stulicevu rjecniku: v. gospodariti s dodatkom
da je rijec ruska.
GOSPODAESTINA, /. vidi gospodarstvo, a).
— XVII i XVIII vijeka (u pisaca cakavaca sa sd
nij. st: gospodarsdina), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,padronanza' , dominium' .534'>) i u Stuli-
cevu (v. gospodarstvo). Da ostane uhijen gospo-
darsdine od mnogo plodne zem}o. P. Eadovcic,
nac. 330. Neka uzivate sa mnom . . . onu go-
spodarsdinu. ist. 147. Svaka gospodarsdina vasa
hode se od vas odniti. A. Vitajie, ist. 269. Ba-
lino imajudi oblast i gospodarsdinu nad svimi
ostalimi ribami. 354. Da Bog hode za sebe svu
nasu |ubav i. da u ovoj gospodarstini nece dru-
zine. Blago tuii. 2, 6. Koji ima razlog gospo-
darstine vrhu jednoga dohodJva crkvenoga. Ant.
Kadcid 287. Koji gospodarstinu imado vrhu crkve.
I. J. P. Lucid, nar. 71.
1. GOSPODATI, gospodam, impf. vidi gospo-
diti. — Na jednoni mjestu xviii vijeka. Osvim
Talije, Lombardije, dvora Julia taj gospoda . . .
J. Kavanin 28 1^. — nepouzdano.
2. GOSPODATI, gospodam, impf. vikati:^ ,Go-
spode, pomiliij !' — U nase vrijeme. U Suma-
diji se samo gospoda, t. j. vice se: ,Gospode i^o-
miluj ." M. D. Milidevid, slav. 65. Tako idu po
2:)oJu od zapisa do zapisa gospodajudi sve dva i
dva u glas : ,Gospode pomiluj !' ziv. srb. 1, 24.
GOSPODEV, adj. vidi Gospodov. — xv vijeka
n spomeniku pisanom mijesanijem jezikom. Castiii
sluzite|i Gospodevi. Mon. croat. 156. (1493).
GOSPODICAN, gosp(^dicna, adj. gospodski. —
Va^a da nije narodna rijec, ngo nacinena od
pisaca. — Postaje nastavkom i.na. osnova gospodic
nije dostajasna; moze biti da se kod ne mislilo
na gospodicid, gospodicna. — Dolazi samo u
nekijeh pisaca JJubrovcana xvii / xviii vijeka i
u jednoga xviii vijeka is sjeverne Dalmacije, a
izmedu rjecnika u Belinu (,signorile, signorev(dp,
aggett. da .signore' ,dominicus' 677"; ,iinperiosns'
384'') i u Stulicevu (v. gosi)odan).
a. adij. a) uopce. Grekijeh cara i dcspota ra-
Skijeh kderi gospodicne, rajska bjeso kijeh Ije-
pota, bjeliu carom Ijubi slicne. I. Gundulic 30(>.
Pogloda su sve razbludna, a ol)lif^ja gospodicna.
426. Tu krajevske svoje mire grad prisveti, nebu
slifini, visi, .sira i prostiro Jeruzalom gospodicni.
(i. Palmotid 3, 57''. Tomu je izglod Mandalijena
gospodifcna djevojdica. I. V. Bniiid, mand. 15.
Ureson gnspodifnijora grimizom od muconika.
GOSPODICAN, a.
307
GOSPODICNA
I. Doi'dic, ben. 42. Obra dusu Benediktovu za
svoj dvor gospodicni. 65. Jedna lijepa i gospo-
dicna djevojcica na zaruceue odi'edjena s kra|ev-
skijem gospodarom. B. Zuzeri 144^1. Do pod oci
krajevske gospodicne kceri Faraiinove. B. Znzer!
227a. Kanio tvoja gospodicna uznositos? 271=^.
Ova (rijec) hnce rijeti sto i u frauackomu jeziku
madama a u latinskomii izgovara se domina, sto
rekli bi.smo slovinski: zenska glava gosjiodicna,
oli t.i gospoja. S. Ro.sa 191a. Nadaija nika josu
slobodna a nika oblnsna gospodicna: . . . oblastna
gospodicna jesu ona koja su podijena onima koji
su bili prikazani od vlastitif/ij gospodari, i ovo
oblastno gospodieno nadarje od tri vrsti nahodi
se : svitovuo, crkovno, svitovno i crkovno ujedno.
A. d. Costa 1, 215. — h) s osobitijem znacenem:
koji zapovijeda, vlada. Bratuced Benediktov go-
spodican nad inijem bjeise. I. Dordic, ben. 159.
Ivrepos koja prihodi ine kreposti zove se gospo-
dicna aliti piedominante . . . Sve kreposti u Be-
nediktu bise poglavito, osobito i gospodicne. 97.
Prijjravedna rijet se moze gospodicna tva sibika.
salt. 145. Onu gosjiodicnn silu svoje putenosti
knso je. A. Kali6 115. Doti'co je sv. pa.stijer,
n|ezo uniitra, s gospodicnom zapovijedi tistio i
tjej'o ogan. 225. Zna da je Jubav mama gospo-
dicna od jubavi. 2.36. Da prikazem gospodicnu
oblas Dominikovu vrh svega stvorena. 486. —
c) Gospodi'ii, koji pripada Gospodu. same na
jcdnoni mjestii. Rijec gospodicna ,vox Domini'.
A. Kalic 529.
b. adv.: gospodieno. — Izmedu rjecnikn it Be-
linu (,imperiose' 384'') i u Stulicevu (,s})lendide,
magnifice, magnifico ac splendido apparatu'). a)
gospodskl, tiopce. Osobitijem slavam gospodieno
naresen. I. Dordic, ben. 70. Zapovidje jednomn
da se gospodieno odije. 119. Vidje vrh dva pri-
stoja gospodieno posadjene sina Bozjega i jiricistu
majku negovu. 181. — b) zopovijedu, kao onaj
koji zapovijeda, vidi a, b). Gospodieno izbiti iz
riega duha necistoga. I. Dordic, ben. 189.
GOSPODICENE, n. u Stulicevu rjecnikn: v.
gospodareiie. — Kao da je verbalni supstantiv
od gospodiciti, ali ovaj glagol nije potvrden.
GOSPODICICA, /. vidi gospodicna. — U Stu-
licevu rjecniku (,juvenis domina').
GOSPODICIC, m. dem. gospod, gospodin. —
Postaje nastavkom ic (itjt) od osnove gospod
ali se jos za ovom umece nastavak ic, te se c
2Jred i mijena na c, isporedi djevericic. — Od
xiii vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjccnika u
Bjelostjencevic (,herulns'), u Jambresicevu (,domi-
cellus'), u Stiilicevii (,juvenis dominus') ; u Vu-
kovu: ,der junge herr, ,domicellus (?), filius do-
mini (herilis filius)'; u Danicicevu (gospodicict
,c]ominulus'). a) mladi gospodin, mladi gospodar.
Odb vise recenijeb poklada sto prBstojase sino-
vomi. gospodin a vojevode Stepana ii nast komunr.
n Dubrovniki. s voljomt gospodina vojevode Ste-
pana gospodicicemL a sinovomi. recenoga voje-
vode gosjjodina Stepana, knezu Vladisavu i knezu
Vlatku , naj prtvo jedan (n)sb desete tisuca . . .
a podt ovi uvett, da zgora receni pokladt ima
stojati u komiini. dubrovacki do togaj vrtjemena
do ko|e dode knezt Vladisavt i knezb Vlatko
svaki liihb na vrtme (vrijeme) od 14 godista odf.
svoga rojenja . . . ; nu li bi, sta Bogb ne daj, tere
se zgodilo komb zgodomb do togaj vrbmena odb
segaj svijeta priminutje vise recenijehb gospo-
dicicb . . . Mon. serb. 394. (1488). vidi i u rjecni-
cima. — b) kao obicna prezimena na ovic i ic,
postaje pa,tronimicko ime, te po prvom znacenu:
gospodinov sin, znaci uopce: plemic, bez obzira
na dob. gotovo a svijem primjerimn. Gospodicici
s Pazina. Mon. croat. 4. (1275). Ot koga oruzja
vsi gospodicici mice, ne smejnce ga prositi. Pril.
jag. ark. 9, 132. (1468). Sikiru cini pobiti 22
gospodieica. S. Kozicic 54'>. Gospodicic otide
mnogo pristrasen. Zborn. 17''. Niki milostni
blizni Darijev gospodicic. Aleksandr. jag. star.
3, 264. Koji je gospodicic plemenit. B. Kasic,
per. 35. Kako prem gospodicicu se takomu pri-
stoji. I. Gundulic 2. Od koljena je plemenita
gospodicic jedan ono, ki pogrdi slavu od svita.
437. Bndite dobro dosli, gospodiei6i moji. P.
Radov5i6, nac. 263. Bijase jedan covik gospo-
dicic. P. Posilovi6, cvijet. 129. Svi gospodicici
glave izgubise. I. Zanotti, skaz. 23. Prisvijetlijem
gospodicicom i plemenitoj braci. I. Akvilini 3.
Koga gospodar covik uzme za sina i on ee biti
gospodicic. S. Margitic, fal. 122. Otac (bi) pri-
bogat gospodicic. I. Dordic, ben. 34. Ako nedete
da so izgubi dusa i tilo, kako se dogodi onom'
gospodicicu Pelivanu kraju ... J . Banovac, razg.
102. Jedan gospodicic u Malti od svitla roda.
prip. 154. Jedan velik gospodicic dode k jednomn
redovniku. J. Filipovic 1, 14a. Jedan gospodicic
buduci napre mlogo primjen kod Adrijana ce-
sara, ski'ivivsi nisto izgubi negovu milost. F.
Lastrie, ned. 63. Neka stije starih gospodieica
podpise. And. Kacic, kor. 459. Gospodiei6 Hofden,
svitnik krajice Elizabete. Blago turl. 2, 30. Da
gospodicic uzima sejanku. M. Dobretic 486. ^Sve
plemici i gospodicici. J. Krmpotic, mal. 19. Zena
jednoga gospodiciia. I. J. P. Lucio, izk. 32. O
junaci i gospodicici! Nar. pjes. vuk. 1, 314. Po
rioj pasu dva gospodska kona, cuvala ih dva
gosjiodicica : ban Stijepo i kapetan Jovo. 1. 440.
Svu gospodu za sofru sjedao, svu gospodu i gospo-
dicice. 2, 310. Prosetase dva gospodieica: jedno
pasa Omer Cehajicu a drugo je Cuprilijc-vezire.
3 , 6G. Dobro jutro, svekre babo gospodicidu !
Nar. pjes. here. vuk. 300. Onde su divojki se
za gospodicici. Nar. pjes. istr. 2, 147. Da se od
nas ne radaju sreda }udi, no junaci i gospodicici.
Nar. prip. vvc. 37. Pitali mrava: ,Za sto si tako
presmicav pro pasa?' , Gospodicic sam'. 217. Fala
ti kao gospodicicu, stara ku6o i gospodska lozo !
Pravdonosa. 1831. 21. Stevan je kuci6 i gospo-
dicic. S. ^ubisa, prip. 43.
GOSPODICKI, adj. gospodski. — Nacineno
nastavkom bskt od iste osnove od koje je i go-
spodiean (koje vidi). — U jednoga pisca Du-
brovcanina xviii vijeka. Er je roda gospodic-
koga. B. Zuzeri 77a. Mnoz mladica plemenitijeh,
gospodickijeh , krajevskijeh. 78*. Mladic hitre
cudi, hrabrena srca i naeina gospodickijeh. 178*.
Pratezi od kuce pometnute sobom se nose, a kojo
su lijepe, nove i gospodieke, drze se u gradu
zatvorene. 370''.
GOSPODICNA, /. dem. gospoda. — Postaje
kao gospodicic nastavkom bna. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika}inu (gospodicna, go-
spoja ,domina, hera') , ?( Bjelostjencevu (,domi-
eella, herula'), u Jambresicevu (,domicella'), u
Voltigijinu (^,donzella, domina' ,fraulein'), u Stu-
licevu (v. gospodieica s dodatkom da je uzeto iz
Uabdeliceva) , u Danicicevu (gospodicbna ,domi-
nula'). a) mlada gospoSa. Gospodicne Katalene
(vidi u Danicicevu rjecniku kod Katalena i Ka-
tarina) obotci. Mon. serb. 415. (1442). Gospo-
dicne, divicice, jeli gdi ka dusa? M. Drzic 163.
Zivot svete Kristine djevice i mucenice, rimske
gospodicne. B. Kasic, per. 103. Gospodicne ke
su lene redko kad su dobi-e zene. P. Vitezovic,
cvit. 165. Rekle bi zenske glave : ,1 mi smo bile
GOSPODICNA
308
GOSPODIN
mlade i gospodiciie, al' je u iiama sjala ponizuost-.
r. Lastric, ned. 369. Ali ide ceta divojaka, i)i-ed
laima je Jele gospodicna. Nar. i^jes. bog. 327.
Moj gosjjodin otac, moja gospoja mati, moja go-
sjiodicna sestra. M. A. Eejkovic, sabr. 2. A mla-
dici s gospodicnam secu. J. Krmpotic, mal. 17.
u SulekovH rjecnihu: ,edeldirne; fraulein'. ii nase
je vrijf.me ohicaj zvati ocl njudnosti ^gospodlc-
nama^ samo djevojke (udate mi i udovice /jo-
spode^) prcma nem. fraulein, franc, mademoi-
selle, isporedi gospodica. — b) kao patroni-
micko iine, kao i gospodicic, znaci: gospodska
kci, pa plemenito zensko cejade, i uopce gospoda.
Koji plemenitu gospodicnu ostavja , a rabinii
hrani. Pril. jag. ark. 9, 141. (1468). Visiii Gosppd,
gospodicne, cestitijem vas veucem kruni! A. Cii-
branovic 141. Ubostvo, ii kojemu Mandalijeiia
s ostalijema gospodicnami tebe hraiiase. A. Gu-
f-etic, roz. jez. 149. Grkinica gospodicna, rad
ke Troje ni ostalo. D. Barakovic, vil. 178. Svebi
Proto i Jacinto bihn komorniki nike gospodicne.
P'. Glavinic, cvit. 306^.^ Zivi ugarska gospodicna
amazona od Dunaja. G. Palmotic 2, 315. Lipota
gospodicne Judite. F. Lastric, test. 354''. Koja
se (rijec) tomaci u latinskom ,domina' a u na-
semu sloviuskomu ,gospodicna'. V. M. Gucetic
74. Gospodicna Teodora negova majka. 143.
GOSPODICNAK, m. augustus, avgiist, kolovoz
(jer je ovoga mjeseca prasnik Velika Gospa). —
ispjoredi gospodinstak. — Postaje od gospodicna
nastavkom jak'b. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Kolovoz ili gospodicnak. M. Alberti xxxviii.
GOSPODICTVO, n. samo u jednoga pisca xviii
vijeka koji je ovu rijec nacinio da tumaci la-
tinskii hierarcliia (andeoski red). Nauciteji re-
dove iliti serege angeoske u tri ,lii6rarchiae' iliti
go.spodictva razlucuju, to jest u naj vise, sredne
i naj nize, i u svakomu gospodictvu govore da
su tri kora. A. Bacic 482.
GOSPODIC, m. vidi gospodicic. — xvii i xviii
vijeka. Udanu za plemenita i prisvijetla gospo-
dica. B. Ka.sic, per. 27. Gos2)odici i junaci. J.
KaAanin 3851". Sveta Cecilija jodnomu Kimjanu
gospodicu odgovori. A. Kanizlic, uzr. 24. I za-
I'obi dva goypodica. And. Kacic, kor. 471. Niki
gospodic hodec u lov. Blago turl. 2, 23.
GOSPODIJA, /. ime sto ga nova mldda na-
djene kom zenskom u kuci. u Lijevcu. Javor.
1880. 689.
GOSPODIN, in. dominus, vidi gospodar, od cega
se gosi)odin jos od prvijeh vremena razlikvje
tijem sto mu je znacene jacc ograniceno, te se
kaze ohicno da je ko gospodin samo prerna /^<-
dima, cejadi, a ne previa stvarima. — Postaje
od gospod nastavkom iri'i,. — Mijec je prasla-
venska, isporedi stslov. gospodini,, 7'us. rocno-
/^Hii'i., ces. liospodiu. — Zumjennje ga u mno-
zini kolektivni supstantiv gospoda (sto vidi), ali
se (vrlo rijetko) nalaze i neki oblici za mno-
zinu: gen. gospodina. J. Filipovic 1, 355'i; dat.
gosijodinom. I. Bandulavic 14.5''; A. Bacic 9G;
J. Banovui-, razg. 27; ace. gospodine. M. Bi-
jaiikovic 49. — U svijem jc rjecnicima: u Vran-
cicevti (go.spodin , knez ,dominus') , ii 3Iika}inu
(kod gos])0(lar), u Beiinu (,signore, colui ehe
lia dominio' ,(lominus' 677"; ,padrone, colui die
lia dominio" ,dominu.s' 534''), ti, Bjelostjencevu
(,domiJuis'), M Jatnbresiceva (,(lomin'us'), «t Vol-
tigjjinu (,gontiliiomo' ,edelherr'), u StuUcevu (,do-
minus'), a Vukoou (,der horr' ,dominus'), u Da-
nicicevu (gospodint ,domiims'). a) drzavni sta-
rjesina, vladulac, isporedi gospodar, ej. ovo zna-
iene dolazi a naj starijiiii iirimjcrima. vidi i
kod e) aa). aa) uopce. Imaju kra|u davati treti dil
dohotka, da ga poznaju za gospodina. Dukjanin
20. Edip koji bi gosiJodin u Tebi. M. Bunic 11.
— bbj kad je izreceno cim vlada, ovo moze biti:
aaa) u genetivu. o drzavi. Azt gresBni Stefant.
velij krajt, namestnyj gosi^odinb VLse sri.bbske
zemjo. Mon. serb. 9. (1222—1228). Tebe, gosi)o-
dinu kra|u vseli raskilit zemje (sic) i pomort-
skihL Vladislavu. 22. (1234—1240). StefanL 2
Urost gospodint vtse srtbskije zemje i pomor-
skije. 73.(1273—1321). Velikomu caru Aleksandru
vsega svita gospodinu. Aleks. jag. star. 3, 245. Bu-
duci neba i zemJe gospodin. I. Bandulavic 229''.
act. ap. 17, 24. Bise ondi gospodin grada, imenom
Emilijan. F. Glavinic, cvic. 232^. StvoriteJ i
gosjiodin svih stvari. I. T. Mrnavic, nauk krst.
1702. 8. Isukrsta Bozja sina, neba i zemje go-
spodina. P. Hektorovic (?) 119. Imamo }>ozna-
vati uasega Boga, i nemn so klauati, kao go-
sjjodinu i gospodaru osobitom' svega okolisa. J.
Banovac, razg. 72. Mi, Aleksandro . . . svita tja
od istoka sunca do zapada, od podneva tja do
sivera gospodin. And. Kacic, razg. iv. — • o la-
dima. Budi gospodin bratje tvoje. Bernardiu 41.
gen. 27, 29. Gosjiodina gospodina zovemo nasim
otcem. J. Filijjovic 1, 355^^. — amo spada i ovo :
Gospodina svete krune ugrtske. Mon. serb. 357.
(1429). — bbb) u gen. s prijedlogom od. Bjese
gospodin od svega svijeta. N. Raiiina 27''. paul.
gal. 4, 1. Gospodin od Zrinja. B. Krnarutic 17.
— ccc) u dativu. 0 drzavi. Blagi Bogt jako
cara i vladyku postavi me gospodina vtsemu
stezaniju ottca mojego. Mon. serb. 90. (1330).
Gospodina bana Stepana , gospodina svenib
zemjaiuL bosaiiscemt i liumscemb. 102. (1332).
Gospodina Ivanine i Avlonu. 178. (1368). Samo-
drtzavni gospodini. Durdb vsoj zetskoj i po-
morskoj zemji. 203. (1386). Gospodinb vbsoj zemji
srtbskoj i pomoriju i podunajskymb stranami.
desjjotb iStefanb. 269. (1405). Svemu gospodin.
M. Marulic 102. Ter se lunim gospodin svemu
sto sunce sja. S. Mencetic 210. Filipa likara rece
Aleksandar gosjjodina Ejuptu postaviti. Aleks.
jag. star. 3, 254. Ako Ii ja tebe ubiju, po pravdi
gosx^odin Indiji da budu. 294. — o ludima. Samo-
drtzavnyj gospodinb Srbblemb i Podunavijvi Ste-
fant knezb Lazarb. Mon. serb. 195. (1380). Go-
spodinb Srbjomb Durbdb. 352. (1427). Ponudi se
ti misto mene inoga Macedonom gospodina uci-
niti. Aleks. jag. star. 3, 267. — ddd) u adjek-
tivii poscsivnom. Gospodina turskoga ali zamor-
skoga ali bosanskoga. Mon. serb. 357. (1429).
V vrimo gospodina naSega gospodina Lovrinca
Verebija. Mon. croat. 61. (1437). Moli se za
ki'aja ki je gospodin segasvitni. Narucn. 39''.
Grajane (su duzni na posliih) svomu gospodinu.
Korizm. 35''. Mlogi co se tada podloznik u vi-
sini svome gosi)odinu zemajskomo nasmijati. D.
Rajjic 9. — eee) u istr. s prijedlogom nad. Nad
svimi da si go.spodin ti. M. Marulic 36. Pod-
loznikov od svi mojih, gospodin si nada svima.
P. Vulotic 39. — Iff) a gen. s prijedlogom -svrhu.
Koji je gospodin i kraj svrhu svih krajeva. M.
Divkovic, bes. 5'». — cc) cudnovato je stu u je-
dnom spomeniku xv rijeka stoji gospodin .s ovijem
znacenem o zenskom ce^adetu. Mi gos])odinb go-
spoja hercezica Oicilija . . . Menjo gospodinu go-
sj)oje liercezici Cicilije. Mou. serb. 501. (1467).
— b) premajlugama, kmetima itd., vidi gos[)odar,
b). A knietic naj pri da so ima tuziti prid
gospodinom cigov je covik. Stat. poj. ark. 5, 246.
(Kmetic) ima prizvati svoga gospodara, tor mu
reci : ,Gospodino, to je svo Bozo i tvoje'. 288.
Za (• sluga no zna ca fini gosjiodin nogof. Bor-
GOSPOniN
309
(^JOSl'ODIN
iiardin 10 i. joaiui. 15; 15. Strali podloziii, kako
je sluga gospodinu. Korizm. 29". Vrativsi se
sluga TiaviJGsti ovoj gospodinu svoinu. N. Eai'iiiia
147a. luc. li, 21. Sluge, iiodlozui budite u sva-
komu strahu gospodinom. I. Bandulavic 145t>.
Ipetr. 2, 18. Podlozan jest kmet gospodinu. S.
Matijevic 63. Sluge, podlozni budite^ u svakomu
bojazu gospodinom. A. Bacic 96. Cuju se one
sluge i sluzbenice, gdi se kunu krivo svojim go-
spodinom, ona zena svome muzu. J. Banovac,
razg. 27. Srica mu je i godina kriva kod svog'
gospodina. V. Doscn 56t>. Ugleda ga Arapova
straza, pa kazuje crnu Arapinu: ,Gospodine, Arap-
prekomorce!' Nar. jyes. vuk. 2, 421. — c) mid,
cidi gospodar, c). Da ju cini jesti gospodinu
Adamu. Zborn. 16''. Velim ti ja tako, stavi me,
on gdi je, gospodin ter ako iizraci da mi je, ja
cu jjo nacinu pravoga zakona virna Derencinu
biti do okona. H. Lucie 248. Brala je Mara
nevjesta . . . drugu je kitu nabrala : ,Ova mi kita
ruzice Jovanu mom gosp»odinu, neka me Jovo
ne bije' . . . Marija Jovi govori: ,Jovane, moj
gospodine!' Nar. pjes. petr. 1, 57. — d) covjek
plemenitoga roda, Hi hogat, Hi vioc/ucan, i nopce
koji prlpada visemit stalezu, isporedi gospodar,
h). Videci ju jedan knez ki bise velik gospodin.
Mirakuli. 127. Jedan velik gospodin. Pril. jag.
ark. 9, 69. (1520). Ucinen gospodin ,nobilitato,
fatto nobile' ,nobilitatus'. A. d. Bella, rjec. 511i\
Premda bijase gospodin velik i vladalac. F. Lastric,
ned. 402. Jer gospodin tko se broji, gospodstvo
ga mnogo stoji. V. Dosen 66^'. Buduci gospodin
i gosposke krvi. M. Dobretic 501. Nameri se
na jednoga gospodina. Nar. prip. mikul. 11. —
e) us iiiie Hi uz supstantiv kojijevi se kaze Sto
je onaj o komc Hi s kime se govori, a cesto i hez
toga, da mu se pokaze stovane. kod toga se misli
da je onaj gospodin prema onome koji govori.
u prva se vreniena kaze gotovo samo o vladao-
cima i crkvenijem glavarima, a u nase se vri-
jcme maze kazati svakome. vidi i u Vukovu rjec-
nikii: U Srbiji samo cara i kra|a (u pjesmama),
pasu (u pjesmama, a u govoru mu kazu : ,cestiti
paso!'), vladiku, arhimandiufca, igumana (u pje-
smama, a u govoru: ,oce igumne!'), protu i uci-
teja (i zene gdjekoga djetica u kuoi: svekra ili
djevera) zovu gospodinom ; a u Srijemu i u osta-
lijem nemackijem drzavama gosjjodin znaci ono
sto je u Srbiji za vremena Karadordijeva znacio
gospodar. 96a'. aa) o viadaocima. Slavtni vla-
stelint gosxjodint Martsili Deordi , knezt du-
brovtcki. Mon. sei'b. 89. (1253). Gosjjodint zupant
Eadoslavt. 45. (1254). Gospodina bana Ste-
pana, gospodina evcmt zemjamt bosanscemt i
humscemt. 102. (1332). Gosjiodine caru! 158.
(1357). Povelenijemt gospodina Durda (Balsica).
184. (1373). Gospodina vojevode Hrtvoja. 237.
(1399). Gospodinu Pavlu Eadisicu. 252. (1404).
V vrimo gospodina nasega gosi)odina Lovrinca
Verebija. Mon. croat. 61. (1437). Velikoga go-
spodara gospodina cara turskoga Mehrnet-bega.
Mon. Serb. 468. (1454). Gospodine kraju. Pril.
jag. ark. 9, 75. (1520). Bane gospodine! P. Vi-
tezovic, odil. 36. Moli, sinko, bana gos^jodina.
And. Kacic, razg. 30a. g^d mi cini, care go-
spodine. 64«'. A kad vidi care gospodine. Nar.
pjes. vuk. 1, 160. Govori joj bane gospjodine.
1 , 482. Sultan-care , mili gosjiodine ! 1 , 570.
Selamalec, paso gos])odine ! 1, 598. Vec besjedi
pasi gospodinu. 1 , 601. Gospodine , kra|u Vu-
kasinel 2, 106. Ne brini se, care gospodine!
2, 150. Hocu, care, dragi gospodine ! 2, 133. Go-
spodine, srpski car-Stjepane! 2, 151. Gospodine,
od Ledana kraju ! 2, 152. Gospodine, slavni knez-
Lazare! 2, 198. Gospodine, care od Stambola!
2, 387. Podize se gospodine kra].u od prokrasne
od Macedonije. 2, 481. Gospodine, paso Dreno-
po|ski ! 3, 38. Gospodine, bane Zadranine ! 3, 403.
u ovakijem j)rimjerima znacene se razliknje od
znacena kod a) tijem sto kao da se misli da je
onaj gospodin osobito prema onome koji govori.
to se i istice u ovijem primjerima dativom mi:
Stefant Urosi., po milosti Bozijoj kra|b, unukb
gospodina mi kra)a Stefana, sint. gospodina mi
kra|a Urosa, videvt stvorenije gospodina deda
mi kraja Stefana . . . Mon. serb. 71. (1275—1321).
Prilozihi. monastiru gospodina mi svetago Savy.
334. (1405 — 1427). Po zajjovede presvetloga i
uzmoznoga gospodina gospodina mi hercega
Stepana upisa Bozidart dijakr,. 460. (1453). Upisa
Branosb djakt po zajjovidi gospodina mi gospo-
dina kra|a Stipana. 488. (1461). Pisaht. jaa Ma-
rinko dijakt pjo zapovedi gospodina gospodina
mi kneza i vlasteo dubrovaccijeht. 497. (1466).
ali ptosto je postao ohicaj da se ovakovijem ime-
nima dodaje gospodin, na ono se cesto i ne misli,
te n. p. vladaoci i same sebe i svoje sinove zovu
,gos2)odinom' : Jaa gospodint Vlbkh (Brankovic)
obestavam se i davamt veru moju gospodsku.
Mon. serb. 231. (1389—1398). Ja gospodint Grt-
gurt i gospodint iDurtdt (Brankovici). 269. (1405).
Sa vazt|ub|enimt sinomt kra}evtstva mi, gospo-
dinomt Stipanomt. 272. (1409). Mi gospodint
vojevoda Sandajt HranicB. 288. (1419). Mi go-
spodini. vojevoda Radosavi. . . . sint gospodina
kneza Pavla. 387. (1437). Mo|u i zaklinam go-
spodina mi sina vojevodu. 416. (1442). amo spada
i ovo : Pak doziv|e bega gospodina : ,0 moj sine,
beze gospodine!' Nar. pjes. vuk. 1, 611. — bb)
0 crkovnijem glavarima i nopce o svecenstvu (vidi
u Vukovu rjecniku). GosjDodina mi preosvestent-
nago arfchijepiskupa. Mon. serb. 26. (1234 — 1240).
Sb blagoslovenijemb gosp)odina mi i otca arthijepi-
skojja Danila. Dec. hris. 3. Da nestb vtzbrantno
gospodinomi. i otbcemi. nasimr. patriai'homt. Mon.
serb. 139. (1348). Gospodinp. staraci> Dmitari..
251. (1403). Vt dni jepiskupstva gospodina deda
Kadomera. 253. (1404). Misa za sve gospodine
arkibiskupe. M. Bijankovic 49. Gospodin ,mon-
signore, titolo de' prelati' ,dominus'. A. d. Bella,
rjec. 495'^. Gosjjodin biskup. I. A. Nenadic, nauk.
102. Gospodine, oce igumane! Nar. pjes. vuk.
2, 65. Gospodine igumane stari ! Nar. pjes. petr.
2, 64. — cc) 0 covjeku visega staleza. u nase se
vrijeme moze kazati svakome, kao franc, mon-
sieur, cngl. sir, Mr. Gospoda, ka se behu spra-
vila, zlahtna i zmozna: ondi beliu naj prvo ce-
tiri sluge kneza Albrehta : naj prvo gosxmdin
Rudolf, gospodin Bilam, gospodin Martin i go-
spodin Panspetal. Mon croat. 3. (127-5). Ja kra|fc
Stefani, Dabisa s mojimi vlasteli premismo raz;,-
logi, odi. nasega sluge a^ vasega grazdanina go-
spodina protovistijara Zorete. Spom. sr. 2, 37.
(1392). Dubrovnik, pjesan gospodina Petra Ka-
navelica. P. Kanavelic, dubr. 6. Zvati gospo-
dinom ili gosparom ,dar del signore' ,dominum
apxjellare'. A. d. Bella, rjec. 677a'. Mnogo po-
stovanom gosjjodinu. J. Banovac, uboj. 3. Pr-
vijence gospodine, dobro dosao ! . . . Barjaktaru
gospodine, dobro dosao ! . . . Stari svate gospo-
dine, dobro dosao! Nar. pjes. vuk. 1, 18. Do-
macine, gospodine, pustaj nas doma. 1, 173. Arap
sedi, pije vino ladno, Bozju pomoc nazivao Marko ;
,Bozja pomoc, dragi gospodine !' 2, 423. G(ospodi^ii)
Teodor Petranovic. Vuk, nar. pjes. 3, 142. u Su-
lekovu rjecniku: gospodine! ,meinhorr!' kod .herr'.
— dd) nesto je osobito u ovijem primjerima: u
prvom se zove ,gospodinom^ kapituo, u drugom
GOSPODIN
310
GOSPODINA
(jrad. Slibi dobro, gospodine kapitule i ti co-
vice! Mon. Croat. 200. (1512). Dubrovnice, go-
spodine, yazda Spljet se tebi klana. J. Kavanin
175^. — f) 0 Bogu, isporedi gospod, a) i go-
sjiodar, f). aa) uz Bog Hi druyo ime Bozje. U
gospodina Boga vLsederi.zite|a. Mon. serb. 30.
(1243). U gospodina Boga nasega Isu-Hrista.
32. (1249). Da je prokletL odt gospodina Boga
vsedrjbziteja. 105. (1333). Ime gospodina Isusa
Hrista. 252. (1404). Gospodine Isukrste, stvori-
te}u nebeski i anjelski. Ziv. kat. star. 1, 223.
Gospodina Isukrsta. Zborn. 19-'. Pridruznica go-
spodina Boga. 154^. Svemoguci gospodin Bog.
A. Gucetic, roz. jez. 235. Ja sain gospodin Bog.
S. Margitic, fal. 263. Da molis za raene go-
spodina Boga. isp. 26. Gospodin Isus. F. Lastric,
od' 287. Tako si reko ti, gospodine Boze. I. A.
Nenadic, nauk. 33. Gospodin Bog. A. Kanizlic,
bogojubn. 112. Pi'aina Bogu gospodinu. V. Doseu
257'-'. I ova svitlost bijase gospodin Isukrst. M.
A. Ee|kovic, sabr. 25. Ako bi se spomenuo od
one besjede Jesukrsta gospodina. J. Matovic 507.
Susrela te dobra_^sreca i gospodin Bog! Nar.
pjes. vuk. 1, 32. Sto ostalo, to se pokajalo, go-
spodina Boga vjerovalo. 2, 3. Gospodine Boze
moj ! Nar. pjes. here. vuk. 332. Radi, pa cu ti
i ja pomoci, veli gosi)odin Bog. Nar. posl. vuk.
268. Zovne gospodin Bog sve stvarke preda se.
Nar. prip. vil. 1868. 502. To je bil gospodin
Bog. Nar. jirip. mikul. 75. — isporedi gospodini.
• — hh) samo po sebi znaci: Boy. Gosi)odin bla-
gosovil Pril. jag. ark. 9, 137. (1468). Kako nim
Gospodin priti govoreci. Narucn. 99». Zasto jo
on Gospodin, ki s nebes pride. M. Drzic 45G.
Augustin porodi se leto Gospodina 355. F. Gla-
vinic, cvit. 293 — 294. Cini, sladki Gospodine, da
ju slijedim u pokori. I. V. Bunic, niand. 13. Duse
sveti, milosrdni Gosjaodine! M. Jerkovic 87. Velik
je Gosjjodin. S. Margitic, fal. 93. Pred tvo'e oci,
Gospodine, nose placuc sluge tvoje svekolike nib.
krivine. J. Kavanin 293''. Jedan Gospodin, jedna
vira, jedno krstene. A. Kanizlic, kani. i. Pri-
vicnega Gospodina. V. Doseu 225a. Kada zemju
lubit poce gdi Gospodin propet bise. And. Kacic,
razg 16''. — gj 0 svecu, isporedi gospod, b) i
gospodar, y). Od monastira gospodina svetoga
Nikole od Vranine. Mon. serb. 463. (1454). Sa
l)ecatju velikoin gospodina svetoga Marka. 465.
1454. — h) vlasnik, isporedi gospodar, d). —
rijetko. Ostavil te je svoga ereda i gospodina
nad vsim. Korizm. 21a. Gospodin vinograda. N.
Eai'iina 56-'. mat. 21, 40. Kada si gosjjodin svega
ovoga blaga. A. Kanizlic, bogojubn. 486.
GOSPODINI, vidi gospodin, f) aa), shvaca sc
kao adjektiv, i kaze se samo s Bog: gospodini
Bog. postalo je od toya sto se shvatilo kao da
je gospodin prcd Bog adjektiv, a tie od Gospodin
i Bog ccmu nema potvrde. — Od xvii vijeka, a
izmedii rjecnika a Vukovu (gosp6dini Bog). Pred
gospodin im Bogom. M. Eadnic 55"-. Ako bi so
gospodini Bog smilovao. Norini 48. Da ih 2)o-
moze gospodini Bog! Nar. pjes. vuk. 1, 78. Da ni
gospodini Bog pomoze nasega duhovnika! 1, 79.
GOSPODTNOV, adj. domini, koji pripada yo-
spadinu. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (ino-
litva Gospodinova kod ocenas, a napose nema),
u Belinu 534'', ii Bjelostjencevu (kod gosponov),
ic yoltigijinu, u Stulicevu, a Vukovu, u Dani-
ricemi (gospodiuovi,). — U svijem primjerima
osim jednoya (prvoya lie}koviceva) znaci: Bozji
(vidi gospodin, fj hhj). Eozastva Gospodinova.
Spom. sr. 2, 112. (1447). Ufiineno jest govorenje
Gospodinovo Iliji Tezbiianinu. 13oriianliu 3().
3rog. 17, 18. Napuui noga dull straha Gospo-
dinova. N. Eanina 16^'. isai. 11, 13. U prebi-
vauLJe blagyht ovact, gdino glass Gospodinovt
slysiti, se. Mon. serb. ^559. (1618). Ka jest ta
molitva Gospodinova? S. Budinic, sum. 18a. Ka-
menjem se metase na priliku Gosjiodinovu. M.
Divkovic, zlam. SS''. Eazgledajuci |ubveuo njeki
kriz Gospodinov. B. Kasic, in. 17. Po zapovidi
Gospodinovoj. A. Bacic 164. Nece se vojnik Go-
spodinov bojat' svoji neprijateja, ako bude na
molitvi stati. J. Banovac, razg. 21. Zato latinski
se zove dan Gospodinov, a naski zovemo nedi|a.
F. Lastric, ned. 124. Na uspomenu uskersnutja
Gospodinova. A. Kanizlic, kam. 205. To je isti
gospodinov sluga. M. A. Rejkovic, sat. D2''. Istina
Gosjjodinova obstaje u vike. sabr. 51. U dan
Gospodinov. D. Rapic 11.
GOSPODINSKI, adj. koji pripada gospodinu,
yospodi. — Na jednom mjestu xvn vijeka. Go-
spodinska pro.sna vsaka zapovidi jest jednaka.
P. Vitezovic, cvit. 137.
G08P0DINSTV0, n. osohina oiwya koji je
gospodin, vidi gcspodstvo. — U Stulicevu rjcc-
niku (v. gospodstvo) s dodatkom da se nahodi u
pisca Muliha.
GOSPODINSTAK, m. vidi gospodicnak. — U
dvije poslovice xvii vijeka. Ilijnstak ^ori (,cori')
a gosjiodinstak bere. (D). Poslov. danic. 32. Lijen
vrse gospodin staka. (D). 55.
GOSPODIN, adj. domini, koji i^ripada gospo-
dinu. — Postaje od gospodin nastavkom jt. —
Bijec je stara, ispored,i stslov. gospodini,. u nas
se javla do xviii vijeka. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (, domini, dominicus') i u Danicicevu
(gosjiodinb jdomini'). — Noniinalni se ohlici na-
liode do XVII vijeka (naj pos(edni put ic D. Ba-
rakovic, vil. 170). — U svijem primjerima (osim
Barakoviceva gdje smisao nije razyovijetan) zncici:
Bozji, vidi gospodin, f) bb), isporedi i gospodan.
Va lito Gospodine. Spom. sr. 2, 66. (1419). Ro-
tismo se i zaklesmo na castnoiub i zivotvorestemL
krsti Gospodini. Mon. serb. 290. (1419). Rotismo
se na svetonii. jevandeliju Gospodini. 305. (1420).
Objavi se lioj anjol Gospodini. Ziv. kat. star.
1, 221. Pri2)ravite put Gospodin. Bernardin 2.
joann. 1 , 23. Budii plakati popove sluzbenici
Gospodini. Bernardin 23—24. joel. 2, 17. Ja
sam nedostojna raba Gosjiodina. M. Marulic 168.
Oni ce vidjeti slavu Gospodinu. N. Rariina 17".
isai. 35, 2. Pomnu stavja na stvari Gospodine.
B. Gradic, djev. 26. Cica imena Gospodina. Nauk
brn. 9a. Jer ga nitkor vec ne )ubi, nima glasa
g082)odiiia. D. Earakovic, vil. 170. Kada pride
Gospodina ruka. A. Georgiceo. nasi. 42. Istu-
macenje molitvo Gospodine. I. T. Mrnavic, ist.
48. Hotise sveti apostoli izreci ime majke Go-
spodine. P. Radovci^, ist. 45. Dan vecere Go-
spodine slavan danas jur ])ocine. L. Terzic 338.
Zlimi djeli Gospodini dan cineci hudobiiii. J.
Kavanin 172'^. Tad taj Gospodini posvecon za-
leci nih. I. Dordic, ben. IM. Tomacenje ino-
litve Gosi)odine. I. M. Mattel 73.
GOSPODINA, /. vidi gospoda. — Postaje od
gospod nastavkom yria. — Rijec je praslavcnska,
isporedi stslov. gospodj'ua, rus. rociio,\wnH, ccs.
hosjiodynr, pol. gos])odyni ; ali je u nascin jczika
rijetka. izmedu rjecnika u Stulicevu (,doinina,
jiatrona' s dodatkom da jc uzeto iz brcvijara) i
u Danicicevu (gos])odyna ,domina'). Zene da
no oblezu u cri-kvi, razbvG gosjiodyna (carica)
i krajica. Zak. dus. pam. sal'. 50. Boja dobra
jest vlahina nog zlocesta g()si)odiiia. P. Vitozovic,
cvit. 107. Obicno je doiuacinova zona gospo-
diuom. V. Bogisic, zborn. 57.
(JOSPODINAK
311
GOSPODITJ, b.
60SP0DINAK, m. u jednuga ^jisca xviii vi-
jeka, Icoji ovciko prevocli led. dominicale. Zenske
glave primase i one na dlau tilo Isukrstovo, all
radi poniznosti i vecega stovaiia ruku pokrivase
s maramicom, koja se ,gospodinak' zvase. I. Ve-
likanovic, uput. 3, 459.
GOSPODINEV, adj. vidi gospodii'i i gospo-
dinov, od koja je dva oblika i j^ostalo. — U
jednoga pisca cakavca xv vijeka. Kada svrsise
fsaka 1)0 zakonu Gospodinevu. Bernardin 13. luc.
2, 39. Hkrii'iicu u koj bise zakon Gospodinev.
100. deuter. 31, 25.
GOSPODIT, adj. vidi gospodski. — U tri pisca
XVI i XVII vijeka. Pomisli josc, traga tko ni
gospodita, bi li smil, za draga da mi se namita.
H. Lucie 242. Prohodeci Skenderiju, ciih rec'
muza gospodita. da svi |udi sve umiju. M. Pe-
legrinovic 172. Dva plemica gospodita u toj
druzbi suncem sjaju. J. Palmotic 165. Otkle bjese
poG naj blize k gospoditom Drenopo|u. 233. Go-
sjjodita lijepa stasa, vedra cela, pun miline, blage
cudi, svijetla obraza vidase se nad sve ine. 272.
GOSPODITE;^, »?. dominator, covjek koji go-
spodi. — XVII i XVIII vijeka, a izniedu rjecnika n
Belinu (,duminus' 677^; , dominator' 677b), u J^jg.
lostjencevii (kajkavski gospoditel , dominator'), u
Voltigijinu (.domiuatore, reggitore' ,beherrsclier'),
a Stulicevu (,dominator'). Gospodite} Gospodin pri-
bliza se. B. Kasic, rit. 371. O gospodite}u od sve-
kolike zemje. nasi. 143. Priti hoce k crkvi svetoj
svojoj gospodite|. I. Bandulavic 196^. malach.
3, 1. Posa|i gospoditeja od zemJe. S. Margitic,
fal. 58. Veliki Rim gcspodite| od svijeta. I.
Dordic, salt. 223. Fale tebi uzdajemo, pridobro-
stivi gospodite|u. B. Pavlovic 52. Doce gospo-
dite| toga raba. S.Rosa 11 2=^. Posaji jaganca, Go-
spodine, gosiDodite|a zem|e. I. Velikanovic, uput.
1, 39.
GOSPpDITE^^ICA, /. dominatrix, zensko ce-
ladc koje gospodi. — U Belinu rjecniku 677^^ i
u Bjelostjencevu (kajkavski gospoditelica).
GOSPODITI, gospodim, impf. vidi gospodovati,
ali moze hiti da je kod gospoditi starije prelazno
znacene. — Postaje od gospod nastavkom i. —
Od XVI do XVIII vijeka, a izmedn rjecnika u Be-
linu 677''*, u Bjelostjencevu (gospodim, gospoditi
kod gosjjodujem), n, Stulicevu (v. gospodariti).
a, prelazno, imati u svojoj vlasti kao gospodin,
gospodar, vladati. ohjekat moze hiti drzava, semja
Hi ce^ade.
a) aktivno. aa) u^pravom smislu. Da ja vas
saj svit gospodim. S. Mencetic 50. Ustani ter
zapad s istokom gospodi. 230. Ki tolike zupe
gospodi i vladanja. P. Zoranic 39''. Ja scijeiiah
dvorove gospodske casne nac i u nih da plove
od svijeta dobro sve i da ih gospode razumni
ti ludi. F. Lukarevic 158. Zlato nadim|e co-
vjeka, zeleci cijeiien bit i druge toga rad na
svijetu gospodit. 260. Da bih radija, moja kruno,
biti tebi sve dni sluga neg gospodit' svit na
puno. S. Eobajevic 205. Na krajevstvo od ko-
Ijena od sto kraja kra| te rodi, ki .sjeverna ne-
brojena mjesta vlada i gospodi. I. Gundulio 316.
Tere caru, ki ih (narode) gospodi, mnoz viteza
na boj daju. 574. Pradjedi su^ moji bili svijetli
bani, mnogo grade gospodili. G. Palmotic 1. 322.
!S neumrlijem zivjenjem pustava mu da gospodi
zem|u s inijom svijem stvorenjem. 3, 25'^. Nisam
dosao segaj svita vlasti umrle da gospodim, zasvo
od roda plemenita glasovitijeh kra]a izhodim.
3, 78''. Ki gospodi zitorodnijeh mnoz bastina.
3, 138*. Maudalijena ka se rodi slavna od bana
plemenita koji Magdal grad gospodi. I. V. Bunic,
maud. 4. KraJ Pleurat, ki Dalmaciju svu go-
spodi. J. Kavaniu 243=^. — hh) u prenesenoin Hi
u metaforickom ^smislu. (Vil ova) mene gospodi
i moje srdacce. S. Mencetic 25. Tezijem cu |ubav
ja gospodit na svijetu godista sva moja. F. Lu-
karevic 97. Ah Ijepoto, ti nevjeste mladce vodis
mrtvijem plamom zavezane; pogledom ih ti go-
spodis i u srcu stvaras i-aue. I. Guudulic 230.
Gdi (su) razumni s rijeci blagom ki dazdjahu
med z besjede, gospodeci srca umrla ? 234. Pozna
dobro (I^Aibav), da na sviti, kad jedine uije Ije-
pote, nije joj naprijed gospoditi nasa srca i zi-
vote. 264. Jedna dusa da gospodi moj kip i I'le.
M. Gazarovic 30. Okom strije|a, rijeci milom
srca veze i gospodi. G. Palmotic 1, 245. Blagom
cudi Ektora nadhodi , cijem stjece cas svudi,
cijem srca gospodi. 2, 91. Rados j^rava sad go-
spodi srce tvoje. 2, 291. Morska po|a i sirine
blazi vjetri gospodijahu. 3, 24'\ S Bogom, smrt
i zivot ki gospodi. 3, 77^^. Neka zvijeri svekc-
like ponositi lav gospodi. 3, 101^. S teske muke
ka liom vlada, ka sve misli lie gospodi. 3, 183^.
Zlobni udes nas gosi^odi. J. Kavanin 238". (Sunce)
svjetlosti svom gospodi more i zerajo krug pro-
strane. P. Sorkocevic 585a.
b) sa se. aa) pasivno. Po kom se gospodi i
vlada drzava sva ova. F. Lukarevic 106. Bojaco
se tve slave kra|i, od kih se svit gosjiodi. I,
Gundulic 204. — hb) refieksivno, sanio u jednom
prinijeru sa znacenem: ciniti se gospodinom s pri-
jedlogom nad. Tvoju staros i^ogrduju i gospode
se nad tobom. M. Drzic 229.
b. neprelazno, biti gospodin, zapovijedati, vla-
dati. a) uopce. Nije uzde koja vlas tu mocnu
uzteze od zeje koja nas gospodit' priteze. M.
Bunic 9. Da naj visijeh sred ne kruna visoka
se kruna umjesti, ka gospodi slave puna s mno-
gom srecom. I. Gundulic 276. Er u robstvu,
nije pravom, svezan uzom da sad hodi tko Slo-
bodan s mnogom slavom rodio se da gosjsodi. 349.
Stari tvoji tko su bili? rec' slobodno bez ozira:
jesu li oni gospodili? 386. Odkad je Bog, i
gospodi. J. Kavanin 539''. Plijenim, vladam i
gospodim. I. Dordic, uzd. 40. Gospodite dake,
gospodite vi, koji taku moc i podobnos imate.
A. Kalic 376. — u prenesenoin Hi u metaforickoiii
smislu. Sada noc muceca gospodi. G. Palmotic
1, 336. — b) one (stvar, drzaoa, zemja, ccjade),
cega je subjekat gospodin, ceniu zapovijeda, cim
vlada, moze biti izreceno: aa) dativom. Kra} je
sam gospodar zakonom jui' svima, a nemu ui-
jedna stvar gospodit ne ima. F. Lukarevic 225.
Upravja j)ut na Sio, ki do skoro u slobodi sam
je sebi gospodio. I. Gundulic 364. Nije doso da
vam kraj jtorazi ni da vam gospodi. G. Palmotic
1, 67. Gospoditi narodu |udskomu. P. Bogasi-
novic 4, Jui'aj ki raskomu svemu jmku zapo-
vijeda i gosijodi. J. Kavanin 234^. Ilirskoj ki
})oJani sa svih strana gospodihu. 259''. — 'U pre-
nesenom Hi u metaforickom smislu. Cemu da
sam ja gospoja, ako je u robstvu dusa moja, ka
zivotu mom gospodi? I. Gundulic 351. I mom
srcu zapovijeda i hotjeiiu mom gospodi. G. Pal-
naotic 1, 84. Oni video nega znanje znanja umrla
gdi nadhodi i do rijeci da naj mane svetijem
kiiigam svijem gospodi. 3, 115^. Ah, hudobna
vlasti vece ne gospodi srcu ovomu. B. Betera,
cut. 16. Ne gospodi vik smrt tebi. 77. Srco
plemenito i kra}im gospodi. (Z). Poslov. danic.
113. Tko sebi gosjDodi, krajeve nadhodi. (Z). 133.
— bb) instrumentalom. Slavna Troja, ka je svime
njegda istokom gospodila. I. Gundulic 362. Kada
gospodijase iiom. (Bosnotn) hxsihrem kra| Ostoja. G.
Palmotic 1, 289. Da gospodi svakijem stvorom.
GOSPODITI, b.
312
GOSPODOVATI
J. Kavai'iin IB^. Budi na cas kraju, koji iniiom
gospodi. I. Dordic, salt. 144. Ko gospodi nebom,
zemjom. I. M. Mattei 374. Koji svijem svijetom
gospodi. A. Kalic 276. — u prenesenom Hi u
metaforicJcom smislu. Zdruzene uporeda s pla-
sijem vjetrim moz'ske vode nom (plavi) va|aju i
gospode. Gr. Palmoti6 3, 12a'. ^jubav nim gospodi,
vlada nime. I. Dordic, uzd. 91. Ovo cudo ne-
harstva kqje gospodi srcem naj vecega mnostva
umrlijeh. I. M. Mattei 118. Da od sad srce tvoje
bozanstveiio staviio i svrseno uzvlada i uzgospodi
mojijem. 163. Zalos, Jubav, gnev, osveta isto u
vrijemo mnom gospode. P. Sorkocevic oOl'il*. —
(jrijeskom s prijedlogom s. Koji s tobom Bog
gospodi. P. Kanavelic, iv. .57. Drzave s kim'
ces vazda gospoditi. J. Kavanin 217^). — ce) in-
strumentalom s prijedlofjom nad. Pluton: ...nad
inrtvijeme da gospodim. I. Gundulic 68. On go-
spodi sam nad nami. A. Vitajic, ist. 218'*. Gdje
gospodi nad inima krajica pcela. J. Kavanin 80*^.
— del) (jenetivom s prijedlozima vrhu (vrh), vise.
Vrh raskoga svega puka nakon sveki'a ki gospodi.
I. Gundulic 386. Kad bi vrh lie (carske vlasti)
gospodila voja od puka rogoborna. 492. Jes ko
nasijeh vrhu dila cijeni zvijezde da gospode. G.
Palmotic 1, 133. Stvar nijedna ne gospodi vrh
covjeka kako zena. 2, 503. Ti grspodis vrhu
srece, cesti, dike, vrh blazenstva. B. Betera, cut.
53. — Gdi je pod nogam od krvnika, ko vise
hih svijeh gospodi. I. Gundulic 547. — ee) amo
pripudaju i primjeri u kojima je izreceno rnjesto
fldje subjekat gospodi. Svu bosansku krajevinu,
i gdi je herceg gospodio vlas poda se turska
ukinu. I. Gundulic 390. Pod imenom ti od cara
da gospodis sve do skora s hvalinskoga od izgora
do ujemskoga doli mora. 454. Mirni u liemu
(fjradu) gospodite. G. Palmotic 1, 109. Da to
li de klete Troje ovdi narod gospoditi? 2, 79.
Komu rnjesto, gdje gospodi, Posidai-je ime poda.
P. Kanavelic, iv. 340. Slovinskoga ja jezika kra-
jica sam, srjed slavnoga Dubrovnika ka kra|uje
i gospodi. dubr. 7. On ki je kra} od slave, ki
gospodi gor i doli. A. Vitajic, ost. 40. I oslo-
gonac u Spilanu gospodi. (Z). Poslov. danic. 30.
Bijelog moz"a i ledenog jur ih jakost pere valom
a gospodstvo svrhu crnog razsirit ce vjecnom
slavom, 1)0 nemu ce gospoditi i zakone po svi-
jetu pune snage pripisati. J. Krmpotic, kat. 52.
Gospodit ces carstvu u momu kako prava }ubi
moja. P. Sorkocevic 588'>. — u prenesenom Hi u
inetaforickom smislu. ^ubav u raisli vasoj go-
spoditi dopustite. P. Zoranic 67. Kazum tuj ne
stoji u svojoj slobodi, gdi Jubav gospodi. F. Lu-
karevic 83. , Ovo jo more, gdi vosgo mir pribiva
i gospodi. G. Pahuotic 2, 3. Zakon, joh, puteui,
u svakomu ki gospodi, gospoduje i u meni. I.
Ivanisevic 31. Pravda i milos gdje gospodi. P.
Kanavelic, iv. 596. Da tvoj mir uzgospodi i uz-
raduje se u nasemu srcu. 1. M. Mattel 304. Jeli
doslek gospodila u vami bludnost, nek odslek
gospodit budo cistoca. A. Kalic 182. Gdje sila
gospodi, s razlogom no hodi. (F). Poslov. danic. 23.
GOyPODIVATI , gospodivam t gospodujem,
imp/, iteralivni (jla/jol za gospoditi. — U jednoga
pisca xvui L'ijeka. Snart vece ncco nemu gospo-
divati. J. Matovir (il. — ncpouzdano.
GOSPODNETIC, m. prezimc. — xvii vijeka.
Pop Domiiiik Gospodnetid Bradanin. I. Ivanisevid
12. 35. 319.
GOSPODNKJA, /. vidi gospoda i gospoditejica.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Gospoduica
djavala, rasipaonica tniina (Bogorodica). J. Ba-
novac, blag. 71. 163. 22f).
GOyPODNlK, m. gospodin. — Na dva mjesta
xviii vijeka. Knezi, bani, gospoduici. J. Ka-
vanin 568'^ Bio je covjek gospodnik. S. Kosa
133a.
GOSPODNIT, adj. vidi gospodit. — Na je-
dnom mjestu xviii vijeka. Celnik Antivara, ki
svej cuva skot gospodnit. J. Kavaiiin 158b.
GOSPODOV, adj. koji 2)ripada gospodu (Bogii).
— Stariji je oblik gospodev koji vidi. — U nase
vrijcme. Na ovo ce Gospodovo pitane odgovo-
riti svaka stvarka. Nar. prip. vil. 1878. 502.
GOSPODOVALAC, gospodovaoca, m. vidi go-
spodovatej. — V Stulicevu rjecniku (v. gospo-
dite}) i grijeskom gospodovaoc.
GOSPODOVALICA, /. vidi gospodovatejica.
— U Stulicevu rjecniku (,domiuatrix').
GOSPODOVANE, n. djelo kojijem se gospo-
duje. — Stariji je oblik gospodovanje. — Izmedii
rjecnika u Belinu (gospodovanje ,imperium' 384*^ ;
jdominatus' 677») , u Bjelostjenceou (kajkavski
gospoduvaiie), u Jambresicevu (gospoduvaiie), u
Voltigijinu , u Stulicevu, u Vukovu. (Selo) sa
vsim radovanjem, uiivanjem i gospodovanjem.
Mon. Croat 172. (1499).^ Pompeja velikago go-
spodovauja radi pobi. S. Kozicic 34^. Koji him
imase razoriti i uzoti gospostvo i gospodovanje.
B. Kasic, is. 19. Da blazenstvo stase u gospo-
dovanju i mogucstvu. M. Orbin 300. Ovo go-
spodovahe (svoje vole) vidi se u zauzdahu ustr-
pjeha. M. Radnic 276^. Voja stvoriteja od svije
vo|a ima gospodovahe. 395*. Gospodova^nje Isu-
krsta Gospodina svrh sve zemje. A. Vita|ic, ist.
70. Tako ces nad svimi uzeti gospodovanje. 394.
Papa imadijase srdce na gospodovahe pohlepno.
A. Kanizlic, kam. 79. A za nase cisto turko-
vahe, turkovahe i gospodovahe. Osvetn. 2, 49.
GOSPODOVATEL, m. dominator, covjek koji
gospoduje. — isporedi gospodovalac. — iVft doa
mjesta xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. gospodite}). 0 gospodovate)u nebes i zemje.
Korizm. lOSl*. Boga ki je sam gospodovate}.
Anton Dalm., nov. test. 2, 164''. jud. 4.
G0SP0d6vaTE]^ICA, /. zensko cefade koje
gospoduje. — U Stulicevu rjecniku (v. gospo-
dovalica).
GOSPODOVATI, gospodujem, impf. biti go-
spodin, zivjeti kao gospoditi; imati u svojoj vlasti,
zapovijedati, vladati. — isporedi gospoditi. —
Akc. kaki je u inf. taki je u aor. osim 2 * 3
sing. : gospodovah, i u ger. praet. gospod6vav§i ;
niijena se u 2 i 3 sing, aor.: gosi)odova, i u part,
praet. act. gospodovao, gospodovala, gospodovali ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u pracs.:
impf. gospodovah , imp)t. gospoduj , ger. pracs.
gospodujuci. — Postaje od gospotl nastavkom
ova u inf., u u pracs. — Na jednom mjestu radi
stiha ima gospodvati mjeste gospodovati: Pra-
vedna 6o sva skupscina i)ravo vrh hih gospodvati.
A. Vitajic, ist. 149''. — Od xiii vijeka, a u svijem
je rjecnicima: a Vrancicevu: ,dominari'; u Mi-
kali)! u: ,dominor, dominatuiu toneo, dominatiuu
premo'; u Belinu: ,domiiior' 534i>. ()77'S u Bje-
losfjcncevu: gospodujem, kajkavski gospoduvati,
gospodim, gosDOiliti, stnliijom .dominor, dominium
teneo, dominauim touoo, jus ot imporium in rem
aliipiam habeo'. 2. ,late dominor' ; ;( Jambresi-
cevu: gospodujem , dominor'; u Voltigijinu: ,do-
rainare , signoroggiaro' ,boherrschen' ; u Stuli-
cevu: v. gospodariti s primjcrom : Ho6u da go-
spodujes polovinu kra|ovstva moga; u Vukovu:
,lobon wio oin horr' .splondidaui vitam dego' ; u
Uaniciccvu : ,dominuri'.
GObPODOVATI, a.
313
GOSPODOVATI, a.
a. neprelazno, hiti gospodin, zirjeti kau (jo-
spodin, raditi kao gospodin. a) uopce. aa) u
pravom smislu. V to vrime gospodujucu kuezu
Albrehtu. Mon. croat. 3. (1275). Vsa iiia gospoda
koja su gospodovala do mene. Mon. serb. 286.
(1399). Osta na liegovu mistu gospodovati sin
jiegov Silimir. Dukjanin 7. Gospodovase tada
jedan cesar. Mirakuli^ 19. Predal se bise dijavlu
gospodovati zelejuc. S. Kozicic 22*. Kada jedan
car umre, drugi gospoduje. Aleks. jag. star. 3, 266.
Kada gospodovase cesar Alesandro. B. Kasic,
per. 1. Oni tko bude za mnom gospodovat, rece
Trajan. M. Orbiu 146. , Tko miruje, gospoduje i
svakoja dobra uziva. G. Palmotic 2, 100. Kada
sluga gospoduje. P. Posilovic, cvijet. 114. Go-
spodovat i da nece, nego, klice, stati u robstvo.
J. Kavanin 26*. Svatko znade, koliko je mucno
obiknuti sluzbu onom, koji se naucio gospodo-
vati. F. Lastric, od' 142. Hocu tebe, slugo, po-
kloniti u drzavu zem|u Bosnu slavnu, da ba-
nujes i da gospodujes. Nar. pjes. vuk. 2, 170.
Mi pijemo i gospodujemo. 2, 2u3. Vec je za
nas vino i rakija, i gospodstvo, da gospodujemo.
2, 482. Tu hocemo, braco, zapasiti bas mojega
brata Ibrahima, da pasuje i da gosj^oduje. 4, 69.
Tu cu vrci brata Ibrahima da krajuje i da go-
spoduje. 4, 79. Gospoduje a giaduje. Gospoduje
a lipsuje. Nar. posl. vuk. 44. Tako je Milan
gospodovao i zapovedao. Vuk, grad. 45. Onda su
vredne zene izdirale a lene gospodovale. M. D.
Milicevic, zlosel. 281. — bb) a prenesenom Hi u
metaforickom smislu. I misca liegova hoce go-
spodovati. Bernardin 5. isai. 40, 10. N. Ranina
17^'. Gospodujuci j^otop, to jest dokle je potop.
J. Matovic 88. — b) moze biti izreceno prema
cemu je subjekat gospodin, sto je negovo, dim
vlada, kome zapovijeda. ovo se izrice: aa) da-
tivom (prema zapovijedati). Ki recenoj zem|i
budu gospodovati. Mon. croat. 181. (1500). Go-
spodujte pticam. Zboi-n. 253'. On ce gospodovat
tebi. B. Gradic, djev. 42. Isukrst cesaruje i
gospoduje takojer i necistivim , nepodobnim i
zalim. S. Budinic, sum. 6*. Biti ces pod oblastju
muza tvoga i on ce ti gospodovati. M. Divkovic,
bes. 825a. Svaki od nih cudnijem redom gospo-
duje rodnom gradu. G. Palmotic 1, 343. Svemu
ce stvorenju gospodovati i zapovijedati. V. An-
drijasevic, put. 241. Koji zivim i mrtvim zajedno
gospodujes. I. Ancic, svit. 119. Mnogo puta go-
spoduje jedan covik drugomu. M. Eadnic 443'.
Gospodovat meni nece. A. Vitajic, ist. 59^. Dur-
devica pleme dvim otokom gospodova. J. Ka-
vanin 141^. Uciti zenami ne dopustam ni go-
spodovati coviku. A. Bacic. 275. Jere ce gospo-
dovati tebi, koji ucini tebe. J. Matovic 471. —
u prenesenom Hi u metaforickom s)nislu. Ki go-
spoduje smrti i zivotu. B. Gradic, iljev. 163.
Djavao gospoduje grjesniku. M. Divkovic, uauk.
190a. Da bi dusa tilu mogla gospodovat. A.
Georgiceo, nasi. 167. Da mu nece vec u vike
vikova smrt gospodovati. I. Ancic, svifc. 245.
Zac se puscas da ti gospoduju tasca zelinja?
ist. 131. Gospoduj samomu sebi. M. Radnic lOS^.
Komu (zivotu) svakcas smrt opaka nesmijena
gospoduje. B. Betera, cut. 20. Istijem zvijezdam
gospodujes. I. Dordic, uzd. 156. Uskrsnu prido-
bivsi smrt da mu voce no moze gospodovat ni
naudit. J. Filipovic 1, 110a. Vazda ce mu grisi
gospodovati. F. Lastric, ned. 212. Ti ne gospo-
dujes Bozjoj milosti. V. M. Gucetic 181. Da
ne bi gosj)odovala meni svaka nepravda. .J. Ma-
tovic 479. — bb) instrumentalom (prema vla-
dati). Khda gospodovahb Zetoju. Mon. serb. 112.
(1321 — 1336). Knez gospodovase vrbaskim gra-
drjm. Mon. croat. 82. (1455). Hoteci da gospo-
duje svim svitom. M. Marulic 6. Moguci zapo-
vidati i gospodovati stvoi'enjem. P. Radovcic,
nac. 155. — n prenesenom Hi u metaforickom
smislu. Neka (Bog) dar ovi nam daruje, da dusa
vasda zgar tilom gospoduje. P. Hektorovic 47.
Ov greh gospoduje clovekom prazdnujucim. S.
Budinic, sum. 124^. Kad ne gospoduje scetna
narav duhom. I. T. Mimavic, ist. 187. ^ubav sa-
moga sebe gosjjoduje i vlada gresnikom u svijem
negovijem stetami. M. Eadnic 395^. Tko svojim
duhom gospoduje. J. Kavanin 349'\ Nije, ne,
vec ikako moje ovo srce : tvoje je sa svijem i
svrseno nime gospoduj. I. M. Mattel 146. Go-
spodova i dazdom i vedrinom. A. Kalic 544. —
grijeskom. s prijedlogom s. Parnet s plasijem po-
zudami })o razlogu gospoduje. G. Palmotic 1, 175.
Gospodujuci z di'ugijem narodi. A. Bacic 31. Go-
spodujte i vladajte s ribam morskim. M. Zoricic,
osm. 17. — cc) instrumentalom s prijedlogom
nad. Hotijuci gospodovati nad druzimi. Korizm.
49a. Koji nad zivimi gospodujes. B. Kasic, rit.
97. Nad svim svitom gospoduje. A. Vitajic, ist.
192a. Kao da bi ona nad nim gospodovala. A.
Kanizlic, utoc. 16.^ — u prenesenom Hi u meta-
forickom smislu. Zeni ne dopuscam gospodovati
nad muzem. Anton Dalm., nov. test. 2, 106b. paul.
Itim. 2, 12. Istina gospoduje nad lazju. B. Kasic,
per. 172. Da na blagdan od slobode jes tko
zlatu jos robuje, i da sila s prike zgode nad za-
konim gospoduje. I. Gundulic 164. Opaka pri-
gnutja nad dusama gospoduju. I. Dordic, salt.
XVII. — ddj genetivom s prijedlozima vrhu (vrh),
vise. Gospoduje svrhu zvijezda. B. Kasic, zrc.
41. Ti gospodujes vrh vlasti od mora. nasi. 173.
Koji svrh mora gospodujes. A. Georgiceo, nasi.
206. Nasladujete se gospodovat svrhu mnostva.
I. Drzic 270. Da Trojani gospoduju vrh Latina.
G. Palmotic 2, 132. Pocne gospodovati svrhu
duse. S. Margitic, fal. 110. Covik no ima biti sta-
resina olosti za gospodovati svi'hu zene. J. Ba-
novac, razg. 83. Djavao griom istocnim gospo-
duje svrhu duse. F. Lastric, test. 348*. — Pridat
mu oncas nase srce, da vise nega gospoduje. B.
Zuzeri 128''. Gospoduju vise svijeh nai-oda. L.
Eadic 89. — ee) na jednom mjestu xvi vijeka
genetivom s prijedlogom od; ali je to pogreska
sama pisca koji je tako htio prevesti latinski ge-
netiv. Vladaoci naroda gospoduj ut od liih (,Scitis
quia principes gentium dominautiu' eorum'). N.
Eaiiina 53^. mat. 20, 25. — jf) avio spadaju i
primjeri u kojima se izrice mjesto gdje subjekat
gospoduje. Ki svaka zna i svud gospoduje. M.
Marulic^ 9. Ai'kadij pokle gospodova v Cari-
grade. S. Kozicic 40''. Kandarkusa vam poslah
vernoga moga u zem|i vasoj gosj)odovati i vojsku
vasu k mani posilati. Aleks. jag. star. 3, 235.
Koji Y>o onomu kra|estvu gospodovahu zestokom
silom. B. Kasic, is. 19. Svud gospoduje, svud
vlada, svud zapovida. A. Vitajic, ist. 348. Tako
ces gospodovati posi'id protivnikov tvojih. 394.
Od mora baltiskoga gospodova do jonskoga. J.
Kavanin 274''. U gradu kra| Akis gospodovase.
I. Dordic, salt. x. Gdi Bog ne gospoduje, onde
neka se i ne moli. J. Filipovic 1, 310''. Kad cos
gospodovati u svijem narodim? L. Eadic 25. —
u prenesenom Hi u metaforickom smislu. Grijeh
na sfijetu gosjjodovase. B. Gradic, djev. 27. ^ubav
tvoja gospoduje u dusah nasijeh. B. Kasic, nac.
41. Zakon, joh, puteni u svakomu ki gospodi,
gospoduje i u meni. L Ivanisevic 31. Zlato gdi
gospoduje, razlog se ne cuje. (D). Poslov. danic.
157. Ostadose starosidna pozejeiia u srdcu momu
gospodujuci. A. Kanizlic, utoc. 682.
GOSPODOVATI, b.
314
GOSPOD.SKI, 1, b.
b. preluzno, imati u svojoj vlasti, kau svoje,
vladati.
a) aktivno, aa) u pravom sinislu. Da su vojbni
gospoclovati gradb i zupu. Mon. serb. 218. (1391).
Ne budemo moci uzivati i gosjjodovati recenu
zupu. 295. (1420). Gospodovati budete onih, ki
veksi i jaci od vas jesu. Bernai'din 33. deit-
teron. 11, 23. Hotiti gospodovati jedan drugoga.
Transit. 181. Zena poslusua gospoduje muza svoga.
Zborn. 12'>. Ter taj svijet u slavi gospoduj na
vo|u. M. Vetranic 1, 120. Voliin se sluga zvat
tvoj neg svit gospodovat. M. Drzic 79. Gospoduj
zemju svoju, a mani vojsku davaj. Aleks. jag.
star. 3, 294. Gospodovat puke uzmnozne i kra-
|ostva i drzave djeio je vjecne dike i slave. G.
Palmotic 2, 187. Od kra|evstva ki srbskoga go-
spoduju blizne strano. 2, 203. Oni koji gospo-
dovase zem|e od istoka. P. Posilovic, cvijet. 53.
Gospoduj no kopno i more. J. Kavaniii 217=1. —
bb) u prenesenom Hi n metaforickoyn sinislu. Da
budu gospodovati dan i noc. N. Eanina 114'i.
gen. 1, 18. Bogastvo gospoduje danasni dan sve
ostale krjeposti. M. Drzic 399. Da ti sam go-
spodujes i uzdrzis dusu moju. A. Gucetic, roz.
jez. 111. Koji gosi)oduje voju i srce svoje. I.
Drzic 275. S tyojom cercom koje dike gospo-
duju srce meni. G. Palmotic 2, 289. Pridavam moj
ti dull, da ga branis, vodis, gospodujes. I. Dordic,
salt. 92. Boze, koji gospodujes bojne srece. 274.
b) ptasivno. Ako neces biti gos^iodovan od
sotone. M. Radnic 35i'. Neustrpjiv je gospodovan
od svoje srcbe. 276^. Gospodovan biti ,esser si-
gnoreggiato' ,dominor'. A. d. Bella, rjec. 6771^.
GOSPODSKI, adj. koji pripada gospodi (a i
gospodu, yospodinu). — Fustaje od gospod na-
stavkom tskt. — Rijec jc stara, isporcdi stslov.
gospodbskii, rus. rociio^^civiii (ces. hospodsky jio-
staje od gospoda). — Nominalni se oblici nahode
samo u knigania p)isanima crkvenijem jczikom
(n. p. gospodsk'B. Sava, tij). stud, glasn. 40, 160),
i (rijetko) u narodnijem pjesmama nasega vre-
nicna radi stiha: gen. m. sing, gospodska, Nar.
pjes. vuk. 1, 391. 2, 418; dat. m. sing, gospodsku.
2, 490. 3, 511. — Fosto ds glasi c, nahodi se
tako i pisano (naj stariji primjeri: gospocku.
Mon. serb. 489 god. 1461 ; gospockomt. 501 god.
1466—1.500) ; u jednom priinjeru po krivome shva-
canu umetnutojc tj^redc: gospotcke. Mon. serb.
285. (1419 u p)Oznijem prijcpisH). moSe i d ispasti
ispred s: gosposki; naj stariji primjeri: gosijo-
skoj. Mon. serb. 255. (1405); gosposkim. Mon.
Croat. 195. (1510). — Izinedu rjecnika a Mika-
(inu (gosposki zivot ,urbanitas'), u Belinu (,si-
gnorile, signorovolo' ,dominicus' 677'j ; ,signoreg-
gievole, cioe imperioso' ,irnporiosus' ^^^^^^^, ,splen-
dido, magnifico' ,si)lendidus' 701''), ii Jamhresicevu
(gospocki ,basilicus') , u VoUigijinu (gosjjodski
jsignorile, nobilo' ,herrli(-h, priichtig'), u Stulicemi
(gospodski, V. gospodan), ii Vukovii (gospodski ,do-
luinorum'; gosposki, vide gospodski), u Danici-
ceva (gospodbskyj ,doininicus').
1. adj.
a. kao pravi posesivni adjcktiv. a) koji jiri-
pada gospodi nopce Hi nekoj gospodi. adjcktiv
zamjciiHJc gcnctiv posesivni uopcc. Da daju do-
hodi.ki. gosjiodi.ski. Mon. serb. 41. (1253). Na
ti-bge gospodbske. 11. (1253). Sija vbsa darova-
iiija svotonm i bozbstvbnomu ti hramu osvobo-
ilisuio otb vsobb i-abotb i podanbkb gospodi.sluhb.
192. (1379). Dasmo joj naso solo gospodsko.
225. (1395). Na viri mu (,mju') uzoto na go-
sposkoj. 255. (1105). Da su gospotcko polaco.
285. (1419 u poznijem prijcpisn). StvoriMuo iiu
inilost nasu gospocku. Mon. croat. 66. (1446).
Liber od vsake gosjjodske sluzbe. 88. (1460).
Dahb moju recb gospocku. Mon. serb. 488—485'.
(1461). Soo koju si mi uzeo na gospockomb
moru i u gospockomb drevu. 501. (1466 — 1500).
Sluzbu sluzit gospodsku. Stat. krc. ark. 2, 293.
Gospocki jjodloznik. Stat. po}. ark. 5, 291.^ Pade
V nenavidost jednogo gospodskago sina. S. Ko-
zicic 48a. Pride pristav s gosposkim c/oiyejkom.
Mon. croat. 195. (1510).^ Ako nisu na puno pla-
cali gabele gospodske. S. Budinic, ispr. 90. Nu
da jos gine svit, i u rasap sve grede, imaju slavno
bit' gospodske besjede. I. Gundulic 119. Doha-
jaliu k nemu i gospodski sini. F. Glavinic, cvit.
77'|. Straza spravna gospodskomu dvoru i vijecu.
G. Palmotic 1, 101. Gospodska mi je tva rijec
sama krepak bijeg, svjedok pravi tvoje od vjere.
1, 136. Tijem gospodska djevojcica ime stece.
I. V. Bunic, maud. 7. Brez oblasti gosjioske. I.
Grlicic 56. Zapovidje svojim vojnikom da i>o-
biju svu dicicu u Betlemu, uiti gledajuci gosposke
ni siromaske. F. Lastric, od' 391. Niki subase
doodke od desetoga gosposkoga siromahom te-
zakom krivo zabilizaju i uzimaju. F. Lastric, ned.
335. Ki'iz gospodski i siromaski. V. Dosen v.
(Crvi) koji bi se nakotili od gospodskog' negda
tila. 30^. Otecemo poja i livade i gosposka sela
i varose. And. Kacic, razg. 62^. Povlaci se jio
gospodski domovi. J. Eajic, pouc. 2, 26. Maleno
je zrno biserovo, al' se nosi na gospodskom grlu.
Nar. pjes. vuk. 1 ,. 378. Po uoj pasu dva go-
spodska koiia. 1, 440. Jed'te, pijte, gospodski
sinovi. 2, 356. Gospodski su puti i drumovi, a
hajducki tijesni bogazi. 4, 281. Gospodskomc
smijehu i vedru nebu ne va|a vjerovati , jer
se za cas promijene. Nar. posl. vuk. 44. Ko se
u gospodskom poslu prekine, ne va)a mu zvoniti.
(Gospodski se dakle posao radi kao od bijede!).
156. Podaj popu popovsko, a gospodi gospodsko.
250. Pristase i od zena gospodskijeh. Vuk, djel.
ap. 17, 4. Svaka sudbena vlast izlazi od drzave,
u buduce ne imaju opstojati nikakovi gospodski
sudovi. Zborn. zak. 1, 24. — u ovom primjeru
stoji mjeste genet iva objcktivnoga: I'roklet budi
ki hrani gospockoga ubojicu. Aleks. jag. star.
3, 275. — b) koji se sastoji iz gospodc. Ter
kad hrabren plemic dojde gos^jodskoga po srjed
zbora. A. Vita|ic, ost. 211. U gospodsko vijece
uvedon po dobroti mojih gradana. J. Kavaiiiu
84*. Bog gos])osko grdi vijeco. I. Dordic, salt.
100. — tnoze biti da anio spada i ovaj prinijer
(ako lie pod b, d)) : Vesola je pred ui isetala i
gospodsko kolo izvodila. Nar. pjes. vuk. 2, 243.
— c) koji pripada Gospodu (Boguj. — vrlo ri-
jetko. U prazdbnikb Gospodskb. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 160. Gospodsko zaprostenije bystT.,
no razlucatj^ se muzu otb zene i zeno ot-b muza.
Mon. serb. 14. (1222 — 1228). Da,] meni tila Go-
s])odskoga i)rijati svetii'iu. A. Goorgiceo , nasi.
354. I Gospodske dare dijelise , sto je nima
Gospod poklonio. Nar. ly'es. vuk. 2, 4. — d) do-
daje se, kao od stovana, i bez potrebe, uz suji-
stantiv kojijem se pokazuje nesto sto pripada
gospodinu Hi gospodi. kao da znaci: kaonoti u
gospodiiia Hi u gospodc. Sva siromas molimo
za vase gospoilsko zdravje. Glasn. ii, 3, 169. (1712).
Kako so od vasijeh gosposkijoli obraza no stidi.
Pravdonosa. 1852. 1. aino spada i ovaj priinjcr :
Prima majku na gospodske ruke. Nar. pjos. vuk.
3, 172. / ovaj u koine subjekat (s ponosoin) o
saiuoin .srbi gorori ■ Ja sara tebe otliranio uz
mojo gospodsko kojoiio. Nar. pjes. bog. 41.
b. znaci: onaki kao sto biva u gospode. svagda
sc shvaca kao pohvala, isporedi ]ilompiiit. uz ovo
GOSPODSKI; 1, b.
315
GOSPODSKI, 2.
znacenc mo^e ostcUi i posesivno (kod a), h), cj)
Hi (ja inoze nestati (kod d)). — Kao ovakovi ad-
jektiv, gospodski moie imati i koviparativ: go-
spodskiji (gospockije. J. Matovic 121).^ a) kao
krasan, a ujedno i ponosit, iizvisen, velicanstven.
na) 0 judskom lieu, tijelii. Dijete gosposkoga
oblicja. I. Dordic, ben. 16. Odica se hoce lipa
rad gospodskog' svakog' kipa. V. Dosen 66'>. Go-
spodskoga sred cela velicanstvo rodno sjaje. P.
Sorkocevie 584a. Proli suze iiiz gospodsko lice.
Nar. pjes. vuk. 2, 73. Ne mogu se doviti Latini
gospodskome na obrazu licii i gospodskom oku
junackome. 2, 536. Ban je |ubi po gospodskom
lieu. 2, 639. Svatovima oci zasjenile od gospod-
skog lica i odela. 3, 518. — hh) 0 pogledu. Ki-asna
ti si stasa i uzrasta, rumenila, gospodska pogleda !
Nar. pjes. vuk. 2, 418. — cc) o govoru, rijeci.
I gospodske razgovore odi cine. P. Kanavelic,
iv. 6. Imao bi s kime piti vino i gospodsku
rijec progovorit'. Nar. pjes. vuk. 2, 224. Zac si,
duso, lipa dvora, gospodskoga razgovora. Nar.
pjes. istr. 2, 72. — dd) u prenesenom smislii, o
cudi, srcu, vidi plemenit. Za sve da su Turci
hudi gospostvo mu staro oteli, gosposke se kaze
cudi. I. Gundulic 370. Neka uzbudis tvoje go-
spodsko srdce. I. T. Mrnavic, osm. 4. A gospodske
tko je cudi i cas iste s vrijednijem dili. G.
Palmotic 1, 387. A i naj lise gosposkoga veli-
cina srca sjaje. P. Sorkocevie 585^. — h) kao
plemenit u pracom smishi (all s vecom silom u
znacenu), a. p.: aa) naj cescc o rodii, kojenit,
krvi, kiici ltd. I poznavsi ga roda gospodskoga,
drzaliu ga s razlucitim nacinom. J. Banovae,
razg. 185. Porodi se s. Eok u Franci od go-
sposkoga i plemenitoga roda. F. Lastric, svet.
137^. Ako si roda od starine gospodskoga, vi-
tezkoga oli junackoga. And. Kacic, razg. 1. Ti
si, starce, roda gospodskoga. J. Krmpofcie, mal.
3. A ja sam roda gospodska. Nar. pjes. vuk.
1, 391. Jer je Bogdan roda gospodskoga. 2, 182.
— Slave se Mazovi gospodskim plemenom. I. T.
Mrnavic, osm. 38. A i mi smo od plemena go-
spodskoga. G. Palmotic 1, 308. Poznajuci tvoje
gospodsko pleme. F. Radman 13. — Er mi bjese
on Stjepan od kojena gospodskoga. Nar. pjes.
luikl. beitr. 50. Od roda je od velika, kojena
je gospodskoga. Nar. pjes. vuk. J, G. Fala tebe,
gospodsko kojeno! 2, 557. — Mladi TJros soja
gospodskoga. 2, 188. A devojka soja gosposkoga.
3, 267. — Od koje kuce gosposke toliki sinovi
u razlicita vrimena u kripostima i izvrstiti' ska-
lini' vladana bise. J. Banovae, razg. vi. Od ve-
like, gospodske kuce. Vuk, nar. pjes. 1, 154. —
Pridruzi sebi gospodskije krvi clovika. S. Ko-
zicic 46a. Od smederskijeh da knezova staro iz-
lazi liih kojeno i gospodska krv nihova. G. Pal-
motic 2, 183. Buduci gospodin i gosposke krvi.
M. Dobretic 501. — Fala ti, kao gospodicicu,
stara kuco i gospodska lozo! Pravdoiiosa. 1851. 21.
— hh) 0 cejadetu. A surnaje gospodske gospodo.
Nar. pjes. vuk. 2, 267. — c) onakav kakav treha
za (jospodu, n. p. o odijelu. Ona se gosposkijem
grimizom odijova. I. Dordic, uzd. 179. — o jelu:
Jednu ticu prepelicu, ticu gospodsku. Nar. pjes.
vuk. 1, 523. — 0 pokuistvu: Poredati gospodske
stolove. Nar. pjes. vuk. 3, 522. — d) magnificus,
splendidus, prcdasne znacene siri se da(c, te znaci
iiopce: ujedno krasan i skupocjen, s ccga sc uz
krasotu misli svagda i na veiicinu, n. p. o jelu
(naj cesce). Ucinivsi se zarucenje i pir gosposki.
F. Lastric, test. ad. 14". Nego cini pripraviti
objed gospodski. Nar. pjes. bog. 35. Sjedase za
trpezu veoma obilnu i gospodsku. D. Basic 28".
Ucinivsi sobet gosjiodski. Aud. Kacic, kor. 30.
S})remiti gospodski rucak. D. Obradovic, basn.
336. I donose gospodske ponude: seeer s mora,
smokve iz Mostara . . . Nar. pjes. vuk. 1, 284.
Gospodsku ti vecer' vecei'asmo ! 1, 299. Gotovi
mu to gospodsko jelo. 2, 106. Ugosti ga vinom
i rakijom i gospodskom svakom dakonijom. 2, 114.
Vecerase gospodsku veceru. 2, 118. Prode vreme
gospodskoga rucka. 2, 119. Latini ga divno do-
cekase i gospodskom casti ugostise. 2, 211. Opravi
mu gospodsku uzinu. 2, 259. — 0 kuci, dvoru.
Divojciee odraiiene u meksini i gospostvu u go-
sposki dvori. F. Lastric, od" 382. Vino pije care
Kostadine u svojemu dvoru gospodskome. Nar.
pjes. vuk. 2, 85. Odnese ga u gospodske dvore.
2, 157. — 0 konaku. Gotovi mi gospodska ko-
naka. Nar. pjes. vuk. 3, 16. — o pokucstvu. Kada
doma na posteji gosposkoj lezase. A. Kanizlic,
uzr. 58. — 0 odijelu. Gosposko za gospoje ure-
seiie pristojno je. I. Dordic, uzd. 19. Gospodicica
gosposkom odicom nakicena. F. Lastric, test. ad.
105". Izvadi mi gospodsko odelo. Nar. pjes. vuk.
2, 224. Ptazlozi mu gospodske hajine. 2, 224. On
s" obuce u ruho gospodsko. 2, 388. — o oruzju.
Po cardaku mlogi civiluci de se vjosa gospodsko
oruze. 2, 231. — o cibuku. Gosposki mu cibuk
zapalio. 4, 471. — 0 daru. Oli cekaj svate vite-
zove i priprav|aj gospodske darove. And. Kacic,
razg. 108''. I oprema gospodske darove. Nar.
pjes. vuk. 2, 41. — 0 pratni. Digose se dakle
s gosposkom pratiiom, noseci uza se darove kra-
Jevske. F. Lastric, od' 296. — o koiiu. Nigda
jasuc priko gore na gospodskom konu. I. Iva-
nisevic 192. Vrhu kona gospodskoga. P. Kana-
velic, iv. 79. — 0 zivotu (kod kojega se uziva i
Hvi kao gospodin). To je pravi i gospocki zivot.
M. Drzic 261. — uoptce. Vsaka tucna i gospodska
su zginula od tebe (,omnia pinguia et praeclara
perierunt a te'). Anton Dalm., nov. test. 2, 200''.
apoc. 18, 14. — u ovom primjeru misli se na
krasotu i veiicinu, a ne na skiqjocjenost : Sto se
moze prostranije i gospockije misliti od neba?
J. Matovic 121. — Gospodski , stil. ,herrlich,
prachtig', tal. ,magnifieo, splendido'; (prikladan)
,elegant (von menscben)', tal. ,elegante'. B. Sulek,
i-jec. znanstv. naz. po ovome zadneinu kao da se
a nase vrijeme ne misli svagda na skupocjenost
i veiicinu nego sumo na dohar ukus. — e) na
gospodsku, magnifice, splendide, gospodskijeni na-
cinom, gospodski, adv. vidi h. Na gospodsku
jsignorilmente, alia signorile' ,dominico more'.
A. d. Bella, rjec. 677'>. Jedan konik obucen na
gosposku. M. Zoricic, zrc. 91. Na gospodsku, v.
gospodicno. J. Stulli, rjec. 1, 188".
2. adv. gospodski (gosposki), gospodskijem na-
cinom, kao gospoda, kao gospodin. odgovara zna-
cenima adjektiva kod b. — Komp.: gospodskije.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (gosposki, vla-
stelski , urbane'), u Belinu (,dominico more' 677'';
,nobiliter' oil''; ,ample' 76"; ,magnifice' 452'--;
,splondide' 701''), «t Stulicevu (gospodski, v. go-
spodicno), u Vukovu. Pri svomu poslu gospoeki
se ostavjaju. M. Drzic 202. Blaga ne znadu go-
spodski zivuci. I. T. Mrnavic, osm. 91. Blago-
vati dobro, gosposki ,laute, opipare, apparate co-
medere'. J. Mikaja, rjec. 19". Kako herceg go-
spodski opravan. B. Krnarutic 11. Gosposki ziviti,
odivati se . . . F. Lastric, svet. 149". Gospoda
gosposki. (Z). Poslov. danic. 24. Buduci gospodski
blagovali. And. Kacic, kor. 48. Crkve bile su i
gospodski sagradene. I. Velikanovic, uput. 3, 296.
Koji su gospodski zi^'ili. D. Obradovic, ziv. 105.
U slast ondi gospodski se jide. J. S. Eejkovic
353. Pa gospodski sebe nakitio. Nar. pjes. vuk.
3, 499.
GOSPODSIvl POTOK
316
GOWPODA
GOSPODSKI POTOK, in. vijesto ii Srhiji u
okrugu hiogradskom. Livada u Gospodskom Po-
toku. Sr. nov. ^1864. 111.
GOSPODSKO SELO, n. seoce u Hrvatskoj u
■podzupaniji rijeckoj. Pregled. 5.
GOSPODSTV-, vidi gospostv-.
GOSPODSTINA, vidi gospostina.
GOSPODVATI, vidi gospodovati.
GOSPODA, /. domina^ zensko delude kao go-
spodin (gospodar) ; gospodinova (gospodareva)
zena. — Akc. je zahilezen kao sto je u Vukovu
rjecniku. u Diibrovniku je drukciji: gospoda, i
mijena se u dat. sing, gospodi, u ace. sing, go-
spodu, u vac. sing, gospodo, u nom., ace., voc.
pi. gospode, u gen. pi. gospoda; ovo je jamacno
stariji akc. (po rtis. locnoHxa), teje mlaii postao
2)0 svoj prilici od vokativa. — Bijec je pjrasla-
venska, isporedi stslov. gospozda, rus. rociiojKa,
2io(. gosjjodza, grnsrp. hospoza. — Postaje od
gospod nastavkom ja: dj ii stokavaca mijena se
na d, u cakavaca na j : gospoja. — Oblik go-
spoja nahodi se i u stokavaca po zapadnijem i
sjevernijem krajevima, tc je sva prilika da sa ga
'primili od cakavaca; ali hi moglo hiti i to, da
je, kao sto je d ispalo u hrzom govoru kod go-
spodar i gospodin (vidi gospar i gospon), i d
ispalo a gospoda, jja da je od gospoa postalo
gospoja i gospa. — osim ova dva oblika ima i
treci: gospozda koji vidi. — Stariji su oblici
vokativa.: gospode igosiMJe; 2)rvi dolazi do xviii
vijeka (naj posledni put u L. Radica 118) ; driigi
do u nase vrijeme kod cakavaca (Nai-. pjes. istr.
2, H2). mladi su oblici gospodo i gospojo potvr-
deni od XVII vijeka (gospojo. B. Kasic, is. vi ;
gospodo. P. Posilovic, nasi. 67"). to nase vrijeme,
uz gospodo i gospojo, ciije se gdjegdje i oblik
nominativa, ali ohicno kad je s kojijem drugijem
supstantivom, n. p. Oj Boga ti, gospoda banice!
Nar. pjes. vuk. 1, 442. Oj gospoda Budimska
krajico! 2, 592. Naj to tebi, gospoja krajice!
2, 59H. ^( Dubrovniku svagda sa zenskijem ime-
nima : gospoda MRre, gospoda Kate, i sluzincad
zooe gospoda : gospoda (voc). — Izmedu rjecnika
a 3Iika(i)iu (gospoja, vidi gospa), u Belinu (go-
spoda 130^. 277''. 450a. 466^1. 534^. 077^; gospoja
120''. 4o0a. 4G6'\ sub. 677*), u Voltigijinu (gospoja
jsignora, geutildonna' ,edelfrau'), « Stulicevn (go-
spoda i gospoja), II Vnkovu (gospoda ,die frau,
dame' ,domiiia' ; gospoja, vido gospoda s dodatkom
da se govori u vojvodstvu), u Danicicevit (go-
spoda i gospoja). a) materfamilias, domina, hera,
domacica, gazdarica, naj cesce kao gospodareva
zena. vidi gosjiodar, a). Gospoja od kuce ,mator-
familias'. J. Mikaja, rjec. Gosjioda ,donua, pa-
trona di casa' ,domina'. A. d. Bella, rjoc. 277*^;
,padroiia' ,doiijiiia'. 534''. Hocos jjoci za iiio Hasau-
aguV pak ces biti u dvoru gospoda. Nar. pjes.
vuk. 3, 477. — b) prema slugama itd. vidi go-
spodar, b) i gosi)odin, b). Djevojcicu malahnu
koja bjese ii sluzbi zeiie Namanove, koja roce
gospodi avojoj. N. Eaiiiua GO'i. 4rog. 5, 2 — 3.
Buduci im gos^joda na posjedu. N. Najeskovio
1, 240. Bill gosjioda, bit uu suzna. I. V. Bunic,
luaud. 12. Kadno sluskiiia na gospodu ne xistajo.
J. Kajii, pour. 1, 75. (gospoda si ti, luladi suio
ti lui. Nar. j)Jgs. vuk. 1, 86. Ma jc slugo izgubit
no dadu, no se mole caru cestitomo, te gospodu
svoju izinoliso. 2, 26. — gospoja. Pride Marija
I'aba liaistina i dala jeu bi'se gospoja vi.sega svo-
joga cotvri.tu cesti.. Starino. 13, 208. (1185). Jcdan
sin, bci, rab i rabina, kad josu svoniu otc.u, nia-
tori, gosi)odarom i gospojam verni, vojui i po-
korni. Postila. ml''. No iMolot'-i, uogo zapovida-
juci, kao gos^joja a ne kao sluzbenica. J. Ba-
novac, razg. 7. Jozipom koga gospoja na ne-
postenje navlacase. F. Lastric, ned. 14. Tko jo
gospoja , tko Ii sluskiiia. D. Rapic 297. — n
pjesmi, prema konu. Mol' mi Boga, koiiu, dobro
moje ! da ti budem u dvor za gosjoodu. Nar. pjes.
vuk. 1, 300. — c) zensko cejade kao drzavni sta-
rjesina. Hi zena drzavnoga starjesine, ako ona i
lie vlada. vidi gospodin, a). Tu sam (u paklu)
kcercu tvu (Prozcrpinu) vidila, nu gospodom
vjecne tmasti. I. Gundulic 94. Budimska go-
spoda. Nar. pjes. mikl. beitr. 31. Moze V biti
za cara carica, moze V biti svoj zemji gospoda?
Nar. pjes. vuk. 2, 133. Da' Bog dobro, gospodo
Erdejska! 2, 640. — gospoja. Pace volim tvoja
raba kupovita biti, neg gospoja svim kra|em
od svita. H. Lucie 219. Cemu je, da sam ja
gospoja poduuavskim nad narodi, ako je u robstvu
dusa moja? I. Gundulic 351. Uzmnozita gospoja
aliti cesarica ,augusta'. A. d. Bella, rjec. 120*.
Carica Prokopija ponosna gospoja. A. Kanizlic,
kam. 2. — d) zensko ce(ade pleiiienita roda Hi
uopce visega staleza. vidi gospodin, d). moze biti
gospodinova zena, ali se cesto kaze i o djevojci.
Kako je polaca prtvo bila gospode Filipe nase
vladike. Mon. serb. 238. (1399). Kazlar-aga u
kom mistu gospode mu lijepe izbira (Osinaiiu).
I. Gundulic 361. Gospoda ,baronessa, donna prin-
cipale d' una citta' ,mulier primaria'. A. d. Bella,
rjec. 130a. Pake mi ti taj gospoda tuj divojku
darovali, lijepu gospodu. Nar. pjes. mikl. beitr.
33. Svekrve knegiiie, devere levere, jetrve go-
spode. Nar. pjes. vuk. 1, 109. Ozeni se siroma,
uze momu od doma, . . . jeste gospoda. 1, 514.
Kad to vide gospoda devojka. 2, 162. Za te trazim
gospodu devojku i za mene dobra prijate|a. 2, 182.
A suriiaje gospodske gosj)ode. 2, 267. Sretoso
ga dv'je gospode mlade: jedno ]uba Bijelic-voj-
vode, a drugo je Zlatokosic-Pavla. 2, 499. — go-
spoja. Time zlom bolio (sam) radi plemenite
gosjjoje mlajalite. H. Lucie 245. Meu dvorkinami
i plemenitimi gospojami. P. Zoranic 8''. Deset
tisuc indijskih gospoj s placem A^elikim tilo lie-
govo sritose. Aleks. jag. star. 3, 296. Kada budes,
majko, tamo medu ugrskijem gospojami, tuzna
majko. misli samo, ke ces hvale podat' nami. I.
Gundulic 388. Na polace sbira svoje sad go-
spodu, sad gospoje. J. Kavaiiin 35^. Manastiri
od gospoja, casni, vrijedni. 386*. Gospoja , donna
nobile'. A. d. Bella, rjec. blV^. Da vidite jednu
gospoju doci k jediiom principu bludnu . . . Go-
spoja i princip jesu Judita i Oloferno. J. Ba-
novac, prip. 156. Gospoja jodna razboli se na
smrt. A. Kanizlic, utoc. xxi. Vec odimo k 8plitu
bijolome: ii liemu su bogati trgovci i gos])oda
puno plemenita, a gospojo kano Talijanke lipa
struka i u jiasu tanke. And. Kacic, razg. 213 —214.
Koja bise ucinila sobot svim naj vecim krajestva
gosjjojam. kor. 305. Dopusti Pavao V gospoj i
od Londey u Fraiici. Ant. Kadcic 160. Jedna
divojka gospoja u pogibili od potopa. M. Do-
bretic 553. Pa ga vodi gospoji divojki. Nar.
pjes. vuk. 2, 618. Da ja vidu gospoju devojku.
Nar. pjes. petr. 2, 655. 1 samo liristjanske go-
spojo bogmaju so! M. Pavlinovic, razg. 28. — c)
gospodareva Hi gospodinova zena i prema samoinc
imdic. isporedi gospa, c). Hta ste poiskali odh
vojevotle Radosava, kako vami. se je ont zakleo
i (s) svojomi. gospodomi.. Mon. sorb. 402. (143!)
II poznijcm prijepisu). Gospoda gospodina de-
spota. Si)()iu. sr. 2, 100. (1441). Za c jo prisegao
svojoj gospodi krivo u matrimoni cisto uzdrzati.
Tondal. star. 4, 116. Gospode s\'oje ne odpusti
od sebo. Zborn. 3''. Abram: Gospoda to ISara u
GOSPODA
317
GOSPODA
Boga isprosi. M. Drzic 469. Pliiton: Vrati se
opeta na svjetlos, s ke dode, mu (,nii') rados ne
smeta' ni moje gospode (Frozerpine). I. Gun-
dulio 110. Tad govori mlad gospodar svojoj go-
spodi. Nar. pjes. vuk. 1, 270. Do sad si se Mar-
kovica zvala, a od sad si Minina gospoda. 2, 372.
Tg je vonfa sebe za gospodu. 2, 043. — gospoja.
Prijamns kra} imese gospoju svoju imenem Ekni^n.
Pril. jag. ark. 9, 122. (1468). Upitavsi nastojnim
zakonom od gospoje i ditce svoje. Mirakuli. 29.
(Ja CH tebe) u rodene zemje odvesti za mu |ubi
i gospoju. G. Palrnotic 1, 261. Nimauc svom
gospojom sina od srca. J. Kavai'iin ISO^-. Cuvsi
ovo liegova gospoja koja ga veoma milovase i
Jub}ase. F. Lastric, ned. 107. Dao bi ti ja lepu
devojku sto bi bila za tebe gospoja. Nar. pjes.
vuk. 2, 571. Ide aga kuci pjevajuci, slusala ga
liegova gospoja. Nar. pjes. marj. 111. Ja imam
doma sail svoju gospoju i svoju dicicu. Nar. pjes.
istr. 2, 60. — f) uz ime Hi tiz supstantio kojijem
se kazc sto je zenslco cejade o home Hi s kojijem
se govori, a dosta cesto i bez toga, da mu se
2Jokaie stovane, vidi gospodin, e). u yrva vre-
mena o zenama vladalaca, o plemenitijem zen-
skijem, u nase vrijeme uopce (sad saino o uda-
tijem, j)rema franc, madame, a djevojkama se
kale go.spodica i gospodicna). Zla da ti ue uci-
nimo nikogare ni tebe samomu gospodinu (Ste-
fanu Vladtslavu, srpskom kra^u) ni gospodi zene
tvojej. Mon. serb. 22. (1234—1240). Gospoda mi
mati krajica Jelena. 68. (130.5 — 1307). Gospodinu
Vlku Brankovicu i gospodi Mare i nihb sinovomt.
215. (1390). U rodite|a gospodbstva mi, svetago
kneza Lazara, i sveto pocivso gospode i majke
mi, kira Jefrosiny. 268. (1405). Gospode banice
Anke. Spom. sr. 2, 49. (1406). Vidivt zapisanije
gospode prisvitle gospode krajice Jelino. Mon.
serb. 281. (1418). Na him sjede gospoda svekrovi
i banice gospode svekrve. Nar. pjes. vuk. 1, 4.
Ne see cekat caricu gospodu. 1 , 474. Da s'
nazoves baiiica gospoda. 1, 550. Porucuje carica
gospoda: ,0j kaduna, Mamut-pasiiiico ; ti si veca
od ineno gospoda?' 1, 568. Oj gospodo, Jeli-
cina majko! i, 606. Ivrilo nosi gospodi krajici.
2, 53. Osta sama carica gospoda. '^, 72. itani
cedo carica gospoda. 2, 157. Al' eto ti slavuoga
Lazara, kada vide gospodu Milieu, udrise mu
suze niz obraze. 2, 292. Oj gospodo, Turkiho de-
vojko! 2, 30. Duso moja! gospodo devojlio! 2,492.
Kad to cula Jerina gospoda, ode brze na divana
Durdu. 2, 493. O Jelice, gospodo razumna! 2, 505.
Mitar slusa dvoru na pengeru sto govori go-
spoda snasica. 2, 636. Bozja t" pomoc, gospodo
nevesto! 3, 35. O gospodo, Krsmanova |uboI
4, 166. O gospodo Daja-jjasinice! 4, 342. — go-
spoja. St gospojoiUK kralicomb kii'a Dorotijomt
. . . Gospoja krajica. Mon. serb. 189. (1378). E,e-
eene mi niatere gospoje banice Anke. 274. (1410).
Za nasu mater gospoju Dorotiju. Mon. croat. 62.
(1440). Hrabre gospoje i gosjjodo moja. Korizm.
80a. Gosjioja Kasandra vsa jelika o Troji stvo-
rise se, prorece. Aleks. jag. star. 3, 249. Gospoje
Eufrasija, |ubis li nas? P. Vrancic, ziv. 82. Go-
voreci: ,Dobro dosle, dobro dosle, gospoje moje!-
F. Glavinic, cvit. 347^. Prisvitia gospo'e knegiiio,
gospo'e i gospodarice pricestita. V. Parcic 3. Ple-
menita gospojo knegiho. 5. Gospoja ,madonna,
nomo d'onore, che si da a donna' ,domina'. A.
d. Bella, rjec. 450a. Ti, gospojo, mlides, da je
tvoja cer postena. M. Zoricic, zrc. 141. Nije ono
crna kukavica, vec je ono Jacinta gospoja. And.
Kacic, razg. 39a. De sto velis, lipa gospojo za-
rucnice? D. Eapic 80. Vec je ono Jelina go-
spoja. Nar. pjes. vuk. 1, 578. A veli mu gospoja
krajica. 1, 443. — g) Bogorodica, isporedi gospa,
c). Ikonica si. obrazomt. Gospode preciste. Spom.
sr. 2, 50. (1406). Pokli, Gospode, dostoja da rodis
.Tezusa. N. Najeskovic 1, 114. Ah, sveta Gospode!
M. Drzic 208. O gospodo andeoska. I. Akvilini
162. Molim te, gospode sveta Marija. 334. Nasa
Gospoda jNostra donna' ,Dei mater'. A. d. Bella,
rjec. 277''. Dopusti nam, Gosi)ode nasa. I. A.
Nenadic, nauk. 245. Posetala precista Gospoda,
ona zemjom i svijetom seta, a na ruko nosi sina
svoga, sina svoga Isusa Hristosa. Nar. pjes. vuk.
1, 122. ,1 ti, sveta Gospodo, ne pokaraj me, sto
te vise nikad slaviti necu!' Vuk, nar. pjes. 4, 94.
Pred crkvom svete Gospodo. Vuk, poslov. x. —
gospoja. Sazali se presvetoj Gospoji. Pril. jag.
ark. 9, 111. (1468). l^ubvom preslavne Gospoje
iiaSe dive Marije. Mon. croat. 143. (1490). Rece
tada Gospoja djavlu. Mirakuli. 3. Po placah nase
Gospoje prerailostive deve Marije. 10. O Marije
. . . gospoje anjel! Korizm. 28''. O prislavna,
mila i milostiva Gospoje. M. Jerkovic 14. Go-
spoje moja sveta Marije. P. Eadovcic, nao. 98.
Gospojo, uslisi molitvu moju! P. Posilovic, nasi.
80a. o prislavna Gospojo! F. Parcic 91. Djeva
majka i gospoja, odvjetnica crkve svete. J. Ka-
vahin 22l'j. B. D. Marije Gospoje nase. .J. Ba-
novac, blag. 318. Na dan uzneseha nase Gospoje.
Ant. Kadcic 21. San usnula precista Gospoja.
Nar. pjes. petr. 1, 31. — Velika i mala Gospoda
,dor kieino und grosse frauentag' ,festum assurap-
tionis et natale B. M. V.'. Vuk, rjec. 96a. To
je bilo o maloj Gospodi. Nar. pjes. vuk. 5, .36.
Jednom pred inalu Gospodu. Vuk, nar. pjes. 4, 93.
po tome se kaze izmedu Gospoda (od velike 15
uvgasta do male Gospode 8 septembra): Medu
bozicim stat' u Gruzu a medu Gospodam u gradu,
(Z). Poslov. danic. 60. ^utit kao zmija izmedu
Gospoda (^uz medudnevnicu, kad se va}a da sprema
da odlazi sa zemje). Nar. posl. vuk. 173. Zmiju
krilaticu uhvacenu izmedu Gospoda. Nar. prip.
vuk. 2, 262. — i crkva se take zovc. Givo : Onamo
je crkva od svetoga Petra. Pera : Jeli velika kako
i sveta Gospoda? M. Drzic 266. — h) pjisci xvi
i XVII vijeka zova cesto ,gospodom'' ^ub]eno zensko
ce^ade. Daj mi se za milos, gospode, viditi. S.
Mencetic 5. Ja ti cu sluzit' rad, gospode, do
groba. N. Najeskovic 1, 179. Da vazda mnom
vlada tvoj ures, gospode. 2, 21. Ja sluzim go-
spodu sletjelu iz raja. I. Gundulic 131. Endi-
mijon (Dijani) : Gospode gizdava. 184. — go-
spoja. Pri bih znal, sunacce kad zade gdi stoji,
nego li srdacce mojojzi gospoji. S. Mencetic 8.
Pustil bih pri s mojom razstavit se glavom nego
li z gospojom toliko gizdavom. H. Lucie 188 — 189.
Ruke li bi moje, buduc u zivotu, pustiti, gospoje,
moglo tvu lipotu? 189. Evo mi moje vil. Go-
spoje, dobar dan! N. Najeskovic 1, 176. Vidjet'
su tve druge pri tebi, gospoje, kako no da
sluge s gospojom gdi stoje. 178. Gospoje, ti si
mi raj jedini. M. Drzic 5. Sad od mene u pri-
lijepe me gospoje tkoja stvar se maria moze od
jubavi pitat' moje? I. Gundulic 256. Vjerenicom
i gospojom u pjesnih ju klikovase. 535. , A ti
draga ma gospoje, vjerenice moja mila. G. Pal-
motic 1, 108. — i) zensko ce(ade sto ima nesto
kao svoje, u svojoj vlasti, vidi gospodar, d) i
gospodin, li). ,Zena muzata, osven prcije, ima
icojigod posobak ili darovan ili dobiven; moze li
ona od toga ciniti lemozinu?' ,Gdje nije posobna
zakona da budu take stvari opcene muzu i zeni,
moze, erbo je od hih ona gospoja'. B. Kasic, zrc.
115. Osta ona slobodna i gospoja od sebe i od
svoga blaga. per. 207. — k) biti gospoda s inf.
znaci da subjekat (zensko ce^ade) ima vlast nesto
GOSPODA
318
GOSPOJCICA
uciniti, slobodno je nesto uciniti, ono mu se lie
moze zahraniti. Ako bi se karl^od na mo rasrdio
i mene od sebe ocerao da sam gospoda uzeti iz
tvoga dvora ono sto mi je naj milijo. Nar. prip.
vuk. 135. — I) u prenesenom Hi u metaforickom
stin'slu s kojijem od prectahiijeh znncena. gospoja.
Koja se (Roda) prav|ase gospoja gradom svijem.
M. Vetranic 1, 47. Ali ako biti prem biide rat
koja, Troja co dobiti, i ostat gospoja. H. Liicic
19U. Crkvu rirasku zele imati za gospoju, matei'
i mestricu svoju. A. Kanizlic, kam. 483. Nazi-
vajuci crkvu carigradsku matorom i gospojom
sviju crkva. 809. — Tim smrti, gospoje od svi-
jeta koja si, smili se na moje cvijenje s iizdasi.
S. Boba|evic 210. — Ona jo srcu mom gosjioja.
G. Palmotic 1, 31. — Kada je vo]a gospoja. M.
Radnic 32()a. — Bjese sebi i svjetnica i gospoja.
T. Dordic, uzd. 19. Ja nisam gospoja duse moje
nego cnvarica. A. J. Knezovir 94. Da si tihi
ti gospoja. V. Dosen 86''. — Da nije gospoda
niuzu (Kva). .T. Matovie 315.
GOSPODAK, m. Argynnis papliia L., vrsta
lf])ir<i. K. Onogorac, zool. 145.
GOSPODAN, gospodna, adj. vidi gospodin. —
Sawo n StuUcevii rjccniku i s j vij. d: gospojan.
— slabo pouzdano.
GOSPODEN, adj.
a. vidi gospodin. — Sanio s ohlikom gospojen
21 jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a iz
neya u Stidicevu rjecniku. Glasom zaupih prid
obraz gospojen: ,Andelsko sunaf-co, reci mi ti
tko si V S. Mencetic 57. Za rados ku nadoh va
on dar gospojen. 280.
b. pisano gospodjen (kao da je part, praet.
jjflss. od gospoditi) nahodi se doa puta xvii i
xviii vijeka; na oba dva mjesta kao da znaci
sto i gospodski. Ke Grecija gosjjodjene s}e viteze.
G. Palmotic 2, 300. Abraam imo je od Sare svoje
gospodjene zene jednoga sina. S. Rosa 5^.
GOSPODENE, n. djelo kojijem se gospodi. U
tvoj zemji (Gospodin) cini cuti svojijeh usta be-
sjedene, po koj hoce da se ocuti brzo svoje go-
sijodjerie. I. Akvilini 101.
GOSPODICA, /. dem. gospoda. — TI Dubrov-
nitu je drukciji akcenat: gospodica, vidi kod
gospoda; ovaj akc. ima i ii Vukovu rjecniku za
neko osobito znacene (vidi kod b)). — Uz go-
spodica ima i gospojica kao dem. gospoja. — Od
XVIII vijeka (gospojica kod c)), a izmedu rjecnika
a Stidicevu (gospodica, v. gospodicica) i u Vu-
kovu (gospodica i gospojica; gospodica, cf. zla-
tojo). a) 0 udatoj zcni, osobito o mladoj ; ali se
moze kazati kao od mila, i ako nije mlada. Go-
.spodice, Radul-begovico! Nar. pjes. vuk. 1, 229.
Robina jo brze poslusaln, i otide u rosne livade,
pak je Rarau tiho be.sjedila: ,Pozdrav tebe, celo-
bija Ramo, od kaduno raojo gospodice'. 1, 4(i0
Pak besjedi svojoj vjeinoj |ubi: ,0 Milico, draga
gospodice'. 2, (336. Kad cu biti Andi robinica,
volim biti Vuku gospodica. 3, 381. Gospodice
gospodo carice. Nar. pjes. petr. 2, 166. Gospo-
dica carica Milica. '2, 268. Gospodici rusiskoj
krajici. 2,571. Domacice gospodice, kolodo I Nar.
pjes. vuk, ziv. 8. Slava i cas da jo na cas go-
spodici. 9. — gospojica. O Milice draga gospo-
jico ! Nar. pjes. u M. A. Re)kovic, sat. I8a. Vino
pije kra|u od JJudima a s krajicom svojom go-
.spojicoiu. Nar. pjes. vuk. 1, 443. Ja carice! luqja
gospojico. Nar. p^jes. juk. 414. I krajica stara
gospojica. Nar. pjes. petr. 2, 522. Gospojice ru-
sijska krajico. 'l, oil. — h) o djcvojci. (Nova
mlada zove) djovojke (u muzevoj kuci) ubavicom,
Jepoticom, sokom, goap6diconi. Vuk, rjec. kod
zlatoje. — gospojica. Gospojica nika iz prozora
upade i u jednu jamu propade. Potokose odmah
k jami i divojcicu zivu i zdravu najdose. A. Ka-
nizlic, utoc. 266. Odabravsi sebi za zarucnicu
jednu gospojicu od kuce Sabarovski. A. Tomi-
kovic, ziv. 24. — u vase se vrijeme kaze samo
kad se govori s neudatom zenskom, kao nem.
fraulein , franc, mademoiselle, isporedi gospo-
dicna, b). — c) Bogorodica. gospojica. Zasticenjo
ove prijake gospojico Marije divico. F. Lastric,
od' 362. Gospojice precista Marijo ! Nar. pjes.
petr. ',31. — d) u jednoj narodnoj pjesmi o
ptici. gospojica. Gospojice tico sokolice I Nar.
pjes. petr. 1, 113. — e) imc nekijem zivotinama.
aa) vrsta zmije. Gospodica, zmija, Elaps domi-
cella. J. Pancic, zool. 218. — bb) libellula, nelce
bubice duga i tanka tijela i dugijeh prozra-
cnijeh krila. u Sulekovu rjecniku: ,wasserjungfer'
jlibellula' ; i u negovu rjecniku znanstv. naz.
Gospodice (pi.), zool. lat. ,libellulina' , ,wasser-
jungfern', frc. ,demoiselles'. — po nemnckoj i
francuskoj rijeci.
GOSPODIN, adj. koji pripada gospodi, — U
Vukovu je rjecniku drukciji akcenat u gospodin
dan. — Ima i oblik gospojin, koji pripada go-
spoji. — Izmedu rjecnika u Stidicevu (gospodin),
u Vukovu (gospodin t go.spojin), u Danicicevu
(gospodini>). — U svijem primjerima znaci : Bogo-
rodicin, vidi gospoda, g). Do Gospodina dne.
Spom. sr. 1, 104. (1411). U Gospodine posto.
Glasn. 17, 315. (1707). Kod bijele Gospodine
crkve. Nar. pjes. vuk. 4, 478. Gospodin dan, vide
gospoda 2. Vuk, rjec. d&-^. O malome Gospodinu
dne. S. ^jubisa, prip. 105. — gospojin. Post Go-
spojinu dne. M. Divkovic, nauk. ix. Malo Go-
spojino. X. Gospojino veliko, to jest uznesenje
na nebesa divice Marije. 131''. Post k velikomu
Gospojinu. 1.33'^. Obsluzovati svetkovine tako Go-
spodinove kako no Gospojino. I. T. Mrnavic, ist.
92. U seoskom mjestu od Kozara ima ikone Go-
spojino. J. Kavaiiin 318''. Danas da ste u Du-
bicu sjahli, sokcem sjutri dan Gospojin mali.
Osvetn. 4, 45. — vidi i gospojina.
GOSPODINA, /. vidi gospoda. — Samo na
jednom mjestu xm vijeka i otalc u Danicicevu
rjecniku. Bude ti priti u nasi, gradt ili gospo-
dini krajici. Mon. sorb. 47. (1254—1256). — Opet
s oblikom gospojina dolazi u jednoga pisca xviii
vijeka sn znacenem : Bogorodica. Ovi i nase Go-
spojino u slovinsku 'e obratio rijec oficij. .7. Ka-
vanin 87''. Za parcicu svoga grada Spljet dakle
ima Gospojinu. 320*. — vidi i gospojina.
GOSPODINCI, /;/. 2)1. varos n Backnj. Rem.
prav. 1878. 27.
GOSPODINOV, ailj. vidi gospodin. — Samo
a imcnu ueke crkve xiv vijeka: Gospodiuovo Po)e.
Crkva u Velbuzdu ,rekomaa Gospodiuovo Po|6'
(Mon. serb. 191 god. 1379). D. Danicid, rjec.
GOSPODINSKI, adj. koji pripada gosjiodama.
— [/ Stidicevu rjecniku (,matronalis')- — nepo-
uzdano.
GOSPODINSTVO, n. osobina one koja je go-
spoda, gospodino stanc. — Samo a StuUceni
rjecniku (,inatronatus').
GOSPODIN VIR, m. mjeslo u Srbiji a okrugu
krajinskom. Sr. nov. 1864. 281.
GOSPODIN AC A, /. vrsta jabuke. — V &ule-
koou rjecniku: ,marionapfel-. — isporedi gospo-
jinaca.
GOSPOJ-, vidi gospod-.
GOSPOJCICA, /. vrsta kruskr. — isporedi go-
GOSPOJCICA
319
GOSPOSTVO, a.
spojinaca. Gosi)ojcice, suvrst kruske (Sabjar, u
Zagrebu). B. Sulek, im. 97.
GOSPOJEV16, m. presime. — Ovoga vijeka.
Jovo Gospojevic. Glasn. 11, 1, 34. 118. (1808).
GOSPOJICICA, /. villi ceSJikar. — U nase
vrijeme. (rospojicica, Fringilla earduelis. D. Tr-
stenak.
GOSPOJINA, /. ovako se zovii dva blagdana
Bogorodicina (vidi gospoda, gj). — Jamacno je
isprva bio adjehtiv posesivni (imalo se u misli
svecanost, svetkovina?), ali se to zaboravilo, te
je sad supstantiv i znaci sto i Bogorodica, isjjo-
redi i gospodina. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Gospojina velika i mala,
vide gospoda 2 (vidi gospoda g) pjrl kraju), s do-
datkom da se govori u vojvodstvu. a) Velika Go-
spojina (uznesene), 1.5 avgunta. Gospojina velika.
I. Ancic, vrat. xiv. Na veliku Gospojinu. A.
Bacic 199. F. Lastric, od' 354; svet. 133; test,
bil. 385. Blagdan od uznesefia B. D. Marije iliti
velike Gospojine, petnaesti dan miseca kolovoza
iliti avgusta. A. Kanizlic, utoc. xxxii. O veloj
Gospojini. A. d. Costa 2, 55. Manastir posvecen
b. d. Mariji, to jest velikoj Gospojini. Norini 46.
— misli se na ovnj blagdan, i bez rijeci velika.
Na iizneseiie B. D. Marije, na Gospojinu. S. Mar-
gitic, fal. (38. Od naj poslidne ispovijedi koriz-
raene do Gospojine. F. Lastric, ned. 97. Po trista
ji na dan umirase, po toliko iz vojske bizase a
u oci Gospojine slavne bize Turci iz Cetine ravne.
And. Kacic, razg. 257''. — h) Mala Gospojina
(rodene), 8 septembra. Na main Gospojinu. F.
Lastric, svet. 144. Blagdan male Gospojine iliti
narodena Blazene Divice Marije, osmi dan miseca
rujna iliti septembra. A. Kanizlic, utoc. xxxii.
— c) oba blagdana. U velike oni svetkovine o
bozicu i na Gospojine prosvitjene ovo ugledase.
Nadod. 77. Kada bitde medu Gospojine. Nar.
pjes. vuk. 3, 46.
GOSPOJINSKI, adj.koji pripada Gospojinama,
koji biva medu Gospojinama. — U jednoga pisca
xvni vijeka. Gospojinska fajena su jaja. J. S.
Rejkovic 341.
GOSPOJINACA, /. vrsta kruske, isporedi go-
spodinaca i gospojcica. Gospojinaca, suvrst krusko
(Oi'ahovac). B. Sulek, im. 97. Gosj^ojinaca, neka
kruska. Zemjak. 1871. 2.
GOSPOJINARA, /. vrsta jabuke. — isporedi
gospodinaca. Gospojihara, suvrst jabuke (u Sla-
voniji), V. sarenika. B. Sulek, im. 97.
GOSPOJSTVO, n. vidi gospostvo. — Najednom
mjestu xviii vijeka. Mejii vasa vim gospojstva.
J. Kavaiiin 206*.
GOSPOJSTAK, m. vidi gospodiciiak, gospo-
dinstak. — Samo u Stulicevn rjecniku (,augustus'),
ali sa zlo nai^inenijem genetivom, gospojstka.
GONPON, m. vidi gospodin od cega postaje
tijem sto je d j9« i ispalo. — Od xvii vijeka (go-
spona. M. Drzic 64 bez sumne Hi je skraceno Hi
je pisarska pogreska) kod kajkavaca i sjevernijeh,
cakavaca, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu, u
Jambresicevu, u Voltigijinu. Budi gospon aP
budi kmet, dugi lasi kratka pamet. P. Vitezovit,
cvit. 106. Belkiarok turski gospon. kron. 79.
Sam gospon, sam sluga. M. Kuliacevic 59. Od
gospona Boga. 90. Ive vitez i vojvoda nihov
gospon sam. Jacke. 43.
GOSPONOV, adj. koji pripada gospon u. — U
Bjelostjencevu rjecnika.
GOSPORODICA, /. u Stulicevu rjecniku (,mater
Domini') za koji ce biti i nacineno.
GOSPOSTAE., m. u Belinu rjecniku: Gospostar
od broda ,padron di nave' ,navarchus'. 534i>. ■mislim
da je stamparska pogreska i da treba citati go-
spodar.
GOSPOSTVEN, adj. koji pripada gospostou.
— Na jednom mjestu xviii vijeka (s ds, vidi kod
gospostvo). .Ja bi vam i vise za svasto avizao
(javio) sto cujem ovde u Becu po dvoru gospod-
stvenome. Glasn. 11, 3, 108. (1708).
GOSPOSTVO, n. dominatus, domlnatio, oso-
bina, stane onoga sto je gospodin. — Bijec je
stara, isporedi stslov. gospodistvo, rus. ^ocIIo/^cTBo.
— Postaje od gospod nastavkoni tstvo, te su sta-
riji oblici gospodbstvo, gospodstvo ; ovaj se uz-
drzao i do danasnega dana. posto ds glasi ts
sto je isto sto c, nalazi se pisano i s ts (Ber-
nardin 39 ; M. Divkovic, bos. 55t> ; nauk. 80a) i
s c: gospoctvo (Mon. serb. 218 god. 1391; 24S god.
1400; 317 god. 1421; Mon. croat. 66 god. 1446;
Mon. serb. 442 okolo 1450; 4(52 god. 1453; 481 god.
1458; Aleks. jag. star. 3, 232. 239. 240; M. Ve-
tranic I, 44. 359; M. Drzic 228. 241; B. Gradic,
djev. 22; A. Gucetic, roz. jez. 2. 4; I. Drzic 210 i u
Jambresicevu rjecniku) ; po kricom shvacanu neki
pisu i d pred c: gospodctvo (Zborn. 2*. 18^'. 43i*;
Pril. jag. ark. 9, 71 iz istoga Zbornika), i na
jednom mjestu t: gospotcva (jamacno grijeskom
mj. gosjjotctva). Mon. serb. 385. (1435). u nase
vrijeme obicnije d ispada ispred s : gospostvo.
ovaj je oblik pouzdano potorden od xvi vijeka;
naj stariji su primjeri: Ziv. kat. star. 1, 218 {po
rukopisu xv Hi xvi vijeka?); N. Na|eskovic 1, 220
(po rukopisu prosloga vijeka). 2, 15. 2, 20. 2, 340
(po rukopisu?); F. Lukarevic 87 (po rukopisu
XVII Hi XVIII vijeka); D. Eanina 43^. na jednom
mjestu prosloga vijeka ima (radi slika) gen. go-
sposta: osta . . . gosposta. J. Kavanin 498*. go-
spodostva u M. Divkovic, bes. 71^ jamacno jc
stamparska pogreska. — U svijem je rjecnicima :
u Vrancicevu gospodstvo , dominium'; u Mikajinu:
gospostvo, vlasteostvo ,nobilitas' ; gospostvo, ve-
licanstvo ,dignitas, amplitudo, auctoritas, elaritas,
splendor' ; gospostvo, vladanstvo , drzava ,ditio,
imperium, potestas'; gospostvo, vladanstvo svrh
svijoh ,monarchia': gospostvo, cesarstvo , impe-
rium'; gospostvo, cesarstvo rimsko , imperium ro-
manum'; gospostvo tursko, cesarstvo tursko , im-
perium Turcarum'; gospostvo, gospodarstvo ,prin-
cipatus, dominatus, magistratus, dominatio'; ti
Belinu: gospostvo ,imperio cioe dominio sojira
gl'altri' ,imperium' 384*'; ,grandezza, maesta' , am-
plitudo' 355''; gospodstvo ,padronanza' , dominium'
534''; ,signoraggio o signoria' , dominium' 677*;
,signoria, stato di signore' ,ditio' 677'' ; u Bjelo-
stjencevu: gospodstvo, gospoduvane , dominatio,
dominatus'. 2. gospodstvo veliko, velicanstvo ,dig-
nitas, dignitas celsissima, dominatio amplissima,
authoritas, amplitudo etc.'. 3. gospodstvo, ladane,
gospodarstvo , dominium, possessio'. 4. v. gospo-
duvane; u Jambresicevu: gospoctvo, ladane ,do-
minium, possessio'; u Voltigijinu: gospostvo ,si-
gnoria, maggioranza' ,herrlichkeit'; u Stulicevu:
gospodstvo , dominatio'; u Vukovu: gospodstvo,
vide gospostvo; gospostvo ,das herrenthum' ,do-
minatus'; u Danicicevu: gospodbstvo , dominium'.
a. sa znacenem kazanijem sprijeda. a) prema
znacenu rijeci gospodin kod a) i b) moze zna-
citi isto sto vlast. Buduci mi st milostiju Bo-
zijevf. u mojemi. gospodtstve. Mon. serb. 20.
(1234). Preje gospodstvo seje zem|e blagoveruyj
krajt Vlbkasint. 182. (1371—1395). Podbbiti podk
gospoctvo i oblastt dubrovacbku. 218. (1391).
Jegbda Gosjiodb Bogb prenice sa visbiiago go-
GOSPOSTVO, a.
320
GOSPOSTVO, b.
spoctva svojego iia meue raba svojego. Glasn.
23, 50. (1400). Imenom i gospodstvom knezi
krcki. Moil, croat. 92. (14Go). Zigna van kneza
z negova gospod.stva. 128. (1486). Jeda kra} nas
lioces biti , ali cemo biti podlozeni gospotstvn
tvojemu? Bernardin 39. gen. 37, 8. Djaval zgubi
gosjjodstvo. Korizm. 61t>. Pokle (Dioklicijan) od
gosjiodstva otstupi. S. Kozici6 39a. Hoc" li biti
velik i imati gospodctvo od puka, .sinovom, iii zeni
iii bratji ni prijateju ne daj gospodstva svrliii
tebe. Zborn. 18'\ Ter vece sad nije na saj svijet
gospostvo ikomii milije, neg meni sej robstvo. N.
Na|eskovic 2, 20. Da iz gospoctva izagnu |udi
nazbi}. M. Drzic 241. Oblast gosjiodstva ili vlasti
koju Latin govori ,jurisdikcion'. S. Budinic, ispr. 10.
Kada no koji kra] ide iizeti svoje krajevstvo, sjesti
na pristojii svoga gospodstva. M. Divkovic, bes.
134'i. Koji nim imase razoriti i uzeti gos])ostvo
i gospodovanje. B. Kasic, is. 19. Tijem tesko
nam sviniG, i lele vrh svega pod jarmom teskime
gospostva tudega. I. Gundulic 129. Gospostvo
rai vjecno poda (Bog) vrh stvorenja svoga u slavi.
244. Stari tvoji tko sn bili? jesu li oni gospo-
dili, i iz gosjiostva ko ill istira? 386. Mac na
pasu, a n desnici od gospostva stoji sibika. 442.
Nu restokrat usred krvi, ku proliju noprijate|i,
])ocetak se stavno jirvi od gosjiostva utemeji. 49.5.
Uzviseno gospoctvo Bozije. I. Drzic 210. Bog
kra|eve svijetu odredi i gosj^ostvo poda nima.
G. I'almotic 1, 268. Ki sjedito u gospostvu i vla-
dai'ui. 2, 101. Blag s podloznijem ]iukom^biti
gos])odstvo JG vele jace. 2, 187. Ki ce se (Cesar
i l^ompej) vojevostvu u svomu rvati o rimskom
gosjiod.'^tvu gradanskom u rati. 2, 479. Mnogu
n gospostvu lome se oolostju. S. Margitic, fal.
186. Tko go-sjiostvo nezahodno ima u ruci. I.
Dordic, salt. 400. U gospostvu ostah sama nad
obilnijem drzavama. uzd. 18. Kad jedan uzide
na koje gosjiostvo. J. Banovac, ])red. 34. Grci
izgubise cesarstvo i gospostvo. J. Filipovic 1, 167^.
Na gos])ostvo stupise. 1, 301a. Niki nadmecu so
imati gospostvo ne gledajuci na svoju nevridnost
i nedostojanstvo. F. Lastric, ned. 33-5. Na veliko
go.si)OstV() uzvisen. A. Kanizlic, utoc. 104. Sto
mu jo jjrudila kruna, mogustvo, gosjjostvo'P A.
J. Knezovic 134. Da je nemu krajevstvo i go-
.sjiostvo Budima. Nar. pjes. mikl. beitr. 45. Po-
zuda od gospostva. M. Zoricic, osm. 25. Ali za
malo to jadno gospodstvo uziva. And. Kacic,
razg. 36. Gospodstvo su na sab)i dobili. 162''.
Ti si kraj kra) a i tebi jo dao Bog veliko go-
spodstvo svrhu zemje. kor. 289. Besedi mu Kra-
]evi6u Marko : ,Ja, Turcine, ja sam dobar junak,
ali ti si od mono stariji, jer je vase gospodstvo
i carstvo'. Nar. pjes. vuk. 2, 360. Ti si gaba
gospostvo dobio. 4, 250. Hajde da radimo, da
se ti u gospostvu uzdrzis. S. ^ubisa, ])rip. 137.
Ko je na upravi i gospostvu vaja da otvori oci.
229. — amo mogu spadati i ovi primjeri u ko-
jima znaci sto i vladane : Drugonadosto lito
gosi)odstva svoga umri. l-»uk|anin 7. Do ])ro-
])asti carstva i gospodstva sri)sk()ga. Vuk, nar.
])jes. 1, XIV. — u prenesenom smislu. Jest utvr-
deno i sikuro gospodctvo uzdrzati i stisnuti od-
luku od srca. Pril. jag. ark. 9, 71. (1520). ^^ubav
gdi vlada g().s])ostvo drugo tuj nije vidit ikada.
F. Lukarovii 87. Nu sreca ne ima vik gospostva
nad time, dariva sto 61ovik prijatojom svojimo.
I). Rai'iina 43''. Uzme iijoko gos])odstvo svrliu
(aiunnjra grosnika. M. Divkovic, bos. 292i»''. I'isan
od gosjiodstva milusti Bozje u srcih naisih. A.
(roorgicoo, j)ril. 59. (!lovik jema gos])odstvo svrhu
j^.ivin. P. Kadovcii, ist. 138. — Oj radi znacena
ridi gosjiodin. d). ("a su nam vridna na§a bo-
gatastva, skrovisca i stane i gospodstvo. Korizm.
46'^ I mati no doteco zabivsi svoje gospodstvo.
F. Vrancic, ziv. 77. Tada u istinu ni ce pomoci
gospostvo ni mudro govovenje. M. Divkovic, bes.
31a. Da je jedan gospodin a drugo sluga, uoi-
nice isto dobro dilo, vecma se ima platiti gospo-
dinu radi gospostva nogo sluzi. I. Ancic, svit. 43.
,Ter vas izvrstito modu ostalim nahodim dostojne,
i u gospostvu roda i ])lGmena jos od vrimena
stari' uzvisene. J. Banovac, razg. v. Oboje ple-
menito toliko dobrotom i svetinom zivota, koliko
gospostvom od roda i plemena. F. Lastric, od'
360. Nejma cine gospostvo i bogastvo. A. Ka-
nizlic, istoc. 303. Jer gospodin tko se broji, go-
spodstvo ga mnogo stoji. V. Dosen 66^. Dobra
tilesna mozemo od Boga pitat, kao zdravje, bo-
gastvo, gospostvo. L. Vladmirovic 62. Odkuda
cos poznat da je ovo bila kuca ne samo od uz-
visenoga gospostva. And. Kacic, razg. 182. Ako
je od velika bogastva, gospostva i plemena. M.
Dobretic 442. Odvise velika roda i gospostva.
552. Skupi mu se sva srpska gospoda, pa jo
redom u sovri posadi po gospostvu i po starje-
sinstvu. Nar. pjes. vuk. 2, 198. Ako cu je napit'
po gospostvu, napicu je Vuku Brankovicu. 2, 310.
E ti jesi go.spostvom naj star'ji. 4, 280. Za nas
nije vika ni skakane, vec je za nas vino i rakija,
i gospodstvo da gosjiodujemo. 2, 482. Noma go-
spodstva do mn ga kuca ne daje. Nar. posl. vuk.
202. — c) dignitas, munus, vidi cast, 2. Biiduci
no otac uzvisen u gospostvo od konsulata. B.
Kasic, per. 1. Bojeci se, da mu gospodstvo po-
glavito od vladana vojske ne uzme. And. Kacic,
kor. 187. Drug! se po srici pripne na koju cost
i gospodstvo. M. A. Eejkovic, sabr. 30. Koliko
je plemenstvo i gospostvo ovoga odabrana. J.
Matovic 235. Patrijarko ne bjehu svi jednaci u
gospostvu. 298. Koji se ne imaju primiti na
gospostvo od redovnistva. 301. — dj superbia,
insolentia, ko je n gospostvu moze o sebi odvec
visoko viisUti i cijeniti se vise nego vrijedi, pa
prema tome i raditi; s toga gospostvo moze do-
biti i znacene u slu smislii: oholost, nadutost.
obijest. Gospoctvo vi glavi njeko nose s oholasti.
M. Drzic 228. Kad ne mogu kroz Loznicu proci
od gospodstva Ante gospodara. Nar. pjes. vuk.
1, 501. Smrdi gosj)odstvom. (Kad se ko ponosi
preko mjere). Nar. posl. vuk. 290.
b. 2)renosi se na cefade u kojega je gospostvo
kao osobina. a) kao kolektivno ime znaci ce^ad
koja iijed}io vladajn. U ruke gospodtstva du-
brovckoga. Spom. sr. 1, 109. (1411). Uvite koje
su imali u 230ve|ahb sa gospo(!tvomb raskimt i
srtptskimr,. Mon. serb. 317. (1421). Po zapo-
vijedi gospotcva dubrovackoga. 385. (1435). Pn-
pejase je v Carigrad i postavise je v ruke go-
spodstva jer ino gospodstvo ne bise tu blizu ko
bi moglo uciniti krv. Transit. 232. Slavno vijeco
i gospodstvo posred Bnecijeh pravdora cvate. J.
Kavariin 207". — b) it jednoga pisca xviii vijekn
nahodi se plur. gospodstva sa znai^enem : gospoda.
Druzi vlasteli i gospostva. J. Kavanin 207''. Sva
go.spodstva i ubozi hvale Gospodina. 524''. — C)
s posesivnom zamjenicom stoji mjeste gospodin.
aa) vladaoci sami scbc nazivju ,svojijem gospo-
stvom^. Milosti. stvori gospodstvo mi dubrovbCh-
kimi, trbznikomh. Mon. serb. 16. (1195—1228).
Moli.se gospodstvo mi. 205. (1387). Kako (je)
dosla prid go.spoctvo nase plemenita gosjioja.
Mon. Croat. ()6. (144()). Kada gospoctvr> ni giodo
nasomt glavomt. na koju vojsku. Mon. serb. 481.
(1458). — hb) velade s knjijem se govori zove se
od stovana: tvoje ili vase gospostvo. Molimo ti go-
spodtstvo. Spom. sr. 1, 109. (1411). Molimo veil-
GOSPOSTVO, b.
321
GOSPOSTINA
kostB g-ospodEstva ti. 1, 109. (1411). Sto ce i^ovoriti.
vasemu gospocttvu. Mon. serb. 442. (okolo 1450).
Vasega gospostva sluga Nikola Najeskovic. N.
Na|eskovic 1, 340. Vasemu prisvijetlomu i pri-
poctovanomu gospodstvu. M. Divkovic, bes. xv.
Pjesni pokorne Davida kraja minutijeh Ijeta od
mene u jezik naski prinesene, ii zacetju tvomu
gospostvu narecene. I. Gundulic 192. Tvojega
prisvitloga gospodstva ponizeni sluga. I. Zanotti,
en. 3. I)a jesam gospostva vasega prisvitloga
naj mani sviju sluga. J. Banovac, razg. viii. Vase
gospostvo toga doisto ne trazi. L. Vladmirovic 5.
Lipo poklonim se, pak reknem: sluzbenica vasega
gospodstva. I. Velikanovic, prik. 17. Kako to,
gospojo, tvoje uznosito gospostvo to li je ucinilo?
I. J. P. Lucie, razg. 50. Gospodaru, silan Jug-
Bogdane ! |ubimo ti svilenoga skuta, nu j^otrudi
cudo i gospostvo, i povedi mila zeta svoga. Nar.
pjes. vuk. 2, 264. Hvala tebe i gospodstvu tvome.
Ogled, sr. 467. Vase je gospostvo do kasna spa-
valo. M. Pavlinovic, rad. 108.
c. neki 2^isci xvii i xviii vijeka zovu ,(iospo-
sttnma' neke andele po lat. dominationes. Anjeli,
arkanjeli, pristolja, gospostva, poglavja, oblasti.
P. Eadovcic, nac. 431. Serafina red visi osta,
pak prijesto|i, pak gosposta. J. Kavatiin 448*.
Gospostvo ,dominatione, uno delli ordini angelici'
jdominatio'. A. d. Bella, rjec. 276i>. Dominationes
iliti gospodstva. A. Bacic 482. U drugoj na-
redbi u prvomu koru jesu gospostva , domina-
tiones'. J. Filipovic 1, 66^. Gospodstva , domi-
nationes, chorus angelicus'. J. StuUi, rjec. 1, 188.
d. u konkretnom smislu, zejnja kojoj je ko go-
spodin. a) prema znacenu rijeci gospodin pod a),
zemje sto su pod cijim vladanem , drzava. I
s oovej i s oonej strane Neretve vsega gospodstva
mooga. Mon. serb. 458. (1453). Da imt hocu
za mooga zivota raspraviti i razrediti pravoo
na poli gospoctvo moje. 461 — 462. (1453). Ten.
bismo ne mogli osloboditi srtbtskoga gospoctva.
481. (1458). Masencij , rimski cesar , zapovidi
ucini svim, ki u gospostvu negovu pribivaju.
Ziv. kat. star. 1, 218. Ne nahodi se nijedno go-
spoctvo, gdi se ne stuje ime Jezusovo. A. Gu-
cetic, roz. jez. 2. Mec vas naostren na mace-
donijsko gospoctvo, danas zatupi se od macedo-
nijskih ruk. Aleks. jag. star. 3, 232. Aleksandar
vojsku svoju napuniv u redi (i) u gospoctvo afinsko
dojde, i pod gradom sta i posla svoga u grad
j)Osla. 240. Po svemu vladanju i drzavi rimskoga
gospodostva. M. Divkovic, bes. 71a. Po razlicijeh
mjestijeh gospostva Bnetackoga. B. Kasic, in. 57.
Drzeci od gospodstva rimskoga vladanje sve jedan
sam gospodar. is. 5. Diceci se (ja) dundom tako
vrijednijem . . . , u nasemu samovlastitomu go-
spodstvu na knestvo i na sve naj vece casti vece-
krat dostojno uzviseuijem. I. Gundulic 216. Miioge
crnce tim sjedini, da podu iskat' Ijepos novu po
bosanskoj krajevini i gospostvu hercegovu. 373.
Gospodstvo i cesarstvo ovoga nebeskoga kraja
ima biti mnogo prostrano. A. Vitajic, ist. 221.
Sve rodjake cini k sebi privesti, koje zagrli i
svakomu ranu ukaza, davsi jim gospostva. And.
Kacic, razg. 41. — h) prema znacenu rijeci go-
spodin pod h), zemje sto su cije kao negovo vla-
stito, imane, dohra. Obeca nam, da vsaki kmet
ki bi hotel priti na 'no selo z nega gospodstva,
da mu nece kratiti. Mon. croat. 71. (1448). Mi oti-
juci 2^obo|rianju nasega gospodstva, a to jest kada
se plni gospodstvo dobrimi |udi. 83. (1457).
GOSPOSTVO VATI, gospostvujem, impf. vidi
gospodovati. — Postaje od gospodstvo kao go-
spodovati od gospod. — Dolazi s oblikom go-
spodfcstvovati i gospodstvovati (na jednom mjestu
III
gospoctvovati) u knigama pisanima crkvenijem
Hi mijesanijem jezikom od prvijeh vremena do
XVI vijeka (ali vidi i na kraju), a izmedii rjec-
nika u Stulicevu (gospodstvovati, v. gospodariti
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Dani-
cicevu (gospodtstvovati ,dominari'). Svetite^emt
i gospodtstvujustimt . . . Na vlasteleht i na voj-
niceht, da uzem|utt na niht osluhe gospodtstvu-
justi. a jeze sutt ubozii u zupahL ke su podi.
oblasttju arhijepiskupije , da uzimjett arhijepi-
skupija, a podi. oblasttju inehi. jepiskupijej aste
obrestett se takovi, to da uzima jepiskupija jednt
volt, a drugi da uzima gospodtstvujusti. aste ko
svatvicu pref^^ zakont uzme , aste budett ott
vlastelb ili ott vojniki. da uzimajett osluhu go-
spodtstvujej po 2 voli. Mon. serb. 15. (1222—1228).
Mne St Bogomt gospodstvujustumu togda kraJu.
72. (1275 — 1321). Da mu se nikimt ne uzme ni
od gospodtstvujustihb ni od igument. Dec. hris.
68. Vsemt kojiht Bogt izvole gospoctvovati kra-
|evstvomt srtbskimt po mne. Mon. serb. 104.
(1333). Gospodstvujustu vstocnim stranam Da-
riju. Aleks. jag. star. 3, 218. — U jednoga pisca
XVII vijeka ima gospodostovati , vaja da stoji
stamparskom grijeskom mj. gospodstvovati: On
ce tebi gospodostovati. M. Divkovic, bes. 163*.
GOSPOSA, /. ime kozi. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevic.
GOSPOSTINA, /. pravo je znacene: ono sto
je gospodsko, iz cega su se razvila neka osobita
znacena. — Postaje od gospodski nastavkom ina:
sk pred i mijena se na sc, st kod stokavaca a
kod cakavaca sc : gosposcina. — -d- ispred s
ispada, ali se nalazi pisano (a maze biti da se
jos izgovaralo xvii i xviii vijeka, ako i ne svuda).
bez d je vet pisano u naj starijem (Mariilicevu)
primjeru. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,das herrenthum' ,dominatus'). a) vidi
gospostvo, a. Pa ta put ti za istinu uze meni
gospostinu, i po tvojoj ti oblasti prignu mene
na sve lasti. M. Marulic (?) 319 (po rukopisu xvi
vijeka). Od svih gospoj, ke su godi, gospodscina
noj se prosi. H. Lucie 211. Kra| nijedan u istoku
ne ima taku gospodstinu. M. Divkovic, kat. 110.
Bagdatske arabske gospodscine skrati. I. T. Mr-
navic, osm. 21. Sama gosposcina silom se do-
bav|a. 81. Eazprostranenje gosposcine osmanske.
101. Za koliko bi posteiie i gospodstina koju
imase Senakerib. M. Kadnic 128a. Ne ima li
Bog toliko gospodstine svrhu nas? 160^^. Go-
spodstine uzohojaju. 248^. Mene prode moja go-
spostina i drzava moja kra|evina. Nar. pjes. vuk.
2, 565. Gospostina nije do vijeka. Nar. pjes.
vil. 1868. 447. Srpska vlada i gospostina bjeze
na zemlju magarsku. S. J^ubisa, prip. 17. — b)
vidi gospostvo, b, a) i b). Boze, koji protivne
gospodscine jakosti ustav}as. I. Bandulavic 284^.
L. Terzi6 366. J. Banovac, blagos. 360. Ne da,
da ga vlasti oblade kih svjetovnih gospostina.
J. Kavaniu 221a. Gospostine sto je u Krusevcu,
dosadise jutrom i vecerom moleci se silnom Jug-
Bogdanu. Nar. pjes. vuk. 2, 264. On je uzivao
kod one gospostine (mletaeke republike) veliki
upliv. S. ^ubisa, prip. 49. Slijepci pjevaju po-
gibiju srpske gospostine. 105. Ako je pak u
sluzbi kod gos250stine (vlastelina) kojoj je pripa-
dala negova zadruga. V. Bogisic, zborn. 86. Gdje
se je jedno tako zemjiste prisvojila negdasha
gospostina (vlastelin). Gosposcina na tome pustu
mjestu naselila je opet novu familiju. 356. Ili
mole gospostinu, t. j. zemalskoga vlastelina. 401.
— c) nesto onakovo kao sto biva %i gospode, n. p.
gospodsko pokucstvo, gospodsko jelo ltd. Tu s'
21
GOSPOSTINA
322
GOST
zacudi Mai-ko i zastide, kad u Leke sagleda car-
dake i Lekinu vide gospostinu. Nar. pjes. vuk.
2, 231. Dosta bjese vina izobila i u sovru svake
gospostine i od mlogo ruku dakonije. 2, 232. Aga
naredi da i cipciji doiiesu kavu govoreci : ,Hajde
do, neka i vlah obide jednom sto je gospostina'.
Nar. prij^. vrc. 71. Dok se nadu u jednoj odaji
punanoj svake gospostine. 155. — d) poreznici
(vaja da je prvo znacene ono sto se placa go-
spodi, a za tijem oni sto placaju). Skurina. F.
Pilepic. — e) vidi gospostvo, d). Opcina, dr-
zava, all kuca, ali gospodstina, gdi su neskladi
i osobstine, jest gore nego pakao. M. Radnic 244^.
Pregleduje na gradu topove, pregleduje svoju
gospostinu, pregleduje, brate, careviiiu. ^Nar. pjes.
vuk. 2, 538. — /) selo u Boci kotorslcoj. Sem. bok.-
kot. 1875. 27.
GOSPOSTINSKI, adj. koji pripada gospostini.
— U nase vrijeme s osohitijem znacenem (vidi
gospostina, h) na kraju). Gospostinske knige,
zemske table ,landtafeln' ,tavole provinciali'. B.
Petranovic, rue. knig. 84.
GOSPOZDA, /. vidi gospoda. — Oblikje staro-
slovcnski, i dolazi samo u knigama pisanima cr-
kvenijem Hi mijesanijem jezikom, a u nase vri-
jeme i u naroda, ali samo u molitvi (po crkve-
nome jezikuj. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(s dodatkom da je uzeto iz misala), u Vukovu
(s dodatkom. da je stajaca rijec), u Danicicevu.
Presvetej gospozdi Bogorodici. Mon. serb. 5.
(1198 — 1199). St gospozdomt materiju mi ki'a-
|icomt Jelenomt. 60. (1293—1302). Pomozi go-
spozdo ziva Bogorodice! (kad so mole Bogu).
Vuk, rjec.
GOSPOZDIN, adj. koji pripada gospozdi. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (gospozdint). U
Gospozdinu crtkvt. Glasn. 15, 271. (1348?).
GOSPR, za salu nacineno od gospodar. — U
Vukovu rjecniku: ,scherweise verkiirzt von' go-
spodar.
GOST, gosta, »?. hospes. — Akc. kaki je u gen.
sing, takije u ostalijem padezima, osim nom. sing.,
gen. pi. gosti, gostiju, gosta, dat. pi. gostima. —
Rijec je 2)raslavenska, isporedi stslov. gostt, rus.
rocTi., ces. host, po}. gosc. — Postaje od indoev-
ropske osnove ghosti, isporedi lat. hostis, got. gasts.
— Nalaze se gdjegdje u prva vremena neki stariji
ohlici: gen. sing, gosti. Sjwm. sr. 2, 126. (1466);
dat. p)l. gostemt. Mon. serb. 25. god. 1234 — 1240
(mladi instr. sing, gostomt vec od xiv vijeka.
Glasn. 24, 263 god. 1382). a neki su ostali do
dana danasnega: gen. pi. g6sti i (s nastavkom
duala) gistiju; (gosta je rijetko. D. Basic 85^.
90'<'; u ugarskijeh Urvata ima i gostov. Jacke.
153); ace. pi. gosti dosta cesto uz goste. — na
jednom mjestu xviii vijeka ima voc. sing, gostu
(S. Margiti6, isp. 70). — U svijem je rjecnicima.
a. covjek koji neko vrijeme zivi u tudoj kuci
(Hi u tudoj zem^i). a) covjek (osohito iz drugoga
mjesta) koji je pjrim^en od gazde u kucu da jire-
biva i hrani se. Aste li budetb gosti. mana-
styrtsky. Sava, tip. stud, glasn. 40, 169. Nikada
boz gosta nista ne okusi u domu svomu. Pril.
jag. ark. 9, 86. (1520). iJosad, uglodasmo noi)o-
znane gosti. P. Hektorovii 7. Na sobi kako s])uz
nosim dom, gdi sam gos. M. Drzic 52. Muz,
koji rad priimjo i drzi gosti. Katoli. 1561. C8'>. I
ti, goste, raci nas ])ojuci posladiti. P. Zoranic Hk
Gdje se gostu u slobodi drzi vjera svim volika.
I. (.Tundulid 389. Novjorni gos Paride stetnom
})lijonom na dvor 3tu])i. G. Pahnoti6 1, 214. Gosta
ne hte6 al' uboga. .1. Kavanin 19i'. Joai li se
gostima nadala? iNar. ])jes. vuk. 3, 438. Kone
vodo u podrume done, mile goste na bijelu kulu.
3, 517. Gost je za tri dana. Gost mrzi na gosta,
a domacin na obadva. Gost ce biti pak i otici,
ali ce domacin ostati. Nar. posl. vuk. 44. Dode
gost pa razori post. (Osobito govore kaluderi po
manastirima u vojvodstvu). 62. Ne zna gost sto
je post. 198. Naj milijeg gosta tri dana je dosta.
187. Svaki ce domacin primiti rado na konak
svakoga putnika, ugostice ga kao naj bojeg svoga
prijateja i jjoznanika, n. p. ako se dogodi da do-
macin nema u kuci rakije ili drugo sto, a on
otide svome susjedu ili cak u drugo selo te uzme
u zajam i casti gosta. U gdjekojim gazdinskim
kucama gotovo svaki dan ima gostiju. Vuk, ziv.
262. Mnogi begovi po Bosni imaju uz kucu oso-
biti konak gdje docekuju goste. 263. i u grad
vioze covjek biti jjrimlen kao gost. Carigradani
plemenite rimske goste })ozdravise. A. Kanizlic,
kam. 95. — u ovijem se primjerima zovc ,gostom'
covjek koji prosi da ga prime kao gosta : Gostom
bih i vi prijaste mene. Bernardin 28. mat. 25, 35.
Kada fratri vidise strasiui zvir lava, svi se pri-
strasise i jjobigose. a Jerolim i)ojde k lavu kako
gostu. Ziv. jer. star. 1, 231. Bih gost i vi mene
primiste. M. Divkovic, nauk. 67^1. Nije prijet
gost, lacni ne napican. B. Krnarutic 37. — b)
covjek koji je pozvan na objed, rucak, veceru itd.
(na gozbu). — isporedi zvauica. — moze biti da
koji primjer ne spada amo nego pod a). — iz-
medu rjecnika u Belinu (,banchettato, invitato
al banchetto' ,conviva' 127^), u Bjelostjencevu
(2. gost, gostenik, gostica, plur. gosti, gostenici,
gostice ,conviva, plur. convivae, hosjjites'), u Vol-
tigijinu (,commensale, convitato' ,gast'). Kad jc
u kuci gost, sva je kuca gos'. (D). Poslov. danic.
41. Kad su gosti u kuci, svetac je. (D). 43. Ni
da 'e svijetlom gostu temu napravio objed lijepi.
A. Vitajic, ost. 66. Bijase pripravio u svomu
dvoru jednu veceru priobilnu, ter zazva na nu
muoge goste. D. Basic 89*. Kad nahrani i na-
poji, dok gost gosta ne razumi. V. Dosen 150*.
Site goste da poplase. 151*. Pijte vino, gosti
nasi! Nar. pjes. vuk. 1, 61. Vrn' se natrag,
stara majko, evo su ti gosti dosli, dobri gosti,
koledani. 1, 116. Domacinu dobri gosti dodose.
1, 317. Sazvala je goste i zvanice. 2, 99. Ako
ne budu gosti bijesni , nece biti kvica tijesna.
Nar. posl. vuk. 6. Nezvanu gostu mjesto za
vratima. 198. — plur. gosti )nozc znaciti : gozba.
Kad su bili jedan put veli gosti i saki na ne
mogal doci. Nai'. prip. mikul. 106. — c) i6i, doci
itd. u gosti ili u goste znaci: ici, doci itd. ka
kome kao gost (sa znacenem kod a) Hi b)). Nek
dode kraJu on sutra u gosti. A. J. Knezovid 148.
Moli ga da mu u gosti dode. D. Obradovic, basn.
33. Mislim doga kona umoriti i u gosti, deco,
odlaziti. Nar. pjes. vuk. 2, 262. Pozdravio te
zet da mu i ti ides u goste. Nar. prip. vuk. 111.
Eto ti Foci6a u gosti. M. Nenadovic, mem. 57.
Dosao mi patrika u goste. S. l^ubisa, prip. 133.
Kao da mu je diizde u gosti dosao. 229. — d)
covjek koji prebiva i hrani se za placu u go-
stionici. — u Mika^inu rjecniku (,diversor'), u
Belinu (,albergato, quegli die e ricevuto in al-
bergo' ,hospes' 59^), u Bjelostjencevu (,divorsor').
— ej gost (kod a)) i gazda ostaju jcdan prema
drugome ii nckoj svczi (ubavi i prijate^stva, po
tome moze znaciti gotovo Uto i prijato|. Ja Stot'anb
Vladislavs, kraji. vsuIik raskilib zomji. oboiavaju
se vami. (Dubrovcanima) gostemi. dedinomi. mi
i ocinomb i mojimi,. Mon. serb. 25. (1234—1240).
Sto se budu ucinilo kojo Jubo ctoto a ili zlobe
ili krbvi u sijuzi ratb odb JJubrovuika s carstvomb
mi a ili s knezomb Vojslavomb i § negovemi
GOST
323
GOSTAEICA
Judtmi, kto gode gosti. a ili riihb prijatejb kto
bude iiimt pomagalt, tozi vse da jestb prosto.
170. (1362). Da imt ne imaju na mane prejti
ni za jednoga cloveka segaj svtta voju . . . ni za
blago tako gradanina nasego kako gosta cloveka,
all bi nasego gospodina . . . kraja ugartskoga ali
gospodara turskoga. 432. (1445 u poznijem pri-
jepisu). I vse tvoje vazam gosta mene i prija-
te|a imij. Aloks. jag. star. 3, 301. — amo spa-
daju i ovi primjeri: , Ti ucini nevjernika kra|a
kraju, gosta gostu. G. Palmotid 1, 285. Nit' se
smile, niti prostu s ne kra| kraju ni gost gostu.
J. Kavaiiin 45a. _ fj po znacenu kod e) postaje
kao imc kojijem se ko nazivje kao od stovana.
po tome su se bogumiJski sveeenici zvali ,gostima'.
isporedi djed, starac, strojnik. Gospodinomt de-
domB crtkve bostnske i 12 strojnikoma, medu
kojijemi strojnici bude gospodint gostt. Radini..
Mon. Serb. 459. (1453). Nasi mnogo pocteni stroj-
nici gospodint gostL Radosavt Bradijevict. i go-
spodinb staracb Radosavb unukb. 472. (1454). Smi-
s|ajuce pravdu i Jubavb koju je k namb vbzbde
jjokazivalb i pokazuje gospodint E-adint gostt
. . . oste mu obetovasmo i obetujemo, da za ko-
liko bi prestalt medu nami, da ne bude usilovant
odb nikogart iziti izt vere koju veruje. 473. (1455
u poznijem prijepisu). Odb redovnikovt mojeht
gospodina gosti Eadina i gospodina mitropolita
Davida. Spom. sr. 2, 126. (1466). vidi: Poslije ,epi-
skupa, djeda' slijedio je ,gost' kano drugi, za
tijem ,starac' kano treci u redu bosanskoga sve-
censtva. F. Eacki, bogumili i patareni. rad. 10, 183.
Ako ove cine u redu bosanskoga svecenstva sra-
vnimo s navedenimi kod lat. Patarena, to ,djed,
episkup' odgovara ,episcopo', ,gost' ,presbytero'
inace ,tilio (majori et minori)', sinu naime biskupa,
,starac' ,diacono', a starac i gost dolaze pod skup-
nim imenom ,strojnici' ,magistri'. 184 — 185. vidi
i ostalo sto je ondje kazano. — 9) u nekijem
spomenicima xv vijeka {udi sto dolaze za svje-
doke zovii se ,gostima\ i to ce nazivane biti kao
od stovana (spomenici sic iz istijeh krajeva i istoga
vremena sto i predasni kod fj). Prizvase na ovo
nasi jDoklisarije gosti Juudi, i bise imt semuj
zaapisu svedoci po obicaju. Mon. serb. 398. (1439).
Prizvase nasi poklisarije predt vlastele dubro-
vacke gosti |udi i bise im svedoci po obicaju.
399. (1439). Nasi vlastele prizvase po obicaju
gostje |udi za svedocbu. 429. (1445). Tomuj bise
nize imenovani ujjisani goste svedoci. 508. (1470).
Tomuj bise gosti |udtje svedoci odtzdoo imeno-
vani mojeni odt nasiht poklisara, da budu svemu
vise recenomu svedoci. 511. (1470). — Ji) uopce
stranac, tudinac. Xi.da si pojde onzi gostt, da
mu preda stananint vtse sto mu bude prijelt.
Zak. dus. pam. saf. 39. Ko(ji) se je Dubrovcanint
zabastinilt u Novomb Br(tdu), ttzi da zide gradt
i da cuva; koji li su gostije i nesu se zabastinili,
da imt je na voji sto imt gode. Mon. serb. 206.
(1387). Gostu i siroti i udovici ne ucinite va-
scine. Bernardin 47. jer. 7, 6. Donosahu gosti
svake trgovine. D. Barakovic, vil. 44. Ne samo
gradjani, dal' ^osce i gosti. 112. Istocne slatkosti
ta likar imise, ca mu niki gosti Zidovi donise.
263. I da ja kakono gost i putnik uzdisem vazda
za grad vicni. P. Posilovi6, nasi. 69^. 8vi smo
gosti, svi putnici. A. Vita|ic, ist. 119^. Priznavsi
da su gosti i dosjaci na zemji. Vuk, pavl. jevr.
11, 13. — i) rani gost, vidi ki-can, ki'ckalo. Krc-
kala zovu i ,ranim gostom', i nega docekaju sa
grajom: ,Evo ki'ckala! evo naseg ranog gosta!'
Vuk, ziv. 306. — k) maze se kazati i o zenskom
ce^adetu, isporedi gosca. Da ti u ovi dom vise
povratka ne bude, ve6 ako gostom kad dodes!
(hlagoslivla otac kcer nevjestu). Vuk, nar. pjes
1, XIII. — I) u p)renesenom smislu. aa) ironicki,
0 neprijatelu. Al' nenadna pred kucu mu sjaha
silna ceta gosti neopranih. Osvetn. 1, 19. Druzi
posli da pohode prime, pa primise svoje goste
krute. 3, 92. — hh) u dusevnom smislu. Isuse,
po|ub|eni gostu duse mojo ! S. Margitic, isp. 70.
Dusa je, o tilo, tvoj gost plemenitiji. J. Filipovic
1, ISSb. Tuznih li mi gostov na mojem srdahci!
Jacke. 153.
b. rijetko se ovako sove gazda, domacin prema
onome koga je primio u kucu. Tegnut u cas
gosta moga, ki me , primi u sve dvore, krivina
je teska i mnoga. G. Palmotic 1, 150. Potajno
se s blagom srecom stanih u stan blaga gosta.
1, 399. Gostu je u gosta vazda jutro. (Eekao
Hercegovac primorcu, kad je u nega zaiskao po-
slije podne rakije i kafe, a onaj mu kazao da se
to u jutro pije). Nar. posl. vuk. 45. (isporedi
a, e) pri kraju).
1. GOSTAN, gosna, adj. a) koji pripada go-
stima, gozbi. — b) koji rado prima goste. — U
jednoga pista xviii vijeka (s nejasnijem znaceiiem),
a izmeiii rjecnika u Belinu (gostni ,di banchetto
o convito' ,convivalis' 127*; ,chi alberga volon-
tieri' ,hospitalis' 59a') i u Stulicevu (,hospitalis,
convivalis , epularis'). Ivan , porod Gostumila,
gostna kra|a Dalmatina. J. Kavanin 305^. —
s drugijem znacenem u nase vrijeme u Sulekovu
rjecnika : ,gastfrei''.
2. GOSTAN, m. ime musko. — xiv vijeka. Go-
stant. Dec. hris. 25. 94.
GOSTANKA, /. ime nekijem travama. a) crn,
crnevac. Gostanka, Brunella vulgaris. Cas. ces.
muz. 1852. 2, 50. — b) vidi veliki pelin kod pelin.
Gostanka, Phlomis Tourn. Flora croat. 586.
GOSTANI6, m. prezime. — xvii vijeka. Meui
skaza tve vridnosti Gostanic dom Julij castni.
M. Gazarovic 13 1*^.
GOSTAEA, /. lagoena vitrea, stakleni sud sirok
ozdo a gore (gdje je grlic) uzak. — isporedi skle-
nica, staklo, boca, botuja (uprav boti|a). — Akc.
se mijena u gen. pi. gostara. — Od novogrc. ya-
aii^a s istijem znacenem. — Od xv vijeka po
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inii (,phiala'), u Belinu (,ampulla' 77a ; ,phiala'
177a), u Voltigijinu (gostara, gostarica ,ampolla,
caraffa, caraffina' ,karaffine'), u Stulicevu (,phiala
vitrea, ampulla'), u Vukovu (s dodatkom da se
govori u Dubrovniku : staklo sto se u liemu drzi
vino ili rakija, sto se sad po naj vise zove bo-
tu}a). Gostare kimi napijahu. M. Marulic 255.
Gdje se trinka u brijeme svako s nami lauci
kompanuni bez vodice vince slatko gostarami i
fraskuui. M. Vetranic 1, 250. Poj, vazmi gostaru,
bud da se toj znaje, al' novu, ai' stara. P. Hek-
torovic 14. Bez gostare se mil' u nas ne cini.
M. Drzic 249. Ali gledao bijelac od jaja u go-
stari. B. Kasic, zrc. 35. Tako mu ukaza se andeo
z gostarom vode. I. Ancic, vrat. 155. Koji kazu
smijesne slike voske i jajne u gostari. J. Ka-
vanin 470a. Arkidijakon gostaru u)a primitu od
podijakona stavi na trpezu. I. Velikanovid, uput.
3, 475. Ko cvijet u gostari. V. Vrcevic, niz. 169.
— i sud sto nije od stakla. Gostare zlatne, pune
vona. N. Eanina 299^. apoc. 5, 8.
GOSTAEAE, m. covjek sto gradi gostare. —
Samo u Stulicevu rjecniku (,ampullarius').
GOSTAEICA, /. dem. gostara. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu, u Belinu
172a, u Voltigijinu (kod gostara), u Stulicevu, u
Vukovu. U gostarici vodice. M. Drzic 132. Pak
GOSTAEICA
324
GOSTINICA, a.
uzima obojo gostarice recenoga ii|a. B. Kasic,
rit. 49. Gostarice s vinom i s vodom za misu.
A. Bacic 405. Izvadivsi gostaricu u)a, izli je na
gla%Ti negovu. And. Kacic, kor. 258. Gostarice
piine vina i vode za posvetilisce. Ant. Kadcic
35. Gostarica. staklen sudic u kom se nosi voda
i vino svesteniku kad sluzi. M. Pavlinovic.
GOSTAEICAE, m. covjek koji gradi gostarice.
— Samo u Belinu rjecniku: ,ampollajo, facitor
d'ampolle' ,ampullarius' 77^.
GOSTAEICICA, /. clem, gostarica. — Od xviii
vijeJca, a izmedu rjecnika u Belinu (77*. 172^)
gdje naj prije dolazi, i u Stulicevu. Ovo sam
ti jadna donijela mrvicu kafe i cukara, dva tri
kuncica kruha tvrda i gostaricicxi uja. M. Vodopic,
tuzn. jel. dubr. 1868. 188.
GOSTAEIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mon.
Croat. 183. (1501).
GOSTAEINA, /. augm. gostara. — U Belinu
rjecniku 11^ i n Stulicevu.
GOSTB-, vidi gozb-.
GOSTE^jA, /. selo izmedu srpske suhe granice,
Drine i Visegrada; u nemu zive i Srbi i Turci.
1^. V. Stojanovid.
GOSTENICA, /.
a. zensko ce(ade kao gostionik. — U Belinu
rjecniku (,hostessa' ,tabernaria' 372=i) , ii Volti-
gijinu (,ostessa' ,wirthin'), u Stulicevu (,alberga-
trice' ,hospita').
b. vidi gosca. — U Bjelostjencevu rjecniku (kod
gost).
c. injesto, kuca gdje se priinaju gosti (bolesnici).
— Na jednom mjestic xviii vijeka. Sagradi go-
stenicu za bolesnike. M. Zoricic, zrc. 103.
GOSTENIK, m.
a. covjek koji prima goste. — U 3Iikajinu
rjecniku (gostenik, koji prima goste ,hospes' ; go-
stenik opcenski, koji prima za placu jcaujjo, pan-
docheus, vel pando'), u Belinu (,chi fa il ban-
chetto' ,convitator' 127a'), u Bjelostjencevu (v. osta-
rijas), u Voltigijinu (,oste, convitatore' ,wirth'),
u Stidicevu (,albergatore' ,hospes').
b. plur. gf)stenici, gosti. — U Belinu rjecniku
(,forestieri, ospiti' ,hospites' 324a), u Bjelostjen-
cevu (kod gost), u Voltigijinu (,ospiti, convitati'
,gaste') , u Stulicevu (,hospites, advenae , pere-
grini').
GOSTICA, /. vidi gosca. — xvii vijeka a iz-
medu rjecnika u Mikalinu (gostica, zena pri-
mjena ,hospita') gdje naj prije dolazi, u Belinu
(,ospite, feni.' ,hospes' 531»'), u Bjelostjencevu (kod
gost), u Stulicevu s osobitijem znacenem: gostova
sena (,hospitis uxor'). Otisla si u Edipat, gdi si
stala sedam godista gostica i uboga. P. Posilovic,
nasi. 70a.
GOSTICAJ, m. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 28.
GOSTIC , m. dem. gost (?). — U ruirodnoj
pjesmi cakavskoj nasega vremena. Kada petoh
zapoje, Mat Mariju zazove:^ Stante gori, Mat Ma-
rija! gostidi van gredu. Oa .su to gostici? An-
golici Bozji. Nar. pjes. istr. 6, 25.
GOSTIDBA, /. go§cene. — Postaje od gostiti
nastavkom ba. t 2Jred h mijena se na d. — xvii
i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (go-
stitba, V. gostitva). Prornisli gf)stidbe nebeske
izvrsitost. A. Goorgiceo, jiril. 85. Krvju, od koje
ureson jest svoti Joruzolini gostidbom. J. Ba-
novac, blagos. 307.
GOSTIDKAG, m. ime muiko. — ix vijeka u
latinskom spomeniku. ,Gostidrago'. Doc. hist. rac.
383. (850—896)^.
GOSTIJEVICI, m. pi. selo u Crnoj Gori u na-
hiji katunskoj. Glasn. 40, 19.
GOSTILA, /. II Danicicevu rjecniku: Selu je
,KupelLniku' isla meda ,u kament is koga je iz-
rasla Gostila' (Glasn. 15, 287 god. 1348?). 3, 578.
— vidi S. Novakovic, zem|. 49 — 51 ; obi. 15.
GOSTILICA, /. vidi gostenica, a. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Ja sam pokraden, rece on
gostilici. A. T. Blagojevic, khin. 54.
G08TILISTE, n. velika soba^ gdje se primaju
gosti, gdje blaguju gosti. — JJ Sulekovu rjecniku :
jgastsaal'.
GOSTILN-, vidi gostion-.
1. GOSTILO, m. ime niusko. — ix vijeka u
latinskom spomeniku i xm, a izmedu rjecnika u
Danicicevu. ,Gostilo'. Doc. hist. rac. 5. (852).
Gostilo. Mon. serb. 12. 13. (1222—1228).
2. GOSTILO, n. u Danicicevu rjecniku: Crkvi
sv. Nikole Vraninskoga dao je sv. Sava zem|e ,u
Plavnici gde stoji krtstb, kudo su tegoA'ista nis
Plavnicu i onamo u Lestkovtcb, koji jjotokt ott
Gostila tece' (Mon. serb. 18 god. 1233). cf. ,PlavL-
nica'. — vidi Gostila.
GOSTILOVAC, Gostilovca, m. ime mjestima u
Srbiji. a) u okrugu smederevskom. Niva u Go-
stilovcu. Sr. nov. 1867. 705. — b) u okrugu po-
zarevackom. Vinograd na Gostilovcu. Sr. nov.
1872. 362.
GOSTI^, Gostija, m. ime mjestima u Bosni.
a) selo u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 154.
— b) pilanina. F. Jukic, zem^op. 22.
1. GOSTICA, /. vidi gostenica, a. — U ^ule-
kovu rjecniku: ,gastfrau'.
2. GOSTi:^A, /. dva sela u Bosni u okrugu
sarajevskom. : Gostija mala i Gosti|a velika. Statist,
bosn. 64.
GOSTi;^AC, Gostijca, m. prezime. — U nase
vrijeme. Eat. 409.
GOSTI^E, n. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 164. — pontine se prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 130.
GOSTIl^SKI, adj. koji pripjada Gosti^u. Go-
stijska (opstina). K. Jovanovic 164.
GOSTIMICE. adv. kao gost, kao gosti. -— U
Sulekovu rjecniku: ,gast%veise'.
GOSTIMIE, m. ime musko. — Od xi (u la-
tinskom spomeniku) do xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (Gostimirt). ,Gostimer'. Doc.
hist. rac. 89. (1071). Gostimiri.. Mon. serb. 12. 13.
(1222—1228). 59. (1293—1302). Glasn. 15, 299.
(1348?).
1. GOSTINAC, Gostinca, m. prezime. — U
nase vrijeme. Eat. 169.
2. GOSTINAC, gostinca, m. dar, placa sto gost
daje gazdi. — IJ nase vrijeme. On mi odgovori
da im svaki putnik daruje po ne§to gostinca.
G. Zolic 244.
GOSTINICA,/. hospitium; hospitum frequentia;
hospita. — Negdasni je oblik bio gostini.nica ;
posto je nestalo i,, od dva n ostalo je jedno. —
Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Mika-
linu (kod krvasarija i ostarija; drzati gostinicu
,tonere caui)onara' 57''), u Stulicevu (,divorsoi-iura,
liospita'), u Vukovu (vidi kod b), u Danicicevu
(gostini.nica ,cauponium').
a. mjesto gdje se primaju gosti. a) kod mana-
stira. — do xvii vijeka. Ihi. ze radi gostinbnicu
GOSTINICA. a.
325
GOSTIONICA
oti, hristo].ubivago nekojego obraza isprosivse
sozdahomB. Sava, tip. stud, glasn. 40, 176. Vt go-
stinnicu prinesi,, i . . . vt crtkovi. VBnositt. Do-
mentijaniJ 98. Namini oni stan za obicajnu go-
stinicu otaca od reda nasega. B. Kasic, fran. 25.
Neka ne dopugcaju ulaziti zenam u svoje gosti-
iiice. M. Bijankovic 137. — b) deversorium, cau-
pona, vidi gostionica, a, a). — od xv do xviii
vijeha. Ne bise nemu mista u gostinici. Bernardin
8. luc. 2, 7. Kadi je gostinica kadi imam jisti?
Korizm. 91l>. I postavi ga v jasli, zasto ne bise
nim mista u gostinici. Postila. C21>. Kako po-
rodi divica Isusa u gostinici. F. Parcic 45. Go-
stinica bi mu spila. J. Kavanin 338^. — c) soba
gdje se hlagvje. — na dva mjesta xv i xvii vijeka.
A on vam ukaze gostinicu veliku napraA'Jenu.
Bernardin 81. luc. 22, 12. On ce vam ukazati
gostinicu veliku prostrtu. I. Bandulavic 90*^. —
d) soba a koju se primaju Hi u kojoj prebivaju
(spavaju) gosti. — na jednom mjestu xvii vijeka.
Mnoge gostinice naprafne imaju, litne osinice
gdi gosti primaju. D. Barakovic, vil. 121. —
moze hiti da amo spada i ovaj primjer u kojemu
gostinica stoji metaforicki (o ^udskom tijehi kod
pricesca) : Gospodina od andela u gostinicu imam
in-imiti. B. Kasic, nasi. 243. — e) kuca gdje se
primaju ubogi, bolesnici. — ujednoga piscaiLYU]
vijeka. Ucini od svoje bastine jednu gostinicu.
M. Zoricic, zrc. 60. .Gospodar posla ga u go-
stinicu, oliti kucu opcenu, gdi se primaju bole-
snici. 176.
b. kad je mnogo gosti ju u cijoj kuci. — TJ
nase vrijeme i ti Vtikovu rjecniku (,zufluss von
gasten' ,hospites frequentes' s primjerom iz na-
rodne pjesme: Sedam kuca jednu kozu muze, jos
se vale da se dobro rane : da im nije mloge go-
stinice, od sira bi cuprije zidali, na suruci b'
vodenice mjele). U dvoru mu mloga gostinica.
jSTar. pjes. vuk. 3, 257. Ako ti dosaduje gosti-
nica, ti nacini pored manastira mehanu. Vuk,
ziv. 90.
c. vidi gostenica, a. — Same u Stulicevu rjec-
niku.
d. sclo u Srbiji u okrugu uzickom. K. Jova-
novic 158.
GOSTINICICA, /. dem. gostinica. — U Stu-
licevu rjecniku (v. gostilnicica).
GOSTINICKI, adj. koji pripada gostinici, go-
stinicama. — U Stulicevu rjecniku (v. gostan;
gostinicki razgovori ,sermones convivales') tc ko-
jemu ima i adv. gostinicki ,advenarum instar'.
GOSTINIK, m. vidi gostionik. — Negdasni je
oblik bio gostintnikT, ; posto je nestalo t, od dva
n ostalo je jedno. — Bijec je stara, isporedi
stslov. gostintnik'B ; u nasemu se jeziku nalazi
XVI i XVII vijeka. — Izmedu rjecnika u Mika-
]inu (kod ostir), u Stulicevu (v. gostenik s do-
datkom da je tizeto iz brevijara), ti Danicicevu
(gostintnikt ,caupo'). Pride va gostinicu . , . i
vazvesti gostiniku. Glasn. 10, 232. (xvi vijek?).
Preporuci ga stanaru gostinniku. Narucn. 46b.
Iznam.si dva pincza i da je gostiniku. Anton
Dalm., nov. test. 101^. luc. 10, 35. Izvadi dva
pineza i dade gostiniku. I. Bandulavic 170^.
GOSTINSKI, adj. koji pripada gostima. — Od
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,hos-
pitum'). — U tri naj starija prim j era znaci: tu-
dinski, stranski (vidi gost, a, li)). Da se nimaju
pasti ovni gostinske prazi s nasimi ovni prazi.
Stat. krc. ark. 2, 292. (1375). Ki god imaju ku
zivinu gostinsku. 287. (1484). Gdi brodi gostinski
pristaju. D. Barakovic, vil. 339. Vi cete spavati
u gostinskoj sobi. M. A. Ee|kovic, sabr. 39. Za
gostinsku sovru. M. D. Milicevic, jur. 17. Treci
dan (slave krsnoga imena) zove se gostinski dan',
ziv. srb. 1, 43.^ Ja odoli s domacinom u gostinsku
sobu. M. P. Sapcanin 1, 102.
GOSTINSTVO, n. vidi goscene. — xviii vijeka.
Koja bise prijala gostinstvom one uhode- A. Vi-
tajic, ist. 288. Gostinstvo ne obsluzuje. A. d.
Costa 1, 234. Spomeni se on da je dao putnikom
sto puta posteno gostinstvo iliti konak. A. T.
Blagojevic, khin. 23.
1. GOSTINA, /. vidi gozba. — Ujednoga pisca
xvii vijeka (metaforicki o pricesti). Ti me na
gostinu tvoju dragu nudis, ti meni nebesku hoces
pitcu dati. A. Georgiceo, nasi. 292. Na gostini
tvojoj se veselit, koju si pripravil u slatkosti
tvojoj ubogu cloviku, o Boze slatki moj. 294-
2. GOSTINA, /. ime livadi u Karlovcu. D. Tr-
stenak.
GOSTINE, n. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
krapinsko-toplickoj . Pregled. 57.
GOSTINI, adj. koji pripada gostima, koji je
onaki kao sto je u gostiju. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Zac svite gostine cestite clovika.
D. Barakovic, vil. 87.
GOSTINICA, /. vidi gostinica i gostionica. —
Od XVI do XVIII vijeka. a) vidi gostionica, a, aj.
Ne bjese nemu mjesta u gostinici. N. Kauina 21a.
luc. 2, 7. Gdi jest gostinica, gdi vazam s uce-
nici mojimi jidem? M. Alberti 484. U gostinici
meu zivinicom biti ranen nisi se zalostio. L.
Terzic 228. — b) vidi gostionica, a, b). On vam
bude pokazati gostinicu veliku. N. Eanina 96'^.
marc. 14, 15. I on vam pokazet gostinicu veliku
postijanu. M. Alberti 471. — c) vidi gostionica,
a, c). Ponese ga u gostinicu, gdje on pribivase.
N. Eanina 76'^ 3reg. 17, 20.
GOSTIN^IV, adj. docekjiv, vidi gosto)ub, go-
storad. — U jednoga pisca xviii vijeka. Go-
stinjiv s inostrancima. A. T. Blagojevic, khin. 57.
GOSTINSTVO, n. sa znacenem: prebivane u
tudoj zemji, na jednom mjestu xvii vijeka. Vaj
meni, zacto gostinstvo moje udalilo se jest. M.
Alberti 54. psal. 119, 4.
GOSTIONA, /. vidi gostionica, a, a). — f/^JO-
treblava se cesto u nase vrijeme, ali je rijec zlo
nacinena od gostionica (sto se krivo shvaca kao
da je deminutiv).
GOSTIONICA, /. hospitium; hospita. — ispo-
redi gostinica. — Stariji je oblik gostilnica: 1 se
promijenilo na o u stokavaca, ali ostaje jos u
cakavaca. — Postaje nastavkom ica od nepotvr-
denoga a^lj. gostil(a)n koji opet postaje od iJart.
praet. act. gostilt glagola gostiti nastavkom tn^B.
Xyravo bi znacene bilo: mjesto gdje se ko gosti.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (gostilnica ,caupona ; diversorium ; hospi-
tium') gdje naj prije dolazi, u 3Iikajinu (gostil-
nica, gdi se primaju gosti , hospitium, diversorium,
taberna diversoria, pandochium'; gostilnica, gdi
se daje jesti i piti za placu ,caupona, taberna'),
u Belinu (,hosteria' ,caupona' 372^; ,albergo, al-
loggiamento' ,diversorium' ,proprio hosteria' 59a ;
,forestaria cioe stanza o luogo dove si mettono
ad alloggiare i forastieri' , hospitium' 324^) , u
Bjelostjencevu (gostilnica, v. ostarija), u Volti-
gijinu (gostilnica i gostionica, svratiste ,locanda,
albergo, osteria' ,herberge'), u Stulicevu (gostil-
nica ,hospitium, diversorium, caupona'; gostio-
nica, V. gostinica), u Vukovu ,das gasthaus' ,de-
versorium' (po namastirima tako se zove ona soba
gdje gosti spavaju), cf. strana.
GOSTIONICA, a.
326
GOSTIONITI
a. mjesto gdje se primaju gosti. a) deversorium,
caupona, Icuca gdje putnici prebivaju i hrane sc
za platu. Zasto se (Isiikrst) ne rodi u polaci,
ni u dvoru, nego u tujoj gostionici. M. Divkovic,
bes. 114^. Kako se obicaji za malo vrimena
stati u jednoj gostionici. P. Posilovic, nasi. 37a.
Prvo se blagujo u gostionici, pak se placa ono
sto je izjedeno. M. Eadnic lOTf*. Jer se porodi
u jednoj gostionici siromasnoj. J. Banovac, prip.
93. Ne moguci naci konaka ni u gostionica op-
ceni ni u kuci nicijoj. F. Lastric, od' 384. Ne
najde u nijednoj kuci i gostionici mista. A. Ka-
nizlic, utoc. 525. Oberstlieutenant baron Beck
iz Bogicevaca nacini prvu gostionicu. M. A. ReJ-
kovic, sat. Bi''. Dojde u gostionicu broda zlat-
noga. Blago turl. 2, 93. Jisti i piti u gostionici
opcenskoj. Ant. Kadci6 3. Ne nasavsi mista u
gostionici. I. Velikanovic, uput. 1, 131. Unide
u pi'vu gostionicu koju on najde. A. T. Blago-
jevic, khin. 30. Mjesto gdje bi gostionica. A.
Kalic 550. Dosavsi u jednu mehanu iliti go-
stionicu na konak. D. Kapic 228. Nade sebi
konak u jednoj gostionici. Nar. prip. vrc. 115.
Nekakav putnik ujezo gladan u jednu gostionicu.
130. Jer im ne bijase mjesta u gostionici. Vuk,
luk. 2, 7. Gdje je gostionica gdje cu jesti pashu?
22, 11. — u metaforickom smislu. O blazeno
svratiste, o blazena gostionice, o prislatki i pri-
dragi Isuse! M. Lekusic 32. Gostionica Bozja
(Bogorodica). J. Banovac, blagos. 71. 163. Eucat
u opacini, obidovat u gostionici kx'ivovirstva, ve-
cerat u kuci ateinstva a lee u paklu. Blago turl.
2, 29. — h) soba, mjesto u kuci gdje se blaguje.
Gostionice (ovako je preveo pisac lat. cenacula,
ne shvativsi dobro znacene) i prigradista uciniti
hoces u noj (korabji). I. Bandulavic 116*. gen.
6, 16. Nasli su gostionicu prostrtu i gotovu. A.
Kanizlic, kam. 523. Buduci da i Juda iz gostio-
nice izmaknu se. I. J. P. Lucie, doct. 48. — u
metaforickom smislu. (Isus) hoce srdee nase cilo
i cisto, da pripravi u nemu gostionicu veliku
prostrtu, da ucini kod nas vazam. J. Banovac,
blagos. 193. — c) (velika) soba gdje se gosti pri-
maju, pa i uopce svaka soba. Vi odpocivate,
kakoti u vlastitoj gostionici. P. Posilovic, nasi.
187a. Naredi gostilniee kniznicama. J. Kavanin
299a. Zapovida da mu se gostionica pripravi te
joster u palacu Filemona. D. Rapic 54. — u me-
taforickom smislu. Neka bude kuca na§a go-
stionica Isukrstova. J. Filipovic 3, 331a. — d)
kuca gdje se primaju bez plate putnici, gdje
se hrane siromasi, bolesnici. po lat. hospitale,
tal. ospitale , ospedale. Hospital aliti gostil-
nica. P. Vitezovic, kron. 172. Posla ga u go-
stionicu iliti u kucu opcenu, gdi se primaju
bolestnici. J. Filipovic 1, 70a. XJ gostionica' od
bolesnije. F. Lastri6, test. ad. 108a. Ti idi u
gostionicu bolesnicku, te zivi od lemozina kako
i drugi siromasi. ned. 170. Ne bi so u drugu
kucu svracao, nogo u gostionicu od nemocnih i
ubozih. A. Kanizlic, fran. 149. Osobitu jubav
ukaza prama nemocnikom u ubozih kucarcih i
opdinskih za bolesnike gostionica. 211. Vladavci
dobara ci-kvonih, gostionica za nemocnike i ostalih
mista zaduzbine. Blago turl. 2, 172. U ove go-
stionice primali bi so stari i bolesni. A. d. Costa
1) 51'. — c) u manastira mjesto gdje stoje gosti
(vidi i u Vtikovu rjecniku). Stanisto'ili gostionica
manastira Stiidinskoga. A. Kanizlic, kam. 61.
b. zensko ce(ade koje prima goste, koje ima
nekoga kao gosta. a) uopce. Korajka gostionica.
I. (Uindiilii 4. Koralka: Pognliti nomoj, inila,
moga svjota razgovorna, ako sam ti verna i dvorna
gostionica do sad bila. 50—51. Elizeo ui)ita svoje
gostionice imadijase li prositi koju stvar u kraja.
M. Eadnic 284''. — b) gospodarica od gostionice
(kod a, a). Gostilnica se po6e smijati. A. T.
Blagojevic, khin. 54.
GOSTIONICAR, m. gostionik, vidi gostionica,
a, a). — isporedi gostionicarica. — 11 nase vri-
jeme.
GOSTIONICARICA, /. gazdarica (u gostionici,
vidi gostionica, a, a)). — isporedi gostionicar.
— U jednoga pisca xvii vijeka. Nije brez misli
gostionicarica za pisati sve ono sto se blaguje.
M. Radnic 107'>.
GOSTIONICAST, adj. u kojemii ima mnogo
gostionica. — U Stulicevu rjecniku: gostilnicast,
,hospitiis plenus', gdje ima s istijem znacenem i
gostilnicav. — oboje nepouzdano.
GOSTIONICAV, adj. vidi gostionicast.
GOSTIONICICA, /. dem. gostionica. — U Be-
linu rjeiniku (,alberghetto, albergo piccolo' ,di-
versoriolum' 59'^) i u Stulicevu (gostilnicica ,ho-
spitiolum, diversiolum').
GOSTIONICITI , gostionicim, iwpf. biti go-
stionik. — U Sulekovu rjecniku: ,gasten'.
GOSTIONICKI, adj.
a. koji pripada gostionici, gostionicama. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,di
albergo' ,diversorius' 59a). Kakono bukare, sudovi
i ostalo kucno pokuce gostionicko, da buduci
l^utnik svrsio blagovati . . . M. Radnic 358a. sjede
nima i vrste od jestojske i broj 6asa i razgovore
gostionicke pripovijedati. I. Dordic, ben. 125.
Gostionicki sluga, postavjajuci da rucam, kaza
mi. M. D. Milicevic, zim. vec. 192.
b. koji pripada gostionicima. — U Belinu rjec-
niku (,di hoste' ,cauponius' 372a) i u Stulicevu
(,cauponum, ad caupones siiectans').
GOSTIONIK, w!. gazda (u gostionici, vidi go-
stionica, a, a)). — Od xYii vijeka, a izmtdu rjec-
nika u Belinu (,albergatore, colui che alberga'
,hospes' 59a; ^hoste' ,caupo' 372a; ,refettoriere,
colui che tione cura del refettorio' ,coenaculi cu-
rator' 6091^) i u Voltigijinu (gostionik, gostite}
,oste, albergatore ; convitatore' ,\virth, einlader').
a) sa Z7iacenem kazanijem sprijeda. Gostionici
daju naj boje sto imaju u kuci putnikom. M.
Radnic 265^. Donese ga u gostionicu, priporu-
civsi ga gostioniku. E. Pavic, ogl. 569. Povijeda
La Gru, da je blagosov Vincencov gostioniku
2)raznu pohranu napunio. A. Kalic 545. Iznese
gostionik goluba 2)ecena. Nar. prip. vrc. 115. —
b) u manastiru, covjek koji se misli za gostionicu
(vidi gostionica, a, e)). — u Belinu rjecniku. —
c) covjek koji od milosti prima siromahe kao
goste. — na jcdnom mjestu xvm vijeka. Svetoga
Sainsona gostionika (,Sancti Sampsonis pauperuni
exceptoris'. Martyrolog. rom. 1609. 358). A. To-
mikovic, ziv. 234.
66STIONISTE, n. vidi gostionica, a. — Samo
u Stulicevu rjecniku (gostilniste, gostioniste ,hos-
pitium, triclinium').
1. GOSTIONISTVO, n. static onoga stoje go-
stionik, gostioyiikov posao. — -s- stoji pred t
mj. c. — XVI 1 1 rijcka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (,arto o osercitio di hoste' ,cau])onia' 372'*)
gdje naj prije dolazi, i u Stulicevu (.hospitis
munus'). Ostavili bi gostionistvo djelovati. 1. J.
P. Lu6ic, nar. 87.
2. GOSTIONISTVO, vidi gostioniste. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GOSTIONITI, gostionim, imjjf. biti gostionik.
— Samo u Belinu rjecniku (,esser 1' hoste o far
GOSTIONITl
327
GOSTITI, c.
I'hosteria' ,cauponor' 372^) i u StitJicevu (,caupo-
nari').
GOSTIONKA, /. vidi gostionicarica. — U Su-
lekovu rjecniku: ,gastwirthin'. — Bijec zlo na-
cinena, vidi kod gostionstvo.
GOSTIONSTVO, n. n Beli^iu rjecniku (,hospi-
talitas' 372a) ^a J^gji ce hiti i nacineno, a u nase
vrijcme u Suhkovu: ,gastAvirthschaft'. — Bijec
zlo nacinena od gostionik : osnova je gostiln, a
1, posto nije na kraju sloga ne moze se j}romi-
jeniti na o. isporedi gostionka.
GOSTIEADICI, m.pl. zaselak u Srbiji u okrugu
cacanskom. K. Jovanovic 171.
GOSTISA, m. ime musko. — xiii i xiv vijeka,
i u Danicieevu rjecniku. Gostisa. Mon. serb. 12.
(1222—1228). Dedt imi> Gostisa. Dec. hris. 36.
— Istoga vijeka dolazi kao prezime u latinskijem
spomenicima. Gosto de Gostissa. Mon. ragus.
1, 24. (1313). 202. (1345). — prezime je i u nase
vrijeme.
GOSTISINCI, m. j^l- i'^ne nekakvu mjestu. —
Prije nasega vremena. Gostisintci. S. Novakovic,
pom. 130.
GOSTISTE, «. u Stulicevu rjecniku (v. gostio-
niste). — nijc dosta pouzdano.
GOSTITEl^, m. covjek koji gosti. — U Belinu
rjecniku (,albGrgatore, colui che alberga' ,hospes'
59a; ^chi fa il banchetto' ,convitator' 127a), u
Bjelostjencevu (kajkavski gostitel, castitel, go-
stenik ,convivator' t. j. koji priprav|a goscene i
gosti, V. ostarijas), u Voltigijinu (kod gostionik),
u Stulicevu (v. gostenik). — u nase vrijeme u
Sulekovu: ,gastherr'.
GOSTITEl^ICA, /. zensko cejade koje gosti. —
U Mikajinn rjecniku (gostite|ica , koja prima
goste ,hospita'), u Belinu (,albergatrice , colei
che alberga' ,hospita' 59"; ,hostessa' ,tabernaria'
372a), u Stulicevu (v. gostenica).
GOSTITI, gostim, impf. hospitio excipere, reci-
pere ; convivio accipere, doeekivati kao gosta, hra-
niti kao gosta. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2
pi. : gostimo, gostite, u aor. 2 i 3 sing. : gosti,
u part, praet. pass, goscen (gosten). — Postaje
od gost nastavkom i. — Bijec je po svoj prilici
praslavenska, isporedi stslov. gostiti, ces. liostiti.
u nasemu se jeziku jav^a od xv vijeka (vidi Ma-
rulicev primjer kod a, b) bb)).
a. aktivno. — izmedu rjecnika u Mikajinu (go-
stiti, gozbu ciniti ,convivium celebrare, vel ap-
parare convivium , instituero , parare , ornaro,
instruere, convivor epulor, agere, concelebrare
convivium'), ti Belinu (,albergare e alloggiare,
ricevere nell'albergo' , hospitio excipere' 58a; ,ban-
chettare, far un banchetto ad uno' ,convivio ali-
quem excipere' 126'^ ; ,trattare, inteso del modo
con cui uno tratta nel vitto se ed altri' ,tracto'
743a), j^ Bjelostjencevu (gostim, castim, stujem
, convivio excipio , epulum praebeo , convivium
celebro, do, administro, ajijjaro, instituo, cibariis
tracto'), u Voltigijinu (,trattare, banchettare' ,be-
wirthen'), u Stulicevu (, instruere vel dare epulas,
convivia agitare, hospitio vel tecto excipere'),
u Vukovu (,bewirthen' , convivium praebeo'). a)
uopce. ne moze se svagda razlikovati od znacena
kod b). Gostiti piutnike. I. T. Mrnavic, nauk
krst. 1702. 24. Jes' vidjela, s kom radosti na
svoj ga^ je dvor primila, s kom Jubavi nega
gosti? G. Palmotic 1, 251. Eto |ubi tvoja mila
krajevica slavna gosti. 1, 274. Lijepo ga bane
docekao, gostio ga za petnaost dana. Nar. pjes.
vuk. 2, 577. — u metaforickom smislu. S no-
vijem gizdam i napravam gostim, dvorim boju
srecu. I. Gundulic 223. Poslusaj prigodu cvet
ove radosti, pak po noj bugari i tvo srce gosti.
M. Kuhacevic 140. Koje je ikad cudo da toliko
zlo gostis Isusa! I. J. P. Lucie, bit. 62. — b)
hra.niti (jelom i picem) kao gosta. aa) uopce.
Prijase u stan svoj i gostise andeli. S. Budinid,
sum. 155t>. Putnike je ubijo, meso solio, tijem
je inijeh gostio. A. Kalic 550. — bb) osobito do-
brijem jelom i picem hraniti (gosta, zvanicu),
castiti. Sjutra te budem lijepo gostit. M. Drzic
54. Onega ce doma povesti, da ga gosti. 247.
Tu ga gosti§e mnogo i castnimi darmi darovase.
Aleks. jag. star. 3, 311. Nu tko se hitrosti moj
(,mom') stav|a, nije toga; er castim i gostim i
citam svakoga. I. Gundulic 149. U velikoj svijeh
radosti kra} Kazimir cita i gosti. G. Palmotic
2, 221. Pritustijem jestojskami gostit me ce. I.
Dordic, salt. 195. Premda ih je zitom sitio i
gostio medom. salt. 280. Gosti Vuce do dva
pobratima. Ogled, sr. 78. Gosti Ivo dva Desijo-
tovica. Nar. pjes. stojad. 1, 166. — u metafo-
rickom S7nislu. Napast kad te bude gostit, a ti
vece pocmi postit. M. Marulic 271. Posilna mu
'e pravda a gosti milosrje sam po sebi. J. Ka-
vanin 538a. g nime on dusu gosti, zivi, goji.
A. Kalic 189.
b. pasivno. obicno je part, praet. pass, goscen.
Zvan kao goscen. Nar. posl. vuk. 88. — u Be-
linu rjecniku pisano je gostjen 59a, i gostjen
743a, u Stulicevu gostjen; u jednoga pisca xviii
vijeka ima gosten, ali nije pouzdano, jer je dosta
zlo nastampan u nase vrijeme (posto je cakavac,
jos bi veca prilika bila da stoji goscen). Gdi
od vas gosten bi u plaho. J. Kavanin 191a.
Lijepo gosten puk potjeran, opet Ugrom bi ne-
vjeran. 291'\
c. sa se, rejieksivno. — izmectu rjecnika u Be-
linu (,banch°ttare, star a banchetto o convito'
,convivor' 127a) , u Bjelostjencevu (gostim se,
castim se ,ei:)ulor, convivo et comessor, celebro
convivium'), u Jambresicevu (,epulor'), u Stuli-
cevu (,epulari') , u Vukovu (,gastmahlen' , con-
vivor'). a) uopce jesti (objed, rucak itd.) s dru-
gima , blagovati. Tad mladahnijem jagancima
pospijesno se goste i stuju. G. Palmotic 3, 47a.
Gosti se na svacije oci s haracarim. S. Rosa 65^.
— b) dobro jesti i piti gdje na casti, pa i dobro
jesti i piti uopce. Kako obiknu' je s jjrijatejem
prijate| se gostit. A. Georgiceo, nasi. 330. Jednom
gosteci se s razlikom gospodom. I. Dordic, ben.
32. Tko ide na pir, drago se gosti. (Z). Poslov.
danic. 128. Neka ih stavi za trpezu, da so goste
hegovi gosti. D. Basic 30^. Gostise se za tri
bila danka. J. Krmpotic, mal. 23. Jos su se
dugo dana gostili i veselili. Nar. prip. vuk. 114.
Goste se gosti i piju. Nar. prip. mikul. 8. Ali
klotve radi i onijeh koji se goscahu s nim, za-
povjedi joj dati. Vuk, mat. 14, 9. Praznovase
taj dan gosteci se i veseleci se. D. Danicic, jest.
9, 17. — ako je izreceno jelo Hi pice, stoji u
instr. Gosti se oboritom ribom, po dosta glava
za dinar. (Z). Poslov. danic. 24. Ter se pocne
gostit onom jestojkom. D. Basic 31a. Knez se
prasicom gostio i bozic oslavio. S. !l^ubisa, prip.
220. — u metaforickom smislu. Pisma od slat-
kosti milosti Bozje, kojom se na nebu gosti dusa
blazena. A. Georgiceo, pril. 83. Ja se s jjostom
gostim, kripim. A. Kanizlic, roz. 58. Duso, jedi,
ispijaj, gosti se. S. E,osa Ilia. Blagujmo i go-
stimo se ne u kvasu staromu. M. Dobretic 353.
— c) u jednoga pisca xviii vijeka o marvi : iiopce
hraniti se. Kad se marva u vecer dotira, slabo
vimo noj mliko napira, jer il' vasdan gdi u toru
GOSTITI, c.
328
GOSTOVATI, 1, a.
posti, zlo ili se iirazuim po}em gosti. J. S. Ee}-
kovi6 155.
GOSTITVA, /. u Stulicevti rjecniku: ,hospi-
talitas' s dodatkom da je rijec ruska.
GOSTIV, adtj.
a. docekjiv, vidi gostojub, gostorad. — Ujednoga
pisca XVIII vijeka. Trizmen, gostiv, blag, I. J. P.
Lucie, izk. 27. — isporedi gostjiv.
b. koji se moze jesti ili piti na gozbi. — U
Stulicevu rjecniku : ,quod gustari potest, vel quod
inter epulas communiter bibitur (de vino)'. —
nejjouzdano.
GOSTIVAE , Gostivara , m. u Vukovu rjec-
niku: varosica u nahiji Tetovskoj na Vardaru.
Turci u Gostivaru govore turski i arnautski, a
Hriscani srpski, i to male boje nego u Ki'cavi.
— pomine se u jetopisu xv vijeka (vidi gosti-
varski).
GOSTiVARSKI, adj. koji pripada Gostivaru.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
eevu (gostivartskyj). Mesta igumenomt srtbskimb:
1. studenickyj . . . 11. gostivarskyj . . . Okaz. pam.
saf. 55. (1453). Danas se zove Goriii Polog na-
hija gostivarska. 8. Novakovic, zem|. 61.
GOSTIVNICA, /. tndi gostionica. — xvii (u
Mikajinu rjecniku) i xviii vijeka. — rijetko. a)
vidi gostionica, a, c). — u Mika^inu rjecniku (go-
stivnica, oni dio kuce gdi se primaju gosti ,hos-
pitium') i u Stulicevu (v. gostioniste s dodatkom
da je uzeto iz Mikajina). — b) vidi gostionica, a,
b) i trpezarija. — na jednom mjestu xviii vijeka,
i u Belinu rjecniku (,refettorio, luogo dove si
mangia' ,coenaculum' 609'^). O koliko ce obilna
biti placa redovnika onoga koji bude pedipsivao,
umrtvivao i morio tilo svoje u koru, u celi, u
gostivnici. P. Knezevic, osm. 272.
GOSTIVNICKI, adj. samo u Stulicevu rjec-
niku (v. gostan). — Znacene bi bilo: koji pri-
pada gostivnici, gostivnicama , ili gostivnicima.
GOSTIVNIK, m. vidi gostionik. — Samo u
Stulicevu rjecniku (v. gostenik).
GOST^^IV, adj. docekjiv, vidi gosto|ub i go-
storad. — U nekijeh pisaca xvii i xviii vijeka.
— Da je ziva rijec, glasila bi gosjiv, gos|iv.
(Budite) gostjivi meu sobom. I. Bandulavic 150".
Ipetr. 4, 9. Naresen, gost|iv, postidan. I. Ancic,
svit. 71. Imenujem covika trizmena, cista, gost-
}iva. I. J. P. Lucii, izk. 27.
GOST^jIVOST, /. osubina onoga koji je gostjiv
(koje vidi). — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Zaklinom vas svetom gostjivostju. J. Banovac,
blagos. 57.
GO.STMIL, m. ime musko izmis^eno od jednoga
pisca XVI vijeka. — isporedi Gostumil. Eece
Gostmil. P. Zoranic 56*.
1. GOSTOl^UB, adj. hospitalis, koji rado prima
goste (koji (ubi gosta), docek^iv, — isporedi go-
sto}uban, gostojubiv, gostorad. — U Belinu rjec-
niku 59a i u Stulicevu. — u nase vrijeme u §u-
lekovu: ,gastfrei (gem bewirthend)'. — vidi i
gostojupstvo.
2. GOSTO!I^UB, m. vidi gosto}ubac. — TJ Sule-
kovu rjecniku: ,ein gastfreier mann' kod ,gastfrei'.
GOSTO^iUBAC, gost6[upca, m. gosto^ub covjek.
— Na jednom mjestu xvi vijeka. Koji gosto-
}ubci radi gostenja bese Bogu ugodni. &. Budinid,
sum. 155'».
GOSTO^UBAN, gost6lubna, adj. vidi 1. go-
8to|ub. — U jednoga pisca nasega vremena. To
je narod gostojuban, koji utok §tuje kao svetinu.
S." ;^ubi§a, priji. 102.
GOSTO^ITBIV, adj. vidi gosto)ub. — Nalazi
se u rukopisu xvi vijeka pisanom crkvenijem je-
zikom (F. Miklosic, lex. palaeosl.) ; u nase je vri-
jeme Vuk upotrebio u prijevodu Novoga Zaijeta,
ali kod toga kaze da nije narodna rijec (vidi
dale). Vladika treba da je ... gostojubiv. Vuk,
pavl. Itim. 3, 2. ,GostoJubiv' i ,gosto}ubije' vaja
da su nacinili nasi knizevnici, jer ih ni u jednom
rjecniku nijesam mogao naci. ,gostoJubiv' moxo
se pomijesati medu nase rijeci, ali ,gosto|ubije'
nema drustva medu nima, za to sam ja nacinio
,gosto}ubivost'. nov. zav. 1847. vii. — u pisaca
nasega vremena ima i adv. : gostojubivo. Ze-
leci docekati svakog cinovnika sviju drzava go-
sto^ubivo. Nov. sr. 1834. 81.
GOSTO^UBIVOST, gostojubivosti, /. hospita-
litas, osobina onoga koji je gostojubiv. — is2>o-
redi gosto|ubivstvo. — Vuk je nacinio ovu rijec
u prijevodu Novoga Zavjeta (vidi kod gosto-
^ubiv). Gostojubivosti ne zaboravjajte. Vuk, pavl.
jevr. 13, 2.
GOSTOJ^UBIVSTVO, n. vidi gostojubiyost. —
XVI vijeka u rukopisu pisanom crkvenijem jezikom.
F. Miklosic, lex. palaeosl. (gostojubivtstvo).
^ G0St6]^UB:]^E, n. vidi gostojubivost. — U
Sulekovu rjecniku: gostojubje ,gastfreiheit'. —
0 starijemu obliku gostojubije vidi kod gosto-
}ubiv sto Vuk kaze.
GOSTO^iUPSTVO , n. hospitalitas , osobina
onoga koji je gostojub. — vidi gostojubivost. —
XVI vijeka u rukopisu pisanom crkvenijem jezikom.
F. Miklosic, lex. palaeosl. (gostojubtstvo).
GOSTOPEIMSTVO, n. hospitalitas, primane
gosta, vidi gostojubivost. — Nacineno u nase
vrijeme po ruskome rocTenpiiiMCTBo. Nece Crno-
gorci pjunuti na gostoprimstvo ni prevjeriti utok.
S. ;^ubisa, prip. 120. Gazim gostoprimstvo i
vjeru. 139. Gostoprimstvo se je uoj^ce izgubilo.
V. Bogisic, zborn. 391.
1. GOSTOEAD, adj. (koji je rad gostu), vidi
gosto|ub. — U Belinu rjecniku 59^, i u Stulicevu.
— u nase vrijeme u Sulekovu : ,gastfrei (gern be-
Avirthend)'.
2. GOSTOEAD, m. gostorad covjek. — U Sule-
kovu rjecniku : ,ein gastfreier mann' kod ,gastfrei'.
GOSTOV, adj. koji pripada (nekome) gostu.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu i u Vukovu. U
gostov cu stall otiti. G. Palmotic 1, 388.
GOSTOVANE, n. djelo kojijem ko gostuje, ili
kojijem. se ko gostuje. — Stariji je oblik gosto-
vanje. a) s prvijem znacenem (aktivnijem). — iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. gostjei'ie). Od
ovoga gostovanja i na stan povladanja, koje jesta
Marta i Marija, Lazara sestre, Isusu naredile.
Postila. US'*. — b) s drugijem znacenem (reflek-
sivnijem). — izmedu rjecnika u Vukovu (,das
gastmahlen' ,convivatio'). Dobroga vina liolbica,
to mi je gostovaiie. Jacke. 269.
GOSTOVATI, gostujem, impf. gostiti; gostiii
se. — Akc. kaki je u inf. taki je u aor. osim
2 i 3 sing. : gost6vali, i u ger. praet. gostovavsi ;
mijena se u 2 i 3 sing. aor. : gostova, u part,
praet. act. gostovao, gostovala, gostovali, u part,
praet. pass, gostovan ; u ostulijem je oblicima
onaki kaki je u praes.: impf. gostovali, impt.
gostiij, ger. praes. g6stuju6i. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. gostiti) i u
Vukovu (,gastniahlen' ,convivor'. cf. gostiti se,
castiti se, vidi i kod 1, b).
1. prclazno, vidi gostiti.
a. aktivno. I onili koji tako od nili govore
gostuju i radi pri sebe imaju i drze. Postila.
GOSTOVATI, 1, a.
329
GOSO
Gs'l^- Pripovida se jevanjelije, kako dvi sestre
jesu Isiisa Hrista gostovale. Ii2'\ Gostovati
putnike. I. T. Mrnavic, ist. 157.
b. pasivno. Zvan gostovaii. (U Crnoj Gori.
gledaj : Kuma nudena kao i cascena). Nar. posl.
vuk. 88. i u Vukovu rjecniku ima part, praet.
pass, gostovan ,bewirthet' ,convivio exceptus'
s istom poslovicom kao primjerom.
c. sa se, refleksivno. Kad Isus Hrist blaguje
kruh s fariseji z negovimi neprijateji, s nimi se
gostuje i opci. Postila. nll^.
2. neprelazno, biti (jost, yostiti se (u Vukovu
je rjecniku samo clrugo znacene, ali u primjeriuia
moze biti i jifvo i drugo). Gostovase gospodin
u kuci Martinoj. M. Eadnic 93b. Necu tebe,
pobro, na cardake, nemam kade, pobi'o, gostovati.
Nar. pjes. vuk. 2, 226. Pozadugo bane gostovao,
pozadugo bane zacamao. 2, 264. Bese joj zao,
sto take male gostova tako mio gost. M. £). Mi-
licevic, jur. 28.
GOSTOVIC, m. a) prezime. iz diptiha mana-
stira Gomirja. iz prosloga vijeka. i sada u Backoj.
V. Arsenijevi6. — b) ime mjestiina. aa) selo u
Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.
236. — bb) dva sela : Gostovic pravoslavni i Go-
stovic turski u Bosni u okrugu Done Tuzle. 148.
— cc) seoce u Hrvatskoj u pjodzupaniji krize-
vackoj. Pregled. 68.
GOSTOVINA, /. gozba. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Zlocesta je gostovina gdi ni kruha,
gdi ni vina. P. Vitezovic, cvit. 4.
^ GOSTOVITOST, /. vidi gosto}ubivost. — U
Sulekovu rjecniku: ,gastfreiheit'. — Uprav oso-
bina onoga kojije gostowit, alt ove rijeci nijesam
nasao.
GOSTOVO p6:^E, n. selo u hrvatskoj krajini
u okrugu ogulinsko-slunskom. Eazdije|. kr. 8.
GOSTUMIL, m. ime miisko. — Na dva mjesta
XVII i XVIII vijeka. Gostumila kra|a hrvatskoga
porodica mila, Ivan momce priko. I. T. Mrnavic,
mand. 54. Ivan, porod Gostumila, gostna kra|a
Dalmatina. J. Kavanin SOo^J.
GOSTUE, m. u zagoneci: Gostur grad (usta
sa zubima). vidi kod gledura.
GOSTUSA, /. MHC mjestima. a) selo u Srbiji
u okrugu pirotskom. M. D. Milicevic, ki-a}. srb.
235. — b) seoce u Hercegovini. Scbem. lierceg.
1873. 88.
GOSTVA , /. gozba (?). — U jednoga pisca
xviii vijeka. Markovic vlastelom cini gostvu,
nek mu ugodit nijesu kasni. J. Kavanin 109^.
Etc slem vam casnu gostvu za . . . vase brasno.
449b.
1. GOSA, m. prezime. — U nase vrijeme. B.
Avramovic 250.
2. GOSA, /. ime zensko, hyp. Gospava Hi od
drugoga imena koje pocine slogom go. — Akc. se
mijena u voc. Goso. — U juznoj Hercegovini.
P. Budmani.
GOSCA, /. zensko cejade kao gost. — Postaje
od gost nastavkom ija, te je stariji oblik bio
gostija. — B,ijec je stara, isporedi stslov. gostija,
rus. rocTta. — U nasetn jeziku dolazi jedan put
u starijem rukopisu sa starijem oblikom gostija,
2Ja s mladijem oblikom u nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der weiblicbe gast' ,hospes,
hospita'). Priide kt liej gostija jeje. Stefanit.
star. 2, 276. Kad se gosca nakloni na hajvar
a grahu ni mukaet, onda domacica rece. Vuk,
poslov. 95. Svecari behu postavili trpezu za
goste pred kucom u vocu, a za gosce pod stre-
skom. M. D. Milicevic, jur. 17.
GOSCENICKI, adj. koji pripada goscenicima.
— Samo u Jambresicevu rjecniku (goscenicki,
gosteni ,hospitalis').
GOSCENIK, m.
a. goscen covjek, gost. — U Jambresicevu rjec-
niku (,conviva') i u Stulicevu (gostjenik ,liospes,
conviva').
b. vidi gostionik. — U Voltigijinu rjecniku
(gostjenik).
GOSCENE, n. djelo kojijem ko gosti, Hi se
ko gosti. — Stariji je oblik goscenje. — Nalazi
se pisano mj. sc : stj, stj, st, (grijesJcom) st i stc.
— Izmedu rjecnika u 3Iikajinu (gostenje ,epu-
latio') , u Belinu (gostenje ,albergamento, I'ar-
bergare' ,receptio hospitalis' 58^ ; gostenje ,trat-
tamento, inteso il modo, con cui uno tratta se
o gli altri' ,tractatio' 743*; gostjenje ,il banchet-
tare' ,epulatio' 127a), u Bjelostjencevn (gosceno,
gozba, casteiie, gostbina), u Jambresicevu {go-
scene ,convivium'), u Voltigijinu (gostjene ,trat-
tamento, banchettamento' ,bewirthung'), u Stuli-
cevu (gosteiie, gostjene, goscene, gostoiie s do-
datkom da je rijec ruska ,convivium, compotatio,
comessatio, ei^ulum, epulae'), u Vukovu (goscene
,das gastiren' ,convivatio'). a) s prvijem znacenem
(aktivnijem). Eadi gostenja bese Bogu ugodni. S.
Budinic, sum. 155^. Potribam svetih podijujuci,
gostinje (po zapadnom govoru) naslidujuci. I.
Bandulavic 21a. paul. rom. 12, 13. Ne rasipaj
kroz cesto gosteiie; med |udma je ovo govorene:
Kad tko cesto prijate|e casti, on ce i sam u po-
tribu pasti. M. A. Ee|kovic, sat. L8a. Pak se
onda okrene k gospodi doma govoreci: ,Kako ja
vidim, ja sam vas s mojom besedom u nevese|e
doveo . . . za cast i gostene, cinim |ude nevesele'.
D. Obradovic, ziv. 46. — b) s drugijem znacenem
(rejieksivnijem) , gozba. Ufam se, da ces me po-
zvati na gostceiie. A. Kanizlic, utoc. 654. Brez-
mirno arciti u jizbine i gostenja. A. d. Costa,
1, 248. On morase ici na jedno majstorsko go-
scene. A. T. Blagojevic, khin. 26. Vrnu se doma
na goscene, na pir. Nar. prip. mikul. 8.
1. GOSCICA, /. bukoc koji u noci videci vatru,
mauce, vreci. G. Martic.
2. GOSCICA, /. vidi gostica.
GOSCIN, adj. koji pripada (nekoj) gosci. —
U Vukovu rjecniku.
GOSCIN A, /. gozba. — U nase vrijeme u ugar-
skijeh Hrvata. Pocel je goscine velike spravjati.
Jacke. 177. Neg mi je pocel goscinu sprav|ati.
182.
GOSEV DO, m. mjesto negdje blizu rijeke Bre-
galnice. — xiv vijeka. Na Goseve dole 3 nivy.
Glasn. 27, 293. (1347).
GOSIC, m. a) prezime. — u nase vrijeme. Eat.
44. — b) ime selima u Dalmaciji. aa) u kotaru
kotorskom. Eepert. dalm. 1872. 9. — bb) u ko-
taru sibenskom. 25. — isporedi Gosidi.
GOS161, m. pi. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 390.
GOSNA, /. nadimak zenski. — D nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku. Moja maja Gosna i sestra
Eidana. Nar. prip. vrc. 124. Evo mu zene Gosne.
V. Vrcevic, niz. 116.
GOSNA, /. goscene, gozba. — U Sulekovu rjec-
niku : ,gasterei'.
GOSO, m. nadimak muski. — Akc. se mijena
u voc. Goso. — U Vukovu rjecniku.
GOSTAC
330
1. GOTOV, 1, b.
GOSTAC, Gosca, m. planina u Crnoj Gori.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (planina
izmedu Hercegovine i Crne Gore s primjerom is
narodne pjesme: Ode s nima niz Rudine ravne,
dok izade uz Gostac planinu, bas u Gestae navrh
gomilice). Da udari od Gosca planine. Nar. pjes.
vuk. 4, 521. Gostac vise Ponikvica i Brocanca.
Glasn. 40, 27.
GOSTICA, /. Brachypodium Beauv., neTca trava.
— Po zapadnom govoru goscica. — U nase vri-
jeme. Gostica,^ Brachypodium Beauv. (Lambl).
cf. gastir. B. Sulek, im. 97. Gostjica, Brachi-
podium cespitosum K. S. — 2. B. j^innatum
P. B. Gas. ces. muz. 1852. 2, 50.
GOT, m. Gothus, covjek iz nekoga negdamega
germanskoga naroda. — vidi i Gotin. — Od xv
vijeka. Ot vrimene Tatarov i Gotov. Mon. croat.
155. (1493). Ki (Stridon) davno od Gotov razoren
bi. Transit. 1. Koji bjehu pridobili plemenite
vojske od Gotova. B. Kasic, per. 144. (Belizario)
onda u Eimu jiroti Gotom vojevase. F. Glavinic,
cvit. 193''. Navlas Solin grad razsuli da su Slavi,
a ne Goti. J. Kavanin 114^. Bise Goti, bise
Ostrogoti. M. A. Eefkovic, sat. K7''. — i u §u-
lekovu rjecniku: ,Gothe'.
GOTAL, m. prezime. — U latinskom spomeniku
XVI vijeka. ,Nicolai Gothal'. Starine. 5, 146.
(1507). — isporedi Gotalovac, Gotalovo.
GOTALOVAC, Gotalovca, m. selo u Hrvatskoj
ti p>odzupaniji zlatarskoj. (kajkavski) Gatalovec.
Pregled. 61. — Postaje od Gotal.
GOTALOVO, n. selo u Hrvatskoj u podzupa-
niji koprivnickoj. Pregled. 72. — Postaje od
Gotal.
GOTAVl^ATI, gotavjam, impf. iterativni glagol
prrema gotoviti. — U nase vrijeme i « Stulicevu
rjecniku (,parare, apparare, jjraeparare'). Odjecu
gotav|ati. V. Bogisic, zborn. 118. — rijetko.
GOTICKI, adj. vidi gotski. — U Sulekovu rjec-
niku: .gothisch'.
GOTIC, m. prezime. — U pisca xviii vijeka.
Gotica Elija i Ivanca. J. Kavanin 178^.
GOTIJSKI, adj. vidi gotski. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Mansa se ucinila (polaca)
gotijskoga radi maca. J. Kavanin 82^.
GOTIN, m. vidi Got (ali za drugi narod, vidi
u Danicicevu rjecniku). — plur.: Goti. — Od
XIII do XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (,Gotint' ,Gotthus', tako se u nasim spome-
nicima zovu stari pravi Bugari). Ott togozde
plemene Goti (rooil), narekomago bltgartskago.
Stefan, sim. pam. saf. 22. Be i tt Gotiub (TO'O'IIIL).
Domentijan'' 104. O ononb polt reky Dunava
zivustikb Gottt (FoT*!.), Glasn. 11,71. (xv wje/c^.
GOTIN BOR, m. mjcsto a Srbiji u okrugu ja-
godinskom. Vinograd u Gotinom Boru. Sr. nov.
1874. 327.
GOTIVNO, adv. u gegavackom jeziku. — U
jednoga jnsca nasega vremena i u Vukovu rjec-
niku (idi brzo ,gjaj gotivno' ; moliti ,gotivno re-
dati' kod gogavacki). Gjaj gotivno! (Idi brzo,
zuri se!) M. D. Milicevid, jur. 25.
1. GOTOV, adj. perfectus, absolutus; jiaratus,
promptus. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
gotovx, rus. roTOHbiii, ces. hotov^', po^. gotowy.
— Nejasna postana, isporedi arh. gati, gotov,
gatauigh, gotovim, rum. gata, gotov, got. gataujan,
iiniti (lit. gatavas i let. gatavs misli se da je
tizeto iz slavenskijeh jezika). — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu (,proniptu8'), u Mika\inu (gotov.
spravan ,instructus, paratus, ornatus, expeditus,
promptus'), M Belinu (,paratus' 582*. 739^1), u
Bjelosfjencevu (gotov , spraven ,promptus , in-
structus et expeditus, solutus et expeditus'. v.
pripraven 2), u Voltigijinu (,pronto, lesto' ,bereit,
fertig'), u Stulicevu (,paratus, praeparatus, in-
structus, expeditus, i)roximus, coctus'), u Vukovu
(,bereit' ,paratus'), u Danicicevu (gotovt ,paratus').
— Komp.: gotoviji (S. Budinic, ispr. 27; A. Geor-
giceo, nasi. 41).
1. adj.
a. perfectus, absolutus, dovrsen, svrsen, ucinen,
nacinen (o cemu cega prije nije bilo). a) uopce.
Gotova je foldra od ^^ibilina. M. Drzic 312. Zemja
gotovom pogacom i)lodi prez tezacke muke. P.
Zoranic 42''. I nek gniju u gotovoj rupi. J. S.
Re}kovic 29. Lasno je^ gotovu detetu otac biti.
Nar. posl. vuk. 166. Covek odmah naruci mr-
tvacki sanduk, i kad bude gotov, metne ga pred
kucu. Nar. prip. vuk. 17. Kad sve tri kiiige
budu gotove. Vuk, nar. pjes. 1, v. Gotov bi dom.
D. Danicic, 2dnev. 8, 16. — i 0 umnoj stvari,
n. p. 0 poslu. Gotov posao. Vuk, nar. pjes. vuk.
1, 427. Pola je posla gotovo. (Kazao Ciganin
kad se spremao da jjrosi u cara devojku, t. j.
on hoce, samo jos ako devojka hoce riega). Nar.
posl. vuk. 253. — b) 0 vremenu, prispio. Tada
im rece Isus : , Vrijeme moje jos nije doslo, a
vrijeme je vase svagda gotovo'. Vuk, jov. 7, 6.
Bila je vec gotova noc. S. !^ubisa, prip. 141. —
c) 0 cejadetu Hi o cemu sto se kao cejade misli
(u drugom primjeru o gradu), propao, kojemu
nema poinoci, spasena (kod toga se shvaca kao
da je namjera kod radne: unistiti). Gotov, to
jest na zlo doso , actum est de illo'. J. Mikaja,
rjec. 118b. En' utece gradska poglavica, od Lo-
znice Bogicevic Anto: sad jurisom hajte na Lo-
znicu, gotova je bijela Loznica. Nar. pjes. vuk.
4, 256. — d) u sali kaze se o pijanu cejadetu.
jamacno pireneseno od znacena kod c). — u Be-
linu rjecniku (,imbriacato' ,inebriatus' 378^), i u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. — e)
u prenesenom smislu, kao pravi, istiniti. Za kraja
gotova jur ga svi dvorahu. D. Barakovic, jar. 55.
U miru gotovu i pokoj uziva. vil. 111. ^ Istina
je sve gotova rajska dikla sto govori. G. Pal-
motic 3, 93^. — f) od stvari svrsene prenosi se
na onoga koji je svrsio. — u nase vrijeme. Krava
stane kudeju u usta uzimati i zvatati a devojka
na uho neziuo zicu izvlaciti i motati, i odmah
budu gotove. Nar. prip. vuk. 158. i u Sulekovu
rjecniku : Gotov sam ,ich bin rait der arbeit fertig'.
kod jfertig'. — moze biti da je ovo znacene uzeto
iz nemackoga jezika.
b. paratus, promjjtus, o cemu sto je prije bilo,
kad se s onijem ucini sve sto treba da ono bude
necemu podobno. isporedi s])ravan, spreman. a)
uopce. aa) o tjelesnoj stvari. Priloiciht polb vino-
grada, da se daje vina gotova jiolovina crbkvy
otb svake Ijetine. Mon. serb. 531. (1485). Da
preda zito gotovo u monastyrr.. 531. (1485). Sve
je spravno, sve gotovo u cas dobar veselje ovo.
I. Gundulid 173. U kojoj cu (spremi) sved gotovu
mu napravu mod hraniti. G. Palmotic 1, 161.
Spravni su i gotovi obilni darovi. I. Dordic, salt.
213. Maui sebi i rad \eci(h) sve moraju trudno
stoci; veci, kad jo sve gotovo, samo vole: ,Meni
ovo'. V. Dosen 253*. — bb) 0 jelu (rucku, objedu,
veceri ltd.), da ovo znacene amo spadn, a ne pod
a, vidi se po tome sto se u ovakorijem priiiijc-
rima gotov mo^e zamijeniti rijecimn spreman,
spravaii, a ne dovrsen, svrsen, ucinon, nac-inen
(vidi i osobito znacene kod b) aa)). Milice, joli
Vetera gotova? M. Dr2i6 395. Znade sisti za
,'^^yt^^
/-
1. GOTOV, 1, b.
331
1. GOTOV, 1, b.
gotovo jilo. M. A. Re|kovic, sat. I4a. Dok rucak
bude gotov. sabr. 11. Najde rucak gotov. Nar.
prip. mikul. 4. Sjedni, paso, gotovo je jelo.
Osvetn. 4, 41. — amo mogu spadati i ovi pri-
mjeri: Nasli su gostionicu prosti'tu i gotovu.
A. Kanizlic, kam. 523. Kod gotove sovre zasje-
dose. Nar. pjes. vuk. 2, 263. Dopru doma na
gotovu trpezu. S. ^ubisa, prip. 97. — i ovi:
Tad pi i blagova ca bise opravila Abra i gotova
prida nu stavila. M. Marulic 47, Da dodu, jere
je sve gotovo. N. Ranina 147a. luc. 14, 17. Jedan
sve radio a drugi jednako besposlicio i gotovo
jeo i pio. Nar. prip. vuk. 89. — cc) o Iconii. Pa
gotove kone posidose. Nar. pjes. vuk. 2, 619. Cudan
adet bjese u Turaka : gotovi im koni pod sedlima.
8, 126. Na gotova usjede vrancica. Pjev. cm.
50a. — cid) 0 stvari umnoj. Tim sklopjena i
gotova s milosti se carske veli i sloboda vitezova
i ^ubicin pir veseli. I. Gundulic 465. Gotovu
pomoc odbacivase. A. Kanizlic, kam. 133. — b)
znacene moze hiti dim ograniceno, Hi osobito. aa)
0 jelu, varen, kuhan. Gotov, varen ,coctus'. J.
Mika}a, rjec. llSi^. i u Stulicevu rjecniku. ovako
je i u nase vrijeme u Dubrovnikii, n. p. Meso
je gotovo.'^P. Budmani. moze biti da amo spada
i ovaj primjer: Domacica nastavi graha, i kad
bude gotov, iznese na trpezu. Nar. priji. vrc. 14.
— bb) 0 novcima, (nummi) praesentes, numerati,
kad su pri ruci, kad se mogu odmah jiredati, te
onaj koji treba da ih dade ne ostaje duzan. po
tome se zovu ,gotovi' pn-avi novci (zlatni, srebrni,
mjedetii) kojinia se sto placa, kad se ne samje-
nuju cim drugijem, n. p. x>ismom kojijem diiznik
pripoznaje svoj dug Hi bankama; ali u nase
vrijeme posto banke zamjenuju cesto novce ,go-
tovijem novcima' zovu se i banke. — od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (gotovi pjenezi
,nummi numerati. pecunia numerata' ; goto vim
pjenezima kupiti ,emere praesenti pecunia') , u
Voltigijinu (gotovi pinez ,danaro contante, eflet-
tivo' jbaares geld'), u Stulicevu (gotovi pjenezi),
u Vukovu: ,baar (geld)' ,pi-aesens, paratus'. Pi-
nezi gotovimi. Mon. croat. 69. (1447). Dal sam
zlatih 20 vse gotovili dobre mere. 75. (1450).
Ovaj oba stupa zemje, kbda su mene zalozili, i
ja imb dao gotove dinare moje. Mon. serb. 532.
(1485). Prijel je gotovili dukat 23. Mon. croat.
289. (1588). Koji draze prodaju na veresiju ali ti
na vjeru, nego li na gotovo. M. Divkovic, bes.
702''. Kupe na gotove dinare. I. Drzic 308.
Boje je golem prijatej neg gotova jaspra. (Z).
Poslov. danic. 8. Kad se ne daje za gotove novce.
I. Grlicic 64. Kad bi bilo za gotove jaspre, dali
bi je (robu) za nize. M. Zoricic, aritm. 103. Ostavi
polovicu gotovih novaca za svoju potribu. M. A.
E,e|kovic, sabr. 17. II' gotovu na placu jiristanu.
J. 8. E,e|kovic 156. To su gotovi novci kao u
vosku (jer se vosak svagda moze lasno prodati,
a pokvariti se ni oda sta osim od vatre). Toci
puno za gotovo. (Evo novaca, daj da se pije).
Nar. posl. vuk. 319. Nikov otac donese pismo
od prodaje a moj pogodene pare, te posto bude
zdravo za gotovo, da jedan drugome halali. V.
Vrcevic, niz. 182 — 183. Sedam tovar srebra go-
tovoga. Osvetn. 3, 108. Jer ce svasto jiladat
gotovijem sto god od vas bude poiskano. 6, '20.
,Bi li mi dao ovo na odugu?' ,Ne dam bez go-
tova ni preko praga prenijeti; znas, sto vele:
novo za gotovo'. ?t Dobroselu. M. Medic. Gotov,
,baar', frc. ,comptant', tal. ,contante, pronto'; u
gotovom, ,comptant', tal. ,contante' ; ,baar, auf-
gezahlt', fr. ,per comptant', tal. ,in contanti' ;
trosak u gotovom, ,baarauslagen' ; gotov novae
(gotovina), ,baares geld, das contant', frc. ,argent
comptant', tal. , contanti, danari contanti'; platiti
gotovim novcem, ,baar zahlen', tal. ,pagare in
contanti' ; trgovina za gotovo , ,comi)tante3 ge-
schaft'; prodaja za gotove novce, ,comptanter
verkauf ; platez gotovim , ,comptante zahlung'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — cc) o rijecima
i 0 onom sto se ka£e rijecima, kad ih ko moze
odmah govoriti, a ne treba mil daje misliti. Komu
uprosenju gotov i prepravan jes odgovor. S. Bu-
dinid, sum. 178a. Dati razlog Isukrstu sudcu
s razlozi gotovimi. P. Radovcic, nac. 350. Od-
govora cijec gotova dvignuo bjese placno lic6.
A. Vita|ic, ost. 132. — dd) o cejadetu (vidi i c)).
aaa) s opcijem znacenem, kad je cejade ucinilo
sve sto treba, da bude k necemu podobno. Po
torn mu povida kako jima veliku ze|u viditi i
govoriti sa S. Katarinom, a da nikor ne znade.
a on odgovori: ,Hocu, gospoje, uciniti sto velis,
budi sarao gotova'. F. Vrancic, ziv. 12. Svi bu-
dimo spravni i gotovi. Ogled, sr. 26. Na gotove
Turke nabasali. Osvetn. 5, 46. — amo spada i
ovo: Sa armatu zinvisku jaze gotova bise v Ci-
viti Veci. S. Kozicic 28a. — ftftftj preneseno, u
dusevnom smislu. Da gotovi i pripravni razmi-
sjamo dobrotvorja Bozja. S. Budinic, sum. 3iP.
Kako pripravni i gotovi umeramo. 175*. Duh
jest gotov ali je tijelo bolesno. M. Radnic 533''.
Ako je Bog hotio nega prignuti na molitvu, jest
ga gotova nasao. A. Tomikovic, gov. 26J. —
ccc) koji je na svom mjestu i ne moze pobjeci.
kao da je ovako znacene u ovom primjeru: A
oni su prisjednuli klance, da gotova ulove haj-
duka. Osvetn. 2, 55. — ee) imminens, o dogadaju
(osobito 0 neugodnome, nesrecnome), koji ce do-
malo biti, koji moze domalo Hi lasno biti, koji
prijeti, koji ceka, kojemu se je nadati. ime onoga
kojemu se moze ono dogoditi moze biti izreceno
dativom. Caru bi vece tug prispilo gotovili. D.
Barakovic, vil. 16. Gdi znas, da je smrt gotova.
G. Palmotic 2, 61. Sagrijesio sam i gotovu vidim
strasnu smrt vrh mene. P. Kanavelic, iv. 570.
U gotovijeh nihovijeh potrebah i nevojah. I.
Dordic, salt. 369. Videci David svoje gotovo
poginuce. 473. Znahu dobro da bijase a nebesa
objav|eno slavnomu Benediktu jur gotovo svoje
priminuce. ben. 44. Vjerpva jur gotovo dosasce
od dana sudnega. 118. Sto od lana marva jide
ova ono noj je gotova otrova. J. S. Rejkovic
317. — cesto 0 cemu sto se maze dogoditi, ako
se prije nesto ispuni (uvjet). Ako s vama sa-
grisim, smrt je meni gotova. J. Filipovic 1, 366a.
Ko takvijem macem vojuje, pobjeda mu je go-
tova. S. :^ubisa, prip. 273. Jednom daji, a ne
daji drugom, gotova ti u domu je smeca. Osvetn.
6, 84. u poslovicama je cesto uvjet kao grama-
tikalni subjekat, a ono sto se moze dogoditi kao
piredikat. I zdrafje prez pinez jest nemoc go-
tova. D. Barakovic, vil. 154. Duga bolest smrt
gotova. Nar. posl. vuk. 71. Zla usprema steta
gotova. 91. Kratko glavne gotovi ugarci, pozua
deca gotove sirote. 160. Siromah coek gotov
davo. 285. Ubog muz gotova laza. 325. Brza
osveta gotova sramota. S. ^^ubisa, prip. 194. —
amo spada i ovaj primjer u kojemu mjeste do-
gadaja ima mjesto kamo se ide ako se ispuni
uvjet: Zadosta je biti od nasega zakona, raj ti
je gotov. I. Ancic. ogl. 164. — c) moze se izreci
cemu je podobno ono sto je gotovo : aa) dativom.
0 cejadetu koje po svojoj naravi Hi po svojoj
voji hoce Hi zeli da ono cini. Vazda budite go-
tovi pravomu posluhu. Transit. 49. Na svako
zlo hrla, svijem stetam gotova. G. Palmotic 1, 54.
— bb) dativom s prijedlogom k. aaa) uopce, vidi
a) aa). Da svako ce}ade alat k poslu svom gotov
1. GOTOV, 1, b.
332
1. GOTOV, 2, b.
imade. J. S. Eejkovic 429. — hhb) nidi aa). I
dani i gotovi jesu k jadenju i pitju. S. Budinic,
sum. 150a. Ako jesu koji pokornici gotoviji
k Jubavi. ispi'. 27. Ona gotova k uecistoti. Z.
Orfelin, podr. 13. — cc) akuzativom s prijedlogom
na. aaa) vidi a) cc). Kont gotovB na brant.
Domentijanb 111. — bbb) vidi b) dd) aaa). Gotov
budi na boj. Aleks. jag. star. 3, 266. Na boj
gotovi neprijateja docekaju. A. Kanizlic, utoc. 85.
— ccc) vidi aa). Tko je gotov na besidene brzo
prode mjeru od govorena. M. Eadnic 432'\ Gotov
na svako zlocinstvo. A. Kanizlic, kam. 33. Gotov
k'o baba na karnu. (Z). Poslov. danic. 25. Jeli
potriba bila u krajestvu ciniti pravdu, Stipan bio
je gotov na ovu ostrocu. A. Tomikovic, gov. 265.
Gotov kao baba na kar. Nar. posl. vuk. 45. Na
podsmijeh gotov. Vuk, prav. sov. 88. — dd) aku-
zativom s jjrijedlogom u. satno u jednom pri-
mjeru, i u ncmu sato sto se ima u misli glagol
(ici itd.) sto znaci micane. — znacene je kao kod
aa). Gotov kao bos u triie. Nar. posl. vuk. 45.
— ee) akuzativom s prijedlogom za. aaa) uopce.
Zasvjedocise koliko teska plata gotova je za pro-
gonite|a od reda Benediktova. I. Dordic, ben. 175.
— bbb) u jednom primjeru kao da znaci: po-
doban. Svibna vrime ugodno je ovo i coviku za
zdravje gotovo. J. S. Rejkovic 250. — ff) infi-
nitivom. aaa) vidi aa). Da bi bil gotov umriti
za |ubav Isusovu. Transit. 68. Gotova sam uci-
niti tvoju voju. Mirakuli. 47. Jere sam gotov
sluziti mu. F. Vrancic, ziv. 12. Tko je gotov
besiditi, veoma brzo proci ce omjeru od govo-
rena. M. Radnic 424'^ Divojka px'ije gotova
umrti nego divicanstvo svoje oskvrnuti. A. Ka-
nizlic, utoc. 62. Pripravna i gotova tebe zagrliti.
468. Sto ja zakletvoni potvrditi jesam gotov.
kam. 276. Gotov sam moju krv proliti za svetu
viru. Ant. Kadcic 382. S tobom gotov sam u
tamnicu i na smrt ici. Vuk, luk. 22, 33. Pomoc
smo vazda gotovi dati iskrnemu. S. ^jubisa, prip,
75. — amo mogu spadati i ovi 2irimjeri u kojima
je preneseno na nezive i umne stvari: Da budut
(usi moji) gotove razumit i slisati ric tvoju.
Transit. 157. Ki grih je naj vece gotov uciniti
pasti dusu. 251. Gotova i jn-ij^ravna vo}a dati
se onim stvarim. A. Kanizlic, utoc. 107. — bbb)
gotov biti kaze se kad se vrlo malo hoce da ge
dogodi siibjektu ono sto je izreceno infinitivom,
isporedi 2 , b. o cefadetu. Tuge su nas teske
stisle, gotovi smo sas^ma pasti. G. Palmotic 3, 79'^.
TJ torn putu ktje mi biti, kako u trudijeh svijeh,
druzica, jur gotova poroditi, moja lijepa vjere-
nica. 3, 99^*. Gotov bijah umrijet od zedi. Pjev.
crn. 62a. Tako mi je dosadilo da sam vec gotov
umrijeti. Vuk, posl. 69. Jer sam gotov pasti.
D. Danicic, psal. 38, 17. Newton je bio gotov
crknuti od muke. M. Pavlinovic, rad. 44. i o
unome sto ce^ade hoce da uradi. Gotov (,gotov"
mozebiti stamparskom grijeskom) bjese u grad
uskociti. Nar. pjes. vuk. 2, 113. Dimitriji Jaiia
dotuzila, gotova ga Jana oboriti. Nar. pjes. petr.
2, 648. — 0 zivincetu. Vidi bednu lisicu gotovu
utopiti se. D. Obradovic, basn. 188. Krmaca
gotova oprasiti se. 195. Koja (kokos) vec je
siditi gotova. J. S. Eejkovid 157. — o nezivoj
Hi 0 nmnoj stvari. U obraz se }uto namrdio,
gotove mu suzo udariti. Nar. jijes. vuk. 2, 267.
Dode ve6 vreme da vidim moju kesu gotovu iz-
prazniti se. D. Obradovic, , basn. 355. Lj eta jur
moja dos])jet su gotova. G. Palmotid 1, 337. —
gg) injinitivom sa za. 2>'> tiidyem jezicima. aaa)
vidi b) dd) aaa). Drzi vojsku gotovu za udariti
na Carigrad. A. Kanizlic, kam. 607. — bbb) vidi
aa). Bozanstveno poniilovane jest veoma gotovo
za jiomoci takove zeje. M. Kadnic 401^. Vazda
imaju biti gotovi za pomoci svoja duhovna stada.
Ant. Kadcic 240. — ccc) vidi ff) bbb). Nemocnik,
kad govori da se cuti dobro a s dvora je hladan,
gotov je za umriti. A. d. Bella, razgov. 17. Stan
bjese gotov za pasti. I. Dordic, ben. 186. — hh)
podloznom recenicom u kojoj je da aaa) vidi
b) dd) aaa). Stoje gotovi s vojskom, da udare
na liega. A. Kanizlic, kam. 622. — bbb) vidi aa).
Duzde je gotov da se osvati Purlanom i da mu
preda gospostvo. S. !^ubisa, l^rip. 12. Vlada ]'e
gotova, da te jiotpomoze novcem, pa i svjetom.
229. — d) po gotovu, adv. kao doista, za cijelo,
pokrepjuje potvrdivane. naj cesce stoji u recenici
kojom se nesto tvrdi pod nekijem uvjetom (ispo-
redi b) ee)). Pokle Bog pomaga tebi, po gotovu
i vedi pomagaju ti. Aleks. jag. star. 3, 232. Nili
jjobivse grad po gotovu prijati liocemo. 241.
Dokle Gospa naricase, sva dovrvi po gotovu vojska
dvoru Pilatovu. P. Knezevic, muk. 26. Videci
mladi gdi stariji zlo govore i zlo cine, doisto i
oni ce po gotovu isto govoriti, isto ciniti. B.
Leakovic, gov. 239. Tuda pomoc po gotovu j'
nemoc. Pjev. crn. 329^. Velike gospode molba
po gotovu zapovijest. Nar. posl. vuk. 33. Trpjen
spasen po gotovu blazen. 321. U velikim naro-
dima geniju se gn'jezdo vije, ovde mu je \)o go-
tovu materijal k slavnom djelu. P. Petrovic, gor.
vijen. III. Jer po gotovu celo selo bilo mu je
svoje. M. P. Sapcanin 1, 134. — u jednom primjeru
ima ni po gotovu kod poricana: Ako li bi od-
govorio da 'e vise i vise puta obecao a nije nikad
obsluzio, tot ni po gotovu ne more ga odrisiti
ni po sto. M. Dobretic 97. — u ovom primjeru
kao da znaci: sasma, mnogo: Ima i sada koji
se na drugih sofrah i prez poklada pokladu a
onda i po gotovu. M. A. Eejkovic, sat. A5''.
2. adv. gotovo.
a. uopce, prema znaccnu adjektiva. — Saino
u 31ika(inu rjecniku (gotovo, spravno ,parate,
instructe'), u Bjelostjencevu (v. spravno), u Stu-
liceva (,expedite, in promptu').
b. paene, fere, prema znacenu kod 1, b (oso-
bito kod b) ee)) istice se da je nesto samo spravno
da nekako bude a da jos onako nije; po tome
slabi rijec uz koju stoji i znaci da vrlo se malo
hoce da bude onako kao sto ona rijec znaci a
da opet onako nije. isporedi oraalo i vidi kod
mao. — U nasc vrijeme (ali vidi i 3. gotov), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,quasi') i u Vukovu
(,beinahe, fast' ,fere'). — 3Ioze stajati uz svaku
vrstu riject, a naj ccsce uz glagole: Bjezi Marko,
a cera ga ki'a|u, gotovo ga bjese sustigao. Nar.
pjes. vuk. 2, 196. Ode cerat' po mejdanu Vuka,
gotovo ga nadvladao bjese. 2, 585. Prepado se
Banovic Sekule , gotovo je natrag pobjegnuo.
Pjev. crn. 293*. Gotovo bi se moglo reci. Vuk,
nar. pjes. 1, 558. Ovdje ,vesela' znaci gotovo
jzalosna'. 2, 235. i uz brojeve i rijeci koje znace
uopce broj, mnostvo (u naj .sirem smislu, po tome
i nista, niko itd.) : ,Nema gotovo ni jednoga'.
,Gotovo ne zna nista'. Vuk, rjec. 96''. Bice ih
gotovo toliko. Vuk, nar. pjes. 1, xiv. Perastani
su gotovo svi zakona rimskoga. 1, 84. Voc ])ro-
dose gotovo tri mjoseca dana, kako sam vani
obecao. pism. 3. Svaki gotovo, i najveda nezna-
lica misli, da zna upravo kao sto treba. 53. Go-
tovo ne minu (misli se: jednoga) dana, da ne
dode na poklon. S. J^jubisa, j.rip. 100. U Bosni
imamo gotovo polovicu naroda turskoga. M. Pa-
vlinovi6, razg. 48. Nisam mogao da razberem
gotovo nista. M. D. Milicevi6, zlosel. 8. uz druge
rijeci: Da ne siiomiiiomo h, 1; i gotovo bez
1. GOTOV, 2, b.
333
GOTOVITI, b, a).
nevoje naciiieno e, koja slova gotovo svi pisu.
Vuk, pism. 5.
2. GOTOV, /. samo u StuUcevu rjecniku: v.
gotovina.
3. GOTOV, adv. vidi 1. gotov, 2, b. — uprav
je okrneno gotovo. — Od xviii vrjeka, a izmedu
rjecnika u StuUcevu: ,propG, quasi' s dodatkom
da se nahodi u Palmotica(?). Sva je mladez
bludnostju gotov pobudalila. F. Lastric, test. 382^.
Pa gotov se bjesmo zaratili. Osvetn. 2, 50. Nije
hrane osim kruha suha i neg bill gotov dozu-
}ali. 7, 87.
GOTOVAC, g6t6vca, m.
a. sto je gotovo za jelo. — U nase vrijeme.
Ja rakije lie trazim da mi goni zalogaje, ali
moja baba gleda da moj gotovac bude onakav
kakav treba za moje godine. M. D. Milicevic,
zlosel. 291. Sad se vise brinu o rucku sta ce
zgotoviti i vise ima gotovca. V. Bogisic, zborn.
120.
b. prezime. — U nase vrijeme. Schem. siben.
1875. 26.
c. selo u Srhiji u okrugu cacanskom. K. Jo-
vanovic 170.
GOTOVAN, gotovna, adj. gotov. — Nije do-
vojno potvrdena rijec, jer se nalazi samo nam.
sing. m. (koji hi viogao hiti i part, praet. pass.
od gotovati) u jednom primjeru xvii vijeka : Ako
hoces imat dobitak gotovan. A. Georgiceo, nasi.
165. i adv. gotovno u Belinu rjecniku (,iii promtu'
590^) i u StuUcevu (uz gotovo). — istina da od
ovoga adjektiva postaje gotovnost koje vidi.
GOTOV ANE, n. djelo kojijem se gotova. —
Samo u BeUnu rjecniku (gotovanje ,apparatus'
581'') i u StuUcevu (v. gotovina).
GOTOVATI, gotovam, impf. gotoviti. — Rijec
je stara, isporedi stslov. gotovati (po^. gotowac,
gotuj^) ; u nasemu se jeziku javja samo u ne-
kijem spomenicima xiv i xvi vijeka pisanima
crkvenijem iU mijesanijem jezikom (ali vidi i kod
gotovan), a izmedu rjecnika it StuUcevu v. go-
toviti s dodatkom da je rijec riiska, i u Dani-
cicevu. Gotovaje nami. ventci. cartstva nebes-
nago. Mon. serb. 99. (1330). Dec. hris. 64. To
cineci Aleksandar na boj gotovase se. Aleks. jag.
star. 3, 235. Ejupcane protu liemu na boj go-
tovahu se. 257.
GOTOVCIT, adj. augm. gotov. — U Sulekovu
rjecniku: gotov gotovcit .nadelbereit'.
GOTOVILAC, gotovioca, m. covjek koji gotovi.
— U Sulekovu rjecniku: ,fertiger'.
GOTOVINA, /. %ipvav ono sto je gotovo, ali
obicno dolazi samo s osobitijem znacenima. —
U nase vrijeme.
a. uopee. — Samo u StuUcevu rjecniku (,prae-
paratio, ajipai-atio, res jam instructae et compo-
sitae').
b. gotovi novel, vidi 1. gotov, 1, b, b) hb). —
Izmedu rjecnika u Vukovu (,die baarschaft' ,pe-
cunia numerata'). ^ U hajduka malo gotovine.
Pjev. crn. 124a. Sto li zalis gotovine blaga?
War. pjes. juk. 185. I poharcih blago gotovinu.
380. Gotovinu, kao i pop Kosto (n. p. hoce, iste).
Nar. posl. vuk. 45. Prodam trgovinu za goto-
vinu. S. ^ubisa, prip. 13. Nece doci gotovine
trista dukata. 140. Na gotovinu spadaju i one
javne vjerovne artije, koje u prometu urednom
prolaze za gotov novae. Grad. zakon. 2, 103. Go-
tovina, mere. ,baares geld, baarschaft, das con-
tant', frc. ,argent comptant', tal. ,contanti, danari
contanti , moneta eftettiva' ; platiti gotovinom
jbaar zahlen', tal. ,pagar in contanti, sborsare' ;
za gotovinu, ,gegen baar' , frc. ,per comptant',
tal. ,a danari contanti' ; platez gotovinom, ,baar-
zahlung' , tal. , pronto pagamento , pronti con-
tanti, pagamento in contanti'; trgovina goto-
vinom, ,cassageschaft, komptantes geschaft'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
c. snijeg sa zem|e: ,Dize vjetar samu gotovinu'.
M. Pavlinovic.
GOTOVITI, gotovim, impf. conficere; parare,
ciniti da nesto (objekat) bude gotovo. — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing.: gotovi. — Postaje od
gotov nastavkom i. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov. gotoviti, rus. potobhti., ces. boto-
viti, p)OJ. gotowic. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,parare'), u Mikajinu (gotoviti, sprav|ati
,apparo, instruo, adorno, comparo'), tt JBelinu (go-
toviti gozbu ,instruere convivium' 90a; ,machinor'
739'^), u Sjelostjencevu (gotovim, zgotav|am, zvr-
sujem ,paro, apparo, instruo, praepai'o, adorno,
adorno et instruo'. v. pripravjam), u Voltigijinu
(,apparecchiare, apprestare' ,bereiten'), u StuU-
cevu (,parare, appai-are, praeparare, instruere, co-
quere'), u Vukovu (n. p. veceru, rucak ,bereiten'
,paro'), u Danicicevu (,parare').
a. aktivno. a) conficere, vidi 1. gotov, 1, a, gra-
diti, nacinati, naprav(ati. aa) objekat je stvar
tjelesna. Moriskimi slovi toj hti upisati (mestarj,
pri ner ga (pehar) gotovi, i zlatom pozlati. P.
Hektorovic 26. Od sveg' bo}i za neg su kupovi
(loncar ove na pazar gotovi). J. S. Eejkovic 247.
Gotov|ahu mast od tijeh mirisa. D. Danicic, Idnev.
9, 30. Pozva ga, da mu gotovi nacrte i kalupe.
M. Pavlinovid, rad. 68. — bb) objekat je stvar
umna. On zavrze govor ovi znajuc djela kleta
i huda i zlo izdanje ke gotovi suproc liemu krvni
Juda. G. Palmotic 3, 65a. Vas mir ovi zdruzen
s grijehom male vire tesku stetu vam gotovi i
zestoke prem nemire. 3, 163''. — b) parare, vidi
1. gotov, 1, b, spravjati, spremati. aa) uopce.
Gotove i priprav|aju ovo telo kako jedan sud
cist. S. Budinic, sum. 15a. Qva bolest uprav|a
i gotovi nas na prijatje odrisenja grehov. 89''.
Opravise i gotovise tad po obicaju veceru. P.
Zoranic 19a. Vodih za mu strazu ovih, gozbe
obilne liim gotovih. I. Gundulic 225. Zena lie-
gova bleb mesi i veceru gotovi. D, Obradovic,
basn. 403. Gotovi mu to gospodsko jelo. Nar.
pjes. vuk. 2, 106. No ostani kod bijela dvora,
te gotovi gospodsku veceru. 2, 182. Gotovi mi
gospodska konaka. 3, 16. Gotov', more, gosposku
veceru. 4, 104. Onde se najmi u vojvode, da mu
gotovi jelo. Vuk, dan. 1, 70. — bbj s osobitijem
znacenem: variti, kuhati, vidi 1. gotov, 1, b,
b) aa). Gotoviti, variti ,coquo'. J. Mika}a, rjec.
118''. i u StuUcevu rjecniku. moze biti da amo
spada i ovaj primjer: I kuha ouu stvar po nacin
po ovi, staviv joj pokriv zgar, da ju px'i gotovi.
P. Hektorovic 15. — cc) u jednoga pisca xviii
vijeka znaci: slagati, polagati (ondje gdje treba
da stoji), isporedi spremati. I debele sastavja
snopove koje drugi u krstje gotove. J. S. ReJ-
kovic 299. Koji litinu za zimu gotove. 346.
b. sa se.
a) pasivno. Kupe se svatovi, spravja se ne-
vjesta, pir se od svud gotovi naj Ijepsi od mjesta.
I. Gundulic 148. Od tog svega dubre se gotovi.
J. S. Ee^kovic 210. Sva kositbi gotovi se sprava.
256. Sada rekoh ta se sitva novi, pram misocu
u zem|u gotovi (vidi a, b) cc)). 265. Da se stogod
u otajnu gotovi protiva opcenomu miru. A. Tc-
mikovic, ziv. 28. Vidi da niti ko dolazi ni se
sta gotovi. Vuk, poslov. 199. Gotov|ase se svaki
dan po jedno govece. D. Danici6, nemij. 5, 18.
GOTOVITI, b, b).
334
GOVEDAE, o.
h) refleksivno, spravjati se, spremati se. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,sich bereiten' ,parare
se', cf. spremati se). Gotovi se vt sretenije jego.
Stefan, sim. pam. saf. 20. K nim se kujje i go-
tove cestijeh |udi mnostva vela. A. Vitajic, ost. 2.
Zmaj se Juti gotovi s orli vojevati. J. Rajic, boj. 3.
Muja . . . gotovi se k brani. 22. Gotov'te se,
kiceni svatovi. Nai-. pjes. petr. 1, 80.
GOTOVJ^ENE, n. djelo kojijem se gotovi. —
U Vukovu rjecniku (,das bereiten' ,i3raeijaratio').
GOTOVNOST, /. osobina, stane onoga sto je
gotovno, vidi gotovost, a. — Od xviii vijekq. I
u gotovnosti drzati. Z. Orfelin, podr. 99. Cisto
kao da su i ocekivala taku gotovuost na prelazak
iz ovoga sveta u onaj. M. D. Milicevic, zlosel. 302.
GOTOVOST, /. osobina, stane onoga sto je
gotovo. — isporedi gotovstvo, gotovnost. — Od
XVIII vijeka.
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (,alacritas, celeritas'). Go-
tovost posluha. A. Georgiceo, nasi. 58. Zloba jo
postojani obicaj i gotovost. D. Obradovic, sav.
76. Gotovost svoju na rat s Engleskom izjavio.
Nov. srb. 1834. 57.
b. s konkretnijem znacenem: gotovi novci, vidi
1. gotov, 1, b, b) bb) i gotovina. — U Vukovu
rjecniku: vide gotovina s x>'>'i^njerom: ,Ima li sto
gotovosti ?'
GOTOVSTVO, n. vidi gotovost, a. — Samo u
Stulicevu rjecniku (v. gotovina).
GOTOVSTINA, /. gotovina, gotovi novci. —
U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovic.
GOTSKI, adj. koji pripada Gotima. — ispo-
redi goticki, gotijski. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,goticus'). Totila, to
svak znaje, bijase gotski vojevoda. J. Kavanin
114'>. Mnozi gradani bjese od gotskijeh saba|a
posjeceni. I. Dordic, ben. 123. — U nase vrijeme
kao tehnieka rijec kod gradite^stva. Gotski, aich.
hist, jgothisch', tal. ,gotico' ; frc. ,gotique', engl.
,gothic'; gotski luk, obluk, frc. ,ogiv6, arcaigu',
engl. jpointed arch', ,spitzbogen', tal. ,arco acuto' ;
gotski svod, jSpitziaogengewolbe', frc. ,voute go-
thique', tal. ,volta gotica' ; gotski slog, ,gothischer
stir, tal. ,stile gotico'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — zovu se ovako i latinska slova s nekijem
osobitijem oblikom.
GOVAN, Govna, m. ime selu. — Krajem xiii
vijeka sa starijem oblikom Govi.nt. — U Da-
nicicevu rjecniku: ,GovBnt', selo ,Govbnt' dao
je Hilandaru kra} Milutin (Mon. serb. 58 god.
1293—1302). bilo je blizu Drsnika i Petrca.
GO VANCE, govdnca i govanceta, n. dem. govno.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu s gen. govanca
i s osobitijem (nepouzdanijem) znacenem : ,stercus
lirj^uidum, foria' , i n Vukovu (govance, govan-
ceta). — U Dubrovniku djeca zovu ovako malu
vrpicu vlazna puscanoga praha sto nacine za
igru i napale s vrha pa malo po malo izgori
bacajuci iskre. P. Budmani.
GOVAN, m. Salvia silvestris L., i)lavotnik. u
pirotskom okrugu. — Veliki g(jvan. Salvia sclarea
L., mofije uho, skrletak, ivansko zoje. S. I. Pe-
livanovii. javor. 1881. 122.
GOV('IN MOST, m. mjesto u Srbiji u okrugu
kneievackom. Livada u Govcinom Mostu. Sr. nov.
1872. G3«.
GOVECACA, /. coll. dem. goveda (Hi, po tome
Ho ostaje u jednini, goved). — U Vukovu rjec-
niku 8 privijerom: Iiua dvoje, troje gove6ace.
GOVECE, goveceta, n. dem. govedo , obicno
znaci isto sto govedo, te ga zamjenuje u jednini.
— Nema mnozine. — Postaje od goved nastavkom
c (Hi k) -et ; d se ispred c ne cuje, ali se gdjegdje
nalazi pisano. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (govedce ,bos' 151a) gcije paj prije
dclazi, u Stulicevu (govedce .bos'), m Vukovu :
,ein rind (im weitesten sinne)' ,bos, vacca, vitulus'.
Nabukodonozora obrati Bog u govece i s go-
vedi jiase travu. F. Lastric, ned. 174. Car za-
povidi, da se crivi goveceta po obrazu izbije. A.
Kanizlic, kam. 621. Da je grlo vam krmceta,
da je trbuh goveceta. V. Dosen 173*. Kud se
rani svince i govece. J. S. E.e}kovic 15. Kofi
mu nije kakvino su koni, vece saren kako i go-
vece. Nar. pjes. vuk. 2, 249. Oci su mu ka' u
goveceta. Nar. pjes. kras. 1, 3. Kao govece bez
rogova (sto osobito ; mimo ostale }ude). Nar. posl.
vuk. 129. Edavo govece sve trogoce. 270. Kad
govece rice nocu, nije na dobro. M. D. Milicevic,
ziv. 2, 67.
GOVECESCE, n. dem. govece, vrlo malo i malo
vrijedno govece. ,Gonim ovo govecesce na jjro-
daju'. 11 Dobroselu. M. Medic.
GOVECI, adj. vidi govedi. — U Stulicevu rjec-
niku (govedci). — sasma nepouzdano.
GOVECI , adj. vidi govedi. — U Stulicevu
rjecniku (govedci). — nepouzdano.
GOVED, /. coll. govece i govedo. — Potvrden
je samo gen. g6vedi i instr. govedu. — IJ nase
vrijeme u Crnoj Gori. I stotinu kona i govedi.
Nar. pjes. vuk. 4, 524. Take Vilip sa(e za go-
vedu. Pjev. cm. 161*^. Trista glavah konah i
govedi. 241a. j pedeset konah i govedi. Ogled,
sr. 9. I stotinu konah i govedi. 12. — Prema
svijem ovijem primjerima jamacno je grijeskom
pisano na jednom mjcstu govedih kao da je gen.
pi.: I stotinu konah i govedih. Nar. pjes. vuk.
5, 499.
GOVE DAL AC, govedaoca, m. vidi govedar. —
U Stulicevu rjecniku (govedalac i grijeskom go-
vedaoc). — slabo pouzdano.
GOVEDAONIK, m. vidi govedar. — U Stuli-
cevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GOVEDAE, govedara, m. bubulcus, covjek koji
cuva goveda. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing, i voc: gb-
vedaru i govedare, govedari. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika^inu gdje naj prije do-
lazi, u Belinu 141*, u Bjelostjencevu, u Jambre-
sicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vukovu.
a. s pravijcm znacenem kazanijem sprijeda.
Jodan govedar u (,i') tudoj kuci. Starine. 11, 113.
(oko 1667). Ob}ubi srdcem govedara koga. A.
Kanizlic, uzr. 29. Ni govedo pod sedlo, ni go-
vedara nad isedlo. (Z). Poslov. danic. 79. Ne dru-
guju z goAedarima. B. Leakovic, gov. 119. Tvoj
govedar kod goveda. Nar. jijes. vuk. 1 , 114.
Ludom muzu i govedari zenu i)ustaju, a mudrom
ne moze ni vladika. Nar. posl. vuk. 171. Imao
je svoga ovcara, govedara, koriusara, sviiiara.
Nar. prip. vuk. 15. — i kao psovka. Izvrce se
Durutovic Mejo ter dozivje Sti])urinovi6a : ,Ne
meci se, vlaski govedaru!' And. Kaci6, razg. 239''.
Nit' su ovo vlaski govedari. Nar. i)jos. vuk. 5, 166.
Ajd' otolo, jedan govedaru! Pjev. crn. 196''.
b. Cobitis taenia L., vrsta male ribe. J. Pan6ic,
ribe. 139. — t u Vukovu rjecniku (u ilodatku) :
vide brkica s dodatkom da se govori u Jasenici.
c. ime mjestu u Srbiji u okrugu podrinskom.
Zemje u Govedaru. Sr. nov. 1871. 722.
GOVEDARCE
335
GOVEDO
GOVEDAECE, govedarceta, n. dem. govelar.
— U Vukovii rjecniku (,bubulcus juvenis').
GOVEDAECIC, n. dem. govedar. ,Pokisao mi
je govedarcic moj'. u Dobroselu. M. Medic.
GOVEDARCINA, m. i f. augm. govedar. ,Cija
je to govedarcina tu?' u Dobroselu. M. Medid.
GOVEDAEENE, n. djelo kojijem se govedari.
— U Stidicevu rjecniku.
GOVEDAEEV, adj. bubulci, koji pripada (ne-
kome) govedaru. — isporedi govedarov. — V
Vukovu rjecniku.
GOVEDAEEV16, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Rat. 140.
1. GOVEDAEICA, /.
a. zensko cejade koje cuva goveda. — TJ nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Ja ne
mogu tebe ozeniti svinaricom ni govedaricom,
za te trazim gospodu devojku. Nar. pjes. vuk.
181 — 182. — mozc znaciti i govedarevu zenu.
b. vidi govedarka, b. D. Trsteiiak.
c. i^ojata u kojoj se goveda spracaju. M. Pav-
linovic.
2. GOVEDAEICA, m. prezime. — Isto je sto
predasna rijee koja je postala muski nadimak.
— U nase vrijeme. Milutin Govedarica svestenik.
Nar. pjes. petr. 1, 356 (medu predhrojnicima).
GOVEDAEINA, /.
a. vidi govedarstvo. — f7 Belinu rjecniku
(,1'arte del bifolco' ,bubulcitari' 141^) i u Stuli-
cevu. — ne]}ouzdano.
b. placa govedaru. — U Vukovu rjecniku: ;das
rindgeld (die bezahlung des rindorhirten)' ,merces
bubulci'.
c. porez na goveda. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,vectigal pecuarium'.
GOVEDARITI, govedarim, iinpf. biti govedar,
raditi kao govedar. — Samo u Belinu rjecniku
(,far I' arte del bifolco' ,bubulcitor' 141^') i u Stu-
licevu (,bubulcitare, bubulcitari').
GOVEDARIVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Zem}a u Govedarivici. Sr. nov. 1867.
223.
GOVEDARKA, /.
a. vidi govedarica, a. — U Vukovu rjecniku.
b. Motacilla alba L., vrsta ptice. — isporedi
govedarica, b. govedarusa, b, migavica, potocarka.
— U Vukovu rjecniku: ,die weisse bachstelze'
, motacilla alba', cf. pliska.
GOVEDARNICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Niva u Govedarnici. Sr. nov. 1870.
551.
GOVEDARNIK, m.
a. vidi govedar, a. — U Stulicevu rjecniku.
— slaho pouzdano.
b. t'me mjestima u Srbiji. a) u okrugu cacan-
skom. Nive u Govedarniku. Sr. nov. 1865. 395.
— b) u okrugu knezevackom. Livada na Gove-
darniku. 1872. 328.
GOVEDAROV, adj. vidi govedarev. — U Vu-
kovu rjecniku.
GOVEDAROV AC, Govedarovca, m. predasne
ime sela Glogona u Banatu. Javor. 1880. 143.
GOVEDAESKI, adj. koji pripada govedarima.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Kako
bi on carski sin uzeo govedarsku kcer. Nar. prip.
vuk. 219. A ovaj sto nim govori narod da je
samo sviiiarski i govedarski jezik. Vuk, pism. 87.
GOVEDAESTVO, n. osobina, posao onoga koji
je govedar. — Samo u Belinu rjecniku (,rarte
del bifolco' ,bubulcitari' 141*^) i u Stulicevu (,ars
bucolica'). — U nase vrijeme kod pisaca sa zna-
cenem: odgajane goveda. Govedarstvo, stat. ,rind-
viehzucbt'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GOVEDAESTVOVATI, govedarstvujem, impf.
vidi govedariti. — U Stulicevu rjecniku. — ne-
pouzdano.
GOVEDAEUSA, /.
a. vidi govedarica, a. — U Vukovu rjecniku.
b. vidi govedarka, b. D. Trstenak.
GOVEDIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228.
1. GOVEDINA, /. govede meso. — isporedi
govedina. — Bijec je praslavenska, isporedi rus.
roBH;\0Ha, ces. hovedina. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu, u Belinu 173^, u Bjelostjencevu , u
Voltigijinu, u Stulicevu, u Vukovu. Pijat se
sam promeni, pa dojde drugi s govedinun. Nar.
prip. mikul. 2.
2. GOVEDINA, /. augm. govedo. — U Belinu
rjecniku (,bos vastus' 150^) i u Stulicevu (,bos
immanis, bos vilis').
GOVEDINIC, m. prezime. — xv vijeka. — U
Danicicevu rjecniku: ,Govedinic', vojvoda ,Vuko-
savfc Govedini6' 1456 (Okaz. pam. saf. 79).
GOVEDISTE, n. mjesto gdje se hrane goveda.
— Samo u Stulicevu rjecniku (,bubile').
GOVEDISTVO, n. vidi govediste. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GOVEDITEl^AN, goveditejna, adj. u Stulicevu
rjecniku gdje se tumaci: ,bucolicus'. — nepo-
uzdano.
GOVEDITI, govedim, impf. raditi kao govece.
— U Bjelostjencevu rjecniku (govedim, kak go-
vedo, vol ali krava cinim ,bovinor') za koji ce
biti i nacineno.
GOVEDNAK, m. nekakva bolest u ce|adeta:
otekne meso ma na kom mestu, pa moze da raste
po godinu dana. Leci se peskom ili belom ze-
m|om iz hladne vode, ili privijaju izribanu crnu
cveklu, ili mandarig s mlekom. Pod tim se pre
provali i splasne. P. J. Markovi6.
GOVEDO, n. bos, ime opce za bika, vola, kravu,
tele. — Akc. se mijena u gen. pi. goveda. — -e-
stoji mj. negdasnega q. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov. govqdo, rus. ^oBH/^o, ces. hovado.
— Postaje rijetkijem nastavkom endo od osnove
gov, indoevrop. ^^ou, isporedi let. govs, snskrt.
gav, jerm. kov, grc. fiovg, staroir. bo, stvnem.
chuo. — Naj vece se govori u mnozini; u nase
ga vrijeme u jednini zamjenuje govece (koje vidi)
ali se gdjegdje cuje i govedo (vidi primjer iz
Nar. posl. vuk. kod b)). — Na dva mjesta xiv
i XVII vijeka ima gen. sing, govedeta od osnove
govedet (isporedi govece): Izdava pristavu: ott
govedeta 4 dinari. Zak. dus. pam. saf. 38. (na
driigom mjestu u istom spomeniku: ott goveda.
50). Eikanje od govedeta. J. Mikaja, rjec. 563^.
— Posto se goveda shvaca kao mnozina za go-
vece, uza n mogu biti kolektivni brojevi srednega
roda dvoje, troje, cetvero itd., vidi dvoje, c, a).
Domacin mu pokloni petoro goveda. Nar. prip.
vuk. 98. — U svijem je rjecnicima: u Vranci-
cevu (,pecus'), u Mikalinu (,bic et haec bos'), u
Belinu (govedo ,bos' 151^; goveda ,pecus bu-
bulum' 139^'), u Bjelostjencevu (govedo, plur.
goveda), u Jambresicevu (,pecus'), u Voltigijinu
(,manzo, bove' ,ochs'), u Stulicevu (v. govedce),
u Vukovu: plur. goveda, coll. ,das rindvieh' ,ar-
menta, boves'. cf. govedo ; govedo (rijetko se go-
vori), vidi govece; u Danicicevu (,bos'). a) u
pravom smislu. Od svakoga goveda soldini 5.
GOVEDO
336
GOVJETI
Zak. viiiod. 71. Od goved velikih. 71. Hi ko-
byle ill ovce ili koze ili goveda. Mon. serb. 80.
(1302—1321). Da dava travinu ott 100 govedt
govedo. Zak. dus. pam. saf. 50. Nit' bjese po-
znalo govedo u te dni ni jaram ni ralo. M. Ve-
tranic 1, 7. Ovce i koze, goveda i krave. 1, 305.
Govedi trgujem. M. Drzic 49. Goveda pasuci.
417. Vajase mu paziti goveda. K. Pejkic 14.
liog nije raj ucinio za goveda nego za |ude. J.
Filipovic 1, 271a. Nabukodonozora obrati Bog
u govece i s govedi pase travu. F. Lastric, ned.
174. Divojke u tabor kao goveda odagnase. A.
Kanizlic, kam. 830. Govedo gosparevo ne mozo
II stetu ujestit. (Z). Poslov. danic. 25. Ni go-
vedo pod sodlo, ni govedara nad sedlo. (Z). 79.
Ovce, koze, goveda i koni. Andr. Kacic, kor. 31.
Babi necu cuvati goveda. Nar. pjes. vuk. 1, 159.
A ja imah hi|adu ovaca, tri stotine kona i go-
veda. 4, 38. Ceraj, pope, sarena goveda. 4, 407.
U bogata vlalia i goveda su pametna (jer mix
se laska. U Dalmaciji). Nar. posl. vuk. 325. Nijesu
se mogli drukcije hraniti nego se on najmi da
cuva seoska goveda. Nar. prip. vuk. 219. Sijece
govedima glave u opklad. S. l^ubisa, prip. 105.
— h) kao psovka nepametnu, nespretnu cc(adetii.
— u Belinu rjecniku: govedo ,buaccio, per me-
tafora si dice d' un huomo da niente' ,homo nihil'.
150^*. amo moze spadati i ovo : Sa svim je go-
vedo, jos da ima rep. Nar. posl. vuk. 275.
GOVEDOVATI, g6vedujem, imj}/. vidi gove-
dariti. — U StuUcevu rjecniku. — nepousdano.
GOVEDOVICI, m, pi. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 12.
GOVEDOVINA, /. goveda koza. — Samo u
StuUcevu rjecniku (,pellis bubula').
GOVEDSKI, adj. vidi govedi. — xviii vijeka
(samo u dva Be^kovica), a izmedii rjecnika u
Belinu (na govedsku ,a modo di bue' ,bovatim'
151b), u Bjelosfjencevu (meso govedsko kod go-
vedina), u Jambresicevu (govecki), u StuUcevu.
Brasno kradu i govedske masti. M. A. Ke^kovic,
sat. C41'. Mesar tuzi jezikom govedskim. El^K
U prolice govedske jaiiije. J. 8. E,e|kovic 353.
— U Belinu rjecniku ima i adv. govedski ,a
modo di bue' ,bovatim'. 157''.
GOVEDACA, /.
a. Orobanche L., neka parasitna bi^ka, vodnaca,
vodovodac. — V nase vrijeme. J. Pancic, flor.
beogr.** 353. Govedaca, Orobanche major L. (Vu-
kasovic). B. Sulek, im. 97.
b. vrsta jabuke. — U Srbiji u jagodinskom
okrugu. M. D. Milicevic, srb. 209.
c. vrsta s(ive. — U Srbiji u podrinskom okrugu.
M. D. Milicevid, srb. 567.
GOVEDA JAEUGA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Sr. nov. 1873. 315.
GOVEDAJKA, /. dem. (s preziranem) govedo.
— Samo gen. plur. g6vedajaka u nase vrijeme
u Lici. ,Imas li ti sto blaga?' ,Imam nekoliko
govedajaka' (razumije se: kao malenijoh i rarsa-
vijoh i rdavijeh). J. Bogdanovic.
GOVEDAK, m. goveda balega. F. Kuiolac, im.
2iv. 23.
GOVEDARI, m. pi. selo u Dalmaciji na otoku
M(etu u koturu dubrovackom. Repert. dalm.
1872. 24.
g6vEDE BiiDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu va(evskom. Zwiuja na Govedom 15nlu. Sr.
nov. 1867. 215.
GOVEDE POlfiE, n. selo u Slavoniji u pod-
iupaniji pakrackoj. I'logled. 97.
GOVEDI, adj. bubulus, koji pripadn govedima.
— Postalo je ti praslavensko doba od osnove
goved nastavkom ji., isporedi stslov. govezdi,,
rus. roBH>Kifi, ces. hovezi. — Nalazi se (krivo)
pisano i s dj: govedji. — Obicni su samo sloseni
oblici; rijetko se nalaze nominalni: Ne kup' go-
veda mesa. M. Drzic 133. Orlovo pero na go-
vedu govnu. (D). Poslov. danic. 91. — Izmedu
rjecnika u 3Iikajinu (govedji), w Belinu 146a, u
Bjelostjencevu (meso govede kod govedina), u
Voltigijinu (govedje stado), u StuUcevu (govedji
i govedi), u Vukovu, u Danicicevu (govedi. ,bovis'
3, 577). Koze govede. Glasn. 15, 308. (1348?).
Mesa govedega librica. Stat. krc. ark. 2, 292. Od
govedega mesa. M. Drzic 290. Goveda se pleca
peku. 429. Grizudi opanke i govede koze. I.
Zanotti, skaz. 21. Govedom zilom sto udaraca
dati. J. Banovac, prip. 185. Kupila sam cetir'
noge ma su govede. Nar. pjes. here. vuk. 267.
H}eb skuhan u govedoj corbi. Vuk, poslov. 151.
Blago je doslo u caprama govedijema. S. ^ubisa,
prip. 144.
GOVEDI BROD, m. u Danicicevu rjecniku:
,Govedij Brodt', solu je Dabru manastira Rava-
nice bila meda , Govedi Brodh' (Mon. serb. 199
god. 1381).
GOVEDINA, /. vidi 1. govedina. — Moze biti
praslavenska rijec, ispore.di ces. hovezina. — U
Vukovu rjecniku.
GOVENA DRAGA, /. starijc ime selu u Hr-
vatskoj sto se sad obicno zove Geneva (koje vidi).
Schem. zagr. 1875. 199. M. Sabjar 116. — Po
svoj prilici -e- stoji mj. negdasnega e, te bi gla-
silo po juznom govoru Govjena Draga.
GOVERNATUR, governatura, m. tal. gover-
natore, vladar. — U dva pisca xviii vijeka iz
Dalmacije. Svoga sina ucini za governatura aliti
uprav|aoca od Jeruzolima. And. Kacic, kor. 355.
Gospodin knez i governatur Ivan Vladmirovic.
Norini 83. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
GOVESKO LICE, «. visoka ravnina u Srbiji
u okrugu pirotskom. M. D. Milicevic, kra}. srb.
167.
GOVLLE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu uzic-
kom. Niva u Govilama. Sr. nov. 1875. 428.
GOVITAN, govitna, adj. povodjiv covek, koji
popusta. u Lijevcu. V. Dordevic. — moze biti
da je srodno s govjeti.
GOVJETI, govijem (govira?), impf. obtempe-
rare, ugadati. — Akc. kao kod umjeti. — -je-
i -ije- stoje po juznom govoru mjeste negdasnega
e, a po istocnom e: goveti, govem, po zapadnom
i : goviti, g6vim. — llijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. goveti, govejcii i govj<^, religiose ve-
reri, venerari, rus. roB'kTt, roBtw, vivere, esse,
venerari, jejunare, ces. hoveti, indulgere, colere,
obtemperare, parcere. — Nejasna post ana. Mi-
klosic misU da jc uzeto iz germanskoga jezika
('.s^v//e;». gawihjan, blagosloviti) ; ali moze biti da
jc od indoccropskuga korijena ^>h"oM, isporedi
jermenski govern, hoalim, lat. foveo. — IJ nase
vrijeme zivi samo u zapadnom govoru s praes.
govem; jeli previa tome u juznom govoru bio
praes. govijem, Hi je bio govim, ne moze se 2^0-
znati po rijetkijem primjerima : govi u priiom
od ova dva primjera jamacno jest impt., a u
drugome moh biti, te u oba dva ne zna se treba
ti citati govij (prema govijem) Hi govi (prema
govim) : Govi kako kokoSica, budi pura kako go-
lubica, jubi draga svoga kako grlicica, poj kako
slavid: .svo zaludu; a mi nim krive, a mi no-
GOVJETI
337
GOVNO
srjecne. M. Drzic 146. Govi k'o nevjesta. (Z).
Poslov. danic. 25. — Izmectio rjecnika samo u
Stulicevu gdje je uzeto iz riiskoga sa znacenem :
,rispettare' ,colere'.
a. neprelazno, s dativom (ovako je i u ostalijem
jezicima). Govela im sto je boje mogla. M. D.
Milicevii, jur. 73. Mladicu! ta je cigara zla go-
spoda ! kajaces se sto si se najmio nu da sluzis !
tebi se cini da ona gove tebi, a ti sve dajes,
noj da ugoves! des. par. 62. amo spadaju po
svoj prilici i dva primjera (M. Drzica i iz Poslov.
danic.) sprijeda kazana.
b. prelazno. samo u jednom pjrimjeru xv vijeka.
znacene moze biti kao predasne (Hi uzivati?).
Samo lias uceci ne iskat svita cast, da Boga
avaleci govit negovu slast. M. Marulic 200.
GOVNAC, m. vidi govnova}. — U Sulekovu
rjecniku: ,iiiistkafer' (,Scarabaeus stercorarius').
GOVNACKA , /. Lestris , neki rod vodenijeh
ptica. — U Sulekovu rjecniku : ,mewenbuttel'
(,Larus parasiticus') ; ,raubm6ve' (,Lestris').
GOVNANE. n. djelo kojijem se govna. — U
Vukovu rjecniku.
GOVNAE, govnara, m. foricarum purgator;
scarabaeus stercorarius. — Akc. kaki je u gen.
taki je u ostalijem padezima, osim voc. : govnaru
i govnare, govnari. — U nase vrijeme.
a. covjek koji cisti zahode i druga mjesta iz-
noseci odande gnusobu. — U nase vrijeme u Du-
brovniku (po dubrovackom govoru gomnar). a)
sa znacenem sprijeda kazanijem. — izmedu rjec-
nika u Stulicevu. — b) zovu se u Dubrovniku
gomnari i muska djeca (osobito siromaska) sto
se bez pjosla skitaju po gradskijem ulicama (franc.
gamins, tal. monelli, birichini, nem. gassenjungen,
gassenbubeu), isporedi ulicar, uliciiak. — c) kao
psovka muskome djetetu i ce^adetu. P. Budmani.
b. vidi govnova|. na Bracu. A. Ostojic. — i
u Dubrovniku s istijem znacenem kaze se pop
gomnar (vidi kod pop).
GOVNARA, /.
a. vidi govnova}. — U Vukovu rjecniku.
b. brdo u Lici. J. Bogdanovic.
GOVNARANE, n. djelo kojijem se govnara.
P. Budmani.
GOVNARATI, govnaram, impf. podnositi se
kao govnar (vidi govnar, a, b)). — U nase vri-
jeme u Dubrovniku (gomnar ati). jNemoj gomna-
rati po ulicam s djecetinom'. P. Budmani.
GOVNAREV, adj. koji pripada (nekome) gov-
naru. — isporedi govnarov. — U Stulicevu rjec-
niku.
GOVNARICA , /. psovka zenskome djetetu i
ce^adetu (vidi govnar, a, b) i c)). — U nase vri-
jeme u Dubrovniku (gomnarica). P. Budmani.
GOVNARIC, m. dem. govnar (koje vidi kod a,
b) i c)). — U nase vrijeme u Dubrovniku (go-
mnaric). P. Budmani.
GOVNAEIJE, /. pi. nugae, putine i rutine,
ludorije, trice. — U Vukovu rjecniku (,die di-ecker'
,nugae').
GOVNAROV, adj. vidi govnarev. P. Budmani.
GOVNARSKI, adj. koji pripada govnarima.
— TJ Stulicevu rjecniku.
GOVNATI, govnSm, impf. dosadno i bez raz-
loga pirigovarati i opirati se (u prenesenom smislu
i prostacki, kao da ono sto se govori vrijedi samo
koliko govna). — isporedi govnogrizati. — TJ
Vukovu rjecniku: ,lastig und ohne grund wider-
sprechen' ,objurgare inique et moleste' s pri-
III
mjeroni: ,Idi ne govnaj tu' (otac rece sinu, n. p.
kad sin vice sto na ocinu uredbu).
GOVNAV, adj. vidi govnen. — U Vukovu
rjecniku.
GOVNECIJE, m. pi. izmedu judi koje je kra]
Stefan Decanski dao Decanima bili su i vlasi
Govnecije. Dec. bris. 59.
GOVNEN, adj. merdosus, izmrjan govnima. —
isjioredi govnav. — U Belinu rjecniku 708*, u
Bjelostjencevu, it, Stulicevu, u Vukovu. — Ima i
adv. govneno u Stulicevu rjecniku (v. gnusno).
GOVNENICA, /. putina, ludorija. — isporedi
govnarije. — U Vukovu rjecniku: ,eine schlechte
(dreckige) sacbe' ,nugae'.
GOVNES, m. psovka. — U Vukovu rjecniku
s primjerom: G6vnesu jedan!
GOVNITI, govnim, impf. merda inquinare;
cacare. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
govnah, u aor. 2 i 3 sing, govni, u part, praet.
pass, govnen; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf.
a. gnusiti, prlati govnima. — Od xvii vijeka,
a izmectu rjecnika u Belinu 680'^, u Stulicevu,
u Vukovu (vidi daje). a) aktivno. Ne govni loja.
(D). Poslov. danic. 72. — u p)i'^i^^senom smislu,
zametati kavgu. u Vukovu rjecniku (,stankern'
,rixam movere'). — b) sa se, refleksivno. u Vu-
kovu rjecniku (,merda inquinari').
b. cacare. — Samo u Voltigijinu rjecniku (gov-
niti, srati).
GOVNO, n. merda, stercus (prostacka rijec,
kao i sve rijeci sto od ove postaju). — Akc. se
mijena u voc. sing, govno, i u svoj mnozini:
govna, govana, govnima. — JRijec je praslavenska,
isporedi stslov. govtno, rus. tobho, ces. hovno,
po]. g6wno. — Postaje nastavkom tno od osnove
gov; ova moze biti da je jaci oblik indoevrop-
skoga korijena gu, isporedi stiskrt. gu, cacare.
— Po dubrovackom se govoru vn mijena na mn :
gomno (ali gen. pi. govana), vidi P. Budmani,
dubrov. dijal. rad. 65, 158. — Izmectu rjecnika
u Mikajinu, u Belinu 708*, u Bjelostjencevu
(govno i gomno) , tt Voltigijinu , u Stulicevu
(govno i gomno), u Vukovti s primjerom: Bez
govna nema ni govna (,diingen ist nothig'). a) u
pravom smislu. Smok da prase ubijeno a ni
govna izgub}eno. P. Vitezovic, cvit. 137. U for-
tuui i govno uz jabuku plije. (D). Poslov. danic.
140. Privij govno od praseta. J. Vladimii'ovic
36. Zarekla se sviiia da ne izije g...o, pa de-
vetome vrh odgrizla. Nar. posl. vuk. 86. Pis
maco (na kiselo g...o!). (Kad kibne dijete). 248.
,Ne jedi govna tu!' (ne dosaduj rijecima! ne
zameci kavgel isporedi govnogrizati, govnati).
jGovno ti je na nosu' (da ne bude uroka, kad
se ko cemu zacudi). u dubrovackoj okolici. P. Bud-
mani. — b) u prenesenom smislu. aa) kad se ko
nada velikoj dobiti, pa ne dobije nista Hi dobije
vrlo malo. Strasivu trgovcu govno u tobocu.
(D). Poslov. danic. 116. Nar. posl. vuk. 296. Meni
pogaca a cosi g . . . o. Nar. prip vuk. 205. — bb)
i govna dodaje se drugijem rijecima, kad se hoce
ukazati prezirane prema onome sto one znace.
Kaki uskoci, kaki vlasi i govna! Vuk, nar. pjes.
4, 462. — cc) ce(ade koje nije ni za sto, koje
nista ne vrijedi. I govna li ovoga mislite zeniti ?
M. Drzic 31. — dd) govna moze znaciti: nepri-
lika, nevoja. Vidis li u koja govna sam upao?
N. Na|eskovic 1, 274. — c) govno od dupina,
govno od inedvjeda, ueke vrste resuje (Medusa).
na Bracu. A. Ostojic.
22
GOVNOGRIZANE
338
GOVOE, b.
GOVNOGEIZANE, n. djelo Icojijem se govno-
griza. — U Vukovn rjecniku.
GOVNOGRIZATI , govnogrizam , impf. vidi
govnati. — U Vukovu rjecniku s primjerom : Ne
govnogrizaj.
GOVNONOSA, VI. covjek Tcoji nosi govna. —
Za salu u pripovijeci. — U Vukovu rjecniku
(,qui portat stercus' : vodonoSa govnonosa ,in der
anecdote vom gefoppten wassertrager').
GOVNOV, adj. koji pripada govnu (u sali,
kao da je govno cejade). ,Prdac je govnov po-
klisar'. P. Budmani.
GOVNOVA^, m. ovako se zovu one vrste huhd
.s tvrdom koroiii i s tvrdijem gornijem krilima
koje vajaJH luptice nacinene od gnoja. — is2)o-
redi govnac, govnar, b, govnara, gundova}. —
mjec je praslavenska, isporedi ces. hovnival, pof.
g6wnowaJ. — Izmedu rjeenika u Belinu (,scara-
baeus' 649*), ii Bjelostjencevu (kajkavski govnoval
•i gomnoval ,volvox, scarabaeus pilularis, inelo-
lontha, cantharis*) , u VoUigijinii (,scarafaggio'
,kafer'), u Stulicevu (govno va| i gomnova].. v.
gundova|), u Vukovu (,Scarabaeus stei'corarius L.-').
Mene jesu i bo}i prosili, bumbarovi base i hagije,
govnova^ kirigije stare. Nar. pjes. srem. 40.
Govnoval, der rosskafer, Scarabaeus stercorarius.
G. Lazic 82. GovnovaJ, vise vrsti ,ateuclius'
(nem. ,mistpillenkafer'). na Bracu. A. Ostojic.
GOVNO VIC, m. ime izmisjeno za salu (govnov
sin). — U Vukovu rjecniku : ,ein komischer name
(von' govno, ,q. d. Stercutus)' s primjerom : ,Jest
on noki govnovic, jest."
GOVNAK, govi'iaka, m. nacineno za salu od
burag. — U Vukovu rjecniku: ,ein komischer
name statt' burag: sto govnaka masla (u pri-
2)ovijeci).
GOVNAEIJA, /. vidi govnarije. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovic.
GOVNENAC, govnenca, m samo nom. pi. gov-
lienci na jednom mjestu xviii vijeka. moze biti
da znaci crijeva. Da ne ostase nih'vu gladu ni
ocasi ni govnenci. J. Kavaiiin 154'\
GOVNUSE,/, pi. vrsta gjive (u Istri). B. Sulek,
im. 97.
GOVOE, govora, m. sermo, ono sto se govori,
nacin kojijem se govori, djelo kojijem se govori.
— isporedi govoreiie. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace.
sing., loc. sing, govoru, i moze biti gen. pi. go-
v6ra (Hi govora?), dat., instr., loc. pi. gov6rima
(Hi govorima?). — Jlijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. govori), buka, vika, rus. roBopij s istijem
znaeenem, ces. ho\0T, govor. — Nejasna postana;
moze biti od indoevr. korijena g"oi{, isporedi lit.
gauju, vijem (kao vuk), snskrt. gu, gav, zvedati,
vikati, grc. fto(fj)'j, vika, y6(f)o',-,jauk. — U svijem
je rjecnicima: u Vrancicevu (,sermo'), u Mika-
{inu (govor, govorenjo, besjedenje ,locutio, loquela,
loqueutia, colloquium, sermo, oratio'), u Belinu
(,parlare, nome, cio^ favella' ,locutio' 542a), u
Bjelostjencevu (govor, beseda, besedene ,sermo,
loquella, locutio, colloquium'), u Jambrc§icevu
(vidi kod a, e)) , u Voltigijinu (,ragionamento,
parlamento' ,rodo'), u Stulicevu (,sermo, verbum,
locutio'), u Vukovu (,sermo'), u Danicicevu: ,go-
vori.', colloquium: ,koje se zgodo na samtrtti
mojoj dovojke, da imi, se da prbicija, koliko se
moie, z govoromi., kako da se udomo' (Mon. sorb.
41G god. 1442), ali mislim da jo pogrjeska sto
je tako uastaiu])ano i da bi trobalo ,zgovoromL'.
a. ono sto se govori. a) uopce sto ko u kojoj
prigodi govori. A na govor taj }uveni Kruno-
slava opet kliknu. I. Gundulic 462. Jedva izrefie
sej govore, a Akile dode. G. Palmotic 192. U
pjesmicama koje se s govorom jednoga lica po-
cinu. Vuk, nar. pjes. 1, ix. Za to su se preda
mnom u ovome govoru cuvali toga. 1, 78. Uze
batinu, pa po nemu, t. j. bez ikakoga govora,
odmah. Vuk, poslov. 222. — b) oratio, contio,
sto ko p)odu]e vrijeme govori pred skupom ce(adi,
pred svijetom, osobito u kojoj svecanoj prigodi.
Ovdi pasa dobesjedi, i na govor svoj (negov) na-
redan medu svijetlim banim slijedi lak i kratak
zamor jedan. I. Gundulic 454. Svrsiti govor
,perorare, conchiudere' ,orationem finire'. A. d.
Bella, rjec. .'ioG'^. Eazlucit cu ovi govor u tri
besjede. D. Basic loBa-. — c) sermo, colloquium,
sto dvoje Hi vise cejadi medu sobom govore. ispo-
redi razgovor. aa) uopce. U |ubavi i milu go-
voru. P. Zoranic 27^. On zavrze govor ovi. G.
Palmotic 3 , 65^. Govor ,parlamento , ragiona-
mento' , sermo'. 541a. Doci na govor, na razgovor
,venir a ragionamento' ,in congressum venire'.
604''.^ U tom oni dok govoru bili. Nar. pjes. juk.
81. Ziv mi Todor da se cini govor. (Kad se sto
govori u bezposlicu). Nar. posl. vuk. 81. Lukavi
Mlecic zavede govor o turskomu ratu. S. ^ubisa,
prip. 51. Zacne Bujovic govor o Scepanu. 111.
— bb) o tome je govor, o tome se govori, o tome
govorimo, razgovaramo se. isporedi rijec. — o
tomo ni govora nema znaci da je 0 onome za-
ludu govoriti i razgovarati se, Hi po tome sto
je stvar vec svrsena i ne moze se promijeniti niti
joj se moze sto dodati, Hi je nesto sto nikako
ne moze biti. P. Budmani. — cc) sceua, u drami
jedan od manijeh dijelova. — isporedi prizor,
skazane. — u jednoga pisca xvii vijeka. Gin
drugi, govor prvi. M. Gazarovic 18. — d) fama,
rumor, sto svijet, ]udi o cemu govore. isporedi
glas, e, cc). — izmedu rjeenika u Mikujinu (govor
opcenski , sermo vulgaris'), u Belinu 542a u gfn-
licevu (dati govora puku). Od koga cujase velik
govor. B. Kasic, in. 59. Podizat' se glas pocina,
raste govor, svak besjedi, da od Pojaka do Tur-
cina mil- zudeni vece slijedi. I. Gundulic 456.
Cuje se nekakav govor. Vuk, rjec. 91'\ Govor
svega Izraija dode do cara. D. Danicic, 2sam.
19, 11. — e) oraculum, responsum oraculi, ga-
tane. — samo u Jambresicevu rjecniku: govor
bozanski, govor mudri, glasoviti , oraculum'. —
slicno je i u ovom primjeru (o prorocanstvu) :
Ovo nareceno je u govoru prorocanstva koji
veli . . . S. Eosa 18»^.
b. nacin kako se govori. a) kao osobina po
kojoj se jedno ce^ade razlikuje od drugoga, i to
po glasu, po izgovaranu a i po onome sto obicno
govori i po nacinu (kretanu itd.) kojijem govori.
Poznajem ga po govoru. Vuk, rjec. 91*^. — b)
amo moze spadati govor i kad znaci ono sto se
govori, ali kad se kod toga ne isticu toliko misli
sto se izricu koliko rijeci, red i uopce nacin ko-
jijem se izricu. i ovo znacene moze spadati pod
a), po tome sto se cejade i ovako moze obicno
od drugoga razlikovati. Ulise : Sladak , govor
moj primjeni sad koristan budi meni. G. Pal-
motic 1, 212. Covjek neslana govora ,clii parla
scioccamento'. A. d. Bella, rjec. 541''. Ali I'leko
(knige) sasve da su slozeno urednopisanom i iz-
vrsnijem govorom. 1. A. Nenadic, nauk. 7. U
ovijeh mojijoh ki'iigah nijesaiu so liotio sluzit
davnijom naciuima u govorenju ni rijocima u
rijetko cuveuijom, nog govorom obicajnijem. D.
Basic VI. Onaj govor, ono lico, onakvi pogled
nema do u cara. S. J^jubisa, prip. 100. — c) sermo,
lingua, sto je osobina naroda, pleiuena kad go-
GOVOK, b.
3B9
GOVORENE, b.
vori, te ga razUkuje od drugoga naroda, ple-
mena. razUkuje se od Jezika' tijem sto se ,govor'
samo moze kazati o onome sto se govori a ne o
onome sto se inse, i sto se jezik hoje kaze o ci-
jelome naroda, a govor samo o plemenu. — ispo-
redi narjecje. Govor ,idioma cioe linguaggio'
,idioma'. A. d. Bella, rjec. 374^. Take se slo-
bodno moze reci da su ono gotovo sve prave
,ercegovacke' pjesme koje su gdjesto po primor-
skome nacinu i govoru okreuute. Vuk, nar. pjes.
1, VI. Po narodnome govoru ,kavga' se ne moze
,zavaditi', nego se ,zametne, ucini . . .' 2 , 386.
Samo se za stare Grke ne zna, da su od koga
primili gdjekoje rijeci i nacine govora. pism. 31.
To se mora iz nax-odnoga govora nauciti. 56. —
d) prosa oratio, kao nacin kojijem se obicno go-
vori (a ne pjeva se) istice se kao suprotno pjesmi.
TJ pjesni i u govoru blagorijectvo kad tko cuje
Petrovica. J. Kavanin 181^. Kao sto se i u go-
voru moze cuti ,zimi' mjesto ,ziv mi'. Vuk, nar.
pjes. 1, 18. jPojaz' mjesto ,pojas' onuda se samo u
pjesmama cuje, a u govoru se kaze ,pas'. 1, 38.
Starac Milija ove rijeci (sjetno) u govoru nije
poznavao niti joj je znao pravoga znaceiia, nego
ju je pjevao i uz ,veselo' i uz ,neveselo'. 2, .527.
Mjesto ,plesti cu' u govoru bi se kazalo ,plescu'.
2, 635.
c. djelo kojijem se govori. a) uopee. Sidmoj
govor moj prikrsiv rece. P. Zoranic 19a. Presta
Jezus sve govore. I. V. Bunic, mand. 10. Muk
cini i zalihu gozbinu lasno probavjat', a zalisni
govor i malahnu na grlo vracat'. (Z). Poslov.
danic. 65. Obrativsi govor k puku. S. Rosa 136''.
Buduci zabranio mnogi govor. J. Matovic 447.
Obraticu moj govor onijem, koji dohode, stoje i
slusaju. A. Kalic 28. Kad se ko kakvoga imena
ili drugoga cega u govoru ne moze da sjeti.
Vuk, poslov. 254. — b) sermonis usus, stane onoga
koji moze govoriti. Povrati mu govor i dusu.
Nar. prip. vuk. 130. — amo moze spadati i ovaj
primjer gdje stoji u p)renesenom smislu : Pun
nemira, smece i jada, dace tuzbam govor taki.
I. Gundulic 304.
d. govor i razgovor, od mila se zove cejade
s kojijem je milo govoriti i razgovarati se (vidi
i razgovor). Ah lepi moj govoru i razgovoru,
sestro moja. Nar. pjes. istr. 5, 15.
GOVOE.AJKO, m. nadimak muskomu govor-
jivu. M. Pavlinovic.
GOVOEAJKA, /. a) nadimak zenskomu koje
mnogo govori. b) sajiva pripovijetka. M. Pavli-
novic.
1. GOVOEAK, govorka, m. dem. govor. — Od
XVIII vijeka, a izmedii rjecnika u Belinu (mudar
govorak ,massima o assioma, propos. commune-
mente ricevuta' ,axioma' 4653') i u Stulicevu (mali
govor). Sve ovo zadrzaje se u ovomu mudrom
govorku apostolovu: ,Ovo cutite u vami sto i u
Isuki'stu'. I. Velikanovic, uput. 1, 212.
2. GOVOEAK, govorka, m. vidi govorko. —
U Stulicevu rjecnika (,blatero, loquax, garrulus,
verbosus').
GOVOEAN, govorna, adj.
a. vidi govor|iv. — U Belinu rjecnika (go-
vorni ,loquax' 443'^), u Bjelostjenceva (mnogo
govorni kod govor|iv) , u Voltigijinu (govorni
uz govorjiv), a Stulicevu (v. govorican). — Adv.
govorno u Belinu rjecnika (,loquaciter' 443^), u
Bjelostjenceva (mnogo govorno kod govor|ivo),
u Jambresicevu (dobro i slozno govorno ,oratorie'),
u Stulicevu (,loquaciter').
b. verbalis, koji pripjada govora, koji se go-
vori. — JJ jednoga pisca xviii vijeka. Moliti
ga s vecom pomnom molitvom govornom. I. A.
Nenadic, nauk. 57.
GOVOEANCIJA, /. predug i zaludan govor.
— Nacineno od govor talijanskijem nastavkom
anza. ^ U nase vrijeme u Dalmaciji. Sva ta
govorancija ne vrijedi boba. M. Pavlinovic, rad.
96. Ostro ukori i negove govorancije. razl. s^^is. 40.
GOVOEATI, govoram, impf. na jednom mjestu
XVII vijeka sa znacenem: ogovarati, izgovarati.
Da Adam ne bude sagrisio i govorao svojega
grijeha, ne bi bio izagnan iz raja, ali branec se
uzrasti svoje pomankanje. M. Eadnic 39^. — nije
dosta pouzdano.
GOVOECAC, govorcca, m. dem. 1. govorak.
— U Stulicevu rjecnika. — nepouzdano.
GOVOECIC, m. dein. 1. govorak. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
GOVOECIJA, m. vidi govorgija. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Pripovijedac , govorcija . . .
J. Kavanin 205^.
GOVOECIN, m. orator, advocatus, govornik,
odvjetnik. — isporedi govorcina. — Kao da je
slozeno od govor i od osnove glagola ciniti. —
Od XVI do XVIII vijeka u nekijeh pisaca caka-
vaca , a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,advo-
catus; orator') gdje naj prije dolazi. Tote od-
vitnici krivi govorcini. D. Barakovi6, vil. 313.
Znamo dobro govorcine, mnogo vele, malo cine.
P. Vitezovid, cvit. 23. Ondi proklineju suca, go-
vorcina. M. Kuhacevic 38. — U nase vrijeme u
Sulekovu rjecniku (,der redelustige') s drugijem
znacenem : govor^ivac.
GOVOECINA, m. vidi govorcin. — Samo na
jednom mjestu xvi vijeka, a otale u Stulicevu
rjecniku (,locutor, orator'). Sudci, odvetnici, dra-
gomani, govorcine i ostali takovi. S. Budinic,
sum. 39i>.
GOVOECINOVIC, m.prezime u Mitrovici. M.
Medic.
GOVOEENE, n. djelo kojijem se govori. —
vidi govor. — Stariji su oblici govorenije, go-
vorenje. — U svijem je rjecnicima: u Vranci-
cevu, Mikajinu, Belinu govorenje, 2i Danicicevu
govorenije.
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. isporedi
go vol', c. a) uopce. Ucineno jest govorenje Go-
sjiodinovo Iliji. Bernardin 36. 3reg. 17, 8. Jedva
Izak bise govorenje svrsil. 41. gen. 27, 30. Vrzmo
tja za pleci govorenje dugo. M. Drzic 440. Po
cestu mise svete govorenju. A. Georgiceo, nasi.
330. Govorenjem tini i nukanjem uzeze srce
svim. B. Krnarutic 34. Gdi je vnogo govorenja,
tu veliko ni cinenja. P. Vitezovic, cvit. 23. Jere
sam mnogo sagrijesio . . . govorenjem. S. Mar-
gitic, isp. 12. Jednom posred govorena zgra-
bise ga i odvedose. B. Zuzeri 1791". Car pritrze
Ivana govorene. A. Kanizlic, kam. 754. Govo-
rene u razlike jezike. Grgur iz Varesa 60. Ako
ti je na srcu pomisjene kao sto govorene, sad
ce jagne tu biti. Vuk, ziv. 226. Cika |uta mjeste
govorena. Osvetn. 2, 62. — h) vidi govor, c, b).
Ki da oslici Balamovi govorenje. Narucn. 2'^
Nijemijem govorenje dajuci. A. Gucetic, roz. jez.
206. — a)no spadaju i ovi pnmjeri u kojima
znaci: oblast da se moze govoriti. Pristupivse
prid nas isprosise govorenje od nas. Mon. croat.
147. (1492). U sinodu kraj isti imadijase govo-
rene. A. Kanizlic, kam. 182.
b. ono sto se govori, vidi govor, a. a) uopce
sto ko jedan put govori. Sliseci knez nib. govo-
renje. Mon. Croat. 2. (1309). Ja videvt negovo
dobro govorenje. Mon. serb. 202. (1385j. Da se
GOVOKENE, b.
340
GOVOEITI
napuni govorenje ko josb on sam rekal. Ber-
nardin 87. joann. 18, 9. Da moje govorenje ti
upamtis. Zborn. 63*. Gustao sam negovo govo-
renje. M. Drzic 220. Da nase usi ne budu slu-
sati isprazna govorenja. A. Gucetic, roz. jez. 129.
Odmetno si govorenja moja natrag. M. Divkovic,
bes. 31a. Yeliki je grijeh govorenje Bozje muo-
cati. 4611'. Suproc kojim od sve ove pisni go-
vorenje uprav|eno jest. A. Vita|ic, ist. 49. Car
ovim govorenem stisnut, zastiden ucini. A. Ka-
nizlic, kam. 335. Samo moje govorene isporucite.
M. A. Eejkovic, sabr. 38. Pa desnijem smijehnuo
se brkom i bruka se tastu govorenu. Osvetn.
2, 62. — amo spadaju i ovi primjeri u kojima
govorene je znaci: uopce (jovori se, a ne kao
govor je Jiod govor, a, c) hb). Od ovoga cemo
govoriti obilnije kad bude govorene od srditosti.
F. Lastric, ned. 186. Od ovih kanona od kojih
je govorene da su jDrimjeni. A. Kanizlic, kam.
116. — h) sto se cesto Hi vise puta govori (prema
itcrativnom znacenu glagola govoriti). Neka se
govorenjem punijem nenavidnosti ukazu. M. Drzic
242. Ki deze|e svoje razlikim i naresenim go-
vorenjem ca vec mogu livale. P. Zoranic iii.
Koliko ti, moj sinko, moje veliko govorene. Nar.
pjes. mikl. beitr. 37. Zaludu ti moje govorene.
Nar. pjes. vuk. 1, 322. — c) oratio, contio, vicli
govor, a, h).^ Slisali smo tvoje slatko nauceno
govorenje. Ziv. kat. star. 1, 220. V nediju cvitnu
govorenje vale lipo. Korizm. l&K Umrlim go-
vorenje. D. Raiiina 148a. Da u nedi|ii dojde na
prediku, ter govorenje slisati bude. F. Glavinic,
cvit. 317'\ U prvomu (dilu) uzdrzi se govorenje
od priprave na dobru smrt. P. Radovcic, nac. 2.
Jesu u ovih kiiigah sto i deset govorena koja
sii svrhu vire i ufana. J. Filipovic 1, x. Zaklapam
moje govorene ricma svet. pisma. F. Lastric, ned.
199. Koji je duhovna govorena Nicete u latinski
jezik prinio. A. Kanizlic, kam. 55. Cineci jednom
jedno govorene svojim redovnikom. M. Zoricic,
osm. 73. Kojemu (piiku) pak sudac kratko go-
vorene ucini. M. A. Ee^kovic, sabr. 55. Pet
komada kiiiga, u kojima se uzdrzi sto sedamdeset
i osam govorena. Grgur iz Varesa 13. — d) sermo,
colloquium, vidi govor, a, d). aa) uopce. Imasmo
govorenje svrhu toga. Mon. croat. 93. (1463).
Togaj bi govorenija i pisma mnogoo biloo. Mon.
Serb. 500. (1466 — 1500). U raskosu i glumj.ivu
govorenju. P. Zoranic S'\ Ni s materom lioti-
jase govorene razkladati. I. J. P. Lucie, razg.
72. — hh) u jednoga pisca xvi vijeka drama,
komedija. isporedi govor, a, c) ce). I takoj svrsi
ovoj govorenje. N. Najoskovic 1, 222. Ovo go-
vorenje bit 6e razdijejono u tri ata. 1, 276. — -
ej vidi govor, a, d). Mrmnanje je jedno govo-
renje ko ishodi od zavidosci. Korizm. 52*. —
ainu sjjadaju i ovi pirinijeri u kojima se govori
samo 0 rnalom ninostvu ce(adi: Izajdo tada go-
vorenje meju bratjom da ucenik oni ne umira.
Bornardin 11. joann. 21, 23. Izajde dakle govo-
renje ovo meu bratjom, da ucenik oni ne umira.
I. Bandulavic 14'*.
c. nacin kako se govori. a) uopce, vidi govor,
b, a) i b). Te knige bihu naresene lipim i giz-
davim govorenjem. Ziv. jer. star. 1, 226. ISveto
pismo nirsko mu bise, zac ne bise slatkim govo-
renjem lu-egono. 1, 226. Milostivim i slatkim go-
vorenjem ima nega pripojat. Narucn. 84a. Eadi
oblicija i Icpa govorenja. fc>. Kozi5i6 54l>. Koji
slatkijum govorenjem isto i.spovijedi upise i pri-
kaze. S. Matijevi6 4. JSlali ucimo rotoriku to
jest govorenje urosono. I. Ancic, ogl. 180. Sto
ne cinis slatkostju tvoga govoreiiaV J. Banovac,
uboj. 3. Mladii vele pristao po govorenu i dr-
zaiiu. A. Kanizlic, kam. 255. — b) sermo, lingua,
vidi govor, b, c). Ki iz zidovskoga na grcko pri-
nesu ju (bibliju) govorenje. F. Glavinic, cvit. 43^'.
(Ti) govorene s nim (s krajevstvovi) slovinsko na
pet mora prostrije u jedno. G. Palmotic 2, 275.
Ugoditi pismo s nacinom dubrovackoga govo-
rena. I. Dordic, uzd. v. Svi jednako ne govo-
rimo, dali imadu razlicita govorena i u slovima
i u ricima. M. Dobretic vi. Naj bo|i latinskoga
govorena naucito}. J. S. E,e|kovic xvi. — c)
prosa oratio, vidi govor, b, d). Ovu istu pet
atih u prostu govorenju. P. E-adovcic, nac. 575.
Prosto govorenje ,prosa, favellare sciolto diffe-
rente dal verso' ,prosa'. A. d. Bella, rjec. 592^.
Eazdrijeseno i prosto govorenje. I. Dordic, iizd. vii.
GOVOEENICE, n. dem. govorene. — U Jam-
bresicevu rjecniku (,oratiuncula') sa koji moze
biti i da je nacineno.
GOVOEGIJA, m. vidi govor|ivac. — isporedi
govorcija. — Postaje od govor turskijem na-
stavkom gi. — Od xviii vijeka, a izmedii rjecnika
u Vukovu. Neka se ucini porez na govorgije.
D. Obradovic, basn. 124. — ■ S drugijem znacenem:
covjek koji mnogo i dobro umije govoriti. Oba
mudra, govorgije i mirotvori. S. ^iibisa, prip. 156.
GOVOEIC, m. cclade koje rado govori zlo o
drugome. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Ustegnuti zloceste jezike opacijem govoricima.
K. Magarovic 21.
GOVOEILAC, govorioca, m. covjek koji go-
vori (nekom prigodom), covjek koji iimije mnogo
i dobro govoriti, vidi govornik. — isporedi go-
vorite}. — JJ. Mikalinu rjecniku (govorilac, go-
vornik ,orator, locutor, loquens, eloquens') i u
Stulicevu (govorilac i grijeskom govorioc, v. go-
vorite}).
GOVOEILICA, /. zensko cejade kao govorilac.
— U Stulicevu rjecniku (v. govorite|ica) za koji
ce biti i nacineno.
GOVOEILISTE, n. mjesto gdje se govori. —
Samo u Stulicevu rjecniku (,forum').
GOVOEILISTVO , n. vidi govoriliste. — U
Stulicevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GOVOEILO, n. ono (u grlu i ustima) cim se
govori. — Nacineno u nase vrijeme. Govorilo,
phys. ,sprechorgan, sprachwerkzeug', tal. ,organo
della favella'. B. Sulek, rjocn. znanstv. naz.
GOVOEIONIOA, /. soba gdje se govori. —
Nacineno u nase vrijeme. Govorionica ,rede-
zimmer'. Jur. pol. terminol. 420.
GOVOEITE^, m. vidi govorilac. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,parlatore'
,locutor' 542ii) gdje naj prije dolazi, u Bjelo-
stjencevu (kajkavski govoritel, govornik, besednik
,sermocinator, locutor, loquens'), u Jambresicevu
(govoritel ,sermocinator'), u Voltigijinu (,parla-
tore , oratore' ,rednor') , m Stulicevu (, locutor,
orator'). Zelim te dilovnikom a ne govoritojom.
Ant. Kadcic, predg. i.
GOVOEITE.^ICA, /. zensko cejade kao govo-
rite]. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski
govoritelica ,sermocinatrix, locutrix , loquens'),
u Jambresicevu (govoritelica ,scrmocinatrix'), «
Voltigijinu (govoritelica ,parlatrice , oratrice'
,rednerin'), u Stulicevu (,quae loquitur').
GOVOEITI, g6vorim, im})/- fari, loqui, dicero,
in<j[uam, javlati misao rijecima. — Akc. kaki je
u inf. taki je u aor. govorih, osim 2 i 3 sing.,
u impt. goviri, u gcr. pract. govorivsi, u part,
prael. act. govorio; kaki je u praes. taki je u
tmjjf. govorah, u ger. pracs. guvoreci, u part.
GOVOEITI
341
GOVOEITI, I, 1, a, e).
jiraet. pass, govoren ; mijeiia se u 2 i 3 sing. aor.
govori. — Postaje od govor nastavlcom i. —
Bijec je stara, isporedi stslov. govoriti, rus. ro-
BopHTt , mozehiti i praslavenska , isporedi ces.
hovofiti. — Badi ohliTcd, treha p)omenuti da sta-
riji ohlik 1 sing, praes. govoru samjenvje mladi
govorim ne samo u prva vremena nego i kasnije,
sve do XVIII vijeka, i u pisaea Tcoji ne mijesaju
crkveni jezik s narodnijem; taj se ohlik nalazi
n. p. XV vijeka: Bernardin 1. 2; xvi: N. Eanina
13^; Zborn. 125^; Ark. 9, 85. (1520); S. Men-
cetic 161. 328; P. Hektorovic 48; N. Najeskovic
1, 136; 2, 95. 123; xvii: M. Divkovic, nauk. 7*.
46a; B. Kasic, is. 68; nasi. 35. 155; D. Bara-
kovic, vil. 66; M. Orbin 10; M. Eadnic 3i5b;
XVIII : J. Banovac, prip. 8. vz to nalazi se i go-
vorim (naj pirije xvi vijeka. N. Eaiiina 13^, vidi
D. Danicic, obi. 265). — 3 plur. pjraes. govoru
stoji grijeskom mj. govore jedan put u Kavanina
{4S>1^) i obicno u Matovica; ima i ger. praes.
govoru6i jedan put u Lastrica (test. 17a). — u
dva pisca Bosnaka ima impf. 1 pi. g6voramo
(govorahmo). J. Filipovio 1 , 271'-' ; F. Lastri6,
test. 13a. 380a. — ]cod nekijeh cakavaca glasi
ovaj glagol govoreti, kao da je nastavak e: govo-
reti. Nar. pjes. mikl. beitr. 15. 16 ; govore (mj. go-
vorel). Nar. pjes. istr. 1, 49. 2, 7 ; govorela. Nar.
pjes. mikul. 166. — IJ svijem je rjecnicima: u
Vrancicevu ,fari; loqui; obtrectare; sermocinari' ;
tc Mikajinu: govoriti, besjediti ,dico, narro, ajo,
loquor, commemoro, profero'; u Belinu: ,dico'
259^' ; ,parlare, favellare, o proferir parole' ,loquor'
541a; 11 Bjelostjencevu: govorim, besedim , loquor,
sermocinor, for, affor'; u Jamhresicevu : govorim
,loquor, sermocinor' ; u Voltigijinu : ,parlare, ra-
gionare' ,reden, sprecben' ; u Stulicevu : ,fari, effari,
loqui, sermocinari etc' ; u Vukovu: ,sprechen' ,lo-
quor' ; u Danicicevu: ,loqui'. — Znacene maze biti
ne samo imperfektivno nego i iterativno; all to
nije svagda lako raspoznati.
I. aktivno.
1. neprelazno.
a. misli se na nacin kojijem se misao javja,
a ne na samu misao.
a) u naj sirem smislu, glas ispustati na taki
nacin da postaju rijeci. kod toga se obicno misli
da se rijecima jav]a misao, ali to nije svagda
potrebno, tako se kaze da , govore' Hi da ,mogu
govoriti' i zivotine (n. p. neke ptice) koje mogu
ispustati glas slicno kao cejade tako da i u nili
postaju rijeci sto su cule od cejadeta (tako se
kaze i o cejadetu da , govori' i kad mti rijeci
neniaju nikakva smisla, n. p. kad ,bunca' izvan
sebe Hi u snu). drug>> je kad se u narodnijem
pricama i basnama pripovijeda da zivotine ,go-
vore' (vidi primjer kod e) na kraju); ondje se
misli na pravi govor kao u cejadeta. — s ovijem
je znacenem govoriti iterativni glagol, jer poka-
zuje uprav obicno stane u cejadeta; suprotno je
stane u nijema celadeta Hi u takovoga (n. p. u
malahna djeteta) koje nije jos uspjelo nauciti se
na govor. (Otac i mati) bill su nega (djeteta)
mestri nauciti ga govoriti. Korizm. 43^^. — amo
mogu spadati i ovakovi primjeri u kojima je
rijec 0 neobicnom stanu kod cejadeta koje umije
i obicno mozc govoriti: Majka place, ne moz'
da govori, jedva placuc' ovo probesedi. Nar. pjes.
vuk. 1, 124.
b) uopce, ne mucati. — tijem sto je suprotni
glagol mucati, razlikuje se od znacena kod a)
(gdje je suprotno znacene biti nijem Hi uopce
ne moci Hi ne umjeti govoriti). Oholas suizi
tvu prida mnom govorec. I. Gundulic 105. Ajde,
vise ne govori, majko! Nar. pjes. vuk. 1, 472.
Joste case Gojko govoriti, al' ne dade Vukasine
kra|u. 2, 120. Bit' ne moze, govoriti hocu. 2, 199.
Jos mu case duzde govoriti, al' ne dade Kraje-
vi6u Marko. 2, 239. Marka zove, Marko ne go-
vori, vec on sjedi, pije mrko vino. 2, 343. Kada
dode dubrovacki kra|u, vi sutite, ja cu govoriti.
2, 475. Govori, za popom govorio ! (bolestan na
ispovijesti?). Govori, za popom govorila! (Eece
se devojci, i misli se da bi za popom govorila
na vjencanu). Nar. posl. vuk. 43. — it ovijem je
primjerima iterativni glagol: One (zene) uvik
govoriti znadu. M. A. Eejkovic, sat. D4b. Kada
hodi, kako vetar veje; kad govori, kako sab]om
sece. Nar. pjes. vuk. 1, 163. Kad govori, gro-
movi pucaju; kad pogleda, muiie sijevaju. 1, 552.
c) kod javjana misli istice se da to biva rije-
cima i nacinom (jezikom) kao .sto je kod kojega
naroda. — glagol je iterativni kad je znacene
da siibjekat u svakoj prigodi moze, umije javjati
misli onijem jezikom. aa) nije izreceno, koji je
jezik. u ovijem primjerima misli se na materinski:
Osim toga, Slavonijo moja, jedna ima jos falinga
tvoja, jer u tebi jos }udi imade koji dobro go-
vorit ne znade. M. A. Ee|kovic, sat. B8''. Pa
citateji neka ga (slovo h) citaju kako ko i go-
vori. Vuk, nar. pjes. 1, v. — bb) jezik se izrice:
aaa) instrumentalom. Govorahu jezici i proro-
kovahu. N. Eanina 138a. act. ap. 19, 6. Hocete
imati oblast svimi jeziki govoriti. F. Glavinic,
cvit. 157^. :^ubez}ivo svijeb usili, slovinskijem
da jezikom u naprijed bi govorili. G. Palmotic
2, 162. Jezici, kojijem razlici narodi i puci }ucki
govore. E. Gamaiiic 4. Koji nasijem jezikom
govore. M. Eadnic vi. U ime moje djavle ce
izgoniti, jezicim ce novim govoriti, zmije ce uzi-
mati. J. Banovac, razg. 67. Kako da niovim
jezikom govori. F. Lastric, test. ad. 102a. Po-
cese govoriti razliciti jezici. A. Kanizlic, fran.
49. Ovo ucinio jesam za sluzbu oiai(li) }udi koji
izvan slovinski, drugim jezikom govoriti ne znadu.
And. Kacic, razg. 317. — grijeskom s prijedlogom
s: Kako jur govore z nasimi jazici? F. Glavinic,
cvit. 161t>. — bbb) aktizativom s j)rijedlogom u.
Ne stide se Grci ni Latini govoreci u jezike
niove . . . Nemoj se dakle stiditi u tvoj slavni
jezik govoreci. And. Kacic, kor. 12. Da u sest
jezika govorise i stade jih vika. M. A. Eejkovic,
sat. K7a. — ccc) adverbom. — naj obicnije. To-
liko lipo zidovski govorase. Ziv. jer. star. 1, 227.
Govoriti djacki ,latine loqui'. A. d. Bella, rjec.
541''. Ja cu po6i duci od Lorene posrid vojske
cara silenoga, govoricu turski i arapski. And.
Kacic, razg. 220a. Al' po dusi naski govoreci.
M. A. Ee|kovic, sat. B8b. I kaldejski onda go-
vorise. K6''. .On otide grcki govoriti. Nar. pjes.
vuk. 2, 449. — amo spada i ovo (vidi kod kr-
scanski): Gdje mi krstjanski govore, gdje nas
razumiju. M. Drzic 254. — ddd) nekolieinom
rijeci sto vrijedi kao adverqb. (Morovlasi) po
stari rimski obicaj govoret. S. Kozicic 35a. Go-
voriti po knizi ,latine loqui'. A. d. Bella, x-jec.
541''. — cc) moze se govoriti i ne pravijem na-
rodnijem jezikom, nego govorom sto samo neka
cejad umijii i razumiju, tako se moze kazati n. p.
govoriti gegavacki, kozarski, mutavgijski itd. —
amo spada i ovo: Govorit iz zuba ,parlar in
gergo'. A. d. Bella, rjec. 2491^.
d) obicnijem glasom i nacinom javjati misli,
kao suprotno glagolima vikati, saptati, j^jevati,
jaukati itd., n. p. Ne pjevaj, govori.
e) moze se izreei cim se govori, n. p. jezikom:
QcOYOYi (grijeskom) s jezikom a ne rukami. (D).
Poslov. danic. 25. Kamo jezik? nim ne govorio!
Nar. pjes. vuk. 2, 239. — Hi ustima: Premda
GOyOEITI, I, 1, a, e).
342
GOVOEITI, I, 1, b, h).
ustima govorim. M. Dobreti6 507. — is osobi-
tijem znacenem: Govoriti na usta, na rijec , coram
loqui'. A. d. Bella, rjec. o41a, g(jje ge istice da
se govoriti shvaca u pravom smislu; talco je i
ovdje: Kad su zivinice ricmi govorile. P. Hek-
torovic 37.
f) adverhom Hi nekolicinom rijeei sto stoji Tcao
adverab moze se izreci kako se govori (sa spo-
jasnega obzira, n. p. kakvijem glasom, izgova-
ranem rijeei, micanem tijela itd. bez obzira na
ono sto se govori). Govoriti jako , elate loqui' ;
govoriti polako ,submisse loqui'. A. d. Bella, rjec.
541a. Tako oni tijo govoreci, cedo malo pade
na zem}icu. Nar. pjes. vuk. 1, 623. — Govoriti
iza ziiba ,parlar tra'denti, cioe imperfettamente'
,mussare'. A. d. Bella, rjec. 541^. Govori kao
bez vilica. Govori kao iz badna. Govori kao ce-
kalo. (Kad dijete ne moze odmah — na vrijeme
— da progovori, onda zene zamijese kolacic ce-
kalom, pa mu dadu, te izjede, da bi pocelo onako
brzo govoriti kao sto cekalo odskace od kamena
i zveci). Nar. posl. vuk. 43. I govori s liim
(s kra^em) s koKna. V. Dosen 104t>. — Govoriti
na uho ,in aurem dicere'. A. d. Bella, rjec. 260'^.
g) moze se izreci na koga je upravjen govor :
ao) instrumentalom s prijedlogom s, naj obicnije.
kod toga govoriti moze gdjegdje dobiti reciprocno
znacene kao razgovarati se. Zasto govoris ti
s liim? Zbor. 10''. Ribaode jedan, jos imas oci
s nami govorit? M. Drzic 353. I u bosjedu blagu
obra s poklisarom da govori. I. Gundulic 348.
S nim besidis i govoris. M. Jerkovic 78. Go-
vorim s tobom ,dico a te' ,tecum loquor'. A. d.
Bella, rjec. 260t>. S kamenom govorim. F. Lastric,
ned. 345. Jos htijase Milosu s punicom govo-
riti. Nar. pjes. bog. 12. Za tri danka ni s kim
no govori. And. Kacic, razg. 104^. A Mojsija
s Bogom govorase. M. A. Re|kovic, sat. G8a. Da
nejma sama (s) samim slugom govoriti. M. Do-
bretic 103. Sa mnom mladom ne govori. Nar.
pjes. vuk. 1, 490. Ko god stane s nama govo-
riti. 2, 269. Da on vidi ko govori s Vukom.
2, 586. ,Jesi 1' ga ti vide' ali s nim govore'?'
,Nit' sam ti ga vide' nit sam s nim govore".
Nar. pjes. istr. 2, 7. Mati negova i braca sta-
jahu na po|u i cekahu da govore s liime. Vuk,
mat. 12, 46. ti ovijem je primjerima iterativno:
Tri tereta imam od svalera: ... drugi mi je, ne
govorim a liime. Nar. pjes. vuk. 1, 637. Zazor
mene u te pogledati, a kamo li s tobom govo-
riti. 2, 198. — prema ovome, kad decade govori
u glas ne s drugijem nego obracajuci k samome
sebi rijec, kaze se da ,govori samo (s) sobom'. —
bb) dativom. Mati negova i bratja stahu izvanka
istuci govoriti liemu. I. Bandulavic 37^. mat.
12, 46. Bivsi izisla dusa iz tijela ne cujes ga
(2Jrijate(a), ni mu govoris. I. Di-^ic, nauk. 79.
Govorim tebi ,dico a te' ,t6cum loquor'. A. d.
Bella, rjec. 260''. Koliko da drvu il' kamenu
govorim. F. Lastric, ned. 345. — u ovom je pri-
mjeru znacene reciprocno, kao kod razgovarati
se: I lipo posteno jedni drugim govorili kako
imaju dobri |udi a dobrim }udem. Mon. croat.
262. (1567). — cc) dativom s prijedlogom k. Dok
on jos govorase k }udima. Vuk, mat. 12, 46. —
dd) Zajedno govoriti, reciprocno, kao razgovarati
so. Ne6e da zajedno govore. J. Banovac, prip.
115.
h) u nepravom smislu. aa) javjati misli ne
rijeciwa, nego cim .^to zamjenuje rijeei. Josef
z Zakarijom na prste govoreci, zasto Zakarija
luutast biSo. ¥. Glavinii, cvit. 210''. — bb) go-
voriti rukama (( uvom priinjeru znaci: biti, tu6i:
Govori s jezikom, a ne rukami. (D). Poslov.
danic. 25.
b. kod znacena ima se obzira na ono sto se
govori (rijeei i misli).
a) adverbima Hi drugijem rijecima koje zamje-
nuju adverbe kaze se kako se govori, t. j. kakvijem
rijecima Hi kakve se misli javjaju. nije svagda
lako jedno od drugoga razlikovati, tako n. p.
zlo govoriti moze imati prvo znacene i znaciti:
ne umjeti govoriti (ne nalaziti rijeei koje dobro
odgovaraju misli itd.). Hi drugo i znaciti: govo-
riti zle misli. Cloviku naucenu i mudru tanko
i kiiizno govorila jesam. Ziv. kat. star. 1, 219.
Ako nemocnik cisto i upravno govori, podoban
je g zivotu; da . . . ako jurve pocina govoriti na
stranu, bojat mu se smrti. M. Divkovic, bes. 411''.
Govoriti sa].ivo ,jocos dicere'. A. d. Bella, rjec.
299''. Govoriti dvostruko, zavodno ,ambique loqui'.
289''. Govoriti sputno, skladno, podobno ,dire a
proposito' ,apte dicere'. 260''. Govoriti oblo ,dire
a lettere di scatola, cioe chiaramente' ,clare di-
cere'. 260a. Ti si bio uzrok, da ono ce|ade psuje,
kune, zlo govori, krivo se kune, mormora. J.
Banovac, razg. 169. Ne smim govoriti na sva
usta. F. Lastric, ned. 188. Tu mudraci tanko
govorise. And. Kacic, razg. 155^. Gdi covik sve-
kolike falinke protrese, ali ne govoreci bas onako
blizu da se tkogod ne ositi. M. A. Eejkovic, sat.
A4''. Ako bi to tako bilo kako ti govoris. A8''.
Obcenim nacinom govoreci. M. Dobretic, predg. v.
Tvoja majka, prava zena, pravo govori. Nar.
pjes. vuk. 1, 613. Nemoj, sine, govoriti krivo
ni po babu, ni po stricevima. 2, 193. Al' se sure
tebe nasmijase, u jegleni ruzno govorise? 2, 267.
Govori kao Bog s nama. (Tako ludo, kao da nije
pri sebi, da mu se mora reci: Bog s nama!). Go-
vori kao da nije sinoc vecerao. Nar. posl. vuk.
43. Ko mudro muci lijepo govori. 148. — ad-
verab ovako i druge rijeei koje ga zamjenujii
stoje kad se hoce izreci i sam govor, isporedi
2, a, a). Kad bi koji Turcin bolovao, ovako bi
u snu govorio : . . . And. Kacic, razg. 278*. Tad
Bog zmiji govori ovako: . . . M. A. Eejkovic,
sat. F6a. Ovako u kniga od mudrosti na po-
glavju 6. nima govori: ... M. Dobretic 1. I
ovako nemu govorahu: . . . Nar. pjes. juk. 73.
— Govorase Mardokeo s onijem rijecima : . . . J.
Matovic 469. Poce mu andeo govoriti s ovim
ricma: . . . M. Dobreti6 2. — atno mogu spadati
i ovi primjeri: A jeda ja tvojim ustima go-
vorim? N. Najeskovic 1, 255. Govorim po usta
sv. Tome. M. Dobretic 235. — u nekijem sluca-
jevima (kao n. p. kod govoriti zlo) moze se shva-
titi da rijec sto stoji uz glagol nije adverab nego
adjektiv (kao supstantiv) u akuzativu srednega
roda jednine. onda primjeri, kod kojijeh bi taka
bila namjera pisaca u pisanu, spado ju pod 2.
vidi 2, c, b) aa).
b) izreceno je o cemu se javlaju misli govoreci
(a uz to moze se kazati i kako se javlaju i koje
su misli, kao kod a)), aa) s prijedlogom o u loc.
(naj cesce). Ove dni govorio jest nam o sinu.
N. Eai'iina 22*. paul. hebr. 1, 2. Ne govorase o
drugoinu nego o Bogu. B. KaSic, in. 24. Ne
govorimo o tomu ,omittamus haec'. A. d. Bella,
rjec. 79a. Nije nijedna stvar do ove, o kojoj
nam je toliko trijeba u ovem skupu bogojiib-
nomu cesce i pomnivije govoriti. B. Zuzeri 3'''.
Govorim ja o Grbju a on o Mrkanu. (Z). Poslov.
danic. 25. O drugomo da govore, dok ga rane
i obore. V. Do.son llHi). Muci, draga, o torn no
govori. M. A. Eojkovic, sat. Dl''. Ne6e o zlu
misliti ni govoriti. M. Dobretic 102. Sad su
Judi davoli, o sva5emu govore, po naj vise o
GOVOKITI, I, 1, b, h).
343
GOVORITI, I, 1, c, e).
nama. Nar. pjes. vuk. 1, 180. Da on slusa sto
koja govori, govori li svaka o svojemu, govori
li draga i o nemii. 1, 432 — 433. Ne govor'te o
mom rodite|u. 2, 101. Dobri |udi o zlu govorise.
2, 431. Al' o tome necu govoriti. 2, 556. Jer
sam ja govorio o jeziku uopceno. Vuk, pism. 18.
— hb) u gen. s prijedlogom od (cesto hod ne-
kijeh pisaca, rjede kod naroda, vidi kod od). Da
jedan od drugoga zlo ne govoi'i. Narucn. 34i>.
Od koga govori ovoj ? od sebe li ali od koga
drugoga? N. Eaiiina 128*. act. ap. 8, 34. Neka
se govorit' svud more od toga, kako si umorit
cinila jednoga. N. Najeskovic 2, 93. Koji od
nas zlo govore. M. Drzic 123. Ima hvaliti onoga
od koga je zlo govorio. A. Komulovic 9. Ne
govoru od ovijeh stvari. B. Kasic, nasi. 155. Kad
mi odizgara govorabote od zlamenja od suda.
M. Orbin 221. Neka se mi ucimo, od nijednoga
zlo ne govoriti. F. Glavinic, cvit. 84''. Buduci
jurve govorili od onoga sto se ima virovati. I. T.
Mrnavic, nauk. krst. 1702.^ 9. Dosle smo govo-
rili od ovoga slova ,c'. E. Gamanic 10''. Mrmjeci
od starisina i govoreci zlo od mladije. P. Posi-
lovic, nasi. 8^. Govorio sam od Spljecana ki su
bili, ki su sada. J. Kavanin 156''. Ondi od do-
brijeh Isukrst govori a ne od zlijeh. A. Bacic
144. U ovome miiai, od koga danas mislim go-
voriti. J. Banovac, prip. 113. Apostoli govoreci
naj pri od otca, pak od sina, pak od duha sve-
toga, kazu nam, da imamo virovat u svetu crkvu.
J. Filipovic 1, 177''. Nego su sami sebi obirali
pokore i cinili take, da je strahota od ni govo-
riti. F. Lastric, ned. 80. Govoreci od kakvi mu
drago griha. 166. Tko od Boga govoi'i. A. Ka-
nizlic, bogojubn. 452. Od kojih bi dugo bilo govo-
riti. M. A. Eejkovic, sat. A2''. Govoreci od spasena
uaroda covicanskoga. M. Dobretic 1. Sto se do-
tice vire, mogli ste dosta razumiti, kada sam od
lie govorio. B. Leakovic, nauk. 259. — cc) u gen.
s prijedlozima vrh (vrhu, svrhu), vise. Hoti
vecom pomnom vrhu zakona s nim govoriti. F.
Glavinic, cvit. 137''. Druge smo pute svrhu ovoga
govorili. F. Lastric, od' 228. Govoreci s^i'hu
sua ki-a}a Nabukodonozora. M. Dobretic 1. Svrhu
cega spasite| opet govori. B. Leakovic, nauk.
865. Da si obro ti danaske vise toga govoriti.
B. Zuzeri 39^. Stavjate se svi bez sumne, da je
veliki Eudenio oni vitez, vise koga govorim vam.
140''. Koji puku govori vise posala i potrjeba
opciiie. A. Kalic 29. Sto istes doradit vise tvoga
iskrnega zlo govorec. 87. — dd) u gen. s pri-
jedlogom do, vidi 1. do, I, 10. — ee) s prijed-
logom za. aaa) u ace. Dode kt mne poklisijart
Mate ZurtgovicL odt grada Dubrovnika i go-
vori mi za rabote i za trtgovce i za slobodu i
za povej^e gosj^odina mi i brata mi Dui'da i moje.
Mon. serb. 202. (1385). — s ovijem x^W^dlogom
moze govoriti dobiti osobito znacene u dobrom
smislu, te govoriti za koga mose znaciti: braniti
ga Hi pireporucivati ga (vidi kod za). Ja cu
jost veceras za te kra|u govoriti. G. Zelic 176.
— bbb) u instrumentala govoriti za kim znaci
uprav govoriti za cijim ledima, kad je okrenuo
leda, kad je otisao ca, te kad ne slusa sto se o
nemu govori ; od toga postaje znacene u zlu
smislu, kao govoriti zlo o kome. Mormorahe jest
ubojstvo tudega jiosteiia govoreci za him lazno,
ili odkrivajuc hegova pomahkaha skrovita. J.
Banovac, razg. 116. Jedan mormorajuci tri duse
ubija; svoju, nepravedno govoreci za drugim;
ubija onoga, prid kim goA'ori ... 119. Kako ne
bismo radi bili ni da tko za nama govori. I. A.
Nenadic, nauk. 141. Gdi nas stoji vika i gdi
zene za drugim govore. M. A. Ee|kovic, sat. D5a.
Za tobom ce |udi govoriti. Ml'', ^^udi ce me
protresati i za mnom govoriti. A. Tomikovic,
gov. 102. Tesko vuku za kime ne laju, i junaku
za kim ne govore! Nar. posl. vuk. 313. — radi
vece jasnoce, dodaje se i zlo. Koji druge glasi
i za himi zlo govori. M. Divkovic, nauk. 124=^.
Za kim zlo govorite. I. Ancic, vrat. 60. Za kojim
je zlo govorio. I. Giiicic 71. Jer se u danasha
vrimena ne moze dvoje sastati, da ne govori zlo
za trecim. J. Banovac, prip. 148. — moze se ka-
zati i u dobrom smislu, ali to treba da bude
izrijekom kazano. Kad stanu svi dobro govoriti
za vama. Vuk, luk. 6, 26. — jf) s prijedlogom
na u ace. znacene je : potvoriti, tuziti, ili uopce
zlo govoriti (vidi kod na). Tada je vo].an ovi
priti ga i na h govoriti. Stat. po}. ark. 5, 251.
Vidis li koliko (,in quantis') oni na te govore?
N. Eahina 98''. marc. 15, 4. Popi su sami toj
sto na me govore. M. Vetranic 2, 371. Ti krivi
jeziki, ki na me govoru. Jacke. 95. — moze se
izrijekom kazati: zlo govoriti. Zlo govoriti na
starisine. S. Budinic, ispr. 145. Da tvojih ne
budes sramotit, govorec zlo na hih. D. Zlataric
12''. Tko god na hih zlo govori. G. Palmotic
1, 332. On govori zlo na te. I. Ivanisevic 334.
Zlo na iskrhih govorase. A. Vitajic, ist. 154a'.
Na me zlo govore. I. Dordic, salt. 226. — rijetko
dolazi s protivnijem znacenem (u dobrom smislu),
i kod toga treba da bude izrijekom kazano dobro.
Nu, htec dobro da govori svak na tebe, dike
moja, izbavi me zla pokoja. D. Eahina 111''. —
gg) s prijedlogom j)rotiv (suprot, sujirotiva itd.)
u gen. Hi u dat. (u ovijem je primjerima u dat.),
vidi kod samijeh prijedloga, Suprotiva tebi go-
vorahu. J. Banovac, prisv. obit. 31. Suprot meni
govorahu koji sidahu na vrati. F. Lastric, test.
112a. Poslusamo Boga, i suprotiva ne govorimo.
J. Matovic 205. — hli) u dativu. prema latin-
skome maledicere alicui. Premda ovi ne govoru
zlo iskrhemu. J. Matovic 410.
c. u vise ili mane nepravom smislu, ili po tome
sto se uprav prenosi na drugo znacene ili sto se
kaze 0 nepravom subjektu. u ostalom vrijedi sto
je kazano kod a i b.
a) subjekat je jezik, usta, glagol je u pravom
smislu. Sto mi vece nas jezik ustezemo, to
ce (stamparskom grijeskom se) on vecma nami
zlo govorit', kao Zudije za nasim Isusom. J.
Banovac, razg. 115. O onom usta govore. F.
Lastric, ned. 304.
b) subjekat je besjeda. glagol je kao kod a).
Jer cim su se uputile da postupe noge moje, o
meni su zlo svakoje hih besjede govorile. I. Gun-
dulic 198.
c) subjekat je kolektivno ime sto se shvaca kao
jedno cclade.- Nijesu od toga govorili sabori. A.
Bacic 27.
d) kaze se o piscu (koji moze biti i davno
umro) da ,govori' (u sadasnem vremenu), i misli
se na ono sto je ostavio upisano. Kako govori
Aristotil v khigah. Korizm. 1''. Kako poje Sa-
lomun V Kantiki govoreci od nature. 1''. Kako
govori s. Ciprijan. J. Matovic 517.
e) subjekat je nesto pisano ili kazano, receno,
te se u prenesenom smislu kaze da ono ,govori''
nesto sto ti onom ima. Zakon koji govori od
suzah. Stat. po|. ark. 5, 284. Pismo vidih ko u
pamet povrativ tako govorase. P. Zoranic 2''.
Koju (pjesan) ric po ric iz hega svu ize, ka tako
govori: . . . D. Eahina viii''. Khiga govorase
tako : . . . Aleks. jag. star. 3, 267. Kako govore
sveti kanoni crkovni. S. Matijevic 16. Kakono
se dogodi onim od koji govori danasha pistola.
F. Lastric, ned. 246. Kako testamenat oliti opo-
GOVOEITI, I, 1, c, e).
344
GOVOEITI, I, 2, a, a).
ruka govori. M. Dobretic 381. — amo spada i
ovo: Orlu na prsoh slova, ka govorahu tako:
Aleksandar nasar . . . Aleks. jag. star. 3, 311. i
ovo : Ove rijeci imaju se razumjeti po prilici a
ne kako slovo govori. M. Orbin 224. Pismo sveto
va|a razumiti pravo, ne kako vazda slova go-
vore. M. Dobretic 29.
f) kad Jco nadahnut sto govori, Jcaze se da u
nemio (Hi iz nega) Bog, duh ltd. govori. Duhu,
koji govorase u Stjepanu. N. Eanina 23=». act.
ap. 6, 10. — talio se cesto i u ohicnom govoru
kaze, kad se Jioce reci da je dobro sto ko govori.
Bog u tebi govori. (Z). Poslov. danic. 7. Bog
iz tebe govori. Audio govori, dijete, iz tebe. ii
Dubrovniku. — is protivnijem znacenem : Vrag
iz tebe govori. P. Budmani.
g) slicno je predasnemu, ali posve u prenesenom
smislu, kad se kaze da u pijana cejadeta rakija
govori. Jel' cemu rakija? Dobra, brate, nista
ne govori ... Al ne mari, bude govorila. M.
A. Iie|kovi6, sat. GS^. Kad se malo jDonapise
vina, te im vince unide u lice, a rakija govoriti
pode. Nar. pjes. vuk. 1, 541. Dok se rujua jdo-
napise vina, doke vince ujeze u lice, a rakija
stade govoriti. 2, 54.
h) metaforicki se kaze o nezivoj i o iimnoj
stvari da govori, kad se po noj nesto moze pro-
misliti. Nu za me govorit po}a ce i gore. F. Lu-
karevic 12. A dukati kad govore, opravit se
svasto more. V. Dosen 62a. gye krjeposti za n
govore. J. Kavaiiin 268a. Kako dogadaj govori.
M. Dobretic 58.
i) govoriti u sebi, sebi, sa sobom u prenesenom
smislu znaci sto i misliti (drugo je kod a, g) aa)
pri krajii). Ovako u sebi govoreci ... M. A.
E,e|kovic, sat. Ala. Poce ovako razgovarati se
s istim sobom iliti sam sebi govoriti. F. Lastric,
ned. 292.
2. prelazno, dicere, inquam. uopce vrijcdi kao
imperfektivni glagol pirema reci (Jcoje vidi). ispo-
redi i kazati. u ostalom se obicno slaze s onijem
sto je kazano kod 1.
a. wjeste objekta stoje rijeci sto se govore onako
kao sto se govore (oratio recta).
a) govoriti stoji prije rijeci sto se govore %
nije medu ov^ umetniito. aa) uopce. Uspomenuse
carstvu mi za Mlett govorece: ,Gospodine caru,
Mletb jestB carstva ti'. Mon. serb. 158. (1357).
Pride pred nas Petar govore : ,Suce i vi pur-
gari! . . .' Mon. croat. 17. (1451). Jere govore
u pucili : ,A gdi je ^Bog nib ?' Bernardin 24. joel.
2, 17. Tuj ti se Zidovi zamjerno smetose go-
vore: . . . N. Najeskovic 1, 121. Govorase receni
Matak Talkovic: ,Gospodo i pravdo! . . .' Mon.
croat. 283. (1581). Tribun glasom zakrica ve-
likim govore6: . . . F. Glavinic, cvit. 366a. i
bijuci ni govore : ,Vozi, meso ti prodano ! . . .' V.
Dosen 55a. Uzmetni vence, pa bezi, do posle
da ne govoris: ,Prevara sto me prevari!' Nar.
pjes. vuk. 1, 5. Al' govoi-i lepota devojka: ,Ne
juti se, moj mili devere." 1, 23. Tu je rasla bre-
kina, k noj dohodo cobani, podsjekose brekinu,
od ne prave svirale, u svirale govore: ,Predi,
momo, darove'. 1, 167. Djevojka je tiho govo-
rila: ,Daj mi, Boze, diziju dukata!' 1, 264. Go-
vori lo driigarice: ,Jer ga nisi razgledala?' 1, 374.
Ne govore iiogu po zakonu, vec govore caru po ha-
toru : ,Kruno nasa, care Kostadino !' 2, 90. Ostro
hode, a ostro govore: ,0 nas brate, Vlagicu Ka-
dule! . . .' 2, 523. — bb) s dativom, vidi I, 1. a,
g) bb). naj deSce. Govorase Isus narodu zidov-
skomu . . . : ,Ovo ja posilam k vam proroke . . .'
N. EaAina 23". mat. 23, 34. Po6e Isus govoriti
narodom od Ivana: ,Sto sto izljozli u pustii'iu
vidjeti? . . .' 14a. mat. 11, 7. Ali nasta Svilo-
jevic silnu caru govoriti: . . . Nar. pjes. mikl.
beitr. 15. Stall sini govoriti majci: ,Nasa majko,
nase porugane'. Nar. pjes. Aoik. 1, 125. Durad
konugovorio: ,Vrisni, koiiu, dobro moje!' 1,198.
Sestrica bratu govori : ,Zasto mi, brate, ne dodes ?'
1, 212. Nisam li ti, Mijo, govorila: ,Ne pij vode,
ne |ub' udovice!' 1, 228. Djevojka je dulu go-
vorila: ,A moj dule, ne kruni se na me'. 1, 288.
Devojka je lieu govorila: ,Davor' lice! davor'
brigo moja!' 1, 290. Latinski mu govori, arba-
naski zanosi : ,]^ubi mene, Leventa'. 1, 417. Ali-
begu momci govorabu: ,Prod' se, bego, barjaktar-
devojke'. 1, 420. Nojzi beze govorio bio: ,Ajde,
majko, u selo na prelo'. 1, 612. Pa mu ode
smjerno govoriti : ,Gospodaru , silan car - Ste-
vane!...' 2, 173. Tad Milosu bio govorio: ,Vala
tebe, vojvoda Milosu !' 2, 201. Pak mu poce tiho
govoriti: ,0 moj brate, Bosko Jugovicu!. . .' 2, 290.
On devojci bjese govorio : ,Sjedi do}o, lijepa de-
vojko!' 2, 338. Novak Marku tiho govorio: ,Eto
sab|e, a eto nakovna!' 2,405. Kra| Stojanu tiho
govorase : ,0 moj zete, Popovic-Stojane ! . . .' 2, 514.
Pa druzini bjese govorio : ,0 druzino, moja braco
draga!...' 2, 602. Pa je Mitru ona govorila:
,Sto je tebi. Mitre dite mlado?' 2, 618. — cc)
s prijedlogom k, vidi 1, a, g) cc). Ucenici k Isusu
govore6i: ,Gdi oces da pravimo tebi blagovati
vazam?' J. Banovac, razg. 223. — dd) s prijed-
logom s (s instrumentalom), vidi 1, a, g) aa).
rijetko. Ode s liome bego govoriti: ,0 cu li me,
moja vjerna }ubo ! . . .' Nar. pjes. vuk. 2, 446. —
ee) s prijedlogom na (s akuzativom), vidi 1, b,
b) ff). Zena tasta i svevojna govori na onu krotku
i dobru sama.u sebi: ,Jaoh crna, koji je zivot
one gospode!' B. Zuzeri 195a. — ff) s prijed-
logom protiv (proti, suprotiva), vidi 1, b, b) gg).
Govori s. Jerolim suprotiva Vigilanciju : . . . J.
Matovic xx^. — gg) reciprocno. ovo se znacene
poznaje po rijecima sto se dodaju, n. p.: aaa)
medu sobom. Pocese govoriti medu sobom : ,Tko
jest ovi . . . ?' N. Eanina 851". luc. 7, 49. Pastiri
govorahu meu sobom: ,Pojdimo do Betleema . . .'
I. Bandulavic 11^. luc. 2, 15. Kad su tuda svati
izodili, medu sobom oni govorili: ,Lipa dana,
milom Bogu fala!' Nar. pjes. vuk. 1, 243.^ Otud
idu tri devojke, medu sobom govorile: ,Sto bi
koja naj volija?' 1, 326. — bbb) jedno drugom.
Jedno drugom na rastanku govori: ,Podi, duso,
podi, srce, u napred'. Nar. pjes. vuk. 1, 402. —
hh) subjekat je zivotina Hi neziva stvar. kaze se
u pravom smislu. Hi za to sto se misli da je
istina. Hi u basni i narodnoj pripovijeci (i pjesmi).
drugo je kod mm). Lav govorase svojim je-
zikom : . . . F. Lastric , test. 207''. Govori sivi
sokole: ,Nemoj me, Petro, plasiti'. Nar. pjes. vuk.
1, 11. Magurana govorila: ,Silu mene naberite!'
1, 174. Sanak Jovu govorase: ,Hodi, Jovo, u
besiku!' 1, 192. Govori riba iz vode: ,Djevojko,
luda budalo!' 1, 196. Al' joj ruza govorila: ,Istina
je, Jubicice !' 1, 226. Sad dojdo zabica kcer, ])&
govori: ,Majko! vidin, da ste stari'. Nar. prip.
mikul. 15. — ii) subjekat je glas, isporcdi 1, c,
a) i b). Buduci molitvu svrsila dojde glas z^neba
govoreci noj : . . . Ziv. kat. star. 1, 224. Cu se
glas s neba govoroii: ,Ti si sin moj jubaziii'.
Vuk, luk. 3, 22. — kk) vidi 1, c, d). Solomun
mudri u knigah svojih govori : ,Muz mudar skro-
vis6e . . .' Aleks. jag. star. 3, 281. Liran tomaceci
ovo pismo govori vooma mudro : . . . B. Zuzeri 360".
Svrhu sto govori Toodoreto : ,Per totam noctem . . .'
J. Banovac, razg. 100. Ovako i u ki'iiga mudrosbi
mudri Bogu govori: ,Vi6e tvoje tko de znat?'
J. Filipovi6 1, 161a. A u knigi Fati govorase :
GOVORITT, I, 2, a, a).
345
GOVOEITI, I, 2, c, a).
,Da si brze iia Eakitno ravno I' Nar. pjes. vuk.
1, 564. — amo moze spadati i ovo (gclje nije
rijec 0 piscu): Isukrst govori uam bistro: ,Ego
sum via . . .' B. Zuzeri 34^'. — II) vidi 1, c, e).
Za c govori sveto pismo : . . . Ziv. jer. star. 1, 229.
U listu koga pocetak govori : . . . A. Giicetic, roz.
mar. 80. — mm) subjekat je sto nezivo Hi umno.
u metaforickom smislu, dakle drukcije nego kod
hh). vidi 1, c, h). Govorase ne gizdavi pod-
smijeh: daj mi srce tvoje. I. Gundulic 221. —
nn) govoriti sam, sebi, u sebi, (sa) sobom itd.,
vidi 1, a, g) an) nn kraju, i c, i). Djevojka
sjedi kraj mora, pak sama sebi govori: ,Ah, mili
Boze i dragi ! . . .' Nar. pjes. vuk. 1, 196. Sam
govori, a sam odgovara: ,Sada ce mi moje zlato
reci . . .' 1, 255. A sam sobom bio govorio : ,Avaj,
Mitre, glavu izgubio!' 2, 606. — Poce govoriti
samoj sebi : ,Ako zelim . . .' B. Zuzeri 288a. Q-o-
voreci u srcu svomu : . . . M. Dobretic 312.
h) inquam, umetniito je poslije prvijeh rijeci
sto se govore. Kada gias iz gore cub, da mi
navisti : ,Kamo se', govore, ,tuces brez koristi ?'
H. Lucie 218. Lubiti, |ubiti, govorim, stvoriteja.
J. Matovic 322. — tako je i ovo : ,Eh oce !' (drzim
da prisijecate moju besjedu, sami u sebi govo-
reci) ,tu pripovijes ili si je ti iz tvoje glave iz-
hitrio . . .' B. Zuzeri 261ab. ,'No', govori stari va
sebe, ,da me ni ocen zazval . . .' Nar. prip. mikul.
47. — amo moze spadati i kad stoji poslije rijeci
sto se govore (kad je ovijeli malo). ,]Srece tebe',
ti mu jos govoris ... M. A. Ile|kovic, sat. 02^.
c) amo spadaju i primjeri u kojima se kaze
da se samo jedna rijec govori, ali kod toga treba
razlikovati tri slucaja. aa) rijec sama vrijedi kao
cijela recenica, te je znacene kao kod a) i b) (u
ovom je primjeru govoriti iterativno). Ne go-
vori: neka! prije nego vidis na trpezi. (Ne go-
vori da se ne daje ili ne donosi ono sto jos ne
vidis). Nar. posl. vuk. 197. — bb) kod rijeci sto
stoji uz govoriti istice se oblik, te je znacene da
onu rijec onako izgovara subjekat (neko cejade,
ce\ad u nekom mjestu, cijeli narod). govoriti je
tad iterativni glagol. Pastrovici obicno govore
,ge' mjesto ,de'. Vuk, nar. pjes. 1, 78. Gdjekoji
(Hrvati) uzmu nase ,u' za uihovo ,v', pa govore,
n. p. ,vubiti, vu Zagreb' itd. 1, 400. Koji Srbi
govore ,dijete' oni u ovakijem dogadajima vole
kazati ,dite' nego ,dete'. 2, 251. — ce) znacene
je da rijecju sto je uz govoriti ko nesto zove.
ovo (sto se zove) stoji u dativii. isporedi d, b).
Oni ovim govorahu : Iiiacijani, a ovi drugi fiima :
sizmatici. S. Badric, ukaz. 33. Brasnenici go-
vori ,zaira', kada gladan ne imade mira. M. A.
Ee|kovic, sat. B8^. Litnom zitu govore ,jarica'.
J. S. Eejkovic 40.
b. rijeci sto govori subjekat ne izricu se posve
oni j em istijem nacinom kako ih on govori, nego
samo po smislu (oratio obUqua, vidi kod 1. da,
I' B, 1).
a) u podloznoj recenici s kojom konjunkcijom.
aa) s konjunkcijom da, vidi 1. da kod I, A, 2,
a, a, «) b) ff) i kod I, B, 1, a, a), aaa) uopce. U
jistinu govoru vam, da ne mine narod ovi dokle
se fsaka ne svrse. Bernardin 1. luc. 21, 32. Koli-
krat govoru, ali sve za mani, da . . . N. Na|eskovic
2, 95. Razlozi uam svi govore, da ^ se druzba
nac nastoji, ku zanese priko more. G. Palmotic
1, 35. U istinu govoru vam da vas ne poznajem.
M. Kadnic 315"'. Cesar govori. da oprave kolce
olovne. P. Hektorovic (?) 138. Govore nauciteji
naravni, da ima nika majstorija otrovati sve
voce. F. Lastric, ned. 259. Koji s ustima go-
vore da se obecaju za viucane, a nemaju pravo
misli. Ant. Kadcic 391. Ako bi koji suprotiva
govorio, da je crkvi zadosta jedan glavar. J. Ma-
tovic 89. U istinu ja govorim vami, da sirota
bit ce uvik s vami. M. A. Eejkovic, sat. D6a..
Meni moja stara majka govori, da uranim svako
jutro na vodu. Nar. pjes. viik. 1, 386. Danas
misle i govore }udi, da tri boja ne ima junaka.
2, 221. Jesam li ti, bolan, govorila da ne cinis
u nedeju kavge? 2, 409. Joste kra|u mene go-
vorio, da ne vodim Srba u svatove. 2, 515. A
ja, braco , jesam govorio da jopsega nece bit'
junaka. 2, 545. — amo spadaju i primjeri u ko-
jima subjekat podlozne recenice stoji u glavnoj
kao ono o cem se govori {vidi 1, b, b)); nije isto
kod bbb). Od kojijeb govorase, da pasijabu sebe
istijeh. J. Matovic 286. — bbb) subjekat pod-
lozne recenice stoji u glavnoj kao objekat u aku-
zativu. u nekijeh pisaca. (Ilija) koga govore da
zive osce v raji. Korizm. 28*. Drugi grih se
zove lakomost, koga govore doktori da ni ino
nego jednu vo|u prezrednu imiti. 64*. Govore
lisicu da je znana do mjere. N. Dimitrovic 17.
I ka je ono stvar, ku mudri govore da na svit
nikadar Jubit se ne more? D. Eanina 68*. Ku
ribu malu onu u moru govore, na jedru velju
plav utazit' da more? 120^. Sve pobvale, ke go-
vore da u djedijeh tvojijeb sjaju, kako rijeke sve
u more u samom se tebi 'staju. I. Gundulic 278.
Trecu govorimo i da se pristoji kreposti i da je
sakramenat. J. Matovic 234. — u ovijem pri-
mjerima stoji u glavnoj recenici (prema latin-
skome originalu) kao objekat ne subjekat pod-
lozne recenice nego negov predikat: Koga }udi
govore da je sin clovicaski? (,quem dicunt ho-
mines esse filium hominis ?'). Bernardin 154. mat.
16, 13. Koga Judi govore da je sin covicanski?
I. Bandulavic 190*. — bb) s konjunkcijom a da,
vidi 1. da, I, E, 1, d. Jere govoi-ite a da ne zledi.
Mon. serb. 42. (1253). — cc) sto zamjenuje da.
— u jednom primjeru u knizi pisanoj mijesa-
nijem jezikom. Govoru tebi, sto takovih postati
pred liim ne mogu. Aleks. jag. star. 3, 310. —
dd) s konjunkcijom neka. Eeci mome sinu, neka
za me cini misa govoriti. J. Bauovac, razg. 36.
b) glagol podlozne recenice stoji u injinitivu,
prema latinskome jeziku. aa) subjekat podlozne
recenice stoji u akuzativu. — u jednom primjeru
XVI vijeka. Nosase propelo^jegoze slziti govo-
rase greh clovicaskib radi. S. Kozicic SO^^. —
bb) subjekat je isti u glavnoj i u podloznoj re-
cenici. — u jednom primjeru xviii vijeka. Uce-
nici koji s tobom svud idau i za t' umrit' go-
vorau. P. Knezevic, muk. 18.
c) cijelu podloznu recenicu zamjenuje sam aku-
zativ. smisao je da se govori da ,jest, biva, ima'
ono sto stoji u akuzativu. Tresiie mi velike jos
tamo govore. M. Vetranic 2, 266. Za sve da
govore tuj propas veliku. N. Naj-esko^uc 1, 189.
Kazu, sine, i govore }udi u Turcina trecu vojsku
silnu. Nar. pjes. vuk. 2, 266.
c. ono sto se govori kaze se imenom sto stoji
u akuzativu i pravi je objekat.
a) objekat je supstantiv sto znaci rijeci kojima
se javja misao. aa) uopce objekat je rijec, rijeci,
ili drugi supstantiv istoga ili slicnoga znacena.
Grube rijeci govori. M. Drzic 170. Koji mnoge
i neizbrojene rijeci kako u vjetar govore. M.
Divkovic, bes. 100'\ Govoreci na me svake rici
hude i opake. A. Vita|ic, ist. 103*. Svakojake
rici nepostene supi'ot liemu govoi'ahu. F. Lastric,
test. 112*. II' ric jednu da govori. V. Dosen
181^. Neg se pocmes sam s nime igrati i sra-
motne rici gOA'^oriti. M. A. Ee|kovic, sat. 02^'.
Govore li rici neprikladne. Ant. Kadcic 245. Ako
rici zastaviteja govoriti budu. A. d. Costa 1, 224.
GOVOEITI, I, 2, c, a).
346
GOVOEITI, I, 2, c, c).
Govoreci rici krstena. M. Dobretic 37. Eici po-
gane govoriti. 108. Kad govori pjesnik rijeci
zlatousne. J. Krmpotic, kat. 115. — Ovo bise
jDisan ku ja govoriti. M. Marulic 62. Ki slatke
vuhleno pisni govorise, u kojih pridragoni krunom
te zovihu. H. Lucie 241. — amo spadaju i ovi
primjeri u kojima osim nominalnoga objekta haze
se izrijekom sto se govori (kao kod a ili b). Jeste
mlada rijec govorila: ,rala Bogu , cuda veli-
koga! . . .' Nar. pjes. viik. 1, 157. Jesi sinoc rijec
govorio, da pogubis provizur-Mijajla. 2, 132. —
Govore pritcu, ere iDriklonnu glavu ostar mec
ne sice. Aleks. jag. star. 3, 239. — hb) vrlo cesto
je objekat molitva uoj^ce Hi koja osobita, i ono
sto se cita kod crkvenoga obreda. Grediso go-
voriti svoje devote molitve Bogu. Mirakuli. 143.
Bogojubno molitvu govoriti. A. Gucetic, roz. jez.
23. Kada ovu molitvu govorimo. I. Zanotti,
I ned. pris. 30. Svaki ima govoriti svaki dan
molitvu Gospodinovu. J. Matovic 492. Iz kiiige
ja nocnu govorah obicajno molitvu. M. Kataucic
55. amo spada i ovaj primjer u kojeniu osim
nominalnoga objekta molitvu kaze se izrijekom
sto je ta molitva (kao kod a) : Sada Astories
molitvu govori : . . . P. Hektorovic (?) 85. — Po-
tribito je svaki dan uteci se divici Mariji govo-
reci po tri otcenasa. J. Banovac, razg. 188. —
Blazenici se priporucujem, korunicu govorim. M.
Drzic 134. Koji budu govoriti recenu koi-unicu.
A. Gucetic, roz. jez. 320. Krunicu govoriti. J.
Banovac, jDrijiov. 254. Sveti rusar govoriti. A.
Vitajic, ost. 399. Da ovo sveto rozarijo duhovno
govoris. A. Gucetic, roz. jez. 12. — Litanije i nine
govoriti obikujet crikav. S. Kozicic 11^. — U ono
sto govorahu oficijo i molitve svrhu liegova tijela
mrtva. M. Orbin 97. Koji ne govori oficija bo-
zastvenoga, moguci, grijesi. S. Matijovic 51. Kri-
zostom misnik govoreci oficije s ostalim u koru.
M. Dobretic 157. — Nekakav dak prvi put go-
vorio apostol. Nar. prip. vrc. 121. — Kad re-
dovnici jutrenu govoraju. M. Zoricic, zrc. 49. —
U svojih kucah jesu liturgiju govorili. A. Ka-
nizlic. kam. 580. — On ki govori misu. Narucn.
26^. Ki ne govore misu. S. Budinic, sum. 81'\
Tako je obicaj u onu noc govoriti misu. B. Kasic,
is. 12. Ondeka skrovito misu govorahu. F. Gla-
vinic, cvit. 145'^. Eedovnik govori misu. P. Ea-
dovcic, ist. 31. Koji za nu govoraso mise. I.
Ancic, svit. 3. Misnik ne moze vece od jedne
mise na dan govoriti. A. Bacic 343. I na misi,
koju je pai^a govorio. J. Banovac, izkaz. 18. U
drvonim kalezi misu govorahu zlatni misnici. F.
Lastric, test. ad. 21*>. Kada misu govori biskup.
A. Kanizli6, kam. 556. Da slavonski vam go-
vore misu. M. A. Eejkovic, sat. B6a. Kad s mi-
trom misu govore. Ant. Kadcic 87. Tko bogo-
|ubno slusa ali govori misu. L. Eadic 71. Necu
vise govorit danas mise. M. Dobreti6 8. Otisao
jest ovaj licem na duhove u jedno selo s. misu
govoriti. D. Eapic 331. — govoriti moze kod ovoga
imati ograniceno znacene, kao suprotno glagolu
pjevati, vidi 1, a, d). Da drugi govore ili pivaju
mise. I. J. P. Lucie, nar. 112. — cc) objekat je
supstantiv sto znaci jednu rijec. Imena ne ne
govori. S. Eosa 8'6^.
b) objekat je supstantiv kojijem se vise Hi mane
kaze misao sto se jav^a rijecima. aa) supstan-
tivom slo je objekat kaze se misao tijcm sto se
sudi, jeli istinitu Hi nije,jeli dobra Hi zla. Istinu
govoru tebi. B. Kasii, is. 68. Govorim ti svu
istinu. And. Kacic, razg. 17a. Jer ti istinu go-
vorimo. M. Dobretic, predg. v. Jor je vila istinu
vidila, pa istinu i govori vijokom. Osvetn. 3, 160.
— Uzdrii jczik svoj oda zla i usno svoje da no
govore himbe. I. Bandulavic 165a. Ipetr, 3, 10.
Da laz s lazcem on govori. V. Dosen 141*. — -
Ne imadu ni za riim zla govoriti. I. Ancic, svit.
67. (isporedi 1, b, a) na kraju). — mogao bi
spadati amo i ovaj primjer: Koji govore mijer
s iskrnijem svojijem, a zla su u istinii ii srceh
I'lih (,qui loquuntur pacem cum j^roximo suo, mala
autem in cordibus suis'. psal. 27, 3). M. Divkovic,
bes. 288^. — bb) supstantivom sto je objekat kaze
se na sto se smjera onijem sto se govori. Ter
ce svak svoj razlog prid starcem govorit. N. Na-
jeskovic 1, 223. Ne govori krivo svidocanstvo
suprot iskrnega. M. A. Ee|kovic, sabr. 38. —
cc) objekat je dogadaj, uopce nesfo sto je bilo.
prema objektu govoriti maze dobiti osobito zna-
cene. aaa) u ovom primjeru govoriti znaci pri-
povijedati: Smina lie stvorenja hocu govoriti.
M. Marulic 7. — bbb) u ovijem j)rimjerima znaci
ispovijedati: Moj grijeh govorim. M. Vetranic
1, 431. Govorim moj grijeh. A. Komulovic 12.
— dd) objekat je uopce stvar. Stvari koje go-
vorahu protiva Isusu. M. Divkovic, bes. 376^. Na
mene su taste stvari govorili. I. Gundulic 198.
Ne govorase nijednu stvar. M. Lekusic 78. —
amo spada i ovaj primjer u kojemii rijec ima
starije znacene : stvar. Govori i cini grube rijeci.
Pril. jag. ark. 9, 74. (1520).
c) objekat je zamjenica ili adjektiv srednega
roda kojijem se uopce kaze sto se govori. Sto go-
vorahote iduci? M. Divkovic, nauk. 222>^K O de-
vojko, duso moja! sto govori majka tvoja? hoce
li te mene dati? Nar. pjes. vuk. 1, 315. Jeli
prosto, malo da poslusam, sto ce dvoje dece go-
voriti? 1, 608. Sto govori kra|u Mijailo? 2, 134.
Dok cujemo, sta ce govoriti. 2, 521. — Kada jos
bih s vami ovaj vam govorah. N. Eanina 19*.
paul. 2thess. 2, 5. Mi toj govorivsi, lantinu svr-
nuse. P. Hektorovic 36. I premda toga s ricju
ne govore, s dilom pokazuju. J. Banovac, razg.
131. Promisli ko to iz tebe govori. M. Zoricic,
osm. 15. To nenavidost iz tebe govori. M. A.
Eejkovic, sat. Bl'^. To govori vojvoda Momcilo,
to govori, a s dusom se bori. Nar. pjes. vuk.
2, 113. Svak bi morao pomisliti, da on to go-
vori protiv mene. Vuk, pism. 28. — Odgovori
oni isti: ,Nisto govorimo od dusa'. F. Lastric,
ned. 332. Kad mu pravda sto govori. V. Dosen
247'*. Ako sto naj maiie od koga govoriti cuju.
M. A. Ee|kovic, sat. A5a. Krajica te zove, nesto
tebe ima govoi'iti. Nar. pjes. vuk. 2, 67. — Kad
coek umre onda je lasno za liim svasta govoriti.
Nar. posl. vuk. 122. — Od lii nista ne govorim.
V. Dosen ix. Ali Omer nista ne govori, vec on
lezi mrtav na zemjici. Nar. pjes. vuk. 1 , 256.
Ture muci, nista ne govori. 1, 583. Suti Marko,
nista ne govori. 2, 195. — Sto biht hotolb kt vami.
govoriti, ne mogu toga vhsega ispisati. Hon. serb.
42. (1253). Ali je tascina ca slisah govore. P.
Hektorovic 10. Ne zna tuzna sto govori. I. V.
Bunic, maud. 37. On ce ukazati ca pisan govori.
A. Vitajic, ist. 9. Sto god Ture pjano govorilo,
to trijezno bjese ucinilo. Nar. pjes. vuk. 2, 401.
Todoru je pravo kazivao §to govori Zvijezdic
Ivane. 2, 601. Ne znadu sta govore. Vuk, pism.
83. Slusajuci sto govori zakon. D. Dani6ic, nomij.
8, 9. — Ako bihi. hotio govoriti ali ispisati sto
si ti mnogo kratb ucinio protivi, menoe. Mon.
serb. 500. (1466—1500). Govoru ovo vam sto
bih ja cinio. N. Najeskovic 2, 123. Ne go-
v6ri i^to nee' da se govori. (D). Poslov. danic.
72. Ijjudi od naSega reda ne imaju prid svojim
kiajeni govoriti ono sto nije istiua. M. A. Eo}-
kovic, sabr. 9. Govor', duso, sto god ti je drago.
Nar. pjes. vuk. 2, 635. — Na li mu pocues go-
GOVOEITI, I, 2, c, c).
347
GOVOKITI, II, 2, b, a).
voriti sto krat vece neg je istina. I. Ivanisevic
187. — I bi s V. milosti govorili ne ino. Mon.
Croat. 263. (1567). Govoriti sad jedno sad drugo
,contradirsi' ,pugnantia loqui'. A. d. Bella, rjec.
224a. Govoriti sve jedno ,dir I'istesso' ,canti-
lenam eandem canere'. 2601'. Od ovoga se u
drngomu govorenu besidilo, za to drugo nije sada
potribe od ovoga govorit. J. Filipovic 1, 1601^.
To isto govorila mi je i moja zena. M. A. Ee].-
kovic, sabr. 19. Isto govori ^ i obicajnik oliti
ritual rimski. M. Dobretic 41. Sto reko od otaca,
to isto govorim i od sviju staresina. B. Leakovid,
nauk. 311. — cwio spadajii i ovi x>rimjeri u ko-
jima osim ovakoga objekta kaze se izrijekom sto
se govori (kao kod a Hi b). Jos lakomi to go-
vori: ,Sve sto imam to potrose'. V. Dosen b'd^.
I na oci to govori, da si, druze, ti pojuci. 66*.
d) objekat jejezik (govor). Kojih. nitkor sbrojit
ne more svih jazika, ki ovd' govore. J. Kavanin
524*. Jezik naj prvo uredno govoriti. A. T.
Blagojevic, khin. x. Veci je onaj koji prorokuje,
nego li pnaj koji govori jezike. Vuk, jDavl. Ikor.
14, 5. Cudne li ti djevojke, govori tri jezika.
M. Pavlinovic, razg. 14.
e) u ovom je primjeru govoriti isto sto i zna-
citi: Isto govori ,po' sto zlamenuje ,od'. S. Badric,
ukaz. 86.
f) vidi b, c).
d. uz govoriti su dva akuzativa : jedan je
objekat, a drugi negov predikat.
a) predikatom se kaze sto je Hi kakav je objekat.
Da vi koga mene govorite? Bernardin 154. matth.
IG, 15. Brze obra ugoditi Bogu nego mariti ca
jix govore ludu. Transit. 239. Ako ki prime
utisenje, govore da je lakom, ako je ki miran,
govore ga strasjiva. Korizm. 52'^ Moju sad
mlados blazenu govoru. S. Mencetic 328. Dvoje
narojenje Isusovo govorimo : jedno vecno od otca
prez matere na nebesih . . . F. Glavinic, cvit.
434t>. Blazenu ce mene govoriti svi narodi. A.
Kanizlic, utoc. 348. Koji govorite zlo dobro, a
dobro zlo. J. Matovic 475.
b) predikatom se kaze kako se zove objekat.
Vlast koju Latin govoi'i ,jurisdikcijon'. S. Bu-
dinic, ispr. 10. Druga sup}ina neka je misto,
koje govore od sakrarija. M. Bijankovic 28. —
isporedi a, c) cc).
II. sa se.
1. refleksivno, u svyem primjerima osim sub-
jekta ima i predikat. sniisao je da subjekat tvrdi
0 sebi da je on ono sto znaci predikat (vidi I,
2, d, a)). Krati dati dohodak cesaru i sam se
govori ki'a|. Korizm. 94b. Odkli se govorih sluga
tve krjeposti. S. Mencetic 137. Vidjeti tada moz'
tko se ja govoru. 161. I dokli otvorit bude se
meni grob, ne se cu govorit vazdakrat vjerni
rob. N. Na|eskovic 2, 80. ^^ubovnik se svak spo-
vijeda, jubovnik se svak govori, i nije tega, tko
s pogleda draga u ogiiu tvom ne gori. I. Gun-
dulic 135.
2. pasivno.
a. sa subjektom. subjekat je ono sto je objekat
kod I, 2, c i d.
a) vidi I, 2, c, a). U pjevanu svakoga se stiha
pos^edna stopa ovako po dvaput govori. Vuk,
nar. pjes. 1, 180. Ovako se svaka vrsta govori
po drugi put, kad se jijeva. 1, 339. — Za liega
se ne govore molitve ni litui'gije. A. Kanizlic,
kam. 632. Ova se molitva ix misi glasom go-
vori. Ant. Kadcic 101. — Papa zapovidi da^ se
ima govoriti oficij po svoj veri krstjanskoj. Ziv.
jer. star. 1, 231. — Vrijome se polunocne govori
na uspomenu muke Isukrstove. M. Divkovic, bes.
504b, — Ako se za nili mise govore. Narucn. 1^^.
Kako se misa govori. M. Divkovic, nauk. 118^.
U kih se misa govori. I. T. Mrnavic, ist. 36.
Svaki dan govore se tolike mise. J. Filipovic
1, 196a. Ni se u Pragu zvona zazvonilo ni po
crikvah mase govorilo. Nar. pjes. istr. 1, 40. —
Nijesam znao, dali se ova sust. imena i bez ovijeh
prilagatelnijeli govore. Vuk, nar. pjes. 1, ix. —
s osobitijem znacenem, vidi I, 1, a, d). Ja cu
ovdje postaviti naj prije od svake zdravice mo-
litvu koja se govori, pa onda pripjev koji se pjeva.
Vuk, nar. pjes. 1, 77.
b) vidi I, 2, c, b). Vam se slika ta govori.
V. Dosen 146a. Osudu koja ce se govoriti. J.
Matovic 72. — Ova stvar svaki dan se govori
na Bozijoj rijeci. B. Zuzeri 153^.
c) vidi I, 2, c, c). Sve ce se sto t' rijeh, go-
vorit u pjesan. M. Drzic 67. Slavna od lie go-
voru se. J. Kavanin 487^. Kad se kome sto go-
vori i za zlodu kad se koxi. V. Dosen 2531'.
Sto se govori na Stipana papu. M. Dobretic 20.
Ovo se ovako govori. Vuk, nar. pjes. 1, xii. Kad
bi se sto na novo govorilo, morale bi se ono
sve opet kazati i joste sto dodati. pism. 59.
d) subjekat je isti sto je u podloznoj recenici
s konjunkcijom da, vidi I, 2, b, a) aa) bbb). —
po latinskom jeziku. — u jednoga pisca xvm
vijeka. Drugi se pak govoru da primaju sveto
pricesce. J. Matovic 219. Koji se govori da se
zakline u sudu? 346. Govoru se da grijese pro-
tiva svojijema telesima. 389.
e) uz subjekat ima i predikat. aa) o subjektu
se kaze da je ono sto znaci predikat, vidi I, 2,
d, a). !^ubav se govori nikoji cudan san. S.
Mencetic 124. Isukrst govori se i jes nam po-
svetilisce krvavo. S. Budinic, sum. 80^. !^ubav
ka mocna se toliko govori. D. Eaiiina 99a. Zvi-
jerma zem]a, nebo gori vjecni stan se moj go-
vori. I. Gundulic 247. Tri (sakramenta) . . . go-
voru se potrebitija izvan ostalijeb. J. Matovic
135. — bb) kaze se da se subjekat onako zove
kao sto je predikat, vidi I, 2, d, b). Ko poman-
kanje Latinim jezikom govorit se reciduum. S.
Budinic, ispr. 40. Latinskim jazikom fratri se
govore. D. Barakovic, vil. 117. Ka se (vrata)
zovu i govore carska vrata. I. Gundulic 533.
Djaval govori se zivince. F. Glavinic, posl. 5.
Isti narod koji se josce narod zudijski govori.
A. Vitajic, ist. 405. Stvoriteju duse koji govoris
se utisitej, pi'ivisoki dar Boga . . . . S. Badric,
prav. nac. 3. Dan uzasastja nasega sjDasiteJa
pravo se liegov dan govori. J. Filipovic 1, 118^.
Fons naski govori se vrutak. 3, 20a. Kako se
on govori sunce pravde. F. Lastric, test. 392*.
Kada koji zdize se od kardinali za poslan biti
poklisar govoi'i se uzet od tila. A. d. Costa 1, 83.
Govori se u nas slavni jezik kum po obicaju.
M. Dobretic 40.
b. bez subjekta. glagol govoriti se pasivan je
prema neprelaznoine govoriti (kodl, 1) Hi prema
prelaznome kod I, 2, a i b.
a) ne misli se ni na koje osobito cejade koje
bi govorilo: govori se znaci: svijet govori, ludi
govore, glas je opci itd. glagol je svagda itera-
tivan. I ako pricuh u ke doba, da se o meni
zlo govori, nenavidos, rijeh, i zloba sve uzroci
ovo i tvori. I. Gundulic 225. Ako hoces da se
o tebi govori dobro, nikom ne govori zlo. (D).
Poslov. danic. 2. I o Bogu se govori. (D). 29.
Govori se ,si dice' ,fama est'. A. d. Bella, rjec.
2601*. 301a. Govori se da u noj (golubici) zuci
ne ima. J. Filipovic 1, 168a. Govori se, da niki
mudrac grckoga naroda imenom Platon obica-
vase cesto Bogu zafa|ivati da je roden Grk a ne
poganin. F. Lastric, ned. 258. Evo postav^en
GOVOKITI, II, 2, b, a).
348
GOVORNIK, a.
jest ovi za zlamene komu se bude protiva go-
voriti. I. Velikanovic, uput. 1, 209. Jos se po-
kazuje jedna kuca, za koju se govori, da je na
onome mjestu. Vuk, nar. pjes. 2, 214. Govori se
,inan sagt' ,dicitur'. Vuk, rjec. 91^. Da^ joj se
svuda na suprot govori. djel. ap. 28, 22. Zena je,
govori se, svaka dugokosa a kratkoumna. Pravdo-
nosa. 1852. 1.
b) misli se da neko (jedno Hi neholiko) govori,
a ne svalc Hi ko mu drago, kao kod a), ko go-
vori poznaje se po smislu. glagol moze hiti i ite-
rativnn. Kako se u zapisu govori. Mon. serb.
105. (1333). ,Deo gratias'. tako se govori za
svakom pistolom. I. Bandulavic la. I caru se
za ocima govori. (D). Poslov. danic. 28. Do sada
se govoi'ilo s roditeji, a sada va|a govoriti s dicom.
J. Banovac, pripov. 254. Ovo je ona golubica,
oua zarucnica Isusova, od koje^u kniga pivaiia
govori se. J. Filipovic 1, 184'^'. Cuvsi iicenici, da
se s nebesa govori, da je Isukrst pravi sin Bozji,
sve trojica padose na zemju. F. Lastric, od' 197.
A kada se govori od obsluzena zakona i zapo-
vijedi Bozije i sve im je ostro, gorko, mucno i
tesko. ned. 376. Celo gori s carem se govori.
Nar. pjes. vuk. 2, 432. U pravome predgovoru
vise ce se govoriti . . . o pomagacima u skup|anu
pjesarua. Vuk, nar. pjes. 1, vii. Po ,pjesmama'
se govori da su danasne Busatlije od Ivanbego-
vica. 2, 567. U sudu se glavom ne klima nego
govori. PraA'donosa. 1852. 10.
c) vidi I, 2, a, c) bb) i cc). Tako se onuda
govori i ,seldo' mjesto ,sedlo'. Vuk, nar. pjes.
1, 14. Mjesto ,potrgale' govori se i ,pomorile'.
1, 226. ,Pokrstiti' govori se za onoga koji je
kakve druge vjere. 2, 64. Za ,staklo' se govori
jiidario u' pengere. 2, 385. Da se u Perastu go-
vori ,sjeta', i znaci ,za]ost'. 2, 527. — Prodah
drugu moju zem|u, koj se govori Pricnica. Mon.
Croat. 59. (1436).
GOVOEIV, adj. vidi govor}iv. — Samo u Stu-
licevu rjecniku (,serniocinans').
GOVOKKA, /.
a. govor}ivo zensko ce]ade, vidi govorko. — U
jednoga pisca xviii vijeka i u Stulicevu rjecniku
(,cianciatrice' ,garrula'). Zene koje su duge u
ispovidi, govorke vece neg je j)otriba. Ant. Kadcic';
232.
b. vidi govor, a, b). — U jednoga pisca na-
sega vremena. Negova se pise naprijeda i u
vijocu bijezi govoi-ka. Osvetn. 2, 102.
GOVORKANE, n. djelo kojijem se govorka. —
Izmedu rjecnika u Vzikovu. Nek nam nije vise
govorkana. Osvetn. 3, 145.
GOVOEKATI, g6vorkam, im})/. dem. govoriti.
— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, govorka. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. govorukati) i u Vukovu. Pocutaso malko,
pa tek stadose jedan drugome nesto govorkati.
M. D. Milicovic, zim. vec. 297.
GOA'OEKINA, /. vidi govorusa. — isporedi
govorka, a. — U nase vrijeme. Novkine su brze
govorkine. Nar. pjes. here. vuk. 53. A Novkiiiu
bizu govorkinu. 71.
GOVOEKO, m.
a. govorlivac. — U lielinn rjecniku (,blatero'
191'>), u Bjelostjcncevu (kod klafura), ic Stulicevu
(v. govorko kod govorus, a napose ncma). i u
naSe vrijeme u Dubrovniku (iesce se kaze djetetu:
,Koji si ti govorko!'). P. Budmani.
b. covjek koji umijc mnogo i lijepo govoriti.
— xviii vijeka. Govorko ,oloquoute'. S. Bud-
mani 417''.
GOVOEKOVIC, m.prezime. — xvi vijeka. Juraj
Govorkovic. Mon. croat. 284. (1581).
GOVOE^jIV, adj. loquax, koji rado i mnogo
govori (obicno kao prijekor, ali moze biti i po-
hvala, vidi kod b) i u rjecnicima). — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,ver-
bosus') gdje naj prije dolazi, u Bjelostjencevu
(govor|iv, mnogo govorni ,verbosus, dicax, archi-
tectus verborum'), a Jambresicevu (govor|iv vnogo
,verbosus' ; govor|iv dobro i slozno ,oratorius'),
u Voltigijinu (,verboso, ciarliero, loquace' ,weit-
laufig, geschwatzig'), « Stulicevu (v. govoriv), u
Vukovu (,der gerne spricht' ,loquax').
a. adj. a) sa znacenem sprijeda kazanijem. aa)
0 ce^adetu. Niti budi govorjiv u ocitu. M. Eadnic
522*. Ima takvi zena, koje se vide da su go-
vor}ive i jezicne. D. Eapic 96. Bi . . . potribito
bilo mlogima i mlogima mlogo govorjivima jezike
zavezati. 388. Kaze se govorjivoj zeni. Vuk,
poslov. 16. Bio je ne samo govorjiv nego rjecit.
prav. sov. 76. — bb) o jeziku. Nije jezika toliko
govorjiva da . . . P. B. Baksic 95. Koji jest jezik
toliko obilat i govorjiv. M. Lekusic 106. — cc)
u prenesenom smislu, o stvari umnoj. Eadost
biva ranogo govor|iva. J. Eajic, pouc. 3, 11. —
b) koji umije mnogo (i lijepo) govoriti. Boke|
je ozbijan, govoi-Jiv i pun ponosa. S. ^ubisa, prip.
8. Tanovic lijopi i govor|ivi Srb. 93.
b. adv. govorjivo, mnogijem rijecima. — U
Bjelostjencevu rjecniku (govorjivo , mnogo go-
vorno , verbose, dicaciter'), u Jambresicevu (go-
vorjivo vnogo ,verbose'), u Stulicevu (,verbose').
G0V0E;^IVAC, gov6r}ivca, m. govorjiv covjek.
a) vidi govor|iv, a, a). — u Vukovu rjecniku.
— b) vidi govor^iv, a, b). — u jednoga pisca
XVIII vijeka. Ako procinili budu s velikim onim
govor].ivcem Cicerom sto ce prijate|stvo reci. A.
T. Blagojevic, khin. iii.
GOVOE^IVICA, /. govorjivo zensko cejadc. —
U Vukovu rjecniku.
GOVOE^IVOST, /. osobina onoga koji je go-
vorjiv. — U Jambresicevu rjecniku (govorjivost
vnoga .verbositas'). — I u pisaca nasega vre-
mena. Govornik oblijeva udiv}ene slusateje va-
lovima svoje govorjivosti. M. Pavlinovic, rad. 155.
i u Sulekovu rjecniku: ,redelust'.
GOVOENICA, /. zensko cejade kao govornik.
— U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. govorite|ica). Koja ce biti
tvoja milostiva govornica i verna jjomodnica. M.
Jerkovic 9.
GOVOENICKI, adj. koji pripada govornicima.
— U Stulicevu rjecniku (,oratorius').
GOVOENIK, ?H. covjek koji govori (s osobitijem
znacenima) ; kniga u kojoj su govori.
a. covjek koji govori. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (kod besjeditej i go-
vorilac), u Belinu (,locutor' 542^), « Voltigijinu
(.parlatoro, oratore' ,rednor'), u Stulicevu (v. go-
vorite|). a) uopce. Usta govornika, usesa slise-
cega. Narucn. la. Kako nozadovo]ni i kako no-
razumni i nedostizni govornik reku. Transit. 27.
Zli govornici jesu gori nego lupezi. Korizra. 52".
Ustognuti zlocosto jezike ovacijem govornikom.
P. Posilovii, cvijet. 35. Gdi ste sada, o zlo go-
vornici? T. Babid, pism. 29. — b) orator, covjek
koji po naravi Hi ucenem i vjczbanem umije mnogo
i lijepo govoriti. Da bi bil govornik od svita
naj vo6i. H. Lucie 27S. Podesot govornikov k nebu
uputi, kill krstjanskih slovov naukoni zakruti. Ziv.
kat. star. 1, 220. Ivan bise lip govornik. Ivan
trog. 4. Da bi svi govornici ovoga svita i svi
GOVORNIK, a.
349
GOZBA
vridni naucite|i stavili svu svoju moc i uminje,
ne bi mogli prociniti ni izreci zadovo|no ovu
stvar. P. Eadovcic, nac. 16. Mojsije bijase veoma
mudai' i govornik. M. Eadnic 156^. Jedan re-
torik aliti govornik. S. Margitic, fal. 14. Ivan
Petar vrl vitija i govornik preuredni. J. Kavaiiin
85^. Tijeh izvrsnih govornika slavorijecje. 209^.
Mudri i lijepi govornici, s pripovijedi vrijedni
ki sn. 365'\ Sladke i Hjepe govornike. 37.3^.
Tulij meju govornici. 5G3l\ Sheridan, sjajni go-
vornik. M. Pavlinovic , rad. 1.58. Prispodoba
nuda pjesniku i govorniku zivih slika. razg. 15.
— c) covjek koji vodi ugovore i dngovore medii
dvije strane. — na jednom mjesfu xvi vijeka.
Govornici med nimi postav|eni to su dokoncali.
Mon. Croat. 2-53. (1.552). -- d) covjek koji pred
zborom Hi u kojoj svecanoj prigodi (podu^e) go-
vori. — u nase vrijeme. Biti obavijesteni o osobah
govornika i predIozite|a. Zbirk. zak. 1, 328. —
e) u drami cejade (glumac) sto govori. — na
dva mjesta xvii vijeka. I. T. Mrnavic, osm. 14.
P. Hektorovic (?) 79. — f) covjek koji rado i
mnogo govori, govorjivac. — xvii vijeka. Govik
govornik nece biti nigdar po|iib|en. P. Posilovic,
cvijet. 208. Danguban i brezposlen cini se ne-
dostojan, i govornik darova nebeskije stoji ne-
mjeran. M. Eadnic 249^.
b. kniga u kojoj je skupjeno nekoliko govora
(vidi govor, a, bj). — na jednom mjesta xvii
vijeka. Koji rabi (sic) tvomu nedostojnomu da
sloziti ovi govornik. M. Divkovic, bes. 893l>.
GOVOENOST, f. osohina onoga koji je go-
voran. — U Belinu rjecnikii (govornos ,loqua-
citas' 4431^) i u Stulicevu (v. govor). — U nase
vrijeme kod pisaca s drugijem znacenem: moc
kojom se maze govoriti, vidi govor, c, b). Go-
vornost, gr.^ ,spraclivermogen' , tal. ,facolta di
favella'. B. Suiek, rjecn. znanstv. naz.
GOVOEOTINE, /. pi prazne rijeci. — U nase
vrijeme u Lici. ,Ne slusaj ti, sto on govori, ne-
gove su rijeci samo govorotine'. ,A da znas, sta
o liemu sve selo govori'. — ,Muci, beno, ne treba
na selo paziti, to su samo govorotine'. J. Bog-
danovic.
GOVOESTVO, n. u Stulicevu rjecniku (v. go-
vor). — nepouzdano.
GOVOEUCA, /. vidi govorusa. — Samo u
Voltigijinu rjecniku: (,govorucsa', moze biti da
je stamparska pogreska mj. ,govorusca' = go-
vorusa) ,cianciatrice, ciarliera' ,schwatzerin'.
GOVOEUKATI, gov6rukam, impf. dem. govo-
riti, vidi govorkati. - U Belinu rjecniku (,bla-
tero' 191b; ,parlar spesso' ,loquitor' 541a), ^ Vol-
tigijinu (,ciarlare, cicalare' ,plaudern, plauschen'),
u Stulicevu (,parlar spesso' ,in ore aliquid ha-
bere').
GOVOEUS, m. govorjivac. — U Stulicevu rjec-
niku (v. govorko).
GOVOEUSA, /. zensko cejade koje rado i mnogo
govori. — Od xvii vijeka, a izmc&u rjecnika u
Belinu (,nugatrix, garrula' 191"^), u Stulicevu (v.
govorka), u Vukovu. (Zla je zena) govorusa,
rasap, tuga. M. Orbin 26. (Starice) imaju bit
... ne skandaluse, brontoluse, govoruse. I. Drzic
289. Zena srdita, govorusa, ohola, J. Filipovic
3, '240'\ Ocu r vodit' Jelicu devojkuV Ne 's yo-
diti Jelice devojke: vodicemo govorusu Jaiiu.
Nar. pjes. kras. ], 106.
GOVOEUSAHAN, govorusahna, adj. dem. go-
vorusan. — U Stulicevu rjecniku gdje ima i
govorusasan ,s istijem znacenem. — oboje nepo-
uzdano.
GOVOEUSAN, govorusna, adj. govorjiv. — U
Stulicevu rjecniku (;garrulus, loquax'). — nepo-
uzdano.
GOVOEUS AS AN, govorusasna, adj. vidi go-
vorusahan.
GOVZA, /. selo u Hercegovini u okrug u sara-
jevskom. Statist, bosn. 26.
GOZBA, /. convivium, objed Hi vecera na koju
su pozvani gosti, kod cega se svagda misli da
je jelo i pice obilno i dobro. — Postaje od osnove
glagola gostiti nastavkom ba, te je naj stariji
oblik gosttba; t ispada izmediu sib, pa se s
ispred b mijena na z. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. gosttba, gozba, rus. rocTi.6a, roct6a.
— Nalazi se pisano i po etimologiji gostba i
gosba. a u dvojice pisaca xvii vijeka i gozdba:
gozdba. B. Kasic, rit. 68; gozdbu. nasi. 249;
gozdbi. M. Eadni6 232'^ ; ali se po tome ne moze
reci da je i d glasilo. — Izmedu rjecnika u Mi-
kaji^iu (jconvivium , epuluna, epulae, accubatio
epularis'), u Belinu (,convivium' 127*), u Bjelo-
stjencevu (v. goscene), u Voltigijinu (,trattamento,
banchetto' ,gastmahl, bewirthung'), u Stulicevu
(,epulura, epulae, compotatio, convivium etc.'),
u Vukovu (gozba, cast ,die gasterei' , convivium'),
u Danicicevu (gosttba ,convivium'). a) sa zna-
cenem kazanijem sprijeda. I mnogo bogatiju
gosttbu sttvori jego radi. Starine. 10, 54. (xv
vijek). Gozbu satvori sego radi. Glasn. 10, 259.
(xvi vijek). Zapovidje, da se bude jedna obilna
gozba uciniti. A. Gucetic, roz. jez. 160. Vjeraju
se i jedine dva naj Ijepsa, ki se zele, i od pira
gozbe cine obilne se i vesele. I. Gundulic 126.
Gozbe castec druzba mila i pastiri stada pase
streniteja turskijeh sila popijevahu u sve glase.
287. Gdi vjestice podno oraha na gozbe se strasne
staju. 301. Ter nam gozbe smeta i smuca, s kijeh
je druzba svud vesela. 485. Lijepom gozbom
nad sve ine kra} gospodu svu pocita. G. Palmotic
1, 305. Mnogo tltstotnu gostbu sbtvori. Glasn.
32, 250. (1634). Gozbu ciniti, gostiti. Spraviti
gozbu. J. Mikaja, rjec. 118. Cine goleme gosbe.
M. Eadnic 116*. Umrije u jednoj gozdbi. 232^.
Da nitkore ne ima pristupiti na nihove svetko-
vine, gostbe, ali pire. M. Bijankovic 5. Neka
se uklaiiaju od gostbih. 105. Mudri jedu gosbu,
ku ludi cine. (D). Poslov. danic. 64. Trudno
tijelo da se nemu milom gosbom jur pokripi. A.
Vita}ic, ost. 66. Xad obilne gostbe slave. J.
Kavanin 261^. Jeda nam ce gozbu sredit sred
pustiiie. I. Dordic, salt. 261. Kada bi zvao pri-
jateja na gozbu. V. M. Gucetic 30. Pozvav§i
na cast iliti gostbu. A. Kanizlic, kam. 419. Jer
je prez liih pir i gostba gluha. M. A. Eejkovic,
sat. F2a. Tratiie nepotribne kako n. p. u gozbe,
u igre i u druge tastino. Ant. Kadcic 257. Vrhu
prikoredniC/ij gozba. I. J. P. Lucie, nar. 102.
U Kaui od Galileje na gozbi. A. Kalic 455. Da
donese na tu gozbu glavu Joanovu. J. Eajic,
pouc. 3, 92. Primiti koga na gozbu ,convivio
aliquem excipere'. Sidjeti na gozbi, castiti gozbu
,epulari'. J. StuUi, rjec. 1, 190^. Za ten su sla-
vili gozbu. Nar. prip. mikul. 68. O krsnijem
imenima i na ostalijem velikijom gozbama. Vuk,
nar. pjes. 1, 77. XJcini gozbu svijem knezovima
svojim. D. Danicic, jest. 1, 3. — b) samo jelo i
pice. Neg sve gosbe i jizbine Ijepse sebi pri-
prav|ajuc. J. Kavaiiin 19a. Pitje sladko, gosbe
u|udne pribirajuc. 20''. Na trj^ezi gozbe slavne.
I. Dordic, uzd. 123. Da je prid tobom pripravio
trpezu lijepu i na trpezi obilnu gozbu. B. Zuzeri
42a. — c) u prenesenom Hi u metaforickom smislu.
Sveta gozdba na koj se Isukrst uzima. B. Kasic,
GOZBA
350
1. GEAB
rit. 63. O prisveta gozbo, na kojoj se Isukrst
uzima. L. Terzic 7. I. A. Nenadic, nauk. 278.
Pripravio si nam duhovnu gostbu. A. Kanizli6,
bogojubn. 162. Prije neg pristupis na gozbu
andiosku. L. Radio 11. Sveta gostba tila Go-
spodnega. I. Velikanovic, uput. 8, 41.
GOZBAEINA, /. stb se placa hod gozbe. —
Hijec nacinena u nase vrijeme. Gostbarina, zeche-
auslagon fiir essen und trinken. Jur. pol. ter-
minol. 653.
GOZBEN, adj. u pisaca nasega vremena. a)
koji pripada gozhi. Gozbeni svecari. M. D. Mi-
licevi6, jur. 16. — b) vidi gostojubiv, 1. gosto|ub.
Obotnica gozbena (gosto}ubna) a meka srca. S.
^^iibisa, pric. 55. Da nas hvale da smo gozbeni,
vjerni i iskreni. 79.
GOZBENIK, m. samo u Stuliceou rjecniku (v.
svat).
GOZBENISTVO, n. vidi gozba. — U jednoga
pisca XVII vijeka koji pise gozdbenistvo (vidi kod
gozba). Spravi meni gozdbenistvo veliko. B.
Kasic, nasi. 280.
GOZBENIT, adj. na jednom mjestu xviii vi-
jeka ; znacene nije dosta jasno : koji je pri gozhi ?
(covjek, gost? jelo?). Sto 'e prije doba, ali s mora,
gosbenitim smaz otvora. J. Kavanin 21*^.
GOZBENSTVO, n. vidi gozba. — U jednoga
pisca XVII vijeka koji pise gozdbenstvo (vidi kod
gozba). Koliko ugodno gozdbenstvo. B. Kasic,
nasi. 249.
GOZBICA, /. dem. gozba. — Akc. se mijena
u gen. xjI. gozbica. — JJ Stulicevu rjecniku (,par-
vum epulum').
GOZBIJA, /. vidi gozba. — Akc. se mijena u
gen. pi. gozbija. — U nase vrijeme u Crnoj Gori
i u Boci kotorskoj. Koja ti je na dvore gozbija,
al' veseje, ali zalost teska, tere gonis dva tovara
vinaV Pjev. crn. 182^. Nije kum mislio na nase
gozbije i pi6a. S. l^ubisa, prip. 28. (Scepan)
nade lijepu gozbiju i docek. 92.
GOZBIN, adj. koji x^^'W^ida gozhi. — Samo u
Stulicevu rjecniku (,symposiacus').
GOZBINA, /. vidi gozba. — Akc. se mijena u
gen. pi. gozbina. — Nalazi se pisano i gostbina,
gosbina, i u jednoga pisca xviii vijeka (Pavica)
gozdbina (vidi kod gozba). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (gostbina ,convi-
vium') gdje naj prije dolazi, u Belinu (,epulatio'
127=1), u Voliigijinu (,il trattare, banclietto' ,gast-
mahl, bewirtimng'), u Stulicevu (v. gostjene) s do-
datkom da dolazi u Gundulica (Y) , u Vukovu
(vide gozba). Amon umrije na gosbini Absalona.
M. Eadnic 1161*. Vojnikom gozbinu ciiiahu. J.
Banovac, pred. 70. Tada Estera udi} i)riokrenu
veselu gozdbinu u zalost. E. Pavid, ogl. 383.
Kra| koji za dan pirski svoga sina ucini postenu
cast i gozdbinu. 597. Muk cini i zalihu gozbinu
lasno probavjat, a zaUsni govor i malahnu na
grlo povracat'. (Z). Poslov. danic. 65. Gdje je
tebi ruho od gostbine? A. Kalic 197. Ivra} od
gozbino nedostojnijem ne da okusit. 200. Mi
smo duzni oplakivati one gozbine i casti koje su
u cbicaj uvedene. J. Eajic, jiouc. 2, 32. No varajte
duse vaso, ne6e se k vama na gostbinu ditesce
Bog uvratiti. D. Kapic 57. U domu vlastitomu
g iiima gozbinu cinio. G. Pestalic 73. Oj gospodo,
Jelicina majko! tebe Kruiic u gozbinu zove, u
Jele se musko cedo uaslo. Nar. pjes. vuk. 1, 606.
GOZBITE^jAN, gozbitejna, adj. koji pripada
gozhi. — U Stulicevu rjecniku (,pertinente al con-
vito' ^repotialis'). — nepouzdano.
GOZBITI, gozbim, impf. vidi gostiti. a) aktivno.
— na jednom mjestu xviii vijeka. A dan jedan
ne hti postit, neg sve stovat, gozbit, gostit. J.
Kavanin 19"*. — hj sa se, refleksivno. — na je-
dnom. mjestu XVII vijeka (pisano gozdbiti, vidi
kod gozba). Kakono obicaji prijatej s pi'ijate|em
gozdbiti se. B. Kasic, nasi. 283.
GOZBNIK, m. covjek koji gosti (pri gozhi). —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Kratak objed
iza duga cekanja ni hvali gosta ni gozbnika. (Z).
Poslov. danic. 50.
GOZBOVANE, n. djelo kojijem se gozhuje. —
U Vukovu rjecniku.
GOZBOVATI, g6zbujem, impf. hiti pri gozhi
(kao gost), jesti i piti kod gozbe. — Akc. kaki
je u xjraes. taki je u impf. gozbovah, %i impt.
gozbuj, u ger. praes. gozbujuci ; kaki je u inf.
taki je u aor. (osim 2 i S sing.) gozbovah i u
ger. praet. gozb6vavsi; mijena se u aor. 2 ^ 3
sing, gozbova, u part, praet. act. gozbovao, goz-
bovala, u part, praet. pass, gozbovan. — U Vu-
kovu rjecniku (,bei einer gasterei sein' ,convivor')
s primjerom: Otisla je da gozbu gozbuje.
GOZD, GOZD-, vidi gvozd, gvozd-.
GOZNA GLAVA, /. u Danicicevu rjecniku:
selo Istinici imalo je planinu ,Plesi. do Gozne
Glave' (Mon. serb. 92 god. 1330). 1, 215.
GOZOPOR, m. mjesto na otoku Krku. — xv
vijeka. Kadi se govori Gozopor. Mon. croat. 97.
(1465).
GOZD-, vidi gvozd-.
GOZUL, Hti izvor u Hercegovini. Schem. herceg.
1873. 17.
1. GR, interj. vidi frk. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide frk s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori) s primjerom. iz na-
rodne pjesme: Ne kce Tare ni casu ni vino, no
Jelonu za bijelu ruku, gr je baci za sobom na
vrana.
2. GR, m. vidi ger. — U Sulekovu imenikii:
Sulek ooako ovdje cita u dvojice pisaca rijec
koju na drugom mjestu cita (mislim, bo^e) ger.
Gr (ger Lambl, gher Visiani), Erythraea centau-
rium L. (Visiani, Lambl), v. grcica. B. Sulek,
im. 97.
GRA, vidi grab.
1. GRAB, m. Garpinus betulus L., neko drvo.
— isporedi gabar, grabar. — Mislim da je 2)0-
stalo od lat. carp-inus, te da je starija prasla-
venska osnova (promjenom glasova k i p na g i
b) bila garb; ali posto pu osobini slavenskoga
izgovora r nije moglo ostati pred b, da se je pre-
mjestilo, i tako su postale osnove grab i gabr,
isporedi stslov. f^riihi,,nocosJov. gaber, rus. rpao-b,
ces. habr, slooacki hrab i habr, po^. grab; gdje
su se sretale uhje osnoce, postalaje i treca: grabr.
— Izmedu rjecnika u Mika^inu (carpinus'), u Be-
linu 174", u Bjelostjencevu (v. graber), « Stuli-
cevu, u Vukovu, u Danicicevu (grabi.). a) s pra-
vijem znacehem. Otb Kostrtca uz deli, na Gorku
Cresnu u ri>tH graba. Mon. serb. 87. (1327). Rekao
bih da je samo to (,carpiuus') i ovdje: selu Br-
celima meda ,sb Lesbkovtca na grabt, st graba
na Babtch' (Mon. serb. 114 god. 1321—1336).
D. Danicic, rjec. 1, 229. Meda je Kostrcu isla
,u vrthi. graba kostrtckoga i u viniSortski grabt'
(Glasn. 15, 295 god. 1348?). D. Danicic, rjec.
3, 579. Pri stu])U od vrijesa, graba i topole. M.
Vetranic 2, 284. Po torn upita ouu sto iina gra-
bovu granciou, sta joj je u I'ledrima, a ona joj
odgovori : ,Grab, da grabe i mene i tebe i tu §to
1. GEAB
351 .
GRABANCIJASKI
gleda pro tebe' (vidi kod grabiti). Vuk, rjec. 151^.
ziv. 29. Grab (grabr, gabr, gabrovac, grabrika),
rus. rpaO'B, rpaoHHa, ces. brab, hrabina, habr, poj.
luz. grab, 1. carpino (Kuzmic), Carpinus betulus
L. (Panci6). B. Sulek, im. 97. — zove se i bi-
jeli grab da se razlihuje od crnoga. — crni grab,
Hi macji grab druga je vrsta istoga roda : Car-
pinus duinensis Scop. (Carpinus orientalis Lam.).
isporedi crnograb, crnograbic. Crni grab, Car-
pinus duinensis. Cas. ces. muz. 1852. 2, 48. Grab
bijeli, Carpinus betulus L. (Pancic). Grab crni,
grab macji (Pancic), Carpinus duinensis Scop.
(Visiani, Pancic), v. crnograb. B. Sulek, im. 97.
crni (crni) grab dolasi od xiv vijeka. Meda JG
selu ,Jancistemi.' isla ,preko dola u crtni grabt'.
Glasn. 15,292. (1348?). — h) Ostrya carpinifolia
Scop., druga vrsta, crnograb, crnograbic, rgova.
Grab, Ostrya carpinifolia. Cas. ces. muz. 1852.
2, 50. Grab, 2. Ostrya carpinifolia Scop. (Vi-
siani, Vodopic). B. Sulek, im. 97. — c) ime mje-
stima. aa) u Hercegovini dva sela u okrugu mo-
starskome. Statist, bosn. 242. 258. — bb) u Bosni.
aaa) selo u okrugu Done Tuzle. 142. — bbb)
Tarcin grab, selo u okrugu sarajevskom. 10. —
cc) selo u hrvatskoj krajini u okrugu Ucko-otockom.
Eazdijej.. kr. 7. — dd) selo u Dalmaciji u ko-
taru sinskom. Eepert. dalm. 1872. 28. — ee) it
Srbiji. aaa) selo u okrugu cacanskom. K. Jova-
novic 168. — bbb) mjesto u okrugu vajevskom.
Sr. nov. 1872. 88. — ccc) mjesto u okrugu sme-
derevskom. Livada u Grabu. Sr. nov. 1874. 375.
— ddd) dva mjesta u okrugu biogradskom. Glasn.
15, 139. — ff) ovako se zove jedno oko u ska-
darskom blatu. V. Bogisi6, zborn. 495. (moze biti
da nije od istoga postana).
2. GEAB, m. ime musko. — U latinskijem S2)0-
menicima xi i xii vijeka. ,Semegiensi comite
Grab'. Doc. hist. rac. 158. (1093—1095). Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 1. (1134).
3. GRAB, m. brijeg u Bosni. Nisko predbrezje
Grab. Glasnik. 22, 5. Grab, vis. 22, 52.
1. GEABA, /. fossa, prokop, jarak (i onuda
kud rijeka tece, vidi u rjecnicima), srednvnem.
grabe. — Po sjeverozapadnijem krajevima od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(graba, prokop ,fossa, fossatum, fossa at agger,
vallum et fossa'. 2. graba potocna, prokop od
potoka ,fossa fluviatilis, alveus', v. zleb) i u Jam-
bresicevu (,fossa' ; graba potocna ,alveus'). Koj
zemji pocinu meje od Kupe grabom na put pod
dragu. Mon. Croat. 170. (1498). Potom toga culi
smo da nemarjivo pomazete Dx-avicu navracati
V grabu. 303. (1596). Utonu u varazdinskoj grabi.
P. Vitezovic, kron. 188. Da se jedna graba ili
jarak iskopa. I. Jablanci 39. Svak sanac z gra-
bami. M. Kuhacevic 132. Grad okolo koga mloge
zidove, mloge grabe i mloge samce nacinaju. D.
Eapic 419.
2. GEABA, /. vidi robija. — U Vukovu rjec-
niku: vide robija s dodatkom da se govori u Hr-
vatskoj i s primjerom: umro na grabi. — Jeli
ista rijec sto 1. graba, ili je (kao sto Danicic
misli, vidi osn. 18, kor. 61) od korijena glagola
grabiti ?
1. GEABAC, grapca, m. covjek koji grabi. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Bog grabce i
hlepce paci i smeta. J. Kavanin 262b.
2. GEABAC, grapca, m. u Vukovu rjecniku:
n. p. danas je na drvima grabac (t. j. grabe se
}udi oko nib) ,das raffen, reissen' ,rapina'. cf.
grabilo, grabus.
3. GEABAC, Grapca, m. ime mjestima. — Po-
staje od 1. grab, a) u Danicicevu rjecniku:
,Grabi.ci.', selu ,Jeltsanici' koje je car Lazar dao
bolnici Hilandarskoj bio je zaselak ,Grabaci.'
(Mon. Serb. 195. Glasn. 11, 139 god. 1380)._ —
b) Grabact. S. Novakovic, pom. 130. — c) mjesto
u Srbiji u okrugu rudnickom. Sr. nov. 1866. 766.
4. GEABAC, grapca, m. vidi vrabac. D. Tr-
stenak.
GEABAC A, /. u Sulekovu imeniku- Grabaca,
nekakva trava (Vujicic), cf. grbaca. 97.
GEABADINOVAC, Grabadinovca, m. vrelo u
Lici. J. Bogdanovio.
GEABAK, m. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu
kragujevackom. Niva u Grabaku. Sr. nov. 1861.
556. — b) u okrugu jagodinskom. S|ivik vi Gra-
baku. 1873. 1127.
GEABA^E, n. grabova gorica: Tesko ti je
Klisu na kamenu, a Zadvarju jer je na grabaju,
a Vrgorcu jer je na udarcu. M. Pavlinovi6.
GEAB AN, grabna, adj. u jednoga pisca xviii
vijeka. a) aktivno, koji grabi. Ipak car grabni
gonetati htje. J. Kavanin 200b. Yuka da iztoc-
noga grabna i brida svak se ucuva. 293^. Grabni
a kragu| kad razmakne mrezna oka. 344*. — b)
pasivno, grabjen. Istom siti da razbludu, nek
Janice grabne budu. J. Kavanin 216*.
GEABANAT, grabanta, m. vidi barabanat. —
isporedi grabanta. — Na jednom mjestu xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (grabant,
drabant ,satelles') i u Jambresicevu (grabant ,sa-
telles'). Ubise grabante i porkulaba. Mon. croat.
242. (1543).
GEABANCIJA, /. nauka u grabancijasa. —
Postaje od stare talijanske rijeci gramanzia (koja
je i^ostaia od lat. necromantia), mozebiti preko
sredvnem. gramazie, kramanzen, vidi V. Jagid u
archiv fiir slav. philologie 2, 451 — 452. 456. —
Saino u Bjelostjencevu rjecniku u latinskom di-
jelu kod , necromantia'.
GEABANCijAS, grabancijdsa, m. magus, po
narodnom vjerovanu ti sjevernijem krajevima, oso-
bito u Hrvatskoj, dak (zato se obicno i kaze u
Hrvatskoj grabancijas dijak) koji svrsivsi dva-
naest (bogoslovnijeh) skola nauci i trinaestu (vi-
lenicku), te moze zapovijedati vragovima, jahati
na zmaju, voditi oblake itd. vidi da^e u Vukovu
rjecniku (kod vrzino kolo) i osobito sto o tome
u dugo pise V. Jagic u archiv fiir slavische phi-
lologie 2, 437—481. — Ake. kaki je u gen. sing.^
taki je u ostalijem padezima, osim nom. sing, i
voc. : grabancijasu, grabaucijasi (Hi grabancijasu,
grabancijasi ?", vidi D. Danicic. glasn. 8, 54). —
Postaje od grabancija nastavkom as. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (u la-
tinskom dijelu kod ,necromantes') i u Vukovu:
of. vrzino kolo. Kao grabancijas (n. p. poderan.
U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 129. Srbi pripo-
vijedaju da neki daci, kad izuce dvanaest skola,
otidu (hih 12 mora biti) na ,vrzino kolo' (da do-
vrse sa svijem i da se zakunu), i ondje nekakvu
osobitu kiiigu cateci nestane jednoga izmedu nih
dvanaest (odnesu ga ^avoli ili vile), ali oni ne
mogu poznati koga je nestalo. Takovi daci po-
slije zovu se ,grabancijasi', i idu sa davolima i
sa vilama, i vode oblake u vrijeme grmjave, oluje
i tuce. Grabancijasi su svi izdrpani (,kakav je
izdrpan, kao grabancijas'). Vuk, rjecn. kod vrzino
kolo.
GEABANCIJASKI, adj. koji pripada graban-
cijasima (u priynjeru znaci: izdrpan, vidi kod
grabancijas). — U Vukovu rjecniku: ,hexen-
^
GEABANCIJASKI
352
GEABEZ:^IVAC
meisteriscb' ,veneficorum' s primjerom : uzeo ono
svoje grabancijasko jai^unge.
1. GRAB ANT A, /. selo u Bosni u okrugti trav-
tiickom. Statist, bosn. 198.
2. GEABANTA, m. (uplur.f.), vidi grabanat.
— U dva pisca xviii vijeka. Pisaoci, grabante,
gelati. A. Bacic 202. Zapovidi svojima graban-
tama ili dvornima vojakom. E. Pavic, ogl. 245.
Zatim pocese grabante vojnicke pogrdivati ga.
G13.
GEABANTICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
travnickoni. Statist, bosn. 186.
GEABANE, n. djelo kojijem se graha. — U
Bjelostjenctvu rjecnikii i u Jamhresicevu.
1. GEABAE, glabra, m. vidi 1. grab. — Po
sjevernijem krajeviina od xiii vijeka (vidi pri-
nijere is latinskijeh spomenika), a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (kajkavski graber ,carpinus-'),
u Jamhresicevu (graber), u Vukovu (s dodatkom
da se govori u Slavoniji). ,Ad arborem graber'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 96. (1252). ,Juxta ar-
bores piri et graber'. 1, 135. (1266). Grabar,
carpinus (Bjelostjenac), Carpinus betulus L. (u
Krizevcima). Grabar crni , Carpinus duinensis
Scop. (Sabjar , Grobnik). Grabr (Bjelostjenac,
Ores), V. grabar. B. Sulek, im. 97. — mozebiti i
kao ime tnjestu, vidi 3. grabar, a).
2. GEABAE, m. covjek koji graba. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (,fossor, fossor valli') i u Jam-
hresicevic (,fossor').
3. GEABAE, m. ime mjestima. a) selo u hr-
vatskoj krajini u okrugu ogulinsko - slunskom.
Eazdije}. kr. 10. — ako je gen. sing, grabra, spada
p>od 1. grabar. — b) mjesta u Srbiji. aa) u okrugu
pozarevackom. Niva w Grabaru. Sr. nov. 1873. 895.
— hb) u okrugu krajinslcom. Branik u Grabaru.
1875. 428. — cc) u okrugu kragujevackom. Zemja
u Grabaru. 1875. 91.
GEABAEAC (?) , Grabarca , m. seoce ti Hr-
vaUkoj u podzupaniji kriskoj. (kajkavski) Gra-
berec. Pregled. 86.
GEABAEAK, m. seoce u Hrvatskoj u podzu-
paniji jastreharskoj. Pregled. 34.
GEABAEJE, n. ime mjestima. a) selo u Sla-
voniji u p)odmpaniji pozeskoj. Pregled. 91. —
pontine se od xv vijeka kao p)lemicsko prezime.
Nobilium de Grabarya. Starine. 5, 111. (1422). —
b) selo u hrvatsko-slavonskoj krajini u okrugu
brodskom. Eazdije}. kr. 13. — Moze biti da amo
spadaju i dva sela sto se (kajkavski?) zovu Gra-
berje: c) Graberje, seoce u Hrvatskoj u podzu-
paniji kriskoj. 84. — d) Graberje, selo u hr-
vatskoj krajini u okrugu banskom. EazdijeJ. kr. 12.
GEABAESKI, adj. Grabarska gora hlizu grada
liibnika. — xvi vijeka. V gori grabarskoj. Mon,
Croat. 277. (1576).
GEABA&NICA, /. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 80.
GEABATI, grabaiu, impf. kopatijarak (grabu),
nem. graben. — U Bjelostjencevu rjecniku (grabam,
prokapam ,fossam facio, fossa cingo, fodio') i u
Jamhresicevu (grabam ,fodio').
GRABAV, adj. vidi hrajiav. — Na jednom
vijestu XVI II vijeka. AV eto ti iznenada od gra-
bavG 6u so rijeci glas prid holim vratim grada.
J. Krriipotii, kat. 24.
GK ABA VAC, grabavca, m. vidi grabilac. —
U jcdtioga 2iiiicu xviii vijeka, a iz nega u Stuli-
cevu rjecniku (v. grabilac). Lupeze zovo ih da
su i grabavci. I. Garanin 2(>.
GEABE, /. 2^^. selo u Hrvatskoj u podzupa-
niji zlatarskoj. Pregled. 60.
GEABEC, adj. rapax, grahezjiv. — TJprav je
part, praes. act. glagola grabiti, ali se kod pi-
saca upotreblava posve kao adjektiv. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,rai3ax' 159a. 606^) i u Stuli-
cevu (,rapiens, abripiens'). — Komp.: grabeciji,
u Belinu rjecniku 606*. Kra| grabec, kra| lakom.
M. Vetranic 2, 392. Ubi, shara zle gusare i gra-
bece. G. Palmotic 1, 57. Da grabeca po noj
Troja bude strena. 1, 166. Od grabece ruke. P.
Kanavelic, iv. 305. Grabece im da pozude . . .
zajaze se. 584. Na grabeci nacin ,raijaciter'. A.
d. Bella, rjec. 606*. Da je ne stisno svojim nok-
tima grabecimi. I. Dor die, salt. 158. !^udi him-
beni i grabeci. 30. Od grabecijeli vukova. ben.
182. Grabeci zubi, dentes raptatorii. J. Pancic,
rib. 160. — Adv. grabec vidi kod grabiti, I, 1,
b, a).
GEABEEJE, vidi kod Grabarje.
GEABESKI, adj. vidi grabezjiv. — Postaje od
grabez nastavkom bsk'B. — Samo u Stulicevu
rjecniku (,rapax') gdje ima i adv. grabeski ,ra-
pacemente'.
1. GEABEZ, m. vidi grab|ene. — isporedi 2.
grabez. — Bijec je stara, isporedi stslov. grabezt,
rus. rpa6ea<i. ; u nasemii se jeziku jav^a od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. grabsa)
5 dodatkom da je rijec ruska, i u Vukovu (,der
raub' ,rapina'). Lav i oro ne smis|aju na grabez.
A. d. Bella, razg. 94a. Za sto se ne bi ti (vuk)
jednom okanio trpeza i grabeza. Nar. prip. vrc.
183. Cistite spo}a casu i zdjelu a iznutra su
pune grabeza. Vuk, mat. 23, 25. Grabez djevo-
jacki biva u Boci cesto. S. l^ubisa, prip. 8. To
bi po zakoniku bio grabez. 72. Ivo grabezem
zivi u starosti cvili. V. Bogisic, zbor. 607. Mi-
nulo je mnogo vremena kako nije jDrolio krv i
kako izgleda na grabez kao gladna zver. M. D.
Sapcanin 1, 122. — I ime brijegu u Bosni. Glasnik.
20, 298.
2. GEABEZ, /. vidi 1. grabez. — Na jednom
mjestu u nase vrijeme. Da ga od grabezi sacuva.
V^ Bogisic, zborn. 406.
GEABEZAN, grabezna, adj. vidi grabezj^iv. —
U nase vrijeme kod pisaca. Grabezne ptice (,Acci-
piti-es'). G. Lazic 49. Po okoncanu grabeznoga
ninog polioda. Sr. nov. 1834. 32. Grabozno umor-
stvo, koje se ucini s nakanom pribaviti si po-
micno tude dobro silom, upotreb^enom suprot
osobi. Kazn. zakon. 58.
GEABEZ]^IV, adj. koji se havi grabezem, koji
zivi grabezem, koji grahi. — Od xvm vijeka (naj
prije u Belinu rjecniku, vidi kod b).
a. adj. — izmedu rjecnika u Stulicevu (v. gra-
beski) i u Vukovu (,raub-' ,rapax'). Vukovi gra-
bezjivi nasrdu na liega. D. Basic 55a. yidi u
noj sjenu od kragujca ali jastreba grabezjiva.
215a. Koji love zmije grabezjive. Pjev. crn. 320l>.
Ogled, sr. 225. A §ahiu je sto i soko sivi, oba
ravno strvni, grabozjivi. Osvetn. 1, 16.
b. adv. grabfezjivo. — u Belinu rjecniku: (ja-
macno grijeskom) grabeSJivo ,rai)aciter' 606a i u
Stulicevu: v. grabeski.
GEABEZJ^IVAC, grabezjivca, m. onaj kojtje
grabezliv. — U pisaca nasega vremena. a) covjek.
Kad bi mu ko ugrabio cejado, trobalo bi gra-
bezlivcu urezati dosno uho. S. J^ubisa, l)rip. 72.
— h) zivince. Grabezjivci, zool. zvjorad, lat. , ferae,
carnivori' ,raubthiere'. B. Sulek, rjecu. znanatv.
iiaz. Grabezjivci (fam. staphylinidae). J. K. Sloaei",
faun. kor. 1, 118.
GEABEZTjjIVICA
853
GRABITI
GRABEZJ^IVICA, /. (ptica) koja graU, koja
zivi grabezem. — Nacineno u nase vrijeme. Gra-
bezjivice, zool. (ptice), lat. ,rapaces' ,raubvogel'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz. — isporecli grabilica, b).
GEABEZ^jIVOST, /. osobina onoga koji je gra-
hezliv. — U StuUcevu rjecniku (,rapacitas'), a u
nase vrijeme u Sulekovu: ,raubgier'.
GRABEZ^jIVSTVO, n. vidi grabez^ivost. —
Samo u StuUcevu rjecniku.
GEABEZNICE, /. 2}l- vrste osa §to grabe druge
bubice. — Nacineno u nase vrijeme. — U Sule-
kovu rjecniku: ,raubwespen' (,rapientia'). — ispo-
redi grabilica, b).
GEABTCA, /. dem. graba. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu gdje naj prije
dolazi i u Jambresicevu. Va}a opet od strana
mane grabice kopati. I. Jablanci 39. Grabice
za pol cipele duboke. 175.
GEABICANI, m. pi. dva sela: Grabicarxi raali
i Grabicani veliki u Hrvatskoj u podzupaniji
koprivnickoj. Pregled. 73. 74.
1. GEABIC, m. dem. grab. — U Vukovu rjec-
niku (,eine jimge weissbuche'). — I kao ime
mjestima. a) naseobina u Slavoniji u pudzuiia-
niji virovitickoj. Pregled. 111. — b) mjesto u Sr-
biji u okrugu kragujevackom. Niva ua Grabicu.
Sr. nov. 1870. 451.
2. GEABIO, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv.
45. — Postaje od grabiti. — I nacineno od iste
osnove za ncke bubice u jednoga pisca na^ega
vremena. Grabic, Staphylinus L. J. K. Sloser,
faun. kor. 1, 123. 162.
3. GEABIC, )ii. prezime. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Umni Grabic od Nozdrona. J. Ka-
vanin 125a. — TJ istoga 2^isca ima na drugom
mjestu prezime (mozebiti isto) pisano Grabiic, po
cemu bi 2iravi oblik bio Grabijic (is/joredi Gra-
bija) : Ferizola, Petris. (irabiic. 150*.
GEABIJA, in. prezime. — xi vijeka. Beneto
Grabija. Mon. croat. 316. (1100).
GEABIJIC, m. vidi kod 3. grabii.
GEABIK, grabika^ m. grabova suma. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i voc: grabice, grabici. — V
StuUcevu rjecniku (,silva carpinea') i u Vukovu.
— I kao ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu
jagodinskom. Livada u Grabiku. Sr. nov. 1870.
537. — h) u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic.
GEABIKAPA, /. vidi culane. — U Vukovu rjec-
niku: (u Crnoj Gori) igra koja se u Lici zove
,culane'.
GEABILAC, grabioca, w. raptor, covjek koji
grabi. — isporedi grabitej. — Postaje od osnove
grabil part, praet. act. glagola grabiti nastavkom
tct. prvo h u nom. sing, i u gen. pi. (grabilaca)
postaje a, u drugijem. padezima ispada, i 1 na
kraju sloga mijena se na o. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (.raptor' 422''. 608'';
,rapax' 606a') j u StuUcevu. Nisam kako ostali
}udi: grabioci, nepravednici . . . I. Bandulavic 169a.
luc. 18, 11. Da nijedno ime od odredenja bude
ufiuvati grabioce od nepravedna u^ivanja. M. Bi-
jankovic 148. Gavran je prilika grabioca. J. Ba-
novac, prip. 172. Grabioci nece posidovat kra-
Jestva Bozjega. 175. Ni lupezi, ni proklinaoci,
ni grabioci. J. Matovic 396. Ne suprotive se
lupezom, grabiocem, ojjcenib novaca kradjivcem.
I. Velikanovic, uput. 1, 459. Ne more se zenidba
ufiiniti medu grabiocem i ugrabjenom. I. J. P.
Lucie, nar. 50. Kamatnici nepravedni jesu pravi
kradjivci dapace grabioci. B. Leakovid, nauk. 343.
Ill
— kod pisaca se nalaze i nevalali oblici: grabioc
za nom. sing, i grabioca za gen. pi. Dobri re-
dovnik jest usvistnik a ne grabioc. P. Knezevic,
osm. 221. Koliko se danas grabioca na svitu
naodi. I. J. P. Lucie, razg. 30. Zelis da se ne
nazoves grabioc i kradjivac. B. Leakovid, gov.
10. Ako bi ocitnik ili grabioc digod ucinio se.
G. Pestalic 67.
GEABILICA, /. ona koja grabi. a) zensko de-
lude. — u StuUcevu rjecniku (v. grabite|ica). —
b) ptica, osa, a i sto nezivo (n. p. noga) sto je
zenskoga roda. — nacineno u nase vrijeme. Gra-
bilice, zool. ,raub- (in zus.)' ; noge grabilice, (kva-
calice) ,greiffiisse' ; grabilice (ose), lat. ,rapientia',
.raubwespen' ; ptice grabilice, (grabezjivice), lat.
,rapaces', ,raubv6gel'. B. Sulek, rjecn. znanst. naz.
1. GEABILO, n. u narodnom vracanu rijec
nacinena od grabiti prema vratilo. — U Vu-
kovu rjecniku ,das i-aften, reissen' ,rapina', cf.
grabac, gdje je i ovaj primjer : Ove godine na
vratilo, a do godine na grabilo. (Govori devojka
uzjahavsi na vi'atilo da bi se stall , grabiti' oko
ne i da bi se udala). Nar. posl. vuk. 230.
2. GEABILO, n. sprava kojom se crpe (grabi)
voda. — Nacineno u nase vrijeme. Grabilo, mech.
(crpilo), ,schopfwerk' tal. ,noria". B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
GEABIONICA, /. u StuUcevu rjecniku (v. gra-
bite|ica). — nepouzdano.
GEABIONIK, m. vidi grabite}. — Samo u
StuUcevu rjecniku.
GEABISLAV, m. ime musko. — U jednoga
pisca XVI I vijeka. G. Palmotid 2, 302.
GEABISTE, n. vidi grabjene. — U jednoga
pjisca xviii vijeka (s cakavskijem oblikom gra-
bisco). I Judik je slican liime i u vrlini i u gra-
biscih. J. Kavariin 292'J.
GEABITE;^, m. covjek koji grabi, isporedi gra-
bilac. — IJ rjecnicima: u Mikalinu (,raptor*), u
Bjelostjencevu (kajkavski grabitel ,raptor'), u Jam-
bresicevu grabitel), u Voltigijinu (,saccheggiatore,
rapitore' ,pliinderer'), u StuUcevu (,raptor, ereptor').
— U Voltigijinu rjecniku i s osobitijem znacenem :
,rastellatore' ,recher'. — vidi grab|ar.
GEABITE^jICA, /. zensko cejade koje grabi,
isporedi grabilica. — U StuUcevu rjecniku (,quae
rapit, diripit').
GEABITI, grabim, impf. rapere, naj starije
bi znacene bilo: potezati k sebi rasirenom rukom
(grscic) tako da svaki prst poteze, ili orudem
slicnijem grsti ; iz ovoga su se vec u x^raslavensko
doba razvila dva, glavna znacena: silom otimati
i kupiti (n. p. sijeno) osobitijem orudem. (gra-
bjama). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
grabi). — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
grabiti, rus. rpaoiiTB, ces. lirabiti, po}. grabic. —
Nejasna postana. moze biti da je korijen grab
postao ojacanem od korijena greb (isporedi la-
ziti, saditi) kojemu nema potvrde, ali moze biti
propao, isporedi lit. grebti s istijem znacenem.
Korijen ce indoevropski biti grebh ili grebh,
isporedi snskr. grabh, grab, rapere. — U svijem
je rjecnicima osim Daniciceoa: u Vrancicevu ,ra-
pere', u Mikajinu: grabiti, otimati, uzeti silom
,rapio, abripio, aufero', u Belinu: ,rapio' 606^, u
Bjelostjencevu: ,rapio, abripio, per vim et cum
festinatione accipio, diripio, harpago*. 2. vodu
,haurio, extraho, educo ac^uam'. 3. zitek, pesek
etc. ,exhaurio, exinanio frumentum, areuam etc.-
4. seiio ,foennra rastris logo, traho rastris foonum",
u Jambresicevu: grabim ,rapio', u Voltigijinu :
23
GRABITI
35€
GRABITI, I, 1, a.
,aggTappaiP, saccheggiare, rapii'e' ,rauben, pliin-
dern', u Stuliccvw 1. ,rapere, abripore, auferre'.
2. V. grebsti, u Vukovu: 1. ,greifen, raifen' ,rapio'.
2. n. p. sijeno ,pectine colligo foenum'. 3. ,schopfen'
jhaurio'.
I. aktivno.
1. prelazno.
a. silom uzimati protiv vole onoga u kojega
je objekat, silom otimati. perf.: ugrabiti. ako je
izreceno u koga je ono sto se grain, stoji ii gen.
s prijedlogom u Hi u dat., rjede ii gen. s pri-
jedlogom od (Kad sednu vecerati, sve je grabilo
jedno od drugoga. Nai'. prip. vuk. 92). a) u uzem
smislu, silom uzimati samijem rukama (nesto sto
se maze tako uzeti i odnijeti). aa) namjera je
suhjekta ne vracati ono sto grabi nego drzati kao
svoje. Ni mi su oruzja ni kape grabili. N. Na-
|eskovic 1, 293. Er cim lip ja nosim na ruci
dr3t,(g) kami ; cini se sve meni u sumni bez reda,
da mi ga svak grabi, tko god na n pogleda. D.
Ranina 94''. Ko mi grabi sabju s pasa? I. Gun-
dulic 562. Vec mii grabi kiceno odijelo. Nar.
pjes. juk. 329. Vjestice grabe kokosi s loznika
i s lijega. S. !^ubisa, prip. 203. Oni nece mrtva
i)i zivoga, grabe hjeba i mesa pecena. Osvetn.
4, 33. — bb) nije u siibjekta namjera drzati kao
svoje ono sto grabi. Vidis ove pet stotin mom-
cadi? ka' se grada vjesto izigrase? kako hitro
grabjahu kapice? (vidi grabikapa i culaiie). P.
Petrovic, gor. vijen. 5. — b) u sirem smislu, silom
uzimati, otimati, prisvajati tude. kod toga se
istice znacene da subjekat tako radi, da ono sto
je tude ostane u negovoj oblasti protiv voje vlas-
nika, a ne misli se osobito na nacin kako to
biva (radi Ii subjekat svojijem rukama, Hi on
sam. Hi preko drugoga). aa) u jwavom smislu.
prema objektu moze biti razlika u znacenu s toga
sto ono sto se grabi kod toga mijcna mjesto (nosi
se, vozi se, Hi se goni), Hi ga ne moze mijenati
i ne mijena ga. objekat moze biti n. p. pokucstvo.
Grabe jim pokucstvo. A. Kanizlic, kam. 835.
Zlotvori ti pokucstvo i siromastvo tvoje razvlace
i grabe. utoc. 37. — stado. Prestade Spljetska
trti po}a, grabit stada. J. Kavanin 91^. Ta oba
stada pase i grabit nih ne pusta. 181^. — blago.
Ki blago grabe. F. Glavinic, svitl. 117. Da pod-
jamno s liim ne sara, niti grabi nega blago. J.
Kavanin 74*. A grabe im na snosove blago.
Ogled, sr. 44. — imane, dobra. Tirall ih, ter
imanja grabili nihova. F. Glavini6, cvit. xv. Koji
dobra ista odnasaju ili muce kraduci ih ili silom
graboci ih. B. Zuzeri 342*. — doltodak Ki do-
hodke crikvo rim.ske grabo. F. Glavinic, svitl. 114.
— zemle, gradovi, drzavc. Grabis postave i zemje.
M. Radnic 100''. Sto gradove sad laganom grabi
mukom. V. Uosen 227'*. Poceso tada grabiti mista,
sela, gradove i drzave, cine^i se vlastiti gospo-
dari svaki od svoga sela, grada oli drzave. And.
Kaci(';, rafeg. 51. — posao, miika. Jest dostojan
])okarana tko grabi posao tudinski. M. Radnic
44 1^'. Grabedi tudu muku. J. Banovac, prii^. 172.
— objekat je uopce izreien rijecju tude. Silom
tuje uzimati i grabiti. A. Vitajic, ist. 181. Ne
ima za vas raja, o lupezi, o kamatnici i koji
tude grabito. J. Banovac, prij). 175. O koliko i
sada ima Akaba, koji tude grabo a ne povra6aju!
razg. 34. Svakome svoje dati a tudoga ne gra-
biti. V. DoSen 232^. Hi posesivnijcm adjektivom.
174. Scini da de siroma'e daviti, uzdrzedi tude,
grabedi siromaSko i sirotinsko. razg. 90. ili za-
vijenicoin ili relativnom reienicom, Sve Sto izji,
uze, grabi. J. Kavanin 230''. DaT kad grabe priko
reda sto pravica nima ne da. V. Dosen 7H'>-. —
bb) u prenesenoin smislu. obicno je objekat (a
moze biti i subjekat) stvar umna ili duserna ili
stvar tjelesna u dusevnom, umnom smislu. Veselo
tve licce grabi mi srdacce. M. Drzic 136. Oni
ga (krajevstvo nebesko) samo vitezovi grabo. B.
Gradic, djev. 34. Sreca taj puziva grabi im san
i noc. F. Lukarevic 307. Razdije^en sam s dra-
gom vilom, sto grdobu ne porazim ka mi zivot
grabi silom? I. Gundulic 165. I za to mi grabi
iz ruka dvakrat carstvo oca moga. 557. Tko sad
grabi bez razloga slavu vasu, slavu moju, slavu
carstva otmanskoga ? 568. Nisto grabi moju misal.
M. Gazarovic 81. Da djavli postenje grabe Bozje.
F. Glavinic, cvit. 384'i. Krajestvo nebesko silu
trpi i silniki grabe ga. 448*. Koje konem sun-
canime svjetlos grabe. P. Kanavelic, iv. 31. Meni
istu vlas grabite. 144. Koja uresom svoga lica
svijem grabi ures gospodami. 188. Ter mu iz
ruku oblas grabi. 317. Ke cas grabe premalicu.
372. Nevoja moja kleta grabjase mi svako ufanje.
459. Sram ufanje grab|ase mi. 578. Koji grabis
svu slavu i jjostene Bozje. M. Radnic 32*. Grabi
zivot i prigode svijem smrt jedna na odhode. J.
Kavanin 2'\ Pamet, razum, osobite grabi jizba
i pitje dare. 26'K Meso izpustit, gralnt sjene. 340''.
Glad mojim kostima jakos grabi. I. Dordic, salt.
93. Tmina, ka dan grabi. 465. Nami strasi nasi
grabe rados. uzd. 24. Vrag grabi Visnemu duse.
ben. 25. O Boze, sve se svitu daje, kojino je
nas ociti neprijate|, djavlu, koji grabi sva vasa
dobra. J. Banovac, razg. 154. Koliko vece Ivan
radi, sve to. vece srce Venceslava gx'abi. A. J.
Knezovic 73. Da im udijeli zivot vjecni, kad su
vam grabili zivot vremeniti. D. Basic 101^. Koji
pod silu oli pod strah grabe odrisene od pro-
klestva. Ant. Kadcic 304. Kra}estvo Bozje silu
trpi, i usilni grabe nega. J. Matovic 473. — amo
spadaju i primjeri u kojima, je objekat stvar tje-
lesna a subjekat stvar umna. Lakomos . . . tude
gi'abi, sebe mori. N. Marci 6G. — • c) kad je objekat
ce^ade, sila je u tome sto se grabi ili protiv ne-
gove voje Hi protiv vofe ce^adeta u kojega je, cije
je. aa) u pravom smislu. znacene moze biti kao
kod a) ili kao kod b). Ulise i Dijomede mecu
hajine od trgovaca i grabe Akila. G. Palmotic
1, 165. Grabe siroce od dojke. D. Danicic, jov.
24, 9. — Odveda Ananija Gospodinu: ,Slisah zlobu
od vnogih clovika onoga i kako svih tvojih na-
stori vernih, i na to u Damask, da ih grabi,
dosal je. F. Glavinic, cvit. 35:i. Na putu k Da-
luasku hodeci da grabi veriio. 205'>. — »^/ cescc
je objekat zensko (pelade. Ali l^jubdrag u sljepilu,
fiuvsi gx'abit' kcercu milu, uhiti se za sjedine,
i . . . zaupi u glas jjun zalosti : , . . . Jaoh, tko mi
te grabi sada?' I. Gundulid 391. Ki po sili ko-
ludricu iz klostra van grabi. F. Glavinid, svitl.
117. Vodi Parid gos grabedi Hjepu Elenu. G.
Palmotic 1, 115. Ko krajevske grabi zene. 1, 282.
Nauceni su grabit oni i varati tude ^ene. 2, 114.
Grabit lijepe vjorenice das je i dika Slovinima.
2, 175. S bojnijem madem sred desnice cas je
vrijodnim vitozima grabit mlade vjerenice. 2, 252.
Meju vasim Slovinima grabit mlado vjerenice.
J. Kavanin 237''. Koji uiuaknivaju oli grabe
silom ^ene. Ant. Kaddid 305. S tijem su isli
pr'o bijela svijeta , inorodko grabili djovojke.
Osvetn. 3, 32. jo^ je gdjegdje kod nasega naroda
obicaj da mladic grabi djevojku koja mu poslije
bude zena. to biim n. p. u Konavlima blizu Du-
brovniku, a to moze biti i po nezinoj voji a protiv
voir nezinc porodicc. Hi prntiv nezine vole a po
vo]i porodice (kojaje ieli za onoya iovjeka udati),
GEABITI, I, 1, a.
355
GEABITI, II, 2.
Hi po vofi svake strane (n. p. jer se hoce stedjeti
veliki troskovi sto su hod ohicnoga vjencana). po
tome i djevojke vracaju da ih grahe (vidi i 1.
grabilo). U Boci se sastanu po tri djevojke koje
su vec za udaju, pa na Durdev dan rano otidu
na vodu, noseci jedna u ruci prosa, a druga u
nedrima grabovu grancicu, pa jedna od ove dvije
zapita onu trecu : ,Kuda ces '?' a ona odgovori :
,Idem na vodu, da vode i mene i tebe i tu sto
gleda pro tebe'. onda ona zapita onu sto nosi
proso: ,Sta ti je u ruci?' a ona joj odgovori:
jProso, da prose i mene i tebe i tu sto gleda
pro tebe'. po torn upita onu sto ima grabovu
grancicu, sto joj je u nedrima, a ona joj odgo-
vori: ,Grab, da grabe i mene i tebe i tu sto
gleda pro tebe'. Vuk, rjec. kod Durdev dan. vidi
T. Maretic, studije iz puckoga vjerovaiia i pri-
cana u Hrvata i Srba. rad. 60, 150. — hh) u
prenesenom smislu. aaa) o celadetu koje umire.
subjekat je smrt, grob itd. Groznijem suzam
proplacite , |ubovnici ucvijeni, dragu diklu, ku
dvorite, sad vam grabi grob studeni. I. Gundulic
264. Tako smrt sve narode dobre i zle grabi
Zajedno. F. Glavinic, cvit. 395a. — amo spada i
ovaj primjer u kojemu je subjekat cest: Tebe
zla ces grabi meni. G. Palmotic 1, 375. — i ovaj
u kojemu je subjekat smrtni san, a znaci smrt
(iperbolicki). Srce mi vaze pies kako lav za-
kovan, ali kad is teles dusa se dili van ; grabi
me smrtni aan. D. Barakovic, vil. 80. — bbb) o
cejadetu kojega je nestalo, koje se odalecilo. sub-
jekat je cest. Ah nemila cesti prika, . . . vjere-
nika sad miloga nemilosno grabis meni. G. Pal-
motic 1 , 61. — ccc) u ovom primjeru grabiti
znaci: ne dati (kao zarucnicu, zenii). Andrijanu
mi grabe, zivot mi uzimju. M. Drzic 201. — d)
subjekat je zvijer, Hi uopee zivince. aa) obicno
je objekat sto zivo (ce(ade Hi zivince), a subjekat
je zivince sto se hrani mesojn. maze hiti da koji
primjer spada pod b, a) (kad bi perfektivni
glagol bio zgrabiti). sila moze biti i ovdje na
dva nacina kao kod c). Vuci jedan i drugi spol
grabeci pozirahu. F. Glavini6, cvit. 114'\ Drakun
Judi i zivinu, ke grabiti mogase, pozirase. 150^.
Kako vuk ovcu gi'abi. posl. xiv*. Medvidi u moje
se ovce zalicahu grabec jih. And. Kacic, korab.
162. — bb) nesto je osobito u ovom priwi/erK u
kojem je znacene gotovo kao kod a). A iz magle
zmije izlecahu, grabjahu nam sa glavah kapice.
Ogled, sr. 46. — e) diripere, objekat nije ono sto
se uzimje, otimje, nego mjesto, zemja gdje se silom
uzimje, isporedi piijeniti, harati. u Voltigijinu
rjecniku. moze biti da amo spada i ovaj primjer
(ako ne pod b)j: Grabi MatijaS ban Gatsku.
Mon. Croat. 321. (1483). — f) grabiti ocima, u
prenesenom smislu, pohlepno gledati, traziti ocima.
— u jednom primjeru nasega vremena. Lakomo
gx'abi ocima sve naokolo sakupjene Jude. V. Vr-
cevic, niz. 40.
b. brzo, hitno uzimati, hvatati. silaje u samom
mieanu, a ne da se radi protiva cije vo{e. perf.:
zgrabiti. a) u pravom smislu. Onda didi, onda
babe smrzlu corbu sladko grabe. V. Dosen 165*.
Sudna smokve grabi, misli nam ih dati. Nar.
pjes. istr. 3, 19. — po ovome znacenu ima u
JambreHcevu rijeiniku ger. praes. grabe6 kao
adv. sa znacenem: brzo, hitno (,raptim'). — b)
u prenesenom smislu. aaj i subjekat i objekat
stvari su tjelesne, ali se kod toga misli na sub-
jekat kao na nesto zivo. Listu koga vitar grabi.
B. Kasic, rit. 2Q'Z. Sava sve vode od Ilirika gra-
bedi. F. Glavinid, cvit. xv. — bb) subjekat je sto
umno sto se shvaca kao da je ce{ade. Lakomost
blago kupi, k sebi grabi i pritele. M. Divkovid,
bes. 346. — cc) grabiti vrijeme znaci: kad se
nema mnogo vremena za kakav posao, upotrebiti
za onaj svaki cas koji je Slobodan od drugoga
posla. Imase on tolike posle drugs . . . , i nista-
nemane grabjase on vrijeme. B. Kasic, fran. 105.
— dd) objekat je sto umno. U velikom gradu
i ti velik hvale grabis. J. Kavanin 162^. Od do-
biti grabe krunu ki se sile, ne ki h|unu. 366*.
Ko rano rani dvije srece grabi. Nar. posl. vuk.
152. — ee) grabiti put, hoditi brzo kao da se
put hvata nogama. K|use frizkog jer od sijena
slabi i linije put pod noge grabi. J. S. Eelkovid
289.
c. pectine colligere, kupiti (grablama), n. p.
sijeno. — U Bjelostjencevu, u Stulicevu, u Vu-
kovu rjecniku.
d. kadje objekat voda Hi uopce sto zitko, znaci:
crpsti, vaditi. Vodu zivu i teku6u, koja premda
ju }udi zacrp|uju i grabe. A. Kanizlid, uzr. 14.
Sve divojke ladnu grabe vodu. Nar. pjes. bog.
328. Mi ranimo te vodu grabimo. Nar. pjes. vuk.
2, .302. Vino u cabrove grabiti. P. Bolic, vinodjel.
2, 207. — i kad je objekat sto sitno, kao zito,
pijesak. u Bjelostjencevu rjecniku.
2. neprelazno. — u mnogijem slucajevima nije
uprav neprelazni glagol nego je izostao^en objekat.
a) vidi 1, a, a) i b). Vsi nastoje potezati k sebi,
vsaki grabi. Korizm. 64^. Tlacih zakon, neprav
zivih, tlapih, mamih, grabih, kradoh. I. Gundulic
224. Ki grabe proti zapovidi, vazda u ubostvu
budut. F. Glavini6, cvit. 5^. Car bo druzijem
vijek ne grabi, povratio opet da bi. J. Kavanin
234''. Dignite se da robite, prignite se da gra-
bite. V. Dosen 58*. K sebi grabit vazda zele,
i grabec se razvesele. 2521*. Grab|e bo su, a ne
vile; radi grabe, a ne dile. 252^.
b) vidi 1, a, c) bb) aaa). (Smrt) ne gladi, nego
grabi. Nar. pjes. istr. 6, 3.
e) vidi 1, a, d). Vuk grabi, ovcica s mirom
stoji. M. Drzic 307. Srdita zvijer tece i grabi
i hita. I. Gundulic 128. Hrti i vuci razdiriti,
koji grabe bez razbora. J. Kavanin 10^. Lav rezi,
grabi i plijeni. I. Dordie , salt. 64. Ali zvire
samo biti, koje ne zna neg grabiti ... V. Dosen 72^.
d) vidi 1, b, b) cc). , Grabiti' znaci upotreb}a-
vati casove kad je vjetar ugodniji i tako posti-
zati ci} (isporedi dobivati, 1, a, d)). L. Zore, rib.
ark. 10, 227.
e) grabiti moze znaciti: hoditi brzo, vidi 1, b,
b) ee). Napred grabi od Stijene dizdare. Nar.
pjes. juk. 264. Grabi momak sto mu noge daju.
Osvetn. 1, 57. SnadoSe se, povratise duse, ter
u klanac grabe natraguse (natraske). 4, 33.
f) vidi 1, c. Kosu nosi da pokosi liome, ruke
grabje da grabi za nome. Osvetn. '2, 173.
g) vidi 1, d. Vidimo, da kad iz ambara cesto
grabimo a ne prisipamo, da se izgubi i nestane
zita. B. Leakovic, gov. 25.
II. sa se. •
1. pasivno. Grabi mi se s danom bijelim sve
postenje, sva cas moja, nesi'ecnija te se velim
od svijeh, ke su bez pokoja. I. Gundulic 76. Teza
sila da ne posta, od ke nam se grabe djeca. 364.
S prijetAom smrtna, jaoh, poraza carstvo mi se
grabi silom. 565. Ti naredi , da od Krstjana
sinovi se grabe mladi, i vojnica da su izbrana.
573. Ali vjera dosti nije kad se hara i grabije(!).
J. Kavanin 319i'.
2. reciprocno, kadjedno drugome grabi; obicno
se kaze, kad ono sio se grabi ne pripada ni je-
dnome ni drugome, a i jcdno i drugo hoce ono
za se, te grabe i zavadaju se medu sohom. —
IziDcdu rjecnika u 3Iikajinu (grabiti se, drpiti
se ,certare, contendere ad rapiendum, diripio'),
GRABITI, II, 2.
356
2. GRAB^ICE
u Bclinu (jcertare ad rapiendum' 337i>), if Stuli-
cevu (v. drpiti se), u Vukovu (oko cega ,um etwas
raffen' ,arrii3ero'). Narodi da od svih strana krst-
nici se grabu mali. J. Kavaiiiii 238*. E se grabo
mladi Crnogoici, ko ce prede nega uhvatiti. Ogled.
sr. 1. — Ono sio se grain stoji s j^rijedlogom oko
Hi o. Kako s' grabe o to pusto blago. Pjev.
crn. 150a. Govori devojka da bi se stall gralnti
oko lie i da bi se udala. Vuk, poslov. 230. Do
se srpski momci grabe oko glavah i oruzja. P.
Petrovic, gor. vijen. 77. Oko duse grabiti ce se
i pregoniti bjesovi. S. !^ubisa, prip. 223. — Hi
s 2}'>'ijedlogom na n loc. (u jedinom primjeru stoji
ace. nij. lokativa po crnogorskom govoru). Ka'
se momci grabe na oruzje. Ogled, sr. 64.
GEABl^A, /. a) vidi grabez, grajjsa. — rijec
je stara, isporedi stslov. grabja. — u jednoga
jnsca XVIII vijeka. Petar Bazej ki korabjom svom
jedreci put zapada, kada zacu, muzar (?) grabjoin
da veliki sva popada ... J. Kavat'iin 139''. Dobila
si tvojom grabjom, da i tebe dragi svuku. 285''.
— h) vidi 1. grabje.
GEAB^jAC, grabjaca, m. covjek koji grabi. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijcm pa-
dezima, osini nom. sing, i voc: grab|acu, gra-
b|aci. — Ne samo po znacenu nego i po postann
maze hiti da su dvije razlicite rijeci, vidi kod
a i b.
a. covjek koji grabi (vidi grabiti, I, 1, a). —
U jednoga pisca xvm vijeka koji je po svoj pri
lid sam nacinio ovu rijec od grabiti. Grabjaci
tu s nim su ini, ki s kamatam' otimase. J. Ka-
vanin 451a. — amo mislim da spada i ovaj
primjer , jjrcvMfZa bi znacene moglo biti i kao
kod b (u prenesenom smislu) : Er nastojed ti gra-
bjaci i u kup gumna nokte umisat, zli lupezi,
ne tezaci nazvase se. 378*.
b. covjek koji grabi (grabjama, vidi grabiti, I,
1, c), grabja. — isporedi grab|ar. — Prije nego
od grabiti, postaje od grabjati Hi od grab}e. —
U nase vrijeme u hrvatskoj krajini. V. Aj-seni-
jevic. — i u Sulekovu rjecniku: ,recher'.
GRAB:^ACA, /. sud za tecnost. Zem]ak. 1871. 2.
GRAB;^ACICA, /. zensko cejade, koje grabi
(grabjatna). — vidi grab|ac, b. — U nase vri-
jeme u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic.
GRAB^jAK, m. ime mjestu u Srbiji u oknigu
krusevackom. — Od 1. grab Hi od 2. grable. Sr.
nov. 1873. 983.
GRAB^AN, m. nadimak covjoku koji sve sebi
grabi. vidi kod 1. grabje. u Dobroselu. M. Medic.
GRAB^ANICA, /. mjesto ii Srbiji u okrug u
hiogradskom. Livada u Grablanici. Sr. nov. 1868.
550.
GRAB^^AR, in. vidi grabjac, b. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.
GRABl^ATI, griibjilm (i grabjem, vidi u Bje-
lostjencevu rjecniku), ])or'tiiio verrore, occare, ra-
diti grabjama : kiqnti, grabiti (gral>(ama, n. p.
sijeno, vidi grabiti, I, 1, c), ravniti zcmlu cupa-
juci travurinu i razbijajuci grnincne. — U je-
dnoga pisca xvm vijeka, a izmedu rjecnika a
JijdosfjoicccH (grabjaiii, znbacini ,ra.stris, rastollis
.stiimlos oracio, ovcllo, globus cuntuiido, coiuniiiiuo,
fostuca.s tollo'. 2. grabjem, v. vlacim. 3. v. zu-
bafcim), ti Voltigijinu Grastollaro' ,rochon'), u Stii-
liievu (kod grabiti). Sijo ridko za drvotjo novo,
grabjat more, da istom pokrijo. J. S. Rojkovi6
268. ir sani grabjas razoro uzduze. 355. List
po aumi izpod drvja jame, svo na hrpu grabjaju
i beru. 411. — U nai^c vrijeme u Sulekovu rjei-
niku : ,)iarken'.
1. GRABJpE, grabaja, /. pi. pecten, irpex, te-
zacko orude (motka s nekoliko drvenijeh Hi gvoz-
denijeh sijaka na jednom kraju) kojijem se sto
kilpi, grabi, n. p. sijeno. Hi se ravni zemja, cu-
pajiici travurinu, razbijajuci griimene. — Postaje
od grabiti nastavkom ja. — Mijec je ptraslavenska,
isporedi rus. rpa6.iH, ces. hrabe, poj. grabie. —
Izniedu rjecnika tt Vrancicevu (,rastrum'), u Mi-
kajinu (,rastrum, trirastellum' ; grabje velike koje
se vuku po sidbi ,sarculum'), u Bjelostjencevu
(grabje, zubace, zubci, grebuja, grebje ,rastrum,
rastelum, trirastelum'), ic Jambresicevu (grabje,
zubace ,rastrum'), u Voltigijinu (,rastello, rastro'
,rechon'), ^l Vukovu (.der rechen' ,pecten foena-
rius' s primjerom: Sve su grabje, nema vila
,es sind lauter egoisten' ,nonnisi sibi favent'. cf.
grabuje). Zapovida Barbaru zeliznimi grabjami
grebsti. F. Vrancic, ziv. 114. Da slama pod
grabje ne pada tolika. D. Barakovic, vil. 347.
Grabjama k sebi potezuci. F. Lastric, ned. 324.
Zame on kosu, grabji i vili. Nar. prip. mikul.
89. Kosu nosi da pokosi nome, ruke grabje da
grabi za liome. Osvetn. 2, 173. — kaze se (kao
u sali) 0 cejadetu koje rado grabi. Grabje bo
su a ne vile, radi grabe a ne dile. V. Dosen 252*'.
Sve su graljje, nema vila. (Svak sebi grabi, a
niko nece da uspremi sto i da ostavi za drustvo
ili opstinu). Nar. posl. vuk. 281. vidi i u Vukovu,
rjecniku. — U jednoga pisca xvm vijeka u je-
dnini grabja. Sapne se jedna grabja koja imade
drzalo, s kojim covik i vaja i ovu grabju kor-
maniti moze. I. Jablanci 56.
2. GRABJE, n. carpini, coll. grab. — TJ nase
vrijeme, a izmedu rjecnika a Stulicevu (grijeskotn
,carpinus') i u Vukovu. Visa je gora od gore,
naj visa Lovcen planina, u liqj je triie i grabje.
Nar. pjes. vuk. 1, 190. — I kao ime mjestima.
a) u Srbiji. aa) zaselak u okrugu vajevskom. K.
Jovanovic. 101. — bb) mjesto u okrugu pozare-
vackom. Niva u Grabju. Sr. nov._ 1875. 1067. —
cc) mjesto u okrugu sabackom. Niva u Grabju.
1864. 537. — b) selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 176. — c) selo u Herce-
govini u okrugu mostarskom. 240. — d) selo u
Dahnaciji na otoku Hvaru. (Grabje). Repert.
dalm. 1872. 18.
GRAB^jEN, adj. pri kojemu su grabje. — Samo
na jednom mjestu xvm vijeka. .Tecma vajalo bi
s srpom pozeti ili barem s onakvoiu kosom koja
grabju imade, ali ni po sto s golom ili prostom.. .
Zob vajade po svuda s onakvom prije pokazatom
grabjenom kosom kositi. I. Jablanci 79—80.
GRABJ^ENE , n. djelo kojijem se grain. —
Stariji su oblici grabjonije, grabjenje. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (grabjenje ,rapacitas'), u
Mikafinu (grabjenje), ti Belinu (grabjenje 606i>),
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu (grabene), u
Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (grabjenije).
Akn ostanu na grabjenije. Zak. dus. })am. §af. 45.
Od usionijoh grahjenja. B. Kasic, zrc. 70. Jor
grabjeno od tak\o jo zloco. M. A. Rojkovie, sat.
Ml". Lakoinac nikada no mozo zadosti uciniti
nozasitjivomu grabjoiiu svoga proJdrloga srdca.
A. Toiuikovid, gov. 128. A sto bijele ruko za
grjoi'ia, to mu kuke za grozna grabjeiia. Osvetn.
2, 62. — S osobitijem znacenem : d,ielo kojijem
se grabja, u Voltigijinu rjecniku (,rastellamento'
,das rechen') i u Stulicevu (v. grebujaiie). ja-
macno su sami ovi pisci nacinili od grabjati.
J. GRABJ^ICE, /. pi. dem. 1. grabje. — U Jam-
bresicevu rjecniku (,rastellum').
2. GRABl^ICE, u. sing, ili f. pi. (?) ime mjestu
u Srbiji u okrugu vajevskom. Sr. nov. 1868. 228.
GRAB];.IC
357
GRABOVIK
GRABJ^IC, m. presime. — xv vijeka. Pred
Bartolom Grab}icem. Mon. croat. 111. (1472).
GRAB^jISTE, n. drzak u grabaja. — U Vu-
kovu rjecniku.
GRAB:^IV, adj. vidi grabezjiv. — xviii vijeka
u Jamhresicevu rjecniku (,rapax'), a nasega u
Vukovu (,reissend, raub-' ,rapax'). Vuci grab|ivi.
Vuk, mat. 7, 15. — Cudnovato je da Vuk u pred-
rjovoru k prijevodu Novoga zavjeta (1847. vii)
broji ovu rijec medu one koje je sam nacinio.
GRAB^ilVAC, grabjivca, m. grabliv covjek. —
xvm vijeka u Bjelostjcncevu rjecniku (kajkavski
grabjivec ,rapo'. v. grabitel), a u nase vrijeme
u Ddnicica: Grabjivca pohvajuje. psal. 10, 3.
GRAB^IVICA, /. Grabjivice (ptice), rapaces,
red ptica. J. Pancic, zoolog. 204. — isporedi
grabez}ivjce, grabilice.
GRAB^jIVOST, /. osobina onoga koji je grabjiv.
— U SulekovH rjecniku: .raubgier'.
GRABNIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu ja-
godinskom. Zabran u Grabninu. Sr. nov. 1872.
865.
GRABOGLUSAK, graboghiska, m. Mouticola
saxatilis L., vrsta ptice slicne kusu i drozgn, ispo-
redi stjenak. — U Stulicevu rjecniku (graboglusk
jinerula saxatilis'). — slabo pouzdano.
GRABONICA, vidi Grabovnica, a) aa) i hb).
GRABONOS, m. (onaj sto grabi i nasi?) u
Vukovu rjecniku : grabonos, grabonosac, (u Crnoj
Gori) nekaka debela zmija za koju se govori da
joj koze puska ne moze pi'obiti, cf. beca.
GRABONOSAC, grabonosca,. m. vidi grabonos.
GRABONA, m. pirezime. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Od vlasteoskili ki su hiza . . . Kluvat,
Jista, Luk, Grabona. J. Kavanin 133''.
GRABOR,, m. mjesto u Srbiji u okrugu poza-
revackom. Niva u Graboru. Sr. nov. 1875. 562.
GRABOSTANI, m. pi. selo u hrvatskoj krajini
u okrugu banskom. Razdije}. kr. II.
GRABOV , adj. koji pripada grabii (cijeloj
vrsti). — Izmedu rjecnika u Mikalinu (,carpiueus'),
u Belinu 174*, u Stulicevu, u Vukovu. Ostrkne
mu se jjod motikom jedna grabova |uska. S. ]^u-
bisa, prip. 245. Pa mi kazi, cesovi se brdom
micu momci proz kamene i grabovo grane. Osvetn.
1, 55.
GRABOVA, /. opcina u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosii. 172.
GRABOVA BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Sr. nov. 1867. 248.
1. GRABOVAC (Grabovac) , Grabovca (Gra-
bovca), m. ime mnogijem mjestima, n. p. a) selo
u Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.
238. — b) u hrvatsko-slavonskoj krajini. aa) tri
sela u okrugu ogulinsko-slunskom. Razdije). kr.
8. 9. 10. — bh) dva sela: Novi i Stari Grabovac u
okrugu gradiskom. 12. ^ cc) selo u okrugu ban-
skom. Razdije}. kr. 12. — c) selo u Dalmaciji u
kotaru imotskom. Repert. dalm. 1872. 14. — d)
u Srbiji. aa) selo u okrugu jagodinskom. K. Jo-
vanovic 111. — bb) selo u okrugu kragujevackom.
118. — cc) selo u okrugu va(evskom. 104. — dd)
selo u okrugu cuprijskom. 180. — ee) mjesto u
okrugu biogradskom. Livada u Gx-abovcu. Sr.
nov. 1870. 45. — ff) mjesto u okrugu crnorijeckom.
Sr. nov. 1872. 849. — gg) mjesto u okrugu sa-
backom. Zemja u Grabovcu. Sr. nov. 1873. 1()15.
— hh) manastir u okrugu va(evskom. — prije
nasega vremena. U celomTb predelu vajevskomi,
osta u Pauniji crkva i mon. Grabovaci.. Starine.
10, 269. — moze biti da je isto i ovo: GrabovBci.
(celija). Grabovacb. S. Novakovic, pom. 130. —
e) manastir u budimskoj eparhiji. Sem. prav. 1878.
34. — piomine se prosloga vijeka. Glasnik. 20, 4.
— f) ime nekijem izvorima u Lid. J. Bogda-
novic.
2. GRABOVAC, Grabovca, m. prezimp. — Po-
mine se od xvm vijeka. Ante Grabovac. And.
Kacic, korab. 487. Serdar Grabovac. Norini 86.
,Franciscus Grabovac'. Schem. bosn. 1864. x.
GRABOVACKI (grabovacki), adj. koji pripada
mjestu Grabovcu. V. Arsenijevic. Grabovacka
(opstina). K. Jovanovid 104. 111. 180. — Grabo-
vacki Potok, mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Livada u Grabovackom Potoku. Sr. nov.
1868. 79.
GRABOVA DRAGA, /. selo u Hercegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 220.
GRABOVA HUMKA, /. selo vise Vakupa. J.
Wessely, kars. 205.
GRABOV BUNAR, m. izvor u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 139.
GRABOVCI, m. pi. ime mjestima. a) u Dani-
cicevu rjecniku: ,Grabovbci', selo u Srijemu koje
je Jovaii despot dao Krusedolu (Mon. serb. 54l
god. 1496). — b) selo u slavonskoj krajini u
okrugu petrovaradinskom. Razdije}. kr. 14. bice
isto sto kod a). — c) selo u Dalmaciji u kotaru
sibenskom. Repert. dalm. 1872. 25.
GRABOVCANIN, m. covjek iz Grabovca (u
hrvatskoj krajini). V. Arsenijevic.
GRABOVCANKA , /. zensko cefade iz Gra-
bovca (u hrvatskoj krajini). V. Arsenijevic.
GRABOV GAJ, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 140.
GRABOVI, m. pi. suma u Begafici (u Srbiji
u okrugu biogradskom). 1^. Stojanovic.
GRABOVICA, /. ime mnogijem mjestima, n. p.
a) selo i opcina u Hercegovini u okrugu mostar-
skom. Statist, bosn. 246. — b) u Bosni. aa) op-
cina u okrugu travnickom. 198. — bb) selo i
opjcina u okrugu travnickom. 214. — cc) selo i
opcina u okrugu Done Tuzle. 158. — dd) selo
u okrugu travnickom. 212. — ee) selo u okrugu
Done Tuzle. 122. — jf) dva sela u okrugu sara-
jevskom. 44. 20. — gg) planina. F. Jukic, zem}.
55. — c) selo u hrvatskoj krajini u okrugu ban-
skom. Razdije}. kr. 11. — d) u Srbiji. aa) selo u
okrugu cuprijskom. K. Jovanovic 181. — bb) selo
u okrugu krajinskom. 123. — cc) selo u okrugu
podrinskom. 39. — dd) selo u okrugu rudnickom.
146. — ee) selo u okrugu vajevskom. 99. — ff)
mjesto u okrugu biogradskom. Zem}a u Grabo-
vici. Sr. nov. 1864. 434. — gg) rijeka u okrugu
rudnickom. Grabovica reka i selo ima i sad u
crnogorskom srezu rudnickoga okruga. S. Nova-
kovic, oblac. rad. 36. — p)rije se zvala Grabov-
nica, vidi Grabovnica, a) dd). — e) u Crnoj Gori.
aa) selo u Drobnacima. Glasn. 40, 22. — bb)
voda. Na stiidenu vodu Grabovicu. Pjev. crn. 75^.
GRABOVICKI, adj. koji pripada Grabovici.
Grabovicka (opstina). K. Jovanovic 99. 123. 146.
181.
GRABOVI DO, m. seoce u Hercegovini blizu
Uavna. Schem. ragus. 1876. 59.
GRABOVIK, m. ime mjestima. a) selo u Her-
cegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 244.
— h) dva sela u Bosni u okrugu sarajevskom.
18. 36. — e) u Srbiji. aa) zaselak u okrugu ca-
canskom. K. Jovauovic 173. — bb) mjesto u okrugu
GEABOVIK
358
GRACIJA
kragujevackom. Livada u Graboviku. iSr. iiov.
1865. 617. — d) nekakvo mjesto. — prije nasega
vremena. Grabovikt. S. Novakovic, pom. 130.
GEABOVINA, /. lignum carpineum, grahovo
drvo. — Od XVIII vijekn, izmedii rjecnika u Be-
linu 174a, u StuUcevu (,lignum carpineum'), u
Vukovu. G/abovina, Carpinus (betulus) L. (Du-
rante). B. Sulek, im. 97. — I ime seocu u Her-
cegnvini hlizu Gahele. Schem. herceg. 1873. 112.
GRABOVISTE, n. mjesto gdje raste grable.
— U StuUcevu rjecniku (,locus carpinis abundans').
— slabo pouzdano.
GRABOVISTVO, n. vidi graboviste. — U Stu-
Ucevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GRABOVNICA, /. ime mjestima. a) u Srbiji.
aa) u okrugu niskom. ,GrabovBnica' , Hilandar
je imao u srpskoj zemji izmedii ostaloga ,selo
Videnje st Petrtcemt i st Grabovnicomt' (Mon.
serb. 141 god. 1348). sad ima blizu ^eskovca rijeka
i selo Grabonica. (Hahn, reise. 134. 145) ; kako se
u spomeniku spomine uz J^eskovac, mislim da
ce biti ta. D. Danicic, rjec. Velika Grabovnica.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 122. Mala Grabovnica.
123. — hh) u okrugu topUckom. M. D. Milicevic,
kra}. srb. 390. i ovo se selo zove takoder i Gra-
bonica. Sr. nov. 1879. 176. — cc) u okrugu kru-
sevackom. Grabovnica velika, selo; Grabovnica,
zaselak. K. Jovanovic 126. — dd) rijeka u okrugu
rudnickom, sada Grabovica. xv vijeka. vidi S.
Novakovic, oblac. rad. 36. — h) selo u Hrvatskoj
u podzupaniji kriskoj. Pregled. 85.
GEABOVNICKI, adj. koji pripada Grabovnici.
Grabovnicka rijeka. S leve strane prima Medveda
u se Gazdarsku Eeku koja se zove i Grabov-
nicka, jer protice i kroz selo Grabovnicu. M. D.
Milicevic, kra}. srb. 9. Grabovnicka kosa. Eat.
115. Na predne Grabovnicke visove. 116.
GEABOVNIK, ?h. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 242.
GEABOVO, n. ime mjestima. a) selo i pustara
u Slavoniji u podzupaniji vukovarskoj. Pregled.
116. — b) u Srbiji. aa) selo u okrugu aleksi-
nackom. K. Jovanovic 91. — bb) mjesto u okrugu
biogradskom. Sr. nov. 1864. 48. — cc) mjesto u
okrugu rudnickom. Zem}a u Grabovu. Sr. nov.
1875. 68. — dd) mjesto u okrugu smederevskom.
Niva u Grabovu. Sr. nov. 1874. 91.
GEAbOVSKI, adj. vidi grabov. — Samo u
StuUcevu rjecniku (,carpineus').
GEABEAK, m. .selo u Hrvatskoj u podzupa-
niji karlovackoj. Schem. segn. 1871. 66. — Na
drugovi je mjestu jrisano Grabrk. Pregled. 31.
GEABEIC, m. dem. grabar. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Gdi grabrice, gdi vrbe, gdi
trne koji medu. J. S. Ee}kovi6 123. — / ime
seocu u Hrvatskoj u podzupaniji krizevackoj.
Pregled. 69.
GEABEIK , grabrika, wt. vidi grabik. — U
Vukovu rjecniku s dodatkum da se govori u Sla-
voniji.
GEABRK, vidi Grabrs^.
GRABEO, n. vidi grab, grabar. — 11 ugar-
skijeh llrvata. Grabro, Carjiiiius Ijetulus L. (Br-
lakovif'). I!. Sulek, im. 184.
GRABEOV, adj. vidi gabrov. — U Bjelostjen-
6evu rjecniku, u Jambresicevu, u Vukovu.
GEAHROVAC, Grabrovca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaviji krnpinsko ■ topUckoj. (kajkavski)
Grabrovoc. Proglnd. 55.
GEABROVICE, /. pi. mjesto na otoku Krku.
— XV vijeka. Stat. krc. ark. 2. 295. (1443).
GRABROVIK, m. mjesto na otoku Krku-. —
XV vijeka. Nad Grabrovik (poll japnenice). Stat.
krc. ark. 2, 295. (1443).
GRABRO VNICA, /. selo u Hrvatskoj u pod-
zupaniji bjelovarskoj. Pregled. 82.
GRABRO VNIK, m. ime mjestima. a) selo negdje
hlizu Sena. — xv vijeka. Mon. croat. 179. (1500).
— b) selo u Medumurju. Schem. zagr. 1875. 144.
V. Sab}ar 123.
GRABRO VO KALO, n. mjesto u hrvatskom
primorju. — xiv vijeka. Ki put tece skozi Bukov
Dol meju Grabrovo Kalo. Mon. croat. 2. (1309).
GRABEOV POTOK, m. selo u Hrvatskoj u
podzupaniji kriskoj. Pregled. 86.
GEABRSCAK, m. seoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji krizevackoj. Pregled. 65.
GRABU^E, /. pi. vidi grab}e. — Akc. se mi-
jena u gen. grabu}a. — U Vukovu rjecniku.
GRABUNACA, /. stara gumnarska metla, kad
se opr|uga ili oprca. u Dobroselu. M. Medic.
GRABURA, /. mjesto u Srbiji u okrugu poza-
revackom. Niva u Graburi. Sr. nov. 1875. 741.
1. GRABUS, m. grabjene (samo u nekijem re-
cenicama). — Postaje od grabiti rijetkijem na-
stavkom us. — U Mika(inu rjecniku (u grabus
,certatim') i u Vukovu: (u Crnoj Gori) ucinise
grabus; a oni onda grabus! t. j. pograbise, raz-
grabise ,das raflen' ,rapina'.
2. GRABUS, m. prezime. — xvi vijeka. Ivana
Grabusa. Mon. croat. 328. (1563).
GRABUSIC, m. prezime. — ispored\ Grabus.
— XVI vijeka. Grabusica Petra. Mon. croat. 187.
(1504).
GEABUS16 , m. selo u hrvatskoj krajini u
okrugu Ucko-otockom. Eazdije}. kr. 7.
GEABUSICANIN, m. covjek iz Grabusica. V.
Arsenijevic. — |j^t<r. : Grabusicani.
GRABUSICKI, adj. koji pripada selu Gra-
busicu. V. Arsenijevic.
GRABUSICKINA, /. zensko cejade iz Grabu-
sica. V. Arsenijevi6.
GRABZA, /. vidi grapsa. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. GizdaA^e himbeno plemke su vile sve,
grabza su i plijeno Ijejjosti nihove. I. Gundulic
144.
GRABZELIC, m. prezime. — xvi vijeka. Simun
Grabzelic. Mon. croat. 236. (1533).
GRAC, m. >'iem. Gratz, vidi gradac, d) tin). —
U Mika^inu i u Bjelostjencevu rjecniku.
GRACANE, n. vidi grakaiie. — Samo u Be-
linu rjecniku: gracanje ,crocitatus' 228'', gdjc
nema glagola gracati, s cega nijc sasma pouz-
dana rijec.
GRACI, Gi"a.d5.ca, m. pi. selo u Bosni u okrugu
hihackom. Statist, bosn. 106. — IJprav plur.
gradac.
GRACIJA, /. gratia, tal. grazia. a) milost. —
od XV vijeka kod >\jcvcrnijeh cakavaca. Imaju
sluziti jednu (niisu) . . . prikladajuc drugu o gra-
ciju sv. kriza. Mon. croat. H8. (1460). Ma to j'
bila jedna gracija Bozja! Nar. prij). mikul. 94.
— b) ime zensko. Tuj djcvu da najdom pnnu
sve radosti, Gracijom ku zovu. M. Vetranic 2, 33.
Blazon Adain, Maron, Gracija. J. Kavanin 3I4».
— c) Gracije, tri Venerine kceri i drugarice (grc.
XdQirti:). Mnze i Gracije. J. Kavanin 194*'. Da
s tvojih triju glavica djovo (iracije tobi iizjirosu.
2251'.
GRACIJOLA
359
aRACANSKI
GRACIJOLA, /. Gratiola officiualis L., neka
trava, wjesecnik, tal. graziola. — U jednoya pisca
Dahnatinca xvin vijeka. Uzmi gracijole trave.
J. Vladmirovi6 16.
GEACKI, vicli gradski.
GEACNUTI, gracnem, jj/. malo ogrepsti. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.: gracnu, part.
pract. pass, gracnut). — Nejasna postana: ja-
macno je deminutivni glagol, i postaje nastavkom
c, tnozebiti od korijena grab glagola grabiti. —
U Vukovu rjecniku s primjerom : Dok se gdje
malo gracnem, odmah se da na zlo.
GRAC, m. Corvus corone L., vrsta wane, gacic.
— Korijen je sto i u grakati. — U nase vrijeme
i u Stulicevu rjecniku (,corvus'). Grac, Corvus
corone. D. Trstenak.
GRACAC, gracaca i gracca, m. dem. gradac,
ali dolazi gotovo samo kao ime wjesfima. — Akc.
je oyialci i u ostalijem padezima kaki je u gen.,
n. p. dat. Gracacu i Graccu itd. — Postaje od
osnove gradtc nastavkom lck pred kojijem se c
mijena na c: gradbctci.. prvo t ispada, a d se
ispred c ne cuje, ali se gdjegdje nalazi pisano.
mjeste drugoga t svagda je a u nam. i ace. sing.,
a moze biti i u ostalijem padezima, jer je cc
tvrdo i mucno izgovoriti. a) u pravom znacenu
kao dem. gradac. mozehiti na ovom mjestu: Ni
me vec slajase gracca plemenita razbluda. P. Zo-
ranic 2a. — b) varos u hrvatskoj krajini u okrugu
licko-otockom. Eazdijej. kr. 7. — od xviii vijeka,
a izmedu rjccnika u Vukovu (,oin stadtchen in
Kroatien'). Sutra cemo preko Velebita, da idemo
pod Gracac u goru. Nar. pjes. vuk. 3, 424. —
s umetnutijem a. Pije vino Serianin Jurisa . . .
u zdravje onoga junaka koji ce poci do Gracaca
grada . . . And. Kacic, razg. 291^^. A oblaci su-
zanske hajine, pak otide do Gracaca grada. 292a.
A udari od Gracaca Panga. Nar. pjes. vuk. 3, 497.
Dokle Luka do Gracaca dode. Nar. pjes. marj.
74. Gradcaca. J. Wessely, das karstgebiet. 221.
u And. Kacica ima nom. Gracacac zlo nacinen
pa gen. Gracaca. Kada Rade u Gracacac dode.
razg. 292a. — bez a. Vucko sedi Graccu na ka-
piji. Nar. pjes. vuk. 3, 42.5. Zdravo ode Graccu
bijelome. 3, 428. — c) selo u Dalmaciji u kotaru
sibenskom. Repert. dalm. 1872. 2.5. — d) u Hr-
vatskoj. aa) seoce u podzupaniji jastrebarskoj.
Pregled. 35. — bb) (kajkavski) Gracec, selo u
podzupjaniji zagrehackoj. 23. — e) selo u Srbiji
u okrugu cacanskom. K. Jovanovic 170. prije se
zvalo Kurilovo. 87.
GRACACAC, vidi kod Gracac, a).
GRACACKI, adj. icoji pripada Gracacu. V.
Arsenijevic. — Od xviii vijeka. Dobra kona bega
gracackoga. And. Kacic, razg. 291''. Gracacka
(opstina). K. Jovanovic 170.
GRACACKINA, /. vidi Gracanka. J. Bogda-
novic.
GRACANI, Gracana, m. pi. ime mjestima. —
Uprav plur. Gracanin. a) selo u Bosni u okrugu
travnickum. Gracani (fSarici). Statist, bosn. 176.
— b) selo u Hrvatskoj u podzupaniji zagre-
backoj. Schem. zagr. 1875. 62. (grijeskom) Gracan.
Pregled. 18.
1. GRACANICA, /. ime mjestima. — I'ostaje
od osnove rijeci gracanin nastavkom ica. — Na-
lazi se pisano i s d: Gradcanica. — Od xiii vi-
jeka (vidi kod bj), a izmedu rjecnika u Vukovu
i u Danicicevu (Gradi.canica i Gracanica). a)
rijeka, selo, manastir i crkca, biskupija (vidi kod
Lip|an) blizu Pristine. — u Danicicevu rjecniku:
,Gracanica', selo koje je kraj Milutin dao crkvi
,Bogorodice gradtcLnskyje' blizu Pristine (Mou.
serb. 562 god. 1322). i sama se ta crkva s ma-
nastirom zove ,Gracanica-' : ,u Gracanice' sv. Sava
postavi episkopiju (Okaz. pam. saf. 59. 69). of.
jBogorodica, Gradtcauica , gradbctskyj , gradt-
canLskyj'. medu }udima koji su po zapovijesti
carice Milice pokazivali medu konusku bila su
dvojica ,od Gracanice', jamacno iste (Mon. serb.
264 god. 1389—1405 gdje bez sumne grijeskom
stoji .Grahanice'); i u Vukovu: u pjesmama ne-
kaka crkva s primjerom : Zbor zborila gospoda
riscanska kod bijele crkve Gracanice. (Nar. pjes.
vuk. 2, 101. 102). Jepiskupiji Gradi.cani(ci). Mon.
serb. 564. (1322). U Gradcanici. Glasnik. 49, 362.
(1326). Vt mitropoliji novobrtdskoj Gracanici.
Glasn. 22, 229. (xvii vijek). Sagradise mnoge
manastire : . . . Gracanicu u Kosovu ravnom. Nar.
pjes. vuk. 2, 199. Na reel Gracanici. S. Nova-
kovic, nov. brd. 48. — b) ,Gracanica', selo koje
je kraj Stefan Prvo\'jencani dao Zici: ,Gracanica'
(Mon. serb. 11 god. 1222 — 1228). pomine se medu
selima koja su i sad oko Zice, za to mislim da
je bila u onom kraju. D. Danicic, rjec. 1, 234.
— c) u Bosni. aa) grad u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 136. i u Vukovu rjecniku: varos
u Bosni s primjerom iz narodne pjewie: I ka-
sabu raA'iiu Gracanicu. — bb) opcina u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 50. — cc) selo i op-
cina u okrugu travnickom. 180. — dd) selo u
okrugu sarajevskom. 12. — ee) selo u okrugu
travnickom. 210. — ff) selo u okrugu Done Tuzle.
124. — gg) rijeka. F. Jukic, zem}. 41. — d) u
Hercegovini dva sela: Gracanica mala i Graca-
nica velika ii okrugu mostarskom. 230. — e) voda
koja tece kroz zapu Niksicku, od cega se zove i
zupa Gracanica. Vuk, rjec. Glasnik. 40, 34. Na
krvavu zupu Gi'acanicu. Nar. pjes. vuk. 5, 204.
Iz pitome zupe Gracanice. Pjev. crn. 213a. Doklen
vodi Gracanici dode. Ogled, sr. 499. — f) selo
u hrvatskoj krajini u okrugu banskom. Razdije).
kr. 12. — g) selo u Srbiji u okrugu podrinskom.
K. Jovanovic 134.
2. GRACANICA, m. u pjesmi nasega vremena
stoji mj. Gracanin. Pogubi ih Panga Gracanica.
Nar. pjes. petr. 1, 310.
GRACANICKI, adj. koji pripada Gracanici.
— isporedi gracanski. Crtkovb blagovestenija
presvetyje Bogorodice jaze jepiskopija gradhca-
nictka. Danilo 138. Crkvu gracanicku. S. No-
vakovic, nov. brd. 12.
GRACANIN, ??(. covjek iz Gracaca. — P^ur.:
Gracani. — Akc. se mijena u gen. pi. Gracana.
— U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu.
Vucko sedi Graccu na kapiji, te on pije ono vilo
ladno s pohratimom Gracaninom Markom. Nar.
pjes. vuk. 3, 425. Zdravo ode Graccu bijelome,
Gracani ga divno docekase. 3, 428. Otici ce jeka
Velebitom, to ce cuti Panga Gracanine. Nar.
pjes. marj. 4.3.
GRACANKA, /. zensko cejade iz Gracaca. V.
Arsenijevic. J. Bogdanovic. — Akc. se mijena u
gen. pi. Gracanaka.
GRACANSKI . adj. koji pripada Gracanici
(vidi 1. Gracanica, a)). — isporedi gracanicki.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu : gradbcanbskyj,
T)):,- Gradfccanica ; gracantskyj, Ti]g Gracanica (kod
Pristine), cf. gradtchskyj, gradtcanskyj . Jazt . . .
StefauK krajb Urost vtoryj . . . videht razdruse-
nije i padenije hrama svetije Bogorodice gradb-
canbskije, jepiskupije lipjanbskyje . . . Hrisovu|e
stvoreni praroditeji i rodite|mi svetej Bogorodici
gradbcanbskoj. Mou. serb. 562. (1322). Meda se-
lima crkve Gracanice isla je ,pravo u r§ku Grad-
GRACANSKI
360
1. GRAD, a.
cansku'. 562. (1322). Meda je konuska isla ,do
mede gracantske na tri mramore' (Mon. serb.
264 god. 1389—140.5). D. Danicic, rjec. 1, 235.
Jepiskopiju gracantsku. OkAz. pam. saf. 70. —
na jednom je mjestu umetnuto a medu die.
Jepiskopija gradacanska. Okaz. pam. saf. 53.
GRACANANIN, «i. covjek is Gracanice (vidi
1. Gracanica, a)). — plur.: Gracanani. — Na
jednom mjestu xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku
(Gradtcanaiiinfc, covjek manastira Gracanico). Sto
su Gradtcariani (rpflAI^Y'^'l1'>lllO odtpreni odb Oli-
vera. Mon. serb. 563. (1322).
GRACANE, n. djelo kojijem ne graca. — U
StuUcevu rjecniku. — Na jednom mjestu xviii
vijeka kao da znaci: govorene. U poteznom po-
kajanju i stvoreni grijeh se ubije ne odmicuc u
gracanju: sutra, sutra, neg' udile. J. Kavanin
426b.
GRACATI, gracam (gracem u StuUcevu rjec-
niku), imi}f. kreketati. — isporedi grakati, grak-
tati. — tj Mika^inu rjecniku (gracati kako zaba
,coaxo') i iz nega u StuUcevu (gracem i gracam
,coaxare').
GRACENICA, /. selo u Ilrvatskoj u podsupa-
niji kriskoj. Pregled. 86. — Moze biti da je isto
sto se pomine xiii vijeka u latinskom spomeniku.
, Terra Gracheniza'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 26.
(1211).
GRACENE, n. u StuUcevu rjecniku (kod gra-
cai'ie). — nepouzdano.
GRACEVINE, /. p)l. zaselak u Srbiji u okrugu
cacanskom. K. Jovanovic 171.
GRACICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu vajev-
skom. Zemja ornica u Gracici. Sr. nov. 1868. 117.
GRACIC, m. ^jre^rijHe. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
GRACINA, /. (uprav augm. gradac, te se na-
lazi ptisano i Gradcina) seoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji krizevackoj. Pregled. 67. — Bice isto
sto se pomine xv vijeka. Na vrhu zovuci se
Gradcina. Mon. croat. 141. (1490).
GRACISCANIN, m. covjek iz Gracisca. — p^wr. :
Graciscani. — U pjesmi cakavskoj nasega vre-
niena gdje je i u jednini obUk Graciscan. Kega
bis ubrala, bis li tela Graciscana? Graciscana
nikad ni jenega: Gi'acisdani su gospoda. Nar.
pjes. istr. 2, 165.
GRACISCE, n. ime mjestima. — Postaje od
gradac uprav nastavkom iste, aU se i kod sto-
kavaca u ovoj rijeci kaze sc mj. st (vidi c)). a)
varos u Istri (tal. Gallignana). — od xiii vijeka.
Petar Slovenanin z Gracisca. Mon. croat. 4. (1275).
— b) mjesto na Bracu. — xii vijeka. Starine.
13, 209. (1185). — c) selo u KonavUma bUzu
Dubrovnika. Scliem. ragus. 1876. 35.
GRACKA, /. vidi gradanka. — Postaje od grad
nastavkom j'i.ka ; dj se mijena na d, a ovo ispred
k na c, aU se nalazi pisano i d. — IJ Dubrov-
niku od xvi vijeka, a izmedu rjecniku u StuU-
cevu (gracka i gradka). Meu lipim gradkami
svijetle se nib lica. M. Drzic 65. O zeno i gradke
)ubime. D. Zlatarid 28''. — Sad se u Dubrovniku
govori griljka (c se promijenilo na j, vidi W
Budiuani, dubr. dijal. rad. 65, 159. br. 29).
GRACSKI, adj. vidi gradski. — Postaje kao
gradski od osnove grad nastavkom bsk pred ko-
jijem sr d mijei'ia kod stokavaca na d a ovo
ispred s na 6, a kod cakavaca na j : grajski. —
Od XV vijeka u cakavaca (s j) i u Dubrovcana
(s 6, aU vidi na kraju). I kada pride na vrata
grajska. Eernardin 36. 3reg. 17, 10. I grad i
grajski stan vele krat ostavjam. P. Hektorovic
4. Dali sad sela gracsku cud imaju? D. Zla-
taric 51a. Oborivase i mire i turne grajske. Ivan
trog. 6. Po svih zatvorih oklada grajskoga.
I. T. Mrnavic, osm. 175. Korist duse, korist
tijela, korist grajska i crkveua. J. Kavanin 93^.
Pitagorci bjezec grajske sve razkose. Sb6'^. —
U Dubrovniku se promijenilo u nase vrijeme 6
na j : grajski (vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad.
65, 159 br. 29).
GRACSTAK, m. vidi grajscak.
1. GRAD, OT. locus munitus, arx, urbs, civitas,
munimentum, aedificatio, prvo je znacene: Hi
mjesto okojeno zidom, plotom itd. Hi sam zid,
plot itd. sto okojava kakvo mjesto. iz ovoga su
se razvila osobita znacena. — isporedi 5. grad.
- — Akc. sc mijena u loc. sing, gradu, u gen. pi.
grada, i u svoj mnozini, kad se umece ov: gra-
dovi, gradova, gradovima i gradovima, gradove.
— Rijec je praslavenska (od osnove gord), ispo-
redi stslov. gradt ,murus, hortus, stabulum, ci-
vitas', rus. ropo/^Ti, ces. hrad ,arx, castrum', po].
gr6d. — Postane nije dosta jasno: prema lit.
gardas, tor, obor, got. gards, dvor, dom, (ispo-
redi i zend. geredha, pecina, urban, gerd, plot)
osnova je ghardh Hi ishordh; drugacija je osnova
kod grc. x<'>Qt^?- obor, krma (za zivinu), lat. hortus,
staroir. gort, zito, lit. zardis, ogradena pasa za
kone (pirema ovome bi trebalo da je u nas z mj.
g). neki misle da je uzcto iz germanskoga jezika.
— U svijem je rjecnicima : u Vrancicevu : ,arx ;
castrum ; civitas ; oppidum ; urbs' ; u Mikafinu :
grad, mjesto ,urbs, civitas, oppidum' ; grad, tvrda,
tvrdava ,arx, castrum'; u Belinu: ,urbs' 196^;
grad samovlastiti , civitas libei'a' 196'*; u Bjelo-
stjencevu: 2. grad, tvrda ,arx, castrum'. 3. kaj
Slovenci i Horvati imenuju grad, to Dalmatini
i Primorci zovu i drze za varas, kaj ti se u nutre
grade, tak imenuju grad, kastel. 4. grad utvrden
zidmi ,arx, civitas muris armata et munita etc' ;
u Jambresicevu: ,arx'; u Voltigijinii: ,citta' ,stadt' ;
u StuUcevu: ,civitas, urbs'; u Vukovu: ,die festung'
,arx'; u Danicicevu: gradL ,locus munitus, urbs,
munimentum' ; zamjeiiuje se nim radna kojom
postaje (vidi i kod 5. grad).
a. locus munitus, arx, castrum, urbs munita,
oppidum munitum, urbs, mjesto okojeno zidom i
drukcije utvrdeno da se moze braniti od nepri-
jateja. a) arx, castrum, takovo mjesto koje je
obzidano da brani zem(u naokolo Hi prijelaz
preko ne, te u nemu mogu zivjeti samo oni koji
ga mogu braniti Hi kojijeh uopce ireba za obranu.
ovakovo mjesto moze biti i ono gdje vladalac
obicno zivi. — isporedi tvrda, tvrdava, kula.
Zupu Konavali.sku i gradK Sokoli> koji jo u noj.
Mon. serb. 217. (1391). Gradb Sokolb ki je u
Konavlahb. 293. (1419). U nasem gradu v Oz}u.
Mon. croat. 59. (1437). Arhijerej podseden dlgo
V grade svetago anjola. S. Kozicic 24". Zide
grad biskupski zagrebacki. P. Vitezovi6, kron.
135. Na vrh kuka sjedi grad Jovanov. S. J^u-
bisa, prip. 5. A sto raja bijele gradi crkve, nisu
crkve nego gradi tvrdi. Osvetn. 3, 16. — amo
spada mozebiti i ovaj primjer : Vijor dolom duje,
gradom po(u|uje, na gradu devojka vikom pod-
vikujo. Nar. jijes. vuk. 1, 207. i ovoj: Grad
gradila b'jola vila, la na nobo ni na zomju,
no na granu od oblaka. 1, 151 — 152. — b) zna-
ceitc se razUki{je od predasneya u tome sto u
,gradu^ zive i ce(ad koja nijesu ondje za obranu
miesta, te je po tome obicno grad mjesto vec
nasefeno koje je poslije obzidano i utvrdeno. aaj
1. GEAD, a.
361
1. GRAD, a.
grad je dio nasejena mjesta koji je ohzidan i
utvrden; suprotno je varos (alt vidi i kod bb)),
kao neobzidani dio istoga mjesta. Gradt KJuct
i varos Podtk|uct. Mon. serb. 439. (1446). Od
grada se (Zabjaka) Turci odmakose te u varos
opet ujogose. Ogled, sr. 4.58. Jajce, grad . . . U
gradii stanuju sami Turci; oko grada su: Varos,
Kozluk, Pijavice gdje Krstjani stanuju vecinom.
F. Jukic, zemjop. 24. Sarajevo, varos . . . imade
grad dosta golem al' slab. 31. I grad beogradski
i varos Beograd. M. D. Milicevic, srb. 23. Uzice,
varos pod nekadasnim gradom Uzicem. 611. Nis,
grad i varos ; grad na desnoj a varos na levoj
obali reke Nisave. kra|. srb. 86. — bb) urhs, ob-
zidano veliko mjesto gdje mnogo naroda zajedno
zivi, koje se u cemu sanio vlada (ako i ima nad
nim druga vlada). suprotno : selo. kod ovoga zna-
cena misli se cesto ne samo na zidove i zgrade
iz kojijeh se sastoji nego i na narod sto u nemu
zivi (isporedi i b)). — jedan dio nasega naroda
zove ,gradom^ ovako mjesto samo ako je obzidano,
a drukcije kaie varos (vidi primjere kod aa)), a
drugi (na zapadu) nema obzira na to, nego zove
,grado7n' ovakovo mjesto i kad nije obzidano (vidi
osobito : Grad koji nije ograden z bedeni ne
more odolifc svome neprijateju. M. Zoi'icic, osm.
47). isporedi franc, cite i ville, engl. city i town,
sj)an. ciudad i villa itd. U Prizrene u grade.
Men. serb. 55. (1289). Masencij mnoge Ki-stjane
pogubil bise u gradu Aleksandrinskomu. Ziv.
kat. star. 1, 218. V strani franackoj v gradu
Parizu. Mirakuli. 131*. Vsi ga|ufi toga grada.
Korizm. S''. Idijehu svi napisati se svaki u svoj
grad. N. Eanina 21^. luc. 2, 3. Grci smo od-
vece ubozi, rit ces tad, ovdi kuca vece neg u
nas ima grad. H. Lucie 190 — 191. Beli grade
Siverine, moj divui grade. Nar. pjes. u P. Hek-
torovic 19. Osvitlise pjesnima svoj grad. M.
Drzic 18. Darij utece u Persipol, u stolni grad
svoj. Aleks. jag. star. 3, 262. Jeruzolima koje
mjesto bjese grad redovnicki i krajevski. M. Div-
kovic, bes. 53^^. Bjese velik, lijep i plemenit
grad vele umnozen puokom. 69^. Kada se jedan
grad razaspe i oprazni. 521 — 522. Da ce mucat'
grad Atene slavne dobiti i hrabrene. I. Gun-
dulic 13. Jer Gospodin sazid'o je vas Sionski
grad prisveti. 204. Mru kra|evstva, mru gradovi.
i nih plemstvo trava krije. 234. Dvorili su kitni
zlata jednijeh plemici usred grada; druzijem grad
je bio pojata. 305. Poharana grada zide s desna
ostavi Turcin kraja. 320. S gradovim je znanje
palo i sva slava, ka bi prije. 369. Ah, da bi u
vik jakno sade zivio mir.an i Slobodan, Dubrov-
nice bijeli grade. 390 Mandalenu grad Mandalo
dopade na dil. F. Glavinic, cvit. 243^^. Kijem
se srbska pokrajina i bosanski rese gradi. G.
Palmotic 2, 299. Mandalijeua ka se rodi slavna
od bana plemenita koji Magdal grad gospodi. I.
V. Bunic, mand. 4. Svud mi je osto na obrani
slavni bojnik, da sacuva, da obrani grad posvecen
davno sebi. dubr. 4. 0 Budicu, hvalo od Hvar-
skoga grada. I. Ivanisevic 333. Po ulieam svega
grada vidjeh puke. P. Kanavelic, dubr. 9. fStrasne
tresne prijeka sila od svijeh zgrada svega grada
gomilu je ucinila. B. Bettera, pjes. 20. Tvrd
zestoka Sparte grada. J. Kavanin 6''. U Sjjlitu
rodnom gradu poglavitu. 901'. Civalelic biskupiju
Skradinskomu gradu vrati. 95*. Da nij' Solin
grad bogati bio, neg Rim da ga sgradi. 116a.
Srjed Madrida grada. 129". Zastitnici rodna grada
vavijek bit ce. 192''. Dok so pao grad sgradio
nije. 193*. Spljet svih je prem ohola naSili gradov
prvostola. 163b. Smaknu grad poglavni Tebe.
2421". Grad glavni, poglaviti, prvostolni ,metro-
polis'. A. d. Bella, rjec. 196*. Karao toliki gra-
dovi poglaviti, u kojim su Krstjani Boga falili?
J. Banovac, razg. 29. U gradu Londinu. A. Ka-
nizlic, kam. 14. Sv. Pavao u grad atenijanski
pripovidati dode. A. Kanizlic, utoc. 574. Koliko
ima godista od kada je ta i ta grad uzet. M.
Zoricic, aritm. 19. Pode na grad svoj Nazaret.
S. Rosa 187''. Al' nek ti je domovina grad iz-
vrsni od starina. V. Dosen 32^. I zapoce Salem
grad zidati. M. A. Re|kovic, sat. K7a. Zive gra-
dove od nega (ogna) cini (Bog) prozdriti. Ant.
Kadcic 535. Glavni grad. D. E. Bogdanic 29.
Po svim crkvam grada Makarskoga. I. J. P.
Lucie, izk. 29. ^ Valpovo grad bijeli vidimo. M.
Katancic 42. Sto se sjaje preko Budve grada?
Nar. pjes. vuk. 1, 56. Popova brada tri grada
vaja. 1, 56. Dva se grada vrlo bijejahu. 1, 165.
Gradovi ti opustjeli! 1, 343. Nema lepseg grada
od Budima. 1, 369. Otkide se lada od Budimskog
grada. 1, 406. U men' ima devet grad i deseti
Beograd. 1, 417. Udari lizbu u grade. 1, 419.
On mi pusti po gradu telala. 1, 598. Nize Skadra
grada bijeloga. 1, 600. Pa on ode od grada do
grada. 2, 72. Kod Prizrena grada bijeloga. 2, 212.
Va}a sab|a tri careva grada. 2, 340. Becu grade,
ne beci se na me ! 3, 50. Grad se plijeni, a baba
se ces|a. (Kad se ko zabavja kakijem besposli-
cama kad bi trebalo sto mnogo prece raditi).
Nar. posl. vuk. 45. Dojdu va jedan zak|eti grad.
Nar. prip. mikul. 81. Osim primorskijeh gradova
i ostrva. Vuk, pism. 86. I donese knigu nasa-
ranu od Mostara od kamena grada. Osvetn. 3, 86.
Svetom ocu Piju papi u vjecnomu gradu. .3, 94.
Ufajuc se u bijeg prsnut strazu, jer u gradih
smioni su Turci. 4, 33. — uz grad stoji negovo
ime u istom padezu (u apoziciji), Hi (u pjesmatna)
u a'Jjektivii posesivnome (vidi predasne primjere) ;
a kod pisaca dolazi i u gen. po talijanskom je-
zikii: Dano u gradu novomu Aleksandrije. F.
Glavinic, cvit. xv. Po meni grad Katanee jost
proglasen. 412*. Pri gradu Sigeta. B. Krnarutic
5. U grad Hvara zrim. J. Kavanin 158*. Ki
od cara utvrdi i obrani grad pretezki Novobrda.
185*. Ivo oblada grad visoki Biograda. 186l>.
Ni Sparta, ni grad Rima nih mudrije }udi ni
ima. 205''. i s prijedlogom od: Doc' se usudi naj
posUje u dubravu gustu, vise grada od tvrde
Varsovije. I. Gundulic 396. Grad pritvrdi od
Kanize. 567. — u ovom primjeru stoji mnozina
mj. jednine: Kad je dosla pred carove grade
(= pred carev grad). Nar, pjes. istr. 1, 26. —
u ovijem primjerima misli se osobito na zidove:
Gdi top bojni s grada dere. V. Dosen 35b. Kad
izide pred grad na salangak. Nar. i^jes. vuk, 1, 365.
Mirko joj se sxgrada baca zlatnom jabukom. 1, 420.
Ja sam Rada iza grada gizdareva cer. 1, 427. Gle-
dale ih sa gi-ada devojke. 1, 495. Otidose pod
grad u ruzicu. 1, 596. Triput skoci, do grada
doskoci, ali gradu vrata zatvorena. 2, 112. Kad po-
gledas s grada iznad sebe . . . Kad pogledas strmo
ispod grada . . . Kad pogledas brdu iznad grada . . .
2, 105. Otidose na grad na Bojanu. 2, 119. Da
me mladu u grad uzidaju. 2, 123. I tako je u
grad ugradise. 2, 124. Al' povika sa grada La-
tince : , . . . Kto doje pod gradom Ledanom . . .'
2, 144. Kad su bill malo iza grada. 2, 151. Sli-
jevace u tope dulove, te ce nase razbijat' gra-
dove. 2, 201. Pred gradom je osjedao dora. 2, 206.
A kad bio pojem ispod grada. 2, 225. I vrata
se otvore na gradu. 2, 289. Nije sala na gradu
topovi. 2, 514. Na gradov'ma otvorise vrata.
4, 150. — istice se grad kao suprotno ,selu (mjestu)'.
Va gradeh i mesteh jjopove postavjati. S. Budinic,
sum. 101''. U razlicijem poglavitijem mjestim i
1. GRAD, a.
362
4. GRAD
gradovim. E. Gamanic 2^. To 'est bastine, gradi
i sela. J. Kavanin SSSt". Ni u selu ni u gradu.
F. Lastric, ned. 213. Ti prelazis sela i gradove.
Nar. pjes. vuk. 1, 573. Jer sudavi u selu mu
nema a kamo li u bijelu gradu. Osvetn. 2, 12.
i ,zem}i (polu, drzavi, ziqri^ itd.) Priobretoht odt
mortske zem|G Zetu i st gradovy. Mon. serb. 4.
(1198^1199). Da si gredu Dubrovcani s trtgomt
i s kupjomt svobodno po zemji i po gradoveht
carBstva mi i po trtgoveht. 157. (1357). Zavadila
zemju i gradove. Nar. pjes. vuk. 1, 533. Nek
prodaje zemje i gradove. 2, 382. Hoce zem]u,
ho6e i gradove. 2, 480. Nu lovenstvo svoje kaza
i pod gradim i na po)u. J. Kavanin 86^. Vrliu
gradije i di'zava. 506a. Zupa i grada toko mnoztvo.
165». — gdje se grad uzim^e n sir em znacenu (bez
zida), ondje varos, kao siiprotno, dobiva drugo
znacenf. nesto mane od grada a vece od sela (vidi
daje hod varos) to je bez sumne ti ovijem j^ri-
mjerima: I da varos lijep kada je, Ijepost grada
jos Ijejjsa je. J. Kavanin 479*. Ako selo posi-
duje, da6u mu varos ; ako varos ima, dacu mu
grad; ako grad, dacu mu vladarie (,si villam pos-
sidet, dabo pagum; si urbem, regionem'). D. Rapic
170. taJco je u Konavlima blizu Diibrovnika grad
Dubrovnik, a varos Hercegnovi (prcinda je i ovaj
obzidan i iitvrden). slicno je tome, i kad varos
znaci podgrade (isporedi aa)). Gdi od Varsova
bijela grada u varose lijepe ulazi. I. Gundulic
424. — M pjesini se gdjegdjc zove grad i nijesto
mane od grada. I jirelece preko Risna grada.
Nar. pjes. vuk. 1, 9. — ic prenesenom, metafo-
rickom smislu. o nebu. Grad prestolni od nebesa.
J. Kavanin 479'\ Nije od stijenja mlohavoga
sazdan Bozji grad zestoki. 482''. Na bodenu Bozjeg'
grada. V. Dosen 243''. — kao stan, uopce. Kog'
iznese iz svog' grada (iz ntrobej, kad izade smrad
iz smrada. V. Dosen 35^.
b. civitas, cives, od znacena kod a, b) bb) pre-
lazi na cejad sto su u ,gradu^. a) civitas, liidi
sto zive u gradu shvaccni kao nesto cijelo po
tome sto imaju sto opce medu sobom, osini mjesta
zivjeiia, osobito vladu, upravu. Knezt grada
Djubrovtnika i vtse sudije i vectnici i optcina
vtsa preslavtnoga grada nasega Djubrovtnika.
Mon. serb. 35. (1253). Stvori milostt kra}evtstvo
mi gradu dubrovtctkomu, sto su drtzali zemJe
u gospodina mi sveto pocivsega ottca mi . . . da
si drhze i u krajevtstva mi. 55. (1289). Reci
gradom zidovskim. N. Rariina 17''. isai. 40, 9.
Lijepu slobod grckih gradov uzoritih. J. Ka-
vanin 241''. Papa pisa vladaocu grada kapuan-
.skoga. A. Kanizlic, kam. 382. Te ku.saju sve
vere i sve redom gradove, svaki znade za Boga,
Nar. iTJes. vuk. 1, 128. Mi smo kadri upraviti
gradom, oko grada sirotii'iom rajom. 4, 136. —
amo spadaju i ovi primjeri u kojima rijecju
grad prevedena je lat. civitas, drzava. Od grada
Bozja (,de civitate Dei'). Korizm. 79''. U libro
od grada Bozjega. J. Matovic 108. — b) uopce
ce^ad sto su « ,nradu^. Grad se je skupio vas
za cudo ter slusa. N. Na|eskovic 1 , 269. Bi
Jubovca svoga grada. V. Dosen 122*. Petar se
gradu falio. Nar. pjes. vuk. 1, 64. Pak se vali
gradu IJeogradu sto si junak danas zadobio. 1, 599.
c. mniiimontum, zid i drugo cim je okojeno i
utvrdcno nijesto da se maze braniti od ncprija-
tejn (vidi i 5. grad). a) u pravom smislu. Sbzdaht
pirr.gh veliki, i tvri.di. si. gradomi. okolo. Mon.
.serb. 74. (1.302—1321). Gde so gradt, oboritb
ili kula, da ga iiaprave grazdaiio. Zak. dus. pam.
saf. 40. Noretve na kraju odi. drr.va hu gradi.
sazidali. Mon. sorb. 515. (1471). Zadru grada
dil razbisc. D. Fiarakovic (1682) 39. Da smo
grada Dubrovnika drugijom gradim ogradili. Nar.
pjes. bog. 223. — b) u prenesenom, metaforickom
smislu, kao obrana uopce. Ona je (moja kci)
sad moj grad, slava i cas sad moja. M. Vetranic
2, 419. I krajestvo sve propada, gdi od vojske
nejma grada. V. Dosen 125a. Sestra bratu kao
grad, brat je sestri kao vrag. u Dobroselu. M.
Medic.
d. kao apstraktni supstantiv, djelo kojijem se
gradi. — Samo xm i xiv vijeka. (Trgovei du-
brovacki po srpskoj zemli) grada da ne rabotaju
ni ga bjudu. Mon. serb. 52. (1270—1272). Kra-
Jevstvo mi oslobodi dude dane erkvi) ott maliht
i velikyh rabotb, da imt nestb ni grada ni po-
zoba... 63. (1293—1302). Osvobodi je carbstvo
mi . . , otb vojske, otb psara i otb j^oklisarja, otb
grada, otb vinograda, otb senokose... 138.(1348).
e. ime mjestima (naj cesce po znacenu kod a,
a)), a) Selo ,Gradb' u Plavi koje je kra} Stefan
Decanski dao Decanima, a meda mu je isla ,od
gortnega Grada posredi. Medbvede Glave u dubb,
i kako delb spada u baru, i kako bara pristaje
u Limb' (Mon. serb. 94 god. 1330). a zaselak je
torn , Gradu' bio ,Jare' (94). D. Danicii, rjec. 1, 232.
— b) u Bosni. aa) Na Kuprisu imade njesto
tvrde ,Grad' zvane, zidine opale te drvenim di-
recim utvrdene. F. Jukic, zemjop. 28. — bb) za-
selak kod Bisca. Schem. bosn. 1864. 72. — c) u
Hercegovini. ovako se zove most u Mostaru s ku-
lama. Schem. herceg. 1873. 117. — d) u Srbiji.
aa) zaselak u okrugu krusevackom,. K. Jovanovic
20. — bb) mjesta u okrugu knezevackom. Branik
u Gradu. Sr.nov. 1870. 245. — cc) mjesto u okrugu
va^evskom. Niva na Gradu. 1861. 734. Vinograd
u Gradu. 1872. 413. — vidi i Novi Grad, Stari
Grad, Ivangrad, Susjedgrad itd.
2. GRAD, m. u Vukovu rjecniku: (u Crnoj
Gori) igrati se grada, t. j. lopte koja se umijesi
od govede dlake. vidi i: Ka' se grada vjesto
izigrasG. P. Petrovic, gor. vijen. 5. — Ako je
igra taka da jedni udaraju kao na grad a drugi
se brane kao da su u gradu, uprav se ne bi tako
zvala lopta ncgo sama igra, i rijec bi bila ista
sto 1. grad.
3. GRAD, m. gradus, tal. grado, precaga u
stuba (u prenesenom smislu), isporedi stepon. —
— U dva pisca xvii vijeka. Koja su uzlazista
od krvi ili gradi od konsangvinitadi. B. Kasic,
rit. 240. Drugo uzasastje, visina ali grad jest
ne samo iiodnijeti sramocena . . . M. Radnic 278".
4. GRAD, m. grando, oblastt komadici leda
sto padaju kao dazd. — liijec je praslavenska,
isporedi stslov. gradt, rus. rpa,^Tb, ces. hrad, pol-
grad. — Isporedujc se sa snskr. hrilduni , grc.
^((iXi'.Cc., lat. grando, ali kod svijeh tijeh rijeci
ima sto ncjasno : u prvoj h prema kojemu bi
trebalo da je u nas z a ne g, u grckoj 1 mj. r,
u latinskoj n. — IJ svijem je rjecnicima (u I)a-
nicicevu gradb). a) s pravijem znacenem. Gradomb
odbzdivb. Domentijan'' 155. Grad mi ce pobiti
vinograd. M. Marulic 17. Grad potuci§e zito.
Korizm. 9a. Grad me bije s^jrijoda a grad iz
zada. Zborn. 147''. Bise ])al velik daz i giad.
Mon. c-roat. 234. ('.529). Ni da t" na I'l (vinograd)
pada grad ni rda na tebe. N. Najoskovic 1, 211.
U trJGskovijoh, u gradu oba (oblaka) crni ostauu,
stamne svi se. I. Gundulic 445. Ne_ s tolikom
nemilosti grad s nebesa Ijetni pada. G. Palmofcic
2, 53. Za tijem uze prem neredau graii udarat
na svu silu. P. Kanavolic, iv. 34. Kad zla naglos
grada ohola lijepo grozdjo nqj ])otu6o. A. Vi-
tajic, ost. 271. Ako dojdo grad, janremo. S. Mar-
gitic, fal. 168. Zakletve protiva gradu, gromu i
4. GEAD
363
GEADAC
krupi. L. Terzic 326.^ Bog pobi gradom loze. I.
Dordic, salt. 264. Cini mu sve po|e da grad
obije. J. Banovac, prip. 259. Kada grad i zlo
vrime razaspe vase sjetve. F. Lastric, od' 168.
Mak ti ne rodio, neka ti ga svega grad s vitrom
povali. A. Kanizlic, roz. 34. Velika krupa istuce
E.im pristrasnim gradom. M. Pavisic 21. Sto je
od krupe oliti grada ostalo. And. Kaci6, korab.
68. Od grada istucena i satrta jesu. I. Jablanci
76. Evo ga s velikom strazom od grm|avine i
gromova, muna, strila i plamena, grada i me-
cave. B. Eapic 15. Grad je ka' i vojska. (Nekud
udari, a nekud i ne udari). Nar. posl. vuk. 45.
Kad pada grad, mnogi iznesu pi'ed kucu siniju
s kasikanaa, gdjekoji i stolicu izvrnutu, gdjekoji
(u Grbju) zapa|enu granu lovorike ili lopatu ze-
ravice bace na po|e, a gdjekoji i pusku izbace,
i to se sve cini da bi grad prestao. Vuk, rjec.
97b. Hoce Jetinu da pobije gradom. Vuk, poslov.
28. Grmilo je i grad bio u Grahovcu ravnu.
Osvetn. 2, 149. — hod pisaca cesto u mnozini.
Gradi s nebesa tolici dodose. Zborn. 72*. Iz
koga (ohlaka) padaju dazji, snizi i gradi. P. Hek-
torovic 15. Vecali su s morem vitri, dazji, snizi,
gradi, gromi. M. Pelegrinovic 192. Podvizu zlu
godinu i grade. M. Orbin 7. Zaludu bliskavice,
gradi, gromi, triskavice. A. Georgiceo, prilike. 67.
Zemju tuku gradi jaci. G. Palmotio 2, 310. Ova
tvrdost je Jekarija protiva oblacini i gradma.
M. Eadnic 496^. Da od bastina, vinogradi i od
stabli ovi svake grade i godine zle na daleko
odagnati, razvrci i u nistar obratiti dostojis se.
L. Terzic 325. Vjetri, gradi, gromi, trusi. J.
Kavanin 557^. Ove grade u vodu naravsku daz-
diti cinite. J. Banovac, blagosov. 249. — ispo-
rediije se s gradom kad se hoce kazati da cega
(tvrda, teska) mnogo pada. Cokule lete kako
grad po kucah. M. Drzic 138. Kamenje pada
kano grad. S. Margitic, fal. 55. Medu kamenem
kanoti medu gradom prigustim dusicu pustase.
A. Kanizlic, utoc. 164. — h) o cemu drugom sto
pada iz neba, iz obldkd kao grad. Dazdeci grad
od kamenja. B. Kasic, fran. 119. Zli ce pasti
u ponoi'e dno pakjenih crnih jama, . . . gdi ore
potop teskih sila dazdi od ogiia, gradi od strila.
I. Gundulic 236. Od gromova, trjeskova i grada
ognenoga. I. Dordic, salt. 44. — c) u prenesenom
smislu, iperbolicki, kad cega leti, pada veliko
mnostvo, vidi dazd, c). Oblaci se strijela dizu,
grad ognenijeh pada zrna. I. Gundulic 445. Sti-
jenja grad ga udara. 521. Vrhu oruzja gvozdo-
lita gradi udorac teskijeh se ore. 539. Grad
udorac silnih ore. J. Kavanin 279^. Dazdi od
ogaii', gradi od sti-ijcla-. I. Dordic, uzd. 13. Iz
liiovi ruku grad kamena prosipase se svrhu glave
negove. F. Lastric, svet. 190^. — d) u prenesenom
smislu, kao nesreca uopce. Svak presnecen na
ble pada i boji se toga grada (hudoga covjeka).
J. Kavanin 54''. Djeca su suhi grad. (Siromahu
su coeku deca tako na dosadu kako god da ga
naj veci grad — suhi, t. j. cist, sam, bez kise
— bije. U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 58 — 59.
5. GRAD, /. vidi 1. grad, c. — Na dva mjesta
XIV i XVI vijeka. Zabjelu je u Slatini crkve ar-
handelove u Prizrenu isla meda ,podb careve
gradi do luga' (Glasn. 15, 283 god. 1348?). tu
ce biti ,sepes, stabulum', i moze biti zenskoga
roda. D. Danicic, rjec. 3, 580. Filip rece gvoz-
denu grad uciniti. Aleks. jag. star. 3, 229.
GRADAC, graca, m. dem. grad. — Drugo -a-
(negdame t) ostaje same u nom. i ace. sing, i
u gen. pi.; u ostalijem se padeSima A ispred c
i c ne cuje, ali se gdjegdje nalazi pisano. —
Akc. se mijena u voc. : grace, graci, i u gen. pi.
gradaca. — Rijec je star a, isporedi stslov. gradtct.
— Izmedu rjecnika u Belinii (,cittadella, citta
piccola' ,civitacula' 196^; ,castelletto e castel-
luccio, castello piccolo, quantita di case circon-
date di mura' ,castrum' 176^), u Stulicevu (,parva
urbs'), u Vukovu, u Danicicevu (Gradtcb kao
inie mjestima). a) mali grad. aa) vidi 1. grad,
a, a) i b) aa). I ako je moj mali gradac, ali
sam ja u nemu dizdarac. (D Criioj Gori). Nar.
posl. vuk. 94. — bb) vidi 1. grad, a, b) bb).
Betlem gradac mao. M. Vetranic 1, 310. Betlem
je malahan gradac. S. Rosa 37*'. — b) nijesto
obzidano i utvrdeno (naj cesce na visini) gdje
su srednega vijeka i poslije zivjela gospoda, nem.
burg, schloss, tal. castello, franc, chateau. —
isporedi kasteo, kastio, zamak. Jedan put do-
dose u jedan gradac jedne gospoje. M. Divkovic,
bes. 183^. Covjek jedan imase kasteo kako jedan
gradac, i tko godi onuda prohodase, svakoga
plijenase. zlam. 51^. U Uglitz, kasteo, to jest,
gradac u krajestvu Kasan. A. Tomikovic, ziv.
11. — c) nesto maleno nacineno poput maloga
grada. Ni sunceni nisu dvori, ke Ovidij toko
uzvisi, pri ovih (nebeskili) skotski nego tori, nego
gradci, ke omisi dijete od kala za svo'e danje
neuzdrzno zabavjanje. J. Kavanin 485''. — kod
igre tako se zov% vrpa nacinena od oraha, ba-
dema, jaja itd. Jedan od igraca polozi tri oraha
jedan uz drugi, a cetvrti vrh nih. ovako namje-
stena 4 oraha u Boki zove se ,kuba', a ovde u
Hercegovini ,gradac'. V. Vrcevid, igre. 27. Na
gradac. Popere se tri jaja jedno uz drugo, a vrh
ova tri jedno cetvrto. 65. — d) ime vrlo mno-
gijem mjestima, n. p. aa) ,Gradf>ct', izmedu gra-
de va sto ih je Stefan Nemana osvojio od Grka
i raskopao bio je i ,gradr. Gradtct' (Stefan, sim.
pam. saf. 8. Okaz. jjam. saf. 69). mislim da je
bio ondje gdje se poslije podigla Gracanica. kraj
je Uros otac kraja Milutina zidao ,crr,kvi veli-
kyje, Sopocani i GradbCb' (Okaz. pam. saf. 52).
i tu bib rekao da se misli Gracanica, premda je
jos za kra}a Prvovjencanoga bila jedan od cetiri
manastira krajevska. cf. ,Bogorodica, Gracanica,
gradbcanbskyj , gradbCFskyj"'. D. Danicic, rjec.
1, 232. vidi S. Novakovic, zemj. 53-57. — bb)
,GradbCb', manastir na Moravi (jamacno srpskoj)
koji je zidao brat Stefana Nemane Sracimir:
,sbzda crbkovb Bogorodici GradbCb pri rece Mo-
rave' (Okaz. pam. saf. 59). ,igumeub moravbskago
Gradbca' (55). D. Danicic, rjec. 1, 232. — cc)
Selu ,Trebbci' manastira Decana isla je meda sa
selom Dosudem ,uzb dolb medu Gradbca' (Mon.
serb. 95 god. 1330). va}a da su bila dva. D. Da-
nicic, rjec. 1,-232. — dd) u Srbiji. aaa) Gradac,
selo i Doni Gi-adac, zaselak u okrugu cacanskom.
K. Jovanovic 173. vidi S. Novakovic, zemj. 15. 19.
— bbh) selo u okrugu kragujevackom. 121. —
ccc) zaselak u okrugu uzickom. 154. — ddd) za-
selak u okrugu va(evskom. 99. — eee) U Jadru
vise sela Cikota zidine navrli jedne glavice, a to
se omlje zove ,veliki gradac', a ,mali' je glavica
vise sela Siirica, na kojoj kazu sad da ima livada.
Vuk, rjec. 97''. — fff') u okrugu niskom. Gradac.
na zapad od sola Siceva, na brdu koje se i samo
zove , Gradac', stojo ostaci od nekog starog gra-
dica kome se ni ime nije zapamtilo. Gradac, u
hataru sela Malce, na brdu vise sela Vrezine,
stara opala gradina. M. D. Milicevic, kr. srb.
17. Ispod Vlasotinaca, na desnom bregu reke
Vlasine , kod konopnicke crkve, ima breg kao
kakva divovska humka. taj se breg zove , Gradac'.
18. — ggg) selo u okrugu toplickom. 390. — hhh)
voda ti okrugu Vajevskom. — xvm vijeka. Blizu
GRADAC
364
1. GRADE
varosi Vajevo kodt vode Graca. Starine. 10, '268.
— ee) selo u Bosni u okrugu hanoluckom. Statist,
bosn. 84. — ff) u Hercegovini cetiri sela u mo-
starskom okrugu. aaa) u kotaru ]uhuskom. Statist,
bosn. 244. — hhh) u kotaru stolackom. 252. —
ccc) u kotaru konickom: Gradac doni i gorni.
236. — vidi: ,Gradtci.', mjesto gdje je ban bo-
sanski imao trg: ,Gradeci.' (Spom. sr. 2, 22 god.
1354 — 1362). ovo bi mogao biti sadasni Gradac
u Hercegovini blizu Imotice. D. Danicic, rjec.
1, 232. — gg) cetiri sela u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 20. — hh) u Dalmaciji. aaa) selo u kotaru
kninskom. Eepert. dalm. 1872. 15. — hhh) selo
u kotaru makaranskom. 19. — ccc) vise mjesta
blizu Duhrovnika, vidi n. p. Epidauro grad:
Posred Graca i Spilana jedni mirne dni borave;
cestitija druzijeh strana lijepe uziva sve dubrave
(Duhrovnik). G. Palmoti6 1, 3. — ii) u Hrvatskoj.
aaa) selo u podzupaniji rijeckoj. Pregled. 8. —
hhh) selo u p)odzupaniji jastreharskoj. 37. — ccc)
selo ti imdzupaniji karlovackoj. 26. — ddd) (kaj-
kavski Gradec) selo u podzupaniji krizevackoj.
68. — neka se mjesta pominu od xm vijeka. ,Ad
montem Gradez'. Men. ep. zagr. tkalc. 1, 14. (1201).
,Ad locum Gradec'. 1, 41. (1217). vidi i u Bjelo-
stjencevu rjecniku: Gradec slovenski, kastel i
mesto bi^skupije zagrobecke ,Gradecium'. — kk)
u Slavoniji. aaa) selo u podzupaniji pozeskoj.
Pregled. 90. — hhh) selo u podzupaniji dako-
vackoj. 106. — ccc) selo i (Gradac stari) j)ustara
u podzupaniji virovitickoj. 109. — II) dva sela
u hrvatskoj krajini u okrugu hanskom: Mali i
Veliki Gradac. EazdijeJ. kr. 12. — mm) ,Gradtci.',
jos jedno mjesto kao da je u Banatu: 1685 ,azeso
Nemci GradtcB i Lipovu, i Herdejt osvojise' (Okaz.
pam. saf. 86). D. Danicic, rjec. 1, 233. — nn)
dva grada u Stajerskoj. aaa) (Nemacki) Gradac,
tiem. Graz, Gratz. u Bjelostjencevu rjecniku : kaj-
kavski Gradec nemski, nemacki Gradac, ali Grac
u Stajeru ,Graecium Stiriae, Savoria', i u Volti-
gijinu: ,Graz, citta' ,Gratz', a u nase vrijeme
u Sulckovu. isporedi Grac. — hhh) Slovenski
Gradac, nem. Windischgratz. — u §ulekovu rjec-
niku.
GRADAC AC, gradacca i gradasca, m. dem.
gradac. — Posto je tesko izgovoriti c ispred c,
obicno se mijena na s. ^- U nase vrijeme. a)
s 2)ravijem znaceneni. Cudan juuak Radojica
Rade ! jur je danas devet godin dan, da je suzaii
va gradascu Jajcu. Nar. pjes. istr. 1, 36. — h)
grad u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist.
bosn. 138. Ho6u i6i ka Gradascu b'jelu. Nar.
pjes. vuk. 3, 228. I sidose ka Gradascu Turci.
3, 239. Utece im od Gradacca Dedo. 4, 207. Iz
Gradacca iz bijela grada. 4, 264. Iz Gradacca
grada. Osvetn. 6, 58. i u Vukovu rjecniku: Gi-a-
dacac, Gradacca (Gradasca), grad i varos u Bosni.
GRADACANSKI, adj. vidi gracanski.
GRADACKI, ad,j.
a. koji pripada Gracu. — I'ostaje od gradac
^gradi.ct) nastavkom tski., pred kojijcm se c mi-
jena na c, a za ovijcm hs ispada a pred nim
se b mijena na a. u starijim spomenicima pisano
je i s -di.6bsk-, -di.ci.k-, -db6k-. ,Gradbcbskyj',
Tov jGradbCb': za kraja Prvovjencanoga izmedu
('setiri maiiastira krajevska bjose ,sveta Bogoro-
dica gradbibska' (Mon. serb. 14 god. 1222- 1228).
to jo jainaciio ista koja se poslije pisala ,gradb-
canh.ska', <f. ,gradb('ani.skyj'. selu jo Viiiiosi ma-
iiastiia Dccaiia isla mtMla ,nzi. brbdo niodu Boiicju
sb gradbckonu, moddiiu.' (U5 god. 1330). tako i
Komima ,do gradi.Cbkoga liru.sovula' (96). i na ta
oba mjesta dri^im da se misle mede zemlama
manastira Gracanice. tako i ,episkopb gradackyj'
(Okaz. pam. saf. 54). ,igumenb gradackyj' (55).
drugi osim igumna ,moravbskago Gradbca'. D.
Danicic, rjec. 1, 233. Medu Benbcju z gradbct-
skom medomb. Dec. hris. 43. Vbse sto je ostalo
za lirisovujemb svetogorbskimb i gradbcbkimb . . .
Sb medami svetogorbskimi i gradbckimi. 55. Do
hrisovu|a svetostefanbskoga i gradbckoga i sveto-
gorbskoga. 56. Gradacka (opstina). K. Jovanovic
173
b. koji pripada Gradascu. Gradacka uahija.
F. Jukic, zem|. 41. i u Vukovu rjecniku: (,von
Gradacac').
1. GRAD AN, gradna, adj. koji pripada gradu,
gradski. — Od xm do xvin vijeka (rijetko), a
izmedu rjecnika u StuUcevu (v. gradjanski s do-
datkom da je uzeto iz hrevijara) i u Dani-
cicevu (gradbub ,urbis'). Po sttgnamb gradbnyimb.
Stefan, sim. jiam. saf. 22. Osvobodi ihb krajevb-
stvo mi otb pozoba, . . . gradnyhb rabotb, vojske.
Mon. serb. 123. (1336-1347). Gradnyj putb. 194.
(1380). Kada jur nastupi na gradne zaklopi. M.
Marulic 38. Gradna gospa rece Olivi naj prija.
OliA^a. 19. Dikla ruke nase skoci izvrh gradnijeh
mira. J. Kavanin 247'^. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka kao da znaci: na kojem su gradovi.
Za nim slijedi zem}a gradna. J. Kavanin 60''.
2. GRADAN, gradna, adj. koji pripada gradu.
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom, a
izmedu rjecnika u Belinu (,grandinoso' ,grandi-
nosus' 355''), u StuUcevu (v. gradnast), u ]Ja-
nicicevu (gradbub ,grandinis'). Kamenija grad-
nago. Domentijan'' 156. Nakladb kamenija grad-
nago. Starine. 10, 34. (xv vijek). Gradno ka-
menije. Glasn. 22, 231. (xvii vijek). — U nase
je vrijeme upotrebio ovu rijec Danicic: Riznice
gradne jesi li vidio? jov. 38, 22. Vise ih izgibe
od kameria gradnoga, nego sto ih pobise sinovi
Izraijevi macem. is. nav. 10, 11.
3. GRADAN, m. ime musko. — xiv vijeka.
Gradant Vlbkovicb. Dec. hris. 46 98.
GRADANIK, vidi Gradjenik.
GRADANOVIC, m. prezime. — Fomine se xviii
vijeka. And. Kacic, korab. 454.
GRADANSTVEN, adj. vjest gradskijem po-
slima. — U StuUcevu rjecniku (,negotiorum pu-
blicorum expertus'). — nepouzdano.
G RADAR, m. mjesto u Srhiji u okrugu cu-
prijskom. Niva u Gradaru. Sr. nov. 1875. 249.
GRADASCEVIC, m. u narodnijem pjesmama
nasega vremena i u Vukovu rjecniku: tako se
zove kapetan Gradacki (od Gradasca). Od Gra-
dasca dva Gradascevica. Nar. pjes. vuk. 3, 255. 565.
GRADASE, /. pi. vidi gardase. F. Afric.
GRADASNICA, /. ime mjestima u Srhyi. a)
selo u okrugu niskom. M. D. Milicevic, kr. srb.
120. — b) selo u okrugu pirotskom. 238. — c)
mjesto u okrugu aleksinaekom. Niva u Gradas-
nici. Sr. nov. 1861. 412. — d) rijeka u okrugu
pirotskom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 172.
GRADBA, /. uprav djelo kojijem se gradi, gra-
dene, ali dolazi i s konkretnijem znadeiiem : ono
sto se gradi. — U dva pisca xviii vijeka. a) gra-
dene. Sto je u gradbah od palaca sipat zlata
ko przine. J. Kavanin 28'i. — b) zgrada. Kolom
vaja i volike gradbe vlasti i plenieni. 214*. —
c) ograda, plot. Za tu gradbu tribujo ti pru6a.
J. S. Rojkovic 49. Nok livadi giadba bude gusca.
74. Od nih gradbom zabranio koze. 215.
1. GRADE, Gradeta, m. ime musko. — V spo-
menicima dolazi samo nominativ, ali daje osnova
1. GRADE
365
GRADIKOLE
gradet poznaje se po adjektivima Gradetin, Gra-
detev, i po prezimenu Gradetic. — xiv vijeka, a
izmedn rjecniJca u Danicicevu (3, 579). Tolislavu
bratant Grade. Dee. hris. 48. 100. Grade. 51. 52. 53.
Grade s pasenogomt si Radomt. Glasnik. 27, 292.
(1347). Grade premicuri, i sinovi PredislavB Gra-
deticB SB detiju i bratt mu SmijB i Dmitrt.
15, 297. Grade z detiju. 298. (1348?).
2. GRADE (?), gradeta, «.('?; de7n. grad. —
Na jednom wjestu xviii vijeka ima instr. grade-
torn. Pod gradetom Budimskim Tabani. Glasnik.
II, 3, 163. (1712).
GRADELA, /. rcstij; resetka; tal. gratella,
mlet. gradela. — Akc. se mijena u gen. pi. gra-
dela. a) gvozdena sprava na kojoj se pece, rosti}.
— isporedi grade|e, gradile, grade|. — od xv
vijeka po zapadnijem krajevima. Lezahu ko-
mostre , gradele. M. Marulic 255. Poloziti ga
zapovida na jednu gradelu. F. Glavinic, cvit. 31^.
Gradelu jednu poveli ukovati, vrhu ke cini La-
vrenca poloziti. 270^^. Ova ucini slatku gradelu
svetomu Lovrincu. M. Radnic 298^. — obicnije
se kaze u mnozini (za jcdno). Sveti Lovrin na
gradela pekuc se. I. Ancic, svit. 19. Mogu se
prilikovati nogove gradele gvozdene . . . S. Mar-
gitic, fal. 64. S. Lovrinac pecen je na gradela.
S. Badric, prav. nac. 23. Ispekose ga polako
okrecuci na gradela i vatru podgrcuci. F. Lastric,
od' 352. Vidi da vrazi mecu nu na gradele, a
drugi podmecu vatru. M. Zoricid, zrc. 131. —
u nase vrijeme u Lici: gradela. V. Arsenijevic;
gradele. J. Bogdanovic; i u Dubrovniku: gra-
dele. P. Budmani. — b) resetka. — na jednom
mjestu xviii vijeka. Ova zapovid ne zabranuje
svako pristupiste, kako k vratam, gradelam i
mistoni izvanskim manastira imenovani koludrica.
P. Filipovic 19.
GRADELIN, gradelina, m. cesjikar, staglin,
tal. cardellino, mlet. gardelin. — isporedi gar-
delac, gardelic. — U nase vrijeme u Boci ko-
torskoj. Zametnuli u gori soju od gradelina.
Nar. prip. vrc. 151.
GRADER, m. vidi gradela, a). — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: grade), v. roster.
GRADELE, /. 2^1- vidi gradela, a). — U je-
dnoga pisca Dalmatinca xviii vijeka. S. Lo-
vrincem, koji stavjen na gradeje. J. Banovac.
blagosov. 121. Stav|en bi na grade|e. 152.
GRADEN, m. ime musko. — xiv vijeka. GradenL.
Dec. hris. 28. 34.
GRADENIC^, m. prezime. — xiii vijeka. Ju-
rislav Gradenic. Zak vinod. 55.
GRADENOVIC, m. prezime ^o ocu Gradenu.
— XIV vijeka. BogosIavB i HranislavB Gradeno-
vidi. Dec. hris. 8. — na drugom mjestu s e. Bogo-
slavB i HranislavB Gradenovici. 75.
GRADES, m. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Livada u Gradesu. Sr. nov. 1874. 37.
GRADETEV, adj. vidi Gradetin. — xiv vijeka.
Grade ... a Gradetevi sinB (sic) VitomirB i Bogo-
slavfc. Deo. hris. 48.
GRADETIC, m. prezime po ocu Gradetu, vidi
kod Grade. — U Danicicevu rjecniku (GradeticB
3, 579).
GRADETIN , m. koji pripada Gradetu. —
isporedi Gradetev. — xiv vijeka i u Danicicevu
rjecniku (Gradetint 3, 579). StanimirB i Rado-
slavfc , sestrici6a Gradetina. Glasnik. 15, 298.
(1348?).
GRADE^, m. vidi 1. grad, d. — xiv vijeka.
Osvobodi ihi> cari>stvo mi odb priselice i dimine . . .
i psara i pozoba i ponosa i pomistra i travnine
i gradeza koga libo i grada zidanija. Glasnik.
24, 240. (oko 1350).
GRADICA, /. voda u Hrvatskoj. — xiii vijeka
u latinskijem spomenicima. ,Rivulus Gradica'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 79. (1242). ,In fluvium
Gradicha'. 1, 198. (1278).
GRADICESTINA, /. niva u Srbiji u okrugu
vajevskom. Sr. nov. 1873. 363.
1. GRADIC i GRADi6, m. dem. 1. grad. —
isporedi gradac. — Kod gradic akc. se mijena
u gen. pi. gradica ; kod gradic u svijem padezima
(osim ace. sing.) : gradica, gradicu i tako u osta-
lijem padezima (gen. pi. gradica), osim voc. gra-
dicu, gradici. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (gradic, mali grad ,arcula*)
i u Vukovu. a) mali grad, vidi 1. grad, a. Vidi-
ces . . . gradove, gradice, kra|evstva. M. Radnic
132a. Po veloj milosti, ku joj poda diva, k je-
dnomu gradicu priplava jos ziva. Oliva. 18. Zadar,
Solin kad se znao, buduc jedan gradic mali. J.
Kavanin 164i>. Dode pod Betuliju, gradic obra-
noga puka Izraelskoga. F. Lastric, ned. 136. U
gradicu Betlehemu. A. Kanizlic, utoc. 526. Pri-
bivati dostoja se u malom gradicu od Nazareta.
M. Zoricic, osm. 40. On uzida gradic plemeniti.
Nadod. 196. Kuslat je mali gradic na jednoj
stijeni izmedu Zvornika i Sarajeva. Vuk, nar.
pjes. 1, 509. Na moru je mali gradic Budva.
poslov. XVIII. Radio je u gradidu Saintes. M.
Pavlinovid, rad. 21. — b) vidi gradac, b). Na-
hodase se u jednomu kastelu iliti gradicu jedan
vojnik. J. Filipovic 1, 469^. — c) ime mjestima
u Srbiji. aa) u okrugu knezevackom. Niva kod
Gradi6a. Sr. nov. 1873. 968. — bb) u okrugu
niskom. Gradic, vise Knez-sela, na jednom visu,
stara zidina koju sejaci zovu ,Latinski Gradic'.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 17.
2. GRADIC, 7». prezime dubrovacke vlasteoske
porodice, tal. Grede, Grade, Gradi. — Od xiii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Gradict).
Ki di-Bze dobitekB svete Bogorodice : Paska Gra-
dicB, Vali ProklecicL. Mon. serb. 39. (1253). Zuiib
GradicB. Mon. serb. 187. (1378). Matko GradicB.
Mon. serb. 240. 266. 269. 423. Spom. sr. 1, 75.
(1399—1422). Zonko GradicB. Mon. serb. 431.
(1445). Uze u primoriju vece veliko stadt judemB
Gradica. 4A3. (okolo 1450). Vas kako brat dum
Bazilijo Gradic. B. Gradid, djev. 7. Gradic,
Cubran i Gucetic. J. Kavanin 127^.
1. GRAD161, m. pi. stube. — Postaje nastavkom
icb (kao deminutiv) od lat. gradus, tal. grado,
isporedi i 3. grad. — U Bjelostjencevu rjecniku
(gradici, stenge, skale ,gradus').
2. GRADICI, m. pi. selo u Hrvatskoj u pod-
zupaniji sisackoj. Pregled. 40. — vidi 1. gradid.
GRADIDBA, /. vidi gradba. — Postaje od
graditi nastavkom b pred kojijem se t mijena na
d, — U jednoga pisca xvjii vijeka. a) vidi
gradba, a). Er bi imao blizu gaje i paklinje za
gradidbe. J. Kavanin 328^. — b) vidi gradba,
b). I da Zadar ke gradidbe ka2e, ke su od sta-
rine. 164^.
GRADIHNA, m. ime musko. — xiv vijeka.
DedB imB Gradihtna. Dec. hris. 26. 39. Gra-
dihna. 95.
GRADIJA, m. ime mu§ko. — xiv vijeka. Dec.
hris. 28.
GRIdIKOLE, /. pi. vidi gradikule. — Na
jednom nijestu xvi vijeka. Riba stavjena na gra-
dikole da se pe6e. Zborn. 119*>.
GEADIKULE
366
1. GEADINA, d.
GRADIKTJLE, /. pi. tal. graticola, rosti}, vidi
i gradela, a). ■ — isporedi gradikole, gradikuje,
gratikula. — U doa pisca xvii vijelca (u prvoga
u jednini). Nisu li gorili svrhu jedne gradikule ?
P. Posilovic, nasi. 127a. Kako Valerijan sveze
na gradikule Lovrinca. P. Hektorovic (?) 162.
Z gradikul te gredem sneti. 168.
GEADIKU^jE, /. pi. vidi gradikule. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GRADILA, n. pi. (orude) ctm se gradi. —
Akc. se mijena u gen. gradila. — V Sulekovu
rjecniku znanstvenoga nazivja: Gradila (pi.), arch,
(gradevno orude) ,baugerathe, baugeschirr'.
GEADILAC, gradioca, m. covjek koji gradi,
vidi gradi te|. — Drugo -a- ostaje a nom. sing,
i u gen. pi. gradilaca; « ostalijem ga padezima
nema, a I na kraju sloga mijena se na o. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (gra-
dilac i grijeskom gradioc, v. graditej). Gradioci
torana Babelskoga. M. Eadnic 190''. Kamen koga
odvrgo§e gradioci. S. Eosa 133''. — ■ U Sulekovu
rjecniku znanstvenoga nazivja ima osobito zna-
cene: onaj cijim se troskom gradi (vidi 1. gra-
diti, 1, a, a) cc)). Gradilac, arch, (gospodar gra-
devine) ,bauherr', tal. ,il padrone della fabbrica'.
— a u drugoj knizi riasega tiremena znacene je
kao kod gradite} u Suleka. Gradilac ,baufiihrer'.
Jur. pol. terminol. 58.
GEADILE, /. pi. vidi gradela, a). — U tri
pisca Bosnaka xvii i xviii vijeka. Pecena svrhu
gradila. P. Posilovid, nasi. 129^. Neka donese
Lovrinac gradile. S. Margiti6, fal. 51. Na gra-
dila usijani kano na mekoj loznici uzivase. 65.
Stavivsi ga na jedne goleme gradile. P. Lastric,
3vet. 131''.
GEADILICA, /. zensko cejade koje gradi. —
Samo u Stulicevu rjecniku (v. gradite^ica).
GEADILINA, /. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 240.
GEADILISTE, n. a) na jednom mjestu xvii
vijeka kao da je augm. grad. isporedi gradiste.
,Vi> nekojem hudem gradilisti vb velice steni
zovom Lestvica, vt podkriliju gory Ovcara i
Kablara na rece Morave'. Vuk, dan. 1, 14. (1636).
— otale u Danicicevu rjecniku (,castrum'). —
b) u Stulicevu rjecniku: ,locus coaedificatus'. —
c) mjesto gdje se gradi (zida). — u nase vrijeme
kod pisaca. Gradiliste, stat. arch. ,bauarea, bau-
platz, baustatte', tal. ,platea, area'. B. Sulek, rjefin.
znanstv. naz. Gradiligte ,baustatte'. Jur. pol.
terminol. 58.
GEADILISTVO, n. vidi gradiliste, b). — U
Stulicevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
1. GEADILO, m. ime musko. — xiv vijeka.
Dec. hris. 51.
2. GEADILO, n. vidi gradela, a). — Na je-
dnom mjestu xviii vijeka. BraSno u tavi ili na
gradilu peco se. I. Velikanovi(^., uput. 3, 317.
GEADILO VIC, m. prezime po ocu Gradilu.
— XIV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gradilo-
viiSfc 3, 579). Prtve Gradilovidb. Glasnik. 15, 299.
(1848?).
GEADIMIE, m. ime muSko. — xiv vijeka. Gra-
dimiii. De6. hris. 28. 103. — I u jednoga pisca
xvii vijeka. Gradimir, sin krala ugarskoga. G.
Palmoti6 2, 160.
1. GEADIN, grad ilia, m. vidi 3. grad, tal. gra-
dino. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Ima se
upisati gradin od svojte od krvi. B. KaSid, rit.
89'.
2. GEADIN, m. nekakvo selo. — Prije nasega
vremena.^ Gradini. (selo). S. Novakovic, pom. 130.
1. GEADINA, /. horti; septum; augm. 1. grad.
— Akc. se mijena u gen. pi. gradina. — Postaje
od grad nastavkom ina; uprav bi trebalo razli
kovati dva nastavka ina: jedan augmentativni
kod c, drugi (kao i kod dolina, ledina, godina
ltd.) kod a i b, koiji znnci Hi uopce da je rijec
a nekoj svezi s onom od koje postaje Hi je istice
kao jedno prema kolektivnomu znacenu rijeci od
koje postaje itd. — Rijec je stara, isporedi stslov.
gradina ,hortus, dumetum', bug. gradin'B ,hortus'.
a. horti, kao nem. garten, blumengarten, tal.
giardino, . /Vane, jardin, mjesto (obzidano Hi druk-
cije ogradeno) u kojemu je posadeno cvijece ili
drvece sto cini Mad (a i vocke , vidi primjere
na kraju), a ne povrce, te se sadi i goji za uzi-
vane cvijeca, hlada, za setane itd. isporedi basca,
dulistan, gardin, zardin. drugo je vrt (hortus,
nein. gemiisegarten, kiichengarten, tal. orto, franc.
potager). — U nasemu se jeziku jav(a od xiv
vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu (,der garten'
jhortus', cf. vrt) i u Danicicevu (.hortus'). S nivi-
jemb, z gradinomt. Glasnik. 13, 372. (1356 — 1367).
Prilozi gradinu podb manastyremt kont gradine
sto kupi vojevoda od Semana. Glasnik. 24, 269.
(1388). Ivan .skaza majci sve one stvari koje
mestar bijase ucinio, i nacin koji bijase (b'zao
na veceri, a to jest kako on kaza poprije da ga
Juda imase izdati, . . . kako ga zdruzise u gra-
dinu. P. B. Baksic 194. Sedi moma u gradini,
brazdu brazdi, vodu mami, da namami u gra-
dinu, da zaliva rano cvece. Nar. pjes. vuk. 1, 330.
Stvor' se, duso, u gradini ruzom. 1, 354. Vo-
dite ga, te ga obesite u gradini o suvoj davini.
2, 162. — s vockama , isporedi sjivik , vo6nak.
Vezak vezle tri djovojke u gradini pod slatkim
bademom. Nar. pjes. vuk. 1, 452. Kao sjonica
u gradini od krastavaca. D. Danicic, isai. 1, 8.
Natrescu ti ih (tresann) puna nedra u gradini
nasoj. M. P. Sapcauin 1, .59.
b. septum, sfpes, vidi ograda. — Izmedu rjec-
nika u Mika}inu (gradina, ograila , septum, sepi-
mentum') gdje se naj prije javja u nasem jeziku,
u Stulicevu (,vallum , septum, septio, munimen-
tum'), u Vukovu (1. ,der zaun' ,sepes'). mislim
da amo spada ovaj primjer: Ispod zita, otidi
(tajom, uteci — kao krajem gradine kud su zita
posijana). Vuk, poslov. 105.
c. augm. grad (vidi 1. grad, a). — U naSe vri-
jeme (all vidi i d), a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,arx magna vetus') i u Vukovu. Tu mu
sud obeca tristo forinti, ako bude va nihovoj
gradine prespal . . . i vecer projde tamo, ne projde
spat . . . projde pod dimi'iak i tu sede. Nar. prijj.
mikul. 12. Ej! Niksicu, ukleta gradino ! Osvetn.
3, 34. — jjo ovome znaci i razvaline grada.
Layai'd raskapa strasne gradino Babilona. M.
Pavlinovid, rad. 18. Gradina, hist. ,(burg-)ruine',
tal. ,rovine (di castello)'; gradine (pi.), ,ruinen-
gruppe'. B. §ulek, rjecn. znanstv. naz.
d. ime mjestima (vecijcm ce dijelom biti po zna-
cenu kod c). a) u Hercegovini. aa) dva sela u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 256. 292. —
bb) selo u okrugu sarajevskom. 26. — b) i« Bosni.
aa) cetiri sela u okrugu banoluikom. Statist,
bosn. 72. 80. 84. — bb) selo u okrugu bihackom.
104. — cc) selo u okrugu sarajevskom. 34. —
dd) selo u okrugu travnickom. 174. — ee) selo u
okrugu Done Tuzle. 158. — c) u Srbiji. aa) dva
zaseoka u okrugu uzickom. K. Jovanovic 152. 161.
— bb) razvaline u okrugu biogradskom. M. D.
Milidevid, srb. 65. — cc) mjesto u okrugu poza-
revackom. Vinograd u G-radini. Sr. nov. 1873. 831.
1. GRADINA, d.
367
GRADISKI
— (Id) Dona Gradina, mjesto ii olcrufju valeiiskom.
Sr. nov. 1872. 500. — d) selo i pustara u Sla-
voniji u podzupaniji virovitickoj. Pregled. 109.
— e) selo u Dalmaciji u kotaru sibenskom. Repert.
dalm. 1872. 27. — f) selo u Istri, tal. Giroldia.
Schem. paren. 1876. 12. — bice isto sto se po-
mine xiii vijeka. Od strani svoje vasi Gradina.
Mon. Croat. 10. (1275).
2. GEADIJSTA, m. line musko. — xi vijeka u
latinskom spomcniku. ,Gradinna'. Doc. hist. rac.
134. (1080). — isporedi Gradihna.
GEADINAST, adj. slican gradini (vidi 1. gra-
dina, c pri kraju), razvalinama. — Nacineno u
nase vrijeme. Gradinast, min. (razvalit), ,ruinen-
formig', tal. ,ruiniforme'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
GRADIN DUEL, m. u Danicicevu rjecniku:
, Gradini. delt', selima je crkve Bogorodicine u
Arhi|evici isla meda ,na Gradini. delt' (Mon.
Serb. 144 god. 1349).
GEADINE (gradine), /. ^jL ime mjestima u
Srbiji. — _ vidi gradina. a) u okrugii kraguje-
vackom. Niva u Gradinama. Sr. nov. 1871. 7.
— b) n okrvgu biogradskorn (Gradine). Glasnik.
19, 139.
GEADINICA, /. dem. 1. gradina. a) s pravijem
snacenem. u Vukovu rjecniku. — b) ime mjestima
u Srbiji. aa) u okrugu smederevskom. Livada
II Gradinici. Sr. nov. 1874. 409. — bb) u okrugu
niskom. Nego se spuste na Gradinicu, kraj Mo-
rave, i sklone se u veliki dedobarski ban. M. D.
Milicevic, zim. vec. 156.
GEADINISTE, n. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Niva u Gradini§tu. Sr. nov. 1868. 243.
GEADINOVAC, Gradinovca, m. seoce u Hr-
vatskoj u j)odzupaniji krapinsko-toplickoj. (kaj-
kavski) Gradinovec. Pregled. 52.
GEADINE, n. coll. 1. gradina, a. — Na jednom
mjestu XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku :
,Gradinije', coll. horti. Manastir je Treskavac
imao ,stasi. vb Krivogastanehi kupenica odt ar-
giropula z gradinijemt' (Glasnik. 11, 132 god.
1336—1346).
GEADIONICA, /. vidi graditejica. — U Stu-
licevu rjecniku. — nepouzdano.
GEADIONIK, m. vidi gradite|, gradilac. — U
Stulicevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GEADISA^^IC, m. vidi Gradislaji6. — xiv vi-
jeka i u Danicicevu rjecniku (Gradisa|i6i.). Ce-
prbna Gradisa|icb. Mon. serb. 229. (1397).
GEADISLA]^, adj. koji pripada Gradislavu.
— Postaje od Gradislav nastavkom jt; j pjoslije
V mijena se na ], a zatijem v ispada. — Na
jednom mjestu xiv vijeka. Meda je Vlasima Ea-
tisevcima isla na Gradislaju cri.kvi.. Dec. bris. 49.
GEADISLAl^IC, m. prezime po ocu Gradislavu.
— Badi postana vidi Gradisla}. — xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (Gradisla]ici. 3, 579). Brato-
milt Gradisiajict. Dec. bris. 51. Grtdmani. Gra-
dislajidb. Glasn. 15, 294. (1348?).
GEAdISLAV, m. ime musko. — xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (Gradislavt). Gradislavt.
Dec. bris. 13. 21. i jos na mnogo mjesta. Voje-
voda Gradislavt. Mon. serb. 104. (1333). (S)eliste
Bdla Vodica §to prilo2i tepci Gradislavt. Glasnik.
11, 136. (1336—1346). Selo Jeltganica Gradislava
tepacije (grijeskom, Selo Jelcanicu, Gradislovo,
Tepjacije. Mon. serb. 195). Glasn. 11, 139. (1380).
GEADI§A, m. ime musko. — xiii i xiv vijeka,
i u Danidicevu rjeiniku. GradiSa HodimiriStt.
Mon. serb. 33, (1247). Dedt mu Gradiga. Dec.
bris. 38.
GEADISCANAC, Gradiscanca, m. vidi Gra-
discanin. — U jednoga pjisca xviii vijeka. Sto
i pedeset Gradiscanaca. I. Zanicic 212. S Gra-
discanci na nega nasrnu. 219.
GEADISCANIN, m. covjek iz Gradiske. — plur.:
Gradiscani. — isporedi Gradiscanac, Gradiskanac.
— Od xvii vijeka. Sto mi pisete zaradi Dure
Gradiscanina. Starine. 11, 139. (oko 1681). Sva-
komu po malo iliti predike nedi|ne . . . po P. P.
Duri Eapic (,Eapics') Gradiscaninu. D. Eapic i.
GEADISCAK, 7n. selo u Medumurju. M. Sabjar
125. Schem. zagr. 1875. 143.
GEADISCE, n. vidi gradiste.
GEADISICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 28.
GEADISKA, /. ime mjestima. — Akc. je bi-
jezen kao sto je u Vukovu rjecniku; drugako je
(za Gradisku bosansku) : Gradiska. Glasnik. 22, 52.
po ovome (ako je pouzdano , ali opet ima : u
Gradiski. T. Kovacevic, bosn. 66) Gradiska ne bi
bio supstantiv nego adjektiv. to bi se potvrdilo
i Belkovicevijem primjerom (kod b)) za slavonsku
Gradisku i tijem sto se i slavonska i bosanska
Gradiska zamjo'mju oblicima Gradiski i Gra-
disko (vidi kod oboga). — Po postahu bice ad-
jektiv koji postaje od gradiste nastavkom tskt.
a) Gradiska bosanska, grad u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 76. — moze biti da je
ova Gradiska sto se pomine xviii vijeka. Ke
na harac htise opravit pod Gradisku i inada. J.
Kavanin 105^. — b) Stara Gradiska, tvrda, i
Nova Gradi§ka, trgoviste u slavonskoj krajini u
okrugu gradiskom. EazdijeJ. kr. 13. M. Sab|ar
125. 126. — od XVIII vijeka i u Vukovu rjec-
niku: Gradiska (nova i stara) ,stadt in der sla-
wonischen grenze'. Manastire takojer imades :
jednog ima i Virovitica, drugog ima u staroj
Gradiskoj. ^ M. A. Ee^kovic, sat. 133a. u Novoj
Gradisci. Sem. prav. 1878. 80.
GEADISKA CUKA, /. hrijeg u Srbiji u kne-
zevackom okrugu. Glasnik. 19, 298.
GEADISKANAC, Gradiskanca, m. vidi Gra-
discanin. — U jednoga pisca xviii vijeka. Jost
Brodanin i s nim Gradiskanac. S. Stefanac 39.
GEADISKANSKI , adj. koji pripada Gradi-
skanima Hi Gradisci. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Jer krajinu svu prosvitli Salko, gradi-
skansko ono sunce zarko. S. Stefanac 13.
GEADISKI, adj.
a. koji pripada gradistu. — Postaje od osnove
gradist nastavkom tskt; tts ispada. Velikogra-
diska i malogradiska (opstina). K. Jovaiiovi6
139. 140.
b. koji pripada Gradisci (bosanskoj i slavon-
skoj). a) bosanskoj. — od xvii vijeka. Od nas
Ibrahim Ireisa Karalica gr(a)da gradiskoga. Sta-
rine. 11, 113. (oko 1670). Ni u vasem gradu ni
u gradiskome. 11, 147. (oko 1686). — i Gradiski
u muskom rodu kao supstantiv upotrebjava se
XVII vijeka mj. Gradi§ka. I§ao sam u Gradi§ki.
Starine. 11, 127. (1679). amo ce spadati i ovo: Od
mene Husein-dehaje iz Gradiskoga. 100. (oko 1655).
i ovo (ako ne pod GradiSko). Pelivani Savu pre-
letjese, u petak su GradiSkome dosli. Nar. pjes.
vuk. 1, 445. — b) slavonskoj. — od xvin vijeka.
Vitezovi gradiski vojnici. S. Stefanac 5. Poslanik
dvorski primi na ovom poju gradisku ki'ajinu u
oblast. M. A. Ee^kovid, sat. 62^. Gradiska re-
gimenta. B6a. U gradi^koj regimenti. J. S. Re}-
kovic 219.
gradiSko
368
GEADITEl^SKI
GRADISKO, n. vidi Gradiska i gradiski. —
Od xviH vijeka. a) Gradiska bosanska. Gradisko
je poldrug dan od Kostanice. Starine. II, 104.
(1662). vidi i kod Gradiski, b, a) naj zadni
primjer. — b) Gradiska slavonska. Po tebi se
bijele gradovi Brod, Gradisko, Osik i Varadin.
M. A. Ee|kovic, sat. 62^. Ovo ti je ono Novo-
gradisko od kojega ime svoje ima gradiska re-
gimenta. B6a. — JV^e znam jeli prvo Hi drugo u
ovom primjeru: Drugi bise toga istog vika otac
Bono roda od Gradiska. Nadod. 102. (u ovom je
primjeru Gradisko sJivaceno kao supst. a ne kao
adj.).
GRADISNICA, /. mjesto u Srbiji u okrugii ale-
ksinackom. Niva u Gradisnici. Sr. nov. 1870. 586.
1. GRADISTA, n. j)l. u Danicicevu rjecniku:
,Gradista' , medii selima koja je kraj bosanski
Tomas Ostojic dao sinovima vojvode Ivanisa
Dragisica bilo je ,selo Gradisca' (Mon. serb. 439
god. 1446). bide negdje u Hercegovini u primorju
blizu Neretve, jer ondje imaju druga sela koja
je isti kra| dao istima. — Okolina neka u istom
kraju: isti je kra| istima dao ,selo u Gradistiht'
ne imenujuci ga. (Mon. serb. 440). — Mjesto na
Savi kod Broda: ,na Gradistiht' je ,na Brodu
savskomt' dao kra} magarski Matija diplomu
fratru Aleksandru Dubrovcaninu (Mon. serb. 494
god. 1465). — pomine se i xiii vijeka u latinskom
spomeniku : , Terra Gradista'. Mon. ep. zagr, tkalc.
1, 115. (1257).
GRADISTANAC, Gradistanca, m. prezime (covjek
iz Gradista). — U nase vrijeme. Pavle Gradi-
istanac. Rat. 179. Mihajlo Gradistanac. 422.
GRADISTE, n. ime vrlo mnogijem wjestima.
— Kod cakavaca i kajkavaca i u zapadnom go-
vorti kod, stokavaca sa -sc- mj. -st-. — Postaje
od grad nastavkom iste; mislim da je uprav
augm. grad, sto se potvrduje akcentom; i sa zna-
cenem : razvaline (n. p. kod c) ff')) bice augmen-
tativ, a ne: mjesto gdjeje bio grad. a) ,Gradiste',
paSiStu Dabicevu koje je dao Hilandani kra)
Milutin isla je moda ,na Veli Vrtht prezh Ponort
na Gradiste' (Mon. serb. 61 god. 1293—1302). a
selu Lojanu koje je isti kra} dao Hilandaru s cr-
kvom bio je zaselak ,Gradiste' bez sumne drugo
(64). Jedno blizu Decana moze biti ono prvo;
selu Strijelcu koje je kra} Stefan Decanski dao
Decanima iSla je meda ,na Bogojevo seliste, na
tri orahe i u reku i na Gradi§te' (Mon. serb. 92
god. 1330). isto se bez sumne misli i ovdje, gdje
se jo5 vi§e kaXe gdje je bilo: selu Zerzevu koje
je kra} Decanski dao Decanima iSla je meda
,Sb Postelfckaki posredi. Gradista u Drimt' (96).
D. Danicic, rjec. 1, 280. vidi i Defi. hris. 9. 24
i jos na nekoliko mjesta. — h) Blizu Prizrena:
selu kojemu je ime ,Senani' iSla je meda ,u Gra-
diste' i zabjelu Kruscici ,otfc Vrarie Stene u Gra-
diSte, a otb Okovane u Pfielinu Stenu na Gra-
diSte, otb Gradista na Ravnu Glavu' (Glasnik.
15, 276 god. 1348?). i selu je Rijefianima iSla
meda ,otb GradiSta' (277). Domovidima i Tata-
rinu i§la je meda ,u GradiSte i ott Gradista nis
potokb planintskyj , kako spada dolt u Drim'
(283). selu je Brijezima i§la meda ,oti. GradiSta'
(284). Kostrcu je i§la meda ,uz GradiSte' (295).
D. Danidid, rjed. 3, 579—580. — c) u Srbiji. aa)
u okrugu j>ozareva6kom : Veliko Gradiste, varo-
Hca. K. Jovanovid 139. i u Vukovu rjecniku:
,ein stadtchen an der Donau, zwischen Ram und
Golubac, mit ruinen'. — Malo Gradiste, selo.
K. Jovanovid 140. — jedno se od ovo dvoje pO'
mine od xiv vijeka. Jo5 jedno (,GradiSte') na
Dunavu: aelu Ravanici u Peku koje je car Lazar
dao Ravanici isla je meda ,odt Dunava i ott
Gradista na jazvine' (Sr. letop. 1847. 4, 52 god.
1381). na isto je , Gradiste' isla meda i selu Voj-
nicima, koje je isti car dao istom manastiru (52).
D. Danicic, rjec. 1, 230. — bb) u okrugu kneze-
vackom: selo. K. Jovanovid 114. i brdo. Glasn.
19, 296. — cc) selo u okrugu niskom. M. D. Mi-
lidevid, kra}. srb. 118. — dd) selo u okrugu pi-
rotskom. 234. — ee) selo u okrugu toplickom. 383.
0^70 se isto pomine xviii vijeka. Ot Gradiste
(jamacno nominativ: u istom spomeniku ima:
ot goriie Crnatovo, ot done Crnatovo) Stepani..
Glasnik. 49, 12. (1734). — ff) ostaci grada. aaa)
u okrugu bioqradskom. M. D. Milidevid, srb. 65.
— bhb) u okrugu niskom. kra}. srb. 18. 24. 28.
— ccc) u okrugu pirotskom. 179. 180. — ddd) u
okrugu vranskom. 283. — eee) u okruqu toplickom.
356. — gg) mjesto u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 139. — hh) mjesto u okrugu cuprijskom. ISTivu
u Gradi.stu. Sr. nov. 1875. 249. — d) Gradisde,
selo u Bosni u okrugu travnickom. Statist, bosn.
210. — c) n Hrvatskoj (Gradisde). aa) seoce u
podzupaniji karlovackoj. Pregled. 30. — hb) seoce
u podzupaniji varazdinskoj. 46. — f) selo u Sla-
voniji u podzupaniji pozeskoj. Pregled. 91. —
g) selo u slavonskoj krajini u okrugu brodskom.
Razdije}. kr. 14. — h) u Dalmaciji u kotaru ko-
torskom : manastir i pravoslavna parohija u proto-
prezviteratu budvanskom. Sem. bokokot. 1857.
13. 27. — bice isto mtjesto sto se pomine xiv vi-
jeka. Jo^ ^edno (,GradiHe') blizu manastira Bogo-
rodice rtacke: selima koja je kra}ica Jelena dala
tome manastiru i§la je meda ,oti. Preseke u Gra-
diste' (Mon. serb. 68 god. 1305—1307). D. Da-
nicid, rjec. 1, 230.
GRADITE^, m. covjek koji gradi. — isporedi
gradilac. — Od xvii vijeka, a izmeitu rjecnika ti
Mikajinu (gradite}, zidac ,coementarius , faber
coementarius , aedificator, opifex'; tko je svrh
grade majstor ,architectus, macliinator'), u Be-
linii (vidi kod d)) , u Voltigijinu (,muratore'
,mauerer'), ^l Stulicevu (,fabricator, aedificator').
a) covjek koji gradi u naj uzem smislu (ridi I.
graditi, 1, a, a) aa)). — isporedi zidar. Kami koga
su odvrgli gradite}i. B. Kasid, rit. 133. Kiipit
§umu, sjeci drva, pod opeke i u krosiiah nositi
sto je potrebito gradite}im od gradova. I. Dordid,
salt. 281. — b) ar(;hiteetus, covjek koji upravja
kod gradena i kaze kako ce se graditi (vidi 1.
gi-aditi, 1, a, a) bb)). — u Mikajinu rjecniku, i
u nase vrijeme u iSulekovu rjecniku znanstvenoga
naziv\a: Gradite}, arch. ,baumeister, architekt,
baukiinstler' , frc. ,arcliitecte', engl. ,architect',
tal. ,architetto'. i za brodove: Gradite} brodova,
lada ,schiffsbaumeister', tal. ,costrattore di navi'.
— c) covjek po cijoj voli, cijim troskom gradi se
(vidi 1. graditi, 1, a, a) ce)). Krak se za nim
pak udjo}a; drzi u rukah grad i ovi Kraka svoga
gradite}a, ki imenom i sad slovi. I. Gundulid 427.
Tko god grade ohole uzvisava pod rodnom svojom
obi}ezora sred stavna mramora udje}anom zapi-
siva svoje ime, neka lice isto stvora ponositoga
pripovijeda svijem narodim dohodnijem blago-
darnost gradite}a. B. Zuzeri 8*. — d) vidi 1. gra-
diti. 1, a, b). — u Belinu rjeiniku: Gradite}
od k}uca ,cliiavaro e chiavajo, chi fa lo chiavi
o serraturo' ,artifex claustrarius'. 189^. — c) vidi
1. graditi, 1, a, c) bb). Od mnostva jezikopopravi-
te)a i gradito}a knji^evnoga jezika. Vuk, pism. 87.
GRADITEJ^IUA, /. zcnsko cefade kao graditej.
— U Stulicevu rjecniku (,quae fabricat etc.').
GRADITE^jSKI, adj. koji pripada gradite\ima,
pa po tome i gradenu. — Naiineno u naSe vri-
GRADITE^SKI
B69
1. GEADITI, 1, a.
jeme. Gradite^ski, arcli. ,bau- (in zus.)' ; gradi-
te}ski vjestak, ,bauverstandiger' ; gradite|ska aka-
demija, ,bauakademie'. B. Sulek, im. znanstv. naz.
Graditejska oblast ,baubehorde'. Zborn. zak. 2, 686.
GEADITE:^STVEN, adj. Icoji pripada gradi-
tejstvu. — Nacineno u nase vrijeme. Gradite}-
stven, arch. ,architectur- (in zus.)' , tal. ,archi-
tettonico' ; gradite|stveno slikarstvo, ,arcliitektur-
malerei'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. Gradi-
tejstvena oblast ,baubehoi-de'. Zbornik zak. 2, 99.
Graditejstveni urednik ,baubeamt6r'. 2, 101.
GEADITE^^STYO, n. osobina, posao onoga koji
je graditej (vidi gradite] , b)). — Nacineno u
nase vrijeme. Graditejstvo, arch. lat. ,arehitec-
tura', ,architektur, baukunst', tal. ,architettura',
frc. engl. ,architecture' ; gradsko gradite|stvo,
jStadtbaukunst', tal. ,architettura civica'; pozemno
gradite}stvo, ,landbaukunst' ; vodno gradite}stvo,
jwasserbaukunst' ; svjetovno graditejstvo, ,profan-
architektur' ; nauk o gi'aditelstvu, lat. ,architec-
tonica', ,architektonik'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. u istoj knizi i s drugijem znacenem: gra-
dene i sto gradenu pripada: (gradenstvo), ,bau-
wesen' * gradite(ski ured: (gradevni ui-ed), ,bau-
amt', tal. ,uffieio edile'.
1. GEADITI, gi-adim, impf. sepire, munire;
aedificare, praslavemkoje znacene okofavati zidom,
plotom itd. (gradom, vidi 1. grad, osobito pod
c); iz ovoga se razvilo drugo vec u staro doba
(vidi u staroslovenskom i ruskom jeziku) : raditi
da postane grad i sve ono sto je oko(eno, utvr-
deno zidom (dakle i kuca itd.). ovo je zadhe zna-
cene preotelo mah u nasem jeziku i da^e se ra-
sirilo. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
gradah, u aor. 2 i 3 sing, gradi, u part, praet.
pass, graden. — Rijec je xtraslavenska, isporedi
stslov. graditi , aedificare', rus. ropo^HTt. , sepire,
aedificare', a ces. hraditi t po^. grodzic , sepire'.
— Nekadasni oblik za praes. 1 sing, gradu na-
lazi se jos xvi vijeka (vidi drugi primjer kod
I, 1, a, a) aa)). — U svijem je rjecnicima: u
Vrancicevii: ,fabricare'; ii Mika(inu: graditi, zi-
dati ,aedifico, exaedifico, exstruo, construo' ; gra-
diti di'ijeva, brode ,oxstruere, construere, aedifi-
care navigia' ; u Belinu: ,aedifico' 298a ; u Bjelo-
stjencevu: gradim ,sepio, consepio, cingo', kakti
gradim plotom ,sepio, cingo sepe'. 2. gradim,
upravjam ,aedifico'. v. nacinam; u Jambresicevu :
gradim ,sepio'; u Voltigijinu: ,fabbi'icare , mu-
rare ; assiepare' ,bauen ; zaunen' ; u Stulicevu :
(fabricare, fabricari, aedificare, construere, fun-
dare' ; u Vukovu : ,machen, verfertigen' ,condo',
n. p. opanko, kudu, crkvu, most, gusle, gad|o,
sedlo itd.; u Danicicevu: ,aedificare'.
1. aktivno.
a. aedificare, condere, fabricari, facere, raditi
da postane nesto oko^eno zidom, kao grad, kuca
itd. ovo se znacene da^e siri tako da moze zna-
citi i: ciniti uopce. — ono iz cega se sastoji ono
sto se gradi (grada) obicno stoji u gen. s pri-
jedlogom od, rjede u instr. (n. p. Gi-aditi ka-
menjem udjejanijem ,quadrato saxo aedificare'.
A. d. Bella, rjec. 298^). a) objekat je nesto oko-
jeno zidom: grad, kuca, crkva, kula itd. Hi dio
takovoga cega , kao zid, vrata itd. kod toga se
obicno misli da je radna takova da objekat p)0-
staje tijem sto se stavja i utvrduje kamen na
kamen i uz kamen. s toga sto se ima u misli
samo takovo znacene moze biti objekat i sto nije
okojeno zidom i sto nije dio takovoga mjcsta,
n. p. zid uopce (i koji ne oko(ava), most, put itd.
u sirem smislu grada cega moze i ne biti kamen
nego sto drugo; n. p. drvo, zemfa, gvozde itd.
Ill
po oooiiie ino^e biti objekat i drugo sto doslije
nekazano, ali srodno po znacenu s onijem, jer
je naokolo zatvoreno i u onome ko (ce(ade Hi
zivotina) prebiva, n. p. lada, gnijezdo, uliste, (po
nesto u prenesenom smislu) grob itd. aa) subjekat
sam radi (svojijem tijelom, n. p. ce^ade rukama)
kod gradena. Jagnila da grade. Glasn. 15, 310.
(1348?). Tim za tve ja dike u gori zeleni gradu
sad kraj riko ovi grob kameni. D. Eanina 55a.
Majstore, koji gradahu jednu crkvu. M. Divkovic,
bes. 316''. Koji gradahu Jeruzolim. M. Eadnic
57a. Gradahu zid. 318a. ^ko kucu Bog ne gradi,
zaman trude ki ju grade. A. Vita|ic, ist. 461a.
Drivodije, ki vrst plavja mnozijeh gradu. J. Ka-
vanin 142'^. Grad gradila b'jela vila ni na nebo
ni na zem|u, no na granu od oblaka. Nar. pjes.
ATik. 1, 151. Na grad gradi troje vrata. 1, 152.
Pa on gradi lucevu celiju. 2, 92. Te gradove
raja nacinila, gradila ih po devet godina. 4, 150.
On je za tim mlinica gradio. M. Pavlinovic, rad.
166. — amo spadaju i ovi primjeri: Ptica gnizdo
gradi. D. Barakovic, vil. 91. Crni gavran svoje
gnezdo gradi, gradil ga je dvajset i tri leta.
Nar. pjes. istr. 1, 38. — i ovi u kojima je izo-
stavjen objekat: Da je vo}an na svomu graditi.
Stat. poj. ark. 5, 283. Zasto je ovo nih oficijo
i skupsti i sadit i orit i gradit. I. Drzic 252. —
i ovi u kojima je glagol u prenesenom smislu,
jer je subjekat stvar umna (mogli bi spadati i
pod cc)). Ubozstvo gradi gradove. M. Eadni6
554a. Vreme gradi niz kotare kule, vreme gradi,
vreme razgraduje. Nar. posl. vuk. 39. Vrijeme grad
gradi pa ga vrijeme i razgradi. 40. — bb) sub-
jekat ne radi tijelom kao kod aa), nego uprav}a
gradenem, kaze drugima kako ce raditi. Jagne
moje, Eade neimare! gradis li mi Eavanicu crkvu?
Nar. pjes. vuk. 2, 207. — cc) subjekat je onaj
po cijoj voji i zapovijedi i o cijem trosku drugi
grade, znacene je kauzalno prema aa). U mo-
nastire u Svetu Goru, sto su nasi prddedi i ro-
dite|i gradili. Mon. serb. 521. (1497). I onamo
posadsi, crikve grajase. F. Glavinic, cvit. 202''.
Grade polace nove od velike seine. P. Eadovcic,
nac. 15. Odluci graditi mojstir poceti. A. Vi-
ta|ic, ost. 412. Arsana glasovita, gdi sve gradis
plavi nove. J. Kavahin 218a. U skvarne crkve
stare gradimo opet nove otare. 225a. Necu da
mi ti templo gradis. I. Dordic, salt. xiv. Bi im
dopusteno da po svemu krajestvu grade mana-
stire. Norini 11. Asan gradi nove bezistene.
Nar. pjes. vuk. 596. Ostalo je blago poharcio
zidajuci po kalu kaldrme i gradeci po vodam'
cuprije. 2, 104. Grad gradila tri brata rodena . . .
grad gradili Skadar na Bojani, grad gradili tri
godine dana. 2, 115. Hocu gradit' crkvu Eava-
nicu. 2, 200. Kulu gradi crni Arapine. 2, 385.
Kad Jerina Smederevo gradi. 3, 1. Gradicu ti
dvore u Stambolu. 3, 61. Imam blaga koliko mi
drago, gradio bi deset manastii-a. 3, 174. To je
pasi vrlo milo bilo, pa on gradi orahove sajke.
4, 241. Gradi kudu u svakom mjestu. (Pripo-
vijeda se da je nekakav otac na samrti kazao
sinu i mislio je da bi se sin starao u svakome
mjestu da stece prijateja). Nar. posl. vuk. 45.
Cesme i cuprije koje su liihovi stari prije sto-
tine godina gradili. Vuk, rjec. kod zaduzbina.
Pocne Scepan graditi put s Eijeke u Crmnicu.
5. !^ubisa, prip. 127. Kad gradis novu kudu.
D. Danicic, 5mojs. 22, 8. — amo spadaju i ovi
primjeri s objektom zaduzbina: Vec je babo po-
harcio blago sve gradeci mloge zaduzbine: dok
je Svetu Goru podigao i Vilindar crkvu nacinio . . .
Nar. pjes. vuk. 2, 103. Ne trpase na gomile
blago, no gradiso s nime zaduzbine, sagi-adise
24
1. GEADITI, 1, a.
370
1. GEADITI, 1, a.
mloge manastire. 2, 199. Svojijem mnogijem
prihodom zaduzbine gi'adio. S. i^ubisa, prip. 37.
vidi: Naj ve6a je zaduzbina naciniti namastir
ili crkvu, kao sto su srpski carevi i ki'ajevi gra-
dili; po torn je zaduzbina naciniti cupriju na
kakoj vodi ili preko bare , kaldrmu po rdavu
putu, vodu donesti i naciniti blizu puta (i to se
kaze ,graditi' i ,naciniti' — sebi — zaduzbinu),
usaditi ili nakalamiti vocku blizu puta, gladnog
nahraniti, zednog napojiti, golog odjesti (i ovo
se kaze ,ciniti' i ,uciniti' zaduzbinu) itd. Turci
i danasiii dan grade i cine sve take zaduzbine.
Vuk, rjec. kod zaduzbina. i ovaj primjer bez
objeicta : ^ Namjerava graditi ,er hat einen bau
vor'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — b) znacene
se dale siri, te graditi znaci ohradivati nesto
(gradu) da dobije neki oblik (objekat). aa) grada
su dijelovi, komadi iz kojijeh se sastoji objekat,
kao kod a), razlika je u tome sto je drickciji
objekat. Od cedra kriz priteski grade i dje|u.
G. Palmotic 3, 172a. Graditi sate ,favos fingere'.
A. d. Bella, rjec. 306^. U celiji je remeta koji
gradi reseta i zladena vretena. (Z). Poslov. danic.
139. O tamburo, o dangubo moja! izdangubih
dane i godine, dangubio ko te je gradio! Nar.
pjes. here. vuk. 205. Srbin opanke sam sebi
gradi (moylo bi spadati i xwd bb)). Vuk, dan.
2, 102. Kad ko vidi u koga dobru bacvu, on
ide k onome koji ju je gradio da i sebi naruci.
poslov. 284. Dok je Jakob Watt gradio glazbila.
M. Pavlinovic, rad. 157. — amo spada i ovaj
primjer bez objekta: Olovar, koji gradi od olova.
J. Mikafa, rjec. kod olovar. — amo moze spadati
i ovaj primjer u kojemu se ,korii' shvacaju kao
komadi ili dijelovi (grada) iz kojijeh se sastoji
,meteriz'. Za kone se nisu zaklanali, ni od kona
metoriz gradili, no su oni cinili jurisa. Nar. pjes.
vuk. 3, 262. — moze biti da amo spada i ovaj
prin}jer : Dvije su seke braca ne imale, vec ga
grade od bijele svile. Nar. pjes. bos. prij. 1, 37.
— bb) i grada i radna drukcije su nego kod
aa), n. p. : grada moze biti sto sitno (n. p. muka,
zemja itd.) sto radnom (n. p. pecenem) moze otvrd-
nuti. Vec mu gradi secerli kolace. Nar. j)jes.
vuk. 2, 331. Gi-adite opeke. D. Danicic, 2mojs.
5, 16. grada moze biti sto zitko cemii se daje
neki oblik lijevajuci u osobiti kalup, koji oblik
ostane kad grada otvrdne. Livenih bogova ne
gradi sebe. D. Danici6, 2mojs. 34, 17. od grade
se oduzim^e dok dobije oblik sto je objekat. Od
kopja ti gradili nosila, a od stita grobu poklop-
nice! (moglo bi spadati i pod f)). Nar. pjes. vuk.
2, 558. Gradi razan, a zee u sumi. Nar. posl.
vuk, 45. Kad je svoje prosce gradio. Glasnik.
II, 1, 83. (1808). po ovome se moze kazati da se
od cijeloga komadi grade. Koga Marko sabjom
udarase, po dvojicu od jednog gradaso. Nar. pjes.
vuk. 2, 252. Te udara Arnaut-Osmana, od jednoga
dva komata gradi. 3, 215. (mogla bi i ova dva
primjera spadati pod f)). — amo spada i ovaj
primjer: Za imati jednoga boga nihovoj debeloj
pamoti slicna gradise ga sami sebi svojim ru-
karna. A. d. Bella, razgov. '223. — cc) uopce.
amo spadaju ovaki primjeri u kojima tli nema
objekta Hi je objekat zamjenica: Nikakav majstor
ne radi svoga zanata, ne znajuci sta gradi ni
kako gradi. Vuk, pism. 66. Ni radodi ni gradeci,
nego po Bozjoj vo|i, napadoh nohotice na lupeze.
S. J^ubisa, prip. I'JO. Graditi, stat. techn. (pra-
viti), ,verfertigen', tal. ,fabbricare, proparare';
(tvoriti), ,fabriciren', tal. ,fabbricaro'. B. Sulek,
rjetn. znanstv. naz. — c) dafijem sirenem zna-
ceiia moze znaciti: raditi da iwstane sto mu
drago tjelcsno. grada kud wake rudne mijena
lice i narav (mijesajuci se s cim ili bez toga)
dok postane one sto je objekat. (Gele) mijeseci i
gradeci med i vosak. B. Zuzeri 209^. Med, koga
grade i cine pcelice. V. M. Gucetic 31. Da ti
trazim od mora ecime, da ti gradim mekane
meleme ? Nar. pjes. vuk. 2, 512. Graditi barut.
Sr. nov. 1835. 142. Ja sam gradio pivo. M. Pa-
vlinovic, rad. 97. Gx'aditi (n. p. sir), ,erzeugen (z. b.
kase)', tal. ,fabbricare, formare, fare'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. — d) objekat je ime apstraktno
koje znaci sto tjelesno. aa) kad je objekat konak,
vecera, veseje itd., znaci sto i spravjati, spre-
mati. I gradi mi konak u Prizrenu. Nar. pjes.
vuk. 4, 214. I da konak s ortacima gradi. Ogled,
sr. 121. Al' Dordija dva veseja gradi: brata
zeni a sestru udaje. Nar. pjes. vuk. 4, 155. Gradi
svadbu za petnaes danah. Pjev. crn. 219''. Otpri
vi'ata i veceru gradi. Osvetu. 4, 51. — bb) s ne-
kijem drugijem objektima sto i ciniti uopce. Kad
okrene niz cesarovinu, da mu mjesto generali
grade. Osvetn. 2, 101. jwema predasnemu pri-
mjeru amo spada i ovaj: Kad su nega zapa-
zili Turci, ulicu mu proz okole grade. 2, 116. —
e) metaforicki o umnoj radni. aa) objekat je
kniga (u prvom primjeru ,liber', u ostalijem ,epi-
stola'). radna je ujedno umna i tjelesna. I na
pero ruku stavi ter protivne knige gradi. J. Ar-
molusi6 7. Donesi mi jedan list hartije, da ti
gradim jednu sitnu knigu. Nar. pjes. vuk. 2, 246.
Gradi knige na cetiri strane. 2, 516. Brze gradi
knigu na kojenu. 3, 106. — bb) objekat je jezik
(,sermo'). radiia je samo umna. znacene je po
nesto ironieki shvaceno. Jer bismo inace na sra-
motu umu |uckome kvarili svoj jezik i protiv
negova svojstva i blagoglasija gradili drugi. Vuk,
pism. 29. Onda bi nam se upravo moglo reci,
da gradimo jezik. 33. Nov jezik graditi bez ika-
kvijeh pravila. 67. — f) ciniti da nesto sto vec
jest bade u cemu drugako. ono ovako promije-
neno shvaca se kao objekat, a kakvo je prije bilo
kao grada i stoji u gen. s pii'ijedlogom od. imam
samo jedan primjer: Dovede je u bijelu crkvu,
od Hajkune gradi Andeliju (pokrstivsi je i pro-
mijenivsi joj ime). Nar. pjes. vuk. 3, 363; ali
isporedi i primjere Nar. pjes. vuk. 2, 558. 2, 252.
3, 215 kod b) bb)). po tome bi se moglo kazati:
od crkve graditi gamiju (Od gamija crkve po-
gradise. Nar. pjes. vuk. u Danicicevoj srpskoj
sintaksi 243) itd. i u prenesenom smislu: od lu-
peza graditi junaka (govoriti 0 lupezu kao da
je junak) itd. — isporedi i h. — g) objekat je
stvar umna (dusevna, rjede tjelesna). u prene-
senom smislu. aa) kao ciniti (vidi ciniti, I, 1, b).
moze se dativom kazati na ciju je korist ili stetu
objekat. Sam sebi smecu gradi, tko iste smece
i zavade. G. Palmotid 2, 129. Ka te zla ces po-
takla je graditi mi sej nemirey 2, 348. Kada
kaze, da te zudi, tad ti gradi poraz hudi. 2, 33.
Tko druzijeh cas uvrijedi i sam sebi gradi stetu
i onemu tko ga slijedi. 3, 53^. Izgub^enje gradi
sebi. P. Kanavelic, iv. 20. Sami sebi svoju ne-
srecu gradili po nerazboru. A. d. Bella, razgov.
26. Koju li vecu pogubu vam istim mozete gra-
diti? 192. Oni nama svake jade grade. Pjev.
crn. 244'', Vilo, ne gradi mi prije smrti muka.
Osvetu. 2, 81. Vec se svatko ko za glavu brani
i vojvodi zlo ufai'ie gradi. 2, 136. — Graditi sebi
srecu ,fc'licitatom sibi parare'. A. d. Bella, rje6.
326'i. Mir i skladovaiie, stono sredu gradi na-
rastaju. Osvetu. (>, 19. — Drug se drugu svojom
srecom hvali , da mu vode zadovojstva gradi.
Osvetn. 1, 45. Tako tiho bosjedio Mirko i svom
srcu zadovojstvo gradi. 2, 151. — (Frotivnici) bi
reci mu prijatejstvo grade. 3, 18. — A nitko se
1. GEADITI, 1, a.
371
1. GEADITI, 3, b.
na nega ne tuzi, jer nikomu ne gradi nasi|a, 2, 36.
A ne sa}u zagrabjive glave po selijeh, da zulume
grade. 2, 112. — Zasto Srbam prijevaru gradis?
Pjev. crn. 126^. — Okom grihe gradi. D. Bara-
kovic, jar. 118. Da negova djela pokazu, kako
je zlo gradio i sta je docekao. Djelovod. prot 3.
— Al' cim pravdu pravdojubi grade, himba pravdi
pospijeseiie krade. Osvetn. 5, 3. — Blago onima
koji mir grade. Vuk, mat. 5, 9. — Usi^omenu
gradit slavnu. P. Kanavelic, iv. 169. — Cas
neumrlu sebi gradi i svom gradu rodjenomu. Gr.
Palmotid 2, 381. — Nadi sveca koji jost nije
poceo da cuda gradi. S. J^ubisa, prip. 248. —
Kako radost i veseje gradi. Nar. pjes. vuk. 5, 295.
Javili se iz sikarja Turci, pukli puske, da ve-
se}e grade. Osvetn. 7, 85. — Po torn savjet sa
po usta gradi. 4, 14. — Ter s duhanom razgo-
vore grade. 2, 72. — I druzini gadan smijeh
gradi. 1, 70. Turi vrelo u nedra mu jaje, przi jaje,
suzan poigraje, przen iiemu sladak smijeh gradi.
4, 16. — Graditi, phil. (tvoriti, smisjati), ,(einen
begriff) construiren', tal. ,costruire'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. — mjeste dativa nalazi se i gen.
s od, jer se cejade Icojemu se radi koje zlo, shvaca
kao grada onoj radni. isporediif). Od Turakah
mnogi jada gradi. Nar. pjes. vuk. 4, 88. Pa sto
bi vam da|e povijedao,^ kakva rugla od suzana
gradi. Osvetn. 1 , 28. Sto od jednog protivnika
grade. 2, 112. — u ovom se primjeru instr. shvaca
kao orude a ne kao grada: Sebi gradis, siro-
mase, tudijem raspom poi'az. P. Kanavelic, iv.
227. ovdje je nejasno znacene : Otole se hajduci
podigli, opet posli u Eusten planiiiu, da se blade
i zlo dobrom grade. Pjev. crn. 233^. — bb) u
ovijem primjeri ma graditi znaci: nacinati (misju
i rijecima u prvoni primjeru, rijecima u osta-
lijem) kao da jest nesto cega nevia. Muk koji
se kusa u vandelima o zivotu i smrti Jozefovoj
nije stvar za stavjat se ni za vise ne graditi
otajstava. S. Rosa 51^. Zasto, braco, ako Boga
znate! bez nevo|e jer gradit' nevoju? Nar. pjes.
vuk. 2, 137. Sto nevoju gradis bez nevo|e? Ogled.
sr. 503. — h) u ovijem primjerima u kojima je
mjeste objekta infinitiv Hi podlozna recenica,
znacene je preneseno: lukavo misliti, lukavo izmi-
slati. Zlobnici oni gradijahu u svojijem pame-
tima . . . uciniti ga duzna glavom prid Pilatom.
5. Eosa 134a. Uza sto gradite u pameti kako
cete mi smrt zadati? 121'^
b. objekat nije ono sto postaje radnom nego
ono sto se obraduje da postane nesto drugo (pre-
dikat). — samo u prenesenom smislu sa zna-
cenem: kazati govorom i drugijem nacinom da
je objekat nesto (prcilihat) sto nije. objekat je
cejade. predikat je u instr. Sto ti Turke gradis
kaurima? Nar. pjes. vuk. 3, 179. Gradimo ga
lazom. Vuk, Ijov. 1, 10. Vi Mijata mucenikom
gradite u oci lakovjerna puka. S. Lubisa, prip.
255. vidi da^e kod 3, b.
c. znacene je kao kod a s razlikom da je grada
subjekat. Da ti kucu kamen gradi. A. Vitajic,
est. 9. Ona pak (planinska) grana ide k istoku,
pak se onde opet razdvaja na dvije grane, od
koji se desna vraca k jugu te gradi Eudnicke
planine. Vuk, dan. 2, 31.
d. objekat je grada; znacene je : namjestati
jedno na drugo, n. p. kamen na kamen, orahe,
jaja u gradac (vidi gradac, c)). — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani. — Amo spada
i ovaj prin^jer u kojem stoji u prenesenom smislu
s objektom umnijem: Grih svrh griha graditi.
A. Vita|ic, ist. 114.
e. ogradivati. mislim da ovo nije staro zna-
cene (moze biti u prvom primjeru, ako amo spada)
kazano iz pocetka, nego da je postalo od ogra-
diti tijem sto je ovo izgubilo prijedlog da po-
stane imperfektivno. Da onzi viiaogradt, sami
grade i teze (moze biti da spada pod f). Glasnik.
15,276. (1348?). Imamo voca . . . grajom graditi.
M. Gazarovic iv. I tabore tvrde gradim (,fossas
munimine cingo'. Ovid, metamorph. 13, 212). G.
Palmotic 1, 216. Zivim plotom i dracama vrt i
lijere svoje gradu. J. Kavanin 368b. Tko pak
stalno dubriste nacina, zidom gradi i mista ne
mina. J. S. Ee|kovic 44. vidi i u Bjelostjencevu,
u Jambresicevu , u Voltigijinu rjecniku. — U
ovom je primjeru impf. zagraditi : Kod vode stu-
dene ku lista sen gradi od zrake suncene. D.
Barakovic, vil. 131.
f. colei-e, raditi kao tezak, teziti (moze biti da
se mislilo na vinograd). — JJ jednoga pisca xviii
vijeka (all vidi i prvi prinijer kod e). Poje sije
i bostane gradi. J. S. Ee}kovic 6. Miran tezak
koji ob lito radi svoju brizno i litinu gradi. 7.
g. kititi, resiti, vidi 2, c). isporedi i 3, b, b).
2. pasivno. a) vidi 1, a. Gradjen ,aedificatus'.
A. d. Bella, rjec. 298^. U nima su dva grada
gradena. Nar. pjes. vuk. 1, 166. — b) vidi 1, e.
Moji rani vinogradi ni radeni ni gradeni. Nar.
pjes. vuk. 1, 7. Ti ces naci jednu bascu gra-
denu. 1, 402. — c) graden, iskicen, izvezen, iz-
resen. J. Grupkovic.
3. sa se.
a. pasivno. Da se ne gradi novo selo. Stat,
poj. ark. 5, 265. Sagrada se bez podumijente
gradit ne more. B. Gradic, djev. 69. Jeruzolime,
koji se gradis kakono grad. M. Divkovic, bes.
338a. Kada se gradjase korab|a. I. Bandulavic
142t>. Ipetr. 3, 20. Da u zivot mu se ime sveti,
a po smrti crkve grade. I. Gundulic 572., Gdje
se grade s dvjema crkvam tvrdi stani. G. Pal-
motic 1, 99. Vidim, gdi se dize i gradi put ne-
besa tvrda grada. 1, 102. Kolonija . . zace se
graditi. P. Vitezovic, kron. 9. Kamene i klacina
od koji se cini oli gradi kuca. M. Dobretic 190.
U kojoj se gradahu brodovi. P. Petrovi6, gor.
vijen. 57. Nova se pec gradi. M. Pavlinovic,
rad. 22. — Tarana se od tijesta gradi. Nar. pjes.
here. vuk. 219. Uz bijelu nedjeju grade se }u-
Jaske. Vuk, ziv. 18. Osem glavne svece, na nekim
mestima gradi se vise mafiih sveiica. M. D. Mi-
licevic, Slav. 24. I ti, vuce, svoju kozu svuce,
dosta si ih sadro sa jaradi, tek od tvoje nek se
st6|a gradi. Osvetn. 4, 25. — Kako se gradi melem
za ranu. M. D. Milicevic, ziv. 2, 54. — Tu se
ko|e, tu se jadi rade, tu dvojica od jednoga grade.
Osvetn. 3, 127. — Mladici mecu iz pusaka i ve-
seje se gradi. Pravdonosa. 1852. 9. S cijem imaju
tijem se oruzaju, pa se krsno zavjoreiie gradi.
Osvetn. 3, 148. Da se nova pobratimstva grade.
6, 30.
b. rejieksivno. a) subjekat radi da nesto (pre-
dikat) uprav (isporedi b)) postane. u jedinom je
primjeru predikat u nominativu. A kako se gra-
dite vjestice? P. Petrovic, gor. vijen. 87. — h)
naj cesce kao pretvarati se, kad ko hoce da se
kaze u cemu Hi u svemu drukciji nego uprav
jest, isporedi ciniti se kod II, 1 (gdje nije istak-
nuto da je ovako znacene). — u nase vrijeme
(ali moze biti da amo spada i ovaj primjer iz
XVI vijeka: Selo, na kom se jur bise kmet pocel
graditi. Mon. croat. 258 god. 1556), i u Vukovu
rjecniku: ,sich zu etwas machen, es spielen' ,simu-
lare' : gradi se da je ucen. — predikat (kakav,'
ko hoce subjekat da se pokaze) izrice se na vise
nacina : aa) nominativom. Kad to cuo pasa
Seidime, sve mislio, na jedno smislio, pa on ode
mladu berberinu, te je svoju obrijao bradu, pa
1. GRADITI, 3, b.
372
GKADOBITINA
se gradi od Pazara Kade. Nar. pjes. vuk. 2, 455.
Graditi se gospodar, zapovijedati. Vuk, poslov.
270. Ko se ti sam gradis? jov. 8, 5J}. Kad se
gradahu mudri. pavl. rim. 1, 22. Sto se sam
grada§e pravedniji od Boga. D. Danicic, jov. 32, 2.
Ko se gradi bogat a nema nista. pric. 13, 7.
Koji se gradi prorok. jer. 29, 26. — bb) instrii-
tnentalom. Oni ga obezume, da se gradi carem.
S. ;^ubi§a, prip. 103.^ — cc) podlo£nom recenicotn
s konjukcijom da. Coeku koji nije nista a gradi
se da je sto veliko. Vuk, poslov. 34. Kad se
ko gradi da je s kime rod a nije. 355. — dd)
s adverbom kako, kao s Jcojijem stoji predikat u
nominativu : Oni kojim posli naopako produ,
obicno se grade kao pravednici potrveni. M. Pa-
vlinovid, rad. 105. Hi podlozna recenica kao kod
cc) : Poslase vrebace, koji se gradahu kao da
8u pobozni. Vuk, luk. 20, 20. — c) hijeliti i ru-
meniti se, cersati se. — isporedi b), i 1, g, i 2,
c). — u Vukovu rjecniku kod graditi se: Nijo
lijepa nego se gradi, t. j. bijeli se i rumeni se.
2. GEADITI, gradim, impf. vidi gargasati. —
Radi 2)0stana isporedi gradase i gardasati. —
U Dobroselu. M. Medic.
3. GEADITI, gradim, impf. postaje od grad
nastavkom i. — Na dva mjesta xviii vijeka. a)
biti (bijem) kao grad (u prenesenom smislu: ha-
rati, unistavati). I Sit meju mutna boja plijeni
ku6e, gradi poja. J. Kavanin 292^. — b) p)(^dati
kao grad {i ovdje u prenesenom smislu a lyusca-
nijeni zrnima). Nasrniva u |utom boju gdje naj
jace zrna grade ognenita. B. Zuzeri 8.
GEADIV, adj. koji se moze graditi. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,qui etc. fabricari potest'.
GEADIVO, n. a) od cega se gradi, vidi grada.
— u nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stuli-
6evu (,materia aedificiis construendis parata'). Ko •
liko je drva za goriva i kamena za tvrda gra-
diva. Osvetn. 2, 92. Gradivo ,bau-material'. Jur.
pol. terminol. 58. Gradivo za mostove. Zborn.
zak. 3, 530. — i u prenesenom smislu: Nabrao
je gradivo za svoj Eazgovor ugodni. M. Pavli-
novi6, rad. 57. On bijase od gradiva od kojega
postaju umjetnici. 67. Jadna, vilo, za pjesme
gradiva! Osvetn. 3, 91. — vidi i: Gradivo, mech.
phj's. phil. , materia', ,materie, material', fro. ,ma-
tiere', engl. ,matter', tal. ,materiale' ; gradivo tvor-
nicko, ,fabrikationsstolf', tal. ,matei'ia di fabbrica-
ziono*, arch. stil. v. grada. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — b) vidi gradene. — u Dubrovniku u nase
vrijeme. Zabavjeni gradivom plavcica i brodova.
M. Vodopid, tu2n. jel. dubr. 1868. 178.
GEADJENIK, m. prezime vlasteoskc 2>orodiee
mletacke, tal. Gradonigo. — xiv vijeka (pisano
Gradeniki. i Gradanikt), i u Daniciccvu rjecniku
(Danicic misleci daje narodno preziine pise Gra-
danidt i Gradenidi.). Knozu dubrovtckomu Var-
tolomoju Gradeniku. Spom. sr. 2, 2. (1320). Var-
tolomoju Gradaniku knezu dubrovLnidkomu. 2, 1.
(1313).
GEAD]|jIKA , /. u Vukovu rjecniku : jedan
komad od grade s primjerom: od toga drveta
ne moze biti nikakva gradjika. — otalc: Grad-
jika, arch. ,bauholz (oinzelnes stiick)'; sklop, skla-
pano gradjika, ,holzvorband, zimmorverband', frc.
,assomblage dea bois', engl. ,construction of a
timbor-work'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. —
Akc. se myenn u gen. pi. gradjika.
GEA1):^IV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. gra-
doban. — ncpouzdano.
GEADNA, /. seocc u Hrvaiskoj u podzupaniji
xayrebaekoj. I'rogled. 2U. — Kao voda pumine se
XIII vijeka u latinskom spomeniku. ,ln aquam
. . Gradna'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 41. (1217).
GEADNICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 220.
GEADNIK, m. zapovjednik (Hi cuvar?) od
grada. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Oni-
zijem koje zovu obdan u grad, kada je spusten
most, otvore im i ulizu s oblastju gradnika. M.
Eadnic, pogr. 175^.
GEADNA, /.
a. djelo kojijem se gradi, gradene; ono sto se
gradi, gradevina, zgrada. — Nacineno u nase
vrijeme. Gradna, arch, (gradene), ,erbauung, er-
richtung, bau', frc. ,batisse, construction', engl.
,building', tal. ,fabbricazione' ; (gradevina), ,baute' ;
gradna povrh tla, ,hochbau', frc. ,construction
au dessus du sol', engl. , masonry above crown
of formation' ; gorna i nadzemna gradna, ,oberbau,
bahnoberbau', frc. (Superstructure, voie perma-
nente', engl ,permanent way' ; cf. nadgradivaue ;
gradna u vodi, ,wasserbau'; rijecka gradna, gradna
u rijeci, ,flussbau' ; ravnane gradne, ,baulGitung' ;
upravjaiie i vodene gradne, ^,baufuhrung'; novci
za gradnu , ,baugeld'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — u prenesenom smislu (kao tehnicka rijec
u gramatici) : nacin kako se rijeci slazu jedna
s drugom u govoru. u istoj knizi: Gradna, stil.
gr. lat. ,constructio', , construction', tal. ,costru-
zione'; participijalna gradna, ,participial-construc-
tion'.
b. selo u Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Mi-
lidevid, kra}. srb. 303.
GEADNAST, adj. vidi gradni. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
GEADNA V, adj. vidi gradni. — Sa)no u Stu-
licevu rjecniku.
GEADNI, adj. vidi 2. gradan. — U Mikajinu
rjecniku (gradni, pun grada ,grandinosus') ^ u
Stulicevu (gradni, pun grada ,grandinosus').
GEADOBAN, gradobna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: gradom pobijen. — nepouzdano.
GEADOBICE, n. djelo kojijem se gradobije
(od gradobiti). — U Belinu rjecniku sa starijim
oblikom : gradobitje ,il grandinaro' ,grandinis
casus' 353^. — sasma nepouzdano (jer bi od gi'a-
dobiti supstantiv verbalni bio gradobijene).
1. GEADOBIT, m. vidi gradobitina. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Od po badiia grado-
bita cini cudno, da izaje vina vele. J. Kavanin 32'*.
2. GEADOBIT, u istoga pisca u kojega ima
i 1. gradobit; kao daje adjektiv (Hi bole part,
praet. pass, glagola gradobiti); znacene moze biti:
posut kao gradom (dragijem kamenem). Tri sre-
brna polutila napletena zlatni cviti ima 'os crkva
bogumila svakim stinjem gradobiti, kroz (.s^klo
lupje puk prozira Dujma, Stasa i Arnira. J. Ka-
vaiiin 321". S kih izmidu gradobiti svi kamenci
dragoviti. 488'*. — na trecem je mjestu u istoga
pisca s oblikom gradobitit (radi slika) : Dokle-
cijan, ki prije prece ruhostijenen gradobitit, i ki
.sebe bogom rece, htcc ga oholo pripohitit.. . 454".
GEADOBITAN, gradobitna, adj. u Stulicevu
rjecniku: gradom pobjen. — slabo pouzdano.
GEADOBITI, gradobijom, impf. padati, daz-
djcti (0 gradu). — Samo u Belinu rjecniku:
,gi-andinare' ,grandinat' 355'^; u Voltigijinu: ,grau-
dinare, tompestare' ,hagoIn'; u Stulicevu: grad
dazditi. - - ali vidi i 2. gradobit.
GEADOBITINA, /. ono sto je tukao grad. —
isporedi gradobitna. — Od xviii vijeka a izmedu
rjecnika u Vukovu. Protirevati zlo godine, krupe
GEADOBITINA
373
GEADOVLADALAC
i gradobitine (,gradobisine' jamacno stamparskom
grijeskom). A. d. Costa, zak. 1, 184. Gradobitina,
sto je otuceno od grada: skupio sam ouo malo
nesritne gradobitine. M. Pavlinovid. i u Sulekovu
rjecniku : ,hage]schaden'.
GEADOBITNA, /. vidi gradobitina. — V Be-
linu rjecniku: ,frutti, uva o altro, battuti dalla
grandine' ,uva grandine percussa' 355^, i u Stu-
licevu: ,uva aliique fructus grandine percussi,
calamitas grandinis'. — Moze hitt da je u Be-
linu rjecniku stamparskom grijeskom ispalo i, a
da je iz nega prepisano u Stuiicevu; onda hi
uprav glasilo gradobitina.
GEADOB]^UDE]SfE, n. cuvane grada, vidi bjusti.
— siv vijeka u knizi pisanoj mijesanijem jezikom
i otale u Danicicevu rjecniku (gradobjudenije
,custodia urbis'). Sija vtsa darovanija BoXtstvt-
nomu hramu osvobodismo ott vseht rabott go-
spodbskihL, da imt ne gradozidanija ni grado-
b^udenija. Mon. serb. 192. (1379).
GEADOBRANA, /. vojska sto stoji u gradu
da ga brani od neprijate^a, vidi posada. — U
Stuiicevu rjecniku (,praesidium'). — nepouzdano.
GEADOBEANITE^i, m. vojnik koji brani grad,
vidi gradobrana. — U Stuiicevu rjecniku: ,urbis
custos, defensor'. — nepouzdano.
GEAD0BEANITE:^AN, gradobranite]na, adj.
koji pripada gradobranitelima. — U Stuiicevu
rjecniku: ,praesidiarius'. — nepouzdano.
GEADOCELNIK, m. zapovjednik (koji je na
celu) u gradu. — isporedi gradonacelnik. — U
Belinu rjecniku : .barone, dicesi d' huomo princi-
pals d' una citta' ,baro' 130^, i u Stuiicevu : v.
gradonacelnik s dodatkom da je uzeto iz Belina.
— Jamacno je Dellabella nacinio ovu rijec po
rijeci nacelnik koju je on shvatio kao da postaje
od na celu.
GEADOCUVALAC, gradocuvaoca, m. u Stuii-
cevu rjecniku: grijeskom gradocuvaoc, v. grado-
branitej. — nepouzdano.
GEADODEZAC, gradodrsca, m. gospodar od
grada, zapovjednik u gradu (covjek koji drzi
grad). — U jednoga pisca xvi vijeka. Bise jedan
vladavac i gradodrzac. P. Zoranic 8*. Ne od
nizoka, da od plemenitih i nigda gradodrzac izaSal
jesam. 19^.
GEADOGEADACKI, adj. koji pripada gradu (?)
Gracu. — Na jednom mjestu xiv vijeka. A Ko-
moma meda do gradogradtctskoga hrisoviT}a. De6.
hris. 45. isporedi primjer iz Mon. serb. 96 kod
gradacki, a.
GEADOIZDAVCIJA, rn. vidi kod izdavcija.
GEADOJE, m. imemusko. — -kiy vijeka ij^oslije,
a izmedu rjecnika u Danicicevu. Gradoje. Mon.
serb. 97. (1330). Dec. kris. 6. 8 i jos na vrlo
mnogijem mjestima. Zupant Gradoje. Mon. serb.
219. (1391). Gradoje. S. Novakovic, pom. 56.
GEADOJEVIC, m. prezime po ocu Gradoju.
— Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (GradojevicL 3, 580). Milogb Gradqjevicb.
Dec. hris. 21. 89. Krajent Gradojevicb. 100. Bo-
goje GradojevicB. Glasnik. 15, 303. (1348?). Mi-
loje Gradojevic. Eat. 337. — I ime selu u Srbiji
u okrugu sabackom. K. Jovanovi6 147.
GEADOJEVICANIN, m. iovjek iz sela Grado-
jevica. — ^j^Mr. : Gradojevicani. Ali pronaslo se,
da su Gradojevicani okrcili. Glasn. ii, 1, 10. (1808).
GEADOJEVICKI, adj. koji pripada selu Gra-
dojevicu. Na tromedu Galovicsku, Bukorsku i
Gradoevicku. Glasnik. ii, 1, 195. (1808).
GEADONACeLNIK, m. gradski nacelnik. —
Samo u Stuiicevu rjecniku (kod grado6elnik ima
v. gradonacelnik, a napose ima samo gradona-
calnik s dodatkom da je rijec ruska) gdjejena-
cineno iz ruskoga jezika (rpaflOHa^a.^HiiK'i.). —
isporedi gradocelnik.
GEADONOSAN , grad6nosna, adj. koji nasi
(donosi) grad. — U jednoga pisca nasega vre-
mena, a izmedu rjecnika u Belinu (gradonosni
,grandinosus' 35515) i u Stuiicevu (v. gradnast).
I smuceni oblak gradonosni. P. Petrovid, gor.
vijen. 29.
GEADONA, muski nadimak Hi prezime. — U
nase vrijeme. Platili gotovi para: Mihajlo Gra-
dona grosa 5. Glasnik. ii, 1, 48. (1808).
GEADOPUD, m. sprava koja odbija grad. —
Nacineno u nase vrijeme od osnova grad i pu-
diti. — U Sulekovu rjecniku: ,hagelableiter'.
GEADOEODAN, gradorodna, adj. vidi grado-
nosan (uprav koji rada grad). — Samo u Be-
linu rjecniku: gradorodni ,grandinosu8' 3o5l>, *
u Stuiicevu: v. gradnast.
GEADOSTANICA, m. i f. ce}ade sto Sivi (ho-
jemu je stan) u gradu. — isporedi gradostanik.
— Samo u Belinu rjecniku: ,habitatore o habi-
tatrice di citta' ,urbanus, -a, -um' 196*, i u Stu-
iicevu : ,urbis incola'.
GEADOSTANIK, m. vidi gradostanica. — Samo
u Belinu rjecniku : ,habitatore o liabitatrice di
citta' ,urbanus, -a, -um' 196^, i u Stuiicevu: ,urbis
incola'.
GEADOy, adj. koji pripada gradu. — Samo
u Stuiicevu rjecniku: v. gradnast.
GEADOVAN , gradovna , adj. koji pripada
gradu. — U dva pisca xvi i xvii vijeka. Da ga
ote oda sluzbe gradovne osloboditi. Mon. croat.
258. (1556). Buduci pustini ve6 prignut nego
halavanjam gradovnim. F. Glavinid, cvit. 186'^.
— Kod ovoga pisca ima i gradovni kao supstantiv
s osobitijem znacenem: gradski zapovjednik (?).
Kako ono u vladanju svitovnoga kraja deset vrsti
podloznikov nahodi se : prvi jesu komorniki, drugi
vicniki . . . osmi gradovni . . . tako polag svih
kra}ev kraja u nebeskih visinah deset jest vrst
px'ibivajucih : prvi jesu ,serafini' ki na priliku
komornikov u |ubavi naj blize sluze Bogu . . .
osmi ,archangeli' ki na priliku gradovnih drza-
vami vladaju . . . 354*. — s tijem je u svezi i
ovo : Ucineno bi, da zace gospa gradovna (sena
gradovnoga). 232b.
1. GEADOVINA, /. selo u Dalmaciji u kotaru
kotorskom. Eepert. dalm. 1872. 41. — Postaje od
1. grad.
2. GEADOVINA , /. vidi gradobitina. — U
Belinu rjecniku : ,frutti, uva o altro, battuti dalla
grandine' ,uva grandine percussa' 355^, i u Stu-
iicevu : v. gradobitna. — I u nase vrijeme u Su-
lekovu rjecniku: ,hagelschlag'.
1. GEADOVIT, adj. koji je kao grad. — U
nase vrijeme u Dalmaciji. ,NiJ6 ovo misto gra-
dovito ni moguce'. J. Grupkovi6.
2. GEADOVIT, adj. koji pripada gradu. —
II jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stuiicevu (v. gradnast). S gradovita ogna ucini
zivotinam doc na mane. I. Dordic, salt. 265. —
U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,hagel-'.
GEADOVLADALAC, gradovladaoca, m. covjek
koji vlada grddom. — Samo u Stuiicevu rjec-
niku : gradovladalac i grijeskom gradovladaoc
,urbis praefectus'.
GEADOVLADAN
374
1. GRADA
GEADOVLADAN, gradovladna, adj. koji vlada
grddotn Hi koji jwipada gradskoj vladi. — Samo
na jednom mjestu xvi vijeka. Besjednici prid
sbornim skupom gradovladne gospode nih be-
sjede cinahu bez nijednoga uresa. D. Eanina via.
GEADOVLADATE]^ , m. vidi gradovladalac.
— Savio u Stulieevu rjecniku.
GEADOVEH, m. hrijeg u Bosni hlizu Tuzle.
U Soli dolnoj, Soli gornoj i Gradovrhu, brijegu
medu spomenuta dva varosa. F. Jukic, zemj. 42.
— na I'lemu su i razvaUne s istijem imenom.
Schem. bosn. 1864. 23.
GEADOZIDANE, n. zidane grada. — xv vi-
jeka sa starijem oblikom gradozidanije u spome-
niku pisanome mijesanijem jezikom i otale u
Danicicevu rjecniku (gradozidanije ,munitio').
Stvorihb milostfc selomt temt, jako petb godint
da imi. je svoboda otb vsehb rabott gospodstva
mi, i otb vojnice i otb gradozidanija. Mon. serb.
334. (1405—1427).
GEADSKA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milicevic, kraj. srb. 118.
GEADSKA GLAMA, /. brdo u Srbiji u okrugu
knezevackom. Glasnik. 19, 297.
GEADSKA EIJEKA, /. voda u Srbiji u okrugu
niskom (Gracka reka). M. D. Milicevic, kra]. srb. 7.
GEADSKI, adj. koji pripada grddu, grado-
vima. — Iztned^u rjecnika u Vrancicevu (,civilis ;
urbanus' ; gradski zidi ,moenia'), u Belinu (,civi-
tatis, civicus' 196*; ,patrius' 547^; na gradsku
,cittadinanaente, cittadinescamente' ,civiliter' 196^),
11 Bjelostjencevu (,arcensis'), u Voltigijinu (,citta-
dinesco, civile' ,biirgerlicli'), u Stulieevu (v. gra-
djanski), u Vukovu (n. p. vrata ,festungs-' .arcis'),
u Danicicevu (gradbskyj). Knezu dubrovbcbkomu
i gradbskoj o(pb)cine. Mon. serb. 7. (1100— 12u0).
Gradskaa zeraja. Zak. dus. pam. saf. 39. Ako
gradski nacelnik i veli arhijerej potvrdili bi
ga. S.^Kozicic 14'>. Pride pred gradska vrata.
24a. Cto odlucuje zakon gradski. S. Budinic,
ispr. 116. Eodni grade moj i gradski bogovi.
D. Zlataric 3^. Zavadam gradskima na svrhu
doc ima vlas puka rimskoga. G. Palmotic 2, 479.
Priko reda da se daju gradske casti. 2, 481. Izgled
i nauk svakoga nacina, kijem se vlada puk i
gradska obcina. 2, 487. Easkinuli bi gradsko
2iv}erie od gospodstine. M. Eadnic 332''. Zakon
gradski koji izhodi od oblasti svitovne. A. d.
Costa 1, 7. Na gradska je vrata prikoyali. Nar.
pjes. vuk. 1, 403. Momfietu vaja vecera i gradska
meka posteja. 1, 415. Nagna koiia niz gradske
sokake. 2 , 606. En' utoce gradska poglavica.
4, 255. Kransko zvono i arbanaska zena i gradsko
magare, to su naj veci mucenici na ovome svi-
jetu. (U Hrvatskoj). Nar. posl. vuk. 160. Gradsko
pravo ,stadtrecht'. Jur. pol. terminol. 473. Gradski
nacelnik i pridijejeni ruu cinovnici saciiiavaju
gradsko poglavarstvo. Zbirka zak. 1, 11(5. u ne-
kijem pjesmama iz Crne Gore gradski znaci:
niksicki. Tu sam gradske uglodao ovce. Nar.
pjes. vuk. 4, 416. Udricemo na gradsku planinu.
4, 417. Jer je momak skoro uskocio od Trebjese
od gradske krajine, on poznava sve gradske to-
rine. 4, 418. — po.s'io se d ispred s mijena na
t, a tb glasi c, pisano je i s c. Selce u grackoj
meji zngrebskoj budu(^.o postavjono. Mon. croat.
253. M552). Vinograd jedan, ki je prvo gracki
bil. 277. (1576). Po ulicah hodece grackih. Aleks.
jag. star. 3, 242. Proklet da je, ki hraui grac-
koga izdajicu. 275. Dokli u gracka vrata ujaha.
I. Gundulii 425. Van vrata gracki. I. An6i<?,
ogl. 138. Dervis-aga gracki taiugija. Nar. pjes.
vuk. 4, 132. Jedno bjese gracka bujubasa. 4, 518.
Sve za gracke potrebe da izdadu. Djelovod. prot.
64. — grijeskom p)red c pise se opet d. O ra-
botahb gradckihb. Mon. serb. 168. (1360). Hi t.
Gratcke polace. Mon. serb. 240. (1399). — u ne-
kijem krajevima d ispred s ispada. Kad je dosla
do graske strazi. Nar. prip. mikul. 17. Pazite
da vas |udi graski ne prevare. 28. ^— na jednom
mjestu xiii vijeka gdje se k ispred i promijenilo
na c, ispred ovoga je ispalo s (vidi kod prasac).
Prbci gradbci. Mon. serb. 39. (1253). — U Bje-
lostjencevu rjecniku ima i adv. gradski: gradski,
po gradsko ,more arcensium'.
GEADSTVO, n. osobina grada (vidi 1. grad,
a, b) bb)). — Nacincno u nase vrijeme. Gradstvo,
stat. hist. ,stadtewesen'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
GEADSCIK, wt. vidi gras6ik.
GEADSTAK, m. kao da znaci: covjek (vojnik)
koji zivi u gradu (vidi 1. grad, a, a)). — Postaje
od grsidski nastavko7n jsik^; skj mijena se na sc,
sc, st (stokavski). — Da je ziva rijee, glasila bi
grastak. — U jednom spomeniku xv vijeka, a
otale u Danicicevu rjecniku (gradbstakb ,miles
praesidiarius'). Branko isb Sokola s gradbstaci
ucinise kvarb i prirokb knezu nasemu na Ko-
navli . . . Kako cemo moci s miromb od tehi.
gradbstakb onde stojatb. Spom. sr. 1, 164 — 165.
(1422).
1. GEADTJAL, adj. gradualis, ovako se zovu
neki psalmi, mozebiti s toga sto su ih Jevreji
pjevali na crkvenijem stubama. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Govoriti ce psalme graduale.
B. Kasic, rit. 145.
2. GEADUAL, m. neke molitve sto se date na
misi poslije epistole, lat. graduale. — U pisaca
XVII i XVIII vijeka. Gradual ali stupajnik. I. T.
Mrnavic , ist. 133. Za to se govoi-i pistola . . .
koju slidi molitva recena gradual, to jest skale po
koji se ide k Bogu, al'ti iz kriposti na kripost
se grede. I. Ancic, svit. 126 — 127. Stupnik oliti
gradual. Ant. Kadcic 99. Posli pistole slidi gra-
dual oliti postupnik, koji se obicavase pivat na
skalini oliti postupaji od otara. M. Dobretic 408.
Skalinik, to je gradual. I. Velikanovic, uput.
3, 376.
GEADUL, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka i otale u^Danicicevu rjecniku (Gradulb
3, 580). Gradulb Sarbanovicb. Glasnik. 15, 294.
(1348?).
GEADUSA, /. ime trima selima: Gradusa, Mala
i Volika Gradusa u hrvatskoj krajini u okrugu
banskom. Eazdije}. kr. 11.
GRADU^KA, /. sitan grad kao cigancici. V.
liic (iz Srbije). Kad se (krilato dete) bije s alom,
uzme grede} i odmah alu ustavi, i graduska pre-
stane. S. I. Pelivanovic. javor. 1880. 1535.
1. GB^ADA, f. sujjstantiv verbalni (s pasivnijem
i aktivnijem znacenem) od graditi. — Postaje od
osnove glagola graditi nastavkom ja. — Sa zna-
cenem : ograda , rijec je praslavenska, isjjorcdi
rus. (u dijal.) ropoaca, ces. lii-aze, pol- grodza.
— Mjeste d, u cakavaca je j : graja ; neki pisu i
gradja, ali se tako va{a da nijc nigda govorilo.
— Izmcdu rjecnika u Mikajinu (.aodificium, aodi-
ficatio'), u Belinu (,fratta, siope* ,sepe3' 329a;
,aedificium' 297''), u Bjelostjencevu (graja, ogra-
jane, ograda ,septum, sepimentuiu'. 2. graja ,aedi-
hciuni, aodificatio, extructio') , u Jamhresircvu
(graja , septum, sepimontum'), u Voltigijinu (gradja
i grada ,edifizio' ,gebaude'), u Stulieevu (gradja
i grada i graja, 1. ,aodificiuin, aedificatio, con-
1. GEADA
375
1. GEADA, f.
structio'. 2. V. gradivo), u Vukovii (1. coll. ,das
baumaterial' ,mat6ria'. 2. u pjesmi mjesto gra-
devina. 3. covjek slabe grade ,die leibesbeschaf-
fenheit' , corporis constitutio'. 4. (u Dalmaciji)
vide ograda. 5. (u Lici) sara na zubunima u
naokolo. 6. oputa na opancima), u Danicicevu:
Seliraa u Bitvi koja je car Lazar dao Eavanici
bill su ,hatari: po srede Gusterova po}a u jezert i
grada (rpartli^) SB nize Turova' (Sr. |et. 1847.
4, 54 god. 1381).
a. ograda, zagrada. Imej biti graja podobna.
Stat. krc. ark. 2, 288. Ne iste se grada ina, gdje
Vladislav slavni posta. I. Gundulic 323. Imamo
voca . . . grajom graditi. M. Gazarovic iv. Eaz-
gledahu . . . metereze, naspe, gradje. I. Zanotti,
en. 6. Vece koristi ne more tezak uciniti vino-
gradu svomu ili vrtlu za uzdrzati u nemu plod,
nego ga dobrom gradom i jakom ograditi. F,
Lastric, ned. 375. I na grade ubojne topove i
u grade od boja pandure. Ogled, sr. 89. Graja,
grada, plot, zivica. Gas. ces. muz. 1852. 2, 50.
— u prenesenom Hi ii metaforickom smislii. Pod
gvozdenijem buzdohani ses tisiic se ovijeh nade,
i straznici oni izbrani i carskijeh su vrata grade.
I. Gundulic 323. Da taj grada sva kolika (Ja-
nicari) na istoga cara pade. 573. Ogradi se
gradom Bozje od |ubavi. P. Kanavelic, iv. 448.
b. aedificium, ono sto je zgradeno, zgrada. a)
U0])ce. Sve ce se grade oboriti, gradovi, kuce,
polace i sve ostale grade. M. Divkovic, bes. 27^.
Neka budu vrzeni u zahodnu i zametenu gradu
od laberinta za jestojsku vrloj i strasivoj nakazni.
I. Gundulic 3. Na mramornijeh stupijeb sva
kolika naslonena grada stoji. 426 — 427. Sto ce
tvrde grade, sto ce silne vojske oruzane? G. Pal-
motic 2, 187. Slavne Troje i cestite bijele dvoro,
grade ohole. 1, 240. Lastavice bjeze od grade
zlo utemejene. M. Eadnic 307''. Uzga gradu bilu.
P. Vitezovic, odil. 33. Svijeh je tja priteko kra|
Salamun u velicini i uresu grada, dvora. B. Zu-
zeri 179. Planine se rastvorise, grade mnoge obo-
rise. P. Knezevic, muk. 48. Zlamenuje ci'kvu, ne
zidove i gradu gdi se Bog moli, nego svu skup-
stinu. F. Lastric, ned. 98. Eazorene grade po-
novite. S. Eosa 13''. Ne znam jeste li se igda
namjerili kad se djeca igraju na kraj mora: sto
ne cine i sto ne grade na przini ? i one grade
zovu trnje, zovu gradove, zovu kra|estva. D. BasiA
98a. Jere se (crkva) naziva kuca i grada Bozja.
J. Matovic 84. To su slavne grade Nemanica.
Nar. pjes. vuk. 5, 503. Grade vodene ,wasser-
werke' ,idraulich6 opere'. B. Petranovic, rue. kn.
40. — i u prenesenom sinislu. Kao da ,oborit
pripravja se na tie gradja sva nebeska. G. Pal-
motic 3, 227a. Pravedni se postavjaju u gradu
nebesku. I. Ancic, svit. 148. Govorenje od cuduo-
vate grade mudrosti. F. Lastric, test. 345=^ Da
sagradis po mojoj nivi visoke gradje od svetine.
D. Basic 218. Pakla i bude sloboditi a uzvisit
rajske u grade. I. M. Mattel 37. — i lada, hrod.
Ponavjati pocni^opeta i plovece gi'ade tvoje. G.
Palmotic 2, 6. Sambek strahoviti, gradu prive-
liku. I. A. Nenadic, sambek. 34. — h) s osobi-
tijem znacenein. Grada, zove se jos na cetiri
sohe nacinena od pruca kao neka Jesa na vodi,
de se sjedi i riba. \i. Stojanovi6. — c) kao sprava
uopce. Zapovidi da se ucini jedna velika graja
od cetirijeh kola punijeh cavala i noza ostrijeh.
B. Kasic, per. 176.
c. znacene se razlikuje od predasnega tijem sto
se misli: ono sto se gradi (dok se gradi). a) uopce.
Vidim, gdje se,od mramora gradi svijetla grada
lijepa dvora. G. Palmotid 1, 101. Kami podu-
minteni od sve grade. I. Ancic, ogl. 43. Uznijeti
kamenje i drvje na visoku gradu. S. Margitic,
fal. 35. Gradu naredjuje, dize, sastav|a i uzvi-
suje. A. Kanizlic, uzr. 187. Gradu digav i po-
krivsi krova. J. S. Ee|kovic 246. Gradu gradi
tri godine dana, b'jelu kulu i tanku avliju. Nar.
pjes. vuk, rjecn. kod grada. — u prenesenom
sniislu. l^ubav jest grada paoe dovrsene i pod-
punost grade svekolike. F. Lasti-i6, od' 50. Majstor
nebeski napre nebo ili ti pokrov gradi svita ovoga
ucini, pak stavi teme|. ned. 353. Grada ,baulicli-
keit'. Jur. pol. terminol. 59. — b) mislim da amo
spada i ovo osobito znacene: Vjencanice, grede,
rogovi i ziovke jesu grada. grada se dijeli na
debelu i na tanku. ,Hvala Bogu, kad sam gradu
digao, ako potraje jos koji dan lijepo vi'ijeme,
bice mi kuca suva pod krovom'. u Dobroselu.
M. Medi6.
d. djelo kojijem se gradi, gradene. Da imt
nesti. gradozidanija, ni bigle, ni povoza, ni po-
nosa, ni grade. Glasnik. 24, 275. (1395). Dokle
godi gradi crkvu i o gradi se zabavja. M. Div-
kovic, bes. 264b. Bijase mestar u gradi od pri-
bivalista. M. Eadnic 252^. Zpunilo se bise leto
od svetoga narojenja svrh sedamnajst stotin treto :
a od gradje grada Sena, zvrh dvih tisuc dvisto
vise i dvajst i sest, kot se pise. P. Vitezovic,
sejnc. 2. Stavi dake kraJ oncas ruke za prikupit
u puno Ijeta i spremiti sve sto je mogo porad
grade namisjene. B. Zuzeri 244. Tko pravo ne
platca kad je vjerno sluzen na priliku u ba-
stine, upgrade, u sluzbi. L A. Nenadic, nauk. 136.
Pove|a Cira nije uprav|ena na gradu Jeruzalema,
neg na samo ponovjene templa. S. Eosa 17*.
e. nacin kako je sto gradeno. Eazgledaju ^si-
roke graje od crkva. B. Kasic, nasi. 244. Cu-
decim se gradi crkve prorokova. A. Kanizlic,
kam. 516. Grada gora, ,gebirgsbau', tal. ,strut-
tura della montagna'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. kod grada. — u prenesenom smislu. S tan-
cinom od pameti promisliti svu gi'adu od svijeta.
M. Eadnic 46 7*. Viditi cudnovatiju gradu ne-
besku. F. Lastric, test. 366b. Grada (tijela), zool.
, constitution, beschafienheit des leibes', tal. ,co-
stituzione, costruzione' ; covjek slabe grade, ,6in
mensch von schwacher constitution' (vidi u Vu-
kovu rjecniku); (,structura') , ,structur, gefiige
(der sprache, des satzes)', tal. ,sti-uttura, compa-
gine'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. kod grada.
f. materia, ono od cega se gradi. naj obicnije
znacene u nase vrijeme. — isporedi gradivo. Od
loze ne moze biti nijedna grada. M. Divkovi6,
bes. 540a. Da je od ove grade vaskoliki sagraden.
F. Lastric, svet. 166^. Biti ce grada zida ne-
gova od dragoga kamena, ned. 422. To je zla-
mene da ti nisi ni grade pripravio, a kamo li
da si teme} stavio. od' 104. Zacina iliti grada
i japija. 106. Novu gradu i^nesosmo, belu crkvu
sagradismo. Nar. pjes. vuk. 1, 118. Oj na d'jelu
na golemu mnoga grada savezena, sveta crkva
sagradena. 1, 118. Od jednoga drveta nikakva
grada ne biva. Nar. posl. vuk. 233. Srbi sami
gradu sijeku. Vuk, dan. 2, 102. Jer zna gradu
nasu, opomine se da smo prah. D. Danicic, psal.
103, 14. Grada, mech. arch. stil. (gradivo), ,ma-
terial ; materialien' ; frc. ,materiaux', tal. ,mate-
riali'; ,baumaterialien, baustoffe', frc. ,mat^riaux
de construction', engl. ,buildings material', tal.
,materiali' ; drvena grada, drva za gradu, ,bau-
holz', frc. ,bois de construction', engl. , timber',
tal. ,legname da costruzione' ; ,zimmerholz', frc.
,bois de charpente, maisonnage', engl. ,timber,
store-timber, stuff'; kamen za gradu, (coll.) ka-
mene za gradu, ,bausteine', tal. ,pietre di fab-
1. GRADA, f.
376
GRADANIN
brica'; tech. (lijes), ,nutzholz'; drvena grada, ,holz-
werk', tal. ,legii^™®'' ^- Sulek, rjecn. znanstv.
naz. i u sir em smislu. Grade od liih (opeka)
ucinene jesu od zemje kritke. M. Radnic 9'\
Vela, zastori i pokrovi od svile i kadife ili od
druge grade navezene i nakicene. F. Lastric, ued.
272. Tvornicka grada, stat. mere. ,fabrikatious-
stoff', tal. jinateria di fabbricazione'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. Icod grada. — u prenesenom
smislu. Zasto stvorena (dusa) od stvari i od
grade duhovne. M. Divkovic, bes. 441^. Poka-
janje i naj posli cilovito izkazanje griha jesu
grada i japija, brez koje se ovi sakramenat uci-
niti ne more. F. Lastric, od' 64. Sagradivati
dvor nebeski gradom od kriposti krstjanski. ned.
422. Grada (predmet), lat. ,fabula', ,fabel, ^ stoif,
sujet (eines drama usw.)', tal. ,favola'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. kod grada.
g. sara na zuhunima u naokolo. — U Vukovu
rjecniku (s dodatkom da se govori u Lid).
h. oputa na opancima. — U Vukovu rjecniku.
2. GRADA, wi. ili f.? ime musko ili zensko?
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 56.
GRADAN, gradna, adj. koji pripada gradi. —
Samo u Stidicevu rjecniku (gradjan ,ad aedificium
spectans').
GRADANAC, Gradanca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu cuprijskom. Niva u Gradancu. Sr. nov.
1872. 77.
GRADANCAD, vidi kod gradance.
GRADANCE, gradanceta, n. dem. gi-adanin.
— Prave mnozine nema; moze biti da mj. mno-
zine ima coll. gradancad, /. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku (,ein junger festungsbe-
wohner' ,juvenis ex arce'). Ono je momce gra-
dance. Nar. pjes. vuk. 1, 415.
GRADANI, m. pi. ime plemenu, bratstvu, selu
u Crnoj Gori u rijeckoj nahiji. Glasnik. 40, 19.
— Od prije nasega vremena: Gradani. S. No-
vakovic, pom. 130. a mozebiti i od x vijeka:
Radi toga sto je u Konstantina (Porfirogenita)
oblik FQiuhTcu, ja bih radije mislio na Gradane
kojim se imenom zove citavo jedno pleme u Ri-
jeckoj nahiji. S. Novakovic, obi. 17. — Dobrjani
i s nima Gradani. Nar. pjes. vuk. 5, 210. Pa-
trijaru koji je sjedio u Gradanima u Crmnici.
S. ^ubisa, prip. 116.
GRADANICA, /. vidi gradanka. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Od svete Kjare negove gra-
danice. A. d. Costa 1, 97.
GRADANIC, m. dem. gradanin. — U Stuli-
6evu rjecniku (gradjanic .abjectus, vilis civis').
— nepouzdano.
GRADANIN, m. incola urbis, civis, covjek iz
grada, covjek sto zivi u gradu. — Plur.: gra-
dani (stariji oblik gradane dolazi do xviii vijeka.
Oliva. 41. 43. 58; gradani se ja^la od xv vijeka.
M. Marulic 26. 29. 247), giadana, gradanima,
gradane (radi dat. gradamb i loc. gradaht vidi
F. Miklosic, vergl. gramm. S'-*, 15 — 16; D. Da-
nici6, ist. obi. 95. 135). — Pogreska je jednina
bez in (gen. sing, gradana. G. Palmotid 1, 109;
gradjana. D. E. Bogdanic xiii ; nom. sing, gradjan.
xiii), i mnozina s in (gen. pi. gradanina. E. Pavid,
ogl. 594). — liijec je praslavenska, isporedi stslov.
gra^ilanini, , rus. ropoHcanmri. , 2^(^h gi'O'lzanin
(mlade grodzianin). — Postaje od grad nastavkom
jan(im.) ; dj vcc u praslavemko doba slilo se u
jedan glas, koji je postao kod stokavaca d a kod
cakavaca j ; all se cesto kod pisaca nalazi pi-
sano s -(Ij-; u knigama pisanima crkvenijem ili
mijesanijem jczikom pise se i sa -zd- : grazdanini..
— Izmedu rjccnika u Vrancicevu (,gragyanin'
,civis'; gradjanin ,oppidanus'), u 3Iikajinu (gra-
danin iz grada ,urbanus, oppidanus' ; gradanin
od nasega grada , civis, conterraneus, municeps,
popularis, opi)idanus'), u Belinu (gradjanin ,citta-
dino, huomo capace degli honori e gradi di citta'
,civis' 196*^), u Voltigijinu (gradjanin ,cittadino'
,biirger'), u Stulicevu (gradjanin i gradanin , civis'),
u Vukovu (,der festungsbewohner'. U Crnoj Gori
svi Turci Niksicani zovu se gradani), u Dani-
cicevu (gradanint i grazdaninb , civis'). a) incola
urbis, sa znacenem kazanijem sprijeda, uopce. I
pojde i pritisnu se k jednomu grajaninu od onoga
vladanja. Bernardin 42. luc. 15, 15. Odkla mu
glavu nozem negovim, stavi ju na grad, vojske
se pristra§ise, grajane jih tirase. M. Marulii 5.
Z drugu stran grajani ne misli da leze. H. Lucie
272. Blago vami, o pastiri, ... a mi, jaoh, vazda
svudi mi gradani na svit samo 2ivot zao prem
imamo. D. Ranina 50=^ — 52^. Grajane ob torn
stuzi(v)se, brzo gradu vrata otvorise. Aleks. jag.
star. 3, 241. Nabuiiivat jedni stase hogu i crkav
redovnike . . . druzi bojne jariicare, i ostale voj-
nicare, pridosoce i gradane. I. Gundulic 481. Da
bi odi dobro bilo jedan lijep grad sazidati, od
koga bih ucinio, draga druzbo, vas gradane. G.
Palmotic 1, 35. Gradani i okolo stojeci. A. Bacic
114. Gospoda, siromasi, majstori, gradani, na-
seoci, svi se lazju sluze. F. Lastric, ned. 414.
Obrati u pepeo gradove s gradanima. D. Basi6
150a. Gradani i varosani ovoga grada. D. Rapic
307. Trci Dorde od grada do grada, i gradane
svagde dovikuje: ,Cujete li, vi Turci gradani!'
Nar. pjes. vuk. 4, 150. U Dalmaciji gradani i
varosani zovu ,vlahom' svakoga se|aka sa suho
zemje. Vuk, nar. pjes. 1, 3. Primorski gradani
i ostrv|ani. pism. 86. Sacuka se pratna poiskana
od sejana i gladnih gradana. Osvetn. 4, 23. —
* s osobitij em znacenem: covjek iz grada Niksica,
vidi u Vukovu rjecniku. Evo li ti Amze kape-
tana i sa nime cetrdest gradana. Nar. pjes. vuk.
4, 38. Hajde s vojskom na Slivje Niksicko, te
mi Slivje od gradana cuvaj. 4, 417. Okujji mi
zestoke gradane, pa ih vodi u pleme Drobnake.
4, 490. — b) civis, covjek koji pripada skupu
\udi sto zive u gradu tako da se vlada istijem
zakonima i da ima iste oblasti, a u tome se raz-
likuje od tudinca i od drugoga celadeta sto zivi
u gradu a nema iste oblasti. u sirem smislu (kao
lat. civis) moze znaciti covjeka koji pripada dr-
zavi. Vbsemi, gradamb Dubrovbcami.. Mon. serb.
1. (1189). Koga gradanina (Dubrovcanina) osudi
obbci (jobbky') sud, da podajemo jegovb dobytbkb.
48. (1254 — 1256). Gde se gradb oboritb, da ga
naprave grazdane togo grada. Zak. dus. pam.
saf. 40. Gradane grada Kotora. Mon. serb. 150.
(1351). Na Cajjtate pri mori jestb bilb gradt
stari Dubrovnikb . . . , i kada se onb stari gradb
rasu i opuste, . . . tada grajane pojdose u tvrdo
mesto i zidase gradb Uubrovnikb. 217. (1391).
5. Fabijan, sin Fabija rimskoga grajauina. F.
Glavinic, cvit. 23". Baruni, vitezi i ini dvoraue,
i slavni grajane. Oliva. 58. Pravda slavna 'e
krjopos drzavnika i grajana. J. Kavanin 345*.
Noka Kacic bude u Si)litu grajaninom za izgledo.
450''. Jozip od Arimatee, gradanin u Jeruzo-
limu. A. Kanizlic, utoc. 566. Za to su i zakoni
uvodeni, da imaju gradjani upravu. D. E. Bog-
daiii6 XII. Ako svaki gradjan no nastoji svoje-
vojiio ispuniti svo ono sto vodi na opcenu cest
grada . . . Koliko jo opdona fiest slutena s cesti
svakoga gradjana. xiii. — moze se isticati i prema
vlastelin, kao razlicito (isporedi kod pucanin).
I Hi gospodiub ili vlastoliub ili graidauinb ili Judjo.
GRADANIN
377
GEADANSTVO, b.
Mon. Serb. 106. (1333 u poznijem x>rijepisu). Pjesan
gospodina Bara Betere, gradanina dubrovackoga.
B. Betera, pjes. 19. — po znacenu u preftasnijem
prmjerima ,gra(tanin' se rnzlikuje i od zanatUje :
drukcije se shvaca u nase vrijeme po sjevernijem
krajevima (prema nem. burger) gdje se kod toga
i naj vece misli na zanatUje. vidi: Gradanin,
stat. .biirger, stadtbiirger' , tal. ,cittadino , bor-
gbeso'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — c) u pre-
nesenom smislu, po prvome ill po dnigome pre-
dasnem znacenu zovu se andeli, svtci i sam Hog
nebeski, rajski, gorni ltd. gradani. Blazenstvo
vsih gorinih grajan. Transit. 124. Imajuci brzo
bit Zajedno s nima grajani nebeski. M. Orbin 131.
Ove gradane nebeske imas naslidovati. M. Radnic
283'^. Sveti je Luka . . . gradanin nebeski. S.
Margitic, fal. 90. Buduci (Bog) gradanin ne-
beski. J. Banovac, razg. 13G. Ucinicemo se do-
stojni gradani rajski. F. Lastric, od' 251. Gra-
dani onoga (krajestva) jesu svi andeli. svet. 841^.
Uzrok si od vecega uzivana i smirena onijem
blazenijem gradanima. I. A. Nenadio, nauk. 264.
Na izgled gornijeh i nebeskijeh gradana. J. Ma-
tovic 462. Hristjani nijesu gradova zemajscijeh
gradjani, jesu nebeskoga Jeruzalema, grada raj-
skoga. I. M. Mattei 149. Vi i gradani srecni
raja. 295. — d) civis, s genetivom Hi s adjek-
tivom posesivnijem, covjek koji s kim zivi u istom
gradu. u ostalom je znacene kao kod a) Hi b).
KnezB, vlastele i vsa opcina grada Dubrovnika
primise i zapisase mene, kneza Pavla Radino-
vica, za svojega brata i gradanina. Mon. serb.
229. (1397). Ovi. listt nasi, udasmo vasemu go-
spodstvu po Grubacu Junakovicu i po Vokoti
Milutinovicu i po Milaku Ostojicu po vasijeh
gradaht. Spom. sr. 2, 93. (1436). Ne spomeni se
od psosti gradanina tvoga. N. Ranina 83^. levit.
19, 18. I negovi gradani hotec ga poctiti. D.
Ranina v^. Obadva med svojimi gra.jani casni.
F. Glavinic, cvit. 146^. Primite me s cesti blagom
za gradana, ne za kra|a. G. Palmotic 1, 109. Po
dobroti mojih gradjana. J. Kavanin Si^. Ne trazi
osvete, ni se spominaj nepravdo gradana svojih.
A. Bacic 103. Marko Koriolan bi od Rimjana
svoji gradana prognat. J. Banovac, razg. 9. Za-
moli ji da dobru ric dadu za nega kod Efrona
poglavitijega gradanina niovoga. E. Pavic, ogl.
50. — e) prezime. — u nase vrijeme. Nikodije
Gradanin. Rat. 180.
GRADANITI, gradanim, impf. ciniti koga gra-
daninom (vidi gradanin, b)). — U Stulicevu rjec-
niku : gradjaniti ,civibus adscribere, civitate ali-
quem donare'. — nepouzdano.
GRADANKA, /. Zt-nsko cefade kao gradanin.
— isporedi gradankina. — Akc. se mijena u gen.
pi. gradanaka. — Od xviii vijcka, a izmedu rjee-
nika u Belinu (gradjanka , civis' 196^), u Volti-
gijinu (gradjanka ,cittadina' ,b{irgerin'), u Stu-
licevu (gradjanka , civis'), u Vukoini (,einwobnerin
der festung' ,femina ex arce'). I grajanke i vla-
dike meju mudrostih htjese sivat. J. Kavanin
206a. Nasa je dusa izasla od Boga, i premda
pribiva na zemji, jest gradanka nebeska. J. Ba-
novac, razg. 99. Stara, znas ju, gradjanka pri-
minu. M. Katancic 56. Lepa ti je lepa Ana gra-
danka! Nar. pjes. vil. 1867. 13. — I kao ime
zensko. — prije nasega vremena. Gradantka.
S. Novakovic, pom. 56.
GRADANKINA, /. vidi gradanka. — U Stu-
licevu rjecniku (gradjankina).
GRADANOVAC, Gradanovca, m. mjesto u Sr-
biji u okrugu cuprijskom. Vinograd u Grada-
novcu. Sr. nov. 1873.
GRADANSKI, adj. civilis, koji pripada gra-
danima, koji je onako kao sto je u gradana, u
gradu. — Izmedu rjecnika u Voltigijinu (gra-
djanskijcittadinesco' ,burgerlich'), m Stulicevu {gva-
djanski ,civitatis, civilis'), u Vukovu: ,festungs-'
,arcis'.
a. adj. a) sa znacenem sprijeda kazanijem,
uopce. Gradanskoga od zivota. G. Palmotic 2, 378.
Ki ce se rvati gradanskom u rati. 2, 479. Na
svijetu medu narodom gradanskijem i postenijem
drzi se za stvar ruznu govoriti rijeci nepostene.
M. Radnic 426'\ Prikazati ga pripovidaocem gra-
danskim. F. Lastric, ned. iii. Poznade, da lasnoce
gradanske, meksine domace u kuci ocinoj raza-
sipahu pamot negovu. od' 304. Gradjanske i
varoske igre. M. A. Rejkovic, sat. L7a. Imao sam
pod mojim uprav}enijem razlicnu decu, gradansku
i sejansku. D. Obradovic, ziv. 5. — b) koji pri-
pada gradu u uzem smislu, gradski. — samo u
jednom primjeru xvm vijeka. Neka otide na
okolo kod svijeh zida gradanskijeh. B. Zuzeri
44. — c) prema lat. civilis, upotrebjava se kod
2}isaca sa znacenem: koji pripada drzavi, vla-
danu, u koliko ovo ureduje zakonima ziv}ene gra-
dana medu sobom. Bez uredba gradjanskih. D.
E. Bogdanic 11. Gi-adanski, stat. hist. ,biirgerlich',
tal. , civile' ; v. gradanstven. B. Sulek , rjecn.
znanstv. naz. — s ovijem se znacenem istice kao
razlicno od ,crkvenoga'. Bog zapovida da opsov-
nici imali bi biti kamenovani od svega puka
kakono jostje zakoni gradjanski pedipsaju smrtju
opsovnike. I. T. Mrnavic, ist. 89. Ostavjam ta-
koder zakone }uske i^ gradanske sviju naroda.
F. Lastric, ned. 58. Sto gradanska i crkvena
pravica sobom donosi. E. Pavic, ogl. 419. Vlas
gradansku i crkovnu. S. Rosa 14*. Gradansko
pravo ,civil-recht'. Jur. pol. terminol. 110. amo
spada i ovo (gradanska slova po ruskome rpaac-
/laHCKan a36yKa) : Poslovice su starapane ve6im
(i buduci da gradanskijeh. drugih onde za sad
nije bilo) crkvenim slovima. Vuk, poslov. ix. —
i kao razlicito od ,vojnickoga'. Sprav|ase svakom
casti i gradanskom i vojnickom i cesarskom
primit svoga vojevodu. B. Zuzeri 140. Ob usta-
novah za prelaz iz vojne u gradansku upravu.
Zbirka zak. 1 , 66. — d) koji pripada mjestu
Gradanima. Drugu hrabru popu gradanskome.
Ogled, sr. 460.
b. adv. gradanski. — Na jednom mjestu xvii
vijeka i u Stulicevu- rjecniku (,urbane'). Gdje
se zive plemenito gradanski. M. Radnic 230^.
GRADANSTVEN, adj .koji pripada gradanstvu.
— isporedi gradanski, b). — Nacinzno u nase
vrijeme. Gradanstven, stil. , civil', tal. ,civile'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GRADANSTVO, n.
a. osobina, stane onoga koji je gradanin. —
U ^likajinu rjecniku : gradanstvo , pucanstvo
,munus civile, adscriptio civitatis, civitas' ; u Be-
linu: gradjanstvo ,cittadinanza, ordine o grado
di cittadino' ,civitatis ius' 196^; u Stulicevu: gra-
djanstvo ,urbanitas'. Gradanstvo, hist. ,biirger-
stand', tal. , ordine de' cittadini'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. kod gradanstvo.
b. coll. gradanin. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu: gi-adjanstvo ,cittadinanza'
,biirgerschaft', i u Stulicevu: gradjanstvo ,civitas,
cives, civium coetus'. Vlas vise crkve i vise
gradanstva. S. Rosa 17^. Vojvoda tjesi i sokoli
ogladnelo i ozedhelo gradanstvo. S. ^iubisa, prip.
62. Gradanstvo , hist, gradani , ,biirgerschaft',
tal. ,1a cittadinanza, ceto de' cittadini'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
GBAD ARNICA
378
GRAH, a.
GEADARNICA, /. zagrada(?). — U neUjeli
pisaea nasega vremena. Odmah bi mogli i gra-
darnicu lada podici. Nov. sr. 1834. 50. Sma-
traju Svajcersku upravo za gradarnicu zli svoji
namjerenija protiv receni drzava. 56.
GRADE, n. coll. grad. — Samo na jednom
wjestu XVIII vijelca. Er ga hrani Bozja pomja,
i brani ga gradja i gromja. J. Kavaniu 539*'.
GRADENICA, /. rakija koja nije od s}iva ispe-
cena ; osobito onu od spirita nacinenu zovu tako.
u Dobroselu. M. Medic.
GRADENIK, m. mjesto u Srbiji u oJcrugu va-
jevskoni. Niva u Gradeniku. Sr. nov. 1861. 418.
GRADENOVAC, Gradenovca, m. mjesto u Sr-
biji u okrugu cuprijskom. Niva u Gradenovcu.
Sr. nov. 1872. 358.
GRADENSTVO, n. vidi gradene. — U Stu-
licevu rjecniku. — nepouzdano. iz nega: Gra-
denstvo, arch. ,baufach, bauwesen'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
GRADENE, n. djelo kojijem se gradi (vidi
1. gi-aditi). — Stariji su oblici gradenije, gra-
denje. — Kod pisaea i s dj mj. d. — Izmedii
rjecnika u Mika],inu (gradenje), u Stulicevu, u
Vi(kovu (,das machen' ,confectio'), u Danicicevu
(gradenije ,aedificatio'). Osvobodiht ott rabotb
gospodtstva mi, odt gradenija kuci. i dvorovt.
Mon. Serb. 571. (1403—1405). Daj gradjenju tvomu
napretke nebeske. B. Kasic, rit. 278. Ca jema
to gradjenje cinenja s svetinom krstjaniua. P.
Radovcid, nac. 15. Sto se tice gradena knizev-
noga jezika. Vuk, pism. 84. Fabrika za gradene
secera od bele repe. Nov. sr. 1835. 182. Gra-
dene, arch, (gradna) , ,bau', frc. ,batisse , con-
struction', engl. .building' ; ugovor o gradenu,
,bauaccord' ; nacin gradena, ,bauart', frc. , struc-
ture, faQon de batir, ordonnance', tal. ,struttura' ;
gradene u vodi , ,wasserbau' , tal. ,fabbrica in,
suir acqua' ; stat. tech. (tvorene, 25i'3'V}ene), ,fa-
brikation', tal. ,fabbricazione' ; phil. (tvorene), lat.
,constructio' , construction eines begrilFes' , tal.
,costruzione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GRADE VAN, gradevna, adj. koji pripada gradi,
gradenu. — Nacineno u nase vrijeme. Gradevni,
arch. ,bau- (in zus.)'; gradevni ugovor, ,bau-
accord' ; gradevni proracun, ,baukostenuberschlag,
bauanscblag, bauvoranschlag, kostenanschlag, vor-
anschlag', frc. ,devis de batiment', engl. ,account,
valuation for buildings-costs, builder's estimation,
device', tal. ,valutazione* ; gradevna koliba, ,bau-
hiitte', frc. ,loge maconnique', engl. ,mason's lodge';
gradevni ured, ,bauamt', tal. ,ufficio edile'; gra-
devna osnova , ,bauanlage , entwurf ; gradevni
nacrt, nacrt gradevine, ,bauplan, bauriss, bau-
zeichnung', frc. engl. ,plan', tal. ,piano, pianta';
gradevni red, zakon o gradevinah, ,bauordnung,
baureglement' ; gradevna dotacija, ,bauotat', frc.
jbudgot des ouvrages', engl. ,budget of works';
gradevno crude, ,baugerathe, baugeschirr' ; gra-
devni novci, ,baugold' ; gradevni racun, racun o
gradevini, ,baurechnung' ; gradevni slog, ,baustyl',
tal. ,ordine d' ar(;hitettura' ; gradevno stolarstvo,
jbautischleroi', frc. ,menuiserie en batiment, m.
en biitisse'; gradevno slikarstvo, ,architekturma-
lerei'; gi-adovni odbor, gradevno povjerenstvo,
,baucommi3sion'; gradevno ravnatejstvo , ,bau-
direction' ; gradevna osnova izi-adena, ,bauela
borat'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GRADEVINA, /. ono sto se gradi, ono sto jc
zgradeno. — ispnredi grada. — U nase vrijeme,
a izmcdu rjeinika u Vukovu: 1. ,das gebaudo'
,aodilicium', cf. zgrada. 2. vunena preda obojena.
a) sa znacenem sprijeda kazanijem, vidi grada,
b i c, i zgrada. I niove slavne gradevine. Nar.
pjes. vuk. 5, 503. Da mi sretnu vermas grade-
vinu. Pjev. crn. 37^. I vidio turske gradevine.
Ogled, sr. 89. Ravanica stara gradevina. Nar.
pjes. petr. 2, 580. U narodu se nasemu i sad
pripovijeda da se nikakva velika gradevina ne
moze naciniti dok se u nu kakvo ce)ade ne uzida.
Vuk, nar. pjes. 2, 124. Gradevina, arch. ,bau-
gegenstand, bauobject', frc. ,batiment', engl. ,buil-
ding', tal. ,fabbrica';^,bauwerk', frc. ,batiment,
Edifice, fabrique'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
— b) vidi gradene. Gradevina, ,bau, baute', frc.
,structure, construction', engl. ,structure'; javne
gradevine, stat.^ ,6ffentliche arbeiten', tal. opere
pubbliche'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — c)
u jednom primjeru kao da znaci: nacin kako je
urcdena zgrada. Po kuli mu cudna gradevina,
po kuli su srebrni stolovi, po kuli su pisani pro-
zori. Pjev. crn. 168^. — d) vunena j^reda obojena.
— u Vukovu rjecniku.
GRADEVINARSTVO, n. vidi graditejstvo. —
U jednoga piisca nasega vremena. (Crkva) be-
jase iz prvog porioda osacanskog gradevinarstva.
M. P. Sapcanin 1, 43.
GRADEVINSKI, adj. koji jmpada gradevini,
gradevinama. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Posle se dugo zadrzavaju oko crkve raz-
gledajuci krasne gi'adevinske oblike. M. D. Mi-
licevic, zlosel. 309.
GRADICA, /. dem. grada. — U rjecnicima:
u Mikajinu, u Belinu 298^, u Stulicevu. — I
ime mjestu u Srbiji u okrugu vajevskom. Sr. nov.
1867. 676.
GRADINOVAC, Gradinovca, m. mjesto u Sr-
biji u okrugu cuprijskom. Vinograd u Gradi-
novcu. Sr. nov. 1872. 77.
1. GRAF, m. vidi grof, nem. graf. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (graft).
Tozde leto (1690) uhiti Tekeli grafb Aizera podi.
Vrasovomt. Okaz. pam. saf. 87. (1699). I veliki
grali izabrani. Nar. pjes. vuk. 5, 291.
2. GRAF, m. nokat, panga, tal. graffito, kvaka,
kuka. — Na jednom mjestu xviii vijeka. (Vrag)
s grafi od orla i od cap|e bije, lupa. J. Kavauin
414a.
1. GRAG, m. ime musko. — xiv vijeka. Bratt
mu Ozrilo i Gragb i Bratuj i Priboje. Dec. hris.
13. 80.
2. GRAG, vidi grab.
GRAGANATI, graganam, impf. u Stulicevu
rjecniku (,unguibus aliquem lacerare'). vidi zgra-
ganati.
GRAH, m. legumen ; Phaseolus vulgaris L. ;
Pisum sativum L. — Rijecje praslavenska (gorho.),
isporedi stslov. grah-B ,faba', i rus ropoxi>, ces.
krach, po^. groch ,leguinen, Pisum sativum L.'
— Badi postana isporeduje se s lit. garsva,
,Aegopodium podagi'aria'. — Kod onogn dijela
nasega naroda koji ne izgovara h, ovo ispada
bez traga: gra, graa (gra), grau itd., a u Her-
cegovini se mijeila i na g i k: grag, grak.
a. legumen, varivo uopcc, ali gotovo svagda
uz grab ima druga rijec, sujhstantiv Hi adjektiv,
kojom se ogranieuje znacene tako da znaci Yieku
osobitu vrstu variva. — S ovijem znacenem iz-
medu rjecnika a Stulicevu (,legumen'). a) Grah
bijeli, 1. fagiuoli (Sin), Phaseolus vulgaris L. ;
2. Cicer arietinum L. (Bjolostjenac). B. Sulek,
im. 98. vrst graha u Dalmaciji (Goldoni), v. grah
jari. 484. Kuma kumi graha bijeloga. Nar. pjes.
GEAH, a.
379
GEAHIC
vuk. 1, 533. — b) Grah bijeli slani, cicer album
(Dellabella), Cicer arietinum L. B. Sulek, im.
98. — c) Grab cr|eni ,cece rosso' ,cicer vene-
reum'. A. d. Bella, rjecn. 182t>. Slanoga gra
crjenoga przi. J. Vladmirovic 22. Grab crjeni,
vrst graba u Dalmaciji (Goldoni). B. Sulek, im.
484.^ — d) Grab crni, Pisum arvense L. (Novak).
B. Sulek, im. 98. na Hvaru. — e) Grah divji,
rus. /^nKiH ropoxTb (Latbjrrus silvestris), climeno
(po starijem rukopisu), cece salvatica (Bartulovic),
Latbyrus latifolius L. B. Sulek, im. 98. — f)
Grab golubini, veccia (u rukopisu xviji vijeka),
Vicia sativa L., v. grab golubnak. B. Sulek, im.
98. — g) Grab golubnak, vrst graba (Vuk, u
Dalmaciji), v. grab golubini. B. Sulek, im. 98.
— h) Grab gorski, Orobus L. (Alscbinger), Orobus
vernus L. (Lambl). B. Sulek, im. 98. — ij Grab
gospodski, Pisum sativum L. (Novak). B. Sulek,
im. 98. na Hvaru. — k) Grab bromac, veccia
(rukopis XVII vijeka), v. grab prcak. B. Sulek,
im. 98. — I) Grah jari ,cicercula, cicer arietinum'.
J. Mika}a, rjec. Grah jari, cicercbia (StuUi),
Latbyrus sativus L. (Visiani). B. Sulek, im. 98.
vrst graba u Dalmaciji (Goldoni), v. grab bijeli.
484. — 7n) Grah jaric , cicercbia, legume noto'
,cicercula'. A. d. Bella, rjec. 192^. Grah jari6,
grah pojak ,cicercbie' ,cicercula'. J. Stulli, rjec.
192^^. Grab jaric, cicercbie, cicercula (Stulli),
Latbyrus sativus L. B. Sulek, im. 98. — ti) Grah
konski, aphaca (Kuzmic, stari rukojns), Latbyrus
aphaca L. 98. — (>) Grah leciiak, Latbyrus aphaca
L. (Skurla). B. Sulek, im. 98. — p) Grab loznac
,pisum'. J. Mikaja, rjec. A. d. Bella, rjecn. SeTb.
J. Stulli, rjec. 192a. Vuk, rjec. (s dodatkom da
se govori u Dubrovniku). Grah loznac, piselli
(po starijem rukopisima), pisum (Stulli), Pisum
sativum L. B. Sulek, im. 98. — qj Grab loznac,
Pisum sativum. Cas. ces. muz. 1852. 2, 50. —
r) Grah loznak (u starom rukojnsu ,gracb-lose-
gnach'), pisa, Pisum sativum L., v. grah-loznac.
B. Sulek, im. 98. — s) Grab mali ,cece piccola'
, cicer minutum'. A. d. Bella, rjec. 182''. — t)
Grab opaki, smilace degli orti (rukopis xvii vi-
jeka), Phaseolus vulgaris L. B. Sulek, im. 98.
— u) Grah ozimac ili osevac, vrst graba za to
tako zvana, jer se pseva, kad ga covjek vruca
jede (Goldoni). B. Sulek, im. 484. — v) Grab
po}ak, cicercula (Stulli), cicera (Vujicic), araco
nero (u starijem rukopisima), Latbyrus sativus
L. (u Dubrovniku, Vodopic, Visiani). B. Sulek,
im. 99. — x) Grah pozan ,fagiuoli' ,phaseolus,
dolichus, smilax bortensis'. J. Mika|a, rjec. Grah
posan (sic) ,fagiuo^i' ,phasellus , phaseolus'. J.
Stulli, rjec. — y) Grah prcak, Pisum arvense L.
B. Sulek, im. 99. ,Lud si kako grah prcak'. u
Dubrovniku. P. Budmani. — z) Grab rogacic
,lupinus sativus'. J. Mikajina, rjec. Grah rogacic,
grab (pasu}) u mahunama s dodatkom da sc go-
vori u Dubrovniku. Vuk, rjec. Grab rogacic,
grah roznak, ervum (u starom rukopisu), pha-
seolus cum eortice (Stulli), Phaseolus vulgaris
L. (Vodopic). B. Sulek, im. 99. — a') Grab siro-
maski, Pisum arvense L. (Novak). B. Sulek, im.
98. na Hvaru. — b') Grab slani , cicer'. F. Vrancic,
rjec. J. Mikaja, rjec. A. d. Bella, rjec. 1821'. J.
Stulli, rjec. Grah slani, ceci (Sin, Bartulovic),
cicer (Stulli), Cicer arietinum L. (Vodopic). B.
Sulek, im. 98. Vari slani grah. J. Vladimirovic
45. — c') Grab slanutak, Cicer arietinum L. (Vi-
siani). B. Sulek, im. 99.^ — d') Grab slijepi (Vu-
jicic), V. grah slani. B. Sulek, im. 98. — - e') Grab
s ocima, neka vrsta graha (pasu(a) u Dubrov-
niku. P. Budmani. — f) Grab seSnak, trava
,afaca, erba' ,berbae species'. J. Stulli, rjec. Grah
sesnak, afaca, Latbyrus aphaca L. (Lambl). B.
Sulek, im. 99. — g') Gi-ab v[§, piselli, pisum
(Stulli), Pisum sativum L. B. Sulek, im. 99. — -
h') Grah vucjak. Gra vucjak (u starom rukopisu),
lupino salvatico, Lupinus albus L. (Visiani). B.
Sulek, im. 101. ^ — i' ) Grah vucji, Lupinus albus
L. (Visiani). B. Sulek, im. 98. — k') Grah zajcak,
Pisum sativum L., i)i(Zt zecak. — ujednoga pisca
iz Slavonije xviii vijeka. Grasak ili grah zajcak.
I. Jablanci 81. — V) Grab zavrc, piselli salvatici,
pisum silvestre (Stulli), Latbyrus aphaca L. (Al-
scbinger). B. Sulek, im. 99. — m') Grab zudivski,
lupini (Kuzmic; stari rukopis), fava d'Egitto,
fava lupina. Arum colocasia L. B. Sulek, im. 98.
b. bez adjektiva Hi drugoga supstantiva znaci
obicno samo neku osobitu vrstu variva, i to naj
cesce Phaseolus vulgaris L. (isporedi pasuj) a
po sjeverozapadnijem krajevima Pisum sativum
L. (isporedi grasak, loznac). — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu (,pisum'), u Belinu (grab izjusten
, piselli scafati' ,pisa siliquis deglubita' 567^), u
Bjelostjencevu (,pisum, plur. pisa'), u Jambresi-
cevu (,pisum'), it Voltigijinu (,pisello' ,erbse'), u
Vukovu: (u Hercegovini i ,grag') 1. ,die fasole'
,Faseolus vulgaris Linn.', cf. pasuj. 2. (po jugo-
zapadnijem (?) krajevima) vide grasak. Grab, 1.
fagiuoli (Skurla), Phaseolus vulgaris L. (Vujicic,
Vuk) ; 2. (grasak) pisum (Bjelostjenac), Pisum
sativum L. (Sabjar, u Kra|evici; Zoricic, oko
Brina). B. Sulek, im. 98. Pisum sativum L. (Brlic).
484. Grak, Pisum sativum ^L. (Lambl, u Du-
brovniku; Skurla), v. grab. B. Sulek, im. 99. Grab,
Phaseolus L. J. Pancic, bot. 298. Gi'ah ili pasu].
Phaseolus L. Flora croat. 104. tako je i u Du-
brovniku kad se uz ovu druga rijec ne kaze. P.
Budmani. — S prvijem je znacenem jamacno u
ovijem primjerima: Ako vidis (u snu) da grab
sijes, toj prilikuje naj^ast i skandao. Zborn. 1403'.
Da nam grah i lecu i poklone skupi. N. Naje-
skovic 265. Grah (u talijanskom originalu: i
fagiuoli) kad se vari. N. Palikuca 5. Pa cisdase
zeleni grah. Nar. prip. vrc. 19. Postavila kuma
kumi canak graha i malo hajvara. Vuk, posl. 95.
Obicno prosti Judi racune u grah i u kukuruze.
193. — U ovijem primjerima ne znam koje je
znacene : Ali sam se bolan privario, grah u loncu
brez ogna vario. L Zanicic 155. Tamo dole puli
mora grab se zeleni. Nar. pjes. istr. 2, 48. Suze
bi joj 'zpale kot grab iz komoske. Jacke. 104. —
u jednoga pisca xviii vijeka svariti grab kome
u prenesenom smislu znaci: uciniti mu sto na
stetu. Josip : Znajte da cu mu se osvetiti. Ka-
tarina: Kako? Josip: Kada ovamo dojde u svojo
selo, svaricu mu grah. I. Velikanovic, prik. 29.
Mitar: Hotio bi da se sdruzimo na jednu osvetu;
sto govorite ? Josip : Ja sam sa svim pripravan,
i bas cekao sam ga da mu grah svarim. 42.
c. u dva primjera ima plur. grahovi, a u oba
ne znam, znaci li jednu od one dvije vrstc (kod
b). Hi varivo uopce kao kod a: Nasititi se mo-
buna od grabova. M. Eadnic 115*. Sto ce biti
od nas i od raje, kad grahovi polegnu nebrani?
Osvetn. 4, 34.
GRAHAC, JW. Coccothraustes vulgaris Pall.,
iieka ptica, batokjun. D. Trstenak.
GEAHANICA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
Sr. nov. 1879. 175.
GEAHASTA, /. ime kokosi. F. Kurelac, dom.
ziv. 53. — vidi kod graborast.
GEAHIC (ili Grahic?), m. prezime. — xvii
vijeka tc spomeniku u kojemu se ne razlikuje 6
od c. Tri krvave kiiige od Grahica . . . Doklam je
Grahica u Sisku gradu . . . Stariue. 11, 105. (1G62).
GKAHLICA
380
GEAHOVAC, b.
GRAHLICA, /. ime kokosi, koja je po peiju
puna bijelih tacaka. u Prigorju. F. Hefele. —
vidi kocl grahorast.
GEAHLICA, /. Querquedula circia Stef., neka
pticn, patka ptqjcanica. D. Kolombatovic. progr.
spal. 1880. 44.
GEAHNA, /. ime kokosi. F. Kurelac, dom. ziv.
53. — vidi grahorast.
GEAHO, m. hyp. Grahic (koje vidi). Hoce
pojti riega Graho iskati. Star. 11, 10.5. (1662.) —
Na drugom je mjestu gen. Grahe. Od mene Grahe.
99. (oko 165.5).
GEAHOBEEAC, grahoberca, m. covjek koji
here grali. — U jednoga pisca xvm vijeka. Grah
pojacic (sic) imenom ti kaze, kixda nega graho-
berci traze. J. S. Ee}kovic 79.
GEAHOLIKA, /. Lathyras L. Flora croat. 94.
— isporedi grah, grahor.
GEAHOE, m. ovako se zovu nekc vrste divjega
i pitomoga variva (gdjegdje i kukoj), naj cesce
Vicia L. (vidi n Sidekovu imeniku pri kraju). —
isporedi grahorica, grahorika, grahovina. — Po-
staje od grah nastavkom ort. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinn (,cece selvaggio'
,astrogalus'), u Belinu 182^ (kao u Mikalinu),
u Bjelostjencevu (grahor, grahorica, grahorka
,astragalus, vicia, aphaca., orobus, os mundi'), u
Jambresicevu (,vicia'), u VoUigijinu (,veccia, cece
selvaggio' ,wicke'), ti StuUcevu (,orbo, ervum*),
u Vukovii (vide grahorica s dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori). Zob i grahor. I. Jablanci
63. Uzmi brasna od grahora. Z. Orfelin, podr.
269. Grahor, die wicke, vajana rana za marvu,
osobito za krave. J. S. EG}kovi6 114. Grahor
|udi u psenici nece. 122. Grahor, Yicia L. Flora
Croat. 78. Grahor , Orobus vernus'. Cas. ces. muz.
1852. 2, 50. Grahor (gracor u starom rukopisu),
ces. grachor (Lathyrus), cicercula, latiron, orobi,
orbo, ervum, astragalus, vicia, aphaca, orobus,
1. Vicia sativa L. (Sabjar) ; 2. Orobus vernus L.
(Lambl) ; 3. Vicia sepium L. (Fapkovic) ; 4. Vicia
tenuifolia Eth. (u Istri); 5. (gravor), Agrostemma
githago L. (Visiani). B. Sulek, im. 98 — 99. Gravor,
Agrostemma githago L. (Visiani, Sab|ar, Dalma-
cija), V. grahor. 101. — Grahor-djetelina, V7'sta
djeteline. ti jednoga pisca xvm vijeka. Turska
druga grahor-dite}ina. J. S. Ee|kovi6 126.
GEAHOEAST, adj. saren, sarovit (naj cesce
0 domacijem zivotinama, ali i o cemu driigome,
n. p. 0 ocima), Hi kao posut grahom, Hi po tome
sto su sarena zrna u nekijeh vrsta graha. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovtc: grao-
rast, n. p. kokos, oci ,buntscheckig' ,varius'. I
djevojku sa sarenijem ocima zovu ,graorastom'.
,Ona graorasta ali je davolasta'. u Lici. J. Bog-
danovii. Dika crna, al' je milokrvna; graorasta,
al' je davolasta. Nar. pjes. vuk. 1, 637.
GEAHOEAT, adj. o nekoj vrsti djeteline. —
isporedi grahor-djetelina kod grahor na kraju.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Turska graho-
rata (dite(ina). J. S. Eejkovic 126.
GEAHOEATI, grahoram, impf. grohotati (kao
grah u vreci, u sudu?). — U narodnoj pjesmi
naseya vremena. Ja cu biti u orasi, orasi 6e
grahorati, po grahotu hajde k meui. Nar. pjes.
javor. 1880. 428.
GEAHOEICA, /. vidi grahor. — Od xvm vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kod
grahor), u StuUcevu (uz grahor), u Vukovu: ,die
-vvicko' ,vi(;ia', cf. grahovina, grahor. Grahorica,
astragalus, vicia, aphaca, orobus (Bjelostjenac),
ceci salvatichi (u starom rukopisu), orobo, ervum
(Mikaja?), cicerchia (Vujicic), 1. Lathyrus sativus
L. (Lambl, ^ Visiani) ; 2. Vicia sepium L. (Fap-
kovic). B. Sulek, im. 99. Graorica velika, fava
salvatica (u starom rukopisu), Vicia narbonensis
L. 100. Graorica ,platterbse' sitna je i okrugla.
D. Popovic, poznav. robe. 845. Graorica, Vicia
sativa L. J. Pancic, flora beogr. 123.
GEAHOEIK, m.. Lathyrus L. (u Zagrebu). B.
Sulek, im. 99.
GEAHOEIK A, /. vidi grahor. Grahorika, 1.
Vicia L. (I. Sab|ar) ; 2. ima siroke mohunice, ne
va|a za jelo (u Istri), Lathj^rus purpureas Desf. ?
Grahorika rupna, Lathyras sepium L. (u Istri).
B. Sulek, im. 99. Grahorika (grahorka) ,Ono-
brychis sativa'. Narodnak. 1877. 136.
GEAHOEINA, /. a) vidi grahor. — izmedu
rjecnika u Vukovu : vide grahorica (s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori). Mi smo vazda zvali
lecu, grah i grahorinu varivom. S. ^jubisa, prip.
26. Grahorina, 1. Vicia cracca, hybrida et tenui-
folia L. (Vodopic); 2. Lathyrus pi-atensis L. (u
Skradinu). Grahoi'ina velika, Vicia narbonensis
L. (Visiani). B. Sulek, im. 99. Graorina divja.
Astragalus (cicer) L. (u starom rukopisu). 100.
— b) vidi grahorovina, a. — u nase vrijeme u
hrvatskoj krajini. Graorina. J. Bogdanovi6. V.
Arsenijevic. M. Medic.
GEAHOEITI SE, grahorim se, impf. grohotom
se smijati. — na Bracu. A. Ostoji6. — isporedi
grahorati.
GEAHOEKA, /.
a. vidi grahor. — Od xvm vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (kod grahor) gdje naj
prije dolazi. Grahorka, astragalus, vicia, aphaca,
orobus (Bjelostjenac), Vicia sativa L. (Vujicic).
B. Sulek, im. 99. Grahorka (grahorika) ,Ono-
brychis sativa'. Narodnak. 1877. 136. Grahorka,
Onobrychis L. Flora croat. 111.
b. Lanius eollurio L., nekaka ptica, svracak.
Gravorka. D. Trstenak.
GEAHOENICA, /. h^eb od grahora. — Samo
u StuUcevu rjecniku : ,panis ex ervo confcctus'.
GEAHOEOVINA, /.
a. grahova slama. — U Vukovu rjecniku (,stra-
men phaseoli').
b. vidi grahor. Grahorovina, Lathyrus latifolius
L. (Lazic). B. Sulek, im. 99. Graorovina, Vicia
tenuifolia Eoth (Srpski arkiv). 100.
GEAHOESKI, adj. vidi grahorat. — U jednoga
pisca xvm vijeka. Turska ili grahorska dite|ina.
I. Jablanci 98.
GEAHOT, m. vidi grohot, isporedi grahorati.
— IJ narodnoj pjesmi nasega vremena. Ja 6u
biti u orasi, orasi 6e grahorati, po grahotu hajde
k meni. Nar. pjes. javor. 1888. 428.
GEAHO V, adj. koji pripada grahu. — U Vu-
kovu rjecniku: n. p. list, corba, ,fasolen-' ,fa8eo-
linus (?)'.
GEAHOVAC, Grahovca, m.
a. ime mjestima a Crnoj Gori. a) kraj blizu
Grahova. U Grahovcu poju sirokomo. Nar. pjes.
vuk. 5, 327. I sad mu je care udario na Gra-
hovac na poje §iroko. 5, 374. — i neka voda na
istom mjestu. Do studone Grahovca rijoke. 5, 328.
— b) selo u Grahovu (u Crnoj Gori). Sa Gra-
hovca Milovi6a Toma. Nar. pjes. vuk. 4, 439.
AT sidoSo u Grahovac Turci na pogledu poja
grahovskoga. 5, 316.
b. prezime. — U nase vrijeme. Todoru Graovcu
iz'b Glusaca. Glasnik. n, 1, 116. (1808). Graovac,
prezime. u Lici. J. Bogdanovid.
GEAHOVCI
381
1. GEAJATI
GEAHOVCI, Grahovaca, m. pi. selo u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, hosn. 10. — Ne
znam, jeli isto sto se pomine prije nasega vre-
mena. Grahovtci. S. Novakovic, pom. 130.
GEAHOVCICA, /. ime ovci. — U gornoj hra-
jini. Graovcica. V. Arsenijevic. — vidi graliorast.
GEAHOVCIC, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 172. — Na drugom mjestu
(bole): Grahovcici. Schem. bosn. 1864. 80.
GEAHOVICA, /.
a. gora u Bosni. Hum i Grahovica idu izmedu
Bogace i Mijacke zapadno i okruzavaju ravnicu Sa-
rajeva (Po|aue) na severoistocnoj strani. Glasnik.
20, 28J.
b. indi grabor. — U Vukovu rjecniku: vide
graborica s dodatkom da se govori u Barani. —
Graovica ili graorica ,platterbse' sitna je i okrugla.
D. Popovic, poznav. robe. 345.
GEAHOVIK, Hi. selo i opcina u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 172.
GEAHOVINA, /.
a. vidi grabor. — U Vukovu rjecniku: cf. gra-
hovica s primjerom iz narodne pjesme : Oko mora
nikad nista nejma posle jedna ti-ava grabovina.
i u Sulekovu imeniku: Grabovina, nekakva bi|ka
(Sabjar). 99.
b. vidi graborovina, a. — U hrvatskoj krajini,
V. Arsenijevic.
GEAHOVISTA, n. pi. ime mjestu. — U Da-
nicicevu rjecniku: naedu selima koja je kraj Stefan
Prvovjencani dao Zici bila su ,Grabovista vsa'
(Mon. serb. 11 god. 1222—1228).
GEAHOVISTE, n. niva u kojoj je negda bio
posijan grah. — U Vukovu rjecniku: ,ager olim
faseolo consitus'. — I ime wjestima u Srbiji:
Graoviste : u okrugu cacanskom. M. I). Mihcevic,
srb. 649. — u okrugu knezevackom. Niva u Grao-
vistu. Sr. nov. 1867. 557. itd.
GEAHOV]^ANI, m. pi. selo u Slaooniji u pod-
zupaniji pakrackoj. Pregled. 96.
GEAHOV^^ANIN , m. covjek iz GraJiova. —
plur.: Grabovjani. — U nase vrijeme. Haj po-
magaj, dragi gospodaru, na Jakova i na Graho-
vjane. Nar. pjes. viik. 4, 435.
GEAHOVNICA, /. vidi grabornica. — V Su-
lekovu rjecniku: ,ervenbrod'.
GEAHOVNAK, ni. Mamestra pisi, vrsta lepira.
— U Sulekovu rjecniku za koji je nacineno:
,erbseneule'.
GEAHOVO, n. ime mjestivia. — Uprav je adj.
grabov u srednem rodx : po svoj prilici kazalo
se iz prva Grabovo po|e (vidi u primjerima). —
Pomine se prije nasega vremena, all ne znam za
koje mjesto. Grabovo. S. Novakovic, j)om. 130.
a) kraj u Crnoj Gori. — od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: 1. komad zemje (kao
knezina) izmedu Hercegovine i Crne Gore na
zapadnoj granici. Na ravno Grabovo poje. Nar.
pjes. bog. 163. Prelecese zupu Korjenicku, pre-
lecese Grabovo i Zvrsno. Nar. pjes. vuk. 4, 6.
Pro Niksica i preko Grahova. 4, 80. I posla ib
u po}e Grabovo a na ruke Dakovic-Jakovu. 4, 438.
vidi i F. Jukic, zom}. 58; Glasnik. 40, 17. — hj
kraj u Bosni. — od xvm vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: nekako mjesto tako se zove i
u Bosni kod Lijevna. Kamo knezi od Grahova?
J. Kavanin 231'^ A kada se vojske udariso na
Graovu poju sirokomu. And. Kaci6, razg. 242.
Vino pije tridest kapetana u bijelu gradu Sibe-
niku, medu nima Jerinicu Vuce, ... A kad zacn
Jerinicu Vuce, on uzima divit i hartiju, te na-
pravi jednu sitnu knigu u Udbinu u tursku kra-
jinu, po imenu Zukan-barjal^taru: ,0 Zukane,
turska poglavico ! . . . bodi meni na mejdan ju-
nacki u Grabovo u poJe siroko'. Nar. pjes. vuk.
24 — 25. Pije vino Milan Dospotovic u ravnome
bosauskom Grabovu. Nar. pjes. kras. 1, 189. vidi
F. Jukic, zem}. 30. — c) selo u Dalmaciji u ko-
taru sibenskom. Eepert. dalm. 1872. 25. — d)
selo u Srbiji u okrugu niskom. Graovo. M. D.
Milicevic, kra}. srb. 122. — e) seoce u hrvatskora
primorju blizu Rijeke. Schem. segn. 1871. 80.
GEAHOVSKI, adj. koji pripada Grahova. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku s primjerom
iz narodne pjesme: Pa otole uz grabovske strane.
a) vidi Grabovo, a). Odmetnu se Dakovie Ja-
kove od siroka poja grahovskoga. Nar. pjes. vuk.
4, 433. A klikuje grabovske ovcare i Baiiane
sto su blize bili. 4, 517. Pa otole na po}e gra-
bovske. 5, 77. Grahovsko pojice. Glasnik. 40, 26.
— b) vidi Grabovo, b). Grahovsko poJe. F. Jukic,
zem}. 2.
GEAHUNAK, grahunka, m. neko divje varivo.
Grahunak, araco nero (pp starijem rukopisu),
Lathyrus ocbrus Dec. B. Sulek, im. 99.
GEAISATI, graisem, imj)/. u Stulicevu rjed-
niku: v. ograisati. — Bice za sam rjecnik na-
cineno od ograisati.
1. GEAJA, /. vidi 1. grajane. — Od xvm vi-
jeka (ne sanio u Crnoj Gori), a izmedu rjecnika
u Vukovu: (u Crnoj Gori) ,das gekracbze' ,cro-
citus'. Sto je graja^postala na lijepu Mubacevu.
Nar. pjes. bog. 70. Cudue graje oko naseg dvora!
Nar. pjes. vuk. 1, 535. Kad je bilo nodi u po-
noci, stade graja kule na visinu. 2, 59. Krckala
zovu i ,ranim gostom' i nega docekaju sa grajom:
,Evo krckala ! evo nasog ranog gosta !' Vuk (?),
ziv. 306. U drustvu (se) nacini graja i smej.
Nar. igre. vil. 1868. 760. E cemo ih grajom za-
glusiti. P. Petrovic, gor. vijen. 83. Sve u smijeh
i u graju. 85. Stoji graja na obadva kraja.
Osvetn. 1, 32. Prestane graja i cojad polijegaju.
5. J^ubisa, prip. 196.
2. GEAJA, /. vidi 2. grajane. — U Vukovu
rjecniku: (u krajini Negotinskoj i u Crnoj Ei-
joci) vide govor s primjerom iz narodne pjesme:
Stade graja iza raja.
GEAJANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 50.
1. GEAJANE, n. djelo kojijem se graje. —
isporedi 1. graja. — Izmedu rjecnika u Vukovu
(u Crnoj Gori). Vika mrnara, grajane djece. M.
Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 177.
2. GEAJANE, n. djelo kojijem se graji. — U
Vukovu rjecniku.
1. GEAJATI, grajem, impf. vidi grakati. —
Akc. St ne mijeha (uor. 2 i S sing.: graja). —
3Ioze biti stara rijec, isporedi rus. rpanTt. — /
po postanu je srodno s grakati; Miklosic (etym.
wcirterb.) isporeduje lit. groti, groju, i stvnem.
chraan, i indoevropski korijen gar, zvati. — U
nasemu se jeziku jav(a istom u nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. grakati) i u Vu-
kovu: vide graktati s dodatkom da se govori ii
Crnoj Gori. a) o gavranima. Jos su tice dvije
polecele, obje tice, dva zlosretna vrana, . . . jedan
graje, drugi progovara. Nar. pjes. vuk. 4, 503.
Graje vi'ane, vije mi'ki vuce. Nar. pjes. vuk, rjec.
98'i. i 0 drugoj ptici. Kad videse dva sokola
siva, jedan graje, drugi progovara. Nar. pjes. vuk,
kovc. 91. — b) 0 cejadi. Sto grajeto, koji su
vi jadi! P. Petrovic, gor. vijen. 7. Svi igraSi
1. GRAJATI
382
GRAMADA
okolo nega tree, graju. V. Vrcevic, igr. 69. Eaja
graje, sto se ima daje. Osvetn. 4, 9.
2. GEAJATI, grajim, mp/. govoriti. — Mislim
da je ista rijec sto i 1. grajati, te da je postala
tijem sto je ova (samo u nekijem krajevima, vidi
u Vukovu rjecniku kod 2. graja) jjromijenivsi
znacene promijenila i akeenat i oblike sadasnega
vremena. — U Vukovu rjecniku (vide govoriti).
GEAJEVAC, Grajevca, m. selo u Srbiji u okrugu
niskom. M. D. Milicevic, kr. srb. 120. — na drugom
mjestu stoji Grajevci. Sr. nov. 1879. 175.
GEAJEVO, n. izmis^eno ime mjestu u narodnoj
pjesmi nasega vremena. Ti se vrati gradu na
Grajevo. Nar. pjes. kras. 1, 74.
GEAJISALICI, VI. pi. selo u Hercegovini u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 26.
GEAJMANIC, m. preziyne. — xvi vijeka. Mar-
tina Grajmanica. Mon. croat. 308. (1598).
GEAJSCAK, m. covjek koji vlada gradom (?).
— Cakavski je ohlik : j i sc stoje mj. stokavskijeh
glasova d i st. — isporedi gradstak. — xv vi-
jeka. Da ostaje nasemu gospodinu grajscaku.
Mon. Croat. 59. (1436). Poslasmo nasega graj-
scaka s Oz}a. 60. (1437).
GEAKA, /. vidi grakane i 1. graja. — U je-
dnoga pisca xvi vijeka. I gavrani gracui u zlo-
kobni graci. P. Zoranic 57a. i u nase vrijeme u
Lid. ,Stala ili graka kao vrana'. J. Bogdanovic.
GRAKANE, n. djelo kojijem se grace. — Sta-
riji je ohlik grakanje. — Izmedii rjecnika u Mi-
kajinu (grakanje), u Belinu (grakanje 228i>. 229^),
u VoUigijinu, u Stulicevu, u Vukovu. Poznase
se do dva pobratima po grakanu i po zavijaiiu.
Ogled, sr. 189.
GEAKATEZ, grakat^za, m. vidi gratakez.
GEAKATI, gracem (grakam), impf. crocitare,
pustati iz sehe glas (gra) kao gavran. — ispo-
redi graktati i 1. grajati. — Akc. kakije u praes.
1 sing, taki je u impf. grakah, u impt. prema
praes. grakam : grakaj ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. (i u piraes. 3 pi. prema 1
sing, grakam: grakaju). — Postaje od onomato-
peje gra nastavkom k, isporedi bukati i driige
ovakove glagole. — Praes. grakam i ohlici sto
od nega postaju rjedi su nego praes. gracem;
vidi u rjecnicima i u primjerima kod a) na kraju.
— Od XV vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjecnika
u Mikajinu (grakati kako vrana ,cornicor' ; gra-
kati kako gravran ,crocito'), u Belinu (grakati,
gracem ,crocito' 228i>), u Bjelostjencevu (gracem
i grakam, v. kvacem. 2. krumpam), u VoUigijinu
(grakati, grijeskom grakcem ,graccliiare, cornac-
chiare' ,kralien, kraclizen'), u Stulicevu (grakati,
gracem i grakam , crocitare, garrire'), u Vukovu:
1. vide graktati. 2. (u Crnoj Gori) ,schreien'
,clamo' ,cf. vikati. a) sa znacenem kazanijem spri-
jeda; kaze se o gavranu i o drugijem pticama
istoga roda, a i o cefadetu knd glasom cini kao
gavran. Vranak na vrh stijena grace. M. Vo-
tranic 1, 22. Grje§nice, ne graci jakino crni
vran. 1, 270. Satanas, takoj ne graci. 2, 207.
Er 6uju gra6e vran, ne more dobro bit. M. Drzid
468. I gavrani gracuc ii zlokobni graci. P. Zo-
ranic 57a. Poce (vran) sralednivati i ne jesti ni
gi-akat. I. Drzi6 203. Slavic pojo a 6avka grafie.
(D). Poslov. dani6. 112. Gdje gavrani gladni
gratu. J. Kavaiiin 13^. Side vran grakati. I.
Dordii, ben. 38. Kad to 6ule dvije tice erne,
jedna grace, u oblako skaco. Nar. pjes. vuk. 4, 390.
Gavranovi gratu i biju se, cijene 6e brzo mesa
biti. P. Petrovi6, gor. vijen. 36. — s praes. grakam.
Iz duba grakajuc 6olka na livu stran. P. Zorani6
57a. Q(ii muha med pcelu moze ucit' zbirati,
ali vran grakaje slavica spijevati? D. Eanina
119^. Vran graka. B. Kasic, zrc. 40. Krocu
vrani i grakaju. I. A. Nenadic, sambek. 11. —
h) preneseno na ^udski glas, znaci : vikati. Boga
hvalec graci, imas lip}i zardin. M. Marulic 79.
— naj cesce kad mnogo celadi zajedno vice tako
da se ne moze raspoznati jedan glas od drugoga.
I da na me mnozi gracu. J. Kavatiin 153^. Gracu
momcad kako sokolovi. Ogled, sr. 171.
GEAKNUTI, graknem, pf. pustiti iz sebe glas
(gra) kao gavran, perfektivni glagol prema gra-
kati koje vidi. — Akc. kaki je u inf. taki je u
ostalijem oblicima, osim prezenta. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,aufkrachzen'
,crocito' s primjerom iz narodne pjesme: Prvi
graknu, drugi progovara. 2. povikati na koga
jlossclireien' ,conclamo'. a) u pravom znacenu,
vidi grakati, a). Jedan (gavran) graknu, drugi
progovara. Ogled, sr. 394. U ta doba graknuso
gavrani. Osvetn. 3, 151. A gdje sojka graknula
za nime. 7, 85. — b) vidi grakati, b). Graknu
Turcin kako gavran crni. Ogled, sr. 189. Grak-
nuse (na nega) kao na bijelu vranu. Nar. posl.
vuk. 45. Grakne sva skupstina. P. M. Nena-
dovic, mem. 43. Na to svijet graknu ujedino :
jSvodi kona iz podruma Dumo !' Osvetn. 5, 45.
Znao je, da ce na n graknuti. M. Pavlino\dc,
i-ad. 58. — c) u Vukovu rjecniku: graknu mu
srce od radosti (n. p. kad ga ugleda) ,er erfreuete
sich' ,gaudere'. — nije mi jasno znacene.
GEAKTANE, n. djelo kojijem se grakce. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Za to svak kad to
graktane zacuje va|a da rece ... M. D. Milicevic,
ziv. 1, 119.
GEAKTATI, grakcem, impf. vidi grakati, od
cega postaje nastavkom t s kojega je znacene
ujedno deminutivno i frekventativno , isporedi
dahtati. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
graktali i u ger. praes. grakcuci; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu: ,krachzen' ,crocito'
s primjerom iz narodne |j/>sme; Ne vij, vuce,
ne grakci, gavrane, ne plasi mi po gori junaka.
Grakcu, hrocu, skvrce, krijeste. I. Gundulic 473.
Mnostvo vranova, da oblijetaju i grakcu. A.
Kalic 555. Dolecese dva vrana gavi'ana i pa-
dose na bijelu kulu, jedan grakce, drugi progo-
vara. Nar. i)jes. vuk. 2, 292. Eeku gavranu, kad
ga cuju gdje grakce. Vuk, poslov. 323. Grakcu
vrani, oni droba traze. Osvetn. 1, 11. Kad ga-
vran grakce iznad kuce, ho6e smrt u kucu. M.
D. Milicovi6, ziv. 2, 67.
GEALIC, m. Chelidon urbica L., neka ptica,
pi^ak. D. Kolombatovic, progr. spal. 1880. 17.
GEAM, m. metricka mjera za tezinu: koliko
tezi kubicki centimetar prekap^ane (pecene) vode.
— Grc. -/(Jtififta p)reko zapadnijeh cvropskijeh
jezika (franc, gramme, nem. gramm, tal. grammo).
— U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku znati-
stvenoga naziv(a.
GRAMADA, /. cumulus, gomila. — Bijec je
praslavenska nejasna postana (isporedi i lit. gru-
madas, drustvo); ^irvi slog glasi gra samo na
jugu (ali vidi i grmada), a u ostalijem jezieima
ima o mj. a {Miklosic, etym. wortorb. isporeduje
s istom promjcnom u rijecce raz), isporedi stslov.,
bug., slov. gramada, rus., po(., donosr. gromada,
malorus., bjelorus., ces., gornosr. hromada. — 11
nasem jeziku dolazi jedan put xiv vijeka (u
pravom smislu? kao ime mjestu?), za tijem u
GEAMADA
383
1. GHANA
knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a u nase vri-
jeme samo kao ime mjestu; izmedii rjecnika u
Vukovu (nekako mjesto u Srbiji iza Paracina) i
u Danicicevu (^cumulus'). Mjestu je Livadi isla
meda ,na veliku gramadu i po nize na hridi. na
drugu gramadu' (Mon. serb. 127 god. 1347). D.
Danicic, rjec. 1, 233—234. Aste po malu vtzmett
(stijend), innoguju gramadu vb skore prenesett.
Konstantin filos. star. 1, 30. Gramada, mjesto u
Srbiji u okrugu niskom. M. D. Milicevic, kraj.
srb. 4, 70. 87. Gramada, vis u Srbiji u kneze-
vackom okrugu. Glasnik. 19, 299.
GEAMADA, /. granicna straza u Srbiji u
okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 272.
— isporedi gramada.
GEAMA^j, m. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
dionickoj. Pregied. 12.
GEAMANDIO, gramandjela, m. gvozdeno crude
nakrivleno na jednom kraju kojijem se otvora
brava bez kjuca, tal. grimaldello. — Na jednom
nijestu xvr vijeka. Sve brave gramandjelom otvo-
raju. M. Vetranic 1, 19.
GEAMATA, /. rus. rpaiaoTa, rpaiiaTa (od grc.
yQu^a^uaTu), carsko ])ismo rusko. — U pisaca na-
sega vremena. Gramatu mu dade za knazestvo,
sa carskom je rukom potpisao. Nar. pjes. vuk.
5, 34 (spjevao S. Martinovic). Poslan od Eusije
s gramatom diversije radi protiv Turaka. S. Mi-
lutinovic, pjev. crn. ^^. Vojnovic procita gra-
matu carice Jekaterine. S. l^ubisa, prip. 124.
GEAMATICAN, gramaticna, adj. koji ijripada
gramatici. — isporedi gramaticki. — U pisaca
nasega vremena. Gramaticna pogrjeska. Vuk,
pism. 49. — Adv. gramaticno vec prosloga vijeka
u Belinu rjecnika: , grammatics' 354^.
GEAMATICKI, adj. vidi gramatican. — TJ
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,grammatiscb'.
GEAMATIG, m. vidi gramatik, a. — xiii i
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (gra-
matigi. ,grammaticus , notarius'). Desoje gra-
matigb bana Ninoslava veUjega bosntskoga. Mon.
serb. 24. (1234 — 1240). Stepant Benculicb gra-
matigB opcine dubrovacke. 103. (1332).
GEAMATLK, tn. yfJL'.fjjiaiixog.^ grammaticus.
a. pisar, isporedi dak, c). po (srednem) grckome
yQcc^u/uccTixOi. — XV vijeka (a prije toga gra-
matig, koje vidi), izmedu rjecnika u Danicicevu
(gramatikt, gledaj gramiatigt). Marinko graa-
matikb dubrovacki. Hpom. sr. 2, 118. (1462). Azt
gramatikt stant (?) ja (,i' ?) pisahb. Glasnik.
24, 292. (1492).
b. grammaticus, covjtk koji se bavi gramatikom.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
854l>. Neka prilika ku zovu gramatici metoni-
mija. Narucn. 2.5^. Da je dobar gramatik i re-
torik. I. Ancic, svit. 82. Boje je da pokaraju
nas gramatici nego da ne razumiju puci. J. Ma-
tovic V. Po svoj prilici ce mu biti i to popravio
kakav gramatik. Vuk, nar. jjjes. 3, 531.
GEAMATIKA, /. grammatica, znane i nanka
0 zakonima u jezika i kniga u kojoj se ono uci.
po latinskoj i talijanskoj rijeci. — isporedi slov-
nica. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kafinu, u Belinu 354'>, u StuHcevu. I poceh ga
uciti gramatici crkovnoj. Pril. jag. ark. 9, 74.
(1520). S jednijem mestrom od gramatike. B.
Kasic, in. 32. Gdi svrsivsi gramatiku. F. Gla-
vinic, cvit. 248'^ Da se mece pleme neutro u
gramatici. I. Ancic, svit. 180. Fratri poslija gra-
matike uce tri godine lilozotiju. vi'at. 124. Siozi
gramatiku i rjecnaka. J. Kavanin 126*. Dru-
goga uceci gramatiku. J. lilipovic 3, 3401^. Ne
znaduci po gi'amatici jezika latiuskoga. M. Do-
bretic 49. Gramatika drvena motika. (Vaja da
za to sto je suha i opora. U Srijemu). Nar. posl.
vuk. 45. Neke |ude koji su znaH slavensku gra-
matiku. Vuk, nar. pjes. 3, 530.
GEAMBATA, /. vrsta raka. — na Hvaru. L.
Zore, rib. ark. 10, 342.
GEAMFA, /. kanga, capak, tal. granfia. —
isporedi granaf. — U jednoga pisca Dubrovca-
nina xvi vijeka. Sova svraku gdje leti u gramfu
uhvati, gramfom ju zadavi. M. Vetranic 2, 86.
GEAMOTATI, gramotam (?), impf. Kadgod se
dogodi da riba ugleda mrezu ako je dan ili mje-
secina, te se poplasi; to zovu ,odbiti se od mroze'.
Kad se to zbije, obicaju ribari privezat na konop
kano i bijelo kojekakvo platno, te takim stra-
silom bucati u moru s one strane s koje riba
bjezi. to strasiti ribu zovu: ,gramotati'. L. Zore,
rib. ark. 10, 351.
GEAMZITI, gramzim, impf. hlepjeti. — Akc.
se tnijena u praes. 1 i 2 pi. : gramzimo, gramzite,
i u aor. 2 i 3 sing, gramzi. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu: (u Srijemu) za cim
,lechzen' ,cupere'. Noc je posestrima gresnicima
koji gramze za blagom i krv|u. M. P. Sapcanin
1, 121. Neka zasluze casti za kojimi gramze.
M. Pavlinovic, razl. spis. 291.
GEAMZl^IV, adj. koji gramzi. — U nase vri-
jeme u Lid. ,Ali je pusto gramz|iv za tudom
mukom'. ,Gramz}iv i prozdr|iv kao vuk'. J. Bog-
danovic.
GEAMZENE, n. djelo kojijem se gramzi. —
U Vukovu rjecniku.
1. GEAN, m. vidi 1. grana. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Ivan granov od driva i ka-
menja ucini prida se doniti. F. Glavinic, cvit.
425^. — nepouzdano.
2. GEAN, m. mjera za tezinu (koliko tezi zrno
psenice). — Lat. granum preko zapadnijeh ev-
ropskijeh jezika. ^ Gran, mere, (zrno), ,gran, gran',
tal. ,grano'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
3. GEAN, adj. u nekijem pjesmama prosloga
vijeka samo o svili. moze biti da znaci: erven
(vidi 2. grana). drukcije tumaci Bogisic: Gran,
nepoznata i rijec i smisao. ali kako u 23 stihu
te isto (38) pjesmo dolazi ,ciste svile', tako mozda
i znaci: svijetle, bijele, ciste. izreku , grana et
seta' nadazresmo u dubrovackome statutu (libr.
VII, cap. 39). gledaj u Danicica s. h. v. a uspo-
redi i ruski glagol rpaHHTB. (nar. pjes. 356 — 357).
Na nemu su obucene kavade od grane svile.
Nar. pjes. bog. 59. A on bjese kupio sto dukata
grane svile. 102.
1. GEaNA, /. ramus, naj obicnije je znacene:
u drveta die koji ishodi iz pana i pruza se na
dale, tako da se drvo (vise zem^e) sastoji iz pana
i grana. — Akc. se mijeha u dat. sing, grani,
u ace. sing, granu, u voc. sing, grano, u nom.,
ace, voc. pi. grane, u dat., instr., loc. pi. gra-
nama. — Tamna postana po tome sto se nahodi
samo u nasemu i u novoslovenskom jeziku (ali
ima i malorus. liranok, i moravski hraii s istijem
znacenem) ; moze biti da je ista rijec sto i pra-
slavenska gram, (a i grana, vidi u ceskome i
u gornosrpskom jeziku), kut, ugao, kraj, meda,
obod , isporedi stslov. grans , rus. rpant , ces.
hrana (moravski Uraii, lomaca, grana), gornosr.
hran, krana. znacene: obod bice se promijenilo
na ono iz cega se sastoji obod u drveta , Hi
znacene: kut, ugao na ono sto strsi u drveta.
— U jednoga pisca cakavca xvii vijeka ima gen.
plur. gi'ani: Zac osta kako pan prez grani sred
1. GEANA
384
GKANAF
po}a. D. Barakovic, vil. 80. ali hod toga nije
potrebno pomisliti na nom. sing, drukciji nego
je grana.
a. sa znacenem hazanijem sprijeda. premda
nije naj starije ovo znacene, stoji ovdje naj prvo
po tome sto je naj ohicnije. — Od xv vljeka (vidi
i kod c), a u svijem je rjecnicima, osim Jam-
bresiceva i Daniciceva. a) u pravom smislu. Iz-
resti ce koren negof kripak, a grane negove
izidut kako od Libana. Beriiardin 136. osea. 14, 6.
Kamenju i granam kazem grozni plac. M. Drzi6
74. Kot stablu pribjenu sve gi-ane upale. P.
Zoranic 73i'. I zazal taj zenu i pusti granu van.
D. Zlataric 10". Grana od svoga stabla odlo-
mjena. M. Divkovi6, bes. 90^. Vidis oni dub, gdi
kitne grane svoje svud prostii-a? G. Palmotic
1, 87. Oni koren grane pusca i zeleni. I. Iva-
nisevic 32. Eazsir' grane, ma dubravo , svejer
vece. J. Kavanin 201)'^. A priprosni od naroda
kitne grane svi nosahu. P. Knezevic, ziv. 19.
Ne zute se po granam narance. And. Kacic, razg.
172. Grana zelena na vrati od konobe daje nam
na znane . . . Ant. Kadcic 108. Dva ti dila otidu
u grane. J. S. Eejkovic 149. Odbi se grana od
jergovana. Nar. pjes. vuk. 1, 33. Easla jabuka
Eanku pred dvorom, srebrno stablo, zladene grane.
1, 6U. O naraugo, vojko plemenita! vjetar puva,
grane ti podvija. 1, 74. Oj visno, visnice, digni
gore grane. 1, 111. Pa on ide od jele do jele,
kako ptica od grane do grane. 1, 160. Vezah
kona za jelu zelenu, a sokola za jelovu granu.
1, 317. Te se pope jablanu na grane. 1, 369.
Muska glava i susiiata grana: udri granom po
zelenoj travi, list opadne a grana ostane. 1, 388.
Nad nim mase granom bosijkovom. 2, 162. Od
gore je granu otkinuo. 4, 55. Kurjak se ne plasi
susnatom granom. Nar. posl. vuk. 164. — meta-
foricki u nekijem poslovicama, n. p. Jere sam
skoro na dojne spao grane. D. Kapic 37.?. Pao
je na sniske grane sa svoje lude glave. Nar. posl.
stojan. 19. Metniiti devojci granu na put. (Smesti
je cim da se ne moze udati). Nar. posl. vuk. 178.
Sejaci, pored inace tanke hrane a velika rada
popadaju bolesti kao granom pobijeni. M. D. Mi-
licevi6, ziv. 1, 30. Sto to pomade, da amo: mile,
lale, §imsirove grane? M. Pavlinovic, razg. 18.
— b) nesto slicno pravoj grant kao naktt, Hi
gradeno Hi vezeno (vidi i c). Vidi granu sitnoga
bisera. Nar. pjes. vuk. 1, 247. Na ramenu ve-
zenu maramu, na nojzi su grane svakojake. 1, 271.
Koliko je na rukavu grana, tol'ko bilo na Jo-
vanu rana! koliko jo po granama kuka, tol'ko
bilo na Jovanu muka! 1, 271. Ana od bisera
grana. 1, 328. Tvoji vezi sicani zlatnom granom
kiceni. Nar. pjes. petr. 1, 130. — c) vietaforicki,
0 cemu (i 0 umnoj stvari) sto ishodi iz cega i
dijeli se kao grane iz pana u drveta. aa) kad se
voda, rijeka dijeli na nekoliko nianijeh voda,
svaka je od ovijeh grana. isporedi otoka. — izmedu
rjecnika u Vukovu : ,der arm eines flusses' ,cornu'
(s dodatkom da se govori u Boci). Potok niz
livadu mrmiiuci teci^e, grana ga gredise vojena
po brigu, tor vodo nosise tad gradu po sridu.
M. Marulic 29. Medu dvi grane rike Nerotve.
Norini 84. Tu se ladna voda ustavila, pusta
grane na cetiri strano. Nar. pjes. vuk. 4, 449. Sto
8U vodo raspuStilo grano, moja jubo, na cetiri
strano. 4, 451. — slicnu je i u uvom primjcru
gdje sc lako yovori o rudi : Svaka ruda ide kroz
zom}u tamu i amo na grano. M. Zori6ic, zrc. 198.
— bb) rozi u jclcna. — na jednom nijcstu xvii
vijeka. Plahi joljen vrhu glavo tu visoko grano
stere. I. Gundulii 554. ~ cc) potomci svakoga
djeteta istoga oca shvacaju se kao grane ko
ishode iz istoga pana (oca). Kaogrosovic sve
tri grane ... J. Kavanin 105b. Stabar koljena
Davidova grana se u dvije grane. S. Eosa 23^.
— dd) kod poslovana Hi nauke svaki se dio na-
pose moze zvati grana, isporedi struka. — u nase
vrijeme. Na sve struke naroda i na sve grane
pravjenija. Nov. sr. 1835. 180. Za posebne grane
poslovana postavice se oblasti. Zbornik zak. 2, 145.
Predane su magistratu slijedece grane redarstva.
2, 869. Grana, struka ,zweig'. Jur. pol. terrainol.
682. — amo moze spadati i ovaj primjer n ko-
jemii skakati na drugu granu znaci: domisjati
se necega drugoga. Na ovo ne znajuci odgovo-
riti, skacu na drugu granu, dovode lazjive svi-
doke. A. Kanizlic, kam. 119. — • d) u ^udske noge
gorna strana od glezana do prsta (po tome sto
ishodi iz noge kao grana iz pana). isporedi splet.
u Vukovu rjecniku: u noge: ozdo je taban, a
ozgo grana ,obere flache des fusses' ,pars pedis
superior' s primjerom : Boli ga noga bas na grani.
— 77ioze biti da amo spada i ovaj primjer u ko-
jemu kao da grana stoji metonimicki mj. noga:
Onog zena bogata je lanom, onog nejma kud
povuci gi-auom. J. S. Ee|kovic 388. — vidi (sa
sirijem znacenem): Grana, zool. (splet), ,mittel-
fuss', tal. ,m6tatarso' ; kosti od grane (spleta),
,mittelfussknochen' ; grana noge , lat. ,dorsum
pedis', ,fussrucken' ; (u ptica), lat. , tarsus', ,lauf' .
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — e) preneseno na
dio od oblaka. — u narodnijem pjesmama iz
Crne Gore. Grad gradila b'jela vila ni na nebo ni
na zemju no na granu od oblaka. Nar. pjes. vuk.
1, 151—152. Pjev. crnog. 3*. — /) 10—12 h}e-
bica bijela kruha sto se jedan do drugoga u dva
reda drzi. U Samoboru. F. Hefele. — g) ime
vijencu od iskara na rakiji. Eakija je jaka, jer
drzi lijepu granu. u Prigorju. F. Hefele.
b. finis, kraj, meda, vidi 1. granica. ovo se naj
starije znacene nalazi samo na jednom mjestu
XIV vijeka, i otale u Daniciceva rjecnika: ,margo'.
Cloveci najahalci da pi'ijmutt kaznb, kako pisett
VB zakone svetiht ottct, vt gradskyht granahi.
da mucett se jako i volny ubijca. Zak. dus. pam.
saf. 37.
c. na jednom mjestu xv vijeka o nekakvom
nakitu: Brokete dve srebrtne sr. cetiri karaeni
ctkleni i st sestb grane okrugle srebrtne. Spom.
sr. 2, 50. (1402). Danicic (u rjecniku) tumaci:
,maeander' (u vezu, kao da je to), ali mislim da
bi se moglo shvatiti i tc naj obicnijem smislu
(, ramus'), isporedi a, b),
d. selo u Hrvatskoj u podzupaniji varazdinskoj.
Pregled. 46.
2. GEANA, /. Ehamnus infectoria fructus L.,
zrno (plod) na nekoj bi(ci iz kojega se vadi cr-
vena mast, srlat. grana, tal. grana, plod (kao
zrno) na nekijem bi^kama i crvac (coccum) iz
kojijeh se vadi crvena mast, osobito tal. grana
d' Avignone. — U nase vrijeme. Grana (franc,
grain d' Avignon), Ehamnus infectoria fructus L.
(Visiani). B. Sulek, im. 99. — isporedi 3. grana.
3. GEANA, /. nekakvo tkane, po svoj prilici
crveno, vidi 3. gran i 2. grana. — U poslovici
xviii vijeka. Pod' u Levant i skroj dolamu od
grane, vrati se s atom u grad, pucke ti no brane.
(Z). Poslov. danic. 97.
GEANAG, granca, m. nejasua rijec na jednom
mjestu xviii vijeka. Nij' Latina ali Grka granca
spijevca ki ih no vrka. J. Kavanin 278".
GEANAF, granfa, m. capak, panga, tal. granlia.
— isporedi granfa, gramfa. — U jcdnoga pisca
XVII vijeka. S nokti od oila, granii od capje.
I. Gundulii 475.
GEANAJLIJA
385
GRANAV
GEANAJLIJA, /. puika 'po kojoj su yraiie
isvezene. — isporedi granalija. — Postaje od 1.
grana turskijem nastavkom li. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori. Granajlije puske doliva-
tise. Ogled, sr. 255. Hajde, vuce, ne ujedaj koiia,
a gavrane, ue grdi mi lica, dok j' u mene dugo
granajlije, oba cu vas sada pogubiti. Nar. pjes.
kras. i. 111.
GEANAK, granka, adj. gorak, grk. — U je-
dnoga pisca cakavca xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevii (kajkavski granek, v. gorek)
i is nega u Stulicevu (granek). Granka viiia
nasa jesu. J. Kavanin 2^^. — U Bjelostjenceva
rjecniku ima i adv. granko (v. gorko).
GEANALIJA, /. vidi granajlija. Zavrgli se
dugini granalijam. Nar. pjes. juk. 602. A ostavi
dugu granaliju. Nar. pjes. petr. 3, 603.
GEANAE, granara, m. zitnica, lat. granarium.
— XV i XVI vijeka. Psenicii skupite u moj granar.
Bernardin 19. N. Eanina 33^. mat. 13, 30.
GEANAEIC, in. vidi granariz.
GEANAEIZ, m. Oryza sativa L., oriz, pirinac.
— Slozeno od tal. grano, zrno, zito, i riso, oriz
(moze biti od gran di riso, zrno oriza). — 0<l
XVII vijeka (vidi na kraju) samo (kako mislim)
u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Belinu 625''
i u Voltigijinu. Granariz (tal. grano riso), riso
(u starom rukopisu), 1. Oryza sativa L. (Sabjar).
B. Sulek, im. 99. — i druga se hi^ka tako zove, jer
ioj je Usee slicno orizu. 2. Sedvim dasyphyllum
L. (Vodopic). 99. — U jednoga pisca xvii vijeka
stoji c mj. s, mozehiti po tome sto je pisac, koji
nije bio Dubrovcanin a nastojao je pisati dubro-
vackijem guvorom, rijec zlo zapamtio. Od pirinca
ili granarica. B. Kasic, fran. 58. Promiiienje od
obicajnoga kruha psenicnoga u sami cisti gra-
naric. 59. Zrna od granarica. 60.
GEANAyT, adj. vidi granat. — TJ rjecnicima :
u Mikalinu, u Belinu 605'^, u Bjelostjencevu, u
Voltigijinu, u Stulicevu.
1. GEANAT, adj. ramosus, na kojemu su grane.
— isporedi granast, granav. — Od xvn vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu 605^, u Stulicevu, u
Vukovu. Drivo ako jest ravno granato i listato.
F. Glavinic, posl. 7. Stable granato. F. Lastric,
od' 183. Oko nega su granati borovi. svet. 53t>.
Dub ovi granat i kitau, oni nag i krs|av. A.
Kalic 246. Od tratora granatoga. Nar. pjes.
vuk. 1, 234. Fade bijeli golub na granati dub.
Nar. zag. novak. 213. — i metaforicki. Clovik
,qui est arbor versa', ki jest drivo obraceno, ili
granat u oblasti, listat u bogatstvu. F. Glavinic,
posl. 7.
2. GEANAT, )n. Punica granatum L. , vidi
sipak, mogran, tal. granato, liem. granat(apfel).
— U jednoga pisca xviii vijeka. Zarucmk u
pismama ucinio je jeduo podpuno izpisaiie od
lipote svoje |ubeznive i mile, kakve i koliko lipo
prilike za slikovati ju nije on uzoo od zore, od
miseca, od suuca, od p6tocica, od studenca, od
granata, od cedra ... A. Tomikovic, gov. 309.
3. GEANAT, granata, m. dragi kamen crvene
boje kao crno vino, nem. granat, tal. granato. —
U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu:
,der granat (stein)' ,lapis granatus'. Na vratu
maramu i nesto granata od dinduha. M. D. Mi-
licevic, ziv. srb. 1, 70. — Granat, min. ,granat',
frc. ,grenat', engl. ,prawn, garnet', tal. ,granato';
ceski granat, ,b6hmischer granat' ; drag granat,
,edler granat, orientalischer granat', frc. ,grenat
almandin ou oriental', engl. ,precious garnet'. —
III
Granat-dragac, min. dragi granat, ,edler granat'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
1. GEANATA, /. gvozdeno povece zrno supje
sto se napuni praha (baruta) i posto se zapali,
baca se na neprijate\a. sad nije vise u obicaju.
tal. granata. — ■ xviii vijeka. Biju Turke praom
i olovom, teskim bumbam, ognenim granatam.
And. Kacic, razg. 166. S tim bumbe, granate,
balote karkase kot z oblaka krupi po gradu pa-
dase. M. Kuhacevic 110.
2. GEANATA, /. vidi 3. granat. tal. granata.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
3. GEANATA, /. grad i drzava u Spanolskoj.
— Kod nasijeh pisaca od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu 355a. Pokol Granate vlast
Bog mu je dal dobit. M. Marulic '242. Iz Gra-
nate. I. Drzic 19.
GEANATAN, granatna, adj. vidi 1. granat. —
Samo na jednom mjestu xvii vijeka. Na vrutak
vodeni polag sebe granatnu i listatu imijuci palmu.
F. Glavinic, cvit. 18^.
GEANATI, vidi granati se.
GEANATIJEE, granatijera, m. vidi granatir.
GEANATIE, granatira, m. u pjesadkoj vojsci
ovako su se zvali vojnici sto su kod sebe imali
i bacali na neprijate^a granate (vidi 1. granata).
sad se tako zovu pjesaci izabrani po visokome
stasu. tal. granatiere. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. sing, i
voc: granatiru ili granatire, granatiri. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika a Vukovu (,der
grenadier' s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
Koje njeki od granata granatire zovu. I. Zanicio
103. U gradu ji vojska docekala, granatiri s ogne-
iiim granatam. And. Ivacic, razg. 219. Poslao
je jednoga tisucnika i sest granatira. A. Tomi-
kovic, ziv. 196. Za putnika i vojnika, za pastira,
granatira. Nar. pjes. vuk. 1, 139. Za oraca i
ko^Daca, za pastira, granatira. 1, 142. — U Du-
brovniku i u Boci kotorskoj s ije mj. i (isporedi
kod pastir) : granatijer, granatijei'a. Granat'jere
prema delijam. Nar. pjes. bog. 324.
GEANATIEKA, /. ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — uprav
zensko decade kao granatir.
GEANATIESKI, adj. koji pripada granati-
rima. — U nase vrijeme. Dogodilo se, da je
soldat od granatirske regimente gromom udaren.
Nov. sr, 2, 23.
GEANATI SE, granam se, impf. dilfundi ramis,
dijeliti se u grane, ispustati iz sebe grane. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. : grandmo, gra-
nate, i u aor. 2 ^ 3 sing, grana. — Od xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,ramos
facere, producere') gdje ima s istijem znacenem
i neobicni aktivni oblik granati. Ta se vocka
grana. J. S. Ee^kovic 400. Koren se duji i grana.
J. Pancic, bot. 45. — u metaforickom ili u pre-
nesenom smislu. Stabar koljena Davidova grana
se u dvije grane. S. Eosa 13b. Varijacije, koje
se i u ovoj vrsti narodnih umotvorina granaju.
V. Vrcevic, nar. prip. xi. Jer vitlaju srde iz
oblaka, i na sedam granaju se traka. Osvetn. 5, 67.
GEANAT-JABUKA, /. vidi 2. granat. — Po
nemackom grauatapfel. Narov cvet, dobiva se
od nara, Punica granatum L., a srpski se kaze
i grauatjabuka i sipak u Dalmaciji. D. Popovi6,
poznav. robe. 262.
GEANAV, adj. vidi 1. granat. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
25
GEANAVA
386
1. GKANICA
GEANAVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
GRANCEOLA, /. Maja squinado L., vrsta ra-
Tcovice, tal. mlet. granzevola, granzeola. — ispo-
redi grancipula. — U jednoga jnsca Dahnatinca
xviii vijeka. Da su rak i granceola prijat6|i bili
veliki. N. Palikuca 40. Eak ide natrag, a gran-
ceola napopriko. 42.
GEANCIJA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. Grancija. S. Novakovid, pom. 56.
GEANCIPULA, /. vidi granceola, istoga po-
stana Hi od tal. granciporro. Slovinac. 1882. 187.
GEANCAEEVO, n. dm sela (Grancarevo done
i gorie) i opcina u Hercegovini u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn. 256.
GEANCAEI, m. pi. selo u Hrvatskoj u pod-
zupaniji zagrehackoj. Pregled. 21.
GEANCANE, n. djelo kojijem se granca. — U
na§e vrijeme u Buhrovniku. P. Budmam.
GEANCATI, grancam, impf. grepsti. — Bijec
hez sumne rotnanska, isporedi tal. grancio, ne-
kakvo zakucasto orude. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani,
GEANCICA, /. dem. grana (uprav^ dm^granka).
— Ake. se mijena u gen. pi. grancica. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Behnu 328'^,
u Stulicevii, u Vukovu. a) u pravom, ili u meta-
forickom i prenesenom smishi. Golubica donese
grancicu masline zelene. S. Margitid, fal. 190.
Na svakoj grancici lijana bise upisano : Isus,
Marija. J.Filipovic 1, 558b. Tilesa posipat^i cvitjem
i zelenim grancicama. F. Lastric, test. 387^.^ Trak
iliti grancica velike zile od srca se pruza. A.
Kanizlic, utoc. 114. Noseci u k|unu grancicu
masline zelene. And. Kacic, kor. 9. I kod ku6e
ucile se presti i grancice po rukavih vesti. M.
A. Eelkovic, sat. 06*. Niki priliku imase svit-
naka Moisijeva imajuci kano veco grancica iz
jednoga trupa izhodecih. I. Velikanovic, uput.
1, 495. Listje kad uztrepti, grancica kad se vije.
M. Katancic 40. U siroke grancice se plode. J.
S. Eelkovid 136. Cobanin se naslouio na gran-
cicu oraovu. Nar. pjes. vuk. 1, 114. Momcic ide
strancicom, nakiti se grancicom. 1, 314. Soko
sjedi na grancici. 1, 497. Dosta mu je pomjeti
grancicu cvijeca. S. ^iubisa, prip. 248. — b)
Lilium martagon L., neki cvijet, vidi zlatan, zlato-
glav, zlatna glavica. Grancica, giglio salvatico
secondo (u starijem rukopisima), hemerocalle (u
starom rukopisu), Lilium martagon L. (Vodopic,
Sab]ar, u Dubrovnikic) , v. granica. Grancica
divja bruna, Lilium martagon L. (Pizzelli). B.
Sulek, im. 99. — c) od mila se kaze i cejadetii.
Sine moj, sinko moj, grancice moja, hci moja.
Nar. pjes. istr. 5, 3.
GEANCI6, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Grancic, Kasic, Eajkovidu. J. Kavanin 134*>.
GEANCIK, m. a) vilast gvozd kojim se vadi
drop iz rakijinskoga kotla. M. Pavlinovic. -- b)
malo sidro, seput (na grane). M. Pavlinovic. —
Od tal. grancio {vidi kod grancati).
GEANGINA, /. augm. grana. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GEANDATI, grandam, impf. (?) nepoznata zna-
cena i postaha (od tal. grande, velik?). — U
pjesmi crnogorskoj nakega vremena. A kamo li,
Gano kapetaue ! da ne granda da te razveseli za
veliku radost i vesojo, za novoga cruogorskog
kAaza, medor Turci, vi so prekrstisto. Nar. pjes.
vuk. 5, 519.
GEAND16-BEIJEG, m.seoee u Hrvatskoj u pod-
zupaniji jastrebarskoj. (Grandicbreg). Pregled. 35.
GEANESA, /. ime kozi. J. Bogdanovid.
GEANESINA, /. seoce u Hrvatskoj u podzu-
paniji zagrehaikoj. Pregled. 17.
GEANFA, f. vidi granaf i gramfa. — U Stu-
licevii rjecniicu: ,artiglio, ugna dell' uccello o
d' altro animale' ,unguis' s dodatkom da se na-
lazi u Gundulica, ali u ovoga ima samo granaf.
GEANFATI, granfam, impf. grepsti, tal. graf-
fiaro. — TJ Stulicevii rjecniku: ,unguibus dilace-
rare'.
1. GEANIOA, f. finis, confinium, terminus,
7njesto dokle se proteze nesto prostrano (naj cesce
zemla, drzava), pa po tome i mjesto gdje se ona-
kovo sto dotice s drugijem dim; uprav bi bila
linija bez debeline, ali se gdjegdje ovako zove i
dio (zemle, drzave) koji je pri (pravoj) granici.
— isporedi meda, kraj, krajina. — Akc. se mi-
jena u ^e». pi. granica. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov., rus., po]. granica, ces. hramce.
— Po svoj priliei postaje od grant (vidi kod 1.
o-rana) nastavkom ica (nem. grenze uzeto je iz
slavenskoga jezika). — Izmedu rjecnika u Belmu
(.terminus' 214^. 729a; granice ,confini, luoghi
confinanti' ,fines' 214^), u Voltigijinu (,frontiera,
confine' ,granze'), u Stulicevu (granica, to jest
kraiina ,terminus, finis, limes, confinium'), u Vu-
kovu (,grenze' ,finis, limes', cf. krajuia), u Da-
nicicevu (,terminus'). a) finis, terminus, kraj cijoj
zemli, mjesto gdje se dijeli od tude zemle; zove
se gdjegdje granica i znak kojijem je bi]ezen onaj
kraj Seiu je ,Trebi.ci' isla meda ,u granicu uzb
dolb' (Mon. Serb. 95 god. 1330). Selu je Prosi-
novcima bila meda ,granica Sarbanova' (198 god.
1381) Selu je Lenitkovcima isla meda ,na vitu
granicu' (199 god. 1381). D. Danicic, rjec. 1, 234.
Vse granice koje su sta|ene, vse toj ob}ubismo
i pravimo da su dobre i prave granice. Mon.
Serb 242. (1399). Da receni mlm ostane Slo-
bodan"! . . manastiru . . . sa vsjemi negovijemi
razlozi i z granicami. 464. (1454). Vsi idosmo
h granici, ka se zove v nuglu. Mon. croat. 204.
(1513). Sela, koja imaju kotare svoje oddione 1
odtesite po granicah. Stat. po}. ark. 5, 264. Gra-
nice se od ludi ne bjehu zabile, ni mjerom sve
svudi otislo na dile. I. Gunduli6 148. Mjesto od
granica i mrgiiia. B. Zuzeri 298. Kako cete gra-
nice od vasijeh vinograda razprostranit. D.Basic
181. Gdi crkve ne imadu zabihzene granice. I.
J. P. Luci6, nar. 70. Seoske granice, koje dijele
selo od sela, na povecim liticama usijoku krst,
i to zovu granica. V. Bogisi6, zborn. 433. To jo
greliota i sramota za onoga koji priore tudu
zemlu ili primakne granicu. 435. — b) fims, con-
finium, kraj u drzave, mjesto gdje sejedna dr-
zava dotice s drugom; i u mnozini; cesto se zove
granica i zem^a (drzaoaj sto je pn samom kraju.
isporedi krajina. Vse sto pristoji zupe konavalb-
skoj i sa vsGmi mejami i granicami ... do meje
i granice dracevicbke . . . Do svojihb meja 1 gra-
nica. Mon. serb. 218. (1391). Ako oni Judije bote
do6i na granici vo}a ostati domomi.. Spom. sr.
1 6 (1399). Kraj prostrane Bogdanije 1 granica
od Podola. I. Gundulic 434. Gora od Libana
siedi na granicah evrijenske zemje. I. Dordic,
salt. 88. Dojedrise do granica krajevstva Paries.
B. Zuzeri 400. Do granica zomje Jedupa. D.
Basid 97. Medu granicam jedne drzave. L J. P.
Lucie, nar. 122. I Gome}u na granici suvoj. Nar.
pjes. vuk. 2, 103. Da idemo s cetom na granice.
4 125. Te cuvaliu carevu granicu. 4, 433. Na
granicu tursku i kauraku. Nar. pjes. juk. 253.
1. GEANICA
887
geaniCati
Oba su mi na vojnicu prosli, na vojnicu na tursku
granicu. Nar. pjes. istr. 2, 54. Granice oblasti
nihove teze je naznaciti. Vuk, kovc. 17. — c)
prema lat. fines moze znaciti i cijelu drzavu. Po
granicah Betlemskijeh. S. Eosa 37^. Cujte kra}i
i naucite sudci granica zemajscijeh. D. Basic 23.
— moze hiti da aino spada i ovaj primjer: Ne
bjese ni saj svijet razdije|en na mnogo granica.
M. Vetranic 1, 7. — d) kraj, meda kod cega mu
drago. More naduto nije priskocilo svoje gra-
nice. D. Basic 49. Tko bi imao smionstvo do-
mjeriti (Bog a), i postaviti medu granice kojega
mjesta? J. Matovic 459. — e) u prenesenom
smislu, kod cega umnoga Hi dusevnoga. Ovo 'e
krjepos od krjeposti i mejasna nih granica. J.
Kavanin 343^'. Koji dan sedmi do granica od
zivota doveo ga je. B. Zuzeri 423. Koja izlaze
izvan granice postena naravskoga. Ant. Kadcic
501. Ova krepost ako se uzdrzuje u svoje svrhe
i granice. J. Matovi6 419. Pozuda naravska koja
ne prohodi svrhe i granice svoje. 420. Ufajuci
od tvoje |ubavi, od pomilovanja tvoga, koje gra-
nica ne pozna. I. M. Mattei 60. Zive pozude ne-
gove bjehu bez kraja, bez granice. 134. — f)
amo spadaju po svoj prilici i nijesna imena. vidi
i Granice. a) u Uercegovini u okrugu mostar-
skom: aa) selo. Statist, bosn. 228. — bb) selo i
opcina. 226. — b) u Srbiji. aa) selo u okrugu
toplickom. M. D. Milicevic, ki-a|. srb. 386. —
bb) zasclak u okrugu uzickom. K. Jovanovic 160.
— cc) mjesto u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 140. — dd) mjesto u okrugu sabackom. Niva
na Granici. Sr. nov.^ 1866. 15. — ee) mjesto jt
okrugu vajevskom. Niva u Granici. 1875. 721.
— c) selo u Slavoniji u podzupaniji pozeskoj.
Pregled. 92. — d) brdo u Crnoj Gori kod Ce-
tina. — u Vukovu rjecniku.
2. GEAnICA, /. dem. 1. grana. — Akc. se
mijena u gen. pi. granica. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (granica, mala grana),
u Belinu (,ramulus' 605^ ; ,ramunculus' 328^), u
Bjelostjencevu (mala grana), u Voltigijinu, u
Stulicevu, u Vukovu. a) s pravijem znacenem.
Isopa granicom okropi ti mene. M. Veti'anic
1, 436. Dohitah na vocci prignute granice. D.
Zlataric 44>». S granicami od maslina i od pa-
lama. B. Kasic, is. 40. Letec z grane na gra-
nicu. M. Gazarovic 61. Po granicam dubja obli-
jeta (golubica). G. Palmotid 2, 292. Iz granic
od javoi'a. I. Ivanisevic 208. Od korena pan iz-
liodi, a oba daju nih granicu. J. Kavanin 532^'.
Zlatni prami dugackijeh plavijeh kosa mahom
tijeka i vjetarcem razprsani oko sums od gra-
nica spustenijeh savise mu se i zamrsise. B. Zu-
zeri 52. Ptice uzdohode i ustaju po liegovijem
granicami. S. Eosa 87a. Usnula devojka drenku
na kor'enku, lozi na granici. Nar. pjes. vuk.
1, 410. Porasla je granica cemina. Nar. pjes.
here. vuk. 225. Kukavica na zelenoj granici. S.
^ubisa, prip. 228. — b) nekoliko (naj cesce 13)
snopova zita zajedno. Kada zeteoci jednu nivu
zita pozanu, a vezioci za nima ne dospiju to
zito odnosno snop|e u ko}e ili u kladnu podjeti,
onda to snopje metnu u granice; t. j. po jedno
dvadeset snopova sadiju nasokriz u granice, te
sjutradan dodu, i te granice onda prediju u ko}e
ili u kladan; jer u ko|e ili u kladan zito sadje-
veno moze duje vremena na nivi stati, a u gra-
nicama ne smije daje jednog dana. zato i vele
|udi : ,Granica gotova gnojanica'. u Lici. J. Bog-
danovic. Kad se pozane zito, dede se u ko}e,
stogove i u granice. ako uhvati vrijeme ili nije
koJe usjeceno i podostreno, dede se u granice:
tri reda po 4 snopa, jedan s vrh drugoga, a tri-
naesti snop dode ozgo po nima. jer granica lako
zakisne, osobito kad je vjetar povali, za to i vele :
, Granica gnojanica'. u Dobroselu. M. Medic. Ako
mu daje pod kiriju kona za vrsidbu, onaj mora
mu dati od svake granice (13 snopa) po tri oko
zrna. V. Bogisic, zborn. 480. Granica ozimice,
bag|a sastav}ena od ti'ideset i pet rucica. M.
Pavlinovic. — i od sijena. Granica trave jali
sijena, bag|a od prilike do pedeset oka tezine.
M. Pavlinovic. — c) ime nekijem bilkama (mislim
da amo spada). aa) vrsta hrasta. — u nase vri-
jeme (ali isporedi i bugarski granica, granica),
a izmedu rjecnika u Vukovu (,eine art eicho'
,quercus genus'). Granica, 1. Quercus conferta
WK. (Pancic); 2. Quercus pubescens Will. (Vuk).
Granica sitna, Quercus pubescens Willd. (Pancid).
Granica slatka, Quercus conferta WKit. (Pancic).
B. Sulek, im. 100. — bb) vidi grancica. Granica)
Hemerocallis L. (Kuzmid). Granica divja, (Lilium,
martagon L. (Kuzmid). B. Sulek, im. 100.
3. GEANICA, /. oriz, pirinac, isporedi granariz.
— TJ jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Gra-
nica, orica (pirinc). A. T. Blagojevid, khin. 9.
Ufati on dvi divje koze koje negovu granicu
iliti pirinca jedose. 17. Khinki potrebovase je-
dnoga lonca za kuvati svoju granicu. 36.
GEANICE, /. pi. ime mjestima, vidi 1. gra-
nica, f). a) selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 32. — b) selo u Crnoj Gori u ka-
tunskoj nahiji. Glasnik. 40, 19. — c) u Srbiji.
aa) selo u okrugu smederevskom. K. Jovanovid
150. — bb) mjesto u okrugu vajevskom. Zemja
u Granicama. Sr. nov. 1874. 25.
GEANIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Sr. nov. 1867. 577.
GEANI6aK, Granicka, m. mjesto u Srbiji u
okrugu vajevskom. Niva u Granicku. Sr. nov.
1875. 1203.
1. GEANICAN, granicna, adj. koji pripada
granici (vidi 1. granica). — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (granicni ,finitimus'
214i>) i u Stulicevu (,limitaneus, finitimus', s do-
datkom da je rijec ruska). Gdi granicna Mapsa
dili lijepu Aziju od Libije. G. Palmotid 3, 111*.
Dok dodose u Brda kamena, na granicno mjesto
crnogorsko. Nar. pjes. yvlIs.. 4, 363. Granicna
vode. Vuk, dan. 2, 34.
2. GEANICAN, granicna, adj. samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. granast.
GEANICAE, m. covjek s granice (vidi 1. gra-
nica, b)). — isporedi krajisnik. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,iinitimus' 195t> ;
,conterminus' 2141*), u Voltigijinu (,confinante,
limitrofo' ,granzer'), u Stulicevu (,finitimus, con-
finis, conterminus'), u Vukovu: (u Srijemu i u
Banatu) ,der grenzer' ,miles limitaneus', cf. kra-
jisnik. A spahojan mjesto ceka deselbaske gra-
nicare. I. Gundulid 518.
GEANIC-ARI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji zlatarskoj. (stamparskom grije§kom) Gran-
cari. Pregled. 59.
1. GEANICAST, adj. na kojemu su granice
(vidi 2. granica). — U Belinu rjecniku (,ramu-
losus' 6051^) i u Stulicevu (v. granast).
2. GEANICAST, adj. nepoznata znaiena, moze
biti da znaci : erven, vidi 8. gran i 2. * 3. grana.
— U Vukovu rjecniku bez znaiena s dodatkom
da se govori u Boci kotorskoj i s pritnjerom is
narodne pjesme : Za pojasom od zlata kudeja, pri
kudej^i svila granicasta.
GEANICATI, granicam, imjjf. slagati snopje
u granice. — U Sulekovu rjecniku: ,hocken'.
GEANICAV
388
1. GEANUTI
GrEANICAV, adj. vidi 1. granicast. — U Mi-
Jcajinu rjecniku (kod granasti) i u Stulicevu.
GEANICENE, n. djelo kojijem se granici. —
U Vukovu rjecniku.
GEANICEV, adj. koji pripada granici (vidi
2. granica, c) aa)) kao vrsti. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (n. p. drvo, zir).
Nasece se cei'ovih ili granicevih izdanaka. M. D.
Milicevic, let. vec. 266.
GEANICEVAC, Granicevca, m. vijesto u Srbiji
u okrugu va^evskom. Niva u Granicevcu. Sr.
nov. 1876. 105.
GEANICEVINA, /. granicevo drvo (lignum).
— U Vukovu rjecniku.
GEANICICA, /. dem. 2. granica. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,ramulus'
605^) i u Stulicevu. a) u pravom sniislu. I ja
bill granicice od masline nakitila. A. Boskoviceva
44. — h) metaforicki. Visimo na veoma tankoj
granicici od zivota. B. Zuzeri 204. — c) Grani-
cica, hemerocalle (u starom rukopisu), Hemero-
callis L., V. granica, grancica. B. Sulek, im. 100.
GEANICITI, granicim, impf. finitimum esse,
(o zemli) imati istu granicu (vidi 1. granica) sto
drugo sto, doticati se na granici s drugijem cim.
ono drugo stoji u instr. s prijedlogom s. — Od
XVIII vijcka (vidi na kraju) a izmedu rjecnika
u Vukovu: ,grenzen' ,linitimus sum', cf. mediti.
To granici s gradom Kolasinom. Nar. pjes. vuk.
5, 398. Onaj komad zem|o koji od jugozapada
granici s morem . . . Vuk, posiov. xviii. — U
jednoga pisca xviii vijeka rejieksivni je glagol
a mjcste prijedloga s stoji do. Itui-ea . . . gra-
nici se do Celosirije. S. Eosa 44a.
GEANICKI, adj. koji pripada granici (vidi
1. granica). Granicka voda, mjesto u Srbiji u
okrugu smederevskom. Livada u Granickoj vodi.
Sr. nov. 1867. 10.
GEANlOiSTOKOLAN, granicnokolna, adj. vidi
kod granicnokolo.
GEANICNOKOLO, n. horizon, Aniens circulus,
vidi obzor. — U Stulicevu rjecniku (,orizon') gdje
ima i adj. granicnokolan (,orizzontale' ,orizonti
circulo respondens ad libellam'), i adv. granicno-
kolno (,orizzontalmente' ,ad orizontem'). — Ja-
macno je sve to nacineno za sam rjecnik po
grckoj Hi po latinskoj rijeci, i sasma je nepo-
uzdano.
GEANIC, m. prezime. — Od xviii vijeka. And.
Kacic, kor. 454. Kchem. spalat. 1862. 28.
GEANIK, m. vidi 2. granica, c). Granik, 1.
Quercus pubescons Willd. (Vuk) ; 2. Quercus con-
ferta WKit. (Pancic), v. gx'anica. B. Sulok, im.
100.
GEANIKULA, /. Eanunculus asiaticus L., neka
hilka, cvijet, isp)oredi novcic. — Od latinske rijeci
ill od tal. ranuncolo. Granikula, (= lat.) Ea-
nunculus asiaticus L. (Vodopic, ISabJar, u Du-
brovniku). B. Sulok, im. 100.
GEANINA, /. augm. 1. grana. — U Vukovu
rjecniku s primjerom: kao graninom pomlaceno
(kad gdje bolujo mnogo cejadi).
GEAiN'I PLOl), m. vidi cempres. Grani plod
(1. Sabjar), v. kupros. B. Sulek, im. 100.
GEA^IE, grauira, ui. oslingau ili oploteu u
formi polukruga ogi^ak, koji zensko oko vrata
nose; tako i za podlauicu siroko platno osiiu-
gano, ili od pauiuka oploteiio, ozdo na kikju pri-
sivono, zovu granirom. u Lici. J. Bogdauovic.
1. GEANIT, adj. nepoznata, znacena u zayo-
neei. Zaklokota klota sa visoka plota; cak se
cula klota u Indiju zemju u granito poje. odgo-
7ietjaj : grmjavina. Nar. zag. nov. 34.
2. GEANIT, m. granites lapis, vrlo tvrdi kamen,
grahorast (bio i cm, a gdjegdje i erven). — Iz
zapadnijeh evropskijeh jezika u pisaca nasega
vremena. Granit, min. ,granit', tal. ,granito',
frc. engl. ,granite'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GEANITAN, granitna, adj. koji pripada gra-
nitu, koji se sastoji iz granita. — U pisaca na-
sega vremena. On se sastoji iz granitnog stolpa
od doriceskoga reda. Nov. sr. 1834. 159.
GEANITI, granim, impf. vidi granati se. —
Na jednom mjestu xvii vijeka (u prenesenom
smislu), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. gra-
nati). Izmed cuda ditica, kojim je granila, ni
li Karlovica hranila? P. Vitezovic, odil. 65.
GEANKA, /. dem. 1. grana. — iVrt jednom
mjestu xviii vijeka (ali vidi i kod gi-ancica). Moj
muzak (slavufj sida do me na granci. M. Ka-
tancic 73.
GEANONOS, adj. koji nosi grane. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (granonos, kaj grane donasa,
ali je raja ,frondifer, frondes ferens'), za koji ce
biti i nacineno.
GEANONOSA, m. ili f. onaj (ona) sto nosi
(rada) grane. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Pupo|ci granonose ,gemmae ramiparae'.
J. Pancic, bot. 54.
GEANOTA (granota), m. ime volu. — U Lici.
J. Bogdanovic. V. Arsenijevic. M. Medic. P. Ku-
relac, dom. ziv. 24.
GEANOVA, /. ime kravi. — U Lici. J. Bog-
danovic. V. Arsenijevic. M. Medic. F. Kurelac,
dom. ziv. 24.
GEANOVKA, /. ime ovci. — U Lici. J. Bog-
danovic.
GEANUCE, n. bilo bi uprav djelo kojijem se
grane, ali na jedinom mjestu (xvii vijeka) gdje
se nalazi (sa starijim oblikom granutje) jamacno
je stamparska pogreska i treba eitati ganutje.
Xazati riih (andela) razlikos, liih krenutja i gra-
nutja. M. Orbin 5 — 6.
GEANULA, /. Delphinium staphysagria L.,
neka bi(ka, vidi usjivac, us|ivica. Granula, Del-
phinium staphysagria L, (Visiaui). B. Sulek, im.
100.
GEANUT, adj. sulud. — U Dubrovniku je
drugi akc: granut. — U nase vrijeme. Ne zna
nikakva posla, rekao bi da je granuta, kan da
je s gorske strane. V. Bogisic, zborn. 175. ,Taj
je cojk lijepo nesto granut'. ,Ona je vavijek
granuta'. u Lici. J. Bogdauovic. ,Ovaj covjek
mora da je lualo granut, kad ono cini'. u Dobro-
selu. M. Medic. — Moze biti da je uprav part,
praet. pass, od 2. granuti.
1. GEANUTI, grilnem, pf. illucoscore, o cemu
svijetlu (naj cesce o suncu na ishodu, a moze se
kazali i o cemu drugome, n. p. o zuri), pokazati
se, javili se i tako rastjeruti tmine, zasvijetliti
se, zasjati se. — Akc. kaki je u praes. taki je u
aor. 2 t 3 sing, grand ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Korijcn je po svoj jiri-
lici isti sto u grijati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,auroram, solem, luuam
oriri') i u Vukovu: 1. ,hervordtrahlen ;^von der
Sonne)' ,ell'ulgeo'. a) u pravom smislu. — o suncu.
Er kad uaj jasne (sicj suuce grane, sva co (cvitja)
emit sola (i') opasti. M. Polegriuovic 190. Vo-
dico ko od suuca biane visoci jasenci, kada zarko
grane ua litiioj pripeci. i). Barakovic, vil. 46.
1. GEANUTI
389
GRASTICA
Granuvsi sunce, zvizde uklanaju se. P. Knezevic,
osm. 344. Durmitore, visoka pianino! iz tebe
mi tri snnca granuse. Nar. pjes. vuk. 1, 47. Dok
ne svane i sunce ne grane. 2, 160. Grani, sunce,
da ogrijem ruke. (Govore djeca na oblacnu vre-
menu). Nar. posl. vuk. 46. — o zori. K6 kad
grane zora iza mora. Osvetn. 1, 10. — h) u pre-
nesenovi smislu. — %i Vukovu rjecniku: Sad mi
je malo granulo, ,ist mir leichter geworden' ,le-
vatus sum', sad mi je lakse , odahnuo sam (u
tjelesnom i dusevnovi smislu).
2. GEANUTI, granem, pf. poludjeti, isporedi
senuti. — Akc. je bijezen pto danasnemu dubro-
vackom govorii, ali vidi i granut. — Mislim da
postaje od 1. grana, isporedi tal.: ha un ramo
Hi rametto (di pazzia), sulud je, rijec po rijec:
ima granu Hi granicu (ludosti). — TJ jednoga
pisca Dubrovcanina xviii vijeka (ali vidi dale
kod refleksivnoga glagola). Bi scijenen da je
pametim granuo. S. Eosa 84*. — In nase se
vrijeme u Dubrovniku govori: ,Malo je granuo'
(s pamoti, instr.). P. Budmani. — Sa se, reflek-
sivno s istijem znacenem u jednoga pisca Du-
brovcanina XVI vijeka. Er ne bih vazela da meni
rod rece: granu se Kamprela, u goru utece, gora
ju zamami, zelen ju zatravi. M. Vetranic 2, 285.
Da me rod na stanu i svojta ne kori: Grlica se
granu, viluje po gori, svojte se odrece i dobra
plemena, i u puatos utece kako zvijer manena.
2, 293. — isporedi granut.
3. GEANUTI, granem, pf. grknuti. — Postaje
od osnove od koje je i granak. Brasno grani
(kajkavski), grkne, grko je, zukne. Brasno kad
je na vlaznom mjestu bode granuti. U Prigorju.
F. Hefele.
GEANE, n. coll. 1. grana. — Stariji je oblik
granje. — Od xvii vijeka, a izmeSu rjecnika u
Belinu (granje ,rami' 605b), u Voltigijinu, u Stu-
licevu, u Vukovu. a) u pravom smislu. Kako no
ti korijen kako usahne tako i granje usahne tu-
dije. M. Divkovic, nauk. 45^. Mjesto pusto, gdi
strasivo sjenu svoju spusta dubja granje gusto.
I. Gundulic 186. Ako je korijen zdrav, granje
i cvijetje stoji dobro. M. Eadnic 325='. A drugi
odlamabu graiie od dubja i polagahu po putu.
F. Lastric, od' 209. Prorok legavsi u kolibicu,
koju on sam sebi spravi od grana. E. Pavic, ogl.
429. Bi'ze vilajet nakupi suha grana. M. A. Ee|-
kovic, sabr. 54. Da se grane na vocki ne kvari.
J. S. Eejkovic 47. Pokrijte se granem jelovijem.
Nar. pjes. vuk. 3, 196. Pa zatrpa u jelovo grane.
3, 290. Sjaju mu se roke kroz brkove, kao mjesec
kroz jelovo grane. 3, 343. — b) u jirenesenom Hi
metaforickom smislu. Gdi nemoc pruzi granje.
P. B. Baksic 221. M. Lekusic 160. Koran je
grijeb, a bolest je grane. J. Eajic, pouc. 1, 73 — 74.
— c) ime mjestima. aa) selo u Bo^ni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 60. — bb) seoce u
Slavoniji u podzupaniji p)Ozeskoj. Pregled. 92.
GEANENE, n. vidi grane. — Po obliku kao
da je verbalni supstantiv od glagola graniti. —
Samo na dva mjesta xvii i xviii vijeka u ])isaca
cakavaca. Vitar granenje krusvi jest ugnuo. I.
T. Mrnavic, osm. 134. Po gi-anenju cuzi i gnizda
mnozijeli ptica. J. Kavanin 195*.
GEANICA, /. kod djece cetiri oraha, Jesnaka
ltd. VI hrvatskom primorju.
GEANIVATI, granivam Hi graiiujem, impf.
1. granuti. — IJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (granivati, graniva ,auroram, solem,
lunam oriri'). ,]^eti sunce graniva iza Osjece-
nice, a zimi iza Ivanovace'. u Dobroselu. M. Medic.
GEAO-, vidi graho-.
GEAPCINA, /. ime planinskoj grani u Srbiji.
Od recaka, a sa Be}anice, odbija se jedna grana
niz Eesavu na zapad kao Grabova strana ili
Grapcina. Glasnik. 43, 284.
GEAPIJIJN, grapijuna, m. Cyprinus, neka riba,
krap, tal. carpione. — U Stulicevu rjecniku (,cy-
prinus').
GEAPIN, VI. mjesto u Srbiji u okrugu jago-
dinskom. Zabran u Grapinu. Sr. nov. 1875. 127.
GEAPKO, m. ime musko, nacineno od glagola
grabiti Hi od supstantiva grab. — U jednoga
pisca XVI vijeka (Grabko). Pastir jedan Grabko
zvan. P. Zoranic 42*.
GEAPSKA, /. dva sela: Grapska pravoslavna
i Grapska turska u Bosni u okrugu Done Tusle.
Statist, bosn. 136.
GEAPSKI, adj. vidi grabov. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: grabski, v. grabovski.
GEAPSA, /. grabez, grahjene. — Postaje od
osnove glagola grabiti nastavkom tga; b 2>red §
mijena se na p, ali se svagda nahodi pisano. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(grabsa (sic), lupestina silom ucinena ,rapina'),
M Belinu (grabsa ,rapacitas; raptum' 606^), u Stu-
licevu (grabsa ,rapina, direptio, injusta occupatio').
a) djelo kojijem se grabi. Ke su (ptice) od grabse.
M. Vetranic 1, 286. Ne ima nokte ostre, ni od
grabse. A. Gucetic, roz. jez. 142. Arpije ptice
od grabse. I. Drzic 278. Mnoge guse ki smetaju
silnijem gi'absam ove vode. G. Palmotic 1, 101.
I zasve se medu Slavim silnom grabsom i |u-
bavim stjece dikla lijepa i mlada. 2, 218. Na
grapsu od Trogira stavise se. P. Kanavelic, iv.
582. Njeki neuprav kude nega, da na grabse
bio je davan. J. Kavanin 243^. Kijeh neprave
ruke napuniva grabsa i mito. I. Dordic, salt.
79. Progoneci svaku drzavu silom, krvi, grabsom.
ben. 117. Stavi se porazena mati od grabse
vucje. 197. Zato dobit nepravedna, zato grabse
i lupestine u nacin plabe poplavice svu su ce|ad
potopile. B. Zuzeri 6. Grabsa i privara. S. Eosa
110*. — b) ono sto je ugrabjeno, plijen. Eastr-
kane plijabu grabse od ogna pograbjene. B. Bet-
tera, or. 27.
GEAPSAT, adj. grabezjiv, vidi grapsa. — Na
jednom mjestu xvm vijeka. Pak s nima udri
na grabsate (sic) Omisane. J. Kavanin 229l>.
GEAPSTVO, n. vidi grapsa. — V Stulicevu
rjecniku (grabstvo). — nepouzdano.
GEASICA, /. Verbascum blattaria L. , neka
bijka, isporedi divizma, mrkovina. Grasica, Ver-
bascum blattaria L. J. Pancic, flor. beogr. 191,
GEASJANA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Grasjani. Sr. nov. 1873. 567.
GEASKA, /. (uprav adj.) mjesto u Srbiji u
okrugu rudnickom. Vinograd u Graskoj. Sr. nov.
1873. 607.
GEASTA, /. zemjani sud: a) gdje se sadi i
goji cvijece; b) gdje se raspali i hrani zerava.
— Tal. grasta. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikalitiu (grasta, fogun ,prunarium') gdje
naj prije dolazi i u Stulicevu (,vas pro floribus').
Prezis kako macka isi^od graste. (D). Poslov.
danic. 100. u nase vrijeme u Dubrovniku : grasta
od cvijeca, grasta cvijeda ; grasta od ogna, grasta
ogiia. P. Budmani.
GEASTICA, /. dem. grasta. — Od xviii vijeka.
U Pavica (1761) odgonetjaj upravo glasi : ,cripac
s vatrom iliti grastica'. Nar. zag. nov. 234. u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GRASUJ^
390
GRASINA
GEASUJ^, grasiija, m. rijec nacinena za salu
od grah i pasu} u narodnoj pripovijeci nasega
vremena: Ciganin, lead ga upitaju hoce li graha
all pasuja, odgovori : ,grasu}a^ (da hoce jedno i
drugo). — U Vukovu rjecniku.
1. GEASA, /. a) ime ovci, vidi grahorast. —
uprav je ipokoristik. — akc. se mijena u voc.
graso. — u nase vrijeme u Lid. Gi'asa, ime
grasastoj ovci. u Lici. V. Arsenijevic. J. Bog-
danovic. D. Trstenak. F. Kurelac, dom. ziv. 32.
ime ovci koja je crna i bijela po glavi. u Dobro-
selu. M. Medic. — h) ime pusci koja ima grane
po kapici. u Dobroselu. M. Medi6.
2. GEASA, /. hyp. grah. — Akc. se mijena u
voc. graso. — U Vukovu rjecniku s primjerom:
,Da ti da majka grase' (zene govore djeci). —
I s osohitijem znacenem: vrsta graha. Grasa,
vrst krupna pasuja (Sabjar). B. Sulek, im. 100.
3. GEASA, /. tal. grascia, solo, obife, hrana
(uopce a osobito zito). — U dva pisca xvi i xviii
vijeka sa znacenem : obije (hrane). u Dubrovniku
je bila uprava nad hranom sto se zvala gra§a,
koja je dijelila zito u gladne godine. Ja 6u ka-
petan od vitovaje bit, grasu cu manteiiat. M.
Drzic 210. Bog bo ne hti, grasa ocita da pro-
duzi prjeko lita. J. Kavanin 90a.
GEA§AC, grasca, m. dem. grah. — isporedi
grasak. — Od xvii vijeka (vidi kod b)). a) u
pravom sviislu. — u Vukovu rjecniku s primjerom :
,Daj mi malo grasca'. — b) neke vrste variva.
— izmedu rjecnika u Mikajinii (grasac, mali
grah ,coci piccoli' ,cicercula') gdje naj prije do-
lazi i u Stulicevu (kao u Mikalinu). Grasac ,die
walderbse' ,Orobus vernus'. G. Lazi6 145. Grasac
ili oresac, Orobus L. Flora croat. 100. — e) Cu-
minum cyminum L., isporedi pitomi komin. Gra-
§ac, cimino^ domestico (Kuzmi6), Cuminum cy-
minum. B. Sulek, im. 100. — d) neke vrste groMa.
— izmedu rjecnika u Vukovu: 2. (u Srijemu)
nekako grozde: crni grasac ,schwarze raifler',
bijeli ,jungferntraube'. Crni grasac ,schwarze
raifler'. Zuti grasac ,weisse honigweinbeere'. Beli
gra§ac ,weisse jungferntraube'. G. Lazic 114.
Grasac, suvrst vinove loze (u Srijemu). Gra§ac
crni, schwarzer raifler (u Srijemu). Grasac zuti,
weisse honigweinbeere (u Srijemu). B. Sulek, im.
100.
GEASAK, graska, m. dem. grah, ali znaci samo
neke vrste variva i druge bijke. — isporedi grasac.
— Rijec je praslavenska, isporedi rus. roporaeKi.,
ces. hrisek, po}. groszek. a) Pisum sativum L.,
isporedi grah loznac, obli6, zefiak. — izmedu
rjednika u Stulicevu (v. loznac) i u Vukovu (,die
erbse' ,pisum', cf. grah, obli6). Grasak (gragica),
slovacki grasek, grasca, rus. ropoiiieKi., po}. gro-
szek, ceS. hrasek, lat. cuminum (Vujici6, Sab}ar),
veccia (rukopis u Sinu), orobo, ervo (Kuzmic;
stari rukopis; Bartulovii), siler montano (Kuzmi6),
1. Pisum sativum L. (Sabjar, Vuk). B. Sulek, im.
100. — ne znam, spadaju li amo svi ovi pri-
mjeri: Poce moki-iti grasak tvrdo kao mramor.
J. Banovac, pred. 149. S Karlovcani kad cupriju
kvari, i gra§ak jim suhoparni vari (vidi kod 1.
grah, b na kraju). S. Stefanac 29. Uzmi jodnu
holbu graSka bologa. Z. Orfeliii, podr. 252. Bob
i graSak sad yrime dobiva. J. S. Eejkovic 78.
— b) Vicia sativa L., isporedi grahor, grahorica
itd. — izmedu rjednika u Belinu (,vicia' 755'').
Grasak, Vicia sativa L. Cas. ces. muz. 1852. 2, 50.
GraSak, Vicia sativa L. (Visiani, Vodopi6). GraSak
divji, veccia (Kuzmid; stari rukopisi), Vicia sa-
tiva L. B. Sulok, im. 100. — c) kukoL — u Stu-
licevu rjecniku. — nije pouzdano (Stulli je po
svoj prilici pomijesao sa znacenem kod b)). —
d) vrsta vinove loze bijela grozda (u Primorju).
B. Sulek, im. 100.
GEASALIKA, /. Caragana Lam., vrsta bijke.
Flora croat. 70. — postaje od grah.
GEASaN, grasna, adj. koji pripada grahu.
— U jednoga pisca nasega vremena. Otle jasu,
niz pojanu masu, gneli loze tikvene i grasne.
Osvetn.^4, 21.
GEASAE, graSara, m.
a. Coronilla varia L., vrsta div]ega variva.
Grasar, Coronilla varia L. (u Slavoniji). B. Sulek,
im. 100.
b. posni triod, iz koga se za vrijeme casnoga
posta poje u crkvi ; kiselicar. Zovu ga popovi i
uciteji u sali tako, jer se u to doba naj vise
jede grah. — U gornoj krajini. V. Arsenijevic,
GEASAE A, /. rijec nacinena za salu. — U
Vukovu rjecniku : ,(komisch) die bohnenflinte,
d. i. der hintere' ,telum fabis plenum, i. e. podex
crepitum edens'.
GEASAST, adj. pjegav. — U Lici. V. Arse-
nijevic. — vidi grahorast.
GEASCICA, /. dem. graska. — U Vukova
rjecniku.
GEASCAKOVIC, m. prezime. — xvi vijeka.
Petrom Grascakovicem. Mon. croat. 299. (1595).
GEASCIK, m. obcinski pandur. — U hrvatskom
primorju. — Oblik je cakavski jer stoji sc 7nj.
stokavskoga st. ispred s ispalo je d. isporedi
gradstak. — S istijem oblikom (u naj starijim pri-
mjerima s d) dolazi od xi vijeka; znacene moze
biti da nije isto. ,Pribigoj gradscic'. Doc. hist,
rac. 82. (1070). ,Zaron gradskich'. 96. (1070—1073).
A to takoje od satnika i grascika. Zak. vinod. 63.
GEASENICA, /. grasen hjeb. Kad se parce
hladna hjeba rasijece po sredini, pa sredina pri-
grije dobro uz vatru da dobro porumeni. S. Agic
u Trsteniku. — isporedi grasiti.
GEASESA, /. ime kozi. J. Bogdanovic.
GEASEVAC, Grasevca, m. selo u Srbiji u okrugu
krusevackom. K. Jovanovic 126.
GEASEVINA, /. vrsta grozda i vino sto se od
nega cini. Grasevina, riessling (Schams, Banat).
B. Sulek, im. 100.
1. GEASICA, /. neke vrste variva, vidi grahor,
Grasica, Vicia cracca L. (u Zagrebu). Grasica
crvena, Lathyrus tuberosus L. (Gospid). Grasica
divja, Lotus corniculatus L. (u Severinskoj oko-
lici). Grasica divja sitna, Vicia cracca L. (Sla-
dovi6). Grasica divja vela, Vicia sepium L. ? (Sla-
dovic). Gi'asica mala, Vicia cracca L. (u Seve-
rinskoj okolici). B. Sulek, im. 100. — I preneseno :
tuca, grad. na Rijeci. F. Pilepid.
2. GEASICA, /. ime domacijem zivotinama,
vidi grahorast. a) ime ovci. F. Kurelac, dom.
ziv. 32. — b) ime kozi. 38. — c) ime macki. 50.
— d) ime kokosi. 53.
GEASICAV, adj. slanina je graSicava, kad se
isteti, upali. M. Pavlinovid.
GEASIKA, /. ime nekijem bi]kama, isporedi 1.
grasica. Grasika, 1. (Coronilla) securidaca L. (u
starom rukopisu); 2. Lathyrus aphaca (u istom
rukopisu). B. Sulek, im. 100.
GEASIN, m. ime ovnu emu i bijelu po glavi.
u Lici. J. Bogdanovid. M. Medid. F. Kurelac,
dom. ziv. 32. — vidi grahorast.
GEASIN A, /. augm. grah. — U Vukovu rjec-
niku. — Is osohitijem znadenem : Grasina, vrst
pasuja (I. Sabjar). B. Sulek, im. 101.
GRA§ITI
391
2. GRB
GRASITI, graSim, impf. vidi kod grasenica.
Skorasni hjeb ne va|a se grasiti. S. Agi6 u Tr-
steniku.
GEASITI SE, grasim se, impf. grusati se:
gora se grasi kad teke pocne pupati. — isporedi
nagrasiti.
1. GRASKA, /. zrno graJia. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku: ,ein fasolenkorn' ,granum
faseoli'. Znoj kao graske izbija mu po celu. M.
D. Milicevic, letn. vec. 126. — I ime nekijem
bijkama. Graska potocna mala, Melilotus pa-
lustris Echb. Graska^ potocna vela, Genista sibi-
rica L. (u Istri). B. Sulek, im. 101.
2. GEASKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv.
32. — vidi grahorast.
GEASKAE, m. Bruchus L. neka hubica. — V
jednoga pisca nasega vremena. Graskar (ziXak,
siska), Bruchus L. J. K. Sloser, faun. kor. 619. 620.
GEASKOV, adj. koji pripada grasku (kao
vrsti). — Od XYiii vijeka. Uzmi . . . prosejana
brasna graskova. Z. Orfelin, podr. 286. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,erbsen-'.
GEASKOVAC, graskovca, m. pisolithus, vrsta
kamena sto se sastoji iz zrna slicnijeh grasku.
— Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjec-
niku: ,erbsen8tein'.
GEASKOVICA, /. Pisidium, vrsta skojke. —
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjed-
niku : ,erbsenmuschel'.
1. GEASKOVINA, /. pustara u Slavoniji u
podzupaniji osijeckoj. Pregled. 99.
2. GEASKOVINA, /. graskova slama. — U
Sulekovu rjecniku: ,erbsenstroh'.
GEAS^jIV, adj. zito u kom ima mnogo graska.
,Ove mi je godine jecam cist, nije grasjiv kao
lanski'. u Dobroselu. M. Medid.
GEASNAK, w. Lathyrus cicera L., vrsta va-
riva. — vidi grab. Grasnak, orobo di Candia
(Sabjar), orvala (Kuzmic), aracus^ (u starom ru-
kopisu), Lathyrus cicera L. B. Sulek, im. 101.
GEASO, m. ime ovnu. F. Kurelac, dom. ziv.
32. — vidi gi'ahorast.
GEASOKA, /. ime ovci. — U Lid. V. Arse-
nijevid. — vidi grahorast.
GEASOE, m. ime bijkama. — isporedi grahor.
Grasor , hedisaro (Kuzmic) , Onobrychis sativa
Lam. Grasor crjeni, hedisaro, securidaca (u ru-
kopisima xvi i xvii vijeka), Coronilla securi-
daca L. B. Sulek, im. 101.
GEASOEOTA, /. ime ovci. — u gornoj kra-
jini. V. Arsenijevic. — vidi grahorast.
GEASTENE, ». djelo kojijem se grasti. — U
Vukovu rjecniku.
GEASTITI, grastim, impf. vidi grabiti, I, 1, b.
— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur. : grastimo,
grastite, u aor. 2 i 3 sing, gi'asti, u part, praet.
pass, grasten. — Postaje od grst nastavkom i;
r ojacanem mijena se na ra, a st na st (isporedi
pregrst). — U Vukovu rjecniku.
1. GEATA, /. jesa, tal. grata, resetka. — U
Mikajinu rjecniku : grata, lisa ,crates'. — U nase
vrijeme u Dubrovniku znaci: resetka.
2. GEATA, m. (?) ime musko (Hi zensko ?). —
Na jednom mjestu xiv vijeka. Grata i Georgici.
i BudanB. Dec. hris. 55.
GEATAKEZ, gratak^za, m. trenica, tal. gratta-
cacia. — Od xvii vijeka. S povr6enim grata-
ke2om ill mrezicom. B. Kasic, rit. 51. — U Du-
brovniku se u nase vrijeme govori gratakeS i
grakatez. P. Budmani.
GEATIKULA, /. vidi gradikule. — U Mika-
jinu rjedniku: gratikula za pe6i ribu ,craticula,
cratis ferrea'.
GEATKINA, /. gradanka. — U jednoga pisca
nasega vremena. Zena mi se u crkvi gizda
spored prvijeh gratkina. S. ^ubisa, prip. 260.
GEATOSIJA, /. vrsta loze i grozcta. — U je-
dnoga pisca nasega vremena. Posadene su na
vrijeze drackina, uhvata i gratosija, pitome loze.
S. l^ubisa, pric. 129.
GEAvAJ^A, /. u Vukovu rjecniku: (u Boci)
volika tigla sto se mece po sjemenu i po osta-
lijem mjestima gdje su tigle onako sastavjene.
GEAVEAN, m. vidi gavran. — Od xvi vijeka
(naj vise kod cakavaca), a izmedu rjecnika ti
Vrancicevu (,corvus'), u Mikajinu, u Belinu 228b,
u Voltigijinu, u^Siulicevu. Gravrani ga (svetoga
lliju) hranise. Ziv. jer. star. 1, 229. Crne kako
gravran. ISTauk brn. 42l>. Na grafrana skoci
gravran ter lepece, dal' gravranu oci gravran
zbosti nece. D. Barakovic, vil. 164. Za smok
vitezovi gravranom naj bo|i. L T. Mrnavic, osm.
36. On zivini veloj hranu i gravranom malim
daje. A. Vita}i6, ist. 523^. — Is drugijem zna-
cenem u nase vrijeme: Corvus corone. D. Tr-
stenak.
GEAVEANAC, grS,vranca, m. dem. gravran.
— U jednoga pisca xvii vijeka. Moj crni gra-
vrance. Nar. pjes. u D. Barakovic, vil. 200.
GEAVEANCAC, gravrancca, m. dem. gravranac.
— U Stulicevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GEAVEANCIC, m. dem. gravranac. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
GEAVEANIC, m. dem. gravran. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu. On jest
koji hrani male gravranice. A. Vita}i6, ist. 524.
GEAVEANSKI, adj. koji pripada gravranima.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(corbinus' 2281*) i u Stulicevu. Vojske ostav}eno
za gravranski braci. I. T. Mrnavic, osm. 37.
GEAZA, m. prezime. — V pisca xviii vijeka.
Mihoj Graza lijecnik slavni. J. Kavanin 140*.
GEAZDANIN, m. vidi gradanin.
1. GEB, m. leda. — isporedi grba. — Bijec
je praslavenska (gerb), isporedi stslov. gr-Bbi.,
leda, i rus. rop6'B, ces. hrb, poj. garb, grba. —
Samo na jednom mjestu xvi Hi xvii vijeka u
knizi pisanoj crkvenijem jezikom. Endropt jestt
VI. mori vojevoda ribamt vasemi., jestt VBzort
jego jako i kont, i imatt konsku grivu i opasB,
a po grBbu jako i riba i jestB. Physiol, nov. star.
11, 195.
2. GEB, m. insigne, slika sto je kao znak po-
rodici, cejadetu, drhivi, opcini, te se mece na
stit, na zastavu, na pecat, na kucu itd. — ispo-
redi bi|eg, 2, cimer, 2, a), arma. — Nacineno od
rus. repS'B (a ovo je preko po}. herb i ces. herb,
erb od nem. erbe, bastina), u nase vrijeme. Na kape
su grbi svi od zlata. Nar. pjes. vuk. 5, 287. Na
pecatu na kome su biU grbovi Srbije i Trivalije.
Vuk, pravit. sovj. serb. 2. To je mac despota Sti-
Janovica, eto mu grb na jabuci. S. !^ubi§a, prip. 87.
Grb ,wappen' ,stemma'. B. Petranovic, rucn. knig.
82. Grb, hist. lat. ,insignia', frc. ,arme8', ,wappen*,
tal. ,armi (gentilizie)', frc. ,marque, signe', egl.
,badge' ; grb porodice, hist. ,familienwappen' ; tu-
maciti grb, frc. ,blasonner', tal. ,blasonare', ,bla-
sonniren'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
S. GRB
392
GRBAV, a.
3. GrRB, m. neke vrste ribe u Sjjjetu. Grb,
Umbrina Cirrhosa L. Sciaena Aquila Lac. D.
Kolombatovic, pesci. 9. G. L. Faber 193. 194.
Grb (quasi branzin). L. Zore, rib. ark. 10, 340.
GRBA, /. gibber, sto je izraslo na ledima u
celadeta s toga sto se iskrivio kralijes (kicme-
nica) ; moze takova izrastao hiti i na prsima. —
isporedi gura, goba. — Postaje od 1. grb. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,gibbus'), u Mikalinu (,gibbus'), ii Belinu (,gibbus'
351^), u Bjelostjencevu (,curvitas, gibbus, gibba,
solidus in dorso, pectore et alibi tumor, gibber'),
u Jambresicevu (,gibbus-), u Voltigijinu (,gobba,
curvezza' ,buckel'), u Stulicevu (,gibbus, gibba,
gibber'), u Vukovu (,gibbus'). a) sa znacenem
sprijeda knzanijem. Meju ramena grbu mu pri-
stavi. M. Vetranic 2, 110. Nut ovoga s nosom
i z grbom. M. Drzic 307. Smradjiv Lazar grob
ostavja, zena od stare grbe ozdravja. J. Kavaiiin
63'\ — b) u sirem smishi sve sto je slicno pravoj
grbi, n. p. u kamile. Kamilama na grbama. D.
Danicic, isai. 30, 6. Grba, zool. lat. ,tuber, pro-
tuberantia, tuberositas', ,hocker'; bot. (cvoruga),
lat. ,gibber'; ggr. ,bodenerliebung', tal. ,gobba',
frc. ,rideau', egl. , rising ground, undulation of
ground' ; mech. arch. ,kropf (am mauerwerk)' ;
tech. ,bosse , bossen , buckel' , lat. ,nodus' , frc.
,bosse', egl. ,boss', tal. ,gobba'. Grbe (pL), ggr.
,bodenerhebungen', tal. ,rilievi del terreno'. cf.
grbice.^^ B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — c) pre-
zime. Sem. prav. 1878. 58. 66.
GKBAC, gSrpca, m. vidi grbavac. — Same u
Stulicevu rjecniku s priinjerom: Grbac grbu tudu
vidi, a svoju ne vidi.
GRBAC, vidi kod grbac.
1. GEBACA, /. leda, vidi 1. grb i grba. —
Akc. se mijena u gen. plur. gi-baca. — U Vu-
kovu rjecniku: vide leda. — U nase vrijeme daju
mu i uze znacene (kjcmenica, kralijes). Grbaca,
zool. V. grbina. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
2. GRBACA, /. vidi garbac. Grbaca, grbaja,
nasturzio aquatico (po starom rukopisu), Nastur-
tium offic. RBi'. B. Sulek, im. 101. — radi r
vidi Mo je kazano kod grbac.
GRBAC, m. vidi garbad. — U Sulekovu ime-
niku po rukopisu xvi vijeka gdje je pisano gar-
bach, a moze biti da treba citati garbac, i u
Stulicevu rjecniku gdje stoji (bez sumne grijeskom)
grbac. Grbac (garbach AB.), nasturtium (StuUi),
canicularis agrestis (AB.), 1. Nasturtium offici-
nale RBr. (Alschinger) ; 2. Nasturtium silvestre
RBr. (Alschinger), v. garbac, grbak, grboc. B.
Sulek, im. 101. Grbac ili grbica, Lepidium L.
Flora Croat. 263.
GRBAJA, /. vidi 2. grbaca.
GRBAK, m. vidi gai-bac. — U Sulckovu ime-
niku po starijim rukopisima. Grbak (garbak),
nasturzio (Skurla, Missiroli) , Nasturtium offic.
RBr. (Yisiani). Grbak vodeni, vidi garba6, garbod,
gr})a6, gi-baca, grbaja, grbai'i. Grbak vrtni, grban
(garbagn), nasturzio ortense (jio starijem ruko-
pisima), Lepidium sativum L. B. Sulek, im. 101.
— radi r vidi sto je kazano kod grba6.
1. GRBA^j, Glf'bja, m. ime mjcstima. a) komad
zem}e izmedu Kotora i liudve, tal. Zuppa (Zupa).
Rei)ort. dalm. 1872. 10. — Bice isto sto se u
Duklanina zove Gripuli, vidi I. Crnci6 u Du-
k)anin 39 i S. Novakovi6, srp. obi. 14. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu i u Daniiicevu (Grbbjb).
Kotoru i svoj ol)5tiiii kotorskoj blagoslovismo i
potvordisnio vySe reconu zupu Gorbajb, doni i
gornij. Mou. sorb. 1.51. (13."il prepisano u nase
"t
vrijeme). Iz Grb|a. Starine. 10, 37. (1781). U
lijepu Grbju pitomome. Pjev. crn. 58^. I ravni
6u Grba} jDregaziti. 72''. Izmedu Kotora i Budve
onaj komad zemje zove se ,Grba}', u kome su
cetiri knezine : ,Lazarevici, Bojkovici, Tujkovici'
i ,^ubauovi6i'. Vuk, poslov. xviii. — moze biti da
je isto i ovo : Grtbtjt. S. Novakovic, pom. 130.
— b) selo u Hrvatskoj u podzupaniji dionickoj.
Pregled. 11.
2. GRBA!!^, grbja, m. svada, tal. garbuglio. — "^ >
isporedi grbu}. — U na.ie vrijeme u Dalmaciji. ^' '
,S toga smo jos u grbju i u napasti'. M. Pavli-
novic.
GRBA^SKI, adj. koji pripada Grb}u, vidi
Grba|, a). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika '■
u Vukovu. Knezovi i glavari komunitadi gr-
bajske (,garbaiske'). Starine. 10, 37. (1781). Na
dno grbajskoga po|a. Vuk, kovc. 34. Ovo se zlo y
svakog grba|skog obraza taknulo. V. Vrcevid,
niz. 202.
GRBA MALA, /. vidi garbac. Grba mala.
Nasturtium officinale RBr. (Lambl). B. Sulek,
im. 101. — nije sasma pouzdano.
GRBAN, m. ime ovnu. — u Lid. J. Bogda-
novic.
GRBANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 28.
GRBAN, grbna, vidi kod grbak.
GRBANE, n. djelo kojijem se ko grba. — U
Vukovu rjecniku.
GRBAS, m. ime musko. — xiv vijeka. Grtbasi..
Glasnik. 27, 292. (13-51).
GRBASOV , adj. koji ^jrt^Jo^^a Grbasu. Do
Grtbasoveh. Glasnik. 24, 270. (1388).
GRBASOYIC, m. prezime. — Najednom mjestu
XIV vijeka, vaja da grijeskom pisano s n medu
s i o. Miho i Negoslavb Grtbasovnici. Glasnik.
27, 292. (1388).
GRBAST, adj. vidi grbav. — U Voltigijinu
rjecniku.
GRBASEVAC, Grbasevca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji koprivnickoj. (kajkavski) Grba-
seveo. Pregled. 72.
GRBASTICA, /. Lepidium sativum L., fieka
bi^ka. — isporedi garbac. K. Crnogorac, bot. 115.
GRBAT, m. Amomum cardamomum L., neka
bijka, isporedi srdis. Grbat, cardamomum (Piz-
zelli, Kuzmic, u rukopisu xvi vijeka), Amomum
cardamomum L. B. Sulek, im. 101.
GRBATI SE, gfbam se, impf. pregibati se, kla-
nati se (tako da leda budu kao grbava). — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 3 jjZwr. gfbaju, u
aor. gi-bah, u ger. praes. grbajuci, u ger. praet.
gfbavsi, u part, praet. act. grbao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. — U Vukovu
rjecniku: ,sich biickon' ,se demittere', cf. klanati
se s primjerom iz narodne pjcsmc: Kapu skida,
po zomji se grba.
GRBAV, a(7/. gibber, gibbus, u kojegaje grba.
— Od XIV vijeka (vidi naj prvi primjer kod n, d)),
a izmedu rjecnika u Mikalinu, u Belinu 351'',
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (gri.bavt).
a. adj. a) o cc(adetu i o (udskom tijelu. Ti...
grbavih ispravi. M. Marulic 169. Trijobi jo da
(putnik) grbav svoj Xivot provodi. M. Vetranic';
2, 110. Nor ki su mrdavi, neslani i tromi, al'
ki su grT)avi i k|asti i hromi. P. Hektoi'ovid 30.
Ni 6.0 tko biti hrom, ni kjast, ni 6orast, ni slijep,
ni grbav. M. Divkovic, bes. 398''. Telo grbavo
GEBAV, a.
393
GRBETA
od pokoi'e. F. Glaviiiic, cvit. 2'24a. Grbava je,
hroma i kriva. G. Palmotic 2, 60. Mladica bi-
jase grda, grbava i neskladna. I. Dordic, ben.
25. Onda ce se sva kolika (tilesa) uciniti lipa,
premda niko coravo, a nikako k|akavo i grbavo
bilo. D. Eapic 3. — h) o leMma, plecima. S gr-
bavimi pleci stari zakon svej noseci. A. Vitajic,
ist. 209a. Koji s grbavimi pleci hode. 211. A
dolami ua pleci grbave. Nar. pjes. vuk. 1, 513.
Mor dolamu na grbava leda. 1, 523. — c) o zi-
vincetu. A kamo skrpine i trigle grbave? M.
Vetranic 2, 388. Grbavoj toj kozi (kao psovka
covjeku) ? A prem za nim mrase njeka godisnica.
M. Drzic 31. Grbavi Andro , kvakac ,Ardea
nycticorax'. D. Trsteiiak. — tako se moze kazati
i 0 kamili, devi, da je ,grbava'. — d) o kojoj mii
drayo tjdesnoj stvari, kad je u ne nesto kao grba,
Hi uopce kad je kriva. Selu je Vilskoj isla meda
,na Grbavu Krusku, ott Grtbave Kruske pi-eko
podt goru Novicu' (Mon. serb. 144 god. 1349).
D. Danicic, rjecn. 1, 239. Vaja da mu je toran
grbav? M. A. Eejkovic, sat. Al^. Nacinili bi
sebi . . . grbave nosove, rogove, brado. A5'\ Po-
radi grbavih putova . . . H41'. Kriva lioce biti
jednaka, a grbava upravna. D. Eapic 50. Od
nib (testera) ima razlicita sprava : uz grbavu iraa
nika prava. J. S. Ee|kovic 51. Noz grbavi jedva
se podmece. 216. Nece odmah spravna biti svaka
(lojana svijeca), za to prsti grbave ispravi. 391.
Namece se kao kila na grbavo drvo. Nar. jiosl.
vuk. 189. Grbav, bot. ,holperig', tal. ,bernoccokito,
bitoi'zolato' ; (cvorugav), lat. ,gibbosus, gibbus';
grbavi obruciiak, tech. ,krummeiseu', engl. (hol-
lowing knife'; arch. ,uneben, ^holperig', frc. ,rabo-
teux', egl. ,rough, uneven'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. — e) u prenesenom (metaforickom) smislu,
0 stvari tjelesnoj Hi umnoj koja nije kao sto
treba da je, u koje ima nekijeh mahana. O svite
grbavi! I. T. Mrnavic, osm. 154. K Bozjemu
obecanju upravimo se, jere bijahomo prvo grbavi.
I. Zanotti, i ned. pris. 29. Srican ja, ako oni
povicu: ,Mi nacinismo Satira', jer volim da su
ga i oni nacinili nego da vilajet ostane onako
grbav. M. A. Ee]kovic, sat. A4a.
b. adv. grbavo. — Izmedu rjecnika n Bjelo-
stjencevu (,accline, declive, declivum, pendulum
deorsum, jacens, humile'). Eep va|a da mu . .
grbavo stoji. I. Jablanci 118. A dubjinu svaka
kaze zila, drago rasti lioj grbavo nije. J. S. Ee|-
kovic 181. — i u prenesenom smislu (kao kod
a, e)). Grbavo ce biti za mene, n. p. ako ti to-
liko platim, t. j. nepravo. Vuk, rjec. 99^.
GEBAVAC, grbavea, m.
a. grbav covjek. — U rjecnicima: u Mika]inu,
u Belinii 351^, u Bjelostjencevu, (kajkavski gr-
bavec), u Voltigijinii, u Stuliceuu. — I kao pre-
zime. — u nase vrijeme. Schem. bosn. 1864. xxii.
b. Cyphon Pauk., neka bubica. — U jednoga
pisca nasega vremena. J. K. Sloser, faun. kor.
439. 441.
c. i^ne mjestima. a) selo u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. Eepert. dalm. 1872. 22. — b) selo
u Hrvatskoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled.
80. — c) selo u Kosovu. — xiv vijeka. Selo Grt-
bavbcb. Glasnik. 24, 255 (oko 1380).
GEBAVACKI, adj. koji pripada Grbavci. Gr-
bavacka (opstina). K. Jovanovic 112. — a moze
znaciti i: koji pripada Grbavcu i Grbavcima.
GEBAVCI, m. pi. ime dvjema selima u Bosni.
a) u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 76. —
b) u okrugu Done Tuzle. 164.
GEBAVCA, /. selo u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. K. Jovanovic 112.
GEBAVCAC, grbavcca, m. dem. grbavac. —
U Stulicevu rjecniku. — nepousdano.
1. GEBAVCIC, m. dem. grbavac. — Samo u
Stulicevu rjecnilcu.
2. GEBAVCIC, m. prezime. — xiv vijeka. Hra-
uislavt Grbbavtcict. Dec. hris. 12. 80.
GEBAVICA, /.
a. grbavo zensko cejade. — U rjecnicima: u
Belinu 351^, m Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u
Stulicevu.
b. ime mjestima. a) u Bosni. aa) selo i opcina
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 194. — bb)
selo u okrugu Done Tuzle. 132. — cc) rijeka. F.
Jukic, zemjop. 53. 54. — b) mjesto u Srbiji u
okrugu uzickom. p. V. Stojanovic.
GEBAVINA, /. niski brezujak, niska glavica.
isporedi kod grba, b). — U nase vrijeme. Grba-
vina, Trd. ggr. ,unebenheit (des bodens)', tal.
,gobba, greppo'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GEBAVITI, grbavim, impf. ciniti da sto (ob-
jekat) bude grbavo, krivo, kriviti.
a. aktivno. samo u rjecnicima: u Bjelostjen-
cevu (kajkavski grbavem ,acclino, declino, inflecto,
flecto, torqueo') i u Stulicevu (grbaviti koga
,gibbum reddere aliquem').
b. sa se, rejieksivno, postajati grbav, vidi i gr-
bati se i grbavjeti. — TJ jednoga pisca xvni
vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,ingob-
barsi, incurvarsi' ,buckelicht werden, sich kriim-
men') i u Stulicevu (1. ,gibbum fieri'. 2. ,decli-
nare'.) Evo u prahu prid tobom i sad ovi crvak
grbavi se. G. Pestalic 213. Evo prid tobom gr-
baveci se suze ronim. 214.
GEBAVJETI, grbavim, impf. vidi grbaviti se
kod grbaviti, b. — U Bjelostjencevu rjecniku:
grbavem, grbaveti, grbavem se, grbim se ,cur-
vesco, gibbosus fio', i u Stulicevu: grbaviti ko
,sensim gibbum fieri'.
GEBAVKA, /.
a. vidi grbavica, a. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (kod grbavica).
b. grbavka vonava, Plesanthus graveolens DC,
neka bijka. — U jednoga pisca nasega vremena.
D. Popovic, poznav. robe. 282.
GEBAV^AHAN, grbavjahna, adj. dem. grbav.
— Samo u Stulicevu rjecniku: (grbavjahan i
grbav|ahan) gdje ima i grbav|asan (grbavjasan)
s istijem znacenem.
GEBAVl^ASAN, grbavjasna, adj. vidi grb|a-
vahan.
GEBAV;^ENE, n. djelo kojijem se ko grbavi.
— U Sulekovu rjecniku: ,auswachsung'.
GEBE, /. pi.
a. mjesto u Dalmaciji (na otoku Solti?). —
XV vijeka. Jedno trsje v Grbah na zemji stgo
(skraceno) Mikule. Mon. croat. 76. (1450).
b. Phalaenida, neka porodica lepira. — U nase
se vrijeme dalo ovo znacene. Grbe, zool. (ped|asi),
lat. ,Phalaenida, Phalaenoidea', ,spanner'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
GEBEEEZI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 204. — na drugom je
nijestu pisano: Grborezi. Schem. bosn. 1864. 67.
GEBESI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 252. Glasnik. 22, 52.
GEBE SIC, m. prezime. — xiv vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku (Grtbesicb). Hrane GrBbesici.
Mon. serb. 564. (1322).
GEBETA, /. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 130.
1. GRBICA
394
GRBOVK*;
1. GEBICA, /. dem. grba. — U StuUcevu rjec-
niku. — I kao ime mjestu : dva sela (Grbica gorna
i dona) u Srbiji u okrugu kragujevackom. K.
Jovanovic 116.
2. GEBICA, /. Lepidium KBr., vidi garbac i
grba6. Flora croat. 263.
3. GEBICA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Eat. 27.
GEBICIC; m. prezime. — Od xvi vijeka. Vrban
Grbici6. Mon. croat. 244. (1544). Glavom sina
Zana Grbicica (vidi Grb}i6i6). P. Petrovic, gor.
vijen. 57.
GEBICKI, adj. koji pripada selu Grhici. Gr-
bioka (opstina). K. Jovanovid 116.
GEBIC, m.
a. neka riha. Pagellus bogaraveo C. V. D. Ko-
lombatovic, pesci. 7. G. L. Faber 192.; Pagellus
acarne C. V. G. L. Faber 231. — U Spjetu.
b. neke vrste vinove loze. Gi-bic, suvrsti vinove
loze bijela i crna grozda (Dalmacija, Danilo). B.
Sulek, jm. 101.
c. prezime. — Od xviii vijeka. Glasnik. ii,
1, 132. (1808). Nar. pjes. vuk. 3, 582 (medu pre-
niimerantima). D. Avramovid 260. J. Bogdanovi6.
GEBI61, m. pi. ime mjestima, vidi grbic, c.
a) selo u Bosni u okriigu sarajevskom. Statist,
bosn. 48. — b) zaselak u Srbiji u okrugu usickom.
K. Jovanovic 152. — cj seoce u JDalmaciji u Batu
blizii Janine. (Grbic). Schem. ragus. 1876. 44.
GEBI DJED, m. Pyrrbula vulgaris, neka ptica,
antunac, mcurin, zimnica. D. Trstenak.
GEBIN, grbina, m. vidi garbin. — Dolazi po-
uzdano samo na jednom mjestu xvi vijeka (vidi
treci primjer) ; prvi p>rimjer nije iz originalnoga
rukopisa nego iz vrlo kasnijega prijevoda iz dru-
goga jezika; u ostalijem primjerima moze biti
da treba cttati ar 7)ij. r. i u Mikojinu je rjec-
niku (pisano gherbin, sto jamacno ne treba ci-
tati gerbin nego grbin), ali treba dodati da u
istoj knizi nije pisano s rri (kako Mikala pise
silabicno r). Od dola od grbina do Hobdenoga.
Mon. Croat. 315. (1100). Grbin hlopom Midi a
zvizju konopi. M. Marulic 31. I meji i kumfini
s trmuntane . . . , z lostra . . . , z grbina . . . Mon.
Croat. 186. (1504). S ostrinom grbini uzmutise
more. P. Hektorovid 72.
GEBINA, /. augm. grba, upotrebjava se sa
znacenem: leda, ali s nekijem preziranem. —
Akc. se mijena u gen. pi. grbina. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: vide leda.
Na konu se drzao kao da je prirastao za koiisku
grbinu. M. D. Milicevic, zim. vec. 40. — I kod
imena mjesta. Kozja Grbina. M. D. Mili6evi6,
s dun. 32. — U nase vrijeme neki pisci daju i
uze znacene: kicmenica, kralijes. Grbina, grb-
naca, zool. (grbaca, greben, hrptenica, kicma,
povor) , lat. ,columna vertebralis' , ^ ,wirbelsaulo,
riickgrat', tal. ,spina dorsale'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
GEBINA GLAVA, /. mjcsto ti Srbiji 11 okrugu
knezevackom. Niva u Grbinoj Glavi. Sr. nov.
1873. 319.
GEBINK;, m. prezime. — xvi vijeka. Paval
Grbiiiif!!. Mon. croat. 324. (1552).
GEFUSKA (?), /. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Gn.biska (moglo bi se 6itati i ,Qribska').
S. Nf)vakovi<!;, pom. 130.
GKBITI HR, g'rbim se, impf. vidi grbavjeti i
grbaviti so kod grbaviti. — U jednoga insca 6a-
kavca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(,gibbosus fio') gdje naj prije dolazi, u Bjelo-
stjencevu (vidi kod grbavjeti), u StuUcevu (v. gr-
baviti se). Srican koji nima skx'bi, nit' se stara,
nit' se grbi. P. Vitezovic, cvit. 75.
GEBIVATI SE, grbivam se, impf. iterativni
glagol prema grbiti se. — Samo u Volti^ijinu
rjecniku (praes. grbivam se kod grbaviti se).
GEBi^AHAN, grbjahna, adj. vidi grbav}ahan.
— TJ StuUcevu rjecniku (grbjaban, grbjahan). —
nepouzdano.
GEB^jANIN, m. covjek iz Grbja. — plur.:
Grb|ani. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu. Jovo Grb|anin. D. Obradovi6, basn.
362. Okolo stotinu oruzanih Grbjana. V. Vr-
cevid, niz. 199.
GEB^ANKA, /. zensko cejade iz Grbja. —
Akc. se mijena u voc: Girb|anko, Grbjanke, i u
gen. plur. Grb|anaka. — U Vukovu rjecniku.
GEBl^ANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 70. — vidi i Hrebe|anovic.
GEBl^AVA, /. selo u Dalmaciji ti kotaru du-
brovackom. Schem. ragus. 1876. 27.
GEB^ilCIC, m. prezime. — U Crnoj Gori xviii
vijeka (u narodnoj pjesmi nasega vremena). —
isporedi Grbicic. Vec na kulu Zana Grb|ici6a.
Nar. pjes. vuk. 4, 6.
GEBNACA, /. kicmenica, kralijes. — Naci-
iieno u nase vrijeme, vidi grbina na kraju.
GEBNAK, m. vidi brojanice. — U StuUcevu
rjecniku. — Ne znam, gdje je Stulli ovu rijec
nasao ; moze biti da je pomijesao dva znacena
rijeci kralijes.
GEBONOS, adj. u kojega je grba na nosu. —
U Sulekovu rjecniku: ,h6ckernasig'.
GEBOEEZI, vidi Grberezi.
GEBOSLOVAN, grboslovna, adj. koji pripada
grboslovlu. — U jednoga pisca nasega vremena.
Godilo mu rezbane oi'olava i slicnih grboslovnih
pi'ikaza. M. Pavlinovic, rad. 64. — U Sulekovu
rjecniku s drugijem znacenem: vjest grbovima,
nauci 0 grbovima, ,wappenkundig'.
GEBOSLOVJ^E, n. znane, nauka 0 grbovima.
— Nacineno u nase vrijeme. Grboslov|e, hist,
jheraldik, wappenkunde', tal. ,araldica', frc. ,science
h^raldique, blason', egl. ,blazon , heroldry'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GEBOSA, /. u zagoneci (vidi bjelosa), i otale
u Vukovu rjecniku (u zagoneci, cf. tola§).
GEBOVAC, Grbovca, m. ime mjestu, isporedi
Grbovci. — Prije nasega vremena. Grtb(o)vacb.
S. Novakovid, pom. 130.
GEBOVACA , /. gora u Srbiji. Na spram
Krepojina Eadoniu vrh , Grbovaca i Bujinac.
Glasnik. 43, 308.
GEBOVAN, grbovna, adj. koji pripada grbu
(vidi 2 grb). — Nacineno u nase vrijeme. Gr-
bovni, hist. ,wappen- (in zus.)'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. Grbovni list ,wappeu-brief . Jur.
pol. terminol. 630. Grbovna poprava ,wappeu-
verbosserung'. 630.
GEBOVCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu to-
plickom. M. D. Milidevid, kra}. srb. 386. — ispo-
redi Grbovac.
GEBOVICA, /. u Vukovu rjecniku: Dunavska
otoka koja se odvaja prema Biogradu i utjefie
u Tamis.
GEBOVIc'j, m. prezime. — U nase vrijeme. Dok
pogubim kneza Grbovida iz lijepa sela Mi-atisida.
Nar. pjes. vuk. 4, 140. Ot-b mene Nikole kneza
GEBOVIC
395
GRCANAK
Grtbovica. Glasnik. 17, 314. (1804). vidi M. D.
Milicevi6, pomenik. 105—108.
GEBOZNANAC, grboznanca, m. covjek hojemu
je posao nauka o grhovima (grboslovle). — Naci-
neno u nase vrijeme. Grboznanac, hist. ,wappen-
konig, herold', tal. ,araldo'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. Jur. pol. terminol. 630.
GRBUC, m. u Danicicevu rjecniku: ,Gri>buci.',
selu je Tmavi crkve arbandelove u Prizrenu
i§la meda ,u Grtbuct i otb Grbbuca u Rutove'
(Glasnik. 15, 283 god. 1348?). 3, 581.
GEBULOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackom. Livada u Grbulovici. Sr. nov.
1875. 705.
GEBU;^, m. tal. garbuglio, darmar, metez,
smutna. — isporedi 2. grba|. — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka (moze biti da treba
citati ar mj. r). Kci ti tezoro ni ja nijesmo
nijedno uzeli, i nemo' nam te grbu|e nametat.
M. Drzic 235. Koje tezoro? Sto su ti turski gr-
bu|i? u mene nijednoga tvoga tezora nije. 236.
GEBUEA, /. nekakva riba. — Na jednom
vijestu xviii vijeka. A sladene grbure su i mo-
rune, ke su s dvora. J. Kavanin 22*.
GECA, m. (Hi f.?), ime musko (Hi zensko?).
— isporedi Grcin. — Prije naSega vremcna.
Grtca. S. Novakovic, pom. 57.
GECANE , n. djelo kojijem se gred (vidi 1.
grcati). — U Vukovu rjecniku (,incessus ut per
altas nives').
1. GECATI, grcam, impf. po svoj prilici de-
minutivni glagol od korijena grt, vidi kod grtati.
— isporedi nagrcati se. — Akc. se mijena u
praes. 1^2 plur. : grcamo, grcate, i u aor. 2 i
3 sing. grca. — U nase vrijeme. a) gaziti po
snijegu. — u Vukovu rjecniku: ,waten (im hohen
schnee)' ,incedo ut per altas nives' s prinijerom :
Grca po svijetu. cf. gacati. — b) (o nekoliko
subjekata) lioditi s nekoliko strana na isto mjesto,
isporedi grnuti. — u jednoga pisca nasega vre-
mena. Sa svih strana grcale su gomile naoru-
zanih sejaka. M. D. Milicevic, jur. 46. Sve to
grca na sabor. zim. vec. 42. Kako grca ziva
trgovina velikim drzavnim drumom. 289.
' 2. GECATI, grcam, impf. (prema perfektivnom
zagrcnuti se), kaze se kad subjekat ne proguta
dobro hranu, te mu zapadne u grk^an. — ispo-
redi i polegnuti. — Akc. se ne mijena (aor. 2
i 3 sing.: grca). — Postaje po svoj prilici od
iste osnove od koje je i grk|an, isporedi i bug.
grclun, grkjan. — U Vukovu rjecniku: kad se
covjek zagrcne s primjerorn : Grcaces sto si poio.
— S istijem se znacenem moze upotrebiti i re-
fleksivno impersonalno : grcati se, kod cega stoji
A u dat. ono sto je subjekat kod aktivnoga glagola.
^ • Grca mu se, hoce da b|uje. Vuk, rjec. Tigvizi,
^ Steva, prije nego progucas, jer ce ti se inace
"^A grcati. M. Pavlinovic, razg. 59. — Mislim da
Y amo spada (bole nego pod 3) i ovaj primjer, u
* kojemu se grcati kaze o glasu, i jamacno znaci,
h\ da je glas slab i hrapav kao u cejadeta sto grca :
Spasa poce govoriti, a glas mu grease u grlu.
■^ M. D. Milicevic, let. vec. 53.
3. GECATI, vidi grkati.
GECIJA, /. Grcka (zemja), tal. Grecia. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Kako se nahodi u
Grciji. A. d. Costa 1, 42.
GECKATI, grckaia, impf. grckati ispod zuba,
kad se sto jede pa puckara. M. Pavlinovic. —
isporedi hrskati.
1. GEC, grca, to. spasmus, rigor nervorum,
bolesno stane, kad se kome bez negove voje skupi,
stegne misica, guster, Hi udo, Hi utroba, Hi ci-
jelo tijelo, obicno s velikijem bolom. — Akc. kaki
je II gen. sing, taki je i u ostalijem jyadezima
(i u mnozini, kad se umece ev: grcevi, grceva
itd.), osim nom. i ace. sing, i voc. grcu, grci (ali
grcevi), tako i u gen. pi. bez umetka: grca. —
Praslavenska je osnova ktrct (od korijena ktrk),
isporedi slov. krc, rus. KopiB, ces. kfec, slovacki
krc, po}. kurcz; k se promijenilo na g samo u
nasemu i u bugarskom, jeziku, isporedi bug. grtca,
bora, mrska. — Javja se od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (,spasmo, granfo' ,spasma,
spasmus, attractio sive rigor nervi seu distentio'),
u Belinu (,contractus musculorum' 355a'), u Vol-
tigijinu (,granchio' ,krampf'), u Stulicevu (,mu-
sculorum distensio , convulsio , vel contractio,
spasma'), u Vukovu (,der krampf ,spasmus' s pri-
mjerotn: Uhvatio mi grc nogu). A sad sto se
u jedan lokan spustih malo, u ruke mi grc udari.
D. Eanina 49a. Grcu likarija. J. Vladmirovic
19. Skupi mu grc sva criva u hrpu. M. A. Ee}-
kovi6, sabr. 36. Grc vas uhvatio! V. Vrcevic,
niz. 58. Spopanu ga muka iza muke, grci, pro-
tezavica i ropna. S. J^ubisa, pi'ip. 276. Koga
uhvati grc, neka rece : . . . pa 6e grc pustiti. M.
D. Milicevi6, ziv. 1, 112. — moze biti da amo
spada i ovaj primjer (koji bi bio naj stariji)
gdje kao da je u prenesenom smislu a dusevnom
bolu: Eazumij sad me cvijenje, jada naj vece
grce. G. Drzid 397.
2. GEC, grca, to. operculum, poklopac na ne-
kijem morskijem spuzima (u nekijeh vrsta poro-
dice Trochidae). — Akc. kao kod 1. grc. — Ne-
poznata postana: zar isto sto 1. grc? (narod
misli da je lijek od grca) ; a vidi i grca i grco
cemu je po nesto slican. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
3. GEC, grca, m. u nekijem krajevima kao da
znaci: kaucuk (ono sto se grci?). — Akc. kao
kod 1. grc. — U nase vrijeme. Grc, one din-
duhe nanizane na ,lastis'. ,Imate li grceva?' L.
Lazarevic. Grc, guma elastika, u Macvi u ova-
kome primjeru: ,Kupio mi belenzuke od grca'.
GECA, /. cvor u drvetu. na Eijeci. F. Pilepi6.
— isporedi grco.
GECAC, grcca, m. dem. 1. grc. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
GECAD, /. coll. vidi kod Grce. — U Vukovu
rjecniku.
GECADIJA, /. coll. Grci, grcki narod. — ispo-
redi Grcad od cega postaje. — U Vukovu rjec'
niku.
GECAK, m. selo u Srbiji u okrugu krusevackom.
K. Jovanovic 125.
GECANAC, Grcanca, m. covjek iz sela Grka
u Srijemu. V. Arsenijevic.
GECANIN, m. covjek iz sela Grcica. — plur.:
Grcani. — U pismu ovoga vijeka. Grcani Kosja-
nima zagrade oko niva izobarali, nive izotimali,
Golubica. 5, 191. (1812).
GECANKINA, /. zensko ce^ade iz sela Grka.
V. Arsenijevic.
GECANSKI, adj. koji pripada selu Grku. V.
Arsenijevic.
GECANAK, grcanka, m. vidi grkjan. — U
Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski grcanek ,gur-
gulio, jugulum, gula, jugulus'. 2. ,aspera arteria ;
trachea , trachia , arteria pulmonis , spiritualis
fistula', i u Jambresicevu: grcanek ,gurgulio'.
GRCATI
396
GRCINOVAC
GRCATI, vidi grkati.
GRCAVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu crno-
rijeckom. Sr. nov. 1875. 828.
GRCE, Grceta, n. dem. Grk (kao s preziranem).
— Nema mnozine; mjeste mnozine upotreh^ava
se coll. Grcad. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu. Jedno Grce, jedan covicac. A.
Kanizlic, kam. 79. Otud idu tri momceta, sva
tri Grfieta. Nar. pjes. vuk. 1, 281. AV se Grce
stitom zastitilo. 3, 30. Jadno Grce pade zem}i
carnoj. 3, 507. Te Grcetu odresio ruke. 3, 508.
Jeli mlogo u Grceta svata ? Nar. i)jes. petr. 3, 583.
GECENIK, m. nekakvo mjesto (u Dalmaciji?).
— Pomine se u knizi xviii vijeka. Cetvrta (knca
j)lemena Kacica) Pecarevica dode u Brist iz Gr-
cenika. And. Kacic, kor. 472.
1. GRCENE, n. djelo kojijem se grci (vidi 1.
grciti). — U Vukovu rjecniku (,contractio').
2. GECEISTE , n. djelo kojijem se grci (vidi
3. grciti). — U Vukovu rjecniku (,mutatio in
Graecum').
GECEVIO, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 84.
1. GECICA (grcica), /. ime nekijem travama.
— Akc. se mijena u gen. pi. grcica. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stidicevu (trava) i
u Vukovu (nekaka trava s dodatkom da se go-
vori u Duhrovniku). a) od 1. grk. Grcica, ne-
kakva trava (Vuk), condrilla (Skurla), 1. Cen-
taurea punctata (Visiani) ; 2. Centaurea amara
L. (Vodopic) ; 3. Erythraea centaurium Pers.
(Visiani), v. gr. B. Sulek, im. 101. — h) drugoga
postana. Grcica, (u trebiiiskoj nahiji) trava od
koje se grade metle u |eto. N. Ducic. Grcica
(od grckati), obla mala zdrava (a ne rubiuasta)
rodakva, sto grcka pod zubima. M. Pavlinovic.
2. GECICA, /. ime nekijem zivotinama. a) mala
riba u Trebisnici. N. Ducic. — b) crv (vidi
licinka) iz kojega se razvija slivarka (Melolontha
vulgaris). — u Sulekovu rjecniku : ,engerling,
larve des maikafers'.
3. GECICA, /. mjesto u Bosni blizu Brckoga.
Schem. bosn. 1864. 26.
1. GECIC, m. dem. 1. grc. — U Stulicevu rjec-
niku.
2. GECIC, m. dem. 2. Grk. — U Jambresicevu
rjecniku.
3. GECIC, m. prezime. — Od xvi vijeka. Luka
Gr6i6. Mon. croat. 191. (1508). Grgura Grcica.
263. (1569). Kavalir pop Grcid. Norini 86. Ilija
Grcid. M. D. Milicevic, srb. 430. — IJ narod-
nijem se pjesmama cesto pomine Grcic Manojlo,
ali u nega prezime znaci da je Grk. Ako 1' odu
grcki govoiiti, govorico Grcicu Manojlo. Nar.
pjes. vuk. 2, 448. Pa ti idi u Hotiju ravnu, te
uvodi Grkove svatovo, kake svate Grci6u sabira;
ako bero Grke i Bugare ... 3, 24. Te udari Gr-
cica Manojla, pade Grce u zelenu travu. 3, 34.
Grcki zbori Gr6icu Manojlu. 3, 348. vidi i stO 0
nemu j^-^e I. liuvarue u Glasniku 49, 45.
4. GECK;, m. sclo u Srbiji u okrugu podrin-
ikovi. K. Jovanovic 183. — moze biti da je isto
sto se pomine prije naSega vremena. Gri.ci6i.
(selo). S. Novakovi6, pom. 131.
GECICI, 7)1. pi. u Bosni selo u donem Skop^u.
T. Kovaievid, bos. 34.
GECIG, m. vidi kr6ag. — Na jcdnom mjestu
XV vijeka. O gospodine Boie ki bSSe vaoruXil
AcfiliSa, da ne b§ 1 mal kr6iii>ci> i^ega popelom
pin . . . o sila i slovo (!) Acelisevo koliko v mal
grcig (sic!) vleze! Pril. jag. ark. 9, 132. (1468).
GECIJA, /. Grcka (zem]a). — isporedi Grcija.
— Postaje od Grk nastavkom ija (moze biti prema
tal. Grecia). — Najednom mjestu xv vijeka. Obu-
jamsi (Turci) vsu Grciju i Bulgariju. Mon. croat.
155. (1493).
GECILO, n. vidi 1. gorcina. — isporedi gor-
cilo. — Od XVI vijeka (vidi kod c)) u Bubrov-
niku, a izmedu rjecnika u Belinu (,amaritudo'
69*') i u Stidicevu (,amarities, amaritudo, amaror,
afflictio'). a) u pravom smislu. aa) osohina onoga
sto je grko. Grcilo i slados kusanje razbira. V.
Andrijasevic, put. 345. Za ono grcilo od zuci
i od octa. devot. 155. Ja za tvoju |ubav prvi
sam obiso grcilo od lijeka. B. Zuzeri 25. Ter
se slados u grcilo obratila. A. Kalic 133. i u
nase vrijeme u Dubrovniku. ,Sve mi je grcilo u
ustima'. P. Budmani. — bb) s konkretnijem zna-
cenem, ono sto je grko. Koja grcila pijes? V.
Andrijasevic, put. 250. I§tu zdravje od nalipa,
radost od zalosti, sladost od grcila. I. M. Mattel
333. — b) u metaforickom smislu, vidi 1. gor-
cina, b). Na slatku tvu rados zlo pride grcilo
koje te potamni odvece nemilo. D. Eaiiina 91^.
Svit mi da zao poraz, izvriiu nemilo svu moju
mednu slas u |uto grcilo. 142^. Ostavjajuci svijem
nauk strasan, koje grcilo douosi na onem casu
i svetijem |udem svaka slados priko reda i za-
kona u zivotu okusena. B. Zuzeri 55. XJlio si
u moju casu grcilo mutno ovijoh muka. 190.
Eazmisjaj kako srce Jezusovo ... i onada kad
naj^ojeno bijase naj |utijem grcilom u pokoju
bivase primirnomu. I. M. Mattel 150. Noredna
slados grcilom zaplaceua. A. Kalic 180. — c) u
prenesenom smislu, vidi 1. gorcina, c). Trud,
grcilo i zlovoja u pokoj (ce se obratiti). B. Gradid,
djev. 40. Nije radosti bez grcila. V. Andrija-
sevic, put. 43. Grcilo od muka pak|enijeh trpjeti.
292. Ufane od dobra prem velika jest u sebi
zamijesarie jedno cudno od slabosti i grcila. B.
Zuzeri 298. Obrati mi sve zemajske stvari u
grcilo. L. Eadic 16. Volio bih telesne bolesti i
tjeskoce pri duhovnijem smucom i grcilu, koje
me muci. I. M. Mattel 93. Da sve ine stvari
izvan Bozije Jubavi uzbudu mu muke i }uto gr-
cilo. 176.
GECIN, m. vidi 2. Grk, od cega p>ostaje tijem
sto mu se dodaje (samo ujednini) nastavak iwh.
— Oblik je praslavenski, isporedi stslov. Gr-Bcini.,
rus. rpeMHHi., po^. Greczyn. — U knizi pisanoj
XII vijeka crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Grtcint). Mihaila Grtcina. Stefan,
sim. pam. saf. 25. — I ime musko. Grtcinb (dva
puta). Mon. serb. 62. (1293—1302).
1. GECINA, /. amaritudo, osobina onoga sto
je grko, vidi 1. gorcina. — isporedi grcilo. —
Akc. se mijena kao kod 1. gorcina. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belitui 69'>, u Stu-
licevu , u Vukovu. Easladit grcinu vodnu. D.
Basid 31. Nogova dobra nojmaju nego dvoriie
lice, a unutra su puna grcine. 32. Da no uzrasto
kakav korijen grcine. Vuk, pavl. jevr. 12, 15.
2. GECINA, m. i f. augm. Grk. — Od xvn
vijeka, a moze biti i od xi (vidi na kraju), iz-
medu rjeHnika u Vukovu. Sjetna! Grfine! M.
Drzid 171. — I kao prezime, bice s istijem zna-
cenem (isprva kao nadimak). — xi vijeka u la-
tinskijem spomenicima. ,Fuscus Gri(,dna'. Doc.
hist. rac. 40. (1030). ,Fusci Grizzine'. 45. (1040).
GECINOVAC, Grfinovca, m. vrelo u Lici. J.
Bogdanovid.
GKCITI
397
1. GED
GRCITI, grcim, impf. contrahere, ciniti da se
skupi, stegne sto je pruzeno, rastegnuto. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.: grci). — Postaje
od 1. grc. — Od XVI vijeka (nidi gri.citi s%. F.
Miklosic, lex. palaeosl.-).
a. aktivno. a) uopce. — u Mikajinu rjecniku:
grciti, zgrciti ,coutraho', i u Vukovu: n. p. noge
,einzieheii' ,contralio, corrugo'. — b) rugare, cor-
rugare, skiq)iti sto glatko (n. p. hartiju, tkane)
tako da na ononie j^ostanu (i ostanuj bore, ispo-
redi guzvati, guzvejati. — u Stuliccvu rjecniku:
,aliquid ita manu plicare, ut polituram amittat',
i u nase vrijeme u Dicbrovniku: grciti kiiigu
(hartiju), grciti kosuju utijanu, ^ja se po tome
kaze i o drugome, n. p. grciti celo. P. Budmani.
b. sa se, rejieksivno. kaze se o cefadetu i zivo-
tini i kad ih grc ulivati. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (,contrah6re se, contrahor'), u Belinu
(praes. grcim se uz inf. zgrciti se , contrahor'
ola), u Voltigijinu (,contrarsi, aggranchiarsi' ,sich
zusammenziehen'), u Stulicevii (,contrahi'), u Vu-
kovu (,zusainmenschrumpfen' ,corrugor'). Srca
bolestju se grcim. A. Georgiceo, nasi. 301. Grce
mu se prsti od boli. A. Vitajic, ost. 231. Tako
ga izlupa da se je vec poceo grcit po vreci. Nar.
prip. bos. 1, 67. Ako stoka na Ilin dan iz jutra
lezi opruzena i otegnutih nogu bice zima blaga
i topla; ako li se grci a noge skup|a, bice zima
jaka. M. D. Milicevic, ziv. 2, 15.
2. GRCITI, gfcim, impf. ciniti da sto (objekat)
bude grko. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Grcec sve sto slatko mi je. B. Betera, cut. 24.
3. GECITI, gi-cim, impf. ciniti da ko (objekat)
postane Grkom, ohracati u Grka. — U Vukovu
rjecniku : ,gracisiren' ,facio graecum'. — I sa se,
rejieksivno. — u Vukovu rjecniku: ,sich zum
Griecben machen' ,simulo Graecum'.
GECKA, /. uprav adj., vidi grcki.
a. (zem^a). a) Graecia, cesce se nahodi u pisaca
grcka zemja, vidi kod grcki. — Od xviii vijeka.
Vrhu Talije, Ilirika, Grcke . . . J. Kavanin 281''.
Zudije rodeni u Grckoj. A. Kauizlic, kam. 5.54.
— h) mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Sr. nov. 1875. 737.
b. (dina), Citrullus vulgaris Scbrad., lubenica,
vidi dina, e. — U Bjelostjencevu rjecniku : grcka,
lubenica ,melo, nielopepon', i u Jambresicevu :
,melopepon' (u dodatku ,anguria'), i u nase vri-
jeme u Zagrebu. Grcka, anguria (Jambresic),
Cucumis citrullus L. (u Zagrebu), v. diiia grcka.
B. Sulek, im. 101.
GECKA CUKA, /. vidi kod 3. cuka, a).
GECKA MALA, /. mjesto u Srbiji u Poza-
revcu. Sr. nov. 1863. 416.
GECKA EUPA, /. mjesto u Srbiji u Smede-
revu. Sr. nov. 1863. 450.
GECKI, adj. graecus, koji pripada Grcima. —
Rijec je praslavenska, isporedi stslov. gr-ictski.,
rus. rpenecKiu, ces. reeky, 2)o(. grecki. — Postaje
od grk (kod 2. Grk) nastavkom tskt ptred ko-
jijem se k mijena na c, a za tijem s ispada;
ali na dva mjcsta (u spomeniku xiv vijeka i u
pisca nasega vremena koji je nacinio taj oblik
prema stslovenskome Hi ruskome) mjeste t umece
se EL s cega ostaje i s : grtcascii. Zak. dus. pam.
saf. 45 ; grcaskoga. S. Milutinovic, pjev. crnog.
85a. osim toga nahodi se gdjegdje u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom s uz t, n. p. grtcBske.
Mon. serb. 4. (,1198 — 1199), ali opet u istom spo-
meniku grtcbkoga. 5. u Dicbrovniku (vidi P. Bud-
mani, dubr. dijal. rad. 65, 159) i jos gdjegdje po
zapadnijem krajevima c pred k mijena se na
s ; to je potvrdeno od xvi vijeka : grski. N. Ea-
nina 110^; grscijem. lOS^. — Izmedu rjecnika
u Mikajinu (grcka zemja), u Belinu (grcka zemj.a
358''), u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Vol-
tigijinu, u Stulicevu, u Vukovu , u Danicicevu
(grtctkyj, grbCBskyj).
a. adj. a) uopce. Odt grtcbske zem}e. Mon.
serb. 4. (1198—1199). Cara grtctkoga. 5. Gra-
dove grbcascii. Zak. dus. pam. saf. 45. Zem}i
srtbskoj i grtckoj. Mon. serb. 161. (1357).
Napisano slovmi grckimi. Bernardin 84. matt.
23, 38. Imate priliku od uboge grcke zem|e i od
Bosne. Korizm. 46^. Pisano slovmi grscijem. N.
Eaiiina 105^. matt. 23, 38. O grcko cesarstvo.
M. Vetranic 1, 46. Mesto u grckoj zem|i. F. Gla-
vinic, cvit. 341'^. Imenom grckim. I. T. Mrnavic,
ist. 124. Tako i njegda Troja pade grckijem
ognem izgorjena. P. Kanavelic, dubr. 11. Iz
grckoga u latinsko rijec obranom jos preobrati.
J. Kavanin 180'^. Kao grcki ogaii, koji kad se
stavi u vodu zesce gori (vidi kod ogan). J. Ba-
novac, prip. 233. Kad na moru Turke pi'idobise
pod Atenom u grckoj drzavi. And. Kacic, razg.
303. Vec car grcki propustio Turke. Nar. pjes.
petr. 2, 271. — i uz imena nekijeh bi^aka, vidi
kod dina, grozde, kopriva, sjeme ltd. — b) koji
pripada hriscanskoj crkvi pravoslavnoj, istocnoj.
— samo u pisaca. Duhovnici svetoga Bazilija
episkopa aliti vladike slidena grckoga. And. Kacic,
razg. 206. Katolicanska jedna a druga grckoga
zakona. M. A. Ee|kovic, sat. B5'^. Krsteci na
grcku. M. Dobretic 27. Vincani su bili od sve-
stenika grckoga. A. Tomikovic, ziv. 254. Zovu
,vlasima' bracu svoju zakona grckoga. Vuk, nar.
pjes. 1, .3. Jedna cetvrt od ovoga bice zakona
rimskoga, a ostalo je sve grckoga. poslov. xix.
b. adv. gi'cki. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(,graece' ; umiti grcki ,nosse graece'), u Belinu
(,grecamente, alia greca' ,graece' 358'j), u Bjelo-
stjencevu (,graece'), u Jambresicevu (po grcki), u
Stulicevu (grcki , na grcku ,graece , graecorum
more'), u svijem primjerima o jeziku, govoru.
Bjese pisano jevrijeski, grski i latinski. N. Ea-
f)ina not", joann. 19, 20. I bise napisano zu-
dijski, grski (,garxki') i latinski. M. Alberti 508.
Zivot svetih izpisan grcki, latinski ... F. Gla-
vinic, cvit. xix. Popove, sto grcki zlamenuje
starce. J. Matovic 295. Treci grcki ciglu zapo-
vida. M. A. Ee|kovic, sat. KO^-. On otide grcki
govoriti, no Manojlo grcki razabrao. Nar. pjes.
vuk. 2, 449.
GECKI KEAJ, m. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. U Grckom Kraju. Sr. nov. 1870. 31.
GECKO GEOB^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Sr. nov. 1874. 426.
GECKO PO^E,^ n. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Niva u Grckom Po}u. Sr. nov.
1861. 496.
GECO, n. cvor na drvetu. — U Mikajinu rjec-
niku: ,ghrriccjo', frz u drvu ,nodus', i u Stuli-
cevu: ,garcso' ,nodo nel legno' , nodus'. — ■ Oblik
je ove rijeci vrlo cudnovat, te moze biti da je
onako pisana u Mikajinu rjecniku samo stam-
parskom grijeskom, a Stulli je jamacno uzeo iz
nega. trebalo bi tad citati grc (vidi 2. grc) Hi
grca (koje vidi).
1. GED, adj. superbus; terribilis; deformis,
turpis. — Akc. kaki je u nominalnom nom. sing,
m. taki je u svijem slozenijem oblicima: grdi,
gi-da, grdo, grdoga itd.; a u svijem se nominal-
nijem oblicima (osim ace. sing. m. kad je jednak
s nominativom) mijena: grda, gfdo, gi-de itd. u
Dubrovniku (vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad.
1. GED
398
1. GED, 1, c.
65, 156 br. 7 i 172 br. 82) gdje je r kratko, akc.
se mijena samo u instr. sing, grdijem, grdom,
u gen. pi. grdijeh, m dat., instr., loe. pi. grdijem,
u nom. 2)1. n. grda, u jednini zenskoga roda:
gi'da, grde, gi'doj, osim ace. grdu ; u svijem je
ostalijem oblicima onaki kaki je u nondnalnom
nom. sing. m. (grd, grdi itd.). — S prvijem je
znacenem (,superbus') rijec praslavcnska, isporedi
stslov. gT'hd'b, rus. rop^t, ces. hi-d;^'. — U svijem
je rjecnicima, osim Vukova: u Vrcmcicevu ,ob-
scenus; teter; turpis, deformis'; u 3Iikaji7iu (samo
adv.); u Belinu: jdeiformis' 150^^. 224''; ,indecorus,
deformis' 675'^; u Bjelostjenceou: ,turpis, foedus,
spurcus, poUutus, inquinatus, teter, deformis' ; u
Voltigijinu : ,brutto , sformato , laido' ,garstig,
wild'; u Stulicevu: ,deformis, turpis'; u Danici-
cevu: grtdt ,superbus; hoi-rendus'. — Kompa-
rativ: a) grdi, cakavski gi-ji, potvrden od xv
vijeka. grtde (adv.). Spom. sr. 1, 167. (1422). —
b) gi-diji, vrlo rijetko. grdije (adv.). M. Vetranic
2, 129 (i u Stulicevu rjccniku) ; grd'je. M. Pele-
grinovic 171 ; grdiji. B. Kasic u M. Orbin iii ;
grdijega. B. Kasic, nac. 43; grdije. J. Kavanin
173; moze biti da amo spadaju i ovi primjeri
ovoga zadnega pisca: grdja. 4''; grdje. ^o^. 63'>.
— IJ nase vrijeme kod vecine nasega naroda
obicna je ova rijec samo u komparativu grdi, a
zamjeniije je grdan; ali se uzdrzala po zapad-
nijem krajevima.
1. adj.
a. superbus, oho, naj starije i praslavensko
znacene (vidi sprijeda). — samo u knigama pi-
sanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom. Jako
gri>di uprazni se. Mon. serb. S3. (1275 — 1321).
Grtduju vyju. Domentijan'^ 113. O clovice mekki,
o stvoreiie grdo . . . cini se krotak, o olioli ! Korizm.
541^. Ustati ima jednorogi kozal i porene vse
parduso zapadne, grde i ponosne. Aleks. jag. star.
3, 245.
b. terribilis, strasan. ovo se znacene razvilo
iz x)redasnega vec u staroslovenskom i nahodi se
u nasem, jeziku u prva vremena do xvi vijeka.
Kbto strLpitB grtdoje a strasnoje sudiste jego.
Stefan, sim. pam. saf. 9. Strastnago i grtdago
sudiju. K muki pripravan je cosarov mac grdi.
Ziv. kat. star. 1, 219. Cas grdi i strasni. Zborn.
174b. JSTiste lav grdi. Gr. Dr^ic 403. ]^udi divji
najdose grde nikako i strasne gledanjem. Aleks.
jag. star. 3, 278.
c. deformis, turpis, koji je takoga oblicja da
uzrokuje neugodno osjecune kad se gleda (od gle-
dana moze se siriti, kao i druge ovakove i su-
protne rijeci, vidi ruzan, grub, lijep, krasan, i
na cuvene i drugo tjelesno osjccane). suprotno:
lijep, krasan. ovo se znacene razvija iz predas-
nega (kod b), te i dan danasni grd i grdan raz-
liktije se od ru2an, grub tijem sto se obicnije kaze
0 cemu veliku i strasnu nego o malenu i smi-
jehnu. a) u pravom smislu. Pozelisino ga ogru-
bjena i naj grjoga clovika. Bernardin 80. isai.
53, 2 — 3. Zac ti pises tu toliko lijiu, a mone
pises toliko grda? Mirakuli. 18. Ivda mu se
u6ini grd obraz. Korizm. 53''. Dva dijavola pri-
dose paklena, crna i vele grda bjoliu. Zborn.
157^ Urugi grd i grub vidil sam |ubiti. G.
Drzi6 432. Bez smijeha tko pazit' sad ludos
moze tvu, grd satir priobratit' u vil se gizdavu?
I. Gunduli6 162. Zaman se cini sve, i lijepi, i
m&io, grdoda s uaprave grda se ukaze. 162.
]^ubav, vjera, sluJ.ba, lipos i obicaji i zakoni, sve
bi zaman, ja6u kripos grda u zlatu neman doni.
165. Nu ko malo razabra se i pogleda, tore vidi
straSno i grde crnce uza se, opet veno, fiezne,
blidi. 392. Zbabjon crnac grd saviSe. 459. &to
je grdo po naravi, zaludu se resi i maze. 459.
Srde, nakazni i nemani, i sve sto igda ukaza se
vrla i grda u koj strani, u pak|enom vijecu sta
se. 474. Strasniji od svijeh, vr|i i grdi sjedi
silnik gorostasni. 474. Pristras' grde gadeline i
ostale skote ine. A. Georgiceo, pril. .31. Silni
drokun grda stvora. G. Palmotic 1, 23. Sve sto
uresno vidis odi, sve viliiia stvori sila, grdi pako
sve porodi. 2, 33. Stari i grdi obraz oui. 2, 43.
Od zlostari tamne i grde stavjene su straze tvrde.
2, 45. Cijenase se nam do sada, da pakj.ena ova
si'da gizdava je, lijepa i mlada, a ona tamo stara
i grda. 2, 60. Ova divja pustosina kako i prije
grda ostani. 2, 69. Od nakazni grde i klete, silna
zmaja. 2, 169. Grda ptica s gar visine zaletje
se. 2, 292. Volim ostat sred dubina dunavskijeh
ukopana, neg grdoga Tatarina |ubovnica bit na-
zvana. 2, 338. Hude vojske! skupa grda plasijeli
lava i medvjeda! 2, 420. Cinec lipo ca bi grdo.
A. Vita|ic, ist. 7^. Dvi ima kceri blaga zudnos
od ostalijeh draze al grdje. J. Kavanin 35''. Grde
sove i sejine. 248''. Grde Sile, smradne Arpije.
460''. Ako mu je celo bez uresa od oci, jest grda
nakazan. A. d. Bella, razgov. 68. Mladiea bijase
grda, grbava i ueskladna. I. Dordic, ben. 25.
Tjelesa grda, zgrcena, ruzna, kjasta. B. Zuzeri
78. Grd jesi i ruzan. A. Kanizlic, roz. 82. Sto
sam ovako crna i grda. D. Basic 248. Ah ! pri-
grda vidjetija! I. M. Mattel 329. Koliko si grdi,
toliko mi si miliji. 337. Ovo lice ako nije lijepo
i uredno, ali nije ni toliko gi-do. A. Kalic 71.
Grdi oblama medvjed voce. N. Marci 19. Svak-
cas grde kaze slike. 60. Kod tijeh rijeka stoje
blizu grde srde i nemani. 65. — b) sirenem zna-
cena moze znaciti sto i gadan. Da kako ova
danasna zena i divojka imijase grde, ueciste i
smrtne bolezni i betege. Postila. r4''. Ako vnide
ubogi V grdoj sviti. Antou Dalm., nov. test. 2, 160.
jac. 2, 2. Otrova ne desnu sisu grdi kankar.
B. Kasic, per. 31. Skupivsi u ustijeh grdu pju-
votinu. fran. 99. Obraz vas popjuvan grdimi
slinami. is. 46. Koja stvar jest vece ponizena
i grda od jednoga jasla? M. Jerkovic 28. Pun
vaskolik grdih ran. P. Radovcic, nac. 507. Odje6a
ka se omrja s grde skvrne. J. Kavaiiin 562^.
Pristupise na jedno blato sasma kalovito i grdo
pogledu. I. Dordic, ben. 172. — c) u metaforickom
smislu, 0 dusi i o ce^adetu s obzirom samo na
dusu. Gresnici grdiji od iste grdobe. B. Kasic
u M. Orbin iii. Ka (dusa) ostaje s grijeha toga
grdja od djavla paklenoga. J. Kavaiiin 4''. Gadni
i grdi gubom od griha. A. d. Bella, razg. 38.
— d) preneseno na znacene: zao, los, rdav. aa)
u moralnom smislu. Otijuci uciniti grd i po-
rugan grih. Mirakuli. 60. Po tom nevojnom i
grdom grihu. Transit. 82. Zabiv skodno bitje,
pak ces miran sisti, a grdo dobitje vasda ce to
gristi. P. Hektorovid 38. Kad paki nasu kon-
senciju liotei i vojno z grdimi i necistimi grihi
oskvrnimo. Postila. A4a. Nih krivo, grdo i ue-
pocteno dijanje. X4'». Jesu zle, grde misli. Anton
Dalm., ap. di>^. Da ne pozeliju grda dobitka.
Kateh. 1561. Dl*. Koji toliko zloban i grd grijeli
satvaraju. A. Gucetic, roz. jez. 40. Ako bi se
prigodilo, da bi mu vrag grde misli u pamet
postavil. A. Georgiceo, pril. 9. Nete past u dilo
grdo. J. Armolusi6 17. Zivot grdi i pogani od
bogatca. J. Kavanin 1''. Smjeh u grdu zlocu
upasti. I. Dordic, salt. 165. Na nepravdu mrzim,
jak na djolo grdo i kleto. 426. Vaj ! 6uda jo§
grdega, nase nehari! I. M. Mattel 254. Nagledat
6eS so grdijeh bezakoi'ia. 319. Grdi jo nevjernik
nego krivoklotnik. Nar. posl. vuk. 46. — bb)
komp. grdi znaii sto i 1. gori, 1, b, a) bb) aaa).
1. GRD, 1, c.
399
1. GRDAN, a.
Da se s puta ne maknem grdemu. Nar. pjes. vnk.
2, 616. O Osmane, grdi od devojke! 4, 156. To
nijesu bile muske glave, no su grdi od svake
devojke. 4, 157. Boje se s bojim ruziti no s grdim
druziti. Nar. posl. vuk. 26. Ko se zene boji, taj
je grdi od ne. 153. Nijesam grdi ni grdevic od
tebe. (Svaki Crnogorac rekne i prvome starje-
sini). 217. — c) neugoclan, nemio, stetan. Iz
okola siva, gruba (grda) vi je sprava. (Z). Poslov.
danic. 34. — cesce komp. grdi, vidi 1. gori, 1, b,
c). Smrt kriza hti podnit, jer gfje ne bise. M.
Marulic 198. Za to grd'je na svit stvari po mom
sudu bit' ne moze, ner kada te tko primoze ii
Jubavi il' u hari. M. Pelegrinovic 171. Grde
muke jesu u Turaka. Nar. pjes. vuk. 3, 177.
Grdi zulum posle pase radi. 3, 327. Grda je
glad od kuge. Grda je glad od smrti. Nar. posl.
vuk. 46. Prijekor je grdi od smrti. 262. Naslo
te cudo grde od smrti! Pravdonosa. 1852. 33.
Ko zlo cini grde ce docekati. V. Bogisic, zborn.
601. — s ovijem se znacenem nahodi i f. grda i
grda a ima se u misli rijec, besjeda. Ne prista-
jase nigda z lipimi, a nigda z grdimi nukati ga.
F. Glavinic, cvit. 188^. Julijan, ne moguci ju
ni z lipimi ni z grdimi od stalnosti vere odvra-
titi. 397b. Ja sam mu grdu besjedila. Pjev. crn.
162b.
2. adv. gfdo. — Izmedii rjecnika u Mika]inu
(jdeforme , turpiter') , u JBjelostjencevu (,turpe,
foede, tetre, indecore, turpiter'), u Stulicevu (,tur-
piter, foede'). — Komp.: grde, rijetko grdije (vidi
sprijeda). a) u tjelesnom smislu, vidi 1, c, a) i
b). Na moje lice vele grdo p}uju. M. Marulic
175. Jos bi zlatne vlase sve grdo rastrgla. G.
Drzic 379. Videci, gdi vlase zlate sam iztrgla,
i grdo niza se pustivsi razvrgla. H. Lucie 237.
Izrani ga vele grdo. P. Hektorovie (?) 166. Ostase
mu . . . jedno oko i sva usta gi-do i nesgrovno
iskrivjena. I. Dordic, ben. 170. — b) u prene-
senom smislu, vidi 1, c, d). Oste vi hocu i gi-tde
uciniti. Spom. sr. 1, 167. (1422). Ako se prituzan
grdije obruzi. M. Vetranic 2, 129. Dobro mi toj
ne das: grje mi jos tvori; nee' da me pogledas,
nee' da mi govoris. H. Lucie 203. Muzu grdo
jest ako vlasi goji. Anton Dalm., uov. test. 2, 39.
paul. Icor. 11, 14. I za to bi grdo da bi ti u
dilu tako svetu lin bil. A. Georgiceo, nasi. 70.
Ko te grdo tako umori? P. Hektorovie (?) 168.
Ca mogu grd'je i gore na mo'u dusu zlo govore.
A. Vita|ic, ist. 388^. David Filistee grdo razbi
u boju. I. Dordic, salt. 197. Tad juuaku grde
zao bilo. Nar. pjes. vuk. 2, 122. Nevirom Mlecic
grdo ga prevari. Nar. pjes. istr. 2, 3. Junaki
mladi grdo mene (ruzu) trgaju. 2, 163. Kad mu
je zje, neka mu je grde. Nar. posl. vuk. 119.
Sad on opazi kako je bil grdo prevaren. Nar.
prip. mikul. 67.
2. GRD, m. ime musko. — xiii i xiv vijeka, a
izmectu rjecnika u Danicicevu (kod grtdt). Grtdt
ktnezb. Mon. serb. 12. (1222—1228). Grtdt (tri-
put). 59. (1293 — 1302). Nasega podknezina Grda
z Buzan. Mon. croat. 45. (1393).
1. GEDA, /. vidi grdene. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. nagrda). Dok Moskovma grda dodijala. Pjev.
crn. 94a.
2. GKDA, /. psovka zenskome ce^adetu. — • Akc.
se mijena u voc. gfdo. — U nase vrijeme u Crnoj
Gori; po crnogorskom je govoru nom. i voc. grde.
— V Vukovu rjecniku (gi'de) s primjerom : ,Grde
jedna!'
3. GRDA, /. Eruca sativa Lam., vidi rikula.
— isporedi garda. Grda (ghaerda), rus. rop/\'B,
^op/^HHa (Viburnum lantana), mastrozo, ruca, eruca
(po rukopisu xviii vijeka), Eruca sativa Lam.
B. Sulek, im. 101.
GEDAC, grca, m. grd covjek. — U Sulekovu
rjecniku: ,hassel'.
1. GRDAK, grtka, adj. vidi 1. grd. — U ne-
kijeli pisaca cakavaca od xv do xvii vijeka. Mo-
gahu se zvati grobi bill izvan, iznutra imati ki
budu grdak stan. M. Maruli6 79—80. Bihu po-
krivene jednim rucnikom vele grtkim . . . On
rucnik toliko je grdak. Mirakuli. 130. Govoreci
grtku i opsovanu stvar. 133. Ciiiase strasna zla-
menija i grtka. 144. Minosan grdak, star, kuso-
rep, glavorog. D. Barakovic, vil. 304.
2. GEDAK, m.
a. prezime. — xvi vijeka u latinskijem sjjo-
menicima. ,Johannes Gerdak de Fylethyncz'. Sta-
rine. 5, 230. (1525). 253. (1526).
b. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji koprivnickoj.
Pregled. 73.
1. GEDAN, gfdna, adj. vidi 1. grd, od cega
postaje nastavkom Bnt. posto je grdan mlade od
grd, nema naj starijega znacena (superbus), ali
se opet kod nega razvilo koje znacehe kakva nema
kod grd. — Akc. je kao kod grd, osim nominal-
noga nom. sing, m.; ali i u ovome obliku i u
svijem drugijem moze biti akc. i: grdan, gfdna
ltd. (u Dubrovniku je isti akc. kao u gf d : grdan,
/. gfdna itd.). — Of^^xvi vijeka (moze biti i od
XV, vidi primjer iz Ziv. kat. kod h) bb)), a iz-
medu rjecnika u Belinu (,deformis' 224a. 673^;
,moustruosus' 500*5), u Voltigijinu (,brutto, sfi-
gurato' ,garstig, wild'), u Stulicevu, u Vukovu
(,hasslicli'' jdeformis, foedus', ,auch. bestandiges
epitheton der wunden'). — Komp.: gfdniji, u
Vukovu rjecniku samo grdi, ali se i grduiji na-
hodi dosta cesto, n. p. grdnijih. S. Budinic, ispr.
41; grdniji u Belinu rjecniku 224''; P. Macukat
25 ; Blago turl. 2, 186 ; grdnije (gen. sing. /.,). T.
Babic 37; (nom. sing. n.). A. d. Costa 1, 104;
M. Dobretic 225; (adv.) u Stulicevu rjecniku;
i u samijem narodnijem pjesmama: grdnijega.
Nar. pjes. vuk. 2, 528 (dvaput). 529. 545.
a. adj. a) vidi 1. grd, c, a). S oblicjem grd-
nijem i neprikladnijem. M. Eadnic 71''. Obucen
svilom i zlatom jest grdan poslije smrti. 357^.
Grdnom paklu odslahomo mnoge. I. Zanotti, en.
27. Vidi covika onaka grdna. P. Macukat 19.
Srda, vragov i nakazna tmasta obraza, grdnijeh
slika. J. Kavanin 404*. Nije zviri grdnije u gori.
T. Babic, pism. 37. Buduci je djavao grdan za-
radi gi-iha. J. Filipovic 3, 9*'. Dvi zabe zapuace
mnogo grdne.- M. Zoricic, zrc. 139. Da uraijem
moje belo lice, da ne idem grdna med' devere.
Nar. pjes. vuk. 1, 536. Iza krasta lice pocrnelo,
pocrnelo i odx-pavilo ; grdnijega u hijadi nema
od Maksima sina Ivanova. 2, 528. A on dade
sinu Ivanovu grdnu zemju Skadar na Bojani, a
u kome nikad nista nema, no se legu zabe i
bivoli. 2, 567. Bjese , brate, dosta lijepijeh a
grdnijeh. deset puta vise. P. Petrovic, gor. vijen.
55. — b) metaforicki, vidi 1. grd, c, c). Grdni
putenici, pravda Bozja kih ustavi. J. Kavanin
457'\ Grdan sam i usudujem se tebe pozdraviti.
J. Filipovic 1, 514a. (jini dusu sluzbenicu da-
vaosku, cini je grubu i grdnu kako vraga. I. A.
Nenadic, nauk. 166. — c) nagrden, osakacen, i
uopce kad se sto kome dogodi (bolest, a i ne-
sreca uopce) sto mu promijeni lice. Pa vas moze
s konem pregaziti i grdnijeh, deco, ostaviti. Nar.
pjes. vuk. 2, 226. Osta Eosa grdna kukaju6i.
2, 242. A da Drasko jadan brate dragi! sto 6e
sade ova sestra grdna, sto izgubi brata ovakvoga ?
1. GEDAN, a.
400
GEDANCI
4, 64. Doceka ga crnogorski kra^u, pos'jeco ga
vojske pet stotinah, otolen se grdan povratio.
4, 112. Brdani ih grdne zavrnuse, dvadest i pet
glavah ugrabise. 4, 117. Okide mu iza sake ruku
. . . opravi ga grdna na dvorove. 4, 119. Od jada
ga zabojela glava, a od glave uvati groznica . . .
razbjen, grdan u druzinu dode. 4, 511. Grdni
Turci bjeze put NikSica. Ogled, sr. 234. Kad
sveti Arandel dode onako ranen pred Boga, onda
zaplace: .Sto cu, Boze, ovako grdan?' Nar. prip.
vuk. 116. — d) prema znocenu kod c), kaze se
vrlo cesto (osobito u pjesmi) o rani, jer nagrdujc
ce^ade (vidi i u Vukovu rjecnikuj. moze se kod
toga pomisliti i na znacene kodf). (Zmija) koja
grdne daje rane. V. Dosen G3''. Da mi lecis
moje grdne rane. Nar. pjes. vuk. 1, 351. Grd-
nijeh sam rana dopadnuo. 2, 347. I grdne mu
rane zarastose. 2, 368. Jao Jovo, moje rane
grdne! 2, 576. Carapicu Vaso, grdna rano! ludo
tim i na gradu pogibe! 4, 298. Da ne zebu moje
rane grdne. Pjev. crn. 136^. I drugu je grdnu
ranu prebolio. M. Pavlinovic, rad. 178. — e) po
znacerlu kod c), u prencsenom smislu moze zna-
citi i nesrecan (koji je drugome na nesrecu).
Grdne li ces danke docekati! Nar. pjes. vuk.
5, 506. Isa! vrani obi|ezje grdno! de padate,
dobra biti nece. Ogled, sr. 393. Grdni dane, da
te Bog ubije, koji si me dao na svijetu! P. Pe-
trovic, gor. vijen. 3. — mislim da amo spadaju
i ovi primjeri: Oci sklopih, grdan sanak videh.
Nar. pjes. vuk. 2, 540. Ture je grdan san vi-
djelo. Pjev. crn. 142a. — f^ strasan , isporedi
1. grd, 1, b; ali kod grdan ne moze se tvrditi
da je ovo starije znacene kao sto je kod grd,
nego se razvilo kao nesto osobito iz opcega zna-
cena (deformis, turpis). isporedi i sto je kazano
kod 1. grd, 1, c 0 razlici izmedii grd i ruzan,
grub. Aman z grduom smrcju dade svrhu svomu
zivotu. M. Kadnic 375^. Smrt grdnu hoti on
(Isus) podneti. A. J. Knezovic 79. Evo ^ imas
grdna dusmanina. Nar. pjes. vuk. 2, 349. Cokaj,
ujo, onda jade grdne. 2, 541. Od ni grdne i^o-
cinise jade. 4, 351. Oba, brate, krvi zapjenila
od grdnoga truda i umora. Pjev. crn. 6''. — g)
vrlo velik, golem, ovo znacene postaje od predas-
nega kod f). Krsna i grdna rabota. Pravdonosa.
1852. 23. Svud okolo vojska poredana, grdni
topi zijevaju s vana. Osvetn. 4, 60. Bee je grdno
natrpaiie kuca. M. Pavlinovic, razl. spis. 412.
La! grdan li je! u Lici. J. Bogdanovic. Ala jo
grdan snijeg zapao! u Dobroselu. M. Medic. —
h) u prenesenom smislu, sramotan, prijekoran.
ovo znacene p)ostaje od znacena kod c). aa) o
ie^adetii. Ovaki se zvadijau ocituici i toliko grdni
kod pravovirnije da im ne bijase dopusteno op-
6iti s nima. F. Lastric, od' 143. A sa jedne
grdne kopiline. Nar. pjes. vuk. 2, 240. Da po-
trazim dusmanina moga a careva grdna hainina.
2, 268. Da uvati grdna ziosrotnika. 2, 559. Gledaj
da ne ostanemo grdni pred pukom, a gresni pred
Bogom. S. :^ubisa, prip. 137. — bb) 0 drugom
cemu. Zapovida slugam, da ju grdnim naciiiom
uhite. Ziv. kat. star. 1, 223. Necistive i grdne
pesni. &. Budinic, ispr. 53. Grdna glasa, cruoga
obraza! Ogled, sr. 64. Pi, serdare, grdna raz-
govora! P. Potrovic, gor. vijen. 38. Nemojte me
za ovu moju grdnu sramotu pitati. Pravdonosa.
1852. 1. Beg stane bruuiti protopopa na grdni
nacin. S. J^ubisu, prip. 121. — i) o rijeci, zna-
cene jc: prijekoran, ali ne kao kod h), nego ak-
tivno: koji ruzi, srumoti. No mu grdnu rijec
progovara: ,A tu li si? jedan kopilano!' Nar. pjes.
vuk. 2, 281. Grdnu Kosa rijec zapocola. 2, 238.
Grduiui ukorom podviknu svoj rod. I'ravdonosa.
1851. 21. Ako bi (mladi) kome rijec presjekao,
grdnim ukorom da bude zastiden. 28. — k) zao,
u moralnom smislu, vidi 1. grd, 1, c, d) aa).
moze biti da je u kujem primjeru blize znacehu
kod h) bb). U grisih veksih i grdnijih. S. Bu-
dinic, ispr. 41. Ko ne cini zlo, ako je gnusni
satir grdnih dila smio doc' krijuc slike svoje
medu vile, kako vila? I. Gundiilic 161. Grdno
jest djelo koje inia pocetak razlozit a svrhu od
ocuiena. M. Raduic 518^. Ne gledati moje grille
velike i grdne. L. Torzic 72. Zaradi grdnog do-
bitka kogagodi vrimenitoga. F. Lastric, ned. iii.
Grdno to jest ruzno jest dilo. M. Zoricic, osm.
129. Grisi grdni ili mali. V. Dosen 139*. Svako
drugo grdno zlocinstvo. Ant. Kadcic 29. Takovo
zdruzene ima se ciniti vele grdne od prijubo-
diustva. A. d. Costa 1, 104. Po komu dilo covi-
cansko cini se da bude vece i grdnije. M. Do-
bretic 225. — I) u jednotn primjeru is tiarodne
pjesme nasega vreniena kao da znaci : cudan. U
Turcina grdan hadet bjeso: kail svaki zaspat'
na uranku. Nar. jijes. vuk. 2, 279.
b. adv. grdno. — Komp.: grdnije. — Izmedii
rjecnika a Belinii (,turpiter' 150'^) i u Stulicevu.
P^uvotinami grdno popjuvan. L. Terzic 86. Bra-
nislava grdno izsijece rukam' svojima. J. Ka-
vaiiin 182^. Na cejust mu grdno pada (nos). 413l>.
Zaradi griha veliki s kojim je grdno Boga uvridio.
M. Dobretic 79. Koji grdno i smutfivo zivu.
1, J. P. Lucie, nar. 71. Al' mu kiiiga dosta grdno
kaze, kiiiga kaze de ga kune majka. Nar. pjes.
vuk. 2, 264. A sto huce, a sto grdno tuce ! 2, 266.
Te u picu grno progovaras i Turcina zoves kau-
rinom. 2, 273. Hoces doci, al' ces grdno proci.
2, 277. Kako grdno rece gospodaru: ,Gospo-
daru, da od Boga nades!'... 2, 530. No je celo
grdno namrdio. 2, 538. A devojka grdno pro-
go vori: ,0 Maksime, nemala te majka!' 2, 557.
Tad se Turci grdno prepadose. 3, 189. De li su
vas prevarili Turci, te vas tako grdno izranili?
3, 497. Tu se vojske grdno pozdravise. 5, 330.
Grdno s glave danas pogibosmo. 5, 471. Da
grdno li mone izdadoste. Pjev. crn. 323*. Te
mu grdno i zalosno bilo. Ogled, sr. 252. Tu
se odmah pomutismo grdno. P. Petrovic, gor.
vijen. 16.
2. GRDAN, m. ime musko. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu i u Danieicevu
(Grtdant). Grtdant. Mon. serb. 12. (1222—1228).
Grdan. Mon. croat. 316. (1230). Grtdant. Dec.
hris. 34. 53. Glasnik. 15, 298. (1348?). Dali, ok
jaoh, za Grdana, naj grdoga od pastijera, ma
Dubravka segaj dana naj Ijepsa se vila vijera?
I. Gundulic 165. Pogubise Grdan Mustai-agu.
Nar. pjes. kras. 1, 10.
GRDANA, /. ime zensko. — Frije nasega vre-
mena. Grtdana. S. Novakovic, pom. 57.
GRDANAC, Grdanca, m. prezime. — xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danieicevu (Gri.dauLCb).
Dragict Grtdanact. Mon. serb. 383. (1435).
GRDANIGA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 120.
GliDANOV, adj. koji pripada Grdanu. — Iz-
medu rjecnika u Danieicevu ((Jri.danovi.). ('abicu
je isla meda na dolt i pod Grtdanovu liivu.
Mon. serb. 94 god. 1330. Dec. hris. 57. Iz ruka
so tako ote Grdauovijeh lijopa vila. I. Gundulic
171.
GEDANOVCI, m. pi. selo u Bijsni u okrugu
bihackom. Statist, bosn. 114.
GKDANCI, m. pi. seoce u llrvatskoj a podzu-
paniji zayrebackoj. Pregled. M.
GRDAS
401
GRDINA
GEDAS, m. ime muslco. — xv vijeka. Grdas
i sini negovi. Mon. croat. 69. (1447).
GE.DASA , /. vuna iskosmana, koja se kao
takva prede. u Dubasnici na Krku. — rndi po-
stana vidi gardase, gardasati.
GRDASIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 261.
GEDATI SE, grda se, mp/. vidi grstiti se.
— U jednoga pisca Bosnaka xviii vijeka. Kojim
se grda na onu jizbinii bozanstvenu. F. Lastric,
test. 309^. Va|a da mu ona stvar omrzne i da
mu se grda na nu. ued. 62. Pokazat nama gr-
stinu, kojom se nemu grda na ovi smrad. 399.
GRDAV, /. vidi grdna. Grdavi te i psovke kao
kod liih zimus nigde nije bilo. u Dobrosolu. M.
Medic.
1. GEDE, m. ime musko. — isporedi 2. Grdan.
— XV vijeka. Nega sin Grde. Mon. croat. 91.
(1461). Grde Brajanic. 114. (1475).
2. GRDE, /. vidi 2. grda.
GRDEJINA, m. ime musko. — isporedi 2. Grdan
i 1. Grde. — xiii vijeka. Sudac Andi-ej i Grdejina.
Mon. croat. 29. (1275).
GRDE;^IV, adj. vidi 1. grd, prema cemu kao
da je deminutiv. — Hijec je star a, isporedi riis.
Topfl^eAHBbiii. — Same u knicjama pisanima crkve-
nijem Hi mijesanijem jezikom, i u dva pisca xviii
vijeka ; u primjerima nije dosta razgovijetno zna-
cene. Malu bo pobedu s'BstavJajett grBde|ivi.
Stefanit. star. 2 , 298. Od sjevera medvjedica,
grde|iva i ostra lica. J. Kavanin 449^1. S bludnom
zenom i ne svoje dijete razsjec grde|ivo (adv.?).
457a. Grdejivi |iidi. J. Rajid, pouc. 1, 18. — u
ovom primjeru kao da je ime musko : I Branislav
i Sebeslav i Cepimir veome slav, ,Garde}ivi' na
suprote. J. Kavanin 245i>.
GEDENCI, m. pi. seoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji krapinsko-toplickoj . Pregled. 51.
GEDESIJA, /. a) vidi grdobina; h) sto nepo-
dobno veliko. M. Pavlinovic. — isporedi grdosija.
GEDES, m. mjesto u Srbiji u okrugu rudnickom.
Livada n Grdesu. Sr. nov. 1870. 734.
GEDICA, /. selo u Srbiji u okrugu cacanskom.
K. Jovanovic 170.
GEDIG, m. prezime. — ZJ nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
GRDIJEVICI, m. pi. selo tc Hercegovini u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 28.
GEDILAC, gfdioca, m. vidi grditej. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka. Grdioci Boga nebe-
skoga. L. ]^ubuski 30.
GEDILICA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 118.
GEDILICANIN, m. covjek iz Grdilice. — plur. :
Grdilicani. Oko sebe imao je nekoliko Grdili-
cana. M. D. Milicevic, zim. vec. 157.
GEDILICKI, adj. koji pripada Grdilici. Gr-
dilicka klisura. Grdilicka rijeka. M. D. Milicevic,
kra}. srb. 282.
GEDILO, n. osobina onoga sto je grdo; sra-
mota, sramotno djelo. — Akc. se mijena u gen.
pi. gi-dila. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,der grauel' ,res atrox' s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori). a) osobina onoga
sto je grdo, vidi grdoba, grdoca. — u jednoga
pisca Dubrovcanina xviii vijeka. Kad se ovdi
u svoje vrijeme sastanemo, neces mi grijehe po-
zlacivat kako sadar, neg riihovo sve grdilo metnut
ces mi sred obraza. B. Zuzeri 86. — b) sramota,
m
nesto cega se treba sramiti (uprav ono sto grdi),
obicno 0 djelu, radni. — u nase vrijeme u Crnoj
Gori. Nemam ti sto do grdila kazat'. Nar. pjes.
vuk. 3, 321. A tako joj jada i grdila! 4, 85.
Kad tu bruku videh i grdilo. 5, 511. Da nevjeru
nasu prebijemo koju su nam Turci ucinili za
nihovu brnku i grdilo. Ogled, sr. 446. Da ti
obraz od grdila cuva. Nar. pjes. petr. 2, 289.
Grdilo je i bruka brat i sestra. Nar. posl. vuk.
46. Nenadno te grdilo naslo! (U Crnoj Gori).
207. Tako se od mene grdilo ne dogodilo da se
cudi malo i ve|e! 310. A dali ne cujete, culo
vas grdilo! Nar. prip. vrc. 150. Neka ide cudo
za grdilo. 211. Takve bruke, takvijeh grdila
nigde niko jost vidio nije. P. Petrovic, gor. vijen.
61. Omrzlo mu je zivjeti, pak radi, da se gr-
dilom ovjekovjeci. S. l^ubisa, prip. 15. Pade na
nas cudo i grdilo mimo Jude. 150. Cini grdilo
s mnogima. D. Danifiic, jer. 11, 15. Da se po
grdilu poznava. Pravdonosa 1851. 35. Narod
batine drzi za sramotnije, i grdilo na onome, ko
ill primi, na vijeke ostaje. V. Bogisic, zborn. 575.
AH je grdilo po narod. M. Pavlinovic, razl. spis. 41.
GEDIMIE, m. ime musko. — xiii vijeka u la-
tinskijem spomenicima. ,Gerdimer . Mon. ep. zagr.
tkalc. 1, 62. (1227). 1, 83. (1245).
GEDIN, m. ime musko. — xiii vijeka. Poka-
zase Grdina i Cagli s Trviza. Mon. croat. 6.
(1275). ^
GEDINA, /. prvo bi znacene bilo: osobina
onoga koji je grd. — Akc. je po svoj prilici kao
u ostalijeh ovakovijeh supstantiva s nastavkom
ina, te se mijena u dat. sing, grdiui, u ace. sing.
gi-dinu, u voc. sing, grdino, u nom., ace, voc. pi.
gi-dine, (u gen. pi. grdina). — xv i xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,superbia' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara). a) superbia,
vidi 1. grd, 1, a. — ti knizi pisanoj mijesanijem
jezikom. O neizrecene grdine i oholosti tvoje,
Dariju, bogom takmiSi se a ni clovikom ne mores
biti. Aleks. jag. star. 3, 238. — isto znacene kao
da je i u ovijem primjerima: I puk tvoj grdinu
da ne skaze k meni, ne bi mu jacinu kusali tuz-
beni. M. Marulic 42. Boze, kolikih sil, kolika
grdina, kolikih slava dil i hvale visina, koli ured
izlina pribiv se na poli! 58. — b) u ovom pri-
mjeru znacene je: zavist: Ne htij se ponosit
odicom zalihom, jer ces raspravjen bit grdinom
velikom (,invidiam nimio cultu vitare memento').
M. Marulic 134. — moze biti i u ovome: ^ubav
|ubvom platit, }ubvom i grdinu, za zUh Bogu
vapit da jim da dobrinu. 61. — c) djelo koje
vrijeda, koje' je na sramotu (drugomej. — ti je-
dnom primjeru. Pri volij podniti psovku i va-
scinu, neg ti uciniti komugod grdinu. P. Hek-
torovic 43.
GEDINAL, grdinala, m. vidi kardinao. — xvi
vijeka. Ako me hoces ponesti k papi i grdinalom.
Mirakuli. 54. Drhci, o papa, drhcite, o grdinaU!
Korizm. 17'\
GEDINA, /. osobina onoga koji je grd. — -i-
stoji mjeste negdasnega y. — Rijec je stara,
isporedi stslov. grtdyni, gr'Bdyna, rus. rop^MHH.
— Izmedu rjecnika u Vukovu (sve sto je nagr-
deno ,das scheusal' ,abominamentum') i u Dani-
cicevu (grtdyna ,superbia'). a) superbia, vidi 1.
grd, 1, a. — ti knigama pisanima crkvenijem Hi
mijesanijem jezikom. Grtdyneju rykaje. Domen-
tijan'' 107. Za grdinu veliku i za oholost na
nih Bog rasrdi se. Aleks. jag. star. 3, 304. — b)
u jednom primjeru xv vijeka kao da znaci : gad,
gadnost (vidi 1. gi'd, 1, c, b)), ali u prenesenom,
dusevnom smislu. Vij (vid), jel' umrla tuj cast
26
GEDINA
402
1. GEDITI, 1, b.
i doprla tamnost i grdina, ka je oto svrzla da
je vitez svina. M. Marulic 49. — c) u konkretnom
smislu, ono sto je grdo, gadno itd. — u nase
vrijeme (vidi u Vukovu rjecniku). Kad se covjek
ne oces|a i ne osnazi, rece mu se: Grdino jedna!
cf. grdoba. Vuk, rjec.
GRDISLAV, m. inie musko. — xiii vijeka u
latinskom spomeniku. ,Filii Gerdyzlai'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 222. (1288).
GEDITE!)^, m. covjek koji grdi. — isporedi
grdilac. — Od xviii vijeka, a izmedii rjecnika
u Belinu (,vitupGrator' 140^) gdje naj j)rije do-
lazi i u Stulicevu (^contemptor'). Upanuli bismo
u vecG (grijehe) . . . kako psovaoci i grdite|i duha
svetoga. J. Matovic 268. Dakle svi psovaci i
Bozji grdite|i nisu drugo, nego ulaci i apostoli
antikrstovi. D. Eapi6 473.
GEDITE^^ICA, /. zensko cejade koje grdi. —
U Stulicevu rjecniku: ,coutemptrix'.
1. GE.DITI, gfdim, impf. deformare ; laedere ;
contemnere, prvoje znaceue: ciniti da sto (objekat)
bude grdo. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. gf dab, u aor. 2 ^ 3 sing, gfdi, u part, praet.
pass, grden ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u inf. — Fostaje od grd nastavkom i. — Od
XV vijeka (vidi Marulicev primjer kod 1, h, a)
bh)), a izmedu rjecnika u Belinu (,deformo' 674a j
,iujuriose tractare' 711*^ ; ,alicui convicium dicere'
404a; ,vitupero' 140'^; ,contemno' 268a), ^ ]/y/.
tigijinu (,bruttare , sformare ; biasimare' ,wild
macben, entstalten; veracbten'), u Stulicevu (,con-
temnere, spernere, despicere etc.'), ii Vukovu {,1.
sto ,garstig macben, verunstalten' ,foedare'. 2.
koga jScbimpfen' ,convicium facere', cf. ruziti,
psovati). — vidi i 2. grdjeti.
1. aktivno.
a. deformare, tiirpare, ciniti da sto (objekat)
bude grdo, grdno. a) uopce. aa) u pravom s7nislu.
objekat vioze biti n. ^j. lice, obraz. Tvoj obraz
nemilo grdi njeki smrtni poraz i njeki smrtni
plac. M. Drzic 115. Sto drugo mislit vi umi-
jete neg svakcas necistom napravi grdit vas
lijep obraz? F. Lukarevic 28. Nije dostojno, da
tva dika placnijem suzam grdi lice. G. Palmotic
2, 56. Subo lice, blijedo i tmasto zaguiiasta
grdi brada. P. Sorkocevic 580a. — tijelo. Smi-adno
blato tilo grdi. V. Dosen 209a. — cejade. Kih
guba grjase cistib jib ostavi. M. Marulic 170.
Ei li se tad iziiasla mladica jedna da bi se
igda pouzdala . . . medu i^ukom ukazat se sto
se ne bi prije kojoj di-ugarici ukazala, da joj
rece, . . . stoji li joj sto neusesno, da je grdi?
B. Zuzeri 148. — stvar umna, kao n. p. jezik.
U nas, gdje knizeA^nici niti svoga narodnoga je-
zika upravo znadu niti boce da ga uce, nego ga
okrecuci svaki po svome krivomo znaiiu ... je-
dnako kvare i grde. Vuk, pism. 14. — bb) u pre-
nese)iom, metaforickom smislu. objekat je obicno
stvar umna Hi dusevna. Nesri6a i jubav . . mlados
mi svu grde. G. Drzi6 365. Od srca nemilos
dali 6e grditi andelsku tvu lipos? M. Drzic 74.
Nemoj toku iipost nemUostju grdit. P. Zoranic
14''. Koja (guba) vam . . . dusu ckvrni i grdi.
B. Gradic, djev. 101. Ab, tor jedan zrak na sviti
tamna lica umrloga lijepu svjetlos od razloga
mo6' 6e dotle zasjeniti, da krajestvo i cas tvoju
zaboravis ti noreduo za zeljenje tasto jedno cud
visoku grdec svoju? I. Gundulic 25. Necasuu
kroz prevaru svo'e junacko grdiS ime. J. Ka-
vanin 23(ja. Kuko su dvi vrste od griba, koje
grde duSu, ubiataju i grube. F. Lastrid, ued.
144. Nek ai roda od vridnosti, ne grdi ga po
holosti. V. Do^en 29". — avw spaUa i ovaj pri-
mjer, x^remda je objekat lice: Ki su oko tebe,
sto ti grde svijetla lica? F. Lukarevic 297. —
b) dilaniare, lacerare, s osobitijeni znacenem, kao
impcrfektivni glagol prema nagrditi , noktima,
zubima, nozem itd. grebuci, grizuci, ranujuci
ciniti da objekat (sto zivo. Hi dio tijela) bude
grd, nagrden. subjekat moze biti decade ili zivo-
tina. Lav kad kosutu grdi jadovito. G. Drzic
417. Da (lav) stvar grdit vec ne smide, koja
smrtnom na megdanu primila je viciiu ranu. V.
Dosen 129^. Vec ga podaj crnim gavranov'ma,
nek mu oni cme oci piju, oci piju, belo lice grde.
Nar. pjes. vuk. 2, 507. Pero Andrin koji me
grdase nozem. Pravdonosa. 1852. 8. — naj cesce
se kaze grditi lice o zenskima, kad od zalosti
grebu noktima svoje lice, kao sto je obicaj u na-
sega naroda. S ociju suze tre grdeci sva lica.
F. Lukarevic 293. Rodjaci ib i rodice skubuc
vlase, grdec lice do samoga slijede kraja. I. Gun-
dulic 365. Poce grdit drago lice. I. V. Bunic,
mand. 10. Grditi lice ,lacerare genas'. A. d. Bella,
rjecn. 422a. Zute kose trgase, b'jelo lisce grdi-
jase. Nar. pjes. mikl. beitr. 38. Prsi bije, grdi
lica. N. Marci 53. Lice grdi, a lice izrasta. Nar.
pjes. vuk. 1, 217. Ona trci svome gospodaru
kukajuci i lice grdeci. 2, 16. — vidi i ovo: On
lice grdi, sokola rani; on suze roni, sokola poji.
Nar. pjes. vuk. 1, 476. — c) u ovom primjeru
grditi lice, kao da znaci: sramotiti. Pusti Jelu,
ne grdi joj lice! Nar. pjes. vuk. 4, 160. ovako
moze biti da je i u ovom primjeru: Nemoj joj,
nemoj lice grditi, nego je jubi kako se |ubi.
1, 86. — d) moze biti da amo spada i ovaj
primjer u kojemu grditi stoji u prenesenom smislu:
Grdi, Boze, imas i koga! (Kad se kakome coeku
kakvo zlo dogodi za koje se misli da ga je za-
sluzio. U Budvi). Nar. posl. vuk. 46.
b. laedere, violare, u prenesenom smislu, raditi
sto kome (objektu) na necast, na sramotu, vrije-
dati. a) uopce. aa) objekat je cejade ili sto se
kao cejade misli (eesto Bog). Pace nije nigdi
nitko komu dala nis' zabave, kako da je vlab
s Xrbave, grdeci ga jadno i britko. M. Pelegri-
novic 190. Pjuvotinam sad ga grde. G. Pal-
motic 3, 167*^. Tako zlo da grdi zlo stvorenje
stvorca Boga. A. Vita|ic, ost. 110. Tomu i Marka
samo grdi, izvrstnije pisce nase. J. Kavaiuu 114i'.
Tko vas slusa mono slusa, a tko vas grdi mene
grdi. F. Lastric, ned. 349. Za lazcinu, koji smi-di,
i nebeskog' kraJa grdi. V. Dosen 142''. Nemoj,
jDobre, nabijat kabjica, ni grditi slovinski pie-
mica. And. Kacic, razg. 162. Nega (Boga) sra-
moti i grdi lazuci. J. Matovic 414. Imajuci Isu-
krsta u tvojib prsiju toliko ga veoma grdi§! L
J. P. Lucie, bit. 62. Er ga je puk od Karka-
sone psovkam, p|uvotinam i na sto inijeb na-
cina ruzio i grdio. A. Kalid 491. — bb) objekat
je zakon, oblast itd.. Hi sto se u zakonu zapo-
vijeda. znaceue je da se ne vrsi zapovtjed ili da
se radi sto je iioj protiv)io. Zakon grditi. M.
Maruli6 243. Tko_Bozju grdi oblast? V. Dosen
4a. Tijem dan svecani grdijabu. S. Kosa 64''. —
b) amo spada i ooaj primjer, u kojemu je objekat
cvijet, a misli se na djevojku: More bit (Tirena)
u rukab nemilib batiru, morebit oni cvit sad
grdi. M. Drzic 95. — c) probris et maledictis
vexare, rijecima, isporedi psovati, ruziti. moze
biti i bez objekta. Ivi negovu vii-u stuju, a nas
zakon grde i psuju. P. Hektorovic (?) 107. A ti
mene grdis s psujem, er vas zakon obsluzujom.
J. Ivavaiiin 237". Bi ga, psova i grdi ga. P. Kne-
zevic, ziv. 6. Psuje, grdi. 1. A. Nenadic, sambek.
17. (Jici, jeci, pak oda zla place, kune, grdi i
po kuci ska6e. M. A. Eejkovid, sat. Gl'^. Ne-
1. GEDITI, 1, b.
403
GRDOBA
mojte reci, da ju brez uzroka grdim i psujem.
I. Velikanovic, prik. 11. Ako ih je potvoro,
grdio . . . Misli. 29. Grde i ruze Boga. I. J. P.
Lucie, razg. 111. Koliko vise tare i maze toliko
ga vecma grdi i ruzi. D. Obradovic, basn. 186.
A pod naj manom jDrotivstinom udij grdis, ruzis
i psujes. D. Eapic 223. Cemii grde ovake ov-
care? Nar. pjes. vuk. 4, 510. Stane zenu grditi.
Nar. prip. vuk. 105. Tukla je i grdila od kud
je god isla. 178. Pocela ju grditi i spotati. Nar.
prip. mikul. 22.
c. contemnere, prczirati. moze hiti da postaje
od prectasnega (kod b): sto se ondje djelima i
rijecima, ovdje se misju radi. — isporedi pogr-
diti. Sva moc rici moje izreci ne umi t' pgbozjo
koko je cic koga grdi svit. M. Marulic 32. Clovik
pokoran grdi i mrzi grihe. S. Budinic, ispr. 4.
Da nisto se na me srdi ter mi mladost kruto
grdi govore6i da sam gruba. M. Divkovic, kat.
128. Grdahote vi sva blaga i sva plemstva, razmi
ono sta dobije sabja. I. Gundulic 289. Mojijem
robom kad te uhicu, grdec blaga sva od svita
na nemu te promijenicu. 342. Nu smrt grde
sluge prave, s cistijem srcem koje lube. 557. Gr-
dili bi svaku nasladu. Misli. 68. Erbo drzi srce
ovo sveto ko blago naj vece pri komu svako
bogastvo grdi i cijeni kako smetiste. I. M. Mattei
69. Spoznam vas, grdim vas i mrzim na vas.
336. Ne znam nedostojnos tvoju, rad koje te
grdi. A. Kalic 443.
2. pasivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (grdjen
,strapazzato' ,conculcatus' 711^). To bijase je-
dino radi grijeha, kojijem Bog grdjen bijase.
I. M. Mattei 86. — u nase vrijeme grden znaci
gdjegdje sto i grdan. ,Jao, to su moje grdene
rane!' u Lici. J. Bogdanovic.
3. sa se.
a. pasivno. Da se (ime moje) ne grdi prid
narodma. F. Lastric, test. in. Ali prazno jos
bogmarie Boga grdi stogod mane, neg se grdi,
kad tko laze. V. Dosen 140b. Zarad toga i Bog
se razsrdi sto se nemu svetkovina grdi. M. A.
Eejkovic, sat. E7a.
b. refleksivno. Sve se grdeci, i sebe drzeci za
jedan izmet. P. KnezeAdc, ziv. 56. i u Vukovu
rjecniku : ,sich hasslich machen, verunstalten' ,foe-
dare se'.
c. reciprocno. — U Vukovu rjecniku: ,einander
schimpfen' ,conviciare se invicem' s primjerima:
Grdi SG s nime. Nih se dvoje grde.
2. GEDITI (?), grdim, impf. vidi gurikati, gu-
ritati. — U dva prinijera nasega vremena gdje
ima samo praes., te ne znam, jeli inf. grditi Hi
grdjeti. — Rijec je po svoj xtrilici onomatopejska.
Kad svine dotrce valovu, grde, obilaze oko nega.
Nar. pi'ip. vuk. 104. Gde ovce ne bleje, gde
svine ne grde, gde petli ne poju. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 1, 93.
GEDIV, adj. koji se 7noze grditi (prezirati).
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,contemptibilis'.
1. GEDJETI, grdim, impf. postajati grd, gr-
diti se. ■ — Samo u jednom primjeru xv vijeka.
Kako tilo umre tako tudije grdi. M. Marulic 152.
2. GEDJETI, grdim, im2)f. vidi 1. grditi, mjeste
cega stoji grijeskom u jednoga pisca xyin vijeka
(jamacno je sam I. M. Mattei napisao i Stit). Suze
istinito pokorne na zasvjedocenje Jutoga kajanja
i na kojegodi zaplatjenje svijeh krivina,^ kojijem
si ga ruzno grdjela. I. M. Mattei 23. Nege gr-
djeti. 289. Nijesmo mi sami grdjeli svete hrame
tvoje i otare. Stit. 19.
3. GEDJETI, vidi 2, grditi.
GEDl^IV, adj. u Stulicevu rjecniku (,superbus'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) gdje ima i
adv. grdjivo ,superbe'. — Maze hiti da je Stulli
zlo procitao rijec grde^v.
GEDMAN, m. ime musko. — isporedi Grdoman.
— • XIV vijeka i u Danicicevu rjecniku (GrBdt-
mant 3, 581). Grtdmant Gradisla^ict. Glasnik.
15, 294. (1348?).
GEDNOCA, /. osobina onoga sto je grdno, vidi
grdoda. — U dva ptisca xviii vijeka. Isto reci
od svakoga uda pomankana koje nosi grdnocu
zivotu covicanskomu. Ant. Kadci6 25. M. Dra-
gicevic 49.
GEDNOS, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka. Dedt imt GrLdtnost. Dec. hris. 35.
GEDNOST, /. osobina onoga sto je grdno. —
U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (grdnos ,bruttezza, bruttura, laidezza'
,sordes' 150^) i u Stulicevu. U sebi toliku na-
kazitost i grdnost uzdrzi. A. d. Costa 1, 147.
GEDNA, /. rijec kojom se grdi (vidi 1. grditi,
1, b, b)). — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (,der schimpf ,convicium'). Kad si se pustio
na odvracane grdna i kleveta. M. Pavlinovic,
razl. spis. 303. Grdiia ,schmahung' ,ingiuria' ;
,beschimpfung' ,insulto'. B. Petranovic, rucn. knig.
44. 45.
GEDO, m. grd covjek (kao psovka). — Akc. se
mijena u voc. grdo. — U ^ulekovu rjecniku:
,hassel, hassling'.
GEDOBA, /. naj prvo je znacene: osobina
onoga sto je grdo. — vidi grdoca. — Akc. je
kao kod grdoca. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,foeditas ; turpitude ; labes'),
u Mikajinu (,deformitas; turpitudo'), u Belinu
(vidi kod b)), u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u
Stulicevu (,deformitas, turpitudo, foeditas, su-
perbia etc.'), u Vukovu (,die hasslichkeit' ,tur-
pitudo', cf. grdina). a) kao sto je kazano spri-
jeda, za svako znacene rijeci 1. grd. Tako sobom
hizne ovoga grdoba, kad ju pouzdvigne vezirska
liudoba. M. Marulic 25. Ona bi poznala grdobu
od nih bica duhovnoga. B. Kasic, per. 85. Gre-
snici grdiji od iste grdobe. B. Kasic u M. Orbin
III. Sto mozes, grdobo stvorja grisevnoga? I. T.
Mrnavic, ist. 184. Ako bi grdobu grihov tvojih
poznala. A. Georgiceo, pril. 32. Tako Alcina
cara i rabi da grdobe ne pak|ene zapaneni drze
i cijene ko bozanstvo od nebesa. G. Palmotic 2, 61.
Gledaj na grdobu u koju ima svrsiti sva ta lipota.
M. Eadnic ll^^. Ostavi (jih) Bog u grdobi od
nihovije nasladena. 270a. Puteni grijeh jest vatra,
koje plamen jest grdoba. 361'\ Oprati grdobe
necisti grihov. L. Terzic 124. Vid grdobom, a
von smradom, zli zaglusnim rana'u jadom. J.
Kavanin 408*. Zasto bo nas vira uci, da je ve-
lika grdoba griha. A. Kanizlic, bogojubn. 123.
Pak ces se uzasnuti koja je rugoba i grdoba.
D. Obradovic, sav. 62. Ali greznes i sam od
pomami, kad ugledas grdobu nemani. Osvetn.
1, 47. — b) u konkretnom smislu, nesto (djelo,
rijec) grdo. aa) grda rijec, x>rijekor. Bre kojom
grdobom slave nase korisl^ I. T. Mrnavic, osm.
36. — bb) vrijedane, sramota. Svake trpim ja
grdobe. A. Vitalic, ist. 207a. — cc) steta. Gdi
bi se zgodilo, da bi zivo koje umorilo drugo zivo,
ali mu ku grdobu ucinilo. Stat. poj. ark. 5, 295.
(1783). — c) u konkretnom smislu, grdo ce}ade.
Hoce, da uzmem na moju sramotu neku grdobu.
M. Drzic 405. Eazdijejen sam s dragom vilom;
sto grdobu ne porazim, ka mi zivot grabi silom ?
I. Gundulic 165. Tim negovu smrt istinu sa
GEDOBA
404
GRDOMIL
mnom od sad placi i cvili, mislec, kako pastir mili
cic grdobe zlatne izginu. 168. Grdoba ,brutto,
laido, deforme'. A. d. Bella, rjec. loQa. Ilazgle-
dajuci se na zrcalu vidi na nem sebe isti; u pri-
lici nakazne i strahovite grdobe. I. J. P. Lucie,
bit. 48.
GEDOBAN, grdobna (grd6bna), adj. vidi 1.
grd, 1, c, uprav: u kojega je grdoba. — Postoje
od grdoba nastavkom tni.. — U jednoga pisca
XVIII vijeka ima oblik grdobane (radi slika) :
Cin' da zivot vas se obrati grozne u suze nepre-
stane, jeda bi mi moc oprati mo'e sagrjehe gr-
dobane. J. Kavanin 445*. — Od xvi vijeka (moze-
hiti i od XV, vidi prvi primjer kod b), a izmedu
rjecnika u Belinu (grdobni ,deformis' 6731') i u
Stulicevu. — Komp.: grdobniji. I. P. Marki 18;
A. Kanizlic, utoc. 870; bogo|ubn. 124; A. To-
mikovic, gov. 118. 325, i u Stulicevu rjecniku.
a. adj. Svaku nakazan grdobnu gledaju. M.
Vetranic 1, 161. Zac nije moc izreci grdobni
taj poraz. 2, 18. Srjed gore zelene grdobna i
ruzna navede ces mene. 2, 116. Ukloniti se od
grdobne smrti. S. Budinic, sum. 7*. Gresi neci-
stivi, grdobni i nepodobni. ^1^. Odbjegni od
tebe grdobni sotona. B. Kasic, nac. 108. Gr-
dobni, kosmati, omrazni. D. Barakovic, jar. 113.
Ucinise grih vele grdoban. P. Radovcic, ist. 52.
Sastavjati stvari grdobne. M. Badnic 518*. Gr-
dobne im glave bihu. S. Margitic, ispov. 262.
Nagal, silan, Jut, grdoban, nij' oni ogaii. J. Ka-
vaiiin 398a. Vrag grdobni pun hiuibena jeda.
417l>. Iznade jednu vele grdobnu laz. A. Ka-
nizlid, kam. 35. Pogano i grdobno tilo. 106.
Lasno je bilo na negovome sudu naj grdobnije
krivine oprati. 378. Izpovidnik koji je grdobnije
grihe cuo. bogojubn. 124. Ogledalo svakoga ili
lipa ili grdobna prilikuje. utoc. 116. U jedno
oka trenutje ocistiti moze du§e naj grdobnije.
A. Tomikovic, gov. 118. Nasrnuli su naj grdo-
bnijom hukom crni talasi. 325. Grdoban, stil. ,un-
formlich', tal. ,difForme, sformato'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
b. adv. grdobno. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,inepte' 675i>). Napokom grdobno smucen. Ziv.
kat. star. 1, 221. Kad vase sve kosti u smradu
budu le6 grdobno. M. Vetranic 1, 290. Pokle
je Isus tako grdobno . . . obucen. Michelangelo.
33. Lica grdobno popjuvana. 48. Grdobno ga
svak psovase. I. Zanotti, en. 8. Grdobno je od-
stupiti od svote crkve. A. Kanizlic, kam. 583.
Grdobno i mlogostruko laze. 663. Koji te iztira
grdobno. utoc. 678. Danas uredeAe naravi, ra-
zuma i svake pravico, vidi se grdobno priobra-
tito. D. Eapid 19.
GRDOBINA, /. uprav augm. grdoba. — Od
xyiii vijeka. a) grdoba u apstraktnom smislu,
vidi grdoba, a). Ako toli 'e jedan (vrag) moguc,
i jednoga 'e grdobina . . . J. Kavanin 411''. —
b) u konkretnom smislu. aa) grdo cclade, vidi
grdoba, c). Grdobina, grdno cojado, tal. ,mostro'.
M. Pavlinovic. — bb) Lopbius piscatorius L.,
neka riba. u Sp}etu. G. L. Faber 199. D. Kolom-
batovid, pesci. 13. na Bracu. Grdobina, Lophius
piscatorius L. na otoku Hvaru ista se riba zovo
,divja skrpiiia' (Bru.sina). A. Ostojic. u Duhrov-
niku. Grdobina (rospo di mare). L. Zoro, rib. ark.
10, 341. — i druga vrsta (u Spietu): Lophius
budegaasa. D. Kolorabatovid, posci. 13.
GRDOBNOST, /. osobina nnoga sto je grdobno.
— U jednoga jHsca xvm vijeka a izmedu rjed-
nika u Belinu (grdobnos ,det'onuitas' 673''; ,tur-
pitudo' 675''). Grdobnost, sramnogovor i tupo6a
pameti. I. Velikanovid, uput. 1, ,351.
GEDOBOST, /. grdoba. — Nacineno od gr-
doba nastavkom ostB. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. Pismo otvara grdobost i smrad ovoga
greha. S. Budinic, sum. 138''.
GRDOBEAZAN, grdobrazna, adj. grda obraza.
— U Stulicevu rjecniku (v. grdoban). — nepo-
uzdano.
GEDOCA, /. deformitas, turpitudo, osobina
onoga sto je grdo (vidi 1. grd, 1, c). — isporedi
grdota, gi'dina, grdiiia, grdost, grdoba, grdopstina.
— Akc. se mijena u dat. sing, gi-doci, u ace. sing.
grdocu, u voc. sing, grdoco, u nom., ace, voc. pi.
grdoce, (u gen. pi. grdoca). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,deformitas' 150; ,mon-
struositas' 500^), u Voltigijinu (grijeskom grdoca
i grdoca kod grdoba), « Stulicevu. a) sa zna-
cenem kazanijem sprijeda. aa) u tjelesnom smislu.
Ti strasis, a ja ne s grdoce nemile od ove sve
strane pastire i vile. I. Gundulic 137. Zaman se
cini sve i lijepi i maze, grdoca s naprave grda
se ukaze. 162. Ne , pristajuc pripijevati do vik
vika tvu grdocu. G. Palmotic 2, 62. U koju
cijec nereda i gi-doce od stana mogu rijeti da se
ziv ukopa. I. Dordic, ben. 15. Prikazujuci gr-
docu svojih rana. J. Banovac, pripov. 33. Muc-
nije je jednom otcu viditi grdocu u svomu sinu
nego li u tudemu. P. Knezevic, osm. 94. U nih
vidi grdocu svoga obraza. A. Kalic 32. — bb)
u umnom, duhovnom smislu. Ah grdoco me kri-
vine ! I. Dordic, uzd. 9. Eadi grdoce istijeh griha.
A. Bacic 384. Ozdraviti od dasevne grdoce i
priuzeti lipotu prilike Bozje. J. Banovac, pripov.
203. Vaja da ga (grisnika) jako ponukujes, do-
noseci mu prid oci grdocu griha i pedijisije.
razg. 248. Pogledajte sam grijeh oprostivi, nac
cete u nemu veliku grdocu i tegotu. D. Basic
162. Neka uzdrzi grdocu s'vi(h) zloca. I. J. P.
Lucie, razg. 34. Eazmisjajuci grdocu i tegotu
grjesna djela. A. Kalic 308. Ne ima stvari vece
grdoce , nego viditi Jude u ono doba line. D.
Eajjic 148. — b) konkretno, ono sto je^ grdo, naj
cesce u umnom ili dusevnom smislu. Sto grdode
i opacina uniije 2)ako izmisliti. P. Kanavelic, iv.
583. Ciniti jednu grdocu, na koju zivina neraz-
lozita mrzi. J. Banovac, pi'ipov. 186. Imademo
ga moliti, da s krvju svojom nepi'ocinenom sve
grdoce grisne s nasi dusa pomrsi. I. J. P. Lucie,
doct. 46. ^
GEDOOAN, grdocna, adj. grd, ti kojega je gr-
doca, isporedi grdoban. — Samo u Stulicevu rjec-
niku.
GEDOKOBAN, grdokobna, adj. « Stulicevu
rjecniku: ,mirio, vultu turpis, deformis'. — ne-
pouzdano.
GEDOKOBNIK, m. grdokoban covjek. — U
Stulicevu rjecniku (uz grdokoban). — nepouzdano.
GEDOLIK, rti/j. grd (grda lika). — isporedi
grdolikast. — U Sulekovu rjecniku: ,hasslich'.
GEDOLIKAST, adj. vidi grdolik. — Samo u
Stulicevu rjecniku (uz grdokoban).
GRDOMAJCK', Hi. ?t Vukovu rjecniku: (u Crnoj
Gori) kao ukor ili poruga, i vaJa da znaci : ko-
jemu je majka bila grdiia.
GEDOMAN, m. ime musko. — isporedi Grdman
i Grdomani. — xiv vijeka. Grt.domanr,. Dec.
hris. 71.
GEDOMANI, m. pi. selo u Crnoj Gori u Bjclo-
pavlicima. Glasnik. 40, 20. — vidi Grdoman.
GRDOMIL, m. ime musko. — xiii i xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Gri.domili.).
Kazni.ci. Grudomili,. Mon. sorb. 33. (1249). Grh-
domili.. Def. hris. 44.
GKDON
405
GEDUS
GE.DON, Hi. vidi 2. grdona.
1. GEDONA, m. grd covjeJc, is2}oredi gvdac,
grdo. — U Sulelwvu rjecniku: ,hassel'. — Kao
ime muslco, xm vijeka u latinskom spomenihu.
jGerdona'. Mon. ej). zagr. tkalc. 1, 183. (1245).
2. GEDONA, /. hrdo u Bosni. Na vrlo strmom
mestu obronka Grdone , severno od Sarajeva.
Glasnik. 21, 325. Dolina sarajevska ogranicena
je severno obroncima Grdone (stamparskom gri-
jeshom Godone), Huma i Grahovice. 20, 353. Pod
Grdonom bx-dom grdosnijem. Osvetn. 7, 48. —
Kao da moze biti i muskoga roda. Grdon. Glasnik.
22, 52. Kad je rovit j)o Grdonu stijene. Osvetn.
6, 8. Sivu na Grdonu vojsku. 7, 45.
GRDOPSTVO, n. vidi grdoba, od cega je na-
cineno nastavkom tstvo. — Samo u Stulicevu
rjecniku.
GEDOPSTINA, /. augm. grdoba. — Postaje
od grdoba nastavkom st (sk, sc)-ina; b ispred s
glasi p, ali se nalazi pisano. — Od xvii vijeka
(vidi b) aa) aaa)), a izmecfu rjecnika u Belinu
(.deformitas' 673^^ ; ,monstruositas' 500t>) i u Stu-
licevu (grdobstina ,homo deformis, informis, igno-
miniosus'). — Posto je augmentativ, znacene je
silnije nego u grdoba. a) s apstraktnijem zna-
cenem, vidi grdoba, a). — samo u Belinu rjec-
niku. — b) s konltretnijem znacenem: nesto vrlo
grdo. aa) u pravom, tjelesnom smislu. aaa) vrlo
grdo cejade (Hi sto se kao cejade misli). S mo-
gucega on prstena, tko si, sto si, vec obazna,
grdobstina (grijeskom grdobstino) nevidjena, sta-
rezina (grijeskom staresino) bezobrazna. G. Pal-
motic 2, 62. Sve sto je vrazijeh grdobstina, pu-
stolovic, uzma, mora, vukodlaka, upirina. 3, 8^^.
Grdobne su grdobstina (vragovi), posred o6i smrt
ini stase. J. Palmotic 53. Grdopstina ,grauel-
gestalt' u Sulekovu rjecniku. — bbb) o cemu
drugom. Kakono u zrcalu sve svoje grdobstine gle-
daju. A. d. Bella, razg. 243. Grdopstina, grdosija,
stil. ,das ungeheure', tal. ,mostro, portento'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz. — bb) u prenesenom,
moralnom smislu. Ucise isti nauk oslobadauci
zem|u od jedne grdopstine (stamparskom gri-
jeskom grdodopstine). A. T. Blagojevic, khin. 58.
Jeda li se cudi i snebiva s toliko neharne ne-
|ubavi i nakazne grdobstine? I. M. Mattel 318.
GEDOSAN, grdosna, adj. vidi 1. grdan, a, g).
— Postaje od grdosija. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Pod Grdonom brdom grdosnijem.
Osvetn. 7, 48.
GEDOSELO , n. selo u Istri. Schem. terg.
1876. 39. — Od XIII vijeka. Sluga z Grdosela.
Mon. Croat. 3. (1275).
GRDOSEl^ANIN, m. covjek iz Grdosela. —
Xilur. : Grdose|ani. — U narodnoj pjesmi istarskoj
nasega vremena gdje je i u jednini bez nastavka
in. ,Divojcice, kega bis ubrala, bis li tela Grdo-
se}ana?' ,Grdose|ana nikad ni jenega; Grdosejani
su oputari'. Nar. pjes. istr. 2, 167.
GEDOSIJA, /. nesto grdno (vidi osobito 1.
grdan, a, g)), strasno. — Kao da je augmentativ ;
postane nije jasno, moze se pomisliti na turski
nastavak sy (kojijem postaju adjektivi sto znace :
koji cemu pripada). vidi i silesija. — U Vukovu
rjecniku: sto veliko. — vidi i kod grdopstina,
b) aa) bbb).
GEDOSLAV, m. ime musko. — xm vijeka u
latinskom spomeniku. ,Filii Gerdozlaii'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 222. (1288).
GEDOST, gfdosti, /. osobina onoga sto je grdo,
vidi grdoca. — Bijec je praslavenska, isporedi
stslov. grtdostt, rus. rop/;ocTi., ces. hrdost. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. grdoba s do-
datkom da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu
(grtdostt ,superbia'). a) superbia, vidi 1. grd,
1, a. — do XVI vijeka, osobito u knigama pisa-
nima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom. Ot-
vrtgse vsaku grtdostt. Sava, tip. hil. glasn.
24, 175. Ti ucin' odsici negove grdosti mecem
kim posici priti tve svetosti (,fac, Domine, ut
gladio proprio ejus superbia amputetur'). M. Ma-
rulid 36. Dvorskih grdosti divne vstegnu. S. Ko-
zici6 39a. Darij car nad cari, veliki i silni gr-
dostju i zema|skom slavom. Aleks. jag. star. 3, 252.
Grdostju nepravde posilih se. 305. Eazbise je-
govu silu i grtdosti. Okaz. pam. saf. 86. — b)
vidi grdoca, a). Da tej grdosti vidit ne budemo.
G. Drzic 362. Toj mi dosle nije nitkor tej gru-
bo6e bio prikor, ni uzbjeze moje mladosti cijed
gruboce ni grdosti. M. Divkovic, kat. 128. Sta-
rosti, grdosti, posljedna zalosti. (D). Poslov. danic.
114. — c) u moralnom smislu, vidi 1. grd, 1, c,
d) aa). Griha grdosti vece se uklana. M. Ma-
ruli6 79. Obaroval bi ga od tolike necistoce i
grdosti. Mirakuli. 185. Kada ne umijes uzivati
blaga i muke svoje, to je grdost od samoga sebe.
Zborn. 1671'. Eadi velike grdosti griha. S. Bu-
dinic, ispr. 16. — moze biti da amo spada i ovaj
primjtr: Ona je u milosti kra}a nebeskoga, vi
ste u grdosti djavla paklenoga. M. Marulic 61.
— d) zlo, u materijalnom smislu, vidi 1. grd,
1, c, d) bb). Posla Gospodin na zemju 10 na-
kazni i veliku grdost, i privrati rijeke na krv.
Pril. jag. ark. 9, 120. (1520). Usne primrzko se
zgnusise vrilom gorke grdosti (moze biti da je
pisac litio napisati grde gorkosti). I. T. Mrnavic,
osm. 151.
GEDOS, m. ime musko. — xm i xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Grtdost). Grt-
do§t (dva puta). Mon. serb. 12. (1222—1228).
Meju Grdosem i Matijem. Mon. croat. 133. (1487).
GEDOSA, m. ime musko. — vidi Grdos. —
XIII vijeka u latinskom spomeniku. ,Gerdosa'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 83. (1245).
GEDOTA, /. vidi grdoca. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Ondi jest lipota prez grdote. F. Gla-
vini6, posl. 83.
GEDOVCAK, m. seoce u Hrvatskoj u podzu-
paniji sisackoj. Pregled. 42.
GEDOVIC, m. prezime. — xm i xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Grtdovict). Desi-
slavB GrtdovicB. Mon. serb. 59. (1293—1302).
Jurja Grdovica. Mon. croat. 205. (1514).
GEDOVIOI, m. pi. selo u Srhiji u okrugu
uzickom. K. jovanovic 162.
GEDOVO, ti. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 192.
GEDOVSTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. gr-
doba s dodatkom da je uzeto iz brevijara. —
nepouzdano.
GEDU;^A, /. grdo zensko cejade (naj cesce kao
psovka). — Akc. se mijena u gen. pi. grdiija. —
u Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori. — U nase vrijeme upotrcblavaju
pisci 0 nekijem ribamq. Grdu|e, zool. (morske
zabe), ,frosclifisclie'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GEDUJ^INA, /. augm. grdu|a. — U Vukovu
rjecniku.
GEDUN, m. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
karlovackoj. Pregled. 30.
GEDUS, m. ime musko. — xm vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku (Grtdust). Grtdust. Mon. serb.
59. (1293—1302).
GRDUSOVIC
406
GEEBALO
GEDUSOVIC, m. prezime po ocu Grdusu. —
XIV vijeka. Dragoslavt Grtdusovict. Dec. hris. 41.
GEDE, n. grdost, (jrdoca. — Na jednom mjestii
XVI vijeka u knizi pisanoj mijesanijem jezikom
s naj starijim ohlikom grdije t sa znacenem:
oholost. Nekotoze po torn ne naduiet se grdijem
ill oholostiju. S. Budinic, sum. 54a.
GEDENSTVO, n. vidi grdene. — U Stulicevu
rjecniku: grdjenstvo jcontemptio, despectio etc'
— nepouzdano.
GEDENE, n. djelo kojijem se grdi. — Stariji
je oblik grdenje. — U Belinu rjecniku: grdjenje
,conculcatio' Till"; ,vituperatio' 141; ,blasphe-
matio' 139a; u Stulicevu: grdjene; u Vukovu.
GEDEVAC, Grdevca, m. ime mjestima. a) selo
u Bosni u okruyu sarajevskom. Statist, bosn. 54.
— b) dva sela u Hrvatskoj u podzupaniji bjelo-
varskoj : Grdevac veliki i mali. Pregled. 80.
GEDEVICA, /. seoce u Slavoniji u podzupa-
niji pakrackoj. Pregled. 96.
1. GEDEVIC, m. grdega (covjeka) sin. — U
nase vrijeme u Crnoj Gori, a izmedu rjecnika
u Vukovu: Naj siromasniji Crnogorac do sad
je mogao svakome glavaru i naj vecemu boga-
tunu kazati: ,Nit' sam grdi ni grdevii od tebe'.
vidi i Nar. posl. vuk. 217. Ni grdevid ni grdi
od bega. Pjev. crn. SO*. Ogled, sr. 178. — Kako
se vidi po primjerima, shvaca se kao da je pravi
komparativ.
2. GEDEVIC, m. seoce u Hercegovini blizu
Stoca. Schem. ragus. 1876. 57.
1. GEEB, greba, w. vidi grob. — isporedi 3.
greb. — Akc. je kao kod grob. — Od xv vijeka
po zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,sepulcrum'), u Mika(inii, u Belinu
(119b. 495b. 669a), u Bjelostjencevu, u Voltigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu (s dodatkom da se yovori
u Dubrovniku i po primorju). Nade Lazara
mrtva imijuce jure cetiri dni u grebu. Bernardin
59. joann. 11, 17. Stavi ga u greb. N. Eanina
100a. marc. 15, 46. Otvorice se tadaj grebovi.
Zborn. 28t>. I primi svaki dar, koji se postavi
na tvojem grebu zgar. P. Hektorovic 62. Za sto
mi sred greba mrtvu duh povrati ... N. Na|e-
skovi6 2, 69. Misto greba negova gorkimi su-
zami perudi. P. Zoranid 6a. I paka vrh greba
negova postavi. D. Eanina iyi>. Ugodno mu bi
pokopanu biti u tuju grebu. S. Budinic, sum. 7*.
Anjel bise odvrati' kami iz greba. Ziv. jer. star.
1, 234. Zudiji pitaju u Pilata, da se cuva greb.
A. Komulovi6 69. Lezase tada u grebu mrtvo
tilo. B. Ka§i6, is. 101. Sve pade do greba. I).
Barakovi6, vil. 71. Premda kip zemja stre u
grebu dolika. 353. Tilo negovo lezaso u grebu.
I. T. Mrnavi6, ist. 24. Koga bise ostavila mrtva
u grebu. M. Jerkovid 78. Kada izajdo iz greba
ne razbivsi ni podvignuvsi kamik kin se greb
zatvoraSe. P. Eadovcid, ist. 43. Ukopase ga svoji
u greb. I. Ancic, svit. 21. Prije smrti greb mi
otvara. P. Kanavolic, iv. 160. U crikvah paro-
kijalih neka su grebovi naponase za redovnike i
dicu. M. Bijankovi6 75. Grebi neka su duboko
izdul)oni. 77. U6iuivsi pomjivo iziskovanje od
grebih. 155. Dube sebi grob. (Z). Poslov. dani6.
20. Greb pripravise svakim poni^enjem. A. Vi-
taji6, ost. 397. DospivSi molitvu, nosi se tilo
k grebu. L. Terzi6 159. Ukopa ga u jodan greb
novi. r. Maciukat 34. Moje tilo da pogrcbo Osip
u izdjolano svojo grebe. J. Kavauiri 491". Do odi-a
mrtackoga i do greba. B. Zuzeri 4. Sto 6ini
oni greb na svijetu vodo? 12. Prid slavnim
grebom s. Nikole. S. Badric, ukaz. 51. OtvorivSi
sakristan crkvu, ugleda ono mrtvo tilo izvan
greba zinulo. J. Banovac, razg. 181. Za tri dni
puna bi triba drzati tilo van greba. P. Knezevic,
ziv. 59. Uski'snutje D. Marije iz greba. F. Lastric,
test. 390''. Postavjeu u greb. od' 130. Koje vrlo
rano idose k Isukrstovu grebu. A. Kanizlic, bogo-
jubn. 83. Na ovi strahoviti zuk brze brze otvo-
rice se grebi. M. Zoricic, osm. 85. Kad se nade
s jednom nogom vise greba. D. Basic 187. Mio-
sici i Aleksi6i, koji na drugom mistu nejmadu
svoji greba od starine. And. Kacic, razg. 209.
Ako ima koji greb od svoje kuce. Ant. Kadcic
361. Kad sm' ovuda jucer proodili, ovog greba
ovdi nije bilo . . . Ovo je greb pobratima moga.
Nar. pjes. vuk. 1, 243. A treci bi na greb dosla.
Nar. pjes. petr. 1, 173. Ne vjeruj }etini dok je
ne metnes u ambar, ni zeni dok je ne metnes
u greb. (U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 196.
Svi ga radnici do greba sprovedose. M. Pavli-
novic, rad. 35. Pa pusti nam Dedu u pohode,
neka baba greb obade svoga. Osvetn. 2, 82.
2. GEEB , m. vidi sugreb. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku : ,greb' kokosij , pasij , ceprlane
,scalptio gallinarum etc' — Moze biti da bi e
po juznom govoru glasilo ije. — Ne znam, spada
li anio: Greb, mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickoni. Zem|a u Grebu. Sr. nov. 1871. 230.
3. GEEB, /. vidi 1. greb. — U trojice pisaca
cakavaca xv i xvii vijeka. Odnam zatvor grebi
nosa ce odklonit. M. Marulic 84. Staso sakriven
u grebi (,grebij') svetih mucenikov. F. Vrancic,
ziv. 17. Van ki su u grebi. D. Barakovic, vil. 42.
Ucer iz povitka a sjutra u grebi. 157. I premda
u grebi ostase telesa. 245.
GEEBAC, grepca, m. dem. 1. greb. — vidi 1.
grebak. — Od xviii vijeka. a) uopce. Grebac
mu gdjegod iznadite u skrovitoj kojoj skrapici.
B. Zuzeri 226. — b) mjesto u otaru gdje stoje
svete moci. — u Dubrovniku. P. Budmani. — c)
grob sto se nacini u crkvi o veb'koj nedjeji obicno:
,Bozji grebac'. Slovinac 1880. 86. — na Korculi.
GEEBACA, /. u Vukovu rjecniku: vide ogreb.
— Akc. se mijena u gen. pi. grebaca.
GEEBACNIK, m. mjesto u Dalmaciji. — Samo
na jednom mjesta xvii vijeka. Pitajte Grebacnik
stanovi zapusden. D. Barakovic, vil. 348.
GEEBAJA, zensko ce|ade koje grebe (iz kakve
posude sto). Grebaja peraja. Nar. posl. u Lici.
V. Arsenijevic.
1. GEEBAK, grfepka, m. dem. 1. greb. — ispo-
redi grebac — -a- ostaje samo u nom. i ace.
sing, i u gen. pi., u ostalijem se pade^ima b
ispred k mijena na p. — Akc. se mijena u voe.
grepce, grepci, i u gen. pi. grebAkS, (ill grobaka?).
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Tu mu lipi grebak iskopase. Nar. pjes. vuk.
1 , 244. S dordam' Pavlu grebak iskopase. 1, 580.
Cij to grebak od nova sagraden? Nar. pjes. istr.
1, 15.
2. GEEBAK, grcpka, m. u nase vrijeme u Lici:
Na grepku zone ogrobju vlas; iialici na greben,
samo sto su zupci tani i na gusce posadeni i
sto je na dugu drsku nasadon, na koji drzak
zena sjedo i sjodeci pritisne ga i tako vlas ogrobjo.
J. Bogdauovic.
GEEBAKATI, grfebakilm , impf. ovijcm gla-
golom, da se ne rece gnusna rijcc, zamjennje se
cesto u govoru drugi (jlagol u kojega ima j mj.
gr. )( okolici dubrovackoj. P. Budmani.
GEEBALO, n. zarad, zarilo. — isporedi gre-
bjica. — U Bjelostjendevu rjedniku (kod grehlica.)
GEEBALO
407
1. GKEBEN
i u StuUcevu (,rutabulum' s dodatkom da je uzeto
iz Bjelostjenceva). — S drugijem snacenem (vidi
grab}e, grebuje) u Sulckovu rjecnikic: ,harke'.
GEEBA;^, Grebja, m. prezime. — xvi vijeka.
Simuna Grebja. Mou. croat. 321. (1523).
GEEBAN, grebna, adj.
a. koji pripada grebu. — U StuUcevu rjecniku :
V. groban, i u Danicicevu : ,grebi.ni.', selu je Slo-
vinu isla meda ,do stltpa grebnoga vyse Dobro-
tina' (Mon. serb. 122 god. 1336—1347). va}a da
je ,sepiilcri'. 1, 235. ,Grebi>nt', dodaj ,sepulcri':
selu je Eijecanima isla meda ,na grebni kamy'
(Glasnik. 15, 280 god. 1348?). 3, 580.
b. grebenast, kamenit, tal. dirupato. M. Pavli-
novic.
GEEBANICA, /. u Vukovio rjecniku : vide ogre-
bine s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GEEBANICI, VI. pi. bilo je selo u Srbiji u
okrugu uzickom. M. D. Milicevic, srb. 624.
GEEBASTICE (?), /. pi selo u Dahnaciji u
kotaru sibenskom. Grebastice (mislim da bi tre-
halo citati Grebastice). Eepert. 1872. 41.
1. GEEBATI, grebjem i grebam, imj)/.
a. zakopavati (u greb), ukopaoati. — Samo u
StuUcevu rjecniku: ,tumulare, tumulo contegei'e'.
b. vidi grepsti. — U nase vrijeme. Budna bula
rukam' maha, da ga nebi buha spati smela, a
gdje stine noktimi ga gi-eba. Osvetn. 4, 17.
2. GEEBATI, grebem, vidi kod grepsti.
GEEBAVA, /. vijesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva na Grebavi. Sr. nov. 1875. 627.
GEEBEDJED, m. Upupa epops L., neka ptica,
pupavac. D. Trstenak.
GEEBELAC, grebelca, m. u StuUcevu rjecniku :
V. grebeuac. — nepouzdano.
GEEBE!^ANOVIC, m. po nekijem starijim ru-
kopisima bilo bi prezime kneza Lazara. Glasnik.
47, 201. vidi Hrebe|anovic. — vidi i Knez Lazar
Grebelauovid. P. Vitezovic, kron. 107.
GEEBE^AV, adj. u StuUcevu rjecniku : v. gre-
benit. — nepouzdano.
1. GEEBEN, grebena, m. carmen, sprava s gvoz-
denijem Hi mjedenijem zupcima kojom se cesja
vuna, Ian itd. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je ti svijem padezima, osim nom. i ace. sing.,
loc. sing, grebenu (i grebenu. Vuk), mozebiti i
yen. pi. grebena (Hi grebena?) i dat., instr., loc.
pl. grebenima (Hi grebenima?). — Postaje od
korijena greb glagola grepsti nastavkom eni.. —
mjec je praslavenska, isporedi stslov. grebent,
rus. rpeoeHB, ces. Lreben, po}. grzebien. u pra-
slavensko je doba znacene bilo: cesal, ali se u
nasem jeziku izgubilo (ali vidi u Bjelostjencevu
rjecniku). — U nasemu jeziku cesce stoji u mno-
zini bez promjene znacena, a cesto je zenskoga
roda (vidi 2. greben). ovdje su i primjeri za koje
se ne moze znati kojega su roda. a) sa znacenem
kazanijem sprijeda. aa) ujednitii. — izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (m. greben, cese| ,pecten'.
2. greben, na kojem se Ian mice ,pecten, vel
hamus ferreus, pecten pro purgando lino'. 3.
greben, na kojem se vuna cese ,lanarius vel la-
naris'. 4. greben, na kojem se glavice lana rih}aju
,pecteu ligueus'), u Jambresicevu (m. gi-eben ka-
lecki etc. ,p6cten'), m StuUcevu (m. i f. ,pecten'),
u Vukovu (m. ,die krampel' , carmen'). Vide greben
na j)olicu: ,Ovo mi je talov cesa} cim mi tale
bradu cesJa?' Nar. pjes. vuk. 518. — bb) u mno-
zini. aaa) u pravom smislu. — izmedu rjecnika
u Mika]inu (grebeni za Ian, za predivo ; grebeni
za vunu, gardase). Zube kakono grebeni. Zborn.
257''. Izpor babi grebeni. (D). Poslov. danic.
36. Da mi doneses grebene s cim zene vunu
vlace. M. Zoricic, zrc. 226. Velika jest razlicnost
medu vunom i lanom, jere premda lau iz zem}e
raste, ali dok prode kroz stupu, trlicu, grebene
. . . lipo ocisti se. D. Eapic 56. Uzrok babi gre-
beni (da ne moze ici na grebenane). Nar. posl.
vuk. 331. Grebeni (gradase), spi-ava kojom se
vuna di-ma da se u poste| mece. F. Afric. —
bbb) sprava za mucene, kojom se na ce^adetu
raskida koza i meso. Gvozdenimi grebeni raz-
dirajte lie bedra. F. Vrancic, ziv. 62. Cini da
joj gvozdenimi grebenimi sve tijelo izrazdiraju.
B. Kasic, per. 104. Grebeni zeliznimi cini ga
razdirati. F. Glavinii, cvit. 289a. Bise mu gre-
beni derana mesa. P. Posilovic, nasi. 128^. Bi
joj razdrto tilo grebenmi. 129*. S grebeni cu
tilo ja tvoje raztrci. A. J. Knezovic 154. Druge
su raztezali i s gvozdenima grebeni nemilo meso
odadirali. A. Tomikovic, gov. 340. — b) rupes,
scopulus, veliki kamen, hrid (osobito u vodi). pre-
neseno od predasnega znacena jer po ovakome
kamenu budu ostri si(ei kao na pravome grebenu.
aa) ujednini. — izmedu rjecnika u Belinu (,scoglio;
sasso elevato in mare' , scopulus' 656*), u Bjelo-
stjencevu (greben, ostro i okorno kamene, ostre
pecine, kras, gric ; stene ili pecine ostre u moru),
u Jambresicevu (greben iliti pocina vu vode ,sco-
pulus'), u Voltigijinu (m. ,scoglio, sasso elevato'
,felsen'), u StuUcevu (m. i f. ,rupes, brevia, sco-
pulus'), u Vukovu (m. ,der bervorragende theil
eines steilen felsen' ,promontorium' , ,wie bei'
Porec). Greben i razdor podmorski. I. Garaiiin
22. Jali sura na grebenu orla. Osvetn. 2, 98.
— bb) u mnozini (u nekijem ptrimjerima moze
biti da stoji mnozina jer ih ima vise). — izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,cautes ; salebrae'), u Mi-
kajinu (grebeni, seke, stijene u moru , scopulus,
syrtes' ; udriti u grebene, u stijene ,appellere ad
scopulos, ofFendere scopulum'). U hridju meu gre-
beni mnostvo raste od cep|esa. M. Vetrani6 1, 13.
Ako te vitri od napasti vec na stine i grebene
ostre odnose. B. Kasic, is. 114. Posjece mu
kupus na grebenijeh (vidi 2. greben, b) bb) na
kraju). (Z). Poslov. danic. 98. Ako upades meju
grebene nevo|a, pogledaj zvizdu, zazivaj Mariju.
Blago turl. 2, 167. Ter su oko ne sve grebeni,
sve litice, sve kameni. N. Marci 78. Dvi galije
nasrnule su na grebene kamenite. A. Tomikovid,
ziv. 329. Drugi mu krak (Liskovcu) ide k se-
veru, i svrsava se na Dunavu kao greben, koji
Dunav jako suzava. Glasnik. 43, 268. — c) u
pijetla, kokosi hober, huhor. — isporedi nem.
kamm, engl. comb. — ic Bjelostjencevu rjecniku
(greben, ro^a korAJOJtova etc. ,crista seu conus
galli gallinacei vel gallinae etc.'). Greben, kresta,
ober (u Uzickom) u pevca ili kokoske na glavi.
Govori se u Leskovcu. M. Durovic. — d) u kona
(po Bjelostjencu i u vola i u druge zivotine)
mjesto medu plccima gdje je naj visociji hrbat.
preneseno od znacena kod a) ili mozebiti kod
h). — izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (greben
koiiski, volovski etc. ,dicitur enim eminentia ilia
inter scapulas, jubam seu collum et dorsum;
pecten dorsualis equi, bovis etc.', a na gamili
bo|e se rece giba ,gibus' nego greben), i u Vu-
kovu (,die schultern des pferdes' ,humeri equini'
s primjerom: Popeo mu se na greben). Pod
sedlom od zdol visok greben izvel. B. Ej:naruti6
7. Uzduz konski povor, a na plecima greben,
a sapi su nada stegnima. M. Pavlinovic. — e)
po znacenu kod a) Hi kod b) upotrebjavaju neki
pisci u nase vrijeme za mjesto (kost Hi kosti) u
ludskom Hi u zivinskom tijelu sto se podize kao
1. GKEBEN
GREBENISTE
greben. Greben lopaticni , spina scapulae. J.
Pancic, zoolog. 96. Greben, zool. (kicma, hrpte-
nica, grbina), lat. ,columna vertebralis', tal. jSj^ina
del dorso' ; greben kobilice, ,brustbeinkamm'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz. — f) inie mjestima (po
znacenii kod h)). aa) u Danicicevii rjecniku :
,Grebent', mjesto koje je car Lazar dao crkvi
Bogorodifiinoj u Zdrijelu branicevskom: ,Virt vise
Poreca i Grebeni.' (Mon. serb. 194 god. 1380). —
bb) selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 66. — cc) u Vukovu rjecniku: zidina od
stare kule vise Sp}eta sa zapadne strane Klisa.
— dd) Vran, nasred Dunava, jDrema ,Grebeuu'
(Greben je tvrda stena od crvenoga mramora).
M. D. Mili6evi6, srb. 952.
2. GEEBEN, grebeni, /. vidi 1. greben. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing., loc. sing, grebeni, gen. pi.
grebeni, dat., instr., loc. pi. grebenima. a) vidi
1. greben, a), u primjerima samo u mnozini. u
jednini samo u Stulicevu rjecniku (vidi kod 1.
greben). — od xviii vijeka (jamacno amo spa-
daju, a ne pod 1. greben, Zuzericevi primjeri
previa b)). Eulalija bi od vrh glave do dno pota
grebenima gvozdenijem razorana i razdrpjena.
B. Zuzei'i 32. Bjen bicima gvozdenijem i zubat-
nijem grebenima. 380. Ovo su moje grebeni. u
Dobroselu. M. Medi6. — nejasan je ovaj primjer
u kojem je joj kao daje greben u jednini: Otpor
babi grebeni da su joj zujoci mjedeni. Nar. posl.
vuk. 244. — b) vidi 1. greben, b). aa) u jednini.
— izmedu rjecnika u Stulicevu (vidi kod 1. greben).
Ovu spilu aliti puklinu od grebeni za svoj stan
obra. I. Dordid, ben. 16. Metnuvsi ga po strme-
nitoj grebeni. 194. — bb) u mnozini (u nekijem
primjerima stoji mnozina jer ih je vise). —
izmedu rjecnika u Belinu (podmorske grebeni
,secche, luoghi nel mare per iscarsezza di acqiie
pericolosi' ,syrtes' 663'^). Cujahu se krsit niz
grebeni vepri. I. Dordid, uzd. 60. U kamenite
grebeni strahovito stahu prosjedene. ben. 82.
Grebeni po sred mora, koje sved mlatjene valo-
vima razsrcenijem sve ostaju nemaknivo posa-
djene. B. Zuzeri 108. Ne izginu nam nevijerui
zali ni privare od grebeni podvodnijeh. 395. Na-
hode se u moru potajne grebeni iliti pecine. A.
Kanizlio, utoc. 409. — ovako se zovic neke gole
hridi (tal. Pettini) sto izviruju iz mora blizu
Gruza, vidi M. Vodopi6, tu^n. jel. dubr. 1868.
177. 246. ,Jeli ti rodilo zito na Grebenima?' kaze
se u rugu cejadetu sto nema svoje zemje. P. Bud-
mani. vidi i ^jm^ycr iz Poslov. dauic. kod 1.
greben, b) bb).
1. GREBENAC, greb(5nca, Wi. dem. 1. greben,
all obicno znaci sto i greben kod a). — Cesce
se govori u mnozini: grebenci, grebenaca, gre-
bincima itd. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (jscardasso, pottine da lana, lino'
,pecten'). U paklu jesu grebenci za parat boko.
A. d. Bella, razg. 33. Prilijepise se no rukami
grebenci. Misli. 84.
2. GREBENAC, grobdnca, m. ono sto ostaje
na oyreblu lead se ogreb^c kudjcfa Hi Ian. — U
Vukovu rjecniku : vide ogreb s dodatkom da se
govori u Srijcmu.
GREBENALAC, grebfenaoca, m. covjek sto grc-
bena. — U Sulekovu rjecniku: ,kammer'.
GREBENA:^A, /. zensko celade sto grebena.
— U Vukovu rjecniku: ,die kramplorin' ,carmi-
natrix'.
GREBi^^NANE, n. djelo kojijem se grebena. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Da no mozo ici na
grebenaiie. Vuk, poslov. 331.
GREBENAR, grebenara, m. covjek sto gradi
grebene. — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem 2)adezima, osim nom. sing., i voc. grebe-
naru i grebenare, grebenari. — • U Vukovu rjec-
niku, ali je adj. grebenarev (koji vidi) potvrden
vec XIV vijeka.
GREBENArEV, adj. koji pripada grebenaru.
— U Danicicevu rjecniku: jgrebenarevt', manastir
jo Treskavac imao ,grebenarevo dvoriste vt Bre-
divenehb' (Glasnik. 11, 131 god. 1336—1346;
13, 374).
GREBENAROVIC, m. prezime. — U nase ori-
jeme. Sem. kra|. srb. 1882. 203.
GREBENAST, adj. koji je kao greben. — U
pisaca nasega vremena. Grebenasti zubi ,dentes
cristati'. J. Pancic, rib. 160.
GREBENATI, grebenam, im2)f. cesjati grebe-
nima. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur.:
grebenamo, grebenate, u aor. 2 i 3 sing, grebena,
u part, praet. act. grebenao, grebenala, u xmrt.
praet. pass. grBbenan. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,scardassare' ,car-
minare, carmine lanam trahere') i u Vukovu
(,kra.mpeln' ,carmino' , of. rediti). Lan tare se,
grebena se. A. Tomikovic, gov. 92. Ono sto
ostane na ogreblu i na perajici, zove se ,svlak'
i poslije se ,grebena grebenima', i od liega biva
,vlas' (mali i veliki) ; a sto ostane na grebenima
ono su vec ,kucine'. Vuk, rjec. kod rediti.
GREBENCAC, grebencca, m. dem. 1. greben,
b). — U Stulicevu rjecniku: ,piccola secca'. —
nepouzdano.
GREBENCANIN, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Sem. kra|. srb. 1882. 203.
GREBENCIC, m. dem. 1. greben, b). — Samo
u Stulicevu rjecniku (,piccola secca').
1. GREBENICA, /. propago, mergus, vidi po-
loznica, rasklad. — Od glagola gi-epsti (kopati).
— Od XVI vijeka po nekijem zapadnijem i ye-
vernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (,mergus, tradux, rupi, candosocus, pro-
pages, propago'). Tu su v mojem vinogradu vso
moje grebenice popukali. Mou. croat. 3U9. (1598).
Vsaki trsak po vidricu vina, grebenica po tri,
po cetiri. Jacke. 295. Grebenica, tal. ,propag-
gine'. na Bracu. A. Ostojic.
2. GREBENICA, /. cim se mijesa zito u pr-
znici. — U Lici. D. Trstenak.
GREBENICAST, adj. vidi grebenit. — Samo
u Stulicevu rjecniku (uz grebenit).
1. GREBENICATI, grebenicam, im})/. vidi gre-
beniciti. — U Bjelostjencevu rjecniku : grebenicam,
grebenice pokapam.
2. GREBENICATI, grebenicam, impf. vidi gro-
benati. — Samo u Voltigijinu rjecniku: ,cardare,
scardaro' ,kriiinpeln'.
GREBENICAV, adj. vidi grebenit. — Samo
u Stulicevu rjecniku (uz grebenit).
GREBENICITI , grebonicim , impf. polagati
lozc (grebenice). — isporedi 1. grebonicati. — U
nase vrijeme na Bracu. A. Ostojic.
GREBENIC, m. dem. 1. grebon, b). — Samo
u Stulicevu rjecniku (,piccola secca').
GREBl^^NIK, Grobonika, m. — U Vukovu rjec-
niku: kamenita strana izmedu Bjelopavlida i Ro-
vaca.
GREBENISte, n. drvo na koje je greben na-
sadcn Hi prikovan. — Akc. se mijena u cijcloj
mnozini: grobonista, grebonistfi, greben istima.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
GREBENISTE
409
1. GREB^ICA
gdje je onako tumaceno. Kad ovo Cigance u ca-
revu dvoru odraste i kao carevic stane s gospodom
ici po lovu, cesto jo u sumi govorio: jLijejaijeli
drva za grebenista." Vuk, ijec. kod grebeniste.
GREBENIT, adj. po kojemu su grebeni (vidi
1. grebeu, h)). — Od xvi vijeka, a ismedu rjec-
nika u Vrancicevu (,salebrosus') gdje naj prije
dolazi, u Mikajinu (grebenit, kamenit, pun sti-
jena ,scopulosus'), u Belinii (,alpestro e alpestre,
significa aspro, rigido' ,silvestris' 661*; ,saxeus'
643a; ,scopulosus' 656=^), u Bjelostjencevu (,sco-
pulosus, salebrosus'), u Voltigijinu (,alpestre, sas-
soso , scoglioso' (felsichf) , u Stulicevu (,scopu-
losiis' , mot. ,difficilis'). Grebenite izpod }uti.
Zgode. 12.
GEEBENITOST, /. osobina onoga sto je gre-
benito. — isporedi grebenitstvo. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,rupes, brevia'.
GREBENITSTVO, n. vidi grebenitost. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GREBENKA, /. vidi 1. gladis, a i gladisevina.
Grebenka, Ononis spinosa L. (I. Sabjar). B. Sulek,
im. 101.
GREBENUSA, /. vidi 1. bade}. Grebenusa,
ces. hfebencik, po}. grzebieszuik, rus. rpe6eHiqHK'B
(Tamarix gallica), Carduus fullonum L. (Vujicic).
B. Sulek, im. 101.
1. GREBENE, n. djelo kojijem se grebe. — U
Voltigijinu rjecniku: ,cardatura' ,das krampein',
i u Vukovu: 1. ,das ki'allen' ,rasura'. 2. vide gre-
benane.
2. GREBENE, n. coll. grebeni (vidi 1. grebeu,
b)). — Sa starijim oblikom grebenje na jednom
mjest'U XVI vijeka: Ostro grebenje je svuda po
gori. M. Vetranic 2, 264. — tl nase vrijeme u Sule-
kovu rjecniku: ,geklippe'.
GREBESkI, adj. samo u pjesmama kao pridjev
supstantivu gvozde, te grebesko gvozde znaci sto
i grebestak. — Tamna postana; Miklosic (vorgl.
gramm. 2, 279) misli na greben, narod (po puckoj
etimologiji) misli na grepsti (vidi drugi primjer
kod grebestak). — U Vukovu rjecniku: grebesko
gvozde, cf. grebestak s dodatkom da je stajaca
rijec i s primjerom iz narodne pjesme: Sve u
}uto u grebesko gvozde.
GREBESTAK, grebestaka, m. u pjesmama uz
mac (mac uopce ili kakav osobiti mac ?). — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padesima, osim
nom. i ace. sing., i voc. grebestace, grebestaci.
— Postaje od osnove adj. grebeski nastavkom
jak-B; skj mijena se na sc, st. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Vukovu: t. j. mac s dodatkom da je stajaca rijec.
Sijevaju maci grebestaci, i junacke polijecu glave.
Nar. pjes. vuk. 4, 2.5. Eto grebu maci grebe-
staci, ev' skrgucu kosti od junaka. 4, 258.
GREBICE, /. 2^1-
a. u Vukovu rjecniku: vide ostruzine.
b. mjesto u Radinama. — U nase vrijeme i u
Vukovu rjecniku s primjerima iz narodnijeh pje-
sama: Na Grebice vojska pocinula (Ogled, sr.
429). U Grebice da se grebu majke. — Na Gre-
bice nasred od Rudina. Nar. pjes. vuk. 4, 519.
GREBIKOTLE, m. nadimak djetetu koje grebe
kotao ; ali se medu sobom rugaju tijem djeca,
samo da ne bi vise grebli kotao, osobito kad ih
ima vise u ku6i, koji to rado rade. u Dobroselu.
M. Medi6. — Ili se ne mijena po padezima, ili
dolazi samo u voc. sing.
GREBINA, /. augm. greb. — Akc. se mijena
u gen. plur. grebina. — U nase vrijeme. Gre-
bina, veliki stari greb. M. Pavlinovic. — Kaze
se (kao s preziranem) o cemu mu drago staru.
Ala, junaci! uprite, uprite dobro, neka ovo gre-
bine (stari brod) istegnemo jutros na kraj ! M.
Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 173. i o staru
cejadetu. Stara grebina, staro ce}ade. M. Pavli-
novic. i u Dubrovniku. P. Budmani.
GREBISTA, n. pi. ime mjestima. — xiv vijeka.
a) ,Vlasima Ratisevcima' isla je meda na pasiji
potokt na Grebista. Dec. hris. 49. — b) u Da-
nicicevu rjecniku: , Grebista', planina katuna Dra-
gojevaca: ,mede Grebistemt' (Glasnik. 15, 300
god. 1348?), cf. Grebiste. 3, 580.
GREBIStE, n. vidi grob}e. — Kao ime mjestu
od XIV vijeka (vidi u Danicicevu rjecniku i Gre-
bista). — U rjecnicima : u Stulicevu : v. grobiste ;
u Vukovu: vide grob}e s dodatkom da se govori
u Dubrovniku; u Danicicevu (kao ime mjestu):
meda je planinama katuna Di-agojevaca isla ,po
vrthu na Grebigte' (Glasnik. 15, 301 god. 1348?).
mislim da jo isto koje se piso i , Grebista'. 3, 580.
GREBLICA, vidi grebjica.
GREBLO, n. lopata za izgrtano pepela iz fu-
rune. — u Srbiji u okrugu uzickom. ^. Stoja-
novic. — U Mika]inu rjecniku ima: ,grebbo',
cim se vadi zerava iz ijeci ,rutabulum' pa isto
i u Stulicevu (gdje se dodaje da je uzeto iz Mi-
kajina). mislim da je ,grebbo' sama stamparska
pogreska i da treba citati groblo ; ako je ovako,
ova rijec sa snacenem: zarac, zarilo, dolazi vec
XVII vijeka.
GREBi^A, /. mala jaruga sto se iskopa u vrtlu,
da so posadi }utika, kapula, luk, krumpir itd. ;
a grab, dine, tikve sade se na kucice. M. Pavli-
novic. — Premda nije potvrdena prije nasega
vremena, tnoze biti mnogo starija rijec, vidi 2.
grebjica.
GREBl^ANOVIC, m. prezime, vidi Grebeja-
novic, Hrebe}anovic. Lazar Grebjanovic, despot
oliti poglavica od Rasije. And. Kacic, razg. 53.
Nemanica i Gr6b|anovica. Nar. pjes. vuk. 5, 503.
GREB^ATI, grebjam, impf. samo u Stulicevu
rjecniku : v. grebu|ati.
1. GREB^jE, n. coll. vidi grob i grobje. —
Od XVIII vijeka (sa starijim oblikom grebje), a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide grob|o s do-
datkom da se govori u primorju). U grebju zi-
dovskomu. L. Terzic 242. U mistu posveconom,
kako je crkva i grobje. F. Lastric, od' 66. Prije
poli' skrusenima suzami srdce tvoje, nogo svotom
vodicom grebje. A. Kanizlic, fran. 254. U grebju
oli u drugomu mistu svotu. M. Doln-etic 226.
Da ja vidim moga brata grebje. Nar. pjes. juk.
294. U onome greb}u trebinskome. Nar. pjes.
petr. 2, 644. U Dubrovniku se kaze ,greb' m.
,grob', i ,greb|6' m. ,grob}e'. Vuk, poslov. xlviii.
2. GREB:^E, /. pi. vidi grab|e, grebu|a. — U
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinii (greb|e, f. pi. ,rastello e rastro, sti'omento
dentato per diversi usi' ,rastrum' 608a) gdje naj
prije dolazi, i u Stulicevu (v. grebu^a) gdje stoji
da je srednega roda, ali grijeskom, jer sam pisac
kaze da je uzeo ovu rijec iz Belina rjecnika.
Vajade zubacom onaj moli od zemje oderati, pak
oderanoga s greb|ama cijelo skupiti i iz cajire
odnijeti. I. Jablanci 93.
1. GREBJ^ICA, /. a) zarac, zarilo, isporedi
grebalo. — nalazi se pisano greblica, ali posto
zivi samo u kajkavaca, mislim da bi po sto-
kavskom govoru trebalo kazati grebjica. — u
Hrvatskoj od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
1. GEEBl^^ICA
410
GRECANITI
Bjelostjencevit (greblica, grebalo ,prunarium, ru-
tabulum, est illud instrumentum quo pruiia ex
fornace extrahuntur') gdje naj prije dolasi, u
Jambresicevu (,rutabulum'), u StuUcevu: v. gre-
balo (jamqcno iz Bjelostjenceva , premda nije
kazano). Spota so greblica lopati a obedve u
pec idu (u Stubickoj zupi i hrvatskom Zagorju).
V. BogiSic, zborn. 555. — moze hiti da amo spada
i ovo (u lujarskijeli Hrvata). S razni, s nozi,
s greb|icami. Jacke. 260. — h) greb|ica, grujuska,
grujuske, kojom se zito u prznici mijesa, da tim
zito na jednom kraju ne izgori. u Lici. D. Tr-
stenak.
2. GEEB^ICA. /. areola, lijeha, uprav dem.
grebja. — Na jednom nijestu xvi vijeka (pisano
greblica, jamacno grijeskom). Nevistac v pisni
od pisan govori: ,Po|ub}6ni moj sa(;^de u vrtal
svoj na ,greblicu' mirisi' (,dilectus meus descendit
in hortnm suum ad areolam aromatum'. cant,
cant. 6, 1). Nauk brn. 69b.
GEEB^^ICE, 11. u StuUcevu rjecniku: v. gre-
bu^ica. — nepouzdano.
GREB^jIC, m. prezimc. — xvi vijeka. Mon.
Croat. 321. (1523).
GEEBNICA, /. vidi grobnica. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu : v. grobnica.
Vidices tvoju grebnicu. M. Eadnic 107'J.
GEEBNICE, /. pi. selo u Bosni u okruyu Done
Tuzle. Statist, bosn. 142.
1. GEEBNIK, m. ime mjestu. tc Danicicevu
rjecniku : ,Grebi.nik', medu selima u srpskoj zem|i
koja je kra| M!ilutin dao Hilandaru a car Stefan
na novo potvrdio bilo je ,i Grebnikb' (Mon. serb.
58 god. 1293—1302. 141 god. 1348).
2. GEEBNIK, m. grebnik zuti, Geuni urbanum
L., neka bi^ca, blazenak, mitrovica, garanfilaca.
— U jednoga pisca nasega vremena. Grebnikov
koren, dobiva se od grebnika zuta, Geum ui--
banum L. D. Popovic, poznav. robe. 224.
GEEBNIKOV, adj. koji pripada (2.) grebniku
(vrsti). vidi kod 2. grebnik.
GEEBNA, /. grebene. — U Sulekovu rjecniku :
,gekralle'.
GEEBNAK, w. ploca na grobu (grebu). — U
■nase vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovic.
GEEBO, vidi kod greblo.
GEEBODEE, m. vespillo, coijek koji nosi mr-
tvace do groba i ukopava ih. — Slozeno od osnova
grob i der (od derati), te je pravo znacene : covjek
koji dere (krade) grob, iU koji svlaci mrtvaca;
isprva je hila j)sovka iU poruga, isporedi franc.
croquemort, tal. beccamorto. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu, u BeUnu 134'', u
Bjelostjenceva, u StuUcevu (v. groboder), u Vu-
kovu (gdje se dodaje da se govori u Dubrovniku).
Sretose greboderi svetoga Franceska sa svom
ninozi. B. Kasic, fi-an. 124. i u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
GEEBOSTEIJEK, m. rijec slozena od korijcna
grob glagola gropsti i od strijek (strok'i,, vidi
strk i strijeka). — xiv vijeka kao muski nadimak,
a u nu.se vrijeme kao ukor. Nuvaka rekomaago
Grebostroka (vaja da prvo e stoji grijeskom mj.
e). Danilo 147. Grobostrok (drugo e 2)0 istocnom
govoru) kazu nestasnu muskarcu po Srijomu. ,Ej
ti, grebostrcce, gde si bioV M. Modid.
GEEBOTINA, /. sto je ogrebeno. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjcniika u StuUcevu (,unguibus
laceratio'). a) mjesto ogrebeno na tijelu, rana sto
postajc od grcbena. Ukaza rano i grebutino.
Zborn. 117a. Grebotina, ono sto se poznaje kud
je ko ogreben. ,0d kud tebi te grebotiue, s kim
si se grebao ?' u Dobroselu. M. Medic. — b) vidi
sugreb. u Dubrovniku. P. Budmani.
GEEBOVAN, grebovna, adj. koji pripada grebu.
— Samo u StuUcevu rjecniku: v. groban.
GEEBOyiSTE, n. grobje. — Samo u StuU-
cevu rjecniku : v. groboviste.
GEEBU;^A, /. postaje od osnove glagola grepsti
nastavkom uja. — Akc. se mijena u gen. pi. gre-
buja. a) vidi 1. grab|e. — cesto u mnozini : gre-
buje. — od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Belitiu (grebuja ,rastello e rastro, stromento den-
tato per diversi usi' ,rastrum' 008^) gdje naj prije
dolazi, u Voltigijinu (grebu|e, v. grab|e), u Stu-
Ucevu (grebu|a i grebu|e ,rastrum'), ti Vukovu
(grebu|a i grebu|e, vide grab|e s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori). — preneseno, o ruznu
pismu (u sali). Daskale, objesiv o nos naocare
napise grebu|ama i potpiracama . . . (starinska
pismena, kao gi-ebuje i potpirace, ruzni rukopis).
S. ^ubisa, pric. 36. — b) cim se zeravka vadi
iz peci. u Dubasnici na Krku. vidi grebalo, zarac,
zarilo.
GEEBUJ^ALAC, grebu|aoca, m. covjek sto gre-
buja. — U StuUcevu rjecniku: grebu}alac i gri-
jeskom grebujaoc, 1. ,scalpens, scalp turiens'. 2.
,radens, abradens'. 3. ,pectinans'. — nepouzdano.
GEEBUl^ANE, n. djelo kojijem se grebuja. —
U StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.
GEEBU;^ATI, grebu}am, imj}/. u StuUcevu
rjecniku: v. grebsti. — nepouzdano. — U Sule-
kovu rjecniku s uzijem znacenem: raditi grebu-
^ama (,rechen').
GEEBU^jAV, adj. u zagoneci: Baba grebujava
rodi sina |epuskasta, a unuka sumanita. odgo-
netjaj : vinova loza; grozd; vino, rakija. Nar.
zag. nov. 116.
GEEBU:^E, f. pi. vidi grebuja.
GEEBUl^ICA, /. dem. grebu|a. — U StuUcevu
rjectuku: ,rastr6llum'.
GEECATI, grecam, impf. dem. grepsti. — vidi
i grecnuti. — Postaje od okrnena korijena gre
nastavkom c. — U jednoga pisca Slavonca xviii
vijeka. Lan, konopju, sto jos liivom stoji, cupaj,
grecaj i sebi osvoji. J. S. Eojkovic 326. — U Sule-
kovu rjecniku s osobltijem znacenem (vidi gra-
bjati) : ,harken'.
GEECIJA, /. Grcka (zemla), tal. Grecia. — Od
XVII vijeka, vidi i Grecija. Andrej (ide) u Gre-
ciju. F. Glavinic, cvit. 221*. Oguem od Gre-
cije izgorjena. P. Kanavelic, iv. 521. Izasle su
sve krjeposti iz Grecije. J. Kavanin 29U''. Gre-
ciju od Persijana oslobodio. J. Banovac, pred. 88.
Sedam naucite} od Grecije odlucise. A. d. Costa
1, 111. — U primjerima KanaveUca i Kavanina
(osobito u prvoga) moze biti da treba citati Gre-
cija, koje vidi.
GEECNUTI, grccnem, pf. dem. grepsti, vidi
grecati t gracnuti. — V nase vrijeme u Lici.
,Poreza li se? ili posijece li se?' ,Nijosam no,
nego se samo malo grecnu('/t/. J. Bogdauovic.
GEEOANIN, m. musko ime Hi nadimak Hi
prezime. — xvii vijeka. Polak (dugovanja) osta
na Gx-efianinu; a za Grocanina je poruk ovde
Ferenac . . . ; a za Grecanina je dugovanjo cetvrti
poruk Vuk . . . Starine. 11, 84. (oko 1648).
GEEOANITI, grecaiiim, /■>«;;/. mlatiti(?) (lan).
— isporedi grecati. — U jednoga pisca Slavonca
xviii vijeka. Kada lezec (hut) provoue, grecaiii
GRECANITI
411
2. GREDA
SG ili mlati, ako su glavi6ice suve . . . Za nedi|u
kad dana (Ian) polezi, onda stigav u snopje ga
vezi, vozi kuci, grecani il' mlati. J. S. E,e}kovic
253.
GRECIJA, /. Grcka (zem^a) , tal. Grecia. —
isporedi Grecija. — U Dubrovniku od xvi vijeka.
Kojim se tac slavi Grecija prislavna. D. Zlataric
16*. — jamacno i u ovijem primjerima treha
citati Grecija a ne Grecija: U^slavnojzi, dim,
Greciji nije noj, mnu, prilike. S. Mencetic 78.
Arbanije i Grecije. M. Vetranic 1, 233. Ere sam
se ja rodila u pojijeli od Grecije. I. Gundulic 91.
Grecija se svakolika na himbenu spravja Troju.
G. Palmotic 1, 117. Od Grecije vitezovi i de-
spoti. 2, 220.
GRECKI, adj. grcki. — U knizi prosloga vi-
jeka, ali, posto je ova premnogijem stamparskijem
pogreskama nagrdena, treba jamacno citati grcki.
,Ch' hakom pridisuci na grecku ima se izustiti.
5. Rosa VIII.
GRED, m. transitus, prolaz, mimohod, samo
u instr. gredom (ali vidi i mimogred i uzgred),
kao adverab sa znacenem, da nesto biva mimo,
uz nesto drugo. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,im vorbeigehen' ,in transitu',
cf. mimogred, uzgred). Dignude gredom Pod-
gorica. Pjev. crn. 75*'. Gredom Ruza pusku na-
punila, al' u strahu nije potprasila. Nar. pjes.
vil. 1866. 437.
1. GREDA, /. tignum, trabs, dugi i debeli (ali
je dujina mnogo veca nego debelina) pravi komad
drveta (pan ili velika grana) vise Hi mane otesan,
sto naj cesce sluzi za gradu. — -e- stoji mj.
negdasnega q. — Akc. se mijena u dat. sing.
gredi, u ace. sing, gredu, ii voc. sing, gredo, u
nom., ace, voc. pliir. grede, u dat., instr., loc. pi.
gredama. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
grqdsi, rus. rpa/^a, ces. M'ada, po}. grz^da, a i lit.
granda, grindis, daska. — TJ svijem je rjecnicima
osim Daniciceva. a) sa znacenem kazanijem spri-
jeda. Vid, kakovo osnovanije, kakove stene i
kakovi stlpi i kakove gredi. Pril. jag. ark. 9, 95.
(1468). Bise obisil jedno uzice na gredu. Transit.
12. Grede ili ini les jimize crikve sazidane bile
sut. S. Kozicic 6^. Gredu ka je va oku tvojem
vlascem ne cutis. Anton Dalm., uov. test. 92*. luc.
6, 41. Pocese oni tad oda svih tih strana udarat
zlo na grad, a nasi cinit liim sa mira gredami
sto mogu i ognim i brzim strjelami. M. Bunic
55. Obisi sam sebe niz jednu gredu od kuce
svoje. B. Kacic, in. 37. Mni se greda ca je slama.
D. Barakovic, vil. 172. Nu da voli gredu vuku
nigda listjem ka jih hrani. I. Ivanisevic 239.
Vidis strasne grede one duba od davnijeh usje-
cene. P. Kanavelie, iv. 88. Bojne uzdignu grede
uzgori. 150. Ne vidis gredu da stoji pripricena
u ociju tvojije. M. Radnic 24*. Coek podpunan
jest kakono jedna greda kucna. 225*. U tudu
oku slamu, a u svom ni grede. (D). Poslov. danic.
143. Prut kriv dat ce krivu gredu. J. Kavanin
75*. Noseci kameiie, grede i sto god zgrabiti
mogadijau. A. Kanizlic, kam. 818. Grede koje
se pocmu gristi i crvati. M. Zoricic, osm. 28.
Izgubit zivot na onoj istoj gredi, koju on bijase
pripravio za Mardokea. D. Basic 64. Dijati daske,
grede i druge lipe stvari od cedra nacinati. And.
Kacic, kor. 216. Vidje gdje mu naprtise tesku
gredu na ramena. N. Marci 52. Zato ku6u po
svaki dan meti, paucina nek gredom ne leti. J.
S. Re|kovic 71. Gredu od dlake uciniti ,ex cloaca
arcem facere'. J. StulU, rjec. 1, 193^. Na sred
gore sagradicu crkvu, temej. cu joj od mermer-
kamena, a grede cu drvo simsirovo. Nfir. pjes.
vuk. 1, 159. Pet'o peva na gredi, te on budi
snasicu. 1, 520. U kuci ti kriva greda. Nar. pjes.
here. vuk. 251. Nar. pjes. petr. 1, 168. Vis' popa
na gredi (pa u popa gledi. Odgovori se u sali,
kad ko zapita: ,de cu ja sjesti?'). Nar. posl. vuk.
36. Od dlake do grede. '(Od naj maiiega do naj
vecega). 232. U tudem oku vidi slamku, a u
svome grede ne vidi. 337. — ti pluga. Ovi noz
kroz jjluznu gredu ide. J. S. Rejkovic 20. — u
valuge. Klini nek su razdi|eni redom svi od
gvozdja, zaobjenom gredom. 23. — b) cesto se
ovako zove i sto mu drago drugo jer je slicno
pravoj gredi (n. p. spominem se da su u moje
djetinstvo repatu zvijezdu god. 1843 u Dubrov-
niku naj cesce zvali : greda ; moze biti da u ovom
primjeru greda znaci zrahu : A sunce svitlu
glavu iz naj visega vrba iskomojujuci meni grede
u oci udirase. P. Zoranic 7*). aa) u vodi ili ritu
duz siihe zemje. u Vukovu rjecniku (gdje je ovako
tumaceno s dodatkom da se govori u Srijemu).
— bb) velika stijena ili kosa od kamena. — u
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori i s primjerima iz
narodnijeh pjesama: Skace bijesno od grede do
grede. Nekolika zive ufatise, a ostalo niz grede
slomise. — Nad ponorima vise grede i klisure
ostre i ropave. S. ^ubisa, prip. 4. Preko Pive
i Grahova bojna, pa odatle niz moracke grede.
Osvetn. 1,9. Greda, pravac brdom : ,Onom gredom
sve mores do u Metkovice'. M. Pavlinovic. —
cc) amo spada i ovo: U podrumih prid svetog
Mihaja nasap pravit od piskuje vaja i lipo ga
uredit na grede. J. S. Re|kovic 355. — dd) u
botanici. — u nase vrijeme u jednoga pisca.
Oplodnici su jos osobito svojstvene grede i brazde ;
,grede' (,juga-') su pupcaste zioke pruzene pra-
vilno niz perikarpiju. J. Pancic, bob. 78. — ee)
u anatomiji. — tt jednoga pisca nasega vremena.
Greda mozdana ili telo zujevito , corpus callosum'
ili ,trabs cerebri'. J. Pancic, zoolog. 60. — ff)
u mineralogiji. — ii jednoga pisca nasega vre-
mena. Rudna greda, min. gl. ,erzgang', tal. ,filone',
frc. ,filon, veine', egl. ,lode, course, vein'; kamena
greda, ,gesteingang', frc. ,faille, crain', egl. ,dyke
channel'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. kod greda.
— c) ime mjestima. aa) dva sela u Bosni. aaa)
u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 76. — bbb)^
u okrugu travnickom. 194. — bb) selo u hrvatskoj
krajini u okrugu banskom. RazdijeJ. kr. 11. —
cc) u Hrvatskoj. aaa) selo u podzupayiiji kriskoj.
Pregled. 85. — bbb) selo u podzupaniji varaz-
dinskoj. 47. — ccc) dva seoca: Greda goriia i
doiia u podzupaniji zagrebackoj. 23. — ddd) selo
u podzupaniji sisackoj. 39. — dd) pustara u
Slavoniji u podzupaniji virovitickoj . 111. — ee)
mjesta u Srbiji. aaa) u okrugu biogradskom. Li-
vada u Gredi. Sr. nov. 1864. 66. — bbb) u okrugu
pozarevackom. Niva na Gredi. 1875. 173. — ccc)
u okrugu sabackom. Niva u Gredi. 1866. 250. —
ddd) Mlacina Greda, u okrugu biogradskom. Li-
vada na Mlacinoj Gredi. 1875. 839. — eee) Ni-
kolicina Greda, u okrugu biogradskom. Livada
u Nikolicinoj Gredi. 1875. 71. — ff) Greda od
Pjesevca (PJesevca?), seoce u Hercegovini blizu
Stoca. Schem. ragus. 1876. 57.
2. GREDA, /. lijeha. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: greda, slog ,porca, pulvinus, lyra, lectus,
lectica', najti ,greda' na vrtu, a ,slog' na poju
govori se, i u Jambresicevu: greda, gredica , areola'.
— Bijec je praslavenska i mozebiti ista sto i 1.
greda, isporedi novoslov. greda, rus. rpa/^a, ces.
hrada, poj. grz^da. ovdje je napose pisana jer je
po akcentu kako je zabi^ezen u Bjelostjencevu
rjecniku e kratko.
f^
3. GEEDA
412
GEEGUREVCI
3. GEEDA, /. malo, sitno kamene. ,Dones' de
mi ^reda, da zatrpam ovu lokvicu'. u Dobroselu.
M. Medic.
GEEDAN, gredna, adj. Jcoji pripacla (1.) gredi,
(jrcdama. — U Siulicevu rjecniku : ,trabalis' (jdje
ima i caval gredni ,cl^us trabalis'.
GEE DAE, 111. Falco lithofalco Gmel. , vrsta
sokula. D. Kolombatovic. px'ogr. spal. 1880. 9.
GEEDATI SE, gredam se, impf. tuci se ka-
menem, gredama (vidi 3. greda). ,Eno ih gde se
gredaju, nece li se psi pokrviti'. u Dobroselu.
M. Medic.
1. GEEDE , /. pi. mjesto u Srhiji u okrugu
biogradskom. Livada u Gredama. Sr. nov. 1863.
484. Glasnik. 19, 140.
2. GEEDE, vidi kod gresti.
GEEDE]^, m. temo aratri, dugi komad drva
sto sastav}a predni dio p)luga (kola) sa zadnijem
(gdje je levies). — -e- stoji vij. negdamega §,
isporedi 1. greda. — liijecje praslavetiska, ispo-
redi rus. rpa/\H^i,, ces. hridel, 2^0}. grz;|dziel. ista
rijec ima i u germanskijem jezicima, isporedi
anglosaks. grindel, stvnem. grintil, crintil, novov-
nem. grindel, grendol, ne zna se jeli isprva rijec
slavenska Hi yermanska (F. Miklosic, etym. wor-
terb. 77 — 78). a) u j^ravoin smislu. — u Viikovu
rjecniku: ,der pflugbalkeu (der grendel)' ,temo'.
— b) 2)lanina u Hercegovini. u Vukovu rjecniku.
— c) prezime. — u nase vrijenie. V. Arsenijevic.
Sem. prav. 1878. 68. 72.
GEEDE]^A, m. prezime, vidi kod 2. Grede}ica.
1. GEEDE^jICA, /. veriga na gredefu. — U
Stilckovii rjecniku: ,grendeikette'.
2. GEEDE^ICA, in. prezime. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. A to dobro gledase Grede-
|ica Eadosave. Nar. pjes. bog. 41. — tia drugom
mjestu u istoj pjesmi isto je prezime pisano Gre-
deja. Neka bi se Gredeja o Barbari zabavio. 41.
GEEDEN, adj. vidi gredan. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Zavezan zilam govedijem pak
privitijem konopima i svojijem istijem kosami
oko cavla grodenoga. B. Zuzeri 218.
GEEDENE, n. djelo kojijem se grede. — Sta-
riji je oblik gredenje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (gredenje ,itio' 79a) i u Stulicevu. Gre-
denjem od vrimena svo misocine 14 uskrsne bile
bi se zapustile. B. Kasic, rit. 15*.
GEEDETIN, tn. selo u Srbiji 11 okrugu alek-
sinackom. K. Jovanovio 94.
GEEDETINSKI, adj. koji pripada Gredetinu.
Grodetinska (opstina). K. Jovauovid 94.
1. GEEDICA, /. dem. 1. greda. — Akc. se mi-
jena u gen. pi. grc'dica. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,tignus') gdje naj
prijc dolazi, u Mikalinii (gredica, cabrun), u
Belinii 744a, u Bjclostjencevu, u Jambresicevu, u
VoUigijinu, u Stulicevu, u Vukovu. Za jednu
pivuicu zadosta su bud kakve gredice. M. Eaduid
22.")^. Goriia pluzna grodica. I. Jablanci 40, Ako
se u htali medu kone gredice i^ostavo. 115. U
uglu dizaso so zelona pec po gotovu do gredice,
11a kojoj, u joseiio doba, visahu^ rumene jabuko
s grancicama i grozdo. M. P. Sapcauin 1, 137.
Kod prostijoli drvarskijeh saonica stupci se u
krive ukopaju; a komad drvota lijepo u cetvrt
otosan veze to stupce poprijeko na krive; i taj
komad zovu ,grodic()m' ; i na tu gredicu drva so
slazu; ako li na saonicama idu u mlin, ili ako
vozo po snijogu diibar na I'livu, onda na to gre-
dice metnu pod od dasaka. u Lici. J. Bogda-
uovi6.
2. GEEDICA, f'dem. 2. greda. — Od xviix
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjclostjencevu gdje
naj prije dolazi, i u Jambresicevu (kod gi-eda).
Na vrtili je sada dosti po gustih gredicah. Jacke.
245. ,Posadio sam cetiri gredice luka i dvije
kapulice'. u Dobroselu. M. Medic.
3. GEEDICA, /. ime mjestima u Srbiji, a) u
okrugu crnorijeckom. Livada na Gredici. Sr. nov.
1873. 827. — b) u okrugu krajinskom. Livada
na Gredici. 1875. 307.
GEEDICE, /. 2^1- i^ne mjestima. a) selo u Bosni .
u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 130. — ■ b) selo
u Hrvatskoj u 2^odzu2)aniji kra2)insko-t02)lickoj.
Pregled. 56. — piomine se xvi vijeka u latinskom
s2)ome)iiku. ,In curia mea nobilitari Gredycze'.
Mon. Croat. 289. (1587).
GEEDICITI, gredicim, impf. praviti gredice
(vidi 2. gredica). u Dobroselu. M. Medic.
GEEDINA, /. augm. 1. greda. — Akc. se mi-
jena u gen. pi. gredina. — U nase vrijeme u
zagoneci. Ture ide gredinom . . . Nar. zag. nov.
83. — I ime selu u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 186.
GEEDINAK, m. mjesto gdje je mnogo greda;
obicno se kaze tako oranici u kojoj je mnogo
greda i litica. ,Lako cu uzorati i pozeti, kad je
sve sam gredinak'. ii Dobroselu. M. Medic.
GEEDITE^AN, gredite|na, adj. vidi gredan.
— U Stulicevu rjecniku: ,tiguarius'. — tiejiouz-
dano.
GEEDNIK, m. u Stulicevu rjecniku : v. gredni
caval (vidi kod gredan). — nepiouzdano.
GEEDOM, vidi kod gred.
GEEDOVIT, adj. 2)0 kojemu ima mnogo greda
(vidi 1. greda, b) bb)). — U Vukovu rjecniku:
,uneben, bolperig' ,salebrosus'. ,Ova je zemja
gredovita'. u Dobroselu. M. Medic.
GEEDUKATI, gi-edukam, im2)f. dem. gresti.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. hodukati.
GEEDUEINA, /. augm. 1. greda. — U Vu-
kovu rjecniku.
GEEDANI, m. jj?. ime dvjema selima u hr-
vatskoj krajini. a) u okrugu Nove Gradiske.
Eazdij. ki-. 13. — b) u okrugu banskom. 12.
GEEDANIN, m. prezime ili muski nadimak
(vaja da je covjck iz Greda ili iz Grcdana). —
XVII vijeka. Pisete radi nevernoga ,Gregaiiina'.
Stariue. 11. 104. (1662). Iscu Tarci ,Greganina'.
105.
GEEGOEAC, gi'egorca, m. Gasteosteus pun-
gitius L., neka riba. J. Pancic, ribe. 72. zool. 237.
K. Crnogorac, zool. 118.
GEEGOEIJANAC, Gregorijanca, m. prezime.
— XVI vijeka, naj prye u latinskom S2)0vieniku.
,Georgium Gregoryancz'. Starine. 5, 284. (1518).
Stefana Gregorijanca. Mon. croat. 284. (1581).
GEEGOEIJE, m. Gregorius, vidi Grgur. — U
jednoga jjesm xvii vijeka. Gregorijo Nazijanzen
bogoslovac. §. Budinic, sum. 24''.
GEEGOEINCIC, m. 2J)'C2i»ie. — U nase vri-
jeme. Schom. zagr. 1875. 228.
GEEGUE, m. vidi Grgur. — U dva 2>isca xvii
i xviii vijeka. Gregur papa petnadesti. F. Gla-
vinic, cvit. 251". Papu Gregura apoStolom jiro-
zva§e. A. Ivanizlic, kam. 78 — Ima jo.s u je-
dnoga pisca XVIII vijeka, ali jamacno stam-
par shorn grijeskom mj. Grgur (vidi kod gre6ki):
Svefci Gregur pise ovako. S. Eosa 104*.
GEEGUEEVCI, vidi Grgurevci.
GEEGUEI6
413
GREHOVAN
GEEGURIC, m. 'prezime. — xvi vijelca. Jurica
Gregurica. Mon. croat. 264. (1569).
GEEGURIC - BEIJEG , ni. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji zagrebackoj. (Greguric breg).
Pregled. 20.
GEEGUEICEVIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme. (grijeskom) Greguricevic. Schem. diac. 1877.
22. 63.
GEEGUEOVAC, Gregurovca, m. ime mjestima
u Hrvatskoj. (kajkavski) Gregurovec. a) seoce
u Hrvatskoj u podzapaniji krapinsko-toplickoj .
Pregled. .53. — b) selo u jiodzupaniji zlatarskoj.
60. — c) selo It podzupaniji krizevackoj. 65.
GEEHOi^UBIV, adj. koji (ubi grijehe. — Samo
u knigama pisaiiima crkvenijem jczikom (greho-
JubivB). O duse grehojubivaja ! Danilo (?).
GEEHOPADANE, n. grijeh (djelo kojijem se
pada u grijeh). — isporedi grehopadane. — Samo
u knigama 2>isa'nima crkvenijem Hi mijesanijem
jezikom (vidi i F. Miklosic, lex. palaeosl." kod
grehopadanije). Jeli upal u kojegod griliopadanje
ili kaz od onihV S. Budinic, ispr. 9. Koji jesu
oni kazi i ona griliopadanja. 127.
GEEHOPADENE, n. grijeh (djelo kojijem se
padne u grijeh). — isporedi grehopadaiie. — U
rukopisu xiv vijeka pisanu crkvenijem jezikom.
F. Miklosic, lex. palaeoslov.'-' kod greliopadenije.
GEEHOST, /. grijeh. — U jednoga pisca xviii
vijeka (grjehost). Kad se obratis i grjehosti na
stran bacis. J. Kavanin 390^.
1. GEEHOTA, /. vidi grijeh. — Akc. se mi-
jena u dat. sing, grehoti, u ace. sing, grehotu,
u voc. sing, grehoto, u nom., ace, voc. pi. gre-
hote. — Postaje od grijeh nastavkom ota ; ije (e)
skrativsi se mijena se po juznom govorii na je,
ali i j poslije r ispada, tc uprav dan danasni u
juznom govoru glasi, kao i u istocnom grehota
(grjehota samo u nekijeh starijih pisaca), a ti
zapadnom grihota. kod onoga dijela nasega na-
roda koji ne izgovara h, glasi po jnznome go-
voru greota, a jos cesce, kao i po zapadnome,
griota, grijota (e pred vokalom mijena se na i),
po istocnom greota. Vuk (i mnogi danasni pnsci
za nim) pise grjehota, ali je on sam ovaj oblik
nacinio po analogiji prema grjesan (vidi kod
gresan); u narodnijem pjesmama i u prvom ne-
govu rjecniku za juzni govor ima samo grijota.
— Od XVI vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjec-
nika u Belinu (grjehota , crimen' 202*; ,peccatum'
549a), u StulicevH (grjehota, v. grijeh), u Vukovu
(grjehota, grijota, juzn. ; greota, grehota, ist. ;
grihota, zap. vide grijeh). a) grijeh uopce, naj
cesce se upotreb{ava kad se kase o kakvu djelu,
jeli ili nije grijeh. Grihota je ne muocati, kadano
nije potrebe govoriti. M. Divkovic, bes. 481'\
Lagak je put na grihote, ali tezak na dobrote.
P. Vitezovic, cvit. 157. Pocehu iti v grihotii
kriposti. odil. 45. Jer lagat je tu grjehota. J.
Kavanin 61^. Niti 'e zabraheno ni grihota. F.
Lastric, ned. 287. Da jeli grjehota ufati da je
jedan dan srecniji od drugoga? I. A. Nenadi6,
nauk. 112. Dobit ,tkoju' razlozito mogah imati
bez grehote drugijem nacinom. 134. Takve obi-
caje obsluzivati nije grihota. A. Kanizlic, kam.
151. On mu je oprosteiie od velike grihote udilio.
618. Koji nepravdu iliti grihotu poznaje. utoc.
171. Promatrajuci nevoje, koje se gradu rad
griota gradanina imadose dogoditi. E. Pavic,
ogl. 594. Bog bijase lipo uredio i grihoti stida
naredio. M. A. Eejkovic, sat. C8a. Jeli grihota
pjunuti posli pricesteria? Ant. Kadcic 168. Pri-
stupiti oli ne obsluziti recene zapovidi jest gri-
hota. M. Dobretic 161. Ne drzeci da je to griota.
563. Cistec tijelo od gnusobe cisti dusu od gre-
hote. A. Kalic 189. Ubit ju je griota. M. Ka-
tancic 74. Izprazna je ona pokora, koju slideca
grihota omrja. B. Leakovic, nauk. 12G. Ako uvene
struk ruzmarina, tvoja sramota, nasa greota. Nar.
pjes. vuk. 1, 33. Greota je mene proci, mene
slepu i nevojnu. 1, 146. Od }udi je zazor i sra-
mota, a od Boga velika grijota. 1, 256. Greota
je tebe pogubiti, jer si teke na svet nastanuo.
3, 395. Grijota je udrit' na svatove i devojci
srecu ukinuti. 3, 458. Svakojake b'jede iznosismo,
i na raju globu navalismo, i grijotu Bogu uci-
nismo. 4, 135. Grehota je Jubiti djevojke, poju-
biti pak ih ostaviti. Nar. pjes. u Dubrovniku.
P. Budmani. Sto je sramota to je i grjehota.
Vuk, poslov. 74. Grehota je o torn i misliti. P.
Petrovic, gor. vijen. 44. Ne primi mi, Boze. za
grehota. 101. Grehota je i sramota krsiti i po-
kolebavati zborske odluke. S. l^ubisa, prip. 35.
Ako se pogodimo bez prijevare i grehote. 250.
Mogu se bez greote zakleti. Pravdonosa. 1851. 31.
Da se mrska smutna ne ogradi, na sramotu i
grjehotu velu. Osvetn. 3, 82. — b) steta, skoda.
Zasto je grjehota u gnusnu da stoji taj tvoja
Ijepota. M. Vetranic 1, 80. Zasto je grjehota,
od ove dubrave u zaraan Ijepota da stoji i slave.
N. Najeskovic 1, 225. Nije li gi'ehota, da se da
satrti krjeposna Ijepota toj strijeli od smrti ?
2, 125. Grijota je poginuti, a sramota pobjeg-
nuti. Nar. pjes. vuk. 1, 365. — ti Dubrovniku
se u nase vrijeme ka^e: grehota! (tiem.. schade!,
franc, quel dommage !, tal. peccato !) kad se zali
sto se dogodila kakva steta ili nesreca, osobito
kad se cefade moglo dobru nadati, Hi sto se ko
uzaliid trudio, Hi sto se sto uzalud potrosilo itd.
isporedi skoda, steta, zali boze, zali bog kod bog,
1, b, h). P. Budmani.
2. GEEHOTA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom.
ziv. 32.
GEEHOTAN, grehotna, adj. samo u Stulicevu
rjecniku: grjehotan, v. grijesan.
GEEHOTVOEAC, grehotvorca, m. covjek koji
tvori grijehe, gresnik. — U knizi xvi vijeka, u
kojoj je jezik mijesan s crkvenijem.. Ostali vsi
grehotvorci smrtni. S. Budinic, sum. 192'*.
GEEHOTVOEAN, grehotvorna, adj. koji tvori,
cini grijehe. — U jednoga pisca xviii vijeka
(grjehotvoran). l^udi osorne i neharne, grjeho-
tvorne. J. Kavanin 538'\
GEEHOTVOEENE, n. djelo kojijem se tvore
(cine) grijesi. - — U knizi xvi vijeka (grihotvo-
renje). Ne boji se od pogibili grihotvorenja i
prigrisenja. S. Budinic, ispr. 69.
GEEHOVAN, grehovna, adj. koji pripada gri-
jehu. — Rijec je stara (vidi F. Miklosic, lex.
paleoslov.'' kod grehovtn'B), i dolazi do xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (grjehovan
,criminis, ad crimen spectans' s dodatkom da se
nahodi u pisca Budinica) i u Danicicevu (gre-
hovtiit ,peccati'). Tihoje pristaniste vltiiajemymt
bureju grehovnoju. Mon. serb. 58. (1293 — 1302).
Od grube sluzbo grihovne. Narucn. 55^. Predo-
bivamo djavle i pogibeli grehovne. S. Budinic,
sum. 97*. Iz naslidja grihovnoga. ispr. 163. —
Vuk je upotrebio ovu rijec a Novom Zavjetu.
U oblicju tijela grjehovnoga. pavl. rim|. 8, 3.
a broji grjehovni (radi je vidi kod gresan) med:u
rijeci slavenske koje se u nasem narodnom je-
ziku ne govore, ali se lasno mogu razumjeti i
s narodnijem rijecima pomijesati. Nov. zav. 1847.
V VI.
GREHOVANE
414
GREPSTI, a.
GEEHOVANE, n. djelo Jcojijem se grehvje. —
U Stulicevu rjecniku: grjehovane, v. grijeseiie,
i u Vulcovu s primjerom iz narodne pjesme : Evo
cu se tebe ispovidet' da ti svako grehovane
kazem.
GEEHOVATI, grehujem, impf. grijesiti. —
Akc. kalci je u praes. taki je u impf. grehovah,
u ger. 2)raes. grehuju6i, u impt. grehiy ; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf., osini aor.
2 i 3 sing, greliova i p)art. pract. act. grehovao,
grehovala. — Od xiv vijeka (vidi F. Miklosic,
lex. palaeoslov. - kod grehovati), a izmedii rjec-
nika u Stulicevu (grjehovati, v. grijesiti) i u Vu-
kovu (1. raditi na praznik. 2. ,siindigen' ,peccare').
a) grijesiti uopee. Da bi ti i raj jos poznati,
nek ne bi htio grjehovati. J. Kavanin 464^. Zivi
ne bismo u slobodi i u obili grjehovali. 570*. —
anio spada jamacno i ovaj primjer gdje va^a da
stoji grjehucem mj. grjehujucem (part, praes.) :
Kad ne bratu, sebi slicnu, pored vama i grje-
huiem' imate izred sve. 5G2'\ — b) raditi u
praznik. u Vukovu rjecniku.
GEEHOVIT, adj. gresan. — U jednoga pisca
xviii vijeka (grjehovit). Zene i bludne grjeho-
vite. J. Kavanin 560''.
GEEHOVNICA, /. u narodnoj pjesmi nasega
vremena (grjehovnica) stoji uz kuiga, te bi bila
kniga (kao sto narod misli) u kojoj su napisani
ciji grijesi. Pa govori plemenita Mara: ,XJzmi
Jovo knigu grjehovnicu, pa ti vidi sto ti kiiiga
kaze, kakvi su ti naj veci grjehovi'. Uze Jovo
kiiigu grjehovnicu, pa on uci sto mu kniga kazo:
jedan grijeh: ti ne slusas majku . . . Nar. pjes.
here. vuk. 1.
GEEHOVNIK, m. gresnik. — U jednoga pisca
xviii vijeka (grjehovnik). Lako 'e svakom' tu
srnuti ne zagasnom' grjehovniku. J. Kavanin
463l>.
1. GEEJ, grdja, m. vidi grijeh.
2. GEEJ, m. 32gi dio arsina. S. Novakovic.
GEEJ-, vidi grij-.
GEEJAC, m. selo u Srbiji u okrugu aleksi-
nackom. K. Jovanovic 94. — moze biti da bi po
juhiom govoru glasilo Grijac.
GEEJACKI, adj. koji p)i'W(i'da Grejacu. Gre-
jacka (opstina). K. Jovanovid 94. Vinograd u
J3rdu Grejackom. Sr. nov. 1875. 907.
1. GEEK, vidi grijeh.
2. GEEK, m. Grk. — Na jednom tnjestu xvi
vijeka. Otci Greci i Latini istocne i zapadne
crikve. S. Budinic, sum. H^t. — ima takoder i
u jednoj knizi xviii vijeka, ali jamacno stam-
X)arskom grijeskom mj. Grci (vidi kod grecki).
Greci izgovaraju Christos. IS. Eosa 4^1.
GEEKSA, m. prezime. — xvi vijeka. Tomas
Greksa. Mon. croat. ^190, (1589).
GEEJ^ITI, gre|im, i»j|)/. ici, hoditi. zar od grosti ?
— U jednoga jnsca nasega vremena. Sokcem sju-
tridan Gospojin mali i vi po6i kud misari gre|e.
Osvetn. 4, 45. Druga (vojska) s riime u Derventu
gre}i. 7, 20.
GEEMIK, m. vrst dretve za sivane cizama,
koja je najjravlena od bravje koie. Puuat na
Krku.
GEENCAESKI, »t. iwezime. — U nase vrijcme.
Sem. prav. 1878. 44.
GEEO-, vidi grolio-.
GEEPCJ, Grebaca, m. ]}l. (uprav pi. grebac),
selo u Hercegovini u okrugu mostarskom. (Grebci).
Statist, bosn. 252. — moze biti da je isto sto se
pomine xiv vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku
jGrebtci', mjesto u zupi Hlijevnu: ,z Grebact'
(Mon. Serb. 248 god. 1400).
GEEPCIC, m. prezime. — xv vijeka (pisano
Grebcic). Sin Valete Grebcica. Mon. croat. 91.
(1461).
GEEPKATI, grepkam, impf. dem. grepsti. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Osta sestrii
nogom grepkajuci. Nar. pjes. stojad. 2, 16.
GEEPyTI, grebem, impf. scalpere, lacerare,
scabere, radere, va(a da je naj starije znacene:
cim ostrijem dupsti po cemu, a iz ovoga su se
razvila ostala: kozu noktima derati, cesati, ko-
pati, strugati itd. — Akc. se mijena u praes.
1 i 2 pi.: grebdmo, grebete, u aor. 2 i 3 sing.
grebe, u part, praet. act. m. sing, grebao (ali
grebla, greblo, grebli itd.), u part, praet. pass,
(osim nominalnoga nom. sing. m. greben i svijeli
slozenijeh oblika: grebem, grebena itd.): grebeua,
grebeno, greb^ni itd. — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. greti ,scabere, pectere, remigare',
rus. rpecTH, rpecTb, grnuti, veslati, po^. grzesd,
kopati, ukopavati, a i lit. grepti, grebiu, grnuti.
— Osnova je indoevropska po syoj\pri/tcJ grebh,
isporedi grc. yQcUpu) (vidi G. Meyer, griechische
grammatik. ' 27). — U injinitivu medu korijen
greb i nastavak ti umece se s, pred kojijem b
glasi p, ali se nalazi pisano; stariji je oblik u
inf. bio gresti, vidi ¥. Miklosic, lex. palaeoslov.''
kod greti. gdjegdje se govori u inf. i grebati (u
pjrvome Vukovu rjecniku: grebati, grebem, vide
grepsti, i grebati se, grebem se, vide grepsti se,
ali u drugume nema), i moze biti da ce se prema
tome govoriti i u aor. grebah, greba, grebasmo
itd. — Izmedu rjecniku u Mika^inu (grebsti,
ogrebsti ,scalpo, frico, scabo'), u Belinu (grebsti
,graffiare, sgraffiare' 354'^), u Bjelostjencevu (gre-
bem, ceprk|am, cepr|am ,scalpo, scabo*), u Vol-
tigijinu (grebsti ,grafiiare ; raspare , razzolare'
,kratzen; scharren'), u Stulicevu (grebsti, 1. ,scal-
pere, scalpturii-e'. 2. ,radere, abradere'. 3. ,pecti-
nare'), u Vukovu (1. ,kratzen, krallen' ,scabo'.
2. Ian, kudje^u ,ki'ampeln' ,carminare', cf. gre-
benati. 3. n. p. kotao, posto se u uemu mlijeko
uzvari ,schaben' ,radere').
a. aktivno. a) (unguibus etc.) lacerare, dila-
niare, (noktima Hi drugijem cim ostrijem) derati
kozu i meso. Koza je opora ka grebe ne mane
neg macka od mora, kad gladis kozu he. N. Na-
Jeskovic 1, 342. Pocese . . . cripima glave he
grebsti. F. Vrancic, ziv. 113. Zapovida Barbaru
zeliznimi grabjami grebsti. 114. Placu . . .^stri-
guci kose, grebuci lica. M. Eadnic 161^1. Oinec
duhe iti z pakla, da me grobu. P. Vitezovic, odil.
30. Gristi ce svoje meso, grebsti ce svoja lica.
A. d. Bella, razgov. 35. Premda kose prospe,
trga, lice grebe. A. Kanizli6, roz. 50. Eto grebu
maci grebestaci. Nar. pjes. vuk. 4, 258. — b)
cesati. — samo u rjecnicima. — c) ceprkati, ce-
pr^ati, ne samo o kokosi, nego i o drugoj zivo-
tini. Kokos kadkad svoju bolest ima, . . . pusti
krila il' kostrusi i^erje, niti grebe drvnikom iverje.
J. y. Eejkovic 27d. Kohic grebe, nista ne ka-
ziva. Osvetn. 3, 9. — d) kopati (zem^u). ovo se
znavenc ne da potvrditi primjerima, ali da je
negda bilo (dajbudi u praslavensko doba, vidi
sprijeda) potvrduje se rijecima koje jjostnju od
grepsti, kao glagolom pogropsti, supstantivom
grob itd. — e) radere, tim ostrijem trti po cemu
(objektu), da se ono ocisti od cega sto je k onome
pnonulo; objekat moze biti kotao, zdjela itd.
isporedi stiugati. Po dnu grebes. (D). Poslov.
dani6. 96. Dadose mu kotle grepsti. Nar. pjes.
GEEPSTI, a.
415
GRESTI, 11, 1.
vuk. 1, 522. Poznajem te, lonce, i prije sam te
grebao. Nar. posl. vuk. 252. I sve pojede kao
metlom, pa pocuo grepsti tavu. Nar. prip. vrc. 18.
Rekao nekakav gost grebuci zdelu. Vuk, poslov.
127. vidi u Vuicovu rjecniku gdje se i ovo do-
da je: Naj vise zene daju djeci te grebu kotao ;
gdjekoji kazu da ce onome koji grebe kotao ili
drugi kakav sud u ovakom dogadaju, ici kisa kad
se stane zeniti ili (ako je zensko) udavati. — f)
vidi grebenati. — u Viikovu rjecniku. Baba babi
grebla Ian, da joj zaman prode dan. Nar. posl. vuk.
10. — g) kao hitjeti, trcati, hjesati. preneseno od
prectasnijeh znacena (osobito kod e)) jer ko trci
kao da grebe zemju. isporedi strugati. Bogu se
moli, ali k brijegu grebi. Nar. posl. vuk. 20. —
kao da je ovo znacene, ali u prenesenom smislu
(0 zeji), u ovijem primjerima: Jer je junak dusu
namjestio, a srce niu grebe u planinu. Osvetn.
2, 28. A jako im grebu srca strvna, da im Bog
da putovaiia kvvna. 2, 185. — h) kad se prqiO-
vijeda kako je ko pjsovao, da se ne rece gnusna
rijec, ovijem se glagolom zamjenuje drugi u ko-
jega je j mj. gr, i tad se upotrebjava u inf. gre-
bati.
b. pasivno (u oba je primjera znacene prema
a, a)). Onda bi grebena nobti od necistih djavlov.
Tondal. star. 4, 112. Blaz bi bijen i greben
ces|i gvozdenim. P. Posilovic, nasi. 128^.
c. sa se.
a) refleksivno, grepsti sama sebe (u svijem je
primjerima znacene prema a, a)). — izmedu rjec-
nika u Vukovu: ,sich kratzen' ,se scabere'. A
kad oni u Grebice dose, u Grebice de se grebu
majke. Pjev. crn. 70^. Iznesu pokojnika odjelo
i oruzje pred pokajnice i nad nim biju se i grebu.
Vuk, ziv. 189. Otac se stane grepsti po obrazu
i u vas glas lelekati. S. i^ubisa, prip. 108.
6) s rejieksivnijem oblikom znacene ostaje ak-
tivno kao kod a, a) ali bez objekta. — U Vu-
kovu rjecniku: grepsti se ,krallen' ,scabo' s pri-
mjerom: grebe se macka ,die katze krallt'.
c) retiprocno, o dvoma sto jedno drugo grebe.
— U Vukovu rjecniku: ,einander kratzen' , sca-
bere invicem'.
GEESITI SE, gresim se, impf. u Stulicevu
rjecniku: v. sumiiiti. Stulli ne kaze odakle mu
je ova rijec, ali je bez sumne uzeo iz Bjelostjen-
ceva rjecnika gdje stoji gresim se (,gresiinsze')
jsuspicor' (vidi grijesiti), te je Stulli zlo procitao.
GE.ESTA, /, bijeli ili crni luk opleten kao
guzva ili vijenac. u trebinskoj nahiji. N. Ducic.
— tal. cresta.
GRESTI, gredem i grem, impf. ici, hoditi. —
-e- stoji mj. negdasnega q. — Akc. je u Vukovu
rjecniku gresti, gredem, te sam po tome i ja u
svojoj Grammatica della lingua serbo-croata take
bi^ezio. Danicic koji je isprva u svojoj Grama-
tici i u Oblicima pisao gresti (po Vuku) a gredem
(va^a da je od koga cuoj, poslije po Vuku i
meni toboze popravi gredem (vidi Rad. 6, 52);
ja sam ovdje zabi[ezio akc. (sprijeda i kod I)
kao sto sam ga cuo u sjevernoj Dalmaciji. —
Bijec je jamacno praslavenska, ako se i ne da
potvrditi u zapadnijem jezicima, isporedi stslov.
gresti, novoslov. gredem i grem, rus. Ha-rpa-nyTB
,irruere'. — Korijen je indoevropski ghredh, ispo-
redi lat. gradior, got. gridi-, korak. u osnovi za
sadasne vrijeme (isporedi kod leci, sjesti) umet-
nulo se poslije e n, te se en promijenilo na q
(O. Wiedemann u Archiv fiii- slavische philologie
10, 652), isporedi i staroir. in-grennim, progonim.
— U nase vrijeme govori se kod cakavaca i kod
stokavaca u zapadnijem krajevima (ne u Dubrov-
niku). izmedu rjecnika u Vrancicevu (gredem ,eo'),
u Mikajinu (gredem), u Belinu (odkle grades ili
gres? jundevenis?' lb?i^),uBjelostjencevu{gvediQm),
u Voltigijinu (gredem, grem), u Stulicevu (grijeskom
gredsti, gredem, i gresti, grem i gredem), u Vu-
kovu: gresti, gredem (gdjesto i grem) s dodatkom
da se govori po jugozapadnijem krajevima (vidi
i: ,Gre', kao i poslije u stihu 40 i 65 ,grede',
to je cakavacki, ali se cuje i u Crnoj Gori. Vuk,
nar. pjes. 3, 529) ; u Danicicevu (gresti, gredu).
I. oblici. gresti je defektivni glagol, te ima
samo oblike sadasnega vremena i imperfekat (aor.
greh i part, praet. act. greo u ovijem primje-
rima po svoj prilici nijesu narodni oblici: A
grese gavi'ani uz liezine uz vrle poglede. Osvetn.
1, 54. Greli momci, ko u jatu vuci. 2, 92. Pa
je lako robje putovalo, uocu grelo, daiiu dano-
valo. 5, 33). i inf. gresti nahodi se samo u rjec-
nicima i u gramatikama. a) praes. aa) postaje
redovno od osnove gred: gri^dem, gredes, grede,
gr^demo, gredete, gredu. svi se ovi oblici (osim
2 plnr. gredete) nalaze od prvijeli do nasijeh
vremena. treba dodati da za 1 sing, ima i sta-
riji oblik gredu do xvi vijeka (N. Ranina 51''.
127a; Zborn. 38a; s. Mencetic 177; N. Najeskovic
1, 216 ; D. Ranina 104^ ; S. Boba|evic 222) ; za 3
sing, i plur. stariji oblici gredet i gredut nalaze
se samo u knigama pisanima crkvenijem ili mi-
jesanijem jezikom (gredett. Zak. dus. pam. saf.
34; gredut. Pril. jag. ark. 9, 115 god. 1468). —
bb) mozebiti po analogiji prema glagolu dati po-
stali su kraci oblici: grem, gres, gre, gremo,
grete, (3 plur. samo gredu). ovi su kod cakavaca
potvrdeni od xm vijeka (naj stariji su primjeri:
gre. Mon. croat. 15 god. 1275. 3 god. 1321. 46
god. 1395 ; Zak. vinod. 57 itd. ; grem. Beruardin
36; grete. M. Marulic 299; gres. Korizm. 14a.
60a; gremo. Anton Dalm., nov. test. 2, 144). u
jednoga pisca cakavca xvi vijeka ima 2 plur.
gx-este (po svoj prilici pirema daste). Anton Dalm.,
nov. test. 157^; u istoga pisca (195 i jos na ne-
koliko mjesta) ima i 3 dual gresta sto se nalazi
i u rukopisu xv vijeka (Pril. jag. ark. 9, 126
god. 1468). — bj impf. aa) gredijah dosta cesto
i u stokavaca i u cakavaca (naj stariji primjeri:
gredijase. S. Kozicic 281'; ]3. Gradic, duh. 19;
gredijahu. A. Gucetic, roz. jez. 328; u nase vri-
jeme: gredijaliu. Nar. pjes. 1, 361). — bb) gre-
dehi. : po juznom govoru gredijeh, po zapadnom
gredili; naj cesce (osobito u mlade doba) u ca-
kavaca (naj stariji primjeri: gredehu. Spom. sr.
1, 63 god. 1405; gredise. Mou. croat. 93 god.
1463; Bernardin 14; gredese. Pril. jag. ark. 9, 123
god. 14l6S; gredihu. Bernardin 8; naj mladi: gre-
dise. A. Vitajic, ost. 93; L. Terzic (B. Pavlovic)
164; gredihu. P. Vuletic 66). — c) impt.: gredi,
gredimo, gredite, dosta rijetko. gredi. M. Radnic
45b. Nadod. 91; gredite. V. M. Gucetic 12. —
d) ger. praes. i part, praes. act. aa) ger. praes.:
greduci (grediic) ; naj stariji primjer : greduci.
Bernardin 1, 21 ; part, praes. act. : gr^diici. naj
stariji primjeri: vrime greduce. Narucn. 82a;
greducega griha. 93a; naj mladi: Noja gredu-
cega. L. Terzic (B. Pavlovic) 194. radi znacena
ovuga participa vidi II, 14. — bb) ger. : grede,
vidi II, 15. — cc) neki pisci upotreb^avaju gri-
jeskom oblik gredeci. B. Kasic, nasi. 108; V. M.
Gucetic 115; !S. Rosa lOl'--; gredec. S. Rosa 88^.
— dd) u dva pisca ima i oblik greci zlo nacinen
po praes. grem. V M. Gucetic 26; Osvetn. 5, 4;
grec. Osvetn. 1, 47.
II. znacene je posve kao kod glagola i6i, a moze
biti i iterativno kao kod hoditi.
1. kao ici (i hoditi) u pravom smislu.
GEESTI, n, 1, a.
416
GRESTI, II, 1, a.
a. suhjekat je cejade Hi sto se kao cejade misli.
a) izreceno je mjesto ka kojemu Hi od kojega
se ide. Gredemo u Kotort. Mon. serb. 246.
(1300—1400). Da gredett na sudt. Zak. dus.
pam. saf. 34. Vsaki grad, v ki on gre. Zak.
vinod. 57. Menelaus gre na vojsku. Pril. jag.
ark. 9, 125. (1468). I on slisa kako 2 cara gresta
pod Troju. 126. Kamo ja grem, vi no morete
dojti. Bernardin 36. joann. 8, 21. Gospoda ve-
lika od gradov pram liemu gredihu. M. Maruli6
18. Iz Jerusolima v Jerihu greduci. Narncn.
463'. Nika zena z daleka groduci pristupi k nemu.
100*. Dusa nevojna grede va vecne muko. Transit.
62. Jedan putnik ki gredise v Eim. Mirakuli.
53. Sin Bozji greduci na zemju. Korizm. ll-i.
Gredijeso Jezus u grad koji se zvase Nairn i
gredijehu s nim ucenici liegovi. N. Rai'iina 76^.
Inc. 7, 11. Priblizajuci se kostjelu komu gredi-
jehu. 125a. luc. 24, 28. Gospoji u ko'e ti sad
gres. N. Najeskovic 2, 14. K Suletu gredihu.
P. Hektoi'ovic 17. Ka mni gres. Anton Dalm.,
nov. test. 1, 4. Ivud gres sada? M. Divkovid,
plac. 14. Mnozi gredijahu vi Jeruzalem. B. Kasi6,
is. 104. Pisase mu da put strane carigradske
naglo grede. I. Gundulic 394. I ovo grem k tebi,
koga |ubih. F. Glavinic, cvit. 29^. Od kuda
gres ? . . . grem iz nebes . . . Michelangelo. 6. Kako
jedni psi vi mrete, ter u vicne muke grete. P.
Hektorovic (?) 103. Na nebesa pak da gremo.
S. Margitic, isp. 154. Veselo gredite put sve-
toga otara. V. M. Gucetic 12. Trijeba je natrag
da gredemo, evo pomoc gradu iz nova. Nar. pjes.
bog. 217. Grem k oiiomu koji me je poslo. S.
Rosa 119''. Gospodine, a kamo gredes? 147**.
U crkvu sutra odma gredi pak misicu za mene
naredi. Nadod. 91. Da gre s nime majci u na-
trage. Nar. pjes. vuk. 3, 259. S nome gredo
dvoru bijelome. 3, 530. Brze grede svaki put
divana. Pjev. crn. 84*. Marko grede na bile
barkune. Nar. pjes. istr. 1, 9. Gre Sekula staroj
svojoj majki. 1, 48. — metaforicki. Vazda gre
z griha v grih. Transit. 47. I prem zasli ste u
godista, mukom grete put spaseiia. J. Kavanin
501^. Gremo put rajske slave. V. M. Gu6eti6
28. — b) nije izreceno mjesto ka kojemu ni od
kojega se ide. Koji kupci grodu mimo Brtskovo.
Mon. serb. 53. (1240—1272). Tizi nasi trtgovci
gredeliu st trtzmi. Spom. sr. 1, 63. (1405). Tko
hodi u tamnosti, ne vidi kuda grede. N. Ranina
88''<'. joann. 12, 35. Najjrijod gredijehu. Zborn.
l^'. Ti, koji putem gres, za mal cas nu postoj.
N. Dimitrovi6 33. Misledi vrh moga trudnoga
zitka gredih. P. Zoranic 2^. Kad zagorjem gredu
(ja) s tobom, stado moje jiase, tore vrgu na te
oko, i ti gledas na me. D. Ranina 104'\ Koji
za nim gredu i koji ga druze. 8. Budinid, ispr.
70. Kojo gredijahu za nim. B. Kasic, is. 62.
Pazi opota druzbu ogAenu,-ka za nima gre smiono,
s puskam dugim na ramenu, Pomoranci sve su
ono. I. Gundulic 438. Gleda', oruzan vas oghono
gdi Sajdacki gre prid nima. 444. Proz sto vrata
i zaklopa s Krunoslavom pasa gredo. 471. Bi
uproson od onih, ki s nim gredihu. F. Glavini6,
cvit. 103''. Hod'mo, grodem dobre vojo. G. Pal-
moti6 2, 121. Po svem dvoru grem i hodim.
2, 246. Ne gredise polagahno. P. Radovcic, ist.
60. Gredi ti i slidico to tvoji. M. Radnii 45''.
I mi gredemo a tobom. L. Terzi6 281. Zva ih,
noka za nim grodu. J. Kavanin 17*'. Oni koji
gre za naiui. B. Zuzori 239. On prid nima gre-
dijasn. P. Kiiozovit, muk. 11. l»utnik gredo po
putii. V. M. Gucetic 4. Dva ucenika groci s Isu-
krstom. 2(). Izlazi vau i grede veselo. 173. Ou
i Petar gredu -po skorupu mora. S. Rosa 92*.
Gredu suzni, ne haju za ure. Osvetn. 1, 31. —
e) iterativno, kao hoditi. Da gredu sb trtgomt u
zemju kra|evstva mi. Mon. serb. 16. (1222—1228).
Otroci koji s igumtuomt na putt gredu. Dec.
hris. 61 — 62. Greduci ucite sve |udi. Kateh. 1561.
B8'i. Oci imam, a slijep gredu. S. Boba|evic
222. Svako godiste gredijase iz Nazareta Go-
spodin s roditeji svojimi u Jeruzalem. B. Kasic,
is. 20. I po dnevu i po noci gredise po hizah,
spi|ah. F. Glavinic, cvit. 256^. Gre po svijetu
dikla znana. G. Palmotic 2, 175. Smrt slidi nas
kamo godir gremo. P. Posilovic, nasi. 14''. Bog
lako gre, ali brzo stigne. (D). Poslov. danic. 6.
Koja zena vele grede, malo prede. (D). 47. Ako
stoji s mijerom ili gi'ede. M. Radnic 546*. Dica,
koja gredu na skulu. M. Bijankovic 38. Gredu
u crkvu barem svaku nediju. A. d. Bella, razgov.
47. Petnajst dan gre (v) skolu i vec zna vise
od mostra. Nar. prip. mikul. 11. — metaforicki.
Po ovomu putu gredijase David. B. Gradic, duh.
19. Njeki prida mnom pravo ne gredu. B. Kasic,
nasi. 104. Da sveudi} Bozjim gremo putem virnim.
M. Alberti 382. Da gredes po putu zapovidih
k nebeskomu Jerusolimu. P. Radovci6, ist. 175.
Greduci stari putem od kriposti, gredu i mladi.
M. Radnid 45''. Uputi me, da drumovim grem
pravima. I. Dordic, salt. 82. Taj ne grede ci-
stijem putom. 406. U tom puku, koji u cistoci
zive, po dobrijeh gre6 otaca putili. Osvetn. 1, 47.
— d) izrecena je namjera s kojom se ide: aa)
podloznom recenicom s da. I gredihu sfi da se
popisu. Bernardin 8. luc. 2, 3.^ (Fapa) po Italiji
gredijase, stvoril da bi mir. S. Kozicic 28''. I
takovom svijecom grede, milost Bozju da uhvati.
J. Kavanin 64''. — bb) infinitivom. Kada se ti
gres spovidati. Korizm. 60'i. Gredemo pokloniti
se nemu. N. Ranina 28''. matth. 2, 2. Vocer
kada gres leci. Kateh. 1561. CO*. Az gredem
ugotoviti vam mesto. S. Budinic, sum. 9*. Tamo
gdi gres stole vati u privedroj velikosti. I. Gun-
dulic 37. Ja grem vidjet, sto 6e biti. G. Pal-
motic 1, 208. Da se gredu pricestiti. P. Ra-
dovcic, ist. 70. Al' kad grete dat pomoci kom'
krstjanstvu u nemoci. J. Kavanin 209''. (Jare
grede bili lov loviti. Nar. pjes. istr. 1, 17. Oni
gredu vecer vecerati. 1, 20. Gron iskat dobroga
gospodara. Nar. prip. mikul. 11. — cc) injinitivom
s prijedlogom za (po talijanskom jezikii). Ne-
prijato| zlobni grede za krajevat Slovinima. G.
Palmoti6 1, 13. S plavim lijepom grete za zla-
ceni run dobiti. 2, 380. — dd) recenicom sto nije
podlozna ncgo je vezana s gresti konjicnkcijom i.
Da prvo grem i zakopam oca. Anton Dalm., nov.
tost. 100. — ee) supstantivom s kojijem prijed-
logom. aaa) siipstantiv je apstraktno ime i stoji
u ace. s prijedlogom na. K Dariju na boj ne
grem. Aleks. jag. star. 3, 255. Kad gredu na
ispovid. P. Radovci6, ist. 185. Gi'emo na po-
gibil. II. Bonacic 110. — metaforicki. Ki na
zlo gre hrlo. D. Bai'akovid, vil. 318. Tako naglo
na grijeh grodu judi. Osvetn. 1, 63. — bhb) sup-
stantiv je apstraktno ime i stoji u ace. s pri-
jedlogom u. Gospodin liegov u lov gredise. Du-
kjaniu 28. Neka ne gredu s liimi u cotu. M.
Bijankovic 107. Da u boj ne gres svaki danak.
J. Kavanin 468''. — ccc) u ace. je s prijedlogom
po rijec sto znadi ce^ade koje se hoce da se po-
zove, dooede (vidi kod po). Svato kupi, grede
po djevojku. Nar. pjes. vuk. 3, 532. — ddd) u
loc. s jjrijcdlogom jjo stoji apstraktni siipstantiv
sto znaii radiiu. Ki.to sami. grodo po crKkovi.noj
rabote. Mon. serb. 98. (1330). Doe. hris. (J2. —
eee) u ace. s prijedlogom za stoji siipstantiv kojijem
se kaze Ho hoce suhjekat da postane. Sedlaj mi
GEESTI, II, 1, a.
417
GKESTI, II, 4.
kona na junacku, da ja gredem za te za soldata.
Nar. pjes. istr. 1, 10. Ona grede earn za sol-
data. 1, 11. — fff) osobito je znacene s nekijem
prijedlosima kojima se pokazuje neprijatelska na-
mjera, to je s prijedlogom na s ace. Koji s dva-
desti tisuca gredo na li. N. Kaiiina 209''. luc.
14, 31. Da se na Bee ne gre, rece. P. Bogasi-
novic 15. Ki gredu bez uzi'oka na me. I. Dordic,
salt. 7. Skupjena vojstva i puci na nas gredu.
221. amo spada i ovaj primjer: S matalom gre
na hobotnice (u lov). (Z). Poslov. danic. 108. —
s prijedlogom protiv. Pokle tako protiv nam
gre cinite ju gladom da mre. M. Divkovic, kat.
167. — ggg) s prijedlogom za s instr. znaci sto
i slijediti, ali u pretiesenom, metaforickom smislu
(nastojati, ze(eti). Za gospodstvom vas svijet
grede. G. Palmotic 1, 297. Bojnica moja mila,
cijem za vjecnom slavom grede, zivot mi je sa-
kranila. 2, 190. — e) venire, nije izreceno mjesto
ka kojemii subjekat ide, ali se ima u misli da
ide put onoga koji govori. Tada hote viditi sina
Bozjega greduci u obiaku. Bernardin 1. luc. 21, 27.
Govorahu: ,Evo san^ivac grede'. 39. gen. 37, 18.
Blagoslof|en je ki grede u jime Gospodine. 67.
joaun. 12, 13. Miicimo, zasto Bernardin gre. F.
Glavinic, cvit. 146". Jedva ga bijase svrsio, eto
gre Samuel. A. d. Bella, razgov. 50. Malo bilo,
eto drugo (momce) grede. Nar. pjes. vuk. 4, 8S.
— f) abire, ici ca, odlaziti. Ja gredem i jiscete
mene. Bernai-din 36. joann. 8, 21. (Bog) gre od
nas. Korizm. 73'j. — g) gresti moze znaciti mi-
cane uopjce, ako cejade i ne ide svojijem nogama.
Yvgo(h) se u more, i pokle vidise da plovom
tako grem . . . D. Barakovic, vil. 335. _ Ja s vam
Zajedno priko mora veseo gredijali. G. Palmotic
1, 18. Ter da gredu s galijami. I. Zanotti, skaz.
4. Gredu mladici na koiieh. Nar. prip. mikul. 22.
b. subjekat je sivotina. Zvijere kad umre . .
u crnu zem|u gre (uprav spada pod 2, a)). M.
Vetranic 1, 91. Pri stadnoj nevoji gdi godi gre-
dise, naj verni(jt) i bo|i svih pasa ti bise. D.
Ranina 55*. I kako vi, jaki volovi, cim grete,
pritvrdu zemju tu za drugib orete. 99^*^. Vidimo,
da ovce ujedno gredu. M. Divkovic, bes. 465i.
Ali i ovan vitorogi za ovcom jednom ne gre u
stadu. I. Gundulic 136. Zasto nike pcele naredi
da gredu po cvijet. P. Posiloyic, cvijet. 106.
amo spadaju i ovi priiiijeri: Sto je od gore,
tako i grede u goru. (D). Poslov. dauic. 122. Sto
gre, leti, plove u vodi. J. Kavanin 23^.
2. neziva stvar (tjelesna t umna). a) uopce,
kad se taka stvar mice svojom Hi tudom silom.
Do potoka koji grede is ploce. Dec. bris. 93.
Gredese samo kamenije i zidase se. Pril. jag.
ark. 9, 123. (1468). Zvizda prid nimi gredise.
Bernardin 14. matth. 2, 9. I ke s vitrom gredu
krupe ce tebe tlic. M. Marulic 236. Kubanje
krvi, ko gre k srcu. Korizm. 47'\ I da iz za-
pada sunacce grede van. H. Lucie 220. Kad
vocke gredibu, pustiv perivoje. P. Hektorovic 37.
Da vide s svijeh strana gdi niza n krv grede.
N. Najeskovic 1, 135. Bez tvoga uresa, za kojim
sunacce prisvijetlo gre svudi. 2, 55. U temu ja
cuju, gdi tih gre daz s nebi. 2, 61. Ja samo
druzbii bizeci po kraju u ki od gor more gre-
duci busa. P. Zoranic 2a. Trava, i cvitje . . . iz
zemje grede van. D. Eanina 3*. Zivota cim
konac nasega se prede, okolis od srece u okole
sve grede. 97«'. Plav morska svaki cas po moru
koja gre, istom je jedan dan val morski prozdere.
97*1. Zasto gre uz gori plam ogiia ki peco, zasto
li voda pak niz doli sve teceV 121^. Kadi mu
gre (zastava) kud ruka vodi mab. D. Barakovic,
vil. 18. Obilno gredise med kako iz vru|e. 44.
Ill
Studenac ki ne gre van svoga teme|a. 131. Prut
pod sobom gledaj riku do tja, gdi opet Nester
grede. I. Gundulic 322. Pina mu (konu) gre iz
ust. B. Krnarutic 8. Pridragi kamici, s kill pla-
mici ogneni gredibu. 10. Valovi morski . . . dvi-
zudi se kako no gore gredu vrliu I'lega. P. Ea-
dovcic, nac. 27. Pare stepjene gredu zgor. ist. 68.
Ni klas s draca gre mu u skute, niti on vino
s trna pije. A. Vitajic, ost. 278. S nebesa no
grede oni ogan. A. d. Bella, razgov. 73. Nu niz
obraz razvedreni tibijeb suza jos vir grede. P.
Sorkocevic 578''. Iz nosa mu modar plamen grede.
Pjev. crn. 1461'. aI' vec Marku bijele pjene gredu.
Nar. pjes. istr. 1, 70. Pa mu itanto gredu kola.
Nar. prip. mikul. 44. — amo spadaju i ovi pri-
mjeri: Gosppdi reci: ,Grede ti dobar glas-. M.
Drzid 476. Cesto glasi gredijahu. Nar. pjes. vuk.
1, 361. Cesti pasi mustuluci gredu: ,Evo vode
cobana Mihata'. 3, 428. — b) o vremenu. Na
navecerje bozica prvoga ki grede. Mon. croat.
62. (1437). Grede vrijeme da se proslavi sin clo-
vjecanski. N. Eanina 87b. joann. 12, 23. Ovoj
gre pet godin, er sam ne sluga ja. S. Mencetic
210. S vremenom grede zgoda. M. Vetranic 1, 337.
V nediju prvu ka grede. Mon. croat. 246. (1545).
Grede vira. Anton Dalm., nov. test. 138. joann.
5, 25. Neka cim tja gredu dni kratke mladosti,
me vrijeme provedu u slatkoj radosti. D. Ea-
liina 47''. Gre dan za noci. D. Zlataric ijd^. Zna-
duci da grede vrime liegovo. S. Margitic, fal.
294. U nedeju koja prva grede. Pjev. crn. 187a.
— c) subjekat je supstantiv sto znaci mjesto
(naj cesce put), gresti znaci: protezati se, pru-
zati se. Kako putt grede na Gomilycu. Mon.
Serb. 26. (1234—1240). Put, ki gre va Brod.
Mon. croat. 15. (1275). Delomt koji grede medu
Stitaricu . . . Dec. bris. 25. U cestu koja grede
ot Eadojeva ... 96. Prva meja pociiie na ka-
stelu i gre k drivu jagiiedu. Mon. croat. 169.
(1498). Misto mnogo razkosno i u krug vele
siroko sve na nize greduci. P. Zoranic 9^. Ka-
zite mi put, ki k makaronskim otokom grede.
Aleks. jag. star. 3, 282.
3. gresti za muza (u starije vrijeme za muz,
vidi kod za), udavati se. Popovice, ke gredut
za muz po umrti popove. Pril. jag. ark. 9, 115.
(1468). Prvo nego gre (zena) za muz. Narucn.
67a. Sele ti je priko mora dana, Jubi sutra za
drugoga grede. Nar. pjes. istr. 1, 9. Za koga
mi moja |ubi grede ? 1, 10.
4. u pisaca od xvi do xviii vijeka cesto stoji
s kojom drugom rijeci (adjektivom, gerundijem,
adverbom itd.) kojom se pokazuje nacin, te onda
se znacene prenosi od micatla na trajane, zi-_
v(ene, i znaci: trajati, zivjeti, pa i uopce biti
(budem), bivati. bice po taltjanskom jeziku (andar
felice, andar dicendo itd.). a) s adjektivom Hi
s participom praet. pass. Sve odkle grem dresel,
vapije razum moj. S. Mencetic 33. To li t'
sam u cem kriv ... ne cini da grem ziv. 149.
Za toj grem ubijen cijec tvoje mladosti. 180. I
obol sto idah, umijen sada grem. N. Dimitrovic
58. U javi i u sni tuzan grem. M. Drzic 5. Evo
Nefele, J^ubovce prve me, kaze se da vele srcna
gre sobome. F. Lukarevic 224. Nemoj tega mnit,
er ja sad tuzna grem, da ces ti veseo it. 225.
Joste ziva grem, nu zivot ovo ni' nego smrt.
265. Sad zudim jednu stvar, za drugom. sad
grem vruc. D. Eanina 89*. Ko je put pogrijesil,
vrati se na drum prav, ^ko li gre sve nezdrav,
Ijekare pod' isti. 108^. Cinit' mu cu, da jubavi
cestit u vijek mojom grede. S. Bobajevic 230.
— b) s gerundijem. Po vas dan grem tuze. N.
Na^oskovic 1, 182. Ako gres istuci ^ubmira.
27
GEESTI, II, 4.
418
GEESTI, II, 11.
M. Drzic 71. A gres sad vec ne^ vik placu6i
svaki cas. D. Eaiiina 92*. Ka lipse pod nebi
gre tance izvodec. D. Barakovic, vil. 363. Dusa
gre dobijuci novu sminost i jakost. P. Eadovcic,
nac. 72. Irud na nacin bisna psa gredijasG istuci
tvoga siuka Isukrsta. P. Posilovic, nasi. 70"'. —
c) s adverbom Hi s drugijem rijecima sto vrijede
kao adverab. Cijec toga tvoj ures ohvaono ako
gre. S. Mencetic 56. Cin' mlados jos moju da
ne gre bez lika. 155. Koji gredu u linosti pro-
duzujuci i protezuci od dne do dne pouprav|enje.
S. Budinic, ispr. 72. Kako predemo, tako gre-
demo. (D). Poslov. danic. 44. Duple misli nisu
u nerau, niti grede s dvom odlukom. J. Kavanin
81^. Ter pokorom gre naprijeda i ufanju ne
praznuje. 64^'.
5. parare, s infinitivom kojega glagola (isporedi
a, d) hh)) moze znaciti: kaniti se, hiti spreman.
Koje SB udavit za zejnu gre }ubav. S. Mencetic
9. Za te se moliti gredijese s razbludom. 271.
Grem tvoje hrabrosti, Anjele, pomolit. D. Bara-
kovic, vil. 18. Istinu rec ti grem. 295. A ov-
carica s svijeta glavom hoc' da radat' care grede?
I. Gundulic 305. Biskupa liih Jakova grede klanat
pero moje. J. Kavanin 120^. Ne gren se hva-
lecat, ni }uden pravecat da imam rozicu. Nar.
pjes. istr. 2, 77.
6. subjekat je sto umno Hi dusevno, u glagola
je u metaforickom smislii koje od predasnijeh
znacena. S poctenjem lipota u jedan grede drum.
S. Mencetic 220. Oh dobro sad vidim da mi gre
skoncanje. G. Drzic 364. Besjede gredu okolo
po redu i na te toj pada. M. Drzic 430. O usti,
o kosi, o slatki pogledu, za kime me misli u
slasti sve gredu. D. Eanina 84a. Da sam uzdrzan
od Jubavi gredeci vrh mene. B. Kasic, nasi. 108.
Tu slavu nij' ukre' (ukrao), ni vaze' himbeno,
pride mu kako gre dostojnim. D. Barakovic, vil.
7. Zac mudrost velika vrimenu ne gre sprid. 7.
Za trudom gre pokoj, za placem vese|e. 84. Ah,
ko svijes ma grede u miru s veseljem, s razumne
besjede, s hrabrena srca jirem. I. Gundulic 25.
Srce moje strjelovito, koje svakcas bjezi od mene,
ter k'o u mjesto sve vlastito put Ijeposti gre
Jubjeno. 255. Gredu ukujj pomiiivim nacinom
ove dvi bozanstvene sile. F. Glavinic, posl. 43.
Kada jim po misli gredu rici svoje. A. Geor-
gieeo, nasi. 28. Priprostost ka Bogu grede i
putuje. 82. Dotle, gredu me pozude i ne istem
proc naprijeda. G. Palmotic 1, 330. Kada gre
napridujuci nemoc. P. Eadovcic, nac. 111. I
leden mu strah gredise posred srca zalostnoga.
A. Vitajii, ost. 93.
7. subjekat je stvar, posao Hi ga nema, uz
gresti ima adverab nacina, znacene jc, da jc
kome dobro Hi zlo Hi biiuiti uopce (isporedi 4, c)).
a) sa suhjcktom. Tako stvar grede taj. D. Zla-
taric 21''. Dobro gredu posli nasi. G. Palmoti6
3, 82t>. Sve stvari Abela svoga brata gredijau
napricano. P. Posilovic, cvijet. 45. Da stvari hodo
inako, nego gredu. I. P. Marki 65. Tako gredu
stvari od svita, tko prije ajedi, sad se skita. J.
Kavanin 291a. — ftj impersonalno. Trudno gre sa-
momu proz gore, bez dobre druzbe prod. M. Vo-
tranic 1, 382. Eidko ti ovo gre, vladavac, ki dere,
starosti da dopre. P. Hektorovic 28—29. Neka gre
kako gre. u sjevcrnoj Dalmaciji. P. Budmani.
8. kad sto j'ostajc bo(c Hi gore, lead koine Hi
cemu bioa bo]e Hi gore nego je prije bilo, shvaca
86 u prenesenom smislu kao micane. a) uz gresti
Stoji (od dobra) na bojo, (oda zla) na gore, aa)
sa subjcktom. I doklo biso poslusan Bogu plk
ijudejski i vsaki dan gredihu od dobra na boje.
Korizm. Biab. Gre u zavidosti oda zla na goro.
D. Barakovic, vil. 41. Svak, ko moze, gre na
boje. J. Kavanin 289a. — &&j impersonalno s da-
tivom. Ne svinis da mi gre na boje. S. Mencetic
284. — b) uz gresti stoji na mane, na nista, u
stetu. Na mane snaga gre. D. Barakovic, vil.
279. Slas, ka brzo gre na mane. I. Dordic, uzd.
38. — Iz tebe svejer u nista gredes i brzo padas.
B. Kasic, nasi. 104. Na nistar svejer gredem.
181. — Zelenja hranica da u stetu ne gre man.
M. Vetranic 2, 169. — amo moze spadati i ovaj
primjer: Sto je vidit' zrak danice sjajuc goru
sa prozora pri svitlosti lie pozora, prid kim sunce
grede nice? A. Cubranovic 157. — c) uz gresti
stoji naprijed (na boJe), nazad (na gore). I plamen
|uveni kolik se od iskre od male ucini, ki svak
cas naj)rijed gre. N. Na|eskovic 2, 12. S kojih
kra^stva cesto gredu na nazadke vilno uredu.
J. Kavanin 258a. — impersonalno. Er mi gre
sve nazad i sa zla na gore. N. Na|oskovic 1, 299.
9. od micana u prenesenom smislu postaje zna-
cene: pripadati, pa i pristojati se, trebati. a) u
ovijem primjerima ostaje jos znacene micana.
Besjeda gre na te, k druzbi se obrati. M. Drzic
438. Med prve gredu pogani, ki nisu krsceni.
F. Glavinic, cvit. 17a. — b) kao pripadati uopce.
aa) s dativom. Po moj semrti da gre crikva
mojim parentam. Mon. croat. 3. (1321). Dese-
tinom, ka nam gredise s toga sela. 93. (1463).
Ako li plemen.scinu ima, gre bliziiemu. Stat. poj.
ark. 5, 247. Toj gre onoj glavi. 250. Ar velja
meni cas s |ubavi tvojo gre. D. Eanina 31". Nut'
prikor pogledaj, ki meni gre s tebe. D. Zlataric
23''. Prvi mi gre dio, er sam ja ki-aj. I. Dordic,
uzd. 150. — bb) s akuzativom. Govori, da ga gre
sedam sat dukatov. Mon. croat. 225. (1527). Od
kih ga ne gre dil. D. Barakovic, vil. 132. Hi
bracu kijeh po redu i po pravijem zakonima sva-
kolika dobra gredu. J. Palmotic 251. — cc) s pri-
jedlogom u s ace. A imanje gre u opcinu. Stat.
po|. ark. 5, 247. — dd) nije izreceno kome pri-
pada nego (u gen. s prijedlogom od) ko treba da
dade ono sto pripada. Za tu dacu, ka gre od
ovih nasih ubozih |udi. Mon. croat. 262. (1567).
— ee) moglo bi amo spadati i ovo gdje gresti
(uz pjrijedlog po s ace.) znaci: prodavati se (va(a
da pripadati kupcu) : Nax-edise da gre kozjega
mesa i govedjega librica po pet vrnici. Stat. krc.
ark. 2, 292. — c) pristojati se, trebati. aa) s pri-
jedlogom za s ace, subjekat je ono sto treba za
nesto platiti. Za misu gre placa libar 3. Mon.
Croat. 135. (1487). Tada grede naj pri za ranu
po zakonu libar 8. Stat. poJ. ark. 5, 253. — bb)
s adverbom gdje, kojijem se pokazuje mjesto gdje
treba da se subjekat namjesti. Ustav se spra
vismo, jer vrime minuje, gdi ca gre, stavismo.
P. Hektorovic 16. — cc) impersonalno, kao tre-
bati, pristojati se uopce. Dostojnih proslavit po
redu kako gre. D. Barakovic, vil. 119. Vesalca
od svih ruk namistih kako gre. 277. Viteza u
shranu spravise kako gre. 358.
10. s rijecima od vo|e, po vo}i, srcu znaci:
biti ugodan, militi se. Vrime blagovati bogatu
naj bo|e jest . . . , kad mu gre od voje. P. Hek-
torovi6 31. Ako nam gre stit od vo}e. D. Ba-
rakovid, jar. 8. — Miiadihu da mu po voji grede.
F. Vraudid, ziv. 36. — ,Hod' me sluzit, Silvisohe,
jedno leto dan : dati 6u ti koke moje, da jih bus
imel'. ,Koke imam, jubo nimam, srcu mi ne gre'.
. . . ,Hod' mo sluzit : dati cu ti samu sebe, da mo
bus imel'. ,Sve to imam, jubu imam, sad mi srcu
gre'. Nar. pjes. istr. 2, 39 — 40.
11. gresti o sto, impersonalno, raditi se o cemu.
Jer da im gre o svit, dosta bi bilo toj. S. Men-
6etid 191. Jer to gre o glavu. N. Dimitrovid 11.
GRESTI, n, 12.
419
GRESAN, a.
12. gresti od ruke, vidi kod ruka. Ne grede
mu od ruke uciniti. Zborn. 56^.
13. sa se, upotrebjava se impersonalno kao ici.
Bez trudenja ne grede se k pokoju. B. Kasic,
nasi. 139. Ke put kazu tebi i meni, kud se grede
na nebesa. J. Kavaiiin 105^. Da se k svetom
gradu grede putem ponizenstva. 478*. Tvoj bo-
zanstveni nauk pravi je drum po komu se k Bogu
grede. A. d. Bella, razgov. 120.
14. 2iart. praes. act. greduci upotreblavaju pisci :
a) za sadasne vrijeme : koji grede, ide. Od posla
greducega u tminah. B. Kasic, rit. 111. Ucini
Bog zivinu greducu i plazucu vrhu lica zemaj-
skoga u razlikah svojih. F. Glavinic, cvit. 3^.
Tomasa u Francu z dvimi fratri greducega. 67''.
Noja greducega u potopu vodenomu. L. Terzid
(B. Pavlovic) 194. — b) za buduce vrijeme: koji
ce doci; po znacenu: koji dolazi (ali jos nije
dosao). Va vrime greduce oce imiti. Narucn. 82'*.
Zadovo|scina ima biti za likariju griba mimosast-
noga a ucuvate|na greducega griha. 93^. Ne samo
na ovom svitu, nego i na greducem. Anton Dalm.,
ap. 781'. Cekaju . . . zivot greducega veka. Ivateh.
1561. D8''. Cekam . . . zivot greducega vika. I.
Bandulavic 134a.
15. ger. praes. grede: a) moze uzdrzati svoje
znacene (greduci). Gdi ona (s) sunaccem upored
grede sja. S. Mencetic 58. Tere se bojahu da
grede ne umre. N. Najeskovic 1, 138. Ter grede
brabomo cvjetice za vijence. 1, 217. Poce grede
. . suze prolivati. M. Divkovic, plac. 10. Strasne
i cudne stvari sa mnom grede vidit ces. P. Zo-
ranic 7''. Sretose grede nepoznana starca. I.
Dordic, ben. 198. Grede naniijera se na Filij)a.
S. Eosa 49b. — amo spada i ovaj primjer u ko-
jemu grede stoji impersonalno (kad se grede):
Ne tilo polozise u nihovu babscinu ne daleko
od Rima grede putem Numentanskim. F. Vrancic,
ziv. 38. — b) kao adverab znaci sto i gredom.
isporedi mimogrede, uzgrede. Pisuc djela apo-
stola istom ne ime grede spomine. S. Rosa 195''*.
izmedii rjecnika u Voltigijinu: grede govoriti
,dire alia sfuggita, di passaggio' ,im vorbeigehen
sagen', i u Stidicevu ,di passaggio' ,in transitu'.
GRESTINOVIC, m. prezime. — xvi vijeka.
Ivanus Grestinovic. Mon. croat. 185. (1504).
GRESTVA, /. vidi gres. — Od xviii vijeka.
Masturika oli sok od grestve. Ant. Kadcic 53.
M. Dragicevic 102. Sok od grestve nije jos vino
ucineno. M. Dragicevic 102. Grestva, agrista,
nezrelo grozde. Blovinac. 1882. 186.
GRES, gresa, m. grozde koje ucvati docnije od
ostaloga grozda i za to gotovo nigda ne maze
sazreti, a sto bi toboze i sazrelo, svagda je sitnije
od ostaloga grozda, tal. agresto. — Akc. kaki je
u gen. taki je u ostalijem padezima osim nom.
i ace. sing., i voc. gresu. — U Mikajinu rjec-
niku (gres, ogresta ,uva acris vel acerba'), ii Stu-
licevu (,uva ompbacia'), ii Vukovu gdje je onako
tumaceno s primjerom: Zeleno grozde kao gres.
— U Sulekovu imeniku ima i drugo znacene
(isporedi smanak). Gres, 1. uva acerba; 2. Ribes
grossularia L. v. gresika. 102.
GRES-, vidi grijes-.
GRESAC , gresca, m. u Sulekovu imeniku:
Gresac (grasac?), Orobus vernus L. (Lambl). B.
Sulek, im. 102.
GRESAN, gresna, adj. qui peccavit, qui peccat ;
peccati, peccatorum. — Postaje od grijeh (grebi.)
nastavkom tnt; h ^^^rerZ b mijena se na s, a e
(obicno) postaje kratko, te rijec glasi u istocnom
govoru gresan, u zapadnom grisan, u juznom j
poslije r ispada te glasi gresan kao u istocnom ;
to je potvrdeno vec od xvi vijeka, ali moze biti
da bi se kod starijih pisaca naslo i grjesan (vidi
dale); ovako (s je) i Vuk pise i moze biti da
gdjegdje i narod govori, ali je to jamacno po
crkvenom jeziku, isporedi grehota, gresnik, gre-
snica i druge rijeci sto p)Ostajx(, od grijeh. e moze
ostati i dugo te pio juznom govoru rijec glasi
grijesan, grijesna itd. ovaki se oblici nalaze u
jednoga pisca nasega vremena (V. Vrcevica), a
osim toga samo u narodnijem pjesmama kad
treba jedan slog vece (tako i u istocnom govoru,
vidi: Jedna dusa grijesna. Nar. pjes. vuk. 1, 135.
Jao tuzna! grijesnu ti reko! 1, 314), pa _/jo tome
i u Vukovu rjecniku (gr'jesnu. Nar. pjes. vuk.
3, 124 moglo bi biti i stamparska pogreska).
ima Ii prema ovome dugo e Hi dugo i u istocnom
i u zapadnom govoru, ne znam (u Vukovu je
rjecniku samo kratko). u pisaca Dubrovcana prije
nasega vremena kad se nalazi pisano s je Hi
s ie, ne zna se treba Ii eitati je Hi ije, jer oni
(osim mozebiti jedinoga D. Banine) ne razlikuju
ovo u pismu, samo u Stulicevu rjecniku stoji bez
sumne grijesan (pisano grjescan). — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov. grestn'B, rus. rpt-
uiHtiii, ces. hi'isny, poj. grzeszny. — Izmedu rjec-
nika u Belinu (gresni ,peccaminosus' 548^), u
Bjelostjencevu (kajkavski gresni, gresen ,pecca-
minosus'), u Stulicevu (grijesan ,criminosus'; adv.
gresuo ,vitiose'), u Vukovu (gresan ist., grisan
zap., grjesan i grijesan juzn. ,sundig' ,peccatorius,
improbus'), u Danicicevu (grestni. ,peccans').
a. adj. — Komp.: gresniji (naj gresnija. Nar.
pjes. vuk. 1, 135). a) koji je sagrijesio, koji gri-
jesi, 0 cejadetu, dusi, srcu, ludskom tijelu, dijelu
Hi udu judskoga tijela itd. Mene grestnago.
Mon. serb. 4. (1198—1199). Azt grestni Stefant,
velij krajt. 9. (1222 — 1228). Azb grestni i ne-
dostojni rabt Hristu Stefant Urost tretij. Dec.
hris. 65. Az mnogo gresni pop. Mon. croat. 156.
(1493). Grisni smo, Boze, mi. M. Marulic 21.
Ako je grisan, otpustit se nemu. Narucn. 57^,
Ako bismo rekli, da nismo grisni mi. 71^. (Mo-
litve) ke se ne podobaju cloviku grisnu govoriti.
39a. Dusa grisna. Korizm. 23a. Tko da se spo-
mene od gresna vaj mene. N. Dimitrovic 39.
Ter kad se od mene gresni dub razluci. 46. O
duso pri tuzna, o gresno tijelo me. 83. Ja mnah
da se biju po gresnu dusicu. N. Na^eskovic 1, 269.
Gi'isna j' nasa slabost. P. Zoranic 59''. O visni
oce moj, kriposti velika, ka }ubi tolikoj gresnoga
clovika! D. Rauina 146''. Za nas nebarno i gresno
stvorenje. A. Gucetic, roz. jez. 50. Puk od Ni-
nive, u svem gresni. 173. Razdi|enje grisne duse
i tila. M. J.erkovic 88. Na zemji da primajuc
gresne u prsi svetbe tvoje. J. Kavaiiin 69*. T
on ti se do malo s gresnom dusom razd'jelio.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 37. Dusa grisna mr-
cina. V. Dosen iv. Tako i ti, dragi zarucnice
i Adamov grisni naslidnice. M. A. Re|kovic, sat.
F7''. Da bi izprosilo milost obratjenja i poka-
janja srcom nevijernijem i gresnijem. I. M. Mattei
46. Gresni gradi izgorjese. N. Marci 29. Jer je
grisan tko bi'ezposlen lezi. J. S. Rejkovic 35. I
nas gresne na zemji. (ist.). Nar. pjes. vuk. 1, 136.
Turci ce mi dete poturciti, pa kuda ce moja
gresna dusa? (ist.) 3, 37. Kojizi mole Boga za
nas gresne . . . koji mole Boga za nas gresne.
(Nar. zdravica u Pastrovicima). 1, 79. Koliko
znala toliko grjesna bila! Nar. posl. vuk. 145,
Tako mi gresne duse ! 301. Grdni pred pukom, a
gresni pred Bogom. S. ^ubisa, prip. 137. — gri-
jesan. Jedna dusa grijesna kuma na sud vodila,
druga dusa grijesna s komsijom se mrazila, treca
dusa naj gresnija devojku je skudila. (ist.). Nar.
GEE&AN, a.
420
2. GRES^IKA
pjes. vuk. 1, 135. Svatovi, grijesni li ste! Nar.
pJGs. here. vuk. 256. Vezak vezla grijesna de-
vojka. 318. Da priceste to grijesno tijelo. Nar.
pjes. petr. 2, 449. Nekakvome lakomu i grijesnu
covjeku docle davo. Nar. prip. vrc. 6. Sto se oni
grijesni narod smijase kad se ti zaplaka. 120.
— ne zna se, jeli s je Hi s ije. I na vjecna tva
veselja grjesnu dusu mfi odvedi. N. Dimitrovic
23. Griesno srce me prosvijetli i pamet. 44.
Otvori usne me i griesne me usti. 68. Ovo
griesne ruke, hoti' jih doseci. 87. Da bih ja moj
pustil grjesni duh nemiran ! N. Najeskovic 2, 117.
Nije pri Bogu griesan. S. Matijevic 18. Boze,
vid' gdje lupam griesne prsi. I. V. Bunic, mand.
12. Boje smijernim pokajanjem bjese lupat griesne
prsi. J. Kavanin 63^. Omekcaju s svetih stine,
griesna a srca tvrda cine. 32 1*. Da ja pustim
moju gr'jesnii diisu! Nar. pjes. vuk. 3, 124. —
b) u gresno dijete po Vukovu rjecniku (grjesno
dijete ,unschuldig' ,innoceus') gresau znacilo hi:
bez (jrijeha, sto je jako cudnovato. po svoj pri-
lici gresan je ovdje isprva znacilo : zacet u gri-
jehu, po grijehu (vidi kod grijeh), i kazalo se o
djetetu prije nego je krsteno. drugako je u nckoj
narodnoj pjesmi: Sinoc majka porodila sina, a
jutros joj sinak preminuo ; ode cedo raju na vra-
tima; ,Otvor' vrata, rajski kajjigija!' ,Hajd' otole,
cedo prenejako! ti si cedo ludo i grijesno'. A
cedo mu ludo progovara: ,Ludo jesam, grijesno
nijesam, sinoc me je porodila majka, a jutros
sam rano preminuo, u gori me porodila majka,
de ne bjese ni popa ni kuma'. Nar. pjes. here,
vuk. 308. — c) u kojemu je grijeh, pri kojemu
je grijeh, o djelu, misli, rijeci itd. Zle misli nisu
grisne. J. Banovac, pred. 13. Kakvo li ces imat
gor' ufane za takovo grisno dilovane. M. A. Ee|-
kovic, sat. C3''. Svako dilo, koje se ucini suprot
zakoua, jest grisno. sabr. 64. Da su pri|ubo-
dinstva, otimstva, usilovana i grisne bludnosti.
M. Dobretic 495. Kusat djelo jeli gresno. A.
Kalic 472. Trgovina je mimo ikakve gresna i
prijevarna. S. ^ubisa, prip. 248. — grijesan.
Pitali popa: ,Ima li kakva dva zla, a da nijesu
grijesna?' Nar. prip. vrc. 216. — ne zna se, jeli
s je Hi s ije. 1 take ostale griesne psovke go-
voreci. A. Gucetic, roz. jez. 34. Zeli skriti sebe
i sva griesna djela. I. V. Bunic, mand. 20. Ne bi
sva ma grjesna dila tim se izpuno ocistila. J.
Kavanin 431'^. — anio spada i ovaj primjer u
kojem uz grijesnu ima se u misli rijec : Jao tuzna !
grijesnu ti reko ! (ist.). Nar. pjes. vuk. 1, 314.
— d) koji pripada grijehu, grijesima. IJlago
grisno ne Jubite. M. Marulic 333. Po gresnoj
naravi. M. Drzic 17. Jadovite josu rane grisne.
S. Budinic, ispr. 27. Cisti od svake grisne ne-
cistoce. B. Kasic, is. 23. Kada je stvar gresna
malahna. zrc. 24. Da rastrgne svo uzle grisne.
L. Terzi6 113. Bizite od^ svake grisne prigode.
J. Banovac, pred. 124. Cuvaju6i so od griha i
od prigodbi grisni. F. Lastric, test. 188''. Stupa
po gresnomu drumu. V. M. Gucotid 10. Neka
ofiisti duso naSe od svakoga oskvrnena gresnoga.
I. A. Nenadic, nauk. 237. Mucila ga je negova
grisna svijest. A. Kanizlic, kam. 141. Nastojeci
da obicaje grisno izkorenis. utoc. 299. Da slast
grisna sva pristane. V. Dosen 73a. Od sveg
gi-isnog gada. 81a. Ua, iji^i od grisnih prigoda.
M. Dobrotid 67. — ne zna se, jeli s je Hi s ije.
Cisto griesne bez otrovi srce u meni stvori i
stavi. I. Gundulid 200. Od Marije, u koj madeX
griosni nije. J. Kavanin 519'i.
b. ado. gr("sno (grj(".sno, grijesno) po ju^nom
govoru, grJ'sno po islocnom, grisno po zapadnom.
— Komp.: grosnije. — Izmedii rjecnika ii Stu-
licevu (vidi sprijeda). To bi mrsko bilo i grisno.
Narucn. 68^. — grijesno. O devojko, grijesno ti
rece! Nar. pjes. here. vuk. 102. Nar. pjes. petr.
1, 4. Sto sinoc grijesno i bespametno rekoh :
,Ja hocu, pa Bog htio ne htio'. Nar. prip. vrc.
10. — ne zna se jeli s je Hi s ije. Griesno
zivjahu i zlobno zadosti. N. Dimitrovic 74.
GRESANSTVO, n. stane onoga koji je gresan.
— U knizi pisanoj crkvenijem jezikom sa sta-
rijim oblikom grestuBstvo. Kako azt gresBnyj
vb neudobb ostavju tolikyje milosti jego i |ubB-
znaja ucenija jeliko kB mojemu gresBUBstvu. Da-
nilo 105.
GEESCEVINA, /. selo u Hrvatskoj u podzii-
paniji varazdinskoj. Pregled. 45.
GRESETINA, /. augm. grijeh. — U jednoga
pisca xvni vijeka. Kakva ce dakle biti sramota
ocitovati one rane koje zivina toci i grize od
onih grisetina likaru duhovnomu? D. Rapid 46.
GRESEVAN, gresevna, adj. vidi gresan. —
(Samo sa zapadnijem oblikom) u dva 2)isca xvii
i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(grisevan, v. grijesan). Uzhoditi ^od stanja gri-
sevnoga. I. T. Mrnavic, ist. 153. Sto mozes, gr-
dobo stvorja grisevnoga? 184. Procinivane tez-
koce grisevne. M. Zoricic, osm. 135.
GRESEVATI, gresujem, impf. vidi grijesiti.
— JJ dva pisca xvii i xviii vijeka. Smrtno gre-
suju. M. Divkovic, nauk. 129*. Gri.sujuci po pri-
].ubodinstvu. Ant. Kadcic 428.
GRESEVINA, /. vidi gres. — U Sidekovu
rjecniku: ,agrest'.
GRESIC, m. dem. grijeh. — Moze biti da^ bi
se po juznom govoru kazalo i grjesic. Zeje
isprazne, koje niti su grill ni grisic. F. Lastric,
ned. 157. Trpe zarad niki mali grisica pritezke
muke. M. Zoricic, osm. 79. Zlo govorit, opsovat
covika nije grija, niti je grisica. And. Kacic,
razg. ]53l>. Ukrasti, prevariti itd. ni grijeha ni
grjesica! F. Jukic, zem|. 21.
GRESIKA, /. vidi gres. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide gres s dodatkom
da se govori u Hrvatskoj). a) sa znacenem ka-
zanijem sprijeda. Tko bude zobati gresiku utr-
nuce mu zubi. M. Radnic 115a. Zato Bog prokle
vinograd, i ucini gresiku. S. Margitic, fal. 239.
Gresika ima priliku od grozda, ali ne ima slasti.
239. Gresika, nedozi-elo grozdo (u Slavoniji). B.
Sulek, im. 102. — b) div^a lozn, vinaga, lozniea.
— u Vukovu rjecniku (vide vinaga s dodatkom.
da se govori u Lici) i u Sulekovu imeniku: Gre-
§ika, omphacum, agresto (u rukopisu xviii vijeka),
Vitis vinifera silvestris L. (Sabjar). 102. — c)
vrsta grozda. Gresika, griiner ortliober (u Glini).
B. Sulek, im. 102.
GRKSINA, /. augm. grijeh. — Akc. se mijena
u gen. pi. grosina. — Od xvii vijeka. S opaci-
naina mojim, grisinama i zivotom neredovnickim.
F. Lastrid, test. 1221'. Oni koji se bojo, istina
je, grisina onije nikije pogrdnije, koji se, bari
medu pravim krstjani, malo i dogadaju. ned. 50.
GRESJE, _ n. mjesto u Srbiji u okrugu poza-
revackom. Niva u Gresju. Sr. nov. 1875. 820.
1. GRESJ^jIKA, /. nem. (avstrijski) groschel,
srebrni novcic sto je vrijedio tri stare krajcare.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Ti mu ne bi dao ni prebijonu ,greslikii'. D. Obra-
dovid, 2iv. 64. Nece vise ni ,gre51ike'. aav. 20.
2. GRl^J^IKA, /. vidi greSika. — f/ Vukovu
rjecniku: vide gresika s dodatkom da se govori
u Ilrratskoj.
GEES^IV
421
GEESNIK
GRES^IV, adj. vidi gresan, c). — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Da srcba ne bude gris}iva
barem smrtno. M. Dobretic 205.
GEESNICA, /. peccatrix, gresno Umko celade.
— isporedi gresnica. — Postaje od gresan na-
stavkom ica. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. grestnica, rus. rpti]iHnii,a, ces. hfisnice,
fio]. grzesznica. — Po istocnom govorii gresnica,
jjo zapadnom grisnica, po juznom gresnica (radi
grjesnica vidi kod gresan i gresnik) ; u jednom
primjc.ru iz narodne pjesme ima grijesnica: Gri-
JGsnica j' krcmarica bila, u vino je vodu prisi-
pala. Nar. pjes. vuk. 2, 12, ali hi i radi stiha
bole hilo : gresnica je. — Izmedii rjecnika u Mi-
ka^inu, u Belinu (,peccatrix' 549b), u Bjelostjen-
cevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu,
u Viikovu (gresnica ist., grisnica zap., grjesnica
juzn.). a) uop)ce. Grisnik ali grisnica. Narucn.
79a. o zene grisnice ! Korizm. 33a. Milostiv budi
mani grisnici. 75^. Zena koja bjese u gradu
grjesnica . . . Jere gresnica jest. N. Eaiiina 85^.
luc. 7, 37 . . . 39. Videci da svaki gresnik i gres-
nica ne pocne dobro cinit pokoru. A. Gucetic,
roz. jez. 49. Koji razumni sud gresnicu oslobodi
295. O gresnice, ne strasi se. I. V. Bunic, mand.
19. Tko zna ovu zlu gresnicu? 12. Mece nam
prid oci crkva svetkovinu jedne grisnice ali za-
jedno i pokornice. F. Lastric, od' 346. Grisnice
i grisnico! ned. 184. Koji za me grisnicu na
ramenih kriz nosio. A. Kanizlic, bogo|ubn. 273.
Oprosti zenu gresnicu. S. Eosa 81a. Qna gres-
nica, koja dava zo izgled zivotom. D. Basic 67.
Jest jost ona zena gre§nica. J. Matovic 443. Ne-
pokorni grisnice, grisnice nepokorna! I. J. P.
Lucie, razg. 19. Imade lipa prilika velike prvo
grisnice, a posli glasovite pokornice i svetico
Margarite. doct. 20. Cuj, gresnico! A. Kalic 601.
Prosto ti bilo od Boga i od mene gresnice ! Nar.
prip. vuk. 143. Nego i gresnice zene. Nar. prip.
vrc. 120. Gle zena u gradu koja bjese grjes-
nica. Vuk, luk. 7, 37. — h) 0 dusi (kao pridjev).
Gledajuci dusu grisnicu. Transit. 205. Duse gres-
nice erne su nego li je ug|evje. M. Divkovic,
nauk. 270a. Koju podnosi jedna dusa gresnica.
301a. Ti se stavi, ti ukoreni u gresnicu dusu
moju. A. Vita|ic, ost. 173. Od dusa gresnica.
I. Dordic, salt. 158. Eani ovu dusu moju gris-
nicu. B. Pavlovic 57. — c) meretrix, u govoru
se cesto ovom rijeci zamjenuje kurva (kao nepri-
stojna rijec), isporedi bludnica. — izmedu rjec-
nika u Belinu (,meretrix' 482^) ; u Vukovu rjec-
niku ima: grjesnica (u Dubrovniku) koja zatrudni
bez muza, ali se has u Duhrovniku iq)0treb(ava
cesto ova rijec (gresnica) sa znacenem gore ka-
zanijem, vidi i primjer iz Vukova rjecnika (na
kraju) gdje grjesnica ocito znaci : meretrix. Dvije
zene grjesnice podose kra|u. N. Eaiiina 70^. 3reg.
3, 16. Da grisnicom obcina ju zazivase. F. Gla-
vinic, cvit. 231a. Tijem gospodeka djevojcica za
svoj prijekor ime stece u svem gradu, da gres-
nica od svakoga zva se i rece. I. V. Bunic, mand.
7. Kaduo se neote susrite s Pelagijom ocitom
grisnicom. J. Banovac , razg. 101. Mandalina
ocitna grisnica. A. J. Knezovic 209. Dubrov-
canin se u kakoj velikoj nevoji zavjetuje da co
naj vecu grjesnieu uzeti za zenu, ako ga Bog
izbavi, i to ucini poslije. Vuk, rjec. kod grjes-
nica.
GEESNIC, adj. gresnikov. — Postaje od gresnik
nastavkom ji.; kj mijena se na c. — Na dva
mjesta xv vijeka. To pisa ruka gresnica. Mon.
croat. 94. (1463). Ni ih pisala ruka sveta na
ruka grisnica. 129. (1486).
GEESNICAN, gresnicna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V. grijesan. — nepouzdano.
GEESNICKI, adj. peccatorum, koji pripada
gresnicima. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (,peccatoris' 549^; ,2Deccaminosus' 548''),
u Bjelostjencevu (,peccatoris'), u Stulicevu (,pec-
catorum'). Usi sada slusaju pogrde gresnicke.
M. Divkovic, bes. 358a. Vrime razkine prija-
tejstvo grisnicko. M. Eadnic 28a. Nece uzeti u
svoja usta imena grisnicka. 66a. Zove na vra-
tije od dusa gresnickije. 215a. Govori Bog i veli
da ce se utjesiti pokaranem gresnickijem. 539^.
Ne dajte primoci gresnickoj silnosti. I. Dordic,
salt. 282. B. D. Marije, . . . kra|ice nebeske, ce-
sarice andeoske, i grisnicke odvitnice. J. Ba-
novac, razg. 7. Plakase ovu nesricnu slipocu
grisnicku oni sveti covik Nono onda. 101. Rio
je zao zivot grisnicki, bice gora i smrt. 130.
Videci pak grisnicko brezobrastvo toliko i otvr-
dnutje. F. Lastric, ned. 12. Ze|a grisnicka pogi-
nuce. svet. 4^. Buduci da pakao naj poslidni grob
grisnicki jeste. E. Pavic, ogl. 34. Kamenita srca
grisnicka. D. Eapic 22. Na jjutu grjesnickom
ne stoji. D. Danicic, psal. 1, 1.
GEESNIK, m. peccator, gresan covjek. — is2J0-
redi gresnik. — Postaje od gresan nastavkom
ikt. ■ — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
grestnikt , rus. rpiuiHHK'b , ces. hfisnik , po^.
grzesznik. — Izmedu rjecnika n Mika]inu (gre-
snik i grjesnik), u Belinu 549a, u Bjelostjencevu,
u Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu (gre-
snik, grisnik, grjesnik), u Vukovu (gresnik ist.,
grjesnik juzn.), u Danicicevu (grestniks). Ne
pridohb priztvati pravedtnikb nt grestnikt vi.
pokajanije. Mon. serb. 5. (1198—1199). Gresnici
V ade pod zomju, a pravadnici v raji. Pril. jag.
ark. 9, 105. (1468). — po istocnom govoru gresnik,
po zapjadnom grisnik. Ki vsi bise veliki grisnici.
Narucn. 84b. Ubogi grisnik sam sebe karam.
Kateh. 1561. C3a. Daleko od grisnikov spasenje.
F. Glavinic, cvit. 12b. Izajdi od mene, zasto
covik grisnik jesam, Gosjjodine. L. Terzic 283.
Sin covicanski pridace se u ruke grisnikov. J.
Banovac, pred. 132. Zarad, sinko, tvoje gorke
muke . . . nu se smiluj ter grisnikom prosti.
And. Kacic, razg. 257b. Da se krstjanin grisnik
s Bogom smiri. Ant. Kadcic 222. Grisnici koji
su obicajni grisit svaki dan. M. Dobretic 146.
— po juznom govoru gresnik (vidi kod gresan),
ali se u starijih pisaca nalazi i grjesnik; ovako
i Vuk pise, i moze biti da gdjegdje i narod go-
vori, alije to po crkvenom jeziku. grjesnik. Takoj
veselje bude na nebu svrhu jednoga grjesnika
kade pokoru ucini. N. Eanina 149a. luc. 15, 7.
Nadose grjesnika. Zborn. 44b. A neg li grjesnik
ja. N. Najeskovic 1, 113. Prim' ove grjesnike.
1, 143. Grjesnika me ne odreni izpred svijetla
lica tvoga. L Gundulic 201. Pokora siluje grjes-
nika svaka dobrovo|no podnijeti. J. Matovic 242.
Pa u paklu grjesnike gledase. Nar. pjes. here,
vuk. 311. Grijeh ti kazem, ali grjesnika necu.
Nar. posl. vuk. 46. Sta istete od mene grjesnika?
Vuk, kovc. 75. — gresnik. Meni grijeh oprosti,
tvom hudom gresniku. N. Dimitrovic 33. Ter
gresnik toga dil iz pakla hoce rit. 35. To jes,
milos tvoju , od gresnik atjehu. 40. Gresnici
prid Bogom prostenje mogu stec. N. Najeskovic
1, 322. Mo|u te sad za tvu tu }ubav veliku,
meni zlod nepravu hti' prostit gresniku. D. Ea-
nina 14Gb. Nacin kako se gresnik ima izeti iz
obicanijeh kletava. A. Gucetic, roz. jez. 46. Molim
tebe, da i mene tuznoga gresnika . . . iz ovijeh
1 tmina od grijeha budes izvaditi. 221. Za nas
GKESNIK
422
1. GEEZNUTI
gresnike tamne. M. Divkovic, nauk. 12^. Ti mi-
sjase o meui covjeku gresniku. 14=^. (Pjesni) po-
korne, koje skrusena gresnika mogu dovesti u
zem|u od obecanja. I. Gundulic 192. Ki gres-
niku rekao jesi podat' zivot, da ne izgine. 207.
Tijem ufanje ne izgubi nijedan gresnik zloba
cijeca. I. V. Buni6, mand. 4. Gresnike pedepse.
I. Dordic, ben. 106. Taki gresnici mogu se stra-
siti. I. A. Nenadic, nauk. 168. Milost. koju cini
pokornijem greSnicima. 178. Potom gresnik sa-
grijesi, izgubi oncas milos Boziju. D. Basic 50.
Izit de andeli ter ce razlucit gresnike od pra-
vednika. 176. Radost na nebu svrhu jednoga
gresnika. J. Ma to vie 331. Pogubiti cu sve gres-
nike zemje. 378. Pop gresnika za grehove pita.
P. Petrovic, gor. vijen. 30. A ti grijehe, duhov-
nice, karas, grijehe karas, gresnike ne varas.
Osvetn. 2, 19.
GEESNIKOV, adj. peccatoris, koji pripada
gresniku. — Izmedu rjecnika u Stulicevu. Ali
je voja moja smrt grisnikova? Bernardiu 32.
ezech. IS, 23. Necu smrti ni 230gub|enja gres-
nikova. V. Andrijasevic, put. 40. U kuci gres-
nikovoj ne pribiva mir. D. Basic 63.
GEESNICA, /. vidi gresnica. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Nije sumne, toj gresiiici (u
prvom izdanu) smrt dostojna da se ne da. G. Pal-
motic, krist. 73.
GEESNIK, m. vidi gresnik. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. S ocitima grisnici. A. d.
Costa 2, 198.
GEESPA, /. bora (na lieu i na tkanu), tal.
grespa. — U Dubrovniku od xvii vijeka i u Crnoj
Gori. a) na lieu. Ona (paklena nakazan) sva
je ucinena same od kosti koju krije koza u
grespah pokupjena. J. Palmotic 355. Meso izpod
perja dvize grespe s obraza. (D). Poslov. dauic.
60. — b) na tkanu. — u Vukovu rjecniku (s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori), gdje stoji:
vide sup|ika, cesma, prijeplet. mislim da ovako
nije dobro tumaceno, i da ce i u Crnoj Gori
biti znacene (bora, x>(^ Hi koja postaje guzvanem
Hi koja se nacini svenem Hi vezenem) isto sto i
u Dubrovniku.
GEESPA TI, gre§pam, impf. nacinati grespe
na tkanu. — isporedi grezbati. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani. — U Stulicevu
rjecniku stoji grispati (v. nagriSpati) sto se u
Dubrovniku ne govori.
GEESPIN, grespina, ?«, Eibes grossularia L.,
smanak , tal. crespino , isporedi gres , gresika.
Gre§pin (= crespino), uva spina (u^rukopisu
xviii vijeka), Eibes grossularia L. B. Sulek, im.
102.
GEESTA, /. vidi gres, tal. agresta. — Od xvi
vijeka. a) sa znadenem kazanijem sprijeda. Octom
ali grestu ne more se slu2iti (misa). Narucn.
20b. Ocat s vinom i gre§ta imaju suprotivue
kriposti. 20i>. Sve mora u kuse, bud grozjo al
grosta. M. Kuhacevic 108. GreSta, nezrolo grozdo.
u hrvatskom primorju. — b) vidi garbac. Grosta,
grestuii (tal. crescione). Nasturtium officinale EBr.
(Sab)ar, Klis). B. Sulek, im. 102.
GEIOSTUN, m. vidi gresta, b).
GEI']yA, /. selo Sto je Stefan Decanski dao
manastiru Decanima. Selo Greva. Dec. hris. 34.
GEEVCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu kru-
sevaikom. K. Jovanovi6 21.
GEEVICI, m. 2jI. selo u Bosni u okrugu trav-
nickotn. Statist, bosn. 208.
1. GEEZ, m. kao, glib, blato. e- stoji mj.
negdasnega q. — Korijenje isti sto kod greznuti. —
Bijec moze biti praslavenska, isporedi rus. rpasi.
(f.), po}. grtj,z. — U Bjelostjencevu rjecniku (gr^z,
blato mehko od vod nanoseno ,limus vel limum,
coenum', v. kal), u Jambresicevu (,coenum'), u Stu-
licevu (,coenum' iz Habdeliceva). Grez ,sclilamm'.
Zbornik zak. 3, 686. Gr£z, glib u moru ,melma
argillosa'. L. Zore.
2. GEEZ, adj. grub, tal. grezzo. — U Vukovu
rjecniku: ,grob' ,crassus' s dodatkom da se go-
vori u Boei.
GEEZAN, grezna, adj. gnio (pun greza, vidi
1. grez). — tj Sulekovu rjecniku: moderig'.
GEEZANSKA EIJEKA, /. voda u Srbiji u
okrugu knezevackom. Grezanska roka. Glasn.
19, 291.
GEEZATI, grezam, impf. propadati u snijegu.
— vidi greznuti. — U nase vrijeme u Lid i u
Crnoj Gori. Kada se snijeg naglo ili od vjetra
ili od kise ili od sunca kojmi, da se lako po
nem ici ne moze, reku onda: , Greza se, ne mo's
po snijegu ici'. ,Tako se po snijegu iduc greza,
da ti odma u oci prsne i voda i snijeg'. J. Bog-
danovic. Noge se grezaju kad upadaju u suhi
snijeg. Pita se : , Greza li se ? Grezase li ti se ?'
= Jesu li ti noge propadale? U Crnoj Gori. S.
Matavu}. U Crnoj Gori govori se samo o snegu:
, greza li?' = propadaju li noge u sneg? ^. No-
nadovic.
GEEZINA, /. seoce u hrvatskoj krajini blizu
Kutereva. Schem. segn. 1871. 27.
GEEZNA, /. selo u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. K. Jovanovic 113.
GEEZNUCE, n. djelo kojijem se grezne. — Sta-
riji je oblik greznutje. — Izmedu rjecnika u Be-
linic (greznutje ,1' inzupparsi' 419a) j 21 Stulicevu
(greznutje).
1. GEEZNUTI, greznem, impf. biti, stajati pod
vodom (Hi uopce pod cim zitkijem) Hi pod kalom,
biti vas pokriven vodom, kalom. — -e- stoji mjeste
negdasnega e. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3
sing.: greznii). — Bijec je praslavenska, isporedi
rus. rpH3HyTB, ces. hi'eznouti, hiiznouti, poj. grz^z-
nt^c, grzazn;],c, gr^zni^c, gri],zna6. — Badi kori-
jena isporedi lit. grimzti. — Oblici prosloga vre-
mena mogu postajati i od samoga korijena grez ;
2)0 tome je aor. greznuh i grezoh, ger. praet.
greznuvsi i grezavSi, part, praet. act. groznuo i
grt'zao. — a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
ili s prijedlogom u i loc, ili s instrumentalom.
— izmedu rjecnika u Mikalinu (greznuti, ogrez-
nuti ,mergor, submorgor, obruor, demergor'), u
Belinu (,attuti'arsi, mettorsi sotto acqua' ,mergor'
118t>), u Bjelostjencevu (,impingo, incido in limum,
coenum, desceudo magis vel profundius in coe-
luim, mergor in limo, absorbeor a coeno'). aa)
u pravom smislu. Ter mi se mni medom da
grozne vas si svit. S. Menceti6 61. Greznase
strana svaka dazdom. I. Dordic, uzd. 35. — cesto
kod pisaca iperbolicki. Sve u krvi grezne tvojo
tijelo. M. Vetranic 1, 324. Mec rukami strosa-
ju6i, ki jur grezne vas u krvi. D. Zlatari6 d'd-^.
Gdi grezne travica u krvi pravodnoj. D. Bara-
kovic, jar. 14. S tobo zomja krvju grezne. 23.
Ne ustavja se, bocom lupa, i u zlotvorskoj grezno
krvi. I. Gundulid 341. Vas joj obraz suzam grozne.
G. Palmotic 3, 185'^ U ovoj dolini koja bez
pristanka jekti uzdasima a grezne suzama. I. M.
Mattel 233. — bb) metaforicki. Tko u zlocah
grezne i tone. I. Dordid, salt. 322. Svaku uziva
ugodnost, grezne slasti, tone u radosti bozan-
stvenoj. I. M. Mattel 214. — b) napajaii se, bu-
1. GEEZNUTI
423
1. GEGOCATI
jati (kao impf. prema nabubriti), n. p. sunder,
Jijeb , ticane ltd. had se skvasi. aa) u pravom
sinislu. — izmedu rjecnika u Belinii (,inzupparsi'
,ebibo' 419a). Cudnoviti oni znoj krvavi, kojijem
grezne negova odjeca. I. M. Mattel 30. U krvi
grezne odjeca. A. Kalic 437. — hh) u prenesenom
smislu i 0 onome sto nije skvaseno, hujati (n. p.
0 tijestu sto kisne), pa i uopce rasti (ne samo u
dujinu) 0 cemu mu drago. — izmedu rjecnika
u Stulicevu (,crescere o gonfiarsi per motive
di amido o di fermento' ,tum6fieri, tumescere').
Greznuti ,aumentarsi'. S. Budmani 417^. Ko dava
siromahu, temu ili grezne biie ili ne ide nazada.
A. Kalic 269. Mrziia na ocigled kao kvas grezne.
V. Vrcevic, niz. 279. — c) u Voltigijinu je rjec-
niku tumaceno: ,sommergere, attuffare' ,einsinken,
eintauchen', po cemu hi (dajbudt po talijanskom
tumacenu) znacene hilo kauzalno: umakati, za-
makati, ali mislim da to nije pouzdano ; jednako
je nexiouzdano i u Belinu rjecniku: greznut ,attuf-
fato' ,mersus' 118^.
2. GEEZNUTI, greznem, pf. pojilaviti (kao
kauzalno znacene prema 1. greznuti). — U Vu-
kovu rjecniku: greznula voda po po}u, t. j. popla-
vila ,uberscliwemmen' ,inundo' s dodatkom da se
govori u Bjelopavlicima. — U rukopisu xiv vijeka
pisanom crkvenijem jezikom ima: greznu dtzdt
(F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ kod greznuti) gdje
hi se moglo ovako razumjeti; Miklosic tumaci
cadere.
GEEZBANE , n. djelo kojijem se grezha. J.
Bogdanovic.
GEEZBATI, grezbam, impf. vidi grespati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Nemoj arte grezbati,
vidis da se onda na lioj ne moze pisati'. ,Ta i
ta djevojka lijepo umije rukave od kosuje grez-
bati'. J. Bogdanovid.
GEG, Grga, m. vidi 2. Grk. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Ki bi bio s stete svim Grgom
vam. M. Vetranic 2, 482.
GRGA, 711. vidi Grgo. — Od xiii vijeka (naj
prije u latinskom spomeniku), a izmedu rjecnika
u Voltigijinu (kod Grgur). ,Castrenses de Glau-
nicha: Gurga'. Mou. ep. zagr. tkalc. 1, 154. (1270).
Grga Sutlic. Mon. croat. 202. (1513). Selo Grge
Erde|ca. 271. (1572). Zdrav mi bio, fala, strice
Grga! M. A. Eejkovic, sat. G5b. Ufatili Grgu
od Kotorskog. Nar. pjes. juk. 577.
GEGAC, Grkca, m. hyp. Grgur. — xv vijeka.
Grgac i Martin. Mon. croat. 128. (1486).
GEGANE, n. djelo kojijem se grga. — U Vu-
kovu rjecniku.
GEGANICA, /. seoce u Hrvatskoj u podzupa-
niji karlovaekoj. Pregled. 31.
GEGAT, m. ime musko (Grgur?). — xvi vi-
jeka. Grgat z Novoga Sela. Mon. croat. 196.
(1510).
GEGATI, grgam, impf. cackati (zuhe). — U
Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Budvi.
GEGATOVICINO, n. mjesto u Bakru (ispo-
redi Grgat). — xvi vijeka. Mestisce ili hizisce
(u) varosu nasem Bakru, ko se zove Grgatovi-
cino. Mon. croat. 285. (1585).
GEGE, m. vidi Grga i Grgo. — Od xiii vi-
jeka (naj prije u latinskom spomeniku). ,Gergo
filio Tribizlo ab altera parte'. Mon. ep. zagr.
tkalc. 1, 192. (1278). Grge Vrbanic. Mon. croat.
238. (1535).
GEGEC (gfgec), grgeca (grgf^ca), m. Perca
fluviatilis L., neka riha, magar. gorgicse, Co-
bitis (Miklosic sumna o piostanu iz magarskoga,
etym. worterb. 81. 425). — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Kesege mu kolo
vode, a grgeci glede. Nar. pjes. vuk. 1, 513.
Grgec, Perca fluviatilis. G. Lazic 77. J. Pancio,
zoolog. 237. Barski grgec, Perca fluviatilis L,
J. Pancic, ribe. 62. — Bijeli grgec, druga vrsta.
Bell grgec, Acerina Scbraitzer Cuv. J. Pancic,
ribe. 67. Beli grgec, Perca cernua L. K. Crno-
gorac, zool. 118.
GEGESINA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 261.
GEGETEG, m. selo u Slavoniji u podzupaniji
rumskoj. Pregled. 120.
GEGETESKI, adj. koji pripada Grgetegu. V.
Arsenijevic.
GEGETICI, m. pi. selo u hrvatskoj krajini u
okriigu ogulinsko-slunskom. Eazdije|. kr. 10.
GEGIC, m. prezime. — Od xviii vijeka. Luka
Grgic. I. Zanicic 132. Grgic. Scbem. zagr. 1875.
210.
GEGICEVICA,/. vrsta vinove Inze hijela grozda.
— isporedi grgicevic. — U nase vrijeme u Dal-
maciji. (grijeskom) grgicevica. B. Sulek, im. 102.
GEGICEVIC, m. vrsta vinove loze hijela grozda.
— isporedi grgicevica. — U nase vrijeme u Dal-
maeiji. (grijeskom) grgicevic. B. Sulek, im. 102.
GEG161, m. 2)1. seoce u Bosni hlizu Pecina.
Scbem. bosn. 1864. 83.
1. GEGIN, m. koji pripada Grgi. Grginoj se
uvratio kuli. Nar. pjes. juk. 577.
2. GEGIN, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 55.
GEGINA, m. ime musko, augm. Grga. — xvi
vijeka. Grgina Juricev, kmet. Mon. croat. 276.
(1575).
GEGINAC, Grginca, m. selo u Hrvatskoj u
podzupaniji hjelovarskoj. Pregled. 77.
GEGINCEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. diac. 1877. 67.
GEGI^jANKA, /. Prunella L. , vidi crnevac,
crnoglav, c), krizao. Flora croat. 589.
GEG^jATI, grgjam, impf. vidi grgocati. — V
Bjelostjencevu rjecniku (grgjam kod grgram).
GRGO, m. hyp. Grgur. — isporedi Grga, Grge.
— Ake. se mijena u voc. Grgo. — Od xv vijeka.
Imenujuci sudca Grga Bodolica. Mon. croat. 97.
(1465). Kavalir Grgo Eadnic. And. Kacic, kor.
487. Za sokola Despotovic-Grga. Nar. pjes. petr.
2, 493. Grgo mi se na vojnicu spravja. Nar.
pjes. istr. 2, 90. Grgo Martic. Nar. pjes. petr.
1, 349 (medu predbrojnicima).
GEGOCA, /. voda ili drugo sto zitko cim se
grgoce. — U Belinu rjecniku: ,gargarismo, acqua
artificiale colla quale si gargarizza' ,gargarismus'
338a; u Voltigijinu: (grijeskom) grgoca ,garga-
rizzamento' ,das gurgeln'; u Stulicevu: ,garga-
rismo' ,gargarismatium'.
GEGOCANE, n. djelo kojijem se grgoce. —
Stariji je ohlik grgocanje. — U Mikajinu rjec-
niku (grgocanje), ic Belinu (grgocanje 38*), u
Bjelostjencevu (kod grgrane), u Stidicevu.
1. GEGOCATI, grgocem, impf. gargarizare,
plakati grlo (u ustima). — V Mikajinu rjecniku,
u Belinu 338a, u Bjelostjencevu (grgocem kod
grgram) , u Voltigijinu (gargocati i grijeskom
gargocati, gargocem), u Stulicevu (grgocati gdje
ima i grgotati s istijem znacenem, ali je ovo bez
sumne nacineno od sama pisca).
2. gkgo6ati
424
GRaUTATI
2. GRGOCATI, grgocem, impf. vidi grgotati.
— U Stulicevu rjecniku. — nepoiizdano.
GRGOTATI, grgocem, impf. vidi grgutati. —
isporedi 2. grgocati. — U Stulicevu rjecniku. —
slabo pouzdano.
GRGOV, adj. koji pripada Grgu. — Od xv
vijcka, a izmedii rjecnika u Danicicevu (Grtgovt
,Gregorii'). Prijesmo od svega vise pisanuoga
poklada treti deo GrtgovB. Mon. serb. 479. (1457).
GEGOVCI, m. pi. selo u Bosni n okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 206.
GRGRANE, n. djelo kojijem se grgra. — U
Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
GRGEATI, grgram, imjif. vidi 1. grgocati. —
U Bjelostjencevu rjecniku: grgram, grgjam, gr-
gocem, t. j. grlo izpiram ,gargarizo, fauces coUuo',
i u Jambresicevu: grgram.
GEGUL, m. ime musko, Grgur. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Poraiiio slijepac Grgule.
Nar. pjes. vil. 1867. 454.
GRGU!^AV, adj. u zagoneci, vidi kod grgu-
}ica.
GEGUi^ICA, /. u zagoneci. Eadojica, grgujica,
u grgu}avom kozuscidu, u dubokom potocicu.
odgonetjaj : orah. Nar. zag. nov. 155.
GRGUE, m. rQijjoQiog, Gregorius, ime musko.
— isporedi Grgul, Gregorije, Grigorije, Gligo-
rije itd. — Akc. je zabijezen kao sto je u Vu-
kovu rjecniku ; u Dubrovniku je drukcije : Gi-giir,
Grgura, akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i voc. Grgure. — Krajhe
se r shvaca kao da je negda bilo vickano (rj),
po tome je instr. : Grgurem (i Grgurom, ispo-
redi kod gospodar), adj. posesivni: Grgurev (i
Grgurov), ali je voc. samo Grgure. — Od xm
vijeka, a izmedii rjecnika u Voltigijinu, u Vu-
kovu, u Danicicevu (Grtgurt). Grgurt. Mon.
serb. 13. (1222—1228). Grtgurt. 32. (1247). 172.
(1365). 215. (1413). Pred Grgurom. Mon. croat.
53. (14-23). Pop Grgur Kovacid. 140. (1490). Papa
Grgur. Narucn. 15^. Stampanje po mestru Gr-
guru Senaninu. Korizm. 104''. Sveti Grgur papa.
B. Gradic, djev. 139. Pismo Grgura trinadestoga
vrh novoga kalendara. B. Kasic, rit. xxvii. Ja
jesam, Grgure, trgovac oni. F. Glavinic, cvit.
73*. Eazgovor xvii na svetoga Grgura. J. Ba-
novac, razg. 104. S. Grgure, moli za nega. T.
Ivanovic 109. Niki siju na svetog Grgura. J. S.
Eejkovid 113. Sa negova dva vrijedna sina: sa
Stjepanom a i sa Grgurom. Nar. pjes. vuk. 3, 53.
GEGUEE, vidi Grguri.
GEGUEEV (Grgurev), adj. koji pripada Gr-
guru. — isporedi Grgurov. Do Grgureva plota.
Dec. hris. 59. Zena Grgureva. Mon. croat. 61.
(1437). O vlahii'io, Jubo Grgureva, Nar. pjes. petr.
2, 510. — Grgurevo, n. znaci: Grgurev dan, dan
svetoga Grgura. U o6i Grgureva. A. Kanizlid,
fran. 102. Ta ces (sim,ena) oko Grgureva sijat.
J. S. Eejkovic 126.
GEGUREVCI, VI. pi. selo u Slavoniji u pod-
zupaniji rumskoj. Pregled. 119. pisano i Gro-
gurevci. Som. prav. 1878. 12.
GKGITREVIO (Grgurevic), m. prezime po ocu
Grguru. — isporedi Grgurovi6. — Od xv vijcka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Grj.gurevict).
Markoo Gn.gurovidL. Mon. serb. 468. (1454). An-
tunu Urgurevidu Bosiianinu iz Sarajeva. M. Div-
kovic, nauk. xxv. A za nome Grgurevic Marko.
Nar. pjes. vuk. 2, 479. Do dva brata dva Gr-
gurevida. Nar. pjes. petr. 2, 505. i u na§e vri-
jeme u Dubrovniku. V. Budmaui.
GEGUEEVSKI, adj. gregorianus, koji pripada
Grguru, kazp se o onome sto je po naredbi Gr-
gura (ili svetoga Hi xiii) pape. — Od xv vijeka.
Miso grgurevske. Mon. croat. 114. (1475). Za
mrtvih 36 mis sluziti, ke se zovu grgurevske.
F. Glavinic, cvit. 72'>. Mise zvane grgurevske,
iliti svetoga Grgura, to jest trideset koje se za
mrtve obicaju govoriti . . . Zovu se ove mise sve-
toga Grgura, zasto ji 'e on naredio. A. Ba6ic 344.
Voda ova zove se grgurevska, zasto bo nu na-
redio je sveti Grgur Veliki sestoga vika. I. Ve-
likanovic, uput. 3, 497. Ovaj jest na meni ostavio,
da grgurevske platim mise. D. Eapic 369. 30
maja po staromu svetodaniku, sto bi bilo po
grgurevskomu deveti dan juna. A. Tomikovic,
ziv. 26.
GEGUEI, m. pi. ime dvjema selima u Srbiji
u okrugu toplickom. Goriii i Doni Grguri (i Gr-
gure). M. D. Milicevic, kra|. srb. 395. 414.
GEGUEICA, m. dem. Grgur, kao muski na-
dimak. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
GEGUEI6IC, m. prezime po ecu Grgurici. —
Pomine se xviii vijeka. And. Kacic, kor. 454.
GEGIJEIC, m. prezime. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Grtguricfc). Brajant
Grtgurict. Mon. serb. 79. (1406). Ivanisa Gr-
gurica. Mon. croat. 56. (1431). Grguric. And.
Kacic, kor. 460. u nase vrijeme u Lici. J. Bog-
danovid.
GEGUEICEVIC, m. pirezime. — xvi vijcka.
Matij Grguricevic. Mon. croat. 191. (1508).
GEGUEICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u
Bosni u okrugu travnickom. Statist, bosn. 206.
— b) selo kod Slanoga u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. Schem. ragus. 1876. 38.
GEGUEOV (Grgurov), adj. vidi Grgurev. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Grfcgurovt). Treti deo Grtgurovt knezb i vla-
stele udrtzase u sebe. Mon. serb. 477. (1457).
Od kalendara Grgurova. B. Kasic, rit. la. Po
molitvah Grgurovih. J. Kavanin 462''. Da do-
nosu cedo Grgurovo. Nar. pjes. petr. 2, 511. Jubi
mene Grgurova juba. Nar. pjes. istr. 2, 90. i kao
prezime u nase vrijeme. Nar. pjes. vuk. 2, 656
(medu prenumcrantima).
GEGUEOVAC, Grgurovca, m. selo u Srbiji u
okrugu toplickom. M. D. Milidevic, kra}. srb.
386.
GEGUEOVIC (Grgurovid), m. prezime. — ispo-
redi Grgurevid. — Od xii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (Grtgurovidt). Baltde Gri>-
gurovidb. Mon. serb. 7. (xii vijek). Grgurovid.
D. Avramovid 274.
GEGUEOVSKI, adj. vidi grgurevski. Koje
se (mise) grgurovske zovu. B. Gradid, djev. 140.
GEGUESKI (grgurski), adj. a) vidi Grgurov
i grgurevski. Po svetodaniku grgurskomu. A.
Tomikovid, ziv. 234. — b) koji pripada selu Gr-
gurima. Toplica tece pored Krcmara, . . . Baca,
gde ])rima u so s leva Grgursku reku kqja so
ovdo zovo ,Backa' (u Srbiji u okrugu toplickom).
M. D. Milidevid, kra). srb. 346.
GEGUTAI^IE, n. djelo kojijem sc grguce. — U
Vukovu rjedniku.
GEGUTATI, grgudem, impf. gomero, gukati
(0 griici, kao grlica). — pf: grgutnuti. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. grgutflh ; u osta-
liijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Po po-
stanu je rijec o)iomatopejska. — U Vukovu rjec-
GRGUTATI
425
GRIGOKIJA
niku: ,girren' ,gemo' s primjerom iz narodne
pjcsme : Grlicica grgutala prema luci ua jabuci.
GEGUTNUTI, gi-gutnem, pf. grgutati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim
prezenta. — U Vukovu rjecniku.
GEGUZ, vidi kod Grguzov.
GRGUZOV, adj. koji pripada Grguzu (?), ali
ovoj rijeci nema 'potwde. -— U imenu mjesta u
Srbiji u okrugu uzickom. Niva u brdu zvanom
Grguzovom. Sr. nov. 1868. 181.
1. GEIB, m. vrsta mreze za lovjene ribe, f/rc.
yQTnog, isporedi grip. — Akc. je zabijezen kao
sto je u Vukovu rjecniku; na drugom je mjestu
drukciji. -- U nase vrijeme u Crnoj Gori, a iz-
medu rjccnika u Vukovu: (u Crnoj Gori) velika
mreza kojom se po blatu skadarskome hvata riba.
— Dok se jos nije opci grib bacio u vodu. V.
Bogisic, zborn. 495.
2. GEIB, m. vrsta g]ive. — U Sulekovu rjec-
niku (gdje je uzeto iz drugijeh slavenskijeh je-
zika, isporedi rus. rpH6'i., ces. hi-ib, poj. grzyb) :
,pilz' (,Boletus ) ; prerazgratien grib ,haselbock'
(, Boletus ramosissimus').
GEIBAJA, /. ime wjestu. — Prije nasega vre-
mcna. Gribaja (u Spreci). S. Novakovic, pom. 130.
GRIBATI , gribjem , ivipf. iterativni glagol
previa grepsti. — U Stulicevu rjecniku (gribati,
bez praes.) v. gargasati, i ii narodnoj pjesmi na-
sega vremena: Sve mu dogo crnu zemju gribje,
a usima vedro nebo strize. A. Ostojic iz nar.
pjes.
GRIBE, /. jjZ. ime mjestima. a) zaselak selu
Jelsanici. — u spomeniku xiv vijeka pisanom
crkvenijem jezikoin gdje stoji Gryby, a izmedu
rjecnika u Danicicevii (Griby). Daht (govori
car Lazar) obiteli presvetyjo Bogorodice hilani.-
dartskyje selo Jeltsanicu Durda Nenisica . . . i
selo Jeltsanica Gradislava tepacije . . . i zaseltki.
mu Gryby . . . Glasnik. 11, 139. (1380). — b) mje^to
negdje u Hrvatskoj. — xv i xvi vijeka. Filip
z Grib. Mon. croat. 133. (1487). Matijac Kr-
znaric z Grib. 191. (1508).
GRIBIC, m. tal. ghiribizzo, hira. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Koji su to tvoji gribici? M.
Drzic 255.
GRIBITI, gribim, impf. gribom hvatati ribu.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. grib}ah,
a aor. 2 i 3 sing, gribi, u part, praes. p)(iss.
gribjen, u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — U Vukovu rjecniku s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori.
GRIBJ^A, /. sulcus, brazda. — Od korijena greb
glagola grepsti, gdje se dujenem e promijenilo na
i. — U rjecnicima: u Vrancicevu (,sulcus'), u Mi-
kajinu (gribja, brazda), u Bjelosfjencevu (grib|a,
t. j. jarek kojega plug ciiii. v. razgon. 2. v. jarek),
u Stulicevu (,sulcus').
GRIBl^ANE, n. djelo kojijem se gribja. — U
Stulicevu rjecniku.
GRIB^^AR, m. covjek koji gribja. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,sulcator'.
GRIB;^ATI, gribjam, impf. sulcare, brazditi,
graditi grib],e. — U rjecnicima: u Vrancicevu
"(, sulcare'), u Mika]inu (gribjati, brazdati), u Bjelo-
stjencevu (grib|am, v. brazdim), u Stulicevu (gri-
bjati, gribjem i grib}am , sulcare').
GRIB^^ENE, n. djelo kojijem se gribi. — U
Vukovu rjecniku.
GRIBl^ICA, /. dem. gribja. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku.
1. GRIG, m. brezujak, glavica. — Nepoznata
postana, Miklosic (etym. worterb. 78) ispureduje
arban. gTirc, vrh. — Po sjeverozapadnijem kra-
jevima od xiii vijeka (nalazi se i u slovenskom
jeziku), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v.
greben), u Stulicevu (,colliculus carice plenus'),
u Vukovu (velika vrlet ,die steile' ,declivitas'
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj). a) sa
znacenem kazanijem sprijeda. — u rjecnicima
znacena nijesu posve jednaka: po Bjelostjencevu
bio bi goli kamen, po Stulicevu brezujak obrastao
sasem, po Vukovu vrlet; pjo svoj je prilici naj
pouzdanije u Bjelostjencevu, radi Stuliceva ispo-
redi znacenc kod b). Na veli gric (moze biti i
ime mjestu). Mon. croat. 8. (1275). — b) kad u
uanosu, koji voda nanese po lukama rijecnim,
izraste ili jedno drvo ili sib|ika ili vise nih ujedno,
kao neki zbun, onda se sve to (drveta ili sib
s onom humcicom zomje naokolo) zove ,gric'. u
bosanskoj Posavini. M. Durovic. — c) divje ka-
meiie. u Lici. D. Trstenak. — d) ime mjestima.
aa) gorni grad u Zagrebu. — od xiii vijeka (u
latinskijem spomenika gdje je pisano e rnj. i).
,Sub monte Grech'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 161.
(1271). — bb) selo u hrvatskoj krajini u okrugu
ogulinsko-slunskom. Razdij. kr. 10. — cc) brdo
u Dobroselu ispod Zaglavka i velikog Lisca. M.
Medic. — dd) mjesto u gornem Lapcu, gdje so
u jednoj dokici sahraiiuju |udi iz tog sela. M.
Medic.
2. GRIG, m. nekakva pjticica. — U ugarskijeh
Hrvata. Grici i cajzeli po nem su rovali. Jacko.
182.
GRICA, /. i7ne nekakvu mjestu blizu Ribnika
u hrvatskoj krajini. — xvi vijeka. U ladanju
grada Ribnika, u sudcije Grici (.zudchie Gricbj')
zvanoj . . . Mon. croat. 273. (1573).
GRICE, /. pjl. selo u Hrvatskoj u podsupaniji
karlovackoj. Pregled. 28.
GRICE VIT , adj. u Bjelostjencevu rjecniku:
v. grebenit.
GRIF, m. yQvtp, gryps, izmisjen zvijer (sprijeda
orao, straga lav) u grckoj mitologiji, tal. grifo.
— isiioredi grifon. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (grif, zvijer ,gripliex, griphus')
gdje naj prije dolazi, u Bjelostjencevu, u Jam-
bresicevu. Obstri na sve strane v giiizdu grifa
moga. P. Vitezovic, odil. 52. Grifici se brane
polag grifa svog. 52. Minotavri, grifi ... J. Ka-
vanin 460*'. Na banknoti od 5 for. je grb u
.stitu, koji drze dva grifa. Zborn. zak. 2, 988.
GRIFIC, m. dent. grif. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Grifici se brane polag grifa svog.
P. Vitezovic, odil. 52.
GRIFON, m. vidi grif, tal. grifone. — U je-
dnoga pisca xvi vijeka. Grifone i zmije . . videci.
M. Vetrauic 1, 160. Grifone smo jos vidjeli.
1, 234.
GRIGOREVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 21.
GRIGORIJ, m. vidi Grigorije. — U spomeniku
XIV vijeka, i otalc u Danicicevu rjecniku. Cbst-
nejsij vt inoceht. startct kiri. (ityph) Grigorij
i sb svojimi inoky. Mon. serb. 212. (1376 — 1389).
Starbct kirL Grigoriju sinajitu i jegovymb kalu-
deromb, startcb bo kirb Grigorij . . . 213 {ova su
dva primjera pomijesana u Danicicevu rjecniku).
GRIGORIJA, m. vidi Grigorije. — xviii vijeka.
Naj gorji je bio Grigorija arciepiskop. A. Ka-
nizlic, kam. 20. Bratu svomu Grigorij i. A. To-
mikovic, ziv. 7.
GEIGOEIJE
426
GRIJATI, 1, a, a).
GEIGOEIJE, m. ime musko, Grgur, naj cesce
u kahiitera, grc. rQjjyoQtog. — Od xiii vijeka, a
izmedu rjectiika u Danicicevu. Jepiskupt raski
Grigorije vttori. Mon. serb. 83. (1275—1321).
Igument hylandartsky kiri. (Ky()l») Grigorije. 262.
(1389—1405).
GEIGOEIJEV, adj. koji pripada Grigoriju.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu (Grigorijevt).
Grigorijevi obyteli Kalistratb ijeromonaht. Mon.
serb. 127. (1347). Bratija Grigorijeva. 214.
(1376—1389).
GEIGOEIJEVIC, 7)1. prezime. — U nase vri-
jeme. Proku Grigorijevica. Glasnik. ii, 1, 42.
(1808). Grigorijevic. §em. prav. 1878. 44.
GEIJAC, grijdca, m. covjek koji grije. — U
jednoga pisca nasega vremena: A hi}adu zari
se vatara, a grijaca tko zna koliko je. Osvetn.
2, 86. i u Sulekovu rjecnikii: jheizer; warmer'.
1. GEIJACICA, /. a) Udare se cetiri sove i
na nih se ozgo metnu dva koca; svrh kolaca
namjesti se torna |esa, a na |esu se metnu ko-
nopje u snopovima i pokriju ponavom. ozdo se
iskopa jama, u kojoj se nalozi vatra. na grija-
cici se konop|e griju, da se lakse nabijaju, jer
postanu krte. u Lici. V. Arsenijevic. Kad ko-
nop|e nabijaju, moraju ih prije ugrijati, da pozder
lakse opada. radi toga nadu zaklonak i udare
dvije sosice, a s|emena naslone na gust plot ili
ih udare u zid ; ozgo metnu |esu tornu, a po noj
rucice od kouopa|a, pa da se bo|e ugriju, po-
kriju ih kopertom ili ponavom. M. Medic. — h)
Kad tkaju, mazu zice voskom da se ne trgaju;
a da vosak ne stvrdne se, drze ozdo erbinu i u
noj vatre. i ovo se zove grijacica. u Dobroselu.
M. Medic.
2. GEIJACICA, /. zensko cejade sto grije. —
U Sulekovu rjecniku: ,(ofen)heizerin'.
GEIJACINA, /. novci sto se placaju za gri-
jane kod vatre (n. p. u Turskoj po hanovima).
— U Vukovu rjecniku gdje je ovako tumaceno.
— U Sulekovu rjecniku sa znacenem: trosak za
grijane ,feuerungskosten'.
GEIJACI, adj. koji pripada grijanu. — Na-
cineno prema spavaci. — U Sulekovu rjecniku:
,warm-'.
GEIJAK, m. ime musko. — Od korijena gla-
^o?« grijati. — Od prije nasega vremena: Grejakt.
8. Novakovic, pom. 57. a u nase vrijeme u Vu-
kovu rjecniku (Grijak).
GEIJALAC, grijaoca, m. covjek (a i drugo)
sto grije. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (grialac i grijeskom griaoc). Sto t'
ce papar grijalac, kad ti je crni pjevalac? (Z).
Poslov. danic. 124.
GEIJALICA, /. a) zensko ce(ade sto grije. —
u Stulicevu rjecniku (,(]uao calofacit'). — b) vidi
grijaonica. — u Stulicevu rjecniku (,vas igni-
ferum'). — c) u zadruznijch )udi pored kuce
osobita zgrada gdje se djoca zimi griju i gdje
se suse slanine (da ih u kuci Turci ne bi vidjeli)
itd. ti Vukovu rjecniku. p)0 ovomc i u Sulekovu
rjecniku : ,warmkammpr'.
GEIJALISTE, n. mjesto za grijane. — ispo-
redi grijalica, c). — Samo u Stulicevu rjecniku:
,locus calefactioni destinatus', gdje ima s istijem
znacenem i grijalistvo sto je sasma nepouzdano.
GEIJALI8TV0, «. vidi kod grijaliste.
GEIJALO, n. zcm{nni sud pun zerave, ispo-
redi grasta. — U Sulekovu rjeiniku: .feuertopf.
GEIJAl^KA, /. staklenica (ili uopcc sud) puna
vruce vode kojom se naj cesce griju noge. — U
Sulekovu rjecniku: ,warmflasche'.
GEIJANICA, /. vidi grijaonica. — U Sttdi-
cevu rjecniku: v. grionica. — nepouzdano.
GEIJANE, n. djelo kojijem ko grije ili se ko
grije. — Stariji je oblik grijanje. — Izmedu rjec-
nika u 3Iikajitiu (grijanje), u Jambresicevu (kaj-
kavski greene), u Stulicevu, u Vukovu. Ni mu
pomaze ni odjeca ni grijanje. M. Divkovic, nauk.
72t>. 268a. A Bogu se moli, pa mu hvali sun-
cevo grijaiie. Osvetn. 2, 24. Kako im je na
domu samijera, imaju li drva za grijana. 2, 38.
GEIJAONICA, /. zemjani ili mjedeni sud sa
zeravom kojijem se griju ruke ili noge; veliki
mjedeni sud sa zeravom kojijem se grije soba
(vidi mangal) ; sprava u kojoj se pogrijeva hrana.
— U rjecnicima: u Belinu: (po dubrovackom
govoru) grionica od zem|e, od srobra, od mjeda
jlaveggio, vaso di terra cotta, dove si tiene il
fuoco per iscaldarsi' ,loculus fictilis' 429^ ; ,bra-
giere, vaso di tener brage' ,focus' 147^; trpezna
grionica ,scaldaminestra , stromento da scaldar
le vivande in tavola' ,foculus mensarius' 647^;
u Voltigijinu: grionica ,bragiere, scaldino; scal-
davivande' ,feuerkessel' ; u Stulicevu : grionica
,scaldino' ,vas igniferum'. — Drukcije u Sule-
kovu rjecniku (vidi grijalica, c)): ,warmstube'.
GEIJATE]^, m. covjek sto grije. — U Stuli-
cevu rjecniku.
GEIJATE^iAN, grijate|na, adj. koji treba gri-
jati. — U Stulicevu rjecniku: ,calefaciendus'. —
nepouzdano.,
GEIJATE^ICA, /. zensko cejade sto grije. —
U Stulicevu rjecniku.
GEIJATI, grijem, ini^)/. calefacere, ciniti da
sto (objekat) bude vruce. — Akc. se mijena u
impt. : grij, grijmo, grijte, (aor. 2 i 3 sing, grija).
— -i- stoji u juznom i zapadnom govoru mj.
negdasnega e ; u istocnom je e : grejati, grejem.
rijetko se nalazi je u juznom (grjeje. M. Drzic
29). — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
greti i grejati, novoslov. greti, rus. rptTt, ces.
hrati, hriti, poj. grzac. — Korijenje indoevropski
gher, isporedi snskr. ghr, topiti, grijati, gharma,
vruc, grc. S-f^Qog, jeto, d-tQ<ii6g, vruc, lat. formus,
got. varmjan, grijati, stvnem. warm, vruc, itd.
isporedi gorjeti, zar, zerava. — Na jcdnom mjestu
xviii vijeka (A. Bacic 309) ima grihati mj. gri-
jati, jer pisac koji nije znao, gdje treba izgovo-
riti h, mislio je da mu je ovdje mjesto. isporedi
cuhati. — Izmedu rjecnika: u Vrancicevu (,focil-
lare'), u ^likajinu (grijati, topliti ,caletacio, cal-
facio, foveo, refoveo'), u Belinu (,calefacio' 625".
647^1), u Bjelostjencevu (kajkavski grejem i greem),
u Jambresicevu (greem), u Voltigijinu, u Stuli-
cevu, u Vukovu (grejati ist., grijati juzn. i zap.
,warmen' ,calefacio').
1. aktivno.
a. s objektom.
a) subjekat je nesto sto iz sebe ispusta vrucinu
(uprav Hi se tako misli) koju prima objekat. aa)
subjekat je sunce, ogan, (eto itd. Gdi okolo sunce
oholo s dragijem zdracim zemju grije. G. Pal-
motic 2, 155. Ni'e mu staiia na svjotlini, da ga
lijopo sunce grije. J. Kavanin 57''. Ove dvi ve-
like svitlosti ne samo imadu nebo resiti i zemji
svitliti, dali joste divine i }ude grijati. J. Ba-
novac, jjripov. 238. Sunce svitli svim i grije sve-
kolike i zlo i dobre. J. Filipovid 1, 518". Da
nam sunce dvoro grije. Nar. pjes. petr. 1, 50.
— Vatru koja ozebla grije. F. Lastrid, test. 254^.
Koga grije vatra. J. S. Ee}kovi6 35. — Na boj
GEIJATI, 1, a, a).
427
GRIJEH
ide svak pod silu; grije ga Ijeto, zima mu udi.
I. Gundulic 290. — amo ide i ovaj primjer u
kojemu je (ironicki Hi u antifrazi) suhjekat led:
Plam da ledi, led da grije. J. Kavanin 30a. —
hh) suhjekat je cejade. Ne bi naprijeda uza me
plakala grijav pecu leda. M. Drzic 53. Gri' zmiju,
da te uije. 307. Gospa je Isusa grijala. M. Div-
kovic, bes. 119'^. Malim sudom more prazni,
zmiju grije, lava blazni, vjeru i |ubav tko god
scijeni u nekrepkoj naci zeni. I. Gundulic 226.
Grije zmiju u skutu. (Z). Poslov. danic. 25. —
cc) suhjekat je zivince. Jeda bi ga grijali volak
i magarcic. I. Ancic, svit. 32. (Jezusa) griju pri-
proste dvije zivine. I. Dordic, uzd. 138. Magarac
i vol parom ga griju i tope. A. Kanizlic, utoc.
526. — dd) suhjekat je hajina, pokrivac (na po-
steji) itd. Ona uz dobar kozuh, koji 'e grije.
M. Drzic 166. S razbludnom^ te druzbom grije
meka odvece sad pernica. G. Palniotic 1, 125.
— ee) suhjekat je hrana Hi pice. Sto 'e papar
ki grjeje? M. Drzic 29. Vino ima jakost gri-
hati. A. Bacic 309. — ff) u prenesenom Hi u
metaforickom smislu. aaa) suhjekat je stvar umna
Hi dusevna. Koja ovo nova zeja moje srce veze
i strije|a i ledenu miso grije? G. Palmoti6 1, 40.
J^udska srca jubav grije. J. Palmotic 154. —
hhh) suhjekat je ce^ade Hi sto se misli kao ce-
lade. Boze, . . . posji na pomoc moju svetoga
Mihajla arkandela ... da me grije u tvojoj }u-
bavi. V. Andrijasevic, put. 168. Ter slabosti me
studene grij , upravi , vladaj , kripi. A. Vitajic,
ost. 1. Tako i Mai-ija svojim mogucstvom sva-
koga pomaze i s |ubavju kao sunce grije. J. Ba-
novac, razg. 7. — prema lat. fovere. Tko grije
u srcu rasrcbu na brata. S. Eosa 71a. — ccc)
suhjekat je i objekat cejade, glagol je u prene-
senom stnislu. Da glavu odkrije (Suzana) rise
(dva starca), vidit hteci, ca no jih jos gi'ije. M.
Marulic 85.
b) prema predasnemu znacene je kauzalno:
suhjekat je cejade koje ne svojom vrucinom nego
ognem Hi cim drugijem cini da objekat postane
vruc. Mrazna (me) grijaste, naga odiste. J. Ka-
vanin 572a. J] mene je zadosta gebane: da lo-
zimo tri mjeseca dana, da lozimo, vojsku bi gri-
jali. Nar. pjes. vuk. 4, 243. — objekat maze biti
i tijelo samoga suhjekta, isporedi 2, a, a). Svaki
svoje tijelo hraui, grije, cuva i pazi. M. Divkovic,
nauk. 254^*. Da (linac) na lioj (luli) grije sebe
da mu barem nos ne zebe. V. Dosen 207*.
c) u prenesenom smislu (ironicki) kaze se u
Dubrovniku s objektom sto znaci kakvo mjesto, te
je znacene: stajati svayda na onom mjestu. moze
biti da je ovako i" u ovom primjeru : Bo|emu se
svak cas nadaj, a od zla se ne mar' nista, ni
gri' vazda svoga ogrdsta, ni u dub jedan sin
pokladaj. M. Pelegrinovic 188. tako se kaze i:
grijati koga sa znacenem: biti svagda s nim, ne
ostavjaii ga. P. Budmani.
d) nejasno je u ovom primjeru gdje kao da
je grijati isto sto i grijati so : Tko j' ogna ze|uc
grijat, hod' k meui. P. Zoranic 49a. ali moze biti
da mj. j' treha citati s'; genitiv ogna mogao hi
tad stajati kao uz nagrijati se.
b. bez ohjekta.
a) znacene je kao kod a, a) aa). Staro je i
sunce toj, ali dobro grije. M. Drzic 102. Ogan
koji grije, voda koja pere. M. Divkovic, nauk.
3Ba. Gdi krajuju mrazi jaci, gdi zrak suncan
vik ne grije. G. Palmotic 2, 353.
b) kao sjati, svijetliti (samo o suncu i mje-
secu). — u prvom primjeru ne zna se pouzdano,
jeli ovako znacene, te je ovo ' uprav potvrdeno
samo u nase vrijeme; izmedu rjecnika u Vukovu
(sunce grije ,scheint' ,sol lucet'). Sunce grije,
i drugim svitlinu podajo. F. Glavinic, cvit. 3t>,
Mesec greje caru na veceru. Nar. pjes. vuk. 1, 163.
Na glavi joj alem kamen dragi pri kome se ho-
diti vidase usred tavne noci bez mjeseca kako
u dan, kada grije sunce. 3, 78. Da nije sirota,
ne bi sunce grijalo. Nar. posl. vuk. 53. Zbog
takijeh sunce grije. (Eece se za dobra i beza-
zlena coeka). 88. Tu je noc grijao mjesec kao
dan. Nar. prip. vrc. 154. Grejase mesecina. M.
D. Milicevic, let. vec. 338.
2. pasivno. Neg u sobi il' grijanoj zgradi. J.
S. Eejkovic 91.
3. sa se. — Izmedu rjecnika u Mika]inu (,ca-
lesco, calefio'), u Bjelostjencevu (grejem se), u
Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vu-
kovu.
a. refleksivno. a) prema znacenu kod 1, a, h).
Sjedise (s) slugami i grijase se pri ognu. N. Ea-
nina 98a. marc. 14, 54. Sinora se grije u onoj
kamari na kominati. M. Drzic 291. Pri zeravi
gdje griju se. P. Kanavelic, iv. 414. Grije se
ma.jci pod skutom. (Z). Poslov. danic. 25. Na
suncu grejati se. J. Eajic, pouc. 1, 31. Deca
nijesu mogla pristupiti da se griju. Vuk, poslov.
3. I grija' se mirno sprama sunca. P. Petrovic,
gor. vijen. 6. vidi i: Kako se grijes? t. j. kako
se drvaris? Vuk, rjec. kod grijati se. — b) im-
personalno, ne grijati se kome u Dubrovniku se
kaze kad ko (osohito od obijesti) nece da stoji
na nekom mjestu, nemiran je. Ne grije mu se
ondi. Nide mu se bas ne grije. P. Budmani.
b. pasivno. U tvom krilu grijala se zmija
prika. G. Palmotic 1 , 280. Kad se prije nad
pa|enom griju. J. S. Ee^kovic 182. — i uopce sa
znacenem: postajati vruc. Drusku su se vec po-
cela grijati uha. S. l^ubisa, prip. 265. Vaja, da
se dlani griju. M. Pavlinovic, rad. 138.
GEIJAV, adj. koji grije. — U Stulicevu rjec-
niku: ,calefaciens'. — nepouzdano.
GEIJED, m. vidi gred. — Saino na jcdnom
mjestu XVI vijeka. I zmiju priblijedu punu svijeh
otrova, ka mnokrat u grijedu peci me iz krova.
M. Vetranic 1, 110.
GEIJEH, grijeha, m. peccatum, va]a da je
isprva znacene hilo: sto zlo, krivo covjek ucini
ne has zlom namjerom nego neliotice Hi jer se u
svom sudu prevari (isporedi grijeska, pogreska) ;
ali se vec od naj starijih vremena u svijeni sla-
venskijem jezicima shvaca u teologickom smislu,
kao ono sto se ucini protiva Bozjega zakona.
— -ije- stoji po juznom govoru mj. negdasnega
e, u istocnom' govoru glasi greh, greha, u za-
padnom grih, griha. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace.
sing, i voc: grijese, grijesi; po jugozapadnijem
krajevima mijena se i u cijeloj mnozini, kad se
umece ov: grehovi (j ispada iza r), grehova i
grehova, grehovima i grehovima. — Osnova je
(greh-B) pjraslavenska, isporedi stslov. grebt, rus.
rp-kxi., ces. hficli, poj. grzech. — Postane je
tamno : ako je prvo znacene kao sto je kazano
sprijeda, osnova ne moze biti srodna s gorak,
gori, ni s lit. garszus, zao; ne moze ni korijen
biti isti sto kod grijati, gorjeti ; znacene (ono
sto grije, pali dusu?) do kojega hi se tijem doslo,
moglo bi postati samo u hriscansko a ne u sta-
rije doba. — Kod onoga dijela nasega naroda
sto ne izgovara h, ovo moze : a) otpasti hez traga :
grije, gre, gri (samo u nom. i ace. sing.) ; h) fjro-
mijeniti se na j : grej, grij, a i po juznom go-
voru grij (e pred j postaje i), te ovako i u osta-
lijem padezima, ako se h ne mijena na s Hi s
GRIJEH
428
GEIJEH
(vidi kod mijeh); c) promijeniti se na k: grijek,
grek, te k ostaje u svijem padezima gdje nema
s Hi S. — U svijem je rjecnicima : u Vrancicevu
(grih , crimen ; erratum ; delictum ; peccatum'),
u Mikajinu (grih, grijeh), u Belinu (,colpa, di-
fetto, errore' , crimen' 202^; ,errore, fallo' ,erratum'
290=1; ,peccatum' 549^), ii Bjelostjencevu (greh),
M Jambresiccvu (greh), u Voltigijinu (greh, grih,
grijeh), u Stulicevu (greh, grih, grijeh), u Vu-
kovu (grej ist., grck u Srijemu, grije, grijeh juzn.,
grih zap.), u Danicicevu (greht). a) s prvijem
znacenem kazanijem sprijeda (sto se zlo, krivo
cini bez zle namjere) rijetko dolazi adverhijalno
grijehom, po grijehu; znacene moze hiti i: po
nesreci, za nesrecu. Ako se po nekojemt grehu
nanese pogoreti manastyrju. Mon. serb. 98. (1330).
Dec. hris. 62. Aste kto popasetb zito grehomt
(,invitus' Danicic). Zak. dus. pam. isaf. 3.5. 49.
Ako li hi grihom ubio Po}icanin Po}icaniua. Stat.
po|. ark. 5, 253. Grijehom od zgode kad bi svijet
od zgar jjao pod slane te vode. M. Vetranic 1, 126.
Ako ti po grijehu prislo, da zloba |udska kori
mene, pusti ju da prohodi. F. Lukarevic 3. —
u ovom primjeru stoji grijeh preina (jre. ujxuq-
Ti]/xu i lat. peccatum: Ovo ime ,grih' more se
razumiti obceno govoreci svako pomankane u
stvarma naravnim, |uskim i bozanstvenim. tako
kad se covik po naravi rodi nakazan, na priliku
imajuci tri ruke, oli dvi glave, zove se grih oli
pomankane od naravi (,monstrum peccatum na-
turae dicitur ...'). Kad covik pomanka u svomu
zanatu oli dilovanu, na priliku, kad ucini zlo
jednu ajinu, jedan sud, jednu priliku etc. protiva
zanatu i nacinom od istoga zove se grih oli po-
mankane |usko u stvarma od zanata (,error in
imagine vel aliquo artificio dicitur peccatum
artis . . .'). M. Dobretic 194. — h) po teologicnom
smislu, sto se ncini ptrotiva Bozjeya zakona. aa)
tiopcc. Vi.se sto bude bezt greha, vtse smb radt
uciniti. Spom. sr. 1, 121. (1414). Poznavsi svoje
teske grihe. Korizm. 61b. o grise prokleti ! 55^.
Veci jo grijeh tanac voditi nego orati i kopati.
Zborn. 164=''. Griha i zle srece svak ima na sviti.
M. Drzic 90. Kci ti se namrije glada, nije li
ti grijeh ? 193. Oto nas nas grijeh dovode u ove
strane. 319. Upadati z grijeha na grijeh i sa zla
na gore. M. Divkovic, bes. 292''. Grih mi se j'
utopit. D. Barakovic, vil. 330. Jaoh, i duh moj
z grijeha prika nad mnom cica u zalosti. I. Gun-
dulic 207. Grisi i zlobe moje. M. Jerkovi6 12.
Ako hoc-OS, Gospodino, podipsati mene za ispu-
I'lenje grihov mojih. 100. Zloce ke ju smrtno
more i grijeh ki joj dusu rije. I. V. Bunic, mand.
10. Grisniku krcatu grdobnih grihov. P. Ra-
dovcic, nac. 168. Poznat gdi je grije. I. Ancic,
svit. xni. Grijeh jednoga sve selo placa. (D).
Poslov. danic. 25. O nenavidosti, griso prokleti!
J. Banovac, pripov. 234. Boga uvriditi grijom.
F. Lastri6, nod. 209. Grijeh iiaj mahi zlo je naj
voce. (Z). Poslov. danic. 25. Da sam ga tolicijem
grijesima uvrijedio. Misli. 17. Ako ti kazeui
grijeh, necu grjesnika. Nar. posl. vuk. 9. Grijeh
ido iz usta, a ne u usta. Grijeh kaze, a u grijeh
laze. (U Crnoj Gori). 46. Koliko znao toliko
grija imao! 145. Negov groj na I'legov vrat.
Prilozi za ist. golub. 5, 133. (1804). Pop gro-
snika za grohove pita. P. Petrovic, gor. vijen.
30. Blago zakopano kojo se moze bez grijeha
prisvojiti. V. Bogisic, zborn. 408. Sto je visi
grijeh, difinije je oproStene. S. J^ubiSa, prip. 259.
— bijj razlicite su vrstc. grijeha. aaa) istocni.
Budu6i on otrovan grihom istocnim. P. Radov6i<^,
nac. 213. Ujjast ne uiogase \i zlo grijeha izto6-
uoga. J. Kavanin ol9a. Grijeh istocni ,labe8
originalis'. A. d. Bella, rjec. 549a. Od slabosti
na.se naravi, koja je po istocnom grihu ranena.
J. Banovac, razg. 22. Istocni gi'ih zove se oni
u komu se radamo svi kolici. M. Dobretic 194.
— Ne ima'uc grijeha ni od iztoke. J. Kavanin
518^. — Zasto grih narodni s krstom opira se.
F. Glavinic, cvit. 14a. Poskropjenje jest uz-
mozno od griha narodnoga ocistiti. 103*. — Po
grihu bo Adamovu zasluzismo muku ovu. V.
Dosen 42^. — bbb) po velicini. Veliki grijeh
(delictum ingens'. A. d. Bella, rjec. 549*. Pri-
Jubodinstvo nije samo velik grik u sebi ... J.
Banovac, razg. 105. Drugi grisi svi ostali, bud'
veliki, budi mali. V. Dosen 135*. Teski grijeh
,delictum ingens'. A. d. Bella, rjec. 549*. Po-
cinu 7 smrtnijeh grijeha. Zborn. 166*. Sa svijeh
sedam smrtnijeh grijeha svoju naprti dusu hudu.
J. Kavanin 53*. Ah prokleti grise smrtni ! F.
Lastric, ned. 83. Smrtne i pogane grihe. M.
Dobretic 72. Potop . . radi griha umrlih na ovi
svit bi propuscen. F. Glavinic, cvit. xiii. Od
svijeh sedam mrtvijeh grijeha. J. Kavanin 59*.
Grijeh pogubni , crimen lethale'. A. d. Bella, rjec.
549*. Od poglavnijeh grijeha sedam. J. Kavanin
417*. Sedam griha poglavnih. Ant. Kadcic 229.
Sablast griha na sedam glavni griha razdijenoga.
V. Dosen i. Grijesi poglaviti oliti smrtni. J.
Matovic 247. Koji jesu podlozni grijesima po-
glavitijema. 255. — Odpuscenje malih grihov.
Narucn. 35^. Mali grijeh , crimen veniale'. A. d.
Bella, rjec. 549*. Tko se ne cuva od griha ma-
loga, mal' po malo pada u veliki. J. Banovac,
razg. 194. Odpustene grijeha maloga i grijeha
smrtnoga. J. Matovic 501. Koji cini ove grihe
venijale, ne pogrduje Boga s nima. J. Banovac,
razg. 194. Hodotajni ili mali grihi. F. Glavinic,
cvit. 14^. Oni ki grih hodotajni ucinihu. 16^.
Drugo jer se ovi grisi cine lagani, lako se opra-
scaju. J. Banovac, razg. 193. Mucnije se pak
cuvati od griha lakoga iliti maloga. 193. Ovi
sakramenat ocisti dusu od griha laki. 230. Grijeh
pi'ostni , crimen veniale'. A. d. Bella, rjec. 549*.
Ispovidajte se u cesto ne samo od griha smrtnih,
dali i prosnih. J. Banovac, razg. 195. Nije grih
smrtni nego prostni. F. Lastric, ned. 115. Pro-
stene griha svakdanih oliti prostnih. Ant. Kadcic
156. Ni na oprostne grijehe lesto nemoj vazda
spravan biti. J. Kavanin 5*. Grijesi mani i
oprostivi. J. Matovic 217. Grih mali oli ti od-
pustjivi. M. Zoricic, osm. 26. — ccc) po iiacinu
kako se grijesi. Ne bi ih tegnuo nigda poto-
nijem (!) grijehom. Pril. jag. ark. 9, 72. (1520).
Potezi se u niku zlocestu oguicu griha putenoga.
J. Banovac, I'azg. 104. Grih puteni potamniva
razum. M. Zoricic, osm. 111. Sa svim da ju
ispovidnik pita i od griha puteni. M. Dobretic
76. Grih mesovni oli ti puteni. Ant. Kadcic
231. Ne ucini grijeh bludui. N. Raiiina 62''.
exod. 20, 14. Bludni grijeh , libido'. A. d. Bella,
rjec. 437''. Ucinio sam grih bludni s zenskom
glavom. Ant. Kadcic 196. Ucini jedan grih od
bluda. P. Radovcic, nac. .510. To 'e gi'ijoh kloti
od razbludo. J. Kavaiiin 6*. Ne ucini necisti
grijeh. N. Raiiina 32*. paul. rom. 13, 9. Od griha
necistoga svake vrste. Ant. Kadcic 43. Vrh toga
je obadena nepostenijem grijehom kriva. G. Pal-
motic 1 , 363. Grih sodomski. Stat. po|. ark.
5, 284. Koji fine priveliki i smrdeci grijeh su-
protiva naravi. M. Orbin 256. — Svetogrdnijeh
al' s grjehova poslije toga dogodi se. J. Kavanin
230. — To jo grih su])rot osmo zapovidi. M. A.
Ro|kovi6, sabr! 38. — ddd) po drugijcm razli-
kanm. Grijeh obicajni .peccatum habitiiale'. A.
d. Bella, rjo6. 549'^. Djelotvorni grijeh; grijeh
GRIJEH
429
GEIJEH
djelom ucinen ; grijeh sadani ,peccato attuale'
,peccatuni actionis'. A. d. Bella, rjec. 549*. Grrijeh
sadani. I. A. Nenadic, nauk. 36. — (Grih) raz-
di|uje se u grih naravni i u grih bogoslovni:
grih naravni zove se oni koji je protiva zakonu
naravnomu . . . i zove se ,pp,ccatum philosophicum' ;
grih bogoslovni jest oni koji je protiva zakonu
Bozijemu ... i zove se od nauciteja ,poccatum
theologicum'. M. Dobretic 197. — Milost Boga,
koja se gubi grijesmi telesnijema. A. Gucetic.,
roz. jez. 12. Griha tilesni sotona ne cini. V.
Dosen iv. — ■ Grijeh nzdrzan, zadrzan; grijeh
nstav|en odrijesenju biskupovu, papinu etc. , casus
reservatus'. A. d. Bella, rjec. 175''. — cc) postane
grijeha. aaa) grijeh se cini, tvori, grijesi itd.
Ako bi s nu ucinil grih. Narucn. 88a. Smrtni
grih ucinit za nistor ne imas. P. Hektorovic 40.
Koji cine takovi grehove. S. Budinid, sum. 137b.
Tko troj gi'ijeh ucini. J. Kavaiiin 430^. Cine
grihe i svake opacine. J. Banovac, razg. 31. Ne
ucinivsi nikakova griha. F. Lasfcrii, tost. 39a. Zato
tko grih cinit hoce. V. Dosen 14.oa'. Da si sam
one grihe cinio. M. A. Rejkovic, sat. AS*'. Ovih
griha nije ucinio za dva miseca. M. Dobretic
107. Jesam tezak grije ucinio. Nar. pjes. vuk.
2, 90. — Mnoge ine grehe stvori. Pril. jag. ark.
9, 90. (1468). Koji (grijeh) sam satvoril. N. Di-
mitrovic 34. Na. sto nacina proc liemu (Bogu)
tvorih grih. 81. Od onijeh ki hoce pri' umrijet
nego taj stvorit grijeh. N. Najeskovic 2, 34. Lupez
taj, koga rih, da uboga pokrade, stvori li koji
grihy D. Ranina 67''. Pokli tolik grih nam stvori,
da zakletvom tempal sori. P. Hektorovic (?) 106.
Grijeh stvaramo u slobodi. J. Kavanin 426''.
Tvorih grijehe, mislih zlobe. 444^. — Grijehe
koje svaki dan Judi grijese. M. Orbin 3.5. Al'
ga nisam pitao za carstvo, ve6 za grije sto je
sagr'jesio. Nar. pjes. vuk. 2, 191 — 192. — Zaceti
grijeh ,iDeccare, commettere o far peccato' ,pecco'.
A. d. Bella, rjec. 549a. — Koji druge grihe slide.
V. Dosen 73a. — ^jjj u grijeh se pada, upada,
ce^ade se u grijeh zaplece, grijehom se oskvrnuje
itd. Vece cu cic ovijeh veceras upasti u trista
smrtnijeh grijeh. N. Na|eskovic 1, 254. Ako jo
mnogo puta upao u isti grijeh. S. Matijevic 22.
U svaki grih lasno upade. I. Grlici6 xvi. Cu-
vajte se od neposteni' razgovori, jer cete pasti
u grill. J. Banovac, razg. 65. Tko zeli u grihe
ne upadati, zovi Isusa u pomoc. 70. Zasto po
pristup|enu zapovidi upada u grih. 200. Ne daj
mi u grih padnut. J. Filipovic 1, 158a. U ka-
kove grijehe obicaje upletati se. S. Matijevic 29.
U grijeh se zaplesti ,largiter peccare'. A. d. Bella,
rjec. 549a. — Ne povratiti se u napridak na grih.
Ant. Kadcic 230. — Ockvrniti se grijehom ,pecco'.
A. d. Bella, rjec. 549a. — Podjarmiti dusu gri-
jehom ,pecco'. 549a. — s toga na se grijehe prti.
J. Kavanin 434a. — Da teskim htise grihom sa-
grisiti. A. Vita|ic, ost. 397. Grisi li on grihom
od nenavidosti. M. Dobretic 210. — Da se ili
grisim smradi. V. Dosen 9*. — dd) cejade se na
grijeh navodi, dovodi, potice itd. Na grijeh na-
vodeci. M. Divkovic, bes. 27''. Eici nepostene
koje mogu drugoga na grih navesti. J. Banovac,
razg. 64. — Koje su ga (prigode) mogle dovesti
na grih. Ant. Kadcic 249. — Djavaosko poticanjo
na grih puteni. 316. — Prignuti na bludnost ali
na grijeh puteni. S. Matijevic 14. — Napastovati
na grih u svetoj ispovidi. Ant. Kadcic 334. —
Einujuci nas u grih bez nasega ositeha. 205.
— ee) gresnik je u grijehu, stoji, zivi itd. u gri-
jehu. Ako je (nemocnik) u grisih, odpustiti ce
mu se. I. Bandulavic 204a. jac. 5, 15. Ma sto
ti je ono mucno, da kada znades, da si u grihu
smrtnom, neces da se ispovidis. .J. Banovac, razg.
101. Da je u kakvima grisima smrtnima. B.
Leakovic, nauk. 206. — Paval u grihu stase ne-
vere. P. Glavinic, cvit. 36a. — Pribivati, stati u
smrtnomu grijehu ,mortali peccato teneri'. A. d.
Bella, rjec. 549a. — Ako bi se tko nasa^u grihu
nepodobnu. Stat. po|. ark. 5, 284. — Zivjeti u
grijehu ,mortali peccato teneri'. A. d. Bella, rjec.
549a. — Vazda bih lezal u smradu i u grihu.
M. Jerkovic 38. — Toli se ma pamet u grijesih
zaplela. N. Dimitrovic 37. U grijesih ere sam
zapleten oda svud. N. Najeskovic 1. 114. — Lupez,
koji s Isukrstom bi propet, premda vas u grisi
bise ogriznuo. J. Banovac, razg. 18. — Jere smo
jak kami otvrdnul' u grijesih. N. Dimitrovi6 35.
— naprcenje, pritisnut grijesima, ima grijeh na
sebi itd. ^udi, ki nisu obrimeheni grisi. Aloks.
jag. star. .3, 256. Od tuznoga stanja srca grisi
naprdena. A. Georgiceo, pril. 15. — I pritisnut
od grjehova. J. Kavanin 19a. — Koga veruga
grihov stiska. L. Terzic (B. Pavlovic) 2. — Misnik
scineci, da na sebi imadise koji tezak grih. J.
Banovac, razg. 03. Imajuci na dusi jedan grih.
Ant. Kadcic 268. — grijeh prehiva u dusi itd.
Ako u noj (dusi) grih pribiva. V. Dosen 23a. —
ff) tudi se grijeh mose iizeti na svoju dusu. Vas
taj grih ja cu sam vazeti vrh sebe. H. Lucie
197. Uzimje na svoju dusu hiove grihe. M. Do-
bretic 99. — gg) covjek ispovijeda grijeh, ispo-
vijeda se od grijeha, na ispovijedi ga kaze, ot-
kriva, jav}a, ocituje itd. Svaki svoje izpovjedi
grije. And. Kacic, razg. 159a. Pristupi i ispo-
vijedaj grehove, koje si ucinio. S. ^ubisa, prip.
222. — Od ovoga se grija necu ispovidjeti. M.
Divkovic, nauk. 281''. Da se ispovidi od svoga
tamnoga griha. Ant. Kadcic 157. — Da mu,
sinko, sve grehove kazes. PJev. crn. 64''. Izreci
pravo i cisto svoj grih. Ant. Kadcic 194. — Poce
Grujo da svoj grijeh otkrijeva. S. l^ubisa, prip.
145. — Svaki grih istauovice objaviti. Ant. Kadcic
215. — Da ocituje grije na ispovidi. M. Zoricic,
osm. 86. Ocitova grije opake. And. Kacic, kor.
37. — Kad pokornik svoje grihe otvora ispovid-
niku. Ant. Kadcic 330. — hh) cejade se kaje (od)
grijeha, cini pokoru za grijeh, place, zali grijeh
itd. Koji se kaju svojije griova. M. Divkovic,
nauk. 281''. Tu da od grijeha mojih se kaju.
J. Kavanin 311''. Da se svaki kaje od grijeha
uciiienijeh. J. Matovic 161. — Sveti zivot pro-
vede, cineci pokoru zestoku za svoje grihe. And.
Kacic, razg. 65. — Da pokorni sve budemo grih
plakati. P. Knezevid, ziv. 21. Piakati grihe pro-
saste. M. Dobx-etic 108. — Pokajna grijehe zali
svojim suzama. J. Kavanin 181''. — ii) ce^ade
ostav(a, pusta grijeh, uklana se od grijeha itd.
U koje godi vrijome i u koji godi cas mi osta-
vimo grijehe. M. Divkovic, bes. 7''. Ostav' grijehe
i nesklade. J. Kavaiiin 168''. — Da budem pu-
stiti svrseno grjehove. N. Najeskovic 1 , 149.
Covjece, pusti grijeh. I. Dordic, salt. 440. —
Kriposti sliditi i od grihov nklonit se. F. Gla-
vinic, cvit. XVII. — kk) grijeh se prasta, oprasta,
olpusta, odnosi, pere, tare itd. Milosti prose i
prostenije grehomt. Mou. serb. 67. (1305—1307).
Gdi se onamo prascaju grihi? F. Glavinic, cvit.
14a. Moj Jezuse, grijeh mi oprosti. J. R. Gu-
cetic 15. Oprastaju se grijesi mani i oprostivi.
J. Matovic 217. I Bog ce mi greha oprostiti. Nar.
pjes. vuk. 2, 8. Te je caru greke oprostio. 2, 95.
Bog grijeh! (ili:) Bog grjehove a car dugove!
(Odgovori se kad ko rece kome za sto : oprosti !
U Boci i u Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 17. Dug
neplacen, grijeh neoprosten. 71. — Bog ti od-
pusti grelii. Mon. croat. 94. (1463). Komu od-
GEIJEH
430
GEIJESITI
pustite grijehe, da mu su odpusteni, a komu za-
vezete, da mu su zavezani. M. Divkovic, bos. 6ab,
Da mu odpusti grihe. P. Radovcic, uac. 178. —
Odnese Bog grihe tvoje. A. Georgiceo, pril. 42.
Koji odnosi gi'ijeh od svijeta. S. Eosa 493'. —
Evo jaganac Bozji, evo koji odnima grijehe svi-
jeta. M. Divkovic, bes. 13*'. — U krv mi opra
gi'ijeh iztocni. J. Kavanin 15^. Jere je ktio
oprati grijehe nase. J. Matovic 102. — Grisi zatr-
veni po tvomu odpustenju. I. Bandulavic 124''.
Kajte SB i obratite se, da se potaru grisi vasi.
1413'. act. ap. 3, 19. — Jerbo je Isukrst platio
dug za nih smrsivsi liih grijehe. M. Orbin 80.
Pomrsi plemonitom krvju tvojom sve grihe moje.
P. E,adovci6, nac. 270. Pomrsiti grihe mrzeci
na lie. Ant. Kadcic 182. — S nom stari otci sva
vrsise, pucke i grihe pomrcise. J. Kavanin 337a.
— Na uzdah srce me pospijesi, jeda mi se grijeh
odrijesi. J. Kavanin 88*'. Mandaline nij' li Isus
grijeh odrisio? 3373'. — Mozebit bi pravo bilo,
da se grijeh ne vec ne lijeci. I. V. Bunic, mand.
3. — Pa da poje kaluderi za te, nebi tvoga gri-
jeha otkajali. Osvetn. 2, 138. — cejade se oprasta,
ostoji, cisti ltd. (od) grijeha. Simeun se grija
oprostio. Nar. pjes. vuk. 2, 70. Guda ces se greka
oprostiti. 2, 74. — Ne bih li se grija ostavio.
Nar. pjes. vuk. 1, 612. Take ces se grija osta-
jati. 2, 91. — Oprane tila zlamenuje ocisterie
duse od griha istocnoga. J. Banovac, razg. 198.
Ovako cineci, od grija ces bit ociscen. J. Fili-
povic, prip. 1, 158a. Kr§tene cisti dusu od gri-
jeha istocnoga. T. Ivanovic 73. — Isukrste, za
covjeka sloboditi ti od grijeha huda. J. E. Gu-
cetic 12. Oslobojen od grjehovi. J. Kavanin 484a.
Jeda bi se od grija oslobodili. M. Zoricic, osm.
vni. — Spasen ucinice puok svoj od grijeha liih.
N. Eaiiina 20i>. matth. 1, 21. — arno moze spa-
dati i ovo: Bogb posla svoga jedinagoo sina, da
svojo izbavi iz grijeha. Mon. serb. 465. (1454).
— II) ce(adetu se sto prima za grijeh, iizimle,
stavfa, upisuje u grijeh. Ne primi oa'o liimi za
grill. I. Bandulavic 13^. act. ap. 7, 59. Ne prim'
to za grih. D. Barakovii, vil. 164. — Otpravje-
nicima u grijeh uzece. S. Eosa 139b. — Ne stav|a
im u grijeh. 741". — Da Bog u grijeh ne upise!
Nar. posl. vuk. 48. Boze mi ne upisi u grijeh.
S. l^ubisa, prip. 217. — mm) cejade je duzno sto
ciniti pod gi'ijeh (vidi kod pod). (Korizmu) svaki
veriii krscenik pod smrtni grih postiti ima. F.
Glavinic, cvit. 60a. Naucite|i ponukuju, da muz
i zena uzdrze se u blagdane i postove, ne pod
smrtni grih, vec ako se moze. J. Banovac, razg.
81. Nikoji su odgovori no pod grih zaduzujuci.
A. Kanizlic, kam. 151. Svak je duzan pod grijeh,
da svoje posle pregloda. M. Pavlinovi6, rad. 121.
— nn) nas narod shvaca uzivane izmedu muske
i zenske strane, i kad je dopusieno i zakonito,
kao grijeh, te pio tome se kaze po grijehu otac,
sin ltd. 0 zako7iitome ocu, sinu. Ni po groku
stara roditeja. (,Po greku' (po grijehu) rodite)
znaci ,pravi otac'. Ovdje se pokazuje ziiak na-
rodnoga miS|ena, da je grijeh i ,zeiiiti so'. Ja
sam slusao od oca jednoga velikog gospodara
gdje govori za svoga sina: ,0n je moj po gri-
jehu sin, ali ga meni sad vaja slusati'. Vuk).
Nar. pjes. vuk. 2, 316. Oj Stojane, moj po gr'jehu
sine! Ni po grijehu stare rodito}o. Poocime, bez
grijoha babo! V. Bogisii, zborn. 207. Moj po
grijehu brate. V. Vrcovic, niz. 68. — u ovom
primjeru sin bez grijoha moze hiti da nasuprot
znaci: zakoniti, ali moze biti da znaci: neduzni,
pravcdni. Zaklinami, tobe, gospodina i sina mi
boz greha (,gri,lia') vojevodu Stepana. Mon. sorb.
417. (1442). — c) nalazi se gdjeydje grijeh kao
ono cim se vrijeda i celade (ne samo Bog). Jeda
li satvorih proc tebi do danas naj maiii koji
grijeh? N. Najeskovic 2, 121. Sto su pali u ovake
grijehe protiv naroda svojega. Vuk, kovc. 14. —
d) vrag, davo (da mu se ne rece pravo ime).
Kada su me na te nanesli grijesi. Pril. jag. ark.
9, 129. (1468). Ki te^hudi grijeh potace za gu-
sara vijerat mene? G. Palmotic 2, 113. Podi,
grijese, (od mene) ! (Kad koga nade kaka bijeda).
Nar. posl. vuk. 252. Podi, grijese, od mono i od
moje duse! u Dubrovnikii. P. Budmani. (U Boci)
kad kako cojade pobjesni, kaze se : ,grijeh je u
liemu', t. j. davo. Vuk, rjec. kod grijeh. Nanese
me iieki grijeh, da ovdje ludo poginem. S. ^u-
bisa, prip. 20. Scepanu ne dado grijeh da muci.
109. ,Prodi se, grijese, da te anatema!' odgo-
vori Vuk Arbanasu. 175. Donese grijeh Brda-
iiina u selo. 199. Prelasti me grijeh da poslusam
kneza. 205.
GEIJEHA, /. vidi grijeh. — Samo na jednom
mjestu XV vijeka (griha), ali moze biti da ne
treba slivatiti kao nom. sing, nego kao gen. sing. ;
tad bi spadalo X)od grijeh. Htit carati griha
je velika. M. Marulic 134.
GEIJESAC , grijesca, m. dem. grijeh. — U
Stulicevu rjecniku.
GEIJESAK, grijeska, m. dem. grijeh. — Na
jednom mjestu xviii vijeka: Za ovi grijesak i
neurednos tako malu primio je dvije pedepse.
B. Zuzeri 145.
GEIJESAN, grijesna, adj. vidi gresan.
GEIJESATI, grijesam, impf. grijesiti. — Od
XVI vijeka (vidi a, b)), a izmedu rjecnika u Stu-
licevu: grisati, grijesati, v. grijesiti s dodatkom
da je tizeto iz misala.
a. neprelazno. a) vidi grijesiti, 1. a. Koja dobro
puskom strije|aju, strije|aju a ne grijesaju. Pjev.
crn. 262'>. — b) vidi grijesiti, 1, b. (J kih (skla-
danjih) ako gri§am, jer licce gizdavo tvoje ne
uzvisam, koliko jest pravo. H. Lucie 212. Smrtno
grijesas pijanstvom. B. Kasic, zrc. 120. Ne daj
mi u napridak grisati. I. T. Mrnavic, nauk krst.
1702. 30. Boze, koga providjenje u svojoj naredbi
ne grisa. L. Terzic 284.
b. prelazno.
a) aktivno, vidi grijesiti, 2, a, a). A rana
skrovita mo'e srce ne grisa. D. JBarakovic, vil.
35. Nikogar ne grisa ki mu je protiva. 37.
b) sa se, vidi grijesiti, 2, b. Da im uzroka
da kunu, proklinaju i tako da se grijesaju. I. A.
Nenadic, nauk. 123.
GEIJESENE, n. djelo kojijem se grijesi. —
Stariji je oblik grijo.senje. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu i u Vukovu. Na iskupfenje liih gri-
jesenja. N. Eaiiina 80^. paul. hebr. 9, 15. Tko
da se Bogu pomoli za grijesenje svoje? N. Di-
mitrovi6 35. Odpustonjo od slih grisenja. B. Kasi6,
rit. 289. Koji s' ocitiiiku grisenja sva prostil.
A. Georgiceo, nasi. 346.
GEIJKSILAC, grijesioca, m. covjek koji gri-
jesi. — U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (gdje stoji grijcskom gri-
jesioc). Niti griSilac moze ozonit se one blud-
iiice matorju. I. Ancic, ogl. 174.
GEIJli]h5IL0, n. grijeh. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. (Skiniti grisilo s dusica. Nadod. (M.
GEIJEyiONICA, /. zensko ce(ade sto grijesi.
— U Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GEIJESIONIK, 7». vidi grijesilac. — U Stu-
licevu rjecniku. — nepouzdano.
GEIJESITI, grijesim , imj)f. orraro , poccaro,
GBIJESITI
431
GRIJESITI, 2, b.
ciniti grijeh, ciniti grijehe. — Akc. hdki je u
praes. taki je u impf. grijesah, u aor. 2 i 3 sing.
grijesi, u part, praet. pass, grijesen ; u ostalijem
je ohlichna onaki kaki je u inf. — -ije- stoji u
jmnom govoru mj. negdasnega e ; u istocnom je
e (e prema ije: gr^siti; e prema ije: gresim), u
zapadnom i (i prema ije: grisiti; i prema ije:
grisim). — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
gresiti, rus. rptmiiTL, ces. hi'esiti, poj. grzeszyc.
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,errare ; pec-
care'), u Mikafinii (grijesiti, privariti se ,erro,
praevaricor' ; grijesiti, zlo uciniti ,pecco, delinquo'
itd.), u Belinu (,pecco' 548t>), u Bjelostjencevu
(,pecco, delinquo' itd.), u Voltigijinu (,peccare,
trasgredire' ,sundigen') , u Stulicevu dpeccare,.
errare, delinquere'), u Vukovu (,siindigen' ,pec-
care'), u Danicicevu (gresiti ,peccaro; peccatis
onerare').
1. neprelazno.
a. errare, non ferire, labi, ne pogaitati, ne zga-
dati u ono na sto se smjera, promasati, isporedi
grijeh, a). — pf. : pogrijesiti. a) u pravom smislu.
Oh lipo ti bise meni pogledati, kad riba plovise,
gdi ju on zamlati . . . cudo sam vidio prohodei
oni kraj, jednom je grisio, ne vece, vecer taj.
P. Hektorovic 48. Kapitan kamen u Kandida
hiti, i grisi, ter sudca u obraz udri. F. Glavinic,
cvit. 701". — b) u prenesenom smislu. aa) ne x^o-
gadati u misjenu, u sudenu, u gatanu itd. Cul si,
ca nahode po zvizdah ki znaju, ki potop od vode
u skoi'i prav|aju . . . jaoh, ako nih sudi ne grise
u temu, imanje cto prudi? trudimo se cemu?
H. Lucie 269. — bb) kao zaci, zalutati u pre-
nesenom (i moralnom) smislu. Ktde zajde jedanB
dobart i razumant clovekt, zajde i gresi u mnogu.
Spom. sr. 1, 163. (1422). — cc) u ovom primjeru
kao da ne grijesiti ^rnacz: ici za riikom. I video
da mu stvor van djela ne grijesi. D. Eanina 22'"^.
b. peccare, ciniti grijeh, grijehe, upadati u
grijeJi, u grijehe, vidi grijeh, b). a) uopce. Da
taj grijesi od nevijerstva. M. Orbin 173. Da grisi
puteno svetom krajicom. I. Ancic, svit. 23. Zakon
zapovida: ne ubij, ne grisi bludno. J. Banovac,
razg. 39, Vec necemo sagrisiti kako dosad gri-
sili smo. P. Knezevic, ziv. 22. Grisiti poce. And.
Kacic, kor. 101. A grisiti neka bude lako. M. A.
Ee^kovic, sat. 08"-. Grisnici koji su obicajni
grisit svaki dan. M. Dobretic 146. I sveti su
grijesili, pa su se opet svetili (jer su se kajali).
Nar. posl. vuk. 104. Ko se suda boji a od suda
strasi, taj i ne grijesi. Pravdonosa. 1852. 10. —
b) cesto 0 bludnom grijesenu i kad se ne dodaje
adv. bludno, te onda uhicno uz prijedlog s s instr.
Opake djevice i oni koji su s nima zajedno gri-
jesili. M. Orbin 254. Jedan, premda mu znadi-
jase zena, grisase s drugom zenom. M. Zoricic,
zrc. 58. Drzi sluzbenicu u kuci s kojom grisi.
M. Dobretic 78. Ne samo sto je grijesio s dru-
gima, nego se i prvoj zeni povracao. Vuk, dan.
1, 93. — c) nacin (grijeh, djelo) kojijem se gri-
jesi moze biti u instr. Ko ne grijesis zlim dje-
lima. J. Kavanin 169^. Grisi li on grihom od
nenavidostir M. Dobretic 210. Grijesima svojim,
kojim grijesahu, drazise ga. D. Danicic, Icar.
14, 22. — d) kad se izrice, ko (Bog, cefade) Hi
sto (zakon) vrijeda se grijesenem, ono moze hiti:
aa) u dat. Oni Bogu smrtno grijese. V. M. Gu-
cetic 68. Ko kriva zali, pravom grijesi. Nar.
posl. vuk. 144. — bb) s prijedlogom pi'ema. Gri-
jesi li prema zapovijedi Bozjoj ? I. A. Nenadic,
nauk. 119. Prema ovomu zakonu ne grijesi. J.
Matovic 424. Bog jest oni prema komu se gri-
jesi. 499. — cc) s prijedlogom protiv (protiva,
proc). Svaki cas proc tebi grijeseci, Boze moj.
N. Dimitrovid 40. Grijeseci po svak cas protiva
visnemu. 105. — dd) u ace. s prijedlogom o.
Grijesise o tvoje zakone. D. Danicic, nemij. 9, 29.
— nesto je drugo ovdje loc. so: Ne imate ob
cem ziviti a imate o cem grisiti. J. Banovac,
pred. 108. — ee) u ace. s prijedlogom u (samo
na jednom mjestu). Nisam li vam rekao, da ne
grisite u brata? E. Pavic, ogl. 87.
2. prelazno.
a. aktivno.
a) ne pogadati, promasati, isporedi 1, a. aa)
u pravom smislu. Cistosrid hitaje cokulom do-
vrze, ne grisi mu boka. M. Marulic 255. Toli
je (zvijer) grijesiti uzbude stril tvoja . . . D. E,a-
liina 19^'. Tako strijahu, da nistor rukami svo-
jimi ne grisahu. Aleks. jag. star. 3, 286. — u
ovom primjeru metaforicki (sa znacenem: izo-
staviti, ne spominati ?) : Malo da hiteci ne grisih
dar oni naj lipsi, naj veci, ki t' Venus pokloni.
H. Lucie 289. — bb) od znacena promasati pre-
neseno na mimolaziti (u sirem smislu). Tuj muku
nitkore ne more grisiti razmi obrani. Tondal.
star. 4, 112. Ne moze nas toj grijesiti. Zborn.
28a. Pripravan buduci da me znoj ne grisi, doklo
se goruci moj pohlep utisi. D. Barakovic, vil.
22. On vesel zac ga gost tac slavan ne grisi.
jar. 62. Grisnika ne grisi za grih pakal doli,
grisnik ne uzkrisi nikadar odtoli. 112. — cc) s ob-
jektom put: saci sputa, zalutati. Puta ne grisi.
D. Barakovic, vil. 104. Pravi jjut grisi. jar. 64.
Mnogi grise pravi put i-aja. S. Badric, ukaz. 65.
b) grijesiti stvar, grijesiti grijeh isto je sto
ciniti grijeh. Nu cijenim, da nigdar, odkli sam
tvoj bio, neces nac', jednu stvar da ti sam gri-
jesio. N. Najeskovic 2, 114. Grijehe koje svaki
dan }udi grijese. M. Orbin 35. Koje (grijehe)
)udi obicaj imaju grijesiti i ciniti ocito. J. Ma-
tovic 257.
c) vrijedati. aa) objekat je cejade. Nu vrijeme
sto prjesi i hrli leteci, nitkor ga ne grijesi, krivi
sud cineci, zac vrijeme nije uzrok . . . ako je kratak
rok nasega zivota. M. Vetranic 1, 269. — bb)
objekat je zakon, zapovijed itd. Pazi da ne grisi
zapovid razliku. D. Barakovic, vil. 53.
d) grijesiti dusu (naprtiti na nu grijeh) cesto
se upotrebjava sa znacenem: grijesiti uopce, a
osobito kad se s kim nepravedno radi. Molimo,
budi ti milostt ne gi'esiti dusu. Spom. sr. 1, 129.
(1415). Togaj rad, gosj)ojo, ne gi'ijesi dusice,
srdasce er moje puno je tuzice. N. Na|eskovic
2, 77. Ne grijesi tvu dusu o meni. M. Drzic 83.
Grijesiti dusu ,animam suam laedere'. A. d. Bella,
rjec. 52115. Ne govor'te o mom rodite|u, ne go-
vor'te, ne grijes'te duse. Nar. pjes. vuk. 2, 101.
Ne vjesaj se, no grijesi duse. 3, 200. Grijesiti
dusu: nije tako, brate, ne grijesi duse (kad se
misli da ko govori sto krivo). Vuk, rjecn. kod
grijesiti. — slicno je ovome i grijesiti ruku. Da
na tebe ne grijesim ruke. Pjev. crn. 441^. Eda
m' nije desnicu grijesiti ruku. 198^.
e) u jednom primjeru znaci: ciniti gresnijem,
ali po subjektu i ohjektu drukcije nego kod d):
Jizbine, ako nisu zabranene, ne grise covika. I.
Ancic, vrat. 65. — amo moze biti da spada i
ovaj primjer: No jesu 1' se bule preobule, da
ne skacu bose po kamenu da Pipere jutros ne
grijese? Ogled, sr. 236.
b. sa se, refieksivno. znacene je kao kod gri-
jesiti (1, b). — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(gresim se .suspicor'), u Jambresicevu (gresim se
na koga , suspicor, susi:)icio'), u Vukovu (i. ,sun-
digen' ,peccare'. 2. o koga ,gegen jemand siin-
digen' ,peccare ei'ga aliquem'). a) uopce. A i da
hoces, ne dam ti se ja grijesiti. Pravdonosa.
GRTJESITI, 2, b.
432
GRINTA
1852. 3. Ne daj da se grijesi zem|a. D. Danicic,
5 mojs. 24, 4. — b) moiie se izreci, ko se vrijeda
grijehom: aa) dativom. I da se on lioj ne grijesi.
Nar. prip. vrc. 110. — bb) instrumentalom. Sto
se mrtvim grijesis hajdukom? Pjev. crn. 92i>. —
ce) akuzativom s prijedlogovi o. Kad se grije-
site o bra6u, o Hrista se grijesite. Vuk, pavl.
Ikor. 8, 12. Nemojte se grijesiti o dijete. D.
Danicic, Imojs. 42, 22. vidi i u Vulcovu rjecnikii.
— dd) irtstrmnentalom s prijedlogom s. Ja se
s tobom necu grijesiti na so i hjeb. S. ]^ubisa,
prip. 44. Nijesam ja od ndaje, no se sa mnom
no grijesite. 79.
GRIJESKA, /. ono sto se pogrijesi. — S ova-
kijem snacenem uopce u jednoni prmjeru xvi
vijeka: Ako kakova greska za profont vojske
bnde, lioce vas uzrok i krivica biti. Mon. ci'oat.
294. (1592). sa opce snacene u nase vrijeme do-
lazi samo instrumental adverbijalno, tndi u Vu-
kovu rjecniku: grijeskom, vide nehotice. Danicic
(a i ja za nim) u ovome rjecniku upotrehlava
grijeskom i sa znacenem: krivo, nepravo, protiv
zakona, zlo; tako i stamparskom grijeskom. —
U svijem padezima dolazi u nase vrijeme samo
s nekijem osohitijem znacenem, vidi n Vukovu
rjecniku: grijeska, kad se uvodeci xi brdo pre-
skoci jedan zubac.
GRIJEVO (ill Grevo '?, isporedi Greva), n. ime
selu. — I'rije nasega vremena. Grevo (selo). S.
Novakovic, pom. 131.
GRIJNUTI, grijnem, pf. grijati. — isporedi
1. granuti. — U ugarskijeh Hrvata. Sunoe je
gi'ijnulo. Jacke. 18.
GRIJ^E, , n. mjesto u Srbiji u okriigu pozare-
vackom. Niva u Griju. Sr. nov. 1869. 588.
GRIMA, /. vi'sta male ribe. isporedi grimica.
a) vrsta srdjele. u Mikalinu rjecniku (,ghrrimme'
sto bi trebalo citati grme, ali ce drugo r biti
stamp)arskom grijeskom) kod ojige, i u Stulicevu
,alice, sorta di sardella' ,alec'. — b) mala, sitna
riba uopce. Grima (la marida). Na Sipanu. Ra-
zumije se i po sebi da se moze rijeti gerica, sr-
djelica, ako malu vrstu hoce se tijem naznaciti.
L. Zore, rib. ark. 10, 340.
GRIMACA, /. vidi Grmaca.
GRIMAR, m. ribar sto lovi grime. — TJ nase
vrijeme u Dubrovniku. L. Zore, rib. ark. 10, 359.
GRIMCEVIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Za nim Ture Grimcevid Osmane.
Pjev. crn. 142a'. — JJ drugoj pjesmi Grincevic.
Jodno bjese Grincevic Osmane. 151''.
GRIMICA, /. a) dem. grima. — u nase vri-
jeme u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu: mala grima. — dolazi vec u jednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka gdje se kaze celadetu
kao od mila. Mrvo, moja grimice, od kojih se
prikle cine. M. Drzic 411. — b) u Vukovu rjec-
niku: vide griznica s dodatkom da se govori na
Korculi.
GRIMIS, m. vidi grimiz. — Na jednom mjestu
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,por-
pora; coccola per tingoro in rosso' .purpurfarbe').
Nima voni ni grimisa. B. Armolusii 8.
GRIMISAN, grlmisna, adj. vidi grimizan. —
Na jednom mjestu xvni vijeka, a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (grimisni ,porporino' ,purpur-
fiirbig'). Grimisnu apostolsku odicu nositi po-
coSo. A. d. Costa 1, 24.
1. GRlMlZ, m. pnrpura, sukno vrlo zivahne
crvene boje (uprav s kojom je i malo modre po-
mijesano; drugo je skcrlet). — Od arap. (jormoz,
skerlet, ali preko romanskijeh jezika, isporedi tal.
chermisi, cremisi, erven, sitkov, franc, cramoisi.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,purpura' 573'\ 649'^), u Bjelostjencevu (v. barsun),
M Stulicevu (,pnrpura, purpurea vestis'), u Da-
nicicevu (grimizt , purpura', ital. , cremisi'). Klo-
bukb jedant carvena grimiza. Mon. serb. 498.
(1466). Suba calina (crlena?) grimiza. Spom. sr.
2, 125. (1466). Gdi cista grimiza toli se dobavi.
S. Mencetic 63. Ako ja sam oni isti sad u
sebi, jaoh, da gdi je sviono ruho, grimiz cisti,
plemenito ki me odije? I. Gundulic 219. Pod
bogatim odjecami od crjena sja grimiza. 397. U
grimizu rumenomu slavno oni se odjeli su. J.
Palmotic 219. Koji grimiz oblacabu. I. Akvilini
4. I grizlica u grimizu okoti se, a sto je drugo
nego crv potisteni? B. Zuzeri 342. Grimiz nosi
tko grimiz ne cini. (Z). Poslov. danic. 25. Ter
ga ogrnivaju jednom hajinom razdrtom od gri-
miza. D. Basic 56. Razmis]a kako jodan covik
vrstan, odiven grimizom, stoji ponizen. Blago
turl. 2, 63. Pravise staklo, gi-imiz. D. E. Bogdanic
65. Ako budu grisi vasi kako grimiz (skerlet)
crveni. I. Velikanovic , uput. 3 , 325. — Moze
znaciti i saniu boju: Obraz od sniga slit, ne ki
je sasvim bil, da s kim bi smisan bit grimiza
niki dil. M. Marulic 76. Ljepotom se gizdaju,
grimizom jak zapad. M. Drzi6 65. vidi i u Belinu
rjecniku: gx-imiz .grana, nome di certe coccole
con le quali si tingono i panni in rosso' ,coccum'.
355a.
2. GRIMIZ, adj. vidi grimizan. — Na jednom
mjestu XV vijeka. A na liih do toli pokrovci
grimizi. M. Marulic 14.
GRIMIZAN, grimizna, adj. postaje od grimiz
nastavkom bni,. — isporedi 2. grimiz. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (gi-imizni
,coccineus' 355^; ,purpureus' 573''. 597^; ,ostrinus'
6491^) i u Stulicevu (,purpureus, coccineus'). a)
boje kao grimiz. Grimizna svilice. S. Mencetic
278. Svili grimiznoj ski'ati vlas, Boze moj. M.
Vetranic 1, 11. Na grimiznoj svili. I. Dordic,
uzd. 42. — b) nacinen od grimiza (sukna). Oklopja
se zlatna od zgora pod grimiznim plastom rese.
I. Gundulic 442. Iz grimizna skuta svoga. P.
Kanavelic, iv. 275. Izvadise ruho zlatno i gri-
mizno. B. Zuzeri 350. Dize s ramena plas gri-
mizni. D. Basic 70. — c) odjeven u grimizu.
Grimizni poglavica svete crkve. I. Dordic, ben. ()6.
GRIMIZITI, grimizim, imjif. mastiti grimiznom
bojom. — U Stulicevu rjecniku: ,purpurare', gdje
ima i rejleksivno grimiziti se ,purpurascere'.
GRIMIZNIK, m. covjck odjeven grimizom. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Isti se grimiznik
stiska i postavjajuc na stranu oholost . . . Blago
turl. 2, ()9.
GRIN, m. grina (?), vidi 1. grina. — Na otoku
Cresu. ,Grin te zel!' uzela te strijela! odnio to
vrag !
GRINA, /. vidi grivna, 2. grina. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. Crni banu Mihoile (darova
joj) grinu bijela bisera. Nar. pjes. bog. 64.
GRINCEVIC, vidi Grimcevic.
GRINGLIN , m. Ligurinus chloris L. , neka
pticica, zelenac, zelendur, nem. griinling. — U
Bjelostjencevu rjecniku: , chloris, chlorioii, luteola',
t u Jambresiccvu : ,chloris'.
GRINTA, /. porrigo, naj ccMe neka boles f na
kozi cd glave, kraste, ali gdjegdje znaci i koju
drugu bolest na koii, srviiem. grint, novovnem.
grind. — Od xvii vijeka (ali vidi 1. griutav,
grintavac, griutavica), a izmedu rjecnika u Mi-
GRINTA
433
1. GEINA
kalinu (grinta, guba od glave ,alopecia, porrigo')
gc^e naj prije dolazi, u Belmu (,porrigo' 731i>),
u Bjelostjencevu (, porrigo, alopecia, achores ca-
pitis, scabies capitis ulcerosa' ; grinte srbece ,sca-
bies capitis, psora' s dodatlcom da se govori u
Dahnaciji), u Jambresicevu (,porrigo, psora'), ic
VoUigijinu (grinta, krasta ,tigna, brosa' ,grind'),
u Stulicevu (,tigna' ,acliores'), u Vukovu: (u Risnu)
vide zivina 1. (bolest) s primjerom : Tako me
grinta ne jela! (Nar. posl. 298). ovo zadne zna-
cene nije dosta pouzdano (u istoj se poslovici
kaze i guba mj. grinta). Grinta je neka bolijest
po kozi kao guba. S. J^ubisa, pric. 50. — U Du-
brovniku se cesce kaze u vmozini : grinte sa zna-
cenem kazanijem sprijeda (porrigo). P. Budmani.
— I u prenesenom smislu kao psovka (isporedi 1.
grintavac). Grinta, prvobitno znamenovane ,guba'
zatim kada se covjeku kaze grinta, znaci neva-
|anac, izmet. U hrvatskom primorju.
GRINTAL, grintlaj?), m. vidi gringlin. — U
uyarskijeh Hrvata. Crjen staglic, zelen grintal.
Jacke. 224.
1. GRINTANE, n. djelo kojijem se grinta (vidi
1. grintati). — xiv vijeka u jyisca Dubrovcanina.
Grintanje ti i tuzbe ne dodijevaju. V. Andrija-
sevic, put. 295.
2. GRINTANE, n. djelo kojijem se grinta (vidi
2. grintati). J. Bogdanovic.
GRINTAST, adj. vidi 1. grintav. — U Stuli-
cevu rjecniku.
1. GRINTATI, grintam, impf. cesto se jutiti
i karati (kao sto se misli da biva u grintava
ce]adeta). — U nase vrijeme (ali moze biti i sta-
rija rijec, vidi 1. grintane) u Dubrovniku. ,Nemoj
mi vazdan grintat!' P. Budmani.
2. GRINTATI, grintam, impf. ,nespretno ho-
diti u prodrtijem opancima i rasparanijem ca-
rapama'. — U nase vrijeme u Lici. J. Bogda-
novic. — isporedi dogrintati.
1. GRINTAV, adj. kojemu je grinta. — ispo-
redi grintast. — Od xvi vijeka (vidi naj zaclni
primjer), a izmedii rjecnika u Belinu (,porrigi-
nosus' 73 li*), u Bjelostjencevu (kajkavski grintau,
grintavec, grintavka), u Jambresicevu, u VoUi-
gijinu, u Stulicevu. Ako j' bos i grintav clovik,
kad je posten jos je dobrik. P. Vitezovic, cvit.
156. i kao muski nadimak: Koje bi blago pla-
tilo majku devet Jugovica, a vi bi je sad cije-
nili u po Rada Grintavoga. S. ^lubisa, pric. 48.
Ovaj Rado Grintavi morao je biti kakva |udska
nakaza, tek ostane da se pomiiie i dan danasiii.
50. — preneseno, moze znaciti i: nevajao uopce.
Sve sto Tripce govori, sve je pjano, sve je grin-
tavo. M. Drzio 180.
2. GRINTAV, adj. koji grinta (vidi 2. grin-
tati). — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
GRINTAVAC, grintavca, m. grintav (vidi 1.
grintav) covjek. — Od xvi vijeka (kao psovka),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (,alopecus, porri-
ginosus'), u Belinu 731^, u Bjelostjencevu (kaj-
kavski grintavec kod grintau), u Stulicevu. Na
dvor, grintavci bez dinara ! M. Drzic 272.
GRINTA VAN, grintavna, ac^. vidi 1. grintav.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GRINTAVICA, /. grintavo zensko cejade. —
Od XVI vijeka (kao psovka), a izmedu rjecnika
u Stulicevu. Nut rijeci od one gube, nut grin-
tavice! M. Drzic 412.
GRINTA VITI, grintavim, impf. obolijevati od
grinte. — U VoUigijinu rjecniku: ,intignosire,
diventar tignoso' ,grindig wei'den', i u Stulicevu:
III
grintaviti i grintaviti se ,achoribus sensim infici*.
— Vaja da bi (dajbudi u aktivnom obliku) boje
bilo grintavjeti.
GRINTAVKA, /. vidi grintavica. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kod grintau).
GRINTAV]^ AHAN, grintavjahna , adj. dem.
1. grintav. — Samo u Stulicevu rjecniku (grin-
tavjahan) gdje ima i grintav|asan (grintavjasan)
s istijem znacenem.
GRINTA VJ^ASAN, grintav|asua, adj. vidi grin-
tav|ahan.
GRINTESA, m. grintav (vidi 2. grintav) covjek.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
GRINUTI, grinem, pf. naj starije je znacene :
pasti, oboriti se. — Akc. se ne mijena (aor.
2 ^ 3 sing.: grinu). — Nepoznata postana. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,cadero, mere'), u Vukovu (,losstiirzen' ,irruere',
cf. poletjeti s primjerom iz narodne pjesme : Tade
grinu cekme Hasan-aga, Milovana da ufati ziva).
a) sa znacenem sprijeda kazanijem. aa) u pravom
smislu. Da se gdi primim kej gore kameno, gora
bi taj cas, mnim, grinula vrh mene. G. Drzic
381. Koliko visa bude (sagrada) toliko ce ruznije
grinuti. B. Gradic, djev. 71. Potrebuje da se
svakolika sagrada obori i grine. 126. Da ne su-
stane i na putu ne grine. M. Alberti iii. — meta-
foricki. Tutako bih sljezao pace grinuo u pakao.
B. Gradic, duh. 23. Takoj svrli gore ka jest
Bog ukinufsi se u dolinu i propas ovoga nevo}-
noga sfijeta padamo i grinemo. 39. — bb) u pre-
nesenom smislu, propasti. U rasap grinuse pa-
kjene krjeposti. M. Vetranic 1, 313. Za toj brzek
toliko sramotno grinu (Salamun). B. Gradic, djev.
159. — b) oslabiti od nemoci ili od kakve druge
nevo|e. u nase vrijeme na Korculi. Slovinac.
1881. 417. — isporedi a) bb). — e) navaliti, uda-
riti, poletjeti. u Vukovu rjecniku. — bice prene-
seno od znacena kod a) aa).
1. GRINA, /. tinea, mo(ac, grizlica. — Nepo-
znata postana;^ va^a da nece biti u svezi s gla-
golom grinuti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (griiia samo s primjerom: tude
grine tresti, protresati ,viru3 omne in aliquem
evomei'e', vidi dale) i u Vukovu (vide mo}ac
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Toj
vam grizu erne grine. M. Vetranic 1, 36. Kako
od hajina griiia se zamece. N. Dimitrovic 16.
Hajina koja se izida od grine. B. Kasic, rit. 202.
Kako od liajina rada se mrmiiiac aliti griiia,
tako od zena rada so nepravda. K. Magarovic 22.
Kako crv grize drvo i mrmjac aliti griiia hajine.
25. Griiia, tinea. J. Pancic, zool. 261. i meta-
foricki. No bi ubostvo kako griiia konsumavalo
gradane. M. Drzic 219. Grine su zle zene. 319.
Bizati od taste slave, koja je griiia od svetiiie.
B. Kasic, ili. 32. Sama se je liima suprotivila
neprijate|ska zavidost i neuavidost, griiie casuih
djela. is. vi. takoder metaforicki moze znaciti:
mahana, slabost, grijeh. Odicrile se su liegove
griiie (grijeskom ,grigjine'), usaznala sam liegove
sekrete. M. Drzic 182. Ako bih koso skrio, kasaj
griiie odava. 199. s ovijem znacenem dolazi oso-
bito cesto: i)rotresati (tresti, premetati) tude griiie,
govoriti zlo o kome. Pocesmo druzih griiie tresti.
M. Di'zic 91. Ter kad se zaciiie i u pjesnijeb.
svak livali, tude smo mi grine protresat' ustali!
I. Gundulic 147. Tresti griiie. (D). Poslov. danic.
137. Primece stare grine. (Z). 102. Drugi pro-
tresaju griiie sad ovomu sad onomu. M. Vodopic,
tuzn. jel. dubr. 1868. 211. — Okolo Trebina griiia
je mo(ac ,samo u mesu i u siru'. N. Dacic.
28
2. GEINA
434
GEISTI, 1, a.
Jlf
2. GEINA, /. vidi grivna. — Vaja da je sta-
riji oblik bio grivna, 2^^'' da je v ispalo. — U
nase vrijeme, a izmed;u rjecnika u Vukovu: (u
Boci) 1. ,die schnur (z. b. perlen)' ,linea marga-
ritarum' cf. niz. 2. n. p. smokava, oraha ,ein
kranz (z. b. niisse)' , corona (nucum)', cf. grotnja,
grivna. — Na glavi joj zlatna kruna, dvije grine
od bisera. Nar. pjes. u Vuk, kovc. 92.
GEINAC, grinca, m. Columba palumbus L.,
golub grivnas. D. Trsteriak. Slovinac. 1880. 31^.
\ GEINATI, grinam, impf. gristi se, crvati se.
^ — Postaje od 1. grina. — U jednoga pisca na-
^ sega vremena. Lipovina grina. S. i^ubisa, pric. 40.
GEINA V, adj. pun grina, izgrizen od grina.
— U Sulekoini rjecniku: ,mottenfrassig'.
GEINA VAC, gririavca, m. Conium maculatum
L., vrsta otroinioga kozaoca, glavobola, trubejika.
na Bracu (V. Tomi6). A. Ostojic. Grinavau
otrovni, Conium maculatum L. (Lambl). B. Sulek,
im. 102.
GEINE, n. mjesto u Srbiji u okrugu podrin-
skom. Sr. nov. 1873. 959.
GEINICA, /. detn. 2. grina. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (s dodatkom da se
govori u gornem primorju). Pa mi se hoce da-
rovi, svakome svatu grinica. Nar. pjes. vuk. 1, 42.
Svakim dobrom ispunena, i ruzicom od pro^eca
i griiiicom od bisera. 1, 53.
GEIP, m. vidi grib. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (v. mreza).
GEIPE, /. pi. vidi sabaka. — isporedi gripico.
— Madi postana vidi grib. — U hrvatskom pri-
morju. Ovu vrst (sabaku) mreza zovu u hrv.
primorju oko Selaca i Crikvenice gripe i gripice.
Dodatak redakcije u L. Zore, rib. ark. 10, 356.
GEIPEL-ZE^E, n. vidi gripe}.
GEIPE^, m. Sjnraea iilipendula L., vidi grize}.
Gripej, filipeudola (Danilo), v. gripel-ze}e. Gripel-
zoje, (Spiraea) iilipendula L. (Danilo), v. gripe|,
grize] . B. Sulek, im. 102.
GEIPICA, /. gospodska fina lijepa kola. — V
nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovic.
GEIPICE, /. pi. dem. gripe, koje vidi.
GEIPINA, /. Gyps fulvus G. E. Gray, vrsta
jastreba, tal. grifone, isporedi grif. D. Kolomba-
tovic. progr. spal. 1880. 5.
GEIP;^A, /. vidi gavitio. — U Sulekovu rjec-
niku: ,ankerboje'.
GEIPON, m. ime musko (mozebiti rumunsko).
— xni vijeka , a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (GripouL). Griponb (vlah). Mon. serb. 13.
(1222—1228).
GEIPOS, m. YQvxf}, vidi grif. — Na jednom
mjestu II rukopisu xvi vijeka. Sokol i griposov
izvodnih. Aloks. jag. star. 3, 27(5. — Na drugom
■mjestu ima adj. posesivni gripsov, kao da je
osnova grips. Krila gripsova, zlata i crna. 224.
GEIPSOV; adj. vidi kod gripos.
GEISKA, /. u Vukovu rjecniku: vide rskavica
s dodatkom da se govori u Slavoniji.
QEISKANE, n. djelo kojijem se griska. — U
Vukovu rjecniku.
GEISKATI, grltskam, imp)/, dem. gristi. — -z-
ispred k mijena se na s. — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing. : griska). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,levitor rddere') i
u Vukovu. Slatko jo griskati modone tve usti.
D. Eanina 21». i^arka kapja dobra vina nebeska
je mana iatina, sred Juvena slatka piva deSde
griska' i celiva'. I. Gundulic 172. Pobicu mu
krne zube da me ne griska. Nar. pjes. here. vuk.
238. Na, evo ti mrva sira, griskaj i miruj. M.
Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 186.
GEISKAVICA, /. rskavica. — u Banatu. V.
Arsenijevic. — isporedi griska.
GEISTALAD, grlstaoda, m. xQvaTullog, cry-
stallus, crystallum, mane cijenen dragi kamen
bijele boje. — isporedi kristalad, kristal, golot,
bi|ur. — Postalo je od grcke Hi od latinske ri-
jeci. — Drugo -a- ostaje samo u nom. i ace.
sing, i u gen. pi. gristalada, u ostalijem pade-
zima 1 (na kraju sloga) mijena se kasnije na
o (a ao u dubrovackom govoru sazimje se na 6:
gristoda, gristodu itd., vidi na kraju). — U Du-
brovniku od xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (gristaltdt ,crystallus'). Dve kupe z gri-
staldomi. srsbrtne, dvije zilice z gristaldomL srB-
bromt. Mon. serb. 408. (1441). Noza 6 ott gii-
stalda i jedant pirunt odt gristalda . . . soko
jedant otK gristalda nacinemt (sic) srebromt i
SB zmaldomb. 498. (1466). Obraz liegov kako
gristalad ucini se. Zborn. 72'^. Jak cisti gristalad.
M. Vetranic 1, 294. Ostase obje dvije svijetle
u nib tijelu kako gristalad. I. Drzic 192. Uci-
nila se je peca mesa na nacin od jednoga gri-
stoda umetena u kao. 168. i u nase vrijeme u
Dubrovniku: gristalad, gristoda.
GEISTI, grizem, impf. mordere, rodere. — -i-
stoji mj. negdasnega y. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. grizijah, u impt. grizi, u ger.
praes. grizuci ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf., osim aor. 2 i3 sing.: grize. — Bijec je
praslavenska, isporedi stslov. grysti, rus. rpwaxB,
ces. hrj'zti, p)(^}- g^T^c, a i lit. grausti, grauziu,
glodati. korijen bi indoevropski bio gr.ugh. —
U inf. z ispred t mijena se na s, ali se (rijetko)
nalazi pisano. — U Dubrovniku se govori gri-
jcskom u infinitivu gristiti, gristit (P. Budmani,
dubr. dijal. rad. 65, 175), i to od pjrosloga vijeka:
gristiti. S. Eosa lll'\ — JJ svijem je rjecnicima :
u Vrancicevu: ,mordere; rodere'; « Mikajinu:
,rodo, erodo, corrodo'; gristi, pecaliti ,crucio,
mordeo'; u Belinu: ,rodo' 630'J ; tt, Bjelostjencevu:
grizem; u Jambresicevu : grizem; u Voltigijinu:
gristi, grizem i grizam(!); ii Stulicevu: ,corrodere,
rodere, derodere, arrodere, aliquem doloro affi-
cere, mordere'; u Vukovu: ,beiss6n' ,mordeo' ; u
Danicicevu: grysti , mordere'.
1. aktivno.
a. mordere, stiskivati sto (objekat) zubima tako
da se u ono zubi udubu Hi da se komad onoga
otkine; subjekat je cejade Hi zivotina, te grize
Hi da se hrani Hi da bbranl objekat. a) uopce.
Grizem, zvem, ijem. M. Drzic 29. Dva jo(j) psa
ruke grizijahu. M. Divkovic, bos. 184"'. A ti ces
ga sve za potu gristi. M. A. Ee|kovic, sat. F6^.
Ne grizos ti mono usi ; voce onaj §to se vije
iznad mone. (Kazao zee zabi kad mu je grizla
usi, a on od orla nijo smio da se makne). Nar.
posl. vuk. 197. — b) celade grize svoje same usne
od ijeda Hi uopce s kojega dusei-noga razdra-
zci'ia. I usne grizuc s ijoda mnoga u nesvijesne
prasnu rijeci. I. Gundulic 475. Trop)e nogom,
grize usne. J. Kavanin 412*. — i jezik. Jezik &e
svoj gristi. M. Divkovid, nauk. 2'6-^. — c) mcta-
foricki, kad je subjekat u metaforickom smistu.
Ivoso, ice zvali zlatom prije, poznam, da su }uto
zniije, ke sad srco moje grizu. I. Gundulid 231.
Sto liomu guja srce grize. Osvotn. 1, 28. — d)
u prenesenom, metaforickom smislu kazivati kome
(objektu) sto mu je neugodno cuti, Uto ga vri-
jeda. Nemoj me v torn Semernim jazikom gristi.
GRISTI, 1, a.
435
GEISTI, 1, b.
Narucn. 47a. Zasto bih krivila uesrecu i sebe,
a ne bih giiivila ni grizla sad tebe. S. Mencetic
250. Ako jedan drugoga grizete. Auton Dalm.,
nov. test. 2, 75^. paul. gal. 5, 15. (Zena) kucu
krede, m\ice trati, sine kune, bratju dili, muza
grize, svojih rati. I. Ivanisevic 174. — e) kaze
se u metaforickom smislu, o ce}adetii ,gristi sama
sebe' sa znaceneni: muciti se, vicli i 3, a, h). Ni'
clovik na svit saj, bez misli vidi se, da ^vo(z)
svoj kigod vaj svo'e srce ne grize. D. Eanina 45'^'.
Da sain sebe grize ziva, raj zivinski kad uziva.
V. Dosen 202^. — f) kao Jesti uopce, i o cejn-
(letu, all naj cesce o domacijem zivotinama. \vLskj
socivtnyje vt prahu izbii-ajuste i ty gryzeahu. Da-
nilo 343. Er nadu, koni sto grizu. G. Drzic 435.
Bi postajen u jasaoee, gdi zivine pica grizu. M.
Divkovic, bes. 114*'. Onda bi bo}i grist neg drugo
vrime kruh. D. Barakovic, vil. 331. Gdi pet let
cilih posteci, moleci, korenje grizuci, telo poko-
rase svoje. F. Glavinic, cvit. 370^. Aio je koza
i malo grizla, nije malu stetu iicinila. (D). Poslov.
danie. 2. Plod grizu svoga voca. A. Vita|ic, ist.
25*^. I oko iieg vec grm grizu (koze). V. Dosen
123*. Nikada od obisti nece ovca vuue gristi.
149''. Junca grizucega sijeno. J. Matovic 334.
Vec glad tira (ovte), da po sitvah grizu. J. S.
Eejkovic 97. One zanu travu svakojaku, po naj
vise trave djeteline, pa je mecu pred kona bra-
tina: ,Grizi, pasi, ti bratin konicu!' Nar. pjes.
vuk. 1, 10. A gristi cu zeleniku jabuku. 1, 448.
A ja kordc zedan, gladan, kopam zemju do ko-
lena, grizem travu do korena. 1, 454. Neka koza
pelin grize. Nar. pjes. petr. 1, 287. Ako i zivimo
u pojatu, ^ne grizemo (ni mi) slamu. Nar. posl.
vuk. 2. ,Cuj de vidi, jesu li koiii pogrizli sijeno'.
,Bobme nijesu, euo jos grizu'. M. Medic. — g)
kao glodati, kad je objekat nesto sto se ne moze
jesti. Kosti grize, mozg izpije. J. Kavanin 55a.
On zubi stap grize. F. Lastric, ned. 215. Uzdu
grizuci. A. Kanizlic, kam. 263. Ur|ava vuka,
kad od gladi grize trulez s pana. Osvetn. 2, 35.
— amo moze spadati i ovo: Starac Foco po-
davio bradu, pa je b'jelu sa zubima grize. Nar.
pjes. vuk. 4, 136. — h) preneseno na tjelesno
osjecane koje napomine grizene. samo u Belinu
rjecniku (o ukiisu) : gristi ,piccare , il mordere
del vino, e simile' ,mordeo' ; grizuci ,piccante,
agg., che picca' ,mordax' 562b.
b. rodere, siibjekat je mala, sitna zivottna koja
zubima (Hi ustima uopce) jednako otkida male
komadice od objekta, te ga tako malo po malo
umanuje i unistuje. a) ii pravom smislu. aa)
subjekat je mis. Ilgieda oko zila onega dubka
jednoga crna misa, di'ugoga bijela, koji ga grizu
i kose bez pristauka. B. Zuzeri 204. Neka misi
sedlo grizu. Nar. pjes. petr. 1, 288. — bb) sub-
jekat su crvi, mold itd. Gdi rda ni mo|ci ne
grizu. N. Eanina 38a. matth. 6, 20. Tvoje tijelo
crvi grizu. Zborn. 28^. Kako sam po sebi u
drivu stvoren crvak vlastito drivo grize i ji.
P. Zoranic 2*. Crv grizase mu meso i kosti. P.
Kanavelic, iv. 196. Crv grize i kvari stable. M.
Eadnic Ilia. Iz nega (mrtvacaj crvi izhodahu
i ziva ga grizijahu. J. Banovac, pred. 92. Moji
pocese ovu knigu gristi. A. Kanizlic, kam. 8. —
amo mogu spadati i ovi primjeri: Krpe smrde,
usi grizu. V. Dosen 209a. ja cu s' stvorit u
bela leptira, pa cu pasti na rumenu ruzu; reci
cedu izokola fudi, da ja grizem u gradini ruzu.
Nar. pjes. vuk. 1, 354. — b) metaforicki, kad je
subjekat u metaforickom smislu. Unutra u sebi
crva od svijesti, koji ju grize. A. Gucetic, roz.
jez. 298. Grize ga crv od konsijencije. A. Ko-
mulovic 29. Nenavidca crv pakleni bude gristi.
F. Glavinic, cvit. 148a. Crv od svijesti ga gri-
zijase iznutra. F. Lastric, ned. 75. Ovi crv niov
ne umira, nego ce vazda i brez pristanka gristi
i muciti razum i pamet niovu. 392. Grize te i
mori nutarni crv dusevnoga spoznana. A. Ka-
nizlic, utoc. 38. — c) u prenesenom smislu, o
nezivoj stvari koja malo po malo unistuje objekat
(n. p. rda gvozde). Gvozd rja ji, grize. M. Ma-
rulic 223. Da ga (blago) rda sve grize. D. Ea-
nina 7a. Nit' ga (blago) gi-ize rja ni crvotociua.
A. Vitajic, ost. 384. Gristi ,consumare' ,exedo'.
A. d. Bella, rjec. 221a. — Sirce svoje bure naj
vise grize. Nar. posl. vuk. 285. — Da ne bi masne
i kisele vatrene pare kotao lizale i grizle. P.
Bolic, vinodj. 2, 396. — tako i ne.ke bolesti grizu
tijelo (u pravom i prenesenom smislu). Koja
vam (guba) i tijelo grize i dusu ckvrni. B. Gradic,
djev. 101. Tako me zivina ne grizla! Nar. posl.
vuk. 298. — u prenesenom smislu. Vrime grize
zalost sfaku. M. Gazarovic 84. — d) metaforicki,
0 dusevnom bolu i mueeriu; objekat je ce[ade Hi
srce (u prenesenom smislu). aa) subjekat je uopce
tuga Hi nesto sto je uzrok bolu a ne stoji u sa-
mome objektu. Malo t' me grizise taj skoda ta-
kova. P. Hektorovic 26. (Tuge) grizu jadovno
srce me. F. Lukarevic 146. Lipost ona i mla-
jahna srdacca tvrdost i pram meni nemilost vazda
mi srdacce grizise. P. Zoranic 2a. Ta me tuga
smrtno grize. D. Barako\dc, vil. 234. Vicna smrt
ce ih gristi. A. Vita^ic, ist. 149''. Misli, brige,
puci, stanje sve te tuku, sve te gi'izu. J. Ka-
vanin 358^. — bb) subjekat je misao Hi dusevno
osjecane (naj cesce nenavidost) u samome objektu.
Misal ma vele me grize i ji. M. Marulic 10. Ne-
navidost grize srce. S. Budinic, ispr. 95. Ger-
manu ojaeta poce nenavidost gristi. F. Vrancic,
ziv. 91. Nenavidosti, ka naj prvo onoga, u kom
jest, grize. F. Glavinic, cvit. 421^. Krvnu cotu
smutne grizu vrli Isusa lijepe svite. A. Vitajic,
ost. 294. Zloba i nenavidost muci i na srdcu
grize neprijateje nase. M. A. Ee|kovic, sabr. 2.
— cc) dnsevni bol postaje od uspomene grijeha
ucihena (isporedi b)). acta) subjekat je svijest
(savijest, znane), dusa. Zasto se ovo zgada, ne
cijeca da grijesi boles b ne uzrokuju i da svijes
ne grize. A. Gucetic, roz. jez. 151. Mnogi se
obicaje rijeti: dusa me boli, a drugi obicaje
rijeti: konsincva me grize. M. Divkovic, bes.
314ab. Grize mene znanje moje. I. Ivanisevic
136. Grizla ga je svijest, da mu je oca umorio.
S. l^ubisa, prip. 51. Grizla ga je savjest, a mu-
cila misao. 268. — Unutra dusa koja ih grize,
zdvora svijet koji gori. M. Divkovic, bes. 28^.
Poce ga dusa gristi. J. Banovac, pred. 21. Gri-
zijase li u staro doba dusa biskupe da bi tkogod
umro po niovoj kriviui ne krizmavsi se? Blago
turl. 2, 221. — bbb) subjekat je grijeh, zlo djelo.
Zabiv skodno bitje, pak ces miran sisti, a grdo
dobitje vasda ce te gristi. P. Hektorovic 38. Grih
grizijase dusu. J. Banovac, pripov. 3. Sve one
grihe koji ga naj voce bodu i grizu. Ant. Kadcic
217. Udi} kako grih dusu grizti pocme. I. Ve-
likanovic, uput. 3, 68. — dd) impersonalno, kao
muciti uopce. Tere me sve grize kakono kad
jedan crv u dub zalize gristi ga noc i dan.
N. Najeskovic 1, 302. Ali ga naj posle stane
muciti i gristi gde ne sme nikome da kaze.
Nar. prip. vuk. 190. — e) metaforicki, govoriti
zlo 0 kome. objekat je ce^ade, negovo djelo, negov
dobar glas. Skoncava dusu i telo i grize glas
i poctenje. Korizm. 37''. Kad s hulbam ludima
tva pamet pobjesni, ostrim ti zubima sve grizes
me pjesui. D. Eanina 64''. Uhati Mido zli, Zoile
prokleti, ni' li ti zadosta cim pamet tva bjesni,
GKISTI, 1, b.
436
3. GKIVA
da zubim ostrima sve grizes me pjesni? llQi".
Za velike mormoracijoni kojijema je grizao zi-
vote, dobre glasove i casti od druzijeh. I. Drzic
180. Da otrovni jezik digne, zive ranit nejma
dosti, dal' i mrtvim grize kosti. V. Dosen 129a.
2.pasivno. Grizeni od crva konsijencije. Korizm.
26^^. Grizen, jidon ,erosus, corrosus, rosus'. J.
Mikaja, rjoc. Grizen u dusi, grizen od duse ,con-
scientia morsus'. A. d. Bella, rjec. 6211).
3. sn se.
a. refleksivno. a) Icaze se o subjektu (tkanu,
(Irvu ltd.) da se grize, kad su u ncmu crvi, molci
ltd. sto ga grizu. premda hi ovako znacene bilo
uprav pasivno previa 1, b, a) aa), shvaca se kao
refleksivno, jer se uopce misli kao da se iz sa-
moga drva, tkana itd. one zivotiniee radaju, dakle
da je u samom subjektu sila sto ga unistujc. —
izmcdu rjecnika u Belinu (,tarlare, consiimarsi
dal tarlo' ,cariem sentire' 723^), i u StuUcevu
(,tarlarsi' ,carie corrodi, torenide corrodi'). Grede
koje se pocmu gristi i crvati. M. Zoricic, osm.
28. Sukno se grizo kad ii n grizica ulize. M.
Pavlinovic. — h) muciti se (u sebi) od zalosti,
od ijcda, radi uspomcne grijclia ucinena itd. —
izmedu rjecnika u 3Tika(inH (gristi se od jida
,crucior iracundia , exardesco iracundia' ; gi'isti
se u srcu ,conficior, crucior, angor'; gristi se u
dusi, imat nemir u dusi ,iiioi'deri conscientia,
scrupulis vexari vel exagitari'), u Belinu (gristi
se u sebi jaccorarsi, ricever atfanno' ,angor' 20^;
gristi se u pecali ,anxium esse' 40'> ; gristi se u
srcu ,consumarsi' ,conterere se' 221'^ ; gristi se
od ijeda, aliti od zlobe ,tacita ira aestuare' G30b ;
gristi se u dusi , conscientia morderi' 218^; 621^'),
u Bjelostjencevii (grizem se vu srcu ,angor, cou-
ficior, crucior in corde'. 2. grizem se od srdi-
tosti , crucior iracundia, oxardesco iracundia'. 3.
grizem se, nomir imam duse ,mordoor conscientia,
scrupulis consciontiae exagitor, vexor'. 4. gristi so
od crva dusnoga spoznana ,morderi conscientia'),
u Voltigijinu (,accorarsi, affannarsi' ,sich gramen,
sich jingstigen'), ti Stuliccvu (gristi se od ijeda,
od zlobe ,rodersi, aver gran collera' ,ira aestuare' ;
gristi se u sebi ,animo angi'). Od bolesti svaki
od liih grizijose se. Zborn. 58^. Velika je sta-
novito mahnitos gristi se za jednu surku. B.
Gradi6, djev. ^102. Ni mi se grizite ni zlovo}ni
stojto. 1G2. Cim s ovega dijote oholo pecali se,
grize i mori, misled, da .svijot vas okolo tudom
livalom nega kori. I. Gunduli6 287. Zavidnik
grize se i skoncajo se. I. T. Mrnavic, ist. 170.
Progoniteli svetoga Stjopana se grizijahu i skon-
cavaliu od srcbe sami u sebi. M. Kadnic 218!i.
Ovo cini da se grizo u sebi, da kopni. A. d.
Bella, razgov. 54. Saul se od nonavidosti u srcu
grizijaSo. J. Banovac, jn-ipov. 229. Mncno 6o ju
izkorijeniti tako, da nonavidjivac, kad vidi dobro
i napridak svoga iskriioga no napuni so zalostju,
da so no grizo u sobi. F. Lastric, nod. 3(jl. Jor
srao to uvridiii, grizomo se sam' u sebi. P. Kno-
zovi6, pism. 33. Bolim se, grizem se i kajom se
od svega srca moga. Ant. Kadcid 385. U jadu
so grizo i kojo. J. Krni])otii, kat. 5(). Od ovuda
jest bilo, da .so jo ili-nid bojao, mucio se jo i
grizao u sam sobi. A. Tomikovic, gov. 21. Co-
jado so grizo, kad so n. p. brino ili tuzi. M. Pavli-
novid.
b. rcciprocno. a) u j)ravom smishi. Ako so
(iivine) grizu moj sobu. Korizm. 51a. _ fjj n
j>renesenom smislu, muciti, progoniti jedno drugo.
Ako so modu sobom kojoto i grizoto. M. Kadiiic
2451*. Krstjani so modu sobom grizu, jodan dru-
gomu otimje, psuje, zlobi. J. Banovac, razg. 40.
Ondi .so mod sobom rod i i)lomo grizo. M. Ku-
hacevic 38. — vidi i: Usta nek se }ube, a kese
nek se grizu. Nar. posl. u Dobroselu. M. Medic.
GEISAC, Grisca, m. prezime. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Po imenu Grisac Osman-
aga. Nar. pjes. vuk. 4, 61. Sa Turcina Grisac-
Osman-age. 4, 65. — u istoj jyesmi zove se i
Griscovid. A kad vide Griscevic-Osmane. 4, 62.
Pobratiine Griscevid-Osmane ! 4, 63.
GRISCEVIC, m. vidi Grisac.
GEISEVIC, m. prezime. — isporedi Griscevid.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Ta Tur-
cinu Grisevid-Aliji. Nar. pjes. vuk. 4, 88.
GEISKA, /. vidi grizlica. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Posvecene i na skrlate pada griska
ter ih kosi. J. Kavanin 380a. — ^a drugom
mjestu stoji grijeskom grieska (metaforicki). Da
sve u svijesti grieska im bit ce. 429'>.
GEISNIKI, m. pi. seoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji karlovackoj. Pregled. 31. — U juznom
govoru vaja da bi glasilo Gresnici.
GEISPATI, vidi kod grespati.
GEISTA, /. selo u Crnoj Gori u katunskoj
nahiji. Glasnik. 40, 19.
GEISULA, vidi Grizula.
1. GEIVA, /. juba, dnge dlake (strune) na
vratu u kona, pa i u drugijeh zivotina. — Mijec
je praslavenska, isporedi stslov. griva, rus. rpiiea,
ces. hi-iva, ^^o/. grzywa. — Indoevropska je osnova
griva, vrat, isporedi snskr. griva, vrat, zend.
griva. — U svijem je rjecnieima, osim Danici-
ceva. a) u kona. A koni masceni po rep i po
grivi. M. Marulid 14. Aleksandar pohiti Buci-
fala za grivu. Aloks. jag. star. 3, 327. Bise izat-
kana od struna grive koiiske. B. Kasid, in. 12.
Kon grive tanke. B. Krnarutid 7. A kada mi
na um pane na tvoje preb'jolo grlo, Sekulova
sestro, za kojijem sam se drzao ko za grivu od
koiia moga. Nar. pjes. bog. 55. Krvave mu ruke
do ramena, sarcu koiiu griva do strimena. And.
Kacid, razg. 116*. Oj dorate grivo pozlacene !
Nar. pjes. vuk. ^ 1, 299. Dobru konu griva no
opala! 2, 76. Cor-beg sjasi, Mustaj-beg uzjasi,
dok doratu grivo otpadose. Nar. posl. vuk. 324.
Kon mu dado jednu dlaku iz grive. Nar. prip.
bos. 116. — b) u druge zivotine. Jendropt . . .
iraatb koiisku grivu i opast. Starine. 11, 195. Lav
oholi svakcas zlatnom grivom stresa. I. Gun-
dulid 555. Zvijer stasom i grivom konu pri-
kladna. I. Dordic, salt. 68. Eozarijo lavu na vrat
motnu, i negove grive gladedi, radostnim licem
rece. A. Kanizlic, utoc. 267. A siv gunac od
kozlovih griva niz pleda mu do kojena siva.
Osvotn. 6, 9. Na glavi (u ptica) perje ... ili jo
od okolnog perja duze i takova veda ili ma cim
odlicna pei'a kazu so . . . ,griva' ako so pruzaju
niz vrat. J. Pancid, ptico. 5 — 6. — c) kose u ce-
(adeta. Nagno kunu kapu pod siroko plede, pusda
rudu grivu mod dvi crni oci. Jacke. 155. — d)
preneseno, u sabje na rucici kita i naprava. M.
Pavlinovid. — e) konska griva, Eupatoriura can-
nabinum L., neka bijka, groznicnica, mcka. Griva
konska, rus. rpnna KoiibcicaH, Eupatorium canna-
binum L. (Mod.) B. Sulok, im. 702.
2. GRIVA, /. ime ovci grivastoj. — Uprav je
ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. grivo. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. V. Arso-
nijovid. M. Modid. P. Kurolac, doni. i-iv. 32.
3. GRIVA, /. samo u Bjelostjencevu rjecnika
gdjc je tumaceno: meda medu vinogradinia, s do-
datkom da se qovori u Dolmaciji.
4. GEIVA
437
GEIVNOC
4. GEIVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu alek-
sinackom. Sr. nov. 1875. 717.
1. GRIVAC, grivca, m. a) ime psu, vidi grivov.
F. Kurelac, dom. ziv. 45. — b) ime konu (gri-
vastu). — u narodnijem pjesmama nasega vre-
mena. Pa oprema grivca doru svoga. Nar. pjes.
juk. 121.
2. GEIVAC, Grivca, m. selo u Srbiji u okrugu
kragnjevackom. K. Jovanovi6 118.
1. GEIVAN, grivna, adj. u kojega je (1.) griva,
— U Stulicevu rjecniku: ,crinito' ,crinalis'. —
slabo pouzdano.
2. GEIVAN, m. ime grivastoj domacoj zivotini
muskoj (psu, ovnu, jarcu). — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic.
GEIVANICA, /. ime grivastoj kozi. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
GEIVAST, adj. a) jubatus, u kojega je griva.
— u Bjelostjencevu rjecniku, u Voltigijinu, u
Stulicevu. — b) u kojega je bio vrat (o domacoj
zivotini). — u Stulicevu rjecniku: ,animal alborum
crinium in collo, nigrorum in reliquo corpore',
i u Vukovu: n. p. pas ,weiss um den hals' ,coUo
albo'. — i ovo postaje od griva, ali va^^a da
narod misli vece na grivna nego na griva. —
2)0 ovome ima i supstantiv m. grivasti, kao ime
psu, i f. grivasta, kao ime kucki. F. Kurelac,
dom. ziv. 45. — c) tamne boje kao olovo. — u
Stulicevu rjecniku: ,plumbei coloris'. — ovo zna-
cene nije dosta pouzdano.
GEIVAS, m. vidi grivnas. J. Pancic, ptice. 54.
GEIVCI, m. jil. selo u Bosni ti okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 46.
GEIVES, m. vidi grivov. — U Stulicevu rjec-
niku: ,canis niger albo collo'. i u nase vrijeme
u Lici. V. Arsenijevic. M. Medic. F. Kurelac,
dom. ziv. 45.
GEIVESA, /. ime grivastoj kozi. — U gornoj
krajini. V. Arsenijevic.
1. GEIVICA, /. dem. 1. griva. Ona ce mi sidat
konu na grivicu. Jacke. 171.
2. GEIVICA, /. Jme grivastoj ovci. F. Kurelac,
dom. ziv. 32.
GEIVICE, /. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Grivice (Ivovic). Statist, bosn. 124.
GEIVICIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Andrij
Grivicic. Mon. croat. 81. (1455). — i u nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.
GEIVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 8.
GEIVILO, m. ime grivastu ovnu. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
GEIVIN, m. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 18.
GEIVINA, /. vidi kod grivna, b,
GEIVINO SELO, n. mjesto u Hercegovini. Nov.
sr. 1834. 37.
GEIV;^A, /. lijeha. — U Dalmaciji. ^. Nena-
dovic.
GEIVNA, /. monile, naj starije je znaeene bez
sumne: ogrlica. — ispioredi 2. grina, grina. —
Akc. se mijena u gen. pi. grivana. — Postaje od
griva nastavkom tna. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov. grivtna, rus. rpHBna, ces. bfivna,
po^. grzywna.
a. naj starije je znaeene u nasem jeziku ostalo,
Hi se rasirilo u dva smjera, kao niz Hi kao kolut.
a) ogrlica, derdan. — izmediu rjecnika u Stuli-
cevu (,torquis, torques') s dodatkom da je uzeto
iz brevijara. — u nase vrijeme u dalmatinskom
zagorju na zenskom vratu niz kolajne i sve ogrje.
M. Pavlinovic. — b) linea, niz (smokava, oraha
itd. a i bisera, vidi grivnica). — od xvi vijeka
(ali vidi i grivnica), a izmedu rjecnika u Vu-
kovu: niz, n. p. oraha, }esnika, oskorusa itd., cf.
griiia, grotuja (s dodatkom da se govori u Her-
cegovini). Dvije grivne smokava. M. Vetranic
2, 251. Konestric pun jaja i grivna smokava.
M. Drzic 441. Ja bih volij sad grivnu oraha.
P. Petrovic, gor. vijen. 92. — c) orbis, anulus,
kolut, karika. — ^l nase vrijeme (znaeene kod
gg) naj mane od xvi vijeka, vidi F. Miklosic,
lex. palaeosl." kod grivtna). aa) iiopce. Tada joj
metnuh grivnu oko cela i uarukvice iia ruke.
D. Danicic, Imojs. 24, 47. Dvije grivne zlatne
nacini na naprsnik, i metni dvije grivne na dva
kraja naprsnika. 2mojs. 28, 23. Jos im rece Ge-
deon : , Jedno cu iskati od vas : da mi dade svaki
grivnu od plijena svojega'. A grivne imahu zlatne,
jer bjehu Ismai|ci. sud. 8, 24. — bb) gvozdena
karika sto drzi kosu za kosiste. — u Vukovu
rjecniku gdje je ovako tumaceno. — cc) na pusci
karika sto drzi cijev za jalman. — u Vukovu
rjecniku: ,der ring der den flintenlauf an den
schaft fest halt' cf. karika, pavta, s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. — dd) na okovanim
kolima ona karika sto se mece iznutra i s po}a
oko trupine do palaca. ,Zar nijesi vidio, kad ti
je spala grivna s desnoga kola straznega?' M.
Medic. F. Hefele. — u Lici. — ee) gvozde poput
kolacice, sto se mece u zid da se o li vezu koi'ii
ol' brodovi. M. Pavlinovic. — ff) jaci gvozden
kolut u vinskih tiskovih, kojim se pasu tiskarski
ovnovi da ne prsnu. M. Pavlinovic. — gg) na-
rukvica (vidi grivnica,). — ■ u Vukovu rjecniku:
narukvica (srebrna, zlatna ili od pirinca). — hh)
neda (ne daj?) grivnu, nekakva igra (pies). Za-
igrasmo i macvanku i oro i Neda grivnu. M.
P. Sapcanin 1, 104.
b. neki novae. — ovo je znaeene postalo vec u
praslavensko doba (u ceskom i u pojskom jeziku
jedino je znaeene: mjera za tezinu, novae, sto
odgovara nem. mark). Hi po tome (kao sto misli
Miklosic, etym. worterb. kod griva) sto su neki
narodi (kao sto Cesar kaze o Britanima) upo-
treb^avali kolute kao novae, ali bi tad trebalo
da je vec u praslavensko doba griva dobila zna-
eene: kolut, ili po tome sto su se novci i druge
dragocijenene stvari vjesale o vrat kao ogrlica.
— XIV i XVI vijeka u glagojskijem spomenicima.
Pod penu grivan 20. Mon. croat. 45. (1393). Dvi
grivni srebra. 258. (1556). na jednom mjestu (mo-
zebiti pisarskom grijeskom) grivina: Duzni su
mu davati jednu grivinu ces leto. 256. (1553). —
i u jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka koji
ovako prevodi lat. talentum u jevandeju. Pro-
povide pritcicu kra|a koji . . . prizva prida se
doset svojijeh sluzbenika, nih svakomu davaju6
po jednu grivnu pineza. S. Eosa 128'>. — u nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,mark (geld)', i u
rjecniku znanstvencga nazivja: Grivna, mere.
(marka), ,mark', tal. ,marca, marco'.
GEIVNAT, adj. jubatus, u kojega je griva. —
U Sulekovu rjecniku: ,mahnig'.
GEIVNICA, /. dem. grivna. — xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (grivBnica ,collare').
Dvije grtivnice maiiega bisera . . . dvoje grivnice
biserne . . . Mon. serb. 386. (1436).
GEIVNO, tn. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Grivi.no. S. Novakovic, pom. 56.
GEIVNOC, m. vidi grivnas. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Uzmi krvi od goluba grivnoca. J.
GRIVNOC
438
GEIZICA, a.
Vladmirovic 8. Ona koza od zeluca od svakoga
goluba, ma je naj boja od grivnoca. 33.
GRIVNUTI, grivnem, pf. u Stulicevu rjecniku :
V. grinuti s dodatkom da se nalazi u pisca Gra-
dica, ali u ovoga te rijeci nema.
GEIVNAS, grivnasa, m. golub grivnas, Co-
lumba palumbus L., 7iaj veca vrsta goluba u
nasijem krajevima; ovako se zove jer ima bijelu
pruzicu oko vrata, kao grivnu. — isporedi grivas,
grivnoc, grivoc, grinac. — Akc. kaki je xi gen.
taki je u ostalijem piadezima, osim noni. sing, i
voc: grivnasu, grivnasi. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovii (grivnas, t. j. golub
,die grossere art der holztauben' ,palumbes', cf.
golub). Golub grivnas, Columba palumbus, die
ringeltaube. Ovo je naj veci golub . . . vrat prili-
jevajuc se na crvenkasto ili rumencasto a s kraja
bijela ogrlicica ... J. Ettinger 166.
GEIVO, m. ime psu bijela vrata, uprav Jiyp.
grivov. — Akc. se mijena u voc. grivo. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Os
grivo! tude je mlivo. Nar. posl. vuk. 245. Stari
grivo, ne kuni se krivo. 294.
GRIVOC, m. a) vidi grivnas. D. Kolombatovic.
progr. spal. 1880. 32. — b) vidi jarebica. Jareb
grivoc, Perdix graeca Briss. 34.
GRIVONA, m. ime grivastu volu. — u Lici.
V. Arsenijevic.
GRIVOS, 7)1. vidi grivov. F. Kurelac, dom.
ziv. 45.
GRIVOV, griv6va, m. ime grivastu psw. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu s do-
datkom da se govori u Grb^u. Imam dva (psa),
jednoga vabim: zelove, a drugoga: grivove. V.
Vrcevic, niz. 51.
GRIVSKA, /. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 162.
GRIVUl^A, /. ime grivastoj ovci. F. Kurelac,
dom. ziv. 32.
GRIVUSA, /. ime grivastoj kucki. — u Lici.
V. Arsenijevic.
GRIZ, m.
a. morsus, grizene. a) u pravom smislu. — od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
gdje naj prije dolazi, u Jambresicevu, u Volti-
gijinu, u Stulicevu. Zmija nezin koren otrovnim
svojim grizom prigrize. A. Kanizlic, utoc. 490.
— bj trboboja, srdoboja (jer je bol takovi kao
da nesto grize u trbuhu). — u Bjelostjencevu
rjecniku: griz creu (crijeva) ,corrosio, tormina
intestinorum, colica, vermina ventris, tormina',
V. griza; griz zeludca ,cardialgia, cardiogmos';
«t Jambresicevu : griz crev ,corrosio' ; griz zeludca
,cardialgia' ; u Voltigijinu : ,colica' ; u Stulicevu :
,tormina'. — c) zivina (bolest koja grize). Griz,
rak, bolest. M. Pavlinovid. — d) peccati dolor,
nemirnoca, bolest u dusi radi gr{jeha, vidi gristi,
1, b, d) cc). — od XVII vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu: griz, nomirnost duse , morsus
conscientiae, conscientiae cruciatus, conscientiae
pondus'; it Voltigijinu: ,rimorso di coscienza'; u
Stulicevu: , conscientiae stimulus'. Crv ili griz
visti. F. Glavinic, posl. 48. Krst, griz duse i
skruSonstvo. J. Kavanin 61^. Strah i griz duhovni
srdca posli griha ucinena. A. Kanizlii, utoc. 416.
b. nesto grizeno. a) uopce. — u Stulicevu rje6-
nikti: ,ros dentibus confecta'. — b) trava, sijeno
j)rvi jnd zvntano, u lapaeima prczivalaca. — od
xviii vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu (,das
halbverdauto futtor im inagen, z. b. des ochsen'
,pabulum iiidigostuni'). Zga nu svu (kravu), to
jest kozu, meso, krv i sva nutarna zajedno s gri-
zom. I. Velikanovi6, uput. 3, 316. ,Htio bih je
(kravu) ubiti, ali bih zelio da znam, ko ce sto
od ne kupiti, no kazujte'. Onda pocne s jednoga
kraja pitati redom : ,Sta ces ti kupiti ?' Svaki mu
odgovori, n. p.: ,Ja cu glavu, ja di'ob, ja meso,
ja griz . . .' V. Vrcevic, igre. 20. — c) chymus,
hrana probav^ena kiselijem sokom u zelucu. —
u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Doso mi je (od
ijeda) griz na grlo'. P. Budmani. i u Sulekovu
rjecniku : ,chymus'. — d) stercus, kao pristojnija
rijec. — u jednoga pisca nasega vremena. Udari
iz nega, da oprostis, lijavica, a ja ne bih lijen
no mu podmetni u griz (necistoca iz droba) je-
gu^cu iz trske. S. ]^ubisa, pric. 8. — e) vrazji
griz, Succisa pi-atensis Mnch., neka bi]ka, piskavac,
praskoc. Griz vrazji , Succisa pratensis Mnch.
(Alschinger) , v. vrazji griz. B. Sulek, im. 102.
c. vidi grizlica. — Samo u Stulicevu rjecniku:
,tarlo' , caries'.
d. sto otpada kad se drvo testerise. — u Vu-
kovu rjecniku gdje je ovako tumaceno.
GRIZA, /. vidi griz, a, d). — Od xviii vijeka.
I nih grize ne prestaju. J. Kavanin 407^. Od-
bacivsi svisti svoje grizu. I. Velikanovic, uput.
1, 10. Saziza se sasvim posvetnica s krvju i
grizom nutarnom. 3, 326. Da se grize (savjesne
muke) otresem. S. ^^ubisa, pric. 68.
GRIZ AC, grisca, m. dem. griz. — U Jambre-
sicevu rjecniku: (kajkavski) grizec ,morsiuncula-'.
GRIZAK, griska, adj. koji grize. — U Sule-
kovu rjecniku: ,anfressend'.
GRIZALAC, grizaoca, m. onaj koji griza. —
Samo u Stulicevu rjecniku: grizalac i grijeskom
grizaoc.
GRIZALO, n. grizene. — Samo u poslovici, a
iz ne u Vukovu rjecniku (,das nagen' ,morsus').
Ako sto ne bi u kusalo, ne bi u grizalo. Nar.
posl. vuk. 9.
GRIZATI, grizam, impf. gristi. — Na jednom
mjestu XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,mordere' s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
Otac mu u gradu govno griza. M. Drzic 276.
2)0 svoj prilici treba citati govnogriza, vidi govno-
grizati.
GRIZBA, /. grizene (u dusevnom smislu). —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Poslije ne6e zi-
viti u miru, ili imati grizbu i nenavidosti. A.
Bacic 428.
GRIZE(^.STVO, n. zelus, vidi gorjivost. — U
Stulicevu rjecniku: ,zelo' ,studium, sollicitudo,
cura' s primjcrom : Tamo ga pritezase grizeistvo
od spasena (pisca Palikuce).
GRIZENE, n. djelo kojijem se grize. — Sta-
riji je oblik grizenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (grizenje), u Belinu (grizenje 2211'. 5(j2a.
630''), u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Stuli-
cevu, u Vukovu. Nima grizonja od koga koli
griha. Narucn. 71''. Kada nima grizenja konsi-
jencije. 78'*. Njeko grizenje ali ti ujedeujo duse.
M. Divkovic, bes. 315'i.
GRIZICA, /.
a. 7Ho(ac, grina, isporedi grizlica. — Od xvi
vijeka (vidi naj zadni primjer), a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,blatta; tinea'), u 3Iikajinu
(grizica u svjetah , tinea, blattra'; grizica od zita
,curculio, gurgulio'), u Belinu (,tarmo, tignuola,
vorme, cho rode le vesti' , tinea' 723='; ,vorme,
cho rode i libri' ,blatta' 761 ; ,gorgogliono, val
verme o baco die consuma i logumi o grano'
,curculio' 353''), u Bjelostjencevu (v. crv), u Vol-
GKIZICA, a.
439
1. GEIZA
tigijinu (kocl grizlica), u Stulicevii (v. grizlica),
u Vvkovu: vide mo|ac s dodatkoin da se govori
u Dubrovniku (?). I kako ha|ina, ka se isaptaje
od grizice. M. Albert! 271. Da ne grizu ni
(zitnice) grizice. P. Knezevic, pism. 116. Ne plasi
se grizice ni moja. M. Pavliuovic, razl. spis. 194.
— metaforicki. Zavidosfc grizica duse. Nauk brn.
4:b^. Tko se zenskoj da oblasti grizice ga vazda
grizu. I. Ivanisevic 189.
b. vidi griz, a, b). — TJ Vrancicevu rjecniku
(jtormina') ^ u Bjelostjencevii (,tormina').
c. vidi griz, a, d). — U jednoga pisca xviii
vijeka. Ne izliodeci to ponav|ane od zloce, neg
od velike grizice u dusi. Ant. Kadcic 193. Jeli
cutio (grisnik) koju unutrnu grizicu. 217. Mnogo
me grizica u dusi mori. 487.
d. vrsta zmije. Grizica (zmija), saruja (zmija),
te preneseno o zeni koja vivijek grize muza, za-
dirkuje ga, neda mu mira. na Bracu. A. Ostojic.
e. Grizica, rus. rptisa (Brassica oleracea), raste
po barah (Vujicic), Spiraea filipendula L. (Janda),
v. grize|. B. Sulek, im. 102.
GEIZILO, tn. ime musko (onaj sto grize). —
Izmisjeno za salu na jednom mjestu xv vijeka.
Ubi fra Posturad . . . sakom tad viteza Grizila.
M. Marulic 254.
GEIZIMIJEH, m. Cerambyx heros L., vrsta
bube. — U nase vrijeme na Bracu. (Po zapadnom
govorii) grizimih, mihar, |ejan, Cerambyx heros.
A. Ostojic.
GEIZINA, /. aiigtn. griz (vidi osobito griz, b,
b) i c)). — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika
u Vtikovu. AV kad svrse vec grizinu (zivad).
V. Doseu SSa. Pak od viua i grizine po svoj
kuci blato cine. 157a. Da tezina od grizine tebi
u grob glavu rine. 179'\ Crn galoiia na vrh kuce
grize, grizine mu u kuou padaju. odgonetjaj :
svrdao. Nar. zag. nov. 203.
GEIZIV, adj. koji grize. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu , cor-
rosive' ,erodens'. Odovle dolazi, da jih uznemi-
raju tisuca sumne grizive. Blago turl. 2, 98.
GKIZIVINO, )n. pijanac, pijanica. — U je-
dnoga pisca XVI vijeka kao musko ime izm.is}eno
od sale, a izmedu rjecnika u Belinu 378'' i u
Stulicevu. Ja sam Griziviuo, a nijesam Vuko-
dlak; uklon' se svak meni knezu Grizivinu. M.
Drzic 29.
GEIZLICA, /. vidi grizica. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,tinea' 723a ; ^teredo'
761^ ; ,gorgoglione, val verme o baco, che con-
suma i legumi o grano' ,curculio' 353^), u Bjelo-
stjencevu (v. crv), tc Voltigijinu (grizlica, grizica
jtarma, tignuola' ,scliabe'), ti Stulicevu (,teredo,
conscientiae stimulum'), u Vukovu (vide mojac;
s dodatkom da se govori u Dubrovniku). Kako
grizlica jede moso. M. Eadnic 12413. A grizlica
ostra tanka toci unutra bez prestanka. J. Ka-
vanin 4^. I grizlica u grimizu okoti se, a sto
je drugo nego crv potisteni ? B. Zuzeri 342. Eaz-
govori s krivovircima jesu kakono otrovna griz-
lica, tkoja se malo po malo ugospodari od svega
covika. Blago turl. 2, 32. Na sridi zena nemoj
pribivat, od odica bo izlazi grizlica, i od zene
nepravednost covika. 2, 166. Grizlica, Attagenus
Latr. J. K. Sloser, faun. kor. 1, 321. 324. — kao
kolektivno ime. Hajine se cuvaju od praha i od
grizlice. D. Basic 168.
GEIZLICAST, adj. vidi grizlicav.
GEIZLICAV, adj. pun grizlica, izjeden od griz-
lica. — Samo u Stulicevu rjecniku gdje stoji gri-
jeskom grizlicav i grizlicast (sto bi trebalo po-
praviti grizlicast) ,teredinibus planus'.
GEIZLICA , /. vidi grizlica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Hi vam se grizjice razplode
po kucah. D. Basic 98. — metaforicki, vidi griz,
a, d). Ne ocutito griz|icu u dusi, niti cujete
glas unutrni. 81. Nastojah podusit unutrnu jednu
griz].icu. 193.
GEIZ^jIV, adj. a) u pasivnom smislu, koji se
grize (vidi gristi, 3, a, a)). — u jednoga pisca
XVIII vijeka (pisano grizliv). Sklopio ga je od
drva scjene veoma drags, er u sebi negrizliva,
kako su cedri od Libana. B. Zuzeri 174. — b)
aktivno, koji grize (u prenesenom smislu). — od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Jambresicevu
(,mordax') gdje naj prije dolazi, i u Stulicevu (,mo-
lestus, taediosus, fastidiosus, importunus, mordax').
To je oni crv ,grizlivi' ki gresnika grize. N.
Marci 43.
GEIZNICA, /. vidi grizica i grizlica. — U Vti-
kovu rjecniku: vide mo|ac s dodatkom da se go-
vori u Dubrovniku (?).
GEIZNUTI, gr'iznem, pf. vidi zagriznuti, ugriz-
nuti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
griznu). — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. ugriznuti). Ako li stene stene grizne,
jedan ca(s) se skoju. M. Divkovic, bes. 655a. Da
ga kogodir otrovnim svojim nenavidosti zubom
griznu. M. Alberti iii. On ga grizni a on se
raskrivi. Pjev. crn. 233a.
GEIZNA, vidi grizna.
GEIZODUSJE, n. vidi griz, a, d). — Od xviii
vijeka u pisaca. Ako ne opravimo udi|e ono sfco
nami govori nase grizodusje (stamparskom gri-
jeskom griznodusje). A. d. Bella, razgov. 88. Biti
ce u paklu . . . grizodusje neumrlo. P. Knezevic,
osm. 163. Poznao je sebe krivca po grizodusju
svomu. A. Kanizlic, kam. 109. Stegnut od grizo-
dusja klece na zem}u i poce vapiti k Bogu. And.
Kacic, kor. 215. Mir duse, u kojoj sveder ostaje
niki priostri trn grizodusja. I. J. P. Lucie, doct.
18. Grizodusje u sebi osicase. G. Pestalic 74.
I nega ne para grizodusje. M. Pavlinovic, razl.
spis. 196. Ko nema grizodusja ... V. Bogisic,
zborn. 413.
GEIZOTINA, /. a) mjesto ugrizeno na (fudskom
Hi zivinskom) tijelu. ,Kakva je ovo ranaV ,0vo
je grizotina'. — b) komad ogrizen. ,Pa da ja ijem
tvoje grizotine!' — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
GEIZOV, grizova, m. ime psu. F. Kurelac, dom.
ziv. 45.
GEIZUKATI, grizukam, impf. dem. gristi. —
isporedi griskati. — Akc. kaki je u inf. taki je
u praes. 3 |>L griziikaju, u aor. griziikah, u ger.
praes. grizukajuci, u ger. praet. grizukavsi , ii
part, praet. act. griziikao; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U nase
vrijeme u Dubrovniku (P. Budmani) a izmedu
rjecnika u Stulicevu.
1. GEIZA, /. a) vidi griz, a, a). — u Mika-
]inu rjecniku : griza, grizenje ,corrosio, rosio' ; u
Bjelostjencevu: v. griz; u Stulicevu: v. grizene.
Druge su u vricu s otrovnima zmijama svezi-
vali i u more bacali, da tako u tisnoci od grize
otro\Tiih zmija svrse zivot. A. Tomikovic, gov.
340. — b) vidi griz, a, b). — od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,diarrlio6a' 254a), u
Bjelostjencevu (griza, srdoboja ,dysenteria, cor-
rosio, tormina alvei, vermina, graece scorphos,
dolor ventris'), u Jambresicevu (griza s krvjum
1. GRT^A
440
1. GRK
,dysenteria' ; griza prez krvi , diarrhoea'), u Vol-
tigijinu (,dissenteria' ,ruhr'), u Stidicevu (griza
od utrobe ,dissenteria, tormina'), u Vukovu (,das
baucligrimmen' ,tormina'). Imato v gradu kugu,
grizu. Korizm. 4''. Umri ot grize. S. Kozicic
55a. s ognenicii i z grizu bolan lezase. Anton
Dalm., nov. test. 218. act. ap. 28, 8. Cetiri sina
u taboru od grize pomrise. P. Vitezovid, kron.
89. Griza te smela! H. Bonacic 71. Griza te
izjela! Nar. posl. vuk. 46. — c) vidi griz, a, d).
— od XVI vijeka, a izmedii rjecnika u Slikojinu
(griza od duse ,conscientiae cruciatus, conscientiae
pondus'). Na kom (krizu) dug nas plati i nasu
svu grizu u rados obrati. N. Dimitrovic 94. Griza
svisti niove vazda ce ni muciti. I. Velikanovic,
uput. 1, 325. Lijepo bi bile, kad tko ne bi imao
grizu u dusi svojoj pored kakvih griha. B. Lea-
kovic, gov. 102. — d) u narodnoj poslovici na-
sega vremcna: Ni muze, ni grizo, ni dobre ve-
cere. (Niti ima brigo, ni kakva dobra). Nar. posl.
vuk. 221 nije dosta jasno znacene: Vuk sJivaca
kao da je isto sto briga, a u rjecniku ne tumaci
vec dodajc: cf briga; mozebiti da kao suprotno
,muzi' (lirani sto se muze. mlijeku) znaci: hrana
sto se grize. — e) rasporak, 2^^'omaha (na ga-
cama). — « nase vrijeme na Bracu. Griza, vidi
promaj, tal. ,sparato delle brache', nem: ,hosen-
schlitz'. A. Ostojic.
2. GEIZA, /. stijena, kamcn, vaja da od nem.
griess (sandstein). — U nase vrijeme u hrvatskom
primorjii. Ov ti se zove Grizar, as on svaku
grizu, ako j' ona jos veca, prevrne. Nar. prip.
mikul. 111. Griza, stijena. 170. Griza, kamen
od vode izlizan. Skri|evo. F. Pilepic.
GRIZANI, m. 2)1. selo u Hrvatskoj u jyodzupa-
niji rijcckoj. obicno se govori sa starijim oblikom:
Grizane. Pregled. 7. — Mjesto se zove uprav
Grize (koje vidi), a Grizani sii judi iz Griza.
— Od XV vijeka. Z Grizan j^uban i Petar po-
povi. Zak. vinod. 55. Grada nasega Grizan.
Mon. Croat. 267. (1572). Zakoni grada Grizan.
389. (1596).
GRIZAR, m. ime psu (nacincno od 2. griz9,
u narodnoj pripovijeci). Ovi svici te ti bit od
pomoci. vis, ov ti se zove Grizar, as on saku
grizu prevrne. Nar. prip. mikul. 111.
GRIZAV, adj. kojemu je griza (vidi 1. griza,
b)). — U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski grizau
,dysenteriacus, dysontoricus, torminosus' ; grizau
sem, grizu trpim, od grize se trapim ,verminor,
ventris torminibus vexor , dysenteriam patior,
dysenteria crucior'; u Jambresicevu: ,dysente-
ricus'; u Voltigijinu: ,ein ruhi-kranker'.
GRIZBA, /. vidi grizna, griz. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Iskini iz mene grizbu srz-
bonu. I. Ivanisevic 131.
GRI^E, /. pi. vidi Grizani. — Od xiii vijeka.
Idose ravno po Grizah . . . Z Griz . . . Mon. croat.
12. (1275). (Gospodujuci) Eribirom, Grizami.
82. (1455). Zivuci v Grizah. 113. (1474).
GRIZEljj, m. vidi gripej. Grizej (grife| u ru-
kopisu xvni vijoka, griise] Alschinger), oenanthe
(Durante), Spiraea filipondula L. (Pettor, Visiaui).
B. Sulek, im. 102.
GRIZICA, /. vidi grizica. — U Voltigijinu
■rjecniku: grizica, grizlica ,gorgoglione , verme
die consuma le erbe' ,8chottenwurm'.
GRIZLICA, /. vidi grizica.
GEiZJ^IV, adj. vidi grizjiv, b). — U dva pisca
xviii vijeka. Grizjivi i rjeski djelcidi od soli.
I. Jablanci 29. Tako io vino . . . kisolo i grii-
Jivo biti. 199. Boje je stajati u zemji pustoj,
nego s zenom griz|ivom i |utom. D. Rapid 95.
GRIZNA, /. vidi griz, grizene. — Postaje od
osnove griz glagola gristi nastavkom tna; z ispred
li mijena se na z, ali se nalazi nekoliko puta
napisano, n. p. B. Gradic, djev. 100. Ill; A.
Vitajic, ost. 338 ; Blago turl. 9. 30. 125. 126. 246,
te se ne zna, treba li na tijem mjestima citati
z Hi z. — Od XVI vijeka (vidi Jcod b)). a) u
pravom smislu. Apolonije zub djevice griznom
svraca bludne zlice. J. Kavanin 330t>. Zvalo
grize, zvace, griznom zube tupi. A. Kanizlic, roz.
84. — b) dusevna muka, dusevno mucene , naj
cesce radi tispomene ucinena grijelia, vidi griz,
a, d). — izmedu rjecnika u Belinu (grizna duse
,rimorso di conscienza' , conscientiae morsus' 218^.
621^") i u Stulicevu (,conscientiae stimulus'). Tko
ti psovku rece, lazuc po nauk svoj, on sebi do-
tece griznu i nepokoj. P. Hektorovic 43. Od
manastira ne tamnice nego li pakao torn griznom
cinite. B. Gradic, djev. 100. Griznu dusi daju.
111. Radi grizne od nih konsijencija. M. Orbin
233. Da ona ste6 u zlobi, muke i grizne nima
u sebi. A. Vitajic, ost. 338. Cuteci Jute grizne
svoje zlobne svisti. A. d. Bella, razgov. 73. Sli-
jedio jo zivjeti sedam cijelijeh Ijeta bez ikakve
grizne u dusi od zlotvorstva tako nemila. B. Zu-
zeri 329. Kako od grizne, koju imaju u dusi.
J. Banovac, izkaz. 31. Da su |udi imali toliku
i griznu od svoje svijesti u srcu i dusi svojoj.
F. Lastric, iied. 76. Nenavidost jest zalost, tuga
i grizna u srcu suprot dobru i napridku iski--
nega. 360. Ne moguci podnesti ovu nemirnu
uutarnu griznu. A. Kanizlic, utoc. 64. Grizna
duse govori i vam: vratite tude. D. Basic 166.
Tko ne samo ne cuti ikakovu griznu od kriviue
smrtne. Blago turl. 2, 9. Srzba, srditost, nena-
vidost i grizna. 2, 125. Bog obicajan jest pe-
dipsivat ubojice na ovomu svitu griznom duse
nepristanom. 2, 126. Ipak ja u mojoj dusi ne
cutim ikakovu griznu. D. Rapid 277. Grizna,
kad se covjek od kake brige grize. ,Grizn.a mi
je velika od toga'. M. Pavlinovic. — c) vidi
gristi, 1, a, e) i 3, b, b). Da je poslusati u nikim
kucam, cule bi se svagdane smutne i grizne
medu bratjom. J. Banovac, razg. 182. Job odoli
grizni i nagovaranu zenskomu. E. Pavid, ogl.
387. ,Uvik su u grizni'. M. Pavlinovid.
GRIZULA, m. ime musko. — U komcdiji xvi
vijeka. — iVie zna se, treba li citati Grizula Hi
Grisula. Grizula (Grisula). M. Drzid 123 i daje.
GRJE-, vidi gre-.
GRJESITE]^, m. covjek koji grijesi. — U Stu-
licevu rjecniku.
GRJESITEl^ICA, /. sensko cejadc koje grijesi.
— U Stulicevu rjecniku.
GRJOCE, vidi groco.
1. GRK, grka, adj. amarus, o hrani i o dru-
gome sto se ima u ustivia, kad uzrokuje neko
osobito neugodno osjecane (ukus), kao sto je n. p.
pelin. suprotno je sladak. — isporedi 1. gorak.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem nomi-
nalnijem oblicima (grko, grkS, gfku, grkoj itd.),
osim nom. sing. m. i akuzativa kad jc jcdnak
s nominativom ; u s^vijem jc slozcnijem oblicima
onaki kaki jc u nominalnom nom. sing. m. (gi'ka,
gfko, gfkoga, gfke itd.). u dubrovavkoj okolici
akc. kaki je u nominalnom nom. sing. m. ostaje
u svijem nominalnijcm padezima jednine (osim
instrumentala) muskoga i srednega roda, u ace.
sing. /., u nom. i ace. pi. m. i f.; u slozenijem
padezima moze biti i drukcyi akc: grki, grka,
1. GRK
Ml
GRKANAC
grko, gi-koga itd. vidi P. Budmani, dubr. dijal.
rad. 65, 172. hr. 82. 84. isti je akc. i u Diibrov-
nikti, all je r svagda kratko. 156. br. 7. — Po-
staje od osnove gork (vidi 1. gorak) tijem sto se
u nasem jezikii u ovoj or promijenilo na r; Mi-
klosic (etym. worterb. 73^) misli da je ono naj
prije hilo n grknuti i isporeduje gornsr. hierknyc.
— Od XVI vijeka, a izmedii rjecnika u Mika],inu
(grk, gorak ,amarus, amarulentus'), u Belinu 70^,
u VoUigijimi, u Stulicevu, n Vukovii. — Korn-
parativ postaje : a) nastavkom j ; kj inijena se
na c : grci. ovo je naj obicniji oblik. potvrden je
od XVI vijeka, a izmedu rjecnika nalazi se u Mi-
kajinu i u Vukovii. vidi i S. Mencetic 109; B.
Gradic, djev. 13; D. Eanina 38^; D. Zlataric 15^;
B. Zuzeri 332; (Z). Poslov. danic. 112; Nar. zag.
nov. 269. — b) nastavkom i(j) ^^rerf kojijem se
k mijena na c: grciji. rijetko. od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu. M. Orbin 40; G.
Palmofcic 1, 150; V. Andi-ijasevic, put. 294; Osvetn.
4, 36. — c) u Stulicevu rjecniku ima i nevajali
oblik grkijL
a. adj. a) u jiravom smislu. aa) o hrani i
picu Hi tiopce o onome sto se ima u ustima. Da-
vahu mu piti grka vina. N. Eaiiina 99i>. marc.
15, 23. S locikami grcijemi. 108^. exod. 12, 8.
Jedan zalogaj sladak stoterim grcijem placaju.
B. Gradic, djev. 107. Vik grka nije zila slatku
travu iz sebe pustila. F. Lukarevic 86. Grka zuc
negovo bi pifcje na krizu. D. Ranina 148^. Ova
trava meju svjema naj grcija je. M. Orbin 40.
Voce toliko |uto i grko. I. Drzic 5. Ako hoc'
slatko, podnosi i grko. (D). Poslov. danic. 1.
Krepos trava naj grcijeh raztapa se na ognu
tihu u malo kapa} tanke vode. B. Zuzeri 332.
Sladi od meda, grci od jeda. (Z). Poslov. danic.
112. Pravo i samo more prigrko. I. M. Mattei
210. Pa s Turcima pije grku kafu. Nar. pjes.
vuk. 5, 155. Gi'ko kao cemer. Nar. posl. vuk. 40.
Kalina je lijepa gledati, al' je grka zobati. 128.
Sto je grko nije slatko. 356. Sto je grco od
zuci, a slado od meda? Nar. zag. nov. 269. Iz-
jedi je; i grka ce biti u trbuhu tvojemu. Vuk,
otki'. 6, 9. vidi i grka trava, grki lopuh. — bb)
0 ustima. Znaj, voce nezrelo jeduci ki traju,
usta im nemilo zlo grka ostaju. D. Eanina 27=>'.
Tko ima grka usta, ne moze slatko pjuvat'. (D).
Poslov. danic. 129. Dokle ne okusi liegovu slas,
imat ce sved grka usta. D. Basic 31. — b) u
metaforicnom smislu, vidi 1. gorak, 1, b, c). Da
Zajedno s Evom sladosti sfjetovne grce od ijeda
okusit ne mogu. B. Gradic, djev. 13. Ah, osladi
srce grko ! F. Lukarevic 257. Grci sam nego
jad i cemer i nalip. D. Eanina 38a. Velika je
nesvijes jezika grcega od jada. D. Zlataric 15'>.
Ti grke ucini vesele ne slasti. 51'^.^ Grcije od
cemera budu drzat teske trude. G. Palmotic
1, 150. Grku rijec pi'ozdi'ijeti. V. Andrijasevic,
put. 296. Istina za sve jer je grka prozdere se.
(D). Poslov. danic. 33. Iz pusaka grkije krusaka.
Nar. pjes. vuk. 5, 33. — c) u prenesenom smislu,
vidi 1. gorak, 1, b, /3). grk se u ovom smislu
mnogo rjede govori nego gorak. Da ne govoris
grko i nemilostivo govoreuje. Zborn. 23a'. Ko-
liko je grka tvoja uspomena. 68'\ Grku muku
podnijeti. B. Gradic, djev. 134. Da su grke i
ostre nedragosti. V. Andrijasevic, dev. 5. Od
kreposti ostalijeh, koje narav nasa istetjena kako
grke od sebe odmece. B. Zuzeri 25. Kad cujete
grku rijec. D. Basic 307. Ako sam zapisao koju
svoju grku (ima se u misli rijec). M. Pavlinovic,
razg. 113. Kiko vraca jos grcije psosti. Osvetn.
4, 36.
b. adv. grko. — Komp. grce (rjede grcije, a
u Stulicevu rjecniku grijeskom i grkije). Grko
je i usiono neprijateja Jubiti. V. Andrijasevic,
put. 33.^
2. GRK, m. Graecus, narodno ime, postaje od
latinske rijeci. — isporedi Grcin. — Po Viikovu
se rjecniku akc. ne mijena (gen. pi. Grka); ali
je u jugozapadnijem krajevima akc. u gen. sing.
Gi-ka, i taki je i u ostalijem padezima, osim
nom. sing, i voc: Grce, Grci (gen. pi. Grka). —
Rijec je praslavetiska, ali s r samo u juznijem
jezicima, isporedi stslov. Grtki., slov. Grk, bug.
Grtk; u sjei^ernijem je jezicitna re, isporedi rus.
FpeKt, ces. Rek, poj. Grek. — • U svijem je rjec-
nicima (u Danicicevu Grtkt , gledaj Grtcint).
a) 21 pravom smislu. Utvrtdi Grtke cartmi. Mon.
serb. 4. (1198 — 1199). Samodrtzbci. Srtbjemb i
Grtkomi. Stefant cari.. 125. (1347). Patrijarhomi.
Sri.bJemB i Grtkomb, kirt (l(Y|)h) Savoms. 143.
(1348). Hi Grtkb ili Srtbini.. Zak. dus. pam.
saf. 48. Toli vjes ne budes, inako t' ni' mniti,
od mene 6' starih Grk pokoru primiti. D. Ea-
nina 1223'. Jimala jest otca Dioskora Grka. F.
Vrancic, ziv. 112. Smlati Ugre, Grke, Turko
golem bojnik. J. Kavanin 244''. Latini boga zovu
,deus', Grci ,theos'. M. A. Eejkovic, sabr. 56. Oni
voze Grke i Bugare. Nar. pjes. vuk. 2, 324. Varna
ce se Grci radovati. 2, 370. — b) Grci moze zna-
citi: Grcka (zem^a). Koje si je izt Grtkb dovelb.
Mon. serb. 59. (1293—1302). Va gradi Melnice
u Grtcijehb. 135. (1348 u poznijem prijepisu). —
e) covjek koji pripada istocnoj (pravoslavnoj)
crkvi. samo u pisaca. Takoje se raduje istocna
crikav o narejenji Grkov svojih. Mon. croat. 108.
(1470). Jedan nacin kim se krste Grci, a drugim
Latini. Narucn. 6^. Latina zena ne ima slidit
obicaja muza Grka. I. Ancic, vrat. 219. Govoro
Grci da jDosvecenje, koje Latini cine, da nije
dobro. J. Banovac, razg. 222. Eimnanin posve-
cujuci u kruhu kvasnomu i Grk u kruhu pri-
snomu. M. Dragicevic 99. — d) u. Backoj po se-
lima zove se ,grk' svaki covjek koji drzi ducan.
u Vukovu rjecniku s primjerom : Gle, u ovome
selu Civutin grk! — od xviii vijeka. Od trgovca
grka ili kalagije. I. Jablanci 168. U srsmskim
selima svaki se trgo vac zove grk, bio on Srbin,
Nemac, Jevrejin. M. P. Sapcanin 1, 77. — e) ime
musko. — XIV vijeka. Grbkb Bogdanovict. Dec.
hris. 4. 70. — u nase vrijeme kao prezime. Jovo
Grka iz Bradarica. Vuk, ziv. 17. Grk, prezime.
u Srijemu. V. Arsenijevic. — f) ime mjestima.
aa) selo ti Bosni u okrugu bai'ioluckom. Statist,
bosn. 86. — bb) selo u slavonskoj krajini u okrugu
petrovaradinskom. Eazdije^. kr. 14. — g) sjevero-
istocni vjetar, isporedi 2. bura. od tal. greco.
— u Mikajinu rjecniku: grk, vjetar ,greco, vento'
,Hellespontus, caecias'; grk s istocnakom ,greco-
levante' ,vulturnus'; u Bjelostjencevu: , caecias';
u Stulicevu: ,caurus, corus'. — h) neke vrste vi-
nove loze i od nih vino. — od xviii vijeka u
Dalmaciji. Grk ,vinum graecum'. A. d. Bella,
rjec. 767i>. Grk, suvrsti vinove loze bijela i crna
grozda (Dalmacija, Danilo). B. Sulek, im. 102.
3. GEK, m. vidi ugrk.
GEKA, m. i f. vidi 2. Grk. — Nekolika put a
(samo nom. pi. Grke) u jednoga pisca xvii vijeka i
jedan put (dat. sing. Grci) u jednoga pisca xviii
vijeka. Al' se Grke drivu u ovom sakrivaju. I.
Zanotti, en. 7. Otit htihu radi truda Grke duga
boja siti. 11. Grke kona usnovase. 15. Mnoge
Grke u grad dolazahu. 24. Virovat Grci Fo-
ciju ? . . . J. Filipovic 1, 186a.
GRKANAC, Grkanca, m. u jednoga pisca xviii
vijeka koji ovako prevodi grc. 'MX)iviceTT]g. Zu-
GRKANAC
442
GRK^AN
dije koji rodeni u Grckoj ili odkraneiii u noj,
govorau grcki, i za to ne bijau zvani Grci nego
Grkauci. A. Kanizlic, kam. 554.
GRKANE, n. djelo kojijem se grce. — S naj
starijim oblikom grtkanije u spomeniku xiv vi-
jelca pisanom crhvenijem jezikom, i otale u Da-
nicicevu rjecniku (grtkanije ,gemitus turturis').
Jakoze i grtlica grtkanijemt svojimt oglasajetL
dLbri. Mon. serb. 65. (1302).
GEKAO, grkla, adj. grk. — U dva pisca xvii
i XVIII vijeka. U tavnici stati mrkloj , tere u
kuci vele grkloj. P. Posilovic, nasi. 202''. A. J.
Kiiezovic 23^'. Koja ce biti mrkla kuca ta ja-
doviia, koja je vele grkla. A. J. Knezovic 178.
GEKAST, adj. dem. 1. grk. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Stiilicevu: .amarus, amaru-
lentus'. Svako jestivo, sto ne bude grkasto ili
}utkasto. M. Pavlinovic, razl. spis. 302.
GRKATI, grcem (grkam), impf, rijec onoma-
topejska za glasove nekijeh ptica. — Bijec je
stara, a mozebiti i praslavenska, isporedi stslov.
grtkati, grgutati, ces. hrkati, pucati, praskati
ltd. — Praes. grkam (grtkajii) nalazi se samo u
naj starijem priwjeru pisanom crkvenijcm jezikom.
a) gemere, o glasu u grliee, vidi grgutati. ovo
je starije znacene. Aste jedint ott nihb (grlica)
pogibnett, muzi. ili zena, zajujett jediut drugago
do samrtti, ni grtkajetb, ni na sirovo drevo se-
dajett. Physiol, nov. star. 11, 194. Grlicica grce.
Nar. pjes. here. vuk. 258. Nar. pjes. marj. 205.
Grlica grce. Nar. pjes. petr. 1, 291. A grlica
milo grce. Jacke. 225. — h) o ylasu ti gavrana,
vidi grakati. — od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stiilicevu (v. grakati). Obsluzuju . . . ga-
vrana kada grce. I. Ancic, vrat. 27. Gavran grce.
J. Banovac, pripov. 192. Vuci viju, a gavrani grcu.
Nar. pjes. juk. 295. Vuci viju, gavranovi grcu.
Nar. pjes. bos. prij. 1, 46. Na svakome po vran
gavrau grce. Nar. pjes. petr. 1, 310. — Iz pre-
zenta je gdjegdje c preslo u inf.: grcati. Grcati,
graktati. na Bracu. Pristadoso tada glasom great.
(Nar. pjes.) A. Ostojic.
GJK,KA TEAVA, /. Erythraea centaurium L.,
vidi kitica, kicica. Grka (ghirka, Visiani) trava,
Erythraea centaurium L. (Visiani), v. gr, gr-
cica. B. Sulek, im. 102.
GBIiAV, adj. dem. 1. grk. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.
GRKA VAC, Gi'kavca, m. prezime. — U nase
vrijeme u Hercegovini (u sclu Grkavcima). P.
Budmani.
GRKAVCI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 254. — uprav plur.
Grkavac.
GRKA VIC A, /, grk zalogaj (u metaforickom
smislu). — V nase vrijeme u Lici. Obifino zena
tuzeci 80 na svoga zlocesta muza, rece: ,Boze
moj ! da je kome ziiati, sta sam ja s nime grka-
vica prozdrlal' i opet: ,Zalo.sne ja s nim gi'ka-
vico prozdirem'. ,Treba se gi-kavica sit najesti,
ko ce da mu je pod starost dobro i lako'. J.
Bogdaiiovic.
GRKCE SELO, m. ime selu (pisano Grgce solo)
xvi vijeka. Solo jodno u purgariji ribnickoj, ko
so zove Grgce Selo. Mon. croat. 264. (1569).
GRKIC, j«. vidi Gr6i6. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Kako su nikoji Grkidi lukave 6udi.
A. Kaniilid, kam. 94.
GRKI LOi'lJH, m. nckakva bi}ka. Grki lopub,
lappa invorsa (Pizzolli). B. Sulek, im. 102.
GRKINA, /. mulior graoca, zensko cejadc grdko,
iz Grcke. — -i- stoji mj. negdasnega y. — Rijec
je stara, mozebiti i praslavenska, isporedi stslov.
Grbkyiia, ces. llekyne, poj. Grekinia. — Izmedu
rjecnika u Belinu 358'^, u Stulicevu, u Vukovu.
a) u pravom smislu. Druga vila starija bise tuj
s jimenom Grkiiia. P. Zoranic 69^. Stavih se
ucinit Hrvacku Grkinu Elektru. D. Zlataric vi.
Odmetna je ona Grkina. I. Gundulic 301. Zone
Grkine. I. Ancic, vrat. 219. Nit' me zovu go-
spojom Grkinom. And. Kaci6, razg. leO-i. Jedno
jeste tanaua Grkina, a drugo je bijela Vlahina.
Nar. pjes. vuk. 2, 19. — b) n Backoj po selima
zena koja drzi ducan. u Vukovu rjecniku s pri-
mjerom iz narodne pjesme: U Vrbasu grkina na
glasu: cam duvana, lula okovaua. — isporedi
2. grk, d). — c) ime zensko. — prije nasega vre-
mena. Grtkyna. S. Novakovic, pom. 57. — d)
selo u Srbiji u okrugu niskom. M. D. Milicevid,
kra).^^ srb.^ 120.
GRKINICA, /. dem. Grkina. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz Grkina). Mlada
moma Grkinica. Nar. pjes. u D. Barakovic, vil.
'lOl. Al' naj poslije nada svime dvije odabra
Grkiiiice. P. Sorkocevic 579''.
GRKINIC, m. prezime. — U nase vrijeme. I
povede Grkinica Dorda. Nar. pjes. vuk. 4, 265.
GRKININ, adj. koji pripada (nekoj) Grkini.
Stanilo Grkinin zet. Glasuik. 27, 292. (1347).
GRKINKA, /. Grkina. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.
GRKINKINA, /. Grkina. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.
GRKIS, grkisa, vi. grki badem. — Akc. kaki
je u gen. takije u ostalijem padezima, osim nom.
sing., i voc: grkisu, girkisi. — U nase vrijeme
u Dubrovniku (mijendeo grkis, mijenduo grkis).
Grkis, bittermandel, Amygdalus amara L. (Vo-
dopic). B. Sulek, im. 102.
GRK J AH AN, grkjahna, adj. dem. grk. — U
Stulicevu rjecniku (,subamarus') gdje ima i gr-
kjasan s istijem znacenem. — oboje nepouzdano.
GRKJASAN, grkjasna, adj. vidi grkjahan.
GRK^AN, m. arteria aspera, cijev u grin (u
cejadeta i u visijeh zivotina) kroz koju se dise.
— Akc. se mijena u gen. plur. grkjaua. — Nalazi
se samo u nasem jeziku i u bugarskom (gr-bklan);
po svoj prilici postalo je od praslavenskoga g'br-
tanh, isporedi stslov. gri.tanb, rus. ropxaHb, ces.
hrtan, po^. krtan. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,gurgulio'), u Mikalinu
(jguttur'), u Belinu (,arteria aspera' 1651' j ,giittur'
352'j), u Bjelostjenceva (gark)an, v. grcanek), u Vol-
tigijinu (garkjan ,canarozzo, gorgozza' ,schlund' ;
gerk}an ,esofago' ,schlund'), u Stulicevu (,artoria
aspera, gula, guttur, jugulus, jugulum'), u Vu-
kovu (,aspera arteria'). a) sa znacenem kazanijcm
sprijeda. (Oloferne) izdase, ne bi jak, grkjanom
sica krv. M. Marulic 51. Nimaju glasa u grk]anu.
F. Vrancic, ziv. 113. Uznosonja Bozja u grkjanih
nihovih M. Alberti 119. Jezik nam prirasto pri
grkjanu. I. Dordic, salt. 461. 6uvaj se da ti
krajicini grkjan no prisijoku. I. Zanifiic 46. Jerbo
mu u hitiii nije bio grkjan sasvim prerizau. M.
A. Relkovii, sabr. 41. Svaka utrobica o svom
grkjanu visi. Nar. posl. vuk. 277. Sad vi je,
gospodo, sud u rukama, dusa o grkjanu. Pravdo-
nosa. 1852. 23. — b) gdjcgd^je narod i pisci mislc
da je ista cijev kroz koju prolazi hrana i vazduh
(vidi primjer iz narodnijeh poslovica kod a) gdje
se misli na pravi grkjan, a smisao je da se hranom
uzdrzava tijelo), tc s toga grkjan znaci gdjegdje
§to i jednak. isporedi 2. dusnik kod ccga takodcr
GRK^AN
443
GELAN
ovako biva. Kad je zeja vjecnosti zadovo|stvo
grk}ana pobediti kadra. D. Obradovic, sav. 67.
Grk|an cuje slast a trbuh mast. Nar. posl. vuk.
46. Kad kurjaku sto u grkjau upadne, tesko je
iscupati. 118. — c) u sircm smislu, grlo. Kada
ju udarac od maca u pricisti i pribijeli ne grkjaii
rani. B. Kasic, per. 22. Udri u grkjan sprijed
Jakupa. I. Gundulic 525. Bi ga objema rukama
stisnuo za grk|an. D. Obradovic, ziv. 1, 30. Na-
basa (Turcin) na nekakvoga nesretnoga raju, pa
za prsi jednom rukom, a drugom za grkjaru Nar.
prip. vrc. 78. Dogna britvu do grk^ana Sdepa-
nova. S. i^ubisa, prip. 129. U zagoneci o viiciji:
Vodu pije, a grk|an ne pregiiie. M. Medic.
GEK^iANANE, n. djelo kojijem se ho grJcjana,
vidi hod grk|anati se.
GEKJ^ANATI SE, grkjanam se, impf. (reci-
procno) svadati se, psovati se, vikati (bice prvo
znacene: vikati iz svega grkjana). — U nase vri-
jeme u Lici. Gdje cojk i zeua zlo i nespora-
zumno medu sobom zivu, danomice se psuju,
tukii, vicu i larmaju itd., rece narod: ,To i to
dvoje zivu, brate, kao pas i macka, svaki se dan
grkjanaju, ne mo's vec u komsiluku liiova grkja-
nana podnositi'. ,Cuvaj se, ako te za grsu 6apim,
bome ces grk|anati'. J. Bogdauovic.
GRK^ANI, in. pi. selo u Srbiji u okrugu krii-
sevackom. K. Jovanovic 128.
GEKl^ANINA, /. augm. grkjan. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,immanis gula'.
GRKNUCE, n. djelo kojijem se grkne (vidi 1.
grknuti). — Stariji je oblik grknutje. — U Stu-
licevu rjecniku: grknutje.
1. GEKNUTI, grknem, impf.postajatigrk; biti
malo grk. — U rjecnicima: u Belinu: ,amareg-
giare, divenir amaro' ,amaresco' 69"^ ; u Voltigi-
jinu : ,amareggiare, divenir amaro' ,bitter werden' ;
u Stulicevu: ,divenir amaro' ,amarescere' ; u Vu-
kovu : ,etwas bitter sein' ,subamarus sum' s pri-
nijerom : grkne malo.
2. GEKNUTI, grknem, ])/. grkati, b). vidi
graknuti. Gavran grknu jeli u ograncim. Nar.
pjes. juk. 575. A i vi, Bosiiaci, svi grknuste iz
jednoga glasa. Osvetn. 3, 27. Eto crui grknuse
gavrani. 3, 153.
3. GRKNUTI, grknem, pf. u prinijeru: ,Meni
je grknulo oko na onoga kona', t. j. zapelo. M.
Pavlinovic.
GRKOCVIJET, m. Hyacinthus orientalis L.,
neki cvijet, carevic, zumbul. — Znacene ce biti
grcki (a ne grki) cvijet. Grkocvijet , iacinto
(Kuzmic), Hyacinthus orientalis L. B. Sulek, im.
102.
GRKOCA, /, osobina onoga sto je grko, vidi
grcina i gorcina (i radi akcenta). — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu. Prikazanja
grjesnikov grkoce su (trebalo bi grdoce su, vidi
Bernardin 170, prema lat. abominationes) Gospo-
dinu. N. Raiiina 210*'. prov. 15, 8. Za onu gr-
kocu, koju ... na krizu podnese ... za te bolesti
i grkoce molim te. V. Andrijasevic, dev. 131.
GRKOLATINSKI, adj. grcki i latittski. — U
jednoga pisca xvii vijeka koji je ovako preveo
graecolatinus. Krug devetnadestni zvani grko-
latinski ,ciclus decemnovenalis*. B. Kasic, rit. ^^.
GEKOST, /. osobina onoga sto je grko, vidi
gorkost. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinii, u Belinu (grkos 69^'), u Voltigijinu,
u Stulicevu. Jer mi se sva grkos u slados za-
muti. S. Mencetic 94. Vo}a mi parase slatka a
sad se u grkos obrnula. M. Drzi6 297. Vece gr-
kosti za sobom nego li slasti sobom nose. B.
Gradic, djev. 115. Vid srca sva Judska, ki zivuo
dni traju, u sebi sva svoju slas i grkos imaju. D.
Ranina 97 a. Da ga budem iskati s grkostju od
skrusenja. A. Gucetic, roz. mar. 172. Za platu
od muka, bolesti i grkosti. I. Drzic 391. Obikni
se . . . }utiki, grkosti. M. Pavlinovic, razl. spis. 302.
GRKOV (Grkov), adj. koji pripada (nekome)
Grlcu. Te uvodi Grkove svatove. Nar. pjes. vuk.
3, 24. Grce pade, a INovak dopade, te Grkovu
osijece glavu. 3, 34. vidi i Grkovo.
GRKO VIC (Grkovic), m. prezime. — xiv vijeka
i u Danicicevu rjecniku (jGrtkovict' 3, 581).
Drajicu Grtkovica. Glasuik. 15, 302. (1348?). —
i u nase vrijeme. Ovaj ju je (pjesmu) naucio
od nekog slijepca Grkovica iz Kostine. Nar. pjes.
kras. 1, IX. Grkovic, prezime u Takovu u Sri-
jemu. M. Medic. Grkovic, prezime u Lici. J.
Bogdanovic.
GRKOVICA LISNICI, m. pi. mjesto u Srbiji
u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 140.
GEKOVICEV KLADENAC, m. izvor u Srbiji
u okrugu biogradskom. Glasuik. 19, 141.
GRKOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu uzic-
kom. Sr. nov. 1864. 160.
GRKOVI POTOK, m. u Danicicevu rjecniku:
,Gri.kovyj Potokt', meda je ,BlatBcu' isla ,u Grt-
kovi Potokt' (Glasnik. 15, 302 god. 1348?). 3, 581.
GRKOVO, n. a) kraj blizu Gabrova (moze biti
i muskoga roda: Grkov). — xiv vijeka. Nize
crtkve do Grtkova. Glasnik. 24, 239. (1350). —
b) kraj u Kolasinu u Crnoj Gori. — u nase
vrijeme. Dok sidose u Grkovo ravno, u Grkovo
Turke ugledase. Nar. pjes. vuk. 4, ,326—327. Na
Grkovu zelenoj planini. 4, 330. Ceraj mala na
Grkovo ravno, a s Grkova preko Potrkova. 4, 402.
GRKSIC, m. prezime. — xvi vijeka. Petra
Grksica. Mon. croat. 267. (1572).
GRKTATI, grkcem, inq)/. vidi graktati i gr-
kati. — Od XVIII vijeka. Gavrani grkcuci. S.
Margitic, fal. 2. Cesto grkcu, ali lesa nejma.
Nar. pjes. juk. 83. Po noj gx'kcu gavranovi criii.
Nar. pjes. petr. 2, 260. Vuci viju, a grkcu ga-
vrani. Osvetn. 1, 11.
GRKUS, m. izvor u Hercegovini. Schem. herceg.
1873. 17.
GRKUSTI, adj. grk, nagrk. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Ne bi mu odsolio grkuste
slanosti. M. Vetranic 1, 122.
1. GRLA, /. hyp. grlica. — isporedi grle, grja.
— Akc. se mijena u voc. grlo. — V nase vri-
jeme. Daj mi, grlo, jedno zrno. Nar. pjes. petr.
1, 281. ^
2. GRLA, /. ime ovci, uprav ipokoristik. —
Akc. se mijena u voc. grlo. — u gornoj krajini.
V. Arsenijevic.
3. GRLA, /. diphteritis, bolest u grlu od koje
se cesto umire. — isporedi grlovica. — U nase
vrijeme na Bracu. A. Ostojic.
GRLACI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 48.
GRLAJCE, n. dem. grlo. — U istarskijeh ca-
kavaca. Vadi noze iza pasa ter ih. mece braci
u grlajca . . . Kad to vidi mlada Mandalina, vadi
braci noze iz grlajca... Pak joj vadi noze iz sr-
dajca i mece jih sebi u grlajca. Nar. pjes. istr.
1, 24.
GRLAN, grlna, adj. koji pripada grlu. — U
rukopisu XV vijeka pisanom crkvenijem jezikom.
O bolezni grtlnej. Sredovj. |ek. star. 10, 105.
GKLAS
444
2. GRLIC
GRLAS, m. ime nekijem pticama. a) Falco sub-
buteo L., rirsta sokola. D. Kolombatovic. pro^r.
spal. 1880. 9. D. Trstenak. — h) ciopa hijela.
Cypseliis melba Illig-, kosir grlas. D. Kolomba-
tovic. progT. spal. 1880. 17.
GRLASCE (grlasce), n. dem. grlo. — U Vu-
kovu rjecniku: vide groce.
GELAT, adj. koji jako vice, vidi grlo. — U
Vnkovu rjecniku : ,der schreihals' ,clamosus'.
GRLATO, grlo, vidi kod derdato i glavato.
Da ti vidim grlato. Nar. pjes. here. vuk. 293.
GELAVICA, /. vidi grlovica. — V Bjelostjen-
cevu rjecniku.
GELE, /. vidi 1. grla. — Akc. se viijena u
voc. grle. — Po zapadnijem krajevima. Grlica
je proso brala, k noj dohodi druga grlo: ,Daj
mi, grle, jedno zrno'. ,Ne dam, grle, ni jednoga'.
Nar. pjes. vuk. 1, 478. Men' ce grle soli dati.
Nar. pjes. marj. 205.
GELESA, /. ime kozi. — U nasc vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic.
GELETINAC, Grletiiica, m. sclo u Hrvatskoj
u podzupaniji krapinsko-toplickoj . kajkavski Gr-
letinec. Pregled. 54.
GELETKA, /. vidi krletka. — U jednofja pisca
xvm vijekn, a izmedu rjecnika u Sttdicevu (v.
kajpa). Izmetnu po stabli tri ili cetiri grletke.
D. Eapic 62.
1. GELICA, /. Columba turtur L., 2itica slicna
(joluhu, od kojega se medu ostalijem razlikujc
crnijcm i bijchjem prugama ])0 vratu (grlu). —
liijec je praslavenska, isporedi stslov. grtlica,
rus. roii.iHua, CCS. hrdlice, po]. garlica (,kropf-
taubo'). — Vostuje od grlo (s toga sto na grlu
ima hijege) nastavkom ica. — U svijem je rjecni-
cima (u IJanicicevu grtlica). a) u pravom smislu.
I'odobo so pustynejubLznej grtlici. Mon. serb.
(55. (1302). Moze se jirimjeriti cistoca ka grlici.
Zboni. IG'*. Naj lise ti, mila, reci mi, grlice,
jesi li cutila ovako tuzice, kad te su od tvoga
miloga odijelil'. N. Najeskovic 2, 131—132. Da
budos u templu od tvojijoh roditeja prikazan,
koji radi tebe prikazase dvijo grlice. A. Gucetic,
roz. jez. 138. Tuzi jak grlica, ka u gori s dra-
gijem se svim razdruzi. I. Gundulic 457. Darova
Marija dvi grlici. F. Glaviiiic, cvit. 45^^. Slovo
za grLlicu. Physiol, star. 11, 194. Narav joj jo
od grlice, muza za mnom er r.e prosi. J. Ka-
vanin 85a. Zasto vrobac nasao je sebi kudu, i
grlica gi'iizdo sebi. B. Pavlovi6 G. Kao kad na
po|u grlicu su stisli jastrebi. A. Kanizlic, roz.
123. Zivine, kakono teoci, janci, golubici, gr-
lice. M. Dobretic 340. Grlica kad tuzi, kad li
kosid ficuka. M. Katancic 40. Bogu prikaze
jodnu grlicu i jednu golubicu. I. J. P. Lucie,
razg. 62. Grlica je proso brala. Nar. pjes. vuk.
1, 498. Sedola tuzna grlica. Nar. pjes. istr. 2, 4H.
Grlica, columba turtur, die turtoltaube. Dugacka
je 11 palaca . . . na strani j)o vratu bijele i erne
prugico . . . J. Ettingor 168. Grlica, Poristora
turtur Bojo. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880.
33. Grlica, Columba turtur L. J. Pancic, ])tico.
54. — h) kcdc se zenskome cc(adetu kao pohvala
(osobito radi cistoce u moralnom smislu), i od
mila. Nasa mila i draga milosnice, grlice lipa!
M. Jorkovic 93. U)udno dvijo grlice (dvije djc-
vojkc). J. Kavanin 1041. _ c; ime icnsko. M. Ve-
traiiir 2, 236. Grtlica. S. Novakovid, pom. 57.
— d) ime kokosi. ¥. Kurelac, dom. ziv. 53. — e)
ime ovci. J. B()H:dan()vid. 1''. Kurelac, dom. ziv.
32. — /; sclo u liosni u okruyu sarajevskom.
Statist, bosn. 8.
2. GELICA, /. vidi 3. grla. na Bracu. A. Ostojid.
3. GELICA, /. konop sto drzi ,lantinu' pri
jamboru, za to da je vjetar od nega ne udajuje,
tal. ,ventrozza'. na Bracu. A. Ostojid. — ispo-
redi 3. grlin.
GELICAN, grlicna, adj. vidi grlicji. — U je-
dnoga piisca XVIII vijeka. Duhom, ufam, da ces
pribivati u grlicnoj spilici. I. M. Mattel 184.
GE^ICAE, m. Machetes pugnax G. Cuv., vrsta
ptice. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 38.
GELICATI, grlicam, pf. (?) grlo blagosloviti
komu (ohjektu) na dan sv. Blaza. M. Pavlinovid.
— grlicati se, primiti blagoslov na grlu : ,Nisam
se ni grlicao'. M. Pavlinovid.
GELICICA, /. dem. 1. grlica. — Od xvi vi~
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu 736^, « Stuli-
cevu. It Vukovu (s primjerom iz narodne pjesme:
Grlicica grgutala). a) u piravom smislu Jedna
grlicica Jubka i mila. P. Zoranid 31^. Kako bo-
lestiva grlidica uciui tvojo giiizdo. Michelangelo.
15. Grlicica grce. Nar. pjes. here. vuk. 258. Po-
jala je nevestica jodnu grlicicu. Nar. pjes. istr.
3, 9. — b) kaze se od mila zenskome celadetu.
l^ubicice, }ubi mene! grliciee, grli mene! Nar.
pjes. vuk. 1, 454.
GELICIC, m. mlada grlica muska, uprav de-
minutiv. — U Vukovu rjecniku: ,das junge der
turteltaube' ,pullus turturis'. — Od xv vijeka
kao prczime. Jurja Grlicida. Mon. croat. 108.
(1471). Nauk krstjanski istomacen po D. Ivanu
Grlicicu zupuiku djakovackomu. I. Grlicic i. Gr-
licic zupnik teski. J. Kavanin 127^.
GELICIN, adj. koji pripada grlici, grlicama.
A se mode zemji crtkvenoj svetago Nikoly, ot
brtda ptsiiibskoga podt gradomb preko bri.da
podb gradb na gri.liciub kami; i ot grtlicina ka-
mena vse niz Pisiiiu do Eatiltca. Glasnik. 24, 244.
(1353). Glas giiicin. D. Danicid, pjes. 2, 12.
GELICJI, adj. koji pripada grlicama. — U
Vukovu rjecniku.
1. GELIC, grlida, m. uprav. dem. grlo, ali
samo s osobitijem znacenem: cijev koja stoji (kao
grlo) pri necemu i od ovoga je uza. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
i ace. sing., i voc: gi-lidu, giiidi. — Od xvi vi-
jeka. a) u staklenice, gostare. — izmedu rjec-
nika u Belinu (,phialae collum' 200''), u Stuli-
cevu (.phialao collum'), u Vukovu (u stakla ,der
hals der flasehe' ,collum lagonae'). Tore joj (go-
slari) svruci dno, pak grlid postaviv u vidro vo-
deno ... P. Hektorovid 14. Iz vode strcahu gr-
lici od stakala, hlade se vina. M. D. Milidevid,
zim. vec. 94. — b) u tikve. Ili tikva brez grlida.
V. Do§en 38*. — c) u mijclia. Dohvati mijeh
za grlid. S. ^lubisa, prip. 244. — d) u puskc,
gorni kraj od cijevi. — m Vukovu rjecniku (u
pusko ,das ondo dos flintonlaufos' ,oxtremum ca-
nalis ignivomi'). Za grlide turskijo pusaka. Naz".
pjes. vuk. 5, 221. Ugleda mu grlid od sisliano.
Pjev. crn. 207''. Pohvataso pusko za grlide. Oglod.
sr. 479. Mi ti nijesmo zabili prst u grlidu gevr-
dara da no palis. S. ^ubisa, prip. 167. — e) u
bjccve. u Vukovu rjecniku: grlo u carapo ,die
roln'o vom striimpf" ,listula, canalis tibialis' s do-
da tkom da se govori u Dalmaciji. i u Bosni:
nadi)otni dio navlacka , i)riglavka , boravca. G.
Martid. — f) u siudenca: grlo bunara. u hr-
vatskom primorju.
2. GRLIC, m. prezime. — Od xvi vijeka. Marka
Grlida. Mon. croat. 267. (1572). Grlid. Schem.
bosn. 1864. iv. xxvii. — I kao ime mjestu: Grlid,
2. GELl6
445
GELO
^V
y
selo u Bjelopavlicima. Glasnik. 40, 20. Osman-
aga Grlic opalio. Pjev. crn. 301^.
1. GE.LIN, grlina, m. vidi 1. grlic (u tikve).
— U Vukovu rjecniku: n. p. u tikve ,der hals
der flasche' ,collum lagenae'. cf. grlic, grlo, s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori.
2. GRLIN, m. ime musko. — xiv vijeka. Grtlint.
Dec. hris. 32.
3. GELIN, grlina, m. debelo uze, all mane de-
belo od cela i gumine, tal. gherliuo. — Pomorska
,rijec u primorju. P. Budmani.
GELISKI, adj. koji pripada Grlistu.^ Eijeka
Grliska, voda u okrugu crnorijeckom. Niva kod
Eeko ,Gr}iske'. Sr. nov. 1874. 409. Grliska (op)-
stina). K. Jovanovi6 165.
GELISTE , n. selo u Srbiji u okrugu crno-
rijeckom. K. Jovanovic 165.
GRLITE]^, m. covjek koji grli. — U StuUcevu
rjecniku.
GELITE^ICA, /. zensko cejade koje grli. —
U StuUcevu rjecniku.
GELITI, grlim, impf. amplexari, complecfci,
kad cejade (suhjekat) pritiskuje kcga (objekat)
k svojijem prsima metnuvsi mu ruke oko grla na-
mjerom da ga cjeliva, Hi uopce u znak (ubavi i
milovana. — Akc. se ne mijena (aor. 2 t 3 sing.
grli). — Postaje od grlo nastavkom i. — Va(a
da nije rijec praslavenska , premda u ceskome
jesiku ima lirdliti, daviti. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,amplector' 8^), u Bjelo-
stjencevu (grlim ,amplector, amplexor'. 2. grlim,
davim, gutim, dusim ,sulioco'), u Voltigijinu, u
StuUcevu, u Vukovu.
1. aktivno. a) u pravom smislu. grli se u znak
svake ^ubavi, ocinske, sinov^e, prijatefstva, (ubavi
izmedu muske i zenske strane (u ovom slucaju
gdjegdje se upotrebfava grliti kao pristojnija rijec
de concubitu) itd. u kojem primjeru moze se shva-
titi u prenesenom smislu, kao ^ubiti, paziti, Hi
kao pokazivati lubav. aa) sa znacenem sprijeda
kazanijem, u uzem smislu. Ako li kad grlim ne
Ijepos gizdavu. S. Mencetic 25. Amfitriju vil
svu milu Neptun grli posred mora. I. Gundulic
68. Eto dode zejno vrijeme, lijepi raju duse moje,
da snijeg puti rajske tvoje grlim rukam' ogiie-
nijeme. 174. I kra| slavni slavna sina rado prima,
milo grli. 422. Poce grlit u radosti i liu i zeta.
G. Palmotic 1, 193. Tva gospoda, ko sinove kijeh
on grli. 2, 258. Desnom mojom grlit te cu. J.
Kavariin 51 1*^. Grloci ga i jubeci s uegovijem
suzam umijesa ujedno i svoje suze. B. Zuzeri
313. Jer brat bi'ata grli i celiva. T. Babic, pism.
8. Kada grli, davi. A. Kanizlic, roz. 79. On ga
celivase, on ga grjase. D. Basic 202. Ja cu sva-
koga grliti i milovati. And, Kacic, kor. 221. Da
ti uzmes krilata junaka, da ga grlis, i da se po-
nosis. Nar. pjes. vuk. 2, 237. Grli, Jubi Kraje-
vica Marka. 2, 361. Bane grli dva nejaka sina.
3, 418. Kad to vide lijepa devojka, od radosti
grli ga rukama, pojubi ga u oba obraza. 3, 542.
— bb) objekat moze biti grlo, vrat. Blazen, tko joj
bude grlit grlo i vrat bil i gladak. H. Lucie 211.
Grlit bili vrat. M. Drzic 14. Ovo ti oni vx-at, grliti
ki si ti zudio vece krat. F. Lukarevit 17. Majka
tva grli vrat bijeli tvoj. 253. — cc) u sir em se
smislu moze reci da se grli sto drugo, osim vrata.
aaa) moze se grliti koji drugi dio Hi udo judskoga
tijela, n. p. noge Hi ko(ena (naj cesce). Ova ja-
kosna koljena tvoja grlim ja. F. Lukarevic 65.
Umoli se, cacko, sinku tvomu u zalosti, ki ti
prostrt po tleh doli grlec noge vapije: prosti!
I. Gundulic 250. Pade caru, ki je izbavi, grlit'
noge i koljena. P. Sorkocevic 578^. Hitase ruke
negove i zejom matorinom gr]ase ih. M. Lekusic
137. — bbb) objekat moze ne biti cejade, ni judsko
tijelo. Pak se k svetom krizu obi-ati, drago grlit
ki potece. I. V. Bunic, mand. 35. U obijesti grli
i ogan pun nesvijesti. J. Kavanin 38'\ Grlim
drvo. A. Kanizlic, roz. 67. Kada zmiju bl^udne
ze}e k srcu grli za veseje. V. Dosen 85^. Sarca
kona i grli i |ubi. Nar. pjes. vuk. 2, 217. Nek
lesinu vojna svog obide i grli mu kosti u truh-
losti. Osvetn. 1, 70. — dd) subjekat mogu biti
ruke. B'jele ruke, sto me ne grlite? Nar. pjes.
vuk. 3, 496. — ee) uopce obuhvacati sto rukama,
ne od milovana, nego n. p. kad se hoce tiositi.
Pa oruze grli u naruce, u narucu nosi na car-
dake. Nar. pjes. vuk. 2, 527. — b) u prenesenom
smislu. aa) objekat je stvar umna, dusevna. zna-
cene je: lacati se (objekta) s velikom (ubavi i
nastojanem. Nauk Isuki-stov srcono prijim|e, grli.
S. Budinic, sum. 2''. U miadahna svoja lita svaka
od vas, lijepe moje, grli rados, }ubav hita', zeje
ispunaj. I. Gundulic 382. Nu smrt grle sluge
prave, s cistijem srcem koje }ube. 557. Svijetlo
sunce svete vire Sestopelek prvi grli. G. Pal-
motic 2, 518. Ponizenje dakle sveto i nebesku
Jubav grli. A. Vita}ic, ost. 39. Ne buduci tvoj
obicaj odmetati molbu ponizenu nogo slisati ju
i grliti. ist. 295. Neka putom Bozje voje svak
svo'e grli potistenstvo. J. Kavanin 70'^. Visiiu
rijec grli htijenjem, srcem sreta. I. Dordic, salt.
411. Naucite od mene ne bjezat od patjenja,
neg grlit dobrovo|no krize i suprotive. D. Basic
240. Tjera strasne, a vesele misli grli u zabavi.
N. Marci 17. — bb) subjekat je neziva tjclesna
stvar koja obuhvaca, oko^ava objekat. u nekijem
primjerima metaforicki o ^ubavi i tnilovanu. Kako
brstan stabla, dubi grli, a golub golubice }ubi . . .
M. Pelegrinovic 191. Brza ju (dubravu) rijeka
grli doli, a tih vjetric zgar celiva. I. Gundulic
402. Miri, ki grad od svud grle. J. Kavanin
484^. Da ga grle liegve do kojena, i likuju lisi-
cine ruke. Osvetu. 5, 7. — cc) subjekat je sto
umno. znacene je obuhvacati , osvajati. Jaqh
kamo veselje, koje me jur gi'li! S. Mencetic — G.
Drzic 513. Grli me zli nemir. M. Vetranid 2, 432.
Grijeh otrovni, ki ga grli Juvenito. J. Kavanin
500b. — cj daviti (isporedi ces. hrdliti). — samo
u Bjelostjencevu rjecnika (vidi sprijeda).
2. sa se.
a. rejieksivno, grliti so kome oko grla, grliti
koga. — Na jednom mjestu xvii vijeka. I drag
sinak grjase se noj lijepoga oko grla. J. Pal-
motic 48.
b. pasivno. Toll se od nih (kra(eva) pravda
grli i pedepsa ne uzmice, silnici se zovu vrli. I.
Gundulic 482.
c. reciprocno, grliti jedno drugo. — Izmedu
rjecniku u Vukovu (,sich umarmen' ,invicem so
amplocti'). A brstan se grli i veze s dubom
svacijem u dubi-avi. I. Gundulic 136. I veceras
ja paziti imam celivat se i grliti s liom hotima.
G. Palmotic 1, 334. Eukovati se, grliti se, jubiti
se . . . A. Bacic 196. U vrime, koje se s otcem
grjase. And. Kacic, kor. 277. ^ubismo se i gr-
lismo do zore. Nar. jjjos. vuk. 1, 332. Euke sire,
u grla se grle. 2, 195. Sjedi doje, moja mila
kumo, da s' grlimo i da s' milujemo. 2, 336.
GELIV, adj. koji se moze grliti. — isporedi
grjiv. — U StuUcevu rjecniku: ,amplexabilis'.
— nepouzdano.
GELO, n. guttur, predna strana od vrata u
kojoj je grklan ijednak. — Bijec je praslavenska,
u jugoistocnijem jezicima ispred 1 ispalo je d,
GELO
446
GELO, d.
Tcoje je ostalo u ^everozapadnima, isporedi stslov.
gr'Blo, rus. rop.io, ces. hrdlo, po}. gardto. — Po-
staje 7iastavkoni dlo od indoevropskoga Jcorijena
ger, gutati, isporedi snskr. gr, gutati, grc. i3i,3qi!)(tx(o.
jedeni. ,iowaig, hrana, lit. gerti, pi'^j, gerkle, grlo.
vidi i zderati, zdrijelo. — U svijem je rjecnicima:
it Vrancicevu: ,gula; guttur'; u Mika^nu: ,fauces,
jugula, gula, gumia' ; u Belimi : ,gola di fuori'
,jiigulus' 352'' ; u Bjelostjencevu : grlo, gut, cev
od guta ,guttur, fauces; frumen'; u Jamhresi-
cevu : ,guttur' ; u Voltigijinu : garlo i gerlo ,gola'
,hals' ; gerlo ,gola, esofago' ,kehle, schlund" ; a
StuUcevu: ,gula, guttur' ; ii Vukovu: 1. ,der hals'
,collum'. 2. ,die gurgel' ,guttur' s primjerom:
nesto me boli u grlu; u Danicicevu: grtlo , guttur'.
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Hoteci
raniti v grlo arhibiskupa. Transit. 221. Da mu
grlo priko|e. Zborn. l'^. ^ Sto smami zejno me
srdacce grlom i kosami. S. Mencetic 9. Do suz
mo ucYija lie grlo od sniga. 20. A niki prez
haje do grla ugazi. D. Barakovic, vil. 55. A
nemilo i neredno Vitoslavu prikla grlo. I. Gun-
dulic 410. Kojizih grla s liimi budu taknuta.
L. Terzic 207. Bolim grlom vino pijes. Nar.
pjes. vuk. 1, 115. Pa se sagnu, derdan dofatila,
pod grlo ga mlada zapucila. 1, 201. Grlo joj
se bijeli. 1, 412. Svog ti Muja za grlo uvati, vi
nokti mu grlo iscupao. 1, 546. Za bila se grla
dovatise. 2, 284. Te raspori Musu kesegiju od
uckura do bijela grla. 2, 409. Dok Turcina za
grlo dokuci. 3, 382. Kada pijo vodu oli vino,
vidi joj se kroz grlo bijelo. 3, 429. Stade da
kuka i da se pod grlo zamice. S. ^jubisa, prip.
234. Naoruzan do grla. M. P. Sapcanin 1, 122.
— metaforicki. Koga vjecni san za grlo uhvati.
M. Vetranic. 2, 66. Smrt mu stoji na grlu. M.
Orbin 74. Tko ne vidi, da prostrla viteska se
samovo|a ne do nasijeh samo grla, danu tvoga
do pristoja? I. Gundulic 495.
b. u iizem smislu, kao ono odakle glas izlazi
(grklan). a) uopce. Niki privrtahu grlom zaci-
nu6i. M. Marulic 12. Grlo ozloglasite|a je jedan
grob. Korizm. 53^. Ja sam lagala v moje grlo.
81'>. Jerbo glas dohodi iz grla. M. Orbiu 284.
Otvori se grlo negovo, ter jezik oprosti se, i go-
vorase cisto. F. Glavinic, cvit. 197a. Muc, po-
mukni, zete Vuce, zamuklo ti grlo tanko. Nar.
pjes. mikl. beitr. 23. Al' je Turcin klikuje mla-
dahnu iz tanka grla. 54. Na sve grlo podvikuju,
da se k trecom selu cuju. V. Dosen 155'\ Pak
je vila pokliknula iz ne tanka b'jela grla. Nar.
pjes. vuk. 1, 150. Muci, vilo, grlo te bolelo!
1, 572. Poje Jo van iz grla bijela. 2, 36. A za-
pjeva grlom bijelijem. 2, 66. On podviknu iz
grla junackog. 2, 623. Pa procvije iz grla bijela.
4, 245. A zavika sto mu grlo daje. 4, 423. Za-
upila iza svega glasa tankovitim grlom divo-
jackim. Nar. pjes. istr. 1, 60. Kao da mu je
grlo vratilom prova}eno (n. p. govori). Nar. posl.
vuk. 130. Vavek mi malo grlo hrapa. Nar. prip.
mikul. 102. Mane j' od pripovodanja ve6 grlo
suho. 109. Zavezao se Gruji jezik, prosahlo grlo.
N. ^iubisa, prip. 141. Sto grla u triput viknu:
Amin. 245. Puska droknu iz kamona Juta, jos
za liome liokoliko ^rla. Osvetn. 2, 108. — b) pre-
neseno, vioze znacili sam glas. tie moze se svagda
raspoznati ovo znacene od predasiiega. — izmedu
rjecnika u Vukovu: ,die stimme' ,vox' s j)ri-
wjerom: ima lijopo grlo (vidi i Zoricicev primjer).
Svak da se opoji ne grlom medenim jak slavja.
H. Lucie 289. Mod(^na usta i grlo prislatko. L.
Terzi6 87. Imadijaso lipo grlo, zato mu .se mnoge
pute zapovidase da tako piva. M. Zoricid, zrc.
68, Svi n jedno grlo piste. V. Dosen 166". Ou
li mene, slavuj grlo jasno! da j' u mene tako
grlo jasno, dvije tri bih pjesne ispjevao. Nar.
pjes. vuk. 1, 279. Milos peva, vila mu otpeva,
lepse grlo u Milosa carsko. 2, 216. Ko imase
grlo pouzdano, popijeva svatske poskocice. 2, 544.
Grlom vice Jaksicu Todore. 2, 604. Gleda pasa,
pa se grlom smije. 3, 75. Sa tavnice grlom do-
vikuje. 3, 122. Svi u jedno grlo zaplakase. 3, 358.
Sve iz jednog giia procvijese. 4, 198. Ti zavici
grlom i avazom. Pjev. crn. 149'*.
c. u uzem smislu, kao cijev kroz koju hrana
prolazi (jednak). a) u pravom smislu. Tac se
zadosti do grla napi sit. M. Vetranic 2, 117. ,jl^
Do grla pun trbuh naj bojega vina. M. Drzic 96.
Gdi ga (vince) njeki grlom toci, a njekomu nosom
skace. S. Bobajevic 216. Strasnih riba jata vrla,
hrlim plovom doletite, tijelom hudim da punite
jazovitih ponor grla. I. Gundulic 47. Er mogase
(drokun) volom cijelim zajaziti jazuo grlo. G.
Palmotic 1, 23. Jedni grlom krv b|ujuci. B.
Bettera, or. 26. Da se nikakva jezbina ne spusti
kroz grlo. A. Bacic 179. I plod negov sladak
grlu momu. F. Lastric, tost. iv. Ere se posti
samijem grlom za obicaj, a ne srcem. I. A. Ne-
nadic, nauk. 205. I gdi godi sto vidise, sve u
grlo otiskose. V. Dosen 167^. Hrce rigajuci mu
krv na grlo. M. A. Eejkovic, sabr. 41. Kad je
jizbina u ustih oli u grlu. Ant. Kadcic 167. Da
ja ne zivim kano jedno u valovu do grla nagr-
cano zivince. G. Pestalic 200. Koliko ga lako
udario, tri mu zuba u grlo sasuo. Nar. pjes. vuk.
2, 143. Grlu ne moze se naci dno, ako kad (cook)
umre. (Ziv coek ne moze se nasititi. U Grbju).
Nar. posl. vuk. 46. S golim grlom u jagode
(poci ili dignuti se. kad ko pode kud nesprem|en,
kao sto treba — kao da bi covjek posao da bere
jagode, a ne ponio suda nikakvoga). 283. To mu
je kost u grlu. (To ga vrlo mrzi i muci). 319.
Zakameni se Mirceti zalogaj u grlu. S. i^ubisa,
prip. 168. — h) preneseno od predasYiega, znaci
i: prozdrjivost, sladokusnost. u nekijeh 2iisa<;a
moze hiti da je ovo prema lat. gula i tal. gola.
7ie moze se svagda dobro raspoznati ovo znacene
od predasnega. Toj su bill nauceni filosofi, da
grlu se dase. M. Marulic 70. Dvigni, Gospodine,
od mene pohot grla. Transit. 156. Grlo jest ne-
nacinno pohotjenje od jedenja i od pitja. Zborn.
151'. Tko se cesto ctuje, htec grlu zgajati, on
zivot skracuje. P. Hektorovic 37. Tko bude zle
zene i grlo |ubiti, sam sebe prozene. N. Dimi-
trovic 13. Od grla ili pozrlosti. S. Budinic, ispr.
70. U grlu i opijaiiu steti se i tijelo i dusa. M.
Radnic 118a. — c) kad se broje ce^ad ili zivo-
tine (osobito one koje treba hraniti) kaze se grlo
za svaki komad. vidi glava pod a, p') a) i b, d).
— izmedu rjecnika u Vukovu (,ein stiick' ,caput'
s j)f'i»ijerom : ima deset grla goveda). (Dijele)
hranu po grlima, koliko ih ima da jedu. V. Bo-
gisic, zborn. 335. Hranim sedmoro grla na ku-
pici i mrezi. S. ^jubisa, prip. 254. Crna Gora
puna bjegunaca, sta li sebi, sta li dobjeglijem,
saka zita grlu pojedinu. Osvetn. 5, 35.
d. u sirem smislu, cijeli vrat (predna i strazna
strana). ali se i kod ovoga cesto jace istice predna
strana, te n. p. visjeti o grlu, metnuti na grlo
(ogrlicu itd.) kaze se kad sto visi s predne strane.
Stavise mu jedan konojiac na grlo. Korizm. 93a.
Brat jego za grlo se obisi. S. Kozitic 39''. Pri-
teksi pade na grlo negovo. N. Eariina 58''. luc.
15, 20. Da mu se naveze mljen os}i na grlo 6e-
govo. N. Eaiiina 196''. matth. IS, 6. Stavi mu
jedne verigo na grlo. Zborn. 44''. Niz bijelo ter
grlo kosice sve prosu. S. MenCotid 4. Na grlu
i rukah zlati voz nosedi. M. Votranii 2, 127. Od
GELO, d.
447
ge:^ati
bisera vencac na grlo da stavi. H. Lucie 208.
Jur me vodi svezana za grlo. M. Drzic 162. Same
sebi zancicu na grlo kladete. B. Gradic, djev.
100. Kad no me Jub|ase, i na me grlo kad tve
ruke stav|ase. D. Kanina 25^. Poslenik s ko-
nopcem na grlu. Ziv. jer. star. 1, 232. Dokle
ne bi bodili nagi i bosi s konopom na grlu. A.
Grucetic, roz. jez. 34. Darova mu svetac jedan
kralis koji s grla dignu. B. Kasic, fran. 145.
Nosase svejer na grlu jedan potpis ot knige ne-
gove. 184. Marijo, koja svrhu grla negova, dokle
nosase ki-iz, u putu upala si. P. Posilovic, nasi.
ISSa. Verugami rioga hrlo svez'te kako psa za
grlo. P. Hektorovic (?) 135. Za grlo nas silnik
pofcezase. I. Dordic, uzd. 184. Za grlo joj ve-
zite to studeuo kamene. Nar. pjes. vuk. 1, 132.
Biser mi treba |ubi na grlo. 1, 215. Maleno je
zrno biserovo, al" se nosi na gospodskom grlu.
1, 378. Eda Bog da te se obesio o zlu drvu, o
mom belu grlu. 1, 382. I bijele ruke Anetine
oko gojna grla Ivanova. 1, 465. Zmija joj se
oko grla vije. 1, 553. Euke sire, u grla se grla.
2, 195. A na grlo singir gvozde tesko. 2, 413.
Objesi se Marku oko grla. 2, 564. — metaforicki.
Kunovica, grlo od svijeta ka verigom dugom
veze, i planina stara opeta prostire mu se i pro-
teze. I. Gundulic3L7. tJvrz'mo s grla jaram ovi.
516. I svoj vojsci jedno grlo prikla i carstvu
svom neredno. 517. Smrt svakom o grlu visi.
V. Dosen vii.
e. dati koga po grlu, dati se po grlu u ova
dca pruDJera kao da znaci : dati koga u ropstvo,
podati se kao rob. Ako ne ima cimt platiti, da
se da samt po gerblu. Mon. serb. 31. (1247). Hi
onoga samoga gradanina damo jjo gertlu. 32. —
vaja da je slicno znacene i u ovom primjeru : Po
srijedu je svoga grla duzan svu stetu naplatiti.
M. Divkovic, bes. 7363'.
J f. u prenesenom smislti. a) vidi 1. grlic. aa) u
staklenice. — izmedu rjecnika u Belinu (grlo od
gostare etc. ,phialae coUum' 200^). Kako je . .
mogao uci u onu bocu na ono tisno grlo. J. Ba-
novac, i)red. 9. Vinski sosud sa sii-okim i pro-
stranim grlom. P. Bolic, vinodjel. 2, 66. Grlo
od pioske. na E-ijeci. F. JPilepic. — bb) u puske,
topa. — izmedu rjecnika u Vukovu (grlo u puske
,die miindung' ,ostium'). Al' ga (top) nabi' cak
u grlo. V. Dosen llii'^. Pa dovati tanku pri-
morkiiiu od dva grla, od zrna cetiri. Nar. pjes.
vuk. 3, 197. Za jjojas mu sedam samokx-esa,
sedam grla, cetrnaest zrna. 4, 159. Pusko moja
od dva mila grla! u tebi mi dva srebrna zrna.
Nar. pjes. istr. 1, 64. Sest topova grla velikoga.
Osvetn. 5, 82. — cc) u bjecve. u Vukovu rjec-
niku: grlo u carape ,die rohre vom strumpf
jfistula, canalis tibialis'. — b) usee ujame. Obastru
grlo od jame. K. Magarovio 103. Siroko je grlo
jami. V. Dosen 229'^. — c) giidura , klanac.
Kad su bill grlu Semojevu, ii Semojsku goru
ugazise. Nar. pjes. vuk. 4, 325. — d) fretum,
mjesto gdje je na moru uzak prolaz izmedu dva
kraja, tijesno. — samo na jednom mjestu xviii
vijeka, a moie biti da stoji i metaforicki. ISvak
nek na cara ognem riga i grlo mu Dardanela
stisne. J. Kavaiiin 213'-|. — e) u Skadarskom je-
seru oko gdje se riba hvata. — izmedu rjecnika
u Vukovu (oko gdje se riba hvata s dodatkom
da se govori u Crnoj GoriJ. A kad bio na grlu
Peaka. Pjev. ci-n. 79^.
GELOBOL, m. iU f.(?), vidi grlobo}a. — U
Stulicevu rjecniku: v. grlovica. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka ima grlobo| s istijem zna-
cenem: Grlobo| ili grlovica. I. Jablanci 145.
GELOBOl^A, /. vidi grlovica. — isporedi grlo-
bol. — U jednoga pisca xviii vijeka. Nezin vrat
tako je od grloboje bio otekao, da ni prisveti
sakrameuat nije mogla uzeti. D. Eapic 190. —
i u Sulekovu rjecniku: ,halsweh'.
GELOLIKA, /. Gnaphalium L. , neka bi(ka,
isporedi smije , peteroprstac. Grlolika (?), gna-
falio (po rukopisu u Sinu), Gnaphalium L. E.
Sulek, im. 103.
GELOVAN, grlovna, adj. koji pripada grlu.
— U Stulicevu rjecniku: ,ad jugulum pertinens,
jugularis'. — nepouzdano.
GELOVICA, /. angina, neka bolest u grlu. —
isporedi grlavica, grloboja. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu gdje naj prije do-
lazi, u Bjelostjencevu, u Stulicevu. Grlobo} ili
grlovica. I. Jablanci 145.
1. GE^A, /. hyp. grlica. — isporedi 1. grla.
— Akc. se mijena u voc. gf|o. — Po zapadnijem
krajevima nam. je gr|e, a voc. gr}e. — U Vu-
kovu rjecniku: gr|a i gr}e (pisano gfje s crno-
gorskijem akcentom ; s primjerom iz narodne
p)jesme: K noj dohodi druga grje).
2. GE^A, m. prezime. — Na jednom mjestu
XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku (Grt|a).
Plisijastt Grt|a. Glasnik. 13 , 375, 11 , 131.
(1336—1346).
GEl^ACA, /. tikva. — Badi postana (od grlo)
vidi grlo, f, a) i grlic. Grjaca, rus. rop^iHHKa,
zuccone (Lambl), Cucui-bita lagenaria L. B. Sulek,
im. 103.
1. GE^AK, m. vrsta gjive. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (,fungus, boletus')
gdje naj prije dolazi, i n Stulicevu (,fungus, bo-
letus'). Gr|ak, Agaricus campestris L. (Sabjar).
B. Sulek, im. 103.
2. GEl^AK, m. ime musko. — Prije nasega
vremena od xiv vijeka. Grtjakt. Dec. hris. 14. 82.
S. Novakovic, pom. 57.
3. GE^AK, m. mjesto u Srbiji u okrugu va-
jevskom. Zemja kod Grjaka. Sr. nov. 1870. 235.
4. GE^jAK, gi'Jka, m. vidi 1. grlic. — Od xviii
vijeka. Kad povrativsi se ktide uzet sudic, nazri
gdi mu iz grjka klisi jedna zmija. Blago turl.
2, 170. Svaka tikva o svom gr|ku visi. Nar.
posl. u Lici. V. Arsenijovic. Grjak, grlo u suda.
M. Pavlinovic. ,No pijes vina na oci, a pijan si'.
,Ja od svake boce otpijem grjak, t. j. onoliko
koliko stane u n'. u Dobroselu. M. Medic.
5. GE^jAK, m. od uzeta kao zamka kroz koju
je provuceno veslo, isporedi strop. T. Babic.
GE^AN, m. a) ime musko. -- u spomeniku
xiv vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku (Grt-
|ant). Gr|ant Dobrtcinovict. Glasnik. 15, 293.
(1348?). — b) selo u Srbiji u okrugu crnorijeckom.
K. Jovanovi6 165.
GEJ^ANSKI, adj. koji pripada selii Grlanu.
Grjanska (opstina). K. Jovanovic 165.
GE]^ANE, n. djelo kojijem se grja. — U Stu-
licevu rjecniku. — nepouzdano.
GEJ^APANE, n. djelo kojijem se gr]apa. J.
Bogdanovic.
GEl^APATI, gr|ap3,m, impf. vidi drjapati. J.
Bogdanovi6.
GEJ^AS, grjasa, m. vidi griviias. — U Vu-
kovu rjecniku (u dodatku).
GEJ^AT, adj. vidi grivast. — U Vukovu rjec-
niku (u dodatku).
GEJ^ATI, grjam, impf. grliti. — U Stulicevu
gr:^ati
448
GRMAK
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz Belina gdje
ove rijeci netna. — nepouzdano.
GEJ^AV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. grliv.
— sasma nepouzdano.
GEl^E, vidi 1. grja.
GEj^ENICA, /. grjeno zensko cejade. — U Stu-
licevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GK^^ENIK, m. grjen covjek. — U Stulicevu
rjecniku. — slabo pouzdano.
GE:^EN0ST, f. vidi grjene. — U Stulicevu
rjecniku gdje ima gr|eiiost i grjenstvo uz grjcne.
— ohoje nepouzdano.
GRJ^ENSTVO, n. vidi grjenost.
GREENE, n. djelo kojijcm ko grli Hi kojijem
se dvoje grli. — Stariji je ohlik grjenje. — Iz-
medu rjecnika it Vrancicevu (,aniplexus; com-
plexus'), u Belinu, u Voltigijinu, u Stulicevu, u
Vukovu. Milovanje, Jub|enje, grjenje i celivanje.
M. Jerkovic 24. ^^Aibeznivim grjenjem zagrlite
ga. A. Vitajic, ist. 147. Zabranuje se svako ne-
cisto grjenjo. A. Ba6i6 105. Pustas mene na
priugodna grjeiia tvoja. P. Knezevic, osm. 30.
Boz celiva i gr|ena. Nar. pjes. vuk. 1, 95. Prod'
se, momce, grjena. Nar. pjes. here. vuk. 229.
^ GR]^EVICI, m. pi. seoce u Hercegovini hlizu
Cerina. Schem. herceg. 1873. 98.
GRl^ISKI, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovi6 214.
GR^I^IV, adj. vidi grliv. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.
GR^^UKATI , gr|ucem , iinpf. pjevati (kao
slavuj). — IJ jednoga pisca xviii vijeka. Kad
u jutro rano zubori, gr|uce (slavic). A. Kanizlic,
roz. 60.
GE^USITI, gr]u§im, inq)/. vidi ogrjusiti. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
1. GilM, grma, m. frutex, fruticetum. — ispo-
redi grmcn. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima (i u mnozini kad se umecc
ov: gfmovi, grmova itd.), osim nom. i ace. sing.,
i voc: gfme, gfmi. — U staroslovenskom i ruskom
jeziku (gri.mi., gromi.) dolazi od xiii vijeka (vidi
F. Miklosi6, lex. palaeoslov.'*' kod gr-Btnt) ; u na-
semu od xiv (kao ime mjestu, vidi kod e) aa)).
— Izmedu rjecnika u Mikafinu: ,ramulus, sar-
culus, germen, turio'; m Belinu: ,frasca, ramicelli,
arbuscelli' ,arbustuiQ' 328'^ ; u Bjelostjencevu :
,dumus'; u Jambresicevu: ,dumus'; u Voltigijinu:
,ces])uglio' ,gGbusch'; u Stulicevu: ,ramulus, sar-
culus'; u Vukovu: ,das gebiisch' ,fruticetum', cf.
grmen s dodatkom da ima ovo znacene po jugo-
zapadnijem krajevima; u Danicicevu: Grtmt /wo
ime mjestu (vidi kod e) aa)). a) frutex, bi^ka
veca od trave a mana od drveta, u koje su dr-
vene grane, ali nijc visoka i naj done joj grane
ishode nad samom zcm^om. — kao da amo pri-
padaju ovi 2'rimjeri: Ni duba ni napokom grina.
P. Zorani6 i^-. Kako mu jo Bog v grmu govoril.
Anton Dalm., nov. te§t. 09''. marc. 12, 2G. An-
gola, ki mu .so biso v grmu prikazal. 181. act.
ap. 7, 35. Ukaza mu se Bog iz jednoga grma.
E. Pavi<!;, ogl. 102. Junattvo iilistejsko ostade
za grmom. 203. Pa proskace od trna do trna,
privlaci so od grma do grma. Nar. jyes. vuk.
3, 4()(i. U ravnomo po|u sirokome, de no ima ni
trna ni grma. 4, 2('>(). Lasno je iza grma stri-
jojati. Nar. posl. vuk. IGO. Ni o trn ni o grm,
vo^; na pomotno gumno ! (Ka^u da rekno vjostica
posto so namazo nokakom masti i podo da po-
leti k svojim drugama na .sastanak.) 221. Ni
trna ni grma (n. ji. nnma. kad so lioAo za kakvu
zemju da kaze da je goletna). 224. Nece da
pisu, nego iza grma strijejaju, t. j. vicu na spi-
sateje i kude ih, privatno recenzirajuci. Vuk,
pism. 61. — b) fruticetum, kolektivno prema
predasnemu znacehu, dakle suma Hi sumica od
onakovijeh bi^aka, ili uopce nekoUko ih ujedno.
isporedi grmje. — neki primjeri moze biti da
spadaju pod a). Grm, ki se govori Rakitov grm.
Mon. Croat. 170. (1498). Cerera ralom grm pri-
vrati. M. Vetranic 1, 9. Sve se stado rastece po
grmu dalece i udari u goru. M. Drzic 431. Skrit
cu se gdjegodi unutra u grm ja. F. Lukarevio
80. Sad sve u grmu i u travi stijenje obraslo
usred voda. 1. Gundulic 367. Jasuc cesar po
jednomu grmu. K. Magarovic 52. Vas pohlepau
za lijepijem plijenom bez obzira u gaj zapleten
sumom, grmom umece se. B. Zuzeri 269. Grm
i dubje. A. Kalic 110. Tuzni gaji, doli, gore,
grmi, luzi potajni. M. Katancic 54. Po gori se
ne igrala, u grm glave ne verala. Nar. pjes. vuk.
1, 498. — c) vrsta hrasta, duba. u nase vrijeme
po istocnijem krajevima. — u Vukovu rjecniku:
,eine art eiche' ,quercus genus' * mozebiti u ovom
primjeru: Dode u jedau veliku sumu i idudi
kroz liu nade jednu sedu matoru devojcuru pod
jednim grmom gde spava. Nar. prip. vuk. 91. —
d) grana, granica. u Mikajinu, Belinu, Stulicevu
rjecniku (vidi sprijeda). — e) ime mjestima. aa)
u Danicicevu rjecniku: Selo ,Gri,mb' koje je bilo
u Macvi i car ga Lazar dao Ravanici (Sr. letop.
1847. 4, 53 god. 1381). — bb) selo u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 54. — cc)
mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 141. — dd) Debeli Grm, mjesto u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Niva u Debelom Grmu.
Sr. nov. 1875. 95. — ee) Lijep Grm, mjesto u
Srbiji u okrugu smederevskom. Cair kod Lepa
Grma. Sr. nov. 1875. 621.
2. GRM, m. grebjica od platine ili drva sa
drzalicom cim se koze po lugu mijesaju. u Sisku.
F. Hefele.
3. GRM, m. vidi grom. — Samo u Bjelostjen-
cevu rjecniku: ,tonitru'.
GRMA, vidi kod grima.
1. GRMAC, gi-mca (?), m. vidi grom. — U nase
vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Grmac, kad jednom
zagrmi. M. Pavlinovic. Na mlado }eto grmac,
na tri kraja kisa (nar. posl. na Bracu). A. Ostoji6.
2. GRMAC, m. zar dem. 1. grm? — U nase
vrijeme u ugarskijeh Hrvata. U Tilezkom selu
cudo je grmacov, kade jo zavitje vsih mladih
junakov. Jacke. 19.
1. GRMACA, /. mjesto na otoku Bracu xn
vijeka. — pisano je i Grimaca. U Grtmaci dva
(dolca) pri puti jedini. na jugu Grimafie tozo
Teseiit dolbcb. Starine. 13, 207. (1185).
2. GRMACA, /. vrsta g(ive, isporedi grmovaca.
Grmaca, Agaricus mellous Vahl. (Sab)ar), v. gr-
movaSa. B. Sulek, im. 103.
GRMACITI, grmacim, im})/. vidi grnuti, 2.
— U nase vrijeme. U toliko turska vojska sa
svake strano u dobrom rodu grmaci. Magaz.
1868.80. Grma.6iti, jurnuti negledus. I. Pavlovii.
GRMADA, /. vidi gromada. — Od xvii vijeka
po sjeverozapadnijcm krajevima; izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (,rogus'), i u Jambrc.^icevu
(,rogus'). Baba koja cuprat znade, vsaka vridna
jest grmado. P. Vitezovii, cvit. 124.
GRMAK, grmka, m. dem. 1. grm. — Od xvi
vijeka. Kadi grmak ali bus Anito uzgojen bi-
jaso. I'. Zoranic- (i(»''. \'ijaso ])osvo(!'ena izopa
^/^/J^Z^l
GRMAK
449
GRMJELICA
grmke. 68^. Putnici |eti nasadsi koji grmak
ustave se. M. Eadnic 142t>. Sidis mi na srci kot
ptica na grmci. Jacke. 30.
GEMA;^, m. Eriphia Spiiiifrons Desm., vrsta
raka morshoga. G. L. Faber 252.
1. GEMAN, grmna, adj. Tioji pripada (1.) grmu,
koji se sastoji iz grmja. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u StuUcevu (,ex ramis'). Od-
stupaju u mista pnstosna i osaninena, ili u grmne
dubrave. Grgur iz Varesa 98. — i u Sulekovu
rjecniku : ,gebiischreich'.
2. GEMAN, grmna, adj. koji (jrmi. — Samo
na jednom mjestu xviii vijeka. Tu visok grmni
Jove ima i zibke i grobove. J. Kavaiiin 29215.
GEMANOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Livada u Grmanovu. Si', nov. 1874. 209.
GEMAN, m. mjesto u Srbiji: a) u okrugu kra-
jinskom. Branik u Grmanu. Si', nov. 1861. 95.
— b) u okrugu pozarevackom. Niva u Grmanu.
1868. 235.
GEMAE, m. vidi grmjanin. — U StuUcevu
rjecniku: v. grmjanin. — slabo pouzdano.
GEMAEICA, /. vidi grm|anka. — U StuUcevu
rjecniku: v. grmjanka. — slabo pouzdano.
GEMAST, adj. po kojemu je poraslo grmje,
pun grm}a. — Samo u StuUcevu rjecniku: ,fru-
tetosus', gdje ima s istijem znacenem i grmav.
GEMAV, adj. vidi grmast.
GEMAVAC, grmavca, tn. u narodnoj pjesmi
istarskoj nasega vremena s nejasnijem znacenem:
iU je oblak koji grmi, iU je nekakvo zivo stvo-
reiie sto iz oblaka grmi. Hod'te tamo k Iliji i
recite Iliji, da sakupi oblake i z oblaki grmavce
i z grmavci vragove. Nar. pjes. istr. 6, 44.
GEMCICA, /. Salsola tragus L., neka bijka,
isporedi stipavac. — U starijem rukopisu. Grm-
cica, tragum (Durante), Salsola tragus L. B.
Sulek, im. 103.
GEMCIC, m. dem. grmak. — xvm vijeka. Po
svakomu grmcicu. P. Macukat 41. Gledajte jedan
grmcic ruzice, nije li on pun trnja? F. Lastric,
od' 221.^ ^
GEMEC, Grmdca, m.planina u Bosni. F. Jukic,
zem|. 49. Sad nam sitna kniga dolecela iz Gr-
meca visoke planine. Nar. pjes. kras. 1, 176.
GEMECAK, grm^cka, m. dem. 1. grm. u Dobro-
selu. M. Medic.
GEMECI, m. pi. ime mjestu sto je kraj Stefan
Decanski dao Decanima. — xiv vijeka. Lazi u
Grtmeciht. Dec. hris. 59.
1. GEMEN, adj. vidi 1. grman. — Samo u
StuUcevu rjecniku.
2. GEMEN, grmena^ m. vidi 1. grm. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing, (i gen. x>l. grmeua). — U nase
vrijeme (ali vidi i grmeiie), a izmedu rjecnika
u Vukovu (,das gebiisch' ,fruticetum', of. grm,
cesta s dodatkovi da se govori u Crnoj Gori).
Svezan . . . bas za grmen od jele zelene. Pjev.
crn. 322b. Nije tu grmena iz kojoga ce vuk izici.
(U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 219. Loveci on
po dubokijem alugama i gustijem grmenima. Nar.
pi'ip. vuk. 192.
GEMEN-CUKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
krusevackom. Nov. sr. 1834. 34.
GEMENOVAC, Grmenovca, m. u Danicicevu
rjecniku: ,Gri.menovtci,', gledaj kod ,Tri.menovi>ci>'.
GEMENE, n. coll. grmen. — isporedi grmJe.
— Stariji je oblik grmenje. — Od xvii vijeka,
III
a izmedu rjecnika u Belinu (grmenje juemus'
145'') i u StuUcevu (,nemus, saltus, fraticetum').
(Srna) tece gusto kroz grmenje. I. Gundulic 554.
Unislo u gusto grmene po zelud. S. ^ubisa,
pric. 64.
GEMIC, m. vidi grmic. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka (ako nije stamparska pogreska). Vi-
diti ces zelene dubrave i grmice. M. Eadnic 289'^.
GEMIC, m. dem. 1. grm. — Akc.je bi^ezen kako
je u Vukovu rjecniku; drugako je u Dubrovniku:
grmic, grmica, i akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i voc.
grmicu, grmici. ovaki je akc. po svoj prilici i
u xmmjeru iz narodnijeh zagonetaka kod a). —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. a)
It pravom smislu. Potulih se u njekom grmicu
(pisarskom grijeskom grmecu). M. Drzic 415. Ti-
cica je grmic spletala, nutra mlade gojila. Nar.
pjes. istr. 2, 78. Sicu picu stoji na grmicu, otud
ide alabura (svina). Nar. zag. nov. 202. — b)
granica (naj cesce od masline) sto se zabode u
zem(u kao da je malo drvo, a na noj su nasa-
dene (cjevcicama) sipcice s Ujepom (veskom) za
hvatane ptica. — u Dubrovniku. P. Budmani. —
c) mjesto u Srbiji u okrugu sabackom. Sr. nov.
1875. 859.
GEMICI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu va-
jevskom. Zem}a u Grmicima. Sr. nov. 1872. 728.
GEMIK, grmika, m. suma gdje su grmovi (vidi
1. grm, c)). — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. gr-
mice, grmici. — U nase vrijeme po istocnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,der
eichenwald' ,quercetum'. — I kao ime mjestu u
Srbiji u okrugu sabackom. Niva kod Grmika.
Sr. nov. 1866. 15.
GEMIKA, /. ime nekijem bijkama, isporedi 1.
busina. — U nase vrijeme. Grmika, Inula sali-
cina et squarrosa L. (Vukasovic, Sab}ar, Vujicic).
B. Sulek, im. 103. Grmika ili busina, Conyza
L. Flora croat. 793.
GEMIKOZE, /. pi. zaselak u Srbiji ti okrugu
valevskom. K. Jovanovic 103.
1. GEMILO, n. vidi grm|avina. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Zemja svoj plod taji, zrak
radja grmilo. M. Kuhacevic 99.
2. GEMILO, m. ime jarcu. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GEMINA, /. augm. 1. grm. — Akc. se mijena
u gen. pi. grmina. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Od bi|ke se podizu grmine.
S. Milutinovic tc Pjev. crn. 327a.
GEMITEl^AN, grmitejna, adj. u StuUcevu rjec-
niku: V. gi'omovitejan. — nepouzdano.
1. GEMITI, gfmim, impf. pokrivati grmom.
— Samo u StuUcevu rjecniku: grmiti, to jest
grmom pokriti, v. ugrmiti.
2. GEMITI, vidi grmjeti.
1. GEMJELA, /. dinduha. — isporedi grmje-
lica. — Akc. se mijena u gen. pi. grmjela. —
Radi postana vidi mrdela. — 11 Dubrovniku
XVI i XVII vijeka (u oba dva primjera znaci zrno
na kralijesu, korunici). Koje se (zdrave Marije)
u malijeh grmjolah. zdrze, a sedam grmjela po-
ve6ijeli ... A. Gucetid, roz. mar. 292. Po riemu
jesu njeke grmjela i m6da|ice. I. Drzic 343.
2. GEMJELA, /. u nekijem rukopisima kao
da znaci: trstika. Grmjela (trstika), fruttiglia
(Pizzelli, Kuzmid). B. Sulek, im. 103.
GEMJELICA, /. dem. grmjela. — U Dubrov-
29
GRMJELICA
450
GRMl^AVA
nikii od XVI vijcka, a izmedu rjeaiika u Belinu
(,avemaria, cioe pallottolina della corona della
beata vergine' ,globus precarius minor' 119'^;
grmjelica velika .paternostro, pallottola maggiore
della corona' , globulus precarius major' 547^),
u Siulicevu (,avemmaria, pallottolina della coi'ona
della B. V. M.' , globus minor fundendis ad Deum
precibus'), u Vukovu (mala dinduha s dodatkom
da se gocori u Dubrovniku). Ako bi bile grmje-
lice od prostenja. A. Gucetic, roz. jez. 333. I
uzdobiva se prostenje s kojijema grmjelicami all
medajami. I. Drzid 62. U svaku grmjelic.u, u
koju se govore zdrave Marijo. 377. u rjecnicima
(osim Vukova) i u primjerima Una osohito zna-
cene: zrno na kralijesu, korunici, all u nase vri-
jeme u Dubrovniku upotrcb^ava se sa znacvnein:
(tindusica uopce, kao sto je u Vukovu rjecniku.
P. Budmaiii.
GE.MJETI, grmim, impf. tonare, biicati, o buci
(gromu) ito se cuje uz sijevane i munu. — -je-
stoji vij. neydamega e po juznom govoru ujugo-
zapadnijcm krojecima, cesce se j poslije m mi-
jcna na j: grmjeti; u istocnom je govoru e: gr-
meti (i grmiti), a zapadnoni i: grmiti. — Akc.
se luijena u pracs. 1 i 2 pi. : grmimo, grinite,
i u gcr. praes. gi-mcSci. — Bijec je praslavenska
(grBmeti), isporedi stslov. grtmeti, rus. rpcMb-rt,
ces. hfmeti, po^. grzmiec. — Korijen grtm pa-
sta je od indoevropskoga korijena ghrem, ispo-
redi grc. /jtiiiijiUo, rzem, bucim, lat. fromere,
frendero, i lit. grumenti, grmjeti. — Izmedu rjcc-
nika ti Vrancicevu (grruiti , tonare'), u Mika^inu
(grmiti), u Belinu 734'', u Bjclostjencevu (grmim,
grmeti), u Jambresicevu (grmim), u Voltigijinu
(grmiti, grmjeti), u Stulicevu (grmiti, grmjeti),
u Vukovu (grmeti ist., grmiti zap., grmjeti jugo-
zap., gimjeti juz.).
a. itnpersonalno, bez subjekta. svagda u pravom
sinislu. Buduci grmjelo i muiia sjecala. M. Orbin
25. Grmi i sijeva, panuce godina. (Z). Grmi iz
vedra neba. (Z). Poslov. danic. 25. Hi grmi, il'
se zomja trose? niti grmi, nit' se zem|a trese.
Nar. lyes. vuk. 2, 245. Grmi, siva, a krv so pro-
liva. Nar. pjes. juk. 182. Iz oblaka grmi. Nar.
posl. vuk. 100. Kad grmi, svak se sebe boji. 110.
Kad naj vise grmi, naj mane kiso pada. ll'J.
b. personalno. a) u pravom smislu. aa) sub-
jekat je ono iz cega izlazi Hi se misli da izlazi
grm^avina. Ne grmite, o nobesa. D. Basic 57.
Jos ne grmi aer, jos trjeskovi no pucaju. L.
Eadic 7. — bb) subjekat je ono slo se misli kao
ce^ade po cijoj vo^i bica grmjavina. U narodu
se nasemu misli i govori da svoti llija grmi
(gdjekoji jos kazu da trci po nobu na kolima,
pa od one lupe postajo grmjava). Vuk, rjecn.
kod grmjeti. — bj o buci jakoj i slicnoj griii(a-
vini. aa) subjekat je puska Hi top. (Jim junaske
pusko grmo. J. Palmotic 355. Joco topi a grmo
kumbare. Pjev. crn. Hii-^. Grmo pusko, nobo so
prolama. Ogled, sr. Ui. Oko tebe puske grmi-
jahu. P. Petrovic, gor. vijen. 68. Jedni (topovi)
grme i ognern so dave. Osvetn. '2, 130. — amo
maze spadati i ovo: Grmi ogan iz malih pu-
saka. 3, 136. — bb) subjekat je buka, glas itd.
moze bill i u mctaforickom smislu. Gdi ne grmi
Sirom buka na sva usta svoga puka. V. Dosen
2B4a. — Na slavu Isukrstovu glasi grmo po oblacih.
B. Kasic, rit. 30'J. Glas strasni Boga grmi su-
])rotiva vami. J. Banovac, blagos. 2.50. Glasovi
Bozi grmo a ti no cnjcs. F. Lastric, nod. 341.
— u Oioni priinji:ru sa subjektom rijec stoji u
mctaforickom smislu: Grmi mi u usiju ric ona
strahovita. A. Kanizlic, utoc. 653. — c) o raz-
lijeganu; subjekat nije una odakle ishodi buka
nego nijcsto kud se razUjeze. Eto grme pogan-
skima trubjam po}a. I. Dordic, salt. 283. Grmo
brda, pusto poje jeci. Osvetn. 1, 32. Pod nogam
im zemja grmi stojna. 2, 159. — d) u prene-
senom i metaforickoiii smislu, o rijecima koje je
strasno slusati. aa) subjekat je onaj sto govori.
Onda ce govoriti grmeci. J. Banovac, pred. 5.
Na koja grmi s. prorok okruneni. F. Lastric,
nod. 72. Grmi s. Pavao govoreci : ,Ako tko ne
jubi Isusa Isukrsta proklostvo mu bilo!' 269.
Grmeci po kuci, psujuci, proklinajuci . . . B. Lea-
kovic, nauk. 330. — s ovakovijem znacenem gr-
mjeti maze postati i prelazni glagol (objekat su
rijcci). Strahovitim glasom grmi (Bog): ,Po-
razit cu' ... F. Lastric, test. 99^. No mogu ne
navistiti mu poruke Bozijo, koji po Isaiji pro-
roku ovako grmi strahovito : ,Nece viditi slave
Bozijo'. nod. 347. — bb) subjekat moze biti ono
u ceinu su rijeci, kao n. p. kniga. i ovako gr-
mjeti moze biti prelazno (kao sto je u prvom
pjrimjeru). Poslusajto, sto nam ss. listovi grme.
F. Lastric, test. ad. 20^. Car razjiden pisao je
suproti Marinu grmecu knigu. A. Kanizlic, kara.
418. — amo spada i ovo: Zapovijedas, Gospo-
dino, da grmo vrli mono sudi tvoji. B. Kasic,
nasi. 128.
GRMKA, /. cidi grmjanka. — Sumo u Stuli-
cevu rjecniku: grmka, grmkina, v. grmjanka. —
nepouzdano.
GRMKINA, /. vidi grm|anka. — Samo u Stu-
licevu rjecniku (kod grmka). — nepouzdano.
GRM^AK, m. grm(e (?). — U ugarskijeh Ilr-
vata. Po stniaku, po grmjaku. Jacko. 221.
GRM^AN, m. vidi grmjauin. — U Stulicevu
rjecniku (grmjan uz grmjanin). — sasma nepo-
uzdano.
GRM^ANI, »(. jvZ. ime mjestima. a) selo u
Hercegovini a kotaru mostarskom. Statist, bosn.
242. — pomine se od xv vijeka. u Daniciccvu
rjecniku: ,Grtm|ane', u Popovu selo koje jo kra}
magarski Matija dao fratru Aleksandru Dubrov-
caninu: ,Guriiilane' (Mon. sorb. 294 god. 1405).
grijeskom stoji ,u' kao ,durzati' u istom spome-
niku. J, 241 — 242. — b) zaselak selu Brodu crkve
arhandolovo u Prizrenu: ,st zasolkomt Grmjani'
(Glasnik. 15, 282 god. 1348?). 3, 581.
GRMJANIN, m. se^ak, tezak. — plur.: gr-
mjani. — U Stulicevu rjecniku: grmjanin ,ru-
sticus, villicus, paganus'. — slabo pouzdano. —
isporedi grrajan, grmar.
GRMJANKA, /. sclakina. — U Stulicevu rjec-
niku : grmjanka ,rustica etc.'. — slabo pouzdano.
— isporedi grmjankina, grmarica.
GRMt,ANKINA, /. vidi grmjanka. — U Stu-
licevu rjecniku: grmjankina «i^ grmjanka. — ne-
pouzdano.
GRM^ANA, /. vidi grmjavina. — Na jednom
mjcstu XVII vijeka (grrajanja). Utazila se stotna
grmjanja. B. Kasi6, rit. 428. — nije dosta po-
uzdano.
GRM^AVA, /. vidi grmjavina. — Od xviii
vijeka , a izmedu rjecnika u Vukovu. Da so
Noiuci plase od negovo grmjavo. J. Raji6, boj. 64.
Zovo so grabancijas, i ido s davolima i s vilama,
to vodi oblako u vrijemo grmjavo i olujo i tuco.
Vuk, ziv. 220. Svud so cujo joka i grmjava. P.
Petrovic, gor. vijon. 6. Da no puco Bozja puska
teJka proz grmjavu muiia iz oblaka. Osvetn.
7, 27. — gdjegdje mj. \ ima i\. 1801 anuari 14
u oci svotoga Save arbskoga bi tutan^ mnogi i
grmnava. Rad. 1, 180.
GRMljjAVICA
451
GRMirSAN
GEM^AVICA, /. vidi grrujavina. — Samo u
Bjelostjencevu rjecnikii (kod grom, all napose
nema).
GilM:^AVINA, /. grmlene, hnlca od gromova,
coll. grom. — Postnje od grm korijena glagola
grmjeti nastavkom jav-ina; starija je rijec nego
grm Java i nije od ove postala. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (Banovca, vidi dale medu pri-
mjerima) ima ohlik grmnavina uz grmjavina. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika]inu,
u Belinn 73■4'^ u Jamhresiccvu, u Stulicevu, u
Vukovu. a) u praxom smislii. Da bi ova gr-
mjavina kojo stete ne uciiiila. M. Divkovic, zlam.
62^'. Grm|avina slisa se strasna. F. Glavinic,
cvit. 4251'. Viditi cos ii primalitje grmjavino,
murie i oblakove. M. Eadnic ISl^-. Grmjavinom
nebo prasknu. I. Zaiiotti, en. 45. Da nimato vi
svi dusi prokleti koji stojite nizo neba misecnoga
grmjavine, gromovino, strile . . . uciniti. L. Terzic
328. Kada uzdigmiti otijase Gospodin Iliju z gr-
mjavinom u nebo. A. Bacic 499. Svaki duh gr-
mjavine. J. Banovac, blagos. 26. Zaklinem vas
grmnavine. 86. 161. Zaklinana od grm}avina.
204. Prognati grmnavinu. 205. Grm}avina brzo
se u kisu obrati, tako i nepravedno stecene brzo
ga nestane. razg. 33. More, ogan, grm|avina,
gromovi. J. Filipovic 1, l?^'. Strilice sa strasnom
grm|avinom joadaju na zemju. F. Lastric, svet.
sob. Svice blagosovjeno koristne su probi gr-
mjavini. A. Kanizlic, utoc. 308. Ucini se zlo
yrime, grmjavina i sivana. M. Zoricic, zrc. 210.
Cini pristati grmjavinu i mnne. And. Kacic, kor.
68. Nego cu doci . . . u oblacih i n grm|avini.
M. A. Eejkovic , sabr. 32—33. Usrid vatara,
sivaiiu muna, strasnu glasu grm|avine i gromova.
I, Velikanovic, uput. 1, .505. Grmjavina sa sje-
verne strane. Nar. pjes. here. vuk. 5, 481. Koja
je grmjavina, i ne bi mnogo kise. Nar. posl. vuk.
139. — h) u prencsenom smislu. Cujemo grmja-
vine od negove pritne. J. Banovac, pred. 105.
Od velike vike turske, grmjavine topova i pu-
saka nista se cnti ne mogase. And. Kacic, razg.
106. Grmjavina siba i pusaka. Nar. pjes. juk. 149.
GEM^E, n. coll. 1. grm. — Stariji sii ohlici
grbmije, grmje (koji jc gdjegdje ostao do dana
danasnega). — Izmedu rjecnika u Danicicevu
(,grtmije'). I s pasami i z drtvmi i z dubra-
vami i z grtmijemi. (,gri.meemi.') i sa vsakimt
inimt dostojanijemt. Mon. serb. 234. (1399). Z gr-
mLJemt. 289. (1419). 340. (1427). St grtmijemt.
301. (1420). Z grmjemt. 346. (1427). Meu guste
i spletene redine : grmje nlisi. P. Zoranic 8^.
Pod gusto grmje pocinut leci hoco. 38*. K §pij-
nici grmja radi tezak buduci prihod. F. Glavinic,
cvit. 134a. Sedam vricica ii trsku i u grmje ba-
cise. A. Kanizlic, kam. 260. Koji s I'ogovi u
grmju zapet stajaso. E. Pavic, ogl. 49. Pa mu
hvali suncevo grijane, i pticica u grmju pje-
vane. Osvetn. 2, 24. — I kao ime mjestu (u Sr-
biji u okrugu pozarevackom). Niva u Grmju.
Sr. nov. 1868. 411. pisano i Grmne. Niva ii
Grmnu. Sr. nov. 1873. 863.
GEM^ENE, n. djelo kojijem grmi, kojijem se
grmi. — isporedi grmjavina. — Stariji je ohlik
grmjenje. — Izmedu rjecnika u Belinu (grmjenjo
734^) i u Stulicevu. Ucini so tot grmjenjo. M.
Gazarovic 39. Kad grmjenjem strasnim gori
nebo sjajne zvizde streso. A. Vitajic, ist. 515*.
— Is ohlikoni grmnenjo na jednom mjestu xviii
vijeka (isporedi kod grmjava, grmjavina) : A od
grmnenja podvratilo kocijo nim se sve bijahu.
' A. Vitajic, ist. 241a.
GEMNA, /. vidi grmjavina. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Zacuse se grmne i gromi.
I. Dordi6, pjesn. 249.
GEMOCEL, m. u Danicicevu rjecniku: ,Grt.-
mocelt', solo kojo je dao Decanima kraj Stefan
Docanski, a ,Grtmocolu' je isla meda ,sb Divjani
i ST. Drtvodelomr. u Jelsanicu' (Mon. serb. 93. 97
god. 1330). i sada ima to selo blizu Decana. A.
riKit*. Pyc. Bee. 1858. iv, samo sto mu se tu
grijeskom kaze ime rpjiyie-it.
GEMOTEN, m. vidi 1. gladis, a. — Grmotrn,
V. gladis. J. Pancic, flor. beogr.^ 496. — J ime
mjestu (u Srhiji u okrugu aleksinackom). Livada
11 Grmotrn. Sr. nov. 1875. 815.
GEMOTUCAC, grmotucca, m, vidi grmotufiak.
— U Stidicevu rjecniku. — nepouzdano.
GEMOTUCAK, grmitucka, m. jagne sto vec
ne sisa (va]a da koje se otuca o grm). — ispo-
redi grmotucae, travoberce. — U Belinu rjec-
niku (,agnus a lacte depulsus' 5S^) i u Stulicevu.
GEMOV, adj. koji pripada grmu (vidi 1. grm,
c)). — U Vukovu rjecniku: ,der eiche, eichen-'
,quercinus'.
GEMOVACA, /. vidi grmaca. Grmovaca,^Aga-
ricus melleus Vahl. (Sabjar), v. grmaca. B. Sulek,
im. 103. — Ima i dem.: grrnovacica. Grmova-
cica, vrst gjive (Sabjar). B. Sulek, im. 103.
GEMOVACICA, /. vidi kod grmovaca.
GEMOV AT A, /. u Danicicevu rjecniku: ,Grt-
movata', selu je ,MLsutistemt' bila meda ,oti.
Selca planiua Grtmovata' (Glasnik. 15, 278 god.
1348?). 3, 581.
GEMOVATICA, /. u Danicicevu rjecniku: ,Grt-
movatica', selu je Vranicima isla meda ,u Grt-
movaticu do mtsuticke mede' (Glasnik. 15, 278
god. 1348?). 3, 581.
GEMOVI, )». pi. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
qradskom. Glasnik. 19, 141. Niva u Grmovima.
Sr. nov. 1872. 434.
GEMOVINA, /. grmovo drvo. — U Vukovu
rjecniku : ,das eichenholz' ,lignum quercinum'.
GEMOVNICA, /. mala rijeka u Bosni. Glasnik.
20, 287.
GEMOVO, n. ime mjestu prije nasega vremena.
Grtmovo. S. Novakovic, pom. 130.
GEMOZUE, m. ostrvo u skadarskom jezeru.
Glasnik. 40, 38.
GEMUSA, /. postaje od 1. grm nastavkom
usa. — Akc. se mijena u gen. pi. grmusa.
a. Sylvia L., tieka pticica. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (,ficedula'), u Be-
linu (,ficedula' 134^), u Bjelostjencevu (,ficedula'),
u Voltigijinu (germusa, v. garmusa, ali ove rijeci
nema), u Stulicevu (,ficedula'), u Vukovu (neka
mala tica ,die feigenschnepfe' ,Motacilla ficedula
L.' s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Kako
grmusa strepti prid kx-agujem. M. Vetranic 2, 247.
Na slavicu je glas, a kadgodi grmusa i Ijepse
poje. (D). Poslov. danic. 66. Pod', puha' grmuso.
(Z). 97. Nije ovo susa ni grmusa. (Nije ovo sala
ili bosposlica. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 216.
Grmusa (smokvarica) . Sylvia hortensis , Sylvia
cinerea. Grmusa muharica, Sylvia atricapilla.
Slovinac. 1880. 31^. Grmusa, Sylvia cinerea. D.
Trsteuak.
b. selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist,
bosn. 102.
GEMUSAN, grmusna, ac^. koji p)ripada gr-
musama. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ficedu-
lonsis'.
GRMUSANI
452
GRNO
GrRMUSANI, m. pi. selo u hrvatskoj krajini
u okrugu banskom. Razdijej. kr. 11.
GEMUSICA, /. clem, grmusa (iJod a). — U Jam-
bresicevu rjecniku (s clrugijem znacenem: sjuka):
grmusica, ptica, slnka ,scolopax', i u Stiilicevu:
,parva ficedula'.
GKN, m. na dugacko drvo nasadena dascica,
kojom so vatra u peci grce; grnaca. u Lici. V.
Arsenijevic. sjirava sto se nom zerava iz krusne
peci vadi i grne; daska u formi polukruga na-
sadena na podugacak stap ; ova daska moze biti
i od gvozda. J. Bogdanovic. na drzak nasadi se
dascica nalik na po elipse (kad so razreze po
duzoj osovini), i tijem grnom grne so vatra iz
krusne peci, kad je dosta iigrijana. u Dobroselu.
M. Medic.
GRNA, /. u zagoncci : Grna grne, zvona zvone,
zlatne ptice u grad leto. ndgonetjaj : pcele. Nar.
zag. nov. 187—188.
GENAC, gfnca, m. lonac. — Akc. kaki je u
gen. sing., taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i gen. pi. grnaca. — Bijec je
praslavenska (g'irntcL, vaja da kao dem. girm.,
isporedi stslov. grtnt, riis. ropHt), isporedi stsluv.
gr'BntcB, rus. ropHeni., ces. hrnec, po/. grznioc.
— Tamna postana. — U nase se vrijeme uzdr-
zalo samo po nekijem istocnijem krajevima. —
Izmedu rjecnika u Mika(imc (grnac, lonac ,olla'),
u Stiilicevu (,cacabus, testa, olla' iz Mikayma),
u Vukovu (,der topf' ,olla', cf. lonac s dodatkom
da se govuri dole preko Morave), u Danicicevu
(grtnLci.). Vtlozi vt grtntct. Srodovj. }ek. jag.
star. 10, 112. Postavi vt kota ili vl golemt
grtnacb. Starine. 10, 94. (xvii vijek). U Grncari
niko i no zna sta jo grnac. Vuk, pism. 80.
GENAC, m. vidi grnac. — U Stulicevu rjec-
niku. — ncpjouzdano.
GENALO, n. a) daska nasadena na drvo kao
grabje, te se zito grce na gumnu. — u Vukovu
rjecniku gdje je ovako tumaceno s dodatkom da
se govori a Backoj. — b) vidi grn, ii Slavoniji.
F. Hefele. M. Modic.
GENAO, grnala, vi. vidi granar. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Ono djovstvo
zi'ie i II nobcsko grnale kupi. B. Gradic, djov. 20.
GENCAC, grncca, m. dem. grnac. — U Stuli-
cevu rjecniku. — nepouzdano.
GENCAN, adj. koji pripada grncima. — Samo
u Stulicevu rjedniku: grncani ,ollaris'.
GENCAE, m. a) covjek slo gradi grncc, ispo-
redi loncar. — moze biti praslavenska rijec, ispo-
redi rus. roH'iapb, po], garnczarz. — u nasemu
je jeziku potvrdeno od xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika^inu (grncar, loncar), u Stulicevu,
u Danicicevu (grLntcarb). Lest grtncart. Glasn.
15, 270. (1348?). Kolacari i grncari pazariso. M.
P. Sapcanin 1, G6. — b) ime mjestiiiut u Srbiji.
aa) selo u okrugu pirotskom. M, D. Mili(['ovi6,
kra). srb. 236. — bb) vis u okrugu knezevackom..
M. 1). Milicovic, srb. 825. — cc) mjesto u okrugu
cuprijskom. Branik u Grncaru. Sr. nov. 18G1. 340.
i Mali Grncar. Livada s branikoni ii Malom Grn-
caru. Sr. nov. 180'J. 430.
GllNCAEA, /. a) zem\a od koje se grade grnci.
Loncarska zonija ili grncara ili gnila. D. Popovic,
l)ozniiv. rob. 1(38. — b) selo u Srbiji u okrugu
imlrinskom. K. Jovanovii 13G. t u Vukovu rjec-
niku: Grn6ara (doiia i gori'ia) dva sola u Jadru.
viSo tijoh sola na jodnom brdu (koje se zove
,Griila' — ,Srno sani ga kod Gnilo') kopa so lon-
Carska zomja, a lonci ao sad grade u drugom
selu (u Koreniti) vise Grncare. u toj okolini
sad ne zna niko sto je , grnac', nego svi govore
,lonac'. — c) mjesto (kuca) gdje se grade grnci.
— u jednoga pisca nasega vremena. Do ducana
mutavginica, a iza no grncara gde se prave lonci
i drugi zemjani sudi. M. D. Milicovic, let. voc. 57.
GRNCAEEVAC, Grncare vca, 7n. mjesto u Sr-
biji u okrugu knezevackom. Niva u Grncarevcu.
Sr. nov. 1872. 629.
GENCAEEVA GLAMA, /. brdo u Srbiji u
knezevackom okrugu. Glasnik. 19, 297.
GENCAEEVIC, m. prezime (po ocu grncaru).
— XIV vijeka. Prijakt Grtntcarevict. Dec. hris.
22. 90.
GENCAEEV KL ADEN AC, m. mjesto u Srbiji
u okrugu knezevackom. Niva u Grncarevom Kla-
dencu. Sr. nov. 1875. 781.
GENCAEEVO , n. u Danicicevu rjecniku :
,Grtntcarevo', selo koje je dao Decanima kra|
Stefan Docanski, meda mu je isla ,z Dosudemt
i zt Gusinomt odt Peci u Litu Stenu u Kameno
Struge, nizt Volsku u Belij Potokt posredt Go-
dyje, nizt Vri.mosu, u Trtnovtsticu' (Mon. serb.
95. 97 god. 1330).
GENCAEEVSKI, adj. u Danicicevu rjecniku :
,gri ntcarevbskyj' sto pi'ipada Grncarevu : ,do
planine grtntcarevske' isla je moda ,Dobroj Eece
odt Lima' (Mon. serb. 96 god. 1330).
GENCAEICA, /. ime mjestima u Srbiji. a)
mali manastir u okrugu kragujevackom. M. D.
Milicovic, man. glasn. 21, 29—30. — b) viso-
ravan u okrugu biogradskom. M. D. Milicovic,
srb. 68. — c) mjesto u okrugu cuprijskom. Niva
u Grncarioi. Sr. nov. 1875. 790.
GENCAENICA, /. vidi grncara, c). — U Stu-
licevu rjecniku: ,bottoga del vasajo' ,figulina', i
u jednoga pisca nasega vremena. Hita u grn-
carnicu. M. D. Milicevic, let. vec. 63.
GENCARSKI, adj. koji pripada selu Grncari.
Grncarska (opstina). K. Jovanovic 136.
GENCAESTVO, n.posao kojijem se bavi grncar.
— Samo u Stulicevu rjecniku : v. loncarstvo.
GENCEVAC, Grncevca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu sabackom. Zomja u Giuicovcu. Sr. nov.
1872. 292.
GENCIC, m. dem. grnac. — U Mikalinu i u
Stulicevu rjecniku.
GENCINA, /. augm. grnac. — U Stulicevu
rjecniku: ,vilis olla'.
GENE, gi-nota, n. dem. grnac. — U Vukovu
rjecniku.
GENENCE, grnonceta, n. dem. grnac. — U
zagoneci. Malono grnonce, slatko varivce, nit' se
kuva, nit' se vari, sav svet hrani. odgonet^aj:
materino mlijeko. Nar. zag. nov. 132.
GENICA, /. selo u Bosni n okrugu travnickom.
Statist, bosn. 182.
GENIL, m. grnac (?), pec (?). — U rukopisu
XVII vijeka p)isanom crkvenijem jezikom (grtnilt).
Stavi vb grtnilb, i dimaj da se grojett bri.ze...
izsipji iz grtnila vt vodu. Glasnik. 25 , 34.
(1654—1656).
GENIVO, n. ono sto se grne. — U jednoga
})isca nasega vremena. Grnivo obora. Dubrovnik.
1870. 19.
GENO, n. u nase vrijeme u Bosni sa znadenem :
poprot ugja u kovacnici u komu se gvozde grijo.
G. Marti6. — A taj gnijov kao vatra iiva, iz
svakoga ko iz grna sijova. Osvetn. 3, 90. —
GENO
453
GEOB
uvako znaccne va]a da je i u jednoya pisca JBo-
snaka xvii vijcka. Grno vruce cisti zlato. M.
Divkovic, bes. 672^, — Postajc od grnuti.
GKNUTI, gfnem, 2^f- * imirf- corradere, gre-
hiici kiqnti sto sitno (naj cescc zeravu) na jcdno
wjesto. — Itijec je praslavcuska (gtrnati), ispo-
rcdi malorus. liorniity, ccs. hrnouti, pol- garn;j;6.
— Fostaje od korijena gi-rt (isporcdi grtati), t
je ispalo isprcd n. — Aor. se moze naciniti i od
sama korijena bes nastavka nu (n.-j,): grtoh, grte
ltd. (nije potvrdeno u primjerima, all vidi kod
ognmti, zagrnuti itd.). — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. gfnah, i u part, pract. pass.
gfnut; II ostalijem je ohlicima onaki kaki je u
inf., osim aorista, kad postaje od sama korijena:
gitoli, grto itd. (ali grnuh, gfiixi itd.). — Izmedu
rjeaiika u Bclinu (grnuti, griiem ,ammassare,
adunaro, motter insiome' ,congGro' 73''), u Stii-
liceini (grnuti, grnom ,accumularo, colligere etc.'),
n Vukovu (,zusammenscharren' ,cori'ado'). — Po
Vukovu je rjecniku perfektivni glagol; po drii-
gijem je rjecnicima imperfektivan ; u primjerima
je jedno i drugo (kod vecine primjera ne moze
se razabrati sto je).
1. p)relazno.
a. alctivno. a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
Hoces ugjefje ogueno grnuti svrliu liogove glave.
Bernardin 17. panl. rom. 12, 20. Ug|evje ogneno
grnuti hoces na glavu negovu. Anton Dalm., nov.
test. 2, 17. Neka vitezi zerjavice grnu poda jn.
F. Glavinic, cvit. 270 — 271. A tko k vatri vatru
grne. V. Dosen 195''. Grnuo bi vatru rukama.
(Kad se kaze za koga od mladijeh da je poslusan).
Nar. posl. vuk. 46. — b) po nesto u prenesenom
smislu, s objektom: novci, blago itd., o lakoviu
cejadetu. Ki drzeci osobke i grnufsi haho}ke
ovi zavjet od ubostva pristui^aju. B. Gradic, djev.
136. Ne gledase, krivo li, pravo li pineze steci
i grnuti. A. d. Bella, razgov. .59. Da jo iznaso
pod zemjom gdjegod skroveno blago i da iz ncga
zlato grne. B. Zuzeri 241. Orlov vlada i blago
grne. S. l^ubisa, prip. 93. Gdje radi i novae
grne. pric. 109.
b. sa se, pasivno. Ta lopatu prosi cim se japno
grne. D. Barakovic, vil. 55. Za sto med se i iz
nih ne grne. J. S. Ee}kovic 165. Nek so stari
list ispod riih grne. 203. — u ovom primjeru ti
sirem smislu (o vinu): S bilim (vinom) more to
ciniti isto, ter koje se sada ne privrne vec se
licem rumenitim grne, ono ce mu tako i ostati.
J. S. Eejkovic 2.50.
2. neprelazno, o mnostvu ce^adi Hi zivotina
sto skiqja kamogod orzo idu, tree, isporedi vr-
vjeti. — Hi je postalo od grnuti se (kupiti se
na jedno mjesto), Hi je metaforicki uzeto od gr-
nuti (nogama zem^u kad se brzo ide). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika %i Vukovu (,stromen'
,eifundi' s 2)rimjerima: Grnuse |udi. Grnuse svine
coporom). Od ovuda gacuc vrSna oblak grno.
A. Kanizlic, roz. 6. Grne malo i veliko prid
svatove svekoliko. V. Dosen 154''. S vatrom
uaglom srditoga grne vojska brez razloga. 193a.
Svo sirimce k rierau jest grnulo. Nadod. 105.
Grne sav narod u crkvu. P. M. Nenadovic, mom.
23. Grnu svi Turci na kapiju. 134. Divjaci su
grnuli oko mene. G. Zelid 240. Dva posijeku,
a dvajost ill grne. Osvetn. 2, 130.
GENACA, /. vidi grn.
GENAJKA, /. sud od zemje, u komo .se drzi
surutka ili siriste. u Kragujevcu.
GENENE, n. djelo kojijem se grne. — U Stu-
liccvu rjecniku. — nepumzdana rijec, trebalo bi
da glasi grnuce.
GENESEVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluekom. Statist, bosn. 80.
GEOB, groba, m. sepulcrum , naj starije je
znacene jamacno bilo: jama u zemli, ali vec u
praslavensko doba postalo je uze : jama ili uopce
mjesto gdje se sahranuje, ukopava mrtvo tijelo.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem,
padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. grobe,
grobi (gen. pi. gruba). — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov. grobt, rus. rpo6T., ces. hrob, po^.
grub. — Postaje od korijena greb glagola grepsti,
te se ojacanem e pretvara na o ; uz grob ima u
nasem jeziku i greb (koje vidi). — Izmedu rjec-
nika II Mikalinu, u Belinu 495''. G69a, u Bjelo-
stjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stuli-
cevu, u Vukovu, u Danicicevu (grobt , sepulcrum').
a) mjesto (jama) gdje se sahranuje mrtvo tijelo.
Jemuze oti.cf.stvo grobt a bogattstvo gresi. Mon.
Serb. 84. (1324). ^udi koje sr, vlthovtstvomb
izimajutt iz grobovt. Zak. dus. pam. saf. 31.
Grobu predati telesa nasa. Dec. liris. 66. Komu
je zem|a mat, a otacastvo grob. Mon. croat.
93. (1463). Naredi sveti Jerolim svoj grob va
usteh pecine. Transit. 17. Kosti koje budu u
grobovijeh. Zborn. 53''. Pripravan do groba biti
boj. M. Votranic 1, 148. Ja ti cu sluzit' rad,
gospode, do groba. N. Najeskovic 1, 179. Neka
nas mrtvijeli u jedan grob stave. 1, 193. Tvo
dike, kojijem cu biti rob, do koli budu lee u oni
tamni grob. 2, 30. I dokli otvorit budo se meni
grob, ne se cu govorit vazdakrat vijerni rob.
2, 80. I gdi mi otvaras ziv grob prijo roka,
zasto me potvaras bez moga uzroka. 2, 117.
Vino ne pijes, spravi grob kad ti drago. M. Drzic
221. Vece sam ja otisao, voce mene pokri grob.
245. Suzami polivam mramorni grob ovi. D.
Eanina 6Vk Od cvijetja vijenac svi' na grob mu
kameni. 62a. Tada mrtvi od grobov ustanu.
Aleks. jag. star. 3, 315. Lezalo jest u grobu tilo
mrtvo. B. Kasic, is. 77. Groznijem suzam pro-
placite, |ubovnici ucvifeni, dragu diklu ku dvo-
rite sad vam grabi grob studeni. I. Gundulic 264.
Sad mrkli te grob zatvora, cim ti zalos zivot
skrati. 271. Mac pojacki smrt svim poda, a grob
ova zemja kleta. 322. Plemenitom pomazavsi
ga mastjom, u grob nov polozi ga. F. Glavinic,
cvit. 86". Eeksi svetu misu, cini grob Petrov
qtvoriti. 132''. Svakolika (vilenica) grobom daline.
G. Palmotic 2, 60. Tko ce odvaliti sada nami
plocu s groba? I. V. Bunic, mand. 36. Otvorito,
tuzni umrli, gi-obove i grobnice. P. Posilovic,
nasi. 13a. Grob slobodi sazidati. P. Kanavelic,
iv. 152. Kada se dojde nad grob. L. Terzic 159.
Mrtva tilesa do greba prate i u grob postav|aju.
J. Banovac, pred. 126. Grobi drze u sebi tilesa
izdanuta. j^ripov. 149. Kada te u grob metnu.
F. Lastric, test. ad. 80''. Zasto se samo mrtva
tilesa stavjaju u grob i kopaju. od' 130. Vece
bi davno po momu grobu trava narasla. M. A.
Eejkovic, sabr. 30. Kad me stanu tuznu do groba
nositi. Nar. pjes. vuk. 1, 439. Nem'o dobra, nit'
kod crkve groba! 1, 635. Hitro idu dva Bozja
andela do bijola groba Jovanova. 2, 40. Ti nemao
groba ni poroda! 2, 197. Ni ce imat groba ni
ukopa, ni ce s' Marku groba opojati. 2, 238.
Eobom ikad, a grobom uikada. 3, 398. Bo|o u
grob no bit rob. Nar. posl. vuk. 27. Grob ne-
opojan (kaze so staru covjeku koji je gotovo
uraro). 46. Mramorje koje je udarano na gro-
bovima onijoh Judi. Vuk, nar. pjes. 4, 94. Vi-
djoti ces gdje 6e se Turcima grob iskopati. S.
l^ubisa, prip. 115. U grob si Mijata slozio prije
reda i vremena. 241. — b) u nekijem primjerima
kao da znaci poklopac na grobu. Dokole zivot
GKOB
454
GROBNICA
inoj zaklopi smrtni grob. P. Zoraiiic 12a. Dokle
god pod grobom ostaiiu mo kosti. D. Barakovic,
vil. 16. Zac mnozim pod grobom ostase telet^a.
38. — c) fovea, fossa, jama Hi jarak. kao da je
to znacene u nekijem primjerima xiv vijeka. —
u Danicicevu rjecniku: grobt ,fossa': selu Stri-
jelcu meda ,na Kosmtce laze u planinu do groba
medbnoga' (Mon. serb. 92 god. 1330). to moze
biti i ovdjo: selu Vilskoj meda ,pod[. gorii No-
vicu upravi. nadb Druzetini. grobb, ott Druze-
tiiia groba u iia pogort u reku' (144 god. 1349).
selu Prilepnici meda ,na putL kb Pancolu upiavb
na Turcinovb grobb' (198 gud. 1381). — d) ime
vijestima tt Srbiji. aa) u okrugu smederevskom.
Livada u Grobu. Sr. nov. 1875. 597. — bb) Babiii
Grob, u okrugu jagodinskom. 1875. 401. , — cc)
Bojanov Grob, u okrugu knezevackom. Nivu u
Bofanov Grob. 1875. 779. — dd) Markov Grob,
u okrugu biogradskom. Vocnak kod Markova
Groba. 1875. 811.
GROBA, /. ime nekijem bi(kama. — U Stuli-
ccvu rjecniku: ,artemisia major', i u Sulekoou
imeniku: Groba, rus. rpo6a (Vinca minor), arte-
misia major (Stulli), bothrys (Vujicic), 1. Arte-
misia vulgaris L. ; 2. Chenopodium botrya L. 103.
GROB AC, gropca, m. dem. grob. — U Sule-
kovu rjeiniku: ,grabchen'.
1. GROBAK, gr6pka, m. dem. grob. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Otvo-
rivsi grobak. A. Kanizlie, fran. 61. A na Micin
grobak donosio. Nar. pjes. vuk. 4, 286. Ovi
grobak skoro no bijase. Nar. pjes. petr. 2, 625.
2. GROBAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu kru-
sevackom. Niva u Grobaku. Sr. nov. 1875. 827.
GROBAN, grobna, adj. koji jrripada grobu.
— mjec je stara, isporedi stslov. grobbm>, rus.
rpo6Hoii. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(grobni), u Volfigijinu (grobni), u Stuliceou, u
Vukovu (grobni), u Danicicevu (grobbni,). Grob-
noje polozenije cbstnymb mostemb jogo. Sava,
sim. pam. §af. 14. Ja pastir raiieui na grobni
tvoj kami prosij)am sve cvitje. D. Raniiia 63^.
Kad u grobnoj budes sjeni. J. Kavaiiiu 437'^
Ne dopane grobnog' smrada. V. Dosen 881^. Od-
valit kamen s vrata grobnijeh. S. Rosa 166^.
Tako mi grobne zemje! Nar. posl. vuk. 301. Ko
6e nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh ? Vuk,
mar. 16, 3.
1. GROBAR, m. vidi greboder. — U Jambre-
Sicevu rjecniku: (,vespillo') i u StuUcevu (v. gro-
boder s dodatkom da je rijec ceska). — U pi-
saca na§ega vremena zove sc tako neka bubica.
Grobar, Necropborus vespillo L. J. Pancie, zoolog.
114. K. Crnogorac, zool. 135.
2. GROBAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu po-
Sarevackom. Niva u Grobar u. Sr. nov. 1871. 20.
GROBARSKI NASIP, m. mjesto u Srbiji u
okrugu cupjrijskom. Sr. nov. 1866. 396.
GROBATI , grobara , impf. u Bjelostjencevu
rjedniku: grobam, grebenice sadim, v. grebeni-
6ati.
GROBIC, m. dem. grob. — Od xvjii vijeka.
Pe5at koji zatvora grobic od svotih kosti. Ant.
Kadti6 90. Ki bi bil ineni to rokal, da cu ja
tebe do grobida aprovadjat, hdi moja! Nar. ])jos.
istr. 5, 13.
GROBINA, /. attgm. grob. — Akc. sc mijcna
u gen. pi. grobina. Ako bi tko stavio u jodnu
grobinu tiauiu tjolosa. M. Divkovid, bos. 400'».
Tako staro vo6 grobino smrad rigaju iz dubino.
V. Uoson 165"'. Psovaocima usta zjaju kako
smrdjiva grobina. I. J. P. Lu6i6, razg. 85.
GROBISKI POTOK, m. mjesto u Srbiji u
okrugu knezevackom. Branik u Grobiskom Po-
toku. Sr. nov. 1872. 645.
GROBISTE, n. vidi grobio, b). — Na jednoin
mjestu XIV vijeka (mozebiti kao ime mjestu), a
izmedu rjecnika ti StuUcevu (,sopulcretum, coo-
meterium'). Od Vidostinistb medc : ot Sipkovico
na gnilu na mogilu na grobista . . . Glasnik.
27, 292. (1347). — Rusalna Grobista, mjesto u
Srbiji u okrugu knezevackom. Nivu u Rusalna
Grobista. Sr. nov. 1875. 779.
GROBISTVO, n. vidi grobisto. — U StuUcevu
rjecniku. — sasma nepouzdano.
GROBITI, grobim, impf. stav]ati u grob, sa-
hranivati, ukopavati. — U StuUcevu rjecniku:
.tuinularo, tumulo contegere'. — nepouzdano.
GR0B:^E, n. coll. grob. — Naj stariji je ublik
grobije, stariji grobje. — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu, u lielinu 194^. 609^,
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu
(kod groboviste), u Sttdicevu, u Vukovu. u svima
s oblikom grobje (osim Vukova) i sa znacenem
kao kod b). a) uopce. Stranno grobije ze jestb
tehb radi suzdano. Sava, tip. stud, glasu. 40, 176.
Po grobju podi malo da ziv vidis svoju sliku i
jadovno ogledalo. M. Votranic 1, 30. Jao vam
koji zidote grobje. N. Ranina 229'J. luc. 11, 47.
Potom toga ce so svekoliko grobje otvoriti po
svemu svijetu i kosti mrtvijeh stajati ce ozgoro
svrhu grobja svoga. M. Divkovic, bes. 29*. Al'
kod crkve mnogo novo grob|e. Nar. pjes. vuk.
2, 42. Na pored im grob}e izkopase. Nar. pjos.
juk. 89. Iguman se proseta niz pojauu, gdje jo
prosuto mrtvacko grobje. S. I^ubisa, prip. 259.
— b) s osobitijem znacenem: sepulcretum, coe-
meterium, mjesto (po\e) odredeno na to da sc
ondje kopaju i zidu grobovi. Ukopa nu na cime-
teriju ill grobju. B. Kasic, per. 162. A sada mimo
grobje prof/iojdite, ni Bog mu dao zivot vicni
ne rekavsi. F. Lastric, iied. 412. Kad Omera
na grobje donese, tada Meru od dvora ponese ;
kad Omera u raku spustise, tada Meru na grobje
donese. Nar. pjes. vuk. 1, 247. Kad uuiiro pod
prsten devojka, ne kopa se u to novo grobje.
2 , 23. I sada so tursko grobje zove. 4 , 527.
Prolazi kao mirao tursko grobjo. (node ni da
pogleda na . . .). Nar. posl. vuk. 264. Ima fou-
dova i od grobaja. M. D. Milicevic, opst. 51. —
c) mjesto u Srbiji u okrugu sabackom. Zemja u
Grobju. Sr. nov. 1873. 543.
GROB^jICE, /. pi. a) u Danicicevu rjecniku:
mo/.o biti da su samo ,foveae' : seliraa u Macvi
koja je car Lazar dao Ravanici isla je meda
,mezdu Vlasonicu i mezdu Durozino na grobjice,
i ot groobjicb na gomilu'. (Sr. Jetop. 1847. 4, 53
god. 1381). — b) mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevaikom. Niva u Grobjicama. Sr. nov. 1873. 918.
GROB]^ISTP], H. ime mjestima u Srbiji. —
isporedi gi'objo /' grobiste. a) u okrugu aleksi-
nackom. Niva u Grobjisto. Sr. nov. 1867. 183.
— b) u okruqu krajinskom. Sjivar na Grobjistu.
Sr. nov. 1866. 224. '
GROBNA, /. ime zensko. — Prije naScga vre-
mena. Grobbna. S. Novakovid, pom. 56.
GROJ3NICA, /. vidi grob, od cega sc (po Vu-
kovu rjecniku) razUkujc iijem slo se kod grob-
nica misli samo na jamu (unulrni dio od groba)
a ne na spo{a.h'ti dio (plocu itd.); ali se ova
razlika dovofno ne potrrdnje u jn-imjerima. —
Fosta^je od grob nastavkom bn-ica. — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov. grobbnica, rus. rpo6-
Hiina, CCS. lirobnice. — Izmedu rjeinika u VoU
GEOBNICA
455
GEOCANIN
tigijinu (,so]»oltura' ,giab, begriibniss'), u Siuli-
ccvii (,caveriia, grotta' ,ciypta'), u Vukovu (.die
grabhohlo' ,sepu]crum', cf. raka), ti Daniciceim
(grobLiiica ,sepulcrum'). a) iiopce. A para, kad
liodi, grobnicu da iste. N. Na|eskovic 1, 342.
Kosti koje zajedno u Ivanovoj grobnici bjehu
postavlone. A. Gucetic, roz. jez. 69. Plocu od
mramora postavivsi na grobnicu. B. Kasic, per.
44. I |ubjenijem sinovima, da moj zivot sprav}at'
ima i kolijepke i grobnice. I. Gundulic 391. Moja
usta . . . jedna grobnica otvorena. I. Drzic 359.
Ziiam da istete vi Jezusa raspetoga: grobnice
luu evo svete. I. V. Bunic, mand. 36. Zlovojstvo
jost grobnica od covika. P. Posilovic, cvijet. 51.
Mrtac jest sakriven u grobnicu. M. Eadnic 257^.
U razgradam i mirima, ki se oda svud raskidaju,
grobnice se priprav]aju. B. Bettera, or. 2. Tijelo
no bi stavjeno u grobnicu. S. Margitic, fal. 105.
Pri kolijovci grobnica je. J. Kavanin 30^. Grob-
nica ocita jest grlo niovo. A. Bacic 101. Mi-
lujes i gojis tu smrdjivu tvoju tilesinu, koja ce
dauas sutra u grobnicu. J. Banovac, pripov. 20.
Kra}i s pristoja u grobnicu padaju. 148. Otvo-
rivsi sakristan crkvu, vidi da iz grobnice rece-
noga ditesca bise izresta' jedan prilipi li|an. razg.
71 — 72. On ce se uvuci pod posteju, pace cak
pod plocu u grobnicu mrtvije. F. Lastric, ned.
418. Scini da je posluh grobnica .svoje vlastite
voje. P. Knezevic, osiu. 214. U mramornoj grob-
nici saranise tilo. A. Kanizlic, kam. 375. Zaklo
ga, da mrtvo tilo negovo sarani u grobnici ocinoj.
E. Pavic, ogl. 95. Grobnicu mu bijase dundo
Janko ucinio. Nar. pjes. mikl. beitr. 38. Da ce
obratiti Jeruzolim u jednu grobnicu zudinsku.
And. Kacic, kor. 380. Od onda se psovat na-
ucise viru, dusu, dasku i grobnicu. M. A. Eej-
kovic, sat. B7*'. Za to tolika starost i vika za
grob}e i grobnice. D. Obradovic, basn. 372. Posli
siurti Sare s. patrijarka Abraham iskase dvi grob-
nice da se ucine. D. Eapic 23. Gdje ce videt
Pctrovu grobnicu. Nar. pjes. vuk. 5, 13. Sile
turske nesita grobnica. P. Petrovic, gor. vijen.
11. Ukopa ga u domacu grobnicu. S. !^ubisa,
prip. 2o0. Kod ove crkvine (sv. Nikole n selii
liepistu u okriKju vranskom u Srhiji) ima ispod
zomje velika pecina koju narod zove , Grobnica'.
M. £). Milicevic, kra}. srb. 285. — b) mjesto u
Srhiji u okrugu smederevskom. Livada u Grob-
nici. Sr. nov. 1875. 55.
GEOBNICE, /. pL mjesto u Srhiji u okrugu
hiogradskom. Sr. nov. 1863. 322.
GEOBNICKI, iw.j. koji pripada Grohniku (pod
a)). — Od XVII vijeka. 1241 Senani . . . udrise
na Tatare u Grobnickom po}u. P. Vitezovic, kron.
98. Na po}u Grobnickomu. And. Kacic, kor. 4 23.
GEOBNIK, m. ime wjestima. a) selo u Hr-
vatskoj u pjodzupaniji rijeckoj. Pregled. 5. — h)
selo u hrvatskoj krajini ii okrugu ogulinsko-slun-
sko7)i. Eazdijej. kr. 9. — Prvo se jiomine od xv
vijeka. Bakar i Grobnik. Mon. croat. 81. (1455).
GEOBODEE, m. vidi greboder. — Samo u
Stulicevv. rjecniku.
GEOBODEEATI, groboderem, impf. hiti grobo-
der. — U Stulicevu rjecniku: ,vespillonis munus
exercere'. — sasma nepiouzdano.
GEOBODEEEV, adj. vidi groboderov. — U
Stulicevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GEOBODEEOV, adj. koji x^ripada grohoderu.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GEOBODEESKI, adj. koji pripada grohodc-
rima. — Samo u Stulicevu rjecniku.
GEOBODEESTVO, n. posao, zanat u groho-
dera. — Sumo u Stulicevu rjecniku: ,vospiUonis
munus'.
GEOBODEESTVOVATI,groboderstvujem, «»;>/,
u Stulicevu rjecniku: v. groboderati. — .sasma
nepouzdano.
GEOBODIEALAC , grobodiraoca , m. covjek
koji dere (krade) grobove. — Samo u Stulicevu
rjecniku : ,clie per guadagno spoglia i sepolcri'
jbustirapus'.
GEOBOV, adj. koji pripada grobu. — Na je-
dnom mjestu xvi vijeka. S povoji grobovimi.
Anton Dalm., nov. test. 151. joann. 11, 44.
GEOBOVAN, grobovnia, adj. vidi grobau. —
U Stulicevu rjecniku.
GEOBOVI, m. pi. ime^ mjestima n Srhiji. a)
u okrugu hiogradskom. Niva u Grobovima. St.
nov. 1873. 295. — h) u okrugu jyozarevackom.
Niva na Grobovima. 1875. 158. — c) u okrugu
smederevskom. Niva u Grobovima. 1866. 199.
GEOBOVIGA, /. mjesto u Srhiji u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Grobovici. Sr. nov. 1861. 774.
GEOBOViSTE, n. vidi grob|e, h). — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika ii Belinu (.coemeterium'
194'i), u Bjelostjencevu (kod cintorom), u Volti-
gijinu (groboviste, grobje), u Stuhcevu. Mustafu
zatvara smrtno grobovisce. I. T. Mrnavic, osm.
77. Da se i simatorije oliti groboviste razumi
pod ime od crkve. Ant. Kadcic 367.
GEOBOV^E, n. vidi grob}e. — Stariji je oblik
grobovje. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (vide grobje s dodatkom da se govori
u Ormnicij. Odkud to grobovje? P. Vitezovic,
odil. 57.
GEOCA, m. ime musko. — xvni vijeka. Po-
zdravje od mene Uroce oca . . . Glasnik. ii, 3, 49.
(1706).
GEOGE, n. dem. grlo. — Postaje od grlo na-
stavkom tee, te se kod grlce 1 na kraju sloga
prctvara na o, ali kod toga r ostaje vokal. —
[/ 2^^ii^licriwa iz xviii vijeka umctnuto je j medu
i i o. — Od xvjii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Fatase se majci o grjocu. And. Kacic,
razg. 87. Sinu lice kano jarko sunce, a groce
kano mesecina. Nar. pjes. vuk. 1. 126. Zlatno
puce pod gfocem. 1, 341. Da ga mecu sebi jjod
gf oca. 1 , 432. I stacu mu nogom pod groce.
2, 312. Vec zako}u kona ja sokola, napiju se
krvi od groca. 2, 414. Vidi mu so vince ki-oz
groce. 3, 512. Al' drlice joj glas groca bijela.
Osvetn. 1, 53. — U jednom primjeru xvm vi-
jeka mj. o ima a (va}a da nije stamparskom gri-
jeskom): Od grjaca (gerjaca) visi mi tkanica. J.
Krmpotic, mal. 9.
GEOCKA, /. (adj.) varosica u Srhiji u okrugu
hiogradskom. K. Jovanovic 98. — Pomine se od
xviii vijeka. Konak 20 u Grockoj . . . Turci zovu
Isargik. Glasnik. 31, 310. (1704). Izpodb Grocke.
Glasnik. 20, 13. (xvin vijek). I u Grockoj I'lega
pogubise. Nar. pjes. vuk. 4, 143. — I potok sto
kroz nu tece. — isporedi Grocica. — (j Vukovu
rjecniku: 1. ,stadtchen an der Donau zwischen
Belgrad und Smederevo'. 2. ,bach der es durch-
fliesst'.
GEOCA, m. prezime. — xvm vijeka. Mihaj>Io
Groca Grocanin. Glasnik. ii, 3, 248. (1710—1720).
GEOCANIN , m. covjek iz Grocke. — pha: :
Grocani (gen. Grocana). — Od xvm vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Nikola Kalajtovic
Grocanin. Glasnik. ii, 3, 249. (1710—1720). vidi
i kod Groca.
GBOCANSKI
456
GROHOT
GROCANSKI, adj. hoji pripada Grocanima i
Grockoj. — U nase vrijeme, a izmcdu rjfcnika
u VuJcovu (,von Gi'ocka'). Grocanska (opsiina).
K. Jovanovic 98.
GROCICA, /. rjecica Jcoja tece Icroz Grocku i
nize ne utjece ti Dunavo. — U nase vrijeme, a
izniedu rjecniJca u Vitkovu (u dodatku). Grocica
dolazi od Zaklopace i od Begajice, i odmah ispod
Grocke utice u Dunavo. M. D. Milicovic, srb. 60.
1. GROCIC, m. vjedarce kojim se sto oblijeva,
kao sto cijetke u tiskanu maslina, brod u praiiu.
M. Pavlinovid.
2. GROCIC, m. prezime.
Milan Grocic. Rat. 345.
U nase vrijeme.
GRODAN, Grodna, m. ime musko. — U jednoga
p)isca XVII vijeka. Mahom jednijem jedna ruka
Grodnu i Vitku vrze glavu. P. Kanavelic, iv. 183.
GRODINISTE, n. mjesto u Srbiji n okrugu
smederevskom. Sr. nov. 1871. 392.
GRODOVCI, m. pi. ime wjestit. — Prije na-
sega vremena. Grodovtci. S. Novakovic, pom. 130.
GRODANOVAC, Grodanovca, m. wjesto u Sr-
hiji u okrugu cicprijskom. Vinograd u Groda-
novcu. Sr. nov. 1875. 765.
GROF, m. comes, 7iem. graf, tnag. grof. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(grof, knez) i u Jamhresicevu. Knez aliti grof
Justinianus. K. Pojkid 16. Grofa Androke kcer.
J. Kavanin 149^'. Po nastojanu grofa Janko-
vica. M. A. Re|kovic, sat. H4a'. Bijase jedan
grof u jednom selu od Burgundije. D. Rajiic 61.
Ni po drugih mistih sami baruni ill grofovi onamo
ne idu. B. Leakovic, nauk. 303. Govore grofi i
trgovci. Nar. pjes. kras. 1 , 101. Bil je jedan
grof. Nar. prip. mikul. 130.
GROFICA, /. grof ova zena. — Od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu gdje naj prije
dolazi. — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,grafin'.
GROFIJA, /. grofovska cast. — U Sulekovu
rjecniku: ,grafGnstand ; grafenwiirde'. — Na dru-
gijem mjestima znaci sto i grofovina. Izim pokne-
zoiie grofije Tirolske i Voralborga. Zbornik zak.
1853. II. i u liulekovu rjecniku znanstvenoga na-
ziv^a: Grofija, hist. stat. ,grafschaft', tal. ,contea'.
GROFOVINA, /. grofovska drzava. — U Su-
lekovu rjecniku: ,grafschaft'. — isporedi grofija.
GROFOVSKI, adj. koji pripada grofovima. —
I] ^ulekovu rjecniku: ,grafen-, griiflich'.
GROGOT , u Danicicevu rjecniku : ,grogot',
mislim da je pogrjoska mjesto ,grohoti. : u grohott'
(Glasnik. 15, 276 god. 1348?). 3, 580.
GROGOT ATI, grogodem, impf. titrati. Nek se
zlato sjajuska, di'agi kameu grogode, suvi biser
trepece. M. Pavlinovi6.
GROH, m. vidi grohot. — U StuUeevu rjec-
niku. — nepouzdano.
GROHAT, m. vidi grohot. — U dva pisca
XVII i xviii vijeka. Gdi krusve grohatom vidimo
])adati. I. T. Mrnavid, osm. 134. Napuni kosti
(vricu), pak isto takni u nu, koliki ces cuti grohat.
F. Lastrid, test. 207''. Grohat i maknutjn inodu
onim kostma utini se. ad. 12''.
GROHATATI, grohadom, impf. vidi grohotati.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Muci, no gro-
hado (vricn napunena zem(e). F. Lastrid, tost.
207"'. vidi i grohatusa.
GROIIATUSA, /. vrsta jabuke. — U nase vri-
jeme u aiavoniji (s V mj. h). Grovatusa, cos. slatka
jabuka, dozrijeva oko Petrova, sjeme grovade
(Stojanovid) , schlotterapfel. B. Sulek, im. 103.
GROHCENE, n. djelo kojijem se ko grohti. —
Stariji je oblik grohdenje. — U Bclinu rjecnika:
grohtjonje ,vaciHatio, nutatio' 737'j ; u Stulicevu
rjecniku ima s istijem znacenem grohotjene, ali
j)0 tome sto sam pisac dodaje da je uzeto iz
Belina, vidi se da je on ovu rijec zlo prepisao.
GROHITANE, n. djelo kojijem se grohice. —
U Vukovu rjecniku: groitane i grohitane.
GROHITATI, grohidem, mhjj/. vidi grohotati.
— Akc. kaki je u ^/rat's. taki je u impf. gro-
hitah; u ostalijem je oblicima onaki kakije u inf.
— Kod onoga dijela nasega naroda koji ne izgo-
vara h ovo ispada bcz traga: groitati, groidem.
— U Vukovu rjecniku : groitati i grohitati s jjr i-
mjerom: grohidu orasi ,rasseln' ,concrepito^
GROHNUTI, grohnom, ^jf. pasti s lupiom. —
U Vukovu je rjecniku akc: gronuti, gronSm, tc
kaki je u inf. taki je i u aor. grohnuh (osim 2
i 3 sing.: grohnu), u impt. grohni, u ger. praet.
gr6hnuv.si, u part, praet. act. grohnuo ; ali je u
Dubrovniku (P. Budmani) i u Srbiji (S. Nova-
kovid) drukciji: grohnuti, grohnem, te se ne mi-
jena u ostalijem oblicima. — Postaje od korijcna
groh (vidi kod grohot). — Kod onoga dijela na-
sega naroda koji ne izgovara h ovo ispada bez
traga: gronuti, gronem. — JJ Dubrovniku part,
praet. act. moze biti grohnula i grohla, grohnulo
i grohlo, gi;6hnuli i grohli itd. (ali samo grohnuo).
P. Budmani. — Od xvm vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu:- gr6nuti, gronem ,herabstiirzeii
(vom regen, thranen, herabgeschiitteltem obst)'
,defluo'. a) ii pravom smislu nije potvrdeno kod
pisaca, vec samo u Vukovu rjecniku gdje stoji
s nekijem osobitijem znacenem (o sitnijim stva-
rima: o kisi, suzama, vocu s drveta, isporedi
groliot). u Dubrovniku se cuje dosta cesto: ,Po-
puzo sam se pa sam grohnuo kolik sam dug i
sirok'. P. Budmani. — b) u prenesenom smislu:
propasti, naj cesce oslabiti (od starosti, bolesti). I
s otmanstvom mahomestvo hode grohnut stidnom
u jedu. J. Kavanin 215a. Da svi (zlotvori) nice
gi'ohnu doli. 223''. Vidite da sam gronuo od
starosti. V. Vrcevid, niz. 217. Mletacka vlada
iznemogla i grohnula od trulezi. S. j^ubisa, prip.
155. Stari Radun gronuo i ohvecao. 274. Po
Ivanovoj smrti zivio Vuk ved star i grohnuo u
dvorima Durda Crnojovida. pric. 3. Za liom do
i lutorstvo gronuti. M. Pavlinovid, razl. spis. S4.
Pa se ved mogao proricati dan, kad de gronuti
prijosto bizantinski. razg. 98. Ali ne ziias da
smo vrsnice? i ja ti sam, sestro, bas grohnula:
prekodan cantram po kudi, ali u vecer amo preko
krsta nesto me sine da ti se jodva mogu pruziti
kad sjedem. M. Vodopid, tuzn. jol. dubr. 18(58. 237.
Kaze se jos ,(od starosti) gronuti'. S. Novakovid.
GROHNA, GROHNICA, vidi groi'ia, gronica.
GROHOT, m. buka, lupa, uprav kad se prosiplc
sto tesko i ne sasma sitno (n. p. kamcne, orasi).
— Akc. je zabi^ezcn kao iito je u Vukovu rjec-
niku, u Dubrovniku je drukcije u nom. i ace.
sing. : grohot. P. Budmani. — liijeij je stara,
isporedi stslov. grohoti,, rus. (u dijalektu) rpoxoT'i..
— Postaje nastavkom otx od korijcna groh (ispo-
redi i grohnuti) koji je po svoj prilici ouomato-
peja. — Kod onoga dijela nasega naroda koji
ne izgovara h, ovo ispada: groot, a dva o iiiogii
.sc .sazcti u jedno : grot. — U .'<vijem je rjecni-
cima: u Vra^icicevu: ,cachinnus' ; u Mikalinu:
grohot, zvek, tutnonje ,str0pitus, sonitus', a kod
grohotati se ima smijati so s grohotom; u Be-
GROHOT
457
GROHOTUKATI
iinu: ,cacliinnatio' 6I8i>; u Bjclostjencevu: ,ca-
chinnus, cachinnatio, risus solutus' itd. 2. ,stre-
pitus, susurrus, murmur, sonitus, strepitus et
fremitus'; u JambrcHcevu: ,cachiimus' ; u Volti-
gijinu: ,strepito, risacchiamento' ,das aus voUem
halse lachen'; u Stulicevu: ,strepitus, sonitus,
cachinuus'; u Vukovit: groot, grot, grohot ,lautes
lachen' ,cacliinnus' s in'imjcrom : Nasmija se gro-
hotom ili u sav grohot; n Danicicevu (vidi hod
d)). a) sa znacenem kazanijem sprijeda. Da da-
leko odstupi grohot grada, udarac gromov. I.
Bandulavic 295''. Strazeniju byvi>su, toliko zveki.
i grohotL bystb i jako i potresti se mestu. Glasnik.
21, 163. (xvn vijek). Kad grohotom niz litice
sve sto sadru mecu u more (poplaviee). J. Ka-
vanin 48^. Stade grohot na grlu bisera. Nar.
pjes. petr. 1, 209. Kako puska pukne na Cetine,
grohota ce biti na sve strane. P. Petrovic, gor.
vijen. 98. — h) po slicnosti kaze se cesto o smi-
jehu, kad se cejade jako i u gJase smije (vidi i
u rjecnicima). Posta tolik sraijeh i grohot od
ruga. M. Vetranic 2, 111. Neg druzi smih smiju
grohotom za radost. H. Lucie 207. Velikim gro-
hotom rugahu se nimi. F. Vrancic, ziv. 25. Ne-
mojte se gi'ohotom smijati. I. Dordic, ben. 93.
Visoko smijati se ili s grohotom. P. Knezevic,
osm. 315. Sav puk grohotom se nasmija. M. A.
Rejkovic, sabr. 54. Grootom se smeje. Nar. pjes.
vuk. 1, 427. Grotom se mlada nasmeja. 1, 591.
Grohotom se Marko nasmijao. 2, 235. Grohotom
se dervis osmjenuo. 2, 273. Al' se Ivo u grot
nasmejao. 3, 174. Pa se pocne u vas grohot smi-
jati. Nar. prip. vrc. 18. — c) nejasno je u ovom
ptrimjcru gdje kao da znaci plac: Grozno pro-
suzise grohotom |ubenim. D. Barakovic, vil. 268.
— d) kamene sitno i krupno, kao n. p. sto je u
potocima ili niz gore kud voda dere. (od zvuka
preneseno na uzrok sama zvuka). — od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: vide ka-
menak, stijena s dodatkom da se govori u Boci
(nije dosta jasno tumaccno) ; ima i u Danicicevu
(koji je krivo shvatio ovo znacene po Vukovu
rjecniku) : ,grohotb' , selu je Velikoj isla meda
s Kzanicom ,do hrisovula svetostefanskoga i do
gvozda u Gi'ohotb' (Mon. serb. 95 god. 1330).
mislim da nije nista vise nego sto je i danas,
,saxum'. 1, 237. selu je Radesi isla meda ,u beli
grohotb' (Glasnik. 15, 281 god. 1348?). 3, 580.
Grohot ,rovinazza de' monti o siano sassi mo-
diocri e piccoli'. S. Budmani AIG^. Ja usadih
vitu jelu u kamenu u grohotu. Nar. pjes. here,
vuk. 249. Prosuo So biser po grohotu. Nar. pjes.
vuk, kovc. 104. Zeleno-zagasena suma lovorike
nikla u grohotu. S. ^ubisa, J)rip. 4. Grohotom
grob naspe. 239. Grot, slunak. u niskom okrugu.
S. Pelivanovic. Grohot, zem}a supjasta i stjen-
}iva. M. Pavliuovic. — e) po znacenu kod d)
ime mjestima. aa) seoce u Hrvatskoj u podzupa-
niji krapinsko-topjlickoj . Pregled. 54. — hh) vidi
(kod d)) u Danicicevu rjecniku.
GROHOTA, /. vidi grohot, d). — U nase vri-
jeme u sjevernoj Dalmaciji gdje glasi grola : Grota,
zemja grotjiva, prepuna meka stijena. M. Pavli-
novic.
GROHOTAN, grohotna, adj. koji pripada gro-
hotu, koji grohoce. — Od xvjii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,strepens , perstrepens').
Udari vx svu zemju tresna grohotna. S. Rosa
161a. Grotan, grozan, krupan: Knigu stije, grotne
suze lije. M. Pavlinovic. — Adv.: grohotno. —
izmedu rjecnika u Stulicevu (,cachinnis'). Na nu
se je grotno nasmijao. M. Pavlinovic.
GROHOTANE, n. djelo kojijem ko grohoce ili
se ko grohoce. — Stariji je ohlik grohotanje. —
U rjecnicima: u Mikalinu (grohotanje), u Be-
linu (grohotanje b'd^. 618''), u Bjelostjencevu (kod
grohot), u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vukovu.
GROHOTATI, grohoccm, impf. zvecati, ali
samo 0 takomc zveku koji postaje kad se Zajedno
stresaju i udaraju jedna u drugu mnoge ne vrlo
sitne stvari, kao n. p. orasi, kosti, kamene. —
isporedi grohitati. — Akc. kaki je u praes. taki
je u imp)f. grohotah i u ger. praes. grohocuoi ;
u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing. : grohota. — Bijec je stara, i
mozebiti praslavenska; isporedi stslov. grohotati,
ces. hrochotati. — Postaje od grohot
a. aktivtio. a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
— izmedu rjecnika u Mikafinu (,strepo, con-
strepo, concrepo'), u Stulicevu (,strepere' gdje
ima za inf. i ohlik grohocati nacinen po prc-
zentu), u Vukovic (grohocu kosti, orasi u vreci
,rasseln' , concrepo' s dodatkom da se govori u
Dubrovmku). U starca kosti grohocu. Nar. pjes.
here. vuk. 270. V Vrcevic, niz. 323. V. Bogisic,
zborn. 122. — h) znacene: zvoniti zvoncem ili
praporcem, u Stulicevu rjecniku (,tintinnabulo
sonum edere') nije pouzdano (vidi i grohotnsa,
b)). — c) cachinnare, vidi b, b). — u jednoga
pi sea XVIII vijeka i u Vrancicevu rjecniku (,ca-
chinnari'). Gdje smijehom veselijem po vas dan
grohocu. B. Zuzeri 29. — d) nije jasno znacene
u ovijem x>rimjerima: Kafu pije, grohotom se
smije, moja dusa s negvom grohotala! Nar. pjes.
here. vuk. 206. Tako tvoja dusa grohotala k'o
grohoce u dobra junaka kad on laze lijepoj dje-
vojci. Nar. pjes. petr. 1, 304.
b. sa se, refleksivno. a) samo u jednoga pisca
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,agi-
tari' 53''^). na oha mjesta nije jasno, jeli znacene
kao kod a, a), Hi kao kod glagola grohtjeti se
(koji vidi). Grohocu se strasnim tresom na glas
negov nocne jame. J. Kavanin 414'j. — b) smi-
jati se jako, u glas (grohotom, u grohot, vidi
grohot, c)). — izmedu rjecnika u Mikalinu (gro-
hotati se, smijati se s grohotom), u Bjelostjen-
cevu (grohocem so, smejem 'Se grohotom), u Vol-
tigijinu, u Stulicevu, u Vukovu s primjerom (ispo-
redi daje) : Kaluder se grohoce, jad g' ubio, sto
hoce? — Takovo veselje ne grohoce se zalihim
smihom. Nauk brn. 66t>. Kaluder se grohoce,
jad ga nasa'! sto hoce? Nar. prip. vrc. 18.
GROHOTE, /. p)l. selo u Dalmaciji u kotaru
s2)jetsko)ii na otoku Solti. Repert. 1872. 83.
GROHOT JETI, grohotim, impf. u Stulicevu
rjecniku: v. gi-ohotati. — nepouzdano (vidi i kod
grohcene).
G'ROB.OT'i^lKA, f. pjeskovita zemja (vidi grohot,
d)). — U Vukovu rjecniku.
GROHOT^^IV, adj. koji je s grohotom, ispo-
redi grohotan. — Potvrden je u nase vrijeme:
a) adj. sa znacenem: pun grohota (vidi grohot,
d)). Zem|a gro('/tojt}iva. M. Pavlinovic. — h)
adv. groh6t|ivo, grohotom, u grohot. Pa se pot}en
grohotjivo smije. Nar. pjes. vuk. 2, 36.
GROHOTNICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
cacanskom. — Kod naroda glasi Grotnica. Turci
Magare potuku tako da je na torn mestu dugo
posle lezala gomila kostiju, koju su onda zvali
,grot kostiju'. to se mesto prozove posle , Grot-
nica'. M. E). Milicevic, srb. 675.
GROHOTUKATI, groh6tucem i groh6tukam,
impf. cesto grohotati. — Samo u Stulicevu rjec-
niku : ,fare sovente strepito' ,obstrepitare'. —
IJprav je deminutiv.
GEOHOTU],.A
458
GEOM
GEOHOTU]^A, /. niz oraha Hi fesnika na
Jcunat. — U nase vrijcme: ciije se samo s ohlikom
f^rotuja, all to kod onoga dijela nasega naroda
koji nc izguvara h, te je hez sumne jnavi ohlik
grohotu]a (od groliot; na grotlo ne trcha pomi-
sliti). — Izmcdu rjehnka u Vtikovu (grotuja, kao
bi'ojenico od oraha ill od ]esnika). Grotuja, iia-
nizaiii orasi na koncu. u Srbiji u okrugu uzickom.
— In i)rencsenom smislu. No ])odo im za i-ukoni,.
jor se carstvo to latinsko razdrobilo u grotuju
uialoiiili knezija. M. Pavliuovi6, razg. 99.
GKOHOTIUjAST, rtJJ. moniliformis, koji ji kao
grohotitja. — U pib,aca nasega vrcmcna (s ohlikom
grotiijast). Grotujast, moniliformis. J. Pancic,
bot. 27. Grotujast, bot. lat. , moniliformis', ,roson-
kranzfiirmig'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
GROHOTTJSA, /. nesto sto groliocc. a) sprava
lojom sc mame neke jdieice (kao kulijica od drva
Hi od hartije u kojoj su zrna, n. j). kamicki,
grah, sacma, te grohocu, kad se strcsa). daje se
i maloj djcci za zahavu. — u Duhrovniku od
XVI vijeka. Kao svracki na grohotusii skiipise
Ke lupezi. M. Drzic 210. — b) u Stulicevu rjcc-
niku tiimaceno je i ,tintinnabiilum'. ne znam jell
kod toga ptsac mislio tiopce na zvonce Hi na
praporac, Hi na klepctusu, Hi na znacene kazano
kod a), prvo znacene {zvonce Hi piraporac) sva-
kako nijc poitzdano, a drngo (klepetusa) moic
biti (cini mi se da sam n Duhrovniku cuo ka-
zati groliotiisa mj. klepetusa). — c) ime nekijem
hi{kavia (s toga sto sc ^cmc ne drzi osusena
ploda nego u neviu grohoce kad se stresa). —
izmcdu rjecnika u Stidicevu (,foenvim graecum')
i u Vukovu (iiekakva trava s dodatkom dn sc
govori u Duhrovniku). Grohotusa, ces. hrklac
(Rhinanthus), 1. colutea vesicaria (Kuzmic), Co-
lutea arborescens L. (Vodopic, Vuk) ; 2. fien groco
(Kiizmic, Htulli, Vujicic), Trigonella foonum grae-
cum L. B. Sulek, im. 103.
GEOHOTUSAR, m. covjek koji gradi grolio-
tuse (vidi grohotusa, h)). — Samo u Stulicevu
rjecniku: ,tintinnabulorum opifox'.
GROHOTUSICA, /. dem. grohotusa. — U Stu-
licevu rjecniku.
GROHOYO, n. Ilex aquifolium L., ncka hi^ca.
— U nase vrijcme u hrvatskom primorju. B.
Sulok, im. 103.
GROHTJETI (Hi grohtiti?), grohtim, impf.
zar rczati? Hi lirkati? — Na jcdnom mjcstu
xvii vijeka. Uzjokota i zaliuka samodrzac vjecne
muko, jiaz zarcza i zamuka trjeskovito u jauko,
i izmecuci krvno pjone vuku slicnijoh iz cejustl
otrovima zaniucono, grohtoc ovo rijoco izusti. P.
Kanavelic, iv. 5G0.
GROHTJETI SE, grolitim se, impf. fufati se,
trcsti se (o cemu sto ne moze Hi jcdva moze sta-
jati dupke). — U dva pisca Dubrovcanina xvii
i xyin vijeka, a izmcdu rjecnika u Belinu (,agi-
tari' o3a; ,traballare, non potorsi tener in piedi'
,nuto' 738"), u Voltigijinu (,traballare, non rog-
gorsi in piedi' ,wankon, taumcln'), u Stulicevu
(gdje stoji \. grohotati, ali grijeSkom, jer sam
pisac pomine Gundulicev primjer sto je ovclje
slav(en). Coko6u so, grohto i trosu no6ne spile
iz dubino, u gromovitu urnobosu razlijogaju so
slijopo tmino. I. Gundulit 473. Bacaju so, grohte
1 oro, saniosiliiik gdjo stolujo. N. Marci G4.
GROJA, /. hyp. groznica. — Akc. se mijena
u vac. grojo. — U narodnoj jijesmi nasega vre-
mena, i otalc u Vukovu rjecniku. l^uta bi to
ufalihi gioja. Pjov. crn. 20()''.
GROJvCEJNE, n. vidi groktaiio.
GROKNUTI, groknem, pf. vidi graknuti. —
U narodnoj pjcsmi nasega vremena, ali moze biti
da je stamparska pogreska i da trcha citati
graknu. No da vidis dvije tice vrane, jodna
groknu, druga progovara. Nar. pjes. 4, 843.
GEOKTANE, n. djelo kojijem se grokce. —
Izmcdu rjecnika u Vnkovu. — U Lici se kaze
mjcsto groktane i grokcene: ,Lijepo pjeva, ali
mu no va|a grokcene'. J. Bogdanovic.
GROKTATI, grokcem, imj)f. rijec onomato-
pejska. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
groktah i u ger. praes. grokcuci. — If nase vri-
jemc. a) vidi graktati. — « Vukovu rjecniku. —
h) vibrissare, vocem crisparc, j)jevajuci Hi svira-
juci mjenati hrzo i ncprestano dva glasa, te sc
cini kao da sc glas trese. — izmcdu rjecnika u
Vukovu (,trillern' ,vibrisso', cf. potresati). ,Ali
ga lijopo taj i taj ])jevajuci grokce'. ic Lici. J.
Bogdanovic. — c) vidi guritati, hrocati. Ne kvi-
jucu (p)rascici): vui, vui, nego grokcu: ja, ja, ja.
Nar. prip. vrc. 15G.
GROM, groma, m. tonitrus, fulmon, uprav huka
sto se cuje uz munu, ali nas nnrod i samu inuhu
zove gromovi, ipak s torn razlikom da sc cescc
0 gromu kaze da ptuca, ndara itd., a o muni da
sijeva, pali itd. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padezima (gen. pi. groma i gro-
mova), osim nom. i ace. sing. , i voc. : gromo,
gromi (ali gromovi). — liijec je praslavenska,
isporedi stslov. gromt, rus. rpoMt, ces. hrom,
2)0]. grom. — Postoje ojacanem od korijcna gri.m
(vidi kod grmjoti). — Izmcdu rjecnika u Vran-
cictvu (,tonitru'), u Mika^inu (grom, gromovina),
u Belinu 735a, » Bjelostjencevu (v. grmjavica.
2. ,fulmon', v. tresk), u Voltigijinu, ti Stulicevu
(,tonitru, tonitrus, tonitrum, fulmon'), u y\ikovu,
u i)aniciccvu (gromt). a) tonitrus, buka uz munu.
Slisah jedan velik grom. Korizm. 69^. Iz debola
oblaka voce puta sijevaju muone, pucaju gro-
movi. M. Divkovic, bes. 528. K'o kad pukno
grom iz koga s urnebesom trijesi udaro. I. Gun-
dulic 515. Tvoja kripost svaka more, gromom
stresa zem|u i gore. P. Hektorovic(?) 85. Krivca
.smionoga svojim' gromovi kadgod kara. J. Ka-
vanin 538*. Prije groma trijes me udara. I.
Dordic, uzd. 9. Na ta cas pukne grom, i s liim
dode plamen. M. Zorici6, zrc. 54. Gromovi pii-
stanu pucati. M. A. Eejkovic, sat. L5i'. Kad
govori, gromovi pucaju. Nar. i)jes. vuk. 1, 552.
Grom zagrmi na svotoga Savu. 4, 131. Dok grom
puce, a sinuse muno. 4, 500. — metaforicki. Na
I'legovijeh grom besjeda. P. Kanavelic, iv. 176.
A grom puce s begovijoh usti. Osvetn. 4, 22. —
prenescno, o pusci. Skido mu so sa ramona dijka
... pa grom ubi pod junakom petu. Osvetn. G, 79.
— b) fulmon, niuna. Ojiajenje muno, uvridjonjo
groma. I. Bandulavic 275'>. Z gromom nebeskim
iznenada ubijen. S. Badric, ukaz. 16. Prija na
mo posaji tvojo gromovo, nogo da se neces na
grisniko smilovati. J. Banovac, razg. 141. Niova
glavara grom ubi. J. Fili])ovi6 1, 308''. O an-
doli, . . . kako mogoste glodati, a muna i gro-
mova no spus6ati na ove drakune? F. Lastri(!',
test 112=>. Da ga ne samo muna upali, nego
da ga i grom udari. A. Kani21i6, kam. 34. Eo-
sijani Stovali su boga svoga Triska iliti Groma,
475. I grom strasni iz oblaka hitro sleti u ni-
zinu. V- Dosen 192''. Niti si)usta s nebosa strilo
i gromovo. D. Eapi6 11. Srdito gromovo raz-
sipas. G. Postalic 185. 8ama sjodi, poglodujo
do so muna s gromom igra . . . muna groma nad-
ignila. Nar. j)jos. vuk. 1, 152. Udri gromom, gru-
movit Ilija. 1, 1G8. Grom ga ud'rio! 1, 270.
GEOM
459
GROMINAK
Ilija ih gromovima gada. 2, 5. A grom puce
iz vedroga noba, pa ii riaso udario dvore. 2, 45.
Ni Iliju koji gromom bijo, ni Mariju kqja munom
pali. 2, 206. Puco sarka kao i grom sii'ii. 3, 423.
Hijevaju mime i gromovi. 4, 8. Grom udari u
jioje Kosovo. Nar. ]:>jes. petr. 2, 271. Tako mo
grom lie ubio, a vi svi zdravo i veselo ! Nar.
jiosl. vuk. 298. Kad grom udara, onda kazu da
svcti Ilija po zapovijesti Bozijoj gada davolo
(jUzvrdao so kao davo ispred groma') ; za to go-
vore da se iie va]a krstiti kad grom puca, da
no bi davo u novoji iiobjegao pod krst, u koji
grom ucce iidariti. sto jo u pusko i ii topa taiio,
Olio jo u groma ,strjelica' . . . Vuk , rjecu. hod
grmjeti. Udrio grom i upalio gebanu tui'sku.
S. !^ubisa, prip. 122. Boje jo, da jo grom sprzio
deset domaciiia. 188. — Icao da i ovo amo spada:
Jak kako grom. M. Vodopic, tiizn. jel. dubr.
1868. 222. — mctaforicki. Da ga pajja crkvenim
gromom no udari. A. Kaiiizlic, kam. 28. — Svi
su izbrani vitezovi, noprijatejski strah u boju,
vihri, gromovi i treskovi. I. Gundulic 444. Wel-
lington (bijase) groin u boju. M. Pavlinovic, rad.
86. — c) ne zna se, jeli huka Hi muna, Hi obojc.
Mlbiiyjo i gromy volici. Domentijan'' 155. Pride
natrat tolika sila groma, triska i dazja. S. Ko-
zicic 35''. Muz oni nijesam ja mrtvoga, ziiaj,
doiua, ki kad psofku prija, ni trijeska ni groma.
D. Eanina 68^. Cuti ne moz' trijes ogiioni, grom
kad jiraska iz oblaka. M. Pelegrinovic 198. O
gromovi , o treskovi , urnebes se vas obali. I.
Gundulic 768. Zaludu bliskavice, gradi, gromi,
triskavice ... A. Georgiceo, pril. 67. Vjetri, gradi,
gromi, trusi ... J. Kavanin 557''. Evo ga s ve-
likom strazom od grmjavine i gromova, muna,
strila. D. Eapic 15. A Ilija mune i gromove.
Nar. i^jes. vuk. 2, 2. Moj pokojni otac vazda se
od suda kao od groma bojao. Pravdonosa. 1852. 3.
GEOMAC, gromca, m. vidi gromovnik. — V
Stuliccvu rjecniku: ,Jupitor, deus tonans'. — ne-
pouzdano.
GROMACA, /. vidi gomila. — Akc. se mijena
u gen. pi. gromaca. — Nejasna postana; moze
hiti da postaje od korijena rijeci gramada, a da
se je a promijenilo na o prema gomila i grom
(vidi i gromila). — Od xm vijeka (u nase vri-
jeme samo kao nijesno ime), a ismcdu rjecnika
u Belinu (,acervus lapidum' 449a. solb)^ u Bjelo-
stjencevzi (v. gomila), u VoUigijinu (,muccliio di
sassi, di rottami' ,steinliaufe'), u Stulicevu (v. go-
mila), u Banicicevu (kao ime vfjestu, vidi h)).
a) uopce. Prod liim jest jedna gromaca, a zdola
nive. Mon. croat. 19. (1275). Onde je gromaca
drugo zlamene ; od gromaco drazicu... 46. (1395).
Da iiisu (telesa) pod onom gromacom nego malo
vise. F. Glavinic, cvit. 258^. Suhe kosti i gro-
mace, to se rado vse namace. P. Vitezovic, cvit.
30. — b) selo u Dalmaciji ii kotaru dubrovackom.
Eepert. 1872. 21. — od xiv vijeka. Osalbnikt,
^jubaacB, Gromaca, Orasaacb . . . Mon. serb. 234.
(1399).
GROMACNIK, m. selo u hrvatskoj krajini u
okrugu brodskom. Razdijej. kr. 13.
GROMADA, /. u Stulicevu rjecniku: , cumulus,
congeries, acervus' s dodatkom da je rijec ruska.
vidi gramada.
GROMADAN, gromadna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: ,coacervatus' s dodatkom da je rijec ruska.
— U istom rjecniku ima i adv. gromadno ,acer-
vatim'. — vidi gromada.
GROMADITI , gromadim , impf. u Stulicevu
rjecniku: ,acervare, congregaro, accumulare'. —
Bijec nacinena od gromada, i zato nepouzdana.
GROMAK, gromka, adj. vidi gromovit, rus.
rpoMi.iii, jaki (o glasu). — Od xviii vijeka u hc-
kijeh pisaca.
a. adj. Ostaviti o sebi gromku slavu. J. Rajic,
pouc. 1, 46. Na glas gromki k<3 grad iz oblaka.
Osvetn. 4, 45. Odjekuje graja ko oluja, gromka
graja stara i nejaka, ko kad drobi krupa iz oblaka.
5, 28. I sa sjaja gromcih gevordara. 5, 77.
b. adv. gromko. Batorije zagudiso gromko.
J. Rajic, boj. 74. Tomu se je gromko nasmjehao.
S. Milutinovic u Pjev. crii. 88*.
GROM AN, gromna, adj. vidi gromovan. —
Od xvH vijeka, a izmcdu rjecnika u Stulicevu.
S oblaka gromna buk. D. Barakovic, jar. 93.
Cuju od mora gronine glase. B. Betera, or. 28.
Prorokova prikorenja toliko bise teska i gromna
da 8aul pripaden vapi ... A. d. Bella, razgov.
86. Ali CO tvrde . . . biti cuti oni gromni glas.
P. Knezevic, osm. 257. Mili Bozo, kada puce
kula kauo gromna puska iz oblaka . . . Osvetn.
2, 95.
GROMEKATI, groraokam i gromecem, impf.
cesce zvati grom, kleti gromoiu: ,Oce, gromokala
sam, davlekala sam' (govorila sam: grom to ubio!
dava' to odnio!). M. Pavlinovic.
GROMILA, /. vidi gomila. — isporcdi gro-
mija. — Akc. se mijena u gen. pi. gromila. —
Postaje od gomila mozebili po puckoj etimologiji,
jer se misli na grom (kako se znaceiie s ooijem
slaze vidi kod grohot). isporedi i gromaca. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Koji baca jedan kamen u gromilu Merkuriovu.
M. Radnic 136'*. Sgradu i bilu svu razcini u
gromilu. J. Kavanin 428''. Sedam su mi Kucali
izgubili, to na jednu hrpu i gromilu. Pjev. crn.
245^. Gromila novaca. P. M. Neiiadovic, mem.
132. Kod nas krco oranice, jer nema ni jedne
bez kamena; taj kamen mecu na jednu lirjiu, i
hrpa kamena zovo so ,gromila'. to gromile nadu
se na nekim iiivama vec odavno, pa su obraslo
trriem i lijeskom, a ko moze izvozi ih u vodo-
derino ili jaruge. cuje se i u poslovici : Rojim to
se kao i gromila kise. u Dobroselu. M. Medi6.
GROMILANE, n. djelo kojijem sto gromila,
Hi se gromila. — U Vtikovu rjecniku.
GROMILATI, gromilam, impf. vidi gomilati.
— II Stulicevu rjecniku : ,acervar6, congregaro,
accumulare' s dodatkom da je uzeto iz bukvara,
i u Vukovu: vide gomilati; gromilati se, vide
gomilati se.
GROMILCE, adv. acervatim, catervatim, kao
gromila, gromilama, na gromile, skupa. — U
jednoga pisca Slavonca xviii vijeka (u svijem
primjerima samo o ccjadi). Filisteji na riega
gromilco nagnuli bili. E. Pavic, ogl. 259. Na-
vali vas narod gromilco na nega. 515. Svi gro-
milco za I'lim poletise. Nadod. 171.
GROMILE, /. pi. ime selima u Bosni: a) u
okrugu travnickom. Statist, bosn. 200. — b) u
okrugu sarajevskom. 40.
GROMILICE, /. 2}l- ime seocima u Bosni: a)
blizu Osove. Schem. bosn. 1864. 59. — b) blizu
Grkvice. 84.
GROME^A, /. vidi gromila. — Na jednom.
mjestu XVIII vijeka. Stade svrhu gromije velike
su\u(h) kosti. F. Lastric, test. ad. 123'.
GROMINAK, grominka, m. nejasna rijec u tri
priwjera xviii vijeka. a) na jednom mjestu moze
biti da znaci sto i grohot kod d) (isporedi gro-
minati se). (Grahezlivci u paklu) sil' grominak
strahoviti prinasaju k smradnim ustom, kad ni'e
RMINAK
460
GROMOT
ciJKiieii iii po beca. J. Kavanin 451^. — h) u
iloijc ■poslovicc Jcao da znaci sto grom Hi gro-
luoviiik. Dazdi mu kad lioce, dobavio se je gro-
mii'ika. (Z). Poslov. danic. 15. Jes' i iiad gro-
Luinkom gromiuak. (Z). 40.
GEOMINANE, n. djelo kojijcm se sto gromina.
— U Stuliccvii rjecniku.
GROMINATI SE, grominam se, im])f. padati
s lupom. — Jamacno rijec onoinatvpejska, kod
koje se viislilo i na grom. — JJ pisdca Duhrov-
cana xvii vijcka, a izmedu rjecnika n Bclinu
(,ruere' 1.5G^ ; ,in praecops mere' 579a-) i u Stu-
licevu (,ruere'). Iz smrkiiutijeh gnstijeli luagla
jazovite u poiioro strahoca so jata nagla gromi-
I'laju, drozdo i ore. I. Gundulic 473. (Andcli
klcti) prilicni viliru jjlahoin, ki kroz puste dme
Iilaiiino, gromii'iahii s lednijeni strahom nebeske
so niz visiiio. G. Palmotic 178i>. — U jednoga
jiisca (Sp(ecanina) xviii vijeka stoji na jcdnom
Dijcstu hez so M nc dosta razgovijetnom znacerm:
I zli dusi u onoiu vaju drozde, motro, grominaju.
J. Kavanin 4141'. — U jednoga x^sca (Slavonca)
stoji hcz so (kuo sto se cini) u znacenu kazanom
sprijeda. Pogledaj, Gospodine! i vidi ovi okrug
zomajski koga ti meni za pribivalisto odrodi:
^'idi, evo ovdi gromina, jodna na drngu gromina
iievoja. G. Postalic 173. — U nase se vrijeme u
Duhrovnikii govori takoder hez se sa znacenem:
zvecati dtdwko, grohotati. P. Budniani.
GROMITE^AN, gromitejna, adj. u Stidicevu
rjecniku: v. gromovitojan. — nepouzdano.
GROMITI, vidi gromjeti.
GROMIV, adj. u Stuliccvu rjecniku: v. gro-
movitojan. — nepouzdano.
GROMJETI, gromim, impf. grmjeti. — (I sa
zapadnijem ohlikom gromiti) dolazi u tri pisca
TJnhrovcanina xvi vijeka, i u cetvrtoga (Spleca-
nina) xvin, a izmedu rjecnika u Belimi (gromiti
,tono' 7341j) , u Voltigijinu (gromiti ,tuonare'
,donnern'), u Stidicevu (gromiti i grom|eti ,to-
naro, tonoscero, resonaro, stropitum odere'). Od
saba} i od stita trjeskovi grom|ahu. M. Veti-anic
1, 55. Jak gromi da gromo. 1, 85. ^Kad pocnu
gromjoti lumbarde ogiiene. 1, 8G. Ciiiase gro-
miti. 2, 173. Muno mi sjecajn, gromovi sve grome,
vihri so svijaju, ter dubja sva lome. N. Naje-
.skovic 2, 55. Kad gromi s neba zgar daz od
svud lijevaje. D. Ranina 71^. Okom sika'uc,
glasom gromed. J. Kavanin 263''.
GROM^ATI, gromjam, impf. vidi gromjeti,
grmjeti. — U Stulicevu rjecniku: gromjati tiz
gromjeti s dodatkom da je uzeto iz brevijara. —
nepjouzdano.
GR0M:^E, n. coll. grom, grm}avina. — Na
jednom vijestu xvni vijeka (pisano gromje). Er
ga lirani Rozja pomja, i brani ga gradja i gromja.
J. Kavanin 539''.
GROMNA, /. ime zensko. — Frije nasega vre-
iiiena. Gromr.na. S. Novakovic, pom. 56.
1. GROMNICA, /. ime nekakvu wjestu u Dal-
miwiji. — XV vijeka. U Dujma na Gromnici.
Mon. Croat. 110. (1472).
2. GR(JMNICA, /. vidi grobnica, od cega po-
staje tijem sto se b ispred n (asimilacijom) pre-
Irara na m. — V jcdnoga pisca xviii vijeka.
Ukopaso ga u gromnicu opcenu. M. Zorici6, zre.
182. Aadoso negovo tilo izvan gronniice. 132.
GROMNIf^GI(!A, /. ime nekoj hijei. Gromni-
scica, Tagetos patula L. (Sablar). B. Sulok, im.
103.
GROMNA, /. vidi grm|avina. — Na jednom
mjestu xvii vijeka. Na dosastjo Milijenkovo prista
tresna, grouma umuknu. I. Gundulic 170.
GROMO; m. ime musko. — JJ pisca nasega
vremena. Noki Gromo iz Opajonika. M. D. Mi-
licevic, srb. 611.
GROMODERAN, gromoderna, adj. vaja da
koji se dere (vidi dorati so kod dorati, 1, b, h)
cc)) kao groin, gromoglasan. — U jednoga pisca
nasega vremena. Kad se vatra prosu gmmo-
derna iz topova s brda debologa. Osvetn. 5, 99.
A to li je tuklo (zrne iz topova) gromoderno,
roc bi, da so i pianino svalo. 7, 47.
GROMODERINA, /. one copko drveta koje jo
grom rascepio naziva nas narod ,gromoderinom'
i s jedno i s druge strane Save. I). Popovic,
poznav. rob. 50.
GROMOGLASAN, gromoglasna, adj. u kojega
je glas kao grom. — Od prvijch vremena (vidi
F. Miklosic, lex. palacoslov." kod gromnglasbn'b)
ali jamacno samo kod pisaca, a izmedu rjecnika
u StuUcevu (,tonitru vocem habens' s dodatkom
da je rijec ruska) i u Danicicevu (gromoglastm,
, vocem tonitrui similem habens').
a. adj. Gromoglasnym placemL. Domentijan''
122. Gromoglasnom trubom vice. J. Rajic, pouc.
3, 63.
b. adv. gromoglasno. Gromoglasnije podvi-
kuje. J. Rajic, jjouc. 1, 6. A onda gromoglasno
zavico. Nar. prip. vrc. 113.
GROMONOSAC, gromonosca, m. onaj koji nosi
grom. — U jednoga pisca xvni vijeka koji jc
sam ovu rijec nacinio. Jakob i Ivan, dva brata,
sinovi I^ebedeovi, i pi'izimenovani od istoga Go-
spodina ,boanerges' to jest trjesnite|i, ratonosci,
gromonosci. S. Rosa 68b.
GROMOR, ni. rumor, strepitus, buka, lupa. —
Postaje od grom rijetkijem nastavkom ori,, moze-
biti prema zamor, zubor. — Od xv do xvii vi-
jeka. Stase gromor, svi bo se cudise. M. Ma-
rulic 52. Po vojsci sta gromor. 55. Gromor tuj
mnokrat jes, nemoj se pripasti. N. Najeskovic
1, 189. Gromor kamika buduci slisio. I. T. Mr-
navic, osm. 156.
GROMORADAN, gromoradna, adj. ingens, im-
manis, vrlo velik, strasne velicine. — isporedi
gromoran. — Bez sumne slozena rijec: prvi je
dio grom (ono sto je st7'asno shvaca se kao da
je i veliko), ali je nejasno postanc kod drugoga
dijela: od raditi (koji radi grom.)? od rad (koji
je rad gromu)? ili se stariji oblik (n. p. gromo-
rodan? gromoratan f') pokvario 2)osto se zabora-
vilo znacene? — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (voliki , nezgrapan ,sehr gross'
,ingons', of. gorostasan s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori). Izade iz groba jedan cook srodo-
vjecan, no gromoradna stasa. Nar. prip. vuk. 123.
Bozo moj, jeli ovo protivno tvojoj vo)i da od
ovako male vrijozi budo ovako voliki rod, a na
ovaj gromoradni dub zolud mani od Jesnika?
Nar. prip. vrc. 92. Pitali momci deda: ,0d kakve
so zone troba cuvati?' ,0d mlade udovico i gro-
moradne planinko'. 220.
GROMORAN, gromorna, adj. vidi gromoradau
od cega je jamacno postalo skracivancm i sazi-
manem. — U Vukovu rjecniku.
GROMOT, m. buka, lupa. — isporedi gromor.
— U nase vrijeme. Stado gromot, stado tropot
oko dvora Vidojova. Nar. pjes. u vuk, ziv. 7.
Izid' jubo, to j)oglodaj, sta jo gromot, Sta jo
tropot oko ilvora Vidojeva. 8.
GEOMOTAN
461
GEOMU^jICA
GEOMOTAN, gromotna, ac^. koji je s gro-
motom, jaki (o glasii). — U Vukovu rjecniku:
,schallend' ,sonorus', gdje ima i adv. gromotno:
Gromotno govori.
GROMOTUl^A, /. Alyssum L., neka bi}ka, ka-
menita trava. Gromotu|a, ces. hromek (Aspa-
ragus), Alyssum L. (Sladovic). B. Sulek, im. 103.
1. GEOMOV, adj. koji pripada gromii (kao
cejadetu). — Od prvijeh vremena kod nekijeh
pisaca koji ovu rijec upotrebjavajic prevodeci u
jevandeju rijec j3oav(Qytg, i u nase vrijeme u
Vuka; izmedu rjecnika u Danicicevn (gromovt
,tonitrus'). Bogodthnovenu ortganu synu gro-
movu. Danilo 198. Jakoze X'ece Joant gromovt.
Glasnik. 11, 167. (xv vijek). ISTadjede im imena
Boanerges, koje znaci : sinovi gromovi. Vuk, mar.
3, 17.
2. GEOMOV, m. vidi grom. — U jednoga
pisca XVI vijeka (ali same u pioznijem rukopisu).
Od pusak kad gromov taj pocne bucati. M. Ve-
tranic 1, 86.
GEOMOVAN (gromovan), adj. vidi gromovit.
— Od pirvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stu-
licevii: ,ad tonitru spectans'; u Viikovu: gro-
movni (gromovni), n. p. strijela ,der donnerkeil'
,fulmon', u Danicicevn (gromovtnt ,tonitrualis').
Gromovnymt placemb. Domentijan'^ 155. Koji
je Jupiteru gromovne strele kovao. J. Eajic, boj.
29. Sluni gromovnoj. B. Danicic, jov. 28, 26.
Od gromovnoga glasa tvojega teku. psal. 104, 7.
Gusti oblaci jarospu strijele i gromovne trijese.
Osvetn. 3, 161. Drusko dava zavjetc gi'omov-
nome Iliji. S. l^ubisa, prip. 268.
GEOMOVIC, m. gromov sin. — U jednoga
pisca nasega vremena. Kad pod Becom zemja
zatutnala, pitalo je i velo i malo: ,Sto je tebi,
moj bijeli Bece, il pod tobom gromovic se sece
il se ore kule cesarovo?' Osvetn. 7, 13. — U
Dubrovniku a nase vrijeme kao prezime. P. Bud-
mani.
GEOMOVILAC, gromovioca, m. u Stulicevii
rjecniku: v. gromovite|. — nepouzdano.
GEOMOVINA, /. grmjavina. — V tri pisca
XVII i xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Mika]inu
(kod grom), u Voltigijinu, u StuUcevu. Zapovij
ti Boze vjetrom i gromovinam. B. Kasic, nasi.
151. Od mune i od gromovine. rit. 93. Da ni-
mate vi svi dusi prokleti koji stojite nize neba
misecnoga grmjavine, gromovine, strile . . . uciniti.
L. Terzic 328. Mogu se recene zakletve i mo-
litve vece puti reci, dokle pristane gromovina.
332. Da ne imate oblasti vrhu puka proliti gro-
movinu. J. Banovac, blagosov. 326. Osloboditi
nas od gromovina. 345.
GEOMOVIT, adj. koji je kao grom; koji pri-
pada gromii. — isporedi gromovan, groman. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika « StuUcevu
(,tonans, resonans').
a. adj. a) koji je kao grom. aa) naj cesce o
glasu (u sirem smislu), zveku: jaki. U gromo-
vitu urnebesu razlijegaju se slijepe tmine. I.
Gundulic 473. Gromovitijem . . . zove glasom.
P. Kanavelic, iv. 357. A pako se vas uzbuci
kroz jektanje gromovito. J. Kavanin 392''. Neka
trubja gromoviti zvek prostira. I. Dordic, salt.
495. S glasom gromovitira vapijase. I. J. P.
Lucie, razg. 24. Vikne s gromovitim glasom.
D. Obradovic, ziv. 95. S rogoborom tmaste spile
gromovitijem razlijezu se. N. Marci 57i>. Pro-
govori gromovitim glasom. Nar. pjes. vuk. 3, 248.
Zvona svojijem gromovitijem zvukom navijeste
svetkovinu. S. !l^ubisa, prip. 268. — metaforicki :
strasan (o prijetni). Vrlo se strasabu podloz-
nici kraja Artasersa i negova gromovita govo-
rena. J. Banovac, razg. 138. — bb) o drugom
cemu, n. p. o pogledu. Gromovitim pogledom.
G. Pestalic 184. — b) koji pripada gromu. Utroba
gromovitijeh trijesa. B. Bettera, or. 16. — amo
mogu spadati i ovi primjeri u kojima uprav
znaci: koji grmi: U dan suda osobita pred Vi-
siiega gromovita. J. Kavanin 491''. Jedan oblak
gromovit Ilija. Nar. pjes. vuk. 1, 168.
b. adv. gromovito, kao grom. Jektijase supja
procijep gromovito. I. Dordic, uzd. 61. Cuso
gromovito gruhnut pribivaliste. ben. 186. U pro-
saste vikove gromovito Bog svitu besidase. J.
Banovac, razg. 138. Oh da bi poklisari gromo-
vito zavapili! I. J. P. Lucie, razg. 114. A pod-
viknu jedro, gromovito. Nar. pjes. juk. 189.
GEOMOVITE^, w. mc^j gromovnik. — IT Stu-
Ucevu rjecniku : ,tonans'. — nepouzdano.
GEOMOVITEI^AN, gromovitejna , adj. koji
pripada gromu. — U StuUcevu rjecniku: ,toni-
trualis'. — nepouzdano.
GEOMOVITI, gromovim, impif. u StuUcevu
rjecniku: v. gromiti. — nepouzdano.
GEOMOVIV, adj. u StuUcevu rjecniku : v. gro-
movitejan. — nepouzdano.
GEOMOVNICA, /. strijela gromovnica, stri-
jela koja je u gromu. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Pa cim godir poganica vine, za
liom strijela gi'omovnica sine. Osvetn. 2, 175.
GEOMOVNIK, m.
a. pQOPToXo'/iov, kniga u kojoj su bijehU, kako
se moze toboze poznati po gromovima vrijeme i
drugo sto ce biti. — Od xv vijeka. Skazanije
o gromovnici. Sredovj. }ek. jag. star. 10, 121.
Cislo gromovniku i zivotinamt. 119. (1500 — 1501).
Gromovnik ,almanacco'. S. Budmani 416a. Sve-
stenik je citao kiiigu gromovnik, govoreci : ,Izadi,
necisti duse, izadi!-' M. D. Milicevic, ziv. srb.
2, 66.
b. onaj koji grmi (Sveti lUja). — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (gromovnik
Ilija ,der Donner Elias"' ,Elias tonans'). Nu mi
pita gromovnik Ilija. Nar. pjes. vuk. 2, 1. Navrh
sofi-e gromovnik Ilija. 2, 100. U narodu se na-
semu misli i govori da sveti Ilija grmi (gdjekoji
jos kazu da trci po nebu na kolima, pa od one
lupe postaje grm|ava) ; za to se on i zove u na-
rodnijem pjesmama ,gromovnik Ilija'. kad grom
udara, onda kazu da sveti Ilija po zapovijesti
Bozijoj gada davole. Vuk, rjec. kod grmjeti.
GEOMOVSKI, adj. koji pripada gromovima.
— U jednoga pisca nasega vremena. A.V silnicke
odjekuju cijevi, s gromovskim se nadamecu tri-
jesom. Osvetn. 1, 20.
GEOMSKI , adj. gromovit. — U narodnoj
■pjesmi nasega vremena. Sam upali tope baber-
dare, gromski tutan ode niz kotare. Pjev. crn.
312b.
GEOMULA, m. u Vukovu rjecniku: gromo-
radan covjek.
GEOMUl^AS, m. Andrachne L. , neka bi(ka.
Flora Croat. 1024.
GEOMU]^ICA, /. papilla, kao vrlo sitna bra-
davicica, kojijeh ima mnogo na jeziku, te se kroz
nih osjeca ukus u hrane. — U jednoga pisca
nasega vremena. Jezik je po ledima gromu|icav,
t. j. pun ,gromulica' ( papillae') ; gromujice su
pune nerva za okusavane i opazane. K. Crno-
gorac, zool. 18.
GROMUl^^ICAV
4B2
1. GROS
GROMUl^ICAV, adj. imn gromujica, vidi Icod
groniu|ica.
GEONA, /. ponuda mobi iza vecere iza brana
Yoca, lustidbe kukuruza o cemu jo ouaj dan ra-
dila. G. Martic.
GEONAR, gronara, m. vidi granar. — xvi
vijeka. A psenicu skupite u moj gronar. Ber-
nardin (1543). 13a. matth. 13, 30. Ni kupi u
gronarih. Nauk brn. SS^*.
GRONCA,,/. mjesto u Srbiji u okriigii poza-
revackom. Niva u Gronci. Sr. nov. 1873. 295.
GRONCINA, /. augm. gronik. ,Kolika mu je
groncina!' U Srijemu. M. Medid.
GEONCUR, m. nacickan plod na graiii. u Sr-
biji u okrugu uzickom.
GRONDA, /. zar celo namrsteno? vidi gron-
diti se, iiagronditi se. — Na jednom wjestu xvii
vijeka. Krvi oci zamucene ispod gronde podvu-
kuju. P. Kanavclic, iv. 341.
GEONDITI SE, grondim se, impf. u Stulicevii
rjecniku: v. nakostreciti se. — vidi nagronditi sp.
GKONICA (gronica), /. bolest u grlu. — Po-
stage od grlo nastavkom tn-ica; \ na krajii sloga
mijena se na o, te hi stariji ohlik bio gronica,
ali vecina naroda govori gronica. — Od xviii
vijeka, a izmedii rjecnika u Stidicevu (.morbus
gutturis quo sues saepe laboranfc') i u Vukovii:
(v. grlo) ,die braune (bei schweinen)' ,angina'.
a) u cejadeta. Mlogi uticu se k s. Blazu za ne
upasti u bolest od gronice. F. Lastric, od' 305.
Gronica, grloboja. Gronica te udavila! kletva.
u Lici. rece se djetetu. V. Arsenijevid. — b) u
svine. cesto u nase vrijemc (vidi i u rjecnicima).
Gronica vas pomorila ! (Kletva sviuama). Nar.
posl. vuk. 4G. — c) gronica i trava od gronice,
Lepidium ruderale L., neka bi^ka. J. Pancic, flor.
srb. 153. B. Sulek, im. 103. — d) Gronica, voda
u Bosni. F. Jukic, zemjop. bosn. 2?.
GRONICAV, adj. kojemuje gronica. — U Stu-
licevH rjecniku i u Vukovii (samo o svinama).
GRONIK, gronika, m. ii Vukovii rjecniku:
gronik (po naj vise se govori pi. gronici), u svin-
ceta meso ispod gria, cf. naraslica. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osiin nom.
i ace. sing., i voc: gronice, gronici. — Radi po-
stana vidi gronica.
GRONSKI, adj. na jednom nijestu xviii vijeka,
stoji po svoj prilici vij. gromski radi slika. Gdi
kra} Filip niacedonski, . . . Aleksandar sin mu
gronski ... J. Kavanin 241''.
GRONTUJ^A, /. vidi grohotu}a. — U Vakovu
rjecniku: vide grotuja.
GEONUTI, vidi grohnuti.
GEONA, /. granica u tresne puna voca. —
Nejasna postana: Hi je srodno s po}. grono,
malorus. hrono, grozd, Hi je mozcbiti (ako se ciije
snmo kod onoga dijela nasega naroda sto ne
izgorara \\) pravi ohlik grolina (od grohiinti).
— ^/ Vukoeu rjecniku : ,ein fruclitzwoig dor
kir.sclio' .ranmliis corasi j)Ioiuis fnictu'. — U »(isc
vrijeme pisci Hpotreb(araju ovu rijec a ne posve
istijem znacenima, n. p. a) u botanici prema lal.
o.nvymhw^: ,Grona' cini kao noku smosu izinedu
ovo ((imbrela) i slodujuco cvasti (grozda), t. j.
|iot('|ko stizu iia blizu do jeduo visine, ali polazo
s razlicitih niosta od stabla. .1. Panci6, Hor. boogr.-'
41. — b) kila voca kao nakit (osobito kod zgrade).
Grona, art. (grotiila), tyxaoTro.;, lat. ,oncarpo3',
fruchtgohaiigo, fniclitsclinur', frc. ,broyo, fruitage',
tal. ,encarpi, penzolo'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
GEONAST, adj. (bot.) corymbosus, koji je kao
grona, slican groni. J. Pancic, bot. 28.
GEONICA, /. dem. groiia. — U Vukovu rjec-
niku.
GROOT-, vidi grohot-.
GROP, m. itzao, tal. groppo. — U jednoga
pisca Dahnatinca xv vijeka. Gradi u istinu zdri-
siso straha grop. M. Marulic 58. Nimam pinez
pun grop. 155. -— i u nase vrijeme u Dubroti-
niku. P. Budmani.
GROPSIC, m.prezime. — xiv vijeka (Grobtsidt).
GrobtsicB Radoslavs. Dec. hris. 46. 98.
GRORUCKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu va-
(evskom. Zabran u Grorucki. Sr. nov. 1873. 843.
1. GROS, grosa, m. nummus, denarius, novae
od neke osobite vrijednosti, srlat. grossus (vidi
kod 1. dinar, a), od cega je i nem. groschen (vidi
kod b)) i turski ghurus (vidi kod a)). — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima
(gen. pi. gr6sa), osim nom. i ace. sing, i voc.
grosu, grosi. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu 119 gdje se naj prije jav\a,
u Stulicevu (vrsta iijenoza kod Nijema/'.a i Tu-
raka), u Vukovu: ,der piaster (von 40 para)'
,monetae turcicao genus', a) kod vecine naroda,
prema turskome ghurus (isprva koliko forinta,
a sad 10 novcica, vidi primjer iz Vukova rjec-
nika). u pojedinijem primjerima ne moze se znati
vrijednost, a 7iase vrijeme znaci iiopce avstrijski
srebrni novae (desetak, deseticu) sto vrijedi 10
novcica. moze biti da koji primjer spada pod b)
(n. p. prva dva). Dve jezere grosa. Starine. 11,96.
(oko 1655). Podrugo sto grosa. 147. (oko 1686).
U dukatu od zlata iina kreposno po grosa ili
gros. M. Radiiic 484''. Rob aliti robina za gros
mozase se uzet. S. Margitic, fal. 204. Petar
ukrade sest grosa. J. Banovac, uboj. 11. Svitom
koje je arsin po pet ili po sest grosa. P. Fili-
povic 35. Gros ,realo'. M. Zoricic, aritm. 13.
Moli junak Turko janicare, jos jim daje grose
i dukato. And. Kacic, razg. 163''. Kud se dede
car-Nemane blago, sodam kula grosa i dukata?
Nar. pjes. vuk. 2, 101. Da se nemu po bijel
gros dade. 2, 205. Boli grosa i zuti dukata.
3, 43;]. I pokupi grose i harace. 4, 464. Da se
nije pridosilo kome sitna grosa al' zuta dukata.
Ogled, sr. 489. Grose daje, a zolote prima. Nar.
posl. vuk. 204. Ni su blago grosi ni dukati. 213.
U po.sjedni turski i nemacki rat gros i forinta
srebrna bill su sve jedno (tako je turska para
bila krajcara i po); na svrsotku xvii vijeka bio
jo gros dvijo cvanciko (dakle para i krajcara sve
jedno); po torn turski novci stanu sve rdaviji
bivati, i malo po malo tako spadnu, da danasni
gros ne vrijedi vi.so od pot srobrnijoh krajcara.
Vuk, rjec. Glavu Dura Tripkova (prebise) 120
cekina, gros i paru. Pravdonosa. 1851. 21. Gro§,
t. j. 40 'kn.r(antana). 21. — b) po .yeverozapad-
nijein krajevima, prema nemackome groschon (sre-
brni novae sto jc vrijedio tri stare krajcare). u
nase vrijeme vrijedi uopce 5 novcica. Ako bi
ukral malu stvar koliko jedan gro5. F. Glavinir,
svitl. 67. Vec mi va|a gro5 u potribi neg cokin
gda ni mi tribi. P. Vitozovid, cvit. 54. (Trosi)
po pet, po Sest i po desot grosi. M. A. Rojkovic,
sat. G2». Za dva plava no bi grosa dala. Nar.
pjos. vuk. 1, 314. Tri stotine gro§i. Nar. pjes.
istr. 1, 32. Da se prodavcu daje tako zvani sretni
gros. V. Rogi.^ic , zborn. 465. — c) neki pisci
precodc itvako lat. donariiis, isporcdi 1. dinar,
1. GROS
463
GROV
b, a). Da se zapiso i plati jedan gros srebra,
koji vajase deset dinara. M. Divkovic, bes. 71^.
Juda prodade za triest grosa Isukrsta. S. Mar-
gitic, ispov. 42. Odgovori Filip, da ni 200 grosa
nebi dosta bilo za dati im isto po malo svakomu.
F. Lastric, od' 202. Oka zita biti ce po gros.
E. Pavic, ogl. 670. — d) kao novae uopce. Kolocep
i Mljet na groso neizbrojne dotekose. J. Kavanin
189a. Pet milijuna ingleskijeh grosa. Osvetn.
3, 164. Mi cemo se sa vezirom klati, a ti hrupi,
skupe grose kupi. 4, 40.
2. GROS, m. ime (mozchiti (jrosastu) psu. F.
Kurelac, dom. ziv. 45.
3. GROS, u Vukovu rjecniku: gros! rece se
kad kome slaze puska. — Hi ironicki kao da je
dobio gros, Hi onomatopeja.
GROSAREV BRANIK, m. mjesto u Srbiji u
okruyu pozarevackom. Sr. nov. 1873. 3i7.
GROSAST, adj. u Vukovu rjecniku: n. p. kon,
t. j. saren na groseve ,apfelschinimel' ,equus
scutulatus', cf. pu|at. — Kaze se i o cejadetu.
Kad cejadetu od zime ili cesa drugoga izadu
modre pjege po lieu, rekne mu se da je gro-
sasto. u Srijemu. M. Medic.
GROSGAC , groscca, m. dem. grozdak. — U
Stulicevu rjecniku: grozdcac. — nije dosta po-
uzdano.
GROSCIC, m. dem. grozdak. — U Stulicevu
rjecniku : grozdcic.
GROSETA, )n. prezime u Dubrovniku (moze-
biti nadimak po tal. grossetto, gros). P. Bud-
mani. — Od xviii vijeka (vidi Grosetin).
GROSETIN, adj. koji pripada Groseti. — U
narodnoj pjesmi xvni vijeka f. Grosetina kao
prezime zenskome celadetu cijemu je ocu Hi muzu
prezime Groseta. Kata Grosetiua. Nar. pjes. bog.
837.
GROSEVO BLATO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
krajinskom. Sr. nov. 1863. 196.
GROSIC, m. dem. 1. gros. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjccnika u Voltigijinu (grijeskom grosic
,grossetto, traero' ,groschen') i u Vukovu: ,der
(doutsche) groscheu' ,grossns (monetae germa-
nicae genus)', a) uopce znaci sto 1. gros pod b).
Hocu, voli, ako grosic dades. M. A. Rejkovic,
sat. I3b. Za grosic rdavog smrdjivog zejtina.
I. Jablanci 168. Ja kazem da imam tri grosica.
D. Obradovic, ziv. 75. Ustani, krajcara, nek sedne
grosic. (Kad vcci d:ze maiiega, osobito deca kad
se igraju. U Srijemu). Nar. posl. vuk. 336. —
b) pi. grosici, novci na upletnaku u djevojaka.
u Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Hrvatskoj u otockoj regcmenti. — c) jedan pisac
XVIII vijeka prevodi ovako lat. denarius, isporedi
1. gros, c). Tri oke jecma biti ce takoder po
grosic. E. Pavic, ogl. 670. (vidi apocal. 6, 6). —
d) Glechoma hederaceum L., neka bijka, dobri-
cava trava. B. Sulek, im. 103. — e) prezime
(vaja da je isprva bio nadimak). — xviii vijeka.
Gospodina Alibega Grosica. Starine. 12, 38. (1719).
GROSICAR, m. u Vukovu ijecniku: koji radi
sto na grosic (n. p. kupuje trgovcima zito pa
mu se plati od vagana grosio) ,unterhandler der
kaufleute, makler' ,pararius'. — isporedi samsar,
mesetar. Grosicar ,makler'. Zbornik zak. 2, 329.
Grosicar, zitni mesetar ,makler (bei den getroide-
handlern)'. Jur. pol. terminol. 333.
GROSICARENE, n. djelo kojijem se grosicari.
— TJ Vukovu rjecniku.
GROSICARIJA, /, grosicarev posao, grosica-
rene, — V Sulekovu rjecniku: ,getreidemaklerei'.
GROSICARINA, /. sto se placa grosicaru. —
U pisaca nasega vremena. Grosicarina ,makler-
gebiihr'. Jur. pol. terminol. 333.
GROSIC ARITI, grosicarim, impf. raditi kao
grosicar, biti grosicar. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. grosicarah ; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 * 3 sing. :
grosicari. — U Vukovu rjecniku: ,makeln' ,sum
pararius'.
GROSNICA, /. selo u Srbiji u okrugu kragum
jevackom. K. Jovanovic 118.
GROSNICKI, adj. koji pripada Grosnici. Gros-
nicka Rijeka. Vodonica na Grosnickoj Reci. Sr.
nov. 1867. 376. — Grosnicka (opstina). K. Jova-
novic 118.
GROSNAK, m. uprav hjeb sto stoji gros. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecniku u Stulicevu
(,pagnotta d' un grosso' ,panis trium crucige-
rorum'). Grosiiak, kruh sto se kupuje u trznice
t. j. u one koja ga pece za prodaju. na Bracu.
V. Tomic.
GROSO, m. nadimak djetetu kojo mati nakiti
grosicima po pasu, po kapi, ili po prednacima
od prslucica. i kad odraste, zovu ga tako. u
Dobroselu. M. Medic. — Akc. se mijena u voc.
groso.
GROSTICA, /. ime nekakvu selu xviii vijeka.
I V to leto (1762) priide (u manastir Vo^avcu)
Dimitrije Arsenijevict bratt AleksijevB ott sela
Grostici. Rad. 1, 183.
GROT, m. catillus, u mlina sud u kojem stoji
zito te se iz nega malo po malo prosip]e i pada
u mlin. — Bijec stara, isporedi stslov. groti.,
casa, malorus. hrot, kos u mlinu. — Nejasna
postana. Miklosic (etym. worterb. 79) isporedujc
stvnem. grant, krant, sud; a moze biti da je
srodno s korijenom g-i-r (vidi kod grlo), isporedi
grotlo. — U nasemu je jeziku potvrdeno od xvi
vijeka po sjeverozapadnijem krajevima, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (,catillus, catillum') i
u Vukovu (u vodenica kos gdje se zito sasiim
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj). Naglo
vucise i u grot sprav|ase. P. Zoranic 753-. Grot,
ime i^osudi u koju se zito zasipje da iz ne pod
zrvaii curi (sipi). u Prigorju. F. Hofele.
GROT-, vidi grohot-.
1. GROT A, /. tal. grotta, pecina. — Od xviii
vijeka u Dalmaciji. Putnici kad ugledaju onu
grotu ili spiju od Betlema gdi se bise Isus po-
rodio. J. Banovac, razg. 44.
2. GROTA, /. vidi grehota. — U nase vrijeme
u Lici. jVeliku si grotu sperio, sto si to i to
ucinio'. J. Bogdanovic.
GROTATI, grocom, impf. o glasu (?) u purana.
■ — Na jednom mjestn u pisca cakavca xvin vi-
jeka. Dignu glavu kot kad groce puran. M. Ku-
hacevic 100.
GROTLO (grotlo), n. zvalo u pravom i u pre-
nesenom smislu (klanac). — Vala da je srodno
s grot. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. ,der schlund' , fauces'. 2. ,der engpass'
, fauces' , cf. zdrijelo, klanac, bogaz). Lojnicka
vodica bila je vrlo veliko grotlo, iz koga je silna
voda kunala. Nar. prip. vil. 1868. 502. — U bo-
tanici upotreblavaju pisci ovu rijec prema lat.
faux za neki dio u cvijeta. Grotlo je mesto gdo
se obod i cev sticu. J. Pancic, fior. beogr.'' 31.
GROV, m. vidi grof. — Na jednom mjestu
xvr vijeka. Ovaj list da se ima dati gospodinu
grovu. Mon. croat. 235. (1530).
GROZ
464
1. GEOZAN, b.
GROZ, m. vidi groza. — TJ jcdnoga pisca ca-
Jcavca XVII vijeka i ii stokavca nasega vremena.
Drhat, strah, groz, srh, jad . . . D. Barakovic, vil.
305. Kasprostrla zima groz. L. Milovanov 80.
G'ROZA, f. horror, jeza,jez>ia. — Bijecjepra-
slavenska, isporedi stslov. groza, rus. rpoaa, ceS.
hruza, poj. groza. — Nejasna postana. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (groza, najezenje od straha
jhorror'), u Stulicevu (1. ,horror'. 2. ,tremor fri-
goris ante febrim' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara), u Vitkovu (,der schauder' , horror' cf.
jeza). a) uopce. groza postaje s fizicnijeli tizroka,
kao sto je zima (izvanska Hi sto cejade osjeca
radi bolesti, vidi groznica), Hi s dusevnijeh, kao
sto su strah, gad, uzas. Muky nesBtrtpimyje i
grozy nestgrejemyjo i ttmy. Dauilo 303. Studen
i groza. Zborn. 161^. Zac srce od vile sve stase
u grozi. S. Mencetic 255. Dan i noc ne odahnem
suzeci s grozami. G. Drzic 365. Groza bo bise
ga obasla i svih koji s nim bihu radi lova od
rib, kih bihu uhitili. Postila. r2b. Strah i groza
ih bise objela. Anton Dahu., nov. test. TTi^. mar.
16, 8. Projdose me z grozom vune jak da srce
strila probi. D. Barakovic, vil. 204. Groza podu-
zima tijelo moje. D. Danicic, jov. 21, 6. Kad
mu prica jade od katana, groze su mu pale na
srdasce. Osvetn. 7, 25. i u Sulekovu rjeeniku:
groza me hvata ,mich ergreift ein schauder' (kod
schauder) ; groze su me prolazile ,ein schauer
befiel mich' (kod schauer). — b) vidi groznica.
— na jednom mjestu xvi vijeka. Jak bolan ne-
mocnik od groze boleci. M. Vetranic 1, 446.
1. GROZAN, grozna, adj. koji je s grozom. —
Akc. je zabijezen kako je u Vukovu rjeeniku;
gdjegdje je drukciji: grozan. — S aktivnijem
znacenem rijec je praslavenska, isporedi stslov.
grozbni>, rus. vpoaHbiii, ces. hrozny, po|. grozny.
— Izmedu rjecnika u Blikajinu (grozni plac, al'
grozne suze ,amarus fletus, amarae lacrymae'),
u Bjelostjencevu (grozne suze, v. tuzne; grozni
plac, v. tuzni), u Voltigijinu (grozni plac ,pianto
amaro' ,bitteres weinen'), u Stulicevu (,horribilis,
formidabilis, deformis' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara ; ,amarus, miser, miserabilis' : grozni
plac, grozne suze ,luctus amarus' ; ,minax' s do-
datkom da je uzeto iz rjecnika ruskoga), u Vu-
kovu (grozne suze ,bestandiges epitheton der
thranon'; grozna kisa, t. j. krupna ,heftig' ,ve-
hemens' s dodatkom da je stajaca rijec), u Da-
nicicevu (groztnt ,horribilis').
a. adj. a) u aktivnom znacenu, koji cini da
se ko grozi. aa) u naj uzemu, tjelesnom smislu.
Tad me grozni tros naskoci. D. Barakovid, vil.
219. l^eto prode, grozna zima dodo. Nar. pjes.
vuk. 3, 363. — bb) koji cini da se ko grozi od
straha, strasan. Groznaago ispitauija. Stefan,
sim. pam. saf. 10. Sto cvijelis i jadas u groznom
dreselju? M. Vetrani6 1, 97. Da nas na velike,
grozne, neciste gi-iho no zape|aju. Katoh. 1501.
B7''. Srdita i grozna obraza. D. Rapic 9. No
se grozne jatimilo zvijeri. Osvetn. 2, 61. Grozna
ruka groznu pizmu vrsi. 4, 47. — cc) jamacno
u istom znaienu kao kod bb) kaze se i o ki.si,
dazdu, ali moze biti da se i to shvaca dan da-
naSni kao kod b) aa). Maglustina slaba bi§e
rodna majka grozne kiso. V. Dosen 2601^. Vodro
nobo, grozna kisa pada! Nar. pjes. vuk. 1, 369.
Kano grozna kisa iz oblaka. 4, 257. Pusti groznu
kisu. Nar. prip. vil. 1867. 655. vidi i u Vukovu
rjeeniku. — b) u pasivnom znacenu. aa) o su-
zama, plaiu; ce(adc plaiuci kao da se grozi od
duscL-ue bolesti. ovo jc bcz sumuc starijc znaccne,
all u nase vrijems moze biti i da se misli da je
grozan isto sto grozdan, jer da (mnoge) suze pa-
daju kao grozd. — od xvm vijeka, vrlo cesto
(u nase vrijeme samo u pjesmama). Procvijele
spravivsi grozni plac. M. Vetranic 1, 129. I cine
tvoje uze da lijevaju grozne suze svu noc. N.
Na|eskovic 1, 204. Grozni plac. M. Drzic 9. I
cic guse, od ke riti ne dadu mi grozne suze. A.
Cubranovic 142. Nih uzdasi i grozne suze pri-
stase. A. Gucetic, roz. jez. 94. Grozne budem
lival suze. M. Alberti 410. Ter cu od suza groz-
nijeh vire za nepravdu, ka me trudi, oko mene
lijevat' svudi i bez svrhe i bez mire. I. Gundulic
193 — 194. Sladak ti si, i toj pozna svaka dusa
k tebi iduci, ako jedna suza grozna probije nebo
i izdvori milosrdje tvoje. 251. Tko zna, da ju
ne primoze nijemo pismo na smijenje, sto ucinit'
vijek ne moze grozno i tuzno me cvijenje? 255.
Nu sto zalos ta pomaga i plac grozni sad na
sviti, ako umrije vila draga, i nije mod' je po-
vratiti? 267 — 268. Tad toliko plakat' uze tuzni
starac, da ga suze oslijepise s grozna cvila. 378.
Po rumenom lieu prosu drobni biser groznijeh
suza. 536 — 537. Ne moguc mnoge od muke usta-
viti gruzne suze. G. Palmotic 1, 178. A oci si'jed
kijeh sunce nosi bjese groznim suzam postra-
pala. P. Kanavelic, dubr. 6. Oslijej)ise oci moje
moga placa cijec groznoga. I. Akvilini 263. On
prije toga uzdah daje, grozne 'e suze pak tocio.
A. Vitajic, ost. 18. Vapec s rijekom placa grozna.
I. Dordic, uzd. 76. Oplakati suzam groznim. F.
Lastric, test. 97<i. Premda svaki dan udarajuci
u oci bogojubnih dusa grozne suze izbija. A.
Kanizlic, uzr! 15. Kada bi Mariju s groznimi
suzami na pomoc zazivao. utoc. 43. Grozne suze
prolijeva niz svoje niz b'jelo Usee. Nai*. pjes.
mikl. beitr. 21. Po dolini grozni(7ij suza. V.
Dosen 202l>. Putem iduc' grozne suze roni. Nar.
pjes. vuk. 1, 124. Knigu cita, grozne suze roni.
1, 251. Knigu stije, grozne suze lije. 1, 257.
Grozne suze niz obraze lije. 3, 293. Groznijom
se suzam' opr|alo. 4, 179. Sva se svaca zemjom
posipala, mlad Mijosu groznim suzicama. Nar.
pjes. istr. 1, 16. Savak sije, grozne suze roni.
1, 23. — i 0 biseru (u prenesenom smislu mj.
suza, vidih'isQr, e)). u Stulicevu rjeeniku: grozni
biser ,lacryma'. — bb) a (hladnom) znoju. — na
jednom mjestu xvm vijeka. Vidi da se groznim
znojom rve sa smrtjom tvojom. A. Kanizlic, utoc.
24. — cc) 0 ocima, vaja da je preneseno od suza
(vidi aa)) na oci iz kojijeh se lijevaju. — na
jednom mjestu xvii vijeka. Pozrito , gledajto
groznimi ocima, suze prolivajte potocmi obima.
I. T. Mrnavic, ist. 182. — dd) 0 srcu, va(a da
znaci: jadan, tuzan. — u pisaca xvi vijeka.
Zmija mi te udari u grozno srdacce s comerom.
M. Vetranic 2, 313. Zacapi Juven stril u grozno
srdacce. M. Drzic 434.
b. adv. grozno (grozno). — Izmedu rjecnika «
Mikalinu (grozno, tuzno ,amar6, misere'), u Belinu
(grozno cviliti ,piangero dirottamento' ,ubertiin
flere' 561'''), u Bjelostjencevu (grozno, v. tuzno),
u Stulicevu (grozno, v. prijetno s dodatkom da
je uzeto iz ruskoga rjecnika ; , effuse , misere,
amare'; grozno cviliti, v. roniti vire suza). a)
strasno, vidi a, a) bb). na nekijem mjestima znaci
i: jadno, zalosno. Pa jih co dorati tore juti
vuci, . . . zmijo jidovite grozno ujidati. M. Ma-
rulid 116. Mlados i moje srdacce s ranicom
grozno zdruzi. §. Menceti6 21. Kloh grozno.
274. Smrt prijoka grozno strijoja, grozno cvi-
jeli. M. Vetranic 1, 34. Da se vsi grozno 6u-
jahu. Anton Dalm., nov. test. 51. mar. 2, 12. Za
sve da mi grozno u prsijoh srce lupa. G. Pal-
motii 2, 11. Grozno mu jo Ivo bosodio: ,Staiii
1. GEOZAN, b.
465
GKOZDAK
malo, crni Arapine, sfcani malo, pobrojimo rane'.
Nar. pjes. istr. 1, 42. Grozno klikne, tuznim
cikom cikne. Osvetn. 4, 60. — b) vrlo cesto s gla-
golom plakati i s drugijem glagolima istoga zna-
cena, vidi a, b) aa). Zaplaka grozno. N. Raiiina
92a. matth. 26, 75. Da grozno ne cvili me ze}no
srdacce. S. Mencetic 8. Mnim da bi mramorno
srdacce toj bilo, da ne bi jadovno i grozno cvi-
lilo. M. Vetranic 1, 3. Grozno mo rasplaka. 1, 52.
JoSte mi posluzi, da grozno ne grozim. 2, 172.
A meni u vike grozno jes plakati, kad rajske
tve dike ne budu gledati. N. Na|eskovic 2, 103.
Vidise clovika vale grozno placuci. Tondal. star.
4, 113. Vele grozno i vale gorko placuci. M.
Divkovic, nauk. 17''. Grozno suzim gork plac
sada. I. Gundulic 217. Tad s uzdasim dazdec
grozno auza rijake, pismo, tvoja tuzno skazanja
i zalosno od jubavi rijet' ces moja. 257. Kroz
to grozno sved placite, oci nasa bolezjive. 272.
Grozno u srcu svom proplaka. 335. Ko bih
grozno ja cvilila, kad bih mrtvu nu vidjela. G.
Palmotic 1, 371. Ona cijenec \rrtar da je, vali
grozno procvilaci ... I. V. Bunic, mand. 37. Ja
se vela grozno kajam. P. E.adovcic, nac. 16S.
Grozno grijeli svoj placuci. V. Andrijasevic, put.
302. Veoma grozno proplaka. I. Anci6, svit. 80.
Grozno placuc mrtva Boga. I. Dordic, uzd. 65.
Poce grozno suze roniti svrhu nega i plakati.
F. Lastric, od' 254. Da svi grozno zaplakase.
E. Pavic, ogl. 358. Kad bi tko radi srcene iz-
nutrene bolesti skrusena joste i grozno plakao.
I. J. P. Lucie, doct. 12. Ako prosaste opacine
grozno ne usplacemo. A. Kalic 597. Moj dil-
bere, grozno cu te plakati. Nar. pjes. here. vuk.
274. Kod majke se grozno naplakala. Nar. pjes.
juk. 466. — prema ovome stoji i sa slicnijem
glagolima kao sto su: uzdisati i tuziti. Grozno
vzdihaja tako govorase. Transit. 283. Er ni'
pravo, da tko verno sve dvoreci sluzi, da svoj
zivot svak cas gubec grozno i jadno tuzi. D.
Eanina 1051'. — c) s glagolom tresti se. U za-
stoku strahu i trudu pocasmo se grozno tresti.
G. Palmoti6 3, 133*. Puni straha ko porazna
grozno ca se prid nim tresti. 3, 153''.
2. GEOZAN, vidi 1. grozdan.
GEOZB, m. u Stulicevu rjecniku: ,terror' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara. — Bijec sasma
nepouzdana.
GEOZBOJA, /. Phytolacca decandra L., neka
bilka (sto se mijesa u vino da bude crvenije). —
Bijec sastavjena od grozd i boja; d se ne cuje
izmedu z i h, ali se cesto nalazi p>isano. Grozd-
boja, die kermasbeere, Phytolacca decandra. G.
Lazic 129. J. Pancic, flor. knaz. srb. 588. Grozd-
boja, Phytolacca decandra L. (Lazic, Pancic),
vidi karaboja. B. Sulek, im. 104. S jagodama
grozboje vino svoje crnim prave. P. Bolic, vino-
djel. 2, 145.
1. GEOZD, m. uva, plodovi (tiprav na vinovoj
lozi, ali se kazc i o drugijem plodovima sto su
ovijem slicni, vidi kod b)) sto se sastoje iz zrna
nasadenijeh oko jedne te iste petje. — Akc. se
mijena u loc. sing, grozdu, u gen. pi. grozda, i
u cijeloj mnozini kad se umece ov: gr6zdovi,
gr6zd6va, grozdovima, gr6zdove. (ovako je akc.
po Vuku i Danicicu. drukcije je u Dubrovniku,
gdje je gen. sing, grozda i gr6zda, te je tako i
u ostalijem padezima jednine, osim nom. i ace.
gdje je svagda grozd, voc. gdje je svagda grozda,
loc. gdje je svagda gr6zdu. u mnozini bez ov
akc. je u svijem padezima kao u loc. sing. : gr6zdi,
grozda, grozdima, gr6zde, a kad se umece ov,
mislim da se obicno kaze : grozdovi , grozdova
ni
itd.). — JRijec je stara, isporedi stslov. grozd'B,
rus. rpo3/\'i>. — Tamna postana: mj. o nalazi se
i e, isporedi stslov. grezd'B (F. Miklosi6, etym.
worterb. kod grozdi.) i grezn't, rus. grezn-B, (i
mag. garezd) ; d a ni z ne pripadaju korijenu,
isporedi stslov. groznt i graznt, malorus. hrozno
i hrozlo, ces. hrozon, pol. grono, malorus. hrono.
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,acinu3!; ra-
cemus'), ti Mikalinu (,grappo o graspo d' uva'
,botrus, racemus, botryon'), u Belinu (,racemus'
356''), u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Vol-
tigijinu (,grappolo' ^traubankamm , trauba') , u
Stulicevu, u Vukovu. a) u pravom smislu, plod
vinove loze. U grozdih je duzna kokos glavom.
Stat. po}. ark. 5, 262. Ima vazati psa da ne
zobje grozdov. 286. Ako bi ga tko zastao u
svojih grozdih. 286. Povidase nemu koliko malo
grozdov od negovih vinogradi bihu donasli. Ivan
trog. 4b. Tolik plod imise (loza), da jedva dvima
clovikoma ponesti jedan grozd, Alaks. jag. star.
3, 306. Donesose jedan valik grozd grozdja. M.
Eadnic 47*. Svaki utrgne po jedan grozd. J.
Banovac, uboj. 36. Donososa ua motki jedan
valiki grozd. A. Kanizlii, utoc. 471. Viuo od
mnogijeh grozdova. J. Matovic 198. Motri brizno
na grozdu jagode. J. S. Eajkovic 375. Biti ce
prsa tvoja kakono grozdovi vinograda. A. Tomi-
kovic, gov. 28. I narancu s listima i lozicu
s grozdima. Nar. pjes. vuk. 1 , 287. Toliki ti
rodili grozdovi u pitomoj tvojoj Dakovici! 2, 142.
Od loze grozd, a od trna kupina (n. p. biva).
Nar. posl. vuk. 234. — b) plod i cvijece onako
kao kod a) ali na drugoj bijci. , Grozd' se kaze,
kad cvetovi stoje na pate}kama malna jedne du-
zine, poradanim oko podugackog vretena, kao u
ribizle, durdica i dr. J. Pancii, flor. beogr.* 41.
— c) preneseno na sto drugo skupleno zajedno
kao grozd, n. p. aa) mnostvo cejadi. Pastiri
Abramovi u grozdu. M. Vetranic 2, 236. Put-
nici su svojijem ploci stisnuli se veomi jako, da
ih udrit i posjeci od sad mo6i nije nikako : srnu
kako tvrda cata, iz grozda se ne odjejuju. J.
Palmotic 202. — bb) roj pcela, osa. Groz (po
dubrovackom govoru) pcela; groz osa ,examen'.
A. d. Bella, rjec. 654*. — cc) mnogo kuca zajedno.
Medu grozdom kuca a splatom ulica. S. ^ubisa,
pric. 17.
2. GEOZD, m. vidi drozak, drozd. — isporedi
grozdavac, grozdovica. — U nase vrijeme, i u
Stulicevu rjecniku (,merula'). Grozd, Turdus mu-
sicus. D. Trstanak.
3. GEOZD, m. ime ovnu. F. Kurelac, dom.
ziv. 32.
1. GEOZDA, /. hyp. Grozdana. — Akc. se mi-
jena u voc. Grozdo. ^ Od prije nasega vremena,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Grozda. S. No-
vakovic, pom. 56. Bog mi dade sina iznenada,
mojoj Grozdi braca rodanoga, moja Grozda vrlo
brata zajna. Nar. pjes. vuk. 2, 156.
2. GEOZDA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom.
ziv. 32.
GEOZDAC, grosca, m. dem. grozd. a) u pravom
smislu. — u Stulicevu rjecniku. — b) Cheno-
podium botrys L. , neka bijka. Grozdac , ces.
hroznova bylina : botride (rukopis u Sinu), botrys
(Durante), Chenopodium botrys L. B. Sulek, im.
104.
GEOZDAK, gr6ska, m. dem. grozd. — -a-
(negdasne i>) ostaje u nom. i ace. sing, i u gen.
pi., u ostalijem padezima d izmedu z i k ispada,
a z ispred k mijena se na s. — Akc. se mijena
u voc. grosce (grosku),. grosci, i u gen. pi. groz-
30
GROZDAK
466
GROZDOV
daka. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu, u Bclinu 356^, u Bjelostjencevu (kaj-
kavski grozdek), u VoUigijinii (grozdak i grozdek),
ti Stulicevu, u Vukovxi (s primjerom iz narodnc
lyestne : Svaka ti loza grozdak rodila). Malo
grozdak doma ponesose. Ivan trog. 4^'. Jedna
nosi grozdak od lozice. Nar. pjes. here. vuk. 336.
1. GROZDAN, grozna, adj. u kojega su (mnogi)
grozdovi, pun grozdova. a- (nekadasne l) ostaje
samo u nominalnom noni. sing. m. i u ace. kad
je jednak s nominativom ; u ostalijem ohlicima
d ispada izmedu z i n, te se u nase vrijeme po
ovijern ohlicima nacinio i nam. sing. m. grozan
hez d. sa svega ovoga pometa se ova rijec s 1.
grozan (koje vidi pod a, a) cc) i a, b) aa)). —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
grozan i grozdan (s dodatkom da je stajaca rijec)
,traiibenreicli' ,uvifor'. Kad zadazdje s groznijeh
loza rujna i zlatna pica ugodna. I. Gundulic 396.
Kad zadazdi s grozriijoh loza vino sladko. J. Ka-
vanin 170''. Sve porasle smokve i masline i jos
oni grozni vinogradi. Nar. pjes. vuk. 2, 105. Pa
on lomi grozna vinograda. 2, 219. A osvoji
grozne vinogi^ade. 5, 419.
2. GROZDAN, m. ime musko. — Od prije na-
sega vremena. Grozdanb. S. Novakovic, pom. 56.
Sr. nov. 1861. 354.
GROZDANA, /. ime zensko. — isporedi Groz-
djena. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Grozdana. S. Novakovic,
pom. 56. Ter mi stade Grozdana Mladjoiiii be-
sjedovati. Nar. i)jos. mikl. boitr. 57. Ti Momira
drzis i Grozdan ii, rodonoga brata i sestricu. Nar.
pjes. vuk. 2, 161. Posveti se Momir i Grozdana.
2, 167. Podizo so Grozdana devojka. Nar. pjes.
petr. 2, 149.
GR6zDANi6, w. prezime. — isporedi Groz-
danovic. — U nase vrijeme. J. Bogdanovic. Kosta
Grozdanid. Rat. 145.
GROZDANOVIO, m.. prezime. — isporedi Groz-
danic. — U nase vrijeme. Siineun Grozdanovic
iz Sovjaka. Glasnik. ii, 1, 161. (1808).
GROZDAR, grozdara, m. covjek koji rado grozde
jede. — U Sulekovu rjecniku : ,traubonf round ;
traubenlecker'.
GROZDAST, adj. slican grozdu; pun grozdova.
— U rjecnicima: u lielinu: ,grappoloso' ,race-
mosus'; u Bjelostjencevu: ,racemosus'; ii Vol-
tigijinu : ,grappoloso' .traubicht' ; u Stulicevu :
,racemis plenus' (s dodatkom da je uzeto iz Bjelo-
stjenieva). Grozdast ,traubenartig'. B. Sulok,
rJGcn. Grozdast ,traubonformig'. rje6n. znaiistv.
naz.
GROZDAV, adj. vidi grozdan. — Sa)no u Stu-
licevu rjecniku (uz grozdast).
GROZUAVAO, grozdavca, m. vidi 2. grozd.
— Samo u Stulicevu rjecniku: , morula'.
GROZDEKANA, /. augm. 1. grozd. B. Musicki.
GROZDE N, adj. koji jjripada grozdu. — U
Bjelostjencevu rjecniku: grozdene pecko, i u Stu-
licevu (v. grozdov). — U nase vrijeme kod pi-
saca. Grozdon, chem. ,trauben- (in zus.)'; grozdon
slador, ,traubenzucker', tal. ,zucchero di uva'. B.
Sulok, rjeSn. znanstv. naz.
GROZDENKA, /. vrsta kru§ke. Grozdenka,
Xuta lijo])a kruska, dozrijeva o berbi (u Krizov-
cima). B. 8ulek, im. 104.
GROZDEISiACa, /. vrsta pienice. GrozdoAafia
(pSenica) , glockonwoizon (Sabjar , na Brafiu).
B. Sulek, im. 104.
GROZDETINA, /. augm. 1. grozd. — U Stu-
licevu rjecniku.
1. GR6zDI6, m. dem. 1. grozd. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika n Belinu 3561*, u Stu-
licevu, u Vukovu. a) u pravom smislu. Ostavjaju
grozdice u vinogradima obranijem. M. Radnic
459''. Pruzivsi ruku s grozdicem da mu dade.
J. Banovac, pred. 144. Da ima nemu tri zreli
grozdici donest. Nar. prip. mikul. 56. — h) Ribes
L., smanak, isporedi grozdice. Flora croat. 404.
2. GROZDIC, m. prezime u Mandelosu u Sri-
jemu. M. Medic.
GR0ZDI6e, n. dem. grozde (samo o suhom).
— U Bjelostjencevu rjecniku: grozdice kramarsko
suho, zibib mali ,passulae', i u Jamhresicevu:
grozdice latinsko ,passula'.
GROZDIJANKA, /. ime zensko, vidi Grozdana.
— V narodnijem pjesmama nasega vremena, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Momir |ubi sestru
Grozdijanku. Nar. pjes. vuk. 2, 159. Grozdijanka,
s6eri moja draga. Nar. pjes. petr. 2, 150.
GROZDIKA, /. vrsta jabuke. Grozdika, su-
vrst jabuke (u Varazdinu, Vajavac). B. Sulek, im.
104.
GROZDINA, /. augm. grozd. U Srijemu. M.
Modic.
GROZDITI, grozdim, impf. radati grozdove,
pa u prenesenom smislu (o kokosi) nositi mnogo
jaja. — U Stulicevu rjecniku: ,far i grappoli,
si dice ancora delle galline quando fanno molte
ova' 1. ,racomos producere', 2. ,multa ova pai'oro',
i (po svoj prilici iz nega) u jednoga j^i'Sca na-
sega vremena. Kokosi nose i snesu (a puno Ii
snesu, onda) grozde jaja. F. Kurelac, dom. ziv. 52.
GROZDIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. groz-
dovat. — nije dosia pouzdano.
GROZDJENA, /. ime zensko, vidi Grozdana.
— -je- po juznom govoru (pisano je e, i e po
istocnom govoru). — Prije nasega vremena. Groz-
dena, ace. Grozdenu, Grozbdenu. S. Novakovic,
pom. 56.
GROZD^jIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. gro-
zdovat s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenccva
u kojemu ove rijeci noma.
GROZDOBERAC, grozdoberca, m. covjek koji
here grozdove, grozde. — Savio u Stulicevu rjec-
niku: ,uvas legons'.
GROZDOBOJA, /. vidi vinoboja.
GROZDOJE, m. ime 7nusko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovi6, pom. 56.
GROZDOLIK, adj. slican grozdu. — U l§ule-
kovu rjecniku i u negovu rjecniku znanstvenoga
naziv\a : ,traubonartig',
GROZDONOSAN, grozdinosna, adj. koji 7wsi
grozdove , grozde. — U Sulekovu rjecniku :
,traubentragend'.
GROZDONOSA, m. covjek koji nost grozdove,
grozde. — U Sulekovu rjecniku: jtraubontrager".
GROZDOPLODAN, grozdoplodim, aclj. vidi
grozdorodan. — Samo u Stulicevu rjecniku: v.
grozdovat.
GROZDORODAN, grozdirodua, adj. koji rada
grozdove, grozde. — Samo u Stulicevu rjedniku:
V. grozdovat.
GROZDOV, adj. koji pripada grozdu. — U
jednoga pisca nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (s drugikm znaienem: ,racomatus'
s dodatkom da je rijci ruska). Ako skoXuranu
8UVU jagodu grozdovu prokineS, onda 6eS ispod
ko2urice zabar viditi. P. Bolid, vinod. 1, 86.
GROZDOVAT
467
GROZNICA
GEOZDOVAT, adj. koji racta grozdove, pun
grozdova. — U Stulicevu rjecniku: ,racemosus,
racemifer, racemis onustus' s dodatkom da je
rijec ruska.
GROZDOVICA, /. vidi 2. grozd. Tardus mu-
sicus. D. Trstenak.
GEOZDOVINA, /. vidi hustolina. — U rjec-
nicima: u Mikajinu, u Belinu 3oS^. 781'>, u Stu-
licevu ( racemus nudus'). — S drugijem znace-
nima u Sulekovu rjecniku (secer iz grozda) :
jtraubenzucker' , i u Sulekovu rjecniku znan-
stvenoga nazivja (kiselina iz grozda): Grozdo-
vina, chem. ,traubensaure , paraweinsaure' , tal.
,acido uvico', frc. ,acid6 racemique', egl. ,racemic
acid' ; smudna grozdovina, ,brenztraubensaure'.
GROZDOVIT, adj. u Stulicevu rjecniku: v.
grozdovat. — A u nase vrijeme n Sulekovu:
,traubenreich ; traubenvoll'.
GROZDOV^jE, n. coll. 1. grozd. — Na jednom
nijestu XVI vijeka (sa starijim oblikom grozdovje).
Rizi grozdovje. Anton Dalm., nov. test. 2, 195.
apoc. 14, 18.
GROZDU^A, /. kokos koja mnogo jaja nasi
(koja grozdi). — U Stulicevu rjecniku: ,gallina
saepe pariens', i {po svoj prilici iz nega) u je-
dnoga pisca nasega vremena. Grozduja, kokos
(koja puno snese). F. Kurelac, dom. ziv. 52.
GROZICA, /. dem. groza (moze biti da znaci:
groznica). — U jednoga pisca xvi vijeka. A toj
Jubavi od ze|ne grozice i ne znah kad savi tej
lijepe kosice. S. Mencetic 110. Milosti kih zeje
vazme me grozica. 111.
GROZITEl^, m. covjek koji se grozi (prijeti).
— U rjecnicima : u Bjelostjencevu : kajkavski
grozitel, ki se nagraza, pritnik ,minax, minitans' ;
u Voltigijinu : ,minacciator6' ,bedrolier' ; u Stu-
licevu: V. prjetitej s dodatkom da je rijec ruska.
GROZITI, gi'ozlm, impf. minari; horrere; flere.
— Postaje od korijena od kojega je i groza. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. : grozimo, gro-
zite, u aor. 2 i 3 sing.: grozI, u part, praet.
pass, grozen. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. groziti ,minari', groziti se ,horrere', rus.
rpo3HTB, rpo3HTtca ,minari', ces. hroziti , minari',
hroziti se ,horrere', poj. grozic, grozic si^ ,mi-
nari'.
1. aktivno.
a. neprelazno.
a) -minaTi, p/rijeiiti. po svoj je prilici bio isprva
kauzalni glagol (ciniti da objekta spopada groza,
da se objekat grozi), ali vec od praslavenskoga
doba nije prelazni glagol. — Premda je ovo zna-
cene praslavensko, u nasemu je jeziku potvrdeno
samo u Vrancicevu rjecniku (, minari').
b) horrere, horrescere, vidi 2, a. — Samo u
jednom primjeru xvi vijeka (all vidi i c)) gdje
ima osobito znacene: bolovati od groznice. Ter
blaga zeleci jak bolan ki grozi u vodi zedneci
intacno pit prosi. M. Vetranic 1, 120.
c) flere, plakati (grozno). — 6ini se (vidi i
b, b)) da je ovo znacene u ovijem primjerima
doiju pisaca xvi i xviii vijeka (ali mozs biti da
koji primjer, ako ne svi, spada pod b)). ovo je
znacene uzeto od 1. grozan (koje vidi kod a, b)
aa)). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,illacrymari,
flere, deflere, lacrymas effundere, profundere').
Djevice . . . jehte li i groze? M. Vetranic 1, 130.
I ja vas povenem i srce me grozi. 1, 130. Gdje
tudijer u tijeli grozedi procvijeli. 1, 303. Placno
ja grozim. 1, 383. Uzdisom grozedi. 1, 463. Joste
mi poslazi, da grozno ne grozim. 2, 172. Cic
stete Bozje, vidi, sve uzdi§e, grozi i blidi. J. Ka-
vanin 430^.
b. prelazno.
a) kauzalno, ciniti da se objekat grozi (vidi
2, a). — Na dva mjesta xvi i xvii vijeka. Ne
prsi pribile, koje me jos cvile, koje me joi groze,
za kojim umiru. S. Mencetic 254. Grozi me
jozen srh. D. Barakovic, vil. 332.
b) s objektom suze, lijevati (grozne suze), ispo-
redi a, c). — Na jednom mjestu xvi vijeka. Tijem
suze grozimo s velikom zalosti. M. Vetranic 1, 135.
2. sa se, refleksivno.
a. horrere, horrescere, osjecati grozu, ujedno
tresti se i jeziti se od zime itd., a u prenesenom
smislu, gaditi se, grstiti se, bojati se, mrziti. —
Dosta cesto kod veeine naroda, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (groziti se, grstiti se ,nauseo,
fastidio'), u Belinu (,horresco' 371^ ; groziti se
na koga ,exhorreo' 7a), u Voltigijinu (,abborrire'
,verabscheuen'), u Stulicevu (,horrere, abhorrere,
exhorrere'), u Vukovu (,3chaudern' ,horreo'). a)
uopce. Isus grozedi se u sebi, pride k grebu.
I. Bandulavid 68^. joann. 11, 38. — b) s prijed-
logom od. Da se grozahu od sinova Izraijevijeh.
D. Danicic, 2mojs. 1, 12. Nego se gadi na A i
grozi se od nega. 5 mojs. 7, 26. — c) s injini-
tivom znaci: bojati se. Niki se grozi k nim pojti,
nego za misecne pinezi. Mon. croat. 231. (1527).
— d) impersonalno, groziti se kome. Meni bi
so grozilo i samoj misli k srcu mojemu vhod
dopustiti. D. Obradovic, basn. 318.
b. minari, prijetiti, isporedi 1, a, a), s dativom.
— Samo po sjeverozapadnijeyn krajevima, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (grozim se, pretim, za-
precujem ,minor, insequor minis' itd.), u Jarn-
bresicevu (grozim se ,minor, comminor'), u Vol-
tigijinu (,minacciare' ,drohen'), u Stulicevu (,mi-
nari' s dodatkom da je uzeto iz rjecnika ruskoga),
u Vukovu (kome ,drohen' ,minari', cf. prijetiti,
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj i s pri-
mjer om: Groze se }udi da tuze). Z golimi gro-
zahu mu se meci, da ga bote rasici. F. Glavinic,
cvit. 93b. Sto je nego oblacina kom je crni mrak
zacina? koji sad se gromom grozi kan' da megdan
dile bozi. V. Dosen 31a.
GROZI V, adj. vidi 1. grozan. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. I grozive prepun smuti. J.
Kavanin 4311^.
GROZJE, n. vidi grozde. — Od xviii vijeka
u nekijeh cakavaca: postalo je od groz (bez d)
nastavkom je (po svoj prilici prema lozje, ispo-
redi lozde). — Izmedu rjecnika u Vukovu s do-
datkom da se govori na Korculi. Navlas kadno
bogu od lozja sjemo case cijela grozja. J. Ka-
vanin 25^. Ne u grozju dali u vinu. A. d. Costa
1, 207. V jenoj ruki nosi grozje. Nar. pjes. istr.
2, 103. V jednoj ruki grozje nosi. Jacke. 51.
Jeli vrba grozje, joli sinak dosal. 156. Treti po-
biraju zrelo grozje i smokvi. Nar. prip. mikul. 56.
GROZNICA, /. fobris, bolesno stane u cejadeta
(a i u zivinceta), kad krv tece po tijelu s vecom
silom i brzinom, tijelo je mnogo vruce nego je
obicno (ali isprva moze biti mnogo hladnije),
nema zeje za hranom itd. osobito se ovako zove
ono stane sto pocine osjecanem take zime da se
tijelo grozi i trese, a posUje se osjeca zestoka
vrucina dok se tijelo oznoji, te onda ga pusta
groznica i povraca se svaki drugi dan (,f. ter-
tiana') Hi rjede svaki treci dan (,f. quartana').
— isporedi ogaii, ognica, vrucica. — Akc. se mi-
jena u gen. pi. groznica. — Postaje od grozan
nastavkom ica. — Od xiv Hi od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (,febris'; groznica
GROZNICA
468
GROZNICINA
koja dohodi svaki treci dan ,tGrtiana febris' ;
groznica koja dohodi svaki cetvrti dan ,quai"tana
febris' ; groznica svakdaiia ,quotidiana febris'),
u Belinu (,febris horrifera' 307'^; ,febris tertiana'
307a. 729b), II Bjelostjencevu (v. zimlica), u Vol-
tigijinu (,febbre' ,fieber'), u Stulicevu (,tertiana
febris') , u Vukovu (,fieber' ,fGbris' , cf. ogan,
ognica) , u Danicicevii (groztnica ,febris'). a)
uopce. Ott groznice. Sredovj. }ek. jag. star.
10, 101. U kom me uhvatiF groznica kvartana.
N. Dimitrovic 99. Jimase cetverodaiiu groznicu.
F. Vrancic, ziv. 74. Bolestan od groznice. J.
Banovac, pred. 145. Od groznice i od ostalih
nevo|a jesu oslobodeni. A. Kanizlic, utoc. xviir.
Protiva groznici svakdanoj. A. Kanizlic, bogojubn.
481. Sto groznicu mrzlu rodi. V. Dosen 174'J.
U Kani sina krajica od ognico, to jest, groznice
ozdravio. I. Velikanovic, uput. 1, 141. Ali to je
zabolila glava od groznice bola velikogay And.
Kacic, razg. 45a. Naklapa kao baba u groznici.
Nar. posl. vuk. 188. Prazna kesa gotova groz-
nica. 259. Ne tresem s tebo rosicu nogo s mene
groznicu. M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 37. — b)
cejade se razba^a od groznice, groznica ga hvata,
spopada, navaluje na n ltd. Razbolim se od
groznice. D. Obradovic, basn. 329. Razboli so
mlajahan junace od groznice bola velikoga. Nar.
pjes. istr. 2, 128. — Vira moja, Plavsa aram-
basa, ti mo danas ufatiti neces , jer me nijo
groznica fatala. And. Kacic, razg. 293''. Kada
uiti groznica. J. Vladmirovic In. Koga drugi
treci dan ogan oliti groznica fata. M. Dobretic
113. Pi-eodan je groznica vatala. Nar. pjes.
vuk. 2, 613. Od jada ga zabo]ola glava, a od
glave uvati groznica. 4, 511. U onaj isti dan
kad mene prvi put ulivati strasna groznica. Vuk,
odg. na lazi. 23. Tastu Simonovu bjese uliva-
tila groznica. luk. 4, 38. Kad ova glavica pro-
klijala onda i raone groznica uvatila. M. D. Mi-
licevic, ziv. srb. 2, 37. — Groznica ga popade.
J. Rajic, boj. 107. Tako ine groznica no spo-
pala! Nar. jjosl. vuk. 21)8. Scepana je taj dan
spopala groznica. S. ^ubisa, prip. 93. — Kad
navali srdoboja na covika, al' groznica. M. Le-
kusic, razm. KiO. — c) kad cejade bolujc od
groznice, kaze se i da ac trcse od groznice Hi
da ga groznica trese. Tresti se od groznice , ter-
tiana laborare'. A. d. Bella, rjec. 730^. — Tro-
sijase punicu groznica. S. ^jubisa, prip. 200. A
u ruke nemoj sam rau ici, ako te je kad gro-
znica tresla. Osvctn. 1, 30. — d) kad cejade ozdravi
od groznice, moze t>e kazati i da ga groznica
pusti , ostavi. Da je ozdravio od gi-oznico F.
Lastric, svet. 43''. — Zapovidje groznici, udi) ju
pusti. ned. 336. Pusti jo groznica odmah. Vuk,
mar. 1, 31. Na tom mestu izado sklopac koji
se posle osusi i groznica pusti. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 2, 36. — Dok ga ostavi groznica. S.
^lubisa, prip. 98. — c) ii idem smidu ono prvo
tjele.sno static kad se o.yeca zima prije ncgo na-
stane ogan. Dace ti ogan, groznicu. vrucinu i
studon. I. An6i6, ogl. 159. Groznica mu je pre-
lazila iia ogan. S. l^ubisa, prip. 94. — f) iper-
holicki (a gdjegdje i u pravoin sinishc) kaze se
da koga hvata groznica od kakva duscvnogn
uzroka, na^j ccsce od straha. Da ja ondi unidom,
ufatilo bi mo (UK) groznica. F. Lastric, svot. 44".
Kad ja smotrih, groznica me sape. M. A. Ke}-
kovic^, sat. El''. Da jo vidis, razbolio bi se da
jo lubi>5 bulan od groznice. Nar. pjos. vuk. 1, 458.
Kad ugloda Krajovi/ja Marka, trojetna jo uvati
groznica. 2, 249. Od stra' nega uvati groznica.
2, 261. Efendiju popadno gi-oznica glodajudi
fiostoper pozlacoii. 2, '.V,\). AT svo Turko povata
groznica od Markova strasna buzdovana. 2, 437.
Kad sagleda Petra Mrkoiiica, ufati ga drhat i
groznica. 3 , 305. Od jada ga ufati groznica.
PJGv. crn. 259a. Oba Turkom zadaju groznicu.
Ogled, sr. 223. Svako mi cejade dolivati tro-
struka groznica. S. !^ubisa, prip. 240. — kaze
se i cifutska groznica, vidi civutski kod c). —
g) miiski nadimak. u Srijemu. M. Medic. — h)
ime nekakvu mjestu. — xv vijeka. Juraj sin Mi-
kulin z Groznice. Mon. croat. 58. (1434).
GROZNICAN, groznicna, adj. koji pripada
groznici, vidi i groznicav. — Na jednom mjestu
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz
groznicav). Od ogi'ia groznicnoga. B. Kasic, fran.
53. Mjesto groznicno. u Stulicevu rjecniku.
GROZNICJAR, m. groznicav covjek. — ■ U je-
dnom primjcru xvni vijeka (gdje stoji u prenc-
senom smislu s ne vele jasnijem znacenem), i ti
Stulicevu rjecniku. O koliko i koliko dusa po-
gino samo po jodnoj nocistoj groznici iliti ne-
cistomu groznicaru. D. Rapic 448.
GROZNICARICA, /. groznicavo zensko celadc.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GROZNICARKA, /. Lathraea squamaria L.,
neka bi(ka, isporedi 2. groznicavica, potajnica,
goropadnaca. Groznicarka, Lathraea squamaria
L. (Sab}ar). B. Sulek, im. 104. Groznicai'ka,
Lathraea L. Flora croat. 096.
GROZNICAV, adj. koji pripada groznici. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(, tertiana laborans' ; mjesto groznicno, groznicavo
, locus, aer, cibus tortianam ciens') i u Vukovu (1.
,fioberhaft' ,febriculosus'. 2. ,fieber vorursachend'
,febrifer' ,z. b.' voda). a) uopce. Oboren teskom
zlodi groznicavom. B. Zuzeri 184. Groznicavom
prinaglicom trazi ognilo. S.^ ^iubisa, prip. 270.
— b) bolestan od groznice. Zojne stvari i Hipo-
krat groznicavim krati mnokrat. J. Kavanin 55a.
Kadano ga dozvaso nad Petrovu jmiiicu grozni-
cavu. F. Lasti'ic, ned. 336. Premda groznicav,
tri ure pripovidase. A. Kanizlic, utoc. x. U sobi
kod mono groznicava. Vuk, odg. na lazi. 23. Za-
lijovato groznicavijema vode s Morace. S. ^u-
bisa, prip. 26. Groznicav proseco struk od ko-
prive na jednom kraju. M. D. Milicevic, ziv. srb.
1, 95. — c) s kojcga biva groznica. Jer je voda
svaka groznicava. Nar. pjes. vuk. 1, 228. Da je
Srijom zc-nj]a groznicava. Pjev. ci'ii. 261a. Biinar-
voda svaka groznicava, udovica svaka samovojna.
Nar. posl. vuk. 30. — i neka voda u Srbiji u
okrugu uzickom zocc se Groznicava Voda. Sr. nov.
1866. 177.
GROZNICA VAC, groznicavca , m. groznicav
covjek. — U Stulicevu rjecniku.
1. GROZNICAVICA, /. groznicavo zensko ce-
(ade. — U Stulicevu rjecniku.
2. GROZNICAVICA, /. Lathraea squamaria L.
u Srbiji. V. Arsenijevic. — vidi groznicarka.
GROZNICAVITI, groznicavim, impf. bolovati
od groznice. — U Stulicevu rjecniku: , tertiana
laborare'. — nije dosta pouzdano.
GROZNICAVKA , /. Erythraea centaurium
Pers. , neka bi(ka , kitica , kicica. Groznif avka
(pronia nem. fioborkraut) (I. Sabjar), Erythraoa
centaurium Pers. B. Sulek, im. 104. Grozni-
cavka, lOrythrea Centaurium Pors. u Nisu. S. I.
Pelivanovic. Groznicavka, Erytraoa pulchoUa Tr.
u niskom okrugu. S. I. Pelivanovic. javor. 1881. 122.
GROZNICETINA, /. augm. groznica. ,Napo-
vrzla mi se na dijete neka groznii^otina'.
GROZXiClNA, /. augm. groznica. V, Ili<S zi
GEOZNICINA
469
GEOZDE
Srbije. Ne bi^ uam zar ni dopau te opake grozni-
ciue. M. P. Saxicaniu 1, 63.
GEOZNICNICA, /. ime nekijem bilkama. —
Tzmectit rjecnika ii Stulicevu (groznicnica, trava).
Grozniciiica, 1. Scutellaria galericulata L. (Or-
folin) ; 2. herbae genus (StuUi), Eupatorium can-
nabinum L. (Visiani, Alschinger). B. Sulek, im.
105.
GEOZNIK, m. vino (kao u salij. — Fostaje
od grozdan nastavkom ikt. — Na jednom mjestu
u pinca xvji vijeka, kojL moze hiti da je sam
nacinio ovu rijec. Gdi zarka kap|ica groznika
vosola kazo mi sva lica rumena i bijela. T. Gun-
dulic 153.
GEOZNITI, groznim, imjjf. postalu je prema
groziti od grozan.
a. aktivno, vidi groziti, I, <i, h). — U jednom
primjeru xvi vijeka. Doru . . . gladuike ki gladne
grozuoci. M. Votrauic 1, 220.
b. sa so, vidi gi-oziti, 2, a. — TJ Mikajimi rjec-
nika: grozniti se, jeziti se od straha ,horresco',
i u Stulicevu: ,horrere, perhorrescero'.
GEOZNOCA, /. uprav: osobina onuga sto je
(jrozno, ali na jedinom mjestu (xvii vijeka) gdje
sc nuliodi ova rijec, srnisao je nejasan. Ziviiie od
iiaravi ruokro jesu toliko boje koliko su daje od
sasnutja, kako se vidi u inesu bravijemu. tako
bogo|ubni i ponizni j^o suzami od grozuoce, ko-
liko su da|e od mlijeka, slatkosti ovoga utjesona
tjelesnoga, toliko vecma osladuju slatkost utje-
sena vjecnega. M. Eadnic 298^.
GEOZNOPLODAN, groznoplodna, adj. vidi 1.
grozau, a, b) aa) (uprav: u kojega je grozan
plod). — Na jednom mjestu xviii vijeka. Ze-
stokom vodom tvojih groznoplodni suza. D. Eapi6
279.
GEOZNOST, /. osobina onoga sto je grozno.
— U jcdnoga 2^isca nasega vremena. Ne cuje
li, zimo, zmaju! groznost tvoja marve rik? L.
Milovaiiov 79.
GEOZNOTVOEAN , groznotvorna , adj. vidi
grozan, a, a). — U Stulicevu rjecniku: Jiorribilis,
horrendus, horridus, horrificus'. — nepouzdano.
GEOZO, m. ime musko, vala da je ipokoristik.
— Na jednom mjestu xni vijeka, a otale u Da-
nicicevu rjecniku. Grozo, DragobratovB syni..
Mon. Serb. 62. (1293—1302).
GEOZO VIT, adj. grozan, strasan. — U tri
pisca cakavca xvi vijeka.
a. adj. Tako on nece onda pocutiti o negovom
srcu i o liegovoj konsijenciji toga grozovita srda
Bozjega. Postila. 03a. Ca jest gi-eh i v kakovu
strasnu i grozovitu nesricu jest clovika vavel.
Anton Dalm. , ap. d2a. — / u nase vrijeme u
Sulekovu rjecniku: ,grasslich'.
b. adv. grozovito. Iz ovoga svaki razumi, kako
grozovito i strasno }udi sagrisaju. Postila. K2^.
Grozovito se prestrasise. Anton Dalm., nov. test.
56''. mar. 5, 42. Imamo se grozovito bojati gniva
Bozjiga. Kateh. 1561. B2a.
GEOZO VITOST, /. osobina onoga sto je gro-
zovito. — U Sulekovu rjecniku: ,grasslichkeit'.
GEOZDAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. ISTiva u Grozdaku. Sr. nov. 1868. 382.
GEOZDE, n. uva, uvae, uprav coll. grozd,
upotreb(ava se sa znacenem : voce na vinovoj lozi.
— Postaje od grozd nastavkom ije: naj stariji
je oblik grozdije, stariji gvozAjo] posto se dj pro -
mijenilo na d, z ispred ovoga mijena se na z.
oblik je grozde potvrden naj prije xviii vijeka;
kod cakavaca se jos govori grozdje (i grozje kojc
vidi). — Rijec je stara, ispjoredi rus. rpus^^ic,
rpo3/\te. — Moze imati i mnozinu. Grozdja su
taj slatka. M. Vetranic 2, 273. u gornem j)ri-
morju 2)ostaje mnozina nastavkom ija: grozdija
(razlicite vrste grozda). Kako u Dubrovniku i
gore po Boci, tako i po primorju ispod Dubrov-
nika (k sjeveru) dekoja sust. imena srednega
roda imaju mn. broj koji se svrsuje na ,ija',
n. p. . . ,grozdija' (od ,grozde') . . . Vuk, poslov.
XXXVI— xxxvii. vidi i P. Budmani, dubr. dijal.
rad. 65, 170 (br. 65). — U svijem je rjecnicima:
u Vukovu grozde, u Danicicevu grozdije, u osta-
lijem grozdje. a) uopce. Da stete ne budu ciniti
u grozdtju. Spom. sr. 1, 148—149. (1420). Otci
su nasi zobali grozdje kiselo. Bernardin 31 . ozech.
18, 2. Vse grozdje i zito jiojise crvi. Korizm.
26a. Ako vidis (u snti) punu lozu grozdja, toj
prilikuje radost i veselje. Zborn. 1391*. Ter su moj
dvorni vinograd obrali vsega i odpe)ali grozdje
kamo su hoteli. Mon. croat. 309. (oko 1598). U
zavijacu izciduje so grozdje. M. Eadnic 22a. Kada
se izazme vino iz grozdja nezrila. A. Bacic 309.
Nive i poja tezakom harni su zitom, takoder
vinogradi slatkim grozdjom. F. Lastric, ned. 387.
Donesavsi mu loza grozdje. E. Pavic, ogl. 21.
Da mu grozde kradu. V. Dosen 91a. Erbo kad
se grozde tijesti, toci se vino. D. Basic 32. Do-
nili brasno, smokve, grozdje. And. Kacic, kor.
189. Grozde od koga so cini vino. M. Dobretic
190. Grozde zrelo. Z. Orfelin, podr. 92. Vinovo
grozdje. G. Pestalic 167. S mora smokve, iz
Mostara grozde. Nar. pjes. vuk. 1, 283. A grozde
sam s tobom izobala. 1, 390. Brala bi grozda,
]ubila bi Dorda. 1, 629. Ka je god grozdja zo-
bala. Jacke. 147. Kad vrba grozdem rodi. (Nikad).
Nar. posl. vuk. 116. Kiselo grozde, ne vaja, trnu
zubi od riega. (Kazala lisica kad nije mogla da
ga dohvati). 133. — grozde se (osobito neke vrste)
ije i osuseno. Grozdje suho ,uva passa'. A. d.
Bella, rjec. 781''. Pet zavezaji grozdja suha. And.
Kacic, kor. 176. Grozda ni novoga ni suhoga.
D. Danicic, 4mojs. 6, 3. neke vrste suhoga grozda
zovu se i ,morsko grozde^ (jer dolaze preko mora,
naj vece s istoka), drugo je kod d) ff). Uzmi
dve funte morskoga grozda. Z. Orfelin, podr. 246.
Suho (morsko) grozde (krupno i sitno) ,rosine,
zibeben (zweben)' ,rosina'. Vuk, rjec. kod grozde.
— b) suho grozde u prenesenom smislu moze znaciti
i: propast (uprav po svoj j)rilici: stercus, meta-
foricki i kao pristojnija rijec, isporedi smokva).
Opremio ga u suvo grozde ,hat ihn zu grund
gorichtet' ,ad interneciouem adduxit'. Vuk, rjec.
kod grozde. Opremio ga u suho grozde. (Upro-
pastio ga). Nar. posL vuk. 240. i u igri banai'm:
Kad umasi, onda mu trja uzme stap i baci u
,suvo grozde' (t. j. na stranu) . . . onda trja po-
kupi sve stapove iz suvoga grozda . . . Vuk, rjec.
kod banati se. — c) s nekijem pridjevima nazna-
cuju se razlicite vrste. aa) uopce se razlikuje
,bijelo' i ,crno' grozde: Bijelo grozdje . . . grozdje
crno. Zborn. 139'' ; a i ,cr(eno^. A. d. Bella, rjec.
781''. — bb) grozde bimberovo i bimber-grozdo
(vidi bimber t bimberovo). Niti hoce piva ni
jestiva, nego iste grozda bimberova iz careva
nova vinograda. Nar. pjes. vuk. 285 — 286. L'jepi
ce ti rod roditi, ... a lozica bimber-grozdem.
1, 150. i bimber-grozde i bimberovo grozde ima
i u Vukovu rjecniku (to nije zabi]ezeno u ovom
rjecniku kod onijeh rijeci) sa znacenem: ,eine
art weintraube' ,uvae genus', radi drugoga zna-
ceua vidi d) aa). — cc) ^Grozde cadavo (u Sri-
jemu), V. cadavica. B. Sulek, im. 105. — dd)
divje grozde, labrusca, u rjecnicima: u Belinu
(divje grozdje ,lambrusca, vitis lambruscae uva.
GKOZDE
470
1. GEST
423a. 781^), u BjeJostjencevii (grozdje divje, vi-
nika ,labrusca'), u Voltigijinu (grozdje divjo ,1am-
brusca' ,wilde traube"), u Stulicevu (grozdje divjo
,labrusca'). — ^ee) Grozde grcko, Vitis corinthia
L. (Lazic). B. Sulek, im. 105. — ff) opolito grozde,
koje cini ninogo vina. Grozdje opolito, uva musti-
fera (Delia Bella), mosttraube. B. Sulek, im.
104. — gg) Grozdje pceline, uva muscatella (Delia
Bella), muskatellertraube. 104. — Jih) Grozdje
pozno ,uva serotina'. A. d. Bella, rjec. 781'>. —
ii) Pravo belo grozde ,zuckerweinbeere'. G. Lazic
114. — kk) Pravo crno grozde ,sclileh6nschwarze-
traube'. G. Lazic 114. — II) Grozdje rano ,uva
lugliatica, che viene il mese luglio' ,uva julia'.
A. d. Bella, rjec. 781b. — . mm) Grozde tursko,
vrst vinove loze crna grozda (u primorju). B.
Sulek, im. 105. — nn) Grozdje tvrdo ,uvae du-
racinae'. J. Mikaja, rjec. 123a. A. d. Bella, rjec.
781l>. — oo) Grozdje viuovo ,uva che fa molto
mosto' ,uva mustifera'. A. d. Bella, rjec. 781^.
— d) s nekijem pridjevima moze znaciti i neke
driige bijke i nihovo voce, aa) Grozde (grozie) bim-
berovo, Ribes rubrum L. (Visiani), v. bimber-
grozde. B. Sulek, im. 105. — isporedi c) bh). —
hb) Grozdje ivansko (prema nem. johannisbeere),
Ribes rubrum L. (Sabjar). B. Sulek, im. 104. —
cc) Grozde kozino, Ligustrum vulgare L. (Vu-
kasovic). 105. Grozdje kozje (Vujicic), v. grozde
kozino. 104. — dd) Grozde kumrino (Vuk), v.
kumrino grozde. 105. — ee) Grozdje medvidje, ribes
vulgaris (Durante), Ribes rubrum L. (Sabjar). 104.
Grozde medvide, ribes volgare (rukopis u Sinu),
Ribes rubrum L. 105. — ff) Grozde morsko,
Ribes grossularia L. (Lazic). 105. — gg) grozde
na draci, u Mikalinu rjecniku: grozdje na draci
,uva crispa'. — ^ hh) Grozde pasjo, Lonycera xy-
losteum L. B. Sulek, im. 105. — it) Grozdje pe-
trovsko, Ribes rubrum L. (u Istri). 104. Grozde
petrovsko (u Srijemu), v. grozdje petrovsko. 105.
— kk) Grozdje svetog Ivana, Ribes rubrum L.
(Grobnik, Sabjar). 104. — U) Grozde vascije, Lo-
nycera xylosteum L. (Lazi6). 105. — e) u nekoj
prici (u rukopisu xvii vijeka) x>ripovijeda se nesto
0 ,Grozdu', kao da je zivo celade. Priide ra-
dostno blazennij Grozdije. Starine. 2, 311._ — f)
mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom. Niva u
Grozdu. Sr. nov. 18G7. 135.
GROZDICE , n. dem. grozde. a) u pravom
smislu. Na Erzi cvatu rozice, raste na Pavlu
grozdice: ki je god k rozam pridahnul, s mesta
je mrtav i ostal; ka je god grozdje zobala, s mesta
je mrtva ostala. — b) smanak. — u Stulicevu
rjecniku: grozdjice ,leptorax', i u Sulckovu ime-
niku: Grozdice, leptorax (Stulli), Ribes rubrum
L. (u Lici, Sabjar). 104. — is nekijem pridje-
vima osobitevrste : Grozdice divjo, Ribes alpinum
(Sabjar). B. Sulek, im. 104. — Grozdice primorsko,
Ribes uva crispa L. (Sabjar, u Lici). 104. — c)
Grozdice zmijino, Physalis Alkokengi L. (u Seve-
rinskoj okolici). B. Sulek, im. 1()4.
GROi^ENE, n. djelo kojijem ko grozi Hi se
{f^ofi- — Stariji je oblik grozonje. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (grozeno, v. prijetono s do-
datkom da je rijec ruska, i grije§kom grozeiie
,horror'), i u Vukovu (1. ,das schaudorn' ,liorror'.
2. ,das drohen' ,rainae', cf. prijedeno). Dohajahu
k Aoj dvorani z obedanjem i gro^enjem. F. Gla-
vinii, evil. 21''.
GRO^IV, adj. vidi grozdan. — Na jednom
injestu xviii viJeka. Kadmov unuk Bak gro/.ivi.
J. Kavanin 167". - rijec vrlo nepouedana.
GRO^^ilV, a^. koji se grozi (prijeti). — Samo
u rjcinicima (pisano grozjiv): u Bjelostjencevu
(samo adv. grozjivo, pritlivo, z pritnom ,mina-
citei", minanter' itd.), u Voltigijinu (,minaccioso,
minaccievole' ,drohend'), u Stulicevu (v. prjetiv).
GROZNANSKI, adj. ovaico se zove ncka ojmna
u Istri XIII vijeka. Komunu bnjskomu i groziiaii-
skomu. Mon. croat. 33. (1275).
GROZNA, /. djelo kojijem se ko grozi, (prijeti),
prijetna. — Od xvi vijeka po sjeverozapadnijem
ki'ajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(,mina, denunciatio') , ti Jambresicevu (,commi-
natio'), M Stulicevu (grozna, v. grozene s do-
datkom da je uzelu iz Habdeliceva), u Vukovu
(,die di'ohung' ,minae', cf. prijetna s dodatkom
da se govori u Hrvatslcoj). Pobigal bih ])red
velikom groznom tja. Mon. croat. 219. (1527).
Divojke z oruzjem ter groznom nimaju se stra-
siti. F. Glavinic, cvit. 156;''. Groznu i priteno
on u nemar mece. A. J. Kiiezovic, nep. 160.
Kada groznu strasnu cini. V. Dosen lll^K Ako
jim ne povis, grozna od muk prati. M. Kulia-
cevic 53.
GRPCIC, m. prezime. — xvi vijeka. Jurko
Grpcic. Mon. croat. 185. (1504).
GRPITI, grpim, impf. (zar stamparskom po-
greskom mj. drpiti?) na jednom mjestu xviii vi-
jeka. Psuje, grpi i tuzi. D. Rapid 286.
GRSAK (Hi grstak?), gi-ska, adj. u nase vri-
jeme, ali samo adv. : grsko, otuzno, neprijatno
(o ukusu). I. Pavlovic. — pravo bi znaccne bilu:
gadan, na koji se ce^adetu grsti.
GRS^IV, vidi grsjiv.
GRSNICA, /. kouopja. u niskom okrugu. S. 1.
Pelivanovic. javor. 1881. 122.
GRSNIK, m. samo na jednom mjestu u pisca
cakavca xvii vijfka (pisano grstnik) sa znacenem :
oruzje (uopce Hi koje osobito?). — Postaje bez
sumne od 1. grst (te bi pravo znacene bilo: ono
sto se moze zgrabiti sakom, grscu). Nih grst-
nikom branit htise (,auxilio subeuntem et tela
ferentem'). I. Zanotti, on. 17.
1. GRST, /. vola manus; pugillus. — isporedi
saka. — Akc. se mijena u loc. sing, gfsti, u gen.
pi. gfsti, u dat., instr., loc. pi. gfstima. — Rijec
je praslavenska (gtrstt), isporedi stslov. grT.stt,
rus. ropcTt, ces. hrst, po^. gorsc. — Postaje od
korijcna gT>rt (vidi grnuti) nastavkom th pred
kojijem se t mijena na s. — Izmedu rjecnika u
Vukovu: ,die hohle hand (zum fasson hinge-
halten)' , manus coucava', cf. pregrsti, 6' dodatkom
da se govori u Boci, i u Danicicevu (grbstb , pu-
gillus'). a) ruka od zgloba do j>?-6"^a. On ima
pokaza grst i brgisce i reco: .Obereta si mej
semi : to su doli, ko vama gode'. Pril. jag. ark.
y, 123 (1468). Agustine, mislis li vas svit u grsti
stisnuti? ^iv. jer. star. 1, 236. Grtstb otb ruki.
Glasnik. 10, 224. (xvi vijek). Desne ruko prsti
difjega dlovika ke bi§e do grsti prihitro otsika.
D. Barakovic, vil. 262. Vidih mu desnu grst
kom bise obhiti' debelu praznu trst. 289. Napeh
jim tada grst i pleca obi-atih; stisnutje petih
prst, tu jim cast odvratih. 336. Premda su dvi
ruko jodnako do grsti, nisu nih odluko sve skladne
ni prsti. (16H2). 118. U vratu grstju udiranje,
u plecih bici. Michelangelo. 27. — b) onoliko
koliko se moze drzati u grsti (saci). Koliko je
grsti vode v mori? Pril. jag. ark. 9, 107. (1468).
Boja je jediia grst u miru nego objo grsti s tru-
dom i mukoui. D. Danicid, prop. 4, 6. Skvrnite
mo kod naroda mojega za grst jecma. jezek.
13, 19. — plur. grsti znaci: koliko se maze no-
siti u obje sake sastav(ene, vidi prcgrst. w Vu-
1. GEST
471
GESA
kovu rjecniku s dodatkom da sc (juvori u Crnoj
Gori.
2. GEST, /, nausea, neugodno tjelesno osjecane,
kad se kome grsti, kad hoce da bjuje. — ispo-
redi 3. grst. — Nejasna postanal Hi je korijen
gr'Bs preina lit. grasus, gadan, Hi grts prema
lit. gristi, dosaditi (ohjekat subjektu) , vidi V.
Jagic u Archiv fiir slav. philol. 2, 39G ; Hi je
postalo od grd nastavkom tt jjrcfZ kojijein se d
promijenilo na s, vidi F. Miklosic, vergl. gramm.
2, 444 ; liber den ursprung der worte von der
form aslov. trtt. IG; Hi od osnove glagola gru-
stiti, ridi F. Miklosic, vergl. gramm. 1'-, 169;
etymol. worterb. 80*. — iV« dva mjesta xv i xvi
vijeka. I od toke grsti zavrati ocima. M. Ma-
rulic 22. Tko li grst usadi u grlu da cuje, sto
je sladko da sladi a gorko da p}uje? M. Vetranid
1, 358.
3. GEST, m. vidi 2. grst. — Sa7)W na jednom
mjestu xviii vijeka. Ako ovim nis' u gi'stu, ne
moz' bit drag Isukrstu. J. Kavanin 99*.
GESTAN, grsna, adj. koji cini da se kome
grsti, gadan. — xviii vijeka. Sopolina i bale
prigrstne. Blago turl. 2, 130. Grstni i grubi
grisnice! i). Eapic 102. Da si tvojoj ti duznosti
vrstan, nit' kom' picem nit nemirom grstan. J.
S. Eejkovic 169.
GESTATI SE, grstam se, impf. vidi grstiti.
— Samo u Voltigij in u rjecniku: ,nauseare' ,eckeln'.
GESTILO, n. vidi 2. grst. — U jednoga pisca
nasega vremena. Uzvrije ti do grstila. M. Pa-
vlinovic, razl. spis. 400.
GESTINA, /. vidi 2. grst. — Na dva mjesta
XVII i XVIII vijeka. a) u pravom smislu. Za po-
kazati nama grstinu kojom se nemu grda na ovi
smrad. F. Lastric, ned. 399. — b) u konkretnom
smislu, one na sto se kome grsti. Kolika grstina
stoji pokrivena pod onijem kipom. M. Eadnic TO"^.
GESTITI, grstim, impf. nauseare; fastidire;
nauseam facere. — isporedi grstiti, grstati, gr-
stati. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi.: gr-
stimo, grstite, u aor. 2 i 3 siiig. grsti, u part,
praet. pass, girsten. — Badi postana vidi 2. grst,
od cega jamacno postaje kao castiti od cast,
mastiti od mast. — Od xvii vijeka (vidi kod
2, b, c)).
1. aktivno, rijetko. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu: stvar koja cini grstiti ,nauseosus' lOS^^
(nema napose), u Voltigijinu (nejasno): , nauseare,
ributtare' ,verabscheuen', ii Stnlicevu (nejasno):
grstiti koga ,stomachari, aversari'.
a. neprelasno, kad subjekat ima neugodno osje-
cane da ce bjuvati, kad mu se gadi. — U jednom
primjeru xviii vijeka i u Mikalinu rjecniku. Ako
gane s usnama, cini grstiti onoga, koji ju gleda.
D. Eapic 130.
b. x)relazno.
a) gaditi se cemu (objektu). — U jednom pri-
mjeru xviii vijeka. Prikazem ga (grijeh), da ga
vidis, da ko |uta zmaja grstis, i od neg' se sveder
krstis. J. Kavanin 3^.
b) gaditi koga, ciniti da mu sc hoce bjuvati.
— na jednom mjestu xviii vijeka. Pijanstvo
cini da se sopolina cidi iz glave, kasa| da gnusnim
p|uvanjem grsti. Blago turl. 2, 147.
2. sa se, refleksivno.
a. personalno, imati neugodno osjecane kao sto
je prije bfuvana, Hi uopce gaditi se. — U tri
primjera xvii i xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikalinu (grstiti se ,nauseo, stomachor' i kod
groziti se). a) vidi b, c). Neka se poklonu pri-
svetoj hostiji i neka se ne grste sadruziti ju.
M. Bijankovic 42. — b) vidi b, b) aa). Grstim
se na sve grille mojega prosastnoga zivota. L.
Terzic 73. Grstim se na sve ono sto sam do
sad zlo i opako cinio. 82.
b. impersonalno, znacene je kao kod a; sto je
ondje subjekat, ovdje stoji u dativu. — Od xvii
vijeka (vidi kod c)) dosta cesto, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (grstiti se komu ,stomachari,
aversari') i u Vukovu (girstiti se, grsti mi se
,ekeln' , nauseare': , grsti mi se, hocu da bjujem'.
cf. guviti se, zgrstiti se). a) uopce. Mi se, ne-
sricni, linimo poci na misu, kad i podemo, ako
je malo duga, grsti nam se. J. Banovac, pripov.
245. Milujete li uboztvo il' vam se grsti? F.
Lastric, test. ad. 591^. Cudi se, stresa joj se i grsti.
ned. 198. Plemenit je jedek, ali je pogana zdi-
lica, zato mi se grsti. A. Kanizli(^, utoc. 109. —
b) uzrok s kojega se grsti izrice se imenom sto
stoji: aa) u ace. s prijedlogom na (naj eesce).
Jeda vam se grsti na nihove ajine? J. Banovac,
pred. 40. Grsti vam se na onu cejad. 98. Bogu
na tvoje molitve grsti se. J. Filipovic 1, 291a'.
Krstjaninu samo na hranu duhovnu grsti se.
1, 439''. Prikaza mu jedno pitje plemenito u
jednomu sudu sasvim poganu, na koji se grscase
recenomu mladicu. 1, 515^. Ne samo no padase
u one grihe tilesne, nego mu se na ne grscase.
1, 525b. Mucno je koju (likariju) nac, da se na
nu bolestniku ne grsti. 1, 527*. Nama se grsti
na tu jizbinu od nista. F. Lastric, test. 309a. Da
jedan covik unide u kucu vasu u odici z dvora
toliko smrdjivoj i otrovnoj da vam se grsti na
liu. od' 250. Zasto se grsti Bogu na holost. 257.
Toliko se grda i grsti Bogu na smrdjivi grih od
bludnosti. ned. 147. Koliko mu se pak grsti na
neharnost toliko se nasladuje u harnosti. 389.
Lipe su i meni tvoje molitve i drage, ali mi se
na ne grsti, jer izlaze iz suda necista. M. Zo-
ricic, zrc. 70. Da bi ti bio studen ili vruc, ne
bi zalio, ali jere si mlak, ne mogu te viditi, grsti
mi se na tebe. D. Eapic 80. — bb) u instr.
s prijedlogom nad. jedan put. Ili ako izmetnu
se vrsti na zlu diiiu, nad kojom se grsti. J. S.
Eejkovic 181. — cc) u gen. s prijedlogom svrhu.
jedan put. Grsti se Bogu svrhu pijanca. D.
Eapic 266. — dd) u gen. s prijedlogom porad.
jedan put. Dali mu se grstijase porad toga gu-
bavca. Blago turl. 2, 119. — cjl infinitiyom se
izrice uzrok grstenu, ako je ovaj koje djelo sto
subjekat nece da ucini jer mu se gadi. Ne grsti
joj se doticati se rana. M. Eadnic 483''. Jer je
danguba teme). od linosti, koja cini da se grsti
nasim udom dobro dilovati. J. Banovac, pripov.
242. Kako mu se ne grsti unici u usta. F. Lastric,
ned. 266. Svakomu postenu grsti se ne samo
viditi, nego slisat i govorit od ne. 399. Kada
mu se grsti smrd|iva pomankana puka svoga
zagristi. D. Eapic 251.
GESTIV, adj. vidi grsjiv. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku : ,nauseosus, nausea plenus'.
GEST^ilV, vidi grs}iv.
GESTOCA, /. vidi grstina, a). — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Crvi koji grizu puot usmr-
denu mrca i negovo vlastito rassutje pokazuju
istocaj od negova izhoda, koji jest usmrdeiie i
grstoca. M. Eadnic 162^.
GESA, /. hyj). grlo ili grkjan. — Akc. se mi-
jena u voc: gi'so, gfse. — U Vukovu rjecniku
gdje je onako tumaceno s primjerima: Vec mi
je do grso do.slo negovo zlo. Dokoj)ao ga za grsu.
— U Lid znaci osobito jabucicu u grlu: Grsa
,adamsapfel'. u sali reku : ,Ako te za grsu capim,
sve ces zvijezde ua nebu prebrojiti'. ,Nemoj me
GK§A
472
GRUB, 1, a.
za grsu dapavati, jer tu sam iiaj skak|iviji'. J.
Bogdanovic.
GBSAK, gfska, m. Icao resetka u krcagii kiul
voda ulazi i izlazi. — U Vukovu rjecniku gdjc
je onako tumaceno.
GR§6aKI, m. pi. selo ti hrvatskoj krajini u
okrugu ogulinsko-sltinskom. Pregled. 10. — Fo
stokavskom govoru glasilo hi GrStaci.
GRSKO, VI. ime musko. — xv vijeka. Pred
sudcem Grskom. Mou. croat. 74. (1450). Pop
Juraj sin sudca Grska. 119. (1482).
GRSKOVIC, m. prezime (po ocu Grsku). —
U nase vrijeme. Schem. segn. 1871. 107. Schom.
jadert. 1876. 52.
GES^I^IV, adj. foedus, na kojega se grsti, gadan.
— isporedi grstiv, grstan, grstan, grsak. — Na-
lazi se insano samo grstjiv, all kod izgovarana
t isjiada izmedu s i ], a s ispred \ mijena se
obicno (rjede ostaje nepromijeneno: grs|iv) na s.
— Od xvn vijeka. — Komp.: grsjiviji. Ovo su
guba naj grstjivija, koja more opoganiti dusu.
F. Lastric, od' 393. — Ostati ce grstjivo i ruzno
svo ono. M. Eadnic 70^. Koliko ruzau i grstjiv
imas stajati u grobnici. 170*. One i3rigrst|ive
kraste s tijela liogova odpadoae. F. Lastric, od'
393. Ako zelimo da duse nase prid ocima Bozim
no budu krastave i grstjive, imajmo naj vecu
pom^u drzati ih ciste. 393. Buduci da je ova
zloca Bogu toliko mrska i grst|iva. ned. 400. I
zavode ih k nekoj grstjivoj samovo|i. M. Pavli-
novic., razl. spis. 422.
GESTACI, vidi Grscaki.
GESTAN, grsna, vidi grs}iv. — Samo u §u-
lekovu rjecniku: ,eckelerregend'.
GESTATI SE, grsta se, imj)f. vidi grstiti, 2, b.
— U Sulekovii rjecniku: grsta mu se na Jeka-
rije ,er hat einen ekel vor arzneien' kod ,ekel'.
1. GESTENE, n. djelo kojijem se grsti. — Sta-
riji je oblik grgtenje. — U rjecnieima (u svijeni
stoji grijeskom s wy. s): u Mikalinu (grstenje
,nausea'), u Voltigijinu (,nausea, ribrezzo' ,ab-
scheu'), u Stulicevu (,fastidium, satietas, nausea').
2. GE&TENE, n. djelo kojijem se grsti. — U
Vukovu rjecniku.
GESTITI SE, grstr se, im2)f. vidi grstiti, 2, b.
— Postalo je od grstiti se od cega se razlikuje
i akcentom. — U Vukovu rjecniku: grstiti se,
grSti mi se ,anekehi' ,nauseare'.
GETAC, grtdca, m. greblo, lopata za izgrtaiie
pepela iz furuno. J^. Stojanovic.
GETAN, m. vidi grkjan sto ga zamjenuje u
na§em jeziku. — Samo (grbtant) u knigama pisa-
nima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom. Petlovb
grttant. Sredovj. Jek. jag. star. 10, 102.
GRTANE, n. djelo kojijem se grce. — U Vu-
kovu rjecniku.
GETATI, gr6cm, impf. vidi grnuti. — Nije
stara rijcc, vec je postala od slozenijeh glagola
kao sto su izgrtati, zgrtati itd. — U no.ie vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. grnuti)
i u Vukovu (,zusammonscbarron' ,corrado'). Grce
Marko u gopove rukoni. Nar. pjos. vuk. 2, 437.
Naide na jednu ^euu do gr6e vatru. Nar. prip.
vil. 1868. 849. Mnokrat blijosk gola imona sobom
grde sihio Judstvo. M. Pav'linovic, razl. spis. 186.
GRTKOST, /. osobina onoga sto je grtko (vidi
1. grdak). — Na jednom mjestu u pisca dakavca
XVI vijeka. Udiuiti toliku grdkost i necistocu.
Mirakuli. 41.
GET;^AN, m. vidi grk]an. — Nije postalo od
grtan nego od grk|au tijem sto se k ispred ] pro-
tnijenilo na t. — U dva pisca Bomaka xvn i
nasega vijeka. Prikide grtjan djetetu. M. Div-
kovic, zlam. 9*. Ondje dva so za grtjauo vlace.
Osvetn. 2, 138.
GRTOVAC, Grtovca, m. selo u Hrvatskoj a
podzupaniji zlatarskoj. (kajkavski) Gertovec.
Pregled. 61.
GRUB, gruba, adj. crassus, agi-estis, rusticus ;
deformis, turpis. — Akc. kaki je u nominalnom
nom. sing. m. takije u slozemjem ohlicima: grubi.
gruba, grubo, gruboga itd.; kaki je u nominalnom
gen. sing. m. taki jc u ostalijem nominalnijem
ohlicima : grubo, grube, griibu, grtiboj itd., osim
nom. sing. m. i ace. lead je jednak s nominativom.
u Duhrovniku kaki je u nominalnom nom. sing,
m. taki ostaje u svijem nominalnijem ohlicima
jednine (osim instrumentala) muskoga i srednega
roda, u ace. sing. /., u nom. i ace. pi. m. i /.,
vidi P. Budmani, dular. dijal. rad. 65, 172 hr. 82.
— Rijec je praslavenska (s prvijem znaccnem),
isporedi stslov. gr^bt, novoslov. grob, grub, rus.
rpy6uH, ces. hruby, poj. gruby. ocito su ovdje
dvije osnove: jedna (po stslovenskom gn^b-i.; kod
bugarskoga lice grubit vaja da je osnova uzeta
iz nasega jezika) gromb i ta je praslavenska,
isporedi lit. grumbu, grupti ,holperig werdon',
let. grumbu, grumbt ,runzlig werden* ; druga je
(grub, po j)o\ackom gruby) jamacno uzeta iz
nemackoga grob Hi po ovome preinacena. radi
toga ne moze se znati, jell u u naseoi jeziku po-
stalo od negdasnega i]. Hi od u. — nejasno je i
postane znacena (vidi 1, a): moze hiti da jc u
nasem jeziku starija osnova (u = a,) vec u prva
vremena (dajbudi po zapadnijem krajevima) do-
bila drugo znacene (deformis), a da je (istom od
prosloga vijeka) prim^ena druga osnova iz ne-
mackoga sa znacenem sto ima u ocom jeziku koje
je isto kao sto je bilo i praslavensko. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,deformis ; turpis'), u Mi-
kalinu (grub, nepristali , deformis, turpis, inele-
gans, foedus, deformatus') , u Belinu (,brutto,
laido, deforme' loOi^), u Bjelostjencevu (grub, ne-
pristal , deformis, turpis, foedus, tetor', v. grd).
M Voltigijinu (,brutto, sporco' ,garstig, schmutzig'),
u Stulicevu (,deformis, turpis etc.'), u Vukovu:
1. ,grob' , crassus'. 2. (u Dubrovniku) vide ruzan
s primjerom: nije gruba; u Danicicevu (grubt
jinurbanus', vidi kod 1, a). — Komparativ po-
staje na tri nacina: a) nnstavkom s pred kojijem
se b mijena na p: gri'ipsi (pisano i grubsi). —
u Duhrovniku od xvi vijeka (naj stariji su pri-
mjeri: grub§a. M. Vetranic 2, 54; M. Drzic 101;
grubse. M. Vetranic 1, 10; grubsu. 2, 18. 141)
do danasnega dana, vidi P. Budmani, dubr. dijal.
rad. 65, 17 br. 86; u dva pisca Bosnaka xvn
vijeka : grupsega. M. Divkovic, bes. 803 ; grubsu.
I. Ancic, ogl. 27; u^doa pisca cakavca xvi i xvn
vijeka: grubsega. S. Budinic, ispr. 16; grubsi.
I. Ivanisevic 169. — b) nastavkom j : griibji. —
u sjevernoj Dalmaciji od xvi vijeka : grubji.
Transit. 270; Ant. Kadcic 184; grubjo. Nauk
bru. 20='; D. Barakovic, vil. 305; J. Kavanin
417"; grubjoga. D. Barakovic, jar. 78; grub|ijom.
S. Matijovic 40; grub{a. I. J. P. Lucid, doct. 1.
— c) nastaokom i(j): grubiji. — u tri pisca xvn
i xvni viji'ka (jedan je iz Bosnc, drugi iz Boke,
treci iz Slavonije): grubiju. I. Andic, svit. 20;
grubije. J. Matovic 44. 376. 414; D. Eapic 100.
267. — sva su tri ohlika i u Stulicevu rjecniku.
1. adj.
a. crassus, agrostis, rusticus, inurbanus, dchco
(vidi debeo, 2, h), krupan, hrapav; suprotno je
GRUB, 1, a.
473
GEUB, 1, b.
tanak, sitan, fin. u prcnesenom smislii o cejadetu,
neotesan, (livji (vidi divji, a, a)), koji avojijem
rijecima i uopce svojijem postupanem vrijeda i
nehote drugu ce(ad, i o takovijem rijecima; su-
protno je ujudan, fin. ovo je znacene do dusc
starije, jer je 'praslavensko, all se prije prosloga
vijeka javja sarno a jednom primjeru (iz diibro-
vackoga spomenika) : U nase dni od nednoga go-
spodina rusaztkoga takovt grubt listt ne j^ri-
mismo. Spom. sr. 13-5. (1416). Danicic (u rjec-
nikii) tumaci inurbanus, stoje dobro prema smislu,
ali posto (dajbudi od xvi vijeka) ova rijec u
Dubrovniku i po ostalijem zapadnijcui krajevima
nigdje (ali vidi i 2Ji'imjer iz Olive) nema toga
zuacena, sva je p)rilika da i ovdje grub znaci:
grd. tako mislim da je i u ovom primjeru, prcmda
bi po smislu moglo znaciti: debeo: Odi se u svito
sve erne i grube. Oliva. 4(J. — samo u nekijem
primjerima od kraja xviii vijeka nije sumnivo
znacene: Nije bilo nijedna tako gruba naroda.
J. Rajic, pouc. 1, 174. Pravi spisatej kaze u
predgovoru da ce liemu biti mila svaka recen-
zija bila gruba ili uctiva. Vuk, pism. 63. -- po
svemu tome ne znam, jeli se ovo znacene iizdrzalo
od starijih vremena po istocnijem krajevima, ili
je u novijc vrijeme preslo iz nemackoga ; treba pri-
mijetiti da ga nema u narodnijem pjesmama.
b. deformi-s, turj^is, vidi 1. grd, 1, c. — Od xvi
vijeka (ili jos od prije, vidi kod a) po zapad-
nijem krajevima (vidi i u rjecnicima). a) u pravom
smislu. aa) o cefadetu i o onome sto se kao ce-
jade misli. Jere si ti mnogo lijepa a ja sam
mnogo grub. Zborn. 38''. Pril. jag. ark. 9, 84.
Ako grubu najde zenu. P. Hektorovic 31. U
zao cas, gruba je (Petrusa), tko bi k lioj posao?
N. Najeskovic 1, 241. Dauasni dan tko je ubog
grub je i star. M. Drzic 402. Nije grubsa od
tebe gizdava Prehvala. D. Zlataric 40'j. Ako je
tko bogat, velik, moguc, lijep, samovojan, odjeven
i obuven, ne ima nikako pogrdevati ubozijega,
manega, nejacega, grupsega, hudega, golijega,
gladnijega i zednijega. M. Divkovic, bes. SOS"^.
Stari, mladi, grubi, lijepi. M. Divkovic, nauk.
821'. Vidih za tim zenu grubu. D. Barakovic,
vil. 216. Vidje ga mrtva crna i gruba kako
vraga. I. Drzic 157. Sva se iskubla, sva je kr-
vava, danu s tega grubsa nije. I. V. Bunic, mand.
10. A hcer grubu kada odati dobro isce. I. Iva-
nisevic 174. Naj Ijepsoj nevjesti pir cine kako
i naj grubsoj. (D). Poslov. danic. 68. Babajka
koji }ube sve svoje sine, ako i grube. J. Kavanin
208''. Lin u hodu, grub u lieu, lud rilom. A. d.
Bella, razgov. 143. Koliko se i od grube zene
cuvati imanio. I. Dordic, ben. 25. Veci i maiii,
Ijepsi i grubsi. B. Zuzeri 266. Vidice se tada
na livo gizdavih i ponosnije, a na desno grubih
i poniznije. F. Lastric, ned. 7. Blize je gruba
lijep neg gveroka slijep. (Z). Poslov. danic. 6.
Lijep slijep, grub rug; zlo ono, hude ovo. (Z).
55. Tko ima mjedi nije grub. (Z). 129. Kad
zarucnik misli da rukuje jednu divicu, oli lipu,
oli plemenitu, oli dobru, a on rukuje ockvriieuu,
grubu, neplemenitu, oli zlocudnu. Ant. Kadcic
433. Budalasti, grubi i pogrdni u tilu. M. Do-
bretic 303. Grbav ozad, grub osprijeda. N. Marci
60. Nije meni Lakezis, niti skrivila gruba Me-
duza. M. Katancic 56. Ma se Niko momce obr-
tase: ,Jadna Mara, cinis mi se gruba!' Ma li
Mare nemu odgovara: ,Nit' sam mlada, ni od-
vece stara, nego moma od naj |evseg doba: kad
su Turci Novi poharali, imala sam trideset go-
dina, od tadar su trideset i sedam'. Nar. pjes.
vuk. 1, 562. Osta cura gruba i ki-ezuba. Nar.
pjes. juk. 403. — bb) o {udskom tijelu (kipu, pri-
lici), obrazu, lieu, udu. Ostauo obraz grub. N.
Najeskovic 1,^342. Ne pokaze pokorniku grub-
sega obraza. S. Budinic, ispr. 16. (Visni) nigda
dusu vrijednu u grub hip ne stav]a. D. Eanina
O'l. Bio grube priliko , zlo obucen. 27*. Gru-
bjega obraza ne rodi, miiu, mati. D. Barakovic,
jar. 78. Iz kosijera slike grube nos nezgromni
na k|un pada. I. Gundulic 474. Obrazom gru-
bijem i strahovitijem. I. Drzic 164. (Jid) cini te
briznu blidu,_ grubsi obraz da ti izhodi. I. Ivani-
sevic 169. Niliovi grubi i strasni obrazi. A. d.
Bella, razgov. 34. Tilesa nepravedni bice sasvini
pogrdna i gruba. J. Filipovic 1, 223''. A ona mi
gruba lica hoce bit jos }uba? A. Kanizlic, roz. 31.
Ukaza mu se divica licem postaranim i grubim. A.
Kanizlic, utoc. 119. — Ako vidis (u snu) da ti su
ruke grube ali kaone, toj prilikuje stetu ali grijoh.
Zborn. 134''. Covik, koji ima lip obraz, zove so
gizdav, ako ce udo i imati koje grubo. F. Lastric,
od' 145. — cc) 0 zivotini. Zvijeri grube. M. Ve-
tranic 1 , 134. Tako j' medvid grubi kada se
okoti. D. Barakovic, vil. 91. Prikaza se drugi
pas cnii i grubsi. I. Drzic 216. Naj Ijepsa moje-
muca gruba je. (D). Poslov. danic. 68. — i o
dijelu, udu Mvotinskoga tijela. Od prasca zle
zube videci strahotne i grube. M. Vetranic 2, 141.
— dd) o nezivoj stvari. Bio sam dub od fijerlo
zelene, njegda lijep, njegda grub. M. Vetranic
2, 145. I trava je gruba nika. D. Barakovic,,
jar. 24. Otok ovi od lijepa se grub ucini. G.
Palmotic 2, 75. I crna noc strasiva grubijem
mrakom gdi se obstire. A. Vita}ic, ost. 162. Vo6e
ni lipo ni grubo. I. J. P. Lucie, razg. 10. Sto
je dosao oni vlah u gruboj robi? Nar. prip. vuk.
208. Dva se mi-ka povila oblaka, oba gruba i
na kob jednaka. Osvetn. 5, 64. — ee) o cemu
umnom. Zlamen na taj svit zadosti grub ima.
S. Mencetic 222. I razlicijeh joster ptica od ple-
mena lijepa i gruba. J. Palmotic 316. — ff)
uopce, uz stvar, ili u srednem rodu bez supstan-
tiva, Hi s kojom zamjenicom srednega roda. U
rijeceh negovijeh stvari grube ukrotio je (,iu
verbis suis monstra placavit'). N. Raiiina 215''.
ecclesiastic. 45, 2. Ne vidjeh grubsu stvar ner
bjese moj obraz. M. Vetranic 2, 141. Ne raoze
ikadar namislit |udska svijes od zene grubsu
stvar, koja no stara jes. F. Lukarevic 89. U
ruho naj lipse obuci grubu stvar, nikako bit lipa
ne moze nikadar. D. Eanina 106''. Satiric sam
cudno prist'o, stvari u mene grube nije. I. Gun-
dulic 136. — Ca naprid u dubje ma pamet za-
hodi sve gore i grub|e u paklu nahodi. D. Ba-
rakovic, vil. 305. — A cto no samo sobom jest
lipo, u cto hoc' da obuces, grubo sa svim biti
ne more. H. Lucie 185. Sto je grubo, lijepo se
zvati ne moze. (Z). Poslov. danic. 122. Na svitu
nije se narodilo isto grubije i poganije od gu-
bavca. D. Eapic 100. — gg) o onome sto je ne-
ugodno ne vidu nego kojemu drugom tjelesnom
osjecanu. Od tolikoj gruba smrada. Zborn. 7''.
Sto no je gruba stvar usima slisati, nije trijebi
toj nigdar u pisma slagati. N. Najeskovic 2, 122.
Cinase, se gruba veoma po sve kraje treska i
vika. G. Palmotic 3, 21''. — hh) u sirem smislu,
0 onome sto je neugodno ne samo tjelesnom osje-
canu tiego i umu. Bez kojegodi feste ili lijepe
ili grube. M. Drzic 242. I lijepa komedija kazat
vam se ce gruba. 244. Bihu sane grube. D. Ba-
rakovic, vil. 61. — b) u metaforickom smislu, o
dust i 0 cejadetu s obzirom samo na dusu. Clovik
ucini se grubji od skota po grisih. Transit. 270.
Kano spovijeda s. Grgur papa od jedne sjene
grube i gnusne od jednoga lupeza. M. Orbin 120.
Pokli sebe u ad klade, i grjesnike sobom grabje.
GEUB, 1, b.
474
GEUB, 2, b.
J. Kavanin 447*. Gini dusu sluzbeiiicu djavaosku,
cini je grubu i grdiiu. I. A. Nenadic, iiauk. 166.
Dusa ostaje grubja nego jedno mrtvo tilo. I. J.
P. Lucie, doct. 1. Duse grube i nakazne brez
uresa milosti Bozje. razg. 73. Grstni i grubi
grisnice. D. Eapic 102. — c) preneseno, u mo-
ralnom smislu, kao zao, alt obicno ujedno kao
i (jadan, sramotun, nepristojan, vidi i d). aa)
naznacujc kao zlo riesto (djelo, misao, cud, obicaj,
nauku itd.) sto JJO sebi nije zlo. U mnogo lij)o
slozenih besidah grube nauke ka (kniga) uzdrzi.
PI. Lucie 185. On clovik, koji drugoga himbenim
naukom, z grubimi nesramiiimi besedami navede
i obrati od prave vere na krivu. Postila. 1*.
Koli je gruba cud lijepu stvar sakrivat. D. Ea-
nina 7^. Grub pitam dobitak. M. Bunic 72. Koji
drzi tijelo svoje cisto od gruba i nepostena ci-
nenja. M. Divkovic, bes. 112^^. Budi grubijeh
rnisli jako i krepko odagnanje. nauk. 103=^. Pro-
gnanJG od grubijeh inisli. B. Kasic, zre. 169. Sve
raskose svjetovne ili su grube ili su taste, nasi.
83. Ta je grube cudi. D. Barakovic, jar. 27.
Cutjet u svomu tijelu taka gruba pokrenutja. I.
Drzic 113. S odlukom grubom. 166. Bjezat
veoma od zle i grube obicaji. 227. Da mu nije
bojne dike potamnila gi'uba osveta. G. Palmotic
2, 520. Nerazlozne misli grube, koje leze u co-
viku, vjecnu dusu more i gube. 3, 31ab. Grubo
djolo ,turpiter factum, foedum facinus, res turpis'.
J. Mikaja, rjec. 124*. Nasladivat se grubijem
mislima. Misli. 29. — i uopce uz stvar {i rijec u
starijem smislu), ili uz zamjenicic srednega roda.
Govori i cini grube rijeci. Zborn. 10''. Pril. jag.
ark. 9, 74. Zasto je gruba stvar da lezi bez
straze ovako gospodar. N. Najeskovic 1 , 203.
Ako si pogledao kojegod stvari grube i nepostene.
B. Kasic, zrc. 64. Premda ova (stvar) nije od
sebe gruba ni poticiva na bludnost. Ant. Kadcic
523. — Nista nl grubje nego kar meu redovnici.
Nauk brn. 20''. Ovo je vele grubo prid svijetom.
M. Divkovic, nauk. 16''. Ako se cuju oskvrneni
od griha smrtnoga (sto je u redovniku, a navla-
stito u pastiru od du§ prigrubo). M. Bijankovic
25. Koji j)azi na postene nista grubo i nepo-
steno ne diluje. B. Leakovic, nauk. 476. — hh)
o cemu sto je zlo po sehi, n. p. o grijehu. Eadi
druzijeh grupsijeh grijeha ozloglasen. B. Kasic,
zrc. 95. Svjedoci§e dugo smjenstvo gruba gri-
jeha i opaka. J. Kavanin 61'"'. I grijeh grubi i
grijeh mnogi gore bije. 430^. Grijehe tamne i
grube ne drz' u spomoni. I. Dordic, salt. 271.
Gospodin prasta gresniku ^naj vedo i naj grubse
grijohe. D. Basid 323. Cini se (grih) tezji i
grub]i. Ant. Kadcid 184. — Od grube sluzbe
gi'ihovne. Narucn. 55''. — Koliko je nepristojna
i gruba ova opacina. B Kasic, rit. 293. Gruba
bo jp opacina bit slijep za sebe. S. Eosa 78'>.
— Zato u vedoj ona staSo gruba bluda pogibili.
A. Vitajic, ost. 43. Solin veli pade s nemilosde,
8 gruba bluda. J. Kavanin 248''*. — H nesklad-
nosti l)ijesno i grube. G. Palmotid 2, 3. Nepri-
stojnost vole gruba. M. Bijankovic 79. -— Ona
toli grubu i priku uf'inila jes sramotu. G. Pal-
motid 1, 385. — d) takoder u moralnom smislu,
nli posve kao gadan, sramotan, nepristojan. Ter
grubso nije nistor nor clovjok pjan. M. Votranid
1, 10. Joli ka grubsa stvar na sviti neg starca
bes srama viditir M. Drzid 101. Gdi su vede
8 grubijem bijogom odniottiici budi u smedi prid
6estitijem vornijom stijegom oliratiii sasma ])loci.
G. Palmotid 3, 178''. U gruboj smedi od smrti
80 pripadnhu. 3, 228»'. Ato jo gnibije od pijane
ienc? D. Eajiid 267. — cesto o nepristojnijcm
rijecima. oS'u joj rijed no smjosmo grubu rijet
od srama. N. Najeskovic 1, 231. Grube rijeci
govori. M. Drzic 170. Govorio jest reel grube,
bludne. S. Budinid, sum. 37''. Ako si govorio
rijeci . . . grube. B. Kasid, zrc. 65. Jeli govorilo
grube rijeci. D. Basic 322. — e) prema znace-
nima kod c) i d), ujednom primjeru znaci: kriv,
duzan. Ako kadgod tko zabludi, nije s toga
crkva gruba. J. Kavanin 380''.^ — f) u prcne-
senom smislu, o rijecima i nacinu kojijem se
drugi vrijeda. premda je ovo slicno znacenu kod
a, ne treba ga s onijem jjomijesati. Psovati i
redi druzimi rijeci grube veoma suprod easti,
grijeh je. A. Komulovid 20. Za Jubav Boziju i
za svoje spasenje ni grube rijeci nede dobrovojno
podnijeti. M. Divkovid, bes. 342a. Pace ne ostah
za osvetit tej prikore sasma grube. I. Gundulid
292. Ki mu malo prvo bise rekal vele grube
psosti. P. Eadovcid, nac. 177. Zovudi ga s je-
dnimi grubimi ricmi luda i smamna. 456. U
grube psovke prike grubo su se prominili. A.
Vita|ic, ost. 269. Zavjet daste, al' ga ne drzaste,
s tog vas istor gone tuzbe grube. Osvetn. 4, 56.
Na te rijeci grube i smione smrknule se na ju-
naku vede. 7, 30. — Gruba ruga glas prostiru.
A. Vitajid, ost. 109. — u Dubrovniku se govori:
govoriti s grubijem nacinom, imat grub nacin
(mozebiti prema tal. brutte maniere). P. Bud-
mani. — amo spada i ovaj primjer : Ubozim no
htise ukazat obraz grub. D. Barakovic, vil. 6.
— 9) "^ prenesenom smislu, uopce neugodan, nemio,
stetan, strasan (u prvijem primjerima mozebiti i
sramotan). Umrijeh vele grubom i pogrdnom
srartju. M. Divkovid, bes. 47a. Dostojan je grube
smrti. plac. 13. Zivot pridade na smrt naj grubsu.
I. Ancid, ogl. 27. Promis}ajud naj grubiju smrt.
svit. 20. — Grub poraz. F. Lukarevid 42. Satrt
des grisnih zube od propasti liihe grube. A. Vi-
ta|ic, ist. 15''. — I djelujud sve za platu zivot
vodi grub i tuzan. G. Palmotid 2, 498. Sve
u grubomu bitju stoji. A. Vitajic, ost. 268. —
Sprav|ajuci se svrhu ne jedna gruba godina. I.
Drzid 161. — U ovome grubu vratolomju, sta je
pustim gradom zavitlalo. Osvetn. 6, 28. — Grubom
ranom uho desno robu oholu on osijece. G. Pal-
motid 3, 71a. — Zapovidi da oca ufate: il' ufate
ili da pogube, da ucine jednu od dvi grube.
Nadod. 147.
2. adv. grubo. — Izmedu rjecnika u Vranci-
cevii (,turpiter'), u Mikalinu (grubo, grdo ,foede,
turpe, turpiter, flagitioso'), u Belinu (,turpiter'
150''), u Bjelostjencevu (grubo, nepristalo ,foedo,
turpe, turpiter', v. grdo), u Stulicevu (,turpiter,
deformiter , turpe , foede')- — Komp. : griip§6,
griibje, gnibije (vidi sprijeda).
a. vidi 1, a. Car Tataran odgovori joj vrlo
grubo i nepristojno, govoredi da nezina ocevina
zaista jest u nega, ali da joj je no da. Vuk, nar.
pjes. 3, 84. Da ih ne psuje onako grubo. Djelo-
vod. prot. 86.
b. vidi 1, b. Noe svoju sramost odkrivsi grubo
spa. M. Marulic 47. Grubo je viditi redovnik
sa svima dug jazik imiti. 108. Grubo jubiti,
dvoja au prikora. G. Drzid 420. Grubse je cut,
da se jo Zlatikuni star vjerio neg Kamilo mlad.
M. Drzid 229. Ka so skrovno cine od teh, grubo
jest i redi. Anton Dalin., nov. tost. 2, 82. paul.
oplies. 5, 12. Kra} Irud vele grubo i prigrubo,
tesko i prito§ko udini i sagrijosi prid Bogom.
M. Divkovid, bes. 103*. Vele grubo i pogrduo
sami .sebe osuduju. nauk. 7''. (Jrubo ti si vas
izranen. plac. 58. I tako je vele grubo, da si ti
toliko lin u ovijeh. B. KaSid, nasi. 59. Za jedan
pjonez kadgod so grubo i)ravdajn {iidi. 100. Toj
grubo stoji. M. Gazarovid 107. I'adu toliko grubo.
GEUB, 2, b.
475
GB,UBETl6
1. Drzid 135. Veoma grubo bude ((jrad) pridobit
od onoga, ki do moze zle pozude pridobiti srca
svoga. G. Palm otic 2, 494. Grubo Petar i le-
deno Ha rijec se ovu trese i jezi. 3, 76*. Kako
grubo jest noskladno u jedan jezik govoriti.
E.. Gamariic A4''. Grubo jo, da jedan Krstjanin
otima se to uciniti. P. Radovcic, nac. 104. Kon
dvojicu ne moze nosit', i kad bi nosio, grubo je
vidjet'. (D). Poslov. danic. 48. Kad ga vrijedjas
grubo dosti, kad mu Jubav ncc' nositi. A. Vi-
tajic, est. 4. U ko blato da ne bi se omrjali
grubo odvise. J. Kavanin 35Ga. Rijecca ,mo-
rieris' grubo zveci na usiju od mnozijeh. B. Zu-
zori 377. Kruha, sira i vina, ako je grubo usima,
ali je dobro ustima. (Z). Poslov. danic. 51. Grubo,
grdo, ruzno. u hrvatskom primorju.
2. GEUB, m. gruhoca. — Samo u narodnoj
jijesmi iigarskijeh Hrvata. Tvoja ti je mati starom
ostarila, tvoja ti je |ubav grubom ogrubila. Jacke.
303.
GEUBA, /. ime zenslco, po svoj prilici ipoko-
ristik, vidi i 1. Grube. — Od xiv do xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu. Grubi kra^ci
bosanskoj. Spom. sr. 1, 18. (1399). Krajica Gruba.
2, 43. (1399). Gruba. M. Marulic 258. M. Drzic
123. 190.
1. GEUBAC, Grupca, m. ime musko. — Od
xiv vijeka (Grubtcb), a izmedu rjecnika u Vukovii.
Sint mu Grubtct. Dec. hris. 21. 89. GrubBct.
S. Novakovic, pom. 57. A sestrica Grubac-Osman-
agu. Nar. pjes. vuk. 3, 216.
2. GEUBAC, grubca, w. onaj koji je grub ? —
Na jednom mjestu xvi vijeka; moze hiti da je
sam pisac ovu rijec izmislio radi slika. Cin',
clovekojubac da premili sin tvoj greha, ki jest
grubac, obvaruje duh moj. S. Budinic, sum. "Zo^.
GEUBAC, Grubaca, m. ime musko. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu i u Dani-
cicevu (Grubact). Grubaci. Dabtcict !^usticanini..
Spom. sr. 1, 48. (1403). Prejodt Grubacemt di-
jakomB. Mon. serb. 299. (1420). Upisa GrubacB
dijakB. 304. (1420). Po Grubacu Junakovicu.
Spom. sr.^2, 93. (1436). — U nase vrijeme i kao
prezime. Sem. prav. 1878. 83.
GEUBACEVIC, m. prezime po ocu Grubacu.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Grubacevicb). Bozidaru Grubacevicu. Mon. serb.
506. (1468). Grubacovic. And. Kacic, kor. 454.
GEUBACIN GA.T, m. mjesto u Srbiji u okrugu
uzickom. 1^. Stojanovic.
GEUBAHAN, grubahna, adj. dem. grub. —
isporedi grubasan. — Akc. (u Dubrovniku) kaki
je kad griibahan onaki je u ostalijem padezima
jednine muskoga i srednega roda, osim instru-
mentala, u ace. sing, f., u nom. i ace. pi. za sva
tri roda, i u cijeloj slozenoj deklinaciji ; u osta-
lijem je oblicima onaki kao sto je kod grubahna.
u Vukovu je rjecniku grijeskom drukcije zabi-
lezen akc. — U Belinu rjecniku (,turpiculus' 150''),
u Stulicevu (,turpiculus'), u Vukovu: grubahan
(gdje stoji da se govori u Dubrovniku s dodatkom :
osobito se kaze za zene).
1. GEUBAN, m. ime musko. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Gruban. Dec. hris.
44. S. Novakovic, pom. 57.
2. GEUBAN, grubna, adj. vidi grub. — Od
XVIII vijeka. Od grubna stvorenja ucinimo se
lijepi. S. Margitic, ispov. 4. Da budu grubnom
i, sramotnom smrtju umoreni. M. Dobretic 232.
Nezina lipota nebeska prihodi u grubnu ruznost,
pristaje biti raj nebeskoga nasladenja. D. Eapic
50. Ti si grubno budalo. Jacke. 261. — Komp.:
griibniji. Kako je koje dilo teze i grubnije. M.
Dobretic 198.
GEUBANA, /. ime zensko. — Od prije nasega
vremena. Grubana. 8. Novakovic, pom. 57. Gru-
baua, ime zensko ali samo u ovoj poslovici:
,Dovde moje, dovde Grubanino'. ima i jedna pri-
cica o tome kako je ova poslovica postala. T^.
Stojanovic.
GEUBANAC, Grubanca, m. ime musko. — Na
jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
niku (GrubanBCb). GrubanacB Hlapbcict (I)mo-
canint. Mon. serb. 219. (1391).
GEUBANIN, adj. koji pripada Grubani, vidi
kod Grubana.
GEUBANOVCI, m. pi. u Danicicevu rjecniku :
,Grubanovtci', selima u Bitvi koja je car Lazar
dao Eavanici bili su ,hatari mezdu Velojevci i
mezdu Grubanovci' (Sr. jetop. 1847. 4, 54 god.
1381).
GEUBANOVIC, m. prezime po ocu Grubanu.
— U nase vrijeme. Tosa Grubanovic. Eat. 417.
GEUBAS, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. GrubasB. S. Novakovic, pom. 57.
GEUBASAN, grubasna, adj. vidi grubahan.
— U Stulicevu rjecniku i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
GEUBAV, /. vidi gruboca. — U dva pisca
xvii i XVIII vijeka. Nece biti pomjiv oprati
grubav od griha, koji grubi dusu. P. Posilovic,
nasi. 34a. I da f-.e tebi postaviti u pamet sve
raskuse i grubavi od tijela i grihe tilesne, koje
ti jesi ucinio. 120''. Tol'ka bo je grubav toga
(vraga). J. Kavanin 411^. S straha muka da
ovih mrzim grubav svih grjehovi. 445'*.
1. GEUBE, /. vidi Gruba, uprav je hyp. Gru-
bana Hi kojega drugoga ovakoga imena zenskoga.
— Akc. se mijena u voc. Grube. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Grubo lijepa
ne gruba, oprosti mi. M. Drzic 126.
2. GEUBE, m. vidi Grubeta.
GEUBENA, m. ime musko. — U spomeniku
XII vijeka ima samo adj. Grubeninb. Desislav,
sinB GrubeninB. Starine. 13, 207. (1185).
GEUBENIN, adj. koji pripada Grubeni, vidi
Grubena.
GEUBESA, m. ime musko. — Od xiii vijeka
pisano Grubesa i Grubesa; u nase vrijeme glasi
samo Grubesa, izmedu rjecnika u Vukovu (Gru-
besa) i u Danicicevu (Grubesa i Grubesa). a)
Grubesa i Grubjesa. Grubesa pehartnikb. Mon.
serb. 33. (1249). Pridose Zrbzb i Grubesa. 54.
(1281). Grubjesa. M. Drzic 438. — b) Grubesa.
Grubesa GudulicB. Mon. serb. 39. (1253).
GEUBESIC, m. prezime po ocu Grubesi. —
Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(GrubesicB). Piro Grubesicb. Mon. _ serb. 117.
(1345). Grubesic. Boca 5. — xiv vijeka dolazi
i s oblikom GrubesicB (vidi Grubesa, isporedi i
Grubjesevic). Stanko Grubesicb. Dec. hris. 21. 89.
GEUBETA, m. ime musko. — U Vukovu rjec-
niku. — Od XIV do xvn vijeka (vidi Ead. 16, 165)
dolazi s nominativom Grube (gen. Grubete) ;
izmedu rjecnika u Danicicevu (Grube, Grubeto).
Sb Grubetemb. Spom. sr. 2, 8. (1326). Dedb imb
Grube. Dec. hris. 37. Grube Bistetict. Mon. serb.
150. (1351 irrepisano u nase vrijeme).
GRUBETIC, m. prezime po ocu Grubeti. —
Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Grubetidb). Vladoje Grubetiib. Dec. hris. 53.
GRUBETK^
476
GRUBOCA, a.
Brajeni. Grubetici. Glasnik. 15, 29d. (1348?).
Niksa Grubetici.. Moii. serb. 241. (1390). Predt
gospodiiia kiieza Niksu Grubetica. Spom. sr.
1, 106. (1411). Vlahusa Grubeti6t. Mon. serb.
423. (1442). Dimko Grubetici,. 431. (1445). Gru-
betic. Boca 8.
GEUBIG, m. prezime. — U nase vrijevie u
Lid. J. Bogdanovic. u Backoj. V. Arsenijovic.
Stovo Grubic iz Sjovice. u Nar. pjes. kras. 1, ix.
Petar Grubic. Kat. 320. Grubic. Boca. 19. 25.
GRUBIJAN, grubijana, in. (jrub (vidi grulj, 1, a)
covjek, nem. grobian. — Akc. kaki jc u (jen. taki
jc u ostalijcm x>adezima, osim nam. sing, i voc:
griibijaiie, griibijaiii. — U Vukovu rjecnikii s do-
da tkoin da sc (jovori u vojvodstvu. — i u hr-
vatskom irrimorju: Grubijan , neotesauac , ne-
ujudnak. u brvatskoni primorju.
GRUBIJANSTVO, n. osohina onoga koji jc
grubijan. — Od xvii vijeka, a iznicdu rjccnika u
Viikovu (,die grobheit' ,rusticitas'). Grul)ijan-
stvom judiua bi pokazivali so. Glasnik. ii, 3, 28.
(1695).
GRUBIJAN8TINA, /. vidi grubijanstvo. — U
iSidekovu rjecniku: ,grobheit'.
GEUBIJAS, m. pogrdna rijec. Skorotoca. 1844.
249. — vidi grubijan.
1. GEUBINA, /. vidi gruboca (i radi akcenta).
— U jediioga pisca xvii vijeka (s konkretnijem
znacenem: ono sto je gruho), a izinedu rjecnika
u Stidicevu (,deformitas , turpitude , foeditas').
I tako se dade iia sve necistoce i grubine. P.
Posilovic, nasi. 33=^. I ostale sve grubine otiti
ce u dubine. 198''.
2. GEUBINA, m. ime nmsko. — U dva latinska
spuntenika xi vijeka. ,Grubina'. Doc. hist. rac.
59. (1060). 99. (1075). — vidi i Grubinic.
GRUBINIC, m. prezime po ocu Grubini. —
XIV vijeka. Bogoje GrubinicB. Dec. hris. 30.
GEIJBISA, m. ime musko. — Od xi vijeka
(naj prije ii latinskijem spomenicima) a izmedu
rjecnika u Vukovu. , Tempore Grubise prioris'.
Doc. hist. rac. 48. (1056). , Coram priore vestro
Grubissa'. 50. Grubisa Veselkovic. Mon. croat.
133. (1487). Krai Grubisa i Dragina. J. Ka-
vanin 251*. Na 1115 vladao je u slovinskim dr-
zavam kra| Jure, koji bi svrzen, i Grubisa negov
sinovac za kra]a vicinen. And. Kacic, kor. 420.
GRUBISIC, m. prezime p)0 ocu Grubisi. — Od
XVI vijeka (naj prije u komediji). Drasko Gru-
bisic Krikranin mo(j) je otac. M. Drzic 184. Gru-
bisici na Makarskoj. And. Kaci6, kor. 454. Paskal
Grubisi6. Norini 66. Grubisic. Schom. bosn. 1864.
v. xxvii. J. Bogdanovid. V. Arsenijevic.
^ GRUBI&NOPO:^E, n. selo u Hrvatskoj u pod-
zupaniji hjelovarskoj. Pregled. 80.
GEUBITI, gruliim, impf. deformare, cinili da
Hto (objckat) budc grubo (vidi 1. grub, 1, b). ispo-
redi 1. grditi. — Akc. kaki je u praes. taki je
u impf. griib}ah, u aor. 2 i 3 sing, grubi, u part,
pract. pass. gruTjjen ; u ostalijem je obliciuta
o)t((ki kaki je u inf. — • Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (grubiti, gnuaiti ,deformo,
foedo'), u liclinn (,contemno' 268*), u Stidicevu
(jdeforiue aliquid reddere').
1. aktivno.
a. sa znacenem kazanijem sprijeda, vidi 1. gr-
diti, 1, a. a) n prnvom smislu. Ku (Ijepotu) ona
prije reda no grubi napravoni. F. Lukarovic 53.
Znbi hotio bi (prasac) zivot moj da doro i grubi.
299. — h) u jireriesenom Hi u metnforickum smislu.
Zli ddbroga glas grubo. M. Marulii 153. Jos
nijo dobro svijet vidjela kagod lijepa djevojcica,
pocnu joj bez milosti judi iskat grubit tej Ije-
posti. F. Lukarevic 249. Ni'e li zloba velja vasa,
da gizdave tej Ijeposti vi grubito s nomilosti?
S. Bobajevic 229. Nemoj da plac gorko dile sa
svijem srcem ki te }ube, ni da Ijepos tvoju grube
placom, suzam', cvilom cvile. Jedupka nezn. pjes.
236. Veli sveti Pavao : ,Tko kurvarstvo cini u
svoje tijelo sagresuje' ; to jest, svoje isto tijelo i
postenje grubi i pogrduje. M. Divkovic, bos. 44''.
I blago i glavu bo]e jest zgubiti ner li viru
pravu nevirstvom grubiti. I. T. Mrnavic, osm.
165. Proi^ni ovega i pogubi, uzmi zivot zlom
grosniku, ki nepravijem djelim grubi ovu zem]u
svu koliku. G. Palmotic 3, 771". Nece biti ])om}iv
oprati grubav od griha, koji grubi dusu. P. Po-
silovic, nasi. 34a. Kako su dvi vrste od griha,
koje grdo dusu, oblacaju i grubo. F. Lastric,
ned. 144.
b. contemnero, pirezirati, vidi 1. grditi, 1, c.
Ca t' je potribno uzdrzi a ne grub'. M. Marulic
142. Samo Boga ]ubi dikla sveta, a sva ina
mrzi i grubi. I. V. Bunic, mand. 28. Ta je smrt
Boffu vele mrska, ter nogovu voju grubi. P. B.
Baksic 224.
2. sa se.
a. pasivno. Obraz svjetliji od sunca slinami
se zudejskijem grubi i pogrduje. M. Divkovic,
bes. 358a.
b. refleksivno. n jedinom primjcru stoji s da-
tivom sa znacenem: ciniti se prema kome grub,
u ptrenesenom ^mislu kao odmetati se. Ubostvo
cu ]ubit, posluli ter cistocu, svitu cu so grubit,
tebe slidit hocu. M. Marulic 194.
GEUBJESEVIC, m. prezime. — U jednoga
pisca XVII I vijeka. And. Kacic, kor. 454.
GRUBJETI, grubim, imp. postajati grub (vidi
1. grub, 1, b). — -je- stoji u juznom govoru mj.
negdasnega e, u zapadnom govoru stoji i: gru-
biti, a u istocnom bi stajalo e: gruboti. j)o ju-
znom govoru obicnije je grub}eti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (grubiti
tko ,deformem evadero'). Sunce i misec prid nim
grubi i svjetlost svoju gubi. M. Divkovic, kat.
128. Za kim i za koga skrbna dosad grubih.
P. Vitezovi6, odil. 54. Isus sunco ko ne grubi.
J. Kayanin 483^.
GRUBl^AHAN, grubjahna, adj. vidi grubahan.
— Samo u Stulicevu rjecniku (grubjahan).
GRUBOBRAZAN , grubobrazna , adj. gruba
obraza. — V Stulicevu rjecniku: v. grdobrazau.
— nepouzdano.
GRUBOCA, /. deformitas, turpitudo; crassi-
tude, rusticitas, osobina onoga sto je gruho. —
isporedi grubota, grubina, grubost. — Akc. se
mijena n dat. sing, griibodi, u ace. sing, grii-
be6u, u voc. sing. griibo6o, u nom., ace, voc. pi.
gri\bo6e, u gen. pi. grubo6a. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjednika a Blikaiinu (gruboia, grdoba),
u lielinu (jdoformitas' loOi*. 673'^), u Bjelostjcn-
cevu (grubo6a, grubota, nepristalnost ,deformitas,
foeditas , turpitude' , v. grdoba) , u Voltigijinu
(,bruttezza, sporchozza' ,garstigkeit, schmutzig-
keit'), n Stulicevu (v. grubina), u Vukovu (,dio
grobheit' ,rusticitas').
a. vidi 1. grub, 1, b. a) u pravom smislu. Dva
dijavola ])ridoso paklona; crna i vole grda bjohu,
koje grubo6o nije ni bi je svi jozici mogli izroi'-i.
Zborn. 1571'. Sto li ho6e tolika gruboca od lica
^■ovjecanskijeh rijet? M. Drzi6 240. Uskrsnuti
CO tjelesa svetije bez nikakova poinankanja, bez
nikakovo gruboce, bez nikakova razrusonja. M.
Divkovic, bos. 399'^ Pekriti kojugod grubodu
GEUB06a, a.
477
1. GRUDA
od obraza. B. Kasic, zrc. IIU. Sva se ^Ijepota
obraca u toliku grubocu. M. Orbin 73. Ne gru-
boca tolika je, takoga je boda i cina, ^da bi pozno
prava da je vukodlacka upirina. Gr. Palmotid
2, 60. Ako su koje (prilike) zlamenitom gru-
bocom nepristojne. M. Bijankovic 88. I pod
nebom nitko nece mod izreci te gruboce. S. Mar-
gitic, ispov. 261. Da se u negovu kipu gruboce
naci lie mogase. And. Kacic, kor. 210. Ocisceni
od svake gruboce puti. Grgur iz Varesa 125.
Svjetloca svijetnakova bo]e odkriva grubocu cr-
vicevu. M. Pavlinovic, rad. 128. — b) u i^rene-
senom smislu. Da odivsi se nikom svitom od
vridnosti ne upades ii grubocu duse. Naiik brn.
11. Da procijoni grubocu i pogrdu od grijeha.
M. Divkovic, nauk. IBi^'. Ako se pocnes topiti
radi gruboce duse tvoje. B. Kasic, is. 114. Nije
vece gruboce nego li dusa u grijehu. I. Drzic
33. Koliko je velika gruboca duse grisne. P.
Eadovcic, ist. 176. Da bi |udi poznavali grubocu
od ovoga griha. S. Margitic, fal. 136. Koliko jc
veca gruboca duhovna od griha ! F. Lastric, test.
ad. 14'\ Svu grubocu duse promiiiujuci u bilocu
pokornu. I. J. P. Lucie, razg. 138. Stavi grihe
tvoje i promis|aj grubotju i pogrdu liiovu. B.
Leakovic, gov. 79.
b. vidi 1. grub, a. — u Viikovu rjecniku.
GRUBOCSTVO, n. vidi gruboca. — U Stuli-
cevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GRUBOJE, m. ime musko. — Na jcdnom mjcstu
XIV vijeka, i otale a Daniciceou rjecniku. Gru-
boje. Mon. serb. 179. (1368).
GETJBOJEVICI, m. pi. selo u Herceyovini u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 291.
GcUVBOlR,, m. prezime. — U nase vrijemc. Sem.
prav. 1878. 67. J. Bogdanovic.
GEUBOROVIC, 111. prezime. — U nase vrijemc.
Sem. prav. 1878. 59. 74.
GEUBOST, /. vidi gruboca. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u Beliiiu (grubos ,deformitas'
150^) , u Stulicevu (v. grubina) , u Danicicevu
(grubostfc ,rusticitas').
a. vidi 1. grub, 1, a. — Na jednoin mjestn u
spomeniku xiii vijeka u kojemii je jezik pomi-
jesan s crkvenijem. Aste cto budett vt nihi. (ic
knigania) pogreseno ili grubostiju ili nedoume-
nijemt mojego bezumija. Mon. serb. 84. (1234).
b. vidi 1. grub, 1, b. — Od xvi vijeka. Otajna
grubosti. Anton Dalm., nov. test. 2, 51^'. paul.
2 cor. 4, 2. Ne bude tada (u raju) liposti ni
grubosti telesne. Aleks. jag. star. 3, 313. Nijedna
se necistoca ne ima imeuovati meu vami, ali ti
grubost, ali ti ludo govorenje. M. Divkovic, bes.
129^. Prignuti na bludnost ali na grijeh puteni
ili ti na prilicne take grubosti. S. Matijevic 14.
Gledajuci taku grubost, tko ce ucinit igdar ludost.
P. Posilovic, nasi. 199b. Yatra koje pepeo jest
grubost. M. Eadnic 361'^ Kako ce ostati zla-
menja od rana brez grubosti. F. Lastric, ned.
189. Telesa nece priuzeti grubost. J. Matovic
109. Cistimo svako ockvrnene i grubost grijeha.
125.
GEUBOTA, /. vidi gruboca (i radi akcenta).
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,deformitas') , u Bjelostjencevu (kod gruboca),
u Voltigijinu (,bruttezza, turpezza' ,garstigkeit,
schmutzigkeit'), u Stulicevu (v. grubina). Placnije
grubote ni takmene meni. M. Marulic 187. Gdi
bi odsicen nos, tada grede naj pri za ranu po
zakonu libar 7 (?), a za ogrubjenje obraza tolikoje
neka je libar 100. i tako se ima razumiti oda
svakoga uda, ako bi bila grubota i rana. Stat.
po|. ark. 5, 253. Da suprotivnici i neprijateji
slova Bozjega ne budu mogli po istini ko zlo ili
grubotu ot nih govoriti. Postila. 01^. Vsake
vrste grubote, sablazni, scete. S. Budinic, sum.
1201'. Dobivaju zitak s necistive grubote i blud-
noga zivjenja tujega. 130^. Cica grubote duse
grisne. I. T. Mrnavic, nauk krst. 1708. 35. Sin
Bozji ni bi porodjen grubotom pohotinja. ist. 13.
Kada od ogna vase svete |ubavi biti ce ocistena
ova dusa moja od necistije ockvrna i tolikije
svojije grubota? P. Posilovic, nasi. 186^. Tvu
grubotu s grijeha tvoga ja podnijeti nijesam
htio. A. Vitajic, ost. 141. Oprati grubotu grihov.
F. Parcic 50. S ovim pokazati mu ima grubotu
griha. Ant. Kadcic 245. Cica svih imenovanih
nemoci i grubota. 403. Nitko nije duzan odkriti
svoju grubotu. 517. Nemoc koja daje grubotu
zivota. M. Dragicevic 49.
GEUBOVAC, Grubovca, m. vrelo u Lici. J.
Bogdanovic.
GEUCAST, m. debeo covjek, a nespodoban.
Barilovic. D. Trstenak.
GEUCENIK, m. zaselak u Dalmaciji u kotaru
makaranskom. Eepert. dalm. 1888. 66.
GEUGIN, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mcna. Grucint. S. Novakovic, pom. 130.
GEUCKA, /. zensko cejade s Grude (u Ko-
navlima). — Postaje od osnove grud nastavkom
jka : dj mijcna se na d, a ova ispred k glasi c.
u Dubrovniku se ovo opet mijena na j (P. Bud-
mani, dubr. dijal. rad. 65, 159 br. 29): Grujka.
1. GEUDA, /. gleba, vrpica, komad, kad se
sto mekano, kao n. p. sir, snijeg, zemja, slozi
Zajedno, ali kako mu drago i ne u kojem oso-
bitom oblicju. — isporedi grudva, grudva, grumen,
grun. — Akc. je u gen. pi. gruda. — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov. gruda, rus. ^pyAa,
ces. hruda, pol. gruda. — Hadi postana isporedi
lit. grudas, zrno, staroizl. grant, stvhem. gruzzi,
kasa, bungur, stvnem. grio^, anglosaks. griot,
pijcsak. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,gleba*),
u Mika^inu (gruda, grumen zemje ,gIobba, cespes'),
u Bjelostjencevu (,gleba, gleba terrae, frustum ter-
rae'. 2. gruda zelena ,cespes'. 3. gruda soli ,grumus
salis') , u Jambresicevu (,gleba' ; gruda zelena
jcespes'), u Voltigijinu (,zolia, gleba' ,erdscholle'),
u Stulicevu (,gleba, cespes'), u Vukovu: 1. gruda
sira (odmah kad se izvadi iz surutke dok se isi-
jece i posoli) ,der klumpen' ,gleba'. 2. gruda sni-
jega ,der schneeball' ,glebula nivis', cf. grudica.
a) u pravom smislu. gruda sira (vidi u Vukovu
rjecniku). Vi na vo}u vazda imate grude sira,
masla, mlika. D. Eanina 51a. Volij' su ti kokos
ali jaje nego ovna ali grudu sira. P. Petrovic,
gox-. vijen. 65. Gruda sira. M. D. Milicevic, zim.
vec. 250. tako je i u ovijem primjerima gdje se
izrijekom ne kaie sira: Neka svak obira ma-
saoca i grude. M. Vetranic 2, 252. Da pecu
ukrala ne budem od gruda. N. Najeskovic 1, 259.
Ovdi ce bit i sirca i grude, sto cemo^ prilozit,
da Ijepsa cas bude. M. Drzic 441. Sijacu ti
grude i jagarice. Ogled, sr. 135. — snijega. Sniga
grudo bila. M. Gazarovic 133^. Crn ti obraz
bio kao gruda snega! Nar. pjes. vuk. 1, 109.
Kako s' topi ona gruda snijega. 402. Kako kopni
ona gruda snezana. 403. Podignu se momci po
sokaci grudati se grudam od snijega, ubace mi
jednu grudu sn'jega. Nar. pjes. kras. 1, 12. —
zemle. Jer dok lemes isprivraca grude. J. S.
Eejkovic 22. Hiti grudu zemje na me. Jacke.
117. Grude zem^ane. D. Danicic, jov. 7, 5. —
(:ega drugoga. Jelici sestrici neg tri grude
1. GRTIDA
478
GEUDNIK
voska. Jacke. 152. Ne bi iznijeli onu grudu tuca
(zvo}to). S. !]^ubiga, prip. 194. Donesite grudu
suhih smokava. D. Danicic, 2car. 20, 7. Dvjesta
gruda suhih smokava. Isam. 25, 18. — b) ime
wjestima (vidi i Grude). aa) u Dalmaciji. aaa)
sclo a kotaru duhrovackom (u KonavUma). Repert.
dalni. 1888. 88. — hbb) zaselak u kotaru korcu-
lanskom u Batu. 43. — ccc) zaselak u kotaru
dubrovackom na otoku Kolocepu. 83. — ddd)
zaselak a kotaru dubrovackom u Vostranu. 85.
— bb) mjesto u Crnoj Gori. Podgorice i Zete
prostrane, i s nim Grudo brdo ubojito. Ogled,
sr. 475. Podu u Grudu. S. l^ubisa, pric. 46. —
cc) planina u Srbiji u okrugu uzickom. M. D.
Milicevi6, srb. 577. — c) ime zensko. — ?t nase
vrijeme u Lici. V. Arsenijevic. moze biti da do-
lazi i jirije nasega vremena (ako nije ime musko,
vidi 3. Gruda). Gruda. S. Novakovic, pom. 57.
— radi postana vidi: Gruda, nadimak zenskom
djetetu koje je bijelo kao gruda snijega. ,Ne
znam, kud mi je Gruda pristala, sad je tu bila
s djecom'. u Dobroselu. M. Medic. — d) ime ovci,
koja je bijela kao snijeg. u hrvatshoj krajini. V.
Arsenijevic.
2. GRUDA, /. sternum, kost sred prsi, gdje se
sastoju rebra. — na Bracu. V. Tomic. A. Ostojic.
3. GRUDA, m. prezime (Hi ime musko?). — U
nase vrijeme (ali kao ime musko mozebiti i prije
nasega vremena, vidi 1. gruda, c)). Do samoga
Grude barjaktara. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Na to-
rinu Grude Omor-age. 4, 420. Omer Gruda su tri
svoja sina. 4, 430. Tri stotino Grude Ki'ajicnoga.
Ogled, sr. 459. A za Begom Gruda barjaktare.
459.
GRUDAC, Gruca, m. zaselak u Dalmaciji na
otoku Hvaru. Repert. dalm. 1888. 60.
1. GRUDA N, grudna, adj. koji 2)ripada gru-
dima. — U nase vrijeme kod pisaca. Grudni,
zool. jbrust- (im zus.)'; grudna dup|a, (prsje),
,brusth6hle', tal. ,cavita di torace' ; grudna^ kost,
,brustbein, brustknochen', tal. ,sterno'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. Grudne peraje ,pinnae pecto-
ralos'. J. Pancic, rib. 160.
2. GRUDAN, m. ime prsatu konu. u Dobro-
selu. M. Medic, i kao prezime. J. Bogdanovic.
3. GRUDAN, grudna, m. december, decembar.
— U Hrvatskoj od prosloga vijeka. — Samo
u rjecnicima (u svijem s ka^jkavskijem oblikom
grudon) : u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Vol-
gijinu, u Stulicevu.
GRUDANE, n. djelo kojijem se ko gruda. —
U Vukovu rjecniku.
GRUDARICA, /. u narodnoj 2V<^sfni na.sega
vremena: ne znam, jeli gruda (sira), Hi je zensko
ie\ade sto siri. Jes" iziSlo na stan stanariceV
sire li nam meke grudarice? Nar. pjes. stojad.
2, 106.
GRUDAST, adj. koji je pun gruda (n. p. zemla).
— U Bjelostjencevu rjecntku : ,glebosus', i u Stu-
licevu: iglebosus'.
GRUDAS, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
Sr. nov. 1879. 176.
GRUDASEVIC , m. prezime. — Na jednom
mjesiu xiv vijeka, i otale u Daniciccvu rjecniku
(Grudasovi6b 3, 581). Hrana Grudaseviii.. Glasnik.
15, 294. U348y).
GRUDATI SE, griulam se, impf. igrati se ba-
cajuci se jedno na drugo grudama snijega. —
Akc. 86 ne mijena (aor. 2 i 8 sing, griida). —
U naSe vrijeme. a izmedu rjecniku u Vukovu.
Zimi bi se grudalo devojke, probuce mi po grudu
snijega. Nar. pjes. vuk. 2, 377, Podignu se momci
po sokaci grudati se grudam od snijega. Nar.
pjes. kras. 1, 12.
GRUDAV, adj. vidi grudast. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
GRUDE, /. 2^1. ime mjestima. a) selo u Heree-
govini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 244.
— b) zaselak u Dalmaciji u kotaru imoskom.
Repert. dalm. 1888. 50. — c) arnautsko pleme
blizu Crne Gore. — ti Vukovu rjecniku.
GRUDES, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 383.
GRUDESA, /. ime kozi. u Dobroselu. M. Medi6.
— isporedi 1. gruda, d).
GRUDI, /. pi. prsi; po zapadnijcm krajevima
samo u domace zivotine sto se koje, osobito u
goveceta. — Akc. se mijena u gen. griidi, i u dat.,
instr., loc. grudima. — Rijec je praslavenska
(grondb), isporedi rus. rpy/tb, ces. hrudi, po^.
gr^dzi. — U nekijeh pisaca nasega vremena ace
je grude, kao da je muskoga roda, vidi kod
a). — Izmedu rjecniku u Mikajinu (grudi, prsi
,pectus'), u Bjelostjencevu (grudi, prsi ,pectus,
thorax, thoracia'), u Jambresicevu (,pectus'), u
Stulicevu (,pectus bovillum' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara), u Vukovu (vide prsi), u Dani-
ciccvu (,pectus'). a) u cejadeta. Pobolitt grudtmi.
Lesekorn. saf. 129. Do grudej. Glasnik. 11, 88.
Te se gospe zagledale u moje bele grude. S. Teke-
lija. letop. mat. sr. 120, 1. A ti putnik ne isce
mu ine, no se bije u siroke grudi. Osvetn. 2, 22.
Al' su vrele u juuaka grudi. 2, 44. A mesne ce
zaboliti ]ude, kad im jut noz zarone u grude.
2, 129. Moje grudi moji miri hudi. 3, 7. A
Arapa sa kobile svali, pa ga dernu bavanom u
grude. 3, 141. Jer ga skoro hitilo se vlase, nize
grudi kud se pasom pa§e. 4, 39. Pa ga svijest
ujede za grude. 5, 44. — b) u zivotine. Iskat'
grudi u zadnem kvartijeru. (D). Poslov. danic.
33. Donio bih ja i plecku i grudi, ali ne dadu
|udi (u prii^ovijeci). Vuk, rjec. kod grudi. Tako
ces osvetiti grudi od zrtve obrtane. D. Danicic,
2 mojs. 29, 27. U zivotine su grudi, a u }udi
prsi (tako se drzi po Dalmaciji). M. Pavlinovid.
— c) grudast brozujak: ,Na onim grudim bilo
je pokopisce'. M. Pavlinovid.
GRUDICA, /. dem. 1. gruda. — Izmedu rjec-
niku u Belinu (,caseus recens' 155i>), u Bjelostjen-
cevu (,glebula'), u Stulicevu (.caseus recens ; casei
recentis frustulum; glebula'), u Vukovu. Trzak
sara donio : kozlece, grudicu. M. Drzic 49. Ovo
ti na cas grudica, umijesi prjesna6i6. 136.
GRUDIC, m jyrezime. — xiv vijeka. Bozlint
Grudicb. Dec. hris. 79. — / u jednoga pisca na-
sega vremena. Sa Zivanom Grudi6em. M. D.
Milidevid, zim. vec. 276.
GRUDINA, /. augm. 1. gruda. — Dolazi s oso-
bitijem znacenem (gomila). a) ime mjestu. u Da-
niciccvu rjecniku: meda je katunu Pinusincima
iSla ,na Grudinu' (Glasnik. 15, 294 god. 1348?).
3, 581. — vidi i Grudine. — b) gomila stijena.
M. Pavlinovid.
GRUDINE, /. pi. staro grob(e u Brocnu n
Hercegovini. Schom. herceg. 1873. 103.
GRUDITI, grudim, impf. u Stulicevu rjecniku:
1. .glaciem in frusta secare, frangere'. 2. v. riti.
— nepouzdano.
GRUDJA, vidi gruda.
GRUDNIK, grudnika, m. vidi grudiiak. u Ba-
natu. V. Arsonijevi6.
grudniSnik
479
GETJHNUTI
GEUDNISNIK, m Althaea rosea L., trandofij,
crveni s^ez. — U Stulicevu rjecniku: grudnistnik,
trava ,malva hortensis', i u SluleJcoiui imeniku:
Grudnisnik (iz rus. rpy/\HHiuHHK'B, malva), Althaea
rosea L. (Visiani). 105.
1. GETJDISIACA, /. 0)W prteno cjedilo u Jcoje
sc sir iz surutke vadi, te se gruda nacini. — u
Viikovu rjecniku gdje je ovako tumaceno.
2. GKUDNACA, /. torba sa dvije uzice, all su
krajevi svake uzice utvrdeni za jedan gorni i
jedan doni ugao, pa kad se torba zaturi na leda,
uzice se ukrste na grudima, te su ruke slobodne
i teret se lakse podnosi. I. Pavlovic.
GEIJDNAK, grudnaka, in. kozuh kao prsluk.
u Banatu. V. Arsenijevic. Grudnak, mali kozuh
bez rukava. I. Krsnavi, list. 91. — isporedi gru-
dnik.
GRUDNANKA, /. Pulmonaria L., neka bijka.
— U Stulicevu rjecniku: trava lijocna ,pulmo-
naria gallica', i iz nega u Sulekovu imeniku:
Grudnanka, rus. rpy,'iHnna, rpy^KHKa (Abutilon
Avicennae), polmonaria gallica (Stulli), Pulmo-
naria L. 105.
GEUDOBEAN, m. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Sr. nov. 1872. 540.
GEUDSKI, adj. koji pripada Grudi, Grudama.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,von
Grude') s primjerom: Saban Deka grudski voje-
voda. Nar. pjes. vuk. 4, 115. — Grudsko vrelo,
ime vrelu u Hercegovini. (po zapadnom govoru)
Giaidsko vrilo. Schem. herceg. 1873. 17.
GEUDVA, / vidi 1. gruda. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Nose grudve erne
zemje. D. Obradovic, ziv. 125. Uzme grudvu
zom|e gdje bill da bili pa je preda kupcu re-
kavsi: ,Da je alal'. V. Bogisic, zborn. 425.
GEUDA, /. vidi 1. gruda. — U jednoga pisca
xviTi vijeka (pisano grudja). Pod nom grudja
svaka u prah biva. J. S. Eejkovic 17. Nemu va}a
da se sitno ore, jer iz grudja izrasti ue more. 79.
GEUDANLN, in. covjek s Grude (vidi 1. gruda,
b) aa) aaa)), iz Grude (vidi 1. gruda, h) bb)). —
plur. : Griidani. — Grudanin, covjek s Grude
(kod Dubrovnika). D. Dauicic. — Gdje je bijahu
Grudani kradom poredili. S. ^^ubisa, pric. 131.
Vi ste, Grudani, zgrije§ili. 135.
GEUBE, n. coll. 1. gruda. — U nase vrijeme.
Zene nakasaju grude oranicom. V. Bogisic, zborn.
119.
GEUDVA, /. vidi 1. gruda. — U jednoga pisca
XVIII vijeka i u Stulicevu rjecniku (v. gvala).
Srca su im postala kano grudva leda. A. J. Kne-
zovic 127.
GEUG, m. vidi gruj. — isporedi gruh. Grug,
grub, V. ugor. Cas. ces. muz. 1854. 185.
1. GRUH, m. kamene sitno, stuceno. Dubasnica
na Krku. — vidi 1. gruhati. — Upotrebjava se
i s osobitijem znacenem: kamene stuceno, kojijem
se posip]u puti, ceste. Gruh, arch. ,(strassenb.),
knack, knacke', tal. ,battuda', frc. ,pierres cassees,
pierraille', ^egl. ,broken stones' ; ,gemiill', tal. ,rot-
tami'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
2. GEUH, vidi grug.
GEUHAC, gruhaca, m. u J^eskovcu (govori se
gruac). Gniac, §}unak, belutak velicine jajeta,
oraha pa i lesnika, te nime lebari nabijaju svoje
peci, da im boje peku. M. Durovic.
GRUHANE, n. djelo kojijem se gruha. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu: gruvane i gruhane.
Turke iznenadi gruhane topova s leda. S. !]^u-
bisa, prip. 83. A kad topi udunu gruhane. Osvetn.
2, 122.
1. GRUHATI, gruham, impf. lupati, udarati
s bukom. — perf. ; gruhnuti. — Akc. kaki je u
inf. taki je u praes. 3 pi. griihaju, u aor. griihah,
u ger. praes. griihajuci, u ger. praet. gruhavsi, u
part, praet. act. gruhao ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — Rijec je onomato-
pejska, mozebiti praslavenska, isporedi rus. rpy-
xHyTtcH, pasti s lupom, malorus. gruhnuty, klo-
parati, grohotati, po}. gruchac, gukati, bucati,
zvecati, gruchnac, udariti; isporedi i grohotati,
grohnuti. — Kod onoga dijela nasega naroda
sto ne izgovara h, mjeste ovoga glasa cuje se v:
gruvati. — U nasemu je jeziku potvrdeno od xvii
vijeka (vidi 1, b), a izmedu rjecnika u Stulicevu
(1. ,siliqua spoliare'. 2. ,percutere, pulsare'), u
Vukovu (gruvati i gruhati, 1. ,krachen wie die
kanonen' ,tono' * primjerom : Gruhaju topovi. 2.
,schlagen mit krachen' ,percutio cum sonitu' s pri-
mjerom: Sta gruhas to dijete? 3. gruhati kuku-
ruze, t. j. u cardaku na }esi tuci klipove majom,
da zrnevje propada kroz |esu, a okomci ostaju
gore ,abschlagen' ,decutio', cf. obijati. 4. gruhati
jecam, kad hoce da se me|e, t. j. tuci da bi se
ocistio od osja, cf. grusiti).
1. prelazno.
a. aktivno. a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
vidi u Vukovu rjecniku. amo spada i ovaj primjer
(bez objekta) : Vizo laje , koii kopitom gruha.
Osvetn. 8, 8. — b) s osobitijem znacenima. an)
mlatiti kukuruz, jecam, vidi u Vukovu rjecniku.
Kod nas jecam urede prije nego ga u mlin po-
sa|u, a gruvaju ga jos na guvnu kad su slamu
izgrabili. ne gruvaju ga |udi kakvim orudem,
nego okrenu kone nekoliko puta po nemu. u
Dobroselu. M. Medi6. Gruvati , kad koni na
guvnu zito ubijaju da ga rastave od kosuj.ica ili
osja. A. Kuzmanic. nar. list. 1879. 98. — bb) mi-
jesiti kruh. ,Sto ti radi mati?' ,Gruva kruh'. u
Lici. D. Trstenak. — cc) vidi gruskati. Gruvati,
ispirati rukama praiie. A. Kuzmanic. nar. list.
1879. 98. — dd) gurati (laktom). Drugu svoju
laktom gruha (baka) : ,Gledaj drugo." V. Dosen
118''. Sergio ga laktom gruha, polagano tiho
kaze, na oba mu sapje uha, progovorit pripomaze.
J. Krmpotic, kat. 28.
b. sa se, refleksivno. Placu . . . gruhajuci se
u prse. M. Radnic IGl^^.
2. neprelazno, bucati, grmjeti (o topovima). vidi
i u Vukovu rjecniku. A gruhaju trideset topovah.
Nar. pjes. vuk. 5, 201. Kad zrna od topova gru-
haju. S. ^lubisa, prip. 1. Pocnu topovi da gru-
haju s galije. 77. Al' topovi ne slusaju bubna,
ve6 gruhaju ko gromovi sami. Osvetn. 2, 129.
Biju topi, gruhaju lubarde. 3, 132.
2. GRUHATI, griiham, impf. quassare, drmati,
stresati. — Akc. se ne mijena (aor. 2 t 3 sing.
griiha). — Va]a da je ista rijec sto 1. gruhati,
premda se razlikuje u znacenu i u akcentu. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. a) prelazno. ,Ovi
me kon, ova me karoca nemilo gruha'. — b)
neprelazno. ono sto je kod a) objeknt izrice se
instrumentalom. ,Ne gruhaj tijem kosicom, da se
jaja ne razbiju'. , Gruhati orasima u vreci'. P.
Budmani.
GRUHNUCE, n. djelo kojijem se gruhne. —
U Stulicevu rjecniku: v. grusene.
GRUHNUTI, griihnem, pf. 1. gruhati. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 8 sing, griihnu). — Kod
onoga dijela nasega naroda sto ne izgovara h
ova ispada: grunuti. — Od xvm vijeka (vidi b,
b)), a izmedu rjeinika u Belinu (,cadero alta-
GRUHNUTI
480
GRUMAO
mente, cioe da luogo alto' ,alte cadere'; ,eader
con furia' ,ruo' 156^; ,cader con impeto' ,ruere'
Ibd^), u Stulicevu (,ruere'), u Viikovu (grunuti i
gruhnuti, 1. ,erkrachen' ,concrepo'. 2. ,mit krachen
schlagen' ,cura strepitu percutio' s jninijerom:
Gruhuuo ga u leda. u Vukovu rjecniku, jamacno
(jrijeskom, stoji da je intperfektivni glagol).
a. prclazno, lupnuti, udariti s bukom. vidi u
Vttkoiu rjecniku. Da ga protivnik ne grune.
M. Pavlinovic, razl. spis. 289.
b. neprelazno. a) zabucati, zagrmjeti (o topo-
vima). S bijela Skadra gruhnuse lubarde. Osvetn.
3, 163. Gdje gruhnuse puske i lubarde. 7, 65.
— b) pasti s bukom, isporedi grohnuti. Zid po sili
pakjenoj jednijem mahom gruhnu. I. Dordic, ben.
110. Cuse gromovito gruhnut pribivaliste. 186.
Grunuti iz visine ruzno. V. Dosen iv. Kad nad
jamom drvo trune, kamo nego u nu grune? 229^.
— c) proliti se (o suzama). po pjredasnemu zna-
cenu (kod b)). Starcu grunuse suze niz obi'azo.
M. D. Milicevic, let. vec. 249. Iz oka joj gru-
nuse suzo. M. P. Sapcanin 1, 11. — d) navaliti,
udariti. Stanko Golubov sa !^ubotinanima kao
lav sa strane na Turke grune. Magaz. 1868. 81.
Gdje gruhnuse cete niz sokake, a svirale zaglu-
sise mahle. Osvetn. 7, 86.
GRUJ, m. Conger communis Cuv., morska riba
slicna jeguli. — isporedi grug, 2. gruh, 2. grum,
ugor. — Va]ja da je tuda rijec (po svoj prilici
od tal. grongo). — Od xviii vijeka, a izmectu
rjecnika u Belinii (gdje naj prijc dolazi) : griij
, bronco, pesce senza scaglia di color e di forma
simile all'anguilla (proprio de' bronchi del mare)'
jCongrus' 149*^; griij ,grongo, pesce' ,congrus'
y59b ; u Bjelostjencevu : gruj, riba morska, ugor
,coDgrus' , V. grum ; u Voltigijinu : ,bronco,
grongo, pesce' ,meeraal'; u Stulicevu: ,congruus,
conger'; u Vukovu: ,der meeraal' ,conger' s do-
datkom da se govori u iJubrovniku (u Vuka je
krivo zabijezen akc: gruj; u Dubrovniku je onaki
kako je zabijezen sprijeda i kako je u Belinu
rjecniku) Lovim omecem gruje i krne. S. ^ubisa,
prip. 266. Gruj , grongo. Progr.^ gimn. karl.
1878. 41. Gruj, grongo, v. ugor. Cas. cos. muz.
1854. 185. — i jcgu^a se ovako gdje zove (?).
Gruj, An^uilla Vulgaris Flem. G. L. Faber 226.
GRUJA, m. vidi Grujo. — Akc. se mijena u
vac. Grujo. — Od prije naUega vremena, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (s dodatkom da je po
istocnom govoru). Gruja. S. Novakovic, pom. 57.
Sator pene Novakovic Gruja. Nar. pjes. vuk. 3, 84.
Razali se Novakovic-Gruji. 3, 45. K
GRUJAC, Grujca, m. ime musko, dem. Grujo.
— Frije nasega vremena. Grujact. S. Novakovid,
pom. 57.
GRUJAN, m. ime musko, vidi Grujo. — Prije
nasega vremena. Grujani.. S. Novakovi6, pom. 57.
GRUJANAC, Grujauca, m. prezime. — U nn§e
vrijeme Rat. 176. 409.
GRUJATI, grujam, impf. Voda gruja (sumi,
kad naglo tece). U Lici. D. Trstenak.
1. GRUJICA, /. ime mjestima. a) stijcna u
moru u Dalmnciji blizu otoka Premude. Report.
dalm. 1R8R. 149. — b) mjesto u Platu (u zupi
blizu JJubrovniku). P. Budmani.
2. GRUJICA, m. ime mniiko, dem. Gruja. —
(hi prije nasega vremena, a izmcdu rjecnika u
Vukovu Grujica. S. Novakovid, pom. 57. Gru-
jica Zoravica. And. Ka6i6, kor. 49. Kad to za6u
Starinu Novar^o, on pogloda na Grujiou svoga,
a Gnijica ne Sdo ni na koga. 2, 476. S Radi-
vojem dijete Grujica, sa Grujicom deli Tatomire.
3, 10. — I prezime u nase vrijeme. D. Avra-
movic 190.
GRUJICIC, m prezime (po ocu Grujici). —
U nase vrijeme. A do Doka Grujicicu Joko.
Nar. pjes. vuk. 5, 411. Pantelijom Grujicicem.
Glasnik. n, 1, 102. (1808). Grujicic. D. Avra-
movic 260. Rat. 134. 139.
GRUJICIN, adj. koji pripada Grujici. 0 go-
spodo, Grujicina |ubo! Nar. pjes. vuk. 3, 35.
Hajdemo porobit mu kulu i odvesti Grujicinu
Jubu. Nar. pjes. kras. 1, 27. — I kao prezime.
I serdara Grujicina Joka. Nar. i^jes. vuk. 5, 414.
A na ime Grujicin Kezune. Ogl. sr. 471.
GRUJIC , m. prezime. — £/ nase vrijeme.
Glasnik. ii, 1, 64. (1808). D. Avramovic 187. 214.
258. 272. Nar. pjes. vuk. 2, 660 (medu prenume-
rantimn). Sem. prav. 1878. 21.
GRUJICEV, adj. koji pripada Grujica. Iznad
Grujiceve nive. Glasnik. ii, 1, 195. (1808).
GRUJIN, adj. koji pripada Gruji. I Grujina
nejaka Stovana, i Grujinu Maksimiju }ubu. Nar.
pjes. vuk. 3 , 39. Grujina kula Vrmga. M. D.
Milicevic, let. vec. 41. — Grujina bara, izvor u
Srbiji u okrugu podrinskom. ^. Stojanovid. — Gru-
jina Stijena, mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Zemja na Grujinoj Steni. Sr. nov. 1871. 808. —
Grujina Strana, brijeg u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 141.
GRUJINAC, Grujinca, m. ime mjestima u Sr-
biji. a) u okrugu biogradskom. Niva u Grujincu.
Sr. nov. 1863. 171. — b) u okrugu krajinskom.
Niva u Grujincu. 1875. 252.
GRUJINICA , /. Grujina zena. Volem biti
mlada Grujinica nego mlada terzi-basinica : volem
s Grujom po gori hoditi nego s Grkom po ze-
lenoj svili. Nar. pjes. stojad. 1, 132.
GRUJINIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Pa iskoci Grujinicu Tomo.
Ogled, sr. 384.
GRUJKA, /. vidi Grudka.
GRUJO, m. ime musko, uprav ipokoristik ko-
jega imena od osnove grub. — isporedi Gruja.
— Akc. se mijena u voc Grujo. — Od prije
nasega vremena, a izmectu rjecnika u Vukovu
(s dodatkom da je po juznom govoru). Grujo.
S. Novakovic, pom. 57. Glasnik. ii, 3, 71. 72.
(1706—1707). Kuma kumi Debelid-Novaka , a
prikumka Novakovid-Gruja. Nar. pjes. vuk. 3, 5.
Te ih dade celebiji Gruju. 3, 22.
GRUJOVIC, Hi. prezime po ocu Gruju. — U
nase vrijeme. D. Avramovid 185. 225.
GRUJUSKA, /. i plur.: grujuske, gi-eb}ica,
kojom se zito u prznici mijesa, da tim zito na
jednom kraju ne izgori. U Lici. D. Trstenak.
GRUKA, /. vidi Crjena Gruka.
1. GRUM, m. vidi grumen (isporedi kam, plam,
pram prema kamon. plamen, prameu). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,gleba').
,Kako si?' ,Ka' i grum zem)e'. Nar. posl. vuk. 127.
2. GRUM, m. vidi gruj. — Od xviii vijeka, a
izinedu rjecnika u Bjelostjencevu (grum, riba
morska , conger, congrus, congrum') gdje naj prije
dolazi Grum, Conger vulgaris Cuv. (u hrvatskom
primorju) G. L. Faber 226. i u Sulekovu rjec-
niku : ,aalschlang6' ,Muraena conger'.
GRUMAC, grumca, m. Grumac, Capparis ru-
postris Siu. (u Bakru). B. §ulek, im. 105. — tspo-
redi kapara.
GEUMAK
481
&ETJNT
GRUMAK, gnimka, ni. dem. grum. — Akc. se
mijena u voe. grumce, grumci, i u gen. pi. gru-
maka. — U iiasc vrijeme. Dva grumka tamjana.
V. Vrcevic, niz. 204.
GEIFMCIC, m. dem. grumak. — U nase vri-
jeme. S pamukom i grumcicem tamjana. V. Vr-
cevic, niz. 315.
GEUMECAK, grumecka, m. dem. grumen. —
U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovic. M. Medic.
1. GETJMEN, griimena, m. gleba, vidi 1. gruda,
od cega se razlikuje tijem, sto se grumen ce.sce
Tcaze o cemii tvrdome (n. p. grumen soli, secera
itd. a i zem}e). — isporedi grum, grun. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing, (i gen. pi. griimenS,). —
Nejnsna postana: Miklosic misli da postaje od
gruda; Matzenauer da je doslo od srlat. gru-
minus, grumus; ova se i tijem potvrduje sto se
pokazuje u vise oblika: grumen, grum, grun. —
Za mnozinu upotrehlava se cesto coll. grumeiio
koje vidi. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (grumen zem|e, vidi gruda; grumen
soli , grumus'), u Belinii (,zolla, pezzo di terra'
,gleba* 784b) ^ ^ Stulicevu (,gleba') , u Vukovu
(n. p. soli, zem|o ,der klumpen' ,gleba'). Koja
bi stvorena u grumen od soli. M. Vetranic 1, 173.
Grumen od kala. 1, 176. Ofdi se utisne pet gru-
menof tamjana. Bernardin (1543) 63''. Potom
toga blagoslovi pet grumeni tamnana. I. Ban-
dulavic 111^. U grumenijeh vajaju se u prilici
kravosaca. J. Palmotic 411. Ne bi smio nega
zamijeniti za upingani grumen kala. J. Kavaniu
B2a. Kano grumen od zem|e. A. Kanizlic, uzr.
18. Bjese ona jedan grumen ogria. S. Rosa 36^.
Vrica smrada nepodnosna i grumen crvi. Ant.
Kadcic 255. Zemjene grumene sitno razdrobiti.
I. Jablanci 203. Grumen soli u zajimac meci.
J. S. Eejkovic 408. Nekoliko grumenova tamnana.
M. D. Milicevic, jur. 17. Grumen sira, grumen
cukra, grumen zem|e. u Lici. J. Bogdanovic.
2. GRUMEN, adj. grumenast. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Kus sam kala grumenoga,
blato, a zlato ne. J. Kavaniu 403''.
GRUMENAC, grumenca, m. dem. grumen. —
U Stulicevu rjecniku: v. grumen.
GRUMENAK, grumenka, m. dem. grumen. —
U Stulicevu rjecniku: v. grumen.
GRUMENAST, adj. pun grumena. — isporedi
grumenast, grumenav, 2. grumen, grumenit, gru-
meniv. — U Mikajinu rjecniku : grumenasti, pun
gruda jglebosus' ; u Belinu : ,pieno, abbondante
di zolle' ,glebosus' 784''; u Stulicevu: ,glebosus'.
GRUMENAV, adj. vidi grumenast. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,glebosus'.
GRUMENCAC, grumencca, m. dem. grumenak.
U Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GRUMENCAK, grumencka, m. dem. grumenak.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Jedan nova-
Jali od zemje grumencak. A. Kanizlic, uzr. 47.
GRUMENCIC, m. dem. grumenak. — U Be-
linu rjecniku 184'', u Stulicevu, u Vukovu.
GRUMENIC, m. dem. grumen. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
GRUMENIT, adj. vidi grumenast. — U Be-
linu rjecniku 784'' i u Stulicevu.
GRUME NIV, adj. vidi grumenast. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
GRUMENAST, adj. vidi grumenast. — U je-
dnoga pisca nasega vremena. U pokozicnim se
celijcama kadsto naslaze podosta grumenaste ma-
teriJG. J. Pancic, bot. 19.
in
GRUMENE, n. coll. grumen. — Stariji je
ohlik grumenje. — Postaje od grumen, kao ka-
mene od kamen, prstene od prsten itd. — Od
xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (gru-
menje kod grumen) gdje naj prije dolazi, u Be-
linu (razbiti grumenje ,occo' 518a), u Vukovu.
S onim zem|enim grumenem. I. Jablanci 192.
Dakle ne potavnaju svitle zrake sunca kada i(1i)
pruza i udara blatno grumene niva? A. Tomi-
kovic, gov. 198.
GRUMICAK, grumicka, m. dem. grumen (uprav
dem. grumik, ali za ovaj ohlik nema potvrde).
— Postaje od grumen kao kamicak od kamen.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecmka ii Vukovu.
I baci tamo grumicak soli. M. D. Milicevic, ziv.
srb. 2, 38. Grumicak tamnana. slav. 28.
GRUMIC, m. prezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
1. GRUN, m. vidi grumen. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika ti Mikajinu (grun, grumen,
vidi gruda) i u Stulicevu (v. grumencac). Zivot
mi porazi kako cvijet grun leda kada ga isprazi.
S. Mencetic — G. Drzic 482. — i u nase vrijeme
u Dubrovniku: grun soli, grun cukara, grun
zem|e. P. Budmani.
2. GRUN, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Grunt. S. Novakovic, pom. 57.
GRUN A, /, draga, pola, kosa, greda (?). M.
Pavlinovic.
GRUNAC, grunca, to. dem. 1. grun. — U Mi-
ka^inu rjecniku (kod kusac) i u Stulicevu.
GRUNAK, griinka, m. dem. grun. — U Stuli-
cevu rjecniku, i u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.
GRUNAT, vidi grunt.
GRUNCAC, gruncca, m. dem. grunak. — U
Stulicevu rjecn ku. — nepouzdano.
GRUNCEVAC, Gruncevca, to. mjesto u Srbiji
u okrugu sabackom. Zem|a u Gruncevcu. Sr.
nov. 1872. 590.
GRUNCIC, m. dem. grunak. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu. Stane obe-
rucke da mijesa corbu, kako bi se svaki gruncid
(otrova) rastopio. S. i^ubisa, prip. 274.
GRUNDA, /. vidi gronda. — Na jednom mjestu
XV vijeka. Spustiv grundu, strasne oci. M. Ma-
rulic 263. misiim da ovako (kao ace. od grunda)
treba shvatiti ovu rijec, a ne kao dat. od grund
(nem. grund). isporedi grundast.
GRUNDAST, adj. nainrsten, vidi grunda. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Grundasto je tuj
celo. I. T. Mrnavic, osm. 146.
GRUNES, TO. nekakvo voce? Hi varivo? (granat?
korun ? ali ova zadna rijec nece biti dosta stara).
— Na jednom mjestu u basni ,cara Gdunija i
blazenoga Grozdija' (vidi Gdunije i grozde pod
e)) u rukopisu xvii vijeka u kojemu je jezik po-
mijesan s crkvenijem. moze biti da je krivo na-
pisano. Kirt orahovca onogo klopotnika, i mi-
gdala zltta ostronosca , i lesnika zlopistnago,
grunesa slatka krusavca, fasula mlekopistna crno-
oka, i slanudkosa tvrBdo^ilokrSpiteJa . . . Starine.
2, 311.
GRUNOVIC, TO. prezime. — XJ jednoga pisca
XVIII vijeka. Nadod. 72.
GRUNT, TO. fundus, praedium, nem. grund,
zemja, hastina, imane, dobro. — Po sjevernijem
krajevima od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (,fundus', v. bascina) gdje naj prije
dolazi, u Jambresicevu (,fundus'), u Stulicevu
31
GEUNT
482
GEUSTITI, 1, a.
(,fundamentum, fundus'). Da se ne bi smeo usu-
diti niko bez znana magistrata prodati kudu i
vinograd, livadu i red vodenicni i svakoga grunta
zemju. Glasn. ii, 1, 33. (1808j. Medu nepokret-
nine spadaju: livade, nive, vinogradi, pasnaci,
sume, sjivici, vocnaci i zove se sve: ,grunt' (u
gradiskoj i brodskoj pukovniji). V. Bogisic, zborn.
22. Svi ostali grunti i zdana moraju se u knigu
uvesti. Zborn. zak. 1, 210.
GBUNTOVAN, griintovna, oc^/. Tcoji pripada
gruntu. — U nase vrijeme kod pisaca. Svakomu
vlasniku, koji je u gruntovnicu unosen, izdaje
se za dokaz negove svojine gruntovno pismo.
Zborn. zak. 1, 216. Ima ju u jednom primjerku
dostaviti griintovnoj oblasti. 1, 224.
GEUNTOVNICA, /. kniga u koju se bijezi,
imana (gruntovi) cija su. — U nase vrijeme kod
pisaca. Makar da mu je posjed unesen u grun-
tovnicu kao zadruga. Zbirk. zak. 1, 227.
GRUNTOVNICAN , gruntovnicna , adj. vidi
gruntovnicki. Svekolike prosne za gruntovnicno
upisivane ili brisane stvarnih prava. Zborn. zak.
1853. 158.
GBUNTOVNICKI, adj. koji pripada gruntov-
nici, gruntovnicama. — isporedi gruntovnican.
Kojim se s toga doticni porezni i gruntovnicki
spisi imadu predati. Zbirk. zak. 1, 76.
GRUN, m. vidi gruj. — U nase vrijeme kod
SJevernijeh cakavaca. Gruii , Conger Vulgaris
Guv. G. L. Faber 226.
GEUNE, n. coll. 1. grun. — U dva pisca xvii
i XVIII vijeka sa starijim ohlikom grunje. Od
krilatijeh kravosaca, iz kijeh kuzni ogni piste,
u stog mu se visok zbaca grunje otrovno za sje-
diste. I. Gundulic 474. Za sjedilo sebi sbuba i
umlati grunje otrovno i nemilo. J. Kavanin 414l>.
GEUNE VA MATI, /. MoteUa tricirrata BL,
neka riba. — U nase vrijeme. G. L. Faber 213.
GEUJS'ICA, /. satno u Stulicevu rjecniku gdje
je tumaceno ,talentuni'. — Eijec vrlo nepouzdana.
GEUPCA, /. mjesto na otoku Krku. — xv vi-
jeka (pisano Grubca). Na Gadcah (poli Dunace)
V Grubci. Stat. krc. ark. 2, 295. (1443).
GEtJPKO, m. ime musko. — Postaje od grub
nastavkom 'tko. — xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Grubtko). Slugu nasega, dijete
ukucije Grupka . . . po refienomi. Grupku . . . Mon.
Serb. 329. (i423). Ja Grupko Dobricevict sluga
vojevode Sandaja. Spom. sr. 2, 69. (1423). Ja
Grupko pisaht mojomB rukomt. Mon. serb. 359.
(1436).
GEUPKOVIO, m. prezime po oeu Grupku. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Grubtkovict). Taj lists udaht po Eadicu Grup-
kovi6u. Spom. sr. 2, 103—104. (1443). Ja Eadict
Grupkovidi. upisaht po zapovedi gospodina vo-
jovode Stipana. 111. (1447). Po ruke Eadica
Grubkovida. Mon. serb. 506. (1468). Po knezu
Eadi6u Grubkovidu. 508. 509. (1470). Vid Grub-
kovid. Mon. croat. 210. (1521). Schem. jadert.
1876. 52.
GEUPSKI, aclj. Grad Grupski, nekakvo mjesto
u hrvatskom primorju. — xv vijeka. Kneza
Turak-Mihala od Oandrvpaval, drzateja Grada
Grupskoga. Mon. croat. 179. (1500).
GEUPSA, m. ime musko. — Fostaje od grub
nastavkom t^a. — xiii i xiv vijeka, a izmedu
rjedmka u Danicicevu (Grubbsa). Grubtsa. Mon.
serb. 60. 62. Grubsa 61. (1293—1302). Ded. hris.
52. 100.
GEUPSIC, m. prezime po ocu Grupsi. — xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Grubt-
sidt). Stanko Grubsidt. Mon. serb. 97. (133U).
Kostadint Grubsidt. Glasnik. 15, 295. (1348?).
GEUPSIN, adj. koji pripada Grupsi. — U
Danicicevu rjecniku: Grubtsint, selu je Koretinu
,u Topoltnici' isla meda ,odt Grupsina jejevca'
(Mon. serb. 565 god. 1322).
GEUSI, m. pi. selo u Dalmaciji u kotaru za-
darskom, tal. Grue. Eepert. dalm. 1888. 144.
GEUSICI, m. pi. zaselak u Dalmaciji u ko-
taru dubrovackom (u Konavlima). Eepert. dalm.
1888. 88.
GEUSKAVICA, /. rskavica. u Banatu. V. Ar-
senijevid.
1. GEUSTA, /. djelo kojijem se grusti, gru-
stene. — U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (1, 802b ]iod nausea).
A za grustom porada se i mriskoda i omraza.
J. Kavanin 41^. Er Spljedane ne dostoje grustu.
154a.
2. GEUSTA, /. wjesio (voda?) u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Niva preko Gruste. Sr. nov. 1868.
257.
GEUSTAN, grusna, adj. kojemu se grusti;
s kojega se grusti. — Postaje od osnove grust
nastavkom tm,; a(t) ostaje samo u nom. sing,
m. i u ace. sing. m. kad je jednak s nominativom;
u ostalijem oblicima t ispada izmedu s i n, ali
se nalazi ptisano. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski grusten ,mo-
lestus, gravis, odiosus, qui alicui ofiicit, nee sinit
eum quiescere') i u Stulicevu (iz Bjelostjenceva:
grusten, v. dosadiv).
a. adj. a) kojemu se grusti, dosaduje. Dobro
cinedi ne budimo grustni. Anton DaLm. , nov.
test. 2, 46. paul. gal. 6, 9. — b) s kojega se grusti,
dosadan, gadan. Grustne zabe, skakavice. J.
Kavaiiin 536^. Kiselica ti ni grusna. Jacke. 266.
b. adv. grusno. — U Bjelostjencevu rjecniku:
grustno ,moleste, graviter, aegre'.
GEUSTATI SE, grusta se, impf. vidi grustiti
se, 2, b. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Jer
se umrit meni ne grusta za mojega Isukrsta. P.
Hektorovid (?) 127.
GEUSTINA, /. osobina onoga sto se grusti,
vidi grusta. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Bit de im puna sitost bez grustine. J. Kavanin
5Wk
GEUSTITI, grustim, impf. fastidire; taedere.
— isporedi grstiti. — -u- po Miklosicu ne po-
staje od negdasnega sj, (isporedi stslov. grqst'bki.,
gri^stok'B ,saevus, molestus'), nego od u, isporedi
stslov. stgrustiti so ,aegre ferre' (ali u ruskijem
rukopisima), novoslov. grusti se mi. rijec je stara,
isporedi i rus. rpycxuTb, zalosnu biti. — Nejasna
postana. Miklosic (etym. worterb.) isporediije lit.
grudiiu, grusti ,stampfen; das gemiith durch
ermahnuug zu riihreu suclien'. — Po zapadnijem
krajevima.
1. aktivno. — rijetko. — isporedi grstiti, 1.
a. mrziti. a) prelazno. aa) s pravijem objektom
u ace. — samu u jednoga pisca xviu vijeka.
Bratoubojstvo Bog ki grusti. J. Kavanin 251".
Kosai-a |ubi mila pire druge grustod. 256''. I
premda si dosle grustio moje zlobe neizrodene.
475^'. — bbj mjeste objckta ima inf. — m jednom
primjeru xvii vijeka. Zdvigni pamot moju pri-
tisuutu grisi, i svu na nebeska mil ^eju zavisi,
da bi okusiv^i slatkosti nebeske grustila misliti
na stvari zemajske. A. Georgiceo, nasi. 186. —
GEUSTITI,S1, a.
483
GRUSKATI
b) neprelazno ; ono sto je hod a) aa) objekat stoji
u ace. s prijedlogom na. — samo u jednoga pisca
XVIII vijeka. Pravda 'e, da i on na te grusti.
J. Kavanin 425a.
b. biti nirsku, dosadnu, gadnu. — u jednom
primjeru xvii vijeka, i u jednoga pisea xviii. a)
sa subjektom. Goruca gvozda kus ne pali toliko,
ni grusti ostar brus taruci po priko. D. Bara-
kovic, jar. 113. Grusti i meso ko se daje svakom'
lako na prodaje. J. Kavanin 41a. — is dativom.
Svim nam gruste vlaski siri. J. Kavanin 2Vk —
b) wjeste subjekta inia inf. A cas kratak grusti
klecat, kamo li se u molbi uzjecat. J. Kavanin
20*. Ne grusti li veoma vidit glave narav? 166b.
c. s kauzalnijem jznacenem prema a, dosadivati
home (objektuj. — Samo u jednom primjeru xviii
vijeka. Stioca moga da ne grustim, neka ih
iste daj da pustim. J. Kavanin 266a,
d. s kauzalnijem znacenem prema b, ciniti da
sto (objekat) bude mrsko, gadno. — Samo u jednom
primjeru xviii vijeka. Neka budu sej prikaze
grustit svjetne sve obraze. J. Kavanin 493a,
2. sa se, refleksivno.
a. groziti se, vidi grstiti, 2, a. — IJ jednoga
X)isca xviii vijeka. To se ona vece oholi, bjezi,
otima, grusti i jedi. J. Kavanin 38a. i u nase
vrijeme u Lici. Kada se sto neugodno pripovi-
jeda, ili sto neugodno i nesretno cuje, stono co-
vjeka od pete do glave potrese, reku : ,Cojk se
mora to siusajuci uprav grustiti', ,Na takovo
gadno delo mora se cojk grustiti', J. Bogdanovic.
b. biti mrsku, dosadivati, grstiti se ; s dativom.
— Od XV vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,taedet'), u Bjelostjencevu
(grusti mi se ,taedet, piget me, pertaedeo, taedio
afficior'; grusti se ,taedet'), u Jambresicevu (grusti
mi se jtaedet, piget'), u Voltigijinu (grustiti se,
grusti se ,rincrescere, rincresce' ,leid thun' ; grusti
mi se ,mi rincresce, sono pigro' ,es ist mii- ver-
driisslich'), u Stulicevu (grustiti se komu ,taedio
corripi, atfici'). a) sa subjektom. — u jednoga
pisca XVI vijeka. Komu grusti se i do omraze
jest dobro dilovanje. S. Budinic, ispr. 70. Ko-
jemu se grusti i mrzi ov zivot. 71. — b) mjeste
subjekta ima inf. A da dugo molit tebi se ne
grusti. M. Marulic 207. Prica govoriti: ,1 nam
ti se grusti vece dni gubiti'. P. Hektorovic 48.
Da mu se ne grusti k nim priti. Anton Dalm,,
nov. test. 186. act. ap. 9, 38. Sunce tako pripi-
kase, da puku poslusati kruto se gruscase. F.
Glavinic, cvit. 111'^. Grusti mi se dost krat mnogo
stit. A. Georgiceo, iiasl. 7. Tada mu se grusti
na svit dug|e zivit. 23. Mikula ^ubic ne, ko ti
so ne grusti, hoditi k Dunaju. Nar, pjes. istr.
2, 10. Nikola }ubic moj, ne grusti ti se poc doli
do Turcije? 2, 11. — c) bez subjekta. Nut' cuda
velika, meni se ne grusti, makar me do vika
plac i plam ne pusti. H. Lucie 207. Ako t' se
ne grusti, sto je toj, i nam rec'. P, Hektorovic
10. Da nam se ne grusti, ali pojmo ali glumno
besidimo. P. Zoranic 56a. Grusteci mu se dokle
ona uzreste. F. Vrancic, ziv. 81. Meni se ne
grusti, D. Barakovic, vil. 257. 'Ko ti se ne grusti,
bodi ti k Dunaju, Nar, pjes. istr. 2, 10. ,Dok
samo pomislim, odma mi se grusti', (u Lici). J,
Bogdanovid.
GEUSTIV, adj. vidi grustan, b). — Na jednom
nijestu XVIII vijeka. (Vragovi) svi Jijanska nose
krila na ramenih ostra odvise, grustiva nas svib
sgrozuju, bodezjiva probuzuju. J. Kavanin 410a,
GEUSAC, griisca, m. kamenita so sto se pro-
daje po Bosni. jDajte mi soli grusca', M, Medi6.
GEUSALINA, /. vidi grusevina. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. M. Medic. —
S osobitijem znacenem u sjevernoj Dalmaciji:
ugrusano mlijeko prvib dana kad zena rodi; i
to se ne smije davati djetetu, nego treba dobaviti
odrasliju djecu da posu. M, Pavlinovic.
GRUS ALINE, /. pi. u Vukovu rjecniku: vri-
jeme na izmaku babina : dosao na grusaline, rece
se kao podsmijeha radi, cf, grusevina, — ispo-
redi grusalina.
GRIJSANE, n. djelo kojijem se sto (mlijeko)
grusa. — U Vukovu rjecniku.
GRIJSATI SE, grusam se, impf. coagulari,
n. p. 0 mlijeku, kad se ono sto je u nem tvrdo
(sir, maslo) skupi zajedno i odijeli od onoga sto
je zitko. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur.:
grusamo, grusate, u aor. 2 i 3 sing, griisa, u
part, praet. pass, griisan. — Korijen gruh vala
da je isti sto i kod 1. i 2. gruhati. — U Vu-
kovu rjecniku: grusati se, grusa se, t, j. mlijeko
,gerinnen' ,coagulari',
GRUSA VINA, /. vidi grusevina. — U Vu-
kovu rjecniku: 1. (u Dubrovniku) vide grusevina.
2. (u Grb|u) jelo od jaja i mlijeka. — po ovome
u crnogorskoj pjesmi nasega vremena u pirene-
senom, iperbolickom smislu (o smozdenijem }ud-
skijem tjelesima) : Skoci Novo su sedam momaka,
te obali s pecine kamene na ranene i na mrtve
Turke, ucini se strasna grusavina, Nar, pjes, vuk.
5, 121.
GRUSCA, vidi grusta.
GRUSCE, n. selo u Hercegovini u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn, 240.
1. GRUSENE, n. djelo kojijem se grusl (vidi
1. grubiti), — U Stulicevu rjecniku: ,casus prae-
ceps',
2. GRUSENE, n. djelo kojijem se grusi (vidi
2. grusiti). — U Vukovu rjecniku.
GRUSEVAC, Griisevca, m. vidi Krusevac. —
Prije nasega vremena. Grusevact (grad). S. No-
vakovic, pom. 130.
GRUSEVINA, /, u Vukovu rjecniku: ugrusano
slatko mlijeko koje se osobito pravi prvijeb dana
kad se krava oteli, — isporedi grusavina, gru-
salina, — Radi postana vidi grusati se.
GRUSiC, m.
a. prezime. — U nase vrijeme. Vuk, nar. pjes.
2, 654,
b. selo u Srbiji u okrugu sabackom. K. Jova-
vanovic 175.
GRUSINCI, m. pi. ime mjestu. — Prije na-
sega vremena. Grusintci. S. Novakovid, pom. 130.
1. GRUSITI, griisim, impf. padati s bukom,
vidi grubnuti, h, b), s kojijem je istoga postana.
— V Belinu rjecniku (,cader con impeto' ,ruere'
156*') i u Stulicevu (,cadere precipitosamente di
cose grandi' ,ruere' s dodatkom da je rijec ruska).
2. GRUSITI, grusim, imptf. u VuJcovu rjec-
niku: 1. n. p. so, t. j. utuci, ali da ne bude vrlo
sitna ,stossen' ,tundo'. 2. jecam, kad boce da se
me}e, cf, gruhati. — Uprav je dem. 1. gruhati.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. grusah,
u aor. 2 i 3 sing, grusi, u part, praet. pass.
grusen.
GRUSKA, /. zensko cejade iz Gruza. P. Bud-
mani.
GRUSKANE, n. djelo kojijem se gruska. —
U Vukovu rjecniku.
GRUSKATI, griiskam, impf. u Vukovu rjec-
niku: n, p, kosuju, perudi je drzeci jedan kraj
geuSkati
484
1. GUBA, b.
u rukama lupati do|e o kamen ili o dasku na
cemu SG pere. — isporedi 1. gruhati, 1, a, b) cc).
— Vprav je dem. gruhati.
GRUSKI, adj. koji pripada Gruzu. — Od
XVIII vijeka. Prate se k'o gruski kumovi. (Z).
Poslov. danic. 99. Povijest gruska. M. Vodopic,
tuzn. jel. dubr. 1868. 173. U gruskijem kucama.
199.
GEUSTA, /. grustene, dosada. — Od xvi vi-
jeka, same s cakavskijem oblikom grusca, a iz-
medii rjecnika u Vrancicevu (grusca ,taedium')
gdje naj prije dolazi, u Bjelostjencevu (grusca
(taedium, fastidium'), u Jambresicevu (grusda ,taG-
dium'), u Stulicevu (pisano gruscja, v. dosada).
Izradi grusde i linosti dusevnoga dobra zapusti
se dosti. A. Georgiceo, nasi. 39. Ni brez koje
grusce ni bolesti koje mozemo protegnut mi nase
2iv|enje. 54.
GKUSTENE, n. djelo kojijem se sto grusti. —
Od XVIII vijeka (grijeSkom grustene). Imamo
linosti i grusteiiu odoliti. A. Kanizlic, utoc. 380.
GEUZ, m. samo u Stulicevu rjecm'ku: , casus
praeceps'.
GEUZNUTI, gruznem, ^j/. samo u Stulicevu
rjecniku: v. grusiti.
GEUZ, Griiza, m. pristaniste i varos kod Du-
brovnika, lat. Gravosium, Gravosia, tal. Gravosa.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostaUjem pade-
zima, osim nom. i ace. — Nejasna postana. po
svoj je prilici tuda rijec. jeli postala od osnove
koja je u latinskoj i talijanskoj rijeci ? ili je od
lat. crux (bo^e od romanskoga oblika cruce), jer
se i sad zove talijanski ne samo Gravosa, nego
i Santa Croce (vidi i u Mikajinu rjecniku)?
istina da se crkva od koje prima to ime ne zove
Kriz iiego Krst. ako bi ova bilo pravo postane,
oblici bi latinski i talijanski postali od nasega.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(jGravosium, portus Sanctae Crucis'), u Belinu
(,Gravosa o vero porto S. Croce nel Eaguseo' , Gra-
vosium' 3581j), u Vukovu, u Danicicevu (Gruzt).
TJ Gruzu. Mon. serb. 505. (1467). Eto sam poslao
po ribu tja u Gruz. N. Najeskovic 1, 285. Gruz
nije za svakoga. (Z). Poslov. danic. 25. vidi
Eepert. dalm. 1888. 86.
GEUZA, /. voda i knekina u Srhiji u okrugii
kragujevackom, vidi M. D. Mili6evic, srb. 227.
— Izmedu rjecnika u Vukovu (1. voda u Srbiji
u nahiji kragujevackoj. 2. knezina oko te vode).
Odmetnuse Gruzu i Moravu. Nar. pjes. vuk.
4, 854.
GEU^ANIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Eat. 386.
1. GEUZANIN, m. covjek iz Graze. — plur.:
Griiiani. — U Vukovu rjecniku.
2. GEUZANIN, m. covjek iz Grnza. — plur.
Griizani. Oj Gruzani! amo na pomod! M. Vo-
dopid, tuzn. jol. dubr. 1868. 207.
V ^GrEUZANSKI, adj. koji pripada Gruzi Hi Grii-
Mnima. — U Vukovu rjecniku.
GEUZJE, n. vidi Gruz. — Samo na jednom
mjestu xviu vijeka. Bel uzglasni ki iz Eima
priata u Gruzjo. J. Kavaiiin 246'^.
GEZA, /. voda u Srbiji u okrugu cuprijskom.
M. D. Milidevid, srb. 1092.
GEZIMiJEH, w. ime mjestu. — Prije nasega
vremena (po istocnom govoru s e mj. juznoga ije).
Grtzi mehb. y. Novakovic, pom. 130.
GEZOVO, n. seoce u Bosni. P. Juki6, zomjop. 26.
GEZA, /. ime mjestu. — Prije nasega vremena.
Grtza. S. Novakovic, pom. 130.
GEZAN, m. ime miisko, bice hyp. Grgur. —
XV i XVI vijeka (vidi i Grzanov). Ja pop Grzan.
Mon. Croat. 119. (1483). Grzan zakan Santic.
247. (1545). — U nase vrijeme kao prezime ii
Liei. J. Bogdanovic.
GEZANIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
GEZANOV, adj. koji pripada Grzanu. — xv
vijeka. Tri vinogradi: prvi Jurcin, drugi Sti-
panov, treti Grzanov. Mon. croat. 81. (1445).
GEZICIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 107.
GEZIC, m. prezime. — Od xvi vijeka. Pai
Grzica sin. Mon. croat. 209. (1521). Grzic. Schem.
bosn. 1864. xi. xxvii.
GEZIN, m. prezime. — xv vijeka. Jakova Gr-
zina. Mon. croat. 166. (1497).
GU, glas kojijem se zovu golubi (slicno golu-
binemu glasu, isporedi gukati, gugutati). — U
Stulicevu rjecniku: gugu .vox qua alliciuntur
columbi'.
1. GUB, m. labud, vidi kuf. — U Stulicevu
rjecniku (,olor') s dodatkom da se naliodi u pisca
Bordica (?). — nepouzdano.
2. GUB, m. gobius, vrsta ribe. D. Kolomba-
tovic.
1. GUBA, /. fungus, agaricum, spongia; lepra,
porrigo ; coccus, naj starije je znaeene : izrastao,
uopce sto na cemu izraste te tako ono nagrduje;
po tome sto biva na drvu Hi na ^udskom tijelu,
postaju tri glavna znacena. — -u- stoji mj. neg-
dasnega i\. — Mijec je praslavenska (gomba),
isporedi stslov. gi^ba ,spoiigia', rus. ryoa , fungus'
(u dijalektima), ces. houba , spongia, fungus', po(.
gf^bka, g^bka ,spongia', a i lit. gumbas, izrastao.
a. fungus, agaricum; spongia. — znaeene pra-
slavensko. a) g(iva, osobito na drvu. — izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (,fungus, clavus, pa-
tella'), u Jambresicevu (guba na drevu , fungus'),
u Stulicevu (,fungus arborum' s dodatkom da je
uzeto iz Habdeliceva). Belu vunu i drbvenu gubu.
Sredovj. }ek. jag. star. 13, 124. (xiv ili xv vijek).
Eodilo kao guba (n. p. s|iva, kruska, jabuka)
t. j. vrlo. Vuk, rjecn. Jelova guba, Agaricus
albus, raste i na deblu i na granama i na kvr-
gama stari jela. D. Popovic, poznav. robe. 350.
Guba, slov. goba, cslav. gij/ba (spongia), rus.
ry6a (polyporus), ces. houba (fungus), poj. gt^bka,
(agaricus piper), Polyporus Lam. (Sabjar). B. Su-
lek, im. 105. Guba hrastova (Sabjar). 105. Guba
cerova, brezova, borova itd. Polyporus L. (Brli6).
485. — b) vidi trud, trut. — po sjevernijem kra-
jevima od xviii vijeka. Zapalivsi gubu na luli.
M. A. Eojkovic, sabr. 54. — c) spongia, sunder,
spuga. — rijetko. Skvasaj gubumortsku. Sredovj.
\ek. jag. star. 10, 107. Podade gubu pnnu octa.
P. B. Baksic 162. Gubom obrisi kotao. P. Boli6,
vinodj. 2, 439.
b. bolest na kozi. ova je znaeene staro (vidi
kod gubavac), all nije praslavensko, u nasem je-
ziku naj cesce dolazi. a) lepra, strasna bolest
(sad rijetka, ali prije, osobito srcdnega vijeka,
dosta cesta) s koje neka mjcsta na {udskom tijelu
oljecu, koza se na nima susi i gnbje, a gdjegdje
se i cijela uda suse i otpadaju. — izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,lepra'), u Mika(inu (guba,
nemo6 ,elephantia, lepra'), u Belinu (.lepra' 430a),
u Bjelostjencevu (guba, krasta, betog , lepra, ele-
phautia, elephantiasis'), u Jambresicevu (guba na
telu , lepra, olophantia'j , u Voltigijinu (,, lepra'
,aussatz'), u Stulicevu (.leprae'), u Vukovu (,lepra').
1. GUBA, b.
485
GUBATI, a.
aa) u 'pravom smislu. I tudje ociscena bi guba
negova. Bernardin 17. mattb. 8, 3. Marija gubu
porazena. Narucn. 102t>. O zeno manena, ti bi
porazena od gub. Korizm. 56'>. Guba ili proka-
zenje telesno. S. Budini6, sum. 87*. Ocistjen
bi od pogane gube. A. Gucetic, roz. jez. 134.
Vele ruznom i grubom gubom ogubavjeti. M.
Divkovic, bes. 256l>. Veliki Koiistantin cesar
upade u beteg od gube. F. Glavinic, cvit. 430''.
Bjecva lijepa gube ne lijeci. (D). Poslov. danic.
6. Kako da bi jur oholo na n (ohraz) skocila
gnusna guba. A. Vita|ic, ost. 135. Zasto ga od
gube ozdravi. S. Margitic, fal. 80. Naman blaga
pripun sto' e, kad gulDa nega cijepa? J. Kavanin
A8Q^. Kako su u staromu zakonu misnici imali
oblast suditi puk izraelski, i ozdrav|ati gube
tilesne. J. Banovac, razg. 249. Ustrpjeni Job
pokriven gubom od vrh glave do stupaja. D.
Basic 133. Vidi je punu gube, aliti gubavu svu-
koliku. And. Kacic, kor. 64. Koja na polak od
gube izidena bise. 85. Guba, koja se drugda
rasira na porod. Ant. Kadcic 403. Kada bluduo
grisis, guba i suga na te ne dolaze. D. Kapic 76.
Tako gubom ne smrdio! Nar. posl. vuk. 297.
Tako me guba ne jela! 298. Guba ga razgu-
bala ! Vuk, rjecn. Guba otide s nega, i osta cist.
Vuk, mar. 1, 42. I odmah guba spade s nega.
luk. 5, 13. Kad je guba na covjeku. D. Danicic,
3mojs. 13, 9. — hh) u prenesenom, metaforickom
smislu. aaa) o grijehu, kao o dusevnoj bolesti.
Znaju razumiti od gube do gube, to je od griha
do griha. Narucn. 2^. Lek protevu vsakoj gubi
greha. S. Budiuii, sum. 142^. Grib jest grdob-
niji od svih gub. P. Eadovcic, nac. 307. Pokora
je lokva zdrava, ka od grijeha gubu lijeci. J.
Kavanin 63'\ Grib jest guba naj necistija. A.
d. Bella, razgov. 37. Ma sto zlamenuje duhovno
guba nego grihe koji su guba i otrov duse? F.
Lastric, ned. 350. Ocistiti dusu od nakazne gube
grija. I. J. P. Lucie, razg. 37. Ama punan gube
i lukavstva. P. Petroyic, gor. vijen. 75. — bbb)
kao psovka cejadetu. Sto ktijase ona mala guba
u mojoj kuci? M. Drzic 193. Nut' rijeci od one
gube, nut' grintavice ! 412. Jere nisu jaei toliko
tej gube koliko ih nici scinuju. I. T. Mrnavic,
osm. 56. Mici se, gubo, dosta sam te pustio da
lajes. S. l^ubisa, prip. 74. — b) porrigo, kraste
na glavi, isporedi grinta. — u rjecnicima: u
Mika^inu (guba, grinta, nemoc od glave ,tigna'
, alopecia, porrigo'), u JBelinii (,tigna, male cbe
viene nella coteniia del capo, propriam. lepra'
,porrigo' 731^), u Bjehstjencevu (guba glavna, v.
grinta), u Voltigijinu (,tigna'). — c) bolest na
domacijeyn zivotinama, isporedi suga. — od xvii
vijeka (vidi kod bb)). aa) u pravom smislu. Bla-
goslov koji se cini svrhu ovaca, kada su bone
od gube. L. Terzic 225. Guba vas pomorila!
(kletva kozama). Nar. posl. vuk. 46. Kud ce guba
nego na jare? 163. — bb) u prenesenom-, meta-
forickom smislu. Neka sacuvamo stado nami vi-
rovano od gube od poluvirstva. M. Bijankovic 4.
Ovcice gubave, trcite k ovoj vasoj pastirici, da
vas ona ocisti od gube t. j. od griha. J. Banovac,
pripov. 133. Trijebimo gubu iz torine. P. Pe-
trovic, gor. vijen. 25.
c. Coccus, Lecanium, Aspidiotus, neke vrste
zivinica sto stoje na drvecii (osobito na vockama)
i kvare ga; vidjeti su kao male cibujice izrasle
iz kore drveta. — u nase vrijeme, — takova guba
biva na s}ivi, na glogu, na rogam itd. ^. Sto-
janovic. na smokvi. P. Budmani.
2. GUBA, /. vidi 1. gubica. — Samo u Volti-
gijinu rjecniku (guba, gubica ,grugno, griffo'
,russel').
3. GUBA, /. bijej, eebe, magar. guba. — ispo-
redi guber, gubera, guberica. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,cento; lodix'),
u Mikajinu (guba, gubei-ica ,scliiavina' , cento,
lodex, gausape, centunculus*) , u Bjelostjencevu
(,tegmen, lodix, cento, stragulum, gausape, teges',
V. gun), u Voltigijinu (,schiavina' ,eine art klei-
dung der sklaven'), u Stulicevu (,schiavina' ,cento,
centunculus' s dodatkom da je uzeto iz Mika-
lina). — I kao odijelo. Vidi jednoga popa projti,
u gubu obucena, kakono pelegrina. Tondal. star.
4, 112. Guba, gunac od sura sukna za kisu. u
Banatu. Javor. 1880. 405.
1. GUBAC, gupca, m. vidi gubavac. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Slijepce, gubce zdi-avio
ni'e li? J. Kavanin 337^. — Moze biti da amo
spada i ovo: Gubac, kaze se mrsavu junetu. u
Dobroselu. M. Medic.
2. GUBAC, giipca, m. vidi 1. gubica. — U
Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski gubec, gubica,
rilo, trubica, turin zverinski ,rictus'. 2. gubec
svinski ,rostrum porcinum, proboscis porcina'. 3.
gubec pasij ,rostrum canis') i u Jambresicevu
(gubec svinski ,proboscis'; gubec drugoga veli-
koga zverja ,rictus'). — U Vukovu je rjecniku
drugo znacene: naj preJm kraj u lacte: ,die
aussersto spitze des vordertheiles des schiffs' ,ex-
trema pars prorae', cf. gubica. — I kao prezime
XVI vijeka (kajkavski Gubec). Matej Gubec. P.
Vitezovic, kron. 160.
3. GUBAC, gupca, m. vidi gubilac. — U Stu-
licevu rjecniku: ,perditor'.
GUBAC , m. galla , siska , sisaricq. Gubac,
knopper, gallapfel (u Slavoniji). B. Sulek, im.
105. — mag. gubacs, a ovo je od nasega guba.
GUBA.]^, m. gubav (sugav) kon. — U Vukovu
rjecniku: ,die grindmahre' ,ec[uus porriginosus'.
GUBAN, gubna, adj. u jednom primjeru xvii
vijeka. bez sumne je nacineno od glagola gubiti,
ali ne znam, jeli znacene: rasipan, ili: koji je
izgubio pamet. Sofoka (sic) mudroga kucna hu-
dala je obitil prid sudom kadno ga Atenskim
osvadi kakono gubnoga, da ga z vlasti zvadi. I.
Tonkovic u D. Barakovic, vil. 369.
GUBANE, n. djelo kojijem se ko guba. — U
Vukovu rjecniku : 1. ,das aussatzig werden' ,lepra,
contagium leprae*. 2. ,das kratzen' ,frictio'.
GUBAR, m. koji po sumi kupi gubu (gjive),
pa poslije prodaje. (u Fuzini). D. Danicic.
GUBAST, adj. vidi gubav. — U Belinu rjec-
niku (gubas ,porriginosus') i u Stulicevu (uz
gubav).
GUBAS, m. vrsta kadife. — Postaje od 3. guba.
— U Bjelostjencevu rjecniku : gubas barsun, velut
rudast ,holosericum vilosum, hirsutum'.
GUBASEVO, n. selo u Hrvatskoj u podiupa-
niji krapinsko-toplickoj. Pregled. 55.
GUBATI, giibam, impf.
a. aktivno. kao da je znacene: ciniti da ko
bude gubav. — U nase vrijeme, gotovo samo u
kletvama. — IzmeAu rjecnika u Vukovu (n. p.
guba ga gubala ! ,soll iiber ihn kommen !' ,corri-
piat ipsum !'). Sto je ovo ? vino te gubalo ! Nar.
pjes. vuk. 4, 91. No djevojko! tako ti vjencana
i tako te ono ne gubalo! Nar. pjes. here. vuk.
4. Tako mi sto smo zajedno izjeli i popili, i
tako me ne gubalo! (Prijateju). Nar. posl. vuk.
307. Ko osvetu prati dusu gubi, kolijevku guba.
5. ;^ubisa, prip. 149. Gubalo te ovih sisa ml'jeko !
. . . na rane ti ml'jeko izlazilo a gubalo na krila
GUBATI, a.
486
1. GUBAVICA
drzane! V. Bogisi6, zborn. 197. Gubalo te mli-
jeko majfiino ili ocina hrana! 300.
b. sa se, refleksivno.
a) oboKjevati od giibe, postnjati gubav. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,aiissatzig
werden' ,]epra corripi'). Tako se ne gfubao kao
zaba gubavica, a prav se Bogu ne ukleo! Nar.
posl. vuk. 309.
b) cesati se (kao gubavac). — U Vukovu rjec-
niku: ,sich kratzen (schimpflich, als wenn man
aussatzig ware)' ,fricari' s primjerom: §to se
gubas ?
GUBAV, adj. na kojemu je guba, pun gube.
— Od XV vijeka (gubavac od xiv) ; a izmedu
rjecnika u Vrayicicevu (,leprosus'), u Mikalinu
(gubavi kod gubavac), u Belinu (,leprosus' 430*),
u Bjelostjencevu (,leprosus, elephantiacus, ele-
phantiasi laborans'. 2. v. grintav), u Jambresicevu
(.leprosus, elephantiosus') , u Stulicevu (,lepris
affectus, laborans'), u Vukovu (,leprosus'). a) le-
prosus, vidi 1. guba, b, a), aa) u pravom smislu.
aaa) o cejadetu. I bise clovik jaki i bogat, da
gubaf. Bernardin 44. 4reg. 5, 1. A mi ga miia-
homo kakono gubava. 80. isai. 53, 4. Ako bude
gubav ali paralitik. Narucn. 60a. Naman bu-
dudi gubav. A. Guceti6, roz. jez. 133. Lazar
gubav, §ugav, nemocan i pun rana. M. Divkovic,
bes. 175^. On ozdravi gubave, hrome, slipe. P.
Eadovci6, nac. 204. Gubavi o^sta cis u puti. P.
Kanavelic, iv. 518. IT kuci Simuna gubavoga.
S. Margitid, fal. 44. Zao mu bi na ono devet
gubavi. 125. Izade deset }udi i svi siromasi gu-
bavi od glave do petu. F. Lastric, od' 264. Gu-
bavac do god je gubav, stoji izvan ostalije sam.
ned. 350. Bilo je mnogo gubave cejadi. S. Rosa
59a. Marija sva ostade gubava. And. Kacic,
kor. 85. Celavi, gubavi, Sugavi . . . M. Dobretid
303. Vas gubav i nakazan u tilu. I. J. P. Lucie,
razg. 17. Koji bolestnike jest ozdravio, sugave
i gubave ocistio. D. Rapid 283. U onoga ki-aja
sto mu bje§e seer gubava. Nar. prip. vuk. 108.
Sretose ga deset gubavijeh }udi. Vuk, luk. 17, 12.
— bbb) 0 judskom tijelu, kozi. Tilo bise kako
gubavo od velike pokore. Ziv. jer. star. 1, 235.
Gubavo telo moglo bi dusu ogubaviti. F. Gla-
vinid, svitl. 5. Dusa premda je u tilu gubavu,
ona gubava ne moze bit. J. Filipovid 1, 368^.
Sad je gubava moja ko2a, gubava moja put,
ostale su gole moje kosti. D. Ba§id 61. — bb) u
metaforickom smislu, vidi 1. guba, b, a) bb) aaa).
Premda smo neharni i grihom gubavi. M. Ma-
rulid 124. Smrtni grijeh dini covjeka gubava i
gugava u dusi i u tijelu. M. Divkovid, bes. 44*.
— b) porriginosus, vidi 1. guba, b, b). — u Bje-
lostjencevu rjecniku. — c) o domacoj zivotini,
vidi 1. guba, b, c). Gubavu demo kozu izvrc iz
stada. M. Dr2id 180. &a}e vanka jednu oveu
gubavu. I. T. Mrnavid, ist. 40. Kako ovce gu-
bave. P. Eadovcid, ist. 95. Ma ji (ovce pastir)
veoma duva od mista gdi su metiji i od drugoga
stada, koje je mukavo ili gubavo, za da se no
otruju. J. Banovac, razg. 191. Ovdico gubave,
trdite k ovoj va§oj pastirici. pripov. 133. Gu-
bava jedna ovca sve stado razgubavi. (Z). Poslov.
danid. 25. Gubavoj zivotini lik. J. Vladmirovid
17. Od jodne ovce kuzne, otrovno i gubavo. M.
Dobretid 125. A ima jodan u bu^-aku koi'i kao
da j.j gubav, tako so cini. Nar. prip. vuk. 27.
Kad je koza gubava, rada bi svako da jo gubav.
Nar. posl. vuk. 117. — d) o vocki, vidi 1. guba,
c. Gdjokoji uglenom od badnaka maiu gubavo
smokve. Vuk, ^iv. G. — e) o zabi (krastavici),
jer je gadna vidjeti, kao da je gubava. — ispo-
redi i 1. gubavica, c). A ti, kad zamuko jo§
nijesi, potrci, gubava zabo, u k6, a ovdi ne kvrci.
I. Gundulid 139. Odneso u te strano sobom zabe
sve gubave. J. Palmotid 339. — f)o cemu mu
drago, s preziranem, kao rnalo vrijedno. Jedan
gubavi (pasaluk) no hti meni dati. I. T. Mr-
navid, osm. 80.
GUBAVAC, giibavca, m. gubav covjek. — Ake.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i gen. pi. giibavaca. — Od xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (gubavac,
gubavi ,ox elephanti laborans, leprosus'; gubavac,
grintavac, koji ima nemoc od glave ,alopoeus,
porriginosus'), u Belinu (.leprosus' 430* ; , porri-
ginosus' 731b), 11 Voltigijinu (,tignoso, leproso'
,aussatzig'), u Stulicevu (uz gubav), ii Vukovu
(,leprosus'), u Danicicevu (gubavtet ,leprosus').
a) vidi gubav, a). Bogdana gubavLca. Glasnik.
15, 272 (1348?). I mnozi gubafci biliu u Izraelu
pod Elizejem prorokom. Bernardin 45. luc. 4, 27.
Kada desetim gubaveem zapovida. Narucn. 3''.
Gubavci ki nistar ne mogu strpiti. Korizm. 49^.
Dvanajste gubavaca dodose. Zborn. 71*. Kako
je Isus jednoga gubavca i jednoga poganskoga
kapitana raba ozdravil. Postila. F3*. Ja bududi
u kipu jednoga gubavca. M. Divkovid, bes. 533*'.
Mnozi gubavci okupavsi so ozdravise. B. Kasic,
is. 23. Da ne sudi misnik gubavca. M. Kadnio
25^'. Pri je bio ospidal s. Lazara i svete Marije
Mandaline za gubavco. M. Bijankovic 151. Gu-
bavac uz'o bi da su svi gubavi. (D). Poslov.
danic. 25. Kakono si drtavca oslobodio, gubavca
ozdravio. L. Terzic 197. Svi oni gubavci do-
dose k proroku s odlukom da ozdrave. J. Ba-
novac, pripov. 128. Izade prid nega jedan gu-
bavac. F. Lastrid, od' 175. Kakono ucini pram
devet gubavaca danasni. 265. Razgovori se, gu-
bavce, slatka ti je krasta. (Z). Poslov. danic. 106.
U gubavca pomasti pita. (Z). 140. Stav|a usta
na ranu jednoga gubavca i ozdrav}a ga. D. Basid
231. Ocisti Isus deset gubavaca. M. A. Re}-
kovid, sabr. 30. Gubavci, padavci, oliti koji za-
vrdaju. Ant. Kadcid 25. Ukazuje spasite| dragu
vo}u na ozdrav|ene gubavca, a gubavac nasto-
jaiie i pom|u k tome prilaze. D. Rapid 98. Od
nega se izlegli gubavci. P. Potrovid, gor. vijon.
99. Gubavac na kom je ta bolest. D. Danicid,
3mojs. 13, 45. — b) vidi gubav, b). — u Mika-
jinu, u Belinu, u Voltigijitiu rjecniku. — c)
covjek iz mjesta Gubavaca, vidi Gubavci, a). —
XV vijeka. Gubavca Algrita, starisinu ot Gu-
bavac. Mon. Croat. 61. (1437). — d) Helix seti-
gora Ziegler, vrsta spuza. G. L. Faber 246.
GUBAVAC, gubavca, adj. koji pripada gu-
bavcu. — XIV vijeka samo kod vijesnijeh imena
u starom obliku gubavtct, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (gubavtch). Cabidu je sa Stita-
ricom i§la moda ,odb Gubavtda potoka' (Mon.
serb. 93 god. 1330). A Stitarici ,zb Durtdovikomt
u GubavLct potokb koji dohodi izb .Tazvine' (Mon.
sorb. 94). Dusan je dao pirgu Hilandarskom
,polb vinograda Gubavbca u Suhogrble'. (Mon.
serb. 123 god. 1336—1347). D. Danidid, rjecn.
1, 243.
GUBAVAN, gubavna, adj. gubav. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
GUBAVCI, Giibavilca, >H. pi. ime mjestima. a)
mjesto u Dalmaciji, if^poredi gubavac, c). — xv
vijeka. Gubavca Algrita, stariSinu ot Gubavac,
ki budo V torn mesti staiti (sic) (v) Gubavci.
Mon. croat. 61. (1437). — b) selo u Srhiji u okrugu
toplickom. M. D. Milidevid, kraj. srb. 386.
1. GUBAVICA, /. zensko gubavo. — Od xvii
vijeka, vidi kod c). a) gubavo zensko ielade. —
1. GUBAVICA
487
1. GUBICA
samo u VuJcovu rjecniku (,eine aussatzige' ,le-
prosa') s primjerom iz narodne pjesme: Ja m}ah
da je gubavica ; ovaj je primjer jmnacno isti sto :
Pod nom sjedi iidovica, ja m|ah da je gubavica.
Nar. pjes. vuk. 1, 347, ali mislim da ovdje gu-
bavica spada pod c). — h) gtibava Tcoza. — u
VuJcovu rjecniku: ,schimpfwort fiir ziege' ,convi-
cium in capram'. — c) uz zaba, bufo, zaba kra-
stavica, vidi gubav, e). — izmedu rjecnika u Be-
linu (,rospetto' ,bufunculus' 632'') gdje je shva-
ceno kao da je deminutiv, u Stulicevu (guba-
vica, zvijer ,bufo'), u Vtikovu (zaba gubavica ,die
krote' ,bufo' s dodatkom da se govori po jugo-
zapadnijeni krajevima). Kozju sliku njeko nosi,
njeko zabe gubavice. J. Palmotic 53. U stasu
je vidjet prava gubavica zaba odrta. 336. Zabi
zapuhaci aliti gubavici. K. Magarovic 44. Tako
potrbuske ne hodio kao zaba gubavica! Tako se
ne gubao kao zaba gubavica ! Nar. posl. vuk. 309.
Gubavica ,Bufo viridis'. Slovinac. 1880. 129^. —
d) zapustena zem}a, na kojoj nece ni trava da
raste. ,Imas li koliko ti zem|e i kakva ti je ?'
,Iniam zemje dosta, ali naj vise nesretne guba-
vice, koja mi nista ne daje; da je blaga i dubra
bila bi dobra'. — u nase vrijeme u Lid. J. Bog-
danovic.
2. GUBAVICA, /. ime mjestima, naj cesce vo-
dama. — Nejasna postana, ne znam, jeli u
svezi s 1. gubavica. a) ovako se zovu tri slapa
u Dahnaciji. — u Vukovu rjecniku: ,name fiir
drei wasserfalle in Dalmazien': jedna je Guba-
vica u Krci vise Knina, a u Cetini su nize Za-
dvarja dvije: ,velika' i ,mala Gubavica'. vaja da
je jedna od ovijeh sto se pomine xvii vijeka:
Niz Cetinu, Takala, Mostine, Perucica, Gubavica.
Stat. po}. ark. 5, 314. (1665). — h) rijeka u Sr-
hiji u okrugu vajevskotn. Gubavica reka. Sr.
nov. 1868. 687. — c) selo xi Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 222. — d) hrdo u Bosni.
Glasnik. 22, 53.
GUBAVICINA, /. augm. 1. gubavica, c). —
U Belinu rjecniku (,bufo magnus' 632^).
GTJBAVITI SE, giibavim se, impf. obolijevati
od gube, postajati gubav. — U Stulicevu rjecniku
(,lepras sensim contrahore') gdje ima s istijem
znacenem i aktivno gubaviti, ali bi ovo, da je
pouzdano, glasilo giibavjeti. — I u prenesenom
smislu: moliti onoga koji nije dostojan nase molbe.
(V. Tomic). na Bracu. A. Ostojic.
GTJBAVJ^AHAN, giibavjahna, adj. dem. gubav.
— Samo u Stulicevu rjecniku (gubavjahan) (jrcZje
ima s istijem znacenem i gubavjasan (pisano
gubavjasan).
GUBAVJ^ASAN, giibavjasna, adj. vidi guba-
GUBAVOST, /. osobina onoga koji je gubav.
— U Sulekovu rjecniku: ,raudigkeit',
GUBE, /. pi. seoce u Bosni u okrugu bano-
luckom. Schem. bosn. 1864. 73.
1. GUBER, m. ime musko. — Najednom mjestu
XIV vijeka. Dec. hris. 16.
2. GUBEE, m. hije], cebe, vidi 3. guba. ispo-
redi gubera. — Jamacno od 3. guba, ali je ne-
jasno postane nastavkom ert. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v. guba, 3)
gdje naj prije dolazi, i u Vukovu (guber, po-
krivac od vune, kao 6ebe ,eine grosse bettdecke'
,stragulum'. Gubere zene same cu kod kuce). Ne
pruzaj se da}e od gubera. Nar. posl. vuk. 208.
Prema guberu vaja se pruzati. 261. Guber ili po-
nava pokrivaca. M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 72.
3. GUBER, m. opcina u Bosni u okrugu trav-
nickom i dva sela u noj : Guber mali i Guber
veliki. Statist, bosn. 204.
GUBERA, /. vidi 2. guber. — V jednoga pisca
XVI vijeka, a izmeiu rjecnika u Belinu (,schia-
vina, sorte di coperta' , cento' 652^) i u Stuli-
cevu (v. guba). Radat: Na t' ovu guberu, ino
sad ne imam. Starica : Hvala ti, sinko ; ah prem
mi te vajati, prem guber ne imab. N. Na}eskovi6
1, 191.
1. GUBERAS, m. ime mjestima. a) selo u Her-
cegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 248.
— b) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu kraguje-
vackom. Sr. nov., 1870. 89. — bb) mjesto u okrugu
smederevskom. Niva u Guberasu. Sr. nov. 1878.
1180.
2. GUBERAS, m. snijeg pokrupan u pro|ece:
,Gle guberasa!', vicu djeca. V. Ilic iz Srbije. —
od 2. guber.
GUBEREVAC, Gubferevca, m.
a. prezime. — U nase vrijeme. D. Avramovi6
199.
b. ime selima u Srbiji. a) u okrugu hiograd-
skom. K. Jovanovi6 96. — b) u okrugu kragu-
jevackom. 117. — c) u okrugu niskom. M. D.
Milicevid, kra}. srb. 122.
GUBEREVACKI, adj. koji pripada selu Gu^'
berevcu. P. Dordevic.
GUBEREVCI, m. pi. ime selima u Srbiji. a)
u okrugu cacanskom. K. Jovanovic 168. — b) u
okrugu kragujevackom. 120.
GUBEREVCANIN, m. covjek iz Guberevca. —
plur. Guberdvcani. P. Dordevic.
GUBEREVCANKA, /. zensko cejade iz Gube-
revca. P. Dordevic.
GUBERICA, /. dem. gubera. — U Mikajinu
rjecniku (kod guba) i u Stulicevu (v. guba s do-
datkom da je uzeto iz Mika]ina).
GUBERIS, , m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva u Guberisu. Sr. nov. 1875. 703.
GUBERNATI , gubernam , perf. (?), sprayiti,
lat. gubernare, vladati. — Na jednoni mjestu
XV vijeka. Dase popu, da on guberna i spravi
obet recenoga oltara. Mon. croat. 165. (1496).
GUBERNATOR, m. vidi governatur. — V nase
vrijeme u Crnoj Gori iz ruskoga jezika (ry6ep-
HaTopi,). Gubernator Vuko Radonid Negus, gu-
bernator Joko Radonid. Nar. pjes. vuk. 5, 531.
GUBERNA-TUR, gubernatura, m. vidi gover-
natur, lat. gubernator. — Na jednom mjestu xvii
vijeka. Cesar Valentinijan za gubernatura ili
vladavca od Milana ucini ga. F. Glavinid, cvit.
404b.
GUBERNACA, /. nekakva kapa sto nose ienske
u nekijem mjestima nasega naroda. — Postaje
od 2. guber. — U Vukovu rjecniku: ,art kopf-
bedeckung der frauen' ,vittae genus' s primjerom
iz narodne pjesme: Devojkama kape gubernace.
GUBES, m. nadimak nevajalu covjeku: ,Pravi
si gubes'. M. Pavlinovid. — Od gubiti ili od guba?
GUBETIN, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milidevid, kra}. srb. 383. — Od xviii vi-
jeka. Ot Gubetina Zivko. Glasnik. 49, 12. (1734).
1. GUBICA, /. OS, rostrum, usta (osobito u
Mvotine). isporedi 2. gubac. — -u- stoji mj. neg-
dasnega s^. — Uprav je dem. guba (vidi 2. guba),
a ovo je rijec praslavenska, isporedi rus. ry6a,
usna, ces. huba, usta, po]. g§ba, i let. gembas,
usta. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (gubica od zvirceta ,rictus'; gubica od
1. GUBICA
488
1. GUBIS
prasca, rilica od krmka; gubica od psa), u Be-
lintt: (,proprio delle bestie) bocca' ,os" 143*; ,ceffo,
muso d' animale' ,rictus' IBS* ; ,inuso o ceffo,
propriamente la testa del cane ecc. dagli occhi
all' estremita delle labra' ,rostrum' 503'' ; ,facies
canina' 165*; ,grugno, grifo' ,rostruin suillum'
360*; u Bjelostjencevu (hod gubec), u Voltigi-
jinu (kod guba) , u Stvlicevu (,os*), u Vulcovu
(,der theil des thiergesichtes, an dem die nase
und der mund befindlich' ,os animalium, nempe
bovis, equi, ovis, caprae, canis'). a) usta u zivo-
tine, i onaj dio zivotimkoga lica na kojemu su
usta i nos, turin, rilo ltd. Satri mu fprascu)
gubicu. M. Vetranid 1, 456. Ima nos od pedi a
gubicu od misa. M. Drzic 54. TJ njekijeh su
prasca rila, vucju cejus tko razglaba, a tko gu-
bice ima i krila od }i|aka i od zaba. I. Gun-
dulic 473. I tako ga (medvjeda) ujide u gubicu.
P. Posilovic, cvijet. 60. Gdi (krmce) postavi noge
ondi i gubicu. S. Margitic, fal. 234. (Vragoci)
ki gubicom vucjom prite. J. Kavanin 409*. Od
gubice (u zmaja) pine vise. A. Kanizlic, roz. 85.
Kipu, repice i zeje krava sladko med gubicom
me}e. J. S. E,e}kovic 93. Ote! konu, pust ostao!
Strelica te ustrelila kroz uzdicu u gubicu! Nar.
pjes. vuk. 1, 178. Brnicu na gubicu ! (Cuti! jezik
za zube!). Nar. posl. vuk. 30. Pogledaj mu na
gubicu, pa ga vodi na muzlicu. 250. On (jarac)
odgovori : ,Ona mi natakla guzvu na gubicu . . .'
Nar. prip. vuk.'-* 245. — b) usta u celadeta, s pre-
ziranem, all gdjegdje i bez toga. Kada se malo
ozezemo, ali u ruku, ali u gubicu, suze nam skoce.
S. Margiti6, fal. 275. Ozeo mu je gubicu. (Z).
Poslov. danic. 93. Krute glave ozad boka stave,
a lulice djenu u gubice. Osvetn. 4, 64. Dacu ti
po gubici (zausnicu). u Dubrovniku. P. Budmani.
— c) usna. Sveti otac Francesko, kada bi ga
spomenuo, od tolike sladkosti gubice svoje za
mnogo vrijeme lizase. S. Margitic, fal. 6. Koji
ne mogu ustmi govoriti ni cinit se razumiti za-
radi pomankana od gubica oli jezika. M. Do-
bretic 170. ,Otekle su mi gubice'. u Dobroselu.
M. Medic, i plur. gubice za jednu usnu. Dojne
gubice (u Nasradina) visaju (vikihu) mu kaono
paripcetu. N. Palikuca 3.
2. GUBICA, /. dem. 1. guba. a) plur. gubice,
vrsta glive, vidi 1. guba, a. a). Gubice, rus.
ryoKa (Polyporus), vrst gjive (u Istri). Gubice
Jeskove, vrst gJive (u Karlovcu). B. Suiek, im. 105.
— h) vidi 1. guba, a, cj. Koren nice iz klice,
koja je u semenu i tera docnije zile i zilice koje
na vrhovima imaju gubice ili bradavice (,spon-
giola radicals'). K. Crnogorac, bot. 28. — c) vidi
1. guba, b, a). — u Stulicevu rjecniku: ,parvae
leprae'.
3. GUBICA, /. dem. 3. guba. — Od xv vijeka
kod cakavaca. Meka bi§e postejica, a od maha
blaziAica; pod gubicom flandriotom vrat mi mokar
biSe potom. M. Marulic 265. Gubica (s cakav-
skijem akcentom), bije}. Slovinac. 1882. 187.
GUBICE, /. pi. vidi 2. gubica, a).
GUBICAN, giibifna, m. nadimak covjeku koji
ima debele gubice. u Dobroselu. M. Medic.
GUBICATI 8E, gubi6am se, pf. uhvatiti se
za gubicu, potuci se (prostafiki). M. Pavlinovi6.
GUBI6ICA, /. dem. 1. gubica. — U Belinu
rjecniku (,rostrellum' 360*) i u Stulicevu.
GUHICiNA. /. augm. 1. gubica. — U Stuli-
cevu rjecniku i ti Vukovu.
GUBIDAR, m. covjek koji gubi dar (kojemu
se ne zahva(i(je na darn). — U jednoga pisca
XV vijeka koji je sam slozio ovu rijei. On ce t'
inako imat na casti malu bar, a ti se hoces zvat
imenom : gubidar (,ne nomen subeas, quod dicitur,
officiperdi'). M. Marulic 148.
GUBIJI, adj. u Stulicevu rjecniku: gubii, v.
usnast. — nepouzdano.
GUBILAC, gubioca, m. covjek koji gubi, ispo-
redi gubite}. — U jednoga pisca nasega vremena,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (gubilac i gri-
jeskom gubioc). A zivi se kruse pokajani: gu-
bioci, da su duzni bill. Osvetn. 2, 150.
GUBILISTE, n. mjesto gdje se strate (pogube)
krivci osudeni na smrt. — U pisaca nasega vre-
mena. Gubiliste, richtplatz-statte. Jur. pol. ter-
minol. 434.
GUBIN, m. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 204.
1. GUBINA, /. vidi 1. dubina. — Do xvi vi-
jeka pisano gltbina, glbina u knigama u kojijeh
je crkveni ili mijesani jezik, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (glsbina). Bozija milosrr,dija gls-
bine otkrivonije. Stefan, sim. pam. saf. 1. Iz-
vedtsa me iz glbbyny rova preispodnago. Mon.
Serb. 112. (1321—1336). Volik je takoje fJero/mj
V glbini i v mnogoj mudrosti. Transit. 160. Ni
visocina ni glbina. Anton Dalm., nov. test. 2, 12.
paul. rom. 8, 39. Jere sam stauovit, da ni gl-
bina . . . nece nas modi odluciti od |ubave Bozje.
ap. 12.
2. GUBINA, /. augm. 1. guba. a) vidi 1. guba,
a. Gubina, agarico (Sin , ^ Durante) , Polyporus
igniarius L., v. guba. B. Sulek, im. 105. — b)
vidi 1. guba, b. ic prenesenom, moralnom smislu,
nesto gadno. — u jednom primjeru xvi vijeka, i
po nemu u Belinu rjecniku (,sordes' 692*) i u
Stulicevu (,sordes'). Nije bo gospoje, zatoj se
gubine tuj cine svakoje. M. Drzic 34.
3. GUBINA, m. ime musko. — xv vijeka. Sin
sudca Gubini. Mon. croat. 50. (1419).
GUBIN DO, m. selo u Srbiji u okrugu uzickom.
K. Jovanovic 158.
GUBINO, n. gubitak, gubis, steta. — xvii i
XVIII vijeka gotovo samo u pisaca Bosnaka. Kako
cu gubino i stetu koja mu se bjese zgodila. M.
Divkovic, bes. 114''. Kadano Bog svemogudi
posje nemoc, ubostvo, glad, gubino, progonstvo
i ostale tuge. 120''. Ili je mod jli je nemod, ili
je dobitak ili je gubino. 121*. Cini da brez gu-
bina nikakova nades sve tvoje blago. M. Radnid
91''. Posli toga sve se boji gubina i smrti. S.
Margitid, fal. 139. Zeled komu smrt, gubino,
stotu ir drugo zlo. F. Lastrid, od' 74. Nikim
poslije napridaka dogadaju se gubina, Stete i
nesride. 265. Da uzdignete toliki nesklad, psovke,
proklestva, zakletve, gubina. 378. Po siromastvu,
po progonstvu i gubinu. svet. 64''. Neplodnost
godine, gubina, bolesti. 164''. Da nije nikomu
na putu, ni na smotni, ni na steti, ni gubinu, i
da nikomu ne da uzroka. M. Dobrotic 67.
GUBINE, n. gubitak, gubino. — U jednoga
pisea Bosnaka xviu vijeka (gubinjo). Nogo radi
gubinja svitovnega. S. Margitic, isp. 16. — Mozc
biti da stoji grijcskom mj. gubjenja.
1. GUBlS, guliisa, m. gubitak, steta. — 3Io:c
biti i zenskoga roda, isporedi 3. gubi§. — U
Dubrovniku od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (uz gubitak). U brijemo i na mjestu
gubi§ jo dobit. (D). Poslov. danid. 139. Ali nije
ui bolesti, jos da i z gubisa naj drazo stvari, koja
bi 86 mogia u pored staviti s jutom bolesti, koja
mi po tvojoj milosti srce kida, sto sam tvoje
prijatejstvo izgubio. I. M. Mattei 58. Reko bi
1. GUBI§
489
GUBITI, 1, b.
da nije ista dobiti slijedeci negove stupaje po-
mnivo, nego da se jos cini veliki gubis. 203. U
nemu je gubis pravi i cjeloviti. A. Kalid 72.
2. GUBIS, m. u Stulicevu rjecniku: v. gubac.
— nepouzdano.
3. GIJBIS, gubisi, /. vidi 1. gubis. Nije stete,
da nije gubisi. A. Kalic 269.
GUBITACAN, gubitacna, adj. stetan. — Na-
cineno od gubitak. — JJ jednoga pisca nasega
vremena. Koliko bi bilo gubitacno, na ^jubovic
i Goricu samu, a kamo li u bedene zaci. Osvetn.
5, 129.
GUBITAK, gubitka, m. djelo Jcojijem se gubi,
i ono sto se gubi, vidi steta. — isporedi gubino,
1. i 3. gubis. — Akc. se mijena u voc. giibice
(Hi giibice), giibici (Hi giibici), i u gen. pi. gu-
bitaka. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (gubitak, steta ,jactura, damnum') gdje
naj prije dolazi, u Bjelosfjcncevu (kajkavski gu-
bitek, V. kvar, 1), u Voltigijinu (,perdita, svan-
taggio' .verlust'), u Stulicevu, u Vukovu (.der
verlust' ,jactura'). Postedi te suze za visijem
giibitkom. S. ^ubisa, prip. 68. Dosta je muke
i gubitka^ propatila Crna Gora. InO. Naj mani
gubitak vremena teska je nesreca. M. Pavlinovic,
rad. 56.
GUBITAN, gubitna, adj. koji pripada gubitku.
— Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Er ni
malo gubitnoga bi zlamenja. J. Kavanin 423^1.
— Adv. gubitno sa znacenem: stetno, samo u Stu-
licevu rjecniku: ,damnose, perniciose'.
GUBITE]^, m. covjek koji gubi. — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov. gubite|t, rus. ry-
6HTe.li., ces. hubitel, po^. gubiciel, te se nahodi
od prvijeh vremena u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom (vidi gubiti, 1, a), n. p. Na se-
dalisti gubitejs ne sede. Domentijan* 282. — U
nase vrijeme u Stulicevu rjecniku (v. gubac).
GUBITE^AN, gubitejna, adj. koji gubi (vidi
gubiti, 1, a). — U Stulicevu rjecniku: ,dostruens.
pestifer, perniciosus, damnosus' gdje ima i adv.
gubite[no ,pestifer6'.
GUBITE^ICA, /. zensko cejade sto gubi. —
U Stulicevu rjecniku.
GUBITE^iNOST, /. osobina onoga sto je gu-
bitejno. — U Stulicevu rjecniku: ,pestis, damnum,
ruina, pernicies'.
GUBITE^jSKI, adj. (koji pripada gubitejima),
stetan. — U knizi xiii vijeka pisanoj crkvenijem
jezikom (adv.), i otale u Danicicevu rjecniku (gu-
bitejLskyj ,perniciosus'). Ne gubitejski ni. spasne.
Domentijanb 132.
GUBITEJ^STVO, n. osobina onoga koji je gu-
bite]. — U jednoj knizi xvi vijeka u kojoj je
jczik mijesan s crkvenijem, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (uz gubitejnost). Na sidalisti gubi-
te|stva ne sede. S. Budinic, sum. 1253'.
GIFBITI, gubira, impf. perdere, kauzalni glagol
prema ginuti. -- Akc. se viijena u praes. 1 ^ 2
pi. : gubimo, gubite, u aor. 2 i 3 sing, giibi, u
part, praet. pass, giibjen. — Bijec je prasla-
venska, isporedi stslov. gubiti, rus. ryoHTB, ces.
hubiti, pol- gubic. — gub postoje ojacanem od
gyb (vidi kod ginuti). — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (gubiti, izgubiti ,perdo, amitto, jacturam
facio' ; gubiti vrijeme, trajati vrijeme ,absumere,
terere, conterere tempus'), u Belinu (,perdo' ; gu-
biti vrijeme , tempus terere' 554*), u Bjelostjen-
cevu (gubim, stetim ,amitto, perdo', v. pogubjam.
2. gubim vreme, tratim vrime zaludo, dan gubim
,absumo, tero, contero tempus'. 3. gubim koga,
t. j. umaijam ,decido, e vivis tollo'), u Jambre-
sicevu (gubim ,perdo, amitto'; gubim cloveka
,occido'), ?t Voltigijinu (,perd6re , svantaggiare'
,verlieren'), u Stulicevu, u Vukovu (1. ,verlieren'
,perdo'. 2. ,binrichteu lassen' ,interficio').
1. aktivno.
a. ciniti da sto (objekat) pogine. pf. : pogubiti.
a) objekat je cejade (i koleJctivno ime, kao ,puk,
vojska' itd.). aa) ciniti da objekat umre, ubijati.
Kada ovijeh nasijeh vremena ni muce, ni pro-
gone, ni gube judi. M. Divkovic, bes. 87^. Slavni
care, tac jedino vas trag gubit svoj ne srni. I.
Gundulic .307. Pravda je Bozja }utom kugom
sve na blizu gubila. A. Kanizlic, utoc. 845. Da
junaci medu so bom zavezana da me gube. Nar.
pjes. mikl. beitr. 16. Ne gubite nevojnoga suzna
svoga. V. Dosen 123''. Ne gubi me u dvoru
tvojemu, . . . vec me gubi gdi s' gube junaci.
Nar. pjes. vuk. 1, 538 — 539. Bogom brate, Kra-
Jevicu Marko, ne gubi mi Vuce generala! 2, 253.
Da ne gubim mladane juuake, da ne cv'jejam
zalostive majke. 3, 491. Da vi caru vqjsku ne
gubite. 5, 337. Pa ce podi i gora da gleda de
oar cara gubi. Nar. prip. vuk. 197. — bb) zna-
cene je kauzalno prema aa): ciniti da objekat
bude ubijen, po tome postaje i osobito znacene:
ciniti da se smakne onaj sto je osudenna smrt,
vidi u Vukovu rjecniku. amo spada i ovaj primjer:
Mila sudca kad ne gubi! V. Dosen 70''. — cc)
u sirem smislu ciniti da objekat propane, upro-
pascivati. nioze biti da koji primjer spada pod
aa). Ter ga ricju maze a misalju gubi. M. Ma-
rulic 104. Odijedan, gospo mila, ki umira cijeca
tebe, i ki gubi placem sebe, video tvoja slavna
dila. Jedupka nezn. pjesn. 236. Ako mu se ula-
zujes, gubis samoga sebe. M. Eadnic 239'>. Dojdoh,
vidih, sebe gubih. J. Kavanin 200^. Zderojub
sam sebe gubi. V. Dosen vii. Koga tamna linost
rani, gubi sebi puk pridani. 245*'. Da se gla-
vama ne igraju i naroda da ne gube. Vuk, grad.
60. — b) objekat je zivotina. znacene je: ubijati.
Tko rad lika zmiju gubi. V. Dosen 115^^. — c)
objekat je sto mu drago drugo. znacene je: uni-
stavati, upropascivati. Ki zivote svacije gubi,
i bez reda nepravedno carstvo ote. I. Gundulic
564. Psa paklenog do sad zube pogledasmo kako
gube. V. Dosen 135''. Nek metne prst u zube,
te nek kaze: ovi gube. 174'^. Da na zemji sto god
dube, sve udarci smrtni gube. 229a. Cesti pohodi
celiv gube. Cesti celivi gube |ubav. Nar. posl.
vuk. 346.
b. ne imati vece nesto (dobro, ugodno), sto se
do onda imalo (a i sto se mislilo da ce se imati).
pf.: izgubiti. a) Hi slucajno Hi s nepomne sub-
jekat nema vec objekta, te to istom opazi posto
ovoga nestane. sup>rotno (korelativno) : nahoditi,
nalaziti. n. p. cejade hodeci ,gubi^ novce Hi drugo
sto ima uza se i nosi. Hi ,gubi' druga u tisci
itd. amo spada ovaj primjer (bez objekta) : Na-
hodim a gubim, i tonu a plivam. M. Vetranic
1, 481. — u prenesenom smislu kaze se da se
gubi n. p. put, trag. Koje (oko) lasno bez vodca
razuma zahodi i gubi put nepoznan. Ant. Kadcid,
predg. XL. Nu ne gubi ovog traga. V. Dosen
77b. — b) subjekat moze znati da mu nestaje
objekta, ali nece Hi ne moze da ga uzdrzi. su-
protno (korelativno): dobivati. aa) objekat je koje
mu drago materijalno dobro, imane, iinovina
(novae, hrana, odijelo, kuca, bastina itd.). I ne-
govu placu gubis, i izgubit glavu Jubis. V. Do§en
257^'. Gubi svaki dohodak i casnost crkvenu.
Ant. Kadcic 265. — ima se cesto u misli ova-
kovi objekat i kad se ne izrice. Tko z Bogom
ne tece, ne tece nego gubi i rasipa. M. Divkovi6,
GUBTTI, 1, h.
490
GTJBITI, 1, h.
nauk. 92a. Ne dobivaju nista i velekrafc gube.
B. Kasic, zrc. 77. Vi niki kad igrate i na igram
gubite. J. Banovac, pripov. 57. — amo spadaju
i primjeri u kojima objekat nije ono sto subjekaf
vet ima nego sto hi mof/ao imati, dohiti. Kada
radi zajma ja imam stetu, ali gubim dobit. I.
A. Nenadic, nauk. 134. — hh) ohjekat je cejade,
ali takovo (kako se poznaje po imenu kojijem se
naznacuje) da je ono za subjekat neko dobro.
AV to cini da ne gubi prijate]a, koga Jubi. V.
Dosen 120^. tako se moze kazati: gubiti oca,
sina, brata, rauza, druga, pomocnika, slugu itd.
— cc) kad je subjekat celade, objekat moze biti
koje tjelesno stane Hi tjelesna osobina sto se
slivaca kao dobro, n. p. zdravje. Od sta zdravje
svoje gubi. V. Dosen 8a. Tko se dize u holosti,
zdravje gubi od naglosti. 8''. — snaga. Gubi
snagu mucec svude. J. Kavanin 55''. — oci, vid.
Ti ne placi, ne giibi ociju. Nar. pjes. petr. 1, 317.
Moja majko, ne cvijeli i ne gubi vida. Osvetn.
3, 140. — san. Jakov gub]ase san zarad pokoja.
M. Eadnic 49a. Ceznu, preda'u i sne gube. J.
Kavanin 56a. — smijeli. Tko ju (smrt) vidi, gubi
vGselje i smijeh. Pril. jag. ark. 9, 81. (1520). —
zivot, glava (vidi glava, a, p)). Da narodi svi
s Jubavi gube za to nih zivote. I. Gundulic 571.
I zivot su gubili. S. Margitic, fal. 134. Oli gu-
bimo zivot. J. Matovid 487. Sa|i k]uce a ne
gubi glave. And. Kacic, razg. 162''. Danas majci
suden danak glavu gubiti. Nar. pjes. vuk. 1, 613.
— dd) subjekat je cejade. objekat je dusetma
osobina sto se sJivaca kao dobro, n. p. vjera.
Sveto pismo ucite da vjere ne gubite. M. Pavli-
novid, razg. 56. — tifane. Giib|ase uzdancu. B.
Kasi6, is. 117. Pu.'jti gorko tve skoncane i ne
gubi sasma ufane. G. Palmotic 1, 876. Ne velim
nikomu da gubi ufanje od milosrdja Bozjega. S.
Margiti6, fal. 143. A ufanje vijek ne gubi, Bog
bo vidi svijeh od zgara. J. Kavanin 73a. Ne
gubimo ufane, nego se k majci utecimo. A. Ka-
nizlid, utoc. 37. Ali ufane od spasena jos ne
gubjase. M. Zoricic, zrc. 83. Gubi ufane u milo-
srde Bozje. I. J. P. Lucie, razg. 43. Zabuneni
smo, ali ne gubimo nada. Vuk, pavl. 2kor. 4, 8.
— svijest, razlog. Jur gubim svijes moju. M.
Vetranic 1, 10. Srzbenik ne cini se sluga Bozji
vec vrazji, jorbo u srzbi razlog gubi. J. Banovac,
pripov. 201. — ustrpjene. Da ne gubi ustrp|ena.
M. A. Ke]kovi6, sat. 61a. — grce. Neka se nitko
ne pripada i gubi srce. B. Ka§id, is. 24. Tim
da smjenstvo lovac gubi, ki ga (vepra) tjerat'
naj prije poce. I. Gundulid 542. — radost. Nu
radost ni s tega ma dusa ne gubi. A. Boskovi-
deva u I. M. Mattel 357. — amo moze spadati
i ovo : Gubito priliku BoXju i cinite se prilicni
zivini nerazlozitoj. J. Banovac, pripov. 204. —
ee) objekat je sreca. Jeda haje, da ona djeva cida
nega sredu gubi? J. Kavanin 59^. U kom (lu-
peStvu) sridu svu gubite. V. Dosen 108'>. — ff)
objekat je duSevno dobro. Gube }ubav Bo^ju.
Transit. 87. Gubi milos negovu. A. Gudetid,
roz. jez. 48. — vrlo cesto je objekat dusa (vidi
duSa, d, d) bb)). Ne viruje tko u n poni, duSu
s tilom gubi oni. P. Hektorovid (?) 91. Zlo na-
hodi, duSu gubi, i vavijodna dobra mnoga. A.
Vitajid, ost. 3. Grignici grisedi i dusu gubodi.
A. Kanizlid, utod. 92. Ne gubito dakle du5o.
M. A. Eolkovid, sabr. 60. Kamatnik dugu gubi.
(U Kotoru). Nar. posl. vuk. 128. Gubodi du§e
sramotnoga dobitka radi. D. Danidid, jezek. 22, 27.
Gubim duSu, a topira sredu. S. l^ubiSa, prip. 139.
Ko osvetu ]irati, duSu gubi. 149. — gg] objekat
je vlast, oblast. Gubi svu .svoju duznost i oblast
koju iraadijaSe prvo prama zarudniku. M. Do-
bretid 428. Koji gub}a§e prvorodene. Vuk, pavl.
jevr. 11, 28. — hh) objekat je postene, slava,
cast, ime itd. Kurvari gube obraz i poctenje
prid di'uzinom. M. Divkovid, bes. 44^. Dobro
ime gube. V. Do§en 6*. Ne gubi bo sova slave
rad goleme svoje glave. 34^. Al' da covik ozlo-
glasen samo gubi glasa cinu. 117b. Ostaje sra-
motan oli ti gubi glas i postene. Ant. Kadcid
264. PoATati rodu djevojku cistu, niti ona za
to naroka gubi. S. ^lubisa, prip. 8. — amo spa-
daju i ovi primjeri: Eazloznoga ime sina po
zakonijeh svijeta gubi. G. Palmotid 1, 285. —
S kom zlato gubi ces. S. Mencetid 212. Za c
]ubav i znanje i kripos svakoja s nacinom kada
nije, svu vridnos gubi tja. N. Najeskovid 1, 331.
Ne gubi cijene. (Rede se u sali onome koji se
naka§}e, i znaci da ^ne gubi cijene kao ,kon').
Nar. posl. vuk. 197. Sup|a para cijenu gubi. 361.
Tko nisko o sebi misli, gubi cijenu kod drugih.
M. Pavlinovid, rad. 145. — Tu zena vrime gubi,
gubi tu postene divojka. M. Katancid 58. — ii)
objekat je sama narav, Hi osobina u kojoj je sva
Hi gotovo sva vrljednost subjekta. Oci moje vid
gube. M. Divkovid, bes. 350^. Cvijet |udske od
mladosti casom gubi sve Ijeposti. G. Palmotid
2, 16. Zvizde plam gubjahu. P. Kanavelid, iv.
440. Kad gube blagoslov odide svete. Ant. Kadcic
87. Zasto ne gubi (voda) svoje naravi ni bivstva.
M. Dobretid 24. Nado vremenom gubi svoj kal.
M. Pavlinovid, rad. 150. — kk) kao trositi uzalud.
aaa) objekat je vrijeme, dan, dani. isporedi dan-
gubiti. Vele vrimena gubis. Mirakuli 98. Vrime
svak gubi tko gleda visoko. S. Mencetid 6. I
nam ti se grusti vede dni gubiti. P. Hektorovid
48. Tko svoje dni ne gubi i nigdar ne tuzi. N.
Dimitrovid 3. Ne gubimo bremena. M. Drzid
156. Zaman u trudu sluzedi dni gubi. D. E,a-
iiina la. Svirale ne sviri, ni u to dni gubi. I.
Gundulid 137. Ne gubimo man vremena. 530.
A zasto vrime ubah ne gub|ase, zato poce mo-
liti. F. Glavinid, cvit. 373a. Videdi da z nom
vrime gubi odluci joj glavu odsidi. 399a. Ah!
ne samo vrijeme gubi, nego na smrt gre nemilu,
tko nebarnu diklu |ubi. G. Palmotid 1, 354. Ne-
mojte dni gubit, nemojte bit lijene. 2, 834. Za c 11
u tasde dni gubimo? A. Vita)id, ist. 360'\ Mlados
svo'u gubi, tko }ub}en ne |ubi. I. Dordid, uzd. 177.
Zasto pitajudi me gubite vrime? A. Kanizlid,
kam. 309. U grisnom razgovoru vrime gubedi.
utoc. 286. Ne kti kasniti ni vrimena gubiti. And.
Kacid, kor. 826. Ja ovdi vrimo gubim brojedi.
1. J. P. Lucid, razg. 5. Ne vaja vreme gubiti.
D. Obradovid, ziv. 79. Sve se jubi i vreme ne
gubi. Nar. pjes. vnk. 1, 396. Vreme gubis, a
mene ne lubi§. 1, 396. Ko staro )ubi, danke
gubi. Nar. posl. vuk. 156. — amo moze spadati
i ovaj primjer (mogao bi spadati i pod a)): Da
ne gubis prigode. Ant. Kadcid, predg. i. — bbb)
objekat je trud. Gubi vrijome i trud. M. Pavli-
novid, rad. 57. — ccc) objekat je rijedi. Sto rijedi
gubimo? M. Votranid 2, 129. Grih bo je, me-
dene tve rici da gubis, visoko hted mene dvidi,
koga ]ubi§. H. Lucid 283. Sto rijeci tej gubi§?
N. Najoskovid 1, 136. Vede ne gubi rijeci. M. Drzid
142. Ali ma svijes cemu u dugo razloXedi rijedi
gubi? njetkojedno, njetko drugo, svak na ovemu
svijetu Jubi. I. Gundulid 185. — II) kao suprotno
glagolu dobivati (vidi dobivati, 2, i dobiti, II,
2), moze znaciti: pokazivati se gori, slabiji od
drugoga. aaa) bez objekta, isporedi dobiti, II,
2, c, i dobivati, 2, c. On, ki se bori v svitah
z drugira nagim, gubi. Transit. 81. Mo'o dijete,
svak gubi, tko se rve s Aimo. M. Dr2ic 103. Vi-
dedi da filozof gub}a§o zapovidi ostalijem da ga
GUBITI, 1, b.
491
GUBl^ENE
pomogu. B. Kasic, per. 171. Gubiti od svoga
razloga jdecedere de suo jure'. J. Mika|a, rjecn.
Na vojsci tilesnoj pobignut jest sramota i tko
bizi oni gubi. F. Lastrid, ned. 351. Bulgari koji
SG bjju naucili vazda dobivati, a nigda gubiti.
And. Kacic, razg. 73. Al' kud godijer okrenemo
nome (vojskom) , sve gubimo a ne dobivamo.
Osvetn. 3, 18. — bbb) objekat je supstantiv (n. p.
pravda) kojijem se pokazuje natjecane, isporedi
dobiti, II, 2, b, i dobivati, 2, b. Ako ne pride
na treti pozov, da gubi pravdu. Stat. po}. ark.
5, 247. Tada gubi pravdu. 276. Gubiti razlog
,cadere causa'. J. Mika}a, rjecn. Nejacica pravdu
gubi. Nar. posl. vuk. 200.
c. znacene je kauzalno prema b, b) : ciniti da
ko (ako je izreceno, stoji u dat.) sto (objekat)
izgubi. — Od xvi vijeka. Medu slas gubis. S. Men-
cetic 66. Zac svojoj mladosti i mojoj dni gubi?
176. Pises mi cudnu zled, koja mir tvoj gubi
kroz jedne viP pogled. N. Na|eskovic 1, 331.
Zivot nam neharnost gubi. F. Vrancic, ziv. 20.
Ni mi obilno tvoje imane ni tve blago srca gubi.
G. Palmotic 1. 328. U svemu vuhovite dusu,
zivot, svijes vam gube. 2, 41. Amo prve zapa-
daju ovce, koje gube kucaninu novce. J. S. Ee}-
kovic 153. Inat babi dusu gubi. Nar. posl. vuk.
104. Ma devojci srecu gubi. (U Eisnu). 173.
2. sa se.
a. pasivno. — izmedii rjecnika u Vukovu (,sich.
verlieren' ,perdi'). a) vidi 1, a. I sto, er se vecma
}ubi, trudnije se na smrt gubi. J. Kavanin 55*.
Ouo cesarstvo se gubjase od Turcina. K. Pejkic
61. O mladezu! nu pogledaj ! te se gubit ludo
ne daj. V. Dosen 103^. Vec me gubi gdi s' gube
junaei. Nar. pjes. vuk. 1, 539. Pa te ruse gdje
ce ici glave, da se gube i da se krvave. Osvetn.
3, 148. — b) vidi 1, b. Gubi se snaga i dan
hodeci za nima. M. Drzic 96. Poc ga cu blaz-
niti, neka se rijec gubi. F. Lukarevic 22. S ta-
cimi se vrimo gubi. S. Budinic, ispr. 22. Koja
se dobra radi recenoga grijeha gube. A. Komu-
lovic 3. Vid se gubi, usi ne cuju. M. Orbin 73.
Da se vrijeme vec ne gubi, ja cu poci. G. Pal-
motic 2, 255. Easte bolest a mankaju jakosti i
gubi se kripost. P. Posilovic, nasi. 141a. s ne-
marenja tako naseg dari s' gube nasih }udi. J.
Kavanin 1261". Sto 'e vela bit sultana, kad se
dusa ima gubit? 238^. Sto se podaje Bogu, ne
gubi se nikadare. I. P. Marki 59. Kad se do-
bitak koga bi mogao imati gubi. A. Bacic 125.
Po kojoj se srica gubi. V. Dosen 8a. Gube se
po nemu svaka dobra. B. Leakovic, nauk. 463.
Ne }ube im se pokusaji, kojimi se gubi novae.
M. Pavlinovic, rad. 22.
b. reflcksivno. a) prema znacenu kod 1, b, a),
kaze se o cejadetu sto je izgubilo put da se ono
same gubi (u pravom i u prenesenom smislu).
Gubimo se po stranputicama. D. Obradovic, ziv.
13. — b) prema znacenu kod 1, b, b). aa) uopce
propadati, nestajaii. U vjetar sve ide i sve se
gubi. M., Drzic 4. Krajestva naj veca gube se i
zatiru. G. Palmotic 1 , 203. Znaju me i }ube
plemenite vile ke se za mnotn gube da bi me
Jubile. I. Ivanisevic 315. i kvariti se. Jak sun-
canoj pri svjetlosti slabe se oci gube i blijeste.
G. Palmotic 3, 92a. _ jft^ znacene je kao kod
aa), all se kod toga istice da propadane, nesta-
jane biva malo po malo. subjekat moze biti i sto
umno. nestajane moze biti samo relativno pnma
nasemu osjecanu tjelesnome i dusevnome, n. p.
sto ne vidimo radi daline, moze se kazati ,da se
gubi u dajini'. Vrijeme, koje tu topi se, i u
neizmjernos tu gubi se. J. Kavanin 437". Voda
ka protjeco, ter se brzo gubi u moru. I. Dordic,
salt. 186. Sto su sjeverni krajevi crnogorski
blize k Heroegovini, to se ,h' mane cuje; ali
k istoku ne gubi se tako odmah. Vuk, poslov.
XXII. Mnozija narastaja, koja se gubi u magli
vise bijada godina. M. Pavlinovic, rad. 162. —
cc) kod isporedivana dvoga, kaze se o onome sto
je gore, slabije, ,da se gubi prema drugome'. Ko
se gube sve svjetlosti, gdi prisvijetlo sunce siva.
G. Palmotic 2 , 180. Ljepotom se mlada resi,
da se gubi prid ne slikom isto sunce. 2, 283. —
del) s lokativom Hi s akuzativom uz pirijedlog u,
znaci da subjekat (ce^ade) baveci se necim trati
u ono bez koristi vrijeme i svoje sile. Neg' se
u tastu |ubav gubi. J. Kavanin 341a. Nek se
slipo u noj (slipoci) gubi. V. Dosen 267a. — ee)
gubiti dusu, gubiti dusevno spasene, isporedi 1,
b, b) ff). Nego se vi gubite, vase krive nasli-
dujuci balvane. F. Glavinic, cvit. 2b^. Koji nece
virovati sami se od sebe gube. I. Ancic, svit.
120. U Korintu jedan prijubodivnik bijase, i
toliko s. Pavao plakase, kolik da se vas grad
gubjase. J. Banovac, pripov. 186. Varate se ako
cijenite, da su sami potistenici i izmet od puka,
koji so gube. D. Basic 229. U ovomu se siro-
masi varaju i gube. M. Dobretic 246. Gubi se
i gine tko god izvan crkve umira. I. Velikanovic,
uput. 1, 244. Ima se groznima suzama plakati
nevoja od nesricnika tolikili i tolikih, koji i poslije
izkusana nihovih dusa, gube se i osuduju, tajeci
nike grihe. D. Kapic 45. — ff) u dusevnom smislu,
deficere animo, kad cejade kod kakve nesrece
yiema vec dusevne snage da se od ne brani. ispo-
redi klonuti duhom kod klonuti. — izmedu rjec-
nika u Belinu (,animo deficere' 554*). Ja se ne
gubim, imam veliko animo. M. Drzic 334. Ne
gubeci se u srcu nistar. B. Kasic, fran. 9. So-
kolica nu viteska ne gubi se, sto sama osta. I.
Gundulic 409. S tolikoga dara sva se pani, gubi,
smeta i stidi. 413. Ni se ohole na ces blagu,
u protivah ni se gube. G. Palmotic 1, 343. I
buduc ga tuge stisli,^ni se gubi ni snebiva. P.
Kanavelic, iv. 19. Sto ce ovdi nebog David,
videci se zasjeden od svud, da nije igdje ubje-
gnuca ni utjehe? Sa svijem tezijem ne gubi se.
B. Zuzeri 124. Ako mu to ne moze sricno izaci
u jedan put, nek se ne gubi. Ant. Kadcic 232.
Ne strasi se, ne predaj, ne gubi se. I. J. P. Lucie,
razg. 20. — u ovom je primjeru subjekat srce :
Onda od mene prem pozna se, plemenita srca
da se vik ne gube u nesreci. G. Palmotic 2, 166.
— gg) u tjelesnom smislu, mrsavjeti. — u nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,mager
werden' ,macresco' s primjerom: Gubi se covjek
u lieu). Te se pocne gubiti i venuti. Nar. prip.
vuk. 190. — hh) u jednom primjeru xvii vijeka
znacene je kao da je aktivni glagol, a ono sto
bi kod ovoga bio objekat stoji u gen. s prijed-
logom od. po svoj je prilici kod ovoga pisac
mislio na znacene kod ee). O medu svijem tuzni
i prituzni starci, koji za ostaviti svoje sinove
bogate od stvari tilesnije, ostavjaju sebe priubo-
zijem od stvari duhovni; i za bogatiti nih od
dobara zemajskije, oni se gube od dobara vicnije.
P. Posilovic, nasi. 8'^'.
GUBIV, adj. vidi gub|iv. — Scuno ii StuUcevu
rjecniku : ,caducus'.
GIJBJ^ENE, n. djelo kojijem se gubi. — Sta-
riji je oblik gubjenje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (gubjenje), u Bjelostjencevu (kajkavski gu-
bleiie), u Jambresicevu (gublene), u Voltigijinu,
u Vukovu. Sve ostalo jest velika ispraznost i
gubjene. M. Eadnic 7a. Ovo ostaje sahraneno u
svijem gubj.enima. 213a. Al' mu pisu latinska
GIIB^EJ!^E
492
gtt6eti6
gospoda na prevarstvo, na gubjene glave. Nar.
pjes. istr. 1, 47.
GJJBl^lY, adj. koji se gubi, koji se moze gu-
hiti. — isporedi gubiv. — U jednom primjcru
xvn vijeTca. Ostavi krajestvo gublivo. B. Kasic,
per. 102.
GIJBO, m. hyp. gubavac. — Akc. se mijena u
voc. gubo. — I] Vukovu rjecniku: vide gubavac.
GUBOCANI, m. pi. vidi Dubocani. — xiv vi-
jeJca, x>isano Glbocani. — U Danicicevu rjecniku:
,Glbbocani', crkvi je treskavackoj pripadalo ,se-
liste Glbocani' (Glasnik. 13, 371 god. 1356—1367).
GUBOCICA, /. vidi 1. Dubocica. — U Dani-
cicevu rjecniku : ,Gltbocica', dodaj : selo kod sela
Eadese, do ne bjehu i .Ortcusa i Brod : crtni
gvozdt da seku u opcinu Orcjusa i Gltbocica i
Brodt' (Glasnik. 15, 282 god. 1348?). 3, 576.
GUBODUSNICA, /. u Vukovu rjecniku: kaze
se kao u sali za dukat ,scherzhafte benennung
eines dukaten' ,aureus (q. d. animam perdens)'.
GUBOK, adj. vidi dubok. — -u- stoji mjeste
negdasnega It, a ovo se nalazi pisano u kni-
gama u kojijeh je crkveni Hi mijesani jezik. —
V nase vrijeme same ii ^evernijeh cakavaca. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (glbbokt). Gu-
boka rano moja. Nar. pjes. istr. 5, 11. — Adv.
guboko. Gltboko na veceri zaktsnevsimt. Do-
mentijanb 15. — Vidi i Guboka, Guboko, Gu-
boki Do, Guboki Potok.
GUBOKA, /. mjesfo u hrvatskom primorju,
isporedi Guboko, vidi Duboka. — Na jednom
mjestu XV vijeka (Glboka). Vinograd ki je na
GIbokoj. Mon. croat. 104—105. (1470).
GUBOKI DO, m. vidi Duboki Do. a) u knizi
XIV vijeka pisanoj crkvenijem jezikom. U Glt-
bokij Dolt . . . uzt Gltbokij Dolt. Dec. hris.
93—94. — b) u Danicicevu rjecniku: ,Gltbokyj
Dolt' , dodaj : selu je Osriavi isla meda ,kako
upada Gltbokij Dolt u Drimt' (Glasnik. 15, 275
god. 1348?). 3, 576.
GUBOKI POTOK, m. vidi Duboki Potok.
GUBOKO, n. mjesto u hrvatskom primorju
hlizu Bribira, vidi Duboko. — isporedi Guboka.
— Na jednom mjestu xiv vijeka (Glboko). Po-
cangi od Glbokoga v Branisin. Mon. croat. 2.
(1309).
GUBOST, /. vidi dubost. — S ohlikom glt-
bostt u knizi piisanoj xiv vijeka crkvenijem je-
zikom i otale u Danicicevu rjecniku (gltbostt).
Molitvy od gltbosti srtdtca kt Bogu predtla-
gajett. DomentijaniJ 23.
GUBENATUR, m. vidi gubernatur. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Eazdeli§e vsa go-
spodstvija jakoze gubrnaturi. S. Kozicic 56*.
GUCAJ, m. koliko se jednom moze gucnuti,
gid(aj. — U 31ika(inu rjecniku (,haustus, sor-
bitio') a iz nega u Stulicevu. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. M. Pavlinovic.
GUCANE, n. djelo kojijem se guca. — Stariji
jv oblik gucanJG. — U Belinu rjecniku (gucanje
7-1 0") i u Vukovu.
GUCATI, giacam, impf. dem. gutati. — per/.:
gucnuti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.:
giica, part, praet. pass, giican). — Bostaje od
gutati nastavkom c prcd kojijem se t ne cuje. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(.devoro' 74U''), a Stulicevu (.sorbillare') , u Vu-
kovu (.hinuiiter.sehlingen' ,dovoro'). Koji odisuci
s aerom zajodno gucajii musicu. 1. J. P. Lutic,
doct. 29. Da se ovdo gucalo, uo bi se ovde pu-
calo. (Kazala Ciganka, kad su je prekorili sto je
izjela skorup koji je iskala da namaze ispucane
usne). Nar. posl. vuk. 55.
GUOI, m. pi. ime selima u Hrvatskoj. a) u
podzupaniji karlovackoj. Pregled. 26. — b) (pi-
sano Gudci) u p>odzuj)aniji sisackoj. 41.
GUCKATI, giickam, im}}f. dem. gucati. — V
jednoga x>isca nasega vremena. Guckaju gufcjaj
po gutjaj toga jecmenoga nektara. M. D. Mili-
cevic, des. par. 21.
GUCNIV, adj. koji se moze gucnuti. — U Mi-
kajinu rjecniku (,sorbilis') i u Stulicevu.
GUCNIVATI, gucnujem i gucnivam, im})/. guc-
nuti. — U Stulicevu rjecniku. — ncpouzdano.
GUCNUTI, giicnem, ;)/. gucati, od cega postaje.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (jsorbeo'), u Stulicevu, u Vukovu (,liinunter-
schlingen' ,devoro'). Ortak ti je smrt nemila,
sve je k sebi prigrabila, al' se joster ne zasiti,
dal' sve prezi, kad ce biti naredeni cas od Boga,
naj poslidni vika tvoga, da i onog' gucno sebi.
V. Dosen 46l>.
1. GUCA, /. selo u Srbiji u okrugu cacanskom.
K. Jovanovic 169. Ono jeste proto Milutine ta
od Guce sela pitomoga. Nar. pjes. vuk. 4, 177.
2. GJJC A, f. ime kokosi. F. Kurelac, dom. ziv. 53.
GUCAJ, m. vidi gucaj. — U Bjelostjencevu
rjecniku (,topsus (?), haustus') i u Jambresicevu
(,sorbitio').
GUCANI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Sla-
voniji u podzupaniji pozeskoj. Pregled. 89. — b)
(vaja da je) zupa u Bosni blizu Travnika, gdje
je selo Gucja Gora. — isporedi gucanski. Sto
ga (Travnik) sa dva mjesta od Gucana i Buko-
vice mogu topovi ruSiti. F. Juki6, zem|. 22.
GUCANIN, m. covjek iz Guce. — plur. : Gu-
cani. — U nase vrijeme. Prota Gu6anin. M. D.
Milidevic, pom. 116.
GUCANSKI, adj. koji pripada Gucanima (vidi
Gucani, b)). U tri zupe : Dolackoj, Gucanskoj i
Oraskoj. F. Jukic, zeml. 22.
1. GUCE, guceta, n. dem. gudin, gudo. — U Stu-
licevu rjecniku: gudce, v. gude. — nepouzdano.
2. GUCE, /. pi. vrsta mreze za hvatane ribe.
Pri zvalu vrede (u sabake) drze se komadi mreze
rastvorenijeg oka a podebjoga konca i zovu se
,goc6' ili ,guce'. L. Zore, rib. ark. 10, 356.
1. GUCENE, n. djelo kojijem se giict. — U
Vukovu rjecniku.
2. GUCENE, n. vidi 1. gukane. — TJ Bjelostjen-
cevu i Stulicevu rjecniku.
3. GUCENE, n. coll. guce. — U Stulicevu
rjecniku : gudcene v. gudad. — sasma nepouz-
dano.
GUCETIC, m. prezime vlasteoske porodice du-
brovacke, tal. Gozze. — Potvrdeno je s ovijem
oblikom od xiv vijeka ; drugi je oblik Goceti6,
koji moze biti stariji, all se kasnije izgubio. ispo-
redi i Goci. — Izmedu rjecnika u Danicicevu
(Guceticb i Gofietict). Klimo Gocetidt. Mon.
serb. 104. (1333). Paske Gufietidt. 117. (1345).
Klime Gucetidt. 215. (1390). Klime Go^eti6t.
240. (1899). Eafailomt Gocetidemt. 287. (1419).
Aluvizt Goceticb. 347. (1427). Vladisava Guce-
ti6a. Spom. sr. 2, 127. (1466). Vladisavt Go6e-
tict. 2, 129. Mandalijeni Gucetic i Pavli Gradid.
B. Gradid, duh. 3. Po pripovijedaocu ocu fra
Arkandelu Guceticu Dubrovdaninu. A. Gucetid,
roz. jez. I. Gradid, Cubran i Gucetid. J. Ka-
vauin 127''.
OTJOEVO
493
GUDATI
GUCEVO, n. ime mjestima. a) hrdo u Srbiji
u okrugu podrinskom. — izmedu rjecnika u Vii-
kovu (,ein gebirge am rechten ufer der Drina,
ober Loznica'). Dobro cuvaj brda i Guceva, iite6i
ce u planinu Turci. Nar. pjes. vuk. 4, 253. Smr-
d|iva bara pod Gucevom izmedu Drine i Loznice.
Vuk, dan. 2, 29. — b) selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 46.
GUCICA, /. dem. 1. guka. — U StuUcevu rjec-
niku : ,tuberculum'.
1. GTJCITI, giiciin, inipf. (uprav ciniti guke,
ciniti da postanu guke), vidi gutojiti. — U Vu-
kovu rjecniku: vide guto|iti.
2. GUCITI, gucim, impf. vidi gukati. — U
nase vrijeme. Nego rastu dva goluba, jedan muci,
drugi guci. Nar. pjes. here. vuk. 236. Kad zivi
muci, kad mrtvi gu6i? — Kad se duva u gajde.
Nar. zag. uov. 249.
GUCJA GORA, /. selo i opcina u Bosni u
okrugu travnickom. Statist, bosn. 172.
GUCJE SELO, n. selo u Hrvatskoj kod Kuzeja.
Schem. segn. 1871. 72.
GUCKI, adj. koji pripada Guci. Gucka (op-
stina). K. Jovanovic 169.
GUCKO, m. ime musko. — U jednoga pisca
XVI vijeka. On joj prid Radmilom pravjase i
Guckom ki su od j.ubavi hitri ucite^i. D. Zla-
taric 42^'.
GUCNUTI, gucnem, pf. vidi gucnuti. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Sto god gucnu, to
udije izajde im kroz propade. J. Kavanin 46U'\
GUCULA, /. apoplexia, vidi kap, kapja, tal.
gocciola. ~ Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajjinu (gucula, kap|a, nemoc ,apoplesia, reso-
lutio nervorum') i u StuUcevu (,apoplexiay. Sada
cu pukuuti, pade mi gucula. N. Najeskovic 1, 269.
Tamo te gucula zadavila! M. Drzic 374. Bivsi
noj za vise pala kap|a iii gucula. B. Kasic, in. 98.
— U nase vrijeme u Dubrovniku je drugo zna-
cene : gusa, tal. gozzo. P. Budmani.
GUCULAV, adj. kojemu je gucula. — Samo u
StuUcevu rjecniku : ,apoplexia laborans'.
GUCULAVAC, guculavca, m. guculav covjek.
— Samo u StuUcevu rjecniku (uz guculav).
GUCULA VIC A, /. guculavo zensko cejade. —
Samo u StuUcevu rjecniku (uz guculav).
GUC, glas kojijem se vabe i gone svine (slicno
glasu same svine). — isporedi 2. gud. — tj nase
vrijeme u okolini dubrovackoj. P. Budmani.
1. GUD, m. vidi gudene. — Od xvii vijeka.
A gudi strasan gud u srcu od zemje. i). Bara-
kovid, vil. 332. Tebi se guda mni, a meni smrt
godi. (D). Poslov. danic. 125.
2. GUD, vidi guc. — U StuUcevu rjecniku:
gudgud ,vox qua porci alliciuntur'.
1. GUDA, /. krmaca, prasica. isporedi gudin.
— U Vukovu rjecniku: vide krmaca s dodatkom
da se govori u Dubrovniku. — S istijcm zna-
cenem i ii Bosni. G. Martic. — Mlada^ svina,
na Bracu. P. Kurelac, dom. ziv. 41. — Nekakva
igra (isporedi krmaca). G. Martic.
2. GUDA, /. hyp. 1. guda. — U nase vrijeme
u Dubrovniku, ali s novt. sing, glide i s voc, sing.
gude. P. Budmani.
1. GUD AC, guca, m. onaj koji gudi. — Akc.
se mijena ti voc. guce, guci, i u gen. pi. gudaca.
— -a- (b) ostaje u nom. sing, i u gen. pi. ; u
ostalijem ga padezima nema, a d se ispred c ne
cuje, ali se nalazi pisano. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,citharoedus ;
fidicen') gdje najprije dolazi, u Belinu (,fidicen'
338b), u Bjelostjencevu (,fidicen' itd.), u StuUcevu
(1. ,lyristes'. 2. ,lusor fraudolentus, dolosus').
a. covjek koji gudi. Nas gudac kra| David.
P. B. Baksic 199. Gudci gude, sviralice svire.
J. Krmpotic, mal. 17. Kad gudac gudase. D.
Danicic, 2car. 3, 15.
b. vidi gunde} (jer mu je glas kao da gudi).
Neka ucuvaju nase po}e, vinograde, sidbe, od
skorovaz, music, svinak, zavijac, skakavic, gudac,
misi ... L. Terzic 286. Od skorovaca, zavijaca,
musica, skakavica, gudaca, misa ... J. Banovac,
blagos. 49. Ne imate uzdrzati na sebi . . . ni misa,
ni gudca, ni skakavca. 80. Gudac, vrst roda ,Ce-
tonia' (na Bracu). A. Ostojic.
c. it StuUcevu rjecniku im,a znacehe : covjek
koji vara i krade kod igre. — sasma nepouzdano.
2. GUDAC, guca m. vidi gudin. F. Kurelac,
dom. ziv. 41.
1. GUDAC, gudaca, m. covjek koji gudi. —
isporedi 1. gudac, a. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nam. sing, i
voc. : giidacu, gudaci. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der geiger' ,citharoedus') ; u
,Novom Zavjetu^ (1847) vii Vuk mece ovu rijec
medu one sto nije cuo u narodu nego ill je sam
nacinio. Od nega se narodise gudaci i sviraci.
D. Danicid, Imojs. 4, 21.
2. GUDAC, m. nckakvo mjesto u hrvatskom pri-
morju. — XIV vijeka. Mon. croat. 2. (1309).
GUDACA, /. vidi 1. guda. F. Kurelac, dom.
ziv. 41.
GUDACICA, /. zensko cejade koje gudi, ispo-
redi 1. gudac. — U Belinu rjecniku (,fidicina'
686'') i u StuUcevu (,fidicina').
GUDAD, /. coll. 1. gude. — Samo u StuUcevu
rjecniku : ,porcorum turba'.
GUDALAC, giidaoca, m. gudac, gudac. — U
jednoga pisca nasega vremena. Ako gudalac za-
gudne, da ti se dusa od mila iz prsiju tisne. M.
Pavlinovic, rad. 155.
GLFDALO, n. kao luk na kojem je tetiva od
konskijeh struna, te se nim gudi, vukuci konske
strune po zicama na guslama. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu : ,der fidelbogen'
,plectrum (?)' s primjerima: Ni gudi ni gudala
vadi ! ,sei still (fange nichts an)'. Gusle javorove
i gudalo od jadikovine. — Ded mi sada privuci
gudalo. I. Zanicic 247. Dacu nemu gusle i gu-
dalo. Nar. pjes. juk. 80. I gudalo, drvo jadikovo.
Nar. pjes. petr. 2, 492. Ko istinu gudi, gudalom
ga po prstima biju. Nar. posl. vuk. 139. Krivo
kao gudalo. 160. Ni gudi ni gudala vadi. (Ne
pomiiii nista za to). 213. Obrati gudalom na-
opako (stane protivno govoriti). S. ^iubisa, prip,
271. Vini mi se na gudalo, vilo! Osvetn. 1, 1.
GUDALOV, adj. koji pripada gudalu. — U
jednoga pisca nasega vremena. Pa naperi drvo
gudalovo. Osvetn. 3, 9.
GUDAN, m. ime musko. — Potvrden je xiv
vijeka samo adjektiv Gudanov u imenu nekakva
mjesta blizu Gabrova. Prezt Gudanovu nivu.
Glasnik. 24, 2.'d9. (oko iooO).
GUDANOV, adj. koji pripada Gudanu, vidi
Gudan.
GUD AS, m. vidi gudin. F. Kurelac, dom. ziv. 41.
GUDATI, gudam, impf. vidi gudjeti. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Nemoj gudati ali
mrmositi. K. Magarovic 41.
GUDAVAC
494
GUDNA
GUDAVAC, Gudavca, m. selo u Bosni u okrug u
bihackom. Statist, bosn. 108.
GUDBA, /. vidi gudone. — U nase vrijeme u
§ulekovu rjecniku : ,geigGnspiel'.
GUDBAEA, /. (Hi gudbar, m.?) top Hi takovo
sto. — Moze biti da je rijec lubarda Hi lumbarda
preinacena po xmckoj etimologiji prema gudjeti.
— U narodnoj pjesmi ernogorskoj nasega vre-
mena. I vezii-a u grad zaklopili,, pa ga biju
topom i gudbarom. Pjev. crn. 1021'.
GUDE, gudeta, n. dem. gudin. — isporedi
gudad. — U zagoneci nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Stuliceini (,porcus, sus'). Jedno gude
sve po}e pokosi (odgonetjaj : srp). Nar. zag. nov.
214.
GUDELIC, m. prezime dubrovacko xv vijeka
(nece biti isto sto Gundulic). — Izmedu rjecnika
u Danicicevu (Gudelict). Cvetko Gudelict . . .
Cvetka Dubrovcanina... Spom. sr. 1, 145, (1419).
GUDE^, gudeja, m. vidi guude}. — Od xviii
vijeka. a) Cetonia, jjoj? zlatar, zlatni pop. Na
nem bihu zelene ajine, ter ga za to Gudejem
prozvase. i od tada, dragi pobratime, Radici se
Gudeji prozvase. And. Kacic, razg. 275=^. Ne
mozG trn da dade grozda, ko sto ne moze gudej
da dade meda. M. Pavlinovic, razl. spis. 10. — b)
muski nadimak (vidi xnvi primjer kod a)) i pre-
zime, vidi i Gudejevic. Simun Gude}. Norini 65.
— c) selo u Hercegovini u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 28.
GUDELEVI6, m. prezime. — xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Gude|evicb). Mila-
dina Gude^evica. Spom. sr. 2, 110. (1444).
GUDEl^EVO, vidi Tudejevo.
GXJDEIs'E, n. djelo kojijem se gude (vidi gusti).
isporedi gudene. — Stariji je oblik gudenje. —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (u kojega nema gusti):
gudenje ,bombilatio' ; gudenje od pcela ,bombus',
i u iStuiicevu (iz Mika(ina). Nasladaju se v gu-
denju organa. S. Budinic, sum. 178^.
1. GUDILO, n. vidi gudalo. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide gudalo s do-
datkom da se govori u Srijemu). Kad egedus
pravdu svira, gudilo ga po nosu bije. (U voj-
vodstvu). Nar. posl. vuk. 116.
2. GUDILO, m. vidi gudac, c. — U Stulicevu
rjecniku: ,clii usa collusione, o con gli altri se
la intende a danno d'un terzo' ,collusor'. — ne-
pouzdano.
QVDIJ^, m. vidi gudac. — Na jednom mjestu
u pisca nasega vremena. Carskoj u palati zlobno
koji vrag vrebo bi te (popkaj udi}, ali ovde gudi|
ti si meni drag. L. Milovanov 52.
GUDIN, gudina, m. jirasac (kao pristojnija
rijec). — Akc. kaki je u gen, sing, taki je u osta-
lijem padezima, osim voc. : giidine, gl'idini. —
Va^a da je postalo po glasu same zivotine, ispo-
redi gud, gu6, gudjeti i^od d. — U na§e vrijeme
u Dubrovniku i u bliznoj Hercegovini, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. gude) i u Vukovu (vide
prase s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
— I na Bracu. F. Kurelac, dom. ^iv. 41.
GUDINCE, gudinceta, n. dem. gudin. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
GUDINIC, m. dem. gudin. — V Vukovu rjecniku.
GUDJETI, giidim, impf. fidibus canere ; sonare.
^je- stoji mjcstc ncgdasnega 6 u juznom go-
voru (u llerccgovini, Crnoj Gori itd. gudeti); u
istoinom govoru inf. glasi gudeti, u zapadnom
guditi. — Fostaje od starijega gusti (koje vidi).
— Fouzdano od xvii vijeka (stariji primjeri, kao
impt. gudi, impf. gudeh, u kojima se po obliku
ne poznaje, jeli im inf. gudjeti Hi gusti, pripa-
daju jamacno k ovome zadnemu, vidi kod gusti).
izmedu rjecnika u Mikajinu (guditi ,murmurare,
far strepito' ,bombilo' ; guditi u gusle , sonar di
lira' ,fidibus canere'), u Belinn (,fidibus canere'
441a), u Bjelostjencevu (guditi u cetru ,citliarizo,
cithara cano, citbaram pulso', v. guslam), u Stu-
licevu (guditi ,edere sti'epitum, bombitationem,
murmurare'; guditi u gusli, v. gusliti), u Vukovu
(juzn. gudjeti i gudeti, ist. gudeti, zap. guditi,
1. ,geigen' ,fidibus cano'. 2. ,dumpfschallen' ,re-
sono, murmuro', n. p. kad se iz daleka cuje puc-
nava topova).
a. taruci gudalom (strunama gudala) zice na
guslama, ciniti da postane glas. uprav se ne kaze
za jedan sam ovaki glas, nego kad Hi, nekoliko
razlicitijeh postaje jedan za drugijem, te je cijelo
mane Hi vise ugodno uhu onoga koji slusa. a) u
pravom smislu. Kako glas guslarov gudecih u
gusle svoje. I. Bandulavic 14a. apoc. 14, 2. Ustani
pak mi gudi. I. Zanicic 246. Prstma gudis trima.
248. Gudci gude, sviralice svire. J. ICi'mpotic,
mal. 17. Kazumna je uma i pameti, guslara joj
u svijetu nema, ne bi li me gudet naucila. Nar.
pjes. vuk. 2, 35. Ko poslije slijepi, |epse gudi.
Nar. posl. vuk. 151. Shjepac popivsi rakiju, opet
poce gudeti i pjevati. Vuk, poslov. 324. Milos
je neobicno lepo gudio u gusle. M. D. Milicevi6,
zim. vec. 40. — b) u metaforickom smislu. Ni-
komu zla ne gudi, ali ga ne zudi, da ti na glavu
ne pade. (D). Poslov. danic. 81. Kako koji slijepi,
onako criie gudi ,ogni nunzio porta peggiori nove'.
S. Budmani 423^. Vaja taucat kako nov gospodar
gudi. M. Kuhacevic 151. Ko istinu gudi, gu-
dalom ga po prstima biju. Nar. posl. vuk. 139.
Ni gudi, ni gudala vadi (ne pomiiii nista za to).
213.
b. znacene se razlikuje od predasnega u tome
sto su gusle subjekat. Gusle gude, junak nist'
ne laze. I. Zanicic 216. Vece gude gusle Gr-
gurove. Nar. pjes. petr. 2, 507.
c. bucati, zvecati, osobito 0 dubokom glasu.
Tote glas od Judi, plac, uzdah, jad i skuk, tim
poje sve gudi vec neg da vije vuk. D. Barakovic,
vil. 74. Puske praste a topovi gude. Nar. pjes.
vuk. 4, 251. Grmilo je, sijevale su muiie i gu-
dila jugovina dahom. Osvetn. 2, 149. Gudili su
topi nezaglusni i glusili po pecinam vuke. 7, 90.
d. u jednoj zagoneci kao da znaci : guritati.
isporedi gudin. Baba sedi na zasodi, svirie gude
na zagudi... (odgonetlaj : razboj). Nar. zag. nov.
190.
GUDl^AVINA, /. buka, vidi gudjeti, c. — U
jednoga pisca Bosnaka xvii vijeka. Oovjek moze
tjelesno oguhnuti, kadano mu velika gudjavina
i lupaiia stoji na usiju. M. Divkovic, bes. 720''.
Drvo koje je supje i bacva koja je prazna, ma-
lahno pokucaC^^, velik zvek i veliku gudjavinu
ucine. nauk. 87».
GUDNICA, /, vidi gusle. — Samo u Stulicevu
rjecniku (v. gusli), i u jednoga pisca Dubrov-
canina nasega vremena. Uzdaline jekom, reko
bi vjetric jjriko uteguute tanke zice objesene gu-
duice. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 119.
GUDNICINA, /. dem. gudnica. — Samo u Stu-
licevu rjecniku : v. gusline.
GUDNA, /. vidi gudeiie. — isporedi guduava.
— Od XVII vijeka. a) vidi gudjeti, c. Kako u
mlinu z gudiiom od vodo ne cuje mlinar. M.
liadnic 87". — b) vidi gudjeti, a, i h. Gudi'ia
r kolik uzigrava srca! S. Milutiuovid m Pjev.
crn. 327a,
GUDNAVA
495
1. GUJA
GUDNAVA, /. vidi gudna. — U VuJcovu rjec-
niku: 1. ,der ton der (serbischen) rossharenen
geige' ,sonus fidium'. 2. ,ein dumpfer schall z. b.
entfernter kanonen': stoji gudnava topova.
GUDO, m. hyp. gudin. — Akc. se mijena u
voc. gudo. — V nase vrijeme u Diibrovniku. P.
Budmani.
GUDOVAC, Gudovca, m. selo u Hrvatskoj u
podmpaniji bjelovarskoj. Pregled. 77.
GUDOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. B.
Avramovic 242.
GUDRECI, m. pi. ime selu. — U Danicicevu
rjecnikii: ,Gudreci', selo u Peku koje je car Lazar
dao Ravanici (Sr. letop. 1847. 4, 52 god. 1381).
bice bez sumne sadasni Kudres (ako ga danas
dobx'o pisu) u Zyizdu, jer je taj Kudres sada
jedna opstiua sa Zitkovicom, a u spomeniku ,Gu-
dreci' idu iza Zitkovice.
GUDULIC, vidi Gundulic.
GIIDUEA, /. duboka i uska dolina. — Akc.
se mijena n gen. pi. giidura. — Nejasna postana;
Matzenauer misli na mag. gugyor. — U nase
vrijeme, a ismedu rjecnika u Vukovu (,ein enges
und tiefes thai' ,vallis angusta'). Od jednoga
kraja do drugoga ove mede ima prijekijem putem
oko cetiri dana hoda; all kad bi se islo preko
gudura i litica pored ne, bilo bi mnogo vise.
Vuk, ziv. 225. Ne trpe da im ko (po zem(i) ruje,
izim da su kakve vrtace ili gudure. V. Bogisic,
zborn. 409. — I kao ime mjestu: selo n hrvatskoj
krajini u okrugu licko-otockom. Schem. segn.
1871. 38.
GUDUEE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Zemja u Gudurama. Sr. nov. 1867. 254.
GIIDURIC, m. prezime. iz diptiha manastira
Gomirja. iz prosloga vijeka. i sad u Srijemu. V.
Arsenijevic.
GUDENE, n, djelo kojijem se gudi. — Stariji
je oblik gudenje. — U Mikajinu rjecniku (gudenje
kod rumon od vode, a napose ima samo gudenje)
i u Vukovu,
GUE, m. labud, vidi kuf. — U Mikajinu rjec-
niku: guf, labut, i u Stulicevu: ,olor'.
GUGA, /. svilena buba. — TJ poslovici nasega
vremena. Mudra guga (buba) svilu prede, a ne
paucinu. Nar. posl. stoj. 117.
GUGA^j, Gugja, m. selo u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 156. — Bice isto koje se
pomine xv vijeka. ,Gug}b', u Moravicama je sela
,dva Guglia' dao Stefan despot Milesevi (Mon.
Serb. 334 god. 14U5— 1427). bice sadasiie selo
Guga} u srezu moravickom (nije nego u srezu
pozeskom) u Srbiji. D. Danicic, rjecn. 1, 243.
GXJGAN, m. ime prascu. F. Kurelac, dom.
ziv. 41.
GUGLAVA, /. u Danicicevu rjecniku: ,Gu-
glava', crkvi je sv. Nikole Vraninskoga dao kra|
Vladisav ,Guglavu i Krusevice' kojima je meda isla
,u Viri. u BesL' (Mon. serb. 26 god. 1234—1240).
GUGO]^, m. vidi kukoj. Gugo}, rus. ryrojit
(Stachys palustris) , seuesi , xilio , gladiolo (m
star am rukopisu), gith (Pizzelli), 1. Agrostemma
githago L.; 2. Gladiolus L. B. Sulek, im. 1U6.
GUGOTA, m. ime musko. — siii i xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu. Gugota (olahj.
Mon. serb. 12. (1222—1228). Gugota (vlah) a
sint mu Nikola. Dec. hris. 50.
GUGUCaTI, vidi gugutati.
GIjGUT, m. gugutane. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu: ,das girren' ,gemitu3
(columbarum)' s primjerom: Od guguta tvoji go-
luliova. — Stade gugut bijelih golubova. Nar.
pjes. petr. 2, 575. Od guguta od golubinega. 591.
GUGUTA, /. vidi kukuta. — U Vukovu rjec-
niku: vide kukuta s dodatkom da se govori u
Barani, i u Sulekovu imeniku: Guguta (lat. ci-
cuta Miklosic), v. gugutva. 106.
GUGUTANE, n. djelo kojijem se guguce. — U
Vukovu rjecniku.
GUGUTATI, gugucem, impf. ciniti glasom ,gu
gu'. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gii-
gutah, u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — Po juinijem krajevima c iz praes. prelazi
u inf. : gugucati (vidi neke primjere kod b) i c)).
— tl nase vrijeme. a) o glasu u goluba, isporedi
gukati, grgutati. — izmedu rjecnika u Vukovu
(,girren' ,gemo', cf. gukati). Bijel golub guguce
kroz bijele bukvice, kad god golub guguce, tad
su bukve sve gusce. odgonetjaj : cunak (za tkane).
Nar. zag-. nov. 241. — b) o glasu u jejine. De
guguce s vrh one stugline ka' jejina s vrh trule
bukvine. P. Petrovid, gor. vijen. 36. Kukavica
je vila, jejina gugucala. S. ^jubisa, prip. 277. —
e) 0 judskom glasu (s preziranem). Danas bi
hoga na Cetinu guguca. S. j^ubisa, prip. 133.
GUGUTINA, /. neka bi^ka, bobe, pasika, tru-
dovnik, isporedi guguta.^ Gugutina, Scrophularia
nodosa L. (Lambl). B. Sulek, im. 106.
GUGUTKA, /. vidi kumrija. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,uccello simile alia
tortora' ,avis turturis species') i u Vukovu (bez
znacena). Gugutka, Columba risoria L., kumrija,
kumrikusa. u Nisu. S. I. Pelivanovic. javor.
1880. 1531.
GUGUTNUTI, gugutnem, pf. gugutati. — U
Sulekovu rjecniku: ,girren'.
GUGUTVA, /. vidi guguta. Gugutva, Cicuta
L. (Sin, Durante), v. kukuta, guguta. B. Sulek,
im. 106.
GUGA, /. vidi buga, a) i krmaca. — TJ Vu-
kovu rjecmku: U Sumadiji gdjesto krmaca se u
ovoj igri zove i ,buga' a gdjesto i ,guga' kod kr-
maca, a otale u Vuk, ziv. 281 (gdje je grijeskom
prestampano buca i guca), i u dodatku.
GUGANE, n. djelo kojijem se ko guga. — U
Vukovu rjecniku (u dodatku).
GUGATI SE, gugam se, impif. igrati se guge.
— isporedi bugati se. — U Vukovu rjecniku (u
dodatku).
1. GUJA, /. serpens; ascaris, lumbricus. —
Akc. se viijena u voc. sing, gujo, u nom., ace,
voc. pi. guje, u dat., instr., lac. pi. giijama. —
Nejasna postana. po obliku kao da je ipokoristik:
prema znaccnu kod a) moglo bi biti hyp. guster;
prema znacenu kod b) i c) moglo bi, biti hyp.
gusjenica. — • Od xvi vijeka (vidi kod c)), a izmedu
rjecnika u Mikajinu (guja, gujina, zmija ,anguis,
sei'pens, coluber'), u Belinu (,vermi che nascono
negi' intestini' ,ventris animalia' 761^), u Bjelo-
stjencevu (v. glista), u Stulicevu (guja, crv koji
se leze u covjeku , lumbricus'), u Vukovu: 1. .die
schlange' , serpens', cf. zmija. 2. (po zapadnijem
krajevima) vide glista. a) zmija. Za to kraje
izbjeguju kako jednu }utu guju. M. Divkovic,
kat. 123. Guja sedmoglava. D. Barakovic, vil.^
39. Mudar kako guja. B. Krnarutic 25. Obrani
od ujidenja guj. L. Terzic 226. Zmaji, gusceri
i guje ine. J. Kavanin 248t'. Ujide ga guja.
M. A. Eejkovic, sabr. 54. Da koja sam guja
1. GTJJA
496
1. GUKA
nego kaluder? D. Obradovid, basn. 227. Drugi
vele: Juta kao guja. Nar. pjes. vuk. 1, 38. Dok
je nasla guju otrovnicu. 1, 215. Deno lezi voda
do ko|ena, i po vodi guje i jakrepi. 2, 69. Niti
gmizu guje i jakrepi. 2, 70. Pa se sazda u sa-
renu guju. 2, 511. A u vodi guje i akrepi, guje
piju, a akrepi iju. 3, 344. Od zalosti pisnu kao
guja. 1, 574. Ona ciknu kako juta guja. 2, 112.
Cvili Milos kako |uta guja. 2, 245. G-uje mu
se oko srca vile! 1, 38. Guje rati se na srco
savile! 1, 276. Sto je, Kumro? ujela te guja!
3, 406. Jos je Marku guja govorila. 2, 409. U
zubima guje sestokrile. 2, 511. Prevari se Uma,
ujede je guja. 1, 446. Prevari se, ujede ga guja.
2, 257. Nemoj koga da uije guja, nemoj koji
pusku da isturi! 3, 307. Dvije su se zavadile
guje, dvije guje, dva brata rodena. 2, 445. Sto
je vajda, e dobra devojka, kad je guja jeste za-
prosila, |uta guja Grcicu Manojlo? 2, 24. Ono
su ti sve braca rodena, ono su ti pod kamenom
guje. 3, 156. Zescih guja u primorju nema; ono
su ti guje prisojkine. 3, 157. Ali Vuksan |uta
guja bjese , te se Turkom varat ne dad'jase.
4, 22. Sve to Petar i slusa i gleda, al' se |uta
guja ne cujase. 4, 58. Od kako je gavran po-
crnio, nije zmija guju docekala kao Cupic Memed-
kapetana. 4, 193. i^uta mu je u diuzini guja
Mutaf Lazo od vode Morave. 4, 294. Na Jutu je
guju nagazio, }utu guju u zelenoj travi, na Tur-
cina Husovic Jasara. 4, 404. De su tebe guje ir,
potaje? 2, 409. Na siniji opletena guja. 2, 392.
Po azdiji ispletene guje. 2, 593. Da ve^ Juta ne
udari guja. Nar. pjes. Lerc. vuk^ 357. Sarena te
pojubila guja ! Ogled, sr. 205. Suti, kc^eri, ujela
te guja ! Nar. pjes. juk. 127. Vije se kao guja
u procijepu. (Kad koga sto boli, pa se previja i
premece). Nar. posl. vuk. 34. Guju za rep ne bi
izvukao (taki je sibjak). 46. Kz'ije kao guja noge.
(Pripovijeda se da guja ima noge koje samo ouda
pokaze kad se u procijepu pripece k vatri; ali
ko ih god vidi onaj mora odmali umrijeti). 161.
Bio je namolovat go starac koga su guje opa-
sale. Vuk, nar. pjes. 1, 127. — b) vidi glista, b),
vidi u rjecnicima. — u nase vrijeme u Dubrov-
niku, vidi: U Srbiji ,guja' znaci sto i ,zmija',
a u Dubrovniku se ,guja' zove glista. Vuk,
poslov. xLvi. — c) vidi glista, a). — u jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Scijenahu imat
§to cinit s ovijem zemajskijem gujami. M. Drzid
268. — ovako je znacene u nase vrijeme u sje-
vernoj Dalmaciji, gdje mislim da se kaze i u
§irem sniislu o svakom crvu.
2. GUJA, /. hy}). guzica. — U Lici. V. Arse-
nijevic.
G IT J ANA, /. vidi guja, b) it). — U Vukovu
rjecniku : vide gujavica (glista) s dodatkom da
se govori u Lici.
GU JANICA, /. Lumbricus terrestris L., gujana,
glista. u Lici. V. Arsenijevi6.
GUJAST, adj. u SUilicevu rjecniku: ,lumbricis
plenus'. — nepouzdano.
GUJAV, adj. u Stulicevu rjedniku uz gujast.
— nepouzdano.
GUJAVICA, /. a) vidi guja, b) i c). — u Vu-
kovu rjciniku: ,der spuhvurm, regenwurm' ,lum-
bricus', cf. gli.sta. — b) Potromyzon lluviatilis L.,
neka riba, isporedi zmijulica. J. Pancid, rib. 158.
1. GUJBA, /. a) Hm je vezan plug sjarmom;
h) vidi dubafi, 2. dupka. — U Stulicevu rjedniku :
,vincolo con cui b legato 1' aratro al gio^co, ce-
sollo' .viri<u!nm'. »ijr pouzdann. — Iz Stitli-
ceva rjecnika preslo je s drugijem znacenem u
^ulekov: ,grabsticbel ; radireisen'.
2. GUJBA, /. rani list, bukvica. Guiba (gujba?),
Betonica L. (Vujicic). B. Sulek, im. 106.
GUJBATI, gujbam, impf. raditi gujbom. — U
Stulicevu rjecniku: ,cesellare, lavorare col cesello'
,viriculo exculpere'. — nepouzdano.
GUJBICA, /. dem. 1. gujba. — U Stulicevu
rjecniku ,cesellino' ,parvum viriculum'. — nepo-
uzdano.
GUJCAK(?), /. ime prascu. F. Kurelac, dom.
ziv. 41.
1. GUJIC, m. dem. guja, zmijica. — U Vukovu
rjecniku.
2. GUJIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem .
bosn. 1864. viii. xxvii.
GUJILE, /. pi. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 28.
GUJIN, adj. koji pripada guji, gujama. Miho
skida gujine hajine. Nar. pjes. juk. 125. Skide
guja gujinu kosuju. Nar. pjes. petr. 2, 30. —
Gujin cesa|, vidi kod 1. cesaj, c).
GUJINA, /. augm. 1. guja, cesto se u znacenu
ne razlikuje od guja. — Akc. se mijena u gen.
pi. giijina. — Od xvii vijeka, a izmeAu rjecnika
u Mikajimi (kod guja i napose : gujina, glista,
koja se leze u covjeka ,lumbricus'), u Stulicevu
(uz guja iz Mika^ina), u Vukovu (augm. v. guja).
a) vidi 1. guja, a). Gdi sprida i zada plazece
gujine svaka se izbada da otrov prokine. D. Ba-
rakovic, vil. 257. Mrtav jest od ujidenja otrovne
gujine. ¥. Glavinic, cvit. '207a. Lasno je poznane
gujine poklati. I. T. Mrnavic, osm. 76. Prut
Mojzesa u gujinu ... J. Kavanin 68'\ — b) vidi
1. guja, b). Od crvi ili gujina u dici maloj. L.
Torzic (B. Pavlovid) 314. l)ici lik od gujina. J.
Vladmirovi6 11. — c) vidi 1. guja, c). Kaza joj
da mi gujine stetu cine u vrtlu. M. Zorici(^,
zrc. 164.
GUJINI, adj. koji pripada gujama. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,schlangen-'
,s6rpentum'). Gujina kosuja. F. Lastric, ned. 354.
A Turci su gnezda gujiiiega. Nar, pjes. vuk.
2, 512. Jezik gujini. D. Danicic, jov. 20, 16.
GUJSKI, adj. vidi gujini. — U poslovici na-
stgn vremena. To je gujsko (zmijsko) gnijezdo.
Nar. posl. stoj. 67.
1. GUK, m. vidi gukane. — U Vukovu rjecniku
s jirinijerom: Svi golubi gukom gukahu. Svi joj
golubi gukom gukau, gukom gukau, bisor zobau,
a jedan golub gukom ne guce, gukom ne guce,
biser ne zobje. Nar. pjes. vuk. 1, 60.
2. GUK, »n. (ili guka, f.?) samo ace. pi. guke
na jednom mjestu u pisca xviii vijeka. kao da
znaci: molitva. moze biti da postaje od prasla-
venskoga go^lkT., buka (stslov. gl'i,kTE>, rus. po^ik-b,
ees, hluk, po^. gieik). A Kosara |ubi mila, ko
grlica, i)iro drugo grustec, voce nij' ih htiln, neg
prikaza guke duge u jednomu manastiru Bogu i
svojem' Vladimiru. J. Kavanin 256^.
1. GUKA, /. gibber; gleba. — Akc. je u gen.
plur. gQka. — Nejasna postana; ako amo spada
prvi primjer kod c) u stoji mj. negdasnega It.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika\inH
(guka, cvrjak ,tumor, intlatio'), u Belinu (,gon-
tiamento, tumore' ,tumor' 353*; ,tumore, entiatura'
, tumor' 718a ; ,natta, specie di tumore' ,tumor'
506''; ,tencone, entiatura noil' anguinaglia' ,bubo'
727"), u Stulicevu (,enliatura, gonliaiut>iito, gon-
liatura, glaiidole, iiial intorno al coUo' , tumor'
1. GUKA
d97
GULISIC
inflatio, iuflatus, glandula'), u Vukovic (2. ,aus-
wuchs am leibe' ;gibbus'. 3. guka truda, zlata
,dei- klumpen' ,massa'), u Danicicevu (,Gltka'
3, 577 Icao ime mjestii). a) sto je na cemu izraslo
Hi priraslo, tiopce Sto se na cemu nadize te s toga
ono nije ravno; n. p. na ludskom tijelu Icalcav
otok: Bivsi mu uzrasla jedna na glavi guka veca
od iste glave. B. Kasic, fran. 216. Svud joj modre
vidis guke ustarana oko vrata. G. Palmoti6 2, 60.
Ako poskacu guke ispod usiju, privijaju nastru-
gana rena. M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 49. tako
mole hiti na drvetu (n. p. cvor) i na cemu mu
drago drugomc. — h) kao griimen, gruda. Tuda
muka vrazja guka, Nar. posl. vuk. 321. Hi zar
loncar nema vlasti nad kalom da od jedne guke
nacini jedan sud? Vuk, pavl. rim|. 9, 21. — c)
ime mjestima. aa) Katunu je Drago|evcima isla
meda ,na Gltku' (Glasnik. 15, ;500 god. 13 i8?).
D. Danicic, i-jecn. 3, 577. — hb) mjcsto u Srhiji
u okrugu pozarevackom. Konop|iste u Guki. Sr.
nov. 1863. 286.
2. GUKA, /. vidi gukane. — U Vukovu rjec-
nikti: 1. ,das girren der taube' ,gemitus columbae'.
1. GUKANE, n. djelo kojijem se guce. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (,vagitus' 750^), ti Bjelo-
stjencevu (gucene, gukane goluba, grlice), u Stu-
licevu, u Vukovu. Ki (goluh) slatkira gukanjem
laskajuc celiva pridragu svoju drugu. D. Zlataric
Al^. Ono slatko i nezno gukane goluba i golu-
bice. M. P. Sapcanin 1, 135.
2. GUKANE, 71. djelo kojijem se guka (vidi 2.
gukati). — TJ Sjelostjencevu rjecniku : ,sorbitio'.
3. GUKANE, n. djelo kojijem se ko guka (vidi
gukati se). — U Vukovic rjecniku.
GUKAST, adj. na kojemu sii guke, pun guka.
— Samo u Stulicevu rjecniku : ,tuberosus, glan-
dulosus' .
1. GUKATI, gucem i gukam, imjlf. ciniti glasom
,gu gu'.^ — .;^^'^- ^"^^* J^ ^ '"/■ ^"^'^^ i^ u praes.
3 pi. gvikaju (all gucil), u aor. giikah, u impt.
guci (ali gukaj), u ger. praes. gucilii i giikajuci,
u ger. praet. gukavsi, u part, praet. act. gukao ;
u ostaUjem. je oblicima onaki kaki je u praes. 1
sing. — Postaje od onomatopeje gu nastavkom k.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(gukati, gukam ,far la voce del Colombo' ,gemo'
2Ula; jVagire, proprio de' bambini in fascia' ,vagio-'
750a), u Bjelostjencevu (gucem, gukam kot golub
ali grlica ,gemo'), ?' Voltigijinu (gukati, gukam
,gemere, piangolare' ,weinen, winseln'), u Stuli-
cevu (gukati, gucem i gukam, 1. ,vagire'. 2. ,co-
lumbae gemitum edere'), u Vukovu (gukati, gucem
jgirren' ,gemo'). a) 0 golubu (i o grlici). ispirva
je obicniji bio praes. gukam, a sad je gucem.
Gukaju grlice. M. Drzic 428. Slatko gukajuc
grlicica. P. Zoranic So^. Bile golubicice guka-
juei. 68^. Kako grlicico glasom gukajuci. D.
Barakovic, vil. 243. Ondi guce golub. G. Pes-
talic 168. Na ruci mu zlatan golub guce. Nar.
pjes. vuk. 1, 56. Svi joj golubi gukom gukau,
gukom gukau, biser zobau, a jedan golub gukom
ne guce, gukom ne guce, biser ne zob|e. 1, 60.
Kad govori, k'o da golub guce. 3, 257. — b) va-
gire, 0 malome djetetu, kad istom pocine pustati
iz sebe prve glasove (kao gu). obicniji je praes.
gukam. Porod vjecni gdino guka (o Isusu u
jaslima). I. Drazi6 49. — c) polagahno govoriti
kome na uho. — u Vukovu rjecniku : ,raunen
(einander in die ohren)' ,in aurem dico, murmuro'
s primjerom: Nesto |udi gucu. — d) u Voltigijinu
rjecniku ima znacene: jaukati plalcati. — nije
dosta pouzdano.
Ill
2. GUKATI, gukam, impf. vidi gutati. — U
Bjelostjencevu rjecniku : gukam, poziram ,glutio,
sorbeo', i u Jambresicevu.
GUKATI SE, giikam se, impf. u Vukovu rjec-
niku : vide grudati se s dodatkom da se govori u
Crnoj gori. — Postaje od 1. guka,
GUKAV, adj. vidi gukast. — U Stulicevu rjec-
niku (uz gukast).
1. GUKNUTI, guknem, 2\f- 1- gukati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima osim
prezenta. — U naSe vrijeme i u Vukovu rjecniku
(1. ,girren' ,ingemo'. 2. ,ins ohr raunen' ,mur-
muro in aurem'). Golub guce, golubica nece.
,Gukni de mi, moja golubice!' Nar. pjes. marj.
178.
2. GUKNUTI, guknem, pf. koga po ledima
udariti. u hrvatskom primorju.
GUKOSI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu rud-
nickom. K. Jovanovic 145.
GUKTATI, gukcem, imp/, o glasu(?) u gu-
stera(!). — JJ zagoneci. Guster gukce uvrh kuce
(odgonetjaj : dim). Nar. zag. nov. 42.
GUKUKATI, gukucem i gukukam, impf. dem.
1. gukati (kod b)). — U Stulicevu rjecniku: ,va-
gitare'. — slabo pouzdano.
GUKUTATI, gukucem, impf. vidi gugutati i
1. gukati. — U zagoneci. Zlatan golubak ispod
zemje gukuce, raduju mu se svi iz kuce. (odgo-
netjaj : raonik). Nar. zag. nov. 192.
1. GULA, /. grlo, lat. gula, tal. gola. — Na
jednom, rnjestu xvi vijeka. Kad vino ulijes u
tvoju gulu. M. Drzic 180.
2. GULA, /. konusnica gdje se odgajaju mladi
koni. — u Prigorju. F. Hefele. — mag. gula,
govede stado.
GULAF, gfdfa, m. vidi kulaf. — U Mikajinu
rjecniku: gulaf, jedan dio mora ,golfo' ,sinus'.
GULDIN, m. vidi forinta, nem. gulden. — Od
XVII vijeka po sjevero-zapadnijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kod forint, a
napose tiema). Dugovanje za 100 guldina. Sta-
rine. 12, 19. (1696—1703). Sto dvadeset i sest
zdravih guldina. 29. (1703).
GULEZ, m. vidi gu|ene. — U Sulekovu rjec-
niku : ,erprossung'.
GULICA, /. suvrst breskve (Vajavac, u Varaz-
dinu). B. Sulek, im. 106.
1. GULIC, m. prezime. — xiii vijeka. Sudac
Gulic. Mon. croat. 18. (1275).
2. GULIC, m. Gobius paganellus L., neka riba.
G. L. Faber 202.
GULIDBA, /. gujene (kukuruza). — isporedi
komusane. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku: ,die ausschalung (des kukurutz)' ,decorti-
catio', cf. komidba. Drugi rod mobe je gulidba :
juste kukuruze. V. Bogisi^, zborn. 486.
GULIJAN, m. selo u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. K. Jovanovi6 112.
GULIJANSKI, adj. koji pripada selu Gulijami.
Gulijanska (opitina). K. Jovanovic 112.
GULIKOZA, m. i f. onaj koji (ona koja) guli
kozu, u prenesenom smislu o cejadetu koje dru-
goga malo p)o malo, pn-ijevarom itd. odere (u pre-
nesenom smislu). — isporedi gujikoza. — U Su-
lekovu rjecniku: ,aussauger'.
GULISAV, m. ime musko. — U jednoga pisca
XVI vijeka. Gulisav Hrvat. M. Drzic 333.
GULISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Od
sokola Tripka Gulisica. Pjev. crn. 302'^.
32
1. GULITI
498
GULSAE
1. GULITI, gulim, impf. (pellem, corticem etc.)
detrahere; vellere. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. gu|ah, u aor. 2 i 3 sing, guli, apart,
praet. pass. gu|en; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — Nepoznata postana. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,vellere'),
u Mikajinu (guliti, izguliti ,vello, evello, stirpitus
extraho'; guliti vlase ,glabro, deglabro'), u Be-
linu (,scorzaro, levare la corteccia grossa degli
alberi' ,decortico'; ,scorzare fichi, brugne o simili'
jcorticem detrahere' 660^; ,mondare cosa che ha
soorza, come pomi, orzo ecc' ,folliculis purgare'
494^ ; ,carpire, svellere herbe, radiche e simili'
,vello' 174a; ,svellere 1' herbe da qualche luogo'
,exherbo' 368^; ,sradicare' ,radicibus extirpare'
704t> ; spiantare, tor via la pianta' ,explanto' 699a j
,spelare' ,depilo' 697a; ,pelare, svellere i peli
,pilos detrahere' 550a), u Bjelostjencevu (gulim
koru iz dreva, belim drevo ,delibro, glubo, de-
cortico, corticem e ligno detraho, cortice denudo,
corticem eximo . 2. gulim, derem marhu ,excorio'.
3. ,evello, vello, stirpitus, radicitus extraho', v.
plevem. 4. plevem. 5. gulim, skubem lasi, dlake
,glabro, deglabro'), u Jambresicevu (gulim drevo
,decortico'; gulim marse ,excorio'), u Voltigijinu
(guliti, izguliti ,sradicare , sbarbicare; pelare;
scorticare' ,auswurzeln, ausrotten; schinden'), u
StuUcevu (1. ,delibrare'. 2. ,pellcm detrahere'. 3.
,eradicare, extirpare'; guliti vlase, v. kose skupsti,
cupati), u Vukovu: 1. ,schinden' ,pellem detra-
here'. 2. ,ausschalen (den kukurutz)' ,decortico'.
3. ,abrinden (den baum)' ,decortico'. 4. (u Du-
brovniku) n. p. travu, vide cupati: Gule brade,
a o jadu rade, e ne znadu sto ce i kako ce.
1. aktivno.
a. silom odjejivati od cega ono sto na onome
dosta cvrsto stoji i ono pokriva, kao sto je n. p.
kora na drvetu, koza na tijelu itd. pf.: oguliti.
— isporedi derati. a) objckat je ono sto se odje-
juje (kora, koza itd.). Gujahu mu kozu i meso
zvrkovma gvozdenim i kucicama. F. Lastric, test.
113''. Gulio hi boru koru. Nar. pjes. petr. 1, 170.
Ne guli kore, ne cini gore. Nar. posl. vuk. 197.
— b) objekat je ono (drvo, tijelo itd.) od cega
se odje^uje. aa) u pravom smislu. Kad budes
gdi sjesti s dobrome druzinom na novom Par-
nasu, pripijevaje s vinom, guleci kobasu. N.
Dimitrovic 102. Sice i guli cabla. A. d. Costa
2 , 146. S}ive guli , kad vrime dospiva. J. S.
Eejkovid 368. — bb) u prenesenom smislu, vidi
derati, 1, a, e), Jednim zlicam, koje bez pri-
stanka sve nastoje, da ga gule, da ga deru. A.
Cubranovic 145 — 146. Nevo^ne siromahe gulis,
deres za sebe oditi. A. d. Bella, razgov. 127.
Koji rasipju, pale, gule, popasuju i tlace litine.
A. d. Costa 1 , 181. On zace podlozne guliti.
Nadod. 179. Ako jedan forint dobijem, dva ili
tri vaja da izdadem, svaki me vrag muze, svaki
6upa i guli. D. Rapid 192. Da uzapti Brdsku
sirotihu, da ih guli i bez mila smudi. Pjev. cm.
42a. Kona voda, a hajduke guli. Nar. pjes. juk.
299. Ne paraju sad, vo6 na mijeh gule. Nar.
posl. vuk. 208. Mleci gule i gnece fcsrbe i Hr-
vute. S. J^ubiga, prip. 101. Knez nas, kmetide,
guli i timari u gospodarevo ime. 199. — c) bez
objckta, u prenesenom smislu, o ladi sto brzo jedri
(kao da pred/iom stranom guli more). — u nase
vrijemc u Dubrovniku. Aj sto guli! P. Budmani.
h. silom vaditi iz cega sto se onoga cvrsto drli,
jer je u ono spustilo korijcn, zile, kao sto je n. p.
trava na zem(i, dlaka na tijelu itd. pf.: izguliti.
— isporedi 6upati. a) objckat je ono sto se vadi
(trava, dlaka ltd.) aa) u pravom smislu. Nikoji
ono sto no bitie dobro sa koroiioni gnjahu. F.
Vrancic, ziv. 25. Vinograd okopavati i travu
guliti. M. Divkovic, bes. 213''. Njoki kose i bradu
skubijahu i gujahu. 369''. Jedni vlase gule, jedni
svetu bradu silno skubu. A. Vitajic, ost. 171.
I zile od stabla gu|ase. 411. Guleci \\i\ i kuko}
izgulicete i psenicu. F. Lastric, od' 179. Poce
plakati, kose guleci. ned. 107. Kad je Murat
glase razumio, od zalosti rusu bradu guli. And.
Kacic , razg. 94a. i od muke ruse kose guli.
Nar. pjes. juk. 414. I da bi ti rodilo predivo, i
da bi ga gulile dievojke. 421. , Guliti' onde (u
Dubrovniku) znaci , cupati' (n. p. travu po vrtu).
Vuk, poslov. XLVi. Guliti konopje, cupati. u Lici.
V. Arsenijevic. — u prenesenom smislu (meta-
foricki). Da guli tamnosti i zlobsdine svake, a
sije kriposti hrabrene i jake. P. Hektorovic 42.
— bb) kao vaditi uopce. — u nase vrijeme u
Bosni. AP on guli od bedrice cordu. Nar. pjes.
juk. 298. Jedan drugom gvozdem dusu guli.
Osvetn. 2, 66. Borei gule stijene iz brijega.
2, 140. — b) objekat je ono iz cega se vadi. —
u dva primjera xvi i xviii vijeka. (Govori Mle-
cima:) Zac lezis u bludu, za toj te svak huli, a
glavu i kudu (mletackome lavu) slavan ti car
guli. M. Vetranic 1, 50. Ovce vise gule nego
ostrizu. I. Jablanci 137.
c. biti, tuci, lupati. — U nase vrijeme u sje-
vernijeh cakavaea. Prisal je mlad junak i s tiha
ju budi, a nezina majka s preslicom ga guli.
,Ne guli ga, mat moja, srce mi ga |ubi'. Nar.
pjes. istr. 2, 41.
2. pasivno. Nije gu}ena (trava). A. Vitajic,
ist. 466''. Boje jilo od gu^enih (sjiva) biva. J.
S. Ee|kovic 368.
3. sa se. — Izmedu rjecnika u 3iikajinu (gu-
liti se, to jest opadati vlase al' dlake ,glabreo,
glabresco'), u Bjelostjencevu (gulim se, derem se
,deglubor, excorior, glubor'. 2. gulim se, belim
se ,decorticor'), u Vukovu (vidi kod b, b)).
a. pasivno. Tu se jagma cini, gule kike. V.
Dosen 166a. Sa drvja se vec ne guli kora. J.
S. Rejkovic 274.
b. rejleksivno. a) vidi 1, a, b). Gdi se meni,
vajmeh, starcu sve do kosti gule ruke izvlaceci
moju plavcu. M. Vetranic 1, 17. — b) vidi derati,
1, b, ^j cc). — u Vukovu rjecniku: ,plarren' ,plo-
rare' s primjerom: Sta se gulis? (kaze mati dje-
tetu kad mnogo place).
2. GULITI, gulim, impf. piti (mnogo). — Akc.
je kao kod 1. guliti. — Va(a da nije ista rijec
sto 1. guliti ; Matzenauer isporeduje s lat. gula,
gulo i s novogrc. -/ovXiu, gut^aj, yovla ,gula'. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,saufen' ,poto' s primjerom : Sto gulis toliku
vodurinu?). Jo§ 6u lagje onda gulit i va se livat.
Jacke. 243.
GULIV, adj. koji se lako guli. — U StuUcevu
rjecniku: ,qui facile delibratur, pelle denudatur,
evellitur'. — nepouzdano.
GULOSKA, /. Gulozka, suvrst vinove loze cm a
groXda (m Dalmaciji). B. Sulek, im. 106. — Po
svoj je prilici postalo od osnove tude rijeci gu-
lozan
GULOZAN, gulozna, adj. vidi sladokus, tal.
goloso. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(gdh je krivo zabi(cJ:en akc. giilozan): ,gefrassig'
,gulosus' (s dodatkom da se govori u j^rimorju).
Gulozan kao breda zena. (U Boci). Nar. posl.
vuk. 46.
GULSAE, m. vidi gusar. — U narodnoj pjesmi
XVI 1 1 vijeka. Ali mi se Eadi6u gulsarom drago
mojase. Nar. pjes. bog. 126.
GU^i
499
GUMINA
GIUj, in. Gobius ophiocephalus Pall., neica riha.
— U hrvatskom primorju. G. L. Faber 202. —
Gu} od blata, Gobius Jozo L. 202.
1. GU^A, /. stado govede, mag. gulya. — U
Slavnniji. F. Kurelac, dom. ziv. 23. — Od xviii
vijeka. Ali ga (hika) ne vaja du}e nego sest ili
sedam godina kod guje ostaviti. I. Jablanci 118.
2. GU^iA, /. kuka drvena sto se podmede pod
plast, kad se boce da vuce. J^. V. Stojanovic.
3. GtUjA, /. pyramis, obeliscus, kameni spo-
menik si(ast na vrhu, tal. guglia. — U jednoga
pisca XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikafinu
(guja, stup od kamena ,pyramis, obeliscus'). Ko
moze viditi ne cudeci so palace, crikve, grade,
fortice, anliteatre, joiramide, gu|e? P. Eadovcic,
ist. 162.
GU^ACINA, /. vidi deracina. M. Medic. —
Od 1. guliti (koje vidi kod 1, a, b) hb)).
GU^jAK, m. a) grk]an; b) kapak zaklopca u
sudih. M. Pavlinovic. — Od lat. gula.
GUi^ANSKA RIJEKA, /. voda u Srbiji u
okrugu knezevackom. Gu|anska reka. Glasnik.
19, 289.
GUJ^ENE, n. djelo kojijem ko guli ili se ko
guli. — Stariji je oblik gu|enje. — Tzmediii rjec-
nika u Belinu (gujenje 494'j), u Bjelosfjencevu
(kajkavski gulene), u Voltigijinu, u Stulicevu, u
Vukovu (1. ,das schinden' ,detractio pellis'. 2.
,ausschalen, abrinden' ,decorticatio'. 3. vide cu-
pane. 4. ,das plarren' ,ploratio').
GU^EEEVIC, m. prezime. — U Dubrovniku
XII i XIII vijeka (u drugom primjeru Gu|erivic),
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Gulerivict i Gu-
lerevict). ZariL Gulerevict (Dubrovcanin). Mon.
sorb. 7. (xii vijek). Marttolt Gulerivict bant odt
kneza djubrovckoga i odt vtse optcine grada
djubrovtctkoga. 40. (1253).
GU^ERIVIC, vidi Gulerevic.
GUJ^ESTEITI, gu|estrim, impf. kao da znaci:
biti, tuci, lupati. ispjoredi 1. guliti, 1, c. — Na
jednom mjestu u pisca Bosnaka nasega vremena.
Neki s kraka gu|estri kurjaka. Osvetn. 4, 25.
GUl^EVAC, Gujevca, j«. mjesto u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Livada u Gu|evcu. Sr.
nov. 1875. 1039.
GIJ!^EVINA, /. vuna koja sama opada s ovce
ili koja se s mjesii'G ocupa a ne strize. u Lici.
V. Arsenijevic. Kada u jesen j.udi ko|u ovce za
pastrvu, t. j. za susene, onda one mjesine s vunom
deko odma za kozuhe proda, a deko metne ih
odma u vrece u kojima se nekoliko dana pare
pa kada se dobro uparo, izvade se, i vuna se
s ni onda lako oguli, i takovu vunu zene zovu
,gu}evinoni'. ii Lici. J. Bogdanovic. Gujevina,
vuna jal' kostrijet nestrizena sa ziva, nego gu|ena
jal' brivena s oderane koze ; gora vrsta vune i
kostrijeti. u Dalmaciji. M. Pavlinovid.
GIFl^IKOZA, m. vidi globagija. P. J. Markovi6.
— isporedi gulikoza.
GU^^ITI, gii}ira, impf. vidi 1. guliti. — JJ je-
dnoga pisca Slavonca xviii vijeka. AV koru ne
guji. J. S. Eejkovid 143. Daje briske od kosti
.se gu}e. 147.
GU^OTINE, /. kad se gule krompiri, onda
se ono zgu|eno zove ,gu|otine'. u Dobroselu. M.
Medic.
GIJMALAC, gumaoca, m. covjek koji guma. —
Samo u Stulicevu rjecnikii (gumalac i grijeskom
gumaoc ,vorans').
GIJMALICA, /. zensko cejade sto guma. —
Samo u Stulicevu rjecniku (uz gumalac).
GUMANAC, gumanca, m. nekakva ruda gvoMa.
— U nase vrijerae u Bosni. Dusinsko gvozde
ne dade se topiti, dok mu se druga ruda ,gu-
manac' ne pridoda. F. Jukic, zem].op. 36.
GUMANCE, n. dem. gumno. — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (gumtntce
,areola'). Selu je l^ubizni crkve arhandelove u
Prizrenu isla meda ,na gumance' (Glasnik. 15, 273
god. 1348?) D. Danicic, rjec. 3, 581. Gumance,
neka malena po|ana na putu gdje se obicno starci
nedje|om kupe i razgovaraju. Slovinac. 1882. 187.
— Popovo gumance, neka bijka, maslacak, milo-
savka. Gumance popovo, rus. nonoBo ryMSHne,
Leontodon taraxacum L. (Alschinger). B. Sulek,
im. 106.
GUMANCI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
krusevackom. M. D. Milicevic, srb. 724.
GUMANE, n. djelo kojijem se guma. — Stariji
je oblik gumanje. — U Mikajinu rjecniku (gu-
manje), u Stulicevu, u Vukovu.
GIJMATI, giimam, impf. naglo jesti. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 1 i 2 pi. : gumamo,
gumate ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing., osim aor. 2 i 3 sing, giima i pari,
praet. pass, giiman. — Nepoznata postana. — U
Mikajinu rjecniku: gumati, zerati, zderati ,voro,
devoro, helluor'; u Stulicevu: ,vorare, devorare-
(iz Mikajina) ; u Vukovu : jesti naglo ,gierig
fressen' ,voro'.
GTJMATITI, gumatim, impf. vidi gumati. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Nego zrstvom,
bludom kletim da gumati meso gnilo. J. Kavanin
63a. — nije dosta pouzdano.
GUMB, m.jmce; uzao, zamka, mag, gomb, puce.
— isporedi 2. gomba. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: gumb, puce ,nodus, globolus'. 2. gumb,
vuzel na kojem se vuze zadrgne, gda se potegno
,capulum', i u Jambresicevu : , nodus'.
GUMBAR, m. covjek sto gradi gumbe. — U
Bjelostjencevu rjecniku: gumbar, koji gumbe plete,
snore etc. ,nodifex', i u Jambresicevu: ,nodifex'.
GUMBARA, /. vidi gudbara. — U dva pisca
Slavonca xviii vijeka. Bacajuci gumbare i kjupke
ognene. A. Kanizlic, fran. 69. Da svrhu ku6a
nasi gumbare pocmu grmiti. D. Rapic 414.
^ GUMBELIJA, /. vidi durdica. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: gumbelija, drago^ub, drobni bell
lilium, durdic, dunden cvet ,lilium convallium,
ephemeron, iris sylvestris', i u Sulekovu imeniku:
Gumbelija, Gumbelium (Sabjar), lilium conval-
lium (Bjelostjenac) , Convallaria majalis L. (Vu-
kasovic). 106.
GIJMBUR, tn. vidi bungur. — U nase vrijeme
u Srbiji. Gumbur (bungur), jecam stucen u
stupi, skuvan i zacinen skorupom. M. D. Mili-
cevic, slav. 30.
GUMERISTE, n. selo u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milicevic, kraj. srb. 305.
GUMERSANOVIC, m. prezime. Mustafa Gu-
mersanovicu. Starine. 12, 28. (oko 1696—1703).
GUMILTCA,/. vidi gumelija(?) ili komomila(?).
— U jednoga pisca xviii vijeka. Nek se si me
laneno, gumilice i crni slez u mliku kuha. G.
Pestalic 243.
GUMINA, /. rudens, vrlo debelo uze kojijem se
vezu velike lade, tal. g6mena. — Od xvi vijeka
po zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (gumina od drijeva, colo ,rudens'; gu-
GUMINA
500
GUNDORENE
mina od sjedra ,funis ancliorarius') i u StuUcevu
(,rudens'). Odrijesit ^umine. M. VetranicS 1, 172.
Gumine i cela . . . tanka i debela shranit mi bud'
spravan. 1, 174. Spase svejer na jednoj kojgod
gumini na tleh u drijevu protegnutoj ili u krug
sagnutoj. B. Kasic, frau. 54. Gumina vezana bi
na riegovo grlo. J. Banovac, blagos. 121. Uzmi
to i od toga imas uciniti guminu i jedra sva.
Nar. prip. vuk. 133. Ov svic ce saku guminu,
bila ona jos deb^a, pregrist. Nar. prip. mikul. 111.
GUMINAR, m. u narodnoj pripovijeci nacineno
od gumina. Ov drugi svic se zove Guminar, as
ce saku guminu pregrist. Nar. prip. mikul. 111.
GUMNAC , m. covjeJc Jcoji radi na gumnu.
— isporedi gumnar. — U 3Iika{inu rjecniku:
gumnac, koji posluje na guvno ,areator' ; u Bjelo-
stjencevu: ,areator'; u Stiilicevu.
GUMNAE, m. vidi gumnac. — U StuUcevu
rjecniku (uz gumnac), a u nase vrijeme u Sule-
kovu: ,scheunknecht'.
GUMNICA, /. dem. gumno. — U Belinu rjec-
niku: ,parva area' 56*, i u StuUcevu: ,areola'.
— nepouzdano.
GUMNIC, m. dem. gumno. — U StuUcevu rjec-
niku: ,areola'. — nepouzdano.
GUMNISTE, n. ime mjestima; vaja dajepravo
znacene: wjesto gdje je bilo gumno. a) u Srbiji
u okrugu aleksinackom. Niva u Gumnistu. Sr.
nov. 1868. 683. — b) u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 142. — c) u Srbiji u
okrugu pozarevackom. Sr. nov. 1866. 23. — d)
plur. Gumnista. ic Danicicevu ijecniku: ,GumB-
ni§ta', selu je Vi|skoj isla meda ,na Cesta Gum-
nista' (Mon. serb. 144 god. 1349). — Manastir je
Treskavac imao nivu ,vi. Gumnisteht', a to kao
da je bilo ,Vi. Hlerine' (Glasnik. 11, 135. 13, 373).
GUMNITI, gumnim, impf. samo u StuUcevu
rjecniku: 1. gumno sgraditi ,aream construere'.
2. rukovGte po gumnu sterati ,manipulos per
aream extendere'.
GUMNO, n. area, mjesto na kojem se vrse iU
mlati zito; oblo je i ravno i postav^eno zbijenom
zem(om iU kamenem, a mo::e biti i okojeno kala-
matom. — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
guratno, rus. ryMHo, ces. humno, jjo^. gumno. —
Nepoznata postana. — Kod vecine naroda cesto
se kah i guvno. — Izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (,area'), u Mikalinu (gumno i guvno), u Be-
Unu 56a, If Bjelostjeneevu (gumno i guvno), u
Voltigijinu (gumno i guvno), u StuUcevu, n Vu-
kovu (gumno i guvno), u Danicicevu (gumtno).
Selo u Kapisde do gumtna. Starine. 13, '207.
(1175). Voja na gumnu zito. Zak. vinod. 59.
Od zema| i od guman. 61. A§te uzezetr, ku6u
ili gumno. Zak. dug. pam. saf. 37. Selu je Pri-
lepnici isla meda na USojovo gumno. Mon. sorb.
198. (1381). Cistiti gumno. Anton Dalm., nov.
toSt. 1, Bb. Volu vrso6omu na gumni. Kateh.
1561. Dl''. Blagoslov gumna gdi se vr.se psenica
i svako 2ito. L. Terzii 332. Na gumnu gdje so
2ito izmlatilo. B. Zuzeri 11. Otac nobeski . . .
ofiistio bi gumno crkve. J. Matovic 471. Igrali
80 zlatnom jabukom po poju po rajedonome, po
gumnu po srobrnome. Nar. pjos. vuk, rjo6n. kod
gumno. Ja (m gumno naciniti. Nar. prip. vuk.
221. Ni o tni, ni o grm, vo6 na poraetno gumno!
(Kazu da rokne vjestica poSto se namazo nokakom
masti i pode da poleti k svojim drugama na sa-
stanak). Nar. po.sl. vuk. 221, U Crnoj Gori i
onuda po primorju gumna su postav|ona i okolo-
ma(';ona kamonom, onamo so po nnj viso na gu-
ranima i igra (jor su ninogo kuco po takovoj vr-
loti da va]a traziti mjesto gdje se moze igrati),
a i |udi po kolomatu nihovome sjede i dogovaraju
se za razlicne stvari. Vuk, rjecn. kod gumno.
Pred ovijem zidinama (crkve Svetoga Spasa kod
Budve) bilo je upravo za ovaj dan nacineno ve-
liko gumno, koje se i danas, premda je vec raz-
va)eno, zove ,Vilino gumno', Vuk, nar. pjos. 1, 188.
— vidi i guvno.
GUMUKATI, gumucem i gumukam, impf. dem.
gumati. — U StuUcevu rjecniku: ,frequenter vo-
rare'. — nepouzdano.
GUNAR, m. gusak, mag. gunar, — TJ jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Muskarac ili gunar
za guske dobar jest voda. I. Jablanci 147,
GUNCAGANIN, Hi. covjek iz Guncata. P. Dor-
devic. — 2)lur. : Guncacani.
GUNCAOANKA, /. zensko cejade iz Guncata.
P. Dordevic.
GUNCATI, m. pi. ime mjestima. a) u Dani-
cicevu rjecniku: ,Guntcati', katun koji je car
Stefan dao crkvi arhandelovoj u Prizroni : ,Gun-
cati' (Glasnik. 15, 290 god. 1348?). meda je ,Gun-
catomt' bila ,z Banomt' (291). 3, 582, — b) selo u
Srbiji u okrugu kragujevackom. K. Jovanovic 118,
— c) zaselak u Srbiji u okrugu biogradskom. 95,
GUNCATLIJA, m. muski nadimalc. — U Kra-
gujeveu. P. Dordevic, — isporedi Guncacanin.
GIJNCATSKI, adj. koji pripada Guncatima.
P. Dordevic. Guncatska (opstina). Iv. Jovanovic
118.
GUNDACA, /, obicna trno§|iva. — U Hrvatskoj,
V. Arsenijevic.
GUNDATI, gundam, impf. vrndati, presti (o
macki). — Bice srodno s gudjeti. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena ugarskijeh Hrvnta. Macka
sidi V pepeli, sama sebi gunda. Jacke. 217.
GUNDELIG, vidi Gundulic.
GUNDE^, gunde|a, m. Cetonia, vidi pop zlatar,
zlatni pop. — isporedi gude}. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. giinde|u, giindeji, (gen. pi. gunduja),
u Vukovu je rjecniku (jamacno grijeskom) druk-
cije zabi^ezen akcenat : gunde}. — Po postaiiu je
srodno s glagolom gudjeti (vidi gusti). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der mai-
kafer' ,scarabaeus meloloutha'. cf. pop zlatar, zlatni
pop, kokica s dodatkom da se govori u Hercego-
vini). GundoJ, vrst roda Cetonia (a ni po sto
,govnova|'). na Bracu. A. Ostojic. Gunde), Melo-
loutha vulgaris. J. Pancic, zool. 247. K, Crno-
gorac, zool. 133.
GUNDE VA.]^, gundevilja, m. gunde}; govnova{.
— isporedi gundova), gundovaj. — Akc. kaki je
u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nam.
sing, i voc: gundovaju, giindevaji. — Po svoj jc
prilici postalo tijem Ho se pomijesalo gundoj i
govnovaj. — U nase vrijeme. Gundova}, vrst
roda Cetonia. na Bracu.^ A. Ostojid. Gundeva),
Ateuchus Web. J, K. Sloser, faun. kor. 344. u
Sulekovu rjecniku: ,dreckkafer' (,Scarabaeus stor-
corarius').
GUNDINCI, m. pi. selo u hrvatsko-slavonskoj
krajini u okrugu brodskom. Razdijej. kr. 14.
GUNDO, m. Iigp. gunde]. — Akc. se mijena u
voc. gundo. — U Vukovu rjecniku s dodatkom.
da se govori u llercegovini i s primjerom: Pani.
gundo, padoso ti gade.
GUNDOLOVIC, vidi Gundulid.
GtlNDORfill^K, n. djclo kojijcm se gundori. —
U Vukovu rjecniku.
GUNDOEITI
501
GUN
GUNDOE,ITI, gundorim, imp/, popijevati nesto
u sebi talo da se ne razumije sto je. — Bice
sroclno s gunde} i gudjeti. — U Vukovit rjecniku:
,unverstandlich dahersummen' ,cantillo'.
GTJNDOVAJ, m. vidi gundeva]. — U Belinu
rjecniku : ,scarabaeus' 649^.
GUNDOVA:^, m. vidi gundeva|. — U Stuli-
cevu rjecniku : ,scarabaeus'.
GUNDUL, m. vidi Gundulic. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Blagi Gundul, cim im pravja Ead-
milovu tuzbu. J. Kavaiiin ITG^". Jakov Gundul,
Maro Bunic. 185a.
1. GUNDULA, /. vidi gondola. — U 3Iikajinu
rjecniku : gundula, plav ,gondola' ,cymba, pha-
solus', i u Bjelostjencevu.
2. GUNDULA, m. vidi Gundulic. Arijadna,
spjevana po gosparu Givu Frana Gundule. I.
Gundulic 1.
GUNDULIC A, /. deni. 1. gundula. — U Mi-
kajinii rjecniku i u Bjelostjencevu.
GUNDULIC, m. p)rezime vlasteoske porodice
dubrovacke, lat. Gundula, tal. Gondola. — U spo-
menicima pisanima nasijem jezikom od xiv vijeka
s razlicitijem oblicima: Gundulic, Gudulic, Gun-
delic, Gundolovic, Gondelic, Gondolic. ispjoredi
Gundula i Gundul. — izmedu rjecnika u Danicicevu
(GunBdulicB, GudulicB, GuntdelicB, Guutdolovict,
Gunbdulovicfc, Gontdelict, Gontdolici.). Grubesa
GudulicB. Mon. serb. B9. (1253). Zive Nikole Gun-
dolovica sins. 157. (1357). Zive Nikole Gundulo-
vica. 158. (1357). Give (,Cive') Nikole Guntdu-
lica sinB. 159. (1357). Nikolu Gundulica i Ja-
kova Bavzelica. 205. (1387). Nikolu Gundelica
i Jakova Bavcilica. 207. (1387). Jaketa Gundu-
licB. 486. (1461). Sb poklisari Benko GondolicomB
i StepkoniB SokorovicemB (u ovom spomeniku stoji
na hekoliko mjesta o i»j. u). 548. (1512). Jakota
Gondelica (u istom spomeniku dolazi o mj. u).
549. (1513). TrojauB GundulicB imao je stam-
pariju u Biocjradu god. 1552. Vuk, primj. 19.
Gospodinu Franu Gundulicu, prijateju svomu., D.
Eanina 80^. Prisvijetlomu gospodinu Jeru Giva
Gundulica od vladalaca grada Dubrovnika dundu
svomu Givo Frana Gundulica P. I. P. I. Gun-
dulic 216. Gundulicu plemeniti. P. Bogasinovic
30. Vidim joster u zivotu Gundulice. J. Ka-
vanin 176^. Ivih hrabrenu pravi obranu mio Gun-
dulic u Osmanu. 263^.
GUNDULOVIC, vidi Gundulic.
GUNDUEICA, /. vidi kundurica. Neki rastri-
zenaci i gundurice nediklice tumace nam otrovne
knige. M. Pavlinovic, rad. 165.
GUNDANE, n. djelo kojijem se gunda. Se|aci
poslusaju ali s javnim gundanem. M. D. Mili-
cevic, zim. vec. 310.
GUNDATI, gundam, im^if. vidi gundati. Hm!
hm ! hm ! gunda kaluder. M. D. Milicevic, let,
vec. 12. Jaglika bi, slusajuci to, vrtila glavom
i gundala za sebe: ,Kuda ti sijes ja vec posivam'.
91. Gundati, govoriti kroza zube i u liedi-a da
ga je mucuo razumjeti. ,Ne znam sta momak
(sluga) liosto gunda, da mu nije sto nopravo'. u
Dobroselu. M. Medic.
GUNESIC, m. prezime. — isporedi Gonesic.
— XV vijeka. Petra Gunesica is Cahovic. Mon.
Croat. 177. (1499).
GUNETIC, m. prezime. — xiii vijeka, i u
Danicicevu rjecniku (GuneticB). Domaslavt Gu-
neticB. Mon. serb. 33. (1249).
GUNGA, /. nadimak zenskom koje sved zepka,
zagrizajuci ispod glasa govorL M. Pavlinovic.
GUNGIC, m. nadimak muskom sto izgriza po
malo govorec iz nosa. M. Pavlinovic.
1. GUNGUL, m. ime konu. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. I svojega
zakroci gungula. Pjev. crn. 162b.
2. GUNGUL, m. ti zagoneci: Porucuje Jana
iz saktijana po dakonu daku pobratimu Stanku:
,Dva gungula gucu te povoja sucu*. odgonet^aj :
vatra, cobana, kazan i tabarka, para i rakija.
Nar. zag. nov. 80.
3. GUNGUL, m. vidi gungula. M. Pavlinovic.
GUNGULA, /. tumultus, vika, buka, kad je
Zajedno nekoliko svijeta, tur. gulgule. — isporedi
buna (od cega je ovo nesto slabije). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der tumult,
das getose' ,vociferatio'). Dode u Jerusolim s mlo-
stvom vojaka za potisiti gungulu. E. Pavic, ogl.
435. Gdi bi mogo biti smij, gungula i porugane.
M. Dobretic 486. Oim se visa gungula u skup-
stini rodi. V. Vrcevic, igre. 36.
GUNGULACA, /. ime nekakvoj sabji. — U na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena. No
je Vilip junak u kovaca, te on kuje sabju gun-
gulacu. Pjev. crn. 161^. Pripasuje sabju gun-
gulacu. 162b.
GUNIVA, /. u Stulicevu rjecniku : v. nokatac,
kokotao s dodatkom da je rijec ruska; pa iz
nega u jednoga pisca nasega vremena (Visiani).
Stulli je jamacno krivo prepisao rus. ryHB6a.
Guniva, melilotus (Stulli iz rus.^ryHB6a), Meli-
lotus offic. Tourn. (Visiani). B, Sulek, im. 106.
GUNTUEA, /. kada se komu za uhom ili pod
vilicom nadigne, reku: ,Gle ! kolika mu se gun-
tura nadigla!' — U Lid. J. Bogdanovic. — ispo-
redi gunturac, gontunar.
GUNTUEA6, gunturaca, m. u Vukovu rjec-
niku (u dodatku) : bolest u k6na kad im ide
gnoj na nos. — isporedi guntura.
1. GUNUTI, gunem, impf. vidi grnuti, 2, vr-
vjeti, — U jednoga pisca cakavca xvii vijeka.
Pak iz mora bjune svakojaka riba ka u mrize
gune s otoka Oliba. D. Barakovic, vil. 44. Ogan
se (u paklu) jur dune, pod silom nima bar, tolika
mnoz gune poslana odazgar. 346.
2. GUNUTI, giinem, pf. gutati, od cega po-
staje (t je ispalo ispred n). — U Vukovu rjec-
niku: ,einen schluck thun' ,devoro'.
GUN, giina, m. neka lialina (vidi primjer iz
Vukova rjecnika). u nekijem je rjecnicima i pri-
mjerima znacene: bijej, cebe. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u osialijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc: gunu, guni. — Mijec
je tuda, isporedi srgrc. yovva, kozuh, srlat. gunna
(istoga je postana ces. houne, bije], po}. gunia,
bijeJi, rus. ryna, krpina). — Od xiv vijeka a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (gun, gunina , tunica,
vestis vilis, rusticana'), u Belinu (,gonnella usata
da villane' ,palla rustica' 353^), u Bjelostjencevu
(,cento, coopertorium', v. guba), u Jambresicevu
(,cento'), u Voltigijinu (,schiavina, centone' ,ko-
pernick'), u Stulicevu (,vestis rusticana'), u Vu-
kovu (,ein6 art oberkleid' ,pallii genus'), u Da-
nicicevu (guuB ,vestis quaedam'). 10 gunB i 10
kozuhB. Mon. serb. 139. (1348). Da se daje . . .
mesecina i guni i klasne. Glasnik. 15, 308. (1348 ?) .
Ako vidis (u snu) da imas gun cr|en, prilikuje
krv. Zborn. 137^. Ti imas modrine, brhane i
gune. N. NaJeskovi6 3, 261. Iz guna se svuku
u svitu. M. Drzic 315. Onda ste pak obecali
da hocete taki po starom bozicu poslati soli i
gunev. Starine. 11, 89—90. (oko 1651). (isporedi :
GUN
502
GUEABIJA
Hocemo vain jos po starom^ bozicu radit uslat
bila i soli. 88 oko 1650). Sest gunev i cetiri
abe. 11, 94. (oko 1655). U Srbiji je ,gun' od
crna sukna ili (kupovni) od krpe, koja se donosi
iz Pazargika, i po liaj vise jo s rukavima i du-
gacak do nize kojena ; a ima> osobito po varosima,
i kratkijeh guneva do pojasa; a ima ih bez ru-
kava i diigackijeh (kao n. p. ii nahiji Rudnickoj)
i kratkijeh (osobito u Bosni do|e pored Drine na
zenama i djevojkama). u Crnoj Gori zove se ,giin'
i ,bjelaca' tijesna i dviga do vise ko|ena suknena
bijela hajina s rukavima, koja se u Brdima zove
jguiiina', a u Srbiji ,ha}ina'. ix Srbiji se gun oblaci
svrh svijeh ostalijeh ha|ina, i zato se po nemu
ne opasuje, a u Crnoj Gori i po ostalijem onamo
krajevima naj vise se oblaci svrh kosu|e, i po
nemu se opasuje. zato su u guneva u Srbiji ru-
kavi mnogo prostraniji. Vuk; rjecn. 107. Gorna
sela risanska nose gtin, doko|enice, struku, opanke.
S. ^l^ubisa, prip. 8.
1. GUN A, /. vidi 1. duna. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika ti Vukovu. a) voce. Zute gune
u medu kuvane. Nar. pjes. vuk. 1,. 284. Pa se
baca gunom i jabukom. 1, 469. — b) drvo. Na-
sadila gune i jabuke. 1, 13. Gdi je zemja pukla,
tu je guna nikla. 1, 492.
2. GUNA, /. selo u hrvatsko-slavonskoj krajini
u okrugu hrodskom. Razdije}. kr. 14.
3. GUNA, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIII vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku. Guna
(vlahj. Mon. serb. 13. (1222—1228).
GUNAC, guiica, m. vidi gun. — uprav je de-
minutiv. — Akc. se mijena u voc. gunce, giinci,
i u gen. pi. gunaca. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (uz guii) i u Vukovu (vide
gun). Slavonci krasni momci, prem ako u gunci.
I. Zanicic 180. Sto s nim steces, ne's prominit
gunca. J. S. E,e|kovic 191. Japunge, prosti do-
maci gunac, debeli, omasteni u boji, te se zimi
nosi, malo du)e od pasa. Nar. prip. vrc. 225. A
siv gunac od kozlovih griva niz pleca mu do ko-
|eua siva. Osvetn. 6, 9.
GUNACI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu po-
drinskom. K. Jovanovi6 134.
GUNACA, /. Gunaca, vrst smokve (nalik na
gunu?) u Dalmaciji (Goldoni). B. Sulek, im. 485.
GUNACICI, in. pi. selo u Hereegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 32.
GUNAK, m. injesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 142.
GUNANI, 711. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 38.
GUNAST, adj. vidi gunav. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku (uz gunav).
GUNASTITI, gimastim, im})/. u Stulicevu rjec-
niku: v. gnnaviti. — nepouzdano.
GUNaS, m. u zagoneci. Trista i sesot vrapcica,
dvanest golubaSa, pred hima orao guna§. odgo-
net{aj : godina. Nar. zag. nov. 32.
GUN AT, adj. kao gun? od guna? — U jed-
noga pisca nasega vremena. Kratki gunati ogrnac.
S. J^ubisa, pric. 25.
GUNAV, adj. dlakav, nakostrijesen (kao gun).
— isporedi guhast. — U jednoga pisca xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,hirsutus,
villosus'). Kfl, gui'iava zapuStana (brada). J. Ka-
vanin 410".
GUNAVJETI, gui'iavim, impf. postaj at i gunav.
— IJ Belinu rjecniku (guiiaviti ,hirsutus lio' 369")
i u Stulicevu (gunaviti iz lielina).
GUNCE, guuceta, n. dem. gun. ^ U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Gunce, cak-
sire i koporan od vrana sukna. M. D. Milicevi6,
zim. vec. 209.
GUNCIC, m. dem. gunac. M. Medic.
GUNCINA, /. augm. gunac. M. Medic.
GUNDANE, n. djelo kojijem se gunda. — U
Vukovu rjecniku.
GUNDATI, gundam, iinpf. mrmjati. — ispo-
redi gundati. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. :
gunddmo, guridate, u aor. 2 i 3 sing, giinda. —
Po postanu moze biti srodno s gudjeti i gusti,
isporedi gundati, gunde}. — U Vukovu rjecniku:
,murren' ,murmuro', cf. mrmjati.
GUNETINA, /. selo u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milicevic, kraj. srb. 118.
GUNEVAC, Gunevca, m. selo u Srbiji u okrugu
vajevskom. K. Jovanovic 105.
GUNE VAC A, /. vino od guna nacineno. —
isporedi gunevik. — U Sulekovu rjecniku: ,quitten-
wein'.
GUNEVCI, m. pi. ime mjestima. a) selo u
Bosni u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 80.
— b) selo M hrvatsko-slavonskoj krajini u okrugu
gradiskom. Kazdije}. kr. 13.
GUNEVICI, m. i)l. selo u Hereegovini a okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 22.
GUNEVIK, m. vidi guiievaca. — U Sulekovu
rjecniku : ,quittenwein'.
GUNEVINA, /. drvo (vidi drvo, a) od gune.
— U Sulekovu rjecniku: ,quittenholz'.
GUNICA, /. u Vukovu rjecniku : nekakva trava.
Gunica, Medicago lupulina L. (Vuk). cf. dunica.
B. Sulek, im. 106. — isporedi dunica.
GUNICE, /. pi. selo u Srbiji, u okrugu va-
]evskom. K. Jovanovi6 103.
GUNIC, m. dem. guii. — U Vukovu rjecniku.
1. GUNINA, /. augm. gun. — Akc. se mijena
■u gen. pi. giinina. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (kod guii) gdje naj prije
dolazi, u Stulicevu (v. gun), u Vukovu: 1. augm.
V. gun. 2. (u Bjelopavlicima) suknena bijela ha-
}ina s rukavima (i zenska i muska), cf. gun, ha-
jina. Kad se oblaci, guiiinu privlaci. Nar. pjes.
here. vuk. 156. Ema ne kce leci na guninu.
Ogled, sr. 118. Bliza jo ko§uJa tijelu nego gu-
nina. V. Bogisic, zborn. 4()5.
2. GUNINA,/. seoce u Konavlima (u Dalmaciji
u kotaru dubrovackom). Schem. ragus. 1876. 33.
GUNSKI, adj. koji pripada gunu, gunima. —
TJ Vukovu rjecniku: n. p. krpa.
GUPCEV, adj. koji pripada Gupcu (vidi 2.
gubac na kraju). Gubceva puntarija. P. Vite-
zovic, kron. 160. Naslednike Gubcove pomorise.
161.
GUPCIC, m. prezime. — Postaje od gubac tc
je zato 2)isano Gubcid. — xv vijeka. Juraj Gubcic.
Mon. Croat. 133. (1487).
GUR, m. na dugafiki drzak nasadi se pode-
belo drvo, kojo jo dugacko oko dvije rogugice i
s obje strano zasijono je ; to so zove ,gur". kad
se pravi mejta (malter), onda nime mute klak
i s pr^inom mijeSaju, dok no bude mutionica
puna i dobra. u Dobroselu. M. Modid.
GUR A, /. vidi grba. — Nepoznata postana,
moze biti srodno s grba. — U Vukovu rjecniku.
GURAbIJA, /. malikolacic od meda i brasna
koji se obicno i na ptit nosi, tur. kurabije, slatki
GUEABIJA
503
GUEITI SE
kolac s bademima. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Viikovu gdjeje onaho tumaceno. Peku
pite i svakakve slasti, gurabije i peksemetice.
M. A. E,e|kovic, sat. G2^. Seder s mora, smokvo
iz Mostara, gurabije na suneu pecene. Nar. pjes.
vuk. 1, 284—285. ,Kako vi ono mesite gura-
bije?' ,ISratrem brasno dobro mascu i medom pa
gotov posao. posle samo zaoblite svako parce pa
pritisnite palcem'. M. P. Sapcanin 1, 39.
GURAC, m. covjek koji gura. — U Sulekovu
rjecniku : ,ausstosser'.
GUEAN, m. mjesto u Istri. — xiii vijeka. Iz
zom|e i kuntradi meju vami i Guranom. Mon.
Croat. 20. (1275).
GUEANSKI, adj. koji pripada Guranu. Od
zem|e i kuntradi guranske. Mon. croat. 20. (1275).
GUEAN, gurna, m. motka kojom se gura riba
ispod kamena u rijeci. G. Martic.
GUEANE, n. djelo kojijem se gura. — U Vu-
kovu rjecniku.
GUEATI, giiram, impf. trudere, turati, tiskati.
— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. gu-
rajii, u aor. giirah, u ger. praes. gurajuci, u ger.
praet. guravsi, u part, praet. act. gurao ; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
^ (,stossen' ,trudo').
.j^ a. aktivno. Gurajuci kone mamuzama. Nar.
A^f^ I pjes. juk. 482. Nagal Kiko hitac u cijev gura.
Mt Osvetn. 4, 43.
0-^^^^ ^ b. sa se, refleksivno: kroz mnogo cejadi, svi-
/v-P 'jeta prokrcivati scbi put gurajuci druge'r- — i u
^'^^^ Vukovu rjecniku: (,stossen' ,trudo' s primjerom:
l/^ ' ne guraj se). Kroz taj svet gura se jednom
^TT^ knezev sekretar. M. D. Milicevic, jur. 96.
^,/t/'i/^x GUEAV, adj. vidi grbav. — Od xviii vijeka,
■vt^
/.
I ^ a izmedu rjecnika u Vukovu (,hock6rig, gekriimmt'
-^\^,,-^/ jgibbosus, incurvus') s primjerom (zagonetkom) :
j^ I. Guravo prase sve po}e popase (srp). Zena gr-
K^ ^ /^t bava ili gurava. J. Eajic, pouc. 2, 145.
tJEBE, giirbeta, n. vidi gurbece. B. Musicki.
IJEBECAD, /. coll. gurbece. — U Vukovu
Rjecniku.
GUEBECE, gurbeceta, n. dem. gurbet. — Mjeste
2)lurala upotrebjava se kolektivni supstantiv gur-
becad. — U Vukovu rjecniku.
GUEBET, m. Ciganin skitac, arap. tur. gburbet,
pyPisejavafie. — isx>orcdi gurbetas, gurbetin. — TJ
' ^ t ^ (' 1^"^^^^ rjecniku: ,der nomadiscbe Zigeuner' ,Zin-
^^/ Vgarus nomadicus'.
^ X'^'^ GUEBETAS, gurbetasa, m. vidi gurbet. —
/*^ Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima
osim nom. sing, i vac. : giirbetasu, giirbetasi. —
U Vukovu rjecniku. , — I ime mjestu u Srbiji u
okrugu sahackom. Niva u Gurbetasu. Sr. nov.
1873. 924.
GIJEBETIN, m. vidi gurbet. — U Vukovu
rjecniku.
GUEBETKA, /. Ciganka skitacica, vidi gurbet.
— TJ Vukovu rjecniku.
GUEBETSKI, adj. koji pripada Gurbetima.
— U Vukovu rjecniku: ,nomadisch wie die Zi-
geuner' ,vagus more Zingarorum'.
GUEDE^, , m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva na Gurdeju. Sr. nov. 1875. 15.
GUEDES; m. ime musko. — xiv vijeka. Dedt
imt GurtdesL. Dec. hris. 56.
GUEDIC, m. ime mjestima. a) selo u Bosni u
okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 146, — b)
l/
vrelo i ponor pred Kotorom. S. Lubisa, pric.
116. 117.
GUEDJELA, /. vidi kurdjela. — U nase vri-
jeme u Boci kotorskoj (gurdela). Gurdela (pan-
tjika). Vuk, kovc. 51. Malijem djevojcicama od
kuce i rodbine crvene gurdele . . . 90.
GUEEMA, /. kad mnozina placaju po jednako:
,platimo po guremi'. V. Vrcevic, nar. prip. 223.
— tur. gurama , concurs'.
GUEENE, n. djelo kojijem se guri. — U Vu-
kovu rjecniku.
GUEEVICA, /. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milidevic, kra|. srb. 390.
GUEGUSOVAC, Gurgusovca, prijasne ime va-
rosi Knezevca (Knasevca) u Srbiji. K. Jova-
novic 87. Kraj Timoka vise Gurgusovca. Nar.
pjes. vuk. 4, 529. ,Kne2evac', zvanicni ,Kna-
zevac', nekadasni ,Gurgusovac' . . . Narodno vero-
vane tvrdi da je to ime doslo od imena ,Gr-
gura', naj starijeg sina ,Durda Brankovica' a
brata ,Despota Lazara' ... M. D. Milicevic, srb.
841. Za Turaka Gurgusovac se u svojoj okolini
naj vise zvao .Timocka Palanka'. to mu se ime
moze da cuje jos i danas. 842. Godine 1859 ja-
nuara 17 knez Milos, u prolasku svome iz Vla^ke
za Beograd, naredi te se zapali Kula Gurguso-
vacka, a samu varos (Gurgusovac) nazove ,Kne-
zevac' mesto dotadasneg imena nezinog. 843.
GUEGUSOVACKI, adj. koji pripada Gurgu-
sovcu : Kula Gurgusovacka, vidi kod Gurgusovac.
GUEIBEADIC , m. prezime. — xiv vijeka.
Hlapt GuribradicB. Dec. hris. 21.
GUEIKALO , m. jamacno onaj sto gurice,
prasac. — U Vukovu rjecniku bez znacena.
GXJEIKANE, n. djelo kojijem se gurice. — U
Vukovu rjecniku.
GUEIKATI, guricem, impf. vidi guritati. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gurikah,
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
U Vukovu rjecniku.
GTJEIMICE, adv. gurajuci, gurnuvsi. — TJ
Vukovu rjecniku: n. p. udario ga gurimice, t. j.
gurnuvsi ,gab ihm einen stoss' ,trudendo\
GTJEIS, m. prezime. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
GUEISeVCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
rudnickom. K. Jovanovic 144.
GUEISTE, n. granicna straza u Srbiji u okrugu
toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 336.
GUEIT, m. vidi guritane. — TJ Vukovu rjec-
niku: glas praseci.
GUEITANE, n. djelo kojijem se giirice. — U
Vukovu rjecniku.
GUEITATI, guricem, impf. grunnire, (o svini)
pustati glas. — isporedi gurikati. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. giiritah i u ger. praes.
giiricuii ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf., osim aor. 2 i 3 sing, giirita. — Korijen
gur po svoj je prilici onomatopeja. ne zna se,
zasto je u oblicima sadasnega vremena osnova
gurik, a u inf. i u oblicima prosloga vremena
gurit ; moze biti da je prva starija a da je druga
postala nastavkom t pred kojijem je ispalo k. —
TJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,grunzen' ,grunnio' cf. gurikati: guricu prasci).
I po koje prasence gurice (ako je akc^ gurice;
ako li je gurice, inf. je gurikati). M. P. Sapcanin
1, 83.
GUEITI SE, giirim se, impf. kupiti se, grciti
GURITI SE
504
GUSAONIK
se (o ce]adetu, n. p. od zime). — U nase vrijcme,
a ismedu rjecnika u Vukovu: ,sicb zusammen-
ziehen (z. b. vor kalte)' ,contrahi'. Dok se mi gu-
rimo u^ovim kratkim gunicima, oni ti navuku...
M. P. Sapcanin 1, 76.
GUEITNUTI, gviritnem, pf. guritati. — U Vu-
kovu rjecniku.
GURIVKECA, /. u Vukovu rjecniku hez zna-
cena.
GUEKANE, n. djelo kojijem se gurka. — Sta-
riji je oblik gurkanje. — U Belinu rjecniku
(gurkanje 155a), u Stiilicevu, u Vukovu.
GUEKATI, giirkam, impf. dem. gurati. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,cacciar
dentro d'un buco ferro, legno o simili' ,insti'rtdo'
155a) (jdje naj prije dolazi, u Stulicevu (,cacciar
dentro legno, ferro o simili' ,intriid6re'), u Vu-
kovu (dem. V. gurati; giirkati se, dem. v. gurati
se). Kad smo u crkvi ua bogomo|i uvek gurkani
drugove. M. D. Mili6evi6, des. par. 61. — V Be-
linu i Stidicevu rjecniku osobito je znacene, vidi
progurkati.
GUEKO, m. u spomeniku xiv vijeka kao ime
musko. Glasnik. 35, 122. moze biti da treba citati
Durko.
GUEMAN, m. ime musko. — xiv vijeka. Bratt
mu GurtmaiiB, Dec. hris. 93.
GUEMICANE, n. djelo kojijem se gurmica Hi
se ko gurmica. — U nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovic.
GUEMICATI, gurmicam, impf. postaje od gu-
rati (kao dem.?). — U nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovid.
a. aktivno. kada u seoskoj kuci vise riih okolo
vatre na oguistu sjedi, nade se jedan, te iz ne-
strpjivosti i dokonije vavijek ugarke i cjepanice
na vatri spotice i gura, te mu onda ostali reku;
,Miruj, sta vavijek ugarke gurmicas'.
b. sa se, rejleksivno, vidi ganigati so. i kad
daci sjede6i u klupi guraju se rameniiua i za-
dnicama, reco im se: ,Sta se vavijek gurmicate,
s mirom sjedite'.
GUENA GAEA, /. niva u Srbiji u okrugu
vajevskom. Sr. nov. 1861. 418.
GUENATUE, gurnatura, m. vidi governatur.
— U nase vrijeme u Crnoj Gori. I obadva gur-
natura, i vojvodah i serdarah. Nar. pjes. vuk.
5, 461.
GUENUTI, glirnem, pf. gurati. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,anstosseii'
,otfendo'). O sto me onda ne gurnuso u vodu,
nego mo ostavi§e da zivim s ovim iiecovokom !
M. D. Milicevic, let. vec. 151. ,Za tebo noma
oprostaja!' reco starac pa ga gurnu od sebo. M.
P. Sapcanin 1, 124.
GUEO, m. hyp. gurav. — Akc. se mijena u
vac. guro. — U Vukovu rjecniku.
QUESAE, w. vidi gusar. — U rukopisu xvi
vijeka pisanom crkvenijem jezikom. Mosto za-
pustevfcsojo otb bezboztnyih gurbsari,. Domen-
tijan* 1()6.
GUE81JZ, m. vidi ugursuz. Ja vidjov.si da jo
jedan gur«uz, okara ga. S. Tokolija. letop. mat. sr.
Ill), 77. To jo volik gursuz. Nar. posl. stoj. 70.
GUESl'ZLUK, m. vidi ugursuzluk. Pun je
gursuzluka kao Motavica lista. Nar. posl. stoj. 70.
GUS, glas kojijem se tjeraju yuske. — Postaje
od guaka. — (J Vukovu rjeiniku: ,ein laut die
giinse wegzujagen' ,sonus abigondis ansoribus'.
1. OUSA, /. prnedatio , incursio , insidiae,
manus praedonum, cetovane, ceta. — isporcdi 2.
gusa, od cega se ne da svagda lako razlikovati.
— Mijec je romanska (od srlat. cursa), isporedi
tal. corso jjiratica', novogrc. xovQaog. cetovane.
vidi i 1. gusar. — Od xiii do xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (,manus praedatoria,
incursio', srlat. ,eursa', cf. kurtsa). Zemji tvojej
i gradomB tvojimt da ne pakostimo ni plenomb
ni gusovB. Mon. serb. 23. (1234—1240). Ako ime
hteti krajB poslati vojsku na Dubrovnikt ili gusu,
da je odt mene vedenije u grade. 69. (1273 — 1314).
Obestava se krajevtstvo mi da imamt niht vla-
danije bjusti i obbvarovati odt guse, odt tadbbe.
188. (1378). Kude idu Dubrovcane po zemji go-
spodstva mi s trr.gomB, gde ga ubije gusa ili
ako ga pok(rad)u u sole, da imB placa okolina sto
imB uzme gusa i sto imB so ukrade. 206. (1387).
Ako je gusa no6na, to je jedna stvar, ca je na
celo kako lupestvo ; a ca je gusa ocita , kako
vojska. Stat. po|. ark. 5, 290. (1492). Greduci
dubravom na gusu nastupih. M. Marulic 158.
Kako da je turska gusa. M. Vetranic 1 , 19.
Istino rec mogu, da dite josce bih, gusu kada
mnogu potukoh i pobih. H. Lucie 198. Imah
sinke do cetiri, svaki bise kako rusa, Dancula
mi odni gusa ka me u sanku joste tiri. A. Cu-
branovic 142. Tva vojska i gusa. D. Barakovic,
jar. 101. Iz korab)a tvojih s' nze sina mora
sloboditi od turacke klete guse. I. Gundulic 280.
Od ses tisu6 mnoz se ubusi Karamana . . . pute
odiru, zivu u gusi. 328—329. Od riih (Kozaka)
guse neizreceni strah u srcu svom ocuti. 422.
Zac iz Sigeta u gusu gredise. B. Krnarutic 5.
Iz covjoka dusa, a u imanje gusa. (D). Poslov.
danic. 34. On progoni i objesi guse skodne
razbojnika. J. Kavariin 271a. Cojad obiknuta u
gusi putnike odirati. I. Dordic, salt. 431.
2. GUSA, m. (u plur. f.), vidi gusar. — Po
svoj je prilici ista rijec sto 1. gusa. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,praedator'
250''. 580a; ,pirata' 232'>), u Stulicevu (,pirata'),
u Vukovu (vide gusar). Donije drugi (ulak), ko
je voseo kra} i s riime puk vas ini, da je Vladislav
slavni oteo, kleti gusa sto zaplini. I. Gundulic
416. Mnoge guse, ki smetaju silnijem grabsam
ove vode. G. Palmotid 1, 101. Umorit me hti-
jahu guse nesmijene. 1, 304. Protiva morskim
gusarima i lupezom . . . razumiju se ove guse
kad to cine izvau prigode od boja praveduoga, i
kad su pocoli otimati i robiti. Ant. Kadcic 283.
3. GUSA, /. hyp. guska. — Akc. se mijena u
voc. guso. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (osobito kad vabe guske: gusa, gusa, gusa!).
Ja bih gusu podi'anila, o ti gusko, §igo migo !
Nar. pjes. here. vuk. 287.
1. GUSAK, guska, m. guska muska. — isporedi
2. gusak. — Akc. se mijena u voc. guSco, gusci,
u gen. pi. gusaka. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Le6ola su dva pocona guska. Nar.
pjes. here. vuk. 151. Gusak po obicaju svomo
digue glavu i stane isikati. Vuk, poslov. 1.
2. GUSAK, m. ista je rijec sto 1. gusak, samo
sto a ostaje u svijem padezima. — U jcdnoga
pisca Slavonca xvm vijeka. Desot dvanajst gu-
saka jodnomu daj gusaku. J. S. Eejkovid 159.
GUSAKOVAC, Gusakovca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji zlatarskoj. kajkavski Gusakovec.
Progled. 62.
GUS AN, gusana, m. vidi 1. gusak. — U Vu-
kovu rjecniku s dodatkom da se govori u Slavoniji.
GUSAONIK, »i. vidi guslar. — Pisano gusaluik
i guslnik (( pisaca cakavaca xvi vijckn. Glas ki
GUSAONIK
505
GUSAEOVANE
slisah bise kako gusalnik guducih v gusli svoje.
KorizDi. 691'. Bese guslnik i gudcse i gredese
samo kamenje. Pril. jag. ark. 9, 123. (1468).
1. GTJSAE, m. pirata; praedo. — isporedi 2.
gusa, gusarin, giirsar, gulsar, kursar. — Rijec je
romanska (od srlat. cursarius), isporedi tal. corsaro,
novogrc. yovQaaqii^. — Od xiii vijeka, a izniedu
rjecnika u Vrancicevu (,grassator ; praedator ;
praedo'), u Mikalinu (gusar, lupez morski ,pi-
rata, praedo'), u Belinii (,pirata' 232'' ; ,grassator'
Ilia; ,praedator' 250^. 580a), u Bjelostjencevu
(v. razbojnik), u Voltigijinu (,assassino, malan-
drino, masnadiere ; corsaro' ,strassenrauber ; seo-
rauber'), tt Stulicevu (v. gusa), u Vukovu (1. ,der
raufcer' ,latro' cf. hajduk s primjerima iz na-
rodnijeh pjesama : Sokolu dolazo iz gore gusari.
Kona vodirn da ti ga napojim, a sokola da me
razgovara, britku sab|u, bojim se gusara, a gu-
sara oko vode ladne. 2. gusari od mora ,dio see-
riiuber' ,pirata'), u Danicicevu (gusart ,praedo',
srl. ,cursarius'). a) pirata, jedan od judi sto ii
ladama po moru cetuju, navaluju na druge (po
moru i po suliu) te grabe. Bezboztnii gusarije
mnozEstvo katrtgt stbravbse vbse puti jemu za-
stupise. Domentijana 299. Ststvuje po moru jett
bystx. bezboztnyimi gusary. 319. Vjesto morski
gusari ovi lecahu uz mir k'o dvije ptice. I. Gun-
dulic 522. Svijem^ gusarom i silnikom adrijan-
skoga sina mora. G. Palmotic 1, 101. Morskomu
po prostoru zli gusari sto robise. J. Kavanin
80a. Protiva morskim gusarima i lupezom. Ant.
Kadcic 283. — b) praedo, latro, nopce covjek koji
oruzan docekuje i navaliije na druge i grabi,
isporedi hajduk, razbojnik. Da se kltne ttzi trt-
govcL samt drugi, ere ga (kona) jests kupilt u
tudej zemt^i i ne ztna tati i gusara. Mon. serb.
147. (1349). Da istuti> i gusare i tati. Zak. dus.
pam. saf. 46. Da postavo straze po vtseht puteht,
i cefalijamt da predade putove, da paze strazami
da koga gusari ne ubiju. 46. Gusart koji hodi
izi> tude zemBje, paky cto uztme u carevoj zemtl.i,
kojimt je putemt dosto taj gusart i odbsao ple-
nivsi, tb drtzava i sela da plate vbso. 49. Gusar
u gori zelenoj. M. Vetranic 1, 69. I kad mu vrha
doc' no bude nistore, ni zalos ni tuga, ni gusar
od gore. N. Najeskovic 1, 341. Nadoh mlaca,
gdi lezase u dubravi gusti, izranena ir(o)vnom.
strilom, ku zao gusar pusti. D. Eaiiina 104''.
Ugrabi me, jaoh, silniku; uzde ustegni, kone
ustavi zlom' gusaru, crnu i priku. I. Gundulic
77. Jednoga gola r^s mogu sto gusara odrijeti.
(D). Poslov. danic. 39. Da ne bude razbojnika i gu-
sara, koji drumove zasjeda putnicima. I. Dordic,
salt. 239. Svjetlos |ubi putnik, gusar tminu.
uzd. 98. A kad na te napadu gusari u crnoj
gori. Nar. pjes. mikl. beitr. 11. Sokolu dolaze
iz gore gusari. Nar. pjes. vuk. 1, 487. , Gusar'
u nasim se krajevima samo u pjesraama moze
cuti, a u Dobroti i u govoru znaci hajduk ili
junak. Vuk, poslov. l.
2. GUSAE, m. guscar. — U Bjelostjencevu rjec-
nika: ,anserarius, ansorum pastor, custos etc.'; u
Jambresicevxi: ,anserarius' ; u Stulicevu: v. guskar
s dodatkom da je rijec ruska.
GUSAEA, /. vidi gusarina. — U narodnoj
2)jesvii xviii vijeka. Otkud ti je, moj j^obre, ta-
nahna ta b'jela kosuja? ali si je, moj pobre, na
gusari ugrabio ? Nar. pjes. bog. 139.
1. GUSAEENE, n. djelo kojijem se gusari. —
Stariji je oblik gusarenjo. — U Belinu rjecniku
(gusarenje) i u Stulicevu.
2. GUSAEENE, n. posao onoga sto je gusar
(vidi 2. gusar), cuvaiie gusaka. — U Stulicevu
rjecniku : ,il custodire le oche' ,anserum custodia'.
— Rijec je nacinena kao daje verbalni supstantiv
od gusariti, ali ovoga glagola s ovakijem zna-
cenem (biti 2. gusar) nema ni u samonie Stuli-
cevu rjecniku.
GUSAEEVATI, gusarujem, im})/. vidi gusariti.
— U jednoga pisca xvii vijeka. K Bjelindolu
gdje njekada zli Begsadic Omer aga gusareva,
grabi i krade Dubrovcanom mnogo blaga. J.
Palmotic 172.
1. GUSAEICA, /. postaje od gusar nastavkom
ica. — Od XVII vijeka.
a. zensko ce^ade kao gusar; gusarova zena. —
izmedu rjecnika u Stulicevu (.piratae uxor'). K6
ce cinit jace plijene gusarica bez milosti. I. V.
Bunii^, mand. 5. Gusarica bez milosti istom pali,
plijeni dosti. J. Kavanin 37''.
b. galija gusarica, gusarska galija, galija na
kojoj su gusari. — izniedu rjecnika u Mikalinu
(galija gusarica ,navis piratica') i u Stulicevu
(,navis piratica'). Pade ranen i s liim pade sve
junastvo, tere utece sadruzen s trojema samijem
gusaricam. B. Zuzeri 401.
2. GUSAEICA, /. zensko cejade sto cuva guske,
isporedi 2. gusar. — U Bjelostjencevu rjecniku:
,pastrix anserum, anseraria', i u Stulicevu: ,quae
anseres custodit'.
GUSAEIN, m. vidi 1. gusar. — U dva pisca
XVI i XVII vijeka. Ni blago odnesi gusarin ni
lupez. H. Lucid 265. Glas ovaki oci oslijepi
gusarina nemiloga. J. Palmotic 191.
GUSAEINA, /. vidi gusarene. — U Stulicevu
rjecniku: ,impiego di corsaro' ,piratica', i u Vu-
kovu: ,dio seerauberei' ,piratica' s dodatkom da
se govori u Boci i s primjerom: otisao u gusa-
rinu.
GUSAEISTE, n. mjesto gdje zive, gdje se kupe
gusari. — U Stulicevu rjecniku: ,piratarum re-
ceptaculum'. — nije dosta pouzdano.
GUSAEISTVO, n. vidi gusariste. — U Stuli-
cevu rjecniku (uz gusariste). — sasma nepouz-
dano.
GUSAEITI, gusarim, impf. raditi kao gusar,
biti gusar. — xvn i xviii vijeka, a izineitu rjec-
nika u Mikajinu (gusariti, biti gusar ,far il
corsale' ,facere i^iraticam'), u Belinu (,praedor'
579''), /( Bjelostjencevu (gusarim, v. razbijam),
u Voltigijinu (,assassinare, corseggiare, jiirateg-
giare' ,rauben'), u Stulicevu (,piraticam exercere').
Premda se dogodi da gusar gasari, ter Zadar
obhodi, on za to ne mari. D. Barakovic, vil. 81.
Priko morske koji vode gusai'iti i plijeniti hode.
G. Palmotic 2, 390. Jedna lada od Novjana bjeso
izisia oruzana da gusari |uto i priko. J. Pal-
motic 356. Lavi reze za gusarit. I. Dordic, salt.
351. — i s akuzativom (mjesta). Nu cim ona
(lada) tu gusari sina mora dubrovacka, iznenadke
na nu udari oruzana plav mletacka. J. Palmotic
357.
GUSAEl^IV, adj. gdje ima gusara, pun gu-
sara. — U Vulcovu rjecniku: n. p. gora ,wo sich
die rauber aufhalten' ,latronum' s primjerom iz
narodne pjesme: Da je ova gora gusar|iva (vidi
P. M. Appendini, not. ist.-crit. 2, 259J.
GUSAENICA, /. vidi guscak. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: ,chenoboscion', v. guskin, m Jam-
bresicevu, u Stulicevu (iz Habdeliceva).
GUSAEOVANE, n. djelo kojijem se gusaruje.
— Stariji je oblik gusarovanje. — U Belinu
rjecniku (gusarovanje HO''), m Voltigijinu, u
Stulicevu.
GUSAEOVATI
506
GUSJENICA
GUSAEOVATI, gusarujem, impf. vidi gusa-
riti. — XVII i xvni vijeka, a izmectu rjecnika u
Voltigijinu i u StuJicevu. Za junaka gusarovat
nije ukradom. I. Gundulic 537. I ovi drugi
(bojnici) . . . otidose gusarovat, plijenit, krasti.
J. Palmotic 269. Odluci po Benediktovijeh ze-
ra|ah gusarovat i plijenit. I. Dordic, ben. 175.
GUSAESKI, adj. Tcoji pripada gusarima. —
Od XVII vijeka, a izmedii rjecnika u Belinu lll^
i u Stulicevu (ipiraticus'). Porinu ih za onijomi
drijevijemi gusarskijemi. B. Kasic, fran. 141.
Sto ju ostav}as, kraju oholi, u gusarskijeh rukah
samu? I. Gundulic 540. U otoku rike Njeper-
sdice shranuju dotoku gusarske vojnice. I. T.
Mrnavic, osm. 40. Hotio je . . . sve tvoje re-
dovnike izmedu . . . gusarskoga samosija sahra-
niti. I. Dordic, ben. 117. — Adv. giisarski, kao
sto biva u gusdrd. — u Stulicevu rjecniku : ,pira-
tico more'.
GUSAESTVO, n. osohina onoga koji je gusar;
gusarska radna. — Od xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (,piratica'), u Belinu (,grassa-
tura' 111^), u Stulicevu, u Danicicevu (gusartstvo
,praeda'). Cto se ucini u pustosi, ili gusartstvo
Hi krada ili koje zlo. Zak. dus. pam. saf. 46.
Vedkrat hodise k Turkom gusarstva cic. B. Kr-
narutic 17. Na gusarstvo sve nastoje. I. Zanotti,
skaz. 3. Oni uztezu, svrta'u, lome sva gusarstva
odvec smina. J. Kavanin 503^. Jer vitezki bise
vojevao u sve vrime svojega gusarstva. And.
Kacic, razg. 303*.
GUSAESTVOVANE, n. djelo kojijem se gusar-
stvvje. — U Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GUSAESTVOVATI, gusarstvujem, impf. vidi
gusariti. — U Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GUSE, guseta, n. dem. guska. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: guse, v. guscica; u Stulicevu: guse,
gusa (!), n. v. gus6i6 s dodatkom da je iizeto iz
Habdeliceva.
GUSEN, u hrojenicama: Od Duuava do Du-
nava od dva cara carevina, gusen gusenica, pali-
puska palipan. Vuk, rjecn. kod pipavica. M. D.
Milicevic, ziv. srb. 3, 35. glasn. 45, 327. * u Vu-
kovu rjecniku (cf. pipavica).
1. GUSIC, m. prezime. — Od xv do xvii vijeka.
Gusi6 Ivan. Mon. croat. 128. (1486). S Matijcom
Gusicem. 137. (1487). Ivan Gusic. 271. (1572).
Jandi-u Gusida . . . razbi§e Turci. P. Vitozovid,
kron. 194. Nije Gusid dao vire za Markove pe-
ruke. Starine. 12, 12. (oko 1700). T'ranc Karli
Gusidu. 14. (oko 1700). Gdi Gusici? J. Kavanin
231a.
2. GUSIC, m. wjesto u Crnoj Gori. Vise ma-
nastira Pivo na cetvrt sata u mestu Gusidu izvire
reka Sinac. S. Novakovid, obi. 71.
GUSICEV, adj. koji pripada (1.) Gusicu. Na
viru Gusidevu. Starine. 12, 12. (oko 1700).
1. GUSIN, m. ime musko. — U Danicicevu rjec-
niku: jGusini-', ime sinu despota Olivera (Glasnik.
13, 294).
2. GUSIN, adj. koji pripada guskama. — U
Sulekovu rjecniku: ,ganse-'.
GUSINA, vidi Gusina i gusjena.
GUSINAC, gusinca, m. yusdje jaje. — U Su-
lekovu rjecniku: ,gansei'.
GUSINSKI, adij. koji pripada guskama. —
Samo u Jambresicevu rjecniku: .anserinus' i u
Stulicevu.
GUSIN, m. vidi Gusine. S. J^ubisa, pri6. 06.
1. GUSINA,/. u Danicicevu rjecniku: ,Gusina',
mjesto s kojim je medilo Grncarevo, selo mana-
stira Decana: ,zb Gusinom' (Mon. serb. 95 god.
1330. Dec. lii'is. 42). dolazi samo u toj formi, a
i ona moze biti da glasi Gusinom, i tada bi bio
nom. ,Gusina'. bice sadasne Gusine blizu Vaso-
jevida.
2. GUSINA,/. guska?, guscje meso? — U nase
vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Kad im nosu go-
vede, toga nigdor nede; kad im nosu gusinu,
onda opet vsi kihnu. Jacke. 237.
GUSINAK, m. vidi guscak. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (kod guskin). — U nase vrijeme u
Posavini. F. Hefele.
GUSINANIN, m. covjek iz Gusina. — plur.:
Gusinani. — U Vukovu rjecniku.
GUSINE, n. varos i planina u Staroj Srbiji.
a) varos, vidi 1. Gusina. — izmedu rjecnika u
Vukovu (mjesto u juznoj Srbiji). I od Pedi, Asa
i Gusina. Nar. pjes. vuk. 4, 77. Od Gusina i od
Kolasina. 4, 83. Od Gusina grada bijeloga. 4, 211.
I Dul-bego iz Gusina ravnog. 4, 294. Te je si}e
bijelu Gusinu. Pjev. crn. lOo*'. — b) planina.
F. Jukid, zem|op. 2. 3. 53. Pro planine Plava i
Gusina. Pjev. crn. 99*.
GUSINSKI, adj. koji pripada Gusinu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. I nahiju gusinsku
uzeo. Nar. pjes. vuk. 5, 541. Na nekakva bega
gusinskoga. Ogled, sr. 105.
GUSITI, gusim, impf. grabiti, otimnti u gusi,
kao gusar. — Od xiv vijeka (vidi b i c), a iz-
medu rjecnika u Belinu (,praedor' llOi^), u Stu-
licevu, u Danicicevu.
a. aktivno. Toliko je dudi prike da druzine
sobom nede, neg li same kamatnike i lupeze sve
grabece ; s nima vijeda zbori svoja, s nima opdi
po sve vrijeme, s nima gusi sred pokoja; zla la-
komost ne je ime. J. Palmotid 336.
b. 2jasivno. Onogazi koiia ako uhvati i rece :
ukradent mi je ili gusent. Mon. serb. 205. (1387).
270. (1405).
c. sa se, pasivno. Cto se gusi ili ukrade. Zak.
dus. pam. saf. 49.
GUSJAK, m. vidi bezauica, bezanka, petorika.
Gusjak, rus. ryceHHij,a, ces. husi mydlo, Potentilla
anserina L. (Sabjar). B. Sulek, im. 106
GUSJA NOGA, GUSJA EUZICA, GUSJA
TEAVA, vidi kod gusji.
GUSJENA, /. vidi gusjenica, od cega postaje.
— Od xviii vijeka u sjevernoj Dalmaciji, u Bosni,
u hrvatskom primorju. Zaklinam vas skorovaXe,
gusine... L. Torzic 319. Blagoslov gusin koje
svilu cine. 207. Gusine i drugi crvi iz vrtla ne
pobignu. J. Filipovid 3, 265a. Natu|ili u Gusine
Turci ko gusjone u kupusno lisde. Osvetn. 5, 136.
Al' naprle hoge na ditabe ko gusjene na kupusno
zeje. 6, 71. Gusena, gusenica. u hrvatskom pri-
morju.
GUSJENICA, /. eruca, crv iz kojega se kasni^ie
razvije leptir, a osobito civ na kupusu iz kojega
se razvije bijeli leptir (Pioris brassicae). — ispo-
redi gusjena, gusjonka. — -je- stoji u juznom
govoru mj. ncgdasnega 6, m istocnom govoru glasi
gusenica, u zapadnom gusinica. u stoji mj. t'leg-
dasnega i\. — JUjcc je ^jraslavenska, isporedi rus.
^yceHH^a, ces. husunice, po^. gijsienica. — Postane
nije jasno. u jjraslavensko doba bio je s istijem
znacenem drugi oblik bez g, isporedi usjenica,
novoslov. v6senca (t gosenca), bug. vtsenica (i
ga.senica), malorus. usenyda (i husenyda), pol.
vijisienica. po tome bi korijen bio as (asi., brk),
te bi prvo znacene bilo: rulavo zivince; ali je
GUSJENICA
507
GUSKINAK
svakako cudnovato, kalco je doslo g. moze hiti
da se (jos u praslavenslco doba) nije svagda imalo
na pameti pravo postane, te da se po pucknj
etimologiji mislilo na giist (guska). — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,campus', grijeskom mj.
,campe'), u Mika}inu (,bruco' ,campe' ; gusjenica
od kupusa ,eruca'), u Belinii (,ruga, e ruca, verme
che mangia i cavoli' ,eruca' 634^), u Bjelostjencevu
(gusenica ,campe'. 2. gusenica koja ze|e kvari
,eruca'. 3. gusenica ka se vu listje zavija .vol-
vulus'. 4. ,scolopendra, multipeda, centipeda'), u
Jambresicevii (gusenica ,eruca ; volvox : scolo-
pendra'), u Voltigijinu (gusenica, usenica, gusje-
nica ,bruco, brucio' ,raupe'), u Stulicevu (guse-
nica, gusinica, gusjenica, v. gusjenka), u Vukovu
(gusjenica (juz.), gusenica (ist.), gusinica (zap.)
,die raupe' ,eruca'). a) uopce crv koji se posUje
razvije u leptira, naj cesce se misU na skodjive.
Sve skodjivo zvjerine, a to su: ,gusenice, skacci,
crtvi . . .' V. Jagic, sredovj. lijek. star. 10, 115.
Vnoge smrd^ive gusenice. P. Vitezovic, kron.
172. Vnogo gusinic i kebrov. 199. U zakletvi
oblakova, gusinica. A. Badic 68. Progonstvo od
gusinica trpimo. J. Banovac, blagos. 17. Lovci
udicu prikriju perom , gusjenicom il' cimgod
drugim za ufatiti ribu. F. Lastric, ned. 362. Da
ce im povratit ona godista, koja su im izjeli rda,
gusjenice i prugovi. D. Basic 258. Gdi god ima
od jeseni lista kom na vocki vece nije mista, u
kom cesto zamicu se crvi, il' iz nega gusjenica
vrvi. J. S. Eejkovic 47. Grna gusenica ,die
schwarze winterraupe' ,Bombyx chrysorhoea'. G.
Lazi6 86. Dodose skakavci i gusjenice nebrojene.
D. Danicic, psal. 105, 31. — b) na kupusu. Od
guse je do gusjenice koliko od Jedupka do ku-
pusa. (Z). Poslov. danic. 88. — c) svilena buba.
— u jednom primjeru xvii vijeka. Gusinica vije
svilu okol sebe D. Barakovic, vil.^ 118. — d)
stonoga, cesaj. — samo u Bjelostjencevu i Jam-
bresicevu rjecniku.
GIJSJENICAN, gusjenicna, adj. koji pripada
gusjenicama. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Moram dakle i ja svuci moj gusenicni povoj, ovo
slabo tilo. G. Pestalic 214.
GUSJENICAE, m. nacineno u nase vrijeme.
a) covjek koji kiipi gusjenice. — tc Sulekovu rjec-
niku: ,raupenleser'. — b) neke bubice sto ubijaju
gusjenice. Gusenicar, Calosoma sycophanta L.
K. Grnogorac, zool. 133. Gusjenicar ,raupentodt6r'
jPteromalus pupparum' u Sulekovu rjecniku.
GUSJENICAEKA, /. neka bubica. — U Sule-
kovu rjecniku: ,raupenfliege' ,Tachina'.
GIJS JENICAST , adj. vidi gusjenicav. — U
Stulicevu rjecniku.
GUSJENICAV, adj. pun gusjenica. — ispo-
redi gusjenicast. — U Stulicevu rjecniku ( erucis
plenus') i u Vukovu (n. p. voce ,voll raupen'
,erucis plenus').
GIJSJENICKI, adj. koji pripada gusjenicama.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Alat kojim se
mogu gusjenicki zavoji s voca skidati. J. S.
Eejkovic 415. Zubce koji se gor' viju u zavijac
gusjenicki diju. 415.
GUSJENKA, /. vidi gusjenica. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,eruca, campe'.
GUSJENAK, m. gusjenicko gnijezdo. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka. Ako sicnem zakasnivsi
nisi s voca obrao gdi gusiiiak visi. J. S. Ee}kovi6
83. — i u Sulekovu rjecniku : gusjeiiak ,raupen-
nest'.
GUSJI, adj. vidi guscji. — U Stulicevu rjec-
niku. — Ikod imena nckijeh bi^aka. Gusja noga
(prema lat per anserinus, nem. gansefuss), rus.
ryc^i^iii yiaiiKM (Potent, ans.) , ces. husi nuzka
(Alchemilla), po}. g^sie lapki, gesia stopa (Leo-
nurus Card.). Chenopodium L. (I. Sabjar). — • Gusja
ruzica (prema nem. ganseblume), Bellis perennis
L. (Sab|ar). — Gusja trava (prema lat. anserina,
nem. gansekraut), Potentilla anserina L. — Gusje
rutice (I. Sabjar). B. Sulek, im. 106.
GUSKA, /. anser, neka vodena ptica, pitoma
i divla. — -u- stoji mj. negdasnega f^. — 5 na-
stavkom ka rijec je stara u juznijeh Slavena,
isporedi stslov. gftska, novoslov. goska, bug. g-tska.
osnova je praslavenska g^st, isporedi stslov. gast,
rus. rycB, ces. hus, poj. g^s. — Indoevropska je
osnova glians- Hi glians-, isporedi lit. z-a,s\s, snskrt.
hiisa, grc. x>'i^y ^^^- anser, stvnem. gans; prema
litavskome i sanskrfskome obliku trebalo bi da
je u slavenskoj osnovi z a ne g; po tome se cini
kao da je slavcnska osnova uzeta iz germanskoga
jezika. Miklosic misli da je bila i druga indo-
evropska osnova s gh. — U svijem je rjecnicima.
a) u pravom smislu. Ako vidis (u snu) guske,
toj prilikuje poctenje. Zborn. 136''. Rac i gusak
nezbrojna vnozina. P. Vitezovic, kron. 170. Jaje
od guske. P. Macukat 41. Guske, patke i ko-
zlice. V. Dosen lola. U' za jegek suvu gusku
skida. J. S. Re|kovic 68. Eano podoh na pazar,
kupih gusku za dinar. Nar. pjes. vuk. 1, 506.
Sest ovnova, pet gusaka. 1, 524. Guska prase,
svak nek gleda za se. (Svak neka gleda svoj posao,
a u tud neka se ne mijesa). Nar. posl. vuk. 46.
I guska katkad na ledu posrne. 95. Naudice
mu kao vrabac guski. 192. Tri zene i jedna
guska cine vasar. (U vojvodstvu). 320. Divja
guska , Anser cinereus' ,die wilde gans'. J. Ettinger
228. Ci-nonoga guska ili ligarica .Anser segetiim'
,die saatgans'. 229. Guska divJa, Anser cinereus
vel segetum. Slovinac. 1880. 32*. Guska kr|a,
Anser silvestris. Guska vlasu}a, Anser cinereus.
D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 43. — b)
kao psovka budalastu cejadetu. Oruzje ti 'e ugra-
bila ona opurena guska! M. Dizic 372. cesto u
nase vrijeme zenskom cejadetu ti sjevernijem kra-
jevima (po nemackome). — c) hjeb s nekijem oso-
bitijem (produgijem) oblikom. — u Vukovu rjec-
niku: ,eine grosse langliche semmel' ,panis genus'.
— d) zem|ana posuda, u kojoj se pece pecenka.
odaga je, a na jednom je kraju suzena u kjun,
da se lag|e mast ocijedi. u Dugojresi. D. Tr-
steriak. — e) guska duhana, umotak duhana. —
na Bracu. A. Ostojid. — f) guske, lieka igra. Kad
se igra uste ili gusaka, onda svi drze po jednu
turu na odredenom mjestu i zovu se , guske' . . .
M. D. Milicevic, ziv. srb. 3, 39. glasnik. 45, 331.
— b) m. pjreziyne. u Dubrovniku. P. Budmani.
GUSKAE, m. guscar. — U Belinu rjecniku i
u Stulicevu, a u nase vrijeme u Sulekovu : ,ganse-
hirt, gansetreiber'.
GUSKAENICA, /. guscak. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. gusarnica.
1. GUSKIN, adj. vidi guscji. — U Belinu
rjecniku, u Bjelostjencevu, u Stulicevu. — Gu-
skina noga, a) vidi gusja noga (kod gusji). —
u Bjelostjencevu rjecniku: ,chenopus, pes anse-
rinus'. — b) Asteriscus membranaceus M. Tr.,
vrsta morske zvijezde. G. L. Faber 256.
2. GUSKIN, m. guscak. — Samo u Bjelostjen-
cevu rjecniku: ,chenoboscium'.
GUSKIN A, /. augm. guska. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
GUSKINAK, m. guscak. — Samo u Stulicevu
rjecniku: v. gusarnica.
GUSKOVACA
508
GUSLI
GUSKOVACA, /. mjfisto u Srhiji u okrugu
sabackom. Zem]a u Guskovaci. Sr. iiov. 1873.
443. ^^
GUSKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.
GUSKOVICI , m. pi. selo u Hercegovini «
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 32.
GUSKOVINA, /. giiscje meso. — U Stulicevii
rjecniku: ,caro anserina'. — nije dosta pouzdano.
GUSLA, /. vidi guslo. — Od xv do xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u VoUigijinic (,violino'
jgeige'). U ko godi vrime cuti budete glas trubje,
suiie, gusle . . . Bornardin 101. dan. 3, 15. A ti,
guslo, ozoja zuci tuznu zicu. P. Zoranic 64^. Glas
trub|e, surle, gusle, trstenica ... I. Bandulavic
125'i. dan. 3, 15. Drze surlu i guslu. M. Eadnic
120''. A on s guslom u slatkosti gor' vicnega
slavi. A. Vita]ic, ist. 2*.
GUSLAC, guslaca, m. guslar. — U pisaca
nasega vremena. Arne posta guslac na glasu.
M. Pavlinovic, rad. 74. Mejdanima Smi|anictl,
Jankovica, Senana ltd. . . . jos ratojubivi guslac
boravi. G. Martic u Nar. pjes. juk. x.
GUSLANE, n. djelo kojijem se gusla. — U
Wikovu rjecniku.
GUSLAR, m. covjek koji gudi u gusle (i koji
uz to pjeva). pisci upotreblavaju ovu rijcc i u
sirem smislu za covjeka koji udara u kakvu mii
drago muzikalnu spravu sa zicmna. — Postaje
od gusle (gusli) nastavkom art, a ne od glagola
guslati. — Moze biti rijec praslavenska, isporedi
ces. houslaf. u nasemu se jeziku javja od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,lyricen'),
u Mikajinu (,fidicen, lyricen, l3'i-istes, cytharedus,
cytharista'), u Belinti (,psaltes' 6861-), u Bjelo-
stjencevu (guslar, koji u gusle igra, u egede ili
hegede koji igra ,fidicon, panduristes', v. gudec),
u Jambresicevu (,fidicen') , u Voltigijinu (,violi-
nista' ,geiger'), u Shdicevu (,citharaedus'). Go-
vorage guslar David v psalmi. Korizm. 4()b. Pivac
i guslar David. 98^^. Kako glas guslarov, gudecih
u guslo svoje. I. Bandulavic 14*. apoc. 14, 2.
Na Polisu ni'6 guslara sjeverskom al' kolovoje.
J. Kavanin 4711'. Priprosti guslar. A. Tomi-
kovic, ziv. 20. Guslara joj u svijetu nema, ne
bi li me gudet naucila. Nar. pjes. vuk. 2, 35.
Eto je Milija Milosevic naj boji pevac i naj boji
guslar. M. D. Milicevic, zlosel. 286.
GUSLAEICA, /. zensko cejade kao guslar. —
U 31ika^inu rjecniku : , cytharista' ; u Belinu :
jfidicina' 686''; ii Bjelostjenccvu: ,fidicina, citha-
ristria'; u Jambresicevu: ,fidicina'; u Stulicevu:
,citharistria'.
GUSLAEOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Guslarovic Gliisa. M. D. Milicevi6, pom. 114—115.
GUsLAESKI, adj. koji pripada guslarima. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u JJelinu (,ly-
ricus' 4411) i u Stulicevu (,citharaedicus'). Kako
glas guslarski. Anton Dalm., nov. test. 1, 194.
apoc. 14, 2. Jer nam se vazniji proizvodi gu-
slarski nego li tamburagki 6ino. G. Martid ii
Nar. pjes. juk. xiii.
GUSLAESTVO, n. osobina, posao, zanat onoga
koji je guslar. — U Stulicevu rjecniku : ,ars citha-
raedica'.
GUSLA S, w). vidi guslar. — U jednoga jiisca
Slavonca xvm vijeka. Slepi slipci slavonski gu-
slaSi. A. T. Blagojevic, pjesnik. 60.
GUSLA'ri, guslfmi, inij)/. gudjeti u gusle (kod
pisaca u sircm smislu). — Akc. se mijcna u praes.
1 i 2 pi. : guslamo, gushito, «. aur. 2 t 3 sing.
giisla, u part, praet. pass. giisia,n. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (guslam
,fidibus ludo, fides tango, fidicino, paudurizo', v.
gudem), u Voltigijinu (,violinare, suonar violino'
jgeigen') , u Stulicevu (v. gusliti) , u Vukovu
(,geigen' ,lidibus cano'). Hitrima rukami ja guslat
junak mlad. D. Barakovic, vil. 342. Kada no si
nocas kod kazana svu noc guslo. I. Zanicic 248.
Pocela je lipo guslat, farug|at i igrat. Jacke. 141.
GUSLE, gusala, /. pi. muzikalna sprava na-
rodna za gudene s dubokijem glasom, u koje ima
nekoliko konskijeli struna zajedno kao jedna zica.
u gusle se gudi pjevajuci junacke pjesme. — Po-
staje od starijega oblika gusli (koji vidi), te je
od ovoga u nase vrijeme obicnije. rijetko se upo-
treblava it jednini (vidi gusla). — Od xvi vijeka
(vidi kod it)), a izmedu rjecnika u Vrancicevu
(jcithara; lyra'), u Mikalinu (udarati u gusle
jfidibus canere', i kod egede), u Belinu (,lyra'
441a), II Bjelostjencevu (gusle ili gusli, egede,
hegede , fides, pandura'), u Jambresicevu (,fides'),
u Stulicevu (v. gusli), u Vukovu: ,die (serlaische)
geige' ,fides' s primjerima iz narodnijeh pjesama:
Gud'te gusle Milosu za dusu. Sto su moje gusle
odvugnule. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Ak' no zna u gusle, a ti daj mu talambas. (Z).
Poslov. danic. 3. Kadno lani prode niz kotare
i pronese gusle javorove, ter zapjeva pjesmu od
junaka. And. Kacic, razg. 1''. Izvadicu erne oci
tvoje, i da6u ti gusle javorove, ter otidi od grada
do grada, od nemila, pobre, do nedraga. 52^.
Mjelovane, zlo vino popio i u gusle mukle udario !
225a. Slipci nega uz guslo pivaju. 281^. Dacu
nemu gusle i gudalo. Nar. jdjos. juk. 80. Na-
rodna je muzika srpska ,gad(e' uz koje se igra
i , gusle' uz koje se pjevaju junacke pjesme . . .
gusle, osobito po brdovitim mjestima k Bosni i
k Ercegovini, imaju gotovo u svakoj kuci po
jedne. Vuk, dan. 2, 106. Slijepac Filip Visnic,
kad je cuo u Srijemu ove klanalice, podsmijevao
se govoreci : ,Vasi slijepci ne znadu nista da
pjevaju nego samo bogorade uz gusle'. Vuk, nar.
pjes. 1, 127. — b) u pisaca se upotrebjava sa
koju mu drago muzikalnu spravu sa zicama.
Tuj ti mu zvonahu gusle s leutasi. M. Marulid
18. Kako jedan glas gusal. Korizm. 69a. Nistar
maile, ka prez duse jesu dajuci glas, ili svirale
ili gusle. Anton Dalm. , ap. 42. Sredivsi tiho
zuk od gusal. P. Zoranic 12'\ Glas guslai'ov
gudedih u gusle svoje. I. Bandulavic 14a. apoc.
14, 2. Niki ... u gusle udire. D. Barakovic,
vil.'J 75. Zvono gusle i citara. A. Georgiceo,
pril. 71. Ima nauk i obicaj zvoniti gusle. I. T.
Mrnavic, ist. 145. Merkurijus najdo gusle. P.
Vitezovic, kron. 6. Gusle udara svom desnicom.
A. Vitajic, ist. 2''. Zicom od citaro aliti gusal.
S. Margiti6, fal. 26. Jubal, koji iznade gusle,
tamburu, svirale. And. Kaci6, kor. 5. Udaraju
biibni i svirale, guslo male, srebrone citare. J.
Krmpoti6, mal. 12. u nase vrijeme pisci upo-
treblavaju za svakn muzikalnu spravu u koju se
gudi (vijolin, vijolu, vijoloncel, kontrabas). u ^u-
lekovu rjecniku: ,geigo; viola; violoncell'.
GUSLEN, adj. koji pripada guslama. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Jambresicevu
(gusloni navuk ,fidicinius ludus') i u Stulicevu
(gusleni , v. guslarski). Kako da bi se lukom
guslonim zica dotakla. P. Kiiezevic, osm. 314.
i u Sulekovu rjecniku: ,geigen-'.
GUSLI, gusli, /. 2^i- i-'idi guslo. — -u- stoji
mj. negdnsnega a. — liijec je praslavenska, ispo-
redi slslov. giislh, rus. ryc.iH, ces. housle, ;>o/.
gi^sl. — Postaje od korijena gud (vidi kod gusti)
GUSLI
509
1. GUST, a.
nastavlcom sir, pred hojijem d ispada. — U nase
vrijeme cesce se govori giisle ; ali se jos^ u ne-
hijem krajcvima cuje nom. i ace. gusli, i cesce
gen. guslT. — Izmeku rjecnilca u Mikajinu (,fides,
iyi-a, cythara'), u Belinu (gusli jednozicne ,mono-
cordo, strumento musicale d'una corda sola' ,mono-
cordium' 495^), ic Bjelostjcncevu (kod gusle), u
Stulicevu (,lyra, fides, cithara'), u Baniciccvu
(,cithara'). Timtpani i guslBmi jako obycaj samo-
drtzceniB blagorodnyhb vesejase. Domentijanb
122. Sedese u satore svojem i gudese v gusli.
Pril. jag. ark. 9, 130. (1468). Gusli i svirali cino
slatko svirenje. Zborn. 2.3*. Ze|no uzdisu . . . gdi
tvoj buk uslisu jak gusli gdi gudu. M. Vetranic
1, 66. Da su gusli, uz gusli bih drugu rekao.
M. Drzic 278. Ki pod gusli prem velike pripi-
jevahu u glas vrli dubi'ovacke slave i dike i grad
uvijek neumrli. J. Palmotic 176. Zajedno radni
zacinate u guslima. I. Akvilini 155. U mlinu
gusli ne trebuju. (D). Poslov. danic. 141. Muco
gusli, zamuknu cimbali. A. d. Bella, razg. 135.
Kola peljeska a gusli ^n-imorske. (Z). Poslov.
danic. 47. Pa uzese gusli javorove. Pjev. crn.
51a.
GUSLICA, /. dem. gusla, vidi guslice. — f/
Mikajin u rjccniku : guslica , ogede ,rebichina'
,pandura'; u Voltigijinu; u Stulicevu.
GUSLICE, /. pi. dem. gusle (u nase vrijeme
kod pisaca naj mana sprava za gudene u or-
hestru: vijolin, vijolina). — isporedi guslica. —
Od xviii vijeka, a izmectu rjecnilca u Belinu
(,violino, diminutivo del monocordo rustico* ,fidi-
cula' 768^) gdje naj prije dolazi, u Jambresicevu,
II Stulicevu, u Vnkovu. Sadejajte guslice od su-
voga javora. Nar. pjes. vuk. 1, 128. Nacinao je
guslice, svirale i drugih glazbila. M. Pavlinovic,
rad. 31. Jedne guslice, u koje je nesto udarao.
77. u ^ulekovu rjccniku: ,geige; violine'.
GUSLILAC, guslioca, m. covjek koji gusli, vidi
gudac. — U jednoga pisca xviii vijeka. Tu su
dipli . . . gusle i guslioci. J. Kavanin 498^.
GUSLINA, /. i^GUSLINE, /. t^l, augm. gusla
i gusle. — U Sulekovu rjccniku s osobitijem
znacenem (vijola, kontrabas) : guslina ,altgeige,
bratsche; violon*; gusline ,bratsche'.
GUSLITE^j, m. covjek koji gusli. — Savio u
Stulicevu rjccniku: v. guslar.
GUSLITE^AN, guslite^na, adj. koji pmpada
guslitejima. — U Stulicevu rjecniku: ,citharedicus'.
— nepouzdano.
GUSLITI, guslim, impf. vidi guslati. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,fidibus
ludere'). Guslile su gusle javorove, budile su
Jovana cobana. u narodnoj pjesmi u Lici. J.
Bogdanovic. ,Sta radis?' , guslim'. Kako guslis,
onako ces i pevati. P. J. Markovic. Ivad dijete
place, pa naide ko, zapitace: ,Sta ovaj gusli?' M.
Medici.
GUSNIVATI, vidi gusnivati.
GUSNUCE, n. djelo kojijem se gusne. — Same
u Stulicevu rjecniku : (sa starijim oblikom) gus-
nutje.
GUSNUTI, gusnem, 2^f- uciniti da sto bude
gusto. — Samo u Voltigij^mi rjecniku : ,spessire,
condensare' ,verdicken', i u Stulicevu : ,coagulare,
condensare' gdje ima i rejleksivno: gusnuti se
,coagulari, coire, condensari'.
GUSNIVATI, vidi gusnivati.
GUSOMACA, /. Capsolla bursa pastoris Much.,
neka bijka, isporedi gusomak, gusumaca. — U Mi-
kalinu rjecniku (,bursa pastoris'), ?/. Belinu (,bursa
pastoris' 145^), u Stulicevu (.barbae species'), u
Vukovu (nekaka trava koja raste po barama i
jede se l^z gladne godine s dodatkoin da se govori
u Crnoj Gori). i u Sulekovu imeniku: Gusomaca
(gusomaca u starom rukopisu), bursa pastoris (u
starom rukopisu i u Belinu rjecniku), herba san-
guinis (u starom rukopisu) , herbae species (Mi-
ka}a), borsa di pastore (Pizzelli, Kuzmic, Vuk),
Capsella bursa pastoris Much. (Vodopic), v. gu-
sumaca, rusomaca. 106. Gusomaca crjena, san-
guinaria, poligono maschio (ii starom rukopisu),
Polygonum aviculare L. 107. Gusomaca (vra-
tika), Tanacetum vulgare. Capsella bursa pastoris,
mosiiak. Cas. ces. muz. 1852. 2, 50.
GUSOMAK; m. vidi gusomaca. — U Sulekovu
imeniku: Gusomak, verga di pastore (u starom
rukopisu), virga pastoris (u rukopisu xviii vijeka),
bursa pastoris, herba cancri (u rukopisu ^ xviii
vijeka), Capsella bursa pastoris Much. B. Sulek,
im. 107.
GUSOVATI, gusujem, imijf. vidi gusariti. —
XVII vijeka. Bezobrazno da gusuje i da hitro
vara cesto svih ... J. Palmotic 339. Ni trguje
ni gusuje, neg se govni zakusuje. (D). Poslov.
danic. 80.
GUSOVICA, /. selo u Bosni u okrugu Tuzle
Done. Statist, bosn. 126.
GUSOVRAZJI, ad), nejasna rijec, slozena od
gus(?) i vrag. — JJ knizi xviii vijeka zlo na-
stampanoj u nase vrijeme, s cega se i ne zna
treba li ovako citati. Gusovrazjih od jidija otro-
vani zmajski rodi. J. Kavanin 415^.
1. GUST, gusta, adj. densus. u- stoji mj. neg-
dasnega i\. — Akc. kaki je u nominalnom nom.
sing. m. takije u slozenijcm oblicima: gusti, gdsta,
gust(S, gustoga ltd.; kaki je u nominalnom gen.
sing. m. taki je u ostalijem nominalnijem obli-
cima: gusto, giiste, gustu, gustoj itd., osim nom.
sing. m. i ace. kacl je jednak s nominativom. u
Dubrovniku kaki je u nominalnom nom. sing. m.
taki ostaje u svijem nominalnijem oblicima jc-
dnine (osim instrumentala) muskoga i srednega
roda, u ace. sing.f., u nom. i ace. pi. m. if.; moze
biti drukciji akc. i u slozenijem oblicima: giisti,
giista, gusto, gustoga itd., vidi P. Budmani, dubr.
dijal. rad. 65, 172 br. 82. 84. — Bijec je prasla-
venska, isporedi stslov. gast'B, rus. rycTou, ces.
bust}', 2wj. gesty. — Izmedu rjecnika zi Vraniiicevu
(,densus ; spissus'), ii Mikajinu (,densus, confertus'),
u Belinu (, densus' 321''. 698^), u Bjelostjcncevu
(,densus, spissus'. 2. ,creber, frerxuens, assiduus,
diligens, navus, gnavus', v. raar|iv), u Jambresicevu
(,densus, spissus'), u Voltigijinu (,denso, inspessato,
condensato' ,verdickt'), u Stulicevu (,densus, spissus
etc.'), u Vukovu: 1. n. p. jelo ,dick (von fliissig-
keiten)' .densus'. 2. n. p. suma, t. j. cesta ,dicht'
,densus'. 3. (u Dalmaciji) vide cest (n. p. gusto
platno). — Komp. postaje nastavkom j ; tj mijena
se na 6, a pred ovijem se s mijenct na s (ali se
gdjegdjc nalazi pisano s: gusci): giisci; n pisaca
se nahodi i gustiji : u Belinu rjecniku 321''.
Mjesto od dubrav naj gustije. I. Dordid, salt. 87.
Naj gustije tmine. A. Kalic 149.
a. adj. a) 0 cemu zitkom, kad u ovome ima
mnogo sitnijeh tvrdijch cestica, te je s toga mane
zitko i mane prozirno. Kiselo mleko gusto. Sredo-
vjec. lijek. jag. star. 10, 109. U popa je juha
do dna gusta. (D). Poslov. danic. 141. Namece
suproc sebi gusti gjib. J. Matovid 396. (Vino)
razgonava debelu i gustu s|unu. Z. Orfelin, podr.
43. Sto je vise jaja to je gusca corba. Nar.
posl. vuk. 355. J]\e je u Boci gusto a tanko.
S. ]^ubisa, prip. 7. O vinu slatkom i gustom.
1. GUST, a.
510
1. GTJST, a.
P. Bolic, vinodj. 2, 7. Gust sok. 2, 126. — b)
lead su u cega dijelovi hlizu jedan driigoga. —
isporedi 2. cest. aa) o cijelome. to moze hiti n. p. :
aaa) suma, diibrava, gaj, gora, planina ltd., sve
ono lead cega su dijelovi drveta Hi grmovi, te se
0 cijelome kaze da je gusto za to sto su dijelovi
hlizu jedan drugoga i sto u samijeh ovijeh dje-
lova nihovi su dijelovi (grane, Usee) hlizu jedan
drugoga. V jedan gvozdac gust. Korizm. 28*.
Po gorah naj lise, gdino su ravnine i stine naj
vise i guste planine. P. Hekfcorovic 15. Pticice
poju tuj blizu u gori po gustoj dubravi. N. Na-
Jeskovic 2, 70. 71. Divji prasci u^ gustih luzih
hitro privarajuci. P. Zoranic SOt". Ces silom svo-
jomo sto hoce sve cini, jak vihar od listja u gustoj
planini. D. Eaiiina 97a. Nadoh mlaca, gdi le-
zase u dubravi gusti. lOlb. Tako gusti gaj si^ed
gora lijep se i zelen s dvor zamjeri. I. Gundulic
298. Krunoslava pokli upazi sred guste se svim
dubrave. 350. (Mjesto) , gustom kitom cestijeh
bora odjeveno i povito. G. Palmotic 1, 240. Sred
gusta se bismo gaja mi stanili. 1, 301. Bjezeci
proz gustu dubravu. I. Dordic, salt. xv. Gdje
se savi vihar vitar iz one guste planine. Nar.
pjes. niikl. beitr. 55. Zemje ima dosta puste i
sikare dosta guste. V. Doson 213^. Jeda se za-
bijete u koju gustu goru ali zapustenu. D. Basi6
48. Pade mrtvih ijadu Turaka . . . kao gusta
isicena gora. And. Kacid, razg. 211^. Plemenita
suma i tako gusta da ne bi zmiju iz ne za rep
izvukao. M. A. Eejkovic, sat. GS^". Zvirje bizi
u sume i guste dubrave. L5b. U kovaca gusta
basca. Nar. pjes. vuk. 1, 530. Kao sqko vrh
guste planine. Nar. pjes. here. vuk. 103. Scegova
gora naj gusca. Nar. pjes. istr. 2, 153. Planina
gusta (bez hajduka) nije pusta. Nar. posl. vuk.
249. Suma sve gusca. Nar. prip. vuk. 168. Pla-
nina se sva prosula docima optocenijema gustijem
brezujcima. S. ^^ubisa, prip. 29. — bbh) o drvetu.
Pod gustom planikom. D. Barakovi6, jar. 4. Gusti
javor; brijest siroki. J. Kavaiiin 195". Sio pod
sjenu gusta duba. D. Basic 5. Uzmnozio Bog
take plemenite blagocudne mladike oko tebe da
gusti bus obsjede. I. M. Mattei ix. Sjednu pod
jedan gusti i siroki jablan. S. i^ubisa, prip. 158.
— ccc) 0 cvijetu. Dusek bi mu naslagala ruze,
vezen jastuk gustog karanfila. Nar. pjes. vil. 1868.
645. Oj Marica, klincac gusti! Jacke. 4. — ddd)
0 travi. Dobra je svud pasa, trava je svud gusta.
M. Drzic 428. — eee) o bradi, kosi, obrvama. Oci
sijero kijeh je obrva ostra i gusta. G. Palmotic
2, 60. Kamo s glave kosa gusta? V. Dosen 44'*.
Podizuci nategom glavu i guste obrve. S. ^ubisa,
prip. 35. U bozica gusta brada, puna sira i ko-
mada. u Dobroselu. M. Medic. — fff) o vijencu.
Ter od listja vijonac gusti oko nage stere puti.
G. Palmotid 3, 25''. — ggg) o kiti. A iz fesa
svilon-kita gusta. Nar. pjes. here. vuk. 164. --
hhh) 0 ces(u. Kitkim prije fieSJom posli gustim
na razdiok dilim (kose). A. Kanizlid, roz. 40. —
Hi) 0 platnu, nirezi (vidi i u Vukovu rjecniku).
II dugacku kesu od nogusta platna. Z. Orfelin,
podr. 150. Gusto jjlatno ,leinwand von dichtem
gewebo'. A. Hajdonak, naziv. 22. Gusta nireza
,ein netz mit engen Maschon'. 34. — kkk) o
ledu (grlidu). Kao gusti led u vinograd usrnuvsi.
A. Kanizlic, kara. 166. — III) o mnostvu ce^adi.
U sred gusta nmostva Cojadi. A. d. Bella, razgov.
^^^" . ~ tninvi) u jednom primjeru o zemji na
^ojoj je mnogo i-tjadi. Sad s narodom zomja
gusta, tad bi, strah mo, bila pusta. V. Dosen
138". — nnn) o redu. AV ces hrpit neg po gus6em
redu. J. S. ReJkovi6 89. — ooo) uopcc. Sto je
gusto iiijo pusto. Nar. jiosl. vuk. 356. — bh) a
dijelovima koji su hlizu jedan drugoga, n. p. o
drvetiina. Cuh gdi buka mukla izlazi, kako vihri
kada plasi proc' ne mogu guste dube. I. Gun-
dulic 81. Gustijem borim gaj spleteni. G. Pal-
motic 1, 33. — 0 granama. Ckleni, bistri, tih
Dunaju, koga s obi strane sjene borja i javorja
guste lipe grane. D. Eaiiina 105*. — o liscu.
Kitje drijeva gustoga listja. N. Kanina 162''. —
0 strelama. Strile guste padati. And. Kacic, kor.
19. — 0 zuhima. Zubici su drobni, gusti, kako
biser ki se .sklada. H. Lucie 210. — amo spa-
daju i ovi primjeri: Gusti istocnici slatke vodo
istikahu. Aleks. jag. star. 3, 282. I po nima
(gorama) jame guste. V. Dosen 15''. Od neg'
guste krpe lete. 188^. — cc) na nekijem mjestima
osobito kod kolektivnijeh supntantiva, ne zna se,
kaze U se o cijelome Hi o dijelovima. Vode stu-
dene daju hranu gustomu dubju. M. Drzic 240.
Meu guste i spletene redine i grmje ulisi. P.
Zoranic 8a. Kada stado usplanduje pod javorje
gusto, tiho sama k meni pridi! D. Ranina 106*.
Ali kad se na planini medu dubje vihar svije,
velmi zbitno i gusto gdi je. S. Bobajevic 213.
Mjesto . . . pusto, gdi strasivo sjenu svoju spusta
dubja granje gusto. I. Gundulic 186. Da me
tmaste zdruze sjeni, ke prostira dubje gusto.
350. Tece gusto kroz grmenje . . . 554. Jer kad
vocka gusto grane ima. J. S. Pe^kovic 142. Lo-
veci on po dubokijem alugama i gustijem grme-
nima. Nar. prip. vuk. 192. — c) preneseno od
znacena kod a) na znacene: taman. u nekijem
primjerima kod aa) misli se na znacene kod
b). aa) 0 oblacima, magli. Kad gustih oblaka. G.
Drzi6 376. Izza oblaka gustijeh viri. J. Kavanin
473''. Jankovica krilo pozla6eno, di mu pobre
za kalpakom siva kano rauna iz gusta oblaka.
And. Kacic, razg. 237''. Mjesto obkruzi . . . s gu-
stijem oblacima. J. Matovii 321. 322. Gorsku
vilu u gustu oblaku. Nar. pjes. petr. 3, 293. Ja
cu doci k tebi u gustom oblaku. D. Danicic,
2mojs. 19, 9. — Iz smrknutijeh gustijeh magla
jazovite u ponore straho6a se jata nagla gromi-
naju, drozde, ore. I. Gundulic 473. Guste magle,
cesti oblaci. P. Kanavelic, iv. 41. Sunce razcina
guste stisnute magle. V. M. Gucetic 155. Gusta
magla vidi se svu planinu pokriti. And. Kaci6,
kor. 77. Gusta magla iz morskijeh vala. Osvetn.
1, 20. — i 0 dimu. U gustome dimu od pusaka.
Ogled, sr. 425. — bh) o tminama, mraku. Tma
tako gusta da se more ruku taknuti. Korizm.
26a. Tma tolikoj gusta. Zborn. 162*. Tmine
tolike i tako guste. P. Zoranic 8*. Toliko 6e
biti gusta tamnost u paklu, da ce se modi rukom
taknuti. M. Divkovic, bes. 192i>. Sve nocne tmine
nisu zadosta guste. I. P. Marki 74. Bijahu tmine
tcliko guste... F. Lastric, test. 231''. Tmine Ape-
like i guste. And. Kacic, kor. 69. Pregusti mrak.
J. Kajid, pouc. 3, 14. Priguste tmine. B. Lea-
kovi6, nauk. 378. — i u jednom primjeru o noci:
Kad je tvrda ve6 noc gusta. V. Dosen 155*. —
d) od znacena kod b) bh) preneseno na vrijeme,
0 dogadajima kojijeh je mnogo i jedan je blizu
drugoga, isporedi 2. cest, b). — u cakavaca.
Budi (ispovijed) pz'iprosca, umijena... i casta, ca
jo gusta. Narucn. 80''. Molitva gusta za mrtvih.
Korizm. 21''. Kadi gustih tvojih nemodi. Anton
Dalm., nov. test. 2, 109. paul. itim. 5, 23. Gusto
i zivo spominanje od smrti. P. Kadovdid, nac.
22. — e) na gusto stoji adverbijalno i znaci sto
adv. gusto ^J0(/ 1), a). — u jednoga pisca xviii
vijeka. Na artiji razridit de^ si me, jer ne va}a
kad na gusto lezi, jedna buba kad vis' druge tezi.
J. S. Ko|kovic 200. I motri jo (bube) josu li na
gusto 243. — f) n. gusto u nekijem recenicama
1. GUST, a.
511
GUSTI
znaci sto i nevoja. metafora je po svoj prilici
uzeta od guste sume iz Jcoje se ne moze pobjeei
(Hi od guste vode, kala, odakle se ne maze ispli-
vati ?). naj cesce je ovo znacene s prijedlogom
do : do gusta. Indi nece na sva usfca vapit svagdi,
vec do gusta. V. Dosen 234^. Doslo do gusta
(do nevo}e). Nar. posl. vuk. 69. Kad dode do
gusta (do nevo}e). 116. i u Vukovu rjecniku: kad
dode do gusta, t. j. kad dode do nevo|e ,aufs
ausserste' ,ubi res agitur'. — u jednom primjeru
xviii vijeka ii gustu : Nade se tada u gustu kra}
i malo ne pogibe. E. Pavic, ogl. 311. — g) f.
pi. guste, s prijedlogom u: ii guste u jednom
primjeru nasega vremena sa znacenem: veoma,
sestoko. Bila nekakva baba srdita, a imala unucad
opaku, te se s nima u jedan dan u guste zainadi.
' Nar. prip. vrc. 69.
b. adv. gusto. — Komp.: giisce. — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (gusto, gustokrat, cesto,
cestokrat, velekrat, mnogo puta ,crebro , fre-
quenter, assidue, saepe, saepenumero'. 2. gusto
i vnogo ki-at ,assidue et saepissime'. 3. gusto ili
cesto cirkve pohadam ,frequento ecclesias'. 4.
,dense, spisse') i u Stulicevu (,dense'). a) vidi a,
h). O dubje zeleno, spletoste vi grane gusto tac
na sviti, da meni sve brane sunce me viditi. D.
Eanina 41a>'. Satore razpese gusto. B. Krnarutic
29. Ako bi bila (zoh) veoma gusto rodna. I. Ja-
blanci 80. Naslazi lepo u levak runske metle
gusto. Z. Orfelin, podr. 121. — h) saepe, cesto,
vidi a, d). — u cakavaca. Ki gusto priseze.
Transit. 92. Prosimo Boga gusto. Korizm. 7^.
Gusto gusto cinase mnoga dobra. 32a. Malo krat
yidimo da nisku kucu trisne, a visoku gusto. 31^.
Clovik ki se gusto rasrjuje. ^Si*. Ti vidis jednoga
gusto spovidajuci se. 52^. To isto gusto ctite.
Postila. Gg2b. Ako gusto ruke ne umivaju. Anton
Dalm., nov. test. 59b. marc. 7, 3. Za ku stvar
ga gusto prizivase k sebi. 212. act. ap. 24, 26.
Imamo gusto hoditi k pravim pridikam. Kateh.
1561. ATb. Zapovidi malo drze i gusto prelamjaju.
Mon. Croat. '^92. (1589). Knizice ove gusto ili
cesto krat neka u rukah budu tvojih. F. Gla-
vinic , svitl. 134. ^ Govoreci mu gusto. P. Ea-
dovcic, nac. 26i. Ca naj gusce moremo. ist., 183.
A kojemu jest potriba, gusto zdise, pleca zgiba.
P. Vitezovic, cvit. 2. Cim se gusco koji sell, s tim
mu je vse mane v zdeli. 55. Junak ju je gusto
pohajao. Nar. pjes. istr. 2, 109. — is gen. pi.
puti. isporedi gustokrat. Gusto puti Mare na
okno hodila. Nar. pjes. istr. 2, 17.
2. GUST, m. uzivane, raskosa, tal. gusto. —
Od XVII vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,der gusto, geschmack' ,gustus' s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). Sto (su)
gusti i plakijeri? V. Andrijasovic, put. 43. Moja
bogastva, gusti, pjaceri, raskose. 284. Ko god
ima gusta ima i dizgusta. (Od prilike : ko se ve-
seli va|a da se i sneveseli. u IJubrovniku). Nar.
posl. vuk. 137. Nemam gusta, nije me gus, nije
me vo(a. P. Budmani.
GUSTA CESTA, /. suma u Bega|ici (u okrugu
biogradskom u Srbiji). ^. Stojanovic.
GUSTACIC, m. prezime. — xvi vijeka. Martin
Gustacic. Mon. croat. 183. (1501).
GUSTA KEUSKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Sr. uov. 1872. 414.
GUSTAN, gusna, adj. vidi 1. gust. — U Stu-
licevu rjecniku s dodatkom da dolazi u pisca
Gundulica (?). — nepouzdano.
GUSTAEICA, /. vidi gostarica. — TJ jednoga
pisca XVII vijeka. Misnik uzme obidvi gustarice
ulja krstonja. I. Bandulavic 129a. — U nase vri-
jeme na Bracu: gustarica (s cakavskijem ak-
centom). ,Ni za gustaricu, ni za bukaricu'. Nar.
poslovica. A. Ostojic.
GUSTA SUMA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Niva u Gustoj Sumi. Sr. nov.
1872. 9.
1. GUSTATI, gustam, impf. placere, militi se,
biti ugodnu, tal. gustare. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. , Gusta Ii te ovo?' ,Kako te ovo
gusta?' , Gusta me puno'. ,Ne gusta me ni malo'.
P. Budmani.
2. GUSTATI, gustam, impf. stajati, vrijediti,
tal. costare. — U jednoga jiisca cakavca xvi vi-
jeka. Kra|estvo Bozje toliko gusta, koliko imas:
Bog nece o(d) tebe ner ca ti je dao. Nauk. brn. 8.
GUSTAVSTAN, m. pustara u Slavoniji u pod-
zupaniji osijeckoj. Pregled. 102.
GUSTEEICA, /. vidi gostarica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Biskup pak recenu krv u
gusterice od kristala sarani. od ove se krvi na-
lazi jedna gusterica u Eimu u crkvi s. Salva-
tura. M. Zoricic, zrc. 24.
GUSTEENA, /. vidi gustijerna. — U pisaca
cakavaca xv i xvi vijeka, i u jednoga pisca sto-
kavca (zapadnoga govora) xvm. I vrzimo ga
u gusternu staru. Bernardin 39. gen. 37 , 20.
Z gusteran izide jure i vlazina. M. Marulic 30.
Bise zlata dvanadeste gusteran punih. Aleks. jag.
star. 3, 276. Doniti vode iz gusterue od Betlema.
J. Banovac, pripov. 19. Bi postavjen u gusternu
suhu. blagosov. 153.
GUSTEENA, /. vidi gustijerna. — U jednoga
pisca cakavca xvii vijeka. Tot gusterna bise
jena, ona da mu razumiti da j' tot blaga sakri-
vena. J. Armolusic 49.
GUSTE ZIDINE, /. pi. seoce blizu Prizne u
hrvatskoj krajini u okrugu licko-otockom. Schem.
segn. 1871. 23.
GUSTEZ, /. vidi gustis. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Ne mogu izvuc svojih iz gustezi
nogu. J. S. EeJ-kovic 65. Praznu slamu od gu-
stezi zeces. 115.
GUSTI, giidem, impf. vidi gudjeti. — -u- stoji
mj. negdasnega ii,. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. gasti, malorus. husty, ces. housti,
po]. gtisc. — Moze biti da je korijen gond bio
isprva onomatopeja. — Do xviii vijeka (u nase
ga vrijeme zamjenuje gudjeti), a izmedu rjecnika
u Belinu (gusti u gusle ,fidibus canere' 441^) i
u Stulicevu (gusti i grijeskom gudsti, 1. ,frau-
dolenter iudere'. 2. v. gusliti). a) vidi gudjeti, a.
Bese Nebus guslnik i gudese i gredese samo
kamenje. Pril. jag. ark. 9, 123. (1468). Sedese
u satore svojem i gudese v gusli. 130. Glas
ki slisah bise kako gusalnik guducih v gusli
svoje. Korizm. 69*. Velo ih znas, nije laz ; moja
budi, tuj ne gudi. M. Drzic 275. Cto se sviri ili
gude. Anton Dalm., nov. test. 2, 42. paul. leor.
14, 7. Ja guduci moj poj tad dospih liu slaved.
P. Zoranic 15a. Slijepac ne gude bez mjedi.
(D). Poslov. danic. 112. Svoju gusti. (D). 120.
Gudu i pivaju prid kapelanom. F. Lastri6, od' 78.
— b) vidi gudjeti, b. Jak gusli gdi gudu. M.
Votranid 1, 66. U placne boljezni moj leut gude.
1, 72. — c) vidi gudjeti, c. Sud koji je pun ne
zveci i ni gude, nego samo tutni. M. Divkovic
410a. Te mu crv^v mozak gude, da iz blata
zlato bude. V. Dosen 237b. — d) u Stulicevu
rjecniku: krasti kod igre, isporedi 1. gudac, c i
2. gudilo. — nepouzdano.
GUSTICA
512
GUSTITI, b.
GUSTICA, /. 0 (gustoj) gori, u zagonetkama,
i u Vukovu rjecniku (gdje se samo dodaje: u
zagoncci). Idom gorom gusticom, ubrali kiusku
zuticu, oci becih, usta kecih, prozdrijet ne mogoh.
odgonetjaj : oskorusa. Nar. zag. nov. 156. Prodoh
goru gusticu, nadoh krusku zuticu. odgonetjaj :
sunce. 219,
GUSTIGEAB, m. selo u Bosni u okritgu sa-
rajcvskom. Statist, bosn. 32.
GUSTI HRAST, m. mjesto u Srbiji u okrugu
crnorijcckom. Niva u Gustom Eastu. Sr. nov.
1875. 7G9.
GUSTIJER, m. ne znam slo je, va]a da jc
nesto sto se cini od mlijeka. — IJ nase vrijeme
u Bosni. Mlijeko vare i kupe sir, maslo, skorup,
u JGson grade i gustijer ali samo za poklone,
rjjetko za sebo. V. Bogisic, zborn. 121. (u Sara-
jevu i u okolini).
GUSTIJERNA, /. cisterna, jama ogradena i
pokrivena (svodom) u kojoj se hrani i iz koje se
crpc voda, osobito kisna. — isporcdi gustijerna,
gusterna, gusterna, gusterna, bistijerna. — Akc.
se mijcna u gen. plur. gustjerana. — -ije- stoji
po jidnom govoru kao da je negda hilo e, a po
zapadnom i: gusth-na. — Rijec je romanska od
hit. cistorna: g je uzdrzalo grleni glas (vidi P.
Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 161. hr. 41); ne-
jasno je u, prcma srgrc. xivai^Qva vaja da stoji
wj. negdasncga a. — Od xvi vijeka p)0 zapad-
nijcm krajcvima, a izinedu rjecnika u Blikajinu
(gustirna ,cisterna'), it Belinu 195'^, u Bjclostjen-
cevu (vidi gusterna), ii VoUigijinu, u StuUcevu.
Tuj bjeso jedna gustijerna i vrze mladicu u gu-
stijornu. Zborn. 43i>. Taj hva|ena mista paka
obhodismo ... ki se zeleiiase vrtal, i gustirnu . . .
P. Hektorovid 33. Studenac vrtala, gustijerna
voda zivijo. M. Divkovic, bes. 230^. Ubijmo
noga i vrzimo u gustirnu staru. I. Bandulavic
46a. gen. 37, 20. Ncka no zatvori gustijerna
svrhu meno usta svoja. M. Eadnid 40a, (,Neque
urgoat super me puteus os suum'. psal. 68, 16).
Tko stoji u jednoj jami dubokoj ali u jednoj gu-
stijerni vidi zvijozdo u po podne. 354^. Da t'
gustirnu daz napuni. A. Vitaji6, est. 9. Bla-
goslov gustirno ali bunara. L. Terzic 240. Ah
da mi tko doneso jedan sud vode iz gustijerne!
B. Zuzeri 369. Naravska voda, to jest ili je voda
od mora, ili od rijeko, ili od blata, ili od jezera,
ili od gustijerne, ili od tocka. I. A. Nonadic,
nauk. 99. Timotea nasav§i sakrivona u jednoj
gustirni, izvadi. And. Kaci6, kor. 332. Zaprosi
napitak vode iz gustirno, koja se naodase u Be-
tlemu, I. J. P. Lucie, razg. 21. Dake umotnuse
ga u duboku prisusonu gustijernu. A. Kali6 300.
Gustijornu ili catrnu (jama pokrivena kamonim
svodom). V. Bogigid, zborn. 411. — U ovom ^jri-
mjeru znaci: jama uopce. Danijel stajase medu
lavima u gustijorni. M. Eadnid 119a.
GUSTIJEENI, adj. koji pripada gustijcrni. —
JJ jednom lyriiiijerii xvii vijeka. Kofa dokle jo u
vodi gustijernoj cini so da nije toska. M. Eadni/;
371a,
GUSTIJEENICA, /. dem. gustijerna. — U Be-
linu rjecniku 195b,
GUSTIJEENSKI, adj. koji pripada gustijerni.
— U Belinu rjecniku: .cisterninus' 195i>. — sasma
nepouzdano.
Gl'STl LAZ, m. scoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji dionickoj. Proglod. 11,
GlISTILO, n. r/fZj gustig. — VJednoga pisca
Duhrovcanina nasega vrcmena. Cini joj so (u
snu) da jo ugazila u inoro, ali ne topi so, pod
nogom joj je more nesto kako kasa, kako tijesto.
po tomu gustilu gazi gazi. M. Vodopic, tuzn.
jel. dubr. 1868. 191.
1. GUSTINA, /. densitas, osohina onoga sto
je gusto, cesto i u konkretnom smislu: ono sto
je gusto. — isporedi guscina, gustoca, gustota,
gustost. — Akc. se mijcna u dat. sing, giistini,
u ace. sing, giistinu, u voc. sing, giistino, « nom.,
ace, voc. plur. giistino, (u gen. x>hir. gustiua). —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(gustina, gustost ,densitas, condensatio'), u Belinu
698b, -II Bjelosfjencevu (kod guscina), u Stulicevu,
u Vukovu. (Grm) gustinom od listja svoga , . ,
P. Zoranic 38b. Gustinom od grana dubrava za-
kriva, da zraka suncana travu i cvit ne obsiva.
1. Gundulic 153. Koja su pokrivena gustinom
od listja. A. Vitajic, ist. 86. Imahu sve vrijeme
potrebnito za mirno na onu gustinu broda i |udi
smetenijoh zatrijeskati svijem topovim. B. Zuzeri
401. Iz gustino tmina . . , F. Lastric, tost. iv.
Dim kojega gustina mene zagusuje. J. Eajic,
pouc. 2, 67. Ostavi da gustina na dno padne.
Z. Orfelin, podr. 375. Ne mogahu puta razaznati
od gustino rane magurane. Nar. pjes. vuk. 1, 39,
Ot gustine ukuvanog masta. P. Bolic, vinodj.
2, 319. — S konkretnijem znacenem cesto znaci
sto i gusta, cesta. U tojzi gustini zivini nije pri-
hoda. M. Votranic 2, 264. Pocu se medu ovu
skrit sada gustinu od dubja. F. Lukarovic 124.
Dodoh u cudnu gustinu od dubja. D. Zlatari6
64b. Nut', gdje onamo sred gustino slavic poje
u dubravi. I. Gundulic 71. Izaade so u gustini
medu hudijem zlijem gusari. J, Palmotic 101,
Zajedno su se uputili u gustinu jedne dubrave.
B. Zuzeri 403. Kud bjezis u gustinu gore i
dubja y A. Kalic 254.
2. GUSTINA, m. nadimak. u Itrvatskoj krajini.
V. Arsenijevic.
GUSTI EASTOK, m. mjesto u Srbiji u oknigu
crnorijeckom. Livada u Gustom Eastoku. Sr.
nov. 1872. 558.
GUSTIS, gustisa, m. nesto gusto. — Akc. kaki
jc u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
i ace. sing., i voc. gi'istisu, gi'istisi. — Od xvni
vijeka (vidi kod b)). a) vidi 1. gust, a, a), uopce.
— u Vukovu rjecniku : ,oin dichtes ding' ,res
(cibus) densa, solida'. — b) vidi 1. gust, a, a),
s osobitijem znacenem: gusta, cesta. On otide u
gustis to sumo zoleno. J. Eajic, boj. 114. Gustis,
mjesto kojo jo tako obraslo sa srednim drvecom
da so no mozo kroza n pz-olaziti. u lirvatskom
primorju.
GUSTI SIB, m. mjesto u Srbiji u okruf/u kra-
jinskom. Sr. nov. 1861. 87.
GUSTITI, gustim, impf. donsare, ciniti da sto
(objekat) bude gusto. ~ Akc. kaki je u j)raes.
taki je ti impf. guscfih, u aor. 2 i 3 sing, giisti,
tt iHirt. 2)raet. pass, gilscen. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika « Vrancicevu (,dGusare; spissaro')
gdje naj prije dolazi, u 3Iika^inu (gustiti, zgu-
stiti ,denso, condonso'), u Bjelosfjencevu, u Jam-
bresicevu, u VoUigijinu, u Stulicevu.
a. aktivno. Sitvu ne gusti, kada sijo. J. S.
Eojkovid 112. Kad vo6 znade i skretat i spustit
i jednake koracaje gustit. 231.
b. sa se, rcjleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
knlinu (gustit so, ciuit so gust ,spisse3CO, incro-
bosco'), M Bjelostjencevu (,denseo, cooo, spissosco,
conjungor, contrahor, coagnlor, condonseo, incro-
bosco'), u Stulicevu. Nek so dubro ovim rodom
gusti. J. S. Eojkovi6 39. Cvico ridko il' kojo so
gusti. 225.
GUSTIZA.
513
GUSANAC
GUSTIZA, /. vidi gustis, a). — U narodnoj
pripovijeei nasega vremena. Kad vinograd trece
godine rodi i poka^ se vrlo lijepo grozde, onda
se sastanu da opet biraju sta koji voli. sad sveti
Sava upita davola: ,Sto volis, ortace, ili corbu
ili gustizu?' a davo odgovori: ,Vala ja cu gu-
stizu, a tebi gaba corba'. kad vinojrad sazri,
onda sveti Sava obere grozde, metne u kacu pa
posle istoci vino, a davolu ostane gibra. Nar.
prip. vuk. ^277.
GUSTJETI, gustim, imj)f. gustiti se. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecrdka u Stulicevii (v. gu-
snuti se). Sada vec murvaci guste. M. Pavli-
novi6, razl. spis. 425.
GUSTO, m. ime musko. — xiv vijeka. Popt
Gusto. Glasnik. 24, 270. (1388).
GUSTOCJ^EN, m. Gustocjen, gustoslen, suvrst
vinove loze bijela grozda (u hrvatskotn primorju).
B. Sulek, im. 107.
GUSTOCA, /. vidi 1. gustina (i radi akcenta).
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,densitas' 698b), u Bjelostjencevu (gustoca, ce-
stoca ,crebritas, crebritudo, assiduitas, celeritas';
2. ,frequentia'), u Voltigijinu (grijeskom gustoca
i gustoca), u Stiilicevu. Gustoca negova (masta)
tesko se more ocistiti. Narucn. 20^. Niki pri-
maju samo . . . kruh gustoce i tegote. D. Eapic
440.
GUSTOKRAT, adv. saepe, vidi 1. gust, b, b).
— isporedi cestokrat kod 2. cest, c) bb). — Sa-
stavjeno je od adv. gusto i gen. plur. krat, te se
moze p)isati i razdijeleno. — xvi i xvii vijeka u
pisaca cakavaca, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(gustokrat, cestokrat), u Bjelostjencevu (gusto,
gustokrat, cesto, cestokrat, vele krat, mnogo puta
,crebro, frecjuenter' itd.), u Jambresicevu, u Vol-
tigijinu, u Stulicevu (v. cesto). Sluzeci gustokrat
misu. Mirakuli. 62. Gustokrat prihojase i ne na-
hajase. Korizm. 43^. U liihovih pametih gustokrat
prestimavajuci. Mon. croat. 278. (1576). Gustokrat
tuzna otca i mater slisase. F. Glavinic, cvit. 224^.
Valerijo. ki gustokrat fratre one pohajase. 2693'.
— i u komparativu. A naj guscekrat Paval
apostol (dohajase). 57^,
GUSTOKEVAN, gustokrvna, adj. kojemu je
gusta krv. — U Sulekovu rjecniku: gustokrvni
jdickbliitig'.
GUSTOKEVNOST, /. osobina onoga koji je
gustokrvan. — U Sulekovu rjecniku : ,dickbliitig-
keit'.
GUSTOMJEE, m. sprava kojom se mjeri gu-
stina. — U i§ulekovu rjecniku : ,dichtigkeits-
messer'.
GUSTOPEEJAN, adj. gusta perja. — U je-
dnoga pisca xviii vijeka, koji je jamacno sam
ovu rijec nacinio. Medu pticam gustoperjanima.
T. Babic, pism. 47.
GUSTOPUPAC, gustopupca, m. Gustopupac,
vrst vinove loze crna grozda (Dalmacija, Danilo).
B. Sulek, im. 107.
GUSTOPUPICA, /. Gustopupica, vrst vinove
loze crna grozda (Dalmacija, Danilo). B. Sulek,
im. 107.
GUSTOEAN, adj. koji je kao gusta rana. —
U jednoga pisca xvii vijeka koji je jamacno sam
ovu rijec nacinio. Gustoranim rizom uda raz-
globjena. I. T. Mrnavid, ist. 182.
GUSTOEUN, adj. s gustijem runom. — U §u-
lekovu rjecniku: ,dichtbewachsen'.
GUSTOSEANICA , /. diarrhoea, vidi cesto-
m
sernica. — U Bjelostjencevu rjecniku: ,ventris
fluxio, diarhea'.
GUSTOST, /. vidi gustina. — U Mikajinu
rjecniku (kod gustina), it Bjelostjencevu (v. gu-
scina), u Voltigijinu, u Stulicevu.
GUSTOS, /. vidi gustis, b), gusta. — TJ je-
dnoga pisca XVII vijeka. Obrase kupinu, gustos
ni oda sta i trnavu. M. Eadnic 42t>. Prici priko
jedne gustosi. 88b.
GUSTOSLEN, m. vidi gustoc^en. Gustoslen
mali, suvrst vinove loze bijela grozda (u hr-
vatskom j^rimorju). B. Sulek, im. 107.
GUSTOTA, /. vidi gustina (i radi akcenta).
— U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu. Kuvaj sa stucenim secerom
do gustote mazuna. Z. Orfelin, podr. 168.
GUSTOVAEA, /. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 200.
GUSUMACA, /. vidi gusomaca. Gusumaca,
Capsella bursa pastoris Much. (Vodopic), v. gu-
somaca. B. Sulek, im. 107.
GUS, m. mjesto u Srbiji u okrugu knehevackom.
Niva u Gusu. Sr. nov. 1S75. 657.
1. GUS A. /. ingluvies ; turgidum guttur; guttur,
u ptica u grlu mjesto gdje se jako siri jednak
kao vreca, te u iiemu ostaje neko vrijeme hrana
prije nego prode u zeludac, i ondje po nesto
omeksa , isporedi voja ; u neke celadi guka na
grlu sto postaje s narasle neke zlijezde (glandula
thyroeidea) ; grlo uopce. — U nasemu se jeziku
javja istom od xviii vijeka, alt moze biti starija
rijec, isporedi bug. gusa. — Izmedu rjecnika u
3Iikajinu (gusa, vo}e od ptice ,ingluvies') gdje
naj prije dolazi, u Voltigijinu (,gozzo' ,kropf),
u Stulicevu (,ingluvies'), it Vukovu (1. ,der kropf
der vogel' ,guttur'. 2. ,der kropf der menschen'
, struma'. 3. ,die kehle' ,jugulum': uhvatio ga za
gusu, cf. grlo). Da se puranu . . . u gusu utiskaju.
I. Jablanci 153. U planinskim krajevima nasim
od Loznice do Supovca nije retka ,vo}ica' ili ,gusa'
u |udi. M. D. Milicevic, srb. 768. — Gusa go-
lubja (prema liem. taubenki-ppf), fuoiaria (Sab|ar),
Corybalis bulbosa Dec. B. Sulek, im. 107.
2. GUSA, /. a) ime gusastoj kokosi. u Lici.
V. Arsenijevic. — b) Gallinula chloropus. D.
Kolombatovic. progr. spal. 1830. 40.
3. GUSA, /. a) jabucica u grlu, vidi grsa. —
u nase vrijeme it Lici. J. Bogdanovic. — b) dusa,
u sali. M. Pavlinovic. — Isporedi 1. gusa.
4. GUSA, /. gusava zena, ipukoristik. — Akc.
ss mijena u voc. guso. — U Vukovu rjecniku.
5. GUSA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne£e-
vackom. Niva u Gusi. Sr. nov. 1872. 787.
6. GUSA, m. vidi guso. — Akc. se mijena u
voc. guso. — U Vukovu rjecniku gdje se dodaje
da je ova po istocnom govorit.
7. GUSA, m. ime musko. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Ondi srete Gusu
barjaktara. Pjev. crn. 176*.
GUSAK, m. selo u Bosni u okrugu banoluckom.
Statist, bosn. 92.
GUSAN, gustina, m. vrsta goluba s velikom
gusom. — Akc. kaki je u gen. taki je it ostalijem
padezima, osim nom. sing, i voc. giisane, gtisani. —
U Vukovu rjecniku: gusan, t. j. golub ,die kropf-
taube, der kropfer' ,columba gutturosa Linn.'.
GUSANAC, Gusanca, m. muski nadimak Hi
prezime. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj na-
sega vremena. Da vidimo
Pjev. crn. 104''. «
Halijla Gusanca.
33
Jf^.
Y^'
aUSANE
S14
2. GUSICA
GUSANE, n. cljelo Jcojijem se gusa. Posle gu-
saiia, koje trajase citav sahat, Turci beze. Eat. 43.
GTJSAST, adj. n. p. kokos koja ima na obra-
zima duze perje, i covjek koji ima velike solupe.
— U Lici. V. Arsenijevic.
GUSATI, giisam, impf. vidi giisiti. — U nase
vrijeme. B. Musicki. I stanu se (Turci) gusati
i klati sa Srbima. M. D. Milicevic, kraj. srb. 77.""
GUSAV. adj. o celadetu s gusom. — U nase
vrijeme, i u Vukovu rjecniku: ,kropfig' ,strumosus'.
Jedan od nib bio je lepsi, ali gusav, a drugi ru-
zniji, ali bez guse. M. D. Milidevic, srb. 768. —
U prenescnom smislu, o platnu. Gusav postav,
nejednak, rdavo tkan. M. Pavlinovic.
GUSAVAC, giisavca, m. gusav covjek. — is2)0-
redi guso. — U ?iase vrijeme. a) u pravom smislu.
Onaj bez guse scopa gusavca za onu gusu na
grlu i otkine mu je. M. D. Milicevii, srb. 768.
— b) prezime u Lici. J. Bogdanovic. — ^c) izvor
kod Loznice (na lijevom brijegu rijeke Stire). —
u Vukovu rjecniku.
GUSAVICA, /. neka trava. — U nase vri-
jeme, a izmectu rjecniku u Vukovu (,aufgeblasener
taubenkropf ,Cucubalus bebon?', cf. od uroka
trava). Gusavica, Cucubalus baccifer L. (Pancid).
B. Sulek, im. 107.
GUSCAC, guscca, m. mladi gusak. — C/ Stu-
licevu rjecniku: ,anserculus'. — nije dosta po-
uzdano.
GUSCAD, /. coll. vidi kod gusce. — Od xviii
vijeka. Hi guscad il' pacice bile. J. S. Ee|kovic
99. I s tim guscad postajase bo|a. 282.
GUSCAK, guscaka,. m. mjesto gdje se hrane
guske. — Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem
padezima, osim nom.sing. i voc: giiscace, giiscaci.
— U Vukovu rjecniku: ,der giinsestall' ,cella an-
serum', cf. kocak s dodatkom da se govori u Sri-
jemu.
GUSCAR, m. covjek sto cuva guske. — U Vu-
kovu rjecniku: ,der giinsebirt' ,cu3tos anserum',
gdje ima i ovo : Tako se u sali zove (u Srijemu)
muz dok mu zeni ne prode cetrdeset dana poslije
porodaja.
GUSCARCE, giiscarceta, n. dem. guscar. Gu-
scarce, dijete koje cuva guske. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GTJSCARICA, /. zensko ce}ade, koje cuva guske.
u Lici. V. Arsenijevic.
GUSCE, giisceta, n. dem. guska, mlada guska.
— Mjeste plurala ima guscici Hi kolektivno ime
guscad. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Gusce za peconku vridi. J. S. Rejkovic
159. Od kojih se mlogo gusce tusi. 237.
GUisCETINA, /. augm. guska. — U Vukovu
rjecniku.
GTJSCEVINA, /. gusiiii gnoj. — U Vukovu
rjecniku: ,gansekotb' ,stercus anserum'.
GUSCI, adj. vidi gu§6ji.
GUHCICA, /. dem. guska. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu 517'', u Bjelostjencevu,
u Jnmbrcsicevu, u Vukovu. Primo6o u pliticu
sad kapunida sad gu§6icu. M. Drzid 263. Tako
Aom so gu§6ico nasite. J. fcj. Rejkovic 160.
GUSCIO, 7n. dem. gusak. — U jednini se rijetko
govori, cesce u mnoiini gdje vrijcdi kao plur.
gusco. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (guSfiid, mala guska ,ausoriculu3, pulius
anaorinus, ansorculus') gdje naj prije dolazi, u
Stulicevu, u Vukovu (guStici junge gtinso' ,an-
serculi'). Takvi dobro Cuvade gu56ide. J. S. Re}-
kovid 159. Na guscide nek se dobro gleda. 236.
8est gusaka s guscicima. V. Vrcevid, igre. 38.
GUSCIJA TRAVA, /. vrsta sjeza. — U nase vri-
jeme. Guscija trava, Malva silvestris L. (Pancid).
B. Sulek, im. 107. Guscija trava, f. crni s}ez. J.
Pancic, flora biogr.^ 452.
GUSCIJI, adj. vidi guscji.
GUSCIN, adj. vidi guscji. — IJ Mikajinu rjec-
niku : guscino, od guske ,anserinus', i iz nega u
Stulicevu.
GUSCINAK, m. vidi guscak. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: v. gusarnica.
GUSCISTE, n. mjesto gdje guske pasu. — U
Stuliceva rjecniku: ,locus pascuus pro anseribus'.
— nepouzdano.
GUSCJI, adj. anserinus, koji pripada guskama.
— Uz guscji nahodi se i gusciji i gusci. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (guscja
jaja ,ova anserina'), tt Belinu (gusci 517^), u Stu-
licevu (gusciji), u Vukovu (guscji). Kamen ko-
liko gusce jaje. Aleks. jag. star. 3, 286. Gusce
salo. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 103. 106.
Guscije salo. 107. Istucaju koprivu, posole je
dobro i pomesaju jos malo gusce pogani. M. I).
Milidevic, ziv. srb. 2, 49.
GUSCAD, /. suma gusta. M. Pavlinovic. —
isporedi gusta.
GUSCAR, /. bolest u grlu. — U Jambresicevu
rjecniku : ,angina'.
GUSCAVINA, /. vidi gusta. — Ujednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka. Nadoh pod hrastom
u gusdavini brstanovi jednoga satira. M. Drzid
415.
GUSCE, n. vidi gusta. — isporedi guste. —
Od XVIII vijeka. a) u pravom smislu. Ov u krvi
plava, on se lovi gusda. M. Kuhacevid 121. —
b) ime mjestima. aa) selo u Hrvatskoj u podm-
paniji sisackoj. Pregled. 40. — bb) mjesto u Sr-
biji u okrugu smederevskom, Niva u Gusdu. Sr.
nov. 1865. 403.
GUSCEROVAC, vidi Gusterovac.
GUSCINA, /. vidi 1. gustina. — U dva pisca
cakavca xvi i xvii vijeka, a izmedu rjecnika U
Bjelostjencevu (gusdina, gustina), u Jambresicevu,
u Stulicevu. Toliku gusdinu da Bozja milost
vlasom ne. F. Vrancid, ziv. 36. U hladnoj gu-
gcini ne znadu pticara. I. T. Mrnavid, osm. 167.
— U 7iase vrijeme u sjevernoj Dalmaciji sa zna-
cenem: gusta suma. M. Pavlinovid.
GUSE, /. pi. kad se konopje grebenaju, izvlace
se naj taiii vlasi, pa se gore zavezu kao uzao,
da se ne bi mrsili. to su ,guse'. guse se vezuju
uzlom za preslicu i od liih se uzima potka za
platno od vlasa. — U Lici. V. Arsenijevid.
GUSENE, n. djelo kojijem se gusi. — U Vu-
kovu rjecniku.
GUSeVA, /. izvor u Srbiji u okrugu rudnickom.
M. D. Milidevid, srb. 314.
GUSEVAC, Gi'i^ovca, m. selo u Srbiji u okrugu
knezevackom. K. Jovanovid 112.
GUSEVACKI, adj. koji pripada Gusevcu. Gu-
sevacka (opstina). K. Jovanovid 112. GuSevacki
potok u Srb{ji u okrugu rudnickom. M. D. Mi-
lidevid, srb. 308.
1. GUSICA, /. dem. 1. gu5a. — U Vukovu
rjecniku.
2. GUSiCA, f. samo u Mika}inu rjecniku: gu-
§ica , guSidica , mala djovojka ,pupa , pujjula,
puella', a iz nega u Stulicevu (gdje je pisano:
gufifiica): v. djevojfiica. — Tamna postat'ia.
GtJSICICA
515
GUSTERATI SE
GUSICICA, /. dem. 2. gusica. — U Mikajinu
rjecniku (uz gusica).
GU&IC, m. 2irezime. — U na§e vrijeme. Da
plati Acim Gusic. Glasnik. ii, 1, 22. (1808).
GUSITI, gusim, impf. daviti, dusiti. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. gusah, u aor.
2 i 3 sing, gusi, u part, prnet. 2)(iss. gusen; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Po-
staje od 1. gusa prema dusiti. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,soffocare,
strangolare' ,ersticken') i u Vukovu (u prvom
izdanu: gusiti ,ersticken' ,sulfoco' ; gusiti se ,er-
sticken' ,suffocor'; u drugom izdanu grijeskom
samo : gusiti ,ersticken' ,suffocor'). Kao i sada
mnogi cine i vrime guse. J. Banovac, pripov.
240. Kad se Srbi stadose gusiti. Nar. pjes. vuk.
4, 285. Po toj planini gusi te miris devesija i
zanoveti. S. ^ubisa, prip. 6.
GUSIVAC, Gusivca, m. tnjesto u Srbiji u okrugu
rudnickom. Livada u Gusivcu. Sr. nov. 1866. 292.
GTJS]^ENE, n. djelo kojijem se gusli. — U Lici
se haze giislene. J. Bogdanovic.
GUSMIR, m. ime musko. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Gusmira hogu po-
gubise. Pjev. crn. 244^.
GUSNAK, m. ravnica u Bega^ci u okrugu
biogradskom u Srbiji. 1^. Stojanovic.
GUSNIVATI, gusnujem i gusnivam, impf. vidi
gusnuti. — U Voltigijinu rjecniku: gusnivam
kod gusnuti, i u Stulicevu: gusnivati, gusnivam,
V. gusnuti. — nije dosta pouzdano.
GUSO, m. hyp. gusavac. — isporedi 2. gusa.
— Akc. se mijena u voc. guso. — V Vukovu
rjecniku s dodatkom da je po juznom govoru.
GUSOBO^A, /. bolest u grlu (u gusi). — U
jednoga pisca nasega vremena. Drze bogomo^u
od detine bolesti gusoboje. M. D. Milicevid, slave.
70. Ima pecuraka knega, za koje svet drzi da
lece od gusobo|e. srb. 629.
GUSONA, m. ime volu. — U Lici. J. Bogda-
novic.
GUSOVAC, Gusovca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Niva u Gusovcu. Sr. nov.
1872. 864.
GUSTA, /. mjesto gdje je grmje gusto poraslo.
— isporedi cesta. — Postaje od gust nastavkom
ja: tj se mijena na c, a sc tia sc kod cakavaca,
na st kod stokavaca. — Od xvii vijeka (u naj
starijem primjeru s cakavskijem oblikom gusca),
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide cesta). Gusce
travne naglostju povali (godina). I. T. Mrnavic,
osm. 169. Ugledase kroz jednu gustu gdi k nima
idase lomeci i zvizduci jedan strahoviti zmaj. J.
Banovac, pripov. 209. Dal' ostave i zapuste na
priliku sputne guste. V. Dosen 237^. Kad mu
gusta stabarja ne smeta. J. S. Ee|kovic 79. Guste
obrizuju se. 335.
GIJSTARA, /. vidi gusta. — Akc. se mijena u
gen. plur. giistara. — U Vukovu rjecniku : vide
cesta s dodatkom da se govori u Srijemu.
GUSTATI, gustam, impf. vidi 2. gustati. —
Od XV vijeka u ycvernijeh cakavaca. Ko selo
gusta zlatih 7. Mon. croat. 91. (1461). Na noj
je pasaman, gusta me cekina. Nar. pjes. istr.
2, 119. Ima jako lipeh hrusav, ale puno gustaju,
saka 50 forinti. Nar. prip. mikul. 42.
GUSTE, n. ime mjestima. — isporedi gu§ce.
a) selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 132. — b) seoce blizu Trnovca u hrvatskoj
krajini. Schem. segn. 1871. 35.
GTJSTELNICA, /. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji sisackoj. Pregled. 41.
GUSTER , glistera , m, lacerta , opce ime za
zivotinice (duge do 2 dcm.) s crvenom a hladnom
krvi, pokrivene juskama, s cetiri noge; u (zapad-
nijem) krajevima gdje za ove zivotinice ima rjec
gvisterica, guster se upotreb^ava za vecu (zelenu,
preko 3 dcm. dugu) vrstu (vidi zelembac). — -st-
(od stj) stoji u stokavaca, a u cakavaca (i za-
padnijeh stokavaca) s6: giiscer. — Akc. kaki je
u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing, i ace. kad je jednak s nominativom,
i gen. pi. gust^ra. u Dubrovniku je nom. sing.
glister, a gen. pi. giistera. — Na jugu je stara
rijec, isporedi bug. guster, novoslov. guscar (ali
ima i kasupski guscer, jesetra), te zamjenuje sta-
riju rijec jasterT. (vidi kod jasterica). jeli od ove
postala i kako, nije jasno. — U nasemu se je-
ziku jav^a od xvi vijeka (vidi i F. Miklosic, lex.
palaeosl.'^ kod gusteri,) , a adj. gusterov vec od
XIV ; izmedu rjecnika u Mikalinu (guster zeleni,
zelembak ,lacertus, lacerta viridis'; vidi i kod
b)), u Belinu (,lucerta grandis' 445a; ,lacertus
viridis' 602t>), u Bjelostjencevu (gus6er ili kuscer
,lacertus, lacerta major viridis'), u Voltigijinu
(guster, guscer ,lucertola' ,eidexe'), u Stulicevu
(1. ,musculus'. 2. V. gusterica), u Vukovu: 1. ,die
eidechse' ,lacerta'. 2. (u Crnoj Gori) vide zelemba6.
3. (u Crnoj Gori) ,die muskel' ,musculus'. 4. vidi
kod c). a) sa znacenem sprijeda kazanijem. A
krv ova od gustera sve nemoci goni iz nutra,
Jedupka nezn. pjesn. 238. Dva priotrovana gu-
stera glavu ne zajedno grizijahu. M. Divkovid,
bes. 184^. Imase u mjesto od kosa gustere. I.
Drzic 239. Druzina zvjerena i gustera. M. Eadnic
84:^. Pomilise zmije , zabe i gusteri. Glasnik.
31, 298. (1704). Ne vidi se ondi drugo nego crvi,
gusteri, zabe. I. Grlicic 128. Plazuca koja izvan
koze noge imaju kako gusteri. A. Bacic 449.
Ako listom guster suska. V. Dosen 123^. Kan'
da su vas zmije pile, zmije pile i gusteri. Nar.
pjes. vuk. 1, 170. Gusterima koni zauzdani. Nar.
pjes. petr. 3, 3. Da se legu guje i gusteri. Nar.
pjes. srijem. 8. Koga su zmije klale i gustera
se boji. Nar. posl. vuk. 136. — is osobitijem
znacenima. Vodeni guster ,der wassermolch'
,lacerta lacustris'. G. Lazi6 71. Guster morski
,Scincus officinalis'. J. Pancic, zoolog. 218. —
b) musculus, u prenesenom smislu, vidi misica,
isporedi i ribic, i lat. lacertus. Misica od ruke,
guster ,lacertus'. J. Mikaja, rjecn. (vidi i u Bje-
lostjencevu, Stulicevu, Vukovu rjecniku). Postavi
mu u tilo kao stupe i podpore 313 kosti izvan
sastavaka, sridinu i mekanost, sto se zovu gusteri
brojem 529. J. Banovac, pripov. 200. Neopazive
zilice, gusteri, zglobi. M. Pavlinovi6, razl. spis.
402. — is osobitijem znacenem: list (u noge),
but. Meso od buta (gustera). Nar. prip. magaz.
1868. 57. ovako je i u Dubrovniku. P. Budmani.
— c) gvozde u noza medu kamzama. — u Vu-
kovu rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori. — d) plur.: gusteri, bolest u grlu. — u
Bjelostjencevu rjecniku: gusceri, bol grla. — u
nase vrijeme u Sulekovu: ,mandelbraune'. — e)
plur. : Gusteri, selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 164.
GU&TERACA, /. pancreas, zlijezda u trbuhu
koja naprav(a nesto slicno slini — U jednoga
pisca nasega vremena. J. Pancic, rib. 160.
GUSTERAST, adj. jakijeh gustera (vidi guster,
b)). — U Stulicevu rjecniku : ,musculosus'. —
nepouzdano.
GUSTERATI SE, gusteram se, impf savi-
GUSTERATI SE
51 fi
1. GUTA
jati se, uvijati se, viti se (kao guster). L. Bor-
devii.
GUSTERAV, adj. vidi gusterast. — U Stuli-
cevu rjecniku (uz gusterast). — nepoazdano.
GUSTEEI, m. pi. vidi guster, d) i e).
GI^STEEICA, /. vidi guster, od cega se raz-
likttje tijem sto znaci mane vrste i sto se govori
mozebiti samo po zapadnijem Icrajevima. — Nije
potrebno misliti da postaje od guster nego tnoze
biti od jasterica, kao guster od jaster. — Radi
oblika guscerica vidi kod guster. — Od xiii vi-
jeka (vidi kod c) cc)), a izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (guscerica ,lacerta'), u Mika}inu (,lacerta'),
u JBelinu (,lacerta' 4451)), u Bjelostjencevu (gusce-
rica), u Voltigijinu (gusterica ,lucertola' ,eidexe'),
u Stulicevu, u Vukovu (,die eidechse' ,lacerta',
cf. guster s dodatkom da se govori u Crnoj Gori
s primjerom: Koga je zmija klala i od gusterica
ga je strah), u Danicieevu (plur.: Gusterice kao
ime wjestu, vidi kod c) cc)). a) u pravom sniislu.
Kudi laze gusterice. M. Vetranid 1, 13. Koga
uji zmija toliko se splasi, da se pak poslija gu-
scerice strasi. D. Barakovic, vil.b 119. Koga
zmija uije i gusterice se boji. A. d. Bella, rjecn.
445a. Poslov. danic. 47. Cikonija, kad uhiti gu-
stericu ili zmiju. J. Banovac, pripov. 151. Miioge
prigrdne gusterice na misto kose bijau joj na
glavi. Blago turl. 2, 1G8. Biju dosli u kra|estvo
od skakavica, pak pridose u ono od gusterica.
N. Palikuca 40. Guja mu se oko srca vila, gu-
scerice oko gigerice. Nar. pjes. bos. prij. 1, 37.
A previja kajno gusterica. Nar. pjes. petr. 3, 307.
Pa tako ti gnijezdo ne plakalo od lasica i od
gusterica. Osvetn. 2 , 34. Guscerica , Laoerta
muralis. D. Kolombatovic, pesci. 29. — noj veci
top u Dubrovniku (sad je u Becu) zvao se gu-
sterica. P. Budmani. — b) s nekijem pridjevima
moze zvaciti druge zivotihe slicne pravoj guste-
rici. aa) u 3iika}inu rjecniku : gusterica krastava
,tarantola' ,stellio , phalangium' (u Voltigijinu
rjecniku stoji grijeskom: gusterica krastava ,taran-
tola' ,tarantel, erdspinne' s toga sto je Voltiggi
u Mileage ili u koga driigoga krivo razumio tal.
tarautola). — bb) guscerica vodarica, Triton tae-
niatus. £). Kolombatovi6, pesci. 28. — c) ime
mjestima. aa) planina u Srbiji u okrugu uzickom.
J^. V. Stojanovi6. — bb) dva sela : Gusterica
gorna i doiia blizu Pristine, vidi kod Gusterice.
— cc) idur. : Gusterice, zaselak u Srbiji u okrugu
cacanskom. K. Jovanovic 172. — pomine se od
XIII vijeka: .Gusterice', mede su zemjama mana-
stira StudenicG isle ,na Gusterice' CMon. serb. 8
god. 1222 — 1228). sada zaselak sela Brezove u
srezu studenickom u Srbiji. D. Danicic, rjecn.
GUSTERICE, n. ime mjestu (uprav koje pri-
pada gusteriei ili gustericama). u Danicieevu
rjecnikn: ,Gusterice', .selu je Slovinu isla meda
,otb Gusteryca putemt koji grede po delu medu
Gusterycemi. i medu Slovynemb ... i podL crtkvf.
koja jestb vyse Gusteryca po srode Dola' (Mon.
serb. 122 god. 1336—1347). na isto jo mjesto
isla meda selima Gracanici, Susici i Selcu : ,odb
Ostroga Vrtha na Veletent medu Susicu i medu
Gugtericju po dijlu' (Mon. serb. 563 god. 1322).
to su .sadasna ova sela blizu Pristine Gusterica
gonia i dona (Hahn, reise. 83. 165).
GU8TERI6ICA, /. dcm. gusterica. — ^7 Be-
linu rjecniku 445* i u Stulicevu.
GUST ERIN A, /. augrn. gutter. — U Stulicevu
rjecniku.
GUStERNA, /. Vidi gustijerna. — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka, a izmedu rjednika u
Bjelostjencevu (v. vodoshrana). Pij vodu iz tvoje
gusterne. Postila. h3=''.
GUSTEROV, adj. koji pripada gusteru, guste-
rima. — xiv vijeka u mjesnom imenu. u Dani-
cieevu rjecniku: ,Gusterovo Poje', selima u Bitvi
koja je car Lazar dao Ravanici isla je meda ,po
srede Gusterova Po|a' (Sr. let. 1847. 4, 54 god.
1381).
GUSTEROVAC, Gusterovca, m. selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji krizevackoj. Guscerovac.
Pregled. 66.
GUSTIRNA, /. vidi gustijerna. — Na jednom
mjestu XVII I vijeka. Udi|e uzletise iz gustirne
na pokoje vjecne i mirne. J. Kavanin 305^.
GUSVA, /. klinac kojijem se sastav]a plug
s jarmom. — S ooakijem znacenem u Stulicevu
rjecniku (,clavus quo aratrum jugo nectitur'). —
nepouzdano. — isporcdi guzva.
1. GUT, m. grlo; gut^aj. — -u- stoji mj. neg-
dasnega lb. — Rijec je praslavenska (gltti.),
isporedi stslov. gli^tt, rus. ro.;iT'i>, ces. hit. —
Badi postana isporedi Int. glutire. a) grlo. — u
jednoga pisca cakavca xvii vijeka, a u nase vri-
jeme u ugarskijeh Hrvata; izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (,guttur', v. grlo). Juraj kopjom
srceno kroz gut probode ga (drakuna). F. Gla-
vinic, cvit. 101a. Nikomu glavom obrnuhu, ni-
komu gut stiskahu. 427^. Luca nega zgrabi pod
gvit. Jacke. 288. — b) gut, gutjaj. ,Ispio casu
na jedan gut', u gornoj krajini. V. Arsenijevic.
— moze biti da nije stara rijec, nego da je po-
stala kasnije od gutati.
2. GUT, m. vidi 1. guta. — U jednom primjeru
XVI vijeka (moze biti da je gen. pi. od guta, tad
ove rijeci ne bi bilo). Gut je bol od boka.
Korizm. 2''.
1. GUTA, /. podagra, chiragra; apoplexia. —
Rijec romanska od lat. gutta, isporedi tal. gotta,
idozi. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,podagra*), u 3Iika(inu (gi^ta, nemoc od
clana ,niorbus articularis' ; guta od noga ,podagra'
itd.; guta od rukuh ,chyragra') , u Belinu (,chi-
ragra' 190''), u Bjelostjencevu (,apoplexia, apo-
plexis' itd. 2. v. vulog), u Jambresicevu (,apo-
plexia'), u Stulicevu dchiragra, podagra'), u Vu-
kovu: 1. ,ein auswuehs am leibe' ,gibbus', cf.
guka. 2. (u Dubrovniku) bolost u kojoj oteku
zglavci u nogu i u ruku; u Danicieevu: (plur.)
,giity' ,podagra'. a) ulozi. aa) u jednini. Aste li
ottecetb guta po clanoveht i zbglobehb. Sredovj.
lijek. jag. star. 10, 112. Od gute skucase, od
fibre, od bocih. M. Marulic 152. Guti gospodina
Petra Hektorovica . . . Vaj guto prokleta! da bi
se skoncal vijek tvojijeh dan i Ijeta ! N. Na-
jeskovid 1, 334. Bise za cetiri godista mucena
sfaki misec od gute. B. Kasi6, in. 97. Kad na-
vali na covika guta u nogah. P. B. Baksic 221.
Pokli od gate zle nemoci ozdravi m© s visnom
modi. I. Akvilini 7. Gutom zauzet i osidran u
jednom odru. B. Zuzeri 164. Guta u nogah. M.
Lokusid 160. Bolestan od guto. S. Badric, ukaz.
74. Guti druga likarija. J. Vladmirovid 18. —
bb) plur.: gute ima isto znnccne sto i jednina.
Aste kto imatb guty ili kseroponb je2G prehoditb
po clanovehb i bolitb. Sredovj. lijek. jag. star.
10, 111. Bol glavna ali zub ali gute. Korizm.
l!)a. Molbe ... protiva bolestim od guta. I. Ancid,
svit. 100. Mukavici oliti gutam lik. J. Vladmi-
rovid 27. Gutara oliti podagri likarija. 18. —
b) u opce svaka guka na (udskom tijclu. — u
Vukovu rjecniku. — c) kapfa, kap, isporedi gu-
fiula. — u Bjclosijendevu i Jambreiicevu rjecniku,
'j^'
1. GUTA
517
GUVEENANDUE
i (kao da je ovo znacene) u nase vrijeme u ugar-
skijeh Hrvata. Mila moja mila, guta te ubila !
Jacke. 85. 110.
2. GUTA. /. ime mjestma. a) selo u Bosni ti
okritgu sarajevskom. Statist, bosn. 44. — b) mjesto
u Ugarskoj. Sem. pravosl. 1878. 36.
GUTAC, guca, m. gutjaj. — U Fuzini. D. Da-
nicic.
GUTALO, n. grlo (od part, praet. act. glagola
gutati). — U jednom primjeru xvi vijeka (sa
starijim 1 mj. u). Gltalo nih jest grob otvoren,
Anton Dalm., nov. test. 2, 4^. paul. rom. 3, 13.
GIJTANE, n. djelo kojijem se guta. — U Vu-
kovu rjecniku.
GUTATI, gutam, impf. devorare, spustati, slati
(hranu a i drugo sto) niz grlo, prozdirati. —
Akc. se niijena u praes. 1 i 2 pliir. : gutamo,
gutate, u aor. 2 i 3 sing, giita, u part, praet.
pass, giitan. — Osnova je ista sto i kod gut (koje
vidi). — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
glttati, rus. r^oTaxi., ces, hltati. — U nasemu se
jeziku jav]a istom od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (gutam, poziram ,deglutio')
gdje naj prije dolazi, i u Vukovu (,schlingen'
,devoro'). On ne zvace nego guta samo. D. Obra-
dovic, sav, 89. — i u prenesenoyn smislu. Ja sam
ne citao kako se cita, nego sa svim grlom gutao
i prozdirao. D. Obradovic, ziv. 89. Kroz divjacne
tmuse azijatske, gutajuc ih vatrenim ocima. P.
Petrovic, gor. vijen. 10.
GUTAV, adj. koji boluje od gute. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,poda-
gricus'), M Bjelostjencevu (gutav, gutavac ,apo-
plecticus, apoplexia tactus' itd. 2. v. vulozjiv),
u Jamhresicevu (,apoplecticus'), u Stulicevu (,chi-
ragra vel podagra laborans'), u Vukovu (vidi
kod c)). a) vidi 1. guta, a). Buduci gutav posta-
vise ga (led) pod noge za ohlajenje. Korizm. 22^.
— b) vidi 1. guta, c). — u Bjelostjencevu i Jam-
bresicevu rjecniku. — c) po kojemu su gute (vidi
1. guta, b)), guke. — u nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku : ,mit auswiichsen behaftet' ,excrescentiis
aliectus' s prinijerom iz narodne pjesme: Tesko
kapi na celavoj glavi, a dolami na pleci grbave
i kopcama na noge gutave ! (kao da bi bole spa-
dalo pod a)). Slijepo ili kojemu je sto slo-
m|eno ili odbijeno, ni gutavo, ni krastavo ... D.
Danicic, 3mojs. 22, 22.
1. GUTAVaC, giitavca, m. gutav covjek. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu,
u Bjelostjencevu (kod gutav), u Stulicevu (uz
gutavac). K6 se smuca ranen covjek al' gutavac
u svom jidu. J. Kavanin 408a. To bi bile ko
gutavca stoteroljetna oruzati da boj bije. B. Zu-
zeri 397.
2. GUTAVAC, gutavca, m. vrsta kruske, ve-
lika arapka. — U Srbiji u aleksinackojn okrugu.
M. B. Milicevi6, srb. 814.
GUTA VAN, gutavna, adj. vidi gutav. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
GUTESa, m. prezimc. — U nase vrijeme. J.
Bogdanovic.
GUTESIN VEH, m. brijeg blizu Bruvna u
Lici. M. Medic.
GUTI, u zagoneci, vidi suti.
GUTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
bosn. 1864. viii. xix. xxvii. Schem. rag. 1876. 64.
GUTLA, /. guka, guta (vidi 1. guta, b)). M.
Medic.
GUTLESA, m. koji ima gute oko vrata. — U
Lici. V. Arsenijevic.
GUTi^AJ, m. sorsus, haustus, sto se jedno^n
proguta. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu. Srknu od vina makar po gutjaj. M.
D. Milicevic, slav. 41. Guckaju gutjaj po gutjaj
toga jecmenoga nektara. des. par. 21.
GUTNUTI, giitnem, pf. vidi 2. gunuti. — U
nase vrijeme. Mati gutne malo vina. V. Bo-
gisic, zborn. 225.
GUTO, m. hyp. gutavac. — Akc. se mijena u
VOC. guto. — tl Vukovu rjecniku: ,einer der mit
auswiichsen behaftet ist' ,excrescentiis affectus'.
GUTOl^ENE, n. djelo kojijem se gutoji. — U
Vukovu rjecniku.
GUTOl^ITI, giitojim, impf. u Vukovu rjecniku:
savijati sto u guku ili pod skut ,an seinem leibe
etwas verbergen so dass dadurch eine' guka ,ent-
steht' ,in sinum condo', of. guciti. — Badi po-
stana iaporedi 1. guta, b). — S malom promjenoni
tl znaeenu, znaci sto i tutojiti. M. Medic.
GUTULOVO BEDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
uzickom. Livada u Gutulovom Brdu. Sr. nov.
1875. 24.
GUTUNAE, m. holest u kona, vidi gunturac.
— U Stulicevu rjecniku: ,bolsina, bolsino, tosse
di cavallo' ,dyspnaea, anhelitus'.
GUTUNATI, gutunam, impf. prozdirati (?). —
Badi postana vidi gutunija. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. S tih svojih pjenez veci dio gutu-
najuc zli bogati. J. Kavanin 19t>.
GUTUNIJA, /. prozdrjivost. — Bijec je ro-
manska, od nekakve rijeci glutonia sto se ne da
potvrditi (isporedi tal. ghiottoneria) a postaje
od lat. gluto. ocito je od romanskoga lu u nasem
jeziku postalo 1 koje se poslije promijenilo na
u. — U nekijeh pisaca cakavaca xvi i xvii vi-
jeka. Gutunija ili obzarstvo. S. Budinic, sum.
120''. Gutunija (zrlstvo). M. Marulic 224. (iz
glagolskoga rukopisa god. 1613). Ovdi postavjam
gutuniju i pozrlost moju. Michelangelo. 62.
GUTUEACa, /. vidi gunturac. — TJ nase vri-
jeme. Na koiie i na zdrebad (pojavi se) gutu-
raca. V. Vrcevic, niz. 295.
GUTUVAC, Gutuvca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu jagodinskom. Niva u Gutuvcu. Sr. nov.
1875. 145.
GUTVATI, gutvam, impf. vidi gutati. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Nastoji gutvati, ze-
rati i opijati se. S. Budinic, sum. 123^.
GUTVUNIJA, /. vidi gutunija, isporedi i gu-
tvati. — U jednoga pisca cakavca xvi vijeka.
Uzdrzanje protevu gutvuniji ili pozrlosti. S. Bu-
dinic, sum. 121a.
GUVEEAN, guverna, m. vlada, vladane, tal.
governo. — Od xvi vijeka po zapadnijem kraje-
vima. V duhovnom krajestvu i guvernu. Anton
Dalm., ap. b2t>. Ove napasti izlaze od guverna,
naredbe. I. Drzic 118. Ne nastoji na guveran
od kuce . . . bivsi dobar guveran muzevni. 160.
GUVEENADUE, guvernadura, m. vidi guver-
natur. — U nase vrijeme u Crnoj Gori i u Boci
kotorskoj, a izmedu rjecnika u Vukovu (s do-
datkom da se govori u primorju i s primjerom
iz narodne pjesme: Tad se dize guvernadur Vuko).
A na ruke guvernadur- Vuku. Pjev. crn. 71b.
GUVEENALAC, guvernaoca, m. covjek koji
guverna, vidi guvernatur. — U rukopisu dubro-
vackom xvi vijeka. Od Jeruzalema guvernaoci.
Zborn. 78*'.
GUVEENANDUE, guvernandiira, m. vidi gu-
vernadur * guvernatur. — U nase vrijeme u Crnoj
GUVEENANDUR
518
2. GUZATI
Gori. Na Nogu§a guvernandur-Vuku. Ogled,
sr. 408. ^
GUVEENANE, n. djelo kojijem se guverna. —
Stariji je oblik guvernanje. Guvernanje sv. ma-
tere crikve. Korizm. 33^. 06' li guvernanje od
nebes? 70*.
GUVEENATI, guvernam, impf. vladati, tal.
governare. — Od xv vijeka po zapadnijem kra-
jevima.
a. aktivno. Ako bi otila ditida vzeti i guver-
nati. Mon. croat. 87. (1460). Ki budu guvernali
crikav recenu. 146. (1492). Prez razloga stvar
svu guvernajuci. M. Marulic 142. Ki nas hrani
mnogo i guverna. Narucn. 55a. Dusa je jedno
sucastvo netelesno ko guverna telo. Korizm. 70a.
Pilat ki guvernage Jerusolim. 94''. Da se uce
vlasci dom guvernati. Anton Dalm., nov. test.
2, 108b. paul. Itim. 5, 4. Vladaj i guvernaj i
cuvaj me vazda. I. Drzic 18. Hoce ona guvernat
i zapovijedat. 160. A dite cinite dobro guver-
nati. Oliva. 33.
b. pasivno. Srditost neguvernana od pravde.
Koi'izm. 481).
c. sa se. a) refleksivno, vladati se, moze zna-
citi i: cuvati se. Tko se zlo guverna, cesto se
svjetuje. Zborn. 8b. Varenoga vina cijem se mi
guvernamo. M. Drzi6 138. Guvernaj se, kako
smo govorile. 175. — b) pasivno. Vsa stvo-
renja imaju kikoli red, po kom se guvernaju.
Korizm. 44^.
GUVEENATUE, guvernatura, m. vladar, tal.
governatore. — isporedi governatur, gurnatur,
guvernadur, guvernandur. — Od xv vijeka po
zapadnijem krajevima. Tolde i Amerije guver-
natur. Mon, croat. 107. (1470). O guvernaturu
od nebesa! Zborn. 69a. Ucinit velike prelate,
guvernature, sudce. I. Drzic 267.
GUVITI, giivim, impf. lakomo sakupjati, stje-
cati hlago. — JJ nase vrijeme u Lid. Guviti,
sabirati bogatstva i rukama i nogama. ,Ali ga
taj i taj guvi (t. j. sabira i stjece, i oce, kao da
se udavi sabirajuci i stjecu6i) i krivo i svakako,
i vidices, da mu guvjene nede izdobreti'. — ,Ne-
prestano i vavijek guvi a zedan i gladan i ustaje
i lijeze'. J. Bogdanovic.
GUVITI SE, giivi se, impf. vidi grstiti se. —
U Vukovu rjecniku: ,ekeln' ,uauseare': guvi mi
se, ho6u da bjujem, cf. grstiti se, stuzivati se.
GUVJ^ENE, n. djelo kojijem se guvi (vidi gu-
viti).
GUVNA, n. pi. ime mjestima (vidi gumno). a)
dva sela u Bosni u okrugu travnickom. Statist.
bosn. 178. Ib6. — b) mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Mva kod Guvana. Sr. nov. 1873.
439. ^
GUVNAESKI, adj. koji pripada guvnarima
(gumnarima) i guvnu (gumnu), n. p. guvnarska
metla. M. Medid.
GUVNISTE, n. vidi gumni§te. — i ime selu
u Srbiji u okrugu kru§evackom. K. Jovanovid
132.
GUVNO, n. vidi gumno. Na guvni. Stat. krd.
ark. 2, 284. Kada se obrse na guvnu zitni klas.
M. Vetranid 1, 387. Na guvnu se igrajudi dode
vuk. M. Divkovid, zlam. 181'. Koji vrSe p§enicu
na guvnu. I. Ancid, vrat. 126. Na guvnu slama
stoji svrhu iita. M. Eadnid 344''. Na praznu
guvnu nije mravi. (D). Poslov. danid. 66. Vola
kad urenu u guvno. S. Margitid, fal. 174. Mista
Judi ved nimahu, u sdo 2ita usipati, na guvnih
ga ostavjahu. P. Vuletid 42. Kako je na guvnu
vede slame. J. Banovac, pred. 112. Prilikova
on svoju crkvu guvnu. J. Filipovid 1, 189l>.
Kakono se obodi oko stozera na guvnu za obrijeci
zito. F. Lastrid, ned. 358. Na guvnu jest vr-
seno. Blago turl. 2, 237. Kod popova dvora
guvno prerovjeno, zlatom popleteno, na guvnu
je rpa, rpa od bisera. Nar. pjes. vuk. 1, 102. Do
ravnoga Vuksanova guvna. 4, 124. Pod nom ima
za trista guvana. Nar. pjes. juk. 283. Unose
s guvana zito. V. Vrcevid, niz. 138.
GIJZ, m. nates; natis. — -u- stoji mj. neg-
dasnega ^. — Bijec je (Hi dajbudi osnova) stara,
isporedi bug. gi>z, novoslov. goza, gozec, rus.
rysHo, rj3Ka; po^. guzica (u ptica) va(a da amo
ne spada (postaje od guz, otok, guka). — Po-
stane nije jasno ; moze biti da postaje od 3. guza
(isporedi frc. fesse). a) nates, vidi guzica. —
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. zadnica). aa) u
pravom smislu. Sto umuz to u guz. (Sto umuze
to pojede, a ne ostav|a nista za poslije). Nar.
posl. vuk. 361. — bb) tubasti kraj od jaja. oko
uskrsa tucaju se jajima, kako pogode, ali obicno
vrh o vrh, a guz o guz. M. Medic. — cc) od
poprzena kukuruza (ploda) onaj debji kraj kojim
je bio prirastao za trstiku, kad se prepolovi. kad
se kukuruz iz tiha poprzi, pa se sav izbula, rijetko
ga cijela poije onaj sto ga je przio, ved ga dijeli
na dvoje i na troje. u oba slucaja debJi kraj je
guz, a tani vrh, ali pri dije|enu na troje ono iz
sredine (izmedu nih) to je ,k61ice'. M. Medid. —
b) natis, jedna pola od guzice. — u Vukovu rjec-
niku : ,der hinterbacken' ,clunis' s primjerom :
Premece se s guza na guz (kad se bode za koga
da kaze da ne radi nista, nego da zivi sjededi
besposlen).
1. GUZA, /. hyp. guzica. — Akc. se mijena u
voc. guzo. — U Duhrovniku i u sjevernoj Dal-
maciji nom. je giize, a voc. guze. — U nase vri-
jeme a izmedu rjecnika u Vukovu. Jeza parala,
g..a placala. (Kad koga biju za rdave rijeci).
Nar. posl. vuk. 113. Ko ne umali g..i taj ne
ugodi druzi. 150. Hajde g..o da putujemo. (Kad
se ko digne da putuje bez posla, ili nesprem^en
kao sto treba). 339. Jaze guzu bije (nar. posl.
na Bracu). A. Ostojid.
2. GUZA, /. psovka zenskome cejadetu debele
guzice. J. Bogdanovid. M. Medid.
3. GUZA, /. bora. — Bijec je stara, isporedi
rus. ryaa s istijem znacenem, vidi i guz. — U
Bjelostjencevu rjecniku: guza, fraska, brazgotina,
gib ,ruga', i u Stulicevu: v. vraska.
1. GUZ AN, giizna, adj. koji pripada guzu, gu-
zici. — U Stulicevu rjecniku : guznocz-ijevo ,inte-
stinum rectum', i u Vukovu: guzni, n. p. kost.
Giizno crijevo ,der mastdarm' ,intestinum rectum'.
2. GUZAN, m. vidi guzona. — U nase vrijeme
u Lid. J. Bogdanovid.
GUZANE, n. djelo kojijem se guza (vidi 1.
guzati). — U Bjelostjencevu rjedniku.
GUZAEA, /. Guzara, suvrst kru§ke (Vajavac,
Virovitice). B. &ulek, im. 107.
GUZAT, adj. s velikom guzicom. — U Vukovu
rjecniku : ,mit grossen hinterbacken' ,clunibus
magnis praeditus'.
1. GUZATI, guzam, impf. guzvati, grciti. —
Postaje od 3. guza. — U Jijelostjenievu rjecniku :
guzam, fraskam ,rugo, corrugo, crispo, capero', i
u Stulicevu: 1. ,corrugare'. 2. ,contrahere, arctare'.
2. GUZATI , guzam , impf. nejasna rijei u
knizi xviii vijeka (ako treba ovako citati): gu-
tatt:', gledati?, bojati se? Srijedu Save i Dunave
srijemsko pojo Bakunt modi, neka jelen stiro
2. GUZATI
519
GUZEVAC
trave i vodice hladne loci, er pohlepan guza
zmije, cijeca kojih ozedni' je. zmaj i jelen u pri-
lika' kazu mudrost s ke dopade Judem u boj
pripast mrika. J. Kavanin 286^.
GUZAVAC, guzavca, m. Actitis hypoleucus,
neka vodena ptica. D. Kolombatovic. progr. spal.
1880. 38.
GUZE, vidi 1. guza.
GUZEl^, m. buntovni zamor. ,Stade guze| kod
nasih kuca'. M. Pavlinovic.
GUZEV^E. n. selo u Srhiji u oTcrugu vranskom.
M. D. Milicevic, kra). srb. 302.
GUZICA, /. nates, clunes, nepristojna rijec
(kao i ostale sto su joj srodne), pristojnije je:
straznica, zadnica. — Akc. se mijena u gen. pi.
giizica. — Eadi postana vidi guz. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,podex' 240^),
u Bjelostjencevu (v. rit), u Voltigijinu, u Stiili-
cevu (,podex, anus, cuius'), « Vukovu. Ako vidis
(u snu) da si krv izgubio, toj prilikuje bolest od
guzice. Zboru. 138^. Slaba j' livala s ]ipih lici,
ako ni sta na guzici. P. Vitezovic, cvit. 150.
Udrila je Kadna o guzicu dlanma. (D). Poslov.
danic. 145. Ja kovac budi, ja guzice ne mr}aj
,age quod agis'. S. Budmani 423*. Vrti g....om
kao vodeni kos (kad ko nemirno sjedi ili ido).
Nar. posl. vuk. 40. Ko ne skvasi g . . ice ne uhvati
ribice. 150. Ponosi se kao svitac guzicom. 255.
GUZICAE, m. paedico. — U Stulicevu rjec-
niku. — nije dosta pouzdano.
GUZICETINA, /. augm. guzica. — U Vukovu
rjecniku.
GUZICICA, /. dem. guzica. — U Stulicevu
rjecniku i u Vukovu.
GUZICINA, /. augm. guzica. — U Stulicevu
rjecniku i u Vukovu.
GUZICNAK, m. guzno crijevo (vidi 1. guzan).
— U Belinu rjecniku (,budello gentile' ,liomason'
151a) i u Stulicevu (',budello gentile' , omasum').
GUZIC, m. dem. guz, a) bb). M. Medic.
GUZIJAN, m, uadimak covjeku koji ranogo ne
razumije. u Dobroselu. M. Medic.
GUZIN, m. vidi guzona. G. Martic.
GUZINA, m. prezime. — U nase vrijeme. Ilija
Guzina. Osvetn. 5, 29. r"
GUZISNAK, m. vidi guzicuak. na Bracu. (V.
Tomic). A. Ostojicj2./__t-p^-~^*^jji ,.._ j .
GUZITI, guziti, inipf. vidi guzati. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. naguziti. — nepouzdano.
GUZITI SE, guzim se, impf. pregibati se take
da se guzica dize u vis. — Akc. kaki je u jj?'aes.
taki je u impf. guzah, i u aor. 2 i 3 sing, giizi ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
U Vukovu rjecniku : ,sich biicken dass der hintere
oben erscheint' ,monsti-are dunes',
GUZLESA, w. vidi guzona. G. Martic.
GUZNIK, guznika, m. na amu onaj deo sto
stoji konu na g kojim spusta kola niz bido.
B. Musicki.
GUZOBAD, m. vrsta sijena ostra i kratka. M.
Pavlinovic.
GUZOBO;^A, /. bol na guzici. — JJ Vukovu
rjecniku: n. p. da ja dangubim (ili placam) za
tudu guzoboju, t. j. u cemu ja ni malo nijesam
kriv niti me tice (uprav dok drugi nista ne radi
nego sjedi dok ga zaboli guzica).
GUZO;^UBINE, /. pi. hrana sto je kome omi-
jela (sto mu guzica (ubi, u sali i s preziranem)
,Sto ce meni tvoje guzolubine'. J. Grupkovi6.
GUZOMAN, m. u zagoneci. Uhvatih cara guzo-
mana, te ga bacili u ognen grad (misli se kad
se baci u vatru). odgonetjaj : us. Nar. zag. nov.
229.
GUZONIC, m. prezime. ■
Andelko Guzonic. Kat. 357.
U nase vrijeme.
GTjZONA, m. covjek s velikom guzicom. — U
Vukovu rjecniku: ,grossarsch' ,ampli podicis'. —
Akc. moze biti drukiiji: guzona. B. Musicki. M.
Medic. — I kao prezime. Dok pogubim Dordija
Guzonu. Nar. pjes. 4, 138. Guzona Dorde. M.
D. Milicevic, pom. 112.
GUZONIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Jovan Guzonic. Glasnik. ii, 1, 43. (1808).
GUZONIN, adj. koji pripada Guzoni. Guzo-
nina Cesma. M. D. Milicevic, srb. 88.
GUZONSKI JENDEK, ?h. mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 141.
GUZOV, m. u Stulicevu rjecniku: v. guzica.
— nepouzdano.
GUZOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Matija Guzovic. Rat. 97.
GUZ, m. vrsta neotrovne zmije. — -u- stoji
mj. negdasnega a, isporedi novoslov. goz. — Bez
g rijec je praslavenska, isporedi novoslov. voz,
rus. yacB, po^. w^z. — Lctoslavenska je osnova
ong, isporedi lit. angis; Miklosic misli da je ista
sto indoevropska egh, isporedi snskrt. ahi, grc.
tyji;. — Bo nekijem krojevima, a izmectu rjec-
nika u Bjelostjencevu (guz, slepic, gad, zmija
,boa, bova'), u Jambresicevu (guz, slepic ,boa,
bova'), u Voltigijinu (,corvone' , otter'). Anguis
fragilis L., uzak, uzic, sjepic, slijepac, sjepak,
vretenica. u pirotskom okrugu. S. I. Pelivanovic.
javor. 1880. 1531. — i u niskom okrugu. S. I.
Pelivanovic. — u Sulekovu rjecniku: ,natter'. —
XIV vijeka kao prezime. Mata Guzb zt bratijomt.
Dec. hris. 55.
GUZATI, guzam, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. krtjeti, gdje ima i iterat. guzavati. — oboje
nepouzdano.
GUZAVATI, guzavam, impf. vidi guzati.
GUZBA, /. vidi guzva. — U nase vrijeme u
Hercegovini i Boci kotorskoj. Sve selo ode da
Juste liku, a sjutri dan opletu predugu guzbu
pa okolise glavicu, i svak pode te pocnu potezat.
Nar. prip. vrc. 148. Ladaru prste guzba na veslu.
198.
GUZBALO, 7)1. vidi guzbavac.
GUZBANE, n. djelo kojijem se guzba. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GUZBATI, guzbam, impf. biti vrlo tvrdu, la-
komu. — U Stulicevu rjecniku: ,avaritia hiare,
summa avaritia laborare'. — nepouzdano.
GUZBAV, adj. vrlo tvrd, lakom. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,summa avaritia laborans'. — ne-
pouzdano.
GUZBAVAC, guzbavca, m. guzbav covjek. —
U Stulicevu rjecniku gdje s istijem znacenem
ima i guzbalo. — oboje nepouzdano.
GUZBAVICA, f. guzbavo zensko cejade. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
GUZDELI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 46.
GUZENE, n. djelo kojijem se ko guzi. — U
Vukovu rjecniku.
GUZEVAC, guzevca, m. vidi guz. — U i§ule-
kovu rjecniku: slijepic guzevac ,nattersclilange'.
A '^
m
GUZEVINA
520
GVAEDIJAN
GUZEVINA, /. u snopu hrane iznad uza je
klasje, a ispod uza guzevina. B. Musicki.
GTJZNAK, m. vidi guzicnak. — TJ Sulekovu
rjecniku : ,mastdarm'.
GUZVA, /. pletenica Hi uze spleteno Hi zapre-
deno od gipkoga pruca Hi od lika. — isporedi
guzba. — -u- stoji mj. negdasnega a. — Postnje
od isfoga korijena od kojega je i uzao i vezati
(koje vidi); g se dodalo vec u praslavensko doba,
isporedi stslov. gazvica, rus. ryact, itze, ces. houz,
houzev, pol. gazwa. — U nasemu se jeziku javja
od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (guzva, trta, ]ivoja, vez, vezovina ,viminale'.
2. guz%^a i vsaka siba kum se veze ,vimen'), u
Jamhresicevu (,vimen'), u Stulicevu (v. hvoja), u
Vukovu (1. (flechte aus schlanken reissern' ,vimen'.
2. guzva oracica, cf. oracica). a) sa znacenem
sprijeda kazanijem. Ejav tup noz nerad reze,
suha guzva slabo veze. P. Vitezovid, cvit. 106.
Nova guzva cvrsce veze. 147. Kad se guzva
raztrgne. M. A. Ee|kovi6, sat. LS''. Neka zna
calma sta pati guzva. (Vozeci coek veslom pukne
mu guzva, a on skine s glave svoje calmu pak
mjesto guzve sveze.) Nar. posl. vuk. 200. Ona
mi natakla guzvu na gubicu. Nar. prip. vuk.^
245. Pukne mu guzva na veslu. Nar. prip. vrc.
165. Da me svezu u sedam guzava sirovijeh ne-
osusenijeh. D. Danicic, sud. 16, 7. Da mu vjenca
vjencanicu pravu bez vijenca i brestove guzve.
Osvetn. 2, 83. — moze hiti spletena Hi zapredena
i od cega drugoga. (Stuhaci) imaju na nogama
guzve od |udskijeh zila da im se noge ne klizaju
po strani i po kamenu; kad se kome prekine
guzva, a on uhvati covjeka i izvuce mu zile iz
nogu, te nacini drugu. Vuk, rjecn. kod stuhac.
— b) kad se klupko mota, onda ono sto se ob-
mota jedno preko drugoga zove se guzva. a guzva
jedna preko druge tvori klupko. u Dobroselu.
M. Medic. — c) guzva oracica. Oracica (guzva),
nekaka guzva na plugu. Vuk, rjecn. 4671^. Kako
je tanka (kosuja), kroz prsten bi prosla, da je
prsten guzva oracica, pa da dva vuku a cetiri
tuku. Nar. posl. vuk. 161. — isporedi gusva. —
d) m. prezime. — xviii vijeka. Ilija Guzva.
Glasnik. ii, 3, 79. (1706). 226. (1710).
GIJZVACA, /. vrsta pite (jer su po noj kao
guzve). — isporedi guzvara. — Akc. se mijena u
gen. pi. giizvaca. — JJ Vukovu rjecniku : t. j.
pita ,der strudel (eine speise von gewickeltem
teig)'.^
GIJZVANE, n. djelo kojijem se guzva. — U
Vukovu rjecniku.
GUZVAEA, /. vidi guzvaca. — Akc. se mijena
u gen. pi. giizvara. — U Vukovu rjecniku.
GIJZVATI, gu^vam, impf. ciniti da na cemu
postanu bore, isporedi grciti, a, b). — isporedi
guzve}ati. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 plur. :
guzvamo, gu^vate, u aor. 2 i 3 sing, giizva, u
part, praet. ijass. gii2van. — Postaje od guzva.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(jfalten bringen in ein kleid, es zerknicken' ,plicas
inferro vesti').
a. aktivno. a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
Onu hartiju stade guzvati u ruci. M. £>. Mili-
6evic, let. vec. 197. — b) ciniti guzvu, uvijati.
M. Pavlinovic.
b. sa se, rejleksivno. a) o zmiji, uvijati se.
Baba vroci, a dolina je6i, za liom erne guivaju
86 guje. Osvetn. 2, 174. — b) o mnostvu ie\adi
Sto se brzo promicu jedno uz drugo. ]^iidi su se
pred kudom oko neiiega gu2vali. M. D. Milidevic,
let. ve6. 272.
GUZVE;^ANE, n. djelo kojijem se guzveja. —
U Vukovu rjecniku.
GUZVE^^ATI, guzve^am, impf. vidi guzvati.
— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. : guzve|amo,
guzvejate, u aor. 2 i 3 sing, giizveja, u part,
praet. act. giizve|ao , glizve|ala , u part, praet.
pass, giizvejan. — U Vukovu rjecniku.
GUZVICA, /. dem. guzva. — V nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku. Lipa kot rozica, tanka
kot guzvica. Jacke. 22.
GUZVIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme. D.
Avramovic 205.
GUZVICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 154.
GUZVINA, m. nadimak u Boricevcu. Jure
Guzvina. M. Medic.
GUZVINAC, Guzvinca, m. prezime. — U nase
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 228.
GVACA, /. va]a da je isto sto 1. gusa, od
tal. gozzo (vidi L. Zore u progr. kot. 1876. 12).
Na jednom mjestu xvi vijeka u pisca cakavca.
Kako vinograd gust, kad je voce zrilo, koga ne
bude b|ust pudar ni pudilo, jato ga pokrilo cvrjak,
grozd ne ojde, kad se je najilo, s punom gvacom
pojde. M. Marulic 57.
GVALA, /. massa, gruda, grumen, guka. —
Bijec je jamacno tuda, ali odakle je ne znam.
— Od xviii vijeka u Slavoniji, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (s osobitijem znacenem: gruda
snijega) : ,gvalla' ,palla di neve' ,pila nivea'. Pise
aposto u knizi prvoj Korintijanom na pogl. 5.
V. 6. i Galatom na pogl. 5. v. 9 : ,modicum fer-
mentum totam massam corumpit' malo kvasa
svu gvalu pokvari. A. Bacic 303. Pise aposto
u knizi prvoj Korintjanom na pogl. 5.: malo kvasa
svu gvalu pokvari. J. Banovac, razg. 224. Jer bo
vlaga teku6a od stale sve izgrize i rasipa gvale
koje ti su od dubreta zbite. J. S. Eo].kovic 30.
Kvasu ure pripisane nisu . . . neka budu kao
kokosje jaje, tako susit neg' bo[e pristaje, gvale
nosi na daske na poje da je sunco ususuje boje.
343. Kosu metnu kao gvalu takoder u obliku
kug|e u vrecicu zamotanu (u Bizovcu u Slavo-
niji). V. Bogisid, zborn. 127.
GVALICA, /. dem. gvala. Onda me} se u gva-
lice stvara. J. S. Eejkovic 343.
GVANTIJEEA, /. tal. guantiera, sluzavnik,
podnos. — U Dubrovniku (P. Budmani) i u Boci
kotorskoj. I u dvore sofre postavio, a na sofre
zlatne gvantijere. Nar. pjes. u vuk, kovc. 93.
GVAEANE, n. djelo kojijem se gvara. — Sta-
riji je oblik gvaranje. Ono utjesenje koje ti
(sveti Jozefe) ima, rajsko blago rukam tvojijem
pomoci povijati i razvijati, na tvojijem rukami
nositi, drzati, na prsi tvoje i na obraz prinositi,
gvaranje negovo uzivati i s tvojom blagosti po-
kronivati da te negovijem prisvetijem rucicam
zagrli. V. Andrija§evic, put. 154.
GVAEATI, gvaram, impf. bacakati se, pra-
cakati se (o malome djetetu kad se razvije). —
Ncpoznala postana. — xvii vijeka u Dubrovniku
(vidi guarano), a u na§e vrijeme u Boci kotorskoj.
Kad majka razvije dijete pa pusta malko u bo-
§ici da gvara. u Boci. T. K. Popovic.
GVAEDIJA, /. tal. guardia, straza. — Od xvi
vijeka u Dubrovniku. Ja 6u na gvardiju od
vrata ostat. M. Drzi6 181.
GVAEdIjAN, gvardijana, m. ciivar, strazar,
tal. guardiauo. — Od xvii vijeka (vidi kod b)),
a izmedu rjecnika u Bjelostjcnccvu (,guai-dianus').
GVAEDIJAN
521
1. GVOZD
a) uopce. Prvi gvardijan groba sveta. J. Ka-
vanin 132^. Osredni lucki i pomorsko-zdravstveni
uredi dobice potrebiti broj nadzirajucih gvardi-
jana . . . Zbornik zak. 2, 720. — b) staresina nad
manastirom reda svetoga Frana. (Sv. Anton) opo-
menu svoga guardijana. F. Glavinic, cvit. 182a.
Uteci se tvojim starisinam, kako ministru, gvar-
dijariu. P. Filipovic 12. Sto je tebi, oce gvardi-
jane? Nar. pjes. bog. 280. Kad vidise vitezovi
Turci da manastir osvojit ne mogu, digose se
izpod manastira ... al' zavika Ture silovito :
,Ostaj s Bogom starce gvardijane!' And. Kacic,
razg. 288a. Oli biskupu oli drugomu starisini
kako opatu, generalu, provincijalu, gvardijanu
etc. M. Dobretic 278.
GVAEDIJANSTVO, n. osobina onoga koji je
gvardijan. — U jednoga pisca xvii vijeka. Hize
ku ja u momu gvardijanstvu cinih protegnuti.
F. Glavinic, cvit. 141a.
GVAE.DITI, u Vukovu rjecniku stoji: gvarditi,
gvardim, v. impf. (u Eisnu) ,bewabren' ,servare',
cf. gledati, cuvati s prinijerom : Kad se sto ima,
ne govori se : gvardi me, nego : mani me (vidi i
Nar. posl. vuk. 121). ali u ovom j)rimjeru rece-
nica : gvardi mo nije u nasem jeziku nego u ta-
Ujanskom (gvardime, cuvaj me, u mletackom dija-
lektu) isto kao i x^osUje mani me (magnime, jedi
me), dakle ovoga glagola nema u nasem jeziku.
GVAZITI, gvazim, impf. vidi kvasiti. — Nije
dosta pouzdano, jer ima samo na jednom mjestu
XVI vijeka praes. 3 sing, gvazi, i tu moze biti
da treba citati kvasi (ali isporedi i tal. guaz-
zare, gaziti, kvasiti se). I ka se stvar ono na
svitu sve pazi, u vodi ka stojec viku se ne gvazi?
D. Eanina 121^.
GVERA, /. tal. guerra, boj, rat. — U nase
vrijeme po nekijem zapadnijem krajevima. Cini
mi se da ce biti gvere. Pjev. cru. 38^^. Vi ste
mene s lubom v gveru postavili. Nar. pjes. istr.
2, 21.
GVEEICI, m. pi. selo u Bosni u okrugii trav-
nickom. Statist, bosn. 196.
GVEEIN, m. ime musko, tal. Guerrino Hi Qui-
rino. — XVI vijeka. Gverin Tihic. Mon. croat.
248. (1546).
GVEEITI, gverim, impf. gledati kao gverok.
— U Stulicevu rjecniku: ,obliquis oculis adspi-
cere'. — nije dosta pouzdano.
GVEEOCAC, gverocca, m. dem. gverok. — U
Stulicevu rjecniku. — ncpouzdano.
GVEEOCICA, /. zensko cejade gveroko. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,mulier quae habet oculos
distortos'.
GVEEOCIC, m. dem. gverok. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
GVEEOCITI, gverocim, impf. vidi gveriti. —
U Stulicevu rjecniku. — nije dosta pouzdano.
GVEEOK, adj. razrok, strangled. — Postane
nije dosta jasno. po svoj je prilici slozena rijec :
drugi je dio jamacno osnova supstantiva oko;
s prvijem dijelom Miklosic isporeduje tal. guercio,
razrok i stvnem. twer, quer, poprijeko. — Oct
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (gverok,
hijok, koji gleda na krivo ,strabo') gdje naj prije
dolazi, u Belinu (,losco' ,cocles' 443^), u Voltigi-
jinu (,guercio' ,bi6dsiclitig'), u Stulicevu (,strabo*).
— U primjerima znaci i: koji vidi samo jednij em
okom. Tko s covjekom gverokijem ima sto cinit',
trebuje mu obje oci otvorit'. (D). Poslov. danic.
132. Prigodi se, da jednom covjeku srodrie vrsto
gveroku lijevijem okom bi udarcem desno oko
izvadjeno. B. Zuzeri 198. Tko ima jedno oko
samo, kad i ovo izvadis mu, slijep ostaje; tko li
oba, kadar jedno izbije mu se, izostaje gverok
samo. 198. Blize je gruba lijep neg gveroka
slijep. (Z). Poslov. danic. 6.
GVEEOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u dubrovackom primorju. P. Budmani.
GVIEANE, n. djelo kojijem se gvira. — U Vu-
kovu rjecniku (v. gvirene).
GVIEATI, gviram, impf. a) u Mikajinu rjec-
niku: gvirati, kako slip hoditi al' iskati ,caecu-
tiendo quaerere vel ambulare'. — b) u Vukovu:
vide gviriti.
GVIEENE, )(. djelo kojijem se gviri. — U Vu-
kovu rjecniku.
GVIEITI, gvirim, impf. upirati oci u sto. —
isporedi gvirati. — Moze biti srodno s gverok.
— V Vukovu rjecniku: ,die augen wqrauf fest
lieften' ,oculos defigere' s pjrimjerom: Citav dan
gviri u knigu.
GVOCANICA, /. u Danicieevu rjecniku: ,Gvo-
canica', izmedu sela koja je kra} Stefan Prvo-
vjencani dao Zici jedno je bilo ,Gvocanica sb Pu-
pavnimi' (Mon. serb. 11 god. 1222—1228).
GVOJIC, m. prezime. — U nase vrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
GVOECAT, adj. nejasna rijec na jednom mjestu
XVI vijeka. Taj mi med ne cini cemerom gor-
cati, moj zlati jedini prstence gvorcati. H. Lucie
205.
GVOEILO, n. vidi: Zene nose... i fesove;
no fesovi su veci od devojackih. za nih se na-
pravi gvorilo — obod — nalik na sito pa se na
to fes natuce. (u jubovijskom i azbukovackom
srezu i okrugu podrinskom u Srbiji). V. Bogisic,
zborn. 130.
1. GVOZD, m. clavus; ferrum. — isporedi 3.
gvozd. — S prvijem je znacenem rijec prasla-
venska (gvozdt) , isporedi stslov. gvozdt , rus.
rE03/\B, poj. gwozd'. — Kao mnozina vrijedio je
i kolektiv gvozde kojije uopce nekoliko promijenio
staro znacene (vidi napose); u Belinu rjecniku
ima i plur.: gvozdija ,ferramenta' 310^, — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,ferrum'), u Stuli-
cevu (jferrum ; clavus' s dodatkom kod ovoga zna-
cena da je iz ruskoga), u Danicieevu (gvozdt
,clavus'). a) klinac, cavao. — ovo se pravo, naj
starije znacene naliodi samo u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom. Obretose castije gvozdi.
Glasnik. 10, 240. (u rukopisu xvi vijeka). — b)
u Vukovu rjecniku: u planini kamen izrastao u
visinu, cf. stanac s dodatkom da se govori n
Crnoj Gori. — ovo je znacene po svoj prilici
jjreneseno od predasnega, ali moze biti da se kod
toga pomijesalo i znacene sto je kod 2. gvozd.
— c) gvozde, lejezo. — ovo znacene mislim da
nije narodno: vaja da su pisci mislili da ce
znacene u jednini biti isto sto i u coll. gvozde.
— od XV do xviii vijeka. Gvozd fja ji, grize.
M. Marulic 223. Cesar zapovidi da ostrimi gvoz-
dimi ostro bijena bude. Ziv. kat. star. 1, 222.
Svezan tvrdo bi gvozdmi i konopi. Zborn. 88b.
Na nas ove pogledajte vi robove, gdi u gvozdijeh
klopocemo. N. Najeskovic 1, 161 — 162. Ne prudi
nijedna likarija rani, u koj je josce gvozd. Nauk
brn. 54. Goruca gvozda kus. D. Barakovic, jar.
113. Ni nad Bogom gospodara, nije druga vrhu
brata, nije gvozda vrhu zlata, nije cvita vrh ro-
zara. 140. Neka kriz po sridu dvigne se i bilo
bi pristojno, da jo od gvozda. M. Bijankovic 77.
Al' je trijeba opet sada da ga udara gvozd zestoki.
1. GVOZD
522
1. GVOZDEN
A. Vitajic, ost. 28. Kako da bi bill od gvozda
ili od mramora. ist. 49. Porazi ih dosti vele
ognem, drijevom, gvozdom, stinom. J. Kavanin
SlSl*. Gvozdima ostrijem razdrpjena. B. Zuzeri
33. Mnoz ne mala gvozdima razzarenijem oklo-
pjena. 333. Gdje no lezi bolan u gvozdima te^kim.
Nar. pjes. bog. 292. Kako se s gvozdima proki-
daju otecene rane. J. Matovic 245.
2. GVOZD, m. silva, suma. — Rijec prasla-
venska, isporedi novoslov. gozd, gojzd, ces. hvozd.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (,silva antiqua
et densa') i u Danicicevu (gvozdt ,silva'). — U
stokavaca dolazi do xiv vijeka, ali kao ime 2^10,-
nini (u Bosni) i u na§e vrijeme. Selu je Velikoj
isla meda ,do hrisovula svetostefanskoga i do
gvozda u Grohotfc' (Mon. serb. 95 god. 1330) a
Vrmosi ,uzb brtdo medu Bencju . . . po delu kroze
gtvozdB' (95). D. Danicic, rjecn. 1, 204. Drugy
kami korn. gvozda. Glasnik. 15, 274 (1348?).^ Ea-
sinisky puti., kako ispada iz gvozda. 280. Crtni
gvozdt ... da seku. 282. Putemt. prizrentskymi.
vyse gvozda. 301. Gvozd je zapadni deo yisoke
kose, koja naj pre kao Varda, a posle kao Cabu|a
rastuci istocno ide. Glasnik. 20, 311 — 312. — U
cakavaca do xvi vijeka. Od modruskoga gvozda.
Mon. Croat. 47. (1395). Z Gvozda modruskoga.
78. (1451). Va 'vom gvozdi tmenom. Korizm. l'».
Iz gvozda libanskoga. 11^. Ki stoje v pustih
gvozdih. 34^. Da dubrave, da gvozdi, da planine,
da luzi. P. Zoranic 54^. — U jednom prinyeru
XVI vijeka ima coll. gvozdje. U gvozdju nikom
od gora tih mnogo zen divjih na Aleksandra
ustase. Aleks. jag. star. 3, 24H.
3. GVOZD, /. vidi 1. gvozd i gvozde. — U
zagoneci. Sab|a bez gvozdi, junak bez kosti, vise
ucini zla no hajduka dva. odgonetjaj : jezik. Nar.
zag. nov. 78.
GVOZDA, /. ime zensko. — isporedi Gvozdana.
— Prije nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 55.
1. GVOZDAC, gvisca, m. fibula, de^n. 1. gvozd,
s osohitijem znacenem: predica, preg^ica. — -a-
(wj. negdasnega t) ostoje u nom. i ace. sing, i
u gen. pi., u ostalijem ga padezima nema, te se
d ispred c ne cuje, a pred ovijem se z mijena
na 8 (u voc. sing, pred c na s). — Akc. se mijena
u voc: gvosce, gvosci, i u gen. pi. gvozdaca.
— U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die schnalle' ,fibula', cf. predica 2. s dodatkom
da se govori u Lici). Gvozdac, karika na remouu.
u Krajini. D. Trstenak.
2. GVOZDAC, gvosca, to. dem. 2. gvozd. — Po-
staje od 2. gvozd kao 1. gvozdac od 1. gvozd. —
XVI vijeka u pisca cakavca. Pticak vlize v 1 gvozdac
gust. Koi'izm. 28a. Pojde v jodan gvozdac. 35*. —
kao ime mjestima do u nase vrijeme. GvozdLct
(selo). Gvozdact. S. Novakovic, pom. 129. —
Gvozdac: a) selo u Srbiji u okrugii uzickom. K.
Jovanovid 162. — b) zaselak u Srbiji u okrugu
krusevadkom. 130.
3. GVOZDAC, gvozdaca, to. vidi 1. gvozdac.
Obicno je gvozdac u saponima od opanaka i na
kajisu. (Nemam gvozdaca, pa mi svaki cas opanci
spadaju'. M. Medic. — Ima i ace. pi. gvozdace
u narodnoj pjcsmi bosanskoj nasega vremena kao
dan. 1. gvozd; ali maze biti da ono ne treba shva-
titi kao ace. pi. muskoga roda, nego kao aec.
sing, srednega; onda bi gvozdace bilo dem. gvozde.
Pa se pene i kroz prozor kuca. ocutila Fata ple-
monita . . . opet ona tiho progovara: ,Der mi
pruzi ruku kroz gvozdace'. Nar. pjes. juk. 330.
(JVOZDACE, n. vidi kod 3. gvozdac.
GVOZDAN, gvozua, adj. gvozden. — Samo u
Stulicevu rjcdniku.
GVOZDANA, /. itne zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 55. Gvozdana, zensko
ime. iz diptiha manastira Gomirja. iz prosloga
vijeka. V. Arsenijevi6.
GVOZDANIC, TO. prezime. J. Bogdanovic.
GVOZDANOVIC, to. prezime. — Od xviii vi-
jeka. Gvozdanovic Vide. S. Stefanac 29. Gvo-
zdanovic. Nar. pjes. vuk. 2, 652. (medu prenu-
merantima).
GVOZDANSKA, /. selo u Slavoniji u podzu-
paniji virovitickoj. Pregled. 110.
GVOZDANSKI, adj. koji pripada mjestu Gvoz-
danskome. — xvii vijeka. TomaS Luksic gvoz-
danski vojvoda. P. Vitezovic, kron. 150. — vidi
i Gvozdansko pod a).
GVOZDANSKO, n. dva sela u hrvatskoj kra-
jini u okrugu banskom. a) u rujevackoj opcini.
Eazdije]. kr. 11. — na drugom mjestu Gvozdanski.
Sem. pravosl. 1878. 74. — b) u klasnickoj opcini.
Sem. pravosl. 1878. 72. — Jedno se od nih po-
mine xvii vijeka kao grad. Gvozdansko, grad.
P. Vitezovic, kron. 163.
GVOZDAR, gvozdara, to. gvozdar, kovac. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Drvodjejac i gvozdar
provodi noc kako no i dan. M. Radnic 467*.
GVOZDAEA, /. vidi gvozdara. — U nase vri-
jeme kod ijisaca. Gvozdara, gvozdarnica ,u'erk-
(eisen-)ofen'. Jur. pol. terminol. 638. Gvozdara
,hammerwerk'. Zbornik zak. 2, 831.
GVOZDAENICA, /. vidi gvozdara.
1. GVOZDEN, adj. ferreus, od gvozda; koji
pripada gvozdu. — Akc. se obicno ne mijena;
ali se moze promijeniti u slozenijem oblicima:
gvozdeni i gvozdeni. — Postaje od gvozd (vidi
1. gvozd) nastavkom en, kod kojega se u nasem
jeziku e promijenilo na e; oblik gvozdent (s e)
dolazi samo u knigama pisanima crkvenijem ili
mijesanijem jezikom (vidi prve primjere kod a),
i 2. Gvozden, Gvozdeua, Gvozdenija). isporedi i
gvozden. — € nekijem se mjestima izgovara bez
V, vec od XVII vijeka (?). Nu gozdena cijev raz-
drije se. I. Gundulic 544. — Od xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (,ferreus'), u Mi-
kajinu (gvozden, od gvozdja ,ferreus'), u Belinu
(,ferreus; ferratus; catafractus' 311^), u Voltigi-
jinu (,ferreo, di ferro' .eisern'), u Stulicevu (, fer-
reus'), u Vukovu (,ferreus'), u Danicicevu (gvoz-
dont ,ferreus'). a) (ucinen, nacinen) od gvozda.
aa) u pravom smislu. Kovaca Eudla s kolomt
gvozdenj^mt. Glasnik. 15, 302. (1348?). Zapo-
veda gvozdenu konusnicu shgraditi jemu. Aleks.
nov. 13. Noza 12 gvozdenijehb. Mon. serb. 498.
(1466). Vrata gvozdena hocu potrti, i polozaje
gvozdene hocu razbiti. Bernardin 5. isai. 45, 2.
Sva (kola) bihu gvozdena. M. Marulic 13. No-
sahu u rukah gvozdene svjetionike. Zborn. 157^.
Brave s gvozdenijem zapori. M. Vetranid 2, 201.
Tako da jim smo ostali svim vede nego gvozde-
nimi verugarai vikovnim nacinom obezani. P.
Hektorovid 53. Dav§i ruke i nogo tvoje gvozde-
nijema cavli probiti. A. Gucetid, roz. jez. 207.
Nosedi kuko gvozdene i mene so hitahu da bi
me dokucili. M. Divkovid, bes. 1851". Pod gvoz-
denijem buzdohani §es tisuc se ovijeh nade. I.
Gundulid 323. Sudac ciui ih tepsti, cesji gvo-
zdenimi razdirati. F. Glavinid , cvit. 22i'. Vas
oklopim gvozdenima on oru2an strasno sjase. G.
Palmotid 2, 180. Gvozdenijeh posred stita. 2, 315.
0§tri mac gvozdeni. 2, 456. Oslobodi Petra iz
tamnice i uza gvozdeni. I. Ancid, ogl. 8. Krsis
naj jace gvozdene zatvore. V. Andrija§evid, put.
1. GVOZDEN
523
GVOZDENAK
223. Crikve neka su odasvud obkruzene mirima
i mrizami gvozdenima. M. Bijankovic 82. Ali
u zatvoru gvozdenomu, drvenomu. L. Terzic 242.
Grebeni gvozdoni. I. Grlicic 128. Kon gvozdenu
uzdigo je petu na me. I. Dordic, salt. 133. Ka-
tancima gvozdenijem kuce bismo suproc nemu
zatvorali. B. Zuzeri 347. Bjen bicima gvozde-
nijem i zubatnijem grebenima. 380. Bio je po-
lozen na gvozdenu jednu Ijesu zivijem ognem
razzarenu. 380. Svezan na jedne gradele goleme,
kao na poste|u gvozdenu. F. Lastric, od' 352.
Okovavsi ga na tezak gvozden lanac. E. Pavic,
ogl. 348. Imadijase velike gvozdone zube. 411.
Mnoztvo zudija bi ubiveno batinam gvozdenim.
M. Pavisic 16. Jos da bi poluge gvozdene daz-
djele. (Z). Poslov. danic. 40. Obucen u gvozdeno
oruzje. D. Basi6 29. Ne moguci vise podnositi
taku sramotu, poce z glavom udarati o gvozdenu
gabiju. And. Kacic, razg. 55. Kopjem gvozdenim
u ruci hodec po gradu. Blago turl. 2, 64. I voj-
vodic glavu izgubi, ke izmetnu cijev gvozdena
olovno ga zrno ubi. Zgode. 6. K'uc gvozden. J.
Rajic, pouc. 3, 81. Od jarma gvozdenoga koga
uzdrzi jos zlamenja, i od duga je satren svoga
u suzanstvu zlopatjenja. P. Sorkocevic 590^. Oko
kule gvozdene cengele. Nar. pjes. vuk. 2, 401.
Gvozdena se otvorise vrata. 2, 571. Pa opali
gvozdenu prangiju. Nar. pjes. juk. 138. Kao da
ga je s gvozdenim stapom (po svijetu) trazio.
Nar. posl. vuk. 129. Dok ne podere gvozdene
opanke i ne satre gvozden stap. Vuk, nar. pjes.
2, 60. — Gvozdeni put, vidi zejeznica. Gvozdeni
put iti ce crez Moravu u Lvov. S. Tekelija. letop.
mat. sr. 120, 74. — bb) u prenesenom, metaforickom
smislu. aaa) znaci sto i jak, silan. Nije stvari
tako tvrde, ni tako gvozdene ... V. Andrijasevic,
put. 11. — Ista mramorna tvrdos, gvozdena jakos.
A. d. Bella, razg. 5. — Svezan bijah . . . s mojom
gvozdenom vo|om. J. Banovac, pred. 10. — Te
protezu iznenanski k sebi srca i gvozdena. J.
Kavanin 356^. Vasa prsa gvozdena sluziti imadu
na misto zidova. And. Kacic, razg. 106. Nemu
je gvozdeno u prsima si-ce. D. Obradovic, ziv.
85. — Gvozden je mozak tvoj. S. Margitic, fal.
162. — Jost takvijeh oci gvozdenijeh ja ne videh
u jednoga momka. P. Potrovic, gor. vijen. 80. —
Spahojana pak vojnica bjese skrila mjesta da}a,
kih gvozdena sved desnica, sto dostiza, rva i vaja.
I. Gundulic 324. U Boga su vunene noge a gvo-
zdene ruke (ne cujc se kad dolazi, ali se dobro
osjeca kad udari). Nar. posl. vuk. 325. Nam se
hoco gvozdena ruka da upravja narodom. S. \\x-
bisa, prip. 126. Jer je nima znano zaufano, da ih
tamo vece ceka muka od osvetnih gvozdenijeh
ruka. Osvetn. 1, 74. — Gvozdeno pedepsanje maca.
I. Dordic, salt. 204. — Da . . . gvozden glas tko
imo bi. J. Kavanin 485a. — Jjjj dni gvozdeni,
vijek gvozdeni, aetas ferrea, po grckoj mitologiji
u piisaea. Svrhu imaju dni gvozdeni, a vraca se
mir zlaceni. G. Palmotic 2, 485. Vek gvozdeni.
J. Eajic, pouc. 3, 12. — ecc) gvozdene ovce. Da
taj receni majstor i arendas gospodinu od stada
svagdar onuliko ovaca opet morao povratiti, ku-
liko u broju on pod arendu bijase primio, i sto
god ovaca pod arendom iz kakvoga godir dogo-
daja bilo pocrkavalo, to nikada ne bijase steta
gospodinova nego vazdar arendasa i otuda ova-
kvima ovcama nadijevase ime : , gvozdene ovce'.
I. Jablanci 124. — b) koji pripada gvoMu, n. p.
ruda. (Ogan) od rude gvozdene ucini gvozdje.
M. Divkovic, bes. 556^'. — izmedu rjecnika u
Belinu : gvozdena ruda ,metalli fodina' 4853', i u
Vukovu: gvozdeni (gvozdeni), n. p. majdan, ruda
,eisen-' ,ferri'.
2. GVOZDEN, m. ime musko. — Ista je rijec
sto 1. gvozden. — Od prije nasega vremena (naj
mane od xvii vijeka). Gvozdent, Gvozdena, Gvoz-
dena (ovo posledne svega tri puta). S. Novakovic,
pom. 55. Suzan Gvozden. Starine. 12, 7. (1699).
I Gvozden je umro. (misli se na znacene). (D).
Poslov. danic. 28. i u nase vrijeme. Zem]ak.
1871. 2. — I prezime. Gvozden. D. Avramovic
221. V. Arsenijevic.
GVOZDENA,/. ime zensko, vidi 1. i 2. gvozden.
— Prije nasega vremena, Gvozdena, ace. Gvoz-
denu. S. Novakovic, pom. 55.
GVOZDENCICA, /. (dem. gvozdenka) mala
gvozdena serpa. B. Musicki.
GVOZDENI, m. prezime Hi muski nadimak.
— isporedi 2. gvozden. — xviii vijeka. Durad
Gvozdeni. Glasnik. ii, 3, 77. (1707).
GVOZDENICA, /. a) gvozdeni oklop; b) gvoz-
dena kutija. — U Belinu rjecniku: ,giacco, ca-
micia di maglia' ,lorica' 343* ; ,stuccio' ,tlieca
ferramentaria' 714^, i u Stulicevu : ,lorica, theca
ferramentaria'.
GVOZDENICICA, /. dem. gvozdenica. — V
Belinu rjecniku: ,th6cula ferramentaria' 714a.
GVOZDENIJA, /. ime zensko, isporedi Gvoz-
dena. — Frije nasega vremena. Gvozdenija, ace.
Gvozdeniju. S. Novakovic, pom. 55.
GVOZDENIK, m. vidi gvozdar. — U Stulicevu
rjecniku: ,qui metallicis operibus operam navat'.
— nepouzdano.
GVOZDENITI, gvozdenim, impf. ciniti da sto
(objekat) postane gvozdeno. — U jednoga pisca
nasega vremena. To je tamjan sveti junacima,
to gvozdeni srca u momcima. P. Petrovic, gor.
vijen. 4.
GVOZDENKA, /. gvozdena peraica. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u Srijemu)
vide peraica gvozdena. Gvozdenka, u ne su
zupci kao ekseri ; a kad je malena, zove se rucna
peraica. U Srijemu. M. Medic.
GV0ZDEN0KL0P:^EN, vidi gvozdoklopjen.
GVOZDENOV, adj. koji pripada Gvozdenu.
Gvozdenovo dugovane. Starine. 12, 7. (1699).
Gvozdenove livade, brdo u Begajici (u Srbiji u
okrugu biogradskom). 1^. Stojanovic.
GVOZDENO VIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Nikola Gvozdenovic iz sela Pernivora.
Glasnik. ii, 2. (1808). I s nima je Gvozdenovic
Mico. Nar. pjes. vuk. 5, 130. — I ime selu u
Srbiji u okrugu va(evskom. K. Jovanovic 105.
GVOZDENZUBA, /. u Vukovu rjecniku: u
Srijemu gvozdenzubom plase djecu, a osobito
male preje, govoreci da ona nosi u loncu zara i
da ce spaliti prste ouima koje dobro ne predu,
cf. baba korizma, baba ruga.
GVOZDENAK, gvozdenaka, 7n. kakvo oruCte
nacineno od gvoMa, s osobitijem znacenima. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. i ace. sing., i voc: gvozde-
nace, gvozdeiiaci. — U nase vrijeme. a) kotao
od gvozda. — u Vukovu rjecniku. Za cas je
plamtila pred kolibom velika vatra, ciji hitri
plamen lizase kotao gvozdeiiak. Glasnik. 43, 293.
— b) gvozdeni bat. — u Vukovu rjecniku: gvozden
buzdovan s primjerom: uze kadija gvozdenak,
cf. oklicnuti. — c) gvozdeni pistol. Ali mu se
ipak u pojasu poma}a jabuka od pistoja gvozde-
naka. M. D. Milicevic, let. vec. 161. — d) ozeg
(u ognistu). Slovinac. 1881. 95. — e) gvozden
covjek, u prenesenom smislu (u ovom primjeru bez
GVOZDENAK
524
GVOZDOVICA
v) : On je bio g:ozdenak i dusom i tijelom. M.
Pavlinovid, rad. 37. — f) ime mjestima. an) mjesto
u Srbiji u okrugu kragujevackom. Livada u
Gvozdenaku. Sr. nov. 1875. 652. — bb) mjesto u
Srbiji u okrugu smederevskom. Iv[iva u Gvozde-
naku. Sr. nov. 1874. 299. — cc) brijeg kod Er-
devika. M. Medic.
GVOZDETINE, /, j;Z. vidi gvozdusina. — U
Stulicevu rjeeniku : v. zejezina. — nije dosta
pouzdano.
GVOZDEVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 120.
GVOZDEVIT, adj. vidi 1. gvozden. — U
jednom i)rimjeru xviii vijeka. Gvozdevitijem
majem vrata tesko udara. N. Marci 58.
GVOZDICE, n. dem. gvozde (vidi gvofde, b)
i c)). — Postaje nastavkom ice od starijega oblika
gvozdje, te bi uprav glasilo gvozdjice. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,ferrum
minutum' 31 1^), i u Stulicevu (,exiguum ferrum';
jjlur.: gvozdica, 1. ,venatica instrumental. 2. v.
gvozdja). Skrimo ova gvozdica. M. Drzic 48.
Kad joj ulomih njeko gvozdice. 133. Mjesto . . .
pogibiono za ticati ga gvozdici. B. Kasic, fran.
16. Pustavajuci mu ju (krv) . . . Bog zna kojijem
gvozdicem. 197. Udari, Gospodine, ovu mnogo
otvrdnutu pamot moju milim i silnim gvozdicem
Jubavi tvoje. M. Alberti 410. i u nase vrijeme
u Bubrovniku. P. Budmani.
GVOZDIC, m. prezime. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic.
1. GVOZDIJ, m. vidi 1. gvozd. — U Danici-
cevu rjeeniku: ,gvozdij' i ,gA'ozdije' ,clavus' s piri-
mjerima iz kniga pisanijeh crkvenijem Hi tnije-
sanijem jezikom : Da stavi vsakoj vodenici gvo-
zdije i kamy jedint. Mon. serb. 563. (1322). Dvaa
gvozdija VT> grttant vBnuziti. Glasnik. 11, 88.
(xv vijek). Kamenije i gvozdija i zleby i kolo
i pokrovfc i procaa orudija (za vodenicu). Mon.
serb. 559. (1613). — U prvom primjeru mislim
da je gvozdije coll. gvozd (s mladijem oblikom:
gvoXde); previa trecemu jamacno je nom. sing.:
gvozdije sto bi bilo srednega roda, a to moze
biti i u drugome; sa svega toga oblik gvozdij
nije jiotvrden.
2. GVOZDIJ, m. ime musko. — xiv vijeka.
Gvozdi a ottct mu Vltkoslavt. Dec. hris. 72.
GVOZDIJE, n. vidi 1. gvozdij i gvozde.
GVOZDISLAV, m. ime musko. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Eimskoga vedra cara mlad
Gvozdislav rod jedini. G. Palmotic 2, 318.
GVOZDITI, gvozdim, impf. u Bjelostjencevu
rjeeniku: ,cuneo', v. zagvazdam, i u Stulicevu:
V. prigvozditi.
GVOZDIVA, n. pi. vidi gvoXda kod gvozde.
Pobacaju gvozdiva i koce. S. ^ubisa, prip. 245.
Sputaju u gvozdiva. pric. 12. Gvozdiva, gvo-
zdena oruda. Slovinac. 1884. 148.
GVOZDNICA, vidi Gvoznica.
GVOZDO, n. (?) vidi gvozde, kao da je ipoko-
ristik. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Vidih
Domisiju gdi se gvozdo vari. I. T. Mrnavic, osm.
142.
G VOZDOBIT, adj. kao da je znacene : kovan
od gvozda, od kovanoga gvozda. — isporedi ^vo-
zdolit. — U jednoga pisca xvii vijeka koji ce
biti sam ovu rijec nacinio. Vrh oruzja gvozdo-
bita gradi udorac toskijeh se ore. I. Gunduli6
345. 539 (s var. gvozdolita).
GVOZDOKLOPJ^EN, adj. (uprav part, praet. I
pass, glagola kojega nema) u gvozdenom oklopu.
— U Stulicevu rjeeniku: gvozdoklopjen ,cata-
phractus', gdje ima i gvozdenoklop|en (pisano
gvozdenoklopjen) s istijem znaceiiem. — oboje
nepouzdano.
GVOZDOKLOP^iENIK, m. gvozdoklopjen covjek.
— U Stulicevu rjeeniku (gvozdoklopjenik). — ne-
pouzdano.
GVOZDOKOSITERAN, gvozdokositerna, adj.
od gvozdokositernice. — U Belinu rjeeniku: gvozdo-
kositerni ,di latta' ,e lamina stamnoferrea' 427*,
i u Stulicevu: ,di latta' ,ex lamina ferrea'. —
nepouzdano.
GVOZDOKOSITERNICA, /. lim. — U Belinu
rjeeniku : , latta' ,lamina stamnoferrea' 427^ ; u
Voltigijinu: ,latta' ,weissblech' ; u Stulicevu: ,latta'
,lamina ferrea'. — nepouzdano.
GVOZDOLIT, adj. lit od gvozda, od gvozda
lita. — isporedi gvozdobit. — U jednoga pisca
XVII vijeka koji ce biti sam ovu rijec nacinio.
Vrhu oruzja gvozdolita (var. gvozdobita, gvozdo-
vita) gradi udorac teskih se ore. I. Gundulic
539.
GVOZDOLOVAC, gvozdolovca, m. covjek koji
lovi(?) gvozde (o kiklopu), sumniva rijec na je-
dnom mjestu XVII vijeka. Gvozdolovci jednokasti.
G. Palmotic 2, 367.
GVOZDOPLODAN, gvozdoplodna, a^. gdje je
mnogo gvozda. — U Stulicevu rjeeniku: ,metal-
lifer'. — nije dosta pouzdano.
GVOZDOSHEANA , /. torba gdje se hrane
gvozda. — U Stulicevu rjeeniku: ,ferriera, tasca
plena dei strumenti di ferro' ,ferraria theca', za
koji je nacineno.
GVOZDOTEG, m. magnes, ruda sto priteze
gvozde. — Nacineno od pisaca koji su slozili
osnove supstantiva gvozdje i glagola (pri)tegnuti.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,calamita, pietra, specie di pietra nota' ,magnes'
157^) gdje naj prije dolazi, u Voltigijinu (,cala-
mita' ,magnet'), u Stulicevu (,magnes'). Koliko
je veci gvozdoteg, toliko ima vecu krepos za
pritegnut k sebi gvozdje. D. Basic 314. Stavjene
su poslije kosti u gvozdenu skrinu, koja sama o
sebi u zraku visi i drzi se od jednoga velika
gvozdotega. I. Velikanovic 1, 281. u nase vrijeme
u ^ulekovu rjeeniku (,magnet'). — i metaforicki.
Gvozdoteg Jubavi Jubav jest. P. Knezevic, osm.
352. Moze se rijeti, da je dobro jedan gvozdoteg,
koji priteze k sebi Jubav nasega srca. D. Basic
314. Biser kakono gvozdoteg privlaci srdca co-
vicanska. A. Tomikovic, gov. 357.
GVOZDOTEGAN, gvozdotegna, adj. koji pri-
pada gvozdotegu. — U Belinu rjeeniku: gvozdo-
tegui ,di calamita' ,magneticus' 157*>, i u Stuli-
cevu: ,magneticus'. — nepouzdano.
GVOZDOTEGNUTI, gvozdotegnem, pf. potrti
gvozde gvozdotegom (da postane gvozdoteg). — U
Stulicevu rjeeniku: ,calamitare' ,magnote ferrum
perfricare'. — sasma nepouzdano.
GVOZDOTKZATI, gvozdotezom, impf. gvozdo-
tegnuti. — U Stulicevu rjeeniku (samo praes.
gvozdotezem kod gvozdotegnuti). — sasma ne-
pouzdano.
GVOZDOVAN, gvozdovna, adj. u Stulicevu
rjeeniku: ,metallifer". — isporedi gvozdoplodan.
— nepouzdano.
GVOZDOVICA, /. gvozdena ruda. — U jednom
primjeru xviii vijeka. Vorug svijeta, Kunovica,
rodno mjesto Martu 'e bila, gdi je vjecna gvo-
GVOZDOVICA
525
GVOZDE
zdovica ka so u pukle gore sbila, grad nazvani
Samokovo gdi 'e u gvozden stan stanovo. J.
Kavanin 274*.
GVOZDOVIT, adj. gvozden; okovan gvoMem.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,ferratus ; catafractus' 311a), uVoltigijinu (,ferrato'
,eisern'), ic StuUcevu (,metallifer'). Vrhu oruzja
gvozdovita (vidi gvozdobit, gvozdolit) gradi
udorac teskih se ore. I. Gundulic 539. AF na-
kovan gvozdoviti , cesti udarci koga biju. J.
Kavanin 184l>. Gvozdovitijem skripe kolim. I.
Dordic, salt. 58. On ce sprazit stite gvozdovite.
150. Mucen pod teskima gvozdovitijem okovima.
357. Ter cim lupi silnijem mahom gvozdovitijeh
zatvor vrata, sva protrnu lednijem strahom. P.
Sorkocevic 579^.
GVOZDOZEE,, m. (covjek, svijer) sto Mere
gvoMe. — U jednoga pisca xviii vijeka. Nena-
sitni krvopivci, gvozdozeri i gavrani. J. Kavanin
456a.
GVOZDUSINA, /. vidi gvozdusina. — U Mi-
kajinu rjecniku (nema napose nego kod trg: trg
od gvozdusina), u Belinu (plur.: gvozdusine 311a),
u Voltigijinu: stamparskom grijeskom gvozdu-
cina (,gvozducsina' mj. ,gvozduscina') ,ferravecchi'
,altes eisen'; ii Stulicevu (gvozdusine ,ferravecchi'
,scruta'). i u Stdekovu rjecniku: ,eisenkram'.
GVOZDIJSINAE. m. covjek koji trgiije gvozdu-
sinama. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. starezar.
GVOZNICA, /. ime mjestima. — Postaje od
gvozd, te d ispada izinedu z i n, ali se nalazi
pisano na jednom mjestu. a) u Danicicevu rjec-
niku: ,Gvoznica', dva sela koja je kra} bosanski
Tomas Ostojic 1446 dao sinovima vojvode Iva-
nisa Dragisica s gradom Kjucem: ,Gvoznicu i
drugu Gvoznicu' (Mon. serb. 439). — b) mjestn
u Hrvatskoj. — xv i xvi vijeka. Tomas Satnik
z Gvozdnice. Mon. croat. 120. (1484). Petar
Satnicic z Gvoznice. 129. (1487). Tomas Satnik
z Gvoznice. 183. (1501).
GVOZDE, n. vidi gvozde. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Luk su obrve, oci strile, jaka mreza
drago lice, a gvozda su i putile bijela stegna i
misice. J. Kavanin 199*. (rnoze biti da treba ci-
tati gvozda).
GVOZDEN, adj. vidi gvozden i gvozden. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Zasve gvozden
da sadi je vijek i gvozden narodima. J. Kavanin
158b.
GVOZDANI, TO. pi. selo u Bosni u okrugti
sarajevskom. Statist, bosn. 34.
GVOZDAE, gvozdara, m. covjek koji trguje
gvozdem, gvozdima (u Stulicevu rjecniku ima i
mane pouzdano znacene : kovac). — isporedi
gvozdarnik. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je
u ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc:
gvozdaru i gvozdax-e, gvozdari. — U Stulicevu
rjecniku: gvozdjar, 1. ,faber ferrarius'. 2. ,ferrum
vendens', i u Vukovu: ,der eisenhandler' ,mercator
ferrarius'.
GVOZDARA, /. vidi gvozdarnica. — Akc. se
mijena u gen. pi. gvozdara. — U Vukovu rjec-
niku: ,der eisenladen' ,taberna ferraria'.
GVOZDARIJA, /. gvozda, nekoliko gvozdenijeh
stvari. — U nase vrijeme. Kad ko nosi sto sko-
vana ili ima gdje na gomili skovanih stvari, pita
se: ,Kakva je to gvozdarija?'. u Dobroselu. M.
Medic. — i u Sulekovu rjecniku : ,eisenzeug'.
GVOZDARINA, /. vidi gvozdarija. Razlicne
gvozdarine za 2500 talira. D. Popovid, poznav.
rob. 163.
GVOZDARITI, gv6zdarim, impf. raditi kao
gvozdar. — Samo u Stulicevu rjecniku: gvozdja-
riti ,fGrrariam artem exercere'.
1. GVOZDARNICA, /. ducan gdje se trguje
gvozdem (u Stulicevu rjecniku ima i mane po-
uzdano znacene: kovacnica). — isporedi gvozdara.
— U Stulicevu rjecniku: gvozdjarnica, 1. ,officina
ferraria'. 2. ,ferraria'. i u Vukovu: ,der eisenladen'
,taberna ferraria'.
2. GVOZDARNICA, /. zensko cejade sto trguje
gvozdem. — U Sulekovu rjecniku: ,eisenhandlerin'.
GVOZDARNIK, m. vidi gvozdar. — U Sule-
kovu rjecniku: ,eisenhandler'.
GVOZDARSKI, adj. koji pripada gvozdarima.
— V Vukovu rjecniku: ,eisenhandleriscli' ,ferra-
riorum'.
GVOZDE, n. ferrum, uprav coll. gvozd, te je
prvo znacene bilo: klinci, cavli, ali je kod nasega
naroda dobilo znacene: ono {zelezo) od cega se
kuju klinci, te je svud zamijenilo starije zejezo
koje se uzdrzalo samo na istocnijem i sjevero-
zapadnijem granicama. — Akc. se mijena u mno-
zini: gvozda, gvozdima, (gen. gv6zda). u Du-
brovniku je o kratko i u jednini : gvozde. — Po-
staje od gvozd nastavkom ije : gvozdije (vidi
prci jprimjer kod a)), kasnije je : gvozdje ; zdj se
mijenalo na M po svoj prilici vec xvii vijeka,
ali se XVIII obicno nalazi pisano gvozdje. — Madi
plur. gvozdija, vidi kod a) na kraju. — Po ne-
kijem se zapadnijem krajevima gdjegdje izostavja
v: gozde. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (gvozdje, zejizo ,ferrum'), u Belinu
(gvozdje 311a), u Bjelostjencevu (gvozdje, v. ze-
lezo) , u Voltigijinu (gvozdje i gvozje ,ferro'
,eisen'), u Stulicevu (gvozdje), u Vukovu. a) kao
materijalni sicpstantiv, uopce, nema se obzira,
dijeli li se na komade, ima li jedan ili vise ko-
mada, jeli izradeno, nije li. aa) ferrum, s pra-
vijem znacenem. Da uzimaju na vtsako godiste
u Gluhoj Vtsi po 50 nadt gvozdija. Dec. hris.
61. Ako vidis (u snu) da gvozdje kujes, toj pri-
likuje nemoc. Zborn. 130b. Kami ki gvozdje
priteza. S. Mencetic 195. Gvozdje se bit ima,
dokole jes vruce. N. Dimitrovic 9. Ja sam rda
od vetha gvozdja. M. Drzic 203. Gvozdje toj
tvrdo sve k sebi poteze. D. Ranina 13b. Omeksaj
srce tvoje tvrde, neg je gvozdje i kami. A. Gu-
branovic 156. Bijase se usjao kakono ti privruce
gvozdje. M. Divkovid, bes. 186b. Brijeme hara
stanac kami, i zestoko gvozdje izjeda. I. Gun-
dulic 235. Na dno tamne jame stoji u okovijeh
gvozdja teska. 464. Otrovanu ranu j.utu gvozdje
i ogan samo lijeci. 498. Sudac zapovida po nem
gvozdja posipati, ter svetu divicu na nega polo-
ziti. F. Glavinic, cvit. 48a. Tko je od tvrda
gvozdja i stijene, da vas nece za Jubjene i za
drage vjerenice? G. Palmotic 2, 404. Gvozdje
tare se druzijem gvozdjem. P. Posilovic, cvijet.
63. Kakono gvozdje usijano i ugrijano od tvrda,
studena i crna kakono bijase, stavjeno u vatru,
jest ucineno svijetlo, vruce i meko. M. Radnid
380b. Izran'te vele Juto bici, ki su svih stran
puni jitka gvozdja i karbuni. P. Hektorovic (?)
133. Kad nije gvozdja, bit' nakovan. (D). Poslov.
danic. 42. Kako pocivaste na poste].a od gvozdja
vruca. S. Margitid, fal. 2. Svijet ne bijase jos
iz bata rude od gvozdja i od zlata. J. Kavanin
257a. Stegna od mjeda, noge od gvozdja. B.
Zuzeri 247. Zlato, tuc, gvozdje. A. Bacid 447.
Krunu od drace morske, koje su ostre, a tvrde
veoma kako gvozdje. M. Lekusid 82. Gvozdje
koje se sa svim u ognu crjeno ucinilo vidi se
da je vece ogan neg;o gvozdje premda je u svomu
GVOZDE
526
GVOZDE
bivstvu gvozdje. J. Filipovic 1, 230^'. Cekic ne
more vise gvozdja raspleskati, nego ode kovac.
F. Lastric, ned. 214. Odluci sluziti se usjanim
gvozdjem. A. Kanizlic, kam. 34. Da je nezin
posa prodavati gvozdje. M. Zoricic, zrc. 129.
Gvozdja hita se rda. S. Kosa 77^. Bi ziv ufaden
i u gabiju od gvozdja postav|en. And. Kacic,
razg. 55. Gvozdje, zice gvozdene, kositer, ma-
ziju, olovo i svaku vrstu rude. Ant. Kadcid 284.
Zgrij malo vrudim gvozdem. J. Vladmirovid 41.
Konac od gvozdja, od svile, od vune. M. Do-
bretid 393. Dokle godi ogan, kojijem ovo srce
gori prema Bogu i umrlijem, ne priuzme te i
ne razeze kako gvozdje u pedi. I. M. Mattel 248.
Vrata od tuca a k|ucanice od gvozdja. D. Rapid
289. Koja^ klin od gvozdja prima. J. S. EeJ-
kovid 22. Cetrdeset oka ladna gvozda, dvaest oka
lepa cista srebra. Nar. pjes. vuk. 2, 436. Drvo,
kamen i studeno gvozde. 2, 502. Vise zlata nego
}uta gvozda. 3, 119. Gvozde vaja kovati dok
je vrude. Nar. posl. vuk. 41. Lasno je tudim
rukama za vrelo gvozde hvatati. 167. Poznaje
rda (svoje) gvozde. 252. Metnuli ga u gvozde
,mit eisen beschlagen' ,ferratus'. Vuk, rjecn. kod
gvozde. s nekijem pridjevima dohiva osobito zna-
cene: nado, celik. u Mikajinu i u Stulicevu rjec-
niku: gvozdje tvrdo, bliznica ,calybs'; u Belinu:
izvrsno gvozdje, izbrano gvozdje ,chalybs' 16^; u
Voltigijinu: gvozdje izbrano ,acciajo' ,stabl'. vidi
i: Celik, Juto gvozde. V. Vrcevid, nar. prip. 229.
— s ovijem znacenem rijetko dolazi u mnozini;
u gornem primorju i u Barani oblik je mnozine
s ovijem znacenem: gvozdija (gvozda znaci sto i
kod ostaloga naroda). Kako u Dubrovniku i
gore po Boci, tako i po primorju ispod Dubrov-
nika (k sjeveru) dekoja sust. iniena srednega roda
imaju mu. broj koji se svrsuje na ,ija', n. p.
jselija' (od ,selo') . . . ,gvozdija' (od ,gvozde') . . .
Vuk, poslov. XXXVII. ,SeUja, vinija, gvozdija'
(mn. broj od ,selo, vino, gvozde') u Dubrovniku;
a sve se ove rijeci mogu cuti i u Barani. pism.
86. vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 170
br. 65. — bb) metallum, rijetko se nalazi sa zna-
cenem : sve ono sto se moze kovati. Gvozdje ,me-
tallo, come oro, ai'gento ecc.'; plodan gvozdjem
,metallifer'. A. d. Bella, rjecn. 485*. Zlato izgu-
bilo bi svoje stimane koje ima svrhu drugoga
gvozdja, da se na svakom brdascu porada. A.
Tomikovic, gov. 145. — b) o komadu neke veli-
cine, koji je obicno izradcn kao orude Hi oriizje.
aa) stoji u jednini i znaci jedan komad. aaa)
uopce koji god komad. Jest lipa priiika u jednomu
gvozdju, koje se sagrijalo. P. Posilovid, nasi. 175'\
Kako jodno gvozdje zavareno puuo je ogiia i cini
se da je ogan. A. d. Bella, razgov. 183. Uzezi na
kakvu gvozdu. J. Vladmirovid, lik. 41. — hbb)
metonimicki se kaze o kakvom gvozdenom orudu
Hi oruzjii za koje ima i driigo, osobito ime, n. p.
0 nozu, macu, sab^i i o svakom oriizju koje rani
boduci Hi sijekuci Hi rezuci. Ako vidis (u snu)
da si rai'ien gvozdjem , toj prilikuje da si od
svakoga ostavjen. Zborn. 139''. Put mi de gvo-
zdje ovoj ukazat k tebi sad. M. Drzid 75. Deset
tisud lia,jzam konskih po kih gvozdje aidi ne
more. Aleks. jag. star. 3, 263. Nidije krvi jos
ne popi jedue kupje gvozdje britko. I. Gun-
dulid 345. Koji nozem ali gvozdjem rani. S.
Matijevid 38. U cas jedan hara i plijeni jeduo
gvozdje sto zivota. (i. Palmotid 2, 53. Z de-
snicom Initkijom gvozdjem oruzanom. B. Zuzeri
143. Ostro gvozde u tvoje srce da usadi. A.
Kalid 48. Pa jo oStru sablu zagledao, jja govori
Kra}evidu Marko: ,Mili Bo2o, duda velikoga!
dobra gvo2da u losa junaka!' Nar. pjoa. vuk.
2 , 354. Za ostro se gvozde privatise , medu
Turke juris ucinise. 3, 93. Na }uto se gvozde
udarise. 4, 409. Sunu junak Matanidu Doko,
sa golijem u desnici gvozdem. Osvetn. 3, 103.
— 0 sjekiri. O huda dubravo, . . . zlo gvozdje
vidjela na tvom torn korijenu! D. Ranina 41*'.
Tako za rvat' dub u gori s gvozdjem sjecac naj
prije tece. I. Gundulid 498. — o i^uscano) cijevi.
I iz supja gvozdja tiste zrno ogneno. I. Gun-
dulid 544. — 0 sidru. Gvozdje ono naj teze koje
ufancu zovu u more spuste. V. Andrijasevid, put.
410. — 0 k^iicu (Hi braoi). Na zvek gvozdja za-
klopnoga propas jaza dubokoga sva se zdrhta
strasnom bukom. P. Sorkocevic 590^. — 0 udici.
Kao riba nevista, u moru ka plije, it' opdi za
gvozdjem, ko pida zakrije. D. Ranina \0d^. —
amo mogu spadati i ovi primjeri u kojima gvozde
stoji kao apozicija uz drugi supstantiv : Na Tur-
cinu oklop gvozde ima. Nar. pjes. vuk. 2, 586.
No se junak titra s buzdohanom, uz buzdohan
gvozde popijeva. 3, 308. — ccc) 0 nekijem gvoz-
denijem orudima kaze se u uzem smislu kao pravo
ime (kod kojega moze biti i drugo, osobito ime);
n. p. cue) 0 orudu za kovrcene kosa. ,Kose gvo-
zdjem zarudjene i mirisim izmazane. G. Palmotid
2, 121. Grijem gvozdje, kosa muku, da ne s nime
vijem. A. Kanizlid, roz. 40. — /i,3) o zigu. Go-
rudijem gvozdjem jezik probadati. A. Gucetid,
roz. jez. 34. S vrudim gvozdjem na celu zape-
catit. J. Banovac , pripov. 63. — }•/) ornc
gvozde, raonik. Orno gvozdje ,il ferro dell'aratro,
cioe il vomero' ,vomer'. A. d. Bella, rjecn. 96^.
— (J"cF) gvozdje od maca ,lama' ,ensis lamina'.
423a. _ it) gvozdeni vrh, si^ak na strijeli. Druge
(strijele) ulazahu s gvozdjem do mesa. I. Drzid
182. On uze klet gvozdje na strijeli. I. Dordid,
uzd. 151. — bb) stoji u jednini, ali je znacene
kolektivno. aaa) vrije.di kao mnozina prema zna-
cenu kod aa) bbb) i ccc), n. p. uopce kao mno-
zina oruda. Gvozdje ,ferramenta'. A. d. Bella,
rjecn. 310b. More se kovacu samliti nikoliko
priko reda, zac i u kovacnici mliiskomu gvozdu
red je neto dojde. Stat. po}. ark. 5, 297. — kao
mnozina oruzja. Sad ga strasno i oholo gvozdje
i ogan svega obstire. I. Gundulid 520. No dus-
mansku snagu docekati i na gvozde i na rane
Jute. Osvetn. 3, 75. — cavli. Da me cekat ne
pristaje, (Jezus) gvozdjem (cavlima) pribi svo'e
stupaje. I. Dordid, uzd. 56. — gvozdeni oklop.
Ruka do rameua bise gvozdjem oklopjena. P.
Knezovid, muk. 20. — bbb) s osobitijem znacenem,
okovi, verige, puto, lisice ltd. cim se okuje suzan.
isporedi cc) bbb). Otac Franciska u gvozdje okova
u hizi svojoj. F. Glavinid, cvit. 334''. Sveza ih
gvozdjem turska sila. B. Betera, or. 1. U gvozdje
okovana metnuo je u tavnicu. A. Kanizlid, kam.
57. Galijota na hi)ade na galijam gvozdjem
speti(7i^. V. Dosen 121a. Metnuvsi ga u gvozdje.
M. A. Re}kovid, sabr. 24. Danas vidimo, da je
po zapovidi Hiruda prokletoga u gvozdju steguut
potavnio. D. Rapid 20. Cini mi se singir-gvozde
na grlu. Nar. pjes. vuk. 1, 236. Da ufato alaj-
bega Jorgece, da mu metnu tosko gvozde na
iiogo. 1, 386. U gvozde me postaviso s jodnom
nogom uz djevojku, s drugom nogom uz snasicu.
1, 510. Pa neka me u gvozde okuje. 2, 380. U
zejez ga gvozde okuj te§ko. 2, 381. Okova ga
sve u gvozde Juto: a na noge dvoje bukagije, a
na ruke dvoje belonzuke, a na grlo singir-gvozde
tesko. 2, 418. Pa svom pobru gvozde otvoraSe,
a na Doma Marko udarase , kad udari singir-
gvozde tesko... 2,416. I na Luku medo gvozde
Juto. 4, 90. Iz te§ka ga gvoida izvadio. Nar.
pjes. juk. 113. — cc) plur.: gvozda kao mnolina
GVO^DE
527
^,
prema aa) i s osobitijem znacenima. aaa) Tcao mno-
zina prema aa), n. p. vise komada u naj sirem
smislu. Ogajn sviti u domu, cisti od fje, zdru-
zuje gvozdja. F. Glavinic, cvit. 162*. — oruda,
alati uopce. Na svijeti ne bjese rodil se jos
nitkor, skovati da umijese motiku ni kosor, ni
gvozdja ostala koja su zadala tezaku krvni znoj.
M. Vetranic 1, 7. Gvozdja, halat, irudjo ,ferra-
menta'. J. Mika|a, rjecn. — nozevi, macevi, sal>]e,
oruzja uopce, oklop ltd. Janicari sila i spahij
jos diju, kojih gvozdja cila do podplat odiju. H.
Lucie 271. Ako su nosili nevirnikom, Turkom,
poganom gvozdja, oruzja, oklop, puks, saba|,
macef . . . S. Budinic, ispr. 90. Tiska jedan proc
drugomu ostra gvozdja bez milosti. I. Gundulic
545. Da junakom svijem ucini spravna na boj
gvozdja pasti. G. Palmotic 1, 188. Gvozdja u bojih
vam su obrane, rijeci u sborih. J. Kavanin 209'^
Svud okolo vojska poredana, gvozda zvece, Arnauti
drece. Osvetn. 4, 60. — potkovi. Gvozdja od koiia,
potkove, ploce. J. Mikaja, rjecn. — gvozdeni
alati kod ognista. Gvozdja od ogiiista ,capifuochi'
,tripodes foculares, hippopyrium'. J. Mika|a, rjec.
— na pusci. Gvozda puscana ,das schloss am
feuergewehr' ,claustrum', cf. tabange. Vuk, rjecn.
— na plugu. Sve sto se od gvozda kuje za
plug, zove se ,gvozda'. ,Idem kovacu, da mi skuje
gvozda'. u Dobroselu. M. Medic. — hhh) s oso-
bitijem znacenem, vidi bb) bbb). Gledat kako se
trataju tamnicari, stavjajuci im gvozdja zalisna.
I. Drzic 301. Gvozdja, okove ,compedes, pedicae';
gvozdja od rukuh, okove od rukuh ,manicae'. J.
Mika|a, rjecn. Gvozdja ,ceppi, istrumento die
si mette a' piedi de' carcerati accio non fuggano'
jCompedes'. A. d. Bella, rjecn. 185a. Gvozdja
,manette, legami da legar le mani' ,manicae'.
458a. Zavezan sam. Cijem zavezan? Ne gvo-
zdjima neg ostaranom obicaji opake tvoje vo|e.
B. Zuzeri 293. Mucno mi je u tavnici stat, u
gvozdjih primucno. JJilipovic 1, 157*. Da skinu
s nega gvozdja. M. Zoricic, zrc. 188. Mefcnuse
na n gvozdja. 201. Da jih zakuje u gvozdja.
And. Kacic, kor. 45. Buduci nega u gvozdja
postavio. 346. Gvozdja ,ceppi' ,eisenband'. J.
Voltiggi, rjecn. — ccc) s osobitijem znacenem,
pedica, gvozdena sprava u koju se love povece
(osobito skodne) zivotine. Sakrivena su gvozdja
negova u zemji i zamcica negova na stazi. J.
Filipovic 1, 489a. Za privarit i ufatit ribu po-
kriju udicu perom il' gusjenicom, a lisici il' vuku
gvozdja susnem. F. Lastri6, ned. 111. Kuna
stara ne krvavi gvozdja. (Z). Poslov. danic. 52.
Po drugi se put lisica ne hvata u gvozda. Nar.
posl. vuk. 251. Nade lisicu gde se uhvatila u
gvozda. Nar. prip. vuk. 26. Naisla lisica na za-
peta gvozda u kojima je stajao za mamu jedan
komad sira. Nar. prip. vrc. 180. Gv6zda ,die
falle* jlaquei'. Vuk, rjecn.
GVOZDEN, adj. vidi gvozden. — Nije start
oblik gvozden, nego je kasnije nacineno od gvozdje.
— XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (gvozdjen ,metallicus' 484^) i u Voltigijinu
(gvozdjen ,m6tallico' ,metallisch') ; i u primjerima
pisano je gvozdjen. Gvozdjena vrata zlatna ruka
razbija. (D). Poslov. danic. 25. Sa 20 gvozdjenih
klina. M. A. Kejkovic, sat. L8a,
GVOZDICE, dem. gvozde. — isporedi gvo-
zdice. — U Mikajinu rjecniku s osobitijem zna-
cenima : gvozdjice od zuzne ,puntale di stringa'
,acicula' ; gvozdjice za pustiti krv ,scalprum clii-
rurgium'.
GVOZDURINA, /. vidi gvozdusina. — V nase
vrijeme. Nego je trgovao u staru gvozdurinu.
S. ]^ubisa, pric. 116.
GVOZDUSINA, /. augm. gvozde, staro gvozde.
— isporedi gvozdusina, gvozdurina. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. I ona je
(kriva vaga) mane cine, nego komad gvozdusine.
V. Dosen 136*.
a
G, slovo. ^
a. glasi dz i stoji prema d kao c prema c. ko
god u izgovoru ne razlikuje c od c, onaj ne raz-
likiije ni g od d.
b. stoji: a) u rowanskijem rijecima gdje je u
talijanskom jeziku nebno g, n. p. generao, mag ;
rjede gdje je tal. z : raga. — b) u turskijem rije-
cima, gdje je tur. g, n. p. gamija, hoga. — c) u
nasijem rijecima mjeste c ^^retZ glasnijem slovom,
n. p. svjedogba, gban. — d) rijetko zamjenuje
z, n. p. u gasnuti se, guberiti, gebrak, gak.
c. u cakavaca i u nekijeh zapadnijch stoka-
vaca nema ovoga glasa, te ga zamjenuje z. s toga
rijeci koje amo spadaju treba traziti i kod z.
d. oSito je da ovoga glasa nije svagda bilo u
nasem jeziku. nastao je onda kad je t ispalo u
rijecima svedoctba, ctbun itd., i kad su se po-
cele primati romanske rijeci.
e. s toga sto rijetko dohodi, nije se svagda
pisao ovaj glas osobitijem slovima, nego se je
mijesao sa z, c, d. u starijem spomenicima pisa-
nijem cirilovskijem slovima pisan je slovom z.
da je ovo slovo, kad je zamjenivalo g^ (kao u
Zamanovic, Zan, Zani, Ziyan, Ziye, Ziyinijez,
Zivko, Zivulin, Zonko, Zore, Zoreta, Zuho, Zulijan,
Zun) uprav i glasilo kao g, potvrduje se tijem
sto se ne mo^e pomisliti da bi talijansko nebno
g isprva dobilo u nasem jeziku glas z pa da bi
se kasnije priblizilo svojemu pravomu glasu, i
sto je gdjegdje zamijeneno slovom c (Give, Corzi,
isporedi i cenar, Cinuvijez), i sto i u turskoj
rijeci (vidi gumaz-el-abir) pisano je z za g. ka-
snije neki pisci (n. p. Divkovic, Ancic, And.
Kacic, J. Vladmirovic) pisu c, drugi (n. p. Du-
brovcani) ne razlikuju od d (od ovijeh koji raz-
likuju, kao D. Banina, pisu g, gi za g, a gh,
ghi, ghj za d). vidi 0 tome: Ima se staviti na
pamet da Latini izricaju ovo slovo ,g' s ovijem
slovima ,e, i' razlicijem nacinom, zasto Toskani
izgovaraju ga ,ge, gij na nacin kojijem mi ove
rijeci izgovaramo : ,Givo, Giva, gi|' ; Lumbardi
ne tako neg kako mi izgovaramo ove rijeci :
,sveder, nade, nadi, dodi' (pisano ,svegher, naghe,
naghi, doghi') . . . Potrebno je na pamet staviti
da na oni nacin kako Toskani izgovaraju ,ge,
gi', mi ga nigda ne izgovaramo, zasto ne imamo
rijeci koje u nasemu jeziku izricaju se onijem
izricanjem, izvan kada uzim|emo kojegodi nih
rijeci, kako to jGivo, gardin, gi|', koje rijeci, ne
buduci nase, ne imaju se na nas nacin, neg na
nib, i pisati i izgovarati. i ako tkogodi suprotiva
ovomu uzbude rijeti da se nahode rijeci u na-
semu jeziku koje se izgovaraju i izricaju onijem
izricanjem kojijem ga Toskani izricaju, kako to
528
GAKATI
ove: ,rasrgba, svjedogba, vjegbati', neka stavi
pamet da se tako ne ima pisati ni izgovarati
s ovijem slovom ,g' neg s ovijem ,c': ,rasrcba,
svjedocba', koje rijeci izlaze od ovijeh: ,rasrciti,
avjedociti' koje se pisu s ,c' ne s ,g' ; a ona
tretja rijec ima se pisati ovako: ,vjezbati' sto
hoce rijefci ,uciniti vjesta', tako da nigda ,g' ne
izgovaramo na nacin od Toskana u nasemu je-
ziku, kada je sastavjen s ovijem slovima ,e, i'.
E. Gamanic BS^ — B6^. neki pisci iz Slavonije
razlikuju g pisuci ex. u nase je vrijeme Vuk
uzeo za ovaj glas rumunsko slovo i} ; po Gajevoj
ortoyrafiji jnse se dz, ali cesto pisci upotrebla-
vaju gj, te se ne zna, jesu li htjeli napisati g
Hi d. i kod izdavana starijeh dubrovackijeh pi-
saca nalazi se cesto krivo zabifezen glas g sad
kao d (Gjivo, Gjono, Gjore itd.), sad kao g (n. p.
GABA, adv. na dar, na cast, prosto, mukte,
badava, tur. gaba. — isporedi gabe. — U nase
vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu. Ti si gaba
gospostvo dobio. Nar. pjes. vuk. 4, 250. Mora
ga gaba hraniti. Nar. prip. bos. 1, 65. — naj
teste se kaze gaba ti, na tast ti, prosto ti, te
ono sto se daruje stoji u nominativu. A prodi
se kavge i davola, gaba tebe porez od Soluna.
Nar. pjes. vuk. 2, 466. Lagat nomoj, vece pravo
kazi, a gaba ti zivot na megdanu. 3, 116. Daj
mi tica, gaba ti gnijezdo. V. Bogisic, zborn. 209.
Gaba ti (gaba mu) to, t. j. na cast ti to ,ich
schenke dirs'. Vuk, rjecn. — u ovoin je primjeru
mjeste nominativa genetiv: Usodnem na kona,
pa s Bogom Kosmaju, gaba ti stoke, gaba ti
belaja! M. P. Sapcanin 1, 88 — 89. — Shvaca se
kao da je supstantiv zenskoga roda u retenici:
dati gabu. u Vukovu rjecniku: dati gabu. Kod
Turaka je obicaj da gdjekoji kad dode u kavanu
zapovjedi kavegiji te da kavu svima koji se nadu
u kavani, pa on sam plati. kad koji plati gabu,
onda kavegija vice ,4"aba!' kad daje Judima fil-
gane s kavom, a onome koji je platio da naj
poslije, i rece mu ,vala' (a ne |aba).
GABAISATI, gabaisem, p/. dati gaba, na dar,
pokloniti. — Akc. se niijena u aor. 2 i 3 sing.
gabaisa. — U Vukovu rjecniku: ,schenken' ,dono',
cf. pokloniti.
GABE, adv. vidi gaba. Vrlo je rad pojesti
gabe kakav sladak zalogaj. M. D. Milicevi6, jur. 3.
GABIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 74.
GACIC, m. dem. 1. gak. — U Vukovu rjec-
niku.
GADA, /. drum, tur. gade. — U nase vrijeme.
Na Evropu gadom putujuci. Nar. pjes. vuk. 5, 353.
I na suvu gadu naturise. 5, 355. Sve je moje
^ade zatvorio. Nar. pjes. juk. 536. Koji pozna
sve ... gade i ienare. V. BogiSic, zborn. 612.
, GADIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa vie
Gadi6. Eat. 408.
GAFER, m. tursko, (arapsko) ime musko. —
Od XVII vijeka. A Gafera i Selima . . . poli iz
maglo crna dima goruc katram, i sve isprli. I.
Gundulic 521. "Vodi roba, Gafer-begovice. , Nar.
pjes. vuk. 3, 5. Svome pobri, Kopcic Gafer-
begu. Nar. pjes. juk. 582. — i s v mj. f. Go-
vori mu Gaver-begovica. Nar. pjes. vuk. 1, 609.
GAFRAN, ?n. vidi Cafran. — U Mikalinu rjet-
niku (nema napose) : mast kako od gafrana , color
croceua, crociuus'.
GAGARA, /. ^kola (u manastiru). — Akc. se
mijena u yen. pi. ^agaru. — Od turskoga ,^agr
gugur', larmati. D. Popovic, tur. rec. glasn.
59, 257. — V nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: ,die schule (in den klostern), das
schulzimmer' ,schola', cf. skola. — Skupili bi se
(daci) u kaku sobu (koja se u Tronosi zvala
.gagara') te bi im kakav kaluder ili dakon po-
kazivao da uce ,catiti'. Vuk, rjecn. kod skola.
GAGATI, gagam, impf. vidi gakati. D. Po-
povic, tur. rijec. glasn. 59, 257.
GAGOR, m. buka, treska, vidi gagara. — U
Vukovu rjecniku: ,der larm' ,strepitus'.
GAGORENE, n. djelo kojijem se gagori. — U
Vukovu rjecniku.
GAGORITI, gagorim, impf. butati, vidi gagor.
— isporedi gagati, gakati. — U Vukovu rjec-
niku : vido gakati.
GAGIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 250. Mladen Gagic. Rat. 206. Stevan
Gagic iz Beograda. !^. Stojanovic.
GAHNUTI SE, gahnem se, pf. vidi gasnuti
se. — TJ nase vrijeme u Dubrovniku. Premeta-
juci rukama tegne u nesto glatko i studeno ;
gahne se, udij. uzmakne ruku. M. Vodopic, tuzn.
jel. dubrovn. 1868. 234. Isti mestar Miho, spa-
metna pomorska mrkijenta, gahne se malahno.
245.
GAIZ, adv. pristojno, arap. gaiz, tur. gajyz,
dopusteno. — U nase vrijeme. Nije gaiz, moj
zete i bane, da ovako prelijepo odijelo crnom
ki'vcom bude postrapano. Nar. pjes. juk. 59.
GAJA, m. prezime. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani. — Krivo se pise Daja.
Sem. srb. 1882. 47.
GAJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. L.
Dordevic.
GAJICI, m.^pl. selo u Hereegovini u okrugu
mostarskom. Gaici. Statist, bosn. 238.
GAJINE BARE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 256. Niva u Gajiiiim
Barama. Sr. nov. 1875. 675. — i u jednini. Niva
u Gajinoj Bari. Sr, nov. 1861. 417.
1. GAK, gaka, m. prtena vreca, pa otale s oso-
bitijem znatenem i: mjera od 40 oka, mag. zsak.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
jjadesima, osim nom. i ace. sing., i voc: gace,
gaci. — Od XVIII vijeka (naj prije u pisca Sla-
vonca), a izmedu rjetnika u Vukovu (1. prtena
vreca. 2. mjera od 40 oka. cf. vreca). U gak i
u strunu jesu se obukli. A. J. Knezovic 61. Kapom
tira vitra, stignutog u gak da moze spraviti.
117. U jednim je gakovima piriuac. M. D. Mi-
licevic, jur. 39.
2. GAK, m. tal. giaco, oklop spleten od gvo-
zdene zice. — U jednoga jjisca Dubrovcanina
XVI vijeka. Neg sve toj pustih tja, utekoh jodva
go u gaku naj brze. N. Na}eskovic 1, 290.
GAKA, /. buka, gakane. — U jednoga pisca
nasega vremcna. Ali bas tu cuje u kuci neku
^aku. M. D. Milicevic, let. voc. 150. Na dacama
nikad nema velike gake i 2iva razgovora. ziv.
srb. 1, lz9.
GAKANE, n. djelo kojijem se gaka. — U Vu-
kovu rjecniku: ,das liirmen dor kinder' ,stropitus'.
GAKATI, giikam, impf. bucati, vikati (osobito
kad je mnogo djecc Zajedno, vidi gakane). —
isporedi gagati i ^agoriti. — U naie vrijeme a
izmedu rjetnika u Vukovu (, liirmen' ,stropo'). Ja
zapita strazmeStera ; ,§ta rado tu te devojke te
tu ^akaju?' S. Tekelija. letop. mat. sr. 119, 41.
G-AK0VI6
529
GANGA
GAKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Te
udari Suja Gakovica. Nar. pjes. vuk. 4, 127. De-
lija Suja Gakovicu. Pjev. crn. 79b.
GAKUL A, m. prezime. — U nase vrijeme. Mane
Gakula rodom iz E.ujnice. u Nar. pjes. kras. 1, x.
GAKULE, /. pi. selo u Bosni u oTcrugu Bone
Tuzle. Statist, bosn. 136.
GAKUJ^A, /. angm. 1. ^ak. — Akc. se mijena
u gen. pi. g-akuja. — U Vukovii rjecniku.
GALA, /.^ mjesto u Srbiji u olcrugu poSa-
revackom. Niva na Gali. Sr. nov. 1861. 730.
GAM, m. staklo, pers. tur. gam, casa. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
staklo). Zapucase garni i coskovi. Pjev. crn.
316b. Dok on vodi i jezeru pride, zatrova je
gamom i sicanom. Nar. pjes. petr. 3, 19. Na
pengeru game otvorilo. 3, 386.
GAMADAN, m. neka premitaca, arap. tur.
gam'edan, torba. — isporedi gemadan. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,eine wests'
,tunicae genus, praecipue Albanorum'). Obukla
je svrh kosuje zlatna gamadana. Pjev. crn. 190^.
Ostavise . . . gamadane, curke i binise. 249*.
GAMANOVIC, OT., prezime vlasteoske porodice
dubrovacke, kasnije Gamanic (koje vidi), tal. Gia-
magno, kasnije Zamagna. — xiv i xv vijeka
(svagda pisano sa z), a izmectu rjecnika u Dani-
cicevu (ZamanovicB). Ohatt ZamanovicB. Mon.
Serb. 241. (1899). Ortse Zamanovicb. 259. (1405).
Marttolomt Ziamanovicemt. 320. (1423). Stipko
Zamanovicb. 419. (1442), Mihoca Zamanovi6a.
Spom. sr. 2, 117. (1462).
GAMANIC, m. vidi Gamanovic., — Od xvii
vijeka. Eajmundo Gamanic. E. Gamanic A3b.
Gamanic plemeniti. J. Palmotic 268. Gamanid
Dubrovcanin. I. Dordic, uzd. v.
GAMAEA, m. prezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
GAMARIJA, m. ime musko (Ivan Marija)^ tal.
Giammaria. — xviii vijeka u Dubrovniku. Ga-
marija (,Giammaria') Mattei. I. M. Mattei v.
GAmBAS, gambasa, m. covjek koji igra na
uzetu; covjek vjest konma, pers. ganbaz (koji se
igra dusom, koji mece glavu u torbu), tur. gambaz,
covjek koji igra na uzetu, at gambazy, covjek
vjest konma. — S prvijem znacenem na jednom
mjestu XVII vijeka ; s drugijem u Vukovu rjecniku
(,der pferdekenner' ,peritus equorum'). Ali i ta
slava svrsi, za kom paka gambas dode po ko-
nopjem da se krsi i da na ne igrat pode. J.
Palmotic 226. — I kao prezime u nase vrijeme.
Milun Gambas. Eat. 264.
GAMBUEOVIT, adj. kaze se za put neravan,
na kom ostane busene od blata. S. Novakovic.
GAMGIJA, m. staklar, tur. gamgy. D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 258.
GAMIJA, /. turska crkva, arap. tur. gami',
velika turska crkva. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die moschee, die kirche der
Tiirken' .templum turcicum'). Uzdigo je . . . na
gamijah kriz prisveti. B. Zuzeri 140. Ved ne
stuje crkve ni otare, neg gamije i turske mu-
nare. And. Kacic, razg. 160b. I od crkvi nacini
gamije. M. A. Eejkovic, sat. B7a. Kad ja podem
u gamiju klanati. Nar. pjes. vuk. 1, 236. Turci
vicu na gamiji. 1, 346. Na gamiji trideset mu-
nara. 3, 83. Od gamija crkve pogradise. 4, 241.
GAMIJSKI, adj koji pripada gamiji, gami-
jama. — isporedi gaminski. — U nase vrijeme.
Car turski namjerava placu gamijski cinovnika
in
povisiti. Nov. sr. 1835. 105. — Gamijski K|.uc,
m. mjesto u Srbiji u okrugu jagodinskom. Niva
u Gamiskom KJucu. Sr. nov. 1870. 703.
GAMINSKI, adj. vidi gamijski. — Prvo i stoji
mj. iji. — U nase vrijeme. Zaustavi se pred ga-
minska vrata pa se prekrsti. Nar. prip. vrc. 60.
GAMLI, adj. staklen, tur. gamly. — vidi gam.
— Ne mijena se po padezima. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena. Sa cardaka sa gamli
pengera. Nar. pjes. petr. 3, 513.
GAMOGLADIJA, /. kao da je coll. gamoglan,
ali se kod toga misli i na glad. ,Ima dosta
gamogladije na vratu', t. j. da ih hrani. D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 257.
GAMOGLAN, m. vidi azamogjan (kod cega
treba popraviti da oglany nije arapska nego
turska rijec). — Samo plur.: gamoglani u Vu-
kovu rjecniku: ,in der redensart': na valise kao
gamoglani.
GAMOE, m. vidi zamor, isporedi i camorene.
— Od xviii vijeka. Buka ali gamor. S. Margiti6,
fal. 163. Gdje su se skupili i nekakav gamor
spravili, Nar. prip. bos. 1, 96.
GAMPIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 196.
GAMUTEA, m. mladozena (vajda 6e biti ci-
ganski). u Dibri i Tetovu. M. Durovi6.
1. GAN, m. Joannes, ime^ musko, tal. Gioanni,
Gianni. — isporedi Gani, 1. Gano. — Od xii vijeka
(u starijem spomenicima pisano sa z), a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Zant). Zant Gulerevict.
Mon. serb. 7. (xii vijek). ^ani. Dantdolu. 24.
(1234—1240). Zani. Mihoilt. 30. (1243). Zant
Kurinu. 49. (1265). Gan ban Ganu banu govori.
(Z). Poslov. danic. 23.
2. GAN, m. dusa, pers. tur. gan. — U Bosni.
D. Popovi6, tur. rec. glasn. 59, 258.
1. GANA, /. mjesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. Niva na Gani. Sr. nov. 1865. 435.
2. GANA, /. vidi ganarika. — U Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GANAK, ganka, m. vidi geiak. Tu s Turcima
ganak zapocese, od megdana rata otvorise. Nar.
pjes. vuk. 5. 316. Mi s Turcima ^anak ucinismo,
od megdana rata otvorismo. 5, 316. Vi mozete
sajke docekati i s Turcima ganak zaturiti. 5, 415.
GANAEIKA, /. vrsta oble sjive, tur. gan eriji.
— isporedi 2. gana, genarika. — U Vukovu
rjecniku: ,art runder pfiaumen' ,pruni genus'.
GANBATISTA, m. ime musko, Ivan Krstitej,
tal. Giambattista. — U jednpga pisca Dubrov-
canina xvi vijeka. U smrt Ganbatiste Marije.
D. Eaiiina 126b.
GANDAE, m. vidi zandar.
GANDEl^A, /. pogrdna rijec. Skoroteca. 1844.
250. — isporedi gandrjiv.
GANDE;^IV, adj. vidi candrjiv. — Dolazi od
turskoga ,dar ganli', onaj koji je tesne duse
(,dar' = tesno, ,gan' = dusa), pa u nas meta-
tezom nacinilo se gandrjiv. D. Popovi6, tur. rec.
glasn. 59, 258. ako je ovo pravo postane kod ove
rijeci, onda je i kod candrjiv, te ovo ne postaje
od cantrati. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,zankisch' ,rixosus', cf. candr|iv).
Svaka je baba gandr^iva. Nar. posl. stoj. 32.
Siromah, gandrjiv, a duzan, pa se trista sijaseta
cini od nega. M. D. Milicevic, let. vec. 144.
GANDAV, vidi dandav.
, GANGA, m. ime musko (tursko). Od Mostara
Gangu bujubasu. Nar. pjes. vuk. 3, 256.
84
dAN^AV
530
dsUN
GANGrAV, vidi dandav.
GANI, m. vidi 1. Gan. — xiii vijeka (pisano
sa i)^^ a izmedu rjecnika u Danicicevu (Zani).
Azi, Zani Danbdoli. Mon. serb. 22. (1234—1240).
GANIC, m. selo u Hercegovini u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn. 232.
GANIKOLA, m. musko ime, Ivan Nikola, tal.
Giannicola. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.
1. GANG, m. hyp. Ganikola, Ganbatista, i dru-
gijeh ovakijeh imena. — isporedi 1. Gan. — Akc.
se mijena u voe. Gano. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
2. GANG, vidi ganum. Ziva mi, gano, bila !
Nar. pjes. vuk. 1, 6o7.
GANOM, vidi ganum. Ganom, drago, ne po-
nosi mi se ! Nar. pjes. here. vuk. 107. Otur
ganom, kud ste ushitali ? Pjev. crn. 54*.
GANOVICA, /. vrsta smokve. — isporedi go-
novica. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
GANUM, tur. ganym, duso moja! — isporedi
^anom, 2. gano. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vulcovu (srce). Ja sam Dedo asik deivis
ki ti izranen padam prid dvor, izid', ganum, da
me vidis. S. Gucetic, derv. star, pjesn. kuk. 1, 105.
Benum ganum, cin'mo hesap. 1U7. S ociju sam
svemu rodu draga, po naj vise ganum Osman-agi.
Nar. pjes. vuk. l, 371. Otur ganum, kud si ushi-
talo? Pjev. crn. b4:^.
GANEVACKI, ac^. koji pripada Ganevu. Ga-
nevacka (opstina). Ji. Jovanovic 123.
GANEVO, n. selo u SSrbiji u okrugu krajin-
skoin. K. Jovauovic 123.
GAPATI !SE, gapam se, impf. braniti se (O-
— (J jednoga pisca nasega vremena. Aii za
kog znamo, da ce se gapati, mi ga (hajducij
obtrije i sretamo. M. D. Miiicevic, zim. vec. Id?.
GAEA, /. veliki zem^ani sud, tal. giara, giarra,
a 000 je od arap. garra. — U nase vrijeme u
gornem primorju, a izmedu rjecnika u Vukovu
(^sud zemjani za niaslo, u|e, ckvaru itd. s do-
datkom da se gooori u Bovi). Pa ce ti se otvo-
riti obla jedna gara sa zlatuijem zaklopom puna
aspri. Nar. prip. vuk. 124.
GAKAGIC, m. prczime. — U nase vrijeme.
Da je vjera Garagicu Vuiu. Nar. pjes. vuk. 4, 447.
(JAKDIN, gardina, m. gradina, cvjetnak, vrt
za cvijece, tal. giardiuo. — isporedi cardin. —
Ud XVI vijeka po zapadnijem krajevima, a iz-
medu rjecnika u Vulwvu (^vide vrt s dodatkom
da se govori u primorju). Uiazase Suzana za
poci u gardin muza svoga. N. liaiiina 67'*. dan.
i3, 7. iiud ide? u koje dubravo, u koje lugove,
u koje li gardine? B. Gradic, djev. 177. Go-
vori otac Eugenic Pretelli u svomu gardiuu du-
ovnomu. 1. An6i6, svit. b. Cai'diu, al'ti gardin,
ai'd vrtao ili cvitnak. vrat. yy. Tja u Mirunov
gardin. (D). Posiov. dani6. 127. Najdose one
gardin aiiti cvitnak. IS. Margitic, ial. 5. C'jem
cu basLrit narance po gardinu braca moga. Nar.
pjos. bog. 15. yvrnuh joj se u gardin, potrgah
joj delsamin. Nar. pjos. vuk. 1, 2b7. U viiio-
gradu gardini a u gardinu naranca. 1, 333. fcikoci
Jovo u gardin. Nar. pjes. here. vuk. 243. Isprod
dvora i gardina. Nar. prip. vuk. '^230.
GAKEVAU, Garevca, m. ime mjestima u Sr-
biji. a) u okrugu krusccackom. Sr. nov. 1872. «yy.
— 0) u okrugu pozarcvackom. Niva u Garovcu.
Sr. nov. 1872. 452.
GAEICA, /. dem. gara. — TJ nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
GARIZ, m. mjesto u Srbiji u okrugu podrin-
skom. Zem].a u Garizu. Sr. nov. 1875. 641.
GARKULA, /. vidi zarkula. I na mene po-
stavih Petrove svilene hajine i negovu garkulu
na moju na rusu glavu. Nar. pjes. bog. 124. , Na
glavi mu bijase garkula od suha zlata. 125. Gar-
kula mu polece sa negove ruse glave. 219.
GAS, m. strah, vidi gasnuce, zacane. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,intrin-
secus animi aft'ectus'). Cudno li te vlasce pre-
l^anulo ! od liega si gasa zadobila, kad t' odvedem
gradu Jedrenetu, ban ce ti se i onde prizirat!
Nar. pjes. vuk. 2, 280.
GASITI, gasim, impf. ciniti da se ko gasne.
— U jednom ])rimjeru xviii vijeka. Nek suze
pristanu Jubnog kim smo dugo Martina gasili.
M. Katancic 61.
GASNIVATI, vidi gasiiivati.
GASNUCE, n. djelo kojijem se ko gasne. — U
jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka, i u
Stulicevu rjecniku: (sa starijim oblikom) gasnutje
(uz gas). Poukroti hihove misli i gasnuca ni-
hova srca. S. Rosa 54^.
GASNUTI SE , gasnem se , pf. expavescero,
prepasti se, vidi zahnuti se, zacnuti se. — ispo-
redi gahnuti se. — Od xvni vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (gdje grijeskom stoji aktivni
oblikj : gasnuti, gasnujem ,commuoversi all' im-
provviso o a sdegQO o a timore o ad altro atfetto
per qualcho nuova o sirail impensato accidente'
,repente, inopinato commpveri', i u Vukovu (,er-
schrecken' ,expavesco'). Gasuu se u sebi. S. Rosa
lOyb. Gasnuse so svi oni. 131**. — U jednom
primjeru ima part. pass, gasnut: S cesa gorko
gasnut Izaija obrnu se. S. Rosa 7*.
GASNIVATI SE, gasnujem so i gasnivam se,
iinpf. gasnuti. — U jednom primjeru xviii vi-
jeka (sa sn mj. sii) i u Stulicevu rjecniku, (p>'(ies.
gasnujem mj. gasnujem kod gasnuti). Gasniva
se blazena Marija. S. Rosa SO*.
GATIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pavle
Gatic. Rat. 177.
GAVER, m. vidi Gafer.
GAVERICA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Trifun Gaverica. Rat. 250.
GAVINAC, Gavinca, m. niva u Srbiji u okrugu
va^evskom. Sr. nov. 1875. 721.
GBAGANE, n. djelo kojijem se gbaga. — U
Vukovu rjecniku (bez znacetia).
GBAGATI, gbagam, impf. u Vukovu rjecniku,
ali nije napisano znacene.
GBAN , m. kaca. — isporedi zban, cvan, co-
bana. — g stoji mj. c koje se ovako promijenilo
ispred b kad je izmedu t'lih ispalo t. — Rijec
je praslavenska , isporedi stslov. cbban-B , rus.
zbaii'fc, ces. cban, zban, jw^. dzban, zban. — Ne-
poznata postaha, jeli srodno s cabarV — U Vu-
kovu rjecniku: ,die waune, kufo' ,cupa', cf. zban,
kaca.
GBANICA, /. mail gban. — U jednoga pisca
nasega vremena. Oiviluci, cupe i gbanice. M. P.
Sapcanin 1, 83,
GBUN, m. trute.x, vidi 1. grm, a). — isporedi
zbun. — JS/epoznata postana. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,d«r strauch' ,frutex').
Muugo puta zoc^u onakovom gbuuu lezi, do ne bi
niko ni pomislio. Nar. posl. vuk. 181. Svaki
gbun u livadama. M. D. Mili6evi6, zlosel. 216.
GBUNl6
531
GEHENEM
aBUNIC, m. dem. gbun. P. Bolic, vinod. 1, 189.
GrEBA, /. lorica, oMop, pers. tur. g-ebe. — ispo-
redi gebe. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu hez znacena i s primjerom : Sto Mom-
cilu taman ^-eba bila, Vukasinu s' arsin zem|om
vuce. (Nar. pjes. vuk. 2, 114). — Na drugcm je
mjestu znacene kao hod gebe: Na jednoj su (de-
cermi) toke i ilike a na drugoj gebe pozlaiene.
Nar. pjes. kras. 1, 50.
GEBAHANA, /. vidi gebana. — U nase vri-
jeme u Crnoj Gori. Da cekaju tursku gebabauu.
Ogled, sr. 168.
GEBANA, /. prah, olovo, taneta itd., a i
Tirana, uopce ono sto treba u boju, pers. tur.
gebe-hane, geb-hane, kuca, mjesto, gdje se hrani
oruzje Hi prah. — isporedi gebahana, gebehana,
gephana, gefana. — Od xvin vijeka (ali vidi i
gephana), a izmedu rjecnika u Vukovu (,die mu-
nition, kriegsvorrath'). Evo brate i gore zalosti,
gebanu mu Turci upalise. And. Kacic, razg. 170l».
A u kule nabavja gebanu. Nar. pjes. vuk. 4, 141.
Dosta zlata, al' gebane nema. 4, 173.
GEBE, gebeta, n. place na jecermi, koje stoje
iznad ilika pod grlom. — Istoga postana kao i
geba koje vidi. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu gdje je onako tumaceno s do-
datkom da se govori u Cetitii. Sinuse mu toke
i gebeta. Nar. pjes. juk. 247. Po noj mece toke
i gebeta. 257.
GEBEHANA, /. vidi gebana. — U nase vrijeme
u Crnoj Gori (i hez h), a izmedu rjecnika u Vu-
kovu s primjerom iz narodne pjesme: Gebebantx
ve|u ugrabise. — Savo moju gebeanu hrani.
Nar. pjes. vuk. 5, 231. Oduzese carsku gebeanu.
5, 375.
GEBELIJA, /. zatocnik, tur. gebeli, u oklopu.
— U narodnijem pjesmama bosanskijem nasega
vremena. Jesi 1' naso za se gebeliju? Nar. pjes.
petr. 3, 83. Izidi mi na mejdan junacki, ja
opremi za se gebeliju. 3, 634.
GEBE^, m. brdo u okolini badjevackoj. \.
Dordevid. — arap. tur. gebel, gora, brdo.
GEBIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
prav. 1878.^83.
GEBEACITI, gebracim, impf. vidi gebrati. —
Postaje od gebrak nastavkom i. — Od xviii vi-
jeka. Ne kao da gebraci, nego bas kao da nesto
deli i razdaje. D. Obradovic, basn. 337. Tumarao
po selu i gebracio od kuce do kuce. M. D. Mi-
lidevic, opst. 17.
GEBRACKI, adj. prosjacki, koji pripada ge-
bracima. — Adv. gebracki. Kako je to gebracki.
M. £). Milicevic, jur. 4.
GEBEAK, m. prosjak, vidi gebrati. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (s do-
datkom da se govori u vojvodstvu). Gebraci i
prosjaci. D. Obradovic, basn. 240.
GEBEAlSfE, n. djelo kojijem se gebra. — U
Vukovu rjecniku.
GEBEATI, gebram, impf. prositi, prosjaciti.
— Sa 2. (mj. g) nahodi se ova rijec u zapadnijeh
Slavena, isporedi ces. zebrati, po(. /ebrac, a i
novoslov. zebrati, moliti se Bogu. k nama je (kao
i srodno zebrak) doslo mozebiti iz slovackoga. —
TJ Vukovu rjecniku.
GEENEM, vidi gehenem.
GEFANA, /. vidi gebana. — Postaje od gep-
hana tijem sto se ph promijenilo na f. — U
narodnoj pjesmi xviii vijeka. Ugrabiiu careve
topove i gefanu cara cestitoga. Nar. pjes. bog.
312.
GEFijNDAR, m. vidi ^eferdar. Neko izvadi le-
denicu, neko srebrni npz, neko ^efendar. Pravdo-
nosa. 1851. br. 21. Gefendar, puska dimiSkina
,telum damascenum'. br. 21.
GEFERDAN, m. vidi geferdar.
a. u pravom smislu. — Si. Komnen navi
tanka geferdana. Nar. pjes. vuk. 3, 185. Kako
puce puska geferdane. 3, 187. Iz svojega bistra
geferdana. 4, 482. Svi cetrdest vjeru uhvatiSe
na geferdan Nikca od Eovina da ce ubit' pa§u
pod satorom. Ogled, sr. 125. — iS v. izmedu
rjecnika u Vukovti. Pa dovati laka ^everdana.
Nar. pjes. vuk. 3, 12. I geverdan obliven u zlato.
3, 317. Na ramenu nose geverdane. 4, 509. Ge-
verdanu zivu vatru dade. 4, 348. Preko krila
drzi geverdana. Pjev. crn. 28'', Jedna rana
puske geverdana, dritga rana iz ruke kamena.
Nar. pjes. vil. 1866. 501. — U jednoga pisca xviii
vijeka s c mj. g. I sad mu se odora naodi . . .
svitla sab|a, ceverdan srebrni. And. Kaci6, razg.
249a. Ceverdani srebrom navezeni. 303*.
b. prencseno na bijku (s v). Geverdan, vrst
javora (Sabjar, Lika). B. Sulek, im. 80.
GEFERDAO, geferdala, m. vidi geferdar. —
U nase vrijeme u Dubrovniku (u pjesmama i
pripovijetkama) u obliku geferdo. P. Budmani.
— Da se nahodi i u Nar. pjes. bog. (dakle pro-
sloga vijeka) svjedoci Miklosic u tiirk. elem. 1, 54,
ali ne znam gdje.
GEFERDAR, geferdara, m. puska s eijevi od
isarana nada (vidi dimiscija), pers. gauherdar,
turs. gevherdar, dimiscija, a ovo je od arap.
gauhar, dragi kamen. tur. -vh- slijeva se u f:
geferdar. Hi h ispada: geverdar. — isporedi ge-
ferdan, geferdao, gefendar, geverlija, geverusa.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing., i voc: gefer-
dare, geferdari. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (geferdar i geverdar ,die da-
maszenerflinte' ,telum damascenum'). — Si. Iz-
metnuse te puske i geferdare. Nar. pjes. bog.
174. Geferdare kova mletackoga. Nar. pjes. vuk.
3, 319. I pod ruku uze geferdara. 4, 90. I u
moga bistra geferdara. Ogled, ar. 78. — S v.
Hoce dati sedam geverdara. Nar. pjes. vuk. 4, 1.
Ne palite puske geverdare. 4, 4. Nemoj mene
gadat' goverdarom. 4, 430. Pa na nega spreta
geverdara. Pjev. crn. 28b. — Pisano s vh. I iz-
nese bistra gevherdara. Nar. pjes. juk. 491. —
Grijeskom pisano s hv. Po cr}enoj kapi ostru-
}ici, i po sjajnu dugu gehverdaru. Osvetn. 2, 6.
— U narodnijem pjesmama xviii vijeka pisano
s c mj. g. Kad vidjese mladi Perastani, cefer-
daru dase ogan zivi. Nar. pjes. bog. 155. Izvr-
gose puske ceferdare. 208.
GEGA, /. nekakva zenska kapa. — isporedi
gega. — tl nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu: (u Srijemu) zenska kapa, cf. konda. —
Gosti ga (cvece) zadevaju sebi za pojas, a zene
za uho, ili za gegu. M. D. Milicevic, slave. 51.
GEGA, /. vidi gega. U selu Aibling prvi put
vidio sam bajersku kapicu ili gegu u zene. S.
Tekelija. letop. mat. sr. 120, 75.
GEGERAC, Gegerca, m. selo u Srbiji u okrugu
krajinskom. K. Jovanovic 124.
GEGERACKI, adj. koji pripada Gegercu. Ge-
geracka (opstina). K. Jovanovic 124.
GEHENEM, m. pakao (kod onijeh koji su
turske vjere), arap. tur. gehennem. — Vecina
naroda ne izgovara h : geenem, a tad se ee moze
sazeti u jedno e : gdnem. Na gehenem naslonila
grane. Nar. pjes. petr. 1, 27. A ona 6e gorjet
GEHENEM
532
GEMILIC
u ^enemu. 1, 28. Nek te pravo u geenem svuce.
3, 207.
GEKEl^E, n. selo, vidi Gukela.
GEKO, m. hyp. geferdar. — Akc. se mijena
u voc. ^eko. — U nase vrijeme u Crnoj Gori, a
izmedu rjecnika u Vukovu (gdje je akc zabilezen
po crnogorskom govoru: ^eko) s dodatkom da sc
govori u Crnoj Gori. Sabja mu se po dolini
vuce, a geko mu po kamenu tuce. Pjev. crn.
203'\ A divno sam geka napunio, u n sam vrga
dva brata bliznaka. Ogled, sr. 78. Vec dohvati
^eka po kaisu. 188.
GEKEIN, m. nijesto , u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Vinograd u Gekrinu. Sr. nov. 1861. 95.
GELADIN, m. tursko ime musko, arap. Gelal-
ed-din. Po imenu pasu Geladina. Nar. pjes. vuk.
4, 366. _
GELAJLIJA, m. prezime, vidi Gelalija. —
U nase vrijeme. Mihail Gelajlija. Sem. pi-av.
1878. 79.
GELALIJA, m. prezinie, uprav tursko ime Ge-
laly. — XVIII vijeka. Gelalija Petar, rodio se u
selu Bijeli u Boci kotorskoj .... Godine 1758
turska fregata . . . zarobi ga . . . M. D. Milidevic,
pom. 843—844.
GELAT, 4'6lita, m. carnifex, covjek kojemu je
posao ubijati cejad osudenu na smrt, arap. tur.
^•ellad. — isporedi geletin, cocan, hahar, boja,
manigodo. — Akc. kaki je u gen. sing, t^ki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc. : ge-
late, gelati. — Po zapadnijem krajevima zelat
(vidi j)rimjere And. Kacica). — Od xviii vijeka
(ali vidi i celetin), a izmedu rjecnika u Vukovu.
Naj poslije zapovidio je gelatu da ubije na misi
papu. A. Bacic 246. Zaziva kra| gelate za svezat
Ivana. A. J. Knezovi6 136. Brzo bjeso dozvao
te Relate sluge svoje. Nar. pjes. mikl. beitr. 57.
Pak primace svojega ^elata (,cxelata') , manu
cordom, odsice mu glavu. And. Kaci6, razg. 310^.
(u istoga pisca i zelat: Jer je poslao oni ubojica
zelate, da mi glavu odsiku. korab. 256. Naredi
2elatu, da ga posice. 370). Ne imadoSe za tada
ondi ^elata koji bi onoga obisio krvoliju. D.
Rapid 120. U cas, u komu se je gelat pripra-
v|ao dati mu udesni udarac. A. Tomikovid, ziv.
358. Na gelata okom namignuo, tere Muju oda-
s'jede glavu. Nar. pjes. vuk. 1, 565. Gelati su,
al' su milostivi. 2, 163. Krvav gelat pred tavnicu
dode. Ogled, sr. 491.
GELATOV, adj. koji pripada gelatu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. Kada glavu izgubis
od maca gelatova. D. Eapid 94.
GELATOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. diac. 1877. 67.
GELEBGIC, m. prezime (po ocu gelebgiji),
m)rav Geleb^ijid. — U na§e vrijeme. Bogosav
Geleb^id. Eat. 98.
GELEBGIJA, m. covjek sto trguje volovima,
tur. gelep^i, ^elepdi, vidi ^elep. — isporedi ge-
lepcija, ^elepija. — U naSe vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der ochsenhandler' ,nego-
tiator boarius'). Kad ja bijah morski gelebgija.
Nar. pjes. vuk. 3, 449.
GELEB(jIJIN, adj. koji pripada gelebgiji. —
U Vukovu rjecniku.
GELEP, m. armontum, stado volova, arap.
^eleb, tur. ^elep. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjenievu (,gyelep', t. j. jato volov)
gdje naj j^rije dolazi, i u Vukovu (,oino horde
ochson' ,armontum'). &to Ae viSo k golopu pri-
bira, to drtine svo k mesari zbira. J. S. Rej-
kovid 435. Hajduci napadaju . . . na gelepe vo-
lova. Y. Bogi§id, zborn. 609.
GELEPCI6, m. prezime, vidi Geleb^id. — U
nase vrijeme. Bogosav Gelepcid. Rat. 244.
GELEPCIJA, m. vidi gelebgija. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. I sakupi mlade gelepcije.
Nar. pjes. juk. 475.
GELEPCIJIN, adj. koji pripada gelepciji.
GELEPI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
cacanskom. K. Jovanovid 171.
GELEPIJA, m. vidi gelebgija. — U Belinu
rjecniku: ,negotiator boarius' s dodatkom da je
rijec turska. — nepouzdano.
GELEPISTE, n. ime nekakvu mjestu. — Po-
staje od gelep. — U nase vrijeme. Od Gruji-
deve nive preko Gelepista, od Gelepista na brozu.
Glasnik. 11, 1, 195. (1808).
GELETIN, m. vidi gelat. — plur.: geleti. —
U jednoga pisca xvii vijeka (pisano s c). Jedan
je celetin ubijen . . . Vodedi celetina svezana . . .
M. Divkovid, zlam. SS**. Manigodi ali ti celeti.
bes. 384-385.
GELETINOV, adj. koji pripada geletinu. Dusa
celetinova. M. Divkovid, zlam. 38^.
GELIKHAN, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 140.
GELILOVAC, Gelilovca, m. selo u Bosni blizu
Orasja. Schem. bosn. 1864. 82.
1. GELOZIJA, /. zelotypia, tal. gelosia, vidi
|ubomornost. — Od xvii vijeka u Dubrovniku.
Ne imaju dat mjesto sumnami, gelozijami i rije-
cima. I. Drzid 284. Imat golozije zaliSne. 313.
2. GELOZIJA, /. prozor s drvenom re§etkom
kroz koju decade s po(a ne moze vidjeti ko je na
prozoru, tal. gelosia. — isporedi gijozija. — U
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GELTRUDA, /. ia?., Geltrude, ime zensko, nem.
Gertraud. — isporedi Gertruda. — Od xvii vijeka
u pisqea iz zapadnijeh krajeva. _Kano bi ocito-
vano Geltrudi. I. Ancid, svit. 38. Ne porod dobro-
sredni Geltruda. I. Dordid, ben. 54. — Is nom.
Geltrude. Sveta Geltrude. Misli. 81.
GE^jIN GROB, m. mjesto u Srbiji u okrugu
vafevskom. Niva na Gejinom Grobu. Sr. nov.
1872. 583.
GEM, m. samo ace. pi. geme (ali moze biti da
je i ace. sing, od geme, ^emeta srednega roda)
na jednom mjestu xviii vijeka u pisca Slavonca.
po znacehu va^a da je arap. tur. gem, mnozina,
drustvo. Ja mislim da bi covik ove nodne fasin-
gare prije batinom nego ridma ukinuo, ali jerbo
se vi§e puta i kojigod plomid u geme uzmisa, a
plemidix ne smije covik udarit ... M. A. Re}-
kovid, sat. A7b.
GEMADAN, m. vidi Ramadan. V. Hid iz Sr-
bije.
GjfcMAT, gemata, »». opcina, arap. tur. geraa'at.
— U nase vrijeme. ,Gemeinde' (f^-omat), opdini
(gomatu). Statist, bosn. 8. — I kao osobito ime
nekoj opcini u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 158.
GEMATIlE , tur. gomaat ile , s druStvom,
s opcinom. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Al' da vidis Vusojn-kapotana ! na konaku longu
pokupio , gematilo dovu izudio , jedan drugom
Bozju vjeru daju. Pjev. crn. 101".
(iKME, gometa, n. vidi gem.
(iEMIHC, m. selo u Bosni u okrugu baAo-
luckom. Statist, bosn. !)(5.
GENABET
533
GENOYEZ
GENAbET, m. necisti covjek, poganin (kao
psovka), arap. tiir. genabet ,pollutio involuntaria'.
-7 U nase vrijeme. A kadija odusi na agu :
jGenabete jedan, kako mozes ti potvoriti bigair
hak fukaru raju da ti je kravu izio?' Nar. prip.
vrc. 85. Oni genabeti kmetovi. M. D. Milicevid,
zim. vec. 88.
GENAE, ^-enara, m. januarius, januar, sijecan,
tal. gennaro. — isporedi denar, denvar. — Od
XV vijeka po zapadnijem krajevima (isprva pi-
sano s c, vidi cenar). Kqji preminu na dan
svetoga Mavra opata na 15 genara 1576. N. Na-
Jeskovic 1, 343. Prvi dan mjeseca genara. A.
Gucetic, roz. jez. 25. Sicaii, genar, ima dana
31. B. Kasic, rit. 53a. Na 1 genara 1654. V.
Andrijasevic, dev. iv. Priminu na petnes genara.
I. Dordic, ben. 32. I buduci da je danasni dan
prvi od sicna ili genara. J. Banovac, razg. 66.
Nije glada do genara. (Z). Poslov. danic. 82. Bio
je krsten na ses genara. S. Rosa 47a,
GENAEIKA, /. vidi ganarika. — U Vukovu
rjecniku.
GENDAE, m. vidi zandar. A naj pot}e gen-
dari svijeh pohvataju i sudu ih predadu. Nar.
prip. vrc. 105.
GENEM, vidi gehenem.
1. GENERAL, m. vidi generao.
2. GENERAL, adj. opci, tal. generale. — Od
XVI vijeka u nekijeh pisaca iz zapadnijeh krajeva.
U kapitulu generalu. A. Gucetic, roz. mar. 34.
Za opcenu ili generalu ispovijest. B. Kasic, zrc.
128. Ucinivsi jednu ispovijes generalu. I. Drzi(^.
151. Lektur i rici bozije generali predikatur, to
jest opceni pripovidalac I. Ancic, ogl. i. Od
naredba ministra generaloga. svit. 78. Devoci-
joni . . . slozene po . . . Andrijasevicu . . . predikocu
generalomu. V. Andrijasevic, dev. i. Po stiocu
generalomu. M. Radnid i. Putujuci u Spanu
kustodom na kapito generali. iii. Ovo je izpovijed
generala velika. S. Margitid, isp. 8. Korijolan...
sdruzi se s neprijateji rimski, i ucinise ga kapi-
tanom generalim prid vojskom. J. Banovac, razg.
140. I ocisti svoju dnsu s jednom generalom
ispovidju. 186. Imat jednoga za generaloga mi-
nistra. P. Filipovic 26. Imadu se skupit na ka-
pituo generali. 27. Antun Milankovic koji bi
difinitur generali. Norini 56. Drzi za obdeni
nauk i nacin ali za regulu generalu. M. Dobretid
224. — U nekijem je primjerima shvaceno kao
supstantiv. I u malo poznavsi liegovu vridnost,
ucinise ga kapetanom generalom od sve vojske.
J. Banovac, razg. 9. Ministar generao. P. Fili-
povic 22. 27.
GENERALICA, /. generalova zena. — isporedi
generalovica. — U Vukovu rjecniku: ,die gene-
ralin' ,uxor summi ducis'.
GENERALOV, adj. koji pripada generalu. —
U Vukovu rjecniku.
GENERIlOVICA , /. vidi generalica. — TJ
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Knigu
pise generalovica. Nar. pjes. vuk. 2, 253. Ne
boj mi se, generalovice ! 2, 254.
GENERALSKI, adj. koji pripada generalima.
-^ Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Generalska kuda sama vrh cesarskijeh nije hrama.
J. Kavanin 164'*.
GENERALSTVO , n. generalska cast. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Za Antino veliko
junastvo nemu dade duzde generalstvo. And.
Kacid, razg. 165^. Komu David bise generalstvo
dao. korab. 212.
GENERAN, generdna, m. vidi generao. — , U
narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Ge-
neran dcs kod uja mi biti. Pjev. crn. 294^.
GENERAO, generala, m. vojvoda, tal. generale
(u novije doba po istocnijem krajevima moze biti
i od tur. general). — isporedi generan, gerenao,
general, deneral, jeneral. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing., i voc. : generale, generali. — U nom. sing,
na kraju stoji o mj. 1, ali ovo moze ostati i u
nase vrijeme : general, ao se u Dubrovniku sazimje
u o : genero, a u sjevernoj Dalmaciji u a : ge-
nera. — Od XVI vijeka (vidi kod b)), a izmedu
rjecnika u Vukovu (general i generao ,der general'
,summus belli dux'), a) sa znacenem kazanijem
sprijeda. I genero dode u vrime strasni ogan
kad se ugasi da svojijema bojnicime i s vojstanim
u n ulazi. J. Palmotid 275. Oloferna hologa
ucini generalom. S. Margitid, fal. 20. Gdi su i
nasi generali, i Sinovcid i Fanfona? J. Kavanin
131a. Generalu ne ukaza neg' pomiiive stavi
straze. Nar. pjes. bog. 215. Kad genero knigu
prolegajo. 282. Zove mlada Sibinanin-Janka,
ter je nemu lipo besidio: , Generale dosno krilo
moje!' And. Kacid, razg. 139ab. Dode arambasa
Mise Vuckovid gospodinu preuzvisenomu gene-
ralu Kornercu. 194. Joab, genera Davidov. korab.
198. I bi general od sve vojske Davidove. 213.
Genera Bakide. 340. Okrenuvsi se genera (,ge-
neraa') ... I. J. P. Lucid, izk. 13. I cetiri morska
generala. Nar. pjes. vuk. 2, 213. Uvati me Vuca
generale. 2, 246. I trideset i tri generala. 3, 94.
I nih nekako uvatio Vuca general. Vuk, nar.
pjes. 2, 253. — b) poglavica crkovnoga reda. Po
naredbi i vlasti generala i glave od svega reda
od predikatura. A. Gucetid, roz. jez. 26. Sfeti
Inacijo bi ucinen^glavni starisina ili genero. B.
Kasid, in. 64. Generali od redova I. Ancid,
vrat. 90. Da ga generao ucini pripovidaocem.
ogl. 69. Raimondo, koji bi generao fratara. P.
Posilovic, nasi. 93a. Starisini, kako opatu, ge-
neralu, provincijalu, gvardijanu . . . M. Dobretid
278. — c) vidi kod 2. general pri kraju.
GENET, m. raj (kod onijeh koji su turskoga
zakona), arap. tur. gennet. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Svi demo te danas
poslusati pa da demo listom izginuti, barem demo
genet naseliti. Nar. pjes. kras. 1, 201. Tri stapa
i cetvrto citap iz geneta je izi§lo. (kazu Bosnaci
zakona turskoga. Va|a da: stapovima da se ne-
poslusni biju i na pravi put gone, a iz ditapa
da se uci kako treba pravo raditi i Bogu se
moliti. gledaj : !^eskovina je iz raja izisla). Nar.
posl. vuk. 319—320.
GENETIC, m. prezime. — TI narodnoj pjesmi
ttirskoj nasega vremena. Gledao je Genetidu Ibro.
Nar. pjes. vuk. 1, 365.
GENGEFIL, m. nekakav cvijet. — Po svoj je
prilici rijec grcka koja je preko turskoga dosla
u nas jezik, isporedi karanfil. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. I cetiri struka gengefila.
Nar. pjes. here. vuk. 207.
GENOVA, /. vidi Genua, tal. Geneva. — Od
XVIII vijeka po zapadnijem krajevima.^ Sad ko-
rabje sve upravi prod Bnetcanom za Genove. J.
Kavanin 184a.
, GENOVESKI, adj. koji pripada Genovezima,
Genovi. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu 340''. Barjak genovezki. J. Kavanin 281*.
GENOVEZ, Genov^za, m. covjek iz, Genove,
tal. Genovese. — isporedi Ginuvijez, Givinijez.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
Dentil
534
(^EVAPXiEl^
dENTHi, m. gentilis, neznabozac, nevjernik,
tal. gentile. — isporedi poganin. — U dva pisca
XVII i XVIII vijeka. (Pilat) bijase gentil brez
Boga a uze mito. I. Ancid, svit. 160. Premda
Trajan bija§e gentil. 205. Mrtva glava jednoga
gentila. L. !^ubuski 46.
6eNTILA, /. zensko cejade kao gentil. — V
jednoga pisca xvii vijeka. Ona bise grisnica,
gentila. I. Ancid, vrat. 206.
^ GENTILIJANIN, m. vidi gentil. — plur.:
gentilijani. — U jednoga pisca xvii vijeka. Ni-
kijem plemenitijem Izmaelitanom koji bijabu od
sebe zlocesti rece Ezekijeli^.Tvoj otac jest Amo-
reanin, a tvoja mati jest Getea', prilikova i(li)
g gentilijanom . . . M. Eadnid 75a.
GENTILSKI, adj. koji pripada gentilima. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Prikaza tam]an
idolom gentilskim. I. Anci6, ogl. 25. Pomami
se za jednom kderju zakonose gentilskoga. 168.
GENUA, /. vidi Genua, tal. Genua. — U jed-
dnoga pisca xviii vijeka i u Belinu rjedniku 340^.
Genue, Toleda, i Osona tajne i prijeke svim
zaside. J. Kavanin 213*.
_GEN (Hi den?), m. na jednom mjestu xvn
vijeka znaci: ocina bolest , sjepota ; u ostalom
nepoznata rijec i ne zna se uprav kako glasi.
Andeo Eafael rece Tobiji : ,Rasparaj ribu i uzmi
zuc, zasto je dobra zaradi gena (,gegna')', tako
ti svijet i promisli gorkost koja stoji sakrivena
pod negovijem zlocami i grijesima, zasto ovo po-
maze neka otvorivsi oci poznades zlocu i mrskost
od svijeta. M. Eadnid 185a.
GENAK, genka, m. hoj, pers. tur. genk. —
isporedi ganak. — U nase vrijeme, a izmeAu
rjecnika u Vukovu (vide boj). E se boje genka
od Brdana. Nar. pjes. vuk. 4, 420. A s Turcima
genak zametnuse. 4, 456. Na Bani su genak
zadenuli. Pjev. crn.^lOlb. Dokle s nime genak
razdvojise. 238*. Genak bio tri debela sata.
Nar. pjes. juk. 182.
GEOMETEIJA, /. vidi geometrija, tal. geo-
inetria. — U jednoga pisca Dalmatinca xvni
vijeka. Geometrija brez nega (nauka od broja)
ostaje brez nogu i brez ruku. M. Zoricic, aritm.
predg. 9.
GEP, gfepa, w. cpag, spag, arap. gaib, tur.
gep. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padezima, osim nom. i ace. sing., i voc:
gepe, gepi (ali g^povi), (gen. pi. gdpa, g^pova).
— U naj starijemu je primjeru pisano s c. —
Od XVIII vijeka (ali vidi i zep), a izmedu rjec-
nika u Belinu (,saccoccino' ,sacculus' 636a) gdje
naj prije dolazi, i u Vukovu (vide cpag). Drugi
'e po isti nafiin ukrao 10 grosa komugod iz cepa
u crkvi. F. Lastrii, ned. 54. Saverija pru2iv§i
ruku u gep nigta ne nade. A. Kani21i6, fran. 56.
Niste li vi imali kjufia u vagemu gepu? A. T.
Blagojevid, khin. 54. Ponese dekic u ^epu. D.
Obradovid, basn. 281. U gepu jali cemeru. G.
Pe§tali6 241. On se masi rukom u gepove. Nar.
pjes. vuk. 2, 46. Pak se masi u gepe svilene.
2,^ 429. Onda tr2e divit od pojasa a iz gepa
knige bez jazije. 2, 442. Nakupio zutijeh du-
kata u gepove i u fiizme zute. 3, 8. Koji nose
svilu i kadivu i gepove s obadvije straiie. 3, 25.
Jednu ruku u ^epovo tura. 3, 124. Koji nose u
^epov'ma ruke. Nar. pjes. petr. 2, 660. Mali
^ep brzo se napuni. Nar. posl. vuk. 174.
GEPA, /. selo u Srhiji u okrugu vranskom.
M. D. Milidevii, kraj. srb. 303.
GEPE, /. pi. ime ntjestima. a) selo u Herce-
govini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 286.
— b) zaselak u Srhiji u okrugu krusevackom. K.
Jovanovic 132.
GEPHANA, /. vidi gebana. — Od xvii vijeka
(u dva naj starija primjera pisano je s c mj. g
i s h. medu h i a, te jamacno treba citati gebana).
Da ne bi iznijeli blago, lumbarde i cebbanu.
Starine. 11, 116. (1678). Dali smo 84 coveka
vu6i lade sa topovi i cebbanom. Glasnik. ii, 3,
62. (1707). Uzese od Turak gephanu. Pjev. crn.
24b.
GEPIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
bosn. 1864. xx.
GEPNICA, /. selo u Srhiji u okrugu topUckom.
M. D. Milicevid, kra). srb. 398.
GEEENAO,, gerenala, m. vidi generao. — Od
xviii vijeka. Neki je stotinik, a neki pridstavnik,
to jest gerenao. J. Matovic 287. Iste pasa Orla
gerenala, a gerenal pasu. Pjev. crn. 304a.
GEEGIN, m. nijesto u Srhiji u okrugu kneze-
vackom. Glasnik. 19, 294.
GEEIMA, /. globa, arap. tur. gerime. — U
nase vrijeme. ,E, posto je tako' rece kadija ,ti
si, vlase, duzan platiti gerime po grosa begu'.
Nar. prip. vrc. 89. Da skinem, kmete, ovu ge-
rimu s vrata. M. D. Milicevic, zim. vec. 275.
GERMANIJA, /. l^emacka, tal. Germania. —
Od xvn vijeka u pisaca iz^ zapadnijeh krajeva.
Kada onuda prohojase iz Germanije. B. Kasid,
in. 105. Kra|icu od Germanije. V. Andrijasevid,
put. 109. Luter i Kalvin uzgase u Germaniji
tolike rate i tolike nenavidosti. J. Filipovid,
1, 191'\ Germanija aliti niraacka zem]a. Norini 9.
GEEOVAC, Gerovca, m. mjesto ,u Srhiji u
okrugu kraqujevackom. Vinograd u Gerovcu. Sr.
nov. 1875. 756.
GEETETJDA, /. vidi Geltruda. Venceslavi, i
Hedvige i Geltruda. J. Kavanin 261a.
GESTOK, adj. vidi zestok. — Samo u jednoga
pisca Dubrovcanina xvn vijeka. U naj gesto-
kijem bolestim. V. Andrijasevid, put. 135. One
gestoke zavezaje. 190. Da tvoji uzli gestoci
raskinu uzle od mojijeh sakrivjenja. 192.
GESl^A, /. vidi ze^a. Gesja, v. zes|ika. B.
Sulek, im. 80.
GEYAHIE, m. drago kamene, arap. gevahir
(pi. ^auhar, vidi gever), tur. gevahir. — U nase
vrijeme (i bez h). I da vidis vlaske gevabire.
Pjev. crn. 315^. A po Aemu gevajir kamene.
Nar. pjes. petr. 2, 563.
GEVAP, ^evapa, m. odgovor, arap. ^ewab,
tur. ^evap. — Akc. kaki je u gen. sing, iaki je
u ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i
voc. : ^evape, gevapi. — U naSe vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (vide odgovor. ,red'
und antwort'). Tvoj sevap nas ^evap. (Eeku
}udi pod turskom vladom — kad kakvoga rdava
coeka predadu sudiji da se pogubi). Nar. posl.
vuk. 312. — Cesto se kaze dati (uciuiti) gevap
kavzi, te znaci kao smiriti. Pak je tesko gevap
dati kavzi. Nar. pjes. vuk. 2, 134. Nedes kavzi
^evap uciniti. 2, 470. Lasno je kavgu zametnuti,
&V jo tesko kavzi ^evap dati. Nar. posl. vuk. 166.
GEVAPITI, ^fevEpim, impf. odgovarati, vidi
^•evap od ccga je postalo. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. ^Svapjah : u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, ^t^vapi.
— U Vukovu rjedniku: ,verantworten', vide od-
govarati.
GEVApj^ENE, n. djelo kojijem se gevapi. —
U Vukovu rjedniku.
&-(y
dEVAR
585
diGER
GEVAE, »?. nejasna (tursJca) rijec u narodnoj
pjesmi nasega vremena. Uc-^evara od Zapada
grada (,uc' u turskome jeziku znaci ,tri', ali
jgevar' ne znam sta je. Vuk). Nar. pjes. vuk.
3, 45.
GEVEE, m. arap. gauhar, tur. gevher, dragi
Tiamen; od cega je sto vcineno. — U nase vri-
jeme. a) isarano (damastansho) nado, vidi di-
miscija. — u Vukovu rjecniku : ,damaszenerstahl'
,ferrum damascennm'. — isporedi geferdar. —
b) pokazao gever, t. j. pokazao se kakav je (da
je rdav). Vuk, rjecn. Pokazao gever (pokazao
se da je saren. — Vvk misli na prvo znacene,
all to ne treba, vidi drvgo znacene u turske
rijeci). Nar. posl. vuk. 252. — c) mjesto , u Sr-
biji u okrufiu kragujcvackom. Zem|a u Geveru.
Sr. nov. 1875. 47.
GEVEED-, m. vidi geferd-.
GEVEELIJA, /. vidi geferdar, tur. gevherli,
nakicen dragijem kamenem. — U Vukovu rjec-
niku s primjerom iz narodne pjesme: On pripali
svoju geverliju.
GEVEEOVAC, Geverovca, m. mjesto u Srbiji
u okruqu smederevskom. Niva u Geverovcu. Sr.
nov. 1873. 743.
GEVEEUSA, /. vidi geferdar i geverlija. —
U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Bisnu.
GEVEIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu krajin-
skom. Vinograd u Gevrinu. Sr. nov. 1872. 240.
GEVELEISATI, gevrleisem, imj^f. sarati(?),
vidi gever, geverlija, geferdar. — Samo part,
praet. pass, na jednom mjestu xviii vijeka. Visje
puta (trisak) razbije i pocipa stecevo drvo tako
u prapule, da ne ostane na panu nego same u
nebo gledece stride, kojega pana covicja ruka sa
20 gvozdjenih klina onakvog gevrloisana (,cxe-
verleisana') ne bi pocipati mogla. M. A. Ee|-
kovic, sat. LS*.
GEZAJ, m. globq, arap. tur. geza, 2^edepsa. —
TJ nase vrijeme. Gezaj, globa, kad pozvani (ii
Slid) ne dode. V. Bogisic, zborn. 546.
GEZMA, /. imbrik za kavu. M. Pavlinovic.
— vidi gezva.
GEZVA, /. mali ibrik za kavu, tur. gezve. —
isporedi gezma, ibricic. — U nase vrijeme. Pet
struka kucme neka se skuva u gezvi od 8 kave
pa neka se na gladno srce pije. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 2, 37. Nalije iz ibrika u gezvu vrele
vode. zlosel. 12.
GGAEIJA, /. mjesto u Srbiji u okrugu alek-
sinackom. Livada u Ggariji. Sr. nov. 1873. 103.
GIBEA, /. komine, droj), tur. gibre. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,der satz
(von branntwein , wachs) , die trebern' ,faeces*.
Istoci vino a davolu ostane gibra. Nar. prip.
vuk.J 277.
GIDA, /. kopje, tur. gida. — U naj starijem
primjeru pisano s c. — Od xviii vijeka (ali vidi
i zida), a izmectu rjecnika u Vukovu (vide kop|e).
Ugledane bijau i sab|e i Side svitlece se. E. Pavic,
ogl. 43.'i. Uze gidu, hotijuci onoga nepoznanoga
mladica na zem]i lezecega probosti, ali ga ne
pogodi. D. Eapic 1S3. Svaki nosi gidu na ra-
menu. Nar. pjes. vuk. 3, 12. MeAuci se gide i
lobuda. 3, 52. Pa on uze gidu ubojitu. Nar.
pjes. petr. 2 , 223. I ponese gidu kostanicu.
2, 414.
GIDI, m. tursko ime 7nusko. — Ne mijena se
po padezima. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena. Eusten-bega Gidi Begovida. Ogled, sr. 83.
diDIC, m. prezime (tursko). — U nase vrijeme.
Kakav li je Gidi6u Agane. Nar. pjes. vuk. 4, 37.
Tanku piisku Gidica Osmana. Pjev. cm. 33a.
Kao sto je Gidicu Hasane. 240^.
GID161, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 138.
GIDI^jA, f. selo u Srbiji u okrugu cuprijskom,
vidi Zidije. ' U mestu Zidiji ili Gidi|i. M. D. Mi-
Ii6evi6, srb. 1094.
GIDOVANE, m. verbalni supstantiv od nepo-
tvrdmoga glagola gidovati t7i gidovati se. na-
hodi se samo u jednoga pisca xviii vijeka, te
bez suwne znaci: igra (sto je cesto bivala sred-
nega vijeka i poslije) u kojoj se ]udi na konma
biju kopjima, franc, tournoi, tal. torneo, giostra,
nem. turnier, isporedi obduja. pisano je cido-
vane (.ciddovagno'), ali, posto jamacno postotje
od gida, treba citati c kao g. Gospa zapovida
da se jedan ukopa u simatorije, koji poginu na
igri od cidovana. M. Zoricic, zrc. 65. Knez na
igri od cidovana ostade mrtav. 66.
GIDOVIC, 7)7. prezime (tursko). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A Turcina Dedu Gido-
vica. Nar. pjes. petr. 2, 539.
GIDOVINA, m.. prezime (tursko). — Tj narod-
vijem pjesmama nasega vremena. Od junaka Mine
Gidovine. Pjev. crn. 56^. Zulumdara Gidovinu
Neda, Nar. pjes. petr. 2, 477.
GIDOVKA, /. vidi Zidovka. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Kad to cula Gidovka
divojka, vreteno je podignula na me i cide me
udariti s nime . . . ja potekoh u crkvu utedi. kad
vidila Gidovka divojka, da cu junak uteci u
crkvu, vretenom se za mnom jest hitila. Nar.
pjes. marj. 30.
GIDOVO BEDO, n. mjesto^ u Srbiji u okrugu
kragujcvackom. Livada u Gidovom Brdu. Sr.
nov. 1867. 105.
GIFUT, GIFUTIN, vidi Civutin. — Samo u
Bjelostjencevu rjecniku: ,Gyiifut, Gyiflfutin', v.
Zidov.
GIGALEVAC, Gigalevca, m. selo u Bosni hlizu
Stare Bijeke. Schem. bosn. 1864. 89.
GIGALUSA, f. selo u Bosni blizu Surkovca.
Schem. bosn. 1864. 88.
GIGANAT, glganta, w. gigas, div , tal. gi-
gante. — Drugo se a umece samo u nom. sing,
(bez a u dva primjera) i u gen. pi. giganata. —
Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (giganat, velnog, covjek
priveliki ,gigas') i u Belinu 344a. Giganti tadaj
bjehu na zemji. N. Eanina 1141^ — 115*. gen. 6, 4.
David pridobite} strasnoga Golije giganta. A.
Gucetic, roz. mar. 228. Oboriti . . . strahovitoga
giganta, cara od svita. B. Kasic, is. 26. Golija
gigant. P. Bogasinovic 10. Kao giganat u ja-
kosti vas veseo zatrco so. I. Akvilini 19. Kada
bijase oni gigant pristrasio kra]a Saula. S. Mar-
gitic, fal. 63. Giganat, oli, kako drugi izgova-
raju, ziganat. And. Kacid, kor. 161.
gIgANTOV, adj. koji pripada gigantu. Gi-
gantovoj sili vrha doci. P. Bogasinovid 11.
GIGAEA , /. vidi ^igerica. — TJ narodnoj
pjesmi nasega vremena. Marko za nim topuzinu
turi, udari ga u pleca junacka, na prsi mu ^-igaru
izbio. Nar. pjes. marj. 13.
GIGAEICA, /. vidi gigerica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (pisano s c). Uzmi od kozjega
brava bile cigarice. J. Vladmirovid 7.
GIGEE, m. vidi gigerica. — U jednoga jnsca Du-
brovcanina xvi vijeka (govori Turcin). Zlatnom
GIGER
536
GILITNUTI SE
strijelom . . . kojom giger sved moj ranis. S. Gu-
cetic, dervi§. star, pjesn. kuk. 1, 106.
GIGERICA, /. jetra. — Postaje nastavJcom
ica od j)ers. ^iger (isporedi snskrt. jakrt, grc.
TjTtaQ, lal. jecur), tur. giger. gijer. vidi i zigerica.
— isporedi giger, gigara, gigarica, gigirica. —
Kaze se i u mnozini bez promjene znacena, vidi
neke primjere iz narodnijeh pjesama. — Od xvii
vijeka (naj prije u Mikalinu rjecniku, vidi kod
b)). a) bez pridjeva, znacene je uopce kao sto je
kazano sprijeda. Mozak, gigerica, srce etc. A.
Ba6ic 470. E.ece mu tada andeo, da ju raspori
i da srce, zuc, i gigericu postavi kano stvari
potribite za likariju. E. Pavic, ogl. 367. Strila
udari Ahaba medu gigericu i utrobu. 884. Igra
kona komar momce mlado pokraj coska kozje
gigerica. Nar. pjes. vuk. 1, 531. — da se bole
razlikuje od ,bijele^ (vidi b)), kaze se i crna gi-
gerica, tur. kara gijer. izmedu rjecnika u Vukovu
(gigerica, 1. crna ,die leber' ,jecur', cf. jetra). A
po srcu sab}e dovatile, ispale su erne gigerice.
Nar. pjes. vuk. 2, 563. Corda sinu, a pazuho
zinu, a crna se gigerica sminu. Osvetn. 2, 144.
— b) bijela gigerica, phica, tur. ak gijer. izmedu
rjecnika u Mikalinu (bila gigerica kod pluca) i
u Vukovu (gigerica, 2. bijela ,die lunge' ,pulmo',
cf. pluca. cf. utrobica). Vita su mu rebra izlo-
mjena, vide mu se gigerice bele. Nar. pjes. vuk.
2, 315. Dva mu vita rebra presjekao, vide mu
se gigerice erne, vide mu se i erne i b'jele. 3, 31.
Na drugu mu proteruje stranu sa zrnima gige-
ricu belu. 3, 185. Na ple6i mu zrno izlazilo, i
junacko srce iznijelo, i bijele komad gigerice.
3, 272.
GIGEEICAR, m. u Vukovu rjecniku: covjek
koji jede gigerice, a ne moze mesa da kupi.
GIGERICNAK, m. ime nekijem bijkama. Gi-
gericnak, Agrimonia eupatoria L. (Sabjar), v.
^igiricnak, zigerisnak. — Gigericnak plemeniti
(prema lat. hepatica nobilis), trifolium magnum
vel aureum (Sabjar), Hepatica triloba Dec. B.
Sulek, im. 80. isporedi gigiricnak.
GIGERNI, a^. koji pripada gigerici, koji je
nacinen od gigerice. — U Vukovu rjecniku: n. p.
kobasica ,leber-' ,jecinoris, e jecinore'.
GIGERNACA (gig^riiaca) , /. a) gigerna ko-
basica. — a Vukovu rjecniku: ,die leberwurst'
,farcimen hepaticum'. — b) neka bijka. Giger-
naca, pulmonaria arborea et terrestris (Vujici6),
Sticta pulmonacea Achar. B. Sulek, im. 80.
GIGIRICA, /. vidi gigerica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (u obadva primjera moze biti
da znaci: pluca). Koja (ovca) ne6e Xvakat jo-
hovine, noj unutra gigirica gine. J. S. Re}kovi6
60. Koprive jim (govedima) gigiricu lice. 229.
GIGIRICNAK, m. ime bilkama. Gigiricnak
(I. Sabjar), v. ^ii^ericnak. — Gigiricnak vodeni
(I. Sabjar), Marchantia polymorpha L. — Gigi-
rifiAak zvizdati (I. Sab|ar), v. zvizdac. B. Sulek,
im. 80. isporedi ^igeriSnak.
GIGO^i, m. selo u Srbiji u okrugu toplidkom.
M. D. Milidevid, kra}. srb. 412.
1. GIGA, /. crepovi i drugo Sto kao djecja
igraika sto zvekece, tur. ^i^i. — U Vukovu rjec-
niku: jklingendes spielzeug (scherbon) fur kinder'
jCrepundia'.
2. 6lGA, /. djevojka, tur. ^ige, tetka, isporedi
1. bula. — U nnrodnoj pjesmi naSega vremena.
I viditi ^i^ Andeliju, Nar. pjes. juk. 510. Ne
bi r lijepu ^i^Ti ujagmili, Andu kdercu karlo-
vackog bana. 611.
GIGALO, n. rabos na kom se bi}ezi koliko
kome treba dati mlijeka u jedan put za svagda
kad se sva seoska stoka (ovco i koze) pomijesaju.
S. Pelivanovic.
GIHANIC, m. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 188.
GIK, m. prezime. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
GIKELA, m. vidi dikela. B. Musicki.
, GIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Milan
Gikic. Rat. 90.
GILDET, m. vidi gilit. — U Belinu rjecniku:
,hasta da tirare' ,hasta missilis' 166^.
GILDIT, m. vidi gilit. — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvii vijeka. Tere jedan na dru-
goga iz viteske sve desnice sred junastva hra-
brenoga teske mece drenoviee . . . Turci ovako
vojevanje igru zovu od gildita. J. Palmotic 226.
GILE, /. pi. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 158.
GILEP, m. tndi sirup, tal. giulebbe. — U Be-
linu rjecniku: ,gileppe' ,julapium' 344*; u Bjelo-
stjencevu: v. julip; u Stulieevu: ,giulebbo' ,dul-
eieola potio'. u Bjelostjencevu i u Stulieevu pi-
sano je ,gilep' jamacno jer su oba zlo procitala
,gilep' u Belinu gdje g stoji za glas g.
GILET, m. vidi gilit. — U Belinu rjecniku:
,zagaglia, sorte d' arme in hasta' ,framea' 782*.
GILICIJA, m. covjek koji se vjesto baca gilita,
tur. giridci. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena. Bice u svatim gilicija Luka. Nar. pjes.
juk. 515.
GILIT, m. kopje bez sijka kojijem se Arapi i
Turci bacaju i gadaju za igru, arap. girid, tur.
girid, gilid. — isporedi gilet, gildit, gildet. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der wurfstab' ,baeulus missilis'). Cari se gilitom
a Jedupci kamenom (kukom) umecu. (Z). Poslov.
danic. 11. I dica se sad gilitom sale. J. S. Re|-
kovi6 209. Ko imase koria od megdana, okrece
ga po poju gilita. Nar. pjes. vuk. 2, 544. Od
kop|a je gilit nacinio. 2, 560. Da s' gonimo na
poju gilita. Nar. pjes. juk. 232.
GILITANE, n. djelo kojijem se ko gilita. —
U Vukovu rjecniku.
GILITATI SE, gilitam se, impf. hacati se gi-
lita (u igri). — Akc. se mijena u jyraes. 1 i 2
pi.: gilitamo, gilitate, u aor. 2 i 3 sing, gilita,
u part, pract. act. gilitao, gilitala. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,den wurf-
stab werfon' ,ludo baculo missili'. Gilit se uzme
po sredini pa se baei tako da ido upravo kao
sti'ijola. Turci se obicno gilitaju s kona, t. j.
uzme svaki po jedan gilit pa uzjasu na kone,
pa onda bacaju jedan za drugijem i biju se a
djeca se gilitaju pjosice, i gledaju koje de daje
baciti). — U prenesenom smislu, o zmijama, ba-
cati se u visinu, skakati. A po noj se gilitaju
gujo. Nar. pjes. petr. 2, 63. 364. 3, 117. 403.
GILITICE, adv. vidi gilitimicke. — U nase
vrijeme. Pa se za nim gilitice baei. Nar. pjes.
petr. 2, 642.
GILITIMICKE, adv. kao gilitom. — isporedi
gilitice. — U Vukovu rjecniku : t. j. baciti
ipfeilartig' ,more sagittao'.
GILITNUTI SE, g'Uitndm se, ;;/. gilitati se.
— Akc. kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima,
osim prezenta i aor. 2 i 3 sing, j^ilitnu. — U
Vukovu rjecniku: ,einmal den gilit werfen' ,mitto
baculum'.
GILOVIN
537
2. GIVA
, GILOVIN, m. prezime. — U nase vrijeme.
Gilovin Nedo. M. D. Milicevic, slave. 16.
GILTIMICE, adv. vidi civtimice. ,Odmali pivac
oci giltimice iskopati'. M. Pavlinovic.
GI^, m. Ulan, lijer, hogorodicino cvijece, tal.
giglio. — Od XVI vijeka u Dubrovniku. Ho6e
procaftit kako gi|. N. Eanina 17a. isai. 35, 1.
Izmijesa s ruzom gi}. S. Mencetic 16. Moj giju
gizdavi. 17. Dosta je tii razlicijeh gija kolura
svakoga. M. Vetraiiic 2, 267. Ljepsa si neg
trator i neg gi| rumeni. N. Dimitrovic 45. Do-
nesi i meni, draga ve druzice, jedan gi| rumeni.
N. Najeskovic 1, 175. A kad se od mene, giju
moj pribili, tve dike |uvene i ures odili. 2, 53.
Gizdava njeka vil, ne vil ne^ bozica, kako gi|
procavtil i bijela ruzica. F. Lukarovic 7. Kada
uzimjemo kojegodi nih (Toskana) rijeci, kako
to : Give, gardin, gi}. E. Gamanic Bfia. — JJ
nase je vrijeme drugo znacene: trandoji],, crveni
sjes. Gi), Althaea rosea L. (Vodopic). B. Sulek,
im. 69.
Gi;^AK, gijka, in. dem. gi]. — xvi vijeka. Ke
su (ruke) snig dobile bjelocom i gijak. S. Meii-
cetic 83. Euzica i gi|ak poveni. S. Mencetid — G.
Drzic 468.
GI^OZ, adj. koji jako mari za dim, koji s ve-
likom pomnom cuva sto, tal. geloso. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Predikaoci su
Judi . . . gi}ozi od casti Bozije. I. Drzic, nauk.
257. — Komp.: gijoziji. Ima dat svoj glas naj
dostojnijoj i gi|ozijoj od obsluzenja dumanskoga.
265.
GI!^OZIJA, /. vidi 2. gelozija. — TJ rukopisu
dubrovackom xvi vijeka. Gledajuci po funestrah
i provirujuci proz gilozije. N. Eanina 186*. cant.
2, 9.
GIMIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 1^. Sto-
janovic. D. Avramovid 186.
GIMEIJA, m. i f. tvrdica, tur. gimri , siro-
masan, tvrd. — Akc. se mijena u gen. pi. gimrija.
— Od XVIII vijeka, a izmedii rjecnika ti Vttkovu
(,der geizhals' ,avarus'', cf. tvrdica). Da je tko
gimrija, skup i lakom za blagom. D. Eapic 261.
Doci ces ti meni na zgodu, gimrijo prokleta!
M. D. Milicevic, let. vec. 91.
GIMEJE, n. selo u Bosni u okrugii sarajev-
skom. Statist, bosn. 48.
GIN, m. nekakav dull (vidi duh, 2, f) Hi preko-
naravno cejade, ni andeo ni davo, kao Vila ali
muskoga spola, cesce zlo nego dobro (u Vukovu
je rjedniku isto sto div), arap. (uprav plur.) ginn,
tur. gin. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: ,der riese' ,gigas' (fr. ,le geant'), cf.
din (va\a da je stamparska pogreska i da treba
citati div) s primjerom iz narodne pjesme: A
da su ti gini kalauzi. — ,Pobratime, gine od La-
tina' . . . Vise gine upitati nece ... Pa od gina
odsijece glavu (u ovoj se pjesmi a ginu kaze
isprva samo da je junak, ali mu vino sluzi iz
gorice vila). Nar. pjes. vuk. 2, 519. Ne bi gini
klance pogodili. Pjev. crn. 115^. Beli jesu gini
iz planina? Nar. pjes. juk. 378. Gin baska, seitan
baska. (Ovo je upravo turski, ali se u Srbiji,
osobito po varosima, moze cuti i od nasijeh |udi,
i znaci: ,drugo je div, a drugo davo'). Nar. posl.
vuk. 351. Kazi mi se, ali si Bozje stvoreue,
ali si gorski gin? Nar. prip. vrc. 106. I Hagi-
beg usudio se na prijatejstvo, svoje pismo slati
meni kao tajno, u kojemu, spomine podzemne
gine. Protok. nenad, 61. Gin, vrag, davo. u
Nar. pjes. juk. 618.
GIN-ALIJA, m. tursko ime musko. — U na-
rodnijem ^ pjesmama nasega vremena. Pred nome
je pasa Ginalija. Nar. pjes. vuk. 4, 816. Lov
lovio pasa Gin-Alija. Pjev. crn. 131*.
GINDIC, m. dva sela u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 48. 52.
GINGAFA, /. u Vukovu rjecniku: poledina
od lisicje koze (kod durcija). — Od turskoga
gil-gafe. D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 261.
GINGAEIJA, /. izvesna boja u samijama; od
persijsko turskoga ,gengari'. D. Popovi6, tur. rec.
glasn. 59, 261.
GING-AGA, m. tursko ime musko. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Beg Ging-aga
iz done krajine. Nar pjes. vuk.^ 4, 443. — Pi-
sano je i s c mj. prvoga g. Beg Cing-agu careva
gaziju. 4, 444.
GININA GLAVICA, /. livada u Zaovinama
(u Srbiji u okrugu uzickom). i^. V. Stojanovic.
1. GINOV, adj. koji pripada ginu. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. Da je na ginovu trpezu na-
stupila. V. Vrcevic, niz. 283.
2. GINOV, m. prezime. D. Avramovic 248.
GINOVA MAHALA, /. selo u Hercegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 248.
GINOV DO,, m. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Ginov Dol. Statist, bosn. 248.
GINOVICI, m. pi. selo u Crnoj Gori u rijeckoj
nahiji. Glasnik. 40, 19.
GINOVINA, /. mjesto u Zbojstici (u Srbiji u
okrugu uzickom). ]^. Stojanovic.
GINOVITA STIJENA, /. brezujak u Srbiji u
okrugu podrinskom, M. D. Milicevic, srb. 519.
GINOVSKI, adj. koji pripada ginovima. Na
ginovsko davno rvaliste. Pjev. crn. 175*.
GIN-PLANINA, /. nekakva planina. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Gin-planina i
Anadolija. Nar. pjes. vuk. 3, 70.
GINUVIJEZ, m. vidi GmuYi]ez. jam acno c stoji
za glas g.
GIP, vidi dip kod dipiti. — U jednoga pisca
nasega vremena. Ona (muha) gip na celo. S.
!l^ubisa, prip. 32.
GIPI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sarajev-
skom. Statist, bosn. 42.
GIPOVI, ,m. pi. ^mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskoin. Niva na Gipovima. Sr. nov. 1868. 687.
GIEAFA, /. vidi zirafa, tal. giraffa. — JJ Mi-
kajinu rjecniku: ,camaleopardalis'.
GIEANA, /. ime zensko. Girana (iz novijega
doba). S. Novakovic, pom. 122.
GIEASOL, m. vidi snucokr Qt,^ tal. girasole. —
U nase vrijeme u Dalmaciji. Girasol (tal. gira-
sole), Helianthus annuus L. (Lambl). B. Sulek,
im. 80.
GISMUDA, m. vidi Gizmuda.
1. GIVA,,/. ime zensko, Ivana, uprav auymen-
tativ, vidi Givo. — U Dubrovniku i u okolini
dubrovackoj od xvi vijeka. , Na nacin kojijem
mi ove rijeci izgovaramo: Givo, Giva, gi}. E.
Gamanic B6a.
2. GIVA , ,/. tine zensko, Ivana, uprav ipoko-
ristik, vidi Givo. — U nase vrijeme (ali vidi i
Givin) M Dubrovniku i u dubrovackoj, okolini gdje
nom. glasi Give, a voc. Give. O Give Mihova!
jesi li doma? M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 179.
8. diVA
538
dOKA
3. GIVA, /. sline, bale (obifino one koje kapju
iz nosa). U il^eskovcu. M. Durovic.
GIVAN, m. Joannes, ime musko, Ivan, tal.
Giovanni (moze biti da^ se hod toga isprva^ mi-
slilq i na, narodno ime Zivan). — isporedi Give,
1. Give, Givko. — xv i xvi vijeJca. xv je vijeka
pisano svagda sa z, ali u svijem primjerima ovo
stoji mj. ^, po tome sto su sve imena Dubrovcnna
(osim jednoga, Silvestrovica, koji je mozebiti Ita-
lijanae). izmectu rjecnika u Danicicevu (ZivanK).
Zivant Goc(etich). Mon. serb. 287. (1419). Zi-
vanomt Goceticemi>. 320. (1428). Za Zivana za
Zuneva sina. Spom. sr. 2, 81. (1424). Zivani,
TamaricB . . ^ Zivan Menceti6t. Mon. serb. 419.
(1442). Ja Zivan Silvestrovic od duza iz Bnetak
proglaseni po carskoj vlasti notar i notar bne-
tacki i kanzilijer opcine kotorske. 465. /14o4).
Zivant Zoretidt. 515. (1472). Gospodinu Givanu
Parozicu. N. NaJeskovi6 1, 332.
GIVAN OVIC, m. prezime (i patronimicko ime)
po ocu Givanu. — xv vijeka u Dubrovniku (pi-
sano sa z) , a izmedu^ rjecnika u Danicicevu
(Zivanovici.). Maroje Zivanovidt (vlastelin du-
brovacki). Mon. serb. 419. (1442). S knezomt
Bartolonat Zivanovidemi. Goceticemt. Spom. sr.
2, 126. (1466). Predt knezomt Bartolomt Ziva-
novicemt. Mon. serb. 541. (xv vijek). — i u nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GIVAE., ^ivara, m. arap. tur. givar, okolina.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing., i voc: givare
i givaru, givari. a) u Vukovu rjecniku: u Srbiji
pod vladom turskom osobito u uaj novija vre-
mena zvao se ,givar' kad krivinu ne placa samo
ono mjesto gdje je krv ncinena nego (da bi vise
izislo) i sva okolna sela. — b) knezina naJiije tre-
binske. u Vukovu rjecniku.
1. GIVE, Giveta (Givete) m. hyp. Givan. —
XIV i XV vijeka u Dubrovniku (pisano sa z, u
jednom spomenikn s c.^ vidi Give), a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (Zive). Zive Pasketict (na
istoj strani tal. ,Give de Pasqiia'). Spom. sr.
2, 19. (1349). Zive CrevicB. Mon. serb. 146. (1349).
^iveCrevicB. 153. (1347—1356)^ Zive Nikole Gun-
dulovi(^a. 157. (1357). Zive Zurtgovidt i Zive
Pucidt. Spom. sr. 2, 26. (1369—1376). Zive
yiuCevicB . . . ^ive Lucidt. Mon. serb. 240. (1399).
Zive Vuocinidi.. 259. (1495). Ziveta Vltcevica.
Spom. sr. 1, 105. (1411). Kneza Ziveta Mence-
tica. 1, 109. (1411). Kneza Zivete Vltcevida.
2, 61. (1414—1423). Kneza Nikole Zivete Pucida.
2, 83. (1426).
2. diVE, /. vidi 2. Giva.
GIVGIBARA, /. seoce u Srbiji u okrugu aleksi-
nackom. M. I). Milidevid, srb. 803.
^ GIVGIBAESKI, fldj. koji prlpada Givgibari.
Niva u Plandi§tu Givgibarskom. Sr. nov. 1867.
370.
1. GIVIN, adj. koji pripada (1.) Givi. — V
ohadva primjera ne zna se kako je akcenat, te
mogu spadati pod 2. (jivin. Givina sreda miran
mui a vrijedna sluga. (Z). Poslov. danic. 23.
Prince Givin. M. Vodopid, tuzn. iel. dubrovn.
1868. 189.
, 2. gIvIN, adj. koji pripada (2.) Givi. vidi 1.
Givin.
GIVINIJEZ, m. vidi Ginuvijez i Genovez. —
Na jednom mjestu xiv vijeka (pisano sa i za g
i s e za ije) , i otale u Danicicevu rjecniku (^i-
vinezt). Bnatci, Zivinezi i vsi jezici. Spom. sr.
1, 10. (1897).
GIVKO, m. "hyp. Givan. — xiv i xv vijeka u
Dubrovniku (sa^z), a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (Zivtko). Zivtka DlBZBcida (Dubrovcanina).
Spom. sr. 2, 25. (1369- ]^376). Zivko Mencetidi..
Mon. serb. 259. (1405.) Zivko Gundulidt. Spom.
sr. 1, 101. (1411). Zivku Milovidu. 105. (1411).
Zivko {5revict. 108. (1411). Nast vlastelini. Zivko
Vlahovidt. 110. 111. (1412). Za Zivtka Ligatida
(Dubrovcanina). 128. (1415).^ Zivko Brodarovidi>
Dubrovcanint. 136. (1417). Zivko Jaketidt. Mon.
serb. 376. (1433). ^ivko Cigulidt. 428. (1442).
GIVO, m. hyp. Givan. — isporedi 1. Give,
Givko. — Akc. se mijena u voc. Givo., — Od
XVI vijeka u Dubrovniku. Ja nedu, nu Givo toj
vas de pitati. N. Najeskovid 1, 244. , Zato sam
odlucio poslati ovo mqje pismo ocu Givu Drzid.
B. Kasid, in. 4. Prisvijetlomu gospodinu Jeru
Giva Gundulida . . . Givo Frana Gundulica P. I. P.
I. Gundulid 216. Gospodinu Mihu Giva Sorgo.
V. Andrijasevid, prav. iii.
GIVOJE, m. prezime. — U nase vrijeme na
Lastovu. P. Budmani.
GIVOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
GIVIJLIN, Givulina, hj. ime musko, dem. Givan.
— Od XV vijeka u Dubrovniku (isprva pisano
sa z), a izmedu rjecnika u Danicicevu (Zivulint).
Zivulint StanisidL nasi. Dubrovcaninr.. Spom. sr.
1, 74. (1405). Givulin Lopudanin. M. Drzid 265.
GIZER, m. vidi ciz. — U Mikajinu rjecniku
(nema napose, nego kod ciz).
GIZMUNDO, m. ime musko, vidi Sisman, Sisko,
tal. Gismondo. — isporedi Gismuda, Gizmunda.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka.
Gizmundo, sto s' vidil? S. Mencetid 194. i kao
akrostih: ,Gismundo' 229. vidi V. Jagid « archiv
fiir Slav, philol. 5, 87 (gdje stoji stamparskom
grijeskom Gsismundo).
GIZMIIDA, GIZMUNDA, m.. vidi Gizmondo.
— XV vijeka (pisano sa z) u Dubrovniku. isto
ime u istoga cejadeta nalazi se pisano i Zismuda
(Gismuda) i Sismunda. — Izmedu rjecnika u
Danicicevu (Zizhmuda, Ziztmuntda, Zisfcmuda,
Sistmuntda). Zismuda Zunevidi.. Mon. serb.
419. (1442).^ Zizmuda ZuAevidi,. 424. (1442).
Zizmunda Zuiievidt. 431. (1445). Pjedi. go-
spodina kneza dubrovackoga kneza Sismundu
Zuiievida. Spom. sr. 2, 118. (oko 1462). Sigmundu
^uaovida. 2, 126. 127. (1466).
GODA, m. muski nadimak i prezime. — V
nase vrijeme. Goda Petar Dordevid pomine se
cesde od godine 1807 do 1813. M. D. Milidevid,
pom. 845.
GOD16, m. ^jrf^^me. — U na§e vrijeme. L.
Dordevid. Tako je za Karadordijeva vremena
bio vojvoda Petar ,Goda', a negov sin cini mi
se da se zove sad ,Godid'. Vuk, rjecn. 572».
GODINO BRDO, n. glavica u Srbiji u okrugu
pozarevaikom. Glasnik. 43, 318.
GOG A, /. vidi gogana, isporedi foga. — TJ
Vukovu rjedniku.
g6gAIs[A, /. gola kost od gnata u vola Hi u
kona, mozebiti od tur. cevkan. — isporedi goga,
gogov, coga, f.ogjan. — U Vukovu rjecniku: ,ein
bein von einera zerfressenen ochsen, pferde' ,os,
nudum carnibus, equi aut bovis dilaniati'.
g6G0V, m. vidi gogana. — U Vukovu rjecniku.
(^0Jl6, m. prezime. — U naSe vrijeme. Schem.
bosn. 1864. xx.
g6ka, /. vidi doha. — Dolazi u naSe vri-
dOKA
539
(^OENATA
jeme s osdbitijem znacenima. a) malen lagan
prsluk ^sapet od grla do pasa. M. Pavli-
novid. Sumadinka ima : kosu]u, carape, . . . goku
(to je prsak od sukna). M. D. Milidevic, ziv. srb.
1, 70. — h) rdava hajina : .Natalancio onu goku
na se'. V. IH6 iz Srbije. moze hiti da amo spada
i ovo : Kad je prvi put, u svojoj beloj goki, dosao
u selo Eakovac, nije imao vise od sto grosa
svojih novaca. M. D. Milidevic, let. vec. 59.
GOKIC, 7)1. selo u Bosni u ohrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 140.
GOLAP, /. noga (s j^'t'eziranem). — U Vukovu
rjecniTcu : /verachtlich) der fuss' ,pes' s primjerom :
Pere svoje golapi gdje judi vodu piju.
GrOMBA, /. u VukovH rjecniku: gbun site ili
sasa u bari ili u ritu ,ein rohrgebiisch' ,arundi-
netum'.
GOMBOS, m. u Vukovu rjecniku gdje se tu-
maci: propast, ponor ,der abgrund' ,profunduin'
s dodatkom da se govori u Risnu i s j)'>'i'n^Oerom:
Tako se od mene gombos ne cinio! (Nar. posl.
vuk. 310). ali mi se cini da bi has po smislu u
ovoin primjeru trehalo shvatiti gombos da je isto
sto gumbus, koje bi ovdje znacilo: smijeh, rug.
GOMBOVIT, adj. u Vukovu rjecniku: n. p.
put, vide cackovit.
GONKO, w?; ime musko, hyp. 1. Gun. — ispo-
redi Gono, Gunko. — xv vijeka (i xvi, vidi
Gonkov) u Dubrooniku (jjisano sa z), a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Zontko). Zonku Gundu-
licu. Spom. sr. 1, 108. (1411). Zonko Bunic.
Mon. Serb. 320. (1423). Zonko Kalicevict. 419.
(1442). Zonko Gradict. 431. (1445). Zonku Cin-
culovi6u. 506. (1469).
GONKOV, adj. koji pripada Gonku. U smrt
gospode Kate Gonkove Eu}ic. D. Zlataric lOO*).
GONLIJA , m. turska rijec nepoznata (zar
gevan, vidi aguvan, s nastavkom li?). — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Bjehu u ceti toj
ujedno sve gonlije i delije. J. Palmotid 78.
GONO, m. hyp. 1. Gun. — isporedi Gonko. —
Akc. se mijena ti voc. Gono. — Od xvi vijeka u
Diibrovniku. Gospodinu Gonu sinu Mata Gradica.
F. Lukarevic 2. U hvalu prisvitloga Gona (,Giona')
Palmotica vlastelina dubrovackoga. u , G. Pal-
motic, Christ, xxxiii. I sina mu viju , Gona. J.
Kavanin 176*'. Kako ih jur istomaci Gono Gore
Palmoti6. I. Dordic, ben. 209. jos ovoga vijeka
poznati latinski pii^.c Gono Kesti (Kastic). P.
Budmani.
GONOVICA, /. vidi ganovica. (grjjeskom) Do-
novica, suvrst smokve (Vodopic). B. Sulek, im. 69.
GONO VIC, m. prezime. -j Od xvi vijeka u
Dubrovniku. Gospodi Mari Gonovi6 zeni svojoj.
D. Zlataric 97^.
GONTA, /. tal. giunta, prilozak. ovako se zove
selo u Dalmaciji u kotaru dubrovackom kao da
je prilozak selu Dolima, tal. Giunta di Doli (vidi
Repert. dalm. 1872. 24). — Od xvi vijeka. U
Gonti ja imam kmeticu jednu tuj. , N. Na}eskovic
1, 262. u nase vrijeme kaze se i Gunta. Schem.
ragus. 1876. 37. — Nejasno je znacene u ditbro-
vackoj poslovici xvii vijeka: S gontom na partusu.
(D). Poslov. danic. 108. moze biti da znaci pri-
lozak mesa.
GONANE, n. djelo kojijem se gona. — U Vu-
kovu rjecniku.
GONATI, gonam, impf. cekati sjedeci i drije-
majuci. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
3 pi. g6naju, u aor. g6nah, u ger. praes. g6na-
juci, u ger. praet. gonavsi, u part, praet. act.
^6nao ; ti ostalijem je oblicima onalci kaki je u
praes. 1 sing. — U Vukovu rjecniku: ,sitzend
und halb schlafend erwarten' ,exspecto dormitans
in sella'.
GORA, /. mrsava svina (kao psovka), tur. gevre,
mrsav. — U Vukovu rjecniku: ,(schimpfwort) ein
mageres schwein' ,sus macra'.
GOEAST, adj. vrlo mrsav, vidi gora od cega
postaje. — U Vukovu rjecniku : ,diirr' ,macie
torridus' : goraste ruke, cf. mrsav.
1. GOEE, Gorete, m, Duro, hyp. tal. Giorgio.
— isporedi 2. Gore i Goreta. — xiv i xv vijeka
u Dubrovniku (pisano^sa z), a izmedu rjecnika u
Danicicevu (Zore). Zore Crtni (Dubrovcanin).
Spom. sr. 2, 26. (1369—1376). Protovistijart Zore.
35. (1392). Odt nasega sluge ^a vasega grazda-
nina gospodina protovistijara Zorete. 37. (1392).
Gospodint Zore Dubrovcanin b nast protovistijart.
39. (1393). Protovistaru Zoreti. 40. (1397). S proto-
vistijaremt. ZoretomB. 41. (1398). Polacu s mistomi.
u Dubrovniku koja je bila protovbsara Zorete.
Mon. Serb. 344. (1427). (ovome je ,protovistijaru
Zoreti' pisano ime latinski Zore de Bochsa. Spom.
sr. 2, 37. Zorre de Bochsa. 39; po tome Danicic
misli da mu je bilo prezime u nasem jeziku
,Bogi.sici.', ali tome prezimenu, kao dubrovackome,
nema druqdje potvrde). Zore Paomotidt. 287.
(1419). 347. (1427) Kneza Zorete Palmoti6a.
Spom. sr. 2, 91. (1430).
2. GOEE, G6re, m. vidi 1. Gore. — Od xvi vijekci
(naj prije cesto u akrostihu medu pjesmama G.
Drzica, pisano Giore, n. p. u pjesmi 1, 13 itd.,
vidi V. Jagic u Archiv fiir slav. philol. 5, 89 — 90).
I Gore gizdavi toj rece u pjesni. V. Vodopic u
N. Najeskovic 1, 347. Nadgrobje Gore Drzica.
D. Eanina 63^. Spijevalac Gore ovdi lezi. 63*'.
Kako ih jur istomaci Gono Gore Palmotid. I.
Dordic, ben., 209. i u nase vrijeme u Dubrov-
niku, n. p. Gore Betera. P. Budmani.
GOEETA, m. vidi 1. Gore. — U dvaprimjera
XIV vijeka ima dkuzativ (pisan sa z) Zoretu, i
otale u Danicicevu rjecniku : Zoreta. Zoretu
nasega virtnoga slugu i protobistjara. Mon. serb.
230. (1397). Za protovistjara Zoretu. Spom. sr.
1, 16. (1398). moglo bi biti da je i prema ovome
akuzativu nominativ Gore; ali je nom. Goreta
potvrden xvi vijeka, jer dolazi kao akrostih u
pjesmama G. Drzica, n. p. u lyesmi 3, 22 itd.,
vidi V. Jagic m Archiv fiir slav. philol. 5, 90.
GOEETIC. m. patronimicko ime po ocu Goreti.
— XV vijeka u Dubrovniku (sa z)^ a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (Zoretidt). Zivant Zoretict.
Mon. serb. 515. (1472). Po Nikse Zoretidu. 517.
(1473). kod ovoga zadnega pisano je na jednom
mjestu Zuretidt. Niksa Zuretidt i Frencesko
Pucidi.. Mon. serb. 514. (1471) (u dodatku pi-
sanom talijanski ima: per Nicola de Palmota et
per Franc, de Poza, odakle se vidi da mu je
prezime bilo Palmotid).
GOEIN, adj. koji pripada (2.) Gori. Jednomu
ki pjesni Siskove i Gorine svojaSe. D. Eanina 38''.
GOEINO^ POJATISTE, n. mjesto u Srbiji u
okrugu knezevackom. Niva u Gorinom Pojatistu.
Sr. nov. 1872. 826.
, GOELIC, m. jjrezime.
Gorlid. Eat. 409.
GOENATA, /. dan radne; nadnica, tal. gior-
nata. — Od xvii vijeka u gornem primorju. Ako
platu od gornate skogaju. I. Drzic 307. U Her-
cegovini i Crnoj Gori obicna je rijec ,nadnica',
U nase vrijeme. Vlajko
GOENATA
540
GUMBUS
a u kotorskom okruzju ,gornata'. V. BogiSic,
zborn. 479. Fatigati na gornatu, dobiti gornatu,
platiti gornatu. u Duhrovniku i u dubrovackoj
oTiolini. P. Budmani.
1. GOVE, /. ime iensko, ^ Ivana, vidi 1. Govo.
— Akc. se mijena u voc. Gove. — xvi vijeka u
Duhrovniku. M. Drzic 181.
2. GOVE, m. Juppiter, glavni hog rimski (i
greki), tal. Giove. — Od xvi vijeka kod pisaca,
a izmedu rjecnika u Belinu 347a, Gove se sa-
tyori sad orlom, sad volom, sad dazdom od zlata . . .
Govom tim s neba zgar me bitje ne bih htil pro-
mijenit nikadar. D. Eanina 79*. A s vami stoji
Gove. J. Kavanin 219^. — Mijena se po pade-
zima ohicno kao muski supstantiv: Gorustasna
dva tjelesa Gova Olimpija u Elidi. J. Kavanin
486*^. Slave Gova lazivoga i Netuna vodna boga.
N. Marci 13. u jednom primjeru kao zenski : Ako
se odreces od tvoje vjere i Govi bogu nasemu
pokloni§ se. B. Zuzeri 338.
GOVO, m. uprav hyp. tal. Giovanni, Ivan (ispo-
redi 1. Gove), ali se ttpotrebjava samo kao psovka
i znaci: hudala. — Akc. se mijena u voc. govo.
— U nase vrijeme u Duhrovniku, P. Budmani.
GTJBA, /. u Vukovu rjecniku: pojana u Her-
cegovini kod Koreni6a. — isporedi 2. Gupa.
GUBE, giibeta, n. gorna hajina duga bez ru-
kava, arap. gubbet, tur. giibet, giipe. — ispo-
redi gup, gupa, gupet. — U nase vrijeme a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,ein langes oberkleid
ohne armel' ,togae genus'). U zelenu gubetu.
M. D. Milicevic, zim. vec^ 86. Popa skinup gubo.
pa nakrivio kapu. M. P. Sapcanin 1, 104. Gube...
curak, neka hajina bez rukava ili s kratkim ru-
kavima, sto se nosila ispod velikoga curka ili
ogrtaca, koji se zove binis. D. Popovic, tur. rec.
glasn. 59, 261.
GUBER, m. vidi zuber. — U Stulicevu rjec-
niku: , avium cantus'.
GUBEEENE, n. djelo kojijem se guberi. —
Stariji je oblik ^uberenje. — U Mikajinu rjec-
niku: guberenje od ptica, i u Stulicevu.
GUBEEITI, ^iiberim, im,pf. vidi zuberiti. —
U Mikajinu rjedniku: pojiti kakoti ptica, i iz
nega u Stulicevu.
GUFEAN, m. vidi cafran. isporedi gafran. —
U Mikafinu rjecniku (ne napose, ncgo kod cafran
i safran).
GUGAN, m. kolac, motka. u bosanskoj Kra-
jini. M. Euzici6. — tur. cukam.
GIJCtEL, m. divja macka, tur. gii^e, malo zi-
vince. Slovinac. 1880. 127*.
GUGOVIU, m. prezine. — U nase vrijeme. A
za Markom Tomo Gugovidu. , Nar. pjos. vuk.
5, 139. Drugo mi je Tomo Gugovidu. 5, 236.
GUGULA, /. cicimak, tal. giuggiola. (grijeskom)
Dudule (tal. giuggioli), Zizyphus vulgaris, fructus
Lam. B. Sulek, im. 69.
GlJHO, m. ime miisko, bez sumne ipokoristik,
Danidid kaze da je ,Joannes', i tako je po svoj
prilici. — Akc. se mijena u voc. Guho. — Od xv
vijeka (pisano sa z) do xvii ti Duhrovniku, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Zuho ,JoannGs').
Zuhu Gui^etidu. Spom. sr. 1, 131. (1415). Znho
GofietidL. Mon. serb. 423. (1442). Pr6di. kneza
Zuha Duretida. Spom. sr. 2, 117. (1462). Guho
Krpeta. M. DrXid 397. Gospodinu Guhu Ea/iini.
D. Ranina 57*. Goapodi Mari i^amana Guha
Gozzi. V. AndrijaSevid, put. 3.
1. dltjKELA, /. pogrdna rijed za psa. — U
Vukovu rjecniku: ,schimpfwort auf einen hund'
,convicium in canem', cf. kalastura. vidi i: Gu-
kela, kao pogrda za pseto ocmo|eno ili za ragu
(pa i za coveka). D. Popovid, t\vc. rec. glasn.
59, 262.
2. GUKELA, /. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
zove se i Gekeje. M. D. Milidevid, kra|. srb. 898.
GULA, /. ovako se zove mala rljeka Dohra
(vidi 6. Dobra, a)) hlizu Ogulina. Dobra dolazi
iz gradanske Hrvatske te ponire uz nekadasni
Frangepanski grad pri Ogulinu, gdje prozvana
Gulom (vele da se Dobra ondje s toga zove
Gulom sto se je ondje neka grofica Jula Fran-
gepanka s Jubovnih muka niz one strasne vrleti
u Dobru strmoglavila) struji medu stjenami. J.
Wessely, kras. 206.
GULI.JAN, m. vidi Gulijana. — xiii vijeka
(pisano sa z). — U Danicicevu rjecniku: ,Zu-
lijant', selima na Krkru (Danicic je ovdJ^ ^lo
razumio , vidi kod Krkar) koja jo kra| Stofan
Pi'vovjencani dao crkvi bogorodicinoj na MJetu
bjese meda ,Zulyjan£, ott mora do mora' (Mon.
serb. 10 god. 1222 — 1228). i sada ima to mjesto
,Giuliana'.
GULIJANA, /. selo u Stonskom Ratu. — ispo-
redi Gulijan. — S mladijein oblikom od xviii
vijeka. Nad psenicn'jem nije kruha, nad ru^elom
nije zita, nad Gulijanom nije vina, nad mamin'jem
nije sina, nad vlaskijem nije lonca, nad rijesk'jem
nije konca. (Z). Poslov. danic. 67.
GULUMOVp, n. mjesto u Srhiji u okrugu
krajinskom. Niva u Gulumovu. Sr. nov. 1874. 299.
GULUPpVIC; m. prezime (tiirsko). — U nase
vrijeme. Gulupovid IJsa i Abdiju. Ogled, sr. 245.
GULTJS, gulusa, m. u Vukovu rjecniku: lisica
(t. j. lisici'a koza), carape i nesto novaca sto su
Turci (do 1804) od svake crkve uzimali. — Od
arap. gelus, tur. giilus, stupane na prijesto, pa
po svoj prilici nesto sto se torn prigodom placalo
turskoj vladi. ovako tumaci D. Popovid u glasn.
59, 262, i vaja da pravo; samo ondje stoji da
Vuk tumaci ovu rijec sa lisica, a to nije istina;
Vuk tumaci: lisica, carape itd.
GUMA, /. petak (u Turaka), arap. gum'a, tur.
giim'a. — isporedi gumah. D. Popovid, tur. rec.
glasn. 59, 262.
GUMAH, m. vidi guma. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. No ti muvle do
prvog gumaha. Pjev. crn. 102'''.
GUMAZ-EL-AHIE, m. mjesecni mjesec muslo-
manski, arap. gemad el-aher (drugi), tur. gu-
mazi-jiil-ahir. — Na jednom mjestu xv vijeka
])isano sa z mj. g, i otale u Danicicevu rjeiniku
(zumazelb ahiri.). Na 18 dant zumazeli. ahii'a.
Mon. serb. 484. (24 marta 1461). — Na drugom
je mjestu istoga vijeka nominativ zumazi elb
ahiri. (u Danicicevu rjecniku). Pisa se meseca
zumazi elb ahira. Mon. serb. 515. (25 nov. — 4 dec.
1471).
GUMBA, /. kao daje rijec turska sa znacenem. :
kcsa, tobolac. — isporedi ^nz^&u. — Na jednom
mjestu u naSe vrijeme Gumba ti se prosipala kud
god liodio, mi ti pare naliodile. V. Vrcevid, igre. 44.
GUMBORENE, n. djclo kojijem se gumbori. —
U lijelostjenccvu rjeaiiku.
GUMBOEITI, gumborim, impf. vidi zuboriti.
— U Bjelostjencevu rjeiniku: ,gyamborim', zum-
borim ,ganitido, modulor, concino more avicu-
larum'.
(iUMBUS, m. vesr(e u drustvu, smijeh, graja,
per. ^umbiS, tur. giimbiiS. — isporedi gombos.
GUMBUS
541
1. H, a, a).
Da je visi smijeh koji se ovde u Hercegovini
zove jgumbus' (turska rijec: veseje). V. Vrcevid,
igre. 34. Gumbus, graja veselog drustva. V. Vr-
cevic, nar. prip. 230.
GUMBUSLIJA, m. sajivcina. Zem|ak. 1871. 4.
— vidi gumbus.
GUMLE, adv. svi zajedno, skupa, tur. gumle.
,Odose gumle k nemu'. V. Ilic is Srbije.
GUMEIJA, vidi gimrija. a) sitna lakomija:
,Vas je izvisio od gumrije'. — b) nadimak la-
komcu. M. Pavlinovic.
GUNAK, gunka, m. vidi cunak, b). — U Stu-
licevu rjecniku : ,navicula textrina'. — nije dosta
pouzdano.
, GUNIC, ni. prezime. — U nase vrijeme. Vejko
Gunic. Eat. 38.
GUNKO, m. hyp. 1. Guii (kao da bi trebalo
da glasi Gunko, ali na oba , mjesta gdje dolazi
nema b poslije n, isporedi i Gonko). — xv vijeka
(pisano sa z) kao ime dubrovackome vlastelinu
JBunicu na dva mjesta, a izmectu rjecnika u Da-
nicicevu (Zumko) gdje se dodaje: gledaj ,Budacic£.,
Bunici.', ali kod prvoga prezimena u samome
Danicicevn rjecniku nema ovoga imena. moze biti
da je Zunko na ona dva mjesta pisarska pogreska,
i da treba citati Zonko. Zunko Bunict. Mon.
Serb. 347. (1427). 419. (1442).
GUNTA, /. vidi Gonta.
1. GUN, m. Junius, imejnusko, tal. Giunio,
Giugno. — isporedi Gono, Gonko. — Od xii do
XV vijeka u Dubrovniku {pisano sa z), a izmectu
rjecnika u Danicicevu (Zunt). Zunt Sttraztva.
Mon. Serb. 6. (xii vijek). I^etri. Zuiia Bogtdanica,
Zunt Eanenict. . . Zuiit Crevict, Zunt Zrtzovic,
Zunfc BoleslavicB, . . . Zunt Pikurarevict, . . . Zunt
Boltcvict, Zunt Gledicb. 39. 40. (1253). Petrt
Zunt Bogfcdanict. 41. (1253). Zunu Vli.kasovicu
i^ Zunu Drtzicu i Zuiiu Lukai-evicu. 85. (1326).
Zunt Gradict. 187. (1378). Zunt Zurtgovict.
347. (1427).
2. GUN, m. Junius, jiinij, lipan, tal. giugno.
— Od XV vijeka po zapadnijem krajevima (isprva
pisano sa z), a izmedu rjecnika u Mikajinu (gun,
mjesec lijepan ,junius') i u Danicicevu (zunt).
Meseca zuna. Spom. sr. 1, HI. (1412). 2, 83.
(1426). Zuna. Mon. serb. 556. (1566). Dan xxix
guna mjeseca. A. Gucetic, roz. mar. 34. Na 23
guna. B. Kasic, per. 100. Na 3. guna. S. Badric,
ukaz. 86.
GUNEV, adj. koji pripada Gunu, vidi 1. Gun.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu (Zunevt). Za
Zivana za Zuneva sina. Spom. sr. 2, 81. (1424).
GUNEVIC , m. prezime vlasteoskoj porodici
dubrovackoj (po nojl^frmiu). — j^y jtijekn. (pisano
sa z), a izmedu rjecnika u Danicicevu (Zunevidt).
Z(un?) Zunevidt. Mon. serb. 262. (1405). Zunt
Zunevict. Spom. sr. 1, 117. (1413). Maroja Zu-
nevica. Mon. serb. 405. (1441). Zismuda Zunevict.
419. (1142). Damijant Zunevict. 477. (1457).
Aloviza Zunevica. Spom. sr. 2, 117. (1462).
GUNKO, vidi Gunko.
GUP , m. vidi gube. — U Vukovu rjecniku :
gup (gube?) s primjerom iz narodne pjesme: Na
nih erne kape i gupove.
1. GUP A, /. u Vukovu rjecniku gdje je tuma-
ceno: vunena kosuja zenska s dodatkom da se
govori u Hercegovini i u Crnoj Gori. — vidi
gube.
2. GUPA, /. vidi zupa. u Crnoj se Gori qvako
zove Zupa Niksicka. I glavari od krvave Gupe.
Nar. pjes. vuk. 5, 495. I u Gupu i jos na, Lu-
kovo. 5, 503. Nego smo im prihvatili Gupu
Niksicku, Lukovo, Eudine . . 5, 540.
GUPANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.
GUPELETA, /. vidi 1. gupa. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u nahiji rijeckoj
i jesanskoj.
GUPET, m. nekakvo zensko odijelo, vidi gube.
— XVII vijeka u dubrovackoj poslovici, i u Vu-
kovu rjecniku: ,art frauenkleid' ,vestis genus',
cf. gube, gupa s dodatkom da se govori u Bisnu.
Svuc se u gupet (po ovome bi bila dona zenska
halina, vidi skutici). (D.) Poslov. danic. 120.
GUKETIO, vidi Goreti6.
GUSTO, adv. pravo, uprav, zbija, tal. giusto.
— Od XVI vijeka u gornem primorju. Ne, nego
toj mene toka, gusto znam. N. Najeskovic 1, 248,
lies gusto, bi li ga ? a sto je nov bio ? 1, 249.
Gusto se sastavja prem odi lozica. 1, 257. Kazi
mi kako to tebe gusto, a mene su skrbi? Nar.
prip. vrc. 136.
GUZDAN, m. kesa za novce, pers. guzdan, tur.
giizdan, uprav cesa gdje se hrane listovi, nem.
brieftasche, franc, portefeuille. — U nase vrijeme
a izmedu rjecnika u Vukovu: cf. srma-guzdan
(vidi daje). Odnese mi guzdan iz nedara. Nar.
pjes. here. vuk. 114. I ukrala guzdan iz liedara,
u guzdanu stotinu dukata. Nar. pjes. petr. 1, 188.
Guzdan, novcana kesa. 343. — Moie biti i od
srebra, tesekaze srma-guzdan. u Vukovu rjecniku:
kao kesica od srebra, i ovdje se misli u cemu
se zapis nosi (a bas u samome primjeru stoji da
se novci nose) : Ja se dragom u nodra savila, u
nedrima srma-guzdan bila gdjeno stoje grosi i
dukati (Nar. pjes. vuk. 1, 237). U nedrima srma-
guzdan bila , a u vece dukat u guzdanu bila.
Nar. pjes. petr. 1, 280.
H
1. H, slovo. «-...-,„
a. pravi je glas kao in,em. ch u ach, woche,
novogrc. x ^ /.o-Qt^ov^ (^t'/ouca, spanolski j u viejo,
ojala, i s toga se cirilovskijem slovima pise x, a
latinskijem u sjeverozapadnijem jczicima ch. ovaj
je glas kod vecine naroda oslabio Hi ga je posve
nestalo.
a) u stokavaca. aa) ovaj se glas cuje svagda
na svom mjestu samo u Dubrovniku. — bb) u
Crnoj Gori i u Boci kotorskoj izgovara se dobro
na kraju rijeci, slabije u srijedi, a na pocetku
se obicno ne izgovara (lad, o6u mj. hlad, ho6u).
— cc) Turei Bosnaci izgovaraju slabijim glasom
od prilike kao nem. h u haben; ovaj se izgovor
nekoliko pruza preko sjeverozapadnijeh krajeva.
— dd) ostali stokavci ne izgovaraju ovoga glasa
nikako, n. p. 6ra, 6rau, smije, lad, 66u, ili ga
samjenuju glasom v (poslije u): suv, miiva, kii-
vati ; glasom j : smej, osobito poslije i : dijati,
grija (mj. grijeha) ; glasom g i k gdjegdje u
Hercegovini: 6rag i orak, nadog i nadok (k i
kod ostaloga naroda u zenik, duk itd.J.
l.f H, a, h).
542
HABAI^E
h) u cakavaca se obicno cuje pravi glas, bez
sumne u juSnijeh (ali vidi Jcod hotjeti).
b. kod stokavaca se naj prije nahodi da se
h. guhi XVII vijeka i to u pisca Divkovica koji ga
izostavja gdje treba, a opet ga pise gdje ne treba
(vidi n.p.: Od himbenijo, nepostenije, osvetjivije
i nenavidjivije mislih. bos. 1281'). to jos hiva u
nega dosta rijetko a naj vise na kroju gen. pi.
adjektiva i zamjenica. cesce biva to u mladijeh
pisaca istoga vijeka, kao u Posilovica, Badnica,
a osobito u Ancica, u kojijeh se izostavja i pise
h bez razbora i na pocetku rijeci i u srijedi.
cudnovato je da se h giibi mnogo prije u nekijem
oblicima glagola hotjeti kod cakavaca (vidi kod
hotjeti).
c. kod onoga dijela nasega naroda, koji ne
izostavja u govoru h, ovaj se glas izgovara u
nekijem slucajevima i kad po etimologiji ne bi
trebalo, n. p.: a) u rijeci turskijeh sto pocinu
glasom a, ispred ovoga izgovara se h, tako Du-
brovcani n. ^j. kazu: Harapin, hat, hazdaja (vidi
P. Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 158 br. 25). —
b) izmedu stokavaca neki Crnogorci, neki Bokeji
i neki Mcani, i mnogi cakavci {svi juzni) u gen.
pi. kod supstantiva dodaju h na kraju: koiiah,
zenah, |udih itd. Crnogorci ga dodaju i u nekijem
drugijem rijecima, n. p. u lanih. — c) kajkavci
kod svijeh rijeci sto treba da piocinu samoglasnijem
T, kao n. p. rda, rzati, dodaju u govoru h na
pocetku: hrda, hrzati. i mnogi pisci u nase vri-
jeme ne poznajuci etimologiju ovijeh rijeci i pravi
izgovor slova h, pisu ovako, premda im je na-
mjera pisati stokavski. — d) vidi lak i mek.
d. neizgovarane ovoga glasa bilo je uzrok i
nekijem drugijem promjenama kod rijeci, n. p.
a) dva a, izmedu kojijeh je ispalo h, mogu se
sazeti u jedno (dugo) a, n. p. jati vij. jahati,
jaati, vidi i : Istina da se ove rijeci muskoga
roda u rodit. jed. (oraa, praa, graa, straa) tako
izgovaraju, kao da bi bilo jedno dugacko a (a),
ali su u pjesmama svuda dva sloga. Vuk, rjecn.'
XXXIII. — b) gdje je u juznom govoru h ispalo
poslije ije (e), ovo nahodeci se pred vokalom,
mijena se na i(j), n. p. grija, mija mj. grijeha,
mijeha. — c) gdjegdje je vokal dugi posto je za
tiim ispalo h postao kratak, vidi kod duh, prah.
— d) vidi hv. — e) obicno i kod onoga dijela
nasega naroda kod kojega se h ne izgovara, ostaju
od starine glusovi (s i s) na koje se ono u nekijem
slucajevima mijena, tako isti ludi koji govore
Via, jaati Hi jati, vfo (mj. vfhoh), kazu opet
Vlase, Vlasi, ja§em, vrsem, vrsi; ali kod nekijeJi
rijeci kao da se ono zaboravilo, te se n. p. od
gluv, SUV cini komparativ: gluvji, suv^i.
e. neki pisci koji nijesu znali za pravi glas
ovoga slova upotrebfavali su ga kao ortograficki
znak. a) neki su ga u romanskijem rijecima pi-
sali po latinskoj i (staroj) talijanskoj ortografiji,
n. p. habit, historija, hura, ali kod toga nijesu
htjeli da bijeze ikakav glas, jer ga nema ni u
talijanskom jeziku iz kojega su crpli one rijeci.
i u nase vrijeme mnogi pisu (i izgovaraju) h
prema lat. i nem. h i grc. ', n. p. historija, Hoktor,
Holandija, Horacij, hijena (za nem. h ima h i u
nekijem narodnijem rijecima : herceg, Hercego-
yina). — b) u Slavoniji su pisali, kao u nemackom
jeziku, h poslije dugoga vocala kao znak negove
duline. ovo se i u na§e vrijeme bilo primilo kao
zakon kod krajnega a Hi i u gen. i)l. u supstan-
tiva, osobito kad .se obaznalo da je ondje h i po
crnogorskom govoru.
2. II, praep. vidi k.
HA, interj. vidi a, I (kod cega je bez sumne u
mnogo primjera a zato sto pisac nije izgovarao
glasa h ; ali opet i u nekijem primjerima gdje je
ha, moze biti da je h samo ortograficki znak i
da nije namjera pisceva bila da se izgovori kao
pravi glas) i ah. — Od xvi vijeka (vidi kod a,
g), a izmedu rjecnika u Mikafinu (vidi kod h),
u Stulicevu (vidi kod h), u Vukovu (,ha!' ,eheu!').
a. uopce glas koji se izusti kad se naide (tijelom
Hi umom) na sto drukcije od onoga sto je dotle
bilo. a) u cudu, uz koje moze biti i drugo du-
sevno osjecane, n. p. strah. Ha ha, pravdo Bozija,
koliko si strasna! I. Ancic, ogl. 127. Hi rug
(ironicki). Ha! brzi od repa! (Kaze se kad ko
rdavo trci na rdavu konu). Nar. posl. vuk. 339.
— b) u zalosti. Ha prokleta azdajo nemila, tesko
ti si mene ucvilila! F. E,adman 30. Diisa, koja
brez pristanka i pokoja jest vapila : ha ranita
jesam! D. Rapic 75. Ha zalosti, jadna li tijesi!
Pjev. crn. 80^. — c) u radosti. Ha blago mene,
evo mi je! Nar. prip. vuk. 142. — d) kad se ne
pristaje na nesto sto je drugi kazao (rece se po
vise puta). ,Ha, ha, ha!' opet veli Sima ,ti Milija
govoris ka' dete'. M. D. Milicevic, zlosel. 289.
— e) kao u razmisjanu. Ako se ne obratite i
ne ucinite se kakono malani, necete unici u kra-
|evstvo nebesko. Ha ! sad ja ovdi imam dosta
odgovarat, jer 6e mlogi pomisliti: kako bi ja,
bivsi zrio covik, citav covik i star covik, naj
posli postao jedno dijete? to ne moze biti. B.
Leakovic, gov. 161 — 162. — f)u hrabrenu, svje-
tovanu, zapovijedanu. Ha nu hodi, moja mila
majko! Nar. pjes. vuk. 2, 63. Ha sad, braco,
za vjeru Hristovu! 3, 277. Ha naprijed, kurvino
kopile! 4, 114. Ha udrite, ubila ve muna ! 4, 124.
Ha na noge, dva sokola siva! 5, 325. Ha sad,
Turci moja braco draga ! Ogled, sr. 119. Ha
ne boj se, ogo Huseine ! 487. Ha brado ! za Boga
jutros al' ikad ! Pravdonosa. 1851. br. 31. — g)
u prijetni. Ha, jeda te kad na Igalo dobra
srjeca donese ! M. Drzic 370. Ha erne ptice
moje, danas cu vas do jednoga poslati na onaj
svet! M. P. Sapcanin 1, 122.
b. udvojeno i vise puta, glas sto se izusti kod
smijeha. — Izmedu rjecnika u Mikafinu (ha ha,
ho ho, glas od smiha) gdje naj prije dolazi i u
Stulicevu. Ona se pak nasmeje: ha ha ha ha!
Nar. prip. mikul. 62. Ha ha ha ha ! neka se
jadu nasmijem. V. Vrcevic, niz. 146. u Dubrov-
niku kad se u rugu kaze kako se ko smijao izgo-
vara se s drugijem akcentom : ha ha. ,Ha ha !
on se na to sit ismijo'. P. Budmani.
1. HABA, /. Steta^ kvar, vidi habiti. — Na
jednom mjestu xiii vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (,noxa'). Da hode vlasi svobodno bezt
vse habe i zledi. Mon. serb. 24. (1234—1240).
2. HABA, /. vidi aba.
HABAD, habda, m. vidi habat. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku kod (kajkavskoga oblika) hebed,
i u nase vrijeme. Habad, habd, abd, Sambucus
ebulus. Cas. 6es. muz. 1852. 2, 50. Habad (habat,
habatija, hapat, hapta, haptan, haptovina, hab-
dovina, obad, abad, apta, aptovina, avta, avtika),
slov. hebed, hobat, hobod, hbat, rus. 6o8x, 6y-
8HHa, oa.yoKT., 6es. chebd, chobz, chbeza. chabzda,
slovac. gboz, po}. gebd, chebd, hebzina, Sambucus
ebulus L. B. Sulek, im. 107.
HABAHIJA, /. vidi abajija.
HABA J, m. seoce u Medumurju. Schem. zagr.
1875. 144.
HABAJLIJA, »i. vidi abajlija.
HABANE, n. djelo kojijem se haba. — U Vu-
kovu rjedniku.
HABAR
543
HABEEDAK
HABAR, habra, m. vidi haber. — ^ Od xviii
vijeka. Abar nosi i sam zapovida. S. Stefanac 7.
Te opali dvije danickine, habar dade u svoju
druzinu. Nar. pjes. vuk. 3, 21. Od vas pravi
abar ocekujemo. M. Nenadovic, protok. 7. Nisam
mogao sobom otici u Bauric za uzrok kojekakvi
abrova za Tiirke. 84.
HABAT, hapta (habata?), m. Sambucus ebulus
L., baza, zova, bzova. — isporedi habad, abad,
apta ltd. — Oba a stoje mj. praslavenskoga t.
drugo a ostaje samo u nom. i ace. sing, (i u
gen.pl. habata?); mislim da je pogresha sto u
Stulicevu i u Vukovu rjecniku stoji da a ne ispada
u ostalijem padezima: va\a da je Vuku onako
kazao kakav Dubrovcanin po Stulicevu rjecniku.
gdje a ispada, b se ispred t mijena na p. —
Bijec je praslavenska, isporedi ces. chebdi, poj.
chebd. — Nejasna pjostana; Matzenauer (kod
apta) i Miklosic (etym. worterb. kod apta) misle
da maze biti od grc. dxraa, dxxT]. — Od xvi
vijeka, a ismedu rjecnika u Vrancicevu (,ebulum')
gdje naj prije dolazi, u Mika]inu (habat, trava
,ebulus'), u Belinu 282'', u Bjelostjencevu (habat,
hebed, habad, abad ,ebulus, ebulum'), u Volti-
gijinu (,ebbio, ebulo, erba' ,attich'), u Stulicevu,
u Vukovu (s dodatkom da se govori u Dubrov-
niku). Habat (Dellabella) , habatija, habatina
(Visiani), habdovina, podagraria (Kuzmic), Sam-
bucus ebulus L. (Kuzmic), v. habad. B. Sulek,
im. 107.
1. HABATI, habam, impf. vidi habiti. — U
nase vrijeme. a) nosenem derati (hajinu). ispo-
redi hamati. — u Vukovu rjecniku: n. p. ha|inu
,abtragen, strapaziren' ,detero pannum*. — b)
kvariti uopce. — u jednoga pisca Bomaka na-
sega vremena. Vjeru tvrdu, koju ziva ne poricu
usta, a ni srce ne haba junacko. Osvetn. 3, 114.
Kad mu prahne scuka kapetane , vidjet nine
pravde i krivine, prebrat sobje, zavirit berate,
pa sve nade nicim nehabate. 4, 14. — c) kao
da znaci kuditi. — u Grnoj Gori. Sto ti habas
mlade Crnogorce, a falis mi od Niksica Tiu-ke?
Nar. pjes. vuk. 4, 37. — amo moze biti da spada
i ovaj primjcr (sa se. pasivno). Vjera turska
podnijet ne moze da se haba dokle glava skoci.
P. Petrovic, gor. vijen. 39.
2. HABATI, habam, impf. paziti, slusati. Habat,
cuje se na Krku i po susjednijem krajevima, a
znaci: ,acht geben'. I. Milcetic. ,Habaj !' = slusaj.
u Vrbniku i Krku. K. Kulisi6. — Bice isti glagol
sto i habati se.
HABATIJA, /. vidi habad i habat.
HABATINA, /. vidi habat.
HABATI SE, habam se, impf. cuvati se. —
isporedi 2. habati. — Osnova je stara, isporedi
stslov. habiti se. — Od xviii vijeka kod kajka-
vaca, kod ugarskijeh Hrvata i u Slavoniji, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (habam se,
cuvam se, pazim se, zdrzavam se, uzdrzavam se
jCaveo, praecaveo, vito, devito, evito, abstineo')
gdje naj prije dolazi, u Jambresicevu (habam se
,caveo, abstineo'), u Stulicevu (habati se, cuvati
se iz Habdeliceva). Oh da se vsaki kot sraba
vse grisne prilike haba. Jacke. 280. Dobro se je
jogunca (h)abati. (u Bizovcu u Slavoniji). V. Bo-
gisic, zborn. 182.
HABATITI, vidi abatiti.
HABATOVINA, /. vino zdravo, ali slabo, ne-
tecno. na Bracu. A. Ostojic. — vidi haptovina.
HABAV, adj. postaje od 1. habati i habiti. a)
pr^av, gnusan. — « Stulicevu rjecniku: ,sordidus,
foedus, immundus, spurcus, luridus, impurus'. —
b) abav, nespretan (?) , rece se o hajini, vaja da
poderan, pohaban. M. Pavlinovic. — c) abav,
rohav, hrapav (Dragacevo). ova se rec nahodila
i u onom letopisu. koji prevede Pejacevic na
latinski, i koji je stampan u Arkivu 3, 11: ,indi-
derunt ei abavi seu hrapavi kral'. J^. Kovacevic
iz Srbije.
HABAVAC , habavca , m. a) habav (prjav,
gnusan) covjek. — u Stulicevu rjecniku (uz habav).
— b) kukuruz u kog su zrna na vrhu uvela. u
okrugu cacanskom. J^. Kovacevic.
HABAVICA, /. zensko cejade habavo (prfavo,
gnusno). — V Stulicevu rjecniku (uz habav).
HABAVITI, habavim, impf. ciniti da sto bude
habavo (prjavo), prjati, gnusiti. — U Stulicevu
rjecniku: ,inquinare, foedare, contaminare'.
HABAVOST, /. osobina onoga sto je habavo
(prlavo). — isporedi habavstvo. — U Stulicevu
rjecniku: ,spurcitia, foeditas, sordes, inquina-
mentum, impuritas'.
HABAVSTVO, n. vidi habavost. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
HABD, m. vidi habad.
HABDEN, adj. koji pripada habdu; na kojem
rastu habdi. — U Bjelostjencevu rjecniku: (n.)
habdeno, v. hebdeno; hebden, abrov ,ebulosus',
kakti : hebdeno mesto ,locus ebulosus , ebulo
abundans'.
HABDOVINA, /. vidi habad i habat.
HABER, m. nuncius, vidi glas, f, arap. tur.
chaber. — isporedi habar. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,nachricht' ,nuncius'
cf. glas. 2. nema (za to) ni habera, t. j. nije mu
ni brige. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Vele nemu omiska gospoda : ,Koji aber bila kniga
kaze?' And. Kacic, razg. 267^. Sinoc meni kara
haber dode, kara haber, a u kara doba. Nar.
pjes. vuk. 1, 394. Ne see cekat caricu gospodu
dok s haberom iz livade dode. 1, 474. Kad je
Janu haber dopanuo. 2, 35. Ode haber od usta
do usta. 2, 223. Neka puknu stari ba^emezi,
haber podaj po}u u svatove. 2, 543. A opali
dvije puske male, podaj haber Senu bijelome.
3, 194. Vec izide na visoku kulu, pa privali ce-
tiri glasnika, haber daje na cetiri strane. 3, 259.
Prati haber, list kiiige bijele, prati haber Rosnicu
Stevanu. 3, 300. Od kule su haber uvatUi. 3, 435.
Kada Zeki taki haber dode. 4, 276. Skoci Ture,
te ga poslusalo, haber cini Kolasinu gradu. 4, 316.
Mi nijesmo pali zloradice, no smo air aber do-
nijeli. 4, 342. Da i nima air aber kaze. 4, 343.
Te barjake gore podigose, a na svoje kone po-
sjedose, srpskoj vojsci aber ucinise. 4, 350. Da
ja mogu dobar haber cuti. 4, 478. Da da haber
Mirku i Novici, da s' izasli na Mleticak Turci.
4, 477. Obecao jaku sogbinu i evo do danas
nikakva abera. Pravdonosa. 1851. br. 31. Sa-
|emo aber da je vojna. Djelovod. prot. 199. —
b) nemati (za sto) ni habera, ne mariti. Za to
Fate ni habera nema, nego veze za derdefom veza.
Nar. pjes. vuk. 1, 563. Al' je sestra moja samo-
vojna, ne boji se nikoga do Boga, a za brata ni
habera nema. 2, 234. Al' ne cujes, al' habera
nemas? 4, 442. — amo spada i ovo: Pak se
tiste put Perasta mjesta bez nikakva straha ni
abera. Nar. pjes. bog. 185.
HABERDAK, haberdaka, m. vidi haberdar,
od cega postaje tijem sto mu se daje obicniji na-
stavak ak. — U Vukovu rjecniku: vide habernik
s primjerom iz narodne pjesme: I pripali topa
haberdaka.
HABERDAL
544
HADEOVICI
HABERDAL, haberdala, m. vidi haberdar. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Pak izbaci
puske haberdale. Pjev. ci'n. 10015.
HABERDAR, haberdara, m. vidi glasnik, c),
pers. chaber-dar (koji ima haber), tur. haberdar.
— isporedi haberdal, haberdak, habernik. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: vide
habernik s primjerom iz narodne pjesme : Pa on
mede pusku haberdara. Sam upali tope haber-
dare. Pjev. crn. 312'^. Te ti palis topa haber-
dara. Nar. pjes. juk. 202.
HABERNIK, habernika, m. vidi glasnik, c).
— isporedi haberdar, habernaca. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing., i voe. habernice, habei'-
nlci. — Postaje od haber nastavkom i.n-ik'B. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovti:
t. j. top ili puska (sto se mode na glas). Te
izbaci pusku habernika. Nar. pjes. vuk. 3, 126.
I isturi pusku habernika, podaj haber po nasoj
Udbini. 3, 329. Da on pali topa habernika. Ogled,
sr. 201.
HABERNACA, /. vidi habernik. — Postaje od
haber nastavkom i.naca. — U Vukovu rjecniku.
HABIB, m. ime tursko (arapsko). — xvii vijeka.
Starine. 11, 108 (oko 1662).
HABIT, m. vidi abit (ne abit nego abit). —
h se ne izgovara, pisano je po latinskoj ili (staroj)
talijanskoj oriografiji. — Od xv vijeka. Sestre
ke naj prija jesa obucene u sveti habit. Starine.
1, 225. (xv vijek). Habit koludriski. Nauk brn.
63l>. Obuce ju u habit monastirski. F. Vraucid,
ziv. 83. Ki ostavi habit ili odicu crikvenu. P.
Radovcic, nac. 492. (Hcdovnik) najde ufatitu
sinicu, ali ne imade kafeza, u koga bi mogao
pometati , dakle pometa u habit za nidra. D.
Rapid 62.
HABITEl^, m. covjek koji habi. — U Bjelo-
stjc.ncevu rjecniku: (kajkavski) habitel ,corruptor";
u Voltigijinu: ,corruttore' ,verderber'; u Stuli-
cevu (iz Bjelostjenceva).
HABITI, habim, impf. kvariti. — isporedi ha-
bati sto je od istoga korijena. — Itijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. habiti, kvariti, rus.
noxaoHTt, razmaziti, ces. ochabiti, oslabiti.
a. aktivno. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
— u jednom primjeru xm vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (habim, kvarim, izstetivam,
ozlocestujem ,corrumpo, vitio, vitio et corrumpo,
deterius reddo , depravo') , u Voltigijinu (,cor-
rompere, deteriorare, viziare' ,verderben, ver-
schlimmen'), u Stulicevu (,depravaro, corrum-
pere'), u Danicicevu (,damnum inferre'). Ako
bi hotelt habiti ili bi isi.habilF. nami.. Mon. serb.
86. (1258). — b) vidi b. — u Stulicevu rjecniku:
,cacare, ventrem exonerare'.
b. sa se, refieksivno, ventrem exonerare. —
— isporedi a, b). — u Stulicevu rjecniku: v. po-
habiti se.
HABJANOVAC, Habjanovca, m. selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji kriSevackoj. kajkavski Ha-
bjanovoc. Pregled. 70.
HABJANOVCI, m. pi. selo u Slavoniji u pod-
zupaniji osijeckoj. Pregled. 100.
HABJ^ElvfE, n. djelo kojijem se habi. — U
Bjelostjendevu rjedniku: (kajkavski) hableiie ,de-
pravatio, corruptio'.
HABJ^IV, adj. koji se moSe hahiti. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: ,corruptibili3'.
HABNOST, /. vidi \. haba. - Na jednom
mjestu XVII vijeka. Habnosti, stete i nepravnosti
zakonov. I. Zanotti, i ned. pris. 20.
HABRONOSA, m. covjek koji nosi habar, vidi
stokudanin. isporedi glasonosa. — U Vukovu rjec-
niku: ,dor postentrager' ,famigerator'.
HaCKO, m. prezime. — xvi vijeka. Petar
Hacko. Mon. croat. 323. (1550).
1. HACA, /. mjesto u Metohiji. I on usta sa-
birati vojsku, Dakovicu Arnaut-pazara, sve od
Hace i od Oraovca, jos on kupi podgor Metoije.
Pjev. crn. 105*.
2. HACA, HACE, vidi kod ace.
HACIC, vidi acik.
HACIJA, m. covjek koji zbija salu, isporedi
cans pod b). — Samo u Belinu rjecniku: ,buf-
fone, huomo, che fa profession di trattener altri
col dir ciancie' ,scurra'. — moze biti da je ista
rijec sto hagija.
HACIK, vidi acik.
HACINA, m. onaj koji cesto izuscuje: ha, ha.
— U Belinu rjecniku : ,chi fa spesso ha ha'. 365*.
— nije dosta pouzdano.
HACIZMO, n. (konski) pokrovae. — Bijec tuSa
nepoznata postana. — IJ rukopisu xvi vijeka.
Vsaki dan mestri Aleksandrovi oruzavahu u cilo
oruzje cetiri sta }udi, i vsih vitezi oklopi na la-
vovih kozah prestav|ahu (i) hadizma farizem ii
korkodilovih kozah ciiiahu. Aleks. jag. star. 3, 235.
— U istomje rukopisu pisano i hajizmo (haizmo).
Haizmo uegovo ko bise ucineno od ribje koze.
250. Deset tisuc haizam kohskih ke bihu od
ribe. 263. — u drugijem rukopisima pisano je
hakizmo i halkizmo, vidi F. Miklosid, lex. palae-
oslov.'"' hod hakizmo, i depazmo koje vidi.
HAD A, /. vidi ada.
HAD ANA , /. ime zensko , vidi Hajdana. —
— Prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 110.
HADAR, Hadra, m. ime tursko, vidi Hajdar.
— U spomeniku xv vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (Hadrt). Da vide sadt Hamtza begi.
svoga cloveka imenomi. Hadra a Ajazt begb
ovogaj . . . Mon. serb. 513. (1470). i u latinskom
spomeniku xvi vijeka. ,Hadar wayvode'. Starine.
5, 141. (1503).
HADET, m. vidi adet.
HADIDAR, m. vidi adidar.
HADMAN, m. ime tursko. — xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Hadtmanb). Had-
manb pasa (1552). Okaz. pam. saf. 84.
HADNAC, m. vidi hadnad. — U jednoga pisca
nasega vremena. Hadnac iliti porucik. S. Tekelija.
let. 119, 3.
HADNAD, m. vidi adnad. — U Bjelosljendevu
rjecniku: ,strategus'.
HADOM, m. tursko ime musko, vidi hadum.
— XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hadomt). Hadomb basa (1441—1474). Okdz. pam.
saf. 77. 78. 81.
HADRICA, /. muSka kratka ha\ina hez rukava
sto se nosi vise koreta, obicno od zelene neizvezene
kadife. — U dubrovackoj okolini. P. Budmaui.
HADROVGI, Hi. pi. dva scla u Bosni u okrugu
banoluckom i u bihackom. Statist, bosn. 72. 116.
— isporedi Adrovac.
liADR0Vl6, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 210. 261.
HADROVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 42.
HADUM
545
HAGIJKA
HADUM, m. eunuchus, spado, skopjenak, arap.
tur. chadym. — isporedi hadumac, hadun. —
Od XVI vijeka, a izmectu rjecnika u Mikajinu
(hadum, uskop]en ,eunucus'), u Belinu (,spado'
176b), u Bjelostjencevu (hadun ili hadum, v. sko-
p^enec), u StuUcevu (,eviratus, eunuchus'), u Vu-
kovu (,expers pudendorum'). Jesu hadumi ki se
su takoj rodili iz utrobe matere svoje, i jesu
hadumi ki su ucineni od Jvidi, i jesu hadumi ki
su sami sebe uskopili radi krajevstva nebeskoga.
B. Gradic, djev. 25. Evnuci iliti hadumi. S.
Budinic , sum. 11 1^. I evo covik Etijopjanin
hadum, moguc Kandace krajice Etijopije. I. Ban-
dulavic 141i>. act. ap. 8, 27. I hadumu od sa-
raja bijelijeh vila crnoj glavi. I. Gundulic 298.
S nikimi travami ucinahu se hadumi. P. Ea-
dovcic, nac. 504. Dva sina riegova ucini hadume.
A. Kanizlic, kam. 2. Gluvi, adumi, dvospolci.
A. d. Costa 1, 82. Adumi koji su tako rodeni
il' od }udi ustrojeni il' ti uskopjeni. M. Dobretic
567. jesam adum, sultanije cuvam. Pjev. crn.
209a.^
HADUMAC, hadumca, m. vidi hadum. — U
nase vrijeme, a izmectu rjecniku u Vukovu (us
hadum). Ja mu kazem: adumac sam, a on pita
koliko dece imam! Nar. posl. vuk. 108.
HADUMGAC, hadumcca, m. vidi hadumcic. —
U StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.
HADUMCIC, m. deni. hadumac. — isporedi
hadumcac. — Samo u StuUcevu rjecniku.
HADUMICA, /. uskopjeno zensko cejade, vidi
hadum. — U Vukovu rjecniku: ,mulier expers
pudendorum'.
HADUMIC, m. dem. hadum. — U BeUnu rjec-
niku: ,eunuchulus' 2971^.
HADUN, m. vidi hadum. — U Bjelostjencevu
rjecniku (vidi kod hadum).
HAD ATI, hadam, impf. vidi hoditi, pretna
cemu je iterativni glagol. — Samo u StuUcevu
rjecniku: hadati i grijeskom hadjati, v. hoditi.
HADEE,, m. selo u hrvatskoj krajini u okrugu
banskom. Eazdijej. kr. 12.
HAE , vidi ae. Hae, macona , zekoiia ! Nar.
prip. bos. 1, 56.
HAEE, vidi hair. Kod Boga joj haer dova bila.
Nar. pjes. juk. 150. Aer care , nasa deblotijo,
eto tebi Krajevica Marka (narodna pjesma). M.
Pavlinovic.
HAF, m. vidi af.
HAFIZ, m. arap. haiiz, tur. hafyz, cuvar, koji
je na izust naucio cijeU kuran. — U nase vrijeme.
Besjede mu oge i afizi. Nar. pjes. petr. 2, 459.
HAGA, m. vidi aga.
HAGAN, Hagiia, m. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji krizevackoj. (kajkavski) Hagei'i. Pregled. 69.
HAGAJLIC (uprav Hagajliji(5), m. prezime
tursko. — isporedi Hagajlin. — U nase vrijeme.
Turcin . . . po imenu Hagajlica Mujo. Pjev. crn.
325a. I pred vojskom Hagajlicu Mujo. Ogled,
sr. 206.
HAGAJLIN, m. (uprav Hagajlijin), vidi Ha-
gajli/;. Te pogodi Hagajlina Muja. Ogled, sr. 209.
HAGI, vidi hagija. — Stoji pred muskijem
imenima i ne mijena se po padezima. — Od xvii
vijeka (isprva sa z mj. g), a izmedu rjecnika u
Vukovu (vidi kod hagija) i u Danicicevu (hazi).
Hazi Mojseju. Mon. serb. 558. (1613). Hazi
Maksima. Vuk, dan. 1, 9. Dok pogubim do dva
igumana, Agi-Deru i Agi-Ruvima. Nar. pjes.
vuk. 4, 139. Agi-Mosto na mah obumrije. 4, 207.
ni
Knigu pise Hagi- Music Duro. Pjev. crn. 36a.
— U jednom primjeru stoji ispred pop : Sabor
cini hagi pope Jove. Pjev. crn. 1.5^.
HAGI-AVDINA LIVADA, /. mjesto u Srliji
u okrugu rudnickom. Sr. nov. 1867. 315.
HAGIBEGOVAC, Hagibegovca, m. dva sela u
Srbiji u okrugu smederevskom : Stari i Novi Ha-
gibegovac (grijeskom Agbegovac). K. Jovanovic
150.
HAGIBEGOVACKI, adj. koji pripada Hagi-
begovcu. Staro-hagibegovacka (opstina). grijeskom
Agbegovacka. K. Jovanovic 150.
HAGIC, (uprav Hagijic, pisano i Hagijc), m.
prezime po ocu hagiji. — U nase vrijeme. Sa
Hagijca dva bega Hagijda. Nar. pjes. vuk 3, 565.
I Agijca kneza iz Lisine. 4, 381. Od Bileca
Ahmeta Hagijca. 4, 436. U Agijca malo bjese
blaga. Nar. pjes. here. vuk. 183. Jovan Hagic.
Nar. pjes. vuk. 2, 617 (mediu prenumerantima).
— I kao ime mjestima : dva sela u Bosni ti okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 292. ■ — isporedi Hagici.
HAGICI, m. pi. ime mjestima, vidi Hagic. —
Izmedu rjecnika u Vukovu: Hagijci, nekako mjosto
s primjerom (vidi kod Hagic): Sa Hagijca dva
bega Hagijca. ovako se zove pet sela u Bosni : a)
u okrugu bihackom. Statist, bosn. 106. — b) u
okrugu Bone Tuzle. 162. — c) dva sela u okrugu
sarajevskom. 8. — d) u okrugu travnickom. 172.
HAGIJA, m. arap. hiagi, tur. hagy, uprav
Turcin koji je pohodio cabu, pa se kaze i o
Hriscaninu koji je pohodio Jerusalim (vidi u
Vukovu rjecniku). — isporedi hagi. — Akc. se
mijena u gen. pi. hagija. — Od xvii vijeka (isprva
sa z mj. g, vidi kod b)), a izmedu rjecnika u
Vukovu (hagi i hagija ,peregrinus religionis ergo'.
Koji Hriscanin otide na Jerusalim a Turcin na
Meku, onaj se poslije zove i pise , hagija' dok je
ziv; pred krsteno ime dodaje ,hagi', n. p. Hagi-
Prodan, Hagi-Osman; a kad se krsteno ime ne
govori, onda se kaze , hagija'), i u Danicicevu
(hazija ,qui in loca sacra migrat'). a) 0 Turcinu.
Jos nagonis oge i agije da i oni s tobom piju
vino. Nar. pjes. vuk. 2, 431. I hagije i rodom
muktije. 3, 59. Neka kupi hoge i hagije i der-
vise turske knizevnike. 3, 62. Kad hagije na
dabu polaze. 3, 84. — bj o Hriscaninu. Prezvi-
tera Joana haziju. Mon. serb. 558. (1613). Kod
igumna Gagovic-agije. Nar. pjes. vuk. 4, 383.
— c) kao nadimak zamjenuje pravo ime. (o Tur-
cinu) Kad se zeni Eisiianin Hagija. Nar. pjes.
vuk. 3, 4a0. Ode haber Bisnanin-Hagiji. 8, 453.
HAGIJC, HAGIJCI, HAGIJIC, HAGIJICI,
vidi Hagid. Hagici.
HAGIJIN, adj. koji pripada hagiji. — U Vu-
kovu rjecniku. — I u mjesnijem imenima (i s x
mj. iji). Hagijina Bara, mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Aginoj Bari. Sr. nov.
1873. 1027. — Hagijina (Agina) Niva, mjesto u
Srbiji u okrugu va^evskom. Sr. nov. 1866. 128.
— Hagijin (Hagin) Brod, mjesto u Srbiji u okrugu
uzickom. M. D. Milicevid, srb. 610. — Hagi-
jine Nive, mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Niva u Aginim Nivama. Sr. nov. 1873. 991. —
Hagijin (Hagin) Grob, vrh u Srbiji u kneze-
vackom okrugu. Glasnik. 19, 29-(. — Hagijini
Brestovi, mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 98. — Hagijino (Hagino) Brdo, selo
ti Bosni u okrugu travnickom. Statist, bosn. 198.
HAGIJIN-, vidi hagin-.
HAGIJKA (rijetko hagika), /. vidi haginica,
a) i b). ]^. Kovacevid.
35
HAGIJN-
546
HAHO];.ITI
HAGIJN-, vidi liagin-.
HAGIJSKI, adj. koji pripada hagijama. —
isporedi liaginski. — JJ Vukovu rjecniku. — I
u mjesnom imenu. Hagijsko Poje, mjesto u Sr-
biji u okrugu knezevackom. Niva u Agiskom
Po}u. Sr. nov. 1871. 82.
HAGILER, stoji pred supstantivom kao da
znaci Jiagijski, uprav turski plur. liagi (liagija).
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Spasov
danak i agiler bajram. Nar. pjes. lierc. vuk. 27.
HAGILUK, m. putovane na sveta mjesta (na
Meku za Twke, na Jerusalim za Hriscane), tur.
hagylyk. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,die pilgerschaft, pilgerreise' ,pei'Ggri-
natio religionis ergo' : otisao na hagiluk ; bio na
hagiluku). Otide na agiluk. Vuk, dan. 4, 9.
HAGIMANIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
I dolamu Agimanic-Dura. Pjev. crn. 33*. I po-
godi Hagimanic-Ibra. 34^. Druge toke Hagi-
manic-Dura. Ogled, sr. 143.
HAGIMETIC, m. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 88.
HA GIN, vidi liagijin.
HAGINAC (uprav Hagijinac), Haginca, m.
izvor u Srbiji u okrugu biogradskom. Glasnik.
19, 98.
HAGINEDOMAK, m. (u rugu) covjek koji je
otisao na hagiluk i vratio se, a nije dosao do
svetoga mjesta. — U Vukovu rjecniku : ,(komiscli)
ein pilger der aber nicht bis an das ziel seiner
wallfaLirt gegangen' ,peregrinator sacer inaper-
fectus, mendax'.
RAGINICA (iqyrav lia^ijinica), /. a) hagijina
sena. — u Vukovu rjecniku. — b) zensko cefade
kao liagija. Do godine moja snaha bila, a do
druge i sina rodila, a do trede haginica bila!
Nar. pjes. here. vuk. 214. — c) mjesto u Srbiji
u okrugu biogradskom. Livada u Aginici. Sr.
nov. 1873. 807.
HAGINSKI (uprav hagijinski), adj. vidi ha-
gijski. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(liagijnski). Petrov danak i barjam liagijnski. Nar.
pjes. vuk. 4, 416. Jal' agiju, jal' aginskog sina.
Nar. pjes. petr. 1, 221.
HAGO, m. hyp. liagija. — Akc. se mijena u
voc. hago. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu. Kiiigu pise Piv}anine Bajo, te je sa(e
u primorje ravno, a Turcinu Eisiianinu Hagu:
,Moz' li znati, E,i§nanine Hago . . . >" Nar. pjes.
vuk. 3, 448—449. Kad to vida ostarili hago. Nar.
pjes. njarj. 108. Pitali hagiju: ,Hago! kako ti
bi tamo na cabiV" Nar. prip. vrc. 219. Jedan
ago stoji pred liom. Nar. prip. bos. 1, 101.
HAH, interj. vidi ha, a. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Hah ! da bi red smogal ca sam |ube6
prijal, trud i jad ki sam sal. P. Zorani6 25.
HAHANE, n. djelo kojijem se haha. — U Stu-
licevu rje&niku.
HAHAE,, m. vidi gelat. — Od srvnem. haluere
(Miklosic). — Od xvi vijeka u .yevernijeh caka-
vaca i u kajkavaca, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjcncevu (.carnifex, tortor'), u Jarnbresicevu (,car-
nifox'), u iStulicevu (iz llabdcUceva). Po torn
je Isus llrist z nega vznesenjem na nobesa ove
nase zale noprijateje, drobante i hahare, smrt i
dijavle pohital, svezal i ovu nasu uzu sobom va
uzu uvol. Postila. Eel''. Poslavsi hahare usice
glavu Ivanovu. Anton Dalm., nov. teSt. 21i>. mat.
14, 10. Sudac posla haliara glavu joj odsidi. F.
Uiavinic, cvit. HH(i'>. /k)6osto ae clovik smijo
komu hahar bradu brije. P. Vitezovic, cvit. 46.
Prvo neg je hahar na nega zamahnul, iz smrt-
noga stolca Vako je zakriknul. Jacke. 215.
HAHARICA, /. zensko cejade kao hahar. —
Samo u Jambresicevu rjecniku: ,carnifex'.
HAHAEIJA, /. haharov posao , dim se bavi
hahar. — isporedi haharstvo. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: haharija, haharstvo (stamparskom
grijeskom hakarstvo) ,carnificina, carnificium, car-
nificinae exercitium', i u Jambresicevu : ,carni-
ficina'.
HAHARINA, /. nejasna rijec na jednom mjestu
XVII vijeka; zar: plata haharu? otkup iz haha-
rovijeh ruku? Hi prvo h ne glasi, te postaje od
ahar i znaci: sto treba za ahar? Eto poslasmo
od Mustafine cene sest gunev i cietiri abe i ce-
tiri beluka. I eto tu haharinu, ako cete ju pri-
miti, primi, ako li necete, a vi 'u po prvom suznu
posajite. Starine. 11, 94. (oko 1655).
HAHARITI, haharim, im})/. raditi kao hahar.
— U Bjelostjencevu rjecniku: haharim, mucim,
krv prolivam ,carnifico , excarnifico , torqueo,
carnificinam exerceo', gdje ima i refleksivno : ha-
hariti se, muciti se: haharim se, mucim se ,car-
nificor, excarnificor' ; i u Jambresicevu: ,carni-
ficor'.
HAHARNICA. /. mjesto gdje se osudeni ubijaju
Hi niuce, vidi hahar od cega postaje. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: .carnificina, locus publicus in
quo homines justificantur vel torquentur', i u
IStulicevu: v. krvniste.
HAHAROV, adj. koji pripada haharu. — U
Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku, u oba :
haharov sluga ,lorarius'.
HAHARSKI, adj. koji pripada haharima. —
U Bjelostjencevu rjecniku: ,carnificius', i u Stu-
licevu: v. krvnicki. — U nase vrijeme u ugar-
skijeh Hrvata. Haharski se sluge vejen pripra-
vili, ino v svoje ruke ve|en ga prijeli. Jacke. 181.
HAHARSTVO, n. vidi haharija. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kod haharija), i u StuUcevu
(iz Habdeliceva) : v. krvarnica.
HAHATI, haham, impf. vidi hakati. — U Stu-
Ucevu rjecniku ima hahane i hahnuti, a na mjestu
gdje bi treba lo po alfabetickom redu da je ha-
hati stoji hakati , hacem ili hakam ; ali mi se
cini da se u Dubrovniku kaze i hahati.
hAhNUTI, hahnem, pf. hahati. — U StuU-
cevu rjecniku. ,halitare'.
HAHO!I^AK, hahojka, m. peculium, mala nov-
cana glavnica sto se stednom sakupi mala po
malo, osobito kad samo jedno ce(ade za sebe to
radi. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padezima, osim nom. i ace. sing., i gen.
pi. haho|a.ka. — Nepoznata postana. — Od xvi
vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stu-
Ucevu (ipecunia etc. furtiin cumulata iusciis pa-
rentibus, domino etc.'). Izamsi iz tecina (gri-
jeskom tecina) hahojka trista dukata. M. Drzid
244. Ki drzeci osobke i griiufsi haho|ke ovi
zavjet od ubostva pristupaju. B. Gradii, djov.
1H6. Ona preko cetrdesot godina za nekakva
golobrada gradskoga mustoriju koji 6e joj opa-
liti luihojak, ])a onda sluga, brodaru! M. Vodopii,
tuXn. jel. dubrovn. 1868. 211. — i u prenesenom,
metaforickom smislu. Protiva ovemu Bozijom sluzi
koji je drzo tako drag duhovni oni hahojak, nu
drugoga pristavimo. B. Zuzeri 389.
llAHOJ^iITI, haho}riii. impf. iiniti haho(ak. —
Samo u StuUcevu rjciniku: ,pocuniam etc. furtira
cumularo insciis parontibus, doiuinn etc.'.
HAHU;.ATI
547
4. HAJ
HAHUl^ATI, haliujam, impf. u Bjelostjencevu
rjeeniku: hahujam, ginem, venem ,languesco', v.
sterto, a iz nega u Stulicevu.
HAILA, /. planina u Vasojevicima. M. B. Mi-
lidevic. glasn. 22, 68.
HAIN, m. arap. tur. chain, nevjeran covjek,
nezahvalan covjek, izdajica; u nas se upotre-
bjava Icao psovka (u nekijem primjerima kao da
je psovka za neprijate}ske vojnike). — isporedi
hainin. — Od xvii vijeka (vidi i hainski). Ko-
zaci haini sve nas nasrtase. I. T. Mrnavic, osm.
61. Vojevasmo jaurski haini. 86. I jini liaini
sfaki dan se rode. J. Armolusic 65. Hain haina
zove: ,Cuva'mo se od ove!' (Z). Poslov. danic. 25.
Psi laju, hain je na steti. (Z). 104. Ti li si se
care ucinio da ti drzis careve haine! Nar. pjes.
vuk. 3, 352. A izlazi, carevi haine! 3, 353. Aj
pomagaj ... od haina Petra Boskovica. Pjev.
cm. 66b. Hain, uncut, lopov, psovna rijec za
nepostena covjeka. ,Ti si pravi ain'. ,Odlazi tamo,
aine !' u Lici. J. Bogdanovic. Hain znaci zloban.
u Sisku. F. Hefele.
HAINA, /. planina u Crnoj Gori (moze biti
da treha citati Haila). — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Pa pogleda Hainom planinom.
Nar. pjes. vuk. 4, 364.
HAININ, m. (samo u jednini) vidi hain. — U
nase vrijeme. A careva grdna hainina koji mi
je rob|e zarobio. Nar. pjes. vuk. 2, 268. Kopilane,
carev hainine! 2, 281. Nu pogledaj, more hainine!
3, 354. Nosi vodo jodnog ainina! Nar. pjes.
petr. 1, 230. Ainin, laskate}. u Nar. pjes. petr.
1, 341.
HAINSKI, ^ adj. koji pripada hainima. — Od
XVII vijeka. Sator uz nih pasa obstrije od vezena
platna lijepa, od hainske Mangarlije i obihioga
od Alepa. I. Gundulic 328. Nemojte se prepast
od Moskova . . . roda hainskoga. Pjev. crn. 84''.
HAINSTVO, n. osobina onoga sto je hain. —
U Vukovu rjeeniku bez znacena s primjerom iz
narodne pjesme: Ti ne kupi svate po hainstvu,
no pokupi svate po delijnstvu, po odelu i dobru
oruzju, ogaklije i ogakovide, a sve suvrst od
dvadeset godina.
HAIE, arap. chair, tur. hair, hajyr, dobro, ne.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
1. vide zaduzbina s primjerom iz narodne pjesme:
Pa cu nemu hair uciuiti. 2. hair ! ,nein' ,non' ;
,daher aus 1 und 2 das wortspiel' : A. (n. p.)
Jesi li ga video? B. Hair. A. Hair je na Vise-
gradu cuprija.
a. m. a) dobro. Ja cu nemu hair uciniti: da6u
nemu sicana fermana, neka sudi kao ja sto sudim.
Nar. pjes. vuk. 3, 65. Od evlada ne imao haira !
Nar. pjes. juk. 155. Air meni, ali nije tebi. Nar.
pjes. petr. 1, 255. Bio mu hair i bericet! Nar.
zdravica u Nar. pjes. here vuk. 352. Hair, be-
ricet, izobi^e. 359. Hair, sreca, napredak, uspijeh.
u Nar. pjes. juk. 619. — b) ime cupriji. Hair
je na Visegradu cuprija. Nar. posl. vuk. 339.
vidi u Vukovu rjeeniku.
b. adj. debar. Kad kaduna tice saslusala, air
dovu Bogu ucinila. Nar. pjes. vuk. 4, 343. Mi-
ralaj mu hair dovu dava: ,Hajde s Bogom, aga
ISmail-aga!' 4, 471. Mi nijesmo pali zloradice,
nu smo air aber donijeli. 4, 342. ■ — ne mijena
se po padezima.
c. adv. ne, nije (u odgovoru). — vidi u Vu-
kovu rjeeniku.
HAIRALA, koje dobro? (vidi 1. dobro, b, c)),
tur. hair ola! dobro bilo! — U nase virijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,wie? was ist?' ,quid
ita!' koje dobro? s primjerom iz narodne pjesme:
Hairala, kukavico sina! sto si tako rano dolecela?)
Te susrela pobratima svoga: ,Airala, pobratime
Duro! de si bio? sta si zadobio? Nar. pjes. vuk.
4, 45. Hairala, moja slugo vijerna! Nar. pjes.
juk. 62. Ja joj velim : ,Airala, draga!' Nar.
pjes. petr. 1, 255. Hairala, sretno da je! kao sto
obicajemo mi rijet : Koje je dobro? mjesto: Sta
je? sta si dosao? u Nar. pjes. juk. 619.
HAIEGIJA, m. tur. hairgi, koji cini dobro. —
U Vukovu rjeeniku : va|a da onaj koji cini hair
(zaduzbine) s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori i s primjerom: Hairgije niti sicargije. (Ogled,
sr. 485).
HAIRLI, adv. srecno, cestito, tur. hairli, vidi
hair. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,gliicklich' ,prospere', cf. srecno). Da
Bog dade, hairli ti bilo! Nar. pjes. vuk. 3, 231.
Kad si kader, airli ti bilo! Nar. pjes. here. vuk.
85. Vlast im daje, airli vam bilo ! Nar. pjes.
petr. 2, 278. — U jednom je primjeru kao adjektiv
sa znacenem: lijep, i ne mijena se po padezima.
U mahali hairli devojka, u mahali sve momke
smamila. Nar. pjes. here. vuk. 158.
HAIROVIC, m. prezime tursko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. S nime ide Airovic Ibro.
Nar. pjes. vuk. 4, 384.
1. HAJ, m.^Pastroyski pust grad blizu Zeleznice.
— U nase vryeme^a izmecTu rjecnika u Vukovu
gdje je onako tumaceno. Cak do starijeh gradova
srpskijeh Haja i Nehaja. S. ]^ubisa. dubr. 1868.
134. u iJubrovniku, kad se uzdahne (uzdahom se
gdje izrece uzvik haj), cesto se rece: Haj, Nehaj,
dva grada careva. P. Budmani.
2. HAJ, m. vidi hajane. — U Stulicevu rjee-
niku : ,cui-a, sollicitudo'. — Kao da je ovako zna-
cene i u jednom primjeru xv vijeka : Ukazi da
si haj ufajucih u te, ukazi da s' nehaj ufajucih
u se. M. Marulic 27.
3. HAJ, m. zalost, nevoja. — Mole biti da je
4. haj shvaceno kao supstantiv. — U nekijeh pi-
saca cakavaca od xvi do xviii vijeka. A meni
ju i haj i jauk ostavif. P. Zoranic 11^, Mej
duse zabrane pustif svitofni haj, duh u gorne
strane golubica j' u raj. 72t>. Gorki |ut haj. M.
Gazarovic 32. Albert zive prem vlasteski ... a,
Frano brat mu teski da ne umrase, brz bi u
haju, suha zlata primiv dosti od hegove nasljed-
nosti. J. Kavanin lOla-.
4. HAJ, interj. vidi aj. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (haj haj ,oh, oh,
ah, ah', vidi kod c)), u Voltigijinu (haj, haj ! ,ai,
ai ! ahi !' ,ah ! ey !'), u Stulicevu (hajhaj, v. hoho,
vidi i kod h)), u Vukovu (,holla' ,heus'). a) u
ukoru. Laz ova, haj starce necisti . . . ! M. Marulic
90. Haj haj, ali toko smiste lagati vi. 91. Haj
luda sudca! F. Vrancic, ziv. 30. Haj, sinovce,
vele ti zli pode s te tvoje skitne. M. Divkovic,
zlam. 34a. Haj devojko, zalosna ti majka! mladu
li te majka udavala ! Nar. pjes. vuk. 3, 16. —
b) u odobravanu, pohvali. Arkulin : Kucivrate,
junaci junacki oruzje dobivaju. Kucivrat: Haj!
haj ! vrijedni gospodai'u ! M. Drzic 374. Haj,
kako si dobro ucinio ! P. B. Baksid 69. Haj
aferim, od Orasca Tale ! jesi dobra roba zarobio.
Nar. pjes. vuk. 3, 267. — c) u zalosti. Haj, sada
reci smim da si ti, |ubavi, pitala me gorkim
jadom u sni i u javi. P. Zoranic 4^. Haj ! po-
moci zelim. 22l>. Haj srico opaka! B. Krnarutic
32. Haj haj u kakove nevo|e opali smo! ,oh oh,
ad quales miserias incidimus! ah ah, quo mise-
riarum deveuimus!' I. Bjelostjenac, rjecn. 2, 125*'.
4. HAJ
548
HAJATI, 1, a.
— d) had se pita pomoc. Haj pomagaj, dragi
gospodare! Nar. pjes. vuk. 4, 4ci3. Haj pomagaj,
pa§o gospodare, od krvnika Petra Boskovica !
Ogled, sr. 59. — e) u hrabrenii. Haj na noge,
i^ubovicu beze! Ogled, sr. 91. Haj na noge,
braco nasa jadna! 434. Haj more udrite otuda!
Vuk, ziv. 270. — f) kao uzvik kojijem se ko po-
zivje da pazi na onoga koji govori Hi na ono
sto govori. Haj brate Antone, 60 let svaki dan
po pol hliba nosi mi (kavran). F. Glavinid, cvit.
llt>. Haj more, sta je to? Vuk, ziv. 270. Kad
bi on negovim gromovitim grlom podviknuo :
Haj, haj, cvoro! M. P. Sapcanin 1, lo6. Haj,
Sekula, doma da idemo ! Nar. pjes. vuk. 3, 222.
Haj Mijate . . . a da vidis Baja u planinu! Pjev.
cm. 46a. Haj cujte i pocujte, taka je od vezira
zapovest. P. M. Nenadovic, mem. 39. i kad se
uopce ko zove. Haj de si mi, Popovic Ivane !
Nar. pjes. vuk. 4, 9. On klikuje dva sina nejaka :
,Haj Museja de si i Jovane." 4, 515. — g) kod
odzivana. Obrad: Tko li te dovede, zla naplato
ovdi ? Pribat : Haj ! Obrad : Ali me ne poznas,
vuhvino? Pribat: Ne, brate. M. Drzic 21. — h)
u pitanu (iza izrecena pitana), vidi aj, 2. u Stu-
licevu rjecniku : ,particella che si appone all' in-
terrogazione in iine, od equivale a dire: parla,
narra' ,loquere, narra'. — i) kad poslije razmi-
s}ana nesto padne na urn (udvojeno). Knez :
T)anu promisli, ostade li sto duzan tvojemu bratu
Cetku, kazi mi. Micun (po dugo promisli pa rece):
Hajhaj, josam, kako da ne? V. Vrcevic, niz. 4.
— kj vidi ae, hae. Haj volovi! Nar. prip. vuk.
133.
HAJA, /. vidi 2. haj * hajane. — U Stulicevu
rjecniku (uz haj). — nepouzdano.
HAJALET, m. arap. tur. ejalet, dr'ava, po-
krajina. — Na jednoin mjestu xvii vijeka. Da
ga ucini serascerom svijem hajaletoin bosanskijem
i doiiom krajinom. Starine. 11, 115. (1678).
HAJAN, hajna, adj. koji liaje. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,sollicitus, anxius, cupidus', gdje
ima i adv. hajno ,sollicite, diligenter'.
HAJA^^E, n. djelo kojijem ko liaje Hi se ko haje.
— Stariji je ohlik hajanje. — Izmedu rjecnika
u Mikajinu (hajanje), u Bjelostjencevu, u Volti-
gijinu, u Stulicevu, u Vukovu. Hajanje ima od
nega. N. Ranina 155^. luc. 10, 34. Imaju6i vecu
mar i ve6e hajanje od sluzbe. S. Budinic, sum.
153b. Po neznanju ali malu hajanju. I. Drzic
148.
HAJAT, hajata, w. kltjet, arap. tur. hajat, trijem
(pred kucom). — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing.,
i voc. hajate, hajati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die kammer' ,cella', of. klijet,
ajat, vajat). Drugo vrime spava po hajatih. M.
A. Re^kovid, sat. II^. Tumara kao pijan po
praznom hajatu. Nar. posl. vuk. 322.
HAJATI, hiijem, impf. curare, misliti 0 cemu
zeleci da bude dobro i uznemirujiici se da ne
hude zlo, brinuti se, mariti. cesce nego u ajirma-
tivnome upotreblava se u negativnom znacenu, i
to Hi s pravom negacijom no Hi s rijecju (n. p.
malo) koja slabi ajlrmativno znacene. — Akc. se
mijena u impt. haj, hajmo, hajte, (aor. 2 i 3
sing, hiija, part, praet. pass, hajan). — Moze biti
da je oo(jj glagol u nasemu jcziku postao kao
iviperfektivni glagol prema drugome dijelu (hati)
praslavenskoga glagola nehati, pustiti, isporedi
stslov. nehati, rus. uoxaii, pusti, 6e§. nechati, po(.
niechai. ako je nehati sastav{eno od ne i hati,
ovome je glugolu, kao ajirmativnu, jamacno bilo
znacene suprotno negativnome ne hati, dakle ,ma-
riti'; ako li je nehati postalo od ne nastavkom
ha, moglo se ipak kod nasega naroda shvatiti
hati po piickoj etimologiji kao glagol s onakijem
znacenem, osobito je moglo hajati postati od impt.
nehaj, pusti, ne mari, prije nego se ovaj oblik
izgubio (vidi neka). — Od xv vijeka (vidi kod
1, a, a) b)), rjecnike vidi dale.
1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu (,desi-
dero' 251b), u Voltigijinu (,abbadare, importare,
aver premura' ,sorgen, sich bekiimmern, acht
geben'), u Stulicevu (,studere, conari, contendere,
laborare, soUicitum esse') , u Vukovu (za koga
ili za sto ,sich kiimmern' ,curo', cf. mariti), ic
Danicicevu (,curare').
a. prelazno. objekat je ono 0 cemu se viisli.
a) objekat je supstantiv ; ako znaci celade, moze
gdjegdje glagol znaciti: cijeniti. a) afirmativno.
Koga li ja ^haju, kad si ti kon mene? S. Men-
cetic 206. Cul sam da tri daje blagoslov koristi
tomu ki to haje. P. Hektorovic 11. Da cesara
ti onoga sad za muza uzmes tvoga, koga kraji
mnogi haju i dohotke nemu daju. M. Divkovic,
kat. 117. Tako zivot ovi onoga nad zivotom
svojim haje. I. Gundulic 527. Neka poznaju dobro
nih svakoje da gradjani haju kako dobro svoje.
I. T. Mrnavic, osm. 26. Njesto haj, a njesto
ne haj. (D). Poslov. danic. 85. ;^ubav hajte i za
pravdu znajte. Osvetn. 4, 35. — b) negativno:
ne hajati. objekat stoji obicno u genetivu, ali u
nekijem primjerivia i u akuzativu. Ne breguci
ni hajuci vaasB svojega gospodina zapovedi ni
nase dvorno i pocteno pisauije. Spom. sr. 1, 168.
(1422). Sami nas ne haju. M. Marulic 22. Bi
od vece ran obranen, ke ne haju6e pade s kona.
Duk|anin 6. Tada vsi oni vzboje se tebe, ki te
sada ne haju. Transit. 123. Da tko ne umi sam,
i druzih ne haje, on ti sebi i nam nevridan ostaje.
P. Hektorovic 41. Tko godi ne haje }udskoga
hva|enja, on miran ostaje slisec pogrjenja. 42.
Tilu ne das pokoj, na vrime mole6i, ne hajuc
mraz ni znoj, tegom se moreci. 57. Ni Jubav
ni sluzbe ni nase nemire ne haja. N. Najeskovic
1, 237. Tko ne haje truda. M. Drzic 67. Usta
ka u sebi ku nemoc imaju jestojsku ne haju.
F. Lukarevic 99. Nauci se sada svaka ne ha-
jati. B. Kasic, nasi. 48. Proglasilo se je da ti
bogove ne hajes. per. 34. Nista ona ne hajase
Jute bolesti. 51. Pri slobodi smrt ne haje. I.
Gundulic 412. Zato straha ni obecanja ne hajase
tvoga. F. Glavinic, cvit. Al-^. Eoda i plemena
svoga ne hajase. I. T. Mrnavic, mand. 41. Ja
ne hajem tih zlih duha ko ni moj koii bodnih
muha. J. Kavahin 79^1. Otvrduuta jak ziv kami
Bozji zakon ne hajase. 393a. Blago onijem, ki
bezumnu laz ne haju. I. Dordi6, salt. 129. Ne
haju, ne, moja jadikovaiia. M. Pavlinovic, rad.
42. i ovaj primjer amo spada (drugo je kod
y) c)) : Kra| nisce ne haja 6a mu re6e mati.
Oliva. 27. — u nekijem se printjerima shvaca kao
da je ne slozeno s glagolom : I ja bih ovi zivot
nehajal. F. Vrancid, ziv. 27. Kolika si dobra
djela nehajao. B. Kasi6, nasi. 105. Dovrsi sva
dobra koja sam nehajao. nac. 65. NaSa molenja
nemoj nehajati. M. Alberti 87. A da su ih ne-
hajali! I. P. Marki 27. — c) s adverbom malo
(mane) znacei'ie je negativno, ako i jest oblik
ajirmativan. Na vike nauean vuk planinom se-
tajo, sve Jto mu ve6 vikas, sve mane toj haje.
D. Ranina 102i>. Vlasteli i grajani bogojubnost
malo liaju. J. Kavanin 173». — ,^) mjestc objekta
ima infinitiv. a) ajinnativno. aa) ako se injini-
tivom izrice radna koja biva Hi nc biva i bez
vo(e subjektove, hajati znaci gotovo ,s/o i 2e}eti.
HAJATI, 1, a.
549
HAJATI, 1, b, «)•
Slijed' me ko god zivjet' haje. I. Gundulic 519.
Tko god znati haje. I. Dordic, uzd. 92. — bb)
ako se infinitivom izrice radna Jcojoj vrsene stoji
u voji subjektovoj, hajati znaci gotovo sto i na-
stojati. Hrlim potezom dojti si hajala. M. Ma-
rulic 46. Ti u Livornu gradu haja strijet' po
vodah grade nove. I. Gundulic 280. Ako stedjet'
blago haju, od lakomijeh stjecu ime. 482. Utvrdit
sfe haja po svoj onoj zupi. J. Armolusic 53. Nije
tko pravdu cinit haje. I. Dordic, uzd. 185. No
zlodaca nagla nagnala je da se Turcin s Vlasi
bratit haje. Osvetn. 4, 7. — cc) u jednom pri-
mjeru hajati znaci sto i htjeti: Slobodo ugodna,
uzdahe, plac i vaj od mene slobodna na tvu cas
primit' haj. I. Gundulic 176. — b) negativno (Hi
afirmativno s adverbom malo). aa) protivno je
znacenu kod a) aa), dakle gotovo kao ne ze}eti
(nije u svakom primjerii lako razabrati, jeli ovo
znacene, Hi je znacene kod bb)). Ako se ne
hajes biti utjesen izvane. B. Kasic, nasi. 65.
Nemoj hajati biti ugodan svijetu. M. Eadnic 192^.
Nemoj hajati znati tko te je uvrijedio, 284a.
Ne haju bit dobrijem svjetom na krepos prive-
deni. I. Dordic, salt. 185. On ne haje na ovomu
svitu kralevat. J. Filipovic 1, 382*. Kad ne bih
hajo sahranit dusu. V. M. Gucetic 172. — bb)
protivno je znacenu kod a) bb), dakle gotovo kao
ne nastojati. Tvoje dobre cudi brojit se ne haju,
koje vridni }udi hvalom uznasaju. P. Hektorovic
56. Za c nisi hajal zapovid moju uciniti? Ivan
trog. 12. Ne hajuci ni odgovoriti mu. B. Kasic,
in. 16. Ah, nevojna jos li dajem mjesto ufanju
izdanomu, }uven ogan ter u momu srcu ugasit'
jos ne hajem? I. Gundulic 48. Nijesu hajali
ni nauk od dobra pisanja dati. E. G-amanic AB^.
Ne hajah rijec po rjjec prinositi. I. Dordic, salt. i.
Zem].e ima^i poja i ne haje nasadit ih. B. Zu-
zeri 357. Cuvajte se, da vas sotona ne privari,
donoseci u pamet onim koji su iskrnega uvridili,
da se ne haju pomiriti. J. Banovac, razg. 57.
Ne mari niti haje ocistiti se. P. Lastric, od' 176.
Ne hajuci dati kraju Antijoku trista talenat sre-
brnih, bi iz oblasti svucen. And. Kacic, kor. 323.
Koji u vrime zakonito nije haja dobiti sveto
blago. Ant. Kadcic 379. Koji ne haju ovo isto
uciniti. J. Matovic 383. Da ne uzhajem izpu-
niti dobre moje odluke. I. M. Mattei 2. — cc)
suprotno je znacenu kod a) cc), dakle znaci: ne
htjeti (ne hajati sto raditi = hajati sto ne raditi).
Za to t' grihu tomu pristati ne haju. M. Ma-
rulic 82. Misati ne haju s ribom mrsne stvari.
P. Hektorovic 8. Sad ga vidis plac da tvori,
sad u smijehu dni da traje, sad rijec jednu rijet'
ne haje, a sad opet sved govori. S. Boba|evic
232. — dd) injinitivom se izrice radna koja ako
se izvrsi, to bi trebalo da nije po voji Hi po duz-
nosti subjekta. u torn slucaju ne hajati ostaje pri
pravom svom znacenu (da se subjekat ne uzne-
miruje biva li Hi ne biva ona radna). Umrijeti
ne haju. M. Vetranic 2, 155. Ne razmisjamo
bitje od ovoga grijeha, ne hajuci u n upadati.
A. Gucetic, roz. jez. 32. Svoj otkriti sram ne
haje, ca je grubo i sramota zablenuf se ne po-
znaje. D. Barakovii, vil. 213. Natojevac sve
puskara bilo §esot tisuca je, svaki je vjeran i
za cara sto zivota dat' ne haje. I. Gundulic
328. Ne hajete gledat svak cas smrt prid ocima.
A. Kalic 268. — tako je i u ovom prinijeru
gdje mjeste negativnoga glagola stoji afirmativni
s malo: Ne bi tako malo hajao izgubiti ga. J.
Filipovic 3, 10^. — ;-) mjeste objekta ima pod-
lozna reccnica: a) s da. aa) afirmativno. radi
da vidi 1. da, I, A, 2, a, a, «) a)), kod hajati je
znacene kao pod p) a) bb). I tko od starih nasih
haja ikad ovo da pristupi, po steti se zaman
kaja, na svoj pjenez rasap kupi. I. Gundulic 448.
Zasto ako tva vlas haje, da im se ispuni ze}a
prika, taj cas samo carstvo ostaje bez uzdanijeh
svojih svjetnika. 499. Ah! cudesa! volak haje
da pogrije Boga svoga vrhu sena sledenoga. I.
Drazic, prosl. 47. — bb) negativno. aaa) kod ne
hajati je znacene kao kod ;3) b) aa). U zle se
mi ne impacamo ; tizijem ne hajemo da smo drazi.
M. Drzic 244. Ter ne hajes u toliko, da gospoju
tvu prijem|es. J. Kavanin 106a. — bbb) kod ne
hajati je znacene kao kod ,3) b) dd). Jeda haje,
da ona djeva cica nega srecu gubi? J. Kavanin
59*^. Epolunu ki gojase meso gnilo a ne haja
da duh skvrni. 390''. Ne hajes da moja sestra
ostavila me je ? S. Rosa 106*'. amo spada i ovaj
primjer: Malo hajem da sam suden ali pofajen
od }udi. M. Eadnic 317^. — b) s konjunkcijoni
sto. Do sad malo sam se strasio tebi se omra-
ziti i malo hajo sto sam ti se omrazio. I. M.
Mattei 179. — c) u j)odloznoj je recenici ne-
pravo pitane. Ne hajuci ca ce |udi reci. P. Ea-
dovcic, nac. 37. Ne haju kud ce pasti. I. Dordic,
uzd. 101. Ne bi vec hajo sto te moze namiriti.
I. M. Mattei 85.
b. ncprelazno (u nase vrijeme obicnije nego
prelazno).
a) sa znacenem kazanijem sprijeda. a) o cemu
se misli razumije se po onome sto je prije kazano,
a ne kaze se izrijekom uz hajati. aa) afirmativno.
Jedan pade tamo, neki amo, i hajasmo, ali ne
kajasmo. Osvetn. 4, 45. — bb) negativno. Na-
dose jednoga kona mrtva koji smrdase mnogo
tvrdo, tadaj remeta poce zatiskovati nos a andeo
ne hajase ni scijenase nista. Zborn. 1^. Ako mi
je sada umriti, ne haju. Aleks. jag. star. 3, 226.
Ali Isukrstov vitez nistar ne hajase. F. Glavinic,
cvit. 19a. To li prostis, ne hajemo. J. Kavanin
294''. Vece je nehajstvo misliti a ne hajati. A.
d. Bella, razg. 151. Cuje psovke suprod sebi i
ne haje ko da je stup kameniti. B. Zuzeri 41.
Ona mlada djevojka ne slusase, ni hajase. Nar.
pjes. mikl. beitr. 54. Majka cuje, al' ne haje.
Nar. pjes. vuk. 1, 198. Al' ne cujes, il' ne ajes,
bego? 4, 293. A ja necu ni hajati, Mujo. Nar.
pjes. here. vuk. 205. Cuje, al' ne haje. Nar.
posl. vuk. 350. — cc) s adverbom malo. Eodbina
i ne gledaju, a ostali malo haju. P. Posilovic,
nasi. 198b. — cidj haje i ne haje znaci sto i
malo haje. cesto u narodnijem pjesmama. Kad
mi sasu vatra u nedarca, onda, majko, aja i ne
aja; kad mi metnu zmiju u nedarca, ja ti, majko,
nimalo ne aja. Nar. pjes. vuk. 1, 554. isporedi
b) aa) ddd). — b) o cemu se misli izreceno je
supstantivom Hi zamjenicom sto stoji: aa) ii ace.
s inijedlogom za. naj obicnije. aaa) afirmativno.
Ja za ovu samo hajem, sama je ona moja draga.
I. Gundulid 222. Za raj lijepi samo haje. P.
Kanavelic, iv. 410. Haje koliko vrana za bro-
dara. (D). Poslov. danic. 25. Tko za zene vrlo
aje. P. Macukat 89. Hajem koliko pas za petu
nogu. A. d. Bella, rjecn. 1641". Hajem za n ko-
liko za lanski snijeg. 510*. Tko za svijet haje,
Boga ti ne pozna. (Z). Poslov. danic. 135. Jerbo
za te oni vrlo haju. M. A. Ee|kovic, sat. H5'j.
Samo zna i haje za zivot vremeniti. A. Kalid
363. A u ruke kape dovatise, kapam mole a
Bogom ih kume, da im puste korjenicke Turke.
a ovcari za Boga hajase, pustise im korjenicke
Turke. Nar. pjes. vuk. 4, 517—518. Hoces li
mi ti za suze hajati? Nar. pjes. here. vuk. 8.
Ona tesko za Boga hajase. Nar. pjes. petr. 3, 121.
Kad te vide, neka haju za me. Osvetn. 2, 170.
— bbb) negativno. Za raj nis' hajala. M. Marulic
HAJATI, 1, b, cc).
550
HAJATI, 2, a.
237. Videdi da ona za nistare ne haje. Ziv. kat.
star. 1, 222. Koludrice stase s Kapitula ne ha-
ju6i za rici ne. Transit. 239. Nemoj hajati za
toj vikanje. Zborn. 81a. Ne hajem za taj svijet;
hoc' me se ostati? N. Najeskovic 1, 184. Ou
za me ne haje. D. Zlatarid 5^. Ko za zivot
svoj ne haje, smrt sved nade, kad ju iste. I.
Gundulic 50. Djevice ke za mladce nic ne haju.
J. Kavanin 196^". Ne haju za dila, koja su dr-
zani ispuniti. A. d. Bella, razgov. 70. Ne haju
za dobra vjekovita. I. Dordii, salt. 33. Za te
plahos ma ne haja. uzd. 43. Za milos negovu
i za Jubav ne hajudi. B. Zuzeri 98. Ali za to
on junak joster nista ne hajase. Nar. pjes. mikl.
beitr. 23. Nit' za drugo dobro haje. V. Dosen
88a. Radoslave mill gospodare, oli ne znas ol'
ne hajes za me? And. Kacic, razg. 39a. Ne
hajudi za klevetane od puka. Ant. Kadci6 252.
A nije hajo ni mario za to. M. Dobretic 62.
Za prostene zloce tvoje ne hajes, ne maris se
od izgubjena tvoga. I. J. P. Luoic, razg. 120.
Za to neve i ne haje, sto je majci z'o. Nar.
pjes. vuk. 1, 35. Moje srce vec ne haje za te.
1, 266. I reci ce da ne hajem za nga, a ja
hajem i du§icu dajem. 1, 377. II' ne cujes il' ne
haje§ za me? 2, 246. Dal' ne znades, dal' za se
ne hajes? 4, 224. — u ovom je 2}rimjeru ne slo-
zeno s hajati : Da bi clovik nehajal za stvari
vrimenite. A. Georgiceo, pril. 4. — ccc) s malo.
Nu ti za me malo haja, pokli ovako hotje uteci.
S. Boba}evi6 227. Da za zivot malo haje. I.
Gundulic 457. Tko za svoj interes malo haje.
V. Andrija§evic, put. 250. Malo haju za svoj
zivot a mane za tuj. A. d. Bella, razgov. 21.
Malo za raj haju6i, prodaju ga ko za nista. B.
Zuzeri 323. Za negove rijeci malo mare, malo
haju. V. M. Gucetic 214. Tvrdi malo za to haje,
da se nemu kuda sjaje. V. Dosen 60'>. — ddd)
haje i no haje, vidi a) dd). Za to Mujo haje i
ne haje. Nar. pjes. vuk. 3, 166. Za to Marko
haje i ne haje, neg sakupi mnogo lepu svatju.
Nar. pjes. istr. 2, 71. — bb) « instr. s prijedloyom
za. samo u jednom primjeru xvni vijelca. Za
kojim sada grisnik malo haje i raari. A. Kanizlid,
bogojubn. 39. — ce) u loc. s prijedlogoui o (ob)
rijetko. Darij ob torn ne haje KlitouSa posla u
Macedoniju. Aleks. jag. star. 3, 237. Sagresum
otci ako ne haju i ne pecale se o sinoveh. S.
Budinic, sum. 35''. Tim vrat' se tvoj }ubi, Di-
vjace, ne divjaj, vla§tita ne gubi, a o tudem
malo haj. I. Gundulid 145. — dd) u gen. s prijed-
logom od. samo u dva primjera xvii i xviii vijelca.
isporedi 2, «, a, a) cc). Od recenja ovizije ne
va|a hajati. M. Radnid 19a. Ni od zivota svojih
sinova hajudi. A. d. Bella, razgov. 59. — ee) u
ace. s prijedlogom na. rijetko. Nijesi na nista
hajo. Cestitosti. 47. Na to Marko haje i ne haje.
Nar. pjes. istr. 1, 20. — ff) u gen. s prijedlogom
zaradi. u jednom primjeru xvii vijeka. Zaradi
mene ni§ta se ne marito i ne ajte. I. Ancid,
vrat. 78. — gg) u instr. bez prijedloga. samo u
jednom primjeru xv vijeka. A ti ne hajes tim.
M. Marulid 230.
P) ne hajo, malo haje u dva primjera xvii
vijeka dobiva znadene kao pasivno prema glav-
name: ne vrijedi, tie koristi, sve je jedno (ne
haje se za subjekat, ne treba za subjekat hajati).
Hi je posvodona ill nije posvedona, to niSta ne
haje. M. Divkovid, nauk. 142'>. Prociniti joSte,
da umriti mlad ali star malo haje za spasenjo
od du§o, i da jo tada covik star kada dode smrt.
P. Posilovid, nasi. Mia.
2. sa se.
a. rcfleksivno. znaiene je kao kod aktivnoga
neprelaznoga glagola kod 1, b, «). — Izmedu
rjecnika u Mikafinu (hajati se, mariti se ,curo';
ne hajati se, ne mariti se ,non curare, parum
curare'), ii Bjelostjencevu, u Stulicevu (hajati se
koje stvari uz hajati), u Danicicevu (, curare'), a)
0 cemu se misli razumije se po smislu, te nije
izrijekom kazano uz hajati se. aa) afirmativno.
Proklet nauk: sto se hajes? J. Kavanin 346a.
— bb) negativno. Koji ne slusaju, da ihi. poka-
rate ; ako li node se hajati, da imi. do vrtha do-
dete. Mon. serb. 529. (1483). Ako li je laz onoj,
ne haj se nista. Pril. jag. ark. 9, 75. (1520).
Vuk davi stado, a ti se ne hajes. M. Drzid 86.
Zad ki se ne haju oni su pogani. D. Barakovid,
jar. 125. Li zivu vesolo kako no da bi se Bog ne
haja'. I. T. Mrnavid, ist. 78. — b) 0 cemu se
misli izreceno je supstantivom Hi zamjenicom :
aa) u ace. s prijedlogom za, isporedi 1, b, «) b)
aa). aaa) afirmativno. Ki se (bozi) za nas vazda
haju. M. Divkovid, kat. 111. — bbb) negativno.
Za grisnike se ne haje. Transit. 39. Nasi Du-
brovcani za toj se ne haju. N. Diinitrovid 102.
Sinore se ne haju za brikunanje tudesko. M.
Drzid 256. Ali se ne haja za djecu otac hud.
D. Zlatarid 13'^. Ne hajem se za tvoje te rici.
F. Vrancid, ziv. 35. Nu se za to malo hajem,
kad se ispuni moja odluka. G. Palmotid 1, 355.
Ne ajud se za proklestvo. I. Ancid, ogl. 185.
Blazen tko se Boga haje i od nega preda. I.
Dordid, salt. 387. — u ovom je primjeru ne slo-
zeno s hajati: Za Isukrsta si se nehajala. A.
Georgiceo, pril. 20. — ccc) s malo. Za zle se
mane haju i mare. M. Divkovid, bes. 263a. I za
jedno i za drugo malo so hajase. F. Glavinid,
cvit. 361'^. Da se malo haju i malo mare za
zivot vicni svoj. P. Radovcid, nac. 40. Mane
se za moju |ubav hajete. A. d. Bella, razg. 203.
— bb) u gen. bez prijedloga. aaa) negativno.
Muke ne hajem se. M. Marulid 229. Tebe se
ne haje a mene potlaca. §. Moncetid 44. Sala-
mandra . . . zerave ni plama nistar se ne haje.
M. Vetranid 1, 276. Niti se haja ponukovanja.
M. Divkovid, nauk. 268''. Tko so straha Bozjega
ne haje. B. Kasid, nasi. 54. Osao gladan bata
se ne haje. (D). Poslov. danic. 91. Toliko smo
drzani nastojati u ovemu zivotu za nase spasene,
da tko se nega ne haje, nije dostojan. . . Misli. 3.
— bbb) s malo. Djeca se dade malo haju. M.
Drzid 142. amo moze spadati i ovo: Nedes se
vole hajati pogrde od |udi. B. Kasid, nasi. 63.
— cc) u gen. s prijedlogom od. aaa) afirmativno.
Plata zlomu strah daje, da se od ne naprijeda i
bjude i haje i svoga zla svida. F. Lukarevid
221. — bbb) negativno. Od sad se ja uvik ne
haju od zledi. S. Mencetid 218. Koji se ne haju
niSta od svjetovnijoh posala. B. Ka§id, nasi. 49.
Od sobe nista se ne hajuci. fran. 55. Da... od
nijedne ne bude se hajal dasti. M. Alberti 407.
Ne hajat so od ubozijeh. I. Drzid 300. Zlobnici
od toga se ne haju. A. Vitajid, ist. 311. — ccc)
s malo. Koji se i malo haje od hvala i pogrda.
B. Kasid, nasi. 73. Pilat se od prve stvari malo
hajaSo. is. 53. Mane se haje od onoga velican-
stva. I. Dr2id 141. Bolezniva majka malo se od
toga hajase. M. LekuSid 11. — dd) u gen. s prijed-
logom cijed. u jednom primjeru xvi vijeka. Cid
toga niktor se no hajo. N. Na|e.^kovid 1, 315. —
c) 0 6em se misli izreceno je injinitivom, istporedi
1, a, /i). art) afirmativno. radi znacena vidi 1, a,
ji) a) bb). Toiiko mali hajaliu se iskati kra}estvo
nebesko. B. Kasid, nasi. 1:56. Hi bi so ohaj'o i
od mono htio otit', il' bi se nad' haj'o, Sto demo
jesti i pit'. I. Gundulic 152. Za sve da se Sine
hudi, ucinit' so zaraau haju da od puti nijesu
HAJATI, 2, a.
551
HAJDE
}udi. 569. ~ bb) negativno. aaa) vidi 1, a, /3) b)
aa). Zac je on u raju, toj pravo mogu rit'. odkli
se ne haju povratit na saj svit. N. Najeskovic
2, 125. Nisi se hajao znati. Ant. Kadcic 15. —
bbb) vidi 1, a, p) b) bb). Jer se ne haja priti
kad ju zovise. M. Marulic 69. Nit' se haje lovit
ni sve vile kupit. P. Zorani6 59a. Ne hajuci se
vladati pomnivo s kucom. Ant. Kadcic 505. —
ccc) vidi 1, a, jS) b) ce). Jer nih (bogova) zbor
bogati sve dike od raja tebi da, ke dati drugim
se ne haja. H. Lucie 290. — ddd) vidi 1, a, /3)
b) dd). I da se ne haju za nega umrijeti. N.
Na}eskovic 1, 127. — d) o cemu se misli izreceno
je podloznom recenicom: aa) s da. vidi 1, a, y) a)
bb) bbb). Ne hajes li se, da je sestra moja osta-
vila mene samu sluziti? I. Bandulavic 22 1^. luc.
10, 40. Ako se paka pokornik ne haje da se od-
kriju. Ant. Kadcic 321. — bb) s konjunkcijom
sto. — isporedi 1, a, /) b). Ni jih mori, ni se
haju sto toliko dug put cine. B. Betera, cut. 90.
Nit se more, nit se haju sto dugovit put ucine.
J. Kavanin 20^. — cc) nepravijem pitanetn. —
isporedi 1, a, /) c). Neces se hajati, sto od tebe
}udi govore. B. Kasic, nasi. 73.
b. pasivno.
a) sa subjektom, prema prelaznom znacenu
kod 1, a. Ne haju se prem nistare tvoje pritne,
o cesare. P. Hektorovid (?) 127. I sto doistine
mene strasi, jest ono, sto mane se haje, ere prem
malo se razumi. A. d. Bella, razgov. 35.
b) bez subjekta. aa) iiopce. Za koje se (obicaje)
jos i danas haje. M. A. Ee}kovic, sat. BS*. —
bb) haje mi se = hajem. A noj se ne haje vi-
deci ne Ijepos gdi ze|no skoncaje zivot moj i
krjepos. N. Na|eskovic 2, 7. Nu meni toga rad,
tamnice hudi moj, malo se haje sad hotec mi
zlo za toj. D. Ranina 38^. Ter ti se ne haje
ovaki zitak oc? D. Zlataric 9^. Ali se vam vece
ne haje zivjeti. 30^. Meni se ne haje da brijeme
ali smrt ranu ovu, koja je u srcu, bude strt'.
I. Gundulic 26. Ere mi se tvrdo haje, da pra-
vednijem pedopsa je cije6 inijeh huda tvora. 92.
Toj mi ne haje nistar se. I. Ivanisevic 292. Meni
se ne haje uzivat na nihovijeh gozbah. I. Dordic,
salt. 40. Odgovori, da za ti odkup ne haje mu
se. B. Zuzeri 138. Kazu, da im se malo haje i
za Boga i za dusu. 353. Erbo se bastinicim ne
hajase za negovo mrtvo tijelo, nego za negova
dobra. D. Basic 46. Cujem ja, ali mi s' ne haje.
Jacke. 103.
3. pasivno, prema 1, a. Eic Bozja pogrdena,
sveti sakramenti nehajani. A. d. Bella, razgov.
12. Moja karana |ubez}iva pometnuta su bila
i nehajana. B. Zuzeri 67.
1. HAJBA, /. vidi gajba. — U Belinu rjecniku
(,cavea' 335*) i u Stulicevu.
2. B.AJBA, f. hajane. — U Stulicevu rjecniku:
,eura, diligentia, sollicitudo'. — nije dosta pous-
dano.
1. HAJDA, /. ime zensko, po svoj prilici tursko.
— isporedi Hajdana. — Prije nasega vremena.
S. Novakovic, pom. 110.
2. HAJDA,/. vidi he}da, nem. lieidekorn, heiden.
— U Voltigijinu rjecniku: hajda, hajdina ,sara-
ceno' ,heidekorn'. i u ^ulekovu imeniku: Hajda,
Polygonum fagopyrum L. (u ugarskijeh Hrvata).
485.
HAJDAC, ode (kad se pripovijeda da je ko
brzo Hi iznenada otisao). — Postaje od hajde
nastavkom ac kojijem kao da se hoce pokazati
brzina. — U Vukovu rjecniku: ,davon!' .abiit'.
HAJDAMAK, m. vidi ajdamak.
HAJDANA, /. zme zensko, vidi 2. Haida. —
isporedi Ajdana. — Prije nasega vremena. S.
Novakovic, pom. 110.
HAJDAR, TO. tursko (arapsko) ime musko. —
Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(Ajdar). Hajdar sin kra}a od Persije. I. Gundulic
535. Dobro ti je Ajdai-u u hladu! nit' ga ko}u
muhe ni obadi, samo mu je pomucno od gladi.
Nar. posl. vuk. 61.
HAJDARA, /. pogrdna rijec. Skoroteca. 1844.
250. (pisano ,ajdara').
HAJDAROVIC, m. prezime (po ocu Hajdaru).
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Ne kup'
ruho, Ajdarovic' Ajko. Nar. pjes. here. vuk. 29.
u istoj se pjesmi ista zenska zove i Ajka Ajro-
vica.
hA.JDE, shvaca se kao impt. 2 sing, i znaci:
idi, hodi, tur. hajde (tal. mlet. aida po svoj je
prilici uzeto iz nasega jezika, a to moze biti i
rum. aide, aidatzi, ako nije uprav iz turskoga).
ima i pliir. hajddmo, hajdete. — Akc. je zabi-
jezen po Vukovu rjecniku, u Dubrovniku je druk-
ciji: hajde, hajdemo, hajdete. — Cesto se kaze i
okrneno: hajd', hajd'mo i haj'mo, haj'te. u sje-
vernijeh se cakavaca kaze i hajdi, vidi: Hajdi,
Ante, lipu Pragu gradu. Nar. pjes. istr. 1, 44,
ako ovo nije stamparska pogreska. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (hajde i
hajd ,apage' s dodatkom da se nahodi u pisca
Lastrica) i u Vukovu: ,hajde, hajdemo, hajdete
,gehen wir' (fr. ,allons') ,eamus'. a) i, kao impt.
glagola ici u pravom smislu. Ajde, rece, s Bogom.
J. Banovac, pred. 30. Ajde putem tvojim. P.
Knezevic, osm. 290. Hajde po ulica od grada
pak sve siromahe dovedi na moju trpezu. F.
Lastrid, od' 235. Hajd' odatle! test. 23a. Uzmi
posteju tvoju i ajde. ned. 336. Sinod te zove
na sud: ajde udi|. A. Kanizlic, kam. 97. Ajdete
svestenikom nasim. 884. Ajdemo k majci. utoc.
54. Zaradi imena Isusova ajde u miru. M. Zo-
ricic, zrc. 4. Ajde u tvoju celu opocivati. 23.
Ajdemo dakle naprida. aritm. 80. Povrati mi
tri burme od zlata, a ti ajde za koga ti drago.
And. Kacic, razg. 148i>. Jer zavika malo i ve-
liko: ,Ajde na dvor, Judska nepriliko!' 156a. Ajde
slobodno , jer ces ga lasno dobiti. korab. 283.
Ajde doma. F. Radman 18. Ajdemo u crkvu. 19.
Ajdete i vratite se. N. Palikuca 36. Ajdemo indi
nadaje u ime oca, i sina, i duha svetoga. D.
Rapic 2. Pristupi indi sada k meni, da se uje-
dinimo, pak ajde prid sudca strasnoga. 3. Ajd'
iz dvora, prvijence, brijeme ti je. Nar. pjes. vuk.
1, 14. Ajte, sluge, do vode studene. 1, 157. Aj-
demo tarn' dole u to zlatno poje. 1, 171. Ajd'
u kolo, sejo moja! 1, 175. Ajde Duka, ajde Leka,
na vojsku. 1, 208. Ajdemo sudiji. 1, 422. Ajde
meni za goru na vodu, donesi mi vode iza gore.
1, 593. Ajde, ajde, lepa Jano, sterat' loznicu.
1, 612. Ajdemote (vidi kod te) dakonovom dvoru.
2, 8. Pa ti hajde u lov u planinu. 2, 44. Ti
pokupi kicene svatove, s nima hajde u Pozegu
ravnu. 2, 171. Bije nega ostrom bakarlijom:
,Ajde, vrance, ziv te Bog ubio !' 2, 459. Hajde
tamo na saraje done. 2, 611. Prodi me se, hajde
putem s mirom ! 3, 3. A ti hajde upravo k de-
vojci. 3,253. Hajd' otolo, kurvino kopile! 3,352.
Hajde s Bogom, poso u dobri cas! 3, 439. Aj-
dete mi do biloga Sina. 3, 550. Vec ajdete na
Miletin-vodu, vi ajdete, ma mudro ajdete. 3, 550.
No hajdemo u Done Lugove. 4, 126. Pa ajdemo
pravo medu Turke. 4, 185. Jas'te kone, hajte
u ^iesnicu. 4, 251. Pa ti hajde prosit' po svi-
jetu. Nar. pjes. here. vuk. 100. Hajde s vojskom
HAJDE
552
HAJDE
Spuzu na krajinu. Ogled, sr. 465. Pa otolen
hajde na Stubicu. 502. Hajte od mene, bule i
divojke. Nar. pjes. istr. 1, 36. Posji luda na
put pa liajde za nim uput. Nar. posl. vuk. 257.
Vi hajte 6a. Nar. prip. vuk. 140. Onda hajd'
k onoj strani. 178. Hajd' odatle! ,apag-e!' Vuk,
rjecn. — h) veni, Tcao impt. glagola dcci Hi lio-
diti, lead se ovijem pohazuje primicane onomc
koji govori. Hajde amo sa mnom. A. Kanizli(5,
kam. 7. Ajd' ovamo, moj Jovane kume! Nar.
pjes. vuk. 1, 122. Ne roni suze, ne kvari lice,
vec ajde za mnom u moju zemju. 1, 231. Ako 1'
mi se pokloniti ne(^es, a ti liajde na mejdan ju-
nacki. 2, 388. Hajde mene, kume, u svatove, da
ti vjencas mene i devojku. 2, 581. Hajte sa
mnom malo pod planinu. 3, 306. Ajte za mnom,
kako koji moze. 4, 187. Hajde k nama, kad je
tebe drago. 4, 370. — c) hajde se moze upotre-
hiti kod pripovijedana, kao impt. 2 sing, sva-
koga glagola. Zame on hajde kosu , grabji i
vili, pa li a j d na sinokosu i pocme kosit. Nar.
prip. mikul. 89. — d) age, agite, kad se koine
zapovijeda Hi kad se ko nutka, lirabri da sto
uradi. aa) hajde. aaa) nutka se onaj s kojijem
se govori da nesto sam uradi. ova se radna po-
kazuje glagolom koji moze hiti u impt. 2 sing.
i stajati iza hajde bez ikakve konjunkcije (ako
se ovijem glagolom pokazuje micane, kao sto je
n. p. u prvom primjeru, hajde se moze shvatiti
u pravom znacenu kao kod a) i h)) : Ajde bizi
iz ovoga grada. J. Filipovic 3, 329^. Ajde, veli,
nastoj sricno . . . F. Lastric, test. 393^. Ajde
dakle ne boj se. And. Kacic, kor. 64. Hajde
uzmi onu divojku. B. Leakovic 32. Frano, pri-
pravi se, pak ajde kucu moju popravi. D. E,apic
303. Ajde snimi zlato sa konica. Nar. pjes. vuk.
1, 254. Hajde, brate, zovi nase sluge. 2, 45.
Delibasa, ajde meci strele. 2, 360. Hajde uzmi
kona i oruzje. 2, 631. Hajde kupi mlogu silnu
vojsku. 4 , 355. Hajde uzmi tri cetii'i druga.
4, 419. Hajde bjezi korjeni6koj zupi. 4, 511.
Hajd' iznesi alaj krstas barjak. Nar. pjes. juk.
185. Nego hajde kazi da si mi sestra. D. Da-
nicic, Imojs. 12, 13. Httjde ostani jos nocas.
sud. 19, 6. Hi medii hajde i glagolom ima konj.
i: Ajde dakle i zakuni se. A. Kanizlid, kam. 327.
Ajde i obadi svu zemju. And. Kacic, kor. 16.
Hi glagol moze hiti u praes. s konjunkcijom da:
Hajde da nas vcdis tvojoj kuci. Vuk, poslov. 229.
— bhb) nutka se onaj s kojijem se govori da
uradi nesto ujedno s onijem sto govori. ova se
radna obicno pokazuje glagolom u praes. 1 pl-
s konjunkcijom da: Ajde da se napijemo. F.
Lastric, ned. 332. Hajde, veli, da se podilimo.
M. A. E,e}kuvi6, sat. I6'>'. Ajde dakle da ta izvi-
dimo. Nadod. 5. Ajde, brate, da lovak delimo.
Nar. pjes. vuk. 1, 319. Ajde, du5o, da se milu-
jemo. 1, 353. Hajde malo da izostanemo. 2, 141.
Hajde, brate, da se rastanemo. 2, 621. Hajd',
&6epane, u lov da idemo. 2, 629. Hajd', Harane,
da ga pri6ekamo. 3, 321. Nego hajde da se sa-
stanemo na rocistu o Durdevu danu. 3, 374. Nego
hajde da se pomirimo. 3, 466. Kekne nemu zena:
jHajde, covece, da mi ovu tvoju devojku poiijemo
u svet'. Nar. prip. vuk. 167. Hajde sada da ga
ubijomo. D. Dani6ic, Imojs. 37, 20. Hajde da
radimo, da so ti u gospostvu uzdrzi§. S. J^ubisa,
prip. 137. Hajde da idemo. Vuk, rjefin. (amo
spadaju i ovi primjeri: Ajd' na mejdan, da s'
nadstrojujomo. Nar. pjes. vuk. 2, 357. Nego hajde
na nogo lagane, da idemo agi na Pogdene. 4, 495).
rjede bez da u impt. 1 p?.: liajde radimo, prija-
te)u. A. T. Blagojevid, khin. xiii. — ccc) nutka
se onaj kojemu se govori da pristane na radnu
onoga koji govori Hi da mu kod ne pomogne:
Ajd', Omere rano materina, ajde, rano, da te zeni
majka. Nar. pjes. vuk. 1, 252. — ddd) onaj koji
govori nutka sama sebe na radnu. Hajde da je
izvadim! Nar. prip. vuk. 182. — eee) nutka se
na radnu vise od jednoga. Ajd', gelati, te ga
obesite. Nar. pjes. vuk. 2, 164. More, drustvo,
ajd' da putujomo. 2, 436. — bb) hajdemo, kad se
nutka onaj kojemu se govori (Hi oni kojima se
govori) da urade sto zajcdno s onijem koji go-
vori (Hi s onima koji govore). ova se radna iz-
rice glagolom koji moze biti u inf. : Ajdemo malo
stat veselo. J. Filipovic 1 , 489^. Ajdemo ga
ubiti. And. Kacic, kor. 173. Jedan rekne: ,Haj-
demo orati'. M. A. Kejkovic, sat. G6''. Hajd'mo
dici zemju Arbaniju. Nar. pjes. vuk. 4, 69. Hi u
praes. s da: Hajdemo, da svaka razgovetno vi-
dimo. D. E.apic 26. No hajdemo da mu pomo-
gnomo. Nar. pjes. vuk. 3, 12. Hi u impt.: Aj-
demo dakle i uzivajmo dobra ovoga svita. M.
Zoricic, osm. 16. — cc) hajdete. aaa) nutkaju se
oni kojima se govori, da sto sami urade, ispo-
redi aa) aaa). Ajdete i donesite menduse. And.
Kaci6, kor. 79. Ajte, braco, mene poslusajte.
Nar. pjes. vuk. 5, 380. — bbb) nutkaju se oni
kojima se govori da sto urade ujedno s onijem
koji govori (Hi s onima koji govore) , isporedi
aa) bbb). Ajte, braco, da delimo blago. Nar.
pjes. vuk. 2, 76. Haj'te, Turci, da brze idemo.
3, 259. No hajdete da se povrnemo. 3, 341.
Hajte, braco, da ga potrazimo. 3, 374. Haj'te,
braco, da mi putujemo. 3, 522. Hajte brze vojsku
da kupimo. 4, 505. Ali doma hajte da idemo.
P. Petrovic, gor. vijen. 16. — e) prema znacenu
kod d) aa) ddd) kaze se hajde kad se pristajc
na voju onoga koji govori, te se hoce uraditi ono
sto on zeli. ,Ne boji se tebe Job zaludu' odgo-
vori mu Sotona ,buduci ga ti obogatio . . . ma
da hoces malo krenuti u negovo imanje, ta' bi
i vidio ko je Job'. ,Ajde, dajem ti oblast svrliu
svega imanja negova . . .' rece mu Gospodin Bog.
And. Kacic, kor. 57. Ajde, ajde, kad je tako
pravica Bozja odsudila, dati cu ja opet zivot
tebi. D. Eapic 4. Hajde neka bude tako kako
ti velis. Vuk, rjecn. — cesto i liajde de!: Onda
rece sveti Arandel: ,De da ronimo, da gledamo
koji moze dubje'. A davo mu, odgovori: ,Hajde
de'. Nar. prip. vuk. 115. Coso rece detetu :
,. . . hajde da lazemo, pa koji koga nadlaze onaj
neka nosi svu pogacu'. Dijete . . . rece: ,Hajde de!
pocni ti'. 202. — f) znacenc kod e) siri se dale,
te hajde, gotovo kao doista, do duse, isti6e da
nesto biva premda se ne bi mislilo da moze biti,
Hi premda ujedno biva i nesto suprotno. Niki,
liajde, i u sobu vodi. M. A. Rojkovic, sat. H8a.
Pocel on plakat i zaiostit se, da kako ce on to
ucinit, tuliku sinokosu pa ju u jedan dan po-
kosit, pa jos k tomu seno spravit! to ni mo-
gu6e!... Jutro zame on hajde kosu, grab}i i
vili . . . Nar. prip. mikul. 8;i. Hajde topi ne uz-
micu rika, al' borija zanijemi svirka. Osvetn.
2, 128. — g) poHo se kaze hajde kad se ko goni
ca, u prenesenom smislu moze se reci kao s pre-
ziranem, kad se hoce pokazati kome da se ne
pazi na negove rijedi. Govorio Umi: ,Udaji se,
Umo, udaji se, Umo, ti ne fiekaj mene'. Govorila
Uma: ,Ajde, ajde, Mujo! sad na tebi, Mujo, zo-
lena dolama, do dan do dva, Mujo, zelena tra-
vica!' Nar. jyes. vuk. 1, 446. — h) kadje subjrkat
svaki, koji god, itd. moze se upotrebiti hajde i
za trece gramatikalno lice. Hajde svaki kako
koji mo2e, a ja idem kako konic moze. Nar. pjes.
vuk. 3, 522. Hajde tko 6e na dvor da poviri.
Osvetn. 1,20. Jo§ kaurin Jakov besjedio : .Hajde
HAJDE
553
HAJDUK
svaki na svoja selis(?a'. 1, 68. — i) gdjegdje se
dodaje na kraju r: hajder, vidi r. Mani se zloga
posla vec liajder brani se. I. Zanici6 99. Hajder
meni u svatove podi. Nar. pjes. kras. 1, 78.
HAJDENICA, /. hjeb od ha,jde, vidi 2. hajda.
— U nase vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Hajde-
nica dobar kruh, malo popij, pun trbuh. Vijenac.
1878. br. 43, 692.
HA JDEK, m, vidi Hajdar. — U jednoga pisca
XVIII vijeka kao varijanta. Hajder sin kra|a od
Persije. I. Gundulic 535.
HAJDEEOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 88.
HAJDEROVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tmle. Statist, bosn. 148.
HAJDIN, m. prezime. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevic.
HAJDINA, f. vidi 2 hajda. — U Bjelostjencevu
i u Voltigijinu rjecniku.
HAJDINI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji dionickoj. Pregled. 13.
HAJDINOVIC, m. prezime. Boca 17.
HAJDIR, m. vidi Hajdar. — U jednoga pisca
XVII vijeka kao varijanta. Nu napokon Hajdir
rani Dilaveru lakat lijevi. I. Gundulic 539.
HAJDIJCENE, n. djelo kojijem se ko hajduci.
— JJ Vukovu rjecniku.
HAJDUCICA,/.
a. zensko cejade kao hajduk. — U Vukovu rjec-
niku: ,die rauberin' ,praedatrix'.
b. neka trava, isporedi hajducka trava kod
hajducki, c) hb), i hajduk-trava. Ajducica, Lac-
tuca muralis L. J. Pancic, flora okol. beog. 174.
Ajducica, 1. Agrostemma coronaria L. (Srp. ark.
za celok. lek.) ; 2. Prenantes muralis L. (Pancic).
B. Sulek, im. 2. Hajducica, hajduk-trava, Lychnis
coronaria L. (Srp. ark. za celok. lek.), v. ajdu-
cica, ajduk-trava (Srp. ark. tvrdi da ovo nije
Lactuca muralis). 108.
HAJDIJCIJA, /.
a. coll. hajduk. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die heiduken' ,hajduci'). Haj-
ducija od te Gore Crne. Osvetn. 2, 182.
b. vidi 1. hajducina. — TJ nase vrijeme. Najidu
se, napiju se i projdu van po hajducije. Nar.
prip. mikul. 98. Jos drzovitiji u hajduciji. M.
Pavlinovic, razg. 84.
1. HAJDIJCINA, /. posao onoga kojije hajduk.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,das rauberhandwerk' ,latrocinium'). Ako pojdem
u hajducinu. Stat. po|. ark. 5, 312. (1662). Nema
ko Crnogorce voditi na plijenove i hajducinu
protiv nekrstu. S. ^ubisa, prip. 95.
2. HAJDUCINA, m. augm. hajduk. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Zajedno
s ajducinami i kurvarim. I. Ancic, ogl. 145. Kad
je koje od nih pijanica, skitnicina, hajducina,
nevajalcina. V. Bogisii, zborn. 283.
HAJDTJCITI, hajducim, impf. vidi hajdukovati.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. haramiti.
HAJDUCITI SE, hajducim se, impf. podnositi
se kao hajduk (i ko nije hajduk). — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. hajducah; s ostalijem
je ohlicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3
sing, hajduci. - U Vukovu rjecniku: ,sich als
hajduk stellen' ,simulo tov hajduk' s primjerom
iz narodne pjesme: On je mladi, zasto se hajduci.
HAJDUCKI, adj. koji pripada hajducima. —
Po nekijem zapadnijem krajevima mj. c cuje se
s, vidi primjere And. Kacica i A. d. Coste. —
U jednom primjeru u narodnoj pjesmi nasega
vremena ima oblik po nominalnoj deklinaciji :
AF je dete kolena ajducka. Nar. pjes. vuk. 3, 41.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
i u Vukovu.
a. adj. a) uopce. Dil gusarov stase hajduckili
s sabjami. I. T. Mrnavic. osm. 45. To su malo
bo|e mobe, neg hajducke kada robe. V. Doseu
61a. Pak pripasa sabju na ajdusku. And. Kacic,
razg. 165*. Ajdusko krad|ivo otimanje. A. d.
Costa 2, 149. Kupi mi crvene ajducke opanke.
D. Obradovic, basn. 319. Al' se bojim hajducke
Maltije. Nar. pjes. vuk. 3, 84. Te naran'te ribe
primorkine lijepijem hajduckijem mesom. 3, 361.
A da ti je, druze, poslusati, ka' hajducke puske
zapucase ! 3, 447. Iz Lijevca gn'jezda hajduckoga.
4, 138. Gospodski su puti i drumovi, a hajducki
tijesni bogazi. 4, 281. Durdev danak hajducki
sastanak, Mitrov danak hajducki rastanak. Nar.
posl. vuk. 78. Hajducke kuce nema. Hajduckog
sela nema. Hajduckoj majci po oboru trno raste.
(U Eisnu). 340. Srpski se narod spusti u haj-
ducke borbe za slobodu. S. ^ubisa, prip. 116.
Hajducka glava o koncu visi. V. Bogisic, zborn.
597. — b) kod mjesnijeh imena. aa) Hajducka
Crkva, razvaline u Srbiji u okrugu vranskom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 286. — bb) Hajducka
Cesma, u Vukovu rjecniku: izvor kod Topcidera
(oko jednoga sahata od Biograda). — cc) Hajducka
Glavica, mjesto u Srbiji u okrugu krajinskom.
Niva u Hajduckoj Glavici. Sr. no v. 1869. 48. —
dd) Hajducka Ograda, mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Niva u Ajduckoj Ogradi. Sr.
nov. 1866. 350. — ee) Hajducka Padina, mjesto
u Srbiji u okrugu niskom. M. D. Milicevi6, kra|.
srb. 14. — ^)_Hajducka voda, u Srbiji u okrugu
valevskom. Niva kod Ajducke Vode. Sr. nov.
1865. 35. — gg) Hajducke Gore, u Srbiji. Ajducke
gore. Glasnik. 43, 287. — hh) Hajducki Kladenac,
u Srbiji. aaa) u okrugu vranskom. M. D. Mili-
cevic, kra].. srb. 272. — bbb) u okrugu knezevackom.
Glasnik. 19, 289. — ii) Hajducki Potok, u Srbiji.
aaa) u okrugu smederevskom. Zemla u Ajduckom
Potoku. Sr. nov. 1865. 565. — bbb) u okrugu
knezevackom. Niva u Ajduckom Potoku. Sr. nov.
1872. 970. — kk) Hajducki Rt, u Srbiji. Zem|a
izgleda da je utonula, pa se od odrobine pla-
ninske naslagao Ajducki (grijeskotn) Hrt. Glasnik.
43, 295. — II) Hajducko brdo, zaselak u Srbiji
u okrugu uzickom. K. Jovanovic 153. — c) kod
imena bi(aka. aa) hajducka oputa, vidi licac.
Hajducka oputa, licac, vucja lika. Daphne meze-
reum L. J. Pancic, glasn. 30, 240. — bb) hajducka
trava, isporedi hajducica, hajduk-trava. u Vukovu
rjecniku: vide sporis. kad se str|a medu dlanima
kazu da je dobra na svaku ranu; za to se zove
i , hajducka' sto se raneni hajduci naj vise home
lijece. Ajducka trava, Lactuca muralis L. J.
Pancic, flor. sr. 457. Hajducka trava (mece se
i u krastavce. Vuk). cf. hajducica. B. Sulek,
im. 108.
b. adv. hajducki. Da se ne usude u Tursku
pregaziti, niti koga ajducki slati. Djelovod. pro-
tokol. 11.
HAJDUCHiIV , adj. a) o mjestu , gdje ima
hajduka, gdje je dobro za nih. M. Pavlinovic.
— b) 0 vremenu, kad ima mnogo hajduka. Koje
leto sluzih za oruzje, ono leto hajducjivo bese.
Nar. pjes. vil. 1868. 14.
HAJDUK, hajduka, m. latro ; apparitor. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padczima, osim nom. sing, (i ace. kad je jednak
s nominativom, kao kod f), i voc. : hajduce, hajduci.
HAJDUK
554
HAJDUKOVATI
— Po svoj prilici dolazi od mag. hajdii, covjek
iz nekoga magarskoga plemena, vojnik pjesak,
sluga kod suda (od cega ce hiti i rus. ^aH;^yKB i
po]. hajduk), a ne od tur. liajdud, magarski pje-
sacJci vojnik, koje je takoder doslo iz magarskoga.
— Gdjegdje se dodaje kao pridjev imenu muskome
i ne mijena se po padezima. Uvatio hajduk-
Vukosava. Nar. pjes. vuk. 3, 349. !!^uba hajduk-
Vukosava. Vuk, nar. pjes. 3, 348. — Od xvi
vijeka (naj prije kao prezime, vidi e), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (hajduk, plur. : hajduci, v.
tolvaj), u Voltigijinu (,assassino, ladrone' ,strassen-
rauber'), u Sttdicevu (,latro, praedo'), u Vukovu
,der strassenrauber' ,latro' (,in diesem lande we-
niger abscheulicla, und naher dem holdenthume') ;
otisao u liajduke ,er ist ein rauber geworden'
,inter latrones abiit'.
a. latro, covjek koji oruzan docekuje na drumu
putnike i silom. im grain imane, isporedi razbojnik.
koji su ludi kod nasega naroda postali hajduci
radi turske sile i nepravde shvacaju se kao ju-
naci i pjevaju se u narodnijem pjesmama (vidi
primjer iz Vukova rjecnika kod a)), a) uopce.
Ognenima zvali martolose vodi, hajduke pecali
ne daf jim slobodi. D. Barakovic, vil. 351. Lupezi,
ajduci, razbojnici. I. Ancic, svit. 211. Dati je-
dnomu liajduku da bi ucinio osvetu svoga oca.
P. Posilovic, cvijet. 110. ^Martulosi aliti liajduki.
P. Vitezovic, kron. 143. Cini doci k sebi jednoga
ajduka koji u onili strana bijase i sva ga se ona
krajina bojase. J. Banovac, prip. 121. K nemu
dode jedan ajduk ol'ti lupez. M. Zoricic, zrc. 26.
I sto bise sad vojnici brez glave su vec hajduci.
V. Dosen 264^5. Namira ga namirila bise na
dva vuka dva mlada ajduka. And. Kacic, razg.
1401'. Prodaju nas gore nego Turci, a robe nas
kano i ajduci. 296^. Izgorise Krstjani i Turci,
Pera§tani i morski ajduci. 300^. Ugledase ajduke
aliti pustaije. kor. 265. Lakom hajduk bjese na
dukate. Nar. pjes. vuk. 3, 8. IT hajduke juris
uciniso. 3, 11. Tu te biti sicar za hajduke. 3, 25.
Gledaju ga iz gore hajduci. 3, 26. No su lake
noge pod hajdukom. 3, 29. Pozna Hajka sen-
skoga hajduka. 3, 184. Za hajdukom u goru ne
idi. 3, 187. Vec te prose Turci i hajduci. 3, 246.
A u glavu Senanin-Tadije i negovih trideset
hajduka. 3, 289. Ocerase trojica hajduka, ocerase
trideset Turaka. 3, 291. Hajduku je kuca ka-
banica. 3, 439. Sve uskoke i gorske hajduke.
4, 368. To je bilo dvanajst hajduki i trinajsti
aramba§a. Nar. prip. mikul. 104. Narod nas
misli i pjeva da su u nas hajduci postali od
turske sile i nepravde. da recemo da gdjekoji
otide u hajduke i bez nevoje da se iznosi liajina
i oruSja po svojoj vo}i ili kome da se osveti, ali
je i to cijela istina da §to je god vlada turska
bo}a i covjefinija to je i hajduka u zemji mane,
a Ito je gora i nepravednija to ih je vise, i za
to je medu hajducima bivalo kaSto naj poStenijih
Judi, a u pocetku vlade turske jamacno ill je bilo
i od prve gospode i plemida. istina da mnogi
}udi ne odu u hajduke da cine zlo, ali kad se
fiovjek (osobito prost) jedan put otpadi od |ud-
skoga drustva i oprosti so svako vlasti, on pocne
osobito jedan uz drugoga i zlo ciniti; tako i
hajduci cine zlo i narodu svome koji ih prema
Turcima Jubi i zali, ali se i danas fiini hajduku
naj ve6a sramota i poruga kad mu se refie da je
lopov i przibaba. Vuk, rjecn. kod hajduk (vidi
daje ondje i M. D. Milidovid, zim. vec. 149—243).
— b) kaze se: oti6i u hajduke, pobjedi u hajduke
ltd. = pohajduciti .se. On nije ni za koga u vojnu
otiSao, niti so jo za koga naimao u ajduke. Glasnik.
II, 3, 204. (1717). I pribezo gori u ajduke. Nar.
pjes. vuk. 2, 75. Sa sta, brate, ode u hajduke?
3, 1. S torn li sab|om ides u hajduke? 3, 29.
Sto odvrze tebe u hajduke? 3, 430. Pa cu od-
bjec' gori u hajduke. 4, 274. Pobjegao u hajduke.
Vuk, nar. pjes. 4, 189. Evo sam se Bogu zarekao
da cu ici u goru zelenu i odmetnut u hajduke
glavu. Osvetn. 2, 19. Odmetnuti se u liajduke.
V. Bogisic, zborn. 609. — slicno je tome i ovo :
Vrat lomiti, po gori hoditi, po hajduci(7i^, po
losu zanatu. Nar. pjes. vuk. 3, 1. — c) bijeli
hajduk, vidi bjelac. — d) n igri. Hajduka (go-
niti). Jedan sve trci naokolo , drzeci zavijenu
turu u rukama, vicu6i neprestano : ,Goni hajduka,
goni hajduka!' V. Vrcevic, igre. 46.
b. sluga kod suda u Ugarskoj i u Srijemu. —
U Vukovu rjecniku (,der gerichtsheiduck in
Ungern, Sirmien' ,hajduco, haiducus, lictor').
Dva hajduka devet kapetana. (hajduci ovde znace
panduri ili cetnici, kao sto se obicno u vojvod-
stvu govori). Nar. posl. vuk. 57. Kupio hajduk
gace za marjas, a popio forintu alvaluka. (ovdje
,hajduk' znaci ,pandur' ili ,cetnik' , kao sto se
obicno u vojvodstvu govori). 164. — Amo spada
i ovaj primjer xviii vijeka, ako ne spada pod c :
Da bi upisali po redu . . . sto smo hajdukom gdi
sto davali. Glasnik. ii, 3, 142. (oko 1709).
c. ugarski pjesacki vojnik. — u rukopisii xviii
vijeka. Poce.se kavgu Nemci s Turcinomt . . .
mnogi plenb dobise katane i ajduci. Glasnik.
20, 12. (1764).
d. pjesacki vojnik u Pojskoj. — na jednom
mjestu XVII vijeka (uprav je rijec j)ojska hajduk).
Nu ko pasa . . . na velika dode vrata dvora svi-
jetla i visoka (u Varsovu) . . . tvrdu strazu od
hajduka pod ognenim puskam pazi. I. Gundulic
431.
e. prezime. Matijas Hajduk. Mon. croat. 307.
(1598).
f. vidi natega. — V Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u pozeskoj nahiji.
HAJDUKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Vinograd u Ajduki. Sr. nov. 1867. 254.
HAJDUKLUK, m. postaje od hajduk turskijem
nastavkom luk. — U nase vrijeme. a) ono sto
dobije hajduk grabeci. Da mi so je s nime ogle-
dati, hajdukluk bih hajduk prigorio. (Nar. pjes.)
A. Ostojic. — b) hajdustvo, hajdukovane, haj-
ducina. Nu nenia slobode, noma sigarnosti, nema
dobra, vec je onde pustailuk i ajdukluk. P. M.
Nenadovic, mem. 296.
HAJDUKOV, adj. koji pripada hajduku. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Krajeva hcer haj-
dukova zona. Nar. prip. mikul. 94. Rad ste znati
nujno boravjene hajdukova doma. Osvetn. 2, 28.
HAJDUKOVAC, Hajdukovca, m. ime mjestima
u Srbiji. a) u okrugu biogradskotn. Vinograd
u Ajdukovcu. Sr. nov. 1872. 849. — b) u okrugu
uzickom. Vrbak u Ajdukovcu. Sr. nov. 1869. 366.
HAJDUKOVANE, n. djelo kojijem se hajdu-
kuje. — Izmedu rjecnika u Vukovu. Od onda
poco svaka nesrica, lupeStva, ubo'stva, ajduko-
vaiie. J. Banovac, prip. 242. Kad se hajduk
nasiti hajdukovana. Vuk, ziv. 269. Ve6 povrzi,
pope, popovane, liajde sa ninom u hajdukovane.
Osvetn. 2, 93.
HAJDUKOVATI, hajdukujem, impf. biti hajduk,
zivjeti, raditi kao Jiajduk. — Akc. kakije u prats,
taki je u impf. liajdukovah, u impt. hajdukuj,
u ger. praes. hajdukujuci ; kaki je u inf. taki je
u aor. hajdukuvah (osim 2 i 3 sing, luijdukova)
i u ger. praet. hajduk6vS,vSi ; drakdiji je u part,
praet. act. hajdukovao, hajdukovala. — U na§e
HAJDUKOVATI
555
HAJNOST
vrijeme, a izmeSu rjecnika u Vukovu (,icli bin
ein hajduk' ,latrocinor'). Da s' naodi i da aj-
dukuje u zelenoj gori Garevici. Nar. pjes. yuk.
2, 77. Hajdukova tri godine dana. 3, 323. Ceta
. . . cetovala i hajdnkovala. Pjev. cm. 47^. Niko
mu ne smije spomenuti za ono sto je hajduku-
juci ucinio. Vuk, ziv. 269. On je }eti s podosta
drustva hajdukovao ili cetovao protiv Turaka.
nar. pjes. 3, 448. Ako hajduk hajdukuje, a 'no
jadi i gladuje. V. Bogi§ic, zborn. 597.
HAJDUKOVIC, TO. prezime (uprav hajdukov
sin). — Od prije nasega vremena. Hajdukovict.
S. Novakovic, pom. 110. Ajdukovic. D. Avra-
movid 196. — U ovom primjeni kao da znaci :
hajdukov sin ili hajduk : Bog t' ubio, ostarjela
majko, jer me dade u goru zelenu bas u goru
za ajdukovica. since ajduk iz gore dosao i do-
nese zelenu dolamu . . . Nar. pjes. petr. 1, 224.
HAJDUK-TKAVA, /. neka bilka, isporedi hajdu-
cica, b, i hajducka trava kod hajducki, e) bb).
Ajdnk-trava, Agrostemma coronaria L. (Srp. ark.
za celok. lek.). B. Sulek, im. 2.
HAJDUSTVO, n. osobina onoga kojije hajduk,
hajducina. — Postaje od hajduk nastavkom tstvo,
isprcd kojega se k mijena na c a iza ovoga s
ispada, te se c ispred t mijena na & — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (die rauberei'
,latrocinium' s primjerima iz narodnijeh pjesatna :
Od ka' smo se dali u bajdustvo. Prodite se vraga
i bajdustva). Jer sam bio devet godin dana u
hajdustvu s Tomica Mijatom. Nar. pjes. juk. 607.
HAJDIDI, inter}, kad se ko cemu divi i ono
hvali. — Sastavleno liaj i didi. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,herrlich, wunder-
sclion' ,praeclarus' , cf. didi). Hajdidi kupus!
Nar. posl. vuk. 340.
HAJEKATI, hajecem, inq^f. vikati: hae (gove-
dima). — isporedi hajkati. ■ — U jednoga pisca
nasega vremena. Sami (volovi) oru ko Davoru
svomu, nit' ih tkogod vice ni hajece. Osvetn.
2, 65.
1. HA.JEE., vidi hair. Hajer, fajda, korist. V.
Vrcevic, nar. prip. 229.
2. HAJER, vidi ajer.
HAJEVO, n. ime mjestu. — xiv vijeka. I jeste
prilozismo u Petroci . . . seliste Hajevo. Glasnik.
24, 2.54. (138 >).
HAJGIE, m. vidi -jgif.
HAJGAN, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
prav. 1878. 37.
HAJIZMO, vidi hacizmo.
1. HAJKA, /. lov cetveronoSnijeh zvijeri, kod
kojega jedni, vicuci : Jiaj, gone zvjerad na mjesto
(zasjedu, busiju) gdje je drugi docekuju i ubijaju.
— Postaje od haj nastavkom tka, isporedi hajkati.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die treibjagd' ,venatio, qua excitatae a servis
ferae, in biviis triviisque a venatoribus excipi-
untur' s primjerom: Ni moja hajka, ni moja za-
sjeda, t. j. nijesam zapoceo, ne6u ni rasprav}ati,
vidi daje). Ti zametni hajku u planitii, pa ti
kreni zvijera arslana, svoga brata metni na bu-
siju, otkuda ce arslan udariti. Nar. pjes. vuk.
2, 44. Pa naj pos)e hajku zametnuse. 2, 47. Ni
moja hajka ni moja zasjeda. (za tijem nije mi
stalo). Nar. posl. vuk. 221. Taj se lov zove
,hakane' ili ,hajka' ; jer jedni idu u goru, te vicu:
ha! ha! i tijem plase zvjerad, a drugi ih do6e-
kuju. V. Bogisic, zborn. 499.
2. HAJKA, /. vidi Ajka.
HAJKAC, hajkdca, tn. covjek koji goni zivo-
tine (vicuci: haj!); s osobitijem znacenem, covjek
koji to radi kod hajke. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nam,
sing, i voc: hajkacu, hajkaci. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,bootes') gdje
naj prije dolazi , i « Vukovu : 1. ,der treiber,
,actor'. 2. ,treiber (auf einer treibjagd)' ,qui excitat
feras'. — Zavikase po gori hajkaci, i krenuse
zvijera arslana. Nar. pjes. vuk. 2, 47. Ma saplahli
lovci i hajkaci. Osvetn. 4, 26.
1. HAJKACA, /. bic za goveda. — Akc. se
mijena u gen. pi. hajkaca. — Postaje od hajkati.
— U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu
(jdie ochsenpeitsche' ,scutica major' s dodatkom
da se govori u Srijemu). Strpa mene u vre6u,
pa on uze ajkacu, pa sve mene po vreci. Nar
pjes. vuk. 1, 512. 0, kako bih tada bio dokopao
tromu hajkacu i povikao mojim veselim vocicima:
ajs, ajs, stu, stu! M. P. Sapcanin 1, 61.
2. HAJKACA, /. zensko, koje slabo radi, nego
samo svr|a i kojesta lupeta, zove se ,ajkaca' i
,ajkara'. Podunavka. 1848. 53.
HAJKANE, n. djelo kojijem se hajka. — U
Vukovu rjecniku.
HAJKAEA, /. vidi 2. hajkaca.
HAJKATI, hajkam (i hajcem?), impf. uprav
vikati: haj!, pa po tome u osobitijem znacenima:
a) goniti stoku; b) plasiti ptice; c) loviti hajkom
(uprav goniti zvjerad do zasjede). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (s praes.
hajcem ,ejicere clamando') i u Vukovu: s praes.
hajkam, 1. ,jagen' ,vonor'. 2. n. p. svine ,vor sich
hertreiben' (vicuci haj ! haj !) ,ago'. 3. n. p. cvorke
,verscheuchen durch den ruf aj' ,abigo voce aj'.
— Scepan hajka, a Mitar zapade. Nar. pjes. vuk.
2, 632.
HAJKNUTI, hajknem, pf. hajkati (u Vukovii
rjecniku stoji da je imperfektivni glagol, ali je
to bez sumne pogreska). — U nase^ vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (impf. ,auftreiben' ,ex-
cito' s primjerom iz narodne pjesme : Tamo hajkni
zvjerad iz planine). Ti mu hajkni zvjerad iz
planine, nazeni mu srne i jelene. Nar. pjes. vuk.
2, 631. Hajku hajkne silesija kmeta. Osvetn.
4, 24.
HAJKOBILA, /. 7njesto u Srbiji u okrugu
toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 336. —
Jamacno je sastavleno: haj kobila!
HAJKUNA, /. vidi Ajkuna.
HAJLUK, m. vidi ajluk,
HAJi^lV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. hajan.
— nije dosta pouzdano.
HAJME, HAJMEH, interj. vidi ajme, ajmeh.
— Od XV vijeka. Hajme vilo, ti me s' uzela.
M. Drzi6 136. Hajme! da' mi ruku. 248. Hajme!
laebore ja, da mi se je u moje tamno tilo vratiti!
Tondal. star. 4, 118. Hajme majko tugo moja!
gdi je sada dusa tvoja? M. Divkovic, kat. 142.
Bojim se da se naodi jos gori od m.(h) sada,
hajme! I. Ancic, ogl. 86. Hajme, to ni po jodan
nacin uciniti ne mogu. J. Filipovic 3, 162a. —
Hajmeh! tere oboj ! komu 6' me ostaviti? M. Ma-
rulic 186. Hajmeh nesrjeco! krudela nesrjeco!
M. Drzi6 294.
HAJNOST, /. osobina onoga koji je hajan,
hajahe. — 11 jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu: v. hajane. Lijenost,
kome je protivna hajnost i pojma. I. A. Nenadic,
nauk. 95.
HAJOS
556
2. HAK
HAJOS, hajosa, m. ladar, mag. liajos. — U
Vulcovu rjecniku: ,der scliiffsknecht' ,lielciarius',
cf. ladar s dodatkom da se govori u vojvodstvu.
— Ima i drugo znacene i drtikciji akcenat. a)
Ajos, aj6sa, lenstina, bitanga, u Srbiji u okrugu
krusevackom. ,Postao ti je sad pravi ajos' (moze-
biti prema tur. hajlaz, lijenstina). Ajos, ajosa (u
okrugu rudnickom i va|evskom) u istom znacenu,
skoro koliko i lola. \i. Kovacevic. — h) Bivalo
je i turskih hajduka koji su se zvali ,ajosi' (u
Hercegovini). V. Bogisi6, zborn. 609.
HAJOSkI, adj. koji pripada hajbsima. — U
Vukovu rjecniku.
HAJPITI, hajpim, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. kajpiti. — nepouzdano.
HAJKA, /. hyp. Hajrija. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Ne 6e Ajra da radi. Nar. pjes.
petr. 1, 328.
HAJEADIN, m. tursko (arapsko) ime musko.
— Kao takovo na jednom mjestu xv vijeka, a
izmedu rjecniku u Danicicevu (,Hajradim.'). Hajra-
dina poklisara gospodina voevode Hamtza bega.
Men. serb. 512. (1470). — U nase vrijeme selo u
Bosni u okrugu hihackom. Statist, bosn. 114.
HAJKIJA, /. tursko ime zensko. — isporedi
Haji-a. — U narodnoj 2y<!snii nasega vremena.
Majka kara Aliju i nevjestu Ajriju. Nar. pjes.
petr. ], 327.
HA JROLA , vidi hairala. Be hajrola , Ibro
barjaktare! Pjev. crn. 313**.
HAJS, vidi ais. Na vole je vikala: ,Hajs barna,
liajs busa!' Jacke. 45. Hajs, liajs, hajs, moji
mill volki ! 223.
HAJSTVO, n. hajane. — U Stulicevu rjecniku.
HAJT, vidi ais, — U Prigorju. F. Hefele.
HaJTAR, m. vidi hater. Ide Marko po liaj-
taru majci. Pjev. crn. 217a. No gee Stojan bega
izgubiti rad liajtara Hajkune devojke. 317^.
HAJTAS, liajtasa, m. a) vidi: Veliko kolo u
suvaci okrecudi se zakaca one ,kolenike' u ,ve-
rierci', a ,venerka' okrece kamen koji meje. ono
veliko kolo nazupcano je dronovim klinovima
koji zakacaju ,kolenike'. ono u sto su uvrceni
ti klinovi zove se ,ajtasi' (tako u mnozini ; iz riili
12 sastavjeno je to kolo); gredice koje te ajtase
uglavjuju i pripajaju za ,vreteno' gore, zovu se
,motoruge', a one koje ga pripajaju pravo kao
ono paoci naplatke, zovu se ,dorunge'. ajtasi su
od tvrda drveta, rastova ili graniceva. sejak mi
race: jSekli smo mi te ajtaSe i dogonili ovdo te
prodavali za dunavske vodenice'. oni su tako isto
kolo kao u suvaci, samo se ne okrecu okolo nego
ozdo na vise kako ih voda tera. M. D. Mili6evic.
— .Ho su u kolskih tockova naplaci to su u ovih
suvavMh ajtasi. D. Danicic. — vidi : Skupjaj
hajtaso. (spremaj se, pa liajdo odatle). Nar. posl.
vuk. 288. — h) vitao u vodenice. u nase vrijeme
u Slavoniji. « odgonct]aju narodne zagonetke :
U Sumi sjeceno, preko poja vu6eno, a na vodi
tandrkalo. odgonetfaj : ,ajtas u vodenici'. Nar.
zag. nov. 8. — Od mag. hajtas, tjerane, hajtani,
tjerati, hajtoker^k, glavno kolo kod vodenice (i
druge sprave).
HA J TEE,, VI. vidi hater. — U Vukovu rjedniku
s dodaikom da se govori u Crnoj Gori i s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Rad hajtera nogovijeh
sluga.
HAJTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. §em.
prav. 1878. 72.
HAJTILOVIu, »j. prczivie. — U naSe vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.
HAJTOR, m. vidi hater. Koii bi izdao za
mito ili za ajtor. Pravdonosa. 1851. br. 34. Po
nasoj dusi a ne po niSijemu hajtoru. V. Vrcevic,
niz. 23. Pristati na sve ono, sto oni po nihovoj
dusi pravo bez hajtora osude. V. Bogisic, zborn.
542.
HAJVAN, hajvana, m. domace zivince, arap.
tur. liajwan. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je
u ostalijem padezima, osim nom. sing, i voc. :
hajvane, hajvani. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,das thier' , animal', cf. zi-
vince, zvjerka). Kakova je muka na hajvanu
(jarcu). Nar. pjes. vuk. 3, 287. Uzjahase debele
hajvane. Nar. pjes. kras. 1, 93. Bogme jest od
pravoga sira i od naj finijih tvorila, ali od golema
ajvana. Nar. prip. vrc. 175. Ajvan, sve cetvero-
nozno zivo sto se jede. V. Vrcevic, nar. prip. 221.
— Kao kolektivni supstantiv moze znaciti mnostvo
i onda je ace. jednak s nominativom. Napanuli
vukovi na ovce i ajvan u nekakvom selu. Nar.
prip. vrc. 150. De je nekad ajvan Ivanbega
Crnojevica izlazio |eti u planinu. V. Bogisic,
zborn. 8. Gdje ima pase za ajvan. 402.
HAJVAR, hajvara, m. posojena ikra sto se do-
biva iz Rusije, tur. havjar. — isporedi kavijar.
— Akc je kao kod hajvan. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (ajvar, vide hajvar,
ali ovoga nema). Morune, esetre, sarca ili mla-
dice, kecige i pr. ot koji mnogi hajvar prave.
S. Tekelija. letop. mat. sr. 119. 73. Canak graha
i malo hajvara. Vuk, poslov. 95.
1. HAK, m. vidi dah, a, a), a osobito se kaze
hak had se iz otvorenijeh usta tiho ispusta vazduh.
— Akc. se mijena u loc. sing, haku i u gen. pi.
haka. — Bijec je onomatopejska, jer kad se tiho
ispusta vazduh iz otvorenijeh usta, kao da se
izgovori slog ha, isporedi 1. hakati. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,halitus' 313*;
,exhalatio' 29!>; hak zdravi ,buon fiato' ,sanus
odor' 313^'), u Voltigijinu (,esalazione, fiatamento'
,das hauchen'), u Stulicevu (,halitus, respiratio'),
u Vukovu (ak, A'ide hak s dodatkom da se govori
u Boci; hak, dusak ,hauch' ,halitus'). Pusta da
ga dvije zivine hakora griju ostinuta. P. Kana-
velic, iv. 336. Samijem hakom u okolo okuziva.
I. Dordi6, salt. 316. Nezdravijem se napune sokom,
koji paka vooma lasno u otrovne hake i vape
kuzne razciui se. B. Zuzeri 423. Mi jesmo za-
liaknuti od negova (Bozjega) liaka. V. M. Gucetic
83. U lice toga tijela zahaknuo je i tijem hakom
udalinuo mu je diliaj. S. Rosa !». Nega vo i
oslid hakom toplili su. 185*. Da ga s nezdra-
vijem hakom zahaceS. A. Kali6 429. Pasji ak
mora ne muti. (u Boci). Nar. posl. vuk. 246. —
S osobitijem znacenem, i glas kod slova h. na
jednom mjestu xviii vijeka. Iraena u gre^koga
jezika zaimana .Clirist' i ,Christijanin', piso je
ne s ,k' nego s ,ch', crbo ,k' krknivajudi a ,ch'
hakora pridi§u6i na grecku ima se izustiti. S.
Rosa viii. i u nase vrijeme sa slicnijem ovomu
znacenem kod pisaca: Hak ,hauchlaut'; hak ostri,
slabi, lat. ,spiritus asper, lenis'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
2. HAK, m. arap. tur. haqq, pravda, pravo,
istina, Bog. — Od xvii vijeka (vidi kod c)), a
izmedu rjecnika u Vukovu: ,dor lohn, die besol-
dung' jStipendium, morces', cf. plata. a) pravda,
zakon uopie. Bogmo jo liak Bog Turcima na-
redio, a svetac Muhamed za ditap privezao. Nar.
prip. vrfi. 96. vidi i bigair-liak. — b) pravo. Beg
hak (pravo) ima. V. Bogisic, zborn. 549. — hak
ti je, hak mu je rece se, kad se kome dogodi koje
zlo, te se hoce kazati da je ono i zasluzio. u
2. HAK
557
1. HALA
jednom primjeru xviii vijeka i u Vukovu rjee-
niku (hak mu je ,das hat er verdient! es ist ilim
recht gesclielien' jhabet, habet sibi'). Koji ga
na oci zali, a srcem veli: hak ti je, i jost jest sve
to malo. D. Rapic 286. — c) suprotno jdugu',
novci i drugo sto ko ima pravo primiti od koga
(i plata). Ako sto na mene bude tvoga haka i
duga, ja sam pokoran svomu dugu. Starine.
1, 101. (oko 1655). Sve nam dati grose i harace
i agama ake sa zema|a. Nar. pjes. vuk. 4, 437.
I agacke hake i dovode. Ogled, sr. 194. Plaiali
su po nesto Turcima u ime aka od zemaja. Vuk,
nar. pjes. 4, 458. — d) doci kome haka Hi doci
kome haka glave , upropastiti ga , unistiti ga.
mislim da je haka genetiv sing, od hak, i da doci
haka znaci kao steci oblast nad kim, isporedi
doci glave, vrha, vidi doci, II, 12, c. D. Popovic
(tur. rec. glasn. 59, 236) viisli da je od arapsko-
turskoga haqyndan (stamparskom grijeskom hakn
dai) gelmek, doci mu glave (uprav: pedepsati).
— od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(kod hak) : doci kome haka glave ,zu grunde
richten' ,pGrdo'. Izsijece mnoz Turaka i izne-
b|useii dojde im haka. J. Kavanin 138''. Bogu
vala kad ga danas nema, i kad nemu haka glave
dodoh! Nar. pjes. vuk. 3, 361. Kad se vrati
ubica kuci, kaze ocu i bra6i kako je rodaka ubio
a oni ga svi pocnu ruziti govoreci mu: ,Sto
uradi, Bog ti haka dosao!' Nar. prip. vrc. 101.
Sve se diglo, pusku ponijelo, hoce Crnoj Gori
haka doci. Osvetn. 3, 134. — iperbolicki : dosa-
diti. Haka mi je doslo staru i xiegovo zamu-
cenje. J. Kavanin 420*. Doslo mi je haka glave
(n. p. to i to, t. j. tako mi dosadilo da sam veo
gotov umrijeti). Nar. posl. vuk. 69. Docfii komu
haka, dodijati. ,Svakomu si dosa' haka, tko te
ima' u konsiluku'. M. Pavlinovic. — e) tursko
ime musko Hi muski nadimak. Bac-Vuksane i
s him Hak-Sabane. Ogled, sr. 459.
HAKA, vidi 2. hak, d).
HAKA]^, hakja, m. kuka, kvaka. — U Bjelo-
sijencevu rjecniku: kajkavski hake|, kvuka ,uncus'.
2. hakej kojem se krovi razmecu gda gori ,hama'.
V. cak}a, i u Jambresicevu (kao u Bjelostjencevu).
1. HAKAN, m. tursko ime musko, tur. hakan,
car, kraj. Jedno ti je aga Hakan-aga. Ogled,
sr. 474.
2. HAKAN, hakna, adj. koji pripada lidku. —
IJ Stulicevu rjecniku: ,vaporale, di vapore* ,va-
poratus'. — sasma nepouzdano.
1. HAKANE, n. djelo kojijem se hdce, vidi 1.
hakati. — U Stulicevu rjecniku: ,flatus'.
2. HAKANE, n. djelo kojijem se hace, vidi 3.
hakati. — Is osobitijem znaeenem, vidi hajka.
Taj se lov zove ,hakane' ili ,hajka'. V. Bogisid,
zborn. 499.
1. HAKATI, hacem (i hakam), impf. vidi di-
hati, 1, c, aj i 2, b. — isporedi hahati. — Akc.
je kao kod dihati. — Postaje od hak, ili bo^e od
ha (vidi kod hak) nastavkom k. — Od xviii vi-
jeka u Dubrovniku (u nase vrijeme samo s piraes.
hacem. P. Budmani), a izmedu rjecnika u Belinu
(hakati, hakam ,exhalo* 290*), u Voltigijinu (ha-
kati, hakam ,fiatare, esalare, proprio di animali'
,hauchen'), u Stulicevu (hakati, hacem i hakam
,flare, sufliare, halare'). Hace Bog u oblik mrtva
tijela i postaje u demu duh. A. Kalic 4.
2. HAKATI, hakam, impf. pustati iz sebe glas
ha ha. — U Belinu rjecniku: ,far spesso ha, ha'
365i>.
3. HAKATI, hacem, impf. vikati hd ha. — TJ
nase vrijeme. Turak hace, parip propnom skace.
Osvetn. 4, 32. Hakati, odzivajuci se govoriti ha:
,Hace, vice, stoji ga dreka'. M. Pavlinovic.
HAKAV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,vaporoso,
pieno di vapori' ,vaporosus'. — nepouzdano.
H AKC AC, hakoca, m. dem. 1. hak. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
HAKCIC, m. dem. 1. hak. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.
HAKIZMO, n. vidi hacizmo.
HAKNUTI, haknem, p/. 1. hakati. — U Stu-
licevu rjecniku: ,lialitum semel emittere'.
HAKNIVATI, haknujem i haknivam, impf.
haknuti, kao iterativni glagol. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: liaknivati, haknivam, a kod haknuti
i praes. haknujem ,lialare, flare, spirarc'.
HAKOV, m. vidi akov. — U jednoga pisca
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(v. vedro). Po 12 forinti jedan hakov. Z. Orfelin,
podr. 108.
HAKOVAN, hakovna, adj. koji drzi (h)akov.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Izaspi u dva
hakovna cabra hladiti se. Z. Orfelin, podr. 195.
Uzmi musta dva hakovna cabra. 352.
HAKOVCAD, /. coll. (h)akovce. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Mozes pretociti u dvojke i
hakovcad. Z. Orfelin, podr. 192.
HAKOVIC, m. prezime tursko, vidi 2. hak, e).
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. U to
doba jedno Ture mlado po imenu Hakovicu Zeko.
Pjev. crn. 244^.
HAKSAM, m. vidi aksam.
HAK-TAL, m. Bog, arap. tur. haqq te'ali',
Bog je neizmijerno uzvisen. — U nase vrijeme u
Turaka. Kad je Hak-tal (Svemogudi) naredio
Noju da ogradi jednu veliku ladu. Nar. prip.
vrc. 96.
HAL, hala , m. bijeda, napast, nevo^a, arap.
tur. hal, (uopce) stane. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (al, vide bijeda, napast).
Ne od' tamo, drago dite moje, ve6 se prodi ala
i mejdana. And. Kacic, razg. fc6a. Hal, aggravio.
S. Budmani 422^. I sve oto vrime (hoc' vedega
hala?) sad jedna sad druga je me bol drzala.
M. Kuhacevic 53. Da me ne podlozi ostrijemu
halu. 58. No da vidis hala i belaja! Nar. pjes.
vuk. 3, 193. Bice, paso, hala od Turaka, jer
junaci jesu Crnogorci. 5, 829. Vidi Tala poga-
noga hala. Pjev. crn. 156b. Cudna hala i cudna
sevdaha! Nar. pjes. juk. 208.
1. HALA, /. illuvies, paedor, neeistoca, gnu-
soba, osobito sto se nakupi kad se ee}ade ili odi-
jelo ne pere. — Nepoznata postana; moze biti
da je ist a rijec sto 3. hala. — Od xvi vijeka
(vidi kod b)) , a izmedu rjecnika u Mika^inu
(hala , gnusoba ,squallor , paedor') , u Belinu
(jSordes' 150''. 692a. ,04''), u Voltigijinu (,sozzura,
sporchezza , squallore' ,schmutz') , u Stulicevu
(,sordes, spurcitia, impuritas'), u Vukovu (,der
schmutz' ,sordes' s dodatkom da se govori u Du-
brovniku i s primjerom : voha halom). a) sa zna-
eenem kazanijem sprijeda. Tu je zala smrdec
smradez, giius i hala. J. Kavanin 460''. Halom
nasega stana, smradom nasega tila ... A. d.
Bella, razg. 232. Njeci dospjese u hali i smradu
od tamnica. D. Basic 228. Od smrada i hale
imasmo oba panuti na vrh glave. S. ^ubisa,
prip. 251. ,Smrdi halom'. ,Nigda se ne umiva,
ima na nemu prs hale'. ,Ima mu na kosuji prs
hale', u Dubrovniku. P. Budmani. — i metafo-
ricki. Po taki nacin razgori me, velim, da sva
1. HALA
558
HALALITI, a.
hala srca moga odgori. I. M. Mattel 271. — h)
hao psovka. haze se cesto i hez obzira na neci-
stocu tjelesnu. O rode izrodni, o judi svijeh halo!
D. Eanina 120a. Mici se, halo i nitkovo! S. 1^^"-
bisa, prip. 49. Hala, nadimak zensku gnusnu i
zlocestu: ,halo jedna!' M. Pavlinovic.
2. HALA, /. vidi azdaha, zmaj (vidi primjer
iz Vukova rjecnika), tur. ala, zniija (vidi F. Mi-
klosic, tiirk. elem. nachtr. 1, 3), po eemu ne bi
trehalo h. — JJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (ala, vide azdalia). A kad ala alu
pojahala. Nar. pjes. vuk. 2, 225. Kad udara
btrahinicu bane mucnu alu silna Vlah-Aliju.
2, 282. Pobide nas hala i vremeiia. Nar. pjes.
petr. 2, 109. Bori se kao ala s bericetom (kad
vodi oblake, pa hode Jetinu da pobije gradom).
Nar. posl. vuk. 28. i)ipila na ^nega i hala i
vrana. (Svi ustali na n). 78. Zdere kao hala.
(Kad ko naglo jede). 79. Halo nesita! 340. Svoje
druzine nikako ne mogu nasititi, sve kao da
ala iz nih zija. Nar. prip. vuk. 92. Al' eto ti
ala ide. 179. Za alu se misli da ima od azdahe
osobitu duhovnu silu te leti i vodi oblake i grad
navodi na Jetinu. za zmaja pak misli se da je
kao ognevit junak od kojega u lecenu ogan od-
skace i svijetli. Vuk, rjecn. kod ala.
3. HALA, /. latrina, zahod, proliod, arap.
chala', tur. hala. — U nase vrijeme, a izmectu
rjecnika u Vukovu (ala s dodatkom da se govori
u ISrbiji i u Bosni po varosima i s primjerom
iz narodne pjesme: Udovice, u ali podnice). De
je senluk, nek i d.la gori. Nar. posl. vuk. 75.
4. HALA, interj. vidi ala. Hala, Dedo, da
strasna junaka! Nar. pjes. vuk. 5, 328.
HALABUCITI, halabucim, impf. ciniti hala-
biiku, bucati, tarlabukati. — U Bjelostjencevu
rjecnika (kod halovaiiiti).
HALABUKA, /. buna, vreva, graja, bice od
tur. alaq-bulaq, jedno preko drugoga, u neredu.
— isporedi halabura. — U Bjelostjencevu rjec-
nika (kod halovana) i u Jamhresicevu (,tumultus').
HALABUEA, /. vidi halabuka. — Od xviii
vijeka (ali vidi i halaburiti), a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (v. halovana) gdje^ naj prije do-
lazi. — U zagoneci (o svini). Si6u picu stoji
na grmicu, otud ide alabura: skin' se odatle,
sidu, picu, silom cu ti kozu sJuStit. Nar. zag.
nov. 202. — /S nejasnijem znaienem u pjesmi
ugarskijeh Urvata. Halabura, ne pasi! ar me
jur bolu u§i. Jacko. 203.
HALABURITI, halaburim, impf. bucati, vikati,
vidi halabura od cega postaje, i halabuciti. —
U jednom jjrimjeru u pisca cakavca xvi vijeka
(gdje moze biti da znaci brb(ati), a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (kod halovaniti). Ne lia-
laburi taSce rici. Nauk brn. 45''.
HALAC, in. prezime. — xviii vijeka. Halac Dure.
Glasnik. ii, 3, 71. Vuk Halac. 73. (1706—1707).
HALACATI, halacam, impf. vidi lialakati. —
IJ jednoga pisca naSega vremena. Svud po liemu
Turci halafiaju. S. Milutinovid u Pjev. crn. yS'i.
JIALAH, m. vidi Alah (bole Alah). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: vide Bog
s dodatkom da govore u Bosni Srbi zakona tur-
skoga i s lyrimjerom: Ne izjodini, llalaliu, krsta!
(Nar. posl. vuk. 200). llalah Turci, za boga
jednoga! Pjov. crn. 31''. — Mjeste drugoga h
moze biti i j: Halaj, vidi kod bilah.
!• HALAJ, vidi ilfij, alaj-barjak, alaj-barjaktar.
2. HALAJ, vidi Ilalali.
ilALAJKA, /. tur. halaiq, robina (arap. cha-
laiq, pi. chalaiqe, stvorene). — U jednoga pisca
Boshaka nasega vremena. A ne dati za zivota
svoga, da Turci ma kmetuju vi majke, a djevojke
idu u halajke (nevjencane zene turske). Osvetn.
3, 38.
HALAK, m. vaja da arap. tur. 'alaka, pre-
danost. — U jednoga pisca yiasega vremena. I
Novaka poradi halaka. P. Petrovic, gor. vijen. 110.
HALAK ATI, lialacem i halakam, impf. vikati
,Halah' (tursko ime Bozje) Hi ,hala' (interj.). —
isporedi alakati kod cega je jamacno isto po-
stane i znaeene (,navalivati' moze biti znacene
samo u sirem, prenesenom smislu). — perf: ha-
laknuti. — Od xviii vijeka (vidi kod b) ; ha-
laknuti, koje vidi, jos je starije). a) vikom zvati,
pominati Boga (ne samo o Turcima , vidi kod
halaknuti). Svud po iiemu Turci halakaju. Ogled,
sr. 434. Halahkat, Boga zazivat. u Nar. pjes.
juk. 619. — b) vikati, grajatl, bucati. Nemiran
val morski po moru halace. M. Kuhacevic 61.
Halakati, grajati, jaukati, vapiti, vikati. 171. I
za riima deca halakaju. Ogled, sr. 460. On ka'
obad halace i skace. M. Pavlinovid, razg. 112.
HALAKNUTI, hahiknem, pf. halakati, vikom
zazvati Boga, pomenuti Boga (ne samo o Tur-
cima). — isporedi alaknuti kod cega je jamacno
isto postane i znacene. — Od xvii vijeka. U ne
halaknuse (Turci). I. Zanotti, skaz. 23. Ali dode
stotina Crnacah, pred nima je Pujev Radovane,
halaknuse, Boga spomenuse, i Turcina brzo po-
lomise. Nar. pjes. vuk. 4, 116. Dok se turska
vojska opoplasti, halaknula, Boga pomenula. Pjev.
crn. 36a. 'fo vide.se mladi Crnogorci, halaknuse,
Boga pomenuse. Ogled, sr. 219. — U jednom
primjeru sa se, kao da je pasivno. Dok se kra|u
halaknula vojska, poharase bijeloga grada. Pjev.
crn. 282a.
HALAKUSA, /. Halakusa, vrst vinove loze crna
grozda (Dalmacija, Danilo). B. Sulek, im. 108.
HALAL, halala, m. blagoslov sto daje jedan
drugome kad jedan sto primi od drugoga kao
kupovinu Hi dar, arap. tur. Ijalal, sto je dopu-
steno, sto je po zakonu. vidi halaliti. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc. halale. — U nase vrijeme
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide^ blagoslov
s primjerima : Dao mi je s halalom. Sto covjek
s pravdom stece, to mu je halal. Da mu je halal).
Ono dava liijadu dukata, i dade mu dare rad'
alala. Nar. pjes. here. vuk. 179. Tu devojka
halal zaiskala. Nar. pjes. petr. 2, 7. Jovo primi
u svoje ruke iste pare i dar od alala. Pravdono§a.
1851. br. 26. Eto ti zemja na poklon, da ti jo
alal! 1852. br. 3. Kad se zem|a prodaje, onda
prodavaoc uzme grudvu zemfe pa je preda kupcu
rekav^i: ,Da je alal!' V. Bogisic, zborn. 425.
HALALITI, halalim, pf. postaje od halal na-
stavkom i. — impf. : halajivati. — Akc. kaki je
u praes. taki je u part, praet. pass, halajen ; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing, halali. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (vide oprostiti, blago-
sloviti.)
a. aktivno. a) blagosloviti, kad jedan od dru-
goga sto prima kao kupovinu Hi dar. Kad koji
sto kupi od koga, a on kaze : , Halali brate'. A
onaj mu odgovori: ,Da ti je halal!* Vuk, rjo6n.
Oni koji kupuje izbroji novce pred nokoliko judi
te mu pare halali, a oni te prodava halali mu
stvar prodanu. V. Bogisid, zborn. 425. Da bi
prodavalac srdacnije alalio prodanu stvar. 465.
— amo spada i ovo: Marko svoju majku opet
HALALITI, a.
559
HALEBICI
dovikuje: ,Boga tebi, moja stara majko! izvadi
mi obadvije dojke'. Pa ih Marko obe pojubio ;
,Mati moja, halali mi ml'jeko, koje j' mene dov^en
dohranilo'. Nar. pjes. kras. 1, 46. — h) darovat->
s blagoslovom. Kod Marka su tri 6emera blaga,
kakva blaga? sve zuta dukata, jedan cu mu cemer
halaliti, sto ce moje t'jelo ukopati. Nar. pjes.
vuk. 2, 442—443. — c) oprostiti. U lice se
s Turkom po|ubio, jedan drugom krvcu lialalise.
Nar. pjes. vuk. 3, 381. I to knazu alaliti casmo.
5, 350. I te bib ti jade halalila. Nar. pjes. petr.
2, 2. Jedan drugome prije nego su ispjelmuli
krv alalise. Pravdonosa. 1852. br. 30. Haram
va|a da se narod vrati, jere raja ne halali kleta
gospodaru ni jela ni pila. Osvetn. 1, 28.
b. sa se, refleJcsivno i reciprocno, oprostiti se.
Halali se i oprosti junak. Nar. pjes. vuk. 2, 566.
Tu se oproste i lialale. V. Bogisic, zborn. 149.
Sa svima se alali (oprosti) i svijeh blagoslovi. 301.
HALA^jiVANE, n. djelo kojijem se hala]uje.
— U Vukovu rjecniku.
HALAXiiVATl, halajujem, impf. lialaliti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. liala|ivah,
u impt. lialajuj, u ger. praes. liala|ujuci, u part,
praet. pass, halajivan ; ti ostalijem je ohlicima
onaki kaki je u inf. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,segnen' ,benedico'). Pak se
junak s kulom halajuje. Nar. pjes. juk. 268.
HALAN, m. u zagoneci i iz ne u Vukovu rjec-
niku : u zagoneci : Halan (ovan) jase na lialanu,
ham mu je (vuna) kita do kopita. (Nar. zag.
nov. 26).
HALAPATOVO, n. selo u Kosovu. — xiv vi-
jeka. Selo Halapatovo. Glasnik. 24, 255. (oko
1380).
HALAPIC, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 188.
HALAS, halasa, m. ribar, mag. halasz. — V
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: alas,
vide ribar (gdje se dodaje da je od grc. aXuvg).
Alas kapu nakrivio, u meanu gledi. Nar. pjes.
vuk. 1, 512. Digose se po moru alasi, i po moru
ribu povatase. 2, 74.
HALASKI, adj. koji pripada halasima. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (alaski).
Sve se nive zelene, a alaske erne. Nar. pjes.
vuk. 1, 512.
HALASOV, adj. koji pripada Jialasu. — U
Vukovu rjecniku (alasov).
HALASEVCI, m. pi. u Danicicevu rjecniku:
,HalasevLci', selu je Vilskoj isla meda ,nadi. Ha-
lasevce' (Mon. serb. 144 god. 1349).
1. HAL AT, halata, m. vidi alat. — I u Stuli-
cevu rjecniku.
2. HAL AT, halta, wt. vidi 2. alat.
3. HALAT, m. vidi 3. alat.
4. HALAT, m. Halat, vrst morske trave (Sabjar).
B. Sulek, im. 103.
HALATAST, adj. vidi alatast. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku.
1. HALAV, adj. pun hale, pr^av, gnusan. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika}inu
(,pollutus, squallidus') gdje naj prije dolazi, u
Belinu (,squallidus' 704*'), u StuUcevu, u Vukovu
(,sclimutzig' ,sordidus', cf. gnusan, prjav).
a. adj. Isukrst umiva gnusne i halavo noge
svojijeh ucenika. V. M. Gucetic 19'J. Zasve da
bijase suh, mledan, halav i u halinah veoma po-
tiitenijeh. D. Basic 289. Moj sin tako utuzhen,
tako halav, tako raskidan ? A. Kalic 316. — i
metaforicki. Svuci halavu gresnu ha].inu. V. M.
Gucetic 2.
b. adv. halavo. — U StuUcevu rjecniku (,sor-
dide, spurce'). Koji halavo ili oholo odjeveni
pristupaju. I. A. Nenadic, nauk. 197.
2. HALAV, adj. prozdrliv kao hala (vidi 2.
hala). — U Vukovu rjecniku : alav, n. p. covjek
,gefrassig, gierig' ,vorax'.
HAL A VAC, halavca, m. (1.) halav covjek. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nam. sing, i gen pi. halavaca. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu.
Oni halavac bjese ga od te krivine obadio. S.
Eosa 155*.
HALAV AN, halavna, adj. vidi 1. halav. —
Samo u StuUcevu rjecniku.
HALAVANA, /. graja, buka, buna. — isporedi
halovaha, halabuka, halabura. — U dva pisca
cakavca xvi i xvii vijeka. U pulku halavaiiu
zdvigose. P. Vrancic, ziv. 22. Ne moguci pod-
nesti halavanu mnostva. 38. PustiAi vec prignut,
nego halavaham gradovnim. F. Glavinic, cvit.
186b. — U nase vrijeme kao prezime, vidi Vuk,
rjecn. 572a. Marko Halavana. Nar. pjes. vuk.
2, 649 (medu prenumerantima).
HAL A VIC A, /. (1.) halavo zensko cejade. — U
StuUcevu rjecniku.
HALAVITI, halavim, impf. ciniti da sto (objekat)
bude halavo, prjati, gnusiti. — isporedi haliti.
— U Mikalinu rjecniku : halaviti , ohalaviti
,polluo' ; u Belinu: ,sordidum facere' 411a; u
Voltigijinu : ,sozzare , insudiciare ; ammorbare'
,besudeln, beflecken ; anstecken' ; u StuUcevu:
,inquinare, foedare, polluere etc'
HALAV:^ALAN, halav^ahna, adj. dem. 1. halav.
— Samo u StuUcevu rjecniku (halavjahan).
HALAV^iASAN, halav|asna, adj. vidi hala-
v|ahan. — Samo u StuUcevu rjecniku (halavjasan).
HALAVOST, /. osobina onoga sto je halavo.
— U StuUcevu rjecniku: v. hala.
HALAVSTVO, n. vidi halavost. — Samo u
StuUcevu rjecniku (uz halavost).
HALDA (ili Ha|da ?), m. ime musko. — Na
jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (Halbda). Haltda. Glasnik. 15, 290.
(1348?).
HALDEJ, m. Xcdt^aiog, Chaldaeus, negda narod
u Aziji. — isporedi Haldejac. Haldeji bijahu
svuda oko grada. D. Danicic, 2car. 25, 4. A
neki Haldeji taj cas dodose i tuzise Jevreje. dan.
3, 8.
HALDE JA, /. Xc'lSuCa, Chaldaea, negda drzava
u Aziji, vidi Haldej, Haldejac, haldejski.
HALDEJAC, Haldejca, 7n. vidi Haldej. Izidite
iz Vavilona, bjezite od Haldejaca. D. Danicic,
isai. 48, 20. Mac na Haldej ce i na stanovnike
vavilonske. jer. 50, 35.
HALDEJSKI, adj. koji pripada Haldejima. —
Od xvi vijeka. Jezik jevrejski i haldejski. Transit.
5. Iz Ura haldejskoga. D. Danicic, Imojs. 11, 31.
Za Vavilon i za zem^u haldejsku. jer. 50, 1.
HALDUJE (ili Ha|duje?), n. u Danicicevu rjec-
niku: jHaltdujo', selima koja jo car Lazar dao
crkvi Bogorodicinoj u Zdrijelu branicevskom bjese
meda ,otB Kosarne st Haldujemt' (Mon. serb.
194 god. 1370). nominativu nema potvrde.
HALDUNI, m. pi. pluea. — na Rijeci. F.
Pilepi6.
HALEB161, >».. pi. selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 188.
HALEKALAC
560
HALOVIT
HALEKALAC, hal^kaoca, m. covjek koji halece.
— U Stulicevu rjecniku (grijeskom halekaoc).
HALEKANE, m. djelo kojijem se halece. —
Stariji je oblik halekanje. — U Belimc rjecniku:
halekanJG ,vociferatio' G52^, i u Stulicevu.
HALEKATI, halekam i h^lecem, impf. vidi
halakati. — Od xvii vijeka, a izmecta rjecnika u
Belinu (halekati, halekam ,vocifero' 652^), u Volti-
gijinu (halekati, halekam ,gridare, schiamazzare'
,8clireyen'), u Stulicevu (halekati, halecem i ha-
lekam ,clamare, vociferare, clamoi'em vel clamores
edere'). Dali se od nas trpjet' moze, da hoga po
mecetijeh ne haleka i ne zavija? I. Gundulic
478. Da se zadube u koju pivnicu potistenu,
pijuci i halekajuci do ponoca. B. Zuzeri 297. —
i u na§e vrijeme u Dubrovniku u znacenu: vi-
kati, grajati. P. Budmani.
HALEM, m. vidi alem.
HALENICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 50.
HALI, vidi Alija. Hali-age Vrane. J. Kavanin
135b.
HALIC, m. prezime. — xiv i xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Halict). Radomirj.
HalicB. Glasnik. 15, 28'4. (1348?). Grgur Hali6.
Men. Croat. 183. (1501).
HALIJA, m. vidi Alija. Za Halijom Tanko-
vidu Mujo. Pjev. cm. 2031".
HALIJOV, adj. vidi Alijin. Pa zaiska sabju
Halijovu. Pjev. crn. 68**.
HALIL, m. tursko ime musko, arap. Chalil. —
U nase vrijeme. O Turcine, dijete Alile! Nar.
pjes. vuk. 3, 107. Zenim brata Gojena Alila.
3, 136. Mlado Ture Boicid Alile. 3, 349. S Mujom
je Gojeni Halile. Pjev. crn. 48^. Da vidimo . . .
Halijla Gusanca. I(j4b. Tvome pobri Gojenom
Halilu. Nar. pjes. juk. 369. Vino sluzi dijete
Halile. 509. — Kad ima za sobom kakav predikat,
n. p. aga, moze se ne mijenati po padczima. IV
kroz moga brata Alil-agu. Nar. pjes. vuk. 1, 619.
Sa svojijem pobrom Alil-agom. 2 , 366. Dva
Morica, dva Alil-basi6a. 3, 565. Pobratima starca
Halil-agu. Nar. pjes. juk. 63. — amo spada i
ovo: Setala so Alil-aginica. Nar. pjes. vuk. 1, 618.
Idi sada, Alil-aginice. 1, 621.
HALILOV. adj. koji pripada Halilu. Neko-
liko glava ukinuo, medu nima glavu Alilovu.
Nar. pjes. vuk. 3, 285.
HALINA, /. augm. 1. hala. — U Stulicevu
rjecniku: ,8umma immundities'.
HALISTE , n. vuneni pokrivai. — isporedi
halistvo. — U Stulicevti rjecniku : ,stragulum
laneum'. — nepouzdano.
HALIStVO, n. vidi haliste. — U Stulicevu
rjecniku. — sasma nepouzdayio.
HALITI, halim, impf. vidi lialaviti. — U je-
dnoga pisca xviii vijeka. Ko i Sokad vino locu,
i 8 liega se pjenam halo. J. Kavaiiin 170''. — i
metaforicki. Sama Boga nek bi hvalio, a iskrne
ne bi halio (jazik). 350''. Ki se krvim svojom
hale u osvoti. 44B'».
HALKA, /. gvozden kolut, arap. halaka, tur.
halka. — Akc. se mijena u vac: lialko, halko,
i u gen. pi. liaiaka (i hulki). — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (gvozdon kolut ,ein
eisenier ring, z. b. thiirring, fessel' ,annulu3',
of. biofiug). a) gvozdeni Hi mjedcni kolut na
vratima kao kucalo. Zakuca dace alkoni na vra-
tima. Nar. pjos. vuk. 1, 216. Stade zveka alke
na vratima. 1, 469. Bije neko alkom na vra-
tima. 1, 476. Pa on kucnu lialkom na vratima,
na ruci mu prsten od morgana, halka zveci,
prsten odgovara. 3, 371. I na vratim dvije halke
zlatne. Pjev. crn. 12^. Nacini alku na avlinskim
vratima srebrnu pa pozlacenu. Nar. prip. vrc.
153. — b) u veriga, okova. I zamace singir oko
vrata, triest alki, cetrdeset oka. Nar. pjes. vuk.
3, 37. Pa privuce haiku od singira. Nar. pjes.
juk. 56. Na vrat singir i haiku pretesku. 403.
Kad se Marko od sna probudio, ali nega save-
zali Turci: nabili mu halke oko vrata. Nar. pjes.
kras. 1, 16. — c) nejasna znacena (tane?) u
jednom primjeru. Doceka ga ogan od topova,
pogodi ga deli alka zlatna. Nar. pjes. vuk. 5, 363.
— d) (u Sinu) igra u kojoj mladi momci trcedi
na konma pogadaju kop|em u haiku koja je oso-
bito za to nacinena, i to se kaze ,trcati haiku'.
Vuk, rjecn. kod halka (gdje vidi daje).
HALKAR, lialkara, m. momak koji trci haiku
(vidi halka, d)). — U Vukovu rjecniku napose
i kod halka: Starjesina u onome istome redu
kao sto su dosli odvede halkare na bijegu.
HALKARSKI, adj. koji pripada halkarima
Hi halci (vidi halka, d)). — U Vukovu rjecniku
napose i kod halka : Naprijed idu halkarski
momci.
HALKIZMO, «. vidi hacizmo.
HALKO, m. hyp. Halil. Halko lijepo kAigu
nakitio. Nar. pjes, juk. 369.
HALMAS , m. vidi Almas. — xviii vijeka.
Stanko iz Halmasa. Glasnik. ii, 3, 77. Mihajlo
iz Halmasa. 78. (1706—1707).
HALMASAC, Halmasca, m. covjek iz Halmasa
(kao muski nadimak Hi kao prezime). — xviii
vijeka. Zivan Halmasac. Glasnik. ii, 4, 15. (1729).
HALOBIJA, m. koji bije, ubija halu (vidi 2.
hala). — U Lijevcu se ovako zove sveti Durad.
1^. Kovacevic.
HALOST, /. vidi 1. hala, halavost. — U Stu-
licevu rjecniku: v. hala. — nije dosta pouzdano.
HALOTA, m. ime inusko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka i otale u Danicicevu rjecniku. Glasnik.
15, 284. (1348?).
1. HALOV, halova, m. nekakva velika mreza
za hvatane ribe, mag. halo. — U Mikalimi rjec-
niku: alov i halov, mreza duga za ribati ,sagena,
verriculum, everriculum, tragula, casses, rete';
u Stulicevu: alov ,retG capiendis avibus', i halov
iz Mikalina; u Vukovu: alov, velika preda sto
se ribe hvataju. — iSto je u Stulicevu rjecniku
tumaceno da je alov mreza za hvatane ptica, to
je sasma nepouzdano.
2. HALOV, m. zlijeb. — U Stulicevu rjecniku :
jCanalis ligneus diversis usibus'. — nije dosta
pouzdano.
HALOVANA, /. vidi halavana. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: lialovana, halabuka, halabura,
buna, nabuna, smeca. od puka ,tumultus', v. ra-
bula, i u Jambrcsicevu: ,rabula'.
IIALOVANITI, halovanim, impf. ciniti halo-
vanu, vidi Iialabuciti , halaburiti. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: halovanim, halabucim, hala-
burim ,tumultuo, vocibns, clamore turbo, voci-
feror' ; lialovaiiim se ,tumultuor', t u Stulicevu:
iialovaniti (!), v. halekati.
HALOVIT, adj. koji je kao (2.) hala, koji je
kao sto biva u (2.) hale. — U nase vrijeme. A
on pusti vranca alovita. Nar. pjos. vuk. 2, 585.
Malovito kono i junako. 3, 51. U kra|a je halo-
vita glava. Nar. pjes. petr. 2, 109. Pobiie nas
HALOVIT
561
ha:^a
halovito vr'jeme. 2, 114. ,Halovit' se zove onaj
za koga se drzi da navodi oblake, grad, oluju.
'^. Kovacevic.
HALOZINA, /. vidi haluzina.
KALUGA, /. travurina ; provalijn. — -u- stoji
mj. negdasnega ^. — Akc. se mijena u gen. pi.
haluga. — Rijecje stara nepoznata posiana, ispo-
redi stslov. halajga, plot, ulica , novoslov. haluga,
morska trava, inalorus. chaluha, mala ulica. —
Izmedu rjecnilca u Vukovu (1. vide provalija
s dodatkorn da se govori u Crnoj Gori i po oko-
linama. 2. vide travujina, korov s dodatkorn da
se govori u Backoj i u Lici). a) travurina, korov.
po sjevernijem krajevima. Tu su vrice pune vune
i svake haluge. B. Krnarutic 34. Cvit podkasu
i ses}ugu i halugu svaku drugu. V. Dosen 50^.
Vec izmed nih ciste se aluge. J. S. E.o|kovic
223. Da haluga s iie od zime gine. 396. Na
OTO se odgovara, da neprijate| naroda umrloga
uzrok bise ove haluge i trave riaj gorje. D. Rapic
124. Ne raste li na jednoj nivi za toliko haluga,
dokle godir se ne izkorene? 437. ,Pobrase sto
je boje trave bilo na grob[u, a ostavise sarau
halugu'. u Topolovcu. P. Brantner. Haluga, ime
razlicitom dracu poraslom bujno na nekom mjestu.
u Prigorju. F. Hefele. — is osohitijem znacenem. :
Haluga, ces. po|. halucha (Oenanthe) , chaluha
(Fucus), nekakav korov (Vuk, Lika, Bjelostjenac).
B. Sulek, im. 108. Haluga svinska, nekakav korov,
nem. schweingras (u ugarskijeh Hrvata). 485.
/^ h) aluga, gusta suma. u Hercegovini. N. Duci6.
amo spada i ovo : Unide u jednu jelovu alugu.
S. !^ubisa, pric. 123. — c) provalija. po juznijem
y ; krajevima. Dok u}eze niz aluge tvrde. Ogled.
\ sr. 122. Loveci on po dubokijem alugama i gu-
■ stijem grmenima. Nar. prip. vuk. 192. Koji su
bjezali u one nedoletne haluge i klisure. V. Bo-
gisic, zborn. 8. — d) ime wjestima. aa) u Srbiji.
'aaa) dva zaseoka: Gorna i Doiia Aluga sto su
postojala do 1862 godine, dokle su Turci zivjeli
u Sokolu. K. Jovanovid 88. — bbb) vijesto u
okrugu biogradskom. Niva gorna u Alugi. Sr.
nov. 1870. 45. — ccc) mjesto u okrugu vajevskom.
Zem}e u Alugi. Sr. nov. 18<)5. 150. Zabran u
Aluzi. 1872. 562. — bb) mjesto u Crnoj Gori.
Bas junaka Knezevica Rada, od Aluge Saranovic
Zuka, od Uskoka GluScevica Mica, od Jezera
Sibalica Zivka. Nar. pjes. magaz. 1867. 94. —
Vidi i Haluge.
HALUGE , pi. haluga, ime wjestima. a) selo
u Bosni u okrugu .«irnjevskom. Statist, bosn.
66. — b) mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom..
Glasnik. 19, 96. — Pontine se prije nasega vre-
mena. Haluge. S. Novakovic, pom. 149.
HALUZAN, haluzna, adj. po kojemu raste ha-
luga, pun haluge, vidi haluga, a). — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Tezke zem^e koje su haluzne.
J. S. Re|kovic 396.
HALUZANIN, m. covjek iz sela Haluge. Nov.
sr. 1834. 109.
HALUZINA, /. augm. haluga, a). Kada covjek
}eti ide po livadama, pa naide na livadu, na
kojoj raznovrsna, krupna, velika, i to jos zaple-
tena i prepletena trava raste, i kada izade iz
iste, rece : ,Edva kroz ovu aluzinu (deko veli
,alozinu') prodo'. i opet : ,Moja je krava tako
slatkorana, da svaku aluzinu jede i pojede'. u
Lici. J. Bogdanovic.
1. HALVA, /. slatkojelo: a) kupovno, od oraha;
b) domace, od psenicnoga brasna i masti i meda;
arap. tur. Ijalva (od sesama, brasna i meda Hi
secera). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
, . in
Vukovu : 1. ,eine mehlspeise (von weizenmehl,
schmalz und honig)' ,cibi genus'. 2. od oraha
koja se prodaje. Nosi piti radost, s alvom svoje
pite kuharica sladost. A. Kanizlic, roz. 80. Peku
alvu i od bz'asna ptice. M. A. Re|kovic, sat. C4^.
Da ja jedem u ducanu alvu. Nar. pjes vuk.
1, 354. Ode na jagmu kao alva. (Kad se sto
brzo rasproda). Nar. posl. vuk. 232. U zimno
doba pravila je halvu od meda i oraha. M. P.
Sapcanin 1, 34.
2. HALVA, /. kod igre prstena. — U Vukovu
rjecniku kod prsten : Jedan uzme prsten u ruku
i potkrije pod sve kape redom (a pod jednom
ostavi prsten) a naj poslije u maramu (marama
ta zove se ,alva' ili ,zavitak'). 617^. i kod halva:
cf. prsten.
HALVAGIJA (halvagija), m. covjek koji pro-
daje halvu, tur. halvagy. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Dmitar Halvagija
(moze biti i nadimak ili prezime). Glasnik. ii,
3, 75. (1706—1707). Alvagiju jal' agiju. Nar.
pjes. petr. 1, 169. Alvagija, poslasticar. 341.
HALVALUK, m. sto se kome daruje (na halvu).
— Slozeno od halva i od turskoga nastavka luk.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,das trinkgeld (auf halva), was man neugekleideton
abfordert' ,corollarium , rnunusculum' : Daj hal-
valuk (,sagt man wie in Osterreich: den Schneider
auszwicken'). a) kod kakve prodaje kad kupac
gosti prodavca ili mu daruje novaca preko ugo-
dene cijene. Kupac placajuci ugovorenu cijenu
plati obicno alvaluk: casti jelom i picem pro-
davca ili mu dade na srecu koju mraku, koji
novcic (u Srijemu, Banatu, Backoj). V. Bogisic,
zborn. 466. — b) trazi se halvaluk (i od sale i
zbi(a) u koga sto je obukao novo odijelo (vidi u
Vukovu rjecniku). Zdrava bila, Hajko Atlagica!
zdrava bila i gace derala, a i meni halvaluka
dala! Nar. pjes. vuk. 3, 103. Kupio hajduk gace
za marjas, a popio forintu alvaluka. Nar. posl.
vuk. 164.
HALVAT, m. arap. tur. chalwat, mjesto na
osami, na strani. — isporedi avlat (drugo je
alvatan). — Pridijeva se supstantivu sto znaci
kakvo mjesto i ne mijena se po padezima. — U
narodnijem pjesmama nasega vremena. Et' Ha-
lila u halvat odaju. Nar. pjes. juk. 231. Vode
Sarca u alvat podruma. Nar. pjes. marj. 3.
HALVICA, /. dem. 1. halva. Alvica. 1^. Ko-
vacevic.
HA^, m. vidi hajina. — U nase vrijeme s oso-
hitijem znacenima Haj (mj. haj), osobita vrsta
ha|ine zenske s krilom s traga od |openke i od
svile poput iskrivjena Jemesa. Slovinac. 1881.
438. Ha|, kostrijet sto se s jedne koze ostrize.
M. Pavlinovic.
HA!^A, /. vidi ha^ina. — Od xvi vijeka (go-
tovo samo u cakavaca) , a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,toga ; vestis'), u Bjelostjencevu (haja,
svita, halina sukna, odeca, dolama ,vestis'. 2.
ha|a, svita etc. senatorska ali popovska i duga
do glezna ,toga, vestis talaris, vestis ad talos
usque demissa'), ii Jambresicevu (,vestis, tunica';
haja duga senatorska ali popovska ,toga'), u Volti-
gijinu (,vestimento, sopraveste' ,kleid, rock'), u
Stulicevu (v. ha|ina), n Vukovu: 1. (u Hrvatskoj
oko Otocca) zenska hajina kratka i bez rukava.
2. (oko Spjeta) muska dugacka plava hajina po
kojoj se ne opasuje. a) odijelo uopce, osobito
gorne. Proda haju svoju. Anton Dalm. , nov.
best. 123. luc. 22, 36. A niki prez haje do grla
ugazi. D. Barakovic, vil. 55. Vec prijate| dobar
36
HA^A
562
HA];iINA
vaja, neg zlat bat, i svilna lia|a. P. Vitezovic,
cvit. 11. Dlaku svoju vuk pro mini , niti ha}a
fratra cini. 116. Haju kladoh na sii'oka moja
pleda. I. Zanotti, en. 47. Da su mu tamo ukrali
haJu. Starine. 11, 137. (oko 1681). Ha}u lipu na
me stavi. P. Vuletic 16. Po dvi haje pak sva-
komu poda svile toga mista. 76. Sto 'e prut
haji, lusija rubu, turpija gvozdu. J. Kavanin
342^. — i metaforicki. Da nasega tila lia|u svu-
cemo. F. Vranci6, ziv. 27. — b) u mnozini, vidi
ha|ina, d) an). Ako nimaju toliko sarih hajl
(mj. lia}) kuko vasi lonckneliti. Mon. croat. 225.
(1527). U rezah ili hajah. S. Budinid, sum. 37^.
Svoje ha|e zdire. D. Barakovic, jar. 100. Sta-
vivsi ha|e pod glavu svoju slatko zaspi. A. Ge-
orgiceo , pril. 29. Sukne bihu svrgli , haje (ti
izdanu god. 1628; u starijim izdanmia zmpe) pri-
pasali. M. Marulic 13. Haje od skarlata kojimi
ga zaodise. P. Radovcic, nac. 418. Svoje ha|e
tuzan razdri. P. Vuletic 13. Stare svuci haje a
nove obuci. M. Kuhacevi6 163. I premane haje
snazno na se vrz'te. Jacke. 30. Projde k suncu
i prosi suncene lia)e. Nar. prip. mikul. 17. Kad
su ju s ha| od zenidbi sukli. 61. — c) s osobitijem
znacenima. aa) toga, daga halina do peta. vidi
u Vrancicevu, Bjelosfjencevu, Jambresicevu rjec-
niku. — bb) i cc) vidi u Vukovu rjecniku. —
dd) sobna liaja ,schlafrock'. — u nase vrijeme u
Sulekovu rjecniku.
HA^AK , hdjka , m. u Vukovu rjecniku : (u
Sinu) kratak gun koji nije nasaran (a koji je
nasaran onaj se zove ,koporan' ; dugacki pak
gun zove se ,lia}ina'). — Jamacno dem. lia|, a
ne arap. turs. chalaq, noseno, derano odijelo.
HA;^AV, adj. Kada komu i obuca i odjeca
stoji nesklatno, razgrapano, kao da o nem visi,
ili je neociscena, blatna, rece se : ,Ala si ga, brate,
ajav i trajav'. u Lici. J. Bogdanovic. — Ili je
isto sto at|av (prema prvome znacenu, te bi uprav
glasilo a|av), ili postaje od 1. hala (prema dru-
gome znacenu).
HAJ^DA, vidi Halda.
HA^iDUJE, vidi Halduje.
HA!I^ETAK, lia}6tka, m. dem. hajina (drugo je
alet). — Akc. se mijena u voc. ha}ece, hajeci, i
u gen. pi. liaJStaka. a) uopce. u Stulicevu rjec-
niku: V. hajinica. — b) ha(ina, odijelo uopce. u
jednoga pisca xviii vijeka. Priobuce se u hajetak
svoga sluge. A. Kanizlic, kam. 108. — c) koji
god komad, dio od odijela. — ic nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku (,ein kleidungsstiick' ,vestis').
Istina da su mnogi od ovijeli hajetaka turski i
arnautski. Vuk, odg. na lazi i opad. 20. Ona
nije marila ni za jedan svoj hajotak. M. D. Mi-
Ii6evi6, let. ve6. 247.
HAJ^ETINA, /. aiigm. lia}a, hajina. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu i u Vukovu.
Obuko§e ga u jednu staru cr}enu hajetinu. Michol-
angelo. 36. Vidio je mladi6a onega u razdrtoj
hajotini i z bisacira na ramenu. B. Zuzori 423.
HAl^ICA, /. dem. haja. — Od xvin vijeka u
cakavacn, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. ha|i-
nica). Uhiti ga za hajicu. P. Vulotid 23. A
V zimsko vrime subice, koluti i halice. Jacke.
263.
HAljilNA, /. odijelo. — Akc. se mijena u gen.
pi. hajiim. — Nepoznata postana, jamacno rijcc
tuda; nece biti od grc. /Xcuva, plnst, knbanica,
a jos mane od arap. chil'at, tur. halat (vidi kod
alet) Hi od pers. chali, tur. hali, sag, ili od franc.
haillon, izderuno odijelo. — Ne zna se, postaje
li od haja, Hi je ovo postalo od liajina (jer bi
se ovo shvatilo kao augmentativ). posto ima i
bug. halina, visa je prilika za ovo zadne. ces.
halena, halina amo ne spada, jer bi prema ce-
skome h trebalo da je u nas g. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika^inu (,vestis, vestitus,
vestimentum, amictus' ; hajina gorna ,amictus,
vestis exterior' ; halina duga, coha ,toga'), u Be-
linu (,vestis' 762'^; , tunica' 691*; gorna haj.ina
,vestis extima' ; dona hajina , vestis intima' 763a),
u Bjelostjencevu (kajkavski halina, v. ha|a), u
Voltigijinu (uz ha|a), u Stulicevu (,habitus, vestis,
vestimentum, indumentum'), u Vukovu (,ein kleid'
,vestis'). a) odijelo uopce, komad tkana Hi vise
komada sasivenijeh ili drukcije sastav(enijeh cim
se tijelo pokriva. Z zenami potrjobuje govoriti
od lijepijeh hajina. Zborn. 21*>. Kraj od skuta
od lie haline tegnuti. A. Gucetic, roz. jez. 93.
Dohode k vam u hajinah ovcije. M. Divkovic,
bes. 468a. Tko ima dvijo ha|ine. nauk. 21a. Kako
ha}ina, ka se usaptaje od grizice. M. Alberti 271.
U zelenoj tuj hajini, zlato i biser ku nakiti. I.
Gundulic 299. S lijevom nogom stane izutom,
raspasanoj u hajini. 300. Sjase carskoj u hajini.
561. Neka je takova halina da po savisnoj liposti
ne bude tasca. M. Bijankovic 95. Steru po putu
ajine i kitje. S. Margitic, fal. 186. David odreza
Saulu krajak od ha}ine. I. Dordic, salt. xi. Imase
svrhu gole puti samo jednu hajinu. M. Lekusic
56. Upitajte ovi peracica, koje obicaju prat ajine
prtene. gospoda koja se obicaju prisvlaciti svake
nedije po dva il' bari po jedan put cine popariti
u lugu doma a}ine. F. Lastrid, nod. 198. Nitko
ga ne mogase nagovoriti, da novu hajinu obuce.
A. Kanizlic, fran. 149. Svi misnici svrhu izvanske
hajine oblacise kosuju E. Pavic, ogl. 145. Svojom
hajinom branila me od vatre. M. Zoricic, zrc.
38. Ha|ine se cuvaju od praha. D. Basic 168.
Kad oblaci tko ha|inu. V. Dosen 91^. Za barjak
se snase brine, za odicu i hajine. 103*. Obuce
jih Bog u ajine od kozica zivotinski. And. Kacic,
kor. 4. Pozelivsi zlato, srebro, a}inu. 156. Moga
sam uzot sto o6u prsteni, bisera, jaspri, ajina.
N. Paliku6a 70. Izgubise stolu, to jest nadra-
menicu iliti ha|inu pravetnosti. J. Matovic 463.
Obukose naj lipse hajine. J. Krmpotic, mal. 11.
Tvoje hajine i uresne naprave neka budu kri-
posti svete. I. J. P. Lucid, bit. 38. Sidedu ob desnu
Gospodina u hajini pozlacenoj. Grgur iz Varesa
18. S nim je u druzbi Krunoslava nu jos muskoj
u hajini. P. Sorkocevic 591*. Za godinu prosio
devojku, a za drugu hajine krojio. Nar. pjes.
vuk. 1 , 581. Od Jutine ajinu razdera. 2, 162.
— i metaforicki. Obuce hajinu umrlu od Jucke
naravi. A. Gucetic, roz. jez. 89. U hajini se
nasao kako covjek, to jest uze tijelo covjccansko.
M. Divkovic, bes. 11a. Naj hudo se zlobe kriju
od svetine u hajini. I. Gundulic 480. 0 lazi zla
ajino! I. Ancid, vrat. 34. AJina od neumrlstva.
And. Kacid, kor. 3. — b) osobito gorne odijelo
koje pokriva ostalo. Josif smetnuvsi liajinu po-
bjeze na dvor. M. Divkovid, bes. 295*. Sluziti
ispovid broz dugo hajino. M. Bijankovid 53.
Ulizao u rimsko vide s onom ponositom ajinom.
A. d. Bella, razg. 177. Krizari nazvani od cr-
vena kriza na hajini prisivena. A. Kanizlid, kam.
587. O porugani u biloj i crvenoj hajini Go-
spodino! bogojubn. 272. Kad Sanson bi usilovan
dati tries hajiiia. D. Ba^id 8. Nutrna kosuja
prtona, hajina takoder prtena. I. Velikaiiovid,
uput. 1, 73. U Srbiji se od prijo zvala hajina od
bijela sukna kao gun, i to bila muska ili zonska
,art oborkleid mit armeln' .chlamidis genus', cf.
bjola(''a. Vuk, rjedn. — c) kolektivno. Kada se
po trgu prodava opdeno hajina. B. KaSid, zrc.
HA^ilNA
563
HAMAJLIJA
79. — d) plur.: liajine. aa) sve (gorne i done)
odijelo sto se u isto vrijeme na tijelu nosi. —
izmedu rjecnika u Belinu (,habitus' 366a) i u
Vukovu (,das gewand' ,vestimenta'). Covjek ne
poznaje se po lia|inali. Zborn. lO^. Nitko ne
moze sakriti ogna u sebje da mu se hajine ne
izzegu. 18a. Knez u svitlih lia].inali. M. Drzic
22. Muske bih prinila ha|ine na sebe. F. Luka-
revid 215. Gdi je cackove hajine obukal. D.
Zlataric 7a. Svuce s sebe ha|^ine. A. Gucetic,
roz. jez. 166. Obucen prtenijemi ha|inami. M.
Divkovic, bes. 73a. Eazdri ha|ine svoje. M. Al-
berti 458. Marijo koja si zavila Isukrsta u uboge
liajine. P. Posilovic, nasi. 69^. Neka se ne obuce
u ha|me popovske. M. Bijankovic 61. Miris od
tila i od a|ina. S. Margitic, fal. 59. Blagoslov
odice ali hajina zacaranoga. L. Terzic 255. Pri-
lika je ne krajice ka zlatnimi hajinami lasti. J.
Kavanin 521*. Pocme lipe ajine oblaciti. J. Ba-
novac, prip. 251. Zaplaka i ufati ga za ajine.
M. Zoricic, zrc. 127. Pak oruzje i ha].ine sve
do gole koze skine. V. Dosen 124*. Svlaci Save
sa zlatom ajine, kaluderske oblaci mantije. And.
Kacic, razg. 18*. Da dode k nemu obucena u
naj lipse svoje a].ine. kor. 305. Ti obuci sve moje
ajine. Nar. pjes. vuk. 1, 594. Ta na nemu ni
ha|ina nema. 2, 145. Na tebe su pobo|e hajine.
2, 146. Sto nosase svilene ha}ine, cad obuce
suknene ha|ine. 2, 188. A na sebe tri kata ha-
jina. 2, 227. Iskrvavi niz prsi hajine. 2, 284.
Dacu tebi cetvere ajine : dvoj' od svile, dvoje od
kadife. 2, 618. Svuci , sine , gospodske hajine.
8, 24. Preko po|a bez svijeh hajina, bez curaka
i bez anterija, bez saruka, u malim kapama, bez
cizama i bez jemenija, gole, bose topuzima tuku.
4, 151. Krojite mi vojenske haj^ine. Nar. pjes.
istr. 1 , 45. Bill su obuceni u stajace hajine.
Vuk, nar. pjes. 1, 188. Obuci zalosne hajine.
£>. Danicic, 2sam. 14, 2. — bb) dim se pokriva
posteja. — u Vukovu rjecniku: ,das bettgewand'
,stragula'. — u Belinu rjecniku znaci sve sto je
prteno te se upotreblava kod pokrivana i posteje
i trpeze: Hajine prtene ,biancheria , panni lini
per uso di vestire o di tavola o di letto' ,linea'
140b.
HASINA C, hajinca, m. dem. hajina. — TJ Vu-
kovu rjecniku s osobitijem znacenem : vide ha|ina.
1 (vidi naj zadni primjer kod hajina, b)) s do-
datkom da se govori u Lici.
HA]^INAK, hajinka, m. dem. hajina. — TJ Vu-
kovu rjecniku : hyp. hajina, 1 (vidi naj zadni
primjer kod hajina, h)) s dodatkom da se govori
u Kotoru.
HA^jINAE,, m. covjek sto prodaje hajine. —
U Stulicevu rjecniku: ,venditor di veste, o chi
presiede al luogo in cui quelle si vendono' ,ve-
stiarius'. — nije dosta pouzdano.
HAl^INCINA, /. augm. hajina. 1^. Kovacevic.
M. Kovacevic.
HA^INE, /. pi. vidi hajina, d).
HAl^INICA, /. dem. hajina. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu i u Vukovu. Vid
gdje ga ubogom hajinicom pokriva. A. Gucetid,
roz. jez. 123. Kako se rodih, bih stajen u jasaoce,
zavit u hajinice. M. Divkovic, bes. 35^. Hoti
on vazda nositi jednu odrtu hajinicu. B. Kasid,
in. 51. Pokrivsi put jednom samom suknenom
hajinicom. I. Dordic, ben. 194. Dvijo tisuco dje-
cice dvorne u prilicnijeh hajinicah. B. Zuzeri
174. Sinku svomu nacini §arenu hajiuicu. A.
Kanizlic, utoc. 358. Imat ces prid ocima Izaka
Bvucena iz svojijeh hajinica. L. Radid 43. Na-
rucnik, ajinica, to jest tunicella, dalmatika. I.
Velikanovid, uput. 3, 364. Zato je s kostretnom
ajinicom sebe zaodivala. G. Pestalid 66.
HA^iINICKI, «(?/. vidi hajinski. — U Stulicevu
rjecniku: ,vestiarius' ; kovceg hajinicki ,arca ve-
stiaria'. — nepouzdano.
HA^INISTE, n. mjesto gdje se hrane hajine.
— isporedi hajinistvo. — U Stulicevu rjecniku:
jvestiarium'. — nije dosta pouzdano.
HA^ilNISTVO, n. vidi hajiniste. — U Stuli-
cevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
HA^INKA, /. dem. hajina, vidi hajetak. — V
jednoga pisca nasega vremena. Posle kupana
ostave tu ili koju paru ili hajinku ili ma sta.
M. D. Milidevid, ziv. srb. 1, 96.
HAl^INOVIC, m. vidi Ajinovic.
HA^jINSKI, adj. koji pripada halinama. —
isporedi hajinicki. — JJ jednoga pisca xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. hajinicki),
Mnogi slave se hajinami ali ona slava nije vla-
stita nihova, uego je hajinska. M. Eadnic 106^.
HA;^INST1NA, /. augm. hajina. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,vile indumentum'.
HA^jKA, /. vidi hajina. — Akc. se mijena u
gen. pi. hajaka. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu : vide hajina s primjerima :
Hajku na batajku (vidi dale). Hajku stere na
zelenu travu (iz narodne pjesme). Hajku na ba-
tajku. (Nema nista, nego hajinu na stap pa kud
hode). Nar. posl. vuk. 340.
HAl^KAV, adj. vidi ajkav.
HAl^TAV, a^. vidi ajtav.
1. HAM, hama, m. helcium, sprava na konu
koji vuce kola, mag. ham. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
ace. sing., i voc: hame, liami (ali hamovi). —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (,helcium, averta') gdje naj prije dolazi, u
Jambresicevu (,helcium'), u Stulicevu (,helcium'),
u Vukovu (am ,das geschirr des wagenpferdes'
,lora equi trahentis'). Nimacki ham koga koni
na vratu nose. I. Jablanci 116. Za logova hama
imao nisam. S. Tekelija. letop. mat. sr. 119, 67.
Zasukao brkove kao da ce amove nima krpiti.
(U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 87. Otobolio
usnu kao logovski am. (U vojvodstvu). 243. —
Bice ista rijec i u nekoj zagoneci (vidi kod halan)
odakle je i u Vukovu rjecniku (ham, u zagoneci,
cf. halan).
2. HAM, u ,ampamuk', pamuk neopreden. u
Nar. pjes. here. vuk. 357. pers. tur. cham, sirov,
neizraden.
3. HAM, m. vidi 1. han. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Tot se tri zdruzise k nam hami ta-
tarski. I. T. Mrnavid, osm. 44. — Moze biti i stam-
parska pogreska mj. hani.
HAMAJLIJA, /. amuletum ; bulla ; ars magica,
arap. hamail (plur. hamile), tur. hamail, zapis sto
se nosi na ruci. — isporedi hamalija. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (I. zapis ili
ciui kakve sto se nose uza se, n. p. hamajlija od
puske, od glavoboje, od groznice itd. ,der talisman'
,signum magicum'. 2. ona kesica ili kutijca sto se
u noj nosi zapis ,das talisman- kastchen' ,capsula
servando signo magico'). a) amuletum, cini sto
se nose uza se, te tohoze brane onoga sto ih nosi
od kojega Hi od svakoga zla, zapis (vidi u Vu-
kovu rjecniku, 1). Hamajliju vec du nosit, kom du
tebe mod usilit, kad ti jubav dodem prosit, neka
mi se budes smilit (govori Turcin). S. Gucetid.
HAMAJLIJA
564
HAMISAN, a.
star. pis. kuk. 1, 106. B'jelom rukom i kalemom
pise djevojkama sitne amajlije. sto s' u jednoj
amajliji pise: ,Ko te nece, ne nameci mu se, ko
te lio6e, ne reci mu: necu'. Nar. pjes. vuk. 1, 360.
Easiruju svoje amajlije. Vuk , mat. 23 , 5. U
amajliju protiv vestica, cinilica ili nocnica, metnu
mu glavicu ili cen bela luka. M. D. Milicevic,
ziv. srb. 1, 82. — b) kutijica ili kesica sto se u
noj nosi zapis (vidi u Vnkovii rjecniku, 2). Na
ruke zlatnu hamajliju. Nar. pjes. hog. 275. Da
upitam kujungiju, kuje li mi amajliju. Nar. pjes.
here. vuk. 2.54. — posto takova kutijica bude i
od zlata i svagda se uza se nosi, kaze se od mi-
line i dragii ce}adetu. Sarajlije zlatne amajlije
sto djevojke nose u nedrima. Nar. pjes. vuk.
1, 316. Dvije su seke braca ne imale, vec ga
grade od bijele svile, ruke, noge, drvo simsirovo,
glavu mecu od zlata jabuku, vedro celo zlatnu
amajliju. Nar. pjes. bos. prij. 1, 37. — e) cini,
carane uopce. Ti povadi moju britku sabju koja
s'jece svaku amajliju. Nar. pjes. vuk. 3, 75. Ona
(puskaj bije svaku amajliju. 4, 269. Zahman su
mu hamajlije, zahman vrazje vse coprije. Jacke.
276. — d) vrsta jabiike. x>reneseno od znacena
kod b). — u Vukovu rjecniku: ,eine art apfel'
,mali genus' s dodatkom da se govori u uzickoj
nahiji.
HAMAjLIJICA, /. dem. hamajlija. — U Vu-
kovu rjecniku (hamajlijca).
HAMAL, hamala, m. bajulus, nosilac, nosac,
arap. tur. hamraal. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. sing., i
voc. : hamale, hamali. — U Vukovu rjecniku
(amal) s dodatkom da se govori u Srbiji i u
Bosni po varosima.
HAMALIJA, /. vidi hamajlija. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,divi-
natio'). Dali se od nas trpjet' mozo, da zamukne
pak'o u svijetijeh , povrze se hamalija . . . ? I.
Gundulid 478. To su navistili po hamalijami.
I. T. Mrnavi6, osm. 79. Zlo nam hamalije, Kiz-
vane, vrgose. 159. Tva se opravi misao, svaka
hamalija da umukne. J. Kavanin 225*. I kadija
od Dizdarevica u koga je citap hamalija. Nar.
pjes. vuk. 4, 435. Imam cedo zlatnu amaliju.
Nar. pjes. here. vuk. 270.
HAMALITI, hamalim, impf. uprav: raditi kao
hamal, ali se upotreb^ava u znacenu : mnogo tru-
diti. — U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Cijeli
dan hamalim a ne vidim nikakve koristi'. P.
Budmani.
HAMAM, hamama, m. mjesto za kupane (u
Turaka), arap. tur. hammam. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc: hamame, hamami. —
Od XVIII vijcka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,das badhaus, badezimmer' , balneum'). Ti je vodi
u vruce amame ; kad pocnete svlaciti dolame,
ako bude mlada zcnska glava, lasno cete mladu
poznavati. Nar. pjes. bog. 2b3. Devojke su bostan
posadile oko ana i oko amama. Nar. pjes. vuk.
1, 397. Falila se dilber Ikonija u amamu medu
devojkama. 1, 565. Moja draga iz vruca amama.
Nar. pjes. here. vuk. 107. Kad djevojci u o6i
vjen6ana boje nokte u amamu. Vuk, nar. pjes.
1, 25. — Moze biti da amo spada i ovaj primjer
u kojcw je liaraan mj. hamam (ako ne stoji gri-
jeSkom hamana 7nj. hakSama): Dok je vecer od
hamana bila. Nar. pjes. vuk. 5, 211.
HAMAMGIK, m. dem. hamam, tur. hamam^yq.
— U Vukovu rjecniku gdjc se dodaje : ]Iamam|:ik
ima u svakoj turskoj sobi (gdje spavaju judi sa
ieu&ma.) za pe6i.
HAMAM-POTOK, m. potok u Srbiji u okrugu
aleksinackom. Basta kod Amam-potoka. Sr. nov.
1870. 168.
1. HAMAN, vidi kod hamam na kraju.
2. HAMAN, conj. u Stulicevu rjecniku: ,sed,
ast'. — Po svoj je prilici sam Stulli nacinio ovu
rijec krivo cuvsi rijec ama (koju vidi).
HAMANGIC, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 174.
HAMARIS, m. trice i kucine(?). — U Stuli-
cevu rjecniku: ,quisquiliae, purgamenta, sordes'.
— Posto nije drugdje potvrdeno, nije pouzdano-
HAMATA,/. vidi kamata. — isporedi hamatnik.
— U jednoga p)isca cakavca xviii vijeka. Ko
cini hamate, to jest zajme komu pineze i za ovi
sami zajam hoce da mu se da cagodir savise . . .
ali . . . vazimje . . . vece nego zakon dopusca i po-
krije hamate svoje. H. Bonacic 74.
1. HAM ATI, hamam, imp)/, noseci odijelo ili
uopce upotrebjaoajuci koje tkane (a osobito pr-
teno) ciniti da ono ne bude kakvo je bilo novo
Hi cisto, n. p. o skrobfenom platyiu (u kosuji,
ubruscu), ciniti da se guzca ili da nije vec onako
tvrdo, ukoceno kqko je bilo. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. ,Cuvaj da ne hamas prsi na toj
kosu|i'. ,Nemoj hamat one nove ubrucice'. P.
Budmani.
2. HAMATI, hamam, impf. vidi hamiti. — U
nase vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Hamajte,
sedlajte vrane kone moje. Jacke. 64.
HAMATLIJE, /. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 234.
HAMATNIK, m. vidi kamatnik. — isporedi
hamata. — U jednoga pisca cakarca xvix vijeka.
Ki bi bil ocit ozuras ili hamatnik. F. Glavinic,
svitl. 120.
HAMBAR, m vidi 1. ambar. — I ime selu u
Bosni u okrugu travnickom. Statist, bosn. 216.
HAMBAEINA, /. vidi ambarina. — I ime selu
u Bosni u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 83.
HAMBIS, m. vidi ambis. — Od xviii vijeka.
Hambis ,abisso'. S. Budmani 416*.
HAMEDIJA, /. bijela calma. — Bez sumne
je rijec tur ska, ali ne znam koja. — U jednoga
pisca nasega vremena. Nosase oko glave hame-
diju (hamedija — upravo muhamedovaca = bela
calma). M. D. Milicevic, jur. 85. S belom ha-
medijom na glavi. zim. ve6. 86.
HAMET, HAMETOM, vidi 2. amet i ametom.
HAMIROVIG, m.pirezime. — Najednom mjestu
XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku (Hami-
rovict). Todorb Hamirovidi.. Mon. serb. 209.
(1387).
HAMISAN, hami§na, adj. od mag. hamis, laziv.
a. adj. a) prevar(iv. — od xvii vijeka j}0 ye-
vernijem krajevima nasega naroda. U karti,
kocki igrac hamisni i zaklinac da ne budne.
Glasnik. ii, 3, 16. (1695). Hamisna turska vira.
A. Kanizlic, utoc. 85. Kada bismo falizjive i
hamigne oci imali. D. Eapic 2.')8. — b) samoziv.
— u nase vrijeme u Srbiji. Ako se kom detotu
pre mene da Sto od kola6a, od voca, od slatkiSa,
ja se srdim sto nije prvo dato meni . . . Posto
sam bio tako amiSan prema drugima, nije bilo
ocekivati ni da drugi prema meni budu boji.
M. D. Milicevic , des. par. 57— .58. Amisan,
gramzjiv, sobican. u okiugu va|evskom. 1^. Ko-
vacovic. AmiJan, covek tvrdica, koji sve sebi
grabi, a nikom niSta ne da. u Lijev6u i Starom
Vlahu. M. Kovatovii.
HAMISAN, b.
565
HANDRACISTE
b. adv. hamisno, prevarlivo. Posla k nemu
svoje poklisare da ga oni besidom privare. po-
cese mu oni govoriti, i hamisno nega sloboditi,
da on dode do liinog hatara. Nadod. 163.
HAMISKI, adj. vidi hamisan, a, a). — U nase
vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Ti hamiaki oci
skuri pogled imu. Jacke. 97.
HAMISTE, 71. vidi 1. ham. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Da mu (zdribcu) stegna
hamiste ne tuce. J. S. E,e}kovi6 234.
HAMITI, hamim, impf. uprezati (kona). —
isporedi 2. hamati. — Postaje od 1. ham. — U
Bjelostjencevu rjecniku: hamim, uprezem kone
,subhelcio, impono helcia equis', i u Voltigijinu:
,attaccare cavalli, attaccar sotto' ,anspannen'.
HAMPOV, m. prezime. — xvi vijeka. Gospo-
dina Hampova. Mon. croat. 231. (1527).
HAMPOVICA, /. selo u Hrvatskoj u podzu-
paniji koprivnickoj . Pregled. 74. — Postaje od
Hampov.
HAMUZA, /. nekakvo tkane, po svoj prilici
dr.masak, samalaga. — Od srgrc. xau.ovxo.';., xa-
/uov^cii. samalaga, srlat. camoca, camucum, ca-
mocatus, camoscatus ,panni serici vel pretiosioris
species', stfranc. camochat, samalaga (Ducange).
— Na jednom mjestu xv vijeka, i otale u Dani-
cicevu rjecniku (,pannus quidam'). Mnogocene ve-
like ciste svite razlike, aktsamiti. pandauri, ha-
muze, haztdeji. Spom. sr. 1, 138. (1417).
HAMZA, m. (arapsko) tursko ime musko. — •
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hami>za). Gospodinu Hamtza begu. Spom. sr.
1, 139. (1417). Vojevode Hamza bega. Mon.
serb. 443. (oko 1450). Gospodina voevode Hamkza
bega goshpodara hertcegove zemr,Je. 512. (1470).
Mi gospodint vojevoda Hamtza beg. 516. (1472).
A kakav je Amza kapetane. Nar. pjes. vuk. 4, 37.
0 Turcine Hamza kapetane! Pjev. crn. 33a. —
1 Hriscanima se nadijeva. Amza Tomi6 od sela
Previsa. Nar. pjes. vuk. 4, 484. — Isporedi
Hamzabeg.
HAMZA BEG, m. mjesto u Ugarskoj u proto-
presviteratu budimskom. — Od xviii vijeka. Lu-
boje iz Amzabega . . . Hranisav iz Amzabega.
Glasnik. ii, 3, 78.^(1706—1707). — U nase vri-
jeme Hanzabeg. Sem. prav. 1878. 35.
HAMZIC, m. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 62.
HAMZICI, m. pi. selo u Herccgovini u okrugu
mostarskom. Statist, oosn. 222.
HAMZIN, adj. koji pripada Hamzi. Kakva li
su dva Amzina sina. Nar. pjes. vuk. 4, 37. Ja
uvodih dva sina Amzina. 4, 43.
1. HAN, m. car (turski); tatarski vladalac,
tur. chan. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (,hant' u Turaka ,imperator'). Go-
spodinaa cara sulLtant Bajazatb hanaa. Mon.
serb. 545. (1501). Soltani. Selim hant. 548. (1513).
Soltana Bajazit hana. 550. (1517). U onoga ta-
tarskoga hana. Pjev. crn. 32*.
2. HAN, hana, m. gostionica gdje prenocuju
karvani, pers. tur. chan. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
ace. sing., i voc: hane, hani (ali hanovi). —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der chan' ,deverticulum'). Vece ide u Novoga
hana, u hanu je konak ucinio. Nar. pjes. vuk.
2, 393. Te razbija hane i ducane. 2, 396. Po
turskijem kahvam i hanima. Pjev. crn. 133*. I
han-kucu, de gosti dolaze, Nar. pjes. petr. 2, 695.
— I kao ime mjestima. a) selo a Dalmaciji u
kotaru kotorskom. Eepert. dalm. 1872. 11. — b)
selo kod Mitrovice. Regul. sav. 196.
HANAMET, m. vidi amanet. — Na jednom
mjestti u pjesmi crnogorskoj nasega vremena. On
ga dade kraju Vukasinu na hanamet za sedam
godinah. Pjev. crn. 284^. moze biti i stamparska
pogreska; u istoj pjesmi mala vise ima amanet.
HANAN, m. Xavadv, Chanaan, narod (Feni-
cani) sto je negda zivio u Aziji. — Po imenu
Nojeva unuka, vidi: Sinovi Hamovi: Hus i Me-
srain, Fud i Hanan. D. Danicic, Imojs. 10, 6.
A Hanan rodi Sidona, prvenca svoga, i Heta
i Jevuseja i Amoreja i Gergeseja ... a poslije se
rasijase plemena hananejska. 10, 15 — 18.
HANAN AC, Hananea, m. vidi Hananej. Ham
je otac Hanancima. D. Danicic, Imojs. 9, 18.
HANANEJ, m. covjek iz naroda sto se zvao
Hanan. Jer ces izagnati Hananeje. D. Danicic,
is. nav. 17, 18. Asir ziv|ase medu Hananejima.
sud. 1, 32.
HANANEJA, /. vidi Hananejka. — U knizi
XIII vijeka pisanoj crkvenijem jezikom, i otale u
Danicicevu rjecniku. Hananeju za dbsteri. stra-
zdustu molestu se pomilovalb jesi. Domentijan^'
162.
HANANEJKA, /. zensko ce]ade iz naroda sto
se zvao Hanan. isporedi Hananeja. I gle, zena
Hananejka izide iz onijeh krajeva. Vuk, mat.
15, '22.
HANANEJSKI, adj. vidi hananski. Poslije
se rasijase plemena hananejska. D. Danicic, Imojs.
10, 18.
HANANSKI, adj. koji pripada Hananu, Ha-
nanejima. — isporedi hananej ski. Iz Siloma
koji je u zemji hananskoj. D. Danicic, is. nav.
22, 9. Sve one koji ne znahu za ratove hananske.
sud. 3, 1.
HANCAL, m. prezime. — Pomine se xviii vi-
jeka. Antun Hancal svoj rukopis daje. Nadod. 60.
HANGAR, vidi hangar.
HANCO (Hi Haiico?), ?«. ime musko. — Prije
nasega vremena. Hantco. S. Novakovic, pom. 110.
HANDAK, m. u Danicicevu rjecniku: ,Hani>-
dakfc', manastir je Treskavac imao zem|e ,blizb
Hanbdaka' (Glasnik. 11, 131 god. 1336—1346).
HANDRACA, /. cesta, trne. — Akc. se mijena
u gen. pi. handraca. — Nepoznata postana, ispo-
redi 2. andrak. — U Dubrovniku od xviu vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,spin6tum' 700^), u
Stulicevu (handraciste), u Vukovu (vide suma,
of. andrak s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
Stapim i tojagam lupaju, mlate ^svaki smrijek,
handracu svaku. B. Zuzeri 268. Nesto (sjemena)
pade medu handrace (stamparskom grijeskom han-
dracu) koje rastivsi podusise ga. S. Rosa 86*.
— V nase vrijeme u Dubrovniku cesce znaci zi-
vica. P. Budmani.
HANDRACAV, adj. pun handraca, po kojem
rastu handrace. — Samo u Stulicevu rjecniku:
V. handracinav.
HANDRACINA, /. augm. handraca. — U Be-
linu rjecniku (.vepretum* 448b) i u Stulicevu (v.
handraciste).
HANDRACINAST , adj. vidi handracav. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,dumosus, senticosus'.
HANDRACINAV, adj. vidi handracav. — Samo
u Stulicevu rjecniku (uz handi-acinastj.
HANDRACI&TE, «. vidi handraca, handracina.
— V Stulicevu rjeiniku : ,spinetum , dumetum,
vepretum'. — nije dosta pouzdano.
HANDEACISTVO
566
HAPSA
HANDEACISTVO, n. vidi liandraciste. — U
Stulicevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
HANGIR, m. vidi angir. — I u VolUgijinu
rjecniku: ,stallone' ,hengst'.
HANGALI, adj. sjajan(?), zar od arap. tur.
in^ila, sjajnost ? — Na jednovi mjestu u narodnoj
pjesmi nasega vremena gdje se pridijeva supstan-
tivu oko i ne mijena se po padezima. Daj mi,
Boze, lijepa junaka, crna brka a hangali oka.
Nar. pjes. here vuk. 206
HANGAR, hangara, m. veliki noz sto se za
pojasom nasi, jatagan (u starijim primjerima i
rjecnicima znaci krntki noz kojijem se bode a ne
sijece , pugio , isporedi bodez , 1) , tur. hangar,
hancar. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezimn, osim nom. i ace. sing., i vac:
hangaru i han^are, hangari. — U sjevero-zapad-
nijem krajevima sa z t)ij. g. Udarivsi cetiri krat
anzarom. M. Pavisic 30. i u Bjelostjenceou i u
Voltigijnu rjecniku. — §to je u nekijem primje-
rima pisano s c )nj. g, jamacno treba citati g,
vidi g pod e. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika],inu (hangar, puno , pugio, cluna-
culum'), u Belinu (,pugio' 5958-; , pugio quadran-
gulus' 708*^), M Bjelostjencevu: hangar (.hangyar'),
hanzar, punal, tolih, bodez ,pugio, clunaculum,
parazonium, clunabulum, mucro', u Jambresicevu
(,hangyar', kratka sabja ,machaera, sica'), u Volti-
gijinu (hanzar ,pugnale, stiletto' ,dolch'), u Stuli-
cevu (,pugio"), u Viikovu (veliki noz, cf. jatagan).
Dobav' mi hancara. M. Divkovic, plac. 67. IJ
nih (bugarkinah) zive slava obilna, ku Kobilic
stece mudri, kad hangarom cara silna na Kosovu
smrtno udri. I. Gundulid 313. Hangaro za pas
nose. P. Kanavelic, iv. 839. Amurata hangarom
aliti rsakom svojim umori. P. Vitezovi6, kron.
111. Udarci sikira i probadanje hangari m. A.
d. Bella, razgov. 218. Zlatan hangar povadio i
nim ga je udario. Nar. pjes. mikl. beitr. 22. Sa
pojasa povadi hangara pozladenoga. 30. Pake
sebe hancarom u srdacce udario. 30. Nego zvece
sabje i kadare, bojna kopja, maci i hangari. And.
Kacic, razg. 120^. Tu se koju nozim i angarim.
220^. Obodvoje hancarom probode. I. Velika-
novid, uput. 1, 81. na drugom mjestu ti istoga
pisca hangar (,hancxar') 1, vii. Od pojasa hangar
povadio. Nar. pjes. vuk. 2, 51. Pa potrze zla-
6ena hangara. 2, 196. Za pasom mu puske po-
zlacene bez nikakva noza ni angara. 4, 56. Pa
potrze plamena angara. 4, 339. A medu nih
mer^ajli hangara. Ogled, sr. 23. Medu nima }u-
toga hangara. Nar. pjes. petr. 2, 223.
HANGARA C, han^drca, m. dem. hangar. — U
Stulicevu rjecniku.
HANGARIC, m. dem. hangar. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,pugiunculus'
595a) gdje naj prije dolazi, u Bjelostjencevu gdje
je pisano han^aric (,hangyaricz') all je ocito pi-
sarska Hi Hamparska pogreSka (po svoj je prilici
Bjelostjenac uzeo ovu rijec iz Belina rjecnika),
u Stulicevu. Podade an^arid govoredi : ,Izsici
neprijateja'. A. Kanizlic, kam. 141. Pokloni Leonu
lip an^arid. 416.
1. HANGIJA, m. iovjek koji ima, drH han,
tur. han^y. — f7 nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,der chanwirth' ,dominus deversorii').
Dod' han^ija da zatvori vrata. Nar. pjes. vuk.
2, 395. Kiri^ija, kamo ti kirija? — U han^ije
i u mehanf^ijo. Nar. posl. vuk. 133.
2. HAN6iJA, /. vidi kan^ija. — U Belinu
rjeiniku (,lorum' 332". 659* ; ,8cutica' 7051'). _ /
M nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmaui.
HANGIJIN, adj. koji pripada hdngiji. — U
Vukovu rjecniku.
HANGIJINSKI, adj. vidi hangijski. — U Vu-
kovu rjecniku (hangijnski).
HANGIJSKI, adj. koji pripada hdngijama. —
U Vukovu rjecniku.
HANILOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
bihackom. Statist, bosn. 108.
HANISTE , n. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 97. — b) u
okrugu vajevskom. Aniste. Sr. nov. 1868. 703.
HANKA, /. tursko ime zensko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. I jos lijepu Hanku dizda-
rovu. Nar. pjes. juk. 324. I Turkina Hanka Boja-
gica. 515.
HANKOVIC, m. prezime. — xv vijeka. Jurju
Hankovicu. Mon. croat. 109. (1471).
HANOVACA, f. mjesto u Srbiji u okrugu sa-
backom. Zemja u Hanovaci Sr. nov. 1874. 2()3.
HANOVKA, /. ime zensko. — U nase vrijeme.
Dosla sudu Hanovka Mihajla Babica sna iz Lo-
janica. Glasnik. ii, 1, 40. (1808).
HANSKI, adj. koji pripada hdnu, hdnovima.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Opet hanska vrata otvorena. Nar. pjes. vuk.
2, 397.
HANTAV, adj. veli se kad tko hodi kao preko
vo].e, to se i lose nosi. na Bracu. A. Ostojic.
HANTERIJA (hanterija), /. vidi anterija.
HANTU^A, /. hantavo cejade. na Bracu. A.
Ostojic.
HANUMA, /. gospoda, od tur. hanym, pleme-
nita gospoda, knegina. — U nase vrijeme (o
Turkinama). A hanume rezil ucinise. Pjev. cm.
103^. A devojka opet upita (babu) : ,A da moja
hanuino!' Nar. prip. vrc. 96. Ova nepoznata
hanuma (gospoda) prihvati joj. 110. Zapita ga
(spahiju) anuma negova. Nar. prip. bos. 1, 56.
— Pridjevcno imenu sto pocine vokalom, moze
biti i okrneno. Anum' anko, Osman-age majko!
Nar. pjes. vuk. 1, 371.
HANZABEG, w. vidi Hamzabeg.
HANZ, m. ime musko, Ivan, nem. Hans. —
XV vijeka. Mi knez Hanz Frankapan. Mon. croat.
171. (1498).
HANZAR, vidi hangar.
HANCO, vidi Hanco.
HANGIR, vidi kod angir.
HANULE, /. pi. dokojenice koje tezaci nose
kad kopaju. Slovinac. 1880. 389.
HAP, interj. vice se kad se igra (plese). —
U jednoga pisca xvm vijeka. Kolovoda vice:
hap hap, noga tjera tap tap juta. J. Krmpotic,
kat. 123.
HAPAT, hapta, w). vidi habad, apta. Hapat,
ebulo (Pizzelli), Sambucus ebulus L. B. Sulek,
im. 108.
HAPS, m. zatvor, arap. tur. Ijabs. — isporedi
hapsa, havsa. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,der arrest' ,custodia' s primje-
rima : U hapsu covjek. Metnuli ga u haps). Sve
one sijeku, koji su pozatvarati bili u apsove. P.
M. Nenadovic, mem. 236. Pisato vojvodi Mili6u
Drincidu, da se on postara buntase koji su iz
apsa pobjegli, Pavla Cukida i Petra Molera po-
biti. Djelovod. prot. 161.
HAPSA,/. vidi h&ps. — U nase vrijeme. Petar
Adimovid sabadki zite} pustio iz apse Jovana
HAPSA
567
1. HAR
Gavrilovica za dug. Glasuik. ii, 1, 14. (1808).
Presudili i dobio kastigu 25 batina, dobio i 24
sata, u apsi bijase. 21. Ako li ne plati, da ima
apsu trpiti. 31.
HAPsAna, /. huca gdje sti zatvoreni hapse-
nici, tamnica. — Slozeno od haps i pers. tur.
chane. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,der arrest, das arresthaus' ,custodia').
Otkuda je u ovu apsanu doveden. Nar. prip. vuk.'^
209.
HAPSANGIJA, m. covjeJc nad hapsanom. —
Od hapsana turshijem nastavkoni gy. — U nase
vrijeme. Apsangija , dobri nekakav starac iz
Turske. M. D. Milicevic, zim. vec. 313.
HAPSANSKI, adj. koji pripada hapsanama.
— U nase vrijeme. Donela je (prosla godina)
na gdikojim mjestima zimni mraz i apsansku
studenost. Nov. sr. 1834. 208.
HAPSENICKI, adj. koji pripada hapsenicima.
— U Vukovu rjecniku.
HAPSENIK, tn. covjek u hapsu. — U Vukovu
rjecniku: ,der arrestant' ,captivus, qui in cu-
stodia est'.
HAPSITI, hapsim, impf. zatvorati, metati u
haps. — U Vukovu rjecniku: ,arretiren, ver-
haften' ,in custodiam mitto'.
HAPSTICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 180.
HAPSENE, n. djelo kojijem se hapsi. — U
Vukovu rjecniku.
HAPTA, /. vidi apta i habat. Hapta (Sabjar),
haptan (u rukopisu xvi vijeka), haptovina, Sam-
bucus ebulus L. (Visiani, Vodopic). B. Sulek,
im. 108.
HAPTAN, m. vidi hapta.
HAPTOVINA, /. vidi aptovina, habat, hapta.
1, HAE, /. gratia, grc. x^'^Q'S- — isporedi 3.
har. — Od xiii vijeka (vidi i besharan), a iz-
medu rjecnika u Mikalinu (har, korist ,utilitas,
emolumentum' ; vratiti har, biti haran ,remunero,
parem gratiam reddo'), u Belinu (,gratia, ciofe
favore o beneficio' 357^; ,beneficium' 137^; ,gratus
animus' 357^; ,retributio' 616b; ,remuneratio'
622t)), u Bjelostjencevu (v. korist), ii Stulicevu
(, gratia, beneiicium, favor, mei-itum, gratus ani-
mus, debitum, obligatio, utilitas'), u Danicicevu
(hart, /ccQig ,grat.ia'). a) u naj starijim primje-
rima j^isanima crkvenijem jezikom ne zna se sto
znaci bez hari: bez ndlosti? hez hrane? Aste li
jego (trapezara) poshisavt ne umltknetb, ni. slovo
tvoritt rtptttno i jeste, oth trapezy bez hari da
podvizajetB se, i vb nejadenija zaprestenija da
VLnidetL, aste li da inako jego smeritt (,smeriti')
kako igumenu gode. Sava, tip. hil. glasn. 24, 190.
tip. stud, glasn. 40, 148. — b) milost, had se
kome koje dobro cini Hi mu se daje hez duznosti,
i u konkretnom smislu ono sto se cini Hi daje
od milosti. Ako bi se komu i radi koga hart
ucinila voja zajami.. Spom. sr. 1, 36. (1401). Kada
moz' ciniti, ucini vazda har. N. Dimitrovic 12.
Ne drzi na sviti prijatejstvo drugu stvar, negli
har primiti i ucinit drugu har. 13. Znajuci, ko-
liko vrijedna je velmi stvar i manim od sebe
stvoriti cas i har. D. Rai'iina 98^. Za toj ve|u,
da receno na svitu je svima: tko satvara har
mlacima, s mladac milos prima. 105^. Hoce razlog
od naravi, da se zajam dobrom vrati, i har svaka
da se plati, ka izlazi od Jubavi. S. Bobajevic
224. Ti ucin' ovuj stvar, sestro, ter procijeni,
da sama sebi har stvorices i meni. D. Zlataric
11a. Xad nebesa prospu slasti od otajne svoje
hari. D. Barakovic, vil. 224. I velike^har Jubavi
s tijem neharstvom da mu platis. G. Palmotic
1, 255. Har har ceka. (D). Har izmojena drago
je kupjena. (D). Har rada har. (D). Poslov.
danic. 25. Har se naj brze stara. (D). Har se
nehari placa. (D). 26. Tko har cini, har ceka.
(D). 128. Vec dervisi har ne imaju. J. Kavanin
270a. Har za har, a bat za pas. (Z). Poslov.
danic. 26. Klanam, hvalim, har prinosim. I. M.
Mattei 279. — c) zahvalnost , i u konkretnom
smislu djelo Hi dar dim se pokazuje zahvalnost
i odvraca se milost. Nastoj i ucini da namt
Bosna onoj vtse potvrtdi i ustanoviti, da harB
tebe vidimo. Spom. sr. 1, 56. (1404). Dara ne
krati tomu ki t' ima har. M. Marulic 130. On
ce t' inako imat na casti malu bar. 148. Neka
ti imam har do vjecne spomene. S. Mencetid 184.
Imam ti har nosit. 235. A zlijem ].udem da nije
hari. M. Vetrani6 1, 22. Da mu je mala har.
1, 109. Mala ti har! M. Drzic 156. Tuj li mi
vrati har za toli mio dar? F. Lukarevic 49. Zla
zeno bez hari! 63. A hudi lakomac, sto bi imal
s |ubavi hvale mu dat' i har, er ga zla izbavi . . .
D. Ranina 106t>. Da mu se har ukaze za vi-
teske svoje trude. G. Palmotic 1, 314. Nemoj
bjezati onoga koji ide za tobom s krizem na
ramenu da te sahrani na tvoju malu har. P. B.
Baksi6 87. Celivamo mi nih lice, pak rad hari
nih smo izdali. A, Gledevic 175^. Mu stavit cu
har u djelo. I. Dordic, salt. 397. Razgara sladku
}ubav i plemenitu k srcu Jezusovu, odvracajuci
koju moze har Jubavi negovoj prema nam. I. M.
Mattei 33. Ku li har cu, dopustenu za slobodu
odvratit' ti? P. Sorkocevic 5781). — d) kod zna-
cena pod b) moze se isticati da je dar Hi dobro
djelo sto ko prima nemu korisno, po tome moze
znaciti korist uopce. Mnogo molimo slavu go-
spodtstva vi jer ce naamt u veliku glavnu hart
biti. Spom. sr. 1, 161. (1422). Zavidnice vrli, na
tvoju malu har srica mi dat hrli vridniji svita dar.
H. Lucie 221. Kad Bogu dase dar tri kraji istocni,
na tvoju malu har, Irude brezocni. 279 — 280. A
smrti prokleta, na malu har tvoju li ce duh
opeta vazeti put svoju. 291. Koga sa mnom,
gospo, obdari i |ubavi tve nadili, tako tebe Bog
ne uhili od naj draze tvoje hari! A. Cubrauovic
143. Odavna je ona za svoga uzela dragoga,
kojega uziva na tvoju malu har sved kako svoju
stvar. F. Lukarevic 100. Vazda mi u mii har
protivna jes bila, nidna vik dobro stvar ni' mi
se zgodila. D. Ranina 124^. Vece gleda vasu
druzbu, i milije stoji s vami, neg na nebu meu
zvjezdami, gdi ima svaku har i sluzbu. S. Bo-
bajevic 228. Ogan se jur dune, pod siiom nima
har. D. Barakovi6, vil. 346. — e) s nekijem pri-
jedlozima stoji adverbijalno. aa) na har, na dar,
bez plate (vidi b)). Ako ja jos na har i dvorim i
sluzim. S. Mencetii 51. Sluzih sto godi,,budi ti
sve na har. 137. Tko Jubav da na har. G. Drzid
420. Hodu te ja na har priverno vik dvorit.
N. Dimitrovic 88. Ja inu od ne stvar ne iskah
na sviti, neg samo da na har budem joj sluziti.
N. Na|eskovi6 1, 191. Kad zudim dragu stvar,
ne mogu je imati; a imam tuj na har, ku ne
budu iskati. M. Dr2i6 80. Toj }ubez}ivo djelo
na har, bez nijedne plate, ima se uciniti. A. Gu-
cetid, roz. jez. 21. Otet mu jedno dobrocinstvo
vrimenito i dano na har. A. d. Bella, razgov. 51.
— bb) ii har. aaa) na korist, korisno (vidi d)),
vidi jos i uhar, uharno, zauhar, zauharno. Saditb
sadL i prisazdaett ovostija i polozitt glavu svoju
za druga i ne budett jomu vb hart. Sredovjecn.
lijek. jag. star. 10, 126. Ako hoc' da t' ide svako
dilo u har. D. Barakovic, vil.- 119. Svudi, u
1. HAR
568
1. HAEAC
svem, i vazda je ona (mtidrost) u har umrlima.
J. Kavanin 353^. K6 da je gospar od svega
svijeta jedan prosjak, komu je u har da mu damo
samo jedan tuzni ostatak. B. Zuzeri 287. Znate
li, cesaru Karlu na ovem svijetu cestitomu sto
je u bar bilo, kad je proso na onu stranu? Bilo
mu je u har ono snizene i priklonstvo kojijem
bi Bozije crkve sved castio . . . ; u har mu je bilo
ono s Bogom sjedinene . . . ; u har mu je bila
ona vjera . . . 3iO. — bbb) zahvalno, sa zahval-
noscu (vidi c)). u jednom primjeru xvi vijeka.
Ne nadoh hudu stvar do danas pod nebi, koliko
zlu nebar koja je u tebi . . . ovo tko moze trpiti,
ja no vim, da sluzba pravedna primjena ni u
har. S. Mencetic 137. — ccc) niilo, po voji (vaja
da ,u milost\^vidi b)). u dva primjera xvii i
XVIII vijeka. Sto je tebi milo i meni je u har.
1. T. Mrnavic, osm. 28. Svi su mi u har, i svih
stujem. J. Kavanin lOQ"^. — cc) za har. aaa)
vidi na har kod aa). Jer vo}u posluzit tebi,
yil, a za har nego li sadruzit od ine |uven dar.
S. Mencetic 17. Za c bi rad'ja, moja kito, tebi
za har posluziti, neg za drago druzijem mito.
S. Bobajevic 208. — bbb) primiti Hi imati za
har, kao dar, kao milost, vidi b). Ku milos ja
uvik imal bih noj za har. S. Mencetic — G-. Drzic
474. Nejma se nitkore cuditi na svijeti, ako ku
stvar more bude mu uzeti; ima se cuditi, ako
ku bude stvar iz mora izuiti, i primit nu za har.
N. Dimitrovic 21. Koji dar neizmijerni ima svak
. . . za har prijati. 54. To li t' sam drazi star
neg li mlad? Jeli, a? I ne imas jos za har? M.
Drzic 51. — ccc) od milosti^ (uciniti sto), vidi
b). Eaci mi re6 za har. S. Mencetic 6. Za
milos i za har bogat du dar stavit. I. Dordic,
salt. 213. — ddd) za Jiarnost, za zahvalnost,
vidi c). Da me ce jos za har nenavidjet' vele.
N. Na}eskovi6 1, 122. ^l^ubavi za har jubav po-
vradaju. F. Lukarevic 3. Za har ,gratiae causa'.
A. d. Bella, rjecn. 357a.
2. HAR, /. briga, pomna, nastojane. — Vaja
da nije ista rijec sto 1. har; moze biti da je
isti korijen sto kod liarati. — Samo u jednoga
pisca cakavca xvi vijeka. Od druge pomne i
hari ispovidnika. §. Budinic, ispr. 34. Od pecali i
hari koju ispovidnik ima imiti okolo odri.sonja. 46.
8. HAR, m. vidi 1. har. — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvii vijeka, i u jednoga Bosnaka
nasega vremena. Koji, da ti se na velike tve
milosti har odvrati? G. Palmotic 2, 70. Veli-
fianstvu ^carstva tvoga ke 6u hare ja vratiti?
2, 273. Cija god je ne bilo joj hara, jer narodu
ne bje od uhara. Osvetn. 5, 37.
4. HAR, m. harane. — U dva pisca cakavca
XVII vijeka. Mejas ondi je Babelske zupe har.
J. Armolusic 52. Dasko i grede naglo doli iz-
metasmo mnec tak smrsit gr^'ke rede, dal' nim
mnogo hara dasmo. I. Zanotti, en. 32.
5. HAR, m. vidi harac. — U jednoga pisca
dakavca (iz Sena) xviii vijeka. Ovak spravan
dr^a (nij' ni Boga molil) Laudonovu da jo jur
haru odolil. M. Kuhacevic 132.
6. HAR, hdra, m. vidi kod ahar. — I u Vu-
kovu rjedniku.
7. HAR, m. sram, arap. tur. 'ar. — U nase
vrijeme u Bosni. Har ga bilo s triest aga mladih.
Nar. pjos. juk. 138. Har, sram, stid. 619.
8.^ HAR, m. kao da znaci imane, va}a da je
rijec turska. — U jednoga pisca Bosnaka na-
sega vremena. Ved je osto na zavjotu vojnu,
sultanova hara 6uvajuci. Osvetn. 2, 146. Pa§o,
daj sigurnost haru i imaiiu. 3, 81.
1. HARA, /. vidi 1. har. — . U jednoga pisca
xviii vijeka. a) vidi 1. har, e) bb) ccc). Jeda
lica tvoja budu nem' u haru. J. Kavanin 392^.
Ako mu je toko u haru vidit ova. 492*^. — b)
vidi 1. har, e) cc) ddd). Sad ima ki za haru
vracaju nehar i prijevaru. 150*. Jerolima lava
i slide, ki poslusan bi za haru. 3633'.
2. HARA, /. zlo? steta? — Bice isto sto ha-
rane. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Sto li
volis, da t' ju (cest i sricu) kazu, prvo ner mi
dar poklonis, a to hare da se uklonis, da te
lazju ne porazu ? M. Pelegrinovic 168 — 169.
HARAB, m. arap. tur. charab, pustosene, ha-
rane. — U narodnoj pjesmi bosanskoj nasega
vremena. Sto ce vama sela popaliti, seher Dugu
harab uciniti. Kar. pjes. horm. 1, 237—238.
HARABA, /. vidi araba. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. No napravi do
sedam harabah, popuni ih zutije dukatah. Pjev.
crn. 254b.
HARA-BAT, adj. (ne mijena se) pokvaren, arap.
tur. charabet, mjesto opustoseno, mahana. Arabat,
pokvaren : ,Kola su mi arabat, ne mogu da vucem
drva'. .Gradina mi je arabat, moram je zagradi-
vati'. jZgrada mi je arabat, hocu da je opravjam'.
,To je arabat posao!' 1^. Kovacevic ii Srbiji.
1. HARAC, Harca, m. u Danicicevu rjecniku:
,Hari.ci.', kra| je Stefan Decanski dao Decanima
,vinogradi. Harct' (Mon. serb. 92 god. 1330).
2. HARAC, harca, m. boj, bitka, mag. harcz.
— U nom. i ace. sing, pisano i hare. — Od
XVII vijeka u sjeverozapadnijem krajevima, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (hare, harac ,cer-
tamen, conflictus, proelium, pugna' , v. boj) , u
Jambresicevu (hare ,certamen, conflictus, proe-
lium'; hare smrtni ,agonia'). Vojsku mu razbismo
na harcu oni cas. D. Earakovic, jar. 59. S Turci
bijuci boj na harac izhodec. B. Krnarutic 6.
Vazda na harac zdrcavsi s ulice. 27. Pobivsi ih
V prvom harcu 30 jezer. P. Vitezovic, kron. 38.
Veckrat harce hude s Turci obvrsili. odil. 33.
HARACOVATI, vidi harcovati
1. HARAC, haraca, m. tributum, sto se u tur-
skoj drzavi placa vladi od svake muske glave sto
nije turske vjere (isporedi glavarina), pa i uopce
danak, porez (ne samo u Turskoj), arap. tur.
charag. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i voc. :
haracu, hilraci. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika}inu (harac, carina , tributum, pensio'),
u Belinu (,tributum' 523'*. 7451"; .pensio' 553"';
,vectigal' 335'^), u Bjelostjencevu (, tributum'), ?t
Jambresicevu (,tributum'), u Voltigijinu: harac,
(grijeskom gen. : harca) ,gabella, gravezza, tributo'
,auflage, steuer', u Stulicevu (, tributum, veetigal'),
u Vukovu : ,die kopfsteuer' , tributum, exaetio
cajjitum'. harac se placa (u turskome carstvu)
earu od muskijeh glava pocevsi od sedam godina
pa do smrti, u Danicicevu (haracb , tributum' u
Turaka). — (Po.ito se u svakoin primjeru ne da
rubpoznati, koje je od ona tri znacena, ovdje su
svi primjvri zajedno). Tko jo podi> moje go-
spodstvo, ili koji mi haract davaju. Mon. serb.
410. (14 12). Koji haracb donesose. 474. (1456).
^to sami. gode dao u liarafii. i u besketb. 500.
(xv vijeka poslije 1466). grijeskom hrac. lirafa.
550. (1517). Utakraiso se stati pod harafS. Du-
kjanin 9. Kada se Turkom haracu daje. Stat.
po|. ark. 5, 246. Imamo li harafi dati cesaru?
Korizm. 14". Cemu je u harafi sloziti narode?
M. Vetranic 1, Bii. U harafi podloii gospoctva
razlika. 1, 44. Harac maui ne poslav, svezan
1. HAEAC
569
HARACAE, a.
k mani doveden budes. Aleks. jag. star. 3, 237.
Pristoji li se davati cesaru harac? M. Divkovi6,
bes. 7a. Platiti za sebe harac ili carinu. B. Kasic,
nac. 14. Zlotvora (Minosa), kom' za harac zao
savise nasa djeca neodhranena svako lito dana
bise. I. Gundulic 25. Car na jednom carstva
kraju kad s oruzjem na boj skace, strane mu ine
pocivaju, i obilne s}u harace. 453. Blag s pod-
loznijem pukom biti g-ospodstvo je vele jace neg
se u vlasti utvrditi uzmnozite kroz harace. G.
Palmotic 2, 187. Postavise harac gospoda na
uli. J. Armolusic 33. Zato im zapovidi davati
arace. I. Ancic, ogl. 27. Pod harac kruto sra-
motan rimskomu imenu poda se. P. Vitezovic,
kron. 39. Svak tebi harac nosi. I. Zanotti, skaz.
4. Nasi stari imali su svake obihiosti, jerbo
Bogu desetine davali su i placaJi harac cesaru.
M. Bijankovid 147. Ne ima glave gdi naklonit,
kuce harac cim poklonit. J. Kavanin 379^. Ca-
rine i harace prikupiti. B. Zuzeri 64. Platiti
harac opcenski. J. Banovac, prisv. obit. 54. Nemu
zlato od posluha prikazujem za arac. F. Lastric.
test. 70b. Kada sam arace kupio. svet. 150''.
Obicajni harac iliti danak plati. A. Kanizlic,
utoc. 528. Porezi oliti haraci. S. Kosa iO'-^.
Jezus za sebe i za svetoga Petra platio isti harac.
D. Basic 23. Da placa harace poglavcim svje-
tovnijem. 264. Isice jih, zasuzni i pod arac metnu.
And. Kacic, korab. 192. Ne ktijuci dati carinu
aliti arac kraJu Babilonskomu. 287. Uzmite ga
vi za vase kmete nek da harac a ne cini stete.
M. A. E.e|kovic, sat. B4''. Podloznici su duzni
platjat harace, porize. Blago turl. 2, 124. Koji
(vladaoci) uzmnozuju ili nove harace i dace po-
stavjaju na svoje podloznike. Ant. Kadcic 283.
Iste harace oli carine od crkovnaka. 315. Koji
ne placaju carine, harace, desetine. J. Matovic
398. Duzni bijau samo godisni harac davati
krajem. I. Velikanovic, uput. 1, 101. Oli su
samo pod aracom, a ne pod posluhom. M. Do-
bretic 36. I uzamsi nikoliko novaca od oni
koje donesose krajevi dvorani od puka arac. D.
Rapid 162. Svaka kita od dukata zlata, podve-
zine careva araca. Nar. pjes. vuk. 1, 158. Posla
zeta Milos-Obilica u Latine da kupi harace. 2, 211.
Jedna zemja a dva gospodara, jedna raja dva
haraca dajo. 2, 309. Pa cu od sad hai'ac da vat'
crkvi. 3, 76. Te on kupi danke i haraca. 3, 446.
Jer se Brdska deca posilila, pa ne dadu carevih
haraca. 4, 19. Jedna zemja a dvoji haraci. 4, 439.
Dok Grahovo feta ucinise i po nemu harac po-
kupise. 4, 457. Hocu iMipit' grose i harace. 4, 471.
Da daure pod harac okrenem. Nar. pjes. petr.
2, 367. — u prenesenom, metaforickom smislu
(naj cesce po tudijem jezicima). Moru harac
dajuc (rike). P. Zoranic 15*. Velik sud vode za
harac Krki pokloni. 71*. Zac obilan harac od
krvi dadihu. D. Barakovic, jar. 52. Ravna zemja,
more sine kijem (kuhinam) obilni harac daju. I.
Gundulic 532. Gorko svih oboli harac prve rane.
I. T. Mrnavic, osm. 52. Gospojam ... od kla-
nanja harac daju. P. Kanavelic, iv. 419. Ja cu
vracati vazda harac Jubavi tvoje. P. Radovcic,
nac. 278. Jesi ju (dusu) ucinio pod haracem.
M. Radnic 115b. Poklonit cu tebi u harac srce
moje. I. Dordic, salt. 11. Plakale su i naravi
slaboj harac placale. B. Zuzori 377. Oznaiiuje
nas, da imademo dati smrti arac. J. Banovac,
pripov. 1. Imate mu pridavat arac od obsluzena
zapovijedi Bozije. F. Lastric, ned. 202. Vladane
drakuna arac griha kupecega. svet. 34^. Plati
placu i harac od |ubavi. A. Kanizlic, uzr. 57.
Dokle ti se zivot vrti, uvik liarac dajes smrti.
V. Dosen 46^. Bozijemu srcu klanat harac sveu-
dijni Jubavi. I. M. Mattel 157. Da mu prinese
u harac kojugod suzu. 319.
2. HARAC, harca, m. trosak, arap. tur. charg.
— Drugo -a- ostaje samo u nom. i ace. sing, i
u gen. pi. haraca; jedan pisac prosloga vijeka
(J. Kavanin) pise i u nom. i ace. sing, hare
(vidi i u Stulicevu rjecniku), drugi (A. d. Costa)
arac i arc. — Od xvii vijeka, a izmedii rjecnika
u Mika^inu (harac, tratna ,impendium, sumptus')
gdje naj prije dolazi, u Stulicevu (harac i hare,
v. harcene), u Vukovu (,die auslage' ,expGnsa*,
cf. trosak). a) sa znacenem kazanijem sprijeda
(u nekijem primjerima maze znaciti i triid). Brez
svoga truda ili harca, diizan je i trud i harac
podnijet. 1. Grlicic 67. Nikola na svoj hare
sgradi u Cihovo Bozju hizu. J. Kavanin 120''.
Ki vrhkumit od galije vrsne sindike hoti blago
citat na hare svoe Jubavi cim ih brodi po drzavi.
159''. Koliko je pomje i harca za tilo smrdjivo,
toliko nepom'e i neharnosti za dusu. J. Banovac,
pripov. 15. Zasto tolik harac za oslobodit n. p.
onoga tvoga brata iz suzanstva? 51. I vi mo-
guci brez nijednoga harca i muke ozdraviti od
dusovne grdoce i priuzeti lipotu prilike Bozje,
ipak necete. 203. Koje (ostije posvecenr) mozete
imati brez truda i harca. razg. 46. A dusa kad
zeli, da se pokripi ricju Bozijom, i dili duhovnim,
koja se cine s malom mukom i brez harca. 101.
Svu je prosao srbsku zemju i arbana.sku ne pra-
stajuci trudu ikakvu, harcu ili pogibli. J. Fili-
povic 1, VII. Kupite ga brez svakoga vasega
harca. 3, 276''. S velikim trudom i s mlogim
arcom dodose. F. Lastric, test. 68*. Cina iliti
vam arc biti ce 12 libara. A, d. Costa 1, vi.
Pristoji ga arac od dvi jaspre. 1, 33. Naplatiti
sve arce koje bude ucinio oni koji ga je pozvao
(na sud). 2, 53. Koja djevojka ostane sirota iza
oca i matere, i kad bi je nasla sreca da se uda,
da joj selo ucini arac. Pravdonosa. 1851. br. 32.
— b) u ovijem primjerima kao da znaci naboj u
puske: U rukama puske jednolike jednog area, od
dvanaest drama. Nar. pjes. vuk. 4, 167. I iznese
vezenu sesanu mala harca a golema puca. Nar.
pjes. juk. 491. — e) preneseno na ono dim se po-
krica trosak, novae, blago. Da donese harca za
hajduka. Pjev. crn. 47^. I dacu ti harac za
druzinu. Ogled, sr. 247. Nestade ni area ii
torbice. P. Petrovic, gor. vijen. 12. — d) dosta
gajtana na kakvoj hajini, obicno gunu. L. Laza-
revic. i ovo je znacene po turskom jeziku.
HARACAC, haracca, m. dem. 1. harac. - U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
HARAC AN, haracna, adj. tributarius, koji pri-
pada haracu. — Od xv vijeka (vidi kod bj), a
izmedu rjecnika u Mikajinu (haracni, podharacea
,tributarius. stipendiarius, vectigalis'), u Belinu
(haracni ,di gabella o spettante a gabella' ,vecti-
galis' 335'')i u Jambresicevu (haracni ,tributarius'),
u Voltigijinu (haracni ,tributario, di gabella'
,steuerbar, zinsbar') , u Stulicevu (,tributarius' :
haracna podkrada, haracni podkradac), u Dani-
cicevu (haracfcnt .tributarius'). a) uopce, vidi u
rjecnicima, osobito u Belinu, u Voltigijinu, u
Stulicevu. — bj koji treba da placa harac, koji
je pod haracem (covjek, narod, zem^a). Mi smo
haracbni judi. Mon. serb. 528. (1483). Ostavivsa
im zemju veoma podloznu i haracnu. M. Radnic
282a.
HARACAR, haracara, m.
a. tributarius, covjek pod haracem, koji je duzan
placati harac. — U tri pisca Dubrovcanina xvii
i XVIII vijeka. Knez moskovski s prekopskijeme
haracarom, i gospoda sva od svijeta istu pleme
HARACAR, a.
570
HAEAMBASA
supro6 sebi cijec poroda. I. Gundulid 305. Da
zapadR slavna cara blago i dobro sve na svijeti
od svijeh mrtvijeli haracara ki bez djece budu
umrijetl. J. Palmotic 249. Drzavi filistevskoj bi
liaracar puk izbrani. I. Dordic, salt. 197. Ufam,
da me smocnijem dari moabski 6e haracari castit
i slat carsku hranu. 376.
b. vidi haraclija. — U dva pisca Dubrovcanina
XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,publicanus' 335*'. 745^) i u Stulicevu (,publi-
canus'). Er krajevi u tej kraje bjehu do§li lia-
racari kupit kraju ki se daje svako Ijeto pjenez
stari. G-. Palmotic 3, 133^. I carinici i haracari
vrve k nemu. B. Zuzeri 64. Gosti se na svacije
o6i s haracarim. S. Rosa 65^. Tad on budi tebi
ko paganin i haracar. 103.
HARACAEICA, /. zensko cejade kao haracar
(kod b). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,publicana'.
HARACARITI, haracarim, impf. raditi kao
haracar (kod b). — Samo u Stulicevu rjecniku :
,far da gabelliere' ,vectigalia exercere'.
HAEACARSTVO, n. sluzha u haracara (kod
b). — Samo u Stulicevu rjecniku : ,publicani
munus'.
HARACENE, n. djelo kojijem se haraci. — V
Stuliceim rjecniku: ,vectigalium impositio; vecti-
galium conductio ; tributi solutio'.
1. HARACIC, m. dem. harac. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
2. HARACIC, w. 2)rezime. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Haracica sada nije. J. Kavanin
3758'. — isporedi Aracic.
HARACIJA, w. vidi haraclija, tur. haraggy.
— U dva pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika^inu (haracija, koji harac kupi ,publicanus').
Stap vladana haracije puka tvoga nadobio si.
F. Lastri6, test. 182''. Od carinika i aracije ce-
sara rimskoga. svet. 149*. Haracije, desetnake
i sve sluge krajevine. Blago turl. 2, 175.
HARACINA, /. vidi 1. harac. — U narodnoj
pjesmi cakavackoj nasega vremena. I postavja
vele haracine. Nar. pjes. istr. 1, 38.
HARACITI, hiracim, impf.
a. stavlati pod harac. — U Stulicevu rjecniku:
V. uharaciti.
b. placati harac. — U jednoga pisca xviii
vijeka (u metaforickom smislu). Zemje tako pri-
radivati, da sejaninu blagodarno haracile budu.
I. Jablanci 37.
HARACKI, adj. vidi haracan. — Od kraja
xvii Hi od pocetka xviii vijeka (vidi kod b)). a)
uopce. Sve aracke novce otme. P. M. Nenadovic,
mem. 48. — b) koji je pod haracem. Ko su od-
veli sedam Judi iz aracki sela. Starine. 12, 21.
(oko 1696—1703).
HARACLIJA, m. covjek sto kitpi harac. —
isporedi haracija, haracar, b. — Nacineno od
harac turskijem nastavkom ly kojijem postaju
adjektivi. — U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,der kopfsteuer-einnohmer' ,exactor
tributi'). A od Bi§6a Fazli-haraclija, hoco Tur6in
8 blagom uz planinu. Nar. pjes. vuk. 3, 301. Kad
dolazi da kupi harace, on dovodi trista haraclija.
4, 485. Ako je i car, nije ciganski haraclija.
(KazRo Cijjanin kad mu je neko rekao da ustane
ili da se ukloni s puta: ,Eto cara de ide'; jer
se Cigani naj vigo boje harafelije koji je Aihov
naj vedi gospodar i sudija). Nar. posi. vuk. 3—4.
HARACLIJIN, adj. koji pripada haracliji. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu.
Za nim ide haraclijn cehaja. Nar. pjes. vuk.
3, 305. Te udari haraclijna caju. 3, 309.
HARACLIJINSKI, adj. vidi haraclijski. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (ha-
raclijnski). Da m' ucinis agom haraclijnskim,
ja haraca pokupit ne mogu. Nar. pjes. vuk. 2, 369.
HARACLIJSKI, adj. koji pripada haraclijama.
— isporedi haraclijinski. — U Vukovu rjecniku.
HARACNICA, /. zensko cejade kao haracnik
(kod a). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,mulier
tributaria'.
HARACNIK, haracnika, m. vidi haracar. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,tri-
butarius' 745^), u Bjelostjencevu (.tributarius'),
u Jambresieevu (,tributarius'), u Stulicevu (,homo
tributarius') , u Danicicevu (haractnikt ,tribu-
tarius; exactor vectigalium').
a. vidi haracar, a. Mi smo odb cartstva vi
haracbnika (dual?). Mon. serb. 474. (1456). Da
ne imaju zabavu nednu odt gospodctva mi ni
odb koga moga cloveka ni odt koga mi haract-
nika. 524. (1451 — 1481). Ucini da mu behu 30
let haracnici. P. Vitezovic, kron. 84. Gdi da se
vode na viri aracnici (vidi kod haracki)? Sta-
rine. 12, 21. (oko 1696—1703).
b tndi haracar, b. Ni kadija ni haracnikb ni
travnikB... Mon. serb. 523. (1480).
HARAK, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Harakt. S. Novakovic, pom. 110.
HARAKCIN, m. vidi arakcin. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: v. arakcin.
HARALAC, liaraoca, m. covjek koji hara. —
U Belinu rjecniku (,tritor' 442'') i u Stulicevu
(,tritor').
HARALICA, /. zensko cejade koje hara. — U
Stulicevu rjecniku : ,quae terit*.
HARAM, harama, m. proklestvo , arap. tur.
haram, nedopusteno, zabraneno, nezakonito (ispo-
redi suprotno halal). — Akc. je kao kod halal.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
proklestvo ,(das gegentheil von halal) , fluch !'
,male vertat!' (s primjerom: Haram ti bila so i
h|eb sto si izjeo kod mene !). Aram tebi mate-
rina hrana! Nar. pjes. here. vuk. 2. Bez harama
nek je ispijeno! Pjev. crn. 153''. Haram tebi
sto sam te hranila! Nar. pjes. juk. 289. Haram
tebi moja hrana bila, kojom te je majka othra-
nila! Nar. pjes. horm. 1, 109. Aram (prokleto)
tebe moje milovahe! V. Bogisi6, zborn. 196.
HARAMAN, m. kao da znaci molitva nad
mrtvijem. visa je prilika da je ovako, premda
bi se po smislu moglo promisliti na proklestvo
(vidi haram), jer je rijec 0 Turcinu koji pogibe
jer ne drza zadatu vjeru. — Vaja da je od arap.
Allah rahman! Bog je milostiv ! Hi od Allah ra-
himahu! Bog tnu se smilovao! — U narodnoj
pjesmi bosanskoj nasega vremena. Drugi vicu :
,Mulu rad rahmana! klanajte mu turskog hara-
mana!' Haraman mu ucini§e Tiirci. Nar. pjes.
petr. 3, 504.
HARAMBASA , m. poglavica hajducki, tur.
l;iaramy ba§y (isjjoredi haramija). — U nekijem
primjerima (i to i u na} starijim) pise se s n
nij. m: haranbasa. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (harambaSa morski ,archi-
pyrata'), u Bjelostjencevu (harambasa, voditel,
kalauz, vodac, provodi6 ,ductor, dux viae, viarum,
ductor militum, praevius, explorator', v. voda),
u Voltigijinu (,condutt(>ro ; capo d' assassini' ,an-
fiihror'), u Vukovu (poglavica hajdu6ki). a) sa
znacenem sprijeda kazanijem. Drugoga haran-
HARAMBASA
571
HARAMZADA
basu uskocko^a. Starine. 10, 13. (1582). Svu
moju snagu i vojsku misHm okrenuti protiva
onoj aranzadi od pustaija arambasi. And. Kacic,
razg. 99. Vira moja, vlaski arambasa, brzo ce
te sici sab|a nasa. I99t>. Nego ucinivsi se aram-
basa iliti kolovoda od mlogi izdajnika. D. Rapid
161. Odmetnu se odmetnica Mara preko Bajne-
luke u ajduke, devet godin arambasa bila. Nar.
pjes. vuk. 1, 483. Da s' naodi i da ajdukuje u
zelenoj gori Garevici, pred cetom je junak aram-
basa. 2, 77. Jedna ceta, tri su harambase. 3, 142.
Khigu pise Gavran harambasa . . . pobratimu
liarambasi Limu. 3, 300. Kad ngleda dvije lia-
ram.base i sa nima devedeset druga. 3, 368. Po-
bratime, ceti arambasa! 3, 426. Postao sam
gorski harambasa. 3, 449. O Murate, srpska ha-
rambaso! 4, 519. Koji su bili torbonose oni su
sad harambase. Nar. posl. vuk. 143. To je bilo
dvanajst hajduki i trinajsti arambasa. Nar. prip.
mikul. 104. Makar bila i samo dva hajduka,
opet se zua koji je od nih dvojice harambasa.
Vuk, ziv. 267. — b) u krajismkd i panel lira (i
u turskijeh). Kada ga harambasa dovede. Sta-
rine. 11, 96. (oko 1655). Od mene Hagi (,Haci')
Sabana haranbase Nosica Dubice grada. 11, 141.
(oko 1679 — 1688). Molimo gospodu plemenitu i
svijetlu i sve arabase^ (sicj junake vitezove mo-
limo. 12, 5. (1697). Sto si mi govorio s aran-
basami , ja sam govorio Simom aranbasom i
s knezom Pilipom od toga dugovana. 12, 21. (oko
1696 — 1703). I ufati Zerduma Jakova, od ban-
dura turski arambasu. And. Kacic, razg. 293.
Bise arambasa od krajisnika. korab. 488. Osim
ovih bijase kod svake kompanije po jedan haram-
basa i po 12 pandura koji se nosise kako i pu-
staije. M. A. Re|kovic, sat. B3a. Sudac posla
arambasu i pandure. sabr. 41. Hvali Schweidnic
sad Laudona i novoga Gedeona, viteskoga hvali
pasu, hval' cestita arambasu. M. Kuhacevi6 147.
Gdi je sopra, tu je dolibasa; gdi je vojska, tu je
arambasa. Nar. pjes. vuk. 1, 444. Pred vojskom
je arambasa. 1, 449. — c) u zar/oneci: Vukotici
vuku, sjekotici sijeku, harambasa premece, niz
ulicu izmece. odgonetlaj: ruka (Hi usne?), zubi,
jezik. u Dubrovniku. P. Budmani. — d) znacene:
voda, kalaus u Bjelostjencevu i Voltigijinu rjec-
niku nije dosta pouzdano.
HARAMBASIC, m. prezime. — U nase vri-
jenie. Lazar Arambasic. Rat. 137.
1. HARAMBASIC! , m. pi. selo u Bosni u
okrugu travnickom. Statist, bosn. 184.
2. HARAMBASICI, m. pi. mesa peceno u lo-
zovom listu. — isporedi sarma. — U nase vri-
jeme u Dalmaciji. P. Budmani.
HARAMBASIN, adj. koji pripada harambasi.
— U Vukovu rjecniku.
HARAMBASOVANE, n. djelo knjijem se ha-
rambasuje. — U Vukoim rjecniku.
HARAMBASOVATI, harambasujem, impf. biti
harambasa. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing.
harambasova. — U Vukovu rjecniku : ,harambasa
sein' ,imperito latronibus'.
HARAMBASTVO, n. stane (cast) onoga koji
je harambasa. — U jednoga jnsca xviii vijeka.
Duzde mletacki u dukalam puno ga fali, takoder
i bratju negovu Matija, Nikolu . . . kojizim, zarad
junastva dade vojvodstva i arambastva. And.
Kacid, razg. 190. Tad bijase bane ^enerale, po
imenu Korner Jerolime, Pavlu daje lipo aram-
bastvo za negovo veliko junastvo. 203*.
HARAMIJA, m. latro, hajduk (samo u zlom
smislu), arap. tur. Ijarami. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (haramija, kesegija
jgrassator, latro, praedo, excussor'), u Belinu
(,grassator' 111^; ,praedator' 580*), u Bjelostjen-
cevu (liaramija, hajduk , miles confinarius pedestris,
levis armaturae miles, pedes, pedes et expeditus
miles, aerarius miles'), u Jambresicevii (,pedes'),
u Stulicevu (,praedo, populator'), u Vukovu: ,der
rauber, dieb'' ,fur, latro' (,mit niedertrachtigem
nebenbegriff, wahrend der hajduk ihn nicht hat').
a) sa znacenem sprijeda kazanijem. Haramijo,
tko bi mnio, da su u ovomem gradu. M. Drzi6
61. Zasto, primorska haramijo? 342. Haramija,
kada ide krasti, ako cuje viku bizi. M. Divkovic,
nauk. 217^*. Uitise ih haramije. 223'^. Kozaci
kill zvahu morske haramije. I. T. Mrnavic, osm.
57. Pogubit njeko pet aramija kojije uhitio je
bio. Starine. li, 114. (1678). Posikose Turci sto
haramij. P. Vitezovic, kron. 175. Ima li on pro-
gonit ove haramije? E. Pavic, ogl. 255. Ter po-
robi zemju Arbaniju i pogubi Juru aramiju. And.
Kacic, razg. 129^. Dobro dosa', gorska aramijo !
130a. I od crkvi nacinise gamije, u mlogima
bise haramije. M. A. Rejkovic, sat. B7a. Hara-
mije nem zivot uzese. Nadod. 53. Zasto su Al-
banezi od toliko stotina godina sve aramije i
ubijce? D. Obradovic, basn. 192. Zasto aramija
otima tude? sav. 4. Dostigose haramijo Turke. Nar.
pjes. vuk. 3, 277. Sto se kunes, turska aramijo?
4, 370. Haramzado ! gorska haramijo ! Nar. pjes.
juk. 551. — na jednom mjestu o zenskom ce}a-
detu (kao u sali Hi od miline). O gizdava, o
pridraga haramijo srca moga! (govori Turcin).
5. Gucetid. star. pis. kuk. 1, 106^. — b) yojnik
pjesacki u krajini. samo u Bjelostjencevu i Jam-
bresiccvu rjecniku.
HARAMIJE, /. pi. selo u hrvatskoj krajini
blizu Crnika. Schem. segn. 1871. 61.
HARAMIJINSKI, adj. vidi haramijski. iji- se
sazimje mi. — U Mika^inu rjecniku: mjesto ha-
raminsko ,locus infectus latronibus, plenus la-
tronum' 259^.
HARAMIJSKI, adj. koji pripada haramijama.
— isporedi haramijinski. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Ide prijedi priko haramiske zemje.
M. Divkovid, nauk. 192^.
HARAMINCIC, m. prezime u Hrvatskoj. —
Od XVI vijeka. Ive Haramincida. Mon. croat.
308. (1598). — i u nase vrijeme. Schem. zagr.
1875. 228. 262.
1. HARAMITI, haramim, pf. prokleti. — impf.:
liaram}ivati. — Akc. kaki je u praes. taki je u
part, praet. pass, haramjen; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing.
harami. — Postaje od haram. — U Vukovu rjec-
niku: jverfluchen' ,exsecror', of. aramiti.
2. HARAMITI, haramim, impf. biti haramija,
zivjeti kao haramija. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,grassari'.
HARAMJ^IVANE, n. djelo kojijem se haramjuje.
— U Vukovu rjecniku.
HARAIVHiIVATI, haramjujem, impf. haramiti.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. hara-
mjivah, u impt. liaramjuj , u ger. praes. hara-
mjujudi, u part, praet. pass, haram^fvan; u osta-
lijein je oblicima onaki kaki je u inf. — U Vu-
kovu rjecniku.
HARAMSADA, f. neka bi]ka, isporedi cetrina,
lujza. Haramsada, citronenkraut (Sabjar), Lippia
citriodora Knutli. B. Sulek, im. 108. — Moze biti
da treba citati haramzada.
HARAMZADA, m. i f. pers. tur. haram- zade,
kopile, i kao psovka; u nasem jeziku kao psovka,
HAEAMZADA
572
1. HARAN, a.
i s osobitijem znacenem: lulcavo, lazivo cejade. u
nase se vrijeme kaze obicnn kao od sale i miline
(tako je i u drugom priwjeru xvi vijeka). —
Nalazi se i s n rnj. m. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikalinu (haramzada, zloban
,veterator, callidus, vafer, versutus, astutus, ma-
litiosus, fallax') , u Belinu (,vafer' 114^. 455^;
,fallax' SOOi"), u Bjelostjencfvu (v. sejjavec i ostala),
u StuUcevu (,veterator, vafer, callidus, versutus'),
u Vukovu: aramzada, m. ,spitzbube (mehr im j2:uten
sinne)' ,nequam'. Gdi 'e ova didija, haramzada
(grijeskom haram, sada) knji mene ktijaso puskom
strijejat? (<jovori Turcin). M. Drzic 173. Sto se
tuznim Dedom salis , sladka moja haramzado
(grijeskom haramsado)? (govori Turcin). S. Gu-
cetic, star. pjes. kuk. 1, 105. Nemojte slusati
svake aramzade. Starine. 12, 17. (oko 1696 — 170 !).
Ti si dosa kao jedna aramzada zlocasta. N. Pali-
ku6a 47. Poznavase da je jedna aranzada. 59.
Velika ti si haramzada, o sotono paklena ! J.
Banovac, pripov. Iti9. Ona sasvim da je aram-
zada prevari se. J. Banovac, pred. 16. Vojsku
mislim okrenuti protiva onoj aranzadi od pustaija
arambasi. And. Kacic, razg^. 99. Srdito je pasa
govorio : ,Bre Sekule, jedna aranzado !' 148'' A
srete je momce Aramzada (ovako, kao da je ime
musko ; ali u istom je jmtiijeru u rjecniku s ma-
lijem a). Nar. pjes. vuk. 1, 528. Bi-e delijo, jedna
haramzado ! Nar. pjes. juk. 74. A drugi je Keran
haramzada. 371. Haramzado, g'orska haramijo! 551.
O ti Maro, aramzado ! Nar. pjes. petr. 1, 86. Ha-
ramzada, porugjivo ime. u Nar. pjes. juk. 619.
— Vidi i haramsada.
HARAMZADAC, haramzdca, m. vidi haram-
zada. — [7 jednoga j^isca xvii vijeka. Sto su
lazci, aramzadci. I. Anci6, svit. 75.
HARAMZADAN, haramzadna, adj. lukav, laziv.
— Postaje od haramzada. — U Belinu rjecniku
qdje ima samo adv. haramzadno, lukavo (,astute*
il4a).
HARAMZADITI , haramzadim, impf. roditi
lukavo, varati, lagati. — Postaje od haramzada.
— U dva pisca Bosnaka xvii vijeka. Nije va-
)ala izpovid od strane izpovidnika, ako nije misnik,
ali ne ima oblasti, al'ti ne ima odluke odrisiti,
ali aramzadec odrisi. I. Ancic, svit. 90—91. Opak
haramzadi, da ne pozna da nega psuju. P. Posi-
lovi6, cvijet. 124.
HARAMZADLUK, m. vidi haramzastvo. —
Nacineno od haramzada turskijem nastavkom luk.
— U dva pisca xviii vijeka (u jednoga s n mj.
m). Da Juda svekolike haramzadluke poznade.
E. Pavic, ogl. 452. Va|ade mu so vise od po-
tajnog haramzadluka zudinskog cuvati. 454. Ne
poznadose haramzadluka, koga u srcu imade Irud.
489. Durdu vladane zapade, jer mu mator ha-
ramzadluk znade. Nadod. 182. Buduci kazano
kraju od Asirije, da Elizeo sve negovo aranzadluke
znadise i svomu jih kra]u kazivase. And. Kaci6,
korab. 254.
IIARAMZADSTVO, n. vidi haramzastvo.
HARAMZANSTVO, n. vidi haramzastvo. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Aramzanstvo Nasra-
dinovo. N. Palikuda 15- 80. 39. Opot se uti6e
svome aramzanstvu. 24. Ne razumivSi krajica
Aegova aramzanstva. 24.
HARAMZASTVO, n. osobina onoga koji je
haramzada, luknvstvo, j)rijevara. — isporcdi ha-
ramzanstyo. — Postaje od haramzada nastavkom
r.atvo; d ispred a moze ostati: haranizadstvo. Hi
ispasti. — Od xvii vijeka, a izmedn rjecnika u
Mikalinu (liaramzastvo, himba ,malitia, calliditas,
versutia, astus, astutia, nequitia' ; na drugom
mjestu s n mj. m i s d: uamisliti stogod s ha-
ranzadstvom. 28415) gdje se naj prije naliodi, u
Belinu (haramzadstvo , astutia' 114^ ; , nequitia'
455a), u StuUcevu (haramzadstvo ,malitia, calli-
ditas' s dodatkom da je uzeto iz Mika]ina). Ne
ima mista lazi i haramzadstvu. I. Ancic, svit.
83. Ne nahodi se u sadaiie vrime nego haram-
zastva i imbe. P. Posilovic, nasi. 46^. Jesu to-
liko sada zloznala dica, da prohode starce nio-
vijem haramzastvom i zlocom. 47a Od udobstine
ali haramzastva. cvijet. 91. Jedno od haram-
zadstva djavaoskije jest zadusiti dobro poceto.
M. Radnic 17a. Juda nadide niovo haramzastvo
s svojom mudrostjom. E. Pavic, ogl. 452.
1. HARAN, harna, adj. gratus. — Ake. je za-
hi^ezen kako je u Vukovu rjecniku gdje se dodaje
da se mijena u slozenijem oblicima : harni, harna,
harno itd.; ali je u Dubrovniku drukciji: kaki
je u slozenoj deklinaciji (harni) onaki je i u no-
minalnoj, n. p. haran, harno, harni itd., osim
nom. sing. f. i nam. plur. n. harna, gen. sing. f.
harne, instr. sing. f. harnom, i oblika koji su
uzeti iz slozene dcklinacije : harnoj , harnijem,
harnijeh. vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad. 65,
172 br. 82. — Postaje od 1. liar nastaiikom tn.
— Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (,gratus'), u 3Iikajinu (haran, koji se spo-
mine od dobrocinstva ,gratus, memor beneficii'),
u Belinu (, gratus' 357t>), u Bje/ostjencevu (v.
zahvalen), u Voltigijinu (,grato, riconoscente'
,dankbar') , u Sttdicevu (,gi'atus , beneficiorum
memor'), u Vukovu (,dankbar' , gratus' s dodatkom
da se govori u Dubrovniku), u Danieieevu (hartni.
, gratus; praemio donatus').
a. adj. — Komp. : harniji. a) zahvalan, vidi
1. har, c). aa) a cejadetu i o onom sto se misli
kao cejade. Vide )ubimu prijazLni, koju poka-
zase 1 vsegda ukazuju gospoda dubrovLcka kb
mne, a mi bote harni biti. Mon. serb. 241. (1399).
Da smo harni velikoj krasote dubrovtckoj. 242.
(1399). Mi s nase strane velikosti gospodtstva
ti i vsakorau inomu prijateju na.semu vsakomi.
postenomt sluzbbomfc i dobrotami sto se je nami
moglo harni smo bili. Spom. sr. 1, 129. (1415).
Dubrovnikb takovemt dobrcmt prijate|emi. ume-
valt je poctenomt jubvomt i ctstiju placatt i
haraub biti. 1, 159. (1421). Na take kriposti
harna mu budi. P. Hektorovic 60. Na tom po-
glavitu daru Gospodinu harne budite. B. Gradid,
djev. 21. Nemoj mi paka red, da t' nijesam bio
haran. F. Lukarovid 45. Budi liarna spasiteju
tvomu. A. Gucetid, roz. jez. 242. Ukazati se
haran u cemugod dobrocincem. B. Kasid, is. v.
Biti nim harni za veliko nih blagodarstvo. per.
167. Koji nije haran onomu tko mu je dobro
ucinio. M. Orbin 29. Skot nesvijesni . . . spozna
ko niu dobro cini i haran mu je po naravi. I.
Gundulid 245. Da smo harni Bogu na toliku
dobrotvorju. I. T.,Mrnavid, ist. 66. Svaki se od
vas haran kazi. G. Palmotic 1, 224. Trijebi je
haran bit onemu ki tobi nastqja cas dobit. 2, 499.
Ako harni budu mjestu, ki ih gori srjedno diie.
J. Kavanin lOQ^. Haran takom daru. I. Dordid,
salt. 139. Stetno je haran bit neharnom zlobniku.
uzd. 149. Necemo da im se pokazerao liarni. J.
Banovac, pripov. 50. Pomilovaua obedaje Bog i
milosti sinovom liarnim. P. Lastrid, ned. 61.
Noka joj so liarni za tolike darove uka^ete. D.
Basid 33. Harno su nasijem dobrocinstvim. L.
Radid 82. Koji su bili liarni roditejima. J. Ma-
tovid 374. Da smo mi liarni proraa Bogu. 394.
— bb) 0 onome Ho se u delndetu o.yeca kao
harno, n. p. o srcu, duhu. Mjeste harna srca i
1. HAEAN, a.
573
HARAE
hvala. Gr. Palmotic 1, 278. Jemati vazda jedno
srce virno i liarno prema nomu. P. Radovcic,
nac. 215. Neka bogat srce harno bude imati. J.
Kavanin Hb. Imamo poznati s duhom harnijem.
J. Matovic 81. — cc) metaforicki, o nezivoj stvari.
Vidi gdi nive i po|a tezakom liarni su zitom. F.
Lastric, ned. 387. — dd) o dmevnom osjecanu,
had je ovome uzrok zahvalnost Hi kad je zdru-
£eno sa zahvalnosti. Odlucih. dakle tebi poklo-
niti harnom scjenom ovo pismo. B. Kasic, is.
VI. Ni iskru liarne od |ubavL ne htje nemu da
objavi. J. Kavanin 38^. Udijeli mi Jubav liarnu
i slavnu. L. Eadic 27. Od harne |ubeznivosti.
I. J. P. Lucie, razg. 115. — ee) o onome cim se
pokazuje zahvalnost. S harnijem pismom nima
poda, da vlastita su sved gospoda. G. Palmotic
1, 814. Jeda i naprijed Visni poda, kazati mi
harnijem djelim da vasega cas poroda i napredak
svaki zelira. 2, 331. Sini . . . otce ne postujuc i
ne uzdrzec harnijem kruhom. J. Kavanin 442^.
Neka harnom uspomenom budemo castiti ove
dneve. A. d. Bella, razgov. 238. Do zvijezda cu
uzdizat te, Gospodine, harnom pjesni. I. Dordic,
salt. 89. Proslavite, zvijezde od nebi, blagosovom
harnijem Boga. uzd. 186. — b) paslvno prema
znacenu kod a), kojemu se odvraca zahvalnoscu,
Hi koji zasluzuje da mu se odvrati zahvalnoscu,
u nekijem primjerima kao da znaci uopce ugodan.
isporedi i c). Da tolikaj Jubavt ne bude nehartna
pace vt svemb slavna i hartna da bude. Mon.
serb. 238. (1399). Da tolikaj jubavt i krasno
obetovanje k namt da ne bude nehartno, pace
VB svemt slavno i mnogo hartno da budett.
258. (1405). Da meni harnu stvar ucinis rad
Boga. M. Vetranic 2, 10. Harno je zadosti re-
cenje toj tvoje mojojzi zalosti. 2, 178. K6 har-
nije vik pod nebi moze biti drugo djelo, neg tko
dava srce i tijolo, kako dah ja tuzan tebi? S.
Boba|evi6 224. Da nase molitve budu harne i
primjene, i da isprose od Boga ono sto istu. M.
Divkovic, bes. 494^. I on nimi poklon harni dvorno
odvrati. P. Kanavelic, iv. 150. — cj koristan,
vidi 1. har, d). mislim da je ovako znacene u
dva primjera, ali maze biti da spadajii i oni
pod b). Zac mi ce (peharac) haran bit, potreba
kad bude vodicu bistru pit. M. Vetrani6 2, 121.
Ova trava, gospo mila, mnogu u sebi ima kripos,
ka podoba za tvu milos, i ka bi ti harna bila.
Jedupka nezn. pjesn. 287.
b. adv. harno. — Komp. : harnije. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,gr9.ts' 856^'), u Bjelostjencevu
(v. zahvalno), u Stulicevu (,grato animo, utiliter').
Umrlijem su pod nebesi trudna djela od potrebe
na koja su harno tebe tvoji obrali davni uresi.
Gr. Palmotic 2, 511. Koji bi ga uvjetno harno i
pravovjerno sluzio. S. Rosa 4''. Eh, da vam to
Madari dopuste, prihvatili biste harno. M. Pa-
vlinovic, razg. 49.
2. HARAN, harna, adj. pomniv, vidi 2. har.
— Samo adv. harno (mislim da ovaj primjer
istoga pisea s adj. haran bole spnda pod 1. haran
nego amo: Koje pomenanje tolecehb dobrotvorji
ne samo cini nas^ harnijeh, poslusnijeh i pomni-
vijeh razmisjati. S. Budinic, sum. 181^) na jednom
mjestu a istoga pisca u kojega ima i 2. har.
Jos6e ga ima upiiati, jeli harno i dobro probral,
protresal i razmotril svidenje. S. Budinic, ispr. 20.
3. HARAN, harna, adj. hrabar? jaki, snazan?
(vidi noj zadni primjer kod a). — Vala da je
naeineno od tur. er, covjek, muz, vidi kod harluk.
— Prosloga vijeka u And. Kacica, u nase vri-
jeme u narodnijem pjesmama bosanskijem i u
jednoga pisca Bosnaka, i u Lid.
a. adj. — Komp.: harniji. — Uznosi i(h), fali,
slavi rad junastva vele harna. And. Kacic, razg.
2a. Da gradani izmore se i ucine slabi, da nisu
harni rvati se prama jakosti, koja imadise na ne
doci. 152. I na koiiu harnu deisiju. Nar. pjes.
juk. 213. Latise se dva harna junaka. 250. Na
to Markic jos harniji bise. 848. Kakva sjede
dva harna junaka. 353. Evo nima haran haram-
basa. 557. Sve ga gleda malo i veliko, i na
nemu harnoga junaka. Nar. pjes. horm. 1, 123.
Svijetli vladika, haran gospar od gorstaka harnih.
Osvetn. 1, 10. Losa kob je, poglavico harna !
1, 65. Der nareni, haran smionice, kad te hajduk
iza bukve vice. 6, 46. Dok je uzgor gora zele-
nijeh i u nima prela veselijeh i junackog razgo-
vora harna. 7, 1. Aran, snazan. ,Ovo je, brate,
aran covek'. ,Taj i taj covek je vrlo aran' ,fester,
starker, korpulenter Mann', u Lici. J. Bogdanovid.
b. adv. harno. Ti nam ovo tvoje blago harno
cuvas i stujes. G. Martic u Nar. pjes. juk. in.
Nek se moze dosjetit lukavstvu, i na svasto od-
povjedit harno. Osvetn. 2, 116. Pa se junak i
borio harno. 2, 146. Obojica harno vojevali. 3, 132.
4. HARAN, adj. od kostrijeti. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,cilicinus'. — Moze biti da je sam
Stulli nacinio ovu rijec od harar, ali vidi i 6.
haran.
5. HARAN, vidi kod harati.
6. HARAN, m. Kad se ribaru vidi da je suho,
onda se kupi (mreza) u cetverokutno sukneno
platno, izatkano od kostreti i jedino u tu svrhu
odredeno i zove se ,haran' (harana). L. Zore, rib.
ark. 10, 336. — vidi harar.
HARAN B AS A, m. vidi harambasa.
HARANZA, m. prezime. — xiv vijeka. Rajko
Harantza. Dec. hris. 47. 99. — I u nase vrijeme
u Kastelima blizu Sp}eta: (bez h) Aranza.
HARANZADA, HARANZADLUK, HARAN-
ZADSTVO, vidi haramz-.
HARANE, n. djelo knjijem se hara. — Stariji
je oblik haranje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(haran je, krada ,grassatura, grassatio, latroci-
nium'), u Belinu (haranje ,vastatio' 252*; ,tritus'
442^; ,atterramento, 1' atterrare' 116''), u Stuli-
cevu (,vastatio , tritus') , u Vukovu (arane ,das
pliindern' ,depopulatio'). I haranje tijela svoga.
P. Kanavelic, iv. 27. Bit ce jedna velika popla-
vica i haraiie postavjeno je. S. Rosa 153-. Da
se onaka arana ne cine ni Turcinu. P. M. Nena-
dovic, protok. 21. A niti sam za vase karane,
jere nisam poso na harane. Osvetn. 3, 45. Lijepe
im napisali rijeci: da im vise ne ima harana.
3, 57.
HARAP, HARAPIN, vidi Arapin. — I u Volti-
gijinu rjecniku: Harap, Harapin ,Arabo, Etiope'
,Arabier'.
HARAPINSKI, vidi arapinski. — I u Volti-
giji^iu rjecniku: ,arabico' ,arabisch'.
HARAPKA, /. vidi arapka i arepka. Harapka,
mii-asole, ricino (u rukopisu xyiii vijeka), Ricinus
communis L., v. arepka. B. Sulek, im. 108.
HARAR, harara, m. vreca od kostrijeti, kostrijet,
tur. harar. — Akc. kaki je u gen sing, taki je
u ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i
voc: harare, harari. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,saccus ex pilis confectus'
636a), u Stulicevu (,saccus e pilis equinis'), u Vu-
kovu (vreca od kostiijeti). Svet pokornik nose6
harar od kostreti. J. Kavanin 97''>^. Bdeci, posted,
harar nosec. 808''. Stari Krs6ani u pepelu i ha-
raru cviledi. A. Kanizlic, fran. 165. Stade punit
HARAR
574
HARAVICE
od boja topovG, nit' im trazi 6ilo ni kantara, ve6
onako sip}e iz haraia. Smailag. meli. 65. Metne
ogu u harar. Nar. prip. bos. 1, 83.
HAEARINA, /. augm. harar. — U Stulicevu
rjecniku i u Vukovu gdje ima primjer iz narodne
pjcsrne: Pogledajde, hararino moja, sto ti cini
bolesiiica tvoja.
HARAS, m. vidi harar. — U Stulicevu rjec-
niku: ,cilicmm, h. e. vestis e pilis equinis'. —
nepoKzdmio.
HARASKALO, n. kao da znaci dlijeto, ja-
macno grcka rijec, isporedi /aQfiaffo), usjeci, ukle-
sati. — Na jednom mjestii xiv vijeka. Kovaca
Ranka koji mi skova siltce i haraskalo. Starine.
10, 271. (XIV vi.jek).
HARASTIN, m. selo u Slavoniji u podiupaniji
osijeckoj. Pregled. 99.
HARATI, haram, impf. populari, dolere, per-
dere, conlicere, pessumdare. — Ake se ne mi-
jena (aor. 2 i 3 sing bai-a). — Postoje od stvnem.
harjon, novovnem. verheeren, plnckati. — Od xv
vijeka, a izmedu rjemika u Mikalinu (harati,
krasti ,grassor, spolio'), u Belinu (,vasto' 252^;
,perdo, deleo' 271^; ,evertGre* 1\Q^] ,tero' 442t'),
u Voltigijinu (,assassinare, rubare ; logorare' ,be-
rauben, steblen ; abnutzen'), u Stulicevu (,terere,
conterere, vastare'), u Vukovu (arati ,plundern'
,expilo').
a. aktivno. a) pUjeniti, pjackati, pa i ubijati,
paliti i uopce unistavati, kao sto maze biti u
ratu (a i bez togaj. Turci robece i harajuce.
Mon. Croat. 155. (1493). Sto ne zezem gore pa-
stirske i sada ne haram obore, ne pobijem stada?
M. Drzic 110. Zgrade ori, nive hara trijeskom,
gradom, zlom godinom. I. Grunduli6 301. Ko ce
ostati kletim Turcim mjesta opcena ne dat' pli-
jenit' i harati ? 339. (Kozaci) sminost vazese na-
rode harati. I. T. Mrnavic, osm. 40. Dubrovacku
ki drzavu sijece, hara, robi i plijeni. G. Palraotic,
1, 79. Italiju boj harase. I. Dordic, ben. 203.
Tko je do§o s takom vlasti harat mjesta od pro-
pasti ? N. Marci 59. Koria goji oko gospodara,
brez neg dvorba sluzbenicka hara. J. S. Re}-
kovic 154. Kupi^ vojsku, svu latinsku zem|u, te
mi haraj bijela Zabjaka. Nar. pjes. vuk. 2, 565.
Da idemo da bega aramo. 3, 432. Jcli Zano hara'
Korjeni6e? 4, 7. Sve nas Tnrci na vjeri haraju.
4, 273. I starome Daur-babi Suku koji liara Sume
i Popovo. 4, 447. Vojska liara loze i vo6ke. S.
^ubisa, prip. 188^ — metaforicki. Vil ova...
cudno hara svijet. S. Mencetid 44. Gdi su istocna
carstva stara? gdi gospodstvo od Rimjana? svi
pod plugom , kijem svit hara, od bremena su
uzorana. I. Gundulid 234. Plam noviden zem)u
hara. G. Palmotic 2, 4;j2. Ondi plaka rika nivo,
hara gore. A. d. Bella, i-azgov. 212. Perivoj ne
Ijeposti hara silnos od pokore. I. Dordic, uzd. 6.
— b) unistavati uopce, kad je objekat ce(ade i
ubijati. Smrt telesa nnsa barn. M. Vetranid 1, 27.
Dubravi ures vas prolitrie zeleni tre sjever. hara
mraz, tla6i led studeni. I. Gunduli/; 153. U cas
jedan hara i plijeni jedno gvozdje sto zivota. G.
Palmotic 2, 53. Vitez taj hrabreni zle krvnike
hara i sijefie. 2, 183. Zvijeri bije, tre i hara. P.
Kanavelid, iv. 32. Strasan ogan pokrov hara.
B. Bettera, or. 3. Tako smrt svijeh hara, mrsi.
J. Kavanin lOS". Bog jedne uznmaza, druge
hara. I. Dordi6, salt. 250. — c) unistavati kao
kodb), ali malo jio malo; kad je objekat sto zivo
Hi sto se misli kao ~iro (n. p. srce), moze zna-
iiti i muditi; ako jc objekat odijelo, tkane, moie
znaciti i sto dorati jtod 1, a, c) (vidi kod b).
Koje nas i hara sladosti otrovnora. M. Vetrani6
1 , 102. Brijeme hara stanac kami i zestoko
gvozdje izjeda. I. Gundulic 235. Cvijet izbrani
od Ijeposti smrt pepelom eto stvara, i u proljetju
od mladosti vil nebesku plese i hara. 264. Joste
trnem, joste spomena mladahnu me smrtno hara.
G. Palmotic 1, 316. Ki (silnik) pod slikoru od
Jubavi ovako me tuznii hara. 1, 380. Nemo' da
te miso hara cijeca te»a. 2, 190. Sto joj dosle
nijesi odkrio tvoga plama (od Jubavi) ki hai-a te ?
2, 193. Crv ki srce dube i hara. P. Kanavelic,
iv. 58. Njeki gladom sebe hara. 542. Sve sto
'e na svijet, sve nas vara, i ures zonski vrijeme
hara. J. Kavanin 42'>. Al' se umira s cudo zledi,
ke nas haraju. 53^. Zub vremenski krimiz hara.
1363'. Dub ima svrhu s crva ki ga grize i hara.
214b. Nepokoj hara tijelo i trati zivot. B. Zu-
zeri 290. I sad na zemji nezdravi (bolesti) ha-
raju telesa. Stit. 16. Boles mi srce hara. N.
Marci 48. — d) znacene kod c) moze se shvatiti
u osobitom smislu kad je objekat ce^ade, ludsko
tijelo, jepota itd. : ciniti da postane starije, ru-
znije. Tim skoncanje svak cas novo noj tre i
hara ures lijepi., I. Gundulic 457. Zensku Ijepos
vrijeme hara. G. Palmotic 1, 130. Staros rosi,
a ne hara lijepu diklu. I. Dordi6, pjesn. 33. Ljepos
haraju tuge, paka vrijeme. uzd. 37. — i meta-
foricki. U Judijeh sjede (davo) bozanstvenu harat
sliku. I. Dordic, uzd. l:il. — e) trositi, tratiti
(uzalud). Nu kad vidi naj poslije da zamani
snagu hara, i da dobit jaki nije silu obijesnijeh
od vjetara. G. Palmotid 3, 171^. Koliko vrime
harce i haraju zenske glave u ispraznom uaci-
iianju? A. d. Bella, razg. 6.
b. pasivno. — Part, praet. pass, haran stoji i
u Mikajinu rjecniku (haran, poharan ,spoliatus'),
u Belinu (,vastatus' 252*; ,eversus' 116'>: ,tritu3'
442''), u Stulicevu (,tritus, attritus, obsoletus, va-
status'), u Vukovu (gdje je shvacen kao adjektiv):
haran ,abgetragen, abgenutzt' ,tritus' s dodatkom
da se govori u Dubrovniku. Da 6e dati ni bjen ni
haran. Starine. 11, 96. (oko 1655). Tu je goren,
mucen, haran svih naroda pravovirnik. J. Ka-
vanin 452'*.
c. sa se.
a) pasivno. Stada svih ovcara po zitu tvom
pasu, muka se tva hara, i stoka sva rasu. I.
Gundulid 142. Ali vjera dosti nije, kad se hara
i grabije. J. Kavanin 319^. Cili vilajeti, gradovi
i varosi vojskom, gladom i kugom haraju se,
ruSe, pale. D. Rapid 437. I prijed su cari na-
stajali, pa se crkve harale nijesu. Nar. pjes. vuk.
3, 67.
b) refleksivno. aa) propadati, nestajati, vidi a,
b). Mir s Ijeti zivot ne ima, neg se hara (,uon
ha tregua cogli aimi umana vita, e si dilegua').
D. Zlatarid 49''. — bb) u ovom primjeru : muciti
se, vidi kod a, c). Pokornici o§tro i jadno liaraju
se. N. Marci 88. — cc) derati se, vidi kod a, c).
u Belinu rjecniku: .logorarsi' ,atteror' 442''. —
dd) starjeti, grubjeti, vidi a, d). Ovo tijelo neka
zdravo . . . hara se malo po malo, slabi i gine.
A. Kalid 48. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani. — u prenesenom smislu, kao truditi
se, isporedi starati se. Nu se za to nemo' harat
i (idreni tvoju smedu. G. Palmotid 2, 200. One
(duse) inoga ne imahu vaja, muke ni gorkosti,
ni se opeta dod harahu na svijet ovi pun ialosti.
3, 198a.
HARAVICE, /. pi. Kad se drva isijoku i pri-
rede za gorivo, onda one sitiio grane §to ostane
te koje upotrebjavaju za gorivo (dodim ono bojo
produdu) zovo se (s cakavskijem akcentom) ,ha-
riivice'. u Dubasnici na Krku.
1. HARBA
575
HAECLIJA
1. HARBA, /. pilum, Tcratko kopje sto se baca,
tur. harba. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (harba, sulica ,lancea'; harba, sulica
siroka ,securis amazonia'), u Belinu (,hasta mis-
silis' 366b) ^ u Voltigijinu (,zagaglia , arme in
asta' jwurfspiess') , u Stulicevu (,lancea, telum,
jaculum'). ^j^ubmir se upusfci k satiru s harbom.
D. Zlatarid 61b. Svaki harbom vjesto mece, svaki
lukom dobro strijeja. I. Gundulic 329. Uresi su
harbe, kop)a. P. Kanavelic, iv. 6. Gvozdje od
harbe. P. Posilovic, nasi. 10 1^. Strasno biu oru-
zani s harbam. P. Knezevic, muk. 11. Probudi
se, harbo, ria pastira moga (,framea, suscitare
super pastorem meum'. zach. 13, 7). S. Rosa 123'.
Zakruzi ga jataganom Bajo, presijece mu harbu
na cetvero. Osvetn. 3, 141.
2. HARBA, /. neka^riba. Harba, corbetfco,
Umbrina cyrrhosa C. Cas. ces. muz. 1854. 185.
HARBAN, adj. koji ^nipada harbi. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,ad lanceam spectans'.
HARBICA, /. dem. harba. — U Stulicevu
rjecniku.
HARBIC, m. prezime. — xvi vijeka. Stat. krc.
ark. 2, 291. (1599).
HARBIJA, f. sipka (drvena Hi gvozdena) sto
se nabija nom mala puska kad se puni, tur. harby.
— Akc. se mijena u gen. pi. harbija. — tl Vu-
kovu rjecniku gdje je onako turnaceno.
HARBUDA, /. trnvujina, draca. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: v. drac i ostala, a iz nega u
Sulekovu imeniku : Harbuda, sentis (Bjelostjenac) ;
cf. hrbut. 108.
HARCOVANE, n. djelo kojijem se harcuje. —
Stariji je oblik harcovanje. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjenccvu (kajkavski har-
cuvane) i u Jambresicevu (harcuvane). U boju
i harcovanju ubijen. S. Budinic, sum, 126^. Har-
covanje turacko gledase. I. T. Mrnavid, osm. 49.
Noc harcovanje krvavo razstavi. 57.
HARCOVATI, harcujem, impf. biti se, boriti
se (ciniti harac). — S istijem znacenem i reflek-
sivno : harcovati se, — U dva pisca cakavca xvii
vijeka (u drugoga s kajkavskijem oblikom harcu-
vati), ali vidi i harcovane; izmedu rjecnika u
Bjelostjenccvu (harcujem se, kajkavski harcuvati
se, pricinam se biti ,velitor'. 2. bijem se), u Jam-
bresicevu (harcujem ,confligo, pugno'), u Stulicevu
(harcuvati se, v. biti se, vojevati iz Bjelostjen-
cevaj. Kad se jur vidise Turci jak u vrici, kasno
domislise nagloj se nc'?''ici, ali dugo vrime vrlo
harcovase, srica sad jednime, sad drugim sluzase.
I. T. Mrnavic, osm. 48. Ne daje se vrime zbrati,
gdi 86 pricne harcuvati. P. Vitezovic, cvit. 34.
Tako se dugo i viteski harcuvase. kron. 201. —
U drugoga pisca ima i oblik haracovati se (moze-
biti staniparskom grijeskom). Sam kra} viteski
se haracujuci ubijen osta. kron, 120.
H ARC ALU A, /. velika puska siroke cijevi. —
Ako ove rijeci nema u turskom jeziku, nacinena
je u nasemu od osnove hare (vidi 2. harac) tur-
skijem nastavkom ly (kojijem postaju adjektivi).
— U narodnijem pjesmama nasega vremena, a
izmedu rjecnika u Vukovu (harcalija, puska ,von
grossem kaliber' , telum majus'). Pa dovati tanku
primorkinu kojano je pusta harcalija : od dva
grla, od zrna cetiri, i suvise dvanaest sacama.
Nar. pjes. vuk. 3, 197. A puska je moja harca-
lija: u pusci je dvanaest sacama, svaka sacma
od dvanaest drama, a u zrnu puno sedamnaest.
3, 303. A pusnica puska harcalija (Stamparskom
grijeskom haraclija), do ramena otkide mu glavu,
ne bi sabja |evse porubila. 3, 308,
HARCeNE, n. djelo kojijem, se harci. — Sta-
riji je oblik harcenje. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu i u Vukovu. Platiti tradbe i arcenja. A,
d. Costa 2, 53,
HARCIC, m. prezime. — xiv vijeka. DobrBcint
Hartcidb. Dec. hris, 20. 60, 88,
HARCITI, harcim, impf. trositi^ tratiti. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i '6 sing.: harci). — Postaje
od 2. harac nastavkom i. — Od xvii vijeka (vidi
kod a, b)), a izmedu rjecnika u Mika(inu (har-
citi, tratiti ,impendo, facere sumptum, suppodi-
tare sumptum') gdje se naj prije nahodi, u Be-
linu (,consumo' 221^), u Stulicevu (,impendere,
consumere, erogare, sumptus facere'), u Vukovu
(,verbrauchen' ,absumo').
a. aktivno. a) objekat su novel, blago itd.
Ocinstvo harce u pijanstva. J, Banovac, pred,
42, Ne muci se i ne harci blaga. Nar. pjes.
vuk. 2, 115, Nije vajde sto harcimo blago, 2, 117,
Neka za riih (svatove) harci magarije. Nar. pjes.
horm. 1, 6. Harci blago, cuvaj carevinu. 1 , 249,
— b) znacene je kao kod a) i kad nije izreeen
objekat. Nit' mogu savise arciti, I. Ancic, ogl,
103. Imate harciti za odicu i prozdrstva i vase
opacine kupovati. J. Banovac, razg. 153 — 154,
Troseci i harceei u pravde i inade. pripov, 118.
Tvoja zena harci reseci sebe i ceri. 153. Imadu
odkle harciti. pred. 78. Bezmirno arciti u jizbine
i gostonja. A d. Costa 1, 248. — c) objekat moze
biti druga koja tjelesna stvar, n. p. sapun. Ko
umiva glavu magaretu, gubi trud i arci sapun.
N. Palikuca 37. — prah. Nemoj harcit praha iz
topova, sjutra 6u ti Os'jek prihititi. Nar. pjes.
horm. 1, 207. kod cega moze biti subjckat i top,
puska. Pa na kuli bajemez zapali, sto no harci
dvan'est oka praha. 1 , 541. — j^iwo. Sve on
kablom hladno harci pivo. 1, 94. — d) objekat
je vrijeme. Koliko vrime harce i haraju zenske
glave u ispraznom nacinanju? A. d, Bella, razg,
6, Vi za vrime kupujete pakao , harcec ga u
dangube i zagrisena, J. Banovac, pred. 47, Vrime
nemojto propustati ve6 ga harcite dobro cineci,
48. Harcis sve ostalo vrime u razgovoru, u inadu,
u dokazanu novina, I. J. P, Lucie, bit, 62.
b. pasivno. Sto je onda harceno. Glasnik. ii,
3, 32. (1697).
c. sa se,
a) pasivno. aa) sa subjektom. Da se zna sto
se kude harci crkovni novaca. Glasnik, ii, 3, 32,
(1697). Zlo je vrime, gori dnevi, a nesridnija
godista, jer se harce za svit i svitovhe grisne
izpraznosti. J. Banovac, pred, 47, Koje se (vrime)
harci za potribu tilesnu. P. Knezevic, osm. 41.
— bb) bez subjekta. Trpi se svaka muka; harci
se za ozdraviti ovo smrdece tilo. J, Banovac,
pred. 19. Kad se arci, nek so arci. Nar. posl.
vuk. 120.
b) refleksivno, trositi, trositi se. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (,sich in unkosten setzen' ,expensas
facio'). Ne muci se, ne trazi hecima, ne harci
se, ne gradi melema. Nar. pjes. vuk. 3, 226.
HARCIVO, n. sto se harci, sto se moze harciti,
harcene. — U narodnijem pjesmama bosanskijem
nasega vremena. I da6u ti za arciva blaga. Nar.
pjes. petr, 2, 653. Da donesem blaga za harciva.
3, 247.
HARCLIJA, m, covjek koji mnogo harci, ra-
sipac. — Akc. se mijena u gen. pi. harclija. —
Nacineno od 2. harac turskijem nastavkom ly.
— U jednoga pisca nasega vremena. Kamatnik
i^harclija, — Bio jedan covjek vrlo kamatnik . , ,
Negov komsija koji je mnogo harcio a nista ne
radio . , , Nar, prip, vrc, 73,
HARCLUK
676
HAELINA
HARCLUK, m. novel odredeni zn kaknv trosak,
tier, charglyk. — U narodnoj pjesmi bosanskoj
nasega vremena. A kad bih ja gep harcluka
imo, ja bih siso Zadar ulioditi. Nar. pjes. horm.
1, 330. — vidi hasluk.
HAEC^IV, adj. koji mnogo (vise nego moze)
harci. — U Vukovu rjecniku: ,v6rscliwenderisch'
,prodigus'.
HAEDOMILICI, m. pi. u Danicicevu rjecniku:
,Hartdomilici', ,vlali6 Hartdomilice' potvrdi Juraj
vojvoda Doiiili Krajeva Pavlu, Nikoli i Vlatku
Jurjevicima (Mon. serb. 378 god. 1434).
HARDOMIl^E, n. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 242.
HARDOV, hardova, m. bacva, mag. liordo,
bacva. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osini nom. i ace. sing., vac. :
hardove, hardovi, gen. pi. Iiard6va. — Dolazi i
bez h i to u pisaca koji izgovnraju ovo slovo. —
Od xvn vijeka, a izmedii rjecnikn u Mika^inu
(ardov i hardov, bacva ,dolium, cupa, tina, seria')
gdje se noj prije nahodi, u Bjelostjencevu (ardov,
V. bacva), u Voltigijinu (ardov i hardov ,botte'
,weinfass'), u Stulicevu (ardov i hardov, v. bacva),
u Vukovu (ardov ,das fass' ,doliuin' , of. bure).
Vran, usta od ardova. J. Mikaja, rjec. 789. Tko
hoce da mu se trtguje vino, da drKzi kon hart-
dova od gavrana glavu. Starine. 10, 94. (xvii
vijek). Diodine filozof pribivase u jednomu ar-
dovu. S. Margitic, fal. 159. Po isti nacin mo-
raju i ardovi ill sudovi oni u koje se must
ulije ... I. Jablanci 209. Nerazum Khinkov
svru lakoce klobuke i ardove praviti. A. T. Bla-
gojevic, khin. 33. Svi hardovi vinom napimeni.
Nar. pjes. juk. 76. Sto mi bude u hardovih vina.
154. Ardov vina. M. D. Milic^evid, jur. 2().
HAE.DOVAR, hardovara, m. covjek koji gradi
hardove, bacvar. — Samo u Stulicevu rjecniku:
ardovar, v. bacvar.
HARDOVICA, /. dem.. hardov. — U Mikajinu
rjecniku: ardovica t hardovica, bacvica ,doliolum,
seriola*; u Belinu: ardovica ,doliolum' 145''; u
Stulicevu: ardovica i hardovica, v. bacvica.
HARDOVIC, m. dem. hardov. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (ardovic) i u Vukovu (ardovic).
HAREM, m. gynaeceum, u Turaka dio od kuce
u kojem zenska ce^ad pjrebivaju, arap. tur. harem.
— isporedi liaremhik. — U nase vrijeme. Otide
u arom na kulu. Pjev. cm. 252^. Turci su se
u harem tisnuli. Ogled, sr. 458. Dovojiv se beg
razkosja budna , do liarema potetura bludna.
Osvotn. 4, 16.
HAREMLUK, m. vidi harem. — Ako nema
ove rijeci u turskom jeziku, nacinena je u na-
§emu od harem turskijein nastavkom lyk. — U
jednoga pisca nasega vremena. A ova druga
(pola kuce za zenskine) zove se ,haremluk'. M.
i). Mili6evic, omer. 62.
HAREMSKI, adj. koji pripada hareniu, hnre-
minia. — U jednoga pisca nasega vremena. Davor
bulo! jur sicijaj, lozi suhu luda, s haremskijeh
razkosnih ponuda! Osvetn. 4, 18.
HARESLI, adj. (ne mijena se po padezima)
u Vukovu rjecniku: hare§li (siSana) bez znacena
s primjerom iz narodnc pjesme: I dovati ha-
re&li sisanu. — Po svoj je prilici nacirieno tur-
skijem nastavkom ly (kojijcm postaju arljektivi)
od tur. arys, lakat, arsin, te bi znacilo: dug
koliko lakat.
RAKFA, /. vidi arfa. — U jednoga pisca na-
sega vremena. I harfe i psaltire za pjevace. D.
Danicic, Icar. 10, 12.
HARINA ZLAKA, /. seoee u Hrvatskoj u pod-
zupaniji krapinsko-toplickoj . Pregled. 55.
HARING, m vidi haringa. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: haring, renga riba, incun, i u
Jambresicevu : ,halec'.
HARINGA, /, Clupea harengus L., tieka riba,
nem. haring. — isporedi haring, renga. — U pi-
saca nasega vremena. Der haring, Clupea ha-
rengus. G. Lazic 78. i u Sulekovu rjecniku:
,haring'.
HARIS, m. Rallus crex, neka pdica. — ispo-
redi prdavac. — U Bjelostjencevu rjecniku: haris
ptica, kra| plepelic ,ortygometra', a u nase vri-
jeme u Sulekovu: ,waehtelkonig'.
1. HARITI, harim, impf. hajati. — Bice isto
sto harati se, vidi kod harati, c, b) dd) ; vidi i
2. har. — Na jednom mjestu xvn vijeka. Zaludu
je blago svoje od protiva zlijeh cuvati,^ a za
opcene svijeh pokoje malo liarit i hajati. G. Pal-
motid 1, 161.
2. HARITI, harim, impf. cesati; biti, tuci (bice
preneseno od prvoga znacena). — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: harim, menem, cesem ,frico, per-
frico cum aliqua vehementia'. 2. harim, tepem,
zibram ,percutio, verbero, caedo, virgis, baculis
caedo', gdje ima i hariti se, refleksivno s prvijem
znacenem, pasivno s drugijem: harim se, menem
se ,fricor, perfricor vehementius'. 2. harim se,
tepem se ,p6rcutior, verberor, caedor, vapulo etc.',
i iz nega u Stulicevu: v. trti. — Pasivno hariti
se ima s drugijem znacenem i u jednoga pisca
cakavea xvni vijeka. Pusca da se mlate, da se
vojnik hari. M. Kuhacevic 112. — Hariti so ima i
u jednoga pisca xvn vijeka, all mi nije jasno zna-
cene. Za svojega ka ne mari ta se rada s drugim
liari. P. Vitezovic, cvit. 135. Ka se hari rada
sama susedi je cistoj jama. 162.
3. HARITI, harim, impf. vidi harati, a, a). —
Na jednom mjestu xvni vijeka. Potlam kako
Inglezi mlogo godina zemju francuzku harise,
palise i robise. D. Rapic 434.
HARITON, m. XuqCkdv, ime musko (kaludersko).
— Prije nasega vremena (vidi i Haritouov). Ha-
ritonB. S. Novakovic, pom. 110.
HARITOXOV, adj. koji pripada Haritonu. —
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Ha-
ritonovt). Haritonovi obyteli Joannikije jero-
monahb. Mon. serb. 127. (1347).
HARIZATI, harizam (?), jj/. darovati, grc. /f«p/-
Ctiv. — Na dva mjesta xiv vijeka (samo inf.), a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (xaQi'Cuv ,donaro').
Da imb jesti. tvrbdo do veka, jube podb crbkovB
za dusu podbpisati, u pridiju dati, prodati, hari-
zati, zameniti. Mon. serb. 156. (1357). Imati,
harizati, pri6isati, prodati . . . Glasnik. 35, 121.
(xiv vijek).
HARKISATI, harki§am, impf. saliti se(?), ve-
seliti se(?). — Na jednom mjestu xvni vijeka,
maze biti i pokvareno kod Hampana. Tko s'
harkisajud posmjehujo, paka cvilit uvijok mu je.
J. Kavanin 174''.
HARLAMPIJE, m. Xcc()tihc/uno^ , ime musko
kaludvrsko. — Na jednom mjestu xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Harblambpije,
XaQt(k((/unoi). Obyteli iverskijo igumonb Harb-
lambpije jeromonahb. Mon. serb. 127. (1317).
HARLINA, /. nekakva bi{ka, lat. i tal. carlina.
— isporedi harliva. — U Voltigijinu rjecniku:
HAELINA
577
HARSUZLUK
,rutta caprina, lavaneso' ,ziegenkraut', i u Vu-
kovu : ,eine art pflanze' ,herbae genus' s dodatkom
da se govori u Dubrovniku, i u Sulekovu imeniku:
Harlina, lierbae genus (Vuk, Dubrovnik), Galega
L. (Pizzelli, Sabjar), v. orlina. 108.
HAELITI, harlim, impf. gledati u cudii s otvo-
renijem ustima. — U nase vrijeme u Bosni. Harli
Mirko na cetiri strane, bi rec jako rodila ga
majka, pa da bijela svijeta nagleda se. Osvetn.
2, 138. Harliti, benuti, zjati. G-. Martic.
HAELIVA, /. vidi barlina. — U Stulicevu
rjecniku: ,berbae genus'. — Po svoj je prilici
Stulli gdje do procitao rijec harlina.
HAELOV, m. covjek koji obicno harli. — U
nase vrijeme u Bosni. Harlov, zjacina. G-. Marti6.
HAELOVINA, m. augm. harlov. G. Martic.
HAELUK, m. u narodnoj pjesmi bosanskoj
nasega vremena : S tim Alaga na noge skocio,
do dogata koha dohodio : od harluka i od copek-
luka, od holosti i od uzgornosti sa zemje je u
sedlo frcio. Nar. pjes. juk. 260. u istoj je knizi
tumaceno: ponositost, napetost. 619. — Jamacno
tur. erlik, junastvo, sto postaje od er, covjek, muz
nastavkom lik. isporedi arli sto takoder postaje
od er nastavkom li (a ne od kahr), ie bi prema
tome znacilo: lirabar.
HAEMICA, /. carina (uprav tridesetina), mag.
harmincad. — isporedi harmicija. — Od xvi vi-
jeka po sjeverozapadnijem krajevima, a izmedii
rjecnika u Bjelostjencevu (,tricesima'), u Jambre-
sicevu (jtricesima'), u Voltigijinu (,dazio, dogana'
,maut, zoUhaus'). a) vidi carina, 1, a). Da sam
prijel vale pinez iz rizi tex'e iz harmic. Mon.
Croat. 222. (1527). Ki nepravicne polagaju dace
ill harmice krivicne. F. Glavinic, svitl. 113. —
b) vidi carina, 2. ,Nekako sam se ovaj put pro-
krao kraj armice'. u Lid. J. Bogdanovic. — c)
seoce u Hrvatskoj u podzupaniji zagrebackoj.
Pregled. 18. — po znacenu kod b).
HAEMICAE, m. vidi harmicar. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: ,tricosimator', i u Voltigijinu:
,daziere, doganiere' ,z6llner, zolleinnehmer'.
HARMICIJA, /. vidi harmica. — xviii vijeka.
Od ovuda teska armicija, od onuda malta. D.
Eapic 192. Eic moze svuda brez svake armicije
proci. 251. Pod armiciju uzeti. D. Obradovic,
basn. 436.
HAEMICAE, m. covjek koji uzima harmicu,
carinik. — isporedi harmicar. — Od xviii vijeka.
Bio je naj stariji maitar i armicar. D. Eapic
372. Armicar ,zolleinnehmer'. J. Bogdanovic.
HAEMlc3lTI, harmicim, impf. placati harmicu
za nesto (objekat). — U nase vrijeme u Lici.
Armiciti ,verzollen'. J. Bogdanovi6.
HAENAUT, HAENAUTIN, vidi Arnautin.
HAENEV, adj. vidi 1. liaran, a, a). — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Eodnom mjestu svi
harnevi svasto dase, sebi ni§ce. J. Kavauin liC^.
— sastna nepouzdano.
HAENICA, /. harno zensko cejade. — U Stu-
licevu rjecniku: ,mulier beneficiorum memor'.
1. HAENIK, m. haran covjek. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,vir benefi-
ciorum memor'). Blazen tko se brine i misli
potrebnicim i ubozijem, od harnika privisnega
taj na milos milos stece (steci ce). I. Dordic,
salt. 132. Harniku i voda je korisna. (Z). Poslov.
danic. 26.
2. HAENIK, m. covjek koji hara, haralac. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Ti vlada ko6ici
III
u sfitnu razboru, i smoze harnici propasni na
moru. D. Barakovic, vil. 352.
HAENOST, harnosti, /. gratus animus, osobina
onoga koji je haran (vidi 1. haran, a, a)), za-
hvalnost. — isporedi 1. har. — Akc. je zabi^ezen
kako je u Dubrovniku : kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing.,
gen. pi. harnosti, dat., instr., loc.pl. harn6stima;
drukcije je zabi^ezen u Vukovu rjecniku : harnost,
harnosti. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,gratitudo'), u ^lika^inu (,vicissitudo
officiorum, grati animi virtus, remuneratio offici-
orum'), u Belinu (,gratus animus' 357^ ; retri-
butio' 617*), u Bjelostjencevu (v. zahvalnost), ii
Voltigijinu (,gratitudine, riconoscenza' ,dankl3ar-
keit') , u Stulicevu (,gratus animus , recognitio,
grati vel memoris animi significatio'), u Vukovu
(,die dankbarkeit' ,gratus animus', cf. zahvalnost
s dodatkom da se govori u Dubrovniku). Neka
me harnosti ne pridu na mane. N. Dimitrovic
75. Milos da bude harnosti odsluzena. M. Drzic
64. Ne znam kojom ti cu harnostju odgovoriti.
A. Gucetic, roz. jez. 180. Da ti ih daje za har-
nost. B. Kasi6, zrc. 86. Eadi harnosti klanamo
se nemu. I. T. Mrnavid, ist. 14. Za harnos ku
vrijednomu Matijasu kaze i cini, drag je svemu
puku. G. Palmoti6 1, 315. Milosrdje i harnost
prema potreb|ivim ki su mu ucinili sluzbu. P.
Radovcic, nac. 109. U odvracenju harnosti }u-
bavi negove. 215. Nij' nijednoga vijek stvorena
ko ne kaze Bogu harnos. J. Kavaniu 18^. Oso-
bita harnos prema Bogu i ponizenstvo ovoga
kraja. I. Dordic, salt. 309. Harnos podrad straha
samo ukazana, u sebi je neharnos prava. B. Zu-
zeri 225. Sad tko ne bi virovao, da za ovliko
dobrocinstvo ne bi Jeroboam s velikom harnostju
odgovorio ? J. Banovac, razg. 154. Tako 1' kazes
harnost svoju? P. Knezevid, muk. 18. Neharnost
zatvora a harnost otvora vrilo od milosti. F.
Lastric, ned. 387. Naucite, o neharni, harnost
od pasa. 388. Na harnost polak Boga. test. ad.
I23a. Ova |ubav imala bi probuditi nasu harnos
prema nemu. V. M. Gucetic 11. Za svidocanstvo
harnosti i spoznana moga. A. Kanizlic, fran. 12.
Hi ga zajmenik misli podvezati po pravici ili po
harnosti. Ant. Kadcic 263. Radi duzne harnosti
prama pastirima. I. J. P. Lucid, nar. 134. Harnost
jest kripost koja cini zafalna covika na primitih
dobrocinstvih. B. Leakovic, nauk. 473. I psetu
koje, samo da im harnost vrati . . . Osvetn. 1, 34.
HARP AC A, m. prezime. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Harpaca se Marko nigda zvase, u
Orovcu koji no stajase. Nadod. 61.
HARPAGIK, m. vidi arpagik.
HARSTVO, n. vidi harnost. — Postaje od 1.
har nastavkom Bstvo. — xvii i xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,gratus animus' 357»),
^« Voltigijinu (v. harnost), u Stulicevu. Car jednim
harstvom harac Bogu plada. I. T. Mrnavid, osm.
86. ]^ubav i tve blagodarstvo veliko je vrh nas,
Boze; nijedno u, vijeke nase harstvo bit jednako
him ne moze. G. Palmotid 3, 72*>. Od duznosti
harstva mojega potaknut. J. Filipovic 3, vii.
HARSUZ, m. tur. 'arsyz, bezobraznik. — ispo-
redi harsuzin. — U nase vrijeme. Arsuz od tur-
skoga hyrsyz, kradjivac. D. Popovic, tur. rec.
glasn. 5'J, 25 (gdje je krivo kazano postane). vidi
i lirsuz od cega se ne moze svagda raspoznati
s toga sto u mnogijeh pisaca stoji ar za r.
HARSUZIN, m. (samo u jednini), vidi harsuz.
Arsuzin. D. Popovid, tur. rec. glasn. 59, 25.
HARSUZLUK, m. osobina onoga koji je harsuz,
37
HAESUZLUK
578
HARZITI
hezobraznost, tur. harsuzlyk. Arsuzluk, D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 25.
HAESAN, Harsana, m. brdo hlizu Muhaca u
Ugarskoj. £). Danicic. vidi Arasan,
HAETA, /. vidi hartija, karta, od lat. charta
Hi od tal. carta (h mj. k mozebiti prema gre.
XdQTy^g). — Od XVI vijeka. a) vidi hartija, a). Ga
se napise na harti novi. Transit. 256. Nectivo
je pismo i harta zla, razhaja se crnilo. Mon. croat.
218. (1526). Uprosi od sluge nikoga kalamar ter
harte. F. Glavinic, cvit. 225a. Zasto je harta
divica Marija, pisar Isukrst. 254^. — b) harta
bergamina (koje vidi napose) znaci kvijer (per-
gamenat, koza) ; da se prema ovome istakne, obicna
se hartija gdjegdje zove harta bumbazina (vidi
napose). Ja pop Grgur Zazkovid to prepisah
s harti bumbazine na hartu bergaminu na 1526.
Stat. krc. ark. 2, 296. Prekopijah s jedne knigi
od harti bumbazine. Mon. croat. 316. (prije 1724).
— c) vidi hartija, b). Ako gdo pise svoje grihe
na hartu. Narucn. bl^. Veliko mnozastvo harat
napisanih. Mirakuli. 67. Hartu onu iz ruke mu
izvadihu. F. Glavini6 , cvit. 225^'. Sto znah i
cuh pero na hartu postavi. M. Kuhacevic 65.
— d) list u knizi. Da obrni hartu. Korizm. 84a.
Kako u nasih knigah u petom dilu na harti 349
upisasmo. F. Glavini6, cvit. 140^. — e) s osobi-
tijem znacenem, n. p. geograficna karta. U navi
jest harta od navigacijona, po koj mornari vla-
daju se. F. Glavinid, cvit. 444''. — f) karte kod
igre. Ki hi igral na harti ili zara. Stat. krc.
ark. 2,^290. Koji igra mnoz pinez veliku na
harte.^ S. Budinic, sum. 39^. Harte od jigre. ispr.
91. Zivit na sarafi i znat misat harte. M. Ku-
hacevic 35. Igra od harat. 159. Jedni harte,
jedni kocke }ube. J. Krmpotic, mal. 17. Tu su
igrali tri trgovci na harti. Nar. prip. mikul. 117.
HAETAV, adj. samo u Jambresicevu rjecniku
gdje je tumaceno : ,inconcinnus, scabiosus'.
HAETICA, /. dem. harta. Drusil upisa imena
dvanadeste apostolov na hartici, svakoga po sebi.
F. Glavini6, cvit. 59a. Prva hartica ka u ruke
dojde moje. 59^. S bilimi rukama hartice pre-
birat, crnima ofiima slova pregledati. Nar. pjes.
istr. 2, 8.
HLAETIJA, /. charta, tanka (naj desce bijela,
ali maze biti svake boje) materija, ali samo (ne
n. p. kvijer, pergamenat, koza) koja je nacinena
od vegetalnijeh vlakanaca mokrijeh pa tako zbije-
nijeh i osusenijeh, sto se naj vise upotreb^ava za
pisane i stampane (a moze se i za drugo, n. p.
za umotavane, pope^ivane itd.). — isporedi harta.
karta, kniga, papir. — Akc. se mijena u gen. pi.
hartija. — Postaje od grc. x"Qti'ov; posto je star a
rijec (isporedi stslov. harttija), ne moze biti od
tur. charty. — Izmedu rjecnika u Mikajinu, u
Voltigijinu, u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu
(hari.tija). a) kao materijalni supstantiv. O lo^a
hartijo, zla ti si! Ead. 1, 178. (1609). Nemiloje
viditi koji po smetlistu kupe odorke, ali kad
operu (i) iztuku, lijepu artiju u6ine. S. Margitic,
fal. 175. Gleda list hartije. J. Filipovi6 3, 081^.
Toliko hijada lista hartije potrosio. A. Kani21i6,
bogojubn. 472. Iznese mu khigu pisanu no na
artiji nego na kozicali pisanu. kam. 730. Tako
tebi, mlado momce, u Bogu u velikomu, podi
mene dobavi artije i orlovije. Nar. iijes. bog. 32.
Gleda list hartije, al'ti karte. M. Zorici6, zrc.
15(). Dono-si mi divit i artije, da napiSem do
dve do tri ro6i. Nar. pjes. vuk. 1 , 245. Jes'
vidio list artije? onako je lice moje (glatko i
bijelo). 1, 325. List liartije knige boz jazije. 2, 213.
Donesi mi jedan list hartije da ti gradim jednu
sitnu khigu. 2, 246. — * metaforicki. Na hartiji
sridtca napisavt. Domentijan'> 24. — b) 0 ko-
madu, listu. Postlanijemi. napisanyje hartije.
Domentijana 229. Prinesi mi hartiju i mastilo.
Zborn. 29'^ Upisa svrhu jedne artije. P. Posi-
lovic, cvijet. 100. Imati na jednoj artiji ali na
postavu upengato s jedne strane raj . . . nasi. 39a,
Upisi ova sveta imena Bozija na artiji. L. Terzic
262. Nadose artije gdi 'e upisano ovo. F. Lastric,
ned. 316. Na podmetnutoj hartiji ucini kriz. A.
Kanizlic, kam.. 106. Pomrsi na hartiji grije upi-
sane. M. Zorici6, zrc. 150. Kartu ili artiju na
kojoj su upisani grisi. M. Dobretic 137. Ne nosi
mi pismo i hartiju. Nar. pjes. vuk. 1, 475. Pak
dovati pero i hartiju. 2, 391. Hartije od vrijed-
nosti ,werth-papiere'. Jur. pol. terminol. 639. —
u jednom primjeni prevrnuti hartiju (tal. voltar
carta) u metaforickom smislii: promijeniti se, pro-
mijeniti nacin mis^ena ili djelovana. Sad ho6e
te (svijet) pomoci, a u jedan hip privrnuce artiju
i trpices goleme nesreie. M. Eadnic 1941'.
HAETIJANA, /. kuca, mjesto gdje se gradi
hartija. — U jednoga pisca nasega vremena koji
je sam nacinio ovu rijec slozivsi hartija s pers.
tur. chane, kuca. Tute prvom vidoh hartijanu.
M. Pavlinovic, razl. spis. 422.
HAETIJESINA, /. aiigm. hartija. — U Vukovu
rjecniku.
HAETIJETINA, /. augm. hartija. — U Vukovu
rjecniku.
HAETIJICA, /. dem. hartija — -iji- se sazim^e
u i. — Izmedu rjecnika u Vukovu (hartijca).
Prepisa ime na hartiicaht. Konstantin files, glasn.
42, 306.
HAETJE, n. selo u hrvatskoj krajini u okrugu
ogulinsko-slunskom. EazdijeJ. kr. 10.
HAETOFILAKOVIC, m. sin onoga koji cuva
pisma, arhivara, vidi artofilaht. — Postaje od
grc. xc^Q'i^oifidc'.^. — Na jednom mjestu xiv vijeka,
i otale u Danicicevu rjecniku (harttofilakovict
/c<Q[0(pvh(xog viog). Ja liarotofilakovict Dtmitrt
pisaht (jamacno je pogrjeska ,0' izmedu ,r' i ,t'.
Danicid). Mon. serb. 193. (1379).
HAEUBA, /. u dubrovackoj poslovici xvii
vijeka : Ne bih za to dao harubu. (D). Poslov.
danic. 70. moze se pomisliti na pers. tur. charnlb,
rogac, roscic, ali prema harupcar (koje vidi) vaja
da znaci: komadic koze, ili stara, izderana pa-
puca. nepoznata postana.
HAEUM, vidi arum.
HAEUPCAE, m. u dubrovackoj poslovici xviii
vijeka (pisano harubcar) kao psovka : Mincar,
harubcar, nisto li i gore. (Z). Poslov. danic. 61.
Harubcar, Bogisi6 mi pisa da je onaj koji krpi
papuce. (Danicid). xi. — Postaje od haruba koje
vidi.
HAEVANIJA, /. vidi arvanija. A prigrnu
mrku harvaniju. Nar. pjes. horm. 1, 317.
HAEVAT, Harviita, m. vidi Hrvat. — U Vu-
kovu rjecniku : u pjesmi mjesto ,Hrvat' s pri-
mjerom: Ja cu uzet" trideset Harvatah.
HAEVATIN, m. ime musko. — vidi Hrvat. —
Prije nasega vremena. Harvatinb. S. Novakovid,
pom. liO.
HAEZITI, harzim, impf. bijediti, potvorati. —
Va^a da je od arap. tur. 'arza, vidi kod arza.
— U narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena.
Izgubiso g' tvojo Sarajlije, harzedi ga bijelu
Stambolu, sve u devlot cam fiostitorau. Nar.
pjes. juk. 599. Harze6, oavadajuc, tuze6. 619.
HARZLAK
579
HASANPASIN
hAeZL AK, m. nesto na pusei (hundak ? gvozda ?
cijev'^). — Jamacno rijec turska, ali ne znam
koja. — U narodnoj pjesmi naseya vremena i
otale u Vukovu rjecniku (hez znacena). Svaki
nosi po dvadesefc pusaka, sve na jedan harzlak
izgonene, a na jedan cakmak dogonene, sve na
jednu burmu zavijene. Nar. pjos. vuk. 3, 333.
334—335.
1. HAS, m. i f. sto je cije vlastito (a osobito
carevo), arap. tur. chass. — U jednom primjeru
na kraju xvii vijeka Hi na pocetku xviii dim
puta : jedan put zenskoga roda a drugi muskoga.
Do Slabine su Mrazovci, to je as careva, zem|e
su Kostajnicana koji su u Bafiojluci, a Mlecanica
to je as carev. Starine. 12, 24. (oko 1696—1703).
— vidi i 2. has. — Amo spada po svoj prilici i
ovaj primjer u kojem je has pridjeveno supst.
jenicari (carevi), isporedi tur. chass kullary, tje-
lesna straza : A iz orte hase jenicare. Nar. pjes.
horm. 1, 248.
2. HAS, m. ime mjestima. — Bice ista rijec
sto 1. has. a) knezina niz rijeku Lim blizu Be-
rana. — u nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (As, kao knezina negdje oko Lima s primje-
rima iz narodnijeh pjesama: A sluga mu crkvu
Sudikovu u lijepu Asu gizdavome. U onome Asu
pitomome. — Has ,eine gegend im siiden Serbiens'
,noni. propr. regionis'. Has je negdje oko Gusina
s primjerima iz narodnijeh pjesama: I pokupi
Hasa i Gusina. A sluga mu crkvu Sudikovu u
onome Hasu gizdavome). I od Pe6i, Asa i Gu-
sina. Nar. pjes. vuk. 4, 77. Pjev. crn. 321^.
Ogled, sr. 229. Iz sela Dapsi6a u Ravnome Hasu.
M. D. Mili6evi6, zim. vec. 344. — h) selo u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 36.
3. HAS, TO. (?) samo u jednom primjeru pisca
Dubrovcanina xvi vijeka, kao da znaci: nesto?
Hi mnogo? naj vise? (zar as od tal. asso, kec?).
Ucini me, boze od bogatstva, da medu ostalijem
bogaci vajam has, §tono se rece. M. Drzi6 400.
HASA, m. vidi Haso. — Akc. se mijena u voc.
Haso. — U nase vrijeme. Jer pogubi Besireva
Asu. Nar. pjes. vuk. 4, 209. — U nekijem je
mjestima nom. Hase, a voc. Hase. ,Ja sam, Zlate,
od Podzvizda Ase . . .' ,Srce moje, od Podzvizda
Ase'. Nar. pjes. marj. 78.
HASABA, /. u Vukovu rjecniku : sto zensko iz
ocine kuce ne moze naslijediti, kao n. p. kuca,
gumno, zgrada (gradina), pojata itd. s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. — Akc. se mijena u
gen. pi. hasaba. — Od arap. tur. 'asaba, rodaci
po ocu; bastina sto zapada rodake po ocu.
HASAGIC, TO. prezime tursko (vaja da je skra-
ceno od Hasanagic). — U narodnoj pjesmi xvm
vijeka. Tere pode Mehmed-agi rijeci besjedovati
Hasagid leventa. Nar. pjes. bog. 163.
1. HASAN, adj. arap. tur. hasan, lijep, dobar.
vidi i 3. hasan. — U nase vrijeme. Hasan, kon,
cejade. veliko, lijepo. silovito. M. Pavlinovic.
2. HASAN, hasni, /. vidi 1. hasna. — Od xvii
vijeka u sjeverozapadnijem krajevima, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski hasen, korist,
fajda ,lucrum, utilitas, profectus, quaestus, com-
modum, emolumentum, fructus') i u Jambresicevu
(hasen , utilitas'). Zeleci ku hasan svetoj materi
crikvi uciniti. F. Glavinic, svit. 154a. Hasan iz
6ega uzamsi. P Vitezovid, cvit. x. Al' su zaman
dedi glasni, ako s zenom ni ke hasni. 163. Zasto
nemu istomu hasan i korist cino. A. Bacid 264.
Da se . . . kod kuce na hasan okrenu. I. Jablanci
118. Nije hasan Slavoncu §koditi. A. T. Blago-
jevid, pjesn. 29
3. HASAN, TO. (arapsko) tursko ime mu§ko,
vidi 1. hasan. — Pomine se od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Hasant). Bysti. cart
na JuzumL Hasana (1461). Okaz. pam. saf. 80.
(1501). Hodi can. na Uzumt Hasana. 81. Za
nim Hasan velikoga blagajnika mjesto hrani. I.
Gundulic 561. Dil nasih, Hasane, s nimi des
imati. I. T. Mrnavid, osm. 139. Pogibe Hasant
Klobucaridt na Turovu (1594). Okaz. pam. saf.
85. Moze se uz nih klast i Asan polumrtvi iz
Novoga. J. Kavanin 133^. Igru igra pelivan
Asane. Nar. pjes. vuk. 1, 445. Asan bjezi preko
b'jela dvora. 1, 597. Sve mi Asan po istini kaze.
4, 100. i kao nadimak u Crnoj Gori. Hasan Ke-
zunov. Vuk, rjecn. 386*. ziv. 97. — Kad su za
nim supstantivi aga, beg itd., kao da se sastavi
s ovima u jednu rijec, te se ne mijena po pade-
zima. Od nas Hasan age dazdara kostajnickoga.
Starine. 11, 78. (oko 1600—1602). Od mene
Hasan age Trosjevida. 11, 82. (1623). Asan-aga
kroz goru jahase. Nar. pjes. vuk. 1, 271. Za
nekakvim Begid Asan-agom. 1, 395. Da pocekam
Kunu Hasan-agu. 3, 208. Jos za moga Asan-age
ziva. 3, 549. — Htise osvetnom pobit triskom
Asan-bega usilnoga. J. Kavanin 135*. Dok eto
ti bega Asan-bega. Nar. pjes. vuk. 4, 445. Kako
rece beze Asan-beze. 4, 437. — Takoj rece bego
Asan-bego. 4, 436. — Od onoga bega Asan-Go}a.
4, 357. — E se silan Hasan-hote fall. Pjev. crn.
75*. — Da prigodom i obratom Asampase (n
ispred p promijenilo se na m) odlucise. J. Ka-
vanin 87^'. Al' eto ti Hasan-pase s vojskom. Nar.
pjes. vuk. 3, 73. — u jednom primjeru inia i Hasan
djevojka o muskome: Od Turaka niko ne utece,
razma jedan ev' Asan devojka, on utece putem
prijekijem. Nar. pjes. vuk. 4, 285.
HASANAC, Hasanca, to. ime musko, vidi 3.
Hasan. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Od
mene, siromaha suzna Hasanca. Starine. 11, 112.
(oko 1664).
HASANAGIN, adj. koji pripada Hasan-agi.
Hasanagin Lug, mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Livada u Asan-aginom Lugu. Sr. nov.
1873. 463.
HASANAGINICA, /. Hasanagina £ena. Tad
pobjeze Hasanaginica. Nar. pjes. vuk. 3, 528.
Khigu pise Asanaginica. 3, 549.
HASANBEGOV, adj. koji pripada Hasan-begu
Hasanbegovo, ime mjestu prije nasega vremena.
Hasan-Begovo. S. Novakovid, pom. 149.
HASANBEGOVCI, to. pi. selo i opcina u Bosni
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 190.
HASAN-KUTA, /. mahala selu Glasoviku u
Srbiji u okrugu toplickom. Asan-kuta. M. D. Mi-
lidevid, kraj. srb. 415.
HASANOV, adj. koji pripada Uasanu, vidi
Asanovo. Hasanova voda, u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Niva u Vracaru kod Asanove vode.
Sr. nov. 1867. 135. Hasanovo Brdo , mjesto u
Srbiji u okrugu crnorijeckom. Vinograd u mestu
Asanovo Brdo. Sr. nov. 1872. 545.
HASANOVAC, Hasanovca, to. vidi Asanovac.
HASAN-PASA, to. (Hi f.?) ime nekakvu mjestu.
— Prije nasega vremena. — Hasan-Pasa (mjesto).
5. Novakovid, pom. 149.
HASANPASIN, adj. koji pripada Hasan-past.
Hasanpa§ina Palanka zvala se prije varosica u
Srbiji u okrugu smederevskom koja se sad zove
Palanka. K. Jovanovid 88. sa starijim imenom
pomine se xvm vijeka. Glasnik. 31, 297. (1704).
vidi i AsanpaSina Palanka.
HASAS
580
HASOEA
HASAS, m. nejasna rijec u jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka. Vlalio: Smijesni su oci
ovi, nece im se, njekad da su i oni bili svi lovci
kako i mi sad ki nocno lovimo kako i jeji. Miho :
Taki 'e svijet. Vlaho: Ne^ er se bojimo hasasa,
ja 6u t' rijet. Milio : Useru hasase, ter sto ce ha-
sasi ? od place cuva' se, indje svudL lazi. M.
Drzic 46.
HASE, m. vidi Hasa.
HASE-BEIJESNICA, /. selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 126.
HASe6iJA, m. covjek koji stoji uz samoga
(turskoga) cara i sluzi ga (kao cast), pers. tur.
hassegi. — Na jednom mjestu xvii vijeka. (Car)
hasecijom ucini ga i da 'e negov glava od lova.
J. Palmotic 324.
HASI, vidi asi.
HASIC, m. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 142.
HASKIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 140.
HASKO, m. tursko ime musko, bice hyp. Hasan.
— V narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mena. Bijesnoga Haska bujubasu. Pjev. crn.
245a.
HASLINA,/, vidi harlina. — Najednom mjestu
u nase vrijeme. Haslina, Euta. Cas. ces. muz.
1852. 2, 50. — Vaja da je pisac gdje zlo procitao
rijec harlina.
1. HASNA, /. korist, mag. liaszon. — isporedi
1. liasan. — Od xvi vijeka (ako u naj star ij em
primjeru ne treba citati haznom) Hi od xvii po
sjevernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,der nutzen, gewinn' ,utilitas', cf. vajda,
korist s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
Sa vsom hasnom (Hi haznom?) i sa vsemi do-
hodki. Mon. croat. 265. (1569). Sto mi niste
prvo pisali, doklam je Bedir ziv bio? vede sada
pisete, oda sta hasne nema. Starine. 11, 113.
(oko 1670). Zivot je dakle za dvije liasno iliti
koristi. A Baci6 263. Nije hasne suzam mojim.
A. Kanizlic, roz. 87. §to je fajda i hasna od
ziv|ena? A. J. Knezovic 100. Da on od nas ona
zla ukloni koja nasoj du§i nisu na hasnu. E.
Pavid, jezgr. 124. U niki bo prigodali prikazuju
oni, da ne traze drugo, nego vlastitu hasnu i
postene. ogl. 277. Jere mo}ba visje kvara cini
nego hasne onaj dan ucini. M. A. Ee}kovi6, sat.
'El^. Hasna uvik za trudora ide. H5a. Korist i
hasna vrimenita. B. Leakovic, gov. 150. Sve za-
ludu, mala hasna, zasto bo su upali u nepokor-
nost od srca. D. Eapi6 144. Tko drugome cini
fajdu, sebi cini hasnu. 242.
2. HASNA, /. vidi hazna.
HASNADAE, m. vidi haznadar.
HASNIKA, m. tursko ime musko, islo Mo Hasan.
— U nase vrijeme u Crnoj Gori. ilasnika Hocki.
Nar. pjes. vuk. 5, 484. na drugom mjestu: Hasan
Hot. 486.
HASNISATI, hasni§om, impf. vidi hasniti. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Stvari koje nam
svagda hasni§u. J. Eajic, pouc. 1, 88. — i pre-
luzno (objekat je onaj kojemu se hasni). Ako i
blizi'ioga liasnisomo. 1, 83.
HASNITI, husnim, impf. prodesse, koristiti,
pruditi, pomagati. — isporedi hasnisati. — Akc.
se inijena u praes. 1 i 2 pi. : liasnimo, hasnite,
i u aor. 2. i 3 sitig. luisni. — I'ostaje od hasan
Hi od lianna va.Htackom i. — ()d xvii v{jeka, a
izmedu rjecnika u Bjclostjenievu (.hasneti', pru-
diti, koristiti ,utiHtatem praesto, facio, prosum,
proficio', V. pomazem), u Jambresicevu (hasnim
,prosum'), u Voltigijinu (,esser utile, utilizzare'
,nutzen'), u Vukovu (,nutzen' ,prosum', cf. po-
moci).
a. aktivno. eesto s dativom kojijem se kaie kome
Hi ceniu se koristi. Jeda bi hasnil i sebi i vami.
Starine. 11, 146. (oko 1686). Sto mi hasni tvoje
pismo, kad mi Marka ne sajes? 12, 14. (oko 1700).
Dazd od krvi, led bojazni rogobornom' puku hasni.
J. Kavanin 183^. Zivot je coviciji na ovomu
svitu za dvije hasne ili koristi, zasto hasni sebi
samomu i ima korist drugomu. A. Bacic 263.
Da gorim a |ubavi ne uzimam, nista mi ne hasni.
A. Kanizlic, uzr. 150. Nede vam nista hasniti
Isukrst. kam. 539. Hasni li nam vise puta preko
godine pricestiti se? E. Pavid, jezgr. 111. Sad
mi reci, domoglasni ! sto ti vece misto hasni ?
V. Dosen 32*. Sto nam hasni tajati ? M. A.
Ee|kovid, sabr. 10. Znao ili ne znao, ni malo
n« prudi niti hasni. I. Velikanovid, uput. 1, 63.
Ca mi ga hasni dvoriti, kad mi je kose nositi?
Jacke. 8.
b. sa se, refleksivno : hasniti se, pf. okoristiti
se, pomoci se. — 0 Vukovu rjecniku: hasniti se,
pf. ,gewinnen' ,lucror', cf. pomodi se.
HASNITI SE, hasnim se, impf. jasiti se, ba-
cati se kao od sile (rece se o mrsi). M. Pavli-
novid.
HASNOST, /. vidi 1. hasna. — Samo u Vol-
tigijinu rjecniku : ,utilita , vantaggio' ,nutzen,
vortheil'.
HASNOVATI, hasnujem, ifnpf. imati hasnu,
korist. — U dva pisca xvii i xvm vijeka. a) ne-
prelazno. Ki vec trosi neg hasnuje, al' krade
al' ukanujo. P. Vitezovid, cvit. 37. Kod cohar-
skoga zanata mozo hasnovati. I. Jablanci 166.
— b) prelazno (objekat je ono od cega se ima
koristi). U tom boju malo mensi dobitek nasi
hasnuvase. P. Vitezovid, kron. 212.
HASNOVIT, adj. koristan. — Postaje od hasan
Hi od hasna. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (hasnovit, koristan, uharan,
prudni, vridan), tc Jambresicevu (,utilis'), u Volti-
gijinu (,utile, vantaggioso' ,niitzlich'), u Vukovu
(,nvitzlich' ,utilis', cf. koristan).
a. adj. — Komp.: hasnovitiji (vidi kod b). I
premda toga nismo mogli na hasnovit konac do-
vesti. Mon. croat. 287. (1586). Kako od svih
neznan, tako i malo hasnovit vijase se. F. Gla-
vinid, cvit. 182a. Ludo sluzit jest prez mita,
svaka cast je hasnovita. P. Vitezovid, cvit. 134.
Onomu komu ga obodaje nista nije hasnovit. E.
Pavid. ogl. 523. Dogadaji drugima zemjam ha-
snoviti. A. T. Blagojevid, khin. i. Oni ne bi ni-
kada toliko nastojali [ude odvradati od ridi Bo^je,
da judom ne hi bila toliko hasnovita. D. Eapid
254. Hasnovita je va Bujki ta bistra vodica.
Jadke. 244.
b. adv. hasnovito. — Komp.: hasnovitije (vidi
zadni primjer). Koji ovci hasnovito prista. J. S.
Eejkovid 338. Asnovitije je ubiti jednu debelu
kosnicu nezeli dve sredne. F. Dordevid 38.
HASNOVITOST, /. osobina onoga sto je has-
novito, hasna. — U jednoga pisca xvm vijeka.
Prvo promiSJeiie hode nania sluziti za hasnovitost
da gubavoj du§i nasoj spasonosni lik traXimo.
D. Eapid 98.
HASO, m. hyp. Hasan. — isporedi Hasa. —
Akc. se mijena u voc. Haso. Dokle si se, Aso,
podigao? Nar. pjes. vuk. 4, 100.
HASOEA, /. vidi hasura. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku.
HASTA
581
HASTKITI
HASTA, adj. bolestan, pers. tur. chaste. — Ne
mijena se po oblicima. — U nase vrijeme a iz-
medu rjecnika u Vukovu (asta, vide bolestan
s primjerima: ,Nesto sam asta'. ,0n je asta').
Zabun asta! maj, osladi usta. Nar. pjes. vuk.
1, 286. Ustan, asta, te osladi usta. Nar. pjes.
petr. 1, 60. U Turke je bolest udarila, evo pase
hasta n konaku. Nar. pjes. horm. 1, 76.
HASTALUK. m. bolest, nemoc, tur. chastalyk.
D. Popovic, tur. rec. glasn. 59, 26.
HASUEA, /. storea, rogozina, arap. hasir. tur.
hasyr. — isporedi basora. — Ake. se mijena u
gen. pi. hasura. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika M Mikajinu (asura , stura ,teges , matta,
storea') gdje se naj prije nahodi, i u Vukovu
(asura). Tavan od torskovine iU od asure. I.
Jablanci 66. Margarita lezeci svrhu jedne asure,
propetje u ruku drzeci. I. Velikanovid, prik. 91.
Na bararu, basuri. J. Kajic, boj. 53. Hasura
zove se pokrivac spleten od rogoze kojim se i
putnici sluze za pokriti tovare. J. S. E,e|kovic
45. Ako imas rogozne basure. 426. Da su |udi
morali zem}u nositi u razdrtib basurab. A. To-
mikovic, ziv. 135. Ponese koju debelu ponavu,
fitijacu ili basuru zvanu. V. Bogisic, zborn. 216.
HASUEASKI, adj. koji pripada hasurgijama
(uprav ,hasurasima', all ne znam ima li rijec
^\ hasuras). — U jednoga pisca nasega vremena.
(J JesVan dunderski slavi sv. Tomu; asuraski sv.
'"'' Spiridona. M. D. Milicevic, slav. 70.
HASIJEGIC, m. prezime, po ocu hasurgiji. —
-1- stoji mj. iji. — U nase vrijeme. Asurgic. D.
Avramovic 258.
HASIJEGrIJA, m. covjek koji gradi hasure, tur.
basyrgy. — U Vukovu rjecniku (asurgija).
HASUEGIJIN, adj. koji pripada hasurgiji. —
U Vukovu rjecniku (asurgijin).
1. HASA, arap. basa te'ali, tur. (skraceno)
basa, ne dao Bog! — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vidi kod b, b).
a. interj. sa znacenem kao u turskom jeziku.
A Turcin zavice: ,Evo, efendija, opet mi Vlab
opsova sveca'. ,Asa, Bog ne dao, efendija!' od-
govori raja. Nar. prip. vrc. 81.
b. kao supstantiv (muskoga roda!) znaci: po-
ricane, odricane. a) uopce. Bo|i asa nego pasa.
Nar. posl. vuk. 27. Dok je asa, dotle je kuca
nasa. 64. Boji je u sudu asa, no iz suda pasa.
V. Bogisic, zborn. 5C'V. — b) udariti (udriti) u
basu, infitias ire, negare, poreci, odreci. isporedi
3. bab. i u Vukovu rjecniku (kod basa: udariti
u basu ,ableugnen' ,infitior'). Dva tri mjeseca
dana, srete (raja) duznika (Turcina) i zapita
mu svoje novce; a on ni pet ni sest, no zain-
cari i udri u asu t. j. da mu nije duzan. Nar.
prip. vrc. 82. Na sudu jedan udarao u asu. Vuk,
nar. posl. 27. — isto znaci i dati u basu. Ako
se lupezi dadose u nijek i u basu. S. i^ubiSa,
prip. 193.
2. HASA, /. vidi abajija, tur. Ijasa. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide abaj-
lija). Pa dorata u kopita }ubi, zagrnu mu basu
pozlacenu. Nar. pjes. borm. 1, 345.
HASANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 108.
HASANIN, m. covjek iz Ilasa. — pliir.: Ha-
sani. — U nase vrijeme. Kad sprzismo grada
Kolasina, Vasovici moji ozivje§e, i Hasane casmo
izbaviti. Nar. pjes. vuk. 5, 471.
HASANE, n. djelo kojijem se hasa. — U Vu-
kovu rjecniku.
HASAE, m. basar (ili basarom) uciniti, uni-
stiti, zatrti, oboriti, razvaliti. — isporedi basir,
basur. — Jamacno rijec turska , mozebiti od
asamak, aor.: usar, satrti, zgaziti, slomiti, raz-
biti. — U narodnijem pjesmama nasega vremena.
Dvore Turske basarom cinite. Pjev. cm. 90^.
Ako cete mene poslusati, zatvoricu zeleno jezero,
pogubiti u jezeru guju; ako li me poslusat' ne-
cete, izvescu je u Trojana grada i pustati na
cetiri strane, svijeb bi vas asar ucinila. Nar.
pjes. petr. 2, 10. Po bedenu (laguni) basar uci-
nise. Nar. pjes. borm. 1, 209.
HASAEIJA, m. i f. cejade nestasno, obijesno,
vragolasto, tur. \iasary. — U nase vrijeme. De-
vojke su cudne asarije. Nar. pjes. berc. vuk. 157.
Devojke su asarije , utopice me. 338. Mlado
momce asarijo ! Nar. pjes. petr. 1 , 128. Ali
ne see Asarija Ana. 1, 312.
HASAEIJAST, adj. nestasan, obijestan, vra-
golast. — Postaje od basarija. — U Vukovu
rjecniku (asarijast, vide nestasan).
HAS ATI, basam, impf. infitiari, udarati u
liasu, basiti. — isporedi basiti. — Akc. se mi-
jena u praes. 1 i 2 plur. : basamo, basate, i u
aor. 2 i 3 sing. basa. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu. Zena asa te asa, a
sluge bogme prepanu se i sve jedno po jedno
kazu. Nar. prip. vuk. 166. Slusali su ovo dijete
kako vjesto optuzuje mater de ona slusa i asa
da nije istina. Nar. prip. vrc. 9. A ova pocne
asati da nije. 53. Optuzenik je vazda asao (in-
cario), da nije kriv. V. Bogisid, zborn. 567.
HASeNE, n. djelo kojijem se hasi. — TJ Vu-
kovu rjecniku.
HASICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bihackom.
Statist, bosn. 106.
HASIK, vidi asik.
HASIE, m. vidi basar. I prostranu Zetu svu-
koliku, bjosmo li je basir uciiieli. Nar. pjes. vuk.
5, 413. I Kokote basir ucinio. 5, 420.
HASITI, basim, impf. vidi basati (i radi ak-
centa). — JJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Istina je, ni asiti necu. Nar. pjes. stoj. 79.
HASLUCENE, n. djelo kojijem se hasluci. —
U Vukovu rjecniku (aslucene).
HASLUCITI, baslucim, impf. trositi na koga,
davati mu hasluk (prelazno ; objekat je onaj na
koga se trosi). — Ake. se mijena u aor. 2 i 3
sing, basluci. — Postaje od basluk nastavkom i.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(asluciti ,bestreiten' ,sumptum suppedito' s pri-
mjerom: On mene asluci, t. j. trosi na me). Pa
sve konak do konaka grade, svaki svoju basluci
druzinu. Pjev. crn. 1783'.
HASLUK, m. vidi 2. barac, b), od tur. cbarglyk
(isporedi barcluk). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (asluk ,die unkosten' .sumptus',
cf. trosak). Zen' se, sinko, u dobri cas bilo! i
ja 6u ti asluk pokloniti. Nar. pjes. vuk. 3, 73.
I dade mu svijetlo oruzje i za asluk tri tovara
blaga. 3, 418. Ne imamo za basluka blaga. Pjev.
crn. 2691'. Jer su bezi vazda sigurani pod' na
vojsku sa bijadu druga, sve o svome trosku i
basluku. Nar. pjes. borm. 1, 50. Zdravo je, ali
se dosta muci bez asluka. Nar. prip. vuk.'-* 301.
HaStEENE, n. djelo kojijem se hastri. —
Stariji je oblik bastrenje. — U Belinu rjecniku
(bastrenje 59b. 259^. 577a) i u Stulicevu.
HASTEITI, baStrim, impf. putare, deputare,
rezati, sjeci s drveta grane sto mu moze biti
skodno. — isporedi cistiti, klastriti, kresati, re-
HASTEITI
582
HATEROV
zati, skopiti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3
sing, hastri). — Nepoznata postana ; Matzenauer
i Miklosic misle na lat. Hi tal. castrare, Skopiti.
— Od XVIII vijeha u Dubrovniku i u blimijem
mjestinia, a izmedu rjecnika u Belinu (,putare'
59^. 577a J jdefringere vel decerpere ramos' 259b),
u Voltigijinu (,potare, sfrondare, diramare' ,be-
schneiden, stutzen als reben'), u Stulicevu (,ar-
boris ramos amputare, decerpere, circumcidere').
a. aktivno. Ber', gnoj', rjezi, hastri, brace. J.
Kavanin 4681*. Cijem cu hastrit narance po car-
dinu braca moga. Nar. pjes. bog. 15.
b. pasivno. Hastren ,tonsus'. A. d. Bella, rjecn.
259b. Voce raste nebastreno. I. Dordid, pjesn.
344.
c. sa se, pasivno. Er se ba§tre gi-ane od omraze,
a ne koreni. A. d. Bella, razgov. 72.
HASUR, m. vidi hasar. Hasur uciniti sto,
izlomiti: ,Sve su corde hasur ucinili'. M. Pavli-
novid.
HAT, m. vidi at. Hatove nam iz Beca po-
slase. M. A. Re|kovic, sat. HSb. — JJ Duhrov-
niku znaci pastiih. P. Budmani.
HATANE, n. djelo kojijem se Jiata. — V Vu-
kovu rjecniku (atane).
1. HATAR, m. ager, regio, fines, zemja, kraj.
— isporedi kotar. — Nepoznata postana: jedni
misle na mag. hatar (s istijem znacenem) ; drugi
tvrde da je magarska rijec dosla iz slavenskoga
jezika i misle na stvnem. kataro (novovnem. gatter),
resetka Hi na stvnem. huntari, dio zemje. ali
moze biti da je hatar od mag. hatar, a da je ovo
od slavenskoga kotar. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (hatar, kotar ,territorium'),
u Bjelostjencevu (v. kotar), u Voltigijinu (hatar,
kotar (territorio, distretto' ,district, gebiet') , u
Vukovu (,das gebiet' ,ager, finis'), u Danicicevu
(hatarb). Ott Kucajine na Stubice, na hatart,
na Cerovy Rttt i ott tole upravt na Mostiste i
ott tole upravb na Bukovicu na hatari. i otb
tole na hatars na tretij nadt Bukovicu i otole
i na cetvrLtyj hatart. Mon. serb. 197. (1381).
Izraelidani bijau na niovomu hataru i zemji. E.
Pavic, ogl. 175. Uze vladu latinski hatara. Nadod.
130. Svaki atar drugoga je zraka. J. S. Re}-
kovic 192. V Marofskom hatari. Jacke. 123. Pa
ga zavitla preko zmaja 6ak na drugi hatar. Nar.
prip. vuk. 36. Novi prostor pripada opcini, u
kome je ataru. V. Bogisi6, zborn. 425.
2. hAtAR, m. vidi hater. — isporedi 3. i 5.
hatar. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide hater). Zaradi nase voje i naSega
hatara prosimo i molimo. Starine. 1'2, 39. (1719).
Gdi 6ovik svekolike falinke, opa6ine i ostale mane
slobodno prez svakog licomirstva, lisicena i ha-
tara kaze. M. A. Re)kovi6, rat. A4b. Ne ima
niti pazi hatara. B. Leakovid, gov. 115. Ko se
tu nade da za me govori veliki atar cini. D.
Obradovid, basn. 123. Svakom Juze hatar navr-
Suje. Nar. pjes. vuk. 2, 264. Al' ne mo2e slavan
despot Durdu svojoj gospi atar da pokvari. 2, 493.
More cu ti dara pokloniti rad' hatara na§o brade
krasne. 2, 556. Radi Boga i hatara moga. Pjev.
cm. 99i>. Eja hi ni hatar ucinio. Ogled, sr. 14.
Te£i hatar od sile. Nar. posl. vuk. 313. Zovu
naj bli2e susjede koje znaju da nede krivo i po
hataru nijednom udiniti. V. BogiSid, zborn. 344.
Knez Milos ga postavi savetnikom, dega se Mi-
lutin prirai preko vojo, samo da ne izide knezu
iz hatara. M. B. Milidevid, pom. 767.
3. HATAR, hdtra, m. vidi 2. hatar. — U na-
rodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena. Nemoj,
paso, rad Bozjega hatra, posjed de me beg Mustaj-
beg licki. Nar. pjesn. horm. 1, 92.
4. HATAR, m. nekakva riba. — U nase vri-
jeme u Vraninu. L. Zore, rib. ark. 10, 338.
5. HATAR, /. vidi 2. hatar. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Sve to cesar lazedi cinase
rad hatari Akacije. K. Pejkid 10.
HATARGIJA, m. covjek koji radi po hataru
(hateru). — Ako nema u turskome jeziku ove
rijeci nacinenaje u nasemu od 2. hatar turskijem
nastavkom gy. — U nase vrijenie, a izmedu rjec-
nika u Vukovu. Hatargija ce naj vise biti u
paklu (t. j. onijeli koji ne rade po pravdi nego
po hataru). Nar. posl. vuk. 340.
HATARI, pi. 1. hatar, ime mjestu u Srbiji u
okrugu smederevskom. Niva u Atarima. Sr. nov.
1868. 260.
HATAROV, adj. vidi haterov. Hatarova kuca
u potoku, jedva joj se sleme vidi. Nar. posl. vuk.
340.
HATATI. hatam, impf. mariti. — Akc. se mijena
u praes. 1 i 2 plur. : hatamo, hatate, u aor. 2 i
3 sing, hata, u part, praet. pass, hatan. — Ja-
macno je isto sto i ajtati, koje vidi. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (atati za
cim, t. j. mariti ili priariati za sto ,achten' ,atten-
dere' s primjerom: Da ti atas za tim, ti hi na-
ucio).
a. prelazno. a) objekat je (supstantiv ili zamje-
nica) ono za sto se mari. Da takvi svoju stetu
i nesridu kano Ezau ne hataju. E. Pavic, ogl.
59. Suznu nedu, duh mi ga ne hata. Osvet. 3, 146.
— b) mjeste objekta stoji inf. Nezafalnima ocima
gledaju ga ne hatavsi zamilovati se u nega. E.
Pavic, ogl. 625. — c) mjeste objekta podlozna je
receniea. Nit' on hata, kud pod nim kon bata.
Osvetn. 4, 19. Cim svak vida, al' niko ne hata
gdje dogorje suznem do nokata. 5, 3.
b. neprelazno. ono za sto se mari stoji s pri-
jedlogom za ili s instr. (vidi u Vukovu rjecniku),
ili s ace, kao sto je u ovijem primjerima: Babi-
lonci oslonivse se na jacinu svojih gradskih zi-
dova, ne hatajudi mlogo za obsidnutje. E. Pavic,
ogl. 407. Nit' tko ciju za privjeru hata. Osvetn.
2, 134. Puno brata za vas udes hata. 3, 147.
HATE^j, m. selo u Hercegovini u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn. 250.
HATER, m. gratia, favor, milost, jubao (kad
se kome od milosti, od ^itbavi cini nesto sto mu
je ugodno). maze biti i u zlom smislu, jer n. p.
po hateru shvaca se kao suprotno prema po pravdi.
— isporedi 2. hatar, hator, hatur, hajtar, liajter,
hajtor. — Arap. tur. chatyr, pamcene, obzir, (ubav.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukoou
(,der gefalleu' ,gratia, gratificatio' s pri)t\jerima:
Sudi po hateru. No mogu mu kvariti hatora).
Ne govori caru po hateru, ved govori Bogu po
zakonu. Nar. pjes. vuk. 2, 91. To je majci vrlo
ater bilo. Nar. pjes. vil. 1866. 98. Ako de§ mi
hater popaziti, nitko znati, pobratime, nede. Nar.
pjes. horm. 1, 157. Drugome hater, a sebi zater
(udiniti). Nar. posl. vuk. 71. Ne dinedi ni§ta po
hateru. Vuk, Itim. 5, 21.
HAT^RISATI, haterisem, impf. raditi po ha-
teru. Aterisati, vudi kome stranu, raditi po ha-
taru. (u va}evskom okrugu). J^. Kovacevid. Ate-
risati, idi kome na ruku. obidno se upotreb}uje
ova red za sudije koje kome parnidaru idu na
ruku, ,at6ri§u mu'. (u Srbiji). M. Kovadovid.
hAtEROV, adj. (koji pripada hateru), koji
biva po hateru. — U Vukovu rjecniku: ,in dem
HATEEOV
583
HAVDIJA
sprichworte' : Haterova kuda u potoku, jedva joj
se sjeme vidi. — isporedi hatarov.
HATEZEVIC, m. prezirne. — xv vijeka. Pavao
Hatezeyic. Mon. croat. 147. (1492).
HATIB, hatiba, m. arap. tur. chatib, propo-
vjednik (u garni ji) , ucitej (tur sice) vjere. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Hatibi koranski tako
tumacuju. I. T. Mrnavic, osm. 79. Ki je Osmanov
hatib i ucite}. 120.
HATKINA, /. vidi atkina. To izgovori, bat-
kinu obode. M. D. Milicevi6, pom. 701.
HATMER, VI. nekakav cvijet, vaja da je od
arap. tur. cbafmi, bijeli sjez. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Capti li joj hatmer i
garanfil. Nar. pjes. here. vuk. 221. Hatmer, ne-
kakav cvijet. 359.
HATNAmA, /. arap. pers. chatt-name, pismo,
list, poslanica. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Kako se podpuno vidi u ovoj atnami istoga cara
Memeda. Norini 26. — Mislim da je ista rijec
i u jednoga pisca xvii vijeka, ali je grijeskom
nastampano athlama i ahtlama. Slavni ugovor
utvrdi§e, ki je upisan u atblami. J. Palmotic
250. Ahtlama, ugovor. 256.
HATOE, m. vidi hater. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (gdje je zlo tuma-
ceno: ,mos, usus'). Sve ovo sesar lazeci ciiiase
rad hatora Akacije. S. Badric, ukaz. 12. Nepra-
vedni suci i niovi krivi sudi, kojeno cine na
ovome svitu po mitu i hatoru. J. Banovac, pripov.
25. Ne radi izpraznog poufana, vece radi atora
i za ugodit joj. E. Pavic, ogl. 7. II' hatora kan'
da pazi, da se s nima ne omrazi. V. Dosen 224*.
Koju kripost podi|ivase gospodarn i sluzi, bogatu
i siromahu jednako brez nikakva mita, ni hatora.
And. Kaci6, razg. 20. Ne cini ga porad fale
svoje ili porad hatora }udskoga, nego ga cini na
slavu Bozju. B. Leakovic, gov. 254. Ili ator ili
mlostvo blaga. J. S. Rejkovic 417. Ako se jedan
kraj pusti vladati od hatora covicanskoga , od
svoji pozuda, moze biti jedan silnik. A. Tomi-
kovi6, gov. 264. Al' ne more dajki iz atora. Nar.
pjes. petr. 2, 431. Ne mogu mu hator istetiti.
Smailag. meh. 39. Samo treba, da jos znades,
Ano , zasto sam se zamucio amo, bas za hator
Bege plemenite. Nar. pjes. horm. 1 , 277. Ne
moguci da|e trpjeti, rece brijacu : ,Ucini ator,
udri mi vrucu vodu i ipacno sapuna'. Nar. prip.
vrc. 155. Da svakome radi pravo a ne po hatoru.
V. Bogisic, zborn. 63. Kad ne budemo gonili
hator potporama za nauke. M. Pavlinovic, razl.
spis. 62. Ta sto ne prima mita, nit' komu nosi
hatora. razg. 24. Nece da mu izade iz hatora.
Nega ima u hatoru. M. Pavlinovic. — U jednoga
pisca XVIII vijeka ova rijec ima posve drugo zna-
cene : zeja svoje koristi, nastojane na svoju korist,
samozivstvo. Jesi li u tvome oficiju trazio vazda
vecu slavu Bozju ili svoj isti hator? D. Rapid
43. Recite da nije istina, ako morete, da hator
ne stoji vazda sakriven u srcu od lakomca. 162.
Zabi|ezite da je interes iliti hator bio oni ubo-
jica koji ucini prvo ubojstvo . . . zabije^ite vise
da interes iliti hator ne pazi ni na istoga otca...
Porada se interes iliti hator vlastiti. 167. — ispo-
redi hatoran.
HATORAN, hatorna, adj. uprav hi znacilo sto
i haterov, ali se nalazi samo u onoga pisca xviii
vijeka u kojega hator ima neko osobito znacene
(vidi hator pri kraju) ; po tome hatoran znaci
od prilike: koji zeli samo svoju korist, koji radi
samo na svoju korist. Ima jednu dud i vo}u svu
nejubez^ivu iliti hatornu . . . Vas koliki svit jest
interesat iliti hatoran. D. Rapid 167.
HATSKI, vidi kod atski.
HATUR, m. vidi hater. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Italijani reku ,per li rispetti umani',
a mi recemo ,po haturu' to jest zaradi covistva
i prijatejstva. M. Dobretid 331. Koji privarit
nede ni za kakov hatur ni za pladu. 530.
HATVAN, m. mjesto u Backoj. Sem. prav.
1878. 26. — pomine se prije nasega vremena.
HatvauE. S. Novakovid, pom. 149.
HAUBICA, /. kubuz, obica, nem. haubitze. —
U nekijeh pisaca xviii vijeka. I topove i haubicu
voze. S. Stefanac 8. Cetirimi haubicami. M.
Kuhacevid 133. 4 haubica. J. Rajid, boj. 67.
HAUSOVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 56.
HAVA, /. arap. hauS,, tur. hava, vazduh. —
isporedi havaji. — U narodnoj pjesmi bosanskoj
nasega vremena. Kada jeto u pro|edu dode, na
Gacko du izjaviti vojsku, tu je hava dobra za
vojaka. Nar. pjes. horm. 1, 189.
HAVAJI, m. pi. vidi hava. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Sve napuni dvanaest
topova, pa im Tale zivu vatru daje, pa i baca
nebu u havaje. Smailag. meh. 65.
1. HA V ALA, /. itne mjestima (brdu i tvrda-
vama), arap. tur. hawale, brdo nad gradom. a)
brdo i grad vise Biograda u Srbiji. — od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (Avala i Ha-
vala jgebirge siidlich von Belgrad, mit ruinen
einer alten burg des ritters Porca od Avale') i
u Danicicevu (grad i brdo vise Biograda). Razbi
Balilt begt Janosa herdejskoga vojevodu pod
Havalomt (1515). Okaz^ pam. saf. 83. (1689).
Havala, prije Zrnovan. C. Mijatovic, godisn. cup.
1, 52. Vino piju do dva pobratima u Avali vise
Biograda. Nar. pjes. vuk. 2, 587. Al' mu veli
Porca od Avale. 2, 588. Dognase je Avali pla-
nini. 2, 591. Bijela je vila pokliknula sa Avale
zelene planine. 2, 605. — b) gradid u turskoj
Hrvatskoj na lijevom brijegu Une prema Ostrvici.
Vuk, rjecn. u okrugu hiliadkom. Statist, bosn. 112.
2. HAVALA, /. nejasna turska rijec u spome-
niku XV vijeka (i odanle u Danicicevu rjecniku
gdje je tumaceno commendatio), moze biti arap.
tur. hawale, nalog, naruka. Havala amalBdaromt...
Za crbvacB, za olovo, za vosakt i za svilu havala
i jasakB. Mon. serb. 529. (1484).
HAVA LAC, Havalca, m. covjek s Havale. S.
Milutinovic u Pjev. crn. 264*.
HA VAN, m. mortarium, pila, cvrsti mjedeni
sud u kojemu se sto tuce dok se izmrvi, arap.
tur. ^lawan. — isporedi mortar, stupa. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der morser'
, mortarium'). 1 plocnica od kalaja, 1 hajina, 1
havan. Glasnik. ii, 3, 54. (1706). Tepsije, nozi,
nozice, avani. And. Kacid, kor. 225. Onda du
je u avanu studi. Nar. pjes. petr. 2, 148. Vodu
u avanu tudi. Nar. posl. vuk. 37. — i s drugijem
znacenem. Avan, sprava za krizane duvana. ]^.
Stojanovid.
HAVANIJA, /. augm. havan. — U Stulicevu
rjecniku: ,ingens mortarium'. — nepouzdano.
HAVANTOP, m. vidi prangija. — Slozeno (ne
znam, jeli vec u turskome ili istom u naSemu je-
ziku) od havan i top. — U nekijeh pisaca xviii
vijeka. Avantopova od tuca 14. I. Zanicid 124.
310 topova i avantopova. J. Rajid, boj. 41. Dobar
broj havantopova. A. Tomikovid, ziv. 131.
HAVAZ, vidi avaz.
HAVDIJA, vidi Avdija.
HAVIDIC
584
HAZNA
HAVIDIC, w. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
sisackoj. Pregled. 41.
HAVIJAE, havijara, m. vidi liajvar. — U dva
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a izmeiu rjec-
nika u Stulicevu (,garum'). Ovdi gdi Judem obraz
jes bio kako havijar. N. Dimitrovid 101. Nece
sinore ovake havijara ui vina. M. Drzic 258.
HAYLI, stoji pred mahrama i kosu|a i ne
mijena se po padezima, tur. havly, pamucni
rucnik; tnoze hiti da znaci: immucan. — ispo-
redi 2. havlija. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (havli-mahrama , vide havlija).
Vec eto ti bijela avh-marama. Nar. pjes. vuk.
1, 73. ,Da ne ka}a skuta ni havli-kosuje'. T^.
Kovacevic.
1. HAVLIJA, /. vidi 1. avlija.
2. HAVLIJA, /. velika bijela mahrama (havli-
mahrama) sto se zavjesaju djevojke kad se udaju.
— Akc. se mijena u gen. pi. havlija,. — Postaje
kao havli. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu gdje je onako tumaceno. Eazvise im
avlije marame. Nar. pjes. vuk. 4, 210. Skidoso
im sa glave havlije. Pjev. crn. 103^. Prigrnula
bijelu havliju. Nar. pjes. horm. 1 , 256. — U
ovom primjeru kao da znaci: plahta. TJ livadi
visoka topola, pod topolom prostrta avlija, na
avliji zaspala devojka. Nar. pjes. magaz. 1867. 85.
HAVNISTE, n. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Niva u Havnisto. Sr. nov. 1868. 208.
HAVSA, /. vidi haps. Ne grade se havse za
devojke. Pjev. crn. 91^. vidi i avsa.
HA VST, m. vidi haps. Sad cu vas u havst
zatvoriti. Nar. prip. bos. 1, 68.
HAZ, m. krsta. — U nase vrijeme na Bracu.
Haz, regio lumbalis. A. Ostojic. — Ista rijec ima
u jednoga pisca cakavca xv vijeka s istijem Hi
sa slicnijem znacenem. Krvavo mu oko, crjen
bise obraz, brada jur nikoko prosida, debel liaz.
M. Marulic 13. — Nepoznata postana.
HAZAK, HAZANAC, vidi Az-.
1. HAZAE, adj. vidi hazur. Hazar su ga ufa-
titi ziva. Pjev. crn. lo9a. Hazar da ste pjesci
i konici. Ogled, sr. 103. Hazar bio pa na kona
sio. Nar. pjes. mag. 1863. 78.
2. HAZAE, m. tursko ime musko. O Hazare
carevi vecile! Pjev. crn. 104''.
HAZDEJ, m. nekakvo tkane, bice kadifa, od
srgre. ydadiov, srlat. chasdium, kadifa (Ducange).
— isporedi hazdij, hazdija, hazdija. — xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (.pannus quidam').
Mnogocene velike ciste svite razlike, akbsamiti,
pandauri, hamuze, haztdeji. Spom. sr. 1, 138.
(1417). Pojast biserant na hazdeju crtvenu . . .
vijenacb velikoga bisera polozeni. po hazdeju.
2, 103. (1441).
HAZDIJ, m. vidi hazdej. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Gdi su toliki cesari? gdi li su to-
like duke i ostala gospoda? gdi su im sada bo-
gastva i drago kamene i niovi Stapi i krune i
mitre od azdija i ostali lipota? P. Posilovi6,
nasi. 13a.
HAZDIJA , /. nekakav skupocjeni plast. ja-
macno je ista rijed Sto hazdej koje vidi. — Od
XVI vijeka; u naSe vrijeme saino u narodnijem
pjesmama gdje se cesto jnidijeva adj. kolast. iz-
medu rjecnika u Vukovu (azdija ,art eines langen
oberkleides' ,togae genus' s dodatkom da je sta-
ja6a rijec). Hazdije i 6ube i kacige. M. Vetranid
1, 55. Hazdija z gola zlata tkana. B. Krnarutid 9.
Dariva mu svilne hazdijo. 22. Car je lepo 6edo
privatio u skut desni kolaste azdije. Nar. pjes.
vuk. 2, 156. I prigrnu kolastu azdiju, koje danas
ni u kra]a nema. 2, 228. Po dolami kolasta
azdija, sva od srebra i od cista zlata. 2, 483.
Na nemu je kolasta azdija, po azdiji ispletene
guje. 2 , 593. Na dobro ga mjesto pogodio u
azdiju medu pleci zive. 3, 199.
HAZIC(?), m. ime nekakvu mjestu. — Prije
nasega vremena. Hazici. (nejasno). S. Novakovic,
pom. 149.
HAZICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 72.
HAZMAK, m. suma i livada blizu Koprivnice.
HAZNA, /. opes, thesaurus; aerarium, vidi
blago, 2, c, e) aa), naj cesce vladarevo, vladino,
drzavno, i mjesto gdje se nno hrani i cuva, arap.
chazine, tur. hazna. — Neki pisci mijesaju ovu
osnovu s osnovom hasn. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajitiu (hazna, azna, blago
,aerarium'), u Belinu (,thesaurus ; aerarium' 730*),
u Voltigijinu (azna i grijeskom hasna ,tesoreria,
erario' ,schatzkammer'), u Stulicevu (v. blago),
u Vukovu (,die casse' , aerarium, pecunia'), u Da-
nicicevu (,aerarium' u Turaka). U carCeJvo mi
hazno pridase (grijeskom stoji ,o' mjesto ,u'. Da-
nici6). Mon. serb. 548. (1512). I obeca vam dati
iz svo'e hazne srebra i zlata. A. Sasin ITSb. Ca-
revi dvori i hazne skrovene. I. T. Mrnavic, osm.
26. A za tobom triest dvorana naj vjernijeh
hoditi ce, ki 6e pratit triest sehsana koje haznu
(grijeskom ,hasnu') nositi ce; na tri dijela vite-
zove, Druzimire, tvoje izredi, ter sehsane s haznom
(,hasnom') ove neka jedan dio slijedi. P. Kana-
velic, iv. 94. Blago moje hazne. B. Krnarutic
32. U nega su k|uci od azne moje. S. Margitic,
fal. 36. Aznu crkvenu razdili ubogim. 65. Ako
1' haznu stedit haju, od lakomac sticu ime. J.
Kavanin 358^. Dobra jest molitva . . . vece nego
azne zlata skupiti. A. Bacic 180. Koji jest otio
uzeti haznu koja je bila u Jeruzolimu. 267. Da
se stavi u aznu iliti blago s. crkve. F. Lastric,
svet. 98^. Ovo ima dvi azne, iliti dvoje blago.
test. 300^. Sva negova dobra okrenu u begluk
iliti uzmu u haznu krajevsku. ned. 107. Ja sam
dosao, da istem od tebe haznu i novce crkvene.
E. Pavic, ogl. 431. Kad iz azne krajevske novce
uze. I. Zanici6 7. I kra].evoj skodi hazui. V.
Dosen 75a. Otvorivsi aznu svete crkve izkiipi
sve suzne. And. Kacic, razg. 21. Bizi junak go-
ricom zelenom, ostade mu azna i zaira. 138^,
Postavio sam u aznu sto ijada talenata zlata.
kor. 219. Za koje kriposti ne ima hazne niti
bogastva na ovomu svitu. B. Leakovic vi. I
carevu haznu zatomise. Nar. pjes. vuk. 2, 206.
Sto su bili stari gospodari pa su svoju aznu iz-
gubili, i na nima stari skerlet bese, one meces
u donu trpezu; a koji su novi gospodari i od
skora aznu zametnuli i na nima novi skerlet
be§e, one me6es u gornu trpezu. 2, 356. Pogu-
biti od Beca cesara i negovu haznu pokupiti.
3, 49. OstaviSe haznu i gebanu. 4, 359. Ti
otidi u haznu carevu. Nar. pjes. juk. 414. Po-
kla^e se kurbani ovnovi, fukari se mnoga hazna
d'jeli. Nar. pjes. horm. 1, 51. Narod mede novco
u Boziju haznu. Vuk, mar. 12, 41. Stupio je u
drzavnu haznu kao cinovnik. M. D. Milidevid,
pom. 666. i u prenesenom, metafurickom smislu.
Ovo prostenje vadi se iz hazne duovne. M. Div-
kovii, nauk. 285". Imaju so priporuSiti k|u6a-
rici od azne nebcske. I. Ancic, svit. 41. Medu
avim azuam nebeskim, ne moie ric upu6ena na6i
lipsega ni drazega bisora za doniti nama na ovi
svit izvan oni od s. mira. J. Banovac, pripov.
112. Iz duboko azne duha s. govori Ivan. F.
HAZNA
585
HAZUEAN
Lastric, test. ad. 35^. Otvorise se sve skrovite
nebeske hazne vodene. E. Pavic, ogl. 16. Sveti
Judi jesu azna i pokripjene duha svetoga. L.
Vladmirovic 26. Zasto dopustene prosteiia pape
zovu otvorene blaga crkvenoga iliti hazne du-
hovno? I. Velikanovic, uput. 3, 118. — i s ne-
Tcijem osobitijem znacenem. Udari6e dazda iz
oblaka, careva ce hazna (ovdje ,hazna' znaci ge-
bana i oruzje. Vuk) pokisnuti. Nar. pjes. vuk.
3, 46.
HAZNADAE., haznadara, in. praefectus aerarii,
custos thesauri, covjek nad Jiaznom, hlagajnik,
pers. chazine-dar, tur. haznadar. — isporedi ha-
znatar. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim noni. sing., i voc: ha-
znadaru i haznadax-e, haznadari. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (haznadar, aznadar
, quaestor, praefectus aerarii'), u Belinu (, aerarii
praefectus', i grijeskom ,aerarii jjraefectura' 730*),
u Voltigijinu (aznadar i grijeskom hasnadar ,te-
soriere' ,schatzmeister, schatzverwahrer'), ii Stuli-
cevu (y. blagajnik), u Vukovu (,der zahlmeister'
,quaestor'). Sab|om odpudise od tud haznadare.
I. T. Mrnavic, osm. 112. Kano pravi aznadar
Boga zivoga. I. Ancid, ogL 113. Kra| Vladislav
posla Sigmunda, pecujskoga biskupa, haznadara
svoga. P. Vitezovic, kron. 131. Spomenite se da
ste aznadari iliti cuvaoci dobara, koja su vam
data, da razdi|ujete. F. Lastric, od' 248. On po-
stade veliki gospodar i jos krajev nad zitom
haznadar. M. A. Eejkovic, sat. I)4a. Dok dije
putem hodijau dojdose k jednoj vodi i rece ouaj
krajicin haznadar. D. Eapic 71. Onda skace
Ture aznadare. Nar. pjes. vuk. 1, 601. Pak do-
zivje svoga haznadara: ,Haznadaru, moja vjerna
slugo ! ti iznesi tri tovara blaga'. 3, 88. Hazna-
dari, pase, siliktari. 4, 77. Beg Husrev beg
haznadara viknu. Nar. pjes. horm. 1, 15. Kad
je dosao za haznadara, u kasi je zatekao 250.000
dinara. M. D. Milicevic, pom. 196.
HAZNADAECE, haznadarceta , n. dem. haz-
nadar, mladi haznadar. — Nema mnozine (coll.
haznadarcad nema potvrde). — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,ein junger zahl-
meister' , quaestor juvenis' s primjerom iz na-
rodne pjesme: I babino mlado haznadarce). Za
nom leti Ture aznadarce. Nar. pjes. vuk. 1, 602.
HAZNADAEEV, adj. koji pripada liaznadaru-
— isporedi haznadarov. — U Vukovu rjecniku.
HAZNADAEEVIC, w, prezime (po ocu hazna-
daru). — isporedi Plaznadarovic. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. I kadije Haznadarevica.
Nar. pjes. vuk. 4, 436.
HAZNADAEICA,/. zensko ce}adekao haznadar.
— isporedi haznadarka. ■ — Na jcdnom mjestu
XVIII vijeka (metaforicki). Ako Marija jest hazna-
darica mil6sti. Grgur iz Varesa 132.
HAZNADAEITI, haznadarim, impf. u Stuli-
cevu rjecniku : ,thesauros congerere'. — nepouz-
dano; kad hi bila ova rijec u nasem jeziku, zna-
cila hi: raditi kao haznadar.
HAZNADAEKA, /. upirav isto sto haznadarica,
ali se kaze od milosti. Aznadarka, ime §to ga
mlada pridijeva mladem zenskom. Skoroteca. 1844.
249.
HAZNADAEOV, adj. vidi haznadarev. — U
Vukovu rjecniku.
HAZNADAEOVIC, m. prezime (po ocu hazna-
daru). — isporedi Haznadarevic. — TI narodnoj
pjesmi nasega vremena. I cetiri Haznadarovica.
Nar. pjes. vuk. 3, 274. No govori Hazuadarovicu.
3, 275.
HAZNADAESKI, adj. koji pripada haznada-
rima. — U Belinu rjecniku (,quaestorius' 730^)
i u Stulicevu.
HAZNA-ODAJA, /. soba gdje se hrani hazna.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena, a iz ne
u Vukovu rjecniku (,die schatzkammer' ,aerarium',
cf. riznica). Te oduese egbe s dukatima i ostavi
u hazna- odaju. Nar. pjes. vuk. 3, 206.
HAZNATAE, haznatara, m. vidi haznadar. —
U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena.
Tek haznatar Memet aga stari. Pjev. crn. 145*.
HAZNEN, adj. vidi hasnovit. — U Stulicevu
rjecniku: v. koristan s dodatkom da je uzeto is
Habdeliceva gdje toga nema.
HAZNICA, /. mjesto gdje se hrani hazna. —
Na jednom mjestu xvn vijeka. Blagohraniste =
shrana blaga, haznica. I. Bandulavic 299.
HAZNOVIT, adj. vidi hasnovit. — Radi mije-
sana slova s i z u ovoj rijeci i u haznen i haz-
noviti vidi sto je kazano kod hazna. — U Mi-
kajitiu rjecniku: liaznovit, koristan ,utilis, per-
utilis', i u Stulicevu : v. koristan gdje ima i adv.
haznovito , v. koristno s dodatkom da je uzeto
iz Habdeliceva gdje toga nema.
HAZNOVITI , haznovim , impf. vidi hasniti
(radi z vidi haznovit). — U Stulicevu rjecniku:
V. koristiti s dodatkom da je uzeto iz Habdeli-
ceva gdje toga nema.
HAZOE, vidi 1. hazur. Povikase mladeni causi:
,Svati jesmo, mi za staiie n'jesmo! azor, svati,
azor je devojka!' Nar. pjes. kras. 1, 10. Podvi-
kuju iz sve svoje glave : ,Azor azor, gospoda sva-
tovi!' 1, 40.
HAZE, vidi hazur. — TJ narodnoj pjesmi crno-
gorskoj nasega vremena. Hazr mu je okinuti
glavu. Pjev. crn. 138a.
HAZEETI, u narodnoj pjesmi hosanskoj na-
sega vremena : Kad bi sehit pao od Turaka, Turci
vicu: jHazreti Alija!' Nar. pjes. horm. 1,327. —
Mislim da znaci : sacuvao me ! od arap. hacir
(hazr), sacuvati.
HAZEOLA, vidi hazurala. Hazrola! silovita
vojska! e hocemo poharat Pipere. Pjev. crn 143''.
HAZETI(?), hazrem(?), pf. vidi hazurati. —
Nacineno od hazr. — Samo impt. 2 pi. hazrte
u pjesmama crnogorskijem nasega vremena. Hazrte
mi dobra koha moga. Pjev. crn. lei^. Ogled, sr. 16.
1. HAZUE, adj. gotov, spreman, araj}. ][iadir,
tur. hazyr. — isporedi hazar, hazor, hazr. — Ne
mijena se po oblicima. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu. Hazur da ste, kiceni
svatovi! hazur da si, mladi mladozena! Nar. pjes.
vuk. 2, 57. Hazur! hazur! kideni svatovi! hazur
svati i hazur devojka! 2, 521. Hazur svati, hazur
jo devojka, hazur da ste, svati i devojka. Pjev.
crn. 168b. Hazur kola bez tockova. Hazur puska
bez kremena. Nar. posl. vuk. 339.
2. HAZUE, m. ime psu. P. Kurelac, dom. ziv. 46.
HAZUEALA , spremajte se ! tur. hazyr ola !
nek je spremno ! — isporedi hazuralaj, hazurola,
hazrola. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika ti
Vukovu (,auf!' ,agite!' spremajte se). Hazurala
kita i svatovi! Nar. pjes. vuk. 2, 334. Hazurala,
kiceni svatovi! 2, 517. Azurala, age i begovi:
ko je konik, kone opremajte. 4, 347.
HAZUEALAJ, vidi hazurala. Azuralaj kiceni
svatovi! Nar. pjes. here. vuk. 43.
HAZUEAN , hazurna, adj. vidi 1. hazur. —
Na jednom mjestu u nase vrijeme. Preporuceno
mu, da se on samo dobro ukrijepi, i da bude sa
svim azuran. Djelovod. prot. 202.
HAZURATI
586
h6i
HAZTJRATI, hazuram, pf. spremiti, zgotoviti.
— impf. : hazuravati. — isporedi hazuriti, hazreti.
— Postaje od hazur. — U nase vrijeme u Crnoj
Gori. Dok Latini kone hazurase. Pjev. cm. 187*.
Ko je pjesac azuraj opanke. 192a.
HAZURAVATI, hazuravam, impf. hazurati. Pa
se kada po6e azuravat'. Nar. pjes. here. vuk. 88.
Sedlaj kona, pa se hazuravaj. Nar. pjes. mag.
1863. 78.
HAZURITI, liazurim, pf. vidi hazurati. Deve-
rovi, hazur'te devojku. Nar. pjes. petr. 2, 666.
Stado§e so svati hazuriti. Smailag. meh. 47. Hazur
svati, hazur'te devojku! Nar. pjes. horm. 1, 99.
HAZUROLA, vidi hazurala. Hazurola, Jaksini
svatovi! Pjev. crn. IIS^.
HAZDAHA, HAZDAJA, vidi azdaha.
HAZDIJA, /. vidi hazdija. — U jednoga pisca
Duhrovcanina xvii vijeka. I svlacit sa zlatom
hazdije. A. Sasin 174. Prvi pasa od Kajera, sva
hazdija na kom sjaSe. 186^).
HAZI, HAZIJA, vidi hag-.
HC-, u dva pisca xvii vijeka od kojijeh je jedan
Bosnak (Divkovic), a drugi (Baksic) moze hiti
da je roden Bugarin, s ispred c mijena se na
h, vidi hcijena, hcijeniti, i kod daska, 1, a) i d)
Divkoviceve primjere (gdje je pisano dahci 7nj.
dasci). takoder se u istijeh pisaca mijena na h i
s ispred c, vidi dahcica.
HCIJENA, /. isto sto scijena, vidi he-. Veliku
hcijenu cinase . . . malu hcijenu cinase ... M.
Divkovid, nauk. 240*. — i hcena. Koji malu
hcenu cini§ od duse tvoje. P. B. Baksic 87.
HCIJENITI, hcijenim, impf. isto sto scijeniti,
vidi he-. Koga za male heijenase. M. Divkovic,
nauk. 240^. Sto hcijonis ti da su govorili? P.
B. Baksid 25. Heijenase da cuje glas. 63. Hcije-
nihmo nega kako gubavca. 96. — i hceniti. Hce-
iahu poglavice ... P. B. Baksic 24.
HC-, vidi kod he-.
h6eR, h6eRA, vidi hci.
h6eRCA, /. dem. hdi, vidi kderea. — Od xvi
vijeka. Hcerce momice djevojko. M. Drzi6 131.
Hdercu Bog Jakovu poda Budrisicu. I. T. Mr-
navic, mand. 40. Cini hdercu svoju igrati. I.
Ivanisevid 151. Pojubjena obitili, zeno, h6erce,
sini mili. P. Hektorovid (?) 124. Kakva majka,
taka i hderca. (D). Poslov. danic. 45. Starice
reko§e: ,H6erce, jur se neboj ." Oliva. 51. Er sam
tvoja hderea mila. A. Vitajid, ost. 315. Drugi
hdereu za prciju |uto smakiiu i ubi ju. J. Ka-
vanin 170*. Blagosovu podlaga sebe i hdereu
Silviju. I. Dordic, ben. 158. Cuj me, hderce! A.
BoSkovideva 47. Majka hcerci lepo besedila. Nar.
pjes. istr. 2, 65.
HCiR^ICA, /. dem. hderca. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Sladkim majkam i hdercicam.
J. Kavanin 558*.
HCERICA,/. vidi hderca — V narodnoj pjesnii
dakavackoj na§ega vremena. Tvoja majka s fedrom
badvu navrtala i svojoj hderiei dobre voje dala.
Nar. pjes. istr. 3, 8.
HCERICNA, /. kderina kci, unuka po kceri,
uprav deminutiv (isporedi gospodicua). — U nase
vrijeme u Istri (u dakavaca). (S iakavskijem
akcentom) hderidna ,nepti8 ex filia'. D. Nemanid,
6ak. stud. 1, 41.
HCERIN, adj. koji pripada hceri. Od smrti
hcerine. Transit. 10. Ostavi Albrta hderina mu2a.
§. Koiicid 55*.
h6]ERKA, /. dem. hci, vidi kderka. — Od xvi
vijeka. Ufaj , hcerko ! Anton Dalm. , nov. test.
1, 121'. A desetu hderku Romaniju. Nar. pjes.
istr. 1, 45. Majka hderku s priko mora dala. 2, 46.
h6eR§A, /. sinoviea, vidi kcersa. — U jednom
spomeniku xv vijeka. Nevestu moju Rediju i
hcersu Perucu . . . Pusdam recenim nevesti mojej
i hdersi trsje. Mon. eroat. 112. (1473).
HCI, /. vidi kci. — Od xv vijeka (u nase vri-
jeme samo kod cakavaca; kod stokavaca Hi se
h ne izgovara, vidi ci. Hi se promijenilo na s,
vidi sdi), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,filia'),
u Belinu (hdi od sina ,madonna, assolutamente
significa la madre di Dio' ,virgo mater' 450*;
nema napose), u Danicicevu. — Ovo su oblici,
kojima sam nasao potvrde. a) jednina. aa) nom.
aaa) hdi. Kaata hdi Derdaseva. Spom. sr. 1, 78.
(1406). Hdi negova. Mon^ croat. 132. (1487).
Katarina, Koste kraja hdi. Ziv. kat. star. 1, 218.
Mni, da je krajeva hdi. Narucn. 62'\ Hdi moja
umrla jest. N. Ranina 169*. marc. 9, 18. Hdi
mlajahna lipa umida^ P. Zoranid 8*. Tvoja hdi.
Kateh. 1561. AS^. Zivudi cestita u dobru sva-
komu, ucinit' mati i hdi ocu se ktih momu. D.
Ranina 1221'. Rodi jim se jedna hci. F. Vrancid,
ziv. 81. Hdi Cerere hi zgrabjena. M. Gazarovic
71. Kad je kriva kruska a kad jabuka, da mi
hdi nije nigda zdrava. (D). Poslov. danic. 41.
Bozjem srcu hdi sam prava. I. Dordid, uzd. 91.
Lipa Mara od Marice hdi. Nar. pjes. istr. 2, 48.
— hbb) hd§r. Ne osta mu neg hder ova. J. Ka-
vanin 235*. Majka i hder sina svoga. 519''. —
ccc) hdera, na jednom mjestu u pisca Krnaru-
tica, vidi D. Danicid, ist. obi. 13. — bb) gen.
potvrden je samo oblik hdere. Ti svoje hdere
ne pomilova. Pril. jag. ark. 9, 90. (1468). Ca
bi bilo od nega hdere.^ Mirakuli. 23. Telo Pe-
tronile hdere Petrove. S. Kozicid \1^. Ruke bi-
jele plemenite milostive svoje hdere. J. Kavanin
235^. — cc) dat. hderi. Da se da hceri mu.
Spom. sr. 1, 78. (1406). Sinu i hderi. Stat. krc.
ark. 2, 291. Pusdam hizu hderi. Mon. ci'oat. 61.
(1437). On more i hode hderi pomagati. Kateh.
1561. G3''. Kad ti hceri dode sreda, oca joj ne
ceka'. (D). Poslov. danic. 43. Majci i hderi do-
gaja se. J. Kavanin 428*. — dd) ace. aaa) hder.
Ti po smrti muza tvoga blud stvori i dobi hder.
Pril. jag. ark. 9, 90. (1468). Tako 1' osuditi tuj
izraelsku hder, o puce smahniti, na smrt hotiste
der? M. Marulid 89. Imihu jednu hder. Mira-
kuli. 8. Starice drzahu Olivu kako hder. Oliva.
52. Ki za sluzbu hder mu izbranu svoju obita
i priprav|a. A. Vitajid, ost. 42. Ki za 2enu hder
Erinu dao 'e Abelu. J. Kavanin 245^. — bbb)
hdi. Ako bill se zenio, liegovu du hdi. M. DrXid
201. — ee) voc. aaa) hderi. Hderi srca Bozijega!
I. Dordid, uzd. 70. — bbb) hdi. O hdi moja!
Mirakuli. 13. 28. Uzdaj, hdi, vjera tebe shra-
nenu ucini. N. Ranina 169*. marc. 9, 22. — ff)
instr. aaa) hderiju i hderju. Z Gabinijem bratom
i hderiju jego. §. Kozicid 9*. S nasu hderju.
Mon. croat. 214. (1525). — bbb) hderom. S je-
dnom liderom dva zota iskat. (D). Poslov. danic.
108. Bijase obedo svoju hder i s hderom bo-
gastva. I. Dordic, salt. ix. — gg) lokativu nema
potvrde. — b) mnozina. aa) nom. aaa) hderi. Ci-
gove hceri jeste vi? Kateh. 1561. D4''. Da mu
jesu hderi rijeko. J. Kavanin 538''. — bbb) hdere.
Ni hdere, ni sini, ni vas rod ostali. M. Marulid
113. Sini i hdere iraite iiraniti svojih starijih
otca i mater. Stat. krd. ark. 2, 294. (1497). Ja
i moje hdere. F. Vrancid, 2iv. 42. Prorokovati
de sinovi vaSi i hdere va6e. I. Bandulavid 157''.
h6i
587
HEGEDIC
joel. 2, 28. Anija, Talanta, hcere Konkordije.
P. Hektorovi6 (?) 79. — bb) gen. aaa) hcfen. Od
hderi Aronovijeh. N. Eanina 182a. luc. 1, 5. Koja
pet mladih h6eri jima§e. F. Vrancid, ziv. 41.
Svojijeh duhovnijeh hderi. I. Dordi6, ben. 54.
— bbb) hcer i h6dra. Sinov, hcer i nih ostavnih.
J. Kavanin 517^. Gospoj, knegin, krajskih hdera.
523a. — ccj ^cc. aaa) hceri. Hderi rodise . . .
Videdi sinove Boziji hderi Judske . . . N. Eanina
114'\ gen. 6, 1 — 2. — bbb) hdere. Ze|ahu po-
staviti svoje hdere va t molstir. Mirakuli. 36.
Sine i hcere. J. Kavanin 442^. — dd) voc. aaa)
hderi. Hderi jerosolimske, ne placite. N. Eanina
105a. luc. 23, 28. Hderi sionske, ne cvilite. L.
Eadid 54. — bbb) hdere. O sini i hdere. Korizm.
21a. Eadujte se, hdere sionske. N. Eanina 142'-.
joel. 2, 23.' Zaklinam vas , hdere jerozolimske.
Bernardin (1586). 94b. cant. 3, 5. — ee) instr.
potvrden je samo oblik hdferami. S trimi hde-
rami. Korizm. 3^. — jf) dativu i lokativu nema
potvrde. — c) dual, aa) hderi. Za svo'e lijepe
hderi dvije. J. Kavanin 233b. — Jjj hdere. Imam
tri hdere. Korizm. 5^. Imise 4 hdere. 8^. Jimase
dvi hdere. Ziv. jer. star. 1, 227.
HE (he), interj. isporedi e, eh, hej. — 6esto
stoji pred vokativom. — Od xviii vijeka.
a. had se na sto pristaje. He dobro! to i jest
naj boji nacin. M. A. Eejkovid, sabr. 5. He,
vele, kad ti mislis nas drug da budes, hoce§ li
ti }ude jesti, i s nama u cetu idi? Nar. prip.
vuk.2 190. Onda Hero: ,He cestiti padisa! posto
je tako, naj voliji sam da umrem od starosti'.
Nar. prip. vrc. 94.
b. slicno je znacenu kod a, kad se u pripovije-
danu dodaje nesto sto kao da se samo po sebi
razumije is onoga sto je prije kazano. Sedim ja
tako medu bracom, kad eto ti preda me moga
staroga Vojcanina he, tu se izjubismo i za ju-
nacko zdrav^e upitasmo. M. P. Sapcanin 1, 95.
c. kad se ceniu kaze vzrok, razlog, a kao da
se hoce prekoriti onoga komu se kaze za to sto
ga nije sam znao. He! moja jadna deco! kad
smo zdravi sami se o sebi i s stetom drugoga
staramo, ko de nam dakle u nevo}i prijatej biti?
D. Obradovid, basn. 113. He brado! nije cudo
sto me tude vlasi izdaju, kad^ su me i moje iste
izdale. 215. — i udvojeno. ,Sto ce ti bolan pa-
puce na murvi?' ,He, he, deco moja! ko zna de
mene moze put odnijeti' odgovori im. Nar. prip.
vrc. 95.
d. kad se ko pozivje Hi nutka da sto ucini.
,He!' povika Salko kapetane ,ajd, junaci, Prajzom
na mejdane'. S. Stefanac 7. He, sad mi kazi,
sta ti se cini od mojega glasa? D. Obradovid,
basn. 22. He, prokleta smrti, gdi si, te ne dodes
da me uzmes ! 103. Pa ga upita : ,He gazijo !
deder kazi mi'. Nar. prip. vrc. 194.
e. u cudu. ,He !' govori ,to mi je uciuila !' Nar.
prip. mikul. 35. He, gle ti sad! M. P. Sapcanin
1, 85.
f. he (pisano hee), kad se ko oglasuje. Hee!
ko tu spava? D. Obradovid, basn. 79.
g. he (pisano hee), kad se kome odgovara nesto
cim se pokazuje da nema pravo. Ja dobro znam
da de mnogi tvrdoglav protiv ovoga zinuti : ,H^e !
ja znam toga i toga koji nista nije radio ni za-
sluzio, ali kad je sredan !' D. Obradovid, basn.
173.
HEBA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
HEBAE, hebra, m. teglica, natega, nem. heber.
— V Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) heber
jsiphunculus'.
HEBEEJ, m. Jevrejin, lat. Hebraeus. — U dva
pisca XVII vijeka (bez j ; h je samo ortograficki
znak i ne izgooara se). A oni se od Hebrea zove
prvi misec. B. Kasid, rit. 9a. Ovo ime bi otcem
Hebreom navisdeno. F. Glavinid, cvit. 2b.
HEBEEJSKI, adj. jevrejski. — Radi h vidi
Hebrej. — U dva pisca xvii i xviii vijeka. Kude
hebrejske. B. Kasid, rit. 254. Nek hebrejski
razgovor imaju. M. A. Eejkovid, sat. K7a,
HEC, m. ime musko. — xiv vijeka. Hect. Dec.
hris. 48. 100.
HECIN, m. ime mjestu. — isporedi Hecka. —
Prije nasega vremena. Hecint. S. Novakovic,
pom. 149.
HECKA, /. ime mjestu, vidi Ecka. — Prije
nasega vremena. Hectka. S. Novakovic, pom. 150.
HECIM, m. lijecnik, jekar, arap, tur. hekim.
— U nase vrijeme, u narodnijem pjesmama naj
cesce u mnozini; izmedu rjecnika u Vukovu (vide
Jekar). Da trazimo lagahne edime. Nar. pjea.
vuk. 1, 285. Da ti trazim od mora edime. 2, 512.
Da ti trazim melem i edime. 2, 368. Ko de naci
od mora hedima. Pjev. crn. 55a. Da te vodim
na hedime. 64*. Tu hecimi mene lijecili. 86*.
A po vojsci pustio hedime, oni I'jece mnoge ra-
nenike. Nar. pjes. horm. 1, 239.
HECIMLUK, ni. jekarska nauka, jekarstvo, tur.
hekimlik. — tl Vukovu rjecniku: ,arzeneikunde'
,ars medicinalis'.
HECIMOV, adj. koji pripada hecimu. — U
Vukovu rjecniku.
HECIMOVIC, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Andrija Ecimovid. Norini 58. Edimovid. Schem.
bosn. 1864. 98.
HE^IMSKI, adj. koji pripada hecimima. — U
Vukovu rjecniku: vide |ekarski.
HECIMSTINA, /. plata hecimu, ]ekarina. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(s primjerom iz narodne pjesme: Medizima he-
dimstinu plati). E ti nedu platit hedimstinu. Pjev.
crn. 195a.
HEDBETA, n. pi. vidi hegbeta. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena (hecbeta, a
maze biti da d stoji stamparskom grijeskom mj.
g: malo nize stoji egbeta). Donesi mi hecbeta
dukatah. Pjev. crn. 315*.
HEFTA, /. vidi efta. Grada bio c'jelu heftu
dana. Nar. pjes. horm. 1, 190.
HEGBE, /. pi. vidi hegbeta. — U nase vrijeme
a izmedu rjecnika u Vukovu (,egbe' u pjesmi
mjesto , egbeta'). Na doratu egbe otpucio. Nar.
pjes. vuk. 3, 176. Dones'te mi egbe sa dogata,
puue puste zutijeh dukata. 3, 205. Te odnose
egbe s dukatima. 3, 206. Vec nasula dvoje hegbe
blaga. Pjev. crn. 13*. Pak preturi egbe na zdra-
lina. Nar. pjes. petr. 3, 306. Na dogata hegbe
navalio. Nar. pjes. horm. 1, 264.
HEGBETA, n. pi. kozane dvanke (bisage), tur.
hegbe. — isporedi hegbe, helbe. — V nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (egbeta, vidi
bisage). Pa izvadi singir iz egbeta, okova ga
sve u gvo^de }uto. Nar. pjes. vuk. 2, 413. I na-
kupi egbeta dukata. 3, 125. Nakupila u egbeta
blaga. 3, 201. Donese mu hegbeta dukatah. Pjev.
crn. 315*. Iz egbeta izvadi cuturu. Nar. pjes.
petr. 2, 51.
HEGEDE, /. pi. vidi egede. Zacijukase hegede.
M. P. Sapcanin 1, 104.
HEGEDIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 262.
HEGEDU§EVl6
588
2. HELDA
HEGEDUSeVIC, m. xirezime. — U na§e vri-
jeme. Schem. diak. 1877. 63. 67.
HEGEN, m. line musko. — U jednom primjeru
XIV vijeka, i otale u Danidicevu rjemiku (Hegent).
KnezB Hegent Dragoslajict. Mon. serb. 190. (1378).
HEGLEN, m. vidi eglen. A o svacem heglen
zauzese. Ogled, sr. 254.
HEGLENDISATI , heglendisem , imjif. vidi
eglendisati. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Nek SB sale i nek heglendisu. M. A. E.e|kovic,
sat. F2^.
HEJ, interj. vidi he. — Od xvii vijeka (vidi
hod b).
a. vidi hej, a. Hej, ako ti bijase prorok, jer
nijesi providio ovijem stvarem prije neg su se
zgodile? P. B. Baksic 79. Ima zivot vicni; hej
dobro! F. Lastrid, test. 661'.
b. vidi he, b. Najde saka po pol solda. hej !
one sad vesele, skacu . . . Nar. prip. mikul. 28.
c. vidi he, c. Hej, moji dragi! nisu ni vrazi
sada vece ludi kako su do sada bill. M. A. ReJ-
kovic, sabr. 36. E, hej, sokolovicu moj, naci 6e
tebi otac devojcicu kao rumen cvet. M. P. Sap-
canin 1, 68.
d. vidi he, d. Hej djevere, Senanin Ivane!
Nar. pjes. juk. 148. Hej druzino, draga braco
moja! 614. Hej more mornaru! priblizi se kraju.
Nar. pjes. istr. 2, 7. Hej ti, moja mila, ca imas
za nadri? Jacke. 26. Hej mehangija! daj mi
litru rakije. Nar. prip. u Nar. posl. vuk. 324.
e. u zalosti Hi u prijekoru. Hej ! kamo srica,
da je divojka moje pameti! B. Leakovic, gov.
33. Hej moj brate, starina Novace! ni imamo
vina ni duvana, nit' imamo pare ni dinara. Nar.
pjes. vuk. 3, 4. Hej nesrece moje ! Nar. prip.
vuk. -312. Hej, starosti, prteno oruzje! Nar. posl.
vuk. 341. Hej, ta gde ti je mladost? ostario si
jos sad! M. P. Sapcanin 1, 105. Hej sto nisam
ja kojom srecom tamo pored Stanke! 1, 108.
f. u jutini. Hej ubio te Bog ! Glasnik. ii, 4, 7.
(1728). Hej Milice, da te Bog ubije! ti si mene
izdala Lazaru. Nar. pjes. vuk. 2, 260. Hej So-
lune, ognem izgoreo! de u tebe ne ima junaka.
2, 463. Hej nevjero, nide te ne bilo! 4, 528.
Hej lacmanstvo, daleko ti kuca! Pjev. crn. 21^.
g. u zeji. Hej ! da bi mi takog referanta imali,
kako bi do jako naS narod napredovao! S. Te-
kelija. letop. mat. sr. 120, 16.
h. vidi jaoh. Hej meni nesrotniku! M. D. Mi-
lidevic, let. vec. 274.
HE J AM, hej ma, m. vidi helam.
HEJMIC ? Hi HE JMIC ?, m. ime musko kojemu
samome nema potvrde, ali su 2}otvrdeni adj. Hej-
micev i prezime Hejmicevid (vidi oboje) sto od
nega j)Ostaju.
HE JMICEV, adj. koji pripada Hejmicu (?) Hi
Hejmicu (Y). — Na jednom mjestu xiv vijeka.
Hejmi6ove bare. Dec. hris. 50.
HEJMICEV16, m. prezime (po ocu Hejmicu?
Hejmicu?). — xiv vijeka. MilosL HejmicevicL.
De6. hris. 23. 92.
HEK, m. prezime. — Plur.: Heki, selo. — U
nase vrljeme u Istri. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. 12.
HEKA, /. hekane, buka. — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. lialekane). Zamor, vika, buka, heka
6ini take urnebese, da bi reko, straha od prijeka
da se zomja silno strese. J. Palmoti6 315.
HEKANE, n. djelo kojijem se liele. — Stariji
je oblik hekanje. — U lielinu rjecniku (gdje je
jamacno krivo tutnaceno): hekanje, fischiata, il
fischiare' ,sibilus' 319*, i u Stulicevu: v. hale-
kane.
HEK ATI, hecem i hekam, impf. vikati fhe' pa
i vikati uopee. — U Stulicevu rjecniku: v. ha-
lekati.
HEKSEE, m. vidi ekser. — U jednoga pisca
XVIII vijeka koji ne zna, kad treba izgovarati h.
Ovaj, ovaj strah osudena vicnega jest s. Zoe-
randa na hekseri spavati cinio. D. Rapic 106.
Sav obraz hocu nozi i hekseri izderati. 187.
HEKTOR, m. "Extioq, Hector, grcko ime musko.
— XVI i XVII vijeka (h je pisano po latinskoj
ortografiji, te se ne izgovara). Bududi on (Hek-
torovic) zlamen istocnijeh od gora zvati se drag
kamen jakoga Hektora. N. Najeskoyid 1 , 334.
Hektor. I. Zanotti, en. 19. — Nalazi se i bez h
i bez k: Etor (po tal. Ettore), n. p. Etor slafna
roda, sin Prijama kraja. D. Barakovic, vil. 12.
HEKTOROVIC, m. prezime (po ocu Hektoru).
— Madi h vidi kod Hoktor. — xvi vijeka na
Hvaru. Pri kom se ushrani Petre Hektorovid.
M. Vetranic 1 , 206. Nadgrebnica , koju slozi
Petre Hektorovid Franetu Hektorovidu. P. Hek-
torovid 61. Guti gospodina Petra Hektorovida.
N. Najeskovid 1, 334.
HELAC, m. arap. tur. helak, propast, unista-
vane. — U nase vrijeme. Svi dusmaui tvoji helad
bill ! Nar. pjes. horm. 1, 42.
HELAM, helma, m. kaciga, stvnem. helm, novov-
nem. helm. — U nekijem rukopisima xv vijeka.
Junak podvignu nega zlati helam. Pril. jag. ark.
9, 125. (1468). Helam Acelisev ki je od precis-
toga zlata ne more stati na Urikseseve plesivoj
glave. 133. Na heltmehi. ze rozi vasiliska. Aleks.
nov. 21. Helmt Aleksentdrovt na kopji iznest.
22. Helbmt na glavu vtzLmt. 56. — TJ ruko-
pisu XVI vijeka osnovaje hejm (nom. sing, hejam).
Na hejmih vasiliskove roge nositi rece. Aleks.
jag. star. 3, 234. Hejam Aleksandrov na kopju
suprod nim izuese. 235. Hejam na glavu svoju
postavi. 261.
HELANDARO, n.(?) vidi Hilandar. — Samo
na jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Danici-
cevu rjecniku (Helantdaro). Vi. Svetej Gore Atona
VB meste rekomemt Helandaro. Mon. serb. 191.
(1379).
HELBE, /. pi. vidi hegbe, hegbeta. Pune elbe
napuuila blaga. Nar. pjes. here. vuk. 81.
HELBETENA, vidi elbetena. — U VuJcovu
rjecniku.
HELCIJA , 7n. vidi elcija. — xviu vijeka u
pisaca koji ne znadu kad treba izgovarati i pi-
sati h. Perzijanci k nima posla§e svoje helfiije.
M. A. Eejkovic, sabr. 33. Ako se bolesti Bolje
helcije imonuju. D. Rapid 190.
1. HELDA, /. va^a da je nekakvo krzno. —
XV vijeka u jednom spomeniku, i otale u Dani-
iicevu rjecniku (heltda ,pellis quaedam'). Koutusi,
zlatomt figuraub crtvenoga aksamita a postajeni.
heldami, a druga svita plastb crb|enoga aksamita
takode potbstajenb heldami. Spom. sr. 2, 1U4. 124.
(1443).
2. HELDA, /. vidi ho}da. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (v. hajdina),
a iz nega u Stulicevu (,panicum' !). Helda ili
liajdina. I. Jablauci 62. Helda maiie dubreta
se prima. J. S. Rejkovic 40. Kupus, proso, Ian
i helda. 173. 01' iz helde zbira i kartoHe. S.
Milutinovid u Pjev. crn. 329*. i u Sulekovu ime-
niku (vidi kod hejda).
HELDAV
589
HELE
HELUAV, adj. mozebiti: kao helda. — U za-
goneci. Koni gvozdeni, guvno mesano, zito hel-
davo. odgonetjaj : duhan, kad se sjecka na dlanu.
Nar. zag. nov. 47.
HELDIN, adj. koji pripada heldi. — Ujednoga
pisca XVIII vijeka. Pristalo vrime od heldine
sitve. J. S. Ee|kovic 213.
HELDOPITA, /. eldopita, pita od eldovna
brasna. J^. Stojanovic.
HELDOVAN, heldovna, adj. hejdovan. — Vidi
kod heldopita.
HELDOVI, m. ^jZ. ime dvjema selima u Bosni
u okrugu travnickom. Statist, bosii. 172. 208.
HELE, conj. veze recenice: u prednoj recenici
(Hi u prednijem recenicama) kaze se vise Hi mane
izrijekom da nesto moze biti s vise uzroka Hi na
vise nacina Hi ne u isto doha itd.; a recenicom
u kojoj je hele (kao bilo sto bilo, svakako, sve
jedno itd.) tvrdi se da ono nesto zbi(a biva, pa
s koga mu drago uzroka Hi na koji mu drago
nacin Hi u koje mu drago doba itd. hele obicno
stoji pred recenicom ali se gdjegdje nalazi i u
nu umetnuto. — Tur. hele. — Moze biti i okrneno
(el'. F. Lastric, test. 110^. Nadod. 144). — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (ele,
1. ,halt einmal' ,quid multa?' s primjerima : Ja
ne zuam kud je otisao, ele ga izmedu nas ne-
stade. Ele Turci Macvu pregazise. 2. ,ei ei ?
schau schau?' ,interjectio iiicreduli: en hominem ."
n. p^. A. Jesi li bio danas kod nega ? B. Nijesam.
A. Ele, elo?). a) sa znacenem kazanijem sprijeda.
Daklen je po razlogu veca krivica covicja nego
zenska, izvan §to je liezina sramotnija, ele kako
mu drago, ako se ne pokaje, u pakao. J. Banovac,
pripov. 187. Prilikuje ovaku viru i dila jednom
cablu od masline, onda kad pokaze cvit koji je
zlamene jploda, ali pak privari i ne ucini ploda,
zasto ili je mori susa, ili steti kisa, ili truje vitar,
ele se ne vidi ploda. pred. 58. Ja ne znam
doisto jeli ovo istina bila. ele ili bila ovo istina
ili ne bila, ja vam dajem ovi nauk. J. Filipovic
1, 22^. Jur sam rekao da ne znadem razabrati,
il' su vece muke sina na krizu, il' zalosti majke
pod krizem. ele da su ueizmirne jedne i druge,
to sam rekao. F. Lastrii, test. 100^. Hi ce pak
ovi duh usta Isusovi bit kakav strasan vihar ili
muha ili grom il' samo strahovit glas s nebesa,
ovde razliki(/tj nauciteja razlike su osude. ele
dosta je ovo, da ce nega ondi strijeskati prid
svim pukom. ned. 4. Jel' ovo istina ili nije, to
ostavjam drugim suditi, ele je ziva prilika ne-
navidjivije. 361. Ah kada bi, Boze! toliko sto-
tina hijada godina proslo, ele bi u jedno doba
proslo, i zato bi se utisili suzhi pakleni. A. Ka-
nizlic, fran. 228. ,Ele' dunderin nima odgovori
,volim da ste ga i vi nacinili nego da je grbav'.
M. A. Eejkovic, sat. Al^, Covik jest prez zene
kakono vinograd prez ograde, po[e prez cvitja,
gora prez listja, klasje prez zita, . . . ele u malo
rici moze se reci da je jedno ogledalo prez svi-
tlosti. N. Paliku6a 20. Measi su od vikarije
bosanske bili od mora Adrijatika do vrata gvoz-
deni Bulgarije; Ancic pise da su bili do Tarta-
rije. ele kako mu drago, bila je puno velika i
siroka doisto. Norini 23—24. Ovo je moja misao,
ako tebi pak ne bi bila po cudi, a ti slidi ozgorhe
nauciteje, ele drzi slobodno recena ozgor. M.
Dobretic 477. Yika telal po Budimu belom : ko
bi daje, cini se ne cuo, ko je blize k zemji po-
gleduje. ele nema u Budim junaka da uvati maj-
stora Manojla. Nar. pjes. vuk. 3, 324. Mi ne
znasmo jedan za drugoga, ko 1' pogibe, kog' li
uvatise, ko 1' utece, koji li ostade, ele Turci
Macvu pregazise. 4, 180. Ne6e Alija, ne6e Balija,
ele odose svirie u gamiju. Nar. posl. vuk. 210.
Nesto Turcin silom, nesto pop s knigom, ele si-
romahu ne osta nista. (U Bosni). 212. Jedan
dan zar su mu se bile gusle nesto pokvarile,
kako li, ele nikako ne mogase zapoceti. Nar.
prip. vuk.''* 285. Sad ja upravo ne znam, ili je
ovo kakva crkvena istorija, ili samo narodna pri-
povijetka, ele u ovoj pjesmi o Gavanu gotovo
nema nista, nego samo o zeni negovoj. Vuk, nar.
pjes. 1, 128. Kako je god bilo, ele se steta uci-
nila. poslov. 162. — b) znacene je drukcije od
onoga kod a) s toga sto se u prednoj recenici
kaze nesto po cemu ne bi moglo biti ono sto se
kaze u zadnoj ; hele istice da ovo (ne u cjelini,
ali u nekijem granicama po onome sto je prije
kazano) biva u natoc onome sto se prije kazalo.
isporedi ipak. Premda ne mogu nenaviditi, ele
smagnu. F. Lastric, test. 302^. I premda ovo
mlogi ne drze da je dvostruk, ele svi potvrduju
da isti grih ucinen u svetac jest tezi nego li
ucinen u drugi dan. F. Lastri6, ned. 125. Kojim
ricma ako i ne ozloglasa se iskrni, ele se pogr-
duje. 140. Ako ovo i ne cine s odlukom za po-
metnuti dijete, ele, ako se po toj nepomji dogodi,
krive su. 141. Zvirad, premda ne razume, ele
narav slidit ume. V. Dosen 190*. Ako stogod
i odkines, ele opet stogod ostane. D. Eapic 372.
Macija stane govoriti svojoj kceri da ide onamo,
a ona se zatezala i suprotila, ele naj posle mati
je kojekako namoli. Nar. prip. vuk. 177. — c)
sirenem znacena kod b), kaze se da nesto uopce
biva u natoc onome sto se prije kazalo. Po cemu
oni, prem ako u sebi malo vridni bise, ele svoj
crkvi strasni postadose. E. Pavic, ogl. 676.
Premda bi plemenito jio i pio, ele bi uvik
s oprezom stajao i od straha drtao. D. Rapic
75. — d) da^ijem sirenem znacena, hele (kao ali)
stavja uopce nesto na suprot onome sto se prije
kazalo. cmi se da neki pisci shvacaju kao da je
hele (ele) i ali ista rijec. Usiluje se drakun na-
vesti Isusa na grijeh, el' zaludu. F. Lastric, test.
110b. Upita ju, zasto se nasmija. Ona tarn ovam,
ele vajade da kaze. ned. 265. Dogovorise se da
se razidu; ele prije nego se razidose, odredise
cudnovato dilo uciniti. E. Pavic, ogl. 23. Pridobi
sricno neprijate|e, ele ovo veseje do skora se
obrati u zalost. 195. Bog zapovidi Joni da otide
u Niaive, ele on na misto ispuiiena naredbe
Bozje ode u Jope. 424. Obveseli se Jona ovomu
brs|enu, ele ovo negovo veseje ne bijase zadugo.
429. Razjuti se kraj na ni, ele se oni ne pripa-
dose. 401. Mlidau da ce oni vedu placu dobiti,
buduci da su duje poslovali, ele ne dostadose
vise nego s nima bi pogodeno. 584. Hoti udij
zagrliti svoga mestra, ele on ne kti pripustiti.
650. Puk poce Pavla i Barnabu drzati za bo-
go ve i hotijau da im posvetiliste prikazu, ele oni
ponizni ucenici Isukrstovi razdrvsi svoju odicu,
rekose. 660. Poce drtati i vojnike seb' na pomoc
zvati; ele prija nego tko k hem dode Vladislavo
s ovog svita pode. Nadod. 170. Tako se cini
od ostale, ele pazi da imas uvik nosit ostanak.
M. Zoricic, aritm. 51. Puk ostade poradi cuda
koje vidi, ele ona kaza da je bila istinito umrla.
zrc. 136. Namisli da ga kod hegova obtuzi sta-
resine, da ga je vidio s hom grisiti, ele nije se
u sam sebe pouzdao. D. Eapic 36. Ako je i
posramotno, ele jest probitacno. 362. Pak nom
(vodom) cistom oko cvitja Skropi, ele stabke ne
polij ni lista. J. S. Ee}kovi6 153. Ona (helda)
svuda nije jednako znana, ele |ude i zivine rani.
174. Zomja pravim nije vrilom ponosna, ele ima
bar s vrimenom vode. 291. Jeste li vidili, kada
HELE
590
HENATI
ga 6ini po drngomu biti, kako siromali i suzama
i jaukanem i savijanem svoga tila ukazuje svoju
bolest, ele sve jednako oci drzi na svomu gospo-
daru? A. Tomikovi6, gov. 348. — e) tipotrebjava
se i u pitanu had se hoce poTcazati da se ne
vjervje ono sto se culo. vidi u Vukovu rjecniku.
HELENA, /. vidi Elena i Jelena. — h je samo
ortograficki znak po latinskom jeziku i ne izgo-
vara se. — Od xv do xvii vijeka. Paris odvede
Helenu u Troju. M. Marulic 69. U kapeli sveto
Helene. A. Gucetic, roz. mar. 65. Helena cesa-
rica, mati velikoga Konstantina. F. Glavinid,
cvit. 6a.
HELIDON, m. vaja da je Clielidonium majus
L., neka trava, rosopas, od grc. /iliSoviov. —
TJ rukopisu xv vijeka. Helidont svari s vinomt.
Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 111.
HELIJA, m. vidi Ilija. — h je samo ortogra-
ficki znak po latinskom jeziku i ne izgovara se.
— U dva pisea xvi i xvii vijeka. Ostrost zivota
Helije proroka. B. Gradic, djev. 87. Helija gri-
snike karase. F. Glavinic, cvit. 183*.
HELIZEJ, m. vidi Elizej. — h je samo orto-
graficki znak po latinskom jeziku i ne izgovara
se. — U knizi xv vijeka. Usta se tada Helizej
i pojde za nom. Bernardin 57. 4reg. 4, 30.
HE^A, /. hyp. hejda. — Akc. se mijena u voc.
hejo. — U Vukovu rjecniku-. e}a, hyp. von e)da,
n. p. u pripovijeci: Hero: Sto velis, e}o? E|da:
Pleti kos, Hero.
HEl^DA , /. Polygonum fagopyrum L. , neka
bi(ka (nije zito) sto se iz nezina jiloda moze ciniti
muka. — isporedi helda, je|da, jelda, hajda, haj-
dina. — Sve su ove rijeci postale od stvnem.
haidan, sredvnem. lieiden, ali ne uprav (osim
hajda i hajdina) nego preko tur. helde (Miklosic).
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(hejda i ejda ,der buchweizen' ,polygonum fago-
pyrum Linn.'). Cini se (kruh) od jecma, . . . e)de . . .
J. Banovac, razg. 226. Helda, hejda, ce§j hej-
duse. Polygonum fagopirum L. (Sabjar). B. Sulek,
im. 108.
HE^jDOVAN, hejdovna, adj. koji pripada heldi,
koji je nacinen od helde. — U Vukovu rjecniku :
ejdovan, n. p. hjeb ,buch\veizen' ,polygoni fago-
pyri' s primjerom iz narodne pjesme: Ponijedes
prinos kapetanu: crno bravce, ejdovne kolace.
HEM, conj. kaze se liem— hem, kao i — i, ne samo
— nego i, kad se nahraja vise stvari koje u isto
doba bivaju, pers. tur. hem, zajedno, hem— hem,
i—i. — Od xvni v'jeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu: em ,sowohl— als auch, etc' ;et — et': vide
hem (kojega noma) s primjerom: Em je skupo,
em nevajalo, cf. bud, tud. S. Jakov veli: ,Ve-
se}e scinite, bratjo, kad u napasti razlike upa-
dete', za§to em poniznije zivemo, em izkusuje se
na§a vridnost na vojsci ovoga svijeta suprot ne-
prijatejom. F. Lastrid, ned. '239. Tada je bila
potriba nositi kosti mrtvije uza so za spominati
se od smrti, zasto, kako roko, em }udi bilo malo,
em zivili za dugo, i tako smrt je bilo viditi ritko
366. Em ne radi, em ne stedi ; mora propasti.
Nar. poslov. stoj. 149. Em me bio, em jo§ da
mu kaiJem hvala. M. P. Sap6anin 1, 52. — U
jednom primjeru naSega vremena stoji (neudvo-
jcnn) s drugijem znaienem: doista? bas? Posto
ti jo taj konV hom taki joS nije ni doveden u
naSu carfiiju. Nar. prip. bos. 1, 9.
HilMAN, m. vidi km&n. — U Vukovu rjec-
niku.
HEMBRA, /. rijec nepoznata znadena i po-
st ana u spomeniku xvii vijeka gdje stoji uz svje-
dogba. Ovo neka se znadu granice dokle je Her-
cegovina po hembri i po svidocbi stari ^udi. Stat.
po}. ark. 5, 318. (1665).
HEMICKI, adj. koji pripada hemiji. Hemicki,
chem. v. lucben. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
HEMICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 186.
HEMIJA, /. nem. chemie (uprav arapska rijec),
nauka po kojoj se zna od cega su sastavjena
tjelesa. — isporedi lugba. — U pisaca nasega
vremena. Hemija, chem. v. lucba. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
HEMIK, m. covjek sto sc bavi hemijom,^ nem.
chemiker. — Hemik, chem. v. lucbar. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
HEMSERIJA, m. covjek iz istoga grada, zemjak,
pers. tur. hemsehri. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide zemjak). Privuce se
momce emserija. Nar. pjes. here. vuk. 213. Pak
on nejma svoga emserije koji bi mu bio u ne-
voji. Pjev. crn. 276a. Emserija, cem si muste-
rija? Nar. pjes. petr. 1, 222.
HEMSERIJIN, adj. koji pripada hemseriji.
— U Vukovu rjecniku: ,landsmannisch' ,popu-
laris'.
HEMSO, m. hyp. hemserija. — Akc. se mijena
u voc. hemso. — U Vukovu rjecniku.
HEMUSEVAC, Hemusevca, m. selo u Medu-
murju. (kajkavski) Hemusevec. Schem. zagr.
1875. 136.
HENCIC, m. prezime. — xv vijeka. Juraj
Hencic. Mon. croat. 79. (1451).
HENDEK, m.jarak,jaruga, arap. tur. chandaq.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(endek , fossa, terrono cavato in lungo per vallar
campi o per ricevere e scolar 1' acqua' ,fossa'
327a) gij^ja se naj prije nahodi, i u Vukovu (,der
graben' ,fossa'). Tko ima priskociti jedan potok
ali jedan hendek strasan, za ne upasti unutra
pocme zatrkivat se iz daleka. M. Radnic 261a.
Gdi su duboki putovi ili hendeci. I. Jablanci 23.
Kulas bjese hendek iskopao, pa se kulas sleze
u hendeka. Nar. pjes. vuk. 3, 115. Da u po}u
hendek iskopaju. Pjev. crn. 132*. Pa je baci u
tavnu tavnicu, gdino mi je endek do ko}ena. Nar.
pjes. bos. prij. 1, 43. Oko neg je hendek nacinio,
pa je Dravu vodu navratio. Nar. pjes. horm.
1, 204. — lime mjestima: a) u Crnoj Gori (?).
Udarise Turci na Martinice, i pogibe pop Rade
1832. Udari Secir beg na Endek 1838. Starine.
10, 263. — b) u Srbiji u okrugu biogradskom.
Livada u Endeku. Sr. nov. 1871. 653.
HENGIC, m. cavao §to se upotrebjava kad se
superina pribija. u Posavini. F. Hefele.
HENKAR, m. vidi ^elat, nem. henker. — U
dva pisca Slavonca xviii vijeka. KraJ seb' vifie
henkare. A. J. Knezovid 136. Citavi dopori hen-
kara stajali su pripravni. A. Tomikovid , gov.
325.
HENRIK, HENRIKO, m. vidi Enrik. — h je
samo ortograficki znak i ne izgovara se. — xvii
i XVIII vijeka. ImaSe i dva brata pri cesaru
Henriku vojujuci. F. Glavini6, cvit. 67''. Odredi
smaknut Henrika. L An6i6, cvit. 23. Bena Henrik
vladalac poSteni. Nadod. 85.
HENRIKO VCI, m. pi. pustara u Slavoniji u
podiupaniji vukovarskoj. Preglod. 115.
IIKNATI, h^nam, pf. prestati. — isporedi eiiati
(Sto je jamacno ista rijec). — Moze biti da je
od mag. henye, besposlen, lijen. dko je toko, isto
je postane i kod ehati i anati. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: v. prestajem; u Jambresicevu : ,de-
sisto'; u Stulicevu: ,cessare, desistere-' (s dodatkom
da je uzeto iz Habdeliceva).
HERA, m. vidi Hero. — Akc. se mijena u
voc. Hero. — Od xviii vijeka (vidi na kraju), a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide Hero s dodatkom
da je pa istocnom govoru). Stanovnici (nahije
zvornicke) koje Bosnaci ostali ,Sijacima' a oni
ostale Bosnake ,Herama' nazivaju jesu Eiscani.
F. Jakic, zemj. 44. — I kao nadimak Hi prezime.
Jovan Kozar Hera. Milisav Hera. (17U6— 17U7).
iHEKACINA, m. (augm. Herak) mmki nadimak
u Crnoj Gori. Od istoga Petra Mrkai6a Hera-
cine iz Petrovicah. S. Milutinovic u Pjev. crn.
233*^. — U istoga pisca znaci i: veliki junak
(zenskoga je roda), vidi herak na kraju. Jedin-
stvena je to heracina, i koliko junacina to vise
je mudarcina. 326^.
HEEAK, m. ime musko. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu. Herakb.
S. Novakovic, pom. 110. Ni hvali Heraka ni
kudi Petaka, oba su brata jednaka. Nar. posl.
yuk. 225. — / kao prezime u nase vrijeme. Herak.
Sem. prav. 1878. 82. — I kao nadimak u Du-
hrovniku. P. Budmani. — Jedan pisac nasega
vremena daje ovoj rijeci znacene: junak, vaja da
po gre. iJQMs i lat. heros (vidi i heracina i he-
rastvo). Dva heraka. S. Milutinovic u Pjev.
crn. 6^.
HERAKA, /. ime zensko. — isporedi Herak.
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110.
HEEAKOVICI, m. pi selo u Crnoj Gori u
plemenu Negusima u katunskoj nahiji. Glasnik.
40, 18. — Bice isto sto se pomine prije nasega
vremena. Herakoviii. S. Novakovid, pom. 149.
HERASTVO, n. junastvo{?), vidi herak na
kraju. — U pjesmi crnogorskoj nasega vremena.
Mili Boze, cuda i zlameha! sastase se dvije mej-
dangije; sto imase kod sebe oruzja, sto imase
sve su izlomili ... pa sjedose ter otpocinuse. kad
junaci pocinuse trudni, pak od zemje obadva
skocise, ruke sire, u lica se Jube, i sad sjede,
ladno piju vino, to je bogme veliko cudestvo, il'
cudestvo ili je herastvo. Pjev. crn. 7^, — Nece
biti wi^udestvo ni herastvo narodne rijeci: va^a
da ih je umetnuCF sam pisac (S. Milutinovic, vidi
kod herak) koji je nastampao pjesmu.
HERAV, adj. erav, razrok, zrikav, zrakav, he-
roglav. u Lici. V. Arsenijevic. — vidi 3. hero.
HERCEG, m. nem. herzog (uprav vojvoda),
vladar naj veci iza kra}a, prevodi se lat. dux,
tal. duca, franc, due, engl. duke itd. (isporedi
2. duka). — Od kraja xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikalinu (herceg, hrceg ,duca' ,dux, re-
gulus'), u Belinu (,duca' ,dux' 281='; veliki herceg
,arciduca' ,archidux' 98*>), u Bjelostjencevu (,prin-
ceps, dux'), u Jambresicevu (,princeps'), u Volti-
gijinu (,duca, condottiero, campione' , herzog'), u
tStulicevu (,duca' ,dux'), u Vukovu (herceg Stjepan,
vidi kod b)), u Danicicevu (hertcegt ,dux'). a)
naj prvi se kod nas nazivle Hrvoje ,hercegom' (a
i fdukom', vidi kod 2. duka) ,spjetskijem'. Slav-
nomu i velmoznomu gospodinu Hi'tvoju, po mi-
losti Bozijoj hercegu spletskomu. Mon. serb. 250.
(14U0). — b) kasnije se Stjepan Vukcic (Hranic)
Kosaca nazivle ,hercegom (od) svetoga Save'', a
za nim i negovi potomci, te se s toga zemja kojoin
su vladalijos zove ,Hercegovina'. herceg se Stjepan
cesto spomine i u narodnijem pjesmama nasega
vremena. Mi gospodint Stepant, Bozijomt mi-
t HERCEGOV
lostju hercegt od svetoga Save. Mon. serb. 441.
(1450). Testamenatt hercega Stepana Kosace.
Spom. sr. 2, 124. (1465). Mi gospodint Baltsa,
hercegt svetago Save, sint gospodina hercega
Vladislava. Mon. serb. 502. (1467). Mi gospodint
Vlatko hercegt svetoga Save. 507. (1470). Ju-
naci kim svetoga Save ime i hercega stoji Stje-
pana. I. Gunduli6 326. Svu bosansku krajevinu
i gdi je herceg gospodio vlas poda se turska
ukinu. 390. Stjepan herceg ki posili sinsku zenu.
J. Kavanin 233b. Herceg Stjepan hranase sokola
trojemitara. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 48. Do-
lazis li nad Ercegovinu i vidas li ercega Stje-
pana? Nar. pjes. vuk. 1, 556. Mace vojsku er-
ceze Stepane, u ercega mloga silna vojska. 2, 297.
prema ovome i Sandaja Hranica zove jedan du-
brovacki pisac ,hercegom'. Hercezi Sandaji u
slavi slovijehu. M. Vetranid 1, 46. — e) uopee
prema nem. herzog ili tal. duca itd. Nego su
se prezzakonno dvigli pred hercega. Mon. croat.
167. (1497). Nabukodonozor kraj posla skupiti
poglavja, nabdare i sudce i hercege . . . Bernardin
101. dan. 3, 2. Asirski hercezi. M. Marulic 12.
Sin nikoga hercega. Mirakuli. 21. Knez, ban,
ali herceg. P. Hektorovic 57. Milostiju Bozijeju
Janost kraajt ugrtskij ... i obojimt Slizijami
hercegt. Mon. serb. 558. (1537). Cesari, kraji,
bani i ercezi. M. Divkovic, bes. 213*. Knezi aliti
hercezi. M. Orbin 255. I pomagajudi niki her-
cegi Otokaru. F. Glavini6, cvit. 1381'. Hercega
i zupana iliriskih kamo starih ? J. Kavaiiin 232^.
Budi knez, budi herceg. A. d. Bella, razgov. 81.
Veliki herceg od Toskane. I. Dordic, ben. 147.
Princip iliti herceg. F. Lastric, ned. 261. Po-
glavica milanski i ercezi nimacki. A. Kanizlic,
kam. 653. Vojvode u stara vrimena zvali su se
duke oliti ercezi veliki. And. Kacic, razg. 271.
Kci hercega kamerinskoga. I. M. Mattel 85. Ma-
lana se stvar ciiiase hercegu od Aula, vladaocu
Flandrije. D. Rapid 138. — d) prezime. — xy vi-
jeka (u latinskijem spomenicima) i u nase vrijeme.
,Pauli Herczeg de Zekchew'. Starine. 5, 117.
(1459), 123. (1483). Herceg. Schem. herceg.
1873. 254. — e) Hercegovac. u narodnoj pjesmi
nasega vremena. Nu mi prose prosioci, jedni
prose od Bosne ponosne, drugi prose od Herce-
govine . . . al' govori iz grada devojka: ,Ja bih
dala jedan tovar blaga, da ne idem za Bosnaka
mlada; jos bih dala dva tovara blaga, da ne idem
za Hercega mlada'. Nar. pjes. javor. 1880. 239.
HilRCEGIlSrA, /. vidi hercezica. — U Stulicevu
rjecniku: ,duchessa' ,dux, f.'
HERCEGINI, adj. koji pripada hercegini. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,della duchessa'.
HERCEGLIJA, m. prezime. — Uprav znaci
Hercegovac, i postaje turskijem nastavkom li. —
XVIII vijeka Jevta Erceglija Ercegovac. Glasnik.
II, 3, 240. (1720). — vidi i Hercelija.
HERCEG-MAROK , m. selo u Barani. §em.
prav. 1878. 40.
HERCEGNOVi, m. grad u Dalmaciji u okrugu
kotorskom (tal. Castelnuovo). Rep. dalm. 1872. 8.
— Obicno se zove kracijem imenom Novi. — Prije
se zvao Sveti Stefan, a dobio je ovo ime kad ga
je ponovio herceg Stjepan.
HERCEGOV, adj. koji pripada hercegu. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (obedati blago
hercegovo ,aureos montes polliceri' kod herc«g),
u Stulicevu, u Danicicevu (hertcegovt , duels').
Jert su Splecane dohodili i mogu dohoditi i po-
hoditi slobodno kakono i druzi vsi hercegovi.
Spom. sr. 1, 60. (1405). Hercegovi. knezt. 1, 80.
HERCEGOV
592
HERCEGOVKA
(1407). Prisadsi k gospodinu sinu hercegovu.
Mirakuli. 25. — Cesto : koji pripada hercecjii
Stjepanu (vidi herceg, h)) pa po tome i hercego-
vacki. Odb hertcegove zemB|e sanLzakt begu.
Mon. Serb. 474. (1456). U hertcegovB santzaki..
484. (1461). Hercegovu sinu Vlatku hercegu.
513. (1470). Mnoge crnoe tim sjedini da podu
iskat' Ijepos novu po bosanskoj kra|evini i go-
spostvu hercegovu. I. Gundulic 373. Pa doziva
hercegova Scepa. Nar. pjos. here. vuk. 34. Eno
knige zem|u prehodile, hercegovu i Bosnu po-
nosnu. Osvetn. 2, 78. amo spada i primjer u
Bjelastjencevu rjecniku.
HERCEGOVAC, Hercegovca, m. covjek iz Her-
cegovine. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. (i ace. kod e))
sing., i gen. pi. Hercegovaca. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinii 36815, i u Vukovu.
a) u pravom znacenu. A odluci se u Pojaka
Hercegovac Ali-pasa. I. Gvindulic 310. Herce-
govce ko je vidio, desot tisuc broj im poda. 326.
Zato recemo: ono je Sokac, ono je Ercegovac,
ono je Boduo. S. Margitic, ispov. iv. Svega na-
roda slovinskoga, a navlastito nasi Bosnaka i
Hercegovaca. Grgur iz Varesa 16. Doke stize
u Hercegovinu b'jeloj kiili Duke Hercegovca.
Nar. pjes. vuk. 2, 176. Sijekuci jadne Herce-
govce, Hercegovce, Srbe od starine. 4, 56. Ne-
vjernici Hercegovci Turci. 4, 446. Kad to cuo
Hercegovac Scepo. Nar. pjes. here. vuk. 34. —
b) prezime. — u nase vrijeme u Lici. J. Bogda-
novic. — isporedi Herceglija. — c) selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji hjelovarskoj. ' Pregled. 81.
HERCEGOVACKI, adj. koji pripada Herce-
govcima, Hercegovini. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika a Vukovu. U primorju hercegovackom.
P. Vitezovic, kron. 106. 143. Kad su jednom
ratovali hercegovacki Turci i Crnogorci. Nar.
prip. vrc. 22. Ja sam ovde srpski jezik razdijelio
na tri narjecija (kao sto je sam po sebi razdije}en),
t. j. ,orcegovacko' kojim govore svi Srbji koji
ii\e po Ercegovini, po Bosni (kako grckoga tako
i turskog zakona), po Crnoj Gori, po Dalmaciji,
po Rvatskoj i po Srbiji ozgo do Macve, do Va-
}eva i do Karanovca, ,resavsko' . . ., i ,sremacko'. . .
Vuk, rjecn. (1818). xvi.
HERCEGOVA STRANA, /. planina u Pivi.
V. ^jesevid.
HERCEGOVATI, hercegujem, iw|j/. biti herceg,
raditi kao herceg. — U StuUcevu rjecniku: ,ducem
esse'.
HERCEGOVCI, m. pi. selo u Dabnaciji u
okrugu sinskom. Ercegovci. Repert. dalm. 1872. 28.
HERCEGOVCAD, /. coll. vidi kod Hercegovce.
HERCEGOVCE, Hercegovceta, n. dem. Herce-
govac, mladi Hercegovac. — Za mnozinu bi trebalo
da ima coll. Hfercegovcad. — IJ nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,dor junge Herzego-
winer' ,puer e ducatu S. Sabbao' s 2)rimjerom iz
narodne pjesme: Nije ono momce Hercegovce).
A tredo jo mom6e Hercegovce. Nar. pjes. here,
vuk. 208. Na vratima momce Hercegovce. Nar.
pjes. potr. 2, 634.
11ERCEg6v6eVIC, m. x>rezime (po ocu Herce-
govcu). — U nase vrijeme. Ilija Matica tuzio Petra
Horcegov(:;evi6a iz Kleua. Glasnik. ii, 1,210. (1808).
IIERCEGOVICA, /. hercegova zena. — ispo-
redi liorcozica. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika{inu (,haec dux'), u Belinu (,dux'
281'>; yelika liercogovica ,archiducissa' 98''), u
Voltigijinu (,duchossa' jherzoginn'), u StuUcevu
(gdje je zlo tumaceno jer je shvaceno kao da je
deminutiv: ,duchessina' ,juvenis dux, ducis filia'),
u JDanicicevu (hertcegovica ,ducis uxor'). Go-
spoda Jelena hertcegovica (zena hercega Hrvoja).
Spom. sr. 1, 176. (1412). Na molbe hercega od
Berfcane i hereegovice zene negove. A. Gucetic,
roz. mar. 77. Broj bez broja od knegina, herce-
govica. I. Dordi6, ben. 54. Hierlanda, liercego-
vica u Britaniji. D. Rapic 179.
HERCEG OVIO, m. uprav hercegov sin, ali se
upotreb^ava kao prezime, i tako je i u prva dva
primjera gdje je jo§ prvo znacene. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (,duchetto,
duchino' ,juvenis dux, ducis filius') i u Danici-
cevu (herfccegovict ,ducis filius'). Knezb Baosa
Hercegovi6b (sin hercega Hrvoja). Mon. serb.
256. (1405). Pokojnoga gospodina kneza Balse
Hercegovica. Spom. sr. 1, 171. (1423). Anton
Ereegovic. A. d. Costa 1, 63. Stefan Ereegovic.
Nar. pjes. vuk. 3, 570. (mediu prenumerantima).
HERCEGOVINA, /. ducatus, hercegova drzava.
— Od XV vijeka (vidi kod h)), a izmedu rjec-
nika u Mikalinu (hercegovina, hrcegovina ,du-
catus'), u Belinu (,ducatus' 281a; ^y. Sabae du-
catus' 368''), u Voltigijinu (,ducato' ,herzogthum'),
u StuUcevu (,ducatus'), u Vukovu (,die Herzego-
wina' jHercegovina, ducatus S. Salibae'), u Da-
nicicevu (hertcegovina ,ducatus', drzava hercega
Stjepana od kojega joj je ostalo to ime). a) uopce.
u jednom primjeru xviii vijeka (vidi i rjecnike).
Pocetak krajestva, carstva, republike, hercego-
vine i gospostva ostala. A. d. Bella, razgov. 81.
— b) ducatus S. Sabbae, zemja medu Bosnom,
Dalmacijom, Crnom Gorom, Starom Srbijom. —
postane vidi kod herceg, b). Po Arbanaseht i
po Hersegovine (sic). Mon. serb. 257. (1481).
Gospodar zemje Hercegovine. 557. (1566). Xa-
rakas plemenom iz Hercegovine. I. T. Mrnavid,
osm. 57. Uzese Turci Hercegovinu. P. Vitezovic,
kron. 125. Zao je obicaj u Ercegovini. S. Mar-
giti6, ispov. VI. Nepametno govore oni koji go-
vore, da je Ercegovina, aliti dukato s. Save bio
do Cetine vode. Norini 5. Te je si|e (knigu) u
Hercegovinu. Nar. pjes. vuk. 2, 171. Ode s Dukom
u Hercegovinu. 2, 173. Dok se vratim iz Herce-
govine. 2, 176. I Trojicu u Hercegovini. 2, 199.
On dovede svu Hercegovinu. 4, 109. — gdjegdje
(osobito u pjesmama) stoji Hercegovina s pri-
jedlozima na (mj. u), s, od (mj. iz). Milesevku
na Hercegovini. Nar. pjes. vuk. 2, 102. Te je
(knigu) saje na Hercegovinu. 2, 104. Al' eto ti
od Hercegovine. 3, 150. Moji svati sa Herce-
govine. 3, 517. Prijateja sa Hercegovine. 8, 565.
Moju zem|u na Hercegovini. 3, 566. — u narodnoj
se pjesmi Hercegovina naziv(e ,lomna'. A na
lomnoj na Hercegovini. 3, 55. — cesto se pomine
Zajedno s Bosnom. Sve obade zemje i gradovo,
slavnu Bosnu i Hercegovinu. And. Kacic, razg.
146. Te lepote u svoj Bosni nema, u svoj Bosni
i Ercegovini. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Sva uas
Bosna pomii'it' ne moice, ni sva Bosna ni Erce-
govina. 1 , 344. Slavna Bosna i Ercegovina.
1, 536. l^epota se nena razglasila po svoj Bosni
i Hercegovini. 3, 543. Nije kriva Bosna sto je
gladna Hercegovina. Pravdonosa. 1852. 31. — c)
ovako zovu i grad Blagaj u Hercegovini s toga
sto je ondje zivio herceg Stjcpan. vidi Blagaj, a).
HERCEGOVINITI, hercegovinim , impf. vidi
hercogovati. — U StuUcevu rjecniku. — Sasma
nepouzdano.
HERCEGOVKA, /. zensko ee}ade iz Hercego-
vine. — Akc. se mijena u gen. i)l. 116rcegovu.ka. —
Od xvin vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Po-
rodi ga Hercegovka majka. And. Kaci6, razg. 56''.
HEKCEGOVO
593
2. HEEETIK
HEECEGOVO, n. ime nekakvu pijestu Hi ne-
kakvijcm mjestima. — Prije nasega vremena.
Hercegovo (Baiia). Drobnaci. cf. Hercegovina. S.
Novakovic, pom. 149. — U jednoga pisca xviii
vijeka kao da je manastir. Gdi su opati od
Eogova, . . . Lucije, Sabe, Hercegova . . . ? J. Ka-
vanin 239'J.
HEECEGOVSKI, adj.
a. vidi herceski. — Samo u . VoUigijinu rjec-
niku (,ducale' ,herzoglich') i u Stulicevu (,ducalis').
b. koji pripada Hercegovini, herceyovacki. —
Izmedu rjecmka u Danicicevu (hertcegovtskyj
,Tf;? Hercegovina' s primjerom: Mitropolitu pe-
trovskomu i pol liercegovskdmu. rH^B^ep/^nHri,,
6ocH. 312. XVII vijeka). Komu su plemeni herce-
govska strana. I. T. Mrnavic, osm. 58. Herce-
govsko ^ime. 58. Vb bogospasnuju zemju i na-
hiju hercogovskuju. Glasnik. 25, 44. (xvii vijek).
Horcegovska pokrajino ! J. Kavaiiin 286*.
HEECEGUSA, /.
a. kula u Xjuhuskomc. Schem. lierceg. 1873. 34.
b. (zemja) Hercegusa, Hercegovina. — U jednoga
Xiisca nasega vremena. Ne da sultan ni puzeva
plaza, gdje li dati Niksic zmaja |uta, sto mu
zemJu Heicegusu cuva. Osvetn. 5, 91. Svuda
Turci teski zemji bill, po naj tezi Hercegusi
tuznoj. 7, 79.
HEECELIJA, /. Hercegovina (?), isporedi Her-
ceglija. — U narodnoj pjesmi xviii vijeka. Ti
sakupi djecu Dalmaciju, ja cu skupit djecu Hei'-
celiju. Nar. pjes. bog. 282.
HEECESKI, adj. vidi herceski. — V Stulicevu
rjecniku: hercezki, v. hercegovski. — sasma ne-
pouzdano.
HEECESKI, adj. tidi hercegovski. — Pisano
i hercezki i hercezski.
a. u Bjelostjencevu rjecniku samo adv. : her-
ceski ,principaliter, principum more'.
b. hercegovacki. — U dva pisca xvii i xviii
vijeka. Hercezko sime. I. T. Mrnavic, osm. 60.
Iz gospodstva hercezskoga er je prognan bio. J.
Kavanin 233'*.
HEECEVSKI, adj. hercegovacki. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Upade pod Stjepana hercev-
skoga prut nemili. J. Kavanin 146*. — sasma
nepouzdano.
HEECEZ, m. Hcrcegovac. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Klade on Hlume meu Herceze i
Zagorce. J. Kavanin US'*. — sasma nepouzdano.
HEECEZI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 38.
HEEGEZIGA, /. vidi hercezica. — U Stulicevu
rjecniku: v. hercegiha. — sasma nepouzdano.
HEECEZIJA, /. vidi hercezija. — U Stulicevu
rjecniku: v. hercegovina s dodatkom da je uzeto
iz Mika^ina(?). — sasma nepouzdano.
HEECEZOVICA, /. vidi hercezica, — U Stuli-
cevu rjecniku: v. hercegina. — sasma nepouzdano.
HEEGEZIGA, /. herdegova zena, zensko ce^ade
kao lierceg. — isporedi hercezica, hercezovica,
hercegiha, hercegovica. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (,principissa, du-
cissa') i u Danicicevu (hortoezica ,ducis uxor'j.
Gospoja hercezica Gicilija ostavsa odb . . . gospo-
dina hercega Soepana. Mon. serb. 501. (1467).
Hercezici Gicilije. , 507. (1470).
HEECEZIJA, /. hercegova drzava, hercegova
cast. — isporedi hercegovina, a) i hercezija. —
U Bjelostjencevu rjecniku (,principatus, ducatus')
i u Jambresicevu (,principatu8').
ni
HEECEGE, /. pi. vidi Jercege. — isporedi
Hercezi, Hercizi. Hercege, selo u moravickom
srezu, 6 — 7 sata na jug od Ivahice. tu ima stari
grad hercega Stjepana. od hercega je i selo do-
bilo danashe svoje ime. M. D. Milidevic, srb. 586.
HEECEZI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 149. — isporedi
Hercege, Hercizi.
HEECIZI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 149. — isporedi
Hercezi, Hercege.
HEEDE^, m. vidi Erde}. — U rukopisima
xvii i xviii vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku
(HerBdeJb). Hodi j^asa budimski na Herde|B
zemlu. Okaz. pam. saf. 84. (1699). Herdejt osvo-
jise. 86. (1699). Na Herde|. 87. (L699). Odb
Herdeja. 82. (1758). — Nalazi se pisano i Herdejt
(zemja). S. Novakovic, pom. 149.
' HEEDEl^SKI (herde|ski), adj. koji pripada
Herdeju, vidi erde|ski. — U rukopisima xvi
i xvii vijeka, i u Danicicevu rjecniku (hert-
dejtskyj). Vojvodi herdejskomu. Okaz. pam. saf.
83. (1554. 1660). Janosa herdejskoga vojevodu.
83. (1699). — Herde|ska, kao supstantiv zenskoga
roda (misli se zemja), znaci Herdej. u jedtioga
pisca xvia vijeka. Na vrat carsku vjesa zvizdu
Eimske, Ceske i Herdejske. J. Krmpotic, kat. 71.
HEEDU^ATI, herdujam, impf. vidi vrludati,
erludati. TJ vrijeme poklada razboli se i sve se
jo herdujao tamo do uskrsa. Nar. prip. bos. 1, 105.
HEEDELA, /. vidi hergela. Nasli su ga jutru
u erdeli. Nar. pjos. vuk. 2, 239.
HEEED, m. vidi ered. — h je samo ortogra-
ficki znak po latinskom jeziku i ne izgovara se.
— U jednoga pisca xvi vijeka. Ni 6es hereda
imat. M. Marulic 156.
HEEEGUZ, m. kome su krive noge, pa kad ide
ki'iva (kao patka), cine6i strazhicom tamo amo.
1^. Stojanovic. — vidi 2. hero.
HEEENDIC, m. prezime. — xv vijeka. Baric
Herendic. Mon. croat. 191. (1508). Ivan Herendic.
257. (1556).
HEEENDIJA, m. prezime. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.
HEEESIJA, /. vidi eresija. — Badi h vidi
kod heretik. O koliko i(h) je upalo u heresiju.
F. Lastric, test. 325*.
HEEESITI, heresim, impf. opijati. — Samo u
Stulicevu rjecniku : ,inebriare' gdje ima i refie-
ksivno heresiti se ,inebriari, vino se obruere'.
HEEESIN, m. selo u Hrvatskoj u podzupa-
niji koprivnickoj. Pregled. 72.
HERETICANSTVO, n. vidi ereticastvo. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
HEEETIGKI, adj. vidi ereticki. — Badi h
vidi kod heretik. Himben nauk khiga heretic-
kije. M. Eadnic 264»>.
1. HEEETIK, m. vidi eretik. — h je pisano
po latinskom jeziku i ne izgovara se. Kalvin,
Luteran i ostali heretici. F. Glavinic, cvit. 17^.
U strana(/tj nevirnika, sismatika, herelika. I.
Ancic, svit. 13. Nauci Arijanski i drugije here-
tika. M. Eadnic 291*. Govore niki brezpametni
heretici. J. Banovac, pripov. 199. Od odmetnika
iliti horetika nije potribe ni govoriti. F. Lastric,
ned. 102. Podloznikom zapovidi, da papi ne budu
podlozni, u krajestvu heretike naplodi, viru pravu
i sakramente izkoreni. D. Eapic 78.
2. HEEETIK, adj. vidi ereticki, tal. eretico.
38
2. HEEETIK
594
HEEOGLAVICA
— Madi h vidi 1. lieretik. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Ona kniga, buduci sizmatika i lie-
retika, bi gazena od svih. K. Pejkic 33. S. Badric,
ukaz. 35.
HEEETISANE, n. pozdrav, uprav je verhalni
supstantiv od nepotvrdenoga glagola heretisati,
od grc. xidQtT/'Cco, pozdravlati. — Stariji su ohlici
heretisanije, beretisanje. — xv i xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (heretisanije, /ctoe-
TiOfjoi jsalutatio'). Mnogo zdravtje i heretisanije.
Mon. Serb. 4-42. (oka 1450). Mnogo pozdravjenje
i heretisanje. 552. (1520—1523).
HEEETISTVO, n. vidi ereticastvo. — Badi
h vidi kod heretik. Pedipse zabilizene protiva
heretistvu. A. d. Costa 2, 121.
HEEETNIK, m. vidi eretnik. — Badi h vidi
kod heretik. — U dva pisca xvii i xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu. Od kate-
roga se zovu Manikei heretnici. P. Vitezovic,
kron. 49. Komu ocituju himbenstvo heretnika.
K. Pejki6 11.
HEEEZIJA, /. vidi erezija. — Badi h vidi
kod heretik. Ter bi iz usta mojijeh izisla koja
herezija. V. Andrijasevic, dev. 48. Moliti Boga
na izkorepjene herezija. T. Ivanovic 88. Dvi su
herezije iliti krivovirstva. D. Eapic 321.
HEEEZIJA, /. vidi erezija. — Badi h vidi
kod heretik. Bise se Arijanska herezija razsi-
rila. F. Glavinic, cvit. 153^. Molio bi Boga za
dvignutje herezija. I. Ancid, svit. 13. Za utr-
nutje herezija. M. Zoricic, osm. 60.
HEEEZIJAESTVO, n. vidi eresija, ereticastvo.
— Badi h vidi kod heretik. — U jednoga pisca
xviii vijeka koji je sam nacinio ovu rijec od
tude haeresiarcha nastavkom tstvo. Eazdi|uje
se nevirnost u neznabozstvo . . . , u zudjistvo..., i u
herezijarstvo oliti vam poluvirstvo. A. d. Costa
2, 180.
HEEG-ELA, /. stado kond, pers. char-gele, stado
magaradi, tur. hergele, magaradi i kond. —
isporedi herdela. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,das gestiite' ,equaria'). Vec
ga (k(use) kupcem u ergelu mece. J. S. Eejkovic
233. Pustio koiia u ergelu. Nar. prip. vuk. 34.
— U jednoga pisca xviii vijeka znaci stado uopce.
Koji nejma pun svoj podrura vina i u dvoru
ergelu goveda. M. A. Ee|kovi6, sat. DT^. —
Drugo je ergela (vidi argila) u ovijem primje-
rima: Vezir skadarski pusi ergelu. Nar. pjes.
vuk. 5, 481. Vezir skadarski izmace ergelu iz usta.
5, 484.
HEEIN, adj. koji pripada Heri. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (Erin, vide Herin, ali ovoga
nema napose). Da Eri svoju kapu a Erinu baci
na glavu. Nar. prip, vuk.-" 302.
HEEINO BEDO, «. u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Erino brdo. Glasuik. 19, 150.
HEEIE, herira, m. platno od bijele domace
svile, arap. tur. harir, svila. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (erir, platno od do-
ma6e svile ,weisses seidonzeug' ,serica'). Pod
de6ermom od erira (stamparskom grijeskom erica)
kosuja. Nar. pjes. vuk. 1, 153. Po gadama od
erira kosuja. 1, 281.
HEEITI, herim, iinj)/. naheriti. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. naheriti. — Moze biti da je
ista rijec u victaforickom smislu i u jednom pri-
mjeru xvm vijeka: Mladi Ago sad uzviSa svom
krjoposti bor plemona, i Klarom se bio izmisa'
Papalica od sjemena a Durmica po materi, trojim
plemstvom cedo heri. J. Kavauin 101*.
HEEKALOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nar. pjes. vuk. 2, 647. (medu prenumerantima).
HEEKINA, /. Hercegovka, isporedi Hero. —
U Vukovu rjecniku.
HEEKO, m. ime musko. — ispjoredi Herak. —
Prije nasega vremena. Hertko. S. Novakovic,
pom. 110.
HEEMAN, »n. ime musko, nem. Herrmann. —
Prije nasega vremena. Hermant (prezviter iz
Ugarske). S. Novakovic, pom. 110.
HEEMENSKI, adj. vidi jermeuski. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. U zemji hermenskoj ... u
krajestvo hermensko. F. Lastric, svet. 142^. U
kraja hermenskoga. test. ad. 14^.
HEENAKOVAC, Hernakovca, m. covjek iz Her-
nakova. V. Arsenijevic.
HEENAKOVACKI, adj. koji pripada selu Her-
nakovu. V. Arsenijevic.
HEENAKO VKA, /. zensko cejade iz Hernakova.
V. Arsenijevic.
HEENAKOVO, w. selo u Banatu. Sem. prav.
1878. 89.
1. HEEO, m. hyp. Hercegovac, u narodnijem
pripovijetkama kad se pripovijeda (ali samo u
sali, jer su has Hercegovci na giasu kao pametni
i vrijedni judi) kako sto Hercegovac budalasto,
rjede lukavo, a svagda smijesno uradi. — ispo-
redi Hera. — Akc. se mijena u voc. Hero. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
Hercegovac). Izio je Hero medvjeda, zac mu je
pripao jos djeda. (Z). Poslov. daiiic. 35. Hero
sto puta preko jedne vode prijede, pa je opet
tojagom obiduje da se ne udavi. Nar. posl. vuk.
341. Nekakav Turcin sustigne Hera de za sobom
vodi za ular svoju kobilu, pa smijeha radi prisuma
se, te digne s kobile ular pa ga sebe natakne na
glavu a kobilu pusti, i hodio za Herom mjesto
kobile nekoliko doba, pa jedan put stane i za-
tegne. obrne se Hero, i kad vide da vuce za
sobom covjeka, a na nomu calmu, zacudi se pa
rece: ,Bud li me prevari, ama kad se poturci,
kad calmu stece?' Nar. prip. vrc. 27. Car pri-
zove Hera i rece mu: ,Hej Hero! ti mene ucini
hilu i zasluzi smrt ; ali . . . davam ti carsku milost
i rijec da izaberes kojom 6e5 smrti umrijeti' . . .
Onda Hero: ,He cestiti padisa ! posto je tako,
naj voliji sam da umrem od starosti'. 94.
2. HEEO, m. ime musko (va(a da je hyp. Je-
remija Hi Jeronim). — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Nesko Hero (Jera, Jerlija). Glasuik. ii,
3, 71. (1706—1707).
3. HEEO, vidi nahero.
HEEOFIM, m. vidi 2. heruvim. — -f- moze
biti da stoji s toga sto se pomijesalo sa soralim.
— U dva rukopisa xv i xvi vijeka. I pride he-
rofim i bise s nim muz velik. Pril. jag. ark.
9, 90. (1468). Poklaiiam se Bogu od herofimov
proslavjenomu. Aleks. jag. star, 3, 276. Mnogo
sestokrilatih herotim. 3, 313.
HEEOGLAV, adj. vidi herav. u Lici (eroglav).
V. Arsenijevic.
HEEOGLAVAC, heroglavca, m.heroglav covjek;
heroglavsa. u Lici. V. Arsenijevic.
HEEOGLAVCAD, /. coll. vidi kod heroglavce.
V. Arsenijevic.
HEEOGLAVCE, her6glavceta , n. hcroglavo
dijete. vidi heroglav. u Lici. V. Araenijevi6. —
Mjeste plurala ima coll. heroglavcad.
HEEOGLAVICA, /. heroglavo zensko cefade. u
Lici. V. Arsenijevic.
HEEOGLAVSA
595
HESAPIJA
HEROGLAVSA, ni. heroglav covjek,heroglavae.
u Lici. V. Arsenijevic.
HEEOHODAC, lierohoca, m. covjek sto ide na
hero. — Samo u StuUcevii rjecniku : v. naherite}.
HEEOKAST, adj. vidi herav. M. Euzicic.
HEEOPEE, adj. u kojega je iskrivjena kicma.
u hrvaiskoj krajini. V. Arsenijevic.
HEEOTONIJE, n. glasane, glasovane, vidi i
herotonisati, od grc. /tiQOTovta. — xiii vijeka.
Herotonije sluzestimi. po ikonomovu ustavjeniju
podobajett byvati. Sava, tip. stud, glasn. 40, 169.
tip. hil. glasn. 24, 212.
HEEOTONISATI, herotonisem, impf. vidi gla-
sati, b, glasovati, h), od grc. /hqotov^w. — U
rukopisu xvii vijeka insanom crkvenijem jezikom,
a is nega ic Danicicevu rjecniku. Jemuze ne lio-
testu herotonisase na prestolB arhijerejstva vla-
skaago. Glasnik. 11, 128.
HEEOTONISOVATI, herotonisujem, impf. vidi
herotonisati. — TJ rtikopisu xvi vijeka pisanom
crkvenijem jezikom, a otale u Danicicevu rjec-
niku. Arhijepiskopt herotonisujet se srtbskyje
zemje. Okaz. pam. saf. 59. (oka 1503).
HEEOV, adj. koji pripada (1.) Heru. Skinuo
ular s Herove kobile. Nar. prip. u Nar. posl.
vuk. 118. Panula velika kisa i prodere potok
na Herovu kucu. Nar. prip. vrc. 85.
HEEOVO (brdo), n. u Danicicevu rjecniku:
jHerovo', zemjama je hilandarskim u Svetoj Gori
isla meda ,na brtdo na Herovo' (Mon. serb. 131
god. 1348).
HEESKA BAKCINA, /. (bez h) suma u Be-
gajici (u Srhiji u okrugu biogradskom). \t. Sto-
janovic.
HEESKA GLAVICA,/. mjesto u Srhiji u okrugu
biogradskom. Niva na Erskoj Glavici. Sr. nov.
1878^ 943.
HEESKA MAHALA, /. mjesto u Srhiji u
okrugu jagodinskom. Niva u Erskoj Mali. Sr.
nov. 1868. 524.
HEESKE LIVADE, ,/. jsZ. mjesto u Srhiji u
okrugu jagodinskom. Niva u Erske Livade. Sr.
nov. ^1874. ^327.
HEESKI, adj. koji pripada Herima (Herce-
govcima), hercegovacki. — U Vukovu rjecniku:
vide hercegovacki.
HEESUM, tn. napadane, nasrtane. — Bijecje
turska (od urusmak, boriti se?). — TJ nase vri-
jetne u Bosni. Na iizg bane hersum ucinio. Nar.
pjes. juk. 112. Na nu bratac hersum ucinio. 403.
HEEIJBIN, herubina, m. vidi 2. heruvim, tal.
cherubino. — U StuUcevu rjecniku: ,herubini'
, cherubim'.
HEEUD, m. vidi Irod, lat. Herodes. — h je
po latinskom jeziku i ne izgovara se. — U jed-
noga j)isca xvn vijeka. U vrime Heruda kraja
zidovskoga. F. Glavinic, cvit. 195'j. Herud An-
tipa, sin onoga prvoga Heruda Antipe. 298*.
HEEUDOV, adj. koji pripada Herudu. Pri-
miri se dan od narojenja Herudova. F. Glavini6,
cvit. 298''.
HEEUSIC, TO. prezime. — xv vijeka. Juri
Herusida vnuk. Mon. croat. 82. (1455).
1. HEETJVIM, /. coll. andeli (drugoga reda,
isporedi serafim) s trojijem krilima, grc. /jQovi-iCu
(a ovo je od jevrejskoga krubim, plur. od krub).
— TJ primjeru xvi vijeka pisanom crkvenijem
jezikom i otale u Danicicevu rjecniku (heruvimi.,
coll. cherubim). Mnogoocitaa heruvimi. i sesto-
krylataa serafimt. Mon. serb. 547. (1502).
2. HEEUVIM, m. vidi 1. heruvim, ali se kaze
0 jednome onakovom andelu. — isporedi heruvin,
herubin, kerubim, kerubin. — Od prije nasega
vremena. Zaprestaju ti, dijavole, heruvimi i sera-
fimi. Starine. 18, 187. I nacini heruvima jednoga
na jednom kraju a drugoga heruvima na drugom
kraju ; na zaklopcu nacini te dva heruvima na
oba kraja. D. Danicic, 2mojs. 25, 19.
HEEUVIMSKI, adj. koji pripada heruvimima.
Heruvimska, /. neki dio liturdije. No kad bi
dosao na liturdiju, oko heruvimske. M. P. Sap-
canin 1, 25.
HEEUVIN, /. coll. vidi 1. heruvim. — U
jednoga pisca xvi vijeka. ^Mati Boga nasego,
vecma castna nere heruvin. S. Budini6, sum. 24*.
HEEZOAT, TO. zelen. — Rijec turska, ne znam
koja; zar pokvareno od pers. tur. sebzevat, zeje?
— TJ nase vrijeme. Nasadi dvije basce svako-
jega herzoata (zeleni). Nar. prip. vrc. 85.
HEEZOVAL, TO. vidi arzohal. Tako se u na-
rodnim pjesmama zale Turci pasama u ,herzo-
valima'. V. Bogisi6, zborn. 492. Treba da ucini
na megliz herzoval pismen (molbenicu). 548.
HESAB, hesaba, m. vidi hesap. — Od xviii
vijeka. Nemojmo metnut u zaborav i u nemar
uciniti esab i niko izvidene s pravdom Bozijom.
F. Lastric, od' 393. Ho6es, sine, Bosnu pasaluka,
ali, gano, blaga bez hesaba? Nar. pjes. horm.
1, 67.
HESABITI, hesabim, impf. vidi hesapiti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (esa-
biti, vide esapiti). Ja se mlada prevarila, esabila,
negova je. Nar. pjes. vuk. 1, 374. Hesabjase
da je preminuo. Nar. pjes. petr. 2, 63. Esabjahu
niko ne cujase. 2, 490. Hesabjase more pobjeg-
nuti. 3, 23. Hesabjahu da se cuti ne6e na Tur-
ciju, na tursku krajinu. Nar. pjes. horm. 1, 431.
HESABl^ENE, n. djelo kojijem se hesabi. — TI
Vukovu rjecniku (esab}ene).
HESAP, hesapa, m. racun, arap. tur. hisab.
— isporedi hesab. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim notn. i ace.
sing., i voe. : hesape, hesapi. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (esap, pobrojenje ,com-
putatio'), u Belinu (,abbaco, calculo o computa-
mento, cioe conto' , ratio' l^)^u Vukovu. a) sa zna-
cehem sprijeda kazanijem. Cin'mo hesap, mogu li
ti sto ve6 dati (govori Turcin). S. Gucetid. star,
pjes. kuk. 107*. Nihne hesape lepo ocistili.
Glasnik. ii, 3, 272. (1724). Dobro visti zem|o-
mjerstvom i esapom. J. Kavanin 12'.)^. Da se
nece pobrojiti u esapu naj mucniju. 467^. Uci-
nise esap da od 100 zrna 39 na stetu odidu. I.
Jablanci 75. Jo§t dosta puta esap cini dneve
brojeci. D. Eapi6 114. Zapamtite sada esap od
ovih dana. A. Tomikovic, gov. 76. Onda s agom
hesap ucinio. Nar. pjes. vuk. 3, 135. Cest esap
duga Jubav. Nar. posl. vuk. 346. — b) vidi broj,
1, b, c). Otislo je tridest cesa blaga dok iznutra
ud'rio postavu (hazdiji), a s lica joj ni hesapa
nema. Nar. pjes. vuk. 2, 228. Ja sve hodah po
turskoj ordiji, i ne nadoh kraja ni hesapa. 2, 312.
Pobilo bi Turke bez hesapa. 3, 68. Ne dijeli
brojem ni hesapom. 3, 312. Bud li ima blago
bez hesapa. 3, 430. Tome malu ni esapa nema.
4, 45. U nom blaga ima bez hesapa. Nar. pjes.
mag. 1864. 80.
HESAPCIJA, /. racunar, racungija, tur. hi-
sabgy. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Pisma-
cija, esapcija. J. Kavanin 205''.
HESAPIJA, /. vidi racunarstvo. — Nacineno
od hesap. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Iste
HESAPIJA
596
HIHIEITI SE
obcene esapije u Trogiru i u Splitu. J. Kavanin
12Ub.
HESAPITI, liesapim, impf. racuniti, racunati.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. hesapjali,
i n part, praet. pass, hesapjen; u ostalijem je
ohlicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3
siny. liesapi. — Postaje od liesap nastavkom i.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(esapiti, pobrojiti ,supputo, puto') gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (,computo' la), u Vukovu
(1. vide racuniti. 2. ,ineinen, dafiir halten' ,exi-
stimo', cf. misliti, cijeniti s primjerom: Ja lie-
sapim da je tako. 3. ,acliteQ' ,curo' s primjerom
iz narodne pjesme: Kako junak pusku ne liesapi).
a. aktivno. a) uopce. A kad gazda esapiti lati.
M. A. Rejkovid, sat. E7a. Svaki esapeci po pra-
znini trbua svoga. D. Obradovic, basn. 25. Ho-
cemo esapiti broj nasi godina. A. Tomikovic,
gov. 215. Izgorese Mostarske svijece esapeci Sara-
jevsko blago. Nar. posl. vuk. 98. Ja sam esapio
da ja mogu 18 svaliti dok bi se oni priblizili.
S. Tekelija. letop. mat. sr. 119, 7G. — b) misliti,
cijeniti. aa) s podloznom recenicom u kojoj je
konj. da, Hi hez ikakve konjunkcije (vidi primjere
I kod hesabiti). Esapjase da je Hasan aga. Nar.
pjes. here. vuk. 68. Hesapjase niko ne vidase.
Nar. pjes. petr. 2, 196. — bb) kad se o necemu
misli da je nesto. aaa) ono sto se o objektu misli
stoji u ace. s prijedlogom za. Ja to nisam ni za
grih esapio. M. A. E,e|kovic, sabr. 64. Mi sami
sebe za blazene hesapimo. J. Kajic, pouc. 1, 143.
— bbb) ono sto se o objektu misli stoji u pod-
loznoj recenici s da. Mi te danas, Tale, hesa-
pimo da ti jesi junak po naj boji. Nar. pjes.
vuk. 3, 265. — c) kao mariti Hi razmis^ati. Al'
to caus ne hesapi. V. Dosen 162*. Zeja i briga
vlastitoga spaseria ne pazi truda, ne gleda stida,
ne esapi dangubu. B. Leakovid, gov. 152. Da
bula esapi sta mede u pitu, nikad je ne bi jela.
Nar. posl. vuk. 48.
b. pasivno. Od ove sad esapjene vrsti. I. Ja-
blanci 23.
c. sa se.
a) pasivno. Od onoga vrimena va]a da se esapi
sedamdeset godista suzanstva babilonskoga. E.
Pavic, ogl. 352. Da se ovo kako jedau pridavak
esapiti moze. M. A. E.ejkovi6, sabr. iii. Medu
one zemje . . . esapi so zemja crna. I. Jablanci
17. Sve nepravde koje se u dobru ili u srici
iskrnega mogu uciniti, broje se i esapo se pod
imenom krade. B. Leakovic, nauk. 342. Ako se
sto esapiti moze, vaja da se esapi sto smo za-
sluzili posli sedam godina. A. Tomikovic, gov.
368.
b) refleksivno. Ovako i sadaSiiima }udma go-
vori Bog, koji se esape da ga jube. B. Leakovid,
gov, 136.
c) reciprocno, vidi racuniti se. Ne ortaSi se
s onim s kim 6e§ so gologlav esapiti. Nar.
posl. vuk. 207. i u Vukovu rjecniku: vide racu-
niti se.
HESAP:^ENE, n. djelo kojyem ko hesapi, ili
se ko s kim hesapi. — U Vukovu rjecniku: vide
rafiuiiono.
HESAPOVIO, m. prezime. — U hrvatskoj kra-
jini. V. Arsonijevid.
HESPAP, m. vidi espap. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide roba s dodatkom
da se govori u vojvodstvu). Ako nosi liespap na
panadur. F. Lastric, test. ad. 57a. Gledaj kako
k onomo kupci i trgovci dohodo, hespap i robu
kupuju. D. Kapid 134.
HESKA, m,. ime musko. — U nase vrijeme.
Data kniga Heski bakalu. Glasnik. ii, 1, 12. (1808).
HESKILE, adv. vidi eskile. Da vas koji se
brez razloga neustrpjivi ukazujete, za kiku no
uzme, pak heskile ne pokara. D. Kapid 186.
HI, interj. glas kad se ko (osobito dijete) smije.
Pocnu ucenici: Hi! hi! hi! D. Obradovic, basn. 71.
HICATI, hicam, impf. samo na jednom mjestu
xviii vijeka uz raiiati i ceprjati. (Vragovi u
paklu) s papci, s nokti i s kopiti hica'u, rana'u,
ceprjaju. J. Kavanin 410''.
HIC, adv. ni po sto, nista, pers. tur. hie, ikoji,
ista. — Od XVI vijeka. Nedes da me hie po-
zalis (govori TurcinJ. S. Gucetid. star, pjesn. kuk.
105''. Za glad ne zelili id domusovine. I. T.
Mrnavid, osm. 157. A kad vidje Mitre neimare.
gdje on tura, hie ne zali blaga. Nar. pjes. liorm.
1, 71. Nigdje bas ni ic ne ima. Nai*. prip. bos.
1, 54. Da ga iz bliza vidim, pa posle ic da mo
i ne vrdu doma. M. D. Milidevid, zim. vec. 168.
HICA, /. vidi hitiia. — U jednoga pisca Bo-
shaka nasega vremena, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (kod hitrost) i u Stulicevu (v. hitrina).
Nije hide dobitnici vojsci, ona grede krokom la-
gahnijem. Osvetn. 7, 37. Hida mu je, da do nodi
dode. 7, 85.
HICATI SE, hidam se, impf. bacati se, vidi
hitati, B. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Iz
kojih (oblaka) usjane zmije hidaju se (,hittjause'.)
M. A. Kejkovid, sat. K71'.
1. HICENE, n. djelo kojijem se Kill. — Sta-
riji je oblik hidenje. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (hidehe, hitane, bacane, vrzene, metnutje
ltd.). Po hidenju ampule v aor. Korizm. 65^.
2. HICENE, n. djelo kojijem se hiti. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (hidene i hitjene, v.
hrlina) i u Vukovu (,das eilen' ,festinatio^).
HICMET, m. Bozje cudo, arap. tur. hikmet,
mudrost, Bozja vo^a. — U nase vrijeme. Hidmet,
Bozje cudo! V. Vrcevid, nar. prip. 229.
HICNICA, /. u Stulicevu rjecniku: v. hitnica.
— slabo pouzdano.
HICNIK, m. u Stulicevu rjecniku: v. hitnik.
— slabo pouzdano.
HIDER, m. vidi Hajdar, Hajder. — Na je-
dnom mjestu XVII vijeka. Od mene Hydera.
Starino. Jl, 85. (oko 1648).
HIDOS, m. selo u Ugarskoj u budimskoj epar-
hiji. Sem. prav. 1878. 34.
HIDOS, m. selo u Banatu. Som. prav. 1878. 95.
HIDOSANIN, m. covjek iz Hidosa. V. Arse-
nijevid.
HIDOSKI, adj. koji pripada selu HidoSu. V.
Arsenijevid.
HIDOSKINA, /. zensko cejade iz Hidosa. V.
Arsenijevid.
HIDUS, m. ime selu. — Frije nasega vremena.
Hidusb (Backa). S. Novakovid, pom. 150.
HIGrA, m. prezime. — U Dubrovniku ovoga
vijeka.
HIGO, m. ime musko. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Na dvorove Higa
barjaktara. Ogled, sr. 393. Joli Hi^o koga ufatio?
894.
HIHATATI, hihadom? hihatam?, impf. gro-
hotom so smijati. na Rijoci. E. Pilepic.
liilllRITI SE, hiliirim se, impf. smijati so
glasno a boz razloga, budalasto. na Bracu. A.
Ostojid.
HIHISTATI SE
HIHISTATI SE, liihistam se, impf. vidi hihi-
riti se. — D tiase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
HTHTAE, VI. rijec nejasna i mozebiti zlo na-
Utampana na jednom mjestu u pisca xviii vijeka.
(Busormani) vecer, koju cim ne vidu, liihtar
igdar svoj no jidu. J. Kavanin 280a-.
HIJANET, m. nevjeran covjek, arap. tur. chi-
janet. — U nase vrijeme u Bosni. AV Bosnaci
jedni hijaneti. izdaju mi zem]u kaurima. Nar.
pjes. horm. 1, 18.
1. HILA, /. lukavstvo, prijevara, arap. tur.
liile. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
icalinu (hila, himba) cfdje se naj prije nahodi,
u Stulicevu (iz 3IikaJina), u Vukovu (qdje ima
i liila i ila, ali se bez razloga kaze kod prvoga
drugo znacene: hila ,imrecht' ,\n]wcW s primjcrom
iz narodne pjesme: Da mu care hilu ne ucini.
— ila ,falschheit, betrua:' ,simulatio', cf. prijevara
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i s pri-
wjerom iz narodne p),iesme: Mio aga, dragi go-
spodare, ni o ili ni nevjeri radim). Case Savo
cara pokrstiti, no se boji crkvi Filindaru, da
mu care hilu ne ucini. !Nar. pjes. vuk. 3, 72.
Ja vi dajem Bozu vjeru tvrdu, tvrda jemca Mu-
hameda sveca, da vi hile uciniti necu. 4, 369.
Da ti hilu pomisliti necu. Pjev. crn. 52^. Lasno
ti je hilom biti boja. 102^. Ostavise sedam ba-
rjaktara, da se ne bi hila ucinila. Xar. pjes. horm.
1, 97. Davno bi se Siget prihvatio, on je nama
hilu ucinio. 1, 128. Cabo sveta, nema u nas hile.
P. Petrovic, gor. vijen. 34. Oteti cu sve sto je
hilom i himbom potomio. S. ^^ubisa, prip. 166.
2. HILA, /. ?< Stulicevu rjecniku: v. kila s do-
datlcom da je uzeto iz Bjelostjenceva (u kojega
nema hila nego 2. hilav). — sasma nepouzdano.
HILAL, hilala, m. lazicica za cackane vha,
arap. chilal, tiir. hylal. — U Vukovu rjecniku:
ilal ,der ohrloffel' ,auriscalpium'.
HILAN, hilna, adj. na jednom mjestu u pisca
XVIII vijeka, va]a da znaci: mucen, vidi hiliti.
Hilne majke, cvilne }ube placu s rati sve izgube.
J. KavaAin 222a.
HILANDAR, Hilandara, m. manastir u svetoj
Gori, grc. XilccvTc'ioior. — isporedi Hilantar, Hi-
lendar, Hilindar, Filindar, Vilindar, Helandaro.
— Od XII vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (,Hilani.dari.'). Monastirt zovomy Hilan-
dart. Mon. serb. 5.(1198— 1199). Hilanildart. 62.
(1293—1302). Plilandai-t. S. Novakovic, pom. 150.
HILANDARAC, Hilandarca, m. kaluder u Hi-
landarti. — xv vijeka, a izmedu rjecnika to Da-
nicicevu (Hilantdartct). Starci Hilandartci. Mon.
serb. 568. (1403—1405).
HILANDARSKI, adj. koji pripada Hilandaru.
— Od XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (hilantdarLskyj). Igumenu hilandarskyje
lavry. Mon. serb. 49. (1261). Monastiru hilan-
dartskomu. 572. (1411). Bogorodici hilandarskoj.
332. (1405—1427).
HILANTAR, Hilantdra, m. vidi Hilandar. —
Na jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Danici-
cevu rjecniku (Hilanbtart). Monastirt Hilanttari..
Mon. serb. 125. (1347).
1. HILAV, adj. lukav. — Pasta je od 1. hila.
— U Vukovu rjecniku : ilav, vide lukav s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori.
2. HILAV, adj. vidi kilav. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku : kajkavski hilau, v. kilau. — sasma
nepouzdano.^
HILENDAR, Hilendara, m. vidi Hilandar. —
597 HIl^iADA, a.
Prije nasega vremena. Hilendart. S. Novakovic,
pom. 150.
HILENOVICI, m. pi. ime nekakvu mjestu prije
nasega vremena. Hilenovici. S. Novakovic, pom.
150. — moze biti da treba citati Hi|enovici.
HILINDAR, Hilindara, m. vidi kod Hilindarac.
HILINDARAC, Hilindarea, m. vidi Hilandarac.
— V rukopisu xvii vijeka. i otale u Danicicevu
rjecniku (HilinBdartci.). Hilindaract. u Vuk, dan.
1, 28. (1637). — Iz ovoga se vidi da se manastir
zvao i Hilindar (isporedi i Filindar, Vilindar).
HILITI, hilim, impf. progoniti, tlaciti, muciti.
— Prvo i stoji mj. negdamega j. — Starije je
znacene bilo: nagibati, sagibati (vidi u Stulicevu
rjecniku gdje ovako znacene vaja da je uzeto iz
ruskoga jezika), i s ovijem je bila rijec prasla-
venska , isporedi rus. ximuti,, ces. chyliti , poj.
(przi)chylic. — U nasemu se jeziku javja xvii i
xviii vijeka u pisaca cakavaca, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,inclinare, torquere, flectere etc.').
A ja cu . . . nit' Zadar hiliti ni pustit Sibenik.
D. Barakovic, vil. 373. Ki (Bog) nikogar dobru
hteca ne hili. jar. 3. I jedno stvorenje sobome
ne hili. I. T. Mrnavic, osm. 135. Da ine plemce
tlaci al' hili. J. Kavanin 266^. Na cast tko je
uzasa' . . . drugove jadne hili. 434*.
HILONKA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. Hilontka. S. Novakovic, pom. 110.
1. HI^, hija, m. vrsta jecma. — isporedi hi-
]aca. — V nase vrijeme. Hi],^hijaca, spelta pic-
cola, vrst jecma (u Istri). B. Sulek, im. 108. Hi}
,frumenti genus'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 17.
2. 'Sl\, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
— isporedi hi|ac.
mLAC, hijca, m. ime volu (u Istri). F. Ku-
relac, dom. ziv. 24. — isporedi 2. hi}.
HILACA, /. vidi 1. hi}. Hi}aca (s cakavskijem
akceniom) ,tritici genus'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 1. 42.
HI^^ADA, /. mille, tisuca, grc. /I'^iUi. /jlic'.Sog.
novogrc. yiliu.Su. — Akc. se mijena u gen. pi.
hi}ada. — Naj stariji je oblik bio hilijada (vidi
F. Miklosic, lex. palaeoslov.^), radi hiljada vidi
kod a,, a) i b). — Od xv vijeka (u nase je vri-
jeme kod vecine naroda izagnalo stariju rijec
tisuca sto je ostala u zapadnijem krajevima), a
izmedu rjecnika u Blikajinu (hi}ada, tisuca), ti
Belinu 486^>. 487a, u Bjelostjencevu, u Voltigijinu,
u Stulicevu, ti Vukovu, u Danicicevu.
a. obicno se mijena po oblicima kao i drugi
supstantivi zenskoga roda. treba dodati da se
stari gen. pi. hi}ad uzdrzao do u nase vrijeme
kad je uza n drugi koji broj. amo su metnuti i
primjeri u kojima je ace. sing. hi}adu, ali moze
biti da koji spadaju p)od b. a) stariji je oblik
s Ij potvrdcn bez sumne u ovijem primjerima :
Mane se ne dade, trgovce bogati, oda tri hiljade
sve zlatih dukatl. H. Lucid 232. Za time jest
paka trideset hiljada ostalih pusaka. 271. Oni
jur svozise sezan dvi hiljade. P. Hektorovic 25.
Ako bi hiljadu hiljada smrtnije grijeha ucinio.
M. Divkovic, nauk. 75''. Udarise mu sest iljada
i sesat i seset i sest udaraca. 180'' — 181a. — b)
u ovijem se ^9»v'»?,/em«a ne zna treba li citati Ij
ili \ (tako je i u Danicicevu rjecniku). U vsakomL
po trideseti hi}ada aspri. Mon. serb. 407. (1441).
43 hi}ade i 5 catt 53 dukatt. Spom. sr. 2, 96.
(1441). — c) u svijem ostalijem primjerima (i
kod hie) stoji } (tako je i u rjecnicima, osim
Daniciceva). Pisih jih bise tad sto dvadeset
hi}ad. M. Marulic 11. Oborit se u hi}adu rasapa.
HIl^ADA, a.
598
HI^ADITI
P, Posilovic, nasi. 45t>. O zdrava dakle, zdrava,
i^adu puta zdrava Marija ! 188^. Ubi sto i
osamdeset i pet ijada vojnika. S. Margiti6, fal.
68. Ostavjam ijadu strasni dogadaja. 129. Da
bi nih mnozinu praznio kapjom Ijeta u hi|adi.
J. Kavanin 438^. Vec si imao ijadu. J. Banovac,
pred. 23. IJadu i|ada puta ucinio je ovo. 26.
Nakon iJadu godina. 94. Evo mu se udi| pri-
kaza oko dvadeset i|ada Krstjana. razg. 68. Dvi
ijade i trista godina. B. Pavlovic 60. Trista i
sesdeset i pet puta po pet ijada cini i|adu ijada
i trista i dvadeset i pet i}ada. J. Filipovic 1, 26a.
Pozdrav^am te hijadu i tisuc krat. P. Knezevic,
osm. 27. Dati toliko iJada dukata onom. F.
Lastric, test. 122^. Suzanstva u komu su od ni-
koliko ijad godina. 1.50^. I da iJadu drugije
mucim . . . 354t>. Proode stotine godina i i|ade.
368a. Nikoliko hi|ada na glavnu svetkovinu B.
D. Marije putuju. A. Kanizlic, utoc. xvi. Hijadu
i hijadu puta zemju }ube6i. 244. Podpisao jo
skoro hijadu imena. kam. 158. Skupivsi mlogo
hijada vojnika. 586. Svaki ce ti dati hi|adu i sto
srebrnaka. A. J. Knezovic 147. A Sekule mlado
dijete (darova joj) zlatan prsten od liijade. Nar.
pjes. bog. 61. More covik imati na ijade nacina. M.
Zoricic, osm. 56. Stijem, negda na hijade Kim bo-
gova da imade. V. Dosen 79a. Puno iJada naj
slobodnijih vojnika. And. Kacic, kor. 76. Mnoge
ijade nevirnika na pravu viru Isukrstovu obrati.
Norini 72. One su imale velik razlog i hi}adu
razloga. N. Palikuca 19. Stotina ce udrit na
hi|adu. J. Krmpotic, pjes. 6. Smilova se vece
od ijade puta. I. J. P. Lucie, razg. 20. Kupih
kona za hijadu. Nar. pjes. vuk. 1, 305. Dala b'
za nga i]adu dukata. 1, 314. Od i|ade ne moze
se nadi koji bi me junak prevario. 1, 605. I sa-
kupi i}adu svatova. 2, 21. Mali kami od hijade
okah. 2, 83. Stade svata dvanaest hijada. 2, 140.
Stajade ti hijadu godina. 2. 205. Viknu Rade
hijadu majstora. 2, 206. No s Milosem oni s'
opkladise u hijadu zutijeh dukata. 2, 213. Tri
hijade sastavi katana. 2, 251. No u cara sto
hijada vojske. 2, 265. U svakog je devet iJad
vojske. 2 , 297. Sa svojijoh sto hijada vojske.
2, 344. Propade mi triost hijad vojske. 2, 366.
SastaSe se srpske vojevodo i hijada kicenih sva-
tova. 2, 474. Broji svojih hijadu svatova. 2, 478.
Ni Sezdeset, ijade Turaka. 2, 504. Kom Jepote
u hijadi nema. 2, 526. I naj tebi hijadu dukata.
A eto ti hijada dukata. 2, 599. Kroz hijadu
prolede svatova. 2, 602. Na hijadu ovce ukrdio.
2, 631. Hijadom sam gevordan oblio a hijadom
sabju okovao. 2, 318. Goni Limun hijadu volova.
3, 451. Koja vredi iJadu dukata. 3, 499. Kamo
mojih hijada ovaca? 3, 566. Daj mi vojske pet-
naest hijadah. 4, 368 — Kao sa siipstantivom
zenskoga roda stoje s hijada i predikat i atrihut
u jednini i u zenskom rodu. IJada ima ovakih
prilika i vidimo ovake nepravdo i pokarana i ne
marimo. J. Banovac, pripov. 52. Odkuda hijada
zala izhodi. I. Velikanovic, uput. 1, 354. Da ko
broji, stotina bi bila; da ko vise, iJada bi bila.
Nar. pjes. vuk. 1, 633. A otide hijada svatova.
2, 479. Pogibe ti hijada svatova. 2, 584. S nima
ravna hijada junaka. 3, 111. U kojoj je hijada
klinaca. 3, 161. Za nom pufie hijada pugaka. 3, 260.
Be se hijada dobije, stotina so moze pokloniti.
Nar. posl. vuk. 77. — rijetko verbalni supstantiv
stoji u mnozini. Pojezdi§e hijada svatova. Nar.
pjes. vuk. 8, 252.
b. dosta cesto zamjenuje druge oblike ace. sing.
hijadu (ovo bi uprav znacilo: od jyrilike, oko
hijade, hilada nialo mane Hi vise), ovo se (po
analogiji prema drugijem brojevima) shvaca kao
supstantiv srednega roda, i stoji ii svakom pa-
dezu (osobito s prijedlozima) nepromijeneno , a
ima predikat i atribut u jednini i srednega roda.
Da se Bog smiluje grisnikom pokornim do iJadu
naroda. I. Ancic, ogl. 171. Obranoga od iJadu.
P. Posilovic, nasi. ISO''. Buduci pune hijadu
izvrsnitosti. M. Eadni6 378^. Posli iJadu godisc.
P. Macukat 27. S iJadu razloga jest kraj. F.
Lastric, test. 64*. Poslusajte jednoga medu iJadu.
test. ad. 19*. Pece mu : ,Ta da si od iJadu go-
dina, to bi za cudo bilo da si mogao tolika zla
pociniti'. ned. 48. Koji te svidociti, da je dusa
razlozita izvrsnitija od iJadu iJada svitova ovije.
333. Stize godiste hijadu cetiristo pedeset i trece.
A. Kanizlic, kam. 815. Vece moze jedan zla
uciniti, neg ih hijadu dobra. (Z). Poslov. danic.
149. Bi prikazano Bogu iJadu volova. And.
Kacic, kor. 220. Od hijadu i pet stotina knizica
ne osta meni u dvi godine ni jedna. M. A. EeJ-
kovic, sat. A3^. UdiJ iJadu misli u pamet dode.
L. Vladmirovic 51. Jedan bus kupusa da moze
dat uzrok smrti hijadu mulia. N. Palikuca 62.
Armada je bila pomansala i od toliko trudna
putovaiia i od hijadu drugih dosada. A. Tomi-
kovic, ziv. 185. Cekaj mene s hijadu svatova
Nar. pjes. vuk. 2, 525. S liegovijeh hijadu sva-
tova. 2, 598. U svakoj je po hijadu brava. 4, 45.
Kod svojijeh hijadu svatovah. 4 , 159. Mnoga
bjese sila u Turakah, a Brdana hijadu i dvjesta.
4, 372. Tu pogibe Musa Ratovane i sa nime
hijadu Turakah. 4 , 374. Od hijadu Stojanovo
drugah poginulo cetiri stotine. Pjev. crn. 141*.
I na glavu od hijadu oglavje. Nar. pjes. vil.
1867. 13.
c. rijetko stoji oblik nominativa sing, hijada
nepromijenen za koji drugi padez. Da jos budo
iJada krat Judi i svitova koliko if7ij je. I. Ancic,
vrat. 142. Hijada im posjekose glavah. Pjev.
crn. 12515.
HIJ^ADAK, hijatka, m. u Stulicevu rjeiniku:
,millesima pars'. — ncpouzdano.
HI^jADAN, hijadna, adj. koji se broji na hijade,
vidi tisucan. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulidevu (,millesimus'). Od liijadni svi
stotina nece biti traga. V. Dosen 227*. Sto lii-
jadni ukor veci. 270*. Kao nebo hijadne zvijezde.
Nar. pjes. here. vuk. 133.
HIl^ADAR, m. covjek u kojega je blaga na
hijade. — U Vukovu rjecniku : ,einer der tausende
besitzt' ,homo mille numorum (dives)'. — S dru-
gijem znacenem u jednoga pisca xviii vijeka, koji
rijecju hijadari prevodi lat. ,millennarii'. IJadari
koji govoraju (govorahu) da 6e Judi posli suda
opcenoga iJadu godista na svitu s Isukrstom
krajevati, pak s hime posli iJadu godina da ce
na nebesa po6i. And. Kacic, kor. 372 — 373.
HIl^ADICA, /. dem. hijada. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Tretju demo od-
pustiti hijadicu od nase plate. M. Vetranic 1, 243.
Poslao je paSi hijadicu dukata. M. Pavlinovid,
rad. 101. — Jedan pisac xviii vijeka prevodi
ovom rijeci talijansku miglio (mila). Daleko od
grada dvi ijadice. P. Macukat 17. Kada bi da-
leko od grada cetiri dobre ijadice. 19.
HHjADIS, adv. hijadu puta. — U Stulicevu
rjecniku : ,millie8'. — nepouzdano.
HI^ADIT, adj. vidi hijadan. — U jednoga
pisca nasega vremena. Naj potpuniji i naj 2ivji
opis ne mo2e predstaviti ni liijaditi deo onoga
sto bi oci videle za jedan casak. M. D. Milidevid,
medudiiov. 29.
liil^ADITI, liijadim, impf. mnoiiti na hijade,
^ ^V/'^-^'^^^^''"
KDjiADITI
599
HIMBA
Akc. se
ciniti da od jednoga hude hilada.
mijena u aor. 2 i 3 sing, hijadi. •
a. aktivno. — Samo u jednom primjeru xviii
vijeka. Da lii]ade tko hi|adi, i stostrucit vas vik
radi, da s tim Bozji vik izpise. ne b' kazao nista
vise neg da pocet nije moci. V. Dosen 3^.
b. sa se, refleJcsivno, mnoziti se na hi]ade. —
Dosta cesto u nase vrijeme, a izmedii rjecnika u
Vukovu (lii|aditi se. hijadimo se, n. p. ovce ,ver-
tausendfaclien , auf tausend anwachsen' ,augeri
millies'). Triput mu se ijadile ovce ! Nar. pjes.
vuk. 1, 380. E takvi se hijadili Srbi! Pjev. crn.
8a. Hijadili se takvi sinovi u ovoj zemji! M. D.
Milidevic, iur. 67.
1. HHjADNIK, m. covjek Jcoji zapovijeda hijadi
]udi, vojnika. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,qui
millenis praeest hominibus'.
2. HI^iADNIK, m. Mjada Mjddd, milijun. —
U Stulicevu rjecniku (,milione' ,decies centena
millia') sa koji ce biti i nacineno.
HI^^jADOKNIGA, /. u jednoga pisca xviii vijeka
koji tako prevodi neku grcku rijec. MvQioi^t'jSXog,
to jest hijadokniga. A. Kanizlic, kam. 12.
HI^jADOLITRJE, n. tezina hilade Titard. —
U Stulicevu rjecniku (,mille librarum pondo') za
koji ce biti i nacineno.
HIXjADO^ECE, n. hijada jeta, lii}ada godina.
— U Stulicevu rjecniku (hi}ado|etje, v. tisucojetje)
za koji ce biti nacineno.
Hli^ADUSTEUK, adj. koji je hijadu puta veci.
— Radi postana vidi kod dvostruk. — tf jednoga
pisca XVIII vijeka. Sime donese hi|adustruki plod.
A Kanizlic, kam. 885.
Hli^ADENE, n. djelo kojijem se sto hijadi. —
IT Vukovu rjecniku.
HIXjAK, adj. vidi hi|ok. — V Sjelostjencevu
rjecniku i u Voltigijinu (,guercio' ,schielend').
HI]^ANE, n. djelo kojijem se hi^a. — Stariji
je oblik hijanje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(lii|anje) i u Stulicevu.
HT^jATI, hijam, impf. namigivati ocima. —
Miklosic (etym. worterb. 93^) misli da moze biti od
stvnetn. sceleh, scelch, scileh (isporedi novovnem.
schielen). — U Mikajinu rjecniku: hi]ati ocima,
namignuti, i u Stulicevu: ,nictari, adnictare'.
HI^AV, adj. u kojega je nezdravo oko. — Iste
je osnove, od koje je i hi}ati. — U Vukovu rjec-
niku: ,am auge beschadigt' ,laesus ociilo'.
HIl^E, n. u dvije dubrovacke poslovice stoji uz
mije, i kao da znaci : laz, prijevara Hi sto slicno.
isporedi Mia. Dize hije mije na Kobije. (Z).
Poslov. danic. 16. Kamo ti liije, kamo 11 mije,
o milolaz? (Z). 45.
HI]^EN0Vl6l, vidi Hilenovici.
HIl^ICA, /. mlada prasica. — U nase vrijeme
u Istri. Hijica ,porcula'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 1, 34.
Hi;^OCAC, hijocca, vi. hi(ok covjek. — U Stu-
licevu rjecniku: v. hijok. — nepouzdano.
HIJ^OCAHAN, hi|ocahna, adj. dem. hijok. —
U Stulicevu rjecniku: v. hijocasan. — nepouzdano.
HI^OCAN, hi}ocna, adj. vidi hijok. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,strabo'.
HIl^OCASAxN, liijocasna, adj. vidi hijocalian.
— U Stulicevu rjecniku : ,nonniliil strabo'. —
nepouzdano.
HIl^iOGLEDATI, hilogledam, impf. gledati kao
hijok. — U Stulicevu rjecniku: ,transverse intueri',
za koji ce biti i nacineno.
Hi:^OK, adj. razrok, strangled. — isporedi
hijav. — Bijec je slozena od osnove glagola hijati
i od oko. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (lii|ok, krivok, gverok) gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (,lusciosus' 443b j ,stra-
bunculus' 363*>), u Stulicevu (,strabo, lusciosus,
qui brevem oculorum aciem habet'). Ja mojoj
gazdarici oprascam da je liijoka i grbava. A. T.
Blagojevic, khin. 31 — Moze znaciti i: koji vidi
samo jednijem okom, isporedi gverok. Bo}e ti je
da hijok uljezes u krajevstvo Bozije neg da dva
oka imaju6 budes metnut \i dolinu pecali. S.
Rosa 102b.
HIMB, adj. u Stulicevu rjecniku: v. himben
gdje ima i adv. bimbo. — sasma nepouzdano.
HIMBA, /. fraus, prijevara. — Postaje od
osnove glagola hiniti nastavkom ba; n se obicno
ispred b asimilacijom mijena na m, ali se gdje-
gdje nalazi pisano i hinba (i u pisaca koji pisti
i himba). — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika (u
svijem s m) u Vrancicevu (,dolus; fallaciae; fraus;
impostura'), u Mikajinu (himba, varka ,dolus,
fraus, fucus, fallacia, malitia, nequitia'), u Belinu
(,fraus' 300b; ,dolus' 402b. 739b; ,astutia' 114a;
, malitia' 455*), u Bjelostjencevu, u Jambresicevu,
u Voltigijinu (,inganno, falser! a' ,betrug'), u Stu-
licevu, u Vukovu (vide prijevara s dodatkom da
se govori po zapadnijem krajevima). — S m.
Himbe budi cist. M. Marulic 142. Hitrostt ali
himba ali privartka. Stat. poj. ark. 5, 279. Ne
gledajuci kriva dobitja ni ozure ni himbe. Korizm.
64a. Bjudite se od zita farizeov koje je himba.
N. Eanina 214^. luc. 12, 1. Ku stlaci taj zloba
i djavja himba taj. M. Vetranic 1, 11. Himbu
goji meu draga dva duha. 2, 55. To li 'e ka
himba, vrni so, ja ti veju. M. Drzic 417. I da se
ne budemo kamogodire skitali po mnozih naucih i
porivani skrozi himbu i zabludenje Judi. Postila.
Via. I tom himbom mladost pokripjah noc i
dan. P. Zoranic 15b. Kako ka ju prez himbe
Jubjase. 28b. Pravadno i bez himbe. Kateh.
1561. F4a. Bez nijedne himbe. S. Budinic, sum.
E7b. Ima svu odluku do svrhe sliditi, ako ni'
himbe ke u nemu na sviti. D. Ranina 83b.
Uprav nece da pozire himbu, i privar sreem tvori,
mnokrat okom smijeh otvori, a po lieu suze otire.
S. Bobajevic 232. Himba biv svjetnik tad. D.
Zlataric 5b. Bez nijedne himbe. A. Gufietic, roz.
jez. 265. Vide6i tu himbu djavalsku. F. Vranci6,
ziv. 7. Jezik tvoj pripovijedase himbu. M. Div-
kovic, bes. 31a. Kakono malo djetetce ne ima
u sebi nikakove zloce ni nikakove himbo. 113b.
Cuvaj se od napasti i imbe djavaoske. zlam. 22a.
Neka ju one Jubvenijemi himbami primame. B.
Kasid, per. 209. Po kom ufam odoliti tvojoj
himbi, puna ke si. D. Barakovic, vil. 250. Po-
gledaj k dusam djavaoskom himbom privarenim.
i. Bandulavi6 108a. Evo istiniti Izraelicanin u
komu nijo himbe. 187a. joann. 1, 47. Trijebi je
od svijota spomenuti himbe i varke sve naj gore.
I. Gundulic 217. Pozna himbu poganov i istinu
krSdenikov. F. Glavinic, cvit. 286a. Vido6i dakle
ova mladinca recenoga Maga himbu. 341a. Sli-
§ati s liimbom onoga, koji se ispovijeda, grijeh
je. S. Matijevic 79. Brez kradne i himbe mo-
zemo pribavjati zitak. I. T. Mrnavic, ist. 58.
Da se ne cini privara i himba u kupjenju ali
prodavanju. nauk. 1702. 17. Svakom himbom i
vrlinom sluzite se suproc nemu. G. Palmotid
3, 10b. Moj glas lazivo za himbu razdiru. I.
Ivanisevic 278. Laz naravnijem dobrom zove,
himbu darom vrh svijeh dara. P. Kanavelic, iv. 18.
Ne vidis li ocito himbu i neistinu u koju su te
HIMBA
600
HIMBEN, a.
uveli? P. Eadovcic, nac. 135. Kano je svit pun
imbe i lazi. I. Ancic, svit. 253. O imbo svita
ovoga ! P. Posilovic, nasi. 107a. Privarise . . .
puok Bozji s niliovijem liimbami. M. Kadnic 24a.
Svijet jest uteme}en svrliu himbe. 307''. Zac }u-
bite vi tascine, himbe, lazi i krivine? A. Vitajic,
ist. 17a. Nije u duhu negovu himbe. L. Terzi6
91. Svaka himba djavalska neka se iskoreni.
248. Ki ucini mnoge imbe. P. Macukat 93. Ne
znahu se otme, odire, himbe, izdanja. J. Kavanin
257*. Ki se blaga napunise svakom himbom.
448b. Koju nam toliko trudnu himbe hudobske
prikazivaju. I. Dordic, ben. 6. On nije nigda
griha, himbe, ni krivice ucinio. J. Banovac, pred.
69. Karase himbii i holost Farizeova. F. Lastric,
ned. 417. Mlogo puta Bog pripusti da so ocituje
himba i laz govoreria nasega. od' 219. Lazi i
himbe ovega svijeta. V. M. Gucetic 54. Ali nije
nasasta himba u ustih negovih. A. Kanizlid, kam.
458. Proglaseno ispovije svoje himbe. S. E,osa
III. Priko mora ovog' svita, gdi talase himba
hita. V. Dosen 2171'. Bez ikakve himbe i grabse.
D. Basic 166. Tako nikomu ne cini krivine ni
himbe. Ant. Kadcic 70. Ne mogu jih hraniti ni
s recenom himbom od krive mire. 261. Jere bi
se drugacije otvorio put mnogim himbama. 323.
Da ne lezi zmija u travi, hocu reel, da nije koja
himba djavaoska u tomu. 339. Lastnije uklana
himbu i prijevaru istoga djavla. J. Matovic 283.
Imamo dusu cistu i bez himbe. 380. Lica puna
liimbe i izdaje. L. Radio 52. Zloca oli himba
(malitia). M. Dobretic 195. Blago koje s himbom
osvojise. D. E. Bogdanic 19. Suproc svijem pa-
kjenijem silam i himbam. I. M. Mattel 99. Ako
bi u odmicanu davaha himbu ucinio. I. J. P.
Lucie, nar. 95. Pastijer . . . kra}evstvo cijeni svako
himbu tastu. N. Marci 22. Niti je u duhu he-
govomu himba. G. Pestalic 2. Koji ne budu
virovati himbam negovim. Grgur iz Varesa 85.
Oteti cu sve, sto je hilom i himbom potomio.
S. l^ubisa, prip. 166. Zlobne du§e, pa sto duje
s mirom tajnovale, to su gore himbe sakovale.
Osvetn. 2, 48. I red ti se uteci sili ili himbi.
M. Pavlinovic, razl. spis. 4. — S n (vidi i hiiiba).
Budi prez vsake hinbe. Narucn. 80^. Jesi li
kada ucinil falsivost ili liinbu ili si rekal laz?
86b. s velikimi zlobami i hinbami spejase ju
van. Mirakuli. 21. No cinite almustva od ozure
i hinbe. Korizm. 9^. Gdje se nepravo tece hinbom,
tadbom, lazom. Zborn. 167*. ^ubav prez hinbo.
Anton Dalm., ap. 16''. S tobom sam jednake
beside i vire, i covik brez svake hinbe i prohire.
H. Lucie 232. Ako po hinbi vazimjo tuja. S.
Budini6, sum. 38''. Niti bi nasasta hinba u ustih
negovih. I. Bandulavic 95''. isai. 53, 9. liinbe
riihovo odkriva§e. F. Glavinic, cvit. 7''. U pismu
nijedno hinbe no poznase. Oliva. 45. Koga Samuol
kra] bugarski hinbom svcza, no junaski. J. Ka-
vanin 251''. Gdi so nahodi hinba mloga, oslob'di
nas, Boze, toga. A. J. Knezovic, ver§. 4. — Gen.
pi. trebalo bi da je hinaba, ili (posto se zabora-
vilo postane) himaba; ali su potvrdeni saino ohlici
himbI i liimba. Ostro kara ove duhovno |udi
radi liih himbi. Postila. C2a. Potribno vam je
ukloniti se od niovih himba. A. Kanizlit, kam.
868. Izdajnika neka so moXemo 6uvat, i od no-
govijeh himba pokrivenijeh. P. Ba§i6 7. Djavla
paklcnoga i nogovi ispraznosti i ostali imba i
opa6ina. M. Dobrotid 51. Na sramotu svijoh
himba, zasjeda i vrlina noprijatoja moga spasenja.
I. M. Mattoi 59. No bojeci so himba i la2ivijoh
blazna varavoga svijota. 137.
HIMBARITI, liimbarim, impf. himbeno raditi,
hiniti. — U Bjelostjencevu rjecnilcu (kod calarim).
HIMBEN, adj. koji pripada himbi, u kojemu
je himba, lazan, laziv, prevarliv. — Ii,jede s n:
hinben, vidi kod himba. — Od xv vijeka.
a. adj. — Izmedii rjecnika (samo u Jambre-
sicevu s n) u Vrancicevu (,dolosus; fallax; frau-
dolentus; pellax; subdolus; vafer; versufcus'), u
Belinu (,dolosus' 402'' ; ,subdolus' 300''; ,versi-
pellis' 278a; ,vafer' 114*. 455a; ,falsus' 301a), u
Bjelostjencevu, u Jambresicevu (hinben), m Volti-
gijinu (,falso, ingannovole' ,falsch'), u Stulicevn
(,fallax, fraudolontus, dolosus, fictus'), u Viikovu
(,betriigerisch' ,fraudulentus' , cf. lazjiv , lazan,
prijevaran). — Komp. himbeniji (A. d. Bella,
rjo'cn. 300''. A. Tomikovic, gov'. 340. J. Stulli,
rjecn.). a) fallax, u aktivnom smislu, koji laze,
koji vara, pa i lukav, zloban; kaze se ne samo
0 cejadetu. — s m. Ovi himbeni svit pritegnu
sve k sebi. M. Marulid 104. Ali nn (kosutu)
kad lovac u himben tonotac uhvati iz krova. M.
Vetranic 1, 108. Plako je himben tac. M. Drzic
129. Aj }ucko himbeno uzdanje. P. Zoranic 32a.
^udi u svem himbeni. F. Lukarevic 158. Macka
u toj zla pride u dilu himbenu, tor s razna tuj
skide mu plovku pecenu. D. Raiiina 55''. I toll
svit je pun himbenih privara. 88a. Ti kazes u
svemu, da dobra hoc' meni, a te tve Jubavi sve
su var himbeni. 96a. gad poznam kroz moj trud,
o gorka Jubavi, koli je tvoja cud himbeno na-
ravi. 125a. O svite himbeni, o smrti neprava,
zao t' poraz sad meni tvoja stril zadava! 133''.
Osvotitej ulazi sad himbenom u dvor nogom. D.
Zlatario 33a. Ugasiti sve udorce ognene pri-
himbenoga. M. Divkovic, bes. 243''. Ne biso
stanovit, da himben, usilan. D. Barakovic, vil.
278. Neprijate|i moji himbeni na me vas dan
iznosaliu. I. Gundulic 203. Grecija se svakolika
na himbenu spravja Troju. G. Palmotic 1, 117.
Tac je Jubav he velika, sarovita i himbena. 2, 33.
Scijenec, da tvoj grijeh himbeni tezijem djelom
pokrio si. 2, 355. Himbeni su ovo }udi, jedno
misle, drugo cine. 2, 384. Vec ne scini himbene
privare zenske. I. Ivanisevic 11. Na ovomu im-
benomu svijetu. I. Ancic, svit. 63. Od himbe-
nijeh svjedoka htio si bit obaden. I. Akvilini
271. Er cijed 6udi svo'e liimbeno na pravi se
put ne krece. A. Vitajic, ost. 29. Nego sam
vecma pojubio ovi svijet imbeni. S. Margitic,
ispov. 13. Obrani nas od neprijateja himbenoga.
278. Tad cu doci u poznanje, da nimate cin
himbeni. P. Vuletic 52. Himbenoga nisi oka.
J. Kavanin 152a. Vrag grdobni pun himbena
jeda. 417''. Ohol, himben, Bogu odmetan. 412''.
Darovi himbeni, darovi koji hine sliku od I'adosti.
A. d. Bella, razgov. 24. Zakletvam hirabenima
iskrhega izdo je. I. Dordid, salt. 71. Koga ne
mozo rasrciti ni zloca od himbene brace, ben. 87.
Nemojte imat srce himbeno. 92 Za himbenom
sjenom nretika ode. A. Badid 163. Ma sco bi ja
himbeno Zudije za niovo mormoraiie kara', jer
mormorahu za dili Isukrstovi. J. Banovac, razg.
116. Himbeni i nenavidjivi Farizoji. F. Lastrid,
od' 284. Mite suce himbone. 374. Kakve him-
beno vidi suprot sobi dogovore. test. 105''. Jur
zna§e tko je, i lazjiv kako je, himben i pogan.
P. Knezevic, ziv. 55. Od noprijateja himbena
brani mono. I. A. Nenadid, nauk. 225. Za onu
jubav, s kojom si od Judo izdajico himbenim
celovom pozdravjon. A. Kanizlid, bogo]ubn. 93.
Prigoda jo sklisko misto, himbenoga puno leda.
fran. 181. Od ovoga imbenoga svita. M. Zori6ic,
zrc. V. Poznavsi ga himbena osvaditeja brade
posicene. And. Kacid, kor. 356. Himbeno mu-
dahe ispovidnikovo. Ant. Kadcid 260. . Nenavidi
Gospodiu svjedoka himbena. J. Matovic 414.
HIMBEN, a.
601
HIMBENIK
Proklestva koja mo»u izaci iz himboni usta je-
dnoga stvorena protiva svomu stvoriteju. M. Do-
bretic 198. Govorili su suprofc meni ustima him-
benima. I. Velikanovic, uput. 1, 162. U srcu
liimbenomu nemilos se taji. Z»ode. 5. Bo}i jest
hrsuzin, nego cesto dolazene covika liimbena i
lazjiva. D. Rapic 93. V ovima knigama jesu
uaj himbenija razlozeiia krivobogostovnika raz-
vezana. A. Tomikovic, gov. 340. Glas Bozji
s kojim zapriti zmiji liimbenoj. Grgur iz Varesa
57. Jero jezik bi himbeni, lazivi ti glas donije.
P. Sorkocevic 582*. Da mo vec ne jubi taj junak
himbeni. Jacke^ 26. — s n. Hinbeni Akior. M.
Marulic 25. Zivote hinbeni. Transit. 97. 0
hinbeni Krstjanine! Korizm. 25^. Lasci, tradi-
turi, falsi, hinbeni li imajii ku koli zlu segu. 87^.
Na 'vom liinbenom i necistom svitu. 64=^. Da
smo preminuci s oyoga hinbenoga svita. Mon.
Croat. 266. (1572). Zudo vjeriti se i iziti na hin-
beni svijet. B. Kasic, per. 101. Bi na pogibeli
i mej hinbenom bratjom. F. Glavinic, cvit. 208*.
Hinben jest ov svit. 453''. Izda tebe onim hin-
benim celovom. M. Jerkovic 45. Dakle ustegni
jezik od hinbena govorena. J. Banovac, razg. 121.
— b) falsus, II pasivnom smislu, koji nije pravi,
koji nije istiniti, koji nije onaj sto se tnisli da
je Hi sto bi trebalo da je. nije svagda lako ras-
poznati ovo znacene od predasnega. — s m.
Eazliko^ pticje tomu himbenorau bogu prikazo-
vahu. Ziv. kat. star. 1, 218. Takovo tumacenje,
takov razum i nauk jest kriv i liimben. Postila.
HhSa. Jedno himbeno zmis|enje. Kateli. 1561.
Fl^. Ako se sluzil jest pinezom himbenim. S.
Budinic, ispr. 67. Slnzili se jesu himbenom mu-
nitom. 90. Ako su se sluzili himbenimi mirama.
91. Izkusenje od hvale himbene. A. Komulovic
39. Ne ima prave Jubavi nego li himbenu i
lazjivu. M. Divkovic, bes. 414a. Cuvajte se od
himbenih prorokov. I. Bandulavic 167*. mat. 7, 15.
Bi jedna privarka i jedno prikazanje himbeno
od hudobe. M. Orbin 122. Svit nas himbenom
lipostju poteze. A. Georgiceo, pril. 69. Glase
kraju dah himbeno. G. Palmotic 1, 75. Pod liim-
benom neka slikom sadruzi se i sjedini. 1, 96.
U viri koje ne moze nijedna stvar neistina ni
himbena biti. P. Eadovcic, nac. 135. Ti nihovi
idoli to jest himbeni bozi. 297. Ako bi ucinil
himbenu munitu. ist. 100. Himben nauk kniga
heretickije. M. Eadnic 264''. Koji prima redove
s himbenim pismom. I. Zanotti, upit. 10. I hvale
se ludo zaman u himbenijem bogovima. I. Akvi-
lini 152. Isusove liUde vire, ku drzimo mi u
svemu hudu, tascu tor himbenu. P. Hektorovic (?)
102. Himbeno prikazanje ,mendax visum'. A. d.
Bella, rjocn. 375''. Srce u moje sjede himben
sram nepravi. I. Dordic, uzd. 27. Sto so krijase
pod odjecom himbenom. ben. 127. Muhamed
turski himbeni prorok. J. Banovac, pripov. 185.
Manase poce stovat idole bogove himbene. J.
Filipovic 1, 245''. Cuvsi opaki yojnici himbenu
osudu. F. Lastric, test. 116*. Nihova je vjera
himbena i laziva. V. M. Gucetic 119. Koja je
prosasti vrimena sluzila himbenim bogovom. M.
Zoricic, zrc. 14. Kad bi klali zivine za posve-
tilisto imbenim bogovom. 105. Zapiso je jedno
himbeno skazaiie. S. Eosa in. S himbenijem
falama udahnuju u usima i u srca ... J. Matovic
410. Ne reci himbeno svjodocaristvo. T. Ivanovic
7. Kako si osiobodio dusu Suzane od himbene
krivine. 116. Jesi li davo himbene pjeneze za
dobre? 150. Qstace bo himbeni Krsti. B. Lea-
kovic, gov. 260. — s n. Vsaka stvar svitovna je
hinbena. Transit. 153. Usilovahu se doistiniti
hinbenimi racuni da duse imihu se drugoc sajti
s telesi. 187. Na potvrjenje ovoga negova hin-
benoga jereticastva. 210.
b. adv. himbeno, lazno, lazico, s prijevarom,
na prijevaru, pa i lukavo, zlobno. — Izmeda
rjecnika u Mikalinu (himbeno, s varkom ,fraudu-
lenter. dolose, dolo malo, malitiose , fallaciter,
subdole, insidiose'), u Belinu (,ficte' dO')^. onb;
,ficte et simulate' 201''; , dolose' 402''; ,malitiose'
455*; , astute' 114*), u Bjelostjencemt, u Jambre-
siccvii (s m : himbeno), u Voltigijinu (,falsam6nte,
ingannevolmente' ,betrugerisch'), u Stulicevu. —
Komp.: himbenije (M. Divkovic, bes. 31''. A. Ka-
nizlic, kam. GO). S m. Da ne reku Ejipci; ,Him-
beno izvede nih'. Bernardin 55. exod. 32, 12.
Da Isusa himbeno uhite. f)9. mat. 26, 4. Dode
brat tvoj himbeno. N. Eaniua 58*. gen. 27, 35.
Kadano ju (Elenu) od muza himbeno odmamivsi
odvede. H. Lucie 185. Oni ki himbeno dis da
to dvorise. 241. Ki u kupovanju i prodavanju
himbeno duguje. S. Budinic, sum. E7*. Ako je
nepravedno i himbeno odvitoval. ispr. 61. Go-
vorase protiva tvomu iskrnemu kako himbenije
i opacije umijase. M. Divkovic, bes. 31''. Ki
cemer pripravi Belona himbeno. D. Barakovic,
viL 69. Gizdave himbeno plemke su vile sve.
I. Gundulic 144. Vidis, kako himbeno govore.
F. Glavinic, cvit. 349''. Tako zaludu je ufati i
virovat a himbeno dilovati. J. Banovac, pred. 58.
Himbeno je reci, da Duh S. nije Bog. F. Lastric,
test. 247''. ,Zdrav mestre!' nemu rece, pak him-
beno neg celova. P. Knezevic, muk. 15. On jo
poklisare himbeno naucio , sto imadu kazivati.
A. Kanizlic, kam. 110. Pak himbeno zagrli ga.
And. Kacic, kor. 212. Kada jedan himbeno uzimje
zivot drugomu. A. d. Costa 2, 155. Da himbeno
ulize virenik u redovnistvo. Ant. Kadcic 401-
Da ce zenidba himbeno i po zloci bit zabranena
i razmetnuta od drugoga. M. Dobretic 436. Ti
koji si pun zloca, mislis himbeno, da mene sli-
diti i k meni pristati mores? D. Eapic 55. Koji
su s nima himbeno vladali. S. ^jubisa, prip. 116.
— S n. Dojde brat tvoj hinbeno. Bernardin
41. gen. 27, o5. Hinbeno ga osvadise. Transit.
32. Ki hinbeno uhitivsi i papu, pod tiho nagleci
u Carigrad ga dopeja k cesaru. F. Glavinic, cvit.
371*.
HIMBENAC, himbenca, m. vidi himbenik. —
Na jednom mjestu xvji vijekn. Istina do ga oslo-
boditi od himbenaca. B. Kasic, nasi. 103.
HIMBENCAC, himbencca, m. vidi himbencic.
— U Stulicevu rjecniku: ,truftarello' ,fraudator,
improbus'. — sasma nepouzdano.
HIMBENCIC, Hi. dem. himbenac. — U Stuli-
cevu rjecniku (uz himboucac). — nepouzdano.
HIMBENICA, /. himbeno zensko ce(ade. — U
Belinu rjecniku (,mulier fallax' 300''; ,deceptrix'
402''), ic Voltigijinu (,ingannatrico' .betriigerinn'),
u Stulicevu (,mulier fraudolenta, quae decipit').
HIMBENIK, m. himben covjek (u osobitom zna-
cenu: onaj koji laze da je drugi nego je). —
isporedi himbenak, himbenac. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (impostor'), u
Mika(inu [himhQnikjhina.o, , fallax, impostor, falsus,
fraudulontus'), u Belinu (, fallax' 3(<0''; ,deceptor'
402''; ,vorsipellis' 278*; ,vafer' 114*), u Bjelostjen-
cevu, u Voltigijinu (,ingannatore , raggiratore'
jbetriiger'), u Stulicevu (,fraudator, deceptor' , im-
postor'). S n. 0 hinbeuici, o ozurnici! Korizm.
9''. Falsivi i bolznivi odgovornici i hinbenici.
81*. Del nega hoce postaviti s hinbenici. Anton
Dalm., nov. test. 38''. mat. 24, 51. Svih hinbe-
nika onoga Nazaranina naslidujuco polovimo.
F. Glavinic, cvit. 34'=. — S m. Homer Jupi-
HIMBENIK
602
HINA
tera lazcem, himbenikom i zlocudnikom zove. F.
Vrai]cic, ziv. 10. Ajme Juda himbeniee ! M.
Divkovic, plac. 11. Ovi himbenik ciniti ce cu-
desa zamijerna. M. Orbin 195. Ne da trub}arQ
glasa dati, nu muceca svim zlamenja stavi od
svoga odije|enja tad himbenik domis|ati. I. Guii-
dulid 39. §to cemo uciniti od ovega himbenika?
P. B. Baksic 78. Ni zajedno s himbeniei ki
zlo cine sgubi mene. A. Vita|ic, ist. 81 a. Muci,
himbeniee, izdavce, lazivce, muci! A. d. Bella,
razgov. 246. Tamni himbenik nebesa varo je.
I. Dordic, salt. 113. Pogadas se s paklenijem
himbenikom. B. Zuzeri 420. Ne imam virovati,
da se naodi medu vama toliko slobodnije himbe-
nika. F. Lastric, ned. 332. Procinio si, imbe-
nice, da . . . test. 303^. Ova dva liimbenika cara
privarise. A. Kanizlic, kam. 371. Imao bi se
dakle ta himbenik povratiti iz redovnistva i vin-
cati mladicu privaronu. Ant. Kadcic 402. Da
utisi uzbuneiia u kra|estvu uzrokovana od liim-
benika. A. Tomikovid, ziv. 19. I od kvara gonit
himbenika. Osvetn. 2, 94.
HIMBENIT, adj. vidi himben. — Od xvii
vijeka. Cejad toli himbenita. G. Palmotic 1, 383.
S himbenite mnoge sile. B. Betera, cut. 105.
Jere covjek himbeniti nestavno je plaho more.
A. Gledevic 98^. Stane svitovno vide himbenito.
A. J. Knezovic 88.
HIMBENITI, himbenim, impf. hiti himhen,
raditi himbeno. — U Stulicevu rjecniku: ,adhi-
bere dissimulationem, uti dissimulatione'. — nije
dosta pouzdano.
HIMBENOGOVOEl^IV, adj. hoji himbeno go-
vori. — U jednoga pisca xviii vijeka, koji ce
biti sam ovu rijec nacinio. Kako je himbeno-
govor|iv bio. A. Kanizlic, kam. 159.
HIMBENOSLOZAN , himbenoslozna , adj. u
jednoga pisca xviii vijeka, koji ce biti sam ovu
rijec nacinio. Svojim govorenem himbenoslozuim
nista ne isprosi. A. Kanizli6, kam. 636.
HIMBENOST, /. osobina onoga sto je himbeno,
i u konkretnom stnislu kao himba. — isporedi
himbenstvo. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
ti Belinu (liimbenos ,fraus' 300^ ; ,fictio' 278^ ;
,malitia' 455^; ,astutia' lli^^), u Voltigijinu (v.
himba), u Stulicevu (,fraudolentia, fraus'). Lu-
dosti se i tascini poklaiiaju i himbenosti idolskoj
sluze. Ziv. kat. star. 1, 219. Ah jaoh! ako sred
svitlosti vedrili kraja slave dike zamerne su i
volike varke, izdajstva, himbenosti ... I. Gun-
dulic 44. Imaju odagnat himbenos neprijatep'cu
od istine. I. Dr2i6 272. Himbenosti po vas dan
misjau. L. Torzid 92. Znaj da je razlikost medu
opa6inom, himbenosti i izdajstvom. K. Magarovic
64. Himbenost je aliti vuhvenost imati zle misli
u sebi od iskrhega. 64. Covjek koji se zakliria
napuna se himbenosti. 107. Tvu liimbenos kazu
ocito. I. Dordic, uzd. 51. l^nhi ovoga svita him-
benosti. P. Kne^evic, osm. 61. Da vrag svojom
himbenosti s Bogom nega ne rastavi. ziv. 38.
S ovom himbeno§6om varati zeli te. A. J. Kno-
zovid 28. Svakom himbenostjom oti ga varati.
148. O djavaoski sine, pun svake himbenosti !
E. Pavic, ogl. 658. Spozna himbenost zudioskijeh
razloga. S. Ro.sa 156''. Koji svojijem hinibono-
stima odbijaju Judi i medu sobom zatifiu. J. Ma-
tovid 410. Koji himbenosti i nepravde zove Xe-
nidbe one. M. Dobretic 504. Ali cijeniS, da je
sve to himbenos i privara? A. Kali6 202. Licu-
rairstvo iliti himbenost. B. Leakovid, nauk. 360.
Ove otajne osnove i nutriie himbenosti Hiruda
bile su satrveno. A. Tomikovid, gov. 21.
HIMBENOVATI, liimbenujem, impf. vidi him-
beniti. — V Stulicevu rjecniku: ,fraude, dolo uti'.
— nije dosta pouzdano.
HIMBENSTVO, n. vidi himbenost. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,fraus' 300^ ;
,simulatio' 317^; ,iictio' 278a; ,astutia' 114a) i u
Stulicevu (v. himbenost). Cini mene ponizna brez
himbenstva. M. Divkovic, nauk. 122'>. Podob-
stvom upravi put himbenstva svoga. I. T. Mr-
navic, osm. 75; Ne su cini sve vuhvenstva, sve
himbenstva. G. Palmotic 2, 74. Poznaju him-
benstvo u svemu onomu. M. Radnic 188^. Na
himbenstva ki su dati Bog ce ih s zlijem pedep-
sati. I. Akvilini 76. Opaki kra| liotje takojer
zdruziti svoj posluh pod silu s naukom svoga
himbenstva. A. d. Bella, razgov. 87. K nemu
idu s varkom. i himbenstvom. 116. Oholas, ta-
stine, himbenstva, nevjere. I. Dordic, salt. 380.
Komu ocituju himbenstvo heretnika. K. Pejkic
11. Hoce liimbenstvima Isukrstova obecana tako
ocita i svitla crniti. I. Velikanovic, uput. 1, 244.
— himbestva na jednoiii mjestu xvii vijeka ja-
macno je stamparska pogreska mj. himbenstva.
Zaman strijeja liim protiva sva himbestva zlobnik
stari. G. Palmotic 3, 38l>.
HIMBENSTVOVATI, himbenstvujem, impf. ti
Stulicevu rjecniku: v. himbenovati. — nepouzdano.
HIMBENAHAN, himbenahna, adj. dem. himben.
— isporedi himbenasan. — Samo u Stulicevu
rjecniku : ,improbulus'.
HIMBENAK, himbenaka, m. vidi himbenik.
— Od XVII vijeka. Ako neces biti pokraden od
himbenaka. M. Eadnic 30a. Evo, onaj himbenak
hoce te uhiniti. D. Rapid 474.
HIMBENASAN, himbenasna, adj. vidi himbe-
nahan. — Samo u Stulicevu rjecniku.
HIMBEZAN, himbezni, /. vidi himba i him-
benost. — Na jednom mjestu xvi vijeka. U takoj
himbezni misal mu pitajuc. P. Zoranid 3^.
HIMBICA, /. dem. himba. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. varcica.
HIMBOVATI , himbujcm, itnpf. u Stulicevu
rjecniku: v. himbenovati. — sasma nepouzdano.
HIMERA, /. /i\u('.iQ(:, chimaera, neka nakaza
(ujedno lav i koza i zmaj) u grckoj mitologiji.
— U jednoga pisca xvi vijeka. Vidjeli smo . . .
divje vole i himere. M. Vetranid 1, 235.
1. HIN, adj. koji hini, laziv, prevarjiv. —
Adjektiv samo na jediiom mjestu xviii vijeka.
Taki jesu hini jezici, ter opaki nevirnici. A. J.
Knezovid, vers. 19. — Adv. hino (lukavo?) na
jednom mjestu xvi vijeka. Vidil sam sred rike
uhitit' tekude ribu, ka hino gre, dno vode plijuce.
D. Ranina dV>.
2. HIN, m. vidi bina. — isporedi 3. hin. —
U dva pisca xv i xvi vijeka. Kolik je u nih
uzdanju hin. M. Marulid 36. Ako ni la2 i hin.
39. To je svitovni hin. P. Zoranid 51^.
3. HIN, /. vidi 2. hin. — Samo na jednom
mjestu xviii vijeka. Da sam znala hini tvoje.
A. Gledevid 2991^.
HINA, /. fraus, prijevnra, laz. — isporedi 2.
i 3. iiin, / himba. — Od iste osnove od koje je
i liiniti. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (hyna ,fraus'). Koji testamenatt hodu
da se obsluzi bezr. nedne hine napuno. Spom.
sr. 2, 128. (1466). U tobi ni hine. M. Marulid
91. To su sve ludosti svitovno i hina. 232. Budi
ti ugodno pomodi istinu da hina ne prime smi-
nosti. Transit. 214. Poznav^i hinu i last zloga
i nedistoga djavla. MLrakuli. 99. U torn te slu-
HINA
603
HINITI, 1, a.
ziti ja hocu brez hine. H. Lucie 230. Kako je
po rici rekal od istine u vaiijelskoj prici, u kojoj
ni hine. P. Hektorovic 59. Laz i liina na smrt
uas navodi. I. T. Mrnavic, osm. 162. Majku prvu
on zaveza svijem hinami. I. Drazic 20. Ne bi 1'
u torn nazrio neprijate}ske bine. M. Pavlinovid,
razl. spis. 317.
1. HINAC, hinca, m. covjeTc Jcoji hint, Mmhenik.
— isporedi biiiac. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,fraudator; veterator'), u
Mikajinu (vidi bimbenik; liinac koji zaslipiv oci
Judima vara ,praestigiator'), « Belmu (,fallax'
3001^; ,deceptor' 4()2ii ; , simulator' 817^; ,seductor'
664b), u Stulicevu (,fraudator, deceptor, impostor').
Kako hinci i istinici, kako ki su neznani i po-
znani. Bernardin 27. paul. 2cor. 6, 8. Spomeuuli
smo se, da je on liinac rekal. 74. mat. 27, 63.
Ucine me luda i hinca tisuc krat. M. Marulic
176. On hinac rece. Korizm. 97''. Hinac on
rece. N. Eariiua 94t>. mat. 27, 63. Moje je zi-
vjenje u robstvu zli hinac. G. Drzic 404. Tijem
hinca umori. M. Vetranic 2, 135. On mnogo
krat obeca tatom, razbojnikom, prejubodevcem,
bincem . . . priti ka velikoj casti. Postila. K2b.
Pocese ga osfadijevati da je on liinac i podbunite|.
B. Kasic, is. 53. Neka znas, vojvoda, da bogovi
tvoji hinci jesu. F. Glavinic, cvit. 349t>. Ali ce
poznati sto jest liincu bifci. I. T. Mrnavic, osm.
35. Okrunen od trna kakono inac. P. Posilovic,
nasi. 143a. Jer Lovrinac svili liih krsti. oni liinac
prinecisti. P. Hektorovic (?) 149. Drzeci mene
kako jednoga hinca. A. Vitajic, ist. 392. Mor-
moravci i zlocesti inci. T. Babic, pism. 29. Kad
u |utini za niku osvetu i pogrdene reces iskr-
liemu : ,Hrsuse, pijance, kurvo, hince!' P. Lastric,
ned. 140. Svi rekose: ,Da zlocinac po sve nije
i jos hinac, ovdi ne bi svezan bio'. P. Kuezevic,
muk. 27. Sveti Agustin kaze, da Isusa lascem,
hincem i varaocem zvahu. L. Vladmirovic 28.
Drugacije mogao bi brez krivice svaki hinac i
varaoc reci, da je prikoredno uzdignut za pono-
v|ene crkve. I. Velikanovic, uput. 1, 260. Hinac
i licumirac propasni. I. J. P. Lucie, razg. 85.
Jel' to hinac, jel' to lazac ? Nar. pjes. istr. 6, 15.
2. HINAC, hinca, m. od drva ili olova napra-
vjena sipa (saepia), koja se baci u more te se na
nu baci sipa i ulovi. na Krku. — Bice ista rijec
sto 1. hinac tizeta u metnforickom smislu.
HINAT, m. ime musko. — xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Hinatt). HinatL.
Dec. hris. 8. 11 i jos na nekoliko mjesta. U
Hinata syni, Brajant. 8. 75. Hinatt. Glasnik.
15, 298. (1348?)
HINATI, hinam, impf. vidi hiniti. — Na dva
mjesta xvi i xvii vijeka. Ako me soboscina ne
hina. P. Zoranid 76^. Trepcanin Trepcanina
hina. (D). Poslov. danic. 137.
HINATOVAC, Hinatovca, m. u Danicicevu
rjecniku: ,Hinatovtct', neko mjesto negdje oko
Prizrena: ,vinogradi. na Hinatovtci' dade car
Stefan crkvi arhandelovoj u Prizrenu (Glasnik.
15, 271 god. 1348?).
HINB-, vidi himb-.
HINCATI SE, hincam se, impf. coitum appe-
tere (de equis), equire. — Po svoj je prilici rijec
onomatopejska xzeta od rzana. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (hincam
se ,equio, dicitur de equis cum coitum appetunt;
simul catulio de canibus, et suio de suibus etc.')
gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu (,equire'
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenceva). Ko-
bila se hinca. F. Kurelac, dom. ziv. 9. — V Bjelo-
stjencevu rjecniku (hincam se, zritavam se ,pe-
tulcio') i u Jamhresicevu (,petulcio') ima i driigo
znaeene: ritati se, prucati se.
HINCl^IV, adj. koji se hinca. Kobila je hinc|iva.
u ^tajerskoj. F. Kurelac, dom. ziv. 9.
HINCIC, m. dem. hinac. — Samo u Stulicevu
rjecniku: v. himbenic.
HINDA, /. ime zensko. — isporedi Hindija,
Hinda. — Prije nasega vremena. S. Novakovic,
pom. 110.
HINDIJA, /. ime zensko. — isporedi Hinda,
Hinda. — Prije nasega vremena. S. Novakovic,
pom. 110.
HINDA, /. ime zensko. — isporedi Hindija,
Hinda. — Prije nasega vremena. S. Novakovic,
pom. 110.
HINDUS, m. ime mjestu. — isporedi Hidus.
— Prije nasega vremena. Hindust. S. Nova-
kovic, pom. 150.
HINE J, m. nekakva zivotina. — Eijecje grcka,
ne znam koja. — U rukopisu xvi Hi xvii vijeka
pisanom crkvenijem jezikom. Slovo o hineji vt
mori. — Hinej jestt vb mori, ni plavajetb, ni
hoditt, nt jako kjupko va|ajett se, razve rili>
izimajett jeliko se hranitt. Physiol, nov. star.
11, 199.
HINIC, m. vidi hinac. — U Stulicevu rjec-
niku: V. himbenik s dodatkom da se nahodi u
pisca Lastrica(?). — sasma yiepouzdano.
HINICA, /. zensko cejade koje hini. — ispo-
redi hinac. — U Stulicevu rjecniku: v. himbenica.
HINIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Boca
11. 34.
HINIK, m. vidi hinac. — Na dva mjesta js.wi
i xviii vijeka. Zli hinice. M. Drzic 131. Cete
lupeza i hinika. B. Zuzeri 272.
HINILAC, hinioca, m. vidi hinac. — TJ Stu-
licevu rjecniku (grijeskom hinioc, v. hinac).
HINITE]^, m. vidi hinac. — U Stulicevu rjec-
niku.
HINITE]^ICA, /. zensko ce]ade kao hinite]. —
isporedi hinica. — U Stulicevu rjecniku: v. him-
benica.
HINITI, hinim, impf. decipere, fallere ; fingere,
simulare. — Ako je stara rijec, prvo i stoji mj.
y (vidi kod 1. hina). — Nepoznata postana. osim
nasega jezika nahodi se samo jos u novosloven-
skome. — Od xv vijeka (naj stariji je primjer
kod a, c), vidi i hina), a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (hiniti, varati ,decipio, fallo, fucum facere
alicui'), u Belinu (,fingo' 3173'; ,calliditate uti'
1 14a) , u Bjelostjencevu (hinim , v. calarim) , u
Jambresicevu (jtento, decipio'), u Voltigijinu f.in-
gannare ; lusingare, allettare' ,betriigen ; locken'),
u Stulicevu (,simulare, effingere, identidem de-
cipere').
1. aktivno.
a. varati, (i mamiti). a) prelazno. Da dva
svih liiuise. M. Marulic 92. (Pop) plk hini.
Narucn. 43a. Sami sebe hinimo. 71''. Krade,
cini blud, hini drugoga. Korizm. 16^. Krades,
hini§, deres uboge. 44''. Ki te hini govoreci. 60*.
Ne hinite nitkor iskrnega svoga. N. Eaniiia 83*.
levit. 19, 11. Da bill Judi lazju hinio. Zborn. 5*.
Pril. jag. ark. 9, 70. Usne medene celovom kad
hini. M. Vetranic 2, 55. Satiri od gore jeda sad
hine nas? 2, 173. Hitro me hinase. 2, 187. Jer
ju ce hiniti moj obraz, koji me cini prominiti
zla voja i vrime. H. Lucie 229 — 230. Ako me
vidinja ne hine. P. Zoi-anic 76''. Neprijateji moji
HINITI, 1, a.
604
HINITI, 3, c.
hinahu ineue, ja se u istinu mojali. M. Divkovic,
bes. SlSi^. Zem|a uzdana pridosoce gdje ne hini.
P, Kanavelic, iv. 456. Svi kolici bozi ostali doli
jesu s neba pali, ki se bozi Judski seine, ter ne-
vojne duse hino. P. Hektorovic (?) 99. Jedni
otrovne rijeci b|uju, da narode vara i hini. A.
Vita}ic, ost. 49. Sami sebe vi ne hin'te. 153.
Sebe blaznih, druzijeh hinih. J. Kavanin 8Ba.
Hrid pod vodom sakrivena hini i vara vjesta
pomorskoga gospodara. 2583'. Samosvojna nasa
}ubav tako nas sladko hini, tako blazni, da Ije-
pahna ista nasa pomankana upenga nam i za-
blijesti nas. B. Zuzeri 148. (Isus) liini mnostvo.
P. B. Baksic 70. Odgovarahu, da hini puk po
Galileji. J. Banovac , pripov. 78. Divojke cu
hinit, lipe mlade }ubit. Jacke. 28. Druge si |u-
bila, mene si hinila. 85. — b) glagol maze biti
prelazni, ali nije izrecen objekat (va]a da amo
spadajii ovi priinjeri, ali moze biti, da bi koji
spadao pod c, c)). Kradi, hini, ozuraj. Korizm.
21a. Bi rek, da razlozno jest re6i, da hini covik,
neuzmozno ki dilo ne cini. H. Lucie 244. Ne
liini. Anton Dalm., nov. test. 65^. mar. 10, 19.
Boga se imamo bojati , a ne lagati ni Jiiniti.
Kateh. 1561. A7'^. Koji ni hini ni laze. S. Bu-
dinic, sum. 20^'. Niti lazu, niti hinim, veruj
meni, ma vladiko. M. Pelegrinovic 169. San
koji vara i hini. P. Kanavelic, iv. 527. Ni s za-
kletvom svojom hini, iskrnemu da zlo cini. I.
Akvilini 22. Hinih, grabih, kradoh, ruzih. J.
Kavanin 45^. — c) ncpreJazno. sto je Icod a)
objekat, izrice se instrumcntalom. Nici govo-
rahu, da dobar jest, a nici govorahu, da ni nego
hini mnostvom (,mnostvom'). Bernardin 63.joann.
7, 12. Hinis nami u tom. M. Marulic 25. Svim
pukom hinedi. 84. Sami sobom hine. 108. Ne
zeli tujega, nikimre ne hini. 139.
b. lazno kazati da sto nije onako kako jest,
prelazvo (dajbudi u dva naj zadna priwjera, u
prva tri akuzativ moze ne biti pravi objekat).
Zoile tamni moj, ki lazuc sve hinis u pismu to-
likoj cime so vjes cinis. D. Eanina 67'\ Ako bill
stvor'na ja za tvoj plam goruci, ti roden bi takod
za it me svud istu6i, toj hinis veleci, da t'
minu vas poraz. 921j. Himbeno sve hinis (sreco!),
s tobom jo svedcr laz, dobrima zlo cinis, ci6 da
zlih pomagas. 131'^ Hitro umijes tajati hineci
zlobo tve. F. Lukarevic 29. Ako bil jest pro-
skrbnik ili prokuratur, ter lazno i himbeno nosil
se jest na sudu . . . lazuci ili muceci istinu ili
hineci misal i prosudjenje sudca. S. Budinid,
ispr. 61.
c. simulare , kao pretvarati se, kad se ko u
cemu tjelesnom ili dusevnom haze drukciji od
onoga sto uprav jest, a) objekat je ono u cem
se objekat kaze drukciji. Lizimirstvo naj blaziju
od dobrote sliku hini. I. Gundulic 479. I na
Sto ga stogne sila, vo}u hinit pri nevo)i. 552.
Kako bitjo svojo liini. G. Palmotic 1, 129. Koli
izvrsno ti hinaso sliku mlado djovojcice. 1, 318.
Mnim da u lieu jubav hini i da u srcu misli
opako. 2, 29. Darovi koji hino sliku od radosti.
A. d. Bella, razgov. 24. Za uzbjegnut gotovoj
snirti uze hiniti nr/razborstvo. 1. Dordic, salt. xi.
uemu smijeS liiniti kropos? 163. Opak u sebi,
8 dvora hini svctinu. A. Kalic 551. Jer ugarskoj
u hajini buduc ona priobucena, sliku i na6in
muski liini. P. Sorkoccvic 580—581. — b) mjcste
objekta ima podlozna rccenica s prijedloyom da.
Hiniti Au za sad § I'lime, da ga }ubim kako i
prije. G. Palraotid 1, 75. Ne mo?.' sa mnom sad
liiniti, da no poznas moje plamo. 2, 228. A no
hiniS da so micoS i poslujos. J. Kavanin 58''. —
c) nije izrecen objekat. primjeri se mogu pomije-
sati s primjerima kod a, b). Jedini Boze moj,
Jubavi, ka hini, da moj duh porazi, zli uzal pri-
kini, a plamen ugasi. D. Banina 146*. Tko ne
umije hiniti ni zivjet ne umije taj. F. Lukarevic
51. Da je ma lijepa naucena tlapit, hinit i va-
rati. G. Palmotic 1, 334. Sada kazes, sada hinis,
sad jDokrivas jubav tvoju. 2, 214. Sva je izdajstvo,
u svem hini. I. V. Bunic, mand. 6. Usti imaju
svi lazive, svi s dva srea tlape i hine. I. Dordic,
salt. 30. Morec blaznih, blaznec hinih. 31. Ustani,
zivi, i vec ne hini. A. Kalid 543. — amo spa-
dajii bez sumne priwjeri u kojima se izrice in-
strumentalom s prijedlogom s cejade pred kojijem
se subjekat pretvara. Ki razumna ne scijene a
s ludim hitro svud vuhuju i hine. F. Lukarevic 159.
Joste li snis da slijepa jesam ja, ter sa mnom
tac hinis pokrivav zla tvoja? 227. Hinit mi je
s nime trijebi. G. Palmotic 1, 327. Hitra vila
s tobom hini. 1, 330. S roditejim nasijem hini,
i ko vrijedne sve diklice cas i posluh nima cini.
2, 200. Nu er bivsi on od prije moj jubovnik
vijerni bio, s nime hinit sila mi je. A. Gledevic 9*.
d. insidiari, tajno nava]ivati na koga, raditi
mu 0 glavi. ovo je znacene bez sumne u ovom
primjeru: Ti ces hiniti oko pete lie. V. Andri-
jasevic, put. 381.
e. lukavo nastojati, s inf. — u jednom pri-
mjeru XVI vijcka. O mlace izbrani, dalek ces mene
cuj stojati na strani s tvom misli, s kom hini
mu cistos ockvrnit. D. Ranina 67a.
f. prijevarom dobivati. kako da je to znacene
na jednom mjestu xvii vijeka. Zaman pineze vi
hinite (?), pokle nisde ne umite. P. Hektorovic (?)
161—162.
2. pasivno.
a. vidi 1, a. On hinen ostaje virujuc svakomu.
D. Barakovid, vil. 156.
b. vidi 1, c. Kako jo sva ne dika nenaravna
i hinena. G. Palmotid 2, 33. Jeli hiiieni prorok ?
S. Rosa 80a. Hiiienomu jer se u boju kad na-
tjecu za odoljet' u zbi)nomu boju, nauk igrom
stjecu. P. Sorkocevid 5841).
c. u ovom primjeru stoji s aktivnijem znaeenem :
laziv, prevar^iv, po svoj prilici prema lat. falsus,
ili prema tal. falso, finto: No bududi silen ni
hiiien. Mon. croat. 289. (1588).
3. sa se.
a. pasivno, vidi l,,b. Ili da puk vjerovo je, da
se nije toj hinilo. G. Palmotid 1, 206.
b. rejleksivno.
a) varati se, vidi 1, a. — izmedu rjecnika u
Stulicevu (,falli, decipi, errore duci')- Grjeinici
se tesko hine. Pril. jag. ark. 9, 78. (1520). Ne-
uzmozno stvari ne hlepi, ni dini, dim se hine
stari, mladi i svi ini. P. Hektorovid 39. Er ce
skori odkrit' vrime, koliko se u tom hini§. A.
Cubranovid 155. Premda se liine u tomu nihovu
sudu. §. Budinid, ispr. 8. Zato se ne hine ki
za dotodi raj rvat se ne line. A. Kojuulovic 72.
Hinis se ako mnis grihota da nije. D. Barakovid,
vil. 92. Ako krsdenike za neprijatoje drii§, u
tom kruto se hini§. F. Glavinid, evit. 53''. Neka
pozna ti takov, da se hini. P. Radovcic, nac.
105.
b) pretvarati se, vidi 1. c. — izmedu rjednika
u Stulicevu (,se fingere, se simulare'). Hineci se
z dlgimi molitvami. Anton Dalm., nov. te§t. 120.
luc. 20, 47. Er nopamet jes u liemu vele veca
neg se hini. G. Palmotic 1, 211. S ta§dijem na-
pravam hini se i ka^e §to nije. A. Kalid 468.
Tim nitko je ne poznava, jer se Ugrdid mladi
hini. P. Sorkodevic 591^.
o. reciprocno, varati jedan drugoga, vidi 1, a.
Nemojte se hiniti medu vami. Ant. Kaddid 494.
HINIV
605
2. HINUSA
HINIV, adj. Tcoji hini, koji moze liiniti, pre-
varjiv. — Na jednom mjesta xvii vijeka. Sto
su sva vrjemenita nego zavodiva i hiniva? B.
Kasic, nasi. 97.
HINKANE, n. djelo kojijeni se hincc. — Sta-
riji je ohlik hinkanje. — J] Belinii rjecniku:
hinkanje ,vagitus' 750^, i u Stulicevu.
HINKATI, hincem i hinkam, impf. kao sto
biva kod djece, t>ve po malo plakati, cineci glasom
kao hin! — Bijec je onomatopejska. — Od xvii
vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Belinu
(hiukati, Linkam ,vagio' 750<i) gdje se naj prije
nahodi, i u Stulicevu (hinkati, hincem. i hinkam
,vagire'). Zamitice se dijote da ne place ni hinka
po kuci, kad je kojigod posjed. I. M. Mattel 254.
— I sa se: hinkati se s istijem znacenem. — u
Belinu rjecniku 5(31=*, u Voltigijinu (hinkati se,
hinkam. se ,piangolare' ,flehnen, weinen'), u Stu-
licevu.
HINLA, /. vidi hila i hina. — Bice postalo
tijem sto se mislilo na obje ove rijeci. — U nase
vrijeme. Krajici je hinlu ucinio. Nar. pjes. juk.
118. Vidio sam hinlu u vezira. Smailag. meh. 31.
HIN^IVAC, hinjivca, m. vidi hinac. — U je-
dnoga pisca xviii vijeka. Hinjivac sana ubije
se (,fictor somniorum interficietur'). A. Bacic 57.
deuteron. 13, 5.
HINOST, /. vidi hina, himbenost, himba. —
Na jednom mjestu xvi vijeka. U mostir je zivot
svetosci, u svit zivot hinosti. Nauk. brn. 25*.
HINOTA, /. uprav isto sto hinost, ali ujedinom
primjeru gdje se nahodi znaci: hinac. — U ru-
kopisu XVI vijeka. Biv mudar, a hinota ga pri-
hini. Zborn. 4.^.
HINSTVO, n. vidi hinost. — xvi vijeka. I
svaku zlocu i hinstva i zavidosti. N. Ranina
129a. Ipetr. 2, 1. Zloba i hinstvo . . . svijet ras-
cvijeli. M. Vetranic 1, 9.
HINTOV, hint6va, m. pilentum, kola na kojima
se ce(ad voze, te su objesena tako da se jako ne
stresaju, isporedi karuce, kocija; od mag. hint6.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing., i voc. hintove,
hintovi, (gen. pi. hintova;. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski hintou,
, pilentum, cai'pentum, vehiculum cameratum, ve-
hiculum pensile, essedum') gdje se naj prije na-
hodi, u Jambresicevu (,carpentum, essedum'), u
Vukovu (intov ,die kutsche' ,pilentum'. u pjes-
mama po naj vise pi. intovi). Kad bi putovala,
i onda u hintovu negov kip prid sobom imadjase.
A. Kanizlic, uzr. 104. Cini ga na vlastiti hintov
posaditi. E. Pavic, ogl. b5. Jedan doktor u hin-
tovu izajde. M. A. jtlo}kovic, sabr. 27. Stupih
iz koli kmetskoga hintova. M. Kuhacovic 58.
Widavsi s nom u hintov. I. Volikanovic, prik. 28.
Na vecer su prisli na konih, hintovih. Jacke.
182. — Upotreb(ava se mnozina i za jedno, i ne
samo u narodnijem pjesmama. Sidni frisko na
tvoje hintove i bizi. D. Rapic 13(7. Stimcem
vol se pod hintove preze. J. S. Rejkovic 324.
Vataj, sine, koiie u intove. Nar. pjes. vuk. 2, 116.
Pake sjede u lake hintove. 2, 574. Hamajte,
sedlajte vrane kone moje, ter mi je pejajte pred
svitle hintove. Jacke. b4. Upregao u intove dva
zerava. M. Pavlinovic, razl. spis. 64. — U jednoga
pisca nasega vremena s f wy. v. Ja kad sam
hteo da se popnem u hintof. S. Tekelija, letop.
mat. sr. 119, 54.
HINUKATI, hinucem i hinukam, impf. dem.
hinkati. — U Stulicevu rjecniku: ,vagitare', gdje
ima s istijem znacenem i rejleksivno hinukati so.
— nije dosta pouzdano.
HINA, /. vidi hina. — U dva pisca xvii vijeka.
Stit kojijem se stiti (djavao) jest hina. M. Div-
kovic, bes. 131''. To nije pokora nego samo jedna
hina i varka. nauk. 182^. Koliko vece rati i
hiiie zestocije budu. I. Zanotti, i ned. pris. 12.
HINAC, hinca, m. vidi 1. hinac. — xvii i xviii
vijeka. I (ti) volje sluziti hinca, to jest djavla
paklenoga, nogoli mene. M. Divkovic, bes. 35^.
Tko se zove Krstjanin, a ne cini djela krstjan-
skijeh, on jo istinito lazac i hinac. 51a. I ako
ki cini se (bog), on hinac jest. F. Glaviuic, cvit.
384b. Govorase, da Ambroz jest hinac i bezakonac.
406b. On je zal i hinac. P. B. Baksi6 69. Tako
inac, lazac, licumirac. S. Margitic, fal. 284. Mi
se spominamo da oni hinac rekao jest, da nakon
tri dni ima uskrsnuti. M. Lekusic 148. Propni
zlocinca, propni hiiica! F. Lastric, test. 159a.
Ma sto u srcu imas, hince jedan i licumirce?
ned. 301.
HINAVAC, hinavca, m. vidi hinac. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Jeda li hinavac nije glavar?
P. Vitezovic, odil. 68.
HINBA, /. vidi himba. — Po svoj prilici u
jednom primjeru xv vijeka, a bez sumne u dru-
gome xvii. Ne buduci ke hinbe (,hinbbe') ali
jale vo]a privartke. Stat. po}. ark. 5. 262. (1485).
Usne tvoje da ne govore hiiibo. M. Divkovic,
bes. 137b.
HINENE, n. djelo kojijem se hini (Hi hini).
— Stariji je oblik hiiienje. Kada budete slisali
boje i hinenja (,seditiones' : pisac je razumio:
jseductiones'). N. Eaiiina 214b. luc. 21, 9. Nu
sumiiivo ja se bojim od hiiiena i nevjere. Gr.
Palmotic 1, 256. Putene slabosti i hinenja pre-
dobiva. V. Andrijasevic, put. 223. Pod hinenem
od prijazni u duboki jaz ponorit mlaca svedoh.
P. yorkocevic 5d6b.
HINEVATI, hinujem, vidi hinivati.
HINICA, /. nekakva morska riba. Hinica ili
hinusa. L. Zore, rib. ark. 10, 338. 341.
HINITI, hinim, impf. vidi hiniti. — Od xvii
vijeka. Koji nenavide, hine i imaju jezik otrovan
kako i zmija. M. Divkovic, bes. 65b. A.ko bismo
rekli da grijeha ne imamo, nas iste hinimo. 327b.
Tko ti hiiii. M. Radnic 29b. Premda hirie i cine
se dobri, devoti i ubogi z dvora. F. Lastric, od'
251. Licumirci su oni koji pokazuju u sebi ono
hineci sto istino ne imaju. ned. 178. Nista se
zarad toga nije smutio, vec jos odvise budala-
scinu hinio. I. Zanicic 208. Tako se hineci pri-
varno s nom zaruei. M. Dobretic 522. i s oso-
bitijem znacenem: zamamiti koga da prodaje sto.
Slovinac. 1880. 389.
HINIVATI, hinujem, impf. iterativni glagol
prema hiniti ili hiniti. — Samo praes. na jednom
mjestu u pisca cakavca xvn vijeka (inf. bi mogao
biti i hinevati). Virni podloznici da ga ne hi-
nuju. I. T. Mrnavic, osm. 105.
HINOST, /. vidi liinost. — Na jednom mjestu
xviii vijeka. ^ubav dakle u usti i brez dila jest
hinost, niti istinita jubav, nego laz}iva. F. Lastric,
od' 55.
HINSTVO, n. vidi hinstvo. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Licumirstvo iliti hinstvo. F. Lastric,
ned. 163. 3U0.
1. HINU&A, /. vidi hinica.
2. HINUSA, m. iovjek koji hini. Slovinac.
1880. 389.
1. HIP
606
1. HIP
1. HIP, m. momentum, vrlo kratJco vrijeme,
vidi cas, 1. — Akc. je zabijezen po Mikalitiu,
Belinu, Sttdicevu rjecniku. — Ako je rijec stara,
i stoji wj. negdasntga j. — Osim nasega jezika,
nahodi se samo u novoslovenskom. — Nepoznata
piostana. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (on liip ,sin!ulac', a nema napose), u
Mikajinu (liip, cas od vrjomena ,instans, imminens,
momentum, punctum temporis'), ti Belinu ((mo-
mentum' 494a. 596a; ,instaus' 421a), », Bjelostjen-
cevu (po Mika],inu), u Jambresieevii (,momentum'),
u Voltigijinu (,momento, istante' ,aug6nblick'), u
Stulicevu (, momentum, temporis punctum'). a)
uopce. To su sveta dila, ne pust' jili nigdar liip.
M. Marulii 110. Hipa se ne ustavja vrime hrlo
tekuc. 223. V jedan hip v pakal vnidut. Korizm.
23a. ]Nji vzmozno v 1 liip uciniti dobar racun.
89'\ Nije vam znati vrjemena ali liipe. ke otac
postavi u svoju oblast. N. Ranina 136a. act. ap.
1, 7. Kad godi zvire hrt rasrcen uhvati, taj hip
mu zada smrt. S. Mencetic 151. Slavite ju po
sve liipe. M. Vetranic 1, 424. Gdi voda, ne vim
zac, na hipe brza je. P. Hektorovi6 23. Zasto
taj umire tisuc krat svaki hip, tko take nemire
probavja. N. Najeskovic 2, 82. Ki se u hip
ugasi. M. Drzic 167. Himbena zla zena od hipa
do hipa svojega Juvena nemilo rasipa. D. Eaiiina
43a. Malo hipa kratko spaiie. D. Barakovic, vil.
220. Hipa ne pristaju Vichega moleci. 244. (I^e-
pota je) hip u viku svijeh godista, vjetar, magla,
sjen, dim, nista. 1. Gundulid 231. Sto je bilo,
proslo je vece, . . . na hipu se brijeme vrti, jedan
hip je sve do smrti. 235. Da bi divica Marija
bila u jednom hipu pod smrtuim griliom. F. Gla-
vinic, cvit. 409a. ]^ih smrti gladnici hipom pri
nih bise. I. T. Mrnavi6, osm. 51. U jedan hip
modi 6e se ganuti s jedno strane svita na drugu.
ist. 45. Er prvoga (grijeskom pravoga) dana i
hipa i pocetka Bogu nijo. G. Palmotii 3, 118b.
Na hip od smrti zavapi. P. B. Baksic 172. I ne
mozes hijia stati da ne mislis ca 6es reci. I.
Ivanisevic 172. U naj posljedhi hip od .zivota.
V. Andrijasevic, put. 332. Nasi skocise ki hip
sunce sinu. B. Krnarutid 29. Ni hip ne litec
pocekati. P. Kanavoli6, iv. 17. Zivot u jedan
hip projde. P. Eadovcic, nac. 267. Vratiiemo
tijesan razlog od svije hipova vremena. M. Radnic
452''. Pride u porat sva armata vojsko k Malti,
da joj hipa mir no dase. I. Zanotti, skaz. 6. Da
ne trate hip za ludu. A. Vitajic, ost. 236. Od
hipa je sva rie slava; kad so najde, tad so izgubi.
343. Od prvoga posvetilis6a Abela pravednoga
do sadaiiega hipa. L. Terzic 309. Tu smo za
hip, a onamo vavijek vij(»ko uzivamo. J. Kavanin
1511^. Ne cekajuc hipa smi-ti. 102'\ Djolo i
rijec u hip isti tresne. 569a. Svaki hip va|a,
koliko va|a vikuvicanstvo. A. d. Bella, razgov.
6. Zivemo s hipa na hip. 9. Hip o komu visi
vikucanstvo. 48. Bog zamijera u skupu aliti u
jednom hipu sva. I. Dordi6, salt. 5. Raspuknuse
se u jedan hip svi vezi. ben. 138. Sadahe (vri-
jeme) drugo nije nego hip jedan. B. Zuzeri 27.
Jur na prvom hipu od zivjena. S3. Od onoga
hipa u napridak. M. Leku§i6 14. Do naj pos|ed-
nega hipa svoga zivota. Misli. 36. Koji (Bog)
mozo vas svit u jodan hip u nisto uciniti. J.
Banovac, i-azg. 26. Od hipa do hipa. blagosov.
28U. Cijenim svaki hip godiSte. A. Boskoviceva
49. U Jiip i tronu6o sve moze propasti. A. J.
Knezovic 27. Niti de moc za jedan hip odmak-
nuti smrti. S. Rosa Ilia. Pado u ta hip na
zemju mrtav. And. Katid, korab. 93. Kunuc so
krivo i pravo svakoga hipa. Blago turl. 2, 90.
Obrati se u jedan hip divojka k Bogu. Ant.
Kadcic 336. Vid sluzbe u svaki hip vrjemena.
I. M. Mattei 154. Taku |ubav u tebe prosim,
Gospodine, za svaki hip moga ziv|ena. 193. Dade
ric svojim apostolom u isti hip, u koji dade iiima
naredbu. Grgur iz Varesa 66. Ako me nisi hip
vidila, si parala da je dan. Nar. pjes. istr. 5, 16.
Ki nam budi pomocnik svaku uru, svaki hip.
6, 25. Q taj hip hezin covjek postade kerinom.
Nar. prip. bos. 1, 106. Hip, u Spjetu, cas. M.
Pavlinovic. — posto (vidi kod f)) moze znaciti
podu]e vrijeme, istice se gdjegdje kratkoca pri-
djevom mao (mal, mali), rjede kratak. Vele u
mal hip pogine sva placa. M. Marulic 107.
V tolik mal hip cuti se vele toplo i vele zima.
Korizm. 25a. U mal hip, u magnutjo oka. N.
Ranina 225a. paul. Icor. 15, 52. Da postah jos
mal hip. D. Bai'akovic, vil. 27. I zaspa u mal
hip. 131. Tisuc stupa, tisuc kipa, ki sprav ni'esu
kratka hipa. J. Kavanin 117''. Za hip kratak
na stit spase. 261'\ Ni za mao hip prestat ce.
440a. Dokle odahnem za hip mao. 444''. Za
mali hip gledati Isukrsta rasrdjeua. A. d. Bella,
razgov. 175. — h) cesto stoji uz cas. Svaki hip
i svak cas. M. Vetranic 1, 8. Vaj ! proklet hip
i cas, kad vidjeh, vilo ma, suncani tvoj obraz !
N. Najeskovic 2, 31. Vrag uzeo cas i hip, kad
nijesam prije dan umro! M. Drzic 295. Ni vece
ne znamo ni casa ni hipa, kada te doc' na nas
jadovna smrt slipa. D. Ranina 100''. Na casu
ili hipu od smrti. S. Budinic, ispr. 11. Ne znamo
ni casa ni hipa, kada ce sin covjecanski doci.
A. Gucetic, roz. jez. 310. Nitko ne zna casa ni
hipa. M. Divkovic, bes. 733''. Ustani i u ovi cas
i hip pocni. B. Kasi6, nasi. 44. Da u svaki cas
i hip mili pri Bogu sridustavci meni se dosto-
jite biti. M. Alberti 422. Sto zacu u oni hip i
cas. M. Jerkovic 18. Jedan sam cas i hip jedan
sve ce varke tvoje odkriti. G. Palmotic 2, 69.
Uzaznati netom budem dan, cas i hip, kad se
rode. 2, 310. U jedan cas, u jedan hip. V. An-
drijasevic, put. 126. Gdi nije dana, ni jednoga
casa al' hipa. A. Vitajic, ost. 225. Sud opceni
biti ce u hip iliti u cas. A. Baci6 506. Do onega
hipa i casa vase smrti. V. M. Gucetic 60. Koji
te u jedan hip i cas, u trenutak oka moze po-
rinuti u jezero tamno. Ant. Kadcic 348. Svaki
dan, svaki cas, svaki hip cini cas ovomu srcu.
I. M. Mattei 33. — adverbijalno se kaze cas i
hip, ili hip i cas u znacenu: svaki cas, jcdnako,
yieprestano. Cas i hip patim vaj. S. Moncotii — G.
Drzi6 452. Neka nas slobodiS od smrti, koja
svijeh hip i cas iskaSe satrti. N. Dimitrovic 25.
Kroz ku stvar svaki nas da prid him (Jezusom)
vijek dvori, i u plam hip i cas jak svijeda da
gori. 36. I o uoj (tvojoj casti) dan i noc misliti
hip i cas. 87. I dan i noc i hip i cas mirno
zivjet' i umriti. N. Najoskovii 1, l(i7. Ki (coitak)
za ugojaj moj cas i hip suzami zalivam. P. Zo-
rani6 6''. Tuku se istuci cas i hip lijepu vil, dan
i nod trajudi. A. Sasiu 112. I tako jigrasmo nod
i dan, cas i hip. D. Barakovic, vil. 342. Vesla
potezati hip i cas tribuje. I. T. Mrnavid, osm.
113. (Soliman) hip i cas robedi. B. Krnarutid 6.
tako je i ovo: Zivot od Judi kakono sjona hipom
i casom prohodi. B. Kasic, nasi. 49. — prema
ovome, (ni) hip ni das, ni cas ni hip znaci: nigda,
ni po sto. Nega sveza ti po taj put, da sad nije
pokoja hip ni cas. N. Najeskovid 2, 71. Ni hip
ni cas pokoj prijimajudi. P. Zoranid la. Prokloti
u paklu node nikada pocinuti ni dan, ni nod, ni
cas, ni hip. M. Divkovid, bos. 176*. — c) i
s hip kao s das upotrelj(ava se stari oblik on mj.
onaj , te on hip znaci : odmah , kao i ondas,
vidt kod das, 1, b, c) an). On hip pode lav
1. HIP
607
HIEA
strasno ruti. Ziv. jer. star. 1, 232. Izajde on
hip iz vode. Anton Dalm., nov. test. 1, 4. mat.
3, 6. On hip zacne imati kajanje. Kateh. 1561.
F5^. Ki bihu okolo on hip pritekose. Oliva. 17.
— d) na jednom mjestu u pisca xvni vijeka ima
hip oka; pisac je mislio kod toga da je hip isto
sto i trenuce. U hip oka moze razrusit. A. J.
Knezovic xxiv. — e) i hip kao i cas (vidi ovo
kod 1, a, c) i 1, b, c) ce)) maze ostati nepromi-
jeneno s prijedlozima do i od. U kojoj do mal
hip rukami zahitri na giavi vencac lip. S. Men-
cetic 4. Jaoli! ali do mal hip bez vase milosti
ja ostah. N. Na|eskovic 1, 330. A od taj hip i
cas, moj cvijete, nijesam ja nikakor do danas
imao pokoja. 2, 41. — f) maze znaciti i podu]e
vrijeme, te se to obicno istice pjridjevima nekolik,
dobar, velik, dug (isporedi cas, 1, e). Oni hip
nikolik postage glede jo. M. Marulic 40. Iskavsi
dobar hip po hizi. Transit. 217. Buduci molila
za velik hip bi usnula. Mirakuli. 134. Da dobar
hip ne more uzvisit od srama pozor lip. H. Lucie
253. Pristrasen i zasnicen za dobar hip ostane.
P. Zoranic 10*. Dobar hip u to stavsi. 56a. Nad
te tuge kad nalipe, ne puscaj im duge hipe. P.
Vitezovic, cvit. 113. — mislim da amo spadaji:,
i ovi primjeri: Kojii (muku) cuti svaki cas ne-
mocnik u oni naj poslidhi hip. P. Posilovic, nasi.
50'J. Hotinje koje se ima u oni hip kad se stvar
diluje. Ant. Kadcic 12 — 13. — g) kao i cas (koje
vidi kod 1, f), moze hiti dobar (nema potvrde)j
zao. Da nitko ne sudi zazrjet mi u zal hip. S.
Mencetic 111. Sad okusa'u psosti slipe suproc
pape crkve nase da izrekose u zle hipe. J. Ka-
vahin 455*. Otidite u hip zali, kad ste smrtno
grjehoyali. 5681^.
2. HIP, m. vidi kip (i radi akcenta). — Od
XVI vijeka (naj vise u pisaca Dubrovcana), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,praesentia, con-
spectus, adspectus; statua, siguum; persona, indi-
viduum; corpus', hipom ,egomet, ipsemet'). a)
statua. Pacsi (padsi) na ko|ena poklonite se
hipu zlatomu. N. Ranina 122*. dan. 3, 5. Bjese
oprostio puku, koji se kla^ao bjese hipu. J. Ma-
tovii'. 26'/. Ako bi se hipovi i prilike klanale.
333. I lazive hipe ostale ke pogani judi imase,
u pjesnima dizu i hvale. JM. Marci lo. — b)
hgura, forma, species; conspectus, oblik, oblicje;
lice. Izvrila s jezerom jur u hip od zmaja. S.
Mencetic 87. Mocno pozelih vidit se u tvoj hip.
124. U vjecnoj svjetlosti da hip tvoj vidimo.
M. Vetranic 1, 364. Kako cu tamo doc ja grjesni
prid hip tvoj ? i, 306. Da srce i jezik i usta i
duh moj navijeste dar tolik u slavu i hip tvoj.
1, 442. Sto oie sad neboga prid vas hip zoveteV
2, 155. Kako si mogla prit prid moj hip i lice?
2, 211. Jaoh! sto se ne stvorim, pjesance, u hip
tvoj, a ogiiem da sgorim u krilu vili toj ! IS'.
Na|eskovic 2, 53. Koji su (ocenasi) u hipu od
rusa. A. Gucetic, roz. mar. 21. S nami ce stati
zet i u hip od sina. A. Sasin 254. U hipu Bo-
zjemu prikaza se anjeo dobri Mojsesu. M. Orbin
121. JNegovu sam ja priliku i vas ini hip uzela.
Gr. Palmotic 2, 44. Vasa uzmite lica istiua i na-
ravni hip poznani. 2, 69. Stas i rijecca meda
slada, hip krajevski, vedro lice 2, 196. Duh pa-
kjeni pod hipom si ti |udskime. 2, 338. Bjeste
dake svi vi hva|eni za stvor lijepi i gizdavi hipi
svijeta, odalecite se od mene. A. Kalic 426. —
c) corpus, tijelo. Da pokorim hip moj (,sod castigo
corpus meum'). N. Kanina 3.J'^ paul. Icor. 9, 27.
Ja nosu rane gospodina nasega Isusa na moj em
hipu. 197''. paul. gal. 6, 17. Vidjeh gdi ga (venae)
postavi na kosi i na liip. G. Drzic 439. Da se
u moj hip ti budes stvoriti. M. Vetranid 2, 321.
^ f^:
'J?<^'
Hip, srca gdje vik ja ne mogoh vidjeti. F. Lu-
karevic 139. Zdravje hipa svoga. Nauk. brn. 6a.
A kao lijepa rusa rana, vas hip negov cinijase
se. G. Palmotic 3, 103l>. Kada }udi hoce biti
jaki i krepki, ali u hipu. K. Magarovic 72. Uredno
slozeiie svega hipa. I. Mattel vii. Ako nase
bitje siluje nas boraviti po sred svijeta, boravimo
hipom a ne srcem. 137. Drzac mrkle tmine . . .
nesmotrni hip bez reda, gorostasan bez prilike,
grbav ozad, grub osprijeda kaze. N. Marci 60.
— d) persona, aa) u ce\adeta. Gdi nece pozrjeti
moj obraz ni moj hip priblazen. M. Vetranic
1, 293. U vasemu bitju i hipu. M. Drzic 64.
Pridajuci se dostojanstva ne udima ma hipu. J.
Matovic 110. U ispovijestih uzdrzuju hip sudca.
320. — svojijem hipom, u hip svoj znaci: glavom,
sam (isporedi tal. in persona). Ja sam u hip
svoj. Zborn. 54^. Ima doci sam svojijem hipom
podnizeno u crkvu. A. Guceti6, roz. mar. 23.
Koji ondi budu biti svojijem hipom. 29. Da
svak doje na sud hipom svojijem a ne po pro-
kuraturu. M. Orbin 232. — bb) u teologicnom
smislu. U Isukrstu se nahode tri stvari, to jest
narav Bozja, narav Judska i jedan hip sina Bo-
zjega. V. M. Gucetic 17. Eijec, koja je hip o
sobstvo bozanstveue naravi. J. Matovic 36. Ovi
Bog u tri hipa bozanstvena. A. Kalic 161. — e)
substantia, vidi 1. bice, 3. Prilika hipa liegova
(,figura substantiae ejus'). N. Ranina 22*. paul.
hebr. 1, 3.
1. HIPAC, hipca, m. dem. 1. hip. — Od xv
vijeka. Ne bi pustil u pokoji za mal hipac da
postoji. M. Marulic 324. Totu pomlci mal hipac.
Korizm. 49*. Ne projde ni ura ni jedan hipac.
Jacke. 19. Dvori mene dvori jos neg jedan
hipac. 73.
2. HIPAC, hipca, m. dem. 2. hip. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,corpusculum'.
1 . HIPAN, hipna, adj. momentaneus, koji traje
samo lap. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,momentaneus, brevis'). Hrliti dobra
hipna i mimohodeca. M. Radnic 304^. Kako
svrsi ono hipno iliti prikratko nasladenje, nima se
samim grda na ono dilo smrdjivo. F. Lastric,
ned. 399. Trudi hipni i lagahni ovoga vika
imadu bit nadareni jednom slavom viciiom. Blago
turl. 2, 5. Ono hipno iliti kratko u grihu na-
sladene. B. Leakovic, nauk. 463.
2. HIPAN, hipna, adj. p)Ostaje od 2. hip. —
Samo u Stulicevu rjecniku adv.: hipno saznacenem:
svojijem hipom (vidi kod 2. hip, d) aa)), glavom
(,egomet, ipsemet').
HIP HOP, interj. vice se kao od veseja. — U
nase vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Kad tamo
k jilu gredu, vsi ti hip hop zakricu. Jacke. 237.
HIPITI (hipjeti?), hipim, impf. nejasna rijec
na jednom mjestu xvi vijeka. A tomuj nije lijeka,
neg kisjela mlijeka trbuhe naliti ; er putnik ki
trudi i o trudu ki radi, taj hipi i zudi da pikat
ohladi. M. Vetranic 2, 3^8.*
HIR, m. libido, zela sto postaje bez ikakva
razloga i bez razlozite namjere, isporedi obijest,
svojevo|a. — Moze biti od pers. tur. chir, tvrdo-
gluvstvo. — U pisaca nasega vremena, i u Sule-
kovu rjecniku: ima musice, hire ,er hat launen'
kod ,laune'. — Hir, phil. stil. (musica, muha),
jlaune', tal. ,capriccio, ghiribizzo, fisima'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
HIRA, /. serum lactis, slatka surutka. — Ne-
poznata poznana : Miklosic (vergl. gramm. 1-',
260) mislio je isprva da je srodno sa surutka i
sir; kasnije (etym. worterb.) isporeduje s arba-
y
HIEA
608
1. HIT AC
nash'jem chirre; moglo hi se isporediti i s tur-
skijem airan. — U Vukovu rjecniku s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori.
HIRKO, m. ime macku. F. Kurelac, dom.
ziv. 50.
HIS, m. vidi hiza. — U glagolskom rukopisu
XV vijeka. Ako se komu zazge his v cetiri nugli.
Pril. jag. ark. 9, 113. (14G8). — I u nase vrijeme
u Hrvntskoj. His, klijet u Zagorju i Prigorju.
F. Hefele.
1. HISA, /. vidi liise. — Od xvii vijeka.
More . . . dat mu isu od onoga blaga postenu. I.
Aucic, ogl. 173. Sve da vrati i jos petu isu
savise. vrat. 3. Ka ispovidi se oprasca grije i
nika isa al'ti dio od pokaranja. 137. Uzeti sarao
desetu isu od dukata. J. Banovac, uboj. 47.
Svakom kolini; davsi svoju hisu aliti dio. And.
Kacic, kor. 115. I koji je junak poginuo, ako
mu ie ostanulo cedo, pa i nemu hisu ucinise.
Smailag. meh. 66. Da se pare vratu Pavlu iiatrag,
a porednici iiegovi isu da uzmu. Glasnik. ii, 1, 112.
(1808).
2. HISA, /. vidi kod hiza.
HISAR, m. ime mjestima u Srhiji, arap. tur.
hisar, tvrdaim, gradac. a) vis i stare zidine nad
J^cskovcem. M. D. Milicevic, kraj. srb. 18. — h)
brdo i stai'i grad u Prokiqilu. 373—374.
HISARGIK, 111. ime wjestima, tur. hisargyk,
dem. hisar, vidi kod Hisar. a) mala varosica u
Staroj S7-hiji. F. Jukii, zemjop. 60. — b) ovako
su Titrci zvali Grocku kod Biograda. D. Popovic,
tur. rec. glasn. 59, 242.
HISE, hiseta, n. dio, vidi osobito 1. dio, b,
nrap. tur. hisse. — isporedi 1. hisa. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukpmc (,der theil,
der antheil' ,portio', cf. dijel). Nima Luko ise
ucinio, ucinio nima ko i sebe. Nar. pjos. vuk.
8, 299. Ovde vama ne iraa iseta. 4, 188. Neka
drugu ne dade iseta. 4, 252. Znas, serdaru, liise
sam ti dao. Pjev. crn. 2411'. Kad je no6i trede
hise proslo, Bosnaci se tude izgrlise. Nar. pjes.
liorm. 1, 63. Sad te mecem komandarora. Tale,
da od'jelis trede hise vojske. 1, 426. A liih cetri
poglavice razdijelo pasaluk biogradski izmodu
sebo na iseta. M. Pavlinovid, razg. 86.
HISKA, /. vidi fiska. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (vide fiska s dodatkom
da se govori u Crnoj Gorij. Kako cine hisku i
vese)e. Pjev. crn. 3191'. Ucinite hisku i vose]e.
Ogled, sr. 133.
HISTOR-, vidi istor-.
HIS, m. vidi hiza. — U nase vrijeme u Istri.
Ja imam hi§ na tri pode. Poka^i mi his na tri
podo. Nar. pjes. istr. 2, 46.
HI§A, /. vidi liiza. — Od xui(?) vijeka. Les
sod za dogi bacav i za skodli hiS krita. Mon.
Croat. 5. (1275). I vanka z grada hiSu i v gradu.
Stat. krc. ark. 2, 291. U hisi Jakova u vik do
kra)evat. M.^ Marulid 167. Umnozi ga hisami i
dohotkom. S. Kozicid 27''. Va ku godi hisu
vnidote. Anton Dalm., nov. test. lOQl". luc. 10, 5.
Ne litijte hoditi iz hise v hi§u. lOOK luc. 10, 7.
Naplni se hisa od vono masti one. 152". jov. 12, 3.
U hiSi Bo^joj. Nauk. brn. 25*. Zmudujo hisu
6V0JU. F. Glavinid, posl. 52. Evo tebo uzvisujom
u destitoj mojoj liisi. P. Vuletid 38.
HISICA, /. dem. hisa. — xv vijeka. Da bi
mu dali postaviti hisicu. Mon. croat. 113. (1475).
IIISNICA, /. rifZi kudnica. — Postaje od hisa.
— Najednom mjestu xvi vijeka. Hisnico (,domus
curam habentes')- Anton Dalm., nov. test. 2, 117.
paul. tit. 2, 5.
HIST, m. rzane, vidi kod histati.
HISTATI, histam, impf. vidi rzati. — Itijec
je onomatopejska. — U narodnoj pjesmi crno-
gorskoj nasega vremena. Zob ne hode dorat
bai-jaktara, histom hista a kopitom bije. Pjev.
crn. 175*.
HISTOR-, vidi istor-.
HISTVO, n. postaje nastavkom Bstvo od hiza
(zaio se nalazi pisano i sa z) Hi od hisa. — Od
XVI vijeka. a) domace, kucno vladane. Ako bude
ctil histvu nastojati. Mon. croat. 326. (1555). —
h) pokucstvo. Ostalo histvo moje vse malo i ve-
liko ostav}a('mj mu. 326. (1555). — c) zivot do-
maci Hi zivot izmedu muza i zene. — kao da je
ovo znacene u jednom primjeru xvii vijeka. U
nebu mesto, conu, pokoj i pladu imaju ; zemji
vojnistva i hiztva priliku pustise. P. Vitezovid,
odil. 77. — d) zenidba, vjencane. — u nase vri-
jeme u ugarskijeh Hrvata. Sad de se prekinut
od srdadca zica, ka je tak daleko jur bila do-
segla, da je nas dvih skoro jur va histvo vrgla.
Jacke. 108. Histvo su mi (zenidbu) obitali. 280.
HIT, m. vidi hitac. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (jactus'), u Bjelostjencevu
(hit, mail ,jactus , conjectus') , u Jambresicevu
(tjactus'), u Voltigijinu (,tiro, getto' ,-\vurf, schuss'),
u Stulicevu, u Vukovu (vide hitac s dodatkom
da se govori u Hrvatskojj. Ne mecem ni scitom
Mojses dobi riega, da molitvo hitom. M. Marulid
21. Ne strase se srne tako, kad ji s hrti lovac
na hit svrne od olovne smrti. A. Xanizlid, roz. 87.
1. HITAC, hica, m. djelo kojijem se hita, baca.
— isporedi hit. — -a- ostaje samo u nom. i ace.
sing., i u gen. pi. h'itaca,; u ostalijem se oblicima
t ispred c ne cuje, ali se nahodi pisano. — Od
XV vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,t"'o> o tirata, cioe distanza della tirata da
dove si jjarte a dove si arriva' Jactus' 738'' ;
hitac strijele ,sagittae missio' 733'' ; hitac od
strijele ,sagittae jactus' 331*), u Stulicevu (,jactus';
hitac praha od puske), u Vukovu (1. na jedan
hitac ,auf einmal, im nu' .repente'. 2. jedan hitac
baruta, t. j. onoliko koliko se puska moze na-
puuiti samo jedan put ,ein schuss pulver'). aisa
znacenem kazanijem sprijeda: udarac iz daleka,
kad se baca n. p. kamen, strijila, kople, Hi kad
se j)uca iz puske, topa. ('Topcije) vis hi|ade pet
sat hitac izvrgose. I. T. Mrnavid, osm. 56. Iz
topa hitac uporavi tako lijepo, da nad sami skorup
od vode udri galiju. B. Znzori 401. Kao luk
koji s jednim hitcem baca tri strile. J. Banovac,
pripov. 151). Ukloni se od hitca kopja. E. Pavid,
ogl. 244. Do samrti negove koju mu uzrokova
hitac od strilo. 350. Ubiti s prvim itcem. I.
Volikanovid, prik. 48. Gadase je hicim' iz pu-
saka. Nar. pjes. horni. 1, 102. I tada se hitac
dogodio, te nagakom i desnicom svojom udario
Sibenickog bana. 1, 31U. Al' nek vam je s hitca
vatra ziva. Osvetn. 4, 42. — i u metafurickom
smislu. Dobar je stit molitva kojom se svi hitci
djavaoski odgone. M. Divkovid, bes. 513''. — b)
da{itia, koliko se moze dometnuti kamen, strijela,
zrno iz puske itd. isporedi domet. A on, odi-
aadce od hih, koliko bi hitac od kamika. Bor-
nardin 82. luc. 22, 41. Odsadsi koliko bi hitac
od kamika. Anton Dalm., nov. test. 123. I sam
odstupi od hih, koliko je hitac kamika. M. Alberti
487. Zatim odluci se od hi, koliko je jedan hitac
kamona. E. Pavid, ogl. 609. Dojdose na jedan
pusceni hitac blizu Brandibura. I. Zanidic 168.
]. HITAC
601)
]. HITAR, 1, a.
,Na vas hifcac puskom ce shvatiti'; ,na vas liitac
ostima c'o ubit ribvi' : dajina, na kojii se moze do-
baciti puskom, ostima itd. M. Pavlinovic. —
c) koliko se mrce praha u pusku za jedan liitac.
vidl i u Stulicevu i u Viikovu rjecniku. Pusce-
noga pra po itca. J. Yladmirovic 23. Po dva
hitca a cetiri zrnca. Nar. pjos. juk. 297. Pjan
je BreliuJ 2>nskn prepunio su dva hica, a zrna
cetiri. Nar. pjes. horm. 1, 284. Ima pusku, al
Jiije hitaca. Osvetn. 5, 47. — d) na jedan hitac,
na hitac, adverbijalno : u jedan cas, brzo. Nece
se moci (brasno) noki zoman na itac doneti.
Protokol. pis. M. Nenadovica. 9. vidi i u Vukovti
rjecniku.
2. HITAC, hica, m.hitane, hvatane. — U Stu-
licevu rjecniku: ,prehensio, captura'. — nije dosia
2)Ouzdavo.
HITALAC, hitaoca, m. covjek koji liita.
a. vidi hitati, A. — U Stulicevu rjecniku:
(hitalac i grijeskom hitaoo) ,prohendens, sumons,
capiens'.
b. vidi hitati, B. — C/" Stulicevu rjecniku:
(hitalac i grijeskom hitaoc) ,jaciens'.
HITALO, n. sprava kojom se hita, mece, laca.
— U nase vrijeme u pisaca. Hitalo, hist, (metalo),
,wurfmaschine' , tah ,halista'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
1. HIT AN, hitna, adj. koji hill, koji biva shitnom.
— Od XV vijcka (vidi a, b)), a izmcdu rjecnika
u Mikajinu (hitan, liitar, brz, botriv ,solers, pro-
perans, praeproperiis, t'estinus'), u Belinu (,velox'
7561'; hitni ,fostinus' 48''), u Bjelostjenccvu (hitan,
strelovit jpraeprojierus', v. brz), u Stulicevu (,velox,
r.oler, expeditus'), u Vukovu (n. p. posao ,pressant,
dringend' ,urgens, nccossarius').
a. adj. — Komp.: hitniji (A. d. Bella, rjecn
48''). a) brz uopce (o ce(adelu). Tree hitni i slo-
bodni kud ih vodi svoja voja. B. Zuzeri 2'J. —
b) spreman, koji lioce da sto brzo itcini. s 2)od-
loznom recenicom u kojoj je da. Od postij istocnih
dvize glavu Titan, osini train nocnih da zarene
Iiitan. M. Marulic 29. .s inf. s prijedlogom za (po
tudijem jezicima). Koji jo gospodicic hitan za
l^ogoditi svakomu. B. Kasic, per. 35. — c) (o
radni, poslu) koji treba da se brzo ucini, svrsi.
Zali negovo odijejone ovako hitno. D. Basic 232.
Pri hitroj radni pala rau kapa s glave. Nar.
prip. vrc. 85. Zapovijest carova bjese hitna. D.
Danicic, dan. 3, 22. Sta 6u u Stocu ? . . . e imam
tamo hitna posla. M. P. Sapcanin 1, 127.
b. ado. hitno. — Komp. : hitnije (B. Kasic,
nasi. 177; rit. 413; A. d. Bella, rjecn. 48''). —
Izmedu rjecnika u Mika\inu (hitno, hitro, brzo,
pospijesno, batrivo ,fostinantor, properato, cele-
riter'), u Belinu (,celeriter' 48'^), u Bjelostjencevu
(kod hitro), M Voltigijinu (,in fretta, frettolosa-
mente' ,schnell, gesclnvind'), u Stulicevu (,festino,
propere, festinanter'). — Znacene je: brzo, Hi u
hitni, te se ne da razabrati u primjerima. Po-
slusa ona pospijesno i hitno. B. Kasid, ih. 90.
^judi se brzo promihuju i hitno ginu. nasi. 62.
Koliko liitnijo ovo ucinis. 177. Potezan od onih
pasa vele liitno i hrlo bi doveden. P. B. Baksic
81. Obraca suproc sebi onu snagu, koja ga je
tako liitno porinula. B. Zuzeri 137. Leti hitno
ko je i prijashe proletjolo. 165. Cinahu hitno i
prosno. is. Kosa 1561". Umacuii ne vadi je hitno.
J. S. Hojkovic 39-'. Koji jo od Carigrada pa do
srpske granice vrlo itno putovao. Nov. sr. 1835.
1U6. Priupita Mijat hitno. S. ^jubisa, prip. 224.
2. HITAN, hitna, adj. u jednom primjeru xviii
vijeka kao da znaci: koji se moze dohititi (do-
hvatiti), dokuciti. Ja jeljena, cim s granami svojo
III
glavo liitno gran© dubja orase, sama oboi-ih vrhu
travo. A. Gledevic 2^.
HITANE, n. verbalni supstantiv od glagola
hitati. — Stariji je oblik hitanje.
a. djelo kojijem se hita (hvata). — Izmedu
rjecnika u Mikalinu (hitanje, uhicenje , captura'),
u Belinu (hitanjo ,comprehensio' 177'*; ,aliquid
apprehendere' 51^), u Stulicevu (,captura, pre-
hensio') , n Vukovu (,das greifen' ,prehGnsio').
Pustajte mrjeze vase u hitanje. N. Eahina 149^.
luc. 5, 4. Cudo bjese obujalo hega i svijeh koji
s hime bjehu na hitanje od riba. 150a. luc. 5, 9.
b. djelo kojijem se hita (haca). — Izmedu rjec-
nika u Mikalinu (hitanje ,jactus'), u Bjelostjen-
cevu (,projectio', v. hicerie), u Vukovu (vide ba-
cahe). Koji verujo . . . hitanju kojihgod prelika.
S. Budinic, sum. 29''. Prorokovahe hitahem kocke.
1. Velikanovic, uput. 1, 428.
c. djelo kojijem se hita (hiti). — TJ Vukovu
rjecniku: ,das cilen' ,festinatio'.
1. HITAE, hUra, adj. color; peritus, sollors,
dexter, ingeniosus; callidus. — • -i- stoji mj. neg-
dasnega y; -a- ostaje samo u nominalnom nom.
sing. m. i u ace. kad je jednak s nominativom.
— Fostaje od osnove od koje je i glagol hitati.
— Rijec je praslavenska (sa znacenem: lukav),
isporedi stslov. hytrt, rus. xuTpwii, ces. chytry,
po]. chytry; u natoc tome mislim da je naj sta-
rije znacene brz (isporedi i gornsr. khjotry, brz).
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,agilis; color;
citus; ocyor; pernix; rapidus; velox; volucer'),
«f Mikalinu (kod hitan, i napose: hitar, skocui,
lagahan ,agilis' ; hitar pametjii , bistre pameti
,acris, solors, perspicax, acutus, salsus'), u Belinu
(,volox' 756'J ; ,fostinus' 48'' ; ,agilis' 52a. 253'' ;
,industrius' 398*; ,solors' 557^; ,ingoniosus' 403*;
,argutus' lOOb; ,cautus' 23*. 252''; ,vafer' 114a;
hitriji ,agilior' 52*; ,industrior' 398*; .ingeniosior'
403*; ,cautior' 23*), u Bjelostjencevu (kajkavski
hiter, hitan ,festinus', v. brz), u Jambresicevu
(hiter , color, velox, festinus, citus'), %i Voltigijinu
(,losto, snello' ,schleunig, geschwind'), u Stulicevu
(,astutus, industrius, solors, perspicax, attentus,
diligons', v. brz), ti Vukovu (,schnoll' ,velox').
1. adj. — Komp.: hitriji.
a. celer, velox, agilis, brz. hrzina moze biti u
hodu Hi micanu Hi u kojoj drugoj radni. moze
se kazati o kome Hi o cemu da je Jiitro, brzo
iiopce Hi u nekom osobitom slucoju. a) o cejadetu
i 0 onome sto se misli kao cejade. Ja sam Gri-
zivino, a nijesam Vukodlak: grizem, zvem, ijom
vino brz, krjopak, hitar, lak. M. Drzic 29. Lete
za nom a ne toku i he druge nagle i hitro. I.
Gundulic 40l. Hitri i plasi skoc'mo, tec'mo na
sve strane. 478. Tad cu hitar vanka iz dvora
svita otiti. A. Vitajic, ist. 8''. Vrijeme 'e starac
sijod, al' hitar, svo se vrti na okolo. J. Kavahin
436*. Vidili sto, drzim, kad gori slama ili trstika
da one iskre brzo leto; ovako na priliku bico
svitli i hitri pravedni. J. Filipovic 1, 224*. Iz-
mace nam se, buduci on hitar i pojak. E. Pavic,
ogl. 414. Da no budo lotar nogo hitar. A. Kalic
363. Hitro slugo koho prifatise. Nar. pjes. vuk.
2, 229. Pa da pustis te hitro telale. 2, 539. Za-
fa|uje hitri khigonosa. Nar. pjes. juk. 253. Za
nom sece hitar posal: ,Katalonka! vrn' se nazad!'
Jacko. 47. Hitar odvise srecu proskace. Nar.
posl. vuk. 341. Hitar momak kano plamon zivi.
Osvotn. 3, 66. amo spada i ovaj primjer: A
Maksim je hitar kavkagija. Nar. pjos. vuk. 2, 557.
a moze spadati i ovaj: Jedan da je hitar du-
voglija. 2, 227. — b) 0 zivotini. Pace rek bi,
hitri i laci pruzico se (koni) sad na zvijezde.
39
1. HITAR, 1, a.
610
1. HITAR, 1, c.
1. Gunduli6 42G. I skacu6i laka (srna) i liitra,
na dub|6 se me6e i pene. 554. Hitra se ptica
za obje noge hita. (D). Poslov. danic. 26. Hitri
koni sunca letu put. vecerno. J. Kavanin 401'^
Ne stidi se hitre srne. V. Dosen 156a'. Od lii-
trijeli koi'ia odskocise. Nar. pjes. vuk. 2, 283. —
c) 0 neHvoj tjelesnoj stvari. Eavna poja, tvrde
goro, . . . hitre rijeko, sine more ... A. Vita}i6,
ost. 6. Ma plav bjese jaka i hitra i sve morsko
tlaci vale. 146. 6in', da gledas hitru rijeku. J.
Kavanin 438a. Ah! nek hitra mui'ia sine. V.
Dosen 40a. Potrco se hitro strile. 228''. Kad u
glavu hitra muna cije]a. Osvotn. 2, 175. avio
spada i ovo: Od hitroga praha i olova. Nar.
pjes. vuk. 2, 561. Kide di|ku sa ramena bojnu,
ter joj dado hitre zalogajo. Osvotn. 6, 78. — d)
0 vremcnu. Letjase i tad hitro vrijome. J. Ka-
vanin 436a. Kojim il' se razstanuti u cas hitri.
V. Dosen 160*. — e) 0 nogmna, o krilima, o
ocima ltd., i o tijelii uopce. Imaju noge veoma
hitre za uteci od pogibili. M. Radni6 409>>. Tko
je hitre noge imao za prispiti na sastanke. I. J.
P. Lucid, razg. 28. Kad ne kazah za te hitro
noge. Nar. pjes. vuk. 3, 357. — Krejuta hitroga
pogladiv napravi. D. Barakovid, jar. 20. Vrime
imade krila fiudno hitra. A. Kanizlic, roz. 19.
Tvoje molbe hitra krila imaju. A. Kali6 507. —
Kamo su mu hitre oci? V. Doson 44^. — Tilo
zdravo, lipo, hitro i kripko. I. T. Mrnavi6, ist. 45.
— f)o micanu, o radni. Hitri tvoj pogled. Gr.
Drzic 390. Dati nemu brz, hetar i snazan poshih.
S. Budinic, sum. 02^'. Hitra tanca u pocelo.
J. Armolusic 2. Tjerat . . . kosuticu hitra bijega.
J. Kavanin 6^. Molbe , molbe dopiraju hitrim
lotom na visine. 20**. Hitrim stupom, rijefiim
milom srca svodi. 255*. Eto opot sunce jezdi
hitrim tijokom put zapada. 417''. Neka se vode
hitri tanci. B. Zuzeri 297. Da ne moze biti stvari
hitrije od onoga pomicai'ia. J. Matovic 112. Po
dvoru je srecu dijelila: svekrovima hitro poslu-
§ane . . . Nar. pjes. vuk, kovc. 81. Ona mi je
crna oka, hitra skoka. Nar. pjes. istr. 4, 14. Ter
uznatrag hitar korak krece. Osvotn. 1, 52. Hoco
se hitra priskoka svakoj nozgodi i nonadni. M.
Pavlinovic, rad. 103. — g) o voji, srcu. I svud
ima voju hitru. A. Vita}i6, ost. 42. Ispuniti ga
(zakonj s hitrijem i s veselijom srcem. J. Ma-
tovi6 287. — h) 0 putu. Ne bi V \i\tYi(h) s\o]i(h)
puta ve6 smutilo trista puta (zvizde). V. Dosen
264^. — i) moze biti izrcceno, na sto je Jco brz
Hi je Uo brzo (isporedi 1. brz, 1. a) j))). zna-
cene je gotovo Icao spravan, spreman. ono na sto
je ko brz Hi je sto brzo moze se izreci: aaj aku-
zativom s prijedlogom na. Vsaku ric na zlo hitru.
Transit. 84. Po moru svi vitri kad se rastrkase,
na nase zlo hitri ki s troskom ustaso. P. llekto-
rovid 72. Zasto na voliki pogibil tako jesto hitri?
F. Vrancid, ziv. 27. Oci mu su bile bistro, na
opacinu svaku itro. P. Posilovi6, nasi. 201''. Noka
budo svaki coek hitar na slisarie a kasan na go-
voreno. M. Eadnid 426a. Kako 'o hitar na lo-
vinu lav. A. Vitajid, ist. 48''. Nijo itar na sluzbu
BoXju. A. Badi6 58. Ostaje Slobodan i itar na
svako dobro dilo. M. Zoricic, zrc. 118. Ako je
tko hitar na molitvu. B. Leakovid, gov. 8. —
bb) infinitivom. Jesu hitri druzih upifcati. A.
Georgiceo, nasi. 8. Ah kako bi hitar bio dvore
tyoje raztvoriti! A. Vita|i6, ost. 55. Ovi dobri
ribari bi§e hitri i pomjivi \\^\\ sliditi Isukrsta.
F. Lastrid, od' 241. Da je hitra i brza dodi u
pomod. A. Kaiii/Jid, utoft. 197. Hitar budi sta
duti, a till giivoriti. Nar. posl. vuk. 341. — inji-
nitivom sa za (po tudijcm jezicima). Hitro nogo
Aihove za prolifci krv. J. Matovid 381,
b. vjest, koji umije nesto dobro uraditi Hi po
naravi Hi osobito po tome sto se u onoj radni
uvjezhao. ovo znacene moze pnstati od predasnega
tijem sto ko vjcsto radi onaj i brzo radi. nahodi
se ne samo u ovome (aktivnom) znacenu, nego i
%i pnsve suprotnome pasivnom (koji je vjesto iz-
raden). a) u aktivnom znacenu, o celadetu (koje
se naj cesce imenuje po onoj radni u kojoj je
vjcsto). Hudogyiht. i hytryiht majstort. Danilo
203. Od hitra tkaoca. M. Marulid 14. A pak
se namjori mjorilac hitri taj ki tanko razmjeri...
vas svijot saj. M. Vetrauid 1, 9. Trijobi je iskati
hitroga Dedala. 1, 113. Gusle jedne po hitru
mestru udilane. P. Zoranid 47a. Ki su od Jubavi
hitri uciteji. D. Zlatarid 42''. Likar se pravJaSe
i mostar hitar. Aloks. jag. star. 3, 222. I hitri
pismari pisma latinskoga. D. Barakovid, vil. 12.
(Zid) utvrdjen zestoko od hitrih zidacef. 56. Tako
im umjo hitrijeh |udi vjesta ruka slike utvorit'.
I. Gundulic 427. Pasa uzo iz nova stranu drugu
razgledati, na koj tkalac hitri osnova, vojska
s vojskom gdi se rati. 445. ^ubovnik je bozan-
stveni hitri mostar djela toga. B. Betora, dut.
170. Kudu cesarovu ca naj ved umiso mestri
naj hitriji to ju nacinise. Oliva. 55. Pa berbere
hitre dobavila. Nar. pjos. vuk. 2, 254. Tako se
narajere na nekakva majstora hitra u rugi i
podsmijohu. Nar. prip. vuk.'- 288. — b) o cela-
detu (isporedi a, i)), ali se radna izrice : aa)
lokativom i prijedlogom u. Hitro u raboti. D.
Barakovid, vil. 123. I on hitar u obrani, kad
grad vidi, slobod shi-ani. J. Kavanin 193*. Koji
je na zlo brz, on jo i hitar u zlu. A. J. Knozovid
195. Jedan mladid puuo pametan, hitar i ra-
zuman u vladaiiu. And. Kacid, kor. 230. — bb)
injinitivom. Bududi malo hitar vladati ovo oruzje.
P. Eadovcid, nac. 41. — c) takoder u aktivnom
znacenu, ali po ncsto u prenesenom, metaforickom
smislu, 0 ruci, orudu itd. Mestarstvo hitrih ruk.
D. Barakovid, vil. 105. Hitrima rukami ja guslat
junak mlad. 342. Nagli koiii strolovito, kud ih
hitre ruke obrdu, sjomo tamo viju so u vito. I.
Gundulid 345. Posijom ti mu priliku hitrom
rukom izpisanu. I. Dordid, pjos. 9. Koliko je
hitrija ruka, koja krede i vlada orudjem. D. Basid
230. — Drze u miru kotar isti hitrim perom,
jiravim stapom. J. Kavanin 120''. Noka od boja
i od Jubavi snaznijo i hitrije pero pravi. 334*. —
amo spada i ovaj primjcr: Hitar jazik poda n za-
tvoren u usti. D. Barakovid, vil. 17. — d) o radni.
Onogaj hitra kidonja. M. Marulid 3. A pinuri,
nozi i zlico hitra kova zamijornoga. J. Kavanin
22''. Alabastri praci u redu koji rijezom hitrim
tacu i van zida vrsno skacu. 483*. Evo Kosa
hitar vezak voze. Nar. pjos. vuk. 3, 147. Gdi
dva brata itar lovak love. 1, 319. Trze an^ar
Durdo knozo iz itra lova. 1, 613. Pa otido Durdu
knezo u itar lovak. 1, 613. Te pogubi Durda
kneza n itrom lovu. 1, 614. Podizo so itar lov
loviti. 2, 71. Eudicama hitar vezak vezo. Nar.
pjes. vil. 1868. 587. — e) 0 nacinu. Ni pentur na
svit bil toli hitro skolo. M. Marulid 78. Postrga
hitrim zakoiiom i napisa. Mirakuli. 26. Krma
nakidoiia hitro u nacine. B. Betora, or. 12. I
uzpijevauja sva skladajud godna zuka, hitre vrsti.
J. Kavanin 498''. — fj u posve pasivnom zna-
cenu, 0 onome sto postaje Jiitrom radnom. Hitri
uros stotim dilom glas Ijopota svijoh nadhodi.
J. Kavanin 36'*. Podignu svotom' Dujmu voomi
hitar i lijop otar. 91*. (Jim su izvrstno zido hitre
sgradili u hip. 193*.
c. da(ijem sirenem predasnega znacena, moze
znaciti uopce vajan, vrijedan (i osobito pametan,
miidar, naucen, radin). a) o 6e(adeta. Vcmo,
1. HITAE, 1, c.
611
1. HITAE, 2, h.
kako hitr jost i dobro ncen. Pril. jag. ark. 9, 102.
(1408). Poput jednoga hitra pastira. Transit. 13.
Drugomu mladicu kako mi so vidi hitru i umicu.
P. Zorauic 11^. I Pag ima Judi hitriC?iJ koga
livali solenica. J. Kavanin 142'>. Koliko vam je
drago sve sto moze iznaci hitar pokornik. A. d.
Bella, razgov. 113. Tko je hitar kazo liitrinu u
bogojubstvu. I. Dordic, ben. 97. — u ovom pri-
mjeru izreceno je dativom ono sto se naiicilo, sto
se zna: Dozva Aristotila muza mudra i hifcra
svakoj filozofskoj hitrosti ricju i dilom. Aleks.
jag. star. 3, 22G. — h) o iivotini. Kakono pce-
lica pomniva i hitra. B. Kasic, per. 159. — c)
0 umu, razumii, pamcti, svijesti itd. Gdi je nih
um hitri? G. Drzic 406. S brjemenom u mladih
pamet mlada vitri, a kazat se u starih ima razum
hitri. M. Drzic 92. Latini kih razum tac pravi
hitar se, pun vida, da ih svak u slavi hvale6i
spovida. D. Raiiina 781^. Pameti hitrije triba je
meni stec. D. Barakovic, vil. 5. Ah! sad imam
pamet hitru, sve je, sto svijet gleda i dvori, na
ognu vosak. I. Gundulic 232 — 233. Hitrijem
znanem bistre svijesti. G. Palmotic 1, II. Hitrom
svijesti svaki slovi, med iz usta nima grede. 2, 220.
Dusu moju urosio si bistrom pametim, s hitrijem
razborstvom V. Andrijasevic, put. 77. Akonejmas
toliko hitre pameti. A. Kanizlic, uzr. 165. Ja
vidu da si ti hitre pameti. Nar. prip. vuk. 207.
— d) 0 rijeci. Od koga ric hitra s nas tira zle
voje. S. Mencetid 70. Ostinuv tresem se jakno
lis na vitru, kad oci tve vidim, al' cujem ric
hitru. D. Kanina 101^.
d. lukav. znacene moze biti postalo od preda-
shega tijcm sto je sJtvaceno u zlom smislu, Hi od
prvoga znacena glagola hitati, te bi isprva zna-
cilo: koji hvata, koji lovi. a) o ccjadetu. Hitri
hadum svijem objavi veseo pogled, sliku dragu.
I. Gundulid 385. Nu za sve to hitra dosti da
ona pomoc stece za se, kaze joj pogled pun mi-
losti. 461. Da hitri napasnik ne bi mi cinio
upasti u jaz. V. Andrijasevic, put. 88. Prive-
dite simo toga zatravnika novirnoga, kim obrnu
sad vrag hitar, kako jednim listom vitar. P.
Hektorovic (?) 144. Ter se hitroj hotmi prignu,
ka mu i blago sve izhini. J. Kavanin 34^. Prijo
bi dumnom stala u spile, neg me'u hitre gradske
vile. 85t>. Mlecani hiti'i bijahu i udi} ispunise
ze|u. S. Badric, ukaz. 68. — b) 0 zivotini. Bjezi
bez traga i bez puta hitra kuna, zee pun straha.
I. Gundulic 407. A to er himben i lazivac ima
narav hitra liha. J. Kavanin GO^. Brzi je od
srne, hitriji od kune. (Z). Poslov. danic. 10. —
c) 0 ocima. I hitre lie oci da vidis, nebore. A.
Sasin 133. Hitre oci jere hine. I. Ivanisevic 183.
— d) 0 misli. (Misli) hitre su i prave. M. Ve-
tranic 2, 161. — amo spada i ovo: Poklon hiti-a
svita bise kim ga dvori. M. Marulic 41. — d) o
djelu kojem mu drago, o nactnu, o rijeci, o smi-
jehu i 0 svemu cim se drdgi moze x>revariti. Moc
sa hitri dili liih ti ne premogu. M. Marulic 24.
Ugonenija lastiva i hitra. Transit. 146. Ptica,
ka svud leti slobodno po sviti, hitra ju privara
od lovca uhiti. D. Eanina 88a. Hitre cine tej
ostavi, mrtvo ufanjo ne ozivjiva'. I. Gundulic
188. Tiho s hitrim zasjedami tjera iz srca svih
bojazni, i unjeguje s prva i mami pod prilikom
qd prijazni. 2o-*. Proc s nacinim prem hitrima.
G. Palmotic 1, 47. S naj hitrijem napastovanjim
nu se stavi progoniti. V. Andrijasevic, put. 368.
Da pod hitrom rijeci ne bi kagod varka sakrila
se. P. Sorkocevic 586''. — e) a dusevnom osje-
canu. Ah! sto nece iznac hitra }ubav dobre
majke! B. Zuzori 121. Zato materina hitra }ubav
ne moguci vece sakrivat ga, splola mu je od tanka
pruca ko kolijevku jedan kosic. 226. Mnoztvo
lupoztina izmisjeno od prijevarne i liitro lako-
mosti. J. Matovic 397—398.
2. adv. Mtro. — Komp. : hitrije. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,cito; festinanter; raptim'),
11 Mikajinii (kod hitno i napose: hitro, pametno
,callide, astute, vafce'), u Belinu (,velociter' 7561';
,agiliter' 52''; ,ingeniose' 403*; ,caute' 252''; ,in-
dustrie' 398^ ; , argute' 100'' ; ,acute' 29a ; ,caute,
prudenter' 22''; , astute' 114^; hitrije .agilius' 52'';
jingeniosius' 403a; ,cautius' 22*'), u Bjelostjencevii
(hitro, hitno ,cito, celeriter, festinanter, curriculo,
propere', v. brzo), u Jambresicevu (,celeranter'),
u Voltigijinu (, presto, velocemente' ,geschwind,
schnell'), u Stulicevu (,velociter, sagaciter, inge-
niose, artificiose, prompte, solerter, astute').
a. brzo, vidi 1, a. Oni (vuci) skupise hitro se
po slidu, ter me obstupise i zadu i spridu. H.
Luci6 239. Hrli vezijer hitro ustupa, tim ga
udorac zli ne stignu. I. Gundulid 528. Da hi-
trije hoce on zlicom u jamicu sve more izliti.
F. Glavinic, cvit. 296^. Otide naglo i hitro skupa
s Ivanom. M. Jerkovic 47. Podati jim lika hi-
trije. P. Eadovcic, nac. 131. Hitro da nas pri-
teku milosti tvoje, zasto ubozi ucineni jesmo
mnogo. L. Terzid 231. Hitro sobom kada mice.
J. Kavaiiin 521*. S Jubavju itro poslusati. I.
Banovac, pred. 83. Sto ucinise hitro pak dadose
starom svatu. F. Lastric, od' 172. Ne more itro
hoditi. ned. 354. Da od plahe mune zraka i
grom strasni iz oblaka hitro sleti u nizinu. V.
Dosen 192''. I s petami hitro gane. 212''. Ove
jadne glase kada Caslav razumi, odma vojsku
sakupi, Seiiom hitro pode u Bosnu. And. Kacic,
razg. 27. Svoje brze kone posidose, k Jajcu
gradu hitro poletise. 62a. Ti se hitro potezis.
Ant. Kadcic 132. Na noge se lake hitro, vile !
M. Katancid 68. Hitro i pospisno uciniti sve.
Grgur iz Vare§a 136. Hitro trci, te otvori vratal
Nar. pjes. vuk. 1, 476. Hitro Jovan pred pedinu
dode. 2, 28. Hitro dvije dozivala sluge. 2, 35.
Hitro idu dva Bozja andela do bijela groba Jo-
vanova. 2, 40. Hitro su ga braca poslusala.
2, 110. Hitro hitaj i nodi i dnevi. 3, 301. Hitro
svoje puske okrenuse. Ogled, sr. 127. Hitro dipi
na noge lagane. 402. Pode hitro u onoga kraja.
Nar. prip. vuk. 108. Jedite hitro. D. Danicid,
2mojs. 12, 11, Euza stade da bjezi hitro kao
divokoza. S. ^jubisa, prip. 80.
b. vjesto, vidi 1, b. Koju (knigu) Ovidij mnogo
hitro od strane Parizeve izmisli. H. Lucid 185.
Oni teg tezati hitro bo umise. P. Hektorovid 48.
Naresonije i hitrije utoliti ju hote. P. Zoranid
la. Najde zlat i hitro kovan prstenak. 31a. XJze
dvi zlice prihitro udilane. 45a. Klonde cetiri od
busa hitro pristrigane. 68a. I £iini (rukami) stril'
ogiiene tac hitro poteza, da i strane pakljene
kadgodi doseza. D. Ranina 60a. Ki pjesni tac
spravno i hitro satvori, da vas svit prem slavno
sad o liem govori. 64a. Golom sabjom za zabavu
hitro vladat' nu nauci. I. Gundulid 338. Vrh
livade mlad uz mlada sjedi . . . i rijec s rijecim
hitro sklada na uho saptom ovi onomu. 379 — 380.
Dize s vrata lijep ogrjaj hitro zglobjen, vas bi-
sorom vrhu zlata i kamenjem drazijem pobjen.
414. Snebiva se , da toliko ruke umrle hitro
vezu. 435. Bijeli volak i koprena ne snjezane
prsi odijeva, tako je hitro istrizena. I. V. Bunid,
mand. 5. V pohvalu kite cvitja razlikova hiiro
sabranc. I. Ivanisevid 12. I toliko hitro umi
priciniti, a jo§ce hitrije opet zatvoriti, sam kra}
ne bi poznal, kako je zatvoren. Oliva. 35. Ploca
od mramora napisana hitro od zgora. J. Ka-
vanin 489''. David sasma hitro u saltijer uda-
1. HITAR, 2, b.
012
HITATI, A, 1, a.
rase. I. Dordic, uzd. ix. Gledajuci jedan kip
raramorni udjp|an veoma liitro. B. Ziizeri 1(15.
K!o uprto zagleda so u lico kojogodi hifcro izpi-
sane priliko. I. M. Mattel 27. Ivako i; pjesni
slatke i mile ti si liitro sve slozio! N. Marci 114.
c. lukavo, vidi 1, d. Cijem nas djavo hitro
blazni. M. Vetranic 1, 25. Koji hitro izdava
cesarstvo krstjansko. 1, 131. Hitro so ^nasmijes,
kad cujos uzdah moj. H. Lucid 192. Cto li roc
od srama i straha no smijah, toj hitro rnkama
i okom spovijah. 191. Hitro mnijos tajati hino6i
zlobe tve. F. Lukarevic 29. Nil ako slascu tuj
pokonu ja od tobe prasam, na tuj riccu j^lulia
meni oncas so ukazes, tor besjodu hitro nioju na
dru»o izvrne§. D Ranina 104''. Mojim so ona
trudom boli i obccava i opet brani tako hitro,
da ti kaze, da si ti kriv, §to ona laze. I. Gun-
dulic 224. Skrovno i§te, hitro pita za nogovo
bitje svudi. 358. Hitro ti jo tuda obraza on la-
zive uzeo izglede. G. Palmotic 1, 51. Oni hitro
raislo izvosti na boj mladca. 1, 117. Neprijatojo
liitro varam. 1 , 216. Dal' bud liitro volo sa
ranom da lisi6o. I. Ivanisovi6 281. Knoz okrene
hitro s molitve na salu. S. ^ubisa, prip. 195.
2. HITAR, m. mjcsto u Srhiji u okrugu alelcsi-
nackom. Niva u Hitaru. Sr. nov. 1873. 751.
HITARAC, hitarca, m. vidi hitrac.
HITATI, hitfim, impf. rapere; jacore; festinaro,
uprav impf. hititi, koje tndi, vidi i hitjoti. —
-i- stoji mj. negdasricga y. — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing. h!ta). — Rljec je prnslavenska,
isporedi stslov. hytati, ces. ch^-tati, jjo^. chytac
(u svijem tijem jezicima s j:*r^'^j>m znacenem).
A. rapero, capore, coraprehondoro, vidi hvatati
(ovaj je ohlik oteo mah hod veeine nasega na-
roda, a hitati je ostalo .s ovijem znacenem samo
u nekijem zapadnijem krojcvimn, vidi i: Oni
(Dubrovdani) ovo rijeci (,hvatati') nomaju nikako,
nego nijesto no govore ,hitati'. Vuk, poslov. xiv).
— Izmedu rjecnika u Mikajinu (hitati, uhititi,
hvatati ,capio, sumo, accipio, prohondo, appro-
hendo'), u Belinu (,pigliare, prendero, iirojn-io
dello mani o d'altro simile' ,capio' oG5»), a Sta-
licevu (,prohondere, caporo etc.'), ti Viikovu (,groifon'
,prohendo', cf. hvatati s dodaikom da se govori u
JJubrovniku), « Daniciccoii (hytati ,caporo').
1. aktivno (osim kod o, svogda prelazno, ali
ohjekat maze hiti izostav(en).
a. silom, Hi prijcvarom, lukavstvom hvatati. a)
ohjekat je sto zivo (celade Hi zivotina). aa) su-
hjekat je cc^ade. Ako bi tko no hotio hitati i
vozati to takovo. Stat. poj. ark. 5, 285. Od
ovogaj <^asa )udi budos hitati. N. Ranina lolJa.
luc. 5, 10. Ako vidis (« snu) da ptico hitas, toj
prilikujo dobit. Zborn. 13(>. Ako vidis da kra-
gujce hitas. toj prilikujo dobit. 138''. Na nogah
jer tko ni, no hita ribo taj. N. Dimitrovic 10.
Ribam zlohotnici josu svi lovnici, koji jih hitaju.
P. Hoktorovid 7. Satiri po lugu zviri i vile lii-
taju. N. NajeSkovid 1, 230. I ptico ostalo umijem
hitati velike i male. M. Drzid 107. Koji hitaju,
pline, deru i biju onih koji ... S. Budinid, ispr.
129. Ne dinjase vede Krstjani hitati. F. Vraucid,
2iv. 53. j[ po vrhu i po strani kijoh nahode, sve
hitaju. G. Palmotid 1, 07. Vidim, gdjo hitaju i
u vorigah suine vode. 1, 101. S oruzjem kovati
umijom i mrezo, u nima hitati juvono lupozo.
2, 305. Svaki jih hita i ubija. P. Radovcid, ist.
24, Zancicom hitati kosuto i jolino. 101. Hitat
u stiipicu. (D). Poslov. danic. 20. Ko .spi, ribo
no hita. (D). 40. Hitati rake ,prendor granchi'
,crancro'. A. d. Bella, rjocn. 355". Trci, stigni,
hita' i rani. I. Dordid, pjosn. 23. Ja slavica mla-
dijoh gnijozdo, i ko hitx pticp voska, poklanam ti
o raa zvijezdo. 132. Hita imiho po aoru. (Z).
Hita zGca na koliraa. (Z). Poslov. danic. 20. amo
moze spadati i ovaj primjcr: Ktdi bisrao hoteli
hitatt dreva pu]ska. Spom. sr. 1, 87. (1407). —
u prcnesenom smislii, kao varati. Tor ga hitro
kusa i hita ki'oz bcsjodo ove ohole. G. Palmotic
3, 141''. Razliko ga stvari pita i s hitrinom oda
svudi besjodami mnozijotn hita. 3, 1(52'^. (l)ikla)
bogatca svoga umorna jur premaga, robom hita.
J. Kavanin 37''. — bb) snbjckat je zivotiiia, zvijer.
Oapje k|unom gambore i jogujo hitaju. M. Ve-
tranid 2, 270. Po nih svijoli (nasih j)rimorjih)
srdita zvijor toco i grabi i hita. I. Gundulid 128.
Lav no cini nigdar boja s mravl ni orao ita
muhe. P. Posilovic, cvijet. 144. Mali pas zeca
dvizo a voliki ga hita. (D). Poslov. danic. 59.
Pas koji lajo zeca no hita. (D). 94. Ni oro hita
muhe. K. Magarovic 75. Da jih }uta zmija hita.
J. Kavanin 40''. — cc) siibjekat je neziva stvar
tjclesna. aaa) viveza, zamka. Mrezu, ka no hita,
sve zaraan prostira. D. Ranina lO'.)*. I zamcico
gorke smrti prije vremena nu hitaju. A. Vitajid,
ost. 3.38. — bbb) lada. Video., da ga ma plav
stizo i malo man voce hita. G. Palmotic 2, 00.
— dd) subjekat je sto umno. Tuj poce svakoga
hitat strah prijuti. F. Lukarevid 273. I da se
izbavis prije tuge od svita u kojoj boravis i ka
to vijek hita. A. Sasin 282. Njoki me strah
hita a ne znam cosa rad. COO. Hitrost zeca hita.
I. T. Mrnavid, osra. 114. ^Ili me ovo norazlozna
noka zeja veze i hita. G. Palmotic 1, 41. Od
krvi me zoda hita. 1, 51. Svih cudo hita s ovaka
ditida. A. Vita|id, ost. 404. Opet zlo nas drugo
hita. ist. 305''. Zima al' hita svih studena, stva-
ra'ud u led, ka bi u cvijotju. J. Kavanin 388''.
— b) objekat je (tuda) dusa. znacene je u meta-
forickom smisla kao loviti, varati (isporedi a)
aa) pri kraju). Necis jioglod smrt uzroci, smeta
pamot, dusu hita. G. Palmotic 3, 152''. — c)
objekat je sreca, zgoda. a metaforickom smislu.
Tko so oddili, boju srjodu hita i sili. J. Kavanin
129^. Hitaj sre(!u, dim vlasiva 'o. 351l>. Pustonu
zgodu, znaj, hitat ces zaludii. I. Dordic, uzd. 141.
— d) objekat je ,kra^evstvo iiebesko'. znacene je
kao dobivati u metaforickom smislu. Selni (silni)
late i hetaju krajevstvo nebe.sko. S. Budinid, sum.
97'>'. — e) objekat je stvar umna. u metaforickom
smislu. Hita njekoja nijakos zivot moj. F. Lu-
karevid 40. (Dusa) ufiinjom pristupa ka dobroti
Bozijoj i nu hitajet, koju verom jure poznala i
zacola jest. S. Budinid, sum. 59*. Jur bogastvom
poiiosita hitrijem smijehom i pozorom lijojjijeh
mladac jubav lata, ki se vrto prid ne dvorom.
G. Palmotid 3, 12'K — fj objekat je vjetar. n
prenescnom se smislu kaze da lada Hi pomorac
,kita vjetar', kad sic jedra tako polozena , da
vjetar naj bo^e tjera lada. Pomorci u svom
brodu no imajudi ugodne vjetro pod svojom vlasti,
kad im doliode hitaju ih sa svijem jedrim raz-
krijenijom i ne pustavaju ih da utoku. B. Zu-
zeri 47. Drijevo tesko s malijem jedrim ili hita
stranom vjetre robreci so ili im krmu svu slo-
bodnu dopustava. 2/8. Razkrili i-aztvorena svoja
jedra . . . za hitat vjotro kad mu dunu. 292.
Pomorac hita oni vjotar koji je noma koristan.
V. M. Gudetid 4. — jamacno spada amo i ovaj
primjer, u kojemu nijc izreccn objekat: Od lade
se veli, ako jo vajana: ,dobro hita'. L. Zoro, rib.
ark. 10, 227. — g) nije izrijekom kazano koji je
objekat. Velo, tjera, malo hita, tko u nih stavja
svoje ufaiio. G. Palmotid 2, 75. U rasrzbi grize
okoli sve sto hita pas oholi. N. Marci 58'\ —
/♦) hitati koga u rijeci (tal. prouder in parola),
HITATI, A, 1, a.
613
HITATI, B, 1.
u prencsenom smislu, znaci: priatati na nesto sto
jc obecao. Hitat u rijeci. (D). Poslov. danic. 2G.
b. kad p)i'uzivH ruku (a i drugijem nacinom)
sto se hvata, a kod toga nijc. potrebno misliti
na silu ili na prijevaru. a) uopce. Naglo rukom
hita I'lPfj^a. P. Kanavelic, iv. 157. Tudom rukom
zmiju hitat'. (D). Poslov. danic. 138. Osip sluu;u
svoga hita. P. Vuletic 65. Nega hita i zagrja
i draguje. .T. Kavanin 109a. Ja ruku od ne-
mocnika hitajudi rijet cu istijem nacinom. B.
Zuzeri 55. Hita prstim dim. (Z). Poslov. danic.
26. Boj obire , oruzje hita. A. Kalic 135. —
mole subjckat bili i zivotina. Oro okosi ogue-
nite trijesko hita. J. Kavanin 292''. — b) maze
se istaknuti sto se osobito hvata kod objekta;
to se izrice akuzativom s prijcdlogom za. Za
ruku hitajuci. Zborn. IH^. Hita me za lice. S.
Mencetic 210. S}e andela s neba koji za mac
nemu hita i no da. G. Palmotic 3, 27'i. Za de-
snicu ter mo hita. 3, 85^. Za tijem hita nas za
ruke. P. Kanaveli6, iv. 13'J. Hita te za ruku,
vodi te, uvodi te. A. Kalic 202.
c. u nekijeh pisaca ima: hitati }ubav, hitati
gnev u smislu: v\ub],ivati se, na]ucivati se. ovo je
znacene prencseno od znacena kod a ili kod b,
ali jamacno nije narodno. U mladahna svoja
lita svaka od vas, lijope moje, grli rados, Jubav
hita', zeje ispunaj slatke svoje. I. Gundulic 381.
Tada ces . . . hitati gi'iiv i srzbu suprod zlobnim.
A. Vita^ic, ist. 238.
d. shvacati, razumjeti, u prenesenoiu smislu.
a) objekat je ono sto se razumije (moze biti iz-
rcceno i^odloznom recenicom). Sad otajna nima
slova tomacase po nacinu, od^kijeh slaba svijes
nihova ne hitase pravu istinn. Gr. Palmotic 3, ll-i''.
Hita Isukrs gdi strijaju tej besjede lazne i hude.
3, 141a. Jur nih pamet razgorjona misli ostavja
tasta svita, ter otajstva bozanstvena bez uikakve
sumne hita. 3, 228a. Hitati pameti ,intelligo'.
A. d. Bella, rjocn. 412a. Kristjani, koji dobro
hitaju, da imenom ,svetoga srca Jezusova' razu-
mije se no istom srce telesno liegovo. I. M.
Mattei 9. To ja ne hitam, ko sto ne hitam raz-
liku. M. Pavlinovic, razg. 23. — b) objekat je
ce]ade c>je se rijeci razumiju (uz objekat moze
biti i p>odlozna recenica). Hitas li me sad? M.
Pavlinovic, razg. 17. Hitam te sto hoces rijeti.
14. Ja te vec hitam kud cijas. 70.
e. tieprelazno, dolivatati, dosezati. Ljestve,
koje hitahu od zemje tja do neba. M. Divkovid,
uauk. 116a.
2. sa se.
a. rejleksivno.
a) hitati se jamac, ciniti se jamac, jamciti.
Kazumno zivot tvoj ako ces vladati, jamac se, cuj,
nemoj nikadar liitati. N. Dimitrovic 21. Jamac
so ne hitam. M. Drzic 49. Neka se ne hitaju
jamci za svitovne. M. Bijankovic 96. Tko za
druzijch obecava ili se jamac hita, u dug se
stavja. (D). Poslov. danic. 135.
b) s genelivoin (u kojem padezu stoji ono sto
bi bilo objekat da je prelazni glagol). ■ — izinedu
rjecnika u Belinu (hitati so kojo stvari ,aifer-
rarsi a qualche cosa, come ad un ramo ecc' 42'J ;
hitat so ,appigliarsi, attaccarsi' ,prenso' 921*; hitati
se koje stvari ,dar di mano a una cosa' ,apprehGn-
dere' 4601'; hitati so oruzja ,prendor I'armi' ,arma
capere' 581''), u Stulicevu (liitati se kojo stvari
,adhaerere, arripere, approhendero'; hitati se koga
,fidore, confidere, niti'), u Vukovu (,greifen' ,pro-
hendo' s dodaikom da se govori u Dubrovniku).
aa) kao hvatati uopce, vidi 1, a i b. Tad mafia
ostrena hita se i britka. D. Barakovic, vil. 261.
(moze biti da bi amo spadao i ovaj primjer, ali
nema genetiva: On se rukom hita i rece: ,Stan'
gori!' M. Marulic 41). i u prcnesenom, metafo-
rickoin smislu. Budi da (kako vim) zivot se moj
hita nakon sesdeset zim jur sestoga lita. P.
Hektorovic 63. I,od desnice koja izdavno hitaso
se nomu glave. G. Palmotic 3, 112''. — i u ne-
2}rijatejskom smislu kao sto je u predahlem pri-
mjeru. I dobro da stari veli svjot od svita, vi-
socih da stvari vazda so tris hita. D. Ranina 68|>.
Necasniku na zlo hrlu zivota se on hitase. Gr.
Palmotic 3, 71'». — bb) kao prianati. aaa) u
jjravom smislu. Od tolike muke umjerase a jezik
mu se usta hitase. M. Divkovic, bes. 387''. — i
u prenesenom smislu. Sagresujemo zaSto se hi-
tamo stvari Bozijo. M. Divkovic, nauk. 276''. Ne-
pravde bojim so kom se posla hitas. I. T. Mr-
navic, osm. 80. — bbb) subjekat je kakvo zlo
(n. p. bolest kod cega ziva, rda kod gvozda
itd.). Plodi se po meni, i ruke se hita (bol). P.
Hoktorovic 71. Nije stanovita ova rana ka ih se
hita. A. Vitalic, ist 224a. Uzezene po uvehlijeh
granah leteci hitase se pribivalista kaluderskijeh.
I. Dordid, ben. 183. Ziata se rda ne hita. (Z).
Poslov. danic. 157. Gvozdja hita se rda. S. Rosa
77a. i 0 moralnoxi zlu. Oholost nih se hita. A.
Vitajic, ist. 224a. — ccc) u prenesenom ^smislu,
kad se od cega trazi pomoci u neoo(i. Coek se
u nevo|i hita drv|a i kamena. (U Dubrovniku).
Nar. poslov. vuk. 349. — ec) kad^ se hoce sto
dokuciti. aaa) u pravom smislu. Ca ne mores
dosec toga se ne hitaj. M. Marulic 133. Dvojica
mi se je danaska oruzjem zivota hitala. M. Drii6
334. Noseci kuko gvozdene mene se hitahu, da
bi me dokucili. M. Divkovic , nauk. 301''. —
bbb) u prcnesenom s)nislu, sto zejeti, za cim na-
stojati, sto traziti. Razumnu sva je slas bla-
zenstva od svita meu }udmi castan glas; toga
se svak hita. M. Drzic 18. A pse jedan, i Pe-
trunele mi se hitas? 291. Tko se tebo (slave)
hita, nima dobra virna. I. T. Mrnavi6, osm. 171.
— dd) kao obracati se kome, govoriti s kim.
Zenski spolu, dohodim k tebi, tebe se hitam da-
naske. A. Kalic 95.
c) znacene je kao kod b), ali ono sto ondje
stoji u genetivu, u ovijem primjerima stoji u
ace. s prijcdlogom za. I bozice se pocese hitat
za bogastvo. M. Drzic 402. Hitat se za go mac.
(D). Poslov. danic. 26.
b. reciprocno, hitati jedan drugoga. aa) u
pravom smislu. U tanac se svi hitaju, svi za-
cinu slatke pjesni. I. Gundulic 379. Eadmio
prista, i taj cas se § nim u tauac svi hitaju.
382. Eazbijati tvrda oklopja, hitati se sad na
ruke. G. Palmotic 2, 315. U skupih u kojih so
Judi i zene hitaju za ruke smijehom od liudoba.
D. Basi6 264. — bb) u neprijatelskom smislu,
jaciti se, boriti se, svadati se, pravdati se. aaa)
s prijcdlogom sis instrumentalom. Hitaju se
nerazborno s nebom. I. Dordic, ben. 34. — bbb)
s prijcdlogom pro6. Nu se hita prod istini i
varan so zlo nahodi. G. Palmotid 1, 393.
c. pusivno. S nimi se hitahu .skrpine kolike.
P. Hektorovic 34. Tanci so hitaju, i poju tuj
pjesni i igre igraju razlike s juvezni. I. Gun-
dulic 129. Jeguje se u mutezu hitaju. (D). Poslov.
danic. 39. PrijateJ se hita u vo)i, a ku§a u ne-
voji. (Z). 100.
B. jacere, bacati. — Od xvi vijeka (vidi kod
1, b, a) i 2, b, a)).
1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,jacore'), u Mika^inu (hitati, mecati ,jacio'), u
Jijelostjencevu (hitam, modem, bacam), ii Jambre-
sicevu (hitam ,jacio, projicio'), u Voltigijinu (,get-
tare, lanciare' ,werfen'), u Vukovu (vide bacati).
HITATI, B, 1, a.
614
HITITI, A, 2.
a. xjrelazno. a) u pravom smislu. Svaki cas u
me strilicu hita i ne pociva. H. Lucie 214. Neka
■vitezi va jn hitaju strile. F. Glavinic, cvit. 239'j.
A otrove svijeta i djavla na tie hita. J. Kavanin
371a. Pet i tizili strijela hita na pet krivac.
569'\ Hita on nega kaiio vitar vale. A. J. Kne-
zovic 150. Priko mora ovog' svita gdi talase
himba hita. V. Dosen 217''. Ov oruzje hita, da
mu je big laksi. M. Kuhacevic 122. I (h)ra.nu
jim (svinama) liita. J. S. Kejkovid 32. Osvrte
so jelonak, uze momu na roge, pa je hita na
brege. Nar. pjes. vuk. 1, 167. Nije Mara kopile
rodila, kako ste vi bule bajnolucke, te hitate u
Vrbas u vodu. 1, 483. Pa je sebi hita po sa-
pima. Nar. pjes. juk. 406. TJtrnuh rozicu, ruman
cvet, pak ju ja hitah na veter. Nar. pjes. istr.
2, 122. Svekrva je hitala decu va vodu. Nar.
prip. mikul. 30. Uhvati loptu i hita. S. Tekelija.
letop. 119, 9. Take ogari sipa iz topova i kum-
bare hitase lubarde. Osvetn. 3, 136. — h) u pre-
nesenom smislu. Srcbe kra}evske on u nemar
hita. A. J. Knezovic xxxiv. Cudan pogled na
nu hita. J. Krmpotic, kat. 121.
b. neprelazno. ono Sto je kod a ohjekat, stoji
It instr. Smlatise jim siju stinami hitaje. M.
Marulic 92. Cesar zapovida strilami u nega hi-
tati. F. Glavini6, cvit. 27*. Hitao si strilami u
mnoztvo puka. A. Kanizlic, kam. 31. Petom
hita, bije. roz. 84. Nogama i rukama hitajuci.
bogojubn. 475. Vitrovi od poslova tamo amo
nim hitaju. V. Dosen 26*. Kad zvir koja jado-
vita privezana sobom hita. 95*. — u jeclnom pri-
mjeru ima (grijeskom) uz instr. prijedlog s :
S nimi (od zemje prahom skodni kako vitar) zloba
hita. A. Vita}i6, ist. 11^.
c. u ovijem se primjerima ne zna, jeli prelazno
Hi neprelazno. Uze§e tada kamenje, da bi hitali
na nega. I. Bandulavic 10'^. joann. 8, 59. Ilitati iz
pu§ke, t. j. i^ucati iz puske. na Rijeci. F. Pilepid.
2. sa se.
a. refleksivno.
a. kad ko sama sebe hita, baca. — Izmcdu
rjecnika u Belinu (,lanciarsi contro d' uno' ,irruo'
424''). a) kao da je takovo znacene u ovom pri-
mjeru (u kojemu bi stajalo metaforicki) : Istina
jest, da so u sram hita, da sramotan ostaje, koji
sramotu pita. A. J. Knezovi6 220. — b) u pre-
nesenom smislu, se jactare, razbacivati se, razme-
tuti se, metati se, vidi i zadni primjer kod ba-
cati, 3, a), kao da je ovako znacene u ovijem
primjerima: I zrak kim se hita pozor tvoga oka.
11. Lucie 240. (Oholi) gapta, hita s', uvrjeduje.
J. Kavanin 59'».
b. vidi kod bacati, 3, b). — Izmedu rjecnika
u Belinu (hitati se eimgod u fiigov obraz ,in
alicujus OS ali(iuid ingerere'; hitati se na koga
kamonjem ,aliquem lapidibus petere' 733" ; ,calco,
vol calcibus aliquom petere' 159*) i u Stulicevu
(jacere, feriro, potere, coUineare, jaculari etc.').
a) H instriimcntalom. Vodu)a na konae klopei
se hitage. M. Marulid 255. Opeta strilami hteci
da so hita. H. Lucie 289. Poceli su se mladi
jgrati, jabukom so liitati. Nar. pjos. istr. 2, 148.
— M ovum primjer u stoji grijeskom uz instr.
prijedlog s: Koji so za fiima liita s kaiiionom,
utrilom i prili6nim. Ant. Kadtid '286. — b) s ge-
netivom. Nit' on liata, kud pod nim kon bata,
iiego vita gilita ho hita. Osvotn. 4, 19. — c)
mole ne biti izredeno Sto se baca. Zaman se ovi
u nega hitaso, jor ga so nijodno zrno ne dodi.
Blago turl. 2, 52.
,i. pasivno. Nek .so hita (sjeme) o jodnom ko-
raku, polokrugoni baS uz stopu svaku, kuracajuc
po sridiui sloga. J. S. llejkovit 117.
C. vidi hitjeti. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,eilen' ,festino'). Ja sam mislio
da ce biti ovome poslu konac za mesec dana, a,
kako vidim, hoco se i na da}e da se potegle, a
gospoda sudom ne hitaju, kako bi ja kteo. Glasnik.
II, 3, 143. (1709). Er narav gori uzlita laka, a
tezka doli hita, doli hita i potegno. J. Kavanin
1 — 2. Hitro hitaj i noci i dnevi, da ranije druma
uvatimo. Nar. pjes. vuk. 3, 301. Svaki hita, za
vladiku pita. 4, 75. Hita indat u po|u Grahovcu.
5, 339. Kad ko preko mjere hita, pa kvari svoj
posao. Vuk, poslov. 29. Da hitaju da ne dan-
gubimo. P. Petrovic, gor. vijen. 12. Ko potoko
moze ustaviti da k sinemu moru ne hitaju. 42.
Hitaj, momce, nije ti cekana. S. !l^ubisa, prip.
32. Hitaj sutra u Pastrovice. 44. Knez kupi
vojsku i hita na Skadar. 58. Oni su navikli hi-
tati na bojeve kao na svadbu. 155. Hitaj, ku-
kavice crna, doma. 247. Hitam da ucinim ras-
polozene s mojim imanem. M. D. Milicovic, pom.
833.
HITA VAC, hitavca, m. coijek (Hi musko zi-
vince) koji hita (hvata). — U jednoga pisca
Duhrovcanina xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,rapax'). Sto mi recemo barabante a
ini hitavce. S. Rosa ISS'''. U unutrhemu su
svomu vukovi hitavci. 79''.
HITAvATI, hitavam, imjjf. iterativni glagol
ptrema hitati (bacati). — U jednoga pisca xviii
vijeka. Mrtvog na jileca hitava. A. J. Knozovic
215.
HITIMICA, /. vidi 1. hitac, b). — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Jedni govore da ga more
odrisiti daleko toliko koliko ga more s ocima
viditi ; drugi govoro , toliko daleko koliko ga
more cuti da svim glasom vice; tredi, po mi}e;
cetvrti, puscanu itimicu, etc. M. Dobretid 96.
1. HITIMICE, adv. bacajuci, isporedi vrzimice.
— Postaje od glagola hititi, B. — f/ Vukovu
rjecniku: ,schleudernd' ,jactu', cf. vrzimice s pri-
mjerom iz narodne pjesme : On se hiti dobre
hitimice.
2. HITIMICE, adv. properatim, hitno. — Po-
staje od glagola hitjeti. — U Vukovu rjecniku:
hitno ,fliichtig' , properatim' s primjerom iz na-
rodne pjesme: Hitimice knigu proucio.
HITITI, hitim, pf. rapere; jacere. — imp/.:
hitati, koje vidi. — Prvo i stoji mj. negdasnega
y. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. hiti).
— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. hytiti,
rus. xiiTiiTi., ces. chytiti, ^■'o/. chycic, u svijem
tijem jezicima s prvijem znacenem (rapere), i
donosr. chysis s drugijem (jacere). — Korijcnje
(po Miklosicu) chiit, ali se javja samo u jacem
obliku cliyt Hi u jos jacem chvat (vidi hvatiti).
A. rapero, capero, comprehendere, vidi uhva-
titi, isporedi hitati, A. — Dosta rijetko, obicnije
je uhvatiti i (u nekijem zapadnijem krajevima)
uhititi.
1. aktivno. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,rapore, capere, prohendere, apprehendere' ; i
,sullicitare' s dodatkom da se nahodi u pisca
Dordica (?), ali ovo znacene nije pouzdano). a)
u pravom smislu. UdiJ Bog hiti strijolu, da ga
satarise. A. Kali6 83. Hitio noz, uzdignuo ruku.
370. — b) vidi liitati, A, 1, d. Peel bi odmali
liitio vrijednost novoga izuma i odmali ga ujio-
ravio. M. Pavlinovic, rad. 38. Ali opet ne mogu
hititi, kako bi so vi zvali. razg. 13.
2. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (hititi se grane ,appigliarsi ad un ramo
d' albero' ,ramum prensare' 92''; hititi se maca
HITITI, A, 2.
615
HITJETI, 1, a.
,impugnare' ,enseni manu appreliendere' SST'^;
hititi se posla za sve dvaes nokata ,adopGrarsi
con mani e con piedi, cioe far og^ni sforzo e di-
ligenza' ,oinni ope atque opere iiiti' 36'j) i u Stu-
licevu (hititi se jwsla za sve dvaesti nokata). a)
kao masiti se iiopce. Hitih se rukami i xiliitili
za pojas. D. Zlataric 73=*. Hifcio se u glavu, al'
na glavi ni kape; hitio se u bi'adu, al' n bradi
ni dlako. Nar. pjos. vuk. 1, 520. — Jj) s gene-
tivoin, vidi hitati, A, 2, a, h). Pak ga se li liiti
svitlijim pozorom. H. Lucie 253. Da se nitkor
tvogfa poctenja no hiti. 288., Kra|cvsko^a on
pristoja liitio se bjese vece. Gr. Palmotic 1, 356.
S Captislavom sad utece i nase se hiti casti.
2, 244. AH mu so (otrov) hiti zdravja. I. Dordic,
ben. 139. Hiti.se se druma viteski putujuci. 187.
Hitio mu se zivota (obraza, srca). (Z). Poslov.
danic. 26. Kad se kokosi tie dadu, ona se i
petra hiti. (Z). 42. Obratio se u rospa koji jo
tad skocio i hitio mu se obraza tako tvrdo da
nije bilo ni jednog;a nacina za rastavit ga. A.
Kalic 360. Hitio se ogan kuce. 546. Hitio mu
so odjece. 548. — c) s clativom, znacene je, kao
kod b). — u jednom primjcrit xvi vijeka. Ako
se ti zeni pravednoj hitis, voliku ces usilost pla-
titi. Pril. jag. ark. 9, 84. (1520).
B. jacere, haciti, isporcdi hitati, P.
1. aktivno. — U nasemu jezika od xv vijeka
(vidi kod 2, a, a)), a izmedu rjecnika u Mika^inu,
(hititi Zajedno ,conjicio'; hititi unutra ,injicio';
hititi doli, obaliti odzgara ,praecipito, dejicio,
deturbo, exturbo, depello, detrudo, pi-aecipitem
ago' ; hititi, odvrci ,proicio' ; hititi sulicu al' dardu
,contorqueo, immitto, jacio'), u Voltigijinu (,git-
tare' ,werfen'), u Stulicevu (,petere, jaculari'), u
Vukovu (v. baciti).
a. prelazno. a) objekat se odvaja od subjekta
sa sile, kojom ovaj cini da se objekat mice i kad se
od nega odvojio dak se s kakva iizroka ustavi.
aa) u pravom smislu. Niki sin hiti svoga otca
za vlasi na naj zdolinu skalinu. Korizm. 44''.
Zemje samo badil u obrov da hiti. H. Lueic 270.
Eece ih (sudac) u more, da se utope, hititi. F.
Glavinic, cvit. 321b. Sardanapal sam sebe v ogen
hiti od straha pred neprijatejom. P. Vitezovic,
kron. 12. Gdo golim sto hiti? odil. 44. Glavu
mil u mijeh krvi hiti. J. Kavanin 273^. Da tko
hiti ditesce u studenac. Ant. Kadcic 122. Koji
je bez griha prvi na nu kamen hiti. 227. Dilber
Maru na cengel hitise. Nar. pjes. viik. 1, 483.
Svuco z sebe zelenu dolamu, hiti na nu trideset
prstena. Nar. pjes. istr. 1, 50. Ter dosezi ko-
basicu, ter ju hiti simo nam. 3, 19. A mene ce
u vodu hititi. Smailag. meh. 17. Zame sina i
hiti ga prek ponestri. Nar. prip. mikul. 21. Za-
vitlace te i hititi kao loptu. D. Danicic, isai.
22, 18. Malo zrna hitile lubarde. Osvetn. 7, 68.
— bb) u prenesenom smislu. aaa) liite se oci, kad
se pogleda. Hiti oci na nega. M. A. E,e}kovic,
sabr. 31. Na nu Luka hiti oci vrane. Osvetn.
2, 2. — bbb) ono sto se hiti stvar je umna. I
ufanje ovo ne da da trud doli s nome hiti. A.
Vitajic, ost. 42. Pa sam svoje hitio jjopovstvo.
Osvetn. 2, 154. — ccc) mctaforicki, vidi baciti,
1, g) iz pocetka. Tko prije himbom otca hiti iz
prestoja. J. Kavanin 259^. — ddd) hititi sebe,
vidi hitati, B, 2, a, h). Da on ima nize biti, tko
nad Boga sebe hiti. V. Dosen bO\ — b) zna-
cene se razlikvje od znacena kod a) u tome sto
se objekat ne mice sam posto se odvojio od su-
bjekta, nego ga suhjekat prati (n. p. rukom) do
mjesta gdje ga ostavja i tako se od nega odvaja.
isporedi metnuti, staviti, poloziti, postaviti. rjede.
Petar u stalnost ili fundamenat crikve hiti prvi
kamik. F. Glavinid, cvit. 221*. Antenor s bje-
erucani prvi kamen hitio bise. J. Kavanin 206^.
Mali slovi, ke izbrani Aleksandru mestar hiti.
357^. Svjetnika ke neizmjeran Bog tu hiti. 447*.
— c) objekat se ne odvaja od subjekta, nego su-
bjekat cini silom da objekat padne sa svojega
mjesta na nize. Da mu na tleh glavu hite. J.
Kavanin 297*. Ona je (lumbarda) hitila sezdeset
diinnaka. Nar. pjes. istr. 2, 109.
b. neprelazno. sto je kod a objekat, stoji u
instrumcntalu. Na zem|u nim hiti. M. Marulic
256. Hiti djaval Antijokom, ter dusu istrgnuvsi
mu . . . F. Glavinic, cvit. 282^. Ti znas da mnom
protivnost brzo doli hiti. A. Georgiceo, nasi.
165.
c. ne zna se, jeli prelazno ili neprelazno. Do-
vedose Aleksandru clovika Indijanina, i takova
strilca ga povidahu da kroz prsten promitase
strilu tude tada Aleksandar rece nerau, da hiti.
Aleks. jag. star. 3, 320. Kapitan srcrabivsi kamen
naglo; u Kandida hiti. F. Glavinic, cvit. 70''.
2. sa se.
a. rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Belinu
(hititi se sulicora, kopjera na koga ,lanciare, sca-
gliare la lancia' ,jaculor' 421'') i u Stulicevu
(,vibrare, jaculari'). a) kad ko sam sebe ili sto
samo sebe hiti (u pravom i u prenesenom smislu).
On se na tie hiti. M. Marulic 255. Hitih se za
nima, ma zaman, kako slip, da nokti ovima sve
razdrem u taj hip. M. Vetranic 2, 482. Pak
s' u milost nemu hiti. I. Ivanisevic 65 Dol' se
prigne, na n se hiti. A. Vitajic, ist. 33^. Kad
se ko zlo na nih hiti. 99''. Zapovidam ti, da se
od sad u napridak imas uputit u pustinu i hitit
se u more. Blago turl. 2, 134. — b) znaci Ho i
aktivni glagol; ono sto je kod ovoga objekat stoji
u instrumentalu (u jeclnom primjeru grijeskom
s prijedlogom s: Hitivsi se jedan s kamenom. A.
d. Costa 2, 155). aa) uopce. Kako se hiti (,ihiti')
strijelom. M. Divkovic, zlam. 59*. — bb) kad se
izrice u sto se gada Jiitajuci, ono se maze izreci:
aaa) genctivom. Ovo reksi hiti ga se strijelom...
Podbivsi ovi strijelu hiti se (,ihiti se') onoga,
koji se bjese nega hitio (,ihitio'). M. Divkovic,
zlam. 59a. — (jfjlfj akuzativom s prijedlogom u.
Mnogi su se u covika hitili (puskom). Ant.
Kadcic 26. Kad se dva hite u tuda vola zajedno
iz puske. 896. — nije posve isto u ovom primjeru:
On se hiti param u cemere. Nar. pjes. juk. 54.
— ccc) instrumenialom s prijedlogom za (kad
ono bjeli ispred udarca). Vretenom se za ranom
jest hitila. Nar. pjes. marj. 80.
b. pasivno. Da recene knige hi^e se u ogajn.
F. Glavinic, cvit. 260^. Da se ugrabi i hiti se u
tminaste iste muke. J. Kavanin 12'J.
HITJETI, hitim, impf. properare, festinare,
hoditi, micati se, ili uopce raditi brze nego to
biva obicno. isporedi nagliti. zuriti se, spijesiti
se, pospjesivati se. — -je- stoji u juznom govoru
mj. negdasnega e ; u istocnom hiteti, u zapadnom
hititi (cesto se ovaj oblik nahodi i u juznijeh pi-
saca). — Postaje nastavkom e od osnove glagola
hititi; radi promjene u znacenu isporedi grabiti,
I, 2, e). — Od XV vijeka (vidi kod I, a, c) aa) i
1, b, d)), a izmedu rjecnika u Belinu (hititi ,fo-
stino' 47'J ; ,accelero' 48*), u Bjelostjencevu (hitim,
naglim, zurim, pospesujem, pospesno i hitro cinim,
liitrim), u Jambresicevu (hitim ,festino, celero'),
II Voltigijinu (hititi ,afirettare' ,eilen'), u Stuli-
cevu (hititi ,properare, festinare etc.'), u Vukovu
(hitjeti, hiceti, hiteti, hititi ,eilen' ,festino').
1. aktivno.
a. brzo se micati, brzo hoditi. a) moze se izreci
mjesta, delude itd. put kojega se hiti. Ter opet
HITJETI, ], a.
616
HITNA.
i opet tekii k noj i liitim. H. Lucie 282. Ta-
scina jest jubit sto brzo prohodi a ne liitit gdi
se sve dobro naliodi. A. Georgiceo, nasi. 3.
K tebi brzo liitim, da bill bil ozdrav}cn. 352.
HicasG iia Kalvariju, da prije bude propet. F.
Lastrid, test. 161''. K ovoj dakle crkvi videci
da liiti Katarina postidnim koracajem. ad. 84 — 85.
Svi hitise toj Moldavi vodi. A. J. Kiiezovic 233.
K crkvam svojim liitiso. A. Kaiiizlic, kam. 795.
K onoj vatri popriko priko poja hiteci. M. A.
E.e|kovi6, sabr. 62. Ne krzma niraalo, nego liiti
doma i ocituje svaka svojoj zarucnici. D. Eapic
200. K liemu liiti. J. Rajic, pouc. 1, 11. Hiti,
ajde k moru na obalu. Nar. pjes. marj. 182.
Kud liitis? riije ti krava na nogu stala. Nar.
posl. viik. 163. Mall se Turcin zlomisju dolilia,
jelo liiti, do paripa hiti. Osvetn. 4, 42. — kao
cil micanu vioze se shvatiti i djelo koje se hoec
izvrsiti. Na pomoc rau hiti. A. Kanizli6, roz.
88. Katarina na put hiti. J. Krmpoti6, kat. 77.
Hiti bratac rano na veceru. Nar. pjes. here. vuk.
95. Svak hiti na izbore. M. Pavlinovic, razl.
spis. 358. — i u jprencsenom smislu. K tebi
hitira, k tebi zudim ])rici. L. Terzid 132. Ako
s' dosle na zlo hiti', u naprida budi odluka dobra
stvarat. J. Kavanin 16^'. Kako naglo hite toj
velikoj sridi. A. J. Knezovic xliii. Ustani, ze|o
i lipoto od rajskih vikovitih gora, na koje hitim.
A. Kanizlic, bogojubn. SliO. — b) nije izrecen ci(
micanu. Dokol vru]e vriti i sve rike tekuc ne
stanu hititi. P. Zoranic 15^. Pridose hiteci i naj-
dose Mariju i Osipa. I. Bandulavic 1V\ luc. 2, 15.
Otide u planine iteci. S. Margitic, fal. 37. Zato
liitec ukloni se. P. Vuletid 64. I na konu hitjase
hrabren vojnik. I. A. Nonadid, sambok. 8. Tako
je na i)uta hitio, da je na 23 pri§o jurve bio
Oderu. I. Zanicid 163. — c) izrecenn je namjera
radi koje se hiti, i to: aa) podloznom recenicom.
Mornar hiti da gust u porat uhiti. M. Marulid
17. Svak vas snazno sada hiti, on nevirnik da
se uhiti. P. Hektorovid (?) 88. Odgovara da iti
da bi prispila. S. Margitid, fal. 220. Hitio jest,
da bi mu uzmozno bilo dan obsluziti u Jeruzo-
limu. A. Kanizlid, utoc. 453. Zivinice liitodi dok
stignu lovinu. D. Eapid 270. Hitila je Marija
danas da Ivana po sinu svomu u utrobi matere
posveti. A. Tomikovid, gov. ix. — bb) infinitivom.
Grede zlatne vadit hitu (sic). I. Zanotti, on. 31.
Sa svif/ij stran Judstvo hite Ivana viditi A. J.
Knezovid 180. Nike hite sakriti se pod krov.
M. A. Ro}kovid, sat. L7i'.
b. raditi sto brzo, kad je zeja Hi potreba da
se ono brzo svrsi. a) uopce; koja je radna, ra-
zumijc se po onome sto je prije Hi posUje ka-
zano. Da se nimaju gi-esi govoriti hitedi. Narudn.
82''. Pismo ovo hitedim perom dovrsujerao. A.
Kanizlid, kam. 865. Na dan govori po pedesot
zdravi Marija, a s vodom pomnom i ponizenstvom,
i no itcdi. M. Zoricic, zrc. 90. Ali ue hitjego Le-
vi Li. D. Daiiicic, 2dnov. 24, 5. — h) radna moze
biti izre6ena supstantivom: aa) u instrumcntaln
s prijedloyom a. Da ne itim odved s kalude-
rouom. D. Obradovid, ziv. 95. Pogibiino jo sa
sitvom u zimu hititi. J. S. Rojkovid 79. H tim
do svote i)oslom Mandalino hiti. 313. — bb) u
lokativu s prijedlof/om n. Sokolovi od Norvorgijo
hite u lovjonu zasto onamo ima malo dneva.
M. Radnid 174"'. U hodu odvise hitis. P. Kno-
2ovid, osm. 185. Ucodi hogojubno du§e da i one
no liitn ni u cemu. E. Pavid, ogl. 373. -~ cc) u
jcdiiom priinjcru u (jenetivu s prijcdlogom okolo.
Malta liitijii.so okold costa sluzonja. "l. Bandu-
lavic 221''. hic. 10, 40. — c) radna sc innzc izreci
gcrundtjem sadasneya vremena. ilitia nomu go-
voredi. M. Jerkovid 63. Jesi )i molitve govoredi
hitio? P. Knezovid, osm. 360. — d) radna se
moze izreci infinitivcnn. Kon sebe ju pojat hiti
za trpozom. M. Marulid 46. Pocni hititi ocistit
se toga. 134. Istoni da rukama srida nas ob-
hiti, ka bi rek da s nama zdruziti se hiti. H.
Lucid 228. Hiti (jazik) govoriti ca misal pri-
pravi. P. Hektorovid 68. Vazeti svetu likariju
hiti. A. Georgiceo, nasi. 317. Izginite oni koji
svaka pogubiti hite i nastoje. P. Eadovcid, }iac.
469. Ne ustavivsa se u stvarma od zemje hite
putovati k nebu. M. Eadnic 142''. Hiti ne sta-
jati toliko danguban. .33 1*. Znam da liitite omr-
siti se. F. Lastrid, svet. 34,<^. Sunce, nedu da
hitis zadi. test. ad. 12'\ Svi hite nega zaslusati.
A. J. Knezovid 86. Hitedi ostala pisati. A. Ka-
nizlid, kam. -64. Isprosi od sudca, da ne iti
cinit ga pogubiti. M. Zoricic, zrc. 225. Svaki
mudar to sliditi hiti. J. S. Eejkovid 75. Ja ne
hitim idi na kapiju. Nar. pjes. petr. 2, 210.
2. sa se, bez subjekta: hititi se (kome). kad
nema vremena za neSto, jer trcba uraditi sto
hitnije. Zatim (kazati) gospino pozdravjone i
5 ocenasa i drugo molitvice . . . kako se prigodi
misto i vrirae ; navlastito ako sc ne liiti, govoriti
stogod svrhu nauka krstjanskoga etc. F. Lastrid,
od' 82. Ne placu mi djeca (kod kude — da mi
se hiti. Vuk). Nar. posl. vuk. 208.
HITLEN, adj. koji brzo, hitno radi. — U nasc
vrijeme., a izmcdu rjecnika ii Vukovii (,eilfertig'
jproperus' s dodatkom da se govori tt vojvodstvu).
Nutodora Srpkine hitlene! Pjev. ern. 12'^. Sitni
pcela hitlen roj. L. Milovanov 96. Jesi li ti,
Boga ti, uvek tako hitlen? M. P. Sapcanin 1, 44.
HIT^jIV, adj. nidi hitlen. — Najednom mjestu
XVII vijeka. Nemoj biti hitliv u odluciti se. M.
Eadnid 538^.
HITNA, /. vidi hitna. — Samo u Bjelostjen-
ccvii rjecniku (kod hitrost).
1. HITNICA, /. zensko ce{ade koje hiti (hiti
Hi hvata). — isporedi hitnik. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku : ,mulier velox, rapax'.
2. HITNICA,/. 2iut (u vazduhu) kojijem se mice
ncsto sto se hitilo, bacilo. — U ^ulekovu rjecniku
znanstvenoga nazivfa: Hitnica, mech. (metnica),
lat. ,linea trajectoria', ,wurflinie, trajectorie', tal.
jlinoa del tiro'.
HITNIK, m. covjek koji hiti (hid Hi hvata).
— isporedi 1. hitnica. ■ — U nase vrijeme, a iz-
mcdu rjecnika h Stulicevu: ,vir velox, raptor'.
Nije ti se nacuditi, moj putnice! gdje si tamo
uitio, moj itnice! tamo kazu dva svijeta, moj
svijetu! u Vuk, ziv. 180.
HITNOST, /. osobina onoya koji je hitan. Hi
onocja sto je hitno. — Od xvii vijeka, a izineda
rjecnika a Mika}inu (kod brzoda) i u Stulicevu (v.
hrlost). Hitnost i vcsojo kojimi on posluSaso. Ii.
Kasid, is. 22. Ne sina vodjahu s velikoni hitiiostju
i naglostju. 62. Svak so vele zadudi uzrivsi ho
hitiiost, hrlost i vesojo. 85. Nu zasto u nili ova
hitnos i brzoda? B. Zuzeri 326. Hitnost ,driiig-
lichkoit' .urgeiiza'. B. Petranovid, rue. khig. 87.
HITNUTI, lutnom, pf. vidi Intiti, B. — Na
dva mjesta xvii i xviii vijeka. Nim okolo glavo
zavi trikrat jako i hitnu so. P. Kanavolid, iv.
360. (Kada te budu vrazi) u i)akao hitnuli. A.
J. Knezovid 241.
HITNA, /. festinatio, (djelo kojijem se hiti),
brzina kod kakvc radhe, ali sc cesto istice da je
takova, da sc radna vrsi u matie vremena iiego
bi trchdlo, s toga sto onoj koji radi nema dosta
vremena Hi uopce hocc da prije svrsi. — Od
HITNA
G17
HITEI
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u MiJcaJinu (hitna,
brzoca, brzenje, hiteuje ,fostinatio, properatio,
acceleratio, celeritas'), u Belinu (,festinatio' 47''.
582-'' ; .celeritas' 183^. o83a), u Stnlicevu (v. hrlost),
u Vulcovu (,die eile' ,festinatio')- a) sa znacenem
sprijcda kazanijem. Ona s hitnom velikom po-
spisivsi se. B. Kasic, per. 13. Kad hitna ili
presa bi bila. F. Glavinic, svitl. 121. Poslan
od svijeh vitezova s mnogom hitnom. Cf. Pal-
motic 2, 303. Ore s velikom hitnom odi. 2, 350.
Dogovor ali vice u itiii. P. Posilovic, cvit. 'J8.
Trcati s tolikom hitnom. M. Eadnic S^. Koji
ides s vecom hitnom k smtti. 64^. Sve prohodi
veoma u hithi. 131''. Gledaj veliku hitnu s kojom
idu svitovni za otici u pakao. 261''. Mjeri n
hitni. 2411'. Tko ide u hitni, upasti 6e. 2411^.
Ako je hitna, nije sudiii dan. (D). Poslov. danic. 2.
Kuda ides s tolikom itnom? S. Margitic, fal. 220.
Bivsi vojvoda s velikom hitnom na krajovski
dvor prispio. A. d. Bella, razgov. 233. Krste6i
u hitni za potribu. J. Filipovic 3, 22a. a1' u
hitni i u tmina upade u bunar. F. Lastric, ned.
292. U onoj hithi i naglosti ne mogase nista
uzeti. A. Kanizlic, kam. 260. Imadijau u hithi
posvedivati, da ih neznabozci ne zateku. 546.
Oni u hithi slozise pismo. 858. Zdravu Mariju
govore u hithi. utoc. 279. TJ hithi nije bio gr-
kjan sa svira prerizan. M. A. Eejkovic, sabr. 41.
Na hithu raditi. I. Jablanci 85. Ter bi taka
potriba bila i hitna. M. Dobretic 49:^*. Tree na
svu hithu za svojim drugom. I. J. P. Lucie, razg.
42. Zapovidio je Bog da se jagahac vazmeni
brzo blaguje i s velikom hitnom. A. Tomikovic,
gov. 157. Hitna je vrazij posao. Nar. poslov.
vuk. 341. Kakva je to hitna sada tebi? Nar.
prip. bos. 1, 77. Koje pobacase Sirci u hithi.
D. Danicic, 2car. 7, 15. U onoj hithi i navalici.
S. Xjubisa, prip. 243. — b) nastojane i zeja da
sto brzo bude. Gredu proticuci po po}u s nikom
hitnom srca neizmirnom. P. Eadovcic, nac. 170.
Da bi s vecom hitnom voje cinil jih. 244. Pri-
kazujen van i pridajen one poklone zahvajonja,
casti i hitho |ubavi. 441. Sa svon hithon srca
k tebi se uticen. 481. Ku jemamo s vecom
hitnom zeliti. ist. 132. Pita s velikom hitnom
i pobrinucem. A. d. Bella, razgov. 173. Naj vecu
hithu imadjaso sjediniti crkvu. S. Badric, ukaz.
67. Ter s velikom ithom vapijase: ,Krstite me!'
J. Banovac, pripov. 70. S velikom ithom od
pomjo ponukuje. J. Banovac, pred. 112. Dotr-
case s velikom ithom. M. Zoricic, zrc. 89.
HITNATI, hitham, imjjf. (uprav hitjeti, ali
vidi i hitha kod b)), nastojati. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Hithase = nastojase. I. Ban-
dulavic 299.
HITOEIPSKI, adj. koji pripada hitanu (hva-
tanu) rihe, kojijem se hita (hvata) riba. — U
jednoya pisca xvii vijeka (pisano pjo etimologiji
s b), koji je ja)Hacno sam ovu rijec izinislio. Na
mestriju hitoribsku vratihu so svoju. F. Gla-
vinic, cvit. 201^.
HITOST, hitosti, /. vidi hitha. — isporedi
hitost. — Od xviii vijeka, a izinedu rjecnika u
Vukovu: ,die oile' ,festiuatio'. Okrene se u itosti.
D. Obradovic, ziv. 64.
HITOST, hitosti, /. vidi hitost. — Nahudi se
samo lokativ: u hitosti. ovdje je bifezen nomi-
nativ kao sto je » Vukoini rjecniku, ali mislim
da bi mu pravi oblik bio hitosta, isporedi mi-
losta (ipak vidi: Neka dobro razsudi bez naj
mane itosti. D. Obradovic, basn. 274). — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Ali
smo se i s hime slabo razgovorili, zasto na hitosti
bi. Glasnik. ii, 3, 60. (1706). Pisasmo skrbni u
hitosti. 93. (1708). A ot ovoga poslednoga mo-
morijala hodemo vi po prvim Judma poslati pariju;
bi nam na hitosti (,hitostih') drugojaciji pecat.
96. (1708). Lovci se tome ne dosete u itosti. D.
Obradovid, basn. 54. U velikoj itosti idah. D.
Obradovic, basn. 399. U hitosti maca povadio.
Nar. pjes. vuk. 3, 309. U itosti sipku prelomio.
3, 507.
HITEA, /. ime kobili. F. Kurelac, dora. ziv. 10.
1. HITEAC, hitraca, m. liitar covjek. — Bijec
je stara, isporedi stslov. hytrtcb. — Od ovoga
starijega oblika mladi postaje na dva nacina:
ili, kao sto je ovdje, umece se a. u soijem obli-
cima pred c, ili se umece a pred r, te i ova
ostaje ti svijem oblicima, a drugo se a umece
pred c samo u nom. sing, hitarac i u gen. pi.
hitaraca, a u ostalijem padezima ispada: hitarca,
hitarcu itd. isporedi mudarac i mudrac. u kiii-
gama pisanima crkvenijem ili mijesanijem jezikoin
ostaje i stariji oblik. — Izmeda rjecnika u Stn-
licevu: hitrac, gen. hitraca (stamparskom gri-
jcskom hitroca) i hitarca, 1. ,festinator'. 2. ,artifcx,
opifex, auctor', i u Danieiccvu: hytrtct ,artifex'.
a) vidi hitar, 1, a. — samo u Stnlicevu rjecniku.
— b) vidi hitar, 1, b. Hudogyje hytrtce obretbsi
hotesti da sttvorett jeliko na predivLno v^zdvi-
zenije hrama. Danilo 75 — 7(:i. Mnogimi hitrhci
povele razoriti sije. Glasnik. 10, 240. (xvi vijek).
Do6eka ga trgovac i rece : ,Tomo , poyjed mi
koju hitrost naj boju umijes?' I rece Toma: ,Zi-
dite} jesam polacam . . .' I rece trgovac: ,U istinu
takogaj hitarca iskah'. Starine. 5, 99. (1520). —
c) vidi hitar, 1, d. Oskopice, hitraci, postojanici
protiskuju se u svijetu. M. Pavlinovic, rad. 128.
HITEACAC, hitracca, m. dem. hitrac. — ispo-
redi hitracak. — U Stulicevu rjecniku. — ne-
pouzdano.
HITEACAK, hitracka, m. vidi hitracac. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
HITEACOST, /. u Stulicevu rjecniku: v. hi-
trina. — sasuia nepouzdano.
HITEAHAN, hitrahna, adj. dem. hitar. — ispo-
redi hitrasan. — U Stulicevu rjecniku.
HITEAK, )H. vidi hitrac. — U Stulicevu rjec-
niku: 1. ,velox, agilis'. 2. ,acri ingenio vir'. —
nepouzdano.
HITEAST, adj. vidi hitar. — Sayno u Stuli-
cevu rjecniku.
HITEASAN, hitrasna, adj. vidi hitrahan. —
U Stulicevu rjecniku.
HITEAV, adj. vidi hitar. — U Stulicevu rjec-
niku. — slabo pouzdano.
HITEEN, adj. vidi hitar. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,artificiosus') i u
Vukovu (vide hitar). Petjo ne hitreno dali srce-
nosti primi prisrceno. P. Zoranic IH'^. Biju oni
hitrena nisana. Nar. pjes. juk. 88.
HITEENE, n. djelo kojijem se hitri. — U Stu-
licevu rjecnika: ,artificium, indiistria'.
HITEES, m. u Danieiccvu rjecniku: ,Hytresb',
ime musko: manastir je Treskavac imao hive
,do Hitresa' (Glasnik. 11, 132. 13, 375. yod. 1336
-1340).
HITEESEV, adj. koji pripada Hitresu. — U
Danieiccvu rjecniku: .Hytresevt', tov ,Hytresfc':
modu zomjama luanastira Treskavca bjese i ,hiva
Hitreseva' (Glasnik. 11, 132. 13, 375. god. 1336
— 1346).
HITEI, in. ime konu. F. Kurelac, dom. ziv. 10.
hitri6evo selo
618
HITRITI, 2.
HITEICEVO SELO, n. nekakvo selo u Hr-
vatskoj XV vijeka. Mon. croat. 125. (1486).
HITEIJA, /. vidi hitrina. — Postaje ocl hitar
nastavkom ija (tal. ia). — U nekijeh pisaca ca-
kavaca od xvi do xviii vijeka. Ovdi pake hi-
triju mestrije kazu(!;i. P. Zoranic 65^. Kim dosta
bihu te izvrsnosti i hitrije za da takovi bozi
budu. P. Eadovcic, nac. 152. Iznasla je hitriju.
ist. 161. Ca mozemo reci od hitrije pog^lavitih
zidarov? 162. Pazilisce dokle grajsko i hitrije
gledam s puta. J. Kavaiun 484*.
HITRINA, /. osobina onoga koji je hitar ili
onoga sto je liitro (i u konkretnom sinislu: sto
je hitro ucineno). — isporedi hitrina, hitrija, hi-
troca, hitrost. — Akc. se mijena u dat. sing, hi-
trini, u ace. sing, hitrinu, u voc. sing, hitrino, u
nom. j)l- hitrine, (gen. pi. hitrina). — Od xv vi-
jeka (vidi kod c) i d)), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,industria' 398a. 451a; ,acies' 557a; ,saga-
citas' 22>'; ,ingenii acumen' 29*; ,argiitia' 10(P\
.artificium' 106*'; bojna hitrina ,stratagema' 712a;
hitrina od zidanja ,architectiira' 98a; hitrina od
bricenja ,ars tonsoria' 1291), ltd.), u Bjelostjen-
cevii (v. hitrost), u Voltigijinu (.prestezza; dili-
genza, industria' joile; geschicklichkeit'; hitrina
od zlatotvorstva .alchimia' ,goldmaeherkunst'), ti
Stulicevu (jOpificium, ars, artificium, industria,
dexteritas, sagacitas, astutia, ingenium, studium,
dHigontia, velocitas, celeritas; dolus, fraus'), u
Vukovn (,dio schnelligkeit' ,velocitas'). a) vidi
hitar, 1, a. Hitrinom primogu bosanski sokoli.
D. Barakovic, vil. 93. Hitrina nasega zivota.
M. Eadnic 164^. Eljeci jakos i liitrinu izgovornu
stah u nemu. I. Dordi6, pjes. 6. IT itrini svi-
tlosti. A. Bacic 503. Sveti sa svom hitrinom
podpuno Boga slusaju. J. Filipovi6 1, 415i>. Po-
gavsi s tolikom hitrinom. P. Filipovic 42. S istom
hitrinom i posluom sada se dili iz Egipta. F.
Lastric, od' 168. Po naglosti razumije se ovdi
hitrina, jakost. test. 249''. Zasto ce ovi biti
oblaksani slavnim darom od hitrine, a oni ote§-
cani tegobom od griha. nod. 7. Minalo bi tad
(siince) liitrine s linim blatom od dubine. V.
Dosen 242t'. H' on ima tu hitrinu, da uzleti
na visinu? 268a. Koji ne imaju6i u sobi lakoce
i hitrinu od svetih. D. Eapi6 13. Sadasne vrime
s velikom ]iitrinom dolazi i prolazi. B. Leakovic,
gov. 112. Dogo nogam ustezo hitrinu. Nar. pjes.
juk. 518. Od brze hitrine nisu mogli svojo ka-
meno pouzimati. Nar. prip. bos. 1, 34. — h) vidi
liitar, 1, b. Videii da nije hitrine ni nacina za
pritisnut. I. Dordid, salt. xv. Putnici smo bez
liitrine za vojovat. B. Zuzeri 44. Hitrina vjo§tijeli
pongaoca. 155. Ljekarija se nami sprav)a s hi-
trinom i s pomnom Ijekdra. J. Matovid 102. —
c) vidi liitar, 1, c. Gdi vide6 hitrine, kom ctise
tva mlados, svak ovu ric rede jodnaga za rados,
da bi isli kao njekad bozi sad po sviti, mogla
b' ih svili ova u robstvo staviti. D. Eaiiina
97—98. Ima so spomenuti da se isco velika
iiiudrost i liitrina u obradenju od razdihiikov.
M. Bijankovid 3. Caricom uu okrunio rad Ije-
posti i liitrine. J. Kavanin 234a. Budi plemon-
stvo, budi pametna hitrina, budi vladanje. A. d.
Holla, razgov. 115. Bog mi je udijolio hitrinu
od nizuraa. B. Zuzeri 83. Niti ga hitrina ra-
ziinia no luogaso podpomodi. A. Kanizlid, kam.
728. AT a pametnom i mudrom hitrinom prvo-
vlastnika . . . biSe udi| u red metnuti. I. Zanidid
89. U hitrini razbor stavan. Zgode. 3. Uzda-
sima. svjotima, svnkojakom hitrinom i nadinom
nagdvurati |u(lska urea, da k tobi jiridu. I. M.
Mattoi 263. Tad Dilavor ki razborom i hitrinom
svijeh pritjece. P. Sorkocevid 585*. I negovu
mudrost i hitrinu. Nar. pjes. vuk. 5, 476. — d)
vidi hitar, 1, d. Sakriv ga pod listje s hitrinam
cndnime, cid bo|e da nim lov ucini na vrime.
D. Eanina 1021'. Posmijeh mu je sved sred usti,
svakomu se smerno klaiia, hitrina je sve sto
izusti, urieguje s mudra znanja. I. Gundulic 311.
Cim bojnice lijepe i nage cine ovake igre u vodi,
tere svaka varke drage i hitrine iznahodi. 406.
Himbeno su one lijepe, u liitrinah sved se paze. 468.
U sto obraza priobraza' i privracaj sto besjeda,
varka, izdajstva, sumna, laza, i hitrina i zasjeda.
479. Varka se ovdi i hitrina hode. G. Palmotid
1, 121. Po nemu smo mi otkrili sve sto u bludnoj
lezi vili, svu ne narav i hitrinu. 2, 60. Sad je
vas svijet u hitrini, svak se sado s varkom vlada.
2 , 83. Sva je u varki i hitrini. I. V. Bunid,
mand. 6. Neprijatejske hitrine od tebe odvrati.
V. Andrijasevic , put. 58. Svjetovne hitrine i
privarke idoli su tvoji. 263. Neg me ufanjem
pase i vara ne znam za ku ne hitrinu. P. Kana-
velid, iv. 191. Privari svakoga ovakom liitrinom.
I. Dordid, salt. x. Svak je izprazne pun hitrine.
30. Narav poda . . . kuni hitrinu. ben. 25. Da
po hitrini pakjenoga protivnika ne stetujemo.
45. Cujte hitrinu vraga pakjenoga. V. M. Gu-
cetid 169. Lisicne nihove liitrine znajud. S. Rosa
134a. Neprijate| moga spasenja i napredka . . .
radit de svakom hitrinom i silom, da me iz tebe
izvede. I. M. Mattei 192. Privare, himbe i hi-
trine. Misli. 29. Sdepan je prostirao svoju hitrinu
i na da|o, te se lijeconem pripitomi narodu. S.
^ubisa, prip. 92.
HITRINIK, m. vidi hitrac. — Na jednom
nijestii XVIII vijeka. Arkita oni hitrinik glasoviti
gradijase nike cudne golubice. A. d. Bella, razgov.
44. — nepouzdano (kniga je vrlo zlo nastam-
pana).
HITRINA, /. vidi hitrina. — Na doa mjesta
XVI vijeka. Kad me tvoj priblazni s hitrinom
slatki glas. M. Vetranid 2, 77. Aj slabosti svi-
tovne hitrine! P. Zoranid SS''.
HITRITI, hitrim, impf. hitro raditi. — Po-
staje od hitar. — Od xvi vijeka (vidi kod 1, b),
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,celerare') , u
Belinu (hitriti zlato ali ino cijeneno gvozdje ,al-
chimiam cxercere' 60a), u Bjelostjencevu (kod
hitim), u Voltigijinu (.atfrettarsi' ,eilen, hurtig
sein' ; hitriti zlato ,alchimizzar6' ,goldmacher-
kunst treiben'), u Stulicevu (1. ,festinare'. 2. ,arte
efficere').
1. aktivno.
a. brzo se micati, hrzo raditi, vidi hitjeti. Da
ne hitri stratiti me. F. Vrancid, ziv. 29. Slip
sam i rad bih progledati ter liitrim h sfitlosti.
M. Jerkovid 88. Itredi kako danica. A. Badid 37.
b. vje§to raditi, vidi hitar, 1, b. a) prelazno.
Strugati grede od dedra i druge hitrit stvore od
drva. B. Zuzeri 245. — h) neprelazno. u jednoga
pisca xvi vijeka. znacene nije dosta jasno, ali
va(a da ovi primjeri aino spadjiju: No lipos
gdi hitri svak bi mnil Serenu. S. Moncetid 30.
A to li govoriS, vitri se utaze, hitredi roraonom,
u kom rid izlazi sladostju jur onom da kami pri-
blazi. 88. Tad bijelim rukami hitra§e ne Ijepos.
110.
c. lukavo raditi, lukavo izmisjati, vidi hitar,
1, d. Ne podobajotb nikomuzo o svojemb spa-
senji no raditi, nt prezde hitriti i po tomt na
brani. ugotoviti se. Stefanit. star. 2, 279. Uze . . .
hitriti kako bi ga uveo da se odmetne od Boga.
S. Rosa 2b.
2. sa se. u jednom primjcru istoga pisca ciji
HITKITI, 2.
G19
HITKOPCENE
su primjeri Icod 1, b, h). znaceneje^ nejasno. Za toj
se hitrah noj jaki no djetence. S. Mencetic 277.
HITROBESJEDAN, hitrobesjedna, adj. samo
u Stulicevu rjecniku: v. hitrogovoran.
HITEOBESJEDITI , liitrobesjedim , impf. u
Stulicevu rjecniku : v. hitrogovoriti. — nepo-
uzdano.
HITROBESJEDNIK , m. vidi liitrogovoruik.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,sophista'.
HITROBESJEDENE, n. djelo kojijem se hitro-
besjedi. — U Stulicevu rjecniku: hitrobesjedjene
,argiitiae'. — nepouzdano.
HITROBIJESAN, hitrobijesna, adj. samo u
jednoga pisca xviii vijeka koji je sam slozio ovu
rijec od osnove adjektiva hitai- (u kojcvi zna-
cenu ?) i bijesan. Nimfo Napee i Drijadi . . . Klio,
Euterpe . . . poticaju liitrobijesne mens istoga
skladat pjesne. J. Kavanin 8U''.
HITROCA, /. vidi hitrina (i radi akcenta). —
Na jednom wjestu xviii vijeka. Od kuda je ta-
kova liitroca i lakoda suditi drugoga. D. Rapid
315.
HITROCUDAN, hitrocudna, adj. koji jo hitre
(vidi hitar, 1, c) cudi. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,indole solers, argutus, subtilis'.
HITROCUDNOST, /. osobina onoga koji je
hitrocudan. — isporedi hitrocudstvo. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,indoles solers, arguta, sub-
tilis'.
HITROCUDSTVO, n. vidi hitrocudnost. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
HITROGLAGOLAN, bitroglagolna, adj. u Stu-
licevu rjecniku (uz hitrogovoran). — nepouzdano.
HITROGOVORAN, bitrogovorna, adj.
a. koji pripada hitrome (vidi hitar, 1, b) go-
voru, retorici. — U jednoga pisca Dubrovcanina
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (na-
prava bitrogovorna ,parole concettose' 542^). Ako
u momu spijevanu ne sretes onijeh hitrogovor-
nijeh naprava. I. Dordic, salt. ii.
b. koji hitro govori, rjecit. — U Stulicevu
rjecniku : ,eloquens, facundus, disertus', gdje ima
i ado. bitrogovorno ,eloquenter, argute'.
HITROGOVORENE, n. djelo kojijem se hitro-
govori. — U Voltigijinu rjecniku: ,facondia, elo-
quenza' ,beredsaaikeit', i u Stulicevu : ,eloquentia,
facundia, argutiae'. — nepouzdano.
HITROGOVORITI, bitrogovorim, impf. vjesto
i brzo govoriti, biti rjecit. — U Voltigijinu rjec-
niku : ,parlar presto, essero eloquente' ,beredsam
seyn, geschwind reden', i u Stulicevu : ,eloquenter
loqui'. — nepouzdano.
HITROGOVORNIK, m. hitrogovoran (vidi kod
b) covjek. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,vir
oloquens'.
HITROGRADITE;^, m. covjek kojemu je posao
hitro (vjesto) graditi. — Samo u Stulicevu rjec-
niku : ,architectus'.
HITR0GRADITE:^SKI, adj. koji pripada hitro-
graditejima. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,archi-
tectonicus'.
HITROGRADITI, hitrogradim , impf. vjesto
graditi. — U Stulicevu rjecniku: ,architectari,
aedificia extruere, construere'. — nepouzdano.
HITROGRADA, /. djelo kojijem se hitrogradi.
— Samo u Stulicevu rjecniku: bitrogradja ,archi-
tectura'.
HITR0IZDJE:^ATI, bitroizdjejam, impf. u Stu-
licevu rjecniku uz hitronapraviti. — nepouzdano.
HITROJAV, m. telegraf. — U Sulekovu rjec-
niku znanstvenoga nazivla: Hitrojav, stat. (brzo-
jav, telegraf), ,telegraph', tal. ,telegrafo', fro.
jtdlegraphe', egl. , telegraph'.
HITROJAV AN, hitrojavna, adj. koji pripada
hitrojavu. — USulekovu rjecniku znanstvenoga na-
zivla: Hitrojavni, stat. (brzojavni), ,telegrafen-' ;
hitrojavno pisalo, phys. ,telegraphen-sclireibappa-
rat' ; hitrojavna vijest, ,telogramin, telegrapbische
depesche', frc. ,t^legramme', egl. , telegram'.
HITROJAVSTVO, n. sve sto pripada hitro-
javu. — TJ ^ulekovu rjecniku znanstvenoga na-
zivla: Hitrojavstvo , phys. (brzojavstvo) , ,tele-
graphonwesen, telegraphie', frc. ,t6l^graphie', egl.
, telegraphy'.
HITROKA, /. ime kozi. u Daruvaru.
HITROLOVAN, bitrolovna, adj. koji hitro lovi.
— Na jednom mjestu xvi vijeka. Sokolak hitro-
lovan. P. Zoranic 38''.
HITRONAPRAVITI, hitronapravim, pf u Stu-
licevu rjecniku: v. izhitriti. — impf.: bitrona-
prav|ati.
HITRONAPRAVLATI, hitronaprav|am, impf.
hitronapraviti. — tl Stulicevu rjecniku (praes.
hitronapravjam kod hitronapraviti). — nepouz-
dano.
HITRONOG, adj. hitrijeh (hrzijeh) nogu, ispo-
redi brzonog. — U Jambresicevu rjecniku: ,cele-
ripes', i u Stulicevu: v. brzonog.
HITROPAMET, /. hitra pamet. — U Stulicevu
rjecniku : v. (2.) hitroum. — nepouzdano (sam je
pisac jamacno nacinio ovu rijcc prema hitropa-
metan).
HITROPAMETAN, hitropametna , adj. hitre
pameti. — U jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,cautus' 23*; ,capace,
atto a capire , di mente capace' ,capax' 167^^ ;
,argutus' lUQb; ,perspicace' , solers* 357a; hitro-
pametni ,sottile d' ingegno' ,acutus' 343*), u Bje-
lostjencevu (v. popadjiv), u Voltigijinu (bitropa-
metni ,sottile, acuto, penetrativo' ,scbarfsinnig'),
u Stulicevu (v. hitrouman).
1. adj. — Komp.: hitropametniji (u primjeru i
u Belinu rjecniku 23a). Mnogif/iJ djavola bise
na sridu iznesena hotjenja, ali jednoga od hitro-
pametnijib bi zagr|6na himbeuost. P. Knezevic,
osm. 234.
2. adv. hitropametno. — TJ Belinu rjecniku :
,caute, prudenter' 23*, gdje ima i komp.: bitro-
pametnije.
HITROPAMETNOST, /. osobina onoga koji je
hitropametan. — U jednoga pisca xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (hitroparaetnos ,accor-
tezza, accorgimento, cautela o sagacita' ,sagacitas'
22''). Hitropametnost Grci ,gnomen' imenuju. I.
Velikanovic, uput. 1, 402. Kada pohodo zupe,
da im Bog dade razumnost, razborstvo, mudrost,
hitropametnost, kripost, stavnost ... 3, 194.
HITROPAMETOVATI, bitropametujem, itnpf.
biti hitre pameti. — U Stulicevu rjecniku: ,iu-
genio florere'. — nepouzdano.
HITROPCENE, n. hitro (hkavo) opcene. — U
dva pisca Dubrovcanina xviir vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (dvornicko hitropcenje ,tratti
da corteggiano o destrezza' ,aulica calliditas' 233*).
U razkosah on zadojen i u dvornickom bitrop-
cenu. I. Dordi6, uzd. 25. Hitropcene dvornicko
, destrezza da corteggiano nel conversare'. 206. Hi-
tropceiiem i hrabrenstvom malo po malo stupajuc
naprijeda, naj prije dobi sebi pomilovane od ne-
koliko rimske gospode. S. Rosa 35*.
HITKOPETAC
620
HITEOST
HITKOPETAC, hitropeca, m. covjek hitrijeh
(hrzijeh) peta (nogu). — Samo u Stulic.evu rjec-
nilcu: ,celGripes'.
HITEOPIS, m. hitro (hrzo) pisane, stenografija
(hole hi znacilo: onaj koji hitro pise, isporedi
dobrocin). — U Sidekovii rjecnilcii znanstvenofia
nazivja: Hitropis, art. (brzopis), tal. ,stenografia'
,stenograpliie'.
HITEOPISAC, liitropisca, m. cuvjek Jcoji hitro
(vjesto i hrzo) pise. — TJ StuUcevu rjecniku :
,scriptor dexter, celer, expeditus', za koji je i na-
cineno.
HITEOPISAN, hitropisna, adj. koji pripada
hitropisu. ■ — U Sulekovu rjecniku: Hitropisni,
art. (brzopisni), ,stenograpliisch', tal. ,stenogralico'.
HITEOPIS A ISIE, n. verhalni supstantiv od gla-
gola hitropisati, pisane po ortografidkijem zako-
nima. — U jednoga pisca Dubrovcanina xvin
vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (,ortogra-
jihia, scita et expedita scriptio'). Uzet pravopis
za Olio liitropisane, da se zapisuju rijeci onako
kako so one izustivaju. S. Eosa vii. — nepouz-
dano.
HITEOPISAE, m. covjek kojemu je posao hi-
tropis. — U Sulekovu rjecniku znanstvenoga na-
zivja : Hitropisar, art. (brzopisar), ,stenograph',
tal. ,stenografo'.
HITEOPISATI, hitropisem, impf. pisati vjesto
i po ortografickijem zakonima. — U StuUcevu
rjecniku: ,scite et ex ortographiae regulis scri-
bere'. — nepouzdano.
HITEOPEE^A , /. zensko cejade koje hitro
(hrzo) prede. — U narodnoj jjjesmi nasega vre-
mcna, i iz ne u Vukovu rjecniku (,scliriellspin-
ueriu' ,cita netrix'). U drugomo Jana hitropreja.
Nar. pjos. vuk. 1, 166.
HITEOEJECAN, hitrorjocna, adj. vidi hitro-
govoran, b. — isporedi hitrorjeciv. — Samo u
StuUcevu rjecniku: ,vGrsutiloquus'.
IIITEOEJECIV, adj. vidi hitrorjocan. — Samo
u StuUcevu rjecniku uz hitrorjecan s dodatkom
da je rijec ruska.
IIITEOEUK, adj. hitre ruke. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Ohologa Splita vila hitro-
ruka. u D. Barakovid, vil. 362.
HITEOSKAKATI, hitroskafiGm, impf. hitro-
skociti. — U Belinu i u StuUcevu rjecniku: u
oba samo praes. liitroskacem kod liitroskociti.
— nepouzdano.
HITEOSKOCENE, n. djelo kojijem se hitro-
skoci. — isporedi hitroskok. — U Belinu rjec-
niku (hitroskocenje 17 J") i u StuUcevu (v. hitro-
skok). — nepouzdano.
IIITEOSKOCITI, liitroskocim, jjf. hitro (vjesto)
skoiiti (kad se igra, plese). — impf.: hitroska-
kati. — U Belinu rjecniku: ,far capriolo nol
l»alio' ,dirocto cor])oi'o agiliter in sublime saliro'
1 72", i u StuUcevu : ,far dello capi-iole' ,pantomi-
iiioniin saltationes edero' (iz Belina). — nepouz-
dano.
1 1 ITKOSKOK, m. vidi bitroskocone. — U Bc-
Unu rjecniku: capriola, salto cho si fa nol ballo
iiitrctciando i piodi' ,agili8 in sublime saltus'
172", I u StuUcevu: ,caj)riola' ,j)antomiiuoruiii
-iiltatio' (iz Belina). — nepouzdano.
lUTEOSLOVITl, liitroslovim, impf. u StuU-
cevu rjei^niku: V. liitrogovoriti. — nepouzdano.
illTKOST, hUrosti, /. vidi hitriiia. — Akc.
kakav je u gen. sing taki je u ostalijem padezima,
osim nom i ace. sing., loc. sing, bitiosti, gen.
pi. hitristi, dat., instr., loc. pi. hitrostima. —
Moze hiti rijec praslavenska, isporedi stslov. hy-
trostfc, rus. xnTpocTt, ces. cbytrost, po]. chytrosc.
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.agilitas; ce-
leritas; festinatio; pernicitas'), u Mikajinu (bitrost,
lakost , agilitas'; hitrost od pameti ,solertia, cal-
liditas, sagacitas'; bitrost, zanat ,ars, artificium,
opificium, ratio faciendi'), u Belinu (bitros ,cele-
ritas' 183b; ,sagacitas' 22b; ,argutia' 100''; ,indu-
stria' SOSa; ,astutia' Mi.^] liitros od tijela 52b
bitros aliti brzina u stvoru ,agendi vis' 11 7^), u
Bjclostjencevu (bitrost, bitna, hica, bitrina, bitua
,celeritas, velocitas, agilitas, properatio', v. br-
zina; bitrost u cinenu ,dexteritas'), u Jamhresi-
cevu (jColeritas, velocitas' ; bitrost vu cinenu ,dex-
teritas'), u StuUcevu (v. bitrina), u Vukovu (vide
bitrina), u Danicicevu (bytrostt ,ar3'). a) vidi
bitar, 1, a. Pripravnost i hitrost na ispunonje
voJG Bozje. P. Eadovcic, nac. 406. Obracaju se
s volikon hitroscu i brzinom. ist. 23. Dojde cas
linosti, zginula jo hitrost. P. Vitezovic, odil. 45.
Nazada uztegnu§e bjegnu bitros tijeka plaba
(vode). J. Kavanin 230*. Mili ures i ukrasan,
hitrost hoda ponosita. 406b. Treca tilesa slavnib
izvrstitost jest laganost ili hitrost. J. Filipovic
1, 221a. Hitrost ,agilitas'. F. Lastric, od' 88.
Imamo linosti s vrucostju i hitrostju odoliti. A.
Kanizlic, utoc. 380. S velikom hitrostju i na-
glostju uputi se put Dalmacije. And. Kacic,
razg. 19. Hitrost s kojom so jo oslobodilo tijelo
od togoto. J. Matovic 112. Da bismo so dozov-
nuli od brzine i bitrosti s kojom stvari dovrsuju.
I. J. P. Lucie, razg. 11. Ti na hitrost bizis. 30.
— b) vidi bitar, 1, b. NavLkleru mnogyhb radi
vetri. visu hytrosti. prav|enija izumevsu. Domen-
tijanb 183. Koju bitrost iiaj bo)u umijos? Pril.
jag. ark. 9, 82. (1520). Sve toj a brez muke, i
sve cto bi htila, bitrost tvojo ruke jaglom bi
stvorila. H. Lucie 288. Polaca biso cudno po-
stav|ona na koli od bitrosti mobanijske. Aleks.
jag. star. 3, 307. Mati od svih lipsih nauka i
bitrosti. B. KaSic, fran. 3. No pristoji se bitrosti
mostra umiteona. 16. Pripisana hiti'oscu izvr-
sitom. nasi. xv. Nemoj se uzvisevati dakle cijoc
nijedne bitrosti ili umstva. 4. Hitrost zeca bita,
hitrost blago stice, hitrost pticu pita, hitrost svit
obtite. I. T. Mrnavid, osm. 114. Palac ucinen
s velikom hitrostju. P. Eadovcic, ist. 12. No
volim, ki je tvoj razum i nauka u svakoj hva-
}enoj bitrosti od ruka. I. Dordi6, pjesn. 14. —
c) vidi bitar, 1, c. O Aristotile, koga mudrosti
pocudi§o se Grci, koga razumu pocudiso se Jo-
vreji, koga bitrosti pocudiso se ejupatski mudrci.
Aleks. jag. star. 3, 317. Volika bitrost jest umjoti
op(['iti s Jezusom. B. Kasi6, nasi. 76. Ako siiaga,
bitros, kripost (naslajuje), svi obrani andoli su.
J. Kavanin 514b. ^i bitrosti i bistre pamoti.
Nar. pjes. vuk. 5, 3. — d) vidi bitar, 1, d. Eda
li bismo mi ovoj zgora recono, pisano i obeto-
vano potvoreli rocenijomb ali na mane pronesli
kojomt hitrostju ali lakomostju. Mon. sorb. 287.
(1419). Tko li bi tej vise pisano roto kojorai.godi
bitrostiju razbili. ili pritvorili.. 291. (1419). Ni-
jodiiomi. bitrostiju da budu izlosti iza vsega sto
godir s(^ u ovomi. zapisu zgori. udri./.i. 447. (1451).
Ako no bi bila koja jala ali bitrost. Stat. poj.
ark. 5, 272. Hitrost ali bimba ali privarka. 279.
Odlucih naslidovati lii(.rost dice one ki o mladom
litu starijib svojih darijuci . . . umitolno naprave
dar svoj da zloiudo loveci povokSo uzdarjo. M.
Marulid 3. Prokleti zmij ufiini takovu bitrost.
Transit. 216. Njoki lazti za bitros ali za glumu.
Zborn. 5". Ne6u ja ni snovat bitrosti. M. Vo-
tranii 2, 135. U toj kniXici svi bimbeni ti na-
HTTROST
621
HIZMECARICA.
cini s rnnogom hitrostjii izmisjeni nahode so. H.
Lucie 180. S liitrostju nas nadpadaju, da nas za-
pejaju. Anton Dalm., ap. 81. Hitros je i obicaj
da oni ki jiibe usprijete ucinifc smrt sebi. D.
Zlataric 62'>. Da ucinimo hifcrost, izmamimo ih
van. A]eks. ja^. star. 3, 241. O majcini svjoti
svime posfi'doni s nae ludosti, o poznane u ne-
vrijeme Venerine sve hitrosti. I. Gnndulic 76.
Umjenstvo riiliovo privrnu .so u zlocudnu hitrost.
S. Rosa 2''. Eazvi'zo sve hitrosti sotonske. -54''.
HITROTVOR, m. u Stulicevu rjccmkii: ,ars'.
— nepouzdano.
HITROTVORAN, liitrotvorna, ndj. Icnji hitro
(vjcsto) tvori. — nije dosta j)ouzda)io.
1. adj. — U Belinu rjccniku: hitrotvorni ,arti-
ficiosus' 106'', i u Stulicevu: v. hitren.
2. adv. liitrotvorno, iijesto. — U Belinii rjec-
niJcu: ,artifieiosamGnte, con arte' 100''; ,maestre-
volraento, con maestria' ,solerter' 45 1^; ti Volti-
gijinu: ,maestrevolmonto' ,ineistcrlich'; u SluU-
cevu: V. hitro.
HITROTVOREN, adj. (po oblilcu hi hio part,
praet. pxis'i.) vidi hitrotvoran. — JJ Belinu rjec-
nilcu: ,iTiaestrevole, che ha maestria' ,solers' 4 5 !•'>■,
i u Stulicevu (iiz hitrotvoran). — sasma nepouz-
dano.
HITROTVORJE, n. u Stulicevu rjccnilcu: ,ar-
tificium'. — vcpouzdano.
HITROTVORNOST, /. oftohina onoga, koji je
hitrotvoran. — U Belinu rjecniku: hitrotvornos
,artificium' 106*', i it Stulicevu: 1. ,ars, artificium'.
2. ,opus artificiosum'. — nije dosta pouzdano.
HITROTVORSTVO, n. vidi hitrotvornost. —
Na jcdnom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu. Er prvijem samo za pazeiietn nije
nacina da mozemo krasnos svaku i svako oncas
hitrotvorstvo pridg-leda cudna u sebi i razlika do-
hititi. B. Zuzeri 185.
1. HITROUM, adj. hitra uma. — isporedi lii-
trouman. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ingeni-
osuS; industriosus, summo ingenio praeditus'.
2. HITROUM, tn. hilar ion. — U Stulicevu
rjecniku: jingonii acies'. — nepouzdano.
HITROUMAC, hitroumca, m. hitroum covjek.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,vir subtilis'.
HITROUMAN, hitroGmna, adj. vidi 1. hitroum.
— Na jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu. S razumom hitroumnim. A.
Tomikovic, ziv. iv.
HITROUMICA, /. hitroumno zensko ce}ade. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,mulier subtilis'.
HITROUMJETNO, adv. hitro i umjetno. — U
Belinu rjecniku: ,artificiosamente, con arte' 106'',
i u Stulicevu: v. hitro. — nepouzdano.
HITROUMOVATI, hitroumujem, impf. u Stu-
licevu rjecniku: v. hitropametovati. — nepouz-
dano.
HITROVANE, n. djelo kojijem se hitruje. —
Stariji je ohlik hitrovanje. — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu (hitrovanje ,properatio'), u Belinu
(hitrovanje u cetru ,ars citharedica' 187''), ti Bje-
lostjencevu (v. hitene), u Stulicevu (v. hitrina).
Istijem sasma hitrovanjem iz zlatnijeh broja vade
se sfetkovine ganutive, kojim se vade iz pata.
B. Kasic, rit. 12^.
HITROVATI, hitrujem, itnpf. raditi hitro, biti
hitar.
a. aktivno. — Od xviii vijeka (hitrovanje vec
od XVI u Vrancicevu rjecniku), a izmedu rjecnika
u Belinu (,industriarsi , ingegnarsi' ,industriam
conferre' .B98a ; ,ingegnarsi' ,ingenium acuere,
studeo' 402'') i u Stulicevu. (studere, ingenium
acuere'). Hitrujucega pusti hitrovati. A. Geor-
giceo, nasi. 181.
b. sa se, rejleksivno, hitjeti, pospjesivati se. —
Samo u Voltigijinu rjecniku (gdjc je grijeskom
prnes. hitrovam se) : ,atFrettarsi, accelerare' ,eilen,
sich fordern'.
HITROVLADATI SE, hitrovladam se, impf.
u Stulicevu rjecniku: ,dexteritate vel solertia uti'.
— nepouzdano.
HITROZBORISTE, n. vidi mudrozboriste. Za
nauciti mudroznanja prihodili su u hitrozborisca.
A. d. Costa ], 87.
HITROZNANAG, hitroznanca, tn. mudrac, fi-
losof(?). — U jednoga pisca xviii vijeka. Tako
kod Edipcani i Tiri veliki posvecenik uzdrzao je
drugo misto po za kra]em, i kadkodi kod oni
narodov od liitroznanci izhodili bi svecenici, a
od svecenikov kra|i, i jedan nazvan imenom Mer-
kurio trostruko dotekao je ime od velikoga, zasto
bio je i hitroznanac i posvetite} i veliki kra}. A.
d. Costa 2, 2.
HITROZNANSTVO, n. filosofija(?). — ispo-
redi hitroznane, b). — ■ U jednoga pisca xviii
vijeka. Od hitroznanstva ucite|em. A. d. Costa
I, 87.
HITROZNANE, n. hitro znatie. — I sa starijim
oblikom hitroznanje. — nepouzdano. a) hitrost u
mis(enu i u govoru. — u jednoga pisca xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (hitroznanje
,argLitia, sottigliezza, vivacita' ,argutia' 10 )'>), u
Bjelostjencevu (hitroznane , hitrost u govorenu
,argutia'), u Stulicevu (,argutiae, ingenii subtilitas,
acumen'). Ako u nima (u pismama) ne najdes ono
hitroznanje koje se od zbijnih pivaoca obicaje
staviti, narugat nemoj so. P. Knezevic, pism. vi.
— b) vidi hitroznanstvo. — u istoga pisca xviii
vijeka u kojega ima i ova rijec. Za nauciti mu-
droznanja i druge visoke kriposti cesto prihodili
bi u opjinu (opcinu'^) od hitroznanja. A. d. Costa
1, 87.
HIZA, /. vidi hiza. — U Danicicevu rjecniku:
,hyza' ,domus' : Hiza. (Domentijan u Safaf ik, serb,
lesek. 81) i na jednom mjestu xvii vijeka: Otca
moga hiza bise razlucena. I. Zanotti, en. 22.
HIZAKINA, /. ime kozi. — U Daruvaru.
HIZATI, hizam, impf. calcitrare, ritati se, pru-
cati se. — perf.: hiznuti. — isporedi hincati se.
— U jednoga pisca cakavca xvi vijeka (u meta-
forickom smislu). Ki su moji opori da hizat uz
oscan mogu? M. Marulic 46. — I u nase vrijeme
na Bracu. Bisno mi je dogo pobisnio, hiza, kuca,
razbit ce mi puca. (Nar. pjos.) Ja ti necu bodu-
lice, ono hiza mazgimice. (Nar. pjes.) A. Ostojic.
HIZAV, adj. koji hiza. — U nase vrijeme na
Bracu. A. Ostojic.
HIZMECAR, hizmecara, m. sluga, pers. chid-
metkar, tur. hizmetkar, isporedi hizmet. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (iz-
me6ar, vide sluga). Jesi 1', sine, naso izmecara ?
Nar. pjes. juk. 194. Vec osedla koiia izmecara.
203. Dok stadose dohodit svatovi, docekuju mladi
hizmecari. Smailag. meh. 39. Jednom ga op-
tuze caru ostali izmecari, da mu je u basci poio
smokvo. Nar. prip. vrc. 94.
HIZMECARICA, /. vidi hizmecarka. — U nase
vrijeme. Izmecarica (sluskina) metne maloga muju
u stolak pa i ona zaspi. Nar. prip. bos. 1, 59.
Sa mnom u po}u i u mlin kaono ti izmecarica.
V. Vrcevic, niz. 119.
hizme6aek:a.
622
HIZITI
HIZMECARKA, /. sluskina. — isporedi hizme-
6arica. — Postaje od hizmecar. — V nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovii (izmecarka, vide
sluskina). Te poziva mlade izmecarke, da od-
nese rucak na Bojanu. Nar. pjes. vuk. 2, 119.
HIZMECARSTVO, n. sliizba, hizmet.^ — Po
staje od hizmecar. — U nase vrijeme. Zeua mu
je po izinecarstvu hodala. Nar. prip. bos. J, 26.
HIZMEGIJA, m. sluga, titr. hizmotgi, isporedi
hizmet. — TJ nase vrijeme. U turbe cu motiiut
hizmegiJG. Nar. pjes. horm. 1, 211.
HIZMET, m. sluzha, nrap. chidraot, tur. hizmet.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(izmet ,die bodiennng' ,servitus' s primjerima:
Otisao na izmet. Cini mu izmet). Kojo je imo
od izmeta, iliti obsluzenja. F. Lastric, test. 43''.
Andoo, koji je sada tvoj cuvalac i strazanin, pro-
minice onda izmet iliti posao, nece bo biti cuvalac
tada, nogo svidok od tvoji djola ned. 30. Da
Turcima no cini izmota, da no nosi vodo ni du-
guma. Nar. pjes. vuk. 2, 442. Namjestio morake
i robove da mu cine izmet do vijeka. 3, 145.
Ne mogu ti hizmet uciniti u tvojemu gospockom
ogaku. Pjev. crn. 214^. Pa se momak bjeso po-
turcio u liizmotu bega !^ubovica. Nar. pjes. horm.
1, 192. On jo kuhao i prao, brijao i sisao i svaki
drugi izmet cinio. S. ^^ubisa, prip. 129. Da mi
dovede kcer Mariju, koju sam mu dao evo cetiri
godine na izmet (na sluzbu) zdravu. V. Bogisic,
zborn. 519.
HIZNIOA, /. vidi hiza. — U knirjama pisa-
nijem crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Danicicevu : ^jhyzhiiica,' ,domus': ,Hizbnici' (Do-
mentijan u Safafik, serb. lesek. 81).
HIZNIK, m. vidi liiznik.
HIZNUTI, hiznem, pf. hizati. — Na jednom
nijestu XVI vijeka (u metaforiekom sinislu). Kako
konu zivu, kad mu dadu ostrog, popostrese grivu
tore pojuti nog, priskoci plot i stog, i potok pri-
kine, koliko jo mog tece, vrata rine, tako sobom
hizne ovoga grdoba, kad ju pouzdvigne vezirska
hudoba. M. Marulic 25.
HIZUCATI, hizucam, ]}/. (?) vidi hiznuti. —
Na jednom wjestu xvii vijeka (u metaforiekom
smislu). Otvrdne i hizuca suprotiva ostanu kon-
Sijencijo svoje. P. Kadovcic, nac. 320.
HIZA, /. kuca. — -i- stoji mjesto negdasnega
y; mj. sa z nahodi se i sa z i ^ i s, i muskoga
roda, isporedi his, hisa, liiza. — Bijec je pra-
slavenska, prcmda jc tuda, isporedi stsloo. liyzi.,
hyza, hj'zda, rus. xmim, ce§. chyse, poj. chyz,
chyza. — Dolazi od got. Hi od stvnem. bus, kuca.
— Izmedu rjeinika u Vrancicevu (,casa; domi-
cilium'), u Mika^inu (hiia, kuca ,domus, doini-
cilium, aodos'), « Bjelostjendevu (hiza, stan, ku6a
,domus, aodes'), u Jambresicevu (,domus, aedes'),
It Voltigijinu (mozebiti grijeSkotn hisa jcasa, abi-
taziono' ,liau3'), m Stulicevu (,domns; thalamus'),
u iJanidicevu (hy^a ,domus'). — U nase vrijeme
moze biti da se nahodi samo u kajkavaca. a) sa
znacenem sprijeda kazanijcm. aa) u pravom smislu.
Za hizu i za dolL zomjo stono je Dubrovnikt
dali. i darovalb bilt gospodinu Hri.voju horcogu
u Dubrovniku. .S])om. sr. 1. 171. (1423). Da go-
spoda Jolona uiiva tuj hizu i doli. zomlo. 1, 171.
Pol hiio mojo momu bratu (puScam). Mon. croat.
61. (1437). Nimam ja raba tvoja nistar u hi^i
mojoj. Bornardin 45. 4rGg. 4, 2. BoXju hizu kino
nzdriito. M. MarulicS 84. Hi?.a svetin tvojih. 37.
Strannije vavodi v hizu tvoju. Naru6n. 9(i'>. Pro-
tieah po pustii'ii vani krova ali hiio. Transit. 8.
Vu vsakoj hiii i toinpli. Korizm. 80''. I da mu
ujde van hiza kroz prozore. P. Hektorovi6 6.
U suprotiv hize negove bise divojcica. P. Zo-
ranic 34a. Da svititi bude osim ki u hizi jesu.
Anton Dalm., nov. tost. 1, 56. mat. 5, 15. Nima
ulisti u hizu ili dom toga. S. Budini6, ispr. 33.
Hiza na stanovitu krugu sazidana. F. Vrancid,
ziv. 113. Ne pozeli hize iskrnega tvoga. M.
Alberti xliv. Hizo zlata (,domus aurea'). 531.
Prinesenje s. hize Lauretansko na Trsat. F. Gla-
vinic, cvit. xxiii. Zato ustan' ter ne sidi, ter nih
hizi jure idi. P. Hektorovid (?) 147. Ona poca
misliti, po hizi hoditi. Oliva. 20. I zlamenjo
sveta kriza po planina i po iza. S. Margitic,
ispov. 156. Kako . . . rao6 cu izrec mojim ja-
zikom Bozju hizu i grad dikom? J. Kavanin
491a. Premda hizu u Split iman. 542^. Op6a
se kuca (a zadruge) zove ,hiza'. (u Stubickoj zupi
i hrvatskom zagorju). V. Bogisii, zbor. 7. — u
ova doa primjera kao da stoji mnozina zajedno,
isporedi dvori kod dvor: Ne najdose ga u carskih
hiXah. Aleks. jag. star. 3, 223. Toli brzo zac
pobize na nebeske od nas hize? P. Hektorovic (?)
170. — bb) u preneseyiom smislu, porodica, pleme.
Bratija i hiza nasa i nasb ostanakL preporucent
budi gospodinu duzu i opdini bnetackoj. Mon.
serb. 328. (1423). Kada je clovik ucinen bogat
1 razmnozena je slava hize liega. Transit. 47.
Enrik I od hize Bavarije. S. Kozicid 52^. Smuti
hizu svoju ki nasliduje skupost. Nauk brn. 51^.
Bi Jozef od kolina Judina, hize Davidove. F.
Glavini6, cvit. 75^. Saraka Eli, hize plemic od
vijednika. J. Kavanin 178'\ Svakoga ki 'e ke
hize plemenite. 27811. — ftj soba. moze biti da je
ovako znacene u ovom primjcru: Eece blizu po-
lati careve hizu (var. klettcu, komoru) sttvoriti
malu jemu. Aleks. nov. 7. vidi i u Stulicevu
rjecniku.
HIZAKOVAC, Hizakovca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji zlatarskoj. (kajkavski) Hizakovec.
Pregled. 62.
HIZAN, h'izna, adj. koji pripada hizi. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(hizni, domaci, kucni ,domesticus'), u Jambresi-
cevu (h'zni ,domesticus'), u Voltigijinu (moze biti
grijeskom hisni ,domostico, casalingo' ,hauslich,
einheimisch'), u Stulicevu (,domosticus'). Gospodin
hizni. Anton Dalm., nov. test. 72. mar. 13, 35.
Muza i zejie meju sobom hizno i vei'no kupno
zivjenje. S. Budinic, sum. 108a.
HIZANOVAC, Hizanovca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji krizevackoj. (kajkavski) Hizanovec.
Progled. 66. — Pomine se xvi vijeka. Mi Mate
djak Pisacic de Hizanovec, sudec kri^evefike gracko
meje (? mego). Mon. croat. 2:^6. (1536).
HIZICA, /. dem. hiza. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu, u Belinu 175'', u Bjelostjencevu, u
Jambresicevu, u Voltigijinu (mozebiti grijeskom
hisica), u Stulicevu. K tomu liizicu u recenom
varosu. Mon. croat. 285. (1585). Tada 6e vodma
biti pohvajona siromaska hizica. B. Ka§i6, nasi.
53. Tor svotomu biSkupu Apolinaru hizicu da-
rova jodnu. F. Glavinic, cvit. 234''. Ulizose u
onu hizicu. A. d. Bella, razgov. 49. Popala jo
mlada motlicu, pomela je hizicu. Nar. pjes. istr.
2, 118. vidi i kod hi^nica.
IIIZINA, /. (uprav augm. hi?.a) u Vukovu rjec-
niku: vido klijot. — vidi i kod hiznica.
HIZITI , liizim , impf. vladati hizom. — Na
jednom vijestu xvi vijeka. Ako bude otil ovdi
hiziti. Mon. croat. 326. (1555). malo prije stoji
8 istijem znacenem: Ako otil budo histvu nasto-
jati.
HIZNICA
623
1. HLAD
HIZNICA, /. vidi hiza, hizica. — U Jcnizi pi-
sanoj crkvenijem jezikom. Togoze i Avraamt,
prijett vt hyzbiiici (var. hyzici, hyzine) svojej.
Danilo 249.
HIZNIK, ni. domosticus, hizni covjeh, Tcucaniri,
domaei. — Na jednom mjestu xv vijelca (sa z
mj. z). Da jeste grajane sfetili i hiznici Bozji.
Bernardin 165. paul. epli. 2, 19. u trecem izdanu
(1586) sa z: hiznici. 98^.
HJASTA, /. na jednom mjestu u pisca Du-
hrovcanina Uao da znaci: zena, domacica; ali je
jamacno stamparska Hi pisarska pogreska, te ne
2 nam kako treba citati. Mo'a bjasta, mo'a do-
maca neka bjestuje. V. Mencetic. app. not. 2, 276.
HKALAC, hkalca, in. tkalac, vidi hkati. — U
nase vrijeme na Bijeci. F. Pilepic.
HKATI, hkem, impf. tkati. — U nase vrijeme
na Bijeci. F. Pilepic. ■ — Ista je rijec sto tkati.
HLABANE, n. djelo kojijem se lilaba. — IJ
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
HLABATI, hlabam, impf. vidi labati. — U
Stulicevu rjecniku: ,avide potare (de quadrupe-
dibus)'. — Bijec nepouzdana: istina ne moze se
pomisliti da hi Stulli (Duhrovcanin) napisao h
gdje ne treba, i tako od labati nacinio hlabati;
ali posto uz praes. hlabam pise i hlabcem, moze
biti da je nacinio hlabati od hlaptati.
HLACA, /. tibiale, bjecva, srlat. calcia, tal.
calza.
a. u jednini s ovijem znaeenem u Vrancicevu
rjecniku (,caliga' bicva, hlaca), u Jambresicevu
(,caliga'), u Voltigijinu (,calza' ,strumpf'), u Vu-
kovu (vide caxapa s dodatkom da se govori u Senu).
b. plur. hlace, hlaca, bracae vidi 1. gaco, a),
(tal. calze, plur. znacilo je prije gace kako su se
negda nosile, t. j. spletene, i navucene na noge
kao bjecve). — Od xvi vijeka po sjevernijem kra-
jevima, a izmedu rjccnika u Bjelostjencevu (hlace,
caksire, nogavice ,femoralia, caligae'), u Volti-
gijinu (,calzoni, brachesse' ,beinkleider'), u Vu-
kovu (vide caksire s dodatkom da se govori u
Slavoniji). Subu moju ostavjam Orgovanu, zu-
picu i hlace. Mon. croat. 251. (1550). Ostavjam
Ivanii moje hlace. 326. (1555). Tuzne su mu i
polacG, komu zena nosi hlace. P. Vitezovic, cvit.
14. Na tilu odilo crjeno, a ploce na prsi, na
lacah. M. Katancic 52. Hlace karmazinske.
Jacke. 61.
HLACAC, hlacca, in. dem. hladak. — U Stu-
licevu rjecniku: hladcac, hladcca, v. hladak. —
nepouzdano.
HLACE, /. pi. vidi hlaca, b.
HLACICA, /. dem. hlaca, a. — Isto je znacene
i u mnozini. — Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(hiacice, navlacki, dokojenace, bicve, bicvice ,ca-
ligulae, tibialia, velamenta tibiarum') , u Jam-
bresicevu (hlatica , tibiale'), u Voltigijinu (hiacice
,calzette' ,die striimpfe'). Nek mi ona dela te
tanke hiacice. Nar. pjes. istr. 2, 115. — U ovom
primjeru moze biti da je dem. hlaca, b. Nosi
sukiiu od skerleta i hiacice cr|ene i postole sa-
rone. Nar. pjes. marj. 198.
HLACIC, in. dem. hladak. — U Stulicevu rjec-
niku: hladcid, v. hladak. — slabo pouzdano.
HLACNAK, m. poramenica (na hlacama). —
U jednoga pisca nasega vremena: (grijeskom)
hlacnaci ,hosentrager'. A. Hajdenak 27.
1. HLAD, m. frigus amabile, ne jaka nego
ngodna studen. — Akc. se mijena u loc. sing.
hladu. — Bijec je praslavenska (choldi.), isporedi
stslov. hladx, rus. xoaoj\'^ (zima uopce), ces. chlad,
poj. chl6d. — Misli se da je doslo iz german-
skijch jezika, isporedi got. kalds, stiiden, anglsaks.
ceald, cald, skandin. kaldr. — Izmedu rjecnika
u Mikajinu (uzimati hlad kod hladiti se, a na-
pose nema), u Bclinu (,freschezza' .frigus' 330^),
u Bjelostjencevu (,refrigei-ium, temperios aeris',
V. razhlajene), u Jambresicevu (, umbra, frigus'),
tc Voltigijinu (,fresco, frescura, rezzo; ombra'
jkiihle; der ort im schatten'), ii Stulicevu (,levis
aura, amabile frigus, umbra'), u Vukovu (,dor
(kiihle) schatton' ,umbra'), u Danicicevu (liladt
,aura'). a) sa znaeenem sp)rijeda kazanijem. Tisi
vitri liladom gonahu toplinu. M. Marulic 195.
Ka li (stvar) ono jes, bez ke zivot se umara, ka
cini toplinu i hlad drag satvara? D. Kanina 121^.
On je pokoj u snih, hlad u znojih. J. Kavaiiin
54 la. Sam zefir lad dava.se travi. M. Katancic
73. Nad nim maso granom bosijkovom, svome
bratu cini lepa lada. Nar. pjes. vuk. 2, 162. Ko
je mlad, tek da mu je hlad. (Kad se mladi tuze
da je zima). Nar. posl. vuk. 141. Izaci na hlad
,aerem captare'. J. Stulli, rjecn. kod hlad. —
b) vrijeme u jutro prije nego sunce izade, i u
vecer posto zade sunce. Bugarite i pojte, li da
smo po hladu, veselo nastojte, u Staromu Gradu.
P. Hektorovic 48. Podimo za hlada cvjecica na-
brati. N. Najeskovic 1, 205. Nego se trudedi od
znoja do hlada. D. Barakovic, vil. 116. Pak za
lada neka se napase. J. S. Rejkovic 317. Kad
moj dika ide od meneka sve po ladu da ga ne
poznadu. Nar. pjes. vuk. 1, 640. Dopru doma u
prve hladove. S. ^jubisa, prip. 97. — c) hlad je u
mjestu koje je zasticeno od sunca; po tome hlad
u osobitom smislu moze znaciti i ovaku sjenu i
zasticeno mjesto. Zimi stec u gradu u zla6ene
hize, a litom na hladu, gdi slavjic bi|ize. H.
Lucid 236. Na hladu tuj speci, koli bi sladak
san ! P. Hektorovic 33. Tuj za cas u hladu sje-
dosmo pod borom. N. Na|eskovi6 1, 315. Dubi
razkosan hlad od suncenih zrakov braneci cinahti.
P. Zoranic 10^. Sjedose oba dva pod jedan dubov
hlad. D. Raiiina I35a. Gdi svilna zastava bratcu
ti cini hlad. D. Barakovic, vil. 15. Uzivajmo
slatke hlado, gdi nas zove draga sjenca. I. Gun-
dulic 403. CiS'MMcej^nukajuci }udi trudne naglo
iskat hlad zudjeni. G. Palmotic 2, 48. Pod hladom
duba ovoga. 2, 423. Ledne od zime da plam
sciti a od vrucina da hlad brani. A. Vitajic,
ost. 9. A pod dubim zbiraju se hladi ugodni u
sladosti. I. Drazid 18. Sve na seoskom mirnom
hladu dostiguju. J. Kavaiiin 196a. Brstan pod
kojim sidjase Jona u ladu. J. Banovac, pripov.
232. Pod cablom u ladu side. J. Filipovic
1, 523^. Po ladu posli podne seta se po raju.
F. Lastric, ned. 343. Nek ti pokoj graue listo-
rodne dadu i od sunca brane u zelenom ladu.
A. Kanizlid, roz. 2. Mlostvo pak neizbrojeno
svakojaki nerazloziti zivina pasase pod ladom
negovim. E. Pavic, ogl. 404. Otide u jodan vrta',
da opocine u ladu. M. Zorici6, zrc. 98. Te da
strile odapnemo, u ladu bi pocinuli. V. Dosen
228a. Pod rast koji u debelom ladu. M. A.
Ee}^kovi6, sat. L5'\ Sidavsi pod lipu lada de-
beloga. M. Katancid 40. Kod moje ces majke
u ladu sediti. Nar. pjes. vuk. 1, 111. Na glavi
joj pauni, krilima joj lad cine. 1, 129. Niti lada
imas, stado da planduje. 1, 171. Soko leti preko
Sarajeva, trazi lada gdje ce ladovati. 1, 319.
Nema lepseg grada od Budima, ni debjega lada
od jablana. 1, 369. Carna goro, puna ti si lada!
1, 409. Odlomi im granu od badema, nestade
im lada nad derdefom. 1, 452. Na cardaku na
debelu ladu. 1, 478. Na kop|u je sura tica orle,
girl krila, Marku cini lada. 2, 828. Vita jelo,
1. HLA.D
624
HLADAN, 1.
pusti sirom grane, nacini mi zarncnici lada. 3,521.
U E-unanskim zeleiiim s]ivicim', tu po ladu po-
padala vojska. 4, 253. Spavase u dobelu hladu.
Pjev. crn. 313*. I onoga hlada bukovoga. Nar.
pjos. juk. 158. Od po marca i pas u hlad bjezi.
(U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 235. Nacini
jedan sator, da nin hlad dela. Nai". piip. mikul.
44. i metaforicki: Sjodi u hladu, t. j. u hapsu.
Vuk, rjecn. od ]>rosloga vijeka. Ako ])itate za
onoga Doku, u hladu je, ali iiijo ba§ na tegoti.
Glasnik. ii, 3, 97. (1708). — d) ^irenem znnccna
hod c), hlad maze znaciti: sjena uopce. Videfci
hladL bozfestvLriago grada vysi'iago Ijerosalima.
Stefan, sim. pam. saf. 10. A kad vojski trag
ngleda, i od svoga lada preda. V. Dosen r_'2a.
Xako lad tijelo (slijedi). J. Matovic 498. Noma
toga ko s' ne bqji coga, da nicoga a'no svoga
hlada. P. Petrovic, gor. vijon. 59. — e) stilden,
zimn uopce. Kad bi zima dosia, hlad bi ti do-
morio. M. Drzic '102. Zomja koj zimni hlad .sje-
vora lis svenu. D. Ranina 2''. i metaforicki:
Poslat' na hlad (jamacno: ubiti). (D). Pcslov.
danic. 98.
2. HLAD, odj. Idndan. — Snmo n jednogn
jyisca xvni vijeka radi slika. Gdi su luzi i li-
vado, poja travna, vode hlade. J. Kavanin 281''.
HLADAC, hlcica, >». vidi hladak. — Na jcdnom
vijestu XVI vijeka sa zitacenem: hladan vjetric
(dah). Hladac lip ishodi, kad iista otvara. S.
Moncotid 236.
HLADAK, hlatka, m. dem. hlad. — iaporcdt.
hladac. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,fresp.hezza' ,frigus' 330''), u Stulicevu
(,lenis aura, zopliyrus'), m Vukovu (s primjeroin iz
narodne pjesme: Na pengeru na debolom latku).
Ti s' litni moj hladak. M. Marulic 192. Pod
jolom jos pravo lijep liladak da dahti. G. Drzid
434. To misto iraisrao gdi sunce no grijo, i
hladak u^ismo ki joljo pokrijo. D. Barakovic,
vil. 48. Bcz oblaka u vedrini vrhu I'lo so riobo
ka/.e, tihi vjotric ii noj draze zorne hladke cuti
cini. I. Gundulid 178. Od losko joj ladak na-
?,inio. Nar. pjes. vuk. 1, 172. (Sokoj nad Markom
je kriJa raskrilio, pa je Marku ladak narinio.
2, 327. Ko hi njono vode iiajiojio i nad monom
hladak ucinio. Nar. pjes. istr. 1, 35. — Moze
znaciti i: hladan iijctric; isporcdi hladac. Ljeti
jur hladak kad puhno putniku. S. Mencetic 88.
Hladak iii (kosr) uznosi iiz rajsko ne lice. G.
Drzic 348. Gdi prsi tih hladak. M. Vetranid
1, 0. Kad pogusiii hladak tih po listju. D. Zia-
tarid 4G'''. Po nobesijeh jur so cujo u blag nacin
drag i sladak susnjot njoki gizdav hladak, ki na
])Ut nas svijoh klikuje. I. Gundulic 2G. Na pr-
sanjo hladka blaga slatko tropti vrh od mora. 29.
HLADAN, lilddna, adj. subfrigidus, ne vele
nego u<jodno studen. — Akc. se mijena ii slozenoj
deklinaciji: hladnr, hladnoga itd. (a Dubrovniku
je akc. kao kod gladan). — I'ostaje od lilad na-
.'itavkom i.n'i.. — Rijec jc pradavenska, ifiporedi
slslov. hladi.n-i,, ru.s. xo.T(),vii.iii, ce.v. ciiladuy, poj.
cthlodny. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (hladan.
ohladon ,rofrignratus' ; biti hladan, biti studon
jfrigoo'), u Belinu (.frigidu.s' 830''; ,rofrigorato-
rius' 022i>), M Bjelostjcnieou (kajkav.ski hladon,
studon, ostinut, ziinnn ,frigidua, aliquantulum
.subfrigidus'), u Jambre.iicevu (hladon .frigidus'),
u Voltigijinu (hladan i hladon ,rinfroscato, fresco'
,frisch, kiilil'), « Stulicevu (1. ,rofrigoratorius, ro-
frigorandi vim habcns*. 2. ,umbrosus'), u Vukovu
(1. .kiild' .rofrigoratu.s'. 2. ,kalt' ,frigidus'), u l)a-
niiiccvu (.hladi.ni. ,auran').
1. adj. — Kump.: hlidniji (Zborn. 571^; D.
Barakovic, vil. 139; A. d. Bella, rjecn. 33011;
G. Pestalic 142). u jednom primjeru xvi vijeka
iinn hladnje. M. Vetranic 2, 143, te se ne zna
treba Ii citati nj kao n: u tome bi slucaju bio
komp. hladhi. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
moze se reci, n. 2>- (^a-) o cemu zitkom, kao o
vodi sto se pije, u kojoj se ce(ade umiva, kupa,
pa 0 rijeci, izvoru itd. u narodnijem se pje-
sinama pridijevn hladan vodi i ne pazeci na
znacehc. Sluze hladnu bistru vodicu. M. Drzic
398. Buduci tuj cista, hladna i bistra vrujica.
P. Zoranic 10^. Gdi voda svaki cas hladnija
osvita. D. Barakovic, vil. 139. Kako da bi u
hladnoj bila rosi. F. Glavinic, cvit. 380a. Neka
jeloii stire trave i vodico hladne loci. J. Ka-
vanin 286''. Ladne i zdrave vode. A. Bacic
416. Iste jelin i kosuta ladno vrilo vise puta. V.
Dosen 178'>. Travu jiduc, ladnu vodu pijuc. And.
Kacic, razg. 18*. Dnnaj ladni vas krvav bijase.
144''. Za kosutu jo ta ladna voda, a za neveste
to rujno vino. Nar. pjes. vuk. 1, 59. Ukraj Save
vode ladne. 1, 181. Oj Cotino, tiha volo ladna!
1, 275. Da doneso ladne vode sa Rajevine. 1, 357.
A od zedi ladne vode piju. 2, 26. Da ga ladne
napqji vodice. 2, 39 i. C)d Resave lepe vode ladne.
2, 482. Dodajdo mi malo vode ladne, da s' na-
pijem trudan i umoran. 2, 492. Na ti bocu ovu
vode ladne, da s' umijes i da se napijes. 2, 614.
Kod kamena jodna voda ladna. 3, 301. Prenese
ga preko vode ladne. 4, 66. Proma nomu na
Moravi ladnoj. 4, 220. Ko jo zodan ladnu vodu
pijo. 4, 253. U Zadru tri hladni studenci. Nar.
pjes. istr. 2, 28. Ko kad sama suza kano hladna.
Osvetn. 1, 49. Pojili mo hladni izvori. S. \t\i-
bisa, prip. 175. — 0 vinu (ii narodnijem pjesiiiama
kao i o vodi). Ladno rujno vino vazda pita. A.
J. Knozovic 155. Paka uzo u ruke zlatnu casu
hladna viua. Nar. pjes. mikl. beiti-. 21. Hladno
vince ispijahu, u zdravico napijahu. 32. Te go-
spoda piju vino ladno. Nar. pjes. vuk. 1, 279.
Pa se ladna napojise vina. 2, 36. Veceraju, piju
vino ladno. 2, 97. — bb) 0 vazduhii, vjetru (u
narodnijem pjesmamn kao kod aa)). Ucinivsi
jedan vitar ladan, svu snagu i zestinu od vatro
di^e. And. Kacic, kor. 292. Daj mi, Boze, vijar
votar ladan. Nar. pjes. vuk. 1, 370. A iz druge
ladan vjetar duva. 2, 152. — cc) 0 stijeni, yvozdu
(u narodnijem pjesmama kao kod aa)). Devot
s^naa, devet ladni stona. Nar. pjos. vuk. 1, 126.
Cotrdosot oka ladna gvozda. 2, 43(). — dd) 0
mjestu. radi znacena vidi osobito 1. hlad pod c).
U mjestu hladnu i arajdanomu. B. Kasic, por.
161. Ona spila hladna mila. J. Kavanin 195».
Zariti u pesak u hladnu podrumu. Z. Orfelin,
podrum. 137. Vina s ladni mjosta. P. Bolic,
vinodjol. 2, 30. — b) u prenesenom smislu, o ce-
(adetu, cil, zdrav, cvrst, jaki. u nekijeh pisaca
prema tal. fn^sco. vidi frisak, 2, a, c). Ziilijan bjeso
hladniji nogoli nijedna rusa. Zborn. 57''. Cini so
da si zdrav, hladan i jaki. M. Radnid 407''. —
c) stnden uopce. Jozoro hladno kako led. M.
Votranic 2, 113. (Jezero) hladnje nor Ii led. 2, 143.
Hladna zimo, toplo Ijoto. I. Akvilini 40. Srco
nijo kao ladni lod. A. J. Knozovic xxxv. Voda
toliko ladna koliko vruca. Ant. Kadtic 121. Joda
Ii posli smrti krv nijo studona i prah ladan? C
Rapic 23. Zatira skini i u ladnom peri. J. S.
Rojkovii 105. Koja zom|a od naravi ladna . . .
109. U tu jamu ladne vode ulij. 149. Ko se
jedan pufc ozeze, i na liladno pu§o. Nar. posl.
vuk. 153. Hladna pedka, a mokri obojci. 342.
— ponesto u prenesenom smislu, mrtav. S glada
p6ola jor pruzi se ladna. J. S. Ro}kovi6 102.
Crn ti obraz bio kao gruda snega! a sree ti
HLADAN, 1.
625
HLADITI, b.
ladno kao jarko sunce! Nar. pjes. vuk. 1, 109.
— d) u prenesenom, dusevnom smislu, o ce^adetu,
0 ludskoj naravi, o vo^i, o dusevnom osjecanu
itcL, kao slab, mlitav, Spreznik nek nije obe-
canjem ladan. J. S. E.e|kovic 111. — Da ja vrucu
a drugi ladniju narav imade. Gr. Pestalic 112.
!^udma koji su ladne i mlitave prirode. P. Bolic,
vinodjel. k!, 48. — Da nam ladna vo|a dree i u
svako zlo posrce. V. Dosen 246^. Tako kunu
rad ladne |ubavi koje sila u zenitbu stavi. J. S.
Rejkovic 41(j.
•I. adv. hladno. — Kornp.: hladnije. — Izmedu
rjecnika u BJelostjencevu (v. mrzlo), u Jainbre-
sicevii (jfrigide' ; bladno mi jest ,frigeo'), u Volti-
gijinu (hladno je ,e fresco, frescuccio' ,es ist
kiihl'), u Stulicevu (,frigide'). Jest zloca sluziti
Bogu hladno (radi znacena vidi 1, d)). M. Eadnic
506a.
HLADELNICA, /. lepeze. — Na Rijeci. F.
Pilepic. — vidi i hladionica.
HLADENAC, hladenca, m. vidi kladenac, od
ceya je postalu po xmckoj etimologiji (misii se da
postaje od hladj. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika^cnu (hladeuac, studenac, bunar ,pu-
teus"), u Beiinu (,fons' 328^1^ u Bjelostjencevu (v.
zdenec), u Vultigijinu (,pozzo, cisterna' ,brunnen'),
u Stulicevu (v. kladenacj, u Vukovu (vide izvor,
studenac, cf. kladenac s dodatkom da se govori
u Boci). Hladenac jes jedan tuj blizu kraj gore.
M. Drzic 68. Ustavit neces hladenca od suza.
457. Pricisti hladenac zive vode kaze. B. Gradic,
djev. 28. Medvjed dode ter se uputi, da hla-
denac bistar smuti. A. Sasin 192*. Kazliki stu-
denci i voce ogojno, ugodni hladeuci, i zitje po-
kojno. D. Barakovic, vil. 46. Od ovoga obilna
hladenca izhode bistri potoci. I. Drzic 4. Pokle
pride k onomu hladencu pribistre vode. P. Ra-
dovcic, nac. 326. Hladenac znanja postavjen u
visinami rijec je Bozja. I. Akvilmi 217. Izlazi
tih hladenac izpod spile. J. Kavahin 195''. Gdje
se bjese pri hladencu sasto s hime dubja u sjencu.
I. Dordic, pjes. 344. Ma su jedan hladenac vrli
Turci otrovali. Nar. pjes. bog. 96. Sad su ista
svetotajstva hladenci naredni Bozije milosti. D.
Basic 2:41. Kako je velicanstvo jednoga grada
imat vece hladenaca izhitronijeh. :^98. Hladenac
vode zivotne. 1. M. Mattei «3. Navedoh vodu
sa tri hladenca. Nar. pjes. vuk. 1, 86. 1 evo ti
kondijer vode zive sa hladenca a sa zagorskoga.
Osvet. 7, 2. — Nalazi se pisano i hladjenac. Od
mojijeh crn'jeh ocih dva hladjenca bistre vode.
Nar. pjes. mikl. beitr. 58. U ponoca dodose na
hladjenac hladnu vodu. Nar. pjes. bog. 15^.
HLADETINA, /. vidi hladnetina. — U Vu-
kovu rjecniku: ladetina ,die sulze' ,gelat,um, coa-
gulum', cf. ladnetma s dodatkom da se govori u
Hrvatskoj. Hladetina, pace, mrzjetma. u Pri-
gorju, Zagorju, Posavini. F. Hefele.
HLADINA, /. hlad. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Kril'ma Jovu lada cini, da on
spava u ladini. Nar. pjes. here. vuk. 347.
HLADIONICA, /. a) sud u kojem se hladi sto
(pice Hi uopce sto zitkoj ; b) mahalica, lepeze.
— Stariji je (a i cakavski i kajkavski) obiik hla-
dilnica. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Beiinu (,rinfrescatojo, vaso da tener in fresco le
cose' ,frigidarium' 622^), u Bjelostjencevu (hla-
dilnica, hladionica, posuda u koje se hladi ,frigi-
darium'), u Jambresicevu (hladilnica ,frigidarium'j,
u Voltigijinu (hladilnica, hladionica ,rinfreseatojo;
ventaglio' ,kiihlfass ; facher'), u Stulicevu (hladil-
nica i hladionica ,frigidarium').
UI
HLADISTE, n. mjesto gdje je hlad. — Ca-
kavski je oblik hladisce. — Od xv do xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (hladisce i hla-
diste ,refrigerationis locus'). Hladisca tuj su tva,
gospoje. M. Marulic 45. Hladisca zbiraso. 79.
Ki (bor) cini hladiste. M. Vetrauic 1, 73. Ugodna
hladisca obitju sladak san. D. Barakovic, vil. 24.
Jur ni hladisca pastiru tuj osta. I. T. Mrnavic,
osm. 17.
HLADISTVO, n. vidi hladiste. — U Stulicevu
rjecniku. — sasma ncpouzdano.
HLADITE^, ni. covjek koji hladi. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: kajkavski hladitel ,refrige-
rator', i u Voltigijinu: ,rinfreseatore' ,erfriseher'.
HLADITELICA, /. zensko ce^ade koje Jiladi.
— U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski hladi-
telica ,refrigfcratrix'.
HLADITI, hladim, impf. refrigerare, ciniti da
sto (objekatj bude hladno. — Akc. kakije u praes.
taki je u imp/, hladah, u aor. 2 i 3 sing, hladi,
u part, praet. pass, hladeu ; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Bosiaje od hlad
nastavkom i. — Mijec je pjraslavenska, isporedi
stslov. hladiti, rus. xoaoa^iti,, ces. chladiti, po^.
chiodzic. — Izmedu rjecnika u 31ika^inu, u Be-
iinu 622'', u Bjelostjencevu (hladim, razhladujem,
studenim ,refrigero, frigus induco, frigefacio, fri-
gefacto, trigoro'j, u Jambresicevu, u Voltigijinu
(^,rinfreseare, raftreddare' ,kuhlen, erfrischen'j, u
ibtulicevu, u Vukovu (,kuhlen' ,relrigero').
a. aktivno. aj v pravovi smislu. Bozice, ti koja
na pravoni nebu stav odkrivas taj tvoja liea kim
hlaais zrak od noci. F. Lukarevic 168. Kupjuc
put bijelu hladase. D. Haiiina 22a. (jj-di yjetrici
sve studem vjetre, hladec zemju zgora. 51a. Dokle
jo covjek ziv, dise iz sebe parom vrucom i vlaznom,
paker opet pojima hladna vjetrica, i oni mu vjetric
hladi krv oko srca. M. Divkovic, bes. 550^. Pian-
kitu bi ze|a, da usta osladi, gdi ju put pripe|a,
lisca da hiadi. D. Barakovic, vil. 131. Mnokrat
jelje gledat stanih, ko me vazdan listom hladi.
233. Xap|a ako li ravno ne gasi, zato hladi ogajn.
F. Glavinic, svitl. 12. Ulje kripi, hladi i ozdrav|a.
1. T. Mrnavic. ist. 141. Ajer nas ladi. i. Ancic,
ogl. 154. Jednijem istijem ustmi grijat' i hladit'.
(D). Poslov. danic. 38. Ozezen kasu hladi. (D).
93. Gdi nije vode koja hladi. A. Vitajic, ist.
185. Gdi ladi u vodi grozdje. J. Banovae, pred.
144. Voda ziva srdea ladi trudna. A. Kauizlic,
roz. 97. K hoj dolaze Pojickihe mlade, ter na
vodi bilo Usee lade. And. liacic, razg. 2(>3'\
Zena pu, pu, pusuci corbu ladi, a muz, uh, uh,
ulicuci jost vise grije. D. Kapic 84. Zahod iadii
suncani kad pocme tihu sumu. M. Katancic 60.
Gdi ga zima odvise ne ladi. J. fcJ. lielkovic 46.
Ona (rakijaj ladi al' zajedno susi. 29b. Jilo i
ladece voce. 323. Zozen kasu hladi. Nar. posl.
vuk. 79. Znace vrag kasu hladiti. 93. — OJ u
prenesenotn, dusevnom smislu. Hladis ti u drugih
vrucinu, kako htje hladiti u tebi srzbu tu. F.
Lukarevic 168. Zej.om zeju hladi. i). Barakovic,
jar. 118. Gi'ih mail ne izbacuje covika iz milosti
Bozje ali ladi u hemu Jubav prama Bogu. B.
Leakovic, nauk. 452.
b. sa se, rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (hladiti se, uzimati hlad ,eaptare frigus' ;
hladit se, emit se studen ,frigesco, refrigeo, re-
frigesco'j, u Beiinu (,refrigerare se' 622'^), u Stu-
licevu (,refrigescere'). aj djelo ishodi iz subjekta
(sain subjekat sebe hladi). Iduci 3 prcrocice v
travnik hladit se. Pril. jag. ark. 9, 123. (1468).
Ne brJn' se nitko liim, u vodi hladi se. M. Drzic
86. Oesto gre hladit se u jednom kladencu. D.
40
HLADiTI, L.
626
HLADOVATI
Zlataric bi.^. Neg lin spava il' se gdigod ladi.
M. A. Kejkovic, sat. Kz'^. — bj vidi hladneti.
Braco luoja, ue casimo da se rane lilade. Osveta.
b, 115. — c) u jjrenesenom srmslu, o konu kuji
tnase ylavom (kao muhaiicumj : (Kun kojij mase
glavoLu na desuu i na lijevu, hladi se ,weber,
windkopper'. i\ Kurelac, dom. ziv. 9.
HLAUiV, adj. koji maze hladiti. — U Stu-
licecu rjecniku: ,refrigeraudi vim liabens'. — ne-
pouzdanu.
liLADJENAU, hladjenca, in. vidi liladeuac.
HLADJS'A VUUA, J. ime mjeatima. a) zaselak
u Hrvatskoj u zupuntji Ojeluvarsku-knzevackvj.
llazdijej. liU. — OJ izvor t uijesto u brbiji u
ukrui/u biuyradnkom. Glasuik. lb, 181. iiiy. Vino-
grad u LaUuoj Vodi. br. nov. Ibbb. Ibi3.
HLADISETijNA,,/. vidi drhtalice. — isporedi
liladetina. — Ud xvii vijeka, a izmedu rjecniHa
u 31ika^mu i^iiladnetina, iuciua ,gelatiiia' ,jus-
culum couciotuiu, oxissonium'J ydjc ue naj prtje
nuhudi, u JJjelualjeticevu (^iiladuetuia, mrzletma
juscuium coactuui, conci'etum, congelatutu, oxi-
zoijium, cibus gelatus, jus coucretuin'j, u Jain-
breincevu (,,garum'), u Vultigtjinu (,gelatma' ,suiz'),
u btuiiceou yus coactum, coiicretum'j, u Vukovu
(pi. laduetaie ,die aulze" ,gelatum, coagulum', cf.
pace, pitije, luceiiej. Laduetiue od kivi za slast
imadu. A. iiaiiiziic, kam. ob2.
HLAlJJSiCA, /. brezu^ak u Gruiu blizu JJu-
brovnika. M. Yodopic, tuzn. jel. dubr. Itititi. 176.
liLADJSl DIO, m. sumuvito mjesto u brbiji u
ukruyu )uskuin. Hiadiii JJeo. M. ±). Milicevic,
kra|. sib. 14.
llJLADiS'l DU, m. rjecica u tSrbiji u okrugu
kneztvuckoiu. Ladni JJol. Glasuik. 19, 294.
1. iLLADislK., m. casa Iroudoa, ijenica. — Po-
ntuje ud kladan. — LJ nase vrijeme, a izmedu
rjtcHiku u Vukuvu ,lauber]iutte' ,casa lioudea'.
bjeiiica sprav^eiia za odmaiane od zeleiia graiia.
fci. JNovakovic.
2. HLAlJiS'lK, liladiiika, in. uinbella, stit od
sunca. — lisjjorcdi ambrol, amroi. — Akc. kaki
je u yen. amy. taki je u oatulijent, xjadezmui, omin
num. I ace. amy. i vuc: iiladuice, hladuici. — U
Vukuvu rjecmku: ,der sunueusclium' ,umbeila'
s dudutkunc da ae yovun uko Ibra.
liLAUiSilbTE, n. vidi hladiste. — JSa jednoni
mjentu XVI vijeku. To je lio plaiidiste gdi u podue
pribiva, 1 iicue iiladuiste, gdi trudna pociva. M.
Urzic 482.
HLAJjjNiTl, liia,duim, itnpf. vidi hladiti. — U
Mika^inu rjecmku: tko lilacini, stvar koja hladiuj
iiijosto ill komoia gdi se liladiii. liil'"' (nciita na-
pusej.
liLADNi VIJK., m. ime mjestu u Srbiji o okruyu
biuyrudskum. Zeuije u liadnoiii Viru. Sr. uov.
lbL)i>. 7 'J.
llLAUiSiO, n. hladan vjelric. — U tStulicevu
rjtcntku: ,aura Irigidiuscula'.
HLAUJS'UCA, J. usubma unoya sto je hladno,
hlud uupce. — ispurtdi hiaduost. — Akc. se mijena
u dill. ainy. liladuoci, u ace. si,ny. liliiduocu, u
vuc. amy. liliiduoco, u num., ace, vuc. pi. liladuoco,
{yen. pL. liladuooa;. — U nuse vryeine, a izmcdu
rjccniKa u i'ukuvu (,dio kiilto' ,trigus;. L)ok ue
uusLaju jaco joaouo liladuoce. M. JJ. Milicevic,
iiv. orb. 1, do.
IILAUAUKOV, m. psuvka kovacu. — U Vu-
kucu rjccniku: ,(^kaltscumiodj oin schiuji)l'woit lui'
eiuou schiuiod' jcouviciuui iu labi-um ionanum',
cl. Ktudoukiup.
HLADNOKllVAN, liladnikfvna, adj.Jtladne
krot, t. J. (u ce^adetu) koji ae ne zgrije, koji se
ne da zamjeti, koji se tie {uii, ne plasi ihd. —
Nacinenu od pisaca u nase vrijeme prema nem.
kaltbliitig. — U HuLekovu rjecniku (,kaltblutig'j.
— Ado. hladuoki'vuo. A kaluder Uladuokrvno
odgovori lui. JMar. prip. vrc. 41. JVastavi igunian
liladiiokrvuo ali dostojaustveno. 8. ^ubisa,prip. To.
HLADNOST, /. vidi liladuoca. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u tituiicevu (,leno frigus, auia-
bile Irigus'J. JLetiioin hladuosti uadtjece zimni
led. M. Vetrauic 1, 162. ylatki goste dusevni,
siatka uasa hladuosti. M. Albert! 85y. Uzivaju
hiaduost svoje mladosti. M. liadiiic 162^^. IStabla
da'u ladiiost, trava prize|uu sJadost. M. Xataucid
48. Jerbo ladnost uic' nicem ue dade. J. S.
Kejkovic 27.
HLAJJiNACA, /. kukuruznica umijesena htad-
noni vodoin s perima od crnoya luka. — Akc.
se viijena u yen. pi. hladhaca. — U Vukoou
rjecniku: vide lukovaca.
HLADiS'AK, ni. vidi 1. hladuik. — U nase
vrijeme u brbiji. S. Novakovic.
HLAL)]\'ET1, hladuim, impf. frigescere, posta-
jati hladan, hladiti se. — -he- stoji u juznom
yovoru inj. neydasneya ue, u istocnoin ylasi hlad-
ueti, u zapadnom hladuiti. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukuvu (ist. hladueti, zap.
hladuiti, juzn. hladueti ,kalt werdeii' ,ingesco';.
Ml tada stauemo laduiti od prve toplote. D.
Ubradovic, basu. 45U.
HLADOLEZ (hladolez), m. Couvolvulus sepium
L., neka bi^ka. — ispuredi slak. — liadi pustana
ispuredt hladoleza. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukuvu (,die zauuwiude' , Couvolvulus
sepium'j. Hladolez, rus. xo.io^ok'b, xo.io^ei^i>
(^Aspai-agus olhc.J, Calystegia sepiuin JttBr. (^Vuk;,
V. ladolez. li. bulek, iui. 1U8. Eadolez, Galystegia
sepium KBr. (^Bancicj, v. hladolez. 1«8.
liLAUOLEZA, m. i f. lijenstina (ce^ade koje
lezi u liladu i nisia ne radij. — if Jicliiiu rjec-
niku (jiguavus' o71''j, u VuUigijinu (,poltroiie,
dappoco" jfaulleuzer'J, u iStulicevu (,iguavus"j.
llEAUULEZiiN'A, /'. u VoUiyijinu rjecniku ydje
je luinucenu: zensko decade Kao hladoleza (,pol-
troiia' ,oiu I'aules weibsbild'j ; all pu postanu
maze sumo biti auym. hladoleza.
HLAiJUJS'ObAJS', hladouosua, adj. sumo u IStu-
licevu rjecniku: v. sjeuoiiosau.
liLAUOVAiSiE, n. djelo kojijem se hladuje. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Da tko meiie ue
privreba iia spavauu i ua hladovaiiu. Osvetu.
z, 6b.
IILADUVATI, hladujem, impf. pocivati (sje-
deci, lezeci, setajuci se ltd.) u hladu. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impj. hladovah, u impt.
hiaduj , u yer. praes. hliidujuci; u ostalyem je
oblicima onuki /caki je u inf., osim aor. 2. i '6
sitiy. liladovii i part, praet. act. hliidovao, hliido-
vala. — Ud xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
btuliceou (,auiam captare, per umbras lucedere'j
I u Vukovu [jiux schattou sich erhohlou, Irische
lult schopleu' ,auram captare; per umbras iuce-
dore' s Uudutkom da se yovori u DubroonikuJ.
Brzo 1 JO kuozo dostigao i ua BasKoj vodi za-
tokao gdi biaguju i s mirom laduju. Aud. Ivafcic,
razg. zlU. boko leti proko barajeva, trazi lada
gdjo ce ladovati. JNar. pjos. vuk. 1, 51U. Bog t'
ubio, pojo Ivauovo, sto u tobi uigde lada uema
da ladujo soja Ivauova. i\ar. pjes. vil. 1866. 287.
bvi dilberi sjoli ladovati, ladovati, rujuo viuo
HLADOVATI
62<
2, HLAPA
pitj. Nar. pjes. petr. 1, 178. Ko }eti hladuje,
zimi gladuje. Nar. posl. vuk. 146. — U pjesmi
moze biti i s ace. hlad (^hlada). Onda sjele lada
ladovati. Nar. pjes. petr. 1, 5312.
HLADUVINA, /. hlad, mjesto hladno. — Od
XVII vtjeka, a izintdu rjecnika u tituiicemi (,lenis
aura') i u Vukovu: ,die kiihle' ,trigus (umbrae,
silvae)'. Eudalast putnik ostane medu hladovi-
nami i grmjem. M. Kadnic 127 b. U zestini hla-
dovina, u bolesti zdravje. B. Leakovic, gov. 163.
Da konanici prohode hiadovinom. M. I'avlinovic,
razl. spis. b7V. Ua na Jiosmaju vile kolo vode,
izvodeci po miomiru nocne hiadovine svoje vi-
linske pesme. M. ±). Milicevic, medudnev. 156.
Sidemo s kotia i priteramo ih pod hrast u debelu
hladovinu. M. P. yapcanin 1, 117.
HLADOVIT, adj. hladan. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Uaj mi, Boze, leto laaovito.
Nar. pjes. vil. 1866. ii74.
HLADUKATI SE, hladukam se, impf. po malo
se rashladivati, maha^kom se hladiti: ,Pod javor
je drvo dolazio, di s' divojka mlada kladuiiala'.
M. Pavliuovic.
HLADAHAN, hladahna, adj. dem. hladan. —
Kod vecme nasega narocla ne izgooara se ni jedno
m drugo h, te je nominalm nom. sing. m. po
ostalijem ublicima (ladana, ladanu ttU.J dobio
obltic ladan (mj. laaaan iLi ladan). — Ud xviii
Vtjeka, a izmedu rjecnika u tituUcevu (hladjahan;
I u Vukoca (hladanj. Te open u laclanoj (,1a-
djanoj'j vodi. J. y. ±ie|kovic 6J.I. 1 doneo la-
dane vodice. Nar. pjes. vuk. 1, 172. Umiva ga
iadanom vodicom. z, bl.o. — U tituiicevu rjec-
nika una I ado. iiladabno (,hladjaliiio').
HLADAHAT, liladahta, adj. dem. hladan. —
Na jednoin mjestu xvi vijeka. Pticice moja hla-
dahta. Gr. Drzic 40a.
HLADAN, vidi hladahan.
HLADAtJAN, hladasna, adj. dem. hladan. —
U titultcevu rjecniku (hladjasan) gdje ima i adv.
hladasuo (hlaOjasnoj.
HLADENE, n. djelo kojijem se hladi. — Sta-
riji je ubltk hladenje. — (J Mikafmu rjecniku
(hlaaeuje, ohladenje ,refrigeratio'j, u Bjeiostjen-
cevu (hiadehe, hladehej, u Jainbresicevu (liladeue),
u btuLictvu (hladjene;, u Vukovu.
HLAHOLl, m. (^) pi. u Uanicicevu rjecniku:
,Iiiaholi', selo koje je car Dazar dao crkvi bo-
gorodiciuoj u Zdrijelu branicevskom : ,lllahoU'
(Mon. serb. 194 goa. i58UJ. ima i sada blizu Po-
zarevca u srezu mlavskom, samo sto ga pisu
Laole.
HLAHOLINA, /. u Danicicevu rjecniku: ,Hla-
holma', manastir je Treskavac imao ,stasi. vt
Hlaholme' (GlasniK. 11, 1H6 god. 1336—1346). ,u
Hlaholme' \^Glasnik. 13, 373;. nominativu nema
potvrde.
HLAM, m. vidi hum. — U nase vrijeme u
Istri. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 12.
HLAM AN E, n. djelo kojijem se Mama. — U
Stultcevu rjecniku: ,rumor'. — nije dosta pouz-
dano.
HLAMATl, hlamam, impf. u Stulicevu rjec-
niku: ,rumorem edere'. — nije dosta pouzduno.
HLAMINA, /. solea, crepida, crev^a (obicno
staraj sto se ne navlaci na petu nego se smuce
kad ce^ade ide. vtdt jemenije. — 0 ^ ukovu rjec-
niku (gdje je zlo zaoi^ezen akc): hlamina ,dor
pantoliei- ,crepida' s aodatkom da se govort u
jJubrovniku. — I'reneseno na neku riou. Hla-
mina, .velika uk}ata.^|L. Zore. — ' Zovu se ,hla-
mine' u Dubrovniku ijieki ustipei. P. Budmani.
HLAMUTANE, n. djelo kojijem se hlamuta.
— U nase vrijeme u JJubrovniku. P. Budmani.
HLAMUTATI, hlamiitam, impf. hoditi u hla-
minama tako da se cuje kako se smucu po tlima
lilamme. — U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Posla
mi je crev|a pod petu, pa hlamutam'. P. Budmani.
HLAMUTINE, /. pi. sto otpada od creva}a kad
se deru. — LI titulicevu rjecniku: ,rasure di cal-
coamenti, di scarpe' ,calceamentorum attritus'. —
nije dosta pouzdano.
HLANE, adv. komp. na dva mjesta u pisca
XV vijeka kao da stoji mj. lahhe (vidi lak). Bog
nas bije hlahe nere dostojimo. M. Marulic 34.
Kud su god hodile, ni kih mo6i mane jesu na-
skocile, ni tirale hlahe. 57.
1. HLAP, m. rob, kmet, tezdk (u zadne doba
kao psovfca prostu, neotesanu covjekuj. — Akc.
je bi^ezen prema rus. xo.^ioii'b i prema tome sto
se u nekijeli pisaca nalazi s dva p (vidi kod a),
premda je u JJelinu rjecniku i u Stultcevu a dugo
s cini se slaze i ces. chlap (u ceskome je u ova-
Kovijem rijecima a dugo Kad je u nas kratko, a
kratko kad je u nas dugo). — Rijec je pra-
slavenska (cholpi.) nepoznata postana, isporedi
stslov. hlapt, rus. xcaon-B, ces. chlap, po^. chlop.
— Izmedu rjecnika u Kelinu: hlap, (parola di
disprezzo) villano, chi e nato e allevato in villa'
,paganus' 766^; hlap ,huomo vile, da niente' ,homo
nauci' 373^^; u Volttgijmu (, villano, villanaccio'
,ein grober bauer, lumel'), u tituiicevu (hlap
,rusticus, paganus, villicus'), u l/anicicevu (viai
kod b).
a. sa znacenem kazanijem sprijeda. Prilicje
od hlapa (,hlappa') uzamsi. N. itauina 89'>'. paul.
philipp. 2, 7. lioliko godi krat, on hlap, u me
oci vidim, na bill vrat da t' ruku potoci. H.
Lucie 192. Nut hlapa gdi hlapa; hlapa', hlape,
takoj. M. Drzic 29. Taj se kako hlap boji. Nauk
bru. o. Zgubit ce galije gospodu i hlapi (,hlappi').
D. Barakovic, vil. 6». Jer ako c' hlapa (,hlappa')
znat, ke moze bit struke, kusaj mu dati bat i
o blast u ruke. (16»2) 120. Jeda u mjesto od
plemica hlape na boj skupio bi y 1. (jundulic
iol. Dojdose ti hlapi (,nlappi') u strane od
iSpahe. J. Armolusic 59. Kaneci se hlap na vodu,
tu se postara. (D). Poslov. danic. 45. Hlap zmiju
u svoj skut prija. 1. Dordic, uzd. 149.
b. line musko. — xiv vijeka, i u Danicicevu
rjecniku (Hlapi.). Hlapt Valeticb. iSpom. sr.
z, 4d. (13ia). Hlapt. Dec. hris. H. 12 i jos na
nekolika mjesta. Hlapt. Ixlasnik. 15, 189. Hlapt
Buniiovict. 199. (1345?]. Mislim da je nadimak
Ivanu BudisaJ-icu kojega pisu : ,ceonikB hlapt
Ivant Budisa^ict' (Mou. serb. 102 god. 1332).
±). Danicic, rjecn. 3, 414. nejasno je i u ovom
primjeru (moie biti da je znacetle kao kod a) :
Ottct inib hlapt Drajko Dragojevict. Dec. hris. 52.
2. HLAP, m. Palinurus vulgaris L., vrsta ja-
stoga, isporedt karlo. na Bracu. A. Ostojic.
3. HLAP, /. coll. mnostvo (?). — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Udje, jao, prit ce oruzana
slab krijepjena hlap K.rsDjana. J. Kavahin 566''.
— nepouzaano.
1. HLAPA, /. u Belinu rjecniku: ,canaglia,
marmaglia' ,inhma populi sordes' 164^. s pri-
mjertmu: M. Drzic .it> (Oidi kod 1. hlap, a i kod
hlapati) 1 1. Gundulic 451 (oidt kod 1. hlap, a). —
tiasma nepouzdano : jamacno je Dellabelia krivo
razumio one primjere. — isporedi 2. hlapa.
2. HLAPA, /. u Stulicevu rjecniku: hlapa u»
2. HLAPA
628
HLAPSTVO
hlap s primjerom: M. Drzii 29 (v'uli kod 1. Map,
a i kod hlapati). — Sasma nepouzdaiio : Stulli
je krivo razumio ovaj primjer. — isporedi 1.
hlapa.
1. HLAPAC, hlapca, m. sluga, vidi 1. hlap,
od cega postaje naatavkom tct (uprav kao dem.j.
— liijec je praskivenska , isporedi ccs. chlapec,
pu(, chiopiec. aj sa zmicemui skazanijem sprijtda.
— u nase vrijeme u Istri, a izmedu rjecntka u
BJelostjencevu (kajkavski hla.pec ,sGrvus'), u VoL-
tigijmu (,servidore, famiglio' ,bedieuter, kneclit'J,
u titulictvii (v. hlapcac). Hlapac ,serviis'. i). Ne-
manic, cak. kroat. stud. 19. — ■ b) u prenesoiom
smislu, sprava koja obrce raznem i pecenem. is-
poredi pecenar. — ii BJelostjencevu rjecnikit :
hlapec jcrateuterium, i. e. instrumentuui culi-
narium ad similitudinem. horologii factum cum
rotis, veru cum assaturis verteus', v. pecenax". —
cj u pre.nesenom smislu, iieko orude u drvodje^e,
tal. servitore. — na Rijeci. F. Pilepic. — d) itne
musko. — XIV i xv vijeka, a izmedu rjecnika u
JJanicicevu (Hlaptcb). Hlaptct. Dec. hris. 7. 74.
Hlapact Kuzicb. Mon. serb. 1378. (14:34).
2. HLAPAC, hlapca, m. komad koze od smokve,
sto otpada kad se cisti smokva, prije nego se tzije.
— U nase vrijeme u Dubroomku. P. Budmani.
— U prenesenom smislu, morbus venereus.
HLAPATI, hlap^em i hlapam, imp/, smucati
se, u crev^i sirokoj. — U nase vrijeme na otoku
Krku, a izmedu rjecnika u Voltigijinu: ,strasci-
narsi, strascicarsi' ,sich schleppeu'; t u Stulicevu:
s praes. hlapcem (Ij i hlapam ,strepitus calceorum
qui iiimis largi sunt (verbum)'. Kad je cizma
siroka, ouda ,hlap|e' t. j. skrip|e. na hLrku. —
U jednom pnmjeru xvi vijeka nije Jasno zna-
ceiie; Jamacno je nuciheno od hlap i stoji samo
radi siicnosti glasa: iMut hlapa gdi hlapa;
hlapa', hiape, takoj ! M. Drzic 29.
HLAPA V, adj. nepoznata znacena. — U po-
slooici dubrovackoj prosloga vijeka. Boj se po tmi
mraka hlapavoga, uuvaj se ug|ena pokrivenoga.
(Zj. Poslov. danic. 7. Hlapati je, kako ima i
tttulic, lupati obucom hodeci, a mrak hlapavi
mogao (bij biti onda kad se po homu hlapa.
Lanitic. xi.
HLAPA VIGA, /. na otoku Visu pijaca na kojoj
pijarice prodaju voce, povrce itd. L. Mrazovic.
HLAPOaU, hlap6ca, m. dem. 1. hlapac. — V
Stulicevu rjecniku: ,rusticulus'. — nepouzdano.
HLAPCEV, adj. koji pripada hlapcu. 1). Ne-
manic, cak. kroat. stud. 2, 81.
HLAPOEVICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. tStatist. uosn. 52.
1. HLAPCJlO, m. dem. hlapac. — U Stulicevu rjec-
niku. — Kao prezime xiv i xvi vijeka i u iJani-
iicevu rjecniku (^Hlapbcicb). Grubanacb HlapbCicb.
Mon. Serb. iil9. (1591). tJtipaub Hlapcicb. A&l.
(i;-i98). Juraj Hlapcic. Mon. croat. 185. (1503).
HLAPLJN'OVIC, m. prezivie. — U JJanicicevu
rjecniku: ,Hlapenovicb', vlastolin Stofana bana
bosanskoga ,ltadosavb Hlapenovicb' 18o2 — IBHB
(Mon. sorb. lUii. 197). prezime mu je na posjediiem
mjo.'itu zapisauo ,Hlapovi6L'.
llLAPiC, m. dem. 1. hlap. — Samo u Stulicevu
rjecniku.
1. HLAPIMUHA, /. Dionaea muscicapa L.,
neka bi^ka (koja hlnpi, hvata, muliej. lilapimuha,
ies. mucliolapka, ^jo^. mucholapka, Dionaea mu-
scicapa L. (na Bracu). P. Suiek, im. 1U9.
2. HLAPIMUHA, m. u Vukovu rjecniku: kazo
se Covjeku vjotrehaku koji lunogo landa jezikom
(i misli se na psa kad hvata muhe ?) ,das klatsch-
maul' ,garritor'.
HLAPINA, m. i f. augm. 1. hlap. — xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,villanaccio' ,teter-
rimus' 766^) i u Stulicevu (,vilis rusticua, servus').
Nil ceka', hlapino ! M. Drzic 30.
1. HLAPITI, hlapim, pf. vidi hlapnuti. — U
Vukovu rjecniku: ,schnappen' ,capto'. — Kao da
Je isto i u ovom primjer u (ne znam Jeli perfek-
tivni glagolj: Alo te doci devet vuki, pak te te
razderati, as hlape na svakoga covika. J^ar. prip.
mikul. 19. — Moze biti da Je isti glagol u pre-
nesenom smislu sa znacenem: hlepiti u Voltigijinu
rjecniku: ,ansare, aspirare, bramar con ardore'
,begierig nach etwas seyn'.
2. HLAPITI, hlapim, impf. exhalari, evanes-
cere, vjetriti. — Isporedi novoslov. hlap, para.
— Od xviii vijeka po sjevernijem krajevima. I
u sud je (vino) slio da ne lapi. J. S. Kejkovic
63. Novo vino vetri i lapi. P. Bolic, viuodjel.
2, 209.
8. HLAPITI, hlapim, imjjf. kropiti, strapati.
— U Stulicevu rjecniku: v. ohlapiti. — Nepo-
uzdano (ali moze biti da Je ista rijec sto 2.
hlapiti).
HLAP^ENE, n. djclo kojijem se (2.) hlapi.
Pure se lapjehu vina maiie izlaze. P. Bolic,
vinodjel. 2, ^85.
HLAPNIK, m. selo u HrvatskoJ u zupaniji
zagrebackoj. E.azdije|. hrv. 75.
HLAPN UTI, hlapnem, pf. pas, a i druga koja
zivotvna, hlapne, kad zinuvsi brzo zatvuri usta
klocajuci^ da sto zubima ulivati. — isporedi hla-
piti. — Bijec Je o)iomatopejska. — if Stulicevu
rjecniku: ,ali'errare coUa bocca q^ualche cosa get-
tata i^si riferisce ai cani)' ,ore aliquid arripere',
i u Vukovu: vide hlapiti. — Amo spada i ovo:
Kad riba zine nad mamu, zovu , hlapne' (na La-
stovu). L. Zore. hrv. lip. 131.
HLAPNA, /. vidi hlapjehe. ~ U Jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Kada zestja vruciua pri-
grije, vuna ovcjeg tad od znoja tije, i od lapiie
iz tila debela ona biva, da b' se masnje prela.
J. S. Ee|kovic 229—230.
HLAPOMIRIC, m. prezime. — xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u JJanicicevu (Hlapomiricb). Obradb
Hlapomiricb. Mon. serb. '291. (1419). 383. (1435).
HLAPOTA, m. ime musko. — Koncem xni
vijeka, a izmedu rjecnika u JJanicicevu. Hlapota
i syiib mu. Mon. serb. 59. (1293 — 1302).
HLAPOV, aclj. koji pripada hlapu. Hlapova
Po^ana, ime mjestu xiv vijeka, va(a da Je bilo
u Srbiji mozebiti u okrugu krusevackotn. (ilasnik.
24, 274. (1395). — Hlapovo solo, mjesto u Hr-
vatskoj XV vijeka. Mon. croat. 129. (1487).
HLAPOVIO, m. prezime po ocu Hlapu. — xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danieicecu (,Hla-
povicb'). Bogbdasa Hlapovicb. Dec. hris. 25.
Dragoje Hlapovicb. 44. Kadosavb Hlapovicb (vidi
kod Hlaponovic) . . . Stitko Hlapovicb. Mon. serb.
107. (1,j33). Jaroslav Hlapovi6b. Grlasnik. 15, 297.
(134&?).
HLAPSKI, adj. koji pripada hlapima. — Iz-
medu rjecniKa u Stulicevu (,rusticus'). Drugi
strah jest hlapski. JNauk. brn. 5. JSIije dostojna
tvoga uresa hlapska iiarav. P. Kauavolic, iv.
195. J a bih gizdaviji neg hotim Zorke me, i
liegov hlapski trag nadhodi me plomo. I. Dordic,
l)jes. 46.
HLAPSTVO, n. osobina onuga koji je hlap,
HLAPSTVO
629
HLEPJETI
ropstvo. — isporedi hlapstina. — Od xv do xvu
vijeka. Niki mrt, niki ziv u hlapstvo idise. M.
Maruli6 23. Mnoge s:rade rascini a Krstjane u
hlapstvo obrati. Duk}anin 9. Niste prijali duh
hlapstva, da prijali ste duh poririena. Nauk brn.
5. Moni je hlapstvo, sto vidim, tirati. I. T.
Mrnavic, osm. 156.
HLAPSTINA , /. vidi hlapstvo. — Na jednom
mjesfu XV vijeka (calcavski hlapscina). Primorske
gradove dorassu i u hlapscinu obrati. Dukjanin 9.
HLAPTANE, n. djelo Jcojijem se hlapce. — TJ
Vukovti rjecniku.
1. HL APT ATI. hlapdem, impf. jesti sto zitko
Co psi(). — Akc. kaki je u praes. toki je u impf.
hlaptah, u ger. praeft. hlapciici, u part praes.
pass, hlaptan ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki
je u inf. — Bijec je onomatopejska. — TJ Vu-
kovu rjecniku: ,schlainpampen' ,]iiandueo (more
canis)'.
2. HLAPTATI, hlapcem, impf. vidi hlapati. —
U jednof/a pisca Dubroveanina xviii vijeka ti
kojega znaci, kad se sto ceqa slaho drzi te visi
i pada sad tamo sad amn (od prilike kao siroka
crevja na. nozi) , a izmedii rjecnika u Stulicevu
(praes. hlapcem kod hlapati, a napose nema).
Ona g-lava visoka nekad i uznosna hlapde i pada
kako vedha poderina. B. Zuzeri SO. Glava samo
mice se i hlapce tamo i amo. 251.
HLASTATI, hlastam, impf. brbjati. — U Bje-
Instjencevu rjecniku: hlastam jezikom, tlapim
,blatero, blatio, incondite loquor, inepte et in-
sulse loquor', i u Stulicevu: v. cep|uskati (iz
Bjelostjenceva).
HLEB. /. vidi h}ep. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Bezdno bezdna priziva u glasu hlebih
tvojih. M. Albert! 277.
HLEBINE,/. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji bje-
lovarsko-krizevackoj. Razdije}. '13. — Po juznom
govoru vaja. da bi glasilo Hjebine.
HLENCATI, hlencam, impf. vidi hinkati. —
Na Bracu. A. Ostojic.
HLENUTI, hlenem, impf. na jednom mjestu
XVII vijeka, jamacno od. kor. chled, isporedi stslov.
ohlenati, oslabiti, ohledanije, nepomna, malorus.
chlamity, ces. chlouditi, slabiti (prelazno). zna-
cene je od prilike: lijeniti se, zakasnivati. Hle-
nise zif potok krvavi po|em ted. D. Barakovi(^,
vil. 352.
1. HLEP, /. vidi 2. hlep. — TJ dva pisca ca-
kavca xvii i xviii vijeka. Lakomost jest jedna
hlep brezredna prema blagu. I. T. Mrnavid, ist.
168. Hlep^u covik udnom od Boga se odtisnu.
185. Vlast je vise hlep velika. J. Kavanin 252a.
2. HLEP, m. vidi pohlepa. — Radi postana
vidi hlepjcti. — U jednoga pisca cakavskoga xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,cupiditas,
libido, appetentia, voluntas, desiderium, cupido').
Gdi nimase stopit sa hlepom od grla. M. Ma-
rulic 211.
3. HLEP, m. vidi h|ep. — Na jednom. mjestu
XVIII vijeka. Kada se iz nenada uzbuci more i
uzavri i pokipje, otvorise se lepovi (,leppovi') po
planina, prolomise se oblakovi pod nebesma . . .
P. Lastric, nedi]. 85'>.
HIjEPA, /. vidi 1. i 2. hlep. — Na jednom.
mjestu XVIII vijeka. K6 tri su hlepe klete koje
}ude na grijeh stezu. J. Kavanin 460*.
1. HLEPAC, hl^pca, m. vidi hlepilac. — TJ
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,appetens' 42'^) i u Stulicevu (,q.ui an-
helat'). Bog . . . grabce i hlepce paci i smeta.
J. Kavanin 262''.
2. HLEPAC, hl6pca, m. covjek hlepastijeh usiju.
— Na Bracu. A. Ostojic.
HLEPALAC, hlepaoca, m. covjek koji hlepa.
— TJ Stulicevu rjecniku: hlepalac i grijeskom
hlepaoc.
HLEPA Lie A, /. zensko ce}ade koje hlepa. —
TJ Stulicevu rjecniku: ,quae anhelat'.
HLEPAN, hlepna, adj. eupidus, koji hlepi, vidi
pohlepan. — TJ jednoaa pisca. cakavca (vidi Ka-
vaninov primjer) oblik je hlijepan Cvidi kod hle-
piti). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Jamhresicevu (kajkavski hlepen ,avidus'), i u Stu-
licevu f.cupidus, avidus, curiosus, amore incensus
vel inflammatus').
a. adj. Nek coek hlijepan nepravima svej to
vece prevazima. J. Kavanin 257a. Pruzi svoju
hlepnu desnicu. A. d. Bella, razgov. 247. Ali
covjeku hlepnu za istinom. M. Pavlinovi(^., razl.
spis. 195.
b. adv. hlepno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,avide' 147a; ,vehementer' 99»), u Jam-
bresicevu (,avido'), ii Voltigijinu (stamparskom
grijeskom hlapno ,ardentemente, focosamente' ,be-
gierig, briinstlich') , u Stulicevu (v. pohlepno).
Svak od nih hlepno zudi. P. Knezovic, muk. 16.
Sudca hlepno cekajuii. 26.
HLEPANE, n. djelo kojijem se Jtlepa. — TJ
Stulicevu rjecniku.
HLEPAST, adj. o usima kada su naprijed iz-
vrnute. na Bracu. A. Ostojic. i u Dubrovniku.
P. Budmani. — vidi hlepetati.
HLEPA TI, hlepam, impf. vidi hlepjeti. — TJ
J!dika}inu rjecniku: hlepati, hlipati ,concupisco,
appeto'; u Voltigijinu: v. hlapiti; u Stulicevu:
v. hlepiti.
HLEPETATI, hlfepedem, impf. mahati usima
(o psu, magarcu itd.) tako da lupaju. — ispo-
redi hlepast. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. hlfepetah, i u ger. praes. hlfepecudi ; m osta-
lijem. je oblicima onaki kaki je u inf., osim aor.
2 i 3 sing, hlepeta. — Bijec je onomatopejska.
— TJ Stulicevu rjecniku: hlepetati i grijeskom
hlepecati ,aures amplas agitare (de asinis)'.
HLEPICE, n. vidi hlep|ene. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (sa starijim oblikom hlepitje).
Pitju, k kojoj (orao) srne u hlepitju. J. Ka-
vanin 427a. — nepouzdano.
HLEPILAC, hl^pioca. m. covjek koji hlepi. —
isporedi 1. hlepac i hlepitej. — TJ Stulicevu rjec-
niku: hlepilac i grijeskom hlepioc.
HLEPILICA, /. zensko cejade koje hlepi. —
isporedi hlepitejica. — TJ Stulicevu rjecniku.
HLEPlTE^j, m. vidi hlepilac. — TJ Stulicevu
rjecniku.
HLEPITE:^ICA, /. vidi hlepilica. — TJ Stu-
licevu rjecniku.
HLEPIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,cupidus,
avidus'. — nepouzdano.
HLEPJETI, hl6pim, impf. ardenter cupere,
zejeti, ali s jacijem znacenem, gotovo kao ceznuti
(koje vidi pod d)). je- stoji u juznom govoru
mj. negdasnega e, u istocnom bi glasilo hl4peti,
a u zapadnom hlapiti (ovako se nahodi i u jui-
nijeh pisaca). — Moze biti star a rijec, isporedi
stslov. hlepiti (ili hlepeti?), hlapiti, hlepati, pro-
sjaciti; po ovome se ne zna, kako je isprva gla-
silo prvo e. — U nekijeh pisaca cakavaca ima
i oblik hlijepiti (ije ne odgovara negdasnemu e).
HLEPJETI
630
HLEPJETI, 1, d.
Na pineze hlijepi vsaki te dar Jube i ludjaki.
P. Vitezovic, cvit. 61. Ki brz hliiepi da se i on
tu prilijepi. J. Kavanin 1921'. — Izmedu rjecnika
u Belinu (hlepiti ,affettare con I'e larga, sie:ni-
fica bramare immoderatamonte e con ansieta'
,affecto' 42*'; ,ambio' 70^; .bramare, desiderate
avidamente' ,concupisco' 147a ; .desiderare molto'
,exopto' 2511' ; ,aspiro' 109^) , u BJelostjencevu
(hlepim, hlepeti, hoptim ,appeto, anhelo'), u Stu-
licevu (hlepiti i hlepjeti ,anhelare, cupere, optare,
concupiscere etc.').
1. aktivno.
a. prelazno. Od grla deletu sve ca hlepi ne
daj. M Marulic 137. Imanje i blago tuje nemoj
hlepit. 222. Jor zemajsko dilo svaki nih hlepise.
2.55. Kad put pozna ca duh hlepi. 318. Paskoje:
Zasto zlato blidi, tere nima mira? Nikola: Jere
gra svak slidi i hlepi i tira. P. Hektorovid 31.
NeuzmoZne stvari ne hlepi, ni cini. 30. Cini srce
da mi kipi, sinka tvoga neka hlepi. M. Divkovii,
nauk. 118*. Docijem hlepi hvale clovicje, gubi
istine krjeposti. B. Kasi6, nasi. 183. Vec rezi
neg osrar hlepe6 zvir ku trazi. D. Barakovi(S, vil.
316. Tko visoko hlepi znanje, tko zlato Indije
slidom slidi. I. Gundulic 135. Ni znade sto hlepi.
I. T. Mrnavi6, osm. 127. PoStenja, bogastva i
raskose koje svit hlepi i stuje. P. Radovcic, nac.
148. Da tebe punim zelinjem vazda hlepim. 465.
Koja fpostevja) sada nepocino zelis i lepis. M.
Eadnic 130b. To zelim, to hlepim, to zudim. A.
Vitajid, ist. 835. Hlepi zlato, biser hlepi, danu
hlepi zlato draze. J. Kavanin 41'>. I§ti, slijedi,
lubi, hlepi mir prilijepi. I. Dordid, salt. 105.
Lav vukove sti2e i hlepi. pjes. 134. Proklinaju
more i vitre i hlepe zemju. Blago turl. 2, 98.
Srce lepi §to je izprazno. L J. P. Luci6, razg.
66. Lakomos . . . tude hlepi i krade. N. Marci 66.
b. w.jeste objekta je infinitiv. Ki hlepe razsut
svih. M. Marulid 27. K nebu gledaje dvignut
86 hleplase. Transit. 28.S. Hlepi srce moje go-
spoji otvorit britke rane. H. Luci6 201. I u
zabavah slacijeh^ hlepe bojnice se ukazati. L
Gundulid 406. Cuje sve ino, samo ovo ne cuje,
§to Cut' sveder hlepi. 457. Er se ze|an hlepi
tako vasijeh suza napojiti. B. Betera, 6ut. 171.
Koji hlepe vratiti se s bluda. P. Hektorovic (?)
153. Negov red i nauke hlepjahu nasljedovati.
L Pordic, ben. 50. Vase tijelo koje ne hlepi
drugo nego u lasti gojiti se. B. Zuzeri 33. Lepi
visinu kriposti dostignut. J. Filipovid 3, 310-'*.
Koliko je korisno u6initi pravo skruseiie i lepit
ispoviditi grije. M. Zori6i6, zrc. 149. Hlepijaso
i ona okoristit se. S. Rosa 106''. Srce si do sad
lepio nasititi a izpraznim stvarima. L J. P. Lucid-,
razg. 1. Lakomos hlepi iraat sto sad ne ima.
N. Mardi 66. Prama Mariji koju svi hlepjahu
viditi. Grgur iz VareSa 37. — u ovom je pri-
wjeru ivf. s jjrijedlogom za (po tudijem jezicima) :
Za sted' u dar zlata i blaga hlepi i smagnu sved
do sada. L Gundulid 460.
c. mjeSte ohjektn ima podlozna recenica a kojoj
je da. Hlepi da jur bio dan svano. I. Gundulic
513. Koji hlopi da se nemu svijet vaskolik klauat
budo. G. Palmotid 3, 188;». Bog hlepi da se svi
spasimo. I. Dordid, salt. 35. Biskupi s pisci lo-
podi i gorodi od 2o]e da bi izvoli vanka Isusa.
M. Lekusid 88. Ne bi toliko lepili da so misnici
ufiine. J. Filipovid 3, 227». Hlepio jo Lucifer
da 86 udini prilidan'Bogu. A. Tomikovid, gov.
321.
d. neprelazno. a) nije izrijekom kazano Sto se
ieli. Stiska so, hlepi vas. M. Marulid 80. Hleped
bih se vas pripravi'. D. Barakovid, vil. 232. Hlo-
pedi vazda do jisti i jidudi vazda do hlepiti. A.
Georgiceo. pril. 86. U pozudi tastoj hlepi. G.
Palmotid 1, 316. Onomu koji hlepi, i brzoda je
lijena. (D). Poslov. danic. 91. Tako hlepi zeja
u meni. A. BoSkovideva 17. Znam da hlepi srce
vase. 51. Hodi, mila. ti k meni, srce hlepi va
meni. Jacke. 44. — b) sto se zeli izrice se aku-
zntivom s prijedloaom na. nai cesce. Ki li na zlo
hlepi. M. Marulid 234. Toj ti srce moje pita
vec ner biser, srebro i zlato, i ved dusa hlepi
na to neg na carstvo svega svita. A. Cubranovid
162. Naravi nasa koja s tolikom zejom hlepis
na lijeke svjetovne. A. Gucetic, roz. jer. 151.
Ono na sto sam naglo hlepio, jur uzivam. roz.
mar. 279. On na no lipotu i blago hlepise. F.
Vrancid, ziv. 40. Sva nih ufanca i misao hlepi-
iase na vjecna dobra. B. Kasid, nasi. 44. Sad
mir zudi, sad boj iste; vazda hlepi na promjenu.
L Gundulid 483. Dokle zja i hlepi on na judske
slave. A. Georgiceo, nasi. 218. Kako dusa moja
hlepi ra rumeni trator lijepi. ki tvoje slatke usti
goje. G. Palmotid 2, 14. Hlepimo naj voce na
grabse, na plijene. 2, 328. Gdje sve hlepi ina
pozuda dugovjecno na uzivanje. P. Kanavelic,
iv. 213. Ja na zlato on hlepiti. J. Armolusid
50. Ki na tuje blago hlepi u svojem se malo
vkrepi. P. Vitezovid, cvit. 92. Popovi s toga
uhilni hlepe vede na dobiti, na darovi. T. Ka-
vanin 377''. Svi dvoumudi hlepe. nu zaludu, na
one raskosne zelenosti. A. d. Bella, razgov. 126.
Hlepi na jedan potisten dobitak. I. Dordid, ben.
106. Kad si na dvoru po selijeh, jesenska plan-
dista, ribne i lovi pokrijepe te i razvesele, nu
nakon dva mjeseca omrznu ti. da iz nova na
grad hlepis. B. Zuzeri 867. Na krize hlepjet i
na patjena, ko na raskose svoje naj draze 423.
Hlepiti na dobra zemajska. V. M. Gncetic 145.
Nepodnosivom brezocnostju i prigrdnim sveto-
grdiem hlepi na bozanstvo. Blago turl. 2, 55.
Kada zeja mori dusu, na studenac ona hlepi. M.
Kuhacevid 139. Poslidne misto neka drzo i ni-
kada na starisinstvo neka ne lepe I. Velikanovid,
uput. 3, 200. Hlepedi sveudijno na blago i ras-
kosje svako vrsti. D. E. Bogdanid 24. Narav me
potico da nemodan uzhlepim na zdravje. I. M.
Mattei 91. Nu ma dusa zejno hlepi tvoj otajni
na kruh lijepi. 287. Lepiti na dostojanstvo. I.
J. P. Lucid, nar. 94. Hlepiti na Sto. zivo 2eliti.
M. Pavlinovid. — c) sto se zeli izrice se instru-
nientalom s prijedlogom za. dosta cesto. Ne hlepi
mi srce toliko za stvari svjotovnijemi. M. Div-
kovid, zlam. 34''. Turska dud za zlatom^ po na-
ravi hlepi i gine. L Gundulid 357. Casti za
kojima naglozejnos toliko hlepi. A. d. Bella,
razgov. 68. Da za blasrom i svietovnijom veli-
cinam ne hlepimo. B. Zuzeri 176. Za kojimno
ti ceziiase i leplase. J. Banovac, pred. 97. Hlepi
za nebora. P. Kne2evic, osm. 229. Koji za na-
sladeni hlepe. 275. Zarucnik za nom odavna
hlepi. A. Kanizlid, kam. 40. Za patrii'arstvom
je hlepio. 373. Vikovidno krajestvo za kojim vazda
lepJaSo. E. Pavid, ogl. 52. Oni koji za velikim
misnictvom lepjau. 433. Ne hlepi vi§e za dastima
i dobrima'svietovnijeni. D. BaSid 72. Razblude
za kojijem hlepe toliko urarli. 252. Hlepodi za
tudim blagom M. A. Relkovid, sabr. 54. Ca sam
ja, za manom da tako hlepite? M. Kuhacevid
43. Svakda za Bogom lepiti, Boga ?.eliti duzni
srao. I. Velikanovid, upnt. 3, 261. Srce istinito
hristjansko, koje ne hlepi za minudijera raskosam.
I. M. Mattei viii. Za§to hlepi§ za dodcima obi-
latijim? I. J J. P. Ludid, bit. .58. Svaka .skoro
?.onska glava trepti za blagom, hlopi za srebrom.
A. Tomikovid, gov. 354. Dok mi srce za mej-
danom hlepi. Osvetn." 3, 165. — d) Sto se zeli
TILEPJETT,'! , d.
631
HLTJEVNO
terice se akuzativom. a prijedloqom. za. rijetkn.
LetijaSe pitati prvi hlepei^.i za bo]i dio. A. d.
Bella, razffov. 5fi. vSved hlepi za stvari nenmrle
i yiekuvjecno. B. Basi6 13B. Za srconu Jnbav
negovu u okladu lilepi§e. A. T. Blaffojevic, khin.
3. I kom' dnSa za slobodu hlepi. Osvetri. 3. 153.
— e) Ho se zeli izrice se dativom s prijedloqom
k (Seja se shvnea Icao micone, a ono Ho se zeli
Tcao mjesto). K tebi hlepin i tecen. P. Eadovci6,
nac. 477. Er cije6 moie prisobnosti k daru opeta
hlepim tvomu. A. Vitajic^, . ost. 58. K nebu,
k nebu hlepimo brez pristanka. A. d. Bella,
razffov. 1R4. Ooi moie ne hlepise k visinam. T.
Dordi6, salt. 445. Niie toliko lepio nijedan jelin
zedan k bistroj vodi. .T. Banovac, pred. 137.
Kofi hlepi k rapi nebeskomn. Ant. Kadnic 523.
(Ja) vas hlepedi k tebi. L. Radic 2fi. Triep]ase
srce negovo k jedinomu "dobru. I. J. P. Lncic,
izk. 8. — /) ono sto se zeli izrice se qenetivom
s prijedloqom put (isporedi e)). u jednom. pri-
mjeru xviii vijeJca. !^elen hlepi put kladenoa.
L. Eadic 108. — q) ono sto se zeli izrice se loTta-
tivom s prijedloqom po. samo ii jednom primjeru
XVII vijeJca. Ki no tuiem hlepi blae:u ne^ovo 6e
pojt po vrap^u. P. Vitezovi6, o.vit. 140.
2. pnsivnn. Er ste6 po noi ufahomo oas hlepjenii
fjamacno qrijesT^om. hljepjenu') naarlo toli. Gr.
Palmotic 3, \^^^. Hlep]en ,exoptatus'. A. d.
Bella, rjecn. 147a.
3. sa se. pasivno.
a. subjeJcnt je ono sto ,je ohjelcat Tcod 1, a. Sto
SG hlepi. ako je i grubo, olijepi. (D). Poslov.
danic. 123.
b. nema svhjekta. radi onoqa sto se Seli, pri-
mjeri spadqju pod 1, d, h). Tmena svijetla ra
koja se tako hlepi. B. Zuzeri 12. Svako uzivane
na koje se hlepi gorucom ze]om. 240.
HLEPXiENE. n. djelo Tcojijem se hlepi. — Sta-
riji .je obliJc hlepjenje. — Nahodi se pisano i
hlepjenje i hlepjene i hlepenje i hlepene. — Iz-
medu rjeenika u Vrancicevu fhlepenje ,aviditas'),
u Belinu fhlepenie ,aviditas' 147'' ; hlepjenje ,am-
bitio' 70^"), u Bjelostjencevu fhleperie, hoptene"),
u Jamhresicevu (hlepene), u Stnlicevu (hlepjene
i hlep]ene). Stati s onijem hlepjenem od pameti
koje se pristoji. A. Gucetic, roz. jez. 79. Umiti
noge od nag^losti i hlepjenja od ze]a gnusnijeh.
164. S velim hlepenjem hoce nemu sluzit. A.
Georj2:ieeo, nasi. 119. Treta hrlo svojim hlepenjem
vrsi posle dospivenjem. J. Kavanin 354^.
HLEPNOST, /. osohina onoqa TcojVje Tilepan'
— V StuUcevu rjecniku: v. hlepjene.
HLEPNA, /. vidi hlepjene. — Od xvii vijeJca.
TJ nescjeni (je) bog: Juveni, g-di ohola hlepna od
casti srca g-ori svojom vlasti. I. Gundulic 36.
Vrl usionik hlepne klete, zlata prepun. J. Ka-
vanin 138^J. Pazite se od svake hlepne zalihe za
imanem. S. Rosa 111^. Nase su hlepne znaci
onih stvari kojim smo vrijedni. M. Pavlinovic,
rad. 83. Hlepna za znanem. 143.
HLEPSTVO, n. samo u StuUcevu rjecniku: v.
hlepjene.
HLEPTJETI, hleptim, impf. vidi hlepjeti. —
xviii vijeka. Srce 'oj hlepti, glas postaje, oko 'u
svadi. ,T. Kavanin 253». Da i one za nebeskim
vese|em lepte. E. Pavi6, ogl. 196. Da te s ve-
likom zelom na svrhu tvoju leptecem podaprem.
G. Pestalid 68.
HLEPUMSTVO, n. u StuUcevu rjecniku: ,cu-
riositas'. — Rijec je sasma nepouzdana; sam je
pisac nacinio slozivsi osnove glagola hlepjeti i
umjeti.
HLERTN, m. u BaniHcevu rjecniku: jHlerini.',
manastir ie Treskavac imao zem]e ,vi. HlerinS'
(Glasnik. 15. 135. 136 qod. 1336— 1346V ,u Hle-
rine' (Glasnik. 13, 37.3). car je Stefan osvoiio
grad .Hlerini.' (Glasnik. 11, 161). na prvijem
mjestima bice okolina toga grada.
HLEVCT. m. pi. znselalc u TTrvntskoj n hipa-
niji modrusko-rijeckoj. Eazdifel. 46. — 3Ioze hiti
da hi po juznome qovoru qlasilo Hlijevci.
HLEVNTCA. /. selo u Hrvntskoj u Supnnij
varaMinskoj. Razdijel. 95. — 3Toie hiti da hi po
juSnome qovoru qlasilo Hlijevnica.
HLTD.TETT. hlidim, impf. puhaf.i, duhati. — TI
dva piscn eakavca xv i xviii vijeka, a izmed^u
rjeenika u Bjelostjencevu (hlidim, hlideti ,flo, efflo,
spiro', a navlastito se veli od hladnoea vetra) i
u StuUcevu (hliditi, v. puhati). Grbin hlopom
hlidi. M. Marulid 31. Da prse6i vjetric puka
s tobom hlidi. J. Kavanin 28^^.
HLIJEB, m. planina u Bosni. F. Juki6, zem]op.
55. — -ije- stoji u juSnom qovoru mj. neqdasneoa
e; u zapadnom qlasi Hlib. P. Jukic, zem}op. 71.
HLTJECKO, vidi HJecko.
HLIJEV, «?. staia (osohito za volove i za svine)
ife- stoji u juznom qovoru mj. nendnsneqa e?
It istocnom qlasi hlev, ?« zapadnom hliv. — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. hlevi>, rus. x-iiBi.,
ces. chl^v, poj. chlew. — Po postanu moze hiti
da Je rijec qermanska, isporedi qot. hlija, ^ator.
— Nahodi se u rtdcovisu duhrovackom xvi vijeka
(sa zapadnijem ohlikom), a u nase se vrijeme
cuje u sjevernijeh cakavaca i u kajkavaca', iz-
medu rjeenika u Bjelostjencevu (k.ajkavski hleu,
pojata, stala zivinska ,bnbile, bovile, bovilia, bu-
bilia'), u Jamhresicevu (hlev ,bovile'), u StuUcevu
(hlev ,bovile' iz Hahdeliceva). Bo]e ti je biti u
hlivu s pravdom, nego li u polacah sa krivinom.
Pril. jag. ark. 9, 142. (1520). Hlev, suila. D. Ne-
mani6, cak. kroat. stud. 12. Hlijev, ime staje
kravje. u Prigorju. F. Hefele.
HLTJEVAC, hlijevca, m. vidi hlijev (vprav ;'*
dem). — TJ nase vrijeme u uqarskijeh Hrvata'
Kad sam zasal v sviiiski hlivac. Jafike. 238.
Hiticu te v svinski hlivac. 267.
HLIJEVCI, vidi Hlevci.
HLIJEVNICA, vidi Hlevnica.
HLIJEVNO, n. qrad u Bosni u okrugu trav-
nickom. — -ije- stoji u juinom qovoru mj. neq-
dahieqa § ; u zapadnom qovoru qlasi Hlivno
(Livno). posto mnoqi (krivo) misle da treha pi-
sati ime svakome mjestu onalco kako qa sami
mjestani 2ovu, ohicno se u naSe vrijeme piSe
Livno mj. Hlijevno. — Pomine se x vijeka u
qrckoj knizi pisano Xlffi^va ('Constant, porphyrog.,
de admin, imp. c. 31, vidi Doc. hist. ra6. 400).
— Izmedu rjeenika u Vukovu (zap. Livno, ju2n.
Lijevno s primjerima iz narodnijeh pjesama :
Tursko momce po Lijevnu hoda, a za sobom
dobra doru voda. Seiu smo ti u Livnu prodali,
te druzina u vinu popila) i u Danidicevu (Hlevi.no,
grad u Bosni i okolina negova). U Hlivi.no . . .
Glasnik. 23, 50. (1400). U Hlivni. 51. II Hlifno
sam nosi' h'sti. D. Barakovic, vil. 174. Pisano
u Hlivnu. Starine. 10, 13. (1558). Put Imote i
Lijevna. 18. (1652). PodiSe se jedna ceta mala
od Lijevna grada bijeloga. And. KaSi6, razg.
254a. Ovo je libar mene Ivana Matkovi6a izpod
Lijevna g. 1773. u I. Gundulic viii. Koga je
sobom doveo iz Livna. M. Dobretid 569. Kad
dodose u Lijevno ravno. Nar. pjes. vuk. 3, 356
U* Lijevnu gradu bijelome. 3, 476. Kad kaur
HLIJEVNO
632
1. H^EB
Livno porobise. 3, 555. Za serdarom od Lijeviia
Limo. Pjev. cm. 27a. Qd Mostara i jos od Liievna.
Nar. pjes. marj. 101. Pa je sa|e Livnu kame-
nome. 106. Lijevno (pravije Hlijevno) grad pod
planinom Krugom. F. Jukii^, zem|op. 29. Livno.
Statist, bosn. 204.
HLIJEVNANIN , m. covjelc iz HUjevna. —
plur.: Hlijevnani. — U nase vrijeme. Od Lijevna
Lijevnanin-Eeja. Nar. pjes. vuk. 3, 263. Govore
mu Turci Lijeviia ni. 3, 357. A na ruke Livna-
nima Turcim. Nar. pjes. juk. 568. On docera
kona do cadora Livnanin-Al-age. Nar. pjes. kras.
1, 42.
HLIME, hlimena, n. coUis, bice ista rijec Sto
hum, koje vidi (ako nije Uamparska poqreska,
te treba citati s mj. h, vidi sjeme). — Na jednom
mjestn xvii vijekn. Eadostdu hlimena poviju se
(,exultatione colles accingentur'). M. Alberti 287.
1. HLINUTI, hlinem, j)f- hlidjeti (d ispred n
ispada). — TJ jednoga pisca cakavca xvii vijeka
u dva primjera : jamacno je ovako znacene u
drufiom primjeru, a mozebiti i u prvome, ako ne
spada pod 2. hlinuti. Svak' od nih (valova) kad
zine kako zmaj hline jak. D. Barakovic, vil. 281.
Nebeske liposti . . . sivera naglosti cute strah i
ukor; kad hline iza gor, promisa zvizdami, . . .
prolita medjami. 283.
2. HLINUTI, hlinem, pf. hlipjeti (p ispred n
ispada). — Na .jednom wjestu u pisca cakavca
XVII vijeka. — nidi i 1. hlinuti. On gospodin na
nu (divieu) hlinu, ci6 izvrsne ne liijosti zudjase
ju tad zadosti. J. Armolus^ic 48.
HLIP, vidi hjep.
HLIPANE, n. djelo kojijem se lilipa {vidi 1.
hlipati). — Stariji je oblik hlipanje. — U Mi-
kajinu rjecniku : hlipanje kod hlipnost.
1. HLIPATI, hlipam, vidi hlepati, hlepjeti. —
isporedi hlipjeti. — U Mikajinu rjecniku (kod
hlepati).
2. HLIPATI, hlipam, impf. na jednom mjestu
\ pisca cakavca xvii vijeka, nejasna znacena,
kao da je nacineno od blip (vidi h}ep). Dokle
21ib podloztva pukom je vladao, mil je blip go-
spodstva carskoga hlipao. I. T. Mrnavic, osm.
107.
HLIPJETI, hlipim, imj)/. vidi hlepjeti. — xvi
i XVII vijeka. Putnik ... na zivac taj medni i
blipi i 2udi. M. Vetranic 1, 437. Ku ((jospoju)
hlipi i zeli da najde ^ivot tvoj. 2, 49. Hlipeci
zeljeh napit se te vode. 2, 104. Zelno se uzdize
srda6ce, svo blipi. M. Drzid 429. Danice, ... sve
te oci gledaju i srca sva hlipe, da nas svijeh
obsjaju .svjotlosti tve lipe. I. Gundulic 125. Vazda
hlipod tebi raba biti. I. T. Mrnavic, maiid. 45.
lliipi ?.e)a du§e moje. I. Akvilini 36. Srcem
hlipim, treptim, prodam. 236.
HLIPNOST,/. vidi hlepnost. — isporedi hlipjeti.
— U Mikn(inu rjecniku: hlipnost, hlipanje ,con-
cupiscentia, cupiditas, aviditas'.
HLOMITATI, hlomidom i hloiuitam, iinpf. u
iStuliccvu rjei'niku: ,concutQVo, agitare' s dodatkom
da se nahodi u pisca Gundulica(?). — nepouz-
dano.
ULONDAVITI, hlondavim, impf. skitati so boz
posla. Slovinac. 1880. 3S9.
IILOP, m. vidi 3. hlcp i hjop. — U nekijeh pi-
saca od xv do xviii viijeka (u prvom se primjeru
dobro ne zna znacene, isporedi I. lilopiti). Grbin
hlopom hlidi. M. .Vlurulic 31. Zatvoriso so vrutci
jezenii i lil"|.i nobo-ski. 1. Bandulavic 1161'. gon.
8, 2. U glasu hlopova tvojih. J. Banovac, blagosov.
19. Boze koji hlope nebeske otvoras. 298.
1. HLOPITI, blopim, impf. o vjetru, piihati?
bucati? — isporedi prvi primjer kod hlop. —
Na jednom mjestu xv vijeka. Susnase jim foja
kad vitar hlopise. M. Marulic 77.
2. HLOPITI, hlipim, itnpf. kad kod odijela
sto ne stoji kako treba nego strsi. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. ,Hlopi ti kosuja na pr-
sima'. P. Budmani.
HLOPOTIC, m. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Hlopotict. S. Novakovic, pom. 150.
HLOPTATI, hlopdem, impf. jesti (samo o svini).
Dubasnica na Krku.
HLOSTINA, / vidi hustolina. — U nase vri-
jeme u Istri. (S cakavskijem akcentom) hlost.ina
,racemus baccis nudatus'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 1, 39.
HLIJD, m. motka. — -u- stoji mj. negdasnega
^. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov. hbidt,
rus. y.Aj,xj^, ces- chloud. • — U nase vrijeme u Istri.
Hlud jpertica' ,der Aviesbaum'. D. Nemanic, cak.
kroat. stud. 12.
HLUMAC, hliimca, m vidi glumac. — U Be-
linu rjecniku: ,histrio' 369t>, i u Voltigijinu: ,co-
mico, comediante' jSchausjjieler'. — nepouzdano.
HLUMARSTVO, n. vidi glumarstvo. — U Be-
linu rjecniku: ,liistrionica' 369i>. — nepouzdano.
H^APAC, Hjapca, m. ime musko. — Na jednom
mjestu prije nasega vremena. Hjaptct.. (ako ne
bude greskom mesto Hlaptct). S. Novakovic,
pom. 110.
HJ^AST, adj. vidi kjast. — Na jednom mjestu
xviii vijeka (moze biti da stamparskom grijeskom
stoji h mj. k). Hjasta nemoc ojde, a gluh sli-
sase. A. Yitajic, ost. 424.
1. H^iEB, m. panis, naj obicnija hrana, od pe-
cena tijesta od (koje mu drago: psenicne, rzane,
jeemene, ovsene, kukuruzne, pro<^ene itd.) muke
zamijesene s vodom. — isporedi kruh. }e- (sta-
rije -Ije-) stoji u juznom govoru mj. negdasnega
le; u istocnom govoru glasi bleb, u zapadnom
hlib (u nekijeh cakavaca i hlib, vidi n. p. Ber-
iiardin51; Kapt. sen. ark. 2, 82; F. Vrancic, ziv.
107 i u rjecniku; M. Alberti 81. 277. 323. 453;
P. Radovcic, iiac. 479). — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. hleb'L, rus. x.rho'L, ces. chl6b poj.
chleb. — Po postanu va}a da je rijec gernianska,
isporedi got hlaifs (osn.: blaib) , stvnem. hleib
(novuvnem. laib) , anglosaks. hiaf (engl. loaf),
skandin. hloifr; litv. idijpas i let. klaips uzeta su
Hi iz germanskoga Hi iz slavenskoga jezika. lat.
libus, libuin ne moze amo spadati. — U nase se
vrijeme po zapadnijem krajevima ccsce govori
krnh, ali se svuda razumije hjeb, koje .se uzdr-
zalo i ondje sa znacenem kod e). — U svijem je
rjecnicima: u Vrancicevu (hjib ,paiiis'), u Mika-
]inu (hlib, kruh , panis'), u Belinu (,pano' , panis'
537''; ,pagiiotta' ,])anis' 5351)), u Bjelosfjcncevu
(blob ,libo, panis rotundus foriuoiitatus'), u Jam-
bresicevu (iileb, kruli , panis'), u Voltigijinu (bleb
i h|eb ,pano, pagnotta' ,brod, loib brod'), u Stu-
licevu (hlob i li|eb, v. kruh), u Vukovu (ist. bleb,
zap. hlib, juzn. hjob, 1. ,das brot'. 2. ,der laib
brot' , panis'), u Danicivevu (hlobb ,paHis'). a) kao
materijalni supstantiv. Ne viknsi iiloba ni vody.
Sava, sira. pam. saf. 11. Hloba lualo i retko j)ri-
jemaiiu. Douiontijan'' 21. Da so daje kisolt hlebt.
vseiub jediiaki.. Glasiiik. J 5, 306. (1336 — 1346).
Ni ono lilob zonia|ski. Korizm. 84*. Kupi hliba
i rib. .Mirakuli. IKj. Priiiii Isus hljob, blagosovi
1. Hl^EB
633
HLEBAC, a.
i prilomi. N. Ranina 97*. marc. 14, 22. Dali ga
odhraniti hljebom i vinom. Zborn. 32^. Oto te
ne bi na turskom pazaru somun hljeba prodao.
M. Drzic 363. Znara te, .s tobom sam Ujeb io.
411. Hleb ki prelamamo. Anton Dalm. , nov.
test. 2, 37b. paul. Icor. 10, 16. Bise meni suze
moje hjib dan i noc. M. Albert! 277. Stojeci u
Srladu brez vode i hliba. I. Zanotti, skaz. 20.
Hleb i vodn, picu im dahu. J. Kavanin 26 la.
Tko tebe kamenom, ti nega hljebom. A. d. Bella,
rjecn. 537b. XJ jednoj nosi kam, a u drugo;
hljeb. (Z). Poslov. danic. 140. Zeua negova Ueb
mesi. D. Obradovic, basn. 403. Leba nosim, a
gladan sam. Nar. pjes. vuk. 1, 238. Koliko }eba
pojela, toliko jeda imala! 1, 269. II' je zedno,
il' je 'eba gladno. 1, 369, Mladi rece: ,Daj mi
}eba, majko!' 2, 14. Da poprosim i leba i vina.
2, 96. Pak ti ori, te se }ebom rani. 2, 141. Sjede
Marko s majkom vecerati suva }eba i crvena
vina. 2, 362. Pa sjedose age vecerati sira, ]eba,
rakije i vina. 3, 152. Ko 1' ce babu lebom do-
raniti? 3, 392. Pasoh travu kakono i srna, i ue
videh |eba zalogaja. 3, 462. Ja kako cu }eba
nam'jesiti. -), 165. Ti'i tovara Jeba izlomio. 4, 200.
Tu se h|eba zadobiti nada. 4, .390. Ni u vatru
hleba ukuvati. Nar. pjes. marj. 1. Ko trazi h|eba
preko pogace, zeli i ovsenice. Nar. posl. vuk.
157. Lezi, hjebe, da te jedem. (Kad se govori
za koga koji nikakvoga drugoga posla ni brige
uema, nego da jede gotovo). 168 H|eb sa snpji-
kama, a sir bez supjika va]a. 342. Hi necemo
ni nas dvoje zajedno hleba jesti. Nar. prip. vuk.
172. Ubiju tri vola mesa, a ispeku dvije peci
hjeba. S. Lubisa, prip. 168. Tri somuna tma-
stoga hjeba. 176. HJeba ima, i smoka imadu.
Osvetn. 2, 9. Dvorio sam krute gospodare, al'
se h|eba nahranio nisam. 2, 68. Praha tucenika
i dvopeka h|eba braslenika. 2, 171. — it pjesmama
se cesto zove hjeb ,hijelijem'. Dukat uze leba
bijeloga. Nar. pjes. vuk. 2, 97. II' beskota }eba
bijeloga. 2, 207. Naplecima nosi leba bela. 2, 315.
Narani i leba bijeloga. 2, 35' !. I furunu Jeba bije-
loga. 2, 389. ir si ze}na vina rujevoga, il' simita
leba bijeloga. Nar. pjes. vil. 1867. 454. — ,Jcora
hjeba' moze znaciti u prenesenom smislu : naj
mane sto treha da se covjek moze hraniti. Ra-
dimo danu i nocu, da izbijemo koru hJeba. S.
Lubisa, prip. 248. Samo da sinove ne pusti da
se tucaju po svijetu bez otagbine i bez kore
hjeba. M. Pavlinovic, razg. 16. Kad svojim
trudom steku svoju koru hJeba. rad. 119. —
b) posto gost jede h(eb (naj glavniju hranuj
u gazde, Tcaze se metaforicki da ,pogazi hjeb'
kad se iznevjeri gazdi. Nevjere ti uciniti necu,
ni tvojega Jeba pogaziti. Nar. pjes. vuk. 2, 277.
jos cesce Jifeb i so' (koje vidi) znaci duznost
prema gazdi. isporedi ruski x.iio'b-eo.ii., x.iiot ;\a
cciB. K Najesku s kijem hljeba i soli mnogo
srao prozdrli. N. Dimitrovic 100. Etc od svijeh
prijateja, s kijem jedah hljeb, so, i pih. S. Bo-
bajevic 215. Smiluj mi se, parjaj srcbu, tak
hljeba i soli! V. Mencetic. app. not. 2, 277. Ter
na soli i na hlebu tako im se iznevjeri. J. Ka-
vanin 234a. Brze li me, brate, zaboravi, i leb i
so pod noge pogazi ! Nar. pjes. vuk. 2, 568. Tako
mi soli i hJeba ! Nar. posl. vuk. 306. S kojim je
toliko mnogo trgovao i soli i hleba jeo. Nar.
prip. vuk. 216. Sad hocete da pjunemo na so i
hjeb i da pohulimo na gostoprimstvo. S. ^ubisa,
prip. 111. — c) u sirem smislu, o svakoj hrani.
aa) cesto u prenesenom smislu znaci gotovo sto
i plata, jer onaj koji sluH koga ka~e se da jede
negoo lijeb za svoju sluzbu. Jadusti hleb ihb
vtzdvigose na hihi, kovfc velikb, Mon. serb. 244.
(oko 1389—1399). Sto imaju po zemji timare i
sto jedu Jeba carevoga. Nar. pjes. vuk. 2, 265.
,1 tako ti leba carevoga! nemoj, sine, zametati
kavge !' . . . ,Ne6u, babo, zametati kavge a tako
mi uleve krajeve i tako mi leba carevoga!' 2, 484.
,A za carev hJeb', ovim rijecma (u Boki) obicno
zaklinu sejaci cinovnike , koji od cara placu
potezu. Pravdonosa. 1851. br. 8. Kumimo te
hjebom carevijem, da se mices s nase granice.
S Lubisa, prip. 120. — bb) takoder u prenesenom
smislu, moze znaciti imane, ocinstoo. Otdejent
hlebomb i imanijemt. Zak. dus. saf. pam. 35.
Pasa bi mu komad }eba dao, komad Jeba, cetr-
deset sela. Nar. pjes. vuk. 1, 601. Daj mi, majko,
komad Jeba babov. 2, 189. Sagradio sebi za-
duzbinu o svom lebu i o svome blagu. 2, 326.
— d) u metaforickom smislu, o dusevnoj hrani.
Nebesnago hleba. Mon. serb. 57. (1293 — 1302).
Hljeb oni istini zapovijedi su tve (Bnze). N. Di-
mitrovic 69. Hjib anjelski. P. Eadovcic, nac.
479. Moze se slobodno priblizati k hlibu an-
delskomu. Ant. Kadcic 158. — e) sto je u jedan
komad umijeseno i ispeceno. Ugotovavi, toply
hleby. Domentijanb 28. I vazamsi tada Isus
hjibe. Bernardin 52. joann. 6, 11. Dva naj boja
hjiba z oferte. Kapt. sen. ark. 2, 82. Dva hleba
i sira. Stat. krc. ark. 2, 295. Ocete joj dati 1
hlib. Korizm. 9^. Posudi mi tri hlibe. 72a. Pet
lijeba donijeti. Zborn. 71a. Pak ovdi petnes hlib
za majdin uzimas. N. Dimitrovic 101. Hljebe
mazuci. M. Drzic 34. Pet hlebov jacmenih.
Anton Dalm., nov. tost. 139b. joann. 6, 9. Tri
hjibi kupih. F. Vrancic, ziv. 107. Od pet hlib
i dvih rib. F. Grlavinic, cvit. 116b. Dva hliba
hruha. 338b. Mala je vreca u dva hljeba. (D).
Poslov. danic. 58. Isukrst s pet hljeba namiri
pet tisuca Judi. V. M. Gucetic 113. Ne istem
cio hJeb, s cijelijem hjebom, sam Bog zna koga
vi nudite. A. Kalic 30-'. Ogoreo kraj leba. Nar.
pjes. vuk. 1, 129. Uz hjebove kisele. D. Danicic,
2mojs. 34, 25. — fj kukavicin Hi kukavicji hJeb,
Orobus vernus L., gorski grah. HJeb kukavicin,
ces. svatojansky chleb (Secale cornutum), poj.
chleb zajeczy (Lu^zula campestris), Orobus vernus
L. (Panci'c). B. Sulek, im. 109. Kukavicji hJeb
J. Pancic, flor. biogr.- 455.
2. H:^EB, /. (?), vidi hjep. — U Stulicevu rjec-
niku: blip, hlib, hjab ,cataracta' s primjerom iz
brevijara: U glasu hjabi tvojih ,in voce catarac-
tarum tuarum'. — Po svoj je prilici Stulli zlo
procitao glagolsko slovo e kao da je ja.
HLEBAC, hjepca, m. postaje od 1. hJeb na-
stavkom lci.. -a- ostaje .saw-) u nom. i ace.
sing., i u gen. pi. hjebaca; u ostnlijem se pade-
zima b ispred c mijena na p, ali se nalazi fii-
sano. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (liljebac ,pagnotta, cioe un pane' ,panis' 535b;
jpagnottino, pagnottella' ,panis tenuissimus' 536a),
u Stulicevu (,pagnotta, cioe un pane' ,panis'), u
Vukoou: 1. u Srbiji, u Bosni i u Hercegovini,
dim. V. hJeb, n. p. da ti da majka hjopca (govore
zene djeci). 2. (lebae) u vojvodstvu ,der laib brot',
n. p. po sto je ovaj hjebac? veliki hjebac itd. (i
slabo se govori u kome drugom padezu osim
imenitelnoga i vinitelnog).
a. vidi 1. hJeb, e). a) u pravom smislu. Vranak
pljesnive hljepce krade. M. Vetranic 1,^22. Di-
vjega prasca cela pojast i 100 hlibac. S. Kozicic
38a. Mece kristod svoj kako hjipce. B. Kasic,
rit. 335. Uzamsi sam jedan hljebac izide iz grada.
per. 64. Da se izmrve dva hljebca krulia. V.
M. Gucetic 113. S jednijem hljepcom sad do
Puje, a sto hljebac pak ni do Mljeta. (Z). Poslov.
Hl^EBAC, a.
634
ht;.evanski
danifi. 108. Sedam hljebac brasna. S. Eosa 97b.
Zeli kap}u mutne vode, hljebac kruha pljesnavoe:a.
D. Basic 133. Stao nogfom na hlebac. (Kaze se —
u Srijemu — Ju sali mjesto ,postao svoj f^ospodar'',
kao da bi se celo reci: ,stao nogom na zemlu i
jede svoi hjeb'). Nar. posl. vuk. 293. Uprtivsi
hjebac prosoni u svoju torbu ode. Nar. prip. bos.
1, 97. Luka ipak nije inos:ao svojim (loncarskim)
zanatom isfcuci cijelo;»a h]epca. M. Pavlinovid,
rad. 21. — h) u prenesenom smislu, kao guke od
tustine u mnle djecice. — u nase vrijeme u Du-
hrovniku. ,Sto je pretilol sve su mu li|epci po
bedricama'. P. Budmani.
b. dem. 1. h]eb. Ostavise i lebac i vino. Nar.
pjes. vuk. 2, 99. Nesta Jepca i crvena vina. 3, 302.
Onde cu ti jebac pokloniti. 4, 250. Strine meni
h]epca dati nece. Nar. pjes. kras. 1, 133. Po-
dajte mu (vuTcu) lepca da ne davi zdrepca. Nar.
pjes. srem. 49. Kud god sunce tece svud se
hjebac pece. Nar. posl. vuk. 162. I to bratsko
skvrnit docekane, so i h|ebac pogaziti bijeli.
Osvetn. 3, 94.
H^EBACA, /.
a. va]fa da je pogaca. — U jednoga pisca na-
sega vremenn. Vazda su mu na trpezi pogaca,
hjebaca. S. ^^ubisa, pric. 120.
b. (po zapadnom govnrii) Hlibaca, suvrst ja-
buke (u primorju). B. Sulek, im. 109.
^,,.^ miEBAN, h}ebna, adj. postaje od 1. h)eb na-
^ stavJcom tnt. a) koji pripada hjebu. — izmedu
rjecnika u Stulicevti (s primjerima : h|ebna pe6,
hjebne nadvi), u Vukovu (hjebni ,brot-' ,panis'),
u Danicicevu (hlebtnt ,panis'). Napisi na hlebnoj
korc. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 92. Da jastt
ze trohe hlebne. 109. Tada razumje§e da ne
rece kvasca h]ebnoga da se cuvaju. Vuk, mat.
16, 12. — b) gdje ima dosta hjeba — u Vukovu
rjecniku: hjeban ,brotreich' ,pane abundans'.
Hl^EBAE,, m. covjek koji cini (mijesi i pece)
hJeb, isporedi pekar. — Od xiii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (iz Habdeliceva), u Vukovu,
u Danicicevu (hlebart). Mo}u se ubo k}ucaromi>
i h|ebaremi.. Sava, tip. liil. glasn. 24, 214. Cara
Misirskoga hjebar. D. Danici6, Imojs. 40, 1. Kao
pe6 su koju uzari lijebar. osija. 7, 4.
H^iEBARA, /. mjesto gdje se hrani hjeb. — U
Vukovu rjecniku: ,die brotkammer' ,cella penaria',
of. hjebnica.
H^iEBAEEV, adj. koji pripada hjcharu. —
isporedi hjebarov. — U Stulicevu rjecniku i u
Vukovu.
HI^jEBAEICA, /. zensko eejade kao hjebar. —
U jednoga pisca nasega vrijemena, a izmedu rjed-
nika u Stulicevu (,pistrix'). Uzimac^e i k(^,eri vase
da mu grade miri.sne masti i da mu budu kuha-
rice i h|ebarice. D. Danici6, Isam. 8, 13.
HXjEBAEI^-IN, adj. koji pripada hjebarici. —
U Stulirrvu rjedniku.
miEF^AEINA, /. §to se placa hjebnru za ne-
govu radiiu, isporedi pekarina. — V Stulicevu
rjedniku : v. peiarina, a kod ovoga krivo stoji :
V. po(''.ar9tvo.
Hl^EBAEISTE, n. kotarica gdje stojiy^eb. —
U St uli rev u rjedniku: v. kruhariSte. —' nepouz-
davo.
MV-EHAlfNIOA, /. mjesto gdje se cini h^eb i
(ducnn) gdje se prodajc. — 'Na jednom mjestu
xvm vijrkn, a izmrdu rjecnika u Stulicevu (v.
kruharniea). Kuhii'ia i li)obarnica. j^etopis 127, 77.
u jetopisu maiinstira Grabovca od proSastoga
vijeka. V. Arsenijevid.
H^EBAEOV, adj. vidi h^ebarev. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu i u Vukovu. Daleko je hje-
barova kuca. (Eece se deci kad cesto istu h}eba).
Nar. posl. vuk. 51.
H^iEBAESKI, adj. koji pripada hlebarima. —
TJ jednoga pisca, nasegn. vremena, a izmedu rjec-
nika 11 Stulicevu. S ulice hjebarske. D. Danicic,
jer. 37, 2L
H^EBAESTVO, n. osobina, posao, radna onoga
koji je lilebar. — Samo u Stulicevu rjecniku :
,pistoris raunus'.'
HI.EBAESTVOVATT, hlebarstvujem, impf. ra-
diti kao hjebar. — U Stulicevu rjecniku: ,pistoris
artem exercere'. — neponzdano.
H^jEBINA, f. augm. hJeb. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu Chljebina ,pagnotta
grossa' 535^) i u Stulicevu. Umijes i moje hlje-
bine dohitit. N. Najeskovid 1, 243.
H:^jEBINE, vidi Hlebine.
H^jEBNICA,/. u Vukovu rjecniku: (s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori) 1. gdje h|eb stoji,
vide h}ebara. 2. gdje h|eba dosta ima, n. p. zem|a
,brotreich' ,pane abundans'-.
H:^EB6zDEE, m. celade koje Mere hJeb (a
nista ne radi). — U Vukovu rjecniku: ,der brot-
fresser' ,panis consumptor' s primjerom: ,Tmam
u kuci dosta hjebozdera'.
ir^ECKO, m. ime musko. — xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Hlectko). Hlectko.
Mon. Serb. 97. (1330). Dec. hris. 60.
H^EP, m. cataracta, a) ustava (kod vode); b)
slap. — isporedi hleb, 3. hlep. hlop, hjab, 2. hjeb.
— Akc. je zabijezen po Vitajicevu primjeru. —
n svim. je primjerima pisano blip, ali se svi na-
Jiode samo u pisaca zapadnoga govora; te i ja-
macno stoji mj. negdasnega e, a ovo je zamije-
nilo jos starije e, isporedi stslov. hl^bt, rus.
x.iH^b. vidi i 2. hjeb. — Nepoznata postana. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (vidi kod 2. h]eb).
Hlipi vod nebeskih otvorili se jesu. I. Bandu-
lavid 116a. ^en. 7, 11. (Valovi) vajaju od svih
stran re^ed blip od pine. D. Barakovic, vil. 2R1.
Nazad me odmece podjamno nimo blip. 286.
Dokle zlib podloztva pukom je vladao, mil je
blip gospodstva carskoga hlipao. 1. T. Mrnavid,
osm. 107. To su tvoga glasa hlipi (.hlippi') da
se obrati clovik slipi (.in voce cataractarum
tuarum')- A. Vita|ic, ist. 128''. Da je Bog otvorio
hlipe nebeske. A. Baci6 435.
Hl^EPfiAC, h|ep($ca, m. vidi h|epci6. — U Stu-
licevu rjedniku. — ncpouzdano.
H1;jEP6iC, w. detyi. hjebac, b. — isporedi hjepf ac.
— U Belinu rjecniku : ,pagnottino, pagnottella'
,panis tenuissiraus' 536^; u Sfulicevtc, u Vukovu.
— I kao prezime xv i xvi vijeka. Jurja Hlep-
ci6a. Mon. croat. 175. (1409). Turia Hlipfiii^a iz
Zahumi^. 177. (1409). Juraj HHboi>. od Zahnmic!'..
177. (1499). Paval Hleb6i6. 250. (1549).
Hi;.EVANSKT, vidi hjevai'i.ski.
IHjEVANSKI, adj. koji pripada Hlijevnu. —
Postaje od osnove hlevbn nastavkom tsk: n ispred
h obidno se omeh^ava, ali moze ostati i nepro-
mijeneno; poslije v umece se a; u na^e vrijeme
kale .se grijes^kom i (h)livAanski i (liMivJanski. —
Od XV vijeka. a) u naj .starijim primjerima ne
zna se treba li citati n Hi n, ali je visa prilika
da je n. tako je i u Danidicevu rjecniku (hle-
vi.ni.skyj). U hlivantskoj vrthovini i u zupi . . .
O.^idnici' hlivani.sci. Glasnik. 23, 51. (1400). Basa
hlivanski. Mon. croat. 245. (1543). San6aka kli§-
koga i hlivanskoga. iStarine. 10, 10. (1558). —
H];.EVANSKI
635
1. HMUC\K
h) hjevanski. A izaslo Hvanske baliie. Nar. pi'es.
juk. 563. Mucno bilo livanskim balijam. 563.
U Jevanskom kadiluku. Vuk, nar. pjes. 4, 458.
Livanska nahija. F. ,Tuki6. zomj. 28. — c) hje-
vanski. — i 11 Vuknvu rjernikn (JevanskiV Grem
od bega hlivanskoera. D. Barakovi6, vil. 174. Da
parok livanski dode u zupu duvansku. M. Do-
bretid 569. Nasrid ravna po]a livansko?a. Nar.
pjes. vuk. 3, 556. Po]e livansko. F. Jnkic. zem}.
2. — d) h}evnanski. Pa sfa dai'n pasi livna.n-
skomu. Nar. pi'es. marj. 101. — e) h]ev]anski. Pa
je pisi pasi livjanskomu. Nar. pjes. marj. 104.
HT^EVINA. /. auqm. hlijev. — Na dva mjestn
XV i xviT vijeJca. Bo]e ti je biti u zlof hlivini
s pravdom. ' Pril. jaer. ark.' 9, 142. (1468). Ne
imi obezanija ni hlevini , nt nikako imy gde
glavi podkloniti. Gla«nik. 22, 226. (1642).
H];iEVXjANSKI, Hl^EVIsrANSKi, vidi hjevanski.
IHjUNTJTI, h]unem, impf. (?) Ujpniti .se (?).
isnoredi hlupnuti, b. — Na jedvnm mjesta xviii
vijeJca. Od dobiti »rabe krunu ki se sile, ne ki
h}unu. J. Kavanin 366".
HTJjTJP, interj. r/lns Jcad sto udnri Hi se sto
prelomi s hukom. — TJ nase vrijeme u Duhrov-
niku. Oko dvije po ponoci dode ti nam jedan
trecak, te, moj brate, hjup! u kvartijer od krme,
slomi erruete. M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 216. ,Ja ga tisni, a on, h|up ! na tie'. P.
Budmani.
IHjUPNUTI, hjupi^pm, impf. rijec onomato-
pejska, postaje od h|up. — U nase vrijeme u
Duhrovniku. P. Budmani.
a. prelazno, tcdariti s bukom, hipnuti. ,H|upnuo
ga je sakom'.
b. neprelasno, pasti s biikom. ,HJupnuo je na
tie'.
H^iUSKATI, hjuskam, impf. samo u Stiilicevu
rjecniku: v. hjustukati.
HIjUSTALAC, hjusfcaoca, m. coviek koji Ti^ustn.
— JJ Belinu rjecniku 465'' i u Stulicevii (h}u-
stalac i grijeskom h]ustaoc).
IHjUSTALICA, /. zensko cejade koje hpista.
— U Belinu rjecniku 465'^ i u Stulicevu.
HXiUSTAlSrE, n. djelo kojijem se (1.) hjusta. —
Stariji je oblik hjustanje. — U Belinu rjecniku
(h|ustanje 465^. 465t>) i u Stulicevu.
1. Hl^TJSTATI, h|ustam, impf. zvakati. — U
Belinu rjecniku: .mascicare, tritare il cibo con
i denti' ,mando' 46.5^, i ti Stulicevu: ,mandere'.
2. IHjUSTATI, hjustam, impf. silno koga tuci.
Dubasnica na Krku.
HLIJSTE, h|usteta, n. ruzno cejade, nepodoba,
qrdoba. — V nase vrijeme u Istri. HJuste .homo
deformis'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 33.
HXjUSTIC, m. vrlo ruzan covjek, vidi h}uste.
— U nase vrijeme u Istri. (S cakavskijem ak-
centom) hjustic, dim. von hjuste ,homo deformis'.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. 38.
H];iIJSTOVINA , /. vidi hustolina. (S cakav-
skijem akcentnm) h|ustovina, pozoban grozd. Slo-
vinac. 1880. 89.
HJUSTUKATI, hjustukam, irnpf. dem. 1. h|u-
stati. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,lenissime
et difficulter mandere'.
HM, interj. glas kojijem se pokazuje sumna Hi
neodlucnost. — U nase vrijeme. ,Imate je dosta?'
,Jok!' ,A za ovake goste kao ja?' ,Hm !' M. P.
Sapcanin 1, 100. — U pjesmi i bez ikakva zna-
cena gotovo kao pripjev. Imam muza kolik puza,
hm! imam muza kolik puza, bre, bre, bre, hm!
Nar. pjes. srem. 62.
HMELINA, vidi hmejina.
HMEL, hm^Ia, m. Humulus lupuhis L.. neka
hilka sto se npotreblava kod gradena piva. —
isporedi hmejina, hmelevina. — Akc. kaki je u
gen. sinq. taki je u ostalijem. padezima jednine,
osim. nom. i ace. i vnc. hmeju. — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. hmelt. rus. xm^.-ib, xivie.^T..
ces. chrael, poj. chraiel. — Miklosin (etyra. wortfrb.)
misli daje dosla iz finskijeh jezika. isporedi finski
humala, mag. koml6, sjeverotur. chomlak. tur.
kumlak. — IzmedJu rjecnika. u Miknjinu (hme|,
trava .Inpulus, lupulus salictarius. bryon'), u Be-
linu Clnpoli, erba da mangiare' .lapub'f?)' 447'^),
u Bjelostjencevu (hme], hmelina), u VoUigijinu
(,lupolo' ,hopfen'), n Stulicevic (.hipolus'), u Vu-
kovu (,der hopfen' ,TIuraulus lupulus Linn.'). Voda
uraajava gorkost hmeja. Z. Orfelin, podr. 9.
Kvasu visje nacina iraade, prostim jadni. drugi
s melem rade. .1. S. Rejkovic 320. Hme}, hme-
levina, slov. hmel, hmelina, melina, cslav. hmSlt,
hmelt. rus. xM'ii.it, ces. chmel, pol. chmiel, luz.
khmjel, chmel, Humulus lupulus L. fu starijem
rukopisima i u Vnka). v. mel. B. Sulok, im. J^09.
Me] (u starijem rukopisima). 230. HmeJ. Cas.
pes. muz. 1852. 2. 50. Flora croat. 1003. MeJ.
Cas. ces. muz. 1852. 1, 55. J. Pancic, flor. biog.^
457.
HME^jA, f. necist kod zita. — TJ Stulicevu
rjecniku-: hme]a ,soonciatura del grano sporchis-
simo' .triticeum purgamen'. — nepouzdano.
HMELACT. m. pi. ime dvjema selima u Tira-
nicevu xtv vijeka. U Branicevu . . . selo Hme-
|aci dvoji. Glasnik. 24, 265. (1382).
HME^iATI, hmejam, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. hmi|ati s dodatkom daje uzeto iz Belinaf?).
— nepouzdano.
HME^jEVINA, /. stablika u hmela. — U Vu-
kovu rjecniku : ,die^hopfenstaub6' ,frutex humuli
lupuli Linn' ; i u Sulekovu imeniku ^,od hme|\
HME"^INA, f. vidi hme}. — V Bjelostjencevu
rjecniku (kod hmel\ u Jambresico^u Clupulus'),
u Stulicevu dz Habdeliceva), i u Sulekovu ime-
niku (iz Bjelostjenceva rjecnika). — TT svijem je
ovijem knigama pisann hmelina, ali to vaja da
je po kajkavskom, govoru.
HMUjATI, hmilam, impf. vidi hmijeti. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
HMII^ENE, n. djelo kojijem se hmili. — V
Vukovu rjecniku (mi}ene).
HMILETI, hmilim, impf. repore, gamizati, o
sitnijem zivotinama fn. p. o crvimn, mravima).
— isporedi gmijeti, hmijati, hmelati. Je- stoji
ujuznom govoru mjeste le; u istocnnm glasi hmi-
leti, u zapadnom hmiliti. — Od, xvin vijeka, a
izmed^u rjecnika u Stulicevu (hmiliti .serpere,
reptare, repere, proserpere'), u Vukomi (ist. mi-
leti, zap. militi , juzn. mijeti ,kriechen' ,repo').
Kao crv po blatu militi. D. Obradovic, basn.
150. Crv u srpskom jeziku ne puzi nego garaize
ill mili. Vuk, pism. 25. Paukovi koji 6e mu uz
sabju militi. M. Pavlinovic, razl. spis. 266. — TJ
prenesenom smislu o mnostim Judi sto se mice (iz
daleka je vidjeti kao mravi). Odasvud okolo hmili
puk k Prevlaci. S. l^ubisa, prip. 272. Pet godina
dana, kako k nama od svud mili vojska. Osvetn.
3, 70.
HMIN, m. vidi kmin. Hmin yodeni (u starom
rukopisu), v. kmin vodeni. B. Sulek, im. 109.
1. HMU6aK, hmiiika, adj. 0 jajetu sto se po-
1. HMTTCAK
636
HOBOTNICA
Jcvarilo, vidi 2. hmu6ak, isporedi hmucav. — U
nasfi vrijeme m Dtthrovniku. ,Ovo je jaje hmucko'.
P. Budmani.
2. HMU6aK, hmucka. m.
a. ja,jfi Mo se pokvarilo; jaje iz Tcnjeqa se ne
moie izlec.i pile. — • Akc. je zahi]ezen kao sto je
u Viil'ovu rjecnikii ijamacnn se mijena u voc. :
hmucku. hmucci, i u (ten. ;)Z. hmucaka'l ; druJcci/ji
je u D^throvnilm: hmucak (isporedi i 1. hmu^ak).
— Posfajr od osnove qlnqola liTrncati fhadf se
strese jajetom sto se polcvnrilo, u neni)i se Ivmuca).
— TJ Helivn rjpcnil'u Covura reqniGtum : ovnm
corrnptnm' 533a\ m Stulicevu f,ovnra reqnietum';
]imu(^ci ,ova hypenfimia'), u Vukovu (mucak .ein
uTibefruchtetes pi' .ovum sterile'. Kad se pilici
izles:n. po koji mu6ak ostane u ernijezdn, pa kad
se razbije, u nemu I'e pomijesano znmance i bje-
lance; za to se kaze i za kakav posao od koo^a
nema niSta : ,mucak !').
b. g^rana ]eskovine cim se zamete kasa. Slo-
vinac. 1880. 389.
HMUCANE, n. djelo kojijem se hmncn. — V
nose vrijeme u Dnhrovniku. P. Budmani.
HMUCATI, hmiicam, imp/, aaritare, quassare,
stresafi sndoni it Jcojem ima sto zitl'o tnJco dn se
cvje knlco se ovo itvntra mice (n. p. lend se pere
sud Hi kad se hnce znati ima li n nemu sto zitko
a to se ne moze vidjeti). — isporedi hmuckati.
— perf.: hmu6iiuti. — Akc. se ne mijenn Cnor.
2 i 3 sinq. Imiiica, part, praet. pass, hmiidan).
— TJ nase vrijeme u Vvhrovniku.
a. aktiimo. — TJ Stulicevu rjecniku: ,agitarG,
concutere'.
b. sa se, rejleksivno i pasivno. Hmuca se more
po kuvijerti. M. Vodopic , tnzn. jel. dubrovn.
1868. 210. — Kad se kaze o jajetu, znaci da je
pokvareno (vidi kod 2. hmucak). — u Stulicevu
rjecnikn- hmucati se jaje ,ovum corrumpi'.
HMUCAV, adj. vidi 1. hmucak. — TJ Stulicevu
rjecniku: jaie hmucavo, v. hmucak.
HMUCKANE, n. djelo knjijem. se hmucka. —
TJ Vukovu rjecniku: mu^kane ,das schiittelu (z.
b. einer dunkeln flasche), um zu sehen ob sie
leer ist' ,periculum vasis, an sit plenum necne'.
HMUCKATI, liniuckam, imp/, vidi hmucati
(vprav je dem.). — TI Vukovu rjecniku: mudkati
,schutteln' .ag^ito'.
HMTK^-NUTT, hmiidnem, pf. hmu6ati i hmuckati.
— TJ Vukovu rjecniku : mu6nuti ,einmal schiitteln'
,quatio'.
HMTIRITI, impf. hrauri prase u koritu, ili kad
tko cimfifod muti vodu, more, ili koju drugu to-
ku6inu. na Bracu. A. Ostojid.
HMUTATI, hmiitam, impf. vidi hmndati. na
Tirnf.u. .Hmutaj, hmutaj, pa prolij' (veli se o
stvari koja so isprva cini da jo neSto, a na koncu
jalovo). — I ne]trelazrio, znaci sto i hraudati se.
,Hmuta kao voda po kopaiii' (veli se kad jo tko
nestalaii i nodosjedan u govoru). A. Ostojic.
IIlVHTTITr, hmutim, pf. 6im, har.itif?). — Na
jednom mje.stu xvii vijeka. A on fs. Paoal) kackoni
hnmti u oe:ajn. V. Glavinid, cvit. 207*.
HNOPOT, m. kn-^a}. — Savio u Vran6iceou
rjei^niku {,linopoot' .tussis').
1. IK), interj. idas Ho se izreie naj deSce u cudu
ili u rndmti. — Cesto se udvaja: lioho. — Od xvn
vijekn, a izmedu rje^-nika u Belinu (ho ho ,oh,
voce iiaturalo olio si^uifita smovimonto di <iualche
coaa nova' ,liom, vah' .523") i u Stuliieva (po Tie-
linu). Koji govoro moni: ,Eue:o ouf?o ! lioho hoho !'
B. KaSid, rit. 95. Rokose: ,Hoho lioho! uzrise
o6i nase!' 380. Ho! ne mogn se ja ovde s tobom
vazdan inatiti. D. Obradovic, basn. 78. Opsa
ho! |ubka ruzo! M. Katancid 71. Ho! ho! jadan
ti je ! Nar. prip. vuk.^ 270. Ho ho ! pretila jarca !
V. Vrcevic, igre. 49.
2. HO, adj. vidi hoi.
HOB AN. hobna, adj. jamacno koban. — Na
jednom mje.stu xviii vijeka. (mozehiti pisarskom
f/rijeskom). Madionica ka 'e nemila, vlastim hobna
od zamora u verige obratila zlatne krame (sic)
svijetla dvora? A. Gledevid 173^.
HOBDENI. m. mjesto na otoku Krku. — Po-
mine se xi vijeka n rukopisu, ali je nama do.^lo
kao mnngo kasniji prijeiiod s tudeqa jezika. Pod
Hobdeni . . . Od grbina do Hobdenoga . . . Mon.
Croat. 315. (1100). ^^
HOBER, hobera, m. a) hrijeg; b) huJior u
pijetla. — Akc. kaki je u qen. sing, taki je m
ostalijem, padezima, osim. nom. i ace. sing., i loc.
sina. hoberu, i gen. pi. hobera. — Nepoznata po-
stana. — TJ Vukovu rjecniku: hober, 1. (u Crnoj
Gori) brijeg .die bergkuppe' ,montis culmen'. 2.
,der kamm (des hahns)' , crista', ef. ober. — ober
,der kamm (des hahns)' , crista', cf. uhor, hober.
HOBETIC, m. prez'me. — xvi vijeka (naj prije
u latinskijem spomenicima). ,Balthasar Hobethych
de Dobowc'. Starine. 5, 173. 174. (1517—1518).
Baltazar Hobetid de Dobooc. Mon. croat. 252.
(1552V
HOBLATI,- hoblam, impf. strugati (dasku), pla-
nati, erendisati, nem. hobeln. — TJ Bjelostjencevu
rjecniku: hoblam, planam ,ascio, exascio, laevigo,
piano', V. gladim; u Jambresicevu : ,ascio'; u Vol-
tigijinu: .piallare' ,hobeln'.
HOBLTO, m. strug, plana, erende, nem. hobel.
— ixporedi hoblati. — TJ Bjelostjencevu rjecniku :
hoblic, plana, strug ,dolabra, planula, runeina,
ascia. dolatoria', i u JamhreUcevu: ,ascia, dolabra'.
HOBODNICA, /. vidi hobotnica. — Samo u
Vukovu rjecniku (obodnica s dodatkom da se go-
vori u primorju) gdjeje zlo tumaceno: ,die auster'
,ostroa'.
HOBOT, hobota, m. vrsta velike Jiobotnice. —
TJ nase vrijeme u Dubrovniku. L. Zore, rib. ark.
10, 341. — Po svoj prilici nije stara rijec hoboti.
(vidi kod hobotnica) nego je nacineno u novije
doha (shvatilo se kao da je hobotnica zensko zi-
vince a hobot musko).
HOBOTNICA, /. Octopus vulgaris L., u moru
mckana sluzinasta zivotinn bez kosti s osam traka.
— isporedi hobodnica, ahtapod, aktapot, oktapod,
karakatnica. — Postaje od praslavenske ri,}eci
lioboto, (jamndno rep), stslov. hoboti>, rep, rus.
xoooT'i,, surla u slona, cei^. chobot, kraj, vrh: ja-
macno po tracimn koji su vidjeti kao repovi. —
Od xiii vijeka, a izmedu rjccnika u Vrancicevu
(, polypus'), u Mikajinu (hobotnica, riba ,polpo,
posco' .polypus'), u Belinu (,polypus' 571"^), u
Bjelostjencevu (.polypus, ])olphylus, pulpus, a car-
iiositato'), u Jambresicevu (, polypus'), u Voltigijinu
(.polpo, ))olip(), pesco' ,fisclispionorinn'), u Stu-
licevu (,polpo, pesce' , polypus'), u Daniciccvu: ho-
botr.nica ,poly{)us' (vaja da je to). Ilobothuice ili
ikre. Sava, tip. stud, glasn. 40, 152. Sip i ho-
botnic. Stat. krd. ark. 2, 289. Njoki }udi crnilom
medu kao i hobotnica. M. Drzid 307. Metat'
crnilom kako hobotnica. (D). Po.slov. dauid. 60.
Krston je juhom od hobotiiice. (Z). 51. S ma-
talom gro na hobotnice. (Z). 108. Uhitio je hc-
botnicu. (Z). 1 15. Lovim ostima sipe i obotnice.
S. :^ubi5a, prip. 266. Hobotnica, Octopus vul-
HOBOTNICA
637
HOD
garis. Cas. cesk. mus. 1854. 2, 185. Obobnica se
kaze u Dalmaciji, trakaca u hrvatskom primorju,
trakatnica i aktapod se kaze po grcki u Voj-
vodini i u Srbiji, Octopus vulgaris L. £). Po-
povic, poznav. rob. 404.
HOBOTNICAN, h6botnicna, adj. koji pripada
hobotnici, hobotnicamn. — Sumo u Stulicevu rjec-
niku: , polypi'.
HOBOTNIGIGA, /. detn. hobotnica. — U Stu-
licevu rjecniku.
HOBUZiC, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, vidi Kabuzic. — Na jednom mjestu xiii
vijeka, a izineda rjecniku u Danicicevu (Ko
buzicfcj. Marini Hobuzict. Mou. serb. 39. (1253).
HOCA, /. ime mjestima. — Isniedu rjecnika u
Danicicevu (,Hoti.ca', pisu i ,Hodbca* i ,Hoca',
dva sela blizu Prizrena . . . drugo mjesto po svoj
prilici sadasna Poca na Driuij. a) sadasna i'oca
u Mercegovini. — xv vijeka (pisano i Hottca i
Hotca). Pisana u Hoce. Spom. sr. 2, 110. (1441).
Na Hotci. Mon. serb. 516. (1472). O Hottce
kadie i novskomu daztdaru. 529. (1483j. Uda se
Jelaca za Mihoca Utvicica u Hotcu . . . Je-
laca u Brinee . . . 544. (xv vijek). — b) dva sela
blizu Prizrena. — od xii vijeka (pisano i Hodca
i HoUca). Hoca i druga Hoca. Mou. serb. 6.
(1198—1199). Obe Hottci, dolda i goriia. 59.
(1293— 13U2). 0(tb) Hodce . . . iS Hodcomt . . .
(jrlasnik. 15, 282. (1348?). I od Oce i od Oraovca.
JSfar. pjes. vuk. 4, 77. Sva su ta sela (inedu osta-
lijein I dvije Hoce) bila u Podrim|u nekoliko sah.
severno od JJrima. Ketiv|a i obe Iloce mogu
se videti na austr. deu. karti. S. Novakovic,
zem|. ^5.
HOCEVINA, /. sela u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 292.
HOCEVO, n. selo u Hcrceyovini u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 292.
HOOlO, m. prezime (pisano Hodcic) xv vijeka.
Kurilac Hodcic. Mon. croat. 146. (1492).
HOCKI, adj. koji pripada Hoci (pod bj). —
vidi i isporedi hotacki. — Na jednom mjestu xiv
vijeka (pisano hodtctskyj), i otale u Uanicicevu
rjecniku (hodtctskyj). Ikonomt LiodBCbskyj. Mon.
serb. 116. (1342).
HOCUNE, /. pil- selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 2U2.
1. HOCA, /. voluntas, hocene, vo^a. — xvii i
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 775'j.
777^, u VoUigijinu (hoca i grijeskum hoca ,vo-
lonta, potenza d' ammo' ,wille'), u kitulicevu (v.
hocene;. iNeka se ucmi hoca negova. B. Kasic,
nasi. 26. Da su u Isukrstu naravske dvi hoce
ili vo|e. rit. 76. Dili se suprot hoci i svitu mno-
zijeh. in. 24. Odluci hocom od sfojih pojci u
Pans. Iran. o. Svojom hoCom pridobita. (i. Pal-
motic 3, 72^. Da nam razum on prosvijeti, hocu
uzeze. J. Kavahin 223". Vjecna hoca svim je
zakon. 504^. Sved na grijeh je brza hoca. Stit. 2.
2. HOCA, /. zensko ce^ade kuje hoce. — U po-
slovict. — isporedi hoco. ,Ako aece neca, a ono
hoce hoca', reku prosci kad se djevojka necka.
u Bid. V. Arsenijevic.
HOCAK, hocka, adj. koji hoce, koji ce dobre
vo^e da sto uradi, koji je spreman, spravan. —
V Vukovu rjecniku : ,willig' ,promptus' s do-
datkom da se govori u ISrijemu i s primjerima:
Hocka je to zena. liohi su niu hocki, dobro vuku.
HOCAN, hocna, adj. voiuntarius; promptus.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (,voluntarius, ul-
troneus, libens, spontaneus'j.
1. adj.
a. u pasivnom smislu, o cemu sto ko radi po
svojoj vo^i, Hi sto mu biva po negovoj vo^i. na
sto nije usilovan. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Pritijesnijem i hocnijem ubostvom. B. Kasic,
fran. 21. Od ubostva hocnoga. 195.
b. vidi hocak. ,0n je hocan na svasto', rekne
se kad je ko vrijedau za svaki posao. u Dobro-
selu. M. Medic.
2. adv. hocno, sua sponte, svojom vo(om, bez
site. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (kod hocice).
Svemogucum ri)ecju hocno vino u krv priobrati.
B. Kasic, rit. b21.
HOC ATI, hocam, impf. u Stulicevu rjecniku:
,velie, adfirmare'. — sasma nepouzdano.
HOCCA, /. dem. hoca. — U Stulicevu rjecniku:
,levis cupiditas'. — nije pouzdano.
HOCENO, adv. hotimice (uprav part, praet.
pass, od hotjeti u sredhem rodu kuo advcrab).
— U Stulicevu rjecniku: ,uitro, sponte, sua sponte,
ex voluntate, voluntarie, voluntario, libeuter'. —
nije dosta pouzdano.
HOCENSTVO, n. hocene, vo^a. — vidi i ho-
tjenstvo. — U jednoga pisca BubrovcanDia kvui
vijeka, a izmedu rjecni/ca u Stulicevu i^hocenstvo,
liotjenstvo, v. hocene). U ganucu iiasega ho-
censtva prema Bogu. T. Ivanovic 27. Hocenstvo,
komu pnstoji po svomu slobodnu izabiahu obi-
rati dobro a mrziti na zlo. 34.
HOCENE, n. djelo kojijem se hoce. — Stariji
je oblik hocenje, vidi i hotjeuje. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^mu (hocenje,
htijenje, vo|a ,voluntas') gdje se naj prije na-
liodi, u Stulicevu (grijes/com nema napose; all
kod hocca ima protiva hocenu , invite'; na ho-
ceiie ,pro voluntate'). Covik pametan ne kaze
svakomu svoje hocenje. P. Posilovic, cvijet. 62.
Nepostena poi;e|eua i hocena tjelesna. M. Itadnic
lib'*. Ne moze hoceiie Bozije zabraniu. K. Ma-
garovic 74. Grornemu hocenu hoceiie done pri-
dalo se je. S. liosa IbZ'^. Kada pridajemo iiase
razloge hocenu i vo^i hihovoj. J. Matovic 37i'.
Po mome oceiiu uista nijesam ucinio. Magaz.
1«68. 59.
HOCICE, adv. hotimice. — U Stulicevu rjec-
niku: hocice, hocno, v. hoceno. — nije dosta po-
uzdano.
HOCO, m. covjek koji hoce. — isporedi 2. hoca.
— U narodnoj poslovici nasega vremena, a iz
ne u Vukovu rjecniku: ,derjemge der will' ,clui
vult'. Ako nece noco, a ono ce hoco. ;^U Crnoj
trori). Nar. posl. vuk. 6.
HOD, hoda, in. itio ; iter ; incessus. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostaUjem padel:ima,
osim nom. i ace. sing., toe. sing, hodu, (gen. pi.
hoda ill hodai'). — Bijec je praslavensHa, ispo-
redi stsiov. hodrb, rus. xu/^i., ces. i po^. chod. —
Bo postanu je jaci oblik Korijena cned lU chtd,
vidi kod ici. — Izmedu rjecniKa u Vrancicevu
(,gressus'), u Mika^mu {h.od, hodenje ,ambulatio'j
hod, nacin od hodeuja ,gesttis, motus coi'poris';
hod, putovanjB ,iter'), u JJelinu (,iter' 764*^; ,motus
corporis' iLo'^j ,incedendi modus' 79*), u Bjelo-
stjencevu (^hod, hodeiie ,ambulatio, incessus, motus
corporis', v. hodene), u Jambresicevu (,ambulatio,
incessus'), u VoUigijiiiu (,andaniento, andatura'
,gang'), 11 Stulicevu (,incessus, itio'), u Vukovu
(^,der gang' ,incessus'). aj kao hodene, uopce djelo
Hojijem se ide, hodi. Ako ne, tako hegov krst,
pricescenje, crikveni hod, poslusanje rici Bozje
ne bude nistar pomagalo na sudni dan. Postila.
Gr3^. Slijedi mene ne toliko hodom, koliko djelom.
HOD
638
1. HODAC
M. Divkovic, nauk. 18b. Pocese mu se one strane
hodom nadimati. B. Kasic, fran. 14. Ukazi mi,
koji sada put u hodu slidit' mogu. I. Gundulic
^(Jti. Me vecma nego liodom. M. Radnic 1(52'^.
Na, put svoj hod klade. A. Vitajic, idt. 2811*.
Kon pod nime er popuznu, liod ustavi. J. Ka-
vanin 182^. Evo sam po svi misti odio koja si
ti tvojim odoni posvetio. J. Fiiipovic 1, 121*.
Prostio tebi Gospodm sto god si hodom sagrijesio !
T. Ivaiiovic Ibu. Jarica se onud, kud je lani
jecam bio, sije obridko jednim hodom priko svega
sloga. J. iS. lte|kovic 117. l)a se prodes hoda i
belaja. JSIar. pjes. juk. bi. Vec smo bile spale
s nogu od duga i teska hoda. M. t). Milicevic,
zlosel. 251. — arnu maze spadati, i ovaj primjer
u hojeiHu uprav znact: lupa oU nuyu kaU se tde
(buhutj. iJa ga prid him nebi zakriii hod negov
slisajuci. P. (ilaviuic, cvit. 42t)'J. — b) usus
pedum, moc hodena, siiaya da se maze hodttt.
liromim hod davase. F. Vraucic, ziv. 22. Tu-
zmjem hromcem hod dariva. A. Vita|ie, ost. bO.
Bog povraca hromim hod. I. Grlicic 4. 81ipi
vid, romi hod primaju. A. J. Knezovic 254. —
cj kao put, putovane, kad se istice da se tde ne-
kijem snijerum. 8vrta korabji hod. M. Marulic
51. L)a budemo pri hodu v pravotn vrim.ene.
Kateh. 1561. (i4a. Odiucih vazet hod, da najdu
gdi pokoj. f). Uarakovic, vil. 2»7. On u sebi
sumni vece, od iiegova duga hoda da uzrok drugo
biti nece neg' h koja huda zgoda. 1. tjuudulic
bbU. tt tijem niz doii pasa obrati hod uoj kazuc
da ga siiUi. 471. luamo udij hod svoj svrnu. M.
Grazarovic 95. Tvoj obrati hod ovamo. A. Vi-
tajic, ost. loo. Ua ne bi ih u hodu tmiue sapele.
S. Itosa 151^. — i u innusini. hLomu li moji
hodi mucni su meu vami, neka uzme ter udi'i
glavome o kami. i>. Kanina lu2'\ Uospodine,
ustav' hode iz tvrdine. J. Ivavahin 251"^. Uobre
hode! (Kece se, kad ko koga sretne iii stigue,
mjesto: ,Pomaga Bog!' ili: ,Uobro jutro!' a onaj
oagovori: ,JJobra ti sreca!' U (Jrnoj Ciori i u
primorjuj. JSiar. posl. vuk. GO. — dj cesto stuji
u yeneitvu sa supsUuUivima sto znace iiijeru vre-
menu tli dufine, ciin se pukazuje da^iua. Pode
u pustiuu putem jedan daii hoda. JM. liadina
44''. 5ieg. ly, 4. JSa riku dojdose koj siriua dau
hoda bise. Aleks. jag. star. 5, 1^77. (Jetire dui
hoda glas hegov slisahu. 282. tiava gro tekucj
prosti istoku dan i(j dobroga hoda. P. Glavinic,
cvit. XV. JNa daieko od Pima Ijotui dan hoda.
1. Uordic, ben. 14. Jos ne bjese dan hoda ucinio.
46. Mao brodac, koji moze biti da bisto se i
zakleli, da je daieko po dne hoda od prvijeh
onijeh dubova. B. Zuzeri 155. Izade pram mm
daieko dan oda. P. Lastric, od' 28U. 5 dni oda
daieko od svog doma. ned. 211. Urzao je paro-
hiju dan oda dugu. L». Obradovic, basn. 660.
Tri dm hoda preko poja ravua. ^ar. pjes. vuk.
1, 552. — Tako isii hoda tri sahata. 5, 241. To
6e biti hoda dva sahata. Pjev. crn. 5<il». Uo
fiest sata kohamckog hoda. JNar. pjes. petr. 2, 211.
— li(;ja puska malo nisan gaua : cerek hoda
usmrti junaka. JSiar. pjes. vuk. 5, 174. — (jro
dvi mijo lioda. B. Krnarutic 16. — ainu spada
t vvu: Ima puno lioda do Mostara. JNar. pjes.
juk. 455. — ej puinicane suncu, zoijezda, nebu
ltd. Pijaneti i nebesa ne prihode svoj liod. M.
Orbiu 15. Ovi Jiod aiiti vrcenje od noba. 2U5.
Webo ovo ako bi pnstalo od hoda svoga. P. Gla-
vinic, cvit. 8". Josuo ki vorom sunco od hoda
cini atati avoga. 2<o". Pozuuti hod zvizda ga-
nutivjh. A. d. Bella, razgov. 25"J. Kasprumivaju6
hod 1 kronuca zvijezda. 8. ICosa 165". Po hodu
suncte. 1». E. Bogdanic 7. Obrnuvsi ju tri
puta prema hodu sunca s lijeve na desnu stranu
pojubi se s liom. V. Bogisic, zborn. 169. — fj
u prenesenom sinislu, o micanu, trajanu cega
utnnoga. Hod zitku svrsi. P. Zoranic 59*. Usred
dana nemo' opeta natrag prizvat' moga (sinrti)
hoda, od naroda do naroda bez svrhe su tvoja
Ijeta. I. Gundulic 205. Iilojih dilih hod upravi.
A. Vitajic, ist. 455b. Hod burze, ,borsecurs'. Jur.
pol. terminol. 99. Hod, tecaj rasprave ,tortgang
einer verhandlung'. 216. Hod vremena ,zeit-folge'.
655. — y) iza hoda, adverbtjaino: malo ijo malo.
— M jednoyu pisca naseya vremena. Pak se sko-
vane rijeci iza hoda (postepeno) udome i uko-
rijene u narodu. >S. J^ubisa, pric. 4. — k) in-
cessus, nacin kako se ide. aaj kako se obicno
mice I drzi koje ce(ade kod hodena. On hod
tvoj gizdavi tko vidi. S. Mencetic 17. Sudim
po hodu, da je velmi kripostan. M. Vetranic
2, 199. JJraga u vidjenju, mila u hodu, M. Urzic
126. Jedan hod tih, pocten ... 1). Pahina 3b.
Kakav mu bise obraz, hod od sveca. B. Kasic,
ih. 82. Obraz imase castan, pogled tih, hod re-
dovnicki. P. Glavinic, cvit. IV 9^-. Ki videci Bo-
naveuturu u dilih pravicna, u hodu krotka. 217b.
S. Klara u obiicju vesela, u hodu pokojna. 274b.
1 videci ju u hodu mirnu. 384''. Ki je hoda
naj brzega, podi objavi. G. Palmotic 1, 338. Ta-
koga je hoda i cina, da bi pozuo, prava da je
vukodiacka upirina. 2, 60. btas junacki, hod,
prilika. 2, 125. Sve se koci, sve se dici i u hodu
1 u rici. J. Kavahin 54*. Mili ures i ukrasan,
hitrost hoda ponosita. 406b. Krajica tioga hoda.
A. J. Knezovic 250. Nije u hoj bilo viditi koji
cin neprikiadan, nije hoa razpusten. A. Kanizlic,
utoc. 650. Hromi hod upravan priuzimahu. S.
Posa 82**. Hod bejase tin i postojan. i). Obra-
dovjc, basn. 444. 1 lijepa hoda i pogleda. JVar.
pjes. vuk. 1, 375. Jer je takog struka i uzrasta
1 takoga oda i pogleda. 2, 4o6. Poznajem ga
po hodu. Vuk, rjecn. Hod kao da je hod Jujev.
t). Uanicic, 2car. 9, 20. — bbj o kakvoj zivotini,
kako se obicno mice pri hodenu. Tries koiia su
u povodu arapskoga od plemena : oghi u zgledu,
vihri u hodu. 1. Gundulic 425. Ovaj koh ima
do bar hod. Vuk, rjecn. — Ha vec nemas hod
od raka. J. Kavauin 59''. Pacji hod. D. Obra-
dovic, basn. 20o. — Koji vidi prepelicu hodit,
pak nezm hod ktijase pogodit. M. A. Pejkovid,
sat. i)7'J. — ccj u kujeiH osobitom slucuju, kako
ce^ade ide (brzo, polayuhno itd.J. a veselijem
hodom. Zborn. 111''. Brzim hodom. Anton Halm.,
nov. test. 81. luc. 1, 59. Prid mojiui linim hodom
i postupom leteci bizi. P. Zorauic 37b. yad po-
setom tiho ide, sad se obrce u hod brzi. 1. Gun-
dulic 514. J a sam brzim hodom dosla. M. Ga-
zarovic 105. Hrlijem hodom ter u stolni Je-
rusalem nocno pode. G. Palm()ti6 3, 79". Na
kladenac moj pravedni tec'te hodom pospijesnime
5, lu2". JNit' bi moj hod slab ni mlohav. A.
Vitajic, ist. 54". U nodu odvise hiti^. P. Kne-
zevic, osm. 185. — ddj rijeqju hod moze se isti-
catt obicno, inirno ponucane u ce^adeta ill u zi-
votiiie, kao suprotno n. p. trcanu, skakanu itd.
— u uvoin prinijcru o kon a. Josil'a koh kao da
u hod koraca. 8. Tokolija. letop. mat. sr. 119, 48.
— ij u jtdnoin priinjeru xvii vtjeka znaci vijesio
ydje se liodi (ulazYj. va(a da je po hem. gang.
— isportdi hodnik. Koga mozjani po svem hodu
crikvB razlihu se. P. Glavinic, cvit. 430".
1. HOUAU, h6ca, m. ce{ade (a i zioince) koje
(dobroj liodi (u nuj starijem primjeru putnikj.
— isporedi hodilac, huditej. — -a- (mj. hey-
dasneyu \.) ispada u svijein padezima osiin nom.
smy. I yen. pi., te se d ispred c (t c) ne cuje. —
1. HODAG
639
HODATAJSTVOVATI
Ake. se mijena u voc: hoce, hoci, u gen. pi.
hodaca. — Fostaje od osnove hod glagola hoditi
nastavkom bct. — Maze biti rijec praslavenska,
isporedi stslov. hodtct, rus. xo/i,eu,'h, ces. chodec.
— Izmedu rjecmka u Bciinu (,ambulator' Itjrja),
u Bjelostjencevu (kajkavski liodec kod hoditel),
u iStuiicevu (v. hodite^), u Vukovu (n. p. koii ill
covjek ,der gut gehen kann' ,celer pedibus'j. Mo-
limo se Bogu da . . . hodcem vraceuje, nemocnim
zdratje... pozajme. Bernardiu yi. Ono je dobar
liodac koji u laalo vremena ucini mnogo puta.
M. Itadnic 164^^. On je bio u mladosti pravi
hodac. M. Pavlinovic, rad. 137.
2. HODAC, hoca, m. mah: kad se prasac prn-
deca, odnese ga oui iiodac, pak iskoci vanka ko-
caka. M. Pavlinovic.
8. HODAC, hoca, m. u drvodjeja krupan strug
sto otvara put tahemu. M. Pavlinovic.
HODAC, m. jjrezime. — xiv vijeka. Bertko
Hodaacb. Dec. hris. 78.
HODAJA, vidi odaja.
1. HODAK, hotka, m. dem. hod. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u iStulicevu (,incessus').
Pavun hodak, a pticica glasak. M. Katancic ti7.
Sitni hodak lipota. 74.
2. HODAK, 7)1. ime musko. — xiv vijeka. Sint
mu Hodakb. Dec. hris. 'Ai. 89.
HODALA, hodala, n. pi. vidi hoduje. — U
Bjelostjencevu, rjecmku (hud hodalkej i u iStu-
licevu.
HODALICA, /. vidi hodilica. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Pjesne jesu odalice puste,
one idu iz usta'u usta. JNar. pjes. here. vuk. 109.
HODALKE, /. pi. vidi hoduje. — U Bjelo-
stjencevu rjecni/cu: hodalke, hodalnice, hodala,
kjuke na kojeh se hodi u velikom blatu ali prek
vode jgrallae', i u titulicevu.
HODALNICE, /. pi. vidi hodu|e. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kod hodalkej; u Jambresicevu:
,grallae'; u Voltigijmu: (u jednmij hodalnica,
stapnica ,trampoli, stampella' ,krucke, die stelzen'j
u titulicevu.
1. HODAN, hodna, adj. a) kud se moze hoditi.
— u IStulicevu rjecniku: ,pervius, accessu fa-
ciiis'. — bj koji pripada Iiodu. — u pisaca na-
sega vremena. Da ce se brodovi ustanovjenog
hodnoga reda drzati. Zborn. zak. 1878. 85.
2. HODAN, m. ime musko. — xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Hodanb). Hodanb.
Dec. hns. 44. 4t) ijos na nekoliko mjesta. Hodanb
Kadoslajicb. Ulasnik. 15, 2U9. (1348 ?j.
HODANOVIC, m. prezime (po ocu Rodanu).
— xiv i XV vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Hodanovicb). Priboje Hodanovicb. Dec.
hris. 18. Ivbcinb Hodanovicb. iSpom. sr. 2, 44.
(1407).
HODANE, n. djelo kojijem se hoda. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. Mladost je vrime koje vaja
da se provede u igrahu, u sail, u hodahu i sa-
stajahu. A. Tomikovic, gov. 13. Moramo brez
hodana putovati. 90. 1 hodaha po Bosni po-
nosnoj. Nar. pjes. juk. 328.
HODAEINa, /. sto se kome placa za hod. —
Bijec naciiiena u nase vrijeme. Za pratioca su-
mhive osobe opredjejuje se u ime hodarine 17 novc.
od svake mi|e hoda. Zborn. zak. 18b3. 515. Pan-
duri zupanijski, kad se upotrebjuju izvan mjesta,
imadu pravo ^traziti hodarinu. 1865. 294.
HODATAJ, m. conciliator, deprecator, covjek
koji izmedu dvije strane radi da se u cem aloze,
i osohito kod jedne strane nastoji da drugoj prosti
i s nom se smiri. — isporedi hodotaj. — Rijec
je star a, isporedi stslov. hodataj. — Mislim da
postaje od osnove glagola hoditi nastavkom ataj ;
Miklosic (vergieich. gramm. 2, 171) misli da po-
staje od osnove glagola hodati nastavkom taj ;
all ne mozemo znati, jeli glagol hodati toliko
star (vidi kod hodati). pravo bi bilo znacene:
covjek koji hodi od jedne strane do druge; Mi-
klosic tsporeduje srlat. : tu inter ilium et nos
medius discurristi. — Do xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (,mediator'). Svetiteja i
cjudotvorca tiavu blyzhago hodataja o nasb kb
Bogu. Mon. serb. 125. (131/). Hodataja obresti va
kb vladice mojemu Hristu. 134. (1318), Bio jest
sredostavnik i hodataj meju Bogom i cloveki. S.
Budinic, sum. 10^^. Imenuju ih pomocnici, ho-
dataj i 1 odvetnici. 31b. Hodataj i posrednik Boga
i cioveki Isukrst. 91''. Isuki'st nodataj i srido-
statnik meju Bogom i clovikom. ispr. 43.
HODATAJ AN, hodatajna, m. vidi hodataj. Ho-
datajn'b, m. nQoi-tvog ,qui conciliat' (iz rukopisa
XIV I XVI vijetia). t'. Miklosic, lex. palaeoslov.-.
HODATAJ ATI, hodatajam, impf. vidi hoda-
tajiti. — U iStuiicevu rjecniku: v. liodotajati. —
/ u rukopisu xiu vijeka ima oblik hodatajustij.
P. Miklosic, lex. palaeoslov.- kod hodatajiti.
HODATAJE V, adj. koji pripada hodataju. —
U dva starija rukopisa od kojijeh je jedan iz
XVI vijeka. P. Miklosic, lex. palaeoslov.- (ho-
datajev-B).
HOD AT A JIG A, /. zensko ce^ade kao hodataj.
— isporedi hodotaj ica. — Od prvijeh vremena
do XVI vijeka u knigama pisanima crkvenijem
jezikum, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,me-
diatrix'j. Izvoii hodatajicu byti precistuju vla-
dycicu nasu bogorodicu. Mon. serb. 194. (I38u).
Mnihomb bvety Gori i innynib monastiromb jako
mati obretase se i hodatajica ki> carstvujustomu.
Okaz. pam. sal. 64. (oko 1503).
HODATAJITI, hodatajim, impf. conciliare, de-
precari, raditi kao hodataj. — isporedi hoda-
tajati, hodataj stvovati, hodotajiti, hodotajati, ho-
dotati, hodotajstvovati. — U starijim rukopisima
pisanima crkvenijem jezikom od kojijeh su neki
XIV i XV vijeka. P. Miklosic, lex. palaeoslov.-.
HODATAJ 8T VAN, adj. koji pripada hoda-
tajstvu, koji hodataji, koji hodataj stvuje. — Sa
starijim obiikom hodataj scvbnb nalazi se u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom od prvijeh vre-
mena do XV Vijeka (P. Miklosic, lex. palaeoslov.'''
kod hodatajstvbni.), a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (hodataj stvbnb ,intercedens'). Kadosti mnogy
hodatajstvbno byvamoje videvse. Domentijan'' »<.
Vencb zemjbnaago sego carbstvija hodatajstvnt
bystb tomu nebesnago carbstvija. brlasnili. 11,
8b. (1336—1316).
HODATAjyTVO, n. conciliatio, deprecatio,
djeto kojijem se hodataji, posao onoga koji je
hodataj. — Od prvijeh vremena do xv vijeka u
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (,intercessio'). Hodataj -
stvomb presvetyje vladycice. fciava, sim. pam. saf.
14. Prosimb o nasb molbu i hodatajstvo. Do-
mentijan'' 248. Hodatajstvomb presvetyje bogo-
rodice. Mon. serb. 331. (1405 — 1427).
H0DATAJ8TV0VATI, hodatajstvujem, impf.
vidi hodatajiti. — ispjoredi hodotajstvovati. —
(Jd prvijeh vremena do xvi vijeka (P. Miklosic,
lex. palaeoslov.-) u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,in-
tercedere'). Btdrei oci trbblazennago starbca ne-
HODATAJSTVOVATT
640
HODITI
usKptno hodatajstvujeta o tvojemf, dobre. Stefan,
sim. pam. saf. 28.
HODATAIn'E, n. hodatajstvo, vicli hodotati. —
U jednoga j^isca xvi vijekn. Prose milos Bozju
hodatanjera, utezanjem i mojenjem matere ne-
gove. S. Budini6, sum. 24'».
HODATI, liodam, impf. iterativni glcujol preina
lioditi; moie znaciti sto i setati se. — Akc. kaki
je u inf. takije u praes. 3 pi. h6daju, u aor. hodah,
u ger. praes. hodajuci, u ger. praet. Ii6davsi, u
part, praet. act. h6dao; u ostalijem je ohlicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — Naliodi se naj
prije XIV vijeka, zatim istom xviii i u nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Stuliccvu (v. licditi),
u Vukovu (,spaziren' ,ambulo'), « JDanicicevu
(,ire').
a. sa znacenem kazanijem sprijeda. Ne smese
slobodno hodati po carevi zem|e. Spom. sx'. 1, 22.
(1399). Mi u novini zivota Lodajmo (,nos in
novitate vitae ambulemus'). F. Lastric, ned. 297.
Svast do svaka cesto hoda, jeda 1' sebe gdigod
proda. V. Dosen 168'>. Da se mice i da hoda.
189^. Od istoka do zahoda kako na svom redu
hoda (jato zvizda). 260a. Ne hodajte na prelo
po iioci. M. A. Eejkovic, sat. 06^. AT kad oni
±Jozji glas slisase koji onda po raju hodase. F5^.
On svaku noc po svem selu hoda. G2a. Vaja
s plugom gori i dole hodati. I. Jablanci 53. Za
kom pcela po daloku hoda. J. S. Eejkovic 284.
Smrt hoda na blizu i vece ju vidim. A. Tomi-
kovid, gov. 15. Hocu hodati po po|u. 93. Neka
ne oda, dvoru nek ide. Nar. pjes. vuk. 1, 477.
Ode Simo u svijet bijeli, hoda 8imo devet godi-
nica. 2, bti. Ja sve hodah po turskoj ordiji, i
ne nadoh kraja ni hesapa. -J., 312. Carev telal
po ordiji hoda. 2, 344. Oda], Saro, i sam po
avliji. 2, 422. Laziv sv'jeto, moj lijopi cv jete !
I'jep ti bjeso, ja za malo liodah! ta za mah), tri
stotin godina! 2, 441. Hoda beze tri cetiri dana.
3, lib. Na rioj jesu dva kamena draga pred
kojim se liodati vidaso usrod tavne noci bez
mjeseca, kao u dan kaiia suuce grije. 3, 535.
Hodajuci tako po zemji hih dvojica zajodno. Vuk,
nar. pjes. 2, 84. Iza srece i nesreca hoda. Osvetn.
1, 3. J ere mjesto da se zbiju sale, i da kolo po
ledini hoda. 1, 'J 6.
b. nahodi se u knizi xiv vijeka pisanoj crkve-
nijem jezikom sa znacenem: procurare. F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.'' — moze biti da je naci-
neno od Jioclataj.
HUDAVAC, hidavca, m. covjek koji hoda. —
U jcdnoga pisca nasega vreinena. fcjkrisno proci
svud i nocit doci, nit' tko pita, nit' zna hodavaca.
Osvetn. 4, 36.
HODAVICA, /. ona koja hoda. — U jednoga
pisca nasega vremena. Tvoja ceta nek jo lioda-
vica. Osvetn. 3, 73.
HODBA, /. na jcdnom nijeslu xviii vijeka s nc-
jasnijem znacenem, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(V. hod). Jesi li liodio na hodbe i jjostpoe (sic)
do j[)ogibnei' T. Ivanovi6 143.
HODJilNA, /. selo u Hercegovini u okrugti
mostarskom. Statist, boan 2.i2.
JIOhENKH, 7«. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 230.
llUlJlC, m. ime mjestu. — Frije nasega vre-
mena. HodiiL, S. Novakovi6, poro. 150.
JiODllJJED, m. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskum. Statist, bosn. 10.
HODILAC, hoilioca, m. covjek koji hodi, vidi
hodac. — UU xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (liodilac i grijeskom hodioc kod hodite}).
Ivana prid tobom hodioca ponukovanja slidec. I.
Ancic, svit. 98. OdkupiteJ nas bi putnik i ho-
dilac. M. Kadnic 46U>'.
HODILICA, /. zensko ce^ade koje hodi, a i ne-
ziva stvar zenskoga roda o kojoj se kaze da hodi.
— U Stulicevu rjecniku (kod hoditojica), i u Vu-
kovu: ,die geht' ,quae it (vagula)' s primjerima
iz narodnijeh pjesama: E,ijec bjese, brate, hodi-
lica, ona ode od usta do usta. (Nar. pjes. 4, 95).
Nije rijec svilena marama, da je svijes pa u
hedra metues, vec je rijec jedna hodilica, otici
ce od usta do usta. — ■ E,ijeci su odilice puste.
Nar. pjes. here. vuk. 146.
HODl^E, Hodija, /. pi. selo u Dalmaciji u
kotaru dubrovackome blizu Stona. Repert. dalm.
1872. 24.
HODIMICE, adv. a) sa stope, odmah : idem
hodimice. — b) obicajnini hodom. M. Pavlinovic.
HODIMIEIO, m. prezime. — xiii i xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Hodimiristb).
Oti. Gradise Hodimirica (,Hodimirista'). Mon.
serb. 3^. (1247). Bogoje Hodimiricfa. IJec. hris.
8. 75. Hodimirici. 47. 99.
HODIN, m. prezime. — xvii vijeka. Jakup
Hodin. Starine. 11, 87. (oko 1648).
HODINCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Kazdije}. 72.
HOL)ISLA!^IO, m. prezime (po ocu Hodislavu).
— XIV vijeka. Daboje Hodisla|icb. Dec. hris.
23. 91.
HODISLAV, m. ime musko. — xiv vijeka.
Hodislavb. Dec. hris. 22. 24 i jos na nekolika
mjestu.
HODISA, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIII vijeka, i otale u Danicicevu rjecnika. Hodisa.
Mon. serb. 13. (1222—1228).
HODITE^, m. covjek koji hodi, isporedi liodac
i hodilac. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika^inu (hoditej, koji hodi ,ambuio'j, w JJelinu
(,ambulator' Hi'6'^} , u Bjelostjoicevu (kajkavski
hoditol, hodec ,ambulator"), u Volligijinu (,cam-
minatore, chi cammina' ,der geht'), u Stulicevu
(,ambulator'), u Vukovu: u zagoneci: Tri cetiri
hodite|a, peti sesti bodito|a, sedmi osmi poklopis,
a deveti zavrtis. — odgonetlaj : vo (noge, rogovi,
usi, rep). — Ki jest prid nami naprida hoditej.
A. (ieorgiceo, nasi. 2by.
HUD1TE;^IGA, /. zensko ce^ade koje hodi, ispo-
redi hodilica. — U JBelmu (163'') t u Stulicevu
rjecniku: ,ambulatrix'.
HUDITI, liodim, impf. ire, incedore, aaibulare,
kao ici, ali se jacc istice trajane i ponav^ane
(kod glagola slozenijeli s prijcdlozima hoditi je
uprav impcrfektivni glagol prema ici). — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. hodah, u aor.
2 i 3 sing, hodi, u ger. praes. hodoci, u part,
praet. pass, hodon; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. (radi imperativa vidi i 1, b). —
liijec je praslavenska, isporedi stslov. hoditi, rus.
x(),yiTb, ces- ehoditi, po^. chodzi6. — Kod caka-
vaca u Istri ima i oblik hodoti, vidi hodola. Nar.
pjes. istr. 2, 4, kao da je slari oblik bio hodeti.
— sama je pogreska slo se gdjcgdje nahodi liodu
u praes. 3 pi. (J . Kavaiiin 256'' ; J . Bauovac,
razg. 44; "V. Dosen 176'» ; vidi i P. Budmani,
dubr. dijal. rad. 65, 175 Or. 111). — u pisaca
sve do xvm vijeka imadu za ger. praes. i stariji
oblici hodoj (Mon. serb. 88 god. 1330; Doc. hris.
1), i hodo, te je na mjcsta ovaj shvacen posve
kao adverab (na putuj, n. p.: Prid kom bigui,
HODITI
641
HODTTI, 1, a.
planin hvojke bile mi su brasno hode. A. Cu-
branovic 142. — radi imperativa vidi kod 1, b.
— U svijem je rjecnicima.
1. aktivno.
a. istice se samo pomicane i nacin kako to
hiva (bez ohzira na vijesto ka kojcmu se primice
suhjekat). a) o cejadetu u pravom smislu. aa)
istice se kao jjomicane {nogama), suprotno sta-
janu a i trcanu, skakanu. Jert smo }udije vre-
menni i stari mnogo, ne moremo poci jert jedva
i ovde po gradu liodimo. Spom. sr. 1, 9. (1397).
Slijepi vide, hromi hode. N. Ranina \^^. mat.
11, 5. Ustali rano, podoh hode o napredku mom
misledi. A. Sasin 177''. Ako moze uprav hoditi
na svojijeh nogu. M. Divkovic, bes. 41 2^. Da
ne moze oditi. P. Macukat 20. I on rojenja
dosta plodi, a sam mu Ivo jedva hodi. J. Ka-
vanin 106'^. Hoditi na nogah ,pedibus ire'. A.
d. Bella, rjecn. 78a. Tko ne moze hoditi ,inva-
lidus ad incedendum'. 163a. Ovo tilo nogam odi.
J. Filipovic 1, 196''. Tilo brez duse odit ne moze.
1, 220''. O sebe ne mogase ni oditi nego bi ga
ucenici negovi medu sobom prinasali. F. Lastric,
ned. 3.S9. Niti mogadijase oditi, ni dignuti se
na noge. 386. Istuci poletiti neie moci ni ho-
diti. V. Dosen 17''. Kad spavamo i hodimo.
47''. Ako li kadgod i pocinera, u cem odim u
tomu i spavam. And. Kacic, razg. 216^. Ne bi
1' moglo na skoro hoditi (ditesce). M. A. E.e|-
kovic, sat. H7a. Uzeo je |ubu ognevitu , kada
hodi, kako vetar veje. Nar. pjes. yuk. 1, 163.
Gde si bila? ne odila ! 1, 441. Sto je ovo?
majci ne hodio! 3, 551. Na glavi joj alem kamen
dragi pri kome se hoditi vidase usred tavne noci
bez mjeseca, kako u dan kada grije sunce. 3, 78.
U cem hodim u tome i spavam. Nar. posl. vuk.
61. — bb) izrecen je i nacin kako se hodi. aaa)
kaze se kakvo je samo micane. Stavi se brzo hode
putovati. A. Gucetic, roz. mar. 138. Nu cu poci
lako hode sad pjesancu ku pojuci. A. Sasin 1.38.
Tako ona milo hodi i toliku svjetlos ima, da u
jedno vrijeme izvodi tancac stupom, dan ocima.
I. Gundulic 381. Hoditi napresno, hitno, naglo
,concitate ambulare'. A. d. Bella, rjecn. 162''.
Hoditi polako, tiho ,lente ambulare'. 163*. Ho-
diti upravno ili uprav ,recte ferri'. 78''. Hoditi
nahero ili naheru ,in obliquum ferri'. 78''. Ho-
diti na hero, na krivo ,in latus procedere'. 162''.
Hoditi strance ,in obliquum ferri'. 78''. Hoditi
ponosito ,magnifice incedere'. 162''. Nenavidost
muce i na prstih hodi. A. Kanizlic, roz. 77.
Kako hode, kako 1' pogledaju. Nar. pjes. vuk.
1, 372. Krotko hodi dok do hega pride. 2, 121.
Osti'o hode, a ostro govore. 2, 523. Boje se i
na brani voziti nego pjesice hoditi. Nar. posl.
vuk. 26. — bhb) kaze se nesto sto nije u uzoj
svezi sa samijem micanem, n. p. kako jo cefade
kod hodena obuveno (jell boso), odjeveno, sto radi
itd. Er u robstvu, nije pravom, svezan uzom
da sad hodi. I. Gundulic 349. U pam.eti mislec
hodi, ko bi mogla zahvaliti. 413. Bojnik svaki
tad se uputi, i pod sab|u s kletvom hodi, da bi
im'o od he poginuti, ako se od zlijeh ne slobodi.
486. Bos hojase. F. Glavinic, cvit. 247''. U
svitah bilih hodi. 290''. Odjase o jednomu scapu.
P. Macukat 19. Hoditi bosonog ,nudis pedibus
ire'. A. d. Bella, rjecn. 78^. Imamo daklo bosi
odit. P. Filipovic 31. U jamu lakse zgodi, nego
koji prazan hodi. V. Dosen 28*. Nego hodim
ja i dica bosa. M. A. Ee|kovic, sat. E2a. Da
ne ode tako odkriveni prsa. M. Dobretic 98.
Kako nije zdravo hodit bosu. J. S. E.p|kovic
228. Koi'ia vodim, pose odim; cizme nosim, a
boa odim. Nar. pjes. vuk. 1, 238. — cc) izre-
ni
eeno je mjesto po kojemu se hodi. u knjem pri-
mjeru moze znaciti : putovati. Vtsi Dubrovt-
cane kire hode po mojemu vladaniju trBgu-
guce. Mon. serb. 2. (1189). Da hode po mojej
zemji svobodno s trtgomi.. 16. (1195 — ^1228). Tud§
si hodite prostrano i zdravo. 24. (1234 — 1240).
Hodit po mista suha i brezvodna. Bernardin 43.
luc. 11, 24. Njeki redovnik hoda§e onimdere
putem. N. Ranina 155''. luc. 10, 31. Dubravom
hodeci. M. Vetrani6 1, 4. I Stari Hvar ovi, u
kom se porodi, ozalosti i Novi, i sve kud god
hodi. P. Hektorovic 61. Ako ste ikadar po svijetu
vi hode smis|ali. N. Najeskovic 1, 112. Neka
ja budem ovom pustinom hoditi. A. Gucetic, roz.
mar. 253. Hodeci jednim dolom. F. Glavinic,
cvit. 10''. Zemja kud hojahu. 113''. Zajedno smo
mi mladi po svijetu hodili. G. Palmotic 2, 204.
Po svem dvoru grem i hodim. 2, 246. Divojka
stojeci u kuci lasno upazi divicanstva i postenja
nego koja po dvoru hodi. S. Margitic, fal. 150.
Kasandro razumivsi mogustvo velikoga Alesandra
i odeci jedan put po Dalfu. J. Banovac, razg.
25. Do sada smo promisjali Isusa odecega po
zemli. J. Filipovic 1, 117^. O vi svi koji odite
po putu. F. Lastric, test. 160*. Tko u bistroj
gleda vodi, kad uza nu covik hodi. V. Dosen
132a. Hodeci po drugih zemjah. M. A. Re^kovic,
sat. A2''. Svi su ovi po svitu hodili. K7''. Po
tomu putu odeci. M. Dobretic 79. Kad po gustoj
sumi hode curlikuju milo Drije. J. Krmpotic,
kat. 93. Sretni bill kud odili! Nar. pjes. vuk.
1, 141. Cestit bio kud odio ! 1, 147. Volim
s dragim po gori oditi. 1, 220. Bolan Jovo po
gori hodio. 1, 271. Kud god hodim, na srcu ga
nosim. 1, 377. Ovcar hodi po planini. 1, 378.
Emka hodi stranama. 1, 519. Jes' hodio uz Er-
cegovinu? 1, 563. Kud god odis, neka jadikujes.
2, 25. Nek slijepi po svijetu hode. 2, 443. Ni
ti nodes po svetu odhi. 2, 49?. Despot Jovan
hodi po Srijemu. 2, 576. Planine se snijegom
zavise, po gori se hoditi ne moze. 3, 370. Za
tri dana po gori oditi. 3, 425. Svud hodismo,
Bosnu prehodismo. 3, 434. Hodih mlada po gori
zelenoj. 3, 462. — dd) izreceno je vrijeme u koje
se hodi, ali tako da se tijem kaie i nacin. Tko
hodi u tamnosti, ne vidi kuda grede. N. Rahina
88a. joann. 12, i35. Nu s Marijom pospijesi se
mi-akom hodec. I. V. Bunic, mand. 36. Trudan
putnik Ijeti hode nac kladenac bistri uziva. I.
Dordic, pjes. 57. Vidicete kako su zivile i da
nisu po noci hodile. M. A. Rejkovic, sat. 06*.
N'jesam nikad po noci hodio. Nar. pjes. vuk.
1, 437. — ee) izreceno je drustvo s kojijem se
hodi, ili sto za elm se hodi. Hodi i op6i sa zlom
druzinom. B. Kasic, zrc. 58. Beg bogdanski uza n
hode, molit' mu se ovdje stavi ... I. Gundulic
321. ,Da oni ostali tko su vece', priuze pasa, ,ki
uz vas hode?' 443. Vitezovi, od kijeh vjere on
obraiien vazda hodi. 568. Hojase za him (Isusom)
neizbrojeno vnostvo iz limba. F. Glavinic, cvit.
158''. Jos kucanin kad s kim hodi, i svog gosta
kad provodi. V. Dosen 117a. Ista dica za marvom
hodeci iznenada verze prave. M. A. Re|kovic,
sat. A3''. On se za horn hodeci namuci. D7''.
Hodi s trbuhom za kruhoni. na Rijeci. F. Pi-
lepic. — b) 0 ce]adetu u sirem smislu, kao zi-
vjeti, biti, ponositi se, postupati, osobito kad uz
subjekat ima kakav pridjev. Vsa pretrtpe na
zemJi hodej. Mon. serb. 88. (1330). Dajte mi to
oruzje, ja umem s him pocteno hoditi. Pril. jag.
ark. 9, 133. (1468). Da vazda zdrav hodis i vesel
s tvojimi. M. Marulic 43. Od svih kih no zona
rodi nikor hega veci hodi. ^262. Vazda bih ras-
cvi^en do smrti me hodil. S. Mencetic 54. Taj
41
HODITI, 1, a.
642
HODITI, l,»a.
miran ne hodi, ner tuzan i nezdrav. 307. U
veselom zdravju veselo svud hojah. H. Lucie 236.
Jer u svako doba zlovojan ja hodjah. N. Dimi-
trovi6 62. Sramotna hodila! da nudjer vid trbuh.
N. Najeskovic 1, 269. Vrhu svih pod nebi gdi
hodim zalostan. 2, 75. Tijem, kruno, ako hoc',
da ti rob ziv hodi. 2, 103. Brade vam, brizni
hodili, opadaju. M. Drzic 319. S cesa u svem
veseli hodimo mi sada. F. Lukarevic 28'1. Verni
tvoj tuzno sve hodi. D. Ranina 7*^. Dokle godir
budem ziv hoditi. A. Georgiceo, nasi. 313. To-
liki su se vidili hodit' u odica razkosni, a urnriti
u klasiia siromasnih. J. Banovac, razg. 33. Hi
slobodnije odi oni koji je ubog ili oni koji je
bogat? J. Filipovic 1, 264*^. Odeci vazda posrid
stra i ufaiia. F. Lastrid, ned. 41. U puti kad
odimo, po puti ne vojujemo. test. 17''. Druge
moje, ne hodile lude! Nar. pjes. vuk. 1, 388.
Ruvo nosim, kao i nevesta, joste odim kao i de-
vojka. 1, 619. Odi mudro, ne pogini ludo. 4, 227.
I ja hodim i cetu provodim. 4, 231. — amo mogu
spadati i ovi primjeri u kojima je hoditi u posve
prenesenom, moralnom smislii. Po voji vasej ho-
diti. Sava, tip. stud, glasn. 40, 161. Ki pravo
hodise ostase osujeni. M. Marulic 87. Tko spa-
senje dusi zeli vazda s Bogom pravo hodi. M.
Vetrani6 1, 26. Ako bi putem Bozjijem hodio.
N. Kaiiina 1181^. baruch. 3, 13. Ca nisi postavil,
toga ne pohiti, ter cin', da s' ostavil za zlimi
hoditi. P. Hektoi-ovic 37. Tko dvori noj (^ubavi)
i za nom tko hodi. N. Dimitrovic 38. Ou mi
ne bude ve6e na oci : zivi i umri, hodi zlo kao
je i poceo. M. Drzid 2-51. Koji hode u [ubavi
nelukavni. S. Budinic, sum. 28'J. Da hodis po-
mnivo s Gospodinom. M. Divkovid, nauk. 2^.
Naucit' te cu put istini, po kom imas sved ho-
diti. I. Gundulid 196. Neka bismo poznali mu-
drost i poznavsi po noj hodili. F. Glaviiiic, cvit.
6i^. Kada covik hodi po drugoj zalihosti. I. T.
Mrnavic, ist. 153. Ki pravedno hodi. A. Geor-
giceo, nasi. 93. Kako se ima hodit prid Bogom.
I. Driic 74. Nijeste hodili s negovom vo|om.
270. Da nas zakon ti ohodis, tere za titu hincem
hodiS. P. Hektorovic (V) 142. Gdi od grijeha na
grijeh hodiS. A. Vita^ic, ost. 150. Hoditi po
dobrih dilih. ist. 276. Svak cagodi u cemugod
krivo hodi. 409t'. Svak u cemugod ne hodi pravo
411. Ako stazom, ka nas vodi na krjeposti, mi
hodimo. J. Kavai'iin 18''. Drumom siijedi, kud
hodi§e svijetli djedi. 145*. Znaduc, gdi vojvode
da i puci ondjo hode. 297^. Koji krjepostju bude
hodit bit ce uvijek u nenavidi. 358". Hoditi po
zlu putu ,a recto viae cursu deflectore'. A. d.
Bella, ije6n. 271'*. J. Stulli, rjecn. Mali ce oditi
po staza od zapovidi oca moga. F. Lastric. test.
156a. Ako po svitlosti od obsluzena zapovidi
uzodite na ovom svijetu, dopriiete u svitlost
vicnu na onomu. ned. 381. Za svitom ne ho-
diti. P. Kneievic, osm. 5. Redovnik nisi, ako
za svetinom brez pristanka ne hodig. 2U7. Od-
stupi, izpovidnice, ne hodi uaprid u stvari tuliko
jeziyoj. Ant. Kad5i(i 247. U tomu nisu drzani
hoditi za vojom svojih roditoja. 437. Hoditi
po putiiua Gospodiuovijema. J. Matovic 483. Ke
(plemc) uzmnoznijeii puno ie}a po djedinskijem
stupim liodi. P. Sorko6evi6 588—589. Uz noa
komu hoditi .alicujus desidorio se opponere, con-
trairo'. J. Stulli, rje6n. 1, 213". Svakom bratu
Ri56aninu, koji pravo hodi i Bogu se raoli. M.
D. Milicevi6, slav. 34. — c) o ce{adeta, u sirem
smislu, kud »e pomice s nijesta, ali ne obicnijem
nacinum (hodeei nixjama), n. p. aaj kad se ce-
(adc mice s vijenta ne satno noi/aina neyo i
rukama. Tuko ne hodio na noge i na ruke!
Tako ne hodio pocetvorke! Nar. posl. vuk. 308.
— amo spadaju i ovi primjeri (moze se kazati
0 celadetu i o zivotini) : Hoditi s trbuhom po
zemji ,serpo, repo'. J. Mikaja, rjecn. Hoditi
trbusice ,adrepo'. A. d. Bella, rjecn. 781". —
bb) 0 cejadetii (u primjerima o Isusu) kad se
prekonaravno uzdise a visinu. Ki (Isiis) svojom
kripostjom hojase gori. F. Glavinic, cvit. 158l>.
Jeste ga (Isusa) vidili hodeei na nebo. 159''.
— cc) nije pravi fiod i kad se ce]ade uz sto
pene. Po noj (§kali) fratri gori i doli hojahu...
Onih kih vidi skalom hodeei. F. Glavinic, cvit.
52a. — di],) 0 vozenu u ladi ili na kolima. Ki
po moru hodeei strasi se valovih morskih. P.
Radovcic , nac. 27. Tko se nece usudit', nemoj
po moru hodit'. (D). Poslov. danic. 132. Hodec
rijekom k6 po suku. J. Kavanin 2973'. o koliko
bi se svaki bojao. kad vitar pune i sa strahom
po moru u ladi odio! F. Lastric, ned. 395. Po
moru i po vodi svak s velikim strahom hodi.
V. Dosen 175^. Brodovi u kojijeh sam hodio po
moru. D. Basic 48. Zasto ga je strah oditi po
moru a po zem|i ne smije. M. Dobretic 471.
— Hoditi u kociji ili kolijeh ,eurru vehi'. A. d.
Bella, rjecn. 78a. — ^e) o jalianii. Na jednom
gizdavom sideci kodu, ter prid vojskom hodeei
pogane tirase. F. Glavinic, cvit. 104^. Hoditi
na konu ,vehi equo'. J. Mikaja, rjecn. Kud sam
gode na konu hodio. Nar. pjes. vuk. 2, 194. —
d) 0 zivotini. aa) u pravom smislu. I kako vi,
ovce, ke gorom hodite, sve vunu i mliko za
druzih nosite. D. Rahina 99^. Na mii sluzbu
(Bog) htje da stqji sve sto leti, plove i hodi. I.
Gundulic 244. Vec (kon) ne hodi niti skace,
dali leti kao vila. V. Dosen 40^. Jer §to hodi
i sto gmazi. 104". Sibaj, mlati, tuci, bodi, on
(magarac) lagano opet hodi. 212t>. Koji vidi
prepelieu hodit. M. A. Rejkovic, sat. D7b. —
bb) u sirem smislu, micati se (n. p. plivajuci).
Za me plamen iz kremena, drvo iz gore vadi
zima, za me ribe plovom hode i od mora i od
vode. I. Gundulic 245. More, gore, josce vode,
i ke po nih ribe hode. P. Hektorovic (?) 132. —
cc) vidi b). Dugo ovce nom zdrave ne hode. J.
5. Rejkovic 58. — dd) amo bi mogao spadati i
ovaj primjer u kojemu je rijec o celadetu pre-
tvorenu u zivotinu: A ona (Minerva) paukom
cini ju (Araknii) da hodi. H. Luci6 287. — e) o
nogama. Noge ke po moru hodihu. F. Glavinic,
cvit. 86''. Nek jelinskim skokom hode (brze noge).
V. Do.^en 124". I noge bi po malo hodile. M.
A. Rejkovic, sat. K3a. — f) u sirem smislu, o
nezioijem stvarima, n. p. aa) o ladi, kolima. Jodna
plav, po moru ka hodi. N. Dimitrovic 53. Na§e
drvo brzo hodi. M. Gazarovic 40. Da mi das ta-
kovo kola, ke te hodit prez koni. Nar. prip.
mikul. 44. Kako mu je mogal voz hoditi, a
nidan ga ni vukal. 45. — bb) 0 trgu, trgovini,
novcu. Trbgovi da imb hode slobodno po zombjahb
gospostva mi. Mon. serb. 411. (1442). Da crbvacb,
olovo, svila i vosakb na novbsku skalu liodetb.
529. (1484). Da pinezb nihb dubrova6ki hodi po
rusagu krajevbstva mi kako je i prbvo liodio.
491. (1461). — cc) 0 ccmu nezivom sto se po scbi
mice, n. p. o suncu, zvjezdama itd. Sunce potino
svako godiste hodit u pocetak od arijeta. M. Orbin
12. Ako nobesa imaju pristat da se ne vrte i
da no hode. 192. Svijetlo sunce plafiuc hodi od
nebesa po vedrini. I. Gundulic 96. No nahodi
se vitez taki kud god .'^unco hodi. B. Krnarutir
6. Gdi srjed zvijezda sunce hodi. J. Kavanin
526. — 0 zori. Zoro lijepa, zoro bijela, hodi vedra,
hod' vesola, |ubovnika sfcarca ostavi. I. Gun-
dulic 28. — 0 dimu. Kad budem s vami ja po-
HODITI, 1, a.
643
HODITI, 1, b.
kojan vidifci od rodnijeh ogana dim k nebu ho-
diti. I. Gundulid 14. — dd) o cemu zitkom, o
vodi, rijeci, krvi, znoju ltd. Da kako no rika
brzo mimo hodi. M. Marulid 8. Krvavi mi ho-
jase pot. M. Gazarovi6 40. Da bi komu u jutro
hodila krv iza zubah. I. A. Nenadic, nauk. 184.
— tako se kaze i o kisi. Kad bi kisa hodila. P.
Knezevic, osm. 140. Dazd hodi i pristaje. pism.
136. — amo moze spadati i ovo: Hoditi priko
,traboccare, versare fuori come i vasi troppo pieni
di liquore, dicesi anco de' fiumi, quando escono
dal loro letto* ,redundo'; ,traboccare, inteso di
cosa che bolle' ,effervGsco'. A. d. Bella, rjecn.
738a. — ee) o vremenu. Za godiste koje hodi
sada. Mon. serb. 502. (1467). Primaj vrime kako
hodi. I. Ivanisevic 227. Vrijeme ne hodi po
nasoj vo|i. I. Jablanci 136. Strazni cetvrt mi-
seca kad hodi. J. S. Eejkovic 133. — ff)o piitu.
Kako hodi putt otb Cetiiia kt (grijeskom vt)
Vrtteloi. Mon. serb. 532. (1485). — gg) o mi-
risu. Da ti miris s cvijeta hodi. A. Vita|ic,
ost. 9. — hh) jezik, metaforicki. Dobro se nauci
hizu tvu oditi, a jazik oduci ptid umom hcditi.
P. Hektorovic 38. — ii) o rijeci, metaforicki.
Sto po medu nam beseda hodi. Glasnik. ii, 4, 68.
(1730). Povijest se je pomrsila i pokvarila ho-
de6i s usta u usta. S. ^ubisa, prip. 80. — kk)
0 placi. Ja 6u ovde raditi izvaditi dekret, da
hodi placa ot meseca do meseca. Glasnik. ii,
3, 111. (1708). — llj 0 cemu umnom. Nere 6e
tvojih dik slavan glas ne hodit. M. Marulic 53.
Jer zudim da tvoje slave svud glas hodi. N. Di-
mitrovid 88. Tko ima blaga dosti, taj se sit na-
hodi, od sitosce psosti i karanje hodi. P. Hek-
torovic 38. O kako svitovna hitro hodi slava.
A. Georgiceo, nasi. 9. Iz koga sve dobro hodi
i prosiva. 128. Propast i tascina po srcu nim
smino hodi. A. Vitajic, ist. 20^. Tada grisi priko
glave hode. 117. Od naroda do narodi nem go-
spodstvo u vik hodi. 218*. Gospodine, tvoga
imena cudna u vike slava hodi. 480^. Hi je bo|e
da hodi glas jednoga Nemca koji nije ot naseg
roda. Glasnik. ii, 3, 111. (1708). Svakojake misli
im po pameti hodau. E. Pavic, ogl. 369. Kud
mu godi pamet hodi, uvik sobom bludnost vodi.
V. Dosen 82t>. Taj kar Bozji uz covika hodi.
J. S. E,e|kovic 27. — mm) o stvari uopce. Od
onih tvari koje imaju hoditi pred ispovidju. S.
Budini6, ispr. 17. — g) pridajuci neke rijeci
(n. p. dobro, zlo, na dobro, na zlo, naprijed,
nazad itd.), kaze se i o nezivijem stvarima ka-
kovo im je stane (isporedi b)). Kada ti vidis
stvari hodeci zlo , ti verujes , ti se rassrjujes.
Korizm. 48*. Er se zlo umnaza i hodi na gore.
S. Mencetic — G. Drzic 475. (Dvi stvari: srce
i jazik) nigdar do vika na mane ne hode, a
svega clovika na grihe navode. P. Hektorovid
68. Cavtlo t', reslo, i rodilo, i delila i imila,
i gradila, i novila, i naprid ti sve hodilo ! A. Cu-
branovic 163. Hode6i s kriposti bo}e na bo}u.
A. Gucetic, roz. mar. 182. Ciniti da stvari
dobro hode. J. Mikaja, rjecn. kod ispraviti. Inako
ce mu zlo posli oditi prid mudrostju. I. Ancic,
svit. 83. Ako hocete razumeti za nase poslove
kako hode. . . Glasnik. ii, 3, 146. (1709). _ Zlobnim
tako dobrosricno stvari hode. A. Vitalic, ist. 227.
Hoditi nazad ,deteriorem efficere se'. A. d. Bella,
rjecn. 252^. Er su posli i od duse i od ku6e
hodili vele bo}e. B. Zuzeri 15. Da stvari hode
inako nego gredu. I. P. Marki 65. — amo mogu
spadati i ovi primjeri: Jer sto grane u snagu
mu hode. J. S. Re}kovi6 124. Ako necos da t'
u nisto hodi. 404. Glazba mu nije hodila od ulia.
M. Pavlinovic, rad. 31. Hodi komu od glave, u
nauku napreduje. Hoditi za rukom, dobro posao
opremati: ,Ide mu trgovina za rukom'. Hoditi
s putom, dobro: ,A kad ucite} vidi da mu ide
s putom (s nacinom) , onda ga sve do konca
ispita'. M. Pavlinovid. — h) kad se kaze o dvoma,
da Jedno hodi za drugo', znaci da jedno zamje-
nuje drugo, da se jednijem placa za drugo, u
ovakijem primjerima: Pri ovoj gospodi sudu na
pravu oko za oko hodi a glava za glavu. N. Di-
mitrovic 92. Tako da bude hodit glava za glavu,
oko za oko, zub za zub. S. Eosa 75''. — i) premda
je neprelazni glagol, moze imati uza se akuzativ
kojijem se [jokazuje: aa) mjesto kud se prolazi
hodeci. Hodec zem|u, brodec vodu. I. Gundulid
290. Plava je kona jezdela, zelenu goru hodila.
Nar. pjes. vuk. 1, 311. — bb) put i dulina puta.
Clovik ima dig put hoditi. Korizm. 83*. Ho-
dimo dakle nas put. M. Divkovic, bes. 434*. Ide
Osip petdeset mij puta hodeci, ne znam pisice,
ali na konu. F. Glavinic, cvit. 209''. Vsakorjacku
cestu jesam junak hodil. Jacke. 30. — cc) vri-
jeme (kao mjeru puta). HodiSe dan hojenja. Ber-
nardin 15. luc. 2, 44. Er se bjese mnoga sila
od Turaka tuj skupila dva dni hode od Budima.
A. Sasin 185".
b. istice se smjer kojijem se hodi. u ovom zna-
cenu cesto se skracuje impt. hod', hod'mo (naj
prije XVI vijeka: N. Na|6skovic 1, 133. 294; M.
Drzic 32), hod'te; kod ovoga se d ispred t ne
cuje: hote, te se tako cesto nahodi i pisano (naj
prije XVII vijeka : I. Gundulic 171 ; P. Hekto-
rovic (?) 130. 131 , a hod'te xviii : J. Kavanin
491''. 558^). i kod hod'mo moze u nekijem kraje-
vima ispasti d: homo {u Vukovu rjecniku s dru-
gijem akcentom: homo mjesto hod'mo (hodimo)
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori, ali se u
Dubrovniku kaze: homo), u znacenu kod e) i f)
mijena se akc. i kod neokrnena imperativa: hodi,
hodite (vidi u Vukovu rjecniku). u Vukovu rjec-
niku ima i oblik hoj mj. hodi s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori i s primjerom iz narodne
pjesme: Seko moja, hoj da se uzmemo ; amo spada
po svoj prilici i ovaj primjer: Ter mi hoj, ter
mi poj! Nar. pjes. vuk. 1, 506. 507. {zabi],ezeno
je 0 ovoj pjesmi da je iz Dubrovnika, ali ja-
macno nije pjesma dubrovacka). nalazi se na
mjesta i hoder (mj. hod' der) : M. A. Re|kovic,
sat. F7a; Nar. pjes. kras. 1, 77. a) izreeeno je
mjesto ka kojemu se hodi. aa) u pravom smislu.
Ni u Svetu Goru da ne hode nikojimt posilijemt
razve da pasu kobile. Mon. serb. 61. (1293 — 1302).
Dvignuv se od tola pocesmo hoditi put vode.
N. Najeskovic 1, 217. Sinovce, hodmo u grad.
M. Drzic 32. Druge mile, cim sunce odzgar pri-
peklo je, hod'mo, gdi sjen dubja dile. I. Gun-
dulic 403. Hodec g Damasku. F. Glavini6, cvit.
208''. I rece: ,Odmo u grad'. P. Macukat 18.
Kan' da znade i viruje (pas), da prijate| u dom
hodi. V. Dosen 117*. Da slobodno doma hodi.
210*. Hod'mo kuci, dosta smo sidile. M. A.
Eej.kovic, sat. £3°. Ja vi hodit' na torine necu.
Nar. pjes. vuk. 4, 511. I mi odmo do dvora ca-
reva. Nar. pjes. istr. 1, 8. Ter mi homo na 'no
ravno po).e. 1, 30. Ne homo doma. Nar. prip.
mikul. 59. — bb) u prenesenom smislu. Da hodmo
k drugomu putu, t. j. svetomu pismu. F. Gla-
vini6, cvit. 14*. Hodimo sada k sestomu clanu
I. T. Mrnavid, ist. 26. Odimo u s. pismo, da vi-
dimo bari niki sjen i nike prilike od ovizi muka.
F. Lastrid, ned. 411. Odimo na svidocanstva
sveti pisama. test. 180''. — cc) kad je supstantiv
s nekijem prijedlozima, kao na, suprot itd., zna-
cene je da se hodi u neprijatelskom smislu na-
mjerom da se udari, navali. Tko bi suprotivt
HODITI, 1, b.
644
HODITI, 1, b.
Dubrovfcniku liodio. Mon. serb. 455. (1452). Ho-
deci proti Jerusolimu. F. Glavinic , cvit. 104^.
Svak na ovi grad vec hodi. A. Vitajic, ist. 141''.
— b) kraj je micanu cejacle Hi sto se misli kao
cejade. aa) uopce. Ter ce Bogu hodit. M. Ma-
rulic 243. Kad k nemocmi hojaliomo. 305. Nu
blize u Ane liod'mo mi. N. Na|eskovic 1, 133.
Ti vece ne krsmaj, neg vrvom put spile k noj
hodi. 1, 188. Tijem sto cekam tuzan odi? duso
moja, k nemu (Bogu) hodi ! I. Gundulic 247.
Hodi, starce, do cesara. P. Hektorovic (?) 88. O
Ijucile, ne stoj lino, prid cesara hodmo smino.
126. — u prenesenom smislu (o udavanu). Imala
je obrecena muza, hodila je s nega na drugoga.
Nar. pjes. vuk. 2, 12—18. — bh) namjera je kod
micana da se uzme sa soboni cejade ka kojemu
se hodi (n. p. q svatovima k nevjesti). Tko me
zeli ali zudi u Sibenik po me hodi. D. Barakovic,
vil. .557. Kupi svate, odi po divojku. And. Kacic,
razg. 146a. Kada su za me hodili, zelene visne
sadili ; kad su se sa mnom vracali, zorene visne
trgali. Nar. pjes. vuk. 1, 304. Kupi svate, hodi
po dovojku. 3, 534. Sad mi lipo homo po tvoga
oca. Nar. prip. mikul, 71. — cc) u jirenesenom
smislu: pripadati. cejade stoji u dat. Hi u ace.
Vrci ce te velika vezira, a vezira na Novu Pa-
zaru, hodide ti blago od mirije. Nar. pjes. vuk.
2, 610. On nin vec da, ca nin je hodilo. Nar.
prip. mikuh 80. Nece mu placati pristojbine,
sto ga po zakonu hodilo. M. Pavlinovi6, rad. 34.
— c) kraj je micanu kakva radna. aa)^ radna
je izrecena infmitivom (isporedi f) aa)). Ca cemo
nebore? hod'mo grad zapriti. D. Barakovic, vil.
76. Homo cuti nasega proroka. D. Basic 17.
Hod'mo da|e iskat slavu. V. Dosen 23^. A mi
homo stogodi zagristit i napit so. M. Vodopic,
tuzn. jeh dubrovn. 1868. 176. — bb) radna je
izrecena supstantivom s kojijem prijcdlogom. Na
putfc da ne hode. Mon. serb. 18—19. (1233).
OstaJim recihu nac bihu hodili. D. Barakovic,
jar. 97. Gorstace, u solo gdi je taj pir hod'mo
na n, ti glumac veselo, a ja 6u bit' bubah. I.
Gundulid 153. Hodit na kom^dije. I. Drzic 301.
Na smrtne hodijah smede. G. Palmotic 2, 4:d.
Na cestiti j)ir dozvani s velicanstvoiu mnozijem
hode. 2, 220. Er sve hodi na skoncanje. A. Vi-
tajic, ost. 75. Nek se vec ustavja na obsjed
grada hodit. J. Kavariin 184''. S nijedne strano
na pomod mi jos ne hode. 236''. U svatove koji
hode. V. Dosen 158''. Ne imaju hoditi na druge
tasce i izprazne razblude. A. d. Costa 1, 79. Ho-
diti u lov zviri s velikom bukom i pripravom.
Ant. Kadcic 4. Hoditi na vojsku. 4. Tri ptita
sam na vojsku hodio. Nar. pjos. vuk. 1, 462.
.Tesam skoro u cetu hodio. 4, 416. Kad je jedan
put liodil na lov. Nar. prip. mikul. 47. — awo
spada i ovo (isporedi b) bh)): Kad su po vodu
hodilo. Nar. prip. mikul. 28. — d) kao smjer
micanu istice se samo odalivane od mjesta gdje
se do onda stajalo. glagol je svagda u impt. Kad
jo ona gori, hod' s vragom tamo tja. N. Na-
joskovid 1, 262. Odi, sotono, odatle. F. Lastrid,
tost. 150''. Zato homo, uputirao, provodid je ovo
a narai. A. Boskovideva 40. Hodi s vi-agom. I.
A. Nenadid, nauk. 129. Hodi s Bogom! M. A.
Re)kovid, sabr. 71. Hod' otolo, Ugrin Janko!
Nar. pjes. vuk. 1, 181. Hod' otole, kucko snaho!
1, 3()S. Ali rodi, ali u rod odi. 1, 621. Od'
otole, materino zlato. Nar. pjes. here. vuk. 198.
Hodi, davolo, od mono i od mojo duse! Nar.
posi. vuk. 342. — e) venire, kraj je micanu ce-
jade koje govari. — izmedu rjccnika u Jiclinu
(,voiiio' 758i»), u Jijclosljencevu (hodi k moni ,voTii
ad inn'. 2. luidl siuio ,adosdum, hue ados'), u Jam
bresicevu (hodi simo ,adesdum'), u Vukovu (hodi,
hodito, 1. ,komm her, kommt her' ,voni, vonite,
adeste'. 2. ,lasst uns', cf. hajde s primjerima iz
narodnijeh pjesama : Ved hodite da mi pobjeg-
nemo. A vi hod'te da ih dijelimo). (obicno je
glagol u imperativu; ali moze biti da amo spa-
do,) u i ovi priinjeri: Koja^ cesto u ove krajo
hodis kdercu tvu vidjeti. G. Palmotid 1, 184.
Ali ovamo ce|ad hode, s puta im se uklonimo.
1, 350. Koja slika ovo nepoznana s neba hodi?
2, 30). aa) onaj .sto govori zove koga da dode
k nemu. aaa) nije izrecen kraj micanu, ali se
zna da je cejade koje govori. Hodite vi blag'slo-
vjeni otca moga jodinoga ! J. Kavahin 490*. Isu-
krsta evo! hod'te! 558''. Odite, blazeni. F. Lastrid,
test. lOB'"*. Odi, bides okruhena. 145''. Hodite,
blagoslov|eni, iz te tavnosti. D. Eapid 9. Hod'te,
druge, ne hodile lude! Nar. pjes. vuk. 1, 596. —
bbb) izrecen je kraj micanu, Hi rijecima: k meni.
Hi: amo, Hi drugijem kojijem nacinom. Hod'
sjemo, Milica, sramotua hodila; kamo ona pli-
tica? N. Na|eskovid 1, 243. Eece mi tuj hrlo:
, Sjemo hod' najbrze, da ti se na grlo uza ma
navrze'. 2, 19. Nu vede svatovi kupe se na po-
spijeh, u svatbu ho'te i vi, sve sto znah, sve
vam rijeh. I. Gundulic 171. Hote simo, Bozji
ubozi. P. Hektorovic (?) 131. Hodi k meni, vje-
renice! J. Kavanin 511^. Odito k meni i vi,
koji tuge i nevoje podnesoste. J. Banovac, razg.
5. Od' amo, duso neharna. F. Lastrid, nod. 206.
Hoder amo i ti, zarucnice. M. A. Rejkovid, sat.
F7a. Hodite k meni svi koji so trudite. J. Ma-
tovid 435. Milosni vas car izbavja, na dvor hod'te
istijem casom. P. Sorkocevid 590a. Hod' u kolo,
snaho nasa. Nar. pjes. vuk. 1, 61. Hodi, Jovo,
u besiku. 1, 192. Odi k meni, dusice. 1, 205.
Ne zovem ga: ,Odi k meni, sine!', ved ga zovem:
,Odi k moni, dragi!' 1, 408. Od' ovamo, Todore
veziru. 1, 538. Hodi k mono u goru zelonu.
1, 561. Hodi k meni u primorje ravno. 2, 105.
Nego brze hodi b'jelu dvoru. 2, 136. Hodi mene
u svatove, Mujo! 3, 229. Hodi amo, mila gospo
moja! odor amo, da ti nesto kazem. Nar. pjes.
kras. 1, 77. Hote va grad. Nar. prip. mikul. 28.
— ccc) izrecena je radna na koju se zove su-
bjekat (moze biti da je gdjegdje znacene kao kod
f)). radna se moze izreci infinitivom. Odi, Zejno,
vocer' vecerati. Nar. pjos. vuk. 1, 384. — Hi pod-
loznom recenicom u kojoj je da : Hod' da vidis,
od rusaga ko has vezijer tvoj primjen je. I. Gun-
dulid 553. Hodi, scerco, da mi veceramo. Nar.
pjes. vuk. 1, 384. Hodi k mene, da asikujemo.
2, 28. Od'te u dvor, vino da pijemo. 2, 495.
(amo spada i ovaj primjer u kojem hod' stoji za
mnozinu: Neg rartav jaoh lezi, hod' da ga vidite.
N. Najeskovid 2, 194). — Hi imperativom bez
ikakve konjunkcije (isporedi hajde, d)): Tko zeli
naravi kreposti sve vidjet i modi jubavi, hodi
vid ovi cvijet. N. Najeskovid 2. 11. Smrti ne-
mila, hodi mo umori. 2, 38. Eigas ti zlobni
ijed, hudi svijeh iivina, ali opet u pored hod' sa
mnom zacina'. I. Gundulid 139. Hod', od pira
boze, hodi, igi'e mile s^nami vodi. 173. Tim se
hodi sa mnom sijeci. (t. Palmotid 1, 331. Hod'
sad gljodaj, Valerijano, gdi se vira nasa smane.
P. Hektorovid (?) 147. Odi, gospodine Isuse, odi,
Slice pravedni i osvetiteju, od' osveti krv svoju.
F. Lastrid, nod. 13. Hodi vidi, majko! Nar. pjes.
vuk. 1, 387. Hod' vezire, uzmi dugovai'io. 3, 347.
Nego hodi, p()]ubi mi ruku. 4, 439. — Hi im-
perativom s konjunkcijom to: AT od', ago, to
pogubi staica. Nar. pjos. vuk. 3, 401. — ddd)
jircd impt. hodi, hod', da se boje istakne, cesto
se mece rijecca nu (nii hodi, uii hod'): A nu hodi.
HODITI, 1, b.
645
HODOCASNICA
moja stara majko! Nar. pjes. vuk. 1, 200. Nu
hod', dive, da mi promislimo. 2, 31. A nu hodi,
moja vjerna slu^o ! 2, 62. Nii hod' ujna, da
rastovarimo. 3, 221. — bh) onaj koji govori zove
drugoga da ide s nime, nza n, za nim. Tko nece
poledi hod' slidec za rukom. D. Barakovic, vil.
52. Tijem hodi slobodno za mnome vece ti, tve
dobro da budes videti. I. Gundulic 104. Verna
drugo, sa mnom hodi put slavnoga Dubrovnika.
382. Ustani brzo, ter hodi prid kraja sa mnom
na sud. F. Glavinic, cvit. 132^. Poveli im (Isus)
govoreci: ,Hodite za manom'. 2371^. Hodite sa
mnom, ucinim ja vas ribare od Judi. 389^. Poni
sa mnom bote smino. P. Hektorovic (?) 130. No
boj SG i hod' s nami. I. Dordic, ben. 172. ,Ve-
nite' odite sa mnom vi, koji moj zakon obsluziste.
J, Banovac, razg. 5. ,Zato hodi za mnom', rece
joj, i odvede je na vrh jedne planine. 94. Od'
uza me. F. Lastric, od' 1. Hod', ne mogu io'i
sama. V. Dosen 168*. Hodi sa mnom. D. BaSic
192. Hote za mnom. 192. — f) age, agite, impt.
se upotreh]ava had se Tzo nutlca da sto radi, is-
poredi hajde, d). vidi i kod e) aa) ddd). — i u
Vukovu rjecniku (vidi kod e)). aa) s infinitivom
(u svijem je primjerima impt. 1 ^9?.J. Da hod'mo
k nemu poc', ter mu ti ruku daj. N. Najeskovic
1, 294. Hodmo cuti. B. Zuzeri 182. Al' odimo
cudnovatija cuti. F. Lastric, ned. 227. Al' odimo
promotriti sto mu cini himbeni grisnik. 272.
Homo, brate, jezditi kona dobra naprijeda. Nar.
pjes. mikl. beitr. 29. Al' hodimo sad, od mlade
sto svatovi, gledat, rade. V. Dosen 1571^. Homo
dobavit se jakosti. I. M. Mattei 130. Odimo se
vracat na tragove. Nar. pjes. vuk. 4, 386. — bb)
s podloznom reeenicom u kojoj je da. Hodi, brate,
da kusamo }ube. M. A. E,e|kovic, sat. I7a. Ho'te,
Bogu da se obrnemo! da sluzimo Bozu leturdiju.
Nar. pjes. vuk. 2, 6. Hod', da malu igru zametnemo!
2, 30. Hodi, brate, da se izenimo. 2, 43. Hodi,
pobro, da se posigramo, ti korunom, a ja cu ja-
bukom. 2, 82. Vec hodite da mi pobjegnemo.
2, 220. A vi hod'te, da ih dijelimo. 2, 221. Hodi,
Marko, da se pomirimo. 2, 222. Hodi, joldas,
da pijemo vino. 2, 466. Od' junaoe, da s' nad-
strejujemo. 2, 487. Hodi, Mitre, da se osvetimo.
2, 633. Hod', Hajkuna, da se opkladimo. 3, 104.
Hod'te, brace, da se povrnemo. 3, 338. Hodi,
brate, da se polubimo ! 3, 464. Ho'te, braco, da
se pokorimo. 4, 128. — cc) s imperativom bez
konjimJicije. Odite, veli, kupite brez srebra. F.
Lastric, test. 70^. Odi, sele, osedlaj mi kona.
Nar. pjes. vuk. 1, 13. Hodi mene uzmi gospo-
dara. 2, 125. Hodi dodi u Stambola grada. 3, 58.
Hodi uzmi hijadu dukata. 3, 318. Od'to, more,
koiie j)rivatajte. 4, 195. Od'te, dod'te, ako Boga
znate. 4, 241. Nemoj, paso, izgubit vladiku, no
hodi ga vrzi na otkupe. Pjev. crn. 17^. ■ — u
ovom primjeru stoji hod' za mnozinu (isporedi
kod e) aa) ccc)): Kad hoc' tuj da stoje, hod'
svrs'te naj brze. N. Na}G.skovic 1, 295.
c. znacene je kao kod b, ali se razlikvje u tome
sto se misli ne na jedno Jiodcne nego na cesto
ponavjane hodena (iterativni glagol). Jeli hodil
na sv. oficij ? Narucn. 89a. Vse su ob tom ho-
dili, da vase sinove zako}u. Mon. croat. 242.
(1543). Imamo lioditi k pravim pridikam. Kateh.
1561. A7a. Ako je hodio u razlicijeh ispovidnika.
B. Kasic, zrc. 20. Kada po gorah z drugimi
mladinci na lov hojase. F. Glavinic, cvit. 51a'.
Priko morske koji vode gusariti i plijeniti i nas
pokoj smetat hode. G. Palmotic 2, 390. S vod
u plame, s plama u vode osudjene duse hode. J.
Kavaiiiu 398''. A nij' hodio na nauke. J. Ka-
vanin 5351^. More se igrati, i zaiudu stati, more
se poslovati, pravdati i druga, a ne more se u
crkvu hoditi. J. Banovac, razg. 153. Puk Izra-
elski hodijase u templo s darovima. D. Basic
19. Iz tebe su bani izlazili, kojino su po svijetu
vladali, pred junacim na vojsku odili. And. Kacic,
razg. 206''. TJ skulu hoditi. M. A. Eejkovic,
sabr. 34. Poceo sam bio hoditi u skolu. D.
Obradovic, ziv. 20. Da znam da mi nije bo|e,
ne bih ni u crkvu hodio. Nar. posl. vuk. 49.
Muz vavek delal va trsju, a zena mu hodila
z obedom. Nar. prip. mikul. 15. Kad je ona
bolovala, jesi li ti k noj hodio? Pravdonosa.
1852. 9. Hodit na mreze , ribati mrezami. L.
Zore, rib. ark. 10, 352.
2. pasivno (rijetko).
a. subjekat je ono sto je akuzativ kod 1, a, i).
Poznah da hojenim drumom prosal ne bih. P.
Zoranic 68*.
b. nema subjekta. Hojeno je bosima nogama.
S. Kozicic 18a.
3. sa se, pasivno, bez subjekta. Da se opeta
po zakonih hodi i seta. J. Kavanin 156^. Vecma
se hodi u liolosti nego u poniznosti. B. Leakovic,
nauk. 147.
HODIV, adj. koji moze hoditi. — U Stulicevu
rjecniku: v. koraciv; ovoga napose nema, nego
koracjiv kod cega stoji: ,aptus ad deambulandum'.
— nepouzdano.
HODIVOJ, m. inie musko. — xiv vijeka. Dec.
hris. 22. 90.
HODIVOJEVIC, m. prezime (po ocu Hodivoju).
— XV vijeka, a izmedu rjecnika u Daniciceou
(Hodivojevict). Knezu Radoju Hodivojevicu. Mon.
Serb. 504. 506. (1470).
HODNICA, /. vidi 1. hodnik. — U Sulekovu
rjecniku: ,gang (in einem gebaude)'.
1. HODNIK, m. porticus, cryptoporticus, vesti-
bulum , mjesto nekoliko vise dugo nego siroko,
pokriveno, a mo^e biti s jedne Hi s obje strane
ogradeno zidom, u kuci ili pri kuci. — Postaje
od hod nastavkom tn-iki.. — U pisaca na§ega
vremena. I uza zid domu nacini hodnike svuda
u uaokolo. D. Danicic, Icar. 6, 5. Hodnike od
trijema. jezek. 41, 15. Iz sobe se iznesu stolice
u hodnik. M. P. Sapcanin 1, 34. Labava zgrada,
sa hodnicima i coskama. 1, 43. Dva prozora
gledahu na ulicu, treci u hodnik. hodnik se ze-
lenase u modrom viuovom liscu od loze, koja se
gotovo oko cele strelie obavila. 1, 136. Hodnik,
arch. ,gehbahn'. B. Sulek, I'jecn. znanstv. naz.
,Gang' (bauw.), hodnik. rjecnik tehnolog. naz.
2. HODNIK, m. prezime. — xvi vijeka. Jakop
Hodnik. Mon. croat. 294. (1592).
HODNAK, ;/(. vidi 1. hodnik. — U Sulekovu
rjecniku znanstvenoga nazivja: Hodnak, arch,
(vulg. ganak), , corridor, gang', tal. ,corridojo,
andito ; ballatojo', frc. egl. , corridor'.
HODNI, adj. samo o danu, vidi godan, a, a).
— U Belinu rjecniku: hodiii dan ,anniversai'io,
offizio de' morti che ogni anno per qualche morto
si celebra' ,anniversarium' 84'', i u Stulicevu
(kod dan) : dan hodni ,dies anuiversarius'. —
Nije dosta pouzdano : moze biti da je Dellabella
zlo napisao hodni mj. godni, a da je Stulli uzeo
ovu rijec iz ncgova rjecnika.
HODO , m. ime musko (Turcinu). — U na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Kad
to zacu Hodo barjaktare. Ogled, sr. 77.
HODOCASNICA, /. zensko cejade koje putuje
put svetoga mjesta. — Nacineno u nase vrijeme
prema hodocasnik. — ■ U Sulekovu rjecniku: ,pil-
gerin' hodocastnica.
HODOCASNIK
646
HODAK
HODOCASNIK, m. putnik. — U Stulicevu rjec-
niku: hodocastnik, hodocestnik ,peregrinator'. —
mjec je nepouzdana : oa]a da je StulU nacinio
od hodocastvo (koje vidi). — U nase se vrijeme
shvatilo kao da je slozeno od osnova hod i cast;
te su neki pisci primili ovu rijec sa znacenem:
covjek koji pohodi koje sveto mjesto, kao n. p.
Jerusalem (isporedi hagija), vidi u Sulekovu rjec-
niku: ,pilger (wallbruder)' hodofiastnik.
HODOCASTAN, hodocasna, adj. koji putuje.
— (J Stulicevu rjecniku: ,peregrinabundus, pere-
grinans'. — Nepouzdana (vidi kod hodocasnik).
— U nekijeh pisaca nasega vremena: koji pri-
pada hodocasniku Hi hodocasnicima, vidi u Su-
lekovu rjecniku : .pilgerhut' hodocastni klobuk ;
,pilgerkleid' hodocastna odjeca i hajina; ,pilger-
mantel' hodocastni plast.
HODOCASTITI, hodocastim, impf. putovati
put svetoga mjesta (kao hodocasnik, koje vidi).
— U Sulekovu rjecniku: ,pilgern'.
HODOCASTVO, n. peregrinatio, j^utovane. —
isporedi hodocasce, hodocestvo. — U Stulicevu
rjecniku: hodocastvo, hodocestvo ,peregrinatio'
s dodatkom da je uzeto iz misala. — Ako je
zhi}a Stulli nasao ovu rijec u misalu, to je po
svoj prilici apstraktni supstantiv koji postaje od
hodtct Hi od hodoki. nastavkom tstvo, te bi mu
stariji ohlik bio : hodi.ci.stvo Hi hodoctstvo. mane
je jasan stariji oblik rijeci hodocastije za koju
takoder Stulli tvrdi da je nasao u misalu : va^a
da treba citati hodocastvije (s nastavkom Lstvije
7nj. Bstvo). — Kako su neki pisci nasega vremena
shvatili postane ovijeh rijeci, vidi kod hodocasnik.
HODOCASTVOVATI, hodocastvujem , impf.
putovati. — U Stulicevu rjecniku: hodocastvo-
vati, hodocestvovati ,per6grinari'. — Nepouzdano :
jamacno je Stulli naiinio od hodocastvo.
H0D0CAS6e, n. vidi hodocastvo. — U Stu-
licevu rjedniku: (sa starijim oblikom) hodocastje,
v. hodocestvo s dodatkom da je uzeto iz misala.
— U nekijeh pisaca nasega vremena (prema ho-
docasnik): putovane k svetomu mjesta, vidi u
Sulekovu rjedniku: ,pilg6rschaft'.
HODOCESNIK, m. u Stulicevu rjecniku: ho-
docestnik kod hodocastnik.
HODOCESTVO, n. u Stulicevu rjecniku: kod
hodocastvo.
H0D06eSTV0VATI, hodocestvujem, impf. u
Stulicevu rjecniku: kod hodocastvovati.
HODOJE, m. ime musko. — isporedi Hodan.
— XIV vijeka. Dec. hris. 5. 39 i jos na nekolika
mjesta.
HODOJEVIC, m. prezime (po ocu Hodoju). —
XIV vijeka. Bogoje Hodojevi^t. Dec. hris. 78.
HODO§, m. manastir u temisvarskoj eparhiji.
Manastir HodoS sazidan je u xv voku od Ste-
vana JakSida. Sem. prav. 1878. 144. — Pomine
se xviii vijeka. Arhimandrit Sovronije ot mana-
stira OdoSa. Glasnik. ii, 2, 283. (178(5).
HODO&AN, m. mjesto u Medumurju. Schem.
zagr. 187.0. 138.
IIODOTAJ, m. vidi hodataj. — U Belinu rjei-
niku: ,doprecator' 412''; ,sequester' 468"; u Vol-
ti^ijinu: ,interco8sore, mediatore' .fiirbitter'; u
Stulicevu : ,iiitorcossor, deprecator'.
UOpOTAJAN, hodotajna, adj. (n. p. grijeh)
za koji se moie hodotajiti, koji se moze oprostiti.
— isporedi hodotavnn. — U jednoga pisca xvii
vijeka, a izmedu rjeinika u Stuliievu (.venia
dignus' s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
Nike (duse) z hodotajnim ili z malim grihom
(dile se). F. Glavinic, cvit. 12a. Drva, slama i
pliva (razume se) hodotajni ili mali grihi. 14^.
Oni ki grih hodotajni uciniliu. 16^\ A posve-
tilisca proti smrtno (sic) i hodotajnomu grihu.
-lB7a.
HODOTAJANE, n. djelo kojijem se hodotaja.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
HODOTAJATI, hodotajam, impf. vidi hoda-
tajati. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,intercedere,
precari, se immiscere alicui rei vel in aliquam
rem, impedire, tutari, tutum aliquem reddere'.
HODOTAJICA, /. vidi hodatajica. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,intercedens, deprecatrix'.
HODOTAJITI, hodotajim, imp/, vidi hodatajiti.
— U Belinu rjecniku: .deprecor- 412"; u Volti-
gijinu: ,intercedere' ,fiirbitten' ; u Stulicevu: v.
hodotajati.
HODOTAJSTVO, n. vidi hodatajstvo. — xvii
i xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,in-
ternuntium' 467l>; ,deprecatio' 412*5), u Voltigijinu
(,intercessione, mediazione' ,furbitte'), u Stulicevu
(v. hodotajaiie). Ne bogoctovnim liodotajstvom
od nalezedega zla i od smrti vicne izbavimo se.
M. Alberti 44. Zasciti, molimo te Gospodine,
odotajstvom B. M. V. Divice ovu obitil od svake
protivscine. L. Terzic 357. Prosim te da ovo
sveto pricescenje meni ne bude s krivine na
muku: dali da mi bude hodotajstvo spaseno. I.
Krajic 43.^ Molitva suproc kuzi po hodotajstvu
s. Koka. Stit. 27.
HODOTAJSTVOVATI, hodotajstvujem, impf.
vidi hodatajstvovati. — Samo u Stulicevu rjec-
niku : V. hodotajati.
HODOTATI, hodotam, impf. vidi hodatajiti. —
Samo impf. hodotaj u jednoga pisca xvii vijeka,
i ger. praes. hodotaju6i u drugoga xviii ; ali moze
biti da su oba oblika od hodotajati (praes. ho-
dotajem?); prvi bi mogao biti i od hodotajiti.
Bogorodice, hodotaj za nas. M. Alberti l!». 202.
Hodotaj za obetni zenski pol. 22. 39. Primi
zavite nase s uzdavanjem hfala i odotajuci B. D.
Marija i S. N., ovomu diticu daj zdravje u na-
pridak pameti i tila. L. Terzid 235.
HODOTAVAN, hodotavna, adj. vidi hodotajan.
— Na jednom mjestu xvii vijeka (moze biti i
stamparska pogre§ka). Crikva ima pomazanje
ulja s. proti hodotavnomu grihu. F. Glavinid,
cvit. 447a.
HODOVO, n. selo u Hercegovini u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn. 250.
HODUKATI, hodukam, impf. dem. hoditi. —
Samo u Stulicevu rjecniku (,andar spesso' ,itare')
gdje je shvaceno kao frekventativni glagol.
HODUJ^E, /. pi. stapi na kojima su naslonene
noge tako da ostaju nekoliko vise zemle, te se na
nima ide po hlatu. — isporedi hodalke, hodal-
nice, hodala. — Akc. se mijena u gen. hodiija.
— if Vukovu rjecniku: ,die stelzen' ,grallae'.
HODUS , m. vidi hodac. — U Jambreiicevu
rjeiniku: ,ambulator'.
HODA, /. vidi hod, hodene. — U Vukovu rjec-
niku: ,das gehen' ,itio' s primjerom : Rdava hoda
(n. p. po zlu putu, po snijegu bez putine).
H0DA6iCA, /. u Stulicevu rjedniku: hodjafiica,
V. hoditejica. — nepouzdano.
IIODAK, m. u Belinu rjeCniku: hodjak .am-
bulator' 163», i u Stulicevu: hodjak, v. hodite}
s dodatkom da se nalazi u (rundulida (?). — ne-
pouzdano.
HODAVATI
647
2. HOJA
HODAVATI, hidavam, impf. vidi hoditi, ho-
dati. — U ,jedno(/a pisca xvii vijeka (s cakav-
sh'jem ohlikom hojavati) i u poslnvici istoga vijeJca.
Svaku noc izvan ^rada hojavase k jednoj mrcini
i zlici. B. Kasic, in. 87. No^e naucne hodavat'
ne mo^u s mirom stat. (D). Poslov. danic. 85.
HODENSTVO, n. vidi hodene. — U StttUcevu
rjecniku: hodjenstvo ,ambulatio, itio'. — nepouz-
dano.
HODENE, n. djelo kojijem se liodi. — Stariji
je oblik hodenje, a ii knigama pisanima crkve-
nijem jezikom ima i staroslovenski oblik ho-
zdenije ; n cnkavacn hoj enje ; u nekijeh pisnca gri-
jeskom hodjenje, hodjene, hodenje, hodeiie. —
Izmedu rjecnika u Vronciceiw (hodjenje ,ambu-
latio'), u Miknjinu (hodenje kod hod i napose:
hodenje s velicanstvom ,incessus'), u Belinu (ho-
djenje ,itio' 79a; ,ambulatio' 162a), « Bjelosfjen-
cevu (hodene i hodene), u Jamhresicevic, u Stu-
licevu (hodene i hodjene), u Vvkovu, u Dani-
cicevu (hozdenije ,ambulatio'). Hozdenije tvoje
vt mire da budett. Sava, sim. para. saf. 9. Bra-
trieje jedintstvo i vt kupt hozdenije. Domen-
fcijan^ 8. Hromymt hozdenije darovase. 208.
Hodise dan hojenja. Bernardin 15. luc. 2, 44. I
pojde u pustinu jedan dan hojenja. 30. 3reg.
19, 4. A Isus trudan od hojenja sijase vrhu stu-
denca. 48. joann. 4, 6. Od hromo^a ki ni sa-
grisi] hojenjem. Narucn. 58a. Poddrzi moje no^e
od tascih hojenji. Transit. 157. Grad velik tri
dni hodenja. N. Ranina 81a. jon. 3, 8. Tko li
joj u smihu, tko li u hojenju, tko milost u tihu
poda govorenju? H. Lucie 208. Hromi hodenje
primaju. A. Gucetic. roz. jez. 125. Naucil bi to
on nebeskoga krui?(l)a hojenje. Aleks. jag. star.
3, 226. Razlos: od hojenja od nebesa. M. Orbin
192. Slipim videnje, hromim hodenje Bog poda.
F. Glavinic, cvit. 92». Po ,hodenu, po prilici
Krstimir je pravi vidjet. G. Palmotic 1, 51.
Odenje alti pribjenje na kriz. I. Ancic, svit. 222.
Ti hodjenje dakle moje, Gospodine, htij kripiti.
A. Vita|ic, ist. 47^'. O hodjenu ili nehodjeiiu .Te-
zusovu. S. Rosa 40a. Provode zivot svoj u ho-
denju i putovanju. A. d. Costa 1, 104. Da jih
svojim apostolskim trudom vrati s bodena stra-
putna. Ant. Kadcic 232. Da bi ta kontrada
s iglami osuta, se bi se pobralo od mojga ho-
jena. Nar. pjes. istr. 2, 55.
HOFMESTAE, hofmestra, nem. hofmeister,
covjek koji upravja krajevski/jem ili uopce go-
spodskijem dvorom. — Na jednom wjestu xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelosfjencevu (kaj-
kavski hofmester, kapitan dvora ,praefectus prae-
torii, praefectus vel oapitaneus aulae, admissio-
nalis, anteambulo'). Tomasa Milovca hofmestra
nasega (Stjepana Frankopayta). Mon. croat. 267.
(1572).
HOGA, m. turski svestenik, pers. chage, tur.
hoga, starae, ticitej, gospodin. — Akc. se ne mi-
jena (gen. pi. hoga). — U jednoga pisca cakavca
XVIII vijeka (ako nije zlo stampano) stoji j 7nj.
g. Hoje i ulami ne klanaju. J. Kavanin 270a.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu :
,chodscha (tilrkischer geistlicher)' ,sacerdos tur-
cicus' s primjerima: Hoga, kamo vakup ? cf.
vakup. jHoga, ne boje te se djeca'. ,Vala ni ja
djece'. UciteJ se hoga dize, i ovako progovori.
I. Gundnlic 303. Nabunivat jedni stase hoge i
crkav redovnike. 481. Dali se od nas trpjet'
moze, da hoga po mecetijeh ne haleka i ne za-
vija? 478. Daj nam pasu Dilavera, i uciteja
hogu s nime. 491. Mnogi krstjani idu ogam.
S. Margitic, fal. 260. Poslusajte oge zakonose.
And. Kaci6, razg. 159*. Zovi meni, neno, hoge
i agije. Nar. pjes. vuk. 1, 260. Jera nije vojska
od mejdana, ve6 sve stare ho^e i hagije. 2, 314.
Al' mu veli hoga 6uprih"jcu. 2, 402. Jos nagoni
oge i agije, da i oni s liime piju vino. 2, 430.
Govore mu lioge i kadije. 2, 610. Zaucise hoge
na gamijam'. 2, 624. Turski hoga na zvonari
vice. 3, 47. On podviknu hoge i sehove i ha-
gije i redom muktije. 3, 59. Sluge moje, hogo
i kadijo! 3, 79. Cujete 1' me, hoga i kadija?
4, 23. K nama brze, hoge i 'vaizi! 4, 133. Tu
pogibe oga Skop]anine. 4, 352. Id' otole, hoga
Mu.sovicu! 4, 480. Promece se kao (Nasradin)
hoga kroz ponavu. Nar. posl. vuk. 264. vidi i
kod Nasradin. — isporedi hoza.
1. HOGIC, m. preziyne (i u Turaka i u Hriscana).
— U nase vrijeme (hez h). Teodor O^ic. Nar.
pjes. vuk. 2, 648. (medu prenumerantima). Murat
Ogic. u Nar. pjes. petr. 1, 350.
2. HOGIC, m. selo u Hercegovini u okrtigu
mostnrskotn. Statist, bosn. 226.
HOGIN, adj. koji pripada hogi. — U Vukovu
rjecniku. ^ — I u imenima nekijeh mjesta u Srhiji.
Hogina Niva u okrugii podrinskom. Ogina Niva.
Sr. nov. 1874. 293. — Hogine Livade u okruqu
kraqujevackom. Ogine Livade. 1861. 517. — Selo
Pricinovic Posavski u okrugu sabackom zvalo se
prije Ogino Selo. K. Jovanovic 88.
HOGINICA, /. hogina zena. — U Vukovu
rjecniku.
HOGINSKI, adj. koji pripada hogama. — U
Vukovu rjecniku.
HOGULO, m. ime mmko. — TJ narodnoj pjesmi
XVIII vijeka. Prid b'jelijem dvorima Hogula Skra-
dinanina. Nar. pjes. bog. 218. Da mi bjese drugi
junak ko Hogulo tvoj gospodar. 219.
HOGIILOV, adj. koji pripada Hogulu. L'jepa
Zore Hogulova. Nar. pjes. bog. 218.
HOHAL, Hohla, m. ime musko. — Na jednom
mjestu XIV vijeka sa starijim oblikom, i otale u
Danicicevu rjecniku (Hohtlt). Hohtli.. Mon. serb.
123. (1336—1347).
HOHMEl^INA, /. vrpa trave. — U nase vrijeme
u Istri. ,acervus herbarum'. D. Nemanid, cak.
kroat. stud. 1, 53.
HOHOTATI, hohocem, impf. smijati se u glas.
— TJ rukopisu xvi vijeka. Da se ne sramuje
toliko hohotati , da ju vas mostir cuje. Nauk.
brn. 66''.
HOJ, interj. glas kojijem se ko zove. — ispo-
redi oj. — n Voltigijinu rjecniku: hoj, cujes!
,ola, senti !' ,holla, horst du !' — I u pripjevima.
Hoj mile moj. Nar. pjes. here. vuk. 28.S. Ki mi
je zletel, hoj izletel. Nar. pjes. mikul. 145. Hoj
dodola ! daj nam rosnu kisu, hoj dodola za oraca
i kopaca! hoj dodola. S. Tekelija. let. 119, 5.
1. HOJA, rijec bez smisla u pripjevu narodne
pjesme u ugarskijeh Hrvata, vidi kod dunda.
2. HOJA, f. (?) vidi kod Dolerija. Zovuc Pana,
Hoju (stampano je Hoja, ali prema tal. Pale,
lat. Pales , treba da je zenskoga roda , te bez
sumne treba citati Hoju), Lera, Doleriju (,chia-
mando e Pane e Pale e Priapo e Pomona'). D.
Zlatarid 72*. Hoja, Lero, Dolerije, na kletvu vas
zovem doli. I. Gundulic 41. Kad moj slatki glas
zacina kako slavie ki se izvija, na n doteku iz
planina Hoja, Lero, Dolerija. 140. Na ovo cudo
vas puk stoja k'o zapanen, ter ne prista Dolerija,
Lero i Hoja zvat' na pomoc segaj mista. 170.
Da se ije, da se pije, Hoja, Lero, Dolerije! 172.
Dolerije, Hoje i Lera tad pomrca stara slava. G.
2. HOJA
648
HOLOSLAVA
Palmotic 1, 28. Hoja bez razbora, a Silerijan
bez srama (razloga). (Z). Poslov. danic. 27. Tesko
ti Lera i Hoju na kletve prizivat'. (Z). 126.
HOJDAN, n. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Hojdani.. S. Novakovic, pom. 111.
HOJDANA, /. ime zensko. — isporedi Hojdan.
— Prije nasega vremena. Hojdana. S. Novakovic,
pom. 111.
HOJE, n. vidi oje. — U Stulicevu rjecniku:
,buris, bura'.
HOJIN, adj. koji pripada Hoji. Hojiuo po-
svetiliste uit' bremena ceka nit' svjedoka gleda.
(Z). Poslov. danic. 27.
HOJME, interj. vidi ajme, tal. oliime. — U
jednoga pisca cakavca xv vijeka. Hojme tero
dopast paklenih djavjih ruk ! M. Marulic 91.
Hojme! ca cu sada? 157.
HOJSIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan Hojsic.
Mon. Croat. 257. (1556).
HOKIJAK, vidi honkijar.
HOKSJENAC, li6ksjenca, m. vidi osjenac. —
Na jednom mjestu xvi vijeka (va^a da h stoji
samo pisarskom grijeskom). Hoksjenac i rutu ma
uije kad iskati. M. Vetranic 1, 138.
HOL, h61a, adj. vidi oho. — Od xviii vijeka
samo u pisaca koji ne snadu kad trebu izgo-
varati i pisati h, po cemu se vidi da sii sami
dodali h u pisma a da su izgovarali ol, ola;
izmedu rjecnika u Stulicevu (lioli s dodatkom da
je uzeto iz Bjelostjenceva gdje ove rijeci nema:
jamacno je Stulli nasao u onakijeh pisaca).
a. adj. Govori rici zle, hole i nepostene. I.
Griicic 46. Slomiti cu i podlozit moj holi vrat.
154. Svoju holu vo)u cini. 193. Odp Danijel
prorok s oblastju prorocanskom prid hologa Na-
bukodonozora. J. Banovac, pripov. 74. Oni nisu
bili prilicni poniznomo Isukrstu voce holome Lu-
ciferu. 200. Duzni su paziti dobara svoji, uiti
ji razasipati u prozdrlost i holu odicu. F. Lastric,
ned. 132. Priholi Oloferno. 136. Digne svoju
holu glavu. V. Do§en i**. Sokola koga nose krila
hola. 18". Slava hole krune. 20**. Hole lazi
kad prodaje. 40".^ Kano pavun tica dignu svoja
hola lica. 65^'. Sto u svojoj holoj sili jednog'
slu§at nisu htili. 246^. Da ce zensko sime holoj
zmiji ne glavu satrti. M. A. Ile|kovic, sat. 'El^.
Zlocudui, holi, neposlusni i samovojni. M. Do-
bretic 333. Da sataru holu vjeru tursku. J.
Krmpotic, pjesm. 5. Lasno ti je pjevat opojenu,
jos je lakse ponijet se holu. Osvetn. 1, 69.
b. adv. holo. Starijemu holo odgovorio. S. Mar-
gitic, ispov. 15. S liima holo govoi'eci. I. Griicic
52. GreSnika nade holo neposlusna. 196. Bre-
zobrazno govore i holo uzdrzaju. F. Lastric, test.
217^. Koji holo pogrduju pravovirne krstjaue.
27411. Sebe holo kad proslavi. V. Dosen 23«'.
iSvak, kada se holo slavi . . . 34''. Jeli uzrok
igdi ima, tebe holo sto uadima? 4lK Da se
holo fall jo§ i sada. J. Krmpotic, pjesm. 7.
HOLAST, /. vidi oholast. — Na jednom mjestu
u pisca cakavca (po vrlo iskvarenu rukopisu).
Parjaj 5to svih holast shusti, zavidostju i no
2e)u (?]. M. Polegriuovic 176.
IIOLBA, /. nijeru za sto zitko, po oke, hem.
lialbe. — isporedi poli6.^ — Od xviii vijeka po
lijevernijem krajevima. Cetiri olbe vina. Z. Or-
feliu, podr. 19. Ako jo boca od jedue ice iliti
holbo. a. Pestalii 24(J. Onaj je sad pijan, na-
plati(^u niu koju holbu vise. Yin, poslov. 14.
HOLETA, in. ime musko. — U narodnuj pjesmi
crnogorskoj nnsega vremena. Posjekosmo vojvodu
Holetu. Ogled, sr. 181.
HOLGOSTA, /. vijesto blizu Novoga Brda. —
XIV vijeka. Crtkovt Mati Bozija u Holtgosti.
Glasnik. 24, 273. (1395).
HOLICA, )«. vidi oholica. — xviii vijeka (vidi
kod hoi). Nismo li te mi vidili, holico, okre-
nuta? F. Lastric, test. 165''. Povrativsi se ho-
lice na holosti. 208". Vidiiete holice ponosne.
svet. 311^. Rosa milosti Bozije mimohodi holice
uzvisene i pociva na ponizni. ned. 34. Holica se
prilikuje Luciferu. A. J. Knezovic, ver. 27. Hi
misli mozebiti ovaki holica da je ovim imenom
,paur' opsovao i nagrdio dobroga covika? M. A.
Rejkovic, sat. LB''. Onda ce poznati holice, ko-
liku im je stetu niova holost ucinila. B. Lea-
kovic, nauk. 137.
HOLIJA, /. vidi oholija. — xviu vijeka (vidi
kod hoi). Odagni od duse ovoga tvoga sluzbenika
svaki duh holije i uznesenja. L. Terzic 113. One
nase zle misli od holije, od srzbe. J. Banovac,
razg. 160. Zalosti se covik, sto rad svoje holije
ne moze imati visoka gospostva. pripov. 12. Od
holije napuani. 69. Ovo izhodi od niove holije.
F. Matic 48. — Na jednom mjestu: oho covjek,
isporedi holica. Ho6e oni holija, da ti prija
umre§ nego se on ponizi. J. Banovac, pripov. 83.
HOLIK, m. vidi oholik. — U jednoga pisca
XVIII vijeka (vidi kod hoi). O grisnici, holici i
pri|ubodivci. F. Lastrid, ned. 392.
HOLIT, adj. vidi oholit. — U jednoga pisca
XVIII vijeka (vidi kod hoi).
a. adj. Dirau holiti slican. V. Dosen iv. Za
holitu tvoju glavu. 16'^. Gledaj pokrov tvoj ho-
liti! 20^. Pak zato li ti, holiti, ne mos srcu odo-
liti? 43''.
b. adv. holito. Holito se ne uzdizi. V. Doseu
17a. Da holito sve potlaci. 42*.
HOLITI SE, holim se, impf. vidi oholiti se.
— Od XVIII vijeka (vidi kod hoi), a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (gdje se dodaje da je uzeto iz
Mika(ina, ali u ovome toga nema, vidi kod hoi).
Sto se holis, smrade? J. Filipovic 1, lO'*. Bog
ovako se ponizio, a ja sam se holio! P. Fili-
povic 55. Sto se holi zemja i pepeo ? F. Lastrid,
test. 42a. Imas obicaj holiti se i ponositi u li-
poti i odici. nod, 18. Zato se ponose, hole i na-
sladuju u izpraznosti. 313. Zlo za dobro vra-
cate, holeci se i ponosedi. 389. U tome da se
hole sto zivinu porobise. V. Dosen 24».
HOLNICA, /. vidi oholnica. — U Stulicevu
rjecniku (,mulier in superbiam elata'). — Ja-
macno je sum Stulli nacinio ovu rijee (vidi kod
hoi).
HOLOLAZA, m. homo vanilo(|UUs, covjek koji
laze da sama sebe pohvali (jace nego hvalisa, kod
kojega se ne istice osobito da laze). — U jednoga
pisca XVIII vijeka koji je sam nacinio slozivsi
osnove hoi (koje vidi) i laz. Hololaza sebe fali.
V. Do§en iv. Od tamnog' hololaze uit' istina,
niti svitlost, nit' se druga rodi kripost. BS''. Eto
slave hololazi, koju lazuc sebi trazi. 40".
HOLOLUD, adj. vanus, vidi ta§t (o ce^adetu).
— U jednoga jji'sca xviu vijeka koji je sam na-
cinio slozivsi osnove hoi i lud. Znam da mnogi
milolazo, kad dobitka sebi traze, hololudog' mnogo
fale, dok ga falom pozaivale. V. Dosen 35".
HOLOSLAVA, m. liomo ambitiosus, ijovjek koji
lilepi za slavoin, za iascu. — V jednoga pisca
xviii vijeka koji je sam nacinio ovu rijec slo-
zivsi osnove hoi i slava. I s holosti suuicen tako,
o torn radi svakojako, da svit nejma driigu glavu
nog iiegovu vrtoglavu, o budale holoslave! o
broz iskro svisti glave! V. Dosen 42a.
HOLOST
649
HOMUT /
HOLOST, /. vidi oholost. — Od xvii vijeka
(vidi hod hoi), a izmedu rjecnika u Stulicevu
(uzeto u pisca Lastrica). Po holosti sag^rijesi.
M. Divkovic, nauk. 273*^. Po molitvi dize se
holost. S. Margitic, ispov. 29. Holost prilikuje
se lavu. 3-1. Ze}om od holosti zeli imat postenje.
I. Grlicic 201. Ogan... ocistit ce od holosti, od
lakomosti, od bludiiosti. J. Banovac , razg. 3.
Koji svojom eretickom holostju ne tiju6i ostaviti
zloce. izkaz. 17. Ona holost jest ukorenula se
u glavam zenskim. J. Filipovic 1, 42^. I na-
puhavsi se holostju (Lucifer). F. Lastric, test.
41*. Vide nesklade, iienavidosti, taste slave i
holosti. ned. 369. Holost, lakomost, bludnost.
A. Kanizlic, utoc. 212. Tko se dize u holosti.
V. Dosen 8'>. Holost je tasta slava. 20*. Druge
slave ne ima neg' sto holost neg' nadima. 41*.
Koji sada u holosti bisno vlada. 44'^. Uzrok od
toga nemira bise ostro vladane krajevo oli holost
bana. And. Kacic, razg. 28. Ne znam iz kakve
holosti, natoprce dolamu na livo rame a sesir
na desno oko. M. A. Rejkovic, sat. LS*. Po-
niznost piotiva holosti. M. Dobretic 202. Pun
visokoumija i holosti biti. D. Obradovic, sav. 83.
Sad ga probuduje na neustrplivost, na srgbu i
na holost. B, Leakovic, nauk. 219. Jer je holost
vasa dodijala. Nar. pjes. vuk. 5, 260. Od ho-
losti i od uzgoruosti. Nar. pjes. juk. 93.
HOLOUS, m. ill f. (?) ivie mjestu. — xvii
vijeka. Holoust. (god. 1682). S. Novakovic, pom.
150.
HOLSTVO, n. vidi oholost. — (J jednoga pisca
cakavca xvi vijeka. Ne va\a srdistvo kadi ni
jakosti a mane holstvo gdi ni blaga dosti. P.
Zoranic 53".
HOlfiA, /. stola (u katolika), petrahi] (u pravo-
slavnijeh). — U Stulicevu rjecniku: , stola, fascia
nota (quam ap. Christ, sacerdos liumeris im-
ponit)' s dodatkom da se nahodi u pisca Dra-
gicevica. — nije dosta pouzdano (ali vidi i ho-
Jeva).
HO^AC, Ho|ca, in. prezime. — U nase vrijcme.
Schem. zagr. 1875. 26-\
HOl^AKE, /. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 62.
HO]^EV, /. vidi hojeva. — U nase vrijeme u
Istri. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 1, 67.
HOi^EVA, /. bjecva. — TJ nase vrijeme u Istri.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. 1, 82. — Bijec je
praslavenska nepoznata postana, isporedi stslov.
hojeva, crevja, rus. xoanBa, xaaaBa, grlo u cizme,
po}. cholewa. — Nahodi se na jednom mjestu u
pisca cakavca xvi vijeka. Hi Osipove ho|eve ili
svetoga Petra glavu vide. Postila. K4b. — Ho-
jevi, /. (?) pi., gen. hojev, bjecve. Omisa} na Krku.
— isporedi ho|ev.
HO^EVAC, Hojevca, m. pjrezime. — U nase
vrijeme u Hrvatskoj.
HO^jEVAC-SELO, Ho)evca-sela, n. selo u Hr-
vatskoj u zvpaniji licko-krbavskoj. EazdijeJ. hrv.
39. — zove se i Hojevcevo Selo. Schem. segn.
1871. 16.
1. HOMAE,, m. ivie mjestima. — a) selo u
Bosni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 10.
— b) selo u Hercegovini u okrugu sarajevskom.
28. — c) ime planini u Bosni. F. Jukic, zem]op.
27. 55.
2. HOMAR, m. u Stulicevu rjecniku: ,augur,
auspex, hariolus' s dodatkom da jc uzeto iz bre-
vijara. — nepouzdano.
HOMEE, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. EazdijeJ. hrv. 46.
HOMOJ^, m. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 38.
HOMO^iAC, Homojca, m. zaselak u Hrvatskoj
u zupaniji licko-krbavskoj. Eazdije].. hrv. 34.1^
HOMOJ^E, n. ime mjestima. a) kraj u Srbiji
u okrugu pozarevackom. — od xiv vijeka (vidi
u Danicicevu rjecniku). — izmedu rjecnika u
Vukovu (Omo}e ,theil der pozarevacka naliija,
wo die Mlava entspringt'), i u Danicicevu: ,Ho-
moje', kraj u sadasnoj Srbiji u okr. pozarevackom:
car je Lazar dao crkvi bogorodicinoj u Zdrijelu
branicevskom nekoliko sela ,u Omoju' (Mon. serb.
194 god. 1380). u prijepisu koji je mjesto ori-
ginala i po kom je prvi put i stampano stoji
,Homo|u'. — A do Ivka od Omoja Zivka. Nar.
pjes. vuk. 2, 202. — b) selo u Hercegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 238.
HOMO^ICA, /. mjesto u Banatu. Omojica.
Sem. prav. 1878. 54.
HOMOJ^KA,^/. zensko decade iz Homoja (vidi
Homo|e, a)). Omojka. I. Pavlovic.
HOMO^iSKi (homojski), adj. koji pripada Ho-
mo]u (vidi Homoje, a)). — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukoou (omo|ski) i u Dani-
cicevu (homojiskyj, roij Homo}e). [zbegt omo)sky.
Okaz. pam. saf. 78. (oko 1501).
HOMOEANI, m. pi. u Danicicevu rjecniku:
jHomorani', selo manastira Treskavca: ,Homo-
rani' (Glasnik. 13, 374). bilo je u Babuni: ,selo
u Babune Ilomorene' (Glasnik. 11, 131 god. i;j36
— 1346). meda mu je isla ,na putt prisadLsky . . .
obtjemjuste vsu Lukavicu' (Glasnik. 11, 134). to
je bez sumfie sadasne selo blizu Prilipa koje
Hahn (reise 188) pise ,Moran'.
HOMOEANSKI, adj. u Danicicevu rjecniku:
jbomorantskyj', rwr ,Homorani': ,na klisuru lio-
moransku, vse pravine homorauske' (Glasnik. 13,
371). ,homorensku mezdu' (Glasnik. 11, 133 god.
1336—1346). ,vsu jjravinu homorentsku' (134).
HOMOEJE, n. u Danicicevu rjecniku: ,Ho-
morije', Altinu je isla meda ,u Homorije' (Mon.
serb. 94 god. 1330).
HOMOT, m. tacka za lozu. — U nase vrijeme
u Istri. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 29.
HOMOTAEIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 210.
HOMUC, m. vidi homut. — U Vukovu rjec-
niku: omuc, vide omut s dodatkom da se govori
u Barani.
HOMUGAK, homiicka, m. dem. homuc. — U
Vukovu rjecniku (omucak).
HOMUEITI SE, homurim se, impf. mrgoditi
se. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. nahomu-
riti se.
HOMUT, m. jugum; manipulus. — -u- stoji
mj. negdasnega a. — Bijec je praslavenska (sa
znacenem : jar am, ajam), isporedi stslov. homfjjt'B,
rus. xoMyT'i, ces. chomout, po}. chomq|t. — Ne-
poznata postana; misli se da je srvnem. komat
i novovnem. kumet doslo iz slavenskoga jezika.
a) jugum (libra), jar am (u mjerila). — samo u
nekijem starijim rukopisima u kojima se ovako
zove znak u zodijaku u koji ulazi sunce mjeseca
septembra (lat. libra), a u drugijem se rukopisima
zove jaram, vidi: Jedan zodijak §tampan u Ti-
honravovu ii. 361 — 863, iz rukopisa nase juzne,
t. j. upravo srpske domovine . . . mjesto ,jartmL'
ili jjaramb' prevodi vazda slovom ,homutB'. V.
HOMUT
650
2. HOEA, a.
Jagid, star. 10, 120 — 121. i u duhrovackom ruko-
pisu XVI vijeka (Zbornik) stoji pet puta homiit
medu djevica i skri^ijun. 127. — h) u nasem je-
zihu ima obicno clruga znacena, za koja nije
jasno JcaJco su se iz praslavenskoga razvila. aa)
homut sijena, saka sijena. — izmectu rjecnika u
Vi(kov2i (n. p. sijena ,handvoll' ,mauipulus'). De-
vojka donese kgtao s vodom, homut sena, klekne
i tare. M. P. Sapcanin 1, 34 — 35. — moze biti
da je slicno ovome znacene i « dva primjera
XVI vijeka: Vlasi u homut spleteni. M. Vetranic
2, 82. Muhe se skloi^ise sve zajedno u homut.
2, 167. — bb) odvec gusta suma ili trnak, gde
jos ima i pavita. ,Ode zee u omut, pa ga nema'.
u selu Biosci u uzickom okrugu u Srbiji. S. I.
Pelivanovic.
HONAKAR, H0N6aR, HONCIJAE, vidi hon-
kijar.
HONDE^j, m. neki nakit (dosta dug komad
drveta pokriven platnom raznijeh boja sa zabo-
denijem zlatnijem ili srebrnijem iglama) sto zene
(udate) nose na ylovi u Konavlima. — Od xvn
vijeka : u prvom pjriwjeru ne zna se, jeli isto zna-
cene (prerezati s kim honde}, kao da je svaditi se,
ill razdijeliti se, o mum i zeni) ; i u drugom pri-
nijeru nije ti pravom znacenu; izmedu rjecnika
u Vukovii: ,art frauenhaube' ,mitrae genus' (s do-
datkom da se govori u Konavlima). Prerezat cu
s tobom honde} (kaze muz zeni), znat mi crknuti,
i nte(c) cu tja od tebe u strmen }uti. V. Men-
cetic. app. not. 2, 277. Ter prosule (dumnel taj
honde} niz glavu. I. Dordic, pjes. 195. Zena
ima honde} a devojka nosi kapu pod ubruscem.
prije je bio obicaj da devojka kad je presla go-
dine udadbe a ne udala so, da je morala nositi
honde} s kitom sarenom (jer zene nose bijele kite)
i bez glavicatijeh iglica koje se vide na hondeju
muzatica. V. Bogisic, zborn. 129. (Devojka koja
se s kim zaboravila) sada smije (nositi djevo-
jacko odijelo), ali prije nije smjela nego je na
glavi morala nositi honde} kao i udate zene. 632.
HONDICI, m. pi. selo u Hercegovini u okrugu
mostarskom. Statist, bosn. 236.
H0NDE(5iCA, /. kao da je zenski nadimak. —
U komediji dubrovackoj xvi vijeka. Sada mi po
Mariju teci hondrcicu. N. Najeskovic ], 269.
Marija hondrcica dosad ... 1, 270.
HONKIJAR, m. pers. tur. chvinkar, car, kra\.
— J' rukopisu xv ili xvi vijeka (moze biti da
Ireba citati honcar Hi honcijar). Veliky honi-
kijare i anasare Aleksentdre! AJeks. novak. 101.
Nasart i velikyj honi.kijari.. 103. — U drugonte
je rukopisu pisano hokijar. Veliki hokijare i na-
sare. 101. Hokijar h. 103. — If trecemu je pi-
sano honakar. Aleksandar nasar i veliki honakar.
Aleks. jag. star. 3, 294.
HONAD, m. u Dnnicicevu rjecniku: ,Honadb',
))rezime Sibinaninu Janku : .velikyj vojevoda
Hoj^adi. Jano§t'. Okdz. pam. saf. 79. cf.' .Jani-kuh.'.
1. HOP, interj. govori se kad se skace. — is-
porcdi op. — Od xviii vijeka. Ufate se skladno
skupa, stoji nogu lakih lupa; Pan pribira svirku,
hop ! satir voli. M. Katancic 75. Naj prije skoci,
pa onda reci : hop! Nar. posl. vuk. 187. Onda
se Brko zaleti pii hop! preko vode na drugu
stranu. Nar. pi-i]). vuk. 6. Pa moji Si}cici, opan-
cicj, sa dva prsta kaiSidi, hop — koga do zem}e.
M. P. Sap^-anin 1, 48. — vidi i hip hop.
•2. Hf)P gla.'i u mke /dice. — Najednom- mjestu
XVIII vijeka. Mi smo kako ptica kukavifiji koAic
zvata, koja priko lita ovako piva: hop, hop. f).
Eapic 196. ^ ^
HOPNUTI, hopnem, pf. skoci fi, skoknuti. —
Postaje od 1. hop. — Na jednom mjestu xvui
vijeka. Ne sjed' vazdan, s tog cefenka hopni. I.
Zanicic 135.
HOPOTATI, hopocem, impf. rijec onomato-
pejska, kojoj ne znam znacene. — U nase vrijeme
u Istri. Previsani hlopotani (govorec hopocu).
Nar. pjes. istr. 2, 166.
HOPOVO, n. manastir i selo u Slavoniji u
zupaniji srijemskoj. Eazdije}. hrv. 143. Stari
manastir Hopovo, otkud je po nekom vremenu
novi manastir proizisao, podigao je iz osnova sv.
Maksim despot vladika krusedolski oko god. 1480.
Sem. prav. 1878. 129. Hopovo (mon.). S. No-
vakovic, pom. 150.
HOPSA, vidi 1. hop. — na Rijeci. F. Pilepic.
— Bice iz nemackoga.
HOPS AS A, vidi 1. hop i hopsa. — U Istri.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. 2, 60.
1. HOE, m. /OQO!;. chorus, nekoliko celadi sto
Zajedno nesto pjeva (po grckoj rijeci). — isjjo-
redi 3. hora, kor. — Od xv do xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (,chorus')- a) an-
deli se dijele u devet hora. Meu hori anjelskimi.
Ziv. kat. star. 1, 224. Anjeli horof svih. D. Ba-
rakovic, vil. 289. S anjelskimi devet hori. jar. 6.
Dostojan bude najci se s hori andelskimi. B.
Kasic, nasi. 201. Postav}ena u slavu vrli svih
hora i vojska od andela. is. 109. — b) u pre-
nesenom smislu, koje mu drago mnostvo celadi
(u prva tri inimjera nije jasno znacene, te ne
znam uprav, spadaju li amo). Ne daj nas pod
nih hor. M. Marulic 31. Bili hi blazeni u svem
svomu horu. 42. Da ti ne bude par u mnozih
gospoj hor. 44. K nemu se kupi zbor staresin
od grada, plemena prvi hor ki skupno s nim
vlada. f). Barakovic, vil. 112. Vas hor od pra-
vednih. B. Kasic, ist. 116.
2. HOE, m. zao covjek. — Bice postalo od
horjatin. — U nase vrijeme u Istri. Hor ,homo
nequam'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 12.
1. HOEA, /. regio, zemja, kraj, gre. /mqc- —
XV i XVI vijeka (prva tri primjera iz xiii vijeka
uzeta su po Danicicevu rjecniku iz bugarskoga
spomenika) , a izmedu rjecnika u Danicicevu.
Hore vsej djjbrovnisstej . . . Po vsej liore cartstva
mi. Mon. serb. 2. (1217—1241 ne 1186-1196).
V skopbskaa horq,. 3. Vt hore zletovcej. Glasnik.
13, 296 fl 336— 1346). Gradovt i hort. Mon. serb.
363. (1430). — u ovijem. se primjerima istice kao
suprotno gradu: Ni gradi ni hora ne poklonise
se. M. Marulic 9. Ter ki su u Siriji grade ter
nih hore (vaze). 16. Grade, horu toje dokol
budemo imit. 41. Vidi§ pogorile polaSe i hore.
P. Zoranic bl^.
2. HOEA, /. tempus opportunum; libido. —
Postaje po svoj ijrilici od grc. i6()((, vrijeme; h
moze biti doslo po tome .Ho se pomijesalo s 1.
hora. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (hora, vrijeme podobno , tempus oppor-
tunum, commodum'), u Belinu (vidi kod b), u
Sttdiccvu (,temi)us opportunum, commodum, oe-
strum, voluntas, ingenium' s primjerom : Dobre
si hore, dobra ti je hora ,tibi bene est'), u Vu-
kovu: ora {mqc.) ,dio reehte zeit' ,tempus oppor-
tunum' .s- primjerima: Ora vino pije, a namjera
dug napladuje (Nar. posl. vuk. 241). Listaj, goro,
kukaj, kukavico : nek se 6ini ora za ajduke.
a. vrijeme zgodno, prigoda. Ovo"je sad Imra
od kosut naj vece. N. Na}eskovi(i 1, 225. i; A dobru
tuj lioru poznal' su kroz smih moj svi oni ki
pokoru patir su za grih svoj. D. EaAiua 68^*.
2. HOEA, a.
651
HOROZ
Oru ima svako vrirae (smrt). V. Dosen 49^. Tad
bi hora smrti. M. Kuhacevic 120. Ora bi ti pu-
tovati bilo. Nar. pJGs. petr. 1, 154. Kad doraste
Ivane dijete, kad doraste koiia i oruzja, a Jelica
devojacke hore. Nar. pjes. kras. 1, 103. — Po
svoj prilici spada amo i ovaj primjer: I ta ib bi
hora da Turke razbise. I. T. Mrnavic. osm. 42.
b. kao da znaci: zela (ali obicnije u zlu smislu).
— Po svoj je prilici istn rijec sto kod a. — U je-
dnnga pisca cakavca xvii vijeka, a izmedii rjec-
nika u Belinu: liora ,(e proprio delle bestie) li-
bidine' ,libido' 437'', i u Stuliceim (vidi sprijeda).
Ne zna Boga ni clovika, buduc blago nemu hora.
D. Barakovic, vil. 170. Da pade ta hora liegovih
tamnih zlob. 284. Pogodim t' budi ces na-
pritkom tva hora. 329.
3. HORA, /. vidi horo. — xvi * xvii vijeka.
Pojete pjesance livadom u horu izvodeci tance.
M. Vetranic 1, 66. Gdi su tanci, gdi su hore?
1, 246. Hore i tance gdje vile vodjahu. 2, 107.
I donesi dipli s sobom, er cu vodit' horu s momom.
N. Najeskovic 1, 242. Zavrgose opet horu, ter
satiri igrat stase. A. Sasin 192^. — U prenesenom
smislu: Svoj turackoj hori (pisac tumaci skup-
scina) ta prah bise hraiieu. B. Krnarutic 40.
vaja da je takovo znacene i ovdje: Sfak ucin'
odluku tasca trga hore ostavit tu buku. J. Ar-
molusic 70.
4. HORA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 111.
HORAN, horna, adj. vojan, sprevian, spravan
(o cejadetu). — Postaje od 2. hora. — TJ nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,alacer,
promptus, opportunus, commodus') i u Vukovu
(oran jbereit, aufgelegt zu etwas' ,paratus, promp-
tus'). Horan domacin, horni i gosti. Nar. posl.
stoj. 77. I ona i on svakad su orni da pojedu
sto lepo. M. D. Milicevic, zim. vee. 250. On
oran, a rucak za nega dobar. let. vec. 64.
HORAST, adj. zao (o cejadetii). — Vidi 2. hor
od cega ])Ostaje. — TJ nase vrijeme u Istri. —
(S cakavskijem akcentom) horast ,nequam'. D.
Nemanic, cak. kroat. stud. 2, 32.
HORDOV, hurdova, m. vidi hardov. — U nase
vrijeme u ugarskijeh Hrvata, a izmedu rjecnika
u Jambresicevu (,dolium') i u Stulicevu (v. bacva).
Tri hordove vina 'zpili. Jacke. 137.
HOREST, m. Myagrum sativum L., neka bijka,
vidi zuman, lanova travina. Horest, duralia (u
rukopisima xviii vijeka), Myagrum sativum L.
B. Sulek, im. 109.
HORINA, /. neposteno zensko celade. — Po-
staje od 2. hor koje vidi. — U nase vrijeme 2i
Istri. Horiiia ,femina immunda'. D. Nemanic,
cak. kroat. stud. 1, 34.
HORJACKI, adj. vidi horjatski. Blago onome
koji se na Judsku krv namjeri a tesko na orjacku.
Pravdonosa. 1851. br. 21.
HORJADIN, m. vidi Hajradin. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. JeV u dvoru zet Horjadin
vojvoda? Nar. pjes. bog. 291.
HORJADSKI, adj. vidi horjatski. — U jed-
noga pisca xvni vijeka; treba paziti da postaje
od horjad (premda ova rijec drugdje nije po-
tvrdena) sto je blize turskoj rijeci od koje po-
staju horjat i horjatin, a i da znacene (jamacno :
se(acki) boje odgovara turskome. On se bise vas
priobrazio, na nemu su orjadske ha|ine. And.
Kacic, razg. 188'\
HORJASKI, adj. vidi horjatski. O devojko
soja horjaskoga. Pjev. crn. 219*.
HORJAT, m. vidi horjatin. Bi mi rekla sva
butun Kx-ajina: ,Vid' horjata, Orlanovic Muja!'
Nar. pjes. horm. 1, 261. Orjat, nikogovic, covjek
bez postena. u Nar. pjes. here. vuk. 358.
HORJATIN, m. psovka covjeku, kao ugursuz,
huja, lopov itd. od tur, horjad, neotesan covjek
(od novogrc. /wQuhijg, se^ak). — isporedi horjat.
— Od XVIII vijeka (vidi i kod horjadski), a iz-
medu rjecnika u Vukovu: {/ii)Q(aT)]g ,bauer') ,ha-
lunke, spitzbube' ,nebulo'. — Horjatin ,tristo'. S.
Budmani 415^. Horjatine i horjatski sine! Nar.
pjes. vuk. 1, 267. Sta me tresti horjatin, da vec
erne biti ne moze. M. P. Sapcanin 1, 52. — TJ
mnozini ostaje in: Ti sa sobom vodis horjatine:
horjatina kuma i devera. Nar. pjes. vuk. 2, 338.
Hi moze ispasti (ako ovaj primjer ne spada pod
horjat): Ti orjate zoves u svatove. Nar. pjes.
marj. 11.
HORJATKA, /. jjsovka zenskome cejadetu kao
sto je horjatin muskome. — isporedi horjatkina.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,(schimpfwort) das weibliche von' horjatin. —
Da je Imbra horjatka rodila. Nar. pjes. vuk.
1, 473. Al' orjatka orjatsko koleno sa kona ga
udara kamgijom. 3, 38.
HORJATKINA, /. vidi horjatka. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Horjat-
kino, Bugarka devojko! Nar. pjes. vuk. 2, 338.
Orjatkino ne moja devojko. Nar. pjes. petr.
2, 614. Od' otolen, jedna orjatkiho! Nar. pjes.
marj. 11.
HORJATLUK, m. osobina onoga koji je ho-
rjatin, tur. horjadlyk, neotesanost. — isporedi ho-
rjatstvo. — U Vuliovu rjecnika: orjatluk ,die schel-
merei' ,nequitia'.
HORJATSKI, adj. koji pripada horjatima, ho-
rjatinima. — isporedi horjadski, horjacki, ho-
rjaski. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,spitzbuben-' ,nebulonum'). Horjatine i
horjatski sine! Nar. pjes. vuk. 1, 267. Da je
Imbro rod horjatskoga. 1, 473. Ona kuja, orjat-
sko koleno, u vino tau bendeluke mesa. 1, 543.
Id' od mene, orjatsko koleno ! 3, 38. Horjatine
i horjacki sine! Nar. pjes. here. vuk. 15. Ako
bide roda horjackoga. Pjev. crn. 121*. Ide mu
nazadak ka' i orjatskom detetu. Nar. posl. vuk. 96.
HORJATSTVO, n. vidi horjatluk. — U nase
vrijeme. Bogatstvo pokriva horjatstvo. Nar. posl.
vuk. 17.
HORLINA, /. vidi harlina. — U Stulicevu
rjecniku: ,capraria', i u Sulekovu imeniku: Hor-
lina, capraria (u starijem rukopisima), Galega
officinalis L., v. harlina. 109.
HORO, n. kad se skupe mladici i djevojke u
selu na qumno, tc igraju (plesu), grc. /ogog. —
isporedi kolo. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika to Vukovu: (u Crnoj Gori, a i u istocnijem
krajevima Srbije, osobito po varosima) vide kolo.
- oro (u Crnoj Gori) s primjerom: Otisao na
oro. — Pod onom gorom visokom, pod nom igra
divno horo, u to horo sve junaci. (iz gornega
primorja). Nar. pjes. vuk. 1, 312. Bilo je u ne-
kakvome selu horo na poklade, pa nevjeste i de-
vojke uhvate kolo. Nar. prip. vrc. 17. ,Horo'
zove se skupstina seoska kad igraju i pjevaju na
guvnu. Pravdonosa. 1852. 9. Sada igraju ,sa-
reno horo'. M. D. Mili6evic, jur. 97. Posle se
izmenise pa s^vi igraju to nase oro, to sremacko
kolo. M. P. Sapcanin 1, 94. Zaigrasmo i ma-
cvanku i oro i ne-da-grivnu. 1, 104.
HOROZ, m. pijetao, pers. choiuz, tur. horoz,
horos. — Od XVIII vijeka a izmedu rjecnika u
HOROZ
652
hoSap
Vukovu: oroz, 1. (u Bosni i Slavoniji) vide pijetao.
2. vide orlid. a) u pravom smisht. Oroz iliti
pivac. F. Lastric, ned. 174. Zaradi dobro ne
pecena oroza. A. J. Knezovic 125. Dokle negov
oroz ne zapiva. M. A. E.e}kovi6, sat. LG^. Na
prilikn : petnaest kokosi jedan oroz seb' u drustvo
prosi. J. S. Eejkovid 158. Sto j' odvise mladili
orozova. 280. Kol'ko ima u siniku proje, ja to-
liko imam orozova. Nar. pjes. kras. 1, 67. Gdje
je ona pripravila pecena oroza. Nar. prip. bos.
1, 27. — b) tetrijeb. Tetrao urogallus L. D. Ko-
lombatovic, progr. spal. 1880. 34. i u Ltd. S.
Brusina. — c) viik, svrdao, orlic (u pusTce). —
u Vukovu rjecniku.
HOETIJAT, m. u Vanicicevti rjecniku: ,Hort-
tijatt' , manastir kod Soluna : ,Hortijati> konb
Soluna' zida ili ponovi kra} Milutin (Okaz. pam.
saf. 60).
HOEUGA, /. vidi horugva. — Na jednom
mjestii XVI vijeka. Horuge s ubrusi razdrte na
poli. M. Marulic 255.
HOEUGVA, /. zastava, barjak. — isporedi ho-
ruga, korugva. — -n- stoji mj. negdasnega ej,. —
Osnova je praslnvenska, isporedi stslov. horagy,
rit.i. xopyrut, ces. koruhev, poj. chor.'j.giew. — Od
got. hrunga, motka. — Od xv do xviii vijeka, a
izmedii rjecnika u Stulicevic (,vexillum, signum,
tropLaeum'). Kon nega usajena horugva cuhtase.
M. Marulid 13. S horugvu od dobitja. Narucn.
371'. Uznasamo ovu horugvu kriza. S. Budinic,
sum. 8a. Mogu nositi svoj stijeg aliti horugvu.
A. Guceti6, roz. mar. 73. U red postave horugve,
zastave. D. Barakovic, vil. 62. Horugve jur verne
tamo obracaju. I. T. Mrnavic, osm. 100. Jahase
s juuaki, u kih su zastave, horugve i dundar.
B. Krnarutic 11. Z barjakom aliti so orugvom
razvitim (Hi je stawparskom grijeskom mj. raz-
vitom ili stoji prcma barjakom). S. Margitic,
fah 17.
HOEUGVICA, /. dem. horugva. a) u pravom
smislu. Na noj (sidici) horugvicu (noseci). M.
Marulic 12. Pametju mojom kako vitar horu-
gvicom odkud obrne obra6a. P. Zoranic 16^. —
b) ime planini. >t Danicicevu rjecnikit: planina
kod Sinajinaca: ,planina Sinajincemi. Horugvica'
(Glasnik. 15, 296 god. 1348?). ,'kb Horugvici' (296).
HOEUN, m. u Danicicevu rjecniku: ,Horuni.',
selu je Vojincima i§la meda ,preko Horuna' (Sr.
let. 1847. 4, 52 god. 1381).
HOEUPANI, m. pi. u Danicicevu rjecniku:
mjesto kod kojega je imao nive manastir Tres-
kavac: ,Horupane' (Glasnik. 11, 131 god. 1336
—1346). ,vy§e Horupan . . .' (Glasnik. 13, 375).
bilo je blizu ,Krivoga§tanb' koje vidi. of. horu-
pan bskyj.
HOEUPANSKl, adj. koji pripada Horupanima.
— U Daniiicevu rjecniku: ,horupani>skyj', imv
,Horupani': ,do mede horupa(n)ske i do puti krivo-
^ftBskoga' (Glasnik. 13, 375). manastir je Tres-
kavac imao .nivije vb oblasti h(or)upanbskimb'
(Glasnik. 11, 131 god. 13'16— 1346). ,horupanbsku'
(131).
HOEVACANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
Ixinoluckom. Statist, bosn. 92. — vidi Horva6anin.
I10EVA('ANIN, m. na jednom vijeslu xvii
vijeka ne zua se, jcli prezime, ili znaii: iovjek
iz sela Iformdana. Od mene Iluzojiu odabaSe
Horvaianina grada Jasonovca. Stariuo. 11, 151.
(oko 1676— 16nj).
HOEVAT, llorvata, w(. ridi Ihvat, m<ig. llorvtlt.
— Od XVI vijeka (vidi kod bjj, a izmcdu rjecnika
u Mikajinu (vidi Hrvat), u Bjelosfjencevu (Horvat,
Hrvat jCroata, Illyricus'), u Jambresicevu (,Cro-
ata'), u Voltigijinu (Horvat i Hrvat ,Croato, Illi-
rico' ,Kroat'), u Stidicevu (v. Hrvat). a) u pravom
smislu. StagaJ od nimacke rici zovu Horvati. J.
S. Eejkovic 25. — b) kao prezime. Selo Matea
Horvata. Mon. croat. 263. (1569). Matejas Horvat.
277. (1576). Gabrijelom Horvatom. 294. (1592).
Horvat. Schem. zagr. 1875. 262. — c) u jednoj
narodnoj pjesmi zove se neki junak od Horvata
Mato; jeli ovdje Horvat ime musko? prezime?
ime mjestu (isporedi Horvati i Horvacani)? To
je junak od Horvata Mato. 3, 343 i jos na ne-
Jcoliko mje'sta.
HOEVATI, m. pi. ime mjestima u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. a) mjesto u Zagrebu.
Schem. zagr. 1875. 64. — b) selo. Eazdije|. hrv. 82.
HOEVATICA, /. vidi Hrvatica (radi postana
vidi Horvat). — U Voltigijinu rjecniku.
HOEVATIC, m. prezime (vidi Horvat). — U
nase vrijeme. Schem. diac. 1877. 44.
HOEVATINOV16, m. prezime (vidi Horvat).
— U nase vrijeme. Schem. zagr. 1875. 262.
HOEVATOVAC, Horvatovea, m. pusta u Hr-
vatskoj u zupaniji varazdinskoj. (kajkavski) Hor-
vatovec. Eazdije}. hrv. 99. — Radi postana vidi
Horvat.
HOEVATSKA, /. vidi Hrvatska (vidi Horvat).
— V jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. U
Horvatskoj loza zove se oni atar... J. S. Eejkovic
52. U Horvatskoj kod nagijeh (udi. 280. — /
ime selu u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj.
Eazdije|. hrv. 100. — / zaselak u zupaniji va-
razdinskoj. 92.
HOEVATSKI, adj. koji pripada Horvatima.
— U dva pisca Slavonca xviii vijeka, a izmedu
rjecnika it Bjelostjencevu, ti Jambresicevu, u Vol-
tigijinu. Od vandalskog i od horvatskoga . . . je-
zika. M. A. Eejkovic, sat. B5''. Koje bojma na
horvacki nego na onaj medu slavonskim i srim-
skim pukom obicajni jezik padaju. I. Jablanci 6.
HOSIC.I, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 190.
JIOSNIK, w(. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
druskorijeckoj. Hostnik. Eazdije}. hrv. 44.
HOST, m. vidi hustoliua. Host, ces. chvost
(rep), traubenkamm (Sabjar, u primorju). B. Sulek,
im. 109.
HOSTINE, /. pi. vidi hustolina. Kad se groXde
izmasti pa vino prokuha i otofii, onda ono Sto
ostaje zovu (s cakavskijein akcentom) ,hostine'.
HOSAF, m. vidi hosap. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (osaf). Eeci su to,
ne osaf... osaf jest sulio voce. J. Eaji6, boj. 14.
Osaf, jelo koje se na posjotku jede n. pr. poslije
meda pomijesanog sa mladim kajmakom sto je
preslatko kad se pije kiselo mlijeko. ^. Sto-
janovic.
HOSAP, m. suho voce, pers. hosiib, tur. hosab,
hoSaf, dobra voda; neko slatko pice sto se na-
pravla od suha i kuhana voda. — isporedi ho§af.
— U naSe vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu
(oSap, suho vo6e, kao n. p. slivo, jabuko, kru§ke
itd. s primjerom iz narodnc pjesme: Devojka se
voseli : ,Uila6u se k joseni'; a majka je kara:
,Nemas, kujo, daia'. ,lmaiu vrecu osapa, svakom
.svatu jio saka'V Vo6e i osap i driigo malenkosti.
V. HogisiiS zborn. 282. Osap, 1. sulie slive ili
krusko koje so ostave j)rek() zimo za kuhane. 2.
jelo skuhauo od suhe 6Jive ili kruSke. M. Eu^icic.
1. HOT
653
HOTIMAC
1. HOT, /. vidi hocene. — isporedi 2. hot. —
XIV vijeka (vidi F. MiklosiA, lex. palaeslov.- kod
hoti.) i u dva pisca cakavca xv i xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (s dodatkom da je
uzeto iz misala). Bozja bo to bi hot. M. Ma-
rulid 63. Usilnu hot izpuniti. P. Zoranic 1^.
Ali da ju usilna hot silovase. 27a. Samo za vece
znati, hot moja a ne za nerazbor to rece. 54a.
2. HOT, 7)1. vidi 1. hot. — Na dva mjesta xvx
i XVII vijeka. Jure u mom hotu ni neg noj
ugodit. P. Zoi'ani6 13*. Koj narav ostavi urn,
hot smin, svist, razbor. D. Barakovic, vil. 15.
3. HOT, m. vidi kod Hoti.
HOTA, f. vidi 1. hot, hocene. — xviii vijeka.
(,Hotta') jvolonta'. S. Budmani 418*.
HOTACKI, adj. koji pripada Hoci (pod a)).
— isporedi hocki. — Na jednom mjestu xv vijeka,
i otale u Danicicevu rjecniku (hottctskyj). Odt
hertcegove zemtje santzakb-begu i novtskomu i
hotacbkomu kadie. Mon. serb. 474. (1456).
HOTAN, hotna, adj. koji (drage vole) lioce. —
isporedi hocan. — Od xiv do xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,cupidus, avidus,
appetens') i u Danicicevu (hotbnt ,libens').
a. adj. a) ono sto se hoce izreceno je podlomom
recenicom u kojoj je da. Mi ne bismo hotni da
se gospodinu knezu Pavlu u nicem hude ne ucini
koliko namL vlastemt. Spom. sr. 1, 14. (1898).
Nesmo hotni da nitko trtzi |udscemi mesi. 1, 31.
(1400). Mnogo hotni behomo da dode gospodint
knezb. 1, 42. (1402). — b) ono sto se hoce iz-
receno je infinitivom. Naj maiiEsemu vlastelicicu
u Bosne ne bismo hotni zalb uciniti. Spom. sr.
1, 33. (1400). Mi vasi srbdcni prijateje hotni
smo vtsu vasu voju i prosenije isr.plE.niti. 1, 41.
(1402). Radi smo i hotni vasoj Jubve ugoditb.
1, 46. (1403). Dubrovnik hotant jo bilb vtzda
i jestb vsakomu po zakonu i po pravde opraviti.
1, 78. (1406). Jerb bi hotani. od nasb cuti. 1, 157.
(1421). Ona buduc sasvim hotna cudni lov lo-
viti. P. Zoranic 38*. Nijesu hotni izprazno sta-
jati ni sidjeti. M. Divkovic, bes. 412'\ Nikako
nijesu hotni svojijem vlastitijem tijelom i zivotom
drugomu posluziti. 569*^. — c) ono sto se hoce
stoji u dativu. Da bihb hotanb miru. Mon. serb.
368. (1432). — d) nije izreceno sto se hoce nego
se razumije 2^0 smislu. Nije ktio ikoga zapisati
nego vojnika povojna i hotna. J. Matovic 174.
— e) u jednom primjeru stoji u pasivnom smislu,
vidi hodan, 1, a. Ovako je do sad vas svijet
mislio, u sljepilu zivio, krepos cistoce ne zno,
hotnu neplodnos potistio. A. Kalid 469.
b. adv. hotno, vidi hotimice. — IzmeCtu rjec-
nika u Belinu (,voluntarie' 777*) i u Stulicevu:
,voluntario, voluntarie, sponte, sua sponte, ultro
etc' Hotno smrt zovu. S. Mencetic 299. Za-
krivajuci hotno koji grijeh smrtni. I. A. Nenadic,
nauk. 42. Da bi licimirac hotno i povo|no ove
sakramente primio, bi li se utisio u liemu pecal ?
I. Velikanovic, uput. 3, 14. Nije hotno i svojom
vojom. 3, 64. Da ako je neplodnos toliko pri-
korna u onijem, kojijem bjese narav plodnos sa-
kratila, koliko je ruzna u onijem, koji zasve sa-
druzeni hotno sebi plodnos ustezu ? A. Kalic
468.
1. HOTAN, hotna, adj. vidi hocan i hotan. —
Samo adv. hotno na jednom mjestu xviii vijeka.
Promisli, ^koja je stvar uvrijediti navlas i hotno
Mariju. Cestitosti. 34.
2. HOTAN, Hotna, m. selo u Hercegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 250.
HOTAS, m. ime musko. — Od prije na§ega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu. Hotast.
S. Novakovic, pom. 111. Pa dozivje Durovic-
Hotasa. Ogled, sr. 38.
HOTE, vidi kod hotjeti.
HOTEH, adv. u Bjelostjencevu i u VoUigijinu
rjecniku: u oba kod hote. — Nepouzdana rijec:
moze biti da u Bjelostjencevu rjecniku stoji stam-
parskom grijeskom mj. hotec, a da je Voltiggi
odanle prepisao kako je nasao.
HOTEMICA, /. vidi hotimica. — Na jednom
mjestu XVII vijeka (ali jamacno e stoji samo
stamparskom grijeskom mj. i). Mnozijem se di-
gose hotemice od kojijeh kojegodi s velikom po-
hvalom od sfakoga obratise se na sfet zivot. B.
Kasic, in. 54 — 55.
HOTI, m. pi. arbanasko pleme blizu skadar-
skoga jezera. Kupice Hote i Klimente. Pjev. crn.
75*'. On doziva i Hasana od Hotah glavara.
248*. — 0 jednome covjeku kaze se Hot. Dona
Marka i Hota Hasana. Ogled, sr. 195. Jednu
dade Hotu Asan agi, buj.ubasi od sve Malesije.
468.
HOTICE, adv. vidi hotimice. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. hotno).
Da ju misnik ostavi hotice. A. Bacic 315. Pri-
stati hotice na grijeh drugoga. T. Ivanovic 11.
Kad god ruka nehoto, nu budi kad i hotice, uvri-
jedi. A. Kalic 251. Hotice i nehotice. V. Vr-
cevic, igre. 34. Otice ili neotice. niz. 21.
HOTILAN (?), hotiona, adj. vidi hocan, 1, a.
— Na dva mjesta xvii i xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (grijeskom hotion, v. hocan).
Dijela tvoja pridhoditi ima hotioni od tebe istoga
u ruke Bozje poklon. B. Kasic, nasi. 267. Zlo-
vojnost otruJG duh i otionu mu smrt zadava. A.
d. Bella, razgov. 209.
HOTILO, m. ime musko. — xiv vijeka. Sinb
mu Hotilo . . . Bunovicb Hotilo. Dec. hris. 51.
1 . HOTIM, m. amator, moechus, adulter, covjek
koji zivi u grijehu sa zenskinom sto mu nije zena
Hi sto je tucta zena. — isporedi hotimac, ho-
timnik, hotimik, hotnik. — Postaje od hotjeti
(isporedi stslov. hotb ,mei'etrix, pellex; amator,
moechus'). — Od xvi do xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,adulter' 38^) i u Stulicevu
(,adulter'). Moja mati i Egisto hotim |utu smrt
mu dase. D. Zlataric 3*^. Podhibna hotima da
su sva djela ta,j. A. Sasin 213. Pustiti hotima.
B. Kasic, zrc. 20. Konkubinari, hotimi . . . rit.
61. Ti privracas bludim tvima ^ubovnika u ho-
tima. I. Gundulic 230. Volim mila }ubovnica
mlada kra|a ja se zvati neg bit mrazna hotimica
i hotima stara imati. G-. Palmotic 1, 82. I di-
jete i hotima imam zaklat i vrc psima. 1, ] 73.
I veceras ja paziti imam celivat se i grliti s nom
hotima. 1, 334. Ki je take cudi, da kpju god
vilu vidi, hudi hotim svaku zudi. 2, 80. Gdi
te, sramni zli hotime, razbludnica majka skrila?
2, 146. Ti mrze6e ime izvadi od hotima smionoga.
A. Gledovic 220'>. Nijesam kako i druzi: lupez,
nepravedan, hotim. D. Basic 119. A hotima ali
ockvrnite}a zenidbene vjere. 270.
2. HOTIM, m. grad u Besarahiji. — U jednoga
pisca XVII vijeka. A Hotima grada ono, iz daleka
gdi se bili. I. Gundulic 322.
HOTIMAC, hotimca, m. vidi hotim. — xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,adulter').
Medu proklinaocima, bludnicima, hotimcima . . .
A. d. Bella, razgov. 187. Vi narastaj hud i ho-
timac. S. Rosa 98*. Bludnici, kipoklanaoci, ho-
timci, ali ockvrnite|i vjere zenidbene. D. Ba§i6 22.
HOTIMAN
654
HOTJENAN, a.
HOTIMAN, hotimna, adj. koji pripada hoti-
minia, koji je kao u hotirna. — Samo u Stulicevu
rjecniku : v. hotimniski, gdje ima i adv. hotimno
,in modum adulterii'.
HOTIMOE, adv. vidi hotimice. — U Vukovu
rjecniku.
HOTIMICA, /. concubina; meretrix; adultera,
zensko cejade sto zivi u grijehu s covjekom koji
joj nije muz, a moze biti i udata za drugoga.
vidi liotim. — isporedi hotimnica, hotnica. —
Od XVI do xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (Jcod priloznica, a nema napose), u Belinu
(,concubina' 2111); jmeretrix' 482^; ,adultera' 38a),
u Stulicevu (,adultera, pellex'). Ma jii hoce za
hotimicu. M. Drzic 384. Pustiti hotima, hoti-
micu. B. Kasic, zrc. 20. Da krajevska djevoj-
cica sramotna se hotimica ucinila. G. Palmotic
1, 334. Da se u bludnoj hotimici vjere i casti
no nahodi. 1, 355. K6 smiono s nim besjedi
bezobrazna hotimica! A. Gledevid 26a. Nemojte
ciniti da pravedna Suzana krivo obadena kako
hotimica grozne suzo niz oci proliva. A. d. Bella,
razgov. 191. Pitajte onu hotimicu od vandeja.
232. Koji hranu zene nepostene i hotimice. J.
Matovic 388. Sardanapal predijase kauo zona
medu hotimicama svojima. D. E. Bogdanic 32.
Oko sebe imajuci mloztvo svojih zena i hotimica.
I. Velikanovid, uput. 1, 281. Ako bi koji zenu
i Zajedno hotimicu to jest drugu zenu za j^uteno
dilo s nom ciniti imao. 3, 109. Drzeci osim sest
zena u zatvoru GOO hotimica. A. Tomikovic, ziv. 5.
HOTIMICE, adv. sponte, consulto, hotecl, svo-
jijem hocenem, svojom vofom (ne slucajno ni silom).
— isporedi hotimce, hotmice, hotomce, hotomice.
— Sve ove rijeci postaju od hote (vidi kod ho-
tjeti). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. hotno) i u Vukovu (,absichtlich, con-
sulto' cf. navalice). Da je ko komo hotimice htio
u obraz dirnuti. V. Vrcevi6, niz. 37. Utjeha mi
je u dusi, da nisam hotimice nepravo nista rekao.
M. Pavlinovic, razg. 113.
HOTIMICAR, m. covjek koji zivi s hotimicama,
vidi 1. hotim. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Hotimicar je pas jedan. M. Drzic 174.
HOTIMIK, vidi 1. hotim i hotimicar. — U
jednoga pinca xvm vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,concubinario, che tiene concubina' ,con-
cubinarius' 2111'). Da se postavi proklestvo na
hotimike to jest obifeajne bludnike. I. J. P. Lucie,
nar. 50.
H(JTIMITI, hotimim, impf. raditi kao hotim.
— V Belinu rjecniku: ,adultGrare, comettere adul-
terio' ,adultero' 38"; u Voltigijinu: ,adulterare,
commcttere adulterio' ,ohebrechen'; n Stulicevu:
, adulterate' ,moechari'.
HOTIMNICA, /. vidi hotimica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu.
Zlo sluzenje od nepoStoni iiotimnica oliti vam
iiena nezakoniti. A. d. Costa 2, 17.
IIOTIMNICKI, adj. koji pripada hotimnicima,
vidi liotiman. — U Stulicevu rjecniku: (po du-
hrovackom govoru) hotimniSki ,adulter, moechus,
lasoivus'.
HOTIMNIK, m. vidi 1. hotim. — U Voltigijinu
rjecniku: ,adultero, concubinario' ,ehebrecher', i
u Stulicevu: v. hotimac.
IIOTIMNOST, /. vidi hotimstvo. - U Stu-
licevu rjeiniku: .adulteriura'.
HOTIMSKI, adj. koji pripada liotiniiina, ispo-
redi hotiiiiiin. - - // jnluogn pisrn xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,adulteriuus' 38") i
u Sttdicevu (v. hotimniski). Nara§taj zli i ho-
timski bijeg iste. S. Rosa 85^^
HOTIMSTVO, n. concubinatus ; adulterium,
zivjene u grijehu eovjeka i zene koji nijesu vjen-
cani; grijeh s tudom zenom. — Postaje od hotim.
— XVII i xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (, concubinatus' 211^; ,adulterium' 38'i), ti
Voltigijinu (,adultGrio, concubinato' ,eh6bruch'),
u Stulicevu (v. hotimnost). Noc ista jedna od
hotimstva nepravedna bi pocetak liemu i svrha.
G. Palmotic 3, 134^'. S hotimstva ga prorok toga
uze karat. 3, 139'>. Plakati grihe od hotimstva
i od ubojstva. I. Dordic, salt. 120. Gospodin
rece Davidu iza hotimstva i ubojstva onako ne-
joravedna ... D. Basic 51. Vide tolike necisto6e,
toliku bludnos, tolika hotimstva i ockvrnena ze-
nidbene vjere. 301. U hotimstvu pribivaju s pri-
godom griha pri boku. Blago turl. 2, 137.
HOTINAC, Ho tinea, m. selo u Bosni u okrug u
bihackom. Statist, bosn. 102.
HOTINA GORA, /. planina plavska. — xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu. Se pla-
nine plavske: Hotina Gora, . . . Mon. serb. 95.
(1330). Dec. hris. 56.
HOTINICA, /. vidi hotimica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(.concubina' 2111"). Nahodeci se za trpezom svo-
jijem hotinieam. D. Basic 150.
HOTINOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 184.
HOTINSTVO, n. vidi hotimstvo. - U Bjelo-
stjencevu rjecniku: , concubinatus, pellicatus', i u
Jambresieevu: , concubinatus, concubitus*.
HOTIONOST, /. vidi ho6ene. — Postaje od
hotilan. — U dva j^isca xvii i xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (hotionos , voluntas' 77b^.
777a), 11 Voltigijinu (,volonta, voglia' ,wille, ver-
langen'), u Stulicevu (v. hocene). Vecma posluzi
od druzijeh koristi nego tvojoj hotionos ti bogo-
Jubuoj. B. Kasic, nasi. 274. Ne razmisjase do-
bitka obilnost nego nastojana hotionost. P. Kne-
zevic, osm. 282.
HOTIRAJ, m. selo u Bosni u okrugu bihackom.
Statist, bosn. 114.
HOTIS, m. u Danicicevu rjecniku: ,HotisB',
planinama je plavskim isla meda ,odB Dobre Vo-
dice u Hotisb, odt Hotisa u Rozanu' (Mon. serb.
96 god. 1330).
HOTITE^, m. covjek koji hoce. — U jednoga
pisca xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,qui vult'). Ucini hotiteje od nehotite^a. S. Rosa
178a.
HOTITE^ICA, /. zensko decade koje hoce. —
U Stulicevu rjecniku: ,quae vult'.
HOTJECEV, adj. u Danicicevu rjeiniku: ,Ho-
tecevt', manastir je Treskavac imao ,seli§te Ko-
stino sh mlinomt Hotecevemt' (Glasnik. 11, 136
god 1336—1346).
HOTJENAN, hotjena, adj. qui consulto et co-
gitatus fit, koji se hote cini. — Postcije od part,
praet. pass, glagola hotjeti nastavkom tnt. —
Pouzdani su primjeri u dvijc knige xvi vijeka
(vidi kod a i b).
a. adj. Ako bi no bil hotinan, ne bi bil grih.
Narufin. 50*. SkruSonje ima hotenno biti. 50*.
— r/ ovijem primjerima ne zna se, jcli adj. ho-
tjeiian Hi part, hotjon. Hotina nepravi sto ceS
potvrditi? I. T. Mrnavii!', osm. 182. Tebi ispo-
vidan svo bludnosti moje, cinene, mi§jone, ho-
tino. iiauk. 1702. 29. Hotino pozelinje opaCnoga
uzvisouja. I. Zanotti, upit. 15. Dakle je slipo6a
HOTJENAN, a.
655
HOTJETI, I, a, a).
hocena, a zato vede pedipse dostojna. A. d. Bella,
razgov. 147. S hotiuim nacinom ,sponte, ultro'
(u nase vrijeme u Dalmaciji). J. Grupkovic.
b. adv. hotino, hote. Zac hotinno cini priprosce
rici. Korizm. 67^. — U ovijern primjerima moze
hiti postalo od part, hotjen. Ne radi dobitka
gruboga nego hotino. I. Bandulavii 216*. petr.
5, 2. Cineci to hotino protiva naredbi crkvenoj.
Ant. Kadcic 7. Koji u tomu hotino i znano
sluzi misniku. 138. Ako si zlom virom t. j. ho-
tino i znano zatajo koji grih. 213. Sam misnik
moze ticati svetu ostiju, dali ne sluzitej ; i ticuc
je hotino, smrtno bi sagrisio. M. Dragicevic 90.
Za ockvrnuti crkvu nije dosti proliti hotino u
noj krv r.ovicansku. 157.
iaOTJENSTVO, n. vidi mlaSi ohlik hocenstvo.
— -je- stoji u juznom govoru mj. negdashega e,
te u zapadnom glasi h6trnstvo. — Postaje od
part, praet. pass, glagola hotjeti nastavkom tstvo.
— Od XVI do XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,voluntas, postulatio' 583'^), ?i Voltigijinu
(jVoglia, pretesa' ,forderung, wille'), u Stulicevu
(v. hocene). Zlo hotinstvo. Nauk brn. 16*. Jer
je slijedio hotjenstvo svoje. B. Kasic, nasi. 11.
Ki hotinstvom vjeru ckvrni i neciste tjera blude.
(x. Palmotic 2, 392. Spomen, razum i hotjenstvo.
J. Kavahin 61a. s takim hotinstvom. S. Badric,
prav. nac. 61. Nihove misli i hotjenstva raz-
galise se. S. Eosa 119a. Ako se po vascm ho-
tjenstvu ustav|ate na prigodu. D Basic 41. Po
nauku i hotjenstva sina tvoga. L. Radic 32. U
nemu uzpozuam ter naucim tvoja hotjenstva. I.
M. Mattei ,17.
HOTJENE, n. djelo kojijem se hoce, voja, vidi
sadasni ohlik hocehe i htijene. — -je- stoji u
juznom govoru mj. negdasnega e, te su stariji
obliei hotenije, hotenje, hotjenje, a u istocnom
govoru hotenje i hotehe, u zapadnom hotinje i
hotine. — Izmedu rjecnika u Belinu (hotjenje
jvoluntas' 5608'. 775b. 777a; ,arbitrium' 97a; assen-
sus' 218^*), u Bjelostjencevu (hoteiie), u Jambre-
sicevu (hotehe) , u Voltigijinu (hotene) , u Stu-
licevu (hotihe i hotjehe, v. hocehe), u JDanicicevu
(hotenije). Sl usri.di.nimt hotenijemt. Mon. serb.
10. (1222 — 1228). S hotentjemi. gospodina kneza.
40. (1253). Da mu su porotnici odt. hegova ple-
mena, koga mu hotenje. 101. (1332). Da cine
vsu svoju vo|u i hotjenje. 106. (1333). Ima ho-
tenije i blagoizvoli cartstvo mi. 157. (1357). Da
nestb vlasttni. nikto postavjati staresinu, ttkmo
koga bude hotenje igumenu ijerusalimskomu. 135.
(1348). Bi hihb hotenije. 178. (1368). Ni da
sttvorimo sto ne himb hotenije. 216.(1390). To
je moje hotinje i moja vo|a. Mon. croat. 62.
(1437). Da mirb ne mogu uciniti brezt vo]e i
hotenija kneza i vlasteo grada Dubrovnika. Mon.
serb. 446. (1451). Ja daju od svoje dobre voje
i otinja. Mon. croat. 179. (1500). Hotinje imiju
svakoga odriti. M. Marulic ll9. Tebi budi splheno
tvoje otinje. Korizm. 7*. Cinite proti hotinju
Boziju. 9a. Daj mi razuma i dobra otenja. 25a.
Da ti (Bog) ucini vsako tvoje dobro otinje. 33=^.
Tko ne pritrpi hotjenje svoje, nije covjek. , Zborn.
IQa. Narav svakomu da svoje hotjenje. Gr. Drzic
365. Jell toj od hotenja tvoga ? M. Vetranic
2, 227. S dobrim i sloboduim hihovim hotenjem.
Mon. Croat. 278. (1576). Zivem po sili prik moga
hotinja. H. Lucie 237. Gdi nisu zalosti, gdi ni
zlo hotinje. P. Hektorovic 66. Hotjenje da tvoje
budem izvrsiti. N. Dimitrovic 80. U srcu mom
sada je drugo hotjenje. M. Drzic 16. Na tve
hotjenje sve ti co sada bit. 33. U hih dvih jedna
dusa i jednako hotinje bise. P. Zoranic 27*. Sama
nod dobro zna u kom sam tuzenju, zasve er so
kazu rad prod momu hotjenju. D. E,anina 95a.
Nebo se ne vrti na nase hotinje, ni moze doc'
na stvor sve nase zelinje. 97a. Toliko, veju ti,
hotjenju tvom godi, kud misal uputi tva, za horn
on hodi. A. Sasin 265. Mni mi se, kada te vidi,
uciniti hoce caru tvomu hotinje. Aleks. jag. star.
3, 224. Ako po kotjenju tjelesnomu budete zi-
vjeti. M. Divkovic, bes. 98^. Mir na zemji |udem
dobra hotinja. B. Kasic, is. 11. All je teze ho-
diti prod svomu hotjenju. nasi. 18. Pristavsi
(Adam) na hotjenje od zene. M. Orbin 30. Vasa
lijepa zej^a izhodi od hotjenja vishih zvizda. I.
Gundulic 58. Unutra nijedan ne more ved ulisti,
nego osobitim hotenjem Bozjim. F. Glavinid, cvit.
91>. Tebi ispovidam sve neposluhe svetih zapo-
vidi 1 hotinja tvojih. I. T. Mrnavid, nauk. 1702.
29. Tebi ispovidam hotinja, pozelinja. 29. Dalec
sve hotinje i telesno pozelinje. A. Georgiceo, pril.
23. Gola preprostina i dobro hotenje cini da
nije grijeh smrtni. S. Matijevid 49. I mom srcu
zapovijeda i hotjehu mom gospodi. G. Palmotic
1, 84. Nam, vojevoda, dar naj vedi ispunit je
tvoje hotehe. 2, 373. To hotinje jima potribu
od uminja. P. Kadovcid, ist. 17. Vojujete su-
protiva svijetu, djavlu, tijelu i hihovijem ho-
tehima. M. Radnid iv. Nihovo hotinje jest pri-
kladno hotinju Bozjemu. I. P. Marki 65. Spomen,
razum i hotinje. J. Kavahin 19a. Oolost jest
nepodobno otenje uzdignutja sebe istoga. A. Badid
226. Podlaze svoju vo}u tvomu hotehu. J. Ba-
novac, pripov. 169. Ovo nije hotehe ni po-
hlepnost. A. Kanizlid, kam. 92. Ako li se vlada§
po tvom hotihu. M. Zoricid, osm. 125. Budimir
po hotihu otca svoga primi sveto krstehe. And.
Kacid, razg. 21. Bez hotiha svoga zakonitoga
glavara ne moze se prikazati biskupu. Ant. Kadcic
236. Da ubojstvo nije bilo s otihem udiheno. I.
J. P. Lucid, nar. 89. S podpunim hotihem griju
pristaje. razg. 15. Zasto bo kada je mogao, onda
nije hotio, i zaradi zla hoteha izgubio je dobro
s kojim bi mogao. D. Rapid 58. Ona je (slo-
boda) drzavam sto hotihe |udem. M. Pavlinovid,
razl.^ spis. 189.
HOTJETI (htjeti), h6cu, impf. velle, kad se ko
odluci, ima namjeru, da nesto uradi, Hi uopce da
nesto bude; hotjeti se razlikuje od zejeti, zudjeti
itd. tijem sto subjekat moze ,hotjeti' samo ono sto
misli da moze biti, i ne samo vojom nego i djelom
radi da ono bude, cega svega moze ne biti kod
,zelena'. — -je- stoji u juznom govoru mj. neg-
dasnega e (vidi daje kod I). — Akc. vidi kod I.
— Korijen je uprav chont (Miklosic) koji se uz-
drzao samo u sjeverozapadnijem jezicima, ispo-
redi po}. che^d, vo],a, ces. chut'; on (q,) kod ovoga
glagola promijenilo se 11 praslavensko doba na
t, isporedi stslov. h^teti (rijetko), rus. xTiTb (u
dijalektu), ces. chteti, po^. chcied; kasnije se (u
jugoistocnijem jezicima) t promijenilo i na o,
isporedi stslov. hoteti, rus. xoxiTb. — U svijem
je rjecnicima.
I. obliei. mnogo se oblika razvilo ne samo s toga
sto su dvije osnove: hot i ht (hi.t), nego i sto
h otpada i u riekijeh sjevernijeh cakavaca koji
ga posve dobro izgovaraju u drugijeh rijeci, sto
se prezenat moze skratiti i postati enklitican, sto
kad se tj mijena na d pred nim se h m nase vri-
jeme mijena na s. osim toga uz pravi (imper-
fektivni) prezenat ima i perfektivni.
a. inf.
a) od osnove hot: h6tjeti u juznom govoru,
hiteti u istocnom, hotiti u zapadnom; bez h:
itjeti, 6teti, 6titi. u juznom se govoru tj mijena
(osobito u Hercegovini i u Grnoj Gori) i na d:
h6deti, odeti.
HOTJETI, I, a, b).
656
HOTJETI, I, b, c).
h) od osnove h'bt: aa) litjeti u juznom govoru,
hteti u istocnome, htifci u zapadnome. u juznom
se govoru (osobito u Hercegovini) tj mijenn i na
c, te se h pred ovijem glasom mijena na s: sceti.
— bb) bez h. (i u krajevima gdje se ovo slovo
cuje ti drugijeli rijeci, n. p. u Dubrovniku) : tjeti
(6eti) , teti , titi. — cc) k zamjeniije h : ktjeti
(kceti), kteti, ktiti. naj stariji primjer : ktjet. D.
Ranina 9''.
b. prezenat (imperfektivni).
a) od osnove hot s nastavkom j (osim 3 pi.)
s kojijem se t saziinje u c: aa) sing, hocu gdje
u stoji mj. ncgdasnega a (stslov. hosta) te nije
zamijeneno kao u drugijeh glagola (ali vidi kod
moci, moliti, ve|eti, vidjeti) nastavkom em (alt
vidi kod c, a)), u knigama pisanima crkvenijem
jezikom ima i (po stslovenskom) hostu. Mon. serb.
29. (1240). 123. (1336-1347). — bb) 2 sing. ho6e§
(Danicic u obi. 109 i u akc. u glag. 87 tvrdi
da se izgovara h66es a 3 sing, hoce; ali i Viik
u gramatici pred rjecnikom (1818) lvii i sam
Danicic u mal. sr. gram. 61 uce: hoces, hoce;
ovako sam i ja svagda cuo), stslov. hostesi. —
uz ovaj ima i kraci oblik hoc sto ne treba shva-
titi kao okrneno lioces, nego je stari oblik prema
stslov. hosti. nalazi se dosta cesto od xv do xviii
vijeka: naj stariji su primjeri u Spom. sr. 1, 115.
(1412). 130. (1415), naj mladi je u F. Eadman
37; izmedii rjecnika u Mika^inu: Hod li mene?
,nunquid me vis?' Hoc ino od mene? ,nunquid
alind me vis?' i u Stulicevu: Hoc li mene? u
Dubrovniku u nase vrijeme kaze se hoj (j stoji
mj. c, vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 159
br. 29) mjeste hoces i hoces li, vidi i nej kod c).
— u Boci kotorskoj mjeste hoces li (uprav mj.
hoc li) kaze se holi, vidi Nar. pjes. vuk. 1, 519.
Nar. prip. vrc. 5 i u Vukovu rjecniku, i okrneno
hoi', vidi Nar. pjes. vuk. 1, 190. 473. — nejasno
je otli (treba li citati oli ?) u dvije narodne
pjesme nasega vremena: Ot' li po6i na mejdan
Harapu? Pjev. crn. 307^. Otli dati sto si obecao?
Nar. pjes. stoj. 2, 172. — hos u Nar. pjes. marj.
4 uprav je sazeto hoces. — ec) 3 sing, hoce
(radi akc. vidi i bb), stslov. hostett. — dd) 1
pi. h66emo (u Dubrovniku hocemo), st'ilov. ho-
stemt. — ee) 2 pi. h6cete (u Dubrovniku ho-
cete), stslov. ho.stete. — jfj 3 pi. postaje bez
umetka y. bote (stslov. hott]t'i>). ovaj se oblik jav}a
u nasem jeziku od jn-vijeh vremena (vidi n. p.
Mon. serb. 38 god. 1253; Spom. sr. 1, 6 god.
1396), te ostaje do nasega vremena u vecine ca-
kavaca i u Crnoj Gori (vidi n. pr. Ogled, sr.
20. 156. 434), rijetko u drugijeh stokavaca (A.
Kanizlid, kam. 392; I. Jablanci 155). — kod sto-
kavaca uopce (osim Crne Gore dajbudi djelomice)
zamijenen je onaj oblik mladijem h6ce koji je
nacinen prema ostalijem oblicima prezenta, i to
od XVI vijeka, vidi n. p. N. Raiiina 17a. 25^.
170a. 201a; Zbom. 53"; G. Drzi6 397. mladi se
oblik nahodi i kod nekijeh cakavaca, mozebiti i
u primjerima xv vijeka (M. Maruli6 lOL 116.
167, ali iz rukopisa xvi vijeka), vidi jos S. Bu-
dinid, .sum. 17a; J. K avail in 173''. '208''. — u nc-
kijem primjerima ima oblik hocu (nacinen prema
ostalijem glagolima u kojijeh su nasiavci u praes.:
em, OS, o, oiun, oto, n): notj stariji je primjer «
ptsca dakavca xvi vijeka (H. Lucid 269), ali'posto
je snsma osam(en, nije ni po .sto pouzdan; ostali
se primjeri nalaze u dim pisca iz Bokc kotorske:
hotdu (sic). I. A. Nenadid, nauk. 133; liodn. J.
Matovid xxxiii". 5 / jos na ne.koliko mjesta. po
ovome ne moze sc znati, govnri li se gdje ovako
^^.?^?^!' ^^torskoj, Hi su sama ana dva pisca ovu
rijec iemuilili. — u nekijem krajevima ima i oblik
hodedu (pretna dada, znadu, imadu itd.), vidi n.
p. Jacke. 232. — jos je rjedi oblik hodeju (od
xviii vijeka): oceju. Glasnik. ii, 311. (1703); Go-
lubica. 5, 164. (1809); hodeju. Z. Orfelin, podr.
307. — U nekijeh sjevermjeh cakavaca dolaze
ovi oblici bez h: odemo. Mon. croat. 18. (1325);
Korizm. 2''. Mon. croat. 26 i. (1567). — ote. 63.
(1444); 67. (1446); Narucn. l^; S. Kozicid 17a;
Mon. croat. 258. (1556). — odes. Narucn. 79*;
Korizm. 2^\ 52^; Anton Dalm., nov. test. 137''.
— od. Narucn. 108''; Mirakuli. 11; Korizm. 70a,
90a. — ode (3 sing.). Korizm. 42''. — istina da
se u istijeh pisaca nalaze i oblici s h, n. p. hoc.
Narucn. 50''. — hodu. Anton Dalm., nov. test.
2, 177.
b) kad sc osobito ne istice u govoru prezenat,
upotreblavaju se kraci enklitieni oblici koji po-
staju tijem sto oblici kod a) izgube prvi slog ho :
du, des, de, demo, dote, a za ^ pi. te (prema ci-
jelome bote) , de (prema cijelome hode) , dedu
(prema cijelome hodedu). ovi se oblici (osim zadha
dva) jav\aju od prvijeh vremena: demo. Mon.
serb. 7. (xn vijek). 216. (1390). — de. 42. (1253).
— du (necu). 50. (126-5). 174. (1356—1367). —
dete. 178. (1368). — te. 1U6. (13.33). — des. Spom.
sr. 1, 129. (1415). — prema hoc (vidi a) bb)) ima
i samo d; naj stariji su primjeri: (iied). M. Ma-
rulic 107; N. Eanina 38»; Zborn. 62a; s. Men-
cetid 34. 112. 113; M. Vetranid 1, 459. 2, 33. 103.
255. 381. — d. S. Mencetid 116; M. Vetranid
2, 102. 142. 151. 186. (nes. Nar. prip. viL 1867.
286; Osvetn. 6, 85 sazeto je nedes). — 3 pi. de
potvrduje se od xv vijeka: M. Marulid 48. 101.
115; dale xvi: N. Raiiina 20)a; Zborn. 52*; G.
Drzid 432. — 3 pi. dedu potordeno je od xviii
vijeka, vidi n. p. M. Kuhacevid 104; Nar. pjes.
vuk. 1, 354; Nar. prip. vuk.'-' 202; Jacke. 14. 88.
133. 196. — razumije se da se oblici te, de, dedu
nalaze u onijeh pisaca i govore se u onijem mje-
stima gdje ima bote, hode, hodedu. — u jednom
primjer u xvi vijeka i 3 lice duala deta: (Kne-
zovi Gabrijel i Gaspar) vere dase da deta pojti
V kaptol. Mon. croat. 259. (1556). — MisU se
da ovi oblici postaju od osnove lit: hd;i, hdes
itd., i istina ima jedan put hdu. Mon. serb. 69.
(1273 — 1314), a jedan put htte. 96. (1330), ali
mislim da to nije dosta za pot vr dene, kasnije se
hte nahodi u dva, pisca cakavca (F. Glavinid,
cvit. xviii. XIX. 3381' ; g. Krnarutid 26). — Kad
iraa vise enkliticnijeh rijeci vjedno, obicaj je u
nase vrijeme da du, des itd. stoje medu ninia na
prvom nijestu (na drugome samo ako su medu
enklitikama konjunkcije li, bo koje su svagda na
prvom mjestu); ali to nije svagda bio zakon:
proslijeh vjckova enkliticne zamjenice stoje cesto
pred du, des itd. (vidi u primjerima kod II). —
Treba jos dodati da u nekijeh cakavaca du, des
itd. nijesu enkliticne rijeci u nase vrijeme, te
mogu stajati na pocetku recenice, vidi n. p. Cu
prespat, zac ne? leh mi dajte beci. Nai". prip.
mikul. 12. ,(Ju', odgovori on, ,zac no?' 12.
e) negativni su oblici obicno: nddu, nedes (i
ned), nede, nedemo, ncdete (u Dubrovniku nedemo,
nodote), a 3 pi. n6to (gdje se kaze te), nddo (prema
de), nededu. ovi se oblici jav\aju kao i oni kod
b) (vidi); a 3 2)1. node naj prije vec xiv vijeka
(Spom. sr. 1, 5 god. 1396), ali Dani6ic (ist. obi.
295) niisli pravo da ce to biti stamparska po-
gre.'ika. — Kao sto se i po akcentu poznaje, ovi
oblici ne postaju tijcm sto sr rijeci ne dodajc
enkliticki oblik glagola (nr.ma primjcra da bi
poslije no slnjaln cnklilicna rijec), nego je uprav
ne sastav(eno 8 glagolom u jcdnu rije<^\ kao sin
je i kod iiijesain i nomam. — kao hoj (vidi kod
HOTJETI, I, b, c).
657
HOTJETI, I, d, c).
a) bb), haze se u nase vrijcme u nekijem kra-
jevima noj nijeste nee (neces), vidi n. p. Nej li
mene osvetiti, sine? Nar. pjes. vuk. 4, 487. Mop;u
li se pouzdat da me nej izdati? Dubrovnik. 1870.
6. — Uz ove oblike nahode se ne vele rijetko i
cijeli oblici: ne hodu, ne hoces ltd., osobito u
Grnoj Gori i u Boci Kotorskoj.
c. prezenat perfektivni :
a) s ovakovijem znacenctn ima 1 sing, liocem,
dli samo na jednom wjestu xvii vijeka: Da bocem
,veHm'. B. Kasic, gram. 106 (vidi D. Danicic,
ist. obi. 265).
h) cijelome prezentu (kod h, a)) dodaje se spri-
jeda rijecca uz: usthote. Mon. serb. 41. (1253);
ushoce (3 sing). 80. (1302—1321); ushogtu. 128.
(1336—1347). ushote. 363. (1430). 380. (1435);
uzho6e (3 sing.). N. Eanina 53b. 229^; uzoce (3
pi.). F. Lastrid, ned. 256. 259. 343. (ovaj pisac
upotreblava i ne uznece. ned. 72. 25).
c) od osnove htje postaje nastavcima (j)em,
(j)es itd., te u juznom i u zapadnom govoru glasi
htijem (htijem), htijes (htijes) ltd.- u zapadnom
nioze glasiti i htim, litis . . . lite ; ne znam, ima
li u istocnom govoru gdje bi glasilo htejem itd.
— od XVI vijeka: htijem. M. Bunic 22; litis. J.
Kavanin 8^; i s uz: uzhtijemo. B. Zuzeri 41. u
nase vrijeme cuje se u govoru dosta cesto, oso-
bito s rijeccom uz, poslije koje obicno h ispada:
ustijem, Hi moze biti da se mijena na k: lisktijem.
d) mcdu osnovu hotje (rijetko) Hi htje (cescej
i nastavak umece se d (prema budem, dadem itd.).
aa) h6tjedem, hotjedes itd. — samo 3 sing, i plur.
u jednoga pisca xviii vijeka po juznom govoru:
h6tide. A. d. Costa 1, 157; hotidu. 1, 265. — bb)
htjedem, htjedes itd. — od xviii vijeka: htjede.
J. Kavanin 223^. 362^ ; i s uz : ustede. P. M. Ne-
nadovid, mem. 348.
e) iza osnove hotjed Hi htjed umece se n (is-
poredi kod biti, budem i dati). aa) hitjednem.
samo u jednom primjeru nasega vremcna: ho-
cednete. Osvetn. 3, 58. — bb) od htje: aaa)
htjednem: htedne. Vuk, grada. 53; Nar. prip. vil.
1868. 261; htjednu. Vuk, nar. pjes. 4, 461; htednu.
Nar. prip. vuk. 109. — sc mj. htj : scedne. S.
J^ubisa, prip. 118. — bez h: cedne. Nai*. prip.
vuk.^253; 6ednu. Vuk, dan. 3, 171; tednu. grada.
88. — bbb) d moze ispasti ispred n: htene. Glasnik.
35, 121. (xiv vijek); htenu. Nar. prip. vuk. 64. —
s6 mj. htj: sdenu. Nar. prip. vuk. 223. — bez h:
cene. Nar. prip. vuk.- 197. — k mj. h : kcenes.
Ogled, sr. 466; ktene. Djelovod prot. 4. 10. 46;
s uz: usktene. 201.
f) mjeste prezenta perfektivnoga moze biti in-
finitiv s prezentom perfektivnijem budem glagola
biti, vidi biti (budem), II, 1, b. n. p. bude htStt.
Spom. sr. 2, 73. (1420); bude hotett. Mon. serb.
293. (1420); budomo hteti. 339. (1427); hoteti.
bude. 419. (1442) ; hotiti bude. Bernardin 38 ;
bude htiti. I. Gundulic 496; bude htit. A. d. Bella,
razgov. 54. — od xvi se vijeka naj obicnije okrnen
inf. htjet sastav^a s budem u jednu rijec: htjed-
budem, n. p. htjedbude. M. Drzic 335; Vuk, jak.
4, 15; D. Danicic, Imojs. 24, 5; scedbude. Pro-
tokol. nenad. 175 ; cedbudem. Vuk, rjeun. (1818)
Lvi; cedbude. dan. 3, 154; Protokol. nenad. 165.
— u nekijeh pisaea ispada i d: htjebudes. I. M.
Mattei 141. 270; htjebude. N. Marci 60. — i s uz
sprijeda: ustjedbudu. N. Eahina 200*; uztjed-
bude. E. G-amanic 6^; uzhtjebudem. I. M. Mattei
274.
d. im})f. osim razlike u osnovama hot i htt,
razlika je i u nastavcima: (1 sing.) eh, ejah, jah.
a) s prvijem nastavkom. aa) od osnove hot:
prema stslov. hoteh't, hotese itd.: u juznom go-
ni
voru hitijeh, hotijese, h6tijesmo (ii jedinom pri-
mjeru sa starijim oblikom hotehomo), h^tijeste,
hotijehu, u istocnom hoteh, hotese itd., u za-
padnom h6tih, h6tise itd. — naj stariji su pri-
mjeri xv vijeka : hotise. Mon. serb. 254 god. 1405 ;
Bernardin 26; hotehomo. Spom. sr. 1, 176 god.
1412; hotihu. M. Marulic 6. 68; naj cesce se na-
liodi XVI vijeka, rjede xvii, ali se jos xvm javja
gdjegdje, n. p. hotise. J. Banovac, razg. 98 ; And.
Kacic, kor. 77. 131. — bez h: otihu. Anton Dalm.,
nov. test. 143b. — bb) od osnove h'Bt : u juznom
govoru ht'ijeh, htije§e itd., u istocnom hteh, htese
itd., u zapadnom htih, htise itd. — nahodi se u
isto vrijeme kad i hotijeh (vidi aa)) : xv vijeka :
htehu. Spom. sr. 1, 114. (1412); htihu. M. Ma-
rulid 5; xviii vijeka: htise. J. Kavanin 239^. —
bez h: tise. Mon. croat. 57. (1433); tijehu. M.
Vetranic 1, 321. — s k mj. h: ktijeh. M. Ve-
tranic 1, 362; ktijese. 1, 8. 149. 2, 231. 454; N.
Najeskovid 1, 298.
b) s drugijem nastavkom. aa) od osnove hot
prema stslov. hotejaht, hoteja§e itd. : u juznom
i u zapadnom govoru h6tijah, hitijase, h6tija8mo,
h6tij9,ste, hotijahu, u istocnom h6tejah, h6teja§e
itd. — u nasemu se jeziku javja od xvi vijeka
(n. p. hotijah. N. Eanina 23l> ; N. Na}eskovi6
1, 197; hotijase. N. Eanina 59^. 193*; Zborn. 2^.
5b. 13a; M. Vetranic 2, 275; B. Gradic, djev.
166; hotijahote. G. Palmotic 1, 382), i u nase
vrijeme dosta cesto (otija, otijase itd. Vuk, rjecn.
1818. Lvii; hotijah. D. Danicic, obh'' 100). — bb)
od osnove litt : it juznom i zapadnom govoru
ht'ijah, htijase, htijasmo (u naj starijem primjeru
htijahmo. N. Najoskovic 1, 217), htijaste, htijahu,
u istocnom htejah, htejase itd. (nije potvrdeno;
Vuk u rjecniku prvoga izdana lvii tvrdi da je
i u ovom govoru i). — od xvi vijeka, n. p. hti-
jahu. N. Ranina 207a; M. Vetranid 2, 481; H.
Lucid 271; N. Najeskovid 1, 215; D. Raiiina vii^;
htijase. Zborn. 15'>. 17a. 44b; N. Najeskovid 1, 125a.
133a; htijah. H. Lucid 201; N. Na}eskovic 1, 251;
D. ziatarid 46a; cesto u nase vrijeme (tija, tijase
itd. Vuk, rjecn. 1818. lvii; htijah. D. Danicid,
obi.' 100). — bez h: tijah. M. Vetranid 2, 482;
tijase. D. Basid 23. 216. — s k mj. h. od xvi
vijeka: ktijah. M. Vetranid 1, 336; ktijase. 1, 462;
N. Najeskovid 1, 332; M. Drzid 193; F. Radman
43; dosta cesto i u nase vrijeme (ktija, ktijase itd.
Vuk, rjecn. 1818. lvii). — u nase vrijeme haze
se (jdjegdje i stijah, stijase itd. ovo je postalo od
sdah (vidi c) bb)) gdje se sd shvatilo kao da je
postalo od stj.
c) s trecijem nastavkom jah, jase itd. ; tj se
mijena na d. ovi su oblici po svoj prilici postali
u nasem jeziku, premda se jedan put u stslo-
venskom nalazi oblik hostase (vidi F. Miklosid,
vergl. gramm. 3", 94). aa) od osnove hot: hodah,
hocase, hodasmo, hodaste, h6cahu. — naj prije
XVI vijeka: hodase. N. Eanina 106a, zatijem ri-
jetko, ali opet dosta cesto u nase vrijeme. — bb)
od osnove hi.t. aaa) h ispred d ostajc nepro-
mijeneno: hdah, lidase, hdasmo, hcaste, hdahu. —
— u jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka:
hdah. D. Ziatarid 29b. 40a. G5a; hdase. 10a; hdahu.
86a; zatijem istom u nekijem primjerima nasega
vremena: hdase. Nar. pjes. vuk. 1, 201; Ogled,
sr. 229; S. ^ubisa, prip. 16. 32. 147; hdah. 11;
hdahu. 101; ali svi ovi primjeri nijesu dosta po-
uzdani, jer su iz krajeva gdje se obicno h na
pocetku rijeci ne izgovara. — bbb) h ispred c
mijena se nas: sdah, sdase, sdasmo, sdAste, sdahu.
vrlo cesto u nase vrijeme, n. p. sdase. Nar. pjes.
vuk. 2, 239. 282. 285. 397. 399. 413; Nar. prip.
vuk.- 227 ; P. Petrovid, gor. vijen. 115 ; Osvetn.
42
HOTJETI, I, d, c).
658
HOTJETI,, I, g, a).
2, 11; scahu. Nar. pjes. vuk. 2, 140, — ccc) bez
h: call, case ltd. od xviii vijeka, u nase vrijeme
vrlo cesto, n. p. cahu. J. Matovic 49; case. Nar.
pjes. vuk. 2, 120. 339; caste. 1, 383; cah. P. Pe-
trovic, gov. vijen. 57; ca, case itd. Vuk, rjecn.
1818. LVii. — ddd) s k mj. h : kcah, kcase itd.
u dva pisca Dubrovcanina xvi vijeka: kcase. D.
Rahina 130a ; D. Zlataric 27»>.
dj moze se timet nuti d i^i'^d nastavak (isporedi
dadijah, imadijah, mlidijah kod dati, imati, raneti),
tako postaja oblici' an) scadijah, scadijase, sca-
dijasmo, scadijaste, scadijahu (od scali, vidi c)
bbb)). dosta cesto u nase vrijeme, vidi scadijah.
Nar. pjes. vuk. 2, 371}; scadijahu. Vuk, luk. 11, 52;
jov. 11, S. 16, li). — bb) cadijah, cadijase itd. u
nase vrijeme, vidi: cadija, cadijase itd. Vuk, rjecn.
1818. LVII. — cc) u narodnoj pjesmi bosanskoj
naseqa vremena ima htiedjase (Nar. pjes. juk.
.485) sto ne znani, treba li citati htjedase Hi htje-
dijase. ako je pouzdan ovaj oblik, )iacinen je pn
svoj prilici od aor. htjedoh.
e. aor.
a) osnova onaka kakva je (u inf.) dobiva licni
nastavak. aa) od osnove hote prema stslov. ho-
tehi.: u juznom govoru hotjeh, hotje, hotjesmo,
hotjeste, hotjese (ii Hercegovini hoceh, h6ce itd.),
u istocnom. hcbteh, hote itd., u zapadnom hotih,
hoti itd. — naJiodi se dosta cesto do xviii vijeka,
rjede u nase vrijeme (hotjeh. D. Danicic, obi."
97, a nema u Vukovoj yramatici). — bez h a
nekijeh pisaca cakavaca od xvi vijeka, n. p. oti.
Korizm. 101^. — bb) od osnove htte prema stslov.
httAhi.: u juznom govoru htjeh, htjS, htjesmo,
htjeste, litjose, u istocnom hteh, hte itd., u za-
padnom htih, ht'i itd. — dosta (jesto u svako
doba. — kad se u herccgovackom govoru tj mijena
na 6, i h se mijey'ia na s (u nase vrijeme): s6eh,
see itd., n. p. sceh. Nar. pjes vuk. 1, 308. 2, 347 ;
s6e. 1, 26(j. 400. 474. 2, H4 itd. — bez h od xvi
vijeka: tjeh. D. Ranina 23^; I. GTundulic 150.
tih. Aloks. jag. star. 3, 274; ti. 283; cese. J. Ma-
tovic 481 ; 6e, 6e itd. Vuk, rjecn. 1818. lvii. —
s k 7nj. h. od xvi vijeka : ktjeste. N. Raiiina 56a ;
ktje. M. Vetranic 1, 44. 297. 2, 221; N. Na-
leskovic 1, 304. D. Eanina 4a; ktjesc. M. Ve-
tranid 1, 379; 2, 439; ktismo. Mon. croat. 240.
(1540); ktjeh. D. Ranina 32a; kti. 25*; dosta
cesto i u nase vrijeme, w. p. kco. Nar. pjes. vuk.
2, 181; kte. 1, 177. 572. 2, 425; kceso. 2, 191;
kto, kte itd. Vuk, rjecn. 1818. r.vii. oblik k6e 7ia-
hodi se vec -avu vijeka: Nafiin isti kco sliditi ovi
novi sad Apele. u B. Kasic, per. xii.
b) osnova ha.te dobiva na kraju d (isporedi
kod dati, znati, imati): u juznom govoru htjfidoh,
litji'-de, htji'idosrao, htji-doste, htjodo.so, u istocnom
hti'-doh, hti'-do itd., u zapadnom ht'idoh, htide itd.
— od xviii vijeka cesto: htjedo. J. Kavanin 234a;
litide. 417''; htjeiloste. 18Gi'; htede. Nar. prip.
vuk. lf;9; (bez h) tode. Nar. pjes. vuk. 2, IH4 ;
codo, 6edG. Vuk, rjefn. 1818. i.vii. — po hercc-
govackom govoru litj mtjcna se na §6: Sdede. Nar.
pjes. vuk. 2, 259. — s k mj. h. : ktide. Blago
turl. 2, 47. 124; ktede. Nar. pjes. vuk. 2, 436;
ktedo, ktode itd. Vuk, rje&n. 1818. i.vii.
f. impt. nahodi se dosta cesto u jnsaca, tako
i negalivni, premda su mjeiite ovoga obicniji oblici
nemoj, noraojmo, nemojto (vidi kod mo6i). — po-
stnjr od osnove hot i In.t nastavkom Aj : u juznom
i zapadnom govoru ij (n istoi-noni ej, ali ovo
nema polrrdr): vccina Dubrovcana pisu joj prema
ostalijrm ofilicima.
n) od osnnre hot: hotrj, hntTjnio, hntTjto, n. p.
hotijto. 'I'ransit 95; D. Ranina llHa; S. Biidinic,
sum. 15''; Oliva. 52; hotij. M. Marulifi 86; N.
Ranina 172l>; S, Mencetic 10; Gr. Drzic 411; N.
Dimitrovic 9. 14. 25. 40 ; D. Ranina 74a ; F.
Vrancic, ziv. 68; I. T. Mrnavic, ist. 73; M. Jer-
kovic 25. 84; J. Kavanin 333''; hotij mo. P. He-
ktorovic (?) 81. — bez h: otij. Korizm. (iSa. 78*^.
— s nastavkom jei: hotjej, hotjejmo, hotjejte,
n. p. hotjejte. N. Ranina 12''; G. "Drzi6 403; N.
Na)eskovic 1, 163. 223. 2, 4: hotjej. (i. Drzic
479. 485; M. Vetranic 2, 143. 420; N. Dimitrovic
13. 15. 28. 40. 52. 55. 60; N. Naleskovic 1, 196.
217. 237. 314. 2, 41; M. Bunic 44; D. Zlataric
lO'i; A. Gucetic, roz. jez. 107. 306; B. Kasic, per.
XIII ; M. Orbin 2l)2; G. Palmotic 1, 136. 340.
371. 2, 44. 323; I. Akvilini 310; hotjejmo. N.
Na)e.skovic 1, 222. — okrneno bez j : hotje'. G.
Drzic 197; N. Na}eskovic 2, 91; D. Ranina 110b;
V. Andrijasevic, dev. 153.
b) od osnove Ivbt: httj, htijmo, htijte, n. p.
htij. Tondal. star. 4, HI. 115; M. Marulic 7; P.
Hektorovic 29. 62; N. Dimitrovic 10. 12. 15. 41;
Aleks. jag. star. 3, 294; I. Tonkovic w D. Bara-
kovic, vil. 370; A. Georgiceo, pril. 39; B. Krna-
rutic 20; P. Vitezovic, odil. 39; P. Hektorovic (?)
90. 126. 146; J. Kavanin I3()''. 155a. i70a i jos
na nekoliko mjesta: htijte. N. Ranina 17*; Kateh.
1561. Dlb; Aleks. jag. star. 3, 272; F. Glavinic,
cvit. 26''. 390a. 429''; htijmo. P. Hektorovic 46.
— bez h: tij. Transit. 34. 107; Korizm. IQ^ ;
tijte. Korizm. 53''. 62a. — s k mj. h: ktij. D.
Ranina 7a. — s nastavkom jej: htjoj, htjejmo,
htjejto, n. p. htjejte. N. Ranina 38a. 49I). sla;
Zborn. 52a; G. Drzic 403; htjej. S. Mencetic;
M. Vetranic 2, 298; N. Dimitrovic 5. 8. 12; N.
Na|eskovi6 1, 142; D. Zlataric 22a; i. Gundulic
31. 54. 462. 490; I. V. Bunic, mand. 50; P. Ka-
navelic 313; I. Akvilini 310; Poslov. danic. (D).
72; I. Dordic, uzd. vi. 117; salt. 9. 123; ben.
106; A. Boskoviceva 22; htjejmo (.stamparskom
griji-skom htije moj). B. Kasic, is. 4<j. Poslov.
danic. (Z). 18. — i okrneno bez y. htje'. D. Ra-
nina 123''; D. Zlataric 7''; htje'te. D. Ranina ixa.
— s k: ktjej. M. Drzic 7.
g. gcr. (i part.) praes. act.
a) prema stslov. hotc, hotesti. aa) od osnove
hot. aaa) bote, isprva part praes. nom. sing. m.
(stslov. hot^), n prva vremena vrijedi jos kao
gerundij (isporedi grede kod gresti, I, d) bb) i
II, 15) : No hote cloveci gibeli. Mon. serb. 4.
(119S — 1199). Ne hote ni jedinogoze pogibenije.
9. (1222—1228). Mi hote harni biti. 241. (1399).
Hote mi da tolikaj }ubavi> i krasno obetovanjo da
ne bade nehartno. 25S. (1405). Vsemu tomu
hote harni biti. 289. (1419). Hote gospodi.stvu
ti ugoditi primismo. Spom. sr. 1, 151. (1421).
kasnije i u nase vrijeme vrijedi kao adverab (vidi
II, A, 1, k). — bbb) hutr-ci (hoteci). od xiv vijeka,
vidi Mon. serb. 202. (1.387). obicno i u nase
vrijeme. — so mj. i: hotece dolazi kao gcr. na
dva mjesta u spomcniku xiv vijeka: Kra|6vstvo
mi hoteie platiti vojevodi Hri.voju i negovu sinu...
i mi lioteco da imi. bude tvrtdo... Mon. sorb.
248. (1400), kasnije kao adverab (vidi II, A, 1, 1).
— hotf'c i hoteiii nahode se i kao part , i to ne
samo u knigama pisanima crkvcnijem Hi mije-
sanijem jezikom, n. p. hoto.stago. Stefan, sim. 2;
hoteStaja. 1; hoteste (nom. pi. m.). Mon. serb.
13. (1222-1228); hotestiimi. 77. (1302-1321),
nego i n knigama 2>^sanima narodnijem jezikom,
ali rijetko, «. p. hotod. M. Marulic IS; hotodo
(gen. sing. f.). S. Mencetic 133; hotodomn. F.
Glavinid, cvit. 368*; hotede (nom. sing. n.). G.
Palmotic 1, 167; hotoca (nom. st»//. f.). I, 194;
hol.ocijoli. J. Matovic 1(»2. — bb) od osnove h'bt
naUiheno prema predaHncmu obliku (kod aa) bbbj):
HOTJETI, I, g, a).
659
HOTJETI, II, A, 1, a, a).
hteci. od XV vijeka, vidi M. Marulic 10. 19. 70;
S. Mencetic 150; P. Zorani6 28a; D. Eanina ix*;
D. Zlataric 4b; htec. M. Marulic 31; P. Zoranic
ISb; D. Zlataric 14''. ^— s k mj. h: kteci. D. Zla-
taric 16a; ktec. A. Cubranovic 10b; D. Eanina
27a. — s Tcrajnijem e: litece. Mon. serb. 446.
(1451); M. Marulic 27; S. Mencetic 124. 276; G.
Drzic 438; ktece. N. Najeskovic 1, 352. — kao
particip, na jednom mjestu xvii vijeka: hteca.
D. Barakovic, vil. 31.
b) nastavkom uci (^sti) od osnove hot: hotuci.
aa) kao particip na jednom mjestu xv vijeka, i
u jednoga pisca Bosnaka xvii. Komu su vtzda
pripravni a mno^o hotuci zabileziti se. Spom.
sr. 2, 120. (xv vijeka poslije 1461). Ne budimo
lijeni, nego vruci i hotuci na dobro djelo. M.
Bivkovic, nauk. 277''. — u istocfa pisca ima i
adv. h6tuce (dobrovojno, zclno). Da budu vele
vrude i vele hotiice hvaliti divicu Mariju. zlam.
7a. — bb) hotuci i hotuc, kao gerundij u jednoga
pisca cakavca xv vijeka na dva mjesta (radi
slika). Da Bog nas nas brane nih slomi tukuci,
krvavca dajuci pod oblastju zene, sile nih ho-
tu6i da budu smetene. M. Marulic 62. Pride u
Eafadim Amalek kra} hotud da z Bozjim pukom
svim boj bije, uzdaju6 . . . 21.
c) od osnove infinitiva hote Hi h'BtS nastavkom
je (isporedi a) aa) aaa)), juci; u juznom i za-
padnom govoru mj. e stoji i, u zapadnom e. aa)
od osnove hote. aaa) nastavkom je (j(^). — na
cetiri mjesta xiv i xv vijeka : hoteje. Dec. hris.
65; Mon. serb. 260. (1405); hoteje. 242. (1399);
497. (1466). — bbb) s nastavkom, juci (jasti). od
XV vijeka (vidi da]e kod hotijuce) do xviii ne-
koliko puta: hotijuci. Mon. croat. 82. (145.5);
Zborn. 92''. iOb^. M. Divkovid, nauk. 20b; F.
Glavinic, cvit. 72a; E. Gramanic 14a; p. Posilovid,
nasi. XLii; M. Lekusic 19; J. Banovac, razg. 96;
pred. 17; E. Pavic, ogled. 9; F. Mati6 25; And.
Kacic, kor. 141. 210. 340; M. A. Eejkovic, sabr.
9; I. J. P. Lucie, razg. 109; hotejuci. Mon. croat.
83. (1457); otijuci. Mon. croat. 83. (1457); Mira-
kuli. 37; M. Eadnic 3b; A. Bacic 21.3; F. Lastric,
od' 343; test. 14^ 18a. 37a. 64a; F. Eadman 21.
45; otejuci. Mon. croat. 263. (1568); hotijuc. M.
Marulic 321 ; J. Kavanin 72a. 240b. — g krajnijem
e: hotijuce. Mon. serb. 448 (1451). — kao par-
ticip na jednom mjestu xvii vijeka gdje je shva-
ceno posve kao adjektiv, te stoji u komparativu:
Na svako dobro vruciji i hotijuciji. M. Divkovid,
bes. 399b. — bb) od osnove h-tte. aaa) nastavak
je e (q), isporedi aa) aan). — na jednom mjestu
XIV (?) vijeka: htije. Mon. serb. 239. (1399 u
kasnijem prijepisu). — bbb) nastavak je u6i (^sti).
— od XV vijeka (vidi daje tijuc) do xviii. hti-
juci. M. Vetranic 2, 107 ; litijud. J. Kavanin
259b. 418^1 i jos na nekoUko mjesta. — bez h :
tijuci. M. Lekusic 17 ; tijuc. Mon. croat. 105.
(1470). — s k mj. la: ktijuci. A. Bacic 82; F.
Lastric, od' 381 ; test. 157b ; ned. 156 ; A. Ka-
nizlic, kam. 18; And. Kacid, kor. 201.
h. ger. praet.
a) od osnove hote. aa) hotjevsi u juznom go-
voru, hotevsi u istocnom, hotivsi u zapadnom:
hotjevsi. N. Na|eskovi6 2, 72; hotivsi. 1, 181;
F. Glavinic, cvit. 12b. — ftcs h: otivsi. Mon.
croat. 280. (1577). — bb) hotjev u juznom go-
voru, hitev ti istocnom, hotiv u zapadnom : hotiv.
A. Cubranovic 159; J. Kavanin 495b; p. Kne-
zevic, ziv. 8.
b) od osnove h-hte. aa) htjevsi u juznom go-
voru, htevsi u istocnom, htivsi u zapadnom:
htivsi. B. Kasid, is. 63. — s k mj. h : ktivsi. M.
Vetranic 1, 386; u jednom primjeru xviii vijeka tj
se promijenilo na c po hercegovackom govoru
kcevsi. Poslov. danic. (Z). 118. — bb) htjev u
juznom govoru, htev u istocnom, htiv u za-
padnom: htiv. S. Bobajevic 209.
i. part, praet. act. postaje od osnove infinitiva
(hote Hi h'fcte) nastavkom 1.
a) od osnove bote : u juznom govoru hotio,
h5tjela (u hercegovackom govoru hocela, a gdje-
gdje i hoceo), u istocnom hoteo, hotela, u za-
padnom hotio, hotila. — rijec je stara (isporedi
stslov. hotelt); cesto se kaze i u nase vrijeme. —
bez h i u nekijeh cakavaca : otil. Zak. vinod. 63 ;
otel. 77; otili. Mon. croat. 262. (1567); otela.
Nar. prip. mikul. 16. 21. 63; otelo. 4. 80.
b) od osnove hT>te: htio (rjede htjeo, vidi n. p.
Nar. pjes. vuk. 2, 48), htjela u juznom govoru,
hteo, htela u istocnom, htio, htila u zapadnom.
— od prvijeh vremena, vrlo cesto u nase vrijeme.
— 2)0 hercegovackom govoru tj mijena se na c,
a pred ovijem h. na s: scela, scelo itd., a gdje-
gdje i sceo, n. p. Nar. pjes. vuk. 1, 32 (iz gornega
primorja). nalazi se u pisaca i h pred c, n. p.
hceo. M. Pavlinovid , razg. 13 ; hdelo. Osvetn.
7, 8, ali ovi primjeri nijesu pouzdani (pisci su
iz krajeva gdje se h nikako tie izgovara). kod
oblika scela, sdelo itd. u nekijem krajevima shvaea
se kao da je sc postalo od stj, te se nacina nom.
sing. m. stio, vidi n. p. Nar. pjes. vuk. 1, 18.
2, 545; Nar. pjes. petr. 2, 283; Nar. prip. vuk.
206. — bez h: u krajevima gdje se h izgovara u
drugijeh rijeci : teli. Mon. croat. 28. (1275 u
kasnijem prijepisu) ; teli. Mon. serb. 218. (1391);
til. Naredb. modr. ark. 2, 97 ; tjela. I. Gundulic
251; tjeli. T. Ivanovid 144; tila. Nar. pjes. istr.
1, 62. til. Jacke. xxvi. u krajevima gdje se h
nigda ne izgovara: tela. Nar. pjes. vuk. 1, 249;
tila. 1, .593; teo. 1, 618. 2, 423; ceo. 3, 243 itd.
vidi i celi. Vuk, poslov. 154; cela. 258. po obli-
cima cela, celo itd. (kao da je c mj. cj) nacina
se i nom. sing. m. cio, vidi n. p. Nar. pjes. mikl.
beitr. 57; Nar. pjes. kras. 1, 108; a u okolini du-
brovackoj (gdje je hercegovacki govor, te se cj iz-
govara kao c) i cio (jer se shvaea kao da se iz-
govara 6ela, celo mj. cjela, cjelo). P. Budmani.
'— s k mj. h: ktio. M. Drzic 477; Poslov. danic.
(D). 51 ; Blago turl. 2, 224; kteo. Glasn. 11, 3, 143;
kteli. Nar. pjes. vuk. 2, 165; kcela. Vuk, rjecn.
kod kceti. — nejasni su oblici stil, stila itd. u
ugarskijeh Hrvata: stila. Jacke. 5. 10. 131.
k. part, praet. pass.
a) hocen (mj. starijega oblika hotjen, stslov.
hotent) . M jednoga pisca xvii vijeka. M. Eadnic
2b. 252a. 359a. vidi i hotjenan.
b) htjen (hten-s). D. Zlataric 60b. — s k mj.
h: ktjen. A. Gucetic, roz. jez. 11. — TJ ovijem
je primjerima . znacene aktivno (vidi hotjenan) :
Prodaste jedne zaa more a druge kamo vi hteni.
Mon. serb. 42. (1253). Idolom se san pokloni
od liegove htine vo|e. J. Armolusic 17. Htjeni
,volontario' ,voluntarius'. A. d. Bella, rjecn. 777a.
i adv. htjeno. Da se ima trpjeti ili hote ili ne
htjeno. B. Kasic, nasi. 90.
c) hotjet. — samo na jednom mjestu xviii
vijeka. Ne samo ucineno nego zamisjeno i otjeto
o6e da se smrtju pokara. F. Lastric, ned. 288.
— nepouzdano.
II. znacene.
A. aktivno.
1. .9a znacenein kazanijem sprijeda.
a. u pravom smislu, uopce.
a) ono sto se hoce radna je sto se kaze gla-
golom; radna vrsi suhjekat ili ko drugi. aa) radna
se izrice infinitivom; to mo£e biti samo kad je
vrsi subjekat. aaa) subjekat je cejade. Gtde si
HOTJETI, n, A, 1, a, a).
660
HOTJETI, II, A, 1, a, n).
ktto lioce krevati. Mon. serb. 2. (1189). Necemo
(i)ti kt vamt na onu stranu. 7. (xii vijck). Ktto
bi httelt habiti. 36. (1253). Ucine li mi pravtdii,
i usbhote imati cBstb krajevtstvu mi, da stoju
k nimt u tomt obete. 41. (1253). Sto biht
hotelB kb vamt govoriti. 42. (1253). Ako ho-
6ete vi mtne moje Judi vratiti. 42. (1253). Necu
poreci inomu moje reci. 50. (1265). Ako ^ime
hteti kra|t poslati vojsku. 69. (1273 — 1314). Oto i
jeste ushode dati krajevtstvo mi, ili sto startcb
samt pritezii, vf.se da je vt oblastc starcu. 80.
(1302—1321). Ako li bi ne teli davati. Mon.
Croat. 28. (1275). Se kto htte biti sokalnici. Mon.
serb. 96. (1330). Cto jestt dalo krajevtstvo mi,
i jeste cto ushostu dati, da noma nadt. temt
oblasti igument. 123. (1336 — 1347). Ako bi ne
teli Konavjane i Vitajinane primiti. 218. (1391).
Ako oni judije hoto doci vo}a ostati domom.
Spom. sr. 1, 6. (1396). (Lckari) ne htuse iiri-
miti nasu molbu ni platii. 1, 9. (1397). Ono ne
hte ni pogledati. 1, 27. (1399). Vi necete intde
trtziti. Mon. serb. 247. (xiv vijeJc). Ako bi ki
otel pokazati. Zak. vinod. 77. Ako li bi ne htelf.
Dubrovcanint stojati na onomzi sudu. Mon. serb.
206. (1387). Da necu nistore uciniti sixproci.
pocteniju. 274. (1410). Kada ibb bude hotetb
uzeti. 298. (1420). Da dami. na znantje pree
toga, kada ihb budemo hteti uzeti. 339. (1427).
Ako li bi ne hotelb stojati na tomr,zi sudu. 354.
(1128). Gda ju ne tise kupiti. Mon. croat. 57.
(1433). Da se da gospodinu vojde Ivanisu, kada
hotetb bude uzeti. Mon. serb. 419. (1442). Fratri
se obecase da ote sluziti. Mon. croat. 63. (1444).
Mi ne hotijuci razbiti, da hoteci potvrditi. 82.
(1455). Da mi nete pecatiti. 135. (1488). Ako
ne mogu ali note zajedno pasti. Stat. po|. ark.
5, 265. Ne litij so bojati. Tondal. star. 4, 111.
Ako im ti tvojom vlastju ne6 zabranit. M. Ma-
rulic 20. Hotih ostaviti nauk. Transit. 6. Tebe
mo}u, ne tij nasledovati polioti pltene. 34. Ne
hotijto hoditi. 95. Ne tij so bojati sramote od
judi. 107. Ocemo ga Jubiti. Korizm. 2^, No
tij obrnuti lice tvoje od ubogoga. 10^. Ako no-
6ete zgubiti dusu i tolo. 39'>. Ne tijte dati kruha
psom. 53^. Ne tijte suditi. 623'. To oti reci
Atanazij. lol*). Hotija§o mono sebje zenu imati.
Zborn. 2''. lloces li biti bez straha, cini vazda
dobro. 6''. Hoc li poznati covjeka, daj mu go-
spodctvo. 12a. Htijaso josti. 15''. Hoc li biti
velik. I8i>. Koji si hotio za nas umrijeti. 28''.
Hocu ga mu6iti mukom gorkom. 30''. Htijaso
zvijeri vele uhititi. H^. Plakati htjejte od ovijeh
biljega. 52*. Svi se ho6o sniziti. 53*. Hoc li
me ubiti. Gl^^. Tvoj ka mni obrnut nee pogled.
S. Monfietic 5. Hoti me pogledat. 10. Iz tuga
vazeti ako me c. 116. Dali me 6 izgubit toliko
mladahta? 129. Htjejte me trpiti. Cr. Dr/ic 403.
Od mene gniv ovi hotjejte slobodit. 403. Gdjo
te tijehu umoriti. M. Vetranid 1, 321. Cic toga
trXiti sitan kruh ne htilm. H. Lucid 255. Za to
ja na dianu no litijah nnsiti prilutu tnj ranu.
201. Kada boj z bozi (Zii/anti) bit htijahu. 271.
Po kojih fgnrah) uziti {Zujanti) na nobo hotihu.
271. Nikola misled sta, hode V red al' node. P.
Hektorovid k. Htij mi poviditi, ako t' jo od
vojo, na svitu diniti ca nam jo naj boje. 29.
Kadgod nas od zgora htij milo pozriti. 62. Imo
bi jubiti, ako hod jubjen bit. N. Dimitrovid 3.
Htjej dobro diniti. 5. Daj, sto d dat, vesolo,
ako d da dobro daS. N. Dimitrovid 5. U svaku
hoti' stvar dobar svjot prijati. 9 Kada hod iskati
da ti tko svjota da, hti' naj prijo nzznati. 10.
O ('oingod po vas dan hotjoj se zabavjat. 13. I
hotij k moni prit. lo. Ki sinka od tobo no hotjo
braniti. 68. Nu ti tac, Boze moj, ne hodes ci-
niti. 92. Al' oni vik dodi ne htjese k razlogu.
N. Na}eskovic 1, 121. Ku (micku) podnijet' ho-
tijese za nase spasenje. 1, 127. Juda se htijaso
kajati. 1, 133. Hotjejte nas kupit' same. 1, I'io.
Rokla bib da htise (i)astir) njesto mi govorit'.
1, 175. Hotivsi se Radat ubosti, u toj priskoci
J^ubmir. 1, 181. Jaoli! to li da mene samiris,
hotjo umrijet! 1, 193. Ono ja hotijah tvu vjeru
poznati. 1, 197. Put vode gdi kola htijahmo
voditi. 1, 217. Hotjejmo jedan cas svi tanac iz-
vesti. 1, 222. Htjej, Boze, primiti za moj grijeh
mqju srart. 1, 142. Kako toj moze bit da ti
nee objubit od ovih jednoga? 1, 232. Tor i vas
mojahu, da biste jos i vi k I'lim dodi hotjeli. 1, 284.
Ali mi odgovor kigodi, kruno, daj, ako mi raz-
govor dopustit neces taj. 2, 30. Ja se du Ije
mod rijet u broju od onijeh, ki hoce pri' umrijet
nego taj stvorit grijeh. 2, 34. Moli ju, na mene
jeda se smiluje, kad node cut mono, da tebe daj
cuje. 2, 55, Nu ona ne htijese primit ga za
druga. 2, 72. Hotjo' mi boje rijet tej trude
juvene. 2, 91. I toj li, kruno, hoc sa mnom se
rastati, toga ja necu mod' ucinit' do smrti. 2,115.
Tko hoce vidit, ktjej jjozrit na lice. M. Drzie 7.
Mi se no ktismo odvrcj. Mon. croat. 240. (1540).
Ako bude hotil zidati. 258. (1556). Da ga ote
oda vso sluzbe osloboditi. 258. (1556). Ako bi
V milost otili vzeti. 262. (1567). Otivsi vsakomu
pravo vciniti. 280. (1577). Otojuci se izdiiziti.
263. (1568). Otihu ga iihititi. Anton Dalm., nov.
tost. 143''. joann. 7, 41. Ne hti'te zabluditi. Kateh.
1561. Dl''. Ni' niu dosti, da te nece Jxibit" verno,
kako ima. A. Cubranovid 145. Ne hotijto se bo-
jati, malo stado. S. Budinic, sum. 15''. Ne hteti
dati posluha. 49'>. Ovo t' jo cudna stvar, gdi
moji a meni ne hoce dat' pomoc u muci Juveni.
D. Ranina 93''. Tim, vilo. moliti hodu te, mi-
losna hotjo' jur biti. 110''. Clovice, ne trud' man
ni htje' sijati na kami ki ploda ne moze vik dati.
123''. Hotijto pogledat' svi sa mnom, umrli, gdi
za nam zivot dat' smrt stvorac zagrli. 148*. Nu
moglo drzati toj nisto mene ni', da no htijem
slisati sto vcljo ti meni. M. Bunid 22. Govorit'
to nemoj, hotjoj toj tajati. 44. Gospo }upka, sto
du t' rijeti sad jedupka, htiv izvidat' tvoju ranu.
S. Bobajevid 209. Ti hcaso rijet ovoj. D. Zla-
tarid 10^. Kad se hcah ubit. tl5a. Hotjoj mi
objaviti sto ima biti. A. Gucetid, roz. jez. 107.
Koji te hotijahu niz Juti vrdi. 192. Ove stvari
cestokrat hotjej razmisjati. 306. Ali rau zaman
bi, er hotjo kra}evat. A. Sasin 155. No litijte
bizati, da stanite. Aleks. jag. star. 3, 272. Tko
ode krstjanski zivjoti. M. JDivkovid, nauk. 9''.
Hotijuci uzeti. 20''. Koji hotijase ukrasti . . .
Kakoiio ti hotijese Lucifor postonjo uzeti. 3^1".
O Isuse dragi sinu, hod li uzet Katarinu za tvoju
dragu vjernicuy kat. 126. Od mi, majko, pokoj
dati, nemo' mi se tu plakati. plac. 21. Sve ras-
koso segaj svijota hotjej u svera pogrditi. B.
Kasid, per xiii. Htoci uzaznati stvari. zrc. 34.
Pilat, htodi judom na voju uciniti, oprosti im
Barabu. M. Alberti 47s. Hotjoj svrhu mu vla-
dati. M. Orbin 202. Tcr je itko drugi mog'o
lie jad juti samiritiV ah, toliko cudo mnogo kako
prodo, htjej nam riti. I. Gundulic 54. U momu
krajestvu ako de§ milos sted', oholas snizi tvu.
105. Stvari u nas te nije, kom vojan moz' se cut',
kupovat' troba je, ako hod odahnut'. 129. Pocni
ti naj prijo, natjecat ki se hod. 138. Ne pozna§
jo^ mo ti, planinski bog sam Pan, iz gora ki
iziti tjeh ovi na blag dan. 150. A nu vid oci
mo, ter vjoruj daj niraa, ako ned ovirao vjerovat'
rijo(inia. 1H9. Sjonio tamo svak ureda hode
HOTJETI, II, A, 1, a, a).
661
HOTJETI, II, A, 1, a, a).
bjezat', a ne umije. 384. Htijase slidit' plac
svo] ]uti Suncanica jos naprijoda. 394. I ako
c oku vjerovati, romon cujes, tijek im vidis. 434.
Nu kad neces k nam sit z^ara, mi demo se pripet'
k tebi. 553. Jezikom hteci pro^ovoriti mate-
riiiskim. F. Glavinic, cvit. xvi. Placid hotivsi
vode zncrpiti. 121'. Da bih. ja hotila veru zata-
jati Isukrstovu, ne g:ovorifce mi za to. 49a. Ho-
tijuci govorenju zadovolno nciniti ovomu. 72a.
Ca bote od ne uciniti. 75^. Ne bti'te to, bratjn
drawa, uciniti. 390^. Proti poo:anom pomoci dati
ne btijahu. 139^. I ako li botijabu dicicu za-
kriti. 428a. Ako bi veroval, da sveti na nebesih
za nas ne mogu ili nete moliti. svitl. 85. Od
svih grihov htij umiti. A. Geors:iceo, pril. 39.
Ne hotij imati drugoga boga. I. T. Mrnavic, ist.
73. Mudro bih hotia stogodi viditi. osm. 91.
Zidovi slipi , zasto ne hotiste jioznati vasega
spasite}a. M. Jerkovic 45. Hotij me pomoci mi-
lostivim nacinom. 84. Bjezi, ako neces iz-
gubiti tebe i tvoje sve druzine. G. Palmotic
1, 56. Za grijeb judski hotje umrijeti. 1, 59.
Ne htec dago ja cekati. 1, 91. Ne boteci vec
zivjeti. 1, 190. Ovako li djevojcici hotijahote
vrha dociy 1, 382. Glas mi u srcu neki pravi,
da se od mene lioc dijeliti. 2, 13. Primiti ne
botijase }ubez}ive moje svjete. 2, 123. Pokli
one ktjese otiti. 2, 126. Drzati za jubav ga
hotjej moju. 2, 323. Hteci vazda ispuniti ne-
pravednu svaku ze]u. I. V. Bunic, mand. li.
Nehajstvo (id |udi umjetnijeb i znanijoh koji nijesu
hotjeli uzeti malo truda. E. Gamaiiic A21'. Ne
hotij uci upisati z dvijema a. B6a. Teske trude
hoc na mene nasloniti. P. Kanavelic, iv. 405.
Htec znati vojske broj. B. Krnarutic 15. Gdi
je triba bditi, toti spati ne htij. 20. Oc li me
sliditi, uzmi kriz svoj. I. Ancic, vrat. 186. Od
silnika paklenoga ti me hotjej obi'aniti. I. Akvi-
lini 310. Htjej me tuzua k sebi uzeti. 310. Ne
hotijmo vec krsmati, jur se ima on ustati. P. He-
ktorovic (?) 81. Dobrovo|no htij k liim pojti,
Isukrsta ne htij ojti. 126. Ako hoc bit' dobro
sluzen, sam se sluzi. (D). Ako hoces bit' zlo
poslusan, plati unaprijeda. (D). Poslov. danic. 1.
Ako se nee omucit', nee bit' mlinar. (D). 3. Hoc
ponovit stare vinograde, obrezi ih prije nego lis'
opade. (D). Hoc poznat zla covjeka, daj mu stap
do ruka. (D). 26. Ne htjej vuka vidjeti ni na n
vikati. (D). 72. Tako on oti dojti na ovi svit.
P. Macukat 27. Otio si biti sluga. 32. Pustinak
hocase mu dati pokorii. K. Magarovic 81. Ne
htec dat mu hljeba dio, pored s jjsima da bi jio.
J. Kavanin 20'j. Kolom zmija hoce igrat tko
god zeli zensku |ubav. 38^. Trebi 'e i zlo za-
grliti , ako necu mrtav biti. 39'J. Ter hoteci
gorko _ plakat. 65a. Tko rece dvor, hoti reci odor.
81a. Nih Lucica, pravo htil san rijet, da on pisa
nenavisan. 111*. Cic slavnoga tvoga imena htij
mi dati. 136^. Vi htjedoste prije umriti. 186^.
Zato ti, ako c produziti u zivotu i u slavi. 222a.
Od Abafa ki slozit se Turkom htise, paka bote
svo'em' cesaru odaprit se. 239a. xi hotij uc pro-
dobiti pod Augustom vojske rimske. 2401^. Ako
u turban nee zaminit mitru. 379a. Tko nee'
(nece) gorji zivotine imat obraz. 363a. Cure ka
ga uzhranit mala htide. 417''. Ki ne htiSe nega
castit, cim zivise. 425'>. Ako neces nu utopit.
4.50b. Htijuc ukazat svijem ocito, da vjex-ovat
krajem ni to. 470i\ Al' hoc Judskim perom
modi prepisati nega slave? 484i>. Nijesu htile
pasti u bezrednu ku grjehotu. 488*. I hotiv se
k nem' okrenut, celunuh mu krilo ureda. 495t>.
Boze, rijeci moje htjej primiti. I. Dordic, salt. 9.
Bog oti poslati sina. A. Badic 33. Ne tijudi pla-
kati. M. Lekusid, razm. 17. Hotijudi ga osva-
diti. 19. Tko de spasit svoju dusu, va}a ostaviti
)ubav od ovoga svita. J. Banovac, razg. 86. Zasto
Lucifer hotijudi se uciniti Bogu prilican u mo-
gucstvu. 96. Hotijase se ona put uzdignut pro-
tiva s. Benedetu. 114. Da je hotia saci. pred.
27. Bog primi Abelovo a na Kainovo ne kde ni
poglodati F. Lastric, od' 102. Pitase ga: ,Jesi
li ti Ilija?' Otijudi redi, pokora tolika i taka svo-
tina drugoga ne more biti, nego Ilije proroka.
343. Otio sam i onoga pisca za mestra postovati.
test. XII. Ako li des mi milost uciniti, mores.
122ij. Ako se ti odes pravdom sluziti. 122'>. Ne
ktijudi jedna ustupit ni druga. 157b. Otje prije
podniti tavnicu za dvi godine nego li sagrisiti.
ned. 43. Koji godi uzodo virovati i biti spa-
seni, da se imaju krstiti. 256. Zapovidje nim
liciti svekolike koji uzode izliciti se. 259. Kad
ju otijase pricestiti, nasmija se. 264. Ovo bi
rad ozdraviti, ako se ozdraviti uzode. 843. A da
se on ne hode pcniziti. I. A. Nenadid, nauk. 89.
Sve sto slijedi u temu potanko nam htjej od-
kriti. A. Boskovideva 22. Umoren od igre hotje
pocinuti. V. M. Gucetid 37. No budite lijeni,
ako nedeto gorjeti u purgatoriju. 116. Nista ne
kti (ja) spomenuti. A. Kanizlid, kam. 14. Ne
ktijudi imati. 18. ymutnu hotijahu zametnuti.
20. Zasto car hoti imati? 71. Niti hotijau ra-
zumiti. 674. Adam dakle hotijudi sebe oprav-
dati. E. Pavid, ogl, 9. Hotio je ovo redi. jezgr.
129. Ne hotijudi se branit. P. Matid 25. Jos
htijase Milosu s puuicom govoriti. Nar. pjes.
mikl. beitr. 25. Od li meni kazovali, sto te budem
uprasati? 34. Ere me si dio Jubiti po sili a na
sramoti. 57. Ako hod, mili Boze, mene zivom
ze}om umoriti. 5s. Sto prosi ned dati. S. Eosa
75a. Abram cijed posluha tijase posvetit jedinoga
sina Izaka. D. Basid 216. Sto u svojoj holoj sili
jednog' slusat nisu htili. V. Dosen 46^. A da
gore hodu redi, imao bi. 269^. Ali Joab ne ktijudi
k uemu dodi. And. Kacid, kor. 201. Kra}, ho-
tijudi ga po sve nacine viditi mrtva. 340. Ja
hodu od vas znati. M. A. Ee}kovid, sabr. 43.
Zasto varas |ude otijudi dati se klanati ? F.
Eadman 21. Od li moju viru virovati? 37. Porad
[ubavi nase, sasvim da drugo nismo, neg jjrah i
pepel i nista, ktide ocito bi propot. Blago turl.
2, 47. Ako pak ova ne hotide s nim pribivati.
A. d. Costa 1, 157. Ako paka ovi bez uzroka
ne hotidu privojiti. I, 265. Koji se hodu i zude
rediti svetijom stvarima. J. Matovid 286. Biskup
koga hode uciniti vratara. 292. Koji ne hode
poslije izpuniti. 350. Koji ne dese primiti u go-
stionici mestra nihova. 481. Jesi li ih progonio
kad ne bi tjeli slijediti tvoj rdav izgled? T,
Ivanovid 144. Molim te jos, da htjebudes uzet
mi srce moje opako, nemilo i neharno, a dat
mi srce tvoje bogotvorno. I. M. Mattei 270.
Koji god ga uzhode sliditi , da imadu ostaviti
svit. B. Leakovid, nauk. 77. Ko vi stio nauditi,
ne dao mu Bog! Nar. pjes. vuk. 1, 18. Ko ti
sceo nauditi, ne dao mu Bog! 1, 32. Ako nedes
tu popiti. 1, 89. Ti se bodes dijeliti od svijeta
bijeloga? 1, 92. Presti nedu, a ne umem vesti.
1, 159. A on ne kte sude prati. 1, 177. Hoi'
mi, duso, vjeru dati? 1,^190. Prosidu te, odes
za me podi? 1, 241. Sto me ne see za sina
uzeti. 1, 266. Ne te ga Toda Jubiti. 1, 289. I
ne sdeh ga probuditi. 1, 30s. A ona se ne §ce
ukloniti. 1, 400. Odes li mi Juba biti? 1, 434.
Hoi' mu dati tvoje cisto zlato, hoi' je nemu dati
za Jubovcu? 1, 473. Ne sde cekat caricu go-
spodu. 1, 474. Da bi mene ne rodila majka, ako
joj se osvetiti nedu. 1, 474. Da vran' kikilo,
HOTJETI, n, A, 1, a, a).
662
HOTJETI, II, A, 1, a, a).
holi se miti? holi miti? holi cesjati? ], 519. A
ti ne SCO doci ni obidi. 1, 569. Ne kte Jela
s bracom polaziti. 1, 572. Ja sam teo ob|ubit
joj lice. 1, 618. Jos se baba jaditi liocase. 2, 14.
Car hocase izgubiti Jubu. 2, 26. Ja ih nijesam
htjeo mijenati. 2, 48. Od zmije se odvojit ne
hoce. 2, 62. Ne see davat cedo na doji|e. 2, 64.
Pa i opet ne te prokazati. 2, 87. Joste case
Gojko govoriti, al' ne dade Vukasine kra|u. 2, 120.
Ne see vise ni gledati Jubu. 2, 122. Lale scaliu
biti Bugarina, al' ne dade srpski car-Stjepane.
2, 140. Ako li ih preskociti n e c e s, nedes izic
ni izvest devojke. 2, 147. Gelati ga ne kteli
slusati. 2, 165. Ako cemo izgubiti dusu, lasno
cemo omrazit Momira. 2, 158. Mene, care, ne
kce ozeniti. 2, 181. Te ne kcese kone odjahati.
2, 191. Jos mu case duzde govoriti. 2, 339. Ja
mu ne sceh za Boga primiti. 2, 347. Vec kad
bi me teo pricekati. 2, 423. A cetiri ne kte po-
gubiti. 2, 425. Ja bih stio progovorit rijec.
2, 545. Hocaie se natrag povrnuti. 2, 607. Ne
cese ga izgubiti Turci. 2, 607. A da sam se
ceo ozeniti, ja bib do sad porod izrodio. 3, 243.
HoF mi duso vjeru dati da ces k mene povratit
se, pusticu te tvojoj majci. Nar. pjes. vuk. ziv.
32. Hote ni ih poturcit' zanago. Ogled, sr. 20.
Kada kcenes s vojskom udariti. 466. Ko ne stio
u Kosovo sidi. Nar. pjes. petr. 2, 283. Hos dat
meni cer svoju jodinu? Nar. pjes. marj. 4. Sa
mnom spava, obrnut se nece. Nar. pjes. istr.
1, 19. Anica ni tila spavati. 1, 62. Ter nisam
bizat za nim til. Jacke. xxvi. Dare sam ti nosil,
vzet je nisi stila. 131. Ne cedu ni cuda obida
skuhati. 170. Ko hoce sam}eti, treba zasuti. Nar.
posl. vuk. 158. Hocemo se pomiriti, al' se ne-
cemo vise masalama pratiti. 342. Sluge je ne
hteuu odmah pustiti pred cara. Nar. prip. vuk.
64. Ne htodnu mu je odmah dati gde je star i
siromah. 109. Nije je stio nikome drugome dati.
206. Govedari joj ne sdenu dati teleta. 223.
Ako ti nista ne dene uciniti. -197. Ali ga ona
ne dedne ni slusati. -253. Onda muz tisne je u
dubje ispod vode, pa rece joj : ,A da holi sad
redi da je strizeno?' Nar. prip. vrc. 5. Fala Bogu,
nis noj nete uciniti. Nar. prip. mikul. 19. Sa-
kako ju otela sinu zamrazit. 21. Stane im pre-
titi ako se ne tednu predati. Vuk, grada. 88.
Ako car dedbude ciniti sto protiv nas. dan. 3, 154.
Ne htjednu bjezati u Moracu nego pokupe na
pusku po dvije cvancike... Vuk, nar. pjes. 4, 461.
,Kokos' nije dela kazati. poslov. 2.')8. Ako ne
ktene koji dodi, vezane da po§}e. Djelovod. prot.
10. Hodah ubit jednu kukavicu. P. Petrovid,
gor. vijen. 7. Ako djovojka ne htjedbude podi sa
mnom, hodu li odvesti sina tvojegaV D. Danicid,
Imojs. 24, 5. Vladika ne sdedne na to pristati.
S. J^ubisa, prip. 118. Nece vjerovati da je Bog
ua nebu (kaze so onomu, koji nede da vjeruje
pravqj istini). na llijeci. F. Pilepid. — bbb) sti-
bjekat je zivotina. I pcele ke zudo slatki med
iakati, na bilju jednomu ne hode stqjati. D. Ra-
liina 92". Da otrovuo sebe i me ujodati ne bi
hoti' (zmaj). J. Kavaniii 251'>. Dode kurjak i
hodase ga izesti. D. Obradovid, basn. 59. Al'
mu Sarac vode piti nede. Nar. pjes. vuk. 2, 393.
Ne hode na prazno ni pas lajati. Nar. posl. vuk.
211 bb) rudnn sc izriie podloznom recenicom
u koJDJ je kdnjunkcija da. nan) nije isti subjekat
u glavnoj i a podlo'noj recenici. ilostu da vbse
86 sto zdo pisano u voki da budo tverbdo. Mou.
sorb. 29. (1240). Joro hodeto da iuiamo prija-
te}i.8tvo. 42. (1253). Ne htede da toiikaj luhavi,
ua mane dojde, slozihi. i utvrbdihb. 44(i. (1451).
Mi ne tijudi da bi pogibla. Mon. croat. 105.
(1470). Hodu da ti ju platist. Mon. serb. 501.
(1466—1500). Hoteo bihb da m(i) ihb dasb. 501.
(1466—1500). Bolezan ima biti velika, ako hoc
da je pravo skrusenje. Narucn. bO^. Daj, ako
d da t' se da. N. Dimitrovid 3. Ako ned da tvoj
Stan obujmi uboztvo. 4. Ako ned da rani majku
ti strasni noz. N. Najeskovid 1, 120. Gospode,
tijem ne znam, kako hod, nebog ja bez tebe da
imam jedan cas pokoja. 2, 60. Svaki vas hode
da mu dar ucinim. M. Drzid 3. Hod li da ti
zovemo ispovjednika? M. Divkovid, zlam. 67^.
Kuda des da idemo? M. Alberti 470. Nu htjej
danas vlas Juvena, da bojazan tasta broji, a ufanje
istino se. I. Gundulid 31. Tuda imanja ti ne
stizes, hted, svakomu da je svoje. 2S0. Dali tudi
vitezovi hod kra}evstvo tve da bjudu. 451. Ali
silom, hodu, ocitom da bojnici ne smiju |uti tebi
caru pricestitom u kraj skuta dotegnuti. 501.
Kad poklisar hode znani, da se vede ne ratite,
priki vas boj ustavite. G. PaJmotid 1, 394. Hodu,
oklope bojne ove svi tri sjutra da obucete. 2, 323.
Ne hotij da se odilim. M. Jerkovid 25. Ako d
da ti stvori milost cesarova sada svitlost. P.
Hektorovid (?) 90. Htio je (Bop) sunce da ti
sviti. A. Vitajic, ost. 9. Hted da dusa plemenita
liemu sluzi. J. Kavanin 61". Nede vile da so
lica druga stuju neg zema)ska. 1931'. i ne hode
da se toti skot od zmija trovnih koti. 331*. Sto
des da tebi ucinim? A. d. Bella, razgov. 68. Bog
hode, da svaki od nas u svom bicu potrudi stogod.
B. Zuzeri 64. Uciniti mu kako bi otio da se
tebi ucini. F. Lastrid, od' 53. Odete li da vam
recem sada istinu? test. 121^. Ne ktijudi dakle
Isus da zaradi glada tilesnoga izgube blago du-
hovno, sve ih nasiti s pet kruha. ned. 156. Upravu
mu Isus dado hotiv da ju jos upise. P. Knezevid,
ziv. 8. Kako hodes da ti mlika dade, kad ju
nitko timarit ne znade? M. A. Eejkovic, sat.
G4''. Zasto ne hode da prorok pogine. J. Ma-
tovid 46. No ak' hodes da smo prijate|i. Nar.
pjes. vuk. 2, 577. Ko hode da ga drugi }udi
po§tuju, vaja naj prijo sam da se postuje. Ko
hode da mu se vidi, neka nosi svijedu uaprijeda.
Nar. posl. vuk. 158. Kad htedne da nostane
ovog svota. Nar. px'ip. vil. 1868. 261. — u ovijem
priinjerima subjekat podlozne recenice stoji u
glavnoj kao objekat. Bog svetu onu hizu od Na-
zareta ne hti da u rukah ostane poganskih. F.
Glavinid, cvit. 139^. Rijec, ku nodes da pogine.
I. Akvilini 124. Koga odu da budo pod tvojom
strazom. P. Macukat 11. — bhb) subjekat je isti
u glavnoj i u podloznoj recenici. Hoteli bismo
da so s vasomb poctenomb Jubvom stanemo. Spom.
sr. 1, 21. (1399). I ki je sad hoted da vlada
zemjom svom. M. Marulid 18. Ja ti se ho-
tijah prik svita neboXac da odbignu. H. Lucid
214. Svakomu hotijeso da zlobe oprosti. N.
Najeskovid 1, 121. Ove su djevojke zaspale, ter
nede da cuju. M. Drzid 391. Odes li da budes
zdravV Autoti Dalm , nov. test. 137''. joann. 5, (J.
Koji nete da se podlozo ovomu. S. Budinid, sum.
49'!. Jerbo kad litis da se ogrijos. J. Kavanin
8". Neg ga guli, neg ga sisa, i hode ona, da
na n jase. 38". Hted da lode krv svojih sina.
230". Neg htje vas svijet da posvoji. 242a. Toma
nede da vjeruje. B. Zuzeri (Jl. &to je hotio s.
Petar po oviuia rijecma da rekue? E. Pavid, jezgr.
128. On so ne hti s tim da trudi. V. Dosen 249'''.
Za liom nede nitko da izade. Nar. pjes. vuk.
1, 124. Ved da ode nasa uiila majka da otide u
goru zolenu. 1, 125. Jediia nosi zlatan dordef,
ode da veze; druga nosi sitan bisor, ode da niXe.
1, 281. A on nede s mora smokve da jede. 1, 351.
Hode bane da prskrsti Emku, a nede se Emka
HOTJETl, II, A, 1, a, a).
663
HOTJETl, II, A, 1, a, h).
da prekrsti. 1, 478. Hotijase da je i pojubi.
2, 43. Ne see mone sluzbu da isplati. 2, 139.
A ti mene oces da obesis. j2, 1GB. A ti, Leko,
ne see da upitas. 2, 233. Scase Leki glavu da
ukine. 2, 239. Ja scadijah, mati,^preko reda da
napojim mojega Sarina. 2, 376. Scase Arap da
zametnc kav^u. 2, 397. Ako ces da se osvetis
Turcinu, moli Boga da pocne piti rakiju; ako
ces da se osvetis Srbinu, moli Bop:a da ode u
hajduke. Ako hoce§ koo;a da poznas, podaj mu
vlast (u ruke). Nar. posl. vuk. 9. Kad Bog hoce
koga da kazni, naj prije mu uzme pamet. S6.
Kad hoces o Turcinu da progovoris, masi se za
kapu. 122. Ko cer hoce da dobije, materi va|a
da se umijava. 1.^7. Ko hoce da stedi, nek za-
rana pocne. 158. Kad se ko zateze, te nece da
pije. Vuk, nar. pjes 1, 89. Nijesu ostalima cell
da kazu. poslov. 1.54. Kad opaze Turke, ne cednu
ill ne smjednu da se zatvore u nega (sarampov).
dan. 3, 171. Judejci scadijahu da te ubiju. jov.
11, 8. U nas gdje knizevnici niti svoga narod-
noga jezika upravo znadu niti hoce da ga uce.
pism. 14. — subjekat je zivotina. Nece slavuj
da peva, nego oce da jadi. Nar. pjes. vuk. 1, 4S2.
Kon vode nece da pije. Vuk, nar. pjes. 1, 323.
— cc) hao liod bb) bbb), alt nijeste da u podloznoj
je recenici neka (rijelkoj. Ali hocu neka ides
k vikaru momu. F. Glavinic, cvit. 254''. — del)
nije HZ hotjoti izrijekom kazana radna. aaa)
koja je radna zna se po onome sto se prije Hi
poslije kaze. More mu ju prostiti, ako oce. Zak.
yinod. 79. Moze mlad clovik plakati ne htede.
S. Mencetic 276. Ako moz dat i hoc. N. Dimi-
trovic 5. S Filisteji pomiri se, a ne hti s nime.
J. Kavariin 58a. gvi so mogu saliraniti, ako hoce,
A. d. Bella, razgov. 77. Hoc 11, grem s tobome.
I. Dordic, uzd. 75. Htjej samo, steces Boga. ben.
106. Nas Bog komu se klanamo more izbaviti
nas; ali ako i ne uznece, znaj, kraju, da se tvomu
kipu ne klanamo. F. Lastric, ned. 325. Duzan
je sve i sam platiti ali vratiti, ako ostali ne
hoteu. I. A. Nenadic, nauk. 133. Svi golubi gucu,
golubica nece. Nar. pjes. vuk. 1, 102. Nek me
zali doro, kada draga nece. 1, 394. Odbigla ga
majka i Jubovca, a ne tila sestra Dorotija. 1, 593.
Ti mi nisi prim'o za bratinstvo, necu ni ja tebi
za sestrinstvo. 1, 604. On mogase nadigrati
majku, on mogase, nego ne hocase. 2, 30. Prosti,
Boze i bijela crkvo ! da se jednom bacim preko
tebe: necu na te nego preko tebe. 2, 213. Sab].'
ostavi, buzdovan ne ktede. 2, 436. Sto se vijes
oko mene mrtve, kad nis' cio oko mene zive?
Nar. pjes. kras. 1, 108. Ome vuce a kobila nece.
Nar. posl. vuk. 238. Kad Milos ne tedne, onda
Jakov sam prede na ovu stranu. Vuk, grada. 53.
Da ga posje neka u Vidin Turcima ide, ako us-
ktene. Djelovod. prot. 201. Znat mozeie, ako
hocednete. Osvetn. 3, 58. — i u odgovorii na
zapovijed, nutkane, Hi na pitane. ,Odsjed' kona,
mila snao moja!' ,Necu bome, Omerova majko!-
Nar. pjes. vuk. 1, 254. ,Hoces, brate, nezvan za
ujakom u svatove poci nazorice':" ,Hocu, bogme,
moja braco draga'. 2, 138. ,Zar ce i knez s nama
rucati?' ,Hoce knez, ali neces ti'. Nar. posl. vuk.
86. — bbb) ima sc ii mlsli ylagol hoditi, ici, poci
ltd. u pravom ill u j)renesenoin sniislu (n. p. o
djevojci koja ide za koga, t. j. ndaje se). Da
(a)ko cemo pravomu stantku. Mon. serb. 7. (xii
vijek). Dok je ona svate sakupila, sakupila, oce
po djevojku. Nar. pjes. vuk. 1, 253. Ona oce
avliji na vrata. 1, 258. ,Da te prosim, hoces za
mei" ,Ne prosi me, necu za te'. 1, 366. Necu,
majko, za kozara. 1, 378. Hocu, majko, za ra-
tara. 1, 380. Moj se bratac sprema po devojku,
ali nece po te vec po drugu. 1, 425 Mamio
sam, ali nece za mnom. 1, 535. Veceracu, u
loznicu necu 1, 549. Nece Mara za bugarska
bana. 1, 550. On se sprema, hoce po devojku,
ali nece po te, vec po drugu. 1, 555. Ali nece
u meke duseke. 2, 108. Milos hoce gradu Vu-
citrnu. 2, 154. Ne see Marko ravnoj Dmitrovici.
2, 225. Pozivje ih Reja na cardake, ne See Marko,
no Eeli besjedi. 2, 229. Pa ne scede Lazarevoj
kuli. 2, 259. Ali Vuce na veceru node. 2, 259.
Vec on oce svojoj zaduzbini. 2, 326. Svate kupi,
u svatove nece. 2, 520. — i o zivotini. Prvi iz-
vodi sionim kolo, ni muha mu na nos nece. J.
Kavanin 54*. Lijepo zvizdis, tek da hode ovce
za tobom. Nar. posl. vuk. 169.
b) kao prelazni glagol, ima uza se objehat.
na) smisao je da subjekat lioce da nesto (objekat)
ima, dobije, primi. aaa) objekat je celnde. kod
toga moze se rnzlikovati, kad subjekat hoce neka
osobito cejade kao svoje, te se naj cesce kaze kad
ko od viuske ill zenske strane jubi koga od druqe
strane, hoce da se s nim vjenca, da s nim zivi
itd. Kad se ovako koja stavi na koga, sve nega
hoce, sve o nemu misli. M. Drzic 306. S na-
ravnom, nevjernosti svaku (djevojku) hoce ku za-
miri. G. Palmotic 1, 335 Hvalimo ju, castimo
ju (Laviniju), sto plahoga Turna nece. 2, 127.
Ja nu jubim, ona mene nece. Nar. pjes. vuk.
1, 230. Necu Fate za zivota moga, vec ja ocu
Merimu djevojku. 1, 252. Necu stara ni bradata,
vece mlada gospodara. 1, 295. Ko te nece, ne
nameci mu se; ko te hoce, ne reci mu: nedu. 1, 360.
Koju ocu, onu mi ne dadu ; koju nedu, onu mi
namedu ; a ja junak nametkine nedu. 1, 630.
Lazo hoce Milieu devojku. 2, 185. Nedu, babo,
toga ni jednoga, vece odu mlada aznadara. Nar.
pjes. petr. 1, 223. Necu te, necu, stara hudobo.
Nar. pjes. istr. 2, 47. Ko ce me, evo me. Nar.
posl. vuk. 157. nije isto u ovom primjerii gdje
je smisao da subjekat hoce cejade sto je objekat
kod sebe samo za neko vrijeme, za onaj cas: Vise
nebi isla k caru vec ako bi je htio car. D. Da-
nicid, jest. 2, 14. — moze ne biti objekat neko
osobito cejade, nego se nim kaze kako hi (i koje
mu drago) cejade hotio subjekat. Vojnici nete
skupa gospodina. B. Krnarutic 22. Car brata
nede. (D). Poslov. danic. 10. Gosta ne hted al'
uboga. J. Kavanin 191'. Kr3|a, ter kraja ho-
demo. And. Kacic, kor. 146. — bbb) objekat je
sto nezivo. Ktio bi jaje objusteno i poso}eno.
(D). Poslov. danic. 51. Vazmi ca des i zlata i
srebra. Oliva. 38. Bjezi zenstvo, htij mojstire.
J. Kavanin 170*. Ziato i svilu hode }udi, sto bi
dano zenskoj cudi. 173''. Hoti narav covje-
cansku (Isus). 534". Necu druge plade. And.
Kacid, kor. 30. Ali dara Jure ne ktijase. F.
Eadman 43. Babo ga (cvijeca) nede ter nede.
Nar. pjes. vuk. 1, 202. Dragi ga (cvijece) hoce
ter hode. 1, 203. Niti hode pida ni jestiva. 1, 285.
Nedu pasa rad junackog glasa. 1, 381. Neka
biru, ciju do jabuku. 2, 214. Ali 2ena h|eba
hode . . . Nar. posl. vuk. 176. — subjekat moze
biti i zivotina. A kad tamo, ali rucka ne bi htila
tasta kucka. V. Dosen 262*. Ja ga pojim, a on
(kon) vode nede. Nar. pjes. vuk. 1, 323. Golu
kost ni pseto nece. Nar. posl. vuk. 43. — bb)
kad je objekat sto umno, znacene moze biti kao
kod aa), ali u nekijem primjerima (osobito ako
je objekat verbalni supstantio) znacene moze biti
ne da subjekat hoce nesto da ima kao svoje nego
hoce da uopce ono bude. Mi hodemo si. svacemt
mirb i dobru |ubavb. Spom. sr. 1, 46. (1403).
12 vlastela nasijeh poglavitehb koji hote pravo.
Mon. serb. 459. (1453). Odes smrti samogo sebe.
HOTJETI, II, A, 1, a, b).
664
HOTJETI, II, A, 1, a, d).
Korizm. 2''. Togaj clovika vidjet ces smrt htece.
§. Mencetic 124. Er car nece svjeta moga, ja
mu protiv za to ustanem. I. Gundulic 487. Hoc
dobro? Necu. Hoc zlo? Hocu. (D). Poslov. danic.
26. Ki ne htjo blud ni prikore, neg post, cistost
i pokore. J. Kavanin eSi*. Neces silu, neg ces
mudrost, dobrost milu. 93^'. Cijem Ilim|ani grada
glavna, a ne posla osobita htise. 16Sa. Posluh
ho6e, milos pazi (Bog). 343a'. s kim lijeu dobru,
zlu pospijesan, srzbe, grabse, zlobe btje' sam.
395^. A Saulova bolest samo se prikazivase u
ustili i zato je Bog ne ti vec je odbaci. J. Ba-
novac, pripov. 35. Ne ktijuci drugoga zarucena
ni pijera, nego samo Isusovo. F. Lastric, od' 381.
On hoce posluh ve6e nego posvetiliste. And.
Kacic, kor. 158. Da jedan hoce plod od stvari
koja nije svoja. Ant. Kadcic 2G4. Milosti hocu.
Vuk, mat. 12, 7. — cc) znacene je kao kod bh)
i lead objekat nije potane naznacen nego n. p.
rijecima sto, sve, svaki, ono itd. Hi podloznom
recenicom u kojoj je relativna zamjenica. Eoce
noj: ,Stohoc?' N. Ranina 53^. mat. 20, '■^1. Rece
noj: ,Sto ces?' 189^. mat. 20, 21. Sto ktijase
ona mala guba u mojoj kuci? M. Drzic 193. Er
sam tomu veomi znana ja jedupka, veomi i vista,
a za platu necu nista, zasve u tomu er mi je
hrana. S. Bobajevic 206. Sto bi htjeli, sto li
ne bi, da odlucit' ne umiju. I. Gundulic 365. Hi
brze htjej sto hoce vojska ostala. 490. Nu sto
yoj.ska bude htiti ako ti uzmes pogadati? 496.
Sto bi cacko htia ti razumis meui. I. T. Mr-
navi6, osm. 72. Da se slijode bojni trudi, to je
srce me hotece. G-. Pajmotic 1, 167. Sto htijahu
nim obeca. 1, 194. Sto on hoce hotjeti a sto
nece ne htjeti. V. Andrijasevic, put. 233. Ko
hoco sve, ne ima nista. (D). Poslov. danic. 46.
Da se nosi sve sto htjase na uznosite heg've
stole. J. Kavanin 20^. Bog, premda zna opaka,
po zakonu hoce svaka. 60^. Da svak htjede sto
Bog hoce. 223b. Ne ima hotit sto je gore, neg
sto 'e dobro. 346^. Sve kcevsi po sudu biva
nista po putu. (Z). Poslov. danic. 118. Da ono
mi ne hocemo sto prosimo. J. Matovic 430.
Ucini, da ista ne uzhtjebudem, ista mi ne bude
ugodno, nego sto ti hoces. I. M. Mattei 274.
Da Bog dade ^svakom tko §to hoce! Nar. pjes.
vuk. 1, 221. Ca god noj srce otelo. Nar. prip.
mikul. 4. — dd) uz objekat ima i x)redikat kojijem
se pokazuje, kao sto hoce subjekat da ima objekat
Hi kakav hoce da bude objekat. aaa) predikat je
u akuzativu.^ Zivjeti trijeba je tebi, ako hodes
nega 2iva. G. Palmotic 2, 217. Hoc' dobre ci-
jene, podi u ludne potrebne. (D). Poslov. danic.
26. Uz moguca nije mlohavu stat, ako ce zdravu
glavu. J. Kavanin 81a. Kad Aurela slugu svoga
hti viteza Solimskoga. 147". Zadosta budi reci,
da vas nobeski upravite} ne samo u gospostvu
ovog svita, dali i nebeskom hoti uzvisene. J.
Banovac, razg. vi. Bog zarad svoje dobrote sve
hods spasene. J. Filipovic 1, 175'^ — bbb) pre-
dikat je u ace. s prijedlogom za. Bog ka2e da
te ne6e za prijateja. Korizm. 33a. Pokli me za
straia ti ne hti. &. Men6etic 187. Eto smo sada
te za sudca svi htjeli. N. Na|eskovic 1, 231. Bog
nece svakoga za mucenika. V. Andrijasevic, put.
10. Jedna lijepa djevojcica priprosta roda i uboge
srece oblubjena je od mlada kraja, i objubjena
tijem nafiinom, da je za svoju hoce vjerenicu.
B. Zuzeri 98. Ako mladica no hoce za muza
toga ailnika, ovi joj jo du2au dati pr6iju. Ant.
Kadftid; 396. Da no<'e Ruzico viJo u svomu dru-
itvu ni za svoju zenu. M. Dobretii 522. — ee)
dopunuje se dativom kojijem se pokazuje za koga
hoce ono subjekat. aaa) istice se da subjekat hoce
objekat za sama sebe. Dakle drugo neces sebi,
samo za sve dare tvoje da se nosi |ubav tebi.
A. Vita}ic, ost. 10. Dio od osvete koju Bog hoco
svu sebi. Ant. Kadcic 256. — amo spadaju i
ovi priwjeri: Ako bi hotila dobra dusi i tilu
svomu. P. Radovcic, nac. 29. Svaki hoce dobra
sa svim srcem svojoj puti. 90. — mjeste dativa
moze biti i ace. s prijedlogom za. Hocu ju (ja-
buku) za sebe, zasto sam Ijepsa ja. N. Najeskovic
1, 210. Hoce on za se srce samo, zato ognena
sebi stvori. J. Kavanin 428i>. m g prijedlogom
na. Jer ju znade i nece zlo na se. J. S. Eejkovic
285. — bbb) dativom se kaze da subjekat hoce
da neko drugi ima objekat. Ti oces skode tvemu
iskrhemu. Korizm. 52^. Neces smrti gresniku.
I. Grlicii 151. — ff) recenica se popunvje ne-
kijem rijecima kojima se pokazuje mjesto gdje bi
subjekat htio da bude objekat. Jedan poglavica
hoti ga u svoj dvor. J. Banovac, razg. 14. Bog
nece nikoga na silu u raj. M. Dobretic 9. Bozo
moj, hotjeh ter zakon tvoj po srjed srca moga.
I. M. Mattei 304. — gg) pitane s interogativnom
zamjenicom Hi s inter ogativnij em adoerbom do-
lazi cesto i s osobitijem znacenima. aaa) sto ces?
sto cete? moze znaciti da ono o cem se govori
ne moze biti drukcije, i ako je zlo. Ali sto ces?
kad on drugac ne da, pak ni sudac nece da pri-
gleda. M. A. Rejkovic, sat. D8b. Sta ces de?
,was ist zu thun?' Vuk, rjecn. — bbb) uz inte-
rogativne rijeci sto, gdje, kud itd. dodaje se vise,
gore, cim se pokazuje da vise Hi gore od onoga
ne moze biti. Ma sto cete vise? isti bludnici i
bludnice, ako ce istinu reci, smrad cuju ove po-
gani. F. Lastric, ned. 399. ,Sto ces visje?' od-
govara Ivka, ,izasla je svakolika vika od negove
iste kuharice'. M. A. Rejkovic, sat. 04*^. — Martin
Luther ozeni se jednom koludricom, sto ces gore?
J. Filipovic 1, 187a. Pak se oni igraju vukova,
kud ces gorjih od tih kurjakova? M. A. Rejkovic,
sat. C5a.
c) uz hotjeti ima akuzativ, ali ovaj nije negov
objekat nego drugoga glagola koji se ima u pa-
meti po smislu i po onome sto se prije kazalo.
Da postavi rataje koga hoce. Mon. serb. 98.
(1330). Kolika cete, svrsite s mojimi> vlastelinomb
Dimomi. 178. (1368). Dopusti noj slobodno da
rece sve ca hoce. Zivot kat. star. 1, 219. Ali
ne pristoji se menje sto hocu uciniti? N. Ranina
34^. mat. 20, 15. Nu sto hoc kazi ti, slisam te
spravjeno. I. Gundulic 93. Budi sto hoc. I.
Dordic, uzd. 72. Ne govori §to hoc za ne cut
sto nee. (Z). Poslov. danic. 72. Dal' sto hoce
da to cini. V. DoSen 185". Namamicu koga hocu,
nek izdere jemenije; koga necu i vecma cu, nek
izdere i cotvere Nar. pjes. vuk. 1, 367. Ko be-
sjedi sta hoce, mora slusati sta nece. Nar. posl.
vuk. 135. Podaj im sta cos. Nar. prip. vuk. 94.
Douesi rozicu kakovu budes otela. Nar. prip.
mikul. 16. On zagrli u kolu koga hoce. Vuk,
nar. pjes 1, 184. — nesto je osobito u ovijem
primjerima, u prvome od kojijeh ima se u pa-
meti ciuiti, a u drugome uzeti, premda se prije
toga ovi glagoli ne pominu: Necu t' ja htit za
toj manu cas i sluzbu. S. Mencetic 117. Nocu
tobe pare ni dinara. Nar. pjes. vuk. 2, 320.
d) uz hotjeti ima adverab, prema kojemu se
ima u pameti glagol Hi cijela recenica po smislu
i po onome sto je prije kazuno. Kupovahu i izt-
no.sahu koliko htehu. Spom. sr. 1, 114. (1412).
Da QUO turmo i kartvani mogu pojti u Kotort
i indjo gde bote. Mon. serb. 327. (1423). Do-
kolo Gospodb Bogb hoce tore bude iivt gospodinb
vqjevoda Sandafb. 357. (1429). Da si 6ine trbgb
zakouomb kuda ushote. 363. (1480). Da im ae
HOTJETI, II, A, 1, a, d).
665
HOTJETI, II, A, 1, e, a).
daa vazda, kada ushote. 380. (1435). Pojdose
vozeci kude sami htihu. P. Hektorovic 17. Na
ustje od luke dojdose, gdi htihu. 32. Hrlo stupaj
tvoj kamo hoc obrni. M. Drzic 10. Ne mogu
izit, tako hoce moja Manda. 164. Kako hoc i
kako je tebi ugodno. B. Gradic, duh. 38. Slavna
kruno, ja sam obro jednom gdje hoe za te umriti.
1. Gundulic 505. Igrahu kako oni hotijahu. F.
Glavinic, cvit. 4021^. Kqji mene brzi i hrli, kako
hocu, sved slusaju. G. Palmotic 2, 254. Ako ne
mozemo kako h o c e m o, a mi cemo kako mo-
zemo. (D). Poslov. danic. 3. Ako tako hoc, tako
ti budi. (D). 4. Bog ce prostit kad uzhtijemo.
B. Zuzeri 41. Dade osudu, da Isus ima biti bijen
i propet kako oni hoce. M. Lekusic, razm. 88.
Niti motka, kad ju ti u ruci drzis, more stresti
vise voca, nego li ti oces i s koju stranu oces.
F. Lastric, ned. 214. Metnucu mrezu gdi hoc.
S. Eosa 61^. Ali prozdor nece tako, dali tegli
naopako. V. Dosen 145''. Da moze ici kamo
hoce. M. A. Ile|kovic, sabr. 8. Po noj pliva riba
svakojaka, kad god hoces, da je taze jedes. Nar.
pjes. vuk. 2, 106. Kud god hoce, preleceti moze.
2, 107. Bas ako li i tako necete. 2, 436. Ako
cu krivo, ne smijem od Boga, ako cu pravo, no
smijem od bega. Nar. posl. vuk. 9. Ko bacvu
napravja, mece cap de hoce. (U Crnoj Gori). 135.
Ko drzi za percin, udara kud hoce. 137. Ko
hoce vece, izgubi (i ono) iz vrece. Ko hoce svagda
lijepo, moze na bozic slijepo. Ko hoce casno, ne
moze lasno. 158. Dokle kcela voja Boza (kad
se nazdravja). Vuk, rjecn. kod kceti.
c) hotjeti stoji samo po sebi, i nema uza se ni
(jlagola ni objekta ni adverba kojijem bi se po-
tane pokazalo sto subjekat hoce. Gdi ces glas
zal dobit Ijeposti hotece. S. Mencetic 133. Kad
Bog hoce, iz vedra neba dazdi. (D). Kad Bog
nece, sveti ne mogu. (D). Poslov. danic. 41. A
htit hoces, jere tvoje milosrdje obilno je. M.
Knezevic, muka. 57. Neka mi brata, necu s nim.
Nar. pjes. vuk. 1, 180. Eod je dade, a djevojka
nece. 1, 368. Lale prose, a carica nece. 2, 72.
Ako nece neco, a ono hoce hoco. Ako neces, a
ti po|ubi pa ostavi. (Kad se ko cim ponudi, pa
odgovori da nece). Ako neces ti, ono ce druga
tri. (Kad se ko scina da prosi devojku). Nar.
posl. vuk. 6. Kad Bog nece, ne mogu ni svi
sveti. 115. Mlad ne hoce a star ne moze. 180.
Ako Gospod htjedbude i zivi budemo, ucinicemo
ovo ili ono. Vuk, jak. 4, 15. — amo moze spadati
i ovo: ,0 devojko, bides moja'. ,Majde neces,
stari dede'. Nar. pjes. vuk. 1, 435.
f) napose napominemo recenice ili hoces (hoc)
ili neces (nee) i druge takove kojima se pokazujc
da sto biva u natoc cijoj voji. Ca vlazno doseze
(vrucina), ali nee ali hoc, sve k sebi jooteze. P.
Hektorovic 14. Tve dike, kojijem cu biti rob,
do koli budu lee u oni tamni grob, ili hoc ili
nee. N. Najeskovic 2, 30. Tvoja kci moja je
zena ili hoc ili nee. M. Drzic 236. Tondal ili
htise ili ne htise, vaze kravu. Tondal. star. 4, 113.
Hoces ili neces, unutra u tvojijem krajevima stoji
Jebuzeo. M. Eadnic 415^. Ili t' hotit ili t' ne
htit, danaska ces him posvetit. P. Hektorovic (?)
154. Ono sto je Bog odredio ucinit vaja da bude,
ili mi hocemo ili necemo. J. Filipovic 1, 405*.
Oli oces oli neces, pobre, nuder reci, junaci su
bill. And. Kacic, razg. 212^.
g) hoce li nece li kao adverbijalno kaze se o
koine kad neodlucno ili lijeno sto radi. On za
nime lino istom hoce 1' ne6e 1' postupa. M. A.
Rejkovid, sabr. 49. Hoce li, nece li (n. p. ide
ili radi sto, t. j. lijeno skanujuci se). Nar. posl.
vuk. 342.
b. osim objekta (isporedi a, b)) ima a recenici
i gen. s prijedlogom od. glagol dobiva znacene :
traziti, iskati. Tko ste vi? gdi sam ja? sto cete
od mene ? N. Na|eskovic 1, 196. Sto hocete od
meno? M. Drzic 384. Evo smo, nas cacko sto
ce od nas? F. Lukarevic 266. Sto hoce od nas
gospodin? B. Kasic, nac. 10. Ovo hoces od nas,
da te molimo. 42. Krv mladinaca, koju si prolio,
svidoci sto s' od ovoga diteta otio ! F. Lastric,
ned. 301. Sada jur custe, sto Bog oce od nas.
od' 274. Ktio bi od tebe kakovugod priliku.
Blago turl. 2, 224. Dace Bogu, sto Bog od nib
hoce. J. S. Eejkovic 445. mjeste genetiva s od,
II ovom je primjeru dativ: Nasa lada morem ide,
sta nam ocote? Nar. pjes. petr 1, 137. — cesto
u interogativnoj recenici kad je objekat sto, zna-
cene je da od onoga ne moze biti koristi, da ono
ne vrijedi ltd. Od golijeh sto ce nas i ubozijeh,
gospode? znas, golu kos ni pas nece da oglode.
I. Gundulic 151. Sto ces od nas tuznijeh vece,
o uzroce nasijeh zala? G. Palmotic 2, 106. Vi-
dite li, da je ovo jedan covik, od koga ne ima
na zemji siromasnijega, ^sto cete od nega? J.
Banovac, razg. 160. — Sto ces ti od pjesni ko
njeki spijevaju druzijem cijec Juvezni, ki tebe
ne znaju? N. Na)e.skovic 2, 122. Sto hocemo od
zivota svoga. Ogled, sr. 13.
c. znacene ostaje kao kod a ili kod b, ali it
2)renesenom, metaforickom sinislu, kad je subjekat
sto nezivo (naj cesce sto wnno). Jer dilo he lose
hoce da se ubije. M. Marulic 84. Post hoce
imati, da se blaguje jednom samo na dan. S.
Matijevic 55. Kon mene mjesto ovo^i strana od
ruke hrabreno hoce bit vladana. G. Palmotic
1, ;-]37. Kad potreba toj bi htjela. P. Kanavelic,
iv. 235. Misto i vrime hoce da stvar s prilikam
ukazem. M. Zoricic, aritm. 55. To je spomena
joster ziva me blagoco od he htjela. P. Sor-
kocevic 582^. — vrlo je cesto subjekat pravda,
zakon, razlog, razum ltd. Pravda oce i racun da
se vsaka hudoba ima nenavidit. Korizm. 42'>. Er
htijese toj zakon, jagahca da jedu. N. Na|eskovic
1, 127. Za Jubav morit' nas, hoce li toj razlog:
1, 195. I ako razlog hoce tako, milos brani,
Jubav ne da. I. Gundulic 366. Svaki , razlog
hoce i pita da u miru vodi svoja lita. G. Pal-
motic 1, 109. Pravda i razlog nijedan nece, da
ti trudis, ja pocivam. 2, 145. Svi na kohi siduc
jer tako red htise. B. Krnarutic 16. Svaki razlog
hoce da se vrhu hega misli i razmisli. P. Ea-
dovcic, nac. 1. Kad bi pravda toj hotila. J. Ka-
vahin 3993-. Razlog nauka hoce, da posU kako
se besidilo svrhu molitve u opcinu govori^se svrhu
molitve ponase. J. Filipovic 1, 347^. Sto hoce
svaki razlog. I. A. Nenadic, nauk. 217.
d. s relativnijem zamjenicama i adverbima stoji
hoces (hoc), te im podaje neograniceno znacene
(vidi 3. god, a)), kao lat. vis. Ki godi bi Poji-
canint ke hoct vrste budi. Stat. po}. ark. 5, 247.
Do koga hoc roka. M. Marulic 76. Spovidati
grihe, koliko koli oces da su otajni. Narucn. 79^*.
Budi kakova hoc nevo|a i progohenje. Transit.
39. Koji nasljeduju koju hoces inu veru. S.
Budinic, sum. 16*. Donasaju oruzja svakoja ili
ku hoc vrstu gvozdja. ispr. 129. Svak, budi
koje mu hoces ruke i vrste. I. M. Mattei 7. —
amo moze spadati i ovo: Premda se nadaju ko-
liko hoco. S. Budinic, sum. 17^.
e. hotjeti dobro (dobra), zlo (zla) s dativom ili
s akuzativom znaci gotovo sto }ubiti, mrziti.
a) s dativom : dobro ili dobra, zlo Hi zla pravi
su objekti. radi znacena isporedi a, b) ee) bbb).
Dobro nijedno ne mogahu mu htjeti. Zborn. 57l>.
Ki ti toko dobra hocu. M. Gazarovic 26. Tko
HOTJETI, n, A, 1, e, a).
666
HOTJETI, II, A, 1, k.
ti dobra hoce, dobro ti i misli. (D). Poslov. danic.
134. I riemu hocu dobro. A. Kanizlic, bogojubn.
120. Da roditeji i hoce dobra svomu porodu.
Ant. Kadcic 506. Dobro ciniti onim koji nam
zlo ocG. M. Dobretic 211. Da mi pomoze Bog
i svi sveti nasega brata domacina i ko mu dobra
hoce. (Zdrnvica) Vuk, ziv.^ 80. — Nici tamni
redovnici zla mu hotihu. Ziv. jer. star. 1, 228.
Koji hoce meni zla. B. Kasid, rit. 95. Koji ozlo-
glasuju i zlo hoce ocu. S. Matijevic 31.
h) s akuzativom: dobro i zlo adverbi su. moze
biti da je ova konstrukcija dosla od tudijeh je-
zika (isporedi tal. voler bene i nem. wohlwollen).
Kortizana je prva od Rima, Maro ju dobro hoce.
M. Drzic 320. Ja imam svakoga dobro hotjeti;
da me tko zlo hoce, ne imam nikoga zlo hotjeti.
M. Divkovic, nauk. 149^. Nijesi mu prijatej niti
ga hoces dobro. M. Eadnic 394a. Bogata i vrag
dobro hoce. (D). Poslov. danic. 7. Koga Bog
dobro hoce, drugo mu se nece. (D). 46. Znas
li koliko te je oua hotila dobro i ti riu? J. Fi-
lipovic 1, 496t. Svak nega miluje, svak nega
dobro hoce. V. M. Gucetic 209. Toliko nas dobro
hoce, i toliku nam jubav nose ! D. Basid 241.
Hotijuci boje krvnika nego svqje virne vojnike.
And. Kacic, kor. 210. Zato ji princip dobro oce
i }ubi kakono svoje sinove. Norini 72. Zasto
ga nece dobro kako ostalo sinove. M. Dobretic
442. Znam dobro da me miluje onaj covik, znam
da me bode dobro ona zena. D. Rapid 168. Mla-
dici me dobro hode. Nar. pjes. vuk. 1, 174. Zlo
htjeli su mene i otca moga. N. Ranina 198^. joann.
15, 24. Zlo htjeli me su bez uzroka nijednoga.
joann. 15, 25. Kada ih }udi zlo ustjedbudu. 200a.
luc. 6, 22. Zlo ga tad uzmem litjet. F. Luka-
revic 20. Ka pravda jes ovo od modi Juvene, da
Jubim jednu stvar ka hoce zlo meneV D. Ra-
iiina 941. Tac me zlo hodes? D. Zlatarid 69*.
Zli i opaki nenavide, mrze i zlo hoco dobre na
ovomu svijetu. M. Divkovid, bes. 202^. Koga
ovi prokloci zlo ode i oni ga pocnu zlo otiti
jeda bi liiovu milost imali zlo otijudi. I. Ancid,
vrat. 118. Ne mozes hotiti zlo neprijateja. M.
Radnid 384a. Istjeram svu srcbu na psu koga
zlo hodu. (D). Poslov. danic. 33. Nemoj karati
luda, zaSto te do hocet zlo. K. Magarovid 47.
Ovo bi dosta da ga hudi brat Kain budo nena-
viditi, da ga bude zlo htit A. d. Bella, razgov.
54. Ja ga ne mrzim, niti ga zlo hodu. V. M.
Gucetid, pohv. 64. Da ako kder ne uzme za muza
toga i toga, da do ju zlo i }uto po sve dni otac
i niati hotiti. Ant. Kadcic 449.
f. kod no hotjeti komo nista ima se u paincti:
ciniti zla, isporedi o, a). Sagrisujte slobodno i
dajte va.soj vo}i, ka(j ona ode, Bog je dobar, nc
bojte se, nedo vam nista. J. Banovac, razg. 28.
Ifiudi koje.sta na zem|i rado pak jim Bog nede
r.ista. M. A. Relkovid, sabr. 53. Kad mu Bog
nista nede, prodi ga so i ti. Xar. posl. vuk. 119.
Izadi, rajska duso, uedu ti nista. Nar. prip. vuk.
179. Ako pogodis sta jo u toj vreci, pravi si
vra6, i nedu ti nista. Vuk, poslov. 79.
8- {/djeydje nij. ubjekta (vidi a, b)J ima datio.
konstrukcija je jamacno elipticna, te ne ima u
paincti fiUujol Htu znaci irrimicanc (isporedi a,
a) ildj bbh)) II prenesenoiu smislit. Mi otijudi po-
bolsaiiju iiaSoga gospodstva. Mon. croat. S3. (1457).
Tko posliiliii iind.) raja .se odmede. M. Manilid 109.
Tovaristvu liudu node, s iiobozuimi rado stoco.
290. Ho?.ica nili j)oir,iidam bi hotoda. G. Palmotid
1, 194. I^tibi ga toliko, ved node iiicomu. I. Iva-
ni.sovid 284. Nasoj no htod on krajini. J. Ka-
vanin 118n. Nedu tvome daru uijednomu. F.
Badman 43. Kad joj so silnik podaje pod vin-
cane, a ona mu nede. Ant. Kadcid 397. Nede
cura proscu ni jednomu. Nar. pjes. juk. 236.
h. moze znaciti: bez dovojna razloga tvrditi
da nesto jest, (vaja da je po tudijem jezicima).
Sisinij, ili kako ote nici, Sosim. S. Kozicid 17a.
Zato da Toma i Maruli neistini su izvjet, hoti.
J. Kavanin 114'\ Odmetnici bote pametniji biti
od crkve. A. Kanizlid, kam. 392. Konusari hode
Shakspeara konoprodavcem. M. Pavlinovid, rad.
12.
i. hotjeti redi (rijeti) znaci: znaciti. po zapa-
dnijem krajevima (jamacno prema tal. voler dire).
Subota liode rijeti pokoj aliti pocivanjo. B. Gradid,
djev. 164. Ime Jezus, koje hode rijeti : sjDasiteJ.
A. Gucetid, roz. jez. 122. Emanuel hode rijeti
nasijem jezikom : Bog s nami. M. Divkovid, bes.
4''. Zarucnik hode rijeti obedanik. nauk. 250a.
Slovo D. hoce rijet: dan; slovo V. ^hode rijet:
ura (vra). I. Bandulavid, predgov. Sto de redi :
,koji bi zacet...'? I. T. Mrnavid, ist. 14. Lavabo
ode redi : perem. I. Ancid, svit. 139. Duse sveti,
prosvijetli mi sadar pamet, da budem mogo za
moju koris razumjeti i razzedi moje rijcci da
uglavim ovi puk bogo}ubni, sto hode redi da
jedna dusa ukaze se za bit sudena zivom Bogu
uvrijedjenu. B. Zuzeri 98. Jos si u snazi : to
hode redi, da nedes oncas pasti mrtav od sla-
bosti. 156. Ime Marija hode redi prosvitlite|ica.
J. Filipovid 1, bHi^. Zasto tabor tomaci se i ode
redi cistoca. F. Lastrid, ned. 143. Mihoil isto-
maceno ode redi: Koji kao bog? svot. 152a. Ana
milost hode redi. P. Knezevic , pism. 91. Sto
jedno isto hoce redi. A. Kanizlic, kam. 201. Sto
de redi mudrom biti? V. Dosen 19*^. Bauei hode
redi tezak. M. A. Rejkovic, sat. L3>'. N. p. sto
hode redi ,na priliku'. Ant. Kadcid, prodg. ii.
Prigledati lioce redi imati pomju. A. d. Costa
1, 57. Ta rijec ,andeli' hode rijeti navjostnici.
T. Ivanovid 33. Sto ovo hodo rijeti? 50. No
mogu mi niti ustajati, ni srebrno brdo udarati,
ni zladeni cunak prolaziti: sto de redi, moja mila
majko? Nar. pjes. vuk. 1, 466. Lijepi nacini
hode redi Judstvo i dragokrvnost. M. Pavlinovid,
rad. 172. — bez sumne spada amo i ovo: Tad
,Lan[ia zabatan, Pleli?' ja vapiti; to de stumaciti :
,0 Boze, Boze moj, zac me zapustiti hti, bu<liid
ja sin tvoj ?' M. Marulid 187.
k. bote (vidi I, g, a) aa) aaa)), kao adverab,
znaci sto i hotimice. — vidi i nehote. — Izmcdu
rjecnika u Vrancicevu (,ultro'), u Mikalinu (bote,
vojom, po sebi ,consulto, sponte'), a Belinu (,vo-
luntario' 777a j ,scientei-, consulto' 303'' ; ,data
o])ora' 89''), u Bjelustjenceuu (bote, hoteh, ho-
tomco, slobodnim hotenem, od vo}e ,voluntario,
sponto sua' itd.), u Voltigijinu (iiote, hoteh ,appo-
statamoute, a bello studio' ,vorsetzlich, mit fleiss'),
u Stulicevu (v. hotno). Ki godi bi posao u Turke
hot(i od svoje vo}e. Stat. po). ark. 5, 217.^ Kada
bote potajal i ostavil jest kigod grih. S. Bu-
dinid, ispr. 9. Podnosla jest smrt bote. F. Vrandid,
ziv. 38. Hoto nastojinio na tasta. B. Kasid, nasi.
5. Koji ote idu na prigodo. J. Banovac, pred.
122. Dovdo vam novo|o mucne za poduositi se
i toSko i podnosite ili il" mu ote il' neoto. F.
Lastrid, od' 121. Jvad bi so ote i dragovojno
podnosile, bile bi za dostojanstvo od spasoiia.
121. LV ote il' za novoju. svet. 173''. Sagrisio
jo malim grihom , ali podpuno bote morobiti
nigila. A. Kanizlic, utofi. 521. Er je prem vo-
liko smionstvo stavit se bote na prigodu. D.
Basid 40. Koja jo djevicanstvo bote uvjotovala.
S. Rosa 26'>. Ako bi hoto progu(^ao oli dim oli
uirvicu lista. Ant. Kadcic 76. Napravi zakono
i podlozi so uima bote. D. E. Bogdauid 22. Ako
HOTJETI, n, A, 1, k.
667
HOTJETI, n, A, 2, a, a).
Iji tko usudio se bote uciniti. I. J. P. Lucie,
nar. 49. Nemoj se bote varati. I. M. Mattel 165.
Hote, hotimice. M. Pavlinovic.
1. kao hote, nahodi se (all rijetko) adverbijalno
i hotece (vidi kod I, g, a) aa) hhh)). Stgrehe i
suprotivstine koje su gode do sada bile botece
ili ne botede ili za vo}u ili za nevo|u. Mon. serb.
458. (1453). Koji hotece brane kiiige. S. Bu-
dinid, ispr. 128. Eadi ubojstva botece stvorenoga.
162. Koji znajuce i botede sagresuje. sum. 116^.
m. part, praet. act. (vidi kod I, g) nalazi se
u nekijem prinyerima s pasivnijem znacenem: koji
se hoce, koji se cini hotimice. Ni Jubav stvar
druga neg bteca veruga ka veze clovika. D. Ba-
rakovid, vib 31. U komu (klostru) nikoliko fratar
u poslubu botedemu, u cistoci neprigovornoj stvo-
riteju sluzase svomu. F. Glavinid, cvit. B68'i. Cini
se odpustene grijeha istocuijeb i botecijeh. J.
Matovic 162.
2. u nasem jeziku (i u buyarskom) mijena se
znacene tako da pokaziije samo buducnost bez
obzira na voju subjekta.
a. kao futur kod svakoga glagola upotreb^ava
se s itifinitivom prezenat glagola hotjeti (kao
auksilijarni glagol), ali obicno ne u podloznijem
recenicama kojima se kaze uvjet, vrijeme, pri-
goda itd. (s konjunkcijama ako, da, kad itd.) u
kojima vrijedi kao futur praes. perfektivnoga gla-
gola. futur s auksilijarnijem glagolom hotjeti
javla se u nasem jeziku od prvijeh vremena kod
stokavaca, kasnije kod cakavaca (u nekijeh jos
vrijedi kao futur praes. perfektivni), a nije prodro
kod kajkavaca.
a) futur je u pravom smislu. aa) neokrneni
praes. hodu javla se od prvijeh vremena; rjede
u nase vrijeme (ali svagda u pitaiiu ili ako se
istice futur). Sije drtzeste imeti bostete Boga
pomostnika sebe. Stefan, sim. pam. saf. 3. Kto
bode sije potvoriti ne malt gnevt i nakazanije
ima vBsprijeti. Mon. serb. 20. (1234). Hode li
cto obtdina vasa prezb sije utvrtdenije cto pri-
mtknuti moje zemje, sveue mene kletva. 20. (1234).
Kako hodomo sije vse sbraniti, tako da nasi. BogL
sthrani. 23. (1234—1240). Te brtzo hote biti
predani tvomu velistvu. 38. (1253). Mojimb |u-
demb hodu zapovedeti da ne pridu na vast. 45.
(1254). S toga hode biti bude. Sponi. sr. 1, 5.
(1396). Hocb nemu i takovenib verovatt koliko
se bude bo|o gospodstvu ti vidett. 1, 115. (1412).
Hodb mu VBse osloboditi i povratiti, i mi mnogo
velikosti gospodbstva ti zabvalismo. 1, 130. (1415).
Ako takoj ucinis, dobre i pravo dostojno hodb
uciniti. 1, 142. (1418). Hoce nadi velikb gnjevt
i veliku ctetu odt gospostva mi. Mon. serb. 363.
(1430). Zapovidamo oficijalom, ki su sada i ki
ote potle biti. Mon. croat. 67. (1446). Da im
se za toj ne moze ni bode nijedna nepravda ni
zlo uciniti. Mon. serb. 458. (1453). Tako svi
zovudi hode t' so I'adovat. M. Marulid 101. Pak
strasna bojazan mnoga hode biti grisnikom oni
dan, ku hode ciniti. 116. Visnega kriposti hode
te obsinit. 167. Za zajutrikom od me viditi.
Korizm. 90^. Gdje godje bude tijelo, tuj se bode
skupiti i orli. N. Ranina 170*. mat. 23, 28. Svi
bodete pomrijeti. Zborn. 25^. Zemja se bode
tresti. 53a. (Zemfa) ku bode tebi Bog dati.
Kateb. 1561. AS^. Isus nas na poslidni dan hodo
skresiti. B4a. Mrtvi bote uskrsnuti od smrti.
S. Budinid, sum. AB^. Ti takovi hote se modi
potaknuti. ispr. 27. Ako te dobudem, hod li
me zlo htiti ali me ubiti? F. Lukarevid 142. I
bote te sve zene blazenu jimenovati. F. Vrancid,
ziv. 60. U ku godi uru budete blagovati, smrtju
bodete umriti. F. Glavinid, cvit. 5*. Koji mudri
budu biti bote kano svitlost nebeska. I. Zanotti,
I ned. pris. 18. Zvizde padati hote iz neba. 21.
Ako budes tijeb slijediti, i ti bodes slavan biti.
J. Kavanin 87^. Bio si bogat; ali bidan jesi
sada, i bit vazda hode§. 393^. Hode li uskr-
snuti? H. Bonacid 42. Odes li mi de vidjeti Se-
kulove b'jele dvore? Nar. pjes. mikl. beitr. 39. Ne
pitaj me, majko, hodu umrijeti. Nar. pjes. vuk.
1, 261. Jesi V lasna, bodes prebojeti? 1, 285.
Dva devera kone prezu, a dva ode sa mnom poci.
1, 414. Umreti odu za tobom, duso. 1, 419. On
se hode majci prepanuti. 2, 31. Vreme dode,
polazit hodemo. 2, 58. Ved se bojim, bodes po-
ginuti. 2, 108. Jera bodes mlada poginuti. 2, 119.
Hode Turci carstvo preuzeti, hode Turci brzo
carovati 2, 201. Hodes, stari, jada dopanuti.
2, 273. Hoces dodi, al' des grdno prodi. 2, 277,
Mene hode sirotina kleti . . . Pa de mene sirotina
kleti. 2, 369. Ja ti, ujo, hodu poginuti. 2, .541.
Hodemo te pooditi cesto. Nar. pjes. istr. 1, 22.
^judi bote stimati da je bratac s sestricom. Jacke.
2. — amo spadaju i ovi primjeri: I ta jim za-
dosti ne bode stvar biti. N. Dimitrovid 71. Ni-
gdare ne bodes pristati. D. Eanina 26a. Tezak,
ki sva lita gre nive kopati, ne bode vik zita ne-
zrila zbirati. 141^. — bb) s negativnijem praes.
nedu. od xiv vijeka. Jert to se trbgovtci uzbiti
to nede opcitb po carevi zemji (,c6mji'). Spom.
sr. 1, 5. (1396). Druzi odb ovude nete dodi. 1, 16.
(1398). Moji Judije nete ponesti zita. Mon. serb.
247. (xiv vijek). Inako plade nedete imat. N.
Ranina 40a. mat. 6, 1. Nede se modi nadi. Zborn.
52b. XJtedi ned, rece. S. Mencotid 34. Prijateja
ubvati, od koga pak se ned do mal cas kajati.
N. Dimitrovid 19. To li joj bit nede ugodno,
kad cuje, miran du bit' vede. N. Najeskovic
1, 192. Da nede nevere vciniti. Mon. croat. 259.
(1556). Ako ne primes diteta, ned oci moji vi-
diti. Aleks. jag. star. 3, 223. Sa mnom ned dni
gubit. M. Gazarovid 20. Al' ned smetat tvoga
srdca mirovanje? I. T. Mrnavic, osm. 37. I ned
se namjeriti na nezgode. I. Drzid 74. Da me
ikada ned izdati. P. Kanavelid, iv. 362. Slus'
me, ned se kajat. J. Kavanin 88a. Kad opojen
pi'oko mjere ned mod stati u krjepcini. 494'j.
Da}e i vise ned hotjeti. 542a. Ti me uzmi,
nedes se kajati. Nar. pjes. vuk. 1, 3. Stani, care,
uteci mi nedes. 1, 160. Od tog nede nista biti.
1, 434. Sve se brines, udati se nedes. 1, 636.
Neka Bog zna, dobra biti nede. 2, 110. Ili nedes
odavde izici, ni izvesti svata ni jednoga. 2, 144.
Kabanica nede nista smesti. 2, 148. Tamo tebe
lose biti nede. 2, 237. Nede rodit vino ni se-
nica. 2, 414. — cc) naj cesce se upotreb^ava
okrneni enklikticni praes. du (od xiii vijeka). kod
ovoga treba razlikovati, stoji li prije ili poslije
infinitiva : u ovome slucaju zdruzuje se s infi-
nitivom u jednu rijec. aaa) enklitika stoji prije
infinitiva. Po cto ce moj clovekb govoriti, veruj
ga. Mon. serb. 42. (1253). Kako bcu Jubiti vbsb
gradb. 69. (1273 — 1314). Sej dni i va buduste
koji te poslije biti. 106. (1333). Kako de sbbranitb
krajevbstvo mi si obetb, tako da sbbranitb Gospodb
Bogb dusu i telo krajevbstva mi. 109. (1331).
Vsaci vlasteli koji te stojati po Dabizive. 117.
(1345). Tamo du poslati moje vlastelicide. 174,
(1356—1367). Oni te hoditi. Spom. sr. 1, 15.
(1398). Kako se behu trbgovci ustavili, mnogo
te se sbde osloboditi. 1, 22. (1399). Oni te go-
voriti. 1, 54. (1404). Uzroka ne moremo ni demo
uciniti. Mon. serb. 274. (1410). Da me dete vi-
deti. Spom. sr. 1, 135. (1416) Terb te i trbgovci
veselije prihoditi. 1, 140. (1417), Da stoje onde
kmetije crbkovny koji te rabotati crbkvy. Mon.
HOTJETI, II, A, 2, a, a).
668
HOTJETI, II, A, 2, a, a).
serb. 581. (1485). Govoru u jistinu vain da ce
dojti mnozi od suiica istoka i od zapada. Ber-
nardin 25. mat. 5, 11. Tada ee se otvoriti oci
slijepijeh. N. Eanina 17*'. isai. 35, 5. Gdje se
ce skup|ati sve kolike vode. Zborn. 25^. Istinu
ti cu rec. P. Hektorovic 14. Taj cas ce se od
tebe junaci razbignuti. 19. Jos nam ce zavidit
mnozi, zelijuci stope vase slidit. 56 — 57. Ovo te
sad molim jednu stvar, ku c cuti. 58. Ter ti
cu dati toj. N. Diaiitrovic 5. Slid'mo put istine
ka nas ce sahranit. 32. I da se c smiliti, videc
me u tuzi. 34. Sad vam se ce nacin reci. N.
Najeskovic 1, 160. Sto vam cu ovi cas u kratko
kazati. 1, 228. Ja cu ti povidati. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 198'j. apoc. 17, 7. I da ce dati jodan
drugomu mentovani list. Mon. croat. 259. (1556).
Er c grbava stara umrijeti. A. Cubranovic 144.
Odsaces (== Od sad cos) tve ime pjesnima ovime
k nebesom uzniti. D. Ranina iii^. Gin' gore neg
cinis, joste se c kajati. 81t>. Ki^ ne imas, ni s'
imal, ni c imat nikadar. 123^. Cetiri ces sinke
imiti togaj uma, toj vridnosti, da obasad svita
dosti, svude bote slavni biti. M. Pelegrinovic
184. Gdje li c s torn casti it? D. Zlataric 10^.
Ti se c radovat. 35*. Vazda c bit ki bise. D.
Barakovic, jar. 109. A od stada ne imaj strah,
ja cu t' ga cuvati. I. Gundulic 148. Sad i u ko
hoc ino vrime tamiiicu ti ja cu otvorit. 471. Ki
su se shranili, i ki se shranuju. i ki te se shra-
niti. F. Glaviuic, cvit. 440'\ Sreca je draga i
cestita, druga steci na sem svitu, komu ces mila
biti. G. Palmotic 1, 96. Ja ti ga cu pripejati.
P. Hektorovic (?) 110. Dokle c tako srzben stati?
A. Vitajic, ist. 255^. Bog je perom svo'e milosti
upisao, da ce t' prostit. J. Kavanin 390=''. Ja
c u te oslobodit i od smrti i od tavnice, ako ces
se odreci Isukrsta. J. Banovac, razg. 15. Niti
cu ti se vise vratiti. F. Lastric, test. 102a. Taj
cas ce se od tebe junaci razbignuti. Nar. pjes.
mikl. beitr. 11. Tu cemo mi naci jedan mramor
studen kami. 27. Tere me ces ti cuti, k'o ti cu
se oklinati. 27. On ce bo uciniti... J. Matovic
29. Svekar ce do6i, sukiiu doneti. Nar. pjes. vuk.
1, 1. Daleko ces sada putovati. 1, 10. Zv'jezda
ce ti svijetliti kud ces putovat. 1, 82. Na vodu
cu ici, bosijak cu brati. 1, 104. Kod moje ces
majke u ladu sediti. 1, 111. Da gledamo, ko co
kome u sreci pasti. 1, 173. Trazi lada gdje ce
ladovati. 1, 319. Prsten ce se razloraiti, pojas
ce se poderati. 1, 326. Tebe c' (cu) uzet za
vjornu Jubovcu. 1, 338. Junak se zakleo da ce
jo viditi. ], 357. Sad ce sluge iz lova mi doci.
1, 399. Zlotvor co nas videti, majci ce nam ka-
zati, majka 6e nas karati. 1, 433. Koji c' k tebi
vodu preploviti. 1, 601. Kon 6' otici i glavu
odnoti, majka c' glavu susiti na suncu. 1, 627.
11' c' u meni 2ivo srce puci. 2, 23. Ti ces sjutra
rano uraniti, pa ti hajde u lov u planinu. 2, 44.
Ko re dati za zmiju dovojku? 2, 53. Vece slusa
mlada u duscku, kad 6e prvi p'jovci zapjevati.
2, 109. Ja c' udarit vojsci po srijedi. 2, 111.
Ti ne uzmi moju Vidosavu, jor c' i tvoju izgu-
biti glavu. 2, 113. Jer co5 svoju izgubiti glavu.
2, 118. Da ja glcdam ka bijelu dvoru, kad ce
mene Jova donositi. 2, 124. Jer ce ti se smijati
Latini. 2, 145. Oba cemo bratski carovati. 2, 194.
A ja znadem, kad 6u udariti i kako cu zmaja
pogubiti. 2, 260. Nit' sam bio, niti cu kad biti.
2, 311. Oboje cem' izgubiti glave. 2, 337. Boga
mi iu na Stijonu poci. Ogled, sr. 202. Ne beri,
Jele, jabuko, ac to to fanti videti pak te to majki
praviti. Nar. pjos. istr. 2, 45. Onda te se va
crikvi vsi dupliri ugasat. Jacke. 3. Tri lota
su proSla, 6edu bit cetira. 14. Onde 6edu meni
vlasi porizati. 133. — hhb) kad je enklitika
poslijc mfinitiva, ovaj moze biti ncokrnen. to
hica cesto u prva vremena, a u nasc doha rijetko,
ako se inf. svrsiije na. ti, ali, ako se svrsuje na
ci, pravilo je kod vecine nasega naroda da osfajc
neokrnen (ali vidi kod ccc)). Videti cemo. Mon.
serb. 246. (xiv vijek). Da si bilr, i jesi i biti
cest. Spom. sr. 1, 129. (1415). I poraziti ce Go-
spcdin Egipta ranom. N. Ranina 17*. isai. lit, 22.
Biti ce zlamenja u suncu i u misecu. I. Ban-
dulavic 1«. luc. 21, 25. Pita' u Jova i dati ce
se tebi |ubi. I. Gundulic 67. Ustati hto neuceni
na sudni dan F. Glavinic, cvit. xviii. Krajevati
ce u ubostvu i vladati ce. 419^. I sve cvijetje
svenuti ce. J. Kavanin 43*. Lasne deva uljezti
ce kroz iglice tanke u§i. 62''. Andelsku slavu
lahko tim nacinom dobiti ces. 501*. Govoriti
ce... nositi ce... F. Lastric, test. 16*. Dovesti
ce putnike do Betlema. 326''. Casu moju piti
cete. ad. 40". I biti ces sve naj veci. V. Dosen
188*. Ova zvati ce se muskorodna. J. Matovic
31)7. Dovesti cu nih u zemju svoju. 327. Izvesti
ces je i nama dati. Nar. pjes. vuk. 1, 24. Sto
mora biti, biti ce. 1, 289. Pozneti cu neziioveuu
vsenicu. 1, 447. — Moci ce biti pridant i ko-
ristant. Mon. serb. 252. (1404). Doci ce Rimjani.
N. Najeskovic 1, 125. Poci cu domom tja. 1, 287.
Moci cu pivati. F. Lastric, test. iv. Reci cete :
,Blago nami !' V. Dosen 123''. Sjeci ce mi sab}a
Turke. Nar. pjos. vuk. 1, 183. Doci ce ti Durdev
danak, ogrijace te. 1, 296. Reci cedu iz okola
Judi. 1, 354. Otici cu u gradinu, uzabracu
struk bosijka, udricu ga po obrazu. 1, 409. Doci
cu, naci como, peci ces, reci cc, ozeci cu itd.
Vuk, rjecn. 1818. lvi. — ccc) infinitiv na ti
ispred enklitike okrneii je na t, a ovo se ne cuje
is'pred c od enklitike, ali se cesto nalazi pisano,
Hi, ako nije pisano, pise se i inf. i enklitika a
jednu rijec. ovako je i po Vukovoj ortofjrafiji.
naj obicnije u nase vrijeme. od xvi vijeka. (vidi :
Kad sila govora ide upravo na glagol i ,ce' dode
za riim, onda se izbaci ono posjedne ,ti' i mjesto
nega dode ,ce' te se sastavi s glagolom u jednu
rijec, n. p. ,dacu, kupice, platicemo, imacemo,
oplescu, jescemo' itd. Vuk, rjecn. 1818. i-vi). Takoj
bit ce pocetak. N. Ranina 13*'. luc. 21, 28. On
istinom spasen ucinice puok svoj. 20''. mat. 1, 21.
Znace da prorok jest u Izraelu. 60''. 4reg. 5, 9.
Govor' ti nam i slisacemo. 63*. exod. 20, 19. Skoro
oci tve vidjoce svijetle mire od Atene. I. Gun-
dulic 15. Bit te kuge i glad i strah iz neba. F.
Glavinic, posl. 32. Bez nomoci dat cu t' zdrav}e.
J. Kavanin olV'. Bit cete kao bogovi ! F. Lastric,
test. 42*. Vidicemo poslije. A. Kaniilic, kam. 4.
Dace ti moj otac. 7. Vidices mu onda dicu uzet
stapic. V. Dosen ^122*. Bost 6odu jozikom. M.
Kuhacevic 104. Sest daua trudiceS. J. Matovic
353. U srcbu Bozju upasce. I. Velikanovic, uput.
1, 80. Tada puk lasno nadvladaceS. 1, 80. Nasrod
gore sagradieu crkvu. Nar. pjes. vuk. 1, 159.
Mirisacu zutu dunu na more, a gristi cu ze-
leniku jabuku, a jesti cu §enicicu sestorodicu,
a popicu vitu lozu vinovu, a jubicu mladu
momu skoro vjorenu. 1, 44S. Bide tebe vina
izobila, ako caru noco ni dostati. 2, 143. Od-
vo§6u ga dvoru na veSeru, iznosicu tregodiSne
vino, opojicu Naoda Momira, odnocu ga u ca-
rovo dvore. 2, 158. Izgorece slama, ali ce i
mi.si sJGSti de ne vaja. Nar. posl. vuk. 97. —
po zapadnijem krajevima (a mozebiti i druf/dje,
ali samo u poeziji) okn'iuju se i injinitivi na
ci, te se proo c ne izi/ovara pred dn((fijeiii, ali
se nalazi jf)is«no. Ustacu i pocu k otcu momu. N.
Ranina 58''. luc. 15, 18. Doco nod kada uitkor ne
HOTJETI, II, A, 2, a, n).
669
HOTJETI, II, A, 2, a, e).
uzmoze djelovati. 74^. joann. 9, 4. Ubozijeh kijem
dobra raocete ucinit svakoja. N. Na]eskovic 1, 120.
Pocemo k Pilatu. 1, 133. Pocu ja rijeti, neka
se nadaju. 1, 284. Nacos ^dub kigodi. 1, 816.
Eecu t', bi' me ali kari. A. Cubranovic. 152. Na-
cemo, da }udi ne samo, nu zviri taj iskra }u-
vena pedipsa i tiri. D. Raiiiiia 118*. Mnim, da
milos mocu imati medu nimi. S. Bobajevic 223.
Mnim, da zmije svim milosne, kada moj plac
slisat' stanu, vrce cemer svoj na stranu. 223.
Strah me, da opet bi'zo odi sasma tuzna sa mnom
do(^es. I. Gundulic 51. Doc cu i vidjet cu, paka...
osudit cu. J. Kavanin 601^. Ti izac ces kra} mo-
guci. 130b. Za toj rec cu djela vriduih. 138'^
Doc ces s nama na nebesa. 501^. Dusa niova
otice u raj. P. Macukat 9. Kusaj, modes vi-
rovati. F. Lastric, test. ad. 1271'. ]>^ac' ces tajka,
nac' ces majku. Nar. pjes. vuk. 1, 92. Otic'
cemo Bogu na divane. 2, 2. Osjec' 6u joj ruke
do lakata. 2, 151. Die' 6u na vas Si-bje i Ma-
gare. 2, 214. Odvrc' cu so u ravno primorje,
zatvoricu skele oko mora, nacinicu kiilu u pri-
morju, vjesacu mu lioge i hagije. 2, 401. — ddd)
nesto je osobito u pisaca prije prosloga vijelca,
u kojijeh praes. cnMiticni 6u stoji poslije in-
finitiva, ali je od nega odije]en kojom drugom
enklitikom (vidi Icod I, b, b)). Zvati mu se ce
ime negovo Jezus. N. Eaniua 20''. mat. 1, 21.
Umnoziti mu se ce zivot. Zborn, 15*. Vratit
se cu na zivot vjecni. 45^. Dvignut se ce more.
52a. Poc ga cu iskati. N. Najeskovic 1, 175.
Koji dar dat' mi c ti? F. Lukarevic 43. Ranit
ga cu vecma pace svemogucim' strilam' ovim'.
I. Gundulic 9. Moc ju ces zamani na svjetlos
do vik zvat. 99. Naucit te cu put istiui. 196.
Pojt nam hte duse v raj. B. Kx-narutic 26. —
dd) infinitiv se izostavla. aaa) ima se u pameti
po onome sto je prije kazcuio. Postuj brata sta-
rijega, i tebe ce mladi tvoji. Nar. pjes. vuk.
1, 136. Udri ognem, Ognena Marija, ja cu
vetrom, sveti Pantelija. 1, 168. Umri, draga,
dockan u subotu, ja cu junak rano u nedjeju.
1, 240. Podaj mene banovicu, ja cu tebe kra-
^evicu. 1, 342. Do sad si mi robinica bila, a
od sad ces po Bogu sestrica. 1, 458. Devet si
mi sina umorila, i men' hoces ostarilu majku?
2, 42. Danas mene u tebe izdala, a sjutra ce
tebe u drugoga. 2, 113. Kog' su Jube dosle sje-
tovale, koga dosle, koga li c' odsele? 2, 532.
amo spada i ovaj primjer u kojemii odgovarajuci,
prema dati, ima se u misli uzeti. ,Mi ne damo
ni jedno'. ,A mi cemo na silu', 1, 277. — hbb) ima
se u pameti glagol raditi, ciniti. Sto ce grjesnik
tad zaludan? J. Kavanin 427^. Bez liega bi-
jedan sto ces? 428*. Oni onda siromasi sto ce?
M. A. Ee|kovic, sat. 13''. Da vidimo sto ce trbuh
kad ga ostavimo. K2''. Sad cemo tako. Nar. pjes.
vuk. 1, 97. Da vidimo, ko ce boJ.e. 1, 176. Sta
ces u torn ledu i snijegu? 2, 105. tako je i u
ovom primjer u (isporedi a, b) cc)): On zapanen
mislit sjede od zivota sto ce svoga. P. Kana-
veli6, iv. 206. i u ovome: Lasno cemo s pro-
kletom devojkom. Nar. pjes. vuk. 1, 305. — ccc)
ima se u pameti glagol hoditi, ici itd. (isporedi
a, a) dd) bbb)). Sutra cemo u kolo. Nar. pjes.
vuk. 1, 180. Kuda ces, dragi, kuda ces ? 1, 212.
I to su mi kiceni svatovi i pravo ce nasem belom
dvoru. 2, 22. Kud ces tamo, Demo Brdanine?
2, 412. Evo cemo preko mora sina. 2, 543. On
ne smije vojsku podignuti: on ce na nas, a ja
cu na nega. 2, 566. Ako ce ti-ista, bez popa
ni§ta (n. p. na svadbu, na krstene). Nar. posl.
vuk. 9. amo moze spadati i ovaj primjer u kojemu
bi hoditi bilo u prenesenom smislu (kao pripa-
dati): Tere nam osudi komu ce ova vil. N. Na-
jeskovic 1, ^230. — ddd) ima se u pameti glagol
govoriti: Cine se paka sinovi pravi i zakoniti
po zenidbi slidecoj kako cemo na svoje misto.
Ant. Kadcic 25. Ali cemo od ovoga obilnije u
svojili mistih. 111. Od ovih cerao dila na po-
danak od sakramenta pokore. 157. Od svega su
obustav|eni, kako cemo bo}e pod zenidbom. 312.
b) moze se futur upotrebiti (kao i u drugijem
jezicima) kad se ,misli' da sto moze biti u vrijeme
kad se govori. Sad ce mene reci moja Mera, da
devojki svilen kaftan skidam. Nar. pjes. vuk.
1, 249. Po svoj prilici ovo ce biti bugarska
pjesma. Vuk, nar. pjes. 1, 409. ,SrbJa' jamacno
ce ovdje biti mjesto ,Grb}a'. 2, 572.
c) futur se tipotrebjava kod pripovijedana o
cemii sto se prije dogodilo (cesto u nase vrijeme).
Otuda se povede rijec kako mnogi svijet pomrije
u nekoliko dana, pa ce reci sestra mojega prija-
teja : ,Bogme so treba cuvati'. D. Danicic, rat 54.
d) moze se futur upotrebiti i kad se kazuje da
se nesto svaki put nekom prigodom dogada u
nase vrijeme (isporedi biti (budem), II, 3, b, /)).
Kad se kmet izbere, i primi stap, onda ce mu
koji od sejaka reci... M. D. Milicevi6, opst. 14.
Kad ih se skupi povise, doci ce obicno de-
vojka. ,34.
e) cesto stoji futur, kad se pita, sto treba ra-
diti, Hi treba li raditi, osobito kad se trazi u
drugoga (i u sama sebe) savjet Hi j'legovu za-
povijed. I rece pristavnik u sebi: ,Sto cu uci-
niti?' N. Ranina 152''. luc. 16, 3. Od drva sto
cemo? M. Vetranic 2, 295. Kako cu ne Jubit
tebe ki mo shrani? H. Lucid 280. Hodu li
s tobom ja, druzice draga, dod? N. Najeskovic
1, 175. Jaoh menif sto ve du nesredna ja sada?
1, 193. Al' ih du iskati? ali du ja sjesti odi ih
cekati? 1, 203. Ako mi ne more jDomodi tko
dati, cemu du nebore zalosti kazati? 2, 101.
Komu sad poslati me du ove pjesni ja neg tebi?
D. Ranina x*. O i^jesni vi moje, sto du od vas
s^ad ja, pokli ces gospoje me ide dalek tja? 72*.
Ca cu Febroniji. kamo cu ju sakriti? F. Vrancid,
ziv. 56. Ah jaoh, sto du, da sve drago kamenjo
se moje broji, ako, vajmeh, pravo blagg u tu-
dijeh mi rukah stoji? I. Gundulid 351. Sto de?
gdi de? Da se prida, Vladislav joj slavni vika.
412. Ukazi, koga od ovih dvih obrati hodemo, i
na misto Jude poloziti. F. Glavinic, cvit. 5Sa.
Ne znamo, kamo gres, kako hodemo put znati?
415^'. A odete li imat strah onda, nahodedi se
u ovome stanju ? kako nedemo? J. Banovac,
razg. 5. Sve su stvari Bogu podlozne i od nega
imaju strah, kako nede bit poslusan covik i imati
strah od negova svemogudstva ? 25. Svitujte me,
kuda cu se okrenuti. F. Lastrid, test. 99''. Opo-
ganivsi svojim opacinama ovu stolicu , §to ce,
kamo li de? A. Kanizlid, kam. 23. A mi, na-
ucite|u, sto cemo ucinati? S. Rosa 45''. Sto du
redi od hajina linog? V. Dosen 205''. Pita liih:
,Jer dobro?' Oni rekose: ,De jos malo'. Drugi
put uprvsi rece: ,IIodu 1' jos?' M. A. Rejkovid,
sat. Al''. A od pisma sto du govorijii? BS''.
Pak ved onda ja i dica kud cu? G2''. Sto du ti
ja! sabr. 5. Ja te gledam, suden gospodaru,
kakav ces mi sada nauk dati, kako du ti majci
ugoveti. Nar. pjes. vuk. 1, 60. Hocu li ti dod'
pomodi crpat vodicu? 1, 294. Da sto 6u ti ja?
1, 296. Sto du, Boze, s prokletom devojkom?
1, 305. Sto cu junak, ustreli me strela. 1, 351.
Odkud nedu dertli biti? 1, 376. Medu sobom
vijed' ucinile, kojom ce ga smrfci umoriti. 1, 398.
Hodu li mu vode iznijeti ? 1, 416. Ah sto cu
sto du! 1, 418. Kako nedu bleda biti? 1, 490,
HOTJETI, II, A, 2, a, e).
670
HOTJETI, II, B.
A moj care, kako cu ti doci, kad ne mogu kroz
Loznicu proci? 1, 501. Kakav cu vam arac dati?
nit' sam orac, nit' sam kopac. 1, 511. Jao zeno,
ziva zejo, da sto cu ti ja? 1, 512. Kako cu te
ja ne dati, cerko? 1, 552. Sta cu, majko, od
gorkije muka? 1, 552. Kako cu biti veseo, kad
sam se juce kladio . . . ? 1, 589. Gdi cu rodit,
kad mi Bog ne dade? 1, 622. Kako necu suze
projevati, kad ja idem iz zemje Indije, iz Indije,
iz zemje proklete? 2, 1. Kako cu ti ja vesela
biti, kako 1' svate jadna docekati, kad je tvoja
umrla devojka? 2, 23. Boze vjecni i presveti
oce ! hocu li se tobom zaklet krivo, hocu 1' caru
ugrabit korunu ? 2, 82. Kako cu ti pustit krpu
platna, kad je meni snaha Vidosava savezala kose
za direke? 2, 112. Da mi s nime svadbu ugo-
voris, kada cemo poci po devojku. 2, 132. Kako
cu ti, brate, odbaciti, kad se nisam vinom pri-
cestio? 2, 176. Mili Boze, sto cu i kako cu?
kome cu se privoleti carstvu? da ili cu carstvu
nebeskome? da ili cu carstvu zemajskome? 2, 296.
Kome c' ovu casu nazdraviti? 2, 310. Pa on
misli, sto ce i kako ce. 2, 383. Sjetuj mene,
dijete Maksime, kom cu proscu moju cerku dati?
2, 480. Svetuj mene, moja slatka rano! kud cu
sade, na koju li stranu? 2, 496. Hocu 1' dati,
moja duso draga? 2, 635. Ca ce junak brez
svojih rucica, ca ce koiiic brez svojih nozica?
Nar. pjes. Istr. 1, 29. Sfco cu, Boze, ovako grdan?
Vuk, nar. pjes. 2, 85.
f) u podloznoj recenici s konjunkcijom da stoji
futur kad se pokazuje ze^a da sto bude. Ja bih
mlada sada naj volija da mi hoce Mico suden
biti. Nar. pjes. vuk. 1, 828. Da mi oce dragi
biti, dala bi mu carne oci. 1, 353. Da se hoce
osrditi, dala bih mu vezan jagluk. 1, 376.
g) hoces! (elipticki bez infinitiva) rece se iro-
nicki, kad se hoce kazati da nesto ne moze ni
po sto biti. Hoces, sipak! (Od toga neraa nista).
Nar. posl. vuk. 342. Pruzi ruku da mu uzme
sjekiricu, all hoces! ne moze da je izvadi iz klado.
Vuk, po.slov. 228.
h) sto (cemu) ce (hoce)? s dativom bez infi-
nitiva upotreblava se cesto sa zna>:enem da od
cega nije ili ne moze biti nikakve koristi (mislirn
da treba shvatiti ovo znacene kao futur elipticni,
i da ne odgovara latinskome: quid sibi vult? ili
francuskome: quo mo veut?). Sto mi co imanje
toj ? S. Mencetic 54. Nu cemu ce sad besjodo ?
tec'mo u mjesta za nim svaka. I. Gundulic 162.
J^to ce imane, gdi je neznahe i nomila cud opaka?
G. Palmotic 2, 128. Sto ce tvrdo grade, sto ce
silno vojske oruzane, kad u krajijoli nije bla-
goce ? 2, 187. Ali sto ce ta§te rijeci ? 2, 400. Sto
(^e tebe cvijet od naran6e? Nar. pjes. vuk. 1, 41.
A sto 6e im rano voda? 1, 120. Sto co tebe
stado s premlogim ovcama? 1, 171. .Sto ce meni
sve carevo blago, kad ja nemam sto je meni
drago? 1, 221. A §to ce vrata? 1, 277. §to 6e
meni momce Biografie, kad mi moze zapast Sa-
rajevce?^ 1, 316. Sto ce tebe juba norotkina?
1, 566. Sto (-e mene tanana galija? rarnar n'jesam
da j)0 moru §e6em. 1, 625. Sto ce mene stotina
dukataV na kantar ih mjoriti no^znadem, a brojom
ill brojiti ne um'jem. 2, 141. Sto (-.e tebe trista
Ugri(''i6a? 2, 448. Ma, moja nano, Sto mu hoce to-
liko devojaka? Nar. prip. vr6. 96. Sto mu hoce
zaman krila, kad ne loti? S. tiubisa, prip. 74.
i) moze biti da amo spadaju i ncki primjeri
kod dakavaca iz doncga primorja u kojiina da
{•■ok zuaii: da ner.es naci. Oiia lipa da ces Hpju!
Nar. prip. inikul. 26. I ioj je bil mu^ dobar,
da 6es bojoga. 33.
b. hotjeti (ne samo praes. nego i kaji mn drago
oblik) kao aaksilijarni glagol znaci da ono sto
se pokazuje drugijem glagolom treba da se do-
godi, ako sto ne omrte, ili oinalo da se ne do-
go di.
a) driigi je glagol u inf. Otijuci jure umriti.
Mirakuli. 37. I kada ja pogledah onoga tiha je-
lenka, gdi se hti§e na drumku s dusicom raz-
diliti. P. Hektorovic 18. Jos mjesec ne bjese
zasao, a svijetla prem htijese danica isteci. N.
Najeskovic 1, 215. A kad bih ja znala toj, po
lioj (jabuci) sto pise, ne bih ju noj (vili) dala,
da umrit hotise. 1, 218. Tko da moze izrit ru-
zice s kih hocu umrit. M. Drzic 13. Rijet cu
da se s' ti razbolio i da hoces umrijet. 208.
Jedva dihase i hotise zaminiti zivot svoj smrtju.
Aleks. jag. star. 3, 273. Da joj toliko bi slatko
i ugodno ono vidjeiie, da od velike slatkosti po-
maiikavase, da hotise izdanuti. J. Banovac, razg.
98. U takvoj |utini da hoce izvan sebe izici.
M. A. Rejkovic, sabi'. 9. Opaze da hote pilici
ispuzati. I. Jablanci 155. Da bjehu poznali, ne
cahu igda Gospodina propeti. J. Matovic 49.
U jutro po tom si usto, vecer kad htjebudes leci.
I. M. Mattel 141. Pomami se Jordan voda ledna,
e ne (nas) hoce voda potopiti. Nar. pjes. vuk.
1, 123. Ne bih ja tu zmiju dofatila, i da ce ti
oci izvaditi. 1, 200. Po tebe me zmija zaklat
hcase, a kod |ube istom ne hocase. 1, 201. Ah
pusti moji darovi ! kome mi caste ostati? 1, 383.
Poboje se, umrijeti hoce. 2, 186. Od prve ga
6braniti scase. 2, 282. Poli krvca niz junacko
lice, scase zalit oci obadvije. 2, 285. Doista ga
preskociti scase. 2, 399. Brz je Sarac, uteci mu
scase. 2, 413. Htede od straha pasti. Nar. prip.
vuk. 169. Da to ubismo kod vola, hocase li ti
zao biti ? Nar. prip. vrc. 29. Al' utece pasa
Ibrahime, evo i on ute6i ne hcase, no ga sreca
nanijela bjese na Lazara popa Knezevica. Ogled,
sr. 229. Jedan covjek u crnoj hajini, hcah redi
da je redovnik. S. ^ubisa, prip. 11. Ne hcase
li biti bo}e, da smo branili svoju neodvisnost?
16. Da ne pogodi baba, ne hcase kosti iz-
nijeti. 32. Da su Mloci u to doba bili snazni i
hitri, hcahu bez sumhe upotrobiti Sdepana na
svoje svrhe. 101. Da ne pobjogoh nocno, hcase
me objesiti pasa. 147.
b) driigi je glagol u podloznoj recenici s kon-
junkcijom da. I kad kraja hti da stize. .T. Ka-
vaiiin 268*. Ja 6u da idem u tudo selo. Nar.
pjes. vuk. 1, 17. Zora zabeli , o6e da svane.
1, 489. Tede care nemu da veruje, al' povika
devet vezirova. 2, 164. Hoce zmije oci da po-
piju, a jakrepi lice da nagrde. 2, 379. Al' je
brza pusta bedovija i tijaSe da utece Sarcu. 2, 399.
Hoce kuca da izgori, ali ce i misi da sjednu de
no vaja. Nar. posl. vuk. 342. Vidi§ gde gazda
hoce da urare. Nar. prip. vuk. 17. I vec scaSo
od jada da se ubije. -227. Kad svatovi s dje-
vojkom ve6 hoce da polaze. Vuk, nar. pjes. 1, xi.
Kad vec zemja protuzi Bogu, da hoce sva da
izgori od sunca. 2, 84. Kad koji zdrav govori
da 6e da umre. Vuk, poslov. 218. Ovo je §to
vidis ni§ta, nego (Se sad tek pravo da dode. 237.
(Pseto) kasto iioce da crkne bjezoci. 261. Nasi
ziSci ho6e da se ugase! Vuk, mat. 25, 8.
B. pasivno. prema A, 1, e, b). rijetko. Odvede
jednu vil jubiti i od ne odvede zlo htjen bit. D.
Zlataric 60''. Tko je zlo ktjen, nenavidjon, na6i
ce obraniteja. A. Gu6eti6, roz. jez. 11. Nitko
nijo dobro hoden od Isukrsta nogo oni koji po-
grdujo svijet. M. Radnic 2''. Jedan jiomilovan
od kraJa node da budo driigi i)omil()vaii i dobro
hoden od istoga kra|a. 252". F^iti ces vocina na
glasu i dobro hoden. 357a.
HOTJETI, II, C.
671
HOTJETI, II, C, a, c).
C. sa se.
a. pasivno.
a) hotjoti se znaci: trehati (i pristojati fte),
mozc imati uza se i dativ. aa) ima pravi subjekai
(nominativ Hi (jenetiv pnrtitiimi). — izmedii rjec-
nika u Belinit: ,dovGre cioe esser conveniente'
.decet' 280^; u Stulicevu: hoceti se ,requiri, opus
esse, necessum esse'; u Vukovu: hoce se n. p.
za taj posao mno^o truda ,man branch t, es ist
nothig, erforderlich' ,opus est'. — Ke stvari ofce
se onomu ki oce red prijati. Narucn. 1''. Znam
sto so hoce noj : surla ter tanci pak. N. Na-
|eskovi6 1, 18 k Mucno 'e znat sto se hoce co-
vjeku. M. Drzic 296. Ino se hoce neg odjeca u
nasomu zivotu. 402. Ktio bi se Ijepsi dar za
taki dobar glas. 477. Uciniti pravo krstenje i
posvetiliste, pet stvari se hoce. M. Divkovic,
nauk. 142b. XJ comu se hoce razborstvo mnogo.
B. Kasic, zrc. 118. Silnu se brimenu silna hocfl
sila. I. T. Mrnavic,' osm. 92. Prvo se hoce voda
prava. ist. 120. Lipsa i narednija kruiia tebi
se hotijase. M. Jerkovic 57. Ucini da to ima
u meni krepost koja se hoce. S. Matijevic 99.
Varka se ovdi i hitrina hoce. Gr. Palmotic 1, 121.
Nista drugo ne hoce se ovoj pirnoj spravi i dici
nog pleraeniti vjerenici. 2, 221. Trud se hoce
neizreceni, da ti jubav svoju otvore. 2, 237. Gro-
vori se od priprave ka se hoce kada je jur blizu
smrt. P. Eadovcic, nac. 2. Koje postenje se ocp
misnikom jos od staroga zakona. I. Ancic, svit.
181. Za oboriti doll jedan debeo zid hoce se
lumbarde. M. Radiiic 339^. Htijase se cudno-
vati um za moci nih raskriti. A. Vitajic, ist. 5^.
Pjesnik htio bi se osobiti. J. Kavanin 107^. Oce
se sedaui svidoka na testamentu. A. Bacic 127.
Ne moze jedan misnik drugoga rediti, nego se
oce biskup. 271. Ne imajuci prave bolesti u
svom srcu, koja se hoce za ispovidit se koris]ivo.
J. Banovac, pripov. 35. Hoce se cctrdeset dana
da uareste tilo u utrobi materinoj. ,T. Filipovic
1, 78a. u svetih sakramentih hoce se dva: jedan
koji daje sakramenat, a drugi koji ga prima.
3, 23a. Dajuci vina hoce se troska. 3, 321a. Tri
se dakle stvari oce, da tko^ bude u ovoj pravqj
crkvi. F. Lastric, od' 38. Sto vam se oce? Oce
se dobra i cilovita ispovijed. 164. Pokazuje Go-
spodin, koliko je mucno ovizijc obracene i sara-
riene, oce se dosnica Bozija, ne inacije. ned. 335.
Da vam ove dogadaje pocnem izkazivati, otili
bi se dnevi ne sati samo za govoriti. 400. Mlogo
bi se liotilo vrimena za ukazat dila Ive Kapi-
strana. Nadod. 38. Hi malahna ili velika ne-
vjesta, hoce joj se svatovi. (Z). Ili malahna ili
velika pogaca, hoce joj se crepu}a. (Z). Po.slov.
danic. 32. Vidismo iz pocela da se hoce za iz-
vaderie dva broja. M. Zoricic, aritm. 20. Zelis
znati, koliko se hoce svega libai-a. 26. Mane se
nece jednomu poglavici krstjanskomu, ako zeli
bit poznan za takovoga od S. Agustina. Blago
turl. 2, 122. Cetiri se sluzbe hoce za posvetiti tilo
Gospodinovo. Ant. Kadcic 8. Za ovo nece se
drugo nego materija, forma i odluka. 13. Oce
se tome vremena. D. Obradovic, sav. 13. Pak
mi se hoce darovi. Nar. pjes. vuk. 1, 42. Hi
mala ili velika nevjesta, hoce se svatovi. Nar.
posl. vuk. 102. I maslo je zacina, ali mu se
hoce nacina. (Vjestina se hoce svacemu). 103.
Ko vise ima, vise mu se i hoce. 136. Na zlo
proso malo s' slane hoce. 186. Zlatnu preslicu
imam i zlatna bi se povijaca otela. Nar. prip.
mikul. 63. Maj.storija se svacemu hoce. Vuk,
poslov. 84. I nama se ho6e dosta posla, da se
opravdarao pred sultanom. S. ll^ubisa, prip. 120.
Da ga svjetujem, §to se hoce takvoj bolijesti.
143. Jos se nesto hoce osim gologa junastva,
a to je razlog. 194. Tvrde se vo}e htilo, dok
se stvorila Prusija. M. Pavlinovic, rad. 8. —
hh) mjeste subjekta ima inf. Zafajujte Bogu, da
ste se u pravoj crkvi rodili i molite Boga da u
noj iimrete; ali se hoce zivit kako ova crkva
uci. J. Filipovic 1, 188a. Nije dosta kupit, nu
se hoce i skuhat. (Z). Poslov. danic. 81. Gdi
god imas posadjeno voce, sad se kastrit i sri-
zivat hoce. J. S. Rejkovic 11. — u ovom su pri-
wjeru sastavjene konstrukcije kod aa) i hh), jer
supstantiv koji hi hio ohjekat infinitivu stoji kao
subjekat prema hoce se: Nije zadovojno samo
imiti ime krstjansko, da ho6e se i deli nasledo-
vati Isus. Transit. 67. — cc) mjeste subjekta ima
podlozna recenica s konjunkcijom da. Zivuc tvoja
prava }ubi, ne hoce se ni pristoji da tve srce
drugu }ubi a s prvom se tako dvoji. F. Luka-
revic 225. Htilo bi se da je meni uma dosta.
J. Armolusic ix. Eazum se oce da ima. I. Ancic,
svit. 73. Ma se hoce da vjekovjecanstvo u srce
usadis. V. Andrijasevic, put. 316. Hoce ti se da
ne oslabis zapustenu dragos tvoju. I. Dordic, uzd.
61. Hoce se da svaka stvar nosi napridak. I.
P. Marki 36. — dd) nema subjekta; recenica je
vezana s onom sto je pred nam adverhom kako.
Nemaju oprava kako bi imt se htelo. Spom. sr.
1, 70. (1405). Oni teg tezati hitro bo umise,
svude obgledati, kako se gdi htise. P. Hekto-
rovic 48. Da ja mogu, kako se hoce i trebuje,
sve grijehe izpovidjeti. V. Andrijasevic, dev. 34.
Covik umrli ne moze Jubiti Boga, kako bi se
otilo. S. Margitic, ispov. 30. Znadu virovanje
onako kako se oce. J. Filipovic 1, 51^. U oni
dan u koji se i malo ufiini promisjana onako
kako se hoce. M. Zoricic, osm. 49. Kako bi mi
se htjelo. Vuk, luk. 12, 49. — u ovom primjeru
mjeste adverba kako stoji zamjenica kakovi u
ace. : Mali da i mestru onakovu, kakovu se j'
otelo, cepu. Nar. prip. mikul. 80.
b) hoce mi se itd. znaci : hocu itd. Ne mi
se li htise, uticah ja oci li na nu. H. Lucie
189. Jos mu se hofcise, u kamen stanovit zlatom
da se pise. P. Hektorovic 74. Domom ovako
nece se poc meni. F. Lukarevic 116. Prem se
htjelo mrtvoj meni mjesto ovako gluho i pusto,
da me tmaste zdruze sjeni. I. Gundulic 350. To
se hoce tuznoj meni, to me srce placno zudi.
G. Palmotic 1, 177. Svaka dvorba, svaka dika,
koja im se hoce i zudi, i od nas istijeh nima
budi. 2, 208. On bi jio, ali mu se nece. M. A.
E,e|kovic, sat. L2a. Podvori jim pilo, jelo, sve
sto im se htjelo. Osvetn. 4, 54. Nece mu se da
nocista trazi. 6, 82. Nije mi se hcelo na oruzje.
7, 8. — to biva naj cesce u ovakovijem primje-
rima: Ako mi se i nece. M. Dobretic 553. Ako
jim se i nece svaki put pivati. J. S. Rejkovic
XIV. Svaki je morao biti Slobodan i veseo, ako
mu se i nece. Vuk, dan. 1, 87. Ili vam se hoce
ili nece. B. Gradid, djev. 28. Kad pozove, onda
il' nam se o6e ili node, moramo putovati. D.
Obradovic, basn. 104. Ili ti se hoce ili nede
jvelis nolis'. J. StuUi, rjecn. 212^. Nego je dje-
vojka moja, ili ti se hode ili nede. Pravdonosa.
1852. 33.
c) stoji 3 sing, uz relativne zamjenice i ad-
verbe, te im daje neograniceno znacene, isporedi
A, 1, d. Odkle se hoc' pocne svijati taj kruna.
H. Lucid 285. Premda bi bio koliko se hode
dobar. S. Budinid, sum. 31a. Budite u kom se
hode mestu. 104''. Od zle vo}e s koga se hoce
uzroka. ispr. 61. Moze stajati kako god se hoce.
M. Eadnic 434^. Budu koje hoce vrste. Ant.
Kadcic 289.
HOTJETI, 11, C, a, d).
672
HOTU^
d) u pravom pasivnom znacenu prema A, 1,
a, a) aa). Ho je ondje objckat kod wfinitiva po-
staje subjekat kod hotjoti so. Ma kad se oce pri-
dobiti neprijate|, va]a imat oruzje. F. Lastric,
ned. 219.
b. reciprocno, prenia A, 1, e, b). Tad u gradu
Irud bjese, s Pilatom se zlo hotijese. M. Div-
kovic, plac. 13. Hoces da se dobro hocemo. B.
Kasic, nac. 40. I ako so ne celivamo, dobro se
hocemo. (D). Poslov. danic. 27. Za koju staru
svadu malo se dobro hoce. A. d. Bella, razgov.
75. Dobro htjejmo se |ubavim ko bratja, a do-
rimo se tobocim ko krvnici. (Z). Poslov. danic.
18. Bijahu dva redovnika koji se za zivota dobro
hotijahu. M. Zoricic, zrc. 193. Zovnu onoga
s kojim se dobro hotijahu. 194. Dobro se hoce,
t. j. paze se. V«k, rjecn. kod htjeti.
HOTKO, m. ime musko. — U narodnoj jyesmi
crnogorskoj nasega vremcna. Te pos'jece Hotka
barjaktara. Ogled, sr. 384.
HOTKOVCI, m. pi. sdo u Bosni u okriigu bi-
hackom. Statist, bosn. 190.
HOTKOVICA, /. tme mjestu. — Prije nasega
vremena. Hodbkovica. S. Novakovic, pom. 150.
HOTKOVI6, m. prezime. — xv i xvi vijeka.
Valentin Hotkovic. Mon. croat. 65. (1445). Kneza
Kristofa Hotkovica. 166. (1497). Martinu Hot-
kovicu. 327. (1563).
HOT^IV, adj. vidi hotan. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. I dobrovojne, hotjive, grisno
zene i zabluditi ih cine. Postila. g2''.
HOTMA, /. vidi hotimica. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Ter se hitroj hotmi prignu, ka mu
i blago sve izhini. J. Kavanin 34a.
HOTMICA, /. vidi hotimica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Obitajuc se zakletvom papi,
da zatirao bi Valdradu svoju hotmicu, ni nikad
je vec pogledao. Blago turl. 2, 262.
HOT MICE, ado. vidi hotimice. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. hotno). Spavase Gospodin ne od linosti, nego
hotmice iliti nafalic D. Rapic 111.
HOTNICA, /. vidi hotimica. — Od xv do xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,concu-
bina; pellex'), u Mikajinu (kod hotimica), u Bje-
losfjencevu (hotnica, priloznica), « Jamhresicevu
(jconcubina'), u Voltigijinu (,adultera; concubina'
,ehebrecherin'), u Stulicevu (,concubina'). Prisad
Agamenon na stan Acelisev, i vze nega hotnicu.
Pril. jag. ark. 9, 130. (1468). Za zenu ali za
hotnicu. Narucn. 87a. (Car) Teodoru liotnicu
navede. S. Kozicic 44a. Tko drzi hotnicu blago
ce izgubiti. P. Hektorovic 37. Ostaviti hotnicu.
S. Budinid, ispr. 29. Za hotnicu k sebi pridruzi...
F. Glavinid, cvit. 298*. Da so klana svim idolom
svojih hotnic ali bludnic. I. T. Mrnavid, ist. 169.
Ziviti u necistomu svetogrdju s hotnicon. P.
Radov6i6, nac. 497. ZadobivSi vse hotnice tur-
skoga cara. P. Vitezovic!, kron. 141. Kojo premda
me6e bezatidnijom hotnicami. J. Kavanin 48iJ.
Hotiiik dokle dr?.i hotnicu nije pravi pokornik.
Blago turl. 2, 179. Ta pokornik doklera drzi
hotnicu u ku6i . . . Ant. Kadcic 252. Da Petar
Zive u grihu smrtnomu, n. p. da dr2i hotnicu.
M. Dragi/evid 132.
IIOTNIK, m. vidi 1. hotim i liotiraik. — U
dva pisca xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Bjc-
tostjencr.vu (,concubiiiariua'), u Jambre.iiccvu (,con-
cubinuH'), u Voltigijinu (v. hotimnik), u Stulicevu
(.conc.ubiiius'). Prv" ki |ube cijo/; svo'o dike smaknu
i kume liih hotuike. J. Kavanin 233". Ja se joS
spomihem da sam vidio jednu veliku igracicu
tkoja igrajuc s liezinim hotnikom, posli, kad se
umori igrajuc, iznenada izdahnu. Blago turl.
2, 149. Hotnik, dokle drzi hotnicu, nije pravi
pokornik. 2, 179.
HOTNISTVO , n. vidi hotimstvo. — Postaje
od hotnica. — Na jednom mjestu xv vijeka sa
starijim oblikom hotnicstvo. Vze Acelis Brizejidu
i vede ju v Troju v hotnicstvo sebe. Pril. jag.
ark. 9, 128. (1468).
HOTNOST, /. vidi hocene. — Postaje od hotan
nastavkom ost. — U jednoga pisca xvm vijeka.
Dvije su moci duha, svijes i hotnos. A. Kalic
117. Jos u tebi nije prvo zore od razuma i hot-
nosti. 541.
1. HOTNA, /. u Stulicevu rjecniku: v. ho-
cene.
2. HOTNA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Razdije}. hrv. 81.
HOTNICA, /. u Stulicevu rjecniku: v. hocene.
— nepouzdano.
HOTOMA^j, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 194.
HOTOMCE , adv. vidi hotimice. — isporedi
hotonce, hotomice. — U dva pisca Slavonca xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kod
hote). Gdi se kazuju oni grisi koji su hotomce
ucineni. M. A. Re|kovic, sabr. 36. Marhu ho-
tomce upuscaju. J. S. Eejkovic 167.
HOTOMICE, adv. vidi hotomce. — U pisaca
nasega vremena. Putnici, ako su hotomice podu-
pirali neprijateja. Zbornik zak. 1866. 117. Cin,
kojim hotomice bude povrijeden koji teme|ni
za'kon. 1874. 4.
HOTOMICAN, hotomicna, adj. koji se cini ho-
tomice, isporedi hotjenan. — U pisaca nasega
vremena. Hotomicna osteta zejeznica je kazhivo
djelo po kaznenom zakonu. Zbornik zak. 1871.
270. Hotomicna ubojstva izvedena promisjenom
nakanom. 1873. 262.
HOTONCE, adv. vidi hotomce. — Na jednom
mjestu xvm vijeka. Ako bi pako hotonce pokoru
ostavio, mogao bi tezko sagrijesiti. Pisanica. 46.
HOTOVl^E , n. selo u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 24.
HOTOZ , m. nekakav nakit (?) na konu. —
Nepoznata postana. — Na jednom mjestu xvii
vijeka. Podvezan pak od zdol visa§o hotoz bil.
B. Krnarutid 9.
HOTSKI, adj. koji pripada Hotima. — U
nase vrijeme (pisano i s c). Sva se hocka gora
propanula. Nar. pjes. vuk. 5, 251. I pogodi
hotskog barjaktara. P.jev. crn. ^ 71*. S nome
Hotsku goru prelazio. 300^^. Od Zabjaka do Hot-
skoga liuma. 30l)''. Od hotskoga brda vajatnoga.
Ogled, sr. 481. llotske gore izmedu skadarskoga
jezera i Arbanije. Glasnik. 40, 28.
HOTSTVOVATI, hotstvujem, impf. u Stuli-
cevu rjecniku: ,oxoptare, concupiscere, desidorio
teneri, in dosiderio esse alicujus rei'. — nepouz-
dano.
H0TU6a, /. mjesto u Hrvatskoj. — xvi vijeka.
S Hotuce. Mon. croat. 182. (1501).
HOTUt'STVO, n. vidi hocene. — Samo u je-
dnoga pisca XVII vijeka. Koji se sa svijem srcera
i sa svijem hotucstvom ne bi potezili k onomu
gospodinu. M. Divkovii, bes. 526*. Protiv jo Ijo-
nosti vrucost i hotu6stvo. nauk. 2711'.
HOTUJ^, m. selo u Srbiji u okrugu Vranskom,
danas dva sela: Gorna i Dona Otuja (koje vidi).
HOTU^j
673
HRABASKI
— XIV v'jeka. ,Hotu|b', car je Stefan prilozio
crkvi arhandelovoj u Prizreau ,crBkvi> preobra-
zenije u Vrani vyse Hotuja' (Glasnik. 15, 303
ffod. 1348?) D. Danicic, rjecn. vidi S. Novakovic,
nov. brd. 12.
HOVEl^I, /. pi. bjecve. — U Krku. M. Pav-
linovic.
HOVORIl^KE, adv. u narodnoj pjesmi nasega
vremena: Pobjeze mu na vi'ancicu Huso, a za
nime hovori]ke Tale. Smailag. meli. 39. na str.
131 tumaceno je: tefcurajuci ko pjan.
HOVRLICA, /. rubac Hi sto drugo sto su
zenske nosile na glavi u Vinodolu. — Od xiii
vijeka. Ako bi muz zeni zvrgal hovrlicu ili po-
krivacu s glave. Zak. vinod. 63. na strani 93
dodaje A. Mazuranic: Hovrlica, nekacva pokri-
vaca zenska, rubac ili peca. danas je ova rijec
u torn znamenovanu nepoznata, nego se samo
lieki nacin zenskoga pokrivana zove ,na hovrlicu',
n. p. ,pokrit se ili nosit rubac na hovrlicu'.
HOZANOVIC, in. selo u Bosni u okrugti sa-
rajevskom. Statist, bosn. 34.
HOZICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 82.
HOZA, m. vidi ho^-a. — U dva piska cakavca
XVII vijeka. Gdi se razgovorio s njekijem hozom.
B. Kasic, fran. 63. Niz grad se oborih vazda
zdruzen hozi. I. T. Mrnavid, osm. 33.
HOZDELDIJA, /. vidi dobrodosnica. — Od
tur. has geldin! dobro dosao ! — U nase vri-
jeme a izmedu rjecnika u Vukovu (ozdeldija).
Dadose mu tridost casa vina ozdeldija i dobro-
dosnica. Nar. pjes. vuk. 3, 95. Dadose mu tri-
deset ozdeldija, ozdeldija i dobrodosnica. 3, 251.
Pa mu redom daju hosdeldije . . . i dobrodosnice.
Pjev. crn. 209a. Vuce Husu hos-deldiju vice, pi-
taju se za mir i za zdrav|e. Nar. pjes. liorm.
I, 75. A age mu selam prihvatile, Dilaveru hos-
deldije daju. 1, 257.
HRA, interj. glas kojijem se kaze kako cejade
hrapje (hropi) na umrcu. — U nase vrijeme u
Istri. Hra, vox onomatop. de singultu morientis.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. 2, 60.
HRABAN, hrabna, adj. vidi hrabar i hrabren.
— U Voltigijinu rjecniku: hrabni uz hrabren.
— nepouzdano.
1. HRABAR, hrabra, adj. vidi hrabren. —
Akc. se niijena u slozcnijem oblicima : hrabri,
hrabroga itd. — Rijec je praslavenska (chorbri.),
isporedi stslov. hrabri., rus. xpaSptiii, (u dijal.)
xopoopbiii, ces. chrabry, 2^0}. chrobry. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,animatus' 82^), u Voltigijinu
(uz hrabren) , u Stulicevu (uz hrabren), u Vu-
kovu (jtapfer' ,fortis') , u Danicicevu (hrabri,
,fortis').
a. adj. — Komp.: hrabriji (J. Stulli, rjecn.; Vuk,
nar. pjes. 4, 460). a) sa znacenem kazanijem
sprijeda. Hrabrago kraja Stefana Urosa. G-lasnik.
II, 190. (1319). Ja vami hrabrimi sve sebi pod-
lozih. M. Marulic 8. Bise mnogo hrabar i
kripak u zivotu. Dukjanin 21. Mnozimi |udi
rat ne biva, da dobrimi hrabri srci. Aleks. jag.
star. 3, 221. Ako se hrabar mnis, sam ti kobi
na nem poisci. 310. Dva viteza veomi hrabra.
J. Kavanin 233^. Be nadose hrabroga viteza.
Nar. pjes. vuk. 4, 158. Drobnaci su izmedu naj
znatnijih i naj hrabrijih hercegovackijeh ple-
mena. Vuk, nar. pjes. 4, 460. Budite slobodni
i hrabri. D. Danicic, 5mojs. 31, 6. Hrabra djela
slavom osvjetlana. Osvetn. 2, 165. — b) u jed-
noga pisca xvi vijeka kao rijec kojom se uopce
III
ko hvali (kao n. p. vrijedan, vajan). Cti, hrabri
clovice. Korizm. 33'^. Razumij to, hrabri clo-
vice. 23b. Paval (sv. Pavao) hrabri govorase.
27i\ Hrabre gospoje i gospodo moja. 80^.
b. adv. hrabro. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(v hrabreuo). — Koni]).: hrabrije (Mirakuli. 24).
Od koga nahoj bi hrabro da se rva. M. Marulic
8. Hrabro si se nosil u sve boje tvoje. 11. Sin
hercegov hrabrije se noseci od inih, nigdor mu
ne mogase suprot stati. Mirakuli. 24. Dosta
mene sto govoris rabro. Nar. pjes. vuk. 4, 291.
I na Turke hrabro udarise. Ogled, sr. 203.
2. HRABAR, hrabra, m. hrabar covjek, junak,
vidi 1. hrabar. — Rijec je star a, isporedi stslov.
hrabr'B ,pugnator' ; u nasemu se jeziku nahodi u
jednoga pisca xvii vijeka i u narodnoj pjesmi
XVIII. Onih neprimoznih hrabar Krstovih. M.
Albert! 514. Kad je doso hrabre Marko u sla-
vnome Carigradu. Nar. pjes. bog. 21. Ali uze
hrabre Marko sv'jetlu caru govoriti. 22.
3. HRABAR, hrabra, m. zarucnik, mladozena,
muz. — Po svoj je prilici isprva zvala ovako
zena muza od milosti i stovana (kao junaka, vidi
2. hrabar). — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu: rabar (s dodatkom da je stajaca rijec)
vide vojno, cf. hi'abar (adj.). Da hrabar moj
pride, d. Drzic^434. Sinoc rue je majka mladu
hrabru dala. S. Mencetic— G. Dr2ic 506. Da
znate jos, koli he lipi he mladi hrabar se rakoli
Jubavi he radi. H. Lucid 251. Lovci u lov, junak
na boj a hrabar g djevojci. M. Drzic 136. Kcerce
diko moja, mnoz se moma tuj davase, tebe mladu
izabrase, i hrabru si vele obicna, er si hemu sva
prilicna. S. Bobajevid 225. Vece mi si, hrabre,
sladak, nego slatki san pri zori. M. Pelegrinovic
183. Ter (ces) hrabra vazeti ki te je dostojan.
D. Zlataric 22^. Nego kuni, nevjesto, ti don
Karla hrabra tvoga, sto je nami zajmio, to smo
hemu odvratili, Karlu hrabru tvomu! Nar. pjes.
bog. 152. Rabar de dodi,. prsten doneti. Nar.
pjes. vuk. 1. Osvanu zvezda na vedrom nebu,
rabar devojci pred belim dvorom. 1, 21. Kada
vidim mlado nezeheno, Boga molim da mi rabar
bude. 1, 457.
HRABARNIK, m. hrabar covjek, junak. — Na
jednom mjestu xv vijeka. Matijas Bozjom mi-
losdom kraj ugrski, Dalmacije, Hrvacije i ostalo
vernim nasim hrabarnikom, Jurju Harkovidu i
Miklousu Pohmaevidu, porkulabom. . . Mon. croat.
109. (1471).
HRABARSTVO, n. vidi hrabrost. — U ne-
kijem je primjerima oblik hrabrstvo ; u drugijem
hrabarstvo, ali i medu ovijem moze biti da u
kojemu treba citati hrabrstvo (u jednom je^ pri-
mjeru xvi vijeka, vaja da pisarskom grijeskom,
oblik hrabrostvo: Vt hrabrostve narocitomu vi-
tezu. Mon. serb. 555 god. 1537). — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (hrabrtstvo
, fortitude'). I sa fsim hrabarstvom vojstva ne-
beskoga. Bernardin 183. Zgubise hrabarstvo.
M. Marulid 246. O hegovu hrabarstu pisano jest.
Zborn. 6^. Da v tebi hrabrstvo moje pokazem.
Anton Dalm., nov. test. 2, 2^. paul. rom. 9, 17
Hrtlosti i hrabrtstvu podivi se. Aleks. nov. 102.
Slabost pera mojega hrabarstvom od tvoje vri-
dnosti pokripi. I. Ivanisevic 259. Prosluti se o
hrabrtstve jego. Glasnik. 11, 125. (xvii vijek).
Bog hrabarstva ki u svoj krvi sve dusmane satri.
J. Kavahin 524^. Bez vojvode nij' hrabarstva.
530''.
HRABASKI, adj. 0 putu, na jednom mjestu
XVI vijeka (zar = hrapavi?) Posrid hrabaskoga
puta smino hodit. P. Zoranid 53^.
43
HKABILIC
674
1. HRABREN, a.
HEABILIC, m. prezime. — xvi vijeka. Fran-
ciska Hrabilica. Mon. croat. 249. (1549).
HEABEAC, hrabraca {?), m. hrabar covjek. —
U rukopisu xvii vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (hrabrtci. ,vir fortis'). Aste pustisi zdravi
takovije hrabtrce. Glasn. 11, 126.
HBABHANSTVO , n. vidi hrabarstvo i hra-
brenstvo. — Najednotu nijestu xvm vijeka. Narod
koj'no u krabranstvu sta svojih ruka hrabrenicki.
J. Kavanin 2411*.
HKABEE, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka. Hrabre a brat mu BLrtst. Dec. hris. 51.
1. HBABREN, adj. fortis, animoaus, strenuus,
koji se u pogibli ne boji neyo se uzda u svoju
snagu, junacki. — Postaje od lirabar nastavkom
en (a naj starijem primjcru mj. en pisano je
entn, vidi kod h). — Od prvijeh vremena, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,strenuus'), u Mi-
kalinu (hrabreu, snazan, junak , strenuus, validus,
fortis, animosus, audens, robustus, nervosus, la-
certosus'), u Beiinu (,animatU3' 82^ ; ,strGnuus' 751";
,vir magno animi robore' 228^ ; ,intrepidus' 325^ ;
,magnanimus' 452''), u Bjelostjencevu (hrabren,
veli se on koji je gotov i jak na vitestvo i vsako
delo ,strenuus, validus, robustus, nervosus, lacer-
tosus, magnanimus, fortis, fortis et validus'), u
Jambresicevu (,robustus, fortis'), u Voltigijinu
(,prode, valoroso, robusto' ,tapfer, herzhaft'), u
btulicecu (,validus, valens, fortis, strenuus, ma-
gnanimus'), ii Vukovu (s dodatkom da se govori
u Friinorju vide hrabar).
a. adj. — Kuinp.: lirabr^niji (A. Vitaji6, ist. 9;
J. Kavanin 136b. 35U» i u Beiinu rjecniku 326^
i u titulicevuj. a) u pravom sinialu. aa) o ce(a-
detu. fcJin videci se iirabren i prikladan k oruzju.
Mirakuli. 24. Pokrijepi se i budi hxabren. N.
Eanina 137". deuter. 31, 7. Hrabreni vitez. M.
Drzic 23. Hrabreni mladidi. 59. Hrabren je. D.
Zlataric b". yilnoj vojski i lirabrenim vitezom.
Aleks. jag. star. 3, 221. Kakono ti glavni i rabren
vitez ali ti kapetan od jedne vojske. M. Div-
kovic, bes. 484». Branite| srcaui i hrabreni. B.
Xasic, is. 59. Tezeo kra|, hrabren miadid i gla-
sovit junak. I. Gundulic 3. Lasno dobit krunu
od svita bi s vitezim tac hrabrenim. 290. A i
yuliman, car hrabreni, pradjod slavni moga djeda.
2y4. Ali obranit tve drzave ka ce oruzja, cije
desnice od hrabrene Krunoslave ? 308. 8vi hra-
breni vojnici. I. T. Mrnavic,, ist. 152. Cim toli
iirabrena uzivas mladica. (i. Palmotic 2, 26.
Turnu hi-abrenomu majka tebe obecava. 2, 96.
Jiedovnici koji kako hrabreni vojvode braniti je-
maju. f. Kadovcic, nac. 6. Hrabreni vitezi Isu-
krstovi. 51. O vitezi vi hrabreni. P. Hektorovid (?)
lOo. Sedam mejdan djed hrabreni s prvim Tur-
cim dobi. J. Xavanin 102«'. Golem bojnik i
hrabreni. 244^. llrabrenoga dobitnika dvorec.
572='. Ovako ucini oni rabreni vitez, Lon^iu. J.
Pilipovid 1, 112*. Viteze tvoje hrabrene. 1. A.
Neuadid, ^ambek. 5. A hrabren'jeh vitezova
mnogo u vojsci pogubili. H&r. pjes. mikl. beitr.
35. Ne boj se, rabreni vojnice! M. Zori6i6, zrc.
242. Strah uije djelo hrabreiia covjeka. i). Basic
41. btanoviti u viri, srdaiii u oruzju i rabreni
poiuocuici. And. Jvacic, razg. v. Tri rabrona
vojmka. 1. J. p. Lucid, razg. 21. Vise nego
ijednu drugu hrabreuu zenu. Grgur iz Varesa
36. Jur ga svuki znate hrabrona mladica. Nar.
pjes. istr. 2, 99. — unto spadaju i uvi pritnjeri:
Vojska I'logova lirabroua biva. Aleks. jag. star.
b, 293. Posla vojske svo'o hrabrouo. J. Jvavaiiin
210b. i ovi: Kim hiabroui ki nas rodi. G. Pai-
moti6 1, 16. Put hrabrene Tesalijo. 1, 110. —
dopunvje se smisao Hi instrumentalom : U ovoj
slavi, u ovoj dici veseo idem iia mu srecu, nu i
od vile u prilici hrabren junak djelim bicu. I.
Gundulic 157. Knez rukom hrabreni. B. Krna-
rutic 6. Hi lokattvom s prijedlogom u ; Ti s'
hrabren u boju. D. Banina 18^ . Qsta Slobodan
i hrabren u tacijeh napastijeh. B. Kasic, fran.
21. U khigi vucen a u oruzju hrabren u kratko
ucini se vrime. F. Glavinic, cvit. 100". U rati
i u boju vazda hrabren i umjetan (gradj. J.
Kavanin 181^. — bbj o zivotim (samo o kunu i
0 psuj. Tako kadgod koh hrabreni, ki Slobodan
po|em grede, ponositoj u nescjeni sluge izmori
ki ga slijede. G. Palmotic 3, 142a'. Ne bjez',
hrabren moj koiiice! J. Kavanin 155^. Junak
potkiva koha hrabrena. Nar. pjes. vuk. 1, 88. —
Gdje razdrti po tie leze psi smioni i hrabreni.
P. Kanavelic, iv. 32. Pas veliki i hrabreni. J.
Kavanin 287 b. — b) u prenesenotn smislu, o ceinu
sto pripada hrabrenume celadetu, lii dim se
pokazuje hrabrenust itd. aa) o duhu, naraoi,
si'cu, ruci, misici, glavi. I krjepostim na odluke
duh hrabreni pripraviste. J. Kavanin 384=*. —
(UjevojkaJ krajevske je prem naravi i junacke i
hrabrene. G. Palmotic 2, 167. — Srce u dru-
gomu hrabreno i krepko. B. Kasic, fran. 33.
Bog mu darova srce za djela velika toliko sta-
novito i hrabreno. in. :iO. iSvijetla casti, nada
svima ku hrabreno srce |ubi. I. V. Bunic, mand.
7. Tako hrabreno srce. V. Andrijasevic, put.
159. Budi nadaren srcem hrabrenijem i vites-
kijem. 1. Dordic, salt. vm. — Ti desnicom tvom
hrabrenom, ja cu ocima dazdjet smrti. I. Gun-
dulic 419. Nije rukom to hrabrenom na vitezki
mehdan biti. J. Kavanin 236=*. — Hrabrene venu
misice. i. Ivanisevic 105. Zapovidi da se Toofilu
slavnomu hrabrena glava odsijece. B. Kasic, per.
bZ. Metafrasti Alve i Gvido, glave vrijedne i
hrabrene. J. Kavanin 123*. — bO) uopce o cemu
uinnoin, n. p. o djelu, djelovanu. Drzase sved
opravno u svojijeh hrabrenijeh djelijeh. U. Zla-
taric IV. Niti komu ne bi dara za hrabrena
djela u boju. 1. Gundulic 488. Tim igda se na
hrabrena slavna djela on odpravi. 541. Od dela
hrabrenoga ko cihahu. F. Glavinic, cvit. xv.
Misica jur zrila za dilo hrabreno. I. T. Mrnavic,
osm. 178. Ki ce slavan sved zivjeti kroz hra-
brena svoja dila. G. Palmotic 1, 115. Ma hra-
brena svijetla djela. 1, 204. ti hrabrenima svo-
jijem dill stece od slave vjecno ime. 1, 289.
Osvetio jesi dilom hrabrenim s zeje nase Eneove
trude. I. Zanotti, en. 3. Tko vazda svrhu gleda,
vik hrabrena ne ucini djela. (D.) Poslov. danic.
135. A kreposnijeh (zenaj izvisuju se djela uresna
i hrabrena. J. Kavaiiiu 45^. U dilovaiiu hra-
brenomu kriposti krstjanski. Grgur iz Varesa
100. — 0 buju. U hrabrenomu tomu boju. G.
Palmotid 1, 152. Sam na svu glavu primi tve
hrabreno zatjecaiie. 2, 120. Hrio tecimo na boje
hrabrene. 2, 431. Koga kaze var krabronu Pavlic
u svom uspomenu. J. Kavaiiin 146^. Boj ra-
breni bijem. G. Pestalic 77. — o dobiti, dubitku.
Zgoditi so vijeku noce da 6e mucat' grad Ateue
slavne dobiti i hrabrene. I. Gundulic 13. Voj-
nici neka iu'abroni dobitci do vika glasaju. 1.
T. Mrnavic, osm. 6:1. — o stupaju. 8tupaj svoj
hrabreni Mandalijena ustavi. 1. Uordic, uzd. 3.
— 0 spravi. Hrabrene su ove sprave. I. Gun-
duli6 294. — u inisU. Pridobivat neprijateje i
podlagat uepodlozne, plemeuite toj su zoje, misli
hrabrene i uzmnozne. 1. Gundulic 298. A i ja
sam na pameti imo misli tej hi'abrene. G. Pal-
motic 1, 34. — o udluci. Kad hrabrene pun
odluke ugrabih joj svoju obrauu. G. Palmotic
1. HRABREN, a.
675
HRi»LBE,ENOST
1, 223. Ucinite jednu hrabrenu odluku. I. P.
Marki 37. — o rijeci. Netom tvoju rijec hrabrenu
cusmo. G. Palmotii 1, 9. Kijec kreposna i hra-
brena. 1, 164. Hrabrene im prigovore daje. Nar.
pjes. vuk. 5, 556. — 0 nacinu. To vece bismo
hrabrenijim nacinom putem od kriposti hodili.
A. Vitajic, ist. 9. — o moci, silt. Dokle 6u cekat
tvoja da me ukripi mod hrabrena? A. Vita|ic,
ist. 21'>. Ojde od mene zdravje i sile moe hra-
brene. 338a. To je jakos hrabrenija. J. Kavanin
350a. — 0 zdravju. Stece izvrsno i hrabreno
zdravje. B. Kasic, in. 94. — o slavi. Od koga
zvon zvoni hrabrene slave zuk. D. Barakovic,
jar. 96. — o kreposti. Koji me je nadario kre-
postijemi hrabrenijemi. B. Kasic, per. 23. Hra-
brenija u sebi je (krjepost). J. Kavanin 136^.
— 0 vjeri. Nek hrabrena krijepi vira, sto se
vidu ne objavi. I. Dordic, uzd. 124. — o ufanu.
Hrabreno bijase negovo ufane. I. J. P. Luci6,
izk. 8. — 0 jubavi. Zato Jubav tih hrabrena
meju karbah vijek ne gasne. J. Kavanin 376**.
— 0 ustrplenstvu, ustrpnosti. Ustrp|enstvo hra-
breno. B. Ka§i6, fran. 78. Ako nima stit hra-
brene aztrpnosti. J. Kavanin 357t>. — 0 slobodi.
Ne pustimo, da sloboda hrabrena se na tie obali.
Gr. Palmotic 1, 65. Za obranu hrabrene slobode.
2, 492. — cc) 0 stvari tjelesnoj, u metaforickom
smislu, n. p. o oruzju. Nij' oruzje svoe hrabreno.
.T. Kavanin 216^. — Ovi britki mac hrabreni.
Gr. Palmotic 1, 165. Mac hrabreni, tvrdo oklopje.
2, 509. Moj bojni mac hrabreni. I. Dordic, salt.
196. — Hrabreno oklopje Ulisu svak dava. Gr.
Palmotic 1, 228. — Tvoj hrabreni stit cekaju.
B. Betera, 6ut. 49. amo mogu spadati i ovi pri-
mjeri: I svi oni klobuci i perje hrabreno gdi
Ugri i Turci boj biju hrabreno. M. Vetranic
1, 55. Hrabrena s glavice jos perja dvignite, i
vase kohice sve crnije(m) pokrite. 1, 152. — 0
plavi. Od hrabrenijeh deset plavi. G. Palmotid
1, 5. Ki ce s plavim hrabrenijeme ocean brodit.
Gr. Palmotic 2, 418. — o poju (razhojistu). Gdje
s desna i s lijeva od poja hrabrena krvi se po-
lijeva travica zelena. M. Vetranid 1, 136. — c)
uopce kao rijec za pohvalu. Da je^pozuda tva
hrabrena na pameti Bogu bila. G. Palmotic
1, 44. Milosrdje tve hrabreno. J. Kavanin 446*.
b. adv. hrabreno. — Izmectu rjecnika u Mika-
(inu (hrabreno, srcano, junacki ,fortiter, strenue,
animose, viriliter, valide, enixe, nervose'), u Be-
Unu (jCoraggiosamente, animosamente' 228a; ,stre-
nue' 751a; ,egregie' 418^), u Bjelostjencevu (hra-
breno, mocno, jako, viteski ,strenue, valide, ner-
vose, fortiter et diligenter, viriliter'), u Stulieevu
(,fortiter, animose, invicte, strenue, impavide, in-
trepide, viriliter, acriter'). — Komp.: hrabrfenije
(S. Budini6, sum. 69^; P. Glavini6, cvit. 248b; I.
J. P. Lucie, nar. o i u Stulieevu rjecniku). Pri-
nesti vsu skrtbt. hrabrentno. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 145. Ti se s\ o gospoje, hrabreno
branila. §. Mencetic— G. Drzic 473. Krepkije i
hrabrenije rveci se. S. Budinic, sum. 69^. Rvi
se i brani hrabreno i kripko. ispr. 100. Mo|u
vas vece inih bojev na ov boj hrabreno dojti.
Aleks. jag. star. 3, 261. Eabreno obrani svoj
zivot. M. Divkovid, bes. 254a. Podnijeti rabreno
to jest snazno protivstine. nauk. 288a. Mi rvedi
se hrabreno prema nima. M. Orbin 186. Sebe
hrabreno ohranivsi i slobodivsi plemenito rodni
grad od teskoga haraca. I. Gundulic 3. Neka
bi mogal crikvi katolicanskoj hrabrenije poslu-
ziti. F. Glavinic, cvit. 248^. ^ I negovoj prikoj
sili hrabreno se oni opiru. G. Palmotic 1, 81.
Od smrti nesmijene slobodio me hrabreno si. P.
Kanavelic, iv. 253. Zasto od taste zemje niste
hrabreno se podvignuli. A. Vitajid, ost. 157. Da
se moze hrabreno rvati prema svakoj napasti.
L. Terzic 151. Bi se kad svak s nim hrabreno.
J. Kavanin 139^. Hrabreno pritrpite svako ne-
pravedno progonstvo. I. Dordi6, ben. 92. Ali vi
hrabreno se ukrijepite. B. Zuzeri 154. Hrabreno
dilovati po krvi ti je. J. Filipovid 1, vi. Slipoca
hoti se slavno okrunit onom krunom koja se ne
daje nego onim koji se rabreno rvu. 1, 389a.
Eabreno vojevati. M. Zoricic, zrc. iv. Prvi vidi
se protiva Turkom udriti, ter tako rabreno. 205.
Moci se braniti hrabreno od neprijateja svojih
duhovnih. Ant. Kadcic 140. S nim rabreno boj
biti. I. J. P. Lucie, razg. 2. Koliko rabrenije
tko rve se. nar. 5. Hrabreno svojim putem
slijedi. M. Pavlinovic, rad. 82.
2. HRABREN, m. ime musko. — Prije nasega
vremena {s e vij. e, vidi kod 1. hrabren). Hrabreni..
S. Novakovic, pom. 111.
HRABRENICA, /. hrabreno zensko cejade. —
Same u Stulieevu rjecniku : ,mulier impavida,
imperturbata'.
HRABRENIGAN, hrabrenicna, adj. vidi hra-
brenicki. — Samo adv. hrabrenicno na jednom
wjestu XVIII vijeka. Sebe preda hrabrenicno. J.
Kavanin 121^.
HRABRENICKI, adj. hrabren (uprav koji
pripada hrabrenicima). — U jednoga pisca xviii
vijeka. Narod koj'no u hrabranstvu sta svojih
ruka hrabrenicki. J. Kavanin 241b. — u drugom
primjeru stoji s mj. c. I on te stops hrabreniske
trazi i uci svoj postanak. 85a.
HRABRENIK, m. vir fortis, hrabren covjek,
junak. — U jednoga pisea xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,heros' 368^), u Voltigijinu
(,eroe' ,held'), u Stulieevu (,vir fortis. vir celsus
et erectus, vir fortis ad pericula'). Gdi ostali
nasi knezi i drzave hrabrenici. ... J. Kavanin
131a.
HRABRENIT, adj. vidi hrabren. — xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu.
a. adj. Hrabreniti i vitezi i u trku i u skoku.
J. Kavanin lOl^. Duh tu ti je hrabreniti, ne
istom uda. 350a. Eute, Ane, Ester hrabrenite.
51 7t'. Ali su Perastani, de goder su, hrabreniti.
Nar. pjes. bog. 165. Neka se sadashi vitezovi
mogu ogledati, kano u zrcalo, u rabrenita voje-
vana svoji dida. And. Kacic, razgovor. 1. Od
Klaudija izlazase taki vitez rabreniti. 16a. Bihu
izbavjeni od Jude Makabea i brade negove, ra-
brenitih vitezova. kor. 324.
b. adv. hrabrenito. — Izmedu rjecnika u Stu-
lieevu. Kad su izgibli navlastito za te u boj
hrabrenito. J. Kavanin 218''. Da se rvah hra-
brenito. 334b.
HRABRENITI, hrabrenim, impf. ciniti da
ko bude hrabren, hrabriti. — U jednoga pisca
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu (,vir-
tutem adders' gdje ima i refleksivno hrabreniti
ss ,vir6s sumere, augsscore'). Nemocne ozdravja,
zdrave krijepi i hrabreni. A. Kalid 509.
HRABRENITOST, /. osobina onoga koji je
hrabrenit, vidi hrabrost. — Samo u Stulieevu
rjecniku: v. hrabrenost.
HRABRENITSTVO, n. vidi hrabrenitost. —
U Stulieevu rjecniku. — nije dosta pouzdano.
HRABRENOST, /. osobina onoga koji je
hrabren, vidi hrabrost. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (hrabrenost, jakost
,fortitudo , robur , firmitas corporis-) , u Belinu
(,animus prasssns' 82b ; ,animus acer et praesens'
HRABRENOST
676
HEABROST
228a; ,virtus' 751a), u Bjelostjencevu {hra.hr enost,
junactvo, mocnost ,strenuitas, fortitude, robur,
firmamentum ac robur, animus ac robur, animi
robur ac nervi'), u Voltigijinu (,valore, magna-
nimita, eroismo' ,tapferkeit, herzhaftigkeit'), u
Stulicevu (,audacia, animi praesentia, fortitude
animi, vis, robur, strenuitas'). Hrabrenos sad
ukaz' od srca tvoga ti, neka te svak pozna za
mudra na sviti. D. Ranina 100^. Da izgubih,
ne cijen', s toga vik s oruzjem hrabrenosci. I.
Gundulic 67. Snagu^vase hrabrenosti ne umije
slomit nijedna sila. G-. Palmotic 1, _16. Da i on
slijedi ocine hrabrenosti. 1, 199. Negovoj sam
hrabrenosti vas moj zivot ja drzana. 1, 310.
Dati cu sebi samomu niku hrabrenost srca. P.
Radovcic, nac. 377. Prva cinenja hrabrenosti
svoje. P. Vitezovic, odil. 34. S gospodom ima
se govoriti od gospostva, . . . od hrabrenosti. K.
Magarovic 104. Mnoge ovoga hrabrenosti kad
istino kaze vila. J. Kavanin 841'. s zrelom hra-
brenosti mrijet za vjeru hrli. I. Dordic, uzd. 70.
Suproc paklu daj mi duh poglavne hrabrenosti.
salt. 167. Hrabrenosti i vrsna dilovana. J. Ba-
novac, prisv. obit. 3. Sto ucinise }udi od Boke
hrabrenosti prezestoke. I. A. Nenadic, sambok.
24. A kra^uje sva rabrenost u narodu slovin-
skomu. And. Kacic, razg. 2». Vidim, Jure, tvoje
rabrenosti. F. Radman 42. Da oni budu vise
pomje i rabrenosti u boju ukazali. M. A. Re|-
kovic, sabr. 33. Imali bismo veliku rabrenost u
privelike pogibli. J. Matovic 515. Negova hra-
brenost slucena s osobitim duhom. D. E. Bog-
danid 10. Vladalac pun kriposti i hrabrenosti.
122. Jur izkaza on hrabrenost svoju. J. Krm-
potic, pjesm. 11. S srcem punim hrabrenosti.
I. J. P. Lucie, izk. 8. Marija nadade sve ostale
ispovidnike u hrabrenosti svoje vire. Grgur iz
Varesa 105. Ah! koja jo strana od svita ka
hrabrenos ne zna tvoju? P. Sorkocevic 588*.
HRABRENOSTVO , n. vidi hrabrenstvo. —
Na jednom mjestu xvm vijeka (samo radi slika).
Zadru dav gospodstvo, za se uzdrzec hrabreno-
stvo. J. Kavanin 123a.
HRABRENOVATI , hrabrenujem, impf. hiti
hrahren. — isporedi hrabrovati. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,magno animo virtuteque prae-
dito esse'.
HRABRENOVIC , w. j)rezime. — Pomine se
XVIII vijeka. S. Stefanac 34. And. Kacic, kor.
455.
HRABRENSKI, adj. vidi hrabren. — U Be-
linu rjecniku : ,heroicus' 368^ i u Stulicevu : v.
hrabren. — U jednoga pisca xviii vijeku i u
Stulicevu rjecniku ima i adv. hrabrenski. Raz-
cini ga tu hrabrenski u zlijeb. J. Kavanin 2101'.
HRABRENSTVO, n. vidi hrabrenost. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.virtus'
751a; ,strenue facinus' 368''; ,praeclarum faciuus'
587''; ,magnanimitas' 452a), u Bjelostjencevu (hra-
brenstvo, voliko srce ,magnanimitas'), u Voltigi-
jinu (stamparskom yrijeskom hrabonstvo uz hra-
brenost), u Stulicevu (v. hrabrenost). Tko izrijeti
da mo^e hrabrenstvo toliko. M. Vetranid 1, 55.
U istoku od mladosti zora od slave jos mu is-
tjete, a od hrabrenstva i od liposti stere zrake
na dalefie. I. Gundulid 398. Od hrabrenstva
neka svoga djola Uliso sad govori. G. Palmotic
1, '209. Na koi'm jozdec vranu tve hrabrenstvo
8vim kazase. 2, 173. Ki s hrabrenstvom, ki s kri-
posti svomu umije odoljoti. 2, 483. A da ho6e
ukazati svoje hrabrenstvo ovdi sade. 2, 506. Iz
hrabrenstva zamjornoga sjaju zraci od Ijeposti.
P. Kanavolid, iv. 31. Svijet vas kolik kako da
JG svojim hrabrenstvom pridobio. A. Vitajic, ost.
240. Negova cijec hrabrenstva duzd mu doda
red. J. Kavanin 139=». Ki se rvaste s mnom u
hrabrenstvu svudi smino. 264a. Pokazase nih
hrabrenstvo u igrokopjih i zilitih. 278*'. U hra-
brenstvu ki vitezkom ne hti prostit ni svom rodu.
363a. Krjepka djela od hrabrenstva i vjernosti.
571b. Bogomile virne zene uzvisevahu hrabren-
stvo Davidovo do nebesa. A. d. Bella, razgov.
55. Svjedoci su, kojijem hrabrenstvom jakosti i
zestocinom rijec Boziju pripovijodaso. B. Zuzeri
III. S}e Juditu, da Oloferna pridobije i tako je
usiobodiva, da hrabrenstvom viteskijem medu
strazam sred satora posijeca ga. 63. Napomenu
im hrabrenstvo rodno, koje je sveder u Afrikan-
skom srcu pribivalo. 285. Nase hrabrenstvo
moze nam donijeti lova. V. M. Gucetic 29. Niti
mozemo stedi ijedno hrabrenstvo, ijedno dobitje
bez Bozje pomoci. 68. Hitropceiiem i hrabren-
stvom stupajuc naprijeda. S. Rosa 35a. Qvo nije
kruna vojuika slavodobitnih koji do svrhe s hra-
brenstvom za Boziju slavu vojevase. D. Basic
37a. Nam ne udjejivaju milos i hrabrenstvo
svetotajstva. 260a. Ovdi po kriposti od rici
grcke 'avi^Qiav hrabrenstvo i velicina srdca ra-
zumije se. I. Velikanovic, uput. 1, 398. Noj ce
udahnuti hrabrenstvo u trudne zgode. I. M. Mattei
196. U tebe prosim jakost i hrabrenstvo. 292.
Koji o dobicu sudit hoce po hrabrenstvu i ju-
nastvu. A. Kalic 512. Jer ni mjesta dalecine,
ni di].ina od vremena ucinise, da izgine ne hra-
brenstva uspomena. P. Sorkocevic 587''. — Na
jednom mjestu xviii vijeka oblik je hrabrijenstvo:
Svojim hrabrijenstvom zvijezdu Odrisku. . . J. Ka-
vanin 226^^.
HRABRENAHAN , hrabrenahna , adj. dem.
hrabren. — isporedi hrabrenasan. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,valentulus'.
HRABRENASAN, hrabrenasna, adj. vidi hra-
breiiahan. — Samo u Stulicevu rjecniku.
HRaBRENE, n. djelo kojijem se hrabri. — U
Vukovu rjecniku.
HRABRINA, m. iine musko. — Na jednom
mjestu XIV vijeka. Hrabrina Preislajict. Dec.
hris. 54.
HRABRITI, hrabrim, impf. ciniti (rijecima)
da ko (objekat) bude hrabar, sokoliti. — isporedi
hrabreniti. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. hrabrah, u aor. 2 i 3 sing, hrabri, m part,
praet. pass, hrabren ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Od xvni vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,dare alicui animum,
facere alicui animos, virtutem addere') i u Vu-
kovu (,anfeuern' , animum addo'). Ti si sila koja
hrabris kra|stvo od nobesa. J. Kavanin 136''.
Oko sebe Srbadiju rabre. Nar. pjes. vuk. 4, 173.
No topcije oko sebe hrabri. 5, 223. Tada je
otac uzme sloboditi i hrabriti. Nar. prip. vuk.
60. Drvodjeja hrabrase zlatara. D. Danicid, isai.
41, 7. ^
HRABRO, m. vidi 3. hraljar. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,sponsus, vir,
maritus^'). Cemu, hrabro, koi'ia moriV b. Men-
detid — G. Drzid 507. Jes' mi, ter jos' mladi hrabro.
M. Drzid 210. Podi s Bogom, nasa novo, ne ob-
ziri so na babovo b'jele dvore, i tvoj rabro baba
ima. Nar. pjes. vuk. 1, 36.
HRABROST, hrabrosti, /. virtus, osobina onoga
koji je hrabar (i u konkretnom smislu: hrabro
djelo). — isporedi hrabrenost. — 3Ioze biti rijec
praslaoenska, isporedi stslov. hrabrostt, rus. .\pa-
rtpocTL, ces. chrabrost. — Izmedu rjednika u Be-
HEABEOST
677
HRAKNUTI
linu (hrabros ,virtus' 751^), u VoUigijinu (uz
hrabrenost), u Stulicevu (v. hrabrenost), u Vu-
kovu (,die tapferkeit' ,virtus')- Mimohozdase mno-
g'yje junosti jego i krepkyje hrabrosti. Danilo
31. Od lipote, hrabrosti, plemenitosti. Narucn.
86^. Kamo vojevanje, kamo nih hrabrosti bise,
i gizdanje i svake radosti ? P. Hektorovic 45.
Ako moja vlast i hrabrost pomankala ni. P. Zo-
ranic 41t>. Ter cemo imat i hrabros i poino6 u
djelu ovom. D. Zlataric 3*. Tvorite} clovica-
skoga naroda hteci utvrditi zastave u sfete gore
na hrabrost jakosti lie nike obra apostole. Ivan
trog. 1. Kabal papra tebi poslah i nega sazvav
hrabrost vojske moje poznas. Aleks. jag. star.
3, 238. Mnoge hrabrosti uciniste svude. B. Kr-
narutic 25. U boju se pozna dosti, kakove je
gdo hrabrosti. P. Vitezovic, cvit. 31. Dugo me
branihu hrvatske hrabrosti. odij. 39. I negovu
hrabrost i junastvo. Nar. pjes. vuk. 5 , 476.
Kakvu hrabrost i junastvo grade. 5, 548. Krute
glave ozad boka stave, a lulice djenu u gubice,
da se vlascad gleci ogledava: koji dar se nim
za hrabrost dava! Osvetn. 4, 64.
HRABROV, adj. koji pripada hrabru (vidi 3.
hrabar i hrabro). ^ Neka nam je liccu sjeni do
hrabrovih dvorci. S. Mencetic — G-. Drzic 507. Ter
mi doplovaj do hrabrova dvora. 510.
HEABROVANE, n. djelo kojijem se hrabruje.
— U hnigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem
jezikom (s naj starijim ohlikom hrabrovanije), a
izmedii rjeenika u Danicicevu (hrabrovanije ,res
fortiter gesta'). Mnogaa pokazujustu vb raty
hrabrovanija. Glasnik. 11, 74. Sttvori hrabro-
vanija i dobjesti. Okaz. pam. saf. 62.
HEABEOVATI, hrabrujem, impf. raditi kao
hrabar covjek. — isporedi hi-abrenovati. — XJ
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom, a izmedu rjeenika u Danicicevu (,res for-
titer gerere'). Dobjesti. vne hrabrovavse na Aga-
rene. Glasnik. 11, 127. U svojej zem|i hrabruj.
Aleks. jag. star. 3, 273.
HEABEOVIT, adj. vidi 1. hrabar. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. U dilu hrabrovit. P.
Vitezovic, odi|. 80.
HEABEOVO PO^E, n. u Danicicevu rjecniku :
planinama Prvoslavu, Grebistima, Ploci i Eadeskoj
planini bjese meda ,Hrabrovo Poje' (Glasnik
15, 300 god. 1348?).
1. HEACAK, hracka, m. vidi hrakotina. — U
Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) hracek ,scre-
atus, excreatus, oris excrementum, phlegma, pi-
tuita crassior', i u Jambresicevu : hracek ,screatus'.
2. HEACAK, m. prezime. — xvi vijeka. Jemrih
Hracak. Mon. croat. 238. (1535).
HEACAN, hracna, adj. u Stulicevu rjecniku:
V. hraciv. — nepouzdano.
HEACIV, adj. vidi hrak|iv. — V Stulicevu
rjecniku : ,quod excreari, expui potest'. — nepo-
uzdano.
HEACKAVAC, hrackavca, jm. satno u Bjelo-
stjencevu rjecniku kod hrakavec.
HEAHOTINA, /. vidi hrakotina. — Jedan
put u rukopisu xvi vijeka, i dva puta u knizi
XVIII vijeka : po svoj priliei na sva tri mjesta
treba citati krakotina. Hxaliotinna crna, zuc
zuta. . . Aleks. jag. star. 3, 316. Videt ces, tuzna
majko, tvoga sina Jesusa ranava, krvava, puna
hrahotina i prikora. . . S koliko draca probodena
negova glava, s koliko hrahotina pogrdeno ne-
govo lice. . . D. Basic 53.
HEAJA, m. ime musko. — xiv vijeka. Hraja
a sini. mu Milent. Dec. hris. 24. 92.
HEAJSA, m. ime musko. — isporedi Hraja.
— XIV vijeka. Dec. hris. 17. 26. 47. 85. 100.
HEAJUL, n. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka i otale u Danicicevu rjecniku (Hrajult).
Hrajult. Glasnik. 15, 289. (1348?).
HEAKALAC, hrakaoca, m. covjek koji hrace.
— U Belinu rjecniku: ,screator' 607^; u Bjelo-
stjencevu (kod hrakavec) krakalac, ali je jamacno
stamparska pogreska te treba citati hrakalac ;
u Stulicevu: hrakalac i grijeskom hrakaoc ,scre-
ator'.
HEAKALICA, /. zensko cejade koje hrace. —
U Stulicevu rjecniku: ,quae excreat'.
HEAKANE, n. djelo kojijem se hrace. — Sta-
riji je oblik hrakanje. — U Mikalinu rjecniku
(hrakanje), u Belinu (hrakanje 176^. 607a. 660^),
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u VoUigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu.
HEAKATI, hracem (hrakam), impf. screare,
pluvati, silom i s bukom istjeravsi iz dno grla
sluz. — perf. : hraknuti. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. hrakah, u impt. hrakaj (ali hraci),
u part, praet. pass, hrakan; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. (i u ptraes. 3 pi. hra-
kaju, ali hracu). — Rijec je stara, isporedi
stslov. i novoslov. hrakati. — Po postanu je
onomatopeja, isporedi hrkati. — U nasemu se
jeziku javla od xvii vijeka, a izmedu rjeenika u
Mikalinu (hrakati, hrkati, pjuvati ,screo'), u Be-
linu (hrakati, hracem ,screo' 607^. 660i>), u Bje-
lostjencevu (hracem, hraknuti, zhracem, zhrak-
nuti ,screo, excreo, cum conatu quodam de pec-
tore phlegma ejicio, vi quadam exspuo'), u Jam-
bresicevu (hracem ,screo, excreo'), u VoUigijinu
(praes. hrakam i hracem ,raschiare, sputacchiare,
spurgai'si' ,ausspeyen, auswerfen') , u Stulicevu
(praes. hracem i hrakam ,screare, excreare, spu-
ere'), u Vukovu (praes. hracem ,rauspern' ,screo').
Ne pjuvat ni hrakat. I. Drzic 343. — S istijem
je znacenem i refleksivno hrakati se u Stulicevu
rjecniku i u nase vrijeme u Dubrovniku.
HEAKATINA, /. u Stulicevu rjecniku : v. hra-
kotina. — nepouzdano.
HEAKAV, adj. u Stulicevu rjecniku : v. hra6iv.
— nepouzdano.
HEAKAVAC, hrakavca, j?j. vidi hrakalac. —
U Mikajinu rjecniku (kod shrakavac), u Belinu:
,pituitosus' 176b; ,screator' 607^; u Bjelostjencevu:
kajkavski hrakavec, hrackavec, ^hrakavec, kra-
kalac ,screator, excreator'; u Jambresicevu: hra-
kavec ,screator'; u Stulicevu: v. hrakalac.
HEAKAVICA, /. vidi hrakalica. — U Belinu
rjecniku 607^ i u Stulicevu.
HEAK^IV, adj. koji se moze hrakati. — U
Jambresicevu rjecniku : ,screabilis'.
HEAKNUCE, n. djelo kojijem se hrakne. —
Stariji je oblik hraknutje. — U Belinu rjecniku
(hraknutje 660^) i u Stulicevu (hraknutje).
HEAKNUTI, hraknem, pf. hrakati. — Akc.
kaki je u praes. taki je u part, praet. pass.
hraknut. — Od xvi vijeka (vidi na kraju), a iz-
medu rjeenika u Mikalinu (kod hrakati), u Be-
linu 607b. 660b, M Bjelostjencevu (kod hracem),
u VoUigijinu (uz hrakati), u Stulicevu (,semel
excreare'), u Vukovu (,rauspern' ,exscreo'). — Sa
se, refleksivno, s istijem znacenem (u jedinom
primjeru kao da snaci : zavikati hracuci se).
Hraknu se on: ,Brze pod!' N. Najeskovic 1, 282.
i u Stulicevu rjecniku.
HEAKOTINA
678
HKAMATI
HKAKOTINA, /. sto cejade isplune had hrace.
— Od XVII vijeka, a izinedu rjecnika u Mika-
jinu (hrakotina, pjuvaka ,saliva*), ti Belinu (,ex-
creatus' 607^; ,excreatio pituitosa' 660^), u Volti-
gijinu (v. hrakane), u Stulicevu (,excreatus, em-
piema, puris in cavum pectoris effnsio'). Vas je
napunen obraz i brada neciste p}uvace i rako-
tine. I. Ancid, vrat. 168. Hrakotinam zapjuvan.
I. Akvilini 271. Lice Isukrstovo gnusnijem hra-
kotinam namazano. B. Zuzeri 55. Lice hrako-
tinam gnusnijem izgrdeno. Misli. 7L
HRAKOTINAST, adj. u Stulicevu rjecniku :
,effusione puris affectus'. — slabo pouzdano.
HEA.KOTINAV, adj. u Stulicevu rjecniku uz
krakotinast. — slabo pouzdano.
HRAKOTIV, adj. u Stulicevu rjecniku uz hra-
kotinast. — sasma nepouzdano.
HEAKOTIVAC, hrakotivca, m. hrakotiv covjek.
— (J Stulicevu rjecniku uz hrakotinast. — sasma
nepouzdano.
HRAKOTIVICA, /. hrakotivo zensko cejade.
— U Stulicevu rjecniku uz hrakotinast. — sasma
nepouzdano.
HRAKOVACKI, adj. u Danicieevu rjecniku:
,hrakovtci.kyj', selu je Vojincima isla meda ,na
hrakovacky kladencb' (Sr. lotop. 1837. 4, 52 god.
1381).
HRAM, hrama, m. aedes, templum, domus
(rijec stajaca). — isporedi 2. hran. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, ositn
nom. i ace. sing., i voc. hrame, hrami (hramovi).
— Rijec je praslavenska (chormt), isporedi stslov.
hram^., (rus. xopojiti, xopoMHHa), ces. chrdm, (poj.
chromina). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,domus,
templum' s dodatkom da je uzeto iz misala), u
Vukovu (,die kirche' ,aedes sacra' s dodatkom
da se kaze u nekakvoj salivoj pripovijeci), u Da-
nicieevu (hramt , templum'). a) crkva. Presvetomu
hramu Spasa nasego. Mon. serb. 11. (1222 — 1228).
Sbvri.§i se hramb stt. 66. (1302). Vt hrame
vtznesenija Hristova. 79. (1302 — 1321). Inymi.
bozbstvbnymb hramovomb. 540. (1495). Ka hramu
Apolonovu dite odnese. Aleks. jag. star. 3, 225.
Hrame Gospodinov! M. Alberti 89. Mehmet
Sofiju hram sveti svetinom posveti. I. T. Mr-
navic, osm. 85. HotiSe razkolani hram sagradit
svoj Dijani. J. Kavanin 272'^. Hram, tempio.
S. Budmani 416^. Cujte me, pogrditeji hrama
(stamparskom grijeskom krama). D. BaSic 117.
Kaluderi podigose hramove prosnom. S. ]^ubi§a,
prip. ^17. Tko pogine da ga spominamo na Ce-
tinu u Petrovu hramu. Osvetn. 2, 123. Da nam
nije ni na§ih domova niti bijelih osve6enih hrama.
3, 151. — b) kuca, osobito velika, dvor. Ki bi
V gradu hram razbil. Zak. vinod. 57. Trudno
moie sam 6itovat utedi , susidu jure hram tko
vidi goredi. H. Luci6 270. A pSenicu skupite
V moj hram. Postila. G2'\ Priprosta mu je ku-
carica mramornoga mje§te hrama. I. Gundulid
377. Deneralska ku6a sama vrh cesarskijeh nije
hrama. J. Kavaiiin 164^. Hram razbludni od
saraja. 215^>. Hram, domus, gen. hrama. D. Ne-
raanid, fiak. croat. stud. 10. — c) u prenesenom,
tnetdforidkom smislu (sa znacenem pod a) Hi b)).
Hram svake kriposti. M. Marulid 169. Na vrata
kad pridu od vje6noga hrama. M. Vetranid 2, 220.
Jere su tilosa na§a hrami duha svetoga. L T.
Mrnavid, i.st. 101. — d) u nase vrijeme: slava,
svetac, svctkovina. Svotkovina je i onda kad je
crkvi hram, ili, kao sto selaci velo, kad im slavi
crkva. M. D. Milidevid, slav. 71. Mali je Go-
spodin dan na Cetiiiu hram i narodni svatac. S.
^lubisa, prip. 105. Kad dode crkvi hram. pric.
147.
1. HRAMAC, hramca, m. (uprav dem. hram),
pastirska koliba. — U nase vrijeme. Hramac,
stan pastirski na vlastelinskim imanima. Na
Krku. — Hramac, casa pastorum, gen. hramca.
D. Nemanid, cak. kroat. stud. 20.
2. HRAMAC, hramca, m. covjek koji hram^e,
hromac. — U Mikajinu rjecnikw hramac, hrom,
santav .claudus' ; u Bjelostjencevu: v. hrom; u
Stulicevu: v. hramalac.
HRAMAK, hramka, m. dem. hram. — Samo
u Sttilicevu rjecniku : v. hraminica.
HRAMALAC, hramaoca, m. vidi 2. hramac. —
Samo u Stulicevu rjecniku: hramalac i grijeskom
hraniaoc ,claudus'.
HRAMALICA, /. zensko decade koje hram]e.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,clauda'.
HRAMAN, hramna, adj. koji pripada hramu.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,templi, ad templum
spectans'.
HRAMANE, n. djelo kojijem se hram^e. —
Stariji je oblik hramanje. — U Mikalinu rjec-
niku (hramanje), u Stulicevu, u Vukovti.
HRAMATI, hramjem (hramam), impf. claudi-
care, biti hrom, hoditi kao hrom. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. hramah (i u impt.
hramaj, ali hramji) ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. (osim praes. 8. pi. hramaj u, ali
hramju). — Rijec je stara, isporedi stslov. hra-
mati. — Postaje od hrom ojaeanem vokala o na
a. — Rijedak je praes. hramam (hramajudi.
Korizm. 57b; M. Drzic 415; hrama. M. Vetranic
2, 91; rama. B. Leakovid, gov. 255; hramaju. I.
T. Mrnavic, osm. 74, i u Stulicevu rjecniku).
grijeskom ima 3. pL hram}aju. A. Kanizlid, kam.
690; impf. 3 pi. hram}ahu. J. Matovid 329. vidi
i hramiti. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,claudicare'), u Mikalinu (,claudico, altero pede
nuto') , u Belinu (hramati, hram|em ,claudico'
784^), u Bjelostjencevu (hramjem ,claudico') , u
Voltigijinu (hramati, hramjem ,zoppicare, andare
zoppo, sciancato' ,lahm gehen, hinken'), u Stuli-
cevu (hramati, hramjem i hramam ,claudicare'),
u Vukovu (hramati, hramjom , hinken' ,claudico'),
u Danicieevu (,claudicare'). a) u pravom smislu.
aa) 0 ce^adetu. Ki je hrom, tribi je da gre hra-
majudi. Korizm. 57^. Stapa se drzeci hrama.
M. Vetranic 2, 91. Oto ti prida mnom naba-
duje hramajudi o stapu jedan covjek. M. Drzic
415. Mnogih znam nizinom ki boded hramaju.
I. T. Mrnavid, osm. 74. Idu upravno, ne idu
hramjudi. M. Radnid 19a. Pritrci ramjuci prid
nega. And. Kacid, kor. 35. Ne rama kano i oni.
B. Leakovid, gov. 255. On se hvata rukama za
noge, i nagiiie se kao da hramjo. Vuk, nar. pjes.
1, 184. — bb) 0 zivotini. Lav pride hramlndi
k mojstiru. Ziv. jer. star. 1, 231. Prispodobi
k tomu i konsko inie cinkos (ni§o li se ili hramfe?).
F. Kurelac, doni. ziv. 64. — cc) moze se istaknuti
da jednom nogom ili objema hram{e. to biva:
aaa) akuzativom s prijedlogom na. Hramjusto
na obe kolene. (Gilbf. bos. 274). D. Danidid,
rjedn. Malo iiramaSo na bedru. M. Vetranid
2, 138. Hramaso na stegno svoje. D. Danicid,
Imojs. 32, 31. — bbb) akuzativom s prijedlogom u.
A dogat mu u tri noge hramjo. Nar. pjes. petr.
2, 421. Hram]i meni u tri noge, dogo. Nar.
l)jes. horm. 1, 470. Znam ja u koju nogu hra-
mjom. (Ja svoj posao znam naj boje. U Dubrov-
niku). Nar. posl. vtik. 93, — ccc) instrumentalom.
Kako hromi liramje nogama svojim. 1). Dauidid,
HEAMATI
679
1. HE ANA
pric. 26, 7. — b) u metaforickom smislu, o kakvoj
radni Uo nije s^nsma kao sto treba. Da stvri.-
seiiB Bozij clovekt budefct i ni po jedinomu ne-
dostatku hramjett. Domentijant" 151. Tuzeci se
Bog: na g:resnike veli : ,Dokle 6ete hramati na
dvije strane?' M. Divkovic, bes. 44*. Svi se u
zlu ustarase pravim putem jer hramase. A. Vi-
ta]ic, ist. 55a. Doklem ces, puce izraelski, ^na
dvi strane ramati? And. Kacic, kor. 239. Zu-
djelinaa koji hram|ahu na dvije strane. J. Ma-
tovic 329. Dokle ces ramati na dvi strane kla-
liajnci se Bog:u i Baalu? A. Tomikovic, gov. 201.
Dokle cete hramati na obje strane? D. Danicic,
Icar. 18, 21.
HRAMENTIJN, hramentuna, m. kukuruz, tal.
formentone. na Brncu. A. Ostojic.
HEAMINA, /. dom,, kuca, vidi hram, b). — Rijec
je praslavenska , isporedi stslov. hramina , rus.
xopoMHHa, ces. chramina, poj. chromina. — Do
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u StiiUcevu (,domus,
aedificium') i u Danidicevu (,domus'). OstavjajeJ
otLca svojego i matert i hraminy cartskyje.
Stefan, sim. 11. Hramina jemu usfotovana. Sava,
sim. 3. Jeda pttica obrela sebe hraminu? Mon.
serb. 65. (1302). Osta sin negov u hramini. Pril.
jag. ark. 9, 120. (1520).
HKAMINICA, /. dem. hramina. — Samo u
SUilicevu rjecniku: ,aedicula, sacellum'.
HRAMITI, hramim, impf. vidi hramati. —
U Stulicevu rjecniku: v. hramati. — nepouzdano.
HRAMl^AHAN, hramjahna, adj. dem. hrom
(nacineno od hramati, 2. hramac). — U Stulicevu
rjecniku : hramjahan ,aliquantuluni claudicans'.
— nepouzdano.
HRAM^jASAN, hramjasna, adi- vidi hram}ahan.
— U Stulicevu rjecniku: hramjasan. — nepouz-
dano.
HRAM^ENE, n. vidi hramane. — V Belinu
rjecniku: hram}enje ,claudicatio' 784^; u Bjelo-
stjencevu: kajkavski hramlene, hromost, hromstvo
,claudicatio, clauditas' ; u VoUigijinu : ,zoppica-
mento, stroppiamento' ,das hinken'; u Stulicevu:
V. hramane. — Grijeskom nacineno po praes.
hram|em.
HEAMSKI, adj. koji pripada hramima. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. hraman.
HEAMUKATI, hramucem i hramukam, impf.
dem. hramati. — Samo u Stulicevu rjecniku: v.
hromukati.
1. HE AN, ni. ime musko. — isporedi Hranko.
— XIV vijeka. Sint mu Hranb. De6. hris. 24.
2. HEAN, m. vidi hram. — Samo u nekijeh
pisaca cakavaca, te po svoj prilici samo po tome
sto se u cakavaca m na kraju rijeci izgovara
kao n ; ali je (kao sto se vidi u prvom primjeru)
ovo slovo presto iz nom. sing, i u druge pa-
deze. Iz hrana ili templa onoga. Ziv. kat. star.
1, 218. Kadi je Petrov hran? M. Marulic 243.
Uda vasa hran su duha sveta. P. Eadovcic, ist.
84. Posveceni i zivi hran i tempal Bozji. nac.
493.
1. HEANA, /. cibus, victus, alimentum, sto
cejade ili zivotina jede da moze zivjeti. — Akc.
se mijena u voc. : hrano, hrane. — Postaje na-
stavkom a od korijena glagola hraniti. — Od
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Vraneicevu (nu-
trirum! zar nutrimen?), u Mikajinti (hrana, pi6a,
jestojska , cibus, cibarium, edulium, pastus'; hrana,
to jest zito ,annona'), u Belinu (,alimentum' 61a;
,cibus' 192a; ,victus' 771a; ,annona' 356^. 763l>),
u Bjelostjencevu (hrana, pica ,victus, alimonia.
alimentum, edulium, nutrimen, nutrimentum, nu-
tritus, pastus, cibarium, cibus, victualia', v. brasno.
2. hrana za vojsku ,commeatus, frumentatio', v.
profunt. 3. hrana zivinska , pabulum'), u Jambre-
sicevu (,victus' ; hrana za vojsku ,commeatus,
annona'; hrana zivinska ,pabulum'), u VoUigijinu
(,alimento, nudrimento' ,nahrung'), u Stulicevu
(,cibus, esca, epulae, cibaria, alimentum, nutri-
mentum'), u Vukovu (,die nahrung' ,victus'), u
Danicicevu (, victus, pastus'). a) uopce. Da imasi.
pocBstt i hranu protivu moci nasej. Mon. serb.
22. (1234 — 1240). Da ne ima pefialt o pastyrskoj
hrane ni o odedi. 61. C1293— 1302). Da se daje
na vsako godiste od monastyirja hrana m§rtici.
svrtsenr. vsemL zivustiimt vb sijemt pirtgu. 79.
(1302—1321). Da ima hranu ott. crr.kve. 112.
(1321 — 1336). Jere mu u tomtzi ne hrane jemu.
Dec. hris. 67. Budu imili ditcu tr im ne budu
imili dati snage ni hrane. Narucn. 61a. Dana
je nim hrana s krajevskago dohotka. S. Kozicic
47a. Bob i leda korizmina hrana jes. M. Drzic
362. Vladanje nih imijse hranu od Irudova kra-
Jevstva. Anton Dalm., nov. test. 190t>. act. ap.
12, 20. Bog daje vsakoj plti pi6u, ti daje skotu
hranu. Kateh. 1561. 46. Ki vam je dao dusu,
dati vam 6e i hranu. Nauk brn. 53a. Da ce
dati , ako mu ce grad pridati , vijek do smrti
slavnu hranu. A. Sasin 195a. Pecenje to vam
hrana ugodna je. Aleks. jag. star. 3, 283. Do-
brota od jestojske i od hrane. M. Orbin 48.
Bastine one ke su bile mom juna§tvu verna
plata silom mi su se ugrabile, hrana je moja
drugijem data. I. Gundulid 484. Blagosovi, oce
nebeski, sve ove jestvine i pitvine, da budu nama
na dobru hranu. Azbuk. 1690. 20. Sto je slatko
ono ranu daje. S. MargiticS, fal. 64. Kruh medu
ostalom ranom. 151. Stvari, koje si stvorio i
ucinio za potribu i ranu narodu covicanskomu.
L. Terzi6 317. Zovu po]a, vode, luzi na tezanja,
neka hranu svak dobude. I. Drazi6 16. Ora' da
tu lovi svoju hranu. J. Kavanin 288t>. Ki svim
zivim hranu sip|e. 364''. Kako neie davat hranu
slugam svojim umi]enim? 383*. Poputnicka nek
mi 'e hrana. 476a. Od svakdanih truda dobivase
hranu obilnu. A. d. Bella, razgov. 12. Tvoj muz
jedva dobiva sto mu je za ovi dan dosta za
hranu. 26. Eana jerbo siti. A. Baci6 8. Do-
stojan bo je poslenik rane svoje. 62. Brez po-
moci drugoga ranu traze. 223. Misle kako ce
ranu providit. J. Filipovid 1, 2881). Da ih taka
krijepi hrana. A. Boskovideva 3. Brinuti se
vise du§om negoli tijelom i potribama tilesnim
to jest: ranom, odicom i ostalim. F. Lastric,
ned. 357. Providivsi hranom ov6ice svoje. A.
Kanizlic, uzr. 124. Dato nam je sino za hranu.
kam. 299. Da oni rane donesu. E. Pavi6, ogl,
86. Da nece moci dobaviti druge rane. M.
Zoricic, aritm. 83. Kad se nadete nemocni u
odru bez sluzbe, bez hrane, bez pomoci. D.
Basic 128. Nemojte se toliko brinut hranom
ni odjecom. 132. Prozdor tilu iste hrane. V.
Dosen 135a. Qd Boga je nami hrana, da zivemo,
zato dana. 145^. Psi, vukovi i krmace brez raz-
loga hranu tlace. 1461*. Pripravi ranu za ne.
And. Kacic, kor. 8. TJ isto vrime providi i ranu
(,rahnu') Danijelu po Abakuku proroku. 303. Neka
ondi sebi hranu siju. M. A. Eejkovic, sat. K7a.
Tada joj nije duzan providiti hranu. Ant. Kadcic
505. Zasto druge rane ni dobitka nema. M. Do-
bretic 109. Ali vi znate, da dobra hrana naj
boja je potriboda sviju Judi. A. T. Blagojevid,
khin. 10. Hrana kad u stomah ude. . . J. Eajid,
pouc. 1, 114. Imas li koje dobro vrimenito, na
priliku ranu? B. Leakovid 13. Svine u zatvor
1. HEANA
680
HRANCINCI
na hranu mecu se. J. S. Eejkovic 361. Darujte
me rucicama za ociju vida svoga, za rucice rano
svoje. Nar. pjes. vuk. 1, 143. Volim biti morskim
ribam' rana. 1, 586. Vodite me earici materi,
da mi prosti i muku i ranu : ranu nenu sto me
je ranila, muku nenu sto je promucila dok je
mene odranila. 2, 164. Sto dadosmo za jednu
uzinu bila b' rana za godinu dana. 2, 438. Svati
nama hranu izjedose. 3, 473. A dao mu ranu
iz begluka da je nemu dosta do vijeka. 4, 4fi5.
Zanat je u nevo|i lirana. Nar. posl. vuk. 84.
Prevuci branu, pak hajde u Bosnu na liranu.
260. Turci vele : ,Tarana je lirana', a kauri :
,Kupus i slanina'. 322. Hrana i obrana. (B,ece
se za koju vaznu stvar bez koje se ne moze zi-
vjeti). Hrana hrabra, a ruho gospodara (cini).
342. Hajdete za mnom da vani dam bo|u hranu.
Nar. prip. vuk. 100. Spravi mu ona ca j' mogla
hrani i klade va bisagi. Nar. prip. mikul. 39.
Otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
Vuk, mat. 14, 1.5. Poslije su mu begluciH o svojoj
hrani. ziv. 259. Hrana je primorcima naj vise
riba. S. ^ubisa, prip. 7. Skott je tvrdo drzao, da
mu je istuc hranu sluzbom. M. Pavlinovic, rad. 46.
— b) s osobitijem znacenem, materino mlijeko.
Vadi majka svoju b'jelu dojku, pa zakline svojom
bj'elom dojkom: ,Prokleta ti moja rana bila, ako
zlato sa kona ne snimis!' Nar. pjes. vuk. 1, 254.
Ajde, Jelo, ubila te rana kojom te je odranila
majka! 1, 572. Al' detetu onde ide rana, dojiso
ga za godinu dana. 2, 124. Marko sine jedini
u majke! ne bila ti moja rana kleta! 2, 193.
Majka vadi dojke iz nedara: ,Ne ubila t' rana
materina!' 2, 435. Nema nima (deci) meda ni
secera, nit' im ima rane materiue. 3, 408. Tako
mi tvoje hrane! ('Iv matori). Nar. posl. vuk. 306.
Sejo, tako ti one hrane te smo iz jedni prsi po-
sisali! Nar. prip. vrc. 20. Koja majka nema de-
tetu hrane, neka ode na vodu, neka napuni kakav
sud vode. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 83. — c)
ka^e se dragome ce(adetu od milosti. vidi i rana.
— izmedu rjecnika u Stulicevu i u Vukovu (cf.
zlatoje). Da li ja 6u t' stogod riti sto je meni
znati dano tvoga dobra, moja hrano. M. Pele-
grinovi6 184. Da si tela, rano, moja biti. Nar.
pjes. vuk. 1, 249. Ajd', Omere, rano materina,
ajde, rano, da te zeni majka. 1, 252. Sto t' je,
rano, krvava dolama? sto si, rano, ti zavio glavu?
1, 540. Odi, Gajo, odi, slatka rano! 1, 626. Slatka
majko, moja slatka i-ano! 2, 10. Slusaj, Maro,
slusaj, slatka rano! 3, 502. Ustaj, lirano ! Nar.
prip. vuk. 21. — d) annona, mnocjo jestiva spra-
vjeno za potrebu vojske, grada, uopce mnostva ce-
\adi. Zitne hrane svake dosti. P. Vuletic 41. Jer
pripravi E^ipcijanom ranu. J. Banovac, pripov.
145. Da Noo pripravi ranu. E. Pavic, ogl. 16.
Skratila gradu hranu potriljitu za obranu. V.
DoSen 193''. Posla Davida u vojsku s ranom sto
6e blagovati. And. Ka6ic, kor. 161. Da bude
dra^a i skupija hrana. J. Matovid 899. Svakom
ranom (,rahnom') napuneno zitnice. D. E. Bog-
dani6 18. Ostavi Crnogorcima mnogo hrane.
Zgode. 16. Prenoseci ranu na samaru preko
Bosne na Ercegovinu. Nar. pjes. vuk. 1, 509. Iz
Nemafke ranu uzimaSe 6im ce vezir svoju ranit
vojsku. 4, 280. Koji donesu trg ili kakugod
hranu. D. Dani6ic, nemij. 9, 31. — e) vidi pasa.
Ko6i da so ne davaju po orbkvaht ni po crt-
kovLnilit. selfiht u hranu. Zak. dus. pam. §af. 48.
Sagrisuje pastir koji povo|no pusta imauje koje
6uva u tudu hranu. I. Grlicic 68. — /; djelo
kojijem se ko othmniije i odyaja. — u Vranci-
cevu rjeiniku {,a\\moniQ.; oducatio') i u Mikafinu
(hrana, hrai'ienje ,nutricatio, nutricatus, educatio,
nutrimentum'). Neg s mjerom jed i pij, sto je
dosta tvoj hrani. N. Dimitrovic 22. — g) n me-
taforickom smislu. Daz zemlji hranu daje. M.
Drzic 18. Pestuleso, junacka hrano, ti si sada
moja cas. 864. Koje (ufanje) u hranu se nemu
obrati. D. Zlataric 66^. Ondi nahode hranu
dusara svojim. B. Kasic, is. 2. Prosimo hranu
za dusu i za tilo. H. Bonacic 45. Ma li ste se
rodili medu Krstjani gdi ste uzdignuti s tolikim
prilikama, s ricju Bozijom, s ranom svetog sa-
kramenta. J. Banovac, razg. 152. Groba budes
smradna hrana. V. Dosen 513'. Uci naj pri laz
poganu, hranu grihom i obranu. 139a. Za sricnu
i uzmozivu hranu i duhovnu picu duse nase.
Ant. Kadcic 143. Tvoja Jubav, visni Boze, dusi
mojoj hrana je mila. A. G. Paoli u I. M. Mattei
368. — h) tnetaforicki, zaludna hrana, o cr\adetu
koje jede samo liranu a od nega nije nikakve ko-
risti. — u Belinu rjecniku 152''. 294''. SIS^". —
i) rana, vrsta trave sto psi i macke jutrom pasu
kada boluju. M. Pavlinovic.
2. HRANA, /. inie zensko. — U Vukovu rjec-
niku.
8. HRANA, m. ime musko. — isporedi Hrane.
— XIV vijeka, a izmediu rjecnika u Danicicevu.
Dva cloveka Hrana i Radosavt. Mon. serb. 563.
(1322). Brati. mu Dobrocint i Hrana. Dec. hris.
54. Hrana. Glasnik. 15, 289. 290. 201. 294. (1348?).
1. HRANAC, Hranca, m. ime musko. — ispo-
redi Hrana, Hrane. — xiv vijeka sa starijim
oblikom Hrantct, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(HraubCb). Dec. hris. 4. 7. 9. 10 i jos na vrlo
mnogo mjesta. Glasnik. J 5, 292. 297. (1348?).
2. HRANAC, hranca, m. u Stulicevu rjecniku:
V. hranite}.
8. HRANAC, hranca, m. vidi domazet. — U
nase vrijeme u Istri. (S cakavskijem akcentom)
hranac ,qui nupsit uxori suae, quern quasi uxor
duxit; cognomen viri'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 26.
HRANAC, Hranca, m. mjesto blizu Dobrina.
Do Hranca. Mon. croat. 815. (1100, ali u prije-
pisu god. 1724).
HRANARINA, /. sto se placa kome za hranu.
— U pisaca nasega vremena. Hranarina ,kost-
geld'. Zbornik zak. 8, 558.
1. HRANCA, /. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 152.
2. HRANCA, /«. ime musko. — isporedi Hranac
i HranSo. — Na dva mjesta xiv vijeka. Bratt
mu Hrantca. Dec. hris. 11. 76.
1. HRANCE, (Hranceta? Hrancete?), m. ime
musko. — isporedi Hranac i Hranca. — Na
jednom mjestu xiv vijeka. Hi-aui.ce a brat mu
Dobroslavb. Dec. hris. 51.
2. HRANCE, hranceta, //. vidi 1. hrana, c).
Ranee, ime sto ga mlada pridijeva mladem inu-
skom. SkoroteSa. 1844. 248. — ime sto ga mlada
pridijeva mladem ienskom. 249.
HRANCI6, m. prezime. — Od xiv do xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Hranbcids).
Dobrtcinb Hrantcidb. Mon. serb. 97. (1330). Mi|akb
Hranbcidb, Dec. hris. 6. 78. Hranbcid Hraj§a. 47.
100. Bojadint Hrani.6i6b. 90. Matij Hrandid. Mon.
Croat. 211. (1521).
HRANCICI, 7«. pi selo u Hercegovini u okrugu
sara^jevskom. Statist, bosn. 26.
HRANCINCI, m. pi. ime mjestu. — I'rije na-
§ega vremena. Hrantfiinbci. S. Novakovid, pom.
150.
HRANCUJ
681
HRANISLAV
HRANCUJ, m. ime miisko. — isporedi Hranac.
— XIV vijeka. Hran^cuj Eadoslajict. Dec. lii-is.
6. 73. Sint mu Hraiitcuj. 78.
HRANE, (Hraneta? Hranete?), m. ime muslco.
— XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu.
Hrane Grtbesidt. Mon. sorb. .564. (1322). Hrane.
Dec. hris. ?. 24 i jos na nekoliko mjesta. Hrane.
Glasnik. 15, 294. (1348?).
HRANETA, m. ime mtisko, isporedi Hrane. —
Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 111.
HRANETIC, m. prezime (ime oca Hrane Hi
Hraneta) — Od xiv vijeka do prije nasega vre-
mena, a izmedu rjecnika u Daniciceru (Hranetict).
PribLct Hraneticb. Mon. serb. 97. (1330). Dec.
hris. 60. Vojmilt Hraneticb. Glasnik. 15, 299.
(1348?). Matej Hranetic. Mon. croat. 96. (1465).
HraneticB. S. Novakovic, pom. 150.
HRANETKO, m. ime musko. — vidi Hrane>
Hraneta. — xiv vijeka. HranetLko Dragomanict-
Dec. hris. 23. 92.
HRANICA, /. dem. hrana. — Akc. se mijena
u gen. pi. hranica. Gdi bjese slatki kus clovjeka
hranica svakoga bilja bus. M. Vetranic 1, 8.
Gdi pasje hranice jedva im dotjece. 1, 100. Jaohi
meni, stranci dubrovacki, moja hranice, daleko
ti mi ste ! M. Drzic 247. Okusit vodice nebeske
hranice. D. Barakovic, jar. 124. Tvu nebesku
hranicu kad prid sobom ne gleda. I. T. Mrnavic,
osm. 146. Istuci hranicu izgubi glavicu. (D).
Poslov. danic. 34. Hranico mu bise u prsih ne-
stalo. Oliva. 47. Nigda ne kti uzeti dio hranice
one koji obicavahu poglavari svima davati. A.
Kanizlie, fran. 149. Bio je u poju da bi-anicom
Isukrstu providi. utoc. 534. Travica im hranica,
kamenica vodica. Nar. zag. nov. 188.
HRANIC, m. hranite]. — U nase vrijeme. Lakse
je steci hranica nego branica. Nar. poslov. Srp.
ilustr. noviue. 1882. ISSf^.
HRANIC, m. prezime (po ocu Hrani). — xiv
vijeka, i u Danicicevu rjecniku (Hranict). Du-
bravKct HranicB. Glasnik. 15, 295. (1348?). —
vidi i Hrahic.
HRANICI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Hrani6i. S. Nov.akovic, pom. 150.
HRANIDBA, /. vidi 1. hrana (uprav djelo
kojijem se hrani). — Postaje od hraniti nastavkom
ba; t ispred b mijena se na d, all se nalazi pi-
sano. — U jednoga pisca xviii vijeka, i u pisaca
nasega vremena. U hranitbah smijesa zrstvo. J.
Kavahin 24^. Dnevnica i hranidba pripada bez
obzira dali je uredovane trajalo cjeo dan ili samo
lieku cest dana. Zbornik zak. 1865. 293.
HRANIDBEN, adj. koji pripada hranidbi. —
U pisaca nasega vremena. Hranidbeni i putni
troskovi za svjedoke. Zbornik zak. 3, 236. Po-
pudbine i hranidbene troskove uredovno nare-
denih zastupnika. 1853. 510.
HRANIDRUZIC, m. prezime. — Na jednom
mjestu xiii vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku
(HranidruzicSt). Hre}a Hranidruzict. Mon. serb.
34. (1249).
HRANIJEV, adj. u Danicicevu rjecniku: ,hra-
nijev', u selima izmedu Morave i Kucajine koja
je car Lazar dao Ravanici isla je meda ,na hra-
nijevu ornicu' (Mon. .serb. 197 god. 1381).
HRANIKUCE, /. 2)1. selo u Hercegovini u ko-
taru mostarskom. Statist, bosn. 248.
HRANILAC, hranioca, m. vidi hranite|. — C7
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (gri-
jeskom hranice). Bijedaii tozak svojim hraniocem...
Osvetn. 3, 24.
HRANILIOA , /. vidi hranitejica. — U dim
pisca XVII vijeka i nasega vremena. Kakono da
hranilica grije sinove svoje. M. Divkovic, bes.
461*. Hranilica (radilica pcela). J. Pancic, zoolog.
119.
HRANILISTE, n. mjesto gdje se sto hrani
(cuva). — Od XVI vijeka (u cakavaca: hranilisce),
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,custodia, cella-
rium, repositorium' s dodatkom daje rijec ruska).
Hranilisce Davidovo. Korizm. 99*. U svetom
hranilisci da hranit se. S. Kozicic 6^.
HRANILISTVO, n. vidi hraniliste. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
1. HRANILO, m. ime musko. — xiii i xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu. Hranilo
St detiju. Mon. serb. 59. (1293 — 1302). Hranilo.
Dec. hris. 15. 50. 51. 83.
2. HRANILO, n. ono sto hrani, cuva. — U
knizi xiii vijeka p)isanoj crkvenijem jezikom: Po-
loziht ustomb mojimt. hranilo. Domentijana 324.
i u Stulicevu rjecniku (uz hraniliste) s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.
HRANILOVIC, m. prezime (po ocu Hranilu).
— U nase vrijeme. Boca 40.
HRANIMIR, m. ime musko. — Od xiv vijeka,
a izmedu rijecnika u Danicicevu (Hranimirb).
Hranimirb. Mon. serb. 91. (1330). Dec. hris. 39.
40. 61. 113. Kranimir (meda prenumerantima).
Nar. pjes. vuk. 2, 650 jamaSno treba citati Hra-
nimir.
HRANIMIRIC, m. prezime. — xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Hranimiricb). Do-
brovoj HranimiricL. Glasnik. 1.5, 298. (1348?).
HRANIN, adj. koji pripada Hrani (vidi 3.
Hrana). — U Danicicevu rjecniku: Hranini., tov
Hrana : selu je Orahovcu koje je Grgur Vukovic
dao Hilaudaru isla meda ,mimo Hraninu nivu'
(Glasnik. 11, 142).
HR ANIONIC A, /.
a. vidi hraniliste. — U pisaca nasega vremena.
Hranionica ,kosthaus'. Jur. pol. torminol. 304.
b. vidi hranitejica. — U Stulicevu rjecniku.
HRANIONIK, m. vidi hranite}. — U Stulicevu
rjecniku, i u pisaca nasega vremena. Hranionik
,kostgeber'. Jur. pol. terminol. 304.
HRANIS, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Hranisb. S. Novakovic, pom. 111.
HRANISA:^i6, m. prezime (pto ocu Hranisavu).
— XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hranisa|ici.). Miltca Hranisajica. Spom. sr. 2, 25.
(1369—1376). Miltcu Hranisajicu. 26.
HRANISAV, m. vidi Hranislav. — Od pnije
nasega vremena. Hranisavt. S. Novakovic, pom.
111. Ranisav Stankovic. Rat. 248.
HRANISAVIN, m. prezime?, ili adj. (koji pri- \^
pada Hranisavi) po majci Hranisavi? — xviii ^.
vijeka. Bosko Hranisavin. Glasnik. ii, 3, 226. Y"
(1710). ^ rv.j
HRANISAVl^EVIC, m. prezime (po ocu Hra-
nisavu). — U nase vrijeme. Hranisavjevic. D.
Avramovic 254. Ranisavlevic. Nar. pjes. vuk.
3, 583 (meda prenumerantima).
HRANISLA^IC, m. prezime (po ocu Hrani-
slavu). — xiv vijeka. Rajko Hranislajict. Dec.
hris. 8. Velijant Hranislajicb. 20. DraXa Hra-
nislajic. 22, i jos nekoliko puta.
HRANISLAV, m. ime musko. — isporedi Hra-
nisav. — Od xiii vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (Hranislavt). Hranislavi. Svracict.
Mon. serb. 33. (1249). Hranislavt Prtvoslavict.
HEANISLAV
682
HRANITI, 1, a.
34. (1249). Hranislavfc. 59. 61. (1293—1302). 564.
(1322). 97. (1330). Dec. hris. 78 i joS va vrlo
mnogo mjesta. Popt Hranislav Jep(isku)povicb.
Glasnik. 15, 275. (1348?). — I Jcao prezime u
nase vrijeme. Sem. prav. 1878. 31.
HKANISA, m. ime musko. — Od xii do xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Dnnicicevu. Hranisu.
Mon. serb. 7. (xii vijek). Hranisa. 60. (1293—1302).
Dec. hris. 17. 22. 85. 91.
HRANISIN, adj. koji pripada Hranisi. — Iz-
medii rjecnika u Danicicevu (Hranisint). Sestra
Hranisina. Mon. serb. 59. (1293—1302).
HRANISTE, n. u Stulicevu rjecniku: v. hra-
niliste.
HRANISTICA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pom. 111.
HRANITA, m. Hi f.? ime musko Hi zensko?
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 111.
HRANITE^, m. covjek koji hrani. — isporedi
hranilac, hranac. — Od prvijeh vremena, a iz-
mcdu rjecnika u Vrancicevu (,nutritor'), u Mi-
ka^inu (hranite^, koji hrani ,nutriciiis, nutritor,
alter, institutor, alnmnus'), u Belinu (,balio, il
marito della balia' ,educator' 126*), u Bjelostjen-
cevH (kajkavski hranitel, ^ojitel ,nutritius, nu-
tritor, altor, alumnus, educator, nutriens'), u
Jamhresicevu (hranitel ,nutritius, nutritor'), u Vol-
tigijinu (,nodritore, allevatore' ,ernahrer'), u Stu-
licevu (, nutriens, nutritor, nutricius, altor, custos'),
u Vukovu (,der ernahrer' , nutritor, altor'), u Da-
nicicevu (hraniteji. , custos'). a) uopce. Vozda i
hraniteja starosti mojej. Stefan, sim. §af. pam.
9. Hranite} gladujucih. A. Vita|ic, ist. 520. I
ki u svih svojih ze|a' razmisjaju hraniteja. J.
Kavanin 383*. Bude joj stitite}, hranitej. S. Rosa
51*. I biti 6e kra}i hraniteji tvoji i krajice do-
jite}ice tvojo. I. Velikanovic, uput. 1, 209. Bra-
nite}i, raniteji, naucite|i. B. Leakovic, nauk. 309.
Oarevi ce biti hraniteji tvoji i carice nihove tvoje
dojkine. D. Danicic, isai. 49, 23. — b) u uzemu
smislu, covjek koji othrani koga kao svoje dijete.
Hraniteju i obraniteju Isusa. H. Bonacic 155.
S. Josipe hraniteju Isusa. J. Banovac, prisv. obit.
79. Otac i ranite} svemogu(^ega. pripov. 144.
ZivjaSe pod oblastju svoje matere i svoga rani-
te|a. J. Filipovic, prip. 1, 41^. Darujte me, ra-
niteji! raniteji, roditeji ! (pjeva shjepac). Nar.
pjes. vuk. 1, 138. Vidite 1' me, raniteji! Ja sam
zejan bela dana. 1, 142. PIraniteJ je kao i ro-
ditej. Nar. posl. vuk. 343. Hranitej ,pflege-vater'.
Hraniteji ,pflege-altern'. Jur. pol. terminol. 388.
Hranitej ,zieh-vater'. Hraniteji ,zieh-eltern'. 658.
Hranitej, hranitejka, oni koji othrane jedno dijete.
N. Lepes. Slovinac. 1884. 108. — c) kaze se volu,
kao od milosti. — izmedu rjecnika u Vukovu:
Hraniteju moj (kazu volu kad ga miluju). Kam'
volovi moji hraniteji? Nar. pjes. vuk. 3, 566. I
volove nage raniteje. 4, 463. I skoro smo makli
iiranitejo iz jarmuva prve. Osvetn. 1, 22. — d)
u prcnesenom, metaforickom smislu. Dusi mojej
voMa i hraniteja toplaa. Mon. serb. 134. (1348).
Istinije veri fiastitej i hranitej. S. Kozi6i6 46''.
StraSci i hraniteji ustrpenja. S. Budinic^, sum. 58a.
Boze mira i Jubezni Jubiteju i hraniteju. M. Al-
berti 860.
HRANITEJjiAN, hranitejna, adj. nutriens, koji
hrani (o onomr sto se ije, o hrani u pravom i
u prcnesenom smislu). — U knigama pisanijem
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,alibilis, nutriens'). Reconoje i zelo hrani-
tejnojo no nialu polzu i spasonije vamb umno-
iajetb. Sava, tip. stud, glasu. 40, 176.
HRANITElritCA, /. zensko cejade koje hrani
(vidi hranitej) i s osobitijem znacenem.: dojijn.
— isporedi hranitejka, hranitejnica. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (hranitejica,
dojnica ,nutrix. educatrix, altrix, alumna, mater
nutricia'), u Belinu (, balia, nutrice, donna che
allatta gV altrui figliuoli' ,nutrix' 12.5''), u BjeJo-
stjencevu (kajkavski hranitelica, gojitelica ,nutrix,
altrix, alumna, nutriens, educatrix'), u Jamhre-
sicevu (hranitelica ,nntricula, nutrix'J, u Voltigi-
jinu (,nodritrice, allevatrice' ,ernahrerinn') , «
Stulicevu (,nutrix, nutricula, altrix'). Hranitejica
od bogomilosti. B. Kasic, nasi. 224. Nijedne
hranitejice krstjanske ali babe da ne bude u ni-
hovih kucah. M. Bijankovic 5. Ti koja si hra-
nitejica opcena i razdijelnica svega blaga. B.
Zuzeri 276. Hranitejica i majka grijuci sinove
svoje. J. Matovic 7. Hranitejica ,pfiege-mutter'.
Jur. pol. terminol. 388. Hranitejica ,zieh-mutter'.
658.
HRANITEl^KA, /. vidi hranitejica. — Akc. se
mijena u gen. pi. hranitejaka. Hranitejka .die
pflegemutter'. V. Bogisic, zborn. 381. vidi i naj
zadni primjer kod hranitej, b).
HRANITEJNICA, f. vidi hranitejica. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(uz hranitejica) i u Danicicevu (hranitejtnica
, custos femina'). Porucnicu mojego tvrtdago za-
stupjenija i hranitejtnicu precistuju materi. tvoju
podaju ti. Stefan, sim. pam. saf. 9. !Jubim im
ruke kao zasluznim hranitelnicama. D. Obra-
dovic, sav. 67. Grleci slabima rukama blagodari
ranitejnici svojej. basn. 33.
HRANITE^jNIK, m. vidi hranitej. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
HRANITEtiSKI, adj. koji pripada hranitejima.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,nutricius'.
HRANITI, hranim, impf. servare; alere. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. hranah, u
aor. 2 i 3 sing, hrani, u part, praet. pass, hranen;
u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf. —
Bijec je praslavenska (chorniti) s prvijem zna-
cenem; isporedi stslov. hraniti, rus. xopoHHTb,
ces. chraniti, po(. chronic. — U svijem je rjec-
nicima: u Vrancicevu: , alere; nutrire; pascere;
servare'; u Mikajinu: hraniti, gojiti, odhraniti
,nutrio, nutricor, nutrico, alo, educo, foveo, su-
stentare' ; hraniti, ostaviti, spremiti ,servo, asservo,
custodio, condo, loco, repono'; u Belinu: ,nutrio'
516a; ^alo' 65^. 698a; ,sustineo' 461a; ,tracto' 743*;
,governare, inteso d' animali' 354a; ,servo' 669'';
u Bjclostjencevu : 1. hranim, gojim ,nutrio, alo,
cibo, reficio , foveo, nutrico'. 2. hranim zivinu
,pabulo'; (s dodatkom da se govori u Dalmaciji)
hranim, i^uvam, spravjam , servo, asservo, cu-
stodio, condo, loco, repono etc' ; u Jamhresicevu :
,nutrico, nutrio, cibo, alo' ; u Voltigijinu : ,man-
tenere, nodrire' ,nahron, erziehen'; .custodire, con-
setvare' ,aufbewahren' ; u Stulicevu: .alere, nu-
trire, cibare, alimenta suppeditare; servare, con-
servare, ponere, reponere'; u Vukovu: 1. ,nahren'
,a.lo'. 2. ,bewahren' ,servo', cf. cuvati; u Dani-
cictvu: ,custodire; alere'.
1. aktivno.
a. servare, custodire, starije je znacene: cuvati,
drzati kod sebe.-a) uopce. aa) objekat je sto tje-
lesno. aaa) subjekat je cefade. Drugi hrusovoj
da hrani Stepanb Benculi6b. Mon. serb. 102.
(1332). Pu.scam Marku brvijal, da ga hrani. Mon.
Croat. 132. (1187). Niki pop toliko hrani svete
oStije. Narufin. 44*. Obicujud se, da ih (dukate)
odes hraniti. Korizm. 81''. Hran' mi baretu.
M. Dr2i4 48. On od djeda i pradjeda u iatoku
/, ir '4/ - -i^ ■« • . „^~7
/^
-^flf
HEANITI, 1, a.
fi83
HEANITI, 1, a.
carstvo hrani. I. Gundulic 489. Drzi to, ter
hrani. F. Glavinic, cvit. 223^. Mudri hranit svi
na8toje stvari grajske prij' neg svoje. J. Ka-
vanin 167^. Hranite pomnivo i zatvorate sve
sto imate u vasem stanu svjetovnoga blaga. B.
Ziizeri 27. — n ovom se primjeru smrt shvaca
kao da je cejade: Koja smrt hrani, dru?oj iie da.
Nar. posl. vuk. 140. — bbb) suhjekat je sto ne-
zivo, te je glagol u metaforickom. smislu i znaci
da objekat u nemu stoji. A usti ke ninah da med
hrane, cemerom su otrovane. I. Gundulic 231.
Jer me oci pokrivene prah i suze od svud hrane.
A. Gledevic 52''. Ko zlato svjetlost ima, blago-
miris cvijetje hrani. J. Kavanin 157^. — bb)
objekat je sto umno. Hraniti veru i otstt po-
dobnuju kt igumenomt. Sava, tip. hil.^ j2;las.
24, 221. S jejuze cistocu hrani va veki. S. Ko-
zicic 52a. Blazene i grane od duba zelena, ke
casno sad hrane glas od ne (gospoje) imena. D.
Eanina 137^. Ah nesvijesni sasma Judi ki ho-
cete Jubav hranit' , od koje se bjusti i branit'
svak po svojoj opci cudi. S. Bobajevic 234. Jedan
sam milostan polled vil zudene hraniti kripostan
ziva je sved mene. I. Gundulic 142. Gdje zla-
menja mjesto hrani jos i ostatke male njeke od
mostova koje lani car prostrije priko rijeke. 320.
Hasan velikoga blagajnika mjesto hrani. 561. Da
krstjanske staze slidis, da kriposti hranis svete.
A. Vitajic, ost. 6. Hraniti prijatejstvo ,amici-
tiam retinere'. A. d. Bella, rjecn. 71^. Ki ufaiie
hrane u Boo;u. I. Dordid, salt. 106. Ja cu djevstvo
moje hraniti. D. Obradovic, ziv. .33. Ali, ima li
)udi vrazji naslidnika, koji ovu hrane zlocu? D.
Rapic 126. A onaj koji drzi u srcu svomu ne-
navidost drzi i hrani nemiloga vraga paklenoga.
132. Onog koji vjeru i cast hrani. Osvetn. 3, 12.
— b) kaze se i mjesto gdje se sto hrani. aa) u
pravoni smislu. Pot svoj kupjase i hranase v
casi. S. Kozicic 37^. I Ijudeji jesu ulje, s kojim
jesu jereje i kra]e mazali i v hih oblast posta-
v|ali, V roo:ih hranili. Postila. Ff3*. Sveder 2:a
(cvit) u vodi hrariu ja studeni. D. Ranina SS''.
A vam ce se zsfoda taka prigoditi, kako onorau
ki n njedru hrani svomu zmiju, ka ga ppci paka.
S. Boba|evic 234. Ovo bilje, koje hranu u ka-
menu ovora sudu. Jedupka nezn. pjesn. 237. Na
uzdi di'zi jednu ruku, pri prsijeh drn»u hrani.
1. Gundulic 426. I vojske mu sve satiru i u ve-
rigah rieg^a hrane. 6. Palmotic 1, 79. Alabastro
u kom dragu pomas hrani. I. V. Bunic, mand.
17. Inpolite postovani, u tamnicu ti ga hrani.
P. Hektorovic (?) 114. Gdi crkveno blago hrani.
115. A psenicu liraniti je u zitnicu. J. Kavanin
379^. Mirko dugu dijku preko krila hrani. Osvetn.
2, 112. — bb) u prenesenom, metaforickom smislu.
Hranite utrpjenje v pameteh vasih. Transit. 70.
Dum Mavrom ocem postovanira, u srcu primedno
momu koga hranim. P. Hektorovic 75. Ako to;
srce tve, ko srce me rani, jur drugu Juvezan u
sebi sad hrani. D. Eanina SS*". Da bude hranio i
drzao u srcu stvari. S. Budinic, sum. 2^. Vrionus
zlobu na Aleksanda v srci hranase. Aleks. jag.
star 3, 324. A i ures drag suncani od sve lijepo
vjerenice, ki u srcu gleda i hrani, ne da mu ino
zeljet lice. I. Gundulic 412. Razbludno je tvoje
krilo, u nem hranis bijele lijere. G. Palmotic
2, 26. Jedovite jos privare u himbenom srcu
hranis? 2, 359. Prosi, da bi u tvomu srcu ovi
moguci plamen hranil i nitil. A. Georgiceo, pril.
53. U spomeni sved hranit cu tve besjede. I.
Dordic, salt. 407. Koji u srcu protiva svomu
iskrhemu nenavidost rane. J. Filipovid 1, 176''.
Ako ne uzranis i ne uzdrzis u srcu tvomu ufana
Zajedno i straha. F Lastric, nad. 42. Veee u
prsima hrane otrova protiva svetoj crkvi rim-
skoj. Ant. Kadcid 478. — c) izrecen je nacin
kako se sto hrani u praoom Hi a prenesenom,
metaforickom smislu. Rece im da hrane jos bo)e
svezana (Jezusa) dokoli dan svane pod strazu
s svijeh strana. N. Na|eskovic 1, 131. Vidis
kako te hranim a ti tvrda kamena. M. Drzid
291. Moj ju fdragu) ogneni uzdah raoli, da
me u trudu vec ne hrani. I. Gundulic 224. I
odkriveno stegno hrani. 545. Ogah Veste sve
bozice u velikoj hrane slavi. G. Palmotic 1, 99.
Milosti Bozje koja hrani dusu u bogojubstvu.
Ant. Kadcic 166. Bradu kojii Moskovi obi-
cavali su nositi i raniti velikom pomnom. A.
Tomikovic, ziv. 106. Jakov jase ata cetvrtaka,
a drugoga u povodu rani. Nar. pjes. vuk. 4, 4.34.
jKamo bis ti bile dojke svoje?' ,Hi-anicu ih ko
druge devojke'. Nar. pjes. istr. 1, 26. — d) maze
se izreci, kome Hi cemu je namijeneno ono sto se
hrani. aa) moze biti namijeneno celadetu koje se
izrice: aaa) dativtm. Narod drugi tvoj, kojemu
hranis raj, Boze moj. N. Dimitrovic 73. Na^toj
srce nemu bez oskvrnosti do konca hraniti. F.
Vrancic, ziv. 73. Brace, ovo je jediia vila ka ti
mnogu fubav hrani, ka na ures tvoj sancani
stravila se je i smamila. I Gundulic 184. Nemu
samomu, a ne drugomu hranim veru. F. Gla-
vinic, cvit. 28''. p .^ubice kcerce, hrani Capti-
slavi ove urese. G. Palmotic 2, 223 Kakono je
(zakone) i potvrdi, i vijerno ih nami hrani (duM).
J. Kavanin 103''. Osvijem kuca i duca.ni, ko t'
steditej cacko hrani. 107a. Zarucniku Bozjem
hrane djevstvo u molbi (dumne). 368^. — amo
moze spadati i ovnj primjer u kojemu se govori
0 neziijoj stvari kao o celadetu (u sali): A ja
vas zivot moj hranim naj miliji peceuici ugodnoj
i dragoj bukliji. I. Gunduli6 152. — bbb) akit-
zativom (i genetioom) s prijedloqom za. Za me
svoj obraz i licce jos hrani. S. Mencetid 186. Jer
dukate hranim za ne. M. Drzic 274. Za Ibra-
hima Sinan vece ^neg' li za se sabju hrani. I.
Gundulic 527. Sto hranis onamo unutra za
tvojijeh izabranijeh. ^I. Drzic, nauk. 87. Dare
vece hranim za te. G. Palmotic 1, 306. — ccc)
ovamo bi mogao spadati i ovnj primjer u kojemu
se kaze prijedlogom prod da se sto hrani koine
na stetu: Tuj, viteze, silu hrani prod himbenijem
Trojanima. G. Palmotid 1, 121. — bb) moze biti
odredeno za neku prigodu, potrebu, za neko vri-
jeme. aaa) ovo se obicno kaze akuzativom (i ad-
verbom) s pr jedlogom za. Vided, da necu ja
(jisti), ni oni ne htise, neg da za drugovja hrane
odlucise. P. Hektorovic 8. Ne smislaj nevoje,
neg zivot tvoj hrani za vrijeme za boje, jere te
Bug brani. N. Najeskovic 2, 135. Hranite vasu
vlas potrebe za vece. G. Palmotic 1, 203. Hranit
stogodi za sveca. (D). Poslov. danic. 27. — ovi
primjeri u isto doba spadaju amo i pod aa) aaa):
Hrani mi zivot tvoj za vrijeme za bo}e, skoro ce,
cvijete moj, prod ove nevoje. N. Naleskovid 2, 86.
Tredi (dio) za svoju hranu hranahu sebi i do-
macima svojim. B. Kasid, is. 83. Krajevstvo
svakako hranim ti za pokoj, neprijate} nikako
negoli sluga tvoj. I. Gundulid 189. — bbb) s pri-
jedlogom na. Tim tvoj slavni zivot hrani na
vremena svjetja i bo}a. I. Gundulid 356. — ccc)
prijedlogom do (samo o vremenu). A ti si hranil
dobro vino do sada. Bernardin 16. joann. 2, 10.
Ti istinom hranio si dobro vino do sad. N. Ra-
nina 31a. Neg ga du (tvoj dar) u slavi hraniti
do smrti cijed tvoje }.ubavi. N. Najeskovid 2, 33.
— ddd) samijem adverbom. Iz manega suda pocni
mu tociti ; veci hrani onuda kud demo hoditi.
P. Hektorovic 9. — e) znacene je kao kod fiuvati.
HEANITI, 1, a.
684
HRANITI, 1, c.
2, a) aa) ana) j3) i c, hh). Da vi hrane odi. zla.
Mon. Serb. 28. (1240). Koga Bog Lrani, toga
ruke clovicanske ne mogu ibianiti. Aleks. jag.
star. 3, 265.
b. nutrire, alere, davati home (objektu) hranu.
a) u tjelesnom smislu. aa) subjekai je cejade.
aaa) objekat je celade. Ako bi se nasal ki bi
ditcu hranil. Narucn. SB^*. Sto prorokov ili pri-
povidavcev otajno je hranil i zivih drzal. Po-
stila. h3a. Prigrlivsi ubostvo u kojemu Man-
dalijena tobe hranase. A. Gucetic, roz. jez. 149.
Marijo koja si ranila i iizdigla spasiteja. P. Po-
silovic, nasi. 70b. Hraniti gladne. Azbuk. 1690.
14. Ako moze hranit popa, uaoze i djaka. (D).
Poslov. danic. 3. Imase cuvad, voditi, hraniti
jedinorodenoga vjecnoga sina. Cestitosti. 5. Udo-
vicu koju crkva za |ubav uzdrzase i raiiase. M.
Zoricic, osm. 99. Gladne dice jer ne hranis? V.
Doscn 39t>. Nega do smrti redom hraniti obe-
case. M. A. Eejkovic, sabr. 17. Buduci duzan
sluzit, ranit i uzdrzat oca i mater u svako vrime.
M. Dobretic 444. Gdi sam ja vas }ubio kako
otac sinove, hranio milostivo kako mati ditesce.
■£). Eapic 9. Kakovi je taj vas Bog koj' ne moze
raniti svoje sluge kod sebe, vec ih sije do mene?
Nar. pjes. vuk. 1, 130. Svakom bratu i dobru
junaku koji ore pa sirote rani. 1, 138. Te sij,
sinko, senicu bjelicu, te ti rani i mene i sebe.
2, 438. Da ce dati senice da hrani vojsku. Vuk,
nar. pjes. 3, 83. — hrana se moze izreci in-
strumentalom. Ranila ga si mlikom tvojije prsi.
P. Posilovic, nasi. 75^. Hranih sebe tusnijem
kruhom, malo mlika. J. Kavanin 81^. Jer nas
rani tilom svojim. A. Bai^ic 8. Tko te ranio
jizbinama nebeskim u pustini. F. Lastric, test.
114^. Eanicu te bijelom senicom. Nar. pjes. vuk.
1, 300. Ranila me medom i secerom. 1, 313. Ne
SCO davat cedo na dojije, vec ga rani u svom
manastiru, rani nega medom i Secerom. 2, 64.
I rani ga Jebom bijelijem a napaja vinom crve-
nijem. 2, 445. aino spada i ovaj primjer gdje
sto stoji mj. instrumentala. Ranu lienu sto me
je ranila. Nar. pjes. vuk. 2, 164. u ovom pri-
mjeru stoji yrijeskom uz instr. prijedlog s: Hra-
neci ga s mojim tilom. J. Banovac, prip. 95. —
mjeste hrane, mogu biti u instr umentalu rijeci
trud, muka itd. Koje je on svojim trudom ranio.
A. Baci6 114. Ubivsi nepravedno covika, vaja
vratit onim , koje je on svojim trudom ranio.
uboj. 39. Jer te brat Kam svojim trudom hrani
M. A. Rejkovic, sat. K5a. — bbb) objekat je
ludsko tijelo Hi koji negov dio; ovo moze pri-
padati samome sitbjcktu. S jednom ladom ja stra-
bivo hranim tilo. V. Dosen 57'\ Jer vam muke
Judske uzmu ruke , ter nesite trbusine hrane.
Osvetn. 4, 21. ili kome drugome. Hranim sedmero
grla na kupici i mrezi. S. ^jubisa, prip. 259. —
ccc) objekat je zivotina. Gdi bi ih mogal do-
sotero (svina) hraniti. Mon. croat. 255. (1553).
Zmije je (vilu) jadovne nih mlijekom hranise. D.
Raniiia 45''. Tko ma6ko no hrani, mise hrani.
(D). Poslov. danic. 180. Pak on svine hrani ku-
kuruzi. M. A. Rejkovic, sat. D7''. Kucnim sinom
(gijenom) pak ob zimu hrani. 15^. Ja sam mloko
prosio, te sam jagne ranio. Nar. pjes. vuk. 1, 131.
Ranila devojka lava i labuda. 1, 279. On lice
grdi, sokola rani. 1, 476. Sokolo sivi, ja te ne
ruiiim, ja to no ranim 6ime se rani, ja lice grdim,
tobeka ranim. 1, 47(5. On i (orlusice) skupi u
svil'na nodarca, odnese i dvoru bijolome, pa i
rani litav mo.soc dana. 2, 330. Rani dobro i
koi'ie i Turke. 4, 154. Ko kupua sadi i krma6u
hrani no boji .se gladi. Nar. posl. vuk. 144. Od
ouoga (meda) Sto je bio ostavio da hrani kosnice
preko zime. Vuk, poslov. 73. — bb) subjekat moie
biti zivotina. Ptice tude kako svojo cuva i hrani.
A. Gucetic, roz. jez. 142. Ova jo krava hranila
mlikom, sirom i maslom svu kucu moju. M. A.
Re|kovic, sabr. 57. — cc) subjekat moze biti zemla
koja rada hranu. Zaklinam tebe, zemjo, onim,
koji te je stvorio i zapovidio da svako zivuce
imas na sebi drzati i plodom tvojim raniti. L.
Terzic 808. Hrani zemja Jute zmije. J. Kavanin
77^. Zemja svakog' hranit more.^ V. Dosen via.
Kog' zelena hrani bara. 108b. Sto godi zom}a
hrani. 229*. Kosovo ga i poji i rani. Nar. pjes.
vuk. 2, 418. — dd) u prenesenom smislu, su-
bjekat moze biti ruke itd. Mene rane vase ruke.
Nar. pjes. vuk. 1, 139. Na suhijeh deset zanok-
tica, sto me jedva suhim kruhom hrane. Osvetn.
3, 33. — ee) subjekat moze biti sama hrana. Kad
pastire hrani mliko. J. Kavanin 378''. — b) u
dusevnom smislu, metaforicki. Bog hrani kruhom
od zivota i od razuma. N. Ranina 207*. eccle-
siastic. 15, 2. Hrani, tovi i uzdrzi nas prislavno
pricestenje. A. Komulovic 46. Crijezmo ziv|enje
krepost hrani i jaku cini. M. Divkovic, bes. 98».
Kako kruh tilesni tilo hrani tako na priliku ovi
sakramenat hrani dusu. J. Filipovic 1, 432*.
Pica tila Gospodinova koja hrani i goji dusu u
milosti Bozjoj. Ant. Kadcic 113.
c. alere ac sustinere, znacene kod b shvaca se
u sirem smislu, te znaci ne samo davati objektu
hranu nego i drugo sto mii je potrebno za ziv^ene,
tijem kao da ujedno biva znacene kod a i h. a)
subjekat je cejade. aa) objekat je cejade. Da hranitb
popa po zakonu. Zak. dus. saf. pam. 32. Da ju
hocu hraniti i poctovati kako mater. Mon. serb.
274. (1410). Mene mlada u polaci tvojej hraniti
hoces. Aleks. jag. star. 3, 236. I da z^ua drzat
budo (Turcin), koliko ih je hranit jaki. I. Gun-
dulic 574. S mukom rani deset sinova. S. Mar-
gitii, fal. 66. Rodi majka devet posobaca, sve
i majka udova ranila na preslicu i desnicu ruku.
Nar. pjes. vuk. 1, 123. Rani majka devet mili
sina sve s preslice i desnice ruke. 1, 125. Ne-
vjesta se bani i veoma fall da j' posteno hrani
he gospodar dragi. 1, 355. Rani majka Mate-
riuo zlato, dok je zlato do kude}e bilo. 1, 471.
Ja cu ranit sina Useina, ranicu ga, pa ga oze-
niti. 1, 607. Sto 6e dvoje dece govoriti? oce li
me do smrti raniti? 1, 608. Zasf ja ranim u
mojomii dvoru devet nemo, drugo devet slepo.
to ja ranim s mojom vernom Jubom 2, 8. Rani
majka devet mili sina, ranila ih dok ih odranila.
2, 38. Ja sam tebe, cedo, odranio, ranio sam,
al' rodio nisam. 2, 71. Kraj ga rani sodam
godin dana, da ra§6ora kicene svatove. 2, 152.
Rani cedo carica gospoda, rani cede i neguje
lepo, kako svaka majka cedo svoje. 2, 157. Evo,
mati, Bogom posostrime, ran' je, majko, mene
kakono si. 2, 375. Pa otide k dvoru bijelome,
da on rani ostarjelu majku. 3, 498. Tad zakuka
dvan'es udovicah koje rane trides sirocadi. 4, 124.
Rani sina, pak sa(i na vojsku. 4, 206. Hrani
sirotu na svoju sramotu. Nar. posl. vuk. 348. —
bb) objekat je zivotina. Pastuha da ne hrani.
Mon. serb. 61. (1293 — 1802). Da hrani vsako
solo po jednoga kona kudra. 99. (1330). Ni kohi>
hrane ni ptsb hrane. 135. (1318). Ob zimu i
(ooce) hrani na torn. M. Divkovic, bes. 457*.
Ja sam sabju za sebe kovao, a 2drala sam za
sebe ranio. 2, 502. I usjedni agina dogata koga
aga rani za mejdana. 3, 200. Dobra dora u po-
drumu ranim. 3, 231. Hrani kona kao brata, a
jasi ga kao dusmanina. Nar. posl. vuk. 342.
Hrani pseto da to uje. 342. — b) subjekat je
zcmfa, gora itd. shvaccno je u metaforickotn smislu.
HEANITI, 1, c.
685
HEANITI, 3, iS, b.
aa) ohjckat ,je celade Hi zivotina Gora u nas
kamena hranase Brgata. I. Gundulic 148. Koje
joster zemja liraui (duhove otrovane). V. Dosen
116*. Garevica, zelena gorice! ne ranis li u sebi
junaka? Nar. pjes. vuk. 2, 78. Bog t' ubio, goro
Romanijo! ne ranis li u sebe sokola ? 3, 12. —
hh) ubjekat jp bi]ka. S ceprisi ke hrani gizdavi
perivoj. P. Hektorovic 35. Perivoji ki nevehla
stabla lirane. J. Kavanin 481^.
2. pasivno.
a. vidi 1, a. Negova hranena vera.- Mon. serb.
553. (1536). Odsele jest hraiien od svake pogibi
(vidi 1, a, e)). M. Marulic 173. Jeze i velikoju
veroju hraneno je. S. Kozicic 41a.
b. vidi 1, b, ti jedinom primjeru ima neobicni
oblik f/tjranit mj. liranen. Jer (junad) ranita
tezko zimom hodi. J. S. Kelkovic 95. Hranen
,altus'. A. d. Bella, rjecn. bi6^. Hranen travom
,herbilis'. 368a.
c. vidi 1, c. BogomB hranimij gospodari.. Mon.
serb. 534. (1485). On s Danicom lijepom hranen.
G. Palmotic 1, 290. Mojsije mogase biti hranen
za sina od negove kceri. M. Eadnic 9a. Za pe-
depse 'e hranen gori. J. Kavanin 458^.
3. sa se.
ct. pasivno.
a. vidi 1, a. Da se listb hrani do razloga jjo-
kladbnoga. Mon. serb. 409. (1441). Ke se casti
u tej strane plemenitim judem hrane? M. Ma-
rulic 323. Ne ugaSuje se teplina, da vazda se
pita i hrani. Transit. 92. Zakon stvori ize do
sada hranit se. S. Kozicic 22a. Tebi se hranise
dipli ove samomu. M. Drzi6 25. Tebi se meju
svime, er ju (villi) ti sam rani pogledom tvojime,
od bogov sad hrani. F. Lukarevic 7. Ove se
hrane kako za svete moci. B. Kasic, in. 17. A
od unuk se carskijeh hrane kosti gore neukopane.
I. Gundulic 234. U slavnijeh se djolih hrani
(ime). 431. I ako vam s druge strane visoke se
cesti kite i velika dobra hrane, kad mir s carom
ucinite . . . 454. Malo stoje zloce hude, nu im
se vjecna muka hrani. G. Palmotic 1, 69. Za
otkupe da se moje nim neizmijerna plata hrani.
1, 304. Lijepom krunom ka se hrani u stolnomu
Biogradu. 2, 241. U kijeh se vjeri hrani svako
otajno moje znanje. P. Kanavelic, iv. 8. Gdje im
grijehu i zlobi pravda osvetna hranase se. 588.
KJuci neka *e hrane cuvanjem pripom|ivim prid
pastirom od dus. M. Bijankovic 28. Jer se
onemu casti hrane, ki do konca no sostane. P.
Hektorovic (?) 141. U fratara Kate svete iglica
se draga hrani. J. Kavanin 323a. zio od grijeha,
s koga pako nam se hrani. 426^.
b. vidi 1, b. a) u pravoni sinishi Da se odt
kuce hrani. Mon. serb. 98. (1330). Da se hrani
meseciuomt. 98. Da se crtkovLiiymb brasnom
hranii. 98. Po VLseht crbkvaht. da hranett se
ubozy. Zak. dus. pam. saf. 31. Drugo, da s ta-
kovim odkup|enjem i ofrom su se mogli popi i
sluzabnici crikveni obdrzati i hraniti, kako jest
od toga sam Bog ka biskupu Aronu govoril. Po-
stila. Aala. Tko otaru sluzi od otara se ima
raniti. F. Lastric, ned. iii. Neka se rani tilom
mojijem (stamparskom grijeskom mojijom), na
trpezi mojoj. test. 301^. — b) u metnforickom
smislu. Nauka nilikom cesto rane se. P. Lastric,
test. 36a. A s blagom se dusa rani. V. Dosen 76''.
c. vidi 1, c. Kako se imaju stariji otac i mati
hraniti. Stat. krc. ark. 2, 293. Da se rodite^i
hrane. A. Kalic 356.
)3. refleksivno.
a. vidi 1, a. Sbjudete se i hranite se otb ne-
prijazni (vidi 1, a, ej). Sava, tip. hil. glasn.
•^4, 175. Da se hrani noockvrnen duh vas. Ber-
nardin 34. paul. Ithessal. 5, 2^. Gdi moze moje
srdacce da se hoj ne hrani? G. Drzic 370. Pace
cu rec vece: ka se tebi hrani, ka ti se namece.
H. Lucie 219. Nije trijebi to za ne, za tebe ti
se hran'. I. Gundulic 155. Za malo se pptrpite
i zudjene na pokoje hranite se i drzite. G. Pal-
motic 2, 85. Svaki se hraniti smi listo za slavu.
B. Krnarutic 11. Hraniti se ,sich hiitten' ,caveo'.
Vuk, rjecn.
b. vidi 1, h. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(hraniti se, jesti, blagovatl ,vescor, pascor, edo,
comedo'), u Belinu (,edo' 458a), n Bjelostjencevu
(hranim se, gojim se ,nutricor, nutrior, edo'), u
Stulicevu (,edere'), u Vukovu (,sich nahren' ,su-
stentor'). a) u pravom, tjelesnom znacenu. aa)
uopce. Kako ubozi }udije hode po svetu tert se
hrane. Spom. sr. 1, 38. (1402). Prokle zemju,
neka se u trudu i znoju rani covik na hoj. F.
Lastric, ned. 288. Kako se iziskuje u dici, da
se rane po sebi, uzamsi kasicicu. 380. Da se
posteno hrane, odivaju i zivu. A. Kanizlic, kam.
215. Kad se zaman vi hranite, a svog' puka ne
branite. V. Dosen 236a. I hrani se s zenom
kako more. M. A. Re|kovic, sat. F7a. Naj to
tebe, slugo Milovane, te se rani i oda zla brani.
Nar. pjes. vuk. 2, 176. Pak ti idi svome belom
dvoru, pak se rani dok ti s' sreca javi. 2, 420.
Stare majke, ranite se same! 3, 299. Slabo se
j' hranila. Nar. prip. mikul. 79. Oni piju i
dobro se hrane. Osvotn. 2, 108. Druzinari su
se tanko hranili. M. Pavlinovic, rad. .87. — bb)
izrice se i hrana : aaa) instrumentalom. Koji
se jajerom hrane. M. Drzic 245. TJfaj, er vik
nee hranit se suzama. F. Lukarevic 215. Vocem
otoka ovoga hranimo se. Aleks. jag. star. 3, 231.
Tudijem se ne, hrani, daj mi ovcu, lupezu. I.
Gundulic 149. Cacka moga dvorne sluge obilnim
se brasnom hrane. 219. Ko zvijer, vjetrom ka
se hrani. J. Kavanin 37^. Med sladeni kim se
hranu. 541^. Cijem se hranis? B. Zuzeri 269.
Ilarijon stase u pustihi raneci se travom. J. Fi-
lipovic 1, 285a. u znoju obraza tvoga ranices
se kruhom. F. Lastric, ned. 357. Travama i ko-
rinem se jest ranila za 40 godina. od' 164. Ne
htijase se hranit drugom jestojskom. D. Basic
34. Pas koji se naecom hx-ani. V. Dosen 167b.
Jistbina kojom hranimo so. I. Velikanovic, uput.
3, 5G. Kad so zeludom hranio. A. Kalic 410.
Pak ti ori, to se Jebom rani. Nar. pjes. vuk.
2, 141. Neka prosi da se |ebom rani. 3, 633.
avw vioze spadati i ovaj primjer u kojeni je u
instruinentalu ono sto daje hranu : Do zivota
svoga temtzi selomb da se hranyi. Mon. serb.
112. (1321—1336). — i grijeskom s prijedlogom
s. S vocem i s travami raiiau se. E. Pavic,
ogl. 9. Imam blaga da se ranim s nime. Nar.
pjes. vuk. 4, 119. — bbb) geneUoom s prijedlogom
od. Ott ziva hraniti se. Physiol, no v. star.
11, 200. Eaniti se od rane sto mu ostaje. P.
Posilovic, cvijet. 76. — cce) lokativom s prijed-
logom o (ob). Vidis li, nikomu gdi stete sada
ni', neg li se o svomu boravi i hrani? N. Na-
Jeskovic 2, 118. Ob mitu se hrane. D. Barakovic,
vil. 82. — cc) izreceno je instrumentalom ono
dim se stjece hrana. Da bih konistrico plel ter
se mojimi zu|i hranii. Ziv. jer. star. 1, 228.
Hranim se mojom hitrosti. B. Kasic, zrc. 85.
Koj' se rani macem po krajini kao soko kril'ma
po oblaku. Nar. pjes. vuk. 3, 463. Hranicu se
do groba tkahem na stativama. S. l^ubisa, prip.
78. i s prijedlogom s. S tezkim znojem moras
se hraniti. M. A. Eejkovic, sat. F6''. Osim sabje
i debela doga s kojima se rani po krajini. Nar.
pjes. vuk. 3, 544. — b) u dusevnom smislu, me-
HEANITI, 3, )5, b.
686
HRANENICA, b.
taforicki. Tu^ami se gojim i jadi se hranim.
P. Zoranic IS*). Jer o slatkom tvom pozoru me
se srce hrani. D. Eanina lOo^'. Tko god se
hranio bude ovom picom, raoze vjecni sebi zivot
obecati. B. Zuzeri 299. Cim se rani dusa. A.
Bacic 86. Crkva sveta zeleci da nezini sinovi
na svoja vrimena istomacehem otajstva od sv.
vire i nauka mlikom cesto se hrane. J. Banovac,
razg. 66. ^ Ufanom se poce hranit. J. Krmpotic,
kat. 58. Supje glave vjetrovim so hrane. Osvetn.
3, 21. Va}a nam pocekati i hraniti se nadom.
M. Pavlinovic, rad. 42.
c. vidi 1, c. Ka se ono hrani zvir u ognu,
koja mod ima tu, da moze svim stvarem vrha
doc? D. Ranina 120>^. Hianiti se dobro ,gover-
narsi bene, cioe haversi buona cura' ,bene se cu-
rare'. A. d. Bella, rjecn. 351a. Nijesu se mogli
drukcije hraniti nego se on iiajmi da cuva se-
oska goveda. Nar. prip. vuk. 219.
HRANIV, adj. knji moze hraniti (o hrani) ;
koji se moze hraniti. — Samo u Belinu rjecniku:
,servabilis' 219*, i u Stulicevu : 1. ,alimentariu9,
nutriens'. 2. ,osservabilis'.
HRANIVO, n. cim se moze hraniti. — U Sii-
Ifkovu rjecniku tehnickoga naziv]a. Hranivo,
zool. ,nahrungstotf', tal. ,sostanza nutritiva'.
1. HRANKA, /. imc zensko. — Prije nasega
vremena. Hrantka. S. Novakovic, pom. 111.
RanLka. 96.
2. HRANKA. /. vidi hranitejica. — U nase
vrijeme. Da je Jepsa Bjezanova majka od Smi-
|ane Stojanove hranke. Osvetn. 2, 86. — I kao
tmc sto ga mlada pridijeva mladem zenskom
(,ranka'). Skoroteca. 1844. 249.
1. HRANKO, m. ime musko. — Od xiv vijeka.
Hrantko. De6. hris. 5. 7 i jos nn. mnogo mjesta.
Hranko. 16. 113. Hrani,ko. S. Novakovic, pom.
HI.
2. HRANKO, m. hranenik. — (J jednoga pisca
nasega vremena. Jal' kad tuzi u kolibi majka,
bez svojega ostanula hranka. Osvetn. 2, 107.
HRANKOVIC, m. prezime po ocu Hrankti. —
xiv i XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hranbkovicb). Hrankovict Dobroslavt. G-lasnik.
15, 309. (1348?). Knezb Vlahota Hrankovict.
Spom. sr. 2, 84. (1429).
HRANODAvAC, hranoddvca, m. covjek koji
dajc hranu, vidi hranite}. — U pisaca nasega vre-
mena. Hranodavac ,ernahrer'. Jur. pol. terminol.
189.
HRANODAVALICA, /. zensko dejade koje daje
hranu, vidi hranitolica. — U pisaca nasega
vremena. Hranodavalica ,ernahrerin'. Jur. pol.
terminol. 189.
HRANODOBAVITE^, m. covjek koji dobav(a
hranu. — U Stulicevu rjeiniku : ,frumentator'.
— nepouzdano.
HRANOpOBAVITI, hranodobavim, pf. u Stu-
licevu rjecniku : ,commeatus sibi quaerere'. —
snsma nepouzdano.
HRANODOBAVJtjATI, hranodobavjam, impf.
iiranodobaviti. — U Stulicevu rjecniku. — sasma
nepouzdano.
HRANODOBAVJt'ENE, n. djelo kojijem se
hranodobavi. — U Stulicevu rjecniku: ,commeatus,
cibaria'. — sasma nepouzdano.
HRANOJE, w. ime muSko. — xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu. Hranoje. De6. hris.
5. 7. 8. i joi na vrlo mnogo mje^sta. Glasnik
15, 294. (1348?).
HRANO.TEVIC, »;. prezime po ocu Hranoju.
— XIV i XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (Hranojevicb). Krajislavt Hranojevict. Dec.
hris. 8. BogoslavL Hranojevict. 18. i jos na ne-
kolika mjesta. Pribant Hranojevict. Mon. serb.
123.(1336—1347). Bogoslavb Hranojevi^K. Spom.
sr. 2, 26. (1369—1376). Petra Hranojevica. Mon.
Croat. 102. (1466).
1. HRANOTA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
2. HRANOTA, m. ime musko. — xii i xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu. Kupiht
u Hranote. Starine. 13, 209. (1175). Hranota.
Dec. hris. 42. 49. 60. 101.
HRANOTIC, m. prezime po ocu Hranoti. —
XII i XIV vijeka. Dobrona Hranoticb. Starine.
13, 208. (1175). Rajko Hranoticb. Dec. hris.
26. 94.
HRANSIC, m. prezime. — xv vijeka. Brajko
Hransic. Mon. croat. 112. (1473).
HRANTA, m. ime musko, vidi Hraneta. — Na
jednom mjestu xiv vijeka. Brat mu Hranbta.
Dec. hris. 44.
HRANUCE, n. vidi hrahene. — Na jednom
mjestu XVII vijeka sa starijim oblikom hranutje.
Ki zivot jest pridruzenje duse, hranutje telu. F.
Glavinic, posl. vii. — nepouzdano.
HRANUDA, m.(?) ime musko (?). — Prije na-
sega vremena. Hranuda. S. Novakovic, pom. 111.
Ranuda. 96.
HRANUKATI SE, hranukain se, impf. dem.
hraniti se, slabo se hraniti. — Samo u Stulicevu
rjecniku: ,pauperiem pati'.
HRANUL, m. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka, i oiale u Danicicevu rjecniku (Hranulb).
Hranulb. Glasnik. 15, 290. (1348?).
HRANA, m. ime musko. — xiv t xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu. Hrana Vlbkovicb.
Mon. serb. 190. (1378). ,Quidaai homo Kernpo-
tensis nomine Hrania'. Arkiv. 315. (1657).
HRANATI, hraiiam, impf. iterat. hraniti. —
Na dva mjesta xvm i nasega vijeka. Hranaju
se ubozari s nilii zuji. J. Kavanin 307^. Tijelo
despotovo i danas se hraiia u manastiru Sisa-
tovcu. S. !^ubisa, prip. 89.
HRANEN, m. ime ynusko (uprav jiart. praet.
pass, hraniti). — xiv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (Hrahenb). Hranenb. Mon. serb.
97. (1330). Dec. hris. 21.
HRANENCE, hranencota, n. dijete sto je ko
othranio, isporedi hranenik, hraiienica, hranenice.
— U nase vrijeme. Hraiience .zieli-kind'. Jur.
pol. terminol. 658. Ako je okrivjenik sa sucem
u razmjerju od podjeteta ili hranenceta. Zbornik
zak. 1853. 639.
HRANENICA, /. ona koja je hranena, othra-
nena.
a. zensko dijete sto je od koga othraneno. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,das zuchtmiidchen, die ziehtochter' ,puella edu-
cata in domo mea' s dodatkom da se govori u
vojvodstvu). Bijah kod nega hrauenica. D. Da-
ni6i6, pri6. 8, 30. Takva djoca (siromasna sto
kogod uzme i othrani) zovu se , hranenik' i ,hra-
nenica'. V. BogiSic, zborn. 314. Hranenica ,pflege-
tochter'. Jur. pol. terminol. 38c!. , ziehtochter'.
658.
b. utov^ena krmaca. — Od xviii vijeka. Ako
svine ranonice iio6e sladko jisti. J. S. Rejkovid
4J4. Mlekusfie (na drugom mjestu nazimfie) ispod
hraneaioo, oblo kao va|ak. M. P. Sapcanin 1, 102.
HEANENICE
687
HEASNO
HEANENICE, hraneniceta, n. utovleno prase.
— U Vukovu rjecniku : t. j. prase ,das mast-
schwein" ,porcellus sagiuatus'.
HEANENIK, hranenika, m. onaj kojije hranen,
othranen. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc: hra-
nonice, liranenici. — Od xviii vijeka (vidi kod
b), a izmedu rjecnika u Stulicevu (,alumnus') i
u Vukovu (1. ,z6gling' , alumnus'. 2. ,das mast-
schwein' ,porcus fartilis").
a. musko dijete sto je od koga (ne od svojijeh
roditejaj othraneno. Iz Eibara Marko Batanovic
tuzio svoga ranenika kucevna Radovana Matica.
Glasnik. ii, 1, 46. (1808). Takva djeca (siromasna
sto kogod uzme i othrani) zovu se ,hranenik' i
,hranenica'. V. Bogisic, zborn. 314. Hranenik
,pflegekind' ,allievo'. B. Petranovic, rucn. knig.
B. Hranenik ,pflegesoiin'. Jur. pol. terminol. 388.
,ziehsohn'. 658.
b. utovjena domaca zivotina muska. Oko kuce
kokose pobiju mlogo puta bas i hranenika. M.
A. Ee|kovic, sat. Fl^. Junci moji i hranenici
poklani su. Vuk, mat. 22, 4. Dok potiju voli
hranenici. Nar. pjes. juk. 225. naj cesce o prascu
(vidi u Vukovu rjecniku).
HEANENE, n. djelo kojijem se hrani. — Sta-
rlji su oblici hrahenije i hrahenje. — Izmedu
rjecnika u Belinu (hrahenje 461^. 516^. 743^*), u
Bjelostjencevu (kajkavski hranehe), u Jambresiceou
(hranehe), u IStuiicevu (hranehe i hranehe), u Vu-
kovu, u JJanicicevu {hra,nemje ,custodia; alumnus').
a) sa znacenem kazanijem sprijeda. Vbsacemt
hrahenijemt hrani svoje srbdi.ce. Sava, sim. pam.
saf. 9. Od duhovnoga hrahenija ko se daje
V sakramentu sv. tela. Narucn. 17^. Hrahenje
telesno stoji v jideniju. 20^. Zac hraheuja ovaj,
rijesmo, biti nam ce nasa stoka. M. Vetranic
1, 235. O stvarima potrebnijem hrahehu uasega
tijela. S. Eosa 77'>. JDa jim nije u hranehu buua.
J. S. Eejkovic 161. — h) ono sto je hraneno
{dijete). Strinutt bysti. s prestola ott svojego
hrahenija. Okaz. pam. saf. &U. Ott svojego hra-
henija postrada. G-lasnik. 11, 159. Majci tuznoj
hoce ugrabit svoje hrahenje. M. Vetranic 2, 413.
Poiines hrahenje jes pogubil me milo. 2, 454.
Sinko, ma kriposti, sinko, me hrahenje! M.
Drzic 37.
HJRANES, m. ime musko. — Prije nasega
vremena. Hranesi.. S. Novakovic, pom. 111.
EahesB. 96.
H^ANEVAC, Hrahevca, m. selo u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 62.
HEANEVATI, hrahujem, impf. Herat, hraniti.
— U dva pisca cakavca xv i xvii vijeka. A
Marija hrahevase fse ove rici. Bernardin 9. luc.
2, 19. O carstvo turacko, cemu se hrahujes? I.
T. Mrnavic, osm. b9.
HEANIC, in. prezime po ocu Hrani. — Hra-
nici su bili sinovi Mrane Vukovica: Sandal (vidi),
Vukac. Vuk; u starijim spomenicima pisanima
cirilovskijem slovima ne poznaje se, treba ii ei-
tati h Hi u: mozebiti s toga kasnije pisu Sandafu
prezime: Hranic. — Izmedu rjecnika u Danici-
cevu (kod Hi-anict). Kako su Hrahici milostb odt
kra|a isprosili da soli, prodaju u Sutorini. Spom.
srb. 1, 45. (1403). Knezt Ylbkaci. Hrahici. . . .
Vojevoda Santdajt Hrahict. Mon. serb, 256.
(1405). iSanda} Hranic. G. Palmotic 2, 519. Kad
odstupi Sandaj. Hranic. J. Kavahin 185^.
HEAPATI, hi-apjem i hi-apam, impf. vidi hro-
piti. — U naie vrijeme a tjevernijeJt cakaoaca.
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. hropati). Vavek
mi male grlo hrapa. Nar. prip. mikul. 102.
1. HEAPAV, adj. asper, salebrosus, po kojemu
svuda ima sto uzdignuto Hi udubeno; suprotno
gladak. — Moze biti rijec praslavenska (od os-
nove chorp), isporedi pof,. chropawy. — U nasemu
se jeziku javja istom od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,rauh, uneben' , asper'). a) sa
znacenem kazanijem sprijeda. OJusti i baci gorhu
rapavu koru. Z. Orfelin, podr. 263. Uzmi hra-
pave metvice. 423. Hrapavi putovi neka budu
glatki. Vuk, luk. 3, 5. Svom silom tresnusmo
o hrapaye zile, sto se oprecile po uskome putu.
M. P. Sapcanin 1, 101. — b) ritav, prnao. —
samo u Vukovu rjecniku s dodatkom da se go-
vori u Grb^u. — c) hrapava kost, necrosis, hem.
,knochenbrand', bolest na kosti s koje gnije. —
na Bracu. V. Tomic.
2. HEAPAV, adj. raucus, o glasu (pa i o grlu
i 0 ce}adetu u kojega je ovaki glas), kad s na-
zebli Hi s koje druge bolesti Hi maJiane u grlu
nije cist i jasan, nego ostar, neugodan, dubok.
— Badi postana isporedi hrapati, hropiti. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(hrapavfc , raucus'). Stefani. narecenb bystb Urost,
i sb jestb hrapavyj ki'ajb. Glasnik. 42, 257. (xv
vijek). Hrapavyj krajt. Okaz. pam. saf. 51. 60.
69. 70 Glasnik. 10, 264.
HEAPAVAC, hrapSvca, vi. a) hrapav kamen.
Vidi ga uz oni hrapavac. S. ^ubisa, prip. 153.
— b) vrsta g^ive. Hrapavac, poj. chropawiec
(Dolichos) , kapuzinerpilz , Boletus scaber Fr.
(Janda). B. Sulek, im. 109
HRAPE, hrapa, /. pi. nejednakosti (guke i
jame) po cemu s cega je ovo hrapavo. — vidi 1.
hrapav. — (J Vukovu rjecniku: ,unebenheiten'
,asperitas'.
HEAP^jAV, adj. vidi 2. hrapav. — U nase
vrijeme. iznutra se zacuje krupan hrapjav glas.
Nar. prip. bos. 1, 38.
HRAPJ^ENE, n. u Stulicevu rjecniku: ,arctus
somnus'. — Uprav je verbalni supstantiv od hra-
pjeti. — nepouzdano.
HEAPJ^ETI, hrapim (?), impf. u Stulicevu rjec-
niku: hrap|eti, hraplem(!) , arete dormire' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara. — Ako je po-
uzdana rijec, ista je sto i hrapati, hropiti.
1. HEAPONA, m. u kojega je hrapava koza.
— U Vukovu rjecniku: ,der eine rauhe haut
hat' , asper'.
2. HEAPONA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
HEAS^jIV (hrasjiv), adj. vidi krastav. — U
nase vrijeme u Istri. Hrasjiv ,crustosus'. D.
Nemanic, cak. kroat. stud. 2, 29. Hrast|iv ,cru-
stosus'. 33.
1. HSASNICA, /. vidi kjuna, cakja (pod b)),
kuka. — Od xviii vijeka. S kopja idu6 na ostane,
s zlatna stolca na trupire, al' s kolnika na po-
lane, s svijetlih poma na hrasnice. J. Kavahin
382*. Gdje su u tutah motike i hrasnice svoje
derail. V. Bogisic, zborn. 403. Hrasnica, hem.
kramp. na Bijeci. F. Pilepic.
2. HEASNICA, /. ime mjestima u Bosni. a)
selo u okrugu traonickom. Hrastnica. Statist,
bosn. 182. — b) selo i opcina u okrugu sara-
jevskom. Hrastnica. 8.
HEASNO, n. ime mjestima. — Vaja da po-
staje od hrast, i da je t ispalo izmedu sin. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (vidi kod c)). a)
selo i opcina u Bosni u okrugu Done Tuzle.
HRASNO
HEASTILNICA
Statist, bosn. 122. — h) Hrasno done i jiforno,
dva sela u Hercegovini u okritffti mostarskom.
252. — c) scoce blisti Stotia. Scliem. zag. 1876.
36. — u spomenikii xv vijeka ima : Dokole smt
na Hrasne. Spom. sr. 1, 135. (1416). Danicic u
rjecniku o ovom mjestu kaze : mjesto blizu Du-
brovnika. bice sadashe Hrasno kod Stona; to je
po svoj prilici, premda bi mogla hiti rijec i o
Hrasnu u Hercegovini.
HRASNO BKDO, n. u Danicicevu rjecniku:
,Hrastbno brtdo', meda je selu ,Kupeltniku' isla
,podt, HrastLno brtdo' (Glasnik. 15, 287 god.
1848?).
HRASOVO]^, vidi krasovo}.
HRAST, hrasta; m. Quercus robur L., vrsta
drveta sto rada zeliid. — isporedi dub, a, i src.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima. osim nom. i ace. sing., i voc: hraste,
hrasti (ali hrastovi). — Neyda je bilo izmedu h
i r V kojeje u nasem jeziku ispalo, te je s oblikom
chvorstT. i s drugijem znacenirna rijec prasla-
venska, isporedi stslov. hyrast-B ,sarmentum, du-
metum', rus. xBopocTB , suho pruce, grane, ces.
chrast ,gestrauch, reisig, waldlaub', poj. chrost
.gestriiuche, reisig', chrost ,gerassel, gerausch, ge-
prassel', chwarszczec, chwarstac ,knarren, rasseln'.
Miklosic misli da je prvo znacene ,treska, siim^
i da osnova chvorst postaje ojacanem od nepo-
tvrdene chverst (sto bi mcgla biti onomatopeja);
od ovoga znacena moglo je postati drugo : suho
jyruce, grane, pa i grin (isporedi sum, suma i
susan, susneti). k tome trcha dodati da po juz-
nijeni stranama dub (quercus) cesto raste kao
grm. — Od xiv vijeka, i u svijcm rjecnicima: u
Vrancicevu 119; u Mikajinu: hrast, dub ,cerru.s';
u Bclinu , quercus' 600^' ; ,cerrus' 186'^ ; u Bjelo-
stjencevu: , quercus'; it Jambresicevu: , quercus';
u Voltigijinu: ,cerro' ,eiche'; u Stulicevu: ,cerrus,
quorcus'; u Vukovu: ,die eiche' , quercus', cf. src;
u Danicicevu : hrastt , quercus'. a) uopce. Hrastt.
Glasnik. 13, 370. (1336—1346). Na veliky hrastt.
Sr. letop. 1847. 4, 54. Na kri.stonosint hrastt.
4, 53. (1381). Na hrastb ... Na 2 hrasta . . . Mon.
Serb. 264. (1389— 14U5). Nije jele ni bora, hrasta
ni jasena. M. Vetranic 1, 4. Jak sijecci hras
rasiku. D. Zlataric 3^. O klisurah strme Juti
gledas visjot divje hraste. I. Gundulic 218. Rudi
jasen, brijes siroki, i hras davrii tu se ustara.
40_'. Absolon obisen o jednomu rastu. M. Eadnic
SSe^. Zobju zijer pod rastom. S. Margiti6, ispov
112. Za jedan rast uzimao je po cekin. Starine.
12, 35. (1712). Kada s' cedar i hrast trese, vez
i sita razstire se. J. Kavaniu 263''. Hras ki
kruni vrh od gore. I. Dordic, uzd. 17. Kakono
i Absolon, komu gizdavi percin sluzi za licinu,
kojom se obisi o rastu. F. Lastric, ned. 328. A
kri2 ovi bise od rasta vas zelena. P. Knezevic,
muk. 37. Dodo pod jedan dub od hrasta. D.
Basic, 14. Kad hrast tvrdi vatrom gori. V. Dosen
89>^ Gdi se iz rasta izvijaju str^eni. M. A. EeJ-
kovic, ^sat. G3i'. Pod rast koji u debolom ladu.
H4a. Supaj rast govori. sabr. 47. S hrastovima
bije ple6i uvitima. N. Marci 82. Ovdi ceri vi-
soki, rasti, brize, bukve, potajni lug. M. Katanci6
42. Na jedan put se rast ne posije6o. Nar. posl.
vuk. 186. Nas dvoje tuino, na lik obezgra^ena
hrasta. S. l^ubisa, prip. 199. Tek muna je gona
iz obiaka od juna^,kog do junafikog hrasta. Osvetn.
2, 175. Hras (u rukopisu xvi vijeka), hrast,
cslav. hrast'i,, rus. xiipac-rie (Arbutus unedo), 6es.
ohrast (Quorcus aogilojjs), quercus (u starom ru-
kopisu, Jaiiibresic, Stulli, Bjelostjcnac), (Quercus
robur L. (Vuk, Vodopic), v. rast. B. Sulok,
im. 109. Rast, 1. Quercus L.; 2. Quercus robur
L. (Sab^ar, i u rukopisu xvii vijeka), v. hrast.
324. — i s priiljevima za neke osobite vrste.
Hrast brdnak, Quei'cus sessiliflora L. (u krize-
vackoj okolini). B. Sulek, im. 110. Hrast crni,
traubeneiche (Sladovic), Quercus sessiliflora Sm.
110. Hrast luzni, Quercus pedunculata Ehrh. (u
krizevackoj okolini). 110. — b) ime mjestiina. aa)
nekakco mjesto sto se pomine xv vijeka. Prodah
im jednu zemju ka je pri Hrasti na poludnik:
toj zem|i jest kotar ot potoka gori v Hrast.
Mon. Croat. 57. (1433). — bh) mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskoin. Livada na Rastu. Sr. nov.
1868. 256. cc) mjesto u Srbiji u okrugu uiickom.
Zem]a kod Rasta. 1861. 177. — dd) Hrast Ore-
hovica, seoce blizu Trsata. Sohem. segn. 1871. 65.
HRASTA, /. vidi krasta. — U nase vrijeme u
Istri. Hrasta ,crusta, scabies'. D. Nemanic, eak.
kroat. stud. 1, 19.
HRASTAC, hrasca, dein. hi-ast. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
HRASTAK, hraska, m. vidi hrastac. — Samo
u Stulicevu rjecniku (hrastak, hrastka).
HRASTAN, hrasna, adj. koji pripada hrastu,
hrastovima, koji je naciiien od hrastovine. — t
izmedu sin ne cuje se, ali se nalazi pisano. —
U jednoga pisca xvn vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,cerreus, cerrinus'). Koiia hrastna
nek ugradi. I. Zanotti, en. 15. Hrastnu gredu
razcipa. 32.
HRASTAV, adj. vidi krastav. — isporedi hrasta.
— U nase vrijeme u Istri. Onde su divojki, sven
je hrbat hrastav. Nar. pjes. istr. 2, 147.
HRASTA VAC, hrastavca, m. Betonica L., iieka
bi^ka, crna bukvica, rani list. — isporedi hrasta.
Hi-astavac, ces. chrastavec (Scabiosa), Betonica
L. (u Istri). B. Sulek, im. 110.
HRASTE^, m. Helminthia ochioides Grtn., neka
bi^ka. — U nase vrijeme u Dubrovniku, a izmedu
rjecnika u Vukovu: rastej bez znacena s dodatkom
da se govori u Dubrovniku. Hraste}, ces. chrastel
(Hura), Helminthia echioides Grtn. (Vodopid). B.
Sulek, im. 110.
HRASTE NIC A, /. seoce u Hroatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Razdije|. hrv. 55.
HRASTI, m. pi. nekakvo selo. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 150.
HRASTICEVO, n. selo i opcina u Bosni u
okrugu travnickoin. Statist, bosn. 184.
1. HRASTIC, m. dem. hrast. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Jambresicevu (,quercula'), u
Stulicevu (uz hrastcac), u Vukovu (rastic), u Da-
nicicevu (hrasticL). 2 hrastica. Mon. serb. 267.
(1389—1405). Sikuci mlade rastiie. M. A. Re}-
kovic, sat. G4a. Ki ste s mauuiu rasli kot mladi
hrastici. Jacke. 120. Ivosaci behu posedali pod
rastic da kuju kose. M. D. Milicevid, zim. ve6.
312.
2. HRASTIC, wi. prezime. — xv vijeka. Hra-
stica Kovafia. Mon. croat. 140. (1490).
HRASTICAK, hrastidka, m. dem. hrastii. —
U nase vrijeme u Lici. V. Arsenijevid.
HRASTIlv, hrastika, m. hrastova §uma. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing., i voc. : hrastico, hrastici.
— U nase vrijeme u Lici (V. Arsonijevid), a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,quercetum').
1III.\STILNICA, /. imc scliina u llrvatskoj. a)
u zupanijl zagrebackoj. Razdije). hrv. 82. — b)
u zupanlji bjelovarsko-krizevackoj. 114. — Jedno
HRASTILNICA
689
heas6e
se od ovijeh pontine xvi vijeka (kao prezime).
Zidan de Hrastilnica. Mon. croat. 252. (1552).
HRASTIN, VI. neJcaJcvo selo. — Prije nasega
vremena. Hrastint. S. Novakovic, pom. 150.
HRASTINA, /. vidi hrastik. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (,quercetum'), u Jamhresicevu (,quer-
cetum'), u Stulicevu (uz hiastik). — Ovako se
zovu i dva sela u lirvatskoj u zupaniji zagre-
backoj. Eazdije|. hrv. 81. 88.
HRASTISTA, n. pi. (?) ime nekakvu mjestu.
— Prije nasega vremena. Hrastista. S. Nova-
kovic, pom. 150.
HRASTOCAK, m prezime. — xv vijeka. Antol
Hrastocak. Mon. croat. 96. (1465).
HRASTOKI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. RazdijeJ. hrv. 70.
1. HRASTOV, adj. koji pripada hrastu, lira-
stima. — Od xvi vijeka, a izniedu rjecnika u
Mikajinu (hrastov, od hrasta ,cerreus, cerrintis'),
u Belinu (,qnernus' 600^; ,cerreus' 186b), u Bje-
lostjencevu (,quercinus' ; hrastova kora ,suber'),
u Jambresicevu (,querceus'), u VoUigijinu (,cerreo,
di cerro' ,eictien'), u Stulicevu (v. hrastan), u Vu-
kovu (rastov ,eichen' ,querceus'). Pri trupu hra-
stova. M. Vetranic 2, 120. Sohe hrastove. M.
Drzic 34. Da usijeku hrastovu tojagu. 415. Stahu
nocnijeh sred pokoja kucarice opleteno od hra-
stovijeh tancijeh hvoja. I. Gundulic 289. Meko
sedlo ne sedla me, neg hrastovi samar. J. Ka-
vanin 417*. Za granu hrastovu. I. Dordid, salt.
208. Dobiti ce sanduk od rastovih dasaka. M.
A. Rejkovic, sabr. 67. Eno ti moje selo za onom
rastovom sumom. D. Obradovic, basn. 262. Bere
bice tuj hrastove. N. Marci 84. Namesti parce
rastove daske. Z. Orfelin, podr. 133. Uzmi ra-
stovo drvo. 214. Rastov vrsak u resu se dili.
J. S. Re^kovic 118. Tri drveta od rastova duba.
Nar. pjes. petr. 1, 35. Gladak kao rastova kora.
Nar. posl. vuk. 41. Krom onoga koji gromom
krece, ter udari u hrastove grane. Osvetn. 1, 20.
A to kleto odijolo da ga nadres na hrastovo
koje. 2, 51.
2. HRASTOV, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 207.
1. HRA-STOVAC, hrastovca, m. hrastov kolac
Hi stap. — Akc. kaki je ii gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i gen.
pi. hrastovaca. — U Vukovii rjecniku.
2. HRASTOVAC, Hrastovca, m. ime mjestima.
a) naseobina u Slavoniji u zupaniji p)ozeskoj.
Razdije|. hrv. 123. — h) Hrastovac gorhi i doiii,
dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. 77.
78. — c) (kajkavski) Hrastovec, selo u Hrvatskoj
u zupaniji varazdinskoj. 99. — d) mjesto u Hr-
vatskoj u protojyresviteratu budackom (u zupaniji
modrusko-rijeckoj). Sem. prav. 1878. 73. — e)
pomine se prije nasega vremena selo s ovijem
imenom. Hrastovact. S. Novakovic, pom. 150.
HRASTOVACA, /. a) hrastova batina. — b)
lada zgradena od hrastov me. — c) brdo u Ve-
lebitu. — U Vukovu rjecniku: rastovaca: 1. ,ein
eichenstock' ,baculus quei-cinus'. 2. lada ,ein schiff
von eichenholz' ,navis e ligno querno'. 3. brdo
u Velebitu ,name eines berges' ,nomen montis'.
HRASTOVAST, adj. gdje ima ninogo hrastova.
— U Stulicevu rjecniku: ,cerris abundans'. —
nepouzdano.
HRASTOVA V, adj. vidi hrastovast. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
HRASTOVCT, m. pil. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 176.
in
HRASTOVICA, /. ime mjestima. a) u Danici-
cevu rjecniku: selo koje je kra| Stefan Decanski
dao Decanima: ,Hrastovica' (Mon. serb. 93. god.
1.S30). ,u Hrastovici' (97). zaseoci su joj bili
,Prilepi' i ,Prekyj Lugb', a meda im je isla ,u
Suhodolt'. vidi i Dec. hris. 11. 12. 60. 78. 79. —
b) dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Razdije}. hrv. 72. 79. — koje se od ovijeh pomine
vec od XIII vijeka. , Terra nostra Hrastoycha'.
Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 166. (1272). Turci uzese
Hrastovicu. P. Vitezovic, kron. 173. vidi i hra-
stovicki, b). — c) niva ne daleko od Plata na
Eorculi. Slovinac. 1882. 188.
HRASTOViCkT, adj. koji pripada Hrastovici'
a) vidi Hrastovica, a). Prilepi, zaseltki. hrasto-
victkij. Dec. hris. 12. Preki lugt zaseltki. hra-
stovictkij. 12. 80. — b) vidi Hrastovica, b). Por-
kolab grada hrastovickoga. Mon. croat. 252. (1552).
HRASTOVINA, /. hrastovo drvo. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (hrastovina,
drvo od hrasta ,lignum cerrinum') gdje naj prije
dolazi, u Belinu (.quernum lignum' 600^; ,lignum
cerrinum' 186''), u Stulicevu (,lignum cerreum'),
u Vukovu (rastovina ,eichenholz' , lignum quer-
cinum'). a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Uzme covik jedan klinac gvozden te zatuce ni-
koliko u rastovinu. F. Lastric, ned. 121. U vosku
bi, ali u rastovini ne. D. Rapid 350. A J;reci je
suhe hrastovine Nar. pjes. juk. 433. Stap ot
rastovine napravjen. P. Bolic, vinodj. 2, 339.
— b) hrastovo Usee. Goni ji u brdo ter jim
davaj dubovinu oli rastovinu. I. Vladmirovic 45.
— c) sam hrast. Pod gusto dubje zapletene
hrastovine. B. Zuzeri 52. Hrastovina, bukovina,
cerovina debelo narastu. I. Jablanci 179. Gdi
vaja hrastovinu saditi. 195. Hrastovina, querela (u
rukopisu xvm vijeka), Quercus robur L. B. Sulek,
im. 110. Hrastovina tvrda, Quercus pubescens
Willd. (Sab^ar, u Primorju). 110.
HRASTOViSTE, n. vidi hrastik. — U Mika-
jinu rjecniku : hrastoviste, mjesto puno hrasta
,cerretum' ; u Belinu: ,sylva cerrina' 186i> ; u
Stulicevu: ,locus cerris abundans' (iz Mikajina).
HRASTOVISTVO , n. vidi hrastoviste. — U
Stulicevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
HRASTOVKA, /. zuta gjiva tanke stab^ke,
raste po hrascu (u Zagorju). B. Sulek, im. 110.
HRASTOV^iAN, m. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji varazdinskoj. Razdije]. hrv. 97.
HRASTOVSKI, m. prezime. — xvi i xvii vijeka.
Miklous Hrastovski. Mon. croat. 304.(1597). Mi-
kula Hrastovski. Arkiv. 2, 317. (1613).
HRASTOVSKO, n. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji varazdinskoj. Razdije|. hrv. 97.
HRASCAC, hrascca, m. vidi hrascic. — V
Stulicevu rjecniku: hrastcac, hrastcca ,parva
cerrus'. — slabo pouzdano.
HRASCIC, m. dem. hrastac Hi hrastak. —
Samo ii Stulicevu rjecniku: hrastcic uz hrastcac.
HRASCA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj u opcini petrovinskoj. Schem. zagr.
1875. 91. — na drugom je mjestu pisano Hrasde.
Razdije}. hrv. 70.
HRASCAN, m. ime dvjema selima u Medu-
murju. Schem. zagr. 1875. 138. 141.
HRASCANI, m. pi. vidi kod Hrastani.
HRASCE, n. coll. hrast. — Stariji je oblik
hrastje. — Od xvi vijeka. a) uopce. Od hrastja
najdoh zelencu gizdavu. M. Vetranic 2, 142. I
dubje, hrastje i cerje, drinovje, jelje i borje. P.
44
hra§(!;e
690
heboCani
Zorani6 42''. — b) ovako se zove sest sela u Hr-
vatskoj u zupaniji zagrehaclcoj. Kazdije}. hrv.
67. 68. 70 (dva puta). 74. 86. vidi i Hrasca. jedtw
se od nih pomine vec xvi vijeka. Benko Galovic
is Hrastja. Mon. croat. 237. (1535).
HRASCEVICI, in. pi. mjesto u Hrvatskoj. —
U latinskom spomeniku xv vijeka. ,In villa Hra-
schewychy'. Mon. croat. 171. (1500).
HRASCINA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj. Eazdijoj. hrv. 104.
HRASTAK, m. nekakvo mjesto. — Prije na-
sega vremena. Hrastakt. S. Novakovic, pom.
150.
HRASTANI , m. pi. u Danicicevu rjecniku :
selo blizu Prizrena: selima Slamodrazi, Dobro-
dojanima, Neprobistima, Momusi i Bijeloj Crkvi
i§la je meda ,ot£. Hrastant' (Mon. serb. 87 god.
1327). car ga je Stefan dao crkvi arhandelovoj
u Prizrenu: ,selo Hrastani' (Glasnik. 15, 277 god.
1348?). ,s Hrastani' je isla meda selu Vojincu iste
crkve (277). ,otL Hrastani' je isla meda selu Pe-
6anima iste crkve (277). — Drugo ce biti selo u
Pologu kod ,Htetova', s nim je ,s Hrastani' isla
meda selu Selcu u Pologu, koje car Stefan dade
crkvi arhandelovoj u Prizrenu (304). a to bih
rekao da je isto mjesto pod kojim je ,pod Hra-
stany' imao vinograd manastir Treskavac, i za
koje se takode kaze da je ,vt Poloze' a za liim
se pomine i ,Htetovo' (Glasnik. 11, 135 god.
1336—1346). i to bi bilo blizu Prilipa. cf. ,hra-
stanskyj'. — Selo koje je Juraj Vojisajic vojvoda
Doiiih Krajeva vratio braci Jurjevicima: ,Hra-
§tane' (Mon. serb. 378 god. 1434). to 6e biti sa-
dasne selo blizu Imoskoga koje pisu ,Easchiane'.
Schem. di spalato e mac. 1862. 18 (Eascaue.
Eepert. dalm. 1872. 14). — Kraj neki u sadasnoj
Srbiji: car je Lazar dao Eavanici .selo Crtni-
lovbct u Hrastahb' (Sr. let. 1847. 4, 54 god 1381).
carica je Milica dala Hilandaru tri zaseoka ,u
Hrastahi,' s crkvom u Ibru (Mon. serb. 568 god.
1403 — 1405). ovima nema za nominativ potvrde.
HEASTANSKI, adj. koji pripada Hrastanima
— U Danicicevu rjecniku: ,hrastanLskyj', twv
,Hra§tani' : selu je Studencanima crkve arhan-
delove u Prizrenu isla meda ,do mede hrastanLsko'
(t. j. onijeh Hrastana kod Prizrena) (Glasnik.
15, 277 god. 1348?). — manastir je Treskavac
imao zemje ,do puti galickoga i do puti hra-
Stanskoga' (Glasnik. 13, 375; 11, 131. 132 god.
1336 — 1346). a to je mjesta Hra§tana blizu Pri-
lipa, jer su ondjo Galicani.
HEB, m. neka bi(ka, kuni rep. — U Sulekovu
imeniku. Hrb, rus. pauHHKa, Achillea millefolium
L. (Sabjar). B. Sulek, im. 110.
1. HEBA, /. vidi rpa. — Same u Vrancicevu
rjecniku (,harba' ,struos').
2. HEBA, /. nahodi se na nekoliko mjesta, ali
svud treba jamacno citati harba. Njeki u ruci
hrbu nosi, kopje vito njeki ima. I. Gundulid 407.
Kijovski puci hrbe i stite nose u ruci. 440. Hrba
Melimeta, a Duraka zgodi puSka. 524. Prace,
hrbo, strijele, luci. (j. Palmotid 1, 57.
HEBAT, hrpta i hrbata, m. dorsum, strazna
strana (udskoga i £ivotimkoga tijela izmectu ra-
viena i nize. — isporedi leda. — -a- stoji mj.
negda^nega t, te maze ostati u svijem padezima,
Hi ispasti u svima, osim nom. i ace. sing, i gen.
pi. hl'-bfitu ; onda b i.spred t mijena .se na p,
ali sc nalazi pLmnn. — Rijec je praslaoenska
(chn-bbt'i,) , isporedi xt.slov. hr'hbr.t'i. i hribbt't,
rus. -xpt^ocT'i., ceH. chibot i liibet, po}. chrzybiot
t grzbiet. — U svijcm je rjednicima: u Vrandi-
cevu jtergum'; u Mikalinu: hrbat, leda ,dorsum,
tergum' ; u Belinu: hrbat, hrbata , dorsum' 279a;
, spina dorsi' 653a ; u Bjelostjencevii: (kajkavski)
1. hrbet, hrbat , dorsum, tergum'. 2. hrbet med
lopaticami ,interscalpium'; u JambreSicevu: hrbet
,dorsum' ; u VoUigijinu: hrbat, hrbata ,schiena,
dosso' ,riicken'; u Stulicevu: hrbat, hrbata ,dorsum,
tergum' ; u Vukovu : gen. hrpta (hrbata) ,der riicken'
,dorsum'; ti Danicicevu (hrtbttt ,dorsum'). a) u
pravom sniislu. Udari kopijemi, po srede ledvij
vi. hri.bt.tf. i vt desnuju myscu. Glasnik. 11, 91.
(xiv vijek). Otvrze za hrbat tvoj vse grihe moje.
Narucn. 52*. Hrbat nih vazda pregibli. Anton
Dalm., nov. test. 2, 15. paul. rom. 11, 10. Uzet
s mjerom stvari ove: od jazavac vitno rebro, i
od hrta lijeve desni, od komarca hrbat desni. M.
Pelogrinovic 199. I na hrbat polozivsi u grad
unese ga. F. Glavinic, cvit. 9'^ Niz zid doli
niki na vrat, niki na hrbat bubnuhu doli. 275a.
Izdjelao si bat za svoj hrbat. (D). Poslov. danic.
35. Uzeo je tud bat na svoj hrbat. (Z). 148. I
na negov beli hrbat jaram obisiti. Jacke. 139.
Leh mi kladite lonac na hrbat. Nar. prip. mikul.
15. — -a- ostaje u svijcm padezi)iia. Na hrbatu
momu kovase grisnici. M. Alberti 83. I obraca
nim hrbate, ko da nijesu vrsti svoje. J. Kavaiiin
54a. Obruem hrbate krajeva. S. Eosa 13^. A
uvati popa Golovi6a, te mu odbij od rbata meso.
Nar. pjes. vuk. 4; 492. Trista bata (stapa) po
tudemu hrbatu ne boli nijedan. Trista stapa po
tudemu hrbatu ne cuju se. Nar. posl. vuk. 320.
Pop magarcu na hrbatu. S. ^ubisa, prip. 244.
— -a- ispada. Za kra}evima plecma i za vsakoga
gospodina hrbtom. Mon. croat. 245. (1^544). Na
hrptu gospodinovu. Michelangelo. 40. Cisti dakle
pete, al' ce druga biti, za malo kudija po hrbtu
letiti. M. Kuhacevic 104. Neki stiza za rep liju
krivu, ter joj dere s hrpta kozu zivu. Osvetn.
4, 25. — b) u prenesenom, smislu, o brdima. Vise
crtvene stene lirtbttomL. Glasnik. 24, 257. (1381).
Na Oselu Eptu. Stat. pol. ark. 5, 313. (1665),
vidi Koziji Hrbat.
HEBATAN, hrbatna, adj. koji pripada hrbatu.
— U Stulicevu rjecniku: ,quod ad dorsum attinet'.
— slabo pouzdano. — Ij istom rjecniku ima i
adv. hrbatno ,instar dorsi' (s dodatkom daje rijec
ruska).
HEBATAST, adj. u koga je hrbat. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,cho a il dorso' ,dorsualis'.
HEBATSKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v. hr-
batan. — nepouzdano.
HEBESA, /. ime kozi.
HRBINE, /. pi. planina u Bosni. F. Jukic,
zem}. 28.
HEBLIC, m. prezime. — xvi vijeka. Simun
Hrblid. Mon. croat. 184. (1503).
HEBl^AST, adj. vidi 1. hrapav. — U Stulicevu
rjecniku: ,scaber, scabrosus, asper, salebrosua etc'
— nepouzdano.
HEBJ^AV, adj. vidi hrbjast. — U Stulicevu
rjecniku — nepouzdano.
HEBljiAVlSTE, n. hrb]avo mjesto. — U Stu-
licevu rjecniku: ,salebrae'. — nepouzdano.
HEBI^AVIStVO, n. vidi hrb}avi§te. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
HEBl^AVOST, /. osobina onoga sto je hrb(avo.
— U Stulicevu rjecniku: ,scabrum, scabritia, sa-
lebrositas'. — nepouzdano.
HEBl^AVSTVO; n. vidi hrbjavost. — U Stu-
licevu rjecniku. — nepouzdano.
HRBOCaNI, m. pi. u Daniiicevu rjecniku:
HRBOCANI
691
HEEBE^AV
,Hrr.bocani', selo koje je kra} bosanski Tomas
dao sinovima vojvode Ivanisa Dragisica s gradom
KJucem i s mnogim drugim selima (Mon. serb.
439 god. 1446).
HRBUT, m. Centaurea solstitialis L., neka bi^Jca,
zuta sjekavica. — isporedi hrbuta, hrbutina, har-
buda. Hrbut, hrbuta (liarbuda), ces. charba,
cbarpa, chrpa, po}. chaber, chabrek (Centaurea
cyanus) , mrus. xpooycTt , xpaSycT-B (Carduus
crispus), rus. xcopi., xaop^b (Phleum). Centaurea
solstitialis L. (u Zagorjii). B. Sulek, im. 110.
HRBUTA, /. vidi brbut.
HRBUTINA, /. vidi hrbut. — U nase vrijeme
u Istri. (S cakavskijeni akeentom) hrbutina, herba
quaedam. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 1, 59.
HRCEGr, m. vidi herceg. — U nekijeh pisaca
cakavaca xvi vijeka. Atila ugarski hrceg vnide
va vlasku zemju. S. Kozicic 12a'. Sa Otonom
hrcegom od Saksonije. 53^. Visokorojenomu hr-
cegu i gospodinu Krstoforu hrcegu Birtember-
skonju. Postila. 1*. I o nem jesu bill jedni vla-
stele, da mnogi od nih jesu tako i toliko kako
jedan hrceg moguci bill. Anton Dalm., ap. 23.
HECEGOVIC, m. prezime, vidi Hercegovic. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Grgur Hrcegovic.
Stat. po|. ark. 5, 312. (1662).
HRC, m. vrsta gjive, vidi 2. break. — U §n-
lekovu rjecniku. Hrc, vrst g|ive (u Zagrebu), v.
hrcak. B. Sulek, im. 110.
1. HRCAK, hfcka, m. Cricetus frumentarius,
zivotina slicna viisu i stahoru. a- ostaje sarno
u nom. i ace. sing., i u gen. pi. — Akc. se mi-
jena u voc: hfcku, hfcci, i u gen. pi. hfcaka.
— Bice stara rijec, isporedi slovac. chrcek. —
Postaje po svoj prilici od korijena glagola hr-
kati (prezimluje spavajuci). — Izmedu rjecnika
u Vukovu: rcak i break ,der hamster' ,mus cri-
cetus'. Hrcak, Cricetus frumentarius. J. Pancic,
zoolog. Ibl. — Bice ista rijec i prezitne Rcak ti
narodnoj pjesmi nasega vremena. Rcak Peja
zem|i pogledao. Nar. pjes. vuk. 3, 557. Onda
dipi mladi Rcak Peja. 3, 558.
^ 2. HRCAK, hrcka, m. neke vrste gjiva. — U
Sulekovu imeniku, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (kajkavski hrcek ili hrcka, gliva ,spon-
giolus, digitellus'). Hrcak (hrcek) (Bjelostjenac),
spongiolus, 1. Morchella esculenta Pers. (Sab|ar);
2. Helvella Pers. (Janda). B. Sulek, im. 110.
Hrcak divji, Helvella suspecta Krombh. (Sab|ar).
Hrcak gorski ili siroki, Morchella escul. var. ro-
tunda Fries (Sabjar). Hrcak po|ski, Morchella
esculenta var. conica Fries (Sabjar). 110.
HRCE, hrceta, n. dem. hrt. — Ispred nastavka
cet ne cuje se t. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,ein junger windhund' ,ca-
tulus vertagi'). Ostalo je hrce u aharu. Nar.
pjes. vuk. 2, 271. Viknu bane iz bijela grla ne-
kakoga hrta Karamana, sto je hrce na lov naucio ;
skoci hrce i odmah dotrca. 2, 285.
HRCITI, hrcim, iinpf. vidi hrkati. — Samo u
Voltigijinu rjecniku: ,herciti' ,ronfare' ,sclinar-
chen'.
HRCKA, /. vidi 2. hrcak. — U Bjelostjeneevu
rjecniku kod hrcek.
HRCKO,jw. vidi 2. break. Hrcko (Sab|ar), v.
hrcak. B. Sulek, im. 110.
HRDALO, m. prezime (uprav koji hrda). —
V nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
HRDANE, n. djelo kojijem se hrda. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
HRDATI, hrdam, impf. biti, lupati, tuci (jako
i s bukom). — pf.: hrdnuti, hrnuti. — Akc. kaki
je u inf. taki je u praes. 3 gl. hi-dajii, u aor.
hrdah (osim 2 z 3 sing.: hrda), u ger. praes. hr-
dajuci, u ger. praet. hi-davsi, u part, praet. act.
hrdao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — Bice onomatopeja. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. ,Ne treba hrdat djecu'.
,Ko ono hrda na vrata?' P. Budmani.
HRDEI^jIC, m. vidi hrdejski.
HRDE^SKI, adj. vidi erde|ski. — U narodnoj
pjesmi xviii vijeka, gdje ima i Hrdejic kao da
je prezime. Kakono sam ucinio mlada bana Hr-
de|ica hrdejskoga bana. Nar. pjes. bog. 98.
HRDNUTI, hrdnem, pf. hrdati. — isporedi
hrnuti. - U jednoga pisca Bosnaka nasega vre-
mena. Hrdnu neki o rudinu tvrdu. Osvetn. 2, 139.
HRDOBRAD, m. ime nekijem bilkama. — is-
poredi hrdobrada. — U Sulekovu imeniku. Hr-
dobrad, Stipa pennata L. (Vodopic), v. rdobrad.
B. Sulek, im. 110. Rdobrad, Lactuca scariola L.
(Visiani). 326.
HRDOBRADA, /. vidi hrdobrad. Rdobrada, 1.
Lactuca scariola L. ; 2. Stipa pennata L. (Lambl) ;
3. Dactylis ^glomerata L. (Praunsperger, u Dal-
maciji). B. Sulek, im. 327.
HRDOROGA, /. psovka starome zenskome ce-
jadetu. — Nejasna znacena (od hrdati i rog).
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(rdoroga ,schimpfwort gegen ein bejahrtes weib'
,convieium in feminam'). Da bi mi dijete izbavio
iz namjene i pritrune stare kobne hrdoroge. V.
Vrcevic, niz. 328. Da nam pomete trag od bez-
dusnih hrdoroga i krstasica. V. Bogisic, zborn.
561. i u nase vrijeme u Dubrovniku (hrdoroga).
P. Budmani.
HREB, m. pan, stablo, deblo. — isporedi hrev,
hrek. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (kod hrev), u Belinu (,caudex' 747a),
u Stulicevu (v. hrek iz Mikajina). Li hreb iz-
gulili nismo iz dubine. I. T. Mrnavic, osm. 122.
Ter mu (boru) podsiceni hreb slomi oholast. 167.
Koliko se je naj dalecije otisnuo od hreba (u
rodstvu). Ant. Kadcic 424. Tesko kuci bez coeka
a ogiiistu bez hreba! (U Boci). Nar. posl. vuk.
315.
HREBA, m. ili f. ime musko ili zensko? —
Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 111.
1. HREBATI, hrebam, impf. o glasu sto se
cuje kad se iz suda toci sto zitko. — Samo u
Bjelostjeneevu rjecniku: hrebam ,bilbo, biibio'.
2. HREBATI, hrebam, impf. vidi vrebati. —
Samo u Voltigijinu rjecniku: ,spiare, appostare,
stare in agguato' ,lauern'.
HREBE^iAN, m. ime musko. — xiv i xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Hrebejanhj. Hre-
bejant Bogoslajict. Mon. serb. 243. (1399). Celnikb
veliky Hrebejant. 269. (1405). Kneza Hrebe|ana
Dabisica. 483. (1460). Po knezu Hrebe|anu Da-
bisicu. 505. (1466).
HREBE]^AN0Vl6, m. prezime (po ocu Hre-
belanu). — xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Hrebe|anovici.) . Kneza Ivanisa Hrebe-
|anovica. Mon. serb. 368. (1432). Po knezu Iva-
nisu Hrebejanovicu. 399. (1439).
HREBE^jAST, adj. vidi hrebejav. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
HREBEJAV, adj. pun hridi, kamena, divli
(o mjestu). — JJ Belinu rjecniku: ,alpestro e al-
pestre, significa aspro, rigido' ,silvestris' 66a; u
Voltigijinu: v. hridan; u Stulicevu: v. hridan.
HRE BER
692
HREl^A
HREBER, m. tijelo osalcaceno, bez uda. — U
Stulicevu rjecnikii: ,busto' ,truncus' s dodatkom
da je iizeto iz brevijara i s primjerom : Hreber
Dagonte jedin osta na mjesti svojem ,Dagon solus
truncus remauserat in loco sue'. — nepouzdano.
HREBETANE, n. dijelo kojijem se hrebece. —
U Bjelostjencevu i u Voltigijinu rjecniku.
HREBETATI, hrebedem, imj)/. dissonare, kad
dva glasa Hi vise glasova ne slazu se kao sto
treba kod pjevana Hi svirana. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku : ,absono, dissono, male sono, non
recte sono'; u Voltiginu: ,dissuonare, stonare'
jiibellauten, entstimmen'; u Stulicevu: , dissonare'.
HREBET][.IV, adj. koji hrebece. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: ,absonus', i u Stulicevu: ,dis-
sonus'.
HREBINAC, Hrebinca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. (kajkavski) Hrebinec. Raz-
dije}. hrv. 64.
HREBINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdije}. hrv. 88.
HREBl^E, n. coll. hreb. — U Belinu rjecniku
sa starijim oblikom hrebje ,trunci arborum'. 747^.
— S nesto drukcijim znacenem u nase vrijeme u
Spjetu: hrebje, lozje. M. Pavlinovid.
HRECAC, hrdcca, m. vidi hrecic. — U Stu-
licevu rjecniku: ,parva stirps, caudex'. — nije
dosta pouzdano.
HR;^CAK, hrecka, m. dem. hrek. — U Vn-
kovu rjeenikti: hrecak, zilica u drveta ,wurzelchen'
,radicula' s dodatkom da se govori u Dubrovniku ;
ali je ova znacene sumnivo, i mislim da u Du-
brovniku hrefiak znaci samo : inali hrek, vidi
hrecic.
HRECAN, hrecna, adj. koji pripada hreku; u
kojemu sit mnogi hrekovi. — U Belinu rjecniku:
hrecni ,pertinente a tronco' ,caudicalis' 747a, {
u Stulicevu: ,stirpibus refertus'. — nije dosta
pouzdano.
HRe6aNE, n. djelo kojijem se hrece, vidi hre-
cati.
HRECATI, hrecem, impf. kada covjek stogod
pojedo sto je loSim u}em zacineno, a iza toga
ne pije viua, tad ga kasnijo grlo gati, te si na-
stoji pomoci hrecaiiem. na Bijeci. F. Pilepic. —
isporedi hrakati.
HREC^TINA, /. augm. hrek. — U Stulicevu
rjecniku: ,informis truncus'.
1IRE(.'I(J, dem. hrek. — Akc. se mijena u gen.
pi. hrecida. — U Belinu rjecniku: ,parvus truncus'
747a, i u Stulicevu: v. hrecac.
HRECINA, /. augm. hrek. — Akc. se mijena
u gen. pi. hrSSinS,. — U Belinu rjecniku: ,ceppo
d' albero senza frondi' ,truncu3' ISo*, i u Stu-
licevu: ,magnu3 caudex'.
HRiiClNICA, /. dem. hrecina. — Samo u Be-
linu rjecniku: ,stirps' 708^.
HRECJE, n. coll. hrek. — U jednoga 2^isca
xyii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,stirpium
vis' 7(_)8t'; ,trunci arborum' 747a) i u Stulicevu
(jStirpiura copia'). A u hre6ju izgoi-jenu za sobom
je svud ostavja. P. Kanavelic, iv. :38d.
HRED, m. vidi hrid. — U nase vrijeme u sje-
vernoj Dalmaciji. ,Iz hreda istifie 2iva voda'. M.
Pavlinovid.
IIREHORIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ive
Hrehorid. Mon. croat. 277. (1576).
HrSk, m. truncus, pari. — isporedi hreb, hrev.
— Akc. se mijena u loc. sing, hr^ku, u gen. pi.
hr^ka, a dat., instr., loc. pi. hrecima (i hrecima),
i u svoj mnozini kad se umece ov: hrekovi, hre-
kova i hrok6va, hrekovi ma i hrek6vima, hrekovo.
— Od XVII vijeka po juinijem krajevima, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,ceppo, zocco, tronco
d' albero, che ha le frondi' ,caudex'; ,ceppo d' al-
bero senza frondi' , truncus' 18.^a; ,tronco, cioe il
pedale dell' albero' ,caudex' 747a ; ,zocco, ceppo,
parte del troncone d' albero' ,r6segmen caudi-
carium' 784a), u Voltigijinu (, tronco, zocco' ,stamm,
schaft'), u Stulicevu (,truncus, caudex, stipes, cip-
pus'), u Vukovu (,stamm, strunk' ,caudex, truncus'
cf. stablo, deblo s dodatkom da se govori u Du-
brovniku). a) u pravom smislu. Kad godijer
sjedu (ptice) svrhu jednoga hreka ali ti duba.
M. Orbin 45. Sharan straznik od zivina kijeh ze-
ludom gora ziri, na hrek jedan suh se bise na-
slonio tesko odvise. I. Gundulid 218. Jedan velik
hrek neotesan capeti ostrom obsesara. 475. Vrh
nesrecna hreka moga. G. Palmotic 2, 37. Jednom
uz hrek duba stale, ter ovako popijevase. A.
Gledevic 284*. Nek mi bude cvjetat modi suh
hrek pustoj u samoci. J. Kavanin 237^. U.sjecen
od hreka ,zoticO; rustico' ,rusticus'. A. d. Bella,
rjecn. 785a. Drobno zrno od gorusice moze to-
liko uzrastiti da odebeli u hrek. A. d. Bella,
razgov. 48. Cijepa hrek ili pan u sridi. 124.
Neotesanijem hrekom dere. I. Dordic, uzd. 85.
Razkrsila jo stare hreke polugiiile. B. Zuzeri 84.
Posvoji upored mlade hvoje i stare hreke. 136.
Sio je na jedan kami uz hrek duba. 404. Obire
pupak pitpme masline , stisiiiva ga s divjijem
krekom. V. M. Gucetid 16. Dubak priuesen u
meku zem|u cini se debji u svomu hreku. 187.
Grane su dub, a stabar je hrek. (Z). Poslov.
danic. 25. Vojka kraj svoga hreka (stabra) opada.
(Z). 151. Lozni prut, da ne svehne, da ne usahne,
trjebuje da sveudijno sok uzprima od svoga
hreka. I. M. Mattel 299. Dvije grane koje iz
istoga hreka istjecu. A. Kalid 248. Puhnu ded
babi u rep, nadu se baba vise no hrek. odgo-
netfaj : mjesina. Nar. zag. nov. 131. — b) ce^ade
od kojega se narodilo pleme, Hi samo pleme. Hrek
rodni ,prosapia, stirpo, schiatta, o lignaggio'
.stirps'. A. d. Bella, rjecn. 592a. Bi sveti Be-
nedik mladica iliti zagranak od rodnoga hreka
iliti kude Anicije. I. Dordic, ben. 9. Hrek rodni
iz koga izrasto je Jozef. S. Rosa 172*. Nikla iz
hreka Pocida. I. M. Mattel vi. Od toga hreka
izaso si ti. A. Kalid 1.
HRE KANE, «. djelo kojijem se hrece. — Na
jednom mjestu xvi vijeka sa starijim oblikom hre-
kanje. Zdrzite se od bfuvanja ali od velika hre-
kanja. Narucn. 35*.
HREK ATI, hrecem, impf. vidi hrakati. — U
Vrancicevu rjecniku: ,screare'. — vidi i hrekane.
HREKOSLICAN, hrekoslif na, adj. slican hreku.
— U Stulicevu rjecniku: ,stipiti similis'. — ne-
pouzdano.
HREKOTINA, /. hrakotina. — vidi hrekati.
— Na jednom mjestu xvix vijeka. Hrekotinami
popjuvan. M. Alborti 408.
HRELIC, m. ime nekakvu mjestu. — Prije na-
seaa vremena s o koje, ako je kratko, glasi u
juznom govoru kao e, a, ako je dugo, kao ije; i
1 ne zna se treba li citati |. po tome bi moglo
glasiti i Hrijelid, Hrejid, Hrijejid. HrSlidt. S.
Novakovid, pom. 150.
IIRELICI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdije|. hrv. 68.
HREIyiA, m. ime muskn. — Od .prvijeh vre-
mena, a izmedu rjednika u Vukovu (Re}a) » u
HEEl^A
693
HREPITI
Danicicevii. Hreja. Mon. serb. 12. (1222—1228).
Hreja Stfipkovidb . . . Hreja Desavcici.. 34. (1249).
Hreja Radenici. . . . Hreja Hranidi'uzict. 45. (1254).
ProtosevastL Hre|a. 62. (1293—1802). Dgdt imt
Hre}a. Dec. hris. 26. 94. Hreja jaki junak. P.
Vitezovic, ki-on. 107. Ono ti je Hre|a Bosnanine.
Nar. pjes. bog. 283. Ee|a Olimucevic (,Homu-
chevich'). And. Kacic, razg. 181. Ako li si,
sestro, naumila da ti uzmes krilata junaka, uzmi
sele, E.e|u Krilatoga, hajde s nime ka Jeni Pa-
zaru. Nar. pjes. vuk. 237. Ja sam cula de pri-
caju ludi, da je Reja Pazarsko kopile. 239. —
u nase vrijeme, kao prezime (Re}a). P. Budmaui.
HEE^^AC, Hre|ca, m. prezime. — xvi vijeka.
Juraj Hre|ac. Mon. croat, 284. (1581).
HEEl^ANOVIC, m. prezime (uskocko u Senu).
— Od prije nasega vremena.
HEE]^Cl6, m. prezime. — xvi vijeka. Benka
Hrejlcica. Mon. croat. 214. (1525).
HEE]^EVO, n. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 8.
HEEl^ICA, m. dem. Hre|a. — Izmectu rjecnika
u Vukovii (Eejica) s primjerom iz narodne pijesme:
A Eejica, bosansko kopile.
1. HEE^iIC, m. prezime (po ocu Hreli) — xiii
i XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hrejict). Milttent Hrejict. Mon. serb. 45. (1254).
Dragina Hrejict. Dec. hris. 27. 101.
2. HEE:^IC, vidi Hrelic.
1. HEEl^IN, adj. koji pripada Hreji. Pokraj
Easke pod Ee|ine dvore. Nar. pjes. vuk. 2, 228.
2. HEEJ^IN, m. ime trima selima u Hrvatskoj
u okrugu modrusko-rijeckom. Hrejiu, Eazdije}.
hrv. 51. (na drugom je mjestu pisano Hrejina.
Sem. prav. 1878. 76). Hrejin doni i gorni. 56. —
Jedno se pomine od xv vijeka. U gradu Hre-
Jinu. Mon. croat. 52. (1423). Prit ti je va Hre|in.
Nar. pjes. istr. 2, 147.
HEE:^INA, /. vidi kod Hrejin.
HEE^jINSKI, adj. koji pripada Hi'ejinu. —
XVI vijeka. Na planinu Hrejinsku. Mon. croat.
285. (1585).
HEE^KO, m. ime musko. — vidi Hreja. — xiii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Hre|Bko).
Hrejko (,Hrelko') Eastimirict. Mon. serb. 34.
(1249).^
HEEN, hrena, m. Cochlearia armoracia L.. hi^ka
u koje se korijen (sto pali u ustima) utrven jede
s mesom i s kohasicom kao zacina. — Akc. kaki
jc u gen. sing, taki je u ostalijem padezima je-
dnine (mnozine nema), osim nom. i ace. sing, i
voc. sing, brene. — -e- stoji u juznom i u is-
iocnom govoru mj. negdasnega e, a u zapadnom
glasi hi-iu, hrina. — JEtijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. brent, rus. xpiHi>, ces. chfen, pol.
cbrzan, nepoznata ^^ostana: lit. krenas i srvnem.
kren bice uzeto iz kojega slavenskoga jezika. —
Izmedu rjecnika u Belinu (.nasturtium' 506a), u
Bjelostjencevu (1. hren, garbac, torman ,nastur-
cium'. 2. hren divij ,hiberis, cardanum'. hren
turski ,draba'), u Jambresicevu (,nasturcium'), u
Voltigijinu (,nasturzio, radica forte, dentc di ca-
vallo' ,kren'), u StuUcevu (,nasturtium'), u Vu-
kovu: ,der meerrettig- , Cochlearia armoracea Linn.'
s dodatkom da se govori u Dubrovniku; ren ,der
meerrettig' (,krainisch' hren, ,osterr. der kren'),
,armoracia Linn.', cf. hren. ^juti hrjen ucini suzit
nas M. Votranic 1, 109. Tako mi hrena suro-
vago roda. Starine. 2, 312 (rukopis xviii vijeka).
U nega zelena hrena. Z. Orfelin, podr. 116. U
renu zaduben crvak. G. Pestalic 208. Dobro mu
je kao crvu u hrenu. Nar. posl. vuk. 61. Natrti
kome hrena pod nos. (Naprkositi mu, najutiti
ga). 192. Hren (ren, kren, hre}), cslav. brent,
rus. xpiHt, ces. chfen, poj. chrzan, luz. krjen,
krin, litv. krenas, (chrehen u rukopisu xv vijeka),
rafanus agrestis , armoracia (u starijem ruko-
2nsima), Armoracia rusticana. B. Sulek, im. 111.
Hrin (Sabjar), hrin (u rukopisu xviii vijeka), v.
hren. 111. Een, Armoracia rusticana (Lazic), v.
hren. 327. — S nekijem pridjevima mijena zna-
cene. Hren divji, iberide. Nasturtium officinale
EBr. (Sabjar). 111. Een divji, Nasturtium agreste
(Danilo), Cardamine pratensis L. 328. Hren ro-
gati, Alliaria officinalis Dec. (I. Sabjar). Hren
turski, (Lepidium) draba L. (Bjelostjenac). 111.
Een vodeni, iberide, nasturzio (u starijem ruko-
pisu), Nasturtium officinale EBr. 328.
HEENAK, hrenka, m. uprav. dem. hren, ali
ima drugo znacene. Eenak, Sium falcaria L. (u
starijem rukopisima). B. Sulek, im. 328. Eenak
divji, (Lepidium) iberis Poll, (u starijem ruko-
pisima,}. 328.
HEENICA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj.
HEENIKA , /. vidi kod hren. Eenika,^ (Le-
pidium) draba L. (u starom rukopisu). B. Sulek,
im. 328.
HEENOVICA, /. selo u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 44.
HEEPAV, adj. vidi 2. hrapav. — U nase vri-
jeme u Istri. (S cakavskijem akcentom) hrepav,
hrepava, raucus. D. Nemanic, cakav. kroat. stud.
2, 33.
1. HEEPET, m. smijane u glas, vidi hrepetati.
— Samo u StuUcevu rjecniku: ,cachinnatio, ca-
chinnus'.
2. HEEPET, /. vidi 1. hrepet. — Sa7)io u Stu-
Ucevu rjecniku.
HEEPETALAC, hrepetaoca, m. covjek koji hre-
pcce. — Samo u StuUcevu rjecniku: hrepetalac
i grijeskom hrepetaoc ,cachinno'.
HEEPETALICA, /. zensko ce}ade koje hrepecc.
— Samo u StuUcevu rjecniku: ,quae cachinnatur'.
HEEPETAN, hrepetna, adj. koji pripada lire-
petu, koji je s hrepetom. — U StuUcevu rjecniku:
jcachinnosus' gdje ima i adv. hrepetno ,cum ca-
chinnis'. — nije dosta pouzdano.
HEEPETANE, n. djelo kojijem se hrepece. —
U StuUcevu rjecniku.
HEEPETATI, hrepecem, impf. hinnire, cachin-
nare, jamacno rijec onomatopejska. a) rzati. —
u rukopisu xv Hi xvi vijeka. Koni. otmetase
jarostfc, tiho hrepetase (rzase. Aleks. jag. star.
8, 229) kt nemu. Aleks. nov. 13. — b) grohotom
se sinijati , hrepetati. — u StuUcevu rjecniku :
hrepetati i grijeskom hrepecati, i hrepetati se
,cachinnare, cachinnari'; i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
HEEPETITI, hrepetim, impf. zar gamizati?
(0 zmiji). — U rukopisu pisanom crkvenijem je-
zikom XVI Hi xvii vijeka. (Jaspida) hrepetitt
obonavajusti loze drugb drugu, i pustajett peni
tbj tomuj na gnezdo a ttj tomuj, i paki nadt
penami hrepetitt. Physiol, nov. star. 11, 197.
HEEPITI (?), HEEPJETI (?), hrepim, impf
na jednom mjestu xviii vijeka s nejasnijem zna-
cenem (zar hlepjeti?). Ki pod silu svoju mnogu
u Carigrad stolovahu, i odmetni vjeri i Bogu
pod krut jaram sva drzahu, na cesarsku kucu
hreped, sine si izdav, biju6 i slepec. J. Kavanin
211*. — isporedi hrijepiti.
HEESTALVSKA
694
HRm, b.
HUESTALVSKA (?), /. nekakvo mjesto na
Krku. — V spomeniku xiv vijeka. (Do zerQ|e
Du)boki i (do Hrestalvski). Mon. croat. 3. (1321).
HEESTATI, hrestam, impf. vidi hrustati. —
XJ Bjelostjencevu rjecniku: v. hrustati; u Volti-
gijinu: v. hrustati; u Stulicevu: v. hrstati (iz
Bjelostjenceva).
HEESa, /. selo i opcina u Bosni u okrugii
sarajevskom. Statist, bosn. 10.
HEESEVACKI, m. prezime. — xvi vijeka. Mihal
Hresevacki. Mon. croat. 237. (1535).
HEEV, m. vidi hrek. — isporedi hreb. — U
Vrancicevu rjecniku: ,stipGs'; u Mikajinu: hrev,
hreb, od duba ,truncus, stirps'; u Bjelostjencevu:
V. pen; u Stulicevu: v. hrek (iz Mikajina).
HEG, w. nekakav sud za vodu; vrsta tikve. —
Moze biti da bi uprav cjlasilo hvrg, vidi vrg. —
Od XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (,manum, situla
barbata, hauritorium, haustrum', v. zaimac) i u
Jambresicevu (hrg, zaimac ,aqualis, anydrion').
On bi hrgom, kad nejma casice. M. A. Ee|kovic,
sat. H5b. Kako je? — Kao raku u hrgu; kao
raku na ug|enu. Nar. posl. stojan. 91. Hrg, dr-
vena posuda za vodu u cem opancari koze moce
pri izradbi opanaka. u Sisku. F. Hefele. Hrg,
trompetenkiirbiss (u Srijemu) , Cucurbita lage-
naria L., v. hrk. B. Sulek, im. HI.
1. HEGA, /. vidi cvor. — U Bjelostjencevu
rjecniku: 1. , tuber, nodus', v. fuga. 2. hrga u
drevu, na prispodobu klina, naj vec u smrekovom
i jelovom drevu ,acentra'; u Jambresicevu: ,tuber';
u Voltigijinu : ,nodo, nocchio, bernoccolo, bitorzo'
,krorzel, knoten'.
2. HEGA, /. kamen sud pri dnu tijesan , a
k pelisu izveden, u kom se jecam |usti. M. Pa-
vlinovid.
3. HEGA, /. u mlinici drvo na kojem stoji
jgrivna', a kroza n ,sen', sto drzi papricu koja
nosi mlin. okolo sena koliko zapovijeda grivna
iznutra je hrge tulac (komad sup}a drva meksega
od hrge), da se lakse o nemu vrti sen. M. Pa-
vlinovic.
4. HEGA, /. nevajao kon, kjuse. — U nase
vrijeme. Zobjeni se koni plase, a ne hrge i k|u-
sine. Nar. posl. stojan. 223.
HEGACA, /, zar okosnica, samokost, kostur?
— Vala da postaje od 1. hrga. — V jednoga
pisca XVIII vijeka. (Jezabela) od pasa pojidena,
tako da samo kosti od ruku i nogu, i glava kako
hrgaca oglodana jest se vidila. D. Eapic 310,
Ovo jest mlogo za onu suhu hrgacu (smrt) bilo.
464.
HEGAN, hrgna, m. vidi 1. hrga. — U jednoga
pisca xvin vijeka. Da izvide kakva to bi praska,
il' jest puko hrgai'i ili daska. I. Zanici6 179.
1. HEGAE, m. selo u Bosni u okrugu bihackom.
Statist, bosn. 102.
2. HEGAE, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 262.
HEQAV, ac^. po kojemu se hrge (o drvetu). —
Od xviii vijeka, a izmectu rjeinika u Bjelostjen-
cevu (kojkavski hrgav ,nodosus') ydje naj prije
dolazi. Pa umijo i satine na6i iz bukova dupla
hrgavoga. Osvotn. 2, 36.
IIEGE, /. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzlc. Statist, bosn. 148.
HEGNUTl, hrgnem, pf. vidi hrdnuti. — U
narodnoj pjesnii crnogorskoj nasega vremena. I
hrgnu ga (vrancica) bakraclijom sjajnom (maze
biti da treba citati hrdnu). Pjev. crn. 148b.
HEGOVAC, Hrgovca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. (kajkavski) Hr-
govec. Eazdije}. hrv. 117.
HEGOVI, m. pi. dva sela u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Hrgovi gorni. Statist, bosn. 132.
138. i opcina: Hrgovi. 138.
HEGOV^ANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. hrv. 107.
HEGUD, m. planina u Hercegovini blizu Stoca.
— Izmedu rjecnika u Vukovu. F. Juki6, zem}. 53.
HEHNATI, HEHNEM, imjif. hrkati. — U
nase vrijeme u sjevernijeh cakavaca. Mladid hrhne,
kodi da ni osan dan spal. Nar. prip. mikul. 114.
Hrhnati = russare. na Eijeci. F. Pilepic.
HEHEANE, n. djelo kojijem se lirhra. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
HEHEATI, hrhram, impf. vidi 1. grgocati. —
TJ Bjelostjencevu rjecniku: ,gargarizo'.
HEIB, m. collis, brezujak, glavica, humak. —
Jamacno je od istoga korijena od kojega je i
hrbat (koje vidi) — U Bjelostjencevu rjecniku:
, collis', V. brdo, i u Stulicevu: v. brdo. — Ovako
se zovu i tri sela u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. Makov Hrib. Eazdije|. hrv. 43.
Hrib sredni. 43. Hrik Kamenski. 44. i opcina
(kojoj pripada Hrib sredni). 43.
HEIBAC, hripca, m. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdije|. hrv. 46. vidi
hrib.
HEIBETAN, hribetna, adj. po kojemu su hri-
bovi. — Kao da je takovo znacene na jedinom
mjestu (xviii vijeka) gdje dolazi. Dijonis Visa
hribetnoga. J. Kavanin 243^.
HEID, m. i f. rupes, veliki i goli kamen zivac,
stijena. — isporedi hrida. — U prva je vremena
samo muskoga roda, kasnije (od xvii vijeka) i
muskoga i zenskoga. — Akc. se mijena u loc.
sing. : hridu, hridi, u gen. pi. hrida, hridi, u dat.,
itistr., loc. pi. hridima. — Mijec je stara, ispo-
redi stslov. lirid'jb.
a. muskoga roda. — IzmeSu rjecnika u Vu-
kovu: hrid i rid s dodatkom da se govori u Du-
brovniku (?) i s primjerom iz narodne pjcsme:
Si dele su tri devojke na ridu, na kamenu, i u
Danicicevu (hridi. ,rupes'). Uzl hridt. Mon. serb.
87. (1327). Na hridu. 93. (1330). U hridb. 94.
Po hridu... Preko hrida. 127.(1347). Hridomb...
Na velikij hridt. 131. (1348). U skrobut i brstan
pri hridu skrio se bjeh. M. Vetranid 2, 120.
Vidjeh Bato bog za hridom gdje stase. 2, 124.
Idu po juteh i hridu. M. Drzic 84. Sjedi na
jednom hridu. 416. Na hride se i na dra6u pi*o-
strijeti i uvaliti. V. Andrijasevi6, put. 203. Crni
hridi, ali liemu drazi. Osvetn. 1, 2. po svoj pri-
lici amo spadaju i ovi primjeri: Otvrdnuv jakno
hrid zauceh govorit. G. Drzic 438. Kad a stado
uzplanduje, gdje su stijenja hridi, pod javorje
gusto tiho sama k meui pridi! D. Eanina 106*.
— I kao ime mjestu (u Ornoj Gori?). Krajem
VraAa ka' ce ispod Hrida. Pjev. crn. 174». Ogled,
sr. 33.
b. zenskoga roda. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,balza, luogo scosceso,. precipitoso delle montagne'
,rnpes' 126''; ,rupe, altezza di rnonti sassosi'
,rupes' 635"), u Stulicevu (,rupGs'), u Vukovu (,dor
folseii' , rapes' s dodatkom da se govori u Du-
brovniku i s primjerom iz narodne pjesme : Ter se
mede niz visoko hridi). Kri' se u jame gorskijeh
hridi : smrt svuda te slidora slidi. I. Gundulic
HRID, b.
695
HEIPAlSf
233. Cesto ravan put se ucini hridi strmijeh
sred litica. 501. Gdi, su morskim valovima cesto
rvane strme hridi. G. Palmotic 3, 50^. Iz ka-
mene gole hridi. I. Drazic 26. Hrid pod vodom
sakrivena vece krati hini i vara. J. Kavaiiin 258a.
Poviri kroz puk|inu ovg hridi. 441'i. Spile i hridi
bijahu se napucile. A. d. Bella, razgov. 126. Skri
uilados pi'isvetu u hrid mucecu. I. Dordic, ben.
22. Vrzen bude niz hridi ponorite. 82. SpasiteJ
koji je na krizu propet razcijepio hridi tvrde od
Kalvarija. B. Zuzeri 57. Morski val izmetnuo
ga na golu hrid. A. Kalic 360. jJO svoj xnilici
amo spadajui ovi j^rimjeri: Medu ovijem' otocim',
na kijeh se ne vidi neg stijenje strasno svim,
klisure i hridi na zalu studenu. I. Gundiilic 21.
Eto, jak hrid kad se obali niz visinu strme gore.
569. Tko zna medu ostrijem hridim... 1. V. Bunic,
mand. 12. Cesto i ravan put se obori meju hridim
i liticam. J. Kavanin 13(li'. Meju tvrdim jadnijem
hridim ova zive. 349». Gdi s ogna se hridi cide.
392a. Medu strmenitim hridim od gora. A. d.
Bella, razgov. 208. Hrid kamena divjacuoga. I.
Dordic, salt. 391. Hrid oliti kamen. S. Rosa ^9^.
c. ne moze se poznati rod u 3Iikajmu rjecniku:
hrid, stijene ,rupes, loci lubrici et praecipites'.
HEIDA, /. vidi hrid. — U Vukovu rjecniku:
hrida i rida, vide hrid, s primjerom iz naroine
pjesme: Odvali se rida od Orida, i ubila sva tri
pobratima.
HEIDAC, hrica, m. vidi hrid. — Samo na
jednom mjestu xviii vijeka. Tad se uspe na kuk
hridac, da mu boli slih podadem. J. Kavanin
434b.
HEIDAN, hridna, adj. koji pripada hridi, liri-
dima; koji se sastoji iz hridi, koji je pun hridi.
— Od XVI vijeka, a izmedtc rjecnika u Mikalinu
(,asper'), u JBelinu (,alpestro c alpestre, significa
aspro , rigido' ,silvestris' 66^ ; ,dirupato' ,prae-
ruptns' 261*; hridni ,sassoso' ,saxeus' 643^), u
Voltigijinu (,alpestre, ripido' ,gebiirgichfc, felsicht';
hridno mjesto ,luogo aprico, elevato' ,erhabener
ort'), u Stulicevu (,asper, silvestris, praeruptus').
Od iztoka jur se uputih, potom zacuh tvoje gizde,
gospo, slavit' vec ner zvizde, po hridnijeh, str-
mijeh putih. Jedupka uezn. pjesn. 235. Hridne
gore razvalit cu, svjetlos tminam' svu pokrivsi.
I. Gundulic 68. Nu da pustos hridna i strma,
puna zvijeri jos perivoj bude ugodan . . . 237 — 238.
Slatke vode hridne iz }uti s slanima se vodam
staju. P. Kanavelic, iv. 237. Zemla hridna i go-
rovita. I. Dordic, salt. 281. Hridna spila. uzd.
35. Hridni grob priprosti. 195. Ukloni se na
mesto uznosito nu hridno u putijeh. ben. 49. Ka-
kovo je stane? tamno, pusto, hridno. A. Kanizlic,
roz. 52. Ova pokora cini nam se hridna gora.
N. Marci 112. Koji hridan, koji dracevan put!
A. Kalic 135. Da je liemu ravno sve, nista
hridno. 424. Hridne gore, treptite, pucate? 450.
Putem hridnijem i krslavijem. 491. Da se u brzo
krivo upravilo, hridno poravnilo, nemocno ozdra-
vilo. 509. Sve sto je hridno , cini se ravno.
537. — Metaforicki: va]a da velik, tvrd, cvrst
kao hrid. Hridna Omera hrid prikinu. I. Gun-
dulic 524.
HEIDAST, adj. vidi hridan. — U jednoga
pisca naseya vremena, a izinedu rjecnika u Stu-
licevu (,rupibus abundans, scopulosus'). I cesto
je hridasto. M. Pavlinovic, razl. spis. 426.
HEIDA V, adj. vidi hridast, hridan. — Samo
u Stulicevu rjecniku (uz hridast).
HEIDINA, /. augm. hrid. — Akc. se mijena u
gen. pi. hridina. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika a Stulicevu (,rupes, scopulus') i u Vu-
kovu. U gorskijeh hiidinah. I. Dordic, ben. 39.
Jaduiji otkliknuse glasi iz hridina. Osvetn. 1, 6.
Nije spila ni hridina steca. 1, 37.
HEIDIV, adj. vidi hridan, hridast. — Samo u
Stulicevu rjecniku: v. hridav.
HEIDOBOK, adj. (o pokrajini u metaforickom
sinislu) kojoj su hridi kao boci. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Pokrajina hridoboka Libur-
nana orla bije. J. Kavanin 282a. — nepouzdano.
HEIDOV, adj. vidi hridan. — U jednoga pisca
nasega vremena. A triput odkriknu o skrizali
hridovijeh jaza. Osvetn. 2, 56.
HEIDOVACA, /. Vipera ammodytes Dum. et
Bibr., vrsta otrovne zmije. — U nase vrijeme u
Srbiji u okrugu niskom. S. I. Pelivanovic. javor.
1880. 1535. — isporedi crnokrug, kameiiarka,
k}ecatak, hridovkina.
HEIDOVIT, adj. vidi hridan, hridast. — Samo
u Stulicevu rjecniku: v. hridav.
HEIDOVKINA, /. vidi hridovaca. Eidovkina.
Glasn. 19, 314.
HEIDE, n. coll. hrid. — Stariji je oblik hridje.
— Od XVI vijeka. Gdi je hridje i gomile. M. Ve-
tranid 1, 13. U hridju gdi stojis. 2, 15. Najti
ces u hridju spilu. 2, 190. A tvrdina hridja
ovega. I. Dordic, uzd. 8. Obra hridje za po-
ste|u. ben. 210^. Tvoje su hridje u slavne otare
promijenili. V. M. Gucetic 213.
HEIJA?, m. vidi Hrijo. — U Vukovu rjecniku:
Eija, vide Eijo s dodatkom da je po istocnom
govoru.
HEIJEPITI, hrijepim, impf. u jednoga pisca
XVIII vijeka kao da znaci: navajivati, nasrtati,
udarati. Kad sva Evropa na te hrijepi strasuom
silom sa svijeh strana. J. Kavanin 212^. I po-
krijepi svojim tijelom tko na li hrijepi. 343a.
Prvi, taj cas kad ih vidi, vrlovito na nih hrijepi.
350^. — U jednoga pisca Bosnaka nasega vre-
mena ima hripiti (vaja da po zapadnom govoru)
s istijem Hi sa slicnijem znacenem. A jer momak
mimo ine hripi? Osvetn. 1, 32. Pa im dusa na
osvetu hripi. 1, 50. Sva Drventa na osvetu hripi.
4, 54. — isporedi hrepiti.
HEIJO?, m. ime musko. — TJ nase vrijeme,
ali se kaze Eijo; ako je h ispalo, maze hiti hyp.
Hristan, Hristofor, Hristivoje. — isporedi Hrija.
— Akc. se mijena u voc. Hrijo. — U Vukovu
rjecniku: Eijo, hyp. v. Eistivoje? s dodatkom da
je po juznom govoru.
HEIJUMETICA , /. u Danicicevu rjecniku :
mjesto u Svetoj Gori: ,pokraj mora jDod Hriju-
meticu' (Mon. serb. 130 god. 1348).
HEI^IN, yn. mjesto u hrvatskom primorju. —
Prije nasega vremena. A iz Hri|ina Eaden plovan.
Zak. vinod. 55. Na Hrijini. Mon. croat. 62. (1440).
HEIP, m. na jednom mjestu xviii vijeka s ne-
jasnijem znacenem (zar okosnica? Hi treba citati
hipe?). Izvadit ce iz grobnica tmaste hripe bi-
jelih lica. J. Kavanin 563^.
HEIPA, /. vidi hripane. — U jednoga pisca
nasega vremena. Da grom derne, ne bi mu se
udar razabrao , kamo 1' hripa upalih paripa ?
Osvetn. 3, 101.
HEIPAISf, hripna, m. Lappa major Grtn., neka
bi^ka, lopuh. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,bardana, erba' ,lappa personata'). Hripan, bar-
dana, lappa personata (Stulli, i u rukopisu xvii
vijeka), Lappa major Grtn. B. Sulek, im. 111.
vidi i ripan.
HRIPANE
696
1. HRISOVTJ^
HEIPANE, n. djelo Jcojijem se hriple (vidi 1.
hripati). — V Viikovu rjecniku: ,das starke hasten'
jtussitio anhela'.
1. HEIPATI, hripjem i hripam, impf. anhe-
lare; tussire, tesko dihati, pijehati; kaslati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u j)raes. 3 pi. hripaju
(ali hripju), u aor. hripah, u impt. hrip}i (all
hripaj), u ger. praes. hrip].uci i hripajudi, u ger
praet. hripavsi, ii part, praet. act. hripao ; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing.
— Korijen je onomatopejski (po svoj prilici) i
praslavenski , isporedi stslov. hripjivi. ,raucus',
rus. xpiiii'hTi,, ces. chfipeti, poj chrzypiec. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,gravedine laborare')
i u Vukovii (jkeiclien, stark husten' ,tussio'). Vo-
lovi mu od ponostva liripju. M. A. Eejkovic, sat.
L5a. Pjeni ustim, zubiin skripa, huce, laje, hroce
i hripa. N. Marci 59. — Na ovom je mjestu pre-
lazno u znacenu kao hrakati: Gruje pjenam za-
pjenile gustim; jedna bijele uzriguje same, druga
hripa bijele i krvave. Osvetn. 2, 139.
2. HRIPATI, hriplem i hripam, i^npf. u Stu-
licevu rjecniku: ,exsilire, saltare'. — nepouzdano.
HEIPAVAC, hripavca, m.
a. tussis clangosa, magareci kasaj, rikavac. —
U Vukoini rjecniku: vide rikavac.
b. pi hripavci, bronchia, kao grane u koje se
dijeli grklan, a one se daje razgranujii u liluci.
— Na Bracu. V. Tomic.
HEIPAVCI, m. pi. u Danicicevu rjecniku: ,Hri-
pavBci', selo koje je kra]. bosanski Tomas Ostojic
dao sinovima vojvode Ivanisa Dragisica s gradom
KJucem i s mnogim drugim selima: ,Hripavci'
(Mon. serb. 439 god. 1446). bice danasni Hripovci
(koje vidi).
IIRIPE!)^, w. hripane? — Na jednom mjestu
xviii vijeka. Nos nesgromni na sto brada iz hri-
pe}a slike grubi (u Belzebuba). J. Kavanin 413^.
HEIPITI?, hripim, vidi kod hrijepiti.
HRIPOGLASAN, hripoglasna, adj. hrapava
glasa. — Slozeno od osnove glagola (1.) hripati
i od osnove glas. — U btulicevu rjecniku: ,rau-
cisonus'. — nepouzdano.
HEIPOTINA, /. hrakotina, vidi 1. hripati. —
U Stulicevu rjecniku: ,pituita, distillatio'. — nije
dosta pouzdano.
HRIPOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 106. — vidi Hripavci.
HRIPUTANE, n. djelo kojijem se hripuce. —
U Bjelostjencevu i u Jambresieevu rjecniku.
HRIPUTATI, hripudem i hi-iputam, impf. vidi
1. hripati (uprav. je detn.). — U Bjelostjencevu
rjecniku: hi-iputam i hripucem, stenem, piham,
te§ko ali trudno di§em ,anhelo, difficile vel diffi-
culter spiro' ; u JambreSicevu : hriputam ,anhelo' ;
u Voltigijinu: hriputati, grijeskom hripucem ,ane-
lare, essere asmatico, asmare* ,engbriistig sein,
hart athmen'; u Stulicevu: hriputati, hriputjem,
v. pijehati.
HRIPUTJ^IV, adj. koji hripuie. — U Bjelo-
stjericevu rjecniku: hriputjiv, zapihan, piskutjiv,
sipliy ,anhelu8, suspiriosus, astmaticus'; « Jam-
bresieevu: ,anhelus, astmaticus'; u Voltigijinu:
,asmatico' .kurzathmig'.
HRIPUT^^IVAC, hriput}ivca, m. hriputliv covjek.
— U Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski hriput-
Jivec, piskutjivoc ,anholator, astmaticus', i u Jam-
bresieevu: hriputlivec ,anhelator'.
HRISIJOVUL Hi HRISIJOVUJ^, m. vidi 1.
lu-iaovuj. — Na jednom mjestu xiv vijeka (ne
zna se treba U citati I Hi J). Sttvori se sij hri-
sijovulB. Glasnik. 24, 237. (1349).
HRISNUTI, hrisnem, jj/. vidi vrisnuti. — U
narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena.
Hrisnu pusti (vranac), skoci u visine. Pjev. crn.
256a.
HRISOVOJ, m. vidi 1. hrisovu}. — Na jednom
mjestu XIV (?) vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
niku. Saj prepisanb hresovoj. Mon. serb. 102.
(1332 u poznijem prijepisii).
HRISOVOL, m. vidi hrisovo|.
HRISOVO^j, m. vidi hrisovu}. — xiv vijeka, i
otale u Danicicevu rjecniku : hrisovolt, hrisovola
i hrisovola. Kako je zapisano vt prtvomt hriso-
vole (xpYCOKOilt) (Mon. serb. 74 god. 1302—1321).
Vb sijemi. hrisovole (83 god. 1302—1321). Za-
pisanomu hrisovolu (G-lasnik. 11, 137 god. 1336
— 1346). tu je za cijelo ,1' na kraju. a ,J' je:
Utvrtdi hrisovojomb zlatopecatnyimi. (Mon. serb.
86 god. 1327). Vb hrisovojij (,Vf)HCOIioVlll) arhije-
piskopovehb (115 god. 1321 — 1336). U hrisovoji
(Zak. dus. pam. saf. 43). U hrisovojihb (50). ne
moze se raspoznati : Sy hrisovolb (Mon. serb. 69
god. 1305—1307). Brbceoski hrisovolb (114 god.
1321 — 1336). Syj vbsesvetlyj hrisovolb (na istoj
stvani ima zapisovani hrisovo|e) (143 god. 1349?).
Kako pisetb hrisovolb (Zak. dus. pam. saf. 32).
(dodaj i iz xvi vijeka: I iznesohb predb nimi
hrisovolb gospodina Ivana Crnojevica. Starine.
19, 254 god. 1530). ali mislim da bi se u svijem
ovijem primjerima, i « prvijem, moglo citati ].
HRISOVUL, m. vidi hrisovu|.
1. HEISOVU^, m. uprav kutija sa zlatnijem
pecatom objesena na listu (kvijera, pergamenta)
kojijem car (Hi kra} itd.) kome sto udjeluje, ali
se obicno kaze o samome listu, od srgrc. /Quad-
[iovlXov (uprav XQVooiiovlXov oi/iIXlov Hi /Qvao-
[iovXXog yQCiipij). — isporedi: hrisovul, hrisovuja,
hrisovol, hrisovo}, hx'isovoj, hrisijovul. — Od xiii
vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: hrisovulb, hri-
sovula i hi'isovu^a. Vb hrisovulehb (Mon. serb.
63 god. 1293—1302). Vb hrisovule semb (64). Vt
otbcine mi hrisovule... izb otbcina mi hrisovula
(563 god. 1322). Vs sijemt hrisovule (75. 76
god. 1302—1321). U prbvomb hrisovule (79). Vt
cartskihb hrisovulehb (79). U hrisovule mona-
styrbskomb (80). Utvrbdilb hrisovulomt (81). Do
hi'isovula svetostefanskoga (95 god. 1330). Vb
svojem hrisovule (124 god. 1336—1347). U hri-
sovule (Glasnik. 15, 285 god. 1348?). Do hri-
sovula bogorodicina (281). Vb sijemb zlatope-
catjenemt hrisovule (Mon. serb. 127 god. 1347).
Sijemu hrisovulu (139 god. 1348). U Cbstnomb
jego hrisovule (213 god. 1376—1389). tu je za
cijelo ,1' na kraju (dodaj k ovijem primjerima i
hrisovula. Dec. hris. 40. hrisovulu. 65), a ,}' je :
U monastyrbskomt hrisovuji (Mon. serb. 79 god.
1302—1321). Vb hrisovuji semb (100 god. 1330).
Vb hrisovuji deda krajevbstva mi (123 god. 1336
— 1347). U 6ijemi. hrisovuji (Zak. dus. pam. saf.
41). U hrisovujihb (Mon. serb. 167 god. 1358).
llrisovuje i povejo i zakone (180 god. 1370). Vb-
pisana vb hi-isovuji (265 god. 1389—1405). Obycnaa
hrisovujemb (333 god. 1405—1427) (dodaj k ovijem
primjerima i hrisovuja. De6. hris. 45 dva puta.
56. hrisovujemb. 55. hrisovuji. 66. 68). ne mo2e
se raspoznati: U hrisovulb sij (Mon. serb. 58 god.
1293—1302. 552 god. 1322). Vb hrisovulb (79
god. 1302—1321). Vsi hrisovuli i prostagme §to
jestb komu sbtvorilo carbstvo mi (Zak. du§. pam.
saf. 32). Hrisovuli carevi §to su ucinoni gra-
dovomb. (40). §to zapiSe gospodiub carb baStinu,
1. HRISOVU;.
697
HKISTO;.UB]^E
komu zapise selo u bastinu, da jestt logotetu 30
perperi. za hrisovuli. (40). Sizi zlatoopecattni hri-
sovulb (Mon. Serb. 148 god. 1349). Zapisovati
hrisovule (161 god. 1357). Sijzi hrisovuli. (156
god. 1357). Si svetli lirisovulb (172 god. 1365).
Hrisovuli. gospodina cara (180 god. 1370). Sij
hrisovuli. (543 god. 1499). (dodaj hrisovult. Dec.
hris. 42). ja mislim da se u svijem primjerima
(osini onoga gdje je ohlik za instrumental hri-
sovulomi.) moze citati j.
2. HEISOVU:^, /. vidi I. hrisovu}. — U Da-
nicicevu rjecniku: jedan put ali u spomeniku i
inace rdavu : s(i)ju hrisovult. (Mon. serb. 542
god. 1496).
HRISOVUJ^A, /. vidi 1. hrisovuj. — U Dani-
cicevu rjecniku: samo jedan put i to u formi ne-
pouzdanoj : Zapisahi. tri krisovule, jedtna da stoji
u carLstva mi, a druga u Beneceht u duzda, a
tretija u Dubrovnice (Mon. serb. 148 god. 1349).
u nase vrijeme cesce nego hrisovu}. Decanske hri-
sovuje. Dec. hris. iii.
HEIST, m. vidi Hristos. — Od xiv vijska samo
kod katolika (istina prvi primjer nahodi se u spo-
meniku srpskoga kraja Stefana Urosa, ali u po-
znijem prijepisu, te ohlik Hrist nije u nemu sasma
pouzdan) koji jos cesce pisu Krst i Isukrst (vidi
ohoje). — Izmedu rjecnika u Stulicevu i u Dani-
cicevu (Hristt). Bogt jedini. Isu Hristt. Mon.
serb. 103. (1333). V Hriste poctovani fratri. Mon.
Croat. 98. (1466). Koji iz tamnijeh dubina va-
pijese na pomoc Hrista. N. Dimitrovic 74. Mi
smo Hrista propeli. A. Kanizlic, kam. 7. Mlogi
su se Hristu podlozili. 117. Zivot Gospodina
Jezusa Hrista (,Christa', vidi: Imena u grckoga
jezika zaimana: , Christ' i ,Christianin' piso je ne
s ,k' nego s ,ch', erbo ,k' krknivajuci a ,ch' hakom
pridisuci na grcku (,grecku'), ima se izustiti. viii).
S. Rosa I. Gospodine Jezuse Hriste. L. Radio
28. Prema covjeku-Bogu Jezusu Hristu. I. M.
Mattei xi. ^jubav prema Hristu Jezusu. 6. Hrist
Jezus jest glava moja. 17. Hrist. T. Ivanovic 22.
1. HRISTA, /. ime zensko (vaja da je ipoko-
ristik, isporedi 2. Hrista i Hristo). — Akc. se
mijena u voc. Hristo. — V Vukovii rjecniku.
— Moze hiti da dolazi i prije nasega vremena.
Hrista (ako nije ime musko). S. Novakovic, pom.
111.
2. HRISTA, m. vidi Hristo. — Akc. se mijena
u voc. Hristo. — U Vukovu rjecniku s dodatkom
da je po istocnom govuru. — vidi i 1. Hrista
pri kraju.
HRISTAN, m. ime musko. — U Vukovu rjec-
niku.
HRISTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar.
pjes. vuk. 2, 647 (medu prenumerantima) .
HRISTIFOR, m. vidi Hristofor. — Od prije
nasega vremena. Hristifort. S. Novakovic, pom.
111. Hristifor. Nar. pjes. vuk. 2, 650 (medu
prenumerantima).
HRISTIMIJA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. Hi-istimija (monahiria). S. Novakovic,
pom. 111.
HRISTINA, /. ime zensko. Prije nasega vre-
mena. Hristina (kaludericko). S. Novakovic, pom.
111.
HRISTIVOJE, m. ime musko. — U Vukovu
rjecniku.
HRISTIVOJEVIC, m. prezime po ocu Hristi-
voju. — U nase vrijeme. Svetozar Hristivojevic.
Eat. 381.
HRISTIVOR, m. vidi Hristifor. HristivorL. S.
Novakovic. pom. 111.
HRISTO, m. hyp. Hristan, Hristivoje, Hristofor.
— Akc. se mijena u voc. Hristo. — Od prije na-
sega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (hyp.
Hristan). Hristo. S. Novakovic, pom. 111.
HRISTODAROVAN, adj. u spomeniku xii vi-
jeka pisanom crkvenijem jezikom, i otale u Dani-
iicevu rjecniku: hristodarovani. ,a Christo datus'.
Vb hristodarovanemt mi vladicBstve. Mon. serb.
5. (1198—1199).
HRISTODUL, m. XgiaToSovloi (Hristov rob),
ime musko. — Prije nasega vremena. Hristodult.
S. Novakovic, pom. 111.
HRISTOFOR, m. XQt0TO(p6oog (koji nosi Hrista),
Christophorus, ime musko. — isporedi Hristohvor,
Hristovor, Hristifor. — Od prije nasega vremena.
Hristofort. S. Novakovic, pom. 111.
HRISTOGRANE, n. Hristove grane, ime ne-
kakvii drvetu izmislenu u narodnoj pjesmi nasega
vremena, a otale u Vukovu rjecniku. Tako t' Boga,
sveta djevo Marijo! ti otidi u tu bascu zelenu,
pak natrgaj kristograhe zeleno. Nar. pjes. vuk.
1, 122.
HRISTOHVOR, m. vidi Hristofor. — Prije na-
sega vremena. Hristohvori.. S. Novakovic, pom.
111.
HRISTOIMENIT, adj. u knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom, i otale u Danicicevu rjecniku (hri-
stoimenitt ,a Christo nomen habens'). Obycajemi.
i zakonomb hristoimenitihi. }udij otbctstvo svoje
ukrasaase. Domentijan^ 96. My }udije tvoji hri-
stoimeniti. 184.
HRISTO^jUBAC , hrist6Jupca, m. hristojubiv
covjek. — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom, i iz nih u Danicicevu rjecniku (hristo-
JubbCb ,Christi amans'). Priidete, o hristojubtci.
Stefan, sim. pam. saf. 1. Hristojubbce. 19. St
hristo}ubbCb. Domentijanb 54. Vi. dni togo hri-
stojubca. Mon. serb. 49. (1261).
HRISTO^jUBAN, hrist6|ubna, adj. vidi hristo-
|ubiv. — TJ knizi pisanoj crkvenijem jezikom, i
otale u Danicicevu rjecniku (hristojubhni, ,Christi
amans'). Hristojubnaa bratije. Glasnik. 11, 129.
(xvii vijek).
HRISTO^UBEC, adj. (uprav. xmrt. praes. act.)
vidi hristojubiv. — Samo u Stulicevu rjecniku:
,Christi amans'.
HRISTOLUBIV, adj. koji jubi Hrista. — ispo-
redi hristo|uban, hristojubec. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (hristojubivi. ,Christi amans'). Hri-
sto^ubivB i milostivb. Domentijanl^ 125. Si hri-
stojubivi muzb Ilarijonb. Mon. serb. 17. (1233).
Blagovertnyj i hristo^ubivij ^amodrtztcb Srb-
bjemb i Grtkomb Stefant carb. 125. (1347). Bo-
gocLstivoju i hristo|ubivoju cariceju avgustijeju
kira Jelenoju. 133. (1348). Blagoverni i hristo-
Jubivi Vltkasiub krajb. 181. (1370). Blagoctstiva
i hristojubivaa gospoda carica Jevdokija. 190.
(1379). Hristo}ubiva gospoda Jevdenija. 265.
(1389—1405). Blagoverni i hristo}ubivi gospodint
despotb Stefanb. 269. (1405). Blagocbstivi i hri-
sto|ubivi gospoda despotica Andelina (i\rrei\Hlia)
i despott Deordije (FeoprHe) i despoVs Joanb.
540. (1495).
HRISt6:^UB:^E, n. }uhav Hristova (objektivno:
prema Hristu). — U spomeniku pisanom crkve-
nijem jezikom (sa starijem oblikom hristo|ubije),
i otale u Danicicevu rjecniku (hristo|ubije ,Christi
HRISTOi^UBl^^E
098
HRISCANIN
amor'). Vase hristo|ubije mo}u. Mon. serb. 19.
(1233).
HE.ISTONOSAC , hrist6nosca, m. hristonosan
covjek. — U Stulicevu rjecniku: .christifer' s do-
datkom da je uzeto iz hrevijara.
HEISTONOSAN, hristonosna, adj. koji nosi
Hrista. — U knizi pisanoj crkvenijem jezikom, i
otale u Danicicevu rjecniku (hristonostnk , Christum
ferens'). Gredete, hristonosnii |udije. Stefan, sim.
pam. saf. 16.
HRISTOS, Hrista (Hristosa), m. XoiXTTOi (po-
mazanik), Christus, u pravoslavnijeJi Hriscana
(all vidi i prve primjere kod b)) ; radi katolika
fidi Krst, Isukrst, Hrist. — Akc. se mijena u
voc. Hriste. — Od prvijeh vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu (gen. Hrista i Hristosa) i u
Danicicevu (Hristost). — Nominativ ostaje po
grckoni ohliku; ostali su padezi nacineni: a) od
osnove hrist (ohicnije): Hrista, Hristu ltd. Hrista
radi. Sava, sim. pam. saf. 8. O Hriste Isuse. 14.
Isus Hristost. Stefan, sim. pam. saf. 3. E,abi>
Hristu . . . Vladiky mojego Isu Hrista . . . Mon.
serb. 5. (1198—1199). HristosB Bogt . . . Moju te,
Isu Hriste. 9. (1222—1228). Spasa nasego Isusa
Hrista . . . Spasu nasemu Isusu Hristu ... 11.
(1222—1228). Spasa nasego Isus Hrista. 15.
(1222—1228). Vfc Hrista Boga. 19. (1234). 145.
(1349). 190, (1378). Vladiki mojego sladkago mi
Hrista. 171. (1365). O Hriste Isuse blagover-
nomu . . . Stefanu kraju. 187. (1378). Gospoda
Hresta. 222. (1892). Obetujemo va Hrista Boga
i va duse nase. 365. (1431). Va ime Hrista. 463.
(1454). Moleci Boga i Bogorodicu, da se svi sje-
dinimo u jedinstvu duhovnomu pravovirstva i
Jubavi nasega Isukrsta, aliti po vas nacin, Hrista.
And. Kacic, razg. 156. Sveti Jovan knige uzi-
mase, te krstio Hrista kuma svoga, Jovan Hrista,
a Hristos Jovana. Nar. pjes. vuk. 1, 123. Eodi
sveta precista Eista Boga nasega. 1, 135 — 136.
Eistos mi vam srecu dao! 1, 141. — h) od no-
minativa Hristos: Hristosa, Hristosu ltd. — u
jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka, pa i u
nase vrijeme. Po tebi jur boj bi Hristos nas voj-
voda. N. Dimitrovic 43. Hristos da pati. 53.
Na slavu koje (ptjesni) sve da budu Hristosu. 54.
Posetala precista gospoda... a na ruke nosi sina
svoga, sina svoga Isusa Hristosa. Nar. pjes. vuk.
1, 12J. A Hristosu zao bi, pa ga pokara. Nar.
prip. vrc. 43.
HRISTOSIJA, /. line zcnsko (od Hristos). —
U nase vrijeme u Srbiji. Eistosija. M. D. Mili-
cevic, let. vec. 179.
HRISTOSIJIN, adj. koji pripada Hristoaiji.
Eistosinoga sina. M. i). Mili?;evic, let. vec. 181.
HEISTOSOV, adj. koji pripada Hristu (Hri-
stosu). — isporedi Hristov. Deno ima trista ma-
nastira, modu nima Hristosova crkva i kod ne
je Hristosova ruka. Nar. pjes. kras. 1, 71.
1. HEISTOV, adj. koji pripada Hristu (vidi
Hristos i Hrist). — Izmedu rjecnika u Stulicevu,
u Vukovu (s priwjerom iz narodne pjesme: Mi
recimo tri rijoci Eistove), a Danicicevu (Hristovb).
Ograzdaje krLstomt Hristovomb. Stefan, sim. pam.
saf. 4. Mufienico Hristovt. 4. Igu blagomu Hri- j
stovu. 12. Ovi,cami. Hriatovemi.. 26. Hristova i
Juby pace privozovaSe se kt mtne. Mon. serb. 5. |
(1198—1199). Strasti.rai hristovami. 11. (1222—
1228). Svetitfiji, Hristovi.. 72.(1275—1.321). Vtzno-
senija Hristova. 79. (1302—1.321). Odi. vf.pltsto-
nija Hristova tisuista i .326 leto. Hn. (1326). Vb
dnnb straiiiaago i.spitanija Hristova. 87. (1327).
]jud6 predateju Hristovu. 124. (1336—1347). Vb
dtnt strasnago suda Hristova. 160. (1357). Na
sveto pismo Hristova jevandelija. 219. (1391). Va
ime Hristovo. 252. (1404). Va Ijeta rozastva Hri-
stova. 105. (1333 u poznijem prijepisu). Vt leto
rozdbstva Hristova. 253. (1404). Na lita rostva
Hristova. 283. ( 1419). Va izabranoj polace i vec-
nice grada nasego Dubrovnika va Ijeto rozstva
Hristova na 1433 leto. 391. (1438). Ljett Hri-
stov iht 1466. 495. (1466). Ima se savrtsiti u
litihb Hrlstovihb 1468. 502—503. (1467). Odt
rozdtstva Hristova leta 1(4)81. 528. (1481). po-
grjeske: Hrestova. Mon. serb. 221. (1392). Hri-
stevi. 252. (1404). 273. (1409). — Od rozastva Hri-
stova. Mon. Croat. 66. (1446). Pogrduju Hristovu
priliku. A. Kanizlic. kam 117. Castno tilo Hri-
stovo. 227. Na prestola Eistova. Nar. pjes. vuk.
1, 131. I napija u slavu Eistovu. 2, 100. Ni
Hristovu vjeru pohuliti. 2, 609. Ni Hristovi
zakon izgubiti. 2, 614. Ha sad, braco, za vjeru
Hristovu! 3,277. Pred Eistovo pred cvjetonosije.
4, 175. Za krst casni i vjeru Hristovu. 4, 319.
Tako mi zauza Hristovijeh! (oko poklada). Nar.
posl. vuk. 301.
2. HEISTOV, m. vidi Hrist. — U Stulicevu
rjecniku s dodatkom da je uzeto u pisca Dimi
trovica. — sasma nepouzdano.
HEISTOVIC, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Mihajlo Hristovic. Nov. sr. 1835. 73. i u Du-
brovniku. P. Budmani.
HEISTOVOE, m. vidi Hristofor. — Prije na-
sega vremena. Hristovort. S. Novakovic, pom.
111.
HEISCANICA, /. vidi Hriscanka. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika ii Stulicevu (Hristja-
nica , Christiana, christicola'), u Vukovu (,eine
ehristin' ,christiana', cf. Hriscanin). Majka joj je
Eiscanica bila, Eiscanica pa se poturcila. Ogled,
sr. 60. Vidis li onoga popa, te ispovijeda onu
Hriscanicu ? Nar. prip. vrc. 139.
HEISCANIN, m. Christianus, covjek vjere Hri-
stove, osobito se kaze o pravoslavnijem (a o ka-
tolieima Krscanin). — plur.: Hrlscani. — Naj
slariji je oblik Hristijanin (od XQiaciavog), pak
Hristjanin, kasnije se tj promijenilo na c a pred
ovijem s na s. — Od prvijeh vremena, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (Hristjanin ,christianus, chri-
sticola, Christi assecla'); u Vukovu: 1. ,der christ'
, christianus'. Kaluderi zovu svakoga covjeka Hri-
scaninom (kad mu ne znadu imena), kao i zenu
Hriscanicom ili Hriscankom. 2. Srbin grckoga
zakona, cf. Krs^-anin ; u Danicicevu (,hristijaninb'
, christianus' , cf. krr.stijanini.). Pravoslavbnyje
care gospodi. hristijane nareno. Stefan, sim. pam.
saf. 23. Blagovern3'mf. hristijanomF,. Sava, sim.
pam. saf. 1. Zastupnica jesi hristijanomb. Mon.
serb. 58. (1293 — 13' )2). Vi.ruconije ti liristijani.
243. (1389—1399). Svetitejije da ne proklinajutb
hristijani. za sbgresenijo duhovno. Zak. dus. pam.
saf. 29. Koji se su prevratili hristijane vb
azimi.stvo. 29. Da vLzvrateti. hristijany oti. je-
resi latinbskyje. 29. Prevrativi. hristijanina Vb
veru latin bsku. 30. Kako dobri. i pravedni hri-
stbjaninb. Spom. sr. 1, 121. (1414). Tako Hri-
stjauom, tako i Krstjanom. Glasuik. ii, 3, 69.
(1707). Da su nasi Hiistjani obicajni re6i: ,Vo-
lijem se poturcit, nego posokcit'. A. Ba6i6 146.
I to su odilnici, sto so zovu Eisoani. F. Lastric,
nod. 100. Primlogi Krstjani i Hristjani. A. Ka-
nizlid, kam. 817. Fala, brate Eiscanine! Nar.
pjes. vuk. 1, 146. Blago onom bratu Eisraninu
koj' celiva i prilog j)ridaje ! 2, 75. Bog ubio
svakog Eistanina koji drJi vjeru u Turcinu !
4, 145. Al' Turfiina ali EiS6anina. 4, 504. U
HRISCANIN
699
1. HRKANE
svakoga pravog Eiscanina. Nar. pjes. here. vuk.
320. I ovdje ,Vlasi' znaci ,Hriscani'. Vuk, nar.
pjes. 3, 562. Krscani zvone vise nego Riscani.
poslov. 160. Opet su im miliji ,Hriscani' no ,La-
tini' (ovako ova dva zakona zovu jedan drugoga).
V. Bogisic, zborn. 644. — rjede o katolicima.
Pi'avim Hristjaiiom katolikom. Men. croafc. 165.
(1-196). Sto ne govoris kao Hristjaui govore?
M. Drzic 344. Vsaki istini Hristjanin. S. Bu-
dinic, sum. 2a. Znaj, Hristjanine. 40a. Dopusta
svakomu Hristjaninu ali Hristjanci. I. M. Mattei
XXVIII. Znaj, Hristjanine. Stit. 5.
HEISCANINOV, adj . koji pripada Hriscaninu.
— U Vulcovu rjecniku.
HEISCANITI, hriscauim, imjif. ciniti koga
Hriscaninom, krstiti. — U Stulicevu rjecniku:
hristjaniti, v. pohristjaniti. — nepouzdano.
HRISCANKA, /. Christiana, zensko cejade vjere
Hristove, vidi radi znacena, postana i oblika
Hriscanin. — isporedi Hriscanica, Hriscankina.
— Akc. se mijena u gen. pi. Hriscanaka. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(hristjanka, v. hristjauica), u Vukovii, u Dani-
cicevu (hristijantka). PoluvertcB vtztmi. hristi-
janku. Zak. dus. pam. saf. 80. Dopusta svakomu
Hristjaninu ali Hristjanci. I. M. Mattei xxviii.
0 Riscani, mila braco, i Eiscanke, mile majke!
Nar. pjes. vuk. 1, 143. Ciganka to sve gledala i
slusala, pa rekne onoj Hriscanci. Nar. prip. vrc.
39. I ovdje ,vlasi' znace ,hriscani' (Moskovi), a
,vlahine' ,hris6anke' (Moskovske zene i djevojke).
Vuk, nar. pjes. 3, 562.
HRISCANKINA, /. vidi Hriscanka. — Sa7no
u Stulicevu rjecniku: hristjankina.
HRISCANLUK, tn. iudi Hristove vjere, narud
liriscanski. — vidi hriscanstvo. — Postaje tur-
skijem nastavkom lyk. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ,die christenheit' ,po-
pulus christianus'. Hristjanluka stare nevjernike.
J. Krmpotic, pjes. 6. Da riscanluk Marka ne
prokune. Nar. pjes. vuk. 2, 442. I privedoh narod
i hriscanluk. Nar. pjes. petr. 2, 22. Pak sastavi
narod i hriscanluk. 2, 157.
HRISCANSKI, adj. christianus, koji pripada
Hriscanima, koji je kao u Hriscann. vidi Hri-
scanin. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (hristjanski
,christianus') , u Vukovu, u Danicicevu (hristi-
jantskyj, cf. krtstijanskyj).
a. adj. Blagosrtdu jemu byti na miri. hristi-
jansky. Sava, sim. pam. saf. 4. Vt pohvale roda
hristijantskago. Mon. serb. 77. (1302—1321). Vere
hristijanscej. 244. (1389 — 1399). (bez sumne po-
grjeska: Ristijantskomu. Mon. serb. 562. (1322)).
Sabranje nauka hristjanskoga. S. Budinic, sum.
2a. Oh da bi duhovnici hristjanski ucili svoje
ovce ! A. Baci6 104. Slave ga na riscansku.
And. Kacic, kor. 470. Da rasire svetu (vjeru)
hristijansku. J. Krmpotic, pjes. 5. Kreposti hri-
stjanske. I. M. Mattei vi. Draga razkosa srca
svakoga hristjanskoga. 3. Hristjansci nauci. 44.
Od naroda riscanskoga. Nar. pjes. vuk. 1, 144.
1 hristjanske zaduzbine. 1, 145. I riscanske po-
delice. 1, 146. Dizi, care, svu vojsku riscansku.
2, 85. Zbor zborila gospoda riscanska. 2, 101.
Za risdansku vjeru poginuti. 2, 311. I riscanski
zakon savrsimo. 2, 338. Al' na sabji tri slova
riscanska. 2, 342. Kako j' zakon u veri hriscanskoj.
2, 454. Otece vara hriscanska zlamena. 3, 80.
Jesi r cuo latinsko primorje, kod primorja ri-
scanske kotare? 3, 120. Vodi Zlatku u bijelu
crkvu, te j' riscanskim krstom pokrstio. 3, 142.
Turska mi je vjera omrznula, a riscanska jeste
omi|ela. 3, 205. A na zemji sve riscanske duse.
Nar. pjes. here. vuk. 320.
b. adv. hriscanski. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (hristjanski ,christianorum, ehristicolarum
more, ritu'). Hristijanski 2iveti. S. Budinid,
sum. 17a.
HRISCANSTVO, «. ehristianitas. — vidi Hri-
scanin. — Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (hristjanstvo ,Christi religio, christianus
populus') i u Danicicevu (hristijantstvo ,religio
Christiana'), a) stane, osobina onoga koji je Hri-
scanin ; vjera hriscanska. BlagocBstiva hristi-
jantstva. Glasnik. 15, 268. (1348?). Simt obrazomt
da ocistitt se hristijanstvo. Zak. dus. pam. saf.
29. Da vtzvratetB se vtspett vi. hristijanstvo.
29. Da krtstitt se vt hristijanstvo. 30. Nista
od hristjanstva drugo znadu nego post, post i
post. K. Pejkic 2. — b) kao kolektivni supstantiv,
sva cejad vjere hriscanske, svi Hriscani. Mir ce
biti za sve hristijanstvo. Mon. eroat. 243. (1543).
Po svijeh krajinah hristjanstva. I. M. Mattei 37.
Kad se, bogojubni stioce, ponav|aju sred hri-
stjanstva naj vece Jezusu muke i pogrdjena? 311.
HRISCAKSTVOVATI, hris6anstvujem , impf.
zivjeti kao Hriscanin. — U rukopisu xvii vijeka
pisanom crkvenijem jezikom, a otale u Danicicevu
rjecniku (hristijantstvovati ,christianam legem
sequi'). Pritvarajusta se hristijanstvovati. Okaz.
pam. saf. 57. (1650).
HRK, interj. glas kojijem se Jioce da pokaze
kako sud (uprav tikva) udara u sto tvrdo. —
U narodnoj pripovijeci nasega vremena. Marko
uzme tikvu s vodom, i kako dode medu cobane
a on potegne pa nome o zemju hrk ! Nar. prip.
vil. 1868. 112.
1. HRKA, /. vidi hrkane. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (rka ,das schnarchen'
,rhonchus'). Od oficirove hrke ne mogase sam
svoju ric razumiti. M. A. Rejkovic, sabr. 22.
2. HRKA, m. vidi hrkac. — U Belinu rjecniku
655b.
HRKAC, hrkaca, m. ovako zovu pravoslavnoga
Hriscanina katolici u Dalmaciji i u Bosni. —
isporedi 2. hrka. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc:
hrkacu, hrkaci. — Moze biti da postaje od hr-
kati (radi crkovnoga pjevana kroz nos); a ni
po sto od Grk (vidi naj jiosjediii primjer). —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,schismaticus' 655^) gdje se naj prije nahodi i
u Vukovu (rkac, tako krscani u Dalmaciji zovu
hriscane). Hrkac, tako zovu u Bosni katolici
ptavoslavne. ;^. Stojanovic. Negrke zvahu u Du-
brovniku vlahe, a po Dalmaciji grkace (hrkace).
M. Pavlinovic, razg. 14.
HRKACSKI, adj. koji pripada hrkacima. —
Samo adv. hrkacski u Belinu rjecniku (po du-
brovnckom govoru hrkajski ,schismatice' 655'*).
HRKALOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Toma Hrkalovic. Nar. pjes. petr. 1, 350 (medu
predbrojnicima).
HRKANOVCI, w. pi. selo u Slavoniji u zu-
paniji virovitickoj Razdije}. hrv. 132.
1. HRKANE, n. djelo kojijem se Jirce (vidi 1.
hrkati). — Stariji je oblik hrkanje. — Izmedu
rjecnika u Mika\inu (hrkanje kod hropanje), u
Belinu (hrkanje ,sbuffamento, lo sbuffare' , pro-
flatus' 646a), u Bjelostjencevu (,rhonchus, rhon-
chorum tractus'), u Jambresicevu (,rhonchus'),
u Stulicevu (,rhonchus'), u Vukovu (rkane ,das
schnarchen' ,rhonchus, to stertere'). Cuvsi ne-
1. HEKANE
700
HELITI
obicajno lirkane. M. A. Ee|kovic, sabr. 41. A
isto tako ni Judska zijehavica . . . stukavica . . .
hrkane. Nar. prip. vrc. viii.
2. HEKANE, n. djelo Icojijem se hrce (vidi 2.
hrkati). — Stariji je oblik hrkanje. — U 3Iika-
]inu rjecniku : hrkanje, hrakanje ,screatus' ; u Be-
linu: hrkanje ,screatus' 607'^; u Stulicevu: ,ca-
tarro' ,fluxio'.
3. HRKANE, n. djelo Icojijem se Ico hrka (vidi
hrkati se). — JJ Vukovu rjecniku.
1. HEKATI, hfcem i hfkam, irnpf. stertere,
s nekom osobitom hukom dihati kroz nos (kao
sto biva cesto kod spavana). — isporedi hropati,
hropsti, hrojiiti. — Akc. kaki je u inf. taki u
p)raes. 3 ^^. hfkaju (ali hfcu), ti aor. hfkah, ti
imjjt. hfci (ali hfkaj), u ger praes. hrkajiici (all
hrcudi), « ger. praet. hfkavsi, u part, praet. act.
hfkao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — Bijec je onomatopejska, kao i
2. hrkati, ali maze tie biti istoga postana. — Od
XV vijeka, vidi kod c), a izmedu rjecniku u Mi-
kajinu (vidi hropsti), u Belinu (hrkati, hrkam
,sbuifare del cavallo' .proflo' 046^), tt Bjelostjcn-
cevu (hrkam, hrcem, hropena ,rhonchisso, rhonchos
emitto, sterto'), u Jambresicevu (hrkam ,ron-
chisso'), II Voltigijinu (hrkati, hrkam i hrcem
,ronfare' ,schnarchen'), u Stulicevu (hrkati, hrcem
i hrkam ,stertere, rhonchissare'), u Vukovu (rkati,
rcem .schnarchen' , sterto'). a) sa znacenem ka-
zanijem sprijeda (kod spavana). Na daskah golih
svu noc hrkat voli. A. Kanizlic, roz. 33. I poce
vrlo hrkat. M. A. Ee]kovic, sabr. 22. (Koii)
zobje kao i da uije putovao, a Turcin slatko
hrce u sijenu. M. £). Milicevic, omer. 198. — b)
vidi hropiti (na umoru). Oua mrtva a on hrce
rigajuci mu krv na grlo. M. A. Ee}kovic, sabr.
41. — c) iiopce glas koji postaje kad se disuci
trese nozdrvama, naj cesce u zivotina, n. p. o
konu. Koiii nozdrvi hrkahu. M. Marulic 12. Pri
nikomu skakne bedev tere hrce. B. Krnarutic 21.
Tako tvrdousta nigdi vranca nije, hrce, krivi
usta. A. Kanizlic, roz. 84. — o medvjedu. Vrli
medvjed hrka i rezi. I. Guudulic 554. — i o
vragu. o vukodlaku. Ter s nim (nosom) hrka i
s liim trubi (Belzebub). J. Kavaniu 413b. Vuci
viju, vukodlaci hrcu. Osvetn. 2, 174.
2. HEKATI, hrcem i hrkam, impf. vidi hra-
kati. — isporedi i 1. hrkati. — Moze biti i rijec
praslavenska, isporedi ces. chrkati, pol. charkac.
— U nasemii se jeziku javja od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (hrkati, hrakati
,screo'), u Belinu (hrkati, hrkam ,raschiare, spu-
tare' ,screo' 607''), u Stulicevu (hrkati, hrcem i
hrkam ,incat&rrir6' ,lluxione laborare'). Podrtijeh
iz uzdaha, bcz umrtja u kih crka, ki'vavijem
dimim paha, smrdedijem pjenam hrka. I. Gun-
dulid 472.
3. HEKATI, hrkam, impf. kao da znaci: lira-
hriti, Nokoliti. — U sjevernijeh cakavaca od xvii
vijeka.
a. aktivno. Triba je druXinii hrkati k borenju.
P. VitozovL6, odil. 21. Soltikov uagaua, ne da
Prusom na so, Pridoriko hrka da s' uegvi ne
plaso. M. Kuhacevic 120. Batrivih i hrkah ko-
liika i pisca. 150.
b. sa se, rejleksivno Hi reciprocno. Hrkaju se
nasi. P. Vitezovid, odil. 5. Video sminost area
svoga hrkaju .se sami naSi. sojnfi. 3.
HRKATI SE, htkam se, impf. u Vukovu rjec-
niku: kao tiskati se, ftupati se a kime ,stroiton'
,rixo' s dudatkom da ae guvori u Crnoj Gori.
HRKE&A, m. iovjek koji hrie (vidi 1. hrkati).
— TJ Bjelostjencevu rjecniku: hrkesa, hropalac,
koji hrce, hropa ,rhonchinosus'.
1. HRKNUTI, hrknem, pf. 1. hrkati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim
praes. (ako ima aor. hfkoh, m 2 i 3 sing. akc.
je hrce). — U Belinu rjecniku: ,sbuffare del ca-
vallo' ,profio' 616a, i u Vukovu: ,schnarchen'
,rhonchum emitto'.
2. HRKNUTI, hrknem, ^j/. 2. hrkati. — U Mi-
kalinu rjecniku: (samo part, xiraet. pass.) hrknut
jsputato, raschiato' ,screatus', i u Stulicevu: , sere-
are, expuere'.
3. HRKNUTI, hrknem, pf. pojnti (srknuti?).
— Samo u Stulicevu rjecniku : ,bibere' s pri-
mjerom: Hrknuh casu vina.
HRKNIVATI, hrknivam i hrknujem, im})f ite-
rativno prema 2 i 3. hrknuti. — JJ Stulicevu rjec-
niku s dodatkom da je uzeto iz Mikajina gdje
ove rijeci nema. — nepouzdano.
HRKOTIC, m. prezimc. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Kad utece Hrkoticu
Mujo, kad utece iz sela Stijene. Nar. pjes. vuk.
4, 128.
HRKOTINA, f. vidi hrakotina (isporedi 2. hr-
kati). — JJ jednoga pisca xvin vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,screatus'). Hrkotinami po-
p|uvan. I. A. Nenadic, nauk. 260.
HEL, vidi hro.
HELICI, m. pi. selo u Urvatskoj u zupaniji
zagrebaekoj. Eazdije|. hrv. 70.
1. HELINA, /. vidi hrlost. — Akc. se mijena
u dat. sing, hrlini, u ace. sing, hrlinu, u voc.
sing, hi'lino, m nom., ace, voc. pi. hrline. — Od
XVI vijeka. a) brzina. Kojim da narav svoj hr-
linu jos taku na nozi na jednoj priteci zvijer
svaku. M. Vetranic 1, 161. Nu tekuci tako doje,
gdi przinu more place ; od hrline plahe svoje
tijek uzpreze, stup uzniace. I. Gundulic 41. Aste-
rion, Tatao, Plija . . ., kijeh hrlina izvrsnija vrh
inijeh je vitezova, sirokoj ce na ravnini iz da-
leka pjeske teci, kazuc ko ce u brzini cas i pravu
slavu steci. G. Palmotic 2, 374. Kad lav vrli i
strasivi . . . plaha u pasu tec jejena pod visokom
gorom vidi i s nastena veseo plijona s hrlinom
ga mnogom slidi. 3, 39^. Nestavnost moga srca
i hrlina (stamparskom grijeHkom brlinal nogova
na tvoje uvrjede kazu, da istinito ne govorim.
I. M. Mattel 2. — h) vrlina. Hrlina ,bravura'.
5. Budmani 418^.
2. HELINA, /. vidi harlina. — XJ ^ulekovu
imeniku, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,ruta
capraria'). Hrlina, ruta capraria (u starijim ru-
kopisima), galega (u starijim rukopisima), Ga-
lega officinalis L. (Vodopi6, Skurla), v. harlina,
horlina. B. Sulek, im. 111.
HRLITE^j, m. covjck koji Jirli. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,fostinator'.
HRLITEJjjICA, /. zcnsko ce\ade koje hrli. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,iiuao fostinat'.
HRLITI, hrlim, im2)f. properaro, festinare, vidi
hitjeti. — Postaje od o.siwvc hrl (vidi hro). —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (hr-
liti, pospi§iti se ,teatino, propei'o, accelero, appro-
poro'), u Belinu {,{ostino' 47''; ,acfielero' 48!*; ,iro
volocitor' 77''), u Voltigijinu (,attVottare, accele-
rare' ,eilen*) , u Stulicevu (,festinare, properaro,
festinationem adhibore'). K i)aklu hrle bi'^e. M.
Maruli6 122. Za kojo ja lirlim du§u dat i tijelo.
S. Moncetid 156. Vrijemo prjesi i hrli lotedi.
M. Vetranic 1, 269. Prijoku smrt strzi ka hrli
i prjeSi. 1, 270. K tomuj se jo5 hrlis da togaj
HRLITI
701
HRMESTA.VAC
zag:rlis. 2, 40. Tri dusi pak}eni hrle put o^ore.
2, 93. Hrleci prjese put vode te vile. 2, 123.
Zarko sunco nece hrlit, da mu pojde na zapadak.
H. Luci6 211. Zaviduice vrli, na tvoju malu
har sri6a mi dat lirli vridniji svita dar. 221. Er
hrlim kako stvar naj drazu da te ja za^rlim. N.
Najeskovic 1, 111. Pod' jedan na pospijeh i hrli
put stana. M. Drzic 426. Zatoj me ne uzdrzaj
neg hrli i brzaj. 443. Kad zora hr|as0 iziti s da-
nicom vrh gora stize me san. F. Lukarevio 25.
Izvrni tvoj ^stupaj, ter k ognu ne hrli. D. E.a-
nina 44a. Glovice umrli, ne cini zivot tvoj za
zlatom da t' hrli odvece tolikoj. 46^. Kadgod
hrleci i hiteii brzo postupahu. B. Kasic, is. 56.
Neptunu na divan svak snazi i hrli. D. Bara-
kovic, vil. 135. Daj, daj vece hodi k meni, na
medene igre hrli, ah, celivaj, miluj, grli! I. Grun-
dulic 174. Meni se je dogodilo, kao djetecu,
koji hrli, gdi plam svijece ckili milo, naj poslije
ki ga oprli. 231. Star i mlad ga castit' hrli.
422. Hrle naglo svi kolici, da prije car se s stola
izagne. 519. Svaki naprijed silom hrli, vrata i
mire vajat skacu. 521. Uprav stoji Dervis vrli,
i odkriveno stegno hrani, desnu bedru cuvat hrli,
spravan skocit k svakoj strani. 545. Pazi, kako
Bodin vrli pun poraza nemilosna na Dubrovnik
s vqjskom hrli. Gr. Palmotic 1, 79. U hi-abreuu
vojsku ovu i ti hrli. 1, 152. Na oruzje vas puk
hrli. 1, 280. Vi lijeni tu stojite, ter u dvore ne
hrlite. 2, 28. Teci, hrli na osvetu. 2, 38. Hrli
osvetit ruge tvoje. 2, 45. Hrli jedan vas dvor-
nika Laviniji rijet. 2, 149. Zivot nas umrli na
skoncane svqje hrli. 2, 424. Vrijeme hrli, izi-
dimo. 2, 457. Suncana kola hrle skrit u more
zrake svoje. 2, 474. K tebi, Boze, hrlim da me
ozdravis. V. Andrijasevic, dev. 106. Da bude za
tobom hrliti. 121. Na ovu vodu snazno hrli. P.
Kanavelic, iv. 130. Tako i sjever naglo hrli.
135. Spasit me, Boze, hrli. 460. A sto je tasce
to je kleto, k tomu ikada ti ne hrli. A. Vita|ic,
ost. 39. Tere hrlis, sina tvoga da opet primes
i zagrlis. J. Kavanin 52*>. Sveder hrli na osvete.
56b. Put suncane hrl'mo svijece, ona 'e svejer
dobrohotna. 168*. Jednih krjepos^da zagrle,
k zlobi druzijeh da ne hrle. 359a. cim }udstvo
hrli svude na svagdana sva cinenja. 419^. Pri-
jatejstvo hrli gdi moze koju korist ufatit. A. d.
Bella, razgov. 232. Slisat hrli sto ti usta ma
narede. I. Dordic, salt. 258. Prije neg strijela
sunce hrli. uzd. 57. Tada im Bog Jubav vracat
hrli, 69. Ptice hitre i spravne hrlit visne uz
dvorove. 188. Ustan', hrli, prijate|ice moja. ben.
53. Da to veselije hrle put blazenstva. 130. Ze-
ninom smrti stoprv razvezan od zenidbe hrlis
bez krsmana u red sveti. B. Zuzeri 6. Ulak koji
u putu hrli ne trci samo nego leti. 150. Ne
hrli tako zedna kosuta na kladenac. V. M. G-u-
cetic 120. Hodi po svem gradu, hrli po svijem
ulicam. 187. Dan za nodim hodi, a noc za danom
hrli. (Z). Poslov. danic. 15. Hrli kad rano dode.
(Z). 27. Svestenici hrlise podjarmiti razum pro-
stoga puka. D. E. Bogdani6 44. Ah! nesrecni,
na pogube sto hrlite? Zgode. 9. K vjecnomu
kra|evanju hrlis bez pristanka. I. M. Mattel ix.
U grad s cetom dvorna puka hrli ona. N. Marci
27. Sunce iz dubine hrli tjerat nocne tmine. 37.
A na pogled vrle hrle sluge. Osvetn. 1, 23. I
andeli tamo s neba hrle. 1, 45. Nema nista
cijem bi mogo te ustavit Jude, da ne hrle kud
im cudi zude! 4, 37. Hrliti, mahom bjezati, te6i
(rece se o rijeci). M. Pavlinovic.
HRLIV, adj. koji moze hrliti. — U StuUcevu
rjecniku: ,festinandi vim habens'. — nepouzdano.
HIIL66a, /. vidi hrlost. — Akc. je kao kod
1. hrlina. — Na jednom mjestu xvii vijeka. One
(prcije) od tijela (u hlazenijeh) ove su koje sli-
jede: prva zove se bistrina aliti sfjetlos; druga
netrp|enJ6 od muke; tretja tancina; cetvrta hr-
loca. M'. Orbin 293.
HRLOKRILAT, adj. hrzijeh (hrlijeh) krila. —
U StuUcevu rjecniku: ,alis velocibus'. — nepouz-
dano.
HRLONOG, adj. hrlijeh (hrzijeh) nogu. — Samo
u StuUcevu rjecniku: ,levip6s'.
HRLONOSCA, /. hrlonogo zensko cejade. —
TI StuUcevu rjecniku: hrlonozca uz hrlonog. —
sasma nepouzdano.
HRLONOZAC, hrlonosca, m. hrlonog covjek.
— U StuUcevu rjecniku (uz hrlonog). — slabo
pouzdano.
HRLONA,/. izvor u Hercegovini. Schem. herceg.
1873. 17.
HRLOST, /. osohina onoga koji je hro ili onoga
sto je hrlo, isporedi hitrina, hitrost. — Od xv
vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjecnika ti Mika-
jinu (hrlost, hitna ,festinatio, properatio, accele-
ratio'), u Belinu (hrlos ,festinatio' 47^. 582*; ,ce-
leritas' 183'>. 583* ; ,rapiditas' 606^ ; ,velocitas'
757*; ,agilitas' 52^; ,agendi vis' 117*), u Stu-
Ucevu (,festinatio, properatio, properantia, cele-
ritas, velocitas'). a) vidi hitrost, hitrina kod a).
Zapovijed ovu s velikom hi'lostim primi. B. Gradid,
djev. 87. Kako no je hrlost i krepost u udije
tjelesnijeh obiljezje zdravja tjelesnoga, onako ti
je hrlost i krepost u dobrijeh djelijeh duhovnijeh
obiljezje da se je covjek dostojno pricestio. M.
Divkovic, bes. 412'>. Ljenost, kojoj suprotivna
jest hrlost. nauk. 194*. Pojdose oni s hrlostju ve-
likom. B. Kasic, is. 10. Uzrivsi ne hitnost, hrlost
i veselje. 85. Ucini ovi dugi put s brzocom i
hrlostju velikom. 91. Lasnos ali ti hrlos. M.
Orbin 297. Vrlina ruka, hrlos noga. A. Kalic
190. — b) vidi hitrost, hitrina kod b). Da na-
vyknesi VBsakoj knizevtskoj hrtlosti. Konstant.
filos. star. 1, 30. Prsten od cetire kamike hr-
lostju magnitskoju sastavjen. Aleks. jag. star.
3, 311. — c) vidi hitrost, hitrina kod d). Sttvorimi.
hrBlostt, jako da ott siht uhvativi.se mnozeht vt
Macedoniju otvedemo. Aleks. nov. 92. Hrtlosti
i hrabrtstvu podivi se. 102. — d) Host, izmisjane,
dovijane, moda. Uvek ces kod liega videt neku
novu rlost. S. Agic u Trsteniku. — e) hrabrost.
Hrlos, bravura. S. Budmani 418*.
HRLOTEKUC, ad/j. (uprav part, praes. act.)
koji tece (trci) hrlo (brzo). — JJ Belinu rjecniku:
,rapidns' 606**, i u StuUcevu: ,rapidus'. — nepo-
tizdano.
HRLOVIT, adj. vidi hro. — Samo adv. hrlo-
vito u jednoga pisca xviii vijeka. Od svijeh uzda
hrlovito sacuvat. A. Kalic 51.
HRLSTVO, n. vidi hrlost. — U StuUcevu rjec-
niku. — nepouzdano.
HRMANIJA, /. vidi Hrman. Hrmanija, za-
pusten riscanski samostan. F. Jukic, zem}. 51.
HRMAN, Hfmna, m. u Vukomi rjecniku: ma-
nastir pust na suhoj medi gdje se sastaje Una
i Unac; blizu nega imaju zidine od kule istoga
imena. — Pomine se prije nasega vremena.
Hrtmant (mon.). S. Novakovi6, pom. 150. — ispo-
redi Hrmanija.
HRMCEJIC, m. prezime. — xvi vijeka. Stefan
sostar Hrmcejic. Mon. croat. 291. (1589).
HRMESTAVAC, hrmestavca, m. ime mesu sto
hrusda pod zubima. — U Zagorju i Prigorju.
F. Hefele.
HRMOTINE
702
HENO
HRMOTINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji licko-hrhavslcoj. E,azdijeJ. lirv. 40.
HRMZA, /. auripigmentum , mineral sastavlen
od sicana (61 j)0 100) i sumpora (39 po 100), sut
kao zlato, i mekaii, sto se upotrebjnva kao boja.
— Nepoznata postana. — U nase vrijeme. Hrmza
kopa se kod Kreseva. F. Jukic, zemj. 6. Zlata,
srebra — hrmze (auripigmentum). T. Kovacevic,
bos. 48. Hrmza kaze se u Bosni, sali zrno ili
gusa kaze se u Sremu , zuti sigan kaze se u
Dalmaciji, a po turski altinbas kaze se u Srbiji,
latinski auri pigmentum. £). Popovic, poznav.
robe. 76.
HEN, adj. na jednom mjestu xviii vijeka
nepoznata znacena (zar krn?). Hrnu zvijezdu
(nijesec, misli se o Turskoj) kad potlaces, uzim|es
joj kra|stva opeta. J. Kavariin 216''.
HENCIC, m. x>rezime (moze hiti da hi uprav
glasilo Hrncic, vidi Hrnak, Hrnko). — U nase
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 230. 262.
HENDOLINE, /. pi. orace zemjiste, ali kame-
nito te s toga lose, u Dubasnici na Krku.
HENETIC, m selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Eazdije}. hrv. 72. — vidi hrnetidki.
HENETICKI, adj. koji pripada mjestu Hrne-
ticu. — Na jednom mjestu xvi vijeka, mozehiti
kao prezime. Popu Petru Hrnetickomu. Mon.
Croat. 326. (1555).
HENIC (Hrnic?), m. prezime. — xv vijeka.
Matej Hrnid. Mon. croat. 124. (1485).
HENKAS, hrnkasa, m. nadimak hrnkovitu voiu.
M. Pavlinovic.
HENKOVIC, vidi Hrnkovic.
HENKOVIT, vidi hrnkovit.
HENUTI, b5rnem, pf. vidi hrdnuti. — U nase
vrijeme ti Dubrovniku. P. Budmani.
HENA, m. vidi hriio. — Akc. se mijena u voc.
Hfno. Na ko}eno Hrni Mustaf-agi. Nar. pjes.
vuk. 3, 149. Kraj kurvica Hrne Mustaf-age.
3, 188. ^iUto gleda Hrnu Mustaf-agu. 3, 188.
Ma rece mu Hrna Mustafago. Pjev. crn. 175''.
— I kao prezime. Prejavio Vasu Milovanovi6a
iz Drenovca, momka Milosava Hrne. Glasnik.
II, 1, 123. (1808).
HENAGIC, m. prezime. — Postaje od nepo-
tvrdenoga Hrnaga (Hrna-aga). — xviii vijelca.
Neda udovica Hrnagida. Glasnik. ii, 3, 237.
(1710—1720).
HENAGIN, m. (uprav adj.) prezime. — vidi Hr-
nagic. — XVIII vijeka. Vukajlo Hrnagin. Glasnik.
II, 3, 73. (1706—1707).
HENAK, m. ime mmko. — isporedi Hriiko. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (Enak)
i u Danicicevu (Hri>nakt). Hrtnakb Kostadinicb.
Mon. Serb. 281. (1418). Hrnak Popovid. Mon.
Croat. 281). (1577).
HRNAK A, /. ime zensko, vidi Hriiak. — Prije
nasega vremena. Hri,naka. S. Novakovic, pom.
HI.
HENAKOVIC, m. prezime (po ocu Hrnaku).
— 11 na§e vrijeme. Boca 15.
HRNANAC, Hrnanca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. (kajkavski) Hrnanec. Eaz-
dije). hrv. 86.
HRNAV, adj. s raspuknutijem Hi razrezanijem
usnama. — U nn.se vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (rnav ,mit aufgoschlitzten lippen' ,labiis
diffissis'). Stani kurvo, Lrnavi Mustava! (ispo-
redi Hniietina). Nar. pjes. vuk. 8, 285.
HRNAVINA, m. vidi Hrnetina. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (Rnavina, cf. Enetina). Od Udbino
Hrnavinu Muja. Nar. pjes. vuk. 3, 274. I s nime
je Hrnavina Mujo. Pjev. crn. 48^.
HENE, n. seoce u Medumurju. Schem. zagr.
1875. 142.
HENETINA, m. prezime ili nadimak (va^a da
je bio hrnav, vidi primjer iz narodne pjesme kod
hrnav) nekome Turcinu kojemu je ime hilo Mujo
(Mustafa), gdjegdje se zove Hrnavina, Hrno, Hrha;
Hrnica, Hrnicid (koje sve vidi). — U narodnijem
pjesmama nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Vukovu: Enetina Mujo, cf. Hi-netina (kojega
nema napose). Od Udbine Hrnetinu Muja. Nar.
pjes. vuk. 3, 263. I vrancica Hrnetine Muja.
3, 412.
HENEVAC, Hrnevca, m. selo u Slavoniji u zu-
paniji pozeskoj. Eazdije|. hrv. 128. — Na drugom
je mjestu pisano u mnozini: Hrnevci. Schem.
zagr. 1875. 46.
HENICA, VI. vidi hrno. — U narodnijem pjes-
mama nasega vremena, a izmediu rjecnika u Vu-
kovu (rnica, vide rno). Doke agi sitna kniga
dode iz Kladuse od Hriiice Muja. Nar. pjes. vuk.
3, 136. Na ko]eno Hriiici Mustafi. 3, 229. Trece
dogat Hrnice Mustafe. 3, 404. Sve uzdane Hr-
iiice Mujage. Nar. pjes. juk. 206. Doceka ga
Kladuski Hrnica. 321. Da te vidi tvoj Hrnica
Mujo. 538.^
HENIGIC, m. vidi Hrnetina. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena. Doceka ga Hrnicicu
Mujo. Nar. pjos. juk. 321. Potpazi ih Hrnicicu
Mujo. 324.
HENICIN, adj. koji pripada Hrhici. Ali pred
nim Hriiicin Alile na dogatu konu Hrnicinom.
Nar. pjes. vuk. 3, 241. Al' eto ti brata Hrni-
cina. Nar. pjes. juk. 322.
^ HENKE, /. pi. Hrnke, vrst g}iva (Sabjar). B.
Sulek, im. 111.
HENKO, m. ime miisko. — isporedi Hrnak. —
Od XIV vijeka. Pristava Hrnka z Bribira. Mon.
Croat. 1. (1309). Hrbntko. S. Novakovic, pom.
112.
HENKO Vl6, m. prezime po ocu Hrnku. —
U narodnijem pjesmama nasega vremena. A za
Easkom Hrnkovic-Todore. Pjev. crn. 180''. Ka-
lauzi Hrnkovic-Paune. 324l>. — Nalazi se pi-
sano i Hrnkovic. Kalauzi Hrnkovic-Paune. Ogled,
sr. 205. Za nasega Jlrnkovic-Eadoja. 210.
HENKOVIT, adj. koji nije dobro uskop^en,
podmetnut, utucen (o domacoj zivotini). — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (rn-
kovit, n. p. koii koji nije dobro podmetnut, nego
ostao ajgirovit ,nichfc ganz kastrirt' ,non penitus
castratus'). Hrnkovit, dobro neutucen vo. J^i. Sto-
janovid. — I s n mj. li. Hrnkovit, silovit, iicast,
subacina, rece se volu dobro ne utudenu. M. Pav-
linovic.
HENO, m. hrnav covjek (uprav ipokoristik). —
isporedi hriia. — Akc. se mijena u voc. hfiio. —
JJ Vukovu rjecniku: rno ,einer der eine aufge-
schlitzte lippe liat' ,labiis diffissis'. — I kao hyp.
Hrnetina. Onda rece Hrno Mustaf-aga. Nar.
pjes. vuk. 3, 156. No govori Hrno Mustafaga.
Pjev. crn. 224''. — Po narodnoj se poslovici zvao
ovako i nekakav covjek iz Boke Kotorske. Tako
tl pomogao Eiio iz LuStice. (Eede se onome koji
sto lazno ilokazuje. Pripovijoda se da jo nekakav
Eiio — ili Hrno — bio nogda ozidao kulii kod Eosa
i iz no se branio junadki od morskijeh nepri-
jate^a). Nar. posl. vuk. 310.
HEO
703
HEO, b.
HEO (HEL), hfla, adj. vidi 1. hitar. — Akc.
kaki je u nominalnom nom. sing. in. (s o) taki
je u slozenijem ohlicima: hrli, hrloo^a itd.; a u
nominalnijem je ohlicima onaki kaki je u nomi-
nalnom gen. sing. m. hrla, hflo, liiie itd. — Ne-
jasna postana; Miklosic misU da je ista rijec
sto vro, .sto bi moglo biti; ali je opet istina da
se ove dvije rijeci u nasem jeziku slazu, ti zna-
cenu istom od xviii vijeka. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (hrli, pospijesau
,solers, properaus, praepi'operans , festinas'), it
Belinu (lirli ,festinus' 47'^; ,velox' 756^; hrli ili
hro ,agilis' 52a), n Stulicevu (hrli ,velox, pro-
perus, festinus, expeditus, celer, promptus, agilis,
dexter'), u Vukovu (hrli, vide vrli: hrli momak,
t. j. dobar, jak, zdrav s dodatkom da se govori
u primorju; hro, vide vro, cf hrli s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori), u Daniciceou: hrtlt
,celer'.
a. adj. — Komp.: hrliji (A. d. Bella, rjecn.
48b. 52b. 756b ; j stuUi , rjecn. ; M. Vetranic
1, 37. 315; 2, 56; A. d. Bella, razgov. 182; D.
Basic 246; Ant. Kadcid 552). a) vidi 1. hitar,
1, a. Brigentint bi liri.lt (stampano je zrtlt, ali
Danicie u rjecniku misli da je to stamparska
pogreska i da treba citati hrtlt) na vosla. Spom.
sr. 1, 38. (1402). Hrlim potezom dojti si hajala.
M. Marulic 46. Objist i pitje na taj grih su
hrla. 143. Jer bi hrla umaknut se. 263. Tako
ustezat svoga grla, moja hcerce, ^audi hrla. 268.
Na praznost vele hrli. 297. Ki ste na zlo vazda
hrli. 312. Ima biti hrl na otvorenije. Narucn.
121*. Zac je smrt hrlija ner ptica i strila. M.
Vetranic 1, 87. Jezik naj hrl'ji. 1, 315. Strila
hrl'ja bit ne more. 2, 56. S pospijesnom, hrlom
i dobrom vojom. B. Gradic, djev. 25. Ki veselo
srce i hrlu voju gleda. 67. Potrebuje da je prava
djevica na posluh hrla. 70. Tuj mu^platu budi
hrla za sve verno dat sluzeuje. A. Cubranovic
159. Ma ne (smrti) moc, tolikoj ka mnokrat
jes hrla, doci ce jedan dan, ako ni' umrla. D.
Eanina 99t>. Vrijeme hrlo jes. D. Zlataric 5^.
S koni hrlim. D. Zlataric 12*. Od onoga toliko
hrloga veselja. A. Gucetic, roz. mar. 136. Po-
spijeseni su i hrli na razblude. 222. Imamo biti
hrli u djelijeh Lozanstvenijeh. roz. jez. 246. Da
ne budu noge moje na zlo hrle biti. 272. Po-
mozem da joj ja hrlu zvir tjerati. A. Sasin 125.
Hrlu zvijer tjeraje visokom planinom. 137. Toj
znaju lisice i hrli zecovi. 140. Nego t' samo
milos prosim, ku mi skazat budi hrla. 168a. Za
doci prij' k meni ka njekad bi hrla. 291. Ako
je covjek hro i krepak na stvari koje su Bogu
na poctenje. M. Divkovic, bes. 412^. Ter puk
mami hrlijem cinom. plac. 12. Ki ce se u tomu
ukazati brzi i hrli. M. Orbin 232. Strasnih riba
jata vrla hrlim plovom doletite. I. Gunduli6 47.
Vece, vrani koni moji, hrli stupaj obratite gdje
pristolje moje stoji. 79. A Kozaci srnuc hrli
starijeh steta u zamjenu, pozegli su i potrli, pace
smakli Varno u plijenu. 318. Kone suhe i okoste,
ali hrle svaki jezdi. 330. A tiste se i zatece na
brzomu konu hrla. 401. Proz dubje ovo hrlo
stado od razlicijeh trka zvijeri. 402. Sa svijem
vodam od svud rijeka zaletje se u tijek hrli 405.
Smioni, bijesni, na zlo hrli bojnici su ovi vrli.
500. Nu li carska hitros hrla cini ze|e tve ce-
stite dokli s vijeucom oko grla vrhu zem|e uzvisi
te? 510. Slijed' me, slijed' me, druzbo hrla. 519.
Hrli vezijer hitro ustupa. 528. Hrli kaplan vas
je u dici sarovitom pod napravom. 554. Po
svemu nebu okolo tvoje obracas koiie hrle. G.
Palmotic 2, 15. Nego tekuc koha hrla ne po-
civa. P, Kanavelic, iv. 89. Za nim oncas izi-
dose i vlasteli brzi i hrli. 115. Hrlo brijeme. 169.
Sluzba za zlo glasit hrla. 197. Oncas hrla nazad
stupi. 565. Gin' da 'e pjesan ova hrla svijem
duhovne davat lijeke. A. Vitajid, ost. 1. Mnoz
hrlijeh od vjetara. 177. K nim se opet gusa
mece put suncane hrle svece. J. Kavanin 422^.
Vasa tilesa biti ce svitlija od sunca, hrlija od
yitra. A. d. Bella, razgov. 182. Hrabreni, laci
i hrli put nebesa su tijek prostrli. I. Dordic,
salt. 38. Na krilijeh casa hrlih. uzd. 113. Tu-
tako hrla ceta vragova na n udari. ben. 166.
Mlad i^ubmir prigrli kra|eve besjede, i svaki od
nih dva na kona hro sjede. pjesn. 48. Eijeka
prikupjiva jednu silu voda pridohodnijeh s kojijem
se zdrzi u scjeni hrle rijeke i nepristajne. B.
Zuzori 130. On ti Vuce ustade na svoje na hrle
noge. Nar. pjes. mikl. beitr. 48. Govori da smrt
ne ceka, neg da trci na hrlu konu. D. Basic 70.
Pobjegnu od nas brzije od naj hrlijega teklica.
246. Kako jedna hrla rijeka. 247. Spravan i
hrl sluzite}. S. Eosa 54^. Duh je hrl a put je
slaba. 1521' Nit' je tvoj svit liu hrliju oli smio-
niju ucinio. Ant. Kadcic 552. — b) znacene se
mijena kao kod hitar (isporedi 1. hitar, 1, b i c),
a kod toga se misli da je hro isto sto vro. —
od XVIII vijeka. Hrli, bravo. S. Budmani 418*.
vidi i u Vukovu rjecniku.
b. adv. hflo. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(hrlo, pospijesno, brzo ,festinanter, properato, ce-
leriter'), u Belinu (,celeriter' 48*; ,agiliter' 52^;
,cito' 583a; ,rapide' 606^; ,velociter' 756^), u Stu-
licevu (hrlo jvelociter, festinanter, properanter,
pi-opere, actutum, cito'). — Komp,: hflije (A. d.
Bella, rjecn. 48*. 52b; j. Stulli, rjecn.; M. Ve-
tranic 2, 61. Ill; Nauk brn. 12*; I. Gundulic
42 ; M. Eadnic 108b), ^d jednom mjestu i hr|e.
Anton Dalm., no v. test. 164b. a) vidi 1. hitar,
2, a. Hrlo ti je lital. M. Marulic 51. Tebe uti-
siti hrlo hocu ureda. 179. Vrime hrlo tekuc.
223. Hrlo vaze trak i kosu. S. Mencetic 4. Hrlo
CO svrha doc tvojemu porazu. 199. Hrlo na po-
spijeh oholas ostavi. M. Vetranic 1, 49. Letec
ki obhodi hrlije od ptice. 2, 61. Vila hrlije po-
tQksi ner ptica. 2, 111. Kad vidis tve grlo i
dike ostale sve brzo i hrlo da su se skoncale.
H. Lucie 213. Naglo i hrlo triba mu je doniti
pod kosu svu grlo. N. Dimitrovic 35. Hrlo ga
zadosti na saj svijet odpravi. 74. Nudijer u lov,
druzbo, svi se hrlo opravimo. N. Na|eskovic
1, 226. Mene bi jur muke juvene satrle, neg
bijele tve ruke hrlo me zagrle. 2, 103. Tako
hrlo bi komedija raskupjena. M. Dr^ic 62. Hrlo
i zesto nastoje. P. Zoranic 10*. Vrime hrlo le-
teci. 26b. Tiho dali hrlo k l^ubidragu prisad.
37b. Da bih sam toj hrlo i dobrovo^no izvrsio.
B. Gradic, djev. 4. A ove odsadsi hrlo od groba.
Postila. Elb. Hrlo posadsi. Anton Dalm., nov.
test. 47*. mat. 28, 7. Oni drugi ucenik hr].e pre-
tece Petra. 164b. joann. 20, 4. Da budem se
hrlo i pospijesno podviguuti. A. Gucetic, roz.
mar. 137. Pospijesno i hrlo na negovu se sluzbu
postaviti. roz. jez. 100. Hrlo se k nima utecimo.
329. Po sunce, koje sja, skocio bih k noj hrlo,
ter bih je rukom ja uhvatil za grlo. A. Sasin
108. Joste njeke imam masti, kojom mogu po-
vratiti mrtva, bolna ozdraviti, djevam cinit' hrlo
rasti. Jedupka nezn. pjesn. 238. Kako bismo
hrlije k noj dosli. Nauk brn. 12*. Hrlo se spo-
meni lik vazet. A. Komulovi6 70. Svaka zapu-
stivsi hrlo i naglo brzo cu k liemu uteci. B.
Kasic, nac. 26. Hrlo ce pospijesiti k tebi. 37.
Mislec, netom jedra stavi, hrlo opeta po te doci.
I. Gundulic 31. Ako kadgod (pravda) kasna i
lijena hrlo stupit ne nastoji. 38. U vlas vjetra
HRO, b.
704
HROM, a.
raspnstila bjese zlatni pram niz pleci, a oci
placne obratila k moru hrlo sved trceci. 41.
Prista i opet tijek priuze sto hrlije moze i plase,
i nesvijesna u vodu se naglo vece suuivase. 42.
Sved gledati plemenita svitla Ijepos tvoja ima
pod stupajim' neumrlima lirlo letjet naglo lita.
61 — 62. Hrlo uzleti, Merkurio, ua visine, Jove
gdi je. 67. Hrlo skoci, Tizifone, ter vid tko to
moze biti. 103. Ter da dode hrlo, reci, moja
Jubi lijepa. 107. Igra' kolo, skoc'm,o bo}e, svak
se kazi dobre voje, na pir, na pir hod' svak hrlo I
172. Hrlo uslisi me bolece ove iz srca glase
istine! 208. Teces hrlo na darove. 280. Hrlo
tekuc prispje treci. 416. Nu i Dilaver protiv
nemu kona obode, skoci hrlo. 538. Jedan od
vas hrlo iz dvora haduma mi pod' dozovi. G.
Palmotic 1, 149. Ses vojvoda hrlo ustaju. P.
Kanavelic, iv. 80. Hrlo otiti tijem spravjase.
177. Hrlo jezdec. 204. Hrlo hodi. 256. Nauk
svaki hrlo ostavi. 382. Da ja prostin hrlo za
|ubav vasu sva uvridjenja. P. Radovcic, nac.
459. Ako si mudar, imas hrlije plakati. M. Kadnic
108i>. Za to hrlo cin' da skupe nase pope ter
biskupe. P. Hektorovic (?) 83. Hrlo, sluge, vi
pojdite, ter mi Sista dovedite. 101. Da te od tie
sad izvedu, tere hrlo k nem' privedu. 126. U
paklene, dim, propasti s tvojim pukom hrlo c
pasti. 134. Ipolite, hrlo teci, zapovida t' cesar
Decij. 146. I hrlo hi poletio. A. Vita|ic, ost. 55.
Hrlo ce te s plama bijcsna dol pakjeni lupat
bici. 242. Elpenore, diko moja, odvedi ga bi-
jesna hrlo. A. Gledevic 55a. Koja su ona tri
dribra za kojima umrli zaneseni hrlo tree? A. d.
Bella, razgov. 24. Tmasti vecer iz vrh gora
duge osine hrlo store. J. Kavahin 418*. Na iz-
tocnom trijemu bilu nova zora hrlo izseta. 495a.
Isti andeo privede me hrlo i odni. 508^. Bice
umrlo ko dim ce se razic hrlo. I. Dordic, salt.
117. Prikrotki Isus vele hitno i hrlo hi doveden
k kuci Pilatovoj. M. Lekusic 69. Hrlo uberite
sve ruze vasega perivoja. V. M. Gucetic 41.
Hrlo ustanite, pripovijedajte moju rijec. 214.
Hrlo ti je kra} skocio na svoje hrle noge. Nar.
pjes. mikl. beitr. 31. Jarebice lovi tko veomi
brio hodi. (Z). Poslov. danic. 37. Hrlo zalije-
tajuci se cesto kratcijem i gonicijem molitvam
i uzdasima. I M. Mattei .302. Hrlo k vratim
pritecite. N. Marci 61. — b) vidi a, h). Hrlo,
bravamente. S. Budmani 418*. — c) u ovotn pri-
mjerii maze biti da znaci: vjesto. Istanca veomi
hrlo i hitro. S. Rosa 91*.
HROBAR, hrobra, m. vidi 3. hrabar. — U
jednnj pjcsmi crnogorskoj naSega vremena i otale
u Vukovu rjecniku. U kmestvu je robar moj;
milij' mi je robar moj no sve selo i vas rod.
(R6bar mjosto rabar! tako mi jo kazivalo jedno
momcie na Cetinu, samo sto se i ono A — iz-
medu B i R — po criiogorski izgovara izmodu
A i E. Vuk). Nar. pjes. vuk. 1, 206.
HROCANE, n. djelo kojijem se hroce (vidi hro-
cati). — U nose vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
HROCATI, hrocem, impf. vidi gurifcati. — is-
poredi hrokati i hroktati. — Eijec jc onomato-
ppjska (shva6a se kao da svina quriiuci cini
(flasom: hrbl hr5!). — Od xvi vijelca: saino dva
naj prm priivjera spadaju amo hez siimne; ostali
h% mofjli spndati i pnd hrokati (treba dodnti da
se I u nake vrijeme u Dubrovniku ciije hrocati
kao atn je u Vetrnnovicevijem primjcrima, a ne
hrokati, prcmda u Belinu i u Stuliccvu rjecniku
una ova rijei a nemn hrocati). Praaac "hrocaSe
bez zuba. M. Votranic 2, 140. Prasac hrocaSe
od tuge. 2, 180. Ona (^vina) hroce (u izdanii
god. 1628, ali u starijemu god. 1522 hruca), rita,
legne u zmociru. M. Marulic 43. Na nacin pra-
saca hrocuci. M. Divkovic, bes. SSl^J. Ah, kada
neces rog dignuti svrh oci, pod', svino, u brlog,
a ovdi ne hroci. I. Gundulic 139. (Vragovi)
gracu, hrocu, skvrce, krijeste. 473. Hroce i puha
vepar divi. 554. On zavija, rika, jeci, rzi, skvici,
hroce, huka. G. Palmotic 3, 135t». Cu iz uzdaha
gdje se skvici, grace i hroce. P. Kanavelic, iv.
556. Revu, hrocu, zavijaju. J. Kavanin 409^.
Drzac mrkle tmine huce, laje, hi'oce i hripa. N.
Marci 59.
HROHOTATI SE, hrohocem se, impf. vidi
grohotati, b, b). — isporedi hrokotati se. — Na
jednom mjestu xvn vijeka. Jeli se ludo, zalino i
nepodobno smijao i hrohotao ? A. Komulovic 38.
HROKANE, n. djelo kojijem se hroce (vidi
hrokati). — U Belinu rjecniku : (sa starijim
oblikom) hrokanje 360a j u Stuliccvu.
HROKATI, hrocem, impf. vidi hrocati. — Akc.
je zabilezen po Belinu rjecniku (hrokati), a po
Stulicevu trebalo bi da je o dugo. — U Belinu
rjecniku: hrokati, hrocem ,grunnio' 360*. 573*;
u Bjelostjencevu: hrocem, v. krujim (a kod ovoga
ima praes. hrokam !) ; u Voltigijinu : hrokati,
hrocem ,grugnire, grunare' ,grunzen' ; u Stuli-
cevu : hrokati , hrocem i hrokam (!) ,grunnire,
grunnitum edere'.
HROKOTANE, n. djelo kojijem se ko hrokoce.
— U Mikajinu rjecniku (sa starijim oblikom hro-
kotanje).
HROKOTATI SE , hrokocem se, impf. vidi
grohotati, b, b). — isporedi hrohotati se. — U
Mikajinu rjecniku: hrokotati se, grohotati se,
smijati se ,cachinnor, cachinno'; u Bjelostjencevu:
hrokocem se, v. grohocem se etc. ; u Stulicevu :
V. hrepetati se.
HROKTATI, hrokcem, impf. vidi hrocati. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. hroktah i
u ger. praes. hrokcuci ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — U Vukovu rjecniku: rok-
tati : rokcu sviiie ,grunzen' ,grunnio'.
HROM, adj. claudus, koji nejednako hodi (o
cejadctu i o zivotini), jcr se jace naslona na
jednu nogu ncgo na drugu (Hi na ostale noge)
s toga sto mu je jedna kraca, Hi ga boli, Hi ima
kakvu mu drago mahanu u nogama. — isporedi
santav, cot, cotav. — Rijec je praslavenska, is-
poredi stslov. hromt, rus. xpoMoii, ces. chromy,
poj. chromy. — Badi postana isporeditje se sa
snskrt. srama. — Izmedu rjccnika u Vrancicevu
(',claudus ; loripes'), u Mikalinu (hrom, santav
,claudus'), u Belinu 784'', u Bjelostjencevu (hrom,
hromac ,claudus'), u Voltigijinu (,zoppo, zoppi-
cante' ,lahm , hinkend'), u Stulicevu (claudus,
claudicans'), u Vukovu (,lahm, hinkend' , claudus',
cf. cotav), u Danicicevu (hromt .claudus').
a. adj. — Komp.: hrimiji, vidi: Koji je hro-
Tixifji)? I. Drzic 361. a) u pravom smislu. aa)
0 ce^adetu. Slopymt i hroniymK. Sava, sim. pam.
saf. 1. Hroraymi. hozdenije darovase. Domen-
tijani* 208. SlCpimt i hromymt. Mon. serb. 68.
(1305—1307). Slipi vide, hromi hode. Bernardin
2. mat. 11, 5. Hrom v svojem hojenji. Korizm.
57''. Le2a§e mnostvo veliko nemo6nika, slijepijeh,
hromijeh. N. Rai'iina 47"*. joann. 5, 3. Mnozi
kljonici i hromi izlijefieni jesu. 142*. act. ap. 8, 8.
Vazda hrom ostane (pastir). M. Vetranid 2, 138.
Svi hromi i kjasti da po nem ozdrave. M. Dr2i6
418. Ni 6e tko biti hrom, ni kjast, ni dorast,
ni slijep, ni grbav. M. Divkovic, bes. 398*'. Vra6a
HROM, a.
705
HROMOCA
zdravje k]astim, hromim ... B. Kasic, is. 118.
Da je tko od prije bio hrom ali kjast. M. Orbin
209. On ozdravi ^ubave, hi-ome, slipe. P. Ra-
dovcic, nac. 20i. Hrom hodi, ali dockna dohodi.
(D). Hrom je, ali je covjok. (D). Hrom se ne
moze nahodit a tepav nag-ovorit. (D). Poslov.
danic. 27. Koji rom, koji gubav. P. Macukat
18. Bog povraca hromim hod. I. Grlicic 4. Ko
hrom ide. I. Dordic, salt. .^)1. Hromi stake od-
bacujit. P. Knezevic, ziv. 46. Slipi vid, romi
hod primajn. A. J. Knezovic 254. Hromih pri-
nevo[ne i drveiie stake. A. Kanizlic, utoc. 2.
Covik, koji od porodeiia bi rom. E. Pavic, ogl.
659. Slijepac hroma nosi. (Z). Poslov. danic. 112.
I mlohave i slijojje i hrome. D. Basic 212. Da
je komu pogledati bilo, di se brani malo i vo-
liko, slipo, romo, staro i bolesno. And. Kacic,
razg. 145^. O.stade svega zivota rom. 34. Ako je
pokornik hrom ili slip. Ant. Kadcic 277. K|asti,
romi, slipi. B. Leakovic, uauk. 450. Udesnoj
devojci hromi svatovi. (U Boci). Nar. posl. vuk.
327. Da je ko gluh, slijep, hrom, iscijelio bi se
od ove vode. Nar. prip. vuk. 108. Boje ti je
uci u zivot hromu ili k]astu nego li s dvije ruke
da te u ogari bace. Vuk, mat. 18, 8. Kjasti,
hromi, sakati, cori. S. ^ubisa, prip. 91. — bb)
0 zivotini. Tote ulisti oni ugledase lava hromoga.
A. Vitajic, ost. 415. Dobro ide koza roma dok
je vuk ne ukopa. N. Palikuca 87. ,Provrc cu
se ruzicicom'. ,A ja starac romi jarac, kudecacu
uz ulicu, ter cu ogrist' ruzicicu'. Nar. pjes. vuk.
1, 436. Hromi koni a junaci bolni. Ogled, sr.
34. — cc) 0 tijelu. Tilesa roma i kjasta. B Lea-
kovic, nauk. 128. — dd) kad se istice da je ko
hrom jednom ill objema nogama, to se maze iz-
reci: aaa) instruvientalom. Jakov osta hrom
jednom nogom. M. Eadnie 156*'. Ferizolic hrom
nogome. J. Kavanin 149^. — i grijeskom s pri-
jedlogom s: Hrom s jednom nogom .jDede altero
claudus'. A. d. Bella, rjecn. 78oa. — bbb) u ova
dva primjera s prijedlozima na i u, Danicic
shvaca da je nogu loc. duata, ali bi (previa hra-
mati, a) cc) aaa) i bbb)) mogao biti i ace. sing,
(kod toga bi mogao sanio odluciti akc: jeli na
nogu, li nogu sto bi bio ace. sing., ili na nogu,
u nogu sto bi bio loc. duala ?) : Igrao bi, skakao
bi, rom sam na nogu. Nar. pjes. vuk. 1, 185.
Igrao bih, al' ne mogu, rom sam u nogu. 1, 186.
— ee) 0 hodu. Da hroma cijec poteka moj koii
trcuc potepe se. J. Kavanin 227^. — b) u ne-
pravom smislu. aa) u diihovnom, moralnom smislu.
aaa) kao lijen. Svak osta lin i hrom zapriti meni
plac. D. Barakovic, vil. 185. Romi smo svi na
dobro. A. Tomikovic, gov. 155. — bbb) kao
neprav. U on kotar spasno izprav}a puke hrome
(biskup). J. Kavanin 159'"'. Da, ni hroma pravda
hoce, vijenac dobra, poraz zloce. 5393'. — amo
moze biti da spada i ovaj primjer u kojemu zna-
eene nije dosta jasno, a hrona je jamacno stam-
parska pogreska mj. hroma. Mudar svjetnik, nu
vuhvene cudi i hrona razmirja. I. Dordic, ben.
121. — cec) kao nejednak, nepotpun. Virene
nejma biti hrcmo t. j. od jedne strane samo obe-
cano. Ant. Kadcic 390. — bb) hroma jubica, Viola
odorata L., jer cvijet stoji na krivo. — isporedi
kod cot. — od XVI vijeka. Drobnom ruzicom bedru
mu zavismo i hromom |ubicom. M. Vetranic
2, 138. Hroma }ubica, kaloper i bosil. -', 267.
l^ubica hroma (prema tal.) viola zotta (Pizzelli),
maramola (stari rukopis; Skurla), Viola odorata L.
B. Sulek, im. 212. — cc) hromi rog, na sjemenu
hambara prisjeceni krov. I. Krsiiavi, list. 68.
b. adv. hromo, kao hrom. Zasto ja hromo
gredem, oce? A. d. Bella, razg. 60.
in
1. HROMAC, hr6mca, m. hrom covjek (u nase
vrijeme cesto o svini, vidi u Vukovu rjecniku).
— Akc. se mijena u voe. hromce, hromci, i u gen.
pi. hromaca. — Moze biti rijec praslavenska, ispo-
redi stslov. hromtcb, rus. xpoMeu,'b, ces. chromec.
— Izmedu rjecnika u Belinu 7841', u Bjelostjen-
cevH (kod hrom), u Voltigijinu, u Stulicevu, u
Vukovu (krme koje ohrone na putu ,der hinkende'
,claudus'), u Danicicevu (hromtct. , claudus'). a)
Hopce. Kto se i-azboli da je u bolnici; a hromca
i slepca da ne. Glasnik. 15, 308. (1348?). Tada
CG poskakivati hromac kakono jeljen. N. Ra-
liina 17b. igai. 35, 6. Kada se ta hromac drzase
Petra. Anton Dalm., nov. test. 174b. act. ap. 3, 11.
Na sluzbu krajevu ne pripustaju se hromci. M.
Radnic 552*. Slipce, hromce i pijance ne vodi
u dricne tance. P. Vitezovic, cvit. 39. Tuznijem
hromcem hod dariva. A. Vitajic, ost. 50. Osta
hromac zabusen na to. I. Dordic. ben. 192. Po-
vracajuci sad vid slijepcem, sad snagu hromcem.
D. Basic 31. Skakaco kako jeljen hromac. S.
Rosa 7b. Romci i slipci. And. Kacic, kor. 189.
Slipci, hromci koji se bez stapa ne mogu uzdr-
zati. Ant. Kadcic 25. Jedan hromac cosavi i
sogavi. S. ^jubisa, prip. 150. Slijepac i hromac
krali su smokve krkocko. 224. — b) kao prezime.
— XV vijeka. Matka Hromca. Mon. croat. 114.
(1475). — c) vrsta variva. Hromac, veccia (u ru-
kopisu XVII vijeka), Lathyrus cicera L. (Vodopic),
V. grab hromac. B. Sulek, im. 111. — isporedi
kod grab, a, k).
2. HROMAC, Hromca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. (kajkavski) Hromec. Raz-
dije}. hrv. 95.
HROMANE, n. djelo kojijem se hroma. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
HROMATI, hromam, impf. u Stulicevu rjec-
niku: V. hramati s dodatkom da je uzeto iz ru-
skoga. — nepouzdano.
HROMCEVIC, m. prezime. — Pomine se (bez
h) XVIII vijeka. Jerolim Romcevic. Norini 62.
1. HROMICA, /. hromo zensko ce^nde. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,clauda'
784b) c/dje se naj prije nahodi, i u Stulicevu (v.
hramalica). Stade da place gdje zapaca siuovnu
srecu jednom hromicom. S. J^ubisa, pric. 44.
2. HROMICA, /. mjera za du^inu (vidi^ndj
zadni primjer). — U nase vrijeme. Pokraj Ceva
ne mogose Turci stupiti ni hromice. S. ^ubisa,
prip. 119. Mede ne dam ni hromice. 160. Opa-
sala se mlada sarenom tkanicom koja je hromicu
siroka. pric. 125. Hromica, sirina izmedu paoca
i kazaoca kad se rascepe. Slovinac. 1884. 95.
HROMICE, adv. vidi tomice. — U jcdnoga
pisca nasega vremena. Pak se nastav|ali tomice
i hromice da je k udaji sklone. S. ^ubisa, pri6.
119.
HROMIC, m. prezime. — xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Hromict). Po Stefanu
Hromicu. Spom. sr. 1, 34. (1401).
HROMITI, hromim, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. hramati s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
HROMLAHAN, hrom|ahna, adj. dem. hrom. —
Samo u Stulicevu rjecniku: hromjahan, v. hra-
mjahan.
HROMOCA, /. osobina onoga koji je hrom. —
— isporedi hromota, hromotiiia, hromost. — Akc.
se mijena u dat. sing, hromoci, u ace. sing, hro-
mocu, u voc. sing, hromodo, u nom., ace, voe.
pi. hromoce. — Od xvii vijeka, a izmedu rjei-
nika u Vukovu (sviiiska ,die lahmheit' ,clauditas',
45
HROMOCA
706
HROPOTINA
cf. hromotina). Od ove hromoce Bog ozdrav}a
gresnika. M. Divkovic, bes. 44*. Vece je piita
pokaran hromo6om ili kojom drugom nemocju
u nogu. 834a.
HROMOST, /. vidi liromoca. — U Belinu rjec-
niku (hromos ,claudicatio' 784*'), u Bjelostjencevu
(v. hramlene), u Voltigijinu (,zoppicamento' ,das
hinken, lahmgehen'), u StuUcevu (v. hraraane).
HROMOTA, /. vidi hromoca (i radi alccenta).
— Od XV vijeka. Desuoju nogoju jejuze hromotu
pokazovase nevezdtstvija. Konsfcantin fil. star.
1, 35. Cica hromote. Transit. 13.
HROMOTIlIsrA, /. vidi hromoca. — U Vnkovu
rjecniku : ,die lahmlieit' ,clauditas' s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori.
HEOMSTVO, n. vidi hromoca. — Od xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 784*^ gdje se
naj prije nahodi, u Voltigijinu, u StuUcevu. U
cetresti cijelijeh godist, u koje hromstvom staso
osidran i kjasnosti. B. Zuzeri 421.
HROMUKATI, hromucem i hromukam, impf.
dem. hramati. — Postaje od hrom. — U Stu-
Ucevu rjecniku: ,aliquantulum claudicare'. — nije
dosta poiizdano.
HROP , m. u Bjelostjencevu rjecniku : hrop,
sum vode ,murmur aquae (dicitur et de rebus
animantibus), susurus'. — Onomatopeja.
1. HROPAC, hripca, m. vidi hropna. — Akc.
se mijena u vac. : hropce, hropci, i u gen. pi.
hropaca. — U Vnkovu rjecniku : ,das sterbe-
rocheln' ,extremus spiritus' s primjerom: Dosao
mu hropac.
2. HROPAC, hropca, m. vidi liropalac. — T"
StuUcevu rjecniku.
HROPALAC, hropaoca, m. covjek koji hrople.
— U Belinu rjecniku: ,stertens' 6o2a; u Volti-
gijinu: .ronfatore' ,ein schnarcher'; ti StuUcevu:
hropalac i grijeskom hropaoc ,rhoncos eraittons,
rhonchissans, stertens'.
HROPALICA, /. zensko ce^ade koje hro}ile. -
U StuUcevu rjecniku.
HROPAKE, n. djelo kojijem se hropce. — Sta-
riji je oblik liropanje. ^ U Mikajinu rjecniku:
hropanjo, hrkanje ,rhonchus'; hropanje od svina
,grunitus'; u Belinu: hropanje ,ronchus' 632^;
u StuUcevu: ,rhoncus'.
HROPAONICA, /. vidi hropalica. — U Stu
Ucevu rjecniku. — nepouzdano.
HROPAONIK, m. vidi hropalac. — V StuU-
cevu rjecniku. — nepouzdano.
HROPATI, hropjem i hropam, impf. vidi hro-
piti, a), a) s ovijem znacenem. — « Mikajinu
rjecniku: hropati, hropsti ,storto, rhonchisso'; tc
Belinu: liropati, hropem {] vidi liropsti) ,ronfare,
far strepito col naso mentro si dorme' ,sterto'
632»; u Voltigijinu : hropati, hropam ,ronfare,
ronche«;<iaro' ,schnarchon' ; u StuUcevu: praes.
hropjeni, hropim (!), hroimm ,stertero, rhonchis-
.sare etc' — b) vidi guritati. — u Mika(inu
rjeinilcu: hropati kako svinfe ,grunio'.
HROPAVAC, liropavca, m. vidi hropalac. —
U StuUcevu rjecniku.
IIROPENE, n. u StuUcevu rjecniku: v. hro-
pane. — nepouzdano.
IIROPILO, H. nejasna rijec na jednoin itijestu
XVI vijeka. Gdjo obrvi bjese zgar nad oiSi spu-
stila 3 dlakami nemilo takoga nafiina jaki no
hropilo od prascijeh 6etina. M. Vetranid 2, 192.
HROPINA, wj. prczimc. — Na jednom mjestu
XIV ili XV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku.
Davidt Hropina. Mon. serb. 264. (1389—1405).
HROpItANE, n. djelo kojijem se hropice. —
U Vukovu rjecniku.
HROPITATI, hropicem, impf. vide hropiti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. hropitah i
u ger praes. hropicuci; u ostalijem je obUcima
onaki kaki je u inf , osini aor. 2 i S sing, hro-
pita. — U Vukovu rjecniku.
HROPITI. hropim, impif. vidi hrkati. — ispo-
redi hropsti, hropati. — Akc. se mijena u praes
1 i 2 pi. : hropimo, hropite, n aor. 2 i 3 sing.
hropi. — Rijec je onomatopejska. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belimi: samo part,
praes. act. hropeci ,ronfatore' , stertens' l>32a; u
Bjelostjencevu: hropem (vidi kod hropsti), hro-
peti (prema cemxi bi trebalo da u juznom govoru
glasi hropjeti) ,aeo:re et cum singultibus spiro
et respiro'; u StuUcevu: v. hropati; u Vukovu:
1. .schnarchen' ,sterto' .« dodatkom da se s ovijem
znacenem govori u Dubrovniku. 2. ,r6cheln (vom
sterbenden)' ,spiritus interclusus arte meat', a)
sa znacenem kazanijem sprijeda. Slatko da hrope.
D. Barakovic, vil. 340. — b) kad cejade pri smrti
tesko i s bukom dise., Kad ja tamo, a on vec
ropi ; nista za sebe ne zna. M. D. Milicevic, let.
VGC. 139. Lisca kropi, uz stucane hropi. Osvetn.
4, 17.
HROPIV, adj. koji hropi. — U StuUcevu rjec-
niku: V. hropalac. — nepouzdano.
HROPIVAC, hropivca, m. covjek koji hropi,
vidi hropalac. — TJ StuUcevu rjecniku. — ne-
pouzdano.
HROPIVIGA, /. zensko cejade koje hropi. —
JJ StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.
HROPJ^ENE, n. djelo kojijem se hropi. — U
Vukovu rjecniku.
HROPNA, /. vidi hropjeue. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u StuUcevu: (smrtna) ,agonia'
, ultima virium defectio, extrema vitae momenta';
u Vukovu: 1. vide sipna (s dodatkom da se u
ovom znacenu govori u Dubrovniku). 2. ,sterbe-
rocheln' , spiritus interclusus'. Onu noc pocne
Mijatu hropna. S. ^lubisa, prip. 236.
HROPOCENSTVO, n. u StuUcevu rjecniku:
hropotjenstvo uz hropotivost. — nepouzdano.
HROPOCENE, n. u StuUcevu rjecniku: hro-
potjehe uz hropotivost. — nepouzdano.
HROPOT, m. nazeba (u prsima), vidi hropna.
— U Mikajinu rjecniku (kod nahladenje); u Bje-
lostjencevu- 1. hropot, nazoba ,(listillatio, gravedo,
pituita'. 2. hropot, kase{ ,tussis, vehemons spi-
ritus, tussedo, efflatio'; u StuUcevu: v. hropotina.
— I u Vranciccvu rjecniku ima hropot prema
mag. horuth (?j. 1 19.
1. IIROPOTATI, hropocem, impf. vidi hropiti.
— U Mikafinu rjecniku: vidi hropati, hropsti;
u Bjelostjencevu : hropocem, hropotati ,ex distil-
latione et gravodino laboro' ; u StuUcevu: v.
hroptati. — II Bjelostjencevu rjecnika ima i sire
znaccne: ,strepo'.
2. HROPOTATI, hropocem, impf. kositi se.
Slovinac. 1884, 144.
HROPOTAVATI, hropotavam, impf. iterativno
prema hro[)otati. — TJ StuUcevu rjecniku: praes.
liropotavam kod hropotati. — nepouzdano.
HROPOTINA, /. vidi hropot i hropotina. —
U Mik(i(i)iu rjecniku: hropotina, nastid ,distil-
latio, gravedo, pituita', i u StuUcevu: ,dit'ficulta9
spiritus, difficultas ducendi spiritum, distillatio,
gravedo'.
HROPOTINA
707
HRPTISTE
HROPOTINA , /. u VuJcovu rjecniku : vide
sipna.
HROPOTIV, adj. nazebao , nahladen, vidi
hropot. — U Mika]inu rjecniku: hropofcivi kod
hropotivac i nahladen; i u Stulicevu: ,suspiriosuS;
asthmaticus etc'
HROPOTIVAC, hropotivca, m. hropotiv covjek.
— U Blikajinu rjecniku: hropotivac, hropotivi,
nazebo ,pituosus, gravedinosus', i u Stulicevu.
HROPOTIVICA, /. hropotivo zensko cejade. —
Sanio u Stulicevu rjecniku.
HROPOTIVITI, hrop6tivim, iinpf. u Stulicevu
rjecniku: ,lente gravedinem contrahere'. — ne-
poiizdano.
HROPOTIVOST, /. osohina ono(ja koji je hro-
potiv. — U Stulicevu rjecniku: v. hropotina.
HROPOTIVSTVO, n. vidi hropotivost. — U
Stulicevu rjecniku.
HROPSTI, hropem, impf. vidi hropiti. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,ster-
tere'), u Mikajinu (kod hrkati i hropati), (( Stu-
licevu (hropsti, hropim (!) ,distillationibus et epi-
phoris laborare, rhoncos emitters'). Budu mu se
^ilo trgati a srce pucati a du§om hropsti. Zborn.
174''. On hrope na lozi. I. T. Mrnavic, osm. b3.
Sope, hrope, hroce, rezi. J. Kavanin 413'^. Netko
hrope, jer ga smrca davi. Osvetn. 2, 136.
HROPTATI, hropcem, impf. vidi hropiti. —
Samo u Stulicevu rjecniku (uz hropsti).
HROPTJETI, hroptim, impf. vidi hropiti. —
U Stulicevu rjecniku (uz hropsti).
HROSKATI (?), HROSTATI (?), hrostem, impf.
samo praes. s cakavskijem oblikom hroscem, ne-
poznata znacena (zar .susneti?) u jednoija pisca
XVIII vijeka. Eto uza me Osin hrosce, nauznak
biv se prevrnuo J. Kavanin 447'^.
HROV, adj. vidi hrom. — Na jednom nijestu
XVII vijeka (inoze biti i stamparska pogreska).
Slipim videnje, hrovim hodenje podavase. F. Gla-
vinic, cvit. 365*'.
HROVAT, m. vidi Hrvat. — Samo u Stulicevu
rjecniku.
HROVATSKI, adj. vidi hrvatski. — Na jednom
mjestu XVII vijeka.. Nanutkanjem P. O. F. Leva-
kovica, moga reda a drzavo Bosne Hrovatske.
S. Matijevic 3.
HRPA, /. vidi rpa, vrpa. — Nije dosta po-
uzdan oblik, jer se rijetko nalazi u pisaca koji
izgovaraju i pisu h kao sto treba. — Od xvii
Hi XV vijeka (vidi prvi primjer), a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu : ,mucchio, ammasso' ,haufen'
(nije pouzdano, jer se u Voltigijinu rjecniku na-
lazi i hrzati). Ne bi utlin ni krp (stara izdana
pisu ,charp'), da golo sve osta. M. Marulic 16.
(unzweifelhaft muss gelesen werden : ne bi iitlin
ni hrp — hrpa als haufe, erholiung, bildet don ge-
gensatz zu utlina als hohlung, vertiefung — . V.
Jagic, arch, fiir slav. philol. 5, 86). Hrpe zlata
stahu. I. Zanotti, en. 49. Kad mnoz mrava stupi
na hrpu od zita. P. Kauavelic, iv. 582. Hrpu
'e zlata utopio. J. Kavanin 381^. Kad na istu
hrpu meces i koludra i opata. 388*. — U ovijem
primjerima nije ni po sto pouzdano, jer pisci
ne znnju kad treba izgovoriti i pisati h: Noka
se skupe na jednu hrpu sve zrnje svakoga zita.
M. Divkovic, bes. \~0'^. U hrpi stoji smijesano
2ito s slamom. M. Radnic 1441). Onde nade jednu
veliku hrpu zlata, srebra, bisera. J. Filipovic
1, 250b. Hrpe dragoga kamenja. P. Knezevi6,
osm. 74. Da mu vajade siditi na hrpi dubreta.
E. Pavi6, ogl. 386. Gradovi neznabozki sru§i§e
se u hrpu. 684. Kano jedna hrpa zita. V. Dosen
18^. On mrtvacki hrpu kosti stade motrit. 44*.
Dok ne skupim blaga hrpe. 123''. Sutra ima
hrpu duga. 152*. Dok od grada (Sagunta) ne
bi nista, osim hrpe i ognista. 193''. Dal' kada
se ujedine, vecu hrpu zloce cine. 195''. U hrpi
od buuista. 207a. Qko grada na sve cetiri strano
na hrpe i na snope vidahu se turska tilesa le-
zati. And. Kacic, razg. 106. Sabirase u hrpu
gdi sto lipseg i koristnijeg smotrise. M. A. ReJ-
kovic, sat. A2'>. Koji svirace i igrace u hrpu
kupi. A6''. Pak kad bude od divojak hrpa. CS^.
Neg ostave na hrpi tanure. Do''. Neg bi novce
u hrpu metali. li*. Skupi mu grc sva criva u
hrpu. sabr. 36. U hrpi nakladeno i splasceno.
I. Jablanci 30. Grob sklapa gomilu gnata i
hrpu crviju. I. J. P. Lucie, razg. 67. Stignuti
ce odmah nove hrpe od zena. D. Rapid 13. Zabe
u zdila i u poste|a na hrpe, na hrpe. 60. Sion
nije drugo, nego jedna hrpa iliti plaSt sricnosti.
124. Koji na hrpe, na hrpe i na cete hitro pri-
trkase, da mu sluze. 231. Neka sute u svincu
na hrpi. J. S. Rejkovic 61. Dok izsices, ta na
hrpu meci. 406. Pripusta da se kanoti spava
na jednoj hrpi griha. A. Tomikovic, gov. 11.
Utroba tvoja kakono hrpa psenice. 28. Me6u
ga svrhu jedne hrpe drva gorecih. 108. Bio je
Ivan zavijen u opcenoj onoj hrpi od opacinosti
i porusena, od kuda su svi Judi izvadeni. 187.
Sodam su mi Kucah izgubili, to na jednu hrpu
i gromilu. Pjev. crn. 245*. Pa se sve (ovce)
skupile u jednu hrpu. Nar. prip. vrc. 188. Li-
jepe kuco promajaju gdje i gdjo hrpom, gdje i
gdje usam}ene. S. ^ubisa, prip. 2. Hrpa se na-
roda tamo nagne, da vidi, sto bi. 125. Nije bila
sala natezati se onom hrpom zvona (onijem ve-
likijem zvonom). 189. Sejani nasrnu hrpom na
grob. 245. Uz neg hrpa od oruzja pade. Osvetn.
1, 62. Neka vi je prosta Sutorina, i ubavih ona
hrpa stijena. 3, 45.
HRPATI, hrpam Hi hrpjem (?), impf. u Stu-
licevu rjecniku: v. hrkati. — nepouzdano.
HRPICA, /. vidi rpica. — Na jednom mjestu
nasega vremena. Pod pokritom hrpieom. S. l^u-
bisa, pric. 25. — Moze biti da treba citati rpicom.
HRP16, m. vidi hrpica. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Ove ploce vaja poslije u male hr-
pice ona o redom slagati. I. Jablanci 41. Ova
se u hrpice sloze i grahor se u hrpice sprav^a.
81. — Moze biti da treba citati rpice.
HRPIMICE, adv. vidi rpimice. Da se narod
hrpimice zgrce o Spasovu u Nin. M. Pavlinovid,
razl. spis. 64. Hrpimice podignute su poze-
mjusice. 409. — Moze biti da treba citati rpi-
mice.
HRPITI, hrpim, impf. kilpiti na rpu (hrpu).
— U dva primjera xvii i xviii vijeka (samo je
u prvom dosta pouzdano), a izmedu rjecnika n
Stulicevu (v. rpati). Jamu dube, hrpi zemju. I.
Zanotti, en. 41. Al' ces hrpit neg (dubre) po
guscem redu. J. S. Rejkovic 39.
HRPTEN, adj. koji pripada hrptu. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: 1. hrbtena kozica ,tergus'.
2. ?irbt:ena kost ,spina dorsi', i u Jambresicevu:
hrbtena koza ,tergus'; hrbtena kost , spina'.
HRPTINA, /. kicmenaca, kralijes. — isporedi
hrtenica, hrtenaca. — JPostaje od hrbat. — U
Mikalinu rjecniku: ,spina dorsi'; u Belinu: ,8pina
dorsi' 653*; u Stulicevu: ,dorsum, tergum, dorsi
spina'.
HRPTISTE, n. zUjeb u hrptini. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: hrbtisde ili 21eb oposred, Stapi
HRPTISTE
708
HRSTOV
,sacra fistula, vertebrarum a collo ad os sacrum
Inter se contextus'.
HES, m. iine musko. — Od xiii do xvi viJeJca,
a izmedii rjecnika u Danicicevu (HrtsL). Zett
mu HrtsB. Mon. serb. 61 (1293—1302). Hrtsi,.
Dec. liris. 17. 48 ijos na nekolika nijesta. Glasnik.
15, 290. 292. (1848?). Mon. croat. 191. (1508).
HRSAfiOR (?), HRSCOR (?), m. ime musko. —
Na jednom injestu xiv vijcka pisano Hrtstcorr,.
Dec. hris. 49.
HRSAK, hfska, m. hrskane — U Vukovii rjec-
niku : rsak, kad se sto u jederiu rska.
HRSINA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. Razdijc). hrv. 61. — Ilrsinsko s^
po)e (vidi kod hrsinski) 2^omine xv vijeka.
HRSINSKI, adj. koji pripada Hrsini. Na po}i
hrsinskom. Mon. croat. 91. (1461).
HRSKANE, n. djelo kojijem se hrska. — U
Vuknvu rjecniku: rskane.
HRSKATI, hi'skam, impf. (prelazno) gristi Hi
tvatati sto polvrde tako da se cuje kako se ono
lomi i pucka pod zuhima. — isporedi hrsfcati,
hrustati. — U Vukovu rjecniku : rskati ,mit
krachon zorbeisseii, knorpeln' ,cum frao:ore co-
medo'. — Sa se, pasivno, puckati (o onoine sto
se zvnce). — U Vukovu rjecniku : rskati se
jZwischen den zahnen krachen' ,fragoreni edo
inter dentes'. — I neprclazno, o samonie puckanu
(ne samo kod zvatana nego i u drugomc), n. p.
snijeg hr.ika pod nogama, neke vrste duhana
hrskaju u lull itd. u Dubrovniku. P. Budmani.
HRSKA VAC, hi-skavca, m. vrsta potvrde trcsne
(vidi hrskati). — isporedi hrustavica, hrust, —
Akc. kaki jc u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. i ace. sing., i gen. pi. hfska-
vaca. — V nase vrijeme, a izmedu, rjecnika u
Vi4kovu (,die knorpelkirsche' ,cerasi genus', cf.
rust). Hrskavac, suvrst tresrio (Vukasovid), vide
harskaA'ica. B. Sulek, im. 111.
HRSKAVICA, /.
a. u Vukovu rjecniku : rskavica, vide mr.stavica.
b. vidi hrskavac. Harskavica, suvrst tresne 'na
Cresu), v. hrskavac. B. Sulok, ira. 108.
HRSKAVICE, /. pi. u Vukovu rjecniku: rska-
vice, vide bobaje (? sic) s dodatkom da se go-
vori u Mostaru.
HRSOJE, m. ime musko, isporedi Hrs. — Prije
nasega vremena. Hrtsoje. S. Novakovic, pom.
112.
HRSO.JEVIC, m. prezimc. — Prije nasega vre-
mena. Hri.sojovici>. S. Novakovic, pom. 112. —
I kao ime mjestn. Hrbsojevi6i>. 150. — imadu i
sad dva sela u Crnoj Gori u Bjelopavlicima:
Rsojovidi doi'ii i gorni. Glasnik. 40, 20.
HRSONA, m. ime musko. — xv vijeka. Satnik
,Hrsona'. Stat. krc. ark. 2, 293. (1411).
HRSOVAC, Hrsovca, m. vrh u Srlnji u kne-
zevackom okrugu. Glasnik. 19, 298.
HRSOVIC, m. prezime (po ocu Hrsu). — xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Hrt-
sovi6i.). Dedoslavi, Hri>aovi6i. Doc. hris. 52. Dra-
goslavh Hri.9ovicfc. 100. Iviajimiri, lirLsovidi,.
Glasnik. 15, 289. (1348?).
HRSOVO, n. selo u Hrvatskoj a zupaniji hje-
lorarsko-krizevackoj. Razdijoj. lirv. 116.
1. IIRST, /. samo na jednom mjeslu xvii vijeka;
nije jiusno znacei'ie, zar jc isto sto 2. grst? a
maze biti da jr. stnmparska pogreAka. Sfu6e sobo
fcisto pratoz, o.sta gola . . . Oni' poklisari ki s di-
vojkom bise rekose: ,Ka te j' hrst? ni to stvar
poSteua'. J. ArmoluSii 60.
2. HRST, m. vidi Hrist i Hristos. — xiv i xv
vijeka (nije svagda pouzdano, jer se obicno ovo
ime pisase skraceno), a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Hrfcstb). Isusa HrLsta. Spom. sr. 1, 1.
(1395). Boga nasego Isu Hr&sta. Mon. serb. 237.
(1399). Hrtsta Boga. 239. (1399). Spom. sr. 2, 116.
(1454).
HRSTALAG, hrstaoca, m. covjek koji lirsta. —
Samo u Stulicevu rjecniku: hrstalac i grijeskom
hrstaoc ,qui manducando dentibus crepitat'.
HRSTANE, n. djclo kojijem se hrsta. — Sta-
riji je ohlik hrstanje. — V Mikalinu rjecniku:
hrstanje; uBelinu: hrstanje 66 1^; ii Voltigijinu;
u Stulicevu.
HRSTATEl^, )n. vidi hrstalac. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
HRSTATI, hrstaoi, impf. vidi hrskati. — Praes.
mo^e biti i hrstem (hrscem po cakavskom i za-
padnom gavoru), vidi u Stulicevu rjecniku i kod
b primjer iz Osvetnika. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikalinu (hrstati, gristi ,rodo,
corrodo, erodo'), u Bclinu (hrstati, hrstam ,man-
giare cose che scrocchiano sotto i denti, come
biscotto e simili' ,rodo' 458'^; ,scrocchiare, dicesii
del rumore, che fa il biscotto o cosa simile sotto
i denti' ,str6po' 661^), u Voltigijinu (hrstati,
hrstam ,scrocchiare, scrosciare' ,knirschen, kni-
stern'), u Stulicevu (hrstati, hrstjem ! i hrstam
,crepitaro edendo, deutibus stropitum odere').
a. prelazno. U Beneci gradu baskoto hrstati.
Nar. pjes. istr. 2, 99. Hrstat, hrstam ,dontibus
comminuere'. Slovinac. 1881. 738. — nije javio
znacene u ovom primjer u: Tko so sodmoc tobom
lici, grcko, nimske hrsta rici. I. T. Mrnavic,
osm. 149.
b. neprelazno. Tko meje u posjek, kruh mu
hrsta. (D). Poslov. danic. 130. Hrscu kosti kud
Novica sece. Osvetn. 3, 156.
HRSTA V, adj. koji hrsta (vidi hrstati, b). —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,che a durezza' ,da-
racinus'.
1. HRSTA VAC, hi-stavca, m. vidi hrstalac. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
2. HRSTAVAC, hrstavca, m. vrsta groMa (ja-
macno koje hrsta kad se jede). Hrstavac, suvrst
grozda (u Primorju). B. Sulek, im. 111.
HRSTA VICA, /. vidi hrstavka. Hrstavica,
suvrst smokve (u Primorju). B. Sulek, im. 111.
HRSTAVKA, /. vrsta smokve (od hrstati, b).
Hrstavka, suvrst dugujasto bijele, unutri crveno
tvrde smokve (u Primorju). B. Sulek, im. 111.
HRSTIC, m. prezime. — xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Hrtsticb). Radivoj llri.-
sticb. Mon. sorb. 426. (1443).
HRSTIMIJA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. Hrtstimija (monahina). S. Novakovid,
pom. 112.
HRSTITI, lirstira, impf. vidi hrstati, b. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Kamonje pritl nime
sve hrsti. M. Votranic 2, 199.
HRSTOl^UBIV, adj. koji (ubi Hrsta, vidi liri-
stojubiv. — XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (hrtsto]ubivi.). Hri,sto|ubivoj gospodi.
Spom. sr. 1, 1. (139.5). 1, 9. (1397).
HRSTOV, adj. koji pripada Hrstu. — Od xii
do XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hri.stovt). Od rozdi.stva Hrtstova. Mon. serb.
2. (1189). Rozastva Hn-stova. 232. (1398). 433.
(1445). Ijudi predaditeju Hrbstovu. 235.(1399).
Na casnomb krbstu Hrbstove. 259. (1405). Na
svetomb jevandoliju Hrbstovu. 307. (1420).
HRSTULA
709
HRTENACA
HESTULA, /. neknkva vrsta vstipka. ^ Od
tal. mlet. crostolo (ali se kod toga misli na glayol
lirstati). — JJ Mikal'mu rjecniku: hrstule, ustipci
jCrostelle, griccioli' ,crostula, sportella, artola-
ganum', i u StuUcevu: ,crostino, griccioli' , frustum
panis subusfci'.
HESTULICA, /. dem. hrstula. — U StuUcevu
rjecniku : ,frustum panis subusti'.
HESUS , m. vidi hrsuz. — JJ jednoga pi sea
xviii vijeka. Kad u )utini za niku osvetu i po-
grdene rcces iski-nemu hrsuse, pjance, kurvo,
hince. F. Lastric, ned. 140.
HESUSKI, adj. koji pripada hrsuzima. — U
Vnkomi rjecniku : rsuski. Kasapsko je meso po
cetiri pare, lovacko jjo gros, a hrsusko po dukat.
(jer lovac izdangubi, a hrsuzin placa globu i
dangubi u zatvoru). Nar. posl. vuk. 133.
HESUSTVO, n. krnda, vidi hrsuz i hrsuzluk.
— Od XVIII vijeka. Ako bi tko u kome poman-
kanu bio osvadit, na priliku hrsuztva, ubojstva.
D. Eapic 146.
HESUZ, m. fur, kradjivac, lupez, tur. hyrsyz.
— isporedi hrsuzin i hrsus. — Nije ista rijec
sfo harsuz i ugursuz (vidi ohoje) , premda se
s ovijema cesto mijesa. — Akc. se mijena u gen.
pj. hrsvlza. — Od xviii vijekii, a izmectu rjecnika
u Vukovu (rsuz ,der dieb' ,fur', cf. krad|ivac,
lupez). Tko ne uniodi u ovcarnicu na vrata, nego
uskacG z drugu stranu, hrsuz jest i lupez. F.
Lastric, od' 331. Lupezi, lirsuzi i razbojnici.
ned. 191. Gdi lirsuzi i lupezi za poglavicu obrase.
E. Pavic, ogl. 194. Bise voli pokradeni po hr-
suzi u zbig odvedeni. Nadod. 9.5. Eva oni lir-
suzi, koji su ne ukrali. M. A. Ee|kovic, sabr. 72.
Prigoda cini hrsuza. D. Eapic 325. Kad se hr-
suzi svade onda jedan drugoga izdaju. Nar. posl.
vuk. 121. Kg jedan put ukrade, uvijek se za
hrsuza drzi. 141. — Gdjegdje se u izgovara pod-
mukhjem glasom preina turskom izgovoru. Ugur-
sust i hrsLS-B (ili harsts'i.) to su dvije razlicne
rijeci: prva znaci nesreca ili nesrecnik a druga
bezobraznik (vidi harsuz) (u nas kradjivac ili
lupez). Vuk, pism. 40.
HESUZICA, /. zensko cejade km hrsuz. — U
nase vrijeme. Na svekrvu jednu rsuzicu. Nar.
pjes. here. vuk. 215.
HESUZIN, m. vidi hrsuz (od cega se u mno-
zini i me razUkiije). — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (rsuzin). A nije uhoda, a
■nije hrsuzin, nego je jedna laza i skitac. Glasnik.
II, 3, 204. (1717). Jeda li me hrsuzina drzis?
E. Pavic, ogl. 70. Hirud bijase hrsuzin, jere
bratu Filipu vlastitu ukrade zenu. D. Eapic 19.
Indi i ja dostojno mogu nazvati hrsuzina ,homo
lupum' murmuratura ,homo serpentem'. 39. Od
domadeg hrsuzina tesko je sacuvati. Nar. posl.
vuk. 232. Tesko je od hrsuzina sto ukrasti. 314.
Hrsuzin hrsuzina lasno pozna. 343. Hrsuzin
placa globu i dangubi u zatvoru. Vuk. poslov.
133.
HESUZITI, hi-suzim, impf. krasti. — U ho-
sanskoj krajini. M. Euzicic.
HESUZLUK, m. krada, tur. hyrsyzlyk. — ispo-
redi hrsustvo. — Od xviii vijeka, a izmectu rjec-
nika u Vukovu (rsuzluk ,der diebstahl' ,furtum',
cf. krada). Sada mozes zatajati one krade i hr-
suzluke. D. Eapic 272. Eijetko se dogada hr-
suzluk i krada. V. Bogisic, zlaorn. 572. Hrsuzluk,
lopovluk. u bosanskoj krajini. M. Euzicic.
HESCOE, vidi Hrsacor.
HET, m. vertagus, vrsta mrsava i lagahna psa
dugijeh noga kojijem se zee lovi. — Rijec je pra-
slavcnska (cln.rti.), isporedi stslov. hrtti., rus.
xopT-B, (:es. chrt, jjo^. chart. — Izmedu rjecnika
u 3Iikajivu (hrt, pas od lova ,canis gallicus,
canis venaticus, canis leporarius'), u Belinu (,le-
vriere, cane' ,canis leporarius' 436^), u Bjelostjen-
cevu (, canis venaticus, canis leporinus vel lepo-
rarius, vertagus'), u Jambresicevu (,vertagus'), u
Voltigijinu (,bracco, levriere' ,\vindhund'), u Stu-
Ucevu (jVertagus, canis venaticus, leporinus'), u
Vukovu (jwindhund' , canis vertagus'). Pri toj su
ostale kako pri lirtu zee. M. Marulic 60. Ili od
kona ili od lipa hrta. Starine. 10, 9. (1558): Za
sminimi zviri svojimi drazimi hrtom i ogarom
gredise. P. Zoranic 36''. Bjezace hrt prid zecom.
D. Zlataric 39''. Sobom hrte i parduse rece po-
pe|ati. Aleks. jag. star. 3, 287. Kakono jedan
lovac, kada hoce da mu vecma lovi kragujac aliti
hrt. M. Divkovic, bes. 498''. Ta hrti povodi. D.
Barakovic, jar. 14. Oni vode brze hrte, lovne
jastrebe ovi drze. I. Gundulic 407. Ni hrt ne bi
moga uteci nigdar tebi. I. Ivanisevic 172. Brz
kako hrt. B. Krnarutic 11. Kako hrti, Turci
od svih stran obticu. P. Vitezovid, odil. 6. Zee
dobro trci, a bo}e hrt ki ga uhiti. (D). Poslov.
danic. 156. Tako i lovni kad hrt tira po zo-
lenoj zvijer dubravi. A. Vitajic, ost. 203. Vo-
deci za sobom mnoge hrte momci. Oliva. 10.
Paka mn posla negove ptice, strime i hrte. P.
Macukat 19. Na priliku gladna hrta. J. Ka-
vahin 441''. Ali ni cas ckneci, hrti za nom do-
letjese nauckani. B. Zuzeri 37. Hrt, kad ufati
zeca, nosi ga u misto potajno, ter ga jide. J.
Banovac, pripov. 151. Ne videci u dvoru liegovu
sluga od lova, ni vizala ni hrta. F. Lastric, ned.
374. S remencidi kojima se hrti ve^u. A. Ka-
nizlic, uzr. 219. IzaSao bijase grof s hrti u lov.
A. Kanizlic, utoc. 74. Ili hrt ili" pas, sve kucak
ter kucak. (Z). Po.slov. danifi. 32. Hrte zovem
}ude one koji stecuc lov nagone. V. Dosen 131^.
Od gladna gore hrta po grobovim tudim srta.
134a. Koji idu u lov s hrtima oli sokolima.
Ant. Kadcic 313. Dili se lovac od kuce s ni-
koliko hrta. D. Eapic 270. Pustah hrte i ogarc,
pustah hrte niz livade. Nar. pjes. vuk. 1, 154.
I daj mene dva bijela rta, i daj mene dva siva
sokola. 1, 183. Koiiu dadoh snopak deteline,
mojim rtom sareno jelence. 1, 318. Al' su tesko
rti navalili. 1, 476. Povedite hrte i zagare, pa
krecite tice jarebice. 2, 44. I zutoga hrta Ka-
ramana. 2, 280. I zutoga hrta Dukadinca. 3, 412.
Nego ovco imaju ovcare koji vode hrto i 6|ednike.
4, 125. Pucila ih dva hrta odrta. Nar. pjes.
here. vuk. 131. Za koiiima devet bijelih hrta.
Nar. pjes. juk. 84. Gladni hrti boje love. Nar.
posl. vuk. 41. Koji se hrt silom u lov vodi onaj
zeca ne hvata. 143. TJzme sa sobom jos dva hrta
sto mogu zeca u po}u stici. Nar. prip. vuk. 58.
HETAE, m. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 66.
HETAV, adj. u StuUcevu rjecniku: ,rozzo,
sconcio' ,inconcinnus' (kao hrt?) s dodatkom da
je uzeto iz HabdeUceva (?). — nepouzdano.
HETENIGA, /. kicmenica, kraUjes. — Jamacno
postaje od hrbat, te je p ispalo ispred t (hrpte-
uica), vidi hrptina. - isporedi hrtenaca §to je
istoga fostana. — U Vukovu rjecniku: rtenica
,der riickgrat' , spina dorsi', cf. kicmenica.
HETENACA, /. vidi hrtenica. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (rteiiaca).
Kako opazis da noge veoma bole, da zima po-
duzima za hrtenacu. M. D. Milicevic, ziv. srb.
2, 39.
HRTICA
710
HEUSOVOJ
HE.TICA, /. genski hrt. — Akc. se mijena u
gen. pi. hirtica. — Od xvii vijeJca, a izmcAu rjec-
nika u Mikajinu: ,canis venatica, leporaria, gal-
lica', u Belinu 436^, u Bjelostjencevu, u Stiili-
cevu, u Vukovu. Sto hrtica koti, sve zece tjera.
M. Drzic 307.
HETICIN, adj. koji pripada hrtici. — U Vii-
kovu rjecniku.
HRTINA, /. augm. hrt. — Akc. se mijena u
gen. pi. hrtina. — U Vukovu rjecniku.
HRTINSKI, adj. u StuUcevu rjecniku: ,acca-
nito' ,exasperatus', gdje ima i adv. hrtinski ,acca-
nitamente' ,irato animo, rabiose'. — Jamacno je
naeineno od hrt. — nepouzdano.
HRTKOVCI, m. pi. selo u Slavoniji u zupa-
niji srijemskoj. Razdije]. hrv. 146.
HETOV, adj. koji pripada hrtu. — U Vukovu
rjecniku.
HETOVATI, hrtujeia, impf. u StuUcevu rjec-
niku: ,vexare, insultare, injuriis afficere' s do-
datkom da je uzeto iz nekakva dubrovnckoga ru-
kopisa. — Jamacno je naeineno od hrt. — ne-
pouzdano.
HETOVODA, m. covjek koji vodi hrte (prijekor
vlastelinu koji drugo ne radi nego ide u lov). —
U Vukovu rjecniku : hrtovoda i rtovoda ,der
wiudhunde fiihrt' ,vertagi ductor' (,als vorwurf
fiir einen edelmanu der immer nur jagt').
HEUCATI, hrucam, impf. vidi krocati, hro-
kati, ^uritati. — Na jednom mjestu xv vijeka.
Ona (svina) hruca, rita ... M. Marulic 43.
HEUCIC, m. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 154.
HEUKATI, hrukam, impf. govoriti vicuci,
s vikom. — U Bjelostjencevu rjecniku: hrukam,
otreskavam se ,impetuose , clamorose alloquor,
aut respondeo'.
HRUMALAC, hriimaoca, m. covjek koji hruma.
— U Belinu rjecniku: ,masticatore, colui, che
mastica' ,Gibi confector' 463^.
IlEUMATI, hrumam, impf. vidi hrskati (pre-
lazno). — U Belinu rjecniku: ,mano^iare cose che
scrocchiano sotto i denti, come biscotto e simili'
,rodo' 458b; ^masticar cosa dura, come biscotto
ecc' 465''; u Voltigijinu: ,rimasticare, rugumare,
rumare' ,wiederka,uen'. u StuUcevu: v. hrstati. —
I u nase vrijeme u Duhrovniku, osohito kad ko
sto potvrde (n. p. tvrdi h^eb) zvace sa zatvo-
renijem usnaina. P. Budmani.
HEUP, m. strepitus, grunnitus. — Jamacno
je rijec onomatopejska. a) buka, treska uopce. —
u dva pisca cakavca xvi i xvii vijeka, a izmedu
rjeinika u Bjelostjencevu (hrup, hrupa ,strepitus')
i u Jambresicevu (,strepitus'). V ajeru i v oblacih
velike vojske ot pisao i koriikov bijuci se meju
sobom, tako da se hrup od nih cujase. Postila.
ila. I Pluton da skupi sve tmine paklene, svi
gromi, 8vi hrupi, sve vode ledene. D. Barakovi6,
vil. 19. — b) guritane. — u Bjelostjencevu i u
Jambre.sicevu rjedniku (u obadva hrup svinski
igruniiitus'). — c) u StuUcevu rjecniku: ,urto,
urtatura' ,impul3Hs' s dodatkom da se s ovijem
znaienem nalazi u pisca Barakovica, sto nijc
pouzdano (vidi drugi primjer kod a)).
JIEUPA, /. vidi hrup. — U Bjelostjendevu
rjedniku (kod hrup).
HEUPATI, lirupam, iinpf. guritati, vidi lirup,
b). — U Vrandicevu rjedniku (.gruunire'), u Be-
linu 360". 573a, n Bjelostjencevu (hrupam, v.
hroftem), m StuUcevu (v. hrokati). — Sa se, reci-
procno, coiro (de suibus) Slovinao. 1884. HI.
HRUPITI, hrupim, tm^j/. kao da znaci: uda-
rati, nava]ivati. — Eijec je onomatopejska, vidi
hrup. — inporedi hrupjeti. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalimi (hrupiti, udriti kim
jschioppare, sbattere' ,allido'), i u StuUcevu (,sbat-
tere, percuotere, urtare' ,allidere, percutere, im-
pingere'). Tad Zadar obstupe okolo busije; pak
u dne na n hrupe, jur suuce kad grije. D. Ba-
rakovic, viL 74. K6 na uljez pece stupi, pas
troglavi na nas hrupi. J. Kavaiiin 392^. Sambek
sprijeda hrupi. I. A. Nenadic, samb. 15. Vecma
bojom pak hi-upise. 19. Iz tvoga vlascega hrupi
ov crv srca. M. Kuhacevic 100. U to Laudon
prista pun goruce voje, u vrimenu hrupi s ko-
riici u po|e. 122. U Sleziju hrupi, ni ki bi stal
sprida. 155. Cim cemerne pi'obavjase misli, hrupi
momak na vrata nenadan. Osvetn. 1, 49. Ako
donle hrupe Crnogorci. 2, 119. Stiskose se uz
vojvodu harna, ter na turske hrupise dundare.
3, 140. Mi cemo se sa vezirom klati, a ti hrupi,
skupe grose kupi. 4, 40. Zensko p}uje, a ijed
musko bjuje, ko kad vaska u grad hrupi vlaska.
4, 53.
HEUPJETI, hrupim, impf. bucati. je- stoji
po juznom govoru mjeste negda^nega e, po is-
tocnom glasi hrupeti, po zapadnom hrupiti (-je-
je jjotvrdeno samo u Bjelostjencevu rjecniku gdje
stoji lirupeti). — isporedi hrupiti. — Postaje od
hrup. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (hrupim, hrupeti ,strepo'. 2. hrupim
,quod proprium est vocis porcorum : grunnio,
unde translative tantum dicitur de hominibus,
ac cum in aere tempore tempestatis sonus fra-
gorosus fit', ar velimo: Kak to u zraku hrupi!
3. hrupim kot zerjavi ,gruo'), ii Jambresicevu
(hrupim ,strepo, grunnio'), u StuUcevu (lirupiti,
V. hrokati). a) uopce. I kada pride Isus u kucu
poglavice i vidi svirce i mnoztvo hrupeci, rece
im. Postila. vi^. Vidi svirce i mnozastvo hru-
peci. Anton Dalm., nov. te§t. 1, 12^. mat. 9, 23.
Kad se sta i hrupi oruzja svitla zuk. D. Bara-
kovic, jar. 58. — b) guritati, vidi u rjecnicima.
— c) 0 glasu u zdrala, vidi u Bjelostjencevu rjec-
niku.
HEUPNUTI, hrupnem, pf. hrupiti. — U Mi-
kajinu rjecniku (kod lupnuti), u Belinu: ,sbat-
tere in terra' ,allido' 644'J ; u Voltigijinu : ,sca-
gliarsi addosso, as.saltare' ,anfallen, augreifen' ; u
StuUcevu (uz hrupiti).
HEUPNIVATI, hrupAujem i hrupnivam^ iinpf
iterativno prema hrupnuti. — U Belinu rjedniku:
praes. hrupnivam kod hrupnuti, i u Voltigijinu:
praes. hrupnivam kod hrupnuti.
HEUSAN, Hrusiia ('?), m. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 14.
HEUSE, Hi. ime musko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka. Hruse sleptct. Glasnik. 24,245. (1353).
HEUSI.TA, / mjesto u svetoj Gori. — xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danidicevu. Na mfiste
rekomemb Hrusija. Moii. serb. 74. 76. 78. 82.
(1302-1321). 122. (1336-1347).
HEUSKAjSfE, n. djelo kojijem se hruska. — U
Vukovu rjecniku (ruskane).
11 RUSK ATI, hriiskam, impf. vidi hrskati. —
isporedi hrustati. — U Vukovu rjedniku: ruskati,
vide rskati.
HRUSNUTI, hrusnem, pf. prelomiti se. — is-
poredi hruakati, hrustati. — Na jednom mjestti
XV vijeka. S6ap na poll hrusnu. M. Marulic 254.
HRUSOVOJ, m. vidi 1. hrisovu}. — Na jednom
mjestti xiv (?) vijeka i otale u Danidicevu rjec-
HEUSOVOJ
711
HEUSKA
niku. Drugi hrusovoj. Mon. serb. 102. (1332 u
pcznijem piHjepisu).
HEUSOVOL (Hi hrusovo}?), m. vidi lirisovuj.
— Izmedu rjecnika u Daniciceru (hriisovoli.). Vi.
preraudromt togo hrusovolemt. Glasnik. 11, 71.
Satvori se saj hrusovolt. Mon. serb. (1348 u
poznijem x>i'>j^pisii). Va rusoA'Dlii. 141 (u zapisu
novijega vremcna).
HEUSOVUL (Hi hrusovu}?), m. vidi hrisovu}.
— Izmedu rjecnika n Danieicevu (hrusovulf.). Do
svetostefantskoga hrusovu}a (drugi je procitao
jhrusovula'. Danicic, rjecn.). Mon. serb. 96. (1830).
Sijemu lirisovulu. 100. (1330). Hrusovult. Okaz.
pam. saf. 70. (oko 1501).
HEUST, adj. cvrst. ~ U jednoga pisca na-
sega vremena. Bice kapa, ostati ce puste, kad
se sake sajedine hruste. Osvetn. 2, 127. Da je
tvrde u nem srce bilo, no to hrusto gvozde i
ocijelo. 2, 176.
1. HETJSTA, /. kora na pecenu, lat. crusta. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Ono-
liko velika kapuna moje oci nigda nijesu prije
vidjele. Ispecen; gledah, ali je isprigan ali je is-
pecen: imase njeku lirustu na sebi koja mi oci
zanosase, srce mi vesejase, apetit mi otvarase.
M. Drzic 271.
2. HEUSTA, /. stijena ili hrid. u Dubasnici
na Krku. — Po svoj prilici s istijon znacenem
naliodi se u jednom ritkopisn (pisanom na Krku)
XVIII vijeka: Na jugo . . . do hrusti. Mon. croat.
316. (1724). ako je ime mjestu, moze biti innogo
starije, jer je u rukopisu prijevod latinskoga
spomenika god. 1230. — Svakako je ime nekakvu
mjestu blizu Bakra. , Penes Pischenicam Hruzte,
quae Hrusta est in Bukarensi'. Arhiv. 2, 313
(1657).
HEUSTACA, /. vidi hrskavac, hrustavica. —
U Bjelostjencevu rjecniku (kod cresna), a iz nega
u Sulekovu imeniku: Hrustaca, cerasum dura-
cinum (Bjelostjenac), knorpelkirsclie. 111.
HEUSTALICA, /. kora na hjehu. — isporedi
hrustavica. — IJ Stulicevu rjecniku: , crusta' ;
gorna ili dona hjebna lirustalica ,panis crusta
superior vel inferior'. — nije dosta pouzdano.
HEUSTAN, m. ime tursko (jamacno ireba ci-
tati Eustan). — U rukopisu xvii vijeka, i otale
u Danieicevu rjecniku (Hrustani>). Hrastant pasa
budimski (1563). Okaz. pam. saf. 81. (1699).
HEUSTAj!^E, n. djelo kojijein se hrusta. — V
Belinu rjecniku: (sa starijim ohlikom) hrustanje
465b.
HEUSTATI, hrustam (i hriiscem, vidi u Bje-
lostjencevu rjecniku), impf. vidi hrskati. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,fren-
dere'), u Belinu (,mangiare cose che scrocchiano
sotto i denti come biscotto o simili' ,rodo' 458^^ ;
,masticar cosa dura, come biscotto ecc* 465b), ^
Bjelostjencevu (hrustam, hruscem, hrestam ,frango,
contero dentibus os, avellanas nuces etc., con-
fringo, comminuo'), u Voltigijinu (hrustati, hru-
stam jscrosciare, scrocchiare' ,knirsch6n'), tt Stu-
licevu (y. hrstati). Pod liom led hrusta. S. Men-
cetic— G. Drzic 508.
HEUSTAVAC, hrustavca, m.
a. vidi mrstalica. — U Bjelostjencevu rjecniku :
kajkavski hrustavec, hrustavica ,cartilago', i u
Jambresicevu : hrustavec ,cartila.go'.
b. Hrustavac, ces. chrustavec (Polygonum avi-
culare), po]. chrz^szcz (Agaricus vellereus), vrst
g|ive. B. Sulek, im. 111.
HEUSTAVICA, /. nesto sto se hrusta kad se
jede, ali s osobitijem znacenima. a) vrsta tresne,
vidi hrskavac. — u Belinu rjecniku (, cerasum
duracinum' 185^), u Bjelostjencevu (kod cresna),
u Stulicevu (,si dice dei frutti che scrocchiano
fra i denti, come cerasa dura' ,duracina cerasa').
Hrustavica, cerasa duracina (Delia Bella), knor-
pelkirsclie (Vodopic, Bjelo.stjenac). B. Sulek, im.
111. — h) vidi mrstalica. — u Bjelostjencevu
rjecniku (kod hrustavec). — c) kora na h]ebu,
isporedi lirustalica. — u Bjelostjencevu rjecniku:
1. hrustavica, kora kruha gorna ,panis crusta
superior'. 2. hrustavica slatka, pogacica ,plac6nta
crustata'.
HEIJSTIKA, /. vidi hrskavac, hrustavica, a).
— U Bjelostjencevu rjecniku (kod cresna), a iz
nega u Sulekovu imeniku: Hrustika (cresna-), po|.
chruscina (Arbutus ixnedo), cerasum duracinum
(Bjelostjenac). 112.
HEUSTITI, hrustim, impf. kao da je znacene :
zveketati (o zlntu i biseru i o celadetu tijem na-
kic.enu), isporedi hrustati; ali bi moglo biti i:
sjajoti se. — U jednoga pisca xvi vijeka. TT fre-
cetijeh sto li hrusti na skarlatu biser bijeli? M.
Vetranic 1, 32. U zlatu sva hrusti i u biseru
bijelu. 1, 117. Gdi (gospoje) sve liruste u bi-
seru. 1, 233.
HEUSTITI SE, hrustim se, impf. navajivati
vikom i prijetnama. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: 1. ,insulto et cum clamore et minis ali-
quam rem aggredior'. 2. kaj se hrustis, kaj zube
brusis? ,quid insultas? quid dentes acuis?; u
Voltigijinu : ,insultare , avventarsi contro' ,be-
schirapfen'; ti Stulicevu: ,insultare'.
HEUSTOVA, /. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 106.
HEUSTULICA. /. vidi hrstula. — U Mikajinu
rjecniku: ,crostolo' ,crustulatum'.
HEUSAN, Hrusna, m. selo u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 40.
HEUSCICA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. EazdijeJ. hrv. 64. — Mislim da bi
se bo]e pisalo Hruscica (od hruska).
HEUSEVA, /. vidi Hrusevo.
HEUSEVAC, Hrusevca, m. ime mjestima^ u
Hrvatskoj. a) (kajkavski) Hrusevec, seoce u zu-
paniji varazdinskoj. Eazdije} hrv. 93. — b) Hru-
sevec, selo u Zupaniji zagrebackoj. 81. — c)
Hrusevec doni i gorni, dva sela u zupaniji za-
grebackoj. 81. — d) Hrusevec kupjenovacki, selo
u zupaniji zagrebackoj. 88. — e) Hrusevec pus-
canski, .stZo u zupaniji zagrebackoj. 88. — Mjesto
se s ovijem imenom pomine i xvi vijeka. K Hru-
sevcu. Mon. croat. 299. (1595).
HEL'SEVACKI, adj. iz Hrusevca. — xvi vijeka
(jamacno kao prezime). Ivanus Hrusevacki. Mon.
croat. 250. (1550). Med kuezom Petrom Hru-
sevackim. 299. (1595).
HEUSEVICA, /. seoce u Hrvatskoj blizu Valis-
sela. Schem. segn. 1871. 59.
HEUSEVO, n. selo u Slavoniji u zupaniji po-
zcskoj. — Sad se govori i pise Eusevo. Eazdije).
hrv. 129; ali je jamacno sprijeda bilo h, kako
se vidi po starijim oblicima Hrusova i Hruseva
u latinskijem spomenicima xv vijeka: ,Hrusowa,
. . . Mygaloucz . . .' Starine. 5. 116. (1450). ,Pos-
sessiones nobilium de Grabarya . . . Hrwsewa . . .'
118. (1470). ,Hrwsowa'. 121. (1481). ,Hrwssewa
... in comitatu de Posega'. 135. (1498).
HEUSKA, /. vidi kruska. — Po sjevero-za-
padnijeia krnjevima, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu (grijeskom
HEUSKA
712
HRVAT
hruska), u StuUcevu (grijeskom bruska s dodatkom
da je rijee ruska). Hruska, cslav. grusa, rus.
rpyraa, ces. hruska, poj. grusza, gfruszka, Pyrus
communis (.Tambresic, u hrvatskom primorjii), v.
kruska. B. Sulek. im. 112. Vsaka baba znade
vece neg ki v popret hruske mode. P. Vitezovic,
cvit. 45. Pod hrusku. Jacke. 35.
HEUSKOV , adj. koji pripada hruski , hru-
skama. — U Jambrtsicevu rjecniku : Uruskovo
dr\'o ,pyrus'.
HEUSKOVAC, Hru§kovca, m. ime mjestima u
Hrvatskoj. a) seoce a zupaniji zagrehackoj. Eaz-
dijej. hrv 70. — b) (kajkavski) Hruskovec, selo
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. IIS).
HEUSKOVICA, /. ime dvjeina selima u Hr-
vatskoj u zupaniji hjelovarsko-krizevackoj. Eaz-
dije}. hrv. 115. 118.
HEUSOVA, /. vidi Hrusevo.
1. HEUST, m. bubica s tvrdorn koroin, i oso-
bito vrsta Melolontlia vulgaris (isporedi guude]).
— Hijec je prasldvoiska {chronsth), isporedi stsloo.
hrijstfc, rus. xpyiu,T>, ces. chroust, po}. chrzi^szcz.
— Po postanu ce hiti onomatopeja, isporedi hru-
stati. — Vala da se govori po sjevero zapadnijem
krajevima, a izmedu rjecnika nahodi se u Bjclo-
stjencevu (u prvom dijelu kod bruchus) i u Stu-
Ucevu (,scarabaeus' s dodatkom da je rijec ruska).
Sto osta iza skakavca izjede hrust. D. Danicic,
joilo. 1, 4. Godino koje izjede skakavac, hrust
i crv i^gusjenica. 2, 25. Hrust, Mclolontha Fab.
J. K. Sloser, faun. kor. 34G. 375.
2. HEtJST, hrusta, »i. vidi hrskavac. — ispo-
redi hrustavica. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu : rust (gdje se dodaje da je
mnozina hrustevi). Hrust, hrustavac, schwarze
knorpelkirsche (Vukasovic). B. Sulek, im. 112.
HEUSTAVAC, hrustavca, m. vidi 2. hrust.
HEUSTICA (i Hruscica), /. mjesto u Slavoniji
u okrugu pozeskom. — U spomenicima latinskijem
XV vijeka. ,Hrusticza in comitatu Posega'. Sta-
rine. 5, 116. (1443). ,Hrwsthycza'. 118. (1470).
jHrwschycza'. 123. (1438). ,Ewschycza'. 135.
(1498). — Bice sadasne selo Euscica. Eazdijel.
hrv. 122.
HEUSVA, /. vidi kruska. — Od xvi vijeka u
sjecernijeh cakavaca. Svaka jablan i hrusva, ako
se prem zeleni i plna jest ploda, ni zato dobra.
Postila. g2a. Na Cindrofskom poji jedna .suha
hruSva. Jacko. 118. Ima jako lipeli hrusav. Nar.
prip. mikul. 41. Hrusva (u hrvatskom primorju),
V. hruska, kruska. B. Sulek, im. 112. Hrusva,
kruska. «rt Itijeci. F. Pilepic. Hriisva, pirus;
pirura. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 1, 22.
HEUSVICA, /. Jurjeva Hru§vica, mjesto na
otoku Krku sto se ijomine xiv vijeka. (Trsje)
ko se slisi ,u Jurjevi Hi-usvico'. Mon. croat. 43.
(1375).^
HEUSVIC, m. divfa kruska. — U nase vrijeme
u Istri. HrliSvic, achras. D. Nomaui6, cak. kroat.
stud. 31.
IIRVACJIJA, /. Jlrvatska. — Nacii'teno prcma
lat. Croatia i tal. Croazia. — Na jednom mjestu
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajtnu (llrva-
cija, hrvarska zem|a ,Illyria, lllyricum, C'ruatia').
Kra} Dalmacije i Hrvacije. Mou. croat. 109.
(1471).
HRVACICA, /. llrvatica. — U StuUcevu rjed-
niku: ,doiiiia di Croazia' ,mulier ex Liburnia'. —
sasma ncpouzdano.
HRVACIJA, /. Jlrratska. — isporedi Hrvacija.
— U StuUcevu rjecniku : ,Croazia' ,Liburnia'. —
— sasma ncpouzdano.
HEVACKI, adj. hroatski. — U StuUcevu rjec-
niku: V. hrvatski, ali ove rijeci netna napose
nego hrvatcki i,harvatcski') ,croato' ,Liburnicus'
HZ 000 ima i hrvatcka (.harvatcska') zem}a, v.
Hrvacija. — sasma ))epouzdano.
HEVAC, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mcna. HrLvact. S. Novakovic, pom. 150.
HEVACANIN, m. vidi Hrvat. — plur.: Hr-
vacani. — Od xviii vijeka. Mila moja braco Hr-
vacani. J. Banovac, pred. viii. Buduci ovi nauk
od velike potribe pastirom Hrvacanom, koji se
ne mogu pomoci drugim jezikom. razg. 196.
Hrvacani no znajuci latinski. pripov. m. Necu
kupit djecu Lacmaniju, neg' cu skupit djecu Hr-
vacane. Nar. pjes. bog. 282. Nikola Eatkaj Hr-
vacanin. Ani. Kacic, koi'. 391. Otiskose se za
I'liiua Evacani. 478. Znas, borao, da smo mi
}udi Hrvacani. M. Pavlinovic , razg. 47. Vuk
upotreblava dosta cesto ova rijec, ali ne posve
u istom znacenu u kojem i Hrvat, nego u uzem
smislu: covjek iz Hroatske (isporedi Srbijauac).
— J kao prezime. Turcin dvorbu dvorase u Iva
Hrvacanina. Nar. pjes. bog. 101. Hrvacanin.
Nar. pjes. vuk. 2, 650 (medu prcnumerantima).
Sem. prav. 187S. 59. Hrvacanin, prezime. u hr-
vatskoj krajini. V. Arsenijovic.
HEVACANI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 72.
HEVACKA, /. Hrvatica. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Stavih se ucinit Hrvacku Grkinu
Elektrn. D. Zlataric vi.
HEVACSKI, aij. hrvatski. — Na jednom mjestu
xvn vijeka. U zera|i hrvacskoj. I. T. Mrnavic,
mand. 38.
HEVAESKI, adj. hrvatski. — Zlo nacineno
od hrvatski Hi od hrvacski. — U 3Iikajinu rjec-
niku: hrvarska zomja kod Hrvacija. — Cuje se
gdjegdje i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
HEVASKI, adj. lirvafski. — xviii cijeka. Ovo
za nu ja kupim I'jepu hrvasku gospodu. Nar.
pjes. bog. 103. Hrvasku krajinu. 320.
HEVASTINA, /. u Vukovu rjecniku: (s do-
datkom da se govori u Dalmaciji) vino koje
unutra u zemji raste i koje je drukcije od pri-
morskoga ,dalmatiner wein aus dem innern des
landes' ,vinum interioris Dalmatiao a maritime
diversum'. Hrvastina svud po Dalmaciji zove se
vino zagorsko i kotarsko. M. Pavlinovic, razl.
spis. 104. — Govori se i sa sc mj. st. Hrvasdina,
vrst vinovo loze crna grozda (u Dalmaciji, Da-
nilo). B. Sulek, im. 112.
HEVAT, Hrvdta, m. Croata, covjek iz jednoga
od dviju plcmena (drugo su SrbiJ iz kojijeh se
sastoji naii narod. po Konstantinu Porjirogenetu
Hrvati i Srbi dodose vii vijeka odnekle {iz Ceske?
Po(ske? liusijc?) sa sjevera i naselise se u na-
.^ijem stranama, tc granice kod llrvata odgovaroju
dosta dobro granicama sadasi'iijch stokavaca za-
padnoga govora, ali istina pripadali bi im po
istome piscu i ncki cakavci (n. p. u hrvatskom
primorju) t, kujkavci. i za cakavce po otocima i
po dalmutinskom })rimorju, koji se dandana.sni
drze da su cisti Hrvati, ne zna se po Porjiro-
genetu kojcmu plemenu pripadaju; maze biti da
ovaj pisac na jednom mjestu (vidi Docura. hist,
rac. 371 — 372) o nima govori zovuci ih Slavenima
{~xh'<fli)i) i razlikujuci ih od Hrvata, ako ondje
ne govori bus o ostacima romanskijeh naroda na
HRVAT
713
HEVATICA, a.
otocima. istina je svakako da Porfirogenet mijesa
etnografske i iwliticke grnnice. s negovijem pri-
povijedanem ne slazii se ni osohine nasega je-
zika: nas jezik u svemu je srodan s juznijem
slavenskijem jezicima (sa staroslovenskijem, bii-
garskijem, novoslovenskijem) i filologicki stoji u
srijedi medu bagarskijem i novoslovenskijem kao
sto nas narod stoji geograficki u srijedi medu
Bugarima i Sloijenima, a s% sjevernijcin jezicima
(s ruskijem, po^skijem, ceskijem, luzickijem) ne
pokasuje se gotovo ni u cem srodniji nego sa
ostali juzni jezici. sve sc ovo maze tumaciti samo
na iri nacina: Hi se Hroati i tirbi preselise na
jug Zajedno s ostalijem Slovenima mnogo prije
VII vijeka, i tad sve sto kale Porfirogenet sama
je izmis(otina (sto je tesko vjerovati', Hi su oni
gratia juznijeli Slovena sto duje zaostade na putu
(recimo u Panoniji) te se vii vijeka pomaknu
posve na jug, Hi se zbi^a Hrvati i Srbi preselise
onoga vijeka sa sjevera na jug, ali ovdje nasavsi
vec nase(ei!e Slovene s nima se pomijesase i iz-
gubivsi svoj jezik i primivsi niliov, dadose im
svoje ime, bas onako kao sto se zbilo s finskijein
Bugarima u Bugarskoj i s germanskijem Longo-
hardima u Lombardiji. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing , i voc. : Hrvate, Hrvati. — Postane se ne
zna : uopce je j}ostane kod etnografskijeh i geo-
grafskijeh imena tesko naci, jer kad jednom narod
zaboravi srodstvo ovakovijeJt rijeci s onima od
kojijeJt su postaW, rijetko Hi cava u starom obliku,
a naj ccsce Hi kvari pomoca pucke etimologije.
s druge strane nije istina (kao sto se sad misli)
da narod nadijeva sehi ime i kao da se him po-
nosi: uopce narodi (osobito veliki) ne zovu sebe
nikakvijem opcijem narodnijem imenom prije nego
dodu u uzi, svagdani dodir s drugijem narodinia
od kojijeh im je tad jiotreba da se razlikuju
ime7iom; i onda je takovo ime Hi geograficko po
zemli u kojoj zive (n. jj. Talijanci, Spanuli, Dal-
matinci), Hi je ime plemcna koje vlada (Bugari,
Lombardi, Rusi), Hi je mahega plcmena koje
cijelo vece pleme Hi narod prima kao svoje ('El-
hivti), Hi je uzeto od susjednoga plemena druge
narodnosti (Ostjaki su tri naroda posve razlicna),
Hi znaci uopce: }udi, narod itd. — Plur. Hrvati
dolazi od prvijeh vremena; ali sing. Hrvat istom
od XVI vijeka ; s cega se ne moze znati jeli isprva
glasilo Hrvatiii (kao sto misli Danicic) Hi Hrvat;
prvo se potvrctujc p)rezimenima Hrvatin i Hrva-
tinic, i oblicima nominativa plur. Hrvate (vidi
kod Hrvatin), ali to nije dosta da se odbaci drugi
oblik i za starija vremena. — Bijec se pomine
naj prvi put ix vijeka u latinskom spomeniku:
,Trpimirus dux Chroatorum'. Doc. hist. rac. 3.
(852). — Izmedu rjecnika u Mikalinu (,Illyricus,
Croata'), u Bjelostjencevu (,Harvat', v. Horvat),
u Voltigijinu (,Harvat' kod Horvat), u Stulicevu
(,uomo di Croazia' ,vir ex Liburnia'), u Vukovu
(,der Croato' , Croata'). a) uopce; u nekijem pri-
mjerima ne moze se razaznati, jeli shvaceno kao
narodno ime, Hi znaci: covjek iz Hrvatske (pro-
vincijalne, turske, iz hrvatskoga primorja, iz hr-
vatske granice), isporedi Hrvacanin. Boj su bili
s nimi Hrvati Bosiiaci. M. Marulic 245. O slavni
Hrvati! M. Vetranic 1, 46. Hortense posteni,
slavo svih Hrvata! N. Na^eskovic 1, 333. Nemoj,
svi Hrvati da na te placu sud, hotjej ^a parjati
(Hektorovica). 1, 334. Da imenovane dobrote na
nas Slovine i Hrvate obriiene. Postila. (hry.
posveta 3). Pismo nikoje Hrvat ponapravi. S.
Budinic, ispr. 257. S pomocu dobrili Hrvatov.
Kateh. 1561. Al'\ Hrvat, Dalmatin. .. B. Kasic,
rit. XIV. Memija ih Hrvat vlada, dvaes tisuca
u sto ('eta. I. Gundulii 324. Kako se radamo
Hrvati. I. T. Mrnavic, ist. 36. Hrvoje, ban od
Hrvata. G. Palmotic 1, 288. A Arnauti i Hr-
vati klanat mu se dohodahu. P. Kanavelic, iv.
57. Da ju prospete po vojnicim od glasovitijeh
Hrvata. P. Bogasinovic 5. Na nihe udrise oholi
Hrvati. I. Zanotti, skaz. 23. Koji nacin miogi
Hrvati, Madari . . . drzali su. I. Grlicic xxi. Ja-
dovito koga smlati silna naglost od Hrvati. J.
Kavanin 246^. I bjese sakupio Hrvate do Zadra
grada. Nar. pjes. bog. 169. S trece ga strane
biju Hrvati od Dalmacije. 173. Slavonci i Hr-
vati. I. Zanicic 24. Sto bi reka', dragi pobra-
time koji nosis od Kvata ime? And. Kacic, razg.
160*. Na 640 dodose Rvati od gore Babine u
Daimaciju... a prozvase se Rvati od niova bana
komu E.vat ime bise. kor. 411. Rvati udrivsi
na Turke, razbise jih. 483. I Hrvate placene
soldate. Ogled, sr. 163. Sadasni Hrvati (oko
Zagreba). Vuk, nar. pjos. 1, 400. — b) plur.
Hrvati znaci: Hrvatska zem^a. — izmedu rjec-
nika u Vukovu (Hrvati ,Kroatien- , Croatia' s pri-
mjerom iz )iarodne pjesme: Pa ti zovni u Hrvate
ravne pobratima od Hrvata Matu) , i u Dani-
cicevu (kod Hrtvatint : za jedninu uema potvrde
nego dolazi samo u m.nozini i to za zemju). Jerb
bi malo |udi ostalo na oneht golijaht kbdo bi
imt sloboda utecati. u vasehb gradovehb i po
Hrtvatehb. Spom. sr. 1, 96. (1409). Dobri Judijo
ki se imenuju odt Bosne i odb Hrbvatb i odb
Bnetka. Mon. serb. 274. (1410). Boje je da su
ovamo utecali nerb na Ugre ili u Hrbvate ili
drugojde. Spom. sr. 1, 125. (1415). Mi Ostoja,
kraj. Bosni, Usori, (So)li, Primoi'ju, Donim Krajem,
Hrvatom, Humsci Zemj.i i k tomu. Mon. serb.
385. (1422—1435 iz poznijega prijepisa latinskijem
slovima). Stefanb Tomasb krajb Srbbjemb, Bosni,
Primoriju, Homsci Zeniji, Dali.mbci(?0 » Hert-
vatomb, Donimb Krajemb, zapadnimt Stranamt.
i k tomu. 429. (1444). Stefanb Tomasr. Ostojicb
kra|b Srtbjerai,, Bosni, Primoriju, Humbsci Zemji,
Dalbmaciji, Hrtvatomb, Doiiimt Krajemb, Za-
padnimb Stranamb, Usuri, Soli, Podriniju i k tomu.
438. (1446). vidi i 450. (1451). Stefanb Stepant
Tomasevic, kra}... Hrtvatomt... 485 — 486. (1461).
Ban Dalmacije i Hrvat. Mon. croat. 55. (1428).
Kra} Dalmaciji, Hrvatom. 66. (1446). Mnogim
crikvam po Hrvatih i Dalmaeiji. 108. (1470). Ca
smo imeli u Hrvatih. 221. (1527). Ovde na Hr-
vatih. 266. (1572). Toliko pri morn koliko i na
Hrvatih. 266. (1572). Biskupu Hrbvatomb i Slo-
vinju. Mon. serb. 559. (1618). Ki"a|uje u Dal-
maciji i na Hrvatih. P. Vitezovic, kron. 71. Ba-
bonig gradi Blagaj na Hrvatih. 93. Okrenucu
niz Hrvate vojsku, niz Hrvate u Kotare ravne.
Nar. pjes. vuk. 3, 263. — na jednom mjestu xviii
vijeka stoji jcdnina u ovom znacenu: Zapovidniku
svega Hrvata. Starine. 12, 39. (1719). — c) kao
prezime (isporedi Hrvatin). Hrvat Istvan. Mon.
croat. 250. (1550). 25. Nikola Rvat. Glasnik. ii,
1, 7. (1808). — d) u narodnoj pjesmi crnogorskoj
nasega vremena, kao ime nekakvu gradu. Na da-
leko u Hrvatu gradu, u onoga Hrvat-dizdar age.
Pjev. crn. 190a.
HRVATAC, Hrvaca, m. vidi Hrvat. — U Stu-
licevu rjecniku (uz Hrvat). — nepouzdano.
HRVATICA, /. isporedi Hrvacka, Hrvatka, Hr-
vatkiiia.
a. zensko cejade hrvatskoga naroda, iz Hr-
vatske. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,Kroatin' , Croata mulier'). Poznah vilu
mlajahnu jednu, koj pismo s jimenom ,Hrvatica'
govorase. P. Zoranic 69*. Tad Hrvatica reco
mi. 70a.
HEVATICA, b.
714
HRVATSKT, a.
b. vrsta vinove loze. Hrvatica^(horvatica), suvrst
vinove loze (u Daruvaru). B. Sulek, im. 112. i
u Tstri. Hrvatica ,uvarum genus'. D. Nomanic,
cak. kroat. stud. 1, 61.
HEVATIC, m. prezime. — xiv i xvi vijeka, a
izmedu rjecnika n Danicicevu (Hrtvatict). Pisa
HrtvaticB dijakt po zapovijedi gospodina kraja
(Stjepana Ostoje). Spom. sr. 2, 44. (1399) (ispo-
recii kod Hrvatin, b) primjer iz Mon. serb. 237).
Vrban Hrvatic. Mon. ctoat. 252. (1552).
HEVATIJA, /. Hrvatska. — U narodnoj pjesmi
xvjii vijeka. Ter je svilom otiso u li.jepu Hr-
vatiju. Nar. pjes. bog. 102.
HRVATIN, m. vidi Hrvat. — plur.: Hrvati
(u starije vrijeyne i Hrvate). — Izmedu rjecnika
u Danicicevu (Hrtvatint, ime musko, vidi i kod
Hrvat). a) uopce kao narodno ime. O Hrvate
nebozi, o Hrvate opceni, bojte se Boga! Korizir..
46a. Zac smo rodom Hrvate. 104iJ. Potar osce
Hrvatin rodom sazida erikav. S. Kozicio 123'.
Hrvate Krstovu veru prijese. 20a. Ni vece Hr-
vatin ni od Bosne vitez taj. M. Vetranic 1, 55.
Mi Hrvate ne moremo inako tlmaciti. Anton
Dalm., ap. f2a. Vasoj milosti ki znam da dobar
bascinac i Hrvatin postovan jest. P. Zoranic ii.
— h) ime musko. — od xi vijeka (u latinskom
spomeniku). ,Uecliedrago iilio Chroatini'. Doc.
hist. rac. 173. (okolo 1085—1095). Hrtvatint
Turbicb. Mon. serb. 34. (1249). Hrtvatint Ste-
fanict. 107. (1333). Pisa po zapovedi krajevtstva
mi (Stefana Ostoje) Hrtvatint dijakt (vidi i Hr-
vatic). 237. (1399). Hrtvatint Smoktvict. Glasnik.
23, 53. (1400). — i kao prezime. Hrvatin Juraj
s sinom. Mon. croat. 72. (1448). Ive Hrvatina
celo selo jedno. 308. (1598).
HEVATINIC, m prezime (po ocu Hrvatinu).
— XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Hrtvatinict). Knezt Pavao Hrtvatinict. Mon.
serb. 102. (1332). Vojevoda Vltktct Hrtvatinict.
190. (1378). S knezemt Stipojemt Hrtvatinicemt.
222. (1392). Knezt Dragict Hrtvatinict. 225.
(1395).
^ HRVATINSKO SELO, n. selo u Hrvatskpj u
zupaniji zagrehackoj. Razdije). hrv. 74.
HRVATITI, lirvatim, impf. ciniti da ko hude
Hrvat. — U jednoga pisca nasega vremcna. Da,
da, vi hocete da svet hrvatite. M. Pavlinovic,
razg. 74. Eto vam nasa djeca, ucite ili, hrvatite
ih. razl. spis. 79.
HRVATKA, /.
a. Hrvatica. — isporedi Hrvadka. — U na-
rodnijem pjesmama xviii vijeka. A sve dobro
zacule I'jepe llrvatke djevojke. Nar. pjes. mikl.
beitr. 53. Ho6u tebe dobavit I'jepo Hrvatke dje-
vojke. Nar. pjes. bog. 102.
b. narodna kapa. Kad jednom projetos upitah
barialuckog se}aka: ,Kako zoves tu svoju kapu?'
— jHrvatku, dakako!?' M. Pavlinovid, razg. 17.
HRVATKINA, /. Hrvatica. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Vila Hrvatkina. P. Vitezovid, odil. 46.
HRVATNIC, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. Vukovi6, drugacije Hrvatnic iz Livna.
And. Kacic, kor. 457.
IIRVATOV16, »j. selo u Bosni a okrugu Done
Tuzh. Statist, bosn. 142.
II HVATSKA. /. (ima se u misli zem^a), Croatia.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika a Vukovu
((Kroation' , Croatia'). A Hrvatska 11a komade
ka?.e tleh .svoj bio rmneni. J. Kavai'iin 282a. U
llrvatskoj episkopat svidniceiiski jest ponovio.
A. Kaniilid, kam. 886. Otis'o je s cetom u Hr-
vatska. Nar. pjes. vuk. 3, 435. U Hrvatskoj i
u Dalmaciji. Vuk, nar. pjes. 1, 90. Turska Hr-
vatska. ^T. Kovacevic, bos. 65.
HRVATSKI, adj. croaticus, koji pripada Hr-
vatima (a i Hrvatskoj). — PoSto ts glasi c, gdje-
gdje se nahodi fako i pisano (prvi j)ut god. 1465 :
hrvacki. Mon. serb. 494) ; a maze i t ispasti
ispred s (prvi put: hrvasko. Bernardin 1586. !»).
vidi i hrvacki. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,kro-
atisch' , croaticus') i u Daniciceim (hrtvattskyj
jCroatiae').
a. adj. a) 0 zemji, kraju, drzavi, gradovima
itd. Da je vast (Hrvoja) gospodint kra| Vladisavt
na thj kraj mesto sebe ostavilt i vamr, gradove
hrtvattskfl oporucilt. Spom. sr. 1, 81. (1406).
Maksim ijanu ze v hrvackoj zem|i sucu stvori se
rana. S. Kozicic 39*. Drca v Bosnu, hrvacku
zem^u i v slovinsku. 49^. Hrvatskih ter kruna
gradov se svih zove (Dubrovnik). J. Vidali
Krkranin u N. Na|eskovic 1, 352. Bihu rimskira
poganskim vladavcem ili gospodi podlozni, kako
sad jesu mnozi krstijani Turkom, koji v zdolinik
ugrskih, bezjackih, hrvackih . . . stranah pre-
bivaju. Postila. rla. Ako necemo pod oblast
tui\sku priti kako jest Bosna, . . . hrvatska zem}a,
Dalmacija. Anton Dalm., ap. 63. Petru Dmi-
trovicu, svetomu biskupu zagrebskomu i svega
orsaga hrtvatskoga i slovinskoga. Mon. serb. 560.
(1618). Dim Gaspara Milostica, ki u hrvatskom
roden kraja, jur stolova na Dunaju. I. Gun-
dulic 312. U hrvackoj zemji ovi od krstjan se
rodio bjese. 507. Za nas hrvacki kraj. F. Gla-
vini6, svitl. xxni. Drzave Bosne hrvatske apo-
stolskoga pripovidavca. cvit. i. Iz hrvaske zemje
i Bosne. G. Palmotic 2, 300. Knezi hrvatske
drzave. P. Vitezovic, odil. 26. Dalmacija i rvatska
krajina. S. Margitic, fal. 88. Po svoj latinskoj
i hrvaskoj drzavi. F. Parcic 5. Od Dunaja do
hrvatskijeh pokrajina. B. Zuzeri 214. Davsi mu
naredbu da porobi Dalmaciju i rvatsku zem|u.
And. Kacic, razg. 192 — 193. Dode s vojskom u
Liburniju aliti zemju rvatsku. kor. 358. Biskupo
od Dalmacije i zemje rvatske. 408. — b) 0 co-
vjeku koji vlada nad Ilrvatima ili nad Hrvatskoj
(0 banu, kraju, vojvodi itd.). Banu hrtvatskomu.
Spom. sr. 1, 96. (1409). Matijast, krajt ugarski,
dalmatinski i hrvacki. Mon. serb. 494. (1465).
Janost kraajt ugrtskij, hrtvaatskij, dalmatinskij.
553. 554. (1537). Imam vam slovinskim i hr-
vackim banom pisati. Mon. croat. 243. (1543).
Slovenski i hrvatski ban. P. Vitezovic, kron. 153.
Demetrij ban lirvatski. J. Kavai'iin 246*. De-
metrija hrvatski i dalmatinski vojvoda. A. Ka-
nizlic, kam. 480. — c) 0 narodu, puku, i 0
judima napose koji pripadaju narodu. (Sv. Me-
todije) lunogi ini hrvatski iiarodi obriiu na krsti-
janskuju veru. S. Kozicic 19''. Hrvackomu puku.
F. Glaviiiic, svitl. xxii. Svega hrvaskoga naroda.
Michelangelo, iv. Za prosvitjenje redovnikov
hrvaskoga naroda. A. d. Costa 1 , i. Jerolim
dika 1 po§tenje svega naroda hrvaskoga. 1, 269.
Od djeda ki su puku hrvatskomu bili od casti.
Zgode. 3. — I Vuletu hrvatskoga. J. Kavanin 230»».
Nemoj , brate, muciti I'jepe hrvatske gospode.
Nar. pjes. mikl. beitr. 54. — amo moze spadati
i 000 : Poznase pokojno hrvatsku cistu krf. I.
Tonkovic u D. Barakovic 369. — d) 0 jeziku.
Blxgartskyj i srtbtskyj i bosntskyj i sloventskyj
i cesbkago (!) jestt i hr'tvattskyj jezykt. Kon-
stantin filos. star. 1, 14. Protomacen z latinskoga
jazika na hrvacki. Korizm. 104''.^ Da bi vrsiti
mogal lirvackim jozikom misu. S. Kozicii 19''.
U hrvatski jozik tlmaciti. Anton Dalm., nov.
te§t. I. (prcdgovor). Slovinskim ili hrvatskim
HRVATSKI, a.
715
HT.TELAN
jazikom se imenuje. ap. d4-. Iz ve6e tudijeh
jezika u hrvacki izlozene. D. Zlataric i. Zivot
svetih prenesen i slozen na hrvafcski jezik. F.
Glavinic, cvit. i. Istumacenje prineseno v jezik
hrvatski. I. T. Mrnavic, ist. iii. Ima se obslu-
ziti, razumiju li rici od jozika hrvatskoga. M.
Bijankovic 63. Dicni hrvaski jezik. J. Banovac,
pripov. I. U hrvaski jezik pomjivo i virno pri-
vedeno. B. Pavlovic 1. mno spada i ovoj primjer :
Po srpskome ,ujedoh', a po hrvatskome ,vjedoh'.
Vuk, nar. pjes. 1, 400. — i o sveniu sto je u
svezi s jezikom, kao pismo, kniga, slovo, tiima-
cene itd. Ke listi ondi pred nas trih nodari po-
stavise, jednoga latinskoga, a drugoga nimskoga,
a tretoga hrvackoga. Mon. croat. 4. (1275 pre-
pisano god. 1546). Tuinacenje saltira hrvackoga.
93. (146:5). Stumacenje hrvasko od pistul i evan-
jelji. Bernardin (l.^JSe). la. Tebi venci kite na
gorah Parnazkih, od javorne kite po nacini naskih,
u slozi hrvackih meni se tako mni, i pismah slo-
vackih. da tebi druga ni. D. Barakovic, vil. 368.
Mnogi zamiraju kad koje kiiige izadu na svit,
a navlastito hrvaske i kude ih. J. Banovac,
pripov. IV. Neka se potrudi stiti knige izkazanja
hrvaskoga. A. d. Costa 2, 35. On je vec danas
u hrvatskoj knizi pjesnik prvoga reda. Osvetn.
4, VII. 0 pismu, s osobitijem znacenein: glagojski.
Ja pop Zubina hrvacke kiiige. Mon. croat. 62.
(1437). Postila sada naj prvo hrvatskimi slovi
stampana. Postila. i. ,C' hoce ti biti za ,crv'
hrvatski. F. Glavinic, cvit. xx. Za lasnost re-
dovnika hrvaskoga slova. J. Banovac, pred. v.
U ovomu (saboru splitskomu) obicaj i sluzenje
od leturdije to jest mise i oficija hrvaskoga bili
su zabraneni. A. d. Costa 2, 34. — e) u jednom
primjerii, o riici (vjeri) katolickoj, kao suprotno
srpskoj. Za naruc i korist nas misnika hrvaske
ruke. B. Pavlovic 3. — f)o odijelu, i o dije-
litna odijela. U nasu (odieu) hrvacku nikoliko
jur vrimena bih priobukal. H. Lucie 185. Perjo
ga |udjase i klobuk hrvatski. D. Barakovic, vil.
36. Tad klobuk hrvaski spomenuh na sebi. 280a.
Na nogama hrvatski corapi. Nar. pjes. juk. 6U2.
— g) 0 cemii mu drago sto pripada Hrvatima
ili Hrvatskoj. Ni hrvacke slave. M. Vetranic
1, 56. Hrvatski n.ost, sokacki post i nomacki
gost (to su tri rdave stvari). Nar. posl. vuk. 343.
b. adv. hrvatski. — U svijem primjeriyna znaci :
u hrvatskom jeziku. Komu poslu se govori hr-
vatski arsal. Zak. vinod. 81. Istorija svete udo-
vice Judit u versih hrvacki slozena. M. Ma-
rulic 1. Cilici hrvacki so zove vricisce. 67. Pri-
pisasmo ovi statut rvacki i latinski. Stat. po|.
ark. 5, 314. (1665). Za ne velu lipost ter do-
brotu mnogu, ku vam stumaciti hrvaski ne mogu.
Oliva. 26. Kako vam hrvaski u pismu sad poju.
27. Pitaj Livaiica: ,Kako govoris?' kazat ce ti:
,Hrvatski'. M. Pavlinovic, razg. 47.
KRVATSKI BLAGAJ, m. vidi Blagaj, 1, c).
HRVATSKO, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj Razdije}. hrv. 45.
HRVATSKO SELO, n. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. Razdije}. hrv. 87.
HRVIC, m. prezime. — xv vijeka. Petar Hrvic.
Mon. croat. 126. (1486).
HRVOJ, m. prezime. — xvi vijeka. Jurko Hrvoj.
Mon. croat. 237. (1535).
HRVOJE, )H. ime inusko. — xv i xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Hrtvoje). S vo-
jevodomt Hrtvojemt. Mon. serb. 222. (1392).
Gospodina vojevode Hrtvoja Vu . . . a (Vukcica:
spjetski herceg Hrvoje bio je sin Vukca Hrva-
tinica, vidi I. Ruvarac. glasn. 49, 46 — 47). 237.
(1399). Gospodinu Hrtvoju, hercegu spletskomu
i knezu dolnehb kraj. 2.50. (1400). Hravoje dukt
spalicki (u djelom se spoineniku mijesa a i t).
252. (1401). Gospodinu Hrtvoju hercegu splet-
skomu i knezu od dolneliL kraj. Spom. sr. 1, 74.
(1405). — Kneza Hrtvoja Vignevica. ^Mon. serb.
275. (1410). Hrvoje, ban od Hrvata. G. Palmotic
1, 288. — Prvi se Hrvoje cesto pomine i kasnije.
Gdi je Spljetski duzd Hrvoje? J. Kavanin 229*.
Hrvoe silni. J. Kavanin 229*>. Nije ti ga bez
Hrvoja. (Z). Poslov. danic. 83.
HRVOJEVIC, m. prezime (po ocu Hrvoju). —
Pomine se xviii vijeka. Hrvoj evic (,Hervoevich')
od Bane Luke, bili su od plemena ovoga duke
od Splita, Korcule, Fara i Braca. And. Kacic,
razg. 179. kor. 455.
HRZATI, hrzim, impf. samo ger. praes. hrzeci
na jednom mjestii xvii vijeka; znacene vajn da
je: jutiti se ili rezati ili sto takovo. Obranit se
nije moci videc na nas svi hrzeci. D. Barakovic,
drag. 388a.
HTIJENSTVO, n. vidi hocenstvo — U jednoga
pisca xviii vijeka. Ali Bozjoj toj milosti treba
slozit i tve htijenstvo. J. Kavanin 16^. Kr-
stjanom mir, jedijenstvo, podaj slavno sveto hti-
jenstvo. 224b.
HTIJENE, n. vidi hocene i hotjene. — Stariji
je oblik htijenje. — Izmedu rjecnika u Bellnu
(htijenje ,piacere, voglia, volonta' .voluntas' 560* ;
jVoglia, il volere' ,voluntas' 775^) t n Stulicevu
(v. hocene). U jednom htijenju obecavajuci. N.
Ranina 218a. s veljom silosti proc htijenju na-
semu hode nam milosti stvarati u svemu (zene).
D. Ranina 44^. Kratil nijesam ruke, srce, pamet,
htijenje, misal za u sklad stavit ove pjesni. S.
Bobajevic 217. Ako ti je taj nevoja usi gluhe
ucinila, kusit malo ovaj dila budi htijenje i tva
voja. M. Pelegrinovic 200. U koliko mi mogu
biti uzrok od neobsluzenja zapovijedi i htijenja
tvoga. A. Gucetic, roz. jez. 97. Ne budi htijenje
moje, nego li tvoje. 175. Er Bozije jes htijenje
da si ti poslusna. S. Gucetic 213. Proz tvoj se
obraz vedri vidi, kako proz cklo, srce cisto, i u
misli i u besjedi jedno imas htijenje isto. I. Gun-
dulic 279. Agi u tomu listu bjese odkrio srca
svoga htijenje. 394. Sam Ali-aga htijenje opako
mrzi, i sprave sej nemile. 486. Ki,po htijenu
od visnega vjerno ste se sjedinili. G. Palmotic
1, 109. Er je sila, er je trijebi visne htijene da
se vrsi. 1, 200. Bivsi svako nase htijene on po-
spijesan ispuniti. 2, 225. Tko se od }udi moze
oprijeti suproc htijenu od bogova? 2,473. Svojijem
htijenjem svemogucijem poda nemu vlas veliku.
J. Kavanin 13». Andeo Bozjim htijenjem nega
tiska. 477a. Svijes prsi, a ne htijene. I. Dqrdic,
uzd. 55. Dusa s htijeriem nije razlika. 97. Cesti,
kojijem svijet mijeni se, o Aegovu htijenu vise.
113. Htijene, volonta. S. Budmani 418a.
HTITOR, m. conditor, utemejitel, grc. xtCtioq.
— isporedi ktitor. — U knigama pisanima crkoc-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(htitort, httitorb, xn'jtioQ ,fundator'). Htitort semu.
Stefan, sim. para. saf. 14. Httitora hrami. svetyhb.
14. Toj celi vbtory htitors. Mon. serb. 138. (1348).
Htytoryje svety. 139. Httitoru. 571. (1411).
HTITORSTVO, n. coll. htitor. — Na jednom
mjestu xiv vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku
(htitortstvo ,fundatores'). U vsega rodbstva jego,
rekbse httitorbstva jego. Glasnik. 15,270.(1348?).
HTJELAN, htiona, adj. samo u Stulicevu rjec-
niku: (grijeskom) htion, v. hocan.
HTJETI
716
1. HUD
HTJETI, vidi hotjeti.
HTJETOVO, n. u Danicicevu rjecniku: ,Hte-
tovo', meda je selu Selcu u Pologfu isla ,sb Hte-
tovomi.' (Glasnik. 15, 304 god. 1348?). manastir
je Treskavac imao crkvu ,vt Htetove na krt-
pentsce meste' (Glasnik. II, 185). cf. Pologt, Hra-
stani. — vidi Tetovo.
HTJETOVSKI, adj. Jcoji pripada Htjetovu. —
U Danicicevu rjecniku: ,htetovtskyj', tov ,Hte-
tovo': Igument htetovskyj (Okaz. pam. saf. 5.5).
HU, interj. nzviTc: u prvom primjeru kao da
pokazvje nezadovojstvo radi studeni, u trecem so
izrice u ]utini, u ostnla dva primjera nije jasno
sto znaci. Mi smo kako ptica kukavicji konic
zvata, koja kada crna zima dojde, onda ne veli
hop, hop, nego istom kadkada cuje se gdi veli
hu, hu. D. Eapic 196. Hu! jala, jala nogu pre-
skocila. Nar. pjes. petr. 1, 303. Hu zlogodnice !
ne bilo vas na svijetu! M. Vodopic, tuzn. jel.
1868. 190. Hu. clamor; vox hu ! D. Nemanic,
cak. kroat. stud. 12.
HUB, adj. vidi hubav. — Samo u jednoga
pisca nasega vremena. Nadose se i kazase }udi
hubo mjesto, Foca selo malo. Osvefcii. 4, 50.
Neki tree prijateju svomu, da hubave dobavi mu
glase, sto je hubo vijece savilo. 6, 35.
HUBA, /. vidi 1. guba, a, c). — U Stulicevu
rjecniku: ,spongia'. — Bijec je nepouzdana: vaja
da je Stulli gdje zlo procitao guba.
HUBAST, adj. u Stulicevu rjecniku: ,spon-
giosus'. — nepouzdano, vidi huba.
HUBAV, adj. Hjep, krasan, po svoj prilici od
pers. tur. chub, Ujcp. — U nasem jeziku i u
bugarskom. — Vec od xvi vijeka, all se u nase
vrijeme kod naroda cuje samo u pjjesmama (vidi
u Vukovu rjecniku), a izmedu rjecnika u Mi-
ka(inu (hubav, lijep ,pulcher, venustus, formosus,
decorus, elegans'), « Stulicevu (v. lijep), u Vu-
kovu (ubav, vide lijep s dodatkom : rijetko se go-
vori, nego se cuje u pjesmama), u Danicicevu
(hubavB ,bellus', adverbijalno, vidi prvi primjer
kod b).
a. adj. Ona je hubava mladica. M. Drzic 53.
Hubava ti 'e vladika u rioj. M. Drzid 295. Sad
hubavi moji rnladci. I. Dordid, pjesn. 197. Na
ubavu na iio|u Kosovu. Nar. jijes. vuk. 2, 189.
Kod ubava mesta Pozarevca. 2, 491. Neki tree
prijateju svomu, da hubave dobavi mu glase, sto
je hubo vijece savilo. Osvetn. 6, 35. Po hu-
bavom nasem zavicaju. 7, 1. Hej hubava, hej
^alosna, hej nesreena Parasceva! M. Milicevie,
medudnev. 53. — U nase vrijeme kod pisaca u
uzem smislu. Ubav (bez h !) , sti4. ,sehmuck,
niedlich, kleinschon'; tal ,vago, leggiadro'; (kiden)
,elegant (von sachen)', tal. ,elegante'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz. 1203.
b. adv. hiibavo. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. lijepo). Sve lepo i hubavo po redu razumihmo.
Mon. serb. 554. (1537). Kod ruskoga ,horose'
dodaje (Kriianic 1666): Srbi: , hubavo'. D. Da-
nieid, rad. 16, 186. Mole da im damo da jedu
i piju blago, slatko, hubavo. M. D. Milicevie,
Ziv. srb. 1, 114.
HUHAVA,/. selo u Bosni u okrugu sarajevskom.
Stati.st. bosn. 66.
HUBAVA(;, hiibavca, m. hubav covjek. — II
Stulicevu rjeiiniku (uz hubav). — slabo pouzdano.
MUHAVIUA, /. hubavo zensko ce^ade. — U
Stulicevu rjecniku {uz hubav). — slabo pouz-
dano.
HUBAVINA, /. osobina onoga sto je hubavo.
— isporedi hubavost. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Omile mi tvoja lepotina, omile
mi tvoja hubavina! u M. D. Milidevid, kraj. srb.
322.
HUBAVOST, /. osobina onoga sto je hubavo.
— isporedi hubavina. — U pisaca nasega vremena.
Ubavost, stil. phil. .niedlichkeit', tal. ,leggiadria' ;
(kicenost) .eleganz', tal. ,eleganza'. B. Sulek.
rjecn. znanstv. naz. 1203.
HUBERKO, m. ime kokotu. u Bosni.
HUBOJE, m. ime musko. — xviii vijeka. Hu-
boje .-tarac. Glasnik. it, 3, 225. (171C.— 1720).
HUCAC, hucca, m. nekakva bolest n uhu. —
TJ Vukovu rjecniku: ,art ohrenkrankheit' ,morbus
quidam aurium' s dodatkom da se govori u Risnu.
— Danicic (kor. 199) misli da je ista rijec stn
i vucac i ucac: vucac bi po t'lemu izgubilo v i
postalo ucac, a ova bi poslije dobilo h; ali ni
jedno ni drugo nije obicno u nasem jeziku. —
moze biti da ce(ade, kad mu je ,hucac', kao da
cuje huku Hi da mu huci u usima; postane bi
onda bilo jasno (od huka, hucati, huciti).
HUCANE, n. djelo kojijem se huci. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu. Hike i potoci toku s oholiax
hucanem M. A. Eejkovic, sat. 'Lb^.
HUCATI, hucim, impf. uopce puUati iz sebc
glas hu (isporedi liukati), ciniti da se cuje glas
hu, pa osobito o ptici kad leti Hi o drugoj zi-
votini kad brzo trci, o vodi .sto tece, o vjetru itd.
— isporedi i huciti. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (.fischiare, il suono clio
fa 1' iiccello volando o altro aniraale correndo
corso veloce', huci kot'i 318'') i u Stulicevu (,mor-
morare, come dell' acque , veuto' ,murmurare,
murmur edere'. 2. v. prchucati). Huceci talasi.
E. Pavic, ogl. 516. Jurve huci propast, jurve se
trese zemja. D. Rapid 15. Nesto huci vrhu na
planini. Nar. pjes. vuk. 3, 497. U to stade nesto
hucati pred kudom. Nar. prip. vil. 1867. 288.
Voda je, koje glavnom rekom, kojo drugim ra-
stokama i potocima tako hucala, da kudani nisu
mogli dobro cuti jedan drugoga. M. D. Milicevie,
zim. vec. 261. — Ne znam, spada li amo ovaj
primjer (u znacenu: bukariti se) Hi pod hukati:
Svine se hucu, svinu nahuciti (u Istri). F. Ku-
relac, dom. ziv. 63.
HUCITI, hucim, impf. vidi hucati (samo o
mujezinovoj vici). I na uima hucit mujezini.
Nar. pjes. petr. 3, 68. A na noj de hucit mu-
jezini. 3, 99.
HUCKA, /. u nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku: ucka, vika ili mala buna, i po naj vise u
smijeSnome i .sramotnomo smislu , gotovo kao
,kucnioa' ,der Itirm' ,tumultus'. Potoin huknu
hucka na Srbjene. Osvetn. 5, 14. — Uprav je
dem. huka.
HUCURITI, hueuriiu, impf. nejasna rijec na
jednom mjestu xviii vijeka. A kad brasua, siuoka
i vina rovnu nabije trbusinu, nije ti osla tako
lina, kad se vaJa na ravninu, kako on lozed na
poste}a, gdje liucuri u voseju. J. Kavanin 58".
HUCUM, m. presuda, arap. hukm, tur. hiikiim.
— XV i xvi vijeka (pisano od Turaka) i u po-
slovici XVII, a izmedu rjednika u Danicicevu
(hiicumi., turski ,judiciuin'). Odb aiualbdari.skoga
huduma. Mon. serb. 481. (1461). Verovanija radi
odb eostitoj Porte carska mi dado imi. so hucunii.
u ruko, kako da imh so veruje. 552. (1520 — 1523).
0])a)onidin liudum (?). (D). Poslov. danid. 91.
1. HUD, huda, adj. macor; misor; vilis ; malus,
kao da su naj starija znacena u praslavenskom
]. HUD
717
1. HUD, ], e.
jeziku: mrsav i siromasan, a ne zna se koje hi
od ovijeh bilo starije. inoze hiti da Je od obadva
postalo opcenitije: bijedan, jadan, zalostan (ako
nije bas uvo naj starije, pa su se od nega razvila
ona dva osobifa znacena), te je od ovoga fpre-
lazeci sa sazalena na prezirane, kao sto cesto
biva) postalo mlade u zlu smislu: kukavan, ne-
vajao, nevrijedan (,vilis'), pa i u jos goreinu:
zao (u moralnom smislu, isporedi franc, mise-
rable, tnl. sciagurato, nem. elend). — Akc. kaki
je u gen. sing. m. nominahie deklinacije (huda)
onaki je i u ostalijem nominalnijem oblicima (i
M onijem koji su vzeti iz slozenc deklinacije) :
hiido, huda, liude, hudu, hudoj itd., osim notn.
sing. m. i ace. sing. m. kad je jednak s nomi-
nativom; a kaki je u now. sing. m. nominalne
deklinacije onaki je u svijeni oblicima slozenc
deklinacije: liudi, huda, hudo, hudoga, hude itd.
(u Dubrovniku je ovaj akc. i u nominalnoj de-
klinaciji: hudo, huda, huda, hudi, hude itd., osim
nom. sing. f. i nom. pi. n. hiida, gen. sing. f.
hiide, instr. sing. f. hudom, i oblika koji su useti
iz slozenc deklinacije: hiidoj, hudijem, hiidijeh).
— Bijec je praslavcnska, isporedi stsloo. hudi.
,parvus, tenuis, exiguus, pauper, vilis, sordidus,
humilis, mediocris, miser', rus. xy^oii ,vilis. turpis,
miser, macer, malus', ces. chudy ,macer, pauper',
po^. chudy , macer, pauper, miser'. — Izinedii
rjecnika u Vrancicevu : , miser, vih's', u Mikajinu
(hud, zlocest ,uefandus, nefarius, perversus, ne-
quam, scelestus, sceleratus, flagitiosiis, perditus,
profiigatus, detcstabilis, scelerosus, impurus, vi-
tiosus, vitiis inquinatus vol affectus'), n Belinu
(,improbus' 454''. 614*; iniquus' 406^; ,pei-v6rsus'
578t) ; ,protervus' 592'' ; , scelestus' 651^ ; ,impius'
287a ■ ,nefarius' 503^) , u Bjelostjencevu (hud,
zlocest, zao itd. ; hud, mleden, suh. okost, jezliv,
mrsav ,macilentus, macio extenuatus, macie tor-
I'idus, macie extabesceiis'), u Jambresicevu (,malus'),
II Voltigijinu (,iiiiquo, maligno, scellerato' ,bos-
haft, lasterhaft'), u StuUcevu (,sceiestus, improbus,
pravus, malus, uequam, malignus, vilis, abjectus
etc.'), II Vukovu (,schlecht, iibol' ,malus'), u Da-
nicicevu (hudt ,vilis ; malus').
1. adj. — Komp. : c.) hiidi, vrlo cesto ; naj
stariji su primjeri (vidi i kod 2): N. Eaiiina
31a; S. Mencetic 38. 98. 124. 137. 223; 6. Drzic
379; S. Mencetic — G. Drzic 479; N. Dimitrovic
16. 49; N. Na^eskovic 2, 88; F. Lukarevi6 18.
29. 117. 312; D. Eanina 43^. 70*. 96^. 126b; s.
Boba^evic 207; D. Zlataric 3'\ 18a. .501'. 53b; a.
Gucetic, roz. mar. 40; roz. jez. 33. 89; S. Gucetid
'209. 211. — u cakavaca hiiji: P. Hektorovic 66;
Anton Dalm., nov. test. 108'' ; Stat. po}. ark.
5, 268; (huei, mislim da treba procitati: huji).
Aleks. jag. star. 3, 251. A. Georgiceo, nasi. 14;
Nar. prip. mikul. 141. — ;J) u knigaina pisanima
crkvenijem jezikom ima oblik huzdtsi. Stefan,
sim. pam. saf. 7; Domentijan'' 165. — i ujednom
primjeru u rukopisu cakavskom xv vijeka ima
stariji oblik za dat sinq. hujsemu. Pril. jag. ark.
9, 122. (1468). — ;) hudiji, vrlo rijetko: S. Budinic,
sum. 129a. 18la; A. Vitajic, ist. 166 (amo spada
i hudjemu. ost. 235); B. Zuzeri 262; I. A. Ne-
nadic, nauk. 130.
a. mrsav. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku i
mozebiti u ovom j)rimjeru: Malt bo jesi telomb
i hudt (0 gavranu). Stefanit. star. 2, 279. — nc
znam, spada li amo i ovaj primjer Hi pod c:
Ako li je krdnica s prascici, ali ako li je jato
svint, nije covikt vo|ant ubiti naj bu|ega ali
krdnice nogo ino huje ali mane. Stat. po}. ark.
,5 268.
b. miser, jadan, nevojan, zalostan. — Nije
rijetko i u nase vrijeme, osobito u Bosni. K otcu
nigdar necu odtiti, da ne vidim starca huda od
zalosti gdi ce umriti. P. Vuletic 73. Ah ne-
srecni starce hudi ! J. Kavanin 238*. Jer ni
mojba za moguce |ude neg sirote udovice hude.
M. A. E,ejkovic, sat. E6a. AT si mlada i jostere
luda, ne znas nista od zenidbe huda. F4a. E.anu
s pitjem noj (zivadi) nosi u zgrade, al' to vaja
bas da zene rade : koja toga seb' ne zali truda,
dugo nije ta brez jajca uda. J. S. Rej.kovic 426.
A mi jesmo hude sirotice. Nar. pjos. juk. 65.
A i jeka hudih ranenika. 114. Hudu ribu voda
odnijela. 118. Od nega se huda preplasila 176.
Macija, kad opazi da ce sultanija poroditi, rekne
joj: ,Znas li kako careve zene radaju?' na sto
ona luida odgovori da ne zna. Nar. prip. bos.
1 , 4. Vrlo dugo besmo nas dvoje hudo sirote.
M. P. Sapcanin 1, 138.
c. vilis, malo cijenen, malo vrijedan, nevalao,
kukavan. Huzdbsi jestrnt ott bratije svoje. Stefan,
sim. pam. saf. 7. Ne huzdbsi drevniht. st svetyj
bystt. Domentijan'' 165. Hudoju vlasenoju do-
vojtnt. 28. Ne hudu dusi koristt priobretase.
115. Umt malomosttnaago stmysla hudyje i
mrttvyje pltti mojeje. Danilo 2. Ki premozase,
tomu svijase korunu ot cvetja, a hujsemu kladese
korunu ot slame. Pril. jag. arkiv. 9, 122. (1468).
Svaki clovjek prvo vino dobro stavi, i kada pi-
jani budu, tada ono koje hude jest. N. Raiiina
31*^. joaun. 2, 10. Koga Jubis, kad te nece, neg
od tebe hudu dvori? S. Bobajevio 207. Nevojna
duso gresnico, koliko si malovrijedna, huda! M.
Divkovic, bes. 416—417. Prem ako je tko bogat,
velik, moguc, lijep, samovojan, odjeven i obuven,
ne ima nikako po nijedan nacin pogrdevati ubo-
zijega, maiiega, nejacega, grupsega, hudega, go-
lijega. 803''. Vsi (vojnici) s liim (Aleksandrom)
Zajedno bihu, ni bise huji (huei) od Aleksandra ni
bo}i. Aleks. jag. star. 3, 251. Vt nekojemt. hudemt
gradilisti. Vuk, dan. 1, 14. (1628). Jer huda i
mala i zaborav|ena vidi se sad prava mudrost
bozanstvena. A. Georgiceo, nasi. 201. Jer ako
ti tko uzajmi suda, dobrog cuva, tebi daje uda.
J. S. E,e|kovic 375. Jedni kude da si roda huda.
Nar. pjes. bos. prij. 1, 37. — amo mogu spadati
i ovi primjeri u kojima je znacene: koji nije
pravi, koji nije ono .sto bi trebalo da bude, krio:
Potle ukornu i bez mjere svak ko hudu odvrXe
me (duplu). J. Kavanin 41''. U psenicnoj ru-
koveti i umijesan veckrat stoji hudi ovas. 379''.
Opaki nauk hudoga proroka. And. Kacic, kor.
100. mozebiti i ovaj primjer (gdje znaci ,incestus') :
(Sinovi) hudi t. j. rodeni od otca i od kcere, od
matere i od sina, i svi ostali koji su rodeni u
rodstvu sridnega traka. Ant. Kadcii 4S1.
d. od predasha dva znacena postaje ovo oso-
bito: poderan, potrt, n. p. hude cipele, huda
puska. na Bijeci. F. Pilepic. — moze hiti da
amo spada i ovo: Sto je hudo i odrpano to je
bijesno i pomamno. Nar. posl. vuk. 357.
e. malus, zao, rdav, los; ovo je znacene naj
obicnije, vidi: ,Hud' u nas, kao i u Rusa i u Kra-
naca ne znaci ,siromasan' nego ,rdav' ,schlecht'.
Vuk, pism. 44. a) malus, pravus, zao, u mo-
ralnom smislu. aa) 0 cejadetu i 0 onome sto se
misii kao ce}ade (n. p. 0 vragu, duliu, nakazi,
nemani itd.) i 0 kolektivnom supstantivu : 0 puku,
gradu, vojsci itd. Sliseci mi velike tuzbe od
nasih vernih sluzbenikov krckoga otoka, ke im
cinihu hudi Judi. Stat. krc. ark. 2, 281. Da dva
starca smise svim pukom voditi, lazuc huda htise
krivo svidociti. M. Marulic 92. Ne mni da clovik
hud zgrisajuc dobiva. 134. O necista zeno huda!
290. Tovaristvu hudu nece. 290. Domaca dobra
1. HUD, 1, e.
718
1. HUD, 1, e.
jes kruna muza svoga, a huda huda ces, huda
zla svakoga. N. Dimitrovic 16. Meni grijeh oprosti,
tvom hudom gresniku. 33. A hude Zidove ovi
put ne cuje (Pilato). N. Najeskovic 1, 133. A
hude vragovG ucini da tuze. 1, 807. Ali nas ke
hude od nocnijeh napasti zavode u blude. M.
Drzic 426. Jest huja od poganina. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 108^. paul. itim. 5, 8. Ki bi se tat
ali ki ini hud clovek nasal. Mon. croat. 2.56.
(1553). Pokazati ho6e zalim, hudijem i vsemu
svitu sebe. S. Budinic, sum. 6^. Paki ret hoce
zalijem i hudijem. 15^. Bijesi ili hudi dusi. 151^'.
Ter vid er se ne povraca nasa mlados, ni ne
slave, a huda^je zena, prave, s vrhom zajma ka
ne vraca. A. Cubranovic 146. Jedan prik, jedan
hud trpjeti moc cu ja zivot moj da mori? F.
Lukarevi6 20. Doskita ovdi se naj huda oda
svih od svijeta zena zlih. 29. Huda nemila ma-
ceha. 213. Nu toga otac hud, svim hudi od
zmije, gledati hotil nije. 312. Saula, ki bjese
njekome nemo6i od hudoga duha pedjepsan. D.
Kanina vib. O ti ki buduc hud u svaka tva
dila. 68a. Takoj ti vidi se, macehe da hude u
zivot i u smrt vazda su zlocude. 107*. Da hudi
budu svoj platit grijeh. D. Zlataric 5^. Toli
smina je s krvnikom hudim stec. 7*. Ali se ne
haja za djecu otac hud. 13'\ Ovi se svijet stara
i hudi dohodi. 53^. Ja naj hudi gresnik. A. Gu-
cetic, roz. jez. 89. Drugi zivot hudih u muke
vikuviche prima. F. Vrancic, ziv. 20. Ja hudi i
tamni gresnik. M. Divkovii, nauk. 131*. Pola-
gahno ulazi neprijate} hudi sasma. B. Kasic,
nasi. 22. Stari i hudi neprijatej sasma usiluje
se. 110. Hudi bo isti duh dohodi moju sinove
Bozje. 271. A vladavac hudi razjiden... per. 41.
Bise prijate} od gresnika, hude cejadi i zlocinaca.
is. 38. Nimase narod hud clovika pitoma. D.
Barakovic, jar. 33. Rit se moze hudoj zeni da
je u noj jaz pakleni. M. Orbin 26. Jaoh uz-
disem kako hudi, cijec grijeha mi obraz gori.
201. Ako hudi zvijeri od gora ja to nista ne
mareci, od tebe se sad uteci spravjam, duso,
priko mora. I. Gundulic 22. Iz ogiienijeh stras-
nijeh jama, u kijeh noc se vjecna kaze, gdi se
u smecah hudi przo. 65. Jur nakazni strasne i
hude, tmasta propas ke aakriva. 66. Rigas ti
zlobni ijed, hudi svijeh zivina. 139. Ne vara u
vsudu se, tko govori, da koliko svijet se stara,
toliko je hudi i gori. 142. Kda si i vedas, satir
Vuk ti si oni, od vuka hudi dvas, kad ovcu mu
poni. 150. Da se kada vrh zla moga ne obesele
neprijateji ki se vele glavni i hudi moji sada.
ly-i. Ti ih vodis na zla svaka, oni hudi, ti si
opaka. 2.30. A neka ja sred krvavo rati tjeram
narod hudi. 339. Za sve da su Turci hudi go-
spostvo mu staro oteli. 376. Ima§ hudih nepri-
jateja, na ne oruzja tva obrati. 453. Oncas kad
se u n naseli ranoz i)ak|enijeh hudijeh cota. 481.
Hudi silnik da se istira. 519. Neprijatoju hudu
i kletu vrha doci sad je vrijeme. 541. Bolega
od druzih iiemoj sebe scinit, jer pri Bogu liuji
od onih mozos bit, koji ziia i znado pri svakoga
vika, sto godir pociva u srcu filovika. A. Geor-
giceo, nasi. 14. Ako li je dijeto hudo i zlobno.
I. DrZid 224. Prid Caalavom hudijem sinom. G.
Palmotii 1, 38. Ne6e§ nevjernice tamne i hudo
pohvaliti zlu nevjeru. 1, 285. Zlijeh Tatai-a
vojska huda. 1, 301. Dokli huda zla Hrvoja ne
uzbudem pedepsati. 1, 390. Hudi zlotvor izdaho
je. 1, 396. U nevjernom hudom gradu ne ktje
no6no pribivati. 3, 31''. Koloman oStri i hudi.
P. Kanaveli6, iv. 4. Huda napas na se stavi
sliku bana. 67. Ne straSi se i ne predaj, er na-
kazan nijesam huda. dubr. 7. Ah promieli svaki
sada, prem hud da je i nemio! 11. Izabola huda
i necista zena zivila je. P. Vitezovic, kron. 12.
Tko dila zalio ne bi spravna od hudih Pira,
Ulisa i Akila? I. Zauotti, en. 4. Hud Mustafa
da ne smije nitko mu se gnivnu oprijeti. B.
Betera, or 1. Budu6i odagnan daleko hudi ne-
prijate}. M. Bijankovic 80. Jer se boju, za me
trudi da ga umori cesar hudi. P. Hektorovic (?)
101. Od svih bogov proklet budi, zali starce
tere hudi! 104. Dobro znaju tvoje cudi, vile-
nice zali i hudi. 138. Boje da ni uvijek ko je
hud izdajnik. (D). Bo}e je biti ludu nego li
hudu. (D). Poslov. danic. 7. Huda je zena s vrhom
zajam ka ne vra6a. (D). Hudi judi kad nastanu,
dobri podu svi na stranu. (D). 27. Nagla dje-
vica hudu muzu rada. (D). 68. A hud covjek
sam ostaje, dobrotvorca sam izdava. A. Vitajic,
ost. 3. Zato u vicu svi bezrednu k nemu hode
srcem hudi. 153. Muke, ke vijek nijesu dane
naj hudjemu razbojniku. 235. Aj huda necista,
hudobo ne zeno ! Oliva. 21. Ja stvor hudi ki te
lupi, ti spasitej ki me odkupi. J. Kavanin 51''.
Hud kad covjek na zlo da se, zla svakoja kupi
na se. 53*. Toj ne mislec hud bogati. 65^. Huda
Armida vec ne gata. 105*. Crkvu obrani stec u
rvi hudijeh cara tvrdosilih. 210*. Licumirci hudi
ti su. 377'^. Bo^e 'e }udem prebivati posrjed
lavja, s hudom zenom nego stati. 406''. I u naj
vecem hudom skupu pozderivca kladoh mene.
447b. Grje.snik hudi vrijedat nega ne prestaje.
537'''. Na lude, neharnike Bozje hude. 563''.
Zlobni i hudi da se obore. 566^. Vazda ce biti
hud, vazda neharan. A. d. Bella, razgov. 20.
Mrmosi se cejade bogomilo ili hudo i opako. 192.
Istu me ostri i hudi, nerazlicni zvijerim |udi. I.
Dordic, salt. 181. Zaklinem vas, dusi zlobni i
hudi. J. Banovac, blagos. 325. Nitko ne budi
opaki, hudi Jnda. V. M. Gucetic 22. Vrlo des
pridobiti sve hude neprijateje moga puka. 126.
Hudi kra| ne htje slusati. S. Rosa 6''. Vi na-
rastaj hud. 98*. Hudi krivovjernici. 111*. Iz-
dajnik naj gori, ^naj hudi. D. Basic 9. Ne bi
rinuta niz prozor huda krajica Jezabela. 20. Ako
Dioklecijanu, Masimijanu... hudijem samosilnicim.
37. Ali se nahodi na svijetu matera tako hu-
dijeh. 196. Bi ubijen od svoje hude majke. And.
Kacic, kor. 313. Da se najde jedan toliko opak
i hud. Ant. Kadcic 59. Zli i opaki misnici cine
li dobre sakramente? Mozerao li dakle slobodno
iskati svete sakramente iz ruku jednoga huda
redovnika? 112. Da se jo koja huda zenetina
uzgala u }ubavi kojoga krasna i pristala misnika.
3.39. Premda jesu opaki i hudi Judi. J. Matovic
87. Od neprijateja huda brani mene. L. Radid
30. Znam koliko si hud i opak. A. Kalic 555.
Skifca so neman huda. N. Marei 20. Cu se sme6a,
vika i buka nabunena huda puka. 57. Za nim
vrvi na tisude hudijeh cota -sila miioga. 61. Da
dva samo zateku jednoga huda covika s zeuskom
glavom. M. Dragicevic 158. Ako budem dobru
rabru data, nit' sam trudna, nit' cu biti trudna ;
ako 1' budem hudu rabru data, ja sam trudna i
biti 6u trudna. Nar. pjes. vuk. 1, 40. Ah pusti
moji darovi! kome mi casto ostati '? al' mome
tajku, al' bratu? al' mojoj hudoj ma6ehi? 1,383.
Nego si mo ostavila, majko, ostavila hudoj no-
vjestici, da joj dvorim i da joj robujem. Nar.
pjos. here. vuk. 98. Za listak so zaklanala od
zla bremena, kao snaha za deverom od huda
vojna. 241. Na jarbolu jo huda stvar (vrag).
Nar. pjes. mikul. 147. Ima hudoga muza ki do
liih i nu natu6 kad dojde. Nar. prip. mikul. 140.
Kako more§ za Ain (muzem) plakat, kad ti ve6
ni mogal huji bit leh ti j' bil ? 141. Postanu
1. HUD,'31, e.
719
1. HUD, l,"e.
svomu narodu naj hndi dusmani. S. ^ubi§a, prip.
131 — hb) 0 zivotini (i u prenesennm smislu).
Petruiielice, huda pticice ! M. Drzid 291. Ti
krijes u prseh dvas hude zvjerenje od lava. D.
Zlataric 50^. Dali ne hti na mene huda ptica
ni gledati. D. Barakovic, vil. 200. A ja puste
vrh przine pica ostajem zvijeri hudih. I. Grun-
dulic 45. Od nikud se ne bojuci, vuk da ce izit'
hudi i zli. 80. Na usiju cvijetje nosi, cvijetje u
rukah, cvijetje svuda, i ona u cvijetju zmija
huda. 222. Kucke, u kih je zensko lice, psi tro-
glavi, zmaji hudi. 474. Ako vlas tva prija glavu
Jutoj zmiji plesati, da ona huda i otrovnija kude
na te ne obrati. .500. Huda zvir se otvara. I. T.
Mrnavic, osm. 1.52. Vodka pomno isprezana pa-
k]enomu hudom zraaju. G. Palmotic 25^. — cc)
0 dust, cudi, naravi, pnmeti, svijesti ltd. Sa
svijeh sedam smrtnijeh grijeha svoju naprti dusu
hudu. J. Kavaniu 53*. — U nem je cud huda.
M. Vetranic 2, 168. Grijesenje koje t' sam sa-
tvoril i stvaram na svak cas , sve hude cudi
dil... N. Dimitrovic 52. Ali nih cud huda cini
da ne haju. N. Najeskovic 1, 142. Zonska je
cud huda, ku nijo raoc slomiti. F. Lukarevi6 28.
Jedan je nepoctenijeh i hudijeh cudi. B. Kasic,
zrc. 93. A mru svak cas rani macem hude
6udi. I. T. Mrnavic, osm. 137. Ah pakjena cudi
huda. N. Marci 62. — I ti ktje pristat g zlu
hudom naravi. M. Drzic 94. Da se pridobude
huda narav. B. Kasic, nasi. 221. Na htijenja
srnu svoja, ko ih huda narav steze. J. Kavanin
169=*. Slijedi i tursku narav hudu za svQ korist.
234*>. — Misli u hudoj svoj pameti, ni k caru
. ih ne povesti neg im harac muce uzeti. J. Pal-
motid 293. — Veli da je hude svijesti. 102. —
dd) 0 kakvoj moralnoj osobini. aaa) o zlobi, zloci
uopce. Huda zled cvi}a me. S. Mencetic— G.
Drzic 452. Mnozi odluce svu zled hudu ostaviti
i zla dila. D. Ranina 144^1. Ali otrovua huda
zloba, ka za tudim raspom smagne, nade varku
u to doba. I. Gundulic 327. , I od zlobe hude i
prike pokajane odrjosivam. G. Palmotic 3, 30'\
Er tu opaki narod stoja ki pun zloce gnusne i
hude... 3, 51b. i koliko huda i gora zloba he
je prije bila. I. V. Bunic, mand. 3. Zlobu hudu.
P. Kanavelic, iv. 326. Kim se huda zloca stire.
J. Kavanin 190". Hudu zlocu bjese ruzno za-
grlila. N. Marci 13. — o nepravdi, krivdi. Ne-
pravda huda. P. Kanavelic, iv. 583. ^udsku
hudu zlobnu krivdu uztrpjeni podnositi. J. Ka-
vanin 60a. — i)})f)j u osobitom smislu, n. p. o
nemilosti. Toliko nemilos ne huda na sviti malo
se jur boli moju zled viditi. D. Rahina 15^.
(amo moze spadati i ovo: Zla oblas hude nemi-
losti. M. Drzic 9). — o neharnosti. Grijeh s moje
hude neharnosti. B. Betera, cut. 41. — o zavisti,
nenavidosti. Nenavidos huda i zlobna. P. Ka-
navelic, iv. 231. — 0 oholosti. A hudu oholas
da sasma izvadi. N. Najeskovic 1, 128. — o sa-
movo^. Da bi zaplatilo hude samovo|e srca tvoga.
I. M. Mattei 140. — 0 necistoci, bludnosti. Tako
Gospodin Bog pedepsa hudu nocistocu. B. Kasic,
per. 45. Pristrasiti }udi od hude bludnosti. J.
Matovic 390. Prinecisti grijeh hude bludnosti.
391. — 0 skuposti. Ma zabava da je druzim u
krilu ne cijec ke gizdave i mile liposti neg zarad
hude skuposti. D. Rahina 251^. — o jenosti. Ne
znas linost da je huda. M. Marulic 265. — o
srgbi. Tuj kod he je srzba huda. N. Marci 67.
— 0 tvrdoci, Ki nimaju buhu huda utvrjenja.
M. Marulic 49. Za tvrdoce hude i silne vecma
omeksat i priklonit. I. Gundulid 551. Ali 6es
pustiti tve hude tvrdosti. I. T. Mrnavid, osm.
24. — 0 sramu. Eadi hudoga srama ne bi se
mogao prignuti ... J. Matovid 406. — ee) o vo^i,
ze('i, hocenii, odliici, nnmjeri itd. Pritisnu te
brime tvoje vo}e hude. M. Marulid 90. — Hudo
pohotinje sasvim ostavimo. M. Marulid 103. Ako
te put bori huda pohotinja. A. Komulovid 70.
Ali od zeje hude ovako bjezi opet srce ,ureda.
I. Gundulid 366. Od zlata ze}a huda. G. Pal-
motic 2, 527. Izvrsiti zeje hude. P. Kanavelic,
iv. 562. Rajsku slavu odkrivale nisu hude ze|e
meni. J. Kavanin 32^. Da izvrsim ze}e hude.
395''. Krvju svojih zle i hude naplatise sve po-
zude. 283''. Ima se oprijeti hudijem pozudami.
J. Matovid 404. — Kada pridobivamo nase hudo
hotjenje. A. Gucetid, roz. mar. 306. — Kako
srce ne svrnu s tej hude odluke? N. Najeskovid
1, 126. Hudu tuj odluku ucinise. B. Kasic, is.
39. Ali je zato huda odluka plesat vjeru teme-
\\t\x. I. Gundulid 487. U ke upade s hude odluke.
J. Kavanin 387''. — Ali hemu smrt nemila kroz
namjeru hudu i priku svih je u brzo polomila.
I. Gundulid 377. Za hudu he namjeru. P. Ka-
navelid, iv. 196. S hude namjere ubere. I. Dordid,
uzd. 178. — ff) 0 misli (isporedi kod b) cc)). Ter
da se ohaju od misli hih hude.^ N. Najeskovid
1, 135. Zalo i hudo j^omisjenje. S. Budinid, sum.
36''. Ni joj ganu srce tada tvrde od stijene Jubav
od dva braca mlada, hudu miso da ne tjeri. I.
Gundulic 388. Nu pobune ove silos probudi u
hem misli hude. 509. Oni ce misli hude pro-
miniti. I. T. Mrnavic, osm. 109. Zato otjeraj
misao hudu. P. Kanavelid, iv. 315. Ako svaki
bude cist od griha misli hude. P. Hektorovid (?)
87. Braniti svoja huda izmisjenja. A. Vitajid,
ist. 28. Tva koja huda misao vrla mene oskvrnit
vijek ne more. J. Kavanin 462*. Smino i zace
misli hude. 421''. Ispunit svoju hudu miso. I.
Dordid, ben. 38. Take bjehu hude misli Egip-
kihu putom stisli. N. Marci 18. — gg) o djelu,
djelovanu, radni. aaa) uopce: o cinenu, djelu,
djclovanu. Nijednomt bezakonomb zavrtticomt
ni hudijemt ucihenijemh. Mon. serb. 485. (1461).
Ter zlobe me smrsi i hudo cihenje. N. Dimi-
trovid 53. — Koga li dobude hudih dili napast.
M. Marulic 91. Cuvaj se hudih dil. 103. Za
tva huda dila pojti t' je u pakal. 236. Djavja
tebe sila muci za tva huda dila. 327. Ja sam
sagrisil mojimi hudimi deli. Korizm. 75*. Pi-
tajud prosdenje i ne sdeded truda za grisno zi-
vjenje i za dila huda. P. Hektorovid &(!>. A huda
ma dila sasma zaboravi. N. Dimitrovid 40. Pod-
nijet svakoja pedepsanja tvoja kroz hudo me
dilo. 65. Da hudijem ved dilom nitkor ne bo-
ravi. 92. Jes' li ti vidila taj huda he dila? F.
Lukarevid 101. Nemila madeha tvori sva huda
nam dila. 214. Dali ova krunu stece s huda dila
necasnoga? I. Gundulid 24. Na hudo koje si
djelo se pripravil'? sto cinis? odnesi, jaoh, s prsi
Juti stril. 187. I koliko jos veliku slavu ima
tere diku ostavivsi dila huda svega svita. P.
Hektorovid (?) 80. ^ Pogrdite vasa tila i svitovna
huda dila. 171. Zudijih huda dila teska osveta
pedipsase. A. Vitajid, ist. 4''. Za ko hudo dilo,
hotila bill znati, zac li sam dostojna na oghu
sazgati. Oliva. 38. Prima zle veseio, s kima vrsi
hudo djelo. J. Kavanin 54*. Djelo hudo izvede
se, kad skri cudo. 366''. Svakomu pripovidjet
svoje djelo zasve hudo i opako. D. Basid 124.
Sva huda i nepravedna djela dobrovojno pre-
duzima. D. Obradovid. sav. 84. Ne mogu glasit
vede djela huda. N. Marci 33. A ni s kakva
huda dela moga. Nar. pjes. u Vuk, kovc. 54. —
Stoje ustrmjeni v zlu i hudu delovanju. S. Budinid,
sum. 56*. — bbh) o grijehu, bezakonu, opacini,
zlocinstvu, zlobi, krioini, nepravdi. Vazda griha
1. HUD, 1, G.
720
1. HUD, 1, e.
huda j2:orit ce plamenora. M. Marulic 118. Pocne
u dnige hude (grijehe) upadati. A. Gucetic, roz.
mar. 40. Jaoh! a zasto pun tamnosti muq'o ja
sam grijeh moj hudi? I. Gundulic 195. Cesto
hudi grijeh po sebi proc grjesniku zlom vapijo.
Gr. Palmotic 1, 404. Grih moj hudi. A. Vita|ic,
ist. 157^. E-ijekom slavnijeh uda smrad operi
grijeha huda. J. Kavaiiin 32''. Solin veli pade
s razpustnosti grijeha huda. 2483-, Druo^ova s kima
hude grijehe tvorih. 406^. Grijeh toliko velik i
hud. J. Matovic 240. Zasto bi bio ovi grijeh
toliko hud i opak. 350. Koliko je hud grijeh
ubojstvo covjeka. 381. Ti mi prosti grijehe hude.
N. Marci 55. — Ne pad u zgrisenje brezzakoiija
huda. M. Marulic 94. — Koji je veci grijeh,
koja je huda opacina. V. M. Gucetic 3G. Ako
bi dospio ovi zivot u ovoj hudoj opacini. J. Ma-
tovic 241. Ubojstva i druge hude opacine. 421.
— Koje zlocinstvo primnogo opako i hudo. 395.
— Mestrina od zloba naj hudijeh. F. Lukarevic
62. — Milosi'dje je Bozje vece neg' sve hude me
krivine. I. Gundulic 247. Naj huda negova kri-
vina bi hvastat se. A. d. Bella, razg. 22. Kri-
vine ude nase. P. Knezevic, muk. 7. — Jer ne-
pravdu hudu moju svakomu cu navijestiti. I.
Gundulic 199. — ccc) 0 kakvom osobitom zlom
(Ijelu, n. p. 0 ubojstvu, osveti, bojii, prijevari itd.
Tako toj satvori ubojstvo hudo tad. M. Bunic
7. Da bi uzdrzao ruke od hudoga ubica covjeka.
J. Matovic 381. — Vece, dim, ni hude osvete nc
zeli. S. Mencetic 124. — (Omraza) na boj hudi
zove Jokastine sinove. M. Bunic 39. Eazmece
se i zamece boj iz boja hudi i jaci. I. Gunduli6
347. Huda od boja i nemila uspomena ne bud'
vece. G. Palmotic 2, 266. Vockrat harce hude
s Tui-ci obvrsili. P. Vitezovic. odil. 33. — I mogu
vam 8 strane druge cinit zivjet u nemiru i za
hudu tuj neviru razlike vam dati tugo. S. Bo-
bajevic 234. Priso hudoj u privari. G. Palmotic
1, 154. Cuo si hudo varke, zle nacine kleta bana.
1, 385. Huda izdajstva. N. Marci 70. Prijc nogo
ja bill kroz izdarie toli hudo ostavio Ijepos tvoju.
P. Sorkocevic 582''. — S hudijem mrmosenem
protiva tudoj casti govoraso. Misli. 41. — Vrzo
krune s poluvjerom i razkoso sve nih hude. J.
Kavaiiin 260''. Ockvrnuo dusu s grubocom i
s hudijem bludnostima. J. Matovic 301. — ddd)
0 djelu koje po sebi ne bi bilo zlo, ali je zlo u
onom slucaju. Hudi taj sklad smesti. D. Zlataric
12^. Mnec, na hudu da i on spravu s nima (m
ustat u pospijohu. I. Gundulid 486. Tcre ujedno
svikolici hude cine vice i zbore. A. Vita}i^, ist.
214''. Zlijem rijecima davarao hud izgled. I.
Dordi6, salt. 230. Jere se ovo ima cijeniti za
jedan opaki i hudi urok i dogovor ubojica. J.
Matovic 308. — eee) o rijeci, svjetu, nauku,
lazi, 2)S0Sti itd. Koji roci sramotne, zle i hudo
govori. S. Budinic, sum. 39a. Pedepsa se tijeh
razbluda, . . . i rijec huda. J. Kavaiiin 448^. — Ako
je hud moj svit, sto hoc ti sve budi. D. Zla-
tarii 6''. Hud svjet jo tvoj. 9''. — Hud nauk.
D. Barakovi6, jar. 31. Hudijem naukom. P. Ka-
navelic, iv. 221. Ostavi nauk hudi. A. Vitajic,
ist. lla. Druzim zal nauk dajo, nauk gnusni,
hudi i ku2ni. 12. Koliko je hud ovi nauk. Ant.
Kadcid 384. — Rotom laXe hude pocese obnajat.
M. Maruli6 84. Hude la2e spravi i stu6i. J.
Palrantii 106. — A nit fiujmo, nit marimo zla
Polagija Imde psosti. J. Kavaiiin 18''. — fff)
0 hvotu. Osvotu bjoici tu, ku ti grijeh narifee
tvom hudu zivotu. F. Lukarovi6 146. Zivot joj
hi hud uzeti. G. Palmotic 2, 98. I sto huda i
opa^ija bi prvina lie Xivota, toliko se izvrsnija
pak objavi lie dobrota. 3, 15". K6 je iivot hud
slijedila, ko se pako pokorila. N. Marci 15. —
hh) o vlafiti, sili. Da svaku hudu vlast na stranu
ojdemo. M. Marulic 188. Zao podni }uven var
i hude zle sile Tesalik Leksandar rad Tebe. D.
Raiiina 10''. Ni vik ovdi smesti moze zestok
zakon hude sile od juvene slasti mile drage po-
koje i raskose. I. Gundulic 36. Odvcce je huda
i plaha sila tvoja. G. Palmotic 1, 279. Vjetar
hude sile. B. Betera, or. 11. Gdi ga huda lovska
sila smrtno rani. P. Sorkocevic 580''. Pa gdje
vi je sad ta sila huda? Osvetn. 2, 163. — ii) o
zakonu i obicaju. Ah zakona huda i kriva, ne-
umrloj u bolesti bit na pola mrtva i ziva! G.
Palmotic 2, 55. Ah zakona prika i huda, mone
u vjeru htjet uvesti, od koje mo nije pozuda!
2, 216. Njetko cijeni, hudi da su ti zakoni u
svem novi. J. Kavaiiin 173''. Ti mu zakon hud
lukavi vrhu sabje, Muho, stavi. 237''. — Da ne
slide vec ni tire Isusove hude vire. P. Hekto-
rovic (?) 102. — Po njekoj hudoj i zlobnoj obi-
caji. A. Gucetic, roz. jez. 33. — kk) o cemu
umnom, kao o uzrokii, pocetku, nacinu itd. Samo
objav'te smrti svoje hude uzroke, tuzne zgode.
I. Gundulic 286 Hudi uzrok svako zloce. J.
Kavaiiin 3''. I liim poraz ki je bio hud pocetak
strasne zgode. P. Kanavelic, dubr. 12. Hote6i ju
hudijem i nepoctenijem njekijem nacinom uhva-
titi. B. Kasic, per. 20il. — II) it jirenesenoin
smislu. aaa) o udu Hi dijelu, tijela ludskoga Hi
zivinskoga (had je zlo celade Hi zivina). Negov
hud jezik. S. Mencetic 313. Lagnes kako huda
glava. S. Mencetic— G. Drzic 510. Ter zledi i
zlobe iz hude utrobe na meiie vajahu. N. Dimi-
trovic 64. Uspomena djavja da se bude iz hu-
dijeh jezika potlaciti. A. Gucetic, roz. jez. 15 — 16.
Izvadivsi hudom rukom mac svoj. B. Kasic, per.
114. A pjeiiase pun gorkosti sve cemere jezik
zive ; a rigahu usta huda krv smrdecu gnusna
bluda. I. Gundulic 225. O djevice ka ces satrt
hudu glavu zmije. J. R. Gucetic 21. I raztruju
mnozijem bludim zla susjeda licem liudim. J.
Kavaiiin 34''. Hozmi obraca glava huda. 414!*.
Nemilosti sto su Iruda, Kaligole oka huda. 459''.
Ter vidi .smrfc prid ocima pristrasen od lie huda
lica. D. BasicS 187. Ostavise svog trbuha liuda.
M. A. Re|kovic, sat. K2''. Noge Jude nisu li
noge hude i nesri6ne koje ce iz toga istoga mista
otidi da te prodadu? A. Tomikovic, gov. 81. —
bbb) 0 pogledu kojijnm se pokaziije c€(ade da je
zlo. Hudi je pogled tvoj. S. Mencetic — G. Drzic
479. Hudi tvoj pogled. 489. Iz pogleda srcna
i huda me6u6 ogan, vape6 kli6e. I. Gundulic
515. Oci od svijeta na ta§tiue hud su pogled
obracale. B. Betera, cut. 7. — ccc) 0 cemu mu
drago nezivu sto se shvacd metaforickt kao da
je zivo. Ah strijelo prem huda, bozice huda i ti
ka joj vlas taku da! F. Lukarevic 144. Uplise
prem plaho u more, no gledav ni silo od vjetra
hudoga. 287. Ako, hudu liih korab}u jos na
kraju zamjerimo. G. Palmotic 1, 170. Hudim
vetrom na skol naneSeni. P. Vitezovic, kroii. 73.
Hte6 (Eva) da on (Adam) kusa stabUx huda. J.
Kavaiiin 47''. — tako i o vremeuu i mjcstu. Zude
da ill slobodim no'i hude. G. Palmotid 3, 4''.
Skrovnijem jedom s prva truju huda pakla srde
zlobne. 3, 37". Ter so (dusi kleti) od straha
ukloniSo u naj dub|e jaze hude. 3, 200''. Gdje
ceS dan danasiii iznad takoga prijateja na hu-
doinu ovemu svijetu. B. Zuzeri 147. — ddd) ta-
koder kao o cemu ^ivu, kaze se i o kakoom tje-
le^nom Hi duhovnom stanu. Prika huda smrt.
M. Drzic 15. Smrt vrla i huda. F. Lukarevic
16. Tac bjezi huda smrt od meno dalek tja,
koliko da druga smrt nova jesam ja. D. Raiiina
1 HUD, 1, e.
721
1. HUD, 1, e.
85a. Oci, me ufanje, cinite, da vasa jedina lipota
smrt hudu zasloni od moga zivota. 95^. Gorim,
ne, ne, smrti hiida, ti plam ugas' nedostqjni. I.
Gundulic 48. U uresnu lijepu sudu zdrzi nalip
i smrt hudu. 232. — Vidiv, gdi mi huda (nemoc)
uze sve veselje i razgovor, od zalosti da bi suze
vidivsi me pustil mramor. S. Bobajevic 213. —
S oci mi utece oni eas san budi. Gr. Drzic 406.
— A sad ih je (danke tncni) tamnos buda tako
}uto obujmila, da umriti zarad truda jos mi sila.
D. Eariina 114''. — Ivi blag obraz izvan odkri-
vaju a srcem hud poraz. F. Lukarevic 158. —
I odvedi u tvu druzbu hudi nosklad. M. Bunic
39. A ti hudi zli nesklade, tja odnesi hude svade.
53. Nih sloboda s nib pogiuu, i to nesklad hudi
uzroci. 372. Ko god mir razbije rodnomu gradu
kroz hudu zavadu. G. Palmotic 2, 482. Hude
ucin'te nib omraze. 3, 10''. Neka razdvoj hudi
pla6a, na stvorjenje kad obraca. J. Kavaiiin
428b. Nemir hudi. N. Marci 69. I er cesto buda
smoca nenadani mir porodi. P. Sorkocevic 583.
— Kolicih prikrati vas taj sud nepravi, s ne-
sre6om zla smrti i buda |ubavi? D. Eanina 39''.
Tako vara Jubav buda. N. Marci 18. — myn)
nije izriceno, o cemu se kaze, nego stoji samo u
srednem rodu, Hi stoji sa zamjenicom sto itd ,
Hi sa supstantivom stvar itd. I er ne bi zaisto
nistor ca je budo jazik rekaL M. Marulic 108.
Misli da je toj stvar huda. 260. Ne nadob buda
stvar do danas pod nebi koliko zlu nehar. S.
Mencetic 137. Jer koja stvar luja na svit more
biti, skodnija ni huja, neg sebe zabiti ? P. Hekto-
rovic 66. Koja stvar vik na svit huda se moze
rit, uboski neg zivit, za bogat pak umrit? D.
Ranina iS'^. Vas Adam prodo na gore i na hu-
dije. S. Budinic, sum. 181^. Na gore i hudije
iti. 129a. Nu se joste savise, sto je hude, mno-
zijema nacini u teske grijebe upada. A. Gucetic,
roz. jez. 33. Tere je, vaj meni! ma. kcerce, toj
hude. S. Gucetic 209. Nu tuj prirok tvoj ne vrsi,
ni nas prikor, gospodine, er su hude stvari ine
ke jos jezik moj uzdrzi. I. Gundulic 24. I sto
je hude, s toga uzroka casti mom se bojim tuzna.
393. Bog sam iz zle stvari i hude umije dobro
izvaditi. I. V. Bunic, mand. pok. 6. Nesreca jo
budo blago. (D). Poslov. danic. 78. Sve ono zlo
ca god gore i hudije moze se clovik izmisliti.
A. Vitajic, ist. 166. Desnicom, kom sto budo
nij' cinio moguc cudo. J. Kavanin 351''. Jace
od vibra, brze od strijele, tvrde od stanca, hude
od vile. (Z). Poslov. danic. 36. Komu (Bogu)
ne vjerovati bila bi stvar huda i opaka. J. Ma-
tovic 348. — b) u mater ijalnom sinislu, stetan,
neugodan (moze biti da u kojem primjerii treba
shvatiti kao da je nietaforicki u moralnom smislu).
an) 0 srcci i nesreci. aaa) o sreci, cesti, udesu,
kobi, zgodi. — izmedu rjecnika u Mikajinu (buda
srjeca, zla srjeca (infortunium ; misera, adversa,
afflicta, iniqua fortuna ; miseria; calamitas'), ii
Bjelostjencevu (buda sreca po Mikajinu), u Stu-
licevu (buda cest, buda sreca). Cijec hude tej
srece. F. Lukarevic 13. Da da visne vlas des-
nice, da od srece danas hude prorok sree me ne
budo! I. Gundulic 33—34. ^jubav dragu i je-
dinu ku joj buda sreca ugrabi. 3 ±7. Ali buda
nad sve ine do brzo mu sreca uzroci, da mu u
jedno zrak pogine i od dva sina i od dvije oci.
378. Huda sreca i namjera dotjerala bjese odi...
G. Palmotic 1 , 22. Sobom hudu srecu vodi.
2, 114. Pozali im hudu srecu. P. Kanavelic, iv.
49. Buduc grcke vojevode ustraseno srice budo.
I. Zanotti, en. 5. Sinun za rasap nas budom
sricom skriven bise. 19. Ali Vuka Brankovica
huda sreca naucila. Nar. pjes. mikl. beitr. 21.
in
Ali bjese Milosu huda sreca priskocila. 23. Janku
bjese prispjela ta nevo|na huda sre6a. 43. Za
jade me ozenila majka s budom srecom, udo-
vicom mladom ... A ti sade, buda sredo moja !
Nar. pjes. vuk. 1, 231. Jao jadna, hude ti sam
si-ece! Nar. pjes. vuk, rjecn. 807''. — Koli buda
cest muka u paklu zlim. M. Marulic 287. Koja
hudu ces na mene obrati. S. Mencetic — G. Drzic
463. Ne bi ces buda nad mnom vlas imala. 517.
S kojim je ces huda. M. Vetranic 1, 66. Huda
ces jirituzna. 1, 148. Ni more smutiti srce mu
buda ces. N. Dimitrovic 9. Ka zem|i pravednoj,
gdje hude nije cesti. 80. Prem moja huda ces
tebe sad, ^lubmire, donijela odi jes. N. Najeskovic
1, 184. Koja vas huda ces dovela odi jes? 1, 229.
Huda ces donije mi placan glas. P. Lukarevic
39. Dostojno jes da toli hud covjek i hudu ima
ces. 222. A za svu hudu ces viP hude tko }ubi.
D. Ranina 28^. I buda ces moja, da placem
ovakoj. A. Sasin 133. Jaoh, jeda i ti za ces
hudu, majko, ime slatko meni, ostavices tvu raz-
bludu i vas pokoj svoj |uveni? I. Gunduli6 76.
A s nenadne hude cesti s tuda udorca sad po-
ginu. 544. Nasa ces je bila huda i gora vele u
sebi nego ista smrt. G. Palmotic 2, 70. Er se
mnokrat tako zgodi s cesti dobre ali hude. 2, 131.
Koji dijelio si se tvoga iz doma s hude cesti.
P. Kanavelic, iv. 130. I svrsio s hude cesti bio
bi dnevi, ke jos traje. P. Sorkocevic 576''. —
Nu ako u udesu mom je hudem, da ja prije na
smrt budem, neg' li tamo ti, jaoh, doci. I. Gun-
dulic 255. S buda udesa. P. Kanavelic, iv. 182.
Tu Totila i ostali bici Bozji, budi udesi. J. Ka-
vanin 453''. Proklinuci udes budi jos ne taze
grozna cvila. P. Sorkocevic 575*. Putim ue-
smisjenijem promjeniva hude udese. 579^. —
Dalec bile kobi hude! D. Zlataric 67''. Hude
kobi, prijeka sluta carsku glavu Visni ukloni!
1. Gundulic 505. — Kako noc za dnevi izlazi i
bodi, tako jur buda zgod za ugodnom dohodi.
D. Eaiiina 97^1. Pridobi ga buda zgoda, ne vlas
svoj ij eh protivnika. L Gundulic 341. Moze li se
s hude zgode ginut gorom smrti kojom, neg' zi-
veci bez slobode, ne bit vojan dusom svojom?
365. Huda sgoda nim na ocim ku prozdrije. P.
Kanavelic, iv. 53. — bbb) a nesreci, nezgodi, bi-
jedi itd. Hude nesrece ne vim ja, ner zelit. S.
Mencetic 98. Da me daj izbavi od hude ne-
srece. 146. Od hude nesrjece placno sam po-
razen. 323. Jer zalos to veca i veci nemiri i
huda nesreca svaki nas dan tiri. N. Na|6skovic
2, 88. Ufanje radosti vece mi ne dava, a huda
nesreca tako me skoncava. D. Raniua 99''. Od
hude nesrece tko je vik, jaoh! suzan. S. Boba-
|evic 210. Ah nesreco moja buda! G. Palmotic
1, 176. — (Pticice) veselo letece na dubja, na
vode, ne znavsi ni smece ni hude nezgode. N.
Najeskovic 2, 71. Uzdisem cic hude nezgode. D.
Zlataric Gi^. — U srcu svom strasi se, da po
hudoj kojgod bijedi opet s nim ne rastavi se.
P. Sorkocevic 590''. — bb) o kakvu zlu duhovnom
Hi tjelesnom. aaa) o zlu uopce, jadii, vaju, steti,
porazu, raspit itd. Prilozi jos uz toj hude zlo
od toga. F. Lukarevic 18. Jaoh ! koje nam (jdi
zlo se cut dogodi, zlo ko sva druga zla naj buda
nadhodi! 114 Da te po sve dni zla huda ne
tiste. D. Ranina 27''. Nam hude zlo bi glodat.
D. Zlatarid 18'i. Tijem podlozna tebi mista stoje
u miru bez zla huda. L Gundulic 280. Ali sva
zla ova buda, koja trpis suzna tako od visiie
su pravde osuda na zivjenje tve opako. 370. Ne
moze se nasoj sili zlo zgodi ti hude i gore. G.
Palmotic^ 1, 77. — Hudi jad ne vidim od zeje
Juvene. S. Mencetic— G. Drzic 479. Gdi zmije
46
1. HUD, 1, e.
722
1. HUD, 2, c.
otrovne, zmaji goruci, srde vrle hude jade, nemir
Juci daju kletim, ki so prlo. I. Gundulic 236. —
Adam s ne vaj stece hud. S. Mencetic 193. U
nemilom hudom vaju. G Palmotic 3, 27a. Dokle
u svijes joj bludnos stavi misli pune hude vaja.
J. Palmotic 100. — A to, iz hudih neka steta
sred kijeh lijevam grozue suze Jeruzalemu uz-
dignu se miri okolo bijeli opeta. I. Gundulic
202. Na glavi mu je tesko breme, zbijen je, za
utec hude stete, primit' s ocim zazetime od kr-
vnika svake uvjete. 478. — Da se stre hud poraz
zle jadne boljezni. D. Eai'iina x^*. Da zlodim ne
boli taj, s kim gre hud poraz. 3'^ Vesele pjesui
moje, sad hud poraz naricite. B. Bettera, dubr.
19. — Strasno odluko, raspe hude oni prijete
carstvu tvomu. I. Gundulic 4:99. — Naj hude je
izgub|enje jubav kojom se ima Bog Jubiti na
stvorenje staviti. V. Andrijasovic, put. 2(3i. —
bbb) 0 muci, holcsti, zalosti, smcci, nemir u, trudu,
strahu ltd. Nu muka vik na svit ni' gorih ni
hudih, neg dobro sve vidit u rukah u tudili. D.
Ranina 70*. Nu da je vrh svih muka huda, i
naj vece zlo cu riti, ne moc' jedno, jaoh, sred
truda prid vil' dragom izustiti. I. Gundulic 260.
Ali vele huda je muka, ku vidjenje sved mu
dava. 336. Tako u placu cim ne moze izjadati
sve pecali, cuti muke hude i goi'e. 548. Bliz,u
i smrtna muka huda Isukrstu bjose vece. G.
Palmotic 3, 3'*. Tezi okovi na nogami uzroce
mu hude muke. P. Sorkocevic 580^. Nenoj hudoj
muki nigda ne bi para. Nar. pjes. istr. 2, 171.
— Pace mi mila jes toliko zled moja i huda ma
boles. D. Ranina 6^. Gdje smeteni hudom boli
prolijevaju suze svoje. J. Palmotic 279. Koliko
je vece razpustena bila u svom zivjenu, toliku
liudu boles cuti u sebi. Misli. 42. — Pace, svo
sto naprijed jase,^ huda zalos sved ga trudi. I.
Gundulic 320. Zalos huda. P. Kanavelic, iv.
304. — Srce mi je puno jada, ne umim ti razlog
riti, smeca huda mnome vlada, ni' mi zivjet' ni
umriti. S. Bobajevic 222. — Huda ni strava, ner
2elit sto ne vis. S. Mencetic 38. — Hudi nemir.
M. Drzi6 40. Utazi vece taj tvoj hudi uepokoj.
F. Lukarevid 176. — Hudi trud ne vidim od
zeje Juvene. G. Drzic 379. — U naj hudem
strahu. D. Zlatarid 3^. — ccc) o smrti. Dat mu
smrt hudu. F. Lukarevid 21. Sve sad gubi kroz
smrt hudu. I. Gundulid 525. Potajnijem nacinom
podati joj smrt hudu. G. Palmotic 1, 370. Hocu
nega Ogrien-Vuka hudom smrti umoriti. Nar.
pjes. bog. 43. — amo moze spadati i ovo: Ovo
propece hudije jo i gore, nego li je ono prvo.
B. Zuzeri 262. — ddd) o rani. Vole zla i huda
rana pristupa ka zdrav|u. S. Budinic, sum. 85,=^.
Blijedo tijelo gledajuci i negove rane hude. G.
Palmotic 3, 195*. Nelijecne su i ubah hude (rane).
J. Kavanin 403a. — eee) o otrovi. Nalip hud kti
popit Sofonisba. D. Ranina 3l'>. Er celov otrov
hud na srce posila. D. Ranina 60''. Jur Da-
nojla bje§e u modii hudu otrov pripravila. J.
Palmoti6 115. Ka to (zmija) hudim pe6i ujidomV
J. Kavanin 510*'. — fff) o ropstva. I naravco
isto mudre vara pjenoz, hudo robstvo. J. Ka-
vanin 377a. — ce) 0 misli (drugo je hod a) ff)),
sumni, vo[i (druijo je kod a) ee). No Jubovce,
nog' robino scijeno da do earn biti ; huda miso
tim podii'ie u srcijeh .so I'liii buditi. I. Gundulic
365. — Koje sumi'io j)rijoke i hudo priko svijesti
tve prohode? G. Palinotid 3, 93^. Svjeti, ki uz-
budiju sum)o hudo. J. Kavanin 221>J. — .^to ste
toliko hudo volo? M. Divkovid, zlam. 65*>. Ali
stojifi hudo vojo, or ne jozdi.s dobra koi'ia? Nar.
pjos. bog. 54. Sto si mi se, moj Janko, hudoj
vo}i postavio, ni da mi se veselis? 74. — dd) o
glasu (vidi glas, e). Tezina ni toka umora tru-
dnoga, vasdine jest koka i glasa hudoga. M.
Marulid 86. Mnozih ti ni glas hud, da hvale iz-
vrsne. 160. Hud ti glas bi oni dosastia dackova.
D. Zlatarid 5^. Prije neg' cuje hude glase. I.
Guudulid 534. Ki je hudi glas donio. G. Pal-
motid 1, 91. Glas donosi vazda gore nego li se
zgodit bude; }udi od svijeta zlo govore i lazivo
glase hudo. J. Palmotid 44. Da mi vece nikada
huda glasa ne doneses. Nar. pjes. mikl. beitr.
49. Hudi glasi dopadose. Pjev. crn. 5^. — amo
moze spadati i ovo: Huda je, starice, besjeda
ostala. S. Gucetic 211. — ee) o djelu (zabavi,
ometi). Beza vsake hude zabave (,vsaake huudje
zaabave'). Mon. sorb. 405. (1441). — ff) omjestu.
Do vika hudi drum ne budih ja obral. S. Men-
cetic 223. Labirintski zatvor hudi. J. Kavanin
438a. Porinuti u jezero tamno, hudo i zalosno.
Ant. Kadcic 348. — gg) o vremenu. Nad ratom
hudega, nad mirom bojega vremena vik nije.
(Z). Poslov. danic. 68. Ko ceka bozid na bozid,
vazda mu jo hudi bozid. Nar. posl. vuk. 159. —
hJi) n. hudo, kao supstantiv, u nckijem priwje-
rima xv vijeka znaci: steta, kvar. Da mu se ne
ucini nikdare neduo hudo. Spom. sr. 1, 50. (1404).
Da no ucinu nijedno hudo (,hudoo') recennoj go-
spoje. Mon. serb. 458. (1453). Ne boje se ni-
jednoga huda ni odi. kogart . . . Da ne imamo
posognuti nijednijomt hudijoniF, na hihb trtgovce.
467. (1454).
2. adv. hudo. — Izmcdu rjccnika u Mikalinu
(hudo, grosno ,vitiose'), u Belinu (,prave' 5781";
,improbe' 609*. 746a j ,maligue' 454^ ; .inique'
406*; ,impie' 287a ; ,sceleste' 651a), u Bjclostjen-
cevu (,male, perverse, nequiter'), u Jambresicevu
(,male'), u Stulicevu (,sceleste, improbe, perverse').
— Komp : a) hiide. 7iaj stariji su primjeri :
Glasnik. 27, 286. (1351); Spom. sr. 1, 5. (1396).
1, 14. (1398). 1, 82. (1406). — fi) hudije. na jednom
mjestu xviii vijeka: A. Vitajid, ist. 345a.
a. komp. hude u jednom primjeru xiv vijeka
znaci jamacno: mane, sto odgovara po nesto zna-
cenima kod 1, a i b » c. 7 tisudt 7 sttb ^Qr(perb)
venetbctkihb hude 13 'pBv(perb). Glasnik. 27, 286.
(1351). — Moze biti da je ovo znacene i u ovom
primjeru : S toga hoce biti hude u carevi ko-
mori. Spom. sr. 1, 5. (1396).
b. zlo u moralnom smislu, vidi 1, e, a). Tor
hudo misledi zajdose u Jubav. M. Marulid 80.
Debar imise ton, da hudo misjase. 84. Ca smo
pozelili i mislili^ hudo. 115. Nemilo i hudo pri-
stase na smrt. S. Budinid, sum. 126a. Svrsi svoj
zivot volo hudo i bezredno. M. Divkovid, zlam.
49''. Ga je drugi hudo pravi'. D. Barakovid,
jar. 70. Cined hudo i opako. I. Gundulic 490.
Pase hudo igraju se nami. I. T. Mrnavid, osm.
103 Umorit me hudo i priko htijahu. G. Pal-
motid 1, 304. Kazu crno mjesto bijela i koliko
hude znaju, sva negova dobra djola u grijeh tozak
obradaju. 3, 37''. Krstiteja prava s Bogom hudo
u taman stan zatvori. 3, 140*. I svakako hudo
iskase usilit nas tu jostera. J. Palmotid 190.
S tog ga Grcka ruka hudo strati. I. Zanotti,
en. 9. Izvrsise sve ono ca hudo i tamno pozo-
li§o. A. Vitajid, ist. 49. Koji hudo misle, go-
vore i diluju. 171. U knj (oholosti) liodi hudo
dosti. 233''. Ku (zlobu) vladati s nami 'e vidit to
hudije. 345''. Bjoim so dva mjestanina toll hudo
modu sobom zavadili. I. Dordid, ben. 139. Onijem
sudbam koje hudo, nepravo... suprotiva iskriiemu
dinimo. S. Rosa 78a.
c. zlo, rdavo, Uetno u materijalnom smislu,
vidi 1, e, b). Da se gospodinu knezu Pavlu u
nicomb hude ne udiui. Spom. sr. 1, 14. (1398).
1. HUD, 2, c.
723
HUDIKOV
BilB bi uzrokb da se i hude ucini. 1, 82. (1406).
Koji ne umije svoje obijeteli ucuvati, hude ho6e
tudu uzdrzati. Zborn. 2*. Hude ces ti pasti ueg
padob ja sade. F. Lukarevic 255. Hocu slusati
besjedu ja tvoju za bude plakati s liih smrti
smrt moju. 266. Ako me svaki dan to bude ti
moris cic zesce Juven plam da u meni razgoris.
D. Eanina 41t>. Visoko tko grede bude se ukine.
S. Gucetic 203. Bojazan u strahoci zloj njekojoj
ka me bude sved pripada. I. Gundulid 29. A u
sebi sto si opeta? nod, ku za dan slijepac obra;
vjetric bude ki i-azgara. 230. Za sve da ga ogni
zivi zatvoreni bude prze, cezne, da se ne raz-
gnivi i od sve vojske ne odvrze. 332 — 333. Tim
opcene zalec stete, prije neg' ste se bude smeli,
opet drustvo i uvjete ponoviti stare zeli. 448.
Hrlo posla po Dauta zeta svoga, da on nabuni
hude silu sktipa |uta. 507. Mislec cim ga hude
gnive uspomeno stare zledi. 515. Zgodi mi se
nega sresti sto se moze hude i gore puna smece.
Gr. Palmotic 1, 353. Hudo drbtat tada poce. I.
Zanotti, en. 11. S liega bostan da t' udo ne
vene. J. S. Eejkovic 139. I kucnika bas po-
mazu udo. 273. Bijedna juba jadila bi, plakala
bi budo. Osvetn. 2, 6.
2. HUD, /. vidi budost. — Samo u dva pisca
cakavca xvii vijeJca. S(iJ)i svita kolisi znadu moje
budi, ikogar ne lisi znanje mo'e cudi. I. T. Mr-
navic, osm. 16. Tako na vidinju svega svita
budi glas tvomu uminju jos po tvojoj budi. 21.
I oruzja svaka strana natepena bojne budi. I.
Zanotti, en. 5.
HUDAC, biica, m. hud covjelc. — -a- ostaje
samo u nom. sing, i u gen. pi. budaca; u osta-
lijem se padezima d ispred c ne cuje, all se na-
lazi pisano. — Od xvi do xviii vijeka. Ja sam
vrhu svijeb budaca i zlobnijeb. M. Vetranii
1, 898. Kako se, vaj meni! pod hudcem bez
vjere otvoril' zemja nij"? S. Gucetic 310. Kako
da sam zloglas budac, ne vas stvorac. J. Ka-
vanin 565*.
1. HUDAN, hudna, adj. vidi 1. hud. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(hudni ,maligno, cattivo' ,seblecht, boshat't') i u
Vukovu (vide hud). — Osiin jednoga primjera
(Zlocest i budan jest oni koji ne sluzi Bogu. M.
Radnic 211a) u kojemu va^a da je znaeene kao
kod 1. hud, e, a), u svijem ostalijem po svoj pri-
lici znaci: jadan, nevolan, nesrecan (vidi 1. hud,
b). Zivot malo pomaze udnomu coviku. P. Po-
silovic, nasi. xlii. U svaku uru mene hoces naci
slobodna od poze|enja moga udnoga tijela. 40^.
Mi hudni i zalosni gresnici. M. Kadnic 222''.
Marija osta hudna pokrivena gubom. 228a. Tako
ovi misle stvari velike od sebe, buduci slabi i
hudni. 2681). Otidose E,im|ani na hudni Jeru-
zolim. 301l>. Jest zivot tuzan i hudan sluziti
svijetu. 304b. Da promislis hudno bitje i nisko
na koje ce te dovesti oholost, bizao bi od ovoga
grijeha. 345*. Tko si nego jedna zivina od svake
strane hudna i nevojna? 407b. Hoti covika bud-
noga 'vako oprostiti. A. J. Knezovi6 78. Navla-
stito kada budes trudna, svakojako mucices se
hudna. M. A. Rejkovic, sat. F6a. Moja zmijo,
moj hudni porode! Nar. pjes. vuk. 2, 53. Bjezi
hudna uz visoku kulu. Pjev. crn. 95''. U kuci
mi devet slijepacab i dvanaest hudnih nijemacah.
172l>.
2. HUDAN, hudna, adj. u Stulicevu rjecniku:
v. hujen s dodatkom da se nahodi u pisca Dor-
dica (?). — Rijec je nepouzdana : po svoj je pri-
lici Stulli shvatio part, praet. pass, glagola bu-
dati kao da je adjektiv.
HUDANE, n. djelo kojijem se hiida. — Sta-
riji je ohlik hudanje. Bihu hvale dostojne ali
budanja. P. Kadovcic, ist. 52.
HUD ATI, hudam, impf. huliti, kuditi (uprav
govoriti da je ko hud ili da je sto hudo). —
isporedi huditi. — Od xvi vijeka (vidi kod c,
a)), osohito u cakavaca.
a. aktivno. Ti li si ona koja nepodobno i sra-
motno nasi bozi budas? P. Vrancic, ziv. 9. Mi
ne bvalimo nego hudamo oholiju. 30. Bog ne
samo buda takove necistoce... 76. Vira koja svi
bozi buda. 79. Ona pogansku viru hudase. 111.
Zla dila hudaju da grisnib utise. D. Barakovic,
vJl. 118. Clovik zal ki buda kriposti. 374. Ka-
kono nigda je Sofoka mudroga kucna hudala je
obitil. I. Tonkovic u D. Barakovic, vil. 369.
Znam da znas da znamo svi Turci toj dilo i da
ga budamo, prem da nam bi milo. I. T. Mr-
navic, osm. 42. Ovo liib misjenje ne mogu bu-
dati. 97. — Nije dosta jasno znaeene u ova dva
primjera: Hudam tebe, nenavidena skoti. J. Ba-
novac, blagosov. 143. S muhom s' komar za-
rucil, bode biti svadba, buha ga je budala, sama
ga |ubila. Jacke. 218.
b. pasivno. ^Za to ne imaju karani, sudjeni, ni
hudani biti. S. Budinid, sum. 82*. Dostojno bib
budan bil, ako bib mojega starijega brata ostavil
u pogibili. F. Vrancic, ziv. 18. Ako danasni dan
kripost nepoznana lezi kako zaman pace i hu-
dana. D. Barakovic, vil. 370. Gospodska su dila
vede krat hudana. I. T. Mrnavic, osm. 97. Hva}en
za dobra ali budan za zla covika. ist. 51.
c. sa se.
a) refieksivno. Ni se hvali ni se hudaj sasvima.
P. Zoranid 19*. Nemoj se bvaliti ni hudati u
svem. 52*.
b) pasivno. Vasih bogov dila ne mogu se za-
dovojno budati. F. Vrancid, ziv. 9.
HUDEC, m. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 122.
HUDIBITAK, Hudibitka (?), Hudoga Bitka (?),
m. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. (kaj-
kavski) Hudibitek. Eazdije}. hrv. 68.
HUDICA, /. hudo zensko cejade. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Pokoru, hudice, prim' za grijeh
pak].eni. S. Gucetid 316.
1. HUDIC, m. vrag, vidi budoba. — isporedi
novoslov. hudic. — U jednoga pisca cakavca
XVIII vijeka, u nase vrijeme kod cakavaca u Istri,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (hudid, so-
tona, hudoba ,daemon'). Da me hudid ne prevari.
J. Kavanin 83*. To 'e Belzebub nesmotrni, silan
hudid. 413*. Da sam zamni svom propastju hudic
tamni. 460*. Hudid, diabolus, gen. liudica. D.
Nemanid, cak. kroat. stud. 38.
2. HUDIC , VI. hud covjek (kao dein.). — U
Stulicevu rjecniku: .improbulus' s dodatkom da
se nahodi u pisca S. Rose (?). — nepouzdano.
HUDIKA, /. Viburnum lantana L., neka bi(ka,
isporedi bikovina, fudika itd. — Akc. se mijetia
u gen. pi. biidika. — U Vukovu rjecniku (udika
,wolliger schneeball' , Viburnum lantana', cf.
udjika) i u ^ulekovu imeniku: Hudika, budiko-
vina (udika, fud)ika, fujika), slov. hudolesovina,
hudovirnik , hudovitovna , ces. chudovina , Vi-
burnum lantana L. (Zoricid, Sabjar). B. Sulek,
im. 112. Udika, udikovina (Vuk), udjika (Lambl),
viburno (u starijem rukopisu), Viburnum lantana
L. (Vuk, Lambl), v. fudika, fudikovina, hudika.
424.
HUDIKOV, adj. koji pripada hudid. — (J
Vukovu rjecniku: udikov, n. p. drvo. . -
HUDIKOVINA
724
HTJDOBA, b.
HUDIKOVINA , /. u ViiJcovu rjecniku : udi-
kovina, vide udika, i u Sulelcovu imeniku (kod
hudika).
HUDINA, m. ime niusko. — U latinskijem spo-
menicima xiii vijeka. , Comes Iludina'. Mon. pp.
zagr. tkalc. 1, 85. (1245). ,Daniele et Stephano
filiis Petri fratris condam Hudina pro se'. 1, 241.
(1299).
HUDINE, /. })l. u Danicicevu rjecniku: selo
koje car Uros dade Hilandaru : ,s Hudinami'
(Mon. Serb. 172 god. 1365).
HUDINA, /. hudost. — U dva pisca cakavska
XV i XVI vijeka. Toj se hudini dav Antijok. M.
Marulic 48. Eodi pak Zlo i Zloba: Neviru, Ne-
razbor, Nesvist, Nemar, Hudinu i Zlit. P. Zo-
rani6 9^.
HUDISLAV, m. ime musko. — xiii vijeka u
latinskom spomeniku. ,Ad terram generacionis
Hudyzlai'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 129. (1264).
HUDITI, hudim, impf. vidi hudati. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinii (,biasimare
o riprendere, il contrario di lodare' ,vitupero'
140b), u Voltigijimi (,disprezzare, biasimare' ,ve-
racbten'), u Stulicevu (huditi koga komugod Hi
pi-ed kijem ,infamia aliquem notare').
a. aktivno. Ki no ga liude, kuuu, psuju, biju.
M. Maruli6 86. Druzih rasklada i psuje i hudi.
92. Koji ogan ((uveni) budite u ledu studenom.
M. Drzic 4. Da vi isti budite zle obicaje. J.
Garanin 8. Al' ni mene ne hude kralevi. Nar.
pjes. vuk. 5, 267. A ni mene ne budi druzina.
Pjev. crn. 277a.
b. pasivno. Videc se nagrdena i od nega jos
bujena. M. Gazarovic 89.
Sto se gdjegdje naJiodi buditi u ztiace/iu: no-
cere, treba popraviti uditi, vidi: ,Vec6 sebi budi'
(M. Marulic 105) muss in ,vece sebi udi' ge-
andert werden. V. Jagic. arcb. fiir slav. pbilol.
5, 86. ima i u Stulicevu rjecniku: buditi ,nocere
alicui' sto je sasma ncpouzdano. — i u nase se
vrijeme cesto pise buditi u ovom znacenu, jer se
krivo misli da uditi postaje od bud.
HUDJETI, budim, impf. ciniti se hud, posta-
jati hudijem, ali samo u nekijeni osobitijein zna-
cenima.
a. mrsati. — U Bjelostjencevu rjecniku: budom,
budoti, mlednem, mrsavem ,macreo, macor fio,
macresco' ; ?t Stulicevu: ,macescere' s dodatkoni
da je ruska rijec. moze biti da je ovo znacene i
u Vukovu rjecniku : uditi, 1. za kim ili za cim
,sicb sebnen , scbmacbten' ,desiderare*. 2. kad
svihe pred veco kao cice polako ili stenu, kazo
se da ude.
b. u Dubrovniku znaci tamneti, o cemu svijetlu
kad izgubi svjetlost za cas ili za svagda, n. p.
staklo, nado ,hudi^ kad se tia n hace; zlnto nigda
ne ,hudi' itd. P. Budmani.
IIUD^jIKA, /. vidi budika. — II Vukovu rjec-
niku:^ ud)ika, vide udika ,uiit alien ableitungen',
i u Sulckovu imeniku: ud|ika kod udika.
IIUDI^IKOV, adj. hudikov, vidi kod bud{ika.
HUD](.IK0V1NA, /. hudikovina, vidi kod bud-
}ika.
HUDJ^IV, adj. koji se moze huditi, kojcga treba
huditi.— U Belinu rjecniku: ,vituperaljiiis' 141*,
i u Stulicevu: .vituijerabilis, contomptibilis'. —
Na jednom vijestu u jednoga pisca xviii vijeka
kao da znaci: zlovo(an (hude vo(c). Ne6e biti
bu(l|iv ni smut|iv (,non erit tristis neque tur-
bulontus'. iaai. 42, 4). S. Rosa 91^,
1. HUDNIK, m. covjek koji hudi. — U Stu-
licevu rjecniku: ,conviciator'. — tiije dosta po-
uzdano.
2. HUDNIK, m. debelo prosto platno. u Pri-
gorju. F. Hefele.
HUDOB, adj. vidi 1. bud, 1, e. — Po svoj
prilici nacineno od budoba. — Na jednom. mjestu
XVIII vijeka. KraJ budob misao za cas okrene.
A. J. Knezovic 122.
HUDOB A, /. hudost; vrag. — Akc. se mijena
u dat. sing, biidobi, u ace. sing, biidobu, u voc.
sing, biidobo, u nom., ace, voc. pi. biidobe, (gen.
pi. budoba). — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikalinu (budoba, sotona, vrag), u Belinu
(,diabolus' 254a), u Bjelostjencevu (kod budic, a
napose : budoba, budobnost ,malitia, nequitia,
perversitas, iniquitas', v. zloba), u Jambresicevu
(,malitia, nequitia, perversitas'), u Voltigijinu
(,furia infernale' ,teufel'), u Stulicevu (1. ,de-
monio, diavolo' ,malus spiritus'. 2. ,malizia' ,im-
probitas'), u Vukovu (s dodatkom da se govori
u Dubrovniku, 1. ,bosheit' ,malitia', cf. zloca. 2.
,der bose, teufel' ,diabolus'), u Danicicevu (,ma-
lum').
a. hudost, ili uopce u apstraktnom smislu oso-
bina onoga sto je hud Hi sto je hudo, ili kon-
krttno, hudo djelo ili zlo uopce. Nimt nedne
budobe nesmo ufiinili. Spom. sr. 1, 67. 68. (1405).
Krasiti vsakoju budobu a krasiti i mnoziti vt
vsaku pravu i vsesrtcanu prejazant. Mon. serb.
260 — 261. (1405 u poznijem prijepisu). I ako tu
budobu va dne ucini. Zak. vinod. 59. Idoli svl
su ovi budob puni. Ziv. kat. star. 1, 219. Da
nas odkupi oda svake budobe. Bernardin 8. paul.
tit. 2, 12. I zato, Gospodine, ne pristaj k budobi
nib. 67. jer. 18, 23. A ja ti dobro znam bu-
dobu starac tib. M. Marulic ^<6. Mnoge budobe
i progonenja i zlobe krstjanom cinase. Dukjanin
7. Kra} Pribislav ucini mnogo budob. 25. Do-
brota ni budoba sluzbenika. Narucn. 9'''. Osu-
jenim na smrt za svoje budobe. 33*. Vse bu-
dobe preobracaju6i na svrsenstvo od dobra. Na-
rucn. 47a. Velikost i teskoce i budobe od griba.
48:i. Da je ucinil grib od navlasce budobe. 82*.
Ili nega dobrotu zatajal, ka je v nem, ali bu-
dobu v liem i3ovek§al. 89*. Post suprot budobi
telesnoj od zrlstva. Korizm. 7b. Kastu budobe
clovicaske. 16". Neposlub je jedna velika bu-
doba. 35''. Nisu plni vsakoga zla i budobo. 37'*.
Ne bi bilo tolike budobe na sviti. 50". Dusa bi
stvoroua priimatelna kreposti i budob. 69'*. Vazda
je ciuil budobe. 85=>'. Pozejenjo budob telesnib i
necistot. 85''. Vsaku necistost, budobu dosvr-
sevali. Postila. BI*. Takova nib slipota, bu-
doba i nevera, nib pogubja i sudi, a ne Bog i
nega sin svojim jovanjelijem. E64''. Poznavsi
budobu nib. Anton Dalm., nov. test. 34. mat.
22, 18. A ona za postenje ne za budobu: ,Ne6u
pri tebo' odgovori. P. Zoi'aui6 28''. Neka se
nitkori. ne uci takove budobe i necistoce ciniti.
Stat. poj. ark. 5, '282. (xvi vijek). Ki (Isukrst)
no gijcda moje zlobe, blude griSne me budobe.
P. Hoktoiovic (?) 99. Svijet, piit, moja i budoba.
J. Kavanin 370'>. Da tko bi tu udobu utinijo.
Stat. po). ark. 5, 301. (1738). Tijelo raojo bilo
jo toliko puta s mnogimi grijosi okajano, usta i
jozik noC'ist, razum i j)amet svakojakom budobom
poi:.rnona. Pisauica. 81. Grosnik jesam, al' se
Bogu nizim i podajem, i za mojo sve budobo
kajem. Osvotn. 2, 21.
b. vrag, isporcdi grijob, d). — Od xv vijeka.
U jime Belzobuba, poglavice od budob, izgoni
budobu. Bernardin 43. luc. 11, 15. Vi govo-
rite da kripostju Belzebubovom ja izgonim Lu-
HUDOBA, b.
725
HUDOBAN, 2.
dobe. 43. luc. 11, 18. Brani nas hudobe. S.
Mencetic 340. IT kom se nevjerne hudobe s po-
gani privoze. M. Vetranic 1, 135. Hudoba pa-
kjena. M. Vptranic 2, 84. Muku koja nas izbavi
hudobi iz ruku. N. Na(eskovic 1, 109, Odrec'
se hudobe i djaval pakjenijeh. 1, 112. U isto
toj doba u srce od Jude uljeze hudoba. 1, 120.
Da se ce hudoba pokrstit. M. Drzi6 138. Nut'
hudobe, dokle ih umiie! 191. Isus ce od svako
hudobe slomiti sve vlasti. 414. Skrozi Belze-
buba pos:5avicu od hudob izgaiia hudobe. Po-
stila. M2]\ Rvemo se svetom, s pultiju i s hu-
dobom. S. Budinic, sum. 203-. Zasto se jes po-
rodio vami spasite} vas a hudobam pogubitej.
A. Gucetic, roz. mar. 143. Hudobo, ucini ovoj.
roz. jez. 43. Hudobe, koje vi za bozi drzite, one
vas slipe. F. Vrancic, ziv. 8. Kada so clovjek
ispovjedi, tada bizi hudoba od nega i boji ga se.
A. Komulovic 33. Prokleti Lucifer s ostalimi
hudobami. B. Kasic, is. 10. Kqjijemi ga je hu-
doba snahodila. in. 32. Po hudobi zaslipjen obisi
sam sebe. 37. Neka odagnane i predobivene hu
dobe otidu. nac. 42. Gone se hudobo s vonom
od posvetilista. I. Dr^ic 56. Po dva protivna
nacina hudoba rve i napastuje onih ki su na
smrti. P. Eadovcic, nac. 226. Ispraznostim da
hudoba negov dragi puk ne isteti. P. Kanavelic,
iv. 210. Imaju hudobe on trat vrc oltar doli.
P. Hektorovic (?) 104. Aj huda necista hudobo,
ne zeno I Oliva. 21. Od strile letece u dno i od
posla greducega u tminah, od naskocenja i hu-
dobe poludane. L. Terzic 189. Molirao milost
tvoju, da ovo stvorenje tvoje koje podnosi mu-
cenja od udobe ali cari, ozdraviti ga dostqj se.
275. Bice metnut u ogan vicni od pakla i go-
riti s hudobami. P. Macukat 9. Jesu se svi uci-
nili u hudobe. 25. Mnoz kukat 6e svijeh od-
metnijeh zlih hudoba. J. Kavaiiin 564^. Pjesan
Davidova je gonite|ica od hudoba. I. Dordic,
salt. XVII. Sodam hudoba koje iz pokornice Man-
dalijene pobjegose. 15. Tri zlotvora duh ima:
svijet, hudobu, sama sebe. uzd 46. Hudoba u
pticu priobrazena. ben. 25. U pakjenoj onoj
peci s hudobami sved u vijeke prliti se. B. Zu-
zeri 21. Bivsi bio u pustiiii post cijelijeh cetres
dana dopostio dobri Jezus, hudoba dode k liemu.
39. Ali ovo kako strijelu metnu hudoba naj
veca medu svijem hudobami suproc Isukrstu.
40. Hudobe bize iz |udi. J. Banovac, pred. 57.
Zakletva suprotiva hudobam. blagosov. 303. Hu-
dobe driu cujuci tvoje iiue. prisv. obit. 65. Molim
ti se da mi darujes milost, snagu i jakost, da so
oprem napastovanu hudobe paklene. I. A. Ne-
nadic, nauk. 53. Znam da te poslase paklene
udobe. A. Kanizlid, roz. 111. Hudoba paklena
vara. utoc. 8G. Zna dje se hudobe Icgu. (Z).
Poslov. danic. 159. Osta suzai'i hudobi. S. Eosa
3b. Iskusan od hudobe. 47^. Jedan izmedu vas
hudoba je. 96^. Odijeli se od mene, hudobo!
D. Basic 15. Bi dovedena jedna djevojka po-
svojena od hudobe. 41. Dostojni bit plesani od
Judi na zemji i od hudoba u paklu. 121. Ne
mogu bo ni hudobe same sobom cinit zlobe. V.
Dosen 186^. Koji su posidovani od hudobe u
svomu tilu. Ant. Kadcic 25. Da hudoba paklena
nejma vrhu nib toliku silu. 152. Evo izgonim
hudobe. J. Matovic 46. Paka izbavi nas od
oblasti hudobe. 51. Da vi ne bi naopastovala
hudoba. 309. Odagnane hudobe iz telesa }ud-
skijeh. 332. Bjese dake odavna u n uljezla hu-
doba. A. Kalic 206. Dijote od hudobe obsjedeno.
556. Necu te, necu, stara hudobo (veli djevojka
starcu). Nar. pjes. istr. 2, 47. Mali Turcin vela
hudoba: sake leto devet zen. 4, 5. Pokraj stoje
tri hudobe. 6, 4. Kriz mi je na glave, sveta
Marija na strane, anjel pole mane, bizi, hudobo,
od mane. 6, 26. I recite Iliji, da sakupi oblako
i z oblaki grmavce i z grmavci vragove i z vra-
govi hudobe i z hudobami strelove na bogata
Gavana. 6, 45. Hudobo paklena! (kao psovka
— i povelika. U Dubrovniku). Nar. posl. vuk.
343. Hiidoba, diabolus. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 1, 32. Cesto vide na blagu Imdobu. V.
Bogisic, zborn. 407. — Bijctko je u ovom zna-
cenu muskoga roda. Od necistoga hudobe. B.
Kasic, nac. 10. Da me cuvas od napasnika ne-
cistoga hudobe. 4!. Staromu hudobi skrsio si
oholas. 98. Da razsut i smeteu pobigne hudoba.
I. Baudulovic 277'\ I tako jedan od onih hudob
govori. P. Hektorovic (?) 104.
HUDOBAN, hiidobna, ad), koji pripada hu-
dobi. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika it Mi-
kajinu (hudobni ,diabolicus'), u Belinu (,diabo-
licus' 254a), u Bjelosfjeiicevii (kajkavski hudoben,
zel , malovreden ,nialitiosus , versutus , callidus,
subdolus, fallax', v. zloben. 2. hudoben ,diabo-
licus'), u Jmnhresicevu (hudoben ,malitiosus'), u
StulicevH (,indiavolato, perverso, maligno' ,im-
probus, scelestus, pessimus, pravus').
1. adj.
a. pun hudobe (vidi hudoba, a), hud, zao. Po-
raziti ce zemlu prutom ust svojih i duhom usan
svojih pogubit hudobnoga. Bernardin 4. isai.
II, I. Jere jure se cini dilo hudobno. 6. paul.
Ithess. 2, 7. Ali je oko tvoje hudobno, zac sam
ja dobar? 20. mat. 20, 15. Ostavi... clovik hu-
dobni misli zale. 29. isai. 55, 7. Hudobno jest
srtce clovicje. 38. jer. 17, 9. Od zaveze jazika
hudobnoga . . . ucini mi se pomocnik. 175. eccle-
siastic. 51, 3. Namisjas sliditi i ti hudobnu cud.
M. Marulic 140. Hrvati ne mnogo prija dase
pomoc hudobnomu sinu. Dukjanin 34. Ki ima
redovnika nenaucena ali hudobna. Narucn. 70^.
Spovidnik ne je tako hudoban, da joj ne da do-
puscenja. 76^. Nigdor budi clovika hudobna to-
varis. Transit. 51. Kra|ica nenavidna i hudobna.
Mirakuli 23. To iskusenije jest zlo i hudobno.
Korizm. 13a. (Otacj hudoban, zal i zrlac. 42b.
Bise 1 necist i hudoban clovik, ki bise ucinil
zivjenje s jednim djavlom. 61^. Hi je oko tvoje
hudobno zato da sam ja dobar? Postila. G4a.
Slugo hudobni, vas dug prostih tebi, kad me
prosi. Q3''. I takovu neveru i hudoban obicaj
vsi imamo. Xl''. Vo}a hudobna. F. Glavinic,
svitl. 20. Da milosrdno pogledas na me slugu
tvoga hudobnoga. 125. Uzrok, Boze, tega ne
znam, neg hudobni Decij cesar. P. Hektorovic (?)
128. Duse zlocesto, hudobne. A. J. Knezovic
53. Hudoban, zao, nenavidan: ,Sto ti je na me
hudobno oko?' M. Pavlinovic.
b. koji pripada hudobi, hudobama (vidi hu-
doba, b), vrazji. Po napasti hudobnoj. B. Kasic,
nac. 43. Sve sto (pakao) crnijeh sred ponora
drzi srda i nakazni hudobnoga kleta zbora. G.
Palmotic 2, 354. Koji na smrt vecma rezi, i
hudobne duhe kupi. J. Kavaiiin 369^. Hudobni
i vragomotni Juda. M. Lekusic, razm. 51. Odkud
dovodi se, da je to vase asikovane jedna hu-
dobna majstorija. F. Lastric, ned. 305. Prinosi
ga od suzanstva hudobnoga na sluzbu Bozju.
Ant. Kadcic 137. Po napasti hudobnoj ili po
mlohavscini od puti. 158. Izmisjena hudobnoga
nauka od psovaiia. I. J. P. Lucie, razg. 80.
2. adv. hiidobno. — Izmedu rjecnika u Mika-
jinu (hudobno, vraski), u Belinu (,diabolice' 253^),
u Bjelostjencevu (1. hudobno, zlocesto, malo-
vrodno. 2. hudobno, vrazki ,diabolice, satanice'),
u Jarnbresicevu (hudobno jako ,nefarie , scele-
HUDOBAN, 2.
726
HUDOPSKI. a.
rate'), u StuUcevu (,diabolicamente , maliziosa-
mente, perversamente' ,nequiter, prave, sceleste
etc.').
a. vidi 1, a. Znam bo stanovito, da po smrti
mojoj hudobno cete ciniti. Bernardiu 100 — 101.
deuter. 31, 29. Nigdar prik statire ne skaci hu-
dobno, ni prik ine mire, jer nije podobno. P.
Hektorovic 32. Ako bi za zlocu hudobno ostavio
kojigodi grijeh, ispovijed ne vaja. S. Matijevic
23. Koje (zene) |udi sfej hudobno rvu sfakcas
nepodobno. J. Armolusi6 16. Oncas ju hudobno
rukami popade. Oliva. 17. Koji opako i hudobno
mislio je od Isukrsta. A. d. Costa 2, 4.
b. vidi 1, b. — vidi u rjecnicima.
HUDOBICA, /. zensko ce]ade bijesno (u ko-
jemu je hudoba, vrag). — U jednoga pisca xvi
vijeka. Pojde Eufrasija k hudobici, a ona bise
sukriu svoju razdrla. F. Vrancic, ziv. 91. Rece
zato Eufrasija hudobici : ,Ozdravi tebe Isukrst
koji te stvori', i tako joj kriz na celu ucini. Za-
viknu tudje djaval: ,0 himbenice, toliko godisc
da ovde pribivam ! . . .' 92.
HUDOBIJ A, /. hudost, vidi hudoba, a. — Samo
u jednoga pisca xvii vijeka. Hudobija onih ki
te zlobe. 1"'. Glavinic, cvit. 13^. Josce niku drugu
domi§}ahu se hudobiju. 122*. Crikva ima pri-
cesdenje proti hudobiji. 447^^. Uzrok griha je
hudobija. svitl. 23. Veca je dobrota tvoja nego
hudobija moja. 127. Grih hudobije jest proti
duhu svetomu. posh 46.
HUDOBIJENSTVO, n. hudost. — Na jednom
nijestu xviii vijeka. Pridobijuc hudobijenstvo. J.
Kavahin 481*. — nepousdano.
HUDOBIlSrAK, m. covjek bijesan (u kojemu je
hudoba, vrag). — isporedi liudobnik, hudobhak.
— IJ jednoga pisca xvi vijeka. Slipi, hromi i
hudobinaci, svi ozdravise. F. Vrancic, ziv. 69.
HUDOBINI, adj. hudopski. — Na jednom
vijestu XVIII vijeka. Zlimi djeli Gospodini dan
cineci hudobihi. J. Kavanin 172a.
HUDOBICI TEN, m. vidi trn. Hudobi (itij. hu-
dobji) trn, ces. cliudobka (Bellis perennis), eine
distelart (Sab}ar, na Eijeci), Paliurus aculeatus
Lam.? B. Sulek, im. 112.
HUDOBNICA, /. hudobno (liudo, zlo) zensko
cejade. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Tore
hudobnica (Zavidost) u zmiju stvori se. P. Zo-
ranid 63a.
HUDOBNIK, hudobnika, m. hudoban covjek.
— isporedi hudobnak. — xviii vijeka.
a. hud, zao covjek. Ovi hudobnici nece Isukrsta
da prime. A. d. Bella, razgov. 146.
b. covjek bijesan (u kojemu je hudoba, vrag).
Hudobnici na grob re2ec prosti ostase. J. Ka-
vanin 325". Hudobnici oliti koji su posidovani
od hudobe u svomu tilu. Ant. Kadcic 25.
c. caralac (koji cava s pomocu hudobe, vraga).
Zvizdoznan, carovnik i hudobnik. P. Macukat 59.
ilUDOBNOST, /. osobina onoga koji je hu-
doban. — Na jednom oijestu xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mika^inu (hudobnost, vragolija,
opa6ina ,nequitia, iniquitas'), u Bjelostjenccvu
(hod hudoba i napose: v. opacina), m Voltigijinu:
,iniquitu, malignita, diavoleria' ,toufolei'), u Stu-
Ucevu (v. hudobstina). Da bi zvaua pokazival
tvoju dobrotu i svetost, a vnutri drzeci hu-
dobnost. Naru6n. 86^.
HUDOBNAK, hudobnika, m. vidi hudobnik.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (,malitiosu8', v. hudoben), u Voltigijinu (jdia-
bolico, malizioso' ,teufli8ch'), u Stuliievu (ug hu-
doban).
a. vidi hudobnik, a. I tada ce se ocitovati oni
hudobnak. Bernardin 6. pauh Ithess. 2, 8. Tada
se hoce ocitovati hudobnak. N. Rahina 19^. Ne
utece se k inim takim hudobnakom. B. Kasic,
rit. 357. Ne imajuci oni hudobnaci nijedno mi-
losrdje. M. Lekusic, razm. 90.
b. vidi hudobnik, b. Istjera Gospodin jednu za-
drugu djavala iz jednoga hudobnaka. M. Radnic
114I\
c. vidi hudobnik, c. Vrazjalice, hudobnaci. J.
Kavahin 470a.
HUDOBNI, adj. hudopski. — U jednoga pisca
xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,diabo-
licus' 254a) i II StuUcevu (hudoban). Kazu i srce
toli snazno, da nije jako nih zamesti sve hu-
dobhe mnostvo lazno. G. Palmotic 3, 381^. Slo-
boden mladac od hudobhe sile. 3, ISe*".
HUDOBOGONITE^, m. u StuUcevu rjecniku:
,malorum spirituum expulsor'. — nepouzdano.
HUDOCESTAN, Imdocesna, adj. u StuUcevu
rjecniku: v. hudosrecan. — nije dosta pouzdano.
HUDOCA, /. hudost. — Samo u StuUcevu rjec-
niku: V. hudobstina.
HUDODJELAN, hudodjehia, adj. u kojega su
huda djela, koji hudo djeluje. — Samo u Stu-
Ucevu rjecniku: ,improbus, maleficus, facinorosus,
scelestus'.
HUDODJELNICA, /. hudodjelno zensko ce]ade.
— Samo u StuUcevu rjecniku (uz hudodjelan).
HUDODJELNIK, m. hudodjelan covjek. — U
StuUcevu rjecniku (uz hudodjelan).
HUDODJELNOST, /. osobina onoga koji je
hudodjelan (u konkretnom smislu: hudo djelo). —
Samo u StuUcevu rjecniku: ,maleficium, male-
factum', gdje ima i hudodjelstvo s istijem zna-
cenem.
HUDODJELSTVO, n. vidi hudodjehiost.
HUDOGLED, m. ime volu (koji hudo gleda).
F. Kurelac, dom. ziv. 24.
HUDONIC (Hi Hudohic?), m. prezime. — xiv
vijeka. Matev Hudoni6 z Letaja. Mon. croat. 47.
(1395).
HUDOPSKI, adj. diabolicus, koji pripada hu-
dobi, hudobama (vidi hudoba, b), vrazji. — -b-
(u osnovi hudob) ispred s mijena se na p, ali se
nahodi 2)isano. — Od xvi vijeka (vidi kod b), a
izmedu rjecnika u Belinu (hudobski , diabolicus'
253b), u Voltigijinu (hudobski ,diabolico, infer-
nale' ,teuflisch'), u StuUcevu (hudobski, v. hu-
doban).
a. ad). Iz vlasti hudobske. B. Kasic, rit. 271.
Tve poganstvo svjedoci mi, ako nega porugana
i rijecima hudobskimi glasi coeka nopozuana. I.
Drazic 20. Take hudobske priliko u dusi imaju.
A. d. Bella, razgov. 88. Istiiu uacinom kojim
je privishi hudobsku zavidost smeo. 95. Hu-
dobska nesmotrna vlas. I. Dordic, uzd. 74. Hu-
dobskomu motriteju zgrade opali. 199. Sve ne-
vo|o po hudobskijeh rukah drze. salt. 265. Vrlina
hudobska vlastito prostrije se. ben. 3. Koju
(krepos) nam toliko trudnu himbe hudobske pri-
kazivaju. 6. S hudobskijem j)rovodicem pride
na dvore ocino. 168. Er ce ona silne vihro hu-
dobskijeh napastovaiia utazit nam. B. Zuzeri 15.
Hudobsko je ovo bozrodno razloZehe. 40. Nije
li hudobsko zasjeheho ti obedaj zivota duga vise
zemje? 156. Druzina hudobska. Misli. 24. Od-
kupit 6e ill od suzaustva liudol)skoga. S. Rosa 3''.
Oni koji istu bogatstvo, upadu u napastovarie i
zanticu hudobsku. D. Basi6 22. Kad se stavi
Inacijo od hudobske privare. 218. Dode izgnu§en
HUDOPSKI, a.
727
HUDOVJERA.N
gri.jehom istocnijem, ter se ucini suzaii hudobski.
235. Nego ga odredi pridat u ruke liudobske.
■ 270. Hudobske i vrazje cari. I. J. P. Lucie,
nar. 30. Ciniti carana i slicna ovijem s pomocu
hudobskom. T. Ivanovic 53. Ponovi u nemu,
primilostivi otce, sto god je zemajskom slabosti
isteceno ali sto god je hudobskom privarom
oskvrneno. 112. Spoziia u kqjoj rijeci bi istina,
Bozijqj ali hudopskoj. A. Kalic 50. Da je ona
vrli stitnik protiva hudopskomu strije|enu. 139.
Od hudopske silnosti pr}on. 4.03. Gnusoba sam
ista bila i hudobska mreza kleta: puk sam mnogi
zamamila. N. Marci 99.
b. adv. liudopski. — Izmectu rjecnika u JBelinu
(jdiabolice' 253^) i u Stulicevu (v. hudobno). Hu-
dobski (je) tvrd biti, i na grijeh vas dat se. N.
Dimitrovic 7.
HUDOPSTVO, n. samo u Stulicevu rjecniku:
hudobstvo, V. hudobstina.
HUDOPSTINA, /. vicli hudoba. p- isprecl
s stoji mj. b (isporedi liudopski), ali se ovo na-
lazi pisano. — U cakavaca mj. st ima sc: hu-
dopscina. — Od xvii vijeka.
a. vidi hudoba, a. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (hudobstina ,perversitas, nequitas, pravitas,
iniquitas'). Ne imamo vjerovati nijednu hudob-
stinu. M. Divkovic , nauk. 11 2^. Da pobignu
odovle sve hudobstino dubovce. B. Kasic, rit. 214.
Vasimi zraci budobscin mojih razjazite oblake.
M. Alberti 421. Za pedipsanje nevirne hudob-
s6ine i budobne nevirnosti nih. P. Eadovcic,
nac. 504. Svaka 'e u nem opacina, bezzakonje,
hudobstina. J. Kavanin 59t>. Al' s negove hu-
dobstine vijek bit nece. 137''. Bog covjecje hu-
dobstine prij' previdi, pak zamlati. 5A0^. U
kvasu zloce i hudobstine. A. Bacic 302. Al' va|a
da je dusa ociscena od svake zloce i udobstine.
F Lastric, ned. 36. I liihove hudobstine na-
sliduju. And. Kacic, kor. 323. U kvasu himbe-
nosti i hudobstine. J. Matovic 196.
b. vidi hudoba, b. — U Stulicevu rjecniku fgdje
je shvaceno kao augmentativ) : hudobstina ,de-
moniaccio' ,]nalus spiritus (deteriori sensu)'; i
mosebiti u ovijem primjerima: Boze, kqji nepri-
jate}ske hudobsdine kripko pridobivas. L. Terzic
366. Ajerske hudobstine od gromova da pobignu.
J. Banovac, blagosov. 342. Boze, koji neprija-
tejske hudobstine pridobivas. 360.
HITDOSLUZBENIK, m. u Stulicevu rjecniku:
,malus famulus'. — nepouzdano.
HUDOSEECAN, hudosrecna, adj. koji je hude
srece. — U jednoga pisea xvi vijeka a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,infelix'). S ovijem hudo-
srecnijem imenom. M. Drzic 190. Brizna, sjetna!
sto sam vidjela? hudosredna Mrve! da ne budem
mojijem ocima vidjela, ne bih vjerovala. 409.
HUDOST, /. osobina onoga koji je hud Hi
onoga sto je hudo. — isporedi hudoca, hudoba,
hudopstina, hudstvo. — Mijec je praslavenska,
isjioredi stslov hudostt, rus. xy,i,ocTt, ces. chudost,
po],. chudosc. — Izmedu rjecnika u Mika}inu
(hudost, caranje, vrazanje ,veneficium, fascinatio,
fascinium'), u Belinu (,improbitas' 578i>. 614'^;
,nequitia' 455a; ,protervitas' 592'' ; ,perfidia' 55oa),
u Stulicevu (1. ,nequitas, perversitas'. 2. ,squallor'),
u Danicicevu (hudostt ,vilitas').
a. vilitas, vidi 1. hud, 1, c. Hudostt rizy vla-
senyi. Domentijan'' 30. Sveti Agustin, promisja-
juci udost od tuznoga covika, govorase: Sva ne-
besa i zvizde jesu vece plemenite nego covik, i
zivine jesu stvorene od lipsega pocetka nego
covik. P. Posilovic, nasi. 19'\
b. zloca u moralnom smislu, vidi 1. hud, 1, e,
a), i konkretno, zlo djelo. Veliko zlo i hudost de-
luje on koji ... S. Budinic, sum. 64a. Koje (jw-
svetili.Ue) ne nioze biti uvredjeno od iiijedinogo
pomankanja nedostojanstva ili hudosti oneh slu-
zate)a. 79b. Hudost suprotivna ovomu jest ne-
pokajanje. I. T. Mrnavid, ist. 134. Kriposti i hu-
dosti. ist. 144. Koje su hudosti protivne mu-
drosti? 150. Dil tvoje tamnosti tajis pokrijuci
naj vekse hudosti. osm. 17. Nede da razuraiju
ovi roditeji i glavari strasnu hudost i opacinu.
A. d. Bella, razgov. 65. Ovo su sotonske hu-
dosti. 228. Sam ga (grijeh smrtni) Gospodin
pozna svojom mudrosti bezkoncivom, i dohita do
kraja negovu hudos. D. Basic 49. Hudos niho-
vijeh grijeha bi tako ocita. 88. Kazu se s dvora
da su dobri, a unutra su puni hudosti. 108. Oni
isti koji bijahu hudosti zapojeni, a u opacini od-
hraneni. 132. Pretada se opacina od necistoce
ne moze izjednacit ni hudosti ubojstva, ni hudosti
psovke prema Bogu. 150. Porad tvoje hudosti
pomrsujem 14 godista tvoga zivota. Blago turl.
2, 75. Jer je vece negovo milosrdje nego opa-
cina i hudost nasa. Ant. Kadcid 183. Opacina
i hudost jednoga ispovidnika. 334. Ne nahodim
u zakonu crkvenomu pedipse ovoj hudosti. 533.
c. v.arane. samo u Mika\inu rjecniku, kod cega
je Mikaja mislio na rijec hudoba (kod b).
HUDOSVIJESNICA, /. hudosvijesno zensko ce-
lade. — U Stulicevu rjecniku: ,hudosvjestnica' uz
hudosvijestan. — sasma nepouzdano.
HUDOSVIJESNIK, m. hudosvijestan covjek. —
U Stulicevu rjecniku : hudosvjestnik uz hudo-
svijestan. — sasma nepouzdano.
HUDOSVIJEST, /. u Stulicevu rjecniku: ,prava
conscientia'. — nepouzdano.
HUDOSVIJESTAN, hudosvijesna, adj. u Stu-
licevu rjecniku : ,conscientiae pravae stimulis agi-
tatus'. — nepouzdano.
HUDOTVOEITI, hudotvorim, impf. (?) u Be-
lin u rjecniku : ,improbe facere' 303a, { u Stu-
licevu: jimprobe agere'.
HUDOVATI, hiidujem, impf. hudo (siromasno,
jadno, hijedno) zivjeti. — U narodnoj poslovici
naseqa vremena. Danas luduje , sutra huduje.
(Danas radi bezobzirno , nerazborito , trosi bez
mjere, a sutra trpi oskudicu, kaje se i naagadi,
zlo zivi). Nar. posl. stoj. 77.
HUDOVIC, m. ime nekakvu selu prije nasega
vremena. Hudovidt (selo). S. Novakovid, pom.
150.
HUDOVJEE, adj. vidi hudovjerau. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Jansen recen Molnos
hudovjeri. J. Kavanin 456'>.
HUDOVJEEAC, hudovjerca, m. hudovjeran
covjek, neznabozac. — U jednoga pisca xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (hudovjerci ,pa-
ganesimo, gente pagana' ,ethnicorum gens' 535'')
gdje naj prije dolazi, i u Stulicevu (v. poganik).
Zudjeli i hudovjerci. S. Eosa 79^. Samaritane
drzahu za hudovjerce. 121''. Hudovjerci . . . iz-
mislili su mnoz neslanstina. 175*.
HIIDOVJEEAN, hudovjerna, adj. koji je hude
vjere, koji hudo (zlo) vjeruje, neznabozacki. —
isporedi hudovjer. hudovjerski. — xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. poganinski gdje
ima i adv. hudovjerno, v. poganski). Harac da-
vase hudovjernijem Filistejim. I. Dordid, salt.
197. Narodi hudovjerni. A. Tomikovid, ziv. 79.
— U ovom je primjeru drugo znacene: perfidus,
koji ne drzi zadatu vjeru, izdajnicki (isporedi i
kod nevjeran) : Jeda je pukla u one vrijeme
HUDOVJEEAN
728
HUHOR
no6no liudovjerna koja okletva domacijeh za-
sjednika, ali izdajstvo od vojnika gradanskijeh?
B. Zuzeri 185.
HTJDOVJEENICA, /. zensko cejade htidovjcrnu.
— U Stulicevu rjecniku: v. poganka.
HUDOVJERNIK, m. hiidovjeran covjek, vidi
hudovjerac. — U jednoga jmca xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinii (,iufidelis* 3391); ,pa-
gano, gentile, clie non conosce vero Dio' ,pa-
ganas' 535b) ^ u Bjelostjencevu (hudovernik , v.
poganin i ostala), u SiuUcevu (v. poganik). Tako
cinahu hudovjernici svojijem lazivijem bogovima.
I. Dordic, salt. 40.
HITDOVJERNOST , /. osobina onoga koji je
hudovjeran. — isporedi hudovjerstvo. — xvm
vijeka, a izmedu rjecnika a Stulicevu (v. poga-
ninstvo). Evrijenci popuznuse na hudovjernos.
I. Dordic, salt. 269. — Drugo je znacene u ovom
primjeru (vidi kod hudovjeran tia kraju): Niti
bijase hudovjernos ni izdajstvo. B. Zuzeri 185.
HITDOVJERSKI, adj. vidi hudovjeran. — xviii
vijeka , a izmedu rjecnika u Belinu (,infidelis-
899b J jpaganico, gentilesco' ,ethnicus' 535i>) i n
Stulicevu (v. poganski). Poginuse tri sina pod
sabjam hudovjerskijem. I. Dordic, salt. xii. Pod
rukama hudovjerskijem umiramo. 143. Izmisjo-
tinam hudovjerskijem. S. Rosa 184*.
HUDOVJERSTVO, n. vidi hudovjernost. -- U
jednoga pisca xvm vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu {,fede falsa come de' mahomettani e altre
sette' ,superstitio' 307^ ; ,paganesimo o gentile-
simo, setta di pagani' ,ethnicorum secta' 535*) i
u Stulicevu (v. poganinstvo). Hudovjerstvo ne
htjese oni slijedit mjesta rodenoga. I. Dordic,
pjesn. 218.
HUDOVJjjANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdijej. hrv. 107.
HTJDOVO, h. selo u Hrvatskoj u zupaniji bje-
lovarsko-krizevackoj. Razdijej. hrv. 118.
HUDSTVO, n. samo u Stulicevu rjecniku: v.
hudost.
HUDUCKO, n. selo u Bosni u okrug u trav-
nickom. Statist, bosn. 208.
HIJDUT, m. vidi 1. granica, arap. tur. Imdiid,
2)lur. I^iadd. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena. I tromedu hudut postavili, da im vise
ratovana nema. Nar. pjes. hoi-m. 1, 199.
HITDUZLIJE, /. pi. selo u Bosni u okrugu
travniekom. Statist, bosn. 186.
HUDVAR, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. Hudtvart. S. Novakovic, pom. 150. vidi
i Hugvar.
HUDENE, n. djelo kojijem se hudi. — Stariji
je oblik hudenje. — U Belinu rjecniku: hudjenjo
,biasmo' ,vituperatio' 141a ; u Voltigijinu : hu-
djeiie ,disprezzo, biasimo' ,verachtung' ; u Stu-
licevu: hudjene.
HUG A, /. vidi 1. duga. — U Bjelostjencevu
rjecniku: v. puga, i u Jambresicevu : ,iris'.
HUGVAR, m. u Danidicevu rjecniku: ,Hu-
ghvari.', grad u Magarskoj s primjerom: Gradb
Hugdvan. (Okaz. pam. §af. 86 god. 1680). prema
obliku koji ima u ovom primjeru, bice isto sto
Hudvar (da nije mag. v&r, grad, od slavenskoga
dvorV).
HUG ERA,/, u Vukomt rjecniku: i'lgera ,schimpf-
wort auf oine elonde hiitto' ,conviciura in casam'.
— Hugera, u Bijo|ii)Hkoj a i da]e zovu tako vajat,
ali u bosanskoj krajini a i u Srbiji na mjosta
(u okrugu vajevskom) zovu tako maiu, hudu ku-
cicu, sto i jest pravo znacene. M. Ruzicic. —
arap. tur. hiigre.
HUGET, m. pisani spomenik, dokumenat (na-
redba, sud, pogodba ltd.), arap. tur. hogget. —
Od XV vijeka (isprca pisano sa z mj. g, gdjegdje
s o mj. u, a i s a mj. e), a izmedu rjecnika u
Danicicevu (huzetr., turski ,syngrapha'). Radoha
dijakt ovqj ispisaht sve is huzeta hercega Vlatka
i kneza Stepana na puno, kako se u hozetu do-
stoji Mon. serb. 509. (,1470). HuzetL ucinise
medu sobomt. 513. (1470). Hozate imamo. 515.
(1471). Sve smo inokuptno vratili, i odb togaj
imamo hozeti. i svedocastvo kako se u hozetu
dostoji . . . Na huzetu su Turtce svedoci turiski
podbpisali. 516. (1472). Da tej hozete procttett.
535. (1485). Dade efendija u Rudniku ugetb.
Glasnik. 25, 71. (1778). (U Bosni) imaju sud-
bene (formule), zovu se: ,marhata, ilom, huget'.
V. Bogisic, zborn. 566.
HUGUM, m. arap. tur. liugum, navala. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Na liih vezir
hugum ucinio. Pjev. crn. SOI"*.
HUHE;^ (huhe}), m. obijest, vese(e. — U sjever-
nijeh cakavaca. HuhoJ (s cakavskijem akcentom)
objest, tal raorbino. Punat na Krku. Huhej ,hi-
laritas'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 35.
HUHMA, /. ime kokosi. vidi hukma. F. Ku-
relac, dom. ziv. 53.
HUHOLACA, /. vidi uholaza. — isporedi hu-
ho|aca. — U nase vrijeme u Duhrovniku (P. Bud-
mani), a izmedu rjecnika u Vukovu (uholaca s do-
datkom da se govori u Dubrovnika).
HUHO!^, m. vidi kuko}. — U Stulicevu rjec-
niku: huhoj etc., V. kuko} etc. — nepouzdano.
HUHO!I^AC, huho|ca, m. ime pijetlu. — isporedi
huhojica. F. Kurelac, im. ziv. 53.
HUHOl^ACA, /. vidi uholaza. Slovinac. 1884.
30. — isporedi huholaca.
HUHO^AK, hiih6|ka, m. vidi hupocak i hu-
pojak. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing, i gen. pi.
huhojaka. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmaui.
HUHO^ICA, /. ime kokosi. — isporedi huhojac.
F. Kurelac, dom. ziv. 53.
HUHOR, m. crista, 07io mesato, crveno u pi-
jetla na glavi sto stoji u nega uzdignuto, a u
kokosi pada na jednu stranu (kaze se i o dru-
gijem zivotinama kad imaju sto slicno na glavi,
Hi kad se viisli, kao n. p. o zmiji, zmaju, da
imaju). — isporedi hober. — Akc. je zabi^ezcn
kako se u Dubrovniku govori i kako je a Belinu
rjecniku (u Vukovu je u kratko , vaja da po
tome sto se za nim h ne cuje). — Vala da je
postalo od praslavenskoga chocholt (sto se uz-
dize na glavi, a i s osobitijem znacenem: cup,
cuperak u nekijeh ptica), isporedi rus. xo.xo.vf.,
ces. chochol, po^. chochot. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikafinu (.crista'), u Belinu
(,crista' 237''), u Bjelostjencevu (v. kukma), u Stu-
licevu (,crista, cristula'). u Vukovu (iivor, iior,
iihor, vide ober s dodatkom da se govori u Her-
cegovini). a) u pravom smislu. Zlatijemi huhori
bozje kokoSice tuj vidjeh. M. Votranid 2, 272.
Huhori se uzgor vide (u glavora). I. Zanotti,
en. 16. Kokotu pristavi garbijese, a sokolu
huhor. (Z). Poslov. danifi. 47. Cemu kokotu rezu
huhor kad ga skope? S. ^ubiSa, prip. 220. —
b) mctaforifki dizati, uzdizati liulior znnci: oho-
liti .se. No dvigni liuhor od oholosti. Nauk hrn.
47a. Uzdvignut huhor. (D). Poslov. danic. 148.
HUHOR
729
HUKA
I naj prve buntovnike po zakonu stratit htise,
da na svoje plemenike novom bunoin ne bi s' vise
navratili, poslije gore dizuc vahuj i huhore. J.
Kavanin 183b. i u Stulicevu rjecniku: huhor uz-
dignuti, V. nahuhoriti se, i suprotno : huhor po-
niziti, skuciti, v. shuhoriti se. — c) preneseno,
kriska slicna pravom huhoru. — u Stulicevu rjec-
niku: ,frustulum' ; huhor sipka ,spicchio del porno
granato'.
HUHORAC, huhorca, w. dem. huhor. — U Stu-
licevu rjecniku.
HIIHORACA, /. sivotina s huhorom, i to: 1.
Vipera ammodytes L., vidi crnokrug. 2. Alauda
cristata, vidi kukujava. — na Bracu. A. Ostojic.
HUHORAK, huh5rka, m. dem. huhor. — U
Stulicevu rjecniku.
HUHORAN, huhorna, adj. vidi huhorav. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
HUHOR AST, adj. vidi huhorav. — TJ Stu-
licevu rjecniku i na jednom mjestu nasega vre-
mena : Crnokrug huhorasti , Rhinechis Ammo-
dytes. Slovinac. 1880. 130''.
HUHORAV, adj. u kojega je huhor na glavi.
— isporedi huhorast, huhoran. — U Mikajinu
rjecniku : ,cristatus' i u Stulicevu.
HUHORCAC, huhorcca, m. dem. huhorak Hi
huhorac. — U Stulicevu rjecniku. — slabo po-
uzdano.
HUHORCIC, m. dem. huhorak Hi huhorac. —
TJ Stulicevu rjecniku.
HUHORI6, m. dem. huhor. — IJ Mika^inu
rjecniku i u Stulicevu: ,cristala, frustulum'.
HIJHORITI SE, huhorim se, impf. oholiti se.
— isporedi huhor kod b). — Samo u Stulicevu
rjecniku : ,superbirn'.
HUHORKA, /. ime kokosi. F. Kurelac, dom.
ziv. 53.
HUHTATI, huhcem, impf. vidi huktati. — Na
jednom mjestu xv vijeka. Dimajuci garbun jidrom
paha, huhie (moze biti da je pisarska pogreska
i da treba citati: hukce). M. Marulic 56.
HUHUKATI, liuhucem, impf. 0 glasu u save
(uprav pustati glas: huhu). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Ne bise ti, sovo, hole glave dici . . .
drugi put na oci ne idi, ne huhuci. A. Kanizlic,
roz. 7.
HUHU^ACA, /. ime kokosi.
HUHUMETATI SE, huhumetam se, impf. rijec
nepoznata snacena u poslovici xvii vijeka. Njesto
mi se huhumeta. (D). Poslov. danic. 85. Huhu-
metati se, vaja da tiapiti, slutiti (Danicic). xii.
HUHURIV, adj. huhuriva djevojka (nagnuta
na pohotnost). — Na otoku Krku. K. Kulisic.
1. HUJ, interj. glas kojijem se pokazuje: a) da
se ce^ade gadi. — u Voltigijinu rjecniku : huj !
,porcheria !' ,pfui !'. — b) nezadovo^stvo, zalost.
Huj ! muzu, ta covik 60 to prevarit, huj ! Nar.
prip. mikul. 54. Huj .heus'. D. Nemanic, cak.
kroat. stud. 2, 60.
2. HUJ, m. Ophidium barbatum, ueka riba.
D. Kolombatovic, pesci. 18.
1. HUJA, /. kaze se kod ladara stacija kad se
na konima lada vuce. ,0d Gosca do Siska imamo
dvie huje'. ,Cim mane kona pod ladom tim gusce
su huje'. U Posavini. F. Hefele.
2. HUJA, /. mrsava kokos, moze se kazati (pre-
neseno) i 0 mrsavu ce^adetu. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,gallina macilenta, si trasferisco
anche alle persone' ,gallina macilenta'.
HUJ AN, m. brdo u Srbiji u okrugu rudnickom.
Vujan ili Hujan, na jug od Rudnika. M. D. Mi-
licevic, srb. .307.
1. HUJANE, n. djelo kojijem se huj a. — U
Vukovu rjecniku (ujane).
2. HUJANE, n. djelo kojijem se huji. — U
Vukovu rjecniku (ujane).
1. HUJ ATI, hujam, impf. pocivati (uprav pu-
stati iz sebe glas hii! kao sto biva n. p. kad se
sjede nakom duga puta ili truda). — Akc. se
mijena u praes. 1 i 2 pi. : hujarao, hujate, i u
aor. 2 i 3 sing, hiija. — U Vukovu rjecniku:
ujati ,ausrasten, ausschnauben' ,respiro'.
2. HUJATI, hiijim, impf. vidi hukati (0 moru
i vjetru). — U Vukovu rjecniku: ujati ,heulen
(vom meer, wind)' ,ululo'.
HUJAV, adj. bijedan, nevojan, jadan. — Samo
u Stulicevu rjecniku : (stamparsknm grijeskom
,huljav') , miser, infelix, miserabilis'.
HUJAVCINA; m. i f. hujavo cejade. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,infelix, miser'.
HUJDUROVIC, m. selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 140.
HUJK, m. vidi Hujko.
HUJKO, m. ime musko (arbanasko). — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena (i skraceno Hujk).
No doziva Savovic Bojica Hujk-Jusnfa hotskoga
glavara: ,Dobro jutro, Hujko pobratime!' Ogled,
sr. 482. Odgovara Hujko sa Zabjaka. 483.
HUJVA, /, vidi kod Dujva.
HUK, m. stropitus, sonitus, fremitus, crepitus,
fragor, tumultus, buka, treska, uprav kad se cujc
ili se cini da se cuje glas hu, kao kad vjetar
duse, ili ptica proleti, Hi zvijer brzo trci, pa i
u sir em smislu 0 drugoj buci koja se cuje kao
iz duboka i traje, n. p. 0 moru i vodi, 0 mnostvu
cejadi sto govori ili vice, graje itd. — isporedi
huka. — Akc. se mijena u loc. sing. huku. —
Rijec je onomatopejska, vidi i hukati. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,fischio, che
fa 1' uccello nel volare o il cavallo nel correre'
,sibilus' 319a), u Stulicevu (1. ,alarum vel re-
morum strepitus'. 2. ,venti sibilus'; 1. ,gemitus'.
2. jhalitus'), u Vukovu (uk, kad svjetina uzme uk
,geschrei' , clamor'), ^^udem smucenim od huka
morskoga i od valov. N. Ranina 13*. luc. 21, 25.
Negova kona huk da slise Zadrani. D. Bara-
kovic, vil. 64. Vitra strasna huk. jar. 93. Tako
od huka vitrov napuhnu se more. F. Glavini6,
cvit. 135''. Huk od vjetra, trijes od trusa mao 'e
pri viku strasnom toll. J. Kavanin 414^. Vihar
dubje u gori sti'ahovitijem hukom slama. I. Dordi6,
salt. 86. Cuje vise sobe urnebesan huk aliti zvizd.
ben. 189. Nu se udorac no ustavi: istijem hukom
ter naprijeda jos nabode i Mehmeda. pjesn. 39.
Kon s svojijem plahijem hukom dopire na stabar.
V. M. Gucetii 221. Andeo s neba hukom do-
lece... cuse huk andela... S. Rosa 1663'. Sa je
gora pocela ozvanat od huka i suraa. Nar. prip.
mikul. 49. Huk , clamor; vox hu!' D. Nemanic,
cak. kroat. stud. 12.
HUKA, /. vidi huk (huka se upotreblava cescc
u sirem smislu, vidi kod b). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (huka, buka ,rumor,
strepitus, fremitus'), u Stulicevu (v. huk), u Vu-
kovu (huka I uka ,geschrei' ,clamor', cf. vika).
a) uopee. Huke gromi stahu, munja prosivase.
P. Hektorovic 72. Da se huka jedna slisi. M.
Gazarovic 38. Prode ona huka i priprava od
obhikova. M. Radnic 131^. Jere Troji zla ni
huka dat ne more ni vrc zide. I. Zanotti, en.
HUKA
730
HUKATI
14. Kada jedan trijes sa svom liukom, sa svijem
mahom udre u kojigod tvrdi od sobe zivac
kami. B. Zuzeri 137. Kreinise se vode s velikom
hukom. E. Pavic, ogl. 1G8. Nosene hukom od
vode. S. Rosa Ol*'. S velikom liukom (nosi vitar).
M. A. Rejkovic, sat. L7''. Eadi smuceria huke
mora. I. Velikanovic, uput. 1, 319. Prikaza huku
i buku morsku. B. Leakovic, gov. 2. Nasrnuli
su naj grdobnijom hukom crni talasi. A. Tomi-
kovid, gov. 325. Stade liuka krstaca barjaka.
Nar. pjes. vuk. 5, 333. Kad ocuti huku od miz-
draka. Nar. pjes. juk. 259. Huka stade sirokog
sokaka. 535. Huka stade drenovoga klanca. 544.
8tane huka s jedne strane. Nar. prip. vuk. 5.
Zadrma se cijeli dvor, ueka huka, vriska, pje-
vane, sijevane, bi rekao sama vatra oko dvora
sipa. "185. A ona sila onog casa otide s velikom
hukom. -187. Tu su gajde, tu su svirale, huka,
buka, pjesma i arata velika. -276. TJ jedau put
postade huka s neba. Vuk, djcl. ap. 2, 2. Huka
kameria vodenicnoga nece se cuti. otkr. 18, 22.
Utisavas huku morsku. D. Danicic, psal. 65, 7.
Cujah huku krila liihovijeh kad idahu kao da
bjese huka velike vode. jezek. 1, 24. Huka, tut-
nava u zraku sto prethodi oluju (obicno grad).
na Bracu. A.^ Ostojic. — b) u osohitom smislu,
vika, (jraja. Cujase vike, huke i psosti. M. Jer-
kovic 52. Kroz uzdahe huka glasi se. B. Bettera,
or. 29. Glas slusajuc nih se i huka. A. Vitajic,
ist. 241a. Stade jeka ravnoga primorja, a udari
huka u planinu, krenuse se kiceni svatovi uz
primorje kroz Prolom planinu. Nar. pjes. vuk.
3, 195. Koliko li huka od momaka. 5, 224. Sva
je huka na vuka, a iza vuka i lisica sita. Nar.
posl. vuk. 276. Proz tolike graje, prijetne, huke.
Osvetn. 4, 62.
HUKAC, hukaca, m. coi\jek ill musko zivince
sto huce. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je
H ostalijem padezima, osim nam. sing., i voc:
hiikacu , hiikaci. — U Vukoim rjecniku : ukac,
n. p. vepar koji ucuci plasi i razgoni druge ,der
schreier' ,clamator'.
HUKA LAC, hukaoca, m. covjek koji huce. —
U Stulicevu rjecniku: ,hukkalac' i grijeskom ,huk-
kaoc' ,strepens'.
HUKALICA,/. zensko decade sto huce. — U Stu-
licevu rjecniku: ,hukkalica' ,strepens'. — Spada
li amo u Vukovu rjecniku ukalica bez ztiaeena?
HUKANE, n. djelo kojijem se huce. — Stariji
je oblik hukanjo. — Izmedu rjecniku u Belinu
(hukanje 339a. 690^), m VoUigijinu, u Stulicevu
(,hukkanje', vidi kod hukati), u Vukovu. Nered
od naravi'iega hukana i jaukaiia. I. Dordi6, uzd.
VI. Tu su zalosti, tu hukaiia. B. Zuzeri 231.
Od hukanja zvirinskoga. A. d. Costa 2, 125. Hu-
kanje za to^bom sad pri nemu muci. M. Kuha-
fievic 70. Cujuci nihovo zalosno hukaue i jau-
kane. A. Kali6 42. Kad bi . . . odavali lupaiiu
valova i hukanu vjctara. M. Pavlinovic, razl.
spis. 420.
HUKATI, hucom (i hukam), impf. uprav pu-
stati iz sebe glas hu (is2>oredi huk i huka), ali
dolazi samo u nekijem osobitijem znacenima. —
pf.: huknuti. — Akc. kaki je u inf. taki je u
pracs. 3 pi. liukajfi (ali hu6u), u aor. hukah, u
impt. hiUi (ali hukaj), u ger. praes. hucu6i i hu-
kajiiii, u ger. pract. hukavsi, u part, praet. act.
hukao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je «
praes. 1 siug. — Od xvi vijeka, a izmrdu rjec-
niku u 3Iiku(inu: hukati (stumparskom grijeskom
hakati), l»uku (iiiiti ,riuiiorem edo' ; u Belinu:
hukati, hukam ,doploro' 423''; ,gomo' 339"; ,8us-
piro' 690"; ,far la voce da barbagiaimi' ,bubulo'
129a; hukati, hucem ,inhalare in manus' 313a;
u Bjelostjencevu: hukam kod cuvikam; u VoUi-
gijinu: hukati, hukam i hucem .lagnarsi, sospi-
rare' ,seufzen'; u Stulicevu: hukati, hucem i hukam,
1. ,manus sufdando calefacero'. 2. ,ulularo, ge-
mere'. 3. jStrepere'. 4. ,bubonis vocem edere', pa
i s drugijem akcentoin : hukkati (hiikati ? hukati ?
ali svakako nije pouzdano), v. hukati; u Vukovu:
hukati, hucem i ukati, ucem, 1. ,hu ! schreien'
,dico hu! (vocati sodalis gratia in saltu)': Te ne
uce Petar ni lelece. 2. ,hu ! machen (in die hiinde
vor ktilte)'. a) plorare, lamentari, jaukati, lele-
kati. Uzdise tere huka. A. Gucetic, roz. mar.
182. Gdje uzdise i gdje huka, dere lica ne ru-
mena. A. Sasin 162. Tko place, tko huka, iz
grada svak vrvi. 174. Gdje prid uasijem Turci
bjoze, a tko rancn place i huka. 184. Nu^ neka
huka, smijat' cu ja se. I. Gundulic 162. Ces je
mnoga tvojih puka, sto tvoj kruni posluh daju;
gdi svak ini satren huka, vijek zlatni oni uzi-
vaju. 280. Kako^ huka, kako zali s cestijem
glasim oholima! G. Palmotic 2, 347. Salmoneo
u zalosti place i huka. 2, 460. (Kosuta) s jaukom
bolesnime tuzna hukat ne pristaje. 3, 184a. Sam
on pusti neka huka gladan, goi-ji psa i vuka. J.
Kavanin 101". Jozef u tamnici huka i plaka. I.
Dordic, salt. 356. Kliknuse hukajuci prosit po-
milovanje. ben. 196. A tko zive, huka da je
pod otmanskom suzan vlasti. pjesn. 39. Imao
bi i za grihe sveder hukati. P. Knezevic, pism.
44. Ezau poce hukati i tuziti se na brata. E.
Pavic, ogl. 61. Da kokos kunu koje, da ovca
vuka nosi, da os'o zupski leti, da lupare slijepac
lupa, da mlada za starijem huka, cuti neces od
ziva duha. (Z). Poslov. danic. 14. Tad domacin
hukat stane : ,Tezko onom tko piruje ." V. Dosen
166^. Vasa der'te li§ca i sve sploh hucite. M.
Kuhacevic 26. Huce i place, jedan svrhu glavo-
boje, drugi svi'h zuboboje... razliciti placu svrhu
razliciti nesrica. D. Rapid 77. Mloga kasno nad
divanom huce, divan kuno, prelo i posilo. J. S.
Re|kovic 67. Boje je u pojatu fukati no u po-
lacu hukati. (U Crnoj Gori i u primorju). Nar.
posl. vuk. 26. Ukao od zuba! (Kad ko uce bes-
poslen). 332. — amo spudaju i ovi primjeri u
kojima stoji sa se, 2^asivno, impersonalno : Zeljet'
boles tesku toli, teza i veca vele da je od bolesti
i od svih muka, s kih se u paklu cici i huka.
I. Gundulic 239. Gdje se cvili, place i huka u
pak|enom teskom vaju. A. Vitajic, ost. 248. Ako
jedan brod pogine gdje su nase trgovine, dugi
se cine zbori vise toga, place se i huka bez pri-
stanka. B. Zuzeri 357. — b) kao jecati od umora.
Djed materin svaki huka s teskijem ralom za
volovi. I. Gundulic 304. I tko crnu zetnju teza,
i uz volove oruc huka, i ina cejad od te vrste
hoc da carstvo tvojo obraneV 503. Hukase u
sebi vo. A. d. Bella, razgov. 143. Pjevajuc pozno
sto hukajuc usije. I. Dordid, salt. 439. On projde
doma i hucud pita veceru. Nar. prip. mikul. 55.
— c) zvati koga vicuci hu. — u Vukovu rjec-
niku. — d) kad je zimu, dihuti, hakati n. p. u
ruke, da se zgriju (vidi i u Belinu i u Vukovu
rjecniku). Gda cloveka zebe ruka u sklopjene
Sake huka. P. Vitezovid, cvit. 38. Sveti Luka
u nokto uka. (,Uka' mjesto ,uce' ovdo da se slozi
sa ,Luka'). Nar. posl. vuk. 281. — c) o glasu
nekijeh zivotina, nnj cesce nocnijrJi ptica (vidi i
u Belinu i u Bjelostjencevu rjecniku). On za-
vija, rika, jeci, rzi, skvici, hrode, huka. G. Pal-
motic 3, 13b^. Njeki kd jej uodui huka. J. Pal-
motid 54. (U paklu) hucu, skucu, voce, vicu,
blecu, ricu i kakocu ... J. Kavaiiin 409''. Hu-
kahu muklijem glasom uodne ptice. I. Dordid,
HUKATI
731
HULITE]^
uzd. 47. Oko nih divje ptice skvrce i liucu iz
litice. N. Marci 30. Za vratim laje i liuce hudi
silnik od iiapasti. 58. Za I'lom hrcci, za liom
cuci hucu. Osvetn. 4, 70. — f) o vjetru, o cemu
sto hrzo leti Hi pada (o strijeli, kamenu, cjradu
ltd.). Hukahu u telo negovo strile. F. Glavlnic,
cvit. 27a. Hukase od svih stran kameuje. 120'^.
Hukase od svih stran po zraku kamik leteci.
422b. Vitar iz daleka liucuci. M. A. Re^kovic,
sat. L71'. Nit' grad huce da po po|u tuce. Osvetn.
2, 149. — g) 0 graji mnostva ce^adi. Kazu, sine,
i govore }udi u Turcina trecu vojsku silnu, ne-
kakoga Tuku i Manguku, a sto huce a sto grdno
tuce. Nar. pjes. vuk. 2, 266. — h) o zveku u
zvona. Gdje zvou zvuce, uza uho huce. Osvetn.
6, 5.
HUKAV, adj. koji huce. — U Stulicevu rjec-
niku: ,gemebundus'. — nepouzdano.
1. HUKNUTI, Imknem, pf. ispustiti jednom is
sebe glas hu, pf. hukati. — Akc. kaki je it inf.
taki je u ostalijem oblicima, osirn prezenta. —
Od XVI vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjecnika
u Vukovu: uknuti, 1. ,1m! schreien (im walde)'
,dico hui!'. 2. ,hu! machen (vor kalte, in die
finger)' ,facio hui'. a) vidi hukati, a). A Sergijo
u zalostne cvili glfise, trikrat huknu. J. Krm-
potic, kat. 140. Hajka huknu pa je besjedila.
Pjev. era. 31b^. I ja huknuh: ,Moja muko Juta!'
Osvetn. 6, 70. — b) vidi hukati, b). Kad malo
primukne jazik govoreci, kad se s trudom hukne,
posidit hoteci. P. Hektorovic 67. — c) vidi hu-
kati, c). Grujo huknu, sva pecina jeknu: ,Ah do
si mi, pobre, zapanuo !' Pjev. crn. 1 33^. Serdar
huknu a Turcin zvijuknu. Ogled, sr. 122. —
moze biti da i ovo amo spada: S kucista! (Eece
se u sali kad kogod hukne). Vuk, poslov. 288.
— d) vidi hukati, d). Kad sedu da veceraju u
oci i)urdeva dne, huknu u prvi zalogaj i u po-
sledni, pa ih oba ostave i ne pojedu. M. D. Mi-
licevic, ziv. srb. 1, 20. Vaja se huknuti u nokte
koji se pocese po grlu. 74. — e) o vjetru. Huk-
nuhu vitri, smutihu more i probudihu valove.
F. Glavinic, cvit. 248a. Tada sprida jak huknu
vitar. 346a.
2. HUKNUTI, Imknem, pf. rijec onomaiopejska.
— U nase vrijeme ii Dubrovniku. P. Budmani.
a. prelazno, udariti, cusiti. ,Ako te huknem!'
,Sto sam se huknuo !' — Va]a da pripada amo
i ovo: Vzdignuti batiku, kud batika hukla, tud
batika zvukla, vsa je koSa pukla. Jacke. 58.
b. neprelazno, pasti, srusiti se. ,Huknuo je
na tie'.
HUKTANE, n. djelo kojijem se hukce. — U
Vukovu rjecniku.
HUKTATI, hiikcem, impf. vidi hukati (uprav
je dcm.). — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
huktah i u ger. praes. hiikcuci ; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Viditi ce, ali 6e
vikati, vijati, huktati. D. Eapic 15. Jedan trnak,
koji te jest u ruku ubo, tako te cini huktati i
jadovati? 221. — Is osobitijem znacenem o vi-
kanu dervisa. Hoge vicu, a dervisi hukcu. Nar,
pjes. vuk, rjecn. kod huktati. Po tekijam hukce
s dervisima. Nar. pjes. horm. 1, 39.
HULA, /. contumelia, blasphemia, vituperatio,
psovka, rijec kojom se vrijeda Bog, vjera itd.,
kudene. — Bijec je stara, isporedi stslov. hula
jblasphemia', bug. hulTj, rus. xy.ta, kudene. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,bestemmia' ,detestatio,
execratio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara),
u Vukovu (hula ,der tadel' ,vituperatio' s do-
datkom da se govori u Dubrovniku), u Dani-
cicevu (,contumelia'). a) sa znacenima sprijeda
kazanima. Hulu prinosesta na svety duht. Stefan,
sim. pam. saf. 7. Hulu prijemt cartstvu svojemu.
29. Poctsti jako huly bosctstija nenavide Do-
mentijanl^ 128. Tko rece hulu na Duha Svetoga.
S. Rosa 110'*. Hulu na Boga izustivase. \5b^.
Svaki grijeh i hula oprostice se |udima. Vuk,
mat. 12, 31. I druge mnoge hule govorahu na n.
luk. 22, 65. Hulu na Boga govorit. jov. 10, 36.
— b) 0 cejadetu, kao psovka. — u Vukovu rjec-
niku: ula ,der halunke' ,nebulo'.
HULAHOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Hu-
lahovicu. Mon. croat. 295. (1592).
HULAN, hGlna, adj koji pripada huli, u ko-
jemu je hula. — Bijec je stara, isporedi stslov.
hulbm., ali po svoj prilici u nase vrijeme nije
narodna (Vuk niece hulni medu rijeci stslovenske
sto je zadrzao u prijevodu Novoga Zavjeta, koje
se u nasemu narodnom jeziku no govore, ali se
lasno mogu razumjeti i s narodnijem rijecima
pomijesati. Nov. zav. predgov. v. vi). Ni slova
hultna o sebe cuvt. Danilo 141. To bezobrazno
i hulno pankane. S. Rosa 89^. Na te rijeci ko
na hulno i psovno zlorecje. 125. Andeli ne od-
govaraju na nih pred Gospodom hulnoga suda.
Vuk, 2p6tr. 2, 11. Na glavama nezinijem imena
hulna. otkriv. 13, 1. — Ima i adv. hulno a Stu-
licevu rjecniku: ,contemptiiii'.
HULANE, n. djelo kojijem se ko hula. — U
Vukovu rjecniku: ulane.
HULATI SE, hulam se, impf. smucati se. —
isporedi hujati se. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. hiilah i u impt. hulaj, u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf. — U Vukovu rjec-
niku: ulati se ,herumschleichen' ,circumrepto'.
HULAV, adj. vidi hulan. — V Stulicevu rjec-
niku: ,vituperabilis' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara, i u Vukovu: ulav, n. p. ulo ulava!
,du hundsfotischer halunk' ,nebulonum maxime'.
HULBA, /. hu(etie. — U dva pisca xvi i xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,vituperatio'
141a) i u Stulicevu (,vituperatio , opprobrium,
ignominia, dedecus'). U oba dva tvorenja od
hvale i hulbe U istinu velju moc i silu imaju.
D. Ranina viiia. Kad s liulbam ludima tva pamet
pobijesni, ostrim ti zubima sve grizes me pjesni.
64''. Hulbe jesu ne nacini, sva "e vritivos i to-
nota. J. Kavanin 37'*.
HULBENICA, /. zensko ce(ade koje huli. —
Nacineno od hulba. — U Stulicevu rjecniku :
,bestemmiatrice' ,quae conviciatur, in Deum con-
tumeliosa'. — nije dosta pouzdano.
HULBENIK, m. covjek koji huli. — Nacineno
od hulba. — V Stulicevu rjecniku : ,contume-
liosus in Deum, conviclator'. — nije dosta po-
uzdano.
HULE, huleta, n. krme, prase. — vidi hu}e.
— U Bjelostjencevii rjecniku: ,sus, porcus'; plur.
huleta, v, prasec ; u Voltigijinu: hule, huleta
,porco' ,schwein'; u Stulicevu: v. krmak (iz Bje-
lostjenceva). — Ne znam, spadaju li amo ovi
primjeri u kojima je hule jamacno psovka: Eno
hule Vucilovo krenu. Osvetn. 2, 52. Jes' li ti
to, Vucilovo hule? 2, 132. Veli: ,Hule, sirutku
mi dajes!' 2, 68.
HULINIC, w. prezime. — xvi vijeka. Juraj
Hulini6. Mon. croat. 302. (1596).
HULITE;^, m. covjek koji huli. — U jednoga
pisca nasega vremena. Hulite|e imena Hristova.
P. Petrovic, gor. vijen. 25.
1. HTJLTTI
732
HUIjjATI
1. HTJLITI, hiilim, impf. impias voces jactare,
contemnere, vituperare, conviciis consectari —
Akc. se ne mijena (tior. 2 i 3 siny. hiili). —
Rijec je stara, isporedi stslov. huliti, run. xy.iHTi..
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (hulifci, kuditi,
pogrditi ,sperno, contemno, despicio'), u Belinu
(,vitupero' 140''; , contemno' 268^), u VoUigijinu
(,biasimare' ,verachten'), u Stulicevu (,biasimare,
disprezzare, far poco conto, non far caso, dete-
stare, bestemmiai e, ingiuriare' , vituperare, repre-
hendere, contemnere, spernere, detestari, exeerari,
contumeliam in aliquem facere'j, u Vukovii (,ta-
deln' ,vitupero' s doclafkom da se govori u Du-
brovniku), u Danieicevu (,maledicere').
1. prelazno.
a. aktivno. a) rijecima vrijedati Boga, vjeru
ltd. Duha presvetago hu^ase. Glasnik. 11, 52.
(xv vijek). Nevjernici budu huliti sveto vandeje.
V. M. Gucetic 167. To se zove hulit i psovat
Duha Svetoga. S. Eosa 85^. Hulijahu Jozusa
glaseci ga s sotonom sadruzena. 89^. Pustite
ih da govore sto im je drago, oni ce hulit i pro-
klinat. D. Basic 174. Huliti Boga. T. Ivanovic
55. — h) contemnere, despicere, prezirati. U sebe
uzdahu kakono pravedni a huleci ine. N. Ranina
154a. luc. 18, 9. Huli ga, ne liaje ga. A. d. Bella,
razgov. 148. Nasa dobit ta dar huli. I. A. Ne-
nadii, sambek. 29. Huleci ispraznosti svjetovne.
nauk. 210. Tako mi se svakom dogodilo koji
huli svoga gospodara i izdaje otacastvo drago.
Nar. pjes. vuk. 5, 264. — c) vituperare, kazati
0 cemu (objektu) da je zlo, da ne vrijedi, huditi,
kuditi (naj ohicnije znacene u nasem jeziku), su-
j)rotno hvaliti. Opada ga laik opatu, jere je hulio.
Pril. jag. ark. 9, 70. (1520). Sve stvari segaj svijeta
njetko huli, a njetko hvali. Zborn. .3'^. U oci
postiti prijateja hti' tvoga, a za nim hvaliti, ne
huliv nikoga. N. Dimitrovic 20. Nemoj tac Jubav
huliti. M. Drzic 76. Ne hulim za toj udatbu.
B. Gradic, djev. 44. Cim je vas varala i uzrok
vece krat dala vam hvaliti toj sto bi huliti iniao
svaki vas. F. Lukarevic (58. Jednorau ki nisto
ne ucini, a tude sve huli. D. Eanina 39a. jSTijesu
dobri razumjet negove pjesni a nego da ih hule.
67''. Tko hoce tudu stvar ku pamet podaje raz-
lozno huliti, prijo toga triba je, da 'e s }udi
mnogo opcil. 119''. Koju stvar huleci mati psuje
me. D. Zlataric 7'*. Meiielaa ja mudroga veoma
hulim, sto ne vidje plama ovoga. G. Palmoti6
1, 253. Kra} dostojan oni nije i svak iraa hulit
nega, ki svu koris jubi prije nego koris puka
svoga. 1, 378. Ja ne hulim te Juvone trude
tvoje. 2, 9. Hi hvali ili huli kako uztjedbudes.
E. Gamanic Ae**. Pohvala od jednijeh pokrije-
piti me ce suprotiva pohujenju od onijeh koji
uzhule. AQi^. Tko huli, misli kupit. (D). Poslov.
danic. 128. Sladko u pjesnah hvali i huli. J.
Kavanin 180'>. Koje je dakle cudo ako se na
vas osiknu, ako vas hule? A. d. Bella, razgov.
243. David huli castiteje lazivijeh bogova. I.
Dordi6, salt. 329. Aposto no huli blago ni imai'ia.
B. Zuzeri 178. Jedan huli koje djolo, drugi brani.
189. Tko huli, kupuje, a tko hvali, prodaje. (Z).
Poslov. daniS. 128. Nu sto cu hulit tudu ne-
harnos? D. Basii 181. Budi mu daj ugodno ne
huliti inijeii. I. M. Mattei 12. Ne hulim ja, ko
god tako prigovara covjeku. A. Kali6 1. Prije
neg bi inoga hulio, prijo bi tvoj zivot promijenio.
91. Dobro, ne hulira. 249. Jes koji huli i go-
vori, da sani u prve dvijo pjesni umijeSio neke
prifiice. N. Marci (i. Pokorami i to budi da
me hule ?,pno i |u(li. 83. — d) conviciis con-
sectari, paovati, ruziti, grditi. Eiga, huli, psuje,
truje... J. Kavanin .59''. Ah kolikrat |uboviiika
rijecim hulih sto znah gore! I. Dordic, uzd. 28.
Jesi li . . . rugo im se (rodite(ima), hulio ih, i
zudio im koje zlo u srcu tvomu? T. Ivanovic
143. Nemoj me tako huliti. Nar. prip. vuk. 80.
Stanu je ruziti i huliti. -206.
b. pasivno (radi oba primjera vidi a, c)). Hu|en
ostaje kad god se svojijem hvalami ne hvali. I.
Dordic, ben. 70. Svako pismo ali ti djolo od pa-
metnijeh i velikijeh |udi u komu dijelu bude
hujeno. N. Marci 6.
c. sa se.
a) pasivno (vidi a, c)). Hvale se dobra sva, a
huli svaka zled. S. Mencetic 178. Nitko se hva-
liti, ni hulit ne ima. N. Dimitrovic 20. Stvari
koje se od sadaaijeh razumnika dostojno i hule
i ne trpe ko nepristojne pripovjedaocim Bozije
rijeci. B. Zuzeri v. Koja vrsta ugrab|ena pri-
mnogo so huli i odmece u knigah. J. Matovic
398.
b) refleksivno, vidi: Hulit se (humiliari). ,To
se ti istom tako hulls, n. p. da si siromah ili
budsto, a tamo meni prigovaras'. J. Grupkovic.
2. neprelazno. — Samo u dva 'pisca nascga
vrcmena. — Znacene je kao kod 1, a, a), i mozebiti
u kojem primjeru kao kod 1, a, d). sto je ondje
objekat, stoji u ace. s prijedlogom na. Koji prola-
zahu hu|ahu na n masuci glavama svojima. Vuk,
mat. 27, 39. Ko je ovaj sto huli na Boga? luk.
5, 21. Koji huli na Svetoga Duha nece mu se
oprostiti. 12, 10. Ovaj covjek ne prestaje hu-
liti na ovo sveto mjosto. djel. ap. 6, 13. Da se
ne huli na rijec Boziju. pavl. tit. 2, 5. Ne hule
li oni na dobro ime vase? jak. 2, 7. Kad na-
ciniso sebi tele liveno i rekose: ,Ovo je tvoj Bog
koji te je izveo iz Misira', i hulise veoma. D.
Danicic, nemij. 9, 18.
2. HULITI, hulim, impf. vidi huliti se. —
Samo u VoUigijinu rjecniku: ,incurvai-si, invol-
tarsi' ,sich einbiegen'.
HULITI SE, hulim se, impf. pregibati se. —
isporedi 2. huliti. — U Bjelostjencevu rjecniku:
hulim se, k|ucim se , incline me, incurvo me, con-
trahendo inclino me, vol incurvo', i u Stulicevu:
v. prignuti se (iz Bjelostjenceva). — Maze biti
da amo spada i ovaj primjer: Hr2' (konu!) ve-
selo na grajane, a huli se na sejane. J. Kavanin
155i>.
HULIV, adj. koji se moze huliti Hi koji treba
huliti. — U Stulicevu rjecniku: ,contemptibilis,
vituperabilis' s dodatkom da se nahodi u pisca
Dordica (?). — nije dosta pouzdano.
HULNIK, m. covjek (fiulan) koji huli (osobito sa
znacenem kod 1. huliti, a, a)). — Rijec je stara,
isporedi stslov. luilbnikT.; u nase vrijeme va(a
da nije narodna ( Vuk je u prijevodu Novoga
Zavjeta zadrzao iz stslovenskoga kao i hulan,
isporedi kod ovoga). Od ocita hulnika. Narucn.
76=>'. Na ovake rijeci uzvionuSe Zudjeli i ko zlo-
reka i hulnika Gospodina Boga htijahu ga pobit
kameneni. S. Eosa 122ii. Koji sam prije bio
hulnik. Vuk, pavl. Itim. 1, 13. l^iudi ce postati
hulnici. 2tim. 3, 2.
HU^A, m. i f. vidi hula. b). — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (uja, vido ula
s dodatkom da se govori u vojvodstru). U ve-
zira dosta pusta blaga, al' me, hu}a, zeuski mi-
lovaje. Nar. pjes. vil. 1868. 544. Nije hu|a da
so krije Mirko. Osvetu. 3, 138.
HUJI^ATI, hujam, impf. vidi hu)ati se. — U
jf'.duoga pisca nasega nremcna, a izmedu rjecnika
a VoUigijinu (,sorj)oggiaro' ,kriechen'). Vuk se
vu}a, za njim 5otka huja. Osvetn. 4, 24.
HU^ATI SE
733
HUMBA
HU]^ATI SE, Inljam se, impf. vidi hulati se.
— isporedi hujati. — U jednoga pisca nasegn
vremena, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(hujam se, plazim, puzitn ,repo, serpo') i u Stu-
licevu (v. smucati se s dodatlcim da je useto
iz Bjelostjenceva). Neki jos se niz vrleti huja.
Osvetii. 3, 107. Eto liruja lupeza se liuja. 4, 68.
HU^E, hujeta, n. vidi hule. — U nase vrijeme
kod cakavaca u Istri. (S cakavskijem akcentom)
huje i huje i liiije ,sus'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 1, 18.
HTJ^E]!sfE, n. djelo kojijem se huli (vidi 1. hu-
liti). — Stariji je oblik hujenje. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (grijeskom hulenje), u Belinu
(hujenje 141^), u StuUcevu, u Viikovu. Scijonim
da se u temu nih liujenju ne budem izgubiti. B,.
Gamanic A6b. Hujene vase je od svijeh gfrijelia
naj veci. S. Rosa 85a, Svi grijehovi oprostice
se sinovima covjecijim, i hujena na Boga. Vuk,
mar. 3, 28. Nikakva uzroka da ne daju pro-
tivniku za liujene. Itim. 5, 14. Usta koja go-
vore velike stvari i hujeiia. otkriv. 13, 5.
1. HUM, liuma, in. collis, brezujak, glavica (kao
sto se istice kod human, humina i mozebiti Hu-
mnaci, svagda treba razumjeti visinu nizu nego
je, planina, gora, b^-do' itd.). — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je ii ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc. hume, liutni (humovi).
— -u- stoji mjeste negdasnega 1, koje se nahodi
(pisano It) u starijim spomcnicima i posto se
jav^a u (u drugoj polovici xiv vijeka, vidi kod
humski) ; u jednom prinijeru pisca cakavca xvi
vijeka pisano je holm (vidi drugi primjer kod
a)). — Rijec je praslavenska {chtAxo.'h), isporedi
stslov. hltrnt, rus. xoamt,, ces. chlura, po^. cheim.
— Po svoj je prilici rijec germanska (Miklosic),
isporedi stvnem. holms, otocic u rijeci, anglosaks.
i engl. holm. — U nase se vrijeme naj cesce upo-
treb(ava kao ime mjestima. — Izmedu rjecnika
u StuUcevu (,collis, clivus, mons' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara), u Vukovu (hum, 1. ,der
hiigel' ,collis'. 2. brdo u Lovcenu. — um, 1. vide
hum. 2. brdo u Hrvatskoj kod Plaskoga s pri-
mjerom: Magia na Umu, kisa na guvnu), u Dani-
cieevu (hltmi.). a) uopce. Meda je ,KlBcevistemb'
isla ,medu ptsi dolt i medu hlbmi.' (Glasnik.
15, 285 god. 1348?). D. Danicic, rjecn. kod hltmi..
Holmi, pokrite nas. Korizm. 101''. Hvalite, humi,
po|a i sva di-ijeva. Zborn. 15 1^". Nadoh se srid
huma. D. Zlataric 723'. Blagom starijeh brda i
blagom vjecnijeh humova. D. Danicic, 5mojs.
33, 15. Na svakom visokom humu. 2car. 17, 10.
Za hum sitnu djecu uklanajte. Osvetn. 2, G7.
Da si gledac, pa da nagledas se, ko ja sada
s huma visokoga. 2, 99. — b) kao ime mnogijem
mjestima (brezulcima, gorama, selima), n. p. aa)
nekoliko brezulaka i brda u Hercegovini od kojijeli
je naj znamenitije brdo sto je dalo ime negdasnoj
Humskoj Zemli (vidi kod humski) iliti Zahumiji,
Zahum^u (vidi oboje): Vise brda u Hercegovini
pod ovim imenom (Hum) imade, al' od svih naj
znatnija je planina ,Hum' u blagajskoj nahiji od
koje po svjedocanstvu Porfirogenita (Cap. 33 de
amminis. imp., vidi Doc. hist. rac. 407) ova zem}a
prozvala se je humska i zahumska, pise bo: ,Za-
chulmi dicti sunt a monte Chlumo nuncupato ;
et alias Slavorum dialecto Zachulmi dicuntur ii
qui post coUem habitant, quando quidem magnus
inibi collis est in cujus vertice urbes duae sunt
Bona et Chlum ; retro montem vero fiumen Bona
quod Graecis xukbv significat'. — a to iz tog
izvodim Sto rijeka ,Buna' ovdje izvire. F. Juki6,
zemjop. 53. — po rijecima Porfirogenetovijem bio
je i grad Hum na istom brdu. — bb) brdo u Sr-
biji u okrugu cuprijskom. Na zapad od Pastorka
a na jug od Svilajinca dize se vis Hum (tamo
se izgovara prosto ,Um'). M. D. Milicevic, srb.
1091. — cc) i dd) vidi u Vukovu rjecniku. —
ec) selo u Bosni u okrugu travnickom. Statist,
bosn. 180. — ff) dva sela u Hercegovini: u okrugu
sarajevskom. 22, i u mostarskom. 254. — gg)
Hum-Lisani, selo u Hercegovini u okrugu mo-
starskom. 220. — hh) u Hrvatskoj: aaa) dva
sela u zupaniji zagrebackoj. RazdijeJ. hrv. 84.
— bbb) pet sela i jedan zaselak u zupaniji va-
razdinskoj. 94. 96. 98. 100. — ccc) zaselak u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. 117. — ii) Hum,
selo i pusta, Hum varos, selo u Slavoniji u zu-
paniji virovitickoj. 139. — kk) selo u Grnoj Gori
u nahiji katunskoj. Glasnik. 40, 18.
2. HUM (Hi um ?), /._ oholost (?). — U dva
pisca Slavonca xvm vijeka. Na moru od po-
slova uvik pliva hum nihova ... V. Dosen 26*.
Ali prije nego ja hum negovu vama ocitujem.
D. Rapid 199. Fariseo u svojoj humi uzdize se
svrhu sviju drugi. 381.
HUMAC, hvimca, m. dem. 1. hum. — Akc. se
mijey'ia u voc. humco, humci. — Izmed^a rjecnika
u StuUcevu (s dcdatkom da je uzeto iz brevijara),
u Vukovu (humac, 1. dim. v. hum. 2. mnoge se
glavice tako zovu, n. p. u Grahovu, u Boci kod
Novoga. — umac, 1. vide humac. 2. glavica u
Grahovu s primjerom iz narodne lyesme: Siro-
kijem drumom niz Grahovo a do Umca i Mefiita
starog), u Danicicevu (hltmbct). a) uopce. Humce
i glavice napokon dosize. I. T. Mrnavic, osm.
106. Nacece govorit . . . humci ma (stamparskom
grijeskom hunicima) : ,Prikrite nas !' S. Rosa 159''.
Vrh jednoga hiimca. S. l^ubisa, pri6. 128. Kad
se pogleda na polozaj ovoga humca. M. Pavli-
novic, razl. spis. 65. Stade jeka humca vis Gra-
hovca. Osvetn. 2, 123. — b) ime mjestima (vidi
i u Vukovu rjecniku). aa) Altinu je isla meda
,SL Ravnija na Hltmtcb, si. Hltmtca u Umecinu'
(Mon. serb. 94 god. 1330). D. Danicic, rjecn. kod
hUmtct. — bb) vrh u Grahovu u Crnoj Gori.
I na Humac tambor ucinila. Nar. pjes. vuk.
5, 313. I na Humac Katunane nade. 5, 323.
— cc) selo u Hercegovini u okrugu mostarskom.
Statist, bosn. 242. — dd) dva sela na Bracu.
Humac doni i gorni. Ropert. dalm. 1872. 41. —
amo spada t ovo: Obratiti misli moje djevi od
Humca cudnovatoj. J. Kavanin 311^.
HUMACKI, adj. koji pripada Humca? Hum-
canima? — U jednom spomeniku xvi vijeka. Ivan
Jakovcic z Dubcan, a mejas humacki, da priseze
da je zapametil da jo to huoiacka plemenscina.
Mon. Croat. 196. (1510).
HUMAK, hiimka, m. vidi humac. Opazismo
pod nama na humku gde se beli manastir. M.
P. Sapcanin 1, 66.
HUMAN, humna, adj. 0 prisojnu zupnu mjestu,
ali ne brdovitu, vidi: ,Humno' u Hercegovini
znaci upravo zupno. S. Novakovic, obi. 34. —
isporedi humnina, Humnaci.
HUM AST, adj. pun humova, po kojemu^ su
humovi. — isporedi humav. — Samo u StuUcevu
rjecniku: ,montuosus, alpinus' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara.
HUMAV, adj. vidi humast. — Samo u Stu-
Ucevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.
HUMBA, /. u StuUcevu rjecniku: , tumulus'.
— Rijec sasma nepouzdana; jamaeno je Stulli
gdje zlo procitao rijec humka.
HUMCI
734
HUMSKI
HUMCI, m pi. ime selima u Bosni. a) u okriigu
bihackom. Statist, bosn. 114. — b) ii okrugu Done
Tuzle. 132.
HUMCANI, m. pi. selo u Buzanima (uprav
judi koji zive na hiimcii, vidi Humcanin). — xv
vijeka. Juraj Brajani6 s Humcan. Mon. croat.
75. (1450). Pridose v Hiimcane v Buzah. 121.
(1484). Franko Birinic s Humcan. 144. (1490).
HUMCANIN, m. covjek s Humca (sela). — Od
XII vijeka. Eadovani. pre se na Hlbnitcani. Sta-
rine. 13, 208. (1185). Humcani se zene medu
sobom. 8. ;^ubisa, pric. 130.
HUMCAK, liumcka, m. u Stulicevu rjecniku:
V. hmucak (sic). — nepouzdano.
HUMICI, m. pi. selo u Bosni u okraqu bi-
hackom. Statist, bosn. 106.
HUMIN, m. ime musko. — xvii vijeka. Hu-
minu z Grede . . . Huminu Cvijeticu na Gredi.
Starine. 11, 125. (1678).
HUMKA, f. vidi 1. hum, od cega postaje na-
stavkom i.ka; moze se shvatiti kao deminutiv;
u osobitom smislu znaci: brdasce Hi rpa kamena
Hi zemle sto je kao granica izmedu zemaja raz-
licitijeh gospodara. — isporedi hunka. — Akc.
se mijcna u voc. : liumko, humke, i u gen. plur.
humaka. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (humka, brdasce .tumulus, monticulus,
collis'), u Belinu (,monticello di terra' , tumulus'
496*), u Bjelostjencevu (v. brdasce) , u Vukovu
(,der grenzMigel zwischen besitzungen' , tumulus
limitaneus'), u Danicicevu (hltmbka ,tumulus').
Selu je Vucjemu Dolu i§la meda ,na hltmsku
dubravicku i na vucedoltsku hlbmtku' (Mon.
serb. 199 god. 1381). D. Danicic, rjecn. Uraka
vise puta. Glasnik. 25, 66. (1800). Humka ne
laze, ako medasi. Ne ima na siniji (stolu, astalu)
humke (kaze se kod objeda, kad se tko usteze
uzeti jelo i jjice). Nar. posl. stojan. 77. Da je
sunka kolik humka pojeli bi toliki gosti. 78.
Zacrnise i brda i humke. Osvetn. 3, 152. Ispod
Vlasotinaca ima breg, kao kakva divovska humka.
M. D. Milicevic, kraj. srb. 18. — I kao ime mje-
stima: a) mjesto blizu Mostara u Hercegovini.
Schem. herceg. 1873. 11. — b) seoce u Bosni u
okrugu banoluckom. Schem. bosn. 1864. 34.
HUM^jANI, m. pi. selo u Slavoniji u zupaniji
virovitickoj. Kazdijej. hrv. 140.
HUMJ^ANIN, m. covjek iz Humske zemje (vidi
kod humski). — Plur. : Humjani. — Od xiii do
XV vijeka i u narodnoj irjcsmi prosloga vijeka
(kao prezime?), a izmedu rjecnika u Danicicevu
(,Hli,m]anint', covjek iz ,hli.mhske zemje'). Si su
Hltmjane koji se klese. Mon. serb. 34. (1249).
Vo]a Primoraninu vo]a Hltmjaninu. 247. (xiv
vijek). Koga nihb sudb osudi Humjana. 460.
(14.53). Jeli mi dobro zdravo zete Dure Hu-
mjanine? Nar. pjes. bog. 219.
HUMl^E, n. coll. 1. hum. — Samo na jednom
mjestu xviii vijeka gdje se misli na selo Humae
na Braiu. Tva crkva... nij'... u dolini, neg vrh
brda i na Humje. J. Kavariin 311''.
HUMNINA, /. mjesto (humno) ^;o kojemu su
humovi, istice se kao protivno hrdooitu mjestu. —
U nase vrijtme u Hercegovini. U Mostaru kazn:
,Oti§ao u Humninu' (za onoga koji jo otisao od
Mostara k moru) a , Otisao u planinii' (za onoga
koji je otisao na protivnu straiui od Humnine).
(S. Novakovi^'?). G. arli. N. Dn(iic mi kaza da
,humno' ziiati u Hercegovini ,2upno, pitomo' na
suprot planiuskome ostrom. ,UmAaci* (t. j. ,Hum-
naci') zovu se — kako g. arh. N. Ducic tvrdi —
u gornoj planinskoj Hercegovini stanovnici done
moru blize Hercegovine (koji u leto gore u pla-
nine stoku na ispasu izgone). (S. Novakovic?)
Meded ide planinom, mededica humninom . . .
(odgonetlaj : dan i noc). Nar. zag. nov. 39.
HUMN ACI, Humnaka, m. u Vukovu rjecniku :
Umnaci, Umnaka, nekako pleme negdje u Her-
cegovini (kao sto jedni govore, na zapadnoj strani
oko Duvna). kazu da Umnaka naj vise ima za-
kona rimskoga, ali ili ima i turskoga ; svi se
nose kao sejaci u Hercegovini i drze mnogu stoku
(koze i ovce), s kojom naj vise, i }eti i zimi, zive
po planinama; zene onijeh koji su turskoga za-
kona ne kriju se. — vidi i kod humnina.
HUMORITI SE, hiimorim se, impf. mrqoditi
se. — U Stuliceou rjecniku: v. nahumoriti se, i
u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
HUMOVIT, adj. pun humova. — U jednoga
pisca nasega vremena. Gora humovita. D. Da-
nicic, psalm. 68, 15.
HUMSKI, adj. koji pripada humu, humovima
(vidi 1. hum). — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(,collis, mentis, clivi, ad coUom etc. spectans'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Danici-
cevu (hlbmtskyj). — U osobitom se smislu Humska
Zemja (Hi Zahumje, Zahumija) zvao kraj od Ne-
retve ne bas do Trebina (kao sto kaze Danicic)
nego do nekakva mjesta vise Bijeke kod Dubrov-
nika, vidi: ,A Eausio Zachlumorum principatus
initium habet, et protenditur ad Orontium flumen
usque' (do Neretve). Konstantin Porfir., de admin,
imp. cap. 30 (Doc. hist. rac. 405) i: ,11 confine
tra Chelmo (t. j. Hlbrnt mj. Hlbmska Zemja) et
Zenta e la citta di Rausa ; et poi 1' e una croce
fatta in una pietra grande in Ombla sopra Prievor;
et e un luogo appresso il fiume di Trobine, detto
Honcilas (zar Humci ili Humski laz?) la dove e
una gran pietra con il segno ; et poi va verso
Eudine et in Gazca et sin' a Sutiescha. Da le-
vante riman Rassia, ch' e la gente di Trebine,
Eudine et Gazca. Da ponente resta la regione
(grijeskom. ragione) di Chelmo, cioe Popovo, Lu-
bine, Gliubomir, Vetniza et Nevesigne. U con-
fine tra Chelmo ot Bosna e secondo nasce il fiurae
di Narente in Visseva et come corre il detto
fiume verso Cogniz'. M. Orbini, regno degli slavi.
393. u istoga jiisca i u drugijeh se rijec Chelmo
shvacala i u sirem smislu i o svoj Hercegovini.
— u Danicicevu rjecniku: Zapadni kraj srpsko
drzave na moru od Neretve do Trebina zvao se
,hlr.mska zemja' : ,Velij krajb, namestbuyj go-
spodinb vbse srtbbske zem)e i Dioklije i Dalb-
matije i Travunije i hlbmbske zemje' (Mon. serb.
9 god. 1222 — 1228). tako se jedan put zapisao
kraj Stefan Prvovjencani; a sto je isti kra} istom
takom prilikom u drugom spomeniku (Mon. serb.
11) mjesto lijecl ,hlbmtske zemje' zapisao ,Za-
hltmijo' (vidi ,Zahlbmija'), to drzim da svjedo6i da
je ,hli,rabska zemja' i ,Zahlbmija' bila jodna zemja;
tomu jo potvrda sto je bio vladika koji se za
kraja Milutina pisao ,jopiskupb hh.mbskyj' (Mon.
serb. 60 god. 1293—1302. ()9 god. 1305 — 1307.
Okilz. pam. saf. 54). pa dva Jetopisca pisu da ga
je postavio sv. Sava ,u hlbmskoj zemji' (Okaz.
pam. §af. .59. 60). a jedan veli: ,vb zahh.mskoj
zemji' (69). a sva trojica vole da je vladikovao
,vb hrame presvetyje Bogorodice' (59). Aemu jo
stolica bila u Stonu (59). a to pokazujo koliko
se na zapad proatirala ,hlbmfcska zemja', su 6ira
so j)odudara i to sto su Jurjevidi (xv vijeka) bili
od liuraske zemje, a drzali su Drijeva i Svjetilo
(Mon. serb. 283 god. 1419). ^to kraj Prvovjenfiani
HIIMSKI
735
HUI^KA-V
u gornem primjeru imenujudi svoje zem|e osim
jhlbraBske zemje' (ili na drugom mjestu osim
,Zahl(.niije' koju vidi) pomine i ,Travuniju', to
pokazuje da trebinska zupa nije bila u humskoj
zem|i ili da je luimska zemja dopirala do te
zupe; tomu moze biti potvrda sto kraj magarski
Matijas (1465) dajuci sela fratru Aleksandru Du-
brovcaninu veli da su tri sela (po imenu ,Nerizi,
Gnilista, Lozica') ,u luci u hnmskoj zemji', a tri
(po imenu ,Cesvinica, Neciject i Gorica') ,xi zupi
Trebinu', a tri (,Sut Stipan, Kuti, Mokrine') ,u
zupi Dracevici' (Mon. serb. 494). ali je zupa tre-
binska bila mane znatna, kojo va)a misliti i po
tome sto je ostala samo zupa, te se bez sumne
cesto misli i ona u humskoj zemji ; tako kra}
Radoslav (1234) bez sumne misli svu zem|u do
Zete dajuci Dubrovcanima slobodu da trguju ,po
hltmtsce zemji i po Zete' (Mon. serb. I'J). tako
i Jetopisac veli da je sin Stefana Nemaiie Vukan
bio knez ,vsoj Zete i hlbmbskoj zem}i' (Okaz.
pam. saf. 51). da joj je na sjeveru bila meda
Neretva tomu je svjedocanstvo sto Hrvoje herceg
sp|etski pise (1404) iz Zvecaja da ce vojske svoje
poslati ,prizb Neretavu u humasku zemaju' (gdjo
grijeskom pisarskom stoji ,a' medu dva suglasna)
(Mon. serb. 252 god. 1404). ban se bosanski Stefan
pisao jgospodint svemL zemjami. bosanscemt i
humbscemb' (Mon. serb. 102 god. 1332 a poznijem
prijepisu). ,bant Bosni i Usori i Soli i gospodint
homskoj' (gdje grijeskom stoji ,o' mjesto ,u')
,zem|i' (Mon. serb. 105. 106 god. 1333 m poznijem
prijepisu). a poslije i krajevi bosanski Dabisa,
Ostoja, Tvrtko Tvi-tkovic, Tomas i Stefan Toma-
sevic: ,kraji. SrbbJemL, Bosne, primoriju, hltmBsce
zemJi' (Mon. serb. 225 god. 1395. ,liumbsci'. 231
god. 1398. ,humci'. 253 god. 1405. ,homtsci'. 429
god. 1444. ,humi.sci'. 485 god. 1461). u povejama
se nihovijem pominu kao svjedoci ,otL hlbmbske
zemje' knezovi i vojvode (Mon. serb. 226 god.
1395. jhumske'. 249 god. 1400. ,humskje'. 283 god.
1419). tako i u poveji Jurja Vojisajica sinovca
vojvode Hrvoja (,humbske'. 379 god. 1434). selo
,u hlbmbsci zemli, u ime Velijake' dade kra| Da-
bisa svojoj kceri Stani (Mon. serb. 225 god. 1395).
u podrucju hercega Stjepana bijahu jj^^'ii humske
zemje' (Mon. serb. 457 god. 1453). — humska je
zemja xiii vijeka bila knestvo a starjesina joj
veliki knez, koji imase svoje vlastele i kojega
sin bjese zupan: ,knezb velij hltmbsky Anbdrej'
(Mon. serb. 24 god. 1234—1240. 34 god. 1249).
,knezbstvo hltmbsko' (43. 45 god. 1254). ,vlastele
hlbmLci' (45). ,Zupanb RadoslavB, sinb kneza An-
dreja hlbmtskoga' (44). ,gospoda rasbka i humiska'
217. (1391). ,gospode bosanbske i liomtske' (gdje
grijeskom stoji ,o' mjesto ,u*) (220 god. 1391).
poslije se herceg Stjepan i sin mu Vladisav pisao
jgospodarb humtski' (441 god. 1450). cf. ,Stepanb'.
u nega su bili i ,vlastele humbsci' (459 god. 1453).
za nega stoji ujednom prijepisu ,heri.cegb homski'
(Spom. sr. 2, 113 god. 1448—1449). ali je bez
sumne pogrjeska; i sin se negov Vladisav pisao
jgospodarb humski' (Mon. serb. 493 god. 1465).
cf. ,Vladislavb'. a sto je herceg Stjepan dodavao
tijem rijecima joste rijeci ,knezb drinbski*, to
pokazuje koliko toliko dokle se na istok pruzala
humska zom|a, t. j. naj mane do izvora rijeke
Drine. vojvoda se Ivanis Vlatkovic pisao ,voje-
voda humbski" (Mon. serb. 453 god. 1452). cf.
jivanisb'. a braca se negova pisase samo : ,Zarbko
humski' (495^ god. 1466). ,Agustinb humski' (538
god. 1488). ,Zarbko, Tadija i Duradb humsci' (542
god. 1498). — Dubrovcani su placali srpskim
vladaocima ,mogoryse hltmtske' (19 god. 1234).
3, 414—416.
HUMSKO, n. selo u Hercegovini u ohrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 30.
HUNCMUT, vidi huucut.
HUNCUT, m. ugursuz, kao psovka, mm. hunds-
fott. — Kaze se i huncutin, huncvut, huncmut.
— Po zapadnijein krajcvima (P. Budmani). —
S drugijem akcentom u Istri. Hiincut ,homo ne-
quam'. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 29.
HUNCUTIN, m. vidi huncut, od ce.ga se u
mnozini ne razlikuje.
HUNCVUT, m. vidi huncut.
HUNGITI, hungim, impf. u Stulicevu rjecniku:
,rubar da per tutto' ,undiq[ue furari, in omnium
fortunas incursare'. — sasma nepouzdano.
HUNKA, /. vidi humka (m ispred k mijena
se na n, ali mislim da gen. pi. nije hunaka nego
humaka). — U Mikajinu rjecniku (kod brdasce):
brdasce od zem|e, hunka, grumus' (stamparskom
grijeskom ,gramus'), ,terrae tuber, tumulus', i u
Vukovu: unka, vide umka — I ime selu u Bosni
u okrugii hanoluckom. Statist, bosn. 86.
HUNKATI, hunkam (ii Stulicevu rjecniku i
huncem), impf. vidi huiikati. — U Mikajinu rjec-
niku: hunkati, govoriti u nos ,naribus vol de
naribus loqui' ; M Belinu: .naribus loqui' 506*;
H Bjelostjencevu: hunkam; u Voltigijinu: hun-
kati, hunkam; u Stulicevu: hunkati, huncem i
hunkam, gdje ima i rejieksivno hunkati se s istijem
znaceiiem kao i aktivno.
HUNKAV, adj. vidi huiikav. — U Stulicevu
rjecniku.
HUNKAVAC, hunkavca, m. hunkav covjek. —
U Mikajinu rjecniku: hunkavac, koji u nos go-
vori; u Belinu 506*; u Bjelostjencevu (kajkavski
hunkavec) ; u Stulicevu.
HUNKA VIC A, /. hunkavo zensko ce(ade. — U
Stulicevu rjecniku.
HUNKOVIC, m. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 16.
HUNA, /. vidi guna, duna. — U nase vrijeme
u Istri. Udovicam huhe za nedarcem, a divojkam
jabuko cr|ene. Nar. pjes. istr. 2, 30. Hiina, duha.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. 1, 23.
HUNAVICA, /. vidi huhkavica. — V Bjelo-
stjencevu rjecniku: hunavica u grlu, i koja cini
grlo premuknuti (mislim da ovo nije pravo zna-
cene) , ,coryza , gravedo , siccam tussim movet,
turbat urinam'. 2. hunavica ili nahod, gda nos,
glavu, nebo i grlo zavzeme i napuni, zove se
,catarrhus, fluxio, distiUatio, gravedo, pituita' ; u
Jamhresicevu : huhhavica (sic) ,coryza' ; u Stu-
licevu: ,coryza, gravedo'.
HUNEE, m. ime musko. — xiv vijeka. Huhert
i Bojadin Hrantcicb. Dec. hris. 21. 90.
HUNIKATI, huiiikam (?) Hi hunicem (?), impf.
igrati se, skakati, ali se kaze samo za djecu. u
Dubasnici na Krku.
HUNKA, /. vidi hunka i humka. — U Vu-
kovu rjecniku: unka, vide unka s dodatkom da
se govori u Hrvatskoj u oiockoj regementi.
HUNKANE, n. djelo kojijem se hunka. — U
Vukovu rjecniku: unkane.
HUNKATI, hunkam, impf. govoriti kroz nos.
— isporedi hunkati. — Rijec je onomatopejska.
— U Vukovu rjecniku: unkati, govoriti kroz nos
,naseln' ,de nare loqui'.
HUNKAV, adj. koji govori kroz nos, vidi hun-
kati. — isporedi hunkav. — U Vukovu rjecniku:
unkav.
HUNKAVICA
736
HUSAR, b.
HUNKAVICA, /. coryza, nazeha u glavi (u
nosu). — isporedi hui'iavica, kihavica, balaban.
— Od iste osnove od koje je i hurikati. — U Vu-
kovu rjecniku: unkavica, vide balaban .s dodatkom
da se govori u Srijenm.
HUNKO, m. ime miisko. — xiv injeka. Dedh
imt Huntko. Dec. hris. 69. 70.
HUPITI, hupim, impf. hlepiti za jelom. ,Sad
mi srce hupi za ovim, sad za onim'. ,No hupi
mi srce za nicim, ma da je sada kokosijeg mli-
jeka'. na JBracu. V. Tomic.
HTJPNUTI, hupnem, jjf. zavikati (zaupiti?). —
U narodnoj pjesni crnogorskoj nasega vremenn,
i otale u Vukovu rjecniku (,poltern' ,intono').
Hupnu sestra, bratu govorila. Nar. pjes. vuk.
1, 200. — Nije dosta poiizdana rijec, jer mislim
da hi trebalo da glasi upnuti (o izgovaranu slova
h M Crnoj Gori vidi kod 1. h, a, a) hh)).
HUPOCAK, hupocka, ni. kao zrnce (ostatak
kucina) sto se nade u plntnu. — Premda se euje
samo bez h, mislim (prema hupojak, huho)ak) da
bi trebalo da glasi hupocak. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu: upocak (u Dubrov-
niku poprdica) .ein korn in der leinwand' ,gra-
nulum in linteo'. Tesko upocku na babinu oplocku.
Nar. posl. vuk. 316.
HUPO;^AK, hiipojka, m. vidi hupocak i hu-
lio|ak. — U Stulicevu rjecniku : ,grumetto di
seta, lana etc' ,grumulus sericus etc'
HUPO;^AST, adj. po kojemu su hupolci, pun
hupojaka. — U Stulicevu rjecniku : ,broccoso'
,grumulis etc repletus', u kojemu ima s istijem
znacenem i hupojav, liupojcast, hupojcav.
HTJPO!]^AV, adj. vidi hupo|ast.
HUPO^CAST, adj. vidi hupojast.
HUp6:(iCAV, adj. vidi hupojast.
HUPO^jCINA, /. vidi hupojak (upravje augm.).
— TJ Stulicevu rjecniku: ,brocco, brozzolo, gru-
metto di seta o lana che risulta nei fili o nei
panni' ,grumulus sericus, laneus'.
HURC, m. arap. tur. churg, velika torba (veca
od hegbeta) sto se nosi na jednoj i drugoi strani
od sedla. — U nase vrijeme u bosanskijein pjes-
mama. Beg Husrev-beg haznadara viknu: jCujes li
me, Beco haznadaru, donesi mi dva hurca, du-
kata, pa ih podaj bogu ^ubovidu'. Kad to cuo
Be6ir haznadare, dade begu dva hurca dukata.
Bog Husrev-beg veli ^ubovicu: ,Na poklon ti
jedan hur6 dukata, a drugo ti ja u zajam dajem'.
Nar. pjes. horm. 1, 15. Pa zavika haznadara
svoga, a haznadar hurce unosio. 1, 89.
HUREMI, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 140.
HURIJA, f. jedna od prekrasnijeh djevojaka
sto Turcima obecava Muhamed da ce uzivati u
raju, arap. haura, plur.: hiir, pcrs. tur. ^liri. —
U nase vrijeme kod Turaka. Izisle su genetske
hurijo. Nar. pjes. liorm. 1, 21(5. Iz goneta iziSle
hurijo. 1, 327. Muhamed udri svojim buzdovanom
u vrata i zavi^e: ,Petro! otvor' der kapiju, da
sjedom na onu zladcnu sagadu koju su liurije
vozlo od mog rodei'ia. Nar. prip. vr6. 55. Murijo
te divno zarobiSe. P. Petrovic, gor. vijon. 70.
Hurija, andeli u turskome raju (sve devojke naj
JepSe). V. Vrcovid, nar. prip. 229.
HtjRJAT, HURJATIN, m. vidi horjat, ho-
rjatin. — xvm vijeka. Gdjo uzroci zlo prevelo
jedan hurjat Masanjelo. J. Kavanin 183''. Do
tri meni hurjata pute mojo pritjecaju. Nar. pjes.
bog. 69. — Neg li 6u se poklonit ja jednome
hurjatinu. 13. Godi mi se sramota s hurjatinom
udariti. 47.
HURMA, /. datala, pers. tur. churma. — U
Vukovu rjecniku: urma ,die dattel' ,palmula'.
HURSAR, m. vidi 1. gusar. — Rijetko u sta-
rijem knigama pisanima crkvenijem jezikom, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (hurtsart ,latro').
Vtspomenuse mi bedy svoje na mori, slucajusteje
se imt oth bezbbozbnyiht hurbsart. Mon. serb.
66. (1302). Stzda gradt sb velikoju tvrbdyneju
za nalezesteje radi napasti bezbozbnyiht hurt-
sarij. Danilo 132.
HITS, m. u Mikajinu rjecniku: hus, robak, crv
koji grizo lozje ,volux, volucra', i u Stulicevu :
hus, crv koji grize loze , volucra, convolvulus'.
1. HUS A, /. vidi 1. gusa. — Od xiv do xvi
vijeka, a izmedu rjecnika a Danicicevu. Aste se
uhvati u liuse ili u kradi. Zak. dus. pam. saf.
42. Kako ne svetca onomuj konu ni huse ni
tatbe. Mon. serb. 267. (1405). Sto imb uzmo
husa i sto imb se ukrade. 267. (1405). Gdo ga
ubije husa. 354.^ (1428). Nigdir ne dahnu kroz
huse proklete. G. Drzic 403.
2. HUSA, m. vidi 2. gusa. — U Stulicevu rjec-
niku: husa, V. gusa i grijeskom huza ,pirata'.
3. HUSA, m. vidi Huso. Zorno Ture Parpo-
vicu Husa. Ogled, sr. 190.
HUSAIN, m. vidi Husein. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Tim car pasu velikoga Husaina
(drugdje Huseina) smaknu onada. I. Gundulic
296. Vezijera ovdi velikoga Husaina (drugdje
Huseina) se sator prope. 323. Cor-Husain pasa
bio i beg im je i vojvoda. 326. Husaina smakne
i snimi. 327.
HUSAN, »«. selo u Hrvatskoj u zupaniji bje-
lovarsko-krizevackoj. Razdijej. hrv. 115.
HUSAR, husara, m. vidi 1. gusar. — Akc. kaki
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing., i voc: husaru ili hiisare, hiisari.
— Od XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (Dalmatini za tolvaja i razbojnika drze;
drugi za vitoza, konanika), u Voltigijinu (,ussero'
,husar'), u Vukovu (usar, vide gusar s primjerom
iz narodne p)jesme: U lioj ima do dvan'est usara),
u Danicicevu (husarb, gledaj gusarb).
a. sa znacenem kazanijem sprijeda. Nasbst-
vijemi. husarb razoi'enb. Domentijan'^ 45. Vb
brbzyhb golijalib muzije krbve husarije glago-
Jomyi. 181. Ako tatb ili husarb uzme. Mon. serb.
102. (1332). Za careve dlbgove da gredutb predb
sudije: za krbvt, za tati, za husare. Zak. dus.
pam. saf. 38. Da plati jako i tatb i husarb. 39.
Aste se obrestetb husarb osbdb prezb drbzavu
krajistnika. 41. Husara i tata da nestb ni u
cijemb prodelu. 41. U kojimb se sele obrestetb
tatb ili husarb, tozi selo da se raspe, a husari.
da se obesitb strbmoglavb, a tatb da se oslepitb,
i gospodarb sela togo da se dovedetb svezanb
kb caru da placa vbse sto je ucinilb tatb i husarb
otb isprva, i jiaky da so kazetb jako tatb i husarb.
41. Da se tizi gospodarije kazutb kako liusarb
i tatb. 42. Tatb i husarb oblicny. 42. Husarije
i tatije. 42. Kb razbojniku i husaru. Aloks. nov.
44. Na liusaro mora. §. Budinic, ispr. 128.
b. po mag. husziir (koje je opet po svoj prilici
uzeto iz kojega juznoga slavenskoga jezika), lako
oruzani konanik. — Od xvi vijeka (ako amo spa-
daju prvi primjeri), vidi i u Bjelostjencevu i u
Voltigijinu rjecniku. Francisko Kontarin husarov
poglavije. 8. Kozicic 50". Oruznikom i husarom
ne da vnutar. 57'>. Mihal husar. Mon. croat.
310. (1599). Gda bi se nazad idu6 s husarmi
HUSAE, b.
737
HUSTOLINA
zastali. P. Vitezpvic, kron. 203. Ti to znades,
udri po usaru. S. Stefanac 10.
HUSAEEV, adj. koji pripada husaru. — U
Danicicetni rjecniku : ,liiisarevt' , tov ,husart' :
meda je Selcanima isla ,do vinograda husareva'
(Glasnik. 15, 303 god. 1348?).
HUSAEEVAC, husarevca, m. n Dayiicicevu
rjecniku : ,husarevtci.' , manastir je Treskavac
imao jvinogradF, berivojevi. husarevbCb' (Glasnik.
13, 376).
HIJSAEIN, in. vidi husar, a. — U Vukovu
rjecniku: usarin s primjerom iz narodne pjesme:
U gori je usarin Mileta.
HUSAEIT , ad^. pun husara, u kojemu ima
innogo husara, vidi gusarjiv. — U Vukovu rjec-
niku: usarifc ,banditon-' ,ubi latrones versantur'
,S' primjerom iz narodne pjesme: Pred nima je
gora usarita.
HUSAESKI, adj. koji pripada husarima. — U
Danicicevu rjecniku : ,liusartskyj' ,praedonum' :
meda je selu ^ubinu u Peku isla ,na husarsku
pads' (Mon. serb. 199 god. 1381).
HUSAESTVO, n. osohina onoga koji je husar.
— Na jednom mjestu xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (husartstvo). Sijim obrazomt
da umalite se tathba i husartstvo. Zak. dus.
pam. saf. 41.
HUSATI, luisam, impf. hiti, tuci, lupati. —
Na jednom mjestu xvii vijeka (vidi i 2. busati,
2, b)). Eve udorac grad obilni, mlafci, hvista,
liusa, lupa. I. Gundulic 543.
HUSEIN, m. (araj^sko) tursko ime musko. —
Od XVII vijeka (vidi kod Hnsain). Ali ne see
aluga Huseine. Nar. pjos. vuk. 3, 9. Do onoga
Pange Husoina. 3, 214. Al' eto ti Nakid-Huseina.
y,, 235. I dozivje slugu Huseina. Nar. pjes. juk.
369.
HUSEINBEGOVACA , /. vr.sfa kruske. — U
Vukovu rjecniku: useinbegovaca ,art birnen' ,piri
genus' s dodatkom da se govori u Jadru (u Sr-
hiji).
HUSEINOVIGI, m. pi. selo n Hercegovini u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 28.
HUSIKIC. m. selo u Bosni u okrucju Done
Tuzle. Statist, bosn. 140.
HUSINA, /. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Husina (Morancani). Statist, bosn. 122.
HUSINAC, Husinca, m. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. (kajkavski) Hnsinec. Eazdije}.
hrv. 104.
HUSITI, liusim, impf. vidi gusiti. — Od xiv i
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu. Sto
se nade i husi ili ukrade. Zak. dus. pani. saf.
39. Ukradeni> mi je ili husenb (kon). Mon. serb.
353. (1428).
HUSJE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagre-
backoj. Eazdije|. hrv. 75.
HUSNICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 92.
HUSNUTI, husnem, pf. u Mikajinu rjecniku:
husnuti, ugriznu ci ,sumere bolum', i u Stulicevu :
(jamacno grijeskomj huznuti ,sumere bolum'. —
isporedi hustati, liustiti se.
HIJSO, ni. hyp. Husein. — isporedi Husa. —
Akc. se mijena u voc. Huso. — U tiase vrijeme.
Osta Huso nogom kopajuci. Nar. pjes. vuk. 3, 10.
A to zacu delibasa Huso. Pjev. crn. i).L^. (Juj
me. Huso, moja vjerna slugo ! Nar. pjes. juk. 369.
HUSOVATI, husujem, impf. vidi gusovati. —
U Danicicevu rjecniku: ,latrocinari' s primjerom:
Po susi ili po moru sl husujustiimi husovavse.
Saf. lesek. 77.
HUSOVIC, m. prezime (po ocu Husu). — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Na Turcina
Husovic-Jasara. Nar. pjes. vuk. 4, 404.
HITSEEPOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu
banoluckom. Statist, bosn. 92.
1. HUST, m. u Danicicevu rjecniku: ,Hust(.',
selima Slamodrazi, Dobrodojanima, Nepi'obistima,
Momusi i Bijeloj Crkvi isla je meda ,u kanieni,
u Hustb' (Mon. serb. 86 god. 1327). selu je Brodu
crkve arhandelove u Prizrenu isla meda ,na delr.
na Husti.' (jamacno isti) (Glasnik. 15, 282 god.
1348?).
2. HUST, m. nejasna rijec: buka? ili mnostvo
na jednom mjestu skup^eno? gomila? rpa? — U
tri pisca xv i xvi vijeka. Oblak gust prikrio
nebo dima, miga, gromi u bust. M. Marulic 17.
Svaki se bojase, jer Betulijani oruznih bust stale
nad liimi u strani. 56. I da Judi huste zaskoce
na cistih. 57. Mnogu pratez ondi razuzese u
bust. 57. Srjetoh veci broj od vila, ner li je
pcola roj u liustu stojeci. M. Vetranlc 2, 111.
Od pcela pride roj u bustu leteci. 2, 154. Zac
se di da je crikva sveta strasna k(a)ko bust
vojske g boju dobro narejene. Nauk. brn. 49*.
3. HUST, m. cannabis degener (nee mas nee fe-
mina) ; frutex. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 12.
HUSTATI, hustam, impf.
a. skrgutati. — U jednom primjeru xvi vijeka.
(Vuk) na liega rezi i busta jos zubi. M. Ve-
tranic 1, 46.
b. vidi hrustati, hrstati, hrskati. — isporedi
husnuti. — U dva pisca cakavca xviii vijeka.
Tim tvo'e srce da se hrani sto hustaju prascji
zubi. A. Vitajic, ost. 334. Ki se svakom jahat
pusta, vele trudi, malo busta. J. Kavaiiin 155K
Svaki smradom posrjed usta Bogu ogrustne hvaste
busta. 443''. Od molitvo ka u kuci otcenase busta
mlascuc. 450*.
HUSTAVAS (?), Hustavsi (?),/. mjesto na Bracu.
— XII vijeka. U Hustavse. Starine. 13, 207. (1185).
HUSTITI, hustim, impf. u Stulicevu rjecniku :
V. podbadati. — nepouzdano.
HUSTITI SE, hustim se, impf. zvatati ("?),
najedati se {?). — isporedi hustati. — U nase
vrijeme ti Istri. Vec su sini se na brzu ruku
kodi vuki pojili, tako da noj nis ne ustane. kad
ih je mat videla, kako se to oni huste, rece nin :
,Kodi vuki jiste i bustite se, postali leh vuki !'
Nar. prip. mikul. 18.
HUSTOLINA, /. sto ostane od grozda (groMa),
kad se s nega obrune sva zrna. — isporedi hu-
stovina, grozdovina, host, hostine, ozobina, si-
purina. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,racemus nudus' 356'' ; ,raspuglio , cioe
grappolo senza acini' ,scopus' 781'>) i u Stulicevu
(,racemus nudus'). U jesencu nu prihode priko
mora modrokosi, tor ostip|u do jagode sto na
divjoj raste lozi; i dode mi jos plakati gdi obisnu
hustoline, kako da sve grad pomlati. M. Ve-
tranic 1, 15. Kad li podu grozdje krasti . . .
s hustolinom sve prozderu. A. Sasin 171''. Ona
hustolina od grozdja isahne. I. Jablanci 205.
Na grozdju od hustoline ne dugacak kraj ostane.
212. Hustolina, raspuglio senza acini (Dellabella),
traubenkamm, v. grozdovina. B. Sulek, im. 112.
- f^ nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmanl.
— U Belinu rjecniku ima i mnozina s drugijem
HUSTOLINA
738
HVALA
znacenem (vidi Jcod hustovina) : ,avanzi di paglia,
o fieno mangiato' ,palea praerosa' SSS''.
HUSTOVINA, /. vidi hustolina. — U Mikalinii
rjecniku: hustovina, grozdovina ,scopus' i u Stu-
licevu. — U Mika^inu rjecniku mnotina husto-
vine ima nesto drukcije zvacene: hustovine, ogri-
ziue od slame al' sijena ,palea praerosa vel fenum
praerosum', a iz nega i u Stulicevu.
HUSUMOVf;i, Husumovaca, m. pi. sdo u Bofnii
a okriigu bihackom. Statist, bosn. 114.
HUSKANE, n. djelo kojijern se huska. — U
BjelostjencevH rjecniku.
HUSKATI, huskam, t)«j7/. vikati, bucati; zvati;
pa u osobitom znacenu i o glasu m sove. — U
Bjelostjencevu rjecniku: 1. huskain ,vociferor'. 2.
liuskam kakti sova ,cucubo'. 3. v. clamo; u Vol-
tigijinu: (po scoj prilici grijeskom) huskati ,vo-
ciferare' ,aussprengen' ; u Stulicevu: (bez sunme
grijeskom) huskati ,vociferari' s dodatkoin da je
uzeto iz Habdeliceva.
HUTA, /. nem. hiitte, knliba. — U nase vri-
jeme kod ugarskijeh Hrvata, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (huta, koliba). Van su ga iz-
vezli i pred hutu stali. Jacke. 18:^.
HUTIN, m. selo u Hrvatskoj u zupnniji zn-
grebackoj. Kazdijej. hrv. 70.
HUTMAN, m. nem. hiittemann, rudnr. — U
nase vrijeme u Bosni, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (kod rudara u pripovijeci o Srebrnome caru).
Vise besjeda u bosanskom rudarstvu nemackih
imade, kanoti : ,slogen, karan, hutman, orat' itd.
F. Jukic, zem}. 6—7
HUTOVO, n. selo u Hcrcegovini u okrm/u mo-
starskom. Statist, bosn. 252.
HIJZDA, /. vidi uzda. — U crnogorskijem pjes-
mama nasega vremena. Pod tusatom huzda sre-
brnije. Mar. pjes. vuk. 5, 348. Koni su... zlat-
ijijem huzdam zahuzdani. Pjev. crn. 188^>. —
Mislim da bi trebalo citati i u ovijem primje-
rima uzda (vidi o izgovaranu slova h u Crnoj
Gori kod 1. h, a, a) bbj), ali isporedi t ohuzdati
i fuzda.
HUZIC, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. Huzici,. S. Novakovic, pom. 150.
HUZUR, huziira, m. mirovane, pocivane, mir,
pokoj, arap. hudur, tur. huzur. — Od xvjii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,agio, coramodo o com-
modita' ,comodum' 52'j ; ,comoditas' 205'>) gdje se
naj prije nahodi, u Stulicevu (uzur ,commoditas,
otium, opportunitas, facultas, tompus'), u Vukova
(uzur, n. p. zivi iia uzuru ; to je uzur ,die rnus.se'
, otium' s primjcrima iz tiarodnijeh pjesama : Caru
zevka nema iii uzura. Koji T'lrci leze na uzuru,
nima radi iz okola raja). Posidovane i uzivaue
sviju Xivota podobnosti, to je.st huzura. I. Voli-
kaiiovid, uput. 3, rt7.
HUZURAN, hiizurna, adj. koji zivi na huzuru.
— U Belinu rjecniku samo adv. huzurno ,co-
mode' 205''; u Stulicevu: huzurau i uzuran, accom-
modatus'; u Vukovu: uzuran, n. p. covjek ,bequem
lebond, miissig, sorgonfrei' ,curis vacuus, otiosus'.
HUZURENE. n. djelo kojijern se huzuri. — V
Vukovu rjecniku (uzureiio).
HUZURITI, huzuiim, impf. zivjeli na huzuru.
— U Stulicevu rjeinikn: uzuriti ,suis inserviro
commodia, sibi bene velle, sibi consulero', i u
Vukovu: uzuriti ,uuis80 haben' ,otiari' s pri-
mjerom: Niti kisne, nit' ga suuco 2eJ*,o , nego
uzuri, jede i juje.
IIUZURLIJA, m. huzuran covjek, tur. huzurhi. '
— U Vukovu rjecniku: uzurlija ,bequein lebend'
, otiosus' s primjerom iz narodne pjesme: Sto mi
kazes uzurlijo Turke, lasno im je einiti junastvo.
HUZET, vidi huget.
HV, ova se dva glasa cesto izgovaraju kao
jedan glas: f. ovaj se izgovor potnrduje od xvii
vijeka, i u nekijem krajevima, gdje se sad ne iz-
(jovara h, poceo je prije nr.goje ooo slovo ispalo,
tako se jos u nima cuje n. p. fala, ufatiti mj.
hvala, ufatiti, a uz to se izgovara i samo v post')
je h ispalo (vala, uvatiti). f .se cuje i u Grnoj
Gori i u Boci Kotorskoj, a i u Dubrovniku gdje
ovoga vijeka sve se to vece siri tako da se sad
hv jos rijetko cuje i to samo od starije ce(adi.
- Da je nasuprot u nas^m jeziku isprva hv za-
mijenilo tude f, vidi kod f (b prt, kraju).
HVABAT, hvapta, m. vidi liabat. Hvabat,
obulo (ii rukopisu j&vm vijeka), Sambunus ebulus
L., v. habad. B. Sulek, im. 1 12.
H VAC ATI, hvacam, impf. vidi hvatati. — Od
.Kvi vijeka. Tuga hvaca me kroz dragi obraz
tvoj. S. Mencetic— Gr. Drzic 477. Ona je zaincica
lovaca to jest djavola, koji po zenam duse facaju.
J. Filipovic 1, 494''. Ti si mriza po kojoj mnoge
duse ja facam. 1, 523**. On se hvaca rukam' u
gepove. Nar. pjes. petr. 2, 603. Pohvali se Pa-
saga subasa, da ga bjjno ne hvaca olovo. Osvetn.
4, 3'J. Pa se stali facati za vrate, facali se i
klali krvavo. 7, 59.
HVAG, m. nekakva riba (vala da nije isto sto
fag). L. Zore, rib. ark. 10, 338.
1. HVAL, /. vidi hvala. — isporedi 3. hval.
— (Rijetko) od xvi vijeka (u nekijem se primje-
rima ne moze poznati rod, ali ce bez sumne biti
zenski kao i u ostalijem). Vi ste pripivali, bu-
garili dosti, dostojni ste hvali za vase kriposti.
P. Hektorovic 45. Za koja duzni jesmo uzdavati
hval i slavu Gtjspodinu. S. Budinic, sum. 71'^.
S angeli vsi sveti . . Bogu hval uspeti s manom
racite htit. 194*. Tebi od mene budi hval, cast
i slava. 196''. Hval da uzdadut Bogu. ispr. 40.
Na nega malu hval ki t' u cem zabavi. D. Ba-
rakovic, vil. 15. Na svako jigrisce bise hval lie-
gova. 342. Na tvqju malu hval oko mu ne preda.
354. Da mu Vaiijer hval levenstva, mudroviject;
kriz vitenstva. J. Kavanin I02'>. Bez spivaiija
molba i hvali duhovnih. Ant. Kadcic 22. — vidi
i nahvao.
2. HVAL, m. ime musko. — xi vijeka (u la-
tinskijem xpomenicima), pa ojtet xv, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (FIvali.). Cedono et (3hvalo.
Doc. hist. rac. 111. (1076). 12S. (10-0). Syje se
knyge napisaSe ott ruky Hvala kri.stijanina. Sta-
rine. 1, 101. (1404) (vidi i Mon. serb. 253, vidi
takoder D. Danicic, nikojsko jevaudeje. xi i star.
3, 1—146 i 4, 86 — 10»). — Istoga vijeka dolazi
ovo ime kao nadimak (s o mj. 1 u nom. sing.).
Bogisa se je zvao (u) dvoru vojevode Radosava
prekororai. Hvao. Mon. sorb. 544. (xv vijek). vidi
i kod Hvalovic / Mihojevid.
3. HVAL, m. vidi hvala i 1. hval. — U Stu-
licevu rjecniku — nepouzdono.
HVALA, /. laus; gratiao, djelo kojijem se hvali,
hvalene. — Ripe je praslavenska, isporedi stslor.
hvala, rus. xiia.ia, ces, chvala, po}. chwafa. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,laudatio; grates'),
u Mika{inu (hvala i fala, pohvala ,laus, prae-
conium'), u Belinu (,laus' 4i2»; ,gloria' 3.il''), u
Bjelostjencevu (hvala, slava ,laus, laudatio, prao-
conium, gratia'), u Jambresicevu, u Volligijinu
(hvala i fala ,lodo, applauso, ologio' ,lob'), u Stu-
licevu (1. jlaus, praeconium, coramendatio'. 2.
HVALA
739
HVALA, b.
,honor, gloria'. 3. ,gratiarum actio'. 4. ,gloriatio'),
u Vnkovu (hvala, 1. ,das lob' ,laus'. 2. ,das loben,
riihmen' ,laus' ; fala, vide hvala ,mit alien ablei-
tungen' ; vala, vide hvala), u Danicicevu (,laus').
a. rijeci Hi uopce djelo kojijem se ko hvali (go-
vori se dobro o nemu). a) uopce. Blagodarenije
i hvalu vtsilaje vsehL vladyce. Stefan, sim. patn.
saf. 4. Hvaly i pocbsti nenavide. Domentijan'^
128. Vynu hvala jego vfc usteht tvojihi.. Mon.
serb. 9. (1222 — 12'28). Eazume poctene reci i
velike hvale gospodina imt vojevode Sanda|a
kako se hvali Vltkcemt i heguvomt opcinomt.
Spom. sr. I, 145. (1419). Vsakoj poctennoj ctsti
i hvale dostojnimB nasirnt pi'ijatejemt. Mon. serb.
516. (1473). Misu v hvalu Visnega prikaza. Mon.
eroat. 184. (1503). Antifon na hvalu i cast slavne
deve Marije. Mirakuli. 118. Ne isce hvalu od
svoga dostojanija. Korizm. 1^. Svake plomenite
casti i gospodske fale dostojnomu gospodinu.
Mon. Croat. 240. (oko 1540?). Ugodna je hvala
svaka, od hvajenijeh ka izljeze. 1. Gundulic 7 1.
(Akile) dostojan svake hvale. G-. Palmotic 1 , 180.
Er dobro izvane, zamijerna Ijepota hvale su naj
raahe he svijetla zivota. 1, 337. Niti ce te pro-
citati dugom hvalom pjesni skladne. J. Kavahin
43a. Tijeh (zena) dobrote neizbrojue ne ima'u
hvale zadovojne. 45"^. Slipoca je dakle trazit i
zeliti fale. F. Lastric, od' l'J8. Bog zabrahuje
liima uzimati u usta svoja zakon i falu hegovu.
ned. 38. Ignatija je s osobitom falom od hega
govorio. A. Kauizlic, kam. 31. Naj poslidni
kanon jest na falu Focija. 104. Nadut falom
slobodnije svoj glas uzdize. 800. Lip obicaj i
dostojan fale. M. A. Ee}kovi6, sat. Fl^. Duzni
poklon casti i fale zakratiti Bogu. I. J. P. Lucie,
razg. 98. Ulagivahe i tasta fala. A. Tomikovic,
ziv. 46. 0] devojko plava! cula ti se vala cak
do Carigrada. Nar. pjes. vuk. 1, 99. Bo}e je
znano s manom nego neznano s falom. Nar.
posl. vuk. 23. Prazna hvala i zenin pobratim
(sve jedno je, t. j. nijedno ne va|a). Prazna hvala
nece u torbu. 259. Hvala i nista, to je barabar.
(gledaj : Prazna hvala kese ne puni ; ali ove po-
slovice nema va svom mjestu). Hvala je prazna
placa. Hvala ne staje u torbu._ 340. Hvala su-
boti. Vuk, nar. pjes. 1, 640. Nemu nije trijeba
niti moje, nit' icije hvale. Osvetn. 4, vii. — b)
hvala se nwze Hi hvale se mogu koine davati:
Hvalu nemu dah. M. Vetranic 2, 95. Svijem
bogom hvalu daj. 2, 178. Stavsi mu (Bogu)
hvalu dam cic cuda takova. P. Hektorovic 56.
Hvale mu (Isusu) dajuci obilne i nove. 60. I
svaki da jezik bude mu (Jezusu) hvalu dat. N.
Dimitrovic 26. Tebi se klahamo, Jezuse prisveti,
i hvalu davamo. N. Najeskovic 1, 149. Ohaj tu
nevoju, i hvalu daj Bogu. 1, 306. Er se tomu
dava hvala gospodinu od svih |udi. M. Drzic
414. Hvalu Bogu daj, o dragi puce moj. 419.
Koje ti cemo hvale i dike, o nebeska diko, dati?
G. Palmotic 2, 70. Dati Bogu hvale. M. Bijan-
kovic 31. A popi pocnu hvalu davati bogom.
P. Hektorovic (?) 112. Dajuc hvale, jakno Bogu,
Belzebubu. J. Kavahin 452-'». Hocu dati velike
slave i hvale Bogu. V. M. Gucetic 165. Ostavjam
fale, nemu od Latina date. A. Kanizlic, kam. 55.
Jezik davase falu i slavu Bogu. J. Matovic 414.
A iz grada svijet susretava, dobitniku dicnu hvalu
dava. Osvetn. 4, 53. (u jednom prinijeni ima i
predati: Pridajmo mi hvale Jerolimu. Transit.
287a). — uzdavati (gotovo samo Bogu) : Kaba
Isukrstova hvalu Bogu uzdavase. Ziv. kat. star.
1, 222. Hvale ti uzdaju. M. Marulic 124. Hvalu
tebi vzdaju, Gospodine. Narucn. 78a. Tijem hvalu
|ubavi uzdavam sa svu mo6. N. Najeskovic 2, 8.
Hvalu uzdati s punimi usti. Kateh. 1561. B6a.
Na uzdanje hval. S. Budinic, sum. 78^. Sina
Bozja najdose ter mu hvalu uzdase. I. Bandu-
lavic 10'\ Da ja uzproduzim svaki cas uzda-
vajuci ti slave i hvale. M. Jerkovic 41. I hvale
mu uzdajuci (Bogu blazeni) . . . J. Kavanin 572a.
Velicanstvu tvomu fale uzdajemo. J. Banovac,
blagosov. 350. Vidila je kore andeoske Bogu
falu uzdajuce. A. Kanizlic, utoc. 493. Dostojne
hvale uzdati tebi. Ant. Kadcic 387. — prika-
zivati (Bogu). Da duzue imenu tvomu hvale pri-
kazati budemo dostojni. I. Bandulavic 297a. Fale
mu prikazivat. L. Vladimirovic (j8. — reci, s^o-
vijedati, uskliknuti, pjevati (ovo samo o crkoenom
pjeoanu) : Koje hvale hoc da riti budu (ja) na
tu tvoje strile, jadno cinec sad me mriti bez me
vile? D. Kaiiina 114 — 115. Tim cu hvale ja
hegove po svem svijetu spovijedati. P. Kanaveli*^,
dubrovn. 14. Uzkliknite, gore, hvalu. I. Bandu-
lovic 68''. isai. 49, 18. Nu od sad koliku imati
budu mod, hvalu cu razliku peti ti dan i noc.
H. Lucie 206. Spravno 'e srce moje pjevat hvale
tve cestite. I. Dordi6, salt. 375. Pjevajuci pri-
visoke hvale tvoje. uzd. 117. Spivati hvale bo-
zanstvene u crkvi. Ant. Kadci6 21. — ciniti:
Budiiri da se fala i pogrdehe more uciniti imenu
Bozijemu ricma nasim. F. Lastric, ned. 114. Go-
lema ucinise hvalu od toga. I. Jablanci 68. —
dizati, uzdizati, nositi do neba: Hvalu Bogu
dvize. M. Marulic 53. Visokim rad bih ja glasom
zazvoniti, i tvoje hvale tja do neba poniti. H.
Lucie 261. Do nebesa uzdize tvoje fale. J. Fi-
lipovic 1, V. — sazdavati, zdijevati: Sve more
hvaki ti sazdava. M. Vetranic 2, 45. Hvale Bogu
sdiva s andeli u druzbi. A. Komulovic 74. —
posvecivati : Hvale posvecuju tvojemu cihenju.
I. T. Mrnavic, osm. 21. — c) hvulama se ko uz-
dize , uzvisuje : Vise hega rehear hvalom vise
poni. P. Hektorovic 35. Tvoje dobre cudi brojit
se ne haju, koje vridni |udi hvalom uznasaju.
56. Ki slobodu dizu hvalam do nebesa. G. Pal-
motic 2, 494. Prionite blagodarit Gospodina i
uznosit hvalom vrh visiua. I. Dordic, uzd. 186.
Uzvelicati cu hega u fall. J. Banovac, blagosov.
80. Falom svojom uzvisivase nas svrhu zvizda.
A. Kanizlic, kam. 164. Post velikom falom obi-
cajem uzvisivati. 245. — kiti, rest: Suproti papi
mlogostrnkom falom nakicenu. A. Kanizlic, kam.
79. On kiti falom papu. 271. Nakiti falom otca
svoga. 588. On poce Focija mlogostrukom falom
resiti. 392. — d) ko je hva^en, kaze se da prima
hvalu: Primaj svake casti i hvale. I. Dordic,
uzd. 126. Niti ja smijem tu falu od tebe primiti
M. A. E,ejkovic, sat. L4a. — Hi da je u hvali:
Ni 1' vece jedini hvajen da pohvali neg svi na
svit ini ki nisu u hvali? I. Ivanisevic 281. Neka
bude (duhan) koje goder vrsti; uz koga list sli-
pjuju se prsti kad se kida, oni je u fall. J. S.
Eejkovic 80.
b. u sirein smislu, kao slava, cast (ali slabije).
a) uopce. Vt slavu i hvalu matere Bozije. Mon.
serb. 531. (1485). I ovde i svudi ke ti hvalu
daju meu svimi Judi koji te poznaju. P. Hekto-
rovic 64. Prez hvale i casti zagluhle stoje. P.
Zoranic ii. Bojna se hvala sva meni svim pri-
krati , moja se korugva gori dnom obrati. D.
Eahina 130a. Draga kcerco, diko moja, i moje
si dobre cudi, od koje je hvala svudi. S. Boba-
Jevic 225. Ako pobijete nas, nijedne hvale ne
najdete, ere zene ubijete. Aleks. jag. star. 3, 297.
Ka ti ee hvala bit, jednoga divjacna satira po-
gubit' i zedua i lacna? I. Gundulic 151. Er sto
ne uze car ostala sva krajevstva od krstjana,
vasa je slava, vasa je hvala. 449. Ne, ne; nu
HVALA, b.
740
HVALA, d.
bi sama ostala, jakno lani, i opeta tebi jediia
tasta hvala od pobijenijeli turskijeh ceta. 452.
Ali ostase ne (vojske) junacim naj uzdanijem
s bojne hvale na oruzju prid Pojacim srca ubjeua,
ruke pale. 475 — 476. Ne ima hvale tko se boji.
Gr. Palmotic 2, 83. Svijetla ce ti bit na svijoti,
kra}u od Sira, tvoja hvala, kad ti bude lijepa
Teti svoga sina sad prodala. 1, 182. Tve Ijepote
slava i hvala svjetja u mom se srcu kaze. 2, 427.
Nije u zabavah od Ijenosti drijemat hvala. P. Ka-
navelic, iv. 8. Ali bi bio za falu nadobitnik, da
s vlastitijem oruzjem neprijateja budu6i prost na-
dobije ga i dobije nadboj. M. Radnic .S79». Dikle
kijem medu lijepijem raste hvala. I. Dordic, uzd.
17. U Lizbonu, Portogala stolnom gradu, on se
rodi, kog bogatstvo, glas i fala mista druga .sva
nadhodi. P. Knezevic, ziv. 25. Drugije falu rade
pomraciti. F. Lastri6, ned. 419. Ove on poslove
s osobitom falom svoje mudrosti jest izvrsio. A.
Kani^li6, kam. 13. S velikom falom je vladao.
.849. Dostojan neumrle fale jest Petar Aleksi-
jevic. 471. Nije sramota vec velika fala prid
Bogom. M. Dobretic 141. Stigla je vala do cara.
Nar. pjes. vuk. 1, 164. Inglezu je po svijetu
hvala, §to misli svojom glavcm. M. Pavlinovi6,
rad. 9. — b) u vise konkretnom smislu, o onome
s cega biva, dobiva se hvala. Prolica je (taj cvit)
sva hvala. M. Drzic 10. All! ne hvalim nepri-
jateje, nego kripos ka pod nebi svjetlosti ima
dana bje|e, i gdi god je, hvala je sebi. I. Grun-
diilic 328. I to,je nasa dika i hvala pomnu imat
vrh tve casti. (1. Palmotic 1, 157. Potkuj tvogii
dobra koiia vranca, neka ti je medu bracom fala.
Nar. pjes. vuk. 1, 167. Nek je fala i mene i
tebe. 2, 534. AP da vidis i cuda i fale! kakva
dara taste zetu daje! 3, 518. Ta jo glava svjema
Brd'ma fala. 4, 377. — cesto i o ce^adetu (kaze
se i od tnila: moja hvalo!). Ize jesth hvala Iz-
raijeva. Stefan, sim. pam. saf. 10. Prosti mi,
ma hvalo, da toj rih brez stida. H. Lucie 187
Ca mnis, raudrih slavo, Nikola brajeno, moja
vi'idna hvalo kriposti svrsene? P. Hektorovic 70.
Ti vedraa za uzec u meni juven plam hotje mi
dat viru, nevijerna ma hvalo, da 6u bit u miru.
N. Najeskovic 2, 32. Pokoli, ma hvalo, ti ne
htje lijek mi dat. 2, 42. Nemoj ti zao bit!, ere
cu za malo donekle ja otit, gizdava ma hvalo.
2, 79. Cerere: Dali moja, jaoh, sva hvala (Pro-
zerpina) u paklu je sad ostala? L Gundulic 94.
Rinaldo, cas i hvala sve latinske vojske. G. Pal-
motid 2, 413. O Budicu, hvalo od Hvarskoga
grada. I. IvaniSovic 333. Slavit sad mi 'e k\\h\
Andrijaske i gospodu Cepijano, hvale knizne i
juna§ke. J. Kavanin 111^. Nuto vale, vlaskog
svetite]a! (ironicki). Nar. pjes. vuk. .3, 75. Srpska
falo i obrano! 5, 459.
c. djelo (rijeci) kojijem se ko sain hvali. Vila
nemu tiho odgovara, Dobroslava iz gorico kara:
,Zla ti fala a gore uzdaiio!' And. Ka6ic, razg.
37'>. Mili kume, kamo tvoja vala, sto so valis
od no(ie|o dana? Nar. pjes. vuk. 1, 57. Falila so
lepota devojka: ,Fresti nocu, a ne umem vesti . . .
nasred gore sagradiiu crkvu...' Ta so fala cak
do cara dula. 1, 159. Deje vasa vala i junastvo?
4, 263. Eto vale tvoga (3aja-pase. 4, 353. Hvala
jubicico. Vuk, nar. pjes. 1, 226. — amo misliin da
spada i ovaj primjer u kojemu se zove jkvaloin'
cefadr sto sc hvali: Nu pogledaj na samboka
moga i na tvoju malonu trtanu, pak ti roci,
falo izabrana: No bojiui se Ibre kapotana. And.
Kfii-\l', razg. HOiJt-.
d. gratiae, rijei: Hi rijeci kojima se pokazuje
zahvalnost; izrice sc iizrok zahimlnosli Hi sup-
stantivom u loc. s inijedloyom na, Hi ii are.
s prijedlogom za, rijetko u gen. s prijedlogom
od: Komu od vece stvari hvale vzdaju. Transit.
2. Sinovi Israelski Bogu hvalu od oslobojenja
podahu svoga. F. Glavinic, cvit. 395^. Uzdajemo
hemu fale osobite od svijeh stvari^. J. Matovic
343 ; H gen. s prijedlogom radi : Nemu (Bogu)
radi sluzbo nih hvalu podavati imamo. F. Gla-
vinic, cvit. 326''; u instr. s prijedlogom nad: Nad
cim Bogu hvalu zdasmo. Mon. croat. 215. (1526);
ili podloznom recenicom s vcznicima da, sto (er),
II jednom primjer u (Mon. sorb. 551, vidi kod b))
kakojre. — Od xv vijeka (vidi primjer iz Mon.
croat. kod b) i Maruliceo kod e)), a izmedu rjec-
nika u Mika^inu (hvala Bogu ,Deo sint laudes,
gratiae sint Deo'; hvala tebi ,tibi sit gratia'), u
Belinu (uzdavati hvale ,gi'atias agere' 623'* ; ve-
lika ti hvala! , grates ago' 356*), u Bjelostjencevu
(hvala tebe ,tibi gratiae, tibi sit gratia'), u Stu-
licevu (hvale komu uzdavati, v. zahvaliti ; hvala
ti ,tibi grates repondo'), u Vukopu (,der dank'
, gratiae' s prim jer ima: Hvala na konaku! Hvala,
brate ! Hvala ti na casti ! Hvala tebe na tvojoj
zdravici, al' nehvala na takoj bosjedi!). a) iiopce.
Da kruh nas s hvalu primomo. Kateh. 1561. B6''.
Mjesto para i hvale od hai'a. Osvetn. 4, 25. —
b) i u ovom znnccriu hvala (ili hvale) daje se,
iizdaje se, cini se itd. (isporedi a, b)). Mi hvalu
(xospodinu Bogu na torn daru dajasmo. Mon.
croat.^ 11)5. (1496). Na darov zaceh joj hvalu
dat. S. Moncetic 268. Hvalu cu dat Bogu na
daru svakomu. M. Vetranic 2, 79. Da za taj
dar |uvoni, svijem bogom dara hvalu. 2, 121. A
za to hvalu ja davam ti do vika za muku. N.
Dimitrovic 34. Sad sa ranom svaki vas Bogu
hvalu pridaj. P. Hektorovic 47. Tijem Bogu da
damo hvalu na milosti. N. Najeskovic 1, 174.
S& tomH Bogu hvaalu dadohmc, kakoji'e je naamh
Bogh veliku radosth i dobitt daalf>. Mon. sorb.
554. (1537). A hudi lakomac, sto bi imal s }u-
bavi hvale mu dat i har, er ga zla izbavi . . .
D. Eaiiina 106'j. Za dobro hvale podaj Gospo-
dinu Bogu. B. Rasic, zrc. 8. Naj prije hvala
visiiem Bogu u prisvetoj crkvi da se. I. Gun-
dulic 397. Poklana s.a pak, i cica ugodnijeh jur
oprava kraja i slavna krajevica slavi, i vijecu
hvalu (lava. 455. No djavlom nego hemu (Boguj
hvalu imas podati V. Glavinic, cvit. 384''. Kqjo
mogu za dar ovi vam pouxti casti i hvalo. G.
Palmotic 1, 228. Ja ne mogu neg bogovom hvalu
dati, ki mi srecu cine imati. 2, 471. Velicanstvu
inilosnomu tvomu hvale podavamo na ovom daru.
P. Kanavolic, iv. 56. Ulize u crkvu za dati falo
Bogu na cestitu vojevanu. And. Kacic, kor. 351.
Podajomo privelike fale Bogu za darove negovo.
.1. Matovic 440. — Zato so tada veselimo zda-
juco hvale Bogu. Transit. 151*. Hvalu ja Bogu
uzdavam za milos ku '.'a vam. N. Najoskovic
1, 309. Vazo kruh i hvale zdavsi razlomi. Kateh.
15(jl. A6'''. Obesoli so i poca hvalu uzdavati
Bogu. Tondal. star. 4, 113. Hvalu cu Gospo-
dinu Bogu uzdavati za hogovu privoliku |ubav.
M, Divkovic, bos. 13». Hvalu Bogu uzdaje na
pitju i na jedenu. nauk. 84''. Otce moj, hvalu
uzdajem tebi, jere si slisao mono. I. Bandulavic
68-'. joann. 11, 41. Falu tobi uzdajemo za sva
dobra, 1. Griicic 281. Za dobro6instvo ne aanio
dostojni fala Bogu no uzdaju... F. Lastric 12''.
Da dostojne fale uzdajeto dariteju. 307"*. Jer
nadoso kriz pritezki fale Bogu uzdajuci. And.
Kacic, razg. 17". Misnik Bogu hvale uzdajo
za milosti prijato. Ant Kadcic 102. Uzdajemo
falo neiziujorne Bogu za sve darove. J. Matovic
191. — Kale cinoci Bogu Ocu po noma (,gratias
agontos Doo Patri por ipsum'). F. Lastric, test.
HVALA, d.
741
HVALA, d.
69*. Zato bo se od mlogije darovi malo stuju,
a jos mane darite|ii dostojne cine fale i uzdaju.
295al>. — Sva hvala i slava . . . tehi se sazdava
na daru svakomu. M. Vetranic 1, 149. — ali se
samo u ovoni znacenu hvala ,vracaK Koje 6emo
hvale i dike velicanstvu tvom vratiti rad milosti
tac velike? (i. Palmotic 1, 401. Vratiti hvale
za dobra. I. Drzi(^, nauk. 47. Ne mo^uci mu
livalu dostfo^jnu na nima (darovima) odvratiti.
V. Andrijasevic, dev. 45. Neka i ti vracas zatim,
ko si obicna, hvale Bogu. J. Kavaiiin 213''. Neka
i on bude tebi na milostih vracat hvale. 501*.
— i prima se (isporedi a, d)). Hvale^ primih ne-
izrecene od negova svijetla rod a. Gr. Palmotic
1, 305. — c) lead se kutw izrice zahval lost, to
biva ol}icno rijecju hvala s dativom Hi bez ncga
(a uz to se moze izreci i uzrok zahvalnosti). aa)
potpuna je recenica kojom se znhva(uje, tijem sto
uz hvala inia i budi (= neka bude). aaa) za-
hvajuje se onome s kojijeni se govori. Hvala t'
budi od spomene i Jubavi, da t' Bog plati! S.
Boba|evic 215. Hvala t' budi na dvorstini! M.
Divkovic, kat. 108. Uzmnozna ti budi hvala. Gr.
Palmotic 2, 304. Fala budi tobi na tvojoj do-
broti. A. Tomikovic, gov. 4. — bbb) zahvajuje
se trecemu lieu. Fala budi Bogu svemogomu na
patronu ovom velikomu. Nadod. 47. — cesto se
rijeci kojima se zahva(iije Bogu umecu inedu
druge rijeci (vidi da(e kod b) i c)) bez sintak-
ticke svezc. Fala budi privicnemu Gospodinu
Bogii, dovrsif/t^ moju zeju i trud. M. Radnic iii.
Jer ja sada, fala budi Bogu, imam kucu. M. A.
Re}kovic, sat. Hlb. — bh) naj cesce se kaze hvala
bez ikakva glagola. aaa) zahvajuje se onome s ko-
jijem se govori. , Hvala tebi' rise ,krajeva svitlosti,
da smo od naj vise pri tebi milosti'. M. Marulic
10. Hvala ti na pjesni ! M. Vetranic 2, 99. Iz-
brani cvijete moj , velika ti hvala na kiti na
ovoj ! N. Najeskovic 2, 63. Hvala ti na svjetu !
2, 91. Bogu hvala i slava koji vas samiri. M.
Drzic 118. Hvala ti, mudrosti, ka ne spis. 129.
Velika vi hvala na pjesni i na |ubavi. 414. Tebi
fala privelika. M. Divkovic, plac. 54. Privelike
vam hvale za naiike. B. Kasic, zrc. 143. , Hvala
ti !' rekose. D. Barakovic, jar. 40. Pastiru, hvala
ti, ubjen bih ja bio, na pomoc da mi ti ne budes
prispio. I. Gundulic 165. Hvala ti na svemu!
1. T. Mrnavic, osm. 60. Hvala ti, hvala ti, mila
Jubovnice! mand. 49. Hvala, slatka ma radosti,
sad mi si upi-av mila i draga. G. Palmotic 1, 296.
Hfala tebi, o moj Bozo svemoguci, na svakomu
dobru, koje mi si danas uciuio. Azbukv. 1690.
19. Isuse, spasite}u moj, hfala ti velika, da si
se dostojao mene uedostojnoga grisnika stvoriti.
26. Sveti otce, tebi hvala, ki ga preni iz Tro-
gira! J. Xavahin 93''. Fala ti da si mene na
svitu za mater obrao. J. Banovac, razg. 141.
Tebi fala u vike. blagosov. 276. Fala, brate, ne-
moj se trositi. M. A. Rejkovic, sat. G5''. Ostaj
s Bogom, mila majko moja, i fala ti na mliku
bilomu! And. Kacic, razg. 87a''. Fala ti, Boze,
na tvojima dobrocinstvima! B. Leakovic, gov. 205.
Fala tebe, siv sokolo! Nar. pjes. vuk. 1, 10. Fala,
brate, Stevane! 1, 131. Fala mi ti, desua ruko !
1, 147. Fala, brate! fala, rode! 1, 148. Mili
Boze, na daru ti fala! 1, 244. Mili Boze, na
svemu ti fala, koji si mi bio na pomoci! 2, 36.
Vala, kneze, na besjedi tvojoj ! 2, 200. Vala tebe,
slavni knez-Lazare ! vala tebe na tvojoj zdravici !
2, 311. Boze mili, na svemu ti vala! kad ja
videh savezana Marka! 2, 415. Mili Boze, na
svem' tebe fala! evo ima devet godin dana kako
s' molim tebe istinome, ne bi li se s Porcom
udesio, ti mi dade danas ga desiti. 2, 589. Fala
vama, ho^e i hagije! 2, 610. Vala vama, tridest
kapetana! 3, 95. Fala tebi, Ivo gospodaru! na
tvojemu takom razgovoru. 3, 205. Fala, kume,
fala, stari svate! 3, 508. Fala joldas, Focic
Memed-aga! 4, 141. Vala tebe, Kulin kapetane,
a na robju i na daru tvome. 4, 198. Hvala,
Boze, i na corbi, a meso cu odspavati. Nar. posl.
vuk. 340. Hvala ti kao da si mi kucu zapalio !
Hvala ti kao coeku! (rece se u Crnoj Gori, kad
se hoce kome vrlo da zahvali). Hvala ti od neba
do zemje! 341. Fala ti kao gospodicicu, stara
kuco i gospodska lozo! Pravdonosa. 1851. 21.
Hvala ti na Jubavi ! M. Pavlinovic, razg. 22. —
sto se po sjevernijem krajevima vec od xviii
vijeka kaze: hvala lijepo! mislim da je krivo pre-
vedeno s nemackoga : ,Dank schon !' : Pak mu
rece: ,Lipo fala I' V. Dosen 69''. Na tome ti
lepo fala! D. Obradovid, basn. 263. — bbb) za-
hvaluje se trecemu lieu. Hvala djevici, er cujem
nasijem jezikom govorit. M. Drzic 257. Hvala
srici ka pogodi! D. Barakovic, vil. 172. Hvala
Bogu i meni. (D). Poslov. danic. 27. O! ne-
besom vicna fala, da me srica ta zapala. V. Dosen
127''. Hvala Bogu i mom brodu. (Z). Poslov.
danic. 27. Bogu fala, jer j' ovako bilo! Nar.
pjes. vuk. 2, 21. Vala Bogu na negovu daru!
2, 53. Bogu vala i svetom Jovanu koj' je nima
povezao ruke! 2, 604. Vala Bogu! i Bog mi je
dao. 4, 184. Hvala mu kao i tetki bez kolaca!
Hvala ti mudrosti! (kad ko sto ludo rece). Nar.
posl. vuk. 341. — cesto se recenica kojom se za-
hvajuje Bogu umece u govor bez sintakticne sveze,
kao da je interjekcija (vidi i kod aa) i cc)).
Hvala Bogu, nije nikoga na placi, nece me nitkor
vidjeti. M. Drzic 164. Pomislio sam zlo, al' nisam,
fala Bogu, ucinio. F. Lastric, ned. 383. Nahodim
se sada, Bogu fala, ziv i zdrav. A. Kanizlic, bo-
go|ubn. 2. Sada, fala Bogu, nejma progoniteja
vire. kam. 239. Fala Bogu, nista nam ne fali.
M. A. E,e|kovic, sat. G2a. Lipa dana, milom
Bogu fala! Nar. pjes. vuk. 1, 243. ,Nije 1' Bog
d'o muka odminula?' ,Jeste, brate, milom Bogu
vala!' 3, 125. Casu uze, pa se prekrstio i istinom
Bogu zafalio : ,Fala Bogu i casu onome ! dobar
sam vi sicar sicario!' 3, 191. Bogu hvala, Srbi
zadobise. 4, 518. Evo Mika! Bogu hvala lipa!
Nar. pjes. istr. 1, 38. Fala Bogu, nis noj nete
uciniti. Nar. prip. mikul. 19. Do danas, Bogu
hvala, ciste duse. Pravdonosa. 1852. 9. — ccc)
uzrok zahvalnosti moze se izreci i podloznom re-
cenicom s kad. Bogu vala, kad ga danas nema!
Nar. pjes. vuk. 3, 361. Hvala Bogu i bozicu,
kad je kruha va kosicu. na Rijeci. F. Pilepid.
Hvala Bogu, kad sam docekao da ih i ovako
vidim nastampane! Vuk, nar. pjes. 1, xiii. —
ddd) rijecima mala hvala izrice se suprotno za-
hvalnosti kad subjekat misli da mu se cini zlo
Hi krivo. Mala ti fala, delijo! Nar. pjes. vuk.
1, 65. Mala t' fala, bijela vilo! 1, 151. Mala
vama svima hvala kod mene ! 1, 447. Mala ti
vala, mlad bane! 1, 588. Mala fala duzdu od
Mletaka na negovoj zlacenoj filugi : nijesam mrnar
da po moru setam, no devojka na penger da
vezem ; mana fala caru cestitome na negovu
sjajnu ogledalu: ja sam mlada ogledalo sama ;
nego fala Krajevome Marku, sto mi posla kona
i junaka! 1, 624. — jos se jace to izrice rijecima
ne hvala: Ma ti nista ne fala na lijepu Maru
bratanicu. Nar. pjes. mikl. beitr. 52. u ovijem
primjerima Vuk pise ne hvala kao da su dvijc
rijeci, ali mislim da treba shvatiti nehvala kao
jednu rijec (kao n. p. nepravda) : Ne fala ti,
kraje, nista! Nar. pjes. vuk. 1, 342. Ne fala ti,
celebija Jovo! 1, 462. Duni, juze, po bozidu pete,
HVALA, d.
742
HVALILAC, b.
lie hvala ti, kad bude devete (nedjeje). Nar. posl.
vuk. 71. — ec) cesto kad se zahvajuje Bogu, to
ne spada uprav pod hb), jer se ne zahvajuje na
kakvu dobru, nego na cemu drugome. aaaj za-
hvajuje se Bogu i na zlu (ne moralnome) sto se
dogada, po religijoznom hriscanskome yyiisjenii
da Bog saje i zlo za nase boje, te zahva^ujuci
Bogu u nevoji decade kaze da se podlaze nrgovoj
voji i da trpi tnirno (vidi i: Pokli tva huda ces
stvori ti tac hud vaj, Visnerau od nebes na svemu
hvalu daj. D. Eanina 126^. sto bi sintakticki spa-
dalo pod b)). Nam se tribi josce mucit, ako
cemo raj dobavit ; nistar mane vec ne mogru,
hvala budi na svem Bogu! P. Hektorovic (?) 171.
Ako li se je pak priblizalo vrime od nasega skon-
cana, fala Bogu i Bogorodici! And. Kacic, razg.
151. Fala Bogu! ne mogu usta moja izrecb a
vase usi poslusatt, koliko je ucineno nepraved-
nosti nama. Starine. 10, 36. (1770). Boze mili,
na svem tebe vala! sto je bilo, A'ise da ne bude!
Nar. pjes. vuk. 2, 3. Mili Boze! na svemu ti
fala! da vrlo sam Bogu sagresila! 2, 73. Boze
uiili ! na svem' tebe vala! kakav bjese delibasa
Marko! kakav li je danas u tamnici! 2, 379. Vala
Bogu, braco Crnogorci! ja kako se braco izro-
dismo! 4,37. Fala Bogu da je videt kome teske
muke od dusmanske ruke! 4, 154. Hvala Bogu
na negovu daru! (kad se kome sto zlo dogodi).
Nar. posl. vuk. 340. t< Dubrovniku se svagda
kaze : hvala Bogu ! u ovom smislu, a kad se za-
hvajuje na dobru, rece se: Bogu hvala! P. Bud-
mani. — bbb) izrice se zahvalnost Bogu i od
cuda kad se vidi Hi obazna nesto cudnovato, ne-
nadno, pa bilo dobro Hi zlo. Fala Bogu, cuda
velikoga! Nar. pjes. 1, 157. Vala Bogu! vala
jedinome! gde mi vlasi zanu u nedeju ! 1, 168.
Mili Boze, na svemu ti fala! divan ti je colebija
Ramo! 1, 459. Da fala bogu, fala jodnome! jel'
ovo igde u sv'jetu bilo da j' sestra sestru svoju
zaklala! 1, 217. Fala Bogu, fala istinome! sva-
kome se mogu docnditi i svakome jadu dosjetiti,
a ne mogu svoj Prizrenskoj zemji, ja na kome
drzi kapetanstvo! '.\, 238. Boze mili, na svem'
tebi vala! kad br2' ode sa junaka glava, kan' da
nije na nemu ni bila! 2, 424. A kakva je, milu
Bogu fala! 3, 66. Fala Bogu, rdavoga drusta!
3, 177. Fala Bogu, lijepe Jepote, a Jepote, udo-
vice Jane! 3, 552. — u cudu se sto i pita. Fala
Bogu! fala istinome! kud se ono Maksim za-
trcao? Nar. pjes. vuk. 2, 559. Fala Bogu! koji
knige pi§e? 4, 210. Devojka rece: ,Ma hvala
Bogu! da mi je znati ko naj bo}e miluje!' Nar.
prip. vrc. 70. Ma fala da je tebe Boze! da mi
je znati po naSoj smrti de 6e ove na§e koze!
183. — pjesnie se dosta cesto p)Ocinu rijecima
kojima se zohvajujc Bogu, jer pjesnik hoce da
neSto dudno pripovjedi. tako su n. p. ove rece-
nice na pocetku 2>jesama: Mili Boze, na svemu
ti fala! Nar. pjes. vuk. 1, 13S. 2, 445. Vala Bogu,
vala jedinome! 2, 255. 3, 293.
HVALAC, livdlca, m. vidi hvalilac, livalite).
a. iovjek koji hvali. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikalmu (hvalac, koji hvali
, laudator, praoco vel buccinator alienae laudis').
Da jesu j)rilizavci ili hvalci. Postiia. g2''. Ta-
kovi falci imadu blagoslov u ustim, a proklestvo
u srcu. Blago turl. 2, 194.
b. covjek koji se hvali, hvaliHa. - U naSc vri-
jeme u I.stri. (s dakavskijem akccntom) hvalac
.jactator' gen. hvalcii. D. Nemanii, 6ak. kroat.
stud. 26.
HVA-LAN, hvfilna, adj. laudabilis; laudis. —
Rijec je 2iraslairnska, isporedi stslov. hvah.ni.,
rus. XBfuiBHuH, cei. chvaln^', po\. chvalny. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (hvalni ,laudabilis' 428^ ;
jgloriosus' 351'^) i u Stulicevu (,laudabilis'), vidi
i kod b.
a. adj.
a) dostojan hvale, koji zasluzuje hvalu, kojegn
treba hvaliti. Ott VBstokt i zapadt hvaltiio ime
Gospodtue. Domentijana 41. Velej Gospodb i
hvali.nb zele. 339. Iht.ze i my hvaltnaja zitija
iht ispovedajuste. Danilo 57. V sem nacelniku
lakomija nehvalna be, proca hvalna behu. S.
Kozicic 54=*. I ako prem takovo dobrote na
mnogih hvalne i castne jesu. Postiia. (hrv. po-
sveta 21"). Budi (zeno) hvalna i cista. I. Ban-
dulavic 266'^. Zacto velik Gospodin i hvalan
mnogo, strasan jest nad svimi bozi. M. Alberti
15. Blagoslovjen jesi, Gospodine, u tvrdi ne-
beskoj i hvalan i slavan i priduznosit u vike.
33. Samija bi tako zvana od svih Judi hvalna
dosti. J. Armolusic 31. Dar mu si dal hvalni i
castni. A. Vitajic, ist 2a. Od koje prima porod
i mnogi i hvalni. 463. (Obicaji) koje bi kako
falne potvrdili. I. J. P. Lucie, nar. 109. Orle
hvalni, Vjeligrade slavni ! D. Obradovic, basn.
454. Ma da mi je x'rlo milo sto ti tako hvalne
misli dolaze na pamet. M. D. Milicevic, zlosel.
200. Lop i hvalan pomen medu bra6om cestitom
raladom Srbinu. pomenik. 775.
b) uopce, koji pripada htmli Izustiti ce falnu
popijevku usne moje. P. Knezevid, osm. 3'^6.
b adv. hvalno, laudabiliter , dostojno hvale,
nacinom koji treba hvaliti. — Izmeda rjecnika
u Belinu (.laudabiliter' 42S'i ; ,gloriose' 351^), u
Voltigijinu (,lodevolmenfce' ,riihmlich, loblich'), u
Stulicevu (.laudabiliter'). Gdje do smrti hvalno
bdide. J. Kavariin 95a^. Mogli bi ga hvalno cinit
stratiti. S. E.osa 134a. Vridni namistnici koji bi
falno duse vladali. I. J. P. Lu'^ic, nar. 68.
HVALANOVIC, m. prezime. — xiv vijeka.
Hvalanovicb. Dec. hris. 7. 73.
HVALBA, /. vidi hvala, hvajene. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Slisahu listi pisane pune hfalbe
i lazi. K. Pejkic 44.
HVALCA GLAVA, f. ime tnjestu. — xiv vijeka.
Selima ,Vekovu, Polttzu, Hropalici' isla je meda
,u Hvalbcu glavu'. Sveto.stef. hris. ak. 4. jag. 15.
HVALCIC, m. prezime. — xiii vijeka, a iz-
■medu rjecnika u Danicicevu (Hvali>ci6b). Bu-
dislavb Hvalbcicb. Mon. serb. 55. (1289).
HVALECATI SE, hvalecam so, impf. hvaliti
se? — U nase vrijeme u Istri. ,Majka za to pita,
si li namorana?' ,Ako san, ako nisan, ne greu se
hvalecat, ni }udem pravecat'. Nar. pjes. istr. 2, 77.
HVALEZAN, hvaleziia, adj. zahvalan. — U
dva pisca cakarca xvi vijeka. Gim i s kakovu
ricju se imamo suprofciva Bogu radi ovake ve-
liko dobrote i pomoci iskazati livaleziii. Postiia.
Q4a. Tore da radi takove dobrote se drzi hva-
lezan i spoznan suprot Bogu i I'lega sinii. Dd4'\
Da hvalezni suprot Bogu i spoznani se izkazemo.
Anton Dalm., ap. 69''.
HVALGLTA, m. vidi hvalisa. — Naiineno tur-
skijem. twstavkom gy. — U Vukovu rjerniku.
HVALILAG, hvalioca, m. covjek koji hvali;
covjek koji se sam hvali, hvalisa.
a. s prvijem znacenrm u Stulicevu rjecniku:
hvalilac t grijeskom hvalioc, v. hvali to|.
b. s drugijcm znacenem u jednoga pisca xvu
vijeka i u nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,der prahlor' Jactator', cf. hvalisa). Covik
so hvalilac oholi. M. Divkovi(^, bes. 'Ml*'. Ne
boji se lisica vecernega hvalioca nego jutrenoga
ranioca. Nar. posl. vuk. 194.
HVALILICA
743
HVALITI, 1, a.
HVALILICA, /. zensko C(jade kao hvalilac. —
U Stuliccvu rjecniku.
HVALIMIR, m. ime musko. — Pomine se naj
prije X vijeka u grckoj knizi. <PaXiufQ7]^- (zupnn
Irebinski). Konstant. porfir., de admin, imp. 34
(vidi Doc. hist. rao. 408). Krunu za nim lieg
siuu dadose, Falimira kraja imadose. Nadod. 161.
HVALINSKI, adj. Hvalinsko more, naj veee
jezero na svijetu na granici medu Evropom i
Azijom, po zapadii ohicno poznatn kao Kaspijsko
more. — Iz riiskocfa jezika. — ()d xvii vijeka u
pisaca. Gori od Mora Hvalinskoga tja do Bijelo
Zore grada. I. Gundulic. 330. Da gospodis sve
do skora s Hvalinskoga od Jzgora do Njemskoga
doli mora. 454. Hvalinski valovi. I. T. Mrnavic,
osm. 100. Gdi Hvalinsko lezi more. G. Palmotic
3, 48''. Kaspijansko (Hvalinsko) More. A. To-
mikovic, ziv. 68. u ^ulekovu rjecniku: ,Caspisclies
Meer'.
HVAlISANE , n. djelo kojijem ko hvalise,
kojijem se ko hvalise. — U onlekovu rjecniku:
,prahlerei ; ruhmredigkeit'.
HVALISATI, hvalisem, impf. hvaliti preko
tnjere. — isporedi hvastati. — U §ulekovu rjec-
niku: hvalisati sto ,viel riihmens von einer sache
machen' kod ,riilimen'. — Sa se, refleksivno, vidi
kod hvaliti, 3, b, b). — isporedi hvastati se. —
U Sulekovu rjecniku: ,ruhmr6dig sein' kod ,ruhni-
redig' ; hvalisati se svojim uovcem ,mit seinem
gelde prahlen' kod ,prahlen'.
HVALISAV, m. covjek koji se hvalise, vidi
hvalisa. — isporedi 2. hvalislav. — U Sulekovu
rjecniku: ,prahler'.
1. HVALISAVA, /. ime zensko. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena. Falila se Fa-
lisava. Nar. pjes. vuk. I, 296. Nar. pjes. marj.
202.
2. HVALISAVA, /. zensko ce^ade koje se hva-
lise. — U Sulekovu rjecniku: ,prahlerin'.
HVALISLA^ilC, m. prezime po ocu Hvalislavu.
— XIV vijeka. Vojhtna Hvalisla|icB. Dec. hris. 7.
Nikola Hvalislajict. 74.
1. HVALISLAV, m. ime musko. — xiv vijeka.
Dedt imt HvaJislavt. Dec. hris. 8. 75.
2. HVALISLAV, tn. vidi hvalisav, hvalisa. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Al' utece falislav
Mnstapa i brez puske i brez sab|e britke, brez
saruka i samur kalpaka : ej, Mustapa, kamo tvoja
fala? And. Kacic, razg. 94''. — U nase vrijeme
u Sulekovu rjecniku: ,ruhmling'.
HVALISLAVA, m. i f. nadimak cejadetu koje
se samo hvali. M. Pavlinovic. — vidi 2. hva-
lislav i hvalisa.
HVALISLAVAN, hvalislavna, adj. koji se hva-
lise. — vidi 2. hvalislav. — U Sulekoou rjecniku :
,ruhmredig'.
HVALISA, m. i f. ce^ade koje se samo hvali. —
isporedi hvalilae, hvalgija. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (samo m. ,der prahler'
,jactator', cf. hvalilac). U hvalise svasta vise.
Nar. posl. vuk. 338. Vjeri se jedan vrlo mrsavi
i u lieu blijedi mladic a pri torn i vrlo falisa.
Nar. prip. vuk." 285. Silegije, hvalise, ponositi...
Vuk, pavl. rim|. 1, 30. Proroci su mu hvalise,
varalice. D. Danicid, sof. 3, 4.
HVALITE^j, m. covjek koji hvali. — isporedi
hvalac, hvalilac. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,laudator' 4293'; ,plausor' 569^), u Bjelosfjencevti
(kajkavski hvalitel), u Jambresicevu (hvalitel), u
Voltigijinu, u Stulicevu. Ja sam svih zavecanih
prijaki hvalite|. A. Georgiceo, nasi. 121. Sviiiok
su ocigledni i zajedno falitej. A. Kanizlic, fran.
9. Takva fala u falite|u jest brez svakoga ula-
gana. A. Tomikovic, gov. 239.
HVALITEIjjAN, hvalitejna, adj. vidi hvalan,
a. — Na jednom mjestu xvii vijeka, a izmcdu
rjecnika u Stulicevu (v. hvalan gdje ima i adv.
hvalite|no, komp. hvalite}nije). Od istoka sunca
do zapada hvalitelno ime Gospodinovo. M. Albert!
147.
HVALITEl^ICA, /. zensko ce^ade koje hvali.
— U Mikalinu rjecniku: ,laudatrix', u Belinu
(,laudatrix' 420*), u Bjelostjencevu (kajkavski hva-
litelica), u Jambresicevu (hvalitelica), u Stulicevu.
HVALITEl^NOST , /. osobina onoga koji je
hvalitejan. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. hvala,
gdje ima s istijfm znacenem i hvalite|stvo.
HVALITE^STVO, n. vidi hvalite}nost.
HVALITI , hvalim , impf. laudare , probare ;
gratias agere. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. hvajah, u aor. 2 i 3 sing, hvali, u part,
praet. pass. hva|en ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — Bijec je praslavenska, isporedi
stslov. hvaliti, rus. xeaauTt, ces. chvaliti , po].
chwalic. — Postaje od hvala nastavkom i. — U
svijemje rjecnicima: u Vrancicevu (,laudare; pro-
bare'), u Mikajinu (hvaliti i faliti, pohvaliti ,com-
mendo, laudo'), u Belinu (,laudo' -128''; ,plaudo'
92'*; ,gloriam dare' 351^; ,comprobo' 94^), u Bje-
lostjencevu (hvalim, dajem hvalu, slavim, kincim
hvalami , laudo, laudibus extollo, verbis exalto,
effero, do laudem., laudibus orno, celebro lau-
dibus'; hvalim, ili potvrdujem hvalum, hvalu,
istinivam, pokazujem ,probo, relaudo'), u Jam-
bresicevu (,laudo'), u Voltigijinu (,lodare, applau-
dire' ,loben'), u Stulicevu (faliti i hvaliti , laudare,
commendare, laudibus ornare'), u Vukovu (,loben,
riihmen' , laudo' ; faliti, vide hvaliti mit alien ab-
leitungen; valiti, vide hvaliti), u Danicicevu (, lau-
dare').
1. aktivno.
a. laudare, rijecima pokazivati da se o kome
Hi 0 cemu vrlo dobro misli. a) subjekat je cejade
Hi mnostvo ce(adi. aa) ohjekat je cejade. Druzba
te ova hvali do nebes. M. Drzic 43-'. Aleksandra
hvajahu mnogo. Aleks. jag. star. 3, 260. Pusti-
naka vrijedna Ilara svaka hvali, svaka slavi. G.
Palmotic 1, 29. Puk fajase ga. P. Macukat 68.
Cesar, Sipijun, Mark Antoni, kih i danas vas
svijet hvali. J. Kavanin 7*. Svi ga hvale do
nebesa. 97a. Trogirane plemenite predne i zadne
opet hvalim. 111*. Hololudog mnogo fale. V.
Dcsen 35^. Kad lazivo nega fale. 36''. A kad
drugog mnogi fale, mli da nega svi obale. 115^.
Ako su u pismam, to ce mi vratiti zlo za dobro,
starca Mjelovana pogrdujuci, koji^ ni fali i uz-
visuje... And. Kacid, razg. 317. Sto ti, sestro,
tako falis muza? M. A. Ee|kovic, sat. DT*. Po-
cese ga i sami faliti. H4a. Jeli dobar koliko ga
fale ? Nar. pjes. vuk. 1, 9. Nu mi fale a nega
ne kude. 2, 224. Jao Tale ! zaludu te vale. 3, 256.
Sto ti habas mlade Crnogorce, a falis mi od
Niksica Turke? 4, 37. Ja sam cuo, fali te kra-
jina. 4, 408. Mi hvalimo, mi castimo kucne do-
macine. Nar. pjes. istr. 3, 14. Boje je da te
drugi fale (nego da se sam falis). Nar. posl. vuk.
23. Ne hvali mi vecernega sjedioca, ve6 mi
hvali jutronega ranioca. Ne hvali mi tudu zenu
za tudijem muzem. Nar. posl. vuk. 211. — ce-
jade moze hvaliti i samo sebe (isporedi 3, b, b)).
Koji fale sebe iste. M. Radnic vii. Malo su kad
vridni hvale, koji sami sebe hvale. P. Vitezovic,
cvit. 67. Hololaza sebe fali. V. Dosen iv. On
HVALITI, 1, a.
744
HVALITI, 1, b.
seb' fall i opcinu vara. J. S. ile|kovic 394. Jedan
pobro falio je sebe. Nar. pjes. juk. 6'J. — hb)
kad je ohjekat Bog ill sveci, znacene moze hiti
nekako osobito s toga sto se misli na molitvu.
Cisti i bvaliti svetije. Mon. serb. 125. (1347).
Hvaliti i slaviti jego (Boga). 129. (1348.). Hva-
Jahomo u due i u noc Boga. M. Marulic 289.
Hvalite Gospodina, svi narodi. N. Ranina 14*.
paul. rom. 15, 11. Hvaleci i slaveci slavnu devu
Mariju. Mirakuli. 59. Gusto hvaliti Gospodina
Boga. Korizm. 77*. Imamo (Boga) castiti i hva-
liti. Kateh. 1561. Al^. Hvalimo Boga i slavimo.
A. Komulovic 51. Falit Gospodina Boga. S.
Badric, prav. nac. 4. Kada te nasljedovahu
mnostva i fajahu. M. Lekusic, razm. iM. Majko
Bozja, tebe falimo cestito. J. Banovac, blagosov.
272. Kamo toliki gradovi pogiaviti, u kojim su
Krstjani Boga falili? razg. 29. Pivajuci pisne
svete i falise Boga. P. Knozevic, ziv. 18. Gle-
dajuci Ivu krstiteja kako fall svoga stvoriteja.
And. Kacic, razg. 18*. Sagradi mnoge mana-
stire, u kojizim redovnici fa}ahu Boga. 22. Na-
slidovase nega faleci Boga. M. A. Rejkovic, sabr.
26. Castiti^ i hvaliti Gospodina Boga. T. Iva-
uovic 65. Zivi Boga hvale. Nar. posl. vuk. 81.
Ko pravo zbori Boga hvali. 151. Na glas zvona
kupimo t-e i Boga hvalimo. S. ^ubisa, prip. 195.
— amo spadaju i primjtri u kojima jr. uhjekat
,ime Bozje'. Ko je da ne stuje i hvali slavno imc
tvoje? M. Jerkovic 39. Faliti cu ime Bozje. J.
Banovac, blagosov. 30. Prislavno ime tvoje fa-
leci. F. Lastric, test. m. — hvaliti kome Boga
znaci: pozdravlati ga rijecima: Hvajen Bog!
(vidi 2, a, h)). Gdje kog sreta, da mu Boga hvali.
Osvetn. 3, 48. — cc) objekat moze biti neka oso-
bina kojega ce(adeta Hi koje negovo djelo, radna
ltd. Mnogo namfc govorise i hvalise vtsakoju do-
brotu i poctenije slavnoga i velikoga glasa go-
spodtstva ti. Spom. sr. 1, 21. (1399). Ja ne mogu
neg hvaliti tvoje odluke. G. Palmotic 1, 320. Po
sridu nevo} i zalostih slavil bi i hvalil milosrdja
Gospodina. P. Radovcic, nac. 217. Saul cuvsi
da svak fali juna§tva Davidova, od nenavidosti
progonase ga. F. Lastric, ned. 362. Ona ne
pristade faliti milosrde Marije. A. Kanizjic, utoc.
75. Falite dobrotu Bozju. fran. i6. Cudila so
Lika i Krbava, sto govori Bugarine Sava, kudi
pleme Frankopanovica i viteza bana Zrinovica,
svoje ime uzdize i hvali kojeno je pocelo od
laui. And. Kacic, razg. 161*. No hvaledi mu
vjere. (Kad se rece dobra rijec za coeka od
druge vjere, n. p. ne hvaleci mu vjere, posten
coek). Ne hvalit mu zakona. (gledaj : Ne hvaleci
mu vjere). Nar. posl. vuk. 211. Rijesi mu sto
je za rijesena, a hvali mu ^to za hvalu bjese.
Osvetn. 2, 22. Nim vojvoda lijepo djelo hvali.
■-', 161. Pa i knez mu krsnu miso hvali. 3, 71.
— ddj objekat moie biti iito mn drago tjelesno
Hi dusevno Hi uinno. Sv. Avgnstin hvaleci post
govorase. Korizm. 5*. Sve tvari segaj svijeta
njetko huli, a njetko hvali. Zborn. 3'\ Svotko-
viuu dana ovoga spravne hvalit sa svom modi.
G. Palmotid 1, 22. Ako daklo Duh Svoti fali
viSe mliko, to jest nauk stvari poti'ibitijo za spa-
seno, vidi, jesi li ,excu8abilis'? F. Lastri6, od'
16. Kalit svoju domovinu. V. Dosou ;i2a. Pri-
mnogo fujaise ovi obifiaj. J. Matovic 157. Faleci
syrh svpga manastir Hopovo. D. Obradovii, ziv.
75. Hvali more a dr^i so glavice! Nar. posl.
vuk. 841. Hvali more, drz' so kraja. na Rijcci.
F. Piloj)i6. i u Dubrovniku. P. Budmani. Bijela
dauka na uranku iivalo. Osvetn. 4, 30. — b)
Hubjekat moie biti sto drugo. aa) ono cim se
hvali, n. p.: aaa) usta, jezik. Hval'te me, usta,
ne ostala pusta! Nar. posl. vuk. 341. — Jezik
je kano med, Boga fali. S. Margitic, fal. 254.
Jedini nam jazik klade, sama Boga nek bi hvalio.
J. Kavanin 35f)i'. Jezik psuje kadkad koga, ali
opet fali Boga. V. Dosen 86*. — bbb) pjesma.
Kad ih hvali vele pjesan, ja cu vrli nih biti tri-
jezan. J. Kavanin 85*. Koga hvalu toke vrste
talijauske pjesni. 132i>. — bb) metaforicki, djelo,
radna s koje ko zasluzuje hvalu. Redovnika koga
fali pravetnost zivota, nauk i sud. J. Matovic
261. — c) kad se izrice uzrok hvajer'ui, ovaj moie
biti: aa) u ace. s prijedlogom za. Mi. znamo i
cuje se po vsehb zem}ahb veliki tvoj razurat i da
si umelb vtzda dati sebi dobri svett i mnozemu
inemt i za to mnogo hvalimo. Spom. sr. 1, 51.
(1403). Da ga |udi fale za hegovu lipotu. P.
Posilovic, evijet. 147. — bb) u gen. s prijedlozima
radi (zarad), cijeca ltd. Faleci nega zarad oso-
bitoga nauka. A. Kanizlic, kam. 6. I on narol
dalmatinski cijeca bojne vrhe sile hvali. J. Ka-
vanin 275i>. — cc) u gen. s prijedlogom od. Hva-
liti drugoga od grijeha smrtnoga smrtui jo grijeh.
A. Komulovic 1 9. Ako si hvalio druzijeh od
kogagod djela bludnoga. B. Kasic, zrc. 65. Bit
jili cuo hvalit od lijepa govorenja. I. Drzic 113.
Fale nega od koliua, od desnice i mudrina. V.
Dosen 35*. — dd) u instrumentalu. Ti ne fali
vridnostjom tezaka koji ne zna seb' nacinit svaka.
J. S. Rejkovic 42s>. — ee) u ace. s prijedlogom
kroz. vidi primjer iz narodnijeh poslovica kod
3, a. — ff) n podlozyioj recenici s konjunkcijama
da, sto. Jedni hvale da je moguc. J. Kavaiiin
o5*. Koju on odrisi, faleci jo da jo mnogo ju-
bila. J. Banovac, razg. 138. Jos negova fale
dida i davnega sukundida, da su bili sokolovi.
V. Dosen 35'J. Meni fale ove dvore, da su dvori
samotvori. Nar. pjes. vuk. 1, 63—64. Vale Marka
da je dobar junak. 2, 31)0. Tebo fali sva tvoja
krajina da si dobar junak na mejdanu. 3, 384.
— Hvalim, sto si cudi mile i naravim tiha i
blaga. G. Palmotic 2, 384. Vala falit krvoloka,
mnogo krvi sto poloka. V. Dosen 164''. Satir
fali Slavonca sto se je pobojsao. M. A. Rejkovid,
sat. H5!^. d) uzrok je hvalenu na drugi nacin
izrccen, kad se kaze kao sto (u kojoj osobini,
radi koje osobine) ko se hvali. to se izrice: aa)
drugijein objektom s adverbom kao. Svak te hvali,
svak to slavi ko viteza najbojoga. G. Palmotic
1, 299. — bb) prijedlogom za s ace. Za junake
svak ih hvali. J. Palmotic 233. Neprijate|a hvali
svoga naj bojega za junaka. 369. — e) moze se
izreci cim se hvali, nacin kojijem se hvali (go-
vorom, pjesmom, ustima, pismom, hvaloin itd.):
aa) instrumentalom. Oiii tri kako jednimi ustmi
hvajahu i slav|aha i blagosivjahu Boga. N. Ra-
nina 18''. dan. 3, 51. Svi te glasom hvale do
ueba i ctuju. P. Hoktorovic 63. Ki dozeje svojo
razlikim i naresonim govorenjera ca vec mogu
hvale. P. Zoranic i*. Radi pohvala kojimi liu
liva|ai^e. B. Ka^id, is. 90. Nut' ca sam kupila,
hval'te me hvalami, jesam li umilaV D. Bara-
kovi6, vil. 341. Kako ih papa pismom hvali u
pocetku od brevijali. J. Kavanin 125'>. Puk ovi
ustma fali mono i stuje. F. Lastric, tost. 275''.
Sali Salom, hvali hvalom, a ne tici rukom. (Z).
Poslov. dani6. 120. — bb) prijedlogom u s loka-
tivom. Sladko u pjesnah hvali i huli. J. Ka-
vanin 180''. — cc) prijedlogom u s akuzativom
(samo 0 glasu). Zukom truba} mnozi' ava go-
spodstva i ubozi hvale u priglas Gospodina. J.
Kavanin 524*'. Neka svaSto u glas Boga hvali.
Osvntn. 3, 25.
b. probare, sa slabijim znacencm nego je pre-
dastie, odobravati. Zelim zuati, hvalite li misli
HVALTTT, 1, b.
745
HVALITI, 3, a.
moje. G. Palmotic 1, 339. vidi i u Vrancicevu,
Belinu , Bjelostjencevii rjecniku. — amo mogu
spadati i ovi primjeri u knjima je glacjol nega-
tivan: Te odluke ja ne hvalim. G. Palmotic
1, 58. Od onijeli roditeja ja ne hvalim misao ni
svjete. 1, 150. Zakou crkveui to ne hvali. Ant.
Kadcic 134.
c. cijeniti. Sta hvali§ ovaj ,^un ? L. Lazai-evic.
d. po tome sto se kod pozdrava obicno Bog
livali (vidi a, a) bb) i 2, a, b)), ima u jednoj
narodnoj pjesini hvaliti kome dobro jutro sffl zna-
cenem: pozdravjati. Cobanici dobro jutro hvali.
Nar. pjes. petr. 2, 48.
e. gratias agere, znaci sto i zahva)ivati. kao
kod ovoga glagola uzrok zohvajivana moze se iz-
reci supstantivom u loc. s prljedlogom na Hi u
ace. s prijedlogom za ltd., Hi podloznom rece-
nicom s da, sto, jer itd. — Izmedii rjecnika a
Bjelostjencevii (hvalim za dobro ,ago gratias'), it
Voltigijinu (,ringraziare' ,danken'), u Danicicevu
(, gratias agere').
a) prdaz^io. objekat je onaj (u svijem primje-
riiiia Bog) kojeimi se zaltvcijuje. Ktde cujemo da
su zivi, livalimo Boga na nihb zivotu i jesmo
mnogo veseli. Spom. sr. 1,47. (1403). Da bi na
torn daru nega iz srca hvalile. B. Gradic, djov.
116. Tebe hfalim na svemu dobru, koje mi si
ucinio. Azbukv. 1090. 18. Falise Boga na ovome
daru. A. J. Knezovid 12. - Hvaju Boga ero
vidih svitlo lice tvoje. Aleks. jag. star. 3, 318.
Fall Boga, sto nije opaka. M. A. E,e|kovic, sat.
Gla. — u ovijeni primjerima recenica, u kojoj
se zahvajuje Bogu, umetnuta je u govor bez sin-
taticke sveze, isporcdi kod hvala, d, c) aa) bbb),
i cc). I, valimo Boga, nismo ucinili ni do sade,
ni, dao Bog, otsele nevere nijedne. Glasnik. ii,
3, 113. (1708). Nije mlogo izaslo ni godine ni
bremena, Boze, falimo te! Nar. pjes. bog. 175.
Da falimo cara nebeskoga ! mi dvorismo cara od
malena, od malena pake do golema, ne mogosmo
dobra izdvoriti. Nar. pjes. vuk. 2, 158.
b) u jednom pjrimjeru nosegn vremena (jlagol
je prelazni, ali je objekat uzrok zalivajivanu, a
kome se zahva^uje stoji u dat. A Bogu se moli,
pa mu hvali suncevo grijane. Osvetn. 2, 24.
c) neprelazno. kome se zahvalnje stoji u dat.
Vazda hvali i zahvajuje Bogu. Korizm. 67''. U
komu (betegu) ne pristrasi se, nego stvoritejn
hva)ase svomu. F. Glavinic, cvit. '28 1*. Mornari
suze taruci veselo Bogu hvajahu. 402'J. Hvalim
za lip pomen milosti tvojoj. P. Vitezovic, odil.
70. Za tim fall i tvojoj gospodi. M. A. Rejkovic,
sat. H5I'. Knigu cita, drugu pise jasnoj sestri i
carici, veseli se i savise fall nebu i bozici. J.
Krmpotic 70, — Za to veselimo se i za to Bogu
hvalimo. Postila. S4^. Lipo vam hvalise za skrb.
P. Vitezovic, odil. 10. Falimo ti, Gospodine Boze,
za sve tvoje darove. Pisanica. 71. Fali na svi(]i,)
stvarif^/ij bogu. A. J. Kn«zovic 219. Fala, rode
milostivi! ja vam falim, blagodarim na vasemu
lopom daru. Nar. pjes. vuk. 1, 148. — Gospo-
dinu Bogu hvalim da mi je pameti dal. Mon.
Croat. 219. (1527). Pa se htjese i Bogu moliti,
da mu hvale sto se dobro hrane. Osvetn. 1, 19.
d) u ovijem se primjerima ne moze znati, jeli
prclazno Hi neprelazno. Veoma hvalimo v. m.
ua vasemu docekaniju. Mon. serb. 560. (1618).
Metim toga, brate, hvalim na jubavi. M. Kuha-
cevic 78. ,Necu hvaliti, zelim vratiti' (rece po-
casceni). u Lici. V. Arsenijovic.
2. pasivno.
a. hvajen se shvaca u prnvon smislu kao par-
ticip. a) uopce. Od mene hvajena u sve ces bit
hvale, o vodo studena. D. Ranina 22^. Tko bi
mnil, hvajena ti ka si dobrotom, da vjera zdru-
zena nije s takom lipotom. 24*'. Hvajeno nikada
nije dobru tezaku, da lozu pribada na pritku ne-
jaku. 27a. Tilo Isukrsfca... vazda klanano, hva-
jeno. F. Parcic 85. Hvajone jagode, prazne ko-
tarice. Nar. posl. vuk. 341. — b) o Bogu, cesto
kao imperativ : hvajen budi, Hi optativ : hva|en
bio Hi samo livajen. Visni Bog hva}en bio. M.
Drzic 26. Hvalen Bog pravedni. 478. Hvajen
budi Bog. Anton Dalm., nov. test. 2, 121''. Ipetr.
1, 3. Sinu Bozi, budi fajen! M. Divkovic, plac.
29. Hvajeu Bog veliki ki danas, dopusti, u oghu
zmaj priki da zivot svoj pusti! G. Palmotic 1, 86.
Budi fajeno prisveto trojstvo. I. Grlicic 269. Bla-
gosov|en ti jesi, Gospodine Boze, i fajen. J. Ba-
novac, blagosov. 175. Isukrst biva u vike fajen.
271. Fajen budi Bog! A. Kanizlic, fran. 244.
Tutu budi Boze fajen i z Marijun navek. Amen.
Nar. pjes. mikul. 139. — znacene maze biti kao
kod 1, d, a). Jestb rannikt. nekoliko, hvajent.
Gospodb Bogf. ! ne odt smrLti nedani.. Spom.
sr. 1, 96. (1409). — vrlo cesto kao pozdrao, vidi:
,Hvajen Isus !' govore krscani kad se sastanu
mjesto : ,Pomozi Bog'. I na to se odgovara u Sla-
voniji: ,Navik arain!' a u Dalmaciji: ,Vazda i
Marija'. Vuk, rjecn. 803''. u Dubrovniku: Hvajen
Bog! i cesce: Hvajen Jezus! a odgovara se: Vazda
budi! vidi i: ,FaJen bog!' , Vazda budi!' Nar. prip.
mikul. 9. (ovaj pozdrav: ,HvaJen Jezus!* , Vazda
budi!' po onome sto se cita u B. Zuzeri xi, bio
bi uvea sam B. Zuzeri prosloga vijeka).
h. hvajen se shvaca kao adjektiv , te prema
tome ima i adv. hvijeno.
a) kao adj. hvajeu maze znaciti ne samo: ko-
jega hvale, nego i: koji zasluzuje hvalu. Ta za-
vidosc ni zla nego dobra i hvajena. Korizm. 36''.
Ter jedne rad zene, ku sluzih i slavih, sve misli
hvajeno u zabit posta.vili. D. Rahina 147». Na
nacin hvajeui neka se potraje ovo, jur sto meni
zivota ostaje. 147"^. Nije stvar hvajena, takoj
se rvati. S. Gucetic 206. Primat goste hvajeno
je. G. Palmotic 1, 264. Otajnos tva hvajena. P.
Kanavelic, iv. 320. Ovu fajenu knigu. A. Ka-
nizlic, kam. IX. Uzrok hezino fajene brige. 19.
Kako bijezi fajeni Fleuri. 69. Ovo fajeno uz-
drzane od zena. 211. Tako jasni i fajeni grad,
kakvi je Carigrad. 422. Kad Jurasa razumise
Turci Arnauti fajeni junaci. And. Kacic, razg.
294*. Po fajenomu naeinu. I. J. P. Lucie, nar. 16.
b) adv. hvajeno. — Izmedu rjecnika u Mika-
^inu (,laudabiliter, laudate'), u Belinu (,gloriose'
35 1''), u Bjelostjencevii, (hvajeno, slavno , laudate,
laudabiliter'), u Jaiubresicevu (kajkavski hvaleno
,laudabiliter'). aa) nacinoin koji se hvali, koji
ireba hvaliti. Naslodovanja hvajeno nasledujuci.
Mon. Croat. 100. (14U6). Dim da bih se hvajeno
s zivotom rastala. D. Zlataric 30''. Ovdi je zi-
vila hvajeno zadosti. 91^ Tko se hvajeno prido
za zivjoti vas samu sebi. I. Dordic, ben. 94. La-
tin! ne samo vrstno nego i vele fajeno posvecuju
u prisnu. A. Kanizlic, kam. 536. — bb) u Bje-
lostjencevu rjecniku: hvajeno, oholno, hvastavo,
odvise livalno ,jactanter, inani ostentations, in-
solenti ostontatione'.
3. sa se.
a. pasivno. Slavne gospode i krajice kih liposti
jos se hvale. I. Gundulic '231. Gdi se Bog nas
slavi i hvali. I. Akvilini 68. A ti, Marte, no
zapusti tvoje judi, noprijateje sad povali, da se
ime tvoje hvali. P. Hektorovic (?) 85. Kad so
Bog fali. A. Bacic 53. Jer s nima (ovakim mo-
litvama) ne fali se (Bog), ve6 pogrduje se. J.
Banovac, razg. 22 — 23. Kada tko zarad receni
oce da se fali i postuje od drugije. F. Lastri6,
HVALITI, 3, a.
746
HVALIV
ned. 161. Neka se fali priveliki Bog. A. Ka-
nizlic, fran. 204. Po nirna moze se mogucstvo
Bozje faliti. F. Matic 12. KJusina se stara fali.
V. Dosen v. Molitva, koja god je va}ana i dobra,
vazda se po noj Bog fali. B. Leakovic, gov. 12-5.
Postuje so i fali se Bog, kada se uzima za svi-
docanstvo. 286. Kou se kroz dlaku ne hvali
nego kroz brzinu. Nar. posl. vuk. 150.
b. refleksivno.
a) Jwaliti soma sebe. — Izmedu rjecnika it Mi-
kalinu (hvaliti se i faliti se, hvastati ,jacfcare se,
ostentare, eferre, vonditare se, glorior'), u Belinu
(,de so ipso praedicare' 728''; , glorior' 75 1 b), u
Bjelostjencevu (.jacto me magnifice'), ii Jambre-
sieevu (hvalim se oholno ,ostento, jacto'), u Stii-
licevu (igloriari, de re aliqua se jactare'), a Vu-
kovu (,sich loben, rulitnen, prahlen' ,se laudare'),
u Danicicevu (.gloriari'). a) hvaliti sama sebe Hi
iiopce Hi s kakva osobita uzroka sto se razumije
po smislii. Mtne hvaliti se da ne budetb. Mon.
serb. 74. (1302—1321). Ki se hvalo, kada zlo
iicine. Narucn. 8Vk Ako ulovis, ne hvali se, da
ne izgubis noseci. (D). Poslov. danic. 4. Hvali
se, krosno, er te imam prodat. (D). 27. Ne hvali
se, er susjede imas. (D). 72. Oni koji dodu
prid misnika, te se fale, a ne da se osvadaju.
P. Lastric, ned. 96. Niki kao faleci se i pono-
seci veli: ,Pomislio sam zlo; al' nisam, fala Bogu,
ucinio'. 383. Podi s Bogom , ne fali se vise !
And. Kacic, razg. .57^. Doklen )ube, dotlen vjeru
daju, kad ne }ube, druzini se fale. Nar. pjes.
vnk. 1, 389. Ona braca sto se dobro fale. 3, 162.
Ko se hvali, sam se kvari. Nar. posl. vuk. 156.
— moze se izreci kao sto se ko hvali (isporedi
1, a, dj). Falis se za vrsna. M. Radni6 .5i)a. Svi
se fale za dobre junake. Nar. pjes. vuk. 2, 271.
— b) izrecen je uzrok radi cega se ko hvali. aa)
to moze biti supstantiv: aaa) u instrumentalu.
Ott hvalestiht se svojeju siloju. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 205. Svaki mjestora i pouarom svom
se hvali. J. Kavaiiin 483». Neka se fale svojom
mudrinom: doci ce sat, kada ce poznati svoju
budalastinu. F. Lastric, ned. 188. Idite se faliti
takom virom. test. 67a. Oudno ti si zadobio!
imat (^es se cim faliti. P. Knezevic, muk. 42.
Svak se hvali bratom ol' sestricom. Nar. pjes.
juk. 52. Daj me, majko, na daleko, neka ti se
rodom hvalim. Nar. posl vuk. 50. atno moze
spadati i ovoj primjer, ako u nemii sto stoji irij.
instrumentala: Sto se fali zvijezda dauica, sto
se fali, to joj i Bog dao. Nar. pjes. vuk. 1, 155.
— i (JTijeskom s prijedlogom s. AT prozdori s tim
se fale, kad u sopri sve privale. V. Dosen 172i>.
Ne vali se, beze, s docekanem. Nar. pjes. vuk.
2, 355. — hhb) u gen. s prijedlogom od. Jesi li
se kada hvalil od lipoto? Narucn. 86'. Ki se
hvajase od blaga ko bise skupil. Korizm. 58a.
Uzamai bridak noz, dodi me zakoji; ter so ce§
od toga po druzbi hvalit moc, kako si jednoga
cinila na smrt doc. N. Najeskovic 2, '.)4 Ako
.se hvali od prigriSonja. S. l^udinic, ispr. 69. Ako
si se hvalio od kojijeligodir roconijeh grijeha. B.
Kasic, zrc. 67. A osta mogu se faliti V N. Pa-
likuia 37. Ter se fale od nihovih zloca. J.
Hanovac, pred. 9. — ccc) u gen s prijedloiiom
svrhu. Kako je stvar u sebi volika oli maiaua
svrliu kojo so fali. M. DobretiA 202. — d<lil) u
ace. s prijedlogom na. Ko se godi na 'J'odora
fali sramotaii jo svaki se vradao. Niir. i)jos. vuk.
2, 494. Svaki s' fali na deset Kalvina, Adnad
fali s' na ptnaest. 3, 558. — bh) uzrok je iz-
recen saniijem rijccima onoga koji .se hvali. Fa-
lile 80 tri delijo mlado: ,Da nam o6o dopustiti
care, riega bismo osvofcili lipo'. And. Kaci(S, razg.
124a. Falila so prelijepa Ana: ,Nema dvora sto
baba mojega'. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Petar se
gradu falio: ,Ne (nije) ]epse |ubi od moje'. 1, 64.
Falila se zvijezda dauica: ,Ozenicu sjajnoga mje-
seca'. 1, 155. Drag' se dragoj na vodici fali:
,Draga moja! mene zeni majka'. 1, 265. — ec)
uzrok je izrecen podloznom recenieom s da. Ono
bi so sved hvalile, da naj bojo vitezove na boju
su pridobile. (x. Palmotid 2, 396. Tor so hvali,
podstaviti da bi smio vas svijot lako. J. Ka-
vaiiin 242*'. Hvali se, da mozo razoriti crkvu
Bozju i opet u tri dui sagraditi ju. M. Lekusic,
razm. 74. Da se jedan covik fali, da nije nigda
tudega druga pozna'. J. Banovac, razg. 108. Fa
leci se, da su im u kriposti negovoga imeua da-
hovi necisti poslusai. E. Pa vie, ogl. 571. Turciu
fajase so viso puta, da on moze ... M. A. Re|-
kovic, sabr. 9. Faleci se i sokoleci, da ce mu
odsici glavu. And. Kacic, kor. 327. !^ubica se
sama fali, da je cvijet na 'vi svijot naj glavniji
i naj Jepsi. Nar. pjes. vuk. I, 2i6. Jos se fale
da ti ogak svale. 1, 638, Ti se valis da si dobar
junak. 2, 360. Pa so Mujo prod Turcima fali
da c' izgubit Radojev-Savica. 4, 128. Ja cujem
da se ti hvalis da mozes dovesti gvozdena co-
veka. Nar. prip. vuk.^ 2 11. — dd) uzrok je iz-
recen infinitivom (samo kad se subjekat hvali da
moze Hi hoce sto uciniti). Na stremeni su obje
stale, i ako ne izda mnoga sila, udarcom se jednim
hvale svrhu donijet bijenja toga. I Gundulic 34().
— ee) uzrok je izrecen podloznom interogativnom
recenieom. Pak se vali gradu Beogradu sto si
junak danas zadobio. Nar. pjes. vuk. I, 599. Pa
se vali tridest kapetana sto je koji robja narobio.
2, 348. Da so vali Turcim' Udbihanim' kakvoga
je roba zarobio. 3, 121. Te se vali sta si za-
dobio. 3, 272. Kad se car pred gospodom stano
hvaliti kakav je lijop grad nacinio, vila ga pre-
kori. Vuk, ziv. 234.
ji) premda je oblik refieksivni, znacene je kao
kod aktivnoga glagola. moze se shvatiti i kao su-
protno glagolima tuziti se, zaliti se. a) uopce.
Mnogo so namb hvale nasi trbgovci jort imi> si
vBzda bilb i jesi prijatejb. Spom. sr. 1, 10. (1397).
Sada se hvali, da su dali. Mon. croat 128. (1486).
I vi, cistocu i istinu ki u srcu uzdrzite, hvalite
se i slavite u milomu Gospodinu. I. Gundulid
196. Nevjesta so bani i veoma fali da j' postono
hrani ne gospodar dragi. Nar. pjes. vuk. 1, 355.
Fali mu se care za darove. 3, 79. Tudinu se
hvali a svojemu se pozali. 322. — b) sto bi bio
objekat kod aktivnoga glagola stoji: aa) ii in-
strumentalu. Vbzda ni se su hvalili trbgovci
tvojomb dobrotomb da iht si Jubilt. i sbbjudalb.
Spom. sr. 1, 43—44. (1402). Mi se gospodbstvom
ti hvalimo, jert odb postaubja bojega poctenoga
suseda i prijateja nesmo imali koliko gospodbstvo
ti. 1, 97. (1409). Kako se hvali Vli.kcemi. i ne-
govoiub opcinomb jerb su Judijo dobri i liemu
verni. 1, 145. (14L9). Volika jo tva dobrota,
svak se od nas liome hvali. G. Pahuotic 1, Ki.
Yazda se ja hvalim vasijom svjetima. 1, 33(>.
Nime ubozi hvalice so. P. Kanavolic, iv. 471
Car falio bi se i dicio svojim mestrora. A. Ka
ni^lic, kam. 6i)l. — Kruto so hvale z recenim
opatom, da za lie moli. F. Glavinic, cvit. 360.
— bb) u he. s prijedlogom o. Poznajem vasu
dobru voju, za koju .so o vama hvalim Maco-
donciraa. Vuk, pavl. 2kor. 9, 2. — cc) u acc.
s prijedlogom na. — u naSe vrijeme ii Dubrov-
nikii. ,Svak so na liega hvali'. ,Ne mogu se na
to niuialo hvalit'. P. Budiuani.
HVALIV, adj. vidi hva}iv. — U jednoga pisca
XVI 1 1 vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
HVALIV
747
HVAi;.TV
hvalan). Faliv obicaj i svet. Blago turl. 2, 48.
Jest sa svira tim falivo sluzit se od cine i svita
jikara. 2, 58.
HVALNOSLUZENE, n. djelo kojijem se hvalno-
duzi. — U Voltigijinu rjecniku i u Stulicevu:
jCaeremonia, ritus'. — nepouzdano.
HVALNOSLUZITE:^, m. u Stulicevu rjecniku:
.maestro di ceremonie' ,caeremoniarum praeses'.
— sasma nepouzdano
HVALNOSLUZITE^AN, hvalnosluzite|na, ad.j.
u Stulicevu rjecniku: ,ad caereraonias pertinens'.
— sasmn nepouzdano.
HVALNOSLUZITEJ^NIK, m. u Stulicei'u rjec-
niku: 1. ,caeremoniarum praoses'. 2. ,caereino-
niarum codex, rituales libri' — sasma nepouz-
dano.
HVALNOSLUZITE^SKI, adj. u Stulicevu rjec-
niku uz hvalnosluzitejan. — sasma nepotizdano.
HVALNOSLUZITE^STVO, n. u Stulicevu rjec-
niku: ,caeremoniarum praesidis muiius'. — sasma
nepouzdano.
HVALNOSLUZITI, hvalnosluzim, imp/, po-
hvalnijeni i ujudnijem rijecima s kim (objektom)
govoriti, castiti qa rijecima. — U Voltigijinu
rjecniku: ,complimentare , eirimoniare' ,h6fiich
be^egnen, ehre erweisen'. — nepouzdano.
HVALNOST, /. vidi zahvalnost. — U nckijeh
pisaca xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,gratiarum actio'). Falnosti prikazujem tebi.
J. Banovac, prisv. obit. '22. Duzui smo Bogu
davat falnosti viche. F. Matic 87.
HVALODANE, n. djelo kojijem se hvaloda. —
U Stulicevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz
hrevijara. — nepouzdano.
HVALODATI, hvalodam (hvalodadem), pf. dati
hvalu, hvale (vidi hvala, d, bjj, zahvaliti. — U
Stulicevu rjecniku : ,gratias agere , gratias re-
pendere' s dodatkom da je uzeto iz misala. —
nepouzdano.
HVALODAVANE, n. djelo kojijem se hvalo-
daje. — U Stulicevu rjec.mku. — nepouzdano,
HVALODA VATI, hvalodajem (hvalodavam),
impf. hvalodati. — U Stulicevu rjecniku: hvalo-
davati, hvalodavam, a praes. hvalodajem kod
hvalodati s dodatkom da je uzeto iz misala. —
nepouzdano.
HVALOJE, m. ime musko — xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu. Hvaloje. Dec. hris.
.5 i jos na nekoliko mjesta. Priseli krajevi.stvo
mi Hhvaloja. .59. I Hbvaloju sestricicb. 60. Hva-
loje. Glasnik. 15, 30.3. (1348?)
HVALOJEVIC, m. prezime po ocu Hvaloju. —
xiv vijeka. Beroje Hvalojevict. Dec. hris. 6. 73.
Hvalojevict Bogoslavt.. loi.
HVALOPJENE, n. djelo kojijem se hvalopoje.
— U Stulicevu rjecniku s dodatkom, da je uzeto
iz hrevijara. — nepouzdano.
HVALOPJETI, hvalopojem, impf.pjcmti hvale.
— isporedi hvalopjevati. — U Stulicevu rjecniku :
,in laudem alicujus canere, dicere' s dodatkom
da je uzeto iz hrevijara. — nepouzdano.
HVALOPJEVATI, hvalopjevara, impf. u Stu-
licevu rjecniku uz hvalopjeti. — nepouzdano.
HVALOPOHLEPAN, hvalopohlepna , adj. u
Stulicevu rjecniku : ,ambitiosus in plausum'. —
nepouzdano.
HVALOUZDAVANE, n. djelo kojijem se hvnlo-
uzdaje. — U Stulicevu rjecniku s dodatkom da
se nahodi u pisca Lastrica (?). — nepouzdano.
HVALOUZDAVATI, hvalouzdajem (hvalouz-
davam), impf. uzdavati hvalu, hvale. — U Stu-
licevu rjecniku : v. hvalodavati s dodatkom da se
nalazi u pisca Lastrica (?). — nepouzdano.
HVALOV, adj. koji pripada Hvalu. Hvalov
rukopis. D. Danicic. star. 3, L
HVALOVANE, n. djelo kojijem se hvaluje. —
U Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
HVALOVATI, hvalujem, impf. u Stulicevu
rjecniku: v. hvaliti. — nepouzdano.
HVALOVIC, m prezime po ocu Hvalu. — xv
vijeka, a izmeitu rjecnika u Danicicevu (Hva-
lovict). Juraja sina brata Braiilova Bogise, koji
se zovo podretomt Hvalovich (prije toga na istoj
strani ima: Sinovact kneza Brajila Tezalovica.
Juraj Bogisict, a Bogisa se je zvao (u) dvoru
vojevode Radosava prekoromt. Hvao). Mon. serb.
544 (xv vijek).
HVALOVEIJEDAN, hvalovrijedna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: ,laude dignus'. — nepouzdano.
1. HVA^EN, adj. vidi kod hvaliti, 2, b.
2. HVA^EN, m. ime musko. — Na jednom
mjestu XV vijeka i otale u Danicicevu rjecniku:
Hvajens. Po Hvajenn Radosajicu. Spom. sr. 2, 79.
(142.3).
HVA^ENICA, /. pozdrav, vidi kod hvaliti,
2, a, h). — U nase vrijeme u Bosni. Nima tucak
hvajenicii viknu, oni liemu zdravjem prihvati§e.
Nar. pjes. horm. 1, 318.
HVA^ENO.ST, /. vidi hvala (uprav osobina
onoga koji je hvajen). — Na jednom mjestu xvii
vijeka. O prislatki i prihlagi Je.suse, kolika se
tebi j^octovanost i od hvala uzdanost s vjeko-
vj(!tora hvajenosti ima dati! B. Kasic, nasi. 248.
HVA:^EN0VIC, m. ime mjestu. — Prije na-
sega vremena. Hvalenovict.. S. Novakovic, pom.
149.
HVAVENE, n. laudatio; gloriatio. — Stariji
su oblici: hvajenije, hvajenje.
a. djelo kojijem ko hvali. — Izmedu rjecnika
u Mika^inu (hva|enJ6, pohvala ,laus, praeconium*),
II Belinu (hvajenje ,laus' 442^), u Bjelo^tjencevu
(kajkavaki hvaleiie , laudatio, approbatio, elogium'),
u Jamhresicevu (hvalehe lepo drugoga ,elogium'),
u Voltigijinu (hvalene uz hvala) , u Stulicevu
(,laus, laudatio, commendatio'), u Vukovu (,da3
loben' , laudatio'). Dike ter hvajenja presvetoj
Juditi . . . hocu govoriti. M. Marulic 7. Kim
tvojoj liposti umnozas hvafenja. 100. Tasce hva-
|enje ne dojde iskati. 200. Tko godi ne haje
judjikoga hvajenja. P. Hektorovic 42. Tko bude
strpjenje u tugah imati, oda svijeh hvajenje Jiidi
ce imati. N. Dimitrovic 11. Ne poholi se fa-
}enem judskijem. M. Kadnic, pogr. 13''. Jest za
fajene Job, jerbo bijase dobar. 313''. Hvalenja
mu daj ueizmirna. A. Vitajic, ist. iSl''. Nasto-
jati u hvajonju i slavjenju. 516. Zazivati puk
na radosno Boga fajeiie. F. Lastric, svet. 34''.
b. djelo kojijem se ko sum hvali. — Izmeda
rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski hvalene ,jac-
tatio') i u Danicicevu (hvajenije , gloriatio'). Ve-
leiecivoje hvajenije. DomentijaniJ 153. Takovi
ce se mojem hva}enu i dicenu kao bezumnora
posmejavati. D. Obradovic, basn. 400.
HVAJ^EVINA, /. u pisaca nasega vremena:
Danak sto ga vrhovni vlasnik ima pravo iskati
katkada od novoga vlasiiika koristovnog zove
se, ako preinaka biva za zivota, hvajevina (po
lat. laudemium). Grad. zakonik. 2, 229.
HVALIV, adj. laudabilis, kojega treba hvaliti,
koji zasluzuje hvalu. — isporedi hvaliv. — Od
HVA^IV
748
HVASTALAC
xviu vijeka, a izmcdii rjecnika u Belinu 428^
i u Stulicevu (v. hvaliv). Sauio sebe imenujes
gdi je dilo hvajivo. A. d. Bella, razgov. 40. Da
pijanstvo i bludnost jesu stvari dobre i fajive.
Blago turl. 2, 193.
1. HVAO, m. vidi Hval.
2. HVAO, vidi nahvao.
HVAOKOVIC, m. prezime (stariji bi oblik bio
Hvalkovic). — xv vijeka. Ivan Hvankovic. Mon.
Croat. 117. (1478).
HVAR, Hvara, m. 4>f'<nng, otok u Dalmaciji
(lot. Pharos i Pharus, tal. Lesina) i grad na
nemu (u jxjznije doba lat. Pharium) ; kod nekijeli
pisaca razlikvju se dva f/rada: Stari Hvar (Stari
Grad, tal. Citta Vecchia) i Novi Hvar (tal. Le-
sina). — Akc. kaki je u gen. sing, taki je i u
ostaiijem jjadezima, osim nom. i ace. sing. —
Postaje od grcke Hi od latinske rijeci; glas f
kojega u prva vremena nije bilo u nasem jezikii
promijenio se na hv; od xvii vijeka (u primjeru
XVI vijeka:- Grade ke su onuje Fara. S. Budiiiic,
ispr. 133, Far je tijesno izmcdu Italije i Sicilije,
tal. Faro di Me.ssina) opet se kaze i Far, vidi
prinijere Divkoviceve kod Hvaranin i naj zadni
primjer uvdje. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mikajinu (Hvar, grad u Dalmaciji , Pha-
rium'; otok u Dalmaciji .Pharos, Pharia'), u Be-
linu (, Lesina, citta della Dalmazia' ,Pharium'
434=*), u Stulicevu (Hvar, grad stari od Dalma-
cije , Pharium'), u Danicicevu (,Hvarb', ostrvo iz-
medu Braca i Krkra (Korcule) koje na kartama
pisu i jLesina'). a) otok. Kako to ni pisa her-
eegovf. knezfc sh Hvara. Spom. sr. 1, 8-i. (1407).
Sto namh pisete za Kakri. i Hvart. 1, 116. (1413).
Za Hvarom je Brae. (D). Poslov. danic. Irt2.
Hvar, Korcula, Rab, Cres, Veja. J. Kavaiiin 137''.
Korcul ribni i Hvar vini. 183t>. Brae, Vis, Hvar
oslobodi. 185a. b) grad. Grad Hvar. M. Ve-
tranic 1, 205. Dragi Hvaru moj ! 1, 208. Sad
me Vis, sad Stari, sad ima Novi Hvar. H. Lueic
268. I Stari Hvar ovi, u kom se porodi, ozalosti
i Novi. P. Hektorovi6 61. U Starom Hvaru prvi
dan miseea luja. 6!). U Hvaru na 16 novembra
1541. 75. Da s' pisal ti Petri pjesnieu u grad
Hvar. N. NaJeSkovic 1, 307. Slave je tvoje Hvar
novi pun, i stari. I, 335. Prvi i blizi grad u
diki glasoviti Hvar se broji. J. Kavanin 137''.
Hvar, Far , Lesina'. Eepert. dalm. 1872. 18.
HVARANIN, m. covjek iz grada Hvara Hi
s otoka Hvara. — plur.: Hvarani. — Od xvi
vijeka Petre Ektorovic Hvaranin. P. Hektorovic
65. Anibal Lucij Hvaranin. B. Kasic, rit. xviii.
Ja })op Nikola Faranin primenkom Jurjevid. M.
Divkovic, zlam. 5. Ti s' vele scinen od HI'arani.
M. Gazarovi6 142'>. Hvaranom se stnp naj visi
pripado. I. Ivanisevic 383. Hvarani Dahiiatini
naseli.se otok Vis. P. Vitezovie, kron. 17. Ostavi
ju Faranin vojvoda. Nadod. 124.
HVARCICA, /. (obicno .se kaze farcica), suvrst
smokve; diija je, zelenija i tvrda nosto od bj"lice
(s otoka Hvara). — na Bra6u. A. Ostojid.
IIVARKJ, m. jjrezime. — xvi vijeka. Matij
llvari6. Mon. croat. 200. (1512).
1. IIVARKA, f. zensko ce^ade iz grada Hoiira
Hi s iduka Hvara. — Od xvii vijika. Costita
livarka vil. V. Zanbon m D. Barakovic, vil. 362.
2. HVARKA, /. Hvarka, vrsti vinove loze bi-
jela i crna gro?-da (u Dalmaciji, Danilo). B. i^ulek,
im. 112. — .s otiika Hvara.
HVARKOVIO, m. prezime. — II jednoga pisca
XVIU vijeka. Cuj de i mile iivarkovide, muie u
rati i u miru. J. Kavaiiin 119b.
HVARSKI, adj. koji pripada Hvara (otoku Hi
gradu). — Od xii vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (hvartskyj). Plikt bractski i hvarLski.
Starine. 13, 206. (ll8o). Kt banu hrtvanskomu
(Danicic, rjecn. 3, 410, misli dn je pogreska i
da treba citati ,hvarfcskomu', ako ne ,hrtvatb-
skomu"). Spom. sr. 2, 25. (1369 — 1376). Pridi.
ottcemF. ligatorab biskupomt hvartskimt. Mon.
Serb. 4.50. (1451). Mai-in Gazarovic hfarski vla-
stelin. M. Gazarovic viz. Gospodina Petra hvar-
skoga biskupa. Michelangelo, iv. Biskupu hvar-
.skomu . . . vladici braskoj, sibenskoj i hvarskoj . . .
I. Ivanisevic 6. Vlastelina hvarskoga (bice s stam-
parskom grijeskom). 323. Tako i hvarski spijo-
vaoci u Robiiii i Eibanju. J. Kavanin 162''. Na-
vali Hvarski Dmitar i na grade i na poja. 243' .
U farskom otoku. And. Kacic, kor. 411.
HVASKANE, n. vidi hvastaiie. — U jednoga
pisca iz Boke kotorske xviii vijeka (s f nvj. hv).
Ne cuti faskane sto donose zli jozici. K. Maga-
rovic 107. — isporedi hvaskavac.
HVASKAVAG, hvaskavca, m. vidi hvastavac.
— U jednoga pijca is Boke kotorske xviu vijeka
(s f mj hv). Covjek faskavac nece biti nikad
Jubjen. K. Magarovic 105. — isporedi hvaskane.
1. HVAST, /. vidi hvasta, livastane. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Luter, Kalvin . . . pouo-
site puni hvasti. J. Kavanin 454''. — Po jednoiu
rukopisu i a jednoga pisca (G. Palmotica) xvi;
vijeka, vidi prvi primjer kod hvasta. — Na
jednom nijestu i u drugoga pisca xviii vijeka,
ako ne spada pod 2. hvast: Hvast je rijet da
covjek dosta zna. A. Kalic 158.
2. HVAST, m. vidi hvasta, hvastane. — U jed-
noga pisca XVIU vijeka. Hvasta ne imajuc, da
s ke slike nece odrvan bit u vike. J. Kavanin
202''. — vidi i 1. hvast. vidi i: Hvast = liva-
stane;. na Krku.
3. HVAST, adj. hvastav. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Hvaste riegove misle bise poka-
rane. D. E. Bogdanic 10.
HVASTA, /. vidi hvastane. — isporedi 1. i 2.
hvast. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (hvasta, hvastanje ,jactatio, ostentatio,
venditatio, jactantiu'), u Belinu (jactantia' 374''.
487''; , ostentatio' 751''; ,fastus' 304''; ,pompa'
571''), u Stulicevu (,gloriatio, jactantia, ostentatio,
superbia') Ponosite kiiige ohole s vele hvaste
(u jednom rukopisu hvasti), s malo svjeta. C!.
Palmotic 2, 177. Ove izusti rijeci tada s mnogoni
hvastora sadruzene. 2, ISO. Malo mu ce dat po-
moci neprilicna hvasta i slava 3, 40*. Bjese
jedrioj u pvodoli zelon stab<ar lijep uzrastom gusto
kitjo sviid okoli rasirio s mnogom hvastom. 3, 132''.
Soboiu nosim svud koristi i to iiijesu, ki'aju,
hvaste. A. Gledevic 23''. Bezobraziia, smamna
hvasta. J. Kavanin 55''. Slavno 'e blago, nu ue-
blaga od blaga 'e hvasta i slava. I. Dordic, uzd.
51. Bog tu neredbeuu hvasta {uto zaplati. salt.
XVI. Ki nadmeni hvaste i diraa zatjecu se svojim
grijosima. 467. Blago u svjetovne hvaste i za-
lihnosti obradaju. ben. 182. Potrobno je nu
podkadit hvaste dimom i zahvale. pjesn. 8'2. Ce-
)ado debelo i naduto hvastom i cjeuom sebe sa-
moga. 1. M. Mattel 187. Ako viso osobno svijesti
budii iniali, a rnaho hvasto. M. Pavlinovic, razg.
9. Koji so boz buko i boz hvasto spravja taj
dan. razl. spis. 30.
HVASTALAC, hvastaoca, m. vidi hvastavac. —
U Ilelinu rjecniku (,jactator' 487''. 751''; .osten-
tator' 694") i u Stulicevu (hvastalac i grijeskom
hvastaoc ,jactator, gloriator').
HVASTALICA
749
?. HVAT
HVASTALICA, /. zensko celade kao hvastalac.
— U Belinu rjecniku (,sui ostentatrix' 572a) i u
Stulicevu (,se jactans, gloi-iosa').
HVASTALO, m. vidi hvasbavac. — U Mika-
linu rjecniku (kod hvasbavac), u Belinu (,jactator'
75 111), u Stulicevu (v. hvastalac).
HVASTANOST, /. vidi hvastane. — U jed-
no(jn pisca xvii vijeka. Uklaiiati se od taste
ngodnosti i hvastanosti. B. Kasic, nasi. 220.
HVASTANE, n. djelu kojijcm se hvasta, kojijem
se ko hvasta. — Stariji je ohlik hvastanje. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (hvastanje ,jac-
tantia'), u Miknjinu (fastanje, ludo govorenjo
,nugae, loquacitas, garrulitas'; hvastanje, mnogo
govorenje ,uugae'), u Belinu (hvastanje ,jactantia'
H74a. 487''; ,ostentatio' 5711-. 6di^; ,sui ostentatio'
571''), u Voltigijinu (,millanteria, vanita' ,prah-
lerey'), u Stulicevu (, ostentatio, gloriatio'). Ne-
posluh, hvastanje, ipokritstvo. Narucn. 85''. Da
zem]i pod kolo vas bis se ponizi i hvastanje
oliolo. M. Vetranic 1, 214. Hvastanja mrzeci.
I. T. Mrnavic, mand. 42. Mrzeci na tako hva-
.stanje Isukrst. A. d. Bella, razgov. 144. Bio se
medu Zidovima glas prosuo da je Isakrst imo
uskrsnut, ali su ovi glas drzali za privarii i hva-
stane. B. Zuzeri (Jl. Da se ne cini (ispovid)
s hvastaiiem nego sramom. Ant. Kadcic 2()(j. Da
se ima bizati od svakoga hvastana. I. Velika-
novic, upnt. 1, 143.
HVASTAONICA, /. u Stulicevu rjecniku: v.
hvastalica. — nepouzdano.
HVASTATI, hvastam, im.pf. gloriari. — Rijec
je praslavenska, isporedi, rus. xeacTaTb, ces. chva-
stati. — Nejasna postann. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (fastati, ludo govoriti ,nngor, garrio,
efi'nndere verba'; hvastati, vele govoriti ,nugor'),
u Belinu (,glorior' 351^. 751''; ,jactare se' 751^;
,sese ostentaro' 571''; ,immodice augere' 487''), u
Stulicevu (, gloriari, se jactare, magno so prae-
dicare, se ell'erre insolentius').
1. neprelazno.
a. isto sfo hvastati se (vidi 2, c), preko mjere
hvaliti se. — isporedi baniti se. — vidi u Be-
linu i u Stulicevu rjecniku. — amo spada i ovaj
primjer: Ne varani i ne hvastam. A. Kalic 496.
b. brblati. vidi u Mikalinu rjecniku.
2. prelazno, hvaliti preko mjere.
a. aktivno. I dvozubja ognenoga vlast i poraz
prenemili hvasta krecuc. J. Kavaniii 414'''. Ti
livastas onu oblast koja u tebi nije. A. d. Bella,
lazgov. 22. Hvastaju dila od svojih starih, i
zovu ih plemenstvo. 165. Hvasta plemstvo nad
sve ostalo, da je roden na nebesijeh. B. Zuzeri
342.
b. pasivHO. Hvastan i dvoren hoce biti. J. Ka-
vanin 54a.
c. sa se, rejieksivno, vidi hvaliti se kod hvaliti,
3, b, a). — Izmedu rjecnika u Mikalinu (vidi hva-
liti se), u Belinu (,glcrior' 487'' ; ,ostento' 694a),
u Voltigijinu (,inillantarsi, vantarsi, pompeggiare,
grandeggiare' ,sich prahleu, sich riihmen, sich
briisten'). Da nitko ne rnniti bude, da se hvastam.
Hernardin 21. paul. 2cor. 12, 6. Hvastajuci se
i vise visnih bozic sebo uznoseci. P. Zoranic 8''.
Ako si se hvalio i hvastao od osvete. B. Kasic,
zrc. 60. Ako si so hvastao od recenijeh grijeha.
67. Ako si se uzoholio, hvastao. 107. Ni se
bezocno hvasta. nasi. 219. Koji so hvastase da
CO umriti za gospodina. is. 52^^ Ovako se hvasta
i slavi. P. Kanavelic, iv. 17. Ca se hvastas kako
da ne bi prijal ? P. Radovcic, ist. 134. Sto so
hvastas, da prseci vjetric puka s tobom hlidi.
J. Kavanin 28'>. Samo hvastat se da moze osu-
diti, jest jednomu sudcu krivina velika. A. d.
Bella, razgov. 22. Fastase se er se pravomu
stvoriteju od nebesa klahase. 90. Ne krije se u
zabiti potajna prikorna zloca, neg se hvasta u
druzinah. B. Zuzeri 46. Bje§e se pelemiso i
hvasto. S. Rosa 162a. Fasta so kako od stvari
dostojno od pofale kad misu prigriza. I. J. P.
Lucie, bit. 52. Hvastaju so svojim nemarom.
M. Pavlinovic, rad. 45.
HVASTAV, adj. koji se hvasta; kojijem sc ko
hvasta. — Od xvu vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,gloriabundus' 35 La) i u Stulicevu (,glo-
riabundtis').
a. adj. Neharnu, lakomu, hvastavu cloviku. D.
Barakovic, vil. 324. Luda djela i hvastava. G-.
Palinotic 2, 177. (Bici) hvastave i ohole. P.
Radovcic, nac. 537. Zagovarase u Korintu ve-
liko jndstvo jedan hvastav govornik. A. d. Bella,
razgov. 20. Gdi su, gdi one fastave rici? 203.
b. adv. hvastavo, hvastavijem nacinom, hva-
stavijem rijecima. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,jactanter' 374a) i u Stulicevu (,jactanter-). Od-
govorise gusari hvastavo i ponosito. I. Dordi6,
ben. 173.
HVASTAVAC, hvastavca, m. covjek hvastav,
koji se hvasta. — isporedi hvastalac, hvastalo.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
linu (fastavac ,lo(iuax, garrulus, nugator, nugax';
hvastavac, hvastalo ,ostentator, miles gloriosus'),
u Belinu (,gloriabundus' 351a ; ,sui ostentator'
572a; ,inanis gloriae cupidus' 751a), u Voltigijinu
(,vantatore, millantatore' ,prahler'), u Stulicevu
(v. hvastalac). ,]VIuci, hvastavce!' vika svoti Am-
brozijo. A. d. Bella, razgov. 22. Obalivsi pracom
mrtva na tie onoga gorostasna vastavca (Goli-
lata). 54.
HVASTAVCE, hvasta vceta, n. dem. hvastavac.
— U jednoga pisea nasega vremena. Muci, hva-
stavce jedno ! S. ^ubisa, prip. 28.
HVASTA VCINA, m. augm. hvastavac. — U
Stulicevu rjecniku : ,gran millantatore' ,paullo
jactantior'.
HVASTAVICA, /. zensko ce^ade hvastavo, koje
se hvasta. — isporedi hvastalica. — U Stulicevu
rjecniku.
1. HVAT, m. hvatane. — TJ jednoga pisea xvu
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. hva-
tane) s dodatkom da se nalazi u pisea Lastrica ('?).
Da kopja svoga rat jur u krf omoci, da skusi
sab)e hvat staf caru prid oci. D. Barakovic, vil.
323. A glad me li nuka da hvatim bo|i hvat.
331.
2. HVAT, m. orgyia, mjera za diijinu od ses'
stopa. — Akc. se mijena u loc. sing, hvatu, u
gen. pi. hvata (i hvati, vidi daje), mozehiti u dat.,
instr., loc. pi. hvatima (Hi hvatima?), i po svoj
prilici u cijeloj mnozini kad se umece ov: hva-
tovi, hvat6va (Hi hvatova?), hvativima (Hi hva-
tovima?), hvatove. — Jamacno je ista rijec sto
1. hvat, te bi prvo znacene bilo: koliko ce}ade
mose shoatiti kad pruzi i rasiri u svu du(inu
ruke. — Frosloga vijeka bilo je i zenskoga roda,
vidi ace. pi. fati. M. A. Rejkovic, sat. G3''; gen.
sing. fati. J. S. Re^kovic 44. 369. i u nase se
vrijeme zadrzao oblik za gen. pi. hvati (D. Da-
nicic, obi.'' 9 — 10). — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (fat i hvat ,die klafter' ,de-
cempeda'). Tako tiraj do po fati. J. S. Re|kovic
44. Pravi stahe od fati visine. 369. Koliko fati
okrug zemajski u sebi zadrzaje. B. Leakovic,
gov. 248. Pak nioj zeko brzi od tvog barne, jer
tri fata u visinu .skaco. a cetiri pi'ed barnu
2. HVAT 750
tvojega. Nar. pjes. vuk. 3, 422. — Cesto se upo-
ireb^ava i kao vijera za drva (kad su slosena po
sest stopa u siritiu i u visinu), te po tome ne
gdje upotreb^ava i za drva uopce ili za sto druci>'>
slozeno kao drva. Polovicu da u fati slozis. M.
A. ile|kovic, sat. G3'j. Zagrlivsi svoju majku...
pak ju na polu mrtvu s oni fatova doli svede,
i hercGgu im . . . prikaza. D. E-apic 184. Kojiin
posao jest fatove sici. J. S. Rejkovic 50. Drugo
nista u sumi ne radi, vec fatove iz lezece vadi.
834. Stojau fatovi od sveti kostiju. S. Tekelija.
let. 119, 44. Jedna se drva prodaju na fat, druga
na komad. D. Popovic, poznav. robo. 3G4 isjio-
redi hvat|ika.
3. HVAT, /. vidi 2. hvat.
HVATALAC, hvataoca, m. covjek koji hoata.
— Same u Stulicevu rjecniku: ,capiens, sumens,
prehendens'.
HVATALICA, /. zensko cejade koje hoata. —
Samo u Stulicevu rjecniku (uz hvatalac).
HVATAN, hvatna, /. koji pripada hvatu (vidi
2. hvat). — U jednoga pifica xvin vijeka. Da
s' u fatne klada cipje dili. J. S. Rejkovic 50.
HVATANIJA, /. u Vukwu rjecniku : vide vo-
zanija s dodatkom da tie yovori u Barani.
HVATANE, n. djelo kojijem se hvata. — Sta-
riji je oblik hvatanje. — Izinedu rjecnika u Mi-
ka^inii (hvatanje, hitanje), u Belinu (,compre-
liensio' 42''), u Stulicevu, u Vukovu (fataiie i hva-
taiie). Vodi ih na posezanje, hvatanje i vazetje
dostojanstvija erejskoga. S. Budinic, sura. lOB*.
HVATATI, hvatam, imp/, hvatiti. — isporedi
hitati, A. — Kijec je praslaoenska, isporedi stsloo.
hvatati, riis .xBaraTL, ce.s". chvatati, poj. chwatac..
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (hvatati, fatati
,capio, sumo, accipio, praehendo, appraehendo'),
u Belinu (,arripio' 42^), u Vvltigijinu (,attrappare,
agguantare, rapire' ,erwisL,hen, ertappen'), u Stu-
licevu {,prehondere, capere, sumere, acuipere'), u
Vukuvu (fatati i hvatati ,fangen' ,capto').
1. aktivno.
a. vidi hvatiti, 1, a. a) suhjekat je cefade. aa)
objekat je decade, aaa) u pravom sniislu Cen-
taure pogubi Peritov s Lafiti, jer hvataje zubi,
jur pjani i siti, onili, kih poctiti liih dostojase
se, za zene zaditi ne sramovase se. M. Marulic
48. Otet bi se njlada uzela strasnom crncu ki
ju hvata, golubica jakno bijela crnom orlu iz
Qokata. I. Gundulic 391. Suzde fataju. P. Kne-
zevi6, osm. 67. Ja pogubih turska cetobasu,
drz'te druge da vatamo zivo. Nar. pjes. vuk.
3, 188. Petar vata Marunovic-Muja, Krsto vata
Asan-Begovica. 4, lol. Svaki Srbiu vata po Tur-
(jina. 4, 174. On (ce) jedan put platiti za sve
ajduke I'legove knezine, kad se ne stara da ih
fata. Djelovod. prot. 111. — amo upada i ovaj
priiiijer : I'ravda zenu vata i naj posli osuduje
na slurt. M. Zorici6, zrc. 43. — u ovoiu je pri-
nijeru osobito znacche s toga sto se ne lioata
objekat u n€prijate(skoin swislu (kao suzan): Svi
golac'i Savi poledese, i Srbide po Savi vatase,
Bog im dade, Srbje povataee, povatali, na suvo
izveli; a Turaka ni vatat ne iese. Nar. pjes.
vuk. 4, 285. — bbbj u prenesenoin, metaj'orickoin
smistu. (Svijet) vara i fata brezposlena. M. Radnic
1^7». Jer se puState, da vas opet fata (djavaoj
y.a. sivari od nista. J. Banovac, razg. 18(}. Al'
nonavidjivca fata golom udicom. F. Lastric, ned.
111. No promis|ajuci, da jo ovo mriza djavaoska,
u kojii fata duso lualoumne. 323. Ti si mriza
po kojoj ja mnogo duse fatam. M. Zoricic, zrc.
Ub. — bb) objekat je zivotina. I'etro, od aela ne
HVATATI, 1, e.
imas vece fatati ribe, nego ces |ude fatati. F.
Lastric, od' 241. Fatati zocove, ptice i ribu. A. d.
Costa 2, ld4. Pa ou vata vranca Mujagina. Nar.
pjes. vuk. 3, 102. Ode fatat ribe sestokrile. Nar.
pjes. juk. 55. Koji hvataju rake ili ribu. Vuk,
poslov. 139. — aino moze spadati i ooaj primjer
u inetaforickoiH smislu. Al" da b' samo stare babe
tamnom paklu lov fatale. V. Doson 131^. — cc)
objekat je stvar nezioa. Sto fatamo pinu na vodi.
A. Kanizlic, uzr. 16. — dd) objekat je stoar
uinna. Fatas li i naj maiii dio vrimena ? P.
Knezevic, osm. 289. — cesto je objekat prigoda.
Zato vrimena ne propusca , fata prigodbe. F.
Lastric, test. ad. 103''. Vazda fatase prigodu za
spasene dusa. A. Kanizlic, kam. 854. Fatao je
prigode. fran 2i)2. — b) subjekat je (i objekat)
zivince. Pauk utrgne se i ucini jedno platno ple-
menito, i sve ono za fatati muhe. M. Radnic
294 1". Macke miso fataju. I. Jablanci 90. Na-
puscajte sive sokolove, nek fataju tice jarebice.
Nar. pjes. vuk. 2, 41. Napusdaju hrte i zagare,
tc fataju srne i kosute. 2, 47. Koji se hrt siloiu
u lov vodi onaj zeca ne hvata. Nar. posl. vuk.
143. — c) u prenesenoin sniislu, moze biti su-
bjekat groznica ili koja druga tjelesna holest, ili
holesno dusevno stane (osobito strah). Vira moja,
Plavsa harambasa, ti me danas ufatiti neces, jer
me nije groznica fatala. And. Kacic, razg. 293''.
Koga drugi treci dan ogari oliti groznica fata.
M. Dobretic 113. Preodan je groznica vatala.
Nar. pjes. vuk. 2, 613. Fatase ga trojetna groz-
nica. 4, 80. Pa ga nece vise hvatati groznica.
M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 37. — Koga mal-
kaduk fata. F. Lastri6, svet. 43''. — Koga hvata
nesvest. M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, .50. — Ali
zarko ne odskace sunce, pa mraz hvata uz kosti
junaka. Osvetn. 2, 39. — S cesa strah vas cesto
hvata, da u pako vam duh ne svrata. J. Ka-
vaiiin 499''. Svu je bojazan smrtna hvata. P.
Sorkocevii 579a'. Strah te fata tek od dima gusta.
Osvetn. 6, 42.
b. vidi hvatiti, 1, b. a) uopce. Svaki vata svoga
ranenika. Nar. pjes. vuk. 3, 317. Pa mi topuz
u visine baca, a vata ga u bijele ruke. 3, 351.
— amo moze spadati i ovaj primjer : Andeli nu
(kro) fataju u case. F. Lastric, svet. 30». — u
prenesenom, metaforickom smislu. S tvojijem ru-
kami fatas vlastitu smrt. M. Radnic 210a. — b)
istice se sto se osobito hvata kod objekta aku-
zativom s prijedlogom za. Jedna jodnu sprijed
dosnicom za snjezane prsi hvata. I. Gundulic,
osm. 401. On je fata za rucicu. Nar. pjes. vuk.
1, 53. A vranac jo givan na kobilu, za grivu
jo fata pod Turcinom. 3, 277. Te on vata Co-
rovic-Osmana: jednom rukom kona za dizgeue
drugom rukom Turcina za prsi. 4, 4.
c. kao dobivati. Nista ne fata za dostojanstvo
spasoha vi6hega. F. Lastric, ned. 283. Sto fa-
tate? sto dobivate? nista, niSta. 285. Koji ba-
stinu fataju spaseiia. svet. 153''. Po koliko fata.s
od ne oka? M. A. E,6}kovi6, .sat. 05''. Hvatati
zazubice, ^ejeti stogod §to vidis u drugoga; n.
pr. ,Gledim gdje on jede pa sve hvatam zazu-
bice'. L. K. Lazarevid iz Sapca. — moze biti da
amo spada i ovaj primjer (ako nije u nemu hva-
tati impf. zahvatiti): (Soinaj iivata iz korita. M.
Marulic 43.
d. (kone ili oolove) sprezati, uprezati (u kola,
pod jaram) Vataj, sine, koae u intove. Nar.
pjes. vuk. 2, 116. Zasto u Starom Vlahu u petak
ne hvataju volove. M. i). Milicevic, ziv. srb. 2, 10.
Ne hvatajte volova nikad u petak. 10.
e. M prenesenom smislu hvata se s kim prija-
tejstvo (i neprijate|stvo), vjera. 1 prijatejstvo fa-
HVATATI, 1, e.
751
HVATATI, 2, p, t
tamo s Bogorn. S. Margitic, fal. 258. Kako fa-
fcaju neprjjate|stvo z Bogom svomogucira. 136
Dali, Drago, vjorii ne hvatasmo? Ogled, sr. 189.
Nemoj hvatati vjere s nima. F>. Danicic, 2mojs.
liB, 32. Cuvaj se da ne hvatas vjere s onima
koji zive u zemji. 31, 12. Ne hvatajte vjere sa
.stanovnicima te zem|e. sud. 2, 2. — ,livata se
vjera' i medu dvjema strannma, had se radi da
se pomire i zadadii vjeru jedna dru(joj. Hodili
Mahini da livataju vjeru medu Grb|anima. S.
Ijjubisa, prip. 1'7.
f. vidi drzati, I, 1, s. Pune fata tri litre ra-
kije. Nar. pjes. juk 2.57.^ Ova boca hvata dvije
oke. L. K. Lazarevic iz Sapca. — u siren smishi
inoze amo spudati i ovo: Kapigibasa u Sarajevu
iiocio iz Sarajeva sa pedesut konika J konaka u
jedan fatajuci. Golubica. 5, 130. — iitoie hiti da
amu spadajii i ova dca primjera, u kojima je
illagol u sirem, inetaforickoin smislu: Na kom jo
zlameiije pleton trak od zlata, sve drago kamenje,
svjetlosti sve hvata. S. Mencetic — G. Drzic 490.
Hvata joj jak zora Ijepotom ne lice. .504.
g. shvacati, razumjeti, isporedi hitati, A, 1, d. —
U vase vrijone u dubruvackoj okolini. ,Hvatam
te sto hoces da mi rcces'. P. Budmani.
h. neprelazno, znaccne je kao kod b, ali neina
objekta, nego sumo ace. s prljedlogom za. I za
isti stap livataju puni duha i slobode. J. Ka-
vaniu 107^. Lasno je tudim rukama za vrelo
gvozde hvatati. Nar. posl. vuk. 167.
i. neprelazno , protezati se, dosizoti , isporedi
hitati, A, 1, o. Pokraj svega toga sto je zimni
kaput hvatao skoro do clanaka, ode u kacaru.
M P. Sapcanin I, 28. — misliin da i u ovom
primjeru treba ovako shoatiti znaccne, samo sto
je u sirem, prenesenom sitddu: Vec hvata noc.
M. D. Milicevic, let. vec. 55.
2. ,sfl se.
a. pasivno A budalasti . . . fataju se Judi. S.
Margitic, fal. 1285 Ova se {daska) fata jodnoc
samo. F. Lastric, test. ad. 13'\ Tio hodeci, ptice
se fataju. A. J. Knezovic 102. Da se u ribnaku
fataju ribe. A KanJzlic, kam. 8fi. Posli ovoga
fata se lupez. M. Zoricic, zrc. 67. Jere takove
zene nisu drugo nego mriza vrazja, kojima se
)udi fataju. D Rapic 23. Kon se kratku pod
zubacu fata. J. S. Kejkovic 211. U kos takvi
fataju se ribe. 284. Al' so Vuksan vatat ne da-
vase. Nar. pjes vuk. 4, 23. Luda se (lisica) hvata
u jednu (nogu), a mudra u sve cetiri Nar. posl.
vuk. 171. Kad se hvata kolo. Vuk, nar. pjes.
1, 174. Da se tiaze hajducki jataci i da se hva-
taju hajduci. ziv. 269. Da se hvataju buntov-
nici. M. D. Milicevic, zim voc. 23.
/I refleksivno. — Izinedu rjecnika u Vukovu
(n. p. u kolo ,fa.ssen' ,prehendo', cf. uhvatiti .se).
a. kao hvatati (ispjoredi 1, h), ali se uz to cesto
misli da se i saw subjekat zdruzi, spoji s onijem
sto hvata Hi k onome prione. a) ono sto se hvata
stoji u gen. A ti, zrlce sladokusi, kad se kusa
budes livatat, kus od tebe bude skakat. M. Ma-
rulic 3( 9. Mnoz oruzja nima, kamenja se hvata.
1. T. Mrnavic, osm. 118. Kojih se (dasaka) hva-
tamo u potopu griha. Ant. Xadcic 115. Noz je
pluzni, on se zemjo fata. J. S. E.e|kovic 20. Kosa
nije straziia od alata, kog se kucnik nad livadom
fata. 24. U narucju nosi sina Panteliju, za ru-
cicu vodi cerku Andeliju, trece joj se vata skut'
.svil'na zubuna. Nar. pjes. vuk. 1, 105 — 106. Da
s' vatamo tanke slamke. 1, 173. Kad se niva
dozane, onda se zeteoci hvataju slamke. Vuk,
ziv. 56. Kao utopnik kad se i slamke hvata.
Pravdonosa. 1852. 8. — M prenesenom, dusevnom
smislu. Bogu, ki na pamet drzec grijehe, osvete
se hvata. J. Kavanin 214*. — b) u ace. s prijed-
logom za (isporedi 1, b, b) ; sto bi ondje bio
objekat, ovdje se maze izreci dativom, isporedi
i c)). Za grane se fataju i drze. J. S. Rejkovid
237. Jer sad va).a do dana dva sata da se kon ma
on za hrauu fata. .386. Iz momka je zelen bor
nikao, iz divojke vinova lozica, i fata se boru za
ogranke, ka' divojka momku oko vrata. Nar. pjes.
vuk. 1, 244 Kad coek tone, i za vrelo se gvozde
hvata. Nar. posl. vuk. 122. On se hvata rukama
za noge. Vuk, nar. pjes. 1, 184. Topac se hvata
za svasto. S. l^iubisa, prip. 199. — c) hvatati se
korae oko vrata (o grlu) znaci: grliti. Da je
komu poslusati bilo, kako cvili Jure dite mlado,
fatase so majci o grjocu. And. Kacic, razg. 87'''.
Majka s' sinu fata oko vrata. Nar. pjes. juk.
152. — d) kod ,kola' i driige igre kaze se da se
.■<ubjekat ,hvata (s kim, do koga) u kolo'. Kad ti
podes dol' u poje, dol' u po|e, dol' u kolo, ne
vataj se do Tomasa. Nar. pjes. vuk. 1, 282. On
se vata do djevojke (u kolu). 1, 391. S kona
sjaha, u kolo se fata do lijt^pe Jovanove seke.
3, 49'. Ko se u kolo hvata, u noge se uzda.
Nar. posl. vuk. 156. Ko se hvata u kolo treba
da igra. S. il^ubisa, prip. 192. amo spada i ovO:
Hvatati se s kim u stap. (Gledati ko ima pravo
ili ko je stariji). Nar. posl. vuk. 341. (vidi u Vu-
kovu rjccniku kod stap). — mjeste u kolo kaze
se i za kolo. KraJ stoji na lijevom kraju kola a
barjaktar na dosuom, ali se oni ne hvataju za
kolo. Vuk, ziv. 35. — e) u jednoga pisca ca-
kavca xvii vijeka ono .sto se hvata stoji u dat.
s prijedlogom k. Belona srdita k tomu se jos
hvata. D. Barakovic, vil. 57. (Osa) brusi zvalo,
ter oblita, ter se Juta hvata k nosu. 219. — f)
u ovijem primjeriina istoga pisca (kod e)) nije
izreceno sto se hvata nego namjera s koje se
hvata, i to podloznom recenicom s da. Vidih
zmaja, gdi se hvata da potamni sunca zraci. D.
Barakovic, vil. 215 Bise zvir pri kraju gdi daje
ne more, hrti se hvataju jur da ju umore. 258.
b. kao priahati. ono cemu priana subjekat,
stoji obicno u gen.: Guba, otrov zenski i svaka
koja se hvata drugoga. Ant. Kadcic 405. A nike
se (magle) fataju vrhova uaj vi.sjih brdina. M.
A. Eejkovic, sat. LS^". Cista se zlata rda no
hvata. Nar. posl. vuk. 318. (u prenesenom, du-
■sevnoiii smislu : Koja mu se (stvar) srca fata (vrhi
inu je draga). V. Dosen 62''). ali se moze izreci
i drugijem nacinoin : Mokrina koja se niza zid
hvata. Vuk, nar. pjes. 2, 124.
c. prulati ruku, kao impf. dohvatiti so. Svaki
joj se pod groce hvata. Nar. pjes. vil. 1866. 712.
Hvata joj se rukom u liedarca. 1868. 710. Boje
je i suha krusca pojesti nego se naopako u smok
hvatati. (U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 24. —
M prenesenom smislu. Nih se nitko u posao no
fata. J. S. Kejkovic 11.
d. s genetivom mjesnnga imena znaccne se kod
c siri dale, te preko znacena : pruzati se, prote-
zati se, dosizati, glagol dobira znacene gotovo
kao dolaziti. Fataju se crnogorskih gora. J. Krm-
potic, pjesm. 3.
e. takoder se siri znacene kod c, kad je su-
bjekat mrak, tmine, sumracje, suton itd., te je
gotovo kao siriti se. Stoj s nam, Gospodine, ve-
ceras, zasto se evo mrak fata, skoro ce se smrk-
nuti. F. Lastric, od' 317. Kada drugomu sunce
svice, tebi se tmine fataju. D. Kapic 130. Sunce
zade, sumracje se vata. Nar. pjes. vuk. 1, 584.
Pocne se suton hvatati. Nar. prip. vuk. 62. U
sumi poceo se suton hvatati. S. Tekelija. letop.
mat. sr. 119, 75.
f. kad se kaze o suncu i mjesecu, znaci: pomr-
HVATATI, 2, «, f.
752
HVISTATI
cavati (vidi hod ulivatiti). Od Tripuna do sve-
toga Durda svaku noccu mjesec se vatase. Nar.
pjes. vuk. 4, 131. Uvati se sunce u projece, jedau
danak tri puta se vata. 4, 132.
/. reciprocno, hvatafci se (s kirn), kad jednc
drugo hvata (isporedi i ft, a, d)). Fatajte se,
b'jele ruke. Nai-. pjes. vuk. 1, 174. Prcan i Do-
brota hvataju se ii kolo s Kotoroin, koji je ko-
lovoda. S, ;^ubisa, prip. 4. Pa se tu Priinorci
s Gacanim Lvatali u kostac. M. Pavlinovic, razl.
.spis. 384.
HVATAV, adj. koji se moze hvatati. — U Stu-
licevu rjecniku: ,qui apprehend i potest', gdje imn
i adv. hvatavo ,rapide, velociter' (!). — nije dosta
pouzdano.
HVATA VAC, hvatavca, vi. neka bijka, mail
broc, brocenica, brocika. JEvatavac (fatavac), Ga-
lium aparine L. (Sabjar). B. Sulek, im. 1 12.
HVATISTE , n. samo u Stulicevu rjecniku :
jCapturae locus', i u jednoga pisca 7iaspga vre-
mcnn koji upotrcblava ovu rijcc u osobitom zna-
cenn : ,Kastanola' ili .kostanola', rijec mi-narska,
znaci komad drva pribijena u bok broda, pod
koji komad ulazi potpii-ac, i zapire da se ne
opuze uzgori. po smislu cemu sluzi, ja prozvah
taj komad ,hvatiste', er uprav hvata potpirac,
drzi ga, i braui da se ne opusti. M. Vodopic,
tuzn. jel. dubr. 18G8. 208.
HVATISTVO, n. ii Stulicevu rjecniku us hva-
tiste. — sasma riepouzdano.
HVATITI, hvatim, pf. rapere, capore, compre-
hendere, vidi uhvatiti. — isporedi hititi, A. —
imp/.: hvatati, koje vidi. — Rijec je praslavenska_
isporedi stslov. hvatiti, ceS. chvatiti, vidi i hod
uhvatiti. — liadi postana vidi hititi. — Izmectu
rjecnika u Belinu (,pigliare, prondere, proprio
delle mani o d' altro simile' ,capio' 56.5'i), u Vol-
tigijinu (uz hvatati), u Stulicevu (v. hvatati), u
Vukovu (fatiti i livatiti ,ergroifen' ,prehendo'
s primjerom: Hvati kuju rejo!), u Danicicevu
(,prehendere').
1. aktivno.
a. silorn ili prijevnrom uhrntitt, zgrabiti. a)
U02)ce. Koji dozan bode, toga ("lovrika da hvate.
Mon. serb. p.ol. (1517). Musja.. . hvati ga (misa)
za glavu. S. Mencetic 334. Ziva 6e te u ruke
fatiti. Nar. pjes. vuk. 2, 277. Fatise sivog so-
kola. Nar. pjes. here. vuk. 260. — b) subjekat
je groznica, isporedi hvacati, 1, a, c). E so mogu
koni pokidati, u Cetinu vodu poskakati, bracu
naSu kicene svatove iz ubaha vatiti groznica.
Nar. pjes. vuk. 2, 543. Fatila b' te trostruka
groznica. Nar. pjes. juk. 175.
b. uprav rukom zgrabiti ili uzeti, kod cega se
inozc i ne misliti na silu ili prijevaru. a) uopce.
A glad me !i nuka da hvatim boji hvat. D. Ba-
rakovic, vil. 331. Ali on u to stap drenovi u
obje ruke stiSte i hvati. I. Gundnlid 543. Drugom
rukom sab|u hvati. 545. Momcil' vati onu krpu
platna. Nar. pjes. vuk. 2, 113. Fati britku sab|u
3 civiluka. 2, 239. Pa 6u vatit' listak scmisjikov.
2, 558. — b) izrice se Ho se osobito hvata kod
objekta akuzativom s prijedlogom za. Hvati ga
za kular. M. Marulic 25(i. Hvati me za ruku.
M. iJr?.i6 .50. Tim me hvati za tjemeno. .1. Ka-
vai'iin 542'*.
<: dotaknuti se, udariti, samo u ovakovijem
primjerima: ZdraUi koi'ia fati bakraclijoiu. Nar.
pje.s. vuk. 2, 52(1. J'a na doru dizgiii" potkupio,
vatio ga bakrai'^lijoin sjajnom. •!, 4()0.
d. neprrlazno, makiti sc. Dvorane vlastoli.scii,
ako ufcini kojo zio otr. nilib, ako josti. sebhri., da
hvati u kotblK. Zak. dii.s. pam. .saf. 44.
2. sa se.
i(. pasivno. Dobrovnicanin colvekt da se ne
hvati. Mon. serb. 551. (1517).
,1 rejleksivno. — Izinedu rjecnika u Belinu (hva-
titi se za mac ,impugnare' ,ensem manu apprae-
hendere' 387''), u Vukovu (hvatiti se brda, posla
,dazukommen' ,ingredior, aggredior'), u Danicicevu
(,manus ali'erre').
a. kao hvatiti (vidi hvatati, 3, /9, a), ono sto
se hvati stoji: a) u gen. Da m(t) je neveranb, i
da gospodstvo mi iste , koliko da bi se moje
glave hvatilb. Mon. serb. 307. (1420). Bio bi ne
pristaf hvati' so ne grla. D. Barakovic, vil. 132.
— b) u ace. s prijedlogom za. Fatise se za pnske
dugacke. J. Krmpotii, pjesm. 11. Da se, jadna,
za zelen bor vatim, i on lai se zelen osusio. Nar.
pjes. vuk. 2, 319.
b. masiti se, isporedi hvatati, 3, ,o. c. Vatih
mu se rukom u gopove. Nar. pjes. vuk. 3, 3.
Fati joj so rukom u nedarca. 3, 15. Alii s' vati
rukom u gepove. 3, 109.
c. latiti se. a) s gen. Dili se hvatimo koji lika
daju. I. T. Mrnavic, osm. 91. vidi i u Vukovu
rjecniku: hvatiti se posla. — b) s podloznom rc-
cenicom u kojoj je da. Pa se vati, da uzme pr-
stene. Nar. pjes. vuk. 3, 258.
d. 0 mjestu, vidi hvatati, 3, ft. d. a) mjesto je
u genetivu. Zatim Podunajske strano se hvatise.
I. T. Mrnavic, osm. 42. Pa se vati ravna Dra-
gaceva. Nar. pjes. vuk. 2, 175. Fatise so po|a
Pi'izronskoga. 2, 230. Vatio se poja mostarskoga.
3, 536. Dok se fati Kunare planine. Nar. pjes.
juk. 158. Pa se fati sehra Sarajeva. Nar. pjes.
bos. prij. 1, 39. Hvatili^ se Banske plemenite.
Nar. pjes. petr. 2, 609. Suina ti mati, grma se
hvati. Vuk, poslov. 361. — b) mjesto se izrice
kojijem drugijem nacinom. Hvatise se krajem
Kusitskijem. Ogled, sr. 115. Pa se hvati do
gamli-pengera. Nar. pjes. horm. 1, 295. Cevjani
se s Bananima zdruze, ter se hvate i do Korje-
uida. Osvetn. 3, 36. — ne znam, spadaju Ii amo
ovaki primjeri, ili kod nih treba razumjeti hva-
liti se kao baciti se (isporedi hititi, B) : Pa se
dogu fati na ramena. Nar. pjes. vuk. 2, 270. 286.
}'. reciprocno. Hvatise se u kosti junacke. Nar.
pjes. petr. 2, 544. Hvatise se u ple6a junacka.
Nar. pjesm. horm. 1, 506.
hvat:^ika, /.
a. hvat drva, vidi kod 2. hvat. — U Vukovu
rjecniku: ,ein scheit holz' ,par3 ligni secta'.
b. motka kojom se bileze hvatovi. Zemjak.
1871. 4.
HVEMA, /. ime zensko, vidi Fema. — Prije
nasega vremena. Hvema, of. Fema. S. Novakovic,
jjom. 110.
HVILIP, m. ime musko, vidi Filip. — Prije
nasega vremena. Hvilipb, of. Filipt. S. iNova-
kovic, pom. 110.
HVIRITI, hvirim, impf. u jidnooi primjeru
XVI vijeka o vcdi: teci, curiti? bice rijec onoma-
topejska. Zagrezli su viri malinski, teku6 po nih
voda hviri u kolo bubajuc. P. Zoranic 57».
HVISNUTI, hvisnem, pf. hvistati (t iz osnovc
Iivist ispalo je izmcdu s i n). — Moze biti da
je ista rijec sto fisnuti, te bi tad hvisnuti bio
stariji oblik. — U dva pisca xvii i xviu vijeka.
iSarajovca Sulimana tiste i hvisnu priko vrata.
1. Gundulic 525. Toj zacnvsi sioni brodar, po
vratu ga veslom hvisnu. J. Kavanin 4')1''.
HVISTATI, hvistam, impf. biti, udarati, In-
pati. — 2)crf.: Iivisnuti. — I) jednoga pisca JJu-
hnwcanina xvii vijeka, a izmcdu. rjecnika u Be-
linu (,battere, percuotere* ,verbero' 132'') i u Stu-
HVISTATI
753
HVOSNO
lieevii (jverberare, percutore'). Hvista, husa, lupa.
1. Gunduli6 543.
HVJELA, /. kriska. — isporedi hyjelica. —
-je- stoji po jumom govoru, a u zapadnom glasi
i (hvila). — Bice od novogrc. (ptKov, komad. —
Od XVII vijcka (isprva pisano i s i mj. hv, a i
s \ mj. 1), a izmedu rjecnika u Mikajinu (fila
kruha, fi|a, landa kruha ,bucella'), u Selinu
(jfetta' ,segmen' 312^), u Stulicevii (,frustum. seg-
mentum'). Nedu mu dati ni filu kruha. B. Kasi6,
zrc. 118. — vidi i felija.
HVJELAST, adj. u Stulicevu rjecniku: ,friistis
abundans', gdje ima s istijem znacenem i hvjelav.
— ohoje nije dosta pouzdano.
HVJELATI, hvjelam, impf. rezati, dijeliti na
hvjele. — U Stulicevu rjecniku: ,dissecare, in
frusta facere'. — nije dosta pouzdano.
HVJELAV, adj. vidi hvjelast.
HVJELICA, /. dem. hvjela. — U Stulicevu rjec-
niku, i u nase vrijeme u Dubrovniku (ohicno
fjelica), gdje se osobito tako zovu kriske od dine,
lubenice, sira itd.
HVJELICICA, /. dem. hvjelica. — U Stuli-
cevu rjecniku.
HVOJA, /. grana (na drvetu), a od xvii vijeka
osobito mlada, tanka granica, pa i vitka (kao
kod loze), a i mladica na drvetu. — U Belinu je
rjecniku zabi],ezen akc: hv6ja, x)o cemu se ne
moze znati, jeli hvoja Hi hv6ja, po rus. xboh vaja
da je ovo zadne. — Uijec je praslavenska (s dru-
gijem znacenem: jelove Hi borove cetine), ispo-
redi rus. xBoa, ces. chvoje, chviije, ^jo^. choj (bor).
— Nepoznata postana, korijen ce biti chvi (Mi-
klosic). — U nasemu se jeziku javja od xv do
xvjii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,ramns'
328a. BOS^J; ,vimen' 767a; ,rampollo, germoglio
degl' alberi' ,stolo' 606a; pun hvoja ,pampinosus'
5871'), u Voltigijinu (,pampano, fronda di vite'
jWeinlaub') , u Stulicevu (,vimentum , vimen').
Mnozim grad potrsi, posice i hvoje gdi bozi nih
stoje. M. Marulic 18. Pod hvojami kogagodi
stabla velika boge svoje ctovahu. 67. Svaka nih
hvoja puna voca bise. 77. Ne vidis v lioj hvoju
ni trohe tolikoj. 173. Dva vrabca na hvoji. N.
Eanina 209a. mat. 10, 29. Prid kom (gusom)
biguc, planin hvojke bile su mi brasno hode, i
po hvojah od ros vode. M. Pelegrinovic 168. Cetr-
nadeste tisuci Judi hvoje nosece zlate (u drugom
rukopisii XVI (?) vijeka: ■ . . prociih |udi tisusta
i cetiri sta. siji ze vtsi nosahu dafinovo vettvyje
v£> rukahb st zlatomB. — u rukopisu xvn (?)
vijeka: . . . druzijehb |udi 40 tisuct, svi u rukahb
noseci dapinovo hvoje). Aleks. jag. star. 3, 244.
Stahu nocnijeh sred pokoja kucarice opletene
od hrastovijeh tancijeh hvoja. I. Gundulic 289.
Golub na ku letne hvoju, golubicu gleda uza se.
353. Tva Ijepota rajska prosti, mala ptica s tanke
hvoje ako istocnoj tvoj svjetlosti iz dubrave pjesni
poje. 375. Grm ih spleten, dubje cesto gustim
gajom jur obstrije, pace kitnim hvojam mjesto
nebesom ih istim krije. 402. Ter mu (dubu)
okolo na brjegove po tleh leze listje i hvoje.
524. Lasno je izpravit tanku hvoju. I. V. Bunic,
mand. 7. Zasjednika slomi u nacin tanke hvoje.
I. Dordic, uzd. 204. Posvoji u pored mlade hvoje
i stare hreke. B. Zuzeri 136. Hvoja biva bus,
a bus pak dub. (Z). Poslov. danic. 27,
HVOJAN, hvojna, adj. (nacinen) od hvoja. —
U Belinu rjecniku (,vimineus' 767a) i u Stulicevu
(,di vinchio' ,vimineus , rameus') , i u jednoga
pisca nasega vremena: Prsci koje i pleteri hvojni.
Osvetn. 2, 85.
ni
HVOJAST, adj. na kojemu su hvoje, pun hvoja.
— U Stulicevu rjecniku : ,ramosus' gdje ima i
hvojav s istijem znacenem.
HVOJA V, adfj. vidi hvojasfc.
HVOJCICA, /. dem. hvojka. — U Stulicevu
rjecniku: v. granicica.
1. HVOJE, n. coll. hvoja, vidi kod hvoja
primjer iz Aleksandrova zivota. — amo pripada
i ovaj primjer u kojemu jamacno Hi pisarskom
Hi stamparskom grijeskom stoji, hvolje mj. hvoje :
Okol' nih je izmijesano hvolje i cvijece na gra-
nice. J. Kavanin 485a,
2. HVOJE , n. u Stulicevu rjecniku : ,abure,
legno dell' aratro, che s' unisce col giogo' ,lignum
jugum cum vomere jungens'. — vidi oje.
HVOJIOA, /. dem. hvoja. — xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,ramunculus' 328^ ; ,ra-
mulus' 605*>) i u Stulicevu (v. hvojka). Pak u tej
ranice utace tanahne hvojice. M. Bunic 6. Tanke
hvojice svud veskom namazat. D. Zlatario 39b.
Hvojica, znas, svaka prida se primlada. S. Gu-
cetic 254.
HVOJISTE, n. mjesto gdje ima mnogo hvoja.
— U Stulicevu rjecniku: ,viminetum'. — nepo-
uzdano.
HVOJISTVO, n. vidi hvojiste. — U Stulicevu
rjecniku. — sasma nepouzdano.
HVOJKA, /. dem. hvoja. — Akc. je zabi}ezen
po Belinu rjecniku (hv6jka); jamacno se mijena
u gen. 2)1. hvojaka. — ■ Na jednom mjestu xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (hvojka,
grana ,ramus'), u Belinu (,ramunculus' 3281" ; ,vir-
gultum' 768b J ,arbuscula' 60a), u Voltigijinu (,vir-
gulto, rampollo' ,schosse, sprossen'), u Stulicevu
(,ramulus, ramusculus'). Prid kom (gusom) biguc,
planin hvojke bile mi su brasno hode. A. Cu-
branovic 142. M. Pelegrinovic 168.
HVOJOSPLETEN, adj. u Stulicevu rjecniku:
hvojospleten, krosna hvojospletena ,canistrum vi-
mineum'. — nepouzdano.
HVOSNO, n. kraj u Metohiji gdje su Decani
i Pec. — Postaje od osnove hvost, te se sad t ne
cuje izmedu sin, ali se nalazi pisano (kasnije
i s i mj. hv: Fosno). — U Danicieevu rjecniku:
,Hvosttno', kraj srpske zemje gdje su Decani i
Pec: Stefan je Nemaiia osvojio od gx'cke zemje
,Hvostno VBse' (Sava, sim. 1). ,vb Hvostno' (13).
kra| je Stefan Prvovjencani dao Zici nekpliko
sela ,u Hvostne', kojima su imena: ,Pecb, Crtni
Vrthi., Stltpezi, TrSbovitiky, Gorazda, Naklb
sb Celpekii i sb Dablani, ^iutoglavy sb gradomb'
(Mon. Serb. 11 god. 1222—1228). dao je isti kra}
istoj crkvi i planinu ,u Hvostne Slano PoJ§
Sb Tmasvemi. Gvozdomb' (12). kra} je Milutin
zidao crkvu sv. Nikoli ,vb Hvosne na reci Bi-
strici blizb velikije arhijepiskopije srbskije' (72
god. 1275—1321 u poznijem prijepisu). (isti je
kra] dao crkvi sv. Stefana u Banskoj sela u Hvo-
stbne: Gumtnista, KostrbCb, Eedobraadi, Bane.
Svotostef hris. ak. 3. jag. 10—11. i u drugom
se spomeniku istoga krafa pomine mjesto s ovijem
imenom: Dosbdb do mesta glagojemago Hvostna,
i hotestiimb vbniti vb mesto glago}emo Zdrelo.
Spomenik srp. ak. 3, 20). car je Stefan dao Hi-
landaru ,u Hvostne selo Kosorice' (138 god. 1348).
isti je car dao crkvi arhandelovoj u Prizrenu
katun ,Sinajince u Hvostne' (Glasnik. 15, 295
god. 1348?). car je Lazar dao zemje ,u Hvosnu
konb mitropolije hvostbnbskoje' manastiru ruskom
u Svetoj Gori (Mon. serb. LOO god. 1381). Jeto-
pisac pise ,Fosno': ,sestoga' (vladiku) ,postavi u
48
HVOSNO
754
2. I, 1, «, a, b).
Fosno u Studenice male vb hrame presvetyje
Bogorodici' (Okaz. pam. saf. 59 oko 1503). cf.
hvostbnBskyj. vidi i: Hvosno (Kos selo). S. No-
vakovii, pom. 149.
HVOST, m. rep. — Eijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. hvost'b, riis. xboctt., ces. chvost, po}.
chwost. — Badi postana Miklosic isporeduje
s novovnem. quast, laubbiischel. — Samo u Vran-
cicevu rjecniku (,cauda'). — isporedi i host.
HVOSTANSKI, adj. koji pripada Hvosnu. —
U Danicicevu rjecniku: ,hvosttnBskyj', tov ,Hvo-
stsno' : kra} je Milutin dao Hilandaru ,pasiste
Labidevo u hvosttnskoj zemji', a nemu mede
bjehu ,kako utice Ribnikt u Drin i odt Ribnika
... us Koznikt . . . kako grede putt posrede Go-
rafieva u ]^ubiznu, i kako utice ^lubizbna u Drimb'
(Mon. Serb. 61 god. 1293—1302). ,mesto vb prS-
delehb hvostbnskyhb Decane imenujemo' (Glasnik.
11, 68). ,jepiskupb hvostbiibskyj' pomine se prvi
put za kra}a Milutiua (Mon. serb. 60 god. 1293
! do 1802. 98 god. 1330. Okaz. pam. saf. 54). ,mitro-
j polije hvostbnbskoje' (Mon. serb. 200 god. 1381).
— vidi i: Jepiskupu hbvostbnBskomu. Dec. hris.
[61. U piskopa hvostbnbskoga. 61. U jepiskopa
hbvostbnbskoga. 64.
HVRCATI, hvrcam, impf. u poslovici xvii vi-
jeka s nejasnijem znacenem. Ne hvrca', ne brca',
budi covjek dovecer. (D). Poslov. danic. 72.
HVE.]^AK, hvr|ka, m. neka ptica, vidi ckvr},
skvr}. — U Dahrovniku xvi i xvii vijeka. U
frotu 6e do6 kao hvrjci na mene. M. Drzio 372.
Hvrjci idu u jatu. (D). Poslov. danic. 27.
]. I, slovo: a) odgovara praslavenskom i tudem
i. — b) stoji mj. praslavenskoga y. — c) stoji
mj. praslavenskoga e, i to svagda u zapadnom
govoru, a u juznom od e biva je i ije; ali je i
u juznom samo i pred vokalom, n. p. bio, vidio,
pred j, n. p). sijati, smijati se, (dajbudi u nekijem
krajevima) pred dj (ne samo pred d kao sto su
Vuk i Danicic mislili), n. p. sidjeti, povidjeti
(kod ovoga zadnega ostaje po analogiji i i kad
nije za nim dj nego d: povidim itd.); i po is-
tocnom govoru a nekijem krajevima e kod gla-
gola trecega reda postaje i : viditi, vidila, tako
se u istijem krajevima kaze i nisara, nisi itd. mj.
nesam, nesi. — d) stoji mj. rcmanskoga o u ne-
kijem mjesnijem imenima: Rim, Jakin (Ancona),
Labin (Albona), Nin (Nona), Skradin (Scardona),
i mj. u u mir (lat. murus, tal. muro) ; i u kriz
(od romanskoga oblika kruge Hi kroge, od kojega
je i mlet. crose). — e) kod nastavka srednega
roda ije ispada (ne u prvo doba), n. p. lozje,
cvije6o, grmje; to je i kod nastavka ija: bra6a;
kod adjektiva u nastavku ij i moze ostati i is-
pasti : Boziji i Bozji, koziji i kozji, braviji i
bravji; takoder moze ispasti ispred j i u nekijem
drugijem rijecima: bijen i bjen, pijan i pjan itd.
vidi i kod j.
2. I, conj. et; etiam. — Obicno je rijec pro-
kliticka te se veze u govoru s rijeci sto je za
nom kao da je jedna rijec, n. p. brat i sfestra
(isfestra), znam i g6vorrm (ig6vorim), n6ga i ruka
(iriika); ako je na rijeii s kojom se veze jaki
akcenat, tada ga ova gubi, a dobiva ga i, i to
Hi slubi: 6tac i mati, 6ujem i vidim (ividim),
vidiS i zna§ (iznas), pop i fratar (ifratar), i ja
i t£ (ija iti). Hi jaki: dan i noc ("inoc), jiitro i
yecer (ivecor), dvadeset i dva (Idva) itd. — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov., ces., po}. i, rus.
M- — U svijem je rjeinicima: u Vrandicevu (,et,
etiam'), u Mikajinu (,et, ac, atque, que'), u Bc-
linu (,ac, et, atque' 282'^), u Bjelostjencevu (,et,
atque, etiam, que, quoque'), u Jambresicevu
(,etiam'), u Voltigijinu (,e, ed' ,und'), u Stuliccvu
(,ac, atque'), u Vukovu (,und' ,et'), u Danicicevu
Get').
1. vtie i pridaje neSto (rijei Hi rcdenicu) §to
se kale poslije k onome (rijeci Hi reienici) Ho se
prije kazalo.
u. stojeci tnedu dvjema rijedima Hi redenicama,
pridaje drugu k prvoj i veze ih.
a. veze rijeci; ove miuju biti supstantivi, adjek-
tivi, zamjenice, participi, adverbi, i moze ih biti
vise zdruzenijeh (n. p. supstantiv s predikatom
Hi s prijedlogom) pred i Hi za nim; ali, ako su
glagoli, to pripada pod b {osim primjera kod
c) aa) ccc)).
a) uopce. Tebe i vbsemb gradamt Dubrovbcamr..
Mon. serb. 1 — 2. (1189). Tako mi Bogb pomagaj
i sije sveto jevandelije. 2. (1189). Do zivota na-
sega i tvojega. 22. (1234—1240). Knezb dubro-
vacki i sudje. 101. (1332). U pocetak stvori Bog
nebo i zemju. N. Ranina 113*. gen. 1, 1. Nu
malo poslusa.j, ka mjesta lijepa odi kraj mogu6
u svem ja i tva k6i gospodi. I. Gundulic 114.
Nu ako inim u tamnosti noc me i puste kriju
gore, gora i noc s kom kriposti mene meni skriti
more? 243. Cvijenje u smrt gospe Marije Ka-
landrice Giva Vlajki lijepe i vrijedne zeno. 263.
Bijase on gospodar dobra srca i ruke dosta bla-
godarne. B. Zuzeri 412. Gladnu svatu divjakine
u slast idu i glogine. V. Dosen 37'^. Sto pro-
zdire kone i junake. Nar. pjes. vuk. 2, 31. Na-
mazase prahom i katranom. 2, 38. Da darujo
bracu i snasice. 2, 41. Beg se brani drvjem i
kameiiem. 2, 47. Dade nemu hijadu dukata i
dogata svoga iz podruma. 2, 66. Kad premiiin
care Kostadino i costita carica Jelona. 2, 89. Al'
nestade koiia i junaka. 2, 98. A oko ne borje i
mramorje. 2, 105. Na sramotu tebe i tvojima.
2, 175. Dovati se snago i pameti. 2, 183.
b) ono sto je cezano s prvijem, stoji u nekoj
naravnoj svezi s ovijem i izvan onoga slucaja o
kojem se govori. taka sveza moze biti razlicitn.
aa) sveza se sastoji u tome sto je jcdno slicno
drugome, §to jc oboje iste vrste, Hi sto je jedno
svagda s drugijem zdruzeno. Bog i natura ui-
jednu ric ne cine zaman. Korizm. 1^. Nocu
stedjet arebra i zlata. G. Palmotid 1, 162. Smi|em
i bosijem. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Ona bje§e suzna
i krvava. 2, 20. Napuisdajte hrte i zagare, neka
taru srno i kosute. 2, 44. Tako nemu Bog i
sre6a dade. 2, 51. Rani nega medom i §e(^,eroni.
2, 64. ^ubi oca u skut i u ruku. 2, 69. Nu mi
prose lale i voziri. 2, 70. Pak uzima hike i stri-
jele. 2, 79. Sve od srebra i suvoga zlata. 2, 90.
Pomoz' Bo2e i sveti Nikola! 2, 100. Sedam kula
gro§a i dukata. 2, 101. Dijeleci k|astu i slijepu.
2, 104. Trail, sine, Stoju i Stojana, a oboje
brata i sostricu. 2, 116. Sa biserom i dragim
kamonem. 2, 134. Bude nega lale i vojvode.
2, 14(). bto ie mene ralo i volovi? 2, 141. A
ava moja braia i druzina. 2, 1(53. ^ubi cam
ruku i kojeno. 2, 173. Za mladosti i |epoto mqje.
2. I, 1, «, a, h).
755
2. I, 1, «, a, c).
2, 181. Da svetkuju petku i nedeju. 2, 206. Da
te ranim medom i secerom, da te pojim vinom
i rakijom, da oblacim svilom i kadifom. 2, 209.
Od liezma stasa i obraza. 2, 236. Kome snage
i Jepote nema. 2, 237. Udri na se dibu i ka-
difu. 2, 262. Navalise sluge i sluskine. 2, 263.
TJdarise bubni i svirale. 2, 302. Visnim Bogom
i svetim Jovanom. 2, 318. Dovatio divifc i bar-
tiju. 2, 349. Te joj drze skute i rukave. 2, 350.
Po zakonu i po obicaju. 2, 365. Prostfo je svilom
i kadifom. 2. 387. Pak dovati pero i hartiju.
2, 391. Ako Bog da i sreca junacka. 2, 395. Bez
bijele pare i dinara. 2, 415. Grdilo je i bruka
brat i sestra. Nar. posl. vuk. 46. Videci ga gola
i bosa. Nar. prip. vuk. 91. — hh) jedno se shvaca
Tcao suprotno drugome. Ona (smrt) upored mece
i va|a stara i mlada, roba i kraja. I. Gundulic
233. Dobri ce i zli mrijet jednako ; nu u raj
dobri, zli u pak'o. 236. Jedna je svrba covika
i zivina. J. Filipovic 1, 7^. Siromaha ima ho-
lije i bogataca ponizni. F. Lastric, ned. 163. Kriz
gospodski i siromaski. V. Dosen v. Dokle tece
sunca i mjeseca. Nar. pjes. vak. 2, 261. Dosa-
dise jutrom i vecerom. 2, 264. Te prijede po|a
i planine. 2, 272. Bije nogom desnom i lijevom.
2, 272. Te omanu tamo i ovamo. 2, 286. G-leda
sab|u malo i veliko. 2, 342. — cc) ohje rijeci
imaju isto Hi gotovo isto znacene, te se upotre-
bjavaju da se nesto dvostruko, kao vecom silom, iz-
rece (osobiio u pjesmi, alt cesto i u prozi). Svojimt
htenijemt i svojove vo^ovt, cistemt srbdtcemt i
pravovL verovfc bez vsakoga propadstva i ztle
mysly. Mon. serb. 22. (1234—1240). Bezt vse
babe i zledi. 24. (1234—1240). Ne bude veselo
i prez skrbi. Korizm. 27t>. Vid, tko to m.oze biti,
ko ne baje obsluziti me naredbe i zakone. I. Gun-
dulic 103. Vijeraju se i jedine dva naj Ijepsa,
ki se zele, i od pira gozbe cine obilne se ,i' ve-
sele. 126. Zdruz' s Milijenkom ti pastirom lijepu
Dubravku i gizdavu. 127. Ako su druzi razlika
slozenja moja s mnozijem i bezbrojnijem pjos-
nima tastijem i ispraznijem prikazivali. 192. Tri-
jebi je od svijeta spomeuuti bimbe i varke sve
naj gore. 217. Bjeb oblicje izgubio i priliku od
covjeka. 224. Ja i Jubay, nitko vece ni domisli,
ni se stavi od goruce, nu mucece ,i' otajne me
Jubavi. 260. Mramorne su ,1' kamene oci, usti,
rake i noge; mrazne, vajmeh ,i' ledeue liih mi-
losti stoje mnoge . . . 267. Svi bo u nib ki se
vide, plemici su i gospoda. 441. Ovi dogadaj
nije prvi i novi u crkvi. A. Kanizlic, kam. 64.
Slava i cast domacinu! Nar. pjes. vuk. 1, 115.
A Marija munu i strijelu. 2, 5. Oni bjeze zemjom
i svijetom. 2, 27. Te pocini trudan i umoran.
2, 28. Dijete je ludo i nevjesto. 2, 29. Baci,
dive, vraga i davola. 2, 34. Eazumna je uma
i pameti. 2, 35. Nacinio senluk i veseje. 2, 43.
On je junak mudar i razuman. 2, 75. To je
nama zazor i sramota. 2, 93. Nadgledao nista
i uboga. 2, 93. Sta ces u torn ledu i snijegu?
2, 105. Uzidati mladu i zelenu. 2, 123. Prosu
po noj burme i prstene. 2, 150. Od svi nasi
boj.i i stariji. 2, 216. Od koga je dela i kojena?
2, 239. Podnositi muku i nevoju. 2, 246. Nu
dovedi Strabinica bana u dvorove i u kuce nase.
2, 264. Muka mu je i zao je bilo. 2, 267. De
pogibe ludo i bezumno. 2, 285. A nebesko u
vek i do veka. 2, 296. Ko je Srbin ,i' srpskoga
roda i od srpske krvi ,1' kojena. 2, 299. O svom
lebu i o svome blagu. 2, 326. Jer je nase go-
spodstvo i carstvo. 2, 360. Skoci Turcin rado
i veselo. 2, 361. Pjevajudi i pop'jevajuci. 2, 373.
No evo ti poklon i pozdravje. 2, 381. Iskvarene
i nagrdene. 2, 384. Da je on jos mlad i nejak.
Nar. prip. vuk. 1. U zanatu ima brige i truda.
45. Car je bio vrlo zao i opak. 76. Koliko mi
je ovaj niov ukor bio mio i drag. Vuk, rjecn.
(1818). XV. — druga rijec moze imati nesto jace
znacene od prve, i tada ovoj pridaje vecu silu.
Pa odose zdravo i veselo. Nar. pjes. vuk. 2, 58.
Zatvorena i zamandajena. 2, 112. Ziv i zdrav.
Nar. prip vuk. 77. — dd) rijeci mogu biti posve
razlicita znacena, ali zdruzene znace jedno saino,
Hi- sastav]eno iz onoga dvoga, dajbudi u prigodi
0 kojoj je govor (iv Sut. (fvoTv, bondiadys). Na
preslicu i desnicu ruku. Nar. pjes. vuk. 1, 125.
Sila otme zemju i gradove. 2, 142. Udari me
rukom i prstenom. 2, 13. Da odvedes kitu i
svatove. 2, 56. Zapalila fener i svijecu. 2, 109.
Udara ga cizmom i mamuzom. 2, 111. Skide
s glave samur i celenke. 2, 200. A pokrivaj
plocom i kamenom. 2, 205. Dopadose k zemji
i kaldrmi. 2, 242. Britkom sab|om i desnicom
rukom. 2, 314. A na sabju i na desnu ruku.
2, 323. Azurala, kita i svatovi! 2, 334. Prije
zore i bijela dana. 2, 340. Da ti trazim melem
i ecime. 2, 368. Dopadnuo ropstva i tamnice.
2, 382. — ee) mogu se o cemii kazati dva raz-
licita pridjeva, koji opet mogu imati po nesto
slicno znacene: Tezeo kra}, brabren mladi6 i gla-
sovit junak. I. Gundulic 3. Boze vjecni i pre-
svoti oce! Nar. pjes. vuk. 2, 82. O Bogdane,
moja slugo verna! i Bogdane, m.oje cedo drago !
2, 453. Hi posve supirotno: O ti Mujo, brate i
krvnice! 2, 50. Zdrav Milosu, vjero i nevjero!
2, 311.
c) jedna se ista rijec udvaja, te se u srijedu
umece i. kod toga nije svagda isti smisao. aa)
udvajanem se izrice nesto s visom silom. to moze
biti: aaa) kod adjektiva i adveraba kojima se
pokazuje mnostvo, kao mnogi, toliko, toliki, ko-
liko, koliki itd. znacene je uopce kao vrlo mnogo,
premnogo itd. Koga si tolike i tolike pute po-
p|uvao s tvojim psovkam. J. Banovac, pi'ipov.
60. To se mani plod vidi kod mlogi i mlogi.
F. Lastric, ned. 87. Zarad ove nepom|e o ko-
liko i(h) i koliko ne uniodi kroz ova druga vrata
u milost Boziju. 145. Mnogi i mnogi govore.
F. Matic 4. Toliki i toliki mogu iznac uzroke.
M. Dobretic 440. Pacek mnozi i mnozi vecom
slasti jedu picu tjelesnu, neg li picu andiosku.
A. Kalic 195. Kolicijem i kolicijem ovi strah
ruke i usta drzi vezana. 278. — bbb) kod kotn-
parativa. znacene je uopce kao da ispred kom-
parativa ima sve to. Svaki dan vece i vece
stiskuje se. P. Posilovic, cvijet. 163. K. Maga-
rovic 86. Za vise i vise godina. M. Dobretic v.
No sve boje i boje iscera. Nar. pjes. vuk. 5, 487.
Iznosi trg svakojaki sve }epsi i ].epsi. Nar. prip.
vuk. 87. — amo moze pripadati i ovaj primjer,
gdje prvo i prvo va^a da je isto sto naj prvo:
Sresces prvo i prvo coveka. Nar. prip. vuk. 86.
— ccc) kod glagola smisao je kao da uz glagol
ima jednako, neprestano itd. Kucao sam ,i' kucao
i nitko ne odgovara. M. Dr2ic 391. Mi grijesimo
i od grijeba nasijeb pedepse joster ne vidimo,
er je Visni ustrpjen duznik, koji trpi i trpi, nu
naj poslije sve sto ostanes s nim zaduzen, bode
sve da mu se plati do mrvice. B. Zuzeri 46.
Mjerili su i mjerili, ali nijesu mogli neg li sa-
mijem vjekuvjecanstvom domjerit. A. Kalic 13.
Ona je trazila i trazila. Nar. prip. vuk.^ 224.
— ddd) kod supstantiva. Mletacka vlada Ivanu
pruza povlastice i povlastice. S. Lubisa, prip.
207. — eee) kod adverba. Stisni dobro i dobro da
ne prospes u}e. S. ^lubisa, prip. 244. — bb) udva-
janem se kaze da nesto biva vise puta. aaa) obicno
s brojevima. Dvojica i dvojica bodijau svicam
2. I, 1, a, ""a, c).
756
2. I, 1, a, b, a).
uzganim u rukam. Bla»o turl. 2, 45. Sto dva i
dva na kopje nabija. Nar. pjes. vuk. 2, 314.
Grabec' slamku jednu i po jednu. P. Petrovic,
gov. vijen. 5. — amo maze pripadati i ovaj pri-
mjer: I da se drugi i drugi nepristance dovode.
I. Zanicic 165. — hhh) kad i kad, vidi lend kad.
Pas kad i kad zubom raui. V. Dosen 431'. Do-
godi se kad i kada. 73''. Ako bi kad i kad po-
mankao ta broj. Ant. Kadcic 94. — cc) udvo-
jene zamjenice taj, taki ltd. i adverhi toliko, tu,
tad ltd. koje zdruzuje i (taj i taj, tu i tu itd.)
pokazuju nesto (ce(ade, stvar, broj, mjesto, vrijeme
itd.) osohito (a ne sto mu drago), premda onaj
sto govori ne izrice ono poimence, jer nece Hi
ne moze. Protiva tomu i tomu grihu. Ant. Kadcid
15. Da me nije ta i ta prvje razjidio. 194. Sto
je protiva tomu i tomu izustio. 258. Da ce ta
i ta biti papa ili gardinal. 308. Da sin uzme
tu i tu za zenu. 437. Ucinio si to i to. D. Rapid
II. U toj i u toj planini ima jedna baba. Nar.
prip. vuk. 27. U toj i u toj zemji. Vuk, nar.
pjes. 2, 61. Da mu to i to ucinim. Vuk, poslov,
86. Idite u grad k tome i tome, i kazite mu:
,Vrijeme je moje blizu'. mat. 26, 18. — Prode
li ovuda taki i taki coek? Nar. prip. vuk. 6. —
Eodilo se danas toliko i toliko dusa. 94. — Kad
dodes na ladi tu i tu. 84. — u nekijem primje-
rima se upotrebjavaju ovake rijeci da se ne iz-
rece sto nepristojno, n. p. Tamo liima to i to !
(t. j. g . . no). Nar. prip. vuk. 16. i u Dubrov-
nikii kad se pripovijeda kako je ko koga psovao,
rece se radi pristojnosti taki i taki mjeste naj
obicnijih psovaka, a i o zenskom cejadetu kad
se kaze taka i taka, znaci: bludnica.
d) uz i ima i jos koja rijec kojom se izrice
kako se pridaje drugo prvome. De je dosla tudem
dvoru, i u dvoru tudem babu. Nar. pjes. vuk.
1, 66. Prosao sam devet krajevina i desetu tursku
carevinu. 2, 330. Sukobi ga caru Alil-aga i za
agom tridest janicara. 2, 357. Posla na hga
Cuprilijd-vezira i sa nime tri hi{ade vojske. 2, 402.
Sa svojijeh dvanaest delija i s trin'estim Kra-
Jevicem Markom. 2, 426. Doma nam je Grcidu
Manojlo i .sa nime Pijanica Dnro. 2, 448. Otvo-
rila devetera vrata i desetu bravu dubrovnicku.
2, 451. Bio je veliki grad i u gradu carski dvor.
Nar. prip. vuk. 76.
e) kad se nekoUko stvari nabrojilo, a nece se
radi kratkoce nabrojiti sve, dodaju se na kraju
rijeci i jos, i k tomu, i ostalo, (naj cesce u nase
vrijeme prema nemackame : und so weiter) i tako
daje (sto se pise i skraceno: i t. d. Hi itd.). Ja
Balsa, duka dracki i joste. Mon. serb. 202. (1335).
Stefana Tvrttka, kruja bosnbskoga i srLpskoga
i joste. 209—210. (1387). Stipan'b Ostoja, krajb
Srfcbjemb, Bosne, . . . Usore, Soli, Podriniju i
k tomu. 231. (1398). Stipant Tvrttko Tvrbt-
kovidt, krajt Srtbjemb, Bosni, primortju, . . . Po-
drcni.ju, zapadnimt stranarat i k tomju. 253.
(1405). One rijeci: ,ako nijesi' i ost(alo). J. Ma-
tovid 170. I tako dale. Vuk, nar. pjes. 1, xiv.
I t. d. 1, IX.
f) kod brojeva, vidi /3, a, a) dd).
g) ono sto se pridaje prvome biva poslijc onoga.
isporedi b, c). (3itav mesec i nedeju vise. Nar.
pjos. vuk. 2, 330. Kad prode dan i nod. Niir.
prip. vuk. 108.
h) ono Ho se pridaje tumaci bo(e ono sto je
prije kazano, all iijedno moze ono ogrnniciti i
istiie kod onoga ncsto jace i silnije. kad je ovako
znaietie, moie se vdvnjati rijec kojoj se dodaje:
Odkriya nam so u ognonitoj ouoj pedi od i)ur-
gatorija jodun zrcalo vooma vijoriio i vijorno do
te mjere da litijah reel, ne tani mi se iSta mane
jedna sama dusa sred cistecijeh onijeh plama.
B. Zuzeri 139. Zato svojijem pripovijestima ci-
liase malo ploda a vele bune i vele do te mjere,
da jednom po sred istoga govorena zgrabise ga.
179. Eanam ga je po svem tijelu i rauam svijem
smrfcnijem izprobado. 261. Svi koji smo na ovem
svijetu, putnici smo bez pristanka i putnici koji
ovdi ne imajuci stavno igdje pribivaliste, istemo
rodno mjesto u blazenom rajskom gradu. 353.
Dakle dusa, kad sa svim ne ima bogojubstva
dutivoga, puna nemira i neploda porad stvari
duhovnih, ne bi imala brz pravi razlog bojat se,
da ne ima u sebi |ubav ,i' Jubav Bozju? Blago
turl. 2, 10. — uz i moze biti osobito. Ovo su dvi
istine, u kojim se zdrzi svakolika duznost sta-
risina ,i' osobito otaca i matera. F. Lastrid, ned.
402. jos cesce uz i stoje zamjenice taj, ovaj, onaj:
Ne vise tri ali cetr sezna vode, neg vise ogna
ziva razzarena i ovega vjekovitoga. B. Zuzeri
19. Ne zna drugo, nego Jesukrsta, i ovoga pro-
petoga. J. Matovid 42. Odabrati vlastiti dan i
oni sedmi za castiti Boga. 359. Osim jednog
crnog Bugarina, i to mlado jos golobradasto.
Nar. pjes. vuk. 2, 152 — 153. Ovakijeh pogrjesaka
moze se po onijem krajevima dosta cuti, i to
bez ikake nevoje. Vuk, nar. pjes. 1, 21. — maze
biti da bi amo pripadao i ovaj primjer: Kad
devojka vide zlu i goru. Nar. prip. vuk. 131.
i) izmedii dva broja (od kojijeh drugi po brojnom
redu dolazi odmah poslije prooga) i moze znaciti
gotovo sto ili (u prvom primjeru moze biti da se
istice tris kao vece od dvas, te bi onda uprav
pripadalo pod h)). naj obicnije u ovakovijem
slucajcvima kazu se brojevi jedan za drugijem,
kao n. p. dva tri, devet deset, sto znaci da se
uprav ne zna jesu li dva Hi tri, jeli devet ili
deset. Modes k rioj vazda doc' svaki dan dvas i
tris. N. Na|oskovid 1, 275. Mnokrat se prigodi
pet i ses gdi sjede, tuj dodu kadgodi cut' o cem
besjede. 1, 324. Dvas je i tris mladi junak kolora
skocio. Nar. pjes. vuk. 1, 44.
b. pridaje recenici drugu rccenicu (rijetko stoje
mjeste prve recenice same rijeci, kao ovdje: Kad
sagleda erne oci Marku i kakav je na ocima
Marko. Nar. pjes. vuk. 2, 222. i u ovom i)ri-
mjeru moze se shvatiti prvi dio kao da stoji
mjeste cijele recenice: da su erne oci u Marka,
ili: kako su erne oci u Marka). posto dvije re-
cenice koje veze i nwgii imati isti subjekat ili isti
objekat Hi isto obadvoje, govorimo o dvjema re-
cenicnma i kad i veze samo dva glagola.
a) sto se kaze u obje recenice biva u isto vri-
jeme, Hi uopce ne istice se da jedno biva prije
a drugo poslije. Ako oko tvoje priprosto bude,
i vse telo tvoje svitlo bude. Korizra. 62'>. Vi
me pokopaste i od mene ne odbjegoste. Zborn.
125''. Pitajud prosdenje i ne sdeded truda za
grisno zivjenje i za dila huda. P. Hektorovid 66.
Neka budu navijestiti ii SioTiu Bozje ime i liva-
lami negovime Joruzalem napuniti. I. Gundulid
205. Oci 5 nega cas ne smece zapaneni Ali pa§a,
i ne moze srcu vede odoljeti da ne uprasa. 436.
U purgatoriju nisu ga prijali, i nisu ga izgubili.
F. Glavinid, cvit. 11". .Silnijeh Gota staru plijenu
spomenut du nih slobodi i da,zli kraj po pie-
menu od nihovo krvi izhodi. G. Palmotid 1, 12.
Kud ti drago ti nas vodi, i, ako des da se iz
nova valovito more brodi, strah nas nije od va-
lova. 1, 16. A moja de pomi'ia biti mjesta ovega
ime otkriti i ki Judi stoje u liemu. 1, 17. Pri-
stupajudi jedno drugomu isto srce imadudi, i no
imajuci druge odluko, nego onu, za koju je Bog
zoiiidbu naredio. J. Banovac, razg. 80. Protiva
zapovi<li Bo^ijoj koja nam zabranuje da'ne udi-
2. I, 1, a, h, a).
757
2. I, 1, «, b, d).
nimo prilubodinstva i ne pozelimo zene nasega
iskrnega. 104. Evo cedo sedi u kolevci i sigra
se jabukom od zlata. Nar. pjes. vuk. 2, 10. Ku-
kajuci i lice grdeci. 2, 16. Tko si junak i cijeg
si roda? 2, 80. Ne muci se i ne harci blaga.
2, 117. Mladi Gojko vjeru ne pogazi, i on svojoj
]ubi ne dokaza. 2, 119. Pitace te, tko si i otkud
si. 2, 139. Ja ga znadem i on me poznaje. 2, 152.
Te se rani i oda zla brani. 2, 176. Danas misle
i govore |udi. 2, 221. Sto s' toliko svate po-
trudio i tolike kone pomorio ? 2, 243. A dacu
tri tovara blaga i dacu ti sremsku banovinu
2, 258. Sprerai nemu tri tovara blaga i spremi
mu sicana vprmana. 2, 261. Te u pidu grdno
progovara.s i Turcina zoves kaurinom. 2, 273.
Ja sam majka meseceva i ovo je negova kuca.
Nar. prip. vil. 1867. 288. — amo moze pripadati
i ovaj pjrimjer: Evo tebe sedam tovar blaga i
evo ti sedam boscaluka! Nar. pjes. vuk. 2, 392.
b) recenice (Hi sami glagoli) znace isto Hi slicno.
isporedi a, c). Pojidsi sir obraca i preobraca kruh
Korizm. 8^. Ne misli i ne razmis|a. Zborn. S^.
Sve strane nasega jezika drze i seine. P. Hek-
torovic 1, 55. Neg Bogu slavu daj, i nemu za-
hvali. 2, 65. Njegda^ pace grozno ucvi}en pricne
glasit i vapiti. A. Cubranovic 157. Cuvaj se i
b}udi macehe proklete. D. Ranina 107^. Da
djelim svojima u sionoj naravi, ka je stvor je-
dini, satvari takmene sagrada i cini. 1 18*. Zasto
lav, prid kime svaka se zvir plasi, kokota i ogna
boji se i strasi? 120^. Scurka u ovoj gajpi od
zice, ki po svu noc sturi i poje, donio sam. I.
Gundulid 159. Uzroce izabrani sve radosti me
do vika, cd hudijeh obsjednika izvadi me i sa-
hrani. 195. Nasa sloboda neockvrneua vece od
tisudu godista uzdrzala se i sahranila. 216. Ne
stedim se i ne kratim u razlike noj darove pjenez
veci da potratim. 223. Ka (smrt) cas po cas
zgodu pazi, da te ubije i porazi. 235. Er s jed-
noga mjesta draga kada drugo gledat slidim, cim
me ovo, jaob, primaga, drugo gubim i ne vidim.
258. Moja mlados trpi i kusa muke one sve naj
gore, osudjena koje dusa posred pakla podnijet
more. 260. Ali zivot cezne i vene. 260. Nega
iz dubja lipos draga slisa sve sto moli i prosi.
354. Dali se od nas trpjet' moze, da hoga po
mecetijeh ne haleka i ne zavija? 478. Trijesk
ne trijeska i ne razi. J. Kavanin 4873'. Zasto
je crkva sveta odlucila, da se tako ima drzati i
virovat. J. Banovac, razg. 7. Da se ne preva-
rimo i s puta pravoga ne zademo. F. Lastric,
test. ad. I'iSS'. Ne bijau probudeni i ganuti od
bogojubstva. A. Kanizlic, kam. 290. Pak se motri
i ogledaj. V. Dosen 211*. Da se odpusta i prasta
grijeh. J. Matovic 162. Hi si se danas potur-
cila i svoju si veru izgubila? Nar. pjes. vuk.
2, 9. Sve jr.j sto je i kako je kaza. 2, 62. Kako
carski va|a i trebuje. 2, 93. Te ga }uto kune i
prokline. 2, 197. Mozes, care, i u ruci ti je.
2, 204. Zove Marko sestru i priziv}e. 2, 224.
Viknu Leka i prizivje sluge. 2, 230. Sa Tur-
cima bije i sijece. 2, 238. Dugo bilo i vrijeme
prode. 2, 264. Kazu, sine, i pricaju }udi. 2, 265.
Kazu, sine, i govore }udi. 2, 266. Probesapi i
umom premisli. 2, 272. Kad zapita i mone upita.
2, 274. Kako vide i okom razgleda. 2, 279. Da
se prica i pripovijeda. 2, 295. Pa se bise i se-
kose s Turci, sedam pasa bise i ubise. 2, 297.
Mozes znati i pametovati. 2, 328. Svakojako
misli i premis|a. 2, 412. Ja sam cuo i |udi mi
kazu. 2, 456. Nego zbori i govoii. Nar. pjes.
vil. 1866. 237. Sestra brata lepo doceka i ugosti.
Nar. prip. vuk. 36. Malo se zbuni i poplasi. 76.
Koji ste i sto ste vi? 123.
c) sto se kase u drugoj recenici biva poslije
onoga sto se kaze ti prvoj. Pride mu 1 list i
poce ga ctati. Korizm. 21*. Susrite (pustinak)
jednoga mladca lipo oblcena i naresena i ta
mladac pozdravi toga remetu. 32i>. Dosad na
livadu, i ne nasad nikoga. N. Najeskovic 1, 203.
Ti upade u suzanstvo i Gospodin Bog posla sina
svoga da te odkupi. M. Divkovic, bes. 12''. Kra-
}estvo prostire se me nad svijem ki bili su i ki
u naprijed rodice se. I. Gundulic 114. Nu u to
sunce zgar zapade, i noc skri svijet u skut tamni.
347. Cuvsi grabit kcercu milu uhiti se za sje-
dine, i ne ufajuc da ju obrani, zaupi u glas pun
zalosti. 391. Mi se mladi jur dignusmo ,i' dr-
zave i gradove neizbrqjne obidosmo. G. Palmotic
1, 146. Aristot'la }ubi plaha ne zauzda li, i ne
jaba? J. Kavanin 7*. Ondolen se bjehu podignuli
i dodose na vodu Jordana. Nar. pjes. vuk. 1, 122.
Kano rani devojcica i danicu vjernu moli. 1, 150.
Te od raja otvorise vrata i prodose proz raj u
pakao. 2, 11. A Manojlo kona uzjabao, i Grkini
na dvorove dode. 2, 20. Osta majka raneci Ne-
nada, Nenad braca ni saznao nije. I Nenad je
majci dorastao. 2, 75. Dok ja odem i natrag se
vratim. 2, 137. Jedan bjese u zeta careva, i
sada je, u Voinovica. 2, 141. U torn svanu i
ogranu sunce. 2, 143. Pa pripasa sabju okovanu
i prigrnu curak od kurjaka. 2, 247. On usjede
vranca pomamnoga, i izide gradu na kapiju. 2, 250.
Pa on usta i ode cadoru. 2, 344. On odlece nebu
pod oblake i uvati utvu zlatokrilu. 2, 426. Otide
u ergehi i nade ocina kona. Nar. prip. vuk. 34.
d) ono sto je u prvoj recenici uzrok je Hi pri-
goda Hi uvjet da bude ono sto je u drugoj. aa)
uopce. Ako mi Bogb da i budu gospodart. Mon.
serb. 19. (1234). Kada nemocnik zgubi svoju be-
sedu i ne more se spovidati. Narucn. 90*. Ja
odhoju i vece te necu viditi. Mirakuli. 59. Vazvah
i usHsa me. Korizm. 7^^. Pomoze Isukrst Lev-
teriju i uprije Levterije Tarasija. Pril. jag. ark.
9, 119. (1520). Umrla je, utekla je od nas dikla
bozanstvena, i drugo nam ne ostaje razmi slava
ne imena. I. Gundulic 268. Nasu vo}u on po-
slusa i u zivotu joste stoji. G. Palmoti6 1, 222.
Naj prvo je potribno iskati krajestvo Bozje i
svaka ce se nadodati nami. A. Kaniziic, kam.
624 Kad pade zastor i dospije prikaza. D. Basic
70. Mene ces, Petro, moliti, i stace vode Du-
navi. Nar. pjes. vuk. 1, 11. MoHse se i umolise
se. 2, 3. Car je prosi, i kra} mu je daje. 2, 132.
Zacu Milos i milo mu bilo. 2, 227. Glas dadose
starim svestenikom, i tu dode mlogo svestenika.
2, 325. Mrtav Musa pritisnuo Marka i jedva se
iskopao Marko. 2, 409. \i\xda otisavsi kazu ca-
revome sinu da ga zove nihov car, i on odmah
otide. Nar. prip. vuk.^ 236. — istice se ovaka
sveza medu prvom i drugom recenicom tijem sto
se poslije i umece tako: Masentij, rimski cesar,
zapovidi ucini svim, dojti u tempal boga nihova.
I tako poce zvati i nukati krstjane. Ziv. kat.
star. 1, 218. Obicaju dobri oci u imenijeh od
lubjenijeb poroda pojav|ivati uspomenu od dra-
zijeh roditeja, i tako zamjenitim uzdanjem ozi-
vluju onijeb . . . I. Gundulid 216. Zakona moga
ne obsluzujete, i tako me ne postujete. F. Lastric,
test. 23^. Al' je majka Mari govorila : ,Kada
budes misala lezanke, poda n meci triie malma-
zine, a poda se svilu i bumbaka'. I tako je uci-
nila Mara. Nar. pjes. istr. 1, 19. amo spada i
ovo: Ono cudo po svijetu pode i to zacu pasa
tiranine. Nar. pjes. vuk. 1, 157. — bb) u prvoj
je recenici kazano vrijeme Hi prigoda kad biva
ono sto je u drugoj. Znate da po dviju dne
vazam bude, i sin covicanski pridan bude da se
2. I, 1, a, b, d).
758
2. I, 1, a, b, Jc).
propne. I. Bandulavi6 83l>. mat. 26, 2. Ne po-
staja ralogo vrimena i stize u tabor knez Lu-
chesi. I. Zanicid 23. Malo prode i }uba mu dode.
Nar. pjes. vuk. 2, 108. Dan osvane i ograne
sunce, ,i' vrata se otvore na gradu. 2, 289 Znate
da 6e do dva dana biti pasha, i sina covjecijega
preda6e da se razapne. Vuk, mat. 26, 2. — amo
moze spadati i ovaj primjer premda mjeste prvc
recenice ima samo adverab: Do malo i jurve ne
budete viditi mene. I. Bandulavic 146a. joann.
16, 16. — cc) lead je u prvoj recenici uvjet pod
kojijem biva ono sto je u drugoj, u prvoj stoji
glagol u imperativu, a u drugoj u futuru. Pridi
tada sa mnom i hocu ti pokazati. Mirakuli. 42.
Prostri molitve umi|ene i ja te o6u uslisati.
Korizm. 5^. Teci na molitvu i Bog ti oce po-
moci. 7b. Otvori malo usi i oces slisati javkanje.
24*'. Pridite ka mni ... i ja vas spokqju. Td^.
Sto se srcis ? pita' u Jova i dati ce se tebi }ubi.
I. Gunduli6 67. Bogovom pokloni se nasim, i
zivot oslobodim ti. P. Glavinic, cvit. 390''. Ostav'
grijehe i nesklade, i u svem slavan ti uzbudes.
J. Kavaniu 168''. Naj pokona tva razmisli, i
ne6' nikad sagrijesiti. 464^. Dojdi i vidit ces.
491a. Prividimo sve s. pismo i istorije crkvene
i svitovne, ,i' na6emo Boga ne samo dobroga,
dali i pravednoga. J. Banovac, razg. 28. Pro-
mislimo sto smo mi prama nemu, i vididemo da
smo nisto. 74. Stavi se na pokoru i Bog ce ti
se smilovati. I. J. P. Lucid, razg. 20. Postuj
brata starijega, i tebe ce mladi tvoji. Nar. pjes.
vuk. 1, 137.
e) druga recenica popunuje prvii Hi je tumaei
Hi joj kaze uzrok. Joste da jest ozgora mnogo
receno cica likarije protiva strahu od smrti ;
ni§tanemane ostaje jedno naj poslidne i naj po-
glavitije ponukovanje. i ovo jest, da covik cesto
u svoj zivot cini molitvu. P. Posilovic, nasi. 66a.
Vi biste rekli, da su ovo bile velike nevoje koje
ovi cesar podnese po dopustenu Bozjem, i jesu.
J. Banovac, pripov. 103. Neka placu oni i svoje
neka cvile nesride, ,i' imadu sto plakati. D. Rapid
77. Mudar je nauk duhovni bogoslovaca kada
govore od svetine, i jest ovi ... A. Tomikovid,
gov. 34. Car hodaSe i nevoja mu je. Nar. pjes.
vuk. 2, 26.
f) drugom se recenicom ogranicuje znacene kod
prve: to biva obicno rijecima i to; pod to ima
se u misli sve Hi nesto sto se kazalo u prvoj
recenici, s cega se glagol ne kaze drugi put u
drugoj. Pomisasmo . . . bojega s bojim ... i to
pod rotu i vernost. Mon. croat. 258. (1556).
Pjesni pokorne svijetu prikazujem, i to ne bez
razborita spoznanja ... I. Gundulid 192. Ma-
Jahno korenja, tar ku smokvu, i to u vecer oku-
laSe. F. Glavinid, cvit. 344''. Ako bude§ i to
ovako Jubit Boga. J. Kavanin 501». San mu
kratak, i to na tvrdoj zem^i dopustati. F. Lastrid,
test. ad. 105a. Mali, to jest posli griha smrtni,
umire se s Bogom, zadobiju milost negovu i nadu
stazu od spasena. i to zaSto je ne tra2e kako se
ima tra2iti. od' 97. Sve isijece, malo ko utede,
vrlo malo i to izraneno. And. Kacid, razg. 229''.
Pak istom jedan put obuku se, i to samo dok se
3 menueta izigraju. M. A. Eejkovid, sat. A7''.
g) ono Sto se kaie u drugoj recenici podaje
vecu silu onotne sto je u prvoj. — isporedi a,
h). aa) uop6e. Sam dakle onaj koji Isukrstov
nauk slidi jest pravi udenik meStra nebeskoga,
a koji no slidi nije takav, i la2e. D. Rapid 41.
Nek duSmanom srce puca, i dragome po naj bole.
Nar. pjes. vil. 1868. 465. — bb) u drugoj rece-
nici opet stoji glagol Ho je i u prvoj ali s acl-
verbom koji mu podaje ve6u silu. Zapovida jo§
za drugi razlog Gosp. Bog da ga molimo, i mo-
limo vazda. A. d. Bella, razgov. 44. Tko se ne
bi vas uztreso od zmaja tako }uta i cemerna,
koji bi trovo pija ona ista po kojijeh bi pro-
lazio ,i' trovo tijem naciuom, da bi ih trijeba
bilo ne drugako, nego ognem zivijem razcistiti.
B. Zuzeri 140. Recite mi na uzdanu, zelite li i
zelite li iz draga srca svetom smrti dovrsiti?
206. Znamo i znamo stanovito da imamo jednom
na smrt nasu nasrnuti. 294. Vjerujem li .sto go-
vori? Vjerujem i vjerujem temejito. 366. Imam
se bojati i vrlo bojati. A. Kanizlid, bogojubn. 40.
Slusaju i pomnivo slusaju. A. Kalid 29. Bog
prijeti grjesniku i teskp prijeti. 312. amo pri-
padaju i ovi primjeri. Zudi i kako zudi. A. Kalid
19. Da ce se uvrijeden ozvat i kako ozvat. 278.
Prijeti grjesniku i kako prijeti. 313. — u ovijem
je primjerima izostavlen glagol u drugoj rece-
nici: Scijeuim, i ne bez razloga, zet ugodau nemu
biti. G. Palmotid 1, 294. Hoce li ovo razdijene
mucno bit osudenim? Hode i primucno. J. Fi-
lipovid 1, 147''. Bog je d6 djece i ne malo. A.
Kalid 356. Da jesmo li mi sto drzani ovijem
ocima? ocu nebeskomu? I kako, i kako. 333.
h) u drugoj je recenici nesto sto po onome sto
je u prvoj kazano ne bi trebalo da bicde. u kojem
slucaju moglo bi mjeste i stajati a. Lacan bih
i ne napitaste me, i zajan i ne napojiste me.
Korizm. 8". Zna da je vino modno i pije. 66».
Vece je puta vidila slipoca Judska Bozija poka-
rana svrhu sebe, i nije se bojala onoga Boga.
J. Banovac, razg. 29. Jos ti nema pedeset go-
dina, i Avrama ti si vidio? Vuk, jov. 8, 57. —
amo pripadaju primjeri u kojima se daje u drugoj
recenici kome kakav ukor, jer ne radi otiako kao
sto bi trebalo po onome sto je kazano u prvoj.
Bjeze! — i trpi, Bojnislave, tva junacka bojna
sila tej sramote tac neprave? G. Palmotid 2, 247.
Vidis ovdi mrtva brata tvoga; — i da s vase
nije strane Boga, pravde i razloga? 2, 357. —
ukor je u ovakijem primjerima i kad se cudi
onaj sto govori na ono sto govori Hi radi drugi;
te u ovakom slucaju i stoji na pocetku samoga
govora kao da se ovaj dodaje onome sto jc drugi
prije kazao : Jedna vladika od ne dvorbe zaledi
je, I'ekla joj je: ,Sto ne prosis u tvoga Isukrsta
koju utjehu i utazene tvojijeh bolesti?' Krajica
pogleda jo zacudena: ,1 cini li ti se (rece) da je
pristojna molba za ucinit je jednom kraju od
bolesti, da on smanka moje bolesti?' B. Zuzeri
381. mislim da amo spada i ovaj primJer, te da
u nemu i ne veze drugu recenicu s prvom, vec
da stoji kao u predasnem primjcru: Duso draga,
kamo odhodis, i ne cutis mojo zgode, tor bez
mono smiono brodis valovite morsko vode? S.
Bobajevid 226.
i) gdjegdje se i kaze na pocetku govora (vidi
i kod h)), kad se kome odgovara, kao da se od-
govor pridaje prvome govoru i da onaj sto od-
govara slijedi isti govor. aa) aopce. Domadica
rece: ,Ali je hajvar skup: oka po to i po to!',
a gosca odgovori: ,1 vrijedi'. Vuk, poslov. 95.
— bb) odgovorom se pristaje na prvi govor i to
vecom silom. I Bo2o pomozi! (Kojekako, moze
podnijeti, n. p. ako jo tako, i Bo2e pomozi!).
Nar. posl. vuk. 94. I duso tu li si ! (Rado, dra-
govojno sto uciniti, n. p. A. Bi li ona po§la za
liega? B. Bi, i du§o, tu li si?). 96—07. tako se
cesto odgovara: i kako! i Boze pomozi! i da Bog
pomoze! itd. n. p. A. Joli te bilo strah? B. I
kako! — A. Jeli ti dosta? B. I da Bog pomo2e!
k) nahodi se u pocetku stare narodnc pjesme.
isporedi ali, 3, c. I klide devojka. P. llekto-
rovid 22.
2. I, 1, «, b, I).
759
2. I, 1, ;8, a, h).
I) gdjegdje stoji i bes potrebe da veze rijeci Hi
recenice koje su i onako drugijem nacinom mectu
sobom svezane. ovo biva vrlo cesto u prva vre-
mena, sve to rjede kasnije (u nekijeh pisaca moz".
biti da i samo jace istice rijec Hi recenicu pred
kojom stoji), a u nase vrijeme nigda. aa) veze
supstantive Jcoji su i onako viedu sobom vezani:
aaa) prijedlogom s (s instr.) Zefcu i sb gradovy.
Mon. Serb. 4. (1198—1199). Grsdb kbnezt i zt
dStiju. 12. (1222—1228). Azt Stefaub Urost tretij
i sb Bogomb darovantnimb sinoiiib ki'a|evbstva
mi Stefanomb. Dec. hris. 65. Pade on i s konem
V riku. Mirakuli. 96. Vrativ se domom ona Za-
jedno i s sinom. 114. Svu dobit i z dugom od-
nose. D. Eanina 43a. Da i(h) hoce potopiti i
s plavcicom. M. Divkovic, nauk. 5^. Pridah Bogn
duh i s tijelom u ruke. plac. 85. Satir si crni
vrag i s rozma na glavi. I. Gunduli6 150. Ako
fcijelo pridobije, biti ce i z dusom u vijeke mu-
ceno. M. Eadnic 406^. Ki nas tempal i s ^idoli
obalise kletvom doli. P. Hektorovic (?) 106. Niove
prestole i s liima zajedno u prah obratiti. D.
Obradovic, basn. 139. — bbb) prijedlogom do. Odb
sele i do veka. Mon. serb. 2. (1189). Odt mala
i do velija. 19. (1234). Blago meni jutros i do
vijeka! Nar. prip. vuk. 128. — bb) veze glagole
i recenice. aaa) prvi je glagol u gerundiju Hi
participu. Klbnb se i podhpisaht. Mon. serb. 1.
(1186). Nagyje vb domt svoj vtvode i odevase.
Sava, stef. pam. saf. 1. Pisavb i podbpisahb.
Mon. serb. 82. (1302—1321). Da sbvrbstovavbso
i predade u crbkbvt. 98. (1330). Stbravbsa (dual)
zbborb... i zbgovorihb se s nimi. Dec. hris. 65.
Ostavivsi svit ov i vnide v red svetoga Brnarda.
Mirakuli. 74. I paka rekavsi: ,Uruke tvoje, Gospo-
dine, priporucujem dull moj' pojubivsi receni kriz
i ima se postaviti suprotiva nemocniku. P. Posi-
lovic, nasi. ISO^. A ti videci da si po grihu
dusu izgubio, i nistanemane ne maris, sasvim da
je sama, sama jedna dusa. J. Banovac, razg. 98.
Uriju smaknuvsi i liegovu si zenu za se uzeo.
106. — bbb) prva je recenica podlozna s ad-
verbom kad. u istarskijem pjesmama nasega vre-
mena. Kad je ne da ni otac ni majka, i govori
Fatima divojka. Nar. pjes. isfcr. 1, 14. Kad to
cuje Vujin dobar junak, i on grede u svitle ka-
mare i on vadi noze iza pasa ter ih mece braci
u grlajca. 1, 24.
/i veze ne samo dvije rijeci Hi recenice, nego
nih vise, to biva na dva nacina : Hi i stoji pred
svakom rijeci Hi recenicom, osim prve, te tako
pridaje svaku k predasnoj, Hi stoji samo pred
zadnom te tako ovu pridaje svijem ostalijem.
prvi je nacin pravi narodni ; ipak se drugi na-
lazi cesce u pisaca, osobito mladega doba, (i u
sama Vuka i u Danicica), a to jer su se pisci
a tome ugledali u nove evropske jezika (drugo
je kod a, a, e)). u ostalome se i upotrebjava kao
kod a.
a. i stoji pred svakom rijeci Hi recenicom, osim
prve.
a) veze rijeci. aa) uopce. isporedi «, a, a) i b)
i c). Klbnemo se tebe u Gospoda Boga nasego
Isu Hrista i u prSsvetu bogorodicu i u ctstny i
zivotvoresti krbstt i u sveta bozija jevandelija
i u vse svete. Mon. serb. 22. (1234—1240). Krajb
vsehb raskihb zem|b i Dijoklitije i Dalbmacije i
Ti-ovunije i Zahlbmije. 25. (1284 — 1240). Da nasi
kbmeti i nasi |udije i nasi vladaltci da vasb }ube.
33. (1249). Arbhijepiskopa Danila i jepiskopy i
igumeni i kaznbce i tepBcije i vojevody i slugy
i stavilbce. Dec. hris. 65. Ta strah je dobar i
drag Bogu i prijatan. Korizm. 29^. Tako ju jo
pametju i uminjem i umijenstvom i blagodarstvom
i pravdom i krepostju naresio. P. Hektorovic 53.
Acilisu i Ektore i Ajakesu i Nestore! Aleks. jag.
star. 3, 250. Da sva negova cinenja i dilovanja
i misli jesu od liega naredene. P. Posilovid, nasi.
27a. Od tvog' roda i od mile majke i od brace
i od bratuceda. Nar. pjes. vuk. 1, 18. Da ni
Gospodini Bog pomoze nega i negove principe
i negove senature i negove denerale i negove
oficijale i negove vojnike i bojnike! 1, 80. Sa-
zvao je trista svestenika i dvanaest veliki vla-
dika i cetiri stara proigumna. 2, 93. Sazvala je
goste i zvanice, i kumove i sve prijateje. 2, 99.
Ugosti ga vinom i rakijom i gospodskom svakom
dakonijom. 2,114.^ Dok je mene Kra}evi(^,a Marka
i mojega vilovita Sarca i mojega sestopera zlatna.
2, 215. Kola i koni i mazge i magarci. Nar.
prip. vuk. 2. Krupna i zdrava i lijepa devojka.
4. — bb) vidi «, a, d). Tamo kazu goru javo-
rovu i u gori vodu Bosijkovu i kod vode Bo-
sijku djevojku. Nar. pjes. vuk. 1, 158. — cc) vidi
«, a, Ji). Tadara nijesam ista tomacio vise raz-
govora i temejna razgovora i razgovora ne ma-
lahna kojijem se imamo pokrijepiti. B. Zuzeri
382. — dd) kod brojeva vecina naroda umece
svagda i medu jedan broj i drugi (vidi: ,Dva-
deset i jedan, dvadeset i dva' itd. dekoji izostavo
kasto ,i' pa govore onako : .dvadeset jedan, dva-
deset dva' itd., ali je obicnije sa ,i'. Vuk, rjecn.'
xLvii). Tisuca i sbto^ i osbmb desetb i devetb.
Mon. serb. 2. (1189). Cotiristo i dvadeset i osam
tisu6 ml). F. Glavinid, cvit. 8a. Dvaest i cetiri.
J. Kavanin 474^. Sedamdeset i sedam brodova.
Nar. pjes. vuk. 2, 229. Sedamdeset i cetiri prosca.
2, 234. A vjencane dvadest i cetiri. 2, 336. Vi-
dite li bijela Karlovca i u liemu tridest i tri
kule? 2, 349. fietrdeset i cetiri grada. 2, 365.
Evo ima sto i seset |eta. 2, 439. Trista i sez-
deset i pet ticijih gnijezda. Nar. prip. vuk. 5.
amo mogu pripadati i ovi primjeri : Za nu dao
tovar i po blaga. Nar. pjes. vuk. 2, 183. A pod
grlom litra i po zlata. 2, 483. kod ordinalnijeh
brojeva, ako samo naj zadni broj ima ordinalni
nastavak, Vuk ne upotrebjava i: sto dvadeseti,
trista pedeset sedmi, pet stotina devedeset osmi,
ijada dvadeset tredi itd. Vuk, rjecn.' xnx; ko-
liko sam ja cuo, dajbudi u Dubrovniku, i tu se
upotrebjava i: sto i dvadeseti. pet stotina i de-
vedeset i osmi itd.; tako je bilo prije i kad je
svaki broj dobivao ordinalni nastavak, vidi: U
dvadeseti i deveti dbns. Mon. serb. 2. (1189).
b) veze recenice i glagole. Prijese me sb po-
cbstiju i mnogo me pocbtise i pravoverbno mi
posluzise. Mon. serb. 19. (1234). Ne cudi se i
ne sumni se i ne stupi z vere. Korizm. 7a. Ja
te istem i glasim i zovem svudira, a ti se za
plasim vilami otira. I. Gundulic 157. Silni Franki
na n udiru i vojske mu sve satiru i u verigah
nega hrane. G. Palmotic 1, 79. Dvor pometi, i
vode donesi, i ocesjaj svoju rusu kosu. Nar. pjes.
vuk. 1, 60. Belim grlom vino pijes i ocima
biser brojis i rukama gajtan pletes. 1, 115. Da-
viua se suva pomladila i zelenim ulistala listom
i bijelim ucvatila cvetom. 2, 167. Tu se bane
s carem sastanuo i za lako zdravje upitao i sretna
mu puta cestitao. 2, 170. Tada Lazu nadvla-
dase Turci, i pogibe srpski knez Lazare, i negova
sva izgibe vojska. 2, 298. Ev' kod mene tri ce-
mei'a zlata, i evo ti sabja dimiscija, i evo ti svi-
lena cadora. 2, 347. Braca otrce k ocu i kazu
mu sta je bilo i reku da bi oni radi svoju sestru
potraziti. Nar. prip. vuk. 9. Nadu u poju jedno
cobance kod ovaca i preobuku ga i mjesto brata
svoga ocu povedu. 11. Jedite i pijte i veselite
se. 16. Skoci na vodu i stane plivati ka kraju
2. I, 1, /3, a, b).
760
2. I, 3, a, a).
i isplivavsi izide na breg i otide k ocu svomG.
47. Sva (sela) da popale i pobiju i opjackaju,
Djelovod. prot. 206.
desto mogu hiti rijeci Hi recenice nicim neve-
zane medu sobom; to osobito hiva kod nahrajana
sto se tnisli da nije svrseno necjo da mu se moze
jos Jcojesta dodaii. Jeleni, kosute, tice, kvocke,
pilici, zecovi. Nar. prip. vuk. 66. Duva, rusi,
krsi, prevrce. 72. Bje|a od snijega, rumenija od
ruzice, sjajnija od sunca. 130. Skupise se eje,
sovujage, vrane, kurjaci, lisice, jazavci, tvorovi,
sto je god u Boga zivotine, sve se skupi na
hranu. 179.
b. i stoji samo pred naj zadnom rijeci Hi re-
Genicom.
a) kod rijeci. Gospode ertbtske, rastke i bo-
santske. Mon. serb. 221. (1392). Usore, Soli i
Podriniju. 225. (1395). Kra|t Srtb}emB, Bosui i
primoriju. 232. (1398). Glad, zaja i san. Korizm.
48a. Mramorne su i kamene oci, usti, ruke ,i'
noge. I. Gunduli6 267. Uzmi dvije, tri i cetiri,
rajske slike svaka budi. 306. Ja kod svita tako
razumnoga, razboritoga i ^ubeznoga ne imam
drugo re6i. V. Dosen x. Dodati kome cinu,
vridnost, slavu i visinu. 30*. Kamo mozak? nos?
i usta? 44I'. Vo pecen, pecka hleba i akov
vina. Nar. prip. vuk. 36. Pojubi ga u obraz, u
oko i u celo. 61. Crnijeh, cr^enijeh i zutijeh.
120. Petao, vaska, macka i lav. 169. TJ Srijemu,
u Backoj, u Banatu i u Slavoniji. Vuk, nar. pjes.
1, 26. TJ Srijemu, u Slavoniji, u Backoj i u Ba-
natu. 1, 127. (ovakovi primjeri ne pripadaju
amo nego pod «, a, e): Ubojstva, pijanstva, pro-
zdrlstva i ostala. J. Matovic 479. Da ni Go-
spodini Bog pomoze arimandrite, igumne, pro-
igumne, protosindele, kaludere, popove, proto-
pope i svakoga crkovnoga coeka! Nar. pjes. vuk.
1, 79. U govodima, u konma, u ovcama, u svi-
nama, u fielama i u svemix drugome. Nar. prip.
vuk. 89).
b) kod recenica i glagola. ^Sijece, hara, robi i
plijeni. G. Palmoti6 1, 79. Coek mu se pokloni,
zahvali i u ruku ga pojubi. Nar. prip. vuk. 122.
c. aino stavlam neke osobite slucaje u kojima
se redi vise od dvije rijeci Hi reienica jedtia za
drugom, te bi se cinilo na ptrvi mah da amo
(pod /3) pripadaju, a uprav pripadaju pod a.
a) posto se nabrojilo vise rijeci Hi recenica
koje i veze prvijem Hi drugijem nacinom, pri-
daje se nesto osobito s i i to ne k zadnoj rijeci
Hi recenici nego ka svemu onome sto se nabrojilo.
aa) kod rijeci. Tvu Ijepotu, za kom cvili nebo,
zemja, voda i more ,i' smrt ista. I. Gundulii
267. — bb) kod reienica. Kum svog kuma na
sudove (Sera i dovede Jazjive svjedoke ,i' oglobi
kuma vjen6anoga. Nar. pjes. vuk. 2, 2. To je,
majko, Radanovi6 Lazo i to su mu kideni sva-
tovi ,i' pravo 6e nasem belom dvoru. 2, 22.
b) nekoliko rijeci nabrojenijeh dijeli se dvoje
po dvoje: svako je dvoje vezano rijecju i. Za
sve malo i veliko . . . za putnika i vojnika, za
orafia i kopafia. Nar. pjes. vuk. 1, 142. Sveti
Petar i sveti Nikola, svoti Jovan i sveti llija.
2, 1. Krajove ga docekaSo slugo na mafieve i
na kop]a bojna, na nagake i na buzdovane. 2, 113.
Kopaj meno devet vinograda u Banici i u Ate-
nici, u Loznici i u Pakovradu. 2, 169. U zdravje
domadinovo, Aogove brade, Aegovijoli sinovah i
sinovacah, stridovah i bratudedah, zetovah i sva-
tovah, kumovah i pobratimah. 1, 78.
2. veze rijeM, ali ne posve kao kod 1 s toga
Sto se proa ne pridaje drugoj, nego se stavla
prema noj, ispureduje s nom. to biva kadje smisao
da se jedno s drugijem sastau^a Hi dijeli, n. p.:
a) s glagolom sastaviti. Zlo i dobro nek sastavi.
V. Dosen 21'*. Te sastavi samur i obrve. Nar.
pjes. vuk. 2, 222. Kad sastavi rucak i veceru.
2, 242. — b) s glagolima dijeliti, zavaditi, omra-
ziti itd. Da omrazim brata i sestricu. Nar. pjes.
vuk. 2, 15. Zavadi se majka i devojka. 2, 22.
Ja ne delim tebe i Grozdanu. 2, 161. — c) s pri-
jedlogom medu, izmedu itd. Zakont ki je prtvo
bio medu Bosnomt i Dubrovnikomt. Mon. serb.
lOl. (1332). Redovnikom dana bi oblast raza-
brati meju gubu i gubu. Narucn. 70'\ Medu
bracom i druzinom vazda posten glas. Nar. pjes.
vuk. 1, 97. Izmedu Varadina i Karlovaca. Vuk,
nar. pjes. 2, 254.
3. et — et, kad veze dvije rijeci Hi recenice, Hi
vise nth, moze biti ne samo medu nima nego i
pred naj prvom; tijem se kao javja da se nece
samo ono prvo kazati nego jos sto pridati (ispo-
redi i ne samo — nego i kod ne). uopce se rijeci
Hi recenice nabrajaju Hi pridaju jedna drugoj
kao kod 1 ; rjede su vezane medu sobom kao kod
2 (vidi: I rastavi i milo i drago. Nar. pjes. vuk.
2, 3). — Izmedu rjecnika u Vukovu: i ja i ti
,sowolil ich als du' ,et ego et tu' ; i tamo i amo.
a. veze dvoje.
a) veze rijeci. Ott vseht rabott i maliht i
velikyibt. Mon. serb. 334. (1405—1427). Hode
biti i s mojijemb i s vasijemt poctenijemt. .501.
(1466 — 1500). Da nam prije svaue dan blagi, dan
svecani, i zuden i cekan u ovoj svoj strani. I.
Gundulid 125. A i toliko ona je lijepa ,i' u
rasrgbi ,i' u gnivu, da pogledom stijenje cijepa.
411. I ja i druzba mojih junaka dobrotom smo
tvom svezani. G. Palmotid 1, 40. Naj vede su u
das one i tegnute i uvrijedene. 1, 155. I badva
puna i sluga pjana. (D). Poslov. danid. 27. I
dobar i zao Ian travnika cvjeta. (D). 28. Odkud
srce tako omrazno na sve tvoje i gospostvo i
bogastvo. B. Zuzeri 6. I dan i nod na molitvi
stage. J. Banovac, pripov. 178. Protiva i jednim
i drugim jest kriposno oruzje zlamene s%'etoga
kriza. J. Filipovid 1, 17a. Koriu iz koga raste
dilo i zlo i dobro. F. Lastrid, ned. 157. Ovo je
neharnost na koju mrzi i Bog i |udi. 386. Kako
mi se i dogodi ,i' dostojno ,i' pravodno. 424.
Htjet mu dobro i dusi i tijolu. I. A. Nenadid,
nauk. 88. Mlogi episkopi i mudri i bogo|ubni.
A. Kanizlid, kam. 46. Turica je i djeci strasilo
i }udem zabava. (Z). Poslov. danid. 138. Mnogi
i bogati i ubogi. V. Dosen 65*. I u dnevu i
XI nodi da jim nije trud zaludu. And. Kadic,
razg. 3^. .Tere se suprotivaju izgledi i staroga
i novoga zakona. J. Matovid 488. I tamo i amo.
A. Kalid 167. Ja vidim a i drugi jost bo|e vide,
da se mioga zla i falinge dogadaju ,i' prvo vin-
dana ,i' posli vindaiia. B. Leakovid, gov. 31.
Bide dobro i mene i tebe. Nar. pjes. vuk. 1, 15.
I oko i delo sve ti bilo veselo! 1, 56. Te po-
mori i staro i ml ado. 2, 3. Zivota mi i moga
i tvoga! 2, 17. Telal vice i tamo i amo. 2, 144.
Car de gledat i desno i levo. 2, 159. J^uto aavi
i otud i otud. 2, 283. Pa ja ne smem novere
diniti gospodaru i momo i tvome. 2, 301. Cujes,
Jelo, i srce i du§o! 2, 372. Davuri su i jedau
i drugi. 5, 483. Oaa pliva i simo i tamo. Nar.
pjes. istr. 1, 13. Valaj si i coek i Xena. (U Risnu
rede so vajanoj 2eni). Nar. posl. vuk. 31. ,1' go
,i' bos, i jo§ mu je zima. 95. I pas i doek. 104.
I sve ovco i siti vuci (ne moze biti). 104. Ja
sam narodu i otac i majka. S. ^ubiSa, prip. 137.
— kod brojeva znaccne je kao kod 1, «, a, i).
Cekaia sam i dva i tri sata. M. A. Rejkovid, sat.
El». Obriiu se i dva i tri puta. Nar. pjes. vuk.
2, 372. Krv se lila i dva i tri dana. Osvotu. 7, 21.
2. I, 3, a, h).
761
2. I, 4, b, d).
b) veze recenice i glagole. Ho6e tvoja i zivjet
i umrijet. M. Drzic 198. Velika i jest i ima
bit razluka. B. Gradic, djev. 41. Neka verujemo,
da Bog i more i hoce dati. F. Glavini6, svitl. 95.
\ ova djela brat moj pazi i zivot mu ne uzima?
G. Palmotic 1, 348. Premda si ,i' znao ,i' vi-
rovao, da je on kod tebe i da te gleda. F. Lastric,
ned. 30. I ovo sam odpravila Lazara gospodara
i ovo sam odpravila i^ Milo§a zeta moga. Nar.
pjes. mikl. beitr. 25. Sarca koiia i grli i |ubi.
Nar. pjes. vuk. 2, 217. Danas mi je i zao i nije,
sutra ce mi gore zao biti. Nar. pjes. vil. 1868.
81. I decu mi hrani i hranu mi stedi. Nar. posl.
vuk. 97. I ja mogu i kon mi moze, ali Bog ne
da. I jedem i pijem, a pestis mi je na umu. 101.
Dode sin covjeciji koji i jede i pije. Vuk, luk.
7, 34.
c) u ovom primjeru znaci sto ili: Sve to, cim
SG Bogu sluzi , i pravo i krivo budi. Kateh.
1561. E5a.
b. veze vise od dvije rijeci ili recenice.
a) veze rijeci. Ne (nije) uzimana tazi carina i
u mojihb dedt i pradedt i u roditeja kraJevBstva
mi i u krajevbstva mi. Mon. serb. 117. (1345).
Ne rekoh, da svaciji pristanu od svudi i jadi i
placi i tuge i trudi? I. Gundulic 103. I budala
i strasivi i lupeza i lazivi ... V. Dosen 32="'. I
cesar se s riime vlada i gradovi i gospoda i sva-
koga cejad roda. 46*.
b) veze recenice i glagole. I kroje i siju i krpe.
M. Drzic 213. I ovako je Bisernica, Vilozmaje,
druzijem dana, i viteska ma desnica jos miruje
segaj dana! i mogo je na svem sviti ne Ijepote
neizrecene prid ugrskijem krajem biti dostojniji
drugi od mene! i vjera se liih svrsena za moj
prikor jur nahodi, i dpstojstva moja brabrena
ne imaju mjesta odi! G. Palmotic 2, 307. Cini
li vam se da je mozemo i vrijedati i psovat je
i pak je oncas kad liocemo utaziti. B. Zuzeri
41. Koju je inacije i |ubio i milovao, i svitovao
i karao. F. Lastrii, nod. 12. Sagrisio bi smrtuo,
i jere pristupane jest u velikoj stvari. i zasto
nagla bludnosti sila slobodno ne dize privojene,
i zasto bo prije hotio je bludnosti zadovojiti i
mir uzivati nego zapovid Bozjii obsluziti. I. Ve-
likanovic, uput 1, 341.
4. quoque, etiam, pridaje nesto kao kod 1, ali
ne veze, kao ondje, ono sto se pridaje s onijem
sto se kazalo prije, nego je smisao da ono sto
znaci rijec, pred Jcojom je i, treba pjridati ne-
cetmi sto se vec p)rije kazalo ili sto se samo ima
u misli.
a. ono sto se pridaje ne istice se kao nesto
osobito. Zidase gradt Dubrovniki. koji jestt i
danasb poctent. Mon. serb. 217. (1391). Sazida
sa (Trajan) i jakinskoje pristanisce, sazida i most
na Dunaju. S. Kozicic 35*. Solimana sina ostaviv
ize i nine zivet. 50^. U kojijeh jeste i vi zvani.
N. Kanina 20^. paul. rom. 1, 6. Vodahu i nje-
koja dva krivca s nim. 105*. Inc. 23, 32 Car
zudi, da ga u istok i ona prati. I. Gundulic
394. Tvoga imena, ko i dostoji vjecne slave, zi-
vjeti ce sved spomena. G. Palmoti6 1, 111. Ja
pobjegnuh da ne bude s nima i mene poraziti.
1, 184. S mojom srecom i tva sreca tada de so
uzvisiti. 1, 294. Ali, oce, moze biti, da dobrota
Bozanstvena jos ce trpjet mojijeh grijeha. Ab
odgovora nesvijesnoga! Moze biti da i nece. B.
Zuzeri 48. Staza kojom su sveti svi otisli u
raj ; morete i vi. F. Lastric, od' 229. Znajuci,
da koji se pusta u pogibiju, u noj ce i poginuti.
A. Kanizlic, utoc. 72. Daj mi razlog i ti, o re-
dovnice. D. Rapid 16. Hodi, brate, ima i ne-
voje. Nar. pjes. vuk. 2, 137. Ako mene do ne-
vo|e bude, ja 6u lasno kopje okrenuti, ako li mi
ne bude nevoje, doneti ga mogu i ovako. 2, 145.
Pa s' i ona mlada obesila. 2, 165. Pa mi i ti
stogod progovori. 2, 200. Zagrli ga, pa ga i
poJLibi. 2, 300. I tu majka tvrda srca bila. 2, 305.
Nadula se, pa se i raspade. 2, 307. Malo za tim,
eto i Stjepana. 2, 334. Na ti i to, crni kalu-
dere! 2, 372. Prste kupa a prste i glava. 2, 431.
Bog i s tobom, s Durmitora vilo! 5, 446. Ne
val'te se svi sedam krajeva, koji jubom, koji
vjornom slugom, i ja imam nesto vjerne sluge...
Nar. pjes. vil. 1866. 614. Zar 6e i knez s nama
rucati? Nar. posl. vuk. 86. Iza vuka i lisica so
naije. 97. I ja sam soli zobao. 101. I tu ima
negova masla. 106. Ko ima obraza, ima i dusu.
139. Pukne obruc i treci. Nar. prip. vuk. 25.
Tvoga sam oca ubio, pa cu i tebe. 81. Andeo
i nemu zahvali. 100. I to ce pro6i. 105. Moze
biti da nas i sad ko slusa. 109. Da vidim i ja.
110. Ovu miso bastinili Turci, pa se vazda i
vladali nome. Osvetn. 6, 84.
b. ono sto se pridaje istice se kao nesto sto se
ne bi mislilo da je onako.
a) uopce. Nasa teska sreca i odi nas ne ostav|a.
G. Palraotid 2, 84. Cesar, Scipiun, Mark Antoni,
kill i danas vas svijet bvali. J. Kavanin 7. Od
vika devetoga crkvu rastavjenu kada i dan da-
nasni vidimo. A. Kanizlic, kam. i. Kada su
(novel) u kupu, i zlocesti prolaze. utoc. 455.
Tko godir se ne brine za mlade ... i ne uci svojib
podloznika, on je gorji ,i' od nevirnika. M. A.
E.e|kovic, sat. ES''. I zla (je) zona dobra zona.
Nar. posl. vuk. 99. Ima i devojackog mleka.
Ima i nad popom popa. Ima i u Paica topuz,
ali jo u bisagama. 102. A kad pane lave rane-
nice, tad na nega i kenac zarice. Osvetn. 6, 82.
b) post') se tordi nesto o cemii sto se ne misli
da moze lako biti, ima se u misli da kod osta-
loga .sto se ne kaze ono moze jos lakse biti; re-
cenica sc potpunuje u misli drugom koja bi po-
cela rijecima: a kamoli, a nekmoli. cesto u po-
slovicama. I crn oblak vazda ne dazdi. (D). Poslov.
danic. 28. I pop se na misi smete. (D). 30. I
car sluzi. (Z). 28. Vino i mudroga pobudali.
Nar. posl. vuk. 35. I braca se svade. I brojene
ovce kurjak jede. I voda zube ima. I vrag zna
sto je pravo. 94. I guska katkad na ledu po-
srne. 95. I duvar usi ima. 96. I davo kad go-
vori pravo, vaja mu dati razlog. 97. I izmed
svetijeh ima rijeci. I jevandelije dugo nije Hjepo
slusati. I kamen bi rijecma podigao. I koii od
sto dukata posrne. 101. I krava se ropom brani.
102. I meded niz krusku slazedi pociva. 103.
I na smrb ko ide dadu mu zboriti. I oca bi za
novce prodao. I pan je lijep obucen i nakiden.
104. I stara ovca so lize. 105. I dorava koka
nado zrno. I u buhe zuc ima. 106. Posrne i
kon od sto gro.sa. 256.
c) istice se jace rijec sam, kazuci i sam. Cesto
i sama na dvor bodi. G. Palmotid 1, 157. Takvu
cinu i sam ima. V. Dosen 16l>. Ganuo bi i sam
kola. 33*. Kad mos i sam nauciti. 37^. Ta zli
druze, zar ti nisi znao, da ti i sam moras na
posao? M. A. Rejkovic, sat. E4*. Da bi mu
moma i sama dosla. Nar. pjes. vuk. 1, 17. Odaj,
Saro, i sam po avliji. 2, 422. To ti se i samo
kaze. Nar. posl. vuk. 319.
d) tako se jace istice i rijecima i on koje se
cesto dodajii i imenii kojc znaci sto i on. Tezeo
kra} hrabren mladid i giasovit junak, izvaden i
on na smrtni red mrzedega ugovora. I. Gundulic
3. Spahojani, ki sred rati rvabu se jos smioni,
ko ovi pocese ustupati, uzmakose presno i oni.
292. Simeonte rijeka sama s malo vode jedva
2. I, 4, b, d).
762
2. I, 4, f, b).
tece, i ona usalila s davnijeh plama. 362. I svi,
er hoco toj zakoni , od krajevstva za obranu
kad vojuje kra), i oni trijebi na boj da ustanu.
440—441. A stvoreiija, ka u ^rijeh sluze, pro-
klestvom se i ona kuze. J. Kavaiiin 4'i. Toj ne
misloc hud bogati, na Bozji sud i on dosmucan.
B5^. Kaogrosovic Ivo i Niko, i oni pored onijeh
stoje. 128a. Salamunic Koloneo, i on ostavi peca
dosti. 153a. Ludmila i ona kraj'ne tej banica.
302*. Andeli, koji su na nebesih, i ostali bla-
/eni, i oni su nasi iskrni. J. Banovac, razg. 37.
Lemozina, koja i ona ima veliko zdruzene s mo-
litvom. J. Matovic 449.
c. gdjegdje pred neJcijcm adverhima i rijecima
koje vrijede Jcao adverah i znaci gotovo sto ne
samo, isticuci da ono sto se kaze u recenici nije
ogranice 0 na ono sto znaci adverab. Premda
bi se i tako bio uputio i covikom ucinio. F.
Lastric, test. 44a. Mucno je sinodu protiviti se,
sto i tako ne more biti brez nove smutne. A.
Kanizlic, kam. 96. Car i tako ne gledajuci lipo
na poklisare dade zapovid. 335. Ovo je po sebi
i tako zabraneno bilo. 678. Da bi onda vi sko-
cili, i tako ste dosta cili. V. Dosen 214b. Jerbo
su i onako domorodci moji svi pivaci. M. A.
Eejkovic, sat. A6a. Nu i tako puk od mene zeli.
J. S. Eejkovic 34. Devojka je i od sebe gnevna.
Nar. pjes. vuk. 1, 30. Ta ti za to i odavno
znades. 2, 423. A ^jesnicani koji su i onako na
glasu. Vuk, dan. 3, 175. Puk raspusti, da se ne
bi prosula bolijest koja se i onako gdjegdje po-
vukuje. S. l^uLisa, prip. 268. A Slovenci su i
onako sveder spravni. M. Pavlinovic, razg. 19.
d. poslije recenice u kojoj je i ima druga (s vez-
nicima a, ali itd.) u kojoj se kaze nesto posve Hi
djelomice suprotno onome sto je u prvoj; u ovoj
i istice jace ono sto se kaze, te tijem ono sto je
u drugoj cini se kao nesto vise nenadno, cudno-
vato.
a) u prvoj se recenici kaze da nesto jest Hi
da je bilo. Na svijetu smo i mi bili ; nu su
Ijepse bez prilike strane i luzi ovi mili. I. Gun-
dulid 114. I do sad smo pili ladno vino, al'
nijesmo, brate, drijemali. Nar. pjes. vuk. 2, 100.
I do sad su knige dolazile, al' se nisu sa suzam'
ucile. 2, 137. I do sad si na vojsku isao, al'
nijesi tako drijemao. 2, 364. I sunce je vjex'om
prevrnulo, a ja vjerom prevrnuti necu. 2, 378.
I do sad su svati dolazili, pod oruzjem nisu pili
vina. 2, 475. I do sad se deverivalo, al' nije
ovoga postipivana bilo. Nar. posl. vuk. 96. I
maslo je zacina, ali mu se hoce nacina. I macka
je kra|a gledala, ama ga se nije bojala. 103. I
sveti su grijosili, pa su se opet svetili. 104. I
sunce prolazi kroz ka|ava mjesta, ali se ne okaja.
105. Vukli su s liega i liajine, ali se nega nisu
smeli taknuti. Nar. prip. vuk. 79.
b) u prvoj se recenici kaze nesto Sto bi moglo
biti. Boje je i za6i a zdiavo doma doci. Boje je
i na naj rdavijem konu jahati nego pjesico ici.
Nar. posl. vuk. 23. I krivo sjedi, a pravo reci.
102. J ' 1
c) u prvoj je reienici glagol negativan. .lo5
ovo (dite) i ne svrgi avoje govoreiie a drugo
povika. M. A. Ee}kovic, sat. Al*.
o. ono sto se kaze rijecima pred kojima je i,
nekto jc vece, jair, silnije, te i bofe ono istice.
Tve je imo proletjelo i gdjo svijetlo sunco gleda.
I. Gundulic 349. Toga radi i oni opcinski potop
ne dosognu do nega (raja). F. Glavini6, cvit. 9i.
Dobrovo|iio primi ruene, pace jos nam i zahvali.
G. Palmotii 1, 141. Dostojno je, poStovani da
8u od nas i saviso. 2, 88. Za draga prijateja
uzimju^se stvari i vede. 2, 471. Xi so i pu&ke
ne uzboji. J. Kavanin 246'>. Da prije liocu i
umi-iti. 312''. Trijeb' je bizat svako i drago na-
sladjenje. 340''. Evo, brate, zalosti i vise. And.
Kacid, razg. 255a. Qd liijadu i pet stotina kni-
zica ne osta meni u dvi godine ni jedna . . . medu
to ,i' od hi|adu i pet stotina ctioca ne najdose se
nego dvojica ... M. A. Ile|kovic, sat. A3''. Da
si naresen svetinom i naj vecom, potrebno ti je
umrtvjenac biti. I. M. Mattei 164. Da si i samo-
drzac svega svijeta, duzan si biti ce|ade umrtvjeno
i utreno, jere si ucenik Boga propeta. 164. A
mi 6emo i silom. Nar. pjes. vuk. 1, 2. S vecera
6e bosijak niknuti, do po noci i prekrstiti se.
1, 22. Svakome svatu griiiica, starome svatu i
dvije. 1, 42. Moli Boga ti za tvoje zdrav|e, a
saliees i boju jabuku. 2, 122. Nego evo i vece
nevo]e! 2, 419. Care ne smi ni simo ni tamo,
Sultanija i blize se dava. Nar. pjes. istr. 1, 12.
— mislim da amo pripadaju i ovi primjeri: Grdi,
Boze, imas i koga! (Kad se takome coeku kakvo
zlo dogodi za koje se misli da ga je zasluzio. U
Budvi). Nar. posl. vuk. 46. To i Bog zna. 317.
Ima sta i videti. Nar. prip. vuk. 52. Tu ima
ca i videt. Nar. prip. mikul. 34. To ti Bog i
dao! kaze se u Dubrovniku odgovarajuei kome,
i smisao je da je kakvo zlo jos gore nego onaj
sluti, n. p. A. Ne cutim se bas zlo, samo me
jezi po ledima. B. To ti Bog i do ! (va^a da ti
je groznica). A. Kleo mi se toliko puta da me
nece privariti. B. To ti Bog i do ! (jer eovjek
koji se cesto kiine cesto i laze).
f. nasuprot znacenu kod e, rijec pred kojom
stoji znaci: malo, slabo itd., te joj istice to zna-
dene, smisao je da ono sto se o onome kaze, jos
bi se s vecijem razlogom kazalo o cemu vecemu.
isporedi ma, makar.
a) rijec pred kojom je i vec po sebi ima ona-
kovo znacene (kao n. p. adj. mali i adv. malo,
supst. mrva itd.). Ki godi se i malo protiv}aliu
nemu, tim gradove razbijase. Aleks. jag. star.
3, 252. Koga pekne zmija opaka, i mane se
boji zvijeri. G. Palmotic 2, 392. Znam sve da
razumis kad taknem i malo. I. Ivauisevid 289.
Svaka i mala stvar nam je usiona. V. Andri-
jasevi6, put. 255. Svaku i malu stvar bremenitu
vece od duse scijenis. 304. Da ga i malo ne
uvrijedite. P. Kanaveli6, iv. 512. Slabstvo nase,
snaga i mala kom' ne da se. J. Kavanin 409*.
Tko god je i malo nemu vjest, zadovo}no 6e
ovu istinu svjedociti. u B. Zuzeri iv. Imadahu
ovu odluku prija sva bogastva izgubit nego i
malo Boga zarad lii uvridit. J. Filipovic 1, 43».
Ako li je i malo bogoluban. A. Kanizlii, utoc.
222. Koji dakle i malo mozga ima. E. Pavic,
ogl. 100. Toliko se kaze harno na i naj maiie
milosti primjene od umrlijoli. I. M. Mattei 52.
Idoso po naredbi i zapovidi gospodina svoga, ^niti
se i malo natrag vracase. D. Rapid 9U. Oast
imam odgovoriti, da 6e za mene biti velika radost,
ako budem mogao i naj mane biti u poraodi
dru§tvu srpske slovesnosti. Vuk, pism. 14. Svaki
pojedinac, i naj maiii bio, tu je svoje zruce do-
prinio. M. Pavlinovid, rad. 8. — Er so zeli na-
sititi, i mrva mu no bi dana. J. KavaAin 518^.
Jell daklen mogude, da vi, koji lazete i krivo
se kuuoto imato i mrve stra i jubavi Bozje? J.
Banovac, pripov. 165. — Dajto mi jedan dijelak
i ovojihni od vremena. B. Zuzeri 27.
b) u rijeci pred kojom je i nije znacene kao
kod a), ali se po smisla razumije da je ono
malo, sltd>o itd prema onome sto bi moglo biti.
Ako prestupimo i jedno od soga. Mon. serb. 23.
(1234—1210). Da Jerini ozdravjenoj digno i bi]eg
rauo od prijeke. P. Kauavolid, iv. 412. I u vodi
2. I, 4, f, h).
763
2. I, 4, h.
je lijek. (D). Poslov. danic. 31. Bo|e je ,i' pri-
jate} na blizu neg i brat na daleko. (Z). Bo]e
je ,i' slijepo nego zlo i lijepo. (Z). 8. Ele volim
da ste ga i vi naeinili nego da je grbav. M. A.
Ee].kovic, sat. Alb. Kazuj grob}e gdi je uko-
pana, da ja vidim i mrtvu devojku. Nar. pjes.
vuk. 2, 23. Sto sam jadna od neg' pretrpila! i
jedva sam i ziva ostala. 2, 219. Eugajte se i
kako vi drago. 5, 551. De rucaju oni onoliki,
riicace i on. Nar. prip. vuk. 2, Bog zua jesu li
vec i zive. 34. Bog zna jesam li i toliko za-
sluzio. 50. Hvala Bogu kad sam docekao da ih
i ovako vidim nastampane! Vuk, nar. pjes. 1, xiii.
c) radi zamjenica i adveraba iko (itko), isto
(ista), ikoji, ikakav, ikoliko, igdje, ikad, ikako
ltd., koji postaju tijein sto pred interogativnijein
oblikom stoji i, vidi napose. kod ovijeJi rijeei i
ima znacene kao kod a) i h) (n. p. ikoji = makar
koji, ikako == makar kako). Vuk i Danicic ubicno
pisu i napose: i ko, i gdje itd., ali bez dovopia
razloga ; prema tome trebalo bi pisati razdije^em^
i niko, nigdje itd., a to i ona dvojica ne rade.
d) u ovakovome sinislu stoji i t pred nekijem
glagolima, isticuci da je ono, sto se onijem gla-
golom kaze, mala Hi slabo prema ostalome sto
hi moglo biti. A strasiv zgubi svijes prije neg
ga (boj) i vidi. N. Dimitrovic 30. Ah ovo je
strasno i cuti! J. Banovac, pred. 2. Kako ga
mucise, strahota je i kazati. A. Kanizlic, kam.
105. Ikona u koju je strah i poglcdati. 145.
Od Turaka nesto i ostalo. Nar. pjes. vuk. 2, 293.
Tako da se mnogima krsteno ime slabo i zna
izvan kuce i rodbine negove. Vuk, ziv. 97. —
amo bi mogao pripadati i ovaj primjer: Jest
neuzmnozno otici u mlin i da se ne primi malo
brasna lia|ine. M. Radnic 3G2a.
g. s glagolima negativnijem istice cesto da posto
ne biva ono sto znaci glagol (ill koja driiga rijec,
n. p. u prvom. primjeru za toj), jos mane moze
biti sto drugo. (mjeste i ne mo^e stajati i ni,
niti). Da mu i za toj poginutT. ne more. Mon.
serb. 395. (1438). Ki tebe hvaleci, usta i ne
stisne, dokle te gladedi u jamu potisne. P. Hek-
torovi6 41 — 42. Ter sad ovi (uzdah), sada oni
(plac) prvi u tomu cim bit zeli, s usta i s oci
se i ne dijeli. I. Gundulid 240. Idolom ja se
klanah, a za te se i ne hajah. P. Hektorovic (?)
128. Kad se od sveta duha zace, djevu majku
i ne tace. J. Kavanin 48^. Dali i toj ne bi dosta
dostojanstvu te delije. 129^. Stujudi Boga, a o
Bogu i ne misle, nit' ga zacim|u u pameti. J.
Banovac, razg. 75. Nistanemaue toliko si se
svitom sveza', kolik da nece nigda svrsit, i pak
kad se i ne uznadas dospice. 90. Malo je koji
(naucitej) dokucio od ne (duse nase) pravo reci,
ma se ja ovome i ne cudim. 96. Nikim se i ne
cini ovo ubojstvo tako nemilo, jer nije krvavo,
i zato se od nega i ne cuvaju. 118. A ne bojo
se oni (zlo umriti), koji i ne poznaju naprav,
kako se mogu saraniti. 133. Od male dice, koji
ga jos i ne poznaju. 171. Nasa bogastva mnogo
se puta izgube iznonada, da i ne znamo kako.
pripov. 148. Keci cete mi morebiti mlogi: Mi i
ne znamo sto je ta svijest. F. Lastric, ned. 49.
Kad mu prigodba dode od koje i ne bizi, opet
se povrati na grihe. 198. Mnogi se od po-
misjenije grija i ne ispovidaju, a jos mane kaju.
383. Bo}e bi bilo nigda ju i ne poznati. svet.
9a. Pak men' dobro, kad se i ne nadam. M. A.
Eejkovic, sat. D3a. Nikome se i ne jav}a, no se
rodu licem klana. Nar. pjes. vuk. 1, 6. Za to
neve i ne haje sto je majci z'o. 1, 35. To se
moli, al' joj ne pomaze, jer deveri u nu i ne
glede. 2, 123. A za nega care i ne znade. 2, 136.
No al' cujes, ali i ne cujes? 2, 226. A to nista
i ne vidi Marko. 2, 252. Za to mladi (brat)
nista i ne mari. Nar. pjes. istr. 1, 51. Kad me
sunce grije, za mjesec i ne marim. Nar. posl.
vuk. 119. Nigde nikoga nema§ do mene jedinu,
pa i za mene ne maris da poginem. Nar. prip.
vuk. 60. — amo bi mogao pripadati i ovaj
primjer u kojem je glagol negatioan po smislu,
ako i nije po oblikii (i zaboravio ^ i ne spominn
so) : Za to Sava i zaboravio. Nar. pjes. vuk. 2, 74.
h. u recenicama u kojima sii relativne zamje-
nice Hi relativni adverbi vrlo cesto stoji (a i bes
potrebe) pred rijeei koju istice isporedlujuci je
s kojom drugom sto je u glavnoj recenici. 1 tomu
se zgodi on sud ki ,i' drugomu. Transit. 222. —
Slusaj, majko, sto pocela bjeh ti i ja spovijedati.
I. Gundulic 114. Ona sve ono cini sto i on. F.
Lastric, test. 107*. Krst isto je sto i kriz. S.
Rosa VIII. Baba ga stane odvracati govoro6i mu
isto sto i ona prva. Nar. prip. vuk. 117. — Da
povratis ove jadne duse kakve su i bile. 129.
— Da imamo mirt s vami kako su imali i nasi
staresi. Mon. serb. 34. (1249). Budite mudri kako
i zmije , a priprosti kako golubi. Transit. 86.
Tako }ubi neprijateja kako i prijate|a. 87. Zgodi
se i tomu kako ,i' tima dvima. 222. Ca se brzo
stara, ter izgubi zlamen, kako no i zara udrena
o kamen? P. Hektorovic 30. Kako i ti, svak
cini tko godi se vijera. N. Na}eskovic 1, 288.
Nee' se sve krstit', kako no i jutros. 1, 346. Sto
mucite, kako i kami? S. Bobajevic 230. Er se
od tebe, znaj, ne kriju, ner te lube jakno i sebe.
Jedupka nezn. pjesn. 240. Nemojte mnogo go-
voriti kako i licumjerci. M. Divkovic, nauk. 80''.
Jeda i vi k'o i krstjani po dvije ruke nijeste
imali ? I. Gundulic 292. Car Lesandro primo-
guci u vremona starijeh Ijeta, mlad k'o i ja vo-
jujuci dobi carstvo svega svijeta. 294. Tim kad
jos bi vece puta jakno i lani izgubio, bil' mu
ne bi vlas rasuta 450. (Neka) i ti ostanes car
opeta, kako no si ,i' prije bio. 491. Ovdi uinuca,
vec istino scijonec, s ove zapovijedi da slijediti
nece ino, k'o taj vecer i ne slijedi. 493. Ovako
ces i Danicu ostaviti kako ,i' mene. G. Palmotie
1, 294. Pripros bojnik u necjeni ukopan ces
ovdi stati i bludnoj se jednoj zeni ko ,i' bozici
tvoj klanati. 2, 33. Ova divja pustosina kako i
prije grda ostani. 2, 69. Hiniti cu za sad s nime,
da ga |ubim kako i prije. 1, 75. Od velika cini
joj ijeda, da sva gori ko i smamjena. 2, 83. Svaki
od vas kako i dosle nastoj kazat ... 2, 87. Kra}
ce svekar moj vladati kako i dosle zem|e ove<
2, 132. Ka je kako i Oaptislava rajske slike i
dobrote. 2, 266. Dubrovnik je kako i bacio . . .
(D). Poslov. danic. 20. Neka su^jedno, kakono
i mi jedno jesmo. L. Terzic 24. Cim nih mestar,
ko i sokol, k nebu otide. J. Kavanin 305*. Su-
mjite od ovoga obecaiia, kao i s. Toma od me-
strova ukazana. J. Banovac, razg. 37. Ako li
ga (vase spasene) upustite, u vik cete ostat ne-
sricni i zalosni, kako se je ,i' mnogirn dogodilo...
87. Da vam so ne dogodi, kao i Pilatu, osuda
od smrti. 187. Koza potavnila i pocruila kako
i harapska bijase. J. Filipovic 1, 490''. Koliko
da su ukrali od ni il' oteli kako i jesu. F. Lastric,
ned. 301. Neka se on arendastva lati, kano i
nas niki ducaugija. M. A. E,e}kovic, sat. D7b,
Oci ce se vase otvoriti, i vi cete kako i Bog
biti. F5a. Da je pravi Bog (Jezus), kako je i
otac. J. Matovic 31. Neka su rumene kao i ru-
zica; neka su Jubezne kao i jubica. Nar. pjes.
vuk. 1, 102. E,anite| je kako i roditej. 2, 71.
Sve barjaci kao i oblaci, a cadori kao i snegovi.
2, 313. Pripoji se kako sto j' i bila. 2, 325.
2. I, 4, h.
764
IBAE
Kad je bilo prvo jutro usta baba k'o i snasa.
Nar. pjes. vil. 1866. 275. Ima ih ka' i kusijoh
pasa! I mene je mati rodila kao i nega. Nar.
posl. vuk. 103. Osijeci psu usi, pas kao i pas;
osijeci rep, pas kao i pas. 241. Ostar tup, ka'
i bio, decu klao ka' i do sad. (E,ece se u sali
kad se navlaci noz). 245. Prosce k'o i koje, a
ko}e k'o i ostalo drvece. 265. Ali i on^ prode
kao i onaj prvi. Nar. prip. vuk. 111. Citateji
nega ga cifaju kako ko i govori. Vuk, nar. pjes.
1, V. U Srbiji kao i u Ercegovini i u Crnoj
Gori. 1, 9. — Zivince kada se smakne toliko se
smakne u tilu koliko i u dusi. J. Filipovi6 1, 7^.
— Umrise va on dan i uru, kada ,i' Euzebij.
Transit. 209. — Bez pristanka s nima setah
}ub|enijeh oko mira, s liima trazah koga sretah,
da oci, gdi i ja, ne upira. I. Gundulic 225. Da
je ondi srce nase gdje je i skroviste blaga na-
sega. J. Matovic 67. Idi sjedi gdje si i sjedila.
Nar. pjes. vuk. 1, 159. Car je sida gdino i sam
sida, ona jide gdi i care jide. Nar. pjes. iatr.
1, 17. Da ide od kuda je i dosao. Nar. prip.
vuk. 110. Idi bez traga od kud si i dosao. Nar.
prip. vil. 1867. 322. — amo hi mogli pripadati
i ovi primjeri, premda se u nima rijec pred
kojom je i ne isporeduje osobito ni s jednom
rijeei sto je u glavnoj recenici: Dal' na moru
tvrde tmine basa, dokle i pogine. V. Dosen 2655^.
Pijte vino i bistru rakiju, dokle i ja u Kostur
ne dodem. Nar. pjes. vuk. 2, 370. Dok u tome
i probudi se. Nar. prip. vuk. 120.
i. kao sto stoji bez potrehe kod h it podloznoj
recenici, moze stajati u glavnoj isticuci i ispo-
redujuci sto prema onoine sto se kaze u podloznoj.
Ki je po sebi sagrisil, po sebi se i sramuj. Na-
rucn. 81a. Hocu da kadi ja jesam, totu i .sluga
moj da bude. Korizm. 73a'. Kadi trup bude,
ondi se skupe i orli. 73'\ Gdje godi sam ja,
ondi ce i sluzbenik moj biti. N. Raiiina 871*.
joann. 12, 26. Da, ko one (ptice) steru krila sad
slobodne svud pod nebi, i sloboda prostre mila
sej dubrave glas po tebi. I. Gundulic 175. Ne,
ne; nu bi sama ostala, jakno lani i opeta tobi
jedna tasta hvala od pobjenijeh turskijeli ceta.
452. Ako ti hoces biti z manom, i ja od tebe
nikakore ne razdilira se. F. Glavinic, cvit. 376*.
Tad bi razlog, ko ti ostavi, da i tebe druzi ostavo.
G. Palmotic 1, 208. Tim kako ste vi poceli, sr-
cano vas ja svijeh moju, da i tako zaglavite.
2, 330. Kako sam bila onada milostiva u torn
dilu, uzela bih tako i sada cud kazati blagu.
2, 387. Ufajte, no bojte se; Bog, koji nas je
izveo iz Edipta, on ce umjet svemu providjeti.
Tako i bi. B. Zuzeri 110. Kako je cije srdce,
onako ga i slusa. J. Banovac, razg. 16. Na ne-
besi' kakav otao, onaki i sin. 139. Koji s dili
govoro kao i Zudije od danaSnega vandelija.
141. Koliko je daklo Bogu mrzak djavao toliko
i nonavidost. F. Lastri6, nod. 112. Ja ve6 znadem
sve na§e Austere, dok sto sprave, ta se i podore.
M. A. Rejkovid, .sat. E2a. Ali kako ti zenu
isprosiS, ta za brigu odmah i ositig. F8a. Kako
na nebo, tako i na zomji. J. Matovid 461. Do
jo mela, tu je i zaspala. Nar. pjes. vuk. 1, 11.
bto rekao, to i uf-inio. 1, 126. Po (liem vide, po
torn i poznade. 2, 74. Kako koji izasipa blago,
taj se nenui i zakline tosko. 2, 76. §to dofati,
ono i okide. 2, 83. Kako tado, tako i ostade.
2, 124. Dok |ubio, dotlc i branio. 2, 179. Kako
tadaj, tako 1 danaske. 2, 210. Oim ga vide, tim
ga i poznade. 2, 303. Kako je radio onako jo
i prosao. Kako ko zna onako i pjeva. Nar. posl.
vuk. 125. Sto gfxl on radi ono radi i ti. Nar.
prip. vuk. 94. Kad judi dolaze, za liih vaja moso
da se i ko|e. 207. Koji god u slavu Bozju ustajao
te je spominao i noj se molio, nemu ,i' pomogla
dusi i tijelu. Vuk, ziv. 73. Ko krsno ime slavi,
onom i pomaze. nar. pjes. 2, 96.
k. kad cejade od (utine kune sto, cesto pred
objektom stoji i, te se ne da lako tumaciti: midiin
da je smisao ze^a da ono sto se kune propadne
Zajedno s ostalijem sto propada Hi moze pro-
pasti. Ubio Bog i te tolike svetkovine! Vrag
oduio i ovo vrime ! Ubio Bog i one oblacine ! F.
Lastric, ned. 174. Zla nam sreda i s nasim la-
komstvom ! D. Obradovic, basn. 25. Vrag uzeo
i ovako ribaiie! Nar. prip. vuk. 147. Aratos i
takova zeta! sta cos opet? ^211.
1. u nekijem primjerima potvrdiije ono sto se
kaze, gotovo kao doista (ii proom primjeru ima
uz i i doisto). Doisto ovo i jest jedna velika ne-
srica, sto nas malo imade, koji bi znali za ovu
molitvu. B. Leakovic, nauk. 438. Ako cvili, i
nevo}a mu je. Nar. pjes. vuk. 2, 320. On za-
mislivsi se^ malo rece sam sebi : ,E lijo, sad si
dolijala!' Cuvsi to car odmah povice: ,Pogodi,
lisica i jest!' Vuk, poslov. 79 — moze se kod
toga isticati da je nenadno ono sto se tvrdi.
Kako je derano, (i) nije krvavo. (Kako je radeno,
moglo je i gore biti). Nar. posl. vuk. 125. Koja
je grmjavina, i ne bi mnogo kise. 139. Od koga
je, i dosta je. 234.
m. rijec pred kojom je i istiee se kao suprotna
nekoj sto je prije kazana. Ufajuci se, da ce za
tminom i sunasce sinuti. A. Kanizlic, utoc. 633.
Iza gladne godine dode i sita. Nar. posl. vuk. 97.
n. moze i s ovakijem znacenem u isto doba i
vezati recenicu s predasnom kao kod 1. Gdi ne-
svisno nu |ubjase, i kad gadno sva smrdase. V.
Do§en 85a. Devet si mi sina umorila, i men'
hoces ostarilu majku? Nar. pjes. vuk. 2, 42. Ja
ovakih imam u tavnici i nega cu sada dobaviti.
2, 250. Idi ogledaj, i onako si propao. Nar. prip.
vuk. 83.
5. cesto je i u druzbi s drugijem rljedima.
a. a i dopunuje nesto sto se kazalo tako kao
da se nece drugo kazati, a ujedno istiee ono sto
se pridaje. vidi primjere kod a pod II, C, 3, a.
b. ako i, i ako, vidi ako, 8, a.
c. da i, i da, vidi 1. da, I, C, 3, p, a.
d. vidi daje kod ipak, jos, ne, nego, sam, neka,
nuti, ^opet, pa, pak, premda, ta, te.
3. i, inter j. rijec kojom sc pokazuje veseje, cu-
dene a i jutina. — U nase vrijeme. Svi iza sovro
pogledase u ludu Smijanu ; a mnogi sam u sebi
pi'osapta : ,1! ai'atos je bilo!' M. D. Milicevid,
let vec. 312. A nena ^ubica? i! da mi je da
vidim tu devojcicu! ona moi'a biti sad velika!
zlosel. 122.
I BAR, Ibra, m. neka rijcka (vidi dafe). — U
Viikovu je rjecnikti zabijezen akcenat : Ibar; ali
je kod prvoga izdana/i kratko (Ibar); po tome
i po akcentu kod^ 2. Iln-ov (kojc vidi) va(a da
bi trcbala da je Ibar, Ibra. — Od prvijch vre-
mena, a izmedu ijecnika » Vukovii (,liuss in Ser-
bien' s dodatkom : Ibar utjoce u Moravu mid
Karanovca) i u Danicicevu (Ibri.). A se mede
Dtbridiavo : ot Ibra u Priboj. Svetostef. hris.
jag. 7. akad. 2. Solo .lariiije na Ibru. Mon. serb.
86. (1327). Upravo na Ibarb, upravoras Ibroini. ...
8. (1619). Idu naprijod gdje so staje Ibar rijeka
i Sitniea. J. Palmotic 177. Da vidite ^icu kod
Morave i kod Ibra vi§o Karanovca. Nar. pjes.
vuk. 2, 212. Ibar, kod Horodota Brongus, kod
Straboiia Bargus izviro ispod pianino I'roklotije
vi.se varoSice Rozaja, dijoli juziiu I^osnu od pasa-
luka Dukaginskog, ulazi u Srbiju kod Arijske
kose te kod Karanovca uti6e u Moravu. F. Juki6,
IBAR
765
2. IBROV
zem}. 3. vidi i: M. D. Milicevid, srb. 646. — i
kraj. vidi u Danicieevu rjecniku: zemja na toj
rijeci : ,Ibri.' s Toplicom i Easinom i Eijekama
bjese dio koji dopade Stefanu Nemani od oca.
(Stefan, sim. 2). crkva bogorodicina ,u Ibru, na
rece Studenici' (9). crkva sv. Nikole ,u Ibre'
(Okaz. pam. saf. 58). ,u Ibru' (68). obje je zidao
Stefan Nemana. od te zem|e bjehu dvije zupe :
,oba Ibra' dade Zici kra| Stefan Prvovjencani
(Mon. Serb. 14 god. 1222—1228). ,u Ibru' imase
bastinu Obrad Dragosa|i6 i na noj crkvu Bogo-
rodici (568 god. 1403—1405). (Stefan Nemana)
nacett zdati liramb vb ime presvetyje Bogorodice
vb Ibru na rece rekomej Studenici. Domentijana
24. vidi i S. Novakovic, zemj. 12 — 15.
IBARAC, Ibarca, m. ime rijeci sto se izlijeva
u Ibar (uprav. dem. Ibar). M. D. Milicevic, srb.
646.
IBAESKI, adj. koji pripada Ibru. (Negdasni
srez) ibarski. M. D. Milicevic, kraJ. srb. 417.
IBEL, m. rijec nepoznata postana, po svoj pri-
lici pokvarena pisarakom grijeskom. — U ruko-
pisu pisanom crkvenijem jezikom xvii vijeka. Ea-
stopi cistb ibelb, i da jestb tvrbde gustb. Glasnik.
25, 33 (1654—1656). — Moze biti da bi trebalo
citati imelb (vidi imela).
IBEA, m. vidi Ibro. — Akc. se mijp.na u voc.
sing, Ibro. Ona s' Ibri u nedra savila. Nar. pjes.
vuk. 1, 366. Nuto Ibre, dobre ti je srjece! Nar.
pjes. juk. 444. A do kule Sokolovid-Ibre. Nar.
pjes. marj. 76.
IBEAHIM, m. tursko (arapsko) ime musko,
jevrejski Abraham. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicieevu (Ibrahimt). Hcrcogovca
Ibraliima i Bosnaka jos Sinana , s nega nade
smrtna rana. I. Gundulic 526. Za Ibraliima Sinan
vece neg' li za se sab|u hrani 527. Pri earn
Ibrahimu. Okaz. pam. saf. 85. Ibraimb pasa. 86.
Ibrahimb, bratb Muratovt. 88. Al' govori care
Ibrahime. Nar. pjes. vuk. 3, 84. Na Turcina
Naki6- Ibraliima. 3, 110. Najde mrtva brata
Ibraima. 3, 556. Cnjes li me, paso Ibrahime?
Ogled, sr. 37.
IBEAHIMOV, adj. koji pripada Ibrahimu.
— Izmedu rjecnika u Danicieevu (Ibrahiraovb).
Mehmedb synb Ibrahimovb. Okaz. pam. saf. 88.
Utece im Ibraimov doi'o. Nar. pjes. vuk. 4, 3S7.
IBEAILOVACA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
podrinskom,. Sr. nov. 1871. 796.
IBEAVO BEDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Sr. nov. 1875. 547. 553.
IBEECENE, n. djelo kojijem se ko ibreti. —
U Vukovu rjecniku.
IBEET, m. arap. tur. Ibret, primjer. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu gdje
je zlo tumaceno : vide cudo (vidi i D. Popovic,
tur. rec. glasn. 59, 94), kako se vidi i po samome
primjeru sto Vuk navodi: Od nega je ibret za-
uzela, a uprav je ovako: Bjezi jadan pasa osa-
maren. kad je vojska pasu ugledala, od nega je
ibret zauzela i pobjeze glavom bez obzira. Ogled,
sr. 504.
IBEETITI SE, ibretim se, impf. ugledati se.
— U Vukovu rjecniku gdje je zlo tumaceno : vide
cuditi se, vidi ibret.
IBEICA, m. dem. Ibra. I utece Agicu Ibrica.
Nar. pjes. vuk. 4, 503. A ti, Ibrica, kazuj. V.
Vrcevic, niz. 166.
IBEICIC, m. dem. ibrik, i osobito vijedeni Hi
gvozdeni sud (kao mali ibrik) u kojemu se pcce
kahva pa se nosi i lijcva u filgane. — isporedi
imbricic. — U Vukovu rjecniku: 1. dim. v. ibrik.
2. ,kloine metallene kaffeekanne' ,hirnea coffeae
mctallica'.
IBEIC, m. prezime (po ocu Ibri). Na mojega
Ibric-Asanagu. Pjev. crn. 224^
IBEIK, ibrika, /«. arap. ibriq, tur. ybryq, mje-
deni (naj obicnije, ali moze i ne biti od mjedi,
vidi prvi primjer iz narodnijeh pjesama) sud
s pouzijem grlom, s poklopcem, s jedne strane
s rucicom (drskom) a s druge s tockom; naj cesce
se u nemu drzi voda (ali vidi i primjere iz na-
rodnijeh pjesmama, vidi i ibricic). — isporedi
imbrik. — Akc. kaici je u gen. sing, taki je i u
ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc. ibrice,
ibrici. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,eine kupferne waschkanne' ,vas cupreum,
aeneum'). Vidi mladica u ruci ibrik imajudega,
kao da bi hotio komu napitak dati. A. Kanizlid,
utoc. 53. Sud aliti ibrik. And. Kacic, kor. 177.
Zlatan ibrik iz ruku mu uze, sama poce caru
sluzit vino. Nar. pjes. vuk. 2, 130. Pokupise
kavene ibrike, pokupise srebriie filgane. 4, 309.
Nosi ibrik u desnici ruci. Nai-. pjes. here. vuk.
95. Dadu suvise nekoliko bakreuog posuda kao
n. p. tevsija, ibrik, pet sest uianih i visih sa-
nova. V. Bogisic, zborn. 214.
IBEIN, adj. koji pripada Ibri. I Ibrinu glavu
odvalio. Nar. pjes. marj. 88.
IBEISIM, m. svileni konei kojima se veze, pers.
abrisem, ibrisim, tur. ibrisim. — Od xvin vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (ibrisim, svileni konci
,seidenzwirn, ein faden seide' ,filum sericum').
Pojasb odb srme, drugi od ibrisima. Ead. 1, 181.
(1749). Da ti kesa blaga ima, kao samar ibri-
sima. V. Dosen 38^. Kosa joj jo kita ibrisima.
Nar. pjes. vuk. 1, 157. Tankom zicom ibrisima.
1, 214. — Stoji cesto u pjesmi nepromijeheno
pred drugom rijeci kao da je s ovom slozeno,
n. p. ibrisim-tkanica. u Vukovu rjecniku: ibrisim-
tkauica, t. j. tkanica od ibrisima s dodatkom da
je st'tjaca rijec i s primjerom: Priteze mu cetiri
kolana, a i petu ibrisim-tkanicu. (Nar. pjes. vuk.
4, 181). tako je i ovo: Da istemo svilu po ve-
zijah i ibrisim konce po torzijah. Nar. pjes. vuk.
1, 397. A ibrisim koaac po terzijam. Nar. pjes.
juk. 116. i ovo: Priteze mu ibrisim kolane. Pjev.
crn. 148''. a mislim da pripada amo i ovaj
primjer u kojemu je ibrisima mj. ibrisim: I na
fcravi ibrisima sergaza. Nar. pjes. vuk. 1, 386.
IBEISIMA, vidi ibrisim na kraju.
IBEISIMIC, 7n. prezime. — Famine se od xviii
vijeka. Ibrisimic fra Luka bijase. Nadod. 64.
IBEISIMLI, adj. od ibrisima. — Ne mijena
se po padezima. — Nacineno od ibrisim tur-
skijem nastavkom li. — U narodnoj pjenni na-
sega vremena. Ibrisimli uzdom zauzdala. Nar.
pjes. petr. 3, 263.
IBEO, m. hyp. Ibrahim. — isporedi Ibra. —
Akc. se mijena u voc. Ibro. — U nase vrijeme.
On doziv|e dolibasu Ibra. Nar. pjes. vuk. 3, 89.
No je pasu Ibro zaklonio ; on je Ibra dobro
6branio. 3, 93. Te on prati Airovic-Ibra; tad
zavika Airovic Ibro. 4, 385. I natrag se Ibro
povratio. Nar. pjes. juk. 444.
1. IBEOV, adj. koji pripada Ibru (vidi Ibro).
Ugleda ih Ibrova Kaduna. Nar. pjes. here. vuk.
25. I padose na Ibrove dvore. 220.
2. IBEOV, Ibrova, adj. koji pripada rijeci
Ibru (vidi Ibar). Samo mesto gde bas izvire
(Ibar) zove se ,Ibr6vo vrelo'. M. D. Milidevid.
glasn. 22, 68. srb. 646.
IBROVICA
766
IDENE
IBEOVICA,/. sumovito mjesto u Srbiji u okrugu
niskom. M. D. Milicevic, kraj. srb. 13.
IBKSTICA, /. mala rijeka u Crnoj Gori. —
Fostaje jamacno od Ibar. Od studene vode Ibr-
stice. Pjev. crn. 243a. Ibrstica rjecica izvire
ispod planine Plani, i utjece u Moracu kod Ja-
senove. Glasnik. 40, 35.
1. ICA, /. vidi holba, mag. itcze. — Od xviii
vijeka po sjeveroistocnijem krajevima, a izmedii
rjecnika u Vukovu s dodatkom da se govori u
vojvodstvu. Ako je boca od jodne ice iliti holbo.
G. Pestalic 246. U bocu od cetiri ice iliti holbe.
246. lea trica, oka na momka. (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 106.
2. iCA i ICA (voc. Ico), m. hyp. Ilija Hi Ivan.
— isporedi Ico. — U nase vrijeme. lea = Ivan.
Z. Radonic. lea = Ilija. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevic. lea == Ivan, a i Ilija. I. Pavlovic.
lea Filipov. D. Avramovic 248. Pamtim da je
tako moj otac bio u sprezi s nekim leom vise
godina. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 15.
ICAN, m. hyp. Ilija, vidi 2. lea. U hrvatskoj
krajini. V. Arsenijevid.
iCANE , n. djelo kcjijem se kome ice. — U
Vukovu rjecniku.
ICATI SE, "ice (mi) se, impf. stucati se. — U
Vukovu rjecniku : icati se, ice mi se (a moze biti
da bi ko rekao i : ,ica mi se'), vide stucati se.
— Bijec onomatopejska.
ICIC, m. prezime po ocu lei. Z. Eadonic. Marko
Icic. Eat. 137.
ICIJELITI, ICIJE^ATI, ICIJE^^ENE, vidi
isc — .
ICIN (Icin), adj. koji pripada Ici. Z. Eadonic.
ICO, m. hyp. Ilija. — Akc. se mijena u voc.
Ico. — isporedi 2. lea. — U hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevic.
ICAGA, m. tur. ic-agha, komnrnik. — TJ nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,art tiir-
kischen adels' ,nobilium turcarum genus'). Ali
Turci careve icage . . . Mlogo Turak carevih
icaga . . . Nar. pjes. vuk. 4, 2H0.
ICAKA, m. u zagoneci: Ide cica Icaka, nosi
vredu feicaka; pusti vrecu Icaka, stade kvoka ci-
caka. odgonet^aj : orasi u vreci. Nar. zag. uov.
156.
ICELIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Petar
Icelid. Eat. 98.
ICESOV, adj. ikakav, vidi cesov i 2. i pod
4, f, c). Da im vise ne ima haraiia, nit' icesva
ku6am kvarovana. Osvetn. 3, 57.
ICEVO, n. selo u Dalmaciji u okrugu sibe-
nidkom. Ecpert. dalm. 1872. 25.
iCeZATI, vidi i§6ezati.
ICl6l, m. pi. mjesto u Istri. Prit ti je va
Ici6i. Nar. pjoa. istr. 2, 147.
ICIGOV, adj. iciji, vidi cigov i 2. i pod 4, f,
c). — Izmedu rjecnika u Stulicevu. Jos so nijesam
prodala da sam icigova. M. Drzi6 273.
ICIJA, /. juha od ovcjega mesa s krovipirima.
u Hercrguvini. M. D. Milidevic, slav. 30. — ja-
mainoje turska rijec; va^a da je od icmek, piti.
ICIJI, adj. uUius, vidi 6iji i 2. i pod 4, f, c).
— isporedi icigov. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,ulliu8'). Nu u propas propas donijet zaman
iCija mod se izUkla. I. Gundulid 476. Prije ce
vas svijet omrknuti nogo co m,lada Lavinija vje-
ronica bit i6ija razmi tvoja. G. Paimotid 2, 94.
Ne scijeu'te da vam ce od pomodi ifiija hitros
bit na sviti. 2, 356. Ne bojahu se, da ih ce
icija sila smaknut. I. Dordic, salt. xii. Ne do
Bog da ja iciji sluga budem. ben. 190. Ako S9
icija na svitu uajde muka ... F. Lastric, test.
145b. Nisam poso na harane, ni na napast dobra
icijega. Osvetn. 3, 45. — u primjerima s prijed-
logom i nije razdijefeno od ciji. Ka vlas, ka mod,
ke potrebe, Gospodine, koja sila podlagaju Boga
tebe za icija umrijet dila? G. Palmotid 3, 5^.
Za icije molbe ka ne haje. P. Kanavelic, iv. 574.
— Kod pisaca se nalazi iciji i mj. niciji kad je
glaffol negativnn. Bi hitros Venere, ne sila icija.
I. Gundnlic 86. Vojska od Kozaka, koj se oprijeti
nije jaka icija sila. 444. Nije mogla icija sila.
P. Kanavelic, iv. 547.
ICINITI, ICISTI, vidi isc-.
ICKO, m. prezime. — Postaje jamacno od Ico.
— U nase vrijeme. Petar Icko. M. D. Milidevic,
srb. 11.
ICOGLAN, m. tur. ic-oghlany, djetic u (carskoj)
dvorskoj sluzbi, franc, nem. page. — isporedi
icoglanin. — tl nase vrijeme. Icoglan, turska
rec, znaci paz, pitomac. D. Popovid, tur. rec.
glasn. 59, 99.
ICOGLANIN, m. vidi icoglan. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Svak se uklana; sam ih ide
icoglanin (grijeskom Icojanin) Saban sresti, od
svijeh dvoran, ki se vide u saraju, naj zlocesti'.
I. Gundulic 553.
ICOTA, m. ime musko. — vidi Ico i 2. lea od
cega po svoj prilici postaje. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 68.
ICUM, vidi kod ilah.
ICA, /. (neki govore i ,isa') bide tursko i znaci
pravo vrijeme od svacesa, n. p. zitu da padne
kisa kad je u idi, t. j. kad vlata. J. Grupkovid.
ICI, vidi iti.
ICINDIJA, /. tur. ikindi, vrijeme poslije podne
(do suncozahoda), i molitva (treea svagdana) sto
Turci mole poslije podne. — Od xviii vijeka (vidi
Nar. pjes. bog. 367), a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,das driote gebet der Mohamedaner, nach
mittag' ,oratio tertia Mohamedanorum'). Podne
vika, a ja iz Travnika, idindija, a ja iz kouika (?).
Nar. pjes. here. vuk. 178. Asan-aga idindiju klana.
Nar. pjes. petr. 1, 159.
ICITUGLIJA, m. pasa od dva tuga, tur. iki-
tugly. — isporedi idtuglija. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (Idi-tiiglija pasa, od
dva tuga). Asam pasa idituglija. Ead. 1, 180.
(1768). Uctuglije i idituglije. Nar. pjes. juk. 489.
ICIVOJ, Idivoja, m. musko ime. u hrvatskoj
krajini. V. Arsenijevic.
ICE AM, m. arap. tur. ikram, cast, pocast. —
U narodnijem pjesmama nasega vremena. En-
dijama ici'am udinila. Pjev. crn. 1561^. Sta du
tebi idram uciuiti? Nar. pjes. horm. 2, 18.
ICTUGLIJA, m. vidi idituglija. Osim malih
pasa id'-tuglija. Nar. pjes. vuk. 3, 561 (i u Vu-
kovu rjecniku kod idi-tuglija).
IDBAE, m. vidi Dbar. Statist, bosu. 236.
IDE J A, /. idea, misao, pomisao, po latinskoj
Hi talijanskoj rijeci. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Pi-avo oni rece ov posal izvrSi, ki lani
krajevu ideju pomrsi. M. Kuhadevid 134. i u
nase vrijeme u]totreb^av(\ju ovn rijec neki pisci
u Jilosojiji; a drugi novu rijec pojaiu.
IDEK, M zagoneci, vidi kod bilibrek.
IDENE, n. vidi ideno. — Izmedu rjecnika u
IDENE
767
IDOLOKLANALAC
VoUigijmn. Protivu-idenje ili protevnost supro6
istini. S. Budinic, sum. 132''.
IDEZE, adv. gdje, vidi kod on i ze. — Samo
u knigama pisanima crkvenijem ili mijesanijem
jezikom, a izmedii rjecnika u Danicicevu (ideze
i ideze). Obretoht monastirt nekoli byvtsi, ideze
ne be kament ostalt na kameni. Mon. serb. 5.
(1198 — 1199). Ideze dva ili tryje ime moje pri-
zovutt tu azt jesmt. Dec. hris. 64. Klostrii ideze
obitavahu fratri. Mon. croat, 156. (1493). Umri
na Poncijem otoku, ideze strajase. S. Kozicic
13'>. Pqjde v E,im ideze obrete Kurila brata
svojftgo. 19t>.
IDIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Dimi-
trije Idic. Eat. 83.
IDIDI, interj. kad se kazc o kotne da je otisao,
pobjegao. — U Vukovu rjeaiiku: ,auf und davon'
,avolat'.
IDIOZMA, /. grc. fiSvoafiov, metva, metvica. —
U rukopisu xiv Hi xv vijeka. Idiozmu glago|emu
metvicu. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 111.
IDITIJI, adj. (komp.), iditije zito t. j. ouo sto
se ne prodajo, dakle sebicnije. J. Grupkovic.
IDO, idola, m. kip kojemu se neznabosci kla-
■naliu, grc. iYSwlov^ lat. idolum, tal. idolo. —
isporedi balvan, bolvan, kiimir. — Krajne 6
(=oo=ol) stoji cesto u pisaea stokavaca, n. p.
u Ancica, Badnica, Lastrica, Zoricica (vidi medii
primjerima); ali se starije ol nalazi ne samo u
cakavaca nego i u kojega pisca stokavca, n. p.
u Banovca, u Badmana, a u nase vrijeme u
Vuka. — Od XIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (idol , kip komu se pogani klanahu
,idolum, simulacrum' ltd.), u IStulicevu (ido i idol),
u Danicicevu (idolt ,idolum'). Crsktvi Hristovy
postavise se, i idoli sbkrusise se. Domentijan^
31. Oci svoji ne bude vzdvizati k idolom. Ber-
nai-din 31. ezecb. 18, 6. Steci cesar prid lici
onih idolov. Ziv. kat. star. 1, 218. Idole pu-
stivsi idoso za tobom. M. Marulic 179. Klanati
se idolom. Naracn. 8.5^. Idose za idoli. Korizm.
46b. Kada se poklonise idolom. 65a. Idole po-
gane po zemji oborih. M. Vetranic 2, 218. Idolom
sluzite|i. Anton Dalm., nov. test. 2, 207. apoc.
22, 15. Ne cini sebi idolov ni priliku nijednu.
Kateh. 1561. AS*. Ne tribuje vam podrucnim
biti cloviku, ki sa idolom zive. Aleks. jag. star.
3, 255. Puok koji se idolom klaiiase. M. Div-
kovic, bes. 302*. Mnozi kipi, idoli i balvani pa-
dose na tie. B. Kasic, is. 19. Neka bi . . . sata-
risali poganske idole. 79. Od tada pocahu idoli
necisti. D. Barakovi6, jar. 32. , Stare idole sve
nihove u Panteon crkvu stavi. G. Palmotic 1, 32.
Sadrzat idole. I. Drzic 263. Idole stuje i slavi.
I. Ivanisevic 149. Dobra, kojim se svit kako
idolom klana. P. Radovcic, nac. 53. Misnik bez
nauka je ido prokleti. I. Ancic, svit. 75. Da se
cini covik jedan ido od svoga trbua. M. Kadnic
119a'. Ido Beol jedase sve. 291a'. 1 pojdu k idolom.
P. Hektorovic (?) 84. Koji 6e razrusiti sve nase
bogove i idole. P. Maoukat 8. Usionske misli
klete s idolovim ki tlacise. J. Kavaiiin 2'd\i^.
Ostavivsi idolove. 298^. Da ostave Svatovita,
strasna idola. 302*. Nepostenu statuu idola. J.
Banovac, pred. 27. Ma jos vise zapovida, jedan
puteni idol obsluzuje se. razg. 27. I usavsi prija
pogledaju s ocima po crkvi za ugledat i poklonit
se nikim idolom, nego li s. sakramentu. 43 — 44.
Ne klanaju s(! idolu od lakomosti. F. Lastri6,
test. ad. 60**. Ne budes ciniti idola. ned. 105.
Pita, zavaca se, al' ido sve muci. 414. Crkvu
idolom mora naciniti. A. J. Knezovic 114. Ne
kti se idolu Baal pokloniti. A. Kanizlic, kam.
428. Pazi da nije koji ido ostao. M. Zoricic, zrc.
148. Ovliko reco idol, pak umuknu. P. Radman
9. Koji postav|ahu svoje ufaiie u idole. J. Ma-
tovic 333 — 334. Ako se jost na svitu naode idoli
od drveta. D. Rapic 27. ,Idol' rijec je grcka i
znaci neznabozacki bog koji je naciiieu oda sta.
Vuk, nov. zav. (1847). x. Ili kakoga idola? Vuk,
nar. pjes. 1, 130. Ukrade idole ocu svojemu. D.
Danicic, Imojs. 31, 19. — U jednoga pisca Du-
hrovcanina xvi vijeka zove se tako decade od mila
(prema talijanskoin jeziku). Tudesko, moj idola,
sada se drzi. M. Drzic 290. Ne idem iskat moga
idola, sinor-Uga. 343.
IDOLATAR, idolatra, m. vidi idolopoklonik.
tal. idolatra {ii&bololdcTQr^g , lat. idololatra). —
isporedi idolatra. — U nekijeh pisaea xvii i xviii
vijeka. Da mu se pridase pogani idolatri. B.
Kasic, fran. 102. Pogani, idolatri, Zidovi i Ma-
hometani to svidoce. 171. Vas svit izvan niko-
liko malo idolatrov veru slijase Isukrstovu. F.
Glavinic, cvit. 74a. Napokon idolatri zgrabihu
ga. 235a. Muci, premda je negovo isto bozanstvo
zlo izpovidito od idolatra. D. Rapic 11.
IDOLATRA, m. vidi idolatar. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Bio bi idolatra. I. Ancic, ogl.
62. Koji bijan idolatre. vrat. 111.
IDOLATRANE, n. vidi idolatrija. — Uprav je
snpstantiv verbalni, ali nije potvrden glagol ido-
latrati od kojega hi trebalo da postane. — Na
jedriom mjestu xvi vijeka sa starijim oblikom
idolatranje. Zato sveti Paval broji takajse to
idolatranje ili poganstvo. Anton Dalm., ap. f3a.
IDOLATRIJA, /. vidi idolopoklonstvo, tal. ido-
latria {ai^uiXolaTQtCu, lat. idololatria). — isporedi
idololatrija, idolatrane. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (idolatrija, poganstvo,
klananje kipovom ,idoIolatria' itd.J. Ku apostol
Paval zove: ,idolatrija'. Korizm. 7''. IStrasi Ko-
rintijane, da se grihov, zaloga naslajenja, ido-
latrije . . . cuvaju. Anton Dalm., ap. 26a. 2a-
slipjon u svojoj idolatriji. F. Vrancic, ziv. 80.
Koji dohodi iz poganske privare ili idolatrije.
B. Kasic, rit. 26. Idolatrija ali ti klananje stupom.
M. Orbin 28. Zidovi prignuti na balvanstvo ili
idolatriju. P. Glavinic, cvit. 324a. gto je ido-
latrija? I. Ancic, vrat. 85. Grije velik idola-
trija. ogl. xxiv. Poteze ga na idolatriju. M.
Radnic 120a. Uciniti idolatriju. 355a. Ter ido-
latriju ostavio. J. Banovac, pred. 98. Pasti u
kipoklanstvo oliti u idolatriju Ant. Kadci6 55.
IDOLIJA, /. vidi idolopoklonstvo. — ■ Naci-
ncno od idol (talijanskijem) nastavkom ija. —
Na jednom mjestu xvi vijeka. Ustav}ati }udi od
idolije. Zborn. 29a.
IDOLKLANAC, idolklanca, m. vidi idoloklanac.
— Na jednom mjestu xviii vijeka (moze biti i
zlo nastampano). S liima tute prispjeti ce i ostali
idolklanci. J. Kavanin 566^.
IDOLOKLANSTVO, n. vidi idolopoklonstvo.
— Trebalo bi da mj. n bude n (od klanati). —
U jednoga pisca xviii vijeka. Idoloklanstvo zu-
dinsko. F. Lastric, test. 15a. Sitve od idolo-
klanstva sazegose (apostoli). 255a. Zudijom pri-
guutim na idoloklanstvo. svet. 152''.
IDOLOKLANAC, idoloklanca, w. vidi idolo-
klanalac. — U jednoga pisca xviii vijeka. Koji
gospodovase svrh narodov idoloklancih. A. Vi-
tajic, ist. 28.
IDOLOKLANALAC, idoloklanaoca, m. vidi ido-
lopoklonik. — isporedi idoloklanac. — naj krajne
-a- ostaje samo u nom sing, i u gen. pi. idolo-
IDOLOKLAI^ALAO
768
IDOLSKI
klanalaca; u ostalijem padezima 1 (na kraju sloga)
mijena se na o. — xviii vijeka, a izmedti rjec-
nika ti Stulicevu (grijeskom idoloklanaoc, v. kipo-
castite|). Ne naodi se na svitu ovakije idolokla-
nalaca. F. Lastric, ned. 255. Bratjo, ne cinite
se idoloklanaoci. F. Lastric, ned. 314. Malo se i
medu nevirnici naodi idoloklaiialaca ocitije. 314^.
Ali idoloklanalaca potajnije ne manka ni medu
pravovirnim krstjani. 315at'. Qvo je nika vrsta
od idoloklanalaca. 315^. Nevirniku idoloklanaocu.
od' 381. Oni jesu na po idoloklanaoci. A. Ka-
nizlic, kam. 581.
IDOLOKLANAlSfE, n. vidi idolopoklonstvo. ~
Stariji je oblik idoloklananje. — Kao da je ver-
balni supstantiv od glagola idoloklanati, ali ovome
nema potvrde. — U dva pisca xvi i xvii vijeka.
Osudjuje idoloklananje. S. Budinic, sum. 29a. Bi-
jase grijeh od idoloklanana. M. Eadnic 503*.
IDOLOKLANSKI, adj. koji pripada idolo-
klancima. — U jednoga pisca xviii vijeka. Bi
protresen puk narodov idoloklanskih. A. Vitajic,
ist. 85.
IDOLOLATRIC, m. vidi idolatar. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Ako li bude biti katekumen
poganin ili idololatric. B. Kasic, rit. 30.
IDOLOLATEIJA, /. vidi idolatrija. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Idololatrija iliti sluzba
idolska. A. Bacic 54.
IDOLOPOKLONICKI, adj. koji pripada idolo-
poklonicima. — U jednoga pisca nasega vreinena.
Govoreci da je to idolopoklonicki obicaj. Vuk,
ziv. 36.
IDOLOPOKLONIK, m. covjek koji se klana
idolima. — isporedi idoloklanalac, idolosluzbenik,
idolatar itd. — U jednoga pisca nasega vremena.
To ja ne rokoh za idolopoklonike. Vuk, pavl.
Ikor. 5, 10. Otuda je (od idol) ,idolopoklonik'
(koji se idolu klaiia, t. j. vjeruje ga i moli mu
se). nov. zav. (1847). x.
IDOLOPOKLONSTVO, n. djelo kojijem se ko
klana idolima, idolska, neznabozacka vjera. —
isporedi idoloklaustvo, idoloklanaiie, idolosluzba,
idolosluzerie, idolatrija, idololatrija. — U pisaca
nasega vremena. Bjegajte od idolopoklonstva. Vuk,
pavl. Ikor. 10, 14. Pomorite ude svoje koji su
na zemji: zlu 2enu i lakomstvo, koje je idolo-
poklonstvo. kol. 3, 5. Otuda je (od idol) ,idolo-
poklonik' i ,idolopoklonstvo'. Vuk, nov. zav. (1847).
X. Sujevjerstvo i idolopoklonstvo. D, Danifiid,
Isam. 15, 23.
IDOLOSLUZBA, f. vidi idolopoklonstvo. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ovo utisene bijaso
jedna idolosluzba. A. Kanizlid, kam. 582.
IDOLOSLUZBENIK, m. vidi idolopoklonik. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Kao da su Latini
idolosluZbenici. A. Kanizlic, kam. 580.
IDOLOSLUZENE, n. vidi idolosluzba. — Kao
da je verhalni supstantiv od glagola idolosluziti
kojemu nema potvrde. — xvi i xvii vijeka (sa
starijim oblicima idolosluZenije i idolosluzenje),
a izmcdu rjecnika u Danicicevu (idolosluzeuije).
Da so 6uvamo od idolosluzouja. §. Budinic, sum.
41''. Prevrati se na idolosluzenije. Okaz. pam.
gaf. 57. (1650).
IDOLOSLU^^ITE^i, m. vidi idolopoklonik. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Idol()sluzito|om. Anton
Dalm., nov. teSt. 2, 205. apoc. 21, 8.
IDOLOSTVO, n. vidi idolstvo. — Na jednom
mjcHtti xviii vijeka gdje moze biti da treba di-
tati idolstvo. Da bi se u svemu odnijelo ido-
lostvo. J. Matovic 334.
IDOLOSTOVAC, idolostovca, m. vidi idolo-
poklonik. — U dva pisca xvm vijeka. Imena,
od idolostovaca proslavjena. And. Kacic, kor. 14.
Idolostovci, koji pravoga Boga ne poznavahu.
32. Ukaza se puku viditi, da je i on idolostovao
pravi. 260. Ostavivsi na negovu mistu covika
zla i pogana idolostovca. 286. Da bizi od idolo-
stovaca. 273. Idolostovci nisu podlozni pod oblast
crkovnu. A. d. Costa 2, 118.
IDOLOSTOV:^E, n. vidi idolopoklonstvo. — U
jednoga pisca xviii vijeka (sa starijim oblikom
idolostovje). Cine spomenu od priobracenja s ido-
lostovja na pravo castjenje Bozje. A. d. Costa
1, 186.
IDOLOSTOVSTVO, n. vidi idolopoklonstvo. —
U jednoga pisca xvm vijeka. Na grije se od
idolostovstva povratio. And. Kacic, kor. 121.
Pasti u tmine idolostovstva. 229. Obori vas Iz-
rael u idolostovstvo. 234. Koji bihu Boga osta-
vili i zagrlili idolostovstvo grcko. 337. — Po
svoj je prilici ova rijec i na ovom mjestu u dru-
goga xjisca, ali je zlo napisana ili nastampana:
Sagi'isenje po idolostojstvu. A. d. Costa 1, 191.
IDOLOVAC, idolovca, m. vidi idolopoklonik.
— ■ U nekijeh pisaca xvii i xvm vijeka. Ostavi
Oktavijana kakono idolovca i neznabozca. M.
Radnic 149i>. Koje bijahu zem|e idolovaca. 227''.
Zidova crkve prve i idolovac obracenih. J. Ka-
vanin 524a. Isukrst koga vi idolovci progonite.
F. Radman 12. Da bi se oslobodili idolovci od
prijevare nemilosti. J. Matovic 439.
IDOLOVANE, n. djelo kojijem se idoluje, vidi
idolopoklonstvo. — Stariji je oblik idolovanje.
Poteze na idolovanje vas puk. M. Radnic 47''.
IDOLOVATI, idolujem, impf. klanati se ido-
lima. — U jednoga pisca xvii vijeka. Da ne
budu vidili idolovati staresine. M. Radnic 47^.
Puok Izraelski . . . dizo se idolovati. 116''.
IDOLOVSKI, adj. vidi idolski. — U dva pisca
xvm vijeka. Od rasuca idolovskoga. A. d. Costa
1, 192. Nijesu svezani s ikakvom opacinom ido-
lovskoga posvetilista. J. Matovic 257. U smr-
decu sluzbu idolovsku. 344.
IDOLSKI, adj. koji pripada idolima. — -ol-
moze p)Ostati i o (=oo), vidi Divkoviceve primjere,
isporedi ido. — Izmedu rjecnika u Stulicevu.
Mraki> idoli.skyje Itsti. Domentijana 30. U gorah
ako ne bude blagovati posvetilis6a idolska. Ber-
nardin 31. ezech. 18, 6. Fsaki prijubodivac ali
necistac ali lakomac cia jest idolska sluzba. 43.
paul. ephes. 5, 5. Ludosti se i tasdini poklauaju
i himbenosti idolskoj sluze. Ziv. kat. star. 1,219.
Otvrg se od cascenija idolskago. S. Kozicic 39*^.
Poganska i idolska sluzba. Kateh. 1561. G7».
Popove idolski i rimski izidoso. Aleks. jag. star.
3, 244. Ja vse boge idolske proklinam. 276.
Popi idolski kruto se smutise. F. Vranci6, ziv.
37. Svaki kurvar, aliti necistac, aliti lakomac,
to jest idoska sluzba. M. Divkovid, bes. 255''.
Lakomost je idoska sluzba. 325''. Ja sam glava
jednoga redovnika idoskoga, koji se idoloin klanao.
nauk. n«: Da je ovi bio rekao sluzbenikom idol-
skim. B. Kasic, is. 19. Smrvi u prah idolski
kip. per. 2. Djaval ponuka uike idolske pope
proti riim. F. Glavinic, cvit. 175''. Dosavsi prid
tempal idolski u Aloksandriji. 384". Klananje
idolsko. I. T. Mrnavid, ist. 168. Skupi idolske
redovnike. I. Drazi6 19. Pova}ati i izguliti pri-
jaka stabia idolska. F. Lastrid, test. 252". Po-
palio nevirstvo i sluZbu idolsku. tost. ad. 109''.
Budu6i da lakomost naziva sluzbu idolsku. ned.
129.
IDOLSTVO
769
IGDA
IDOLSTVO, n. vidi idolopokloustvo. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Pokaja se od idolstva,
Bog mu prosti. J. Banovac, pripov. 70.
IDOLSTVOVATI, idolstvujem, impf. klanati se
idolima. — Na jednom mjestu u rukopisu xvi (?)
vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku (idoltstvo-
vati ,idola colere'). Idolstvovase. Glasnik. 10, 251.
IDOM, adv. odmah. — Hi je kao instr. sing,
nekakra verbalnoga supstantiva id od ici kojemu
nema potvrde; Hi je od kakve rijeci magarske
(od ido, vrijeme). — Samo u Bjelostjenceou rjec-
niku: V. eskerice.
IDRIZ, m. tursko ime musko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A kad vidi Idriz tata-
rine. Nar. pjes. juk. 495.
IDVOR, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878.
55. — Bice turski Hi magarski ohlik od starijega
Dvor.
IDENE, n. djelo kojijem se ide (Hi ide). —
isporedi idene. — Stariji je ohllk idenje. — U
Belinu rjecniku (idjenje) i u Stulicevu.
IDEE., ad,j. u Mika^inu rjecniku: ider, isti
,idem', i u Stulicevu koji je jamacno nasao u
Mika^inu: (grijeskom) igdjer ,ipse, idem'. — Kao
da je postalo od praslavenskoga ize (koji) kod
cega je zamijeneno staro ze novijom rijeccom der
(kao kod takoder). svakako je cudnovata rijec i
ne zna se kako se mijena po padezima i po ro-
dovima i po brojevima.
IDIOZAM, idiozma, adj. ij(fvo(r.uog^ mirisliv. —
isporedi idiozma. — f/ rukopisu xiv Hi xv vijeka.
Vtzmi skotije maslo idiozmo (,igiozmo')- Sredo-
vjecn. lijek. jag. star. 10, 110. Kinimo idiozmo
(,igiozmo'). 110.
IDIROT, m. Acorus calamus L., neka hi],ka. —
Moze biti da je grcka rijec (od vyQOi, mokar,
vla^an, Hi zar od v/ujqo^-, zdrav?'). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu, gdje je
jamacno stamparskom grijeskom (stoji medu ige-
monstvovati i igla) iglirot , calamus aromaticus',
i u Vukovu (,der kalmus' , acorus calamus'). Idirofc,
Acorus calamus L. J. Pancic, lior. okol. beog.
287. Idirota takode dvjesta pedeset (sikala). D.
Danicic, 2mojs. 30, 43. Idirot, rus. Hrwpi., acoro,
spatula aquatica (u starijem rukopisu), Acorus
calamus L. (u nase vrijeme u Slavoniji oko Po-
zege). B. Sulek, im. 113.
IDUD, m. ime musko. — Prije nasega vremena
pisano Igjudt. S. Novakovic, pom. 65.
IDTJPAK, idupka, m. vidi. Jedupak. — U Mi-
ka^inu rjecniku (kod ciganin).
IDUPKA, /. vidi Jedupka. — U Mikajinu
rjecniku (kod ciganka).
IFEE, m. vidi infer.
IFINO, rijec nejasna u rukopisu xvi vijeka.
Po tih dob se naseli ifino (,iffynno') kmetov. Mon.
Croat. 258. (1556).
IFSAR, m. selo u Bosni u okriigu sarajevskom.
Statist, bosn. 30.
IG, m. u Danicicevu rjecniku: ,Igi>', selo koje
kra| bosanski Tomas Ostojic dade s gradom K}u-
cem sinovima vojvode Ivanisa Dragisica (Mon.
Serb. 439 god. 1446).
IGA, adv. kad (relativno). — Postaje od pro-
nominalnoga korijena i (vidi kod on) nastavkom
ga (isporedi kaga i bug. koga, kad). — U jed-
noga pisca xu vijeka koji pise crkvenijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu. Iga agri-
pinija jestt. Sava, tip. hil. glasn. 24, 181. tip.
stud. 40, 140. Iga se komu slucitB. glasn. 24, 200.
ni
40, 160. Iga ne hostete mojego poucenija po-
slusati. 40, 161.
IGALA, /. vidi kod igalo.
IGALAN, igalna, adj. koji pripada igalu. —
U Stulicevu rjecniku: ,ripariensis'. — nije dosta
pouzdano.
IGALANIN, m. covjek s igala. — U Stulicevu
rjecniku: ,riparius'. — Nije pouzdano (da ima
ove rijeci, va}a da bi glasila igajanin).
IGALCAC, igalcca, m. dein. igalo. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
IGALCIC, m. dem. igalo. — U Stulicevu rjec-
niku. — sasma nepouzdano.
IGALO, n. morska obala, kraj mora, vaja da
je od grc. cfytaXog. — Od xviii vijeka po zapad-
nijein krajevima, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,ora maritima, littus'), M Vukovu (,meerufer' ,littus'
s dodatkom da se govori u primorju i s primjerom
iz narodne pjesme: Poaetale devojcice po igalu
slana mora). Kad vidjese Pastrovici mladi, po-
skakase po krajem igala. Nar. pjes. bog. 161.
Uzduz igala (u Gruzu) podizu se kuce. M. Vo-
dopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 176. Prestala je
zveka i lupane na skaru, a putnicki zamor gru-
skijem igalom. 199. — I kao ime mjestima: a)
selo u Bod kotorskoj u^kotaru Hercegnovskom.
Eepert. dalm. 1872. 41. Sem. kot. 1875. 21. vaja
da je ovdje grijeskom pisano Igala: N. Ducic
spomine u predelu Dracevici sela Zvine, Cepic,
Lucice, Prijevor, Igalu i Mokrine. S. NovakoviC;
obi. 27. — b) morska obala na otoku Lopudu
blizu Dubrovnika. P. Budmani.
IGARAC, igarca, m. vidi igrac. — isporedi
igrac, igrc. — Na tri mjesta xvii i xviii vijeka
(na prva dva mjesta moze biti da treba citati r
mj. ar), a izmedu rjecnika u Stulicevu: igarac i
igarc (ovo je zlo inepisano iz Belina rjecnika
odakle je uzeto : ondje treba citati igrc) ,lusor'.
Ako su pijanci, igarci. I. Drzic 297. A i lofta
tako leti kad igarca dva igraju. J. Palmotic 227.
Po obicaji igaraca nesvijesnijeh slijedjase na igri
pun cemera, sto bi stavjo sve gubeci. B. Zu-
zeri 56.
IGARCINA, m. augm. igarac i igrc. — U Be-
linu rjecniku : ,lusor ma.gnus' 344'' i u Stulicevu.
IGDA, adv. unquam, vidi ikad. — Gdjedje se
pridaje na kraju r Hi re (negdasne ze), a jedan
pisac pridaje k i kar. — Od xv vijeka (igdart),
a izmedu rjecnika u Mikajinu (igdar, ikadar,
nigda), u Bclinu (igda, igdare ,aliquando' 452t> ;
igdar ,unquam' 343^), u Voltigijinu (igda, igdar
,se mai, se una volta, se un tempo' ,wenn einmahl,
wenn jemahls'), i* Stulicevu (igda, igdar, igdare
,nullo unquam tempore, nunquam'), u Vukovu :
igda (i gda) ,je' ,aliquando', cf. ikad s primje-
rima: Potrci koliko igda mozes. Udario ga ko-
liko igda moze, u Danicicevu (igdart). igda. Ra-
dujte se ako igda. Zborn. 122b. Medu svijemi
zenami koje su bile igda. 145^. Zapnite, ako
igda, sada Plakiru zamcicu. M. Drzic 143. Da
sam igda pomislila, ali odlucila ikadar toj uciniti.
B. Gradic, djev. 59. Nijedan narod ni covjek,
koji je igda bio naj vece neuniitelan. M. Orbin
4. Nu me strah, da veca, neg je igda bila, danas
kar i sme6a ne bude od vila. I. Gundulic 147.
Ah, za druzih k'o cu moci igda ostavit tvu Ije-
potu? 167. Nu ti, o kraJu, kad po sreci izgubio
bi tve junake, od kud bi uf o igda steci vitezove
druge take? 451. Zuaj, o kraJu, gdje se jednom
carski mjesec igda unese, silom nijednom iznio
od tole viku nije se. 452. Srde, nakazni i ne-
mani, i sve sto igda ukaza se vrla i grda u koj
49
IGDA
770
IGDJE
strani, u pakjenom vije6u sta se. 474. Ja bih
igda moga iz krila ziv pustio tvu Ijepotu? Gr.
Palmotic 1, 256. Ako ste igda za cas pravu na
viteski boj skocili. 1, 384. Sad, ako igda, od
tve vire potrebu imam ja veliku. 2, 23. Ako si
se igda od prije veselila, sad podpuno veseli se.
2, 281. Ucini (Eol) mora ohola vecma neg su
igda bila. 2, 367. Tko je od |udi igda bio, da
je djelo ucinio i stvar tako plemenitu? 2, 464.
K6 da igda odgovorim na milosci tve ? I. V.
Bunic, mand. 28. Ako priko mjere igda moze
biti. I. Dordic, ben. 37. Jeste li igda vidjeli
skulu punu male djece? B. Zuzeri 7. U ono
doba vjekuvjecanstvo svojijem zracim upre u oci
i ucini, da ih tadara, ako igda, raztvorimo. 194.
Neka covik zive na ovome svitu u svakomu
imanstvu i mogucstvu sto moze igda zazeliti. J.
Banovac, pripov. 6. Koje vam je igda zlo ucinio
ovi kra] nebeski, da ga liocete mrtva? 83. Na-
redi mu za pokoru, da, ako bi se u napridak
igda zakleo, da udi} u onome istom mistu s je-
zikom na zem|i kriz ucini. 165. Necu vam drugo
govoriti, nego koliko igda mogu, priporucujem
vam . . . razg. 71. Divica Marija zacevsi i no-
sivsi Isusa, kakvo je igda vo6e zazelila? 139.
A sto je igda grib? grib je strasni neprijatej
tila i duse. 144. Kako 6e se igda uzdrzati jedau
grad i kuca, ako nije u nima mira i sklada?
182. Kakvo je igda to brezobrastvo i slobostina,
o krstjani, da . . . drugo se ne cuje, nego se za-
klinati Bogom! 171. Pocmu zito prodavat sto
god igda skupje mogu. J. Filipovic 1, 43'>. Koje
igda dilo na svitu mogase se dogodit osobitije?
1, 88a. Zasto igda nas spasite} hoti ovu tezku
muku kriza podnit? 1, 91^. Mozemo li mi igda
ve6u korist nama zamislit? 1, 1253-. Po cemu
igda vecu milost mozemo mi primiti nego pri-
maju6i dostojno sveti sakramenat? 1, 432^. Ta-
komu ncsricniku bi li se igda moglo uciniti do-
brocinstvo? F. Lastric, test. 12a. Tko bi igda
rekao? . .. M**. Komu je igda sramotu ucinio
ovi odgovor? Ilia. Tko b' igda mogao jezikom
izreii? 149''. Kud igda di].e mogla bi se pru-
ziti slava nasa. 232^. Ako sam igda zelio razum
i mudrost. 295^, Niti da je na ovemu svijetu
dano igda ufati. A. Boskoviceva 36. Niti cu
istinu igda zatajati. A. J. Knezovic 13. Niti ce
moci igda odgovoriti. A. Kanizlic, kam. 119.
Nejmajuci ufana, da 6e igda primiti tilo Isu-
krstovo. 128. Niti je koji drugi igda zabranio.
684. Niti se je nasao, niti ce se igda najci. utoc.
38. Nije uciiieno nigda, niti ce biti igda. 755.
Jesi li igda vidio? M. Zoricic, zrc. 1. Qcini to-
like grije, koje igda mogadijase uciniti. 152.
Jeste li igda stali pomnivo razmisjati? D. Ba§ic
282. Zatore molim koliko igda mogu. L. Vlad-
mirovic 55. Moze li paka igda ova uskrisiti u
nemu? Ant. Kadcid 12. Sto se mucno igda muzo
uciniti bez pogibili. J. Matovic 38. Tko ce igda
svitu izvaditi iz usta? M. Dobreti6 107. Koja
zamjera igda vece sveta i vece svototvorna moze
se zaiudjeti? I. M. Mattei 6. Nit' ce igda biti
k'o je bilo. Nar. pjes. vuk. 3, 77. Niti bi te
igda prekorio. 4, 189. Bog da znado, bocu 1'
igda do6i. Ogled, sr, 16. Bih plakao slade nego
igda. P. Petrovii, gor. vijen. 113. . Nit' 6e igda
na Cotine Turci. Osvetn. 2, 186. Kad negovih
nestane dusmana (neatat li ih igda do vijeka?).
3, 165. — igdar. liefie da je bio u dobroj svesti
i pameti kako je igdan. bio ktdino jo naj zdravSj
bio. Spom. sr. 2, 127. (1456). Kako jo igdar bilo.
Stat. po}. ark., 5, 287. To li ju igdar hoc uzet
svita sogaj? (i. Drzic 362. Ja ne vim, tko bi
znal nevojno me stanje, bi 1' igdar meno zval
pjesni na spijevanje. P. Hektorovic 70. Razuman
tvoriti opci li igdar toj ? N. Dimitrovic 31. Stvar,
ka je bil', koja jes i ka ce bit igdar. 74. Kako
cu mod' igdar odsluzit' zadosti? N. Na}eskovic
1, 111. Kako ce igdar mod sam drugi ziviti?.. .
D. Ranina 23b. Ne nahodimo, da kra} sluzi, aliti
suznu igdar se je dostojao noge umiti. A. Gu-
cetid, roz. jez. 165. Ni istina da igdar ispovid
jest uzrok smrti. P. Eadovcic, nac. 105. Ako
bi se dogodilo igdar da ja protiva onomu mislio
bi. P. Posilovid, nasi. 98l>. Jesi li igdar vidio
podsjedi jedno stablo puno voda? M. Radnid 487''.
Nedu se odiliti od tvqje svete vo)e jednoga casa,
niti du se igdar ozalostiti od ove svete odluke.
L. Terzid 74. Ako sam igdar jema potribu od
tvoje pomodi, sada mi je naj potribnija nego
igdar. 85. Ter ji primaj sa svom onom pri-
pravom s kojom igdar vede mozes. J. Filipovid
3, 11''. A tko bi igdar izbrojio sve pokore? P.
Knezevid, ziv. 13. Tko bi milosti igdar izkazao?
58. Ah! tko b' igdar uzdrzao suzeV muk. 44.
Ako igdar, za sad ovamo da pristupimo. J. Rajid,
pouc. 1, 109. Lipja i svetija nor je igdar bila.
Nar. pjes. istr. 6, 22. — igdare: Pri mnih zi-
vjenje da demo skoncati, nor nase Jubjenje igdare
pristati. Gr. Drzid 392. A ja cu prije umrijet,
neg moje zalosti igdare budu rijet ne rajskoj
mladosti. N. Najeskovic 2, 10. — igdak, igdakar.
Nit' on igdak pristaje. A. J. Knezovid 57. Nit'
zelim igdakar imati. 31. — Neki pisci upotre-
b(avaju i s ncgativnijem glagolima mj. nigda :
igda. Trjjeba jes blagu kazat joj ne srcnu igda
svijes. F. Lukarevid 50. Stavi pamet, oci otvori,
same igda da ne hode. Gr. Palmotic 1, 156. Mo-
gudije igda i jace da ne ucini kra} Atila. P.
Kanavelid, iv. 112. Nijesmo od tega izgled vijeku
slicni do sad igda imali. B. Bettera, dubrovn.
20. ;^ubav prava, Jubav cista koj nije svrhe igda
bilo. A. Vitajid, ost. 14. Kratko je vrijemo od zi-
vota, prohodi nam veoma brzo, a vjekuvjecanstvo
pribliza se, kojo igda ne prohodi. B. Zuzeri 27.
Moze biti da mu nede vede igda bozanstveno
milosrdje posobne svoje milosti udijeliti. 47. Mi-
losti, koje uzivas u raju, igda nede pomankati.
I. A. Nenadid, nauk. 265. Nedu drugog ista igda
uciniti. A. J. Knezovid 44. Sto vidit ne zeli
ovo igda itko. 154. Nede se igda duh oslabiti.
J. Matovid 20. Andeli nijesu igda bili. 23. Nije
se mogao iko igda sahraniti. 27. Nije bo igda
iko put svoju nenavidio. 310. Dopusti mi, da
ja igda ne pristanem u putovanu dobrijeh djela.
L. Radid 54. Igda no iska Jezus sebi pogoditi.
I. M. Mattei 147. O di-agodo, koja goris bes
pristanka a igda se ne gasi§. 271. — igdar. Ako
prom u sve vrime tvoga 2ivota ne bi imao bolest
od tvojije grilia, ako prem ne bi se igdar ispo-
vidio. P. Posilovid, nasi. 118''. Nije ucinio igdar
drugo dobro. cvijet. 111. Ova ne biv§i prije
igdar Isukrsta pozuala. A. d. Bella, razgov. 85.
Sve Juske i andooske pameti ne bi mogli ju igdar
dohititi. 101. — igdaro. Boga nitkore nije vidio
igdare. N. Ranina 147''. joann. lep. 4, 12. Ovi
sminostju igdare islisaiiome smaknu§e Osmana.
1. T. Mrnavid, osm. 3. (u ovom primjcni stoji
igdaro, posve kao nigda, premda i glaijol nije
negntivan).
IGDJE, adv. usquam, vidi 2. i pod 4, f, c) i
gdje. — Prema razUcitijcm govorima (vidi kod
gdje) nalaze se i oblici igdo, ido, igde, igdi ; na
kraju se maze dodati r Hi ro (negdasne ze), vidi
igdir. G. Drzid 370. 372; igdjere. M. Bunic 34;
igdiro. N. Najeskovid 2, 120; A. Vitajid, ost. 74.
— Od XVI vijeka, a izinedii rjecnika u Stulicevu
(grije^kum uz igda) i u Vukovu: igdje (i gdje)
IGDJE
771
IGLA, a.
,irgendwo',,usquam'. Gdi moze sunacce igdir se
ustavit? Gr. Drzic 370. Gdi moze sunacce igdir
se dreselit? 372. Jaoh ! jeli na svijeti igdire
moci sad cut' ali vidjeti od moga veci jad? N.
Na|eskovic 2, 120. Ljeposti nih slika jeli igdi
na sviti? M. Drzic 65. Moze ]i vik biti nevoja
jak moja igdjere na sviti? M. Bunic 34. Ovaku
ko drugu vide igdje nakazan ? I. Gundulic 137.
Vidite, jeli igdi zalost . . . F. Lastric, test. 98^.
Niti se igdi sustav}a. A. Kanizlic, uzx*. 134. Bo|e
je ide ikakvo negli nigdje nikakvo. (Z). Poslov.
danic. 8. Jeli uzrok igdi ima? V. Dosen Al^.
Sto bi ikad igdi bilo? 113^. Stvar koja je igdi
ziva, to od sebe ne dobiva. 263^. Da ja imam
ide ikog svoga, to bi mene tuznu potrazio. Nar.
pjes. petr. 2, 639. Sve pravijeh Srba, kakvijeh
igdje biti mogu. Vuk, kovc. 33. Ovdjo su vocke
slatke mimo ide. S. l^ubisa, prip. 6. A sad pro-
misli kakva sam ti se nasla bez igdje ikoga. M.
Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 188. Teske puske!
igde li ikoga? P. Petrovic, gor. vijeu. 31. Aj !
igdje li ikoga za Boga? Pravdonosa. 1851. 30.
Ko je vitez? igdje li ikoga? (ovako se vice u ve-
likoj nevoji). 31. i za micane. Slip nosi kljenita,
er nemu nije mod podana, da moze po sebi igdi
poc'. D. Ranina 107*. — U ovijem primjerima
znaci isto sto gdje god: Glas veliki svuda leti,
sunce i mjesec igdje svite, od razuma i pameti
tej kra|ice. G. Palmotic 2, 199. Ova dikla gla-
sovita, igdi siva zrak suncani, glave i kraje sve
ljeposti glasom zani. 2, 283. Dijoklecijan car
je znani poznan igdi sunce grije. 2, 516. Ki si
u vjecnoj slavan cjeni igdje siva zrak suncani.
J. Palmotic 303. Er je ogan sve zgorio igdje
ista mi imasmo. 304. i za micane. Od ke (Sun-
canice), igdje put obrati, cu zamjerno i velike
on liposti spovidati jednim glasom sve jezike. I.
Gundulid 374. Vojska od Kozaka, koj se oprijeti
nije jaka icija sila, igdi stupi. 444 (u ova dva
primjera u dubrovackom izdanu mj. igdje stoji
gdje god). Od sada ce nase vode po sve svijeta
cetr strane igdi umrli |udi hode, velo vece bit
pjevane. G. Palmotic 2, 281. — Kod nekijeh pi-
saea stoji s negativnijem glagolom mj. nigdje.
Igdire se ne nahodi zvijer tako zla i nemila. A.
Vitajic, ost. 74. Medu dva mora tako razlicna i
protivna, koja se igdje medu sobom ne udaraju
i ne sastaju. B Zuzeri 21. KraJ ne nahodi igdi
mudrosti takove. A. J. Knezovic 73. Da na
svijetu ne imase tac gizdave igdje slike. P. Sor-
kocevic 5761^
IGLA, /. acus, orude dugo i sijasto kojijem se
sije, veze (kad je s usima, vidi kod uho) ili se
plete, bode, jiribada ltd. obicno je od gvozda ili
od nada, ali moze biti i od cega drugoga, n. p.
od zlata, srebra, kosti, drva (u narodnijem su
pjesmama igle, kojima se veze, od bi^ura). —
isporedi jagla. — Akc. se mijena u dat. sing, igli,
u ace. sing, iglu, u voc. sing, iglo, u nom., ace,
voc. pi. igle, u gen. pi. igala. — i stoji mj. neg-
dasnega jb, vidi u nasem jeziku oblik jagla, a i
jehla u ceskome, jehta, johla u gornoliizickome.
— Rijec je praslavenska (jtgla), isporedi stslov.
igla, rus. wr^a, ces. jehla, po^. igta; moze biti i
letoslavenska, isporedi stprus. ayculo. — Postane
nije jasno : ne moze biti isto kao kod lat. acus
(prema lat. c trebalo bi da je u slavenskijem je-
zicima s, vidi kod ostar) ; mogla bi biti romanska
rijec od lat. acula. Hi je srodno s jez, koje vidi.
— U svijem je rjecnicima, osiin Vranciceva i Da-
niciceva.
a. u pravom smislu. a) ne zna se po smislu
koja je igla, ali se naj cesce misli na sivacu.
A nigdi ne bi rat od igle stavila. S. Meucetic
53. Ponesose sve do igle i do sila. M. Vetranic
1, 20. Od igle sto bi rat. 1, 392. Za drugo ne
vajam iglu. M. Drzic 411. Mjeste igle i kudjeje
kopje i teski mac vladati. G. Palmotic 2, 383.
Bogat ures vas na iglu pribran. B. Krnarutic
8. Iglo rdava, neces medu moja gvozdja. (D).
Poslov. danic. ^31. Izgubila baba iglu a za nom
dan. (D). 35. Zeno mekoputna, ako te igla bocne,
ceznes. A. d. Bella, razgov. 37. Nit' m' ostade
nigdir cilo za rat igle slavno tilo. P. Knezevid,
muk. 29. Da tko prospe jednu kuticu igala na
dvoru u ppdne, lasno bi i pobrao. F. Lastric,
ned. 384. Zudije ubise iglam jednoga ditica. M.
Pavisic 26. Niti mogu svaka na rt od igle izagnat.
M. Zoricic, aritm. 47. Nit' divojka niti zena ima
igle il' vretena. V. Dosen 120*. Kradiia jedne
jabuke, jedne igle, jednoga beca. M. Dobretic
214. Gdje u negovu tijelu nije zdrava mesa ci}
od igle. N. Marci 52. Igla, ako i kroz zlato
prode, gola izide. Igla kroz zlato i srebro pro-
lazi, pa je opet gola. Igla ce probosti prije mladu
kozu nego staru. Nar. posl. vuk. 95. Kad ko da
kome iglu u naruc, vaja da ga nom prije malo
bocne, kao da se ne bi svadili. Vuk, rjecn. kod
igla. — b) igla kojom se sije ili veze. Vito kopje
ne je igla. I. Gundulic 332. Bit' za poslom kako
igla. (D). Poslov. danic. 6. Zena i kceri sjede
u kuci s iglom u ruci. D. Basic 143. Neg' u
iglu zna uditi. V. Dosen 90^. Po igli uvlaci se
konac, kada stogod sije se. I. Velikanovic, uput.
3, 76. Vezuc prebi iglu od bijura. Nar. pjes.
vuk. 1, 258. Da ja imam iglu od bijura, da
navezem j organ od behara. 1, 328. U krojaca
tanka igla. 1, 379. U ruci joj igla od bi|ura,
i u igli vedenicko zlato. 1, 452. Kupila joj
derdef od merdana i Hjepu iglu od bi|ura. 1, 471.
Zena uvrazila konac u iglu da nesto zasije. Vuk,
poslov. 178. — pridijevaju se i rijeci sica, si-
vada. izmedu rjecnika u Belinu (igla sica ,acus'
53''), u Stulieevu (igla sica Hi sivaca ,acus'), u
Vukovu (kod sivaci). Imam u zubunu jednu si-
vacu iglu. Nar. prip. vuk. 204. a i sivacica. Na
barjaku veze orla sivacica mudra igla. J. Krm-
potic, pjesm. 14. — c) igla kojom se plete (bjecva
i drugo). Spleten na iglu. S. Rosa 160*. — i
s pridjevom pletica. izmedu rjecnika u Stulieevu
(igla pletica ,acus majores tibialibus texendis') i
u Vukovu (pletica igla ,die stricknadel' ,acus re-
ticularia'). Da bi joj skovao pletice igle. Nar.
prip. vuk.- 310. u Sulekovu rjecniku: pletaca igla
, stricknadel'. — d) vidi cioda. Glavica od igle
,nadelkopf'. B. Sulek, rjecn. (vidi glavica, b) bb)).
— s pridjevima glavata i glavicata, vidi glavat
i glavicat. izmedu rjecnika u Belinu (igla gla-
vata ili glavicata ,spillo, e spilletto' ,acicula' 700*)
i u Stulieevu (igla glavata ili glavicata ,acicula').
Kupi glavicatijeh igala. M. Drzic 132. Tu se
katanci zatvoraju, baslije ili igle glavate zadije-
vaju. F. Lastrid, ned. 324. to isto misli Danicic
da je igla babjaca, vidi kod babjaca. — e) igla
(bez usiju) nosi se i kao nakit, osobito u kosama.
izmedu rjecnika u Mikajinu (igla glavata, za
kose od glave, vidi kod glavat na kraju). No-
sedi pred Mojsiju zlatne i srebrne prstene, men-
duse, narukvice, putasca, igle. And. Kacid, kor.
83. Na glavi joj zakvrceni vlasi a kitice na-
resene iglam. M. Katancid 67. A crn percin
iscesjan, zlatnim iglam prometan. Nar. pjes. here,
vuk. 254. Ubraden (bez igala). (pijan). Nar. posl.
vuk. 326. — amo spada bez sumne i ovaj primjer
u kojemu se kaze da su nozevi nakiceni iglama
jCimlijama' : Po nozevim' sitne igle cimlije. Nar.
pjes. vuk. 1, 281. sto su takove igle ne zna se:
Valavac tumaci na jedan nacin (vidi kod dim-
IGLA, a.
772
IGLICA, c.
lija), na drugi D. Popovic (tur. rec. glasn. 59, 222)
koji misU da je tur. simli, srebrn, a moglo bi
hiti i trece: da je turskijem nastavkom li po-
stalo od arap. tur. kimm {mali listi oko cvijeta).
— f) kod kovce, spone. u Mikajinu rjecniku: igla
od remika ,pontale di stringa' ,acicula', u Belina
52a. 596a, m Stulicevu. — g) igla sjevernica, mag-
neticna igla sto u kompasu kaze na sjever. — m
jednoga pisca xviii vijeka. Da je iznasao jednxi
sahraniou od igle sjevernice. A. Tomikovic, ziv.
282. i u Sulekovu rjecniku: ,compassnadel'.
b. u prenesenom smislu.
a) igle. to su ona dva odebja stapica na sa-
maru, sto spajaju krstine s oglavicem (prednim
krajem od drvenice), pa za jednu rogusicu vire
ispred oglavida, a nijesu u li upilane kao one
dvije plosnate daske ispod nih. oglavic je sa
svake strane zapilan prema debjini igala, a one
su konopcicem svezane cvrsto. oko ovih igala
obmota se tovarni konopac, a kad tovare vrece
polozeno (a ne usprav), onda nametnu one petje
(jednu ili dvije) na iglu, pa se ne boje, da ce
se tovar prevaliti. u Dobroselu. M. Medic. Igle,
dva iskrivjena drveta, na vrli samara. 1^. V. Sto-
janovic.
b) neka morska riba. izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (igla, morska riba ,acus, acicula, piscis
aculeatus'). Igla morska ,Synguathus acus'. J.
Pancic, zoolog. 237.
e) neka bifka. Igla, Geranium robertianum L.
(Novak, Alschinger), v. iglica. B. Sulek, im. 113.
Igla pastirska, Geranium robertianum L. (Vi-
siani). 113.
IGLAR, iglara, m. covjek koji gradi igle (a i
koji ill samo prodaje, vidi u Stulicevu rjecniku).
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. sing., i voc. iglaru i "iglare,
iglari. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,agorajo' ,nadlor'), u Stulicevu (,acuum
opifex, venditor'), u Vukovu (jder nadler' ,opif6x
acuarius'). Od kozara, iglara i ostalih majstora.
A. Kanizlic, kam. 323. Kipodilci, gombari, iglari.
M. A. EeJkovi6, sat. K8''.
IGLARA, /. vidi iglarnica. — U nase vrijeme
u Sulekovu rjecniku: ,nadelfabrik'.
1. IGLAREV, adj. koji pripada iglaru. — ispo-
redi iglarov.
2. IGLAREV, adj. vidi Iglarevski. — U Da-
nicicevu rjecniku: ,Iglarev£.', meda je Stjepanovoj
crkvi sa selom Cabicem isla ,na Redevt studentcb
i putemi. na Iglarevt studenbct' (Mon. serb. 93
god. 1830). po tom je bio kod sela Iglareva, koje
vidi.
IGLAREVAC, Iglarevca, m. vidi Iglarevo.
IGLAREVO, n. u Danicicevu rjecniku: selo
koje ima i sada blizu Po6i: selu je Cabicu isla
meda ,odb Iglareva i gde se stajeta oba puti izi.
Drfcstbnika izt, Durdevika' (Mon. serb. 93 god.
1330). — u druga se dva rukopisa zove Igla-
revac (sa starijim oblikom Iglarevbct). Od Vlalii.
Sveto-Stefantskihi. meda u Rodovb studeni.ci. i
cSstomb u IglarevKCb. od Iglarovtca do putu koja
se stajeta izb Drbstbnika i izb Durdevika. Dec.
hris. 20. 93.
IGLAREVSKI, adj. koji pripada selu Igla-
revu. — isporedi 2. Iglarev. — Selu I'rcevu islaje
meda na Redovtskij studenbcb, ot tud na Igla-
revi.skij stndenbcb. Svotostef. hris. jag. 37. akad. 9.
KiLARICA, /. iensko de(nde ,Uo gradi igle. —
U naUe vrijcme u Sulekovu rjeiniku: ,nadlerin'.
IGLARKA, /. po nemnckome nadelgowehr na-
6ineno od jednoga pisca na^ega vrewcna. Sa nih
laju topi nanizani, i iglarke polajuju di}ke. Osvetn.
5, 107. — U istoga pisca s istijem znacenem ima
i iglenarka. Pozveknule duge iglenarke. 6, 64.
IGLARNICA, /. kuca, mjesto gdje se grade
igle. — isporedi iglara. — U Stulicevu rjecniku :
,officina acuum fabri'.
IGLAROV, adj. vidi 1. iglarev.
IGliAST ,^ adj. koji je kao igla. — U nase
vrijp.me u Sulekovu rjecniku : ,nadelformig'.
IGLEN, adj. koji pripada igli, iglama. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (igleni,
n. p. usi ,das nadel-ohr' ,foi'amen acus'). Projti
crez igleni usi. Transit. 54. Laste moze kamiija
kroz iglene usi proci. M. Divkovic, bes. 97'\
Lasne <5e deva proc kroz usi iglene. J. Filipovid
3, 35 1*. Laste jo dovi proc kroz iglene usi. F.
Lastric, svet. 149*. Lakse je kamili proci kroz
iglene usi nego li bogatome uci u carstvo Bozije.
Vuk, mat. 19, 24. Sve promasala mimo usice
iglene. poslov. 178. — U ovom primjeru ima
igljen, ali je to po svoj prilici stamparska po-
greska: Da prode kroz uho igljeno (,ighljeno')
deva. D. Basi6 22.
IGLENDIS, TO. stvar ugodna, namama. — Na-
cineno od iglendisiti. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Na iglendise tijeh (vila) izbrane nasmija
se kraj oholi. J. Kavanin 199^.
IGLENDISITI, iglendisim, impf. vidi eglendi-
sati. — (I jednoga pisca xviii vijeka. Kako dakle
spim, smijem se, iglendisim? J. Kavanin 30''.
IGLENICA, /. duga i uska kutijica gdje se
hrane igle. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu: v. iglaenica, a kod ovoga (sto je
bez sumne izmisfeno od sama Stulica) , acuum
theoa', i u Vukotm : ,die nadelbiichse' ,pix acu-
aria'. Iglenicu od srebra zatvore i otvore. M.
Drzic 213. Ponesu joj na dar... iglenicu. Vuk,
kovc. 46.
IGLENIK, iglenika, m. u nase vrijeme u Su-
lekovu rjecniku. a) vidi iglenica: ,nadelbiichse'.
— b) jastucic na kom se hrane igle zabodene:
,nadelkissen'.
IGLETvIARKA, /. vidi iglarka.
IGLETINA, /. augm. igla. — U Stulicevu rjec-
niku: ,agoccia' ,acus'.
IGLICA, f. dem. igla. — Akc. se mijena u gen.
pi. iglica,. — V svijem je rjecnicima, osim Vran-
ciceva i Daniciceva.
a. u pravom smislu. Kad so stavi na to tva
ruka s iglicom. H. Lucie 287. Vezena iglicom
lirta da bi gledal. 288. Lastie deva uljezti 6e
kroz iglice tanke usi. J. Kavanin 62''. Nosi
kopja za vretenca, za iglicu zlatne strijele. 273''.
Kad vezi|a tra^i iglicu od veza. F. Lastrid, ned.
26. Svakim bodeiiera iglice. A. Kanizli6, uzr.
149. Tako napravjena i uresena da ne manka
ni iglice. A. Kalic 226. Soja brata iglicom bu-
dila. Nar. pjes. vuk. 1, 428. U iglici svila iz
Misira. Nar. pjes. petr. 1, 119. ^j\ibi mil jo ko-
suju sikala zlatnom zicom , srobrnom iglicom.
Nar. pjes. istr. 1, 7. Dajte, mamo, iglicu, da si
krpan suknicu. 4, 24. — metaforicki. Iglicom
suknenom u nos rae boduci. M. Vetranid 2, 166.
b. neka riba, Bellone vulgaris Risso. izmedu
rjecnika u Slikafinu (iglica, vrsta od ribe ,acus,
acicula, piscis aculatus') i u Vukovu (nokaka riba
morska s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
Iglica, V. jaglica. Jaglica (iglica u Dubrovniku),
angusigola, Bellone acus^ Risso, Bellone vulg.aris
Cuv., Esox bellone L. Oas. ces. mus. 1854. 186.
c. neka bi(ka : izmedu rjecnika u Stuliievu
IGLICA, c.
773
IGEA, a.
(iglica, trava ,piede colombiiio, o piede di Co-
lombo, sorta d' erba' ,pes columbinus'). I^lica
(igla), rus. hvoahu (geranium, stipa, zizyplius),
ces. vlci jehla (geranium), jehlice (ononis), po]..
wilcze igly, iglica (geranium, Scandix pecten),
geranio, becco di grue (Pizzelli, Scurla, Durante),
geranium (Aquila i Buc, i u sinskom rukopisu),
pes columbinus (Stulli), pecten Veneris (Durante),
1. Erodium cicutarium Her. (Alschinger) ; 2. Ge-
ranium robertianum L. (Visiani); 3. Ononis spi-
nosa L. (Bjelostjenac); 4. Scandix pecten L. (Du-
rante), V. igliciiaca. Iglica pastirska. Geranium
L. (Durante), v. iglica, igla pastirska. B. Sulek,
im 113.
d. vidi precaga, karva. ti Vulcovu rjecniJcu: po
naj vise pi. ,iglic6' ,die sprosse' .gradus', cf. karva.
e. iglice, u mladijeh ptica perje prije nego se
razvije. u Belinu rjecniku: iglice ,lanugine, le
prime penne degli uccelli' ,lanugo' 425*.
IGLICAE, iglicara, in.
a. covjek koji gradi iglice. — isporedi iglar.
— U Voltigijinu rjecniku: v. iglar, i u Stulicevu:
,opifex acuum, acicularum'.
b. mladi ptic (vidi iglica, e). — Izmedu rjec-
nika u Belinu (,uccello di prime penne' 425^;
,uccell6tto senza penne' ,avicula deplumis' 753*)
i u Stulicevu (,avis plumescens , avis horna').
Iglicar, tic kome je jako pocelo nicati perje. i^.
Stojanovic.
IGLICICA, dem. iglica. Iglicicom jaglucicom.
Nar. pjes. here. vuk. 278.
IGLICNACA, /. Scandix pecten L., vidi oce-
sjika, cesjika. Iglicnaca, pettine di Venere (u
sinskom rukopisu), Scandix pecten L. B. Sulek,
im. 113.
IGLIJN, igluna, m. Xipbias gladius L., neka
morska riba (gorna se strana od usta produjuje
kao mac Hi velika igla). — isporedi jaglun. —
Uprav je augm. igla i postaje talijanskijem na-
stavkom one. — U nase vrijeme u Dubrovniku,
P. Budmani.
IGMAN, m. planina u Bosni. F. Jukic, zemj.
2. 31. — Izmedu rjecnika u Vukovu (planina pod
kojom izvire Bosna). U Igmanu nize Sarajeva.
Nar. pjes. juk. 611. Od Igmana do pod Roma-
niju. Nar. pjes. petr. 3, 488. Sa Igmana brda
visokoga. Osvetn. 7, 36. Igman, planina na tri
sata od Sarajeva. M. Ruzicic.
IGNACIJ, m. vidi Ignacijo.
IGNACIJA, m. vidi Igiiatija, lat. Ignacius. —
U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Sveti
otac Ignacija. A. Kanizlic, utoc. v. Ti Ignaciju
priporodi. v. Znadijase Ignacija koliko je srdce
Saverije. fran. 25.
IGNACIJO, m. vidi Ignatija, Ignatije, lat. Igna-
cius. — U jednoga pisca xvii vijeka (svud je
pisano t mj. c, ali je to jamacno po latinskoj
ortograjiji). ,Ignatio' stuci zivot svetih. F. Gla-
vinic, cvit. xviii. ,Ignatio' sveti bi treti biskup
u Antiohiji. 41*. Porodi se s. ,Ignatio' leto Gos.
1422. 246a. — u istoga pisca ima i nam. Ignacij
(Ignatij). S. ,Ignatij' \s^o(vidnik). xxiv. ,Ignatij'
\>\s(kup) i mucCem'A;j. xxi.
IGNAT, m. vidi Ignat. — xiii vijeka. Ignats.
Svetostef. hris. jag. 32. akad. 8.
„ IGNA, m. vidi Tgno. — Akc. se mijena u voc.
Igno. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu s dodatkom da je po istocnom
govoru. Igna. S. Novakovic, pom. 65. Dade Igni
tx'ideset golaca. Nar. pjes. vuk. 4, 281.
IGNAT, m. 'IyvdTt.og, Ignatius, ime musko. —
isporedi Ignat, Ignatija, Ignatije, Inacijo itd. —
Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Ignatt. S. Novakovid, pom. 65. A kad
Igiiat Simu opazio. Nar. pjes. vuk. 4, 276. U
Ignata dvadeset Macvana. 4, 281.
IGNATIJA, m. vidi Ignat. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Vodi drustvo Bjelid
Ignatija. Nar. pjes. vuk. 4, 276.
IGNATIJE, m. vidi Ignat. — Od xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu i u Danicicevu. Je-
piskupt Ignatije. Mon. serb. 563. (1322). Pro-
tuzio Bjelic Ignatije. Nar. pjes. vuk. 4, 273. Sveti
Ignatije jedan dan orase. Nar. prip. vuk.''^ 296.
IGNATOVIC, m. prezime po ocu Ignatu. —
U nase vrijeme. Mladen Ignatovic. Rat. 106.
IGNO, m. hyp. Ignat. — isporedi Igna. — Akc.
se mijena u voc. Igno. — U nase vrijeme, a iz-
mectu rjecnika u Vukovu (s dodatkom da je po
juznom govoru). Evo Igno s drustvom pohideo.
Nar. pjes. vuk. 4, 283.
IGO, n. jugum, jar am. — Rijecje praslavenska,
isporedi stslov. igo, rus. nro, ces. jho. — Osnova
je indoevropska, isporedi snskrt. juga, grc. Cvyov,
lat. jugum, got. juk. po ovome se vidi da pra-
slavenska i stoji mj. negdasnega J'b. — Samo u
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu (gdje je
zlo tumaceno: v. breme s dodatkom da je uzeto
iz brevijara) i u Danicicevu (.jugum'). Vtztmete
igo moje na se. Mon. serb. 4. (1198 — 1199). Pre-
klaiiaju vyju moju podt JarBmi. tvoj svetyj, i
VBzlagaju igo tvoje na rame moji. Domentijan*
128. Podbjenih pod igo ili jaram griha. S. Bu-
dinic, sum. 6^'. Tesko i trudno jest igo to jest
jaram negov. 28^.
IGOCE, /. pi. (ili n. sing. ?) selo u Hercegovini
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 22.
IGRA, /. ludus; jocus; chorea. — isporedi jigra..
— Akc. se mijena u dat. sing, igri, u ace. sing.
igru, u voc. sing, igro, ti nom., ace, voc. pi. igre,
u gen. pi. igara. — Bijec je praslavenska, ali
u nekijem slavenskijem jezicima nema i na po-
cetku; s toga Miklosic (vergl. gramm.- 1, 124.
125; etymol. worterb. 95) misli da je korijen gra
ili gar, a da je i na pocetku dometak, isporedi
stslov. igra, rus. nrpa, ces. bra, poj. igra i gra,
gornoluz. jhra, donoluz. gra.
a. sto radi cejade (a i zivince) bez ozbilne na-
mjere, samo da se zabavi, da prode vrijeme, ali
je mnogo takovijeh igara u kojima su osobiti za-
koni, s kojijeh posjedice i sama igra mogu biti
ozbijne. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (igra,
igranje ,ludus, lusus'; igra od karata; igra od
skaka), u Belinu (,ludus'), u Bjelostjencevu (,ludus,
lusus'), u Jambresicevu (,lusus, Indus'), u Volti-
gijinu (,giuoco' ,spiel'), u Stulicevu (,ludus, lusus,
lusio'), u Vukovu (,das spiel' ,lusus, ludus': klis,
prsten, krmaca, vino, zee, skakane, meta|ka, obr-
tajka, rvane, nisan). a) o djecjoj igri. — izmedu
rjecnika u Mikajinu (igre od djece ,crepundia'
gdje se misli o stvarima kojima se djeca igraju)
i u Belinu (djetinske igre ,nuga6' 328''). Poslah
tebi ditinu igru, da se nu zabavjaje igras. Aleks.
jag. star. 3, 237. Jesu zabave i igre ditinske.
I. P. Marki 35. Sve su igre djetinske na przini.
D. Basic 98. Kad mi deca iz igre dodose. Nar.
pjes. vuk. 2, 14. Djecina igra. Vxik, nar. pjes.
1, 496. — b) micane koje se cini od veseja ili od
obijesti. — izmedu rjecnika u Belinu (,ruzzamento,
il ruzzare' ,iusio' 635^). aa) kod cejadeta. Ter
po ovoj bistroj vodi plovaj, plovaj u slobodi igre
mile tvorec svaka. I. Gundulic 405. Cim boj-
IGEA, a.
774
IGEA, c.
nice lijepe i nage cine ovake igre u vodi. 406.
— bb) kod zivinceta, a osobito kod kona (vidi
kod igrati). Pri viteskoj toj zabavi man poklisar
kona plaha iska od igre da ustavi, dokli u gracka
vrata ujaha. I. Gunduli6 424 — 425. Vraui se koni
igrahu, od igre koju igrahu srebrna sedla lo-
mjahu. Nar. pjes. vuk. 1, 304. — cc) amo viogu
spadati i ovi primjeri u kojima je rijec o vodi
kako izvire ili se baca u visine. Imam perivoje
s vasdasnijem primaljecem, igre voda iz kladenac
mramornijeh. B. Zuzeri 244. Igre vodene. A.
Tomikovic, ziv. 286. — c) kod igre imajii neki
osobiti zakoni, te jedan iste da nadigra druge
ili umom i umnom vjestinom, Hi snagom i tje-
lesnom vjestinom, ili srecom. Pitaj ga od igre,
tadbe, sile. Narucn. 87a. Od onoga ca se do-
bude na igri. 93*>. I kad plandit ide stado, vi
cinite cudne tade igre za dan strajat rado. D.
Ranina 51^. Koji igra mnoz pinez veliku na
harte ili ine igro. S. Budinic, sum. 39^. Ako bi
u igri prehinil bliznega. F. Glavini6, svitl. 67.
Ako bi kadgod igrao na koje igre dopustene. I.
Drzi6 72. Svetkovine prohode nam u igrah, u
tancijeh. P. Posilovi6, nasi. 47*. Neka se uz-
drze od tanca, od igre. M. Bijankovic 21. Tudu
stvar na okladu ili na igru stav}a. I. Grlici6 65.
Da s' u liem grijeli ucini, na igrali grabi, bini,
psuje. J. Kavanin 172*>. Jednomu igracu koji
je sve pineze na igri izgubio. A. d. Bella, razgov.
35. Bjese igra priko reda i nacina, u koju bi
86 zadubo mnokrat do smamjenja. B. Zuzeri 56.
Ovi se na igru metne, oni na bludna prijatejstva.
117. Na igrah gubis. J. Banovac, pred. 41. Vi
niki kad igrate i na igram gubite . . . pripov. 57.
Kad se vidi povradati na prozdrstva, pijanstva,
na igre, u kolo, i na svake nepodobstine. razg.
169. Babila igra6 koji je igrama svojim mloge
navodio na ispraznosti. F. Lastric, od' 164. Tada
je viditi pjan.stva, svadne, igre, tance. ned. 125.
Ovo ti jo takva igra u kojoj neces nigda ni
novca izgubiti. A. Kani^lic, fran. 33. Pustio se
je II pi6e, igre izprazne. kam. 17. Imaduii mnoga
bogastva, svaka svojim igram razasu i prosu.
M. Zori6i6, zrc. 93. Dade se na igru, i u malo
vrimena sve izgubi. 152. Tri stvari su pogla-
vito zabrahene crkovnakom : trgovina, tancane i
igra. D. Basic 263. Ne samo crkovnaci imaju
bje2at od kola i od tancana, ali i od igara, na-
vlastito onijeh koje se zovu od srece. 264. Gdino
igra jedne nodi na hijadu more do6i. V. Dosen
213''. Sto na igri izgubite da odicu s tim ku-
pite. 214". Jeli brz grih i stat gledat igre?
Blago turl. 2, 149. Igrati na niko igre. A. d.
Costa 1, 79. Igrati na karte i na svaku drugu
igni. Ant. Kad6i6 4. 6uvati se od igre, danca,
velika pica . . . 168. Tratne nepotribno kako
n. p. u gozbo, u igro i drugo tastine. 257. Na
karte i na ostalo vrste od igro. M. Dobretid 98.
Iza pila igru zamotnuso. Nar. pjes. juk. HH. Na-
rodnih igara. V. Vrfiovid, igr. 56. — Pa naj jjrije
igro zumetnite prokletoga u ruke prstoiia. Nar.
pjes. vuk. 2, 29. — Tko hode da niu je korist
na igrfi zaru. Sredovjofin. lijnk. jag. star. 10, 94.
Mnngo saiu u?.al igru zarov. Transit. 253. — Ja
«o niHaui i)ropravio za igru u karto. S. Tokelija.
lotop. 120, 2. — Igro na kocke i karto. 1. Veli-
kanovid, uput. 8, 78. — Na igri koju .skak zovu.
B. Zuzori 75. Gdjo se na igri od skaka zaba-
vjaAo. 412. — Vu vsakoj igrd i rvanjo proma-
gaAo. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468). Mnozi, kom
sloviJiu, alavu privoliku dotekli ku bihu u dilu
rozhku od igar jui.ackili, sa mnom izgubigo. H.
Luci6 198. Ootiri igro jolinnke bihu: olimpija,
i.HtmJja, enijo, posi.loiiija. Aleka. jag. star. 3, 230.
Dvanaes kona, dvanaes vila bojnom se igrom
prid nim dice. I. Gundulic 442. Stojeci cesar i
vas puk rimski na nikih igrah. F. Glavinic, cvit.
21^. U toliko ucinimo bojnu igru punu hvale.
G. Palmotic 1, 67. Oruzo se i s vitezim tvojijem
biti bojnu igru spravio se. 2, 50. Nihove lasne
i bo]e igre bojne gledat moci. 2, 290. U igri
od kopja izgubivsi oko svoje. A. Kanizlic, utoc.
45. Kada li se vinca ponapise, sure zetu igre
zametnuse, iznesose na kopju jabuku, ter su
nemu tiho besidili: ,Strilaj, Janko, na kopju ja-
buku'. And. Kacic, razg. 146'^. Poce . . . s Tur-
cima igre zametati. Pjev. crn. 271*. — d) prae-
stigiae, sto ko (glumar, glumac, glamaza) cini
pred svijetom tako da se svijet vara i cudi. Igru
igra pelivan Asano. Nar. pjes. vuk. 1, 445. Svojom
majstorijom, igrom i salom Jude zabavja i vara
i novce od nib mami. Vuk, ziv. 221. — e) spec-
taculum, fabula scenica, gluma. Odredise gradani
jednu prikazu veselu iliti igru uciniti. A. Ka-
nizlic, utoc. 190. O gorka komedijo! o zalostna
i tuzna igro! D. Rapic 216. — f) metaforicki.
aa) po tiidijem jezicima igra naravi (ludus na-
turae). Stotina drugih dile s nime ovu igru na-
ravi. M. A. Kejkovic, sat. K6a. — bb) i igra
vjetra jamacno po tudijem jezicima. Da jib po-
topi na igru vitra (morska pucina). F. Glavinic,
cvit. 232'\ Brod u more, na igru vitra, da po-
ginu, porinuhu. 243''. — cc) kaze se o poslu oz-
bilnu, 0 ozbi^noj radni, kao ironiiki. Ne mogu
li dostignuti koju od nih Jutu zmiju, da krvnica
ka ocuti, sto je ovakom igrom igrat? M. Ve-
tranic 2, 477. Podi mi ti igrom tom, nedu te
ja slidit. M. Drzic 39. Znaces, zla zeno, kojijem
putom gres, ke igre igras. 165. Obadva jodnom
igrom igraju. 411. Muci, er je dobio igru. Koju
sam dobio igru, ako sina iz morske pucine izmem,
koga imam za izgubjena. 411. Kad muz poznaje
igru svoje zone. Ant. Kadcic 519. Tu su ugla-
vili zlu igru, da se Scepan proglasi carem mo-
skovskim. S. ^lubisa, priji. 99. — g) 0 svakoj
ovakoj igri kaze se da se nioze ,zametnuti, za-
vrgnuti, poceti, igrati' itd. vidi primjere kod
a)-f).
b. jocus, u sirem smislu soe sto nije ozbi^no,
sala. — Izmedu rjecnika u Mika(inu (igra, sala,
spotica , ludus, jocus'; igrom, salom ,animi causa'),
u Belinu (,jocus' 152'^), ii Bjelostjencevu (igra,
sala u receh veseleh ,facetiae, sales'), u Volti-
gijinu (,scherzo' ,schorz'). Pocese ciniti igre, ra-
dosti i smijeha. Zborn. 95". Porugovahu se nim
za igru i za pridobiti san. B. Kasic, is. 52. Ka-
kono da je on kraj od ruga i od poruganja za
igru i pogrdu. 58. Saleci se za igru. zrc. 100.
Podi z Bogom, a ne gubi glave, moja puska za
igru no znade. And. Kacic, razg. 254'^. Ne bi§e
medu nima igra, nego rat zestoki. kor. 105. U
stvari svitovhoj kako no u igri oli u sali. Ant.
Kadcic 87. Tiknuti drugoga za samu igru, salu,
ludost. 525. Drze za igru i maskaru zle misli.
I. J. P. Lu6i6, razg. 52. Macki je do igre a
mibu do pla6a. Nar. posl. vuk. 176. Jer s ta-
kijem nije igro, vilo. Osvotn. 2, 71. — amo bi
mogli prijiadati i ovi primjeri u kojima je oso-
bito znaceiic (,gaudia amoris, amplexus'). Daj,
daj voce hodi k meni, na medene igre hrli, ah,
colivaj, miluj, grli. I. Gundulid 174. Od,tisu6u
ptica i zvijeri glodat igre moz juvene. G. Pal-
motid 2, 15. Da se 2enskom igrom tjeso. J. Ka-
vanin 455''.
c. saltatio, chorea, kad se po muzici (pjevanu,
sviranu , gudetiu itd.) skace ili miie (je^ade (a
moze sc kazati i o zivotini), pies. — Izmedu rjec-
nika u Mika^inu (igra, igranje, skakanje ,tri-
IGEA, c.
775
IGRALAC
pudium, chorea, saltatio, saltatus'), u Bjelostjen-
cevu (igra, kolo, tanec, skakane ,tripudium, chorea,
saltatio, saltatus'), u Voltigijinu (,ballo' ,tanz'), u
Stulicevu (,chorea, saltatio'), u Vukovu (,der tanz'
, chorea'). Biti meju igrami i tanci. Transit. 8.
Od pijetja i od svirenja i od igre. Zborn. 17^.
S kijem (vjenaccem) na igre gorskijeh vila poc'
budemo, druzbo mila. I. Gunduli6 73. Da raz-
like igre igraju, i skladne se poju pjesni. 172,
Hod', od pira boze, hodi, igre mile s nami vodi.
173. Ter nike, skacuci prid riimi, smisne ucini
igre. F. Glavinic, cvit. 298''. Strmo je i sklisko
ono kolo, ona igra. A. Kanizlic, fran. 181. Od
igara koje zovu kola, tance. M. Zoricic, osm. 6.5.
Bludnica igrom namamjuje. V. Dosen iii. Na
igru ih srbe noge. J. Krmpotic, kat. 119. Pak
pocese tiho igru vodit. malen. 18. Gdi satiri
s nimfam keteus igru vode. M. Katancic 46.
Nimfe igru pismom uredno dile. 75. Al' u dvoru
igra i popevka. Nar. pjes. vuk. 2, 491. Pa on
dipi na noge junacke, Tukeliji nuz casu poigra:
,Na cast tebi igra, Tukelija!' 3, 557. Kad po-
sjedaju poslije igre. Vuk, nar. pjes. 1, 66. — o
zivotinama : Jak jagaiici tihi i mladi lugom sli-
jedec sve matere ,skacu travnoj po livadi i ve-
selu igru tijere. G. Palmotic 3, 199'*.
IGRAC, igraca, m. vidi igrac. — TJ Belinu
rjecniku (,lusor' 344b) i u Stulicevu (v. igarac).
IGEACIJA, /. ,jaje sto ucenik donese na dar
uciteju u cetvrtak da ga onaj dan oprosti od
ucena i da ga pusti igrati se. — C'ini se da je
postalo puckom etimologijom od rekreacija. —
U Vukovu rjecniku : (,angeeignet und serbisirt
statt' regraeija .recreation, von' igrati se ,spielen')
,das ei das am donnerstag dem schullehrer dar-
gebracht wird, damit er die knaben, statt des
lernens, spielen lasst' ,munusculum ovi datum
ludimagistro die Jovis, quo pueri lusum dimit-
tuntur'. Koji ne donese igracije, onoga (kasto)
zatvori ucite} u skolu, te uci sam citav dan
(tako je bilo do nasega vremena).
IGRAC, igraca, m. covjek koji igra (u kojem
mu drago smislu), razlika je u znaeenu i ta sto
se shvaca Hi da covjek igra samo u nekoj pri-
godi, Hi da mu je igrane glavni posao, zanat.
— isporedi igrac, igralac, igre, igarac. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing., i voc. igracu, igraci. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (igrac, koji igra ,lusor' ; igrac
od karata), u Belinu (,lusor' 345a ; ,aleator' 128a),
u Bjelostjencevu (1. igrac, koji se igra ,lusor'.
2. koji se igra s kockami ,aleator, aleae lusor'),
u Jambresicevu (igrac ali igras ,lusor'), u Volti-
gijinu (,giocatore' ,spieler'), u Stulicevu (v. igarac),
u Vukovu (1. ,der spieler' ,lusor'. 2. ,der tanzer'
,saltator'). a) vidi igrati, I, a. aa) kao posao,
zanat. Jest igrac ali psovac. I. T. Mrnavic, ist.
161. Ostav|aju igraci od promjene ili ti bara-
tijeri igru u polu noci- M. Eadnic 563^. Tu
igraci, ki na zare i na karte sve djedinstvo za-
igrase. J. Kavaiiin 441''. Jednomu igracu koji
je sve pineze na igri izgubio. A. d. Bella, razgov.
35. Imam muza pijanca, igraca i dao se po
bludu. J. Banovac, pripov. 40. Zeno, imas li
muza pijancinu, bestimadura, igraca? 110. Koje
imadu muzeve pijance i igrace. J. Filipovic 3, 307''.
Babila igrac, koji je igranaa svojim mloge na-
vodio na ispraznosti. F. Lastric, od' 164. Jedan
igrac mlogo izgubivsi. A. Kanizlic, fran. 57. Bi-
jase bo igrac, bludnik. M. Zoricic, zrc. 220. Ako
bi se ucinio pjanac, igrac i mejdancija. M. Do-
bretic 434. — bb) kod prigode, igre. Igraci se
podijele na dvije strane. Vuk, ziv. 288. Igraci
i igracice (kod igre paun i kolo). Vuk, nar. pjes.
1, 184. Igracu tisne svoje ruke u skut. V. Vrcevic,
igr. 1. Svi potrce medu protivne igrace. 70.
Viknu jedan od igraca. M. D. Milidevic, zlosel.
192. — b) vidi igrati, I, b. aa) kao zanat. Kra} iz-
raelski, koji razgalit prid svojima podloznici igrase
bas kano igraci. E. Pavic, ogl. 263. — bbj kod
prigode Skakaci i igraci umore se. M. Eadnic
266a. Zasto igraci, kad na bal idu, oblace na
sebe satirovu odicu. M. A. Rejkovic, sat. A6''.
Koji svirace i igrace u hrpu kupi. A6''. — c)
covjek koji po svojem zanatu zbija sale da se
drugi smiju, isporedi lakrdijas. Zapovidio bijase
car, da ga negovi igraci ludujuci razvesele. A.
Kanizlic, kam. 111.
IGEACA, /. samo u poslovici dubrovackoj na-
sega vremena : Igraca da i placa (vidi igracka pod
b)). P. Budmani.
IGEACICA, /. zensko decade koje igra (vidi i
kod igrac). — isporedi igralica. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (igracica, koja igra ,saltatrix'),
u Voltigijinu (,giocatrice' ,spielerinn'), u Stuli-
cevu (v. igralica), u Vukovu (1. ,spielerin' ,fe-
mina ludens'. 2. ,die tanzerin' ,saltatrix'). a) vidi
igrati, I, a. Igraci i igracice uhvate se upravo
u kolo. Vuk, nar. pjes. 1, 184. — b) vidi igrati,
I, b. Igracica otide hitro k materi. E. Pavic, ogl.
543. Herode pridobiven od jubavi jedne neciste
igracice meju gostbam, odluci naredit smrt Ivana
Krstiteja. Blago turl. 2, 144. Ja se jos spominem
da sam vidio jednu veliku igracicu ,tkoja' igrajui
s liezinim hotnikom, posli kad se umori igrajuc,
iznenada izdahnu 2, 149. Irud zakle se divojkl
igracici. B. Leakovic, nauk. 291. Dovedose zeno
izmedu igracica koje otese. D. Danicic, sud. 21, 23.
IGEACINA, m. augm. igrac. — U Belinu rjec-
niku (,lusor magnus' 344'') i u Stulicevu (v. igar-
cina).
IGEACKA, /. — U nase vrijeme.
a. ono cim se djeca igraju. — Izmedu rjecnika
u Vukovu: ,die spielerei (fiir kinder)' ,crepundia'.
Deca su bacala svoje igracke. M. D. Milicevic,
zim. vec. 272.
b. apstraktno, kao djecija igra, ali nekako u
zlom smislu. isporedi igraca, igranija, igrarija.
Igracka placka. (n. p. kad se deca naj prije sale
i igraju, pa se poslije svade i pobiju). Nar. posl.
vuk. 95. Usjed te igracke i neosmotrenosti voj-
nicke dogodi se sve ono. Magaz. 1868. 80.
IGEACKE, adv. u igri, za igru. — U nase
vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,spielweiso'.
IGEACKI, adj. koji pripada igracima. — U
nase vrijeme. Pjesme igracke (sto se pjevaju u
kolu). Vuk, nar. pjes. 1, 174. Sa zborom igrackim.
D. Danicic, jer. 31, 4.
IGEACNICA, /. vidi igraliste. — U nase vri-
jeme u Sulekovu rjecniku: ,spielhaus'.
IGEACI, adj. koji pripada igri. — U nase
vrijeme u ^ulekovu rjecniku: igraci gost ,spiel-
gast' ; (igraca) karta ,spielkarte' ; (igraci) cun
,spielkegel' ; igraca kajda ,spielnote' ; igraca zdje-
lica ,spielteller'.
IGEAJ, m. ime psu F. Kurelac, dom. ziv. 45.
IGEAJKA, /. vidi igracka, a. na Rijeci. F.
Pilepic.
IGRALAC, igraoca, m. vidi igrac. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (igralac,
koji skace ,saltator'; igralac, salac ,joculator'), u
Belinu (,aleator' 128a; ,saltator' 244a), u Volti-
gijinu (igralac, igralca ,giocatore, attore; balle-
rino' jspieler ; tanzer'), u Stulicevu (igralac i gri-
IGRALAC
776
IGEATI, I, a.
jeskom igraoc, 1. v. igarac. 2. ,saItator'). Ovoga
ne promisjaju igraoci i oholohodioci. M. Div-
kovic, bes. 679^'. Znate li vi zasto igraoci to-
liku inalu pomnu imaju od pineza? A. d. Bella,
razgov. 44. Na prikazah prikazaoci, igraoci, pi-
vaoci. I. Velikanovic, uput. 3, 403. Igralac ne
bih ja, da me nije druzba primatala. A. Kalic
148.
IGRALICA, /. vidi igracica. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu (kod tancalica)
gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,saltatrix'
244a), u Voltigijinu (,giocatrice, attrice; balle-
rina' ,spielerinn; tanzerinn'), u Stulicevu (1. ,mn-
lier ludens'. 2. ,saltatrix'), u Vukovu (u pjesmi
injesto ,igra6ica': A devojke igralice, nadigrace
me). Dade djevojci igralici glavu Ivana Krsti-
te)a. J. Matovic 347.
IGRALIStE, n. mjesto gdje se igra. — ispo-
redi igriste. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (,ridotto, luogo di giuoco'
,eiQ casino, spielort'), u Sticlicevu (,locus lusio-
nibus destinatus'), u Vukovu (,der spiel-, tanz-
platz' ,locus saltatorius'). Sator pene Ugrin Janko
ukraj Save vode ladne na vilino igraliste, na ju-
nacko razbojiste i na vucje vijaliste. Nar. pjes.
vuk. 1, 181. Ti ne peni bijela cadora na mo-
jemu divnu igralistu i na mojem divnu pjeva-
liStu. 1, 183.
IGRALISTVO, n. vidi igraliste. — U Stuli-
cevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
IGRALO, n. ono cim se ko igra. — U Vukovu
rjecniku : das spielzeug' ,instrumentum lusorium'
s dodatkom da dolazi u pripovijeci.
IGRALSKI, adj. koji pripada igraocima. —
U Stulicevu rjecniku : v. igrate)an. — nepouz-
dano.
IGEA^iKA, /. vidi igracka, a. — U nase vri-
jeme u Sulekovu rjedniku : ,spielzeug' ; igrajke
,tandelwerk'.
IGRANE, /. pi. selo u Dalmaciji u kotaru ma-
karskom. Report, dalm. 1872. 19. — Na jednom
mjestu xviii vijeka stoji u jednini. Od Igrane.
Norini 64.
IGRANIJA, /. vidi igracka, b. — U nase vri-
jeme. Ne ticase ga se cela igranija. M. P. Sap-
6anin 1, 105.
IGRANKA, /. vidi igra. — U nase vrijeme.
Poslije ve6ere nastane igranka. V. Bogi§i6, zborn.
251.
IGRANE, n. djelo kojijem ko igra Hi se ko
igra. — Stariji je ohlik igranje. — Izmedu rjed-
nika u Mika{inu (igranje), u Belinu (igranje
;luduHj 34."j!'; ,.saltatio' 243''), u Bjclostjenievu, u
Voltigijinu, u Stulicevu, u Vukovu. Bojna igrana
vitftskoga tko dubitiiik budo ostati. G. Palmotic
2, 373. Igranje na karte. M. Bijankovid 95. Neka
86 ne naiiiiraju na tance i na igranja od skokov.
105. Osttavivsi svitovno igranje. T. Babi6, j)ism.
3. Alnsaiidro s otcom Fiiipoui od rata i boja bo-
aidu.^o, a s matoroiu Olipijom od pivana i igrana
razg<jvnra.sG se. J. Banovac, razg. 138 — 139. Da
ate prokioti u igrar'iu. blagosov. 181. Umoran
od yelika igrai'ia. And. Kacic, kor. 139. Kao da
bi iso na igrano. M. A. Ro|kovic, sat. Ll''. Pri-
gmiti iudbom od svjotovuijoh prikazana i od
igrana. J. Matovid 357. 8kup od igrana na karte.
M. D'.brotii!; 9d. K6i llirudkiiio, ona divojka ne-
Hraiiiiia, koja svojiiu igraiioiu dado uzrok, da
Ivan Krstitol glavu i/.gubi. D. Rapid 27. S ru-
kotvornini vatro igrauoiu. A. Tomikovid, 2Jv. 9«).
I iia noga udrio »miuno, uli nije igrana sa gradoui.
Oavotn. 2, 90, CCVrtfj eima) svakoiu donijo tibo
prelovane: hekom piti u zapecku pivo, a ne-
komu prstena igrane. 3, 48.
1. IGRAONICA. /. vidi igraliste, igriste. — U
Stulicevu rjecniku: .locus lusionibus destinatus'.
— U nase vrijeme n Sulekovu rjecniku: ,spiel-
bank ; spielbudo ; spielsaal'.
2. IGRAONICA, /. vidi igracica. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,mulier ludens'. — nepouzdano.
IGRAONICAR, m. covjek koji drzi igraonicu.
— V nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,spiel-
halter'.
IGEAONIK, m. vidi igrac. — U Stulicevu rjec-
niku: V. igarac. — slabo pouzdano.
IGRARIJA, /. vidi igra i igracka, b. — U
jednoga pisca nasega vremena. Sva vika na Hr-
vate nije nego puka igrarija. M. Pavlinovic,
razg. 54. Inace sve je igrarija i krparija. razl.
spis. 2.
1. IGRAS, m. u Jambresicevu rjecniku kod
igrac. — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,spieler'.
2. IGRAS, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
IGRASTVO, n. igracev zanat, igraceva maj-
storija. — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku:
,spielgewerbe ; spielkunst'.
IGRATE:^, m. vidi igrac. — Samo u Stulicevu
rjecniku : v. igarac.
IGRATE^jAN, igratejna, adj. koji pripada igri.
— U Stulicevu rjecniku: ,lusorius'. — nepouz-
dano.
IGRATE^IGA, /. vidi igracica. — Samo u
Stulicevu rjecniku: v. igralica.
IGRATI, igram, impf. ludere; saltare. — ispo-
redi jigrati. — Ake. kaki je u inf. taki je u
praes. 3 pi. igraju, it aor. igrah (osim 2 i 3 sing.
igra), u ger. praes. igrajuci, u ger. praet. igravsi,
u part, praet. act. igrao; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — Postaje od
igra koje vidi. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. igrati, rus. iirpaTi,, ces. hrati, jjoj. grac.
I. aktivno. — bez promjene znacena moze biti
neprelazni i prelazni glagol: ii ovom se slucaju
shvaca kao objekat ono sto se radi Hi sto se do-
biva igrajuci.
a. zabov(ati se kojijem neozbijnijem nacinom
samo da prode vrijeme (kod mnogijeh igara ima
uz to i druga namjera n. p. kad se igra za novce),
vidi i igra, a. — u ovom je znacenu u nase vri-
jeme obicniji rejleksivni glagol (vidi II, 2, a). —
Izmedu rjeinika u Mikalinu (,ludo'), u Voltigijinu
(,giuocare' ,spielen'), u Stulicevu (, ludere, ludo
operam dare'), u Vukovu (,spielen' ,ludo', cf. igrati
se). a) uvpce. Jedan dan igrajuci buduci izgubil
poca psovati. Transit. 254. Kada vi zderahote,
igraliote i zabavjahote se. I. DrXid 355. Dobro
igra, nu gubi. (D). Poslov. danic. 18. Igrat i
izgubit, svak to umije cinit (D). 32. Vi niki
kad igrate i na igram gubite, nedete so da ustr-
pite, vec so udi} od srditosti uzezete. J. Banovac,
pripov. 57. Kajo se tko i boli da je ukrao, da
jo igrao. I. A. Nenadic, nauk. 1G4. Inocenco
treci hoco da se dignu dobi'a crkovna onijom
crkoviiakoin, ako ib uzivaju, koji igraju 6esto.
D. Basic 2lj4. — b) izrice se igra: aa) u ace.
kao objekat. Znaces, ke igre igras. M. Drzic
165. Ako si druge igre igrao. B. Kasic, zrc. 65.
I razliko igre igraju u pokqju i u Juvozni. I.
Gundulid 379. Igru igra pelivan Asane. Nar.
pjes. vuk. 1, 445. Da igramo karte. Vuk, rjecu.
kod igrati. U VrScu ovu igru igraju zenska djeca
sa pet kamicaka. 2iv. 290. — kao da amo pri-
pada i ovaj primjer, u kojemu nije dosta jasno
IGEATI, I, a.
777
IGEATI, I, b.
znacene kod igrati: Svadbu 'grase za nedeju dana,
igrase je, pa je proigrase. Nar. pjes. vuk 2, 58.
— bh) u gen. Ko igra macke klekne na kojena
a dvojica pokraj nega stoje ... V. Vrcovic, igr.
63. (prije toga i s prijedlogom od: Ko hoce da
igra od marke . . .). — cc) u ace. s prijedlogom
na. Ki bi igral na harti. Stat. krc. ark. 2, 290.
Imam dosta (dukata) , ma ne umijem na pri-
raijeru igrat. M. Drzic 277. Ne igrati na lopte
ili na balun. A. Komulovic 18. Nemoj igrati
na karte. I. Drzic 72. Igrati na loptu; igrati
na care; igrati na skake; igrati na ploke, na
plocice. I. Mikaja, rjecn. Kakono dva koji igrajn
na skake. P. Posilovic, nasi. 24*. Koji igraju
na bijancug. M. Eadnic IS^. Igrati na tak i na
lih; igrati na skake; igrati na izbojak. A. d.
Bella, rjecn. 344^. Onda oni na kocke igraju.
M. A. Eejkovid, sat. E3a. Igrati na karte i na
svaku drugu igru. Ant. Kadcic 4. Ne spavase
niko, vec igraju na karte. N. Palikuca 41. Tu
su igrali tri trgovci na harti. Nar. prip. mikul.
117. — dd) u Dubrovniku su se pomijesale kon-
strukcije kod bb) i cc), te ime igre stoji u gen.
s prijedlogom na. od xviii vijnka. Igrati na lofte
ili lopte ; igrati na nadutka, na baluna ; igrati na
ploke, na plovaka; igrati na prstobroja. A. d.
Bella, rjecn. 344'\ Igra na bastoca u vlaha krvoca
(vrvoca). (Z). Igra na sambece, kad naj vece muhe
brece. (Z). Poslov. danic. 31. I s nima ti otide
igrati na ^ara (stamparskom yrijeskom: lora) igre.
Nar.pjes. bog. 33. Igrati na ^ara .tesseris ludere'.
J. Stulli, rjecn. — i u nase vrijeme u Dubrov-
niku: igrati (ohicnije: igrati se) na karata, na
skaka, na ^ara, na lofte itd. P. Budmani. — ee)
u instrumentalu ima igra u jednom primjeru xvi
vijeka. isporedi c). Obadva jednom igrom igraju.
M. Drzic 411. — c) ono sto se iipotrebjava kod
igrana stoji u instrumentalu. kad bi ono bilo
ime igre ili sama igra, spadalo bi pod b) (vidi
b) ee)). aa) u pravom smislu. Nije ga vazda strije-
lami igrat. M. Drzic 130. Nemojte igrat giii-
lijem narancinam. 398. Poslah tebi ditiiiu igru,
da se liu zabav|aje igras, i kolo kim mlada ditca
igraju. Aleks. jag. star. S, 237. — bb) kaze se i
igrati rukama, i moze ne biti u pravom smislu,
nego moze znaciti n. p. biti, liipati, Hi samo mi-
cati rukama, prstima itd. Ti si zao, rukami igras.
M. Drzic 139. U koloru se stavjam i rukom
igram. 249. Bogme tjeh i rukom igrat u parti
sekrete od onoga slavnoga kapuna. 272. Znaju
er ja oruzjem igram fijorito ; ja rukami igram i
fjorizam. 371. A ti bud' kao kami, i nemoj od
zdala igrat tim rukami. F. Lukarevic 153. —
cc) u prenesenom, metaforickom smislu kaze se
da more Hi vjetar igra ladom, da vjetar igra
morem itd. (u prvijem primjerima stoji grijeskom
s instrumentalom prijedlog s). Da z navami onimi
priko vo}e mornarov igrahu (valovi). F. Glavinic,
cvit. 248'*. Jak vitar z navami igrajuci. 346*.
Valovi silna mora z nom (navju) priko vo}e
igrahu mornarov. 402l>. Podigne se kadgod malo
vjetra pojacega koji u prah oni umijesa se, uz-
buni ga, podigne ga u visinu i nime igra po pro-
storu od povjetarca velikomu. B. Zuzeri 267. —
dd) takoder u metaforickom smislu, igrati cim
(umnijem) znaci: raditi tako da se ono moze iz-
gubiti (pravo je znacene uprav gotovo kao kod
d)). Ne vaja da ja tako mojom casti igram. M.
Drzic 409. Igra glavom, a ne zna. (Z). Poslov.
danic. 31. — d) kaze se sto se moze igrajuci do-
hiti Hi izgubiti: aa) u ace. kao objekat. Negove
hajine strazani dije]ahu, a njeke jos iue na ^are
igrahu. N. Najeskovic 1, 140. Koji igra mnoz
pinez veliku na harte ili ine igre. S. Budinic,
sum. 38a. Igraju i dile Isusove hajine na ce-
tire dile. A. Komulovic 67. Vojnici razdje)uju
i srecom igraju odece negove. I. A. Nenadi6,
nauk. 255. Da ce hegovu halina igrat na srecu
cigova 6e biti. S. Eosa 12^. — bb) u ace. s prijed-
logom za. Za drugu (suknu Isusovu) igrase me-
tajuci zreb, komu bi dopala. Korizm. 96'^. Igrati
s himbom i privarom za stvari od procijeiienja,
grijeh jest. S. Matijevic 81. Igi'a za novce. I.
G-rlicic 65. — cc) u ace. s prijedlogom o. Igrati
o zaklad ,scommettere, giuocare per mantenere
la sua opinione' ,sponsionem facere'. A. d. Bella,
rjecn. 656'>. — e) moze se izreci s kim se igra (u
instr. s prijedlogom s ; drugo je kod c) cc)). Ako
vidis (u snu) da sa psi ali sa suprotivnici igras,
toj prilikuje stetu. Zborn. 129^*. Ako vidis (u
snu) djecu malu ili da s nimi igras, toj prilikujo
blazenstvo. 137^. Koji igra pineze s onemi. S. Bu-
dinic, sum. 38a. — fj u nase se vrijeme kaze cesto,
i to kao prelazni glagol, kad se kod nekijeh igara
nesto baca, mice Hi uopce ono radi sto je igra,
tako n. p. objekat moze biti karta (kod kartana),
kraj ili drugi komad (kod skaka) itd.
h. saltare, skakati Hi uopce micati se po mu-
zikalnom. ritmu (uz svirane, pjevane itd.). u nase
vrijeme naj cesce dolazi u ovom znacenu. — ispo-
redi plesati, tancati, balati. — Izmedu rjecnika u
31ikajinu (igrati, skakati ,salto, tripudio, ducere
choreas'), u Belinu (,salto' 244*; ,tripudio' 745*),
u Voltigijinu (,ballare' ,tanzen'), u Stuliceou (v.
tancati), u Vukovu (,tanzen' ,salto'), u Danicicevu
(,saltare'). a) uopce. Davidt likuje predt sennimi.
kovcegomb skakase igraje. Glasnik. 13, 365. (xiv
Hi XV vijbk). Gdje se poje i sviri i igra. Zborn.
17a. Njetko sviri i poje a njeki igra a njeki
skace. 123*. Svaki od nas lijepo poje, Ijepse
igra. N. Najeskovic 1, 166. Da je (pastir) gledao
po svu noc njegdi vil' igraje. 1, 201. Ovdi se
uhvate igrat i satiri i mlaci, pak svrsivsi tanac...
1, 232. Tko igra mice svojijem tijelom po zvo-
nenu, koje mu cine. M. Radnic 316b. David
igrase prid Gospodinom iz svih kriposti. E.
Pavic, ogl. 262. Irud ucini cast, na kojoj kcer
rodokvarske bludnice, Herodijas imenom, igrase.
543. Ufativsi kola, okolo idola igrati pocese.
And. Kacic, kor. 80. Mi smo mislili da je Baal
iz one rici ,balare' igrati nacinen. M. A. ReJ-
kovic, sat. A6'^ Is^aj, pivaj i veseli |ude. F2*.
Kra] David igrao jest prid korabjom Gospodi-
novom. Blago turl. 2, 148. Malo posteno igrati,
pivati i druge tance provoditi. M. Dobretic 233.
Tancati iliti igrati. D. Rapic 423. Mi igramo
i pjevamo oko skrihe nevjestine. Nar. pjes. vuk.
1, 26. Oko kola igra. 1, 108. Igrao bi, skakao
bi, rom sam na nogu. 1, 185. Drugo nosi zute
cizme, ide da igra. 1, 281. Da igramo, da pje-
vamo, doka vojna ne imamo. 1, 301. Kade igra,
kanda paun sece. 3, 257. Na Rada je kolo na-
vodila, preko Rada nogama igrala. 3, 360. Igraju
1' mu vlahihe robino? 3, 562. Kako gospodar
svira onako mladi igra. Nar. posl. vuk. 125.
Igrajuci pjevaju dva djevera i dva svata. Vuk,
nar. pjes. 1, 26. David igrase iz sve snage pred
Gospodom. D. Danicic, 2sam. 6, 14. Ko se hvata
u kolo, treba da igra. S. ]^ubisa, prip. 192. Ko
je u kolu va|a da igra. Kolo pjeva, igra ko moze.
Pravdonosa. 1852. 9. — moze se kazati i o zivo-
tini, jer je ce]ade nauci igrati: Igraj, igraj, me-
dede, sto naigras to tebe. (Kaze se onome koji
sto zlo radi). Nar. posl. vuk. 95. Igra mecka
pred cicinom kucom. — Doci ce i pred nasu.
95. Hi u prenesenom (iperbolickom) smislu. Pod
dubjem ja kada zasvirim u gaju, pastiri i stada
s veseljem igraju. I. Gundulic 138. — u ovom
IGEATI, I, b.
778
IGEATI. I, f.
priwjeru stoji po nesto u prenesenom smislu (ispo-
redi c): Obori ga u zelenu travu, na prsi mu
igra kojenima. Nar. pjes. vuk. 4, 431. — h) i
s orijem znacet'iem vwze hiti prelazni ylngol tijein
sto se izrice kao objekat soma igra (kolo i pi.
kola, tanac i pi. tance i gen. sing, tanca mj. aku-
zativa, igru). Pojuci u pjcsan i kola igraje. N.
Najeskovic 1, 198. Ovo od nogu ucinili su toji
kolo igraju i tancaju. J. Banovac, razg. 149.
Kola igrajuci. M. Zoricic, zrc. 227. Ono golo,
ali hoio u Krtogu igra kolo. V. Dosen \G(!>^.
Divojke kola igraju. And. Kacic, kor. 164. Kad
Turkiiie stanu igrat kolo. M. A. Kejkovic, sat.
B7*'. Pak pogleda kolo devojakah, igraju li kolo
naokolo. Nar. pjes. vuk. 4, 158. Te stadose tu
kolo igrati. Nar. pjes. marj. 90. — Gospoje igraliu
tanca. Pril. jag. ark. 9, 125. (1468). Tance su
igrali. M. Marulic 58. Vili ce rijet pjesan, jiak
tanac igrati. N. Najeikovic 1, 234. S pastirkami
tance stavi se igrati. D. Ranina 21*>. — Igru
igrahu, ka se zove karu^a. Aleks. jag. star. 3, 323.
— c) igra se izrice, ali )ic kao kod h), vec je
glagol yieprelazan. igra nwze biti : aa) u loc.
s prijedlogom u. Njeki u tancim gdje igraju. P.
Kanavelic, iv. 419. U kolu igrati. J. Banovac,
pripov. 142. U kolu igrajuci vrime provode. A.
Kanizlic , utoc. 284. Od nega se pjevaju po-
pijevke, kad u kolu igraju djevojke. And. Kacic,
razg. 252a. Kada pocmu u kolu igrati: ,0j u
Marka Kra]evica sina dobar koiiic u potaji ima'.
M. A. Kejkovic, .><at. C8a. Zivo bukalo, mrtvo
u kolu igralo. odgonetjaj : opanci. Nar. zag. iiov.
152. — i metaforicki: JeV ti igras u torn kolu?
V. DoSen 50''. U torn kolu svi igramo, drugog'
bolest da primamo. 93''. — bb) u ace. s prijed-
luflom u. u nase rrijeme saino po crnogorskom i
bokef.skom govoru. Zac noge tvoje sada u tanci
no igraju? Tondal. star. 4, 111. Uhite se svi
osam oiladaca, ter igraju u tanac. N. Najeikovic
1, 289. Vile gizdave od ore dubrave u kola igraju
i tance. 1, 311. U tancac igrati. I. Ivanisevic 7.
Jeli testir u kolo igrati? Nar. pjes. vuk. 4, 157.
Zazva me pokojna Gordana da igramo u horo.
Pravdonosa. 1852. 9. — cc) u instr. Kolom zmija
ho6e igrat, tko god zeli ^ensku jubav. J. Ka-
vaiiin '6H^. Marko igra kolom uz kadune. Nar.
pjps vuk. 2, 430. U kolu je seka Jovanova,
kolom igra, kolu pjesmu kaze. 3, 491. — d) aku-
zativom s prijedlogom uz kaze se svirane, uda-
rane itd. Koje ce ti uz br.ban igrati. M. A. Ee|-
kovic, sat. F2». One su . . . na besposiici igrale
uz tambure. Vuk, dan. 2, 95. — ej maze .se iz-
reci ,H kim^ se igra. Pojde gospa Jelena pod jio-
nestru igrat s gospojami grckemi. Pril. jag. ark.
9, 125. (1468). Ti si boji v Troji tanca igrati
» gospami. 129. A neg da igraju s nevjestom.
M. Drii6 191. S svojom voselom druzbom igraJe
u kolu. V. M. Gu6otic 37. Sto k6er vidi s ai^ikom
igrati. M. A. Re|kovi6, sat. C7a. [gra &na s ]n\-
jato|i(;aiua, igrali su za tri bola dana. Nar. jijes.
vuk. H, 506. — f) .sxibjekat je .sama igra (naj
ceki'c kolo). Igra' kolo, skoc'nio bole, svak se V&ii
dohro vo|e. I. (jundulic 172. Kolo igra. J. Ba-
novac, pripov. 142. U dvoru su bubni i svirale
a pnd dvorom divno kolo igia. And. Kafcid, razg.
H5«. Ka.lrt kolo igra polagano. M. A. Eojkovic,
Hat. (J6i'. lyra li mu prod dvor kolo? Nar. pjes.
vuk. 1,K. Itrralo kolo pod Vidin. 1, 180. Igra
kolo u Krcogovini. 1, 872. Kada kolo na travi
|f^*f«- •' ^^-^- A prod dvorom tri kola igraju.
o, 491. Pod Niksiiora divno kolo igra. 3, 510.
— Pod onom gorom visokora , pod Aom igra
divno l.oro. 1, 342. - Pred kuiom kad igra do-
dola. Vuk, nar. pjes. 1, lU.
c. brzo se micati, o zivu i o nezivu. gdjegdje
se moze shvatiti kao da je znacene pod b shva-
ceno u prenesenom smislu. a) o cejadetu i o zi-
votini. aa) o celadetu. aaa) kao tresti se (n. p.
od jutine). Toj ter gdi slisah ja, vas igrab kako
bijes. S. Mencetic 54. — bbb) u ovom primjeru
moze biti da znaci: trcati, Hi da je izostavlen
objekat kona (vidi kod d) : Za nim igra Kitovic
Osmane. Pjev. crn. 45''. — ccc) o djetetu u maj-
cinoj utrobi. Kad s nega (Isusa) igra u utrobi
(Ivan). J. Kavanin 522*. — bb) o zivotini (ska-
kati, skakutati, trcati itd.), naj cesce o konu.
Koni . . . bistro se metahu igraje nogami. M. Ma-
rulic 12. Br^i od plama, bjeji od snijega igra
uresen kon pod liime. I. Gundulid 398. Da bi
rek'o: trepte stijezi, buce Judstva, koni igraju.
434. Zelen pastub u ponosna krajevica igra i
skace. 538. Igra li vam koii zelenko pod du-
vegijom? Nar. pjes. vuk. 1, 43. Sto moj vranac
konic poda mnom ne igra. 1, 392. A moj dogo
igra po mejdanu. 1, 464. Igraju li koni pod
momcima? 3, 562. Kon igra u sve cetiri. S.
J^ubisa, prip. 240. Gdje veliki koni igraju, tu
malijema trbusi pucaju. 260. — u jednoin pri-
mjeru s objektom igra: Vrani se koni igrahu, od
igro, koje igrahu, srebrna sedla lomjahu. Nar.
pjes. vuk. 1, 304. — i o drugijem zivotinaina.
Gdi po nih Cpo(ih) kosute igraju skacuci. H.
Lucie 288. Nut' jagancic gdi moj veci, igrajuci
od vese|a. I. Gundulic 354. Pozivju igrajuce
jagnice na ugodne pase. M. A. Eejkovic, sat.
L7a. Igrala je kosutica. Nar. pjes. vuk. 1, 59.
— nejasno je znacene u ovijem primjerima : Igra
nemu vidra na kolenu. Nar. pjes. vuk. 1, 370.
Na sapima mudra vidra igra. (Moze biti da bi
mjesto , mudra' trebalo kazati ,modra' vidra, t. j.
,koza' od vidre. Vuk). 3, 236. — b) o dijelu, udu
ludskoga (a i zivotinskoga) tijela koje se kao po
sebi brzo mice, n. p. : aa) o srcu. Srce mi igra
sve, i stupaj sam tece na slatke zabave, gdi se
vari i pece. I. Gundulic 152. Poce igrat srce
u meui. I. Ivanisevic 210. — bb) o oku. Kad
mu igra oko. I. Ancic, vrat. 82. Lijevo mi oko
igra. (D). Poslov. danic. 55. Igra mi oko, njeSto
6e mi se dogodit'. (Z). 31. Igraju joj oci kao
na zeitinu. (Eece se za nestasno zensko). Nar.
posl. vuk. 95. — cc) amo pripada i ovaj primjer :
Kada ne smih blazen v ocicih igrajuc. P. Zorauic
45**. — c) 0 cemu nezivome. Tihi vjetrici po po-
jijeh igraju. M. Drzic 72. Oko moje glave co-
kula igra. 133. Med valovi mor.skimi, ki okol
hega (kamika) igrajuci... F. Glavinic, cvit. dli^.
Iznenadke kad strasivo eto zem}a igrat uze. J.
Palmotic 259. One izabrane boje igraju po noj
s naj ugodnijom caklinom. M. A. Ee}kovic, sat.
L8a. Cinio je rukotvorne vatre igrati. A. To-
mikovic, ziv. 96. Sinoc sunce igrajuci zade. Nar.
pjes. vuk. 1, 486. I bijeli mjesec na zapadu noka
igra za nedeju dana. 3, 62. A tri puta (sunce)
igra na istoku. 4, 132. Na Milo§u celenka igiase.
Nar. pjes. petr. 1, 110. Otvori svoju knigu; slova
mu stanu igrati pred ocima M. Pavlinovi6, rad.
124. Cista ziva vrlo zdravo igra kad se dodirne.
D. Popovic, poznav. robe. 140.
d. saliti se. — U Mikalinu rjedniku : igrati,
saliti se .jocor, jocose ludo'.
e. glumiti. — U jednoga pisca xvin vijeka
(kao firelazni glagol s objektom prikaza) , i u
Voltigijinu rjciniku: .agiro' ,spielen'. — Prema
nemackomr. jeziku. Ludaci (,histriones^) ovi igra§e
jednu prikazu prid carom. A. Kaniilid, kam. 112.
f. udarati, svirati, gudjeti itd. — U Bjelostjen-
cpvn rjecniku: ,ludo', kakti : igram u gnsle ,ludo
lidibus'; igram u orgule ,pul30 orgauum etc.', i
IGEATI, I, f.
779
IGRAVATI
u nekijeh pisaca nasega vremena. — Prema nem.
spielen.
g. cesto se kaze igrati kona, ciniti da kon iqra
(vidi kod e, a) hb)). — • Izmectu rjecnika u Vu-
kovu (koiia igrati ,das pferd tummeln'). Vojevodu
opet pazi onoga, ki igra kona svim velika. I.
Gundulic 438. Mladozena igra kona junackoga.
J. Palmotic 220. Ko ce Ijepse kona igrati. 225.
I kad stanu igrati na zarocku dobre kone. Nar.
pjes. mikl. beitr. 51. Vince pijuc, kone igrajuci.
And. Kacic, razg. 26a. Lipo ga je Stipe osedlao,
ter ga igra uz po|e niz poje. 250^'. Et' igraju
kone ognevite ! J. Krmpotic, pjesm. 6. Mladi
Jovo kona igra. Nar. pjes. vuk. 1, 5.3. Kona
igra celebija Jovo. 1, 4G1. Igra kona komar
momce mlado. 1, 531. Stade igrat zmija Lasta-
vicu. 2, 58. Igraj kona, pa udri na mene. 3, 396.
Pjevajuci, kona igrajuci. 3, 491. E se Ture bjeso
umorilo igrajuci hata cetvrtaka. Ogled, sr. 44S.
Knez igra kona pred Budvu. S. !^ubisa, prip. 50.
n. sa se.
1. pasivno.
a. sa subjektom. a) subjekat je ono sto je objekat
kod I, a, b). Cull, gdi se igraju tej igre. M. Drzic
50. Danaske se tanci staju, danas poju slatke
pjesni, i razlike igre igraju u radosti i Juvezni.
I. Gundulic 126. Igraju se igre svakojake. Pjev.
crn. 191a. Ogled, sr. 223. Igra ,prsten' igra se
u Crnoj Gori ovako. Vuk, ziv. 278. — b) subjekat
je ono sto je objekat kod I, a, f). Sto se igra
kad nejma aduta. M. A. Eejkovic, sat. E2b.
b. bez subjekta. a) vidi I, a. j* svijem primje-
rinia s genetivom igre. Po selima se na ovakijem
igrama naj vise igra prstena, a igra se i drugijeh
razlicnijeh igri. Vuk, ziv. 18. Kad se igra ja-
stuka, igraci se uhvate u kolo. 279. Ove se igre
samo u dvojicu moze igrati. V. Vrcevic, igr. 73.
— b) vidi I, b. A svud se igra i svud sviri. J.
Kavanin 169^. Kad se igra u kolu. Vuk, nar.
pjes. 1, 177.
2. refleksivno.
a. znacene je kao kod I, a, a i cesce se upo-
trebjava u nase vrijeme nego aktivni oblik. —
Izmedu rjecnika u Mikafinu (vidi igrati), u Be-
linu (,ludo' 153a), u Bjelostjencevu (,ludo'), u Jain-
bresicevu (,ludo'), u Voltigijinu (,divertirsi, giuo-
care' , spielen, sich unterhalten'), u Stulicevu (uz
igrati), u Vukovu (,spielen' ,ludo* : prstena, klisa,
zeca itd.). a) uopce. Kako igrajuci se, kada drugi
umiru. P. Eadovcic, nac. 23. Hi po trgovistu
isprazno setat se, ili igrat se. A. d. Bella, razg.
8. Uzamsi liste od igrana iliti karte, i pomi-
savsi zapovidi mu da se igra. A. Kanizlic, fran.
57. Nade nikoliko dice gradske, gdi se igraju.
And. Kacic, kor. 251. Koja jedno drugom prah
u oci sipaju6i igrahu se. M. A. EeJkovi6, sat.
Ala. Poceli su se mladi igrati, jabukom se hi-
tati. Nar. pjes. istr. 2, 148. Ako u kuci onoj
ima soba, oni se igraju u sobi. Vuk, ziv. 18. —
u prenesenom, metaforickom smislu. Ovdje se je
priroda igrala, kad je svoje cudesno djelo stva-
rala. S. !l^ubisa, prip. 1. — b) igra je: aa) naj
cesce u gen. Koji se igraju kotrjke. M. Eadnic
564^. Ko da s' igra slijepoga misa. I. Zanicic
215. Pak se oni igraju vukova. M. A. E.e|kovic,
sat. G5a. Jer tko god se cesto igra vojte. E3a.
Izisli su daci namastirski, te s' igraju igre sva-
kojake. Nar. pjes. vuk. 2, 65. Kad se deca igraju
kupe. Vuk, poslov. 77. Ja sam se ove igre igrao
jos na svrsetku prosloga vijeka. ziv. 279. Pr-
stena se igraju uz mesojede nocu. 288. vidi i u
Vukovu rjecniku. Igraju se momci svake igre.
P. Petrovic, gor. vijen. 108. Tako se igraju dug-
meta u rupi. M. D. Milicevic, zlosel. 191. Igrali se
i kide i klisa. Osvetn. 4, 1. — bb) u ace. s prijed-
logom na. Igrati se na karte; igrati se na ^ai'e.
A. d. Bella, rjecn. 344'>. Da se igraju na karte.
razgov. 245 — cc) u gen. s prijedlogom na (vidi
I, a, b) dd)). Igrati se na ^ara. A. d. Bella, rjecn.
344''. Vidio bi niki gdi se igraju na karta. razgov.
233. Ako pocne smrt igrat se na ove igre. B.
Zuzeri 114. — i u nase vrijeme u Dubrovniku:
igrati se na karata, na skaka, na cuna itd. P.
Budmani. — dd) u loc. s prijedlogom na. — u
jednoga pisca xviii vijeka. Naj boje je igrat se
na kartali. M. A. Eejkovic, sat. E2h. — c) s in-
strumentalom, vidi I, a, c). Vidim, pase hudo
igraju se nami. I. T. Mrnavid, osm. 103. Igrati
se prstima, gonetajuci koliko ce ih biti ,giuocar
alia morra' ,micare digitis'. J. Mikaja, rjecn. Zato
ne daj sikire cuvarom, tim uz marvu igraju se
kvarom. J. S. Eejkovic 274. Igrah se zlatnom
jabukom. Nar. pjes. vuk. 1, 41. Pa se igra ja-
bukom od zlata. 2, 10. Ne igraj se glavom !
Nar. posl. vuk. 199. Da se glavama ne igraju
i naroda da ne gube. Vuk, grad. GO. — uz in-
strumental ima i prijedlog s. Igraju se s ana-
temama. D. Obradovic, ziv. 56. Ne igraj se s da-
volskim poslom ! (n. p. s puskom). Nar. posl.
vuk. 199. — d) vidi I, a, e). Ako vidis (u snu)
da se igras sa zenom, toj prilikuje bludnost.
Zborn. 140^. Kad gola prid svimi po obicaji
vase zemje sa golimi muzi se igrase. H. Lucie
188. Dok se dica s Turadma igrase. M. A. Eej-
kovic, sat. B?**. Neg se pocmes sam s nime (di-
tetom) igrati. 02^. S devorom se igra. Nar. pjes.
vuk. 1, 101. De se muna s gromom igra. 1, 152.
Pa se igra s carevici ispod satora. 1, 343. Ti
se igras s devojkania : ,Lubicice ! Jubi mene !
Grlicice, grli mene! Gongelale, lez' kod mene!'
1, 454. Moja desna zasilila ruka, rada se je
s Turcima igrati. 4, 230. Ovde nama kazu mlado
i zeleno skoro dovedeno; s deverom se igra, prsten
izgubila. Nar. pjes. u Vuk, ziv. 40. Tesko loncu,
kad se stane s kotlom igrati! Nar. posl. vuk. 315.
— i bez s. De se muna gromom igra. (,gromom'
mjesto ,s gromom' itd. tako se po onijem kraje-
vima — gornem primorju — i u govoru ,s' izo-
stavja u ovakijem dogadajima. Vuk). Nar. pjes.
vuk. ], 52.
b vidi I, b. — TJ Bjelostjencevu rjecniku: igram
se skacuc, plesuc ,tripudio, duco choreas, recreo
me saltu', i u Jambresicevu : igram se skacuc,
plesuc ,tripudio'.
c. vidi I, c, a) aa) bbb). Mila konu potijo go-
vori : . . . ,Metace ti smija i bosija, dan da jedes,
a dva da se igras. Nar. jjjes. vuk. 1, 15. Vrani
se koni igraju, pod sobom jame kopaju. 1, 303.
Igrali se vrani koni kraj Morave na obali. 1, 430.
— Lacahan (pas) skakce vas, igra se i trudi.
P. Hektorovic 31.
d. vidi I, d. — Izmedu rjecnika u Belinu (.jocor'
635'j), u Bjelostjencevu (igram se, salim se .jocor,
jocose ludo, joculor'), u Stulicevu (v. saliti se).
Igraju se, smiju, sale. V. Dosen 26^. Koji ne
bi sbija i istinito, nego igrajuci so i saleci se
stvar cinio, oni bi cinio i prikazivao sto cini
crkva. I. Velikanovic, uput. 3, 15.
IGEAV, adj. koji pripada igri. — U Stuli-
cevu rjecniku : ,ludicer' ; noc igrava ,notte che si
passa giuocando' ,ludicra nox'. — nije pouzdano.
IGEAVAC, igravca, m. vidi igrac. — na Rijeei.
F. Pilepic.
IGEAVATI, igravam, impf. iterativni glagol
prema igrati. — Na dva mjesta xvii vijeha. Od
jednoga covjeka koji hodase i skitase se po krcmah
i gdi se igravase. M. Divkovic, bes. 110a. Gdi
IGRAVATI
780
IGUMAN, b.
su tvoja druzina, s kojizijem igravao si se? M.
Eadnic 240a.
IGRAVICA, /. zeja igrana. — U Stulicevu
rjernikii : ,ludendi desiderium'. — U nase vrijerne
u i^ulekovu rjecniku: jspielgeist; spiellust'.
IGRAVKA, /. vidi igracica. — U Jambresicevu
rjecniku: ,choraulistria' (vidi igrati pod 1, f).
IGRC, m. vidi igrac. — Od xiii vijeka (vidi
F. Miklo§i6, lex. palaeoslov.''' kod igrtcb) u nasem
jeziku, naj prije u kniijama pisaniina crkvrnijein
jezikom, poslije u nekijeh pisaca cakavaca xvi
i XVII vijeka, i u jednoga pisca Dubrovcaninn
XVIII, a izmedu rjecnika u Belinu (,lusor' 345a).
To se skazujo od igrcev. Narucn, 94*. Cudo od
jednoga igrca. Transit. 254. Necist tat, igrc,
ubijca. Korizm. hOa. Rufijani, igrci, prejubodej-
nici. 84''. Jeli dr^an vratiti jedan golemi igrc sto
dobude? B. Kasic, zrc. 76. Jeli koji igrc svojom
igrom, jeli koji pijanac svojijem pijanstvom? D.
Basic 19. Oni igrc psuje samo, kad ga uhiti
narada na igri. 151. Mecu proklestvo na igrce.
264.
IGREN, adj. koji jwipada igri. — JJ nase
vrijerne u Sulekovu rjecniku: igrena pjoneznica
,spielkasse'.
IGRETINA, /. aiigm. igra. — U Stulicevu rjec-
niku : jinalus Indus'.
IGRI, m. pi. selo u Ilercegovini u okrugu mo-
starskom. Statist, bosn. 230.
IGRICA,/. dem. igra, obicno znaci sto i igracka
pod a. — Akc. se mijena u gen pi. igrica. — Od
XVI vijeka. Ako vidis (u snu) da se bijes s igri-
cami, toj prilikuje napast. Zborn. 128''. Metn'
igricu na iglicu a pesmicn na jjreslicu. Nar. pjes.
vil. 1866. 237. Da iuia igricu. L. Milovanov 85.
Bradva, sjckira, to su mu igrice. M. Vodopic,
tu2n. jel. dubr. 1868. 184.
IGRISTA, n. pi. mjesto u selu Planinici u
okrugu vajevskom u Srbiji. I. Pavlovic. — vidi
igri^te.
IGRISTE, 71. mje.sto gdje se igra (obicno u zna-
tenu kod igrati, I, b), vidi igraligte. — Po ca-
kavskom i kajkavskom govoru igrisce. — Rijec
je Htara (od xiii vijeka, vidi F. Miklosid, lex.
palaeoslov.-' kod igriste). — Izmedu rjecnika u
Belinu (,forum aleatorium' 128"), u Stulicevu (v.
igraligto), u Vukovu: vide igraliste .s- dodntkom
da je stajaca rijec i s primjcrima iz naroduijeh
pjesama: Ja usadi visnu na igristu. (Nar. pjes.
vuk. 1, 860). Dol' po igri.stu, po devqjackom. —
Miioga su )gri§6a. D. Barakovid, vil 91. K sva-
koniu igristu puk vrvi i mali i velici. I. M.
Mattoi 252. Na igriSte de igraju vile. Nar. pjes.
potr. 2, 377. 387. — I ime iiijcstinia. a) u Srhiji.
aa) selo u okrugu niskom M. D. Mili('evi6, kra}.
srb. 123. — bh) selo u okrugu toitlickom. 301. —
cc) hrdo u okrugu Inogradskom. \j. Stojanovic.
— dd) brdo u okrugu kne:evackttm (jlasnik.
l'|. 297. — h) Tgrisco, selo u Ilrvatskoj u zupa-
niji zagribackoj. Razdijo). hrv. 85. — c) mjesto
H Zupi Itlizu Duhrornika u Dalmaciji. P. Bud-
luani.
lOKISTlNA , »i. samo u Stulicevu rjecniku:
.niigax. nugator'. — Uprtiv je augmentativ
IGRITE^i, m. vidi: Ivaii dan (24 juna) neki
7.0V11 i: .Svoti Ji.van igrite}'. Neki mislo, da mu
je ovo lino dat,<. /.a to sto jo on tako voliki avotac,
da na negov dan saiuo eunce po tri puta zaigra;
a dni^i opot za to sto jo on zaigrao u utrobi
niajko 8VOJO, kad s>o nna srela i polubila sa svotoni
Bogorodicom. (Iz Hudnika). M. D. Mili6evi6, iiv.
srb. 2, 13. — Oblik je nacinen po sooj prilici
prema krstite}.
IGROHLEPAN, igrohlepna, adj. koji hlepi za
igrom. — U nase vrijerne u Sulekovu rjecniku :
jspielsuchtig'.
IGROHLEPJ^E, n. osobina onoga koji je igro-
hlepan. — U nase vrijerne u §ulekovu rjecniku :
igrohlepje ,spielsucht'.
IGROKOP^E, n. kople kojijem se udara Hi
sto se baca za igru. — isporedi gilit. — TJ jed-
noga pisca XVII 1 vijeka koji je jamacno sam ovu
rijec nacinio. Od otajnih slavnijeh stetak s igro-
kopja. J. Kavanin 277^. Na rvanab salivitih
pokazase liib bi'abrenstvo u igrokopjih i zilitih.
27H''.
IGROS, m. selo u Srbiji u okrugu krusevackom.
K. Jovanovic 125.
IGROSANAC, Igrosanca, )«. covjek iz Igrosa.
— U nase vrijerne i kao prezime. I^. Stojanovic.
IGROVKA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. Igrovtka. S. Novakovic, pom. 65.
IGROVODIC, m. vidi igrovoda. — U nase
vrijerne. Sad ovi igrovodic otvori oci i rece
svjema. V. Vrcevic, igr. 10.
IGROVODA, m. covjek koji vodi igru. — ispo-
redi igrovodic. — U nase vrijeme. Pocne sad ovi
igrovoda p|oskati se po ko|enima govoreci. V.
Vrcevic, igr. 7.
IGRUKATI, igrukam, impf. dem. igrati. — U
Stulicevu rjecniku : ,lusitare'.
IGRUTANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Miloje Igrutanovic. Rat. 384.
IGUMAN, Igumna i igumana, m. i]yovatvoi.
staresina u pravoslavnom manastiru. — isporedi
igumen. — -a- (u starije vrijeme t) moze ostati
Hi ispasti u drugijem p)adezima, osim nom. sing,
i gen. pi. igumana. — Izmedu rjecnika u Mika-
jinu (iguman, staresina od manastira ,prior, su-
perior'), u Vukovu : iguman, igumna (igumana)
{t)yovfiivo,-) ,der igumen eines klosters' ,hegu-
menos coenobii', u Danicicevu (igummb).
a. u prva vremena nij. a ima h (u knigama
pisanima crkvenijem jezikom); kasnije a ostaje
samo u nom. sing, i u gen. pi. igumana. — Od
XIV vijeka. Gde je igumtnu httenije. Dec. bris.
Hi. Otroci koji s igumhiiorah na putb gredu. 61.
Vyse igumtna pantdoki-atorova. 63. Gde je igu-
mbnu zi.govon.no st zbboromb- Mon. sorb. 98.
(1330). Da jestb prokletb oti. vselii. pravovernihi.
arhijepiskupi. i piskupi> i igumbUb srbbtskibb.
.111. (1321—1336). Meni se cinilo da je toga
igumna Bog poslao. D. Obradovic, ziv. 27. Da
ni Gosjtodini Bog pomoze arimandrite, igumne...
Nar. pjos. vuk. 1, 79. Kod igumna Gagovic-
Agije. 4, 383. Sredan li si, igumne Stefano! P.
Potrovic, gor. vijeu. lol. U doliji iiade, igumna.
S. ^j^ubisa, prip. 67. No jur vrijeme rastati se bilo,
pa s igumnom opraSta se Luka. Osvetn. 2, .26.
b. a ostaje u svijein pndezima. — Od xvni
vijeka. Od istocno crkve bogoslovci. . . . igumani
i arkimandrito. And. Kacic, razg. 207''. Da podom
8 jedniiu iirumanom. D. Obradovic, ziv. 27. Ne
boji so daka nijodnoga, ni svojoga starca igu-
mana. Nar. pjes. vuk. 2, 65. Igumana Sveto-
gorca Vasa. 2, 443. Pita noga starac igumane.
3, 72. Dok pogubim do dva igumana. 4, 139.
Putuj ti, o6o igumane, a ne brini se za manastir.
(kazao nokakav kaluder igumauu koji je pred
smrt naricao §to do manastir bez noga). Nar.
posl. vuk. 267. Pa mo bijedom opasala strata,
da sam dao igumanu blago. Osvotu. 1, 38.
IGUMAN, c.
781
LTEDAN
c. ne zna se, pripadaju li ovi primjeri pod a
Hi pod b. Eeceni i^uman. Mon. serb. 464. (1454).
Iguman ,abbate'. S. Budmani 421'^.
IGUMANIJA, /. rjyov^usvi], (zenska) staresina
u zenskom pravoslavnom manastiru. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovii: {i)yovi.iivi])
,die oberin in einem kloster' ,hegutneina mona-
sterii'. Igumanija ,abbadessa'. S. Budmani 421b.
IGUMANISATI, igumanisem, impf. biti iguman,
raditi kao iguman. — U jednoga pisca xviii injeka.
Ako na vase mesto dodu kakve kavgagije pak
uzim}u da mi igumanisu. D. Obradovic, basn. 361.
IGUMANOV, adj. koji pripada igumanu. -
Izmedu rjecnika u Vukovu.
IGUMANSKI, adj. koJi pripada igumnima,
igumanima. — U Vukovu rjecniku.
IGUMAN ST VO , n. igumanska cast. — ispo-
redi igumanstija. — U Vukovu rjecniku: ,die he-
gumeuschaft' ,munus ot dignitas hegumeni'.
IGUMANSTIJA, /. vidi igumanstvo. — U ru-
kopisu XVIII vijeka (gdje po nacinu kako Je pre-
vedeno reklo hi se da znaci: manastir u kojemu
je iguman). Igumanstija ,abbadia'. S. Budmani
421b.
IGUMEN, m. vidi iguman. — Od prvijeh vre-
mena u knigama pisanima crkvenijem Jezikytn, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. opat s dodatkom
da Je uzcto iz brevijara) i u Danicicevu (igument.
jhegumenos'). Za cetiri manastira kra|evska uredi
kraj. Stefan Prvovjencani da se ovako postavja
iguman: ,Jegoze po pravi.de izvoli kra|evLstvo,
sego arhijepiskupt blagoslavjajett boztstvtno, a
krajt davajett jemu ztzU, i celovt jego posta-
vjajett jego igumena' (Mon. serb. 14 god. 1222 —
12ib). E). Danicio, rjecn. 1, 391. Vasemu pred-
state|u igumenu. Sava, tip. hil. glas. 24, 176.
Igumenu molestu se. 179. StbrahB ztborB srt-
btskyje zemb|e arthijepiskupa i jepiskupii i igu-
meni i kazntce . . . Mon. serb. 99. (1330). Ovy
igumeny. Dec. hris. 8. Razve komu igument
ucenivB dastt. 56. Gospodstvujustiht. ni od igu-
mentB ni od koga libo. 67. i Jos na nekoUko
mjesta. Predade cartstvo mi igumenomi. cri.kvi,
da obladajutt vbsemi. imenijemt monastyrtskymt.
Zak. dus. pam. saf. 32.
1. IGUMENIJA, /.
a. manastir u kojemu Je igumen. — U Dani-
cicevu rjecniku: ,nionasterium cui praeest' ,igu-
menB': Decane sazidavsi kra} Stefan Decanski
,narece' ih ,igumenija, obLste mesto crLnLceraB'
(Mon. serb. 91 god. 1330). ,veliku lavru igume-
niju sv. prBvomucenika Stefana' (564 god. 1322).
b. klijet gdJe zivi igumen. — IJ Danicicevu rjec-
niku: ,cubiculum hegumeni': ,igumeniju* (Glasnik.
11, 70;.
2. IGUMENIJA, /. vidi igumanija. — TJ Stu-
licevu rjecniku : v. opatica s dodatkom da Je rijec
ruska.
IGUMENOV, adj. koji X)ripada igumenu. 0 po-
stavjenji igumenove. Sava, tip. hil. glas. 24, 197.
Sb igumenovoju svestiju. 208.
IGUMENOVATI, igumenujem, impf. biti igu-
men, raditi kao igumen. — U knigama pisanima
crkvenijem Jezikom xiii vijeka. Svetago otca na-
sego molitvoju igumenujustago. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 196.
IGUMENSKI, adj. koJi pripada igumenima.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu (igumentskyj).
Na igumentskomt meste. Sava, tip. stud, glasn.
40, 156. O postavjenji igixmenbskomB. Mon. serb.
14. (1222—1228).
IGUMENSTVO, n. vidi igumanstvo. — U kni-
gama pisanima crkvenijem Jezikom, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu : v. opatstvo s dodatkom da je
rijec ruska. Jegda svojimb hotenijemb ostavitb
igumenbstvo. Sava, tip. hil. glasn. 24, 198. O
igumenbstve prepodobbuaago kirb Savy. Domen-
tijana 204.
IGUMENSTVOVATI, igumenstvujem , impf.
vidi igumenovati. Igumenbstvuje behb vb toj
svetoj obiteji. Glasnik. 24, 284. (oko 1420).
IGUMNARIJA, /. kao da znaci sto i 1. igu-
menija pod b. — U Danicicevu rjecniku : igumb-
narija ,ceUa hegumeni' (ne znam za cijelo jeli
to) : ,dojde voda i otbnese igumnariju (Vuk, dan.
1, 33 god. 1628).
IGUMNOV, adj. koji pripada igumnu. — Iz-
medu rjecnika u ViikoDu i u Danicicevu (igumb-
novb). Bezb igumnova htenija. Dec. hris. 56. Na
igumBnove stole. 63. Od strane igumnove. Mon.
serb. 464. (1454).
IGUSINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Livada u Igusini. Sr. nov. 1873. 395.
IG AKO VIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xvii.
IH, inter), kaze se od veseja, cuda itd. — Od
XVI vijeka. Ih, ih, ah, ah, dusice moja, dusa mi
se vrati. M. Drzic 156. Ih! rad hi te prohodila
da se |udi ne b' bojala. Jacke. 7. Ih! kad sam
si bila kod mile matere slobodna sam bila! 32.
IHNILAT, m. 'fxv>jh'(T)ji. ime musko, vidi Sta-
rine. 2, '261 i da\e.
IHNILATOV, adj. koji pripada Ihnilatu. DrugB
IlmilatovB. Starine. 2, '287.
IHTIJAR, ihtijara, m starac, arap. tur. echtijar.
— isporedi iktijar. - U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide starac). Pa pogledaj
onog ihtijara, stono sjedi kao efendija. Nar. pjes.
vuk. 8, 545—546. Pitali kadiju: ,Koliko Vlaha
mogu saiti biti u sudu spram jednoga Turcina?'
jNaj mane stotina, i to da budu ihtijari i prava
raja'. Nar. prip. vrc. 219.
II, interj. kaze se u cudu. — U Vukovu rjec-
niku: ,ei, ei!' ,intei'jectio mirantis'.
IJED, IJED-, IJED-, vidi jed, jed-, jed-.
IJEDAN (ijedan), ijednoga (ijeduoga, ijednoga),
adj. uUus, ikoji, kao korelativ prema nijedan,
vidi 2. i pod 4, f, c). — Od xvi vijeka (u dva
naj starija primjera idan mj. ijedan, kao toboze
po zapadnom ^govoru). Gdi moze sunacce idnu
zalos cutit? G. Drzic 371. Gdi moze sunacce
idnoj tmi zavidit? 372. Hoce li, jaoh, sud ijedan
na saj svijet, da budu zivot izgubit? N. Nales-
kovic 2, 120. Jer pjesni od sluga izvrsnijeh imas
ti vece, neg vil druga ijedna na sviti. 2, 122.
Jeli se kad ijednoj djevojci ovako nevo'a zgo-
dila? M. Drzic 266. Pri' ce se mrkla noc obrnut
u bijel dan neg li ce ijedan mir od ne bit vik
mi dan . . . D. Kanina 15'^. Sve zviri od gora
zivice dno mora . . . pri' neg ce ugasit' ijedna
moc srgbena naj mahu moc' iskru od moga pla-
mena. 124*. Nije dostojno, pravda nece, ni u
ijednoj razlog strani, da se svoj rod majci brani.
S. Boba|evi6 229. Ponizi se vecma, nego li se
ijedno stvorenje ponizilo. M. Divkovic, bes. lib.
Dode na usi prisvijetle gospode nase, koja (ako
ijedna druga u krstjanstvu gospoda) uzdrzi vjeru
Isukrstovu. R. Gamahic Alb. Ako hi se koji
Po^icanin nasa' ijednim nacinom neviran. Stat,
poj. ark. 5, 310. (1662). Strasit cemo se bez
ijedne sumne, ako cesto uzrazmis|amo da nas
smrt ceka. B. Zuzeri 5. Niti moze na trag igda
IJEDAN
782
IKAD
povratit se za pri^ledat svoju kucu, svoja imana,
ni stvar ijednu od nasijeh ovijeli straua. 21. Bi
li se tad iznasla mladica ijedna, da bi se igda
pouzdala u crkvah ukazat se, sto se ne bi prije
kojoj vjernoj drugarici ukazala? 148. O Boze,
more li se na-^i ijedno stvorene tako nemilosrdno,
da sebi cini toliku stetu? J. Banovac, i-azg. 148.
Ona je danas zalosnija, nego je igda mogla biti
na svitu ijedna majka. 162. Prija nego ijedan
posao pocmes. J. Filipovic 1, 24^. Ova su do-
stojnija nego ijedna druga. 1, 247''. Prija nego
ijrdno dobro dilo pocmes ciniti, ako hoces da je
Bogu ugodno, pojdi prija pomiri se s tvojim
iskrnim. 1, 462''. Za to kraju pomilova liega
vece nego bana ijednoga. And. Kacic, razg. 18.5*.
Brez ijednoga dopustenja biskupova. A. d Costa
1, 35. Niti ga na to obvezuje ijedan zakon. Ant.
Kadcic 27. Brez primana ijedne place. I. J. P.
Lucie, nar. 34. Kada brez ijednoga uzroka krivo
sudi. razg. 55. Brez ijedno misli svitovne. bit. 38.
Ne cuje se glas od zvijeri, niti vidis ijedne ptice.
N. Marci 79. Tko ikad jest vidio ijedan dan?
Grgur iz Varosa 37. Ne imam straha vec u boju,
ni me ustavja ijedna sila. P. Sorkocevic SSS^^.
Da to car znade, on bi taj narod pazio, koliko
ijedan narod u svojemu carstvu. M. Pavlinovi6,
rad. 100. Bez ijedne sumne. 135. — / s nega-
tivnijem ylngolom mj. nijedan. U dubravi u kojoj
do sada nije se vidila uaj maha dosada ijednoj
od vila. N. Na}eSkovic 1, 224. , Ovo mjesto ple-
menito nopodlozno ijednoj sili. G. Palmotic 2, 450.
Uci Agustiri sveti, da nije ijedna stvar toliko mo-
guca za uzdrzat nas od svakoga sagrijeseria, ko-
liko pomniva miso od smrti. B. Zuzeri 5. Nije
cejadeta ijednoga, koje u pameti svojoj goji misli
plemenite, da ne zudi ostaviti iza sebe slavnu
uspomenu. 8. Isukrst nije ijednu svoju zapo-
vijed toliko glavio ni toliko ocitovo. V. M. Gu-
cetic 05. U6ahu, da u crkvi ne naliodi se ijedan
sakramenat. 118. Gdi ne naodi se ijedna placa
za ovo. I. J. P. Lucie, nar. 31. Ne imadu se radi
ijednoga uzroka sjediniti. 84. Necn biti prosto
ijednoj od koludnca izaci. 125. — U jednom pri-
mjeru uz nijedan: No dav§i nikadar, da nidna
na sviti nih moze ijodna stvar na dobro iziti.
D. Ranina 125a.
IJU! I.TUJU! inter} . vice se od vesefa. — U
Vukovu rjecnilcu: .juchhe!' ,io.".
IJUDA, m. vidi Juda (})o stslovenskom obliku).
— U knizi jtisanuj crkoenijem jezikow. Da jostt
prifiteni. Ijudo predateju i Kainu bratoubijeu.
De6. liris. (IH. — IJ nase vrijeme narod shvaca
i kao da je zensko, a i kao da ih ima vise (zar
cifuti'i' cifutke'O- Kaii pravo, proklota Ijudo!
Nar. pjos. petr. 2, 79. I umrije prokleta Ijuda.
79. Posotala Prefiista pokraj mora studona, su-
«relo jo Ijude: ,ftta j' u tebe, Precista, sta j' u
tebo u nodriV Odgovara PreCista: ,TJ nodri mi
si6an vez'. AT govoro Ijude: ,Mi 6emo ga pre-
poftet'. Nar. pje.s. vil. 18()(). 344.
L.IUDEJ, m. vidi Judoj (pn stslovenskom obliku).
— U knizi \vi vijeka. Pri torn ima takajso svaki
verni znati, da duh svoti k nijodnomu pride i
no budo dan ni jodnomu Ijudoju, Turku . . .
Pcstila. a-Sa. .Tozof jodaii u^n Ijudoj. hi'-.
I.nil)K.ISKI. ndj. koji pripnda Tjudcjima. —
V knizi XVI viifka. Kakova jest iju<ioJHka (vira).
ft. Mu'liiii/-, Hum. A2».
I.IUDIN, adj. (koji pripnda Ijudi), cifutski.
Ijudirm carico Cifutko! Nar. pjos. potr. 2, 83
MILJII, vidi iju.
i. IK A, /. hyp. Ivaiia. — Akc. se niijeiia u
roc. Iko. - If Vukoru rjeinikii.
2. IKA, /. ime dvjema selima u Istri. V. Sabjar
507. Prit ti je va Iku. Nar. pjes. istr. 2, 147.
3. IKA, m. vidi 2. Iko. — Akc. se mijena u vac.
Iko. — tl nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (s dodatkom da je po istocnom govoru).
Iko, oci moje! ti polazis na vojsku. M. D. Mi-
licevic, let. vec. 282.
IKAD, adv. unquam, vidi kad i 2. i pod 4, f,
c). — tsporedi igda. — Dodaju se, kao kod kad,
neki glasovi i slogovi na kraju, te moze glasiti i
'ikada, ikadar, 'ikadare, ikade itd. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikafinu (ikadar, nikadar,
nigda ,nunquam, neutiquam, nequaquam, haud-
qua(iuam'), u Bclinu (ikada , unquam' 343^; ikada,
ikadar ,aliquando' 4521'), u Voltigijinu (ikad, ikada
,se mai, so una volta' ,wenn einmahl'), u Stuli-
cevu (ikad, ikada, ikadar, ikadare, ikadarica, v.
igda), u Vukovu: ikad (i kad) ,irgendwann, je'
,aliquando', cf. igda. — ikad. Dat ce Bog da
ikad ova mu 6ud mine ... N. Najeskovic 1, 255.
Ma tko bi ikad mnil? M. Drzic 15. Ah! a koja
ikad blaga veca i Ijepsa svit ukaza od jednoga
rusa vlasa, od jednoga liea draga? I. Gundulii
37. I to li mi ikad svane, da i dan, kao nod,
cm mi ostane. 241. Komu voce i u koga ikad
tuzna da vjerujem, od viteza Korevskoga kad
nevjeru ovu cujem? 467. Ako mene ti neprava
u ovem nades ikad dilu. G. Palmotic 1, 174.
Boje ikad nog nikad. (D). Poslov. dauic. 7. Neka
se ne nadaju, da do se ikad ikad svrsiti. F. Lastrid,
ned. 93. Jer se zgodit nede, da nezina sila bi
se na rod vece ikad dignut smila. A. Kanizlid,
roz. 11. Hajduk tezko ikad more privariti koga.
V. Dosen 239''. Pace vedma nego ikad brinudi
se. I. Garaiiin 21. Ako ikad, sad naj lepso vreme
jest. J. Rajid, pouc. 1, 75. Jesi 1' ikad bo|u sa-
kovao ? Nar. pjes. vuk. 2^ 406. Jesi li se ikad
prepadnuo? Nar. pjes. petr. 2,420. BoJe je ikad
nego nikad. Nar. posl. vuk. 23. Iz ropstva ikad
a iz groba nikad. 100. Te je (kapu) uz vis baci
koliko je ikad mogao. Nar. prip. vrc. 89. Po-
molo se Bogu, kao ikad, skruseno. 8. ^lubisa,
prip. 195. — ikada. Tore du miran bit od sada
vas moj vijek vede neg na saj svit ikada ziv
covjek. N. Najeskovid 2, 95. Ljepsa i svjetja u
razbludi, neg li ikada, zoro, izljozi. I. Guudulid
70. Sred ovijeh livada skup je onijeh svijeh
vila, kijeh Ijepos ikada na svijetu je slovila. 77.
Mucim, i ako glas ikada stan zestocijeh muka
utoce, od bojazni i od jada dostigne se i pri-
sijoce. 260. Ali, lijepa o gospode, tko de izrijet
mod ikada stoti dio hvale tvoje, ke vik svjetlos
ne zapada ? 268. Tim pastijeri iza stada voje-
vodam pod ovaeim kako hoces da ikada udriti
se smiju sjunacim? 293—294. Ona nami sve
sto ikada mislit bude na uzdanu sve otkriva. G.
Palmotid 1, 250. Ako ikada, sad hrabrena srca
budi. 1, 271. Nemilos de§ goru sada i opaciju
cut privaru neg se mogla dut ikada. 1, 383. Jeli
pravo, da ikada sree ikomu na dar poda djevoj-
cica? 1, 386. Jesi li od vik vika upaziti raogo
ikada srocna ovako jubovnika? 2, 16. Ukaiite,
ako ikada, na junacko vaSo lice, da junadke budu
.sada odgovorit i dosnice. 2, 401. Nije toga, nije
na aviti, ni se mozo nad ikada. 2, 459. Jeli
rasap, jaoli, ikada toliki se ucinio ? P. Kaua-
velid, dubrovn. 11. Uklonio Bog^ da ja ikada
tvoj budom. I. Dordid, bon. 190. Cutjaso divica
Marija vedu bolest nego je dutila ikada iena na
ovomu svitu. M. Leku§id, razm. 121. Nastojto
danas vise nego ikada, zasto je govorene svima
potribito. V. Lastrid, ned. 147. Ma tko bi ikada
mogao svrsit faliti i dostojno pofaliti Ivana? od'
IKAD
783
IKAKAV
341. Jes' li, pobre, ikada vidio, kada snizak leti
iz oblaka? And. Kacic, razgov. 109*. Opravivsi
se sto je koje ikada lipse mogla. M. A. E,e|kovic,
sat. H.3^. Ko se ikada smrti moze plasiti. D.
Obradovic, basn. 242. A morete li vi ikada vi-
rovati? D. Rapic 17. Onda je vecma |ubio nego
ikada. A. Tomikovic, ^ov. 61. Pa ga sto je
ikada vise mogao isprebija. Nar. prip. vrc. 113.
— ikadar. Jeli tko na saj svit zamjeril ikadar
ovaki gizdav cvit ? S. Mencetic 74. Gospoje,
is6u stvar, ku ako dotekoh po ki put ikadar,
biti cu vesel vec... H. Lucie 203. Ako li ikadar
slobodna se iiajti ja budu. 253. Ako si ikadar
na |udsku nevoju svrnula pogled zgar. N. Di-
mitrovid 45. Jeli tko ikadar odsluzit mogao naj
mani jedan dar? N. Najeskovic 1, 153. Jeste li
smjesniju (stvar) ikadar do danas vidjeli? 1, 260.
Sto god misli tve ikadar pomislise sve imise. D.
Ranina 14:1^. Koja bi se kripos ali ustrp|enje
ikadar moglo naci? A. Gucetic, roz. jez. 178.
Niti ikadar vece ocuti muku onu. B. Kasic, in.
52. Sto s' ikadar ucinio. P. Knezevic, muk. 52.
— ikadare. Koja (svjetlost) ni pomracuje ni se
prominuje ikadare. S. Budinic, sum. Ab^. Nego
da Bog pusti ikadare da izgine jedan clovik. I.
P. Marki 77. Tezih rana kud 6es ikadare ?
Osvetn. 2, 60. — ikade. Sad mi podaj; ako ikade.
Gr. Palmotid 2, 120. Pomozi me, ako ikade. I.
Dordic, salt. 90. — Is negativnijem glagolom
mj. nikad itd. ikad. Britka sabja, mac nemili,
nijesu mocni ikad bill vasa vladat srca mila. N.
Dimitrovic 26. Lakat mu ki ne daste ikad vani.
J. Kavanin 317*. Da ikad ne placajn haraca.
S. Rosa 17b. Ne bi ikad mogao poznati. J. Ma-
tovic 1. Ne bi so imala ikad dati. I. J. P. Lucie,
nar. 29. Ne vidje se vik na svijeti Ijepse ranostvo
ikad prije ... P. Sorkocevic 575^. — ikada. Ah,
ne reci toj se ikada, ah, ue budi vijek istina ! . . .
L Gundulic 9. Pusta i gluha svim pianino, vec
ne dala glas ikada, ah! kako nam odi sada ti
sve velis neistino! 89. I tva Ijeta, (xospodine,
skoncati se nece ikada. 205. Ke (djelo) od mene
prije ikada nije se culo. G. Palmotic 1, 275. I
nemili mac ikada ne cini im, da se strase. 2, 472.
I od tvoje ruke ikada itko skriti ne moze se.
P. Kanaveli6, iv. 49. Da ti pakal nece ikada u
nijednoj udit strani. A. Vita|ic, ost. 5. Sve ja-
cine i moguce smijenos nima'u s tijem ikada.
J. Kavaiiin 221a. Druga tebi nijedna zgoda ugra-
biti nece ikada. I. Dordic, uzd. 180. Spomihati
hotno dionike svojijeh grijehah, sto se ne ima
ikada ciniti bez ocite potrebe. I. A. Nenadic,
nauk. 43. Ja od groba necu ovoga ikada se od-
maknuti. L. Radio 64. S te nezgode ne bi ikada
prava od cara Jubi uzeta. P. Sorkocevi6 5891".
Carsko ime iz nih srca i pameti zgoda nijedna,
nijedno vrime nece ikada moc' izeti. 593''. —
ikadar. Inu stvar neg li mrak ikadar ne vidi.
N. Dimitrovic 70. Odluka da ga nije yjerit' se
ikadar. N. Na|eskovi6 1, 280. Nije ikadar vece
ocutio nijednu stvar putenu. B. Kasi6, in. 11.
Kose svoj-e nije ikadar ostrigo. 15. Niti ga mo-
gose posli dignuti iz onoga stana ikadar nijednom
molbom. 50. I nije ikadar vece ona zena ocu-
tila onu nemoc. 54. Da ne budete ikadar vi
grijesiti. V. M. Gucetic 8. Cigova slava nece
ikadar pomrcati. 149. Er je on vijerni prijate}
i istini, rijec koga kako nije ikadar dosla, tako
nece ni doc na mane. D. Basic 10. — ikadare.
No bi se hotio ikadare dijeliti odovle. B. Kasic,
per. 64. Ne hti se ikadare s nom smiriti. 79.
Da nasi sinovi ne budu se ikadare porodili. I.
P. Marki 68. Nijedna stvar nije ikadare toliko
drago dosla. 81. — Kase se cesto: ili (ali, oli)
sad ili ikad (ikada itd.), i hoce se tijem kazati
da je sad naj bo^a prigoda (osobito Jcad se zooe
u pomoe), vala da se tu pomijesalo s nikad. Oli
sada, oli ikada priteci mi na potnoc. M. Zoricic,
zrc. 41. Ako ces me, vod' me dvoru tvome, ali
sada ali ikadare. Nar. pjes. here. vuk. 129. Po-
mozi, sveti Nikola, sad al' ikada! Nar. prip. vrc.
49. Braco, jali sada jali ikaiare! Osvetn. 3, 101.
Pobratime, sad ili ikad pomozi! S. ^jubisa, prip.
50. — U nekijeh pisaca xviii vijeka stoji bez
potrebe u pitanii saino da se ovo jace istakne
(uprav po talijanskom jeziku gdje se ovako upo-
treb^ava mai) Jeli ikad moguce? F. Lastric, test,
ad. 128^. Tko ce biti ikad cedo ovo? svet. 93^.
Sto ikad prikaziva ovi san Faraunov? I. J. P.
Lucie, razg. 5. Gdi se ikad ovo naodimo? 29.
IKADA, IKADAR, IKADARE, IKADE itd.
vidi ikad.
IKAKAV, ikakva (ikakvoga), adj. makar kakav,
vidi kakav i 2. i pod 4, f, c). — isporedi ikaki,
ikakov. — Od xvii vijeka, a izmeda rjecnika u
Bclinu (,aliquis' 598i>), u Stulicevu (,ali(xuis'), u
Vukovu: ikakav (i kakav) ,irgendwie beschaffen'
,qualiscun(xue', cf. ikaki. ^ Tebi Visiii dava znati
bez ikakve danas tmine G. Palmotic 1, 72. Kripos
kad prignuti ikakvoj se moze tuzi? 2, 470. Bez
ikakve taste slave. I. Akviliui 326. Bi od iste
vojske bez ikakve svoje krivine ubjeu. A. d. Bella,
razgov. 25. Iza liili ce slijedit bez ikakve sumhe
u nacin zrele vocke iza cvijeca djela sveta i pri-
stojna. B. Zuzeri 5. Bez sumno ikakve. 244.
Pripravio raj nebeski bez ikakva nasega dosto-
janstva. I. A. Nenadic, nauk. 87. Ne htjot mu
zla ni postenu, ni ikakvoj negovoj stvar i. 88.
Kojim imamo brsz ikakve sumhe virovati. A.
Kanizlic, kam. 172. Ali moze li se na svitu
ikakvo drugo vede zlo najci? uzr. 42. Da mu
hoti hivu brez ikakve place pokloniti. E. Pavic,
ogl. 51. Bo\e je ikakvo neg nikakvo. (Z). Poslov.
danic. 8. Da svetiha Bozja more u sebi podniti
ikakve naj mane zloce. M. Zoricic, osm. 26. Sto
njegda rece bez ikakva razloga puk Izraelski o
mani. D. Basic 31. Mogahu se .sluzit mrsnom
jestojskom u vrijeme koi-izmeno bez ikakva gri-
jeha. 34. Ter de slijedit po sve vijeke bez ikakve
promjene. 283. Da su ostali bez ikakva ufaha
covjecjega. J. Matovic 326. Ne ucini tebi kip
izrizan ni ikakvii priliku, koja je u nebu gori i
koja je na zemji doli. I. Velikanovic, uput. 1, 405.
Nu cijehase i Jubjase bez ikakve mjere. I. M.
Mattel 177. Gromoglasnije podvikuje nego ikakva
truba. J. Rajic, pouc. 1, 6. Svako dobro brez
ikakva zla. B. Leakovic, gov. 145. Ne dadu ti
grosa ni haraca ni ikakva trecelova carskog. Nar.
pjes. vuk. 4, 484. Poznajes li druga ikakvoga?
5, 534. Koliko sam te pride vidio toliko ti
ikakvo zlo naudilo. Nar. posl. vuk. 146. Koji
joj se Jepsi ucini od ikakva na ovome svijetu
coeka. Nar. prip. vuk. 151. Kad god je ikakvu
radhu radila. Nar. prip. vrc. 104. Globili ga
bez ikakve krivice. Vuk, poslov. 85. Misli i go-
vori, da je ono sve pokvareno i iz neznaha bez
ikakvoga pravila popisano. pism. 22. Da nam
predadete isti cas i bez ikakva odlagaha Ruzu.
S. J^ubisa, prip. 74. Scepan ga je }ubio preko
ikakva Crnogorca. 129. Moj narod je vjeran ko-
liko ikakav narod na svijetu. 230. Trgovina je
mimo ikakve gresna i prijevarna. 248. — S gla-
golom negativnijem mj. nikakav. Ne saje mu
ikakvu pomoc ni jusku, ni andeosku. A. d. Bella,
razgov. 100. Ne imas uzdrzati ikakvu zvir. J.
Banovac, blagosov. 194. Benedikt ne pridava se
ikakvu napastovahu. V. M. Gucetic 211. Ne
IKAKAV
784
IKONA
zudjet ikakva dcbra. L. Eadic 40. Koji uciniti
ne mogu ikakvo djelo. J. Matovic xxviii^. Jero
se ne moze dogoditi ikakva sumna. 9. Nije
ikakva stvar toliko vrijedna. 20. S druge strane
ikakva stvar nece imati vecu jakost. 113. Ona,
ikakvom jer krivinom spomena je ne prikara . . .
P. Sorkocevic 591a.
IKAKI, adj. vidi ikakav. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu ■ ikaki (i kaki), vide
ikakav. — Ko god opazi u tome ikaku smetiiu,
neka slobodno kaze. Vuk, pism. 20.
IKAKO, adv. ullo modo, makar kako, vidi
kako i 2. i pod 4, f, c). — isporedi ikojako. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,ullo modo') i u Vukovu : ikako (i kako) ,auf
irgend eine art' ,ullo modo' (s primjcrom: Dodi
ako ikako uzniozes). Mogu li i ziv bit ikako
bez ne ja? M. Drzic 94. Tko moze ikako na
boj poc. G-. Palmotic 1. 147. Ja li raogoh ikako
vidjeti? I. Dordic, uzd. 108. Zivot ikako uzdr-
zati. I. Dordid, ben. 122. Ako jo ikako moguce.
F. Lastric, test. 155^. Jerbo jesen kad ikako
godi. J. S. Rejkovic 339. — S negativnijem gla-
golom nij. nikako. Plam pakleni, koga ikako nije
mi ticat, ako me nee ti poticat. J. Kavanin 39 li*.
Moze mi biti oteto imanstvo, zdravje, cast i
zivot, ali srce ne moze ikako. I. M. Mattei 282.
IKAKOV (ikakovi), adj. vidi ikakav. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(ikakov .qualcuno, alcuno' ,jemand'). Brez straha
ikakova. M. Lekusic, razm. 62. Bez sile ika-
kove. H. Bonacic 33. Bez ikakova nasega do-
stojanstva. 60. Brez ikakovo uprave stupise. I.
J. P. Lucie, razg. 67.
IKANE, n. djelo kojijem se ice (ika). — U
Stulicevu rjecniku s dodatkom da je rijec ruska.
IKATI, icem i ikam, impf. samo u Stulicevu
rjecniku: v. stucati se komu. — Po svoj je pri-
lici Stulli uzeo ovu rijec iz ruskoga rjecnika (vidi
kod ikarie); ali moze biti da hi se gdje nasla i u
na.Hem jeziku, isporedi ikavka i icati.
1. IKAVAC, ikavca, m. (philol.) u nase vri-
jeme zuve se ovako (kod pisaca) ce}ade sto go-
vori zapadnijem govorom, sto dakle izgovara neg-
dasne e kao i (vidi 1. i, b)).
2. IKAVAC, ikavca, m. Fringilla montifringilla
L., neka ptica. — U Sulekovu rjecniku: ,tannen-
fink' (, Fringilla montifringilla').
IKAVKA, /. vidi podrig. — vidi ikati. — U
Vukovu rjecniku: ,der riilps- ,ructus', cf. stncaiie.
IKAVSTINA, /. juzni govor, isporedi ikavac.
— U pisaca nasega vremena. Vo6inu hrvatskoga
naroda, kojomu naj vedma sladi ikav.stina. M.
Pavlinovid, razg. 76.
IKI, vidi kod ikoji.
IKIu, TO. prezime (po ocevu imenu Ika). — U
nane vrijeme. Steva Ikic. Rat. 411.
IKINDIJA, /. vidi idindija. Ali be^o ikindiju
klana. Bos. prij. 1, 38.
1. IKO, vidi itko.
2. IkO, m. hgp.^ Ilija. — isporedi Ika. — Akc.
He mijena u voc. Iko. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjrinika u Vukovu (s dodatkom da je po
juinom govoru). Ualoko jo, bratn, Iko. M. D.
Milidovid, ?.iv. 8rb. 1, 31.
IKODIN, «i. ime musko. — Moze biti da je po-
Mtalo od Nikodiiii (zar iko- mj. niko- radi urokn?).
— (/ nase vrijeme. Ikodin IJoskovid. Rat. 97.
IKOniNOVK;, m. prezime (po ocu Ikodinu).
Ffttroiiijo Ikodiiiovir, Rat. 98.
IKOJAKO, adv. vidi ikako. — Pomijesano ikoji
i ikako. — U Vukovu rjecniku: vide ikako s do-
datkom da se govori u Grnoj Gori.
IKOJI, adj. uUus, quisquam, makar koji, vidi
koji i 2. i pod 4, f, e). — Od xvi vijeka (u dva
prva primjera sa starijem cakavskijem oblikom
iki) , a izmedu rjecnika u Stulicevu (,aliquis,
quidam') i u Vukovu: ikoji (i koji) , irgend welcher'
,quisquam'. Prezt ike jale oli hitrosti. Stat. po}.
ark. 5, 278. Bez pomodi iko. I. T. Mrnavic, osm.
49. Iz ovoga iskazai'ia dovodi se, da ako je ikoja
stvar, kqja nam more dati koegod zlanaene jeli
tko odreden i obran za raj ili osuden, to je pro-
motriti, slisa li dragovojno ric Bozju. F. Lastric,
od' 205. Sada vas pitam, jeda vas ima mlogo
(da ne recem ikoji) koji niste jos od mladosti
naucili koga toga zla obicaja. ned. '248. Dola-
zise k nemu vise, nego ikomu prid nime papi.
A. Kanizlic, kam. 78. On nije ostavjao posli
smrti svoje ikoga sina. A. Tomikovid, ziv. 25.
Ni sa sumporom ni sa ikojom drugom zapajivom
stvari ne moze se zdruziti. D. Popovid, poznav.
rob. 118. — U ovom primjeru prijedlog dijcli i
od zamjenice : Ima se u jutru misa slusati, ako
je moguce i po koji nacin. F. Lastrid, ned. 125.
IKOLI, adv. ikad. — vidi koli, koje. — U
knizi pisanoj crkvenijem jezikom. Ktto bo pritekb
vi> otisije ti blagyje milosti ikoli (u drugom ru-
kopisu kogda) pogresi? Danilo 310. — Nejasno
je ikole u jednoga pisea xviii vijeka : Ne dava
im mira ikole. M. Lekusid, razm. 163. moze biti
da pripada amo, ali je veca prilika da stoji
grijeskom mj. iole (va^a da je pisac napisao
ihole).
IKOLIK, adj. makar kolik, vidi kolik i 2. i
pod 4, f, c). — 6esce se nahodi sredni rod ili adv.
ikoliko. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu: ikolik ,ejusdem (!) magnitudinis', i u
Vukovu: ikoliko (i koliko) ,irgend eino menge,
nur etwas' ,aliquantnm'. Pripravni prije svaka
podnijeti, nego ikoliko od vo|e negove odstupiti.
J. Matovid 479. Kad je zemja ikoliko krka. J.
S. Rejkovid 214. Nek se brasna ikoliko mede.
302. Imaju li druga ikoliko V Osvetn. 3, 99. —
S negativnijem glagolom. Ova potanko iziskovati
ne prudi ikoliko. J. Matovid 18. Imaju se spo-
menuti vjerni, da se ne imaju ikoliko bojati. 201.
Ne ostupa ikoliko od zakona naredena od Boga.
468.
1. IKON, /. vidi ikona. — Na jednom mjestu
XVI vijeka (isporedi 1. ikonija). ^ Od ikonijoh ili
prijelik prepodobnijeh svetih. S. Budinid, sum.
32''.
2. IKON, m. vidi ikona. — Na jednom mjestu
u p>isca XVIII vijeka koji drugdje upotrcb(ava
oblik ikona. Ovakvima ikoni (,ikonih') naresio je
knigu. A. Kanizlid, kam. 261.
IKONA, /. picta imago, slika (Bozja Hi sve-
taca, ali neki pisci upotrehlavaju ovu rijec u
sirem smislu kao slika uopce), grc. tixtov. — ispo-
redi inkuna. — Akc. se mijena u gen. pi. ikona.
— Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,oin Imillgoiibild' ,icon' (flxiov)) i u Danici-
cevu {tixMv). Ikony i Shsudy. Sava, sim. pam. saf.
2. Svestenyhb sbsudi. i ikonn i zavesb i ki'iigb.
Sava, tip. stud, glasn. 40, 165. Ikonauii svetyhb
i dbstbnilib obrazb. Mon. serb. 11. (1222 — 1228).
Ikone okovaiio srobromb i zlatomb. Dec. hris. 3.
U seoskom mjestu od Kozara ima ikone Gospo-
jine. J. Kavanin 318i. Castno te svi Stujemo,
ikoni so klanajudi. P. KnoXevic, pism. 101. Sa
svotih ikona. A. Tomikovid, ziv. 202. I ikona
IKONA
785
IKEA
svetoga Jovana. Nar. pjes. vuk. 2, 300. Sve od
zlata krsti i ikone. 3, 66. Iz ikonah suze uda-
rise. 3, 71. Jesu divne ikone i krsti. Pjev. crn.
223*. Iz jednoga drva ikona i lopata (biva).
Nar. posl. vuk. 99. Ikone po crkvama i po ma-
nastirima. Vuk, nar. pjes. 1, 127. — TJ siretn
smislu. Ikone i figure tako napisate. I. Jablanci
46. U prilozenqj ikoni. 48. i metaforicki. Oviju
dvojice, kaono na pridvorju izkazana moga, dvi
ikone prid oci stioca stavjain. A. Kanizlii, kam.
X. Sluzio sam se perom Davida u ispisanu ikone
Focija. 6. Svaki je svoj ikonopisac, ikona jest
zivot. 13.
IKONICA, /. dem. ikona. — Izmedu rjecniJca
u Vukovu i u Danicicevu. Ikonica jedna srebrtna.
Spom. sr. 2, 49 — 50. (1406). Jedna ikonica zlata.
56. (1407). U ruci joj sveta ikonica. Nar. pjes.
here. vuk. 21.
IKONIC (uprav Ik6nijic), m. prezime (po majci
Ikoniji). — U nase vrijeme. Petra Ikonica iz
Nakucana. Glasnik. ii, 1, 154. (1808). Mladen
Ikonic. Rat. 385.
1. IKONIJA, /. vidi ikona. — Na jednom
mjestii XVI vijeka (isporedi I. ikon). Svete i bla-
gocastne ikonije. S. Budinic, sum. 32*.
2. IKONIJA, /. Eixoriu, ime zensko. — Od
prijc nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,Iconia'). Ikonija. S. Novakovic, pom. 65.
Falila se dilber Ikonija. Nar. pjes. vuk. 1, 565.
No cu li me, Jubo Ikonija? 2, 169.
IKONIK, m. covjek koji radi ikone. — Jedan
put u knizi pisanoj crkvenijem jezikom, i otale
u Danicicevu rjecniku (ikontnikt ,fictor'). Iko-
niki i mramorniki izt Carigrada privede. Glasnik.
10, 259. (xvi vijek?).
IKONOBOE.AC, ikonoborca, m. jedan od ras-
kolnika koji su (vm i ix vijeka u Grckoj) drzali
da je grijeh castiti ikone, i iinistavali ih. — To
grck. fixovo/iid/og (vidi i ikonomacki). — ispo-
redi ikonoklast. — Od xiv vijeka u knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom (vidi F. Miklosic, lex.
palaeoslov.- kod ikonobortct), i kasnije u dva
pisca XVI i xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu : ,iconoclastes' (s dodatkom da je rijec
ruska). Bi osudjen greh eretika ikonoborac. S.
Budinic, sum. 333'. Ivrivovirci nazvani ikono-
borci. A. Kanizlic, kam. 16.
IKONOBORSKI, adj. koji pripada ikonobor-
cima. Hoce zapovidati protiva herezije ikono-
macke aliti ikonoborske. K. Pejkic 24. Suproti
krivovirstvu ikonoborskomu. A. Kanizlic, kam. 4.
IKONOBORSTVO, n. osobina (vjera) ikono-
boraca. — U rukopisu xvi vijeka (vidi F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.2 kod ikonobortstvo) i u
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu s dodatkom da je rijec ruska. Ca-
rica odluci ikonoborstvo iskoreniti. A. Kanizlic,
kam. 16.
IKONOKLASKI, adj. koji pripada ikonokla-
stima. — Uprav bi bilo iklonoklastski , ali ts
ispada (u prvom primjeru stoji grijeskom ikono-
klatski). Skoncaju hereziju ikonotlatsku. K. Pejkic
23. Da dospije hereziju ikonoklasku. S. Badric,
ukaz. 26. Krivovirstvo ikonoklasko. A. d. Costa
2, 15.
IKONOKLAST, m. ilxovoxlumrig (koji lomi
ikone), vidi ikonoborac. — U nekijeh pisaca xvii
i xviii vijeka. Protiva ikonoklastom odluceno.
B. Kasic, rit. 76*. Posla cetiri poklisara u Eim
papi iskajuci od liega poklisare apostolske protiva
heretikom ikonoklastim. K. Pejkic 23. Protiva
ni
heretikom ikonoklastim. S. Badri6, ukaz. 25. Pro-
tiva ikonoklastom. A. d. Costa 1, 177.
J IKONOM, m. olxov6/.iog^ jedan od staresina u
pravoslavnom manastiru. — U knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu (ikonomt, oixovofiog, crkveni starjesina
mladi od igumna i baste). Dohbjaru, ikonomu
i parikonomu. Sava, tip. hil. glasn. 24, 207.
Ize su u metohijaht ikonomi manastyrskiht selt.
214. O ikonomeht metohijskyht. tip. stud, glasn.
40, 170. KBgi pohodi ikonomt kra|u. Mon. serb.
63. (1293—1302). Ott inyht hotestihi. byti vt
tomB monastyri starejsinami., rekse igumena i
baste i ikonoma i eklisijarha. 79. (1302 — 1321).
Ni arthijepiskopt ni jepiskopt ni kojire igument
ni kojire vlastelint ni celnikt ni ikonomt. Dec.
hris. 63. Da imt nestb suda razve predt krajemt
i predfc ikonomomt nastojestimt. Mon. serb. 123.
(1336—1347).
IKONOMACKI (trebalo bi da je ikonomaski),
adj. koji pripada ikonomasima (od grc. tixovo-
{Xi'X^ii, vidi kod ikonoborac). — tf jednoga pisca
XVIII vijeka. IIo6e zapovidati protiva herezije
ikonomacke aliti ikonoborske. K. Pejkic 24.
IKONOMOV, adj. koji pripada ikonomu. Po
ikonomovu ustavjeniju. Sava, tip. stud, glasn.
40, 169.
IKONOMOVATI, ikonomujem, impf. biti iko-
nom, raditi kao ikonom. Igumenovati ili ikono-
movati. Sava, tip. hil. glasn. 24, 205. tip. stud,
glasn. 40, 164.
IKONOMOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 248.
IKONOMSTVO, n. osobina, cast onoga koji je
ikonom. Vi. ikonomtstvo postaviti. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 157.
IKONOPISAC, ikonopisca, m. covjek koji radi
(pise) ikone, slikar. — U starijim knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom (vidi i F. Miklosic,
lex. palaeoslov."* kod ikonopisbct) , i u jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,pictor'). I St soboju ikonopisci i mramorniky
izt Carigrada prived§. Starine. 10, 54. Svaki je
svoj ikonopisac, ikona jest zivot. A. Kanizlic,
kam. 13. Bijase Metodijo glasoviti ikonopisac.
145. Slikaoci iliti ikonopisci. 224.
IKONOPISACICA, /. zensko cejade kao ikono-
pisac. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,quae pingit'.
IKONOS, w. daska ili drugo sto na zidu na
cemu je naslonena ikona (sto nosi ikonu). — U
Vukovu rjecniku: ,die leiste an der wand, die
dem heiligenbilde zum fussgestelle dient' ,icono-
phorus (?)'.
IKONE, n. vidi ikona. — U Stulicevu rjec-
niku: ,imago, simulacrum, effigies, pictura'. —
nepouzdano.
IKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
segn. 1871. 107.
IKRA, /. rib^a jaja (i posojena). — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov., po}. ikra, rus. nKpa,
ces. jikra. — Uprav je kolektivni supstantiv, ali
u nekijem rjecnicima ima samo plur. ikre , iz
cega se vidi da oni pisci (rjecnika) nijesu tako
shvacali ovu rijec, a u Stulicevu je rjecniku iz-
rijekom kazano da je ikra jedno rible jaje. —
Izmedu rjecnika u Mikalinu: ikre, jaja od ribe
,pinnae' (sic), u Belinu (ikre ,bottarga, specie di
salume fatto d' ova di pesce' ,ova piscium sa-
lita' 1451)), u Bjelostjencevu (ikre ,ova piscium'),
u Voltigijinu (,uova di pesci' ,fischrogeu'), u Stu-
licevu (,ovum piscis'; samjeti na ikru ,crasse mc
50
IKEA
786
ILCA
lere'; ikre ,uova dei pesci, caviale' ,ova piscium,
garum' s dodatkom da je uzeto iz Habdeliceva), u
Viikovu (,der fischro^en' ,ova piscium', cf. mrijestj.
Hobottnice ili ikre. Sava, tip. stud, glasn. 40, 152.
Skorupi, ikre i kojate. J. Kavanin 20^. Ikra
(zool.) ,rogen', tal. ,uova di pesce ; bottarga';
(mere.) , caviar', tal. , caviale'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
IKRAST, adj. u kojemu je ikra, pun ikre. —
ispnredi ikrav. — Samo u Stulicevu rjecniku:
,ovis piscium abundans'. — S drugijem znacenem u
pisaca nasega vremena (isporedi ikrovac) : Ikrast,
(min.) ,oolithisch', tal. ,oolitico' ; ikrast sastav
,oolitische struktur*, tal. ,strutturaoolitica'; ikrasta
stvora ,oolitliformation', tal. ,formaziono oolitica'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
IKRAs, ikrasa, m. riba (zenska) kad je u noj
ikra, puna ikre. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ontalijem padezima, osim nom. sing, i voc:
ikrasu, ikrasi. — isporedi ikrasica. — U Vukovu
rjecniku: ,der rogner' ,piscis ovis gravida'.
IKRASICA, /. vidi ikras. — U jednoga pisca
nasega vremena. Plode se (ribe) iz jaja, koja se
zovu ,ikra', a zenka ,ikrasica'. K. Crnogorac,
zool. 115. Mlecac (muzjak) obaspe mlekom ikra-
§icu. 116.
IKRAV, adj. vidi ikrast. — Samo u Stulicevu
rjeiniku.
IKRIGA, /. iiprav je dem. ikra, alt u jedinom
primjeru xviii vijeka gdje se nahodi znaci jedno
rib(e jaje. Koliko li u vodam ribica, i u nimi
primalih ikrica. L. ^l^ubuski, pism. 60.
IKRITI, ikrim, impf. vidi: Vecerom, kad se
vadi mreza ili tuna iz mora, ili se cijem dru-
gijem krece povrSajem morskijem, blistaju po
moru kao sitni svijetnaci, i to zovu : ,ikri more'.
L. Zore, rib. ark. 10, 324.
IKROVAC, ikrovca, m. neka vrsta kamena obla
a unutra prazna. — U nase vrijeme u pisaca.
Ikrovac, (min.) ,rogenstein, oolith', tal. , oolite'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
IKROVACKI, adj. Icoji pripada ikrovcima. —
U Sulekovu rjecniku : ,oolithforraation' ,ikrovacka
stvorba'.
IKSAN, iksana, j«. vidi insan. Sav se svet
napi na sikodri vodi, samo dva iksana ne mo-
go§o. odgonet{aj : Adam i Eva. Nar. zag. nov.
3. Govor puska mala u gori staia, ajvan i iksan
razgovarala. odgouet^ttj: sinrala. 202. Gdje iksana
(fiknane' jam aeno stamparskom grijeskom) i ajvana
noma. V. Bogisi6, zborn. 560.
IKTIJAR, iktijdra, m. vidi ihtijar. Pa on skupja
iktijaro Turke, da divane sto bi ucinili. Nar.
pjoH. marj. 104.
IKUD, adv. vidi kud i 2. i j)od 4, f, c). —
Kao Hto ku<l mozc imati na kraju neke glasove,
tako i iknd moze postati Tkuda, "ikudi ltd. — Od
XVI vijeka. Noce vam, nebore, odtio mod ikudi
(yonpodar). N. Na|oskovi6 1, 213. Obrnut so nijo
mod ikud. M. Drzic 111.
IKUDA, ilvUDI itd., vidi ikud.
IL, m. vidi ilovada. — U jednoga pisca xvi
vijeka. Nima li londar oblast nad ilom? Anton
Dalm., nov. tost. 2, 13. paul. rom. 9, 21.
11/, ridi ili.
JLA(J, ilea, III. Iigp. llija. — Akc. se mijcna u
voc. IK'-o. u Lici. V. ArHenijovid.
IlAC, iiilda, »». nrnp. tur. ylag, lijek. — II
nnie vrijeme. Svaka jn travka, vole, lekovita, ali
no ztia f-ovok, od hU jo koja. Trojica bili sku-
vali corbu od zmije i jeli, pa im se svaka travka
kazala, od sta je koja ilac. S. I. Pelivanovid.
javor. 1880. 1533.
ILACA, f.selo u Slavoniji u srijemskoj zupa-
niji. Razdije}. hrv. 149.
ILADA, m. ili /. ? ime musko ili £ensko? —
Prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 65.
ILAH, m. arap. tur. ilah, bog. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena gdje ima ilah icum; ovo
zadne moze biti da je od arap. 'andkum, txir.
yndkum, s vama. Griom vice silan Alaj-beze:
,Ilah icum, kideni svatovi I hairli vam kicena di-
vojka! daj darujte suzna nevojnika!' Nar. pjes.
marj. 171.
ILAL, m. vidi hilal. — U Mikajinu rjecniku
gdje nije dobro tumaeeno : ilal, kim se zubi ciste
,dentiscalpium'.
ILANA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 65.
ILANGA, /. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 48.
ILAN6aNIN, m. covjek iz Ilange. V. Arse-
nijevid. — plur.: lldngani.
ILANG-ANKA, /. zensko cejade iz Ilange. V.
Arsenijevid. — Akc. se mijena u gen. pi. Ilan-
^anaka.
ILANGANSKI, adj. koji pripada selu llangi.
V. Arsenijevid.
ILANIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
prav. 1878. 46,
ILAR, m. vidi Ilarije. — Od xv vijeka (vidi
naj zadni primjer), a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu (Hart). liar sveti uih slobodi. G. Palmotid
1, 5. liar koji uzga zivu Epidaursku zmiju. J.
Kavanin 305a. — u nase vrijeme dost a cesto u
Zupi (blizu Dubrovnika) gdje ima i crkva sve-
toga Ilara. P. Budmani. Da budu u svetoga
Ilara u Mlinehi.. Spom. sr. 1, 101. (1418).
ILARIJ, m. vidi Ilarije. — JVrt jednom mjestu
XVII vijeka. Ilarij biskup. B. Kasid, rit. 53*.
ILARIJA, m. vidi Ilarijon.
ILARIJE, in. ' iXi'iQio^, Hilarius, ime musko. —
Mijesa se s imenom koje postaje od grckoga ' Iku-
Qiioi\ Hilario. — isporedi liar, Ilarij, Ilarijo, Ila-
rijon, Ilarijun. — Prije nasega vremena. Ilarije.
S. Novakovid, pom. 65.
ILARIJO, m. vidi Ilarije. — U pisaca xviii
vijeka. Origon, Jorolim i Ilarijo. S. Rosa 152*.
Sveti Dionisijo, Ilarijo ... J. Matovid 206. Neka
stiju knige svetijeh Ilarija i Agustina. 433.
ILARIJON, m. vidi Ilarije. — isporedi Ila-
rijun. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika
u Danicicevu: ,Ilarionb', , Hilario': ucenik sv. Save
kaluder u Svetoj Gori ,Ilarionv.' (Domentijan''
120. 121. 122). moze biti isti ,IlarionK jepiskupi.
zetKski' 1233 (Mon. serb. 17). on je zidao crkvu
sv. Nikoli u Vranini, a pisu ga i , Ilarija': ,stvori
so jego' (sv. Nikole) .hramn syj llarijeju jepi-
skupomb zethskyimt' (Mon. serb. 26 god. 1234 —
1210). — Sfotomu Ilarijonu. B. Gradid, djov. 156.
Sto igda sotona no udini napastujudi a. Antuua
opata, Ilarijona, Bonedota? .J. Banovac, razg. 21.
ILARIJONUS, m. u Danicicevu rjeiniku: ,Ila-
rioiiuSi.', glodaj ,Ilarionb' : ,vhrdijani. i opatb Ila-
rionusb' u llilandaru 1618 (Mon. serb. 559).
ILARIJUN, m. vidi Ilarijo, Ilarijon. — U jed-
noga pisca XVIII vitjcka. Zivotom Ilarijuna, An-
tuiia ... A. Kalid 489.
ILCA, m. hyp. llija. — U na§e vrijeme. ,Iko,
I16a* i ,Ildan' od ,Iiija'. Vuk, rjedn. 386». ziv. 97.
ILCAN
787
ILI, b.
ILCAN, 7)1. hyp. Ilija, vidi kod Ilea.
ILCIC, m. prezime (po oca Hoi). — U nase
vrijeme. D. Avramovid 227.
ILCINA, m. augm. Ilac. u Lici. V. Arsonijevic.
ILE, m. hyp. Ilija. — Akc. se mijena u voc:
lie. —^ U Vukovu je rjecniku drukcije zabi^esen
akc: lie, ali moze biti da je Vuk ovu rijec cuo
u Crnoj Gori, ydje je kod svijeh ovakijeh imena
akcenat u svijem padezima isti kao u voc. — TJ
primjeru sto je u Vukovu rjecniku, gen. je Ila,
po cemu hi se mijenalu kao obicno muski sup-
stantivi, ali se u zapadnijem^ krajevima mijena
kao zenski supstantiv: gen. lie, dat. Ili itd. ;:—
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (lie
s primjerom iz narodne pjesme: Vec do Ila do-
goni dorata). Al' to He haje i ne haje. Nar. pjes.
juk. 194. Drugu saje Krizanovic-Ili. 363. Sve
on Ili po istini kaze. 446. Pavle^ pise, He mu
kazuje. Nar. pjes. petr. 3, 626. Nega vod'te u
gorne cardake, da ja pitam nega za Iliju, mozda
ga je He opravio. Nar. pjes. kras. 1, 15. lie,
musko ime, hyp. Ilija. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijevic.
ILI, conj. vel, aut, sive; num, an. — isporedi
ali (pod 1 i 2), jali, oli, li. — Bijec je stara,
isporedi stslov. ili, rus. luwi. — Jamacno je sa-
stav^eno 2. i i li. — Cesto je okrneno (il') i to
ne samo u pjesmi. — Veze rijeci i recenice, a
moze uz to stajati i pred prvoin Hi naj prvom
rijecju ili recenicom (osim slucaja kod a). — U
ovom slucaju ili kad je vezano vise od dvije
rijeci Hi recenice, gdjegdje se ili izmjenuje s dru-
gijem konjunkcijama istoga znacer'ia : ali, jali,
oli, vidi da^e kod primjera. — Cesto (ali ne kod
svakoga znacena) dodaje se enkliticni dativ licne
zamjcnice drugoga Hi trecega lica: nekoliko puta
ima ili vam, a u pisca Lastrica vrlo cesto il' mu
(moze biti da pripada amo i ovaj primjer dru-
goga pisca: Za nezin {duse) mir nisu sva stvo-
rena zadosta, ili mu bila bogastva ili posteria,
ili gospostva, nisu zadovojna cinit, da se ona
smiri. J. Filipovic 1, 8^) ; ili si u jednoga pisca
cakavca xvi vijeka (Anton Dalm., nov. test. 2, 83'');
ili ti pak upotreb^ava se tako cesto da se shvaca
kao jedna rijec, te mu neki pisci dodaju jos vam
ili mu (vidi napose iliti). — Radi a ili vidi a
pod U, C, 3, c (I, 24). — Izmedu rjecnika a Mi-
kajiinu (il, ili, ali ,vel, sive, aut'), u Belinu (,aut'
516b. 533a), u Bjelostjencevu (ili, ali ,vel, sive
aut'), u Jambresicevu (ili, ali ,sive, vel, aut'),
u Voltigijinu (ili, iliti ,o, ovvero, ovveramente'
,oder'), u Stulicevu (il ,si, aut, vel, sive' ; ili ,vel,
aut, si'; ili? ,numquid? forsan? num?'), u Vukovu:
(,oder' ,aut'): Hi ja ili ti ,entweder ich oder du'
,aut ego aut tu', cf. ali, ja, jali, u Danicicevu:
,aut; num'.
a. vezuci dvije rijeci, pokazujc da jedna moze
zamijeniti drugu, jer im je isto znacene. kod toga
cesto pisci hoce da tumace prvu rijec drugom.
Jesi li kada ucinil falsivost ili hinbu? Narucn.
S6^. Tamna prilika ili obraz, ki imaju (djeca)
od rodite}. Korizm. 44^. Knigi dijaloga ili dviju-
slova. S. Kozicic 171'. S kletvoju priseze jakoze
prav ili nepovinan bise. 18^. Ne imejte nositi
dragocenije ili izbranije rizi. IS^. Antonin Pius
pridevkom ili milostivi. 35''. Prsijanov i Partov
oruzija ili rati. 36''. Obrnu se na segu barbarski
ili divji neprijate}. 40''. Naucen astrolojiju ili
zvezdariju. 45^. Barbari ili tuji narodi. 50''.
Karal Kalvus ili plisivi. 51*. Teologa ili bogo-
slova. F. Glavinic, cvit. i. Slavnoga Sarmad-
skoga ili Slovinskoga . . . xiv. I ako ki zahod
ili eror najdes. xx. Ista natura ili narav. 1''.
Od adventa ili prihoda Isusova. 391t>. Sto za
vase vece postene s. otac papa Klemente xiii
ucini opatiju ili vam abaciju. J. Banovac, razg.
VIII. Kad ugledaju onu grotu ili spiju od Bet-
lema. 44. Prvi dan ozujaka ili marca. 66. U}e
sveto, rod sveti, i matrimonijo ili zenidba. 199.
Prvi je misec u Zudija lazak ili marac. 222.
Ako se u kom nahodi koren ili zila od ove zloce,
neka je iskorene. pripov. 235. Nadarje ili vam
kapelauija. A. d. Costa 1, 224. Istinita stvar
jest, da red ili vam reel poglavstvo . . . Grgur iz
Varesa 131. Dva zasjede (ili zastave). Vuk, nar.
pjes. 1, XII. Da se narice ili tuzi za mrtvima.
1, 89. Pretkucnice ili pretkutnice. 1, 127. Mjesto
gdje ko zivi ili stoji. 1, 261. Mio ili drag. 1, 340.
— moze se drugom rijeci i popraviti prva. ,Po
perja' znaci ,po travi' ili upravo ,po liscu'. Vuk,
nar. pjes. 1, 42. Merjeme ili upravo Mojreme.
1, 241.
b. smisao je da od onoga sto znace rijeci ili
recenice koje veze ili treba da svakako jedna bude,
isticuci da drugog slucaja, osim onijeh koji su
izreceni, ne moze Hi ne smije biti. naj cesce stoji
ili i pred prvom rijeci ili recenicom. a) glagol
je u impt. aa) nema ili pred prvom rijeci ili
recenicom. A.V ne nosi sa sobom sokola, il' mu
skini zlacena praporca. Nar. pjes. vuk. 1, 381.
Prodi, Marko, ne zameci kavge, il' odjasi, da
pijemo vino. 2, 407. — bb) ili stoji i pred prvom
rijeci Hi recenicom. Ili ime promini ili dilo. Aleks.
jag. star. 3, 320. Nek onako i uziva u vijek il'
dobro ili zlo. F. Lastric, od' 148. Tim istocne
ili od rati misli sasma zaboravi, il', Korevski
ban, ne krati zapovidjet', da se izbavi. P. Sor-
kocevic 586^. Ovde nama kazu momce nezeneno;
il' ga vi zenite, il' ga nama dajte da ga mi ze-
nimo. Nar. pjes. vuk. 1, 99 — 100. Gdi reknemo,
da se sastanemo: il' u tvome, il' u mome dvoru;
il' u tvojoj, il' u mojoj basci; il' u tvome, il' u
mom ducanu. 1, 353 — 354. Ili kupi halat, il'
ostavi zanat. Nar. posl. vuk. 102. Davorite dva
odmetna druga, ili sada, ili ve6 nikada! Osvetn.
4, 42. u ovom primjeru mj. drugoga ili stoji oli:
II' junake pjevaj svekolike, ol' se prodi gusal i
pjevana. And. Kacic, razgov. 2*. — u ovakovijem
primjerima posto se sama zapovijed izrekla da
nesto bude, opet se kaze s ili, te se dodaje s dru-
gijem ili sto se zapovijeda, ako se ne izvrsi ono
prvo: Kodi, rodi, orjatsko koleno! ili rodi, ili u
rod idi! Nar. pjes. vuk. 1, 619. Vec ti otruj
vojvodu Momcila, il' ga otruj, ili mi ga izdaj.
2, 105. Deli Musa! uklon' mi so s puta, il' s'
ukloni, il' mi se pokloni! 2, 407. Eeci majci da
me zetom zove, ili zetom, ili prijatejem. 1, 415.
— b) u prvoj je recenici impt., a u drugoj futur.
ili znaci gotovo sto drukcije, inako, te je smisao,
da, ako se prvo ne izvrsi, drugo ce se vec samo
po sebi vrsiti. Nije fajde, otvori mi dvore, il' za
vo}u, il' ces za nevo|u. Nar. pjes. vuk. 1, 539. Oj
svatovi, moja braco draga! cekajte me u belome
dvoru, dok otidem na novo pazare, da ja kupim
svile svakojake, da ja pletem mrezu sarovitu, da
ja trazim po moru devojku, il' 6' u meni zivo srce
puci. 2, 23. — c) glagol je u injinitivu mj. im-
perativa. H' ti se pokloniti nasim bogovom, il'
bosu oditi po ovom ugjevju. F. Lastric, od' 118.
— d) glagol je u futuru. Danas cu vas, braco,
osvetiti, osvetiti, ili poginuti. Nar. pjes. vuk.
2, 421. — e) drugijem se nacinom izrice da treba
da jedno bade. Trijeba je da ili prije ili poslije
svi ovu casu popijemo. B. Zuzeri 332. Od po-
tribe je bilo, da ili od svoje voje ostavi, ili da
sbaci se. A. KanizUd, kam. 56. Hi se va|a od
ovoga izlicit, iii vaja poc u muke paklene. F.
*
ILI, b.
788
ILI, e.
Mati6 62. Ne ima drugoga uzdana za oslobodit
se, vec ill nam je dobit ili nam je poginuti. J.
Banovac, pripov. 33. Ili mi je pokoru ciniti, ili
u vike poginuti. A. Kanizlic, utoc. 653. — Sa
avim tizim ima trpiti, il' mu dobrovojno na spa-
sene, il' zlovojno na osudene. F. Lastric, od' 159.
Eecene suprotivstine i potribe imate vi trpiti il'
povojno il' na sramotu. 203. — Ne ima drugo,
nego jedno od dvi stvari obrat, to jest, il' iirarit
u te§ku progonstvu i krv proliti, il' krijuci se
po spija i planina, glad, zedu, golocu, bosocu,
zimu i vrudinu trpiti. ned. 3. — (isporedi h)).
Vaja idi mejdan dijeliti, ili neces odavde izi6i.
2, 144. — f) glagol je izostavfen, ali se zna po
sniislu. Vape mu: ,Ili mjedi ili zivot!' B. Zu-
zeri 372. Ili za nega ili ni za koga! Nar. prip.
vuk.2 206.
c. 0 necenm se kale da biva ili da moze hiti
jedno od onoga sto znace rijeci ili recenice koje
veze ili, a to take da drukcije ne maze hiti. Jedno
isto sime jedan isti nauk plodi ili ne plodi. A.
Kanizlid, kam. 139. — naj cesee stoji ili i pred
prvom rijeci ili recenicom. Jer srica il' k sebi
prima me, il' tira. H. Lucid 220. Grijeh svaki,
il' je mao, il' je jaki. J. Kavariin 431'*'. Ako
broj ovi dotoci se, ili de te prikom smrti Bog
porazit ili ako ostanes u zivotu, uzmnazat ces
grijesim novijem plame vjekovitoga ogna. B. Zu-
zeri 47. Zna§ bez sumno ovo samo, da to ceka
za sve vijeke ili jedno ili drugo. 35(5. Znaju
svoj grill, al' im drakun nimi ne da ispoviditi
il' nikoliko, il', ako §to i reku, ne da im cisto i
cilovito istomaciti svoga griha. F. Lastric, ned.
154. Moze jim ili tajiti ili ocitovati. A. Ka-
niilid, uto6. 22. Jednakost dudi ili nahodi ili
dini prijateje. kam. 33. Ili vuk ne dodi ili suse
ne nadi. (oboje se misli ,drugi put', jer se pri-
povijnda kako je vuk bio uhvatio nokaku susu
i sdeo da je izije, a ona ga noli la da je za onaj
par ostavi pa drugi put da dode). Nar posl.
vuk. 102.
d. smisao je da je sve jedno, koje god bilo od
onoga Ho znace rijeci Hi recenice koje veze ili.
a) ili tie stoji pred prvom rijeci ili recenicom.
Dva ili tryjo. Dec. liris. 64. Eazoriti ili otneti.
65 — 06. Odkle more viditi po}e sve ili ga dil.
L. Terzid 285. Tko godire ostaviti bude dom
ili oca ili mater ili sestre cida mene . . . Ziv.
kat. star. 1, 220. Voda mrzla ili tepla ne su-
protivi krsdeniju. Narucn. 6*. Ne mogaSe po-
modi Rimu ili ne smejaSe. ^. Kozicic 40'>. Eroj
il' pop il' ini redovnik. S. Budiiiid, sum. 77".
Dva kaiulilira od iatiina ili od drva izdilaiia. M.
liijuiikovic 83. Staviti u dilu ovu ili onu kripost.
I. 1'. Marki 12. Kada poznas ili suuinis da si
Stogod pomaukao. I. A. Nenadid, iiauk. 55. Koji
86 uzdostoji tri ili cotiri lista prostiti. A. Ka-
niilid, utod. xxvii. No samo ovi ili oni narod.
kam. II. Na ovi ili prilicni riaciii. 264. Lipa
lica, kao sunco il' danica. V. Doseii 21''. Po-
topi nogo u more ili u alaim vodu. J. Vlad-
mirovid 48. U prvo il' u drugo kolino. Aiit.
Kadfcid 411. Koji, bududi u Hozijoj milosti,
pomnivo i obvjetuo budu razini.s)ati ili Stiti ili
moliti ili pjovati Atogod. I. M. Mattei xxvm.
Da ga till ioninif) taiikoiu I'odunavkom ili Po-
moruvkoiii. Nar. pj«.4. vuk. 1, 100. Knd lue svojoj
muj<:i u.skuzujii: ,Nut(), luajko, iz luodo niododa' ;
ili: ,Nut() iz kui)UHa zeca-. 1,380. I oglubi kuina
vjondatioga, vjfMi^aiioga ili kistoiioga. 2, 2. Nok
ti kupi rohft il" lobii'iu. 2, 123. ,1a bill rekao,
da je ova pjoHUiica spjovaiia u iiovija vromoiia
negiljo u Nrijomu ili u iladkoj. Vuii, nar. pjos.
1, 395. — b) ili stoji i pred prvom rijeci Hi re-
cenicom. Vinogradb vsakt da kopa ili popt ili
kite }ubo kLto zemju drtzi. Dec. hris. 62. Va}a
da se ondi blizu nahodi ili on ili negov namisnik.
L. Terzid 146. Govori se oficij mrtacki ili vas
ili tri salma. 157. A mlogo puta il' ne ima
odluke uciniti, il" zna da ne more, il' bari sum|i,
ipak se kune. F. Lastrid, od' 72. Pojubio bo
je tebe prije nogo koji il' covik il' andeo, il'
nebo il zem|a bijase. ned. 267. Ili razmisjajudi
istine vjecne, ili napokoiia nasa, ili }ubav Bozju.
I. A. Nenadid, nauk. 210. Da ja koga na vodi
sastanem: il' vojnovu majku il' sestricu. Nar.
pJGs. vuk. 1, 424. Srijem zemja sted' de gospo-
dara, il' bojoga, ili de gorega. 2, 576. Moze biti
da je ili ova od one ili ona od ove postala. Vuk,
nar. pjes. 1, 278. — u ovijem je primjerima ili
zamijeneno i driigom rijecju s istijem znacehem :
Isturaaciti vandelje ili ocenas ali zdravu Marijn.
M. Bijankovid 16. Neka je jos pridotarnik ili
od koze zlatne ali od druge vrsti od svile. 83.
Promotrite jedno ditesce od po godine mane li
il' malo vise. F. Lastrid, ned. 379. Nego da na-
stoji reci jih, oli on, ili koji drugi. M. Dragi-
devid 186.
e. podlozne recenice Hi rijeci (u adverbijalnom
znacenu) koje veze ili znace uvjet, prigodu (gdje-
gdje i nacin); te je smisao da ono sto se ka5e
u glavnoj recenici biva uz jedan koji mu drago
od onijeh uvjeta ili na jedan koji mu drago od
onijeh nacina. ili moze kod toga imati i vrijednost
druge konjunkcije (ako). a) uz ili ima i druga
konjunkcija: ako, kad, dokle, kao itd. Ace ktto
odt manastirtskiht Judi bezi ili vlalxt pod ve-
lijega zupana ili kod inoga koga, da se vracaju
opetb. Mon. sorb. 6. (1198—1199). Kako koji
vedu il' manu brigu i duznost svrhu nas imaju.
F. Lastrid, ned. 132. Druge molitve se stiju nad
bolesnikom, ili dokle jo josde u jakosti, ili kad
vede onimi. L. Terzid 112. Kada ga molimo,
jali kada mu za dobrocinstva zahvajujemo ili
kad od nega nove milosti prosimo. E. Pavid,
jezgr. 144. — b) glagol je u indikativu ; ili znnci
gotovo sto ili ako. ili u svijem primjerima stoji
pred prvom rijeci Hi recenicom. (Jto ste posadili
lozijemh zemje krajevtstva mi, ili je mnogo ili
malo, prastaju vy, da ste odb toga slobodni i daiii
da ne dajeto. Mon. sorb. 20. (1234). On ti ga
no izda, il' poje il' pii^o. H. Lucid 277. Tvoja je
kdi raoja zena, ili hod ili ned. M. Drzic 236.
Ili jesmo zivi ili mrtvi, Gospodni jesmo. Anton
Daliu., nov. test. IS**, paul. rom. 14, 8. Zao mi
vas je, da so u ono uplijedete sto, ili vam se
bode ili node, potrebujo da pustite. B. Gradic,
djev. 39. Pace bahtoiu vazda uzteci, kad god
mozes, da ga vidis, ili lozis, ili sidis, ter iiiii
suiice goru izteci. A. Cubranovid 155. Gdi godi
te putom stane, il su izvaiii tuj il' naSi, sali,
spota i tamasi ... M. Pelegrinovid 182. Zli
vazda zlo umiraju, ili jo strasiia nih smrt ili
nije. M. Orbiu 42. Ili na istok sunce sine, ili
u sine moro zado, da od misli pokoj nado, zaman
isto, tko god vlada. I. Gundulid 27. Ili jos, ili
ni to mati Jubi mo, naj brzo ucini da dodo prida
me. lOl. Ili ti je u voji, ili nijo, stades tja.
139. Ili de§ ili no, poda' se razlogu, ovako bez
zone ja stati no mogu. 158. O jednako prihud
viku, ir vradas so, il' dohodiS. 187. Zasto stoji
vrhu iiioiio tvojo tosko ruko sila, ili jo svjetlos
dana bila, ili tainiios ikx'iio sjoiie. 195. Ili putiiik
kopuoiu ja.so, il' pomorac moro brodi, Vladislav
so klikovaso. 287. Mod I'legova rijed jo svaka,
il' spovijoda, ili uprasa. 310. Er tko rodni grad
svoj |ubjon oslobodit' i.sto i hajo, ili ubije, il
je ubjen, u jednakoj slavi ostaje. 489. Ili iz-
ILI, e.
789
ILI, f.
gubit ili dobit oni budu, rijet je trijebi, da sva-
kako ima to bit s obje strane koris tebi. 502.
Ti bi izgubio s obje strane, ili goru carstvo
primi, u dobiti ili ostane. 502. Ja, il' spim ili
bdim, govorim u sebi. M. Gazarovi6 111^'. Trijeba
je da se majka smiri, ili bode ili iiece. G-. Pal-
motic 2, 125. Ili hoces ili neces, smrt tebi blizna
iiego cijenis. B. Zuzeri 71. Da casu od smrti
koju nam je trijeba popit, ili ho6emo ili nedemo,
od sadai-a pocnemo razsladivat. 331. Nije drugo,
ili hodemo ili nedemo, vaja svaka podnit. J. Ba-
novac, pripov. 111. Ili jidem, ili pijem, ili sto
drugo cinim, vazda mi se cini da mi u srcu
zvoni ona strasna trub}a. J. Filipovid 1, 14^5^.
Ili ja pripovidam, ili Boga molim, ili spavam,
ili blagujem, diouik sam svi misa. 1, 196^. Prvu
milos svakomu udjejiva, ili je pita, ili je ne pita.
D. Basid 77. Zato ili ste sagrijesili, ili nijeste,
imate sved stat u strahu. 121. Ne bi jih (grihe)
mogao (ispovidnik) ni po jedan nacin odkriti, ili
je jos ziv pokornik ili je posao s ovoga svita.
Ant. Kadcid 316. Ili blagujete ili pijete, ili Sto
drugo cinite, svaka na slavu Bozju cinite. I. Ve-
likauovid, uput. 1, 384. Dake put ili je ziva, ili
je mrtva, po sebi je sved potistena stvar. A. Kalic
106. Zivo mi je cedo pod pojasom ; ili bude
musko, ir devojka, tebe va]a castiti gospodu.
Nar. pjes. vuk. 2, 639. Nego je djevojka moja,
ili ti se hoce ili nede. Pravdonosa. 1852. 33. —
c) glagol je it optativu (part. perf. act.}, vrlo
ccsto. aa) ili ne stoji pred prvom recenicom. Bila
il' ne bila ovo istina od ctrova tilesnoga, imamo
znati da je vicna istina i prava od otrova du-
hovnoga. F. Lastric, ned. 259. Salio se, il' se
ne salio, ne bi mio, kao sto si bio. Nar. pjes.
vuk. 1, 265. Dao bi mu polovinu carstva, bio
zenon ili neozenen. 1, 627. — bb) cesee stoji ili
i pred prvom recenicom. II' mu lilova ispovid
bila od cilu godinu dana, il' od nedi}u, il' od
jedan dan, sve mu je jednaka. F. Lastrid, ned.
97. II' mu dakle iskrni imao dobrotu, poni-
zenstvo . . . i ostale kriposti dubovne; il' dosto-
janstvo, blago, snagu . . . i ostale izvrsnosti ti-
lesne i vrimenite, sve su ovo sve darovi Bozji.
110. Ako se zakunes svrhu lazi, il' mu bilo u
maskari, il' u inadu ispraznu, il' kako mu drago,
uvik je smrtni grih. 115. Zene koje utuse dijete
u utrobi svojoj povo]no, il' mu to ucinile po
likarijama otrovnim i travama jidudi i pijudi
stogod na tu svrhu, il' mu prigibajudi se priko
stagod . . . 140. Jos vise, il' mu to nima izaslo
za rukom il' ne izaslo, sa svim tizim sagrisile
su. 141. Uzima se tude s kamatom, zasto sto
se dade u zajam brez tvoje stete, a stvar od
sebe nijo plodna, ne more se nista vise uzet,
ueg samo glavno, il' mu bile jaspre il' druga
stvar u sebi neplodna. 158. Ali si ti duzan pla-
titi stetu, il' mu ueinio tvoj mladi ili tvoje zi-
vince. 159. Ah ! da bi ti ovo ogledalo imao
prid ocima u svakim suprotivstinama, il' mu one
dosle od Boga, il' od iskrnega. 193. Ako li pak
zelis uciniti dobro, il' mu bilo tilesno, il' du-
hovno. 292. II' mu ti cinio lemozine, postove,
il' mu ti imao lipotu, jacinu, bogastvo, sve je
od Gospodina, sve on cini, ne ti. 329. Da od-
govoris na ona, ili bila istinita ili ne bila. A.
Kanizlid, kam. 97. Evo odgovora, ili ti razumio,
ili ne razumio. 179. Vjera je jedan dar Bozji i
jedno svrhunaravno prosvijet|ene s kojom covjek
prosvijetjeu sva tvrdo vjeruje koja su nam po
krsdanskoj pravovjernoj crkvi za vjerovati pri-
kazana, ili oua pisana bila, ili ne. E. Pavid,
jezgr. 12. Neka je zadosta ovo redi, da je odvec
malo bogoslovaca, koji mue da je bila u prvasna
vrimena naredivana pokora ocita za same sve
grihe smrtne, ili mu ovi ociti ili skroviti bili.
I. Velikanovid, uput. 3, 99. Ima se za ni moliti
Bog, ili dobri ili zli bili. 3, 196. Ili blagovali
ili pili ili stogod dinili, sva na slavu Bozju ci-
nite. B. Leakovic, gov. 225. II' umrla, ili pre-
bojela, ja ne mislim vasa snaha biti. Nar. pjes.
vuk. 1, 285. Ili se sapunilo il' ne sapunilo, va}a
mi te jesti kad sam za te novce dao. Nar. posl.
vuk. 102. — amo pripadaju i ovi primjeri u
kojima je glagol izostavjen: Ne plakat, ili kderi
ili sinovi. M. Drzic 229. Druga vrsta zove se
zlo od pokarana, i ovo jesu svekolike suprotiv-
stine, koje se podnose na ovom svitu: il' mu s neba,
kako zla vrimena, il' mu po nesridnu dogadaju,
kako pogoreiie. F. Lastric, ned. 213. Ili jaje ka-
menu, ili kamen jajetu (prikucio, sve jedno, jaje
de se razbiti te razbiti). Ili lonac o krsu, ili
krs o loncu (udario), loncu kami svakojako ! (U
Crnoj Gori). Ili loncem o kamen, ili kamenom
o lonac, tesko loncu svakojako! Ili mala ili ve-
lika (bila) nevjesta, hode se svatovi (i trosak).
Nar. posl. vuk. 102. — d) glagol je u inf. (moSe
biti i kopula je s nime, vidi naj zadni primjer).
Ili ti tuziti, ili ne, tuzbe tve nede mi odniti me
slatke zabave. I. Gundulid 110. II' vam virovat,
il' ne virovat, ja vam kazem. F. Lastrid, od' 77.
II' ti karat', il' ne karat', ne vratih se ja. Nar.
pjes. vuk. 1, 296. — Niti bi nam nikad dosadilo,
ili je govoriti, ili je poslusati. Grgur iz Vare§a
50. — e) prigoda ili nacin izrice se adverbima
ili drugijem rijecima s adverbijalnijem smislom:
Nitko ne moze ciniti dilo od mestra od skule,
ili ocitno, ili osobito. M. Bijankovid 144. II' je
u malu, il' veliku, sobom nosi svoju sliku. J.
Kavanin 344a'. Po obsluzenu ili pristupjenu od
zakona imamo bit sudeni. I. Dordid, salt. 57.
Cinedi drugomu stetu po koji mu drago nacin
nepravedno il' mu na sudu il' brez suda. F.
Lastrid, od' 76. Doode vam nevoje mucne za
podnositi se i teske, i podnosite ih, il' mu ote
il' neote. 121. Evo dakle u jednom dilu jedno6
ucinenu il' mu pomisjenem, il' ricju, il' cineiiem,
more covik vise vrsta od griha uciniti. ned. 55.
Odkud godi dode, il' mu s neba, il' od }udi zlije,
il' od zivina. 294. 11' ti tako, il' ovako, ti si
moja svakojako, il' ti tamo, il' ovamo, ti si moja,
od' ovamo. Nar. pjes. vuk. 1, 435. Koji li je
zaboravjao, il' u strahu il' u stidu, il' u svome
sagrijeseniju. Vuk, ziv. 73.
f. recenicama ili rijecima koje veze ili ka£u se
uzroci s jednoga od kojijeh moze biti ono sto je
u glavnoj recenici. ovo se razlikuje od znadena
kod e i tijem sto recenice ili rijeci s ili stoje
poslije glavne recenice. ili u svijem primjerima
stoji i pred prvom recenicom ili rijecju. a) uzrok
se izrice konjunkcijama jer, zasto itd. Svaka
srida i zgoda od Boga dolazi, ili jer Bog tako
hoce ili dopusta. J. Banovac, pripov. 101. —
mj. prvoga ili itna ali. Kanunici koji su stekli
cast od svitloga imenovanja, ali zasto su bili
upisani u dilo od dijakov prvoga reda, ili zasto
se zaveziju jacje od ostalih. M. Bijankovid 111.
— b) nema druge konjunkcije osim ili i glagol
stoji u indikativu (isporedi e, b)). Netom vidjeh
obraz mili, netom zacuh rijec medenu, me se od
meue srce odili, moja odluka stara uvenu: ili
me ovo nerazlozna neka zeja veze i hita kojoj
srca sva podlozna umrlijeh su |udi od svita; ili
Visni zgor odredi, da s vitezom nijednime ne
sklopi se i ne slijedi vjera moja neg li s nime.
G. Palmotid 1, 41. Ne dode dragi, ne dode! ili
mu konic oronu, ili ga glava zabole, ili mu
majka ne dade. Nar. pjes. vuk. 1, 224. Otisla
ILI, f.
790
ILI, g, b).
je, pak mi ne dolazi; il'je gdjegod s puta zalu-
tala, ili su je lovci uvatili, ili me je sa svim
ostavila. 1, 274. — c) uzrok se izrice supstan-
tivotn u gen. s prijedlogom radi itd. Ako ju more
uciniti a ne6e, il' mu zarad nepom|e 11' zarad
Ijenosti. F. Lastrid, ned. 38.
g. an, ne, utrnm, kod pitana. u ovakom slu-
caju ne dodaju se enlclitike ti, vam, mu itd.
a) veze vise reccnica Hi rijeci kojima se pita,
pitalac ohicno kod toga misli, da je iscrpao pi-
tanima sve slucaje sto mogii biti, i da ce mu se
na jedno odgovoriti afirmativno te da ce se tijem
odbaciti ostala pitana. aa) prvoje pitane s kojom
drugom rijeci (li, jeda itd.). aaa) u pravom pi-
tanu- Virujete li vi ovo ili ne? F. Lastri6, ned.
18, Jel' ovo zlamene pravije krstjana il' nije?
370. Jesam li, il' nisam gdi bih vazda prije?
A. Kaniili6, roz. 116. Jel' od slova ovo ime
doSlo, il' od slave nazivane poslo? M. A. Rej-
kovid, sat. BS^. Snim li sanak ili vidim? Nar.
pjes. vuk. 1, 191. Sine Konda, jel' ti zem)a teska?
il' 8U teske daske javorove? 1, 272. Jeli Sfola,
il' je odevena? jeli bosa, il' je obuvena? jeli
gladna, il' je naranena? 1, .573. Joli raajka ro-
dila junaka, il' sestrica braca odrzala? 2, 493.
— Kome ocitujes tvoje grihe kad se ispovidas?
jeda svoj cejadi od tvoje kuce ili od ovoga sela ?
J. Banovac, pripov. 37. Jeda si ti po sridi Me-
sija? il' si Ilija, il' kojigod drugi od proroka?
F. Lastrid, od' 160. — bbb) u nepravom pitanii
(u interogativnoj podloznoj recenici). Jeli ovn
istina od voda tilesnoga il' nije, ostav}am. F.
Lastrid, ned. 283. Svaki po svomu dilovanu moze
poznati jeli dobar ili zao, jeli pravedan ili krivac.
B. Leakovid, gov. 7. — bb) i pred prvijem je
pitanem ili. aaa) uopce. u pravom pitanu. Daklo
ili ona pokarana posla Bog kao pravedan, ili kao
debar? J. Banovac, razg. 28. Tako v' Boga, dva
siva sokola! il' ste braca ili bratucedi? Nar. pjes.
vuk. 1, 162. Stade mislit mlado raorace: ,11' du
brati kitu cv'jeca? il' du piti kondir vina? il' du
jubit mladu momu?' 1, 331. Oj Milice, nasa dru-
garice! il' si luda, il' odviso mudra? 1, 432. Ili
grmi, il' se zemja tre.se, il' udara more u bre-
gove? 2, 1. II' ne cujes, il' ne hajes za me?
2, 246. Ili voliS carstvu nebeskome, ili volis
carstvu zemajskome? 2, 295. II' se salis, il' od
zbije bijeS? 2, 424. Ili voli§ sa mnom poginuti,
il' Turcinu biti }uba verna? 2, 50.5. II' des do
glediS ili de mislis? (Pitao drug zrakava coeka
koji je bio izmahnuo sjekirom da udari svince
koje jo on driJao). Nar. posl. vuk. 102. — ili .se
izmjenuije drugijem rijecima istoga znacena. Ali
je bo|e skrovito tvoje grihe ocitovat jednom 6o-
viku koji je podoban sagriSit kao i ti, ili se sti-
dedi osudit uvik u pakao? J. Banovac, pripov.
38. — w nepravom pitanu. Bilo je prigovarane
zaradi Hulgara, ili iniaju udi|o biti pod oblastju
riinskoga jiapo ili carigradskoga ])atrijarko. A.
Badid 245. Ka?,ito mi sada, o duso osudone, ili
je potribitijo bilo nastojati na svitovna, ili za
spasono dufio. J. Banovac, razg. 8(5. [ pode mi-
aliti, ili mu se ono bi^e u javi prikazalo ili sni-
jafto. pripov. 11. No znaS, il' do prijo na onoga
Htarca mad izvaditi ili na to odajjeti luk jur pri-
pravaii. F. Lastrid, nod. 25. Nego va|a, da ti
86 dobro promisliS, il' si ove griho dinio samo
jedan put il' viJo puta. .56. ZaSto zna i vidi
Bog, ir to UHilujo potriba ili lakomost. 128. Da
mo tko upita, il' jo vodi grih Adaraov u raju ze-
ma)nkoma, il jo Kainov oil ubojstva brata svoga
Abf»la . . . 288. No znajudi, ili jo i"ioj tko silu
nafciiiio, ili bo jo inafije to dogodilo. A. KaniXlid,
ato6. 524. Da mi li je fiuti, jal' vidjoti, il' bo-
luje, ili asikuje! Nar. pjes. vuk. 1, 267. Stade
soko misli razmis}ati: il' de Jubit Zumbul udo-
vicu, il' djevojku pitomu Ruzicu. 1, 320. Tom
se cudi care gospodine, otkud cedo u gori ze-
lenoj : il' je cedo dosadilo majci, il' je kuma
kumce iznijela, il' su vile cedo podmetnule. 2, 155.
Da pogledam nebu pod oblake, il' je vedro, ili
je oblacno. 2, 337. Da vidimo, il' je s moje
Jubo, il' je moje, il' je, brate, s tvoje. 2, 634. Pa
mi sad odgovor dajte, ili je date ili ne date,
hodu da znam. Nar. prip. vuk.- 185. Sad ja
upravo ne znam, ili je ovo kakva crkvena isto-
rija, ili samo narodna pripovijetka. Vuk, nar.
pjes. 127 — 128. mjeste prvoga ili stoji al': Znam,
da ti mislis, al' des obrat' zivot mucni tvoga
otca, ili raskosni tvoje matere. J. Banovac, razg.
94. moze biti glaqol u inf. Vice ucinise, ili Alek-
sandru dati se ili ga ka gradu ne pripustiti.
Aleks. jag. star. 3, 2.39. U vasqj vo}i stoji, ili
vam ga na smrt odsuditi ili od ne oslobodit. J.
Banovac, pripov. 82. I pitali od neg svjetovaua,
il' se dati na vjeru desaru, il' ne dati uharacit
glave. Osvetn. 6, 23. — bbb) ispred pitana pred
kojima je ili ima jedno pitane s interogativnom
zamjenicom Hi s inter ogativnij em adverbom, te
pitana s ili izricii razlicne nacine kako se ona
zamjenica Hi onaj adverab moze shvatiti. eesto
II narodnijem pjesmama. Kakvim je poslom, ili
kovacijom ili drvodijem nastojao za hranu? A.
Kanizlic, utoc. 551. Mladozena, grano bosijkova!
sto si mi se oneveselio? ili ti je blaga ponestalo?
ili ti je konic posustao? ili ti je skudena de-
vojka? Nar. pjos. vuk. 1, 38. &ta s' ono cuje
na onoj strani? il' zvona zvone, il' petli poju?
1, 214. Grdi 1' je sad moj dragi ? ili put putuje.
ili vincG pije? 1, 268. Kad si rasla, na sto si
gledala? il' si rasla na bor gledajudi, il' na jelu
tanku ponositu, il' na moga brata naj mladega?
1, 312. Ko 1' je ovo koga ozalio? il' jo majka
jedinoga sina ? ili sestra brata rodenoga ? ili
snaha rucnoga djevera? 1, 403. Gim mirisu nedra
tvoja? ili dunom, il' nerancom, ili smilem, il' bo-
si|em? 1, 407. Neka bira, ciju de jabuku, il'
jabuku, ili prsten zlatan. 2, 244. Otkud tebe
ova britka sabja? ili si je za zlato kupio? ili si
je u boju dobio? ili ti je od baba ostala? ili ti
je |uba donijela? 2, 343. S kog' si mlada sredu
izgubila? il' sa sebe, il' sa svoje majke, ili sa
svog stara loditeja? 2, 418. Cim si mi se tako
ponesao? ili snahom, ili svatovima, il' gospodskim
darom prijatejskim? 2, 562. amo spadaju i ova
tri primjera, u prvome od kojijeh mj. prvoga ili
ima li, u dnigome mj. trccegn ili ima al', u tre-
cemu mJ. ili ima da ili: Oda §ta li si, od puti
li, ili od kamena, dovicje srdco? A. Kanizlid,
uzr. 12. Koga traziS po razboju mlada? ili brata,
ili bratudeda? al' po grehu stara roditeja? Nar.
pjes. vuk. 2, 316. Kome du so privoleti carstvu?
da ili du carstvu nebeskome? da ili du carstvu
zemajskome? 2, 296.
b) premdii stoji medu dva pitana kao da ih
veze, znacchc nije kao kod a), jer se ne ceka
ajirmntiimi odgovor na jed)io pitane kojijem bi
se odltacih) drugo, nego ili znaci (gotovo kao zar)
da je neugodno ono Uo se pita i da se pitalac
ttada nrgntivnom odqovoru. A §to duti§, Sto mi
ne besediS? ili si se na mo rasrdila? Nar. pjos.
vuk. 1, 607. mislim da amo pripada i ovaj
primjer: Dal' je kula slavnog knez-Lazara? il'
u kuli nigdo nikog noma? 2, 292. — Prva re-
cenica moze i ne biti pitane, n. p. No moze§ da
iiloii. ili si pijan? Davno mi nijosi pisao. ili si
mo zaboravio? P. Budmani. — Moze i ne biti
prve redenice. Krajovstva mi knezu i opdini grada
ILI, g, b).
791
ILIJA§
Dubrovnika. Hi vamb cemo vsako leto pisati o
dohotku o Milisinu koga mu ste davali vazda i
ocu mu i strecu? Dajto mu mogoris sto jo negovB
dohodakt i vsako leto. Spom. sr. 2, 38. (1393).
c) jedan pisac cakavac xvi vijeka upotreh]ava
ili posve kao li u samostalnom pitanu. Rece nima:
,Ili verujete da to mogu vam uciniti?' Anton
Dalm., nov. test. 1, 12b. mat. 9, 28. Ili jest slo-
bodno razdiliti se sa zenu svoju? 1, 28^. mat.
19, 3. Ili ne odrisi svaki od vas vola svoga?
1, 103^. luc. 13, 15. Pitahu : ,Ili jest Simun ovde
na stanu?' 1, 187a. act. ap. 10, 18. Ili moremo
znati, kakov jest ta tvoj novi nauk? 1, 199*^. act.
ap. 17, 19. Ili mi je slobodno k tebi govoriti?
1, 207b. act. ap. 21, 37. Eeci meni: ,Ili si ti
Rimjanin?' 1, 209a act. ap. 22, 27. Ne znam,
ili sam koga inoga krstil. 2, 27t>. paul. Icor.
1, 16. Sudite vi sami, ili jest podobno da zena
gologlava Boga moli. 2, 39a. paul. Icor. 11, 13.
h. na jednom mjestu xviii vijeka ili znaci §to
ako, ako li, isporedi li. S tvojim kra)om ti go-
vori, al' mi vrata sad otvori, ili mi ih ne otvoris,
sad u ognu vas izgoris. S. Margitic, ispov. 192.
ILIBASIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 73.
ILIC, m. prezime. — xiv vijeka. Miho Ilict.
Dec. hris. 22.
1. ILICA, /. glavna ulica u Zagrebu. — Po
svoj prilici postaje od il.
2. ILICA, /. visoka kosa vise Kaldrme, Tis-
kovca i Drenovca u Lici. M. Medic. — isporedi
1. ilica.
3. ILICA, m. dem. ^llija. — Moze biti s raz-
licnijem akcentima. Ilica (uprav Ilijica). u hr-
vatskoj^ krajini.^Y. Ai'senijevic. i u Vukovu rjec-
niku (Ilijca). Ilica. u Dobroselu. M. Medic.
ILICA NI, m. pi. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 94.
ILICANIN, m. prezime.
Trifun Ilicanin. Rat. 177.
U nase vrijeme.
ILICITI, ilicim, imjjf. imitari, raditi kao ko
drugi, raditi za kim drugijem. — Satno u Volti-
gijinu rjecniku: .imitare, contraffare' ,nachahmon'.
ILICKO, m. ime musko, uprav dem. Ilija. —
U Vukovu rjecniku. — Kao prezime vec xvi
vijeka. S Stanosem Ilickom. Mon. croat. 294.
(1595).
ILIC, vidi Ilijic.
ILICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 202. — Bice isto i na ovom mjestu:
Sahodio u selo Ilice. Nar. pjes. juk. 455.
ILIFANKA, /. slatka omalena zuta i rumena
jabuka (u Vuci). B. Sulek, im. 113.
ILIGA, /. tur. 3'lyga, toplica. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das warme bad'
.thermae', cf. baiia, toplica). Ne placi pod krizom
tvoje nevoje, nego pusti da ti se rekne, da jurve
goris u onoj znojnoj iligi muka pakleni. D.
Rapic 173. — I kao ime mjestima. a) selo u
Bosni u okrugu bihackom. Statist, bosn. 114. —
b) mjesto u Srbiji u okrugu valevskom. Livada
u Iligi. Sr. nov. 1865. 380.
ILIGAR, m. covjek koji drzi iligu. — U Vu-
kovu rjecniku: ,der bader' ,balneator'.
ILIGAREV, adj. koji pripada iligaru. — ispo-
redi ili^arov. — U Vukovu rjecniku.
ILIGAROV, adj. vidi iligarev. — U Vukovu
rjecniku.
ILIJA, m. Elias, (jevrejsko) ime naj glasovi-
tijega izrai(skoga proroka koga crkva hriscanska
(i krscanska) slavi kao sveca i svetkuje 20.ga
julija, i cesto se upotrebjava kao ime musko. —
Od grc. 'HUug. — Od prvijeh vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu i ti Danicicevu. a) o proroku
i svecu. Da tko si ti? jesi li ti Ilija? Bernardin
3. joann. 1, 21. Pride Ilija u Berzabu zudijsku.
30. 3reg. 19, 3. Posla svetomu lli(ji). M. Div-
kovic, nauk. 47a. Vi ste Ilije kola ognena. J.
Kavanin 525^. Veliki prorok s. Ilija Tesbicanin.
F. Lastric, od' 342. Ilija, koji s kocijom ogne-
vitom bi odnesen u nebo. J. Matovic 63. Do
podne Alija, od podne Ilija. (Vele Srbi zakona
turskoga u Bosni za Ilijn dan, jer ga i oni svet-
kuju). Nar. posl. vuk. 67. Od svetoga Ilije sve
ha|ine milije. 235. — posto dan svetoga Ilije
spada u vrijeme naj vece jet)ie zege, te ako biva
kisn, ujedno je i oluja s gromovima i munama
(tako da poslije mo^e biti i hladnije vrijeme, oso-
bito po starom stilu, vidi sprijeda drugi primjer
iz narodnijeh poslovica), narod nas shvaca kao
da sveti Ilija (kao nekadasni slavenski mitoloski
bog Perun) ima u svojoj oblasti gromove i mune:
Kada sveci blago pod'jelise, Petar uze vince i
senicu, i kjuceve od nebeskog carstva, a Ilija
mune i gromove. Nar. pjes. vuk. 2, 2. ili on gro-
move, a Blazena ili Ognena Marija (vidi blazen,
1, a) pri kraju) mune (radi razlike izmedu groma
i mune vidi kod grom) : Sveti Petar i apostol
Pavle ev' uzese pune i senicu, svet' Ilija groma ne-
beskoga, a Marija munu i strijelu. Nar. pjes. vuk.
4 — 5. Ilija ih gromovima gada, a Marija munom
i strijelom. 2, 5. Ni Iliju koji gromom bije, ni
Mariju koja munom pali. 2, 206. zato se sveti Ilija
zove gromovit i gromovnik: Nemoj gromom, gro-
movit Ilija! 1, 169. Al' govori Blazena Marija:
,A moj brate, gromovnik Ilija." 2, 1. vidi daje
kod gromovnik, b primjer iz Vukova rjecnika u
kojemu se moze takoder vidjeti, zasto je u ovom
primjeru sv. Ilija ,kocijas' : Falila se zvijezda da-
nica: ,Ozenicu sjajnoga mjeseca, isprosicu munu
od oblaka, okumi6u Boga jedinoga, djeveri6u i
Petra i Pavla, starog svata svetoga Jovana, voje-
vodu svetoga Nikolu, kocijasa svetoga Iliju'. Nar.
pjes. vuk. 1, 155. vaja da je drugi uzrok s ko-
jega se ovako misli i govori, ono sto se kaze u
svetome pismu kako se Ilija uzdigao put neba
na ognenijem kolima. s toga sto grom cesce udara
u vrhe planina i glavica, po ovijem se nalaze
crkvice posvecene svetomu Iliju, te i mnogi vrsi
od toga dobivaju ime, vidi kod Ilijin, c). — ne-
jasno je zasto se u pjesmama sv. Ilija zove mi-
ronosna vojvoda: Na noj svetac pociva, sveti
otac Nikola, k nem' dolazi Ilija mironosna voj-
voda. Nar. pjes. vuk. 1, 134. — b) kao ime nuisko,
uopee. Ilija. Mon. serb. 12. (1222—1228). Cefa-
lija Ilija. Spom. sr. 2, 5. (1325). Ilija. Dec. hris.
8. 40. 75. Ilije Predojevica. Spom. sr. 2, 31.
(1388). Ilija Sarakovict. Mon. serb. 240. (1399).
Ilija Dedovid. Mon. croat. 183. (1502). Lijep
Ilija od Grubona. J. Kavanin 125*. U Ilije, u
didije, lijepa je sci. Nar. pjes. vuk. 1, 357. Jedno
mi je Smijanic Ilija. 3, 143. Ono ti je Tom-
kovi6 Ilija. 3, 156. Isprosi je Smijanic Ilija iz
primorja iz krsnih Kotara. 3, 476. I dode mu
Bircanin Ilija. 4, 144. Naj naprijed Srdane Ilija.
4, 257. Smijanic je Ilija zivjeo u Dalmaciji u
drugoj polovici xvii vijeka. Vuk, nar. pjes. 3, 142.
ILIJA K, m. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Vocnak u Ilijaku. Sr. nov. 1875. 180.
ILIJANA, /. Aeliana (?), ime iensko. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 65.
ILIJAS, Ilijasa, m. augm. Ilija. — Od xvi vijeka.
Ilijas dijak. Mon. croat. 250. (1550). Ilijasb. S.
ilijaS
792
1. ILINSTAK
Novakovic, pom. 65. Ilijas, Ilijasa, augm. Ilija.
u Lici. V. Arsenijevi6.
ILIJAsEVi6, m. prezime po ocu Ilijasu. —
isporedi Ilijasic. — U nase vrijeme. Scliem. bosn.
1864. XIII. xxvu. Schem. zagr. 1875. 262.
ILIJASIC, m. prezime, vidi Ilijasevic. — xvii
vijeka. I. Anci6, ogl. ix.
ILIJETINA, JK. aug7n. Ilija ti Dobroselu. M.
Medi6.
ILIJEV, u jednoj j)jesmi nasega vremena Hi
je prezime Hi znaci sto i Ilijin (sin?). I vojvodi
Ilijevu Radu. Pjev. cm. 65^.
ILUEVIG, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
AvramoviA 222. 224.
ILIJICA, vidi 3. Ilica.
ILIJIC, m. prezime po ocu Iliji. — Cesto se
-iji- sazimle u i: Ilic, te se nalazi pisano Ilic i
Ilij6. — Od XIV vijeka, a izmedu rjecnika u JJa-
nicicevu (Ilijict). Daboje Ilijic. Dec. hris. 41.
Mladent IlijicL. Mon. serb. 204. (1306). Stifanu
Ilijicu. Mon. croat. 57. (1433). Anton Ilic. 146.
(1491). Duras lli6. J. Kavanin 231h. Ivko Ilic.
Glasnik. ii, 1, 28. (1808). Ilijic. Schem. bosn.
1864. XVII. Ilij6. Vuk, nar. pjes. 3, 570 (medu
prenumerantima). Sem. prav. 1878. 23.
ILIJIN, a^. koji pripada Iliji. — 6esto se
-iji- sazimle u i: Ilin, i nalazi se pisano Ilin i
Ilijn (Vuk). — Izmedu rjecnika u Vukovu: Ilijn
dan jdas fest des hel. Elias' .dies festus s. Eliae
(20 julii)', i u Danidicevu (Ilijint). a) vidi Ilija,
a). U Ilijine crtkve. Svetostef. hris. jag. 16.
akad. 4. Na Ilijinu crtktvi.. Mon. serb. 96. (1330).
De6. hris. 58. Da posjemo o Iline dtni. Spom.
er. 2, 28. (1386). Ucini po rici Ilijini. Bernardiu
87. 3reg. 17, 15. Ilin dan. M. Divkovic, nauk.
VIII. Neceto prez kolnika Ilijina proci uzgora.
J. Kavanin 525b. Imade dvostruki duh Ilin. F.
Lastric, svot. 148''. Bozidne noci a Ilini dni.
(Z). Poslov. danic. 9. Od Petrova dana do Elijna.
Nar. pjes. vuk. 3, 314. Do Ilijna il' do Pante-
lijna. 4, 239. Eto sutra Ilin danak ide. Nar.
pjes. petr. 1, 3. Kad na Ilijn dan grmi, kazu
da 6e se one godine pocrvati orasi, Jesnici i zir.
Vuk, rjecn. — b) vidi Ilija, b). Odleti soko dvoru
Ilijnu. Nar. pjes. vuk. 1, 477. Sto je Stanojo
na llino ime ladu terao. Glasnik. ii, 1, 126. (1808).
— c) kod imena mjesta: kad je mjesto vrh, glava
itd., znacene je svagda kao kod a) (vidi o tome
Ilija pod a)), aa) Slamodrazi, Dobrodo)anima,
Neprobistima, Momusi i Hijoloj Crkvi, selima sto
ill kraj Stefan Docanski dade Hilandaru, isla je
moda ,iia Ilijinu Glavu' (Mon. sorb. 87 god. 1.327).
i livo6ka jo meda iSla ,od Ilijine Glave' i ,po
8r6dfi Glave Ilijine' (263. 264 god. 1389 — 1405).
D. Dani6i6, rjeCin. 1, 40G. — bb) Grmocolu bjeso
inoda ,IIijino Brtdo' (Mon. serb. 93 god. 1330).
D. Dani6i6, rje6n. 1, 406. — cc) Slovinu je i§la
moda ,do vrbha Ilijina' (Mon. serb. 123 god.
1336-1347). D. Danicid, rje6n. 1, 406. — dd)
Ilijina glavica u Duhrovniku. P. Budmani. —
ee) iliiia pailina u Srhiji u okrugu kneievackom
Niva u llinoj Padini. Sr. iiov. 1872. 291. — //)
llinii voda u Srbiji u okrugu kra<iu}ciHickom. Sr.
iiov. 1871). 294. .392. — gg) Ilin" do u Srbiji u
okrugu ixxirinskom. Sr. nov. 1866. 316. — hh)
llini. po|o u Ilercegovini. Schem. ragua. 1876. 58.
ILIJIN", vidi ilin-. ^
ILIJINA, /. ime mje.itu. — Prije naSega vre-
mena. Spom. 8toj. 184.
ILUIINO, n. ime tnjcstima. a) selo u Bosni u
okrugu mrajevskom. Statist, bosn. 42. — b) sclo
u Srbiji u okrugu crnorijeckom. K. Jovanovi6
166. — c) pomine se i prije nasega vremena mjesto
s ovijem imenom. Spom. stoj. 184.
ILLJINSKI, adj. obicno se -iji- sazimle u i:
ilinski, tc se pise: ilinski Hi ilijnski. — U nase
vrijeme. a) koji pripada Ilijinu danu. — izmedu
rjecnika u Vukovu: iirjnski, n. p. mjesec (,der
juli') ,Elias-' ,Eliae'. — Pripece sunce ilijnsko.
Nar. prip. vuk 209. Sadasni Miojski panadur
mnogo j'e boji bio od prosastog Ilijnskog pana-
dura. Nov. sr. 1834. 164. — b) koji pripada
mjestu Ilijinu. Ilijnska (opstina). K. Jovanovic
166.
ILIK, m. vidi 1. ilika. Jecerma s ilicima ili
tokama. Vuk, rjecn. kod halka. ziv. 292.
1. ILIKA, /. na decermi sprijed kao puea od
kositera kroz koja su unakrst isprovlaceni gaj-
tani te se cini kao da su toke na prsima, tur.
ilik, petla. — isporedi ilik. — Akc. se mijena u
gen. pi. Ilika. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu gdje se onako tumaci i dodaje da
se govori u Lici. Ilika 6e puce popustiti. Nar.
pjes. here. vuk. 130. Na jednoj su (decermi) toko
i ilike. Nar. pjes. kras. 1, 50. Pa se vati rukom
pod ilike. 1, 113.
2. ILIKA, /. drvena zatvorena posuda za vino,
koja ima nosac kao kanta. u Lici. V. Arsenijevic.
— vala da je i ovo rijec turska.
1. ILIMAN, ilimdna, w. vidi viliman. — U
Vukovu rjecniku.
2. ILIMAN, m. pusta u Slavoniji u zupaniji
virovitickoj. EazdijeJ. hrv. 137.
ILIN, ILIN-, vidi Ilijin, ilijin-.
ILINA, /. uprav augm. il, samo u Stulicevu
rjecniku s osobitijem znacenem : ,tartaro negli
acquidotti' , faeces tj^uae aquaeductibus adhaerent'.
ILINAC, Ilinca, m. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji licko-krbavskoj. Eazdije}. hrv. 29.
ILINACKI, adj. koji pripada selu Ilincima.
V. Arsenijevid.
ILINCI, Ilinaca, m. pi. sclo i pusta u Slavo-
niji u srijemskoj zupaniji. Razdije}. hrv. 148.
150.
ILINCA, /. rijec nepoznata znacena u narodnoj
pjesmi nasega vremena i otale u Vukovu rjec-
niku (bez znacena a s dodatkom da je stajaca
rijec). Mladom barjaktaru barjak od ilince. Nar.
pjes. vuk. 1, 101. ziv. 41.
ILINCANIN, m. covjek iz Ilinaca (vidi Ilinci).
V. Arsenijevic. — plur. : Ilincani.
ILINCANKA, /. zensko celade iz Ilinaca. V.
Arsenijovi6.
ILlNCiOE, /. pi. (uprav Ilijincice) razvaline
crkve svetoga Ilije kod luzle u Bosni. Schem.
bosn. 1864. 23.
ILINICA,, /. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. Niva na Ilinici. Sr. nov. 1872. 150.
ILINIC, m. (uprav Ilijini6) prezime. — Pomine
se od xviii vijeka. Ilinid od Mostara. And. Kacic,
kor. 455. Ilinid. Schem. jadort. 1876. 52. Schem.
ragus. 1876. 64.
ILINKA, /. ime zensko (po muskomc Ilija). —
Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,von Elias ins femininum luovirt').
Iliiihka. S. Novakovii, pom. 65.
ILINStA(;K[, adj. koji pripada iliustaku. —
I J Stulicevu rjecniku: ,canicularis' ; dni ilin§tacki
,dio8 caiiiculares'.
1. IlIN.^TAK, m. (uprav ilijinStfik) julius.
1. ILINSTAK
793
2. ILIEIK
mjestc julij, Jul, srpan (mjesec u kojemu je Ilijin
dan) ; posto je onda naj veca vrucina u f/odini,
rjecnici, previa lat. canicula, tal. canicola, tu-
mace da znaci i zvijezde koje pocinu ishoditi u
jutro u ono doha. — Postaje od Ilijinski na-
stavkom jak'B : skj u stokavaca mijena se u st,
a u cakavaca u sc: ilinscak. — Od xvii vijeka,
a izniedu rjecnika u Bclinu (,canicola, segno co-
leste' , canicula' 16b^), ti Voltigijinu (grijeskom
ilinstok, gen. ilinstka , canicola, sirio, segno ce-
leste' ,hundstern'), u StuUcevu (ilinstak, ime od
zvijezde ,canicula'), u Vukovu (ilijnstak, mjesec
ilijnski ,monat juli' ,mensis Julius' s dodatkom
da se govori u Risnu). Srpan ili ilinscak. M.
Alberti xxxvii. Ilinscak ^ori a gospodinstak here.
(D). Poslov. danic. 32. Tko ilinstaka ije srdjele,
listopada im sere drace. (D). 129. Kad kladenci
prisisu usred }eta ilinstaka (pisarskom grijeskom
ilipstaka). Nar. pjes. bog. 221.
2. ILINSTAK, m. covjek koji slavi Ilijin dan
(kao krsno ime). — Postana istoga kao 1. ilinstak.
— U Vukovu rjecniku : koji slavi Ilijn dan ,der
den h. Elias feiert' ,cliens s. Eliae'.
ILIN, adj. (uprav Ilijiii), vidi Ilijin. — U nase
vrijeme. A od Petrova dna drugu polu te do
Ilina dna da sve plati. Glasnik. ii, 1, 40. (1808).
Cveta oko Ilina. D. Popovic, poznav. rob. 280.
ILINACA, /. (uprav ilijinaca) u Vukovu rjec-
niku: ilijnaca, jabuka i kruska koja dospijeva o
Ilijnu dne.
ILIR, m. ' iXlvQios-, Illyrius, covjek iz naroda
koji je u vrijeme starijeh Grka i Rim^ana zivio
u Dalmaciji i u Arbaniji i uopcc u nasijem kra-
jevima. premda je sva prilika da taj narod nije
bio slavenski i da su mu danasni Arbanasi po-
tomci, ipak neki pisci misle da je bio slavenski
i da smo mu mi potomci; 1835 god. bilo se pri-
stalo ovijem imenom zvati juzne Slavene. Kar-
dinala previsoka i Ilira joster Janka. J. Ka-
variin ITT**. Vedrih kraja od Ilira. 228^. Bogo-
Jubni Iliri. E. Pavic, ogl. xiv. I krajevat nad
Slavinci stade, on jih tada Iliri prozvase. M. A.
Re|kovi6, sat. B4b.
ILIRAC, Ilirca, m. vidi Ilir. Mi Ilirci. J. Fi-
lipovid 1, X.
ILIRICKA, /. (zemla) vidi Ilirija. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Posuse se po svoj Ili-
rickoj, Ilirickoj zvanoj i Slovinskoj. Nadod. 11.
KraJ Bradilo rodom iz Slovinske glava bise od
sve Iliricke. 122.
ILIRICKI, adj. koji pripada Iliricima; naj
cesce pisci ovako zovu nas narod i jezik (u Du-
brovniku se misli da talijanskom illirico odgo-
vara posve nase naski), vidi Ilir. — isporedi ili-
riski, ilirski, ilirijski, 1. ilirik, ilirijanski. — Po-
staje od 2. Ilirik nastavkom tsk j^red kojijem se
k mijena na c ; kasnije je ispalo s izmedu c i k.
— Nahodi se sa starijim oblikom u rukopisu pi-
sanom crkvenijem jezikom i otale u Danicicevu
rjecniku (ilirictskyj ,illyricus'). Ventct cartstvija
rukama vtzbrnt arhijerej ctstnoju togo glavu
vencavaase, s-ivrtsenna pokazavt ilirictskyimt
vtsernt jezykomt cara. Glasnik. 11, 65. — S mla-
dijem oblikom od xvii vijeka.
a. adj. Pogodba slova iliricki('/jj. I. Ancic, svit.
VII. Za postenje du§a iliricke cejadi. ogl. i. Slide
brojevi iliricki jedinci. vrat. xi. Da sastavim u
nas jezik iliricki. 171. I mi iliricki puci. I.
Dordid, ben. 8. Sveti Jerolim slava i dika je-
zika ilirickoga. A. Bacic 38. Razsiri§e se do
po iliricke zem(e. S. Badri6, ukaz. 45. U na-
semu ilirickomu narodu mnogi su parohi popovi
i mnogi fratri. J. Filipovic 1, x. Grci neka ne
govore da imadu Moskoviju, jer ako u Moskoviji
i drze kako drze Grci, Moskoviti Grci nisu, nego
Ilirici, sto 60 reci naroda, koji pocima od mora
Adrijaskoga, buduci da ovim jezikom govore, koji
se zove iliricki ili slavni. 1, IQl^. Od slovo-
slozja ilirickoga slovma latinskim. F. Lastric,
test. xii. Naskim, to jest slavnim ilirickim je-
zikom. A. J. Knezovic i. Slavnom ilirickome ili
slavinskome narodu. ix. Slozio sam u iliricki
iliti slavonski jezik knizicu. A. Kanizlic, fran.
14. Tri jezika: ruski, rumanski i iliricki. kam.
886. U nas slavni, ujudni i krasni iliricki jezik.
E. Pavic, ogled, ii*. U slovinski iliti iliricki
jezik prinoseci. iii*>. Brojnica sviju stari kraja
slovinski iliti ilirifiki. Nadod. ilU. Kratke ove
poslove moje koje puku ilirickom dragovojno
blagosivam, Bogu velikom ze|no|ubno poklanam.
V. Dosen x. Vesoli se, majko jaka iliricki vite-
zova. And. Kacic, razg. 3^. Likarije priprostito
u dva jezika razdijene, iliricki i talijanski. J.
Vladmirovic 1. Rusag slovinski oliti iliricki. 3.
U talijanskomu i ilirickomu, to jest slavonskomu
jeziku. I. Jablanci 5. Iliricki ili slavonski pi-
saoci. 8. U nas slavni iliti iliricki jezik. M.
Dobreti6 vi. Nasemu ilirickomu puku. B. Lea-
kovic, nauk. 488.
b. adv. iliricki (0 nasem jeziku). Iliricki ga zo-
vemo Jesus. I. Ancic, svit. 152.
ILIRIDA, /. vidi Ilirija, grc. ' IllvQi^, lat. Illyris.
— V jednoga pisca xvm vijeka. Biljeznica Ili-
ride i inih drzav pak se klada. J. Kavanin 211^.
Staroj tako Iliridi, majci kraja i drzava stijeg
se slavi. 279^.
ILIRIJA, /. vidi 3. Ilirik, lat. lUyria (n. j)l.).
— Izmedu rjecnika u Danicicevu. Iliriji pribli-
zajustt se. Domentijan'^ 3. Po vtsej Tetaliji i
Iliriji. 170. Ide u Dalmaciju, u Iliriju. F. Gla-
vinic, cvit. 207''.
ILIRIJANIN, m. vidi Ilir. — plur. Ilirijani.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Da se ulozi
slagat rjecnik Ilirijanom. J. Kavanin 157''. Koji
Ilirijana svojih slobodi da povrati. 246*.
ILIRIJANSKI, adj. koji pripada Iliri janima,
vidi iliricki. — IJ jednoga pisca xvm vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika^inu (ilirijanska drzava
,Illyris, lUyricum'). Plemeniti list slavne iliri-
janske gore. A. Kanizlic, kam. x. Ilirijanske
drzave. 148.
ILIRIJSKI, adj. koji pripada Iliriji, vidi ili-
ricki. — U jednoga pisca xvm vijeka (pisano
iliriski, sto mcse biti i zlo nastampano mj. ili-
riski koje vidi). Od svijeh inijeh drzava, kraja i
visijeh judi iliriskih. J. Kavanin v. Antenor
luke projde iliriske. 141*. Hercega i zupana
iliriskih kamo starih? 232^. Sveti Pavo ilirisku
crkvu sgradi. 295*5.
1. ILIRIK, adj. vidi iliricki, ilirski, lat. illy-
ricus, ili tal. illirico. — U dva pisca xvii vijeka.
Upisa ga B. Kasic penitencir ilirik u s. Petru.
B. Kasi6, is. i. Slide broji ilirici. I. Anci6, svit. vii.
2. ILIRIK, m. vidi Ilir, lat. lUyricus. — U
dva pisca xvii vijeka koji ovako zovu covjeka
nasega naroda. No ciui razlikosti od Grka, Zu-
dija, Latinina, Ilirika, Tudeska. I. Ancic, vrat.
124. Po vicu svetoga Jerolima Ilirika. 188. Ili-
rici imadu slova 32. svit. viii. Meu kojim se
sada naodimo mi Ilirici. 160. Ilirici na bozid . . .
svi se celuju. 257. Moskoviti Grci nisu, nego
Ilirici, sto ce reci naroda, koji pocima od mora
adrijaskoga, buduci da ovim jezikom govore, koji
se zove iliricki ili slavni. J. Filipovic 1, 167*.
3. ILERIK
794
ILOK
3. ILIRIK, m. lUyricum, zenija u kojoj sii
negda zivjeli Iliri (od j)rilike Dalmacija i Arba-
nija). — isporedi Ilirija, Ilirida. — U dva pisca
XVII i xviii vijeka. Sava sve vode od Ilirika gra-
beci. F. Glavinic, cvit. xv. Ide u Siriju, . . . u
Ilirik. 2'22b. Kih Bog vjecni za bic spravi Ita-
lije i Ilirika. J. Kavanin 115». Ona poda ponet
starom" Iliriku. 281^. Kvirin, biskup Ilirika. 304ii.
ILIRISKI, adj. vidi iliricki, isporedi ilirijski.
— U jednogn jjisca xviii vijeka. lliriske crkvo
popom. J. Kavanin 125^. Gore i svete lliriske
koliko se cu romoiia. 310^,
ILIESKI, adj. koji pripada llirima, vidi ili-
ricki. — Od XVIII vijeka. Gdi ilirski kraj Pleurat.
J. Kavanin 24Ba. Kraji ilirskoj ki po|ani sa svih
strana gospodihu. 259''. Pcslovice pravdoslovno
u ilirskom narodu. Pravdonosa. 1852. 9.
ILISAV, m. ime musko. — U narodnoj pjesmi
iianega vremena. Devqjka liemu govorila : ,Ili-
save, vjerna slugo nasa!' Nar. pjes. kras. 1, 35.
ILISNI, adj. vidi ilijinski. — TJ jednogn pisca
nasega vremena. U pozegi sunca ilisnega. Osvetn.
7, 16.
ILI§TE, n. iiijesto u Srhiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva u Ilistu. Sr. nov. 1875. 645.
ILITI, vidi ili. — Maze ti biti okrneno: ilit',
Hi samo ili : il' ti. — Badi iliti vam, iliti mu,
vidi kod ili. — Od xv vijeka (vidi kod c), a iz-
inedu rjecnika u Stulicevu (v. ili) i u Vukovu
(vide ili).
a. vidi ili, a. vrlo cesto. Sluzenjem sveceneka
ilit' popa. S. Budinic, sum. 76a. Ortografija iliti
jxistavjenje slova. I. Bandulavic iv. Na jednu
spiju iliti pecinu. S. Margiti6, ispov. 9. Po pa-
meti iliti razumu. A. Bacic 467. Obasavsi joj
bila iliti vam pulce. J. Banovac, pred. 143. Na
ispovidi vaja ne samo prikazati grih, dali i grisiia
okolostqjstva iliti vara cirkumstancije. pripov.
39. Kad mu se oladi para iliti vam dah. HI.
Jedna laz, govore, samo jo grih venijali iliti
vam vrimeniti. 160. Glodaju6i jedan plomenit
perivoj iliti vam vrta'. razg. 185. Mucnije se
pak cuvati od griha lakoga iliti maloga. razg.
193. Japiju nogovu iliti gradu, od koe je slo-
ieno. F. Lastrii, test. ii. Mogu6i iliti jaki. ad.
20". Kojizim diluje i cini iliti dovrsuje isto nase
spasene. od' 93. Odgovorise apostoli, da bija§e
stvar nouzmloJina iliti da ne bijaSe moguce na-
sititi jodnoga toliko velika mlo2tva ud naroda
ni samo kruhom. 246. Ne divicanski obraz iz-
penga iliti priliku porom izveze. 369. Odluka
daklo naj posli ima biti kripka iliti plodna u dilu.
nod. 71. Miiici iliti licuinirci. 300. Od posla
sluibenoga iliti rabotnoga. I. A. Nenadic, nauk.
57. Pod |)rilikom iliti obli^\jem kruha i vina.
103. (.'rkvu isto6im iliti grcku. A. Kanizlii,
kaiu. I. Dvanaesti dan miseca f'oliruara iliti vo-
jafio. 16. Do miseca novombra iliti studona. 37.
Iiuaju li HO viSo (^'uditi virnoj pamoti iliti spo-
moni ili bistronm razuiuu? 711. Miseca svibna
iliti inaja. (Van. HH. Djla svrliuiiaravna iliti cu-
tlosa. 185. Poniznost izvaii-^ka iliti u dilili. 186.
Uzoo sain japno iliti kreft. uto6. xxv. Na pro-
zoru iliti pongoru. 1^66. Zonoriba iliti sirona. V.
DoSon VII. Ako daklo bakanalija iliti poklade
od satira i od Bakusa svoj pofiotak inuiju. M.
A. Rojkovi«S, sat. A6». Prva skula naziva se
prolo, druga divan iliti poailo. C4'». U Konstan-
tinopo]u iliti Carigradu. sabr. 5. Pridaje po-
nizno Mvoj nioninrijai iliti molbu. 28. Narav iliti
bitjo roda. Ant. KadriiS 1. Stvaraju jodnu ki'iigu
iliti vam libar. A. d. (JosU 1, v. Radi dviju na-
ravi, u jednoj person! iliti kipu aliti sobstvu uje-
dineni, imenovan jest Emanuel. I. Velikanovi6,
uput. 1, 125. Od kojih godina iliti dobi potvr-
divati se iraaju krsteni? 3, 37. Kad univamo
iliti dremamo. J. Eajic, pouc. 1, 85. Svaki ostaje
duzan kastigu iliti pedipsu podnositi. B. Lea-
kovic, nauk. 201. — Pisci upotreh^aoaju iliti kad
na vise nacina nazivju svoje knige. Kamen pravi
smutne iliti pocetak rastavjena. A. Kauizlic, kam.
I; Azdaja sedmoglava . . iliti sablast griha na
sedam glavni griha razdijenoga ... V. Dosen
I. Svakomu po malo, iliti predike nedijne. D.
Rapic I.
b. vidi ili, d. dosta cesto. Podlozni budite iliti
kraju iliti vojvodam. Kateh. 1561. D3a. Er go-
spoja bez Jubavi sto je ino . . . ner ugasla jedna
svica, ilit' suh pan u dubravi? A. Cubranovi6
144. I primi ga, da je s tobom ilit' suznem ilit'
robom, od strane te visne mo}u. 160. Rozarijo
moze se govoriti iliti u dne, ili u noci. A. Gu-
ceti6, roz. jez. 21. Tko zeli jednu stvar uciniti,
iliti mu zlo, iliti mu dobro. M. Divkovic, bes.
103^. Prignuti na bludnost ali na grijeh puteni
iliti na prilicne take grubosti. S. Matijevid 14.
Pojdi od mene iliti na desno iliti na livo. S.
Margitid, fal. 92. Tribuje svakojako trpiti iliti
na ovomu svitu iliti na drugomu. I. P. Marki
63. Ova naredba ucinena jest iliti ponov)ena.
A. Kanizlic, kam. 16. Korena od gaveza iliti
maloga ili velikoga. J. Vladmirovic 24. "D prvu
nedjeju svakoga mjeseca iliti prvi put kad budes
Slobodan od svake zaprjeke. I. M. Mattel 267.
c. vidi ili, e. Sa vsim pristojanjem, iliti pri-
stojalo V po}i, V gori. Mon. croat. 84. (1457).
Ili blagujem iliti pijem, sveder mi se cuje stra-
hoviti glas. A. Gucetic, roz. jez. 298. Svaka ce
gn. Bog prlvesti na sud, llltl je zlo djelo iliti je
dobro djelo. M. Divkovic, nauk. 68''. Hit' hotlt
ilit' ne htit, danaska ces nim posvetit. P. Hekto-
rovi6(?) 154—155.
1. ILKA., f. ime zensko (po muskoine Ilija). —
isporedi Ilinka. — Od prije nasega vremena, a
izmedu rjecnika u Vukovii. lli.ka. S. Novakovi6,
pom. 65.
2. ILKA, m. vidi Ilko. Po cem bi ti Ilku po-
znavala? Nar. pjes. juk. 197.
ILKO, w. hyp. Ilija. — isporedi 2. Ilka. — U
nase vrijeme. Ilko skrinu, a corda mu sinu. Nar.
pjes. juk. 201. To je di|ka Jaiimovid-Ilka. Osvetn.
3, 101.
1. ILO, m. hgp. Ilija, vidi He. A do Nika Ma-
tovicu Ho. Nar. pjes. vuk. 5, 411.
2. ILO, n. vidi il. u Stulicevu rjecniku: .limus'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
ILOCAC, llocca, m. selo u Barani. Sem. prav.
1878. 39.
ILOCANIN, m. covjek iz Iluka. — plur. : llo-
dani. -- U Vukovu rjecniku.
ILOC'ANKA, /. zensko ce(ade iz Iloka. V. Ar-
senijevii. — gen. pi.: llocanaka.
ILOCKI, adj. koji pripada Iloku. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. Kozu mu
sadrise, gdi ilofcka tad kai)ija bise. Nadod. 69.
ILOCKII^A, /. vidi llo6anka. V. Arsenijevii.
ILOJKA, /. ime zensko. — Prije naSega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 65.
ILOK, Ilika, m. trgoviHe u Slavoniji u sri-
jemskoj zupaniji. Razdije|. hrv. 142. — Akc. kaki
je u gen. taki je^ji ostnlijem padezimn, osiin
nom. si7ig. i voc. llo6e — Od xv vijeka (vidi
pri kraju), a izmedu rjednika u Vukovu (,dorf
ELOK
795
IMAMIL
und schloss an der Douau in Sirmien'). U Iloku
on je priminuo. Nadod. 47. Pak je Ilok, Osik
i Vukovar. M. A. Rejkovic, sat. B3a. Togo leta
(1688) osvojise Nemci Ilok gradt na Dunajskoj
reki. Glasnik. 20, 7. (1764). — xvi vijeka u
latinshijem spomenicima gdje se zove i Vilak.
jTurcae contra castellum Ilok copias misisse di-
cuntur'. Starine. 5, 269. (1.526). ,Castra amplis-
sima non procul a Varadino Petri posuit, et
illud atque Wjlak hucusque oppugnare coepit'.
5, 2.57. (1526). — A prije toga kao vlasteosko
prezime. Nicolai de Wylak. Starine. 5, 119. (1472).
Laurencio de Wylak. 208. (1522).
ILOV, adj. koji pripada ilu, vidi il. Nima 11
loncar oblast nad ilom od jednoga ilova kusa
stvoriti jedan sasud na cast ? Anton Dalm., nov.
test. 2, 13. paul. rom. 9, 21.
ILOVA, /. ime mjestima i vodi. a) ime trima
selima u Bosni u okrugu banoluckom : Ilova-
Sereg, Ilova-Tabak, Ilova- Velika. Statist bosn.
92. — b) selo u Ilrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. EazdijeJ. hrv. 115. — c) voda u Hr-
vatskoj. Od istoka Dunaj voda pliva, od zapada
studena Ilova. M. A. Rejkovic, sat. B2a. — d)
pomine se prije nasega vremena. S. Novakovic,
pom. 134.
ILOVAC, Ilovca, m. selo u Ilrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. RazdijeJ. hrv. 74.
ILOV AC A, /. vidi gnila, glina. — Postaje od
il, a ovo je rijec praslavenska, isporedi stslov.
il'b, rus. nATi, ces. jil, poj. il. isporeduje sc grc.
ilvg, blato, glib. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (.argilla'. 2. ilovaca
loncarska ,creta figulina'), u Jamhresicevu (,ar-
gilla'), u Voltigijinu (,argilla' ,thon, lehm'), u
Stulicevu (v. gnila s dodatkom da je nzetc iz
Habdeliceva) , u Vukovu (,der letten' ,argilla').
Ilovaca i loncai'sko blato samo od sebe jest ne-
plodno. I. Jablanci 16. Nivu iz koje je on do
onda ilovacu uzimo za nacinati kipove i lonce.
I. Velikanovic, uput. 1, 162. Jedne blatnom ilo-
vacom teze. J. S. Re|kovic 26. Car sajevao u
ravni Jordanskoj u zemji ilovaci. D. Danicic,
2dnevn. 4, 17. — I ime mahali u Travniku. F.
Jukic, zem}. 22.
ILOVACAK, Ilovacka, tn. selo u Hrvatskoj u
Zupaniji zagrebackoj. Razdije}. hrv. 87. — Na
drugom je mjestti pisano Ilovacka. Sem. prav.
1878. 70.
ILOVACAST, adj. u kojemu ima ilovace. —
isporedi ilovacatast. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: ,argillosus'; u Jambresicevu : ,argillaceus' ;
H Voltigijitiu: ,argilloso, cretoso' ,thonicht, leh-
micht'; u Stulicevu: v. giiilast s dodatkom da
je uzeto iz Habdeliceva.
ILOVACATAST, adj. vidi ilovacast. — U jed-
noga pisca XVIII vijeka. Ako jest mozebiti zemja
odvise ilovacatasta. I. Jablanci 94.
ILOVACKA, /. vidi Ilovacak.
ILOVICA,/. niva blizu Htjetova. — Najednoin
mjestu XIV vijeka. Niva Ilovica podt Drenovcemb.
Spom. stoj. 38. (prije 1346).
ILOVICE, /. pi. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 12.
ILOVIK, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. Razdijej. hrv. 56.
ILUM, OT. arap. tur. i'lam, presuda. — U na-
rodnoj pjesini nasega vremena. Lipa znala ilum
prouciti. Nar. pjes. marj. 152.
ILUSA, TO. Hi f. (?) ime musko Hi zensko {?).
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 65.
ILUSIC, TO. prezime u nase vrijeme u Dal-
maciji.
ILUSINOVIC, TO. prezime. — xv vijeka. Filip
Ilusinovic. Mon. croat. 115. (1475).
1. IJ^A, /. vidi il. u Stulicevu rjecniku: ,limus*
s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
2. I^A, /. u Stulicevu rjecniku: , geranium'. —
Po svoj prilici treba citati igla, vidi igla, b, c).
3. i^iA, TO. vidi I|o. — Prije nasega vremena.
S. Novakovic, pom. 65.
Il^E, vidi kod ]e.
IJ^O, TO. hyp-^ Ilija. — isporedi Ha. — Akc. se
mijena u voc. IJo. — U Vukovu rjecniku s pri-
mjcrom iz narodne pjesme: Ovud I|o nacera do-
rata.
IMAGE, n. vidi 2. imane. — Kao imane od
part, praet. pass, iman, tako jamacno imace (sta-
riji je oblik imatje, vidi u naj prvom primjeru)
postaje od oblika imat. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,die habe' ,facultates',
cf. imane). Ubozstvo jest jedno imatje brez pri-
karivana. M. Radnic 551'>. Da su imaca nihova
uzmnozena bila od nega. J. Matovic 422. Bo-
gatci da bi pridali Bogu imaca i bogastva. 494.
Bio bi poginuo on (Job) sinovima i s imacem.
511. Nijesam stedio imace, aspre . . . Starine.
10, 35. (1770). Ama kako da nestane tolikoga
blaga i imaca? M. D. Milicevic, zim. vec. 357.
Otici ce na imace, na bastinu. zlosel. 186.
ImACNIK, m. vidi imatnik. — U jednoga pisca
nasega vremena. Sve pokazuje imace a nigde so
ne vidi imacnik. M. D. Milicevic, s dun. 73.
ImAJSTVO, n. vidi imanstvo. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Vinograde, zita, druga imajstva
krupe i gradi posve odnesose. M. Zoricic, zrc.
167.
IMALAC, imaoca, to. covjek koji ima. — Gen.
pi.: imalaca. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (imalac i grijeskom imaoc ,habens').
Da tko potajno i brez dopustena vlastitog imaocii
stogod ne uzme. E. Pavic, jezgr. 99. On nudi
svakog imaoca zemje , da mu dade novaca u
zajam. Nov. si'. 1834. 30. Imalac zemje nema
obicaja puta uzorati. V. BogiSic, zborn. 4.39.
I MALIC A, /. zensko cejade koje ima. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
1. IMAM, imama, m. arap. tur. imam, vjerski
staresina. — (J nase vrijeme. Imam, arapska
rec, znaci: lice posve6eno obicnim poslovima bo-
gocasti; obicni svestenik jedne gamijo; kalif ili
Muhamedov naslednik. D. Popovic, tur. rec. glasn.
59, 96. Eto kuca u po Carigrada, a imami svoju
viku vicu. Osvetn. 3, 24.
2. IMAM, m. komad (obicno od celibara) na
gornem kraju od ctbuka sto se drzi u ustima kad
se pusi, arap. tur. imame. — isporedi imamce,
imamet, bokin, cilibar. — U nase vrijeme. D.
Popovic, tur. rec. glasn. 59, 96.
IMAMCE, imamceta, n. vidi 2. imam (uprav
dem.). — U nase vrijeme. Od liega se (cilibara)
naj vise prave imamceta. D. Popovic, poznav. rob.
23. Lepo imamce od cilibara u kome ima kakova
musica ili bubica, placa se zdravo skupo. 23.
1. IMAMET, TO. poglavarstvo , staresinstvo,
arap. tur. imamet. — U nase vrijeme u Bosni.
D. Popovic, tur. rec. glasn. 59, 96.
2. IMAMET, TO. vidi 2. imam. — U nase vri-
jeme ti Bosni. D. Popovic, tur. rec. glasn. 59, 96.
IMAMIL, TO. vidi 1. imam. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Vridni imamili pro nih catibami to
IMAMIL
796
2. IMANE
su navistili. I. T. Mrnavic, osm. 79. Na to smo
odpravili iiase poklisare, hoze s imamili. 93.
1. IMAN, imdna, m. vjera (u Turaka), arap.
tur. iman. — U nasc vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,der fi^laube' , fides'). Bog ga s dinom
sastavio ! a i s dinom i s imanom ! Nar. pjes.
vuk. 1, 275. A tako mi dina i imana! 3, 76.
Kunem ti se dinom i imauom. Ogled, sr. 487.
2. IMAN, imna, m. crkvena jijesma, hit. hymuus.
— Od XV do XVII injeka kod pisaca. Tada pocui
prijura iman. Stariue. 1, 22G. (xv vijek). Iman
triju mladic. Nauk brn. 56^. Pjesan il' iman od
divice Marije. A. Komulovic 74. Na oficiju se
govore imni, jjsalmi... iman je gr^ki . . . M. Div-
kovic, nauk. 181*'. Sve imne iliti pjesni Bozje.
]>. Kasic, rit. xviii. Adoravaju6i one rijeci od
imna. I. Drzic 60.
IMANCE, imanceta, n. domaca zivotina, uprav
je dem. imane, te hi trebalo da ylasi imahce. —
Od XVII vijeka, naj prije u Mika^inu rjecniku
(ijdje nema napose): Jalova krava, al' ino imanco.
171'». Zabijezen, kako ti imance, al' ina stvar
na koju se bijog ucini. 801'\ I6i kakono imance
skacuci na smrt. M. Radnic!- 121''. Kakono imance
slijepo bude stavjen ii mejaju. 316^. Ja sam ka-
kono imanco prid tobom. 397''. Zapovidio slugi,
da mil spravi cast od naj bojega mesa sto se
naodi u imancetu. F. Lastric, ned. 417. Jerbo
kurjak ujide marvince ili drugo kakvogod imance.
M. A. Relkovi6, sat. CS^. Za §to god se imance
pogodi. J. S. Ee|kovic 438. Imance, magare (u
Nisu). D. Danicic.
IMANSTVO, n. vidi imanstvo. — U pisaca
xviii vijeka. Kada od lakomosti svojim iman-
stvom no sluJi se kako darom Bozijem. F. Lastric,
ned. 129. Nisu, ne, istinita bogastva, imanstva.
svot. 118a. Od imanstvi vrimenitije. 156''. Da
im Bog dailo imanstva, dostojanstva, dvore, ba-
stino. od' 197. Pozejona imanstvi svitovriije.
test. ad. 53''. Kaino blago i bogastva i ostala
sva imanstva? A. J. Knezovic, vers. 10. Uzmlozati
svoja imanstva. A. Kanizlic, fran. 154. Dobra
i imanstva ako iina koja. bogojubn. 485. Neka
iiastoji za svojim imanstvom. N. Paliknca 69.
Iste li da mu poklonim mojo imanstvo? I. M.
Mattoi 78.
1. IMANE, n. djelo kojijem se iina. — ispo-
reili 2. imano. — Stariji je oblik imanje. — Iz-
iiiiitu rjecnika u Vukovu (,da3 babon' ,to habere').
Dali 86 dostoji, rati mi red uprav, tolikoj go-
spoji nomiios za jubav? u kojoj [ubavi imanje
no }.g\u. S. Mon(';etic 118. Koliko vocma vruie
u?,gana bude dusa naSa, toliko vecma lasi'ie odr-
zati /-o imane od svojije proSena. M. liadnii
531''. Imano i neimano ucinilo jo gospara i slugu.
A. Kalic 375. Dojjuno i cjolovito imane svijeh
kroposti. 467.
2. IMANE, n. ouo Uto se ima. — isporedi imjono,
iiiH'tak, imutak, imuco, imovina itd., i 1. blago
joiil 2, i 1. dobro })od c. -- Stariji su oblici ima-
m|n I imaiijo. Uprav je ista rijec sto 1. imano,
(W» diilnvsi kotikrelno znacenc proinijenila je ak-
II nut (isporedi n. p. p^rono i pocone). - Od
XIV riji'ka, a izmedu rjecnika u Mika\inu (imanjo,
iiialini .anuoiituin, ppcus, grox armontorum' i kod
lila^'o t dobra), u lielinu (imanjo ,havoro' ,bona'
:ttir,i'; ,rnbl)a o roba, lac'olta' .roa' 629''; ,pocus'
l.'<9''; ,grex' 457''), u Bjelostjenievu (.posaessio',
V. blago; iniai'io, t. j. imotok, stoka ,boiia, ha-
bontia'), i« .JamhreMrevu (,honum'), m Voltigijinu
(,boiio, HiKiMJria, HonUn/.a' ,gut, habo'), u Stulicevu
(,t'acultat08, divitino, opes, rea, sub.stantia; grox'),
u Vukovu: 1. ,die babe' ,habentia, facultates', cf.
imovina. 2. (po Backoj) ovce ,die scliafe', cf. blago ;
u Danicicevu (imanije ,op6s'). a) opes, res fami-
liaris, uo2}ce sto ko ima, pokretno i nepokretno,
isporedi 1. blago, 2, a. aa) u pravom smislu.
Otde'fonb hlebomt i imanijemi.. Zak. dus. pam.
saf. 35. Sb vsemb imanjemb cri>kve tezi. Mon.
serb. 134. (1348). Da gredu svojirai glavami,
imanijemh svojimt. 146. (1349). Sto da Du-
brovcaninb Srbbinu svoje imanije u veru. 206.
(1387). Koju gode bi pru imali Dubrovbcane medu
sobomb za imanje. 411. (1442). Posla svoga blaga
i imanbja vlastitoga broj i potegu, kako se odb
nizo pise. 496. (1466). Imanja negova polo-
viua opcini. Stat. po}. ark. 5, 247. Grade prija
sve tu i sve nib imanje. M. Marulic 19. Ako
razdije}u ubozijem imanjo moje. N. Ranina 36''.
paul. Icor. 13, 3. Daj meni dio imanja sto me
dostoji. 68^. luc. 15, 12. I zapovjedi car dati
nemu mnogo imanja i srebra i zlata. Pril. jag.
ark. 9, 85. (1520). Sve imanje i blago bjese za
nista. M. Vetranid 1, 8. Bogatac budu6i, pun
svega imanja. P. Hektorovid 6. Od kud Bnetkom
bise tolika imanja? N. Dimitrovic 102. Raziimom
imanje zasto je lasuo ste6'. N. Najeskovic 1, 220.
Ne zelim imanja koje svit tac slavi. M. Drzic
78. Damo u ruke imanjo djeci. 150. Ne zoju
imanja na saj svit imati. D. Ranina 5^. Sve
moje imanje i blago na sviti, da ti ho6, moglo
bi tve sasma sad biti. 87''. Razsip|e i pozdire
imanje i blago svoje. S. Budini6, sum. 123''. Po-
zuditi imanje, dobitak, r(*bu i stvar tudu nepra-
vednim naciiiom grijeh je. A. Komulovic 25.
Koji stavjahu nih blazenstvo u bogatstvu i u
imanjii vrjomenitomu. M. Orbin 299. Ni se muz
i zona ugada, kad su oba razlika plemena, imanja
i doba. I. Gundulic 146. Na zlo srnem, ko me
cijepa, tor u nacin poplavice ka sve nosi sto za-
dere, obori se i prozdrije me imanje naj poslije.
224. Ah! sve imanje nije li dosta, ke se od nas
za inijeh stjeca? 364. Gas, imanja i zivoti, sve
se otim)e, smuca i vadi. 559. Lakomija (je) ne-
pravicno zelenje imanja. P. Glavinid, cvit. 148".
Ne pozeli imanja tujega. I. T. Mrnavic, ist. 73.
Rasut imanjo djeci. I. Drzic 313. Ni mi obilno
tvoje imano ni tve blago srca gubi. Gr. Palmotic
1, 328. Sto 6e imano, gdi je nezua6e? 2, 128.
Sve podlozno smrti lezi : srebro, zlato i imane.
2, 509. Djavao skonca imanje Jobovo. M. Radnic
384**. Ja cu ti pustiti imanjo sve mojo. P. Vi-
tezovic, odil. 20. Tresna i ogan obcen poraz
uzrociSo i od zivota i od imanja. B. Bettera,
dubrovn. 21. Imanje je oiioga tko ga uziva, no
tko ga dobiva. (I)). Imanjo ukopano, znanje skro-
veno. (D). Imanje vele stvari zakriva. (D). Poslov.
danic. 3.3. Komu znanje, tomu imanje. (D). 48.
V'elik dake ti si imanjem i uzrestom i pamedu.
J. Kavanin 119''. Blago, zlato i imanja vrh mnozili
se postavjaju. 514''. Pokli ocinstvo i imane naj
boje me jes dopalo. I. Dordid, salt. 38. Bog mi
jo udijelio sve sto imam u momu bidu i stavnoga
moga imana i dobara promjonivijoh. I?. Zuzori
83. Da su j'oj djooa u obilnosti od imana. 102.
S noni do pasti za nas svo bastine, sva imana,
sva cas i scjona. 242. Prije imano nogo zivot...
izgubi so. 371. S mnozijem stadim koja bijahu
sve nogovo blago i imane. 371. bto jo priidilo
bogacu blago i iiuaiie? A. J. Knezovid 107. Nitko
ne ima uvridit J^udija oli u kipu oli u imaAu.
M. Pavisid 43. Cine dio od imana ubozijem. D.
Baisid 22. Ko bi moga oavetio Luku, dala bi
mu Luf ino imane. And. Kadid, razg. 295". Nok
ne dajo pro/, niliova znana niti novae nit' kakva
imana. M. A. Rojkovid, sat. K2a. Koji alabim
2. IMANE
797
IMATI
u kuci imanem. Lla. Veci dio tvoga imana.
Ant. Kadcic 105. Gubeci imana nejmarao se raz-
tuziti. Grgui' iz Varesa 94. Sve imane tvoje
potpunicu. Nar. pjes. vuk. 4, 95. Djcca nisu
duzna roditejima imana teci. Vuk, 2kor. 12, 14.
DJGvqjka je imane do vijeka. nar. pjes. 1, 330.
Kao sto su i Crnogorci cetujuci onda po Turskoj
slabo razlikovali imane hriscansko od tnr.skoga.
4, 12. Nekakav Ciganin razreduju6i pred smrt
imano svoje. poslov. x. Vise mu vrijodi odijelo
nego sve osfcalo imane. 22. I naredio da sve
ostalo negovo imane bratski podijelimo. Pravdo-
nosa. 1852. 81. Zupnik sa dohodima imaiia umrlih
ima da sluzi mise. V. Bogisic, zborn. 362. Ne
trositi vise nego podnosi imane. M. Pavlinovic,
rad. 122. I porez rezuci po imanu. Osvetn. 2, 50.
— bb) u prenesetiom, metaforickom smislu, ispo-
redi 1. blago, 2, c, e) bb). Pocteno se nosit naj
draze iraanje noj bise. M. Marulic 77. Dusu
moju si od nista satvoril i paka noizrecenim
imanjem odkupil. M. Jorkovic 34. Zudeno moje
imanje (Boze) ! 41. Dilnici od vicnega imanja
cinimo se. M. Bijankovic 27. O Isnse, drago
imanje, milost kripka i nfanje ! P. Hektorovic (?)
164. Ubostvo jest jedno imane brez prikarivaria
i brez pritezana. M. Zoricic, osm. 107. Ali ovaj
naj bo]e imane tvoje kceri ujide postene. M.
A. Rejkovic, sat. 05*'. — b) u osobitom smislu,
nepokretno (zemja, bastina itd., vidi 1. dobro, c
•pri kraju) sto ko ima. Udovica koj cesarica Too-
dosija priko pravde imanje niko vaze. F. Gla-
vinic, cvit. 39^'. Lazara imanje u Jerusolimu,
Mandalenu grad Mandalo, a Martu Betanija do-
pade na dil. 243*. Dopusti redovnikom kmete
i imanje drzati. P. Vitezovic, kron. 37. Kuce
nike dale su misto novim tvrdinam od grada, a
nihova imanja i bascine poginulo su. M. Bijan-
kovic 151. Imanje u dva sela, kruh u dvoje bi-
sake. (D). Poslov. danic. 33. Mogu sadar pruzit
bastine i imana. B. Zuzeri 178. Buduc da kojigod
od pravovirni imadijase nivu, kucu jali drugo
koje imaiie. E. Pavic, ogl. 642. Spahije i sada
kod nas na svojih imanih stoje. J. S. Rejkovic
5. — c) takoder u osobitom smislu, stoka, ispo-
redi 1. blago, 2, b. Ki krade u toru imanje.
Stat. po|. ark. 5, 306. Damon, ki cas ima od
slave i znanja pastiri meu svima, ki pasu imanja.
D. Eaiiina 134*^. Na jedan drum skupiv sva
imanja mirno tad, sjedose oba dva (pastira) pod
jedan dubov hlad. 135*. I imanje, ko zna se
pretilo koli bi, ne ktje vec da pase trave lis, za-
cuvsi tej glase. 138''. Koji sinovi buduci u poju
pri imanju. M. Divkovic, bes. S*. Gdi se zivine
i imanja i siromasi putnici od zle godine svra-
cahu. B. Kasic, is. 94. Uhodim i prezim po
pasah imanja, i nad svijem lupezim imam cas
od znanja. I. Gundulic 149. Struka ti prokleta
i imanje ostalo sve ti se prije Ijeta od vuka po-
klalo ! 151. Vuk zdrjivi sved zavijeva, tuda
imanja vazda lacan. 554. Gdi obilne pase imanjem
slovise. I. T. Mrnavic, osm. 18. ProsipJ^u so
srde ohole po telesijeh crna imanja (svina). G.
Palmotic 3, ISe^. Kostretno plaho imanje (koze).
3, 2.54a. Sagrisuje pastir koji povojno pusta
imanjo koje cuva u tudu hranu. I. Grlicic 63.
Goneci vase imanje u pasu. F. Lastrid, od' 362.
U jednoj spijici gdi obicavase imane plandovati.
384. Cobani od imana. 385. A dacu ti od imana
brava. Ogled, sr. 114.
3. IMANE, n. vidi jeraane. — U jednoga pisca
XVII vijeka. U vrime od imanja i od zetve. M.
Bijankovic 21.
IMANICE, n. dem. 2. imane. — U jednoga
pisca nasega vremena. Imanice se nihovo uve-
cavase iz godine u godinu. M. D. Milicevic, let.
vec. 239. Po nosto imaiiica. zlosel. 239.
IMANLO, m. ime musko. — Na jednom mjestu
prije nasega vremena (nije dosta pouzdano).
Imantlo: raba svojego Vujicu i Gvozdena, Imantla.
(Cinilo mi se naj prilicnije da ovako procitam).
S. Novakovic, pom. 65.
IMANSTVO, n. vidi 2. imaiie. — Nalazi se
pisano i imanstvo i imajstvo, vidi oboje. — Od
XVII vijeka. Vira je jedno bistvo aliti imanstvo.
I. Ancic, vrat. 4. Sva svoja dobra i imanstva
ostaviti. J. Banovac, pripov. 4. Radite ih osta-
viti bastinike vasega imanstva svitovnega. 250.
Da bi ti istinito znao, da ce se do nikoliko go-
dina sve ovo kuce soriti, sva dobra ovoga mista
prosisti, recite mi, sto biste cinili od vasega
imanstva i od vasih grisni naslada. razg. 90.
Uze mu (Jobu djavao) sricu, sinove, neviste i sva
imanstva. 110. Izgubiti svako dobro i svako
imanstvo vrimenito. M. Dobretic 182. Da bismo
primili kakvu bastinu oli j^osidovane oli imanstvo.
213. Prouci nam, sto u plecu kaze, koliko je u
vlaha imanstvo. Osvetn. 1, 21. (Dijcli se) imanstvo
po kojenima, a hrana po cejadima. V. Bogisic,
zborn. 333.
IMAOSTVO, n. vidi 2. imane, imanstvo, imo-
vina. — U nase vrijeme. Vaja svaki sudija da
tamo tezi , da svakoga u imaostvu negovorae
utvrdi. Nov. sr. 1835. 75.
IMAOVINA, vidi imovina.
IMARET, m. arap. tur. 'imaret, sto se sagradi
kao zaduzbina, n. p. crkva, bolnica. — U jed-
noga pisca XVII vijeka. Hiljadu manastijera,
crkav i imareta sagraditi. M. Divkovic, bes. '.^06*'.
Od bastine ucini jednu zaduzbinu, kako jedan
imaret. zlam. 41**.
IMA SAN (imasan), imasna (imasna), adj. vidi
imuc. — U nase vrijeme, a izmectu rjecnika u
Vukovu (.wohlhabend' , dives', cf. imatan). Jacim
i Stojan broje se u |ude imasne. M. D. Miliievic,
jur. 15.
IMASTINA, /. vidi 2. imane. — U jednoga
pisca nasega vremena. A vesela im sva imastina!
M. D. Milicevic, jur. 15. Od toga doba, svet
prica, pociiie se imastina Gazda-Zare Koprivica.
let. vec. 113.
IMATAN, imatna, adj. vidi imuc. — isporedi
imacan. — U Viikovu rjecniku : ,wohlhabend'
, dives', cf. imuc s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori.
iMATE^, m. vidi imalac. — U Stulicevu rjec-
niku.
IMATE^^ICA, /. vidi imalica. — U Stulicevu
rjecniku.
IMATI, imam (imadem), impf. habere, kad je
u koga (subjekta) sto (objekat) kao negovo, Hi
uopce kad se u nega nahodi. — isporedi jimati.
— Akc. se mijena u praes. I i 2 pi.: imdmo,
imdto, u aor. 2 t 3 sing, ima, u part, praet. pass.
iman Hi imat (u Dubrovniku je akc. kod ovoga
glagola kao kod igrati). radi oblika kod kojijeh
se umece d: imadem, imadoh itd. vidi A, 2. —
Uprav je iterativni glagol prema imjeti (koje
vidi), ali je kod svijeh stokavaca i kod nekijeh
cakavaca posve zamijenio ovaj glagol. — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. imati, ces. jimati,
po}. imad. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (,habeo,
possideo, teneo'), u Belinu (,habeo' 366'>; ,pos-
sideo' 575'' ; ,acquiro' 28''), u Bjelostjencevu (,habeo,
possideo, teneo'), u Jambresicevu (,habeo'), u Vol-
IMATI
798
IMATI, B, I, a, a).
tigijinu (,avere, possedere' ,haben; besitzen'), u
Stulicevu (,habere, possidere, consequi, tenere,
debere'), u Vukovu (praes. imam i imadem ,haben'
,habeo"), u JJanieicevu {,habeo').
A. oblici.
1. svi oblici mogu postati od osnove ima: j)raes.
imam, imas itd., imaju; impf. imah; aor. imah;
impt. imaj ; ger. praes. imajuci; ger. praet. imavsi ;
part, praet. act. imao; part, praet. 2iO'>iS. iman
(iraat). ali za oblike prezenta (osim 3 plur.) u
naj starijim pn-imjerirna, u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a i u nase vrijeme kod ne-
kijeh cakavaca, ne vioze se znati, pripadaju li
amo Hi ka glagolu imjeti: jamacno pripadaju
ovome zadriem glagolu stariji oblici za 2 sing.
imasi, za 3 sing, imatb, za 1 plur. imamt. sto se
nalaze sanio u knigama pisanima crkvenijem je-
zikom ; a 1 sing, imaju (Mon. serb. 24 god.
1234: — 1240) prijmda bez sumne amo, tako i 3
sing, iraajet (S. Budinic, sum. 4'j), i 3 pi. imaju.
Mon. sorb. 13. (1222—1228). 31. (1247). 98. (1330)
itd. i s crkvenijem ohlikom: imajutb. 523. (1480).
oblik imata za 3 duala (Mon. serb. 158 god.
1357) i za 2 duala (402 god. 1453) maze pripa-
dati amo i ka glagolu imjeti.
2. po analogiji prema glagolu dati u nekijem
oblicima moze se umetnuti d medu osnovu i na-
stavuk (naj stariji su jmmjeri iz xvii vijeka):
a) praes. imadem, imades itd , imadu. (naj sta-
riji je primjer: imade. M. Radnic 62). b) impf.:
aa) imadijah (vrlo cesto); posto i gdjegdje ispane
izmedu d i j (vidi n. p. imadjahu. J. Banovac,
razg. 68), dj moze se promijemjeti na d: imadah
(imadaso. L). Obradovic, basn. 329) ; imadahu u
F. Lastric, ned. 294 jamacno je stamparska po-
grekka. — bb) u zapadnijeh se pisaca dosta cesto
naJwdi oblik imiuiib, imadise itd. (po zapadnom
govoru i stoji mj. u); naj stariji su primjeri:
imadise. I. Bandulovic 57. 179. imadi(/i^u. I.
Ancid, vrat. 4(i. — c) aor. imadoh, imade itd.
naj stariji su primjeri: imade. M. Kadnic 17.
25. 32. 55. — dJ moze biti da bi se naslo i u
impt. : imadi, imadirao, imadite. — e) ger. praes.
aaj imadiidi dolazi cesto od prosloga vijeka. naj
stariji su primjeri: L. Terzic 45; I. P. Marki
47; J. Banovac, razg. 58; prip. 112; pred. 31.
— bb) imadijuci rijetko, ali vec od xvii vijeka:
M. Radnic 91'>. 411''; imadijuc. I. Zanidic 191;
imadjuci. A. Tomikovic, /.iv. 255.
3. kao praes. perfektivni upotreblava se : a)
praes. perfektivni: budem s inf., n. p. budemo
imati. 1. Bandulavid 2"; budem imati. S. Ma-
tijevic 24; buds imat. ¥. Lastric, svet. 22; Hi
se imati (imat) govori prije budem: imat budu.
J. Kavanin 5()8''; imat builo. M. Dobretid 484.
« ovakvvovi se slucaju shvaca od xviii vijeka
imat budem itd. kao jcdna rijec (isporedi kod
dati, htjeti, .smjoti, znati), te se pise imadbudem
(Imadbudem) ttd. vidi : ako imadbudem. Vuk,
rjeZ-.n. (181Hj i.vi ; imadbude. pavl. Ikor. l(i, 12;
ujednoga pisca JJubrovcanina xvm vijeka ispada
i (\: iniabudom. 1. M. Mattoi 5(5. I(i5. — b) u
jednugn pisca nasega vremena ima oblik hnadnem:
imadii". O.svetn. 2, 102; imadnomo. 7, 30.
4. kao negativnt glagol, t. j. kad stoji iza no:
a) moze. ostnti razUije(eno jedno od drugoga, n.
p. no irnti. Mon. .sorb. 10. (1228). 14. (1222 — 1228);
no imaju. 13. (1222—1228). to sc moze iuti i a
naie crijeme, osobito kod injiniiiva i prosli^jch
vremena. — gdjegdje se sa.ttaufa ne .s gUvjolom
u jedmi rijec, te i postanc j: nejma. N. Dirai-
trnviA 4. — h) osobito u praes., u impt., u ger.
praes. moie se no .trasti s glngolom, te se od
prvyeh nremena o « i slijeva mo: noma. Mon.
serb. 13. (1222—1228). 80. (1302-1321); nemamo.
47. (1254—1256). 54. (1240—1272); nemaj. 53.
(1240—1272); nSmate. Spom. sr. 1, 23. (1399);
nemaju. 1, 39. (1402); po istocnom govoru (kasnije
i po juznome) s e mj. e: nema. Mon. serb. 123.
(1336—1347); nemaju. 192.(1379); nemamt. 209.
(1387); sto se u juznoga pisca xvii vijeka nalazi
jedan put nijema (M. Divkovic, nauk. 70*) moze
biti i stamparska pogreska; po zapadnom go-
voru s i mj. e: nima. Mon. serb. 281. (1418);
Narucn. 6a. 80'^; nimaju. 11* itd. — vidi jos ne-
mati.
B. znacene.
I. aktivno.
a. znacene je kao sto je kazano sprijeda.
a) objekat je stvar materijalna. aa) uopce, ne
kaze se izrijekom sto se ima. Ne moze (covjek)
po vas vik dat ono sto nima. H. Brtucevic u
N. Najeskovic 1, 353. I vazda tako govore, da
ne imaju nigdi nista. P. Posilovic, nasi. 21^.
Nitko ne da, sta ne ima. V. Dosen 208l». ,Nejmas
nista!' veli joj Lucija. M. A. Re^kovic, sat. El''.
Sve sto imade u crkvu dade. L. Vladmirovic 50.
Imias me, ne znas me! izgubis mo, poznas me.
Nar. posl. vuk. 10.3. Nije onaj siromah koji
nikad nista nije imao, nego onaj koji je imao,
pa izgubio. 216. — bb) objekat moze biti sto po-
kretno Hi nepokretno; znacene je da je oojekat
subjektov (da subjekat ima ono sto je objekat
kao nesto svoje). Aste ima dobittkb, dobittkomt
da nakazujet se. Mon. serb. 14. (1222—1228).
Koja sela sena imaju. 98. (1330). Prem guber
ne imah. N. Najeskovic 1, 191. Hizu u Split
iman. J. Kavanin 542*. Blaga i zlata ka si
imala. 393'''. Sve sto imadise vridnije srebra,
zlata i dragoga kamena. J. Banovac , pripov.
4. U Palestini gdi ioiadijase svoji dobara. F.
Radman 7. Neka imas obilnost od svuda. M.
A. Rejkovic, sat. K5»'. Zasto druge rane ni do-
bitka ne ima. M. Dobretic 109. Ja poja imadem,
stado da napasem, a i vode imam, stado da na-
pojim. Nar. pjes. vuk. 1, 171. Imadijah jednu
kosuticu. 1, 273. Da ja imam derdan od du-
kata. 1, 328. Kad imasto sedam kula blaga.
2, 104. Momcil' ima koiia Jabucila. 2, 106. Imao
sam od zlata jabuku. 2, 122. Moja majka ima
dosta blaga. 2, 123. Ne imao pojskog bericeta.
2, 301. Svega imas u bijelu dvoru, jos da imas
ribe od Orida. 2, 411. I ja imam nesto buzdo-
vana. 2, 424. Imam dosta u podrumu vina, imam
dosta vina i rakije. 2, 587. Ima i devojackog
mleka. (Ima svasta, n. p. ii dudanu, u kuc.i). Nar.
posl. vuk. 102. Kovac za to ima klijoste da ruke
ne zeze. 135. Nema ni probijona novca. 204. Ima-
dijasmo mnogo kosnica. Nar. prip. vuk. 202. —
amo bi mogli pripadati i ovi primjeri: Gdo gode
ai imaju Dubrovcane poklado a ili dlbgove u zeiu|i
carhstva mi. Mon. serb. 170. (1362). Ino rabote i
podanka da nemaju. 192. (1379). Ni ce imat groba
ni ukopa. Nar. pjes. vuk. 2, 238. — cc) objekat
(svagda sto pokretno) stoji kod subjekta, ali nije
potrebno pomisliti da pripada subjektu kao da
je negooa stvar. Ne imajuci svitu pijernu. N.
Raniiia 1()6''. mat. 22, 12. Svi imahu kona dobra,
»ab{u britku i luk jaki. I. Gunduiic 32K. Crvonu
odjecu i c.rveno za ugrsticom perjo ima. 441.
I ki ne imau j)irne odice. J. Kavanin 12''. Iz
jo<lno peci izadose dva dovika strahovita, ima-
dudi mace ognovito. J. Banovac, razg. 58. Drugi
zubjo iuiadjau. P. Knozovi6, uuik. 11. Ako bi
imali pri sebi tude muko nopravodnim nacinoiu.
M. Dobretic 37. Koji ima tudu stvar nepra-
vodno kod sebo. 111. — dd) objekat je koje udo
ili uopce dio judskoga Hi zivmskoga tijela ili
IMATI, B, I, a, a).
799
IMATI, B, I, a, d).
uopce itogod na tijelu. Cujem te, imam u§i. M.
Dizic 411. Tko ima krila od andela. I. V. Bunic,
mand. 14. Ptica li je? krila imade. (Z). Poslov.
danic. 105. Ako bi imalo ruke, noge oli druga
uda od zivine nerazlo^ite. M. Dobretii 33. S toga
ima krila i okrije. Nar. pjes. vuk. 2, 239. Da
ti imas krila sokolova. 2, 313. Ima zube, al'
nema sta u zubo. Nar. posl. vuk. 102. Ima
jedno oko, pa i ono vrjooko. 103. Ko ima bradu,
on ce naci i cesa}. 139. Ko nema pameti, ima
noge. 149. Medu coravijem ko ima jedno oko
mecu ga za cara. 176. ovako se moze ,imati i
rana, cir, bradavica, zuY ltd. — amo pripada i
ovaj prinijer: Koja zena ne ima mlijeka. Nar.
pjes. vuk. 2, 124. i ovaj: Vidih drugoga angela
imajuca zlamenje Boga zivoga. F. Glavinic, cvit.
337^. i ovaj: U toj (se) planini nalaze tice, koje
imaju sedam glasova. Nar. prip. vil. 1868. 849.
— metaforicki. 1 duvar usi ima. Nar. posl. vuk.
96. — u prenesenom smislu. Ko imase grlo po-
uzdano. Nar. pjes. vuk. 2, 544. Ima pasji nos.
Nar. posl. vuk. 103. Ima pogana usta. 103. —
takoder u prenesenom smislu, imati oko snaci:
cuvati, imati pomnu. Da imadu oko svrhu svoji
sinova i kceri. M. Dobretic 120. Oni su nare-
deni da na me imaju oko, ne bi li uvatili kakvo
pismo od Eusa. U. Zelic 449.
h) objekat je ce(ade. aa) glacjolom imati i sup-
stantivom koji je objekat pokazuje se da su su-
bjekat i objekat u svezi medu sobom po krvi,
rodbini, tazbini. aaa) objekat je sin, kci, dijete,
porod subjektu. Akir primudri satvori brak sa
zenom svojom i ne imase djeteta. Pril. jag. ark.
9, 137. (1520). Ozenil se i imal djeeu. M. Drzic
335. Kcer jednu imam i udati ju hocu. Aleks.
jag. star. 3, 321. Imase Artemijo kcer jednu.
F. Glavinic, cvit. 174^. Imati mnogu djecu all
mnogo djece ,suseipore multos filios". A. d. Bella,
rjecn. 315*. Nece imati dice. A. Bacic 56. Jedua
mater imadise jednoga sina. J. Banovac, razg.
14. Sasvim da imadise jos jedanajest sinova. 98.
Imaduci samo jednoga sina. pred. 31. Imadijase
ovi dva sina. F. Lastric, ned. 281. Dva sina
negova ucini hadume, da poroda nejmaju. A.
Kanizlic, kam. 2. Mi imamo i sitne dicice koja
nejma na seb' hajinice. M. A. E,e|kovic, sat. G2a.
Vekovase, porod ne imase. Nar. pjes. vuk. 1, 468.
Ona ima zlatoruka sina. 2, 62. Ja imadem scercu
mjezinicu. 2, 479. Imadise jedinoga sina. Nar.
pjes. juk. 96. Nekakav kraj imao jednu kcer.
Nar. prip. vuk. 206. Pisano je da Avraam dva
sina imade. Vuk, pavl. gal. 4, 22. Da ne imo
od zakletve sina. Osvetn. 2, 10. — kaze se i da
se dijete ima od srca : Sinka ne imas od srca od
svoga. M. Drzic 475. Ne imao od srca poroda I
Nar. pjes. vuk. 1, 555. — kaze se da otac ,sa
zenom^ Hi majka ,s muzem' ima djecu, porod.
(Zena) sina ako ima z drugim muzem. Narucn.
68a'. Ima s liom sedam kceri. Zborn. di^. Tro-
janin josce bi Ankiz, ki bozicu Veneru pojubi, i
ima s nom dicu. H. Luci6 191. Objubi jednu
vladiku buetacku, s nom ima kcer Mandalijenu.
M. Drzic 335. Zena, imajuci s nim kcor... pre-
minu. F. Glavinic, cvit. 7k I tako ima s nimo
dva sina. P. Posilovic, cvijet. 72. Car nejma-
juci poroda s trima caricama. A. Kanizlid, kam.
439. Porod, koga s muzem ima. V. Dosen 109^.
— bbb) 0 drugoj svojti. I ja. Mare, dosta roda
imam; imam tajka, imam milu majku, imam
bracu, imam bratuceda, imam sestre, imam i ne-
vjeste. Nar. pjes. vuk. 1, 18. Dvije seje brata
ne imale. 1, 218. Ti imades brata jedinoga.
1, 466. Imam staru samoranu majku. 2, 80. Da
imadem brata od zakletve. 2, 290. Majku i Bog
ima. Nar. posl. vuk. 173. — amo pripadaju i
ovi primjeri: Ako su zene imali, pristaju muzi
biti. A. Kanizlic, kam. 212. Oj devojko, imas
li dragoga? — Imala sam brata i dragoga. Nar.
pjes. vuk. 1, 217. Da igramo, da pjevamo, doka
vojna ne imamo. 1, 301. Ko ima lijepu kucu i
lijepu zenu, nije gospodar od ne. Nar. posl. vuk.
139. Blago majci koja te rodila, i ujaku koji te
imade! Nar. pjes. vuk. 2, 154. — bb) rijecju stn
je objekat pokazuje se, u kojoj su svezi subjekat
i objekat (drugoj nego kod aa)), n. p. kao pri-
jatelji, drugovi, kao gospodar i sluga (imati rob)e
Hi robove pripadalo bi pod a) bb)), ucite} i ucenik
itd. Da nisam imao zlu druzbu. Ant. Kadcic
194. Imali smo i trecega druga. Nar. pjes. vuk.
1, 163. Nit' imamo krasna pi'ijateja. 2, 539. Pa
umije u sva sela sici, a u svakom ima pozna-
nijeh. Osvebn. 2, 36. — Arap ima cetrdeset slugu.
Nar. pjes. vuk. 2, 421. — Jedan ucenik koga ja
imadija. A. T. Blagojevic, khin. 38. — Ko nema
spahije, neka kupi sahat. Nar. posl. vuk. 14!).
— Scineci, da nikoga svrhu sebe starijega nejma.
A. Kanizlic, kam. 33. — Ne moguci imat ispo-
vidnika. M. Dobretic 49. Kako ovce ne imaduci
pastira. J. Banovac, blagosov. 170. — amo pri-
pada i ovaj primjer: Tko ne ima Boga ne ima
nikoga. M. Dobretic 101. — cc) znacene je da
je objekat kod subjekta samo u nekaj prigodi,
ali ne kao nesto negovo (isporedi a) cc)). aaa)
objekat moze biti vojska, vojnici, uopce }udi itd.
Vbse tvoje }udi koje imass ili koje uctnost imati.
Mon. serb. 43. (1254). Al' nit' toliko imadijuc
Judi. I. Zanicid 191. Pa uamice uvijek oruzje,
kad imadne stotinu djetica. Osvetn. 2, 102. —
bbb) objekat je uzavnica. Ima 1' Marko dosta
uzavnica? Nar. posl. vuk. 2, 412. — ccc) imati
koga kaze se samome objektu kao od mila kao
uzivati ga, kad je za neko vrijeme blizu subjektu.
Maro : Vlaho, odkle te imamo sad ? Vlaho : S Li-
vorna. M. Drzid 281. — ddd) de concubitu. Gdi
ove noci tris nijesam te imala. N. Naleskovic
1, 251.
c) moze se glagolom imati kazati i cija (su-
bjektova) dob (objekat). obicnije se to kaze gla-
golom biti (budem), kod cega je dob subjekat a
onaj cija je dob stoji u dativu. Pedeset godista
joste ne imas. N. Rahina 80''. joann. 8, 57. Imase
bo 31 lett otb Macedonijo izbstdb. Aleks. nov.
41. Imajuci dvadoset i jedno godisce svrseno.
A. Komulovic 22. Imajuci Tomas pet let. F.
Glavinic, cvit. 67*. Koji imase sestdeset godisc.
P. Macukat 21. Imati razborna godista ,havere
gl' anni della discrezione overo 1' uso della ra-
gione' ,sapio'. A. d. Bella, rjecn. 86*. Imam let
osemdeset , annum ago octogesimum'. I. Bjelo-
stjenac, rjecn. Kad ovo dite imade dvauajest
godista. J. Banovac, razg. 82. Koliko ima ta i
ta covik godista. M. Zoricic, aritm. 19. Abram
imadise tada sedamdeset i pet godina. And.
Kacic, kor. 14. Tko ne ima naj mane sedam
godina. M. Dobretic 59. Imaduci 21 godiste
svoje dobi. I. J. P. Lucid, izk. 3. imala sam tri-
deset godina. Nar. pjes. vuk. 1, 526. Ja imadem
osamdeset |eta. P. Petrovic, gor. vijen. 93. Imase
Joram trideset i dvije godine. D. Danicio, 2dnevn.
21, 5.
d) cesto kod pisaca, rjede kod naroda, objekat
moze biti sto umno, n. p. : aa) pamet, um, razum,
razbor, svijest itd. Takoder u tebi kad ne bi
imao razuma. N. NaJeSkovic 1, 221. Smiona si
i slobodna, zasto ne imas misli u sebi. I. Gun-
dulic 297. Imati pamet ,haver cervello, haver
senno' ,sapio'. A. d. Bella, rjecn. 367*. Imati
malo pameti; imati malo svijesti; imati malo
IMATI, B, I, a, d).
800
IMATI, B, I, a, d).
soli ,haver poco cervello' ,malG sapero'. 367*.
Ludaku koji nojma svoje svisti. Ant. Kadcic
140. Drugda jedno dite od osaiii godista iraa
vedu svist. 151. Drugda imaju svitlo razboristo
i dobru svist. 152. Ludaci koji nisu sve svisti
dali imaju kojegodi razabraiie. 152. Ako drugda
imaju rasvitjeiie pameti. 224. U ovoinu triba
je imati pamet. 318. Ako dica nejmaju raza-
brana ni od sodam godista. 392. Koji su imali
svoju svist i razum. M. Dobretid 2fi4. Ako bi
oni imali toliko poznanstvo da znadu sto cine.
514. Kamo pamet? ti je ne imao! Nar. pjos.
vuk. 2, 238. Ima nauke, al' nema pameti (coek).
Nar. posl. vuk. 103. Nema pameti ni koliko
pace. 204. Imaj pamet, otvorila ti se sre6a,
nemoj da izvjetri. S. l^ubisa, prip. 221. — hh)
dusevno osjecarle, n. p. aaa) vese^e, radost itd.
Prijato} kad svoga prijateja vidi, voliko veselje
ima. Ziv. jer. star. 1, 228. Da covik ima njeku
dragost i njeko nasladenje i uiivanje od onijeh
grijeha. M. Divkovic, bes. 40a. On bi imao ni-
koju izpraznu radost, kada bi vidio. A. Kanizlid,
kam. 273. — bolest, zalost, tuga itd. cesto se iz-
ride i uzrok. Zasto svak ima§e voliku boljezau.
N. Najeskovid 2, 75. Moze grjesnik toliku gorkost
i toliku boljezan imati za svoje grijehe. M. Div-
kovid, bos. 250a. Za' mi je mnogo da nimam
one prave bolesti, koju bi ima' imati i duzan
sam ju imati. L. Terzid 76. Bolfesti Marije koja
u pogubjenu sina iraadjase. J. Banovac, blagosov.
2(jH. Imamo bolest i kajemo se. M. Dobretic
16. Da je on imao bolest od svoji griha. 90.
— Cijec koje stvari ima sveti Jakov patrijarka
vela veliku tugu i zalost toliku. M. Divkovic,
bes. 3a. Naj vecu Zalost imadu sto su vrime
izgubili. L. Vladmirovic 90. — Pri nego se ispo-
vidiS nastoj imati ski'usenje. A. Komulovi6 7.
Od svoji griha svrseno skrusene imati. M. Do-
bretid 28. — Imati grizriu u dusi ,conscientia
mordori'. A. d. Bella, rjecn. 218a. — bfjf)) gnev,
srgha, jed. Ima veliku srcbu i velik gnijev svrhu
I'lih. M. Divkovic, bes. 1". Koliko }oba pojola,
toliko jeda imala! Nar. pjos. vuk. 1, 269. — ccc)
utrah. Pobize prid strahom koji imase od Gospo-
dina. Dukjanin 29. Sada imamo strah od jedno
camJo. Korizm. 25a. Isukrst govori ucenikom,
da ne imaju straha. A. Komulovic 61. Prave i
istinite slugo Boije vazda imaju strah Bozji. M.
Divkovic, bes. 75a. Straha imati ne imam skrov-
nijeh od zlotvora. G. Palmotid 1, 336. Kada
vam dodo svrlm vaa ono zlo od koga vi imaste
strah, ja du se smijati. P. Posilovid, nasi. 11a.
Tko umrijeti strah iraa. B. Bettera, or. 20. Selom
idu, solo strah imase od jopote gospode svatova.
Nar. j)jos. vuk. 1, 42. I sam care od riih stra
iniado. 5, 876. Vi tolici za sram oru^ani od dva
vlaha da imate straha! Osvetn. 4, 35. — i su-
protno sinionost. Nojmam, nejraam smijenstva
toga. A. Vitajid, ost. 2HK. David bozanstveni
vitez nojmado smionost. Ant. Kaddid 37. Re-
rlovnici imahu smionstvo sluiiti. J. Matovid 183.
— Nomadu srca da se otmu napasti. M. Pavli-
novid, rad. 128. — ddd) vjera. Sveti oci ima-
HiC/»)u vini i dila. I. Andid, vrat. 4(5. Zasto ima
u Vilnia dobru viru i ufano. M. Dobrotid 112.
Noka ziiado tko vjoru iinailo u nasoga svoca vo-
likoga. Osvptii. 2, 78. — nevjera. Nojmajudi no-
vir« u Hrcu. Ant. Kaddid 288. — cer) ufaiie,
nana. Imaju ufanjo Gospodinu Bogu, da ih ode
ponnodi. Mon. croat. 284. (1529). Mladidi, ki
nfaiijo iuia'ud Hogu usioniko smiSo sidi. J. Ka-
vanin 2!)()''. Tko nfai'io n nih ima. I. Donlid,
nzd. 7. O.Hobito ufaiie u nihovo bogomojo iraa-
judi. A. Kani;?.lid, kam. 7. Ma u tebe nad imamo.
Nar. pjes. vuk. 5, 458. Sto imali laznu uzda-
nicu. Oglrd. sr. 50. — fffj (ubav, milost. Koji
imaju pravu i srcanu Jubav. M. Divkovic, bes.
413''. ^jubav prama Gospodinu Isukrstu ima-
djahu. A. Kanizlid, uzr. 201. Dragog ja da
lubim, milost bi imala. Nar. pjes. vuk. 1, 334.
— i suprotno. Imati zavidost, to jest boljeti se
od dobra iskrnega. S. Matijevid 87. — ggg) mi-
losrde, milost, smilene. Iraa milosrdje vrhu nega.
Mon. Croat. 192. (1509). Imaj nam smijenje. D.
Zlatarid 89a. Da im iraa milosrdje i da im od-
pusti muka. M. Orbin 138. Imaj milosrdje od
mono, Gospodine. M. Jerkovid 14. 1 smijenje
rad bi imat vrh svijeh }udi. J. Kavanin 16a.
Iraaj milos bitja od moga. I. Dordid, salt. 76.
Milosrdje, koje svrhu nas imadise za nase spa-
seiie. J. Banovac, razg. 13 — 14. Milosrdje na
grjesnika imaj meue, Gospodine! V. M. Gucetid
15. Imajuci § liira milosrde. M. Dobretic 79.
Imam milosrde svrhu tebe. 79. — amo pripa-
daju i ovi primjeri: Koji imaju boljezan svrhu
tuznijeh i nevojnijeh. M. Divkovic, bes. 88a. Ja
na pasu ne imam zalosti. Ogled, sr. 439. — hhh)
zela. Ima mnogu zeju u rodni se stan vratiti.
G. Palmotid 1, 346. Ze}u koju imadijase u srcu
svojemu. S. Margitic, fal. 54. Imam veliko po-
zudenje od tebe, zivi Boze moj. M. Jerkovid 89.
Imaduci misal i zeju isprositi od Gospodina Boga
dobru i svetu smrt. L. Terzid 45. Te bi ima'
ze(u sluziti se s ovim knizicam. M. Zoricic, osm.
X. Koji na grih prostni veliku zeju imadu. I.
Velikanovid, uput. 3, 60. Imaduci zeju. M. Do-
bretic 123. — Hi) hocetie, vo^a, odliika, viisao.
Ima hotenije i blagoizvoli cartstvo mi. Mon.
Serb. 157. (1357). Pokornik ne imase stanovita
hotenja ostaviti grijeh. S. Matijevid 18. — Kad
vedu voju plakati imaju. M. Drzid 272. Pozu-
diti zlo druzim u srgbi, ne imajuci srce ni voJu,
da jim ono dojde, grijeh je vaodani. A. Komu-
lovid 15. Zakon zabranuje vo)u nejraajuce u
manastir siliti. A. Kanizlid, kam. 36. Narod
imase voju da radi. D. Danicic, nemij. 4, 6. — Da
smo imali zeju i odluku temejitu. M. Dobretic,
predg. v. Ima odluku da de posvetit ti kra(h). 4.
Sasvim da je vizitatur imao prvje koju dobru
odluku svrhu Mevija. 129. — Da ja nisam imao
misli naucit te. Ant. Kadcid, predg. i. Da isti-
nito imas takovu misao. 105. Iman misal podi
do maloga sola. Nar. pjes. mikul. 164. — kkk)
ustrp^ene. Istinito ustrpjonje imati i sahraniti
vojom i djelom. M. Divkovid, bes. 87*. Imaj
ustrpjene. M. Dobretid 316. — ec) znane, iispo-
mena, cijena, sumna. Neumitni nejmajudi nauka.
Ant. Kadcid 25. Doklem noraaju istinito znane.
443. No imadudi z drugo strane poznana od I'le-
zina griha. M. Dobretic 76. Jedna (dica) imadu
toliko poznane i zlodu. 161. Starac o otrovi
nije imao mnogo pojma. S. ^ubisa, prip. 272.
— Ako bi jo§ on imao uspomonu od negovih
griha. M. Dobretid 168. — Koji od dinara imate
tolikuj scjenu. Zborn. 55a. Jer su duzni od nih
cinu imati i postovati jih. Ant. Kadcid 392.
— Imal sam sumnu na jednoga clovika. Mon.
Croat. 237. (1535). Sumnu, ku Macedonano imaju,
8 hodom svojim od srca niin odvadis. Aleks. jag.
star. 3, 266. Sumnu imajud, da za kraja negovi
ga primit node. G. Palmotid 1, 13. Nikojo sumi\o
sujiroti Hardi imadijaso. A. Kanizlid, kam. 142.
Na kcjga lui sumnu imamo. M. A. Ilo|kovid, sabr.
60. — dd) liriga, pecal, poinna, opaz, obzir, var.
Tko godi ima brigu od svoga spasona. F. Lastrid,
od' 66. Zapovida starim brigu imat i providone
svrhu mladi. nod. 1.32. Iraajudi brigu na sve
koliko crkve. A. Kanizlid, kam. 25. Papi ima-
IMATI, B, I, a, d).
801
IMATI, B, I, a, d).
jucemu brigu na crkvu nece biti zabraneno. 703.
Na ostalfl cete imadijase brigu. 8'24. Pasti cu
ja marvu, nejmaj brige. M. Ivatancic 42. I za
mene brige ne imajte. Ogled, sr. 33. Niti ima
brige uiti kakva dobra. Vuk, poslov. 221. — ^ Za
sije metohije nikojire cloveki. da ne ima pecali.
Mon. Serb. 10. (1222 — 1228). — U posvetiliscu
bogov pomnu imaliomo. Ziv. kat. star. 1, 220.
On ima pomnu od vas. I. Bandulavic 163'^
Ipetr. 5, 7. Bog ima osobitu pomnu za dvignut
ga iz grijeha iiegova. M. Orbin 67. Mjeste inijeh
pomnu imate liude nase da zlotvore poplesate.
G. Palmotic 1, 12. To je nasa dika i hvala
pomnu imat vrh tve casti. 1, 157. Kakvu je
pomnu car na vladane imao. A. Kanizlic, kam.
118. Imajuci pomnu na postene. 216. Imao je
veliku pomnu za ocuvat cilovit simbol. 687. Imati
dobru pomnu. Ant. Kadcic 75. Mogao bi imati
i uloziti pomiiu. 327. Pomnu ima. M. Dobretic
65. — Imati opaz ,liaver riguardo, rispetto' , ha-
bere rationem'. A. d. Bella, rjecn. 362*. Bdi
dakle, redovnice, sveder i imaj opaz. M. Zoricic,
osm. 59. Imaj opaz da se od zera nista ne nosi.
aritm. 11. Imati opaz svrhu nacina od srcbe.
M. Dobretic 205. Imat bo}o opaz svrhu toga.
353. Na koje (naredbe) va|a imati opazu. Ant.
Kadcic 237. — Imati obzir ,haver riguardo, ris-
petto' (habere rationem'. A. d. Bella, rjecn. 362a.
Imati ozir na obicaj svoje drzave. Ant. Kadcic
309. K uoj (biili) va]a imati ozir. 377. — Svak
sebi imaj var, kad je na poju van. B. Ki-na-
rutic 21. — amo pripada i ovo: Tko ima ku
misao al' tko ima djecu, ne more dobro ni obje-
dovat. M. Drzic 407. — ee) obicoj. Na dan blag-
dana imase sudac obicaj pustiti puku jednoga
uznika. I. Bandulavic 87*. mat. 27, 15. Koji
imadijase obicaj. A. Kanizlic, bogojubn. 2. Go-
spodin ima obicaj s nami se podnosit. D. Basi6
41. — ff) dio (u sto, u cem, od cega). Imas dio
s Isukrstom u zivot vicni. I. Bandulavic 287b.
Hoce li svi sveti imat jednak dio od blazenstva.
M. Orbin 281. Ako u kojoj stvari imas dio,
kako u boju i vojevanu. M. Zoricic 131. — gg)
posao (moie gdjegdje, n. p. u prva dva primjera,
znaciti sto i briga). Za tuzi zem|u da ne ima
posla nikto. Mon. serb. 170. (1362). Za toj
nemamt posla ja Vlbkh. 209. (1387). Mi cemo
ovamo unutra imat posao. M. Drzic 188. Imam
velieijeh posala. 290. Imati cinenja ,essere o
stare in faccende' ,in negotio versari'. A. d.
Bella, rjecn. 299a. Imati cinenja, posla ,impac-
ciarsi' ,rem habere'. 381a. Imati mnogo posala;
imati dosta cinenja, oprava ,haver assai da fare'
, satis negotii habere'. 367a. Djavao pakleui, koji
ima vise posla oko nega nego oko drugi stotinu.
M. Dobretic 68. amo pripada i ovaj priinjer:
Eto Aron i Or s vama; ko bi imao sto, neka
ide k nima. D. Danicic, 2mojs. 24, 14. — a mogao
hi pripadati i ovaj: Uspomenuse carstvu mi za
Mlett, kako imaju zabavu za Mlett odt carstva
mi i odb vlastelb carstva mi. Mon. serb. 158.
(1357). — hh) potreba. Imamo vlasteltsku po-
trebu. Mon. serb. 7. (xii vijek). Imajuce veliku
potrebu poslaht. 329. (1423). Mrtvi imaju po-
tribu od nas. Korizm. 21*. Nije gospode, ima
potrjebu. M. Drzic 316. Imamo potribu od jis-
bine svaki dan. A. Komulovic 43. Ima drugoga
ugledati tko ima potrebu. M. Divkovic, bes. 8*.
Recite da Gospodin od riih potribu ima. I. Ban-
dulavic 78a. mat. 21, 3. S cesa nimam potribe
nutkati te. M. Alberti x. Imadijuci potrebu od
tebe. M. Eadnic 41 1^. Imati potrebu od koje
stvari ,haver bisogno di qualche cosa' ,eg6o'. A.
d. Bella, rjecn. 1421^. Tko dava ubogu, ne samo
ni
nece imati potrebu . . . razgov. 30. Nejmam ja
nikakve potribe od vasih novaca. A. Kanizlic,
kam. 7. Car nejma od vas potribe. 156. Crkva
imadijase potribu od kriposnih sluziteja cr-
kvenih. 210. Vidite dake koju potrebu imate od
molitve. D. Basic 76. Sveti nejmaju potribe od
nasih usporaena. Ant. Kadcic 69. Ima ve6u po-
tribu covik od razbora na smrti. 128. Patiti i
veliku potribu imati. M. Dobretic 110. Jeda od
vitnika potribu imades? I. J. P. Luci6, razg. 9.
— it) oblast, vlast, moc itd. St simi. da ne imaju
protopope dvorske nikore oblasti. Mon. serb.
13. (1222—1228). Ima plnu oblast v duhovnih.
Mon. Croat. 4. (1325). Ki nad zenu oblast imaju.
Narucn. 61''. Moc nece imati, da vrh tebe bude.
A. Komulovic 71. Koji oblast imaju svrhu nih.
I. Bandulavic 96'\ luc. 22, 25. I da nijedna zla
nesreca ne ima u sebi take moci, da vik moze
s gorkijeh smeca tvoj kreposti vrha doci! I. Gun-
dulic 270. Ne imajuci moci ni oblasti uhititi
tebe, Isuse. M. Jerkovic 45. Imati oblast nad
kijeme ,haver autorita sopra d' uno' ,tenere in
aliquem authoritatem'. A. d. Bella, rjecn. 121a.
Imati moc ,haver facolta, forza o virtu di fare
qualche cosa' ,valeo'. 367a. sto zejase, imajuci
oblast, odluci u dilo staviti. A. Kanizlic, kam.
16. Vecu od nega oblast imas. 34. Papa ima
oblast svrhu crkve. 74. Papa ima svrhu sviju
poglavarstvo. 451. Ovu oblast imadijase. 673.
Kad si nad nim svu oblast imao. M. A. Re|-
kovic, sat. C3''. Da hudoba paklcna nejma vrhu
liih toliku silu. Ant. Kadcic 152. Koji ima sta-
risinstvo kako biskupovo. 232. Opati koji imaju
svoje vladane nepodlozno biskupom. 238. Kad
pokornik nejma moc za izvrsiti je (poJcoru). 353.
Imadijaju oblast i mogujstvo, da mogu krstit.
M. Dobretic 30. Koji ima oblast odrisiti i za-
vezati. 71. Koji oblast imadu svrhu puka. 9S.
Imaj oblast postaviti ruke. 273. Koji imadu
oblast svrhu zenske glave. 495. Na robje svatko
ima vlast kao na kupovno meso. S. ^ubisa, prip.
48. Velika je moc koju duh ima na srce. M.
Pavlinovic, rad. 83. — kk) pravo Hi krivo. aaa)
pravo, razlog. Veliku prav ima. Stat. po}. ark.
5, 277. Koji imadu pravo? neka stioci budu
sudci. A. Kanizlic, kam. 11. Ako imaju pravicu.
Ant. Kadcic 284. Nit' zupnik svidocima ima
pravicu opriti se tomu svidocanstvu. 476. Ja
se uzdam, da ce vreme pokazati, da nisu pravo
imali. D. Obradovic, ziv. 122. Ima li on pravo.
Vuk, odg. na utuk. 5. Imate pravo. D. Danicic,
jov. 27, 5. Zaludu imas pravo, kad ne zuas ka-
zati zdravo. Pravdonosa. 1852. 10. Pravo imaju,
on je umro. S. ^jubisa, prip. 87. — Focijo imade
razlog progoniti one. A. Kanizlic, kam. 104.
Imadu razloga. D. Obradovi6, basn. 22. — amo
pripadaju i ovi primjeri: Ti imas uzrok dati ga
u rnke razbojnika zalih. M. Jerkovi6 72. Nej-
madu6i uzroka na ne vikati. And. Kacic, kor.
131. — i ovi: Ima vice uciniti (prijura) (s) se-
strami starimi, ke imaju glas po zakonu. Starine.
1, 225. U sinodu kra} isti imadijase govorene.
A. Kanizlic, kam. 182. — bbb) krivo, krivina.
Imati krivo ; imati krivinu ,haver torto' ,iniquara
causam habere'. A. d. Bella, rjecn. 367*. U tom
oni imadu vrlo krivo. D. Obradovic, ziv. 121.
Ispovijeda da je imao krivo. sav. 35. — U) vrijeme,
prigoda, nacin, sanat. aaa) vrijeme. Imademo se
vrjemena razgovorit. M. Drzic 331. Nimam vri-
mena za mo6 stat razmisjati. M. Jerkovi6 45.
Kad ve6 ne imam, star sasvime, neg za cvilit
malo vrime. J. Kavanin 432^. Marko ne imade
vrime za odgovoriti. A. Kanizlic, kam. 708. Imadu
pak vrimena. L. Vladmirovic 85. Pokajmo se
51
IMATI, B, I, a, d).
802
IMATI, B, I, a, d).
dok imamo vrijeme. And. Kacic, razg. 159^. —
amo pripnda i ovaj primjer: Svaki narod imo
je svoj vijek. M. Pavliuovic, razg. 5. — hhh)
prigoda. Ignatija imade priliku pisati knigu papi.
A. Kaniilic, kam. 106. Ti si imao prigodu i
lasnost. Ant. Kadcic 15. — ccc) nacin. Da nisi
imao nacina. Ant. Kadci6, predg i. Ne imadu
nacina za ucinit ga (grih). M. Dobretic 108. Ko-
liko zanata il' ti nacina ima djavo pakloni. M.
Dobretic 56B. — amo mogii pripadati i ovi pri-
mjeri: Upita svakoga koji ko zanat oli mestriju
ima. Ant. Kadcic 91. Kad duznik ima mod za
vratiti. 257. — mm) pomankane (u dusevnom
stnislu), grijeh. Nigdar nijednoga pomankanja
nejmamo imati. Kateh. 15(il. E7a. Misnik sci-
ne6i, da na sebi imadi§e koji tezak grih. J. Ba-
novac, razg. 63. Koji iraadu drugi griha na dusi,
izvan istocnoga. M. Dobretic 37. I svi ostali
grisi, ako bismo ji imali u vrime krsteha. 38.
Koliko ima na sebi griha. 181. — nn) krst (kr-
Stene), red. Nevirnika koji nema na sebi krsta.
M. Dobretid 4-4. Po redu koga ima na sebi.
308. — 00) stane tjelesno, n. p). aaa) zima, vrii-
cina (samo kod pisaca; kod naroda je obicnija
konntrukcija s glagolom biti, budem, koje vidi
pud I, A, 1, c, c) y) aa)). Zato Gospa imase ve-
liku zimu. M. Divkovic, bes. 81''. Imati zimu
jfrigeo'. A. d. Bella, rjecn. 32'Jb; imati vrudinu
,caleo'. 159a. — bhb) bolest, grosnica itd. (i ovdje
je obicnije biti, budem, vidi kod aaa)). Tko ima
udavat k6er, ima febru uz'a se. M. Dr^i6 218.
Imati ogan ,febre corripi'; imati ogiiicu ,febri-
cito'. A. d. Bella, rjecn. 307a. Ako nejma koji
beteg. Ant. Kadcic 243. Da nejma druge ne-
mo6i neg onu nogove Jubavi. 336. — amo mo-
zemo metnuti i ove primjere: Imam kurtu vistii,
ter mi ae on cinase. M. Drzic 256. Oni de imati
vjecrii glad. M. Divkovic, bes. 27a. £)a nede ni-
kakova pomankanja imati u tijolu svomu. 398*.
Imati nosmas , haver inappotenza' ,cibi fastidio
laborare'. A. d. Bella, rjecn. 38'Ja. — ccc) san,
sanak. Ne imao u bolesti sanka! Nar. pjes. vuk.
1, 38. Ni lego.se ni sanka imase. 2, 326. Ni
nidan od riih umrl leh iraaju kodi jodan san.
Nar. prip. mikul. 35. — ddd) triid,' mitka, Hi
suprotno pokoj. Veliku muku imam, trudan jesam.
Pril. jag. ark. 9, 86. (1520). Ne ima pravoga
mira ni pokoja u sebi. A, Komulovic 29. Ne
mogase car Memed imati raira obdan ni obnod.
And. Kacid, razg. 117. Pokoj ima ko te jo rodio.
S. ^jubiisa, prip. 121. — eee) Dvospolci ili ti dvo-
vnsti t. j. koji imaju ii sebi zensku i musku vrstu.
Ant. Kadcic 25. — pp) sreca, dobro, i protivno
inukn, luga itd. aaa) .sreca, dobro. Viditi i sli§ati
hU> mlogi jjatrijarko i proroci zelili su cut i vi-
diti a nisu take srico imali. F. Lastrid, od' 262.
Nikada na vojski nojmajuci sride. A. Kanizlid,
kam. 15. Mi smo imali sridu brez krvi dobiti
iieprijato|a. And. Kacid, razg. 134. Koji imade
sridu utodi. kor. 257. Nit' jo divojka duzna nega
dokati imadudi drugu sridu M. Dobrotid 423.
Ko te nede, no imao arodo! Nar. pjes. vuk. 1, 635.
Kako sam imao sredu. Nar. prip. vuk. i. — Z do-
brijom opdi, ako d dobro imat. M. Dr/.id 308.
Ko(!ito niu, brzo do ozdraviti i imade dobro. P.
rusilovid, nasi. 2i>. Imati dobro .pulchro osso<.
A. d. iJolla, rjodn. 366'>. Node nigda s nim dobra
imati no bududi u i)ravoj Jubavi. M. Dobretid
436. — bbb) zl„, nrsreia, ttu/a, muka itd. Ja
imam mojijoli tiiga. M. Drzid 204. Svaki bi vedu
raukii iinao na svoj dio. M. Divkovid, bos. 183".
luiftti zno bozid i goro godiSto ,havero il ma-
lanno o la mala pasqna' .duplicitor dolore'. A.
d. Holla, rjo^n. J67». I no imati ove muke i
stete. Vuk, djel. apost. 27, 4. — qq) ime. I ovo
drvo ima jos drugo svoje ime. Vuk, nar. pjes.
1, 31. — rr) slava, dika, dobar glas i suprotno.
aaa) slava, dika, dnbar gins, dobro ime. Vidit
slavu, koju ti imades na nebesih. J. Banovac,
prisv. obit. 71. Volec imat mrtvi slavu. V. Dosen
193''. Vedu bi imo (dika) da ga objavi. J. Ka-
vanin 157'^. Imati dobro ime ,bene audire'. A.
d. Bella, rjecn. 367a. Koja dobro i posteno imo
imade pri tomu ispovidniku. M. Dobretid 152.
— amo spadaJH i ovi primjeri: Koji imadu to-
lika postenja i bogastva na ovomu svitu. P. Ma-
cukat 40. Zarad vase mudrosti postone imate.
A. Kanizlid, kam. 319. — bbb) zao glas itd. Imati
zao glas; imati neposteni glas .male audire'. A.
d. Bella, rjecn. 301*. Imati zlo ime, zao glas
,male audiro'. 367*. — ss) cast, obraz. Svijetla
casti, nada svima lijepa ti si tko te ima. I. V.
Bunid, mand. 7. Ko ima obraza, dobro zivi, a
ko nema (obraza), jos bojo (zivi). Nar. posl. vuk.
139. — tt) glas, vijest. Od negova joste bijega
glasa ne imas. Gr. Pahuotid 2, 50. — uu) zapo-
vijed, i suprotno. aaa) zapovijed, naredba, po-
ruka itd. Koji ima zapovidi moje, ter obsluzuje
nih, on jest, koji jubi mene. I. Bandulavid 152''.
joann. 14, 21. Imati zapovijed ; imati naredbu
,liavere commissione' ,in mandatis habere'. A.
d. Bella, rjecn. 367^. Imam poruku na tebe. S.
^ubisa, prip. 152. — bbb) sluzba, posluh. Nece
ved od moje kuce nikud ni sluzbe ni poslnha
gospostina imati. S. J^ubisa, prip. 55. — vv)
zavjet, odvjet. Imadose jednake odvjete oliti vote.
M. Dobretid 128. Da ima zavit od cistoce. 226.
Bludno sam sagrisila s imaducim zavit od ci-
stoce. 226. — XX) mjesto, u kojem mu drago
smislu. Eazlog u nih glavi ne ima mjesta. M.
Drzic 228. Mrazne zime i vrudine u noj mjesta
ne imaju. Gr. Palmotid 1, 146. Imati mjesto za
prvijem ,secundum locum obtinore'. A. d. Bella,
rjecn. 367a. Nojmaju ovde mista ono svidocbo
evandeja. A. Kanizlid, kam. 216. Imadu ovdi
pristojno misto rici sv. Soleuka. 353. Metropo-
lito no imadoso mista u sinodu. 354. Niti posli
ove narodbo ovdi mogu imat mista ni duzuosti
stari zakoni i kanoni. M. Dobretid 43. Sto u
nasemu dogadaju ovde nema mista. 156. Po-
steno Bo/.jo 1 sveti zakona va}a da imat bude
svoje misto prid svim svitom. 484. U drugijora
rijecima nema mjesta ovakovo ,a'. Vuk, pisin.
52. — amo bi mogli pripadati i primjeri u ko-
jima je objekat prebivalisto, prebivano : U ma-
nastiru imadijago pribivane svoje. A. Kanizlid,
kam. 790. Ako su tvoji roditoji tada u nqj (dr-
zavi) imali stavno pribivalisto. Ant. Kadcid 105.
i ovaj: Koji zdvora pak bijahu no imadudi ula-
zistca. P. Knozovid, ziv. 18. — yg) pocetak, nn-
prcdak, kraj, konac, svrlin itd. (subjekat mozc
biti .sto nezivo). Svo stvari juvono imaju pocotak
od ludosti. M. Drzic 402. — Od kog ima stvar
napridak svaka. J. S. R,e}kovid 142. Da Bog da
mi svaka sroda posahiiula i ne imala naprotka
kao ova slamka po jutros! Nar. posl. vuk. 47.
— Ta rika ni kraja ni konca nima. Aleks. jag.
star. 3, 297. Zivot vodni primu, ki nima konca
ni cisla listom. 313. Tvojo voliko milosrdjo nima
vrimona, konca, ni mire. M. Jerkovid (55. Imati
dobru svrhu ,bonuiu habere oxitiim'. A. d. Holla,
rjodn. 367". Imati zlu svrhu , malum exitum ha-
boro'. 3()7a — zz) svrha (ne kao kod yy)), na-
mjcrn itd. Kad odluka tva norodna budo svoju
svrhu imati. G. Palmotid 1, 268. Imati svrliu;
imati Sto zudis ,pr<)positum assoi^ui'. A. d. Bella,
rjodn. 412''. .Toda bismo dobru avrhu imali u
istom poslu. M. Zoricid, osra. 4. — aa') zivot,
IMATI, B, I, a, d).
803
IMATI, B, I, a, e).
smrt. Ne moze imati zivot. Ant. Kadcic 144.
Smrt mi s tej imati, ku ^odi ja inu tuj dodoh
gledati neg tebe jediuu! N. Na|eskovic 2, 117.
— hV) tezina. Svezan sijena . . . ima po desefc
funti. J. S. Ee|kovic 96. — cc') zakon (u pre-
nesenom smislu, subjekat je sto nezivo). Nevo]a
nima zakona. Stat. po}. ark. 5, 297. Potriba
(kako nosi opdena besida) zakona nejma. Ant.
Kadcic 165. Potriba nejma zakona. M. Dobretic
.392. — dd') lijek (o rani). Naso rane Hjek imaju.
V. M. riucetic 11. — ee') krepost, jakost, vri-
jednost (u prenesenom smislu, o cem nezivu). Jer
svake kreposti u sebi imahu. N. Dimitrovic 34.
Tvoj sakramenat ima u nas krepost svoju. S.
Matijevic 97. Da ono kakvu kripost imade i
vajade. A. Kanizlic, kam. 414. Sve mise imaju
jednaku kripost i vridnost. Ant. Kadcid 93. Da
imaju (molbe) kripost po negovoj muci. 99. Ovi
zakoui imadose svoju kripost. M. Dobretic 499.
— Dila koja imadose toliku jakost u crkvi svetoj.
M. Zoricic, osm. viii. — amo piripadaju i ovi pri-
mjeri: Imajuci (sunina) svoj teme|. Ant. Kadcic
51. Imat teme|itost u viri. M. Dobretid 232. —
Niti bi imala (zenidba) ^onn tvrdav i duznost
koju ima sada. 452. — Zivot duhovni ima pri-
kladnost k zivotu tilesnomu. Ant. Kadcic 113.
Sposobnosti za uciniti dobro imadu. D. Obra-
dovic, sav. 72. — i suprotno: nepodobnost, za-
preka. Ako ne ima koju drugu nepodobnost. Ant.
Kadcic 32. Imati zaprjeku , haver impedimento'
jimpedior'. A. d. Bella, rjecn. 383'\ Ima koju
zapriku u jeziku. Ant. Kadcic 209. Da svoje
vincane ima zapriku. 413. — ff^) sladost (u ak-
tivnom smislu, o cem nezivu sto ko uziva). Kruhu
pribili imaduci svako nasladenje. B. Pavlovic 29.
Kruh nas svagdani, svrhubistvenu imaduci svaku
slatkosfc. 55. Svako nasladeiio u sebi imadijase
(mana). F. Lastric, test. 14''. — gg^) promjena.
Po koji nacin bjese imao tako cudnu i veliku
promjenu. M. Divkovic, bes. GGl**. — hh') slava
(u aktivnom znacenu , ne kao hod rr) : imati
slavu = slaviti se, diciti se). Imati slavu od
smrtnoga grijeha, grijeh jest. S. Matijevic 81.
— n'j objekat je u pnsivnom smislu, n. p. aaa)
milosrde, milost (drugo je kod bb) ggg)). Ako u
istinu ne cini milosrdja na ovomu svijetu, oni
noce imati milosrdja na onomu svitu. M. Div-
kovic, bes. 7'J. Imati istu milost. M. Zoricic,
osm. VII. — bbb) Imati dopustjenje nepedepse
jimpunitatem habere'. A. d. Bella, rjecn. 388*.
Imati uslobodjenje ,impiinitatem habere'. 388*.
— ccc) Veran sluga sumne nima. Aleks. jag.
star. 3, 295.
e) izrice se uz objekat i mjesto gdje ovaj stoji
(gdje ga ima subjekat). aa) izrice se da je objekat
pri subjektu samome Hi u negovoj kuci. aaa)
objekat je pri subjektu. Pri sebe penezi ne imasmo.
Mon. serb. 506. (1469). Tebe uza se i oni ima,
ki sred voda u ognu zgori. I. Gundulic 297.
Jucer sluge okolo sebe imaduci. F. Lastric, test.
ad. 105a. Yed uza se nek imade vista. J. S.
Ile|kovic 233. A junaka sa sobom ne ima nijed-
noga od roda svojega. Nar. pjes. vuk. 2, 136. —
bbb) objekat je u subjektovoj kuci. Neka Popivu
ima u kuci, sikuro more spat. M. Drzic 258. Mi
imamo do tri lovca u dvoru. Nar. pjes. vuk.
1, 317. Koga imas kod bijela dvora? 2, 341.
Ja na domu imam |ubu vernu. 2, 361. — bb)
objekat se gdje nalazi na subjektovu tijelu (n. p.
u ruci, na glavi). Imajuce ime upisano na celih
svojijeh. N. Ranina 24*. apoc. 14, 1. Na glavah
svojih imahu krune zlate. Tondal. star. 4, 117.
I vrh glave svak od cvijetja vijenac ima. I. Gun-
duli6 379. Ki imaju vrh ramena sve tezine od
bremena. J. Kavanin 347^. Koga djeva majka
ima u precisto svoje krilo. 458''. Mlogi su prije
nega liu (knigu) u ruku imali. A. Kanizlic, kam.
8. Kad imaju mac u ruci. V. Dosen 126'*. Jer
u ruki nista ne imadoh. M. A. Eejkovic, sat.
E2a. Kazu, ima sabju o pojasu. Nar. pjes. vuk.
2, 283. Ima vrapca pod kapom. (Kad ko kapo
ne snimi u vojvodstvu po varosima). Nar. posl.
vuk. 102. — i u prenesenom smislu. Koga bi
andeli zelili imat u svoje ruke. F. Lastric, test.
163*. Iz toga bo se moze ocito viditi, da nisi
u ruku imao od vojnika i junaka vecih nego
sam ja. M. A. Rejkovic, sat. B'2^. Da bi ju na-
pastovao i pod svoju ruku imao. Ant. Kadcic
397. Imajuc zenu i djecu o vratu. M. Pavli-
novic, rad. 22. — cc) objekat moze pripadati su-
bjektu stojeci na kojem mu drago mjestu. Gdigod
imas posadeno voce. J. S. Rejkovic 11. Vi imate
brata u planini kod ovaca, Milos-cobanina. Nar.
pjes. vuk. 2, 136. Ja onakih imam u tavnici.
2, 250. — nesto je osobito u ovom primjeru, gdje
imas ne znaci da objekat pripada onome s kojijcm
se govori nego istice da se nalazi na nekom mjestu:
Jednog (manastir) ima i Virovitica . . ., drugog
imas u staroj Gradiskoj. M. A. Eejkovic, sat.
B3». — dd) u gramatikalnom jeziku kaze se da
je neko mjesto kojemu glasu u kojoj rijeci tijem
sto se rece da ona rijec ,ima' onaj glas na onome
mjestu. (Glagoli) koji pred ,a' imaju ,v'. Vuk,
nar. pjes. 1, 81. — ee) u prenesenom smislu moze
subjekat imati koga Hi sto u svojoj oblasti, na
svoju voju, na svoju zapovijed itd. Kako ces
moci drugoga imati na tvoje hotjenje. B. Kasic,
nasi. 27. To mu ne moze dat, jore nima u svojoj
oblasti. A. Georgiceo, pril. 93. Sto vise covik
na svitu pod svojom oblascu ima. M. A. Re}-
kovic, sabr. 73. Da ima vas svit i liegova bo-
gastva na svoju zapovid. M. Dobretic 101. —
_fj) imati na pameti, u pameti, na umu, u glavi
moze znaciti: pamtiti Hi uopce misli^i. Ja pop
imajuci na pameti muku Gospodina Isukrsta.
Mon. croat. 91. (1461). A i ja sam na pameti
imo misli tej hrabrene. G. Palmotic 1, 34. Imati
na pameti ,memoria tenere'. A. d. Bella, rjecn.
728a. Nejmase na pameti vjecnu jakos. I. Dordi6,
salt. 264. Imajuci ga sved na pameti. uzd. iv.
Imajuci u pameti ono obecane sv. Diomeda. A.
Kanizlic, kam. 255. Ti imas u pameti jedan
posa'. L. Vladmirovic 75. Ne buduci duzan imati
u pameti tvoje prosastne grihe. Ant. Kadcic 216.
Poglavite vrste griha koje u pameti more imat.
M. Dobretic 146. Imaduci u pameti nike velikc
i pogane misli. 168. Imaduci drugi briga u
glavi. 492. Koga (dila) B. D. Marija nije nikad
u odluci ni u pameti imala. 511. Mi nismo
mogli nis ucinit, ki imamo nee va glave, kamo
ces ti tako bedast. Nar. pi'ip. mikul. 76. Imaj
ga na umu. D. Danicic, pric. sol. 3, 6. — yg)
imati sto Hi koga u srcu itd. u prenesenom smislu,
vidi kod srce. Neg' li cu tej tvoje kriposti bez
broja do smrti do moje u srcu imat ja. N. Na-
Jeskovid 1, 326. Imaj me u srcu, kako no tebe
ja, ako nee da smrcu ovi rob tvoj prija. 2, 90.
Tebe imaju namiscenu posrid srca svoga. M.
Jerkovic 90. Imati u srcu ,tenere a cuore' ,esso
cordi'. A. d. Bella, rjecn. 728*. Ovu istinu ra-
zumimo od istoga Isukrsta, koji sve imaduci mir
u srcu, pokaza ga i s ustmi navisti ga andelom.
J. Banovac, pripov. 112. Jer u srcu i u ustih
imadjahu slavno imo Isus. razg. 68. U srcu i
u usti vazda imadu ova rici. M. Zoricic, osm.
14. Dali u srcu nema te voje. Ant. Kadcic 12.
U srcu svomu drzi me upisanu i upecatjenu ; a
da ja nega ne imabudem vazda u srcu momu?
IMATI, B, I, a, e).
801
IMATI, B, I, a, i).
I. M. Mattei 56. Da ima nesto na srcu ali ne
sme nikome kazati. Nar. prip. vuk. 190.
f) lokativom (i alcuzativom) s prijedlogom xx
moze se pokazati dusevno osjecane prema home
(objektu). Imati u Jubavi ,tener uuo in gratia'
,amorem alicui conservare'. A. d. Bella, rjecn.
357a. Ovo su kojili smo nikada imali n poru-
ganje i u prilikii ukora. I. Bandnlavic 202ai>.
(/) objektom se pokazuje sveza (obicno ditsevna)
u kojoj je subjckat s kim drugijem, Hi nko je
vise subjekata, pokazuje se sveza medii nima.
ovakovi objeknt moze biti: aa) jubav, prijate(stvo
ltd. Imajta Jubovt mezdu soboju. Sava, sim. pam.
§af. 11. Prijate}i.stvo koje su imali moji prtvi
s I'lihb prtvimi. Mon. serb. 183. (1373). Bratski
od danas k vara imam }ubav. Aleks. jag. star.
3, 312. Po prijazan, koju s Pjerinom imam. M.
Drzi6 409. Opciti sveder ili imati prijatejstvo
sa Zudeji. S. Matijevic 43_. Nije pri.stojno Krstja-
ninu imati prijatejstvo s Cifuti. A. Kanizlic, kam.
497. Za prijatejstvo samo koje s riim ima. Ant.
Kadcic 70. Da on ima z drugom Jubav a riu
ostavja. M. Dobretic 437. Da imate izobilnu
Jubav jedan k drugome. Vuk, pavl. Isol. 3, 12.
Da imamo mi Jubav k I'lemu. Ijov. 4, 19. — bb)
opcene, drustvo. S kakvijemi izvan kude imao jo
druzbu. S. Matijevid 30. Mi s nima ne mozemo
opdehe imati. A. Kanizlic, kam. 133. Crkva ca-
rigradska s rimskom je opceiio imala. 266. Vo-
li§6 s nevirnici drustvo imati. 588. — cc) do-
yovor, savjet, Hi govor uopce. Imavbse sbveti,
s gospojomt krajecomb. Mon. serb. 221. (1392).
Imasmo govorenje svrhu toga. Mon. croat. 93.
(1463). Imaj svjet sa zonom tvojora. Pril. jag.
ark. 9, 141. (1520). Jeda je papa potajno dogo-
voro 3 Turci imao? A. Kanizlic, kam. 610. An-
dronik imadijase otajni dogovor s Genuesi. 642.
S nom (zenskom glavom) bludna i nedostojna
razgovarana imati. Ant. Kadcic 334. Da je ispo-
vidnik s nom na ispovidi imao neciste razgovore.
339. Imadjudi razgovore s velikim sultanom. A.
Toraikovic, ziv. 255. E imamo nesto razgovora.
Ogled, sr. 19. Dokle i mi rijec ne imadnemo sa
nasijem carem stambolskijom. Osvetn. 7, 30. —
amo moze pripadati i ovaj primjer: Zakone kojo
su imali s roditejemt carnstva mi. Mon. serb.
169. (1362). — dd) bludno, neposteno djelo. Da
jo ona imala dilo neposteno z drugim. M. Do-
brotid 431. Da je Potar imo bludno dilo s Lu-
cijinom sestrom. 490. Da je s nom prvo nega
imao neposteno dilo. 527. — ce) rat, boj, svada,
kavga, raspra itd. Tko misli s vami boj ali rat
imati. M. DrZid 455. U dvi rati koje ima
s Portugalom i Jorbima. J. Kavanin 184'V Oni
medu sobom rat imadoso. A. Kanizlid, kam. 818.
S nama Tiesto ima rat. Nar. prip. vuk. 42. —
U i)ruvd6 koju imamb s nimi. Mon. serb. 27.
(1234 — 1240). Ako ima svadu Dubrovdaninb
z drugom svojomb. 101. (J 332). S kijom imamo
koji noiiiijor i parbu. M. Divkovid, bes. 846'>.
I'nk (la vns dan 5 nima imas kojbu. M. A. ReJ-
kr)vid, sat. E7''. No ponavjat ovdi zaman vla-
.stitu protivnost sto ima ova zloda s cistodom.
Hlttgo turl. 2, 145. Ako sto izmedu sebe krivo
iiuato. D. Obradovid, Xiv. 98. Noka podo za koga
joj drago, a mi braca kavgo no imamo. Nar.
pj«w. vuk. 2, 235. Kakav si imao ti inad s ovom
trojif.oin? Pravdonosa. 1852. 8. — amo pripa-
daju po smislii i ovi primjeri u kojimaje objeknt
zawjenicn Hi stvar: Oprostito, ako imate koju
Htvar i)rot,iva komugodi. M. Divkovi.S, bos. «)«.
Sto iiims H iiasijom ti plomonom, o Sisifov rode
liiidi? G. Palmotid 1, 205. Sto imaS .sa mnom?
,c.hp hai da far mocoV ,.|uid tibi mooum i" A. d.
Bella, rjecn. 367*. Ako sto imate protiva komu-
god ... J. Matovid 503. Imati sto s kijem ,ali6no
in aliquem esse animo'. J. StuUi, rjecn. Da brat
tvoj ima nesto na te. Vuk, mat. 5, 23. Ne imaliu
nista ni s kim. D. Danicid, sud. 18, 28. Sadnjk:
Sta imate vi dva? Pravdonosa. 1852. 33. Sta
ti, brate, imas s ovim vlasetom? Magaz. 1868.
61. — Jf) mir. Klbnu se da imaju mirb sb vami
u veki. Mon. serb. 24. (1234—1240). Imajte mir
z onimi koji vam nastoju. Kateli. 1561. D6'>. — ■
gg) dio, vidi i d) ff). Neka ima dio s onima koji
.so ne slazu s crkvom. A. Kanizlid, kam. 308. —
lih) dusevno osjecane, vidi d) bb). My u tomb ne-
mamo gneva na vy. Mon. sorb. 54. (1240 — 1272).
Ustrpjenje imaj u meni i sve hodu ti platiti. I.
Bandulavid 181 1'. mat. 18, 29. S onijem obi-
cajnijem ufanjem koje si vazda imao u meni. M.
Orbin 2. Nenavidost koju imas tvomu iskriiemu,
izhodi iz tvoga srca zlobnoga. M. Radnid 3821'.
Uza sto ne imahote vjere Ivanu? S. Rosa 1321".
— ii) >}becane, isporcdi d) vv). Ja smb imalb
k vam obetb. Mon. serb. 21. (1238). — kk) duznost
i oblast, isporedi d) ii). Ako ce se izbaviti od
duznosti koju ima z drugim. M. Dobretic 428.
Duzuost i oblast koju imadijase prvo prama za-
rucniku. 428.
h) imati za sebe koga znaci: imati ga kao bra-
nitela, prijatela, parca itd. Zasto tada osudoni
nijednoga svetoga, ni iste majke od milosti Ma-
rije node za se imati. F. Lastrid, ned. 8. Ovi
jioslidni nauk, imajudi za se vridnih i naucuili
bogoslovaca. Ant. Kadcid 272. — nasuprot imati
koga na sebe znaci: imati ga kao protirnika.
Malo no divan vas da na nas imamo. I. T. Mr-
navid, osm. 120.
i) uz ohjekat ima i koja druga rijec (predikat)
kojom se pokazuje, sto je objekat uopce Hi sto je
prema subjektu, Hi kakav je. aa) predikatom se
pokazuje, sto je objekat uopce, ili iito je prema
subjektu. aaa) predikat maze biti u ace. kao i
objekat. Franackoga imas kraja i spanskoga bra-
tuceda. I. Gundulid 316. Glavu imaju deli Stjo-
pana velikoga kangilijera. 438. Vojevodu mono
imate. 516. Mene neceto imat pomodnika. J.
Banovac, pripov. 170. Zeli ju duh sveti imati
zarucnicu. F. Lastrid, tost. 371'''. Ufaj se da cos
ga odvitiiika kod Boga vazda imati. A. Kanizlid,
fran. 15. Brata i druga zeli imati tebo. kam.
401. Imam brata bas-terziju. Nar. pjos. vuk.
1, 115. Imala je devojcica b'jelu vilu posestrimn.
1, 150. Ja imadem mlada St'jepa gospodara.
1, 406. Imam brata terziju, srezade ti zut kavad ;
imam soju vezijn, navesde ti kosuju. 1, 439. Imam
ujca na moru trgovca. I, 453. Evo imas grdna
dusmanina u Karlovcu Vilip-Magarina. 2, 349.
— drukcije je u ovom primjeru, u kojem imati
znaci: cijcniti (isporedi ccc) A>)): Ja noga cara
imam, a on raeno razbojnika nazva. Aleks. jag.
star. 3, 2.53. — bbb) predikat je u instrumcntalu.
Tko ga ode imat railostivim pomodnikom i za-
stititojom, potribito je, da si usilnje naslidovati
ga. F. Lastrid, od' 341. Da ga dostojan budo
imat za.stititojom. svet. 22'". — ccc) predikat je
u ace. s prijedlogom za. tta) znacene je da je
objekat subjektu ona .sto se kaie j}rcdikatom. AV
triido to ne dah nikomu na znanjo, ni tobi ku
imab za moje ufaiijo. N. Najoskovid 2, 23. Toga
cid, neka znaS, jero me za roba poslusna ti imas
i vijerna do groba. 2, 32. Ne more mo iinal. za
druga. M. Drzid 36. Sam jo (vilu) danas ti za
Jubi imati mo/,. V. Lukarovid 7. Nad zejami
svim' inima srce ono blazeno je, u pokoju slatkom
koje za razgovor Boga ima. I. Gundulid 60. Nu
oj)et narod avaki na sc paSn od mjosta za glavu
IMATI, B, I, a, i).
805
IMATI, B, I, a, m).
ima. 328. Ka so od mene sroca druga zeljet
moze, neg' sred boja imat Ijepos tvu za druga?
33!). Koji ne ima crikvu za mater. I. T. Mr-
navic, ist. 39. Za gospara, za silnika inostranca
kraja imaino. G. Palmotic 1, 66. Slavne bane
i gospodu imati ces za dvornike. 1, 84. Imati
ces za vjecnoga slugu i druga tvoga mene. 2, 305.
Za parcicu svoga grada Spljet dakle ima Go-
spoiinu. J. Kavanin S20^. Xad za sudce imat
budu Petra, Pavla... 568^. Imavsi je za zaruc-
nicu, imado sva dobra. J. Banovac, razg. 124.
Koji svetu crkvu za svoju mater ne drzi, ne ima
ni Boga za svoga otca. J. Filipovic 1, 193^.
Imade ova prisveta divojcica za rodite|e Joakima
i Anu. F. Lastric, od' 360. Sada ga hocete za
patrijarhu imati. A. Kanizlic, kam. 98. Imase
za Jubovcu glasovitu Ester. S. Eosa l^b. Ovi
iinahu za nauciteje Farizeje. 40''. Kog' Bog ima
za svog' slugu. V. Dosen lOS^. Ovi je imao za
zenu Triteutu. And. Kacic, razg. 4. Imacete ga
za pomocnika. kor. 149. Krajevica hrabrenoga
za vojvodu kad imaju. P. Sorkocevic 584a. —
amo mogu spadnti i ovi primjeri: Tebe molim
da se dostojis imati za dragu i za prim}enu ovu
moju ispovijed. S. Matijevic 15. Imaj me za
priporucena u molitvi. I. Ivanisevic 70. Nejmaj
ga dakle oncas drzana suditi. Ant. Kadcic 21(J.
— Pp) imati znaci: misliti, cijeniti, drzati. Da
ga ima za prijateja. Mon. serb. 36. (1253). Ovo
imam vece za neizmozno. Narucn. 71l>. Kako
za proroka imahu nega. N. Eaiiina 56'\ mat.
21, 46. Ima ih za rug svak. S. Meucetic 336.
Pisete, da mi je svitlost kra|eva za dobro imala.
Mon. Croat. 233. (1529). Jezus nim (ucetiikom)
za zlo imase. N. Najeskovic 1, 120. Ci6 toga
vas smirno moju, za zlo meni ne imajte. 1, 158.
U pisnia jer sveta svu misal stav|ase, a stvari
od svijeta za nistor imase. 1, 321. Molim vas,
juveni ki pjesni slisate, da u cem vi meni za zlo
ne iniate. 2, 5. Koji za zlo imaju one sto ini
se za dobro cini. M. Drzic 239. Veoma ti mi
ces za zlo imat, er sam od tebe ovako otisla.
266. Dubitam, er bi mi za zlo imao er sam ju
doveo. 297. lieci joj, da mi ne ima za zlo, er
joj sam ovako brata tratao. 368. Ako sina iz
morske pucine izmem, koga imam za izgubjena.
411. Kad ga za pravadnoga imamo i drzimo.
Postila. S3b. Ako me imas za tovarisa. Anton
Dalm., nov. test. 2, 120. pavl. filem. 17. Nas ima
za svoje drage sinove. Kateh. 1561. F8b. Vsa
bogatastva za nistor nimam. Aleks. jag. star.
3, 319. Ako bih istiuito znao da on koga dru-
goga vecma }ubi negoli mene, nije mi zao ni
mogu za zlo imati. M. Divkovic, bes. 800t>. Za
dobro imaj, o gospoje, ako recem, sto je istina:
svijetlo i drago sunce tvoje^ sred tamnice krije
tmina. I. Gundulic 349. Sto prvo za milo i
drago imase, za ono se sada ne liajes. A. Geor-
giceo, pril. 33. Imati koji dan za sveti. I. T.
Mrnavic, ist. 90. Imas za stvar tvrdu Jubiti ne-
prijateja. M. Eadnic 390a. Imati za dobro ,bonam
in partem accipere' ; imati za zlo ,durius accipere'.
A. d. Bella, rjecn. 366^. Imati za istinito ,pro
certo habere'. 367b. A koji luk za koren imade.
J. S. Rejkovic 226. Imati sto za dobro, za drago,
za milo ,in bonam partem accipere'; imati sto
za zlo, za nedrago, za uemilo ,aegre feri-e, du-
rius accipere, in malam partem sumere' ; imati
za istinito ,pro certo habere'. J. Stulli, rjecn. —
bb) adjektivum Hi drugom rijeci kaze se kakvo
je ono sto ko ima. Ja imam tijelo veliko, kako
da uljezu u tijesna vrata? Pril. jag. ark. 9, 88.
(1520). Ne morcmo ovakoj stati i zlo zitje imati
medu sobom. 119. (1520). Kakova sebe covjek
ima unutra u srcu. M. Divkovic, bes. 412a. Imam
ziva ja dva sina, dva junaka. I. Gundulic 388.
Imase i dva brata pri cesaru Henriku vojujuci.
F. Glavinic, cvit. 67^. I on zenu, imeuom Tekla,
betoznu imase. 234a. Koji imaju srca cista i
pravedna. M. Jerkovic 41. Imati razprsanu pamet
,mente vel animo vagari'. A. d. Bella, rjecn. 2701'.
Imati brze noge ,valere pedibus'. 3371'. Imati
suzive oci ,lipitudino laborare'. 423a. A od cesa
se bojis, imaduci oruzano celo ? I. P. Marki 47.
Jedna zena im.adise muza opaka. J. Banovac,
razg. 107. Ignatija imao je prijasne roditeje. A.
Kanizlid, kam. 1. Imadijase srdce na gospodo-
vane pohlepno. 79. Imadise tilo slavno. F. Matic
42. Da i mrtvu nu imade, gdi nesvisno nu Ju-
bjase. V. Dosen 85a. Arambasa Gankovic Nikola
imadise srce od sokola. And. Kacic, razg. 251b.
Imati tanahan i lip glas. Ant. Kadcic 27. Kad
pokornik nejma slobodne rici. 209. Da sva svoja
uda i ocudena ima podlozna i poslusna duhu. M.
Dobretic 67. Da ja imam seku na udaju, ja bih
nemu moju seku dala. Nar. pjes. vuk. 1, 228.
Jos da imam crno oko, sve bih Turke premamila.
1, 336.
k) moze se na drugi nacin izreci, nego kod i),
kao sto se ima sto: ono sto je kod i) objekat
moze stajati u lokativu s prijedlogom u (ispo-
redi e)) a sto je ondje predikat stoji u akuzativu
kao objekat. Car u voji zakon ima. I. Gundulic
487. U nas pravu obranu imas, ka te stiti. 498.
Imademo u prislavnomu ovom imenu Isus i u}e
iliti pomast za likariju. F. Lastric, test. 22a. u
ovim imas i zrcalo. Aut. Kadcic, predg. i. U
Osmanu da srcana imat 6ete px'ijateja i obranu.
P. Sorkocevic 592b.
I) moze se izreci drugijem nacinom nego kod
f) kako subjekat ima objekat. aa) adverbom. Kad
jedan drugoga nemilostivo ima. Ant. Kadcic 520.
— cesto se kaze imati rado (i rad) kao jubiti,
paziti. Da svak sebe i"ad imade. V. Dosen 180b.
A kamoli on ne bi cejade izlicio ko rado imade.
M. A. Rejkovid, sat. II8b. Znutri je moj dragi
ki mane rad ima. Nar. pjes. istr. 2, 88. — amo
pripada i ovaj primjer koji bi mogao prixiadati
i pod g) : Svak je rado s Jurjem posla imao. M.
Pavlinovic, rad. 182. — bb) u jednom primjeru
imati za drago znaci takoder sto i Jubiti. Zacto
Bog otac sve ove }udi za drago ima. Postila.
Y2b. — cc) u jednom primjeru imati na visem
znaci: vise cijeniti. Dum Mavru tuj pisah ... a
poslije Nikoli, ne kako na visem da ovijeh imamo,
neg er smo na blizem neg s vami ovamo. N.
Najeskovic 1, 319. — dd) moze se kazati imati
koga kao koga, te je znacene kao kod i) aa).
Kako proroka liega imahu. I. Bandulavic 47a.
mat. 21, 46.
m) bez objekta. moze tad imati i znaeiti: biti
bogat. Tko nejma, boli se. N. Dimitrovic 4. Ki
ne daju ubozima, kad imaju. J. Kavanin 12a.
Oce, tebi je lasno govoriti, ali ne znas da tko
ne ima, i nije ga na ovem svijetu. B. Zuzeri
181. ,Cur tu dives, ille pauper?' Zasto ti imas?
zasto oni nema? A. Kalic 258. Koji ima, te to-
liko dade. Nar. pjes. vuk. 2, 418. Bo|e je umjeti
nego imati. Nar. posl. vuk. 25. Ja umio a ne
imao, ja imao a ne umio (sve jedno je). 110.
Ko radi, taj i ima. Vuk, nar. pjes. 1, 498. —
drugo je u ovom primjeru gdje objekta nema ii
glavnoj recenici, jer je izrecen u podloznoj: Ne
imade da iznese vina. Nar. pjes. vuk. 2, 623. —
u ovom primjeru imati (bez objekta) protiva kome
znaci : lutiti se, i vaja da je po talijanskom je-
ziku: Imam protiva tebi zasto si ostavio onu
tvoju prvu jubav. M. Zoricic, osm. 24.
IMATI, B, I, a, n).
806
IMATI, B, I, b.
n) objekat nije izrecen uz imati, nego se clo-
punuje interogativnoin zamjenicom Hi inter oga-
tivnijem adverboin sto je u podloznoj recenici.
aa) qlagol je u podloznoj recenici u infinitivu.
Obretoste se v mukali, i nsmam kako pomilovati
vas. Pril. jag. ark. 9, 118. (1468). Ne imam sto
staviti prida n. N. Eanina 134^. luc. 11, G. Da
ti liodu ukrasti, ne bih ti imala sta ukrasti.
M. Drzic 193. Ne imas od srca tvoga, komu
ce§ tvoje zlato ostavit. 199. Nu sid' dolu, da
t' ukazem, s kijem imas sto cinit! 358. Imam se
cemu smijati. M. Divkovic, nauk. 1891). Nimajuci
ca oni blagovati. F. Glavinid,^ cvit. 189=*. Ima
dje pocinut. I. Drzi6 336 Sto imaju s mom
kcerom bogovi ciniti? G. Palmotic 2,92. Ja se
ne imam cijem pohvaliti, pokli ne imam cesa
ukazat. V. Andrijasevid, put. 355. Ne imade ga
mati u sto poviti. I. Ancic, svit. 32. Dug ki
odkud platit ne ima. J. Kavanin 12^. Ne ima
glave gdi naklonit. 379a. Ki kad ne ima sto
darovat. 382^. Ogovara'u se, da ne imadu okle
lemozine cinit, a ima se oklen opijati. J. Ba-
novac, razg. 100. Majko moja, no placi, imaces
sto posli plakat, kad me pocmu propinati. 162.
Imamo dakle i mi cemu se cuditi. F. Lastric,
test. 326b. Videci potribu liihovu, da se ne ima-
dahu cim pokripiti. ued. 294. Imali su se cemu
veseliti doisto. svet. 91^. Imamo mu na cemu
zafajivati, imamo ga za sto stovati. 187''. A da
gore liocu reci, imao bi to gdi steci. V. Dosen
269b. Imas s cime do6i u primorje, noso6 glave
moji vitezova. And. Kacic, razg. 293''. Nembrot
imao je komu kra}evati. kor. 11. Koja nejma
cime uzorati, niti sebi lirane dobaviti. M. A.
E.eJkovi6, sat. E6''. Da ne ima gdi krava za-
gristi. G4a. On vec onda nejma kada sisti. H8''.
Jerbo ona nejma kada presti. 14^. Nemas na
Sto sabje izvaditi, nit' je ima§ o sto krvaviti.
Nar. pjes. vuk. 2, 145. Imao bi s kime piti vino.
2, 224. Imas na §to svate pokupiti. 2, 533. Tako
imao koga nakom sebe ostaviti ! Tako imao ot-
kuda davati vojnomo i nevojnome. Nar. posl.
vuk. 297. Ima sta i videti. Nar. prip. vuk. 94.
Bijase vrlo mnogo uaroda, i no imadijahu sta
jesti. Vuk, mar. 8, 1. — injeste infinitivu mogao
bi biti i indikativ s konjunkcijom da (isporedi
1. da, I, A, 2, u, c), n. p. : Nemam sto da recem.
— bb) u podloznoj je recenici glagol u kondi-
cijonalu. Bolesnika koji nit' ima tko bi mu po-
sluiio, ni cim bi se pokripio. F. Lastrii, test.
334». Mi imamo sta bi vecorali. M. A. Rojkovic,
sat. 02". Da bi imao odkle bi podao onomu
koji nevoju trpi. J. Matovid 402. — mjeste kon-
dicijonala moze biti i futur, n. p. : Nemadu sto
6e dati. — cc) podlozna je recenica okrnena, te
nenia glagola, jcr se ovaj ima u pameti po
gUivnoj recenici. Gruba se tuce, zovo, a ne ima
koga. M. Drzic 150. Uci bogme, or imas od
koga. 161. Imati kad ,otium nancisci'. A. d.
Bella, rjecn. 360"'. Ka2i sto imas na opravdano
tvojn. A. Kaiiiilii, kani. 311. Ubozi no mogii
6inili zaduzbino zaSto su siromasi i ne imadu
od kuda. M. Dobrotid 250. I nii s tobom (di-
cimo He), i imamo s kim. Nar. pjes. vuk. 1, 7U.
Imam 6inie ua derdefu vosti, imam cime, i
imam po cemu. 2, 462. No juti so, ne ima3
80 za Sto. 2, 523. Dao Bog, ali nijo imao komo.
Nar. po.sl. vuk. 54. Do6i ce kad imadbudo kad.
Vuk, pavl. Ikor. 16, 12. ,6to no svrati k nam?'
.Noiuaui kad'. S. :^ubiSa, prip. 61. Grdi Bozo,
iniai i koga! Pravdoiiosa. 1H52. II. — dd) amo
vwie pripadati i oiuij primjer n kojcmu mj. za-
mjenice ima aila kao advcrab: O ovomo bih ja
aad joS alia imao govoriti. Vuk, posl. xu.
o) sto u knizi, zakonu ltd. stoji haze se da
ono ima kniga ill zakon. u pisaca. Kanon troci
sinoda kartaginenskoga ovako ima: ,Osim toga. ..'
A. Kanizlid, kam. 217.
p) u jednom primjeru xvii vijeka stoji hoce
imati (gotovo kao hoce da bade). Post hoce imati,
da so blaguje samo jednom na dan. S. Mati-
jevic 55.
q) ti jednom primjeru xvi vijeka kao da znaci :
vjerovati, mislitj.. Mi imamo i ispovidamo, da
jest jedini ... S. Budiriic, sum. 5*.
r) gdjegdje imati ostaje pri svojemii starijem
znacenu kao biti primio. objekat maze biti sto
tjelesHO, dusevno Hi umno. aa) to se znacene oso-
bito poznaje kad se izrice mjesto gdje je bio
objekat prije nego ga je subjekat primio. to se
maze izreci genetivom: aaa) s prijedlogom od.
Imast odt nast listt. Spom. sr. 1, 88. (1407).
Moja stran ima pocetak od mono, ma tvoja svr-
suje se u tebi. Pril. jag. ark. 9, 74. (1520). Da
COS ti reci sam: zamjerna bi plata, od ove ku
imam. N. Naleskovic 1, 220. Ma vilo, neces ti
toj, sto bih ja hotil od tebe imati. N. Rauina
74b. (Marija) po ovome svom mogucstvu moze
sve sto ode od Boga imati. J. Banovac, razg. 8.
U ovom sakramentu odu i zelim imati od vas
naj vede postene i |ubav. F. Lasti'id, test. 103'\
Ovi obicaj ima svqj pocetak od apostola. A. Ka-
nizlid, kam. 87. Ako ti od mene hotijase milost
imati. 829. Imala si kiiige i nauke od Cirila i
Metoda ruke. M. A. Re}kovid, sat. B6'\ Ovo
je ono Novogradisko, od kojega ime svoje ima
Gradiska regimenta. B6a. To vi turske slidite
adete, jerbo od nih to sve imadete. F2''. Imati
demo i one novce i onoliko od Pravovida iz ne-
gova prodatoga imaiia. sabr. 53. Imade od nega
ne samo onu milost. L. Vladmirovid 61. Bu-
dudi od nih (roditeja) imao bitje naravsko. Ant.
Kadcid 506. Nonavidost kakono i holost imade
svoj pocetak od djavla. M. Dobretid '209. Iva-
tarina imade u dvi godine dana vise puta liste,
knige od Petra. 436. Imadudi oblast od crkve
svete. 467. Milost koju je imo od svoga arci-
biskupa. 489. amo pripada i ovaj primjer: Imamo
od pisaoca kineski da jedauaesti vladaoc jest ga
ciuio sazidati. A. Tomikovid, ziv. 67. i ovi pri-
mjeri: Ne imadu oni otud hasno. A. J. Kne-
zovid 2. Od kuda ti taj nauk imades? M. A.
Kejkovid, sat. F3'\ — bbb) s prijedlogom iz. Isto
imamo iz svet. Jerolima. Ant. Kadcid 2. — ccc)
s prijedlogom s. Malo ploda s nih imaju kudo.
J. S. Rolkovid 26. — bb) mislim da po smislu
pripadajii amo i ovi primjeri: Da imas pocbstb
i hranu protivu modi nasej. Mon. serb. 22.
(1231 — r240). Uzda se u nih pomod imat! M.
Drzid 224. Ide na ispovijest za imati odrijosenje.
A. Komulovid 7. Mnogi po ovomu pozdravjenu
dobra kuja pitaSe imadose. J. Filipovid 1, 509''.
Bi ucinou kavalirom s. Marka i imado pladu do
danasuoga danka. Norini 85. Gdi do svak imati
placu po svoji dili. M. Dobretid 72. Bududi da
drugojacijo ucinit no more ui svoju svrhu imati.
170. Da bude imat na dar toliko jaspri. 519.
— moze biti da bi amo pripadalo i ovo: Rado
je suzan va zidu zazidan: zazidano uoge do ko-
lona i junadko ruko do ramona . . . Iz magle jo
dolotila vila, ka j' juuaku ruko oprostila. Kada
junak ruko imadjaso, sam iz zida nogo razidase.
Nar. pjes. istr. 1, 36.
b. mjeste objckta moze imati uza se infinitiv,
te bi prvo znacfiic bilo da djelo sto se izrice in-
finitivom prij)nda subjektu, po tome da je ono
ncgova duznost, Hi da treba da ono ucini, Hi
uopcc stoji za futur. posto sc ovakovo upotre-
IMATI, B, I, b.
807
IMATI, B, I, b, h).
bjavatie i znacene (dajbudi sa glagol iineti, vidi
imjeti) nalazi i u ostalijem slavenskijem jesicima
(vidi F. Miklosic, ver^l. gramm. 4, 863 — 864),
sva je prilika da je bilo i u praslavensko doba.
a) debere, biti duzan (vidi duzan, 1, b, h)).
treba paziti da negativno ue imati (nemati itd.)
neznaci: ne biti duzan, nego: biti duzan ne uci-
niti ono sto ztiaci ivfinitiv. Dohodakt koji imaju
davati. Mon. serb. 188. (1378). Kako i mi obe-
tovasmo gospoctvu dubrovackoomu, da imaamo
terati i ne drtzati niht nevernika ... i da ibf>
ne imaamo primati u nasu oblastt, pace da ihb
imaamo terati. 350. (1427). Pastir od stada svoga
ima pomnu imiti. Men. croat. 245. (1545). Tako
bogati, kako ubozi imaju dojti u tempal. Ziv.
kat. star. 1, 218. Ki so ispovida nima skriti ca
je ucinil. Narucn. 80^. Kako se ima imiti re-
dovnik na spovidi. 84^. I vi imate biti prav-
deni. Transit. 52. Clovik ima slisati dovo|e.
Korizm. 2t. Vsaki clovik imal bi se potezati da
bi pokopan poli orikav. 20*. Nima se nigdore
zalostiti od onoga ca cini Gospodin Bog. 36^.
Ki je vece drzau Bogu i vece ga ima |ubiti. 42*.
Ako 1 siu ima otca zla, iraa li ga poctovati?
42a. Imaju zato }udi pojti k popom. b9^. Ja
sam nasal 10 dukat, komu je imam dati ? 81 1^.
Ima veliku imati Bogu liar. S. Mencetic 39. Sto
je Bog sklopio, Judi ne imaju razvrc. M. Drzic
229. Nimas uciniti nijedne rabote (u subotii).
Kateh. 1561. AS^. Boga se imamo bojati. A.l\
Mestri dicu priprosto uciti imaju. B2b. Ni' mu
dosti, da te nece ]ubit' verno, kako ima. A. Cu-
branovic 145. Ne imamo imati ni drzati za boga
nijedno stvorenje. S. Budinic, sum. 29*. Cijeca
nih nije imao meni kcer ubijat. D. Zlataric 13a.
Nimaju Krstjano piti^ casu djavlovu, da imaju
piti casu Isukrstvu. Ziv. jer. star. 1, 227. Nitko
ne ima plakati za malom djetcicom. M. Divkovic,
bes. 19^. Gdi je dakle sluzba moja koju ima-
hote raeni uciniti za sluzbu moju koju sam ja
vam ucinio? 35t>. Ne bi imao covjek nikako
srea svoga gnusiti i necista ciniti. 431 — 432.
]jiubav imas imati prema sviiua. B. Kasic, nasi.
13. Ako nijesi Jubio ni castio oca i mater koliko
si imao. 55. Na ovoj misi misnik ne ima po-
pirati kaleza. I. Baudulavic 9a. Pop oskropiti
ima torn vodom vas puk. 128^. Tko kaze sud
iuom', ako ce prav se rit, naj prije sudu svom'
ima se on podlozit. I. Gundulic 111. Da si
svjetnik moj ne samo ki me imas svjetovati. Gr.
Palmotic 1, 266. Ja joj drzan imam biti. 1, 307.
Dobrocincu svakom ima biti haran tko kra|uje.
1, 814. Koje od srama izustiti ne bill imo slavna
imena. 2, 35. Ovo ti jest ufanje i virovanje, sto
ima imati gi'isnik u Bogu. P. Posilovid, nasi.
12 lb. Isukrst u nauku koji nam dade od posta,
prvo nego nam ukaza ono sto imadijamo ciniti,
a pak ... M. Radnic 478*. Ovu svrliu ima imat
postav|enu prid oci svaki. M. Bijankovic 1. Tko
zakon stavja, i obsluzit ga iiua. (D). Poslov.
danic. 135. Imao bi svak voselo Bozji na se
jaram stavit. A. Vitaji6, ost. 41. Koj se (ze]i)
imamo protiviti. 114. Svak ima veoma Bogu
zafa|ivati. S. Margitic, fal. 123. Nacelnici ima'u
davat dali mirisne od krjeposti. J. Kavanin 74^.
Tko vele prima, vele vratit ima. I. Dordic, uzd.
12. Paka ill nauci, kako imaliu vazda imati
Jubav i dragost meju sobom. M. Lekusic 41. I
na misto sto ga (Isusa) imadijahu popridignut,
oni se vecma zescahu. J. Banovac, razg. 161.
Nece da se pokori i pouizi prid onim prid kojim
ima. J. Filipovic 1, 198*. Tko ne trudi ne ima
blagovat. 1, 427*. Starisine imadu bit razboriti.
P. Filipovic 15. Ali ni zato ne imas me toliko
karati. F. Lastric, test. xii. Istina je da bi ja
ima' poslusati kraja. ned. 108. Znam kakva bih
bit iiuala. A. Boskoviceva 15. Svi mu imadu
poslusni biti. A. Kanizlic, kam. 89. Car zapo-
vida, da se nejmas za glavu u drugoj odici pri-
kazati. kam. 98. Kako imas biti u napridak
pomniv. M. Zoricic, osm. 22. Slanost u vama
imate imati. S. Kosa 70*. Ovo je put po komu
imate hodit. D. Basic 184. Ima li te slavit za to
sto si zem|a? V. Dosen 197*. Kako imadu sudci
suditi. And. Kacic, kor. 78. Hranit imas i brata
Jafeta. M. A. Ee}kovi6, sat. K5a. l^udi od na-
sega red a no imaju prid svojim kra|em govoriti
ono. sabr. 9. Niti u stvarih svoga spasena imaju
imati ozir na voju svojih roditeja. Ant. Kadcic
127. Ima ispovidnik imati ustrp|ene. M. Do-
bretii 123. Tko se misli zenit, ima se zenit
svojoin prilikom i svojom vrstom. 420. Imao
si se stiditi, kada si ulizao. I. J. P. Lucie, razg.
39. Imademo ga inoliti. doct. 46. Bog otac . . .
nema imat oblasti pokorit grjesnike? A. Kalid
403. Od cara mu drobna kiiiga dosla da on ima
na vojnicu pojti. Nar. pjes. istr. 1, 25. Uzmi
to, i od toga imas uciniti guminu i jedra sva.
Nar. prip. vuk. 133. Ja cu doc, kako zelis, ale
ti imas z dvora poslat beloga petelia. Nar. prip.
mikul. 16. Imati dati komu, v. zaduziti se. J.
Stulli, rjecn. Tako presudeno da ima svoga kona
od Pantelije odvesti. Glasnik. ii, 1, 30. (1808).
Ostalo da imade do Petrova dne platiti. 38.
b) znacene je da treba da se ucini djelo sto
se kaze infinitivom, jer je to sila, nevo^a (fizicna
a i moralna). Poznavse do istine da taj carina
nima biti prictononit (prid Stonom). Mon. serb.
281. (1418). Za koju bi neveru imali ponesti
vsaku muku. 328. (1423). Imao biht pitati odj.
tebe sto samt izdvorio i za sto samt sluzbu dao.
500. (1466 — 1500). Gdo ima imenovati porotnike?
Mon. Croat. 187. (1504). Zatoj se govori da istupt
ne ima imiti odstupa. Stat. po|. ark. 5, 269. Di-
vica Bozja razraisjajuci kako se ima s niml no-
siti i braniti. Ziv. kat. star. 1, 221. Zarucstva
imaju biti slobodna. Narucn, 59^, Ka bi ucinil
za produlziti smrt ki ima umriti ? 82*. Govoru
da se nimas tomu cuditi. Transit. 205.^ Molitav
ima imiti 4 kondicijoni. Korizm 6^. Sest ure-
senji ima imiti almustvo. 8*. Ki proklne oca
ali mater, ima umriti. 90''. Ti li si koji priti
imas? N. Eaiiina 14*. mat. 11, 3. Imavsi dake
ja za n (grijeh) podnijet pokore, muka 6e bit
moja ka se rec ne more. N. Najeskovic 1, 124.
Za to ne imam bit ja kriv. M. Drzic 3. Imam
sto posala opravit. 343. Imam s tobom govorit
od strane Ancice tvoje. 365. Koji ne placa duzuo
onomu ki ima imati, ako ta koji ima imati imaje
potrebu. S. Badinic, sum. 39*. Gdi me sad zbija
zli vihar suprotiv, imam se brodit ja. D. Zla-
taric 8*. Naj prije imas znati, da prije ispovijesti
drzau si promisliti grijehe tvoje. A. Komulovic
5. Tako buduci nikoga se ne imam bojati. M.
Divkovi6, nauk. 60iJ. Imam imati od Petra sto
skuda. B. Kasic, zrc. 73. Ispitovase od nili, gdi
se imase Krst poroditi. I. Bandulavic 19*. mat.
2, 4. Za zivot svega svita s poglavicom smrti
imase boj biti. 79^. Cijeca koje stvari jostere
imas znati. M. Orbin 12. Ali s ove zle nesre6e
umrijet nam je svjema trijebi, ali imamo bez
radosti uzdisuci izdisati. I. Gundulic 265. Ma
ga sabja ubit ima. 529. Car Mustafa, znat imamo,
gdi je, vapit ne pristaju. 553. Nu sto, visna
moc odredi, na svrhu ima svoju doci. G. Pal-
motic 1, 5. Ima ovi dan veseli s kom velikom
dospjet stetom. 1, 48. Po putu sam er pravomu
vjerenicu imo iskati. 1, 150. Rad besjede pune
IMATI, B, I, b, b).
808
IMATI, B, I, b, d).
uresa ja zavidjen ne imam biti. 1, 212. Sve tri
u^rabjene, sve tri krive bit imamo. 1, 274. Imam
s tobom govoriti i tuzit se tebi na te. 1, 327.
Ova zgoda teska odvede ima i zivot moj zanijeti.
1, 354. Ne imamo se mi bojati zla. 1, 371. Ako
imam ja zivjeti u ovem jadu tesku i vrlu, vele
mi je bo}e umrijeti. 2, 55. Mir ucine, ki vje-
kovit ima ostati. 2, 105. Prid kriposti mojom
jakom zli nevjernik ima umrijeti. 2, 112. Ti se
vjerit imas za nu. 2, 264. Isti nemocnik ima
umriti. P. Posilovic, cvijet. 9. Spomeni se da
imas umrijeti. nasi. 5^. Hroma oslice, podranit
imase. (D). Hvali se krosno, er te imam prodat.
(D). Poslov. danic. 27. Ovcu, koju ima vuk iz-
jesti, trjeba da je izije. (D). '.•2. Gdi bi imao
potonuti, da nije tebe, Boga, milos veca grijeha
moga. J. Kavanin 445'>. Draga majko, imam li
umrijet nazbi}? B. Zuzeri 67. Prah od koga su
umijeseni i u koji se imaju nakon malo razciniti.
246. One duse koje imadihu poci u purgatorije.
J. Banovac, pripov. 46. Ova crkva da je prava
crkva cetiri navlastito izvrstitosti u sebi ima
imat. J. Filipovic 1, 1781). Da jedan odredi poc
u Rim pak uzme put koji vodi k Carigradu, imali
bismo redi da je on zaludio. 1, 402b. Vojnici,
koji imadijau ufatit Isusa. F. Lastric, test. 158a.
Imam se uzdati, da takije otvrdnutije grisnika
ne ima u devotomu puku ovomu. 164^. Biste 1'
znali vi, zasto ovo? Imam redi, da se osidate,
al' ne morete podpuno dosegnuti. 179''. O ko-
liki razgovor i utisene imaju imati pravovirni u
ovomu imonu ,otac'. od' 118. Smrt koju ima-
dija§e pritrpiti. 165. Prividje u duhu slabost
mlogi nas grisnika koji imadijaf/ijmo imat po-
tribu od pokore. svet. 98b. Znajud dakle, kad
umriti imadise. P. Knezovid, ziv. 14. Imate znati,
da Grci ovu oblast uskraduju. A. Kanizlid, kam.
680. Nejmaju bogogrdne rici cistodu smudivati.
690. Nejma li dakle i gri§nik na vike umrtiV
bogojubn. 113. Imadjamo dakle svi na vike po-
ginuti. uzr. 92. Drugi zived u svojoj slipodi u
proklestvo imadose dodi. Nadod. 7. Imaduci
vadit i prinosit k cekinima vaja zajimat i nositi
po 48. M. Zoridid, aritm. 18. Zasve da imam
izgubit za sved krajestvo nebesko. D. Basic 47.
Hodemo vratit tude, neka dode ko ima imat.
167. U kojim imadihu pribivati divine. And.
Kadic, kor. 7. Kada cujase, da ima glavu izgu-
biti. M. A. Eejkovid, sabr. 1. Jesi li ti koji
imas priti ? Ant. Kadcid 99. Na kri^u imas
umrijeti. L. Radid 54. Od oviziju ima biti ovdi
naso govorone. M. Dobretid 2. Da muska glava
ima imat naj mai'ie cetrnaest godina. 457. Imamo
86 utati boja. 1. Velikanovid, uput. 1, 46. Kad
se nadinn dako u prigodi , da imabudom zbiti
moje Hrce i odojoti mu. I. M. Mattel 165. Otaj-
stvo upudena, u kojomu jo ona iinala imat velik
dii). Grgur iz Varo.sa 24. Zali novu stara majka,
otkle ima pod. Nar. pjes. vuk. 1, 35. Imam redi
besediti a liimo. 2, 419. — amo pripadaju i pri-
injeri u kojima je injinitiv glagol pasivni, te je
znacene da treba da se subjektu zbude ono sto
znaci injinitiv, a iijcdno maze vrsene ovoya biti
duznost kome drugome. Nima so ukopati. Stat.
pi)], ark. 5, 249. Ima se obisiti. 255. Nima ae
zlo ciniti, da pride dobro. Narudu. 6'*. Ditca
.sprot voji roditiij svojili nimaju so krstit. 11'^.
V plavi iiigdar so nima niisa slu^iti. 26". Ovo
bo so ima iuiiti za roguiu opdonu. 86b. Zali se
nimaju jubiti. Transit. 88. Taci nimaju so imiti
ni driati za sluiiboniko. S. Budinid, sum. 106".
Komu samomit ima so dati das, slava, poklon i
podtonje. A. Oudotid, roz. mar. 144. Ka se imaju
]>romiHliti i ataviti na pamot. A. Komulovid 5.
Koji ali hvali ali kudi, a ne zna sto govori, ne
ima se virovati. I. Bandulavid, predgovor. Nauk,
kako se imaju riciBozje promisjati. A. Georgiceo,
pril. 3. Nu, se imaju sej naprave razumnomu
dat Qlisu. G. Palmotid 1, 225. Uci, kako se
imaju dobivati kriposti. P. Posilovic, cvijet. 5.
Od zloda dovicanskije koje se imaju bjezati. 5.
Ovce se imaju strid a ne bricit. (D). Poslov.
danic. 92. Bog ima bit Jubjen. I. Dordid, uzd.
100. Ovo je sakramenat od pomirena covika
s Bogom; ma ima se uciniti kako va|a. F. La-
strid, od' 95. Zato razlozni opaz ima se svrliu
dice imati. ned. 405. Tko se krivo zakune, da
mu se imaju odsidi ona tri zdrava prsta. M. A.
Rejkovid, sat. Bla. Pravila po kojima se ima
ocet praviti. P. Bolid, vinodj. 2, 329. — ima biti
moze znaciti da se misli da je sva jirilika da
nesto biva, isporedi kod trebati i vajati. Sto ima
bit ovo? gdi de bit ove vil'? N. Najeskovic 1, 203.
Ima bit, da jo' je dobro. M. Drzic 171. A to
tamo ima bit kagodi neman. ,390. Pri ovomu
kraju skrovni stani bit imaju. G. Palmotid 1, 348.
Rekose: ,Unutra ima biti blago'. Oliva. 19. prema
tome se upotreb^ava i negativni glagol, kad se
misli da sto ne moze biti. Eim}ane govorahu:
,To nima biti istina'. Mirakuli. 71.
c) gdjegdje u nekijeh pisaca stoji bez potrebe
imati (sa znacenem kao kod a) Hi b)), a dru-
gijem se nacinom kaze da je duznost Hi potreba
da biide djelo sto znaci injinitiv. Moju te da
nimas dati onu zalu i strasnu sentenciju. Mira-
kuli. 68. Prosimo da otac nebeski na grihe nase
nima gledati. Kateh.^ 1561. B7a. Predlaga nam
da imamo virovati. S. Budinid, sum. 3a. Zapo-
vida ovi papa neka biskup ocito ima redo da-
vati. F. Glavinic, cvit. 216b. Udes |uti hode, da
ima posred boja Turno, moj brat, poginuti. G.
Palmotid 2, 79. Naredba, da se ima postene no-
siti prilikam svetih. A. Kanizlid, kam. 16. Za-
povidila je, da imamo virovati. 878. Zapovidi
da so sinovi Izraelski liima imaju klanati. M.
A. Re|kovid, sabr. 30. — na isti nacin stoji i
impt. glagola imati s injlnitivom drugoga glagola
mjeste imperativa ovoga glagola. Nimaj ga pop
na spovidi odrisiti. Nared. modr. ark. 2, 87. Neka
moj gospodin ne ima meno karati. M. Divkovid,
nauk. 3b. Ako ki od vas zna, nimaj do glave
povidati. F. Glavinid, cvit. 124b. Nasliduj mene,
i nimaj se bojati. 198b. Pojdi u miru, i vec
nimaj sagrisevati. 231b. Nimajte nositi zlata,
ni srobra. 335". Imajte znat, da ja necu pri-
povidat. J. Filipovic 1, 85a.
d) kao hotjeti (koje vidi pod II, A, 2) poka-
zuje budiicnost uopce. Kto hodo sije potvoriti,
ne malb gnovt. i nakazanije ima vbsprijeti otb
kralevhstva mi. Mon. sorb. 20. (1234). Ja zupant
Radosiavh i moji Judbjo da spasemo i s(t)rezemo
po moru i po suhu VLse Judi dubrovbdbke gde
imaju silu imati. 44. (1254). Obesta se kra-
jevtstvo mi vlastelemb dubrovi.ctkimb da ima
hoditi dubrovi.cbki trbgb i trbzbci svobodno. 188.
(1378). Sadanijemb i naprijedb koji imaju biti.
457. (1453). Ki su sada i ki imaju priti. Mon.
Croat. 101. (1466). Bozastvena pravda ima ka-
i^tigati zalili. Korizm. 23". Govoru da jodan od
vas ima mo prodati. 92". .Tegda v.skore ima umriti
arhijoroj. S. Kozidid 22b. Govoroci da vil' drugo
sluzit nigdar no imaju. N. Najeskovid 1, 199.
(IsKs) oil tuda ima priti suditi. Katoh. 1561. A4b.
Svi |udi uskrsnuti imaju. E3". Vi prvo mjosto
na i)iru sina Bozijoga imahote imati. A. Gucetid,
roz. jez. 162. Do trideset lit ima priti k vam
mlad i mec desnice persidske ima zatupiti, i
Porsido pod noge vase ima poloziti. Aloks. jag.
IMATI, B, I, b, d).
809
IMATI, B, I, c, h).
star. 3, 223. Govoreci Isus od Duha Svetoga
koga imase dati ucenikom svojijem. M. Divkovic,
bes. fia. Sto je bilo, proslo je vece; sto ima biti,
jos nije loga. I. Gundulic 235. Vjecna zalos
turskijeh djela, ka nakon nas ostat ima. 321.
Silom ti ga ugrabiti imam usx-ed Carigrada. 342.
Brzo ima zgar pravedna plata doci. Gr. Palmotid
i, 69. Hotima imam zaklat i vrc psima. 1, 173.
Ja umijem prividjeti mojijem znanem, sto ima
doci. 1, 224. Kagodi se stvar zgodila ili se ima
zgodit nemu. 1, 347. Ili te je privarila, ili te
ima privariti. 2, 29. Vrijeme koje ima doci. J.
Mikaja, gram. 19. Privide stvari koje imaju doci.
M. Eadnic 242^. Mre svak, ne zna al' riitkor
ini, kad toj vrijeme ima biti, neg Gospodin. J.
Kavaiiin 2^. Za sto godin sto ima biti, tko zna?
109'^. Sam Bog vazda biti ima u se, u raju i u
svetima. 572^. Bio se medu Zidovima glas prosuo,
da je Isukrst imo uskrsnut. B. Zuzeri 61. Gris-
nici, bratjo, imamo biti suderii i osudeni po nasili
dili. J. Banovac, razg. 1. Oni izpovidaf^/tju, da
imadise doc, da ji imadise odkupit, i da po nemu
spasene imadijau imat, i da im nebesa imadise
otvorit. J. Filipovic 1, 76a'. Naj pri joj andeo
naviscuje vese}e i radost, koju divica udi| onda
u svomu srcu imadijase imati po ostalim ricma,
koje joj imadijase reci. 1, 511l>. Duha koga ima-
dijahu primiti virujuci u nega. F. Lastric, test.
254a. Posaji koga imas poslati. 368a. Bijase
rekao, da vece obraza negova viditi ne imadijau.
ned. 407. Od suda koji ima imat svaka dusa
onda kada se s tilom razdili. M. Zoricic, osm.
61. Hotise plakati svoju nesricu, gdi brez po-
roda imadise poci s ovog svita. And. Kacic, kor.
31. Kad za nas imadise poci na smrt. L. Vlad-
mirovic 47. Od tuda ima doci suditi zive. J.
Matovic VI. Od koga se imase poroditi spasite}.
311. Kako zoru, koja donit imadjase dan. Grgur
iz Varesa 38. Tu ima doci mlad kraje. Nar.
pjes. lierc. vuk. 239. Jutra imaju doc mojeli dveh
brat |ubi. Nar. prip. mikul. 16. — u nase se
vrijeme cesto upotrebjava kao hotjeti kod II, A,
2, b (vidi u Vukovu rjecniku : imao sam ovu
noc pijehnuti ,bald ware ich gestorbeu' ,obe-
undum mihi erat'). Imah panut sa sarina moga.
Pjev. crn. 2141). Uleti u kudu na pola ziv od
straha, kazujuci im da ga imase izjesti deset vu-
kova. Nar. prip. vrc. 23. Imah mrtav panut od
smijeha. P. Petrovic, gor. vijen. 60. Od smrada
i hale imasmo oba panuti na vrh glave, no bi-
jasmo ponijeli smrekovijeh zriia. S. ^ubisa. prip.
251.
e) u jednoga pisca xvi vijeka ima reci isto je
sto: znaci, isporedi hotjeti, II, A, 1, i. Iskusenje
ima reci: argument ali vidonjo od jedne stvari.
Korizm. 13''. Ca ima reci, da bi ovdi uciiieno
voce veselje? 34*^.
c. esse, hiti (ne kao kopitla, nego kao kon-
kretni glagol kojijem se kaze da nesto jest), na-
hoditi se, nalaziti se. isprva je i s ovijem zna-
cenem bio prelazni glagol (vidi a)), i to jos u
praslavensko doba, ali moze biti onda samo kao
negativni glagol s genetivom partitivnijem kao
objektom, vidi F. Miklosic, vergl. gramm. 4, 355 —
359 (gdje se na str. 356 isporeduje s nemackijem
i s romanskijein jezicima), i u nasem se jeziku
uprav shvaca kao suprotno negativnom nemati
(ne biti, nestajati, nedostajati), a ne posve kao
apsolutno biti. — Izmedu rjecnika u Mika^inu
(ima, to jest jesu, kako reksa ima sedam godina
,septimus annus agitur'), u Vukovu (ima li u vas
zira? ,gibt es'), ii Danicicevu (,impers. esse').
a) imati je prelazni glagol bez subjekta; a ono
sto jest, sto se nahodi, stoji u ace. kao pravi
objekat. ova potvrduju nekolika primjera ujednom
spomeniku xiv vijeka. Pri>vi sinort pocine otb
vtstoka gde slazi putt velykyj ispodr. brtda, i
tuj ima dva kamena stanovita .... tuj ima vart-
nicu na kraj mora . . . . i tuj ima vrulu . . . vyse
mora ima vodicu i trtstt . . . Mon. serb. 126 — 127.
(1347). Danicic (sint. 4) i Miklosic (vergl. gramm.
356) ovako shvacaju ove primjere (da je ima bez
subjekta), i mislim da imaju pravo; ali bi se
moglo i pomisliti da je subjekat sinort, toliko
vise sto se ovakijeh primjera drugdje ne nalazi,
nego samo jedan put u knizi xviii vijeka, ali
nije pouzdan ni pisac, ni nacin kako je nastam-
jiana kniga: U seoskom mjestu od Kozara ima
ikone Gospojine. J. Kavanin 318a. (ovaj primjer:
Imase mu stotinu godina. Ogled, sr. 207 ne spada
amo, nego pod b) bb), vidi D. Danicic, sint. 411.
ne spadaju amo ni ovi primjeri: Ima bo u puku
krstjanskomu koji zatajuju. F. Lastric, test. 69^.
Da ima u puku krstjanskomu koji tako zivu. 71l>.
Imade, koji govore da... A. Tomikovic, ziv. 11,
jer sami pisci upotreblavaju u ovakovijem slu-
cajevima nominativ, vidi kod d). ne mogu se
pouzdano ovdje metnuti ni ovaki primjeri, jer
mo^e glagol biti u jednini }}o analogiji prema
drugijem brojevima pet, sest itd. : Evo ima tri
bijela dana, k'o je oc'o u lov u planinu. Nar.
pjes. vuk. 1, 543. Zlatna mi je utva odlecela i
u tvoje dvore zalecela, evo ima tri bijela dana.
1, 570. Evo ima cetiri godine, kako s tobom,
care, vojujemo. 2, 173. Da tri boja ne ima ju-
naka od nas ove tri srpske vojvode. 2, 221. Ima
puno tri godine dana kako sam ga vrg'o u ta-
vnicu. 2, 403. Evo ima tri pune godine, kako si
se ti moja nazvala. 2, 624).
h) ono sto jest, sto se nalazi (ili sto nije, sto
se ne nalazi) stoji u genetivu partitivnom. isprva
vaja da je ovaj padez stajao kao objekat (kao
sto Miklosic misli), ali se kasnije shvatio kao
subjekat (isporedi d)). aa) s negativnijem gla-
golom nemati (ne imati itdj. ovo maze biti naj
starija i praslavenska konstrukcija, vidi sprijeda
(vidi i kod nemati). Sada iuoje pomoci ne ima.
Mon. serb. 560. (1618). Ne ima straha tvoj slo-
bodi. G. Palmotic 1, 102. Od koga uvridenomu
koristi ni pomoci ne ima. I. Grlicic 42. Tko
bi zatajao da ne ima Boga. A. Bacic 4. Da je
Bog andele stvorio, sumje ne ima. J. Filipovic
1, 65*. Govori se, da u hoj (golubici) zuci ne
ima. 1, 168b. Jeli jos koja crkva da se moze
reci prava? Ne ima nijedne. 1, 188^^. Medu svim
nezinim sinovi ne ima nijednoga grisnika. 1, 189b.
Za hega spasena ne ima. 1, 193*. Ne ima ni-
koga tko bi ju mogao utisiti. F. Lastric, test.
161b. Ovo je pravi Bog nit' ima drugoga boga.
od' 233. Tko ce te izliciti? niti ima na zemji
likara takoga ni likarije. ned. 259. U drugomu
ne ima nam ozdrav|ena. svet. 87^. Videci, da
tu nejma privare. A. Kanizlic, kam. 2. Nejma
tu ufaha u milosrdu stolice apostolske. 27. Znam
da takvoj slavi glasa ni kod bisui nejma pasa.
V. Dosen 194^. Nejma toga! svit ne more dati
slasti. 202b. Tog' jednoga nit' drugoga nejma
traga kod linoga. 268b. Misleci prije toga, da
nejma urednijeg vilajeta od ho. M. A. E,e|kovic,
sat. A6a. Znas kockarom kakva je avlija, da u
hojzi nista ne imade. £2''. Tugu koju imam na
srcu ne ima mi hasne nikomu kazivat. sabr. 18.
A kod I'lega ne ima nikoga. 27. U Srebrenici
manastir posvecen b. d. Mariji, ma ga sada ne
ima. Norini 37. Nejma dakle ogovora za se.
Ant. Kadcic 253. Kolik da misnika i nejma u
to ime. M. Dobretic 62. U tri dni da nestane
svih, da ne ima ni jedne (koze). M. Katancic 53.
IMATI, B, I, c, b).
810
IMATI, B, I, c, d).
Jeda li nejma Boga na^svitu? Ima, ima, ali muci,
muci. D. Eapic 11. Zivu, kano da ne ima svrhu
nih ni Boga ni crkve. B. Leakovic, gov. 41.
Vrime je veoma kratko: jedva jest i vece ga ne
ima. A. Tomikovic, gov. 11. Ti si Bozji? Ne
ima toga, odgovara lakomost, moj si ti. 150.
Da na svijetu ne imase tac gizdave igdje slike.
P. Sorkocevic 576*. U mene majke ne ima. Nar.
pjes. vuk. 1, 225. Oko Driue ne ima ovaca. 1, 501.
U tavnici vode ne imade. 2, 70. Bjese bane u
malenoj Banskoj, da takoga ne ima sokola. 2, 262.
A u Marka ne ima dukata. 2, 359. A za Markom
ne ima nikoga, do nekol'ko Grka i Bugara. 2, 360.
Od ostalcg ni broja ne ima. 2, 410. Evo prode
i dovet godina, niti ima tebe, ni svatova. 2, 531.
Nema gore bolosti od gladi. Nema zita bez ku-
koja. Noma zimo bez vjotx-a, ni zla gosta bez
Turcina. Nar. posl. vuk. 202. Nema jaceg pida
od vode. Nema krvnika nad poturceiiaka. Nema
Jeta bez Durdeva dana, niti brata, dok ne rodi
majka. 203. — lead se kazc da se s dim ne moze
isporediti sto drugo Hi tiista drugo od iste vrstc
(vidi S2Jrijeda primjer iz Nar. pjes. vuk. 2, 262,
i iicke iz Nar. posl. vuk), ono s eim se ne moze
isporediti moze hiti u dat. Sto si cuo, ti vojvoda
Marko, da Jepote no ima dovojci. Nar. pjes. vuk.
2, 236. Ako li si, sele, naumila uzet, sele, dil-
bera junaka, kome snage i Jopote nema, niti ima
stasa i obraza u svoj zemji na cetiri strane.
2, 287. Knez cosaru do kojena nema. Osvetn.
6, 27. — bb) s afirmativnijem ylagolom stoji ge-
netiv partitivni, lead se ne moze Hi ne.ce da se
potane naznaci koliko se cega nalazi. s toga Hi
je ime u mnohni: Imade nikih koji na ispovidl,
za kazati jodan svoj grih, produce mnogo govo-
i"ena. J. Banovac, pripov. 40. Ima vas koji velo
krat s Turci opcite. J. Filipovic 1, 22'^. U svetoj
crkvi ima i dobri(/tj i 2.\\(h). 1, 18'Jb. Siromaha
ima holijo i bogataca ponizni. F. Lastrid, ned.
1()3. Ima jif/tj koji govore krunicu. A. Kanizlic,
utoc. 84. Priiuda ima izmis|enili imena. M. A.
Eo|kovic, sat. A4''. Jor u tebi jos judi imade.
B8''. U nas ima novaca. sabr. 49. Bilo je, ima
i biti CO muconika. Grgur iz Varesa 80. Meder
ima u cara Turaka. Nar. pjes. vuk. 2, 287. Ima
ill ka' i kusijeh pasa. Ima kao u zabo dlaka.
Ima pasa i osim sarova. Nar. posl. vuk. 103. Hi
je, ako je ujednini, supstantiv mater ijalni: Ako
li i tu ima blaga. J. Kavanin 381*. llila bi
svina kad bi imalo troskota. (Z). Poslov. danic.
107. Kako so uzdrzi plamen u svici kad u I'loj
ima u)a. M. Zoricic, osm. 100. Dok u nosu ima
pare. V. Do.sou 2()9l'. A u nikima ima i papriko.
M. A. Ke|kovic, sat. BI''. Odkud dakle ima ku-
ko|a? B. Jjcakovic, gov. 45. Do se god pusi,
onde vatre ima. Nar. posl. vuk. 76. I tu iuia
nogova uiasla. 106. U svakoj kudi ima dima
U svakom zitu ima kukoja. 335. Hi je sto iimno:
Hodi, brate, ima i novo)e. Nar. pjes. vuk. 2, 137.
De jo sroda, ima i nesroco. 2, 355. De je mnogo
rudosti tu ima i 2alosti. Nar. posl. vuk. 74. amo
mogii pripadati i ovakooi jniiujeri : U vojski
svasta imu. M. A. Rolkovid, sat. A2'i. — rijetko
je jalninu, kad je rijec o pojedinom ce(adeiii Hi
slvuri. Do god koga ima od vjoro i od uzdanico.
Nar. pjo.s. vuk. 1, 78. Ima i nad popoiu popa.
Nar. imsl. vuk. 102. - kod pitana moze biti i
o:ke jedninu, jer sc pitalnc moze nadnti tieija-
tivnum odgoi'oru: Ima 1' touiu kakve likari'jo?
M. A. Kojkovid, sat. 05''. Ima li mo tamoV (u
Salt), u Duhrouniku. i\ Budmani.
c) uz genet iv partitivni ima i rijec kojom se
pokazuje koliko se onoga nahodi. ovakova rijec
ne moze se poznati jeli nominativ Hi akuzaliv;
po svoj prilici treba je shvatiti kao kod b), da,
ako se i u prva vremena shvacala kao ace,
kasnije se shvatila kao nom. aa) rijec je zamje-
nica Hi adoerab cim se uopee pokazuje mnostvo
(koliko, ovoliko itd., mnogo, malo, dosta, sto itd.).
Uja, masla, meda, octa za nacimbe ima dosta.
J. Kavanin 81^. Ovom zemjom vladaju receni
redovnici ima vece od dvista godina. J. Fili-
povic 1, 102b. Ovo je nasa velika slipoca, da
se malo ovo prisveto sobstvo promisjat uzdizemo ;
kad u virovanu govorimo: virujom u duha sve-
toga, ima nas toliko da ne znamo sto ce duh
sveti roci. 1, 162b. Koliko ih ima, koji se nigda
ovim oruzjem ne sluze! F. Lastric, od' 178. Ko-
liko ima godiSta od kada je ta i ta grad uzet?
M. Zoricic, aritm. 19. A ne mozes na sebi vi-
diti, sta falingi i na tebi ima. M. A. Hejkovic,
sat. D7a. Zna koliko u liega ima novaca. sabr.
17. Ovakvih izvrstitih Judi vrlo malo ima. B.
Leakovic, gov. 28. Ima dosta gore nosjecene i
gospodo mlade nejubjene. Nar. pjes. vuk. 1, 376,
U men' ima puno djece. 1, 514. Ima dosta vojske
u Turaka. 2, 314. Sto nas ima? dvanaost voj-
voda. 2, 484. Takovijeh pjesama ima i vise.
Vuk, nar. pjes. 1, 3. — bb) rijec je broj (vidi i
kod a) pri kraju). Okolo cetiri stotine mira i
pedeset ima. B. Kasic, fran. 67. Griha pogla-
viti ima sedam. J. Banovac, uboj. 27. Antikrst
krajevace samo cetrdeset i dva miseca, a pape
krajuju svetom crkvom vladajuci ima ijada i
sedam stotina godina. J. Filipovic 1, 140*. Evo
ima blizu trista godina, da nemili Turcin niovo
voliko cesarstvo posiduje. 1, 167b. Ima pak sest
grija, kojim se moze duh sveti uvridit. 1, 1723'.
Svi negovi pisana ima sto i pedeset. 1, 376=*.
Ima jur dvadeset i vise godina. 3, vi. Tot ima
okolo 470 godina kako se dogodi. F. Lastric,
ned. 260. Pamet mi je pomucena, ima jurve pet
godina. P. Knezevic, ziv. 49. Najdose da jim
no ima pet ovaca. M. A. Re}kovic, sabi*. 62. Da
negov pokornik ima doset godina da stoji. M.
Dobretic 75. Meni imade blizu pedosot godina.
D. Obradovid, ziv. 26. Nado Pavlo sitnoga der-
dana, u liem ima stotina dukatah. Nar. j^jes. vuk.
1, 199. U men' ima devot brace. 1, 364. U
men' ima dovet grad i desoti Beograd. 1, 417.
Evo ima devet godinica, kako sam ti mlada dove-
dena. 1, 616. Ima od tad sedam godinica. 2, 220.
Evo ima devet godinica kako dvorim cara u
Stambolu. 2, 401. Onde ima dvoje Latincadi.
2, 475. Evo ima devet godin dana da ja dvorim
Janka gospodara. 2, 618.
d) iraati je bez sumne neprelazni glagol, te je
ono sto jest, §to se nahodi, subjekat i stoji u no-
minativu. ovo biva osobito cesto kad je glagol u
praes. i nije ncgativan. — Od xvi vijeka (vidi
kod cc)). aa) subjekat je u jednini. Tor ce hljob
od nobi, s kijom vjocna slas ima. N. Dimitrovic
90. Ima jodna zivina, to jest jedno zvijero, koje
so zove iiiorog. M. Divkovic, bes. 16b. Za otarom
ima jedan svijotnak. nauk. 306*. Ima jodna riba
u moru koja ogriza svojo iste noge. M. Radnic
280=*. Go.spodiuo, nijosi li dubro sime posijal u
nivi tvojoj? odkuda dakle ima |u|? L. Torzic
303. Jodna iglica Hozjo kruno Jesusove i vam
ima. J. Kavanin 31!t'i. Mozo so po stvarma vi-
doiiim znati da ima Bog. A. Bacic 2. Da ima
grill smrtni i laki ocito se iz svotoga pisma po-
znati moze. 214. Svaki moze poznati, da ima
du.sa razlozna u nomu. 461. Poznaje so da ima
grill istiicni. J. Banovac, uboj. 24. Ima razlikost
privolika u dusi. J. Filipovid 1, 7b. Odito i vi-
dito, ima ii druga bolost kako bolest moja. 1, 91b.
Virujom da ima na svitu ovo sjedii'ierie, ova
IMATI, B, I, c, dj.
811
IMATI, B, in, 1, a, a).
skupstina pravovirni. 1, 178^. Ima ova skup-
stina, u kojoj ima jedan poglavica. 1, ISl**. Vi-
rovati da ima Bog. F. Lastric, test. 67a. Vidite,
ima r muka, kako muka moja. test. 144. Kad
bi istiua bila to, sto govorite, da ima drugi zivot
vicai. od' 153. Virujemo, da ima s. crkva kato-
licanska. 144. Culi ste u isto vrime, da ima i
likarija, koja ju more uskrisiti, opravdati i Bogu
dragu uciniti. ned. 53 Cuvsi, da u kra|a Her-
menskoga imade gizdava, lipa i vele postidna
kci. 260. Zapovid bo ima ova: brez pristanka
molite. 310. Taki otrov imade u zloj odluci.
svet. 4'J. Koja tuzba suprot tomu od vas ima?
P. Knezevic, muk. 26. Gledajte. ima li zalost
kako zalost moja. A. Kanizlic, bogo|ubn. 871.
Prikazavsi mu, da veliko blago i mlozina novaca
imade u Jerusolimu. E. Pavic, ogl. 431. Dakle
imade samo jedan Bog? jezgr. 88. Ima li koji
sveti, koga je ovi stova? M. Zoricic, zrc. 59.
Ali i za ovakove ima na dva mista zapisana
placa. M. A. Kejkovic, sat. Bla. Osim toga,
Slavonijo moja, jedna ima jos falinga tvoja. B8*'.
Oj u Marka Kra}evica sina dobar koiiic u po-
taji ima. C8a. Ima li ovdi u blizu gdigod koja
gospoja. sabr. 11. Ima jedan koji je i Jude i
sva ova stvorio. 56. Od bivstva Bozjega iliti
ima li Bog? I. Velikanovic, uput. 1, 9. Znamo
da ima cistilo. 3, 114. Tu stampa slavenska
imade. D. Obradovic, basn. 392. Pak i poslu
svoja ima fala. J. S. Rejkovic 4. Nismo ni culi,
da ima Duh Sveti. B. Leakovic, nauk. 94. Ima 1'
sto sire od mora? ima 1' sto duze od pola?
ima r sto brze od kona? ima 1' sto slade od
meda? ima 1' sto draze od brata? Nar. pjes. vuk.
1, 196. U sirote mila tetka ima. 1, 573. Ima
li gdegod devojka koja je na me prikladna?
1, 588. U Momcila cudan nauk ima. 2, 107. U
svakoga ima vjerna Juba. 2, 117. Ima, babo,
citav mesec dana, kako nisam sestrico vidio. 2, 164.
Ima, gospo, u drzavi vasoj ravno po|e siroko
Kosovo. 2, 390. Da pogleda, tko ima u banu.
2, 397. Ima, Demo, bijela mehana. 2, 415. Gdi
devojka ima za udaju, neka trazi sebi gospodara;
a gdi junak ima za zenidbu, nek se zeni, neka
Jubu trazi 2, 425. Na Turcinu oklop gvozde
ima. 2, 586. Ima 1' ovde Jaiia udovica? Nar.
pjes. juk. 97. Ko god danas ima u planini, jali
junak, jal' parip junacki. Nar. pjes. petr. 3, 134.
Ima i u Paica topuz, ali u bisagama. Nar. posl.
vuk. 102. I u buho zuc ima. 106. U planini
ima jedna baba. Nar. prijD. vuk. 27. U onom
jezeru ima jedna azdaja. 57. Zeno, ovdje coecja
kost mirise, koji imade? kazuj odmali.-' 197. Dodu
da vide jeli mrtav i ima li sto od nega. Nar.
prip. vil. 1867. 718. Ako ima jos kakva druga
zapovijest. Vuk, pavl. rim. 13, 9. Tako ima i
,nojca' mjesto ,nocca'. Vuk, nar. pjes. 1, 74. Ima
Bog. poslov. 172. Kazivali su mi u Kotoru da
ima pjesma o ovome svemu dogadaju. ziv. 234.
Ovome ,a' ovdje ima mjesto. pism. 52. Al' im
uije I'uzno suznevane, ima kuca, ima ogrijane.
Osvetn. 3, 93. Ima neko! M. D. Milicevic, zim.
vec. 220. — u ovomu je primje.ru glagol u imj^f. :
U vojski imase gorostasan zatocnik. I. Dordic,
salt. IX. — u ovijeni je primjerima (jlagol ncga-
tivan: Ne ima nesklad meu nima. B. Kasic, nac.
91. Niti ima koje stvorene, koje bi se svrhu
Marije moglo uzvisiti. B. Leakovic, nauk. 431.
Onaj govor, ono lice, onakvi pogled nema do u
cara. S. ^lubisa, prip. 100. — bb) glagol je u
mnozini, jer je i subjekat u mnozini. Ja odgo-
varam, da imaju uzroci, koji mogu dati ... S.
Margitic, fal. 121. U kanonu 56 imaju ove rici.
A. Bacic 190. Imaju grisi, koji zabranuju ula-
zeiie u krajestvo uebesko. 215. Da imadu an-
deli, jest clanak svete vire. J. Filipovic 1, 65a.
Imadu toliki koji tako slobodno zivu. 1, 126^.
Imadu nike (zvizde) toliko velike da su mnogo
veco nego sva zemja. 1, 142'^. Mnogi imadu
koje da upitas tko je ta Duh Sveti, ili bi ostali
zacudeni ili ne bi nista umili odgovorit. 1, 162''.
Znam da imadu grisi koji se zovu da su protiva
Duhu Svetomu i ovi ima sest. 1, 163*. Mnoge
skupstina na svitu imadu. 1, ISS^^. U crkvi ka-
tolicanskoj imadu i dobri i zli. 1, 190*. Mnoge
joste prilike od ovoga imadu, ali neka vam ove
budu zadosta. 1, 198^. Drugi imaju, te ako dica
ni uvride i ucine im na sramotu, nit' im pra-
staju jezikom ni stapom. F. Lastric, ned. 403.
Prvo je sveta (crkva), jer u noj imadu mnogi
sveti. F. Matic 50. Imadu li i druge svetkovine?
63. U crkvi mnoga imadu koja nas lako mogu
ganut. 100. Imadu pak niki koji govore. L.
Vladmirovic 34. Imadu niki dogadaji u kojima
mozemo slobodno zivot nas poloziti. B. Leakovic,
nauk. 327. Imaju |udi kod kojih je oblast. 1, 365.
Uza svaku zdravicu imaju mali pripjovi. Vuk,
nar. pjes. 1, 77. Navrh toga brda imaju zidine
od crkve. 1, 188. Hoce da izmisjava nove rijeci
za kakav jezik ne znajuci koje rijeci u jeziku
imaju koje li nemaju. pism. 15. Zadusnice imaju
dvoje. ziv. 23. — i u ovom je primjerii glagol
u mnozini (prema suhjektu devet) ^jo smislu,
premda bi po gramatikalnom zakonu trebalo da
je ujednini: U jednoga Mihaila bana kako nema
muskoga deteta, do imaju devet devojakah! Nai\
pjes. vuk. 2, 61. — cc) glagol je u mnozini, jer
je subjekat s brojeviina dva, tri, cetiri. V skru-
senju imaju tri stvari. Narucn. 49^. U svakoga
misnika imadu dva kjuca. I. Anci6, ogl. 18.
Imadu druga dva ivandelista. F. Lastric, test,
ad. 128b. Izvan ove smrti duhovne imaju dvi
vrste smrti. ned. 364. Metnimo da imadu tri
cobana na planini. M. Zoricic, aritm. 100. Osim
ovih imaju dvi crkve. M. A. Eejkovic, sat. B5K
Tu imaju tri kona vitoza. Nar. pjes. vuk. 2, 476.
Ev' imaju tri nedjele dana. Nar. pjes. juk. 104.
U Bozica tri seke imadu. Nar. pjes. petr. 1, 46.
U Kutuza tri srca imaju. Nar. pjes. srem. 141.
Kad se vec udo u grad, imaju dve devojke, sto
ciste sav grad. Nar. prip. vuk.- 239. U uas
imaju cetiri covjeka. Vuk, djel. ap. 21, 23.
II. pasivno. vrlo rijetko. Jer se vratit na imano
s izbavjenja nije podano. I. Ivanisevic 250. Iman
,havuto' ,habitus'. A. d. Bella, rjecn. 367^. Imano
objavjeiie. S. Rosa 49*. Ono znaiie, imano od
Pavla, ne moze dati teme} istini. Ant. Kadcic
323.
III. sa se.
1. pasivno.
a. vidi I, a.
a) uopce. Ah zalos i tuzba veca se ne ima
ner . . . ! S. Mencetic 136. Za djecu se tolika
fastidija imaju. M. Drzic 264. Er se ne ima
dobro koje se }ubi. M. Orbin 121. Hoce da se
oda svih za mudre imaju. A. Georgiceo, nasi. 4.
Od nikudare se inuda ima bide i zivjenje nego
li od tebe, Boze moj. M. Jerkovic 58. Rod ki
se ima s tudom |ubi razloznoga ime sina po za-
konijeh svijeta gubi. G. Palmotic 1, 285. Sad
dokle se brljeme ima. P. Kanavelic, iv. 118. Za
korist duse ne ima se kad nijedna misa poslu-
sati. J. Banovac, razg. 100. Vaja ostaviti bo-
gastva, dostojanstva i sve sto se ima i posiduje.
pripov. 4. Eh oce, ne ima se kad. 142. Ona
prava zeja koja se ima na sluzbu crkvenu. Ant.
Kadcic 3. Kad se u liemu (dilu) nejma potribna
pomna. 26. Nit' se ovdi ima ozir na zapovid
IMATI, B, III, 1, a, a).
812
IMBEETE
crkvenu. 14H. Kad se ima temejiti strah. 177.
Gdi se nije imalo kada o tomu misliti. M. Do-
bretic v. Ne more se imat jedna (stvar) brez
druge. 19. Dosta svasta ima se u Jana. Pjev.
crn. 1691^. Ako se ima kad. Vuk, nar. pjes. 1, 61.
b) ima se je hez subjekta, i uoj)ce stoji kao
jjasivno j^rema I, a, n), te je znacene kao: maze
se. Kad to carev sin vide, jako se prepane, bi
se vratio, ama se ne moze, nema se kud kamo.
Nar. prip. vuk.'-* 189. Pa se daje noma nikudare.
Osvetn. 5, 41. Eec bi, i nas ta sudbina kuca,
a nami se nikud maii noma. 6, 24. — amo maze
pripadati i ovaj primjer: S malinom se u pu-
stinu nema. 7, 11.
c) imati se (o bremenu, t. j. djetetu) Vuk u
rjecniku tumaci: roditi so ,geboren werden'
,nasci'. po tome sto tumaci perfcktivnijem gla-
golom roditi se, kao da Vuk shvaca imati se u
ovoin znacenu kao perfektivni glayol, ali to ne
kaze napose. Dodo vreme brome da se ima, ne-
made se jedno musko cedo, no s' imade jedna
zmija }uta. Nar. pjes. vuk. 2, 53. Kad dodo
vreme da se brome ima. Nar. prip. vnk. 33.
b. vidi I, b. cesto hez subjekta. Od toga (hi)
se duhovnoga sna, kako so ima, razabrale. B.
Gradic, djov. 98. Ako pristupa (k izpovijesti)
kako se ima. A. Komulovic 31. Govoriti malo
marie, nego se ima. S. Matijevic 13. Ima so
znati. L. J^ubuski, pism. 13. No ima se odmi-
cati vrime od pokajaria. J. Banovac, prod. 19.
Ima se znati, da on poznaje Simoona. A. Ka-
niilic, kam. 10. No ima so iznova krstit, krizmat
ni redit. M. Dobrotic 18. — u ovom prmjeru
sto bi bio suhjekat kod aktivnoga glagola stoji
u dat.: Da bi nam se imalo vecma plakat, nego
veseliti. 1<\ Lastric, test. 386^.
c. znacene je slicno znacenu kod b, ali s raz-
likom da nije zdruzeno s glagolom, s cega biva
gotovo kao pasivno jjrcma dugovati. — Samo u
jednoga pisca xviii vijeka. Pedipse vrimenite
koja so ima i grihu ispovidonu. Ant. Kadcic 194.
liimbeno mucaiie ispovidnikovo uvriduje razlog
i pravicu koja so ima zakonitomu gospodaru.
261. Dizo 8VU osudu vrimenitu koja se ima grihu
odrisonu. 306.
2. rtjlcksivno. uopce znaci biti Hi stajati, pod-
nusiti se.
a) o ce^adetu. aa) s adverbima dobro, zlo, moze
znaciti: aaa) Jizicno stane, zdrav^e. Na uemoc-
iiiko biidu ruko postavjati i dobro ce se imati.
1. Bandulavic 150''. mar. 16, 18. Kad bi se
dobr' imal. A. Goorgicoo, nasi. 21. Svrhu nemoc-
nikov cote riike postavjati i dobro co so imati.
\j. Terzic 197. Imati se dobro ,passarsola bene'
.hone so habere'. A. d. Bella, rjecn. iJio^K Svrhu
nemocnika ruko 6o postavjati, i dobro do so imati.
J. Banovac, blagosov. 191. Na nemocnike budu
ruko postav|ati i dobro co se imati. A. Kani^lic,
kiim. 233. — amo pripada i ova: Er no vidih
uda moja do sada se bojo imati. A. Vitajii, ost.
212. — bbb) uopcc materijaliio stane, ziv}ene
(n. p. bogastvo Hi siromastvo). u Vukoini rjec-
niku: ,Mich steiion' ,reditus haboo (uboros aut
i«iiiiom)' s priwjrrom: Dobro so iuia on. — ccc)
.ir{rnc u worahiam smislu. .lor so ti ne iiiias
I'lnlohro (id .svtidi kako so jMjtribno sluzi Bozjoj
iiniii. A. (MMugicoo, na.sl. 49. — bb) s imcnom
drugnga cffadiln u instr. 8 prijedlogom s i s ad-
inhom moil- znaviti kako se suhjekat prema onome
piidniisi, poslupa. I'nklo jo glas, da se h vami
dobro iinfini. Mdm. oroal. 220. (1527). Tako se
Hi)g ima i ponosi s onijem tko ... I. Dr^.ir. 144.
— cr) n advtrhoin Hi drugom rijecju htjom se
pokazuje mjesto, znaci: bitt, stajati, nahoditi se.
Netom na _moru on so ima, huda vojska . . . do-
ceka ga. G. Palmotic 1, 283. Mjesto bjese riih
poslalo poklisare da cuvaju, er se bjese obaznalo
da gusari tu se imaju. J. Palmotic 175.
b) suhjekat je sto nezivo, tjelesno Hi umno, a
moze i ne hiti subjekta. aa,) s rijecima kojima sc
pokazuje mjesto. Moj se u tebi zivot ima. I.
Ivanisevic 252. — ce,<ito o onome sto je pisano,
sto se eita u knigama (moglo bi se shvatiti i kao
pasivno). To stvari imaju se vanka v dekrotu.
Narucn 43=^. Cto se u pismu ima i udrzi. S.
Budinic, sum. 57^. Koja se u dugo imaju na
\(istu) 114. J. Matovic xviii*. i bez subjekta. Po-
tribovalo bi vecoga razmis|enja nego se ima va
ovih kriigah. Narucn. 4^. Kako se ima vanka
V sentonciji od prokletstva. 26^. Kako se ima
v Mateji. 94*'. Kako so ima u kriigah roconoga
Alosandra. A. Gucetic, roz. mar. 53. — bb) s ad-
verhom kojijem se pokazuje kako je sto. Pri Bogu
pak svo se drugacije ima. D. Eapic 397. Nasa
razum ima se kako vaga ili tei-ezije na kojima
so sva dila nasa mire. 408. — i hez subjekta.
Mucno so jos ima licem i ocima zlobu ne od-
kriti. P. Hoktorovic 28.
IMATNIK, m. imatan covjek. — U Vukovu
rjecniku: ,der wohlhabende' , dives', cf. bogatun
s dodatkom da se govori u Crmnici.
IMATNI, adj. imatan, imitc. — Prvi hi oblik
bio imacni (imacan), ali se 6n jn'omijenilo na
tri. — U jednoga pisca nasega vremena. Jedan
od riih stocnih i imatriih. S. J^ubisa, prij). 162.
Zivji i imatriiji. pric. 92.
IMAVALAC, imavaoca, m vidi imatnik (uprav
covjek koji imava). — U jednoga pisca nasega
vremena. Nisu ih ucinili imavaoci nego siro-
masci. M. Pavlinovic, rad. 129.
IMAVANE, n. djelo kojijem se imava. — U
Vukovu rjecniku.
IMAVATI , imavam , impf. iterativni glagol
prema imati. — Akc. kaki je u inf. taki je u
praes. 3 pi. imavaju, u aor. imavah, u ger. })racs.
imavajuii, u ger. praet. imavavsi, u part, praet.
act. imavao; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u praes. 1 sing. — Od xv vijeka, a izmcdu
rjecnika u Vukovu (vide imati s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori i s primjerom iz narodne
pjesme: Da nijosam imava' druzine) i u Dani-
cicevu {, habere'). Koje imamo imavati otL kncza
i otb vlastoo. Mon. serb. 490. (1461). Koji (dar)
vazda pri su imavali. I. T. Mruavic, osm. 43.
IMBI/^ERATI SE, imbi/,eram se, pf. 7ia{utiti
se, pohjesneti, tal. imbizzarirsi. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka (grijc.skom na-
stampano s c mj. ^). Gospoda imbiceravsi so
potoce k uima. N. Na|eskovic 1, 250.
IMBRAIIIM, m. vidi Ibrahim. — Od xvi vijeka.
Imbrajin hasa. Mon. croat. 217. (1526). Care Iiu-
braliimo. Pjev. crn. 31''. Brato mio, ludi Im-
brabimo. 80''. i u (runduliccvijem primjerima
kod Ibrahim u ytckoliku rukopisa cita se Im-
brahim.
IMBRATATl, imbri'itfuu, pf. okajati, tal. im-
brattaro. — U jednoga pisca Dubrovcanina xvii
vijeka gdje je shvarrno mvtaforicki (o grcsnoj
dusi). U imbratanoj (dusi) i punoj grijeha. I.
Drzic 143.
IMBKETE, Imbrota, /. pi. neke kopce na ko-
su(i pod grlom. — U Vukoru rjecniku; ,dio holtol
(am homdo uutor dom hals)' , fibulae', cl'. maito.
Imbroto su od mjedi, a po varosima u bogatijeh
judi od srebra (u nekoga mozobiti i od zlata), a
siromasi mjosto imbrota imaju ,spoiio', t. j. sa
IMBEETE
813
IME, 1, a.
svake strane po jedan koncic kojima se veze ko-
suja na zamku. — vaja da je rijec turska, ali
se nc zna koja.
IMBRICAC, imbricca, m. vidi imbricic. — U
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
IMBRtciC, m. dem imbrik, vidi ibricic. — U
nase vrijeme ii Dubrovniku, a izmedii rjecnika
u Stulicevu (,parva cucuma'). Brze boje turi u
spremicu casu i imbricid. M. Vodopic, tuzn. jel.
dubr. 1868. 193. S imbricicem svarene kafe u
jednoj ruci. 202.
IMBRIC, m. prezime. — Pomine se od xvi
vijeka u latinskijem spomenicima. ,Petrus Im-
pryth de Jamnycza'. Starine. 5, 150. (1510).
,Petrus, Johannes et Ladislaus Imprycb de Jam-
nycza'. 208. (1522).
1. IMBRIH, m. vidi imbrik i ibrik. — U spo-
menicima XV vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
niku (,imhbrihb', novogrc. ianQixiov . ,hirnoa',
arapska rijec). 1 imtbi'iht poteze 7 litrt 10 unact.
Spom. sr. 2, 97. (14:41). .Tedant imtbrthb poteze
sedamfc litrt 10 unact. Mon. .serb. 408. (1441).
2. IMBRIH, m. vidi Emerik. isporedi Imro.
— Na jednom mjestu xvii vijeka. Tekeli Imbrih.
P. Vitezovic, kron. 205.
IMBRIJEVCI, m. pi. selo u Slavoniji u zupa-
niji pozeskoj. RazdijeJ. hrv. 128.
IMBRIJOVAC, Imbrijovca, m. ime dvjema se-
lima u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj. (kaj-
kavski) Imbrijovec. Razdije|. hrv. 96. 102.
IMBRIK, imbrika, m. vidi ibrik. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (imbrik,
sud za vodu uzavreti , cucuma'). Od tikve imbrik
bit ne moze. S. Budmani 423'*. Jedan imbrik
ladne vode. Nar. pjes. vuk. 1, 93. Imbrik, 1.
posnda od tenecke sa noscem u kojoj se samo
uje drzi. (na Bracu). 2. Gledala ga Ajkuna di-
vojka, uzimala u ruke imbrike da ce cura zali-
vati cvice; ama nece zalivati cvica, vec ce
gledat kona i junaka. — Ja se najah u mlade
divojke da joj nosim vode u imbriku (nar. pjes.).
A. Ostoji6.
IMBRINA, /. vrsta crnoga grozcta. Imbrina,
rother portugieser (Moslavina). B. Sulek, im. 113.
IMBRIN DVOR, m. pusta u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Razdije}. hrv. 96.
IMBRISIM, m. vidi ibrisim. Dervis momce
turu imbrisima. Nar. pjes. here. vuk. 170. Imam
kose turu imbrisima. 270.
IMBRO, m. hyp. Imbraliim. — Akc. se mijena
u vac. Irabro. — U narodnijem pjesmama nasega
vremena. Imbro mi je bratac u ranama. Nar.
pjes. vuk. 1, 466. Kad to cula mlada Imbra
majka. 1, 474.
IMBROV, adj. koji pripada Imhru. Od Im-
brova sfcraha ne smijase. Nar. pjes. vuk. 1, 472.
IMBUT, m. lijevak, tal. imbuto. — U Mika-
jinu rjecniku: imbut, tratur ,infundibulum'.
IME, imena, n. nomen, rijec kojom se ko Hi
sto nazivje i pozivje. — isporedi jime. — Osnova
je imen. e u notn., ace, voc. sing, stoji nij. neg-
dasnega e koje je postalo od en. — Akc. se mi-
jena u cijeloj mnoiini: imena, imena, imenima.
— Mijec je praslavenska , isporedi stslov. imq,
rus. HMH, ces. jme (u nase vrijeme jmono), po(.
imi^. — Indoevrapska je osnova nmen, isporedi
stprus. emna, snskrt. naman, grc. ovouu, staro-
irski ainm, got. namd. — Stari oblici za gen.
sing, imene, za dat. i loc. sing, imeni, za instr.
sing, imenem nalaze se do xvi vijeka, ali se ne
moze znati jesu U jos onda narodni oblici Hi su
uzeti iz crkvenoga jezika (za oblik imenem veca
je prilika da je bio narodni), vidi imene. Transit.
117; S. Kozicic 32^; S. Budinic, sum. 6^; po
imeni. Mon. croat. 63.(1444); Mirakuli. 45; v...
imeni. Transit. 158 ; imeneniF.. Mon. sorb. 24.
(1234—1240). 59.^(1293—1302); imenem. Mon.
croat. 73. (1448); S. Kozicic 5^. 7b; Aleks. jag.
star. 3, 300. — ti jednoga pisca xvii vijeka ima
za instr. pi. oblik imenmim(!): druzim imenmim
mnozim. I. Ancic, svit. 228 — 229. — sama je
gramatikalna pogreska voc. sing, imenu. A. Gu-
cetic, roz. jez. 125. — U svijem je rjecnicima (u
Vrancicevu jime). — Kad se uz ime izrice i koje
je ime, ovo naj cesce stoji nepromijeneno u nom.
sing., u kojemu je god padezu ime, n. p. Imena
Isus. F. Lastric, test. 22^. Imona krst. A. Ka-
nizlic, kam. 211. I Jovan mu ime nadenuo. Nar.
pjes. vuk. 3, 206. kod pisaca dosta cesto stoji u
genetivu (vaja da je to po talijanskom jeziku),
pred kojijem se jos gdjegdje nnhodi i od, n. p.
To zlamenuje ime almuzstva. Narucn. 95^. Ime
od sudca moze se razumjeti na vece nacina. M.
Orbin 243. Sad imeuoin nas od brata, sad imenom
sestre zove. A. Vitajic, ost. 54. Prislatkim imenom
od majke ne zadadem ti vece tuge. F. Lastric,
test. 102^. II' puk drzi kao va|a, il' ostavi ime
kraja. V. Dosen 249^. Ime pakla zlamenuje ona
tamna primalista. J. Matovic 54. Uzdrzuju ime
od zanatnika. 91. Jere ime djaka iz onoga bi
izvadeno. 291.
1. uopce (kad nije u nekijem padezima i s ne-
kijem prijedlozima sto ce se kazati kod 2).
a. u uzem smislu, rijec kojom se naznacuje
neko eejade (i sto se kao ce^ade misli : bog, dull,
andeo, vrag itd.), neko zivince, neka stvar, da
se razlikuje od svega ostaloga sto je od iste vrste.
a) cejade. aa) u naj uzem smislu, jeditio ime (u
doba i mjestima, u kojima nije obicaj da ce^a-
detu ima vise imena), Hi (ako je obicaj da ih
ima vise) ono sto decade dobije iz djetinstva (u
Hriscana kod krstena, krsteno ime, vidi i kod
krstan) te se nim razlikuje od ostale ce^adi iste
porodice, iste kuce; s ovakijem se znacenem ime
istice kao drukcije od ,prezimena' i ,nadimka'.
Pocese slaviti ime Isusa propetoga. Dukjanin 13.
Vare, slatko ime, idemo k tebi. M. Drzic 216.
I mi u Persidi ime tvoje (Aleksandrovo) prosla-
viti hocemo. Aleks. jag. star. .3, 253. Aleksandar
ime boga Sabaota prizvav rece. 295. Kra| istocni,
vrijedni Giro, ime uzvisi svud riegovo (svoje). G-.
Palmotic 2, 188. Svetcu svoga imena. P. Ra-
dovcic, nac. 100. Sto ovo ime Isus zlamenuje.
J. Banovac, razg. 66. Plodova imena Isus ne
izkusujete vazda. F. Lastric, test. 22a. Po do-
stojanstvu prisvetoga imena ovoga Isus. ad. 125^,
Jor se tako bojim sebi, da za svoje ne znam ime.
P. Knezevic, ziv. 50. O djevice, da je blazeno
tvoje ime. V. A. Gucetic 19. Koji se slavnomu
imenu Isukrstovu klaua. A. Kanizlic, kam. 847.
Uzmi, sinko, . . . na ruku prsten od zlamena, na
komu je alem kamen dragi, na kamenu ime babe
tvoga. And. Kacic, razg. 36^. Oni slave, svoga
Muhameda a mi lipo ime Isusovo. 90*. Nihovo
volicanstvo Josip, ovoga imena drugi. M. A. ReJ-
kovi6, sat. II2b. Nihovo ime krsceno. Ant. Kadcic
138. Potrze sab|u ocinu, na lioj je ime ocino.
Nar. pjes. vuk. 1, 592. Dok ne nades dva slicna
imena, dok ne nade§ Stoju i Stojana, a obojo
brata i sestricu. 2, 116. Ja verujem Muhameda
sveca, a ti, pobro, ime Isusovo. Nar. pjes. vil.
1867. 426. Prezimena koja nijesu postala od oci-
nijeh ili materinijeh krstenijeh imena. Vuk, rjecn.
572*. Jedno momce od Petrovica kojemu sad
IME, 1, a.
814
IME, 1, a.
ne znam imena. Vuk, nar. pjes. 4, 459. Kad po-
mene ime Alahovo. Osvetn. 3, 20. Imo i pre-
zime ,vor- und zuname' ,nome e coo;nome'. B.
Petranovic, rue. kn. 54. cejade se moze i zakli-
nati imenom, a kod toga se naj cesce misli na
sveca cije se ime nosi. O! kako sxi u stara vri-
meiia jagmili se, mojeg mi imena, tko do boje
zemju poorati! M. A. Eejkovic, sat. GT^>. Viruj,
brate, imena mi moga! A. T. Blagojevic, pjesn.
24. — amo pripadaju i primjeri u Icojima se go-
vori 0 Bogu, jer se ime Bog shvaca kao ono
koje ga razlikuje od svega drugoga, dakle kao
licno ime. Prizvavsi ime Gospodina Boga. Mon.
Croat. 3. (1275). Ko kaze i zlamenuje ovo ime
Bog. P. Radovcic, nao. 151. Indi vim da objaci,
covik Boga uortaci, i zalazS strasno ime, da svi-
doci to Bog § riime. V. Dosen 140a. To izusti,
a dusicu pusti ime Bozje spominuc u ustih. And.
Kaci6, razg. 155''. Svaki znade za Boga i za
ime Bozije. Nar. pjes. vuk. 1, 129. Gospod nemu
rijec govorio: ,0 Jovane, moja vjorna slugo! za-
kuni se mnome triput krivo, teke nemoj mojijem
imenom'. 2, 82. Prizivajuci ime Bozje. Pravdo-
nosa. 1851. 21. U prvu prizvasmo u pomoc ime
Bozje. 1852. 80. — bb) u sirem smislu ime moze
znaciti prezime i nadimak. Da ne bi me poru-
gali njeki, kim ne kazem ime. J. Kavanin 803'.
Zavit upisa i svojim imenom podpisa. M. Zo-
ricic, osm. 32. Jerkovicu, pokojna ti dusa ! tvoje
ime ne umire nigda. And. Kacic, razg. 213*.
Svakome je ime nasla: svekra zove: ,Kozjobrade .",
a .svokrvii: ,Cicoglava' . . . Nar. pjes. vuk. 1,518.
Ime ti se svuda spominalo ! 2, 197. Ja imena
svoga kriti necu. 4, 233. Kad dva imena dodu
Zajedno, pa se samo posjedno sklana, ja sam ih
sad sastavjao, n. p.: ,Pa govori Mornakovi6-Jovu'.
Vuk, nar. pjes. 1, vii. I potpisao sam ime Ante
Ivicfvira. Pravdonosa. 1852. 2. Tegetovo ime
pnleti po svijotu. M. Pavlinovic, rad. 87. — cc)
dramatis persona, lice kod drame. Imena koja
ulazo u tragediju. I. Gundulic 4. Imena, koja
ulazo u ovo prikazanje. I. Gunduli6 64. 124.
A. Glodevic 1. — dd) imo znaci samo cejade (a
jedinovi primjeru smrt sto se shvaca kao ce(ade),
zato sto mil je samo ime strasno dtiti. Ja jesm
gorkoje imo, ja sam smrt. Pril. jag. ark. 9, 91.
(14f)8). — b) kod naroda, plemena, vjere ltd.
Jel' od slova ovo ime (Slovinci) doslo? M. A.
Rojkovic, sat. B5a. tako se kaze imo Hrvat, ime
hrvatsko, ime Krsdanin, ime krscansko itd. —
nalazi sc i preneseno na sam narod Hi vjerii.
Iskaso zatrti ime krstjansko. Dukjanin 9. Go-
iiiti ho^u Turko krstijanskago imene noprijateje.
S. Koziri6 32''. Da sve ime Hristjansko u po-
gibio ne uvodemo. A. Kanizlic, kam. 296. U
prigodi lutih progonstva imena krstjanskoga.
546. — Procvate sarazinskojo ime. S. Kozicic
37". (dar Justinijan) gotskoje ime zatre. 42*.
Srbji vicu: ,Za vjoru ris(^ansku i za slavu imena
srpskoga!' IVar. pjes. vuk. 4, lb9. — c) zivotina.
Galobola, ime ovnu. Vuk, rjefin. kod galobela.
Jabu/rilo, imo koAu Momcilovu. kod Jabu6iIo.
Imena vlastita i splosna doraacih zivotin. F. Ku-
rolarr, dnni. ziv. 1. — d) sto nezivo naj cesce kod
iDJrMn (drziira, pokrajina, krajeva, gradova, scla,
kura, )>hinina, rijcka, mora itd.), n. pr. Imo so-
lista: Hn'-sti. . . . Mon. aerb. 63. (1293—1302).
I'laninami. iraona: Ujezdna,... Glasnik. ii,,12, 56.
(Fjpuhwra) koga se imo svud prostira. G. Pal-
nioti/; 1, 2.1. — ime crkve u ovom primjeru znaci
imr sreca kojnnu je crkva posvccena: Blagdane
svotkovati, n. p. imo svojo crkve. Ant. Kadfiid
77. - i n mnngyrm sr dntg^jetn nezirijem stva-
rivia moic kazati, da ima^ju ime u ovom znaieAn,
n. p. 0 ladama, strojevima (lokomotivima) na
zeleznicama, zvonima (koja se i svecano krste)
itd. i 0 knigama: U Budimu su prije osam go-
dina prestampane sve pjesme o Marku Krajevicu
pod imenom : ,Pesmo Krajovica Marka . . .' Vuk,
nar. pjes. 2, 384. — ima jos koji primjer kod 2.
— e) ime u ovakovom znacenu (a i u drugijem
znacenima, vidi kod b i da}e) tq)otreb^ava se
s osobitijem glagoUma, cim se pokazuje pocetak,
trajane itd. imena. aa) ciniti da ko Hi sto ima
ncko ime. ovo moze imati dva znacena : prvo,
kad subjekat po svojoj voji Iwce da ko Hi sto
ima ime; drugo, kad ime subjekta (i bez negove
vole) prelazi na drugoga. prvo znacene dolazi
cesce od drugoga (ovo ce se napose zabileziti).
ovo se sve moze kazati nekijem glagoUma s ko-
jima je objekat ime i dat. (osim kod ggg))- aaa)
djesti, nadjesti. Majka mu je (gospodinu) lipo
ime dila, svitla sunca gledajuci. P. Hektorovid
9. Kako cemo kumi ime desti? Nar. pjes. vuk.
1, 560. Dokl' Edip, jer nemu to ime nadjeso . . .
M. Bunic 7. Jer mu dusu zanosase, nadjede mu
Daut ime. I. Gundulic 508. Zato nimadu se na-
divati imena cudnovata i nopoznaua. L. Terzic
165. Imena Isus, koje mi je otac nadio. F.
Lastric, test. 14*. Ime nadivati dicici na obri-
zovanu. 35*. Kako ce ditetu ime naditi. svet.
91^*. Pismi ime to naditi, nek pakleni karaen
bude. V. Dosen 251'\ Zasto se nikojim knigama
daje i nadiva imo satir. M. A. B.e}kovic, sat.
A4*. I kako ce imena nadivat. K4''. Od imena
koje se ima naditi porodu. Ant. Kadcic 133. Na-
dede joj hudo ime, hudo ime, udovica. Nar. pjes.
vuk. 1, 94. Tvoje sam mu ime nadenula. 1, 408.
Lijepo mu ime nadenuo, nadenuo : Naliod Si-
meune. 2, 64. Bog zna, jeli mu ovo bilo pravo
ime, ili su mu ga nadjeli. S. !^ubisa, prip. 129.
— Kojim posli ime prinadise. M. A. Eejkovic,
sat. K7''. — Sad me jednom zonom, ne majkom
nazivas, ime za imenom sada mi izdivas. M.
Marulic 187. — bbb) staviti, postaviti : Cinase
idole i stav|ase nim imena. Pril. jag. ark. 9, 83.
(1520). Tko t' ime stavi toj ? S. Mencetic 66.
Stavil sam Sunacce ime ja toj vili. 136. (Leh)
drzi u drugoj (ruci) grad kom ime od nasasta
gnijezda stavi. I. Gundulic 427. Imena od svetih
neka se stave onim koji se imaju krstiti. M. Bi-
jankovic 2*. — Imi sina i postavi mu ime Si-
limir. Dukjanin 7. Postavi svomu sinu ime ovo.
Korizm. 79''. Uzida crikvu, kojoj s. Paval apostol
postavi ime. F. Glavinid, cvit. 200*. Tada mu
postaviso ime Jezus. I. Drzic 377. Iraadu se
postavjati imena od sveti poznani i glasoviti. L.
Torzi6 166. Postavi mu ime od Benodikta. I.
Dordic, ben. 10. Imo matori . . . jest Marija, kojo
joj ime po naredbi Bozjoj bi od Boga posta-
vjeno. J. Banovac, razg. 49. Postavila bi mu ime
Paskval. pred. 144. Moze li se imo postaviti
onomu koji se krsti? I. A. Nenadic, nauk. 100.
Vise mora gradic sagradise, tor mu Gradac imo
postaviso. And. Kacic, razg. 210*. Zasto se nijo
postavilo vlaStito ime trecemu sobstvu Trojstva.
J. Matovic 77. Sve ostale kojo sobi postavjaju
imo crkve. 93. Od kojo vrsto ima so postaviti
imo onomu koji so krsti. 175. Lijopo im jo ime
postavio. Nar. pjes. juk. 45. I lijepo joj imo
postavio. 254. — Ime nastavjeno ,nomon impo-
situm'. A. d. Bella, rjo(!in. 512''. — poloziti: Ma-
haliu Zahariji, kako hoce sinu poloziti ime. F.
Glavinid, cvit. 197ii. Sina komu Adoodato po-
lozi imo. 294*. — klasti: Bise so razvelo jazika
svitom svim, svaki grad i solo govorei sve jodnim,
dal' ne bi lasno nim klast ime prviii dan, doklo
god kako Rim Roraulom bi prozvan, Slovanom
IME, 1, a.
815
IME, 1, a.
slovinski jazik bi nam znanac, kakono latinski
od svojih vladavac. D. Barakovic, vil. 146. —
metnuti : Imena dici motase se u vrime obrizo-
vaiia. I. Velikanovic, uput. 1, 484. — ccc) dati,
podati. Dal ti je to ime hvajeno. P. Hektorovic
56. Njeki i hlepec rijeku Jadra dase ime gradn
Zadra. J. Kavariin 229^. Ki da ime novom' Rimu
sagrajenom'. 307^. Zasto se jo dalo isto ime ne-
kijoma Judma. J. Matovic 29. Da mi kceri lepo
ime dade, lepo ime, Zlato materino. Nar. pjes.
vuk. 1, .500. s drugijem znacenem: Volga rijeka
ime joj (Vulgariji) dade. J. Kavanin 291a. —
Kadgod se podaje ime Bozje naravima stvore-
nijema, ali neprikladno. J. Matovic 16. i dru-
gij cm znacenem: Tijesna mora... komu Ele poda
ime kad na ociju zginu Frisu. I. Grundulic 363.
I Citera ka od }ubavi lijepoj majci ime poda.
367. — i darovati. Darivajuci mu ono cestito
ime od misto-kra}a niova krajestva. J. Banovac,
razg. 122. — ddd) stvoriti u jcdnnm primjeru
(s drugijem znacenem). Komu (mora) ime ona
divica satvori. H. Lucie 270. — eee) nazvati
(isporedi ggg))- Kra|evini koj od istog' sebe ime
nazva i cini. J. Kavanin 241''. Ime prozvano,
nazvano ,nomen impositum'. A. d. Bella, rjecn.
512^. Nazva ime mistu onom Fanuel. F. Lastric,
test. 369a. — fff) nareii. — u jednoga pisea
XVII vijeka. I nareceno bi nemu ime Isus. F.
Glavinid, cvit. 2'^. I narekose mu ime Francisko.
QO^. Sinac komu ime Fernando narece. 181a.
— ff9ff) zvati s instr. imenom. drugo je kod
2, b, a). Ja zovem tebe imenem mojim. Korizm.
79*. — Prozvase ditica imenom ko doni. D. Ba-
rakovic, vil. 142. — grijeskom s prijedlogom s.
S istijem inrenom zvan bi sin Sidrakov. J. Ma-
tovic 29. — toko je i krstiti. Iznijeces ga (sina)
k bijelu manastiru, pa imenom krstit Vidovijem.
Osvetn. 2, 5. — Jihli) amo moze pripadati i glngol
izabrati u ovom primjeru : Lijepo joj ime iz-
birao. Nar. pjes. vuk. 3, 142. — bb) snacene je
kao pasivno prema predasnemu, te je subjekat
onaj kojemu se daje ime. ovo biva razlieitijem
glagolima. aaa) uzeti. Kad Vladislava ime sebi
(Jagelon) krstec se uzo. I. Gundulic 429. I od
onde uzehu ucenici ime od krscenikov. F. Gla-
vinic, cvit. 57^. I ovdika uzehu ime od nasli-
dnikov Isusovih. 250^. Uze na nebesi ime Isus.
F. Lastric, test. 44a. Jerbo da sin Bozi ovoga
imena ne bude uzeo, niti se nazvao Isus . . . ad.
128*. Tude ime ti uzimas na se? Nar. pjes. vuk.
8, 101. — bbb) primiti. Trimi zakoni se priimje
ime od te milosti. Korizm. 76a. Ako ne primet
kra| krstijanskoje ime. S. Kozicic 16a. Od mesta
gdi se ustanahu, ime prijmjahu. F. Grlavinic, cvit.
XV. Od ovde, ki duhovne kupuju stvari ime su
prijali, t. j. Simonijaci. 203'>. I imena prima'u
s djela glasovita Novi Solin, Spljet. J. Kavanin
164a. Koji smo primili ime od nega. J. Matovic
34. — ccc) dobiti. Ovo ime Slavonci dobise. M.
A. Re|kovic, sat. B4b. — ddd) steci. Svjetji od
sunca rijotko iztjece, mudar svijesti, moguc rukom,
i od velika stoce ime, i ostavi krunu unukom.
I. Gundulic 277. S tijem bo plesuc glavu smeci,
ime dobi od velika. 429. Bi dostojan ime steci
i od cacka i od andela. P. Kanavolic, iv. 24.
Ako 1' haznu stedit liaju, od lakomac sticu ime.
J. Kavanin 358*. Ako 6 spasen biti i ubojice
ne stec ime. 469a. Hotio je steci ime pastira
dobroga. A. Kanizli6, kam. 65. — cc) kaze sfi
koje je cije ime. vidi i kod h. aaa) naj obicnije
glagolom biti (budem, jesam); ime je subjekat,
supstantiv kojijem se kaze koje je ime predikat,
a ce}ade Hi drugo sto mu se ime kaze stoji u
dat. (rijetko u gen.: Zasto tako otca jego ime
bise. F. Glavinic, cvit. 117''. Covjek ime koga
bjese Ivan. J. R. Gucetic 7). ako nije izreceno
koje je ime nego se n. p. to pita, mjeste predi-
kata stoji adiierab (kako, vidi i Glaviniceve pri-
mjere). rijetko mjeste kako ima sto (i vaja da
je to kad se pita kao s nekijem preziranem: Sto
je tebi ime? M. Drzic 184). Kako ime be onima
anjeloma? Pril. jak. ark. 9, 106. (1468). U grad,
komu ime bjese Na^aret. N. Eanina 15^. luc.
1, 26. K mnzu komu ime bjese Jozef. IS'', luc.
1, 27. Cuvsi jednoga filozofa, komu ime bjese
Korado. Pril. jag. ark. 9, 74. (1520). Tebi Dra-
zica jes ime. S. Mencetic 66. Prave, da ti je
ime tak. 66. Komu je Vlaho ime. M. Drzic 23.
Jednoj je (vili) ime Pravda. 123. Kako ti je
ime? Anton Dalm., nov. test. 9''. luc. 8, 30. Od
kuda jesi i kako ti ime je? Aleks. jag. star.
3, 265. Kako ti je ime? 305. A gori, u koj
sta i ka je vrhu nas, od Brgata istoga Brgat je
ime i danas. I. Gundulic 149. Kalinka mu je
nepuci ime. 458. Kim jest ime ovako: Appel-
lius, Amellius. F. Glavinic, cvit. 5a. Jer mu
ocu bise ime Ivan. I. Ancic, ogl. 66. Ime mu
je Barlaara. P. Macukat 46. ,Nepromjeniv' kom
je ime. J. Kavanin 5.34''. Ime materi, koja ovoga
boga covika porodi , jest Marija. J. Banovac,
razg. 49. Upitaj, kako kome bise ime. pripov.
34. Kako je ime vasemu otcu? And. Kaci6, kor.
45. Jere isto ime bi sinu Navovu. J. Matovic
29. Nojzi je ime Jelena. Nar. pjes. vuk. 1, 588.
Hi kako bude ime mladozeni. Vuk, nar. pjes.
1, 2. Mita je bilo ime zeni moga doma6ina.
1, 87. Kr.steno mu je ime Scepan, nadimak mali.
S. ^lubisa, prip. 91. — u ovom je primjeru izo-
stavlen glagol: U meani tri devojke: jednoj ime
^jubicica, drugoj ime Grlicica, trecoj ime Gon-
gelale. Nar. pjes. vuk. 1, 454. — u jednom pri-
mjeru mj. biti ima glagol stajati : Za cetami bo-
sanskime junaci opet stahu iz strana, kim sve-
toga Save ime i hercega stoji Stjepana. I. Gun-
dulic 326. — bbb) imati. Kra|ice ter ve6e ne
imam neg' ime. M. Bunic 5. SpasiteJ nas ta-
koga imena prije nije imao. F. Lastric, test. 36a.
Ovi kraj (Svetorad) imade lipo ime, ali dila jos
lipsa. And. Kacic, razg. 24. Od kojega ime svoje
ima Gradiska regimenta. M. A. Rejkovic, sat.
B6a. Djavao upitan kakvo on ima ime, odgo-
vori ... J. Matovic 509. — ccc) nositi. Da ime
onoga, u koga veruje nosi. F. Glavinid, cvit.
239a. Hoti Bog, da (Marija) bude nositi ime
od mora. 377a. Od Trebina, koje sebi ime nosi
slicno dilu. G. Palmotic 1, 13. Ako 1' i u tom
odmetnika Zadar dici se ime nosit. J. Kavanin
165^. Oni koji ime nosi, vaja da ispuni ono sto
ono ime zlamenuje. J. Banovac, razg. 66. Koje
ime ona drzava nosi ... A. Kanizlic, kam. 144.
Nije vridan ime sinoda nositi. 412. §to bi reka',
dragi pobratime koji nosis od Rvata ime? And.
Kacic, razg. 160a. Ne cudi se, dragi pobratime
koji nosis ime od Srbina. Nar. pjes. vuk. 5, 334.
S toga i nosi ime Miholski zbor. S. J^ubisa, prip.
2. I svaki tih naroda danas nosi svoje vlastito
ime. M. Pavlinovic, razg. 7. Italija je to ime
nosila od pamtivijeka. 15. — ddd) pasivno zvati
se (ovo ne odgovara znacenu kod aa) eee) i ggg)
jer je ono prema ovome inkoativno). moh biti
na dva nacina: subjekat je onaj (cejade Hi drugo)
cije je ime, a ime je u instr.: Ona imenom zvase
se ovijem. G. Palmotic 3, 14a. (Taj blagdan)
zove se trima imenma. F. Lastric, test. 59''.
Drzase ga kao za nedostojna, da se imenom
Krstjanina naziva. A. Kanizlic, kam. 28. I Bog
se imenom zove. Nar. posl. vuk. 94. — Hi je
subjekat ime (samo u prijevodu iz svetoga pisma)-
IME, 1, a.
816
TME, 1, e.
Zvati se bude ime uegovo Jezus. N. E,anina
lO. luc. 1, 31. Zvati ce se ime negovo Emanuel.
M. Divkovic, bes. 4b. I. Baiidulavic 4a. isai. 7, 14.
— del) ime se moze mijenati (sebi Hi drugome),
guhiti, Hi nasuprot drzati. U Rimu je promije-
nila ime. M. Drzic 338. A sebi prominiv.si ime
narece si Eustabijo. F. Glavinic, cvit. 314a.
Neman drugi, ki u Stjepana bijuc ime pi-omi-
ienio. J. Kavanin 244''. Ime svoje prominiti
hoti. P. Knezevic, ziv, 26. Ime krsteno promi-
nivsi. A. Kanizlic, kam. 3. Vi kaluderi mijenato
imenom. S. ^jubisa, prip. 2.52. — (Sava) udira
u Dunaj ter ime zgub)a. F. Glavinic, cvit. xvi.
Bizeci po tudim drzavam izgube i vlastito ime
od svoga plemona. And. Ivacic, razg. 271. — Ni
drze stara imena. S. Margetic, ispov. vi. — u
jednom primjeru ima (metaforicki) gasiti (kome)
ime: Sava vode od Ilirika grabeci ter ime im
gaseci. F. Glavinid, cvit. xv— xvi.
b. rijec kojom se naznacuje ne samo jedno ce-
(ade Hi jedna stvar (tjelesna Hi umna) nego cijela
vrsta kojoj pripadaju neka cejad Hi neke stoari
pn i svako ce^ade Hi svaka stvar koja joj pri-
pada. Irae je toj^ travi ruzica riimena. N. Na-
le.skovic 1, 196. Cto zlaraenuje ovo ime vira? S.
Budim'c, sum. 3^. I mido je, ko se zove, jos ko
zarko svitlo obicno, dali zlatu ni' prilicno,^ ni
imenom zlata slove. M. Pelegrinovic 180. Ze|a
tvqja djelu tvomu ime stavja. M. Divkovic, bes.
669a. Sam (Pluton) ki ne zna sto je vrime trajat'
uz vil dragu svoju, tere steci u pokoju one od
oca slatko ime. 1. Gundulic 6.5 — 66. Moc vasa
priklonu cejad odi, ka pastijei'sko nosi ime. 82.
Ti li, izrode, ime od sina dostojan si nosit' moga?
249. S nim se pazi oruzana mnoz nezgledna na
svo kraje; gubi ime pojo i strana, sto oko vidi,
svo vojska jo. 433. Nu mi vasijeh trgovina ime
i seijenu prikazito. G. Palniotic 1, 148. Dobio
bill vjeeni prikor, ruzno ime od mrzeca od ho-
tima. 1, 1.54. Eod ki se ima s tudom |ubi, raz-
loziioga ime sina po zakonijeli svijeta gubi. 1, 285.
Samo u rijeci, samo imenom vjerenik se ne du
zvati. 1, 295. Nosi nedo.stojno od viteza imo
bojno i od poroda gospodskoga. 1, 395. Cas,
kripos, postnne tasta su imena. 2, 335. Nas
jazik poliraorski mnogo ubog ricmi i imoni koja
italijanskomu jaziku odgovaraju. P. Eadovcic,
nac. 7. To 'o ma }ubi, ka kucnico polivajone
imo nosi. J. Kavanin 85a. Stece i ukorno ime
pake prutenice. 173''. Jo§ imenom sladkim stujo
od siiiova odmetnike. 400''. Naj _modnijima tac
iiiioiii od |ubavi Isus ziva. 512a. (jadka imo stavi
sebi. 538a. Tko uzme ime od kogagodi posla
iia se. F. Lastric, test. ad. 129a. Odvratiti od sobo
pogrdno ime krvnika. A. Kanizlic, kam. 65. ,Kr-
stjanin' izhodi od imena ,krst'. 241. To ime ne
pristoji se kruhu. 548. Kad se nade ovo ime
iinrodnost. M. Zoricic, aritra. 115. (Blato) kom
iiadiHmo imo zlato. V. Doson 53a. Pak jos svojoj
lakomosti daje ime od kriposti. 57a. 'fko mu
imn znati zoli, i)akleni se kamen veli. 251''. Ako
HO druga imona pridaju ovomu neboskomu bla-
Xnnstvii u Hvota pisma... J. Matovid 116. Krisma,
kojo imo buduci uzoto od Grka . . . 180. Zove
^'11 iinononi od volikog sakrameiita. M. IJobrotic
Z. () rr)ditr;i! .sladko i svoto imo. D. Obradovic,
ziv. 4. Ovo drvo, kako god i stap, ima jos
drngo avojo imo. Vuk, nar. pjes. 1, 81. Majka
jo HJatko imo; puno ga je srce, puna su ga usta.
M. Pavlinovit'', rad. 180. — u gramatikalnom sc
jezikii upo(nli{ava n jos Sirem smislu, jer shvaca
ne samo supstnnlire negn i adjektive. Dvi su
yr.Mto imena: imo stojoro i ime ganutivo. ono jo
ime stojede kojo samo po sebi nioJ^-e stati u be-
sjedi, kako ti: covjek hodi, kon trci; a ime ga-
nutivo je koje ne moze stati sam (sic) po sebi
bez imena stojecega, kako ti ovo ime dobar,
dobra, dobro ganutivo je ime. J. Mika|a, gram.
3. Srpska imena sustestvitelna imaju cetiri sklo-
nenja. Vuk, rjecn. (1818). xxxvii. O imenu pri-
lagatelnom (,de adjective'), xlii. Ime, gr. lat.
,nomen', ,nennwort', tal. ,nom6' : splosno i. opce-
nito irae, lat. ,appellativum s. commune nomen' ;
vlastito ime, lat. , nomen proprium', ,eigenname'.
B. Bulek, rjecn. znanstv. naz. 411.
c. u nekijem p)rimjerima stoji u sirem smislu
kao rijec iiopce. Tuj ne ima imena moje i tvoje.
M. Drzic 240. Vratar ova imena (dajte i dati
ce se) procijeni. M. Divkovic, bes. 321a. Da ova
dva imena moje i tvoje pristanu, ne bi bilo toli-
kije nesklada. M. Radnic 396a.
d. titulus, u ulem smislu^ rijec kojom se po-
kazuje koja cast, oblast, visoka sluzha Hi kojom
se ko zove da mu se iskaze stovane. Pokli ^ospo
imas ime, da si majka od milosti. N. Najeskovic
1, 116. Sinu svomu krajevicu kra} sibiku nad
svijem poda, a ime Karlu Hotjevicu od vojvode
svijeh vojvoda. I. Gundulic 417. Ku (krimic)
s imenom krajevskime prvi on primi od cesara.
428. Jaku strazu druzim poda, a on bez svake
straze osta, mneci mu se, srod svijeh zgoda
carsko ime da mu je dosta. 506. Svijetlijom
banom hrvatskirae ja te cinim s mojom vlasti,
dokli od kraja steces ime. G. Palmotic 1, 401.
Ime ,titolo, come di illustrissimo, eccellenza ecc'
,nomen'. A. d. Bella, rjecn. 733''. Da se (car)
ostavi oniju dila po kojima se carsko ime po-
grduje. A. Kanizlic, kam. 252. Uzdrzase sebi
ime patrijarhe. 593. Joan nosi isprazno ime
cara. 638. Vladaoce! poglavaru! imena su od
nebosa. V. Dosen 239'^ Dajuci nima i niovim
poslidnim u vike plemenito ime od kneztva. And.
Kacic, razg. 184.
e. fama, vidi glas, e, (3) b). Vitezi poctena imena.
M. Marulid 12. A tim se zabavi da j' dobra imena.
161. Kako da bismo gospodstvo i visoko irae
dobili. Dukjaniu 2. Boje je^ime dobro nego ve-
liko blago. Korizm. 58^. Sto bude zlijem je-
zikom ostetio ili u blagu ili ii dobru imenu.
Zborn. 165a. Ta samo rare spomonu ki svu stn-
od dobra imena. D. Ranina 62''. Ocrniti svitlo
ime. D. Zlataric 25a. Junak ovi slavno ime
stece u vojskah koje vodi. I. Gundulic 326. Sve
naj Ijepse gube ime prid urosom ne uresa, jak
prid suncem istocnime jasne zvijozdo od nobesa.
380. Ako stodjot blago liaju, od lakoraijeh stjecu
imo. 482. Razmi samo jodno imo od j)ogibiio
svijem dobiti ti u nijedno ne bi vrijeme drugo
mog'o stec' na sviti. 452. Od kih (zgoda) za
izgled na sem sviti nakon nas ce ostat ime. 501.
Dvizu im dobro ime. I. Drzic 309. Ako sumnis
sramno ime sto6, kad bi me ti slijedila. G. Pal-
motid 1, 259. Da ce nasa kci na sviti imo steci
puno uresa. 2, 90. I s oruzjem zelod steci ime
slicno raorau bitju. 2, 175. Sto pakjene kroz
privare tve vite§ko ruzis ime. 2, 336. Kijem je
iz truda, za kijem grete, vjekovito ime izniklo.
2, 375. O viteJe slavna imena. 2, 464. Tko
trudi, imo stjede on postono i ostajo slavan svudi.
2, 507. Neumrlo dobit ime covjek ne nio/.o, ki
no trudi. 2, 524. Zna da je ona pocrnjola cas
lijepoga od imena. I. V. Bunid, mand. pok. 17.
Imo dobro, dobar glas ,bonura nomen, magnum
nomen'. J. Mika)a, rjecn. Knez poStena imena.
B. Krnarutid (5. Boje je dobro irae nego velika
bogatstva. M. Radnid 20". Bjese u gradu I'logda
zona, cijeda grijeha zla imena. I. Akvilini 107.
I radi nih glas i ime i istu tvoju du5u gubi.^.
IME, 1, e.
817
IME, 2, c.
A. Vitajic, ost. 21. Necasnu kroz prevaru svo'e
junasko e^rdis ime. J. Kavanin 2363'. Jer je bo|e
imat dobro ime, nogo mnoga bogastva i zlatc.
J. Banovac, razg. 117. Ne plakase svoga zivota,
vece svoje lipo ime i postene. 118. Veliko ime
i glasovito Atanasija bijase. A. Kanizlic, kam.
737. Uzmnozao bi slavu svoju i neumrlo ime
stekao. 857. Pocese na lie ruzno ime mecati.
M. Zoricic, zrc. 42; Primamit sebi dobro ime.
S. Rosa 76''. Dobro ime gube. V. Doson 6*.
Kada dobar glas razkinu i posteno ime skinu.
117b. Slavno ime da dostignes. 194*. Mrtvim
pokoj, zivim zdravje lipo i na svitu ime glaso-
vito. And. Kacic, razg. 202tJ. Drugi (bogoslovci)
ne manega imena. Ant. Kadcic 149. Koja dobro
i posteno ime imade pri tomu ispovidniku. M.
Dobretic 152. Zao glas i neposteno ime zabra-
nuju zenidbu. 491. Gubim dobro i glasovito
moje ime. I. J. P. Lucie, razg. 89. Ime ocriiavas.
D. Obradovic, sav. 11. I besmrtno ime zadobite.
Ogled, sr. 478. Nije plemena do slavna imena.
Nar. posl. vuk. 216. Kad ko sa svoga dobroga
i velikoga imena dopadne kakve muke. Vuk,
poslov. 59.
f. excusatio, causa speciosa, izgovor. Ime ,pre-
testo, colore, coperta' .species'. A. d. Bella, rjecn.
584». vidi i 2, f, d) i g, d) i h, a).
g. 11 jednoj narodnoj pjesmi kao da znaci ono
sto se Jcome daruje kao uspomena. Na, devojko,
kolastu azdiju, po cemu cos mene spomenuti, po
azdiji po imenu mome... A po burmi po imenu
mome . . . Po kopreni po imenu mome. Nar. pjes.
vuk. 2, 317—318.
2. u nekijem padczima i s nekijem prijedlo-
zima.
a. u nekijem rijetkijem slucajevima stoji u ace.
bez prijedloga s adverbijalnijem znaceneni. a) u
jednom primjeru u rukopisu cakavskom znaci sto
i na ime (vidi c, fj), osobito. Prijate} kad svoga
prijateja vidi, veliko veselje ima, a kada ga ne
vidi, muku trpi, a ime had je u nevojah. Ziv.
jer. star. 1, 228. — bj u jednoga pisca iz Istre
ima bogajme ^a znacencm: JBoga radi, za Boga
(o milostini, vidi Bog jjocZ 7) ; to Je sastavjeno
Boga ime u jednu rijcc. ne znam, treba li ovdje
shvatiti ime kao ace. (kao .sto je kod a)) hez
prijcdloga Hi pomisliti da je ispao koji prijedlog
(u, v) ispred nega. moze biti da je pisac uzeo
ovu rijec u susjeda Slovenaca. Pop niki otrova
blib jedan, ter bogajme posla Benediktu. F.
Glaviuic, cvit. 77''. Vracajucim putnikom na
dom pinez bogajme davase. 230=^. Bogajme }ude
prinasase. 238''. Po kih (slugah) obnoc bogajme
zidajucim posi]ase blagovati. 267a.
b. u instr. a) maze stajati uz glagol zvati, po-
zivati itd. isticuci nacin kojijem se zove (drugo
je znacene kod 1, a, e) aa) ggg)). — isporedi c,
a) i d, a) aa). Izazivam tebe imenom tvojijem.
N. Eaiiina 18^. isai. 45, 4. Nu ako s' otac moj
svakako pnn milosti neizrecene, ko te imenom
zvati necu? I. Gundulic 249. Doziv|e Petra
imenom. Nar. pjes. vuk. 1, 64. — b) bez glagola,
kad se apozicijom kaze kako je kome Hi cemu
ime, stoji kao da naznaci i ogranici da se ona
rijec shvaca kao ime. — isporedi c, d) i d, a)
aa). Pisar imenom Dujam. Mon. croat. 47. (1395).
Bise nika divojcica, imenom Katarina. Ziv. kat.
star. 1, 218. Grdinal imenem Paskazij. Korizm.
18*1. Pride jedan clovjck bogat, imenom Jozef.
N. Raiiina 94''. mat. 27, 57. Nika udovica imenem
Kleopila. Aleks. jag. star. 3, 300. Kresimir imade
jednoga sina imenom Stipana. And. Kacic, razg.
31. Bi u Persiji vitez niki, Mario imenom. F.
Glavinic, cvit. 22*. Zena, imenom Konkordija.
ni
p. Hektorovic (?) 124. Djetic crn, opecen i ususen,
Trud imenom. B. Zuzeri 177. Nikoga glasovita
kapetana boemskoga, imenom Ziske. F. Lastri6,
test. 21a. A. drugi moga vojnickoga stana, imenom
Nesmir Kudilovic. M. A. Ee|kovi6, sat. A4a. —
moze se kod toga isticati imenom rijecju samo i
bez ne, kad se hoee kazati da ono pripada samo
kao ime. Imenom i gospodstvom knezi krcki.
Mon. croat. 92. (1463). Ter s razlike bude strane
zemja slavit velikoga od Toskane kneza imenom,
djelim kraja. I. Gundulic 276. Pogledaj imenom
krstjanine, a nekrstjanine dilom. F. Lastric, test.
106''. Bijase jedan redovnik samo imenom. M.
Zoricic, zrc. 60. I medu istima Krstjanima na-
hode se mlogi samo imenom Krstjani. B. Lea-
kovic, gov. 3. nasuprot u ovom primjeru i samim
imenom znaci ,da su Turci i u drugome bili
gospodari' : Buduci da su Turci i samim imenom
bili gospodari. Vuk, dan. 3, 189. — c) vidi c, c).
U Zete polovina KamonicB st Judtmi a imenemt
Domusici. Mon. serb. 59. (1293—1302). Prisla
kb gospodtstvu mojemu vladusti i vlastele grada
Dubrovnika vlastele svoje, imenemb Marina Ra-
stica i Matka Gradica. 266. (1405). — d) u ova
dva primjeru moze biti da znaci sto i glavom
(vidi glava, a, cc) f) bb)) : Se pisaht imonemi.
Desoje gramatikt bana Ninoslava. Mon. serb. 24.
(1234 — 1240). Ka vsa zgora recena prida receui
juraj Karlovic i Strizici vsi imenem i u kipih
kako zgora. Mon. croat. 73. (1448). — e) vidi
c, g). Ako bi nih stariji nib imenom ucinili za-
rucstvo. Narucu. 59j*. Rimske opcine imenom
vsu Francu podbi. S. Kozicic 34*.
c. s prijedlogom na u ace. a) s glagolom zvati
se itd. znacene je kao kod 1, a, c^ ec) ddd). Blaz
na ime on se zove. I. Gundulic 437. — u nase
vrijeme upotrebjava se vikati (vicu koga na ime...
= zove se . . ., ime mu je . . .). Na ime ga Bra-
godijer vicu. Nar. pjes. vuk. 4, 336. I taj junak
od Bauata ravna, a na ime Zega nega vicu.
Osvetn. 3, 131. — b) vidi b, b). Djevica na ime
Asela. B. Gradic, djev. 154. Blazena djevica na
ime Ozana. 155. Bijase jedan opak vitez na
ime Gala. I. Dordic, ben. 137. Imo je sina na
ime Izaka. S. Ro.sa 5*. Jedan na ime Juda bi
osobito uzviseu. 22a. Poslan u grad Galilejski
na ime Nazaret. 177''. — amo moze pripadati i
ovo : Tko je ona zenska glava bila na ime ne
zna se. S. Rosa 83''. — c) istice se ko je neko
0 kome je bila rijec a nije mu se jos kazalo ime.
Ribare u Plave, na ime Radilo . . . Dec. hris.
56. Vlastele grada Dubrovnika na ime Marint
Bunict i Give Nikole Gundulica sint i Give
CrevicB. Mon. serb. 1,59. (1357). Da se ima dati
ovemt cetiremt kucamt a na ime : knezu Radi-
voju Stjepkovicu.. . 373. (1433). Ono ti je curi
duvegija, a na ime od Zadra Todore. Nar. pjes.
vuk. 3, 158. Kiiigu pise od krajine Mujo, a si|e
je pobratimu svome, a na ime od Sibina Janku.
3, 216. — slicno je ovo me i kad ime uz koje je
na ime potpunuje recenicu, kao subjekat, objekat
(pravi Hi nepravi). AV eto ti od Hercegovine a
na ime Sarac-Mabmut-age, s nim poredo starac-
Merdan-age. Nar. pjes. vuk 3, 150. Te dozivje
u Crnco kamene a na ime Jovanovic-Vela. 4, 122.
Knigu pise Niksa kapetane, a sije je stojnu Cari-
gradu, bas na ime caru gospodaru. Pjev. crn.
25a. Dovikuje u dvorove b'jele a na ime svoju
vjernu Jubu. 282''. — vidi i naime. — d) vidi
d, b). Ako imenito ili na ime opovidani jesu. S.
Budinic, ispr. 150. — e) vidi f, e). Na ime mo-
litve ne samo se razumije ocenas... M. Dobretic
248. — f) po znacenu kod d), kao da u ovijem
primjerima znaci: osobito. — isporedi d, a) ec).
52
IME, 2, c.
818
IME, 2, f.
Ovo se z»aja na ime v zenah. Narucn. 871>. Ko-
jega navlastito i na ime Bog prosi i isce od nas.
S. Budinid, sum. 66^. — g) kad se sto po cijem
nalogu (a i bez toga) radi kao da on to sam
radi Hi se uopce na negovu korist radi. isporedi
b, e). Ne isprosihF, na ime monastyrtsko. Mon.
Serb. 74. (1302—1321). Na ime recene gospode
Jelene postavise u pokladt dve tisuce dukatb.
251. (1403). Dojdose za nim privelici pokloni
na ime onoga kraja. B. Kasic, fran. 113. Isaija
govori na ime Bozje. P. Kadovcic, ist. 101. Grgur
papa zavapi na ime svije misnika. I. Aiicic, ogl.
34. Prorok za tim govori na ime Isukrsfca od
krajestva negova. A. Vita|ic, ist. 12. Sto god
rece i ucini na ime sviju, kako da svi cine. A.
Ba6i6 223. I da se na ime cesarovo proglasi.
242. Koji primate dobra na ime Bozje. J. Ba-
novac, pred. 44. Koji sam doso na ime negovo,
ako drugi dode na svoje ime. S. Eosa 66''. Na
ime otca viekiivjecnoga dat mu odgovor. S. Rosa
152a. Misnik kako fiovik vlastiti na svoje vla-
stito ime moze za ne Boga moliti. Ant. Kadcic
68. Moliti Boga za svi(h) i na ime svakoga.
A. d. Costa 1, 57. Jesu prikazane biskupu od
arcizakna na ime sve erkve. 1, 115. Na ime
negovo odgovara kum. J. Matovic 174. j Mogu
na ime drugoga zadovo}iti i zaplatiti. 272.' Svaki
od vjornijeh govori ove molitve na ime sve erkve.
504. Krstene je tako, kakov je oni, na cije se
ime daje. M. Dobretic 46. Imadu6i oblast od
erkve svete da na ime nezino bude ondi na ze-
nidbi. 467. Piemont sto je kroz usta svojih po-
slanika podigao svoj glas na ima cjelokupnoga
naroda. M. Pavlinovic, razg. 16. — h) znacene
bi bilo kao kod g), ali se misli da je ono lazno.
Koji na ime sveca poje ii nega prositi vina. B.
Kasic, fran. 136. Koji na ime ocite vlasti gredu
po kuca kreduci. A. d. Costa 1, 181. Na tvoje
me ime prevario. Nar. pjes. vuk. 3, 101. Koji
su na ime kakoga manastira isprosili sobi no-
vaca. Vuk, dan. 2, 115. Mnogi su to cinili na
Curtino ime, koji Curte nigda nijosu ni vidoli.
3, 204. Jer ce mnogi doci na moje ime govo-
re6i : ja sam. mark. 13, 6. — i) vidi f, b). Po-
vrati mu na ime prcije Celesirijn. And. Kacic,
kor. 321. — k) izbiti na mrtvo ime, izbiti koga
da bude gotooo kao mrtav, da se moze o nemu
kazuti da je mrtav. u Vukovu rjecniku: izbili
ga na mrtvo ime ,tiichtig' ,vehementor'.
d. « prijedloyom po u loc. a) uopcc po imenu
kau i imonom i na ime tumaci dale ono sto se
kiizalo, ixticuei ujedno ono sto ce se kazati. aa)
vidi b, b) i c, b). Prodah otcu po imenu Stani-
Hlavu. Mon. croat. 114. (1475). Kiiigu piSe od
kotara knoi^e po imenu starac Radovane. And.
\ia.i-\l:, razg. l". Treda refie po imenu Ruza. M.
A. Ro)kovic, sat. 07". Da je ona gizdava di-
vojka, po imenu mlada D^rotija. Nar. pjos. vuk.
I, 5il5. Na daleko zaprosi devojku u lijepu gradu
l>ubrovniku, po imenu .Terinu devojku. 2, 460.
Od jo(hioga Tur6iua po imonn Dorvis-Bega. Vuk,
"."■'.". '■)""• ^' ^*"- ~~ '*'"'* pripada i ovaj primjer.
Ivoji j' ono juiiak po imenu? Nar. pjes. vuk.
I, H'.)2. — bb) vidi c,,c). Si. vi.serai simi po imenu
-<ili i za.spici: solo Arhilevica, selo Kolicko . . .
Mon. sorb. nil. (1371)). Prati vojsku u Podriraje
lavno, i prod vojskom dva tvoja sinovca, po imenu
dva mr.ja sfvstric'a: bns jodnoga DorviS pasu lulada,
fi drugoga bt-ga Etoni-ljoga. Nar. pjos. vuk. 4, 214.
t 0 ceniH nihvom. Ta nas dar, ki^.smo'darovali,
po imoni uialino {inline). Mon. croat. 63. (1444).
cc) osobUo, vidi c, f). I opcono imamo prositi
piunt-d od'Koga u naopasti, i po imenu," to je.st
osobito, da kada smo s kojijoraagod o?.alostjoni
trijeba je uteci se k molitvi. J. Matovic 514. —
b) s nekijem glagolima znacene je kao kod in-
strumentala. aa) vidi 1, a, e) cc) ddd). Cudno
nega po imenu vicu. Nar. pjes. vuk. 3, 95. Kako 1'
tebe po imenu vicu? 3, 120. Kako li se zoves
po imenu? 3, 122. Za to je u nas do danas
jos obicaj da se mnogi }udi poznaju i zovu vise
po krStenomo imenu nego i po kakome prezi-
menu. Vuk, rjecn. 571'^ — bb) vidi b, a). Zazva
ju lahko po imeni. Mirakuli. 45. Pak nakazni
i sve srde po imenu zvati klikne. I. Gundalic
301. Po imenu zeta dozivase. Nar. pjes. vuk.
2, 551. Te priviknu iz bijela grla po imenu
dijete Maksima. 2, 557. Opet klice Micunovid-
Vuce po imenu Zutkovi6a Tosa. 4, 9. I dijete
klikuje Vukale svoga strica Potra Boskovica po
imenu i po prezimenu. 4, 364. — atno moze pri-
padati i ovo: I mene se kazi po imenu. 4, 65.
— cc) istice se da se kome Hi ceinu kaze Hi zna
Hi pise ime. Udarise Turci sa tri strane, i jos cu
vi po imenu kazat : evo prvo Cuprilijc-vezire . . .
Nai". pjes. vuk. 2, 605. Sva tri cu ti po imenu
kazat. 3, 142. A Rade mu po imenu kaze: ,0no
ti je od kamena guja, od Tresneva Perovic-Dre-
kale'. 4, 509. — Sveti otci nisu ocitovali po
imenu, kakvi kruh ima biti. A. Kanizlic, kam.
490. — Negove knige po imenu broji. 6. — Sve
junake po imenu znadem. Nar. pjes. vuk. 3, 156.
Znadete li jos kog po imenu poglavara koj' je
poginuo? 4, 206. — Mi koji se pisomoo po imenu
pod OVO) pismo. Mon. serb. 544. (xv vijek). —
c) II ovom primjeru stoji po « svom znacenu, da
se djelo sto znaci glagol u necem slaze sa sup-
stantivom s kojijem je po: Sad se tek od godine
1804 pocelo i u Srbiji, osobito kod znatnijih
judi, da se ne pisu po ocinome krstenom imenu.
Vuk, rjecn. 571^.
e. s prijedlogom po u ace. rijetko. a) vidi c,
g). — na jednom mjestu xv vijeka. Po ime svoje
i po ime svijeh ostalijeh kaludera. Mon. serb.
463. (1454). — b) u dva pisca cakavca isto je
sto i po imenu (vidi d). Odpejav prvoga Azaba
po ime. M. Maruli6 90. Zazva me po ime. f).
Barakovi6, vil. 29. Gdi se sti po ime cestiti kraj
Bela. 39. Sazida voli grad Ninive po imo. jar. 31.
f. s prijedlogom pod u instr. a) tipotreblaoa
se kao imenom kod b, a) i b) Hi kao po imenu
kod c, a) i b). Pod tim imenom ju zazivamo.
F. Lastric, svet. 42*. Imadu u Podaci svoju vla-
stitu crkvu pod imenom svetoga Ivana. And.
Kacic, razg. 209. Da jim knizicu jednu pod
ovim imenom sastavim. M. A. Re|kovi6, sat. ^.3".
Ta zubafia, §to gvozde imade, nek se tezke imenom
poznade; druga k(jja sve drveno ima pod imenom
lagano se prima. J. S. Rojkovic 23. — b) o kome
sto nesto radi, moze znaciti kao ko (u kojoj uso-
bini) ono radi. Pod imonom ti od cara da go-
spodis sve do skora s hvalinskoga od izgora do
njem.sk()ga doii mora. I. Gundulic 154. Na vi-
tezki mohdan biti draga gosta pod imenom. J.
Kavanin 236* — amo moze pripadati i ovo:
Bi se bio uputio pod ovim imenom Emanuel.
F. Lastrid, test. 41*. — c) moze znaiiti da se
kome Hi cemu daje ime sto mu se ne pristoji.
Ilajduk i)od imonom gospodskim. V. Doson iv.
Pisma himbona pod imonom istinoglasja. S. Rosa
IV. Niti so mislim radi toga slaviti pod imonom
od istorika. And. Karid, razg. 317. Dolgoruk se
bavio u Italiji pod imonom Bari§nikova. S. J^u-
bisa, prip. 123. — d) slicno je znacene pre-
dasnemu, kad se rece da se heHo radi poka-
zujuci kakav lazni~jizrok svojoj radni (isporedi
1, f). Pod imonomj,sotto nome, sf)tto protosto'
,ox specie'. A. d. Bella, rjoi'ii. 512''. Pod imenom
IME, 2, f.
819
IME, 2, k.
od bogojubstva ,sotto pretesto della divozione'.
584a. — e) kad se kaze znacene koje rijeci. Ovdje
pod imenom prostote ne treba razumjeti samo
se|ake. Vuk, pism. 60.
g. s prijedlogom pod u ace. — znacene je kao
kod f. a) vidi f, a). Crikav pod ime sv. Kuzmi
posvecenu. Men. croat. 100. (1466). — b) vidi
f, b). Svemoguci navistuje u ss. listovi ovo oruzje
pod ime maca. F. Lastric, ned. 92. Namajstir-
nici pod ime od cirkovnakov primaju se. A. d.
Costa, zak. 1, 18. 12 porodica od naj bojih, u
ono vrijeme pod ime plemidkih. Pravdonosa.
1852. 5. — c) vidi f, d) Ako pod ime od svoga
oficija osvecuju se I. Drzic 305. Kad se no cini
(kamataj pod ime od zajma. Ant. Kadcic 262.
— d) vidi f, e). Ko se razumi pod ime od crkve.
Ant. Kadci6 65. Pod ime pastira uzdrzuju se
biskupi. J. Matovid xxiii''.
h. s prijedlogom s u instr. a) vidi f, d).
S imenom ,con pretesto' ,per speciem'. A. d.
Bella, rjecn. 584a. Da ulaze u nihove manastiro
bez dopustena }udi oli zene s imenom od vlasti.
Ant. Kadcid 295. — b) vidi f, e). S imenom di-
nara razumije se blazenstvo nebesko. J. Matovic
xviiia. — c) grijeskom mj. samoga instr umentaln,
vidi b, a). On naziva mnoge s imenom brace.
J. Matovic 33.
i. s prijedlogom u (v, va) u ace. a) vidi c, c).
Nasi vlastele, u ime : knezt Vlaj DobrovojevicK
i tepcija Sladoje i knezb Vli>kota Pribinici. Mou.
serb. 176. (1367). — b) vidi c, g). Premise odt.
nasi, u ime recenoga gospodina vojevode Stepana
cetiri tisuce dukata. Mon. serb. 390. (1438). Posla
svet otac vikarija svoga u ime svoje i svete
crikve. Dukjanin 14. Kako je bil smin sloziti
knige krive va ime druzih. Transit. 215. Arbi-
biskup maguntinski va ime nimske zemje. S.
Kozici6 22*. I u liegovo koji ime budu pravo
vjerovati. J. E,. Gucetic 8. Ide u Afriku, ter
uprosi Afra u ime sebe materi onoj povratiti
sina. F. Glavinic, cvit. 194''. Rece u ime svoga
vica. J. Kavanin 164*. Nego se ima u nima
postovati oni u koga ime doode. F. Lastric, ned.
348. U ime istoga cara imade govorene. A. Ka-
nizli6, kam. 318. Od strane i u ime svoje ne
mogase poslati. 443. Knez nas kmetice gull i
timari u gospodarevo ime. S. J^ubisa, prip. 199.
Kaluderi su tu zaduzbinii prijevarko zapisali u
ne ime. 219. On je u crkovno ime dolazio, da
te s Bogom miri. 227. — amo pripadaju i ovi
primjeri (vidi i Bog pod 13) : U ime oca i syna
i svetoga duha. Mon. serb. 1. (1189). U ime
Bozje. M. Drzic 200. Va ime Boga otca i sina
i duha svetoga. Mon. croat. 304. (1597). U ime
Belzebuba poglavice djavaoskoga izgoni hudobe.
I. Bandulavic 50*1'. luc. 11, 15. Ako ja u ime
Belzebubovo izgonim hudobe. 50^. luc. 11, 19.
Budi dakle u ime Isusovo! F. Glavinic, cvit. 18*^.
Da ki ga u Boga ime ca prosase. 96*. U ime
Trojstva, s kim pocije svijet kad sebe predobije.
J. Kavariin 348'>. IJ imo sladko od Jezusa nih
postuje. 372^^. Da prionu svrsno i jako u ime
Bozje djelo svako. 419*. Blagosovjen koji dode
u ime Gospodinovo. J. Banovac, pripov. 75. Je-
zici novim u ime Isusovo i sada niki govore. F.
Lastric, test. 16^. Poce ju zaklinat i moliti u
ime Isusovo. ned. 381. Udijenim u ime Bozje
kruscem hranase se. A. Kanizlic, kam. 108. Da
u ime Belzebubovo davle izgoni. I. J. P. Lucie,
razg. 81. Svi recimo: u imo Boga! Nar. pjes.
vuk. 1,6. U ime Boga, u cas dobar sunce istece.
1, 9. Vod' je, vodi, u ime Boga, nek ti bude u
cas dobar! 1, 150. A ja idem na boj na Ko-
sovo u presveto ime Isusovo. 2, 303. Va ime
Isusa Rista, amin. Pravdonosa. 1852. 30. U ime
Boga i svetoga goda. Osvetn. 1, 44. U ime
Boga i velika Petka. 3, 116. i ovi: Pacek
stjecat' on (Dilaver) vjeruje sve kolike srecne
boje, u ime lijepe Begum svoje. I. Gundulic 541.
Kako prava Isukrstova zarucnica u ime negovo
svim sluzase. F. Glavinic, cvit. 230*. Zato triba
viditi, koga imamo Jubiti, koga se imamo bojati,
i u ime koga imamo se truditi. 351*. — c) u
ime cega znaci: kao sto, na koji nacin. Nikttoze
da ne drtznetb vtzeti otb toga cttoo ni u kupno
ime ni u zalogu ni kojimt obrazomb. Mon. serb.
81. (1.302 — 1321). Da mi jest nevernt u neverno
ime. 157. (1357). A u sej ime vise recenu po-
hranu postavi gospodinb despotb u nasb, a mi
prbmismo, do gde je zivb gospodinb desbpotb
Duradb, da je onb vojanb uzeti vise recenu po-
hranu, a po hegovoj samrbti, sto rece gospoda
negova Jerbna. 408—409. (1441). Ima vinograd
u sadovno ime. Mon. croat. 80. (1451). Jesu dali
na livel i v ime livela jedan kus zemje. 136.
(1489). Ostavismo v polozno ime pri kneze. 290.
(1589). Veziru hercegovackome pladali su po
nesto u ime carskoga danka a tako isto i Tur-
cima Korjenickijem u ime aka od zoma|a. Vuk,
nar. pjes. 4, 458. To obricane niti je bilo za
kakve zasluge, ni u ime kakvoga mita. odg. na
lazi. 11. Tvoj pokojni otac nije ostavio u ime
dara. Pravdono§a. 1852. 31. — d) po predamcmu
(kod b)) dobiva u nekijem primjerima znacene
kao mjeste. Da ne bi Jakova, Isukrstu prilicna,
u ime nega, ki s nim u vrtlu bise, popali. F.
Glavinic, cvit. 118*. A u ime krvi mliko istece
iz tela jego. 241^. Otac jego Martina u Paviju
u ime posla svoje. 366'^. Da sini u ime starih
otac vojevati imahu. 367*. A u ime krvi mliko
istece joj. 3S6b. Da me vide iz daleka nase
straze, da me ne ubiju u ime Turcina. S. ^iU-
bi§a, prip. 62. — e) u ime cega moze znaciti i
uzrok, kao za sto, s cega, radi cega. U ime cine
duzan dobra zlata. Mon. croat. 72. (1448). Isukrst
u ime kratkoga trpjenja ovoga vecnu na nebesih
podadet vam slavu. F. Glavinic, cvit. 144''. Mo-
leci, posteci i almustvo cineci u ime toga. 223''.
U ime poniznosti na nebesa jest uzvisen. 282*.
Kad bi tomacitej ocitova', sto tomaci, veliko bi
nepostene ucinio sakramentu (pokore) , u ime
koga pokornik svoje grihe kaze. J. Banovac,
razg. 255. Niti je koristi prikazivati Bogu mo-
litava, ni drugi darova u to ime, dok tuda ne
povratis, nista ti ne prima. F. Lastric, ned. 166.
Obicaju dobivati darove u to navlastito ime, jerbo
se dostojase nih pohoditi. A. Kanizlid, kam. 835.
U ime hajina i svega ostaloga troska daje mu
se 25—40 forinti u srebru. Vuk, ziv. 88. — f)
u ovijem primjerima kao da znaci, svezii u smislu
da u ime cega ogranicuje u nekom smjerti ono
sto se prije kaze. Dusa naucna koliko u ime ra-
zuma i puna svake kriposti koliko u ime ho-
tinja. I. T. Mrnavic, ist. 45. Poce svaka svoga
muza faliti u ime junastva. And. Kacic, razg.
53. Ova se gospoda lipo pogodise i vikovne za-
kone ucinise u ime vladana. 260. — g) crkva
se zicte ,u ime koga sveca' itd. Stvorihb crbkovb
vb ime preslavtnago jego vbznesenija. Mon. serb.
74. (1302 — 1321). Budu6i jur vnoge crikve u
Kimu u ime divice Marije uzidane. F. Glavinic,
cvit. 262^. — amo bi mogao pripadati i ovaj
primjer: Tu grad sazida u ime svoje i narece ime
nemu Aleksandrija. Aleks. jag. star. 3, 247. — h)
vidi f, e). U ime neba i zemje ima se razumjeti
sto god ... J. Matovic 22. U ime neba i zemje
uzdrzuju se sve stvari vidjeno i nevidjene. 24.
k. s prijedlogom za ii ace., vidi kod za.
IMELA
820
IMENOIZLAZAN
IMELA, /. Viscum album L., bilka sto raste
na hrastovijem granama. — isporedi mela, omela.
— mjec je p)-aslavensJca, isporedi stshw. imela,
rus. 0Me.ia, ces. jemela, jemelo, jm^l, jm6li, slo-
va6ki omela, omeli, poj. jemiola, jemiel, i li-
tavska, isporedi lit. amalas, amalis. — jamacno
je od om- postalo em-, jem-, im-. — Izmedu
rjecnika u Mika^inu (, viscum, viscus'), u Bjelo-
stjencevu (v. omela), u Stulicevu (,viscum, viscus'),
u Vukovu (vide mela). Kore od imele koja se
naodi na ceru. J. Vladmirovi6 38. Zasto bo pri-
lip|uje se kakono imela na svaku ric. D. Kapic
96. Imela (mela), slovenski i ohmotje, crkvono-
slovenski imela, omelt(nik7.), rus. OMe^ia, ces.
jmel, jemela, slovacki mel. omolo, poj. jemiel,
jemiolo, jemiola, luz. jemjelina: vischio quercino
(Kuzmic), 1. Lorauthus europaeus Juss. (Panci6,
Sabjar), 2. Viscum album L. (Vuk, Pi-aunsperger),
V. omela. B. Sulek, im. 113. Imela, Viscum
album L. J. Pancic, glasn. 30, 45. Loranthus
europaeus Jacq. flor. knez. srb. 368.
1. IMELAS, imeldsa, m. Turdus viscivorus L.,
neka vrsta kosa sto se hrani imelom. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostaUjem pade-
zima, osim nom. sing., i voc: imelasu, Jmelasi.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
(u Srijemu) tica (koliko kos, sarao sto je kra-
cega repa i pepejava perja) koja se hrani imelom
,die misteldrossel' , Turdus viscivorus' Linn. Iraelas
(Turdus viscivorus L.). K. Crnogorac, zool. 91.
2. IMELAS, m. mjesto u Srbiji u okrugu kru-
sevackom. Niva u Imelasu. Sr. nov. 1873. 11U9.
1875. 631.
IMELOVINA, /. tvar sto se vadi iz imele. —
U Sulekovu rjecniku: ,mistelstoff-.
IMENAST, adj. u Stulicevu rjecniku: v. mno-
goimenit. — nepouzdano.
IMENATI, vidi kod imeuovati.
IMENAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. mnogo-
imenit — nepouzdano.
IMLNCE, adv. vidi poimence. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, i u Vtikovu rjecniku (,in der
redonsart': po imence, ,naraentlich' ,nominatim,
nomine tenus'). KaXite sto ste .slusali, a imonce
ovo. J. Rajic, pouc. 2, 150. Kome su imence
ovi kjucevi preporuceni. 3, 81.
IMENDAN, wj. dies lustricus, dan u koji se
svetkuje svetac cije ime ko nosi. — isporedi go-
dovno. — U Sulekovu rjecniku: ,namenstag'. —
Mislim da je i narodna rijcc.
IMENDANICA, /. Htv se daruje na imendan.
— U Sulekovu rjecniku: ,angebiiKle'.
IMENI, adj. koji pripada imenu, imenima. —
Pn slslov. imen'i.nyj. — Nije narodna rijed. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (,nominum, ad no-
iiiiiia 8j)ectan8'). Molim vas da mi imeni spiaak
hrabriC/i^ ov\(h) oficira saopstiti izvolite. Nov.
srb. IHH'l. 112. — i u Sulekovu rjeiniku: ,namon-'.
IMLNICE, adv. vidi poimence. — IJ l^ulekovu
rjciniku: ,namentlicli'.
I. XMENIK, m. index nominura, list Hi kniga
ydje su zabiiezcna imcna celadi sto s knkiui uz-
rokii spitditju njedno. — Od xviii vijeka, a iz-
midn rjecnika u Ikiinu (.catalogo, rogistro de'
nomi' ,fatulogu8' 176''; .niatricola, ruolo ilove si
8(!riv(mo i numi do' soldati, studonti occ' , album'
466"*. ,rolo o ruolo, carta <\\ registrar con ordine
nomi' .albiiiu' 6;j()'') (jdjc naj prije doltizi, u lije-
lotttjencevu (iumnik, i)rojnica .catalogus'), u Volti-
gijinu (.catalogo, indico, uiatricola' .vorzeichniss'),
u Stulicevu (,noiniiiiuii index'). U inioniku bi-
skupa augustanskih. A. Kanizlic, kam. 88. Imenik
jnamens-i'egister; namenslisto'. .Tur. pol. terminol.
360. Imenik braniteja .vertheidigersliste' ,lista
dei difensori'. B. Potranovi6, rue. kn. 50. i u
Sulekovu rjecniku : ,namenregister ; namenver-
zeichniss'.
2. IMENIK, m. vidi imeiiak. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Stjepan svojem' imeniku Stje-
panu u Rimu crkvu sgradi. J. Kavaiiin 300^-.
IMENIT, adj. celeber; definitus. — Bljec je
stara, isporedi stslov. imeniti., rus. HMeHUTbiii.
a. celeber, celebratus, glasovit (ali nesto sla-
bije), vidi ime, 1, e. — Izmedu rjecnika a Bjelo-
stjencevu (v. imenovan), u Voltigijinu (,nomato,
rinomato' ,beruhmt'), u Stulicevu (,celeber, clarus,
insignis etc.'), u Danicicevu (,clarus').
a) adj. Visylajusti ctsttnyje i dostoverbuyje
i imenityje crtiibce svoje. Danilo 65. Tada mnozi
v Troji vitezi imeniti za jednu zenu padose.
Aleks. jag. star. 3, 248. Onda blago nece po-
moci, ni bogastva imenita. M. Lekusi6, razm.
161. Vale Talijanci za svoga imenitog papu
Ksista. D. Obradovic, basn. 281.
b) adv. imenito. On imenito zivi u slavi. I.
Dordic, salt. 239.
b. definitus (n. p. o zapovijedi, zabrani), koji
se izrijekom kaze Hi ogranicuje (n. p. naziv^uci
osobito ce^ade Hi osobitu stvar po imenu).
a) adij. Imenitijem zabranonjem zabraiiuje se.
S. Matijevic 32.
b) adv. imenito, nominatim, vidi poimence, po
imenu (kod ime, 2, d, a) bh)), narocito. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,nominatim'). Ako
imenito ili na ime opovidani jesu. S. Budinic,
ispr. 150. Osude imenito Akacija. K. Pejkic 17.
c. u matematici zovu ovako ])isci broj (numerus
concretus) koji se ne shvaca sam po sebi nego
se nim kaze koliko cega (sto se po imenu izreee)
ima. Imenit broj, math. , numerus concretus' ,be-
nannte zahl'. B. Sulek, rjecn. tchn. naz. 411'^.
IMENITEl^AN, imenitejna, adj. norainativus,
ovako su pisci zvali j)rvi gramatikalni padez
(po ruskome jeziku). — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,norainativus').
IMENITI, imonim, impf. vidi imenovati. — U
knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu i u Stulicevu. Aste slysali bi
jako VT. Jorosolime ne imenit se irao Jisn Hrista.
Jaze ne imoniti se hotelin. Konstantin filos. star.
1, 42.
IMENI V, adj. u Stulicevu rjecniku: ,appclla-
tivus' (u gramatikalnom jeziku). — nepouzdano.
IMENOISHOD, m. postane rijeci (u grama-
tikalnom jeziku). — isporedi imenoishode, iiiiono-
izlaz, imenoizlazjo. — U Voltigijinu rjecniku :
,etimologia' ,ethiinologie' i u Stulicevu: ,etymo-
logia'. — nepouzdano.
IMENOISHODAN, imenoishodna, adj. koji pri-
pada imcnoishodu. — U Stulicevu rjedniku: ,ety-
mologicus'. — nepouzdano.
IMENOISHODITI, imenoishodim, impf. tra-
ziti imenoishod. — isporedi imenoizlaziti. — U
Stulicevu rjecniku: ,noniiuis originom disquirere,
etyniologiao studero'. — sasma nepouzdano.
IMENOISHODE, n. vidi imenoishod. — U Vol-
tigijinu rjecniku i u Stulicevu (u obadva imono-
iahodjo). — nepouzdano.
IMENOIZLAZ, m. u Stulicevu rjecniku: v.
imenoishod. — nepouzdano.
IMENOIZLAZAN, imenoiziazna, a(lj. koji pri-
pada imenoizlnzu. — U Stulicevu rjecniku: v.
IMENOIZLAZAN
821
IMENOVATI, 1, c.
imenoishodan (pisarsJcom grijeskom v. imenoiz-
lazje). — nepouzdano.
IMENOIZLAZITI, imenoizlazim, impf. trahti
imenoizlaz. — isporedi imenoishoditi. — U Stu-
licevu rjecniku: v. imenoishoditi. — sasma ne-
pouzdano
IMENOIZLAZJE, n. u Stulicevu rjecniku: v.
imenoishodje. — nepouzdano.
IMENOST, /. u Stulicevu rjecniku: v. ime. —
nepouzda7io.
IMENOVAC, imenovdca, m. {mathem.) deno-
minator, kod frakcije (ulomka, slomka) broj doni
kojijem se kaze, u koliko se dijela razdijelio
cijeli broj (jedan). — isporedi imenovalac, b, i
nazivnik. — Nacineno u nase vrijeme po tu-
dijem jezicima. Imenovac, math. lat. ,denomi-
nator', ,nenner (des bruches)', tal. ,nominatore',
frc. ,denominateur (de la fraction)', egl. , deno-
minator' ; glavni imenovac ,j2:emeinschaftlicher
od. hauptnenner' ; svesti ulomke na istog imono-
vaca ,die briiche auf gleiche benennung bringen',
tal. ,ridurre i rotti ad egiiale denomiuatore'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
IMENOVALAC, imenovaoca, m.
a. covjek koji imenuje. — U Stulicevu rjec-
niku : (grijeskom imenovaoc) ,nominatore' ,qui
nuncupat, vocat'.
b. vidi imenovac. — TJ jednoga pisca xviii
vijeka (grijeskom imenovaoc). Imenovaoc — de-
nominatore. M. Zoricic, aritm. 59. Pored raz-
dili s imenovaocem 130. 75.
IMENOVAN, imenovna, adj. koji je samo po
imenu (onaki kako mu ime kaze, a iiprav je
drukciji). — IJ pisaca nasega vremena, a iz-
mectu rj^cnika u Jambresicevu (imenovni ,nomi-
nalis') i u Stulicevu (.nominativus'). Imenovna
cijena ,nennwerth (-preis)'. Jur. pol. terminol.
364. i u Sulckovu rjecniku: , nominal'.
IMENOVANE, n. djelo kojijem se imenuje, pa
i samo ime (i u nekijem osobitijem znacehima).
— Stariji je oblik imenovanje. — Izmedu rjec-
nika u Mikajintt (imenovanje ,nomenclatio, no-
menclatura'), u Selinu (imenovanje ,il chiamare'
,nominare' ISS*), u Bjelostjencevu (kajkavski ime-
nuvane), u Jambresicevu (imenuvane), u Volti-
gijinu (,nomina, chiamata, rinomanza' ,ernennung,
beruhmtheit'), tt Stulicevu (,nominatio, nominis
impositio'), u Vukovu. Mudro prez vsakoga ime-
novanja izisci. Narucn. 9 lb. Grijeh puteni krade
po.stene i imenovane. K. Magarovic 99. Nu hvali
i uzmnaza u plemenitoj scjeni i svijetlu imeno-
vanu prid svijetom. I. Dordic, uzd. viii. TJ pri-
godi obrezana i imenovana negova sina. S. Eosa
soil. Da se ima ostavit u krstehu imenovane
oca i duha svetoga. M. Dobretic 30.
IMENOVATEJ^AN, imenovate|na, adj. u Stu-
licevu rjecniku: v. imenite^an. — nepouzdano.
IMENOVATI, imenujem, impf. ipf. nominare.
— Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.: imenova,
part, praet. act. imenovao, imenovala, part, praet.
pass, imenovan). — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. imenovati, rus. HMenoBaTt, ces. jme-
novati. — (J svijem je rjecnicima: u Vrancicevu:
jimenovati (,gymenovati') , nominare, nuncupare' ;
u Mikalinu (imenovati, zvati imenom ,nomino,
appello, nuncupo, nominatim voco, exprimo' ; ime-
novati, naditi ime ,nomino, nomen impono, appello,
nuncupo, indere nomen'; imenovati, spominati
,nomino, mentionem facio, meminisse de aliquo*),
u Belinu (,nomino' 512b j ,voco' 18Sa), u Bjelo-
stjencevu (kajkavski imenujem, imenuvati ,no-
mino, denomino, nomen impono, indo, appello,
axo, asso'. 2. imenujem, v. g. kogagod za kra|a
etc. ,nomino , denomino quempiam regem etc'
3. imenujem, t. j. spominam ,nomiuo, mentionem
facio, memini'), u Jambresicevu (imenujem ,no-
mino'), u Voltigijinu (,nominare, rinomare' ,nenn6n,
riihmen'), u Stulicevu (,nominare, appellare, vo-
care, celebrare, concelelDrare, decantare'), u Vu-
kovu (,nennen' ,nomino'. cf. imentovati), u Da-
nicicevu (,nominare ; definire'). — U jednoga
pisca xvni vijeka ima za part, praet. act. oblik
imeno (imenao) ; to je po svoj pjrilici radi stiha
sa^eto imenovao, a ne moze se misliti na kakav
glagol imenati : Kojih hvali sva starina, i kih
Urbin imeno je. J. Kavanin 159^. A Sikom te
imeno je od Lucica covjek visi. 328a'.
1. aktivno.
a. nadjesti (nadijevati) kome Hi cemu (objektu)
ime, nazvati (nazivati), prozvati (prozivati). a)
ime sto se nadijeva stoji u nominativu. Price
onde grad zidati i imenova ga svojim imenem
Prijija. Pril. jag. ark. 9, 121—122. (1463), Ee-
ceni tempal izcisti, imeno vavsi ga ,Sancta Maria
ad Martyres'. F. Glavini6, cvit. 356a. Jednoga
imenova Esaun, a drugoga Jakov. And. Kacic,
kor. 25. — b) ime je u ace. Zovnu ucenike svoje
i obra 12 od ni koje i apostole imenova. F.
Lastric, od' 138. Osman je naredio novo cete
koje on Janicare imenova. A. Kanizlic, kam. 634.
— c) ime je u instr. Imenova svijet dnem a
tme nocu. N. Eanina 113^. gen. 1, 5. Porodi
mu zona sina koga Benjaminom imenova. And.
Kacic, kor. 37. One bi knige satirom imenovali.
M. A. Ee|kovic, sat. A8a. — d) ime, rijec itd.
stoji takoder u instr., ali u drugom smislu nego
kod cc). Marijo koja sina tvoga prislatkijem
imenom Isusovim imenovala si. P. Posilovic, nasi.
181b. Trudio sam se da predmete nasima recma
imenujem i izjasnim. P. Bolic, vinod. xvii. —
e) mjeste imena ima adverab (ovako, onako itd.).
Kazao sam ti uzrok, zasto sam ju (ktiiHcu) ovako
imenovao. M. A. Ee|kovic , sat. Bib. — f) u
ovom pi^imjeru nije izreceno ime u istoj recenici,
vec se ima u misli po onome sto je prije kazano
(od gore znaci odakle je postalo ime Jablani6):
Sam Jablanic kog' osnova Stjepan na cas kra|a
Bele, ter ga od gore imenova. J. Kavanin 229^*.
b. postaviti na kakvu cast, sluzbu itd. (ispo-
redi ime pod \, d). uopee kao kod a (samo ne
kao kod a, a)). Srdcana viteza imenovase cara i
pozdravise. A. Kanizlic, kam. 467. Aleksandro
umiruci svoje carstvo nim dajuci, imenova do-
stojnoga. And. Kacic, razg. 3b. Ivan oni, koji
je prvo posvecen, nego roden, koga vikovicna
jstina prorokom imenova. D. Eapic 30. — mjeste
akuzativa Hi instrumentala moze biti i ace. s pri-
jedlogom za. Imenovati koga za svoga nasjednika.
Jur. pol. terminol. 185. — amo moze pripadati
i ovaj primjer: Imenovati ju (nedjeju) za poso-
bitu svetkovinu recenoga rozarija. A. Gucetic,
roz. mar. 32.
c. zvati nekijem imenom, ali ne u inkoativnom
smislu kao kod a, nego isticuei, kad subjekat o
kome (Hi o cemu) govori da ga (ono) onijem
imenom zove. u ovome je smislu glagol svagda
imperfektivan. a) ime je u ace. Crtkoviju juze
imenujemt velikuju arhijepiskopiju srtbtskuju.
Danilo 312. Ne prez velika uzroka Isus imenuje
anjele ali ovce dobrih. Korizm. 16b. V grckoj
zemji, ku sada Talijani i mornari Moreju ime-
imju. Anton Dalm., ap. 23. A koga ti prope-
toga imenujes on jest... F. Glavinic, cvit. 188^.
Priponizna je bila sebe sluzbenicu imenujuci. A.
Kanizlic, utoc. 636. — b) ime je u instr. Sveti
listovi zlocu i grihe sve budalastinom imenuju.
IMENOVATI, 1, c.
822
IMENOVNIK
F. Lastri6, ned. 187. — c) mjeste iniena moze
biti adverab. Grigorija, pomocnik Focijov, kako
ga Ivan imenuje. A. Kauizlic, kam. 50. — d) u
instr. je ime. Ili misli mozebiti ovaki holica da
je ovim imeiiom ,paur' opsovao i nagrdio do-
broga covika, a on ne zna da ga je imenovao
negovim pravim imenom. M. A. Rejkovid, sat.
L3*^. — e) ime se ima u pameti x>o onome sto sc
prije kazalo. Ova ric duh pristojna jest za ime-
novati trede sobstvo. A. Kanizlic, kam. 180.
d. spomenuti (spominati), kazati po iinenu, po-
imence. a) koga Hi sto. Nima se po torn (zena
na sudu) slisiti, ako bi imenovala strah ali silu.
Narucn. 6Hb. Nijedan nima imenovati drugoga
na ispovedi. 821". Bududi slisala imenujuci Isusa.
Korizni. 27^. Ako nisi ucinil griha, nimas ga
imenovati. 63*. Zac ti naviscujes moju pravdu
i imenujeS zavit moj usti tvojimi. Transit. 42.
Zaklinam vas sve kolike duhe neciste i zivine
Skodjive, koje sam imenova'. L. Terzic 302. Da
nijedan ne ima imenovati tvomu sinu Josafatu
Isukrsta. P. Macukat 8. Gotica, Helija, kih Sa-
belik imenova. J. Kavaiiin 1783'. Zvonimira ime-
novah goru jednom. 304^. Grih oni koga ne
pristoji mi se ovdi ni imenovati. F. Lastric, ned.
83. Koje sveto pismo imenuje i u kratko ni-
hova junastva kaze. And. Kacic, kor. 214. Grad
u komu sveti Juraj bi mucen ne imenuju pisaoci.
F. Radman 22. Gdi covik svekolike falinke kaze,
ocituje i protrese, ali ne imenujuci kojigod kip.
M. A. EeJkovi6, sat. A4b. Onome bi so moglo
sad imenovati mnogo kniga. Vuk, pism. 23. Gra-
dove koje imenovage poimence. D. Danicic, Idnev.
6, 65. Imenujudi }ude koji gradahu. jezdr. 5, 4.
Sami Turci mogu misliti da Boga fale, kad ga
u taste imenuju. M. Pavlinovid, razg. 28. — b)
ime. Pozdravjajmo i imenujmo ne sveto ime.
Mirakuli. 88. Ne imenuj ime Boga tvoga v ta-
Scinu. Kateli. 1561. A7a. Imenujuci Bozje ime
isprazno. A. Gucetic, roz. jez. 33. Djavla zvati
i riegovo prokleto ime imenovati. 43. Imenovati
ime Boije u stvari taste. S. Matijevic 53. Ni
ime Isukrstovo zaziva ni imenuje. J. Banovac,
blagosov. 304.
e. definire, u ovijem primjerima kao da znadi:
potane naznaciti, razlbziti (naznaiivati, razla-
gati): Ako li nete k naami. poslati a oni ime-
novavbge kakono 6e biti da pos|u gospodtstvu
vi. Spom. sr. 1, 166. (1422). Promisli i ovdi sada
imenuj koliko si duJna. A. Geoigiceo, pril. 25.
Sto crkva no imenuje i ne odreduje ne moremo
ni mi. M. Dobrotid 161.
f. u jednom primjeru kao da znaci : progla-
iivuti (isporedi ime, 1, e). Za svojim' znance,
prijatojo Stujem, i nih krjeposti imenujem. J.
Kavanin 891.
2. panivno.
a. vidi 1, a. Otkuda je almustvo imenovano?
Korizm. 8*.
b. vidi 1, b. Da od plka budu podtovani i budu
imenovani uditeji. Transit. 42. Kra) i gospoda
ot jogo imenovana. h. Ko2icic .06''. Ambrosijo
od ditogca u crkvi imenovan episcop. A. Ka-
niilid, kam. 122. Ti imenovani bijahu knezovi.
D. Danidid, Idnov. \, 38.
c. villi 1, c. Kanon imenovan apostolski. A.
Kaniilid, kam. 44. Miato Treat imenovano. utoc.
134.
d. v\di 1, d. a) uopce. Mi niXo imenovani. Mon.
Croat. 4. (r_'75). Vod ako bi u zabraneiiu ime-
novani bili. A. Badid lyy. Koji svi biSe ime-
novani poimence. D. Danidid, "jezdr. 8, 20. ~
amo pripada i ovo: xVeimenovani grih aodomski;
noimonovani, jor ao, zaradi grdodo koju ima, imo-
novat ga stidim. A. Badid 234. — b) cesto kod
pisaca kaze se imenovan kad se istice da je sto
(ce]ade ili drugo) o cemii se prije govorilo. Mi
Beltjakt i Eadict sa vsemi vise imenovanemi.
Mon. Serb. 219. (1391). Za kih imenvanih dukat
cetirista. Mon. croat. 263. (1568). Imenovati go-
spodin pi'ide se izpoviditi. I. Ancid, svit. 18. Ime-
novati Alfonso pise. ogl. 38. Car je imenovano
drzave oteo. A. Kanizlic 82. Isti malo prije ime-
novani Grgur. 769. List na kom se stvar ime-
novana nahodi. V. Dosen iii. Koji zatvoraju
imenovane (o kojima se doslije govorilo) u ta-
mnicu. Ant. Kadcid 300.
e. part, praet. pass, imenovan znaci i sto imenit,
a). — U rjecnicima: u Vrancicevu: jimenovan
(,gimenovan') ,famosus' ; u Belinu : ,celebratus'
3Ulti; u Bjelostjencevii: imenuvan, imenit, prozvan
,nominatus, Celebris, clarus, famosus, famigeratus,
qui in omnium ore versatur' ; u Voltigljina: ,no-
minato; rinomato' ,genanut; beriihmt'.
f. u jednom primjeru ima imenovano kao ad-
verab sa znaeenem : imenito Hi poimence. Protiva
onim koji imenovano prokleti oli opovidani, na-
hodedi se u crkvi, kad se misa govori, i zapo-
videni od misnika, nede da izadu iz crkve. Ant.
Kadcid 302.
3. sa se, pasivno.
a. vidi 1, a. Imenovahu se Moravi od Morave
(moze biti i rejieksivno). F. Glavinid, cvit. xv.
Imenovao se je Adrijan. A. Tomikovid, ziv. 56.
b. vidi 1, b. Neka se po zakonu trojica ime-
nuju, izmedu kojih neka se naj dostojniji iza-
bere. A. Kanizlid, kam. 42. Da se krajem ime-
novati ne ima. And. Kacid, kor. 354.
c. vidi 1, c. Monastiru ize imenova se Hi-
lantdarb. Mon. serb. 62. (1293—1302). Do sola
koje se imenuje Dltzi. 242. (1399). Epistolije
jeze kanonike ili prave imenujut se. S. Kozicid
4a. Takova vera se more imenovati dlovidaska.
Kateh. 1561. F7''. Feliks papa koga otac Kon-
stanco imenova se. F. Glavinid, cvit. 154^. Hahar
ki se imenovase Teodor. 1741".
d. vidi 1, d. a) vidi 1, d, a). Da ne povreditt
sto se tu imenujetfc crtktvno. Mon. serb. 68.
(1305—1307). Taj obara vse rote i kletvi naa
se, koje se u sijemb listu imenuju. 459. (1453).
V propaciji imenuju se niki anjelski kori. Narucn.
SS**. Protiv^diua totu se ne imenuje. Transit.
151. Prijubovstvo da se ne imenuje men vami.
I. Bandulavic 501^. paul. ephes. 5, 3. Zvirka tako
|uta i nemilosrdna, da se ved vise ne moze ime-
novati. J. Banovac, pripov. 81. Ne ima se ni
imonovat medu vama prijubodinstvo. razg. 101.
Koji se ne bi imali ni imenovati, kamo li o nih
govoriti. And. Kacid, kor. 18. — b) vidi 1, d,
b). Da ne imenujeti. so ime ihb. Stefan, sim.
pam. saf. 8. Ime ihb no imenova se. Domen-
tijan» 23.
IMENOVA VAC, imenovavca, m. vidi imeno-
valac. — Samo u Jambresicevu rjecniku: kitj-
kavski imenuvavec ,uomenclator'.
IMENOVITO, ado. imenito. — Na jednom
mjestti xvui vijeka. Kad bi ga imonovito na-
minuo. M. Dragidevid 129.
IMENOVJ^IV, atlj. koji se moze imenovati. —
Samo u Jambresicevu rjecniku: kajkavski ime-
nuvjiv ,n()ininabili3'.
IMENOVNIK, m. a) (gramm.) prvi padez,
isporedi imenitojni. — ovako je znacene u Be-
linu rjciniku: ,nominativo, prirao caso del norae"
,nominativus' 513", i mozebiti u Bjelostjenccou
(imenovnik, po kojom so kaj imenuje ,nomina-
tivus') » u Stulicevu (,nominativus'). — b) vidi
IMENOVNIK
823
TMJETI, a, a).
imenovalac. — u Voltigijinu rjecniku: ,chi no-
mina, nominatore' ,neimer'.
IMENSKI, adj. koji pripada imenu, imenima.
— U Stulicevu rjecniku: ,nominis'. — U nase
vrijeme s osobitijem znacenem o, glagolima sto
postaju od imena. Imenski, gr. imenski glagol,
lat. ,verbum denominativum'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
IMENSTVO, m. ime, imenovane. — U knizi
pisanoj erkvenijem jezikom, a izmedu rjecniku u
Stulicevu (v. ime) i u Danicicevu (imentstvo ,no-
minatio'). Ostrognevija imenstvomt (Hilferding,
bosn. 273).
IMENTOVANE, n. djelo kojijem se imentuje.
— U Vukovu rjecniku.
IMENTOVATI, imentujem, vidi imenovati. —
Po svoj prilici postaje mijesanem oblika imeno-
vati i mjentovati. — U Vukovu rjecniku.
IMENAK, m. covjek kojemu je isto ime (kao
iiekome drugome, koji stoji u gen. Hi u dot. Hi
u adj. posesivnome). — isporedi 2. imenik. —
Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(,delIo stesso nome' .gleichnalimig'), u Stulicevu
(,homonymon, homotonus'), u Vukoou (,der na-
mensbruder' ,ejusdem nominis homo'). Drugi moj
imenak Serafinski od Asiza (govori s. Francesko
Ksaverijo). F. Lastri6, test. ad. 104^. Imenak,
zenzo, di simil nome. S. Budmani 418a. Rodise
se cetiri jednaka u istoku sveta imeiiaka. And.
Kacic, razg. 17*^ Kad se govori o kakom coeku
poimeuce, pa ko pomisli da se govori o kakomo
negovom imenaku. Vuk, poslov. 103. — ovako
se maze zvati i svetac cije se ime nasi. Omili mi
se zitije moga imenaka. D. Obradovic, ziv. 96.
— i svetac kojemu je posvecena koja crkva. Ime-
naka poglavitoga ove crkve. Grgur iz Varesa
46. TJtociste Marijino , koja kako imenak ovo
crkve . . . 75.
IMENAKA, /. zensko celade kojemu je isto im,e,
vidi imenak. — U Vukovu rjecniku : ,die namens-
sehwester' ,ejusdem nominis femina'.
IMENAKOV, adj. koji pyripada imenaku. —
U Vukovu rjecniku.
IMEONSTVO , n. nejasna rijec (imenstvo ?
imane?) na jednom mjestu xviii vijeka. Lava
staro imeonstvo jos Dubrovnik nas uzdrzi. J.
Kavanin 200^.
IMESCE, n. dem. ime. — Sa^no u Stulicevu
rjecniku.
IMETAK, vidi imjetak.
IMJENE, n. vidi 2. imane (uprav je verhalni
supstantiv od imjeti). — -je- (tako mislim da
glasi i u jnznom govoru prema videne) stoji mj.
negdasnega e u juznom govoru, a u istocnom je
e, u zapadnom i. — Stariji su oblici imenije,
imenje. — Izmedu rjecnika u Danicicevu (ime-
nije ,opes'). Vise svoje imenije. Sava, sim. pam.
saf. 1. Prezde otetaja sela povratiht sb vsacemr.
imenijemt. Mon. serb. 265. (1389—1405). Blagom,
iminjem. 279. (1416 prepisano xvi vijeka latin-
skijem slovima). Od kih judi kihgodi od koga
iminja. Zak. vinod. 81. Ni se vkladati v ne-
govo iminije. Mon. croat. 58. (1434). Ne kupuj
raba gizdava ni kradjiva, da ti imeuja ne rastoci.
Pril. jag. ark. 9, 139. (1468). I srebro i zlato i
vriduo imenje. G. Drzic 390. Nismo imenovali
kotarov recenoga imenja. Mon. croat. 214. (1525).
Sa vsim iminjem v preporucenju ostavila bise.
258. (1556). Z tim zgora imenovanim imenjem.
265. (1569). Umnozali smo se v imenju i v go-
spodstvu. Postila. I4l>. ISTim bude nihovo imenje
po nepravdi i po sili vazeto. Q4a. I ako nemu
Bog blago ili imenje da i posudi. cS^. Da ka go-
dire gospoda prevelike harace i raboto nakla-
daju, napokon zlo poginu, nih imenje do tretoga
didica ili udrznika ne dojde. r2i'. I kad ovoj
ubogoj zeni, ka sve imenje z likari bise potra-
tila, on hip . . . ozdravi. r4b. Bise imijuci mnoga
imenja. Anton Dalm., nov. test. 29^. mat. 19, 22.
Aleksandar iminje Darijevo razlagase. Aleks. jag.
star. 3, 276. Pobize od carstva svoga sa zenom
i sa iminjem svojim. 300. Jer je u tebi sva
placa, sve iminje. I. T. Mrnavic, nauk. 1702. 30.
IMJETAK, imjetka, m. vidi 2. imane. — Po-
staje od imjeti (imeti po kajkavskom govoru),
s cega bi trehalo da glasi u juznom govoru imjetak,
ali su potvrdeni samo istocni i zapadni oblik:
imetak, imitak. — Od xviii vijeka po sjevero-
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (kajkavski imetek kod imane). Kecem
domorodcem da zamu put stari, novi da nim
dicu i imitak kvari. M. Kuhacevic 101. Bugari
pomnom svojom sticu velik imetak. M. Pavli-
novic, razg. 55. Nema nikakva prava na imetak
i ne moze ga na nikakav nacin smaknuti. V.
Bogisic, zborn. 42.
IMJETI, imam ? imijem ?, impf. vidi imati. —
-je- stoji u juznom govoru mj. negdasnega e, a
u istocnom je -e-, u zapadnom -i-. — Osnova im
postaje od korijena glagola (ot-, uz-) eti (^ti).
Miklosic (etym. worterb. kod jem) misli da je
ovaj korijen jem (jtm) i isporeduje snsk. jam,
drzati; Brugmann (grundriss der vergl. gramm.
der indogerm. sprachon 189) da je od korijena
gm i isporeduje lat. emo (od nmo, mmo) i (od
korijena nem) grc. vsf.i(iu, got. nima. svakako bi
i postalo od jb, samo sto bi u prvom slucaju j
pripadalo vec korijenu, a u drugome bi se pri-
dalo na pocetku sloga. isporedi i lit. jimti, uzi-
mati. — Oblici se ovoga glagola (osim imu6i,
vidi a, c) aa)) nalaze kod stokavaca samo u
prva vremena i to u knigama pisanima erkve-
nijem ili mijesanijem jezikom, ali su se kod ne-
kijeh cakavaca uzdrzali do danasnega dana, od
cakavaca su ih gdjegdje primili i pisci stokavci.
— Znacene je kazano kod imati, ovdje se iznose
samo oblici (radi oblika koji mogu pripadati i
onamo i amo vidi imati). — Izmedu rjecnika u
Danicicevu (imeti ,habere').
a. sadasna vremena. — Dvije su osnove: ima
i ime (posto e stoji svagda pred j, glasi i u
juznom govoru i).
a) praes. aa) od osnove ima : u staroslovenskom
jeziku imamt, imasi, imat-B, imami., imate, (im.^t'B).
neki se od tijeh oblika nahode u knigama pisa-
nima erkvenijem Hi mijesanijem jezikom: 2 sing.
imasi. Kako ti imasi. Korizm. 82^. — 3 sing.
imatb. VbsakB clovekt da imatt povinovenije
kt svojemu arhijereju. Zak. dus. pam. saf. 29.
Koji vlastelint imatt detbcu. 33. Kto ne imatt
bastine. 34. — 1 plur. imamt. Imamt vtsi zi-
vustej na zemji stmrttt vtkusivtse grobu pre-
dati telesa nasa. Mon. serb. 100. (1330). — 3
plur. imutt (od im^tt). Do kole pravdu imutt
imeti krajevtstvu mi. Mon. serb. 50. (1240 — 1272).
ovo zadne u narodnom obliku imu stoji u jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka : Vec sni nasi i
odviti visnih ne imu tomacenje. D. Zlataric 12'*.
— bb) od osnove ime: 2 sing, imijes. Ne imijes
boge tuje pred manoju. S. Budinic, sum. 28^, —
3 plur. imiju. Da imiju sminost stati protiv naju.
M. Marulic 22. Tako da mnozi blijed obraz jur
imiju. D. Zlataric 86^. Ke se u kuigah mudrosti
imiju. A. Georgiceo, nasi. 2.
IMJETI, a, h).
824
IMJETI, c, d).
b) impt. — Samo od osnove ime: imej, imejmo,
imejte. Imej je^o vt pocbsti. Sava, situ. pam.
saf. 3. Gosp. knez imij soldini 40. Zak. vinod.
63. Imej mu se usici jedan ud. Stat. krc. ark.
2, 284. Ne imij pacati ni vlagati se ni oblasti
imiti vrh iminja. Mon. croat. 152. (1493). Imij
pomnu od nega. Narucn. 46i>. Kako si me iznel
van iz molstira tako me imij vratiti. Mirakuli.
47. Imij milosrdije nad manu. Korizm. 7'i. Imij
milosrdije nad ubogim. 10*. Imij strpjenje. 19^.
Imij na pameti, da spasitc} rece. 97^. Gosta
mene i prijateja imij. Aleks jag. star. 3, 301.
I ufanje krjepko imi'te Gospodinu po tom daru.
J. Kavanin 3391". Imi' var nad sobuu. Nar. pjes.
istr. 2, 62.
c) ger. i part, praes. aa) imuci prema praes.
3 pi. imJit-B. Detcu doset let imuci. Pril. jag.
ark. 9, 89. (1468). Veliku milost imu6ih i pri-
jem{ucih. Mon^ croat. 141. (1490). U priti imu-
cemu zevotu. 8. Budinic, sum. 21^. 78*>. — vidi
i imu6. — hb) od osnove ime. aaa) imeje. — u
knigama pisanima crkvenijem jezikom. Jeliku
moitt imfije. Sava, sim. pam. §af. 3. Strahh
Bo2ej vi> srtdci svojemt imejo. Stefan, sim. pam.
Saf. 9. — bbb) imijuci (imjejuci), imijuce. Ne
imiju6i ca uciniti. Ziv. kat. star. 1, 221. Bjese
njeki clovjek imjeju6i stabro smokvono. N. Ra-
nina 164''. luc. 13, 6, Ne imijuci misal. S. Bu-
dinic, ispr. 60. Neizrecenu }ubav imijudi ka je-
dinorojenomu sinu. Aleks. jag. star. 3, 289. Imi-
juci sestru i svaka. F. Glavinic, cvit. lO^. Ditic
sedam let imijuci. 259^. Imijuci mrzost na dru-
goga. P. Radovcic, nac. 535. — Ti imijuc pro-
tivscine mnoge. H. Lucie 268. — Ne imijuce
te§koce ali vojske turtske na sebi. Mon. serb.
448. (1451). Najde Lazara mrtva imijuce jure
cetiri dni u grebu. Bernardin 59. joann. 11, 17.
— DonosoSe mu prsten, imiju6i silu takovu, gdo
bi od miseca nemocan, na n poglodavsi ozdra-
vlase. Alek.s. jag. stai*. 3, 249. Zenu duha no-
castoga imijudu ozdravi. F. Glavinic, cvit. 8^.
Na vrutak vodeni , polag sebe listatu imijuci
palmu. 18^. BeteXnika beza u sebi imijudega
ozdravi. 290*'.
b. impf. — od osnove ime. a) imeh, u jiiznom
govoru iraih. PrijamuS kraj imese gospoju svoju,
imeneiu Iilkupu. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468).
Sija ubo tako imShu. Glasnik. 11,60. Katarina
imiSe osamnadeste let od porojenja svojega. Ziv.
kat. star. 1, 218. PridoSe s hom na misto, gdi
joj smrt dati iraihu. 223. Iraise od nih railo-
srdje. Dukjauin 28. 1 razbojnik ki imise pod
sobu voce nogo pot sat razbojnikov. Transit. 227.
Pokleknuvfii oni na mestu kadi imihu biti po-
sideni. 238. Sin Boiji iuiiSe se roditi. Korizm.
12''. Ki bi proklol oca, imise biti umoron. 43''.
Vijase (hus) v.se mufieniko, ki imihu biti mu-
Ceni. 87'». OruSjem ko s sobom imihu. P. Hok-
torovid 6. Tako t' ufiinismo u sunco naj vrudo,
jor ondi no iraiamo ni zida ni kude. 24. Cul si
Diojona, ki blaga ne imi§e. 44. Lica bo ne
iinifio (voda) di.stode sve ladna. 70. 'kio god misli
tvo ikadar pomisliSo, (ti) svo iraiso. D. Ranina
142''. Car Kilip imiSo zoiiu Oliaipijadu. Aloks.
jag. star. 8, 2.'3. Vso zone to krojuti imihu i
nohto vplike. 246. Alok.tandar pohvali Poliksenu
za vornu no jubav ku ka Aeilisu imiso. 249.
Cetrnadosto lit imi^e, kako od Macodonijo odasal
bi6o. j:.l. Vftzila um tisto k Bogu imiSe. 281.
Na kobilo ku h\r\hcvt imihu usodoie. 285. Strilo
i\ih Xoloza no imihu, da vroteno od kameno dija-
xnaiita. 286. Ta Sona imiso dva sina. 300. Tii
vidi lozu, i tolik plod imise, da jedva dvimu clo-
vikoma ponosti jodan grozd. BOG. Nad nim oblast
ne iraihu daje (djavU). F. Glavinic, cvit. 16''.
Imih ja sina Makrija. oQ'^. Druga snage od mo-
guce kad nad sobom ne imihu. J. Kavanin 125]'.
— h) imejah, imijah. Jegda umriti imejase. S.
Kozicic Sl^i. Lazara paki imijabu . za grisnika.
c3a. Satir nos pokucen, bradu dugu imijase. F.
Glavinic, cvit. 11^^. Tjelesa koja prije imijahu.
L T. Mrnavic, nauk. 1702. 9.
c. infinitiv i prosla vremena. — Od osnove
ime.
a) infinitiv. Vecr,ni miri> imeti st Dubrovt-
canomb. Mon. serb. 29. (1240). Hocemo imiti
Jubavb i jedinbstvo, prijazanL i dobri mijeri> s re-
cenimt go.spodinomL. 327. (1423). Noma imiti
dela od oble. Mon. croat. 135. (1487). Zatoj se
govori da istup ne ima imiti odstupa. Stat. poj.
ark. 5, 269. Sa svimi imit rat. M. Marulic 10.
Ne mogu nu imiti za zenu. Narucn. 64''. Budi
ti ugodno imeti nas na pameti pred Bogom.
Transit. 155. Pomnu imiti od dobrih vrimeunili.
Korizm. l". Oces imiti x-azum. S^. Anjeli ote
imiti velik strah. 17'''. Od kad se uniti Juben
plam u meni, ki konca imiti, mnu, node po sve
dni. H. Lucid 207. Tuj milost imiti, bit mlada
i zdrava. P. Hoktorovid 57. Ter do vjocnu platu
imiti. N. Dimitrovid 28. Govorahu, kako so liim
diva Marija prikazuje i lioce imiti, da se lioj na
Sijevci jedan molstir koludricam vzida. Postila.
hi*. Kako so imamo s iskrnime imiti i nositi.
S. Budinid, sum. 35a. Koji ima imiti oblast. ispr.
5. I nijedne hasne od nih ne ufajudi se imeti.
Mon. croat. 278. (1576). l^ubav i prijatejstvo od
nas hode imiti. Aleks. jag. star. 3, 310. Povoli
razlicitih u ci'ikvi strojev sprav imiti. F. Gla-
vinid, cvit. ef!''. Mana jest zalost, dobro ne imiti,
negd imajudi ga potle izgubit ga. 140''. Da zona
ne moro poroda imiti. svitl. 64. Nacin koji se
ima imiti u ovem mojonju. M. Jerkovid 7. Ona
de tebe vazda imiti za svoga. 9. Tebe du imiti
posridu srca moga. 35. Od kuda cu imiti rici
za modi izriti ove velike dare. 104. Kako ta
stvar more biti da toliko blago moreto imiti?
Oliva. 60. Ne bi iraao na svijet vedega voselja,
nog' od tobo sinka imiti. J. Kavanin 103*. Neka
sudce izabrane kako i prije bude imiti. 183'*.
Ne more ufat potnod ku imiti. 393''. Snagu de
vecu imiti. 558*. Naj tvrda jo povo^a dosti imit
pineza. (Z). Poslov. danic. 68. Tu vasu mladu
ja bi rad imiti. Nar. pjes. istr. 2, 94. Ni mogla
ni mleka imeti detotu. Nar. prip. mikul. 79.
b) aorist. Imismo pun svit i eel dogovor meju
sobom. Mon. croat. 150. (1492). Imi sina i po-
stavi mu imo Silimir. Duk'anin 7. Napokom
svoj ugojaj 3 riom imi. P. Zoranid 26''. Rastr-
gose Jubav ku k nej iraise. Aloks. jag. star.
3, 223. Kad Ivan imi ocitovanja Bozja. F. Gia-
vinid, cvit. 13*. Imi red s. Benodikta papov.
78''. Ki s Teresijom sina imi jodnoga. 181'».
Braske otoke, Hvarske viSe cijed Hrvoja no imiSe.
J. Kavanin 123".
c) ger. praet. ImivSi dogovor mej sobom. Mon.
croat. 77. (1451).
d) part, praet. act. Zakonb koji je imelb gradb
Dubrovbuiki.. Mon. .serb. 38. (1253). Od tih po-
si^iijoni bi imol gosj)odiii knez ucestja. Zak. vinod.
67. Ako bi so ne imolo od cosa platiti. 77. Ako
bi ki rotu imol s kira. 79. Ti .so tSm no po-
hvali, kako si imela |ubav s Pobusem bogom.
Pril. jag. ark. 9, 124. (1468). Kada bi imol on
list vanka zlisti. Mon. croat. 134. (1187). Sa
fsimi |udi da bisto mir imili. Bernardin 17. paul.
rem. 12, 18. I ako biii imil prorodastvo. Ber-
nardin 21. paul. Icor. 13, 2. Muoga s cosarom
prigovaranja imila jest. ^iv. kat. star. 1, 21'J.
IMJETI, c, d).
825
IMOVNIK
Ako li bi oni imio ku kcer. Stat, po}^ ark 5, 253.
Komu bi imio glavu dati. 268. Ca iiije prija
imila ali drzala. 274. Paris taku zenu imil da
bi sebi. M. Marulic 39. Cini ono ca bi ne imel
ciniti. Narucn. 53^. Koliko bi vecu bolizan imil
imiti, kada zgubis dusu. Korizm. 70'\ Da je
liumacka plemenscina i nih plemenscina i da su
vazda v drzanju imili. Mon. croat. 196. (1510).
Koje (predavanje) od apustola imilo se jest.
S. Budini6, sum. hO^. Ii-eneo imio jes za nanci-
teja svoga Polikarpa. 105*. NiJ6 imil zakonitu
oblast. ispr. 9. Dim ti od plodi, moja slavo,
kojo nijesi vik imila. A. Cubranovic 143. Ako
bi se Darij mani poklonil, zivot svoj imil bi
danas. Aleks. jag. star. 3, 294. Gdi od zlata
pricistoga kolijepku sam ja imila. I. Gundulic
48. Lasno bi imio sto zelis stignuti. I. T. Mr-
navic, osm. 144. I uije srama tad imila nemu
odkriti zeju ovu. A. Vitajic, ost. 57. Kad sam
viktoriju i postenje imil. Oliva. 44. Er mu 'e
i otac cast imio knig otajnih. J. Kavanin 132^.
Stapak drugi ni imio nego istu Suncanicu. 235*.
Da ni strjehe nij' imio. 388*. Ov nebavac sto
je imi' neg' jedan glad i golotu. 399'^. Ja t' sam
majka imila mlada Petra braca moga. Nar. pjes.
mikl. beitr. 12. A ova vec imela cetrnajst let.
Nar. prip. mikul. 15. Bila je sirota udovica i
imola devet sini. 17.
e) part, praet. pass. Va velicej casti imen bisi
(kri£). S. Kozicic d^.
IMLANI, m. pi. hue opcini u Bosni u okrucju
travnickom. Statist, bosn. 198.
IMNA, /. vidi iman. — 0 jednoga pisca xvi
vijeka. Pojet se imna: Slava va visnih Bogu. S.
Kozicic 1.3*.
IMOGANIN, in. covjek iz Iinotice, iz Iinoskoya.
— Plur. : Imocani.
a) covjek iz Imotice. — Od xiv vijeka, a izmcdu
rjecnika u Danicicevu: ,Imocanini.', covjek iz Imo-
tice : ,Grubanacb HlapBcici. Imocanint dijakb' zu-
pana ,Belijaka Sankovica' (Mon. sorb. 219 god.
1391). a moglo hi biti da i ovaj sam primjer
pripada pod b).
b) covjek iz Imoskoga. — U Vukovu rjecniku.
IMOCANKA, /. zensko cejade: a) iz Imotice;
h) iz Imoskoga. — Gen. pi. : Imocanaka. — U
Vukovu rjecniku s drugijem znacenem.
IMOLOGITA, m. u Danicicevu rjecniku: vaja
da je 'v^ui'o}.oy7]T/,g: mjesto ,svetago Georgija imo-
logite' u Svetoj Gori kupi Stefan Nemaiia Hi-
landaru. Domentijan'^ 51.
IMOSKI, m. vidi 3. Imotski.
IMOSCINA, /. vidi imovina. — U jednoga
pisea nasega vremena. Odagnete stoku sa pa-
sisca, svu nihovu imoscinu stojnu. Osvotn. 3, 29.
IMOTA, /. pomine se x vijeka u grekoj knizi
kao kraj u Dalmaciji (u kojemu je sad Imoski).
kasnije (xvii i xviii vijeka) kao da je isto sto
Imoski. 'H XltiiCuTc.^ i) TL.£VTki]vu, tu "Hfioru^. ..
(Konstantin Porfir.) Doc. hist. rac. 400. Od Mo-
stara, iz Gabele i Imote i Nevesina i Koiiica . . .
Starine. 10, 18. (1652). Petar Runovic iz Imote.
Norini 54. Ludovik Knezovic od Imote. 63.
IMOTICA, /. selo u Dalmaciji u kotaru du-
brovackome. Eepert. dalm. 1872. 24. — Od xiv
vijeka (ali vidi i 2. imotski), a izmedu rjecnika
u Danicicevu. Gospodinb krajt i vsa Bosna da-
rova i zapisa u plemeuitoo vt veki gradu Du-
brovniku vse primorije gospodina kraja i Bosne
ott Kurila deri preko Imotice do sela koje se
imenuje Dltzi. Mon. serb. 242. (1399). Selo
Lisacfc, Trtnovica, Imotica jesu Dubrovniku s pri-
mortjemb dani. 255. (1405). Od Osaouika do
Imotice. (D). Poslov. danic. 88.
IMOTKINA, /. vidi Imocanka. — U Vukovu
rjecniku (s drugijem znacenem: iz Imoskoga).
1. IMOTSKI, adj. koji pripada Imoti i Imot-
skome. — Od xviii vijeka (obicnije bez t, ispo-
redi 3. Imotski). Dobru kadu prose sa svih strana,
a naj vise Imoski kadija. Nar. pjes. vuk. 3, 530
(pjesma je vec bila nastampuna god. 1774).
2. IMOTSKI, adj. koji pripada Imotici. — U
Danicicevu rjecniku: ,imoti.skyj', sto pripada Imo-
tici : ,stttnikr. imottski' u zupaua humskoga Ra-
dosava (Mon. serb. 45 god. 1254). po tom je Imo-
tica 1254 pripadala u Hum.
3. IMOTSKI, m. (uprav koji pripada Imoti)
trgoviste u Dalmaciji u kotaru isloga imena. —
U nase vrijeme (a i xviii vijeka) obicno se izgo-
vara bez t: Imoski. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (Imoski, u austrijskoj Herco-
govini varosica i vise lie pusb gradic). Imotski
se bill na kamenu kano labud na vodi studenoj.
And. Kacic, razg. 273*. U Imoskomu. Norini
42. U Imoskome imaju dva jezerca. Vuk, nar.
pjes. 1, 132. Imoski. Eepert. dalm. 1872. 14.
Imocki (Imoski). Glasnik. 20, 18.
IMOVAN, imovna, adj. koji pripada imovini.
— IJ pisaca nasega vremena. Pored svekolike
imovne siromastine. M. D. Milicevic, zlosel. 103.
IMOVANE, n, vidi imovina i 2. imane. — TJ
jednoga pisca nasega vremena. Jer duzni smo toga
darovana od zemnoga cijela imovana. Osvetn.
2, 165. Da jos boje (age) tvrde imovane. 3, 28.
IMOVINA, /. vidi 2 imane. — TJ nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das vermogon' ,op6s,
facultates', cf. imane, imuce, imutak). Imao je
mnogu imovinu i veliko bogastvo. Nar. prip.
vuk. 15. Nase strane i glavice (rodile nam)
medom i maslom i svakom nivom imovinom !
Vuk, kovc. 71. Pri svoj tvojoj imovini. V. Vr-
cevic, niz. 215. Mletackoj se vojni postede zi-
voti i imovina. S. l^ubisa, prip. 82. Sve to bila
imovina jednoga covjeka. M, Pavlinovic, rad. 90.
Zatiru toliku imovinu i cine toliku statu. M. D.
Milicevic, zim. vec. 240. — Pisci upotreb(avaju
i u uzem smislu sa znacenem: ono sto ko ima
kad mu se odbije sve sto je drugome duzan; Hi:
sto je kome ko drugi duzan, vidi: Imovina, mere.
(imutak, imaiie), ,eigenthum (vermogen)'. cf. ,be-
sitz, habe, gut', tal. facolta, sostanza' ; (aktivna)
imovina, ,aktiva, aktivstand, actives vermogen',
tal. ,attivi'; ,(concurs-)masse', tal. ,massa'; popis
imovino , ,inventur' , tal. ,1' inventariare' ; cf.
imovnik; uprava imovine, ,vermogensverwaltung',
tal. ,amministrazione della sostanza'; (ima do-
biti), ,das haben" (opp. ,soll'), tal. ,avere' ; ,gut-
haben', tal. ,credito' ; pisati u imovinu, ,gut-
schreiben', tal. ,portar o metter in credito, accre-
ditare'; konacna imovina ,schlussverm6gen'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
IMOVIT, adj. vidi imucan. — Od xni vijeka
(vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod imovitb),
a izmedu rjecnika u Danicicevu (imovitb ,opu-
lentus'). Vracemb mnogaa imenija davL, bese bo
r;tb imovityihb. Glasnik. 11, 82. Po svem je vi-
djeti, da s' covjek imovit. M. Drzic 438. Imo-
viti jesu i bogati. Nar. pjes. vuk. 5, 551. E je
Ture sasma imovito. Pjev. crn. 261*.
IMOVNIK, m. kniga u kojoj je zapisana imo-
vina. — U nase vrijeme kod pisaca. Digni tr-
govcu imovnik trgovinski, smeo si mu glavu.
M. Pavlinovic, rad. 57. Imovnik, mere, (popis
^.A ^^.
IMOVNIK
826
IMU6
/
^.T.
/
imovine), ,inventar', tal. ,inventario'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
IMPAC, m tal. impaccio, smetna, ometa, za-
preka. — Od prvijeh vrcmena u zapadnijem
krajevima. Ako bi bil impacan dostojuim im-
pacom. Zak. vinod. 77. Ali dru^:! bi impac irael.
Narucn. 57a. Cijcc volika impaca negova ustati
se ce. N. Kanina 134b. luc. 11, 8.
IMPACATI, impacam, impf. tal. iiwpacciare,
smetati. — iaporedi iiupancati i impac. — Od
prvijeh vremena po zapadnijem krajevima. Ako
bi bil impacan dostojnim impacom. Zak. vinod.
77. Da ga ne mozi nigdore impacati ni briXiti.
Men. Croat. 94. (1464). Za to so Pojica no im-
pacaju. Stat. po}. ark. 5, 254. No impaca tada
kr§cenje. Narucn. 7''. Prijatejstvo duhovno ko
impaca matrmoniju. 12''. Prah ili vetar ne bade
impacati zrtvu. 25''. Ric costo impaca pamet.
39''. Impacan niku uevoju. 44a. Ne impacaju
V priimanju ovoga sakramenta. 45''.
IMPANCATI, impancam, impf. vidi impacati
(ali u jedinoin primjeru ono sto je ohjckat kod
impacati, stoji s impancati u dat.). — U pwilo-
vici dubrovackoj xvii vijeka. Muhe ti ii Puji
impandaju. (D). Poslov. danic. 65.
IMPEDIMENAT, impedimenta, m. tal. impe-
dimento, zapreka, prepreka. — isporedi impodi-
mento. — U jednoija jyisca cakaoca xvi vijeka.
I ovdi ima se ispitovati sauio od zabranenij ili
impedimentof. S. Budinio, ispr. 84.
IMPEDIMENTO, n. vidi impedimenat. — U
jednoya pisca iJalmatinca xviu vijeka. Ovo im-
pedimonto il' ti zabranone. M. Uobretic 553.
IMPEDISKATI , im))odiskam, impf. prijeciti,
zaprecivati, preprecivati, od tal. impedisco, firi-
jecim. — U jednoi/n pisca cakavca xvii vijeka.
Da jijeh ne prepricimo ili jijoh impediskamo. B.
Kasic, nac. 9.
IMPEDITI, impedim, pf. tal. impedire, za-
prijeciti, preprijeciti. — ISamo part. perf. pass.
iuipedin (sic) u jednoya pisca cakavca xvii vijeka.
Tko bi bil zapricon ali impedin P. Radov6ic,
ist. 222.
IMPERADIJR, imperadura, m. vidi imperatur.
tal. imporadore. — Na jednom iiijestu xvi vijeka.
K .ser imperaduru ne idu poklisari. N. Dimi-
trovid 99.
IMPERATUR, imporatura, m. cesar, lat. impe-
rator, tal. imperatoro. — isporedi imporadur. —
Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Foderika
imporatura. A. Gui'tetic, roz. mar. 76. Od Cczara
rinuskoga imporatura. B. Kasic, nac. 14. Kako
so sti od Trajana imporatura. M. Orbin 97. BiceS
ti imperatur. I. Drzic 196. Dvijo zone impora-
tura Norona. I. Aniic, ogl. 9. Kci Karla sestoga
imporatura. V. M. GlucetiA 103.
JMPERATURICJA, /. cesarica, vidi imporatui
ud ieya postaje. — U jednoya pisca xvii vijeka.
Iniporaturica Mariju. B. Kasi6, in. 105. Zivot s.
Kuhogundo, djovico imj)oraturico. per. 56.
IMPEIUJ, VI. tal. imporio, cesarstoo, cesare-
vina. — /; jednoya pisca xvn vijeka. Odu -svijoh
Mtranu i krajina o<l inii.orija. B. Kasi6, i)or. 169.
IMPKJ, vidi ipic. Ako ili (djice) ide nokoliko
Zajedno to jedan ugloda stvar naj prvi, boje6i
so (Ui ca jo i oni drugi uglodati, zavi6o: ,Ne
impic po pola', i mogu jo odmali za nim svi
druKJ ugloduti i vikati : ,iuipic po |)()la!' V. Bo-
Ki&id, zborn. 415.
IMIMASTAR, Wnpjastra, m. tul. inipiastro,
inehkm. — (/ jednoya pisca Dalmalinca xvm
vijeka. Neka se kuva na zeravici pak uciui im-
pjastar. J. Vladmirovic 18.
IMPJEGAT, impjegata, m. tal. impiegato, ci-
novnik. — f/ na.se vrijeme u Crnoj Gori. I go-
spoda prvi impjegati. Nar. pjes. vuk. 5, 291. i
u Dubrovniku. P. Budmani. ^
IMPLASTAR, implastra, m. mehlem, lat. em-
plastrum. — isporedi impjastar. — U Mikajinu
rjecniku (kod mehlem).
IMPOLIT, m. Hippolitus, ime musko. — xv i
xvii vijeka. Sveti Impolit. Mon. croat. 102. (1466).
Pojde k cesaru s Impolitom. P. Hektorovi6 (?)
147. Impolit govori cesaru. 147.
ImPOLITOV, adj. koji pripada Impolitu. Pojdo
k obitili Impolitovi. P. Hektorovic (?) 148.
IMPORTATI, imports, , impf. impersonalno :
importa mi, stalo mi je, niarim, tal. importare.
— U Dubrovniku od xvii vijeka. Jos da se za-
borave koji grijesi, ne importa. I. Drzic 148.
IMPRIC, m. prezime. — xvi vijeka. Lackom
Impricem. Mon. croat. 280. (1577).
IMRAHIM, in. vidi Imbrahim i Ibrahim. —
U narodnoj pjesmi crnoyorsknj naseya vrcmena.
Na dvorove brata Imraima. Pjev. crn. SO**.
IMRAHOR, m. konusar (D. Popovic, tur. rec.
glasn. 59, 96), arap. emir achor, tnr. imbrohor,
mirahor. — U narodnoj pjesmi naseya vremena
kao (tursko) j^^'^zime ili nadimak. Kad se zeni
Imraor Nenade. Nar. pjes. vuk. 1, 581. Pita
nega Iraraqr Nenade. 1, 583.
IMRE, m. ime ^musko, hyp. Emerik. — Ake.
se mijena u voc. Imro. — U nase vrijeme. Imre
Vurosic drvodjeja. Nar. pjes. petr. 1, 350 (medu
predbrojnicima).
IMRENISATI SE, imrenisem se, impf. vidi
emrenisati se. — V juyoistocnoj Srbiji. D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 96.
IMRICA, m. ime musko (od Imre? od Im-
rahim?). — Na jednom mjestu xvii vijeka. Pak
ga dado Imrici u ruko. Starine. 11, 85. (oko
1468).
IMRIH, tn. ime musko (Hi prezime?). ako je
ime, bice isto sto Emerik. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Jakup Hodin s Dubravstaka, gos('^o-
dina) Imriha kmet. Starine. 11, 87. (oko 1468).
IMRIS, m. vidi imros.
IMRISAK, /«. ime musko, isporedi Imrih. —
XVII vijeka. A ovo je ovoga istoga Jovana go-
spodarev sin Imrisak tepel. Starine. 11,97. Im-
risak on ga je tepel. 98. (oko 1655.)
IMROS, m. nekakvo tkane (moze biti i oyrtac,
odijclo, isporedi imros6ic i aba s cim se zajedno
spomine) .ito se pomine u nekijem turskijem pis-
niima xvii vijeka. — Va(a da je turska rijec,
ne moie se pomisliti na ubrus. Osam aba i deset
imrosa i ))et boluka. Starine. 11, 88. (oko 1650).
Sesdoset aba i 6etrdosot imrosi i jedan jorgan.
148. (oko 1688). Tridosot aba i tridosot imrosa
i dva jorgana. 148. — Na jednom je mjestu pi-
sano imris. Dosot imrisov. 90. (oko 1651).
IMROSCIC, m. u Mikajinu rjecniku: imros6i6,
zubunic .tlicjrax'. — Vprav je dcm. imros (im-
rosac).
IMSOVO SELO, n. .selo u Slationiji u zupa-
niji pozcskoj. Razdijo). hrv. 123.
IMSIROVIO, wt. selo u Bosni u okrnyu Done
Tuzle. Statist, bosn. 140.
IMiro, imu6a, adj- koji ima, boyat, uprav je
part, praes. act. (vidi imjoti, a, c) aa)). — Od
IMU6
827
IN, a.
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,ver-
moglich' ,dives'). — Komp.: imuciji (vidi: Od
prvi i naj imucifjtj manastira. D. Obradovic,
ziv. 59). Da^ bi bili imudi i pribogati. J. Ma-
tovic 376. Zivedi u jednom manastiru imucu.
p. Obradovic, ziv. 109. Imuc gazda. basn. 282.
Cijem je kuca bivala imuca. Osvetn. 5, 18. Pa
ce naci imuc neimu6a. 6, 66.
IMUCAN, imucna, adj. vidi imuc. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. — Komp.:
imucniji (u prvom primjeru). Mnogi imucniji
Judi po selima imaju svojo barjake. Vuk, nar.
pjes. 1, 9. Sest sto hijada hrabrena, imucna
vlastelina. M. Pavlinovic, razg. 47. Ozenif) se
imucnom udovicom. rad. 78. Hoce da se ras-
padne tako imucna kuca! M. D. Milicevic, zlosel.
276.
IMUCE, n. vidi 2. iraane. — isporedi imutak.
— Od xviii vijeka, osobito u Crnoj Gori i u
gornem primorju, a izmedu rjecnika u Stuliceou
(v. imane) i u Vukovu (,die habe, das vermogon'
,opes, facultates', cf. imane s primjerima iz na-
rodnijeh pjesama: A ako ces scerce po imucu.
Sto li zalud veliko imuco). Ere je covjecje srce
u pozudi od imutca (!) jama bezadna. I. A. Ne-
nadic, nauk. 134. Ako smo pritisnuti od tjes-
koce imuca domacoga. J. Matovic 4S4:. Nevjer-
nici Kucki ostadose bez imuca kula i cardaka.
Nar. pjes. vuk. 5, 261. Ni drugoga blaga ni
imuca. Ogled, sr. 74. Oporukom te ostavja na-
sjeduikom svega liegova imuca. S. !]^ubisa, prip.
88. Mi polazemo glave i imuce, da je ovo glavom
car Petar. 106. Crnogorci su Jetos izginuli gla-
vama i imucem. 124. Ostao bez imuca i bez
otagbine. 178. Drusko pokleknuo imucem, a
ostao suhotan od novaca. '206. Oni su cestimice
pregorijevali zivote i imuce na slavu sv. Marka.
264. Zadruzna kuca tece imuca: dosta poma-
gaca, punani hambari. V. Bogisic, zborn. 4. Po-
stojani imetak sastavjaju sve nepokretuine: nive,
vinogradi, pasnaci, vrtli, sumo, ku6e i mlini. to
se sve zove ,imuce'. (u Makarskom primorju). 23.
IMUCNIK, m. imucan covjek. — U Sulekovu
rjecniku : ,wohlhabende'.
IMUCNOST, /. osohina onoga koji je imucan.
— U Suhkovu rjecniku: ,wohlhabenheit'; i u rjec-
niku znanstvenoga nazivja: Imucnost, stat. ,wohI-
stand, wohlhabenhoit', tal. ,agiatezza'.
IMUTAK, imiitka, ni. vidi 2. imane i imovina.
— isporedi imuce i imetak. — TJ Vukovu rjec-
niku: vide imovina s dodatkom da se govori u
Lici. Imutak, mere, (imatak), ,vermogen, habe,
gut', tal. ,sostanza, facolta' ; (imovina), aktivan
imutak (istina) , actives verraogen, habe, gut,
activstand, active'; pasivau imutak (dugovina),
,passives vermogen, habe, gut'; cist imutak, ,reines
vermogeii, habe, gut' ; ukupan, savkolik imutak,
,totalvermogen' ; bez imutka, ,verm6genlos'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
IMIJTNI, adj. vidi imucan, od cega postaje
tijem sto se en mijena na th. (Kuca) imutiia i
zadruzna. V. Vrcevic, niz. 65. — Ima i nominalni
nom. sing, imutan (mj. imutan). Ti si imutan i
prvomu od nas drug. V. Vrcevic, niz. 338.
IN, adj. alius, drugi (vidi drugi, 1). — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. ini., rus. nHoii,
ces. jinjf, po^. iny. — Isprva je bilo znacene
Jedan^ (isporedi stslov. inorogt, inokt itd.) ; kako
se na ovaj nacin moglo znacene promijeniti, ne
zna se. s toga MikloHc (etymol. worterb.) fhvaca
im> kao dvije razlicne osnove, jednu za znacene
,jedan', drugu za znacene ,drugt,^. — Za znacene
jjedan' hila hi indoevropska osnova oino, ispo-
redi stprus. ainan (ace.), lit. wenas, grc. oivi]
(kec na kocki), lat. unus (od oinos, oenos), staroir.
oen, got. ains, stvnem. ein. — • U nasem ga jeziku
obicno zamjenuje drugi (vidi a pri krqju). —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (jini ,aliu3'), u
Mikafinu (ini ,alius'), u Belinu (ini ,altro, di-
verso da quel che si parla o iutende' ,alius'; ,altro,
inteso di piu' , alius'; ,altro' ,reliquus' 67^; ,di-
stinctus' 270a), u Bjelostjencevu (ini, drugi ,alius'),
/( Stulicevu (ini , alius, alter'), u Vukovu (ino
,anders' ,aliud' s dodatkom da je stajaca rijec i
s primjerom iz narodne pijesme: Na ino se nemu
lie mogase ,auf eine andere art' ,alio modo', cf.
drukcije), u Danicicevu (ini. ,alius').
a. vidi drugi, 1, b. Da ne imatt oblasti osta-
vivsi svojego muza inogo uzeti. Mon. serb. 15.
(1222— 1'228). Nemojte inoga uciniti. 185. (1358
— 1376). Sini. krajevtstva mi a ili ini jegoze
Bogt izvolitt krajevtstvovati po nast. Dec. hris.
63. Ako budu ino ucinili nego cto pise kniga.
Zak. dus. pam. saf. 47. Nicere ino nije Hlivbno
nego tvojega prtvoga. Glasnik. 23, 50. (1400).
Ki je krscen , more prijemati ine sakramenti.
Narucn. 4^^. More li ini v potribu nego biskup
dati? 15*. Od kruha rzena, ali od koga godi
inoga nego od psenice. 20^. Tomu takovu gu-
bavcu nima se dati, a inim gubavcem more se
dati. 333'. Ako moja sestra vzame muza ali
inoga poziia grihom. 071*. Prosim dopusceiija
da se inomu spovim. 771*. Mladac ne mogase
ino misliti nego kako bi mogal biti s liom.
Transit. 246. t)va tma ne zlameniva ino nego
ogan skuri. Korizm. 23'\ Ispovid ni ino nego
I dvor od milosrdija. 61*. Jesu li va 'nom ogni
ki ini nego pogani? 74''. Ti li si koji priti
imas, ali inoga cekamo? N. Ranina 14*. mat.
11, 3. Slave ja mladosti inojzi jur ne dam ner
tvojoj radosti. S. Mencetic 17. Ino jo kraj skoja
lupare parati, a ino je sred poja s hrabrim se
sastati. M. Vetranic 1, 136. Ino bit ne moze,
ner dar tve milosti. 2, 176. Inu stvar nog li
mrak ikadar ne vidi. N. Dimitrovic 70. Ja inu
gospodu do smrti do moje da sluzit' ne podu do
tebe, gospoje. N. Najeskovic 1, 179. Ino rijet
ne imam, nego li u ruku dati vam jabuku. I, 216.
Inoga nijesu rad meu nami neg za tuj jabuku
rijeci sad. 1, 218. Grozno ti ja cviju, er mi nije
moc ino, neg da se odiju. 2, 105. Toj sto me
potvaras, za ino ne cinis, nego smrt da mi das.
2, 117. Ino ne sja mi sunacce neg tve lice. M.
Drzic 12. Udrit ga cu, necu ino ucinit. 158.
Da se za ino ne ozenis neg da imas, tko ce te
u staros guvernat. 199. Prije bi xi more sko-
cila neg bi za inoga neg za tebe posla. 208.
Njetko od danas ino ne cini neg jauka gori.
263. Da hoces ini bit, ne bi mogao neg izulan.
269. Ne bjehu za ino Tripu doveli neg da se
nim rugaju. 368. Jest ini on ki sije a ini ki
zane. Anton Dalm., no v. test. 136''. joann. 4, 37.
Da se pjesni razlike sve poju, za ino ne, neg
kako rece Gore. D. Ranina vi^. Ne mogoh ja
ino, nego li se noj dati. 30*. Pokli so inime
ne pase tve sroe vilami meu svime, nego li tu-
gaini i placem mojime. 110^. Da moje srce ino
ne uzzeli, nego samoga tebe. A. Gucetic, roz.
jez. 98 Jer im ino nece donijeti nego li ogan
vjekuvjecni. 303. Ponudi se ti inoga misto mene
Macodonam gospodina uciniti. Aleks. jag. star.
3, 268. Tijelo premda u inomu snazno stvo-
reno ... B. Kasic, fran. 52. Video, ino da ne
more, smiona grdi bez pripasti ogne, mace, stri-
jele i luke. I. Gundulic 112. Mi za uzmnozit
vece zlata, ne gledamo nijodna ina. 293. I bratja
IN, a.
828
IN, c.
ti zivu istino; ali mati Mustafina, zena ohola,
ne misli ino, neg iizvisit sebe i sina. '600. I od
zene ne irna ino, ne;^' samo ime i Ijepotu. 332.
A sad ino (Troja) nije neg' ime nakon sebe osta-
vila. 362. Ali misli tvo su ine. 451. Ti me si
stvf)ril, Gospodine, ne na ini konac nego za sta-
viti mo u slavno stanje od krajestva tvoga. M.
Jorkovic 101. Ino srce me no zeli neg slijediti
tvoje zeje. G. Palmotic 1, 83. Po kom inom neg
|)o meni? 1, 298. Izvan nega da se necu zdruzit
s inijom vjerenikom. 1, 312. S malo svijesti i
razbora bogat covjek nije stvar ina nog' stup
velik zLitan s dvora, a sve uimtra crna tmina.
1, 3ol. Slova jesu na taki nacin razlicna da
iiiijem slovima no bi se mogle izvrsno izrijeti.
E. Gamanic A2'>. Vjoru svi mu dale, Bog da
jo svjetlos a ino nije. J. E. Gucetic 7. Poni sa
mnou) bote (hod'te) smino, neco vam se zgodit
ino. P. Hektorovic (?) 130. Dusu spasi, dusu
shrani, a ne mari voc za ino. A. Vitajic, ost.
318. No zna al' nitkor ini nog' Gospodin. J.
Kavanin 2a. No misli ino neg' da plini. o.")*.
Ne ino od Otca, premda ini (Sin). .533'"'. Ne litijali
ino nog' da poda nacin. I. Dordic, uzd. 24. Milos
ino nije neg' cestita jubav. 69. Slava od .svijeta
nije dobra za ino nego li za biti pogrdjona. bon.
13. Ne mogu ino uciniti. A. J. Knezovic 12.
Od inoga Bogdane ne mogase nog je dobra od-
sedlao koria. Nar. pjes. bog. 290. Po inomu putu
vrnuse se. S. Kosa 'di'fl. Bijaliu uhitili i prodali
Ivana ne s inoga neg' s zavidosti. .56'^ Ima inu
silnos i ino mogujstvo nego ovi. D. Basic 154.
Istina je da jo ini kip Otca, ini kip Sina. 209.
Otac jest ini od Sina, ali nije od Sina razdijon.
1. Velikanovic, uput. 1, viii. Jedan u tri sobstva,
medu sobom razlucena iliti ina ali nerazdijena.
1, 2. Obvjotovarije ovo jes, koje o inomu ne
radi nego udahnuti jubav prema Ki'istu Jozusu.
1. M. Mattoi 6. Kazii, da o inomu no rade, nego
i-skati, kako co ran tuda srca oteti. 203. Buduci
.smrtni nisu mogli ino sto. J. liajic, pouc. 1, 21.
Bog pozna, razumijo, vidi sebe i sve ino od sobo.
A. Kalic 5. Sam Bog, niko ini. 7. Al' sudbina
ino sudbovaia. Osvotn. 1, 14. Da mi niste ura-
dili ino. 3, 121. — U nase se vrijeme u nekijeni
recenicama upotreblnva dosta cesto na ino adver-
bijalno. Ne moz' riojzi na ino da bude, vec so
vrati belom dvoru svomo. Nar. pjes. vuk. 1, 212.
Omoru se na ino ne moze ve6 on ode belu dvoru
svome. I, 249. Ne moz' Jeli na ino da budo,
voc bosodi svqjoj staroj majoi. 1, 572. Na ino
se nomu ne mogase vec on ide da pogubi noku.
1, 622. Al' se liomu na ino ne more, voc po
<»noj drugu sitnu pise. 3, 232. To so Durdu na
ino ne naozo. 3, 392. Od ina se nomu ne mogase,
voc mu posla sto hi|ada vojske. Nar. pjes. vil.
lH(j7. 645. Isti llilfctrding ne moze na ino da
ntf prizna. M. Pavlinovic, razg. 32. Lucac pili,
iiuika struna cvijeli, kud god krone, na ino se
nt'co. Osvetn. 3, 9. rjcde od ine. E ma mu se
till ino ne mo2o, no dovedo llajkunu devojku.
I'jov. crn. 1.5G''. i od ino (!). Od ino se cam ne
uiogaSe, voc ih sproma s ba^ijam' na 6abu. Nar.
pji!.i. vuk. 3, 85. i ino. Ma .so majci ino no mo-
gase nego ode u carovo dvoro. Nar. pjes. vuk.
1, 472. Ali mu se ino ne mogase, nosi codo u
bijolu rrkvu. 4, 16.
b. vidi <lrugi, 1, a, b). Bila bi oforta ali ko
ino I'lihodiS^o. Mon. croat. 135 (1187). I ako
jo kii ina zajxjvid, u ovoj rifii so izpunuje: |ubi
i«krno-a tvoga. Hernardin 18. paul. roui. 13, 9.
Od Hftmoca li Bobe to govoriS ali su ti ini rokli
od un.no? >*H. joann. 18. 31. Nima so ukopati
8 inimi krstjaui. Stat. po). ark. 5, 249. Da mi§
ali ina zivina pogrizu ostije. Narucn. 44*. Bogu
.samomu a ne inomu stvoroniju. Korizm. 14'\
Febra ali ina nomoc. 56*. I ino ovce imam koje
nijesu od ovogaj stada. N. Ranina 25^^. joann.
10, 16. Znam da nije bog ini u svoj zemji razma
Gospodin Bog izraelski. 61*. 4reg. .5, 15. Rece
tadaj Toma inijom ucenikom. 11^. joann. 11, 16.
Tko no moze predobiti sebe, gore ce pridobiti
inijoh. Pril. jag. ark. 9, 73. (1520). Mimo sve
ino opeta sjedini opcenstvo. M. Votranic 1, 11.
A to nastojedi nada svaka ina, milosti doteci
Boga Gospodina. P. Hektorovic. 66. Na t' ovu
guberu, ino sad no imam. N. Najeskovid 1, 190.
Dragna: Da jeda ino sto? Maro: Tamo ju po-
zdravi. 1, 286. Istom mi pak rece: ,A ino ti
svrsi'. 1, 310. Koje su ine rici i obetovanja
Bozja? Katoh. 1.561. 01*. Nor da na svit sve
znam ino, razmi samo kad cu umriti. A. Cu-
branovic 147. Jedan cin s hitrinom, oholo pri-
klonan, ki duhu vik inom na svitu ne bi dan.
D. Ranina 3'\ Mi gradani zivot zao prom imamo
vrhu svijeli inijeh |udi. 52*. Ja sebi kupujem
sonokosu a nikomur inomu. Mon. croat. 284.
(1581). .^ubrair je za ino zdrav, nog malo sto
mu su lica so izgrobla. D. Zlatari6 81''. Ako
vam za ino no budo ovi moj dar ugodan, bit ce
daj cijed spomene. 84'\ Vi ste inijo dana mene
primili. M. Divkovic, bes. 599*. Pace ucini, da
sve ine i radosti i jubavi voce u zabit ona stavi.
I. Gundulic 10 — 11. Da tva mis'o i tva dusa
ne pozudje ino viku razmi slave, u koj kusa
vrijedno srce pravu diku. 268. A sve i^ustit bez
obrano, za inijeh hitat, zla je odluka. 307. Ke
so (imanje) od nas za inijoh stjeca. 364. Jos
kad bi mi moglo biti poznat ine srecne puke,
kim jo cara odoliti od junacko islo ruke. 4:35.
Silnom caru lasno je bilo sve pridobit puke ino.
449. Jednoga zolinja i jedne naravi ini su kako
ja. M. Gazarovic 17. Boja od svih inih. I. T.
Mrnavic, nauk. 1702. 10. Ali vrh svijeli inijoh
sreda krajica des bit naj veca. G. Palmotic
1, 84. Jedna od vas neka pojo, a ine tancac iz-
vedito. 1, 262. Tasto sasma u sebi inijoh ganu
s tvom }ubavi. I. V. Bunic, mand. 11. Sluziti
ti ovo ino zivota ca mi ostaje. P. Radovcic, Jiac.
270. Jer ti ino, sinko, nimam ca podati. Oliva.
48. Er pun zlobo 'o nad sva ina. A. Vitajic,
ost. 3. Ova nije li )ubav, ine ka Jubavi svo nad-
hodi? 33. Sta na stolu probogatu, sebi slavnu,
spravnu inim. J. Kavanin 26''. Krajovino ke
inima pomoc daju. 28*. Na so mrzi, inijeli jubi.
38''. Blazon oni nad sve ine! 47*. Ovaj slozi
meu inimo dilopravu od Uskoka. 90*. I inijom
prudan da jo. 91''. Ti ko cacko i inima nauku
dava§ mnogo izucu. 107''. Sja meu inim cesa-
rima. 241*. Inu pratoz s sobom no unese izvan
jodne bodezjivo kostreti. I. Dordi6, bon. 22. Na
nu pado tuga taka, da je radost ina svaka. P.
Knezevi6, muk. 17. Da sam zato ostavio svu-
koliku druzbu inu. A. Boskovicova 21. Stari
pustinaci ne blagovahu ino izvan kruha i travo.
D. Basi6 35. Ostavja im banovine sve od mora
latinskoga i drzavo jostor ine. And. Kacic, raz-
govor 2''. No zabav|ati so o inoj zarajori na
svijetu razmi o srcu Jozusovu. I. M. Mattoi 70.
Josi li u dan svo6ani propustavo misu rad Ije-
nosti? ino nagovaro da ne idu na misu? T. Iva-
novic 142. On bi prid ocima nihovijem covjek
ko svaki ini covjek. A. Kalic 204. Tor tako 6e
vama biti lijepo, kako nigdje inoj nije raji.
Osvetii. 3, 78.
c. vidi drugi, I, a, n). Postavi ovi care, drugijo
knoze, itiy vladiky. Mon. serb 4. (1197 — 1199).
Vbsomk namb i inenib. Sava, sim. pam. saf. 1 .
IN, c.
829
1. IN ADA
Ni veli-moza ni arhijepiskuph ni jegovh otrokt
ni int ktto ni mals ni volikb. Mon. serb. 18.
(1233). Ni vinograda da teze ni ine nikoje ra-
bote. 18. (1233). Ni Vladimirb ni inbni tvoj
vragB da ne plene tvoju zemjn. 21. (1238). Ovtde
i po inihr. crtkvaht. Dec. hris. 63. Vojevode
Sladoju Semkovicu i knezu JurLJu Ratkovica . . .
i inijemt vsemb pleraenitemt |udemt. Mon. serb.
457. (1453). Jodni kamen vozahu, drugi japne-
nice zidahu, ini pesak nosahu, a druzi dreve.
Pril. jag. ark. 9, 95. (1468). Tu dmelm, ini ka-
menije, ini obruce kovahu, ini zgibahu obruce.
96. Da bi i-ekla opatici i inim koludricam. 237.
Gospoda i ini baruni. Mirakuli. 24. (On ditic)
pojde s inu ditcu van iz grada. 86. Suprot
Turkom ali inim poganom. Korizm. 29^. Pre-
Jubodejstvujuoi, kraduci i ina zala cinec';!. 4A^.
Zitije jerej slozi i mnoga ina pisal je. S. Ko-
zici6 10''. Sazida tempal Krstu i inim svetcem.
39^'. Ovako ces i Danicu i svaku inu Jubovnicu
ostaviti kako i mens. Gr. Palmotic 1, 294. E,a-
sip]om i razmecem sve cari, cini, zakletve, ve-
zanja, bilige, bolesfci, nadinianja, otokli i svako
ino dilo djavalsko. L. Terzic 274. Skute, pro-
cijepi i sve ine predjistbine i pojistbine. J. Ka-
vaiiin 21a. g trusi, s gromi, s pedepsi ini. 282^.
Koja cinahu po sedmice, a za_ tijem po sebi u
ino po sodmice. S. Rosa 20a. Cu^ blaga, sladka
ujudnost, bistro razlozene, ter ini naravni dari.
I. M. Mattel v.
d. (jdjegdje se kod pisaca nahodi in uz driigu
rijec istoga znacena (drngi, ostali, proci). Sebe
ali inomu drugomu napast ucinifci. Narucn. 51^.
I va inom drugom. Korizm. 14''. Ja cu vam
spovidit, neka toj vi znati budete, za drugim
pak inim kazati. D. Eanina 102*. Rak morski
ine druge rake pomami. Aleks. jag. star. 3, 279.
I ini drugi mnzi. P. Radovcic, nac. 23., — Sva
ostala ina (slova) zovu se gluhna. R. Gamariic
A4'>. — Tagda nac«se cviliti i proci ini. Mon.
Croat. 155. (149.3).
e. M nekijcm prmjerima xvi vijeka dodaje se
j obliku za sredni rod ino. Gdi inoj nijo cut po
gradu neg tvojo sramote. N. Najeskovic 1, 292.
Ni zudu ni ze}u na svitu vik inoj. D. Ranina
141'. I vidu pravedno da zivot nas inoj ni' na
svit, neg jedno razmirjo, rat i boj. ISO*. Er
dosal za inoj ja nijesam na svit saj, neg za moo
zgubjene kakogod skupiti ovce. 147^.
INA, /. ime zensko, isporedi Inda. — Prije
nasega vreinena. Ina. S. Novakovic, pom. 66.
INAC, inca, m. ime nekoj ribi, Crenilabrus
griseus i Crenilabrus tinea. D. Kolombatovic,
pesci. 16. ^ va(a da hi tiprav glasilo hinac.
1. INAC, adv. vidi inak, b.
2. INAC, m. planina u Bosni. F. Jukic, zem|op.
35, 36. T. Kovacovic, bos. 47. 48. — Bice^ po-
greska Inaca (gen.). Glasnik. 20, 283, i Inac.
22, 15.
INACATI, inacam, impf. u Stulicevu rjecniku :
V. inaciti. — nepouzdano.
INACE, adth vidi inak, b.
INACIJA, vidi inagija.
INACITI, inacim, impf. ciniti da sto biide
inako, promjenivati. — U Stulicevu rjecniku:
,dissimilem reddere, variare', gdje ima i reflek-
sivno inaciti se sa znacenem : ,dissimilem esse'.
INAC, vidi kod 2. inac.
INACENE, n. djelo kojijem se ko inati. — U
Vukovu rjecniku.
1. TNAD, inada, m. vidi inat. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,certamen, alter-
catio, controversia, disputatio, contentio') i a Vu-
kovu (vide inat s primjerom iz narodne pjesme:
Medu svate inad zametnu se). a) uopce. Ki se
inadom negda lupi s mnom. J. Kavaiiin 125*.
Hrvatska zvaiiske podui or inade. 282^. Zasto
su oni od pocela |udi na inad prignuti. A. Bacic
30. Isusu ne buduci drag inad, ude k nima
s vratmi zatvoreni i rece im: ,Mir vama." J.
Banovac, pripov. 114. Medu nima su inadi, sva-
dene. 117. Molira te, nemoj da je kar i inad
medu nama, razg. 177. Kad se slusa s inadom
i mormoraiiem. pred. 83. Uklonit smutne, inade.
P. Filipovic 46. Gdje je nosklad, inad, psosti.
F. Lastric, od' 216. Ovo su koji ne traze kara
ni inada. 372. A ti drugi, o grisnice, kada
il' zarad holosti u inadu, nek je tvoja starija,
jl' zarad mala dobitka vrimenitoga, ne samo u
ispraznost, nogo jos krivo kunes se, sto cinis
drugo, nego Isusa koji je istina zatajujes? ned.
4. Ali prokloti inad, liolost i nonavidost ne da.
159. Vraticu i platiti, kad mi drago bude, nocu
sad uz negov inad. 167. Ovdi se ucini nesklad
i inad medu onim duliovi. svet. 152''>'. Bojo mu
je brez inada starost provoditi. A. Kanizlic, kam.
39. Staricu od naravi zlovonu, punu srzbe, punu
inada. M. Zoricic, osm. 99. Za to neces ostavit
inada. M. A. Re}kovic, sat. D6a. Ne bi bilo
nikakva inada. II^. Pak svi rade proz svakog
inada. Kl^. Nek odahnu od inada parbenici.
Blago turl. 2, 105. Odovuda su pocoli medu
Zudijam i Samaritanom svakdani inadi i svadne.
I. Volikanovic, uput. 1, 108. Oviju Isukrsb inad
i prigovarane umirio je, priporucivsi poniznost.
1, 155. Raztrgnuti i umiriti inad u viri. 1, 372.
Nikada se nije vidila }ubav na slavnijemu pri-
kazalistu nego danas, kada izilazi na inad i na
vojevaiie protiva sobi istoj. A. Tomikovic, gov.
45. Bez inada otvorase ovce. Nar. pjos. viik.
4, 513. Ja sam sada u inadu bila. Nar. pjes.
petr. 2, 257. Na sramotu ovoj butun-krajini rad
inada Omerova baba. Nar. pjes. hiirm. 2, 42. Dok
u tome inadu dotrci knez seocki. Nar. prip. vrc.
53. Zavade se dva brata, to se nekako s cudora
i s inadom podijele. 177. Kakav si imao ti inad
s ovom trojicom? Pravdonosa. 1852. 8. Pa No-
vica sjetio se jada, da su negdje braca u inadu.
3, 112. (Turci) nemajuci sa gradom inada. 3, 127.
Kojemu slado svadjivi inadi. M. Pavlinovic, razl.
spis. 8. On se rado u inade uplice. 205. — b)
disputatio, u nekijeh pisaca shvaca se u bojem
smislu, kao da znaci: prepirka, pretresane, kad
se u cemu judi ne slazu, pa o tome gocore svaki
kazuci sto misli. Ucini se velika disputa iliti
inad zestok i prigovarane svrliu ovoga otajstva.
F. Lastric, ned. 257. Posli inada svrhu ovog
ugovorise da . . . svet. 178''. Dati svrhu ovom
bogojubnom inadu. test. 185''. Ovi inad kni-
zevni. A. Kanizlic, kam. 176. Harcis sve ostalo
vrime u razgovoru, u inadu, u dokazanu novina.
I. ,r. P. Lucie, bit. 62. Oni toliki od zakona inad
i prigovarane. G. Pestalic 113.
2. INAD, /. vidi 1. inad. — U Stulicevu rjec-
niku. — nepouzdano.
1. INADA, ado. vidi inda. — U pisaca caka-
vaca od xvi do xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikalinu (kod inda), u Belinu (,alias' 67''), u
Stulicevu (,alia vice, alias"). Bise voce vridna
ureha ner inada sve imanje. Dukjauin 32. Jesu
li inada i po nacinu bill krsteni? B. Kasic, rit.
20. Jeli obraui bio inada krsten. 40. Jest^ li
se pravo i cilovito inada ispovidao. 51. Sto
godir je meni pomankalo sada i inada. zrc. 167.
1. INADA
830
INADENE
Cto godir u meni uzmace sada ili inada od za-
dovojna skrusenja. M. Albert! 39'J. S veciin uz-
ganjem srca neg iiigdar inada. P. Kadovcic, nac,
115. Ke je inada izvrseva' napuno. ist. 197. Ke
na harac htise opravit pod Gradisku i inada. J.
Kavanin 105^.
2. INADA, /. vidi I . inad. — Akc. je zal>i]ezen
po Belinu rjecnilcu. — xviii vijeka, a izmcAu
rjecnika u Belinu (.contosa, contrasto di parolo'
,contentio' 233a; .disputatio' 'iGSh. 601a; ,pro-
bloma, proposiziono da spiegarsi' ,problema' 586*;
inada rijecna ,quest!one di nome' ,n()minis con-
troversia' 60la), u Jijelostjencevu (v. pregovarjane),
u Voltigijinu (,disputa per conoscere il vero, pro-
blema' ,aufgabe , wio oin satz aufzulosen ist' ;
,zuffa, disputa, combattimento' ,streit'), u Stii-
licevu (uz inad). a) iiopce. Solin na tie pade
cijec ponostva i zavada i inado. J. Kavanin 1 Itia.
Pazite, da ova vasa karana, ovo vase inade no
budu vasa poguba. A. d. Bella, razgov. 5(>. Biskup
smiriti 6e sve inade koje zamecn se. I. J. P. Lucid,
nar. 98. — h) vidi 1. inad, b). Od eve je knige
i zaradi no inada. A. Kanizlic, kam. 6. Da svr-
simo ovu inadu. 412. Ova medu Grei i Latini
njudra inada. 501. Ali jo medu bogoslovci mudra
inada. utoc. 12. Prije nego li pode na mudrn
inadu i prigovarane. 61. U ovoj inadi iliti pri-
govaranu od vire. fran. 42.
INADAN, inadna, adj. Icoji pripada inadu,
inadi.
a. adj. a) u pasivnom smislu, o koje in se judi
nioyu inaditi (i u bo(em smislu, vidi 1. inad, b)).
— izmedii rjecnika u Belinu (inadni ,disputa-
bile' ,res disputabilis' 268''; ,problomatico' ,pro-
blematicus' 586a) t u Voltigijinu (inadni ,disj)u-
tabile, contonzioso, j)rc>bleiuatico' ,streitig, zwei-
felhafV). Cuvati se ima od inadnih iztrazivana.
I. Velikanovic, uput. 3, 352. — b) aktivno, koji
se rado ili cesto inadi. — u Stulicevu rjecniku
(,contentiosus, litigiosus').
b. adv. inadno. a) vidi a, a). — « Belinu rjec-
niku: ,problomaticaraoiito' ,probloiuatice' 586a. —
h) vidi a, b). — u Stulicevu rjecniku: ,conten-
tioso, arerrime'.
INADICA, /. dem. 2. inada. — Samo u Stu-
licevu rjecniku.
INADIJjAU, inadiofia, m. vidi ina^ija. — U
Stulicevu rjecniku: inadilac i (jrijrskom inadioc
uz inadite|.
INADILICA, /. vidi inaditejica. — U Stuli-
cevu rjecniku.
INADIONICA, f. vidi inaditejica. — U Stu-
licevu rjecniku. — nejniuzdano.
INAiJlONlK, m. vidi inagija. — U Siulicevu
rjecniku. — nepouzduno.
INAdITE^, m. vidi inagija. — U Stulicevu
rjciniku: ,altorcator, litigiosus'.
INADITEJICA, /. zensko 6e\ade kao inadite(.
— l> Stulicevu rjeiniku: ,litigiosa'.
INADITI 8E, infidim so, impf. vidi inatiti se
(in l)o(nn swislu, vidi I. inad, b)). — Od xvui
vijrkii, a izmtdu rjecnika u Belinu (.(juestionaro'
,c«ntr.ii(l(.' (iOl»; ,disi)ut(.' 2»)H''), u JSjetostjcncevu
(inadnii so, v. progovarjam .se), u Vtiltigijinu
(,]iiatiro, ijnestionaro' ,pine stroitigo frago aut-
gobon'; .oontrastaro, ronibiil.toro' ,streiton, wioder-
Bpreolion'), u Stulicrvu (s kijeiu Hi ])reina koniu
,rontpndero, discoptari, rixari, cortaro, litigari,
nU.f>riari, pugnnro'). Nudmei'mcSi se, inadoci se sva-
difte so. S. Margitif', fal. 91. Cijem ovdi Abisa
i David prijoft«i .so i inado vi&e zivota Sauiova.
B. Zuzeri 125. Pravda Bozija i milosrdje prijece
se i inade vise tebe. 1J5. Kada inadi se z drugim.
A. Baci6 219. Al' se ogaii to vecuia inadi. L.
Lubuski, pism. 21. Krscani i Riscani inade se
medu sobom. S. Badri6, ukaz. 2. Oni se parbe
i inade, kroz sto ? kroz zemju. J. Banovac, pripov.
6. Pocese se nihovi pastiri medu sobom inaditi
i karati. 117. Medu to, dok se oni inadahu,
pade svrhu nib kuca. razg. 135. I pocese se
medu se cobani inaditi i svadati radi measa. 177.
Ucite so i inadite se ulisti na tisna vrata. pred.
112. Kad se inadis s drugim. uboj. 18. Jesi
li se s drugim inadio? P. Knezevic, osm. 19.
Zasto cemo se inaditi medu nama? V. M. Gu-
cetic 120. Sto cemo se vise inaditi od ove knige'?
A. Kanizlic, kam. 10. Inadeci se episkopi medu
sobom. 42. Nije se mlogo inadio Marko s Ju-
lijanom. 409. Od rici necemo se inaditi. 7U8.
Necu se toga radi ovde inaditi. 737. Od sta li
se mudraci sada inade ? uzr. vi. Nedu se ja
ovde inaditi. ix. Inadi se, prigovara. 236. Radi
toga necu so inaditi. utoc. 221. Pocese se medu
sobom inaditi. 434. Zato bi se i trgovci medu
sobom inadili. fran. 54. Nije se misto ovdi mlogo
inaditi. bogo}ubn. xv. Mnoge bi se puta inadio
od zakona s Zudijami. M. Zoricic, zrc. .50. Do-
gada se da isti umire, djavli i andeli inade se
ci(ji) je. 64. Ne tiso mu zabraniti s filozofora
se inaditi. 110. S nikim se ne inadeci. osm. 42.
Da se ne inade s onijem. S. Rosa 71^. Koji bi
se inadio i natezo prid pravdom otet im. 74*.
Inadijahu se daklo Zudjeli medu sobom. 95''.
Inade se apostoli tko medu nim imase bit pr-
vijenac. 10 la. Inadijahu so da je Jezus vrago-
duh. 123^. Tu se prije i inadi. V. Dosen 173*.
Tako se puno vremena inadeci da je ona , a
druga da nije ved ona. And. Kacic, kor. 223.
Mlogo puta s gazdom se inade. M. A. Rejkovic,
sat. E7a. Nit' so linit nit' se inaditi. K3'>. Inadi
se sa .sevom (lastavica). L6a. Vrh koga se prica
i inadi. A. d. Costa 1, 266. Inade li se s drugom
dicom? Ant. Kadcic 245. Neka nasi poslidni
znadu, i da se ludo ne inade, ne varaju. Norini
82. Koji hoce s tobom na sudu inaditi se. J.
Matovic 380. Bududi se pof'eli medu sobom ina-
diti i prigovarati ucenici, tko je izmedu nih
stariji. I. Velikanovid, uput. 1, 155. Nisu se
lupali, inadili i prigovarali. G. Pestalid 114. Smi-
rite se, no inadite se. Nar. pjes. here. vuk. li)7.
Ved se s raajkom inadi. Nar. pjes. potr. 1, 328.
Putnik vidi dva slijepca do se nesto u veliko
inade. Nar. prip. vrd. 23. Inadili su se citavu
nodelu dana u zalud. 177.
INADIV, adj. vidi inadan, a, a). — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,opinabilis (de quo discoptari
potest)'.
INADNICA , /. vidi inaditejica. — Samo u
Stulicevu rjecnilcu (kod inadnik).
INADNIK, m. vidi inagija. — U jcdmnja pisca
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,dispu-
tator' 268''), u Voltigijinu (.disputatoro' ,wort-
streitor'), u Stulictvu (v. inaditoj). Za suiironje
inadnikov. A. d. Costa 1, 250.
INADNOST, /'. u Stulicevu rjedniku: v. inada.
— Vprav osobina onoga koji je inadan ili onoga
sto je inadno.
INADSTVO, n. vidi inadnost. — U Stulicevu
rjedniku.
INAdATI se, inudam se, impf. iteratirni
glagol prema inaditi se. — Samo u Stuliceiut
rjecniku: v. inaditi se.
IN A DENE, n. djelo kojijem se ko inadi. —
INADENE
831
INAK, b.
Stnriji je oblik inadenje. — Izmedu rjecnik'i u
Beliiiu (inadjenje ,disputatio' 268''. GOl^'). Da
medu ucenicim ugase se sva inadena. S. Rosa
146'>.
INAGDA, ado. vidi inda. — isporedi inogda.
— U knizi pisanoj crkvenijein jezikom, i otale
u Daniciccvu rjecniku (inbgda ,alio tempore').
Vfc bogovtzjubjennemt inbgda grade Ijerusalime.
Mon. Serb. 134:. (1348).
INAGIJA, m. covjek koji se rado Hi cesto inati,
tur. i'nadgy. — Pisano je cesto i s c mj. g, i
s t Hi d pred c Hi g. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Viikoou (,der zanker' ,litigiosas').
Apostol Pavao vapije s oviiu ognem fcer strasi
Zudije, da je ogau Juti inadcija. L. J^ubuski,
pism. 20. I viruj mi, mlogi zanatcija s ove igro
posta iuatcija. M. A. Re|kovi6, sat. E3*. Ne ima
ti gore muke inatgiji, nego da se ne ima s kitn
inatiti i terati proces. D. Obradovic, basn. 291.
Inatgija pogodan je tvrdoustu konu. ■436.
INAHUMUJ, m. prezime. — Prije nasega vrc-
inena. S. Novakovic, pom. 66.
INAK, ndj. alius, diversus, koji nije jednak
(u cemu Hi ni u cemu), razlican. — isporedi inakav.
inakov, i drugak, drugaciji, drukciji. — Postaje
od in nastavkom ak (isporedi kaki, taki, ovaki
Hd.). — Bijec je praslaoeriska , isporedi stslov.
inaki,, rus. miaKiM, ces. jinaky, po^. inak (ado.).
— Koinp.: inaciji, sto se cesto upotrehlaoa u
istom znacenii kao inak (isporedi drugaciji, druk-
ciji).
a. adj. dosta rijetko. — Izmedu rjecnika u Mi-
kafinu (kod razlican), ii Stiiliceoii (varius, di-
versus, dissimilis, dispar, alius'), n Daniciceou
(inakt , alius'), a) tiopce. Inako narncenjo pomne
bilo bi nemu skodno. Narucn. 77''. Da jo bil'
podobno oni bor ovojzi dubravi izdrijeti onako,
cije6 da se postavi u mjesto inako. N. Najoskovi^
1, 316. Vrijemo jo sad tako, vole me inako. F.
Lukarevic 6. Inaka veselja ne mozo in: at vik od
zla tac rodjenja taj slijepi nevo}nik. M. Bunic
S. U svirepicah tvojih kon cudan rodil se je,
cudniji od vsib kon i inaki je. Aleks. jag. star.
3, 229. Tada ne bi tribi inoga ni inaka gujenja
iziskavati. Stat. po|. ark. 5, 2%Q. Spovjedivsi
ova i ovaka i inaka pomankanja. B. K.asic, nasi.
264. Inak zivot htij provodit. M. Gazarovic 42.
Nit' su nastojanja svim judom jednaka, da jednim
ovaka a druzim inaka. A. Georgiceo, nasi. 40.
Ini nacin od zivota, inako ce nastat cudi. G.
Palmotic 3, 98"^. Nu je srce vase inako. I. Dordic,
salt. 185. All zakon Jezusa Hrista inak jo. S.
Rosa 70''. Na liihovijem ocima on se je sadar
inak ukazo. 153''. Inako podavane nevridno biti
ce. I. J. P. Lucie, nar. 79. — inaciji. Inaciji
gube se. I. Ancic, ogl. xxiv. Zato se i kapetan
Kir Manojlo vrlo premisjava i inisli otkuda su
tih inaciji memorijali do.sli. Glasnik, ir, 3, 96.
(1708). Koli budes inaciji. P. Macukat 65. Kad
se istinito ne zna da su inacije cudi. Blago turl.
2, 178. Jor je inaciji sud vrhu griha od kojega
se sumni. Ant. Kadcic 203. Inaciji jesu nacini
i inacija cinena. I. J. P. Lucie, nar. 10. — • b)
ono sto se isporeduje stoji: aa) s konjunkcijom
nego (nor). Iznutra more bit inak ner vanka
jest. M. Marulic 277. Tko inaka isto nego cisto
Boga. B. Kasic, nasi. 28. Dati nauk inaki, u
ovomu, nego li su dosle svi ostali drzali. R. Ga-
manic AS^. No donosi inake poruke nego za-
losno. A. d. Bella, razgov. 202. — Kad uzvidite
Isukrsta inacijega nego ga budete zeliti. J. Ba-
novac, pripov. 263. — bh) s razve. Nijedne ca-
rine da ne placaju inako, razve kakono je po
zakouu. Mon. sorb. 228. (1395). — cc) s prijed-
logoin od. Koja (oira) jest v comgod razlicna,
i inaka od naucenja Isukrstova. S. Budinic, sum.
2t». Stvar muogo inaka jest od onoga. 32a'. Po-
kora jest mnogo inaka i razrecna jest od poka-
janja. 191''. — Da nacin ispovidati se inaciji
jest od naredbe Krstove. I. J. P. Luci6, nar. 18.
b. ado. "inako i inaco (i 'inac, vidi kod c)).
komp. : inacije (s istijem znacehem). — vrlo cesto.
— Izmedu rjecnika: inako: ii V r ancicev u {]\na.\io
,alias; socus; secius'), u Mika(inu (inako, dru-
gako , alitor, secus, alio modo, alio pacto, varie,
diverse'; inako, ako li ne jcaoteroquin, alioquin,
alioqui' ; inako razuiniti ,aliorsum accipere'), u
Bcltnu (,aliter' 67''; jdifforenter' 255''; ,divorsi-
mode' 272''), u Voltigijinu (,altrimenti, altrimente'
,sonst, anders'), u Stuliceou (v. inaco), u Vukovu
(,anders' ,aliter' s dodntkom da je stajaca rijec
i s primjerom: Jeli tako, da nije inako?), u Da-
niciceou (kod inakf.: cesie aivorbijalno ,aliter').
— inaco: u Bjelostjenceou (v. drugac), ii Jain-
bre.sicevu, u VoUijijinu (,alfcrimonfci' ,sonst'), n
Stdliceou, u Vukooii (,sonst' , alias, sin minus',
cf. inako). — inacije: u Bjelostjenceou (kajkaoski
inaceje, v. drugacojo) i u Stuliceou. a) alitor, alio
modo, iiopce kad se kaze da sto ne biva jednako
kao sto drugo. aa) uopce. inako. Kako su pro-
slli, a ne inako. Mon. croat. 5. (1325). Ako Ii
se obrete, te su inako pretvorili sudt. Zak. dus.
pam. saf. 47. Inako ne mogosmo utesati medu
Morozvizdu sb Zrbnovsticomb. Glasnik. 27, 292.
(1347). Kto ce razoriti ili inako ucinitb. Mon.
sorb. 183. (1371 — 1395). Oarinici inako govore
za carinu. Spom. sr. 1, 1. (1395). Inako da ne
budo. Mon. sorb. 475. (1456). Jere se inako ne
moze. 535. (1451 — 1487). Ako li inako reku.
Mon. croat. 128. (1486). Ako li inako bude.
Bernardin 62. dan. 14, 28. Da ca godi covikt
prinajde i pribavi, ali inako kakogodi dosbigne.
Stat. poj. ark. 5, 259. Krscenijo inako se cini
V ditci maloj, a inako v velikih. Narucn. 12a.
Da bi se no moglo inako ucinibi. 32*. Inako
pop cineci sgri.sa. 39''. Inako ucinivsi ne bi
bilo skrusenje. 52=^. Inako jo raisliti od rodovna
a inako od svibovnoga. 73''. Ako se inako zna.
92^^. Inako ucinivsi necete me vece viditi. Mi-
rakuli. 26. Kada bi so ne moglo uciniti inako.
Korizm. 63*. Ako li sam ca inako ucinil. Mon.
croat. 220. (1527). Nece bit inako po vilin uros
tvoj. M. Vetranic 2, 130. Razmislih dopokom,
da ne inako svakoj zeni, ka lioco da poctenjo
svoje ubrani, pofcribno jo znati sve pute i na-
cino. H. Lucie 185. Ku (knigu) pisah i slozih,
oto vidis kako, ne prom sve, kako htih, da no
umih inako. P. Hektorovic 58. Nu cos na6 inako,
kad cujes nas razlog. N. Najeskovic 1, 231. A
rajski uros tvoj sred srca u meni biti ce, cvijete
moj, inako ne scijeni. 2, 62. Zabersat cu joj ne
inako. M. Drzic 158. Ne bi 'o' vas svijob dao
razumjet da je inako, da tvoj otac ne ima vo-
like trgovine. 303. Nije inako, ja sam istecon,
strava mi jo. 385. I ako bi inako bilo, rekal
bill vam. Postila. Ddl'\ Ovu besedu justifikaciju
mi Hrvate no moremo inako tlmaciti. Anton
Dalm., ap. £2^. I nikakor inako se ne mogu raz-
loziti. £2**. Ako bi tkogodi inako rekao, on bi
slagao. A. Gucetic, roz. mar. 215. Ako se ne bi
moglo inako. roz. jez. 26. Ali inako 6o zlobni
grosnici tada govorifci. 302. Nitko za glavu no
smijase ostati ni inako uciniti. M. Divkovic, bes.
71''. Ini inako govore. B. Kasic, zrc. 38. Vole
cos inako cutiti. nasi. 17. Ali sada inako se
nama dogaja cestokrab. 18. Ako li se inako
ucini ono sto zude, brzo se ganu. 24. Zasve or
INAK, b.
832
INAK, b.
njokolici drze inako, ja slijedim ... M. Orbiu
17. A pameti zdrave nije tko od tvo vlasti sudi
inako. I. Gundulic 135. Varas se : bez mite svo
je to inako, darovi zamite nebesa i pake. 1.54.
Jaoh, a sada sve je inako. 290. Sila mu je da
izgubi, i inako moci nije, tako u lipoj sada }ubi,
kako u vrlom boju prije. 376. Ini inako a ini
inako veselje kazuju. I. T. Mrnavic, osm. 66.
Lijepu djevojcicu ja za dragu vjerenicu, ne inako
imat zolim. G. Palmotic 1, 32. Ako inako u
6vom sudu odredio visni bude. 1, 134. Er no
mogu, jaoh I inako. 1, 272. Ako hoce da je
inako. 2, 101. Sve inako pogledu se momu zgodi.
2, 123. JSfa isti nacin, ne inako, bez milosti
ubijen. 2, 134. Kad necete, da se inako pogo-
dite. 2, 148. Ko je inako sudit obro. 2, 277.
Svu bi spravu istetio, da so vladat hoc inako.
2, 325. Moze biti da ono sto prida mnom jest
dobro, da ce prid di'uzijem sve inako biti. E..
Garaahid A3''. Sada ne inako dogada se tuznomu
mlacu. P. Posilovic, nash 5''. Dali ta stvar inako
se liemu zgodi. I. Zanotti, en. 26. Dajuci zlamen
rukom ali inako. L. Terzic 6U. Kipoklai'iat ne
moremo, ni inako sagrjrsivat. J. Kavaiiiu SOi^'.
Ko moze reci inako? A. d. Bella, razgov 191.
Vidimo da se inako cini. 235. Kad nade da je
inako. I. Dordi6, uzd. 57. Sve je inako. 180.
Koji mne inako. salt. viii. Nade inako. 34. Nu
bi inako. 95. Premda ini inako govore. 131.
Ne moguci inako podlozit razlogu. ben. 25. Zasve
da on inako uzdjolnje. 93. Nece se na to inako
prignuti. J. Banovac, pred. 57. Ako 1' hoces
pak inako. P. Knezevic, muk. 14. Inako cineci.
V. M. Gucetic 5. Sve je inako u Bogu. 46. Niti
inako rece Jeremija. S. Rosa 11. Nauk koji je
inako drzao. Ant. Kadcic 70. Jore koji bi inako
tako iskao krstene. J. Matovic 161. Koji zivu
bogostovno, koji li inako. 294 — 295. Koji inako
no moze so prignuti, da bi vjerovao. 349. Ali
od sad u naprijeda sve inako. I. M. Mattei 315.
Da inako ne u6ini ako zeli da iiu uzme za zenu.
Nar. prip. vuk. 152. — U jednom primjerii stoji
po inako: Tko ce odluke odlucene moje ganufc
po inako? I. Zanotti, en. 43. — inaco. JJ&V inace
kad ne moze siromahu sgulit koze, onda nemu
uzaima. V. Dosen 58». Jer kad noktim koga
zgrabe, inace se ne izmice, dok im nokte ne od-
si6e. 7V>. Ovo sve kod nas ne inace delalo so.
J. Kajid, pouc. 1, 23. Ne mozomo inace iskati.
1, 88. — inacije. No bi inacije nikakoze mirno
niiti mogal. S. Ko2icic 56''. Ako kra| inacije ne
promi.Hli. Mon. croat. 224. (1527). Tko bi ina-
6ije cinio. I. Anci6, svit. .30. Prvi ovamo me-
morijali predati au, paki sada drugi inacije stizu.
Glasnik. ii, 3, 95. (1708). Zapovida, priti Bog
Kr.stjanom, da so no kunu, ne psuju, inacije u6i-
nivHi izgubico negovu milost. J. Banovac, razg.
27. Jer so inacije dogada. 83. Inacije diluju6
smrtno so .sagrisuje. 79. Ne bi vas rada danas
RtraSiti, al' inatije no more biti. 89. Ma inacije
no mo^o biti. pripov. 57. Ako ovako budomo
iivit, ima^omo kra|estvo nobesko, ina6ije iivu6i
ninke paklone. J. Filip(>vi6 1, 38'>. Nega bratja
posliiHUHo, ina/^iijo no mogudi. P. Kne?.evi6, iiv.
14. Tako, ne inatijo, cii'ia§e mati Isusova. F.
La.stri('-, tost. 2050. More otrovati i dohra dila
ina/!ijo. svet. 4''. Da no bude provideno Bo^jo
inacijo naredilo. A. Kaniilid, kam. 2. Kada no
moio inaftijo biti. .49. Sto bo inacijo Latini, a
inaftije Grci mlivaju. 225. Car jo inaftijo, a ina-
fcijo Stilijnn pisao. 430. Inafcijo no moze biti.
bogo|ubii. 124. Vidasc, da so Aogov proti nami
rasrdeni otac iniitijo no niore ukrntiti. uzr. 92.
Nit' inacije .s Aima .so podncsu. M. I'avi.sid 14.
Uplasise zlafcare, gombare, a i druge sirom zana-
cije nit' mogada biti inacije. I. Zanicii 133. Sto
vam indi napomenuf/i^, inacije no okrenu('/i^. V.
Dosen 269''. Jer ne more biti inacije. M. A.
Rejkovic, sat. K8''. Crkoviiak svitovni inacije
dilovao jest. A. d. Costa 1, 105. Tko bi inacije
drzao i ucio, bio bi lazac. L. Vladmirovic 31.
Ako zakoniti obicaj inacije ne nosi. Ant. Kadcic
311. Nami sve inacije zgada se. I. J. P. Lucie,
razg. 8. Boga moliti ili inacije dobro tratiti
vrime. 63. Kad se inacije znati ne more broj
pravi grija. doct. 8. Znao sam, da se inacije ne
mogu uzdrzati. Grgui' iz Varesa 127. — bb) ono
sto se isporeduje stoji: aaa) s nego (no), inako.
U krafestvo nobesko ne more se priti inako nego
nevo}e trpeci i dobro cineci. Ziv. jer. star. 1, 228.
Ako bi on inako ne til nego s liu uzati. Na-
rucn. 87''. Od potribe je da se zna inako nego
na ispovidi. 92''. Inako tko duh svoj sahranit
da moze nego li po tvojoj milosti, moj Boze ?
N. Dimitrovic 77. Ne mogoh inako nego da
vam pisem. Anton Dalm., nov. test. 164''. Ke
joj se (hudobej ne inako neg li sfetomu Antunu
prikazovahu. B. Gradic, djev. 156. Koja pro-
stenja ne dobivaju se inako nego pohodeci pet
otara. A. Gucetic, roz. mar. 66. Inako stano-
vito ne mogase, nego li taj sveti starac prorok
u miru dijeliti se. 155. Tko mise slusa a druge
molitve govori, malo inako nego koliko da mise
i ne slusa. M. Divkovic, nauk. 163''. Kada pri-
povida inako nego je cuo. B. Kasic, zrc. 96. Da
se jedna stvar zgodi inako neg' bi se imala zgo-
diti. M. Orbin 58. Nu bi inako, neg' se scijeni.
I. Gundulic 552. Da ne mozo bit inako, neg' da
ures tvoj cestiti zdrzi u sebi dobro svako. G.
Palmotic 1, 44. Sve ono ca si obecal ne moze
inako biti nego da ispunis. A. Vitajic, ist. 302.
Ako li ti ucinis inako nego sam ti reko, bit 6es
mi naj veci neprijate}. P. Macukat 11. Da stvari
hode inako, nego gredu. I. P. Marki 65. Gdi
se inako ne prihodi, neg po ogiiu i po vodi. J.
Kavanin 338^. Inako nam se i svijet i dusa i
vjekuvjecanstvo na onem casu prikazuju, nego
li su se igda gledali u zivotu. B. Zuzeri 197.
Isukrst ne moze inako nego uslisiti lie molbe.
V. M. Gucetic 193. Od kud Bog inako mogo
bi biti vidjen, neg' ako covik uciiien? S. Rosa
7''. Da je igda podijeno odrisone od griha inako
nego po usti. Ant. Kadcid 188. Ne inako nego
po veliku trudu. J. Matovic 13. Ne inako nego
kako duzni sluzbenici. 34. — Ali mu se ne
moga inako, no doziva Mujezina sina. Nar.
pjes. here. vuk. 72 — 73. — inacije. Ucec ina-
cije nego uci crkva. I. Anci6, ogl. 10. Koji ne
more inacije re6 nego istinu. 62. Ne more crkva
inacije pomo6 Grke nego molitvom. S. Badric,
ukaz. 113. Bog jo od vika sve stvari odredio i
ustanovitio, da inacije ne mogu biti, neg kako
je on odredio. J. Banovac, pripov. 171. Ovo so
inacijo ucinit ne moze nego na svetoj ispovidi.
.1. Filipovic J, 206''. No moze inacije bit nego
onako kako ufamo. 1, 242". Nije mogao inacijo
nas Gospodiu Isukrst ucinit, nego svaka raz-
lozno narodit. 1, 399a. Radi bismo i mi vam
taki blagosov dati, al' ne moremo inacije, neg'
onako kakono jo. F. Lastric, ned. 7. Sto uci-
niti no morote inacijo nego po drugoj vrsti od
ispovidi. 38. Pripravedno jest odredio nikomu
oproStoiia od griha i milosti svoje no dat nikada
inafiijo nogo za skruseiio. 63. Niti se more ina-
6ije oduziti i odkupiti nego po pokori. 78. Pri-
porucnje, da na ss. sakramento od ispovidi i pri-
fiesteiia ne pristupate inacijo, nego pripravui. 87.
Dobra vrimonita ne vaja prositi inacije, nego
INAK, b.
83|
INAK, b.
ako su na vgcu slavu Bozju. A. Kanizlic, fran.
106. Kada bi mu knigu pisao, ne bi mu inacije,
nego u priduboku ponizenstvu pisao. 186. Pisao
sam inacije na jednomu mistu nego na drugomu.
utoc. XXVI. Imahu biti inacije spoznani neg' oni.
S. Eosa 126^. — hbb) s ve6. Inako se Vuku ne
mogase, vec posida kona od mejdana. And. Kacid,
razg. 56b. — ccc) s dali, ma. Kipoklanavci kla-
naju se kipima zlatnim, srebrnim, gdi postavjaju
svoja ufanja. Katolici inacije nista pitaju oli ufaju
od prilika, dali upravjaju svoju misal k Bogu i
k umolistju svetih. Blago turl. 2, 81. Ne inako,
ma kako Ilija, uzajti ce. J. Matovic 218. — ddd)
s razmi. Sve to inako gledati mogo nije razmi
u Bozjoj svjetlosti. I. Dordic, ben. 132. — eee)
sa sto. Potribito je, da pokara u sebi grihe uci-
nene pokajanem i zalostju, inacije sto se kaje
pijanac zasto je u pijanstvu budalasto kesii is-
praznio. F. Lastrid, ned. 35. — fff) u recenici
s kojom se isporeduje stoji ako ne. Inako se od
nih osloboditi ne mogu, ako ih ne bi vratili
s lupestinom. J. Matovic 405. — b) lead se 0
home Hi o cemu kaze da ima vise od jednoga
imena Hi da isto ime moze imati vise od jednoga
oblika. Govorenja prikazana Nikuli Jurjevicu
inako Zorzi. I. Ivanisevic 6. Jakob inako zvan
Izrael. S. Eosa 22a. More Galilejsko koje inako
nazivje se Tiberijadsko. 44:a. — c) aliter, sin
aliter, sin secus, sin minus, zamjenujc recenicu :
ako je (bude) inako, ako nije (ne bude) tako itd.
— inako. Nastojte dobro, da prafdu vasu, ca su
dobra dila, ne cinite prid Judi, da vas oni vide,
na pohva|enje vase, zac inako necete imiti placu
vasu od otca vasega. Bernardin 26. mat. 6, 1.
Lipa 6es virom bit, ako dila sveta s virom budes
cinit, inako si speta. M. Marulic 99. Komu casti
cinis, da mu si vece mil, cin', da mu mrzak nis'
u stvari tvojih dil; on 6e t' inako imat na casti
malu bar. 148. Drzani su jednuc na leto spo-
vidati se, a inako zgrisuju smrtno. Narucn. 71*.
(Bog) ne more faliti, inako ne bi bil Bog. Transit.
46. Za toj mi dar jodan, gospodc, dopusti . . .
inako pokojan nece bit zivot moj. S. Menceti6
66. Hoce robje obirat, inako dvor 6e tvoj odirat.
M. Vetranic 2, 203. Sve joj to izreci, pjesance,
sto t' sad rijeh, pak meni doteci, inako jer
umrijeb. N. Najeskovic 2, 52. Zelim u milos
liposti tvoje prit, inako usilos meni 'e mrit. M.
Drzid 78. K ognu ne hrli, inako ogan taj svu
ti put isprli. D. Eanina 44^. Jere inako nedete
imati odvjeta nikakva. A. Gucetid, roz. jez. 147.
Inako jim navjestivase pogubu. 174. Da mu se
pusti krv casom, inako bise na velikoj pogibili.
B. Kasic, in. 100. Inako bi sagrijesio smrtno.
zrc. 95. Daj nam Danijela, inako hocemo te
ubiti i kucu tvoju. I. Bandulavic 71=*. dan. 14, 28.
Ako uzbude pohvajena, bice cas vasa; toli inako,
vi ceto vrijedni bit obraniti ju. I. Gundulic 2.
Gdje si, kcerce mila, meni? tvoj nesrecnoj majci
objavi, er te inako nac' ne cijeni. 84. Er inako
silom ti ga ugrabiti imam usred Carigrada. 342.
Hi inako on zaprijeti u krvavu \atn boju da ce
na nih grad podrijeti carsku ognenu sab|u svoju.
389. Er inako razdijejeno u brzo ce carstvo pasti.
570. Inako srpsti ces travu. I. Drzic 117. Jer
inako zapusceni bili bismo izgubjeni. I. Ivani-
sevic 22. Zac inako ne bi bil Bog. P. Eadovcic,
ist. 8. Inako ne bi bio katolik. nac. 182. Cini
dobro dokle jesi 2iv, inako 6e§ poci u pakao.
P. Posilovic, nasi. 39a. Neka to svakako izvrsi ;
inako da je podlozan povratiti plod. M. Bijan-
kovid 2. Inako se ziv vratiti ti od ove nedes
rati. A. Vitajid, ost. 125. Budi krepak u svakoj
stvari, zagto inako hode§ biti kako mahnit. K.
ITT
Magarovid 80. Bezdospjetne Bog je uzgoje,
inako bi restao vise. J. Kavanin 534*. Vrijeme
'e, da se uputi, inako de rasuti. I. Dordid, salt.
421. Inako ne mo2e biti spasen. H. Bonadid
73. Va}a zivot promljeniti, ere inako ne dostiSe
se ni oprostene, ni milost Bozja. I. A. Nenadid,
nauk. 180. Ukazi zubo kad je potreba, inako do
te svak drzat za ludoriju. D. Basid 108. Doisto
da se dila izvanska postovanja, sto se prid pri-
likom cine, pridaju i dospivaju na tkoji nacin i
u nima, inako ne bi istina bila, da bimo ih mi
Stovali. Blago turl. 2, 81. Jer bi inako bio lazac
i izdajnik duse tvoje. Ant. Kadcid 37. Biti de
duzni uciniti, inako dohodak gube. I. J. P. Lucid,
nar. 28. Imadu obsluziti, inako biti de pedipsani.
136. — inace. Zasto inace nije mogude ispraviti
se. D. Obradovid, ziv. 12. Kad se momci ba-
caju kamena va}a ,bi|egu svoju posvjedoditi', t. j.
po drugi put baciti donde, inade se ne broji.
Vuk, nar. pjes. 2, 486. Inace bila bi iskjucena
iz tako recene bracke. Pravdonosa. 1852. 5. Ea-
zumijte ovo, koji zaboravjate Boga ! inace du
zgrabiti pa nede niko izbaviti. D. Danicid, psal.
50, 22. — inac. Jer se inac mokrim buba kvari.
J. S. Eejkovid 203. — inacije. Dajte vasim dobrim
dilovanjem dobar izgled vasim sinovom i pod-
leznikom, ako zelite nih upraviti pravim putem
od spasenja. Inacije ako vi budete zlo dilovali,
nemojte se pouzdati od nijedne nihove duhovne
koristi. A. d. Bella, razgov. 67. Jer Bog svoju
ric privrnut ne more, inacije ne bi bio Bog. J.
Banovac, razg. 16. Tada svi na Pilata navalise,
da ga osudi, inacije biti de protivnik cesarov.
161. Imamo ziviti zivotom to bojim, inadije nede
biti koristi. 166. Koji prima sakramenat tila
Isukrstova, va}a da je brez svakoga griha, ina-
cije bi sagrisio. 231. (Bog) onako je dao da
(svak) negove zapovidi obsluzi, inadije bia bi
eretik. pred. 30. Va}a da je vrlo uvicban oruzjem
se vladat, inacije pod istim oruzjem ostade pri-
dobiven. J. Filipovid 1, 20a. Blazeni zalost imat
ne mogu, inacije blazeni ne bi bili. 1, 145'^. Bog
svoju ric privrnut ne moze, inacije ne bi Bog
bio. 1, 304a. Tako dete imati medu vama Isu-
krsta. inacije oni niki razgovori neslani i ne-
masni drakune paklene zazivaju k vama. F.
Lastrid, od' 24. Ako ocete dostignuti zivot vicni,
obsluzivati vam je zapovidi, inacije vam se ne
obedaje niti dete ga imati. 57. Eeko da je po-
tribito al' tude povratiti il' dusu izgubiti, zasto
inacije nede Bog ovoga griha oprostiti. ned. 165.
Odduzuje se od pokore koju bi inacije imao cinit.
svet. 100a. Inacije u zao cas po me! A. Kanizlid,
uzr. 32. Veseje , koje bi se inacije na grisno
raspustane i slobodu obratiti moglo. 185. Jest
duznost, inacije osudide se. F. Matid 69. Dijo-
klecijan odredi da se imaju svi Krstjani istirati
i smaknuti, inacije da de se razasut krajestvo
rimsko. F. Eadman 10. Ova vaja da istare isti
zakan, ako je u svetomu redu, inacije isti misnik.
Ant. Kadcid 179. I inacije kad bi ga primili
sagrijesili bi svetogrdno. T. Ivanovid 78. Ina-
cije stignuti de ga pritna Isukrstova istumacena
po usta Osee proroka. I. J. P. Lucid, bit. 65.
— d) alioquin, u ostalome, i osim toga, i tako.
— inako. Zi ti ja, vi s' dusom nasom ne bri-
nite, inako vi s muzom do podne lezite. N. Na-
leskovid 1, 246. Bog pedepse, al' inako vede je
smijen neg osvetan.^ N. Marci 29. — inacije.
Dobar inacije car. S. Kozicid 38a. Stari oci
premda inacije i u milosti Bozijoj. F. Lastrid,
test. 39a. Otac nebeski ne ostavi inadije sina
svoga. 118a, Koji premda sluga inacije i rob u
krajestvu. 199a. Stvari, koje su inacije dopu-
53
INAK, b.
834
INCEFAO
stene u druga vrimena. ned. 138. Kada plamen
i ogaii od bludnosti uzga inacije dobroga i pra-
vednoga kraja, evo se udij uciiii tuzan. 251.
Nepridobitoga inacije Boga pridobise. svet. 24l>,
Sastavsi se krv pravodnoga inacije Abela. 173*.
Prodaju se u Splitu kod Marka Mandica curcije
inacije u Bosni u Sutiskom monastiru ima ji.
205. Mlogi premda inacije pametni. A. Ka-
nizlic, fran. 181. Jedna gospoja sveta inacije.
utoc. 260.
INAKAV, inakva, adj. vidi inak (radi postana
isporedi kakav, takav itd.). — U jednoga pisca
XVII vijeka. Da izgovore sedam psalama pokornih
8 letanijami ili inakve molbe. B. Kasic, rit. 78.
Inakva hudobe tlapenja. 358. Krstiti naravskom
vodom a ne od rusa ili inakvom. is. 97. Bez
inakve grjehote smrtne. zrc. 114.
INAKOV, adj. vidi inak (radi postana ispo-
redi kakov, takov itd.). — xvi i xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. inak). Srce otro-
ceta ni inakovo nogo kako jedna daska na koj
nistare ni pinturano. Transit. 92. Jere su ina-
kova sudenja Bozja nego clovjecja. B. Kasic,
nasi. 12. luakovu druzbu ne htise imiti. I. T.
Mrnavic, mand. 44.
INAM, adv. vidi inaino. — Samo u rjecni-
cima: u Bjelostjencevu: inam, di-ugam ,alio, ali-
orsum'; m Jambresicevu; u Stulicevu: ,aliorsum'.
INAMO, adv. alio, na drugo mjesto (kod mi-
cana). — isporedi inam, drugamo. — Postaje od
in nastavkom amo, isporedi kamo, tamo itd. —
liijec je stara, isporedi stslov. inamo, rus. HHaMo.
— U nasemu se jeziku jav(a kod pisaca do xvii
vijeka. — Izmedu rjecmka u Vrancicevu (jinamo
,aliorsum') , u Mika(inu (,aliorsum') , u Belinu
(,alio, aliorsum' 68"; ,aliorsum' 7(32^), « Bjelo-
stjencevu (inamo, drugamo), u Voltigijinu (,altrove,
in altro luogo, in la' ,auderswohin'), u Stulicevu
(,aliorsum'), u Danicicevu (,alio'). Na dvori. posy-
lajemymt i inamo othodestimt. Sava, tip. hil.
glasn. 21, 214. Kbga si VBsliocesi pojti inamo
odt nast. Mon. serb. 22. (1234—1240). Oruzija
da ne nose ni u Bugare... ni inamo kamo jubo
u tudu zembju. 146. (1349). Zato od ne minut
inamo ne htise. M. Manilic 60. Tere se ne
hini inamo bludeci. 99. Inamo ne pogledaj. 262.
Nitkort ue ima puta . . . inamo odtisnuti. Stat,
poj. ark. 5, 292. Dopusti, da samo ne dik se
iiagledam; moj zeji inamo da pojde ja ne dam.
11. Luci6 20y. Vse... inamo ne zamera nego...
S. Budinid, sum. 58a. fer jih iz poia6e odna-
Ne svrci inamo oci, neg
M. Bunic 26. (Tvoj gnev)
Idose onamo, svak sebi
inamo. D. Barakovic, jar. 30. Hoditi nemoj ti
inamo. M. Gazarovid 20. Niti 66 inamo stupaja
svradati. I. T. Mrnavic, osm. 100. Pojti daloko
i inamo. P. B. Baksi6 200. Po6e obracati obraz
inamo. P. Kadovcic, nac. 509. — U dva pisca
Dubrovcanina xvi vijeka znaci: na drugom injestn
(kod stajana). Kolici inamo u trudu provodo.
N. Na|oSkovic 1, 224. Nodu ti inamo da nista
vjorujo^ istinu nog eamu ku vidi§ da cuje§. F.
Lukarovic 227.
INARZINITI, inarziiiini, iiujtf. ('^) nejasna i
sumtiiva rtjcc n narodnoj pjcsmi prosloga vijeka,
muiehtti od tal. irrugginire, zardati. Dohodi mi
o rioga inarziniti sab|u moju. Nar. pjes. bog. 28.
INAS, vidi kod inas.
INASINA, /. vidi kod asina.
INfA!^, m. ma^. inas, sluga, Segrt, djetic. —
U lijvlo.itjeniccu rjecnika: jpedisoquus, assecla,
saju mamo. ispr. 133
veselo pogledaj ovamo
obrati vas inamo. 3'^.
assoctator, vulgo epliebu?'. 2. inas, koji gospona
ali gospu oprauja, v. sluga; u Jambresicevu:
,ephebus'; M Voltigijinu (gdje je jamacno zlo
prepisano iz Bjelo*itjeneeva ili iz Jambresiceva) :
inas ,paggio, pedissoquo' ,edelknabe*; u Stulicevu
(gdjeje takoder zlo prepisano): inas, inas-ca (sic)
•pedissequus, ephebus'.
INAT, inata, m. contumacia, osobina onoga
koji sto radi od tvrdoglavstva bez obzira na svoju
korist samo za to sto drugome nije ugodno, prkos,
arap. tur. i'nad. — vidi i inad. — Akc. kaki jc
II gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc. : inate. inati. — Od xviii
vijeka (vidi kod b)), a izmedu rjecnika u Vu-
kovu: 1. ,der (wort-)streit' ,Gontentio', cf. svada
s primjerom : Od inata nema gorega zanata (Nar.
posl. vuk. 233). 2. ,der trotz' ,contemtus' : za
inat ,znm trotze', cf. prkos. a) sa znacenem
sprijeda kazanijem. Inat babi dusu gubi. Inat
je Marka u Stambol zajmio. Nar. posl. vuk. 104.
Po sto bi se poturcio Marko ? (Pitao turski car
Marka Krajevica a on mu odgovorio:) Za inat,
cestiti care. 258. Da se radi (makar komo i za
inat) onako, kao sto je liima po vo}i. Vuk, pism.
5. I sve to biva, kako oni vele ,uz inat'. M. D.
Milicevic, zlosel. 64. — b) svada, karane (vidi
kod 1. inad i u Vukovu rjecnika). — u jedinom
primjeru xviii vijeka shvaea se u bo^em smislu
(vidi 1. inad, b)). Nauke bivaju materija vecitog
inata. J. Hajic, pouc. 1, 7.
INATITI SE, inatim se, impf. svadati se, ka-
rati se. vidi i inaditi se. — Postaje od inat. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,sicli zanken, zanken' ,contendo, litigo'). Ne ima
ti gore muke inatgiji, nego da se ne ima s kim
inatiti i terati proces. D. Obradovic, basn. 291.
Plati, pa se ne inati. Nar. posl. vuk. 249. — U
ovom primjeru xvni vijeka kao da je znacene:
opirati se, prkositi: Jerbo se (zdrijebci) od vo-
zena uplase, boje, i naj poslije tuliko inate da
ne budu hotjeli bas iz mjesta voziti. I. Jablanci
114. — 17 drugom je primjeru istoga vijeka ak-
tivno i kao da znaci: opirati se cemu (objektu):
Nemu inatise pravicu da on sebi kruh dobiva.
A. T. Blagojevic, khin. 49.
INATKA, /. dem. 2. inad. — U Stulicevu rjec-
niku: inadka ,quaestiuncula'. — nepouzdano.
INAT^IV, adj. radi kojega moze biti inata.
— isporedi inadiv. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Ja necu moga sina na takove inatjive
zanate staviti. A. T. Blagojevid, khin. 53.
INCEF, m. antependium, u katolickijcm crkvama
tkane (svileno, zlatno, srcbrno) u okviru, kojijem
se pokriva predna strana od otara. — ^ ov'jem
se oblikom govori u na.se vrijemc u Dubrovniku.
P. Budmani. — Na jednom je mjestu xvii vijeka
sredhega roda (incefo): Pridotarnik, incofo ili
iua urosenstva od otara. B. Ka^ic, i"it. 141. —
I] Mikafinu je rjccniku osnova incefal: incefao
od otara ,frontalo' ,antependium'. — U Belinu i
u Stulicevu rjccniku cudnovnto sioji uz nom.
iucof gen. incefala, vidi u Belinu: incef, ince-
fala ,paliotto, paramento che copre diuanzi 1' al-
tare' ,arao vestis' 536 '^ ; u StuliCevu: incef, ince-
fala ,paliotto, arneso che cuopre la parte d' innanzi
dell'altare' ,arae amiculum, velamen'. jamacno
je Stulti uzeo rijec kao sto ju je na§ao u Belinu
rjedniku; a u ovome moze biti da je jedan ili
drugi oblik .stamparska pogrc^ka, te da mjeSte
incef treba ciluti incefao, ili incofa mj. incofala.
— liijec je iuda, ali ne mogu kazati odakle je.
INOEFAO, incefala, m. vidi incef.
INCEFO
835
1. INDI
INCEFO, n. vidi incef.
INCENSIJER, incensijfera, m. tal. incenslere,
kadilo. — isporedi incensir. — U jednoga pisca
Duhrovcanina xviii vijeka. Uze za svoja neka
crkovna kadila ali incensijere. I. Dordic, ben.
172. — I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
INCENSIR, incensira, m. vidi incensijer. — U
3Iikajinu rjecniku: inconsir, kadilnik, kadilo ,thu-
ribulum, acerra'.
INCIJI, adj. vidi inaciji (kod inak). — radi
oblika isporedi drukciji. — Adv. incije u na-
rodnoj pjesmi s Braca. Kad pobili na gavranu
perje, kad pocrne na labudu krila, unda cu se
tvoja }uba zvati, a incije ne uzdaj se u me. (Nar.
pjes.) A. Ostojic.
INCAE, incara, m. vidi 3. bah, arap. tur. inkar.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,das leugnen' ,negatio', cf. bah s primjerom:
Udario u incar). Od incara nema bojeg cara.
Nar. posl. vuk. 233.
INCAEENE, n. djelo kojijem se incari. — U
Vukovu rjecniku.
INCAEITI, incarim, iinpf. udarati u incar,
hasiti, udarati u bah. — Akc. kaki je u inf. taki
je u aor. incarih (osiin 2 i 3 sing, incari), u
impt. incari, u ger. praes. incareci, u ger. praet.
incarivsi, u j)art. praet. act. incario; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,leugnen'
,nego', cf. basiti). Incariti — oprovrci. V. Bo-
gisic, zborn. 540. Buduci da je optuzenik vazda
asao (incario), da nije kriv. 567.
INCOK, m. nekakva riba (druyo je indun). L.
Zore, rib. ark. 10, 839.
INCIJN, incuna, m. vidi mincun. — U Belinu
rjecniku: ,halex' 00''; u Bjelostjencevu: v. baring;
u Voltigijinu: grijeskom incun ,alice, pesce' ,kleine
sardelle'; u Stulicevu: ,halex'.
INCUNAC, incunca, m. dem. incun. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
INCUNCAC, incuncca, m. dem. incunac. — D
Stulicevu rjecniku. — nepouzdano.
INCUNCIC, m. dem. incunac. — U Stulicevu
rjecniku. — slabo pouzdano.
INCUNIC, m. dem. incun. — U Stulicevu rjec-
niku.
INDA, adv. vidi drugda. — isporedi inada,
inagda, inogda. — Postaje od in kao drugda od
drugi, vidi i inogda. — Moze biti i praslavenska
rijec, isporedi ces. jinda. — U nasemu se jeziku
javla do xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (inda, inada, i prija ,alias'), u Belinu
(, alias' 671'), n Stulicevu (, alias, alia vice, ceterum,
aliunde'). Kako se opceno inda prijma. Narucn.
29'>. Ako se je inda spovidal. 83''. Bise se po-
vratil kasnije nego inda. Transit. 14. Inda o
sv. pismu misjase. 246. I vazda inda vojan je
vazeti. Stat. po}. ark. 5, 275. Priko sve mise
klece i inda kada koje molitve govore. M. Div-
kovic, bos. 146''. Sto godi je maiikalo meni sada
i inda zadovolnu skrusenju, da ono namakne.
nauk. 101''. Koja jednom blagosovjena moze za
istu sluzbu sluziti naprid inda. B. Kasic, rit. 12.
A inda radeci sved zivjase o sobi. I. Dordic,
ben. 90.
INDAT, indata, m. arap. tur. imdad, pomoc.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i aec. sing, i voc: indate,
Indati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,die hiilfe (hiilfstruppen)' ,auxilia', cf.
pomoc s primjerima: Otisao mu u indat. Dosao
mu indat. Sad 6e nama lijep indat doci, videcete
jada od Turaka. Vaja davat indat u Loznicu).
Ne nadam se od Sena indatu. Nar. pjes. vuk.
3, 213. Ali si se na me rasrdio da ti nisam na
indatu bio? 3, 556. Te ukopah dva brata od
majke, oba moja brata bez indata. 4, 40. Jelo
brodu Lukinome pode, da on ceka indat niz Ko-
sice. 4, 85. U to indat od Pipera dode. 4, 117.
Piperima dobar indat stize. 4, 1;23. Prati mene
vojsku u indata. 4, 215. Nek vam dade indat
u Loznicu. 4, 247. Jal' utece, jal' po indat ode.
4, 256.^ Da Piperu budes u indatu. Pjev. cm.
29''. Ceka' je indat od Stambola. 89''. Neka
tebe u indata dode. 121*.
INDE, vidi indje.
1. INDI, conj. tur. imdi, dakle. — Od xvii
vijeka po sjeverozapadnijem krajevima, naj cescc
u Slavoniji, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(v. ada) * u Stulicevu (v. dakle). Eece: ,Mogu li
ih s mora zatvorit, da ne bi iznijeli blago i lum-
barde i cebhanu?' Eece: ,Gospodaru, ne mogu,
imaju oni drijeva vellka, koji (sic) nose po 25
peca'. Eece : ,Indi da se pise adabergom (?)
teztez (?), da ih oni idu zatvorit'. Starine. 11, 116.
(1678). Koja je stvar suprotivnija bitju Bozjemu
nego smrt? indi zarad Jubavi tvoje ucini Bog
da je uzmnozno ono sto bijase neuzmnozno. M.
Eadnic 336*. Koji sabor opceni stavio je ni u
broj svetije? doisto u saborije opcenije toga ne
ima; indi odkud su sveti? A. Bacic 153. Lasno
je doci u poznane da su laz|ivi razlozi ereticki,
indi stoji istina, da ima purgatorijo. 520. Primi
indi knizicu. A. J. Knezovic vii. Evo Ananija
postavivsi ruke svrhu Saula sakramenat krizmana
i krstena nemu dade, premako ne bijase episkop
nego ucenik; indi nisu episkopi sluziteji kriz-
mana. A. Kanizlic, kam. 233. Indi ni iz nauka
s. Jeronima, ni s. Ivana Zlatoustoga ne slidi, da
priprosti misnici jesu sluziteji ovoga sakramenta.
234 — 235. (Slagari) nasega jezika ne razume ;
indi ako su i naj razumniji u svom poslu, brzo
se privare. V. Dosen ix. Poglavar je otac puka ;
indi nek mu nije ruka stisla nokte. 231^. To
od Boga ne cujemo, zasto indi virujemo? 256''.
Mrav od sebe bit ne more; kako indi vas svit
more? 263a'. Zasto, ako ti sve znas, indi nisi
vojniku nista ostavio ? M. A. Eejkovic, sat. K9>K
Ako bi to tako bilo kako ti govoris, ti karas
puk za grihe, indi bi slidilo iz tvojih rici . . .
A8''. Ako to tako bude, indi ce on ostavit sve.
sabr. 21. Ti si negova kci kako i tvoja sestra,
indi on va^a da svojoj dici jednako pravo ucini.
22. Ja ne odneo nisam, indi si ti. 50. Jest
dakle nedospitno, jest indi nedospitne izvrsnosti.
I. Velikanovic, uput. 1, 12. Potribno jest bilo
Isukrstu trpiti za unici u svoju slavu, indi ko-
liko vise jest nama potribno trpiti za ulisti u
tvoju slavu. D. Eapic 32. Buduci ako se covik
po razlozeiiu od zivine razlucuje , grisnik pak
od i-azloga odpada, indi dostojno u onomu, koji
po opakoj vo\\ svojoj u grih pada, nisto se ne
naodi po cemu bi mogao biti razlicit od zivine.
39. Jaram je jedan u kome jeste obodvoje, neka
bude indi i jedno gazdarstvo. 89. Kada su tako
hotili, indi neka i bude. 377. Dakle jerbo ja
slipe, gluhe, rome i gubave ozdravjam, indi sam
ja i Bog i mesija. B. Leakovic, gov. 7. Znamo
pak, da grisi zabranuju zivot vikovicni i slavu
nebesku: indi od potribe jest napridovati i imiti
dobro koje nas vodi u blazeni zivot vikovicni .
26. Ako je pogib}ivo sto se covik jedan i drugi
1. INDI
836
INDTJUN
put povrati na grihe, sto oo indi biti onda, kada
se tko deset, dvadeset i sto puta povrati na iste
grihe? 98. Jerbo pak Bog svemoguci svaka po
istini i pravdi svojoj jest uredio i u zakonu
svomu ostavio, koja }udi imadu obsluzivati, indi
po istoj pravdi iziskuje i kastige, kada }udi ne
bi hotili obsluziti. 149. Druze mio, indi tko bi
bio! Osvetn. 1, 33. Indi u lov s druzbom beg
se puti. 4, 19. Car vam indi zapovijeda silno.
6, 20.
2. INDI, vidi indje.
INDICIJA, /. vidi indikcija, tal. indizione. —
XIV vijeka, a izmedu rjecnika a Danicicevu (inr.-
dicija ,indictio'). Indicija pri.va. Mon. serb. 105.
(1333). Intdicija 10. 209. (1387).
INDICIJON, m. vidi indikcija, tal. indizione.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Na 19 mi-
seca guna 1439 iudicijona drugoga. S. Badric,
ukaz. 88.
INDICIJONE, /. vidi indikcija, tal. indizione.
— U Danicicevu rjecniku: intdicijone, gdje su
i prinijeri: Indicijone druga. Mon. serb. 463.
(1454). Tisucno, indicijoni i dan vise pisano.
465. — prvi oblik va[a da je nacinen posve po
talijanskome, drugi je nejasan.
1. INDIJA, /. India, m Aziji dva poluotoka
s jedne i druge strane rijeke Gauge (obicnije se
misli na poluotok s ove strane), s toga se cesto
kaze u mnozini: Indije. posto je iznadena Ame-
rika, zovu se ,Indije' i otoei u mehikanskom za-
tonu, te dn se ^•azlikuju od prvijeh, zovu se ,za-
padne', a one ,istocne'. — isporedi 1. Indija. —
Akc. je zabi(ezen kao sto je u Vukovu rjecniku;
drukciji je u Dubrovniku: Indija (prema talijan-
skome jeziku) ; ovako fuislim da glasi i u Risnu
gdje je Vuk cuo ovu rijec (vidi priwjer iz Nar.
pjes. vuk), te moze biti da je Vuk zabijezio akc.
prema 2. Indija, a ne kako se ondje govori. —
Izmedu rjecnika u Belinu (Indija iztocna i za-
padna , India orientalis et occidentalis' 396*), u
Voltigijinu (,India' ,Indien'), u Vukovu (,Indien'
jindia', of. Indija), u Danicicevu (Intdija). Oraha
sestt odi. Indije. Mon. serb. 498. (1466).^ Ki hode
u Novu Indiju. M. Vetranic 1, 160. (CJarovnike)
s. Mate] apogtol iz Indije istira. F. GIavini6,
cvit. 34y'\ Tko visoko hlepi znanje, tko zlatu
Indije slidom slidi. I. fhuidulic 135. Ki se u
zlatu Indije rodi. 535. U Indiji zemja 'e zlato.
J. Kavanin 22a. s predobito vami Indije u za-
padu kad prosinu moj zdrak. 44''. Pora i kraja
od Indije. 242*. Tri mudroznanca, jedan iz Grcke,
drugi iz Indije, a troci iz Persijo. M. A. Rejkovic,
sabr. 9. Povos6u vas u zomju Indiju, de stir
konu raste do kojena, detolina trava do ramena,
otkle nikad no zalazi sunce. (iz liisna). Nai-.
pjes. vuk. 1, 489. — IJ mnozini. — od xvii
vijeka. Po Indijah. B. Kaisic, Iran. 1. Bog Bako,
dobitnik od istocnijoli Indija. I. Guuduli6 '6. BjeXi
kud znaS, sto hoc 6iiii ; zapad i istok vas obhodi ;
i bczkrajnoj po pucini .svijet kruzt6i Indije brodi.
288. Ki se u zlatnijoli Indijah rodi. 535. Toinas
bi kopjem proboden u Kalauiini a Indijah. F.
Olavinid, cvit. 222"». Koga bi on mogal u In-
dije, novi6 nai^asto, poslat. 250''. Napokon dojdo
11 In<lijo. J15i>. U Indijfl noka bjoXi. P. Kana-
veii6, iv. 205. Tko bi dosao iz Indija bogat.
M. Kadni6 212». Novu zem|u i Indije, nihov
Zavor kr. kr.sti' jo. J. Kavanin 372". Ova zi-
vina jest u Indija. J. Hanovac, razg. 137. Koji
fio iiahodc u Sf.ai'ii, u Franci, u Indija. J. Fi-
lipoviA 1, 17K>'. |)n nijo jndan naf'in vladati u
Rimu, . . . tredi u Indija... F. Lastric, test. 64''.
Poslati ga iz Rima tja u Indije. ad. 10S>>. Go-
spodstvo jo na sabji dobio, vicekra} je u Indijam
bio. And. Kacic , razg. 269b. Tja do Indija
istocni. Norini 10.
2. INDIJA, /. vidi 2. Indija. — Prije nasega
vremena. Indija (selo u Sremu). S. Novakovi(';,
pom. 134.
INDI JAN, vidi Indijanin.
INDIJANA, vidi kod smokva i trst.
INDIJANAC, Indijanca, m. Indus, covjek is
Indije (kaze se i o starosjediocu iz Amerike). —
isporedi Indijanin. — U nase vrijeme kod pisaca
i u Sulekovu rjecniku: ,Indianer'.
INDIJANIN, m. vidi Indijanac. — plur.: In-
dijani. — Od xvi vijeka (u svijem primjerim,a
samo mnozina; moglo bi biti da pisci misle na
jedninu Indijan prema tal. Indiano), a izmedu
rjecnika u Belinu (Indijanin , Indus' 396*). Tr-
govci Armeni i Indijani. M. Vetranic 1, 230.
Indijanom i Etijopom. B. Kasid, fran. ii. Ho-
teci proti Indijanom na vojsku pojti. F. Gla-
vinid, cvit. 349*. Navijesti zakon Isukrstov In-
dijanim zapadnijem. I. Dordic, ben. 5.
INDIJANKA, /. zensko cejade iz Indije. —
gen. pi.: Indijanaka. — U Belinu rjecniku.
INDIJANKINA, /. vidi Indijanka. — U Be-
linu rjecniku 396a.
INDIJANSKI, adj. koji prlpada Indijancima
(i Indiji). — isporedi indijotski. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,indicus'
396a). Hocu li ali ne ja vojsku pridobiti indi-
jansku. F. Glavinic , cvit. 349^. Meu grckim
morem i indijanskim. J. Kavanin 242a.
INDIJI, m. pi. Indi, ludi iz Indije. — U knizi
XIII vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku. Pro-
cijimt Toma jako Indijomb svetej gore byvajeti..
Domentijanb 28.
INDIJOCIGA, /. dem indijoka. — U Stulicevu
rjecniku.
INDIJOKA, /. vidi indijota. — Moze biti da
je isprva glasilo indijotka. — U Belinu rjecniku
336^ i u Stulicevu.
INDIJOSKI, vidi indijotski.
INDIJOT, m. u Vukovu rjecniku: vide durak
s dodatkom da se govori u Dubrovniku (?). —
vidi indijota. — isporedi indijun.
INDIJOTA, /. budija, dura, pura, tuka. —
isporedi indijoka. — Bijec je talijanska, va^a
da se gdje u Italiji kaze Hi se prije kazalo (gal-
Una) indiotta (isporedi indijotski). — U Dubrov-
niku od prosloga vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu 336'>. 337a (gdje se naj prije nahodi), u
Stulicevu, u Vukovu: vide curka s dodatkom da
se govori u Dubrovniku.
INDIJOTICA, /. dem. indijota. — U Stulicevu
rjecniku.
INDIJOTSKI, adj. indijanski. — Jamacno po
talijanskom jeziku; va^a da se gdjt u Italiji kaze
Hi se prije kazalo Indiotto, Indijanac, indijanski.
— -t- moze i ispasti isprcd s: indijoski. — U
dva pisca (jedan je Dubrovcanin, drugi Korcu-
lanin) xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(indijoski ,indiru3' 39()a). Brodijase sine vale stare
Tebo svijetla glava, indijotskih od drzava lijep
dobitnik. I. Gundulic 55. Oruzja su strijele i
luci k'o inim ranozim i nih vrsti, a s gvozde-
nijem Sipi u ruci indijoske duge trsti. 330. Stap
ima od indijotske svaki trsti. P. Kanavelid, iv.
338.
INDIJUN, iiidijuiia, m. biidac, vurak, pnr<oi.
INDI.TTJN
fin-
TXDJE, a.
tukac, vidi indijota. — isporedi indijot. — U
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
INDIK, m. vidi civit, tal. indico. — Od xvi
vijeka. Indik, indico (u Mletackom rukopisu, u
rukypisu xvi vijeka), Indigofera anil L., v. civit.
B. Sulek, im. 114. — U nase vrijeme u Du-
brovniku.
INDIKAT, indikta, m. vidi indikcija. — xiii i
XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevv (int-
dikttb). Leto uplhstenija Gospoda nasego Isu
Hrista tisusta 240, meseca martta 22 dtnt, int-
diktta 13. Mon. serb. 28. (1240). Leto upelste-
nija Gospoda nasego Tsu Hrista tisusta 249, me-
seca marta, inBdikfcta 7. 32. (1249). Vt leto 6810,
sltntcnago kruga 22, luntnago ze 8, indikta 13.
66. (1302). Vb leto 5829 meseca dentvara 6 dtnt
intdiktta 5. Dec. hris. 2. Vt leto 6856, indikta
1. Mon. serb. 132. (1348). Vb leto 6858, indikta
3. 148. (1349). Vt leto 6864, indikttt 10. 153.
(1356). — Od grc. Yv^ixto^.
INDIKCIJA, /. indictio (romana), perijoda od
15 godina sto je postala pod rimskijem cesarima;
nom se ces*.o bijezi u starijim spomenicima vri-
jeme u koje su pisana, take da broj (od 1 do
15) uz indikciju naznacuje koja je po redu u
noj godina, a koja je indikcija ne kaze se. —
vidi indicija, indicijon, indicijone, indikat, in-
dikcijon, indikcijona, indikcijone, indikcijun, in-
dikta, indiktijon, jendikat, jendiktijon. — Naci-
neno u nase vrijeme od indictio. Indikcija, hist.
astr. ,indiction ; indictions-cyclus, romerzinszahl',
tal. .indiziono ; ciclo', frc. , cycle de 1' indiction',
egl. , cycle of indiction'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
INDIKCIJON, m. Hi f. ? vidi indikcija. — Na
jednom mjestu xiv vijeka. Let ot rojstva Isu-
krsta 1325, iudikcijon 8. Mon. croat. 3. (1325).
INDIKCIJONA, /. vidi indikcija. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Od indikcijone. Indikcijona jest
priobracenje ili krug od 15 godista (od 1 tja do
15) koja sfrsivsi se, opet se vraca na jedinost,
i pocetak uzima sfako godiste ovoga kruga od
genara u pismih pecatnih papiuih. B. Kasic,
rit. 8a.
INDIKCIJONE, n. vidi indikcija. — Na jednom
mjestu XV vijeka. Let 1460 indikcione osmo, mi-
seca Novembra. Mon. croat. 89. (1460).
1. INDIKCIJUN, /. vidi indikcija. — U je-
dnoga pisca cakavca xvii vijeka. Zac se cesto
cini spomena od indikcijuni u pismih sabornih.
M. Alberti xxvii. Zrcalo od indikcijuni, ka po-
cine od lita ispravjenoga 1582. xxviii. Do lita,
od koga isces znati negovu indikcijun. xxviii.
— Na dva mjesta u istoga pisca muskoga je
roda. Od indikcijuna. xiv. xxvii.
2. INDIKCIJUN, m. vidi kod 1. indikcijun.
INDIKTA, /. vidi indikcija. — isporedi in-
dikat. — xviii vijeka. Indikta rimska ,indizione
romana'. S. Budmani 4 18a.
INDIKTIJON, m. vidi indikcija. — Od xiii
do XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(intdikbtijont ,indictio'). Indiktijona 4. Mon. serb.
20. (1234). Vb leto 6772, indiktijona 7.-go. 561.
(1264). Vb leto 67(7)7, indiktijont 12. 50. (1269).
Vb leto 6856, meseca decemvrija 12 dtuB, iut-
dikttijont 1. 128. (1347). Vb leto 6865, in-
diktijonB 10. 158. (1357). Vb leto 6865, indikti-
jona 10. 159. (1357). Vb leto 6873, indiktijona
3. 173. (1365). Leto 6885, indiktijonB 15. 186.
(1377). Vb leto 6904, indiktijona tretijego. 228.
(1395). Indiktijonb 9. 363. (1430). 487. (1445).
IndiktijouB 11. 539. (1494).
INDIVIJA, /. tal. indivia, zucenicn, rezanica.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
]inu (indivija, zutjenica pitoma ,intybus, intubum,
intubus sativus vel hortensis'), u Belinu (,en-
divia, indivia, herba nota da insalata' , intubus'
288^), u Bjelosfjencevu (v. cikorija), u Stulicevu
(, intubus'). Indivija, (tal.) indivia, intubus (Del-
labella. Durante), 1. Cichorium endivia L. ; 2.
Cicliorium intybus L. (Bjelostjenac). B. Sulek,
im. 114.
INDIVIN, na indivin, ado. na srecu, ne zna-
juci kud ili kako, gatajuci, od tal. indivino, ga-
talac. — Akc. je zabilezen kao sto je u Vukovu
rjecniku; u Dubrovniku je drukeiji: na indivin;
maze biti da je tako i u Hercegocini. — ■ TJ Vu-
kovu rjecniku (s dodatkom da se govori u Her-
cegovini) : n. p. otisao na indivin ,unsicher' ,in-
certum'.
INDJAVLANIK, m. covjek u kome je davao.
Hi koji radi kao takovi, od tal. indiavolato (vidi
indjavolan). — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Hince prizlocesti, carataonice priveliki, indjavla-
nice, koji si vece puta tvojijem himbenijem i
lazjivijem govorenjem pridobio i natekao nauci-
te|e od zakona. M. Divkovic, bes. 369^.
INDJAVOLAN, adj. bijesan (u kojemu je davo),
kao da je part, praet. pass, glagola indjavolati,
all je uprav nacineno od tal. indiavolato, bijesan
(a i ovo je uprav part, praet. pass, glagola in-
diavolare). — Na jednom mjestu xvi vijeka. I
oni koji bjehu indjavolani, ozdravjahu. N. E,a-
liina 200*. luc. 6, 18.
INDJE, adv. alibi; alio. — isporedi drugdje.
— -je- stoji po juznom govoru mj. negdasnega
e, po hercegovackom glasi inde, po istocnom inde,
po zapadnom indi. — Fostaje od in nastavkom
de (praslav. de, vidi kod gdje). — Bijec je lira-
slavenska, isporedi stslov. in'Bde, poj. indzie. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (jindi ,alibi'), u
Mikalinu (indi, kad se razumi stati , alibi' ; indi,
kad so razumi pojti ,alio'), u Belinu (,alibi' 447^),
u Bjelostjencevu (indi, kad se razumi stati ,alibi'),
u Stulicevu (indi 4 indje i inde , alibi, alicubi'),.
II Vukovu (inde, na drugom mjestu ,anders\vo'
,alibi' : de inde s dodatkom, da se govori u Boci,
vidi i: Inde, slavenski ,inde' = na drugom mjestu
— u Dobroti. Vuk, poslov. l), u Danicicevu (inbde
i iuBde ,alio loco ; alio').
a. alibi, }ia drugom mjestu (kod stajana). ovc
je znacene praslavensko. Nigde inbde da se ne
prju. Mon. serb. 16. (1222 — 1228). U SuhogrBle
ili inde gdo. 1'23. (1336—1347). Ni inde nigde.
1:04. (1386). Tako jeda biste mi indi udilili. Mon.
croat. 77. (1451). Ukazem inde, kako rodi se
Hristos. Pril. jag. ark. 9, 98. (1468). Da indi
prizivis. M. Marulic 154. Nima se ukopati s inimi
Krstjani nego indi. Stat. po]. ark. 5, 249. U
Pojicih ali indi. 253. Da ne oblekut se v po-
svecene rizi indi neze v crikvi. S. Kozicic 8^.
Naredi da jerej indi ne pravdajot se neze pred
crikvenim sudcem. 10*. Ko (srdacce) ne ima
indje stan. G. Drzic 400. Jeda u grckih satorih,
ali indje? M. Vetranic 2, 474. Ti meni nijesi
oni, ki si danas bio, indi bivao. M. Drzic 182.
Jeda indje me rodjenje i mu Jubav i razbludu
bojom srecom naci budu, ter utjesim tim cvi-
Ijenje. S. Bobajevic 234. Mogase se Isukrst i
indi gdi priobraziti. M. Divkovic, bes. 277. Neka
indi zenu iste k sebi on takmenu. kat. 113. Sto
ces moci indi uzriti, sto doma ovdi ne vidis?
B. Kasic, nasi. 38. Neces najci indi tolicka mira.
39. Nije pribizista meni indi nego u tebi. 173.
Ova (su) mjesta pod zemjom i ne indje. M. Orbiu
INDJE, a.
838
INFOEMAVATI SE
105. §to ti mozes indi gledat i viditi sto ne
DQOze ovdi tve oko pozriti. A. Georgieeo, nasi.
47. Indi sluzbenika isce neka sebi. I. T. Mr-
navid, o.sm. 23. Da se inde gdigodi stanemo
opeta. G. Palmoti6 2, 513. Gdje cu inde ja iz-
re6i teme}itos ? V. Andrijasevic , put. 27. U
tvojijem rukam i ne inde srece su moje. 242.
Kak da nije indi boja. I. Zanotti, en. 30. Indje
slaviei ciijahu se. I. Dordic, iizd. 60. Kako indi
upisah. ben. 48. U crikvi ali indi. H. Bonaci6
49. Da ce nam biti lasnije spasiti se u redov-
niStvu nego indi. 117. Kako smo i indje ska-
zali. S. Eosa 23^. Jeli pak jedan tezak grih
ova pohlepa, to jest lakomost ? Doisto, jer je
apo.stol naziva sluzbu kipa; a indi veli: ,Tkoji
ho6e bogati ucinit se, upadaju u iskusanje djavla'.
Blago turl. 2, 175. Kad si indi, zivi kako se
zivi ondi. Ant. Kadcic 52. — Na dva mjesta
xviii vijeka ima od indje sa znacenem : od dru-
goga mjesta. Jos da se od indje razabrati ne
mo2e. I. Dordic, ben. 86. Dali jest drzan od
indi, oli od zapovidi, oli od svoga obetanja, oli
od ugovora. Blago turl. 2, 95.
b. alio, na drugo mjesto (kod micana). — Od
XIII vijeka. Gredu u koje mesto ili u BrBskovo
ili intde gdegode. Mon. serb. 16. (1222—1228).
Da mogu pojti u Kotox'L i indje, kude imt je
ugodno. 327. (1423). Popel da se stavi v oltar
ali indi. Narufin. 42^'. Ne vad' mi tac dusu,
pod' indi ter dvori. S. Mencetic 140. Indje svudi
lazi. M. Drzic 46. Tuj stat oblast ni nam dana,
iskat hod'mo indi stana. P. Hekiorovic (?) 1U4.
Druzijeh indi neka svrta. J. Kavanin 195^'. Indi
su isle. 290a.
INDIJGATI, indu^am, impf. tal. indugiare,
oklijevati. — U komediji duhrovackoj xvi vijeka
(sad se u Dubrovniku ne cuje. P. Budmani). Ne
indugaj nista, naj brze iieg podi tere se vjeri
torn. N. Najegkovic 1, 290.
INDULGENCIJA, /. indulgentia, proStene (u
crkovnom smislu). — U jednoga pisca Diibrov-
canina xvii vijeka. S indulgencijami aliti s pro-
§tenjem. M. Orbin 128.
INDA, /, hyp. 3. Indija. — Akc. se mijena u
voc. Indo. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Inda. S. Novakovi6, pom. 66.
INDE, vidi indje.
INDELIJA, /. ime zensko. — isporedi Ande-
lija. — Frije nasega vremena. Indelija. S. No-
vakovii, pom. 66.
INDIBEE, m. vidi dumbir. — U Sulekovu ime-
niku: Indiber, rus. iiM6np'b, Zingiber officinale
Eosc. 114.
1. INDIJA, /. vidi 1. Indija. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena (a vidi i indinski), a iz-
medu rjednika w Vukovu. Kad ja idem iz zemje
Indije, iz ludije, iz zomje proklete; u Indiji tegko
bezakohe. Nar. pjes. vuk. 2, 1.
2. INDIJA, /. trgoviHe i selo u Slavoniji u
zupnniji srijcmskoj. KazdijeJ. hrv. 146. — ispo-
redi 2. Indija. — Povuhe se od xv vijeka. — Iz-
inedu rjeintka u Vukovu (solo u Srijemu) i u
J)ani6iiei>u: ,Ini,dijn', medu selima koja je Jovan
doHpot dao KruSedolu bilo je i ,8elo Indija' (Mon.
serb. nil god. 1496). ima i sada. — Indija. S.
Novakovid, pom. 134.
3. Indija, /. ime zensko. — isporedi Indelija.
— Od prije naSega vremena, n izmedu rjeinika
u Vukovu. Indija. H. Novakovii, pom. 66. Po
Hmrti sostro .svojo Indijo. Glaanik. u, 1, 26. (1808).
INDILLSKI, adj. vidi ingleski. — I'ontajc od
Indiliz. — U nase vrijeme u Srbiji. Indiliske
igle u trgovaca nete sivade igle. V. Ili6.
INDILIZ, m. iwr. Ingiliz (vidi kod Inglez). —
U nase vrijeme u Srbiji. V. Ilic.
INDINIJEE, m. vidi inginir. — U jednoga
pisca xvHi vijeka, u kojega ima i indiner s istijem
znacenem (moze biti da u obje rijeci triba citati
g mj. d). Indinijera engleskoga. A. Tomikovic,
ziv. 103. Od jednoga indinera olandeskog. 41.
INDINSKI (uprav indijinski), adj. koji pri-
pada Indiji (vidi 1. Indija). — U rukopisu xvi
vijeka. Po6i ho6e jedan od vas u indinsku zemju
ustavjati }udi od idolije. Starine. 5, 97. (1520).
Jovan Kondopora csra, indinskoga gospodina,
sluga. 98.
INDINEE, vidi kod indinijer.
INEKAV, m. ime miisko. — Na jednom mjestu
XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku (,Inekav').
Inekavt z detcami. Mon. serb. 564. (1322).
INESETAN, inesetna, adj. vidi nesetan.
INFAJMATI, infajmam, pf. vidi infamati.
INFAJMAVATI, infajmavam, imj^f. vidi infa-
mavati.
INFAMATI, infamam, pf. tal. infamaro, iz-
nijeti na (zao) glas, ozloglasiti. — impf.: infa-
mavati. — Samo part, praet. pass.: infaman u
jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka, i in-
famat u jednoga pisca Dcdmatinca xviii vijeka.
Govoreci... stvar skrovitu... od koje ostaje in-
faman. I. Drzic 178. Ostane infamat oli ozlo-
glasen. M. Dobretic 114. — U Dubrovniku se
sad govori infajmati. P. Budmani.
INFAMAVATI, infamavam, impf. infamati. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Tkc
infamava rijecima. I. Drzid 163. Tko infamava
samoga sebe. 178. — V Dubrovniku se sad go-
vori infajmavati. P. Budmani.
INFEE, m. gvozdena resetka na prozoru, od
tal. inferrata. — isporedi inferata. — U na-
rodnoj pjesmi XVIII vijeka. Kroz infer mu do-
dava sa zlatom tanku kosuju. Nar. pjes. bog.
137. — / u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani. — U istoj pjesmi ima dva puta instr.
plur. iferjema (sic): Tu des naci, djevojko, ta-
mnicu s iferjema. . . Tu je nasla djevojka tamnicu
s iferjema, na inferju nahodi Komjena Jagni-
lovi6a. 137. u zadnem je primjeru jamacnu in-
ferje (u loe. inferju) kolektiv.
INFEEATA, /. vidi infer. — V jednoga pisca
XVII vijeka, u kojega je osobito znadene: gvoz-
dena resetka u zenskijem manastirima, kroz koju
se dumne razgovaraju sa spolasnom ce}adi u
sobi za to naznaienoj. Djevojcica, koja stojeci
u kuci svoga oca i matere zatvorena, cuvana i
skupjena, sada biv§i vjerenica Jezusa Isukrsta,
stoji u manastijeru pripravna za odgovarat sva-
komu tko hode i sama s jednijem samijem tri i
<Setiri uro na inferati, jaoh onoj koja tako cini!
I. Dr2ic 261. Dvije (dumne) staliu u jeduomu
manastijeru, i bjehu prijatejice od inferata, ne-
mirne i razpr§ane u svomu Xivotu. 261.
INFEEJE, n. vidi infer pri kraju.
INF6eMATI SE, inf6rmam se, pf. tal. infor-
marsi, obavijestiti se — impf: informavati se.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xvn vijeka.
S nima se svjetovat i inforinat kako stvari pro-
hode. I. Dr^ii 269. Ako se ue informaju dobro
od jiravde. 306.
INFOEMAVATI SE, infirmavam se, impf. in-
fo n mi i,i .so. — U istuga pisca xvii vijeka. Ne
INFORMAVATI SE
839
INGVAST
inform avat se kako obsluzuju pravdu nih oficali.
I. Drzic 300.
INGALO, n. vidi igalo. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Da udrimo na in-
galu pored mora slana. Pjev. cm. 176a.
INGELTEESKI, adj. Jcoji jpripada Ingilteri
(X>osto nema potvrde rijeci Ingeltera, vtoze hiti
da prvo e stoji pisarskotn grijeskom mj. i). —
Na jednom mjestu xvi vijeka. Kra} franacki i
ingeiterski. Mou. croat. 226. (1527).
INGILIZ, m. Inglez, tur. Ingiliz. D. Popovic,
tur. rec. glasn. 59, 97. — isporedi Indiliz.
INGILTERA, /. vidi Inglitera. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikajinu. Od Ingiltere. S.
Kozicic 19a. Hodivsi on u Fijandru cesto i
jednom na Ingilteru. B. Kasic, in. 44. Na otoku
od Ingiltere. F. Glavinic, cvit. 73*. U Britaniji
ka sada Ingiltera imenuje se. 149^'. U Londriji
mestu prvomu od Ingiltere. 428^. Bosne, Ra-
sije, Ingiltere kra|i. J. Kavanin 190a. Alberto,
kraj od Ingiltere. J. Banovac, razg. 152. U In-
gilteri. J. Filipovic 1, 267''. 3, 197b. Ingiltera.
V. M. Gucetic 100. Svud po franackoj krajevini
i po Ingilteri. I. M. Mattel 226. Jadril sam
Taliju do Livorne grada, §panu, Ingilteru do
malteskih strana. Nar. pjes. istr. 2, 136. — 3Ioze
biti da je gdjegdje narod primio ovu tnlijansku
rijec i preko turskoga jezika (D. Popovic, tur.
rec. glasn. 59, 97).
INGLES, m. vidi Inglez. — U dva prinrjera
XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika ii Volii-
gijinu. Cesara, proti komu Ingles Maksimo uz-
dvignu se. F. Glavinic, cvit. 345a. Montekutio,
rodom Ingles. A. Kanizlic, kam. 54. — Nije
dosta pousdano : u prvom se primjeru maze x>ro-
citati i Inglez, ii drugomu i u rjecniku moze
biti stamparska Hi pisnrska pogreska mj. Inglez.
INGLESKA, /. vidi Ingleska. — isporedi En-
gleska. — Od xviii vijeka. Idu kuci u luglesku.
M. A. Eejkovic, sabr. 12. U Inglesku. A. To-
mikovic, ziv. 39. Pa kako je na carstvo Veli-
koga Napoleona udarila i Rusija i Austrija i
Ingleska. M. Pavlinovic, razg. 10. i u Sulekovu
rjecniku : ,England'.
INGLESKI, adj. vidi ingleski. — isporedi en-
gleski. — Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu 404a gjje se naj prije nahodi, i u Volti-
gijinii (ingleska zemja ,Inghilterra' ,Engeland').
Kra| ingleski. J. Filipovic 3, 250a. Kra}estvo
inglesko. 3, 331a. u ingleskomu vilajetu. I. Ja-
blanci 25. A cetvrtu ingleskoj carici. Nar. pjes.
vuk. 5. 399. Preprati ga u zem}i ingleskoj. Pjev.
cm. 25b. Tri barila praha ingleskoga. Nar. pjes.
juk. 157. i u Sulekovu rjecniku: ,engliscli'.
INGLESKINA, /. zensko cejade iz Ingleske.
— Od xviii vijeka. U obrazu i u pogledu ove
Inglezkine ... D. Obradovic, basn. 405.
INGLESKA (zemja), f. Anglija. — isporedi
Ingleska, Engleska. — U nase vrijeme. Irci jos
gledaju, da se iskopaju iz zajednice s Ingleskom.
M. Pavlinovic, razg. 21.
INGLESKI, adj. anglicus, koji pripada In-
glezima Hi Ingleskoj. — 'isporedi engleski, en-
gleski. — Postaje od Inglez (u kojega pisca vaja
da postaje od Inglez) nastavkom tsk. z pred t
mijena se na z, za nim s ispada, a z ispred k
mijena se na s; z moze se i ne promijeniti na
z, ali se onda ispred k mijena na s (vidi in-
gleski). — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide anglijski .s dodatkom da se govori
u Boci i s primjerom iz narodne pjesme: Mle-
tackijem zlatom sikosane, ingleskijem srebrom
potkovane). Svakolika zem|a ingleska s neskla-
dnosti bijesne i grube britke mace, kopja teska
svoje obraca na pogube. G. Palmoti6 2, 3. Oti-
juci dati pomoc drugomu nikom kra|u inglezkom
F. Lastric, ned. 326. Enrik kra} inglezki. 354.
Pisa kripku i snaznu knigu kraju inglezkomu
369. Od Francije i zemje ingleske. Nar. pjes
vuk. 5, 376. U silnoga kra]a ingleskoga. Pjev
crn. 25'>. Na ruke ingleskoj krajici. 189^. Bi
rec na nih sedam vrvi kra}a i deveta kralica
ingleska. Osvetn. 2, 73. Bas ko da su na Trijestu
bili, pa ingleske opustili lade. 2, 160. Do tri
poklisara od tri vela kraja, franackoga a i ru-
sinskoga, a treci je krajice ingleske. 3, 57. Pet
milijuna ingleskijeh grosa. 3, 164.
INGLEZ, Ingl^za, m. Anglus, tal. Inglese (moze
biti da je gdjegdje nas narod primio ovu ta-
lijansku rijec i pjreko turskoga jezika. D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 97. isporedi Indiliz,
Ingliz, Ingiliz). — isporedi Anglez, Engloz, Inglez.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
linu i u Bjelostjencevu. Od istocnijeh Ingleza.
B. Kasic, per. 100. Kada Inglezi ostavise grad.
M. A. Eelkovic, sabr. 12. Zabilizi Inglezora sve.
A. d. Costa 1, 127. A sta cete vi Inglezi? Nar.
prip. vrc. 45. I Amerikanci i Inglezi velikim
te pocitanem predusretaju. M. Pavlinovic, razg.
5. Pa slusajto oficijere mlade, od Ingleza sto
sam nabavio. Osvetn. 3, 145. Inglez kaze a
Omere pise. 3, 162. i u Sulekovu rjecniku: ,En-
glander'.
INGLEZOV, adj. koji pripada Inglezu. Da
imades snagu cesarovu i gotovo Inglezovo blago.
Osvetn. 3, 123.
INGLEZ, Ingleza, m. vidi Inglez (u Dalmaciji
izgovaraju talijanski glas z gotovo kao z). Do-
savsi jedan Inglez u s. zem}u. J. Banovac, pripov.
98. Boj bijase Franca s Inglezi. F. Lastric, ned.
369. Pristali su kano i Inglezi, bogati su kano
Olandezi. And. Kacic, razg. 301^. Francez oii
Inglez. M. Dobretic 94. Inglez je silu podignuo.
Pjov. cm. 26a. A sto va]a za potroska blaga,
od Ingleza jesmo uzajali. Osvetn. 3, 62.
INGLINTERA, /. vidi Inglitera. — U jednoga
pisca Dalmatinca xviii vijeka. KraJ od Inglin-
tere. J. Banovac, pred. 43. Veliki otajnik od
Itiglintere. 94.
INGLITAR, m. vidi Inglitera. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj (gdje se misli da je grad). A
si}e je gradu Inglitaru, a na ruke ingleskoj ki-a-
|ici. Pjev. cm. 189^.
INGLITERA, /. Ingleska, tal. Inghilterra. —
isporedi Ingilterra, Inglintera, Inglitar. — Od
XV vijeka po zapadnijem krajevima. Zov' France
kraja, pak zov' i Ingiltere. M. Marulic 242. Cista
Inglitera. J. Armolusic 26. Sveti Agustin (obrati)
Ingliteru. I. Dordic, ben. 5. U Ingilteri. J. Fi-
lipovic 1, 188a. Kad cvatijase u Ingliteri vira.
I. J. P. Lucie, razg. 49. i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
INGLIZ, m. Inglez, tur. Ingliz. D. Popovic,
tur. rec. glasn. 59, 97.
INGVAST, m. atramentum scriptorium, crnilo
(za pisane), srlat. incaustum, incaustrum (Du-
cange, od grc. t:yxc'.varov), isporedi i ceski inkoust,
ingoust, po}. inkaust. — isporedi ingvastar, in-
gvostar. — Od xvi vijeka u Dubrovniku, a iz-
medu rjecnika u Belinu 391^ i u Stulicevu (,atra-
mentum'). Iz onogaj ingvasta. Zborn. Sob. Kniga
ali ingvast ali pena. UB*. Da pijeskom rijeci
me, a ingvas da more stvorit se more. N. Na-
INGVAST
840
INKUNICA
JeSkovid 1, 113. Ne scijen'te, da se je mnogo
truda i ingvasta oko ove komedije stratilo. M.
Drzi6 243. Da sve more bude ingvas. A. Gu-
cetic, roz. jez. 74. roz. mar. 104. Da je sve more
ingvast. M. Orbin 281. Potrebno je meni sada
oni ingvas pripraviti. P. Kanavelic, iv. 217. U
ingvastu skvasena su. B. Betera, cut. 4.
INGVASTAR, ingvastra, m. vidi ingvast. —
U jednoga pisea cakavca xvii vijeka. Crnilom
ili ingvastrom. B. Kasic, in. 67.
INGVASTENICA , /. atramentarium, siid u
kojemu stoji ingvast kad se pise. — Samo u Be-
linu rjecniku: .attramentarium' 157^, i u Stu-
licevu: v. tapan.
INGVAZDANE, n. djelo kojijem se ingvazda.
— U Stulicevu rjecniku: ,cucitura abbozzata con
punti grossolani' ,crassa, rudis sutura'.
INGVAZDATI, ingvizdam, |)/. prisiti kako
mu drago (tako da jedan savak ostaje daleko
od drugoga) jedan komad tkanine k drugome,
samo da se jedno iiz driigo ne pomice preko
pravoga sasivana (u sjevernijem krajevima hef-
tati od nem. heften). — impf.: ingvazdavati. —
Postaje jamacno od tal. imbastire, premda je
cudnovata promjena glasova. — U nase vrijeme
u Dubrovniku (P. Budmani), a izmedu rjecnika
u Stulicevu (jCucire grossolanamente' ,imperite
consuere').
INGVAZDAVATI, ingvazdavam, impf. ingvaz-
dati. — U nase vrijeme u Dubrovniku (P. Bud-
mani), a izmedu rjecnika u Stulicevu.
INGVOSTAR, ingvostra, m. vidi ingvast. —
U rukopisu xvi vijeka. Vazeh kartu, pero i in-
gvostar. Ziv. jer. star. 1, 235.
INGIJEL, ingijela, m. vidi ingil. — U na-
rodnijem pjesmama nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu. K nama brze oge i vaizi
ponesite knige i ingijele, te gledajte sto nam
knige ka2u, sto ce nama biti do posjetka. Nar.
pjes. vuk. 4, 133. Tako nasi ingijeli kazu da ce
va§e kuce pogoreti. 4, 135.
INGIL, ingila, »i. arap. tur. ingil (od grc.
tv(cyyi).iov), jevande(e, alt u narodnijem pjesmama
ovako Turci zovu koran, ili nekakvu drugu svctu
knigu u kojoj se cita sto ce se dogoditi. — ispo-
redi ingijel, ingilija, ingilo. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc. : In^ile, uigiii. — U na^e
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,das evau-
gelium' ,evangelium' (,ist dor koran gemeint').
Ja sam gled'o u naSem ingilu, ovo, pase, biti
dugo nede (govori Turiin). Nar. pjes. vuk. 4, 142.
Nek mi pravo po ingilu audi. Nar. pjes. horm.
2, 18. PotegoSe k^ige i ingile. 2, 71. Aman
komSe! vaSe zakono§e pravdu prave iz ingila
sveta. Osvetn. 4, 85.
INGILIJA, /. (?) vidi in^il, tur. ingilli, koji
pripada ingilu. — U iiaSe vrijeme. Sto ti kniga
ingilija pige. V. Vrcevid, niz. 148.
INGILO, n. vidi ingil. — Na jednom wjestu
u pisca XVII vijeka, gdje Turcin ovako zone je-
vande(e (pi.sano je , ingilo'). Kakono popovi . . .
kr.stjaiisko , ingilo' kad hode pivati. I. T. Mrnavic,
osm. .S2.
INGIN BUNAR, m. mjeato u Srbiji u ukrngu
biogradskom. Livada kod Indjina Bunara. Sr. nov.
1868. 16-'.
INGINIR, inginira, wi. nem. ingenieur, tal.
ingegnore, u Vukuvu rjedniku: ,der geometer,
ingenieur' .gpometres'. — isporedi inienir, in-
denijtir, indoi'ii-r.
INGINIRSKI, adj. koji pripada inginirima.
Javim mu moju ze}u dojti u akademiju ingi-
nirsku. S. Tekelija. let. 119, 21.
INGIRICA, /. vrsta kruske, od pers. engir,
tur. ingir, jabuka. — U Vukovu rjecniku: ,art
birnen' s dodatkom da se govori u Uzickoj nahiji.
INGIRLIJA, m. nejasna rijec (turska) u na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Kad udare Turc.
ingirlije, oborite tope singirlije. Nar. pjes. stojadi
2, 84.
INKANAT, inkanta, m. auctio, javna irrodaja,
kad se sto prodaje onome koji izmedu svijeh daje
naj vecu cijenu (u nase vrijeme kod pisaca drazba),
tal. incanto. — xvii vijeka u dva pisca (u zadncga
je nom. inkant). Na inkantu ima biti slobodnost.
B. Kasic, zrc. 79. Kupiti cjene na inkantu. 79.
Ako prodavaju na inkant po mane. I. Drzic 315.
I u nase vrijeme u Dubrovniku (s nom. inkanat).
P. Budmani./^^-i "~"yf. ^" ^ \-.-
INKAS, m^^idi inkasa. — U Mikajinu rjec-
niku: inkas, kasa za nacinati ogrlide ,cremor'.
Inkasa, /. amylum, niseste, skrob. — ispo-
redi inka§. — Po obliku kao da je iz talijan-
skoga jezika, ali ne znam talijanske rijeci od
koje bi moglo postati. — U Belinu rjecniku 72a
(gdje se naj prije nahodi), u Voltigijinu: ,amido'
,weizenstarke'; u Stulicevu: ,amido' ,amylum'. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. Kad
se skrob zdravo prosusi, onda se raspe i budo
vrlo sitno i lepo belo brasno i kaze se , niseste'
ili ,inka§a'. D. Popovic, poznav. rob. 377. — i u
Sulekovu rjecniku: ,starke'.
INKASATI, inkasam, pf. poskrobiti (fino ruble).
— impf. : inkasavati. — Akc. se mijena u praes.
1 i 2 plur.: inkasamo, inkasate. — Vidi inkasa
od cega postaje. — JJ Stulicevu rjecniku: ,ina-
midare' ,amylo conspergere', i u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — I u Sulekovu rjec-
niku: ,starken'.
INKASAVATI, inkasavam, impf. inkasati. —
Akc. kaki je u inf. taki je m praes. 3 pi. inka-
savaju, u aor. inkasavah, u ger. praes. inka-
savajudi, u ger. praet. inka^avavsi, u part, praet.
act. inkasdvao; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u praes. 1 sing. — U Stulicevu rjecniku,
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
INKONA, /. vidi ikona i inkuna. — Na jednom
mjestu XV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku
(inbkona). Modi moje i inkone. Spom. sr. 2, 125.
(1466). (u latinskom prijevodu: Reliquias meas
in (sic) inchonas. 131.). (^
INKUN, m. vidi inkuna. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku: v. kip.
Inkuna, /. vidi ikona. — isporedi inkun,
inkona. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (kod prilika) gdje se naj prije nahodi,
u Belinu (,effigie di qualcho santo' ,icon sacra'
s primjerima — poslovicama — : Svakoj iakuni
zavjetovati se. Nove inkuue na otar a stare pod
otar 283^), a Voltigijinu (,immagine, sembiante'
,bild, gesichtsbilduug'), u Stulicevu (,imago, efti-
gios'). Stare inkuno za otar a nove na otar. (D).
Poslov. danic. 114. Uprijo oci iznenadne u jednu
inkunu. B. Zuzeri 4. Inkuna na postavu upen-
gana. 91.
INKUNICA, /. dem. inkuna. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (.imaguncula' 376*)
i u Stulicevu. Tegnutjem od kojegod sfoje pri-
like ili inkunice. B. KaSic, fran. 171. Nije, vje-
rujem, ikoga, koji zove se obvjetovau Jezusovu
svetomu srcu, koji no ima kojugodi uegovii pri-
liku af inkunicu. 1. M. Mattel 113.
INKVIZIGIJA
841
2. INOCKI
INKVIZIGIJA, /. inquisitio, u katolickoj crkvi
(ne samo u Spaniji i u Portugaliji) sud nad
nevjerstvom. — isporedi inkvizicijoii, inkvizicijon.
— U nase vrijeme kod pisaca, nacineno od la-
tinske rijeci. Inkvizicija, hist. , inquisition', tal.
,inquisizione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
INKVIZICIJON, m. i f. vidi inkvizicija. —
isporedi inquizicijon. — U dva pisca xvi i xvii
vijeka. Oficija sveto^a iziskovanja ili inkvizicijoni.
S. Budinic, ispr. 134. Izvajeno (govorenje) na
s. inkvizicijon (pisano po latinskoj ortografiji
,inquisition') progledati podali. F. Glavinic, cvit
XX. Tako meni s. inkvizicijon (, inquisition') stam-
pati dopusti. 105'\
INKVIZITUE., inkvizitura, m. sudac kod in-
kvizicije, od lat. inquisitor, ili od tal. inquisi-
tore. — isporedi inkvizitur. — Od xvi vijeka.
Odrisenje tih jest sahraneno inkviziturom. S.
Budinic, ispr. 145. Na knizi od inkvizitura. B.
Kasir-, in. 46. Postavi ga inkviziturom, t. j. izi-
skavcem vire. F. Glavinic, cvit. 112^. Jeronim
s. imi cast od pisam iziskavca ili inkvizitura.
410^. Duzne su take bezdusce opoviditi biskupom
i inkviziturom I. Ancic, vrat. 225. Ucini sinove
aliti redovnike svetoga Frane inkviziture svetoga
oficija. Norini 11. Iziskaocem svete vire oli ti
inkviziturom. Ant. Kadcic 294.
INKVIZICIJON, m. i f. vidi inkvizicijon. -
fy dva pisca xvii vijeka. Koji plac prikaza sve-
tomu oficiju inkvizicijoni aliti iziskovanja. M.
Divkovic, plac. 3. Koji ne osvadi poluvjeraca
svetomu oficiju od inkvizicijona, sagresuje. S.
Matijevic 45.
INKVIZITUE, m. vidi inkvizitur. — U jednoga
pisca xvii vijeka. Po naredbi mnogo postovanoga
otca inkvizitura. M. Divkovic, bes. xiv^. Po na-
redbi p. otca inkvizitura mnetackoga. zlam. 3*.
INLA, /. vidi hinla. — U narodnijem pjesmama
nasega vremena. I bez inle i bez prijevare. Nar.
pjes. petr. 2, 280. 282. No sve inla i sve pri-
jevara. 282. Inla, prijevara. 698.
INO, conj. i (uprav i-no). — U nase vrijeme
kod ygarskijeh Hrvata koji su pri^nili ovu rijec
od Slovenaca. Sestre ino brati. Jacke. 3 1. Doklen
sam nosila svilu ino bumbak. 39. Prik loz ino
brigov. 77. Jelo ino pilo. 85.
INOBEATSTVENIK, m. covjek koji pripada
inotne (drugome) bratstvu. — U nase vrijeme.
Pred inobratstveniciuua pojedinac kaze obicno
samo opce ime bratstva. V. Bogisic, zborn. 513.
INOBRAZAN, in6brazna, adj. ti Stulicevu rjec-
nikii: v. inoobrazan.
INOCENCIJ, m. Innocentius, ime musko (pa-
pinsko). — isporedi Inocencijo, Inocenco, Ino-
cenco, Iiiocentije. — Sto je u nekijem primje-
rima pisano -ti- mj. -ci-, to je po latinskoj orto-
grafiji (tako je i kod Inocencijo, ali je drugo
kod Inocentije). — Od xv do xviii vijeka. Papa
Inocencij. Mon. croat. 128. (1486). S. ,Innocentij'
papa i iz]^o (vidnik). F. Glavinic, cvit. xxiv. Ako
orle od sjevera ,Inocentij' skupi sive. J. Ka-
vanin 226^.
INOCENCIJO, m. vidi Inocencij. — xvii i xviii
vijeka. ,Innocentiu' cetrtomu papi. F. Glavinic,
cvit. 112^. ,Innocentio' cetrti papa. 1331^. ,Inno-
centio' prvi papa. 223». ,Imiocentio' prvi u miru
od svoje smrti pocinu. 242'^. Tako ukazuje Ino-
cencijo papa. J. Banovac, razg. 202. Inocencijo
papa tre6i ovoga imena. 224. ,Inoc6ntio' xiii.
A. J. Knezovic 269. Onu osudu potvrdi Ino-
cencijo treci. J. Matovic 206.
INOCENCO, m. vidi Inocencij, tal. Innocenzo.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Papa Inocenco
prvi. J. Matovid 276.
INOCA, /. druga zena, koja nije prva ili po-
glavita, kad muz ima vise zena, kao sto je n. p.
u Turaka. — isporedi inoca. — Akc. se tnijena
u gen. pi. inoca. — Rijec je stara, isporedi stslov.
inoca. — Postaje jamacno od in (drugi). — U
nasem se jezikii jarja istom u nase vrijeme, a
izm.edu rjecnika u Vukovu: inoca, druga zena
,die nebenfrau, zweite frau (neben der ersten)'
,uxor altera'. — Volim biti prebjeg u kaure, nego
svojoj sestri bit inoca. Nar. pjes. vuk. 1, 576.
— Po ovom primjeru (vidi i kod inocica) vidi
se da se ovoui rijeci naznacuje sto je druga zena
prema prooj (i u stslovenskom Miklosic tumaci
aemula); Danicic pak upotrebjava ovu rijec prema
lat. concubina. Inoca negova ciiiase prejubu. D.
Danicid, sud. 19, 2. Sezdeset ima carica i osam-
deset inoca, i djevojaka bez broja. pjesm. 6, 7.
Zene tvoje i inoce tvoje. dan. 5, 23.
INOCAN, inocna, adj. koji pripada inotima,
vidi 2. inok, (u prvom primjeru kao da je zna-
cene: osamjen, pust). — U knigama pnsanima
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,ad coenobium, ad coenobitas spectans'). Na
tozde inoctno (var. ujedinenoje) mesto ottho-
zdaase. Danilo 39. Da by ne razlucilt se zitija
Svotyje Gory i pravila inoctna jeze be navyklt.
358.
INOCASKI, adj. monasticus, koji pripada ino-
cima (vidi 2. inok). — -a- je napisano po sa-
dasnem jeziku (ali da je ziva rijec kod naroda,
glasila po svoj prilici inocki) mj. starijega b. —
Rijec je stara, isporedi stslov. inoctskyj. — U
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (inoctskyj). Krasnoje mesto
i prikladno inoctskomu prebivaniju. Mon. serb.
264—265. (1889 — 1405). — Ima i adv. inocaski
(inoctsky), sa znacenem: kao sto biva kod inoka.
Milica, zovima inoctsky Eugenija. Okaz. pam.
saf. 75.
INOCASTVO, n. vita monastica, stane onoga
koji je inok (vidi 2. inok). — -a- je napisano
po sadasnem jeziku (ali da je ziva rijec kod na-
roda, glasila bi po svoj prilici inostvo) mj. neg-
dasnega b. — Eijec je stara, isporedi stslov.
inocBstvo. — U knizi pisanoj crkvenijem jezikom,
i otale u Danicicevu rjecniku (inoctstvo ,vita so-
litaria'). Jako novorozdenyj blagoci.stijemb i ino-
ctstvomt. Domentijanfc 96.
INOCASTVOVATI, inocastvujem, impf. zivjcti
u inocastvu, kao inok. — Radi -a- vidi kod ino-
castvo (da je ziva rijec glasila bi po svoj pri-
lici inostvovati). — • Rijec je stara, isporedi stslov.
inocbstvovati. — U knigama pisanima crkvenijem
jezikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (ino-
cbstvovati ,solitariam vitam agere'). Vt svetej
inoctstvujustaja gore. Stefan, sim. pam. saf. 17.
INOCENCO, J«. vidi Inocencij, tal. Innocenzo.
— Na jednoiii mjestu xviii vijeka. Papa Urbana,
Eusebija, Damasa, Inocenca. J. Matovic 183.
INOCICA, /. dem. inoca. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Daj mi Ajku za
vjernu |ubovcu, neka bude sestri inocica, a ma-
caha mladim sestricima. Nar. pjes. vuk. 1, 576.
U ovoj kuci pokazuju putniku jednu sobu u
kojoj je zena Miciceva puskom up}ehala jednu
svoju inocicu. M. D. Milicevic, zim. vec. 191.
1. INOCKI, adj. vidi inocaski.
2. INOCKI, adj. koji pripada inocama. Cu-
vara inockoga. Q. Danicic, jest. 2, 14.
ino5nik
842
TNOKOSTAN
INOCnIK, m. manastir. — Nacineno od 2.
inok. — U SUdicevu rjecniku: ,coenobium' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara. — nije dosta
pouzdano.
iN06A, /. vidi inoca. — Bijec je stara, ispo-
redi stdov. inosta. — U jednoga pisca nasega
vrewena. Kako popi vjencaju djevojke po vasemu
Grahovu jadnomu, na nevjeste za inoce ludp.
Osvetn. 2, 110. Na krik Fhrlo dvije inoce vrle
(u mnogoJenstvu jedna je prava, a ine sii inoce).
4, 18.
INO(^ENTIJE, m. Innocentius, vidi Inocencij,
ore. ' lrrny.;'i'noi. — Od prije nasega vremena
(kao ime kaluctersko). lno6entije (jeromonasi). S.
Novakovic, pom. 66.
INOGDA, adv. vidi drugda. — isporedi inagda,
inda, inada. — Posfaje od in nastavkom 'tgda
(in'Lgda) te se 'h jos u staro doha mijena i na
o ; a gdje se i. ne mijena, ondje ispada, pa s toga
ispada i g izmedu n i d, te postaje oblik inda,
pa kasnije i inada (vidi kod kad). — Bijec je
praslavenska, isporedi stslov. in'bgda, inogda, rus.
MHor^a, po]. inegdy. — U knizi jnsanoj crkve-
nijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
negda s dodaikom da je uzeto iz brevijara) i u
Danicicevu (,alio tempore')- Inogda byvseje vtspi-
tenoje jemu ovce. Sav. sim. pam. §af. 8.
INOGDJE , adv. vidi indje. — TJ Stulicevu
rjecniku: , alibi' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara, ali je po svoj prilici rijec nacinena od
sama Stulica.
INOGLASAN, inoglasna, adj. u kojega je ini
(drugi) glas. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,di-
versam vocem edens' s dodatkom da je rijec
ruska.
INOGOR, m. raseje (gdje su Turd stajali) vise
Baica. — Vala da je slozeno od in (jedan, pa
osamjen, pust) i gora. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (gdje je onako tuma-
ceno). Inogora i selo Jabuku. Nar. pjes. vuk.
5, 84. Na inogor malo po|e dose. Pjev. crn. 18a.
Ogled, sr. 21.
INOGORSKT, adj. iz Inogora. Pogibose ino-
gorski Turci. Pjev. crn. 18^.
INOGO&T, m. vidi Inogosta. Inogost (Vinogost).
M. D. Milicevic, kraj. srb. 453.
INOGOSTA,/. kraj u Srbiji u okrugu vranskom.
— isporedi Inogost, InogoSte. — Od xv vijeka.
Zemju svoju otti^Lskuju Vranu i Inogostu i Pre-
sevo (Uglesa) prejeti. i udrtza. Konstantin filos.
f,dasn. 42, '282. InogoSta je predeo na severu
Vrane oko planine Pojanice. I. Ruvarac. glasn.
47, 193. G. deneral K. S. Protic odgovorio mi
je, da sad svi govore ,Vinogosta' a .Inogosta' im
je aa svim neobicno i nepoznato, ali mu je ipak
jedan stari Arbanas iz Masurice kazao, da se
,Inogostom' taj kraj zove, kad se govori turski,
!i .Vinogo^tom' kad se govori srpski. S. Nova-
kovic, novo brdo. 50.
INOGO&TE, n. vidi Inogosta. InogoSte (se-
vorno oil VraAe). S. Novakovi6, novo brdo. 4.
INOGOVORAN, inogovorna, adj. koji pripada
iHogiivurcHu, ironiiki. — I] Stulicevu rjecniku :
ironico' ,ironice coiifictus', gdje ima i adv. ino-
;,'<)V<)rno ,ppr ironiani'. — obojc nepouzdano.
INO(i()VOKEiNE, /. vidi inoslovka. — U Stu-
licevu rjecniku: ,ironia'. nepouzdano.
INOJEZICAN, inojoziina, ailj. koji govori
inijetn (drugijem) jezikom. — U jednoga pisca
nnSega vrcmcna, a izmedu rjecnika u Stuliievu
(,alieui sermonis'). Naj>rama obilnoj cetvrtini ino-
jezicnog stanovnistva. M. Pavlinovid, razg. 55.
— Mogla hi biti i stara rijec, isporedi stslov.
inojezyctn'B, vidi i inojezicnik.
INOJEZICnICA, /. inojesicno zensko cejade.
— 5«n?o u Stulicevu rjecniku.
INOJEZICNIK, m. inojezican covjek. — Bijec
je stara, isporedi stslov. inojezyci.nik'L, i nahodi
se samo u knigama pisanima crkvenijem jezikom,
a izmedu rjecnika u Stulicevu i u Danicicevu
(inojezyctniki. ,alienigena'). Inojezycniky simi
prodani budemt. Domentijan'' 195.
1. INOK, adj. starije je znacene: jedan, sam,
pa: koji zive osamjen, kao pustinak, kaluder. —
isporedi 2. inok. — Postaje od in (jedan). —
Bijec je stara, isporedi stslov. inokT>. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (v. inokostan) i u Danici-
cevu (inoki. ,monachus' dolazi i kao adjektiv). Odb
nekyht inokyht. Sava, tip. stud, glasn. 40, 144.
Inokyiht |ube. Okaz. pam. saf. 52.
2. INOK, m. monachus, kaluder, vidi 1. inok.
— Bijec je stara, isporedi stslov. inoki,. — U
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,coenobita, solitarius' s do-
datkom da je rijec ruska) i u Danicicevu (inoks
,monachus'). Ideze obretajutt se prepodobni i
bogonosni inoci. Mon. serb. 136. (1348). Gres-
nago inoka Nikodima. 212. (1387). Mnoztstvo
inokb bogojubaztnyhb. Glasnik. 32, 272. (1634).
3. INOK, m. ime nekakvu gradu u narodnoj
pjesmi nasegd vremena. — vidi Janok. No udrismo
na Inoku gradu. Pjev. crn. 176*.
INOKAZANE, n. u Stulicevu rjecniku : v. ino-
rijecje. — nepouzdano.
INOKAZATEl^NO, adv. u Stulicevu rjecniku:
V. inorjecno. — nepouzdano.
INOKINA, /. monialis, kaluderica. — vidi 2.
inok. — U knizi pisanoj crkvenijem jeziliom, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,virgo Deo dicata')
i u Danicicevu (inokyna ,monacha'). O postri-
zenji inokb i inokine. Zak. dus. pam. saf. 50.
INOKO^jEN, adj. inoga (drugoga) kojena(roda).
— U knizi pisanoj crkvenijem jezikom sa starijim
oblikom inokolfinbUb (sto u nasemu jeziku moze
glasiti inokojen i inokojenan), i otale u Dani-
cicevu rjecniku (inokolenbnb .alienigena'). Niktoze
inb inokolenbnb vb Srb|iihb ogospodi se. Do-
mentijan^ 216.
INOKO^ENAN, vidi inokojen.
INOKOSAN, vidi inokostan.
INOKOSNIK, m. inokostan covjek. — U nasc
vrijeme. Inokosnik mucenik. V. BogiSic, zborn.
43. Inokosnik i zapovijeda i slu§a. 43.
1. INOKOST, adj. vidi inokostan. — U je-
dnoga pisca prosloga vijeka (A. Dellabelle) ; ali
rijec nije dosta pouzdana, jer se nalazi u knizi
dosta zlo nastampanoj po negovoj smrti, a nema
je u prvom izdanu negova rjecnika; nego opct
stoji u drugom izdanu (takoder nastampanu po
negovoj smrti) i tuovako: inokos, inokosna ,solo,
sonza ajuto di nessuno' , solus' 2, SSTii. Ah koja
skoda inokostih siromaha! A. d. Bella, razgov.
29. Bijahu inokosti i sasma ostavjeni. 232.
2. INOKOST, /. osobina, stanc onoga koji jc
inok (sam, pust, vidi 1. inok). — Samo u Stu-
licevu rjecniku (gdje je tumaceno : stromastvo,
nevoja) : ,penuria, inopia, egestas'.
IN6kOSTAN, intbkosna, adj. sam, hez drugova,
bez pomoci (u naSc vrijeme o.'^nhito o covjeku koji
zivi u kuci samo sa lenom i djecom, a ne u za-
INOKOSTAN
843
INOKUPAN, b.
druzi, vidi u Vulxovu rjecniku). — Postaje ja-
macno od 2. inokost nastavkom tn. — Posto u
svijem oblicimo, osim nominalnoga noni. sing. m.
i ace. sing. m. kad je jednak s nominativom, t
ispada izmedu sin (ali se nade pisano), u nase
je vrijeme toj oblik (bez t) presao i u noininalni
nom. sing. in. i u akuzativ kad je s nim jednak:
inokosan. — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (inokostan , inokostna ,abbandonato,
senza ajuto, solo' ,destitutus' 2*; ,solo, senza
ajuto di nessuno' , solus' 2, 337* drugoga izdana),
u Voltigijinu (inokostan, inokostna .destitute,
abbandonato, senza ajuto' ,ver]assen, hiilflos'), u
Stulicevti (inokostan, inokostna ,solitarius, dere-
lictus, destitutus'), u Vukovu (inokosan ,einzeln,
einsam, d. i. ohne andere verwandte familien-
haupter, bloss mit seinem weib und kind im
hause' ,sine cognatis, cum sola uxore et liberis,
degens', cf. jedin).
a. adj. — Komp.: inokosniji (vidi: Sto god je
maiio cejadi u kuci, to sve inokosnija postaje.
V. Bogisi6, zborn. 4). Siromaske brana kuce,
s lijeve straue volak stase, inokostan orac oso
tu ga je nocnoni pri pokoju. G-. Palmotic 3, 100^.
Inokostan putnik uzima nikoliko kamenja koji
bijahu na putii. A. d. Bella, razgov. 130. A ti
tuzne sirote , inokostne udovice, nevo}ne siro-
mahe gulis. 127. Otide ne jedan put po nivah
udovica inokosna kupeci klase. 170. Nemojte
ostaviti inokosna vasega kra}a i vasega Boga.
202. On ce oteti silnoj modi inokosna zabogara.
1. Dordic, salt. 238. Ta dobrota inokostna na-
kazan je od dobrote Bozijoj naravi prem pri-
korna. B. Zuzeri 41. Ti bijedno stvorene, ino-
kostno, nelagodno. I. M. Mattel 243. Pozivjena
te u moje svatove, no mi nemoj inokosan poci,
kupi svata sto god mozes vece. Nar. pjes. vuk.
2, 534. Pa mi Doko Malovicu kaze, da povedem
haraclije Turke, samo moje trista haraclija, pa
ne smijem inokosan poci pr'o prostrane Pive ka-
lovite. 4, 489. Ja nijesam, paso, osilio, nego
sam ti doma inokostan. Pjev. crn. 42^. Pripo-
vijeda se da je na kuci bio potreban i inokosan.
Vuk, nar. pjes. 4, 93. Zuate da sam u kuci ino-
kosan. V. Vrcevic, niz. 320. Mi vladari prazno-
ruki i inokosni. S. ^jubisa, prip. 104. Obicna
je sada vec inokosna familija. V. Bogisic, zborn.
2. Drzi se kao neka nesreca za kucu koja po-
stane inokosnom. 3. Inokosni smo ; mnogo nas
je na zdjeli a malo na radni. 6. Govori se samo
za kudu gdje je malo radnika , inokosna kuda' . . .
jinokosni su u toj kuci'. 9. Inokosna kuda prazna
pedina. 43. Jer bijasmo od oranice inokosni.
553. Ako bude dosao inokosan. D. Danicid,
2inojs. 21, 3. Jer sam inokosan i nevojnik. psal.
25, 16.
b. adv. inokosno. Udarise Turci na Pipere, evo
ve|e muke od Piperah ! inokosno bjehu docekali.
Pjev. crn. 29^. Ti ne kupi inokosno svatah. 236''.
Zivimo, brate, inokosno. V. Bogisic, zborn. 6.
INOKOSTOVATI, inokostujem, impf. inokosno
zivjeti. — U Stulicevu rjecniku: ,penuria labo-
rare'. — nepouzdano.
INOKOSTINA, /. osobina, stane onoga koji je
inokostan. — V nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,der zustand da man' inokosan ,ist'
.vita cognatis destituta'). Boja je slozna inoko-
stina nego neslozna mnozina. Nar. posl. vuk. 21.
Naprotiv inokostina je i mucna i dosadna. M.
D. Milidevid, ziv. srb. 1, 32. One su sve volele
zadrugu nego inokostinu i siromastinu. zlosel.
275. ^ Inokostina siromastina. V. Bogi§ic, zborn.
4. Zivimo u inokostini, 6.
INOKRAJAC, in6krajca, m. covjek iz inoga
(drugoga) kraja. — U jednoga pisca nasega vre-
mena, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,advena,
alienigena, peregrinus, exterus'). Misao da bi
nih inokrajci u torn izmijenili. M. Pavlinovic,
razg. 109. A nekmoli da bi za nas inokrajci
znali. razl. spis. 236. Prispide inokrajci. 389.
INOKEAJAN, inokrajna, m. koji pripada inome
(drugome) kraju. — V nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,res peregrina' adj.) i u Vu-
kovu (inokrajni, iz druge zem|e ,auslandiscb' , pe-
regrinus' s dodatkom da se govori u Crnoj Gori).
U inokrajne slobodne luke. M. Pavlinovic, razl.
spis. 299.
INOKRAJANIN, m. inokrajan covjek. — ispo-
redi inokrajac. — plur. : inokrajani. — U Stu-
licevu rjecniku (uz inokrajac).
INOKEAJKA, /. zensko cejade inokrajno, iz
inoga (drugoga) kraja. — isporedi inokrajkina.
— gen. pi. in6ki-ajaka. — U Stulicevu rjecniku:
,advena, alienigena'.
INOKRAJKINA, /. vidi inokrajka. — U Stu-
licevu rjecniku.
INOKRAJSKI, adj. vidi inokrajan. — Samo
u Stulicevu rjecniku: , exterus, extraneus, alieni-
genus', gdje ima i adv. inokrajski sa znacenem:
,advenarum, peregrinorum more'.
INOKUPAN, inokupna, adj. universus, gene-
ralis, vas, cio (o kakvu mnostvu, pa Hi bez ikakva
izuzetka, Hi bez obzira na izuzetke, jer ih je i
tako malo). — Slozeno od osnova in (jedan) i
kup (vidi kod kiipiti). — Od xv vijeka (vidi
kod b).
a. adj. — Dosta rijetko, i istom od xvn vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (inokupni ,ge-
nerale, universale' ,allgemein') i u Stulicevu (,ge-
neralis, universalis'). Nijesu li ove duse u pur-
gatoriju opcenu i inokupnu. M. Orbin 107. Sa
svijem pukom s inokupnom radosti uzvede. I.
Dordic, salt. xin. S inokupnijem vesejem. ben.
189. Ako nijesi igda ucinio izpovijos inokupnu
svega zivota. Misli. 19. To se zove sud ino-
kupni. T. Ivanovic 39. Slavjanskoga jezika ino-
kupnoga nigdje ni za lijek. M. Pavlinovic, razg. 7.
b. adv. inokupno. — Oesce nego adj. — ispo-
redi inokupnice. — Izmedu rjecnika u Mikajmu
(inokupno, zajedno ,simul, una'), u Belinu (,una'
■109a ; ,accordatamente , d' accordo' ,concorditer'
21b), u Voltigijinu (,generalmente, assieme' ,allge-
mein, iiberhaupt'), u Stulicevu (,generatim, uni-
versim'), u Danicicevu (inokupi.no ,in universum').
a) omnino, prorsus, sasma, posve, sve (bez izu-
zetka). Kako su prinaili sve inokuptno i podb-
puno. Spom. sr. 2, 130. (1470). Sve smo ino-
kuptno vratili. Mou. serb. 516. (1472). Sveti
Pavao tuka inokupno svakoga Krstjanina. B.
Gradid, djev. 30. Za goru Sionsku ovdje razu-
mije sveti Ivan inokupno vaskoliki oni slavni
skup. 169. Medu ostale pute jest jedan svijem
opden inokupno. A. Gucetid, roz. mar. 3. Bolim
se od svijeh mojijeh grijeha inokupno. V. Andri-
jasevid, put. 30. Molim vas svijeh inokupno. 424.
Po zazivanju svih svetih, andeli, arkandeli, pa-
trijarkov, piorokov, apostolov, mucenikov, ispo-
vidnikov, divica i svih inokupno svetaca. A men.
L. Terzid 12. Svo sto se inokupno nazvat moze
imenom od dobra. I. Dordid, salt. xix. David
zali inokupno sve krivine od |udi. 171. Svojijeh
podloznika srca inokupno k sebi priteze. uzd.
IV. Svakomu inokupno govori. I. M. Mattel 163.
Moze bit u meni grijeha kojijeh ne vidim i ne
poznam, ali za to svijeh inokupno spovijedam.
INOKUPAN, b.
8d4
INOPOKAZIVATI
A. Kalic 138. — b) universe, genoratim, uopce
(bez obzira na izuzetke, kojijeh je i tako tnalo).
— kao da je ovakovo znacene u ovijem primje-
rima: Jedna dusa poznaje drugu naj mane ino-
kupno. nistar ne mane u osobito ne poznaju se.
M. Orbin 153. Tko ga drzi i vjeruje, vjeruje
joster sve ostale poglavite (sk^ane vjere) koji su
u nemu inokupno upleteni. B. Zuzeri 60. Ino-
kupno svi mi Dubrovcani kazemo. V. M. Gu-
cetic ]31. Dobro bi bilo, da u to doba ucinis
ispovije.s od svega godista prosastoga inokupno.
Misli. 79. Dominikove dare i milosti nijcj ino-
kupno Dubrovnik grad, nego svaki gradanin
svojom glavom razlicne primio je i prima. A.
Kalic 501. Eijet o svijem stvarima svjetovnijem
inokupno. 571. Balkanski poluotok dopire ino-
kupno do Triglava. M. Pavlinovic, razg. 15. —
c) una, simul, zajedno, ujedno, skupa. Mrvice
inokupno slucene. B. Kasic, rit. 1*. Drzi po-
sopstvo od sudca inokupno i od licnika. 50.
Sto nas inokupno poteze. nasi. 24. Prohode
svake stvari i ti s nimi inokupno. 63. Svikolici
inokupno pocese vapiti. is. 59. Ucase logiku,
filozofiju i teologiju inokupno. in. 38. Mnozi
]udi mokupno ne mogahu ga krenuti iz mjesta.
72. Zudeci tegnuti ga kako svcca inokupno kra-
lisCJ/jema i ubruscijema. 81. Svi cete inokupno
poginuti. zrc. 10. Silna vojska bezbrojni misli
od sve negove muke na riega inokupno naripi.
A. d. Bella, razgov. 100. Mole ga svi inokupno.
106. Svrha i pocetak nijesu stvari medu sobom
toliko razlucne i protivne da se kadgod ino-
kupno ne sjedine. B. Zuzeri 6. Da grmnavinu
istu inokupno svrhu nas ne navedo. J. Banovac,
blago.sov. 205. — d) concorditer, unanimiter,
slozno, Jednoglasno. Inokupno jednimi ustmi da
slavite Boga. N. Eanina 13'>. paul. rom. 15, 6.
Kako inokupno sveti naucitefi potvrduju. B.
Gradic, djev. 33. Stavih se iz jezika latinskoga
prinijeti u ovi nas dubrovacki vjernoga pastijera
tragikomediju gosp. Gambatiste Gvarini, inokupno
mogu rijeti od svega pohva}enu svijeta. F. Lu-
karovic 2. Koji tu^ istinu inokupno potvrdivaju.
I. Dordic, ben. 9. Sto davni sveti otci inokupno
povijedaju. S. Eosa vi. Sto povijedaju inokupno
sveti otci. 261j. Zudjeli inokupno ne hajuci svidjet
se od svojijeh opacina. 124^.
INOKUPNICE, adv. inokupno (vidi inokupan,
b). — XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
Hnokupr.nice ,in universum'). Toj sve inokupnico
dase. Spom. sr. 2, 129. (1469). Podbpuno, ino-
kupnice dase i vratise. Mon. serb. 508. (1470).
Svo inokupLnice vraceno. 512. (1470).
INOKUPNOST, /. osobina onoga sto je ino-
kupno. — isporedi inokupstvo. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
gijinii (,generalitii, universalita' ,allgemeinheit')
i u Slulicevu (,univer8itas'). Bog ureduje pro-
straiiu inokupnos od svjetovne naravi. I. Dordic,
salt. 349.
JNOKUPSTVO, n. vidi iuokupnost. — Samo
a tiluliccvu rjedniku.
INOMK', m. prezime. — Prije naSega vremena.
Inoiiiiih. .S. Novakovii, pom. 66.
I.N'OMIKATSKI, adj. u Danicicevu rjecniku:
,iiioinikati.skyj', stoji za knigu, mislim da je m-
fiixiciiif .tabulae': ,Da mu' (covjoku koji jo kupio
vinograd) .zapiSo raoj filoveki. iiiomikatskii knigu'
(piSo prodavac). Spom. sr. 2, '26. (1369-1376).
saiuo tu.
INOMISTAR, iiiomistra, m. u Danicicevu rjec-
niku : .iuomistri.', lekao bill da jo slozeno od
uli'u^ i fitaOOi i da se misli danak u vinu: ,Da
imt ne soca ni inomistra ni travnino'. Mon. serb.
192. (1379). — Nalazi se jos na nekolika mjesta
i to uz iste rijeci, cim se potvrduje postane i
znacene za koje je mislio IJanicic. Ni soca ni
inomistra ni travnine. Glasnik. 24, 252. (1377).
255. (oko 1380). — U naj starijem primjeru nema
prvoga i (jamacno ptisarskom grijeskom s toga
sto sprijeda ima konj. i): I ponosa i nomistra i
travnine. Glasnik. '24, 210. (1350).
INOOBRAZAN, inoobrazna, adj. koji je inoga
(drugoga) obraza. — isporedi inobrazan. — Sat)io
u Stulicevu rjecniku: ,dissimilis, diversi adspectus',
gdje ima i adv. ino6brazno ,diverso modo' (s do-
datkom da je rijec ruska).
INOPLEMAC, inoplemca, m. vidi inoplemenik.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Solinskoga od
razsuca inoplemci sto ticaju. J. Kavanin 115''.
Inoplomci nihe spise Ijepse s liima naresise. 176^'.
Vlasica ta bastina inoplemcem da dopade. 193*1.
Bneske )ude inoplemci i krajije da odbiru. 217b.
INOPLEMEN, adj. koji je inoga (drugoga) ple-
mena. — Stariji je oblik inoplomontnt, po cemu
bi u nase doba moglo glasiti i inoplemenan. —
— Slozeno je od osnova in i piemen (vidi pleme)
nastavkom in. — Rijec je stara, isporedi stslov.
inoplemontni.. — U knigama pisanima crkve-
nijem jezikoni, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,alienigenus') i u Danicicevu (inoplemeuLnt ,alie-
nigenae'). Stranamt inoplementnymt. Stefan,
sim. pam. saf. 5. St inoplementnimi jezyki. Dec.
hris. 65.
INOPLEMENAC, inoplemenca, m. vidi inople-
menik. — isporedi inoplemac. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Nije se na§ao koji bi se povratio i
dao slavu Bogu nego ovi inoplemenac. I. Ban-
dulavic 1711". luc. 17, 18. Inoplemenac = ino-
stranac. 299.
INOPLEMENICA, /. zensko decade inoga (dru-
goga) plemena, inoplemeno. — Same u Stulicevu
rjecniku: ,mulier alienigena'.
INOPLEMENIK, m. covjek inoplemen, inoga
(drugoga) plemena. — isporedi inoplemenac, ino-
plemac. — Mijec je stara, isporedi stslov. ino-
plementnik-b. — U knigama pisanima crkvenijem
Hi mijesanijem jczikom, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,vir alienigena') i u Danicicevu (inople-
mentnikt , alienigena; diversae stirpis'). Mnozi
inoplemeniiici vtstase na mo. Sava, sim. pam.
saf. 3. Ali nasi, poslediii ali tko inoplemennikt.
Mon. serb. 225. (1395). Ali nasb poslidiii ali tko
inoplemennikb. 227. (1395). Hi nasb poslidni ili
inoplemenikb. 440. (1446). Poineni Adaletu Sam-
sonovu zenu, kako ostrigsi Samsona i oslepi i
preda inoplemeunikom vragom. Pril. jag. ark.
9, 138 — J 39. (146iS). Kako inoplemenik i mitar.
Korizm. 66». Dano bisi krajevstvo Irudu ino-
plemeniku. i^. Kozicic 3''. Na boj hojase na ino-
plemenika. Aleks. jag. star. 3, 256. li u jednoga
pisca nasega vremena. I da si s nima plemo
jedno, naprama drugomu iuoplemouiku. M. Pav-
linovid, razg. 6.
INOPOKAZAN, adj. u Stulicevu rjecniku: v.
inorjecan s dodatkom da je rijec ruska. — sasiiia
nepouzdano.
INOPOKAZANE, n. u Stulicevu rjrcniku: v.
inorije^je. — nepouzdano.
INOPOKAZATI, inopokazem, pf. u Stulicevu
rjecniku: ,allegoriis uti'. — imp/.: inopokazivati.
— nepouzdano.
INOPOKAZIVATI, iuopokazujom i, iuupoka-
INOPOKAZIVATI
845
INOSTRA.N, a.
zivarn, impf. inopokazati. — U Stulicevn rjec-
niku: praes. inopokazujem i inopokazivam kod
inopokazati. — nepoiizdano.
INOPUTAN, inoputna, adj. koji je po inome
(drugome) putu, ne po pravome. — U Stulicevu
rjecniku : ,indirectus, obliqiius'. — Adv. inoputno,
oblique, })0 inome putu, dolazi ne samo u Stu-
licevu rjecniku (.oblique'), nego i u dva pisca
XVIII vijeka. Grijeh mali vodi na smrtni ino-
putno i pravoputno. B. Basi6 163. Zapovida
sv. sabor vladaocima da ne imadu pravoputno
ili inoputno podloznike svoje silovati u zenidbu
sjediniti se. I. J. P. Lucie, nar. 51. Ispovidnik
ni pravoputno ni inoputno ne more od ispovideni
grija ni rici proslovit. raz^. 45.
INOEAS, inorasa, m. covjek koji pripada (nekoj)
inoriji. — isporedi nurijas. — U nase vrijeme.
Fratar i negov inoras. Nar. prip. vrc. 93.
INORIJA, /. vidi nurija, grc. IvoqCu. — Od
XIV vijeka, a Izmedu rjecnika u Vukovu (vide
nurija s dodatkom da se govori u Crnoj Gori)
i u Danicicevu {ivoQi'u). Da ga blagoslovitt sve-
titejfc, u cijej budett inoriji. Zak. dus. pam. saf.
83. Dosao kaluder u inoriju jeseni da kupi jarad
i dvizad. Nar. prip. vrc. 41. I bila je jednoga
inorija jug i istok, a drugoga zapad i sjever. 47.
Pitao vladika popa : ,Koji ti je u inoriji naj
gresniji?' 212. Koji pop ne bi priskocio u muci
svakoj kuci od svoje inorije. Pravdonosa. 1851. 33.
INORIJECJE, n. u Stulicevu rjecniku: ,alle-
goria' s dodatkom da je rijcc ruska. — nepouz-
dano.
INORJECAN, inorjecna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: ,allfigoricus', gdje ima i adv. inorjecno ,alle-
gorice'. — nepouzdano.
INOROD, m. ini (drugi, tudi) rod, narod. —
U jednoga pisca nasega vremena. Tim ne bi
Srbija postala drugo do prva susjeda pogibelna
inoroda. M. Pavlinovic, razg. 24, — nepouzdano.
INORODAC, inoroca, m. covjek inoga (dru-
goga) roda, naroda. — U jednoga pisca nasega
vremena. Jeli Jugoslavija inoroce po svoju pre-
mijesila? M. Pavlinovic, razg. 15.
1. INOROD AN, inorodna, adj. koji je inoga
(drugoga) roda. — Rijec je stara, isporedi stslov.
inorodtnt. — U Stulicevu rjecniku : v. inoplemen.
2. INORODAN, inorodna, adj. unigenitus, je-
dinac. — isporedi jedinoroden. — Slozeno od
osnova in (jedan) i rod (vidi roditi). — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,unigenitus, unicus'.
INORODSKI, adj. vidi 1. inorodan. — Samo
ady. inorodski u Stulicevu rjecniku: ,peregrinum
in morem'. — nije dosta pouzdano.
INORODENIK, m. covjek inoga (drugoga) roda.
— U jednoga pisca naseqa vremena. No muskoga
ostedit udara za krvnika inorodenika. Osvetn.
3, 44.
1. INOROG, inoroga, adj. s inijem (jednijem)
rogom. — isporedi 2. inorog. — U Stulicevu
rjecniku: v. jednorog.
2. INOROG, inoroga, vi. monoceros, rhinoceros,
velika divja zivotina debele koze s rogom na nosu
sto zivi u Indiji i (druga vrsta) u Africi. posto
je u siaro doba nijesu dohro poznavali, pricali
su 0 noj svasta i slikali je kao kona s lavskijem
repom i s jednijem rogom na celu (takova je i
dan danasni slika na grbovima, na primjer na
britanskom grbu). — isporedi jednorog. — Slo-
zeno od in (jedan) i rog. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. inorogi.. — Izmedu rjecnika u Mi-
Jcajinu (inorog, jednorog , unicornis, rinoceros,
asinus iiidicus'). Vt blagosloveniji tvojemi. vi.zne-
setf> se jako inoroga rogr. moj. Domentijana 8.
InorogB jestb zvert, zvert veli zelo, imatt nost
kosteni.. Physiol, nov. star. 11, 196. Ima . . .
jedno zvijere koje se zove inorog, ima ovi inorog
jedan rog na glavi. M. Divkovi6, bes. IG^. More
se prilikovati neustpgnutje inorogu. P. Posilovic,
cvijet. 164. Pise Plinijo od inoroga, da je jedna
zivina toliko jaka, toliko brza, da ga nitko ne
moze ufatiti ni svladati. S. Margitic, fal. 68. Pri-
likujuci sebe istoga zivini inorogu: ova zivina
jest u Indija, i ima na celu jedan rog. J. Ba-
novac, razg. 137. Topi u vodu inoroga. J. Vlad-
mirovi6 30.
INOROTKA, /. zensko celade inoga (drugoga)
roda. — gen. pi.: inorodaka. — U jednoga pisca
nasega vremena. S tijom su isli pr'o bijela svijeta,
inorotke grabili djevojke. Osvetn. 3, 32.
INOROZAC, inorosca, m. vidi 2. inorog. — U
Stulicevu rjecniku.
INOROZAN, inorozna, adj. vidi 1. inorog. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
INOSAV, m. ime musko. — isporedi Inoslav.
— U Danicicevu rjecniku: ,Inosavi>', brat Ste-
fana bana bosanskoga: ,.Jelisavta rodi 3 syny:
Stefana bosanskoga bana, Inosava i Vladisava'
(Okaz. pam. saf. 62. 70). cf. Ninoslavi..
INOSELAC, iniseoca, m. covjek iz inoga (dru-
goga) sela. — U nase vrijeme. Za cuvane da ne
bi koji inoselac dosao u dubrave, pasnake i li-
vade drugoga sela. V. Bogisic, zborn. 527.
II^OSKAZATI, inoskazem, /j/. u Stulicevu rjec-
niku : V. inopokazati s dodatkom da je uzeto iz
brevijara. — nepouzdano.
INOSLAV, m. ime musko. — isporedi Inosav.
— xiv vijeka. Sint mu Inoslavh. Dec. hris. 53.
Iiioslavt z detiju... Inoslav Strezovict z detiju.
Glasnik. 15, 298. (1348?).
INOSLOVAN, inoslovna, adj. ironicki, vidi
inoslovka. — U Stulicevu rjecnika: ,ironico' ,per
ironiam confictus', gdje ima i adv. inoslovno ,per
ironiam'. — nepouzdano.
INOSLOVKA, f. ironija, t.j. sto se kaze inijem
(drugijem) slovima (rijecima). — U Belinu rjec-
niku: ,ironia, figura rettorica' ,ironia' 420^; u
Voltigijinu: ,ironia' ,spottmeinung' ; u Stulicevu:
jironia'. — nepouzdano.
INOSLOVSKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v.
inoslovan. — nepouzdano.
INOST, /. osobina onoga sto je ino (drugo,
drukcije). — Samo a Belinu rjecniku (inos ,di-
stinctio' 270*).
INOSTAJNO, adv. continue, jednako, posto-
jano, neprestano. — Slozeno od osnova in (jedan)
i sta (vidi stati, stajati). — Stara je rijec adj.
inostan, isporedi stslov. inostani.. — Na jednom
mjestu XV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku
(,continuo'). Da mi se poju leturdijo inostajno.
Spom. sr. 2, 122. (1442).
INOSTRAN, adj. exterus, extraneus, alienus,
iz ine (druge) strane, tudinski, tud. — Slozeno
od osnova in i stran (vidi strana) nastavkom Ln,
te bi praslavenski glasilo inostrantn-B. — Rijec
je stara, isporedi inostranik. — Izmedu rjecnika
u Mika(inu (kod inostranac), u Belinu (,exter'
295^ ; od inostrana puka ,barbaresco' ,barbaricus'
129a), 21 Voltigijinu (inostrani ,esterno, stranierc'
,fremd'), u Stulicevu (,exterus'). — Na jednom
mjestu ima komp. inostrani, vidi kod i.
a. iz druge zem}c, iz drugoga kraja, iz druge
drzave. a) o cejadetu i o onome Sto se misli kao
INOSTRAN, a.
846
INOSTRA.NAC
celofle, 0 narodu. Gusa vas inostrana svudi koje.
^I. Vetranic 1, 35. Piligrim inostran. 2, 174.
Clovjek je inostran. 2, 199. Meju }udi inostra-
nijemi. B. Kasi6, fran. 92. Gdi inostrane krune
i knezi na nih pomoc i oni ustaju. I. Gundulic
433. Za inostranu djevojcicu vece tebe ne drzimo.
G. Palmotid 1, 129. Tako je srce dala inostranu
vojevodi. 1, 321. Zete inostrane da u kucu do-
vedemo. 2, 89. Bivsi udrio s vojskom priko na n
inostran vojevoda. J. Palmotic 371. Zides novu
Kartaginu jednoj zeni inostranoj. 447; U to vitez
inostrani. P. Kanavelic, iv. 80. Sto nazivam
srecne sada tim ja puke inostrane. I. Drazid 11.
Zivjet u pameti od naroda i domacijeh i ino-
stranijeh. B. Zuzeri 8. Redene od episkopa ino-
stranih. A. Kanizlic, kam. 44. Inostrani iz raz-
licnih drzava episkopi. 277. Sva nasa drzava i
jos koji narod inostrani znadu vase plemenstvo.
N. Marci 4. Inostrana mnoz od puka k Solimi
te pristupati. 86. Nazad koje vrijeme dode s puta
inostran covjek. A. Kalid 250. — upotreblava se
i kao siipstantiv , vidi inostranac. Zabranise
svijem gradaniro, da ne opce s inostranim. G.
Palraotic 2, 201. Opiruc se inostranu, cim grad
pade na pojann. J. Kavanin 248''. Da nije pi'i-
stojno tudinu i inostrana za kraja imati. A. Ka-
nizlic, kam. 868 Stupite na one krajiue, gdje
jos nije prije inostran stupaj usadio. A. Kalic 262.
— h) 0 zivotini. Tjera ine zvijeri inostrane. P.
Kanavelic, iv. 34. — c) 0 bilci. Ako u nemu (pe-
rivojn) koji dubac i od lijepe vocke inostrane
usahne nam, ne imamo ni malo muke posjedi
ga. B. Zuzeri 122. Zita u takvoj zemji jesu
inostrana. I. Jablanci 73.
b. koji pripada celadi inostranoj (iz driige
zenije). a) o jeziku. Znati mnoge inostrane je-
zike. V. M. Gucetid 115. — i o rijeci, imenu.
Neka imena inostrana. I. Dordic, uzd. vi. — b)
0 vjeri, obicaju. Bude slijediti inostranu vjeru.
B. Kasic, per. 167 Okrivite vas, inostrane obi-
caje. A. d. Bella, razgov. 186. — amo mogu pri-
padati i ovaki primjeri u kojima se govori o
bogu: Niti ce§ se klanati bogu inostranomu. M.
Radnid 464b. Nemoj imati bogove inostrane
prida mnom. J. Matovid 328. Sluziti bogovima
inostranijema. 339. — c) 0 vlndi, vindanu. Oslo-
boditi se vlade inostrane. D. E. Bogdanic 97.
Oslobodivsi se inostranog vladaha. 125. — amo
moze pripadati i ovaj primjer: On de cuvati
ugovore s inostranim silama. Nov. srb. 1835. 84.
— d) 0 boju, oruzju. Razrusena kudnijem i ino-
stranijem bojem. I. Dordid, ben. 3. — Pace i ta
bi dobit ista bila rasap ovih strana u dosastju
sred tvih mista od oruzja inostrana. I. Gun-
dulid 452. Od oruija inostrana. I. Dordid, ben.
2. Kad bi bili oruzje koje inostrano. B. Zuzeri
282. — e) 0 pomoci. Er se savise uzdase u pomod
inostranu. D. BaSid 164. ■— f) o srcu, ruci (u
prenesenom smislu). Ne same svojijoh podloznika,
nu i dalcka i inostrana srca k sobi pritoze. I.
Dordid, uzd. iv. Da mu slavu inostrana satre
nika. salt. 267. — g) o dmevnoj Hi tjelcsnoj oso-
bini. Od kreposti inostrane ime objubit tagto i
nago. G. Palmotid 1, 325. Tobi oholas inostrana
prignu delo vrlovito. I. Dordid, ben. 202., 8vu
miso moju stavjam inostranu na Ijopotu. G. Pal-
motid 2, 35. — h) 0 poslovima (koji pripadaju
inostranijem driavama). u nase vrijeme. Da se
nazovu .popoMteli': Milenko inostranijeh poslova.
Vuk, prav. hov. oO.
c. o vijestii koje nije n nasoj zem(i. Sirok svijet
je i prostrnn, od (';etiri dio svakoji ili naS je, ili
inostran, lunni vitoza caru goji. I. Gundulid 503.
Ona mcrske vale brodi k driavam inostranim.
G. Palmotic 2, 366. U strani inostranoj. P. Ka-
navelic, iv. 523. Koje i sada tamo stoje ino-
stranu jos u gradu. J. Palmotic 274. Vladalac
jednoga driva koji put svoga rodnoga mista
s kraja inostrana dili se. A. d. Bella, razgov.
236. Po moru iste inostrano utociste. I. Dordid,
uzd. 4. Sred pustosi inostrane. salt. 203. Porod
iz zem)e inostrane. D. Basid 10. Inostrane dr-
zave. A. Kalic 573. Udara na mene, kao na
glavni izvor za inostrane zemje. Vuk, odg. na
lazi i opad. 5.
d. koji nije od iste kuee, od iste porodice. Su-
prod cejadi i domacoj i inostranoj. B. Zuzeri 35.
S ce|adi inostranom protancati. 40. Neka upita
domacu ce}ad i inostranu. 154. Utjesite duse
ne tude, ne inostrano, nego duse vasijeh rodi-
te]a. D. Basic 46. Grise li sluzbenice kad uzmu
oblast podavat tkoji dil stvari gospodarevih na
dar cejadi inostranoj? Blago turl. 2, 170.
e. tud uopce. Na tebi su inostrane plave kose
narudjene i naprahane. B. Zuzeri 232.
f. kao neobican, nov. s dativom. Mnozi od take
gospode ctili ih su u jezik nimi (dat.) inostran
i tud. D. Zlatarid viii. Mitre nijesu mojoj kuci
inosti'ane. B. Zuzeri 242. Ijedan grijeh momu
uhu nije nov vede ni inostran. 403.
g. u jednom p>rimjeru kao da znaei: drukciji.
Inostran svaki sud ako bi tko cinio, taj bi lud
i prilud i manen svasma bio. M. Vetranic 1, 127.
h. prema lat. alienus, kao cist (u dusevnom
smislu). s prijedlogom od i genetivom Toliko je
dusa nasa podignuta k stvarma visokijem, ko-
liko je tijelo pitomije i inostrano od stvari ne-
pristojuije. M. Radnid 414''. Neka Bog cujo vapaj
srca, va}a da je cisto i inostrano od grijeha. 531^.
i. u jednom primjeru kao da znati: cudnovat.
— isporedi inostranski, a pri kraju. Koji ino-
strani dogadaj jest nego smilovati se Bog ubivsi
svoga jedin9rodenoga sina? M. Radnid 157''.
INOSTRANAC, inostranca, m. alienigena, ino-
stran covjek, tudin, tudinac. — isporedi ino-
stranik, inostranin. — Akc. se mijvna u voc. :
inostrance, inostranci, i u gen. pi. in6stranaca.
— Postaje od inostran nastavkom tct., te bi stari
oblik bio inostrantntc. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (inostranac, inostran,
tudinac ,extraneus, externus, exterus'), ii Belinu
(,exter' 295'' ; ,advena, accola' 324*), u Bjelostjen-
cevu (v. zvanski), w Voltigijinu (,forestiero' ,ein
fremder, auskinder'), u Stulicevu (,vir exterus'),
u Vukovu {,ein auslander, fremder' ,peregrinu8'),
u Daniiicevu (inostranhct ,exterus'). Nekoji ino-
stranci dovezoSe soli pod Novi. Spom. sr. 1, 107.
(1411). Volimo da sto vi nere da bi druzi ino-
strance. 1, 112. (1412). Bihu tada niki inostranci.
Bernardin 67. joann. 12, 20. Tere sam od majko
od moje tudin inostranac. M. Vetranid 1, 474.
Kako nijedan inostranac ni bil prav. Mon. croat.
219. (1527). Ne najdohu se koji bi so vratili,
da bi hvalu Bogu dali, nego ov inostranac. Po-
stila. 12''. Da ste ovdi putnici i inostranci. E.
Gradid, djev. 74. Uzmnozan blagom i u zemli
inostranac. Ivan trog. 23. Kano inosfcrancem mi-
lostivo udinimo. Nauk brn. 8*. Otajstva ino-
strancu ne ocituj. M. Divkovid, bes. 240*. Gdi
god uzbudes biti, inostranac des biti. B. Kasid,
nasi. 63. Bududi tujinci i inostranci. is. 96. Ne
drz' boga inostranca. D. Barakovid, jai*. 49. J^nAx
inostranci. 55. Kupiso nimi liivu londarevu u
pogrebenje inostranac. M. Albert! 460. Tad bi
iz svake dozv'o strane inostrance i tudino, tve
kralevstvo da oni brano. I. Gundulid 451. Ah!
da li dos za ime jedno ti od prazne taste slave
poharati nepravodno inostranim tve drzave? 452.
INOSTRANAO
847
INOSTRA.NSKI, a.
Za fifospara, za silnika inosfcranca kraja imamo.
(x. Palmotic 1, 66. Vrijedna mladca zvat ne
more inostraneem ni tudinom. 1, 343. Noj bo-
zanstva svakolika inostrauca vjerenika ne znas
jer ga prorokuju? 2, 110. A dobitnik srecni
izusti inostranac rijeci ove. P. Kanavelic, iv. 81.
Nemoj ocitovati svoga otajstva inostrancu. M.
Eadnid 29'^. Sluziti cete bogovom inostraneem.
2701'. jur su meni svi inostranci podlozeni. A.
Vitajic, ist. 178t». Nemoj imati boge inostrance
kod mene. S. Margitic, fal. 224. Inostranci ustase
se protiva meni i snazno iskase dusu moju. L.
Terzic 312. Svo'e predavat vrijedne }ude ino-
straneem na osude. J. Kavanin 116*. Njeki
scijeno inostranci, da srijedu nas neum sjedi.
160'>. Imamo nas istijeh gledati kako inostrance,
ako ne kako neprijateje. A. d. Bella, razgov. 39.
Gosti, inostranci i putnici na ovoj zemji. 237.
Nusa kuca inostrancim podana je. I. Dordic, uzd.
183. Druga vrsta j.udi koje su varali jesu ino-
stranci. A. Bacic 114. Da se inostranac uzme
za sina. 423. Jedan inostranac, prohode6i kroz
Spartanu, upita onoga prijateja, koju pedipsijii
u onome mistu naredivaja prijubodivcem. J. Ba-
novac, pripov. 184. Jeli moguce da od desetorice
ne nade se koji bi poznao dobrocinstvo i po-
kazao harnost i spoznanstvo i zafalio na ozdra-
v|enu izvan ovi jedan samo inostranac? F. Lastrid,
od' 265. Pastijer inostranac tuda jezika. V. M.
Gucetic 131. Vide6i, da jedan inostranac novi
zakon navista. A. Kanizlic, fran. 40. Nikvi ino-
stranac imenom Eustratio. kam. 125. Eto svi-
docanstva od tudine iliti inostranca. utoc. 42.
Medu kojima on kano inostranac pribivase. E.
Pavic, ogl. 52. Inostranci dodose iz dalekog vi-
laeta. 489. Svi nacini nepodobni, kako se sluze
inostranci. F. Matin 3. Inostranci kavalijeri brzo
na kraj iskocise. Nar. pjes. bog. 172. Mnogi
inostranci cuvsi negovu dobrotu, svoja mista osta-
vise. And. Kacic, razg. 20. Na smrti ostavi ovu
naredbu, da se ne pusto vladati od inostrauaca.
71. Ovo je prvi kra^ inostranac, koga zudinski
narod imade. kor. 358. Ta broj ubilizivi dali
ima bit veci u sinu, neg u slugi, oli u inostrancu.
Blago turl. 2, 170. Inostrance mlatce najmiti. I.
Jablanci 84. Putnici i drugi inostranci. A. d.
Costa 1, 197. Obrao je za svoga bascinika jed-
noga inostranca. 2, 92. Barbari to jest ino-
stranci nemili. J. Matovic 92. Oli bi on bio
svoj, oli gradanin, oli inostranac. 407. Abraham
nazvan jest Evrej, to jest, tudin, inostranac, jere
je iz priko Eufrata dosao. I. Velikanovic, uput.
1, 55. Na veceru jagai'ica vazmenoga nisu se pri-
pustali inostranci nego samo Zidovi rodeni. 1, 62.
Indi prije pomoci imamo roditeje nego druge
}ude, prije podloznike nego inostrance. 1, 390.
Tebi kakonoti jednomu inostrancu delo ovo da-
x-ova. A. T. Blagojevic, khin. in. Samom Mo-
skovu da kamo li jednomu inostrancu tezak ra-
zumeti. ix. Nije mane zaradi toga inostranac
po naredbama nasima. 27. Dopusti inostraneem
u Ninivi nastaniti se. D. E. Bogdanic 28. Srio
bi to i nepoznani inostranac. I. M. Mattei 330.
Samaritanin, covjek inostranac. A. Kalic 302.
Pod jarmom kraja inostranca. Grgur iz Varesa
55. Po tom bismo imali dosta kniga iz kojijeh
bi inostranci mogli poznati i nauciti nas cisti
narodni jczik. Vuk, pism. 27. Kao inostranci u
narodu nijesu mogli nista uciniti. prav. sov. 17.
Daeu ga u ruke inostrancima. D. Danicic, jezek.
7, 21. Ja cu dovesti na tebe inostrance. 28, 7.
Kad inostranci odvodahu u ropstvo vojsku ne-
govu. avd. ^11.
INOSTRANICA, /. vidl inostranka. — ispore-
redi inostranac. — U jednoga pisca xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,forestiera' ,oine
fremde, auslanderin') i u Stulicevu (,mulier ex-
tera'). Da ste na semu sfijetu putnice i inostra-
nice. B. Gradic, djev. 117.
INOSTEANIK, m. vidi inostranac. — Rijec
je stara, isporedi stslov. inostranbnik'b. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. inostranac) i u
Danicicevu (inostrani,nikt ,exterus')- l^udije ino-
stranici. Spom. sr. 1, 9. (1397). Da se ne imase
spoznat za kra|a ijedan inostranik. S. Rosa 40*>.
INOSTRANIN, »». vidi inostranac. — U jed-
noga pisca xviii vijeka, a izmedu rjecniku u
Stulicevu. Od recenoga Jeruda inostranina. S.
Rosa 35h. Ozdravi samo jednoga gubavca ino-
stranina. 59^.
INOSTRANKA, /. zensko ce^ade inostrano. —
isporedi inostranica, inostrankina. — Akc. se
mijena u gen. pi. inostranaka. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,extera' 295^) i u
Stulicevu. Ka si mene inostranku objubila. G.
Palmotic 1, 127. Inostranka stai'a zena. P. Ka-
navelic, iv. 437. Inostranke kad starice cu glas.
437. Odkud ta milost jednoj putnici i inostranci?
And. Kacic, kor. 141. Ne samo s inostrankom
dali joster s rodicom bliznom. M. Dobreti6 430.
Poznade ju puteno i grisno ne kako svoju ma
kako inostranku. 526. Javnu bludnost ne tje-
raju ovdjesiie djevojke vec inostranke. V. Bo-
gisic, zborn. 629. — U jednom primjeru ne o
zenskom cejadetu, nego o stvari zenskoga roda:
Koji su odiveni odicom inostrankom. F. Lastric,
ned. 300.
INOSTRANKINA, /. vidi inostranka. — U
Stulicevu rjecniku.
INOSTRANOVATI, inostranujem, impf. u Stu-
licevu rjecniku : v. stranovati. — • nepouzdano.
INOSTEANSKI, adj. koji pripada inijem (dru-
gijem) stranama, inostrancima, inostran. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu.
a. adj. y zemju inostransku. I. T. Mrnavic,
osm. 93. Cudnovata krepost jest milosrdje, za-
stobo ozdravja z bolestima inostranskijem, obo-
gaca s ubozstvom. M. Radnic 461*. Pridavsi
jih u ruke inostranske. A. Vitajii, ist. 253. Da
bi nu on obratil i prolil na inostranske i ne-
virne narode. A. Vitalic, ist. 255. Nisam hotio
rici inostranski stavjati. J. Filipovic 1, xi. S ino-
stranski slovi u jedan jezik mucno je svrseno
pisati. 1, xn. Jezici inostranskim' govoriti. F.
Lastric, test. 17*. Lipota zena inostranskije. 354^'.
Sestre udade za inostransku gospodu. A. Ka-
nizlic, kam. 604. Sto mramorni kipi inostraaskih
gora? roz. 17. Inostransku modu, vrutak od pa-
ivosti u moj grad upeju. M. Kuhacevic 100. Nosda
inostranska, costa nova moda. 102. Da se ino-
stranski mlatci ne najmu. I. Jablanci 84. Bio
je ondi u ono vrime zakon samaritanski smisan
s inostranskim i zudinskim. I. Velikanovid, uput.
1, 108. Krivostovane drugih, tudih i inostranskih
naroda. 1, 108. Jeli on inostranski? A. T. Bla-
gojevi6, kbin. 26. Ako je od inostranskoga drveta
pitane. 49. Kako mi pastamo dovesti trgovino
upravo iz inostranski zgrada. 64. Pripisujuc
inostranske knige. pjesnik. 43. Tamburne ino-
stranske (pjesme). M. Katancic 59. Amo mecem
inostransko voce. J. S. Rejkovic 54. Koji zole
inostransko piie. 75. Med cvit mecem inostransko
voce. 382. Iz inostranskoga jezika. B. Leakovic,
nauk. 489. Kadno sebe zidovima suprot nemilim
i inostranskim narodu uslobodenu i sigurnu oduti.
G. Pestalid 29. Misledi, da de za inostranske
INOSTRANSKI, a.
R48
IN PER AT UR
citateje biti korisnije. Vuk, odg. na lazi i opad.
32. — U jednom prirnjeru xviii vijeka znaci :
eudnovat, prema tal. strano. Jedan se)anin, koji
posli razliki , inostranski dogadaja bi ucinen
dvornik. N. Palikuca 1.
b. adv. inostranski. — U jednom primjeru xviii
vijeka sa znacenem: ii tudein jeziku, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,advenarum more'). Pravo
na§ki ,8korup', inostranski ,kajmak'. J. S. Rej-
kovic 31.
INOSTRANSTVO, n.
a. inostrane zemje, drzave. — U Sulekovu rjec-
niku : ,ausland'.
b. sto pripada inostrancima , sto je kno u
inostranaca. — TJ Sulekovu rjccniku: ,fremden-
woseii'.
INOSTRUCAN, inostrucna, nJj. vidi inostruk.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
INOSTRUK, adj. vidi jednostruk. — isporedi
inostrucan. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,sim-
plex'.
INOS, m. ime musko. — U spomeniku xiv vi-
jeka, i otale u Danicicevu rjecniku (InosB 3, 596).
InosL z bratijonab. Glasnik. 15, 292. (13i8?).
INOSA, m. vidi inas. — Od xvi vijeka. Da
bi jim V preporucenju bile sluge nase Mikoc i
Marko inose nase. Mou. croat. 267. (1572). Stotnik
inoSa visokih cesarovih. I. Zanicic 142.
INOSEVIC, m. prezime. — U spomeniku xiv
vijeka. Balbdovint Inosevict. Dec. hris. 50. Sasint
Inosevidt. 54.
INOSTRANAC, m. vidi inostranac. — Na
jednom mjestu xvii vijeka, ali je po svoj prilici
stampar.ika pogreska mj. inostranac. Zasto ino-
stranac bjeso kraj i poglavica popovski. M. Div-
kovic, bes. 51'^.
INOSTVO, INOSTVOVATI, vidi inocastvo, ino-
castvovati.
INOVJECAN, in6vjecna, adj. inoga (drugoga)
vijeka. — U Stulicevu rjecniku: ,alterius soe-
culi'.
INOVJERAC, inovjerca (ne inivijerca), m. ino-
vjeran covjek. — Akc. kaki je u yen. sing, taki
jci u ostalijem padezima, osim nom. sing, i gen.
pi. inovjeraca. — Od xiv vijeka, a izmedu. rjec-
nika u Stulicevu (v. krivovjerac), u Vukovu (,oin
andersgliiubiger, von einem andern glauben' , alius
fidei'), u Danicicevu (inoverLct ,qui diversam doc-
trinam sequitur'). Inovertcemt i trtgovtcemi. da
su porotci polovina Srbb|i a polovina nina dru-
2ina. Zak. dus. pam. §af. 45. Budi tobi jako ino-
v8rac i mitar. S. Budinid, sum. 4S^. Etnici to
jest inoverci. 117'>. Hi su Krstjani iliti ino-
vjerci. M. Divkovid, nauk. 54'>. Bog se tu2i na
^udije, inovirce, odnietnike. I. Andid, vrat. 236*.
Ti pisalac jest inovjerac. S. Rosa 190''. Mi vi-
dimo, kako je svim inovjercom. M. Pavlinovid,
razg. 22.
INOVJERAN, inovjtJrna, adj. koji je ine (drugc)
vjere. — Ilijecje stara, isporedi stslov. inoverLn-K.
— Na jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Da-
nicicevu rjecniku (inovorLnb ,qui diversam doc-
trinam soquitur'). Kto proda llristijanina vt ino-
v6mu veru. Zak. du§. pam. saf. 31.
INOV.IERKA, /. zensko cefade inovjerno. —
Akc. se mijeha u grn. pi. inovjoruka. — Od xvn
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,oine andors-
gliiubige' , alius tidei'). ISagrijo§io aam s ino-
vjerkom. M. Divkovid, nauk. 19tJ''. S tijem su
i61i, o.vijelili inovjorko raajko. Osvetn. 8, Hi.
INOVLAD, m. vidi jodnovlad. — Nacineno u
nase vrijeme od osnova in (jedan) i vlad^ (vidi
vladati). Inovlad, hist. stat. ,monarch'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
INOVLADA, /. vidi jednovlada. — Nacineno
u nase vrijeme kao inovlad. Inovlada, ggr. hist,
stat. raonarhija ,monarchie', tal. ,monarchia'. B,
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
INOVLADAN, inovladna , adj. koji pripada
inovladi. — Nacineno u nase vrijeme od ino-
vlada. Inovladni, stat. monarhijski ,monarchisch',
tal. ,monarchico'. B. Sulek, im. znanstv. naz.
INOVO, n. selo u Srbiji u okrugu pirotskom.
M. D. Milicevid, kra}. srb. 235.
INOVRSNOST, /. osobina onoga sto je ino-
vrsno. — IJ Voltigijinu rjecniku : inovrstnost
,6terogeneita' ,untorschiedene art'.
INOVRSTA?f, inovrsna, adj. ine (druge) vrst^:.
— U Belinu rjecniku: inovrstni ,eterogeneo' ,al-
terius generis' 297a; « Voltigijinu: ,eterogeneo,
d' altro genere o qualita' ,von unterschiedenor
art'; u Stulicevu: ,diversi generis'.
INOZEMAC, inozomca, m. covjek iz ine (druge)
zcmje, inostranac. — U nase vrijeme nacineno
prema rus. HHoaejiei^ii; izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (inozemec, v. inostranac) s dodatkom da je
rijec ruska. Svijestan Hrvat ima se cuvati, da
ne muti u glavi inozemaca nase odnosaje. M.
Pavlinovid, razg. 66. — I u Sulekovu rjecniku :
,ausUinder'.
INOZEM^AC, m. vidi inozomac. — U Stu-
licevu rjecniku s gen. inozemjca (!). — nepouz-
dano.
IN0ZEM:^ACICA, /. sensko ce^ade iz ine (druge)
zemle, inostranka. — vidi inozemjak. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
INOZE\HjAK, in. vidi inozemac. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
INOZEM^AN, adj. koji pripada inoj (drugoj)
zcmli, inostran. — U Stulicevu rjecniku sa slo-
zenijem oblikom inozemjni (!). — nepouzdxno.
INOZEMljiANE, n. prehivane u inoj (drugoj)
zemji. — U Stulicevu rjecniku : ,incolatus'. —
nepouzdano.
INOZEMSKI. adj. koji pripada inoj (drugoj)
zemji, inozemcima. — U nase vrijeme nacineno
od inozemac. — U Sulekovu rjecniku : ,aus-
landisch'.
INOZEMSTVO, n. ina (druga) zemja, ino-
stranstvo. — U nase vrijeme nacineno od rus-
koga HH03CMCTB0. Ali smeta sto nije zastupana
kao dr/ava nezavisna u inozemstvu. M. Pavli-
novid, razg. 16. Ne znas Ii, da i za naj vece
drzave otprema saraih pedeset hijada judi u ino-
zerastvo prava je strahota? 48. Inozemstvo ,aus-
land' ,estero (stato)'. B. Petranovid, rucn. kn. 33.
Inozemstvo, inostranstvo, tuda zemja ,au3land'.
Jur. pol. terminol. 48. — I u Sulekovu rjecniku:
,ausland'.
INPAC, m. vidi impad. Nemoj ti biti inpac.
Zborn. 65''. I on se dvi2e bez inpada. 41''.
INPACANE, ». ^elo kojijem se inpaca. — Sa
starijim oblikom inpacanje. Ako 11 vidi§ (u snu)
da se s ponte ukidujeS, toj prilikuje inpadanje.
Zborn. 129'>.
INPAOaTI, vidi iiupacati. Ki je inpacan
V stvari avitovni. Transit. '267. — / rejleksivno
iupacati se, vidi padati se. Ja se ne inpadam.
Zborn. 52".
INPERATUR, vidi imperatur. Ako Ii vidis
INPERATUR
849
INTERES
(u snu) da od inperatura cujes srcbu . . . Zborn.
130a.
INPOLTT, vidi Impolit. Namisnice pun kri-
posti cesarove velikosti, Inpolite postovani. P.
Hektorovic (?) 114. Inpolit Valerijanu umijeno
odgovara. 115. Inpolit ustane. 122.
INSAN, insana, m. covjek, cejade, arap. tin:
insan. — isporedi isan. — '■ U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovii (,mensch ohne unter-
schied des geschlechtes und des alters' ,homo',
cf. isan).
INSANSKI, odj. koji pripada insanu, insa-
nima, [udski. Mnoge kosti konske i insanske.
Nar. pjes. horm. 2, 357. A insanske zijevaju
glave. 2, 423.
INSIDIJA, /. lijavica. Slovinac. 1580. 339.
INSULA, /. insula, ostrvo, otok, latinska rijec.
— U jednoga pisca cakavca xvii vijeka. Stojoci
Ivan sveti na insuli Patmos. F. Glavlnic, cvit.
131a. -^<^^^, otok ili insulu Sardenije. 374^.
INSALAH, interj. arap. tiir. in sa Allah! ako
hoce Bog! upotreblavaju Turci kao: ako Bog
da! (vidi Bog, 4, c)). — U nase vrijeme. Insala
ce nas ute6i Mujo. Pjev. crn. 275*. Kad dode
hoga su dva svjedoka poco mi ciganin razpo-
lagati ovako : ,Znajte, braco, vi sada, a poslije
moje smrti neka svak zna, da ako sam star i
obolio, ja sam insala! i u tijelu i u pameti zdrav'.
Nar. prip. vrc. 36. Kad je dopanuo red ciga-
nina da bade car, naredio je da mu donesu mje-
snice i nakovan i vrecu cumura i svaki dan
jutrom i vecerom hodio te gledao 1 vazda uz-
disuci govorio : ,Ej moj lijepi altu ! lijep li si, a
zaludu li si ; no doci 6e vakat opet insalah da
se moj zanat i moj alat sastanu'. 39. A od zi-
vota sam insalah dosta dobro. 208.
INSENA, /. tal. insegna, znak nad ducanom,
vidi cimer, 2, b). — U jednoga pisca xvii vijeka.
Po Nikoli Peccanu, knigaru ii marcariji pod iu-
senom liljana. P. Posilovic, nasi. i. cvijet. i.
INSTROMENAT, instromenta, m. vidi instru-
menat.
INSTRUMENAT, instrumenta, m. javni spis
koji vrijedi na sudu kao svjedocanstvo, srlat. in-
strumentum. — xv vijeka. Kako se va tom in-
strumenti udrzi. Mon. croat. 122. (1484). — xvi
vijeka dolazi s ohlikom instromen(a)t. Ja pop
Jakov Krizanic nodar verovanje cinim, kako
jesam ispisal v ocitu formu ovi instroment. Mon.
Croat. 41. (1502). Ja pop Levac Krizanic... nodar
verovanje ciuim kako jesam ispisal ovi instroment.
41. (154(3).
INTACAN, intacna, adj. koji intaci. — U dva
pisca Dubrovcanina xvi i xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,importunus').
a. adj. a) o cemu sto hiva, sto se cini nepre-
stano, pa moze biti i dosadno. Ja sam taj zraka
i svitlos intacna. M. Vetranic 1, 353. Da me
obranis od placa intacna. 1, 449. Gdi je uzdah
intacan. 1, 477. Opustise i ovoga i one jednom
ratim intacnom i tako krvnom i krutom ... S.
Rosa 21i>. — b) 0 celadetu koje neprestano sto
cini, pa mo^e biti i dosadno. Pritcicom udovice
intacne u mojenu. S. Rosa 121'\ lutacni Petar
u svojoj zestocini. 150''.
b. adv. intacno, neprestano, dosadno. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,importuno'). Ne vidis
ostru kosu gdi smrt nosi sa svijeh strana ter
intacno kako sijeno sebe kosi. M. Vetranic 1, 28.
Da toli intacno i zejno uzdisu. 1, 52. Gdi vajmeh
intacno . . . placno moj zivot provodim. 1, 108.
Ill
Intacno pit prosi. 1, 120. Niti bi taj poraz od
suza intacno vas prudil moj obraz i lice me
placno. 1, 273. K nemu se intacno pritisnu. S.
Rosa 84a. Intacno moli se. 108^. Sta intacno
opot i opet vapiti. 123*.
INTACATI, intacam. impf. vidi intaciti. — U
Stulicevu rjecniku: v. zaintaciti. — nepouzdano.
INTACEISfE, n. djelo kojijem se intaci. Inta-
cenem kucamo. S. Rosa 79*.
INTACITI, intacim, impf. perseverare, raditi
neprestano sto (osobito pitajuci sto u koga dru-
goga). — vidi zaintaciti. — Nepoznata postana.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. zaintaciti). Nu
prosi, isti i kucaj intaceci. S. Rosa 79a. Sa-
hranen bice oni tko stavan u vjernosti bude in-
tacit do svrhe. 90''. Da imamo intaciti molitvom
i da intacedi zaisto isprosidemo sve. 103*. Oni
intacahu pitajud ga. 120*. To vecma intacei
vikahu. 158*.
INTELET, m. tal. intelletto, razum. — 0
jednoga pisca xvii vijeka. Razumu ili iuteletu
imaju se prikazevati oblicja. B. Kasic, nac. 8.
1. INTENCIJON, intencij6ni, /. tal. intenzioue,
namjera. — isporedi 2. intencijon i inteucijun.
— Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Jedno
delo more biti grih smrtni po intencijoui. Narucn.
85a. ima imati intencijon i odluku. B. Kasic,
rit. 2. Dobrom svojom misli ili intencijoni. zrc.
103. Ako se zakllnu bez misli i intencijoni (,in-
tentioni') za obsluzit kletvu. I. Drzic 313. Po-
noviti stanovice onu intencijon koja se je prija
mise jimala. I. Kra|ic 19.
2. INTENCIJON, intencij6na, m. vidi 1. in-
tencijon. — U jednoga pisca xvm vijeka. Za
svih za kojih znas i ho6es da molim s onim in-
tencijonom kojega jesi jimal na prisvetomu drivu
kriza. I. Krajic 20. Po jistinitoj naredbi i in-
tencijonu svete rimske crikve. 23.
1. INTENCIJUN, intencijiini, /. vidi 1. inten-
cijon. — U jednoga pisca cakavca xvm vijeka.
Ova intencijun (,intentijun') ali naminenje. P.
Radovcic, ist. 223. At od upravne i ciste odluke
ali intencijuni. nac. 557. — U istoga je pisca
na jednom mjestu muskoga roda, isporedi 2. in-
tencijon. S intencijunom ali namihenjem. ist.
198.
2. INTENCIJUN, m. vidi 1. intencijun.
INTERES (interes), m. tal. interesse, korist;
kainata. — isporedi interes. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,interesse, li-
vello' ,zins vom kapital') i u Vukovu: interes (u
vojvodstvu, u Dubrovniku interes), 1. ,das in-
teresse, d. i. zinsen' ,fenus', cf. kamata. 2. ,inte-
resse, d. i. nutzen' ,fructus', cf. dobit. a) (mate-
rijalna) korist, i hlepna za takovom koristi. Pro-
davati oficija, ali ih ne dat dostojnijema za favor
ali interes. I. Drzi6 299. Tko za svoj interes
malo haje. V. Andrijasevic, put. 249. Sto ne
trpe za interes koji bremeniti. 295. U tvoje
ruke priporucujem sve interese moje. dev. 24.
Bojim se . . . ni za interes od raja. 68. Bila je
tvoja koris, tvoj interes i ugoditi prijateju. A.
d. Bella, razgov. 84. Kad ti dobro cini, svoj
interes isce. M. Kuhacevic 36. Interes dusu gubi.
(U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 104. — b) ka-
mata. vidi u Vukovu rjecniku.
INTERES (interes), m. vidi interes. — xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (in-
teres , najem , hasen od penez etc. ,interesse,
census', v. fit) i u Jambresicevu (,census'). Na
54
INTEEE§
850
INUD, c.
mnoge nacine }udi Boga uvriduju, ma naj cesce
s interesom ili s koristju. J. Banovac. razg. 33.
Pocese faliti gospodina, da je covik priprostit,
od istine, da sudi pravo svakomu brez interesa
iliti mita nikakova. F. Lastric, od' 285. Da od
duznika interose iliti dobitak iste. E. Pavic, ogl.
365. Zabijezite da jo interes iliti hator bio oni
ubojica koji ucini prvo ubojstvo: dva brata nisu
li s(3 imali jubiti? jesu. i evo ti unido medu nih
interes, i Kaiu ubi brata svoga Abela. Zabijezite
visje da interes iliti hator ne pazi ni na istoga
otca ... D. Eapic 167.
INTERESAT, adj. vidi hatoran, tal. interessato.
— vidi i interes, interes. — V jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka Vas koliki svit jest interesat
iliti hatoran. D. Rapic 167.
INTEEEZGIJA, m. kamatnik. — Postaje od
interes tur.skijem nnstavkom gi. — U nase vri-
jeme u Lid. J. Bogdanovic.
ilNTERNA, /. vidi intijerna. — U Mikajinu
rjecniku: interna, svijetnak, svitnica ,laterna'.
INTIJERNA, /. vidi fener, od lat. ili od rom.
lanterna (isporedi tal. lanterna, span, linterna).
— isporedi interna, altirna. — -ije- stoji po
juznom govoru; po zapadnom glasi intirna. —
Od XVI vijeka. Pride onamo s intirnami i svije-
cami. N. Ranina 108*. joann. 18, 3. I ovoj po-
zuajem ja negovo ota,jstvo, meni je kako in-
tijerna. Zborn. 66a. Noseci intirnu. B. Kasic,
rit. 69.
INTIJERNICA, /. dem. intijerna. — U nase
vrijcme u Duhrovniku. P. Budmani.
1. INTOV, m. vidi indijun. — isporedi intusa.
Hodetno li zaklati jednoga intova knezeva te je
jutros ujegao u nasu kucu s nasim intusama?
Nar. prip. vrc. 42. Tim se dauas mladost ponosi
kao intov spram intuse. V. Vrcevi6, niz. 303.
2. JNTOV, vidi hintov.
TNTRADA, /. vidi dohodak, c, tal. entrata,
^let. intrada. — isporedi intrata. — Od. xvi
^ vijeka. Da bravari ki su i ki budu da imij po-
r tegnut intradu dokli je v bravariji. Stat. krc.
\ ark. 2, 291. (1599). Kastaldi crikveni nimaju
sada drzati intrade crikvene. Naredb. modr. ark.
2, 89. Blagoslovi vinograde i ostale sve intrade.
P. Radovcic, nac. 569. Posveti, molimo te, ove
intrade nase. L. Terzic 324. Koliko moze imat
intrade. N. Palikuda 51. Pokretne stvari su:
pokuj.stvo i intrada. V. Bogisi6, zborn. 23.
INTRATA, /. vidi intrada. — xvi i xvii vijeka
u pisaca Duhrovcana. Ta kapela sa svijem dobri,
paramijenti i ne intratami razumije se prinosena.
A. (incetif; roz. mar. 80. Noka spengaju biskupi
kojigod dio od nih intrata. I. Dri^ii 252. Imat
veliku pomnu od intrata komunskijeli. 280. Grabit
intrate op6ene. 3(J0. Potozat intrate od bene-
ficija. 256. Koliko imas intrate. V. Andrijasevic,
pnt. 265.
INTRESE^i, m. vidi antreSeJ. — Samo u Stu-
liccvu rjecniku: , vacuum inter sarcinas ephippio
iiupositas jacens'.
INTROIT, m. pocetak misc, lat. introitus, tal.
introito. — Od xvii vijeka. Misnik piistnpivsi
poftno introit. F. GIavini6, cvit. 1701^. Redovnik
pofijio introit govoriti. M. Divkovi6, nauk. 165''.
Introit oliti po6otak od mise. M. Dobreti6 406.
l.yrUSA, /. vidi indijota (s ditn je istoga po-
slat'ia). — isporedi vintusa. — Akc. se mtjena u
gen. pi. Intfisu. — JJ mtsc irijenie ii yorhein pri-
morjii, a iznmtn rjecnika u Vukorii: vide 6urka
(s diulatkom da se govori u lUdnovniku). Seat
intusa s intuscima. Nar. pjes. here. vuk. 286.
Hocemo li zaklati jednoga intova knezeva te je
jutros n}ogao u nasu ku6u s nasim intusama ?
Nar. prip. vrc. 42. Tim se danas mladost po-
nosi kao intov spram intuse. V. Vrcevi6, niz.
303.
INTUSAC,^ intusca, in. mladi intov. — ispo-
redi intusa. Sest intusa s intuscima. Nar. pjes.
here. vuk. 286.
INUD, adv. alia; alio. — isporedi drugud, dru-
guda, drugude, drukud, drukuda. — Postaje od
in (drugi) ; radi nastavka vidi kud, kuda. — Na
krajii se moze dodati a, e, je, ije (e), u: inuda,
inude, inudjo (pisano i inude po svoj prilici jer
se tnisli na indje), inudije, inudu. — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov. inade, in^du, rus.
iiHy;\a, nHy,^^ , iiHyr^i>i, ies. jinud, jinudy, po}.
inedy. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (inuda, od
inuda , aliunde'), u Belinu (inud, inudje, inude
,alibi' 68a; inudje ,alibi' 447*; od inuda ,aliunde'
671') ^ n Stiiliceva (inud ,alio' ; inuda , aliunde'
s dodatkom da je uzeto iz Mikafina, ali u ovome
stoji za ovo znacene od inuda; inudje ,aliunde'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara, ali je ja-
macno znacene zlo zabi^ezeno kao i kod inuda),
u Danicicevu (inuda ,alio'. cf. inude; inude, inude,
naj prije dolazi s predlogom ,odj.' , aliunde' ; bez
predloga ,alia; aliis locis; alio').
a. alia, drugijem putein, kroz drugo mjesto,
preko drugoga mjesta. inud. Tere da hodeci
putem od kriposti, inud ne bludeci, vidim tve
svitlosti. M. Marulic 210. Inud nego pri onda
put vazeh ja. S. Meneetic 246. Koji inud neg
proz vrata ulazi u staju. S. Rosa 123*. — inuda.
Videci, da inuda ne mogu ujti, udrise \i more
plovom. Dukjanin 27. Da nemu, za u skut }u-
bavi moje doc, inuda bise jDut, kojim se htise
proc. H. Lucie 248. Ki ne vhodi skroz vrata
v stan ovcji, da prelazi inuda. Anton Dalna., nov.
test. 148a. joann. 10, 1. Koji ne ulazi kroz vrata
u Stan svoj nego uzhodi inuda. I. Garanin 26.
— inude. Da tudezi produ u Srtbje jert ne mo-
gose inude proci. Spoiu. sr. 1, 7—8. (1396).
b. alio, u drugo mjesto (kod micana). inud.
Inud obracas tvoj obraz rumeni. S. Meneetic
332. Tim pod'te vi inud sud iskat Boga rad.
N. Najeskovic 1, 219. Jer ovo zalostan imam ti
po6 inud za ovo malo dan. 2, 67. Ne zuav kud
se inud svrnuti. M. Drzic 49. — inuda. Da do-
demo na pomocb inuda svuda. Mon. serb. 451.
(145'2). Da ponese na slobodnu ili mu u Du-
brovniki. ili inuda kuda mu drago. 487. (1461).
Ako bi se inuda poslo. Ti-ansit. 74. Cineci ju
da so ne svraca inuda. P. Radovcic, ist. 165.
Noka povi'ate painot kada inuda uzhodi. M. Bi-
jankovid 113. Da ima po glavi a ne inuda polit.
I. Grlicic 97. — inude. Sto bi godi nosili u Du-
hrovniku ili inude kudo imi. drago. Mon. serb.
487. (1461). Da imam pisati . . . svude inude,
kude se dr2e. Mon. croat. 243. (1543). — inude.
Da ne idu u Novo Bri.do a inude gospodi.stva
ti zem|i da idu. Spom. sr. 1, 138. (1417). Inudjo
kude bi komu voja poci. Mon. serb. 467. (1454).
Nam se srica svrnu inudije. I. Zanotti, en. 28.
c. alibi, u drugotn mjesta (kod stajana). inud.
Mnogo bise cvitak, inud pak pramici. B. Krna-
rutic 8. — inuda. Samo tud cr|cui, inuda svi
sivi. M. Marulic 14. — inude. Bystb sfcmri.to-
nosije u gradu Novemh Brtdu i inude. Oksiz.
pam. 5af. 81. Jer kad jo ovdo noc, inude dan
biva. P. Hektorovic 15. — inude (po svoj pri-
lici pisci su mislili da je inudje isto Uto indje).
Nejniase inudje utoMSta. I Dordic, salt. ]20.
INUD, c.
851
IPAK
Indje = inudje, drugdje. uzd. 206. Kako in'udje
upisah. ben. 139. I negove govorancije po Sa-
voji i inudje. M. Pavlinovic, razl. spis. 40.
d. od (otb) inud, aliunde, is drugoga mjesta.
inud. Imajte znati, da su tri vrste dobara i da-
rova, koja covik moi'e imati od Boga a ne od
inud. F. Lastrid, ned. 161. — inuda. Tko ne
ulazi po vrata u obgradu ovaca neg ulazi od
inuda, lupez jest. N. Ranina 140^. joann. 10, 1.
Sto god od inuda prionulo jest ognuseno. B.
Kasic, nasi. 213. Od nikudare se inuda ima bice
i zivjenje nego li od tebe, Boze moj. M. Jer-
kovic 58. Nocekan od inuda prijati. P. Radovcic,
ist. 211. I ova razlika od gledanja i procinenja
od inuda ne dohodi, nego od razlikoga nacina.
P. Posilovic, nasi. 42^. Koji od inuda priode.
I. J. P. Lucie, nar. 25. (Zli obicaji) koji od
inuda iztekose. 34. — inude. Ott inude startct
hotej prebyvati vt semt pirtgu da se ne stavii.
Mon. Serb. 75. (1305—1321). Tko li bi se lupez
od inude uhitio u kreji. Stat. poj. ark. 5, 282.
— inude. Oti. inude da ne bude. Mon. serb. 138.
(lB48j. Srece nije od inudje ufati, razmi od nega.
I. Dordic, salt. 249. — inudu. Koje potrpenje ne
moze se od inudu imati. &. Budinid, sum. 191*.
INUDA, INUDE, INUDJE, INUDIJE, IN UDU,
i inud.
INURIJA, /. vidi inorija i nurija. Namjeri se
u crkvi nekakav strani covjek koji ne plakase,
te ga svi^ oni okolo nega sto bijahu ukore go-
voreci: ,Cemu i ti ne places?' A on im odgovori:
,Nijesam ja od ove inurije'. Nar. prip. vrc. 64.
INVENTARIJ, m. vidi imovnik, tal. inven-
tario. — U jednoga pisca xvii vijeka. Za uzdr-
zanje od dobar od crikve i od mist bogojubnih
svakako jest potribnit inventarij i arkivij. M.
Bijankovic 15 1. Ucinivsi pomjivo katastik, in-
ventarij i libar od prijatja i stratjenja. 151.
INZIt^, m. urn, lat. ingenium, tal. ingegno. —
U jednoga pisca xv vijeka. Misal inzin ostri. M.
Marulic 145.
IN, m. vidi ine. — U jednoga pisca xviii vijeka.
In jest magla vrlo gusta. A. Bacic 445.
INACIJO, m. vidi Ignat, tal. Ignazio. — Od
XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Sveti Inacijo
mucenik. S. Budinic, sum. 86^. Veliki Inacijo
(,Inatio') rece... V'3^. Sveti Inacijo biskup. M.
Divkovic, nauk. iii. Rodi se Inacijo u kuci ocinoj
od Lojole. B. Kasic, iii. 7. Svomu starisini s.
Inaciju. F. Lastrid, test. ad. lOSb.
INADITI SE, vidi inaditi se. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Milioil arkandeo s drakunom
prigovarajuci se inadase se polak tila Mojsijova.
F. Lastric, svet. 152^.
INE, n. pruina, vidi ii Vukovu rjecniku. —
isporedi in. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. inije, rus. iiHeii, ces. jini, a i lit. inis. —
Izinedu rjecnika u Vukovu (,der rauchreif' ,pruina'.
,ine' je zimi smrzla magla, a ,slana' je u pro-
}ece i u jesen smrzla rosa. cf. sjeverina, cic). A
upalo po hajduku ine. Osvetn. 2, 39. Lako tapa,
jer tiavica spava pod bisernim inem jutrenijem.
2, 41. Dokle goru ne pobilo ine. 5, 71.
INI, adj. vidi in. — U Vukovu rjecniku: ,ein an-
derer' ,alter' s primjerom : Ina vjera, cf. drugi, ino.
INOLA, /. Inula helenium L., neka bi}ka, vidi
Oman. — isporedi inula. — Od latinske rijeci.
Inola (lat.), elenio, enula (u rukopisu xviii vijeka),
Inula helenium L. B. Sulek, im. 114.
INULA, /. vidi inola. — U Stulicevu rjecniku:
jhelenium'.
iOLE, adv i malo, saino malo, ako i malo.
— Bijec je sastav^ena od i (vidi 2. i, 4, f, a)) i
ole; ovo je po svoj prilici isto sto stslov. jelt,
koliko; radi promjene glasa e 7ia o isporedi jos.
— Od xviii vijeka, a ismedu rjecnika u Vu-
kovu : iole (i ole) ,uur etwas, nur ein wenig' ,ali-
quantillum' (s primjerima : Iole. Da ima iole pa-
meti. Da je iole vrude). Koji iole vire imade.
E. Pavic, ogl. 579. Kad je svibari iole u kisi.
J. S. Re|kovi6 220. I Francuz u Parizu koji je
iole ucio poznati razliku izmedu slavenskijeh
narjecija. Vuk, nar. pjes. 2, 386. Ovakijeh rijeci
ima na hijade, po kojima svaki iole pamotan
covjek mora priznati, da izmedu slavenskoga i
srpskog jezika ima i razlika i granica. pism. 82.
Covjek iole hitar. S. i^ubisa, prip. 92. Ako iole
vidite vojsku. 196. Svaki iole svijestan rodojub.
M. Pavlinovic, razg. 22.
IPACNO, adv. malo. — Jamacno je rijec sa-
stavjena od i (isporedi iole) i od pacno cemu
nije jasno postane (isporedi ipic). — U nase
vrijeme u Boci Kotorskoj. Ako prije ne srknem
ipacno rakije. Nar. prip. vrc. 42. Pricekaj me
ipacno, dokle podem u oni dudan. 138. Udri mi
vrudu vodu i ipacno sapuna. 155.
IPAK, conj. tamen, kad se necemu sto se ka-
zalo stavla na suprot nesto drugo cemu se ne bi
moglo decade nadati po onome sto je prije ka-
zano. — Sastavjeno i (isporedi 2. i, 1, «, b, h))
i pak. — Obicno stoji na pocetku recenice, ali
moze biti gdjegdje pred nim i koja druga rijec
(vidi u Vukovu rjecniku i dva zadna primjera).
— Od xviii vijeka (ali vidi i ipako), a izinedu
rjecnika u Vukovu (,dennoch' ,tamen' : ali ipak.
cf. opot). Daklen kadno od vas tko rece: ,pasja
duso', psuje krv Isukrstovu, kojano je ne cina i
dolazi izredi, da je krv Isusova ,pasja'. Oh, Boze,
more li se sto pogrdnije cuti? ipak je tako, moji
Krstjani, i nistanemane sve se med vama cuje
ovi vrazji obicaj. J. Banovac, pripov. 18. Naj
vede se ide u pakao rad tude zene i tude pra-
tezi, ipak se naj vise nastoji tudu posteju oskvr-
niti. 172. I vi, mogudi brez nijodnoga harca i
muke ozdraviti od dusevne grdode i priuzeti li-
potu prilike Bozje , ipak nedete. 203. Mlogo
puta il' ne ima odluke uciniti il' zna da ne more
il' bari sumji, ipak se kune. F. Lastrid, od' 72.
I tako svaki bi razlog otio, da mi k nemu sa-
}emo ponizne poklisare ; ipak vidim bivati su-
protno. 90. Kada u Carigradu pribivahu Krstjani
i bijase im biskup s. Ivan Zlatousti, sam Bog
znade, koliko stotina i}ada bijase uaroda, ipak
smide i obicavase im govoriti receni sveti pri-
povidajudi: ,Ne more se nadi od toliko i|ada jedna
stotina koji de se saraniti'. 97. Od vas niti se
iziskuje da ostavite dobara ni koze, nego da
ostavite zle obicaje; ipak ni toliko nedete mlogi
uciniti a uzdate se u raj otidi. 139. 0 koliko
se ovdi imamo mi grisnici stiditi, koje ne jedan
put, nego brez pristanka SpasiteJ zove po na-
danutji iznutrnim, po ispovidnici skrovito, po
pripovidaoci ocito, ipak smo mlogi gluhi. 144.
Imamo jednu dusu, koja ga je stala toliko skupo,
koliko ju krvju svojom vlastitom odkupi ; ipak
mi sve cinimo za tilo a malo il' nista za dusu.
255. Tilo de do malo dana crvi rastociti, a dusa
je neumrla, ipak dusi tolike sramote se cine, a
tijelu zadovojstva se daju. 255. Uzrokuje sva-
komu pozalehe, kada se vide riive lipo posijane
i vinogradi plemeniti, da niti su one oplivene ni
ovi okopani, nego trave i paprat po nima zaradi
nepomje od gospodara. ipak ovo je samo sjen od
nike nesride druge. 303. Gdi je otrovnija kuga,
IPAK
852
1. IRA
nego u onim sastanci malo postenim, gdi su
igre i kola? Ipak koliko vas je, koji se uklonate
od ovaki prigodbi? 359. Kada ja promisjam to-
liko velike muke, koje su podnosile Lucija i
druge divoj6ice jos u ditiustvu, da recem, odra-
nene u meksini i gospostvu, ipak niti imadose
strah od pritne opakije poganina, niti ni moze
prignuti zestina od muka. 382. Tko se ne bi
cudio coviku onomu i rekao, da je budalasfc, koji
bi smio jasiti koiia silna brez uzde i uzdao se
zdrav do6i na nemu, kud zeli? ipak to isto cini
svaki grisuik, koji zive breza stra Bozijega. 43.
Zem}a svakolika strese se od zalosti i nebo po-
tavni ; ipak ima Krstjana, koji su Isusu toliko
nespoznani i neharni, da se i ne spomiiiaju od
muka koe je za I'li trpio. 181. O koliko je puta
tebe susrio Gospodin s iznutrnim nadanutjem,
s naukom od pripovidalaca, s ponukovanem od
ispovidnika ! ipak nisi se ostao sliditi zlije obi-
caja. 184. Doisto, kada se lada na moru raz-
bije i raspade, uijedan ne kasni jednoga casa,
nego udi}, udi} sto godi prije more, usiluje se
za dasku prifatiti i to za saraniti zivot vrime-
uiti tilesni : ipak za saraniti zivot vicni duse
svoje, tolika se nepomja u mlogim naodi, da posli
griha smrtnoga stoje, ne velim dneve i misece,
nego od god do god cekaju korizme za ispovi-
diti se. 195. Grci i Eimjani u znanu, u mu-
drosti sve narode nadhodili su; ipak nijedan u
Stovanu laZivih bogova jest ruznije i gore za-
bludio. I. Velikanovic, uput. I, 15. Crkva Bozja
raedu miogom plivom i mlogim kukojem po-
stav|ena, mloga podnosi ; ipak koja su protiva
viri i dobru zivotu, ne fali niti suti niti cini. I.
Velikanovic, uput. 1, 246. Oni svojom molitvom
ispovidaju da ho6e, da se ime Bozje od svih
§tuje i sveti, ipak ono isto ime oskvrriivati i
pogrdivati ne boje se. 3, 273. Jedni mole i prose
od Boga u ime Isusa, da dobiju blago i bogastvo,
ipak ne dobivaju. B. Leakovic, gov. 121. On to-
like prigode i nacine daje, po kojima bi svi mogli
istinu i put spasena poznati i po riemu hoditi,
ipak za ova ne mare i nece da znadu. 181. Pa-
dina Pore6ke reke nije ni duga ni siroka, pa se
ipak ne mogu iskazati stete i pokore, koje tih
dana pocinise Tanda, ]^ubava. M. D. Milicevic,
zim. vec. 259. Doista smo mi du^ni brinuti se
o deci vi§e nego i o kom; ali ipak, dete moje,
ja sumAam da ce se ona tvoja misao izvx'siti u
Beogradu za ovaj raah. zlosel. 199.
IPAKO, conj. vidi ipak. — Na jednotn injestu
XVII vijeka. Sada abe nisu one cine kako je do-
sada bilo; ipako ste cinili suzne. Starine. 11, 148.
(H.88).
IPARAII, iparlia, m. (jrd. i'jdCQ/o^-, zaporjednik
pod tiidoin ohlasti (podzapuvjednilc, nainjesnik).
— Na jednom mjentu xm vijeka, i otale u Da-
niciccvu rjecniku (ipari.lit \':,u()//»;). Kt iparhu
soiunskyjo oblasti. Domentijan'*' 11.
IPAT, m. (jr6. immoi, naj (jorni, naj ve6i, zi-
porjednik, poylavica. — Na jednom mjestu xm
vijeka, i otale u Daniiicevu rjecniku (ipati. y'ltuiu^).
Napiwujut .se oth nego povoleiiija, i ishodetb po
VLsoj vla.sti dri.iavy jogo si.zyvajuste ipati i vo-
jovody. Doniontijan'> 3(>. 141.
IPEK, m. vidi Po6, po turskome. — U nase
vrijeme. Ka Ipoku preko Dukadina. Piev. crn.
101''. •'
IPERATUll, vidi imporatur. — U kiiizi xvi vi-
jeka. Ne o.stavja iporatura, ni knijova. Zborn. 08''.
IPKR1)1IL!,FA, /. ntst »to se pokaznje bofjo-
rudici (oera najn dnujijcin svctijem, isporedi du-
lija), od grc. uTctQi^ovXtCu preko lat. hyperdulia,
u teologicnom jeziku. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Sfetijom Bozijem klanamo se dulijom, a
b. d. Mariji iperdulijom. B. Kasic, zrc. 39.
IPIC, kad koje dijete sto nade Hi dobije, drugo
odmah zavice: ,Ipic po polal' te je ono duzno
razdijeliti s ovijem ono sto je naslo Hi dohilo.
— isporedi impic. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
IPLIK, m. tar. iplik, konac, zica. — U nase
vrijeme. Iplik — konac. M. D. Milicevic, ziv.
srb. 3, 22.
IPODAKON, m. subdiaconus, u crkvcnoj sluzhi
onaj koji je poslije (nize) dakona, grc. bnothu-
xovog. — isporedi dakon. — U jednoga pisca xvi
vijeka (s dij mj. d) i ?t Stulicevu rjecniku (s dj
mj. d): ipodjakon , subdiaconus'. Ipodijakon, to
jest pistulski. S. Budinic, sum. 102^.
IPODAKONSTVO, n. osobina onoga koji je
ipodakon (vidi ipodakon). — U istoga pisca u
kojega je i ipodakon, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (ipodjakonstvo ,subdiaconatus'). Red ipo-
dijakonstva. S. Budinic, sum. 101*.
IPOKRIT, m. tal. ipocnta, pretvorica. — ispo-
redi ipokrita. — xvi vijeka. Jesi li kada bil ipo-
krit, da bi vede od inih poctovan ? Narucn. 86*.
Ipokriti. Korizm. la. Kako cine ipokriti. Sl^.
IPOKRITA, m. vidi ipokrit. — xvi i xvii
vijeka. Kako cine ipokrite. Narucn. 96''. O tati,
o sknpi, hinci, o ipokrite! Korizm. lOl^. Ipo-
krita sto glodas slamku u oku brata tvoga ? M.
Divkovic, bes. 7291'.
IPOKRITSTVO, n. osobina onoga koji je ipo-
krit. — isporedi ipokrizija. — xvi vijeka. Da ne
bude ci6a ipokritstva. Narucn. 80''. Hvastanje,
ipokritstvo. 85''.
IPOKRIZIJA, f. vidi ipokritstvo, tal. ipokrisia.
— • XVI vijeka. Za ipokriziju. Korizm. 52*.
IPOLIT, m. vidi Impolit. — xvi i xvii vijeka.
Fedra Ipolita ne moguc imati. D. Ranina 10''.
Ipolite postovani. P. Hektorovic (?) 114. Ipolit
dovedo Lovrinca. 117. — Nominativ maze biti
i ipolito. P. Hektorovi6 (?) 79. 122.
IPOLITO, vidi Ipolit.
IPO^SAG, m. mjesto u Ugarskoj blizu Budima.
Sem. prav. 1878. 35.
IPORAG, iporga, m. po svoj prilici od grc.
imovQyug^ pomocnik, sluga. — U knizi xiii rijeka
pisanoj crkoenijem jezikom. I vi.zi.mt prott kjuce
dastt jo ipori>gu svojemu. Domentijana 86. 187.
IPORAK, iporka, m. prezime Hi muski na-
dimak. — U Vukovu rjecniku : u pjesmi : Po
imenu Iporak Perosu.
IPOSTAS, /. imdmuffig, substantia. — Na
jednom mjeslu xiv vijeka u kiiizi pisanoj crkve-
nijem jezikom; i otale u Danicicevu rjecniku
(ipostasb buoaTaafi), Syni. i slovo sy ipostasi
jego. Mon. serb. 120. (1336-1347).
IPOTA, /. selo u Bosni u okrugu travniikom.
Statist, bosn. 196.
IPREDORIJA, /. ima samo ohlik iprodoriju
u jednom spomeniku xv vijeka, te Daniiic misli
da je ace. od ipredorija i da je ovo od lat. ex-
peditoria. Za ipredoriju vo6e verovanhje ovt na§b
listL otvoroni pefiatismo na§omb vorovanoiub pe-
iatiju. Mon. serb. 503. (1467).
IPSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
rag. 1876. 64.
1. IRA (Ira), ridi irlia.
2. lEA
853
IROSLAV
2. lEA, /. ime jednom planetu f? nc moze hiti
od grc. "Hoc). — U rukopisu xvi vijeJca. Sedam
planit, sunce i lunu uzna, Nakintasb, Kronos,
Aris, Afi'odit, Ermis, Ira. Aleks. jag. star. 3, 227.
IRAKLIJ, m. Heraklius, ime musko, grc. 'Hqu-
xXttog. — U rukopisu xvi vijeka. O Irakliju care
i Semiramido carice. Aleks. jag. star. 3, 279.
IRAMA, /. tursko ime sensko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Turska mlada Irama de-
vojka. Pjev. crn. 2703'.
IREGIJLAR, 7)1. irregularis, covjek koji nije
primio Hi ne smije primiti svete redove. — U
pisaea od xvi do xviii vijeka. On koji buduci
obustav|en od redof svojih, ili buduci bezredan
to jest iregular, nisce mane cinil jest cini ili
oficiji zabraneni. S. Budinic, ispr. 56 — 57. Ako
se ordinaju s kojomgodi zaprecicom, ali iregu-
lari. I. Drzic 296. Isto reci od budalasti, od
slipi i od svih ostali brezrednika oli ti iregu-
lara, toliko od pomankana naravnoga koliko od
pomankana grisnoga. M. Dobretic 291.
IREGULARITAD , /. irregularitas , osohina
onoga koji je iregular. — xvi i xvii vijeka. Od
iregularitadi koju tumacimo bezredje. S. Bu-
dinic, ispr. 9. Oblast za dispensati vrh iregu-
laritadi. B. Kasic, rit. 59.
IREIZ, m. tursko prezime ili nadimak muski.
— XVII vijeka. Od mene Osman Ireiza. Starine.
11, 141. (oko 1679—1688).
IRENDA, /. vidi erende, a). — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Od krusne srjedine
vaja na irendi mrvujice naciniti. I. Jablanci 148.
IRENE, /. Irene, ime zensko, vidi Jerina. —
Od XVII vijeka. Zena nika krscenica, imenom
Irene. P. Glavinid, cvit. 27^. Sveta Irene, dje-
vicica. J. Kavanin 299''. Agapa, Kiona, Irene.
329l>. Jedna kci imenom Irene udata za brata
druge Irene. A. Kanizlic, kam. 5.
IRENEJ, 7)1. Irenaeus, tme musko (jednoga
sveca). — isporedi Ireneo, Irineo. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Svet Irenej i Andronik. J.
Kavanin 304^.
IRENEO, m.^vidi Irenej. — U dva pisca xvi
i xviii vijeka. Cto rece Ireneo. S. Budinic, sum.
57a. Predavni Ireneo premudro svescuje. 104''.
Potvrdevase se od Irenea i od Ciprijana. J. Ma-
tovic 88. Ostav|am Justina i Irenea. 205.
IRGOLIC, m. prezime. — isporedi Irgulic. —
U nase vrijeme. Schem. zagr. 1875. 220.
IRGULIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 84. — Bice isto sto Irgolic.
IRHA (irha), /. ovcja koza ustrojena. — Bijec
je praslavenska, isporedi rus. Hpxa, ces. jircha,
poj. ircha, irzcha. — Od stvriet)i. irah (Miklosic).
— TJ Stulicevu rjecniku: ,pellis ovilla depilis'
s dodatkom da je rijec ruska, i u Vukovu: ira
(ira) ,gegerbte schafshaut' ,pellis ovilla depilis'.
IRICIC, m. selo u Srbiji u okrugu toplickoin.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 391.
IRIC, m prezime. — U nase vrije))ie. D. Avra-
movic 207.
IRIG, rw. trgoviste u Slavoniji u zupatiiji sri-
jemskoj. Razdije}. hrv. 143. — PG7nine se od xviii
vijeka. Iz Iriga Jovan Paranosic. Glasnik. 31, 297.
(1704). Ruma, Irig, Zemun, Mitrovica. M. A.
Rejkovic, sat. B3a. Ja cu, brate, zimovati zimu
u Irigu gradu bijelome. Nar. pjes. vuk. 3, 363.
Ode Pavle ka Irigu gradu. 3, 365.
IRINA, /. Irene, ime zensko, vidi Jerina. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (s primjero))i ; Ve-
likomucenica Irina. Okaz. pam. saf. 56). Cesa-
rastvovase tagda v Carigrade Irina, zona Leona.
§. Kozicic 18a.
IRINEO, ?n. vidi Irenej, Ireneo. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Plodna casti lubenica Irinea
ostan svita. J. Kavanin 332''.
IRINOVAC, Irinovca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji 7nodrusko-rijeekoj. Razdije}. hrv. 53.
IRINOVACKI , adj. koji p7-ipada selu Iri-
710VCU. V. Arsenijevic.
IRINOVCANIN, 7)1. covjek iz Irinovca. V. Ar-
senijevic. — plur. : Irinovcani.
IRINOVCANKA, /. zensko cefade iz Irinovca.
y. Arsenijevic. — Akc. se mijena u gen. pi.:
Irinovcanaka.
IRINA, /. vidi Irina. — Prije 7iasega vremena.
S. Novakovic, pom. 68.
IRISLAV, m. vidi Iroslav. ,Johanne comite,
filio Irizlaii'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 150. (1270).
IRISKI, adj. koji pripada Irigu. V. Arse-
nijevic. Javio se kod nas Arsenije Marie zite}
iriski iz cesarije. Glasnik. ii, 1, 47. (1808).
IRISKINA, /. zensko cejade iz Iriga; Irizanka.
V. Arsenijevic.
IRIZVAN, m. tursko ime 7)iusko. — xvii vijeka.
Kako ste mi pisali za vasega suzna Irizvana.
Starine. 11, 82. (1623).
IRIZANIN, w. covjek iz Iriga. V. Arsenijevic.
— plur. : Irizani. Sto je sa pokojnim Simom
Irizaninom kupio. Glasnik. ii, 1, 7. (1807).
IRIZANKA, /. a) zensko cejade iz Iriga; Iri-
skivia. V. Arsenijevic. — akc. se 7nijena u gen.
pi. Irizanaka. — b) irizanka, grozde nalik na ki-
sejaka (u Srijemu). B. Sulek, im. 114. bice i OVO
iz Iriga.
IRKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu vajevskom.
Niva u Irci. Sr. nov. 1873. 490.
IRLITA, /. selo u Srbiji u okrugu crnorijeckom.
K. Jovanovic 165.
IRMANSKI, adj. na jednon 7njestu xv vijeka;
znaeene je : koji pripada nekakvu 7)ijestu (Ir-
manu?) u Lid, koje nije drugdje potvrdeno. Mi
gospodin Domsa z Vladihovic, Dalmac(ij)e i Hrvat
banovac, damo viditi vam knezem nasim irman-
skim, zupanu i sudcem stola Lapackoga. Mon.
Croat. 56. (1431).
IRMOS, m. iiQ/Liog, neka ci'kvena ^ijesan. —
Bijec crkvena (u pravoslavnoj crkvi). Onda nije
bilo ni kanona, ni irmosa, ni tropara nikakva.
D. Obradovic, basn. 309.
IRODJANIN, m. vidi Irudovac. — plur.: Iro-
djani. — Na jednom 7)ijestu xvi vijeka. Poslase
k nemu ucenike svoje s Irodjani. N. Ranina
168''. mat. 22, 16.
IRONICKI, adj. ironicus, koji je s ironijom,
u ironiji (n. p. govor, rijec). — U Sulekovu rjec-
niku: ,ironisch'.
IRONIJA, /. tiQiovela, ironia, nacin govora
kad se sto (naj cesce za rug) kaze tako da je
ocito drukcije nego sto se misli. — Naj prije u
Belinu tjecniku (,ironia, figura rettorica' , ironia'
420a). Vaja da je ovo Jana u ironiji rekla. Vuk,
nar. pjes. 1, 613. Ovo je receno u ironiji. 1, 631.
— I u Sulekovu rjecniku : ,ironie', i u rjecniku
znanstvenoga tiazivja.
IRONSKI, adj. vidi ironicki. — Nacineno u
nase vrije7)ie. Ironski, stil. ,ironisch'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
IROSLAV, m. ime musko. — isporedi Irislav.
mOSLAV
854
ISAIJA
— XIII vijeka u latinskijem spomenicima. ,A Jo-
hanne, filio Yrozlaii'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 116.
(1257). ,Comes Juan, filius Irozlay'. 1, 187. (1277).
IRSA, /. mjesto u Ugarskoj blizu Keckemeta.
Sem. prav. 1878. 36.
IRUD, m. 'llQcbdi^g, Herodes, ime krajevima ju-
dejskijem za vremena Isusa Urista. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinii 289*'. Pokle
se rodi Isus u Betlemi zidofskomu u dni Iruda
kraja. Bornardin 14. mat. 2, 1. Posla k Irudu.
N. Kariiiia 104a. luc. 23, 7. Kad Bogu dase dar
tri kraji istocni, na malu tvqju bar, Irude bre-
zocni. H. Lucid 279 280. Odveden od Pilata
do Iruda. B. Ka§ic, in. 31. Jere ce priti vrime,
da Irud bude iskati diti6a, da pogubi nega. I.
Bandulavii 14^. mat. 2, 13. I pred oci Ane i
Kajfe, Pilata, Iruda nedostojno bit prikazan. I.
Akvilini 271. Posilat od Iruda do Pilata. (D).
Poslov. danic. 98. Kad nas Irud ti holi . . . po-
davi. S. Margitic, ispov. 221. Nerun, Valerijan,
Baltazare i Irude. J. Kavanin 448''. Saje ga
k Irudu. J. Banovac, pripov. 78. Gdi se opaki
Irud nabodase. razg. 48. Ovi bijase sinovac
onog Iruda. F. Lastric, od' 124. Isus se vodi
k Pilatu, k Irudu. test. 112^. Sin kraja Iruda.
327a.
lEUDICA, /. 'HQw^idg, Herodias, ime zenskn.
— isporedi Irudovica. — Od xv vijeka. Posla
Irud kraj uhititi Jivana, i sveza nega i postavi
u tamnicu ci(^.a Irudice zene Filipa brata svoga.
Bernardin 159. mar. 6, 17. Eadi Irudice, zene
Filipa brata svoga. I. Bandulavid 223!*. mar. 6, 17.
Irudica z usti Jivanovu glavu pita. J. Armo-
lusic 21. Opaka Irudica (,Hirudica') rece svomu
otcu: ,Ho6u da mi dades gla.vu Ivana Krstiteja*.
M. Eadnic 396a.
IRUDICIN, adj. koji pripada Irudici. Ulize
kci Irudjcina jigrajudi u poskok. Bernardin 159.
mar. 6, 22. Hci Irudifiina. Anton Dalm., uov.
test. 58a. mar. 6, 22.
IRUDJANIN, m. Irudov vojnik. — isporedi
Irudovac. — U jednoga pisca xv vijeka. Da te,
sinko, ne zadave, kad te iskabu Irudjane. M.
Maruli6 333.
IRUD^jANIN, m. vidi Irudovac. — plur. : Iru-
djaui. Sa'udi k nemu ucenike negove s Irudjani.
Bernardin 142. mat. 22, 16.
IRUDOV, adj. koji pripada Irudu. Kako pozna
da je od Irudove oblasti. Bernardin 83. luc. 23, 7.
.Jere od oblasti Irudove bje§e. N. Ranina 104*.
luc. 2,3, 7. Od kude Pilatove do Irudove, B.
Gradid, duh. 84.
JRUDOVAC, Irudovca, »i. Herodianus, radi
znadena vidi drugi primjer. — isporedi Irudanin,
Irudjanin, Irodjanin. — U dva pisca xvii i xviu
vijeka. Sa|u udenike svoje s Irudovci govoredi.
I. Bandulavid 182»>. mat. 22, 16. Irudovci re-
deni su za to, zaStobo drSali su Iruda za mesiju
/ndijoin obecaiia. Jesu niki koji seine da gdi se
II evaiHlo|u govori od Irudovaca, da se iraaju ra-
ziuniti .sada gori receni nasiidbenici. drugi boje
iiino, da ondi po imonu Irudovaca ili se razu-
miju kudani Iruda gospodina detvrtoga dila vla-
daha, ili razumiju se naredeni od Iruda za ku-
pjoiio harada Rimjanom du2na. 1. Volikanovid,
uput. 1, lOH.
IRUDOVICA, /. vidi Irudica. — U jednoga
lii.fcn XVIII vijeka. Uzeo bijaSo Irudovicii Filipa
hrata .svoga zenu. 1. Velikanovid, uput. 1, 137.
IRUDE, n. vidi orude. — Neiia-ma je promjena
od o na i. — Sa starijim oblikom irudje samo
u Mikajinu rjecniku: irudje, alat cim se posluje
,instrumentum' i kod gvozdje, i u Stulicevu: v.
orudje.
IRVENICISTE, n. u Danicicevu rjecniku: ,lrh-
veniciste', solima izmedu Morave i Kucajine koja
car Lazar dade Ravanici isla je meda ,na Irtve-
niciste' (Mon. serb. 197. Sr. letop. 1847. 4, 49
god. 1381). nede biti dobro prepisano.
1. IS, inter ). glas kojijem se gone ovce. — U
Vukovu rjecniku : ,laut um die schafe vor sich
zu treiben' ,sonus agentis oves' gdje ima za isto
znacene i isa.
2. is, vidi iz.
3. IS, m. vidi hise. — Od xviii vijeka. Raz-
stavja'u nas priko na ise. J. Kavanin 410*. Tri
mi isa vojske umorio. Nar. pjes. stojad. 2, 86.
1. ISA, interj. vidi 1. is.
2. ISA, M pripjevu prego igre jastucica. — U
nase vrijeme u Srijemu. Kolo se triput hitro
okrene pjevajudi: ,Isa, isa, jastucida'. Vuk, ziv.
321.
3. ISA, m. ime musko (hyp. Isak ili Isidor?). —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Vece pripet Ugrin
Isa, u sto na mir krocit iste, strmoglav se sa-
tarisa. I. Gundulid 521.
ISAAK, in. vidi Isak. — Izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Isaakb). Otb prota Svetyje Gory kirt
Isaaka. Mon. serb. 126. (1347). Isaak. S. Bu-
dinid, sum. 31t>. Spomeni se z Abrahama, Isaaka
i Israela. F. Glavinid, cvit. 449^.
ISAAKOV, adj. koji pripada Isaaku. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Isaakovt). Boze
Isaakovb. Sava, sim. pam. saf. 11. Boze Isaakov.
B. Kasid, rit. 31.
ISABETA, /. vidi Jelisaveta, tal. mlet. Isabeta.
— U dva pisca xv i xviii vijeka. Ovoj Isabeta
sina je zacala. M. Marulid 168. Isabeta pak kra-
lica... J. Kavanin 190''. Marijina porodica kon
ne stoji, sveta Ana i Isabeta neplodnica. 52 1*-'.
ISABORISATI, isab6risem, pf. ohaoiti sto vije-
cajuci u saboru. — slozeno : iz-saborisati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Vaj, ode li nam ovi nasi
poslanici sad sto dobro isaborisati?' J. Bogda-
novid.
ISACIC, m. prezime. — xvi i xvii vijeka. Frane
Isadid. Mon. croat. 257. (1556). Kri§tofa Isacida.
267. (1572). 271. (1573). Husein-baraktaru Isa-
fiidu. Starine. 1, 103. (oko 1655).
ISACINA, m. augm. Isak. u Lici. V. Arse-
nijevid.
ISAHNUTI, isahnem, pf. usahnuti do kraja,
posve. — slozeno: iz-sahnuti. — Akc. kaki je u
praes. taki je u aor. 2 z 3 sing.: isahnu (ali
isi.§e?); u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (isahnuti i izsabnuti ,perarescore')
i u Danicicevu (istbuuti ,6xarescere'). IsthSiimb
kostemb. Domeutijana 186. Seme boXbstvbnoje
VLsdjalb vh brazdy srbdi.cb na§ihb isbbt§e zi.lo-
boju sujety Jitija sego. Danilo 201. Isb§e trava,
isb§e reka. Glasuik. 11, 113. Kako ne issblioSo
zlodejstvnije ruky. 79. Pit je issahla kako seno.
Transit. 100. Ko2a ua§a kakono ped isahla jest.
M. Divkovid, bes. 176*. Ona hustoliua od grozdja
isahne. I. Jablanci 205.
ISAIJA, m. Isaias, ime judejskoga proroka, a
posliije i kalude.rsko. — isporedi Isaije, Isailo. —
Izmedu rjecnika u Daniiiccvu. Obnovise se ostrovi
i novo nebo i nova zemja mi.ue po I-saiji. Mon.
serb. 332. (1405 — 1427). Rukoju mnogo gresnago
ISAIJA
855
ISCANKATI
Isaije ijeromonaha. Vuk, dan. 1, 31. (1595). Siju
bibliju obnovi tsaija duhovnikt. 33. (1623). One
rici koje Bog rece po Isaiji. J. Banovac, razg.
3. IT istinu ti jesi Bog sakriven. Isaija 15. 41.
Isaija po isti nacin prorokova. F. Lastric, test.
61*. Isaija govori. 2271'. Isaija prorok. J. Ma-
tovic 15. Tako Isaija zapisa. 46. Isaiju starca
uvatili. Nar. pjes. vuk. 4, 263. Odvedose Isaiju
starca. 4, 271.
ISAIJE, m. vidi Isaija. — Od prije nasega
vreinena, a izmedu rjecnika u Vukovu. Isaije.
S. Novakovic , pom. 68. Sa svojijem dakom
Isaijom. Nar. pjes. vuk. 2, 443. Isaija zarobili
starca. 4, 264. I pred nima Isaije mudri. Nar.
pjos. petr. 2, 579.
ISAIJIN, adj. koji pripada Isaiji. Za ispuniti
ono prorocanstvo Jsaiiio'. F. Lastri6, test. 110^.
Po prorocanstvu ,Isainu'. 202^.
IsAlLO, m. vidi Isaija. — U nase vrijeme, a
izmed:u rjecnika u Vukovu. Isailo. Glasnik. ii, 1, 6.
(1807). Tuzi Isaila Crvendlakica. M. D. Mili-
cevic, zlosel. 248.
ISAILOV, adj. koji pripada Isailu. Stanica
Petra Kostantinovica zena tuzi Mitra Isailova
za kosu|u. Glasnik. ii, 1, 62. (1808).
ISAILO VIC, m. prezime (po ocu Isailu). — V
nase vrijeme. Nar. pjes. vuk. 2, 656 (medu pre-
numerantima). Marko Isailovid. Rat. 344.
ISAK, Isaka, m. Isaac, ime jevrejskoga patri-
jarha, pa poslije ime ne samo jevrejsko nego i
hriscansko i tursko. — isporedi Isaak. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i voc. Isace. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,Isaacus') i u Danicicevu (Isakt ,Isaac')-
Jakoze blagoslovi Isakt Ijakova. Mon. serb. 5.
(1198 — 1199). Zapisano i utvrtdeno i vojevodomL
(turskijem) Isakomt izdano. 301. (1420). Bi po-
slusan, kako Isak. F. Glavinic, cvit. 337^. Ja-
kova, Isaka i Abrauaa. J. Kavanin 517*. Ktio
je prikazati Isaka. J. Matovic 27. Isak buduci
svezan od oca. 370.
ISAKOV, adj. knji pripada Isaku. Boze Isakov.
F. Glavini^, svitl. 130.
ISAKOVACKI, adj. koji pripada Isakovu. Isa-
kovacka (opstina). K. Jovanovic 181.
ISAKOVATI, isakujem, pf. osakovati do kraja,
posve. — slozeno : iz-sakovati. — U Stulieevu
rjecnika : isakovati i izsakovati ,pura aqua ad
ultimum abluere'. — I u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
ISAKOVCI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 190.
1. ISAKOVIC, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 172.
2. ISAKOVIC, m. i^rezime (po ocu Isaku). —
U nase vrijeme. D. Avramovic 264. Nikola Isa-
kovic. E,at. 36.
ISAKOV^jI, adj. Isakov. — U knizi pisanoj
crkvenijem, jezikoni (s nominalnijem oblikom Isa-
kovjfc), i otale u Danicicevu rjecniku (Isakov|b).
Boze Isakov}&. Stefan, sim. pam. saf. 20.
ISAKOVO , n. selo u Srbiji u okrugu cu-
prijskom. K. Jovanovic 181. — Pomine se xiv
vijeka , vidi u Danicicevu rjecniku : ,Isakovo',
selo izmedu Kucajine i Morave koje je car Lazar
dao Eavanici (Mon. serb. 197 god. 1381. Sr. letop.
1847. 4, 48). na prvom mjestu stoji jamacno gri-
jeskom ,Nsakovo'. to ce biti sadasiie selo Isa-
kovo blizu Paracina.
ISAKRITI, isakrijem, pf. sakriti do kraja,
posve. — slozeno: iz-sakriti. — vidi isakrivati.
ISAKRIVATI, isakrivam, impf. isakriti. — U
nase vrijeme u Lid (i refleks. isakrivati se). ,Po-
sakriva' 'e i usakriva' 'e on to sve, ne bi brze
nasa' da si vrag'. ,Dok nega djeca opaze, odma
bjeze i sva se posakrivaju i isakrivaju'. ,Mudro
'e to, moj junace, sve od nega isakrivano'. J.
Bogdanovic.
ISAMOVO^^ITI, isamovo}im, pf. u Stulieevu
rjecniku : izsamovoliti, v. izsvevojiti. — nepouz-
dano.
IS AN, isana, m. vidi iusan. — IJ nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Al' je isan ali
davo crni ? Ogled, sr. 399.
ISANKATI SE, isaukam se, pf. izvesti se na
saonicama. — slozeno ; iz - sankati. — JJ nase
vrijeme u Lid po varosima. ,Jesu Ii gospodin i
gospqja u kuci?' ,Nisu, isankali su se tamo do
Bilaja'. J. Bogdanovic.
ISARGIK, m. vidi Grocka.
ISARLAK, m. u Srbiji brdo nad Pirotom, vidi
Sarlak. M. D. Milicevic, kra}. srb. 224.
ISASNUTI, isasnem, pf. jedan put sisanem iz-
vaditi. — slozeno: iz-sasnuti. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulieevu (izsasnuti ,sugere,
exsugere, sugendo extrahere'). Ustmi i jezikom
izsasnu one otrove. J. Filipovic 3, 250a. Ivan
koji znane svoje, mudrost i nauk jest izsasnuo
bas iz prsa bozanstvenoga mestra. F. Lastric,
test. 147'>. Izpio je otrov i izsasnuo ]id svoga
poluvirstva oko tila Isusova. I. Velikanovi6, uput.
1, 285. Kada je iz ple6a tvoga i moga, o duso
grisna! spasiteja krv izsasnuo. D. Rapic 286.
Ja, ja i drugi meni prikladni siromasi jesmo
onoga Abrama ucinili, da je onakvi postao, nas
jest izsasnuo, zato jest onako udeb|ao. 369.
ISASNIVATI, isasmvam i isasnujem, impf.
isasnuti. — Samo u Stulieevu rjecniku (izsasni-
vati).
IS ATI, isam, pf. podignuti, uzdignuti, tal.
issare (pomorska rijec). — impf.: isavati. — U
nase vrijeme tamo i amo po primorju, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (isati koga ,rilevare un
caduto' ,aufheben, erheben') i u Stulieevu (isati
koga ,prolapsum, procidentem erigere'). — Re-
fleksivno: isati se, ustati, podignuti se. — i u
Stulieevu rjecniku: ,humo surgere'.
ISAV, m. Esau, biblicko ime musko. — Od
XVI vijeka. O Isave ki proda svoje prvorojenje.
Korizm. 56^. I Jakov dade Isavu h|eba i sku-
hanoga le6a . . . Tako Isav nije mario za prve-
nastvo svoje. D. Danici6, Imojs. 25, 34.
ISAVATI, isavam, impf. isati. — Izmedu rjec-
nika u Stulieevu (praes. isavam kod isati).
ISAVROVO, n. u Danicicevu rjecniku : selo
koje je car Stefan dao crkvi arhandelovoj u Pri-
zrenu: ,selo Isavrovo', meda mu je i§la od So-
pina (Glasnik. 15, 278 god. 1348?). 3, 597.
ISAZNATI, isaznam, pf. saznati do kraja,
posve. — slozeno: iz-saznati. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Ti sam jesi putnik i nisi isaznal ona
koja ucinena jesu ovdi va ovih dneh.? Postila.
Cc2a. ^
ISCANKATI, iscankam, pf. dobiti sto can-
kanem. — slozeno: iz-cankati. — Kaze se i is-
cankati. — 11 nase vrijeme u Lid. ,Jedva sam
od liega ziv iscanka' (ili iscanka') da mi u jutru
kola i vole da, da nesto sijena privezem!' —
Beciproeno: iscankati se (iscankati se), iskarati
ISCANKATI
856
ISCIJENITI, a.
se. ,Jeste li se makar ka' vaja iscankale (Hi
iscankale)?' J. Bogdanovic.
ISCAlSfKATI, iscankam, pf. vidi iscankati.
ISCAPARITI, iscaparim, pf. vidi iscipariti.
ISCELiVATI, vidi iscjelivati.
ISCiaANITI SE, isciganim se, pf. postati
posve kao Ciganin. — slozeno: iz-ciganiti. — U
nase vrijeme u Lici. ,Jeste li se, djeco, danas
siti isciganili?' ,Dobro 'e to dijete bilo, ali se
jsciganilo, da ga ne mos smotavati'. J. Bogda-
iiovi6.
ISCIJEDATI, iscijedam, impf. vidi iscjedivati.
— U Stulicevu rjecniku. — slabo pouzdano.
ISCIJEDITI, iscijedim, pf. excolare, procije-
diti posve (do kapi). — slozeno: iz-cijediti. —
Akc. knki je u praes. taki je u part, praet. pass.
iscijeden, ■« ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf., osim aor. 2 i 3 sing.: iscijedi. — Od
XVII vijeka, a izmedii rjecnika u Mika(inu (isci-
diti ,colo, percolo, excolo'), u Belinii (izcijediti
,totum colare' 199a; ,sgocciolare, here, e votare
tutto' ,exhaurio' GTSb; .lambiccaro tutto' ,distil-
lare totum' 4'23a), u Stulicevu (iscijediti i izcije-
diti ,percolare, totum distillare'), u Vukovii (,aus-
pressen' ,exprimo').
a. aktivno.
a) objekat je sto zitko sto se cijedi. Iz grla
mu more izcidi. M. Gazarovic 50. Rubje t8ko
omasti krvju iz rana ku izcidi. J. Kavanin
318b. Kud se jos vlazan potok vidi spasno krvi
ku izcidi. 223*. Niko ne mogase jestit nihovo
meso, §to ne bi prije krv iz nega izcijedio. D.
Ba§i6 34. Iscedi rakiju kroz platno. Z. Orfelin,
podr. 75. Sav bi pelen po gori pobrala, iz nega
bi vodu iscedila. Nar. pjes. vuk. 290. Svu bi
ruZu po ba§ci pobrala, pak bi vodu iz ne isce-
dila. 291. Gdjekoji i probiju jaje od ozdo i
iscijede 2ujce i bjelance. Vuk, ziv. 26. — b)
objekat je ono §to se stiskuje te se iz onoga iitko
cijedi. Praskvenno listije rastlfckt i iscedi vb uho.
Sredovj. lijek. jag. star. 10, 106. Uze grozdje,
izcidi ga u casu. E. Pavi6, ogl. 83. Kako so
telesnik naj prvo opere, pak zavije i izcijedi. D.
Bagic 286. Pobrah zrelo grozde i izcijedih ga.
D. Danicic, Imojs. 40, 11. Iscijedi runo. sud.
6, 38.
b. pasivno. Vino (je iz grozda) iscedeni sok.
Z. Orfelin, podr. 41. Vino iscedeno. P. Boli6,
vinodjel. 2, 22.
c. sa se, pasivno. — Izmedii rjecnika u Bli-
kalinu (isciditi so, iskapati ,extillo, guttatim
effluo'), u Bclinu (izcijediti se ,colarsi' ,purgor'
199"), u Stulicevu (,totum purgari'). Dokle svo
izcijede se (vode). J. Kavanin 438a. Jedan talas
drugog slidi, dok so posve ne izcidi (poplav).
V. DoSen 47'». Pifjjto do dna, er se jos nije vas
mutei izcijedio. D. Basi6 154.
ISCIJEDATI, iscijedam, impf. vidi iscjedivati.
— U narodnoj pjesmi ugarskijeh Urvata s ca-
kavskijem oblikom (sa so). S vruiim maslom me
poliva, da mi so prik riti 'zcija. Ja6ke. 220.
ISCI.IHjDENE, n. djclo kojijcm se iscijedi. —
Stnriji je oblik iscijodenjo. — U Mika\inu rjec-
niku: isciitoiijo ,colatio, percolatio, oxcolatio' ; u
Jielinu: ijtijcikom izcijedonje ,il lambiccaro' ,8til-
latio' 423»; u Stulicevu: iscijedjoi'io ,distillatio,
.stillici<limii, tola di.ttillutio'. — 1/ jednoga pisca
xvii vijeka una konkretno znacene: sto mu drago
iitko. latina pliva svrhu svako stvuri kakono
uje svrhu dvije izcijedoiia. M. Kadiii6 290"'. Ka-
kono sudovi koliko .so ve^ina napui'iaju koga
izcijedei'ia, toliko ve6ma tjoraju vanka vjotar . . .
I kakono sudovi prolivsa iz nih izcijedene udijo
napTine se vjetra . . . 354''.
ISCIJELITI, iscijelim, pf. slozeno iz-cijeliti.
— Akc. je kao kod iscijediti. — -sc- u stslo-
venskom jeziku moglo se promijeniti na c, vidi
dva prva primjera i u Danicicevu rjecniku. —
Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (iscijeliti ,sanare, mederi' ; izcijeliti ,re-
staurare, instaurare, reparare, reficere' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara), u Vukovu (,ausheilen'
,percuro'), ti Danicicevu (iceliti ,mederi').
a. aktivno.
a) izlijeciti, ozdraviti (objekat moze biti ce]ade,
zivotina, Hi bolest, rana itd.). u jiravom i u
prenesenom smislu. Kto icelitt mi dusevnyj
vredt. Stefan, sira. pam. saf. 18. Iceli i. 21.
Jegoze hcer iscelil bise od demuna. S. Kozici6
4^. Prokazenago, ize srete ga, celovom svojim
abije isceli. ICa. Tako da ga iscelise. Transit.
13. Da ona kadgodi... rane ce iscijelit istinom
milosti. D. Zlataric 79^. Molitva negova iscili
ed od zmiji. Aleks. jag. star. 3, 325. Dojde
angel jedan, ter sve rane isceli ne. F. Glavinic,
cvit. 228''. Mnogi bi svedocili da su i(li) moje
molitve izcijelile. D. Obradovid, ziv. 102. Do-
uese joj grozda bimberova s cim je Marko }ubu
isc'jelio. Nar. pjes. vuk. . 1, 286. Ja 6u doci i
iscijelidu ga. Vuk, mat. 8, 7. Iscijeli rane koje
mu je zadao. D. Danicic, isai. 30, 26.
b) naciniti sto da bude posve cijelo (kao sto
je prije bilo). satno u Stulicevu rjecniku (vidi
sprijeda).
c) isplatiti sve do kraja (cijelo). — U Vukovu
rjecniku, ali samo u istocnom govoru: isc^liti,
vide izrairiti s dodatkom da se govori a Srijemu.
b. sa se , rejleksivno i pasivno : izlijeciti se,
ozdraviti. Iscijelio bi se od ove vode. Nar. prip.
vuk. 108.
ISCIJEJ^^ATI, iscijejam, impf. iscijeliti. — U
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jc-
zikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu (s dodatkom
da je rijec ruska) i u Danicicevu (icejati , me-
deri'). Icejaje vtsakoje svezanije sotonino. Stefan,
sim. pam. saf. 26. Iscejajustago i. Domentijan''
112. Jako strupt usilno iscejajemi. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 145. Tu iscejahu se nemocni i
nedu^ni. Pril. jag. ark. 9, 95. (1468).
ISCIji^^ENE, n. djelo kojijem se iscijeli. —
Stariji su oblici sa -nije i -nje. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (iscijelene i izcije}ehe ,sanitas,
salus' s dodatkom da je uzeto iz misala) i u
Danicicevu (icelenije ,sanatio'). Icejenija u nego
prose jemu. Stefan, sim. pam. saf. 21. Potai^ajett
reku iscejonija. 28. Riba sija jest na snedenije,
a iclc jeje o6ima na iscSlenije. Pril. jag. ark.
9, 101. (1468). Tri kamici imihu dvauadeste ver-
tudov u sebi, isceleni(ja) kamici biliu. Aleks.
jag. star. 3, 244. Isprositi iscijejene svoga tijela.
S. Rosa 63.
ISCIJE^ETI, iscijMim, pf. izlijeciti se, ozdra-
viti. — slozeno: iz-cijojeti (cijeliti kod 2 treba
jamacno popraviti cijejeti). — Izmedu rjecnika
u Danicicevu (icejetl ,sanari'). Da ispijeti. clovekt,
i iscelqjotb blagodetiju Hristovqju. Safarik, lesek.
12'J. Pij, zdravo ti ho6e biti i od bolesti iscili§.
Aleks. jag. star. 3, 258.
ISCIJENITI, iscijenira, pf. slozeno: iz-cijoniti.
— Akc. je kao kod iscijediti.
a. aktivno, platiti sto prema cijeni, isplatiti.
— U narodnoj poslovici naiega vremena. Naj
gori jo muz dobar mu^, a dobroga mu2a nijodne
aspro iscijouiti no luogu. (U Kotoru). Nar. posl.
vuk. 186.
ISCIJENITI, b.
857
ISCREPIV
b. sa ae, reciprocno : pogoditi se s kirn za djenu.
— Na jednom mje$tu xvi vijeka. Iscini se s nom
za zlatih 20. Mou. croat. 20i. (1513).
ISCIJEPANE, n. djelo kojijem se iscijepa. —
U Stulicevu rjecniku.
ISCIJEPATI, iscijepam, pf. cijepanem rasci-
niti, rastaviti sve, do kraja. — slozeno: iz-cije-
pati. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3
pi. iscijepaju, u aor. iscijfepah, u ger. praet. iscije-
pavsi, u part, praet. act. iscijepao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Od
xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (isci-
pati, rascipati ,scindo, findo') gdje se naj prije
nahodi, u Belinu (izcijepati na malo ,assulatiiii
scindere' 652a), u Stulicevu (,scindere, findere,
diffindere, discindere, assulatim scindere'), u Vu-
kovu (,zerspalten' ,disc'indo, difiindo').
a. aktivno. Do godi ne izcijepa rastovinu. F.
Lastric, ned. 121. Ako ces ga (sime) izcipati i
na mlogo komadica. svefc. 89i\ Iscijepase drva.
D. Danicic, Isam. 6, 12. Pa je izvadim te isci-
jepam, pa navalim vatru i sit se ogrijem. Nar.
prip. vuk. 204. — U prenesenom smislu. Malo
je vrijedno, zlobe izcijepat, a sahranit zloba sime.
J. Kavanin 54 4 'i.
b. sa so, refleksivno Hi pasivno. — U Vukovu
rjecniku s osobitijem znaienem: o odijelu kad
se od vethosti raspalo: , seine kleider zerrissen
haben' ,lacera vesto sum'.
c. pasivno. Na nemu iscepane rubine (isporedi
b). M. P. Sapcanin 1, 11.
ISCIPARITI, isciparim, pf. brzo uzrasti. —
slozeno : iz-clpariti (ovome kao prostome glagolu
nema potvrde; drugo je cipariti, I, 108^, gdje je
i akc. zlo zabi(ezen: treba citati : cipariti, cl-
parim). — U nase vrijeme u Lici. ,La! koliki
je Petar iscipario, niko mu u rodu nije bio ovako
grdan (velik) !' — Kaze se za isto znacene i isca-
pariti (slozeno : iz-capariti ; ovo moze biti isti
glagol sto capariti, 2). ,Ma iscapario, da bi do-
vatio s neba tarane!' J. Bogdanovic.
ISCJEDIVANE, n. djelo kojijem se iscjediije.
— U Vukovu rjecniku.
ISCJEDIVATI, iscjedujem i iscjedivam, impf.
iscijediti. — isporedi iscijedati, iscijedati. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (iscje-
di\ati) i u Vukovu. U zavijacu . . . izciduje se
grozdje. M. Radnic 22^. Iscidujuc sok u brasno
divaj. J. S. Rejkovic 344.
ISCJELITE^j, m. covjek koji iscje(uje, lijecnik,
]ekar. — U knizi pisanoj crkvenijeiii jezikom, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,medicus, sanans'
s dodatkom da je rijec ruska). Da ti jestt isce-
lite|t. boleznemt tvojimt telesnyimL. Domen-
tijana G6.
ISCJELIVATI, iscjelivam i iscjelujem, pf. iz-
]ubiti. — slozeno: iz-cjelivati. — Hadi -cje- i
-ce- vidi kod cjelivati. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impt. iscjelivaj i iscjeluj i u part, praet.
pass, iscjelivan; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — U rukopisu cakavskom xvii
vijeka ima za praes. oblik iscelijem: Da vam
noge ja umijem i srceno iscelijem. P. Hekto-
rovio (?) 97. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (izcelivati, v. iz].ubiti) i u Vukovu
(vidi kod b).
a. aktivno. Nu da moje dike licca iscelivam.
M. Marulic 180. Isceliva slavnu glavu. B. Kasic,
per. 115. Koji ne isceliva vecekrat ruke i noge
onega. fran. 202. Svaka svi oni iscelivase. is.
111. Ter bivsi je izcelivo i pridrago izgrlio,
ovako je noj govorio. J. Palmoti6 212. I bivsi
mu izcelivo svione skute snizno dosti, i veoma
ga Jubezjivo izgrlio u milosti, kazati mu svijesno
uze. 381. Noge mu isceliva. S. Rosa 84*. Nisu
li u ono vreme sjen Petrova i Pavlova ubrusac
izcjelivali? D. Obradovi6, basn. 309.
b. sa se, reciprocno. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (gdje ima ne samo iscjelivati se i iscelivati
se, nego i iscilivati se koje ne znam moze li se
potvrditi) : vide izjubiti se (s primjerima : Ja
sam se s nima iscjelivao. Iscjelivali smo se).
St VBsemi po redu iscelivavt so. Aleks. novak.
148.
ISCJELOVATI, iscjelujem, pf. izjubiti. — slo-
zeno: iz-cjelovati. — Radi -cje- i -ce- vidi cje-
lovati. — U jednoga pisca xviii vijeka. Ti si ga
izgrlio, izcelovo. A. Kalic 250. Da izgrlis, da
iscelujes ovaku mlados. 371. Zabraneno je isce-
lovat ga. 459.
1. ISCJE^EVATI, iscjejevam, impf. iscijejeti.
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom. Ize
VF. veliku nemostt vtpadb, i na ni. vtziraje isce-
Jevase. Aleks. novak 38.
2. ISCJE^EVATI, iscijejevam, impf. iscijeliti.
— Na jednom mjestu xni vijeka, refleksivno.
Temzde iscelevajte se. Sava, tip. hil. glasn.
24, 208.
ISOJE^jIVANE, n. djelo kojijem se iscjejuje.
— U Vukovu rjecniku.
ISCJEl^IVATI, iscje}ujem i iscjejivam, impf.
iscijeliti. — Akc. je kao kod iscjelivati. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (iscje-
livati, iscjelivam i iscjelujem ,sanare, mederi'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara, i izcjelivati,
izcjelivam ,in restaurando etc. se occupare') i u
Vukovu (iscje)ivati , iscje}ujem ,ausheilen' ,per-
curo'). Iscje|ujuci svaku bolest. Vuk, mat. 9, 35.
Da iscjejuju od bolesti. mar. 3, 15. Da ili iscje-
juje od nihovjjeh bolesti. luk. 5, 15. Idahu po se-
lima propovijedajuci jevandeje i iscjejujuci svuda.
9, 6. Jeli slobodno u subotu iscjejivati ? 14, 3.
Iscje|uje te Isus Hristos. djel. ap. 9, 34. Udara
i ruke negove iscje|uju. D. Danici6, jov. 5, 18.
ISCJERITI, iscjerim, pf. iskesiti. — slozeno:
iz-cjeriti. — U Belinu rjecniku: izcjeriti zubo
,mostrar i denti, come fanno i cani stizzati'
,ringo'. 250a,
ISCKVRNITI, isckvfnim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izckvrniti, v. ockvrniti.
iSCONATI, isconam, pf. izici conajuci se. —
slozeno: iz-conati. — U nase vrijeme u Lici.
,Vaj ! jeli Vujo kod kuce?' ,Da jest, ta znas,
vala Bogu, da se on vavije nekud cona, iscona
se malo prije tamo nekud u selo'. J. Bogdanovic.
IS ORE PAN, iscrepna, adj. koji se moze iscrpsti
(iscrepati). — U Stulicevu rjecniku: izcrepan, v.
crepav. — nepouzdano.
ISCREPATI, iscrepjem (iscrepam), pf. vidi
iscrpsti. — slozeno: iz-crepati. — Akc. je zabi-
lezen kako se govori u Dubrovniku, a ne kao
sto je u Vukovu rjecniku koji opet sam kaze da
je cuo ovu rijec u Dubrovniku; ovako bi trebalo
popraviti akc. i kod crepati : crepati, crepjem i
crepam. — Od xviii vijeka u Dubrovniku, a iz-
medu rjecnika u Belinu (izcrepati , izcrepjem
,cavar tutta 1' acqua' ,totani aquam exhaurire'
180b), u Stulicevu (izcrepati, v. izcrpsti), u Vu-
kovu: iscrepati, lscrep|em (iscrepam) s dodatkom
da se govori u Dubrovniku.
ISCREPAV, adj. vidi iscrepan. — U Stulicevu
rjecniku : izcrepav, v. crepav. — nepouzdano.
ISCREPIV, adj. vidi iscrepan. — U Stulicevu
ISCREPIV
858
1. ISELITI, a.
rjecniku: izcrepiv, v. crepav. — sasina nepouz-
dano.
ISCRIJEVITI, iscrijevim, pf. izvaditi home
(objektu) crijeva. — impf. : iscrjevjivati. — U
Stulicevu rjecniku: izcrijeviti ,exonterar6, inte-
ranea aut viscera adimore'. — nepouzdano.
ISCRJEV^IVATI, iscrjevjivam i iscrjevjiijem,
impf. iscrijeviti. — I] Stulicevu rjecniku: izcrje-
vivati, izcrjevivam. — nepouzdano.
ISORKA-TI, iscrkam, pf. crknuti posve. — slo-
zeno: iz-crkati. — Od xvi vijeka. Ne biste li
iscrkali od zime u buru? M. Drzic 145. Otruje
se i zatim iscrka. J. S. Ile|kovic 293.
ISCRNITI, iscrnim, ^j/. uciniti da sto (objekat)
bude posve, do kraja crno. — slozeno: iz-crniti.
— U Stulicevu rjecniku: izcrniti ,nigrare, nigre-
facera'.
ISCKNETI, iscfnim, pf. postati posve, do kraja
cm. — slozeno: iz-crneti. — U Stulicevu rjec-
niku: (grijeskom) izcrniti ,nigrescere'.
ISCRPATI, isci-pam, pf. iscrpsti. — slozeno:
iz-crpati. — Od xviii vijeka. Da se nigda ne
moze izcrpat (blago). J. Filipovic 3, 271a. Da
su oko prenosa izcrpali badaii dukata. S. ^^u-
bi§a, pric. 116.
ISCRPAV, adj. vidi iscrpan. — U Stulicevu
rjecniku: izcrpav, v. crepav. — nepouzdano.
ISCRPIVATI, iscirpivam i iscrpujem, impf.
iscrpsti. — U Stulicevu rjecniku: izcrpivati, iz-
crpivam.
ISCRPSTI, iscfpem, pf. exhaurire, crpuci iz-
vaditi (sve). — slozeno : iz-crpsti. — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing. : Iscrpe, i u part, praet.
act. nom. sing. m. iscfpao (iscfpla itd.). a) objekat
je ono zitko sto se vadi, ali se moze kazati i u
prencfenom sinislu o stvari umnoj Hi dusevnoj.
— od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(izcrpsti , exhaurire') i u Vukovu (,aussch6pfen'
,exhaurio'). — u svijem je primjerima sa se u
pasivnom znacenu, i u prenesenom smislu. Milost
iipgova nede se izcrpsti. A. Georgiceo, nasi. 294.
Negovu blagu ne imade dna, niti se more iz-
crpsti al' ti izvaditi. I. Ancic, vrat. 31. Koje se
(milosii Bozije) nikada ne mogu izcrpsti. 55. —
b) iz cega zitka crpuci izvaditi sto drugo (ta-
koder u prenesenom smislu). Iz obilne svega
svijeta krvi iscrpstit on 6e krunu. P. Kanavelic,
iv. 478. — c) izdupsti (o vadi na kamenu). —
u dva primjera xvi vijeka, i po prvome od nih
u liclinu rjedniku (,excavo' 651^). 1 voda nasad
put u vrijeme zaliho iscrpe mraraor krut. S.
Mencoti6 95. I voda izcrpe krut mrainor u gori.
D. Ranina 108'>.
ISCRVETATI, iscrvetam, jjf. slozeno: iz-crve-
tati, po cfmu bi znaccne bilo: crvetanem unistiti.
— U Stulicevu rjecniku : izcrvetati, v. izcrvoto-
6iti (vidi kod iscrvotofiiti).
ISCRVITI SE, iscfvim se, pf. na vrlo sicuSne
dijelove izdijeliti se. — slozeno: iz-crviti. — U
nniie vrijeme u Lici. ,Jesu li se ikad ti i ti iz-
dijeliliV ,JeHu 2alost, nijesu se izdijolili, nego
iHcrvili'. J. Rogdanovii.
lSGRV()TO(MTI, iscrv6to6im, ;>/. crvotoeinom
unistiti. nloieno: iz-crvotociti. — U Stulicevu
rjecniku (gdje sloji grijeskom pasivno znacenc:
.tinois cnrrodi' kao i za iacrvotati).
ISCURITT, iscurim, pf. curedi istedi. — slo-
zeno: iz-( uriti. — Od xviii vijeka. Na to, joduo
oko biso Aoj izcurilo. D. Rapid 188. Ako je
nied pod koanicom iscurio. F. Dordovii, p6elar.
10. Treba staju ugrejati da boje med iscuri. 44.
ISCVASTI, iscvatem, pf. vidi iscvjetati. —
slozeno : iz-cvasti. — Na jednom mjestu xvi vi-
jeka (metaforicki). A za toj, ma kruno, pokle si
izcvala, izvrsna na puno nada sva ostala. H.
Lucie 213.
ISCVI^ETI, iscvilim, pf. proci (neko vrijeme)
neprestano cvileci. — slozeno: iz-cvi}eti. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Er cu ja iscvilit zivot
moj. S. Mencetic 145. Jer cu ja iscvilit sve
moje dni zaman. 198.
ISCVJETATI, iscvjetam, pf. procvasti posve,
do kraja, svrsiti cvijetane; kaze se o cvijecu kad
je vec sve procvalo, te se pocine jav^ati plod. —
slozeno: iz-cvjetati. — isporedi iscvasti. — impf.:
iscvjetavati. — Od xvii vijeka. Ako izcvjeta, ali
ne ostane. (D). Poslov. danic. 2. Sve mu loze
lijepo iscvjetale. Nar. pjes. juk. 76. ,Eno su
sami krumpijeri svi iscvjetali, mogu se maum
zasipati'. ,Dok krumpijeri iscvjetaju, maum i
zasipji'. u Lici. J. Bogdanovic. — U prenesenom
smislu, kad cemu prode bo],e, ugodnije vrijeme.
Potom izcvjeta mlados, ter produ zelena godista.
D. Basic 186.
ISCVJETAVANE, n. djelo kojijem se iscvje-
tava. — U nase vrijeme u Lici (vidi kod iscvje-
tavati).
ISCVJETAVATI, iscvjetavilm, imjjf. iscvjetati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Dok krumpijeri pocmu
iscvjetavati, odma i zasipji!" ,Bome ja na to
iscvjetavane nikad ne pazim, nego dok izrastu,
a osobito ako se trevi iza kise, ja i odma za-
sipjem'. J. Bogdanovic.
ISCVOKATI, iscvokam, pf. iskjucati; cesto uda-
riti kaziputom kao kjunom. — isporedi iscvoli-
kati, iscv6kati, iscvolikati. — slozeno: iz-evokati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Bome ti riega iscvoka
(iscvolika, iscvoka, iscvolika) po glavi ka' vaja'.
,Ne znam, sto su se sve kokosi, pa i pijevac na
ovu kokos izvadile, pa je svu po glavi iscvokaso
(iscvolikase, iScvokase, iscvolikase)'. J. Bogda-
novi6.
ISCVOLIKATI, iscvolikam, pf. vidi iscvokati.
— slozeno : iz-cvolikati.
ISE, iseta, n. vidi hise.
ISEKNUTI, iseknom, pf. osusiti se. — slozeno-
iz-seknuti. — U knigama pisanima crkvenijem
jezikoin, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,exa-
rescere'). VStri da prirazett se rekamb, i da izb-
seknutb. Glasnik 11, 168. Iseknu vsaka Jubovt
blagaa. Vuk, dan. 1, 7.
ISELAC, iseoca, m. vidi iselica. — U jednoga
pisca nasega vremena. Knez se mace brojit iseoce.
Osvetn. 5, 120.
ISELICA, m. i f. cc]ade koje se iselilo iz svoga
mjesta. — U nase vrijeme. Po svetu san hodil
kako iselica. Nar. pjes. istr. 2, 74. vidi i naj
zadni primjer kod 1. iseliti, b.
ISELITEl^i, m. covjek koji cini da se ko iseli.
— Samo u Stulicevu rjecniku: izselitej ,qui ex
pago aliquem expellit'.
1. ISp]LiTI, iselim, j^f- transferre, uciniti da
ko ostavi svoje selo, pa u i^irtm smislu, kucu,
zem(u, drzavu. — Akc. kaki je u praes. taki je
u part, praet. pass, isejen ; m ostaliijcm je obli-
cima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing.
Iseli. — Slozeno od iz i osnove supstantira selo
na.'itavkom i. — Od xvi vijeka (vidi kod b), a
izmedu rjecnika u Bel in u (vidi kod h), u Stu-
licevu (izseliti ,pago aliquem expellere'), u Vukovu
(,ul)orsiedeln' .transforo').
a. aktivno. Kunu vodu i osuduju staresine, sto
1. ISELITI, a.
859
ISHADATI
ue isele selo iz vodoplavna mosta. M. D. Mili-
cevic, zim. vec. 253.
b. sa se, refleksivno, premjestiti se iz svoga sela
(Hi mjesta uopce). — Izmedu rjecnika u Belinu
(izseliti se ,lasciar d' habitare un luogo' ,rolin-
quere domicilium' 365^; ,andar da luogo in luogo'
demigro' 447a), u Stulicevic (izseliti se ,pagum
derelinquere'), u Vukovu (,ausziehen, auswandern'
,sedem muto'). Da ste dali rok Novakovicu, da
se iseli. Mon. croat. 198. (1512). Ne propusti,
prosim, da nepokajan iz ovoga ^ivota izselim so.
I. M. Mattel 294. Oni 6e se na prolece iseliti
tamo u novu ulicu. M. P. Sapcanin 1, 86. .Ise-
liti se' ziiaci izaci iz zadruge ter ujedno ponijeti
svoje pi-avo sa sobom; u obliku saniostavnika
,iselica'. V. Bogisic, zborn. 12.
2. ISELITI, iselim, pf. vidi iseliti se (kod ise-
liti, b). — Oblik je i akc. kaki jc u Vukovu rjec-
niku, all moze biti da bi bo]e bilo ■ isejeti, iselim.
ako je ovako, postaje nastavkom e u inf., i u
praes. — U Vukovu rjecniku: ,ausziehen, aus-
wandern' ,emigro'.
ISE^iAVANE, n. djelo kojijem ko isejava. —
U Vukovu rjecniku.
ISE^jAVATI, isejavam, impf. 1. i 2. iseliti. —
isporedt isejivati. — Akc. kaki je u inf. taki je
u praes. 3 pi. isejavaju, u aor. isejavah, u ger.
praes. ise)avajuci, u ger. praet. isejavavsi, u part,
praet. act. isejavao; u ostah'jem je oblicima onaki
kaki je u inf. — JJ nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (1. ,iibersiedeln' ,transfero'. 2.
,ausziehen, auswandern' ,emigro') ydje ima i re-
fleksivno isejavati se ,ausziehen, auswandern'
,emigro'. Takih razgovora bilo je mnogo dokle
se selo Vodoplavno isejavalo iz ravnice u brdo.
M. D. Milicevic, zim. vec. 255.
ISEl^ENIK, ise}enika, m. iselica (all u pa-
sivnom smislu: koji je bio usilovan da se seli).
— U nase vrijeme. Isejenici ovi krasno su zaista
nab|udavane pravosudija u Engleskoj nauciii.
Nov. srb. 1834. 68. Sjetno klikce isejenik divni.
Osvetn. 1, 7. Kao isejenik ima se smatrati onaj
koji otide u drzavu koju inostranu s nakanom,
da se nece vratiti natrag. Grad. zakonik. dodat.
9. Isejenik ,auswanderer'. Jur. pol. terminol. 54.
Isejenik ,emigrant'. 164.
ISE^ENE, n. djelo kojijem se ko iseli. — U
nase vrijeme. A sto se isejena tice, to on i pri-
jateji negovi ciniti mogu. Nov. srb. 1834. 93.
Prosto mu je svakud isejeno. Osvetn. 5, 134.
Isejene ,auswanderung'. Jur. pol. terminol. 54.
ISE^ETI, iselim, vidi kod 2. iseliti.
ISEl^IVATI, isejivam i isejujem, imjif. 1. ise-
liti. — isporedi isejavati. — Akc. je kao kod
iscjelivati. — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (grijeskom izselivati se, izselivam se
,andar di luogo in luogo' , demigro' 447a), /( Bje-
lostjencevu (izsejujem se ,emigro'), u Stulicevu
(izselivati, izselivam i izselujem, v. izseliti). U
prosastu subotu poizdolazili su kapetani, da ise-
Juju Turke koji zive po selima Sokolskoga
okruzja. Nov. srb. 1834. 104.
ISERALISTITI SE, iseralistim se, pf. u Stu-
licevu rjecniku : izseralistiti se, v. izsralistiti se.
— nepouzdano.
ISEVO, n. zaselak u Srbiji u okrugu kruse-
vackom. K. Jovanovi6 132.
1. ISFAlITI, vidi isbvaliti.
2. iSFALITI, isfalim, pf. nedostati. — slo-
zeno : iz-faliti. — U jednoga pisca Slavonca xviii
vijeka. Hoce coviku za marvu svoju hrana isfa-
liti. I. Jablanci 100.
ISFRIGATI, vidi isprigati.
ISFRISKAN, adj. samo u Bjelostjencevu rjec-
niku : izfriskan ,recentior, vegetior, agilior, sub-
tilior, sanior, acrior factus, redditus'. — Kao
da je part. 2»'aet. jjdss. glagola isfriskati kojemu
nema potvrde. vidi frisak.
iSFEKNUTI, isfrknem, pf. slozeno: iz-frknuti.
— U jednoj pjesmi ugarskijeh Hrvata gdje je
znacene: ispiti. Jedna drugu trkne, vsaka svoje
(vino) 'zfrkne. Jacke. 234.
ISFEIJSTATI, isfriistam, pf. slozeno: iz-fru-
stati.
a. frustati posve. — Na dva mjesta xvi i xvii
vijeka. Ucini ga sudac isfrustati. Ziv. jer. star.
1, 226. Isusa svukose naga i izfrustase. M. Jer-
kovid 49.
b. frustanem, istjerati, izagnati. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka gdje stoji izfrustra, ali je to
jamacno stamparska pogreska. Rasu novce, sve
stvari razbaca, nih na dvor izfrustra. D. Ilapi6 5.
ISFRUSTRATI, vidi isfrustati, b.
ISHABAVITI, ishabavim, pf. uciniti da sto
bude posve habavo. — slozeno : iz-habaviti. — V
Stulicevu rjecniku: izhabaviti, v. odhabaviti (ali
ovoga napose nema).
ISHABITI, ishabim, pf. iskvariti — .slozeno:
iz-habiti. — xiii vijeka, a izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (izhabjujem, izhabiti, v. pohabjujem),
u Stulicevu (izhabiti, v. pohabiti), u Danicicevu
(,perdere'). Da plati st svojimb dobittkomf. sto
bude isthabilt. Mon. serb. 31. (1247). Ako Urosi.
ili bratb jego Vladislavt ili ktto odt roda togo
ili vlastelinr. bi httelt habiti ili bi isthabili.
namt , a tvoje sveto cartstvo da ni pomaga
procvt svoju^ mocB vrtht iht. i da imb isLhabisb.
36. (1253). Sto imL ishabi mojimb poslanijemt
ili na moje prijatejbstvo ili nSkto vlastelinb ili
kto gode, vse da imb ja placu. 69. (1273 — 1314).
ISIIAB]^IVATI, ishabjujem i ishabjivam, impf.
ishabiti, od cega postaje. — U Bjelostjencevu
rjecniku (vidi kod ishabiti).
ISHADANE, n. djelo kojijem se ishada. — V
Bjelostjencevu rjecniku : (kajkavski) izhajaiie i
u Stulicevu: ,egressus, exitus' s dodatkom da se
nahodi u pisca kajkavca Muliha.
ISHADATI, ishadam, impf. iterativni glagol
prema ishoditi, od cega postaje. — Akc. kaki je
u inf. taki je u praes. 3 pi. ishddaju, u aor.
ishadah, u ger. praes. ishadaju6i, u ger. praet.
ishadavsi, u part, praet. act. ishadao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Od
XV vijeka samo kod cakavaca i kajkavaca; s toga
gotovo u svijem primjerima stoji po cakavskom
ili kajkavskom govoru j mj. d ; a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (vidi kod ishoditi), u Jam-
bresieevu (izhajam ,exeo, orior') , u Voltigijinu
(izhajati ,uscire, sortire' ,ausgehen, herausgehen' ;
praes. izhajam kod izhodici), u Stulicevu (izha-
dati i izhajati ,egredi, ad egrediendum se pa-
rare' s dodatkom da je uzeto u kajkavskoga pisca
Muliha). Lice tvoje s koga c' ishajati sve bla-
zenstvo moje. M. Marulic 194. Ki (strah) ishaja
od milosrdja bozastvoue pravde. Narucn. 49t'.
(Mlednost) ka ishaja od prve bolizni. 57^. Ka-
dano zle koristi s toga ishajaju. 59^. Prijazan
krvna je zavez v osobstvih od jednoga pana
ishajajucih. 63*. Vsaki od nih ishaja od ravne
kite. 63b. Prijazan duhovna je blizicstvo isha-
jajuci od danja sakramenta. 64^. Od toga ishaja
LSHADATI
860
ISHITJETI SE
dvoje dobro. TTl*. Od igre ishaja miiogo grihov.
94*. Govoreci da duh sv. od samoga otca ishaja.
104*. Kada dim ishaja is kadilnika. 109*. Clovik
ki ishaja iz Jeriha. Transit. 115. Odkud ishaja,
ali ki uzrok je da su zli sini ? Korizm. 42*. Od
kud ishaja da niki gradi jesu razdruseni? 44^.
Nitkoze ne ishajase protivu nemu. S. Kozicic
57a. Viruj mi, po nicem drugom ne izhaja, da
tako Bog bicom svojim te pohaja. H. Lucie 244.
Moci cu da viju, gdi otac ric raja, i gdi iz obiju
sveti duh izhaja. 278. Od prestola izhajahu
gromi. Anton Dalm., nov. test. 2, 178^. apoc.
4, 5. Pravdu onu ka iz vere ishaja. ap. 13^.
Zato vece srda nego milosti iz del zakona iz-
haja. 92*. Vera od nas no ishaja. Kateh. 1561.
E8l>. Ova opovid nigda izhaja i istice iz zakona
a nigda iz clovika. §. Budinic, ispr. 152. Ki
(put) van na svitlost iz ove propasti izhaja. P.
Zoranic IQa. Po toku od ociju van izhajahu
(suze). 66b. Da od Jafeta izhaja (slovinski narod).
V. Glavinic, cvit. xiv. Ki iz purgatorija ocisceni
izhajahu. d^. U protolitju obicaj jest krajem
na vojsku izhajati. 62''. Na priliku dobroga
sada ki iz dobroga driva izhaja. loos'. Videci
cesar, da veda smutiia izhaja. 103''. Zasto na
ona vrata cestokrat izhaja. 147*. Ako milost
izhaja iz voje Bozje. svitl. 84. Zaman iz Ko-
sova moji izhadjaju. I. T. Mrnavic, osm. 157.
Nakon godisca jednoga brojem izhajaju na pet
tisuc tristo sedamdeset i pet. Michelangelo. 10.
Kada bi tvoja prisveta dusa iz tijela izhadjala.
Pisanica. 96. Sunce izhaja med dvima gorama.
Nar. pjes. istr. 2, 158.
ISHAJPITI, ishajpim, j)f. u Stulicevu rjecniku:
izhajpiti, v. izkajpiti. — nepouedano.
ISHALAVITI, ishalavim, j)f- uciniti da sto
(objekat) bude ponve lialavo. — slozeno: iz-hala-
viti. — U Stulicevu rjecniku: izhalaviti, v. iz-
gnusiti.
ISHAMATI, ishamam, pf. hamaneni posve po-
kvariti odijelo Hi ruble. — slozeno: iz-hamati.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
ISHARACITI SE , isharacim se , pf. platiti
harac. — U Stulicevu rjecniku: izharaciti se, v.
odharaciti se. — nepouzdano.
ISHARACIVATI, isharticivam Hi isharacujem,
impf. trazili harac. — U Stulicevu rjecniku: iz-
haraoivati, izharacivam ,tributum exigere'. —
nepouzdano.
ISIIARATI, isharam, pf. posve lioharati. —
slozeno: iz-harati. — TJ Stulicevu rjecniku (s oso-
bitijcm znacenem: vidi harati, a, c)): izharati, v.
izdorati. — U nase se vrijeme u Dubrovniku upo-
trebjava rejleksivno isharati se kao perfektivni
glayol prema harati, c, b) dd), vidi kod poha-
rati. P. Jiudmani.
ISHARCOVANE, n. djelo kojijem se ishareuje.
— f/ lijelostjcnievu rjecniku: (kajkavski) izhar-
cuvai'in.
ISHARCOVATI, isharcujom, pf. izvojecati. —
sloieno: iz-haroovati. — U Bjelosljencevu rjec-
niku: izharcujom, (kajkavski) izharcuvati, izvo-
jevain, izvqjevati ; preiuasem ; rvam, obrvati ,ex-
pugno'; u Volligijinu: izharcuvati .vincere, espu-
gnare' .iiljorwimlon, eroborn'; u Stulicevu: izhar-
cuvati (-It) prepisano iz Jijelustjenceva), v. obrvati.
ISHARCITI, iMharfim, })f. istrositi. — slozeno:
iz-har(^.iti. — lirjleksivno isharCiti se (istrositi sve)
u jednom priinjeru xvm vijcka. Jedno ditesce
od So.st inisoci (j.slipi i ogluhnu, i posli nego Ae-
gova mater puno so iahardi za ozdravit ga, no
vidi koristi. J. Banovac, pred. 153.
ISHERDECITI SE, vidi izerdeciti se.
ISHERITI, isherim, pf. iskriviti, vidi naheriti.
— slozeno: iz-heriti. — U nase vrijeme u Lici.
,Vidi, kako je onu vraziju glavu izerio." ,Ovako
ti on vavije izeri onu vraziju glavurinu, a na-
skiji ono rog]avo oko'. J. Bogdanovid. — Re-
fleksivno u Vukovu rjecniku: izeriti se, vide iskri-
viti se.
ISHEROPERITI, isheroperim, pf. vidi izero-
periti.
iSHICENE, n. djelo kojijem se ishiti. — U
Bjelostjencevu rjecniku: izhicene ,ejectio, pulsio,
exturbatio, ejectsunentuiD.' i u Stulicevu: izhicene
,eductio, extractio'.
ISHICIVATI, ishidujem, impf. ishititi. — U
Bjelostjencevu rjecniku: izhidujem, izhititi ,ejicio,
exturbo, ejecto'; izhidujem se, izhititi se, izgaiiam
se ,ejicior, expellor, exturbor, emolior'.
ISHILITI, ishilim, pf. slozeno: iz-hiliti. — U
Stulicevu rjecniku : izhiliti ,inclinare, flectere, in-
llectere, torquere, coutorquere, curvare'. vidi
hiliti.
ISHUjATI, ishijam, impf. ishiliti. — U Stu-
licevu rjecniku: izhijati.
ISHINITI, ishinim, pf. prijevarom (hitnbom)
dobiti, izmamiti. — slozeno: iz-hiniti. — Na dva
mjesta xv i xvm vijeka. Blagoslof moj otajno
jest izhinil. Bernardin 42. gen. 27, 36. Ter se
hitroj hotmi prignu ka mu i blago sve izhini.
J. Kavai'iin 34*.
ISHINKATI, ishincem i ishinkam, pf. slozeno:
iz-hinkati.
a. aktivno, hinkanem dobiti. — U Stulicevu
rjecniku: izhinkati stogod ,vagitibus aliquid ex-
torquero, impotrare'.
b. so, se, rejleksivno, kad ko hince do mile voje,
pa po tome moze znaciti i: svrSiti liinkane. —
U Stulicevu rjecniku: izhinkati se, 1. ,a vagiendo
cessare'. 2. ,nimis vagire*.
ISHITAN, ishitna, adj. koji se moze ishititi
(koje vidi j^od 1, a). — U Stulicevu rjecniku :
izhitan ,compreheusibilis'. — nepouzdano.
ISHITATI, ishitam, impf. (?) ishititi. — Samo
u Stulicevu rjecniku: izhitati kod izhititi.
ISHITAVATI, ishitavam, impf. ishititi. — U
Bjelostjencevu rjecniku: izhitavam ,ejicio, emo-
lior', i u Jambresicevu: izhitavam ,ejicio'.
ISHITITI, ishitim, pf. slozeno: iz-hititi.
1. aktivno.
a. uhvatiti, shvatiti, vidi hititi, A. — Od xiii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (ishytiti
,eripere'). Ishytivb mtCK moj. Domentijan'' 112.
Gdje ishitim himbu tuj. M. Vetranid 1, 214.
Nami toj znati ni izhititi nije dano. A. Gucetid,
roz. mar. 132. Noka svak moze znat i izhititi,
koliko se bogactvo prima, roz. jez. 52.
b. izbaciti, izmetnuti, vidi hititi, B. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Volligijinu (izhititi
,buttar fuora, gittar fuora ; sparare' ,heraus-
werfen; schiossfm') i u Stulicevu (izhititi ,edu-
cere, extrahore, ejicore'). Kamen iz prade ishiti.
D. Barakovid, jar. 53. Ako hodes izhititi u vi-
sinu jedan kamofiak. M. Radnid 350''. Kraja iz-
hitiSo iz pristoja slavna. A. J. Knezovid 247.
2. sa se, rejleksivno. a) izbaciti se. — a jednoga
pisca xvm vijeka. Rijcfii strahovite ko pet stri-
jela vam se izhite. J. Kavanin 569''. — b) s oso-
bitijem znacenem u Vukovu rjecniku: vide izvito-
periti se.
ISHITJETI SE, ishitim so, pf. (o vremcnu) na
dva mjesta xvm vijeka, kao da je znaiene: brzo
ISHITJETI SE
861
1. ISHOD, a.
isteci. — slozeno: iz-hitjeti. Vrime kad se izhiti.
A. Vitajic, ist. 296''. Er vremena kad se izhite,
nu imamo svi upasti ruke u Bozje strenovite.
J. Kavanin 573*.
ISHITRATI, ishitram, impf. ishibriti, od cec/a
postaje. — U Stiilicevu rjecniku: izhitrati, v. iz-
hitriti. — nepoitzdano.
iSHITRENE, n. djelo kojijem se ishitri, i ii
konkretnom smislu, ono sto je ishitreno. — Sta-
riji je oblik ishitrenje. — Izmedu rjecnikn u Be-
linu (ishitrenje ,artificium' 106^; izhitrenje ,in-
ventio' 416^; izhitrenje za uztezati ,machina, or-
degno di legname per mover pesi' ,machina' 449'')
i u StuUcevic (izhitrene ,elaboratio'). G-rade svete
krasnost, ishitrene, jasnost. S. Rosa 136''. Ta
grada ni u ishitrenu ni u |opoti . . . 186''.
ISHITRITEIjj, m. covjek koji ishitri. — U Be-
linu rjecniku (,machinator' 403*) j u Voltigijinu
(izhitrite| ,inventore, ritrovatore' ,erfindor').
iSHITRITI, ishitrim, pf. slozeno: iz-hitriti. —
Od xvn vijeka (vidi 1, b), a izmedu rjccnika u
Belinii (izhitriti ,inventare' ,excogito' 416^; ,far
con gran arte' SO^b), u Voltigijinu (izhitriti ,in-
ventare; perfezionare' ,erfinden; vervollkommen';
izhitreni govor ,discorso ragionato' ,vernunftige
abhandlung'), u Stiilicevu (izhitriti ,elucubrare,
elucubrari, elaborare').
1. aktivno.
a. izmisliti, iznaci, naciniti. Ustajem, da iz-
hitrim sklad novi. I. Dordic, uzd. 40. Mojzes
izhitri velik sud mjedeni. salt. 79. Ti (o Boze)
izhitri tvojim rukama zarko sunce. 247. Bog
izhitrio usi i Judsku zenicu je. 322. Zlatne slike
kijeh izhitri ruka umrla. 454. Koje (crkovno
pjevane) paka jos vrjednije ishitri Veliki Grgur
papa. ben. 67. Latin Pakato pripovijeda cudan
otrov koga bijahu u Sardeni izhitrili. B. Zuzeri
29. Naprave nove izhitriti. 33. Ja isti spozno
sam jednoga covjeka, koji je ruke imo blago-
sov|ene, er svaki svoj rukostvor za cudo bi iz-
hitrio. 95. Namjeri se na ona pisma koja u
skulah bijase on isti joster mlad izhitrio i slozio.
103. Ginio je za sebe jedan sto izhitriti. 174.
Puno vrsta od praha vece i mane izhitrena iz-
kuso je i prikuso. 199. Nu vi isti promislite,
koje urese i velicine i |epote ne bi bili izhitrili.
245. Tu pripovijes ili si jo ti iz tvoje glave iz-
hitrio ili pisalae, koji je kaze. 261. Jerud Ve-
liki nu (gradu) ishitri i uzjasni. S. Rosa 136''.
i u prenesenom smislu. Prikazat ti ce se sve ne-
pravde ne kako si ih ti vuhovito izhitrio za za-
blijestit |udske oci, neg kakve su sve u sebi.
B. Zuzeri 4. Koje nacine Jubez|ive nije on iz-
hitrio za dobiti nase srce. 90. — U ovijem pri-
mjerima kao da znaci i naresiti: I udije ona
|epota lica prid zrcalom izhitrena, pohvajena i
gledana otisla jo. B. Zuzeri 13. Grijehe lica
narudjena i u tafetini izhitrena. 55. A ti, zeno,
ne stojis li s ve6om pomnom zaprcena i misli
jace zadubenom u zrcalo za tvoje lice izhitriti
neg u crkvi, kada gledas u prilici cistu djevu?
364.
b. uciniti da kc bude posve hitar. Ja sam tebe
zadojio i mlada te izhitrio u junacka sva cinena.
G. Palmotic 2, 31.
2. pasivno (vidi 1, a). Dva kerubina izhitrena
od zlata. I. Dordic, salt. 277. Pjesme, koje }u-
vezni i tastine izhitrenije sadrzahu. uzd. vii.
Kadgod se namjerimo za vidjeii stvar kojugod
cudnovito izhitrenu. B. Zuzeri 185. Ishitrenijem
na pricicu govorom. S. Rosa 11''. Kako je ve-
licanstvo jednoga grada imat veco hladenaca iz-
hitrenijeh koji prolijevaju vodu. D. Basic 298.
ISHITRIVATI, ishltrivam i ishitrujem, impf.
ishitriti. — U Voltigijinu rjecniku: praes. izhi-
trivam kod izhitriti, i u Stulicevu: izhitrivati,
izhitrivam ,in elucubrando se exercere'.
ISHLADITI, ishladim, pf. uciniti da sto
(ohjekat) bude posve hladno. — slozeno: iz-hla-
diti. — Akc. kaki je u praes. taki je u part,
praet. pass, ishladen ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, ishladi.
— TJ Vukovu rjecniku : ,auskiihlen' ,refrigero'
s primjerom: Ishladise djeca sobu. — Sa se, re-
fleksivno. takoder u Vukovu rjecniku: ,sich aus-
kiihlen' ,refrigeror' s primjerima : Ishladila se
soba. Ishladilo se jelo. — U Dubrovniku ishladiti
se moze znaciti: vrlo se naliladiti. P. Budmani.
ISHLAPITI, ishlapim, pf. slozeno: iz-hlapiti.
— Od XVII vijeka.
a. izvjetriti. — Izmedu rjecnika ti Bjelostjen-
cey« (izhlapjen, v. izvetren), u Stulicevu (izhlapjen,
V. izvjctren), ti Vukovu (izlapiti ,verriechon' ,fu-
gere', cf. izvjetriti s primjerom : Nemojte da vam
vino izlapi). Al' kad vino 'zhlapi z glave, ni vec
one vo}e prave. P. Vitezovid, cvit. 55. Iz ove
iste zemje ona vlaga tesko izlapi. I. Jablanci 18.
Metne se u jednu bocu... od ozgora dobro za-
vezavsi da ne izlapi. G-. Pestalic 246. — 7neta-
foricki. Zapovidi Bozje iz srdaca Judski izlapile.
E. Pavi6, ogl. 126. Ako ovi pocetci i novi nauci
od }udi jesu, da ce oni sami izlapiti. 645. i 0
ludskoj pameti kad oslabi, n. p. od starosti, u Vu-
kovu rjecniku: (u Srbiji) kaze se za covjeka, n. p.
koji u starosti postane slaba razuma ,schwinden'
,evanesco'.
b. omr§aviti. — Izmed:u rjecnika u Voltigijinu
(,smagrire, sfinire, svigorire' ,mag6r werdon, er-
schopfen'). Tijelo covjeku otruhni i izlapi. M.
Pavlinovic, rad. 162.
ISHMIl^ETI, ishmilim, pf. izici hmileci. —
slozeno: iz-hmijeti. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (izmi^eti ,herau9kriechen' ,pro-
repo', n. p. raci iz torbe). Kako djeca iz ko-
lijevke izmile. Ogled, sr. 507. Tu izmije neka-
kvoga puka. P. Potrovic, gor. vijen. 60. Izmilio
starac igumane. Osvetn. 3, 55.
1. iSHOD, m. exitus. — isporedi 2. ishod. —
Slozeno : iz-hod , ili postaje od osnove glagola
ishoditi, — Rijec je stara, isporedi stslov. ishod'B,
a izmedu rjecnika nahodi se u Vrancicevu (izhod
,exitus ; pergula'), u Mikajinu (izhod , camera'
,cubiculum'), u Belinu (izhod ,uscita, 1' uscire'
, exitus' 780''), u Bjelostjencevu (izhod, iztok , exitus';
izhod sunceni ,ortus solis, oriens'; izhod, cardak
,pergula' ; izhod, prehod ,recessus'), u Jambre-
sicevu (izhod , exitus'; izhod, pocetek ,ortus, origo';
izhod, iztok , oriens'), u Voltigijinu (ishod ,esito,
sortita, uscita' ,ausgang, erfolg'; izhod ,uscita;
levante, oriente' ,ausgang; morgen'), u Stulicevu
(.exitus, finis, eventus'), u Vukovu (vide zahod
2), u Danicicevu (ishodt ,exitus').
a. ishodene, djelo kojijem se ishodi. a) uopce.
Od ishoda blazene djevice iz grada Nazareta. B.
Kasic, nac. 14. Posli ishoda od puka Izraelskoga
iz suzanstva. is. 10. U ruci negovoj bise i dati
nim (suzam) ishod i zanikati ga nim. in. 85.
Pogibjiv ce izhod od ovde nim biti. A. Georgiceo,
nasi. 136. Srce moje, pukni, er puknut pravedno
je, da das izhod svijem zlobami. I. V. Bunic,
mand. 11. Koje su (duse) blizu ishoda iz muka.
V. Andrijasevic, put. 225. Zapoviden bijase Iz-
raelicanom na uspomenu niova iz Egipta izhoda.
A. Kanizlid, kam. 458. Otrca za nima, cijeneci
da ga ne bi kra} pedepso za jedan izhod ovako
potreban. D. Basic 156. — b) pisci ovako pre-
1. ISHOD, a.
862
ISHODAK
vude ime druge knige Mojsijeve {s^oihg, exodus).
Ctenje kiiig od izhoda. Bernardin 30. U knigah
od izoda. M. Divkovic, nauk. llo*}. XJ izoda p.
20. 16. . . . I. Ancic, vrat. 33. Stije se u kniga
od izoda. S. Margitic, fal. 71. Knige Joba, . . .
Jozua, izhoda. J. Kavanin 564*. Tako imamo
u izodu na poglavju 29. A. d. Bella, razgov.
230. U knigah izhoda. A. Bacic 117. 302. Za-
bilizeno je u kniga od izhoda. J. Banovac, uboj.
23. Ovako govori ti Bog u kniga izoda. J. Fi-
lipovid 1, 481'. U knizi od izhoda. A. Kanizlic,
fran. 51. U kniga od poroda i u i/odu. L. Vlad-
mirovi6 29. Jost u izodu Gospodin zaprijeti...
J. Matovid 267. U kniga od izoda. M. Dobretic
353. Knige poroda, izhoda, djacke, broja i deu-
teronomija. I. Veiikanovic, uput. 1,366. U kniga
od izoda ukaza sebe Bog Mojsiji pasncemu ovce
u grrnu gorucemu. D. Eapic 52. Stije se u kniga
od izoda. 60. U bibliji, ishod glava xii. Vuk,
nar. pjes. 1, 117. — c) kaze se u osobitom sinislu
0 suncu, mjesecii, zvjezdama, zori, danu itd. aa)
uopce. Nikadar u tih mist ni suncu ishoda. D.
Barakovid, vil. 51. — bb) rijecju ishod cesto se
naznacuje can kad sunce itd. ishodi. Od pridne
strane potnaestoga dneva pocimaju6e od ishoda
sunca. A. Kanizlic, kam. 524. Prije sunca iz-
hoda. E. Pavid, ogl. 116. — Nu, s izhodom trece
zore slavan cu opet uskrsnuti. G. Palmotic 3, 4^'.
Na ishod zore blage otidose. J. Palmotic 310.
— Na ishodu dana bijola nasa druzba sva ve-
sela na ugodni put se spravi. 35. Dan na iz-
hodu. I. Dordid, uzd. 8. — Kad je bilo na ishod
vlasida. S. ]^ubi5a, prip. 141. — d) shvaca se ,i
sirem smislu kno uopce pocetak, postane (suprotno
kod e)). Vazrui stablo od koga oba imata ishod.
Narucn. 64a. Nu ti, Boze, bez izhoda i bez svrhe
stojis do vika. I. Gundulid 204. Od izhoda na-
roda slovinskoga. F. Glavinid, cvit. xiii. (An-
gelov) izhod, prohod i broj on ki ih stvori, zna.
322a. Evo ti podpisujem istinitu svidodbinu na-
5ega izhoda. I. T. Mrnavid, osm. 4. Bolesti . . .
imaju izhod od griha prvoga covika. M. Eadnic
147a. I mitrate duhovniko ki su izhodom od
Rimjana. J. Kavanin 112*. Izhod od imena ,ety-
mologia'. A. d. Bella, rjecn. 297*. Da je pravda
katolicanska izhod duhl s. S. Badrid, ukaz. 79.
Od ishoda rijefii do opeta bude sagradjen Jezu-
zalem. S. Rosa 15*. Ishod ove poveje bi ishod
rJjedi. 17''. Disputase tanko i visoko od izoda
duha prisvetoga. And. Kacid, razg. 155*. Be-
sidi se od izhoda i napridovana zivota koludar-
8 koga. A. d. Costa 1, v. Od izhoda duha sve-
toga od oca. J. Matovid xxiv^'. Oli se je primio
od prvijoh otaea po izhodu i porodu (grijeh).
162. — e) nasuprot znacenu kod d), moze zna-
citi: svrha, kraj, konac, pa i smrt, Hi po tome
Mo koji dode na kraj puta izide s nega, Hi (a
to je jamacno u nekijem primjerima) jer na
sinrti dusa izlazi iz tijela. Priblizajet se duni.
ishoda luojego. Sava, sim. pam. saf. 10. Ni ja-
rostiju tvojeju oblici mene vb dast ishoda mo-
jogo. Moil. sorb. 245. (1399). Na ishodS du§e
jego. Glasnik. 11, 129. Pisano na isbhodi mu-
haiii,rauia. Mon. serb. 513. (1470). Dovocer, da
jost na ishodu dne, dini ga vridi u .Savu. Du-
kjaniu 30. Zad se ved no nadam slobodit prjednu
vlas ni j)rjodnu slobodu da mi 8« povrati na
isliodnijoh ishodu. M. Vetranid 1, 60. Govorahu
o<l nogova islioda. Anton Dalm., nov. te§t. 98''.
luc. 9, 31. Kada duSa na ishodu mudi se. B.
KaSid, iiad. 101. Gospodin duvaj uhod tvoj i
izhod tvoj. M. Alborti .'U)0. Daji daj bo|o, da
rim dusa na izlmdu svom se vrti, da prije jedan
uzdali slusa od jubavi, nog' li od smrti. I. Gun-
dulid 255. Nu u govoru vedo momu kud za-
hodim bez izhoda? 448. Gledah izhod borenja
tvoga. F. Glavinid, cvit. 17*. Hiuben jest svit
ov, svrha jego neznana, izhod strahjiv. 351".
Soldat izhod borenja razumno ima procinit. 394''.
Cesar, cesarica . . . izhod prigovaranju ili dispute
pomnivo gledajudi. 433a. Izhod tvrdoga trpjenja.
posl. 33. Nastojmo mi boje sebe pripraviti na
izhod. A. Georgiceo, nasi. 42. , Jak na izhodu od
jesoni kad naripi zima prva. G. Palmotic 3, 54*.
Da de se na ishodu od duse podpuno skrusiti.
V. Andrijasevic, put. 7. Dusu moju na ne ishodu
da prosvijetlis. HI. Svaka dusa koja stoji na
ishodu. 113. Na cas od ishoda moga. 322. Uz-
rokom razlog se ima uciniti dusi na izhod, a
napokom tijelu. J. Kavanin 557*. Izhod ,fine
cioe successo' ,exitus'. A. d. Bella, rjecn. 316''.
Na izhod godista ,anno exacto'. 85''. Izhod je-
seni ,il fine dell' autunuo' ,exitus autumnalis\
121a. Izhod rijeke ili mora ,bocca di fiume o
di mare' ,fluminis vel maris ostium'. 143''. Na
ishodu Ijeta Gospodinova 542. I. Dordid, ben.
44. Vide da svoja zivuda krepos jur bijase na
ishodu. 60. Cekajudi s pohlepom svrhu i ishod
od svoje privare. 119. Srete im duh na ishodu.
122. Videdi svoj zivot na ishodu. 138. Stase
jur na ishodu dusa Pandolfa. 171. Sunce lednu
vodu stapa zime na ishodu. N. Marci 31. Na
svrsi i izodu zivota svoga. M. Dobretid 266. Istu
da bi jost u pocetku i izhodu satro i smaknuo,
Eutikija prokleo je. I. Velikanovid, uput. 1, 277.
Umire mu majka, pa joj cati molitvu na ishod
duse. Nar. prip. vrc. 2.
b. vijesto kud se ishodi. a) uopce. Pojdite na
izliode putov. I. Bandulavid 180*. mat. 22, 9.
Svoa zlamenja postavise na visokom mistu od
grada i na izhodih. A. Vita^id, ist. 230*. Uz-
visise te barjake na izhodih od grada. 232.
Bragmani pred izhodom svojih kuda grobje imase.
J. Kavanin 389a. — b) u ovijem je primjerima
isto sto izvor u metaforickom smislu fisporedi
a, dj). O milosti, si'edni izhode svijeh kreposti.
I. Dordid, uzd. 70. (0 Boze) bistri izhode svijeh
kreposti. salt. 274. — c) struna s koje sunce
ishodi, isporedi istok. Mejas od sunca ishoda.
Mon. croat. 86. (1459). Od petka na snnac izhod.
170. (1498). Od slnca ishoda. Anton Dalm., nov.
test. 2, 197'J. apoc. 16, 12. Velike skodo po vsomu
zapovidnictvu rimskih cesarov na izhodu nacinise
Slovenci Abari. P. Vitezovic, kron. 50. Uzamsi
od krvi, poskropio bi s prstom sodam puta prama
pristoju milosti k izodu. I. Velikanovid, uput.
3, 315. Skropi sedam puta prama zastoru k izodu.
3, 327. — d) porgula, vidi cardak, a), vidi u
Vrancicevu i u Bjtlostjencevu rjecniku. — e)
soba uopce. samo u Mika(inu rjecniku. — fj la-
trina, zahod. — na jednom mjestu xvii vijeka i
u Vitkovu rjecniku. , Cloaca' u Pozegi ,sekret', u
Osiku jishod'. A. T. Blagojevid, khin. 24.
2. ISHOD, /. vidi 1. ishod. — Samo na jednom
mjestu XVII Vijeka. Gospodin cuvaj uhod tvoju
i izhod tvoju. M. Albert! 55.
ISHODAK, ishotka, m. vidi 1. ishod. — -a-
(iickadaSnc -i.) ostaje u nom. i u ace. sing., i u
gen. pi. ishodaka; m ostalijem padezima ispada,
te d isprcd k glasi t, ali se nalazi pisano. —
Postaje od osnot^e glugola ishoditi nastavkom
T.k'i.. — Od XVII vijeka (vidi kod b)), a izmedii
rjecnika « Belinu (vidi kod d)), u VoUigijinu
(izhodak ,sortita, uscita' ,herausgang'), a Stuli-
cevu (uz ishod), u Vukovu (vide svrsotak s pri-
injcrom: Kad deseta na izotku bila). a) vidi 1.
ishod, a, c). Poznaje zvizde nebeske i tomaci
ISHODAK
863
ISHODITI
niovo gibane, izodke i zaodke. B. Loakovic, gov.
248. — b) vidi 1. ishod, a, d). Gdi ces viditi
izhodak od tvoje plemenstine i pan od ko^ena
odkuda slazis. M. Eadnic ITl^. Svako stvorene
u svomu izhodku ukazuje nam veliku mudrost
i svemogu(^stvo Bozje. 406*^. Sakramenat jest
zlamene cutece, milost Bozja ili izliodak ne mi-
lostiv. A. Bacic 261. Izhodak milosti Bozije ra-
zumi se osobito u prisvetom tilu Isusovu. J.
Banovac, razg. 197. Naj vece paka nastojaiie
Matejino jeste bilo ispisati izhodak i koren kra-
Jevskoga kolina. E. Pavic, ogl. 462. ,Satir, Sa-
tyra' ima svoj izhodak od onih ,satyris'. M. A.
E6|kovic, sat. A4•^ — c) vali 1. ishod, a, e).
Mlostvo puka cekajucega izhodak ove smutne.
A. Kanizlic, kam. 97. Izhodak stvari ne odgo-
vara ufanu i ze|i liegovoj. 120. Da vidimo iz-
hodak ufaca tvoga. 251. O hemu visi liegovih
odluka izhodak. 387. Zafalivsi Bogu za srican
izhodak posla. 855. Svaka necista Jubav ne-
srican izhodak imade. E. Pavic, ogl. 77. Da
srican izhodak negovog vojevaha o nojzi visi.
182. Da 6e cuti svrhu i izhodak jedne i druge
vojske. 190. Heli zejase veoma cuti izhodak
boja. 220. Ova cudesa ne imadose dobrog iz-
hodka. 346. Oni pak drzau dogadaj kano zla-
mene od nesricnoga izhodka. 382. Kad ruzni
dila izhodak vidim. G. Pestalic 82. Posao isti-
nito golem ali izhodak nikakvi. 86. — d> trosak,
suprotno: dohodak (vidi xjod c). — samo u Be-
linu rjecniku: izhodak ,uscita, quel die si spende'
,expensum' 7801' j ishodak mjeriti po dohodku ,ad
vectigalia sumptus accommodare'. 18*.
iSHODAN, ishodna, adj. koji pripada ishodu.
— isporedi ishodhi. — Postaje od ishod na-
stavkom tn'^t. — Od xv vijeka (vidi kod a, c)),
a izmedu rjecnika u Stidicevu (.pervius, orien-
talis, discessionis' ; ishodna krajina ,pars orien-
talis' ; dan ishodni ,dies mortis') i u Danicicevu
(ishodtni. ,exitus').
a. adj. a) uopce. Ako u takim mislima smrtno
sagrisismo, tad prosutje izhodno od toga uzroka
i prividjeno u svomu uzroku, bit ce tolikojer
smrtno. Blago turl. 2, 139. No ti vaja robina
za skuta, iz odaje do izhodna puta! Osvetn.
4, 18. — b) smrtni, vidi 1. ishod, a, e). Na krje-
posti koji slidi, cim izhodni dan svoj vidi. J.
Kavaiiin 298^. Vas novjestac preugodni da s an-
delim mene srite na dan strasni moj izhodni.
369''. — c) po predasnemu znncehu moze ishodni
dan snaciti: ob^etnica (smrti). CrtkovL pametb
da tvory ktitoromt, ktda imt je ishodnij dtnt.
Mon. Serb. 533. (1485). — dj ii jednoga pisca xvm
vijeka (po predasnemu znacehu) snaci uopce: ob-
letnica. Doso dan ishodni porodjeiia Jeruda An-
tipe. S. Eosa 9 la. Dan ishodni recenoga blago-
darstva. 140^. — e) istocni, vidi 1. ishod, a, c).
u Stulicevu rjecniku.
b. adv. ishodno, od ishoda , od pocetka. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,ab ipsa origine, ab
ipso ortu'.
ISHODATAJ, m. coijtk koji ishodataji, vidi
hodataj. — isporedi ishodatajiti, ishodatajati. —
Rijec je stara, isporedi stslov. ishodataj. — U
knigama pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (,mediator'). Nebesnomu
prebyvajustomu ishodataj ti budu. Domentijanb
35. Nenavisti isliodataja. 78.
ISHODATAJAN, ishodatajna, adj. koji isho-
dataji. — U knizi pisanoj crkvenijem jezikom
xui vijeka. F. Miklosic, lex. palaeoslov.- kud
ishodatajni..
ISHODATAJATI, ishodatajem, impf. ishoda-
tajiti. — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom, a izmedu rjecnika ti Danicicevu (,media-
tione consequi*). Ott Boga blagaa ti ishodata-
justu. Domentijan*> 49.
ISHODATAJISTE, n. djelo kojijem se isho-
dataji. — U knizi xiii vijeka pisanoj crkvenijem
jezikom. F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod isho-
datajiste.
ISHODATAJITI, ishodatajim, pf. dobiti kome
sto hodatajenem. — slozeno: iz-hodatajiti. — V
knigama pisanima crkvenijem jezikom. Out sve-
tyimi si molitvami i sebe i tomu ishodataji ne-
besbnoje cartstvo. Danilo 152. vidi i F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.- kod ishodatajiti.
ISHODATAJSTVOVATI, ishodatajstvujem, pf.
vidi ishodatajiti. — slozeno: iz-hodatajstvovati.
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom. F.
Miklosii, lex. palaeoslov. ^ kod ishodatajstvovati.
ISHODATI SE, ishodam se, pf. vidi isetati
se. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi.
ishodajii, u ger. praes. ish6dajuci, u ger. praet.
ish6davsi, u part, praet. act. ish6dao, u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U
Vukooii rjecniku: ,sich ausgehen' ,obambulo'.
ISHODILISTE, n. vidi ishodiste. — U Stu-
licevu rjecniku: ,exitus, egressus'; ishodiliste sun-
cano ,oriens'.
ISHODILISTVO, n. n Stulicevu rjeisniku uz
ishodiliste. — sasma nepouzdano.
ISHODISTE, n. vidi ishod. — isporedi isho-
diliste. — Po cakavskom govoru ishodisce. —
Rijec je stara, isporedi stslov. ishodiste. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (izhodiste ,scaturigine'
,origo' 650t>), u Stulicevu (v. ishodiliste), u Da-
nicicevu (,initium'). a) vidi ishod, a. Ott sih bo
ishodista zivotu. Sava, sim. pam. saf. 9. Ima-
juci sve to zlo izhodisce i uzrok svoj od ki'ivih
naucitejih poluvircih. A. Vitajid, ist. 372. Tri
vira kojih narav i izhodisce ziva pamet u tmi
isce. J. Kavanin 5323'. Ishodiste duha svetoga
i od sina. S. Badric, ukaz. 53. — - b) vidi ishod,
b. Drivo vsajeno na ishodiscih vod. Korizm. 67''.
Pojdite tadar na ishodisca, i koliko godire ih
najdete, zovite ih na pir. Postila. pi''. Na isho-
disca putov. Anton Dalm., nov. test. 34*. mat.
22, 9. U ulaziscu i izhodiscu. A. Vitajic, ist.
450. Ono cim je krila kucka izhodiste svoga
rucka. V. Dosen 162^.
ISHODITI, ishodim, impf. iziti. — isporedi
izihoditi, izlaziti. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. ishodah i u ger. praes. ishodeci ; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing. : ishodi. — Uprav je slozeno :
iz-hoditi; ali se sJivaca kao da postaje od iziti
onako kao hoditi od iti. — Rijec je stara, ispo-
redi stslov ishoditi, rus. hcxoahti>. — • Izmedu
rjecnika u Mika^inu (ishoditi i izhoditi, iziti, iz-
laziti ,0X00, egredior, prodeo, erumpo, emergo';
izhoditi, niknuti, kako se rece : Od kud ova stvar
izhodi, od kud je nikla? ,demano, profluo'), u
Belinu (izhoditi ,exeo' 780*; ,scaturire, sorgero,
uscir fuori' ,scateo' 650'' ; ,proc6dere, derivare o
nascero' ,mano' 586''; ,dependere, derivare, haver
1' origine' 250*; ,risultare' ,provenio' 627a; ^riu-
scire' ,ev6nio' 629'' ; ,divenire, diventare' ,evado'
272''), u Bjelostjencevu (izhajam, iziti; izhodim,
izlazim; izhodim, v. izhajam), u Voltigijinu (isho-
diti ,uscire, sortiro' , ausgehen'; izhoditi, izhajam
,sviai'e, fuoruscire; riuscire, risultare; originare'
,herausgehen ; gelingen; abstammen'), u Stuli-
cevu (ishoditi i izhoditi ,exire, egredi, excedere,
foras progredi, procedere, prodire, derivare, orj-
ISHODITI
8U
ISHODITI, 1, a.
ginem ducere'), « Vukovu (,ausgehen' ,exeo'), u
Danicicevu (,exire').
1. aktivno.
a. u pravom smislu. a) subjekat je cejade Hi
sto se mis/i kao ce]ade. aa) itopce. Izhojahu tada
nepodobe iz mnozih. Bernardin 47. luc. 4, 41.
Ova koludrica nigdare ue ishojase van is cole.
Transit. 246. (Biskup) vsaku noc ishojase s ko-
more i gredi§e v svoju crikov. Mirakuli. 143.
(Ana) ne ishodaso iz crkve. N. Kaniua "iGa. luc.
2. .S7. Ter mnoge odpravi da zlato kopaju gdi
mnozi ne ishode opeta na stan svoj ner glave
ohode i s nimi zlato toj. M. Vetranic 1, 167—168.
Zac tko tuj zahodi, ni ob noc ni ob dan, opeta
ne ishodi iz toga mora van. 1, 172. Ne mozite
ishoditi vanka. Mon. croat. 208. (1.521). Obicaj
bise moj izhodit u setnu. H. Lucid 238. J^ubmir
ishodi i govori. M. Drzic 72. Nebore, cemu ste
sami bez mene ishodili na dvor? 322. Gdi je
kra}? — Eto van iz kuce prem gdje sad izhodi.
F. Lukarevic 238. Vojsku vidise iz luga izho-
dece. Aleks. jag. star. 3, 242. Kada ishodjase
iz skule. B. Kasic, ii'i. 39. Kad ishodis iz kuco.
nac. 93. Gorucijeh vrh kola iz zemje izhodi
njoka sjen ohola. I. Gundulic 75. Nu tko tuzan
ovo izhodi? po prilici Milijenko je, za dubje cu
skrit' se odi. 164. Izhodeci oni van iz navi. F.
Glavinic, cvit. 314*. Vidih drugoga angela, iz-
hodeca od istoka suncenoga. 337*. Kada izhode
iz kuce. I. T. Mrnavic, ist. 6. Izhodi spasitel
vooma mogui s nobesa. I. Drzic 108. Udovica
ima izhodit malo iz doma. 288. Ako izhode u
noci. 314. Veco ishodi iz bludnoga stana kleta.
G. Palmotid 2, 42. Ali s majkom ona ishodi.
2, 185. Izhndi Sjevernica iz gore. 2, 251. Puti
od grada svi su puni, hegdje ulaze, liegdje iz-
hode. 3, 38b. Sahin ... iz tvrde van ishodi. J.
Palraotid 106. (Koludrice) nikada ne ishodahu
iz visocijeh tvrdijeli mira. 274. Izodec s visine.
I. Aucic, svit. 96. Ovdi anjel izhodi, zahvajujuci
puku. P. Hektorovic (?) 171. On ne hti iz kuce
vanka izhoditi. Oliva. 46. Kud cestokrat s go-
spojami izhodite. J. Kavai'iin 196*. Niti vani
k nerau izhod'te. 558''. Iz svoje spile izhodi. I.
Dordi6, uzd. iii. Bog iz raja izhodeci. 128. Kad
u celu uhodi§ ili iz rie izhodiS. P. Knezevic,
osm. 359. Kad puk po6e izhoditi (iz crkve) mO'
traSe opot izodedc. F. Lastric, svet. 151*. Iz-
hodi van iz kuce. V. M. Gucetic 115. Al' u kolo
kad izhodi (snasa). V. Dosen 100''. Obdan crkve
kad pohodi (snasa), i na pazar kad izhodi. 105''.
Da svoj stari grad pohodi, odkud vede ne izhodi.
127''. Ishodi Jezus iz Nazareta. S. Rosa 4G'».
Izhodio bi iz pustino na svitlost svita. A. d.
Costa 1, 105. Kad izhodis iz tvoje kude. I. M.
Mattei 280. Suzan de se oprostiti, iz tamnice
izoditi. Nar. pjes. vuk. 1, 140. Kad su tuda
svati izodili. 1, 243. Tu su vjerne sluge islio-
dile, to im dobre kor'io privatise. 3, 141. Pred
nog' Jovan na drum ishodio. 3, 315. A dva sina
|lr^^d I'lu ishodahu. 3, 532. Pred svatove i.shodio
V'uco. Nar. pje.><. juk. 86. Krajica je pred nih
izliodila. 133. Kada dode u bela Prilipa, pred
I'loga jo mati izodila. Nar. pjos. vil. 1866. 97. —
lib) kaie se: islioditi na boj, na megdan ltd. Kada
iMhoiiimi) protu noprijatojem na6iui na boj. Aleks.
jiig. star. 3, 297. Sada ti na boj izhodis. F.
Vran6i6, 2iv. 59. Na boj ishodi. i). Barakovid,
jiir. 54. Kad godi su na boj izhodili. I. T. Mr-
imvid, o.sm. 9H. Koji na mojilan izhode. A. Badid
202. Jos Todora ni vidiii nisu, a kamo 1' mu
na boj izodili. Nar. ])jes. vuk. 2, 494. — sliino
je tome: ishoditi na sud, pred suca, na karai^e
ltd. Partoi koji ishodo na audi.. Zak. dns. para.
saf. 47. Jos nikad prid sudea ishodio nije. M.
A. Rejkovic, sabr. 61. Izhodis na karanje s tvojim
iskrnim. Michelangelo. 70. — amo moze spadati
i: ishoditi suproc Hi protiva kome. Jesu izodili
i protiva duhu svetomu i protiva s. crkvi. J.
Filipovid 1, 51*. — b) subjekat jc zivotina. Pasti
gavrana ki ishojase a ne vracase se. Bernardin
95. gen. 8, 6 — 7. Ne toliko negda guste rodna
iz dvora pcele Ishode. G. Palraotid 3, 10''. Kojo
(zviri) vanka na lovinu izhode. A. Vitajid, ist.
348. Krupne ribe ke izhode i iz mora i iz vode.
J. Kavahin 21^. Iz nega crvi ishodahu. J. Ba-
novac, pred. 92. Da pcele mogu ishoditi. I. Ja-
blanci 160. VidaSo izoditi 7 pritili krava. I. J.
P. Lucid, razg. 5. — c) subjekat je sto nezivo,
n. p. : aa) sto zitko. Uli brez pristanka iz ne
groba izhodi i tece. Ziv. kat. star. 1, 224. Hike
izhode iz gor i pristaju u Dunaj. Duk|anin 18.
Od ovoga obilna hladenca izhode bistri potoci.
I. Drzic 4. Sava i Drava otklo ishodi, Visla i
Dunav otkle istjece. G. Palraotid 1, 21. Iz ociju
od radosti biserne joj suze izhode. 3, 89a. Suzc
sredne i cestite, ke skrusena dusa lijeva, ah drago
ti izhodite iz srdaca! I. V. Bunid, mand. 26. Sok
iz zida ki izhodi. J. Kavahin 311*. Cida veli-
kijeh udorac izhodjase mu krv iz usta. M. Le-
kusid 61. Od krvi, koja mu izhodjase na dvor
sa svih strana. 93. Kud voda izodase. J. Ba-
novac, pred. 144. Iz svih udi hegova tila znoj
krvav izodase. J. Filipovid 1, 86^. Ovoj potoci
suza niz lice iz ociju izode. F. Lastrid, test. 97**.
Izode'Si krv i cijededi se, stope Isusove ostajahu
crjene. lei^. Ovoj potocidi suza niz lice iz ociju
izode. svet. 30**. Sok pun mirisa iz liega izho-
dase. P. Knezevid, ziv. 59. Na rane vam vino
ishodilo! Nar. pjes. vuk, rjecn. 241a. — meta-
foricki. Iz ke (besjede) slatki mod izhodi. G. Pal-
raotid 1, 84. — bb) muna, plam, zraka, svjetlost,
hlad, dim itd. Muone de oguene izoditi od za-
pada tja do istoka. M. Divkovid, bes. 271". Ka-
kono izhodi muiia od istoka i ukazuje se do za-
pada. I. Bandulavid 185''. mat. 24, 27. Gdi godi
ma}icera u karai udris, taj cas izhodi zivi plam.
M. Drzld 416. Koji (dim) iz zeraje izhodi. A.
Vitalid, ist. 482. Vsi se cujahu videdi zrake ke
od hega ishojahu. Transit. 224. Zdrak od sunca
ne izhodi. J. Kavahin 513*. Iz hezina obraza
zraka bozanstvena izhodase. J. Filipovid 1, 560**.
Da zraci hezini od hega kaup od pravoga sunca
izhode. E. Pavid, ogl. 20. Cudna svjetlos i ve-
drina izhodijase homu iz oci. G. Palraotid 3, 103''.
Hladak lip ishodi, kad usta otvoi'a. S. Mencetid
236. — cc) sunce, zora itd. Cini sunce svoje izo-
diti svrhu dobrijeh i zlijeh. M. Divkovid, nauk.
5(Ja. Sunce kad izbije iza crna oblaka izhodi
sfitlije. M. Gazarovid llll>. Svijetlo sunce odklo
izhodi. J. Kavahin 2170. Car je sunce koje iz-
liodi iz istocne jasne strane. P. Sorkodevid 585*.
Vi sto zora koja ishodi. G. Palraotid 1, 333. Zasto
izhodi zora. F, Lastrid, tost. 369*. — dd) miris,
sinrad. Cvijet gdje rairis ishodi. M. Votranid
1, 182. Taki sravad iz I'lega izodaSe. J. Bauovac,
prod. 133. Iz tilesina hiovi izodide srarad. F.
Lastrid, ned. 391. — ee) grat'ie i liSce kad raste.
Mlado grancice i listovi, koji u hioviraa pupi-
caraa kakouo u povitku leiau tada se pocrau mi-
cati i iz svojih ju§6ica na dvor izhoditi. M. A.
Rejkovid, sat. L6''. — ffj buka, pa i ylas i rijec
(iz usta). Sokolica svrde odi, odkud buka strasna
izhodi. I. Gundulid 408. No ono da ulazi po
usta ockvrhuje diovika, da ono da iz ust izhodi
toj (){;kvrhujo diovika. Bernardin 47. mat. 15, 11.
O svakoj rijeci koja izhodi od usta Bo^jijeh. N.
Raiiina 41''. mat. 4, 4. Glas ovako no ishodi od
ISHODITI, 1, a.
865
ISHODITI, 1, e.
jezika umrloga. G. Palmofcic 1, 131. Is jazika
kripostnoga ric mu izhodi prez sgrisenja. A. Vi-
tajic, ist. 112t>. Ne bi izodile iz nasih usta one
zaklotve. J. Filipovic 1, S?!*. — gg) lada. Iz ni-
hova grada ishodi sto plovecijeh drijeva sada.
(x. Palraoti6 1, 314. — hli) o cemii mu drago sto
se iznosi. Zlato ako iz rude ne izhodi. J. Ka-
vanin 129a. Barjak krajev izodi. F. Lastric, test.
99'>. Na koja (vrata) obilne lemozine izodahu.
svet. 119b. — iij 0 jjiitu. Putt koji ishodi isi.
C(r)i.venoga Brega. Mon. serb. 92. (1330). Na
putt koji ishodi izb ^^ubolikt na mramort. Dec.
hris. 11. 78. Sam ta put od gore na kopno ishodi.
D. Barakovic, vil. 80.
b. ne posve u pravom smislu, ishoditi na prozor.
Izhodit na funjesbre. I. Drzii 285.
c. 0 holesti koja (u prcnesenom smislu) ishodi
iz tijela, kad boiesnik ozdrav(n. Na litre uhodi,
na drame ishodi (n. p. bolest). Nar. posl. vuk.
188.
d. u prenesenom se smislu haze a ce]adetu da
ishodi izvnn sebe {kad nije pri sebi, pri pameti).
Ah, kad mislim, ki cestiti vodah zivot ja kon
tebe, spomena me cini mriti, jaoh, izhodim izvan
sebe! I. Gundulic 250. Pace izhode van pameti,
i puni su cuda i smece. G. Palmotic 8, Itii^. Iz-
hodim izvan sebe, Boze, da dojdem k tebi. P. Kne-
zevic, osm. 320. Izvan sebo izodim. F. Lastric,
svet, 1041'.
e. u prenesenom smislu, postajati, pocinatl,
izvirati itd. znacene se razlikuje od znacena kod
a — d i tijem sto se ne misli da je ono sto ishodi
bilo u onorne iz cega ishodi. a) o ce}adetii, kad
se rada, kaze se da ishodi na svijet. Ki se ra-
daju i na svijet ishode. M. Vetranic 1, 125. —
b) ce^ade (Hi sto se misli kao cejade) ishodi od
roditeja Hi itopce od starijeh svojijeh ili od mjesta
gdje se rodilo. kaze se i u teologicnom smislu a
postanu Sina i Svetoga Duha. Ki (Dith) ishodi
od Otea i Sina. S. Budinic, sum. 10''. Sto li mi
boje jes, da moji izhode od bogov? F. Luka-
revic 233. Duh Sveti izodi od Otca i od Sina.
M. Divkovic, nauk. 69''. Duha prisvetoga, ki od
Boga Oca izhodi i od tebe Sina Boga. I. Gun-
dulic 217. Od ruskijeh cara izhodi, Miho]skoga
kci je bana. 306. Duha Svetoga od obiju izho-
deca paraklita. F. Glavinic, cvit. 34'\ Od ko-
lina kra|ev Sirije izhodeci. 290^. Od koje (go-
spode) pravome i 6istome tragom izhodimo. I.
T. Mrnavic, osm. 4. I da zli kraj po plemenu
od liihove krvi izhodi. G. Palmotic 1, 12. ilece,
da krv vasa ishodi od hrabrenijeh svijetlijeh bana.
1, 43. Negov rod ishodi od pradjeda punijeh
slave. 1, 339. Kaze tvored mudro i vrijedno, da
od plemena moga ishodi. 2, 166. Odkle rodom
izhodite. 3, 8''. Od plemena koga ishodis ? 3, 78*.
Od visocijeh kra}a izhodim. 3, 82''. Ako rodom
s neba izhodis. 3, 189* Od koljena od Orsina
ishodi mu vedro pleme. P. Kanavelic, iv. 381.
I ovo sopstvo ishodi od Otca i od Sina. P. Ra-
dovcic, ist. 83. Pri Solinu, odklje rodom izho-
djase. J. Kavanin 82''. Crkvene namisnike ki
brz izhode od Solina. 144''. Slavu jednorojenoga
Sina, od Otca izhodeca. 338''. Ni da od Otca i
od Sina Duh izhodi. 456a'. Pakjena je tvoja
traga, izhodis od hudobe, ko od tvoga roditeja.
B. Zuzeri 347. Da drugo sobstvo izhodi od tre-
cega. A. Bacic 19. Duh Sveti izodi od Oca i
Sina. F. Lastric, svet. tj6a. Visoko negovo otie
izhodi pokoleno. A. J. Knezovic 266. On od
kra|evskoga kolina izhodi. A. Kanizlic, kam. 9.
Duh sveti od Otca i Sina izhodi. 159. Da Duh
Sveti jednim dihaiiem od vika izhodi. bogo^ubn.
192. Od Adama svak ishodi. (Z). Poslov. danic.
Ill
87. Jozef i Marija ishode od Davida proz Sa-
lamuna. S. Eosa 2i^. Od koga otca i od koga
plemena ishodijase. 158''.^ Od istoga plemena
izode gospoda Kosirici u Sibeniku. And. Kacic,
razg. 178''. Od Vladisava izodi Eadisav. kor.
468. Eekabiti izhodili su od Jonadaba sina Ee-
kabova. A. d. Costa 1, 90. Duha koji od Oca i
Sina izhodi. J. Matovic x. Oti se zvati brat od
sunca i od miseca, i da on izodase od nih. D.
Eapic 323. — c) kao kod b) o cejadctu, moze se
kazati i o zivotini. Lav^se od bojna rada lava,
od sokola soko izhodi. G. Palmotid 2, 268. Od
lava ne izhodi proc naravi zee plasivi. P. Sor-
kocevic 588''. — d) o radanu bijke i nezinijeh
dijelova. Kad cvijetje ishodi. S. Mencetic 88.
Tko sadi |ubicu, trnje mu ishodi. M. Vetrani6
2, 87. A sriezani lijer ishodi od smrdece roden
trave. G. Palraotid 1, 326. Iz drace roza izhodi.
I. Ivanisevic 158. Trava iz zemje izhodi. A. Vi-
ta|ic, ist. 348. Od korena pan izhodi. J. Ka-
vanin 532a. I priproste iz zemJe izhodi (helda).
J. S. Ee)kovi6 174. — i metaforicki, o cemu
umnome. Uzrok vsakogo eretecastvija, koje se
plodi i ishodi. S. Budinic, sum. 49''. I razlici
druzi plodi, koji izhode od naravi, navijestenja
jesu odi liegovojzi mnogoj slavi. I. Gundulic 212.
Lakomost je koren oni, s kog izhode svake zloce.
J. Kavanin 55''. Plod koji izhodi od negova vla-
stitoga dostojanstva. Ant. Kadcic 68. Od koga
izhodi neprocineni nebeski plod. I. J. P. Luci6,
nar. 36. — e) o stvarima tjelesnijem i umnijem,
kaze se metaforicki , koji je uzrok nihovu po-
stanu. S togaj ishodi i raste svakoja prava
JubavB. Mon. serb. 507. (1470). Od Boga dobra
ishode. Mon. croat. 140. (1490). Od srtca izhode
zala mi§Jenja. Bernardin 47. mat. 15, 18. Od
kuda svako zlo ishodi. M. Marulic 109. Odkude
mniste da ishode nemo6i v telesa? Korizm. 2''.
Mrmnanje je jodno govorenje ko ishodi od za-
vidosci. 52a. 'Pa zavidosc ishodi od mnozih
cudes. 89a. Zatisnuti vo|u koja izhodi i dohodi
uavlastito od srca. Pril. jag. ark. 9, 71. (1520).
Kaze se od kud nih nekontentanje i zlovojstvo
ishodi. B. Gradic, djev. 107. ^^ubav koja ishodi
s cista srca. S. Budinic, sum. 27''. Dela koja
ishode iz zive vGre. 146''. Odkud ishodi ova po-
treba. 184''. Ta zaveza izhodi s kogagod pripri-
cenja. ispr. 146. Opovidi koje izhode po oblasti
zakona. 152. Vsaki bo dar svrsen ishodi od Boga.
Aleks. jag. star. 3, 226. Tako izodi iz oholosti
nenavidost, od nenavidosti izodi srditost. M. Div-
kovic, nauk. 274a. Iz koga svako dobro istice i
ishodi. B. Kasic, nasi. 107. Od kojijeh ishode
malo mane svikolici smrtni grijesi. zrc. 108. I
Jubav i ostala hotinstva srcana ishode iz jubavi.
is. 99. Ovo ne ishojase od inoga nego od straha.
in. 30. Od kud uzrok taj ishodi. D. Barakovic,
jar. 68. Ah Biserko, odkli ishodi taj bojazan ka
te jada? I. Gundulic 34. Vasa lijepa ze|a iz-
hodi od hotjenja visnih zvizda. 58. Zuaj , od
lie da poraz izhodi vas meni, ona mi skri danas
moj porod |uveni. 91. Nu sto imena od tih vece
bogova se od nas zvahu, tresne, buke i od smede
huda zlamenja izhodahu. 170. Nu u sebi opet
sudi, da od djetinstva plaha izhodi ta lie mis'o,
s koje zudi, da dni tako sama vodi. 379. Plemstvo
nase od milosti carske izhodi. 487. Dobar je
pocetak k' od Boga izhodi. M. Gazarovic 46.
Pisan od radosti i veselja koje izhodi iz straha
Bozjega. A. Georgiceo, pril. 71. Sto ishodi od
malo jakosti. I. T. Mrnavic, ist. 152. Steta koja
od onuda ishodi. S. Matijevic 39. Od sta smeca
ta izhodi? G. Palmotic 1, 57. S ove vjere nami
vjecna cas izhodi. 1, 70. Odkud ova stvar iz-
55
ISHODITI, 1, e.
866
ISHODITI, 2.
hodi, od svijeh ostro iste i pita. 1, 366. Vidjet
hodi, odkud ova smeca izhodi. 2, 136. Od po-
roda kra}evskoga no izhode taki grijesi. 2, 248.
Visni dule, kijem sva izhode . . . daj dostojno
pjevat meni. 3, S^*. Kripost svaka od |ubavi
ishodi. I. Ivanisevic 191. Sva ka primamo od
Boga ishode. 326. Koja (privara) izhodi od ne-
razlozne ^ubavi. P. Eadovcid, nac. 12. Od ne-
gove voje izhodi svako dilo. 122. Nesklad iz-
hodi od oholosti. M. Radnic 244*. Novoje i pe-
cajenja koja imas izhode zasto ne |ubis Boga.
378*. Nenavidost koju imas tvomu iskrnemu iz-
hodi iz tvoga srca zlobnoga. 382'^. Od kih (bo-
gova) dobro izhodi svako. P. Hektorovid (?) 107.
Ova od srca ric mu izhodi. A. Vitajic, ist. 321".
Od noga izhodi i dohodi k nam dobro svako.
471. Zasto sve kriposti od Jubavi izode. S. Mar-
gitic, fal. 257. Sve sto 'e dobro s Boga izhodi.
J. Kavanin 16''. I od liega (Boga) svaka slava
i izpuni mir izhodi. 88''. I od bijele kaono kosti
naj crnija mast izhodi. 172^*. Od kojega mir
izhodi podlo2nikom i gospodi. 210*. Od nega
bo er izhode sva ova, ka zla vam se vidu. 293*.
Svemogucstvu odkle izhodi vrh svijoh slava. 562*
Od koga sve milosti izhode. A. Bacic 51. Iz
koga svi drugi grisi ishode. J. Banovac, pred.
13. Onome sto iz Jubavi Bozje izhodi. uboj. 35.
I tako ovo mogucje Marijino izhodi od blago-
darnosti Bozije, koji je velicanstvo svoje dobrote
i milosrdja u hezine ruke stavio. razg. 11. Misli
nepostene u vrime nase molitve izhode od sla-
bosti ■n(ase) naravi. 21—22. Ako oni poklon koji
mi Bogu cinimo, klece6 na kolini, ne izodi od
na§e du§e. 74. Od neznana grih izodi. J. Fili-
povic 1, 4a. Tvoje spaseiie izodi od spasena tvoje
du§e. 1, 133''. Od nega sve milosti nama izode
kako rosa iz oblaka. 1, 171''. Ovo izodi naj vece
od niove holosti. 1, 171''. Od griha izhodi zlo
svako. P. Kneievic, osm. 93. Odkud izodi vicna
potriba svakomu Krstjaninu slisati ric Boziju.
F. Lastric, ned. 280. Od koga (Boga) svako
dobro izhodi. M. Zori6i6, osm. v. On (covjek)
po tijelu obrazovanu rukom Boicijom izhodi od
zemje. S. Eosa la. Od koga (Boga) izhodi sve
ono sto mi na svitu dobra imarao. M. A. Re[-
kovic, sabr. 29. Svaka oblast izhodi od Boga.
A. d. Costa 1, 3. Oblast vikarova od zakona iz-
hodi. 1, 39. Kada paka nejakost bude izhoditi
oli po cari oli po mlohavosti. 1, 161. Viko-
vitnoga od kojega izhodi svaka mudrost i razum.
Ant. Kadcid 1. Kojo (bezrede) izhodi od prolitja
krvi covicansko. 25.^ Ako izhodi (bezrede) sarao
po zlocin.stvu. 27. Stetovane koje jim ishodi iz
kasria pla6i>na. 261. Da noztiane ne izhodi od
dobolo nopomno. 266. Kumstvo koje izhodi od
krStona i od krizmana. 417. Da mu od toga iz-
hode bludno misli i iiasladivai'ia. 523. Zabrane
koja izhodi oli od svojto duliovne... J. Matovid
317. Neizbrojna zla izhodu od voiika obicaja
zaklinana. 349. Izhodu svi grijesi od ove po-
iudo, kakono iz nekoga vrutka. 425. Tri jesu
zurucpiia od koji svako na§o dobro izhodi. D.
Rapid 83. Od ne mloga jer bolest izhodi. J. S.
RejkoyiA 169. — sto ishodi Hi postnje, tnoze se
kazati i cijelom reienicovi s da. Vsi |udi jesu
jodnaki, od kud ishodi da Bog zapovida da imamo
pushiSni biti popum. Korizm. 3;^'-. Od kuda is-
hodi da su siiii zli i hdoro. 44». S toga ti iz-
hodi da a inudro beside Paladu nadliodi. I. Iva-
nifievid 14. Odklo izhodi .la jo Isukrst tako vo-
liku slavu dotokal. A. Vitajic, ist. 395. 0-lkie
iahodi da on znadc ('isto broj nihov. 524. Odovlo
izhodi, da so vido svaki dan izajti nova dila od
Judi ove jubavi bratiiisko. L. Terzi6 vii. I od
nevjesta kmeta izhodi, da jos mane zemja plodi.
J. Kavanin 166*. Odkle izhodi da milos naj po-
glavitijega serafina veca je nog ... A. d. Bella,
razgov. 161. Hi drakcijoni recenicom. Protiva za-
konu Bozjemu cini, tko stavja na jedno prite-
zalo pomankana tuda a na drugo svoja, sto iz-
hodi, zasto coek ne poznaje samoga sebe. M.
Radnic 408''. Sto divica ova moze, izhodi od
blagodarnosti Bozje. J. Filipovic 1, 567^. Hi in-
finitivom. Od cinei'ia malu scijenu od grijeha
izhodi faliti se. M. Radnid 22a. _ fj Jcod po-
statia rijeci. Ime od kanonika izhodi od kanona.
I. Drzic 256. Dvije su vrste namisnika imena,
to jest prvorodni, kako ti: ,ja, ti' ; i ishodeci, to
jest koji ishodi od prvorodnoga, kako ti: ,moj,
tvoj'. J. Mikaja, gram. 10. Krstjanin izhodi od
imona krst. A. Kanizlic, kam. 241. — g) 0 knizi
se kaze da ,is}iodi na svjetlost' ifd., kad sc stampa.
Cijeme pod vasega g. krilo na svjetlos od svijeta
izhodi. I. Gundulid 2. Evo izhodi na svitlo Ostan
Bozje jubavi. A. Vitajic, ost. vi. Eto sad sfcoprva
na svjetlos izhode Besjede Duhovne. B. Zuzeri
III. — It) u ovakovijem priwjerima kao da znaci:
javlati se. Ljepos, ka mu s lica ishodi. A. Vi-
tajid, ost. 47. Od istoka saziva dicu iliti mla-
dice u kojim to prvo izodi i istice svitlost od
r.azuma. F. Lastric, ned. 144. — awio spadaju
i ova dva primjera: Kad boles s glave ishodi,
tijelo ino sve boluje. Gr. Palmotic 1, 269. Ko
kad bolest s glave izhodi, cijelo tijelo s nim bo-
luje. J. Kavanin 346a
f. biti na svrsi, na kraju, na koncu, svrsavati
se. isporedi I. ishod, a, e). Meseca maja dtni
dtvadeseti i di.va ishodestu. Mon. serb. 42 — 43.
(1254). Na vece i boje ishodi. 324. (1423). Slavno
kL Bogu ishoditt (t. j. umre. D. Danicic). Okdz.
pam. saf. 51. Ah, jeli, da mi duh susrete ko-
godi ? od glada izdahnuh , zivot mi izhodi. I.
Gundulic 151. Jur godiste ishodase da ne bjese
k nemu otisla. J. Palmotid 109. Na svrsi kojijoh
ishodase ovo vrijeme. S. Rosa 15''.
g. exsistere, evadere , postajati., ali s predi-
katom kojijem se pokazuje kakav postaje siibjekat.
Tko ovu vodu pije prije suncana istoka, pjesnivac
ishodi. M. Drzic 399. Da se svak veseli, kada
mu teg i trud napredcano izhodi. M. Divkovic,
bos. 624''. Ali da tijem pjesni moje sasma duge
ne izhode, samo objav'te smrti svoje hude uz-
roke. I. Gundulic 286. Gleda, i tim joj muka
prika zostocija vole izhodi. 547. Rana u vrijemo
nelijocena zestocija vele ishodi. Gr. Palmotic 1, 141.
Iza tuga i nevoja pokarana, ne satrena, ishodit
6e fojfid boja, kako zlato iz kamona. 3, 31''. A
pisam u nas jazik izpravnija izhodi. I. Ivani-
sevid 126. (J id cini) grubsi obraz da ti izhodi.
169. Srce od^ kamena tvrde ishodi. P. Kana-
velic, iv. 66. Ca godi cini, svo mu dobro izhodi.
A. Vitajid, ist. 11''. (Zidavac hoce) da mu upravna
izhodi ona sgrada. 497. Ki pod jutom stoec pla-
ninom juti izhode svira Turcinom. J. Kavanin
133''. Er ill Nijemci ved no taru, vjorni izhodo
svom cesaru. 260''. A izgubit ga (zivot)^ kad se
zgodi, zivot Ijepsi tudijo izhodi. 385a. Zona . . .
naj mogudija ishodi po nokoj skrovnoj kroposti.
I. Dordic, ben. 25. Kujudi kovaci izhodimo. P.
Knozovid, osm. 257. Koliko bi puta sridniji i
upravuiji izhodili poslovi vasi. F. Lastric, svot.
14la. Koliko jo hitrija ruka, koja krede i vlada
orudjom, toliko izhodi tvor Ijepsi. D. Basid 2;;0.
Zone izhodu matore. A. d. Costa 1, 147. Do-
bitnica u trudiiomu pohotjonstva boju izhodi
(krcpos). P. Sorkocevid 577''.
2. sa 80, pasivno, bez subjekta. No ishodi se
s svijota ouoga, ni iz gi'oba. P. Kanavolid, iv. 253.
ISHODIV
867
ISHRDATI
ISHODIV, adj. Jcoji ishodi (o rijeci iz druge
rijeci, vidi ishoditi, 1, e, f)). — U StuUcevu rjcc-
niku: ,derivativus (apud grammaticos)'. — ne-
pouzdano.
ISHODNIK, m. onaj koji hhodi (vidi ishoditi,
1 , e , h)). — U StuUcevu rjecniku : ,originem
ducens'. — nepouzdano.
ISHODNI, adj. vidi ishodan. — Od xvi vijeka,
a iztnedu rjecnika u StuUcevu (vidi kod b)). a)
vidi ishodan, a, b). Na ishodni moj danak gdi,
vajmeh, prihodim, vjokusti da sanak u zem|i
provodim. M. Vefcranic 1, 262. G-dje tvoj zivot
skoncava se, a blazonu tvoju majku uceniku pri-
davase na ishodnemu tvoniu danku. 1, 322. Ne
osudi mene na dan moj ishodni. V. Andrijasevic,
dev. 169. — b) vidi ishodan, a, c) i d). Uspo-
menu svoga jada na ishodni dan zaliti. P. Ka-
navelic, iv. 202. Blagdani i izhodni dnevi. H.
Bonacic 25. Na izhodni dan u koji prije oli go-
diste oli dva godista bio je krsten. S. Ilosa 52*.
U dan izodni od godista posli riegove smrti. M.
Dobretic 376. Dan izhodni ,dies anniversarius'.
J. StuUi, rjec. 1, 100*. Ishodni dan ,giorno anni-
versario'. Slovinac. 1880. 86. — c) vidi ishodan,
a, e). Dva cesara, jedan nimacki i zapadni a
drugi grcki i izodni. And. Kacic, kor. 414.
ISHODNICA, /. kad vise gospodara dade istom
cobanu riekoliko ovaca ili koza a od svakoga go-
spodara nema ih toliko da bi svaki mogao po
sebi siriti ; ide se na dneve, te sve mlijeko, sir,
maslo itd. danas pripada jednomu, sutra dru-
gomu itd. ili kako je ustanov|eno po broju ovaca
ili koza svakog doticnika : danas je ishodnica
Petrova, sutra Pavlova itd. na Bracu. A. Ostojic.
ISHODOKRAJAC, ishodokrajca, m. u StuU-
cevu rjecniku: v. istokokrajac. — nepouzdano.
ISHODE, n. vidi ishod. — U StuUcevu rjec-
niku: ishodje ,exitus, egressus, origo, derivatio'.
— slabo pouzdano.
ISHODENE, n. djelo kojijem se ishodi. — Sta-
riji su obUci ishodenijo (stslov. i u crkovnom je-
ziku ishozdenije) i ishodenje; u nekijeli pisaca
grijeskom mj. d stoji d. — Izmediu rjecnika u
Mika^inu (izhodenje), u BeUnu (izhodjenje ,exitus'
780b), u Bjelostjencevu (izhodehe, izlazene), u
Voltigijinu (izhodjene ,sviamento, sbaglio ; ori-
gine' ,ausgang, verirrung; ursprung'), u StuU-
cevu (ishodjene ,exitus, egressus, origo, derivatio'),
u Danicicevu (ishozdenije). Duso ishozdenije ott-
hozdenije jego. Domentijan^ 116. Nadvora rijed-
cijem i s volikom potrebom ishodenjem. B. Gradic,
djev. 154. Dull Sveti izodi od obidviju jednijem
duhovnijem izodenjem. M. Divkovic, nauk. 69^.
Dosta krat veselo rodi izhodjenje tuzno i zalosno
k domu zavracenje. A. Georgiceo, nasi. 46. To
jest dvoje ishojenje iznutrne. P. Radovcic, ist.
84. Izodenje kipa od vika I. Ancic, vrat. 244*.
Toliko so protive pravdi izhodenja Duha Svetog.
S. Badric, ukaz. 21. Za ishodene rici od Boga
otca. J. Banovac, blagosov. 287. Ovo izodene
Duha S. od Oca i Sina. F. Lastric, svet. 66^.
Ocitova mu i izodeiia Duha S. pod prilikom vode
zive. ued. 250. Nauk od izhodena Duha Sve-
toga. A. Kanizlic, kam. 162. Ne buduci posta-
vjeno vlastito ime izhodehu trecega sobstva. J.
Matovic 77. Da Duh Sveti s vjecnijem izho-
denem izhodi. 80.
ISHRACAN, ishracna, adj. koji se maze ishrak-
nuti (pasivno). — U StuUcevu rjecniku: ,qui
expectorari potest'. — nepouzdano.
ISHRACIV, adj. u StuUcevu rjecniku uz is-
hracan. — nepouzdano.
ISHRAKALAC, ishrakaoca, m. covjek koji se
isJtrace. — Samo u StuUcevu rjecniku : ishra-
kalac i grijeskom ishrakaoc ,expectorans'.
ISHRAKALICA, /. zensko ce}ade koje se is-
hrace. — Samo u StuUcevu rjecniku : ,expec-
torans'.
ISHRAKANE, n. djelo kojim se ishrace. — V
3IikaJinu rjecniku (sa starijim obUkom izhra-
kanje) ,screatus', i u StuUcevu.
ISHRAKATI, ishracem (ishrakam) , pf. hra-
kanem izbaciti iz usta sto, n. p. sUnu, sUiz. —
slozeno: iz-hrakati. — U Mikajinu rjecniku: iz-
hrakati kod izhraknuti, a napose ishrakati, kod
cega stoji: v. izhrakati, i u StuUcevu: ,expecto-
rare, excreare'. — U StuUcevu rjecniku uz ishra-
kati ima i refleksiimo ishrakati se, kod kojega bi
znacene bilo: hracuci izbaciti sve sto je u grlu.
ISHRAKAV, adj. u StuUcevu rjecniku: v.
ishraciv. — nepouzdano.
ISHRAKIVATI, ishrakujem iU ishrakivam,
impf. ishrakati. — U Bjelostjencevu rjecniku :
izhrakujem, izhraknuti ,excreo, screo', izhrakujem
se, izhraknuti se ,excreor, screor', i u StuUcevu:
ishrakivati, ishrakivam uz ishrakati s dodatkom
da je rijec ruska.
ISHRAKNUTI, ishraknem, pf. jedan put ishra-
kati. — slozeno : iz-hraknuti. — Od xvn vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika]inu (izhraknuti. izhra-
kati ,excreo, screo'), u Belinu (izhraknuti ,buttar
fuori il raschio sputando' ,excreo' 607'^), u Bje-
lostjencevu (kod izhrakujem; izhraknuti se kod iz-
hrakujem se), «( StuUcevu (v. ishrakati). Ishraknu
ju (pluvotinu) u obraz pripovijedavcu. B. Kasic,
fran. 99.
ISHRAKNENE, n. djelo kojijem se ishrakne.
— Samo u Bjelostjencevu rjecniku: izhraknene
,excreatus, screatus, excreatio'.
ISHRAKNIVATI, ishrakiiujem i ishraknivam,
impf. ishraknuti. — Samo u StuUcevu rjecniku:
V. ishrakati.
ISHRANITI, ishramm, pf. slozeno: iz-hi*aniti.
— impf.: ishraiiivati. — Akc.je kao kod ishvaliti.
a. uciniti da sto (objekat) ne bude vec hraneno
(cuvano), imistiti (u ovom znacenu moze biti da
nije slozeno : iz-hraniti, nego da je postalo od
iz i hrana nastavkom i). — Na jednom mjestu
XIV vijeka i otale u Danicicevu rjecniku (,por-
dere'). Tko bi vise pisantno istliranilt ali pre-
tvorilb. Spom. sr. 2, 40. (1393).
b. hranom. uzdrzati (posve, do kraja). — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,er-
nahren' ,alo'). Sest vagana brasna, kojimi se po
nijedan nacin toliko duvna izraniti ne mogase.
A. Kanizlic, bogojubn. 438. S kolikom ce iz-
ranit kucane. J. S. Rejkovic 299. Da so kuca
zelehem izrani. 307. I tvojega zdrala ishraniti.
Nar. pjes. petr. 2, 207.
ISHRANIVANE, n. djelo kojijem se ishranujc.
— U Vukovu rjecniku.
ISHRANIVATI, ishraiiujem (ishranivam), impf.
ishraniti. — f/ Vukovu rjecniku: ishranivati, ishra-
iiujem ,ernaliren' ,sustento'.
ISHRDATI, ishrdam, pf. izbiti, istuci, izlu-
pati. — slozeno: iz-hrdati. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — Moze biti da je
isto i: izfdati, izfdam, ispsovati, izgrditi. u Lici.
V. Arsenijevid, premda se znacene posve ne slaze.
ako je tako, treba popraviti akc. kod ishrdati
ovako: ishrdati, ishrdam, takoder i kod lirdati:
lifdati, hfdam (u Dubrovniku r nije nigda dugo,
vidi P. Budmani, dubr. dijal. rad. 65, 156 br. 7).
ISHEEPETATl SE
868
ISIJEKANE
ISHREPETATI SE, ishrfepe6em se, pf. ismijati
se. — slozeno: iz-hrepetati. — U Stulicevu rjec-
niku: ,cachinnos edere'.
ISHRLITI, islirlim, pf. izmisliti (u radovima
i zanatima). — slozeno: iz-hrliti. — U nase vri-
jeme u Srbiji. ,Izrlice ti svakoga vraga'. ,Sad
izrlise strimvletne, a pre su bilo jemenlije'. S.
Agic u Trsteniku.
iSHRSKATI, ishrskam, pf. izgristi hrskajnci.
— slozeno: iz-hrskati. — U nase vrijeme u Lici.
,Dajde mi jo§ koji Jesnik, sve sam one ve6
porska'. ,E, ti bi danas vrecu }e§nika izrska'.
J. Bogdanovi6.
ISHUDITI, islmdim, ^j/. uciniti da sto bude
posve hitdo (mrsavo). — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Ishude bo oni lica svoja za pokazat se
6e}adim da se poste. S. Rosa 76^'.
ISHUDJETI, ishiidim, pf. slozeno: iz-liudjefci.
a. izmrsati, vidi Imdjeti, a. isporedi 1. laud,
1, a. — Od XVI vijeka (vidi F. Miklosic, lex.
palaeoslov.2 kod ishudeti), a izmedu rjecnika u
Stulicevu (ishuditi i izliuditi, v. hudjeti). Kada
ko ima podosta blaga preko zirao krmiti, a malo
pico, s kojom tako nateze, da mu blago jedva
projeda doceka, a kroz to strasuo omrsa, onda
rece: ,Moe 'e blago sti'asno izudelo, nece se do
po )eta oporaviti'. J. Bogdanovic.
b. istamneti, posve potamneti, vidi hudjeti, b.
— U nase vrijeme u Dubrcvniku. P. Budmani.
ISHUDIVATI, ishudujem i isbudivam, impf.
ishudjeti. — Samo u Stulicevu rjecnika : izhu-
divati, izhudivam, freq. hudjeti.
ISHULITI, ishulim, pf. posve zlo o kome
(objektu) izgovoriti. — slozeno: iz-huliti. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (izhu-
liti koga, V. omraziti). Draga kcerce, diko moja,
mnozi te su izhulili, da b' te hrabru oinrazili.
8. Bobajevic 225.
ISHUNCUTARITI SE, ishuncutarim se, pf
postati posve huncut. — U nase vrijeme u Lici.
,Ovaj moj coban zivi je uncut posta', izuncu-
tario se s drugijem cobanima, pa ni za vraga
nije'. ,Mirno 'e to djetesce bilo, ali se seoskoin
djecom izuncutari'. J. Bogdanovi6.
ISHUSTAN, vidi kod isliustati.
ISHUSTATI, ishustam, pf. izvakati, i'ihrskati.
— slozeno: iz-hustati. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Cim zajedno svojo i crkve blago izhusta.
J. Kavaiiiii Ula. — Na jednom mjestu xvi vijeka
ima rijec ishustan (izhustan) §to bi po obliku
bio part, praet. j^oss. uvoga ylagola, ali mu ne
odyovara po znacehu. Rodovnici izhustani i ne-
po6toni. Transit. 81.
ISIIVALAN', ishvalna, adj. vidi ishvaliv. —
11 Stulicevu rjeiniku : izhvalan , magna laude,
magno elogio dignus'. — nepouzdano.
ISHVALITI, Ishvalfm, pf. vcoina, posve po-
hvaliti. — slozeno: iz-livaliti. — Akc. kaki je u
prnes. taki je u part, praet. pass. Ishvajen ; u
ostalijem je ublicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i H sing.: ishvali. — Od xvm vijeka, a
izmedu rjecnika u lielinu (izhvaiiti ,glorificare
n]olto| .magna gloria afficore' H51'') yilje )i(ij prije
dolazi, i u Stulicevu (izhvaiiti koga ,aliquem
summia laudibua olFerre, aliquom ologiis cumu-
lare'). Da ga mojo mo6 slabosti vrsna nijo izfa-
liti. P. Kiioievid, pism. 183. Ne naiiode zado-
vojijijtdi rijofi za i.shvaliti gii, S. Rosa 175i>.
Slijedi ga Fnbro glasoviti, toliko izhvajoii od
svotoga FraiiCo.sku. I). Ba§i6 219.
ISHVALIV, adj. koji treba da se i,v///<//j, do-
stojan velike hvale. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: izhvaliv, v. izhvalan.
ISHVJELATI, ishvjelam, pf. izrezati na livjele,
iskrizati. — Postaje od iz i hyjela nastavkom a.
Hi je slozeno: iz-hvjelati. — U Belinu rjecniku :
izhvjelati ,fettare il pane, carne' ,scindere panem'
312'', i u Stulicevu: v. iskrizati.
ISHVJELITI, ishvjelim, pf. vidi ishvjelati. —
— U Stulicevu rjecniku: v. iskrizati. — nepo-
uzdano.
ISIDOR, m. 'laicfcoQog, Isidorus, ime musko-
— isporedi Isidoro. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu: Isidort, u drzavi despota
Stefana 1423 ,initropolitb Isidort' (Spom. sr. 2, 80).
Isidort (kaludersko i svetovno). S. Novakovid,
pora. 68. Gnat Eufomije, Isidora. J. Kavanin
3291^. Isidor Stojanovic. Nar. pjes. vnk. 2, 648
(medn prenumerantima).
ISIDORA, /. ime zensko, vidi Isidora. — ispo-
redi Isidorija. — Prije nasega vremena. Isidora
(monahija). S. Novakovic, pom. 68.
ISIDORIJA, /. vidi Isidora. — Prije nasega
vremena. Isidorija (monahija). S. Novakovid,
pom. 68.
ISIDORO, m. vidi Isidor. — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Sveti Isidoro govori. S. Matijevic 36.
ISIHATI, isisem, imjjf. isahnuti, od cega po-
staje. — -i- stoji mj. negdasnega y sto posta^je
od 'B. — U kaigama pisanima crkvcnijem je-
zikom, a izmedu rjecnika u Danicicevu (isyhati
,exarescere'). Mnogaago radi postenija izsihajuSti
utrobe jego. Domontijanh 62.
ISIJATI, isijem, pf. slozeno: iz-sijati.
a. exserere, posve posijati. — Od xviii vijeka.
Vaja makovo sjome sjejati . . . i onako izsjejati
da sjeme na jednomu mjestu nije odviso gusto,
na drugomu pak rijetko. I. Jablanci 177.
b. excernere cribro, posve prosijati. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (isijati, v.
prosijati; izsijati ,stacciare' .cernere') i u Vukovu
(,aussieben' ,percribro'). Prije muku isijat neg
zito posijat. (D). Poslov. danic. 101.
ISIJAVANE, n. djelo kojijem se isijava, vidi
kod isijavati.
ISIJAVATI, isijavam, impf. vidi isijevati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Ti ovo brasno slabo
isijava§, ode ti ga polak u osjevina'. ,Pa §to se
odma na to }utls, sto ja tvome isijevanu prigo-
varam ?' J. 13ogdanovic.
ISIJECANE, n. djelo kojijem se isijeca. — U
Vukovu rjecniku.
ISIJECATI, IsiJGcam, impf. isjedi, od cega po-
staje. — -ije- stoji po juznom govrru (mj. neg-
dasnega e), po istocnom e : ist^cati, isocam, po
zapadnom i: isicati, Isicam. — Akc. kaki je u
inf. taki je u praes. 3 pi. isij^caju, m aor. isi-
j6cah, ti ger. praes. isijocajudi, u ger. praet. isi-
j^cav§i, ({ jiart. praet. act. isijicao; u ostnlijem
je ohlicima onaki kaki je u praes. 1 sing. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (,audar trucidando,
andar tagliando a pozzi' ,idonti(lom ooncidoro,
oxcidoro') i u Vukovu (,aushauon' ,oxcido')
a. vidi isjedi, I, 1. Nit' se dado izsicati smola.
J. S. Rejkovid 274. Kad so isijecajii dele iz
drvota. Vuk, poslov. 246.
b. vidi isjedi, I, 2. Agareni obttekose vi.su zoraju
pl6i'iaju§te i po2i2aju§te i izsecajuSte. Glasuik.
82, 273. (1684).
ISI.IKKANE, n. djelo kojijem se isijeka. — U
Bjelostjcnccvu rjecniku (kod izsedeAo) i u Stu-
ISIJEKAIsIE
869
isje6i
licevu (v. isjecene s dodatJcom da je uzeto is
Habdeliceva).
ISIJEKATI, isijekam, impf. vidi isijecati. —
U Bjelostjencevii rjecniku : izsekam (vidi kod
isjeci).
ISIJET, m. vidi isiot. — U Stulicevu rjec-
niku: isijet, vrsta od inirisa ,zinziba, gengiovo,
aromato' ,siliquastrum'.
ISIJEVANE, n. djelo kojijem se isijeva (vidi
1. isijevati). — U Vukovu rjecniku.
1. ISIJEVATI, isijovam, impf. isijati. — -ije-
stoji po juznom govoru mj. negdasnega e, po
istocnom glasi e: is^vati, isevam, po sapadnom
i: isivati, isivam. — Akc. je kao kod isijecati.
— isporedi isijavati. — Od xviii vijeka.
a. vidi isijati, a. Do ne prosa izsivati neka.
J. S. Kejkovic 174.
b. vidi isijati, b. — U Vukovu rjecniku: ,aus-
sieben' ,percribro'.
2. ISUiVATI, isijevam, impf. isjati (slozeno :
iz-sjati, ali nema potvrde), posve sjati Hi sjati
iznutra na pole. — -ije- i akc. kao kod 1. isije-
vati. — Od XVI vijeka. S kom (vilom), prave,
zora bil' i sunce isiva. G. Drzic 435. Iz rano
prsi izsijevase jedan zrak svjetlosti priugodne.
I. M. Mattei 124.
isiJEVCI, isjevaka, m. pi. u Vukovu rjecniku:
1. ono brasno ito se po drugi put isijeva (na
rjede sito) iz mekina ,das nachgesiebte' ,farina
secunda'. 2. (u Bosni) ,die kleien' , furfur', cf.
osjevine (vidi mekiiie). — Kod ostalijeh je pa-
deza akc. kao u nom.: isijevcima, isijevke.
ISINSKA, /. strana u Budnu (u Pivi). V. :^e-
sevif^.
ISIOT, m. neka bilka. — isporedi isijet. — U
Vukovu rjecniku : ,der zittwer' .amomum zedo-
aria Linn.' Isjet, isiot (Orfelin), zinziber, gen-
giovo (StuUi), gengero (u rukopisu iz xvii vijeka),
Zingiber ofiicinale Rose. B. Sulek, im. 114. Isiot,
Curcuma zedoaria L. J. Pancic, bot. 154.
ISIPATI, isip}em i isipam, impf. isuti. — -i-
stoji mj. negdasnega j. — Uprav su dva gla-
gola: islpati, isip|em (i isipam) koji je uprav
impf. isuti od cega postaje; i isipati, isipam koji
je iterativni glagol prema prvome i od nega po-
staje. kod prvoga je akc. kao kod izgledati, a
kod drugoga kao kod ispitati. — Od prvijeh
vremena, a izmedu rjecnika u Belinu (isipati,
isipjem ,gettare dal seno qualche cosa' ,excutere
e sinu' 341^), « Bjelostjencevu (izsipavam, izsi-
pati ,effundo'), u Stulicevu (isipati i izsipati, iz-
sip|em i izsipam, 1. v. izasuti s dodatkom da je
rijec ruska. 2. ,e sinu aliquid excutere'), u Da-
nicicevu (isypati ,6Jicere'). Ne izsipa strelt tult.
Domentijani^ 103. Izsipji iz grtnila vt vodu.
Glasnik. 25, 84. (xvii vijek). Dobro tvoje koje
ces u krilo izsipati moje. A. Kaniilic, roz. 120.
— Refleksivno: isipati se. u Bjelostjencevu rjec-
niku : izsipavam se, izsipati se, kakti pcele iz
vulisca i negda }udi iz hize etc. ,proruo, pro-
rumpo, erumpo et cum impetu exeo'.
ISIPAVATI, isipavam, impf. iterativni glagol
prema isipati. — U Bjelostjencevu rjecniku : praes.
izsipavam (vidi kod isipati).
ISIROMASITI, isirimasim, pf. u Stulicevu
rjecniku: izsiromaliti, v. izuboziti. — nepouzdano.
ISISATI, isisam (isisem), pf. exsugere, sisajuci
izvaditi (sve). — slozeno: iz-sisati. — Akc. je
kao kod izgledati i izgrtati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (izsisati ,suggere
affatto' ,exsugo' 717'''; ,lattare, succhiare tutto il
latte' ,ubora exsiccare' 427*), u Stulicevu (izsi-
sati, izsisam ,sugere, exsugere'), u Vukovu (,aus-
saugen' ,exsugo'). Ah, na ovo li bludnos tvoja
dovela me, izdavnice, ka pod slikom od pokoja
dvorne i blage ^ubovnice na slu^bu me tvu za-
pisa, dokli iz mene krv isisa! I. Gundulic i?20.
Evo cud imenovanih zivina izsisana s mlikom.
Ant. Kadcii 507. Nijesam ja to iz prsta isisao.
(Nijesam izmislio, nego sam cuo). Nar. posl. vuk.
217.
ISITNITI, isitnim, pf. uciniti da sto (objekat)
bude posve sitno. — slozeno : iz-sitniti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika ti Vukovu (,zer-
kleinen' ,comminuo'). Treba paziti da je zemja
sasvim razdrobjena i isitnena. P. Boli6, vinogr.
1, 128. Ovim se kopanem mora zem}a sasvim
isitniti. 1, 219.
ISJECATI, isjecam, pf. isjeci na sitne koma-
dice, uprav je dem. isjeci, isporedi isjeckati. —
-je- stoji po juznom govoru, po istocnom e: ise-
cati, po zapadnom i: isicati. — Akc. je kao kod
izgledati. — Od xvii vijeka^ a izmedu rjecnika
u Mikajinu (,issjeccati', razrizati na mrve ,tru-
cido, concido') gdje se naj prije javja, i u Vu-
kovu (,zerhauen' ,disseco'). Tilesinu na komadice
izsicavsi. A. Kanizlic, kam. 142.
ISJECKANICA, /. jelo od isjeckana mesa. —
U Belinu rjecniku: izsjeckanica ,piccatiglio, vi-
vauda di carne o altra minutamonto tritata'
,minutal' 562'>, i u Stulicevu: izsjeckanica ,pic-
catiglio' ,obsonii genus (ex carnibus minutim con-
cisis, contritis)'.
ISJECKANE, n. djelo kojijem se isjecka. — U
Stulicevu rjecniku.
ISJECKATI, isjeckam, pf. dem. isjecati. — U
Belinu rjecniku: izsjeckano meso ,piccatiglio, vi-
vanda di carne, o altra minutamente tritata' ,mi-
nutal' 562*>, i u Stulicevu : ,in modum unguis
secare'. — U nase vrijeme ti Lici. ,Lijepo to i
sto sitnije meso isjeckaj za kobasice'. J. Bog-
danovic. i u Dubrovniku. P. Budmani.
ISJECAK, isjecka, m. u Vukovu rjecniku:
isjecak, od pecena brava ono izmedu butova i
rebara ,das ausgehauene stuck eines gebratenen
lamms von der hiifte bis zu den rippen' ,pars
exsecta agni assati' s primjerom : Taj se hrani
isjeccima. — isporedi isjek prema cemu mo^e
biti deminutiv.
ISJECENE, n. djelo kojijem se isijece. — Sta-
riji je oblik isjecenje. — U Belinu rjecniku : iz-
sjecenje lida: ,smembramento, staccamento o ta-
gliamento di membra' 630a; u Bjelostjencevu:
izseceiie, izsekane ,exsectio' ; ti Stulicevu.
ISJECI, isijecem, pf. slozeno: iz-sjeci. — Akc.
kaki je u praes. (ist. isecem, zap. isicem), taki
je u impt. isijfeci (isdci, isici) ; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf. (ise6i, isici), osim
aor. 2 i 3 sing. : isijece (isece, isice). — Rijec
je stara, isporedi stslov. isesti; izmedu rjecnika
nahodi se u Mika(inu (issjeci, isprisicati ,con-
cido, subcaedo, trucido, internecione vel occisione
occidero' ; issjeci u okolo ,circumcido, amputo' ;
issjeci sumu il' ti dubravu ,excidere lucum'), u
Belinu (izsjeci na pece ,tagliar a bocconi, overo
a membro a membo' ,membratim secare'; isjeci
na kuse, isjeci na pece ,tagliar in pezzi' , con-
cido' 720'j), u Bjelostjencevu (izsekam, izse6i ,ex-
seco, interluco'), u Voltigijinu (iseci ,stagliare,
smembrare, tagliar in pezzi' ,zerspliedern, zer-
stiicken' ; izseci ,8cavare tagliando ; stagliare' ,au3-
hauen; zerstiicken' ; izsici, v. izsedi), u Stulicevu
(isjedi i izsjeci ,concidere, excidere, trucidare')
ISJE(!)I
870
ISKACKATI, a.
u Vukovii (1. ,au8hauen' ,excido', n. p. cele, tide.
2. ,zerhauen' ,cHsseco') , u Danicieevu (isesti i
isedi .excidere; concidere').
I. aktivno.
1. excidere, sijekuci izvaditi Hi izdiipsti. Isece
trtnije preltsttnoje. Stefan, sim. pam. saf. 25.
Jestt zakonb stari da mvi se imaju izbsici tri
rebra. Stat. poj. ark. 5, 272. Postavi ga u si'ob
svoj novi, koji bjese isjekao u kamenu. N. Ra-
nina 94^. mat. 27, 60. Koji (ffroh) bjese u ka-
menu izsjekao aliti izdubao. M. Divkovid, bes.
390^. I polozi ga u greb svoj novi ki bise iz-
sikal u kamen. M. Alberti 466. Metnu ga u
novi svoj grob §to je bio isjekao u kamenu. Vuk,
mat. 27, 60.
2. iz nema znacene mjesno kao kod 1, nego
istiie savrsene sjecena.
a. sijekuci razdijeliti sto na komade. a) objekat
je cejade. Isijece te na pece, ako izide. M. Drzid
365. Koja (kola) hoce ju (Katarinu) izsiksi no-
milo umoriti. F. Vrancid, ziv. 13. Sto ju onada
u sto dijela ne isijece gusa vrla? G. Palmotic
1, 354. Htedi da ga satarise i na mrve da ga
isijece. J. Palmotic 107. Na mrve ih izsjekose.
358. Brata ubi i isijece na kusove. V. Maga-
rovid 38. Ako 6es me isici na peke. M. A. E,e|-
kovid, sat. GV'. Isjekose bega na komade. Nar.
pjos. vuk. 3, 369. Isijece Samuilo Agaga. D.
Danicid, Isam. 15, 33. — h) objekat je sto drugo.
Dok isice§ (kupus), ta na hrpu medi. J. S. ReJ-
kovid 406.
b. kao odsjedi, presjedi. Iseklt jesi vt uzase
glavy silbnyihr.. Danilo 186. Isijece s nogu bu-
kagije. Nar. pjes. vuk. 1, 546. Tu plameno noze
povadi§e i povode konma isjekose. 4, 339.
c. sijekuci ubiti; razlikuje se od d, a) u tome
sto je objekat jedno zivo (cejade Hi zivotina).
Snazna isjekoh ja Cerana. G. Palmotid 1, 219.
Ter ga (gusara) isijeci ter pohara. 2, 248. Bra-
nislava grdno izsijece rukam' svojima. J. Ka-
vanin 182^. Da de me prija riiove sabje isidi.
J. Banovac, pred. 128. Zgrabi neprijatoja i iz-
sici ga. A. Kanizlid, kam. 141. Ti povadi moju
britku sabju, isijeci vlaskog svetite}a; kad is'jeces
vlaSkog svetiteja, igumana onda isijeci. Nar. pjes.
vuk. 3, 75.
d. objekat je mnoStvo cega ziva Hi neziva, te
je znacene da se posijece cijelo mnostvo. a) kod
ziva nbjekta, znacene je ubiti, vidi c. Moja sela
plonili i bojare jeli, a druge isekhli. Mon. serb.
21. (1238). Ter smetone i neskladne glave svezi,
puke Isijeci. I. Gundulid 421. Jer vojnica ona
utece da je ne sijeku pojski maci, iste, da ju
on isijece. 517. Dokli bojnici od istoka dodu i
svijeli nas ovdi isiku. 569. Mnoge isijece, mnoge
rani. G. Palmotic 1, 302. Hudu vojsku zlijeh
Trojana svukoliku isijecimo. 2, 138. Jedne obori,
jedne splesa, jedne istjera, jedne isijece. 2, 182.
U povoju djecu isjeci. P. Kanavolid, iv. 178.
Atalija isido svu porodicu kra)evu. M. Radnic
51". Boja, gdi izsijede mnoz Turaka. J. Ka-
vanin 1381'. Turaka ko izsjekoie na pojani. 232*.
Sve katolike isifte. J. Filipovid 1, 28a. Sabeji
fcobane i to5ake isikoSe. 1, 413i>. §to godi di-
fiico nadoSo u Betlemu, svo pomorise i izsikose.
F. Laatrid, od' 3itl. OtiraSe 500 jarmov volova,
izsjokavai teiako. ned. 215. Odludi izsidi sve i
pomoriti. avet. ."lO". Pokla i izside svu djecu.
196''. Tamorlan vojnku izside (Bajaectu). A. Ka-
nizlid, kam. (i44. Svo do jodnoga izaikogo E.
Pavid, ogl. 173. Izaikavsi sve .J^to iivo nadoSo.
And. Kaf-id, kor. 120. Isikavsi fie|ad. 478. Sab|a
alovinaki juiiaka mlogo hijad izside Turaka. Nadod.
48. OStrim madem uike isikoSe. 50. Pa na Turke
juris ucinio, pola ih je sabjom isjekao, a pola ih
caru opremio. Nar. pjes. vuk. 2, 323. Jednu
vojsku sabjom isjekao. 2, 368. Hode isjec mloge
uzavnice. 2, 412. Isjekose trideset delija. 3, 13.
Sav nemacki tabor isjekao. 3, 46. Sve isjek'o
babe po Janoku. 3, 256. — b) objekat nije ziv,
kao drvece, dracje itd. Nije dosta da samo iz-
side dracje do zemje. F. Lastrid, ned. 310. Da
sumarje oko nega izsice. E. Pavid, ogl. 184. Na
brdajku sumarje izsice. Nadod. 196. Gajeve ni-
hove isijecito. D. Danicid, 2mojs. 34, 13.
3. objekat je ono dim se sijece, te je znacene
da se ovo od velika sjecena unisti. Obadvijc
sabje isjekose. Nar. pjes. vuk. 2, 283.
II. pasivno.
1. vidi I, 1. Da je oltar bil issicen v kamiku.
Narucn. 26a. Izsjecen ,excavatus'. A. d. Bella,
rjecn. 6513'.
2. vidi I, 2. Osta isjecen vas na pece. I. Gun-
dulid 558. U sto dila isjecene vrzite ih duo pu-
cine. G. Palmotic 1, 174. Izsjeceni, bozudani,
cijeli de se nazirati. J. Kavatiin 560''. Isjecen
na uda ,smembrato, diinembrato' ,deartuatus'. A.
d. Bella, rjecn. 680*. Isjecen ,tagliato a membro,
a membri' ,membratim secabus'. 721^. Da budu
moja uda na mrvice isjecena. V. M. Gucetid 120.
— Bijele im ruke isjecene. Nar. pjes. vuk. 3, 497.
— Jednog' rukom svojom smaknu, u dubravi iz-
sjecena pak ostavi. J. Kavanin 301^. — Kolik
krati vode ciste crnom krvi zamutiste isjecenijeh
nevjernika! G. Palmotid 2, 521. Putove krvju
izsicenije' natopio. F. Lastrid, test. 122*. Vojske
na te udarase, al' se one vazda pokajase, jer su
kruto bile isjecene. And. Kacid, razg. 206*. A
kad vidi isecone Turke. Nar. pjes. vuk. 3, 42.
— Na liim zezi isictno grane. J. S. Ro)kovid
77. ,Sva nam je gora ved isjecena'. ,Bio je onde
nekad pravi gaj, ali je sad ved sav isjecen'. J.
Bogdanovid.
III. sa se.
1. pasivno. Imao bi se taki covjek na pece na
pece isjedi. M. Divkovid, bes. 419''. Ova od judi
vrsta opaka da se isijece, da se utopi. G. Pal-
motid 2, 386.
2. reciprocno (prema znacenit kod I, c i d,
a)). Mogli bi se u drevu ili u plavi Judije isedi
branede i no dajudo svojega tri.ga ili pratezi
vrbdi. Spom. sr. 1, 115. (1412). Izadose dva co-
vika imadudi mace ognevite, koji se medu se
izsikose na dile. J. Banovac, razg. 58. Iside na
dilo jedan drugoga, kad isikose onda ... J. Fi-
lipovid 1, 465*. ^estoko se vojske isjekose. And.
Kacid, razg. 177''. Tako se nomilo isikose, da
se mrtaca broj no znadise. kor. 248. Tu se
teSko isjekose vojske. Nar. pjes. vuk. 3, 270.
ISJEK, m. vidi isjecak. — U Vukovu rjec-
niku.
ISJESTI, isjedera, pf. slozeno: iz-sjesti. — Na
jednom mjestu xvi vijeka kao da znaci: sjesti,
zasjesti. V soli jednom izsede. S. Ko2idid 57».
ISKA, /. buka, isporedi fiska, viska itd. —
Rijec onomatopejska. — U jednoga pisca nasega
vremena. Tek so priblizimo turskomo brodu,
stade iska i treska, poklid i uriSane. S. ^jubisa,
prid. 9.
ISKAC, iskada, m. covjek koji i§tc. — isporedi
iskalac, iakate). — (I jednoga pisca naSega vre-
mena. Tad iskaci redom oskorezni. Osvetn. 5, 10.
ISKACKATI, iskadkilm, pf. slozeno: iz-kadkati.
— U naSe vrijeme u Lici.
a. aktivno, kackane posve obaviti. ,&to ti 21icom
kadkaS tu palontu?' ,E, onako ona vavije, prijo
ISKACKATI, a.
871
1. ISKALITI
negoli pocme jesti, svako jelo pred sobom iskacka,
pa onda jede'. J. Bogdanovii.
b. sa se, refleksivno. ,Bome sam se danas po
ovom blatu glindajuci sit nakacka' i iskacka".
J. Bogdanovid.
ISKADITI, iskadim, pf. posve pokaditi. — slo-
zeno: iz-kaditi. — Od xviii vijeka. a) sa zna-
cenem sprijcda kazanijem. Vaja takvo mjesto su-
hima travama dobro iskaditi. I. Jablanci 130.
Ako covik suda s mirisnim orjeskom upaleniru
mrvo iskadi. 210. — h) vidi 1. iskaliti. Istinito
je ovo iznsceiie izreceno za iskaditi jid. I. J. P.
Lucie, razg. 3. Psovaoci jezikom obicaju izka-
diti jid srca svoga. 89. Mogahu iskadit svoj
jed. M. Pavlinovic, razl. spis. 144.
ISKAHNUTI, iskahnom, pf. izreci. — slozeno :
iz-kalinuti. — Na jednom mjestu xv vijeka. (Bog)
nistar ne postoje, ditetce iiadahnu, ki srid puka
stoje besidu iskalinu. M. Marulic 89.
ISKAISATI, iskaisam, j^f- izrczati na kaise.
— slozeno: iz-kaisati. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
ISKAISITI, iskaisim, pf. izbiti kaisem. — slo-
zeno: iz-kaisiti (V), Hi postajc od iz i kais na-
stavkom i. — U nase vrijeme u Lici. ,BomG ga
dobro iskaisi !' ,Nude cuvaj se, ako te uvatim,
borne cu te zivo iskaisiti'. J. Bogdanovic.
ISKAJANE, n. djelo kojijem ko iskaje Hi se
iskaje. — U Stvlicevu rjecniku.
ISKAJATI, iskajem, pf. posve pokajati. — ■
slozeno: iz-kajati. — Akc. se mijena u impt. iskaj,
iskajmo, iskaj te. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (izkajati grijeh ,pentirsi con eifetto
e col sodisfar al peccato' ,culpain poenitendo de-
lere' SSB**), ti Stvlicevu (iskajati i iskajati se i
izkajati ,vera poenitentia duci'), ti Viikovu (vidi
kod b).
a. aktivno, prelazno, objekat je grijeh. Ne6
moc vas svoj vik prirok taj iskajat. S. Mencetic
148. Buduci pokorom iskajo svoje krivine. I.
Dordic, ben. 169. Neka diklice isplacu, iskaju
svoj grijeh. uzd. vii. Takav pokornik sve ko-
like svoje grille izkaje. A. Kanizlic, uzr. 148.
b. sa se, refleksivno, pokajati se posve. — U
Stiilicevu (vidi sprijeda) i u Vukovu rjecniku:
,genug bereuen' , satis doleo' s pritnjerom : Kajem
se, ne mogu se iskajati.
ISKAJPITI, iskajpim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izkajpiti, iz kajpe izvaditi ,cavea educere'. — ne-
pouzdano.
ISKAJPIVATI, iskajpivam, ^»y;/. iskajpiti. —
U Stulicevu rjecniku: izkajpivati, izkajpivam uz
izkajpiti. — sasma nepouzdano.
ISKAKANE, n. djelo kojijem se iskace. — U
Mikalinu rjecniku : iskakanje od iskra iz ogna
,scintillatio'; u Stulicevu (gdje ima i iskara iska-
kane ,scintillatio') ; u Vukovu.
ISKAKATI, iskacem, impf, iskociti. — Akc.
je kao kod ispisati. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (iskakati, iskociti na dvor
,prosilio, exilio'), u Stulicevu (iskakati i izkakati
i izskakati ,exilire, prosilire'), u Vukovu (,aus-
springen' ,exsilio' s primjerom iz narodne pjesme:
Od muke im oci iskakahu).
a. aktivno. a) uopce. I u to iz voda hrlo iskace,
i uzam ruho ua se mece. I. Gundulic 408. U
rijeku se mece doli, na vrh ona iz dna iskace.
412. Trjeskovite vidis mace, gdi netom se silno
sretu, iz nih ognen plam iskace. G. Palmotic
1, 390. Iz kaldrme iskace kamene. Nar. pjes.
vuk. 2, 466. Neka iz till zasjeda na susrete
iskace. M. Pavlinovic, razl. spis. 146. — b) pre-
lazno, skakanem sto vrsiti, nadopunati. — na
jednom mjestu xviii vijeka. I jeda bi izskakala
(bludnica) sto jos nije izplakala. V. Dosen lOO^^.
b. sa se, refleksivno, skakati do mile voje. —
U Stulicevu rjecniku: ,ballar troppo' ,ad satie-
tatem choreas duci'.
ISKAKIVATI, iskakujem i iskakivam,
iterativni glagol prema 1. iskakati. — Na jednom
mjestu XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(iskakivati, iskakivam, freq. v. iskakati). U zraku
ukaza mu se kriz, is koga zlate iskakivahu iskre.
F. Glavinic, cvit. 123b.
ISKAKOTATI, iskakocem, pf. izreci kakotanem
kao kokos (metaforicki i satiricki o babi). — slo-
zeno: iz-kakotati. — Ujednoga pisca xviii vijeka.
A kad baka izkakoce od junaka, sve sto hoce.
V. Dosen 128*.
ISKALAC, iskaoca, m. vidi iskac. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (iskalac
,ricercatore, chi cerca' ,nachforscher'), i u Stu-
licevu (iskalac i grijeskom iskaoc, v. iskate}). U
kladah su stjesnuti svi iskaoci svejer od stvari
raskosnijeh. B. Kasic, nasi. 168.
ISKALASITI, iskalasim, pf. dobiti kalasenem.
— slozeno : iz-kalasiti. — Akc je kao kod iz-
jednaciti. — U Voltigijinu rjecniku : izkalasiti
,raggirare, adescare, conseguire mediante raggiri'
,etwas durch anlocken erhalten', i u Stulicevu:
izkalasiti, v. izglangolisiti. — I u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.
1. ISKALATI, iskalam, pf. izrezati. — slo-
zeno : iz-kalati. — Akc. je kao kod ispitati. —
U Vukovu rjecniku: iskalati, t. j. ribu ,zer-
schneiden' ,disseco', cf. kalati.
2. ISKA-LATI, iskalam, pf. iscrpsti. — slo-
zeno: iz-kalati (?). — Akc. je kao kod iskoncati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Kad bunar hoce da
skidaju, iskalaju naj prije iz nega svu vodu'. V.
Arsenijevic. ,Upala macka u bunar, pa smo
morali svu vodu van iz liega iskalati'. J. Bog-
danovi6.
tSKALIGA, /. vidi iskate}ica. — U Stulicevu
rjecniku.
ISKALITE^, in. covjek koji iskali (vidi 2.
iskaliti). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,qui luto
inficit'.
ISKALITE^jICA, /. zensko cejade koje iskali
(vidi 2. iskaliti). — Samo u Stulicevu rjecniku:
,quae luto inficit'.
1. ISKALITI, iskaKm, pf. explore (animum,
iram, odium etc.), uprav ishladiti, alt se obicno
upotrebjava u mctaforickom smislu s objektima
srce, jed, mrzna itd. te znaci: ispuniti zeju sto
je postala od kakva neugodnoga Hi zloga du-
sevnoga osjecana, kao sto je }utina, mrzna itd.
(tal. sfogare). — slozeno: iz-kaliti. — Akc. je
kao kod ishvaliti. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (iskaliti, t. j. srce ua kome
,abkiihlen, den muth kiihlen' ,expleo animum').
Pode za iskaliti svoju nemilostivost u krvi ovoga
pravednika. I. J. P. Lucie, izk. 17. Namisto
udij iskaliti srditost. razg. 108. Srditost i I'az-
gnivjene iskaliti. Grgur iz Varesa 86. Ne more
iskaliti svega svoga gniva. 87. I tako srca svoja
iskale. Vuk, grad. 177. Posto je svoje srce
iskalio. odg. na utuk. 3. Stevan iskali svoj jed
protivu one prijevarne gospostine. S. !^ubisa,
prip. 83. Da iskalis to tvoje pogano i otrovno
srce. 235. Srce iskale na Franceze. M. Pav-
linovi6, rad. 111. Dokle ne iskali na krvnickoj
1. ISKALITI
87V
1. ISKAl^TE
rani svoje boli. Osvetn. 1 , 58. Time tiirska
zloba gnijev iskali! 4, 64.
2. ISKALITI, iskalim, pf. vidi iskajati. — slo-
zeno: iz-kaliti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
U Belinu rjecniku: izkaliti ,lotare, infangar molto'
,valde lutare'. A. d. Bella, rjecn. 443'', i a Stu-
licevu : iskaliti i izkaliti ,oblimare, delutare, luto
inficore'. — Sa se, refleksivno. u Voltigijinu rjec-
niku: izkaliti se ,infanio:arsi, imbrattarsi, insu-
dicciarsi' ,sich beschmutzen, besudeln'.
ISKALIV, adj. koji se moze iskaliti (vidi 2.
iskaliti). — U Stulicevu rjecniku: ,quod luto iu-
fici potest'. — nepouzdano.
ISKALOVITI, iskalovim, pf. vidi iskajati. —
slozeno: iz-kaloviti. — U Stulicevu rjecniku: v.
iskaliti. — nepouzdano.
ISKALOVIVATI, iskalovivam, impf. iskaloviti.
— U Stulicevu rjecniku (uz iskaloviti). — sasma
nepouzdano.
ISKALU^ITI, iskaluzim, pjf. vidi iskajati. —
slozeno: iz-kaluziti. — Akc. je kao kod izdan-
gubiti. — V Belinu rjecniku: (samo part. perf.
pass.) izkaluzen ,luto foedatus' 399^ ; u Volti-
gijinu : ,imbrattare, sporcare, insudicciai'e' ,be-
schmutzen'; u Stulicevu: v. iskaliti. — Set se,
rejleksivno. u Voltigijinu rjecniku : izkaluziti se,
V. izkaliti se.
ISKAl^ANE, n. djelo kojijem se iskaja (i u
konkretnom smislu : gnusoha Hi sto gnusno, u
jjrvom primjeru: laga). — Izmedu rjecnika u
Stulicevu. Ima biti jaganac bez iskajana. N.
Eanina 108'"'. ex. 12, .5. Pere necistoce i iska-
laiia tvoje duse. M. Kadnid 388^. Imas oprati
i umiti srce od svakoga izkajana. 433''. Drugo
iska^jane zdvorane i oblacene. F. Lastric, ned.
279.
ISKAl^ATI, iska|a,in, pf izgnusiti kalom i u
sirem smislu izgnusiti uopce (moze biti i u pre-
nesenom i u metaforickom smislu). — slozeno:
iz-kajati. — Akc. je kao kod ispitati. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (iskajati,
obijati jOblimo, deluto, inticio, devenusto'), u Stu-
licevu (v. iskaliti), u Vukovu (,mit koth be-
schmutzen' ,luto foedo').
a. aktivno. Sve odece iska|ao jesam. N. Ea-
nina 100''. isai. 63, 3. Eto me rukami tvojijemi
iskaja. N. Najeskovid 1, 176. Eto ju (kuplicu)
iska|a, ti s' njeka oslica. 1, 258. Koji ga ce
izkajati. I. An6i6, vrat. 65. More kada raste
iskaja krajeve. M. Radnii 137^'. Zove svijet za
privariti a tijelo za iskajati. 399''. Rijeka iza-
sadSi iz gnijezda s ki§om opere brigove a iskaja
.sauia sobe. 441''.^ Ako izkajas crevfo, ne otareS
ill udije? 47311. Sto si sam izkajao, pometi. (D).
Poslov. dani6. 124. Koji bi smio Isukrsta svojim
saianistem metnuti u ka' i izka|ati. M. Zoricic,
zrc;. 1<)7. Spugom punom smrada svega ga iskaja,
187. Ne more da opore voc izkaja. J. Vladmi-
rovi6 44. Iskajah sve odijelo svoje. D. Danicic,
isai. 63, 3.
b. pasivno. Koji 2enami nijesu iskajani. N.
Ranina 24'>. apoc. 14, 4. Naodi .so izkajau u
griaijoh. P. Posilovid, nasi. 141i». Osta^e pro-
goniteji z duSami izkajanim. M. Radni6 2l9'i.
Ako He rvos h jefinijem koji je vas izkajan, node
oHtati (la MO no izinrjas. 361''. Ostavjas duSu
rui^-nu i izknjaim kulom od grijoha. 473''. Obraz
5oviftaii«ki jijuskami iudijskimi jost iskajan. M.
Lekn6i6, razm. 86.
v.. sa so, rejleksivno i pasivno. Prijo se pusti
tihititi (erbrlin) nego li da so iskaja. Zborn.
•JO". Sunce kojo stoji svrhu kala i no iskaja so.
24'*. Krstjani po opranju svetoga krstwnja opet
se izgnuse i iskajaju. M. Divkovi6, bes. 457''.
Vele se lasno mogu iskajati i izruziti. 632*. Na-
stoje ocistiti papuce ali opanke ako im se izru^o
i izkajaju. 864^. Pusti se prvo uititi nego se
hotiti izkajati. P. Posilovic, cvijet. 203. Zraka
od sunca koja udara svrhu kala i ne iskaja se.
217. Cisto obucu kad se iskajaju. M. Radnid
176''. Tko je iskajan neka se iskaja i ve6ma.
31 la.
ISKA^jENE, n. djelo kojijem se iskali (vidi
2. iskaliti). — U Stulicevu rjecniku.
1. ISKAi^IVATI, iskajujem i iskajivam, impf.
1. iskaliti. — U nase vrijeme (u jedinom pri-
mjeru rejleksivno). Iskajivahu se podsmevanem.
M. D. Miliievic, jur. 62.
2. ISKA^IVATI, iskajujem i iskajivam, impf.
2. iskaliti. — U Stulicevu rjecniku: (grijeskom)
iskalivati, iskalivam uz iskaliti.
ISKAMCITI, iskamcim, pf. kamcenem dobiti,
isporedi iskamkati. — slozeno: iz-kamciti. — Akc.
se mijena u aor. 2 i 3 sing, tskamci. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide iskam-
kati). Dok iskamci od nega cvornovaku jaku. J.
Rajic, boj. 60.
ISKAMICITI, iskamicim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izkamiciti. izkamicivam / izkamicujem, od
kamicaka ocistiti .elapidare, lapidibus solum pur-
gare'. — nepouzdano.
ISKAMICIVATI, iskamicujem i iskamicivam,
impf. iskamiciti. — U Stulicevu rjecniku : izka-
micivati, izkamicivam (praes. izkamicujem kod
izkamiciti) uz izkamiciti. — nepouzdano.
ISKAMKATI (iskamkati), iskamkam (iskam-
kam), pf. kamkanem dobiti, isporedi iskamciti.
— slozeno: iz-kamkati. — Akc.je kao kod isprav-
dati Hi kao kod izglodati. — U nase vrijy.me, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,abjammern' ,ela-
mentor', of. iskamciti). Sacuvaj te Boze kamkala,
jer iskamka. Nar. posl. vuk. 275.
ISKANGIJATI, iskangljam, ^j/. izbiti kangijom.
— slozeno: iz-kangijati. — Akc.je kao kod iz-
resetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Bome sam
ga kangijom dobro iskangija". J. Bogdanovi*^.
ISKANITI, iskanim, pf. vidi 1. iskaliti. — JS^a
jednom mjcstu xvni vijeka. Idite protiva I'lima
srcbu vasu izkaniti. I. Velikanovic, prik. 41.
1. ISKANTATI, iskantam, pf. u Vukovu rjed-
niku : vide isuovati. — slozeno: iz-kantati. —
Akc. je kao kod iskoncati.
2. ISKANTATI, iskantam, pf. ispjevati. — slo-
zeno : iz-kantati. — Akc. je kao kod iskoncati.
— U na§e vrijeme u Lici. ,Ali ga lijopo on tu
i tu pjesmu iskanta!' — I u IJubrovniku. P.
Budmani. — Kaze se i u prenesenom smislu (iro-
nicki) sa znacenem: izbrblati. ,Cu li §ta mi is-
kanta?' Z. Radoiiid. — I sa se, rejleksivno, kao
izbrb(ati se. ,Cu li sta mi se iskanta?' Z. Ra-
donid.
1. ISKANE, n. djelo kojijem se tSte. — Sta-
riji su oblici iskanije i iskanje. — U svijem je
rjecnicima: u Vrancicevu (jizkanje .invostigatio'),
u Mika^inu (iskanjo), u Belinu (iskanje ,preten-
siono' ipostulatio' 583''; ,c6rca o cercauiento, il
cercare' ,inquiaitio' 185''; ,inquisitione' ,inquisitio'
407''; ,procacoiamento, il procacciare' ,comparatio'
586''), « Volligijinu (iskano i izkai'ie), it Dani-
iicevu (iskanije ,quaostio'). Stnide na iskanije
pogybi.saago. Glasnik. 24, 241. (1353). Oni so
l)o6udi§e tomu iskanbju govoro6i : ,Ne fiujemo
mu se u nicomk dlbini'. Spom. sr. 1, 3. (1395).
1. ISKANE
873
ISKASATI
Ni uspomenutja ni iskanja. Mon. serb. 307. (1420^.
Za ki^od uzrok cari ili bahorja ili iskanja. b.
Budinic, ispr. 86. Za zbiti nase nepristojno
iskanje i odvece smijenje. M. Orbin 265. Ako
vlasno iskanje se skrije. A. Georgiceo, nasi. 146.
Naravsko iskanje tribuje da viru svetu nasliduje.
344. GreSnici slijede nihova iskana i zudena.
M. Kadnio 286*. Nasli ga posli diiga iskana.
Grgur iz Varesa 69. Koji je slusao ta iskana i
obricana. Vuk, poslov. 45. Iskane ,begehren'
,petito'. B. Petranovi6, rue. kn. 60. Iskane ,for-
dcrung'. Jur. pol. terminol. 214. Iskane druge
stranke ,gegeuforderung'. 231. Iskane, istrazi-
vaiie (requisition'. 429. Iskane duga ,schuldfor-
deruug'. 452, Iskane bez teme|a ,ungegriindete
forderung'. 529.
2. ISKANE, n. djelo kojijem se iste. — U Vu-
kovu rjecniku.
ISKANEEISATI, iskaiierisem, pf. uprav svr-
§iti kanerlsane, all se upotrehlava metafuricki
gotovo kao izmrdati. — slozeno: iz-kanerisati. —
U nase vrijeme u Lici. ,Taj zalosni i prezalosni
kanerisalo nece nikad iskanerisati'. J. Bogda-
uovid.
ISKAONIK, m. vidi iskac. — U Stulicevu rjec-
niku: V. iskate}. — nepouzdano.
ISKAP, u Vukovu rjecniku : vide naiskap.
ISKAPANE, n. djelo kojijem se iskapje. — Od
XVII vijeka, a izmedii rjtcnika u Stulicevu (izka-
pane ,extillare, subst.' s dodatkom da je rijec
ruska). U sud prazni ima se uliti izkapane soka.
M. Eadni6 203".
1. iSKAPATI, iskapjem, pf. isteci kapjuci. —
isporedi 2. iskapiti. — slozeno : iz-kapati. — Akc.
je kao kod izgrtati. — U nase vrijeme (uprav
od XVII vijeka, vidi iskapane), a izmedu rjecniku
u Vukovu: iskapati, iskapje ,austropfen, aus-
traufeln' ,exstillo' s primjerima : Oci ti iskapale !
Dok su moje oci iskapale sve plebuci od zlata
kosuju (Nar. pjes. vuk. 2, 558). Da ti srce is-
kapje. Nar. pjes. petr. 1, 233. Iskapale oci. S.
]^ubisa, prip. 40.
2. ISKAPATI, iskapam, impf. vidi iskopavati.
— Od XVIII vijeka po sjevero-zapadnijem kra-
jevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (iz-
kapam, kopati ,elfodio, exhumo') i u J ambresicevu
(iskapam ,eiiodio'). Koji blago u nivi sakrivono
iskapa. J. S. Relkovic xi. Ze|er, mrkvu, pa-
strnak iskapaj. b7d. Ma ga svijest huda ne
obznani, kad tko drngom crni rov iskapa. Osvetn.
1, 70.
1. ISKAPITI, iskapiltn, pf. popiti sve do kapi.
— Postaje od iz i kap nastavkom i. — Akc. je
kao kod ishvaliti. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,ausschlurfen (bis zum letzten
tropfen)' ,exsorbeo'. — Nagne Markic i plosku
iskapi. Nar. pjes. juk. 348. Turci Jandri case
nazdravise, svim je Jandre case iskapio, jer je
junak vrlo izednio. Nar. pjes. marj. 33. U zdrav|e
je iskapili! V. Bogisic, zborn. 392.
2. ISKAPITI, iskapim, pf. vidi 1. iskapati. —
slozeno : iz-kapiti. — Akc. je kao kod izgaziti.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. ,U}e je, vino
je sve iskapilo'. ,Bacva je sva iskapila'. P. Bud-
mani.
ISKAP^iiVANE, n. djelo kojijem se iskapjuje.
— U Vukovu rjecniku.
ISKAP^jIVATI, iskapjujem i iskapjivam, impf.
1. iskapiti. — U Vukovu rjecniku: iskapjivati,
iskapjujem ,fcis auf den letzten tropfen austrinken'
.exsorbeo'.
IS K ARAN, iskarna, adj. kojeya treba iskarati.
— U Stulicevu rjecniku: ,objurgandus'. — ne-
pouzdano.
ISKARANE, n. djelo kojijem ko iskara ili se
iskara. — Stariji je oblik iskaranje. — U Mi-
kalinu rjecniku: iskaranje; u Belinu: iskaranje
147^; u Bjelostjencevu (izkarane), ?t Stulicevu.
ISKARATI, iskaram, pf. (u Vukovu rjecniku
stoji da je impf.), vrlo, posve pokarati. — slo-
zeno: iz-karati. — Akc. je kao kod ispitati. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(iskarati, karati vrlo ,objurgo, asperius admoneo')
gdje se naj prije nalazi, u Belinu (iskarati ,bra-
vare, fare ad alcuno una bravata' ,obiurgo' 147^' ;
,riprendere' ,reprehendo' 624^; izkarati ,rabbuf-
fare, riprender bravando' ,objurgo' 602a), u Vol-
tigijinu (,sgridare, riprendere' ,ausschmahlen, aus-
schelten'), u Stulicevu (iskarati i izkarati ,incre-
pare, objurgare, corripere, arguere, reprohendere,
punire, aspere inolamare'), u Vukovu: ,ausscbelten
(osterr. ausgreinen)' ,objurgo'.
a. aktivno. Ni zla izbiti ni izkarati. (D). Poslov.
danic. 81. Jakov ho6e izkarati jedne i smradne
zlogovore. J. Kavaiiin 567''. Ocito ju izruzi i
ukorom svakini iskara. P. Lastric, svet. 147^.
Ostro izkaravsi Mojsiju. E. Pavii, ogl. 104. Naj
pri iskara recenog filosofa, pak mu rece. M. Zo-
ricid, zrc. 1 10. Molim vas izkarajte zdravo go-
spodina Tornbola. D. Obradovid, basn. 414. Ko-
liko ce me prije iskai-at, kako tesko prikorit!
A. Kalid 317. Mati ga za to vrlo iskara. Nar.
prip. vuk. 198. Tako ga iskaraju i izruze, da
jedva bez boja ostane. -256. Iskara me vrlo,
malo sam ziv ostao. Vuk, poslov. 175. Slobodno
i.skaraj blizdega svojega. D. Danicic, 3moj. 19, 17.
, Borne sam ga, brate, zivo iskara', nede vala vise
prkositi'. ,Nude ga, molim te, dobro iskaraj'. J.
Bogdanovid.
b. sa se, refleksivno, iskaliti srce Hi umoriti
se karajuci se. — U Stulicevu rjecniku: ,laxari
vociferando'.
ISKARIOT, m. 'laxcQiomig, Iscariotes, biblicki
nadimak. — isporedi Iskariotin. Juda Iskariot.
J. Matovid 137. Sotona ude u Judu koji se zvase
Iskariot. Vuk, luk. 22, 3. — U nase se vrijeme
cuje i u narodu kao psovka izdajici, nevjernu
covjeku. Svakog nevjerna cojka zovu |udi ,Iska-
rijotom'. ,§to pitas za ri, kakav je? ma Iskarijot'.
J. Bogdanovid.
ISKARIOTIN, m. vidi Iskariot. Juda Iska-
riotin. I. Ancid, svit. 65. 79. vrat. 180. S. Rosa
68b. 96a.
ISKARIOTSKI, adj. vidi Iskariot. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Iskariotbskyj ,IscariotGs'j.
Ijudi Iskariotskomu. Mon. serb. 342. Na mjesto
Judo Iskariotskoga. S. Rosa 194a.
iSKARTATI, iskartam, pf. izgubiti kartanem.
— slozeno: iz-kartati. — Akc. je kao kod isprav-
dati. — U nase vrijeme u Lici. ,Nodas sam
iskarta' pet rajnicki'. ,Svemu, brate, Pava iskarta
i oci iz glave'. J. Bogdanovid.
ISKASAPITI, iskasapim, pf. isjeci (mesa kao
kasapin). — slozeno : iz-kasapiti. — Akc. je kao
kod izdangubiti. — Od xviii vijeka (u prvom
primjeru sa se, reciprocno, iperbolicki). PobiSe
se med sobom i izkasapiSe. G. Pestalid 191.
,Bome, brate, ti to jane sporo deres, ved bi Jovan
vola odro i iskasapio'. J. Bogdanovid.
ISKASATI, iskasam, pf. izici kasajuci. — slo-
zeno: iz-kasati. — Akc. je kao kod izglodati. —
U nase vrijeme u Lici (u metaforickom smislu).
ISKASATl
874
1. ISKATI, 1, a, a).
,Sve su zime iskasale, iskasace vala i ova'. J.
Bogdanovid.
ISKASITI, iskasim, pf. izici (kaseci). — slo-
zeno: iz-kasiti. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
I kad pram nim od zgor Judita iskasi. M. Ma-
rulic 58.
ISKASTEITI, iskastrim, pf. posve ohastriti.
— slozeno: iz-kastriti (vidi haStriti). — Na jednom
mjestu XV vijeka, i otale u Danicicevu rjccniku
(,castrare'). Jeste prilozihb ott> dubrave koju
iskastrismo na Cetinu. Mon. serb. 532. (1485).
ISKASANE, n. djclo kojijem ko iskasa. ,Ovo
iskasane lijepo me pozabavi , mislio sam da
nemam dva tri puta kosom manuti, a ono evo
zabavide me ne malo do rucane doba'. J. Bog-
danovi6.
ISKASATl, iskasam, impf. iskositi. — Akc.
je kao kod ispitati. — U nase vrijeme u Lici.
,Sto ti tu radis ?' ,Evo ode nesto malo trave
iskasam, ostalo nam sino6, uvatio mrak, pa se
nijo moglo sve iskositi*. ,Idem ja onaj jezik (du-
gujast a uzak komadic livade) sto no nam sinoc
osta iskasati'. J. Bogdanovid.
ISKASATI se, iskasam se, impf. iskositi se.
— Akc. je kao kod ispitati. — U jednoga jnsca
XVI vijeka. Nu moje nemilo srce se iskasa (gri-
jeskom izraza) i trudno toj dilo nece da podnasa,
veleci da zivi ga ogan skoncajo. H. Lucie 201.
ISKAS^ATI (iskasjati), iskas|em, pf. kas{uci
isplunuti; svrsiti kasfane. — slozeno: iz-kas|ati.
— U BeUnn rjecniku: izkasjati ,tossendo mandar
fuori' ,extussio' 737^ ; u Stulicevu : 1. ,tossire,
tossendo sputar fuori' ,extiissire'. 2. ,finir di tos-
sire' ,desinoro tussire'; u Vukovu: iskisjati ,aus-
husten' ,extussio'. — Sa se, refleksivno: dosta,
vrlo pokaslati, svrs'ti kaslane. — od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz iskasjati) i u
Vukovu (.liusten' ,tussio'). Tu prosinac kasje i
da so iskasjo stara prsa tuce. A. Kanizlic, roz.
14. Pozdravi§e se svi ; iskas|ase se, udutaseso...
M. D. Miliievic, zim. voc. 194.
LSKASl^lVATI, isk^sjujem, impf. iskasjati. —
Od XV vijeka. Kastjb imatt i nictoze no iska-
Sjujott. Sredovj. lijek. jag. star. 10, 113. Mrsa
se iskasjuje. M. D. Milidevic, zim. vec. 275. On
so onda pojafie iskasjuje. jur. 4.
ISKATE^, m. vidi iskac. — U Stulicevu rjec-
niku: ,investigator, indagator, inquisitor, explo-
i-ator etc.'.
isKATEl^ICA, /. vidi iskalica. — U Stulicevu
rjccniku: ,quae inquirit, exquirit, perquirit etc'
1. ISKATI, Istom, impf. quaerere, petore, po-
stulare, truditi se sto (objckat) naci, traziti, tru-
diti se uopce §to dohiti. — Akc. kaki je u inf.
tdki je u cijelome aor. Iskah, iska itd., u impt.
isti, u ger. praet. iskavsi, u part, prart. act. Iskao;
u ostalijeni je oblicima onaki kaki je u praes.
— Rijec je praslavenska (s prvijem znadenem),
isporedi stslov. iskati, rus. HCKart, ceS jiskati,
p<t{. iakad. — Korijcn je isq indoevropski, ispo-
redi lit. ji'szkoti, snskr. iS, i661iati (Mi), stvnem.
oiscori. — Ohlici sadainega vremena postaju od
imnove isk nastavkom j : skj mijena se na sc, sc,
sd, st (u ^akavaca i u nekijelt zapadnijeh Ho-
kdvaca ostajc Ai: Isc^nm). — (idjajdje se kod pi-
sava nalazi grijcHkoni ■/. mj. s, jer su mislili da
je slozcna rijei s prijedlognm iz. — IJ dva pi sea
XVI i xvin vijeka impf. postuje od praes.: istijaii.
V. Lukarevit M I ; JHfcjafie. I. M. Mattoi 21. 35.
.'.""''^' "T !' •'"'y<'"' ./'' rjcrnicima: u Vraniicevu:
jizkati ,iiidngaro; invostigaro; quaororo; vesti-
garo'; u Mikajinu : ,quaero, inquiro, quaerito,
invcstigo, indago'; iskati hranu ,quaeritare sibi
cibum'; u Belinu: ,inquirere, ceicare' ,inquiro'
407^; ,cercare, investigare, far diligenza di tro-
vare' ,quaero' 185''; ,pretGndero' ,postulo' 583'';
u Bjelosfjencevu: isdem, iskati, trazim, traziti
,quaero, indago, inqu'ro, investigo'; u Jambre-
sicevu: is6em ,quaero, inquiro, indago'; u Volti-
gijinu: iskati, istem i (grijeskom) iscem ,cercare,
ricorcaro, pretendere, investigare' ,suchen, for-
dern, nacliforsclien' ; izkati, istem ,ricercare, in-
vestigare' ,suchen, bogehren'; u Stulicevu: , quae-
rere, inquirere, scrutari, perscrutari, indagare,
perquirero, intcrrogare, studore etc.'; ii Vukovu:
iskati, istem (u Bosni po varosima iscem), 1.
,verlangen' ,poto'. 2. (u Dubrovniku) ,suchen'
,quaero', cf. traziti; u Danicicevu: ,quaerere, pe-
tere'.
1. aktivno.
a. quaerere, traziti, starati se i truditi se dok
se nade nesto sto .sc ni po sto nc zna Hi sto se
posve ne zna gdje je : ono sto se iste maze biti
nesto slo se imalo, pa se izgubilo Hi zametlo, Hi
nesto osobito (zivo Hi nezivo) Hi nesto od nekc
vrste (moze biti i umna stvar) sto sc i nije prije
imalo, ali se zeli iinati (ne svagda kao da je sto
dobro nego i zlo n. p. da se uwze unistiti, vidi
i 2. iskati). ovo starije znacehe (vidi sprijeda)
sad nije kod vecine naroda (vidi: ,Pitati' u Du-
brovniku zaaci , iskati' (,begoliron'), a , iskati' znaci
, traziti' (,such6n'). Vuk, poslov. xlvi).
a) objekat je u ace. (Hi ii gen. partitivnome).
Rece mati nemu: ,Sinu, za c si nam ucinil tako?
evo otac tvoj i ja brinuci so iskahomo tebe'. I
rece nim: ,Ca je da mo iskahoto?' Bernai'din 15.
luc. 2, 48 — 49. Kada zaliho ji, kad prije vri-
mena, kada isce raskose. Narucn. 88*^. Dobri
pastiru, isdi je (oi-cu) i postavi ju v tvoju ogradu.
Transit. 116. Dlzan si iskati jednoga ispovidnika.
Korizm. 60^. Ti cinis iskati naj bo|ega likara.
60^>. Koga isceto vi? 93a. Irud iskase dijeto da
izgubi nega. N. Eahina 24''. mat. 2, 13. Iskaliu
nega u roditoja i znanaca, i ne nasad ga vra-
tili se jesu u Jeruzalem istuci nega. 29^. luc.
2, 44 — 45. Ja sam budu iskati ovce moje. 42^.
ozecli. 34, 11. Istite gospodina dokle se naci
more. 43l>. isai. 55, 6. Otola iskase podobna bre-
mena da nega nim prida. 90*. mat. '24, 16. Koga
istete ? 108''. joann. 18, 4. Kada vidi da ga lovci
istu. Zborn. 6*. Istuci djevojcicu po lugovijeh
i po pojijeh. 43'^ Isti zeluda. M. Vetranid 2, 140.
Grlica dragoga i§tuci. M. Drzi6 14. Nijesi kra
na sebi jutros uCinio, ter istes vraga ter ne ma-
loga. 217. Skupe, ti istes skandao. 237. Lik
iSdudi za botog Jubveni izliciti. P. Zoranic ii.
Prom tebe igtijah. F. Lukarevi6 141. I pcele
ko zudo slatki med iskati, na bilju jodnomu ne
ho6e stdjati. D. Ranina 92*. Ti, kako dobri
pastir, iskase nomocne i slabe ovcire tvojo. A.
Gucetid, roz. jez. 150. U vsom gradu iska(v)§6,
jedva jednoga najdoso kumanski umijuda. Aleks.
jag. star. 3, 240. I§ci mo na zlatnoj kolosnici
nioju lavovimi glavami. '260. Isdu suprotiva
nemu kriva svidocastva. A. Komulovid 63. Pilat
i§do nacin za osloboditi Isukrsta. W. I§tuc mene
s neba side. 77. Naj pri su i osobitijom na-
dinom iskali dovjeka razumna, pametna i kni-
zpvna. M. Divkovid, bes. xv. ,Ja i otac tvoj za-
losni iskahomo tebe'. Odgovori Gospodin: ,Comu
iskahote mono?' B. Kasid, is. 21. Istomo roka
pokoro i najti ne mozomo. I. Bandulavic '29''.
Iskaso prigodu, da bi ga pridao. 84". mat. 26, 16.
Istu miiozi u sfijetu zlato i dzagi kamen. B.
Kasid u M. Orbin v. Ako iska i ne nado jos u
1. ISKATI, 1, a, a).
875
1. ISKATI, 1, b, a).
nijednoj svijeta strani oni pogled drag suncani.
I. Guudnlic 90. Da uzdrzi visiia vlas u bitju
vas tomu, a tko iste zlo na vas, zlo naso na
domu. 1L9. Ko je na to obran, ti neka se tim
brine, hod'mo mi iskati ostale druzine. 148. Zato
i milos tva cestita ne robine, nog' gospoje za
jubovce isti tvoje. 306. I usred vojske i junaka
na satorijeh cara iska. 342. Kad zvijeri iskat
i on (bog suncani) podrani po nebeskom svijetlom
pasu. 397. Skoci, osveti, ^sad je vrijeme, sreti
srecu, sama te iste. 511. Zidovi iskahu prigodu
da ga umoro. F. Glavinic, cvit. 179''. Dosastje
mi tve zabrani lijek ne iskat mojoj rani. Gr. Pal-
motic 1, 74. Po svijeh krajijeh mjesta ovoga
digosmo se tebe iskati. 1, 94. Vojsci liranu
iskat radim. 1, 216. Sto krati sam tvoga iskala
ja Rugijera. 2, 49. Isti druge vjorenice, plahi
Turno. 2, 124. Necu pristat istu6i ga po dr-
zavah. 2, 340. Iscuci i pitajuci noga po Jeru-
zolimu. M. Jerkovic 37. Tuj stat oblast ui nam
dana, iskat hodmo indi stana. P. Hektorovic (?)
104. Iskat diaku u jaju. (D). Iskat gradi u
zadnem kvartijeru (D). Iskat lokve ostaviv kla-
denac. (D). Iskat muza kceri udanoj. (D). Iskat
slame na pozaru. (D). Poslov. danic. 33. Pod
cesvinom datala ne isti. (D). 96. Vijek covjeku
slabu nije iskat uzrok Bozjih suda. J. Kavanin
18a. Iscuc mu po sve strane vina iztocna, smoke
izbrane. 20K Isti zenu polag tebe. 46a. Ne ist'
blaga, nego vjeru. 46^. Ti, pastiru pun |ubavi,
iskav nade ju u samoci. 51^. Iste biser polag
tora, zrak u tmini, dim na vjotru, mir sred mora.
63a. Sjenu traze, vjetric iscu. 196*^. Za veloga
cara is6uc naj hitriju Ijepos. 235^. Triba iskati
prigodo za dobro dilovati. A. d. Bella, razg. 6.
Iskah podobnu prigodu za tu pozndu stavit u
djelo. I. Dordic, uzd. iv. Tebe molim i zazivam,
istem, prosim, slijedim. 110. Ne istu te slijopi.
salt. 25. Pode po tragu iskati ga. J. Banovac,
pripov. 42. Jodni istu ispovidnika gluha. 42.
Evo ja i otac tvoj zalosni iskahomo tebe. prisv.
obit. 73. Iskat uavlas lasne ispovjednike. I. A.
Nenadi(^, nauk. 43. Istu Latini svidoka. A. Ka-
nizlic, kam. 63. Poslao je sest brzoladara, da
Ignatija po svih otocih istu. 103. (Majka) sinka
izgub|ena iskase. utoc. 470. Iskase nacine kako
bi se osvetio. M. Zoricic, zrc. 40. Sto tko iste
to nalazi. V Dosen 2031^. Ofcac i ja zalostivo
iskahomo te. S. Eosa 41a. Ter pun zalosti i
zlovoje iste krivinu. D. Basic 5. Nije dako na
zem}i ovoj mira ui pokoja : istimo ga drugovdo.
36. G-dje ga imamo iskat za iznac ga? 36. Vi-
deci cesar da ga ne moze pridobiti, iskase sve
nacine kako bi ga pogubio. And. Kacic, razg.
33. Odose ga iskati u zem}i zudinskoj. korab.
137. Ne imadu^i vise vrimena iskat ispovidnika.
M. Dobretic 58. Iskati likara duse svoje. 160.
Kako ranen tozkom ranom udi} tree istuci li-
kara. I. J. P. Lucie, doct. 27. Iska sve nacine
za iskupiti svoju zarucnicu. razg. 73. Nu istes
li tu cestitost ondi gdje stanuje? I. M. Mattei
150. Ako me zudis iznaci, u rani prsi Jezu-
sovijeh isti me. 183. Ako ko bude samo za-
bavu iskati u ove knizice citaiiu. D. Obradovic,
ziv. 14. Junak mi koiia jezdase,^predragu srecu
iskase. Nar. pjes. vuk. 1, 191. Sal je sveti Lo-
vrinac iskat svoju sestricu. Nar. pjes. istr. 6, H.
Ko iste bo}e, nahodi gore. Nar. posl. vuk. 13'J.
Sto iskao to i nasao. 355. Ti isce.s dobroga go-
spodara. Nar. prip. mikul. 11. Ja gi'en bracu
iskat. 18. To su oni isti koje ja istem po Sri-
jemu. G. Zelic 42. — a7no spadaju i ovnki pri-
wjeri u kojima je objekat ono isto sto je kao
relativna zanijtnica u podloznoj recenici: Ogiie-
nite tvoje zeje istes jace tko uzize. P. Kana-
velic, iv. 7. Ne ist' ka se ostavjaju. J. Kavanin
28a. Lav rikajuci hodi iscuci koga pozrt. Transit.
38. — i M osobitom smislu, kad je objekat ce-
]ade, traziti na sudu ko je cemu kriv. Da u tomt
gospodara ne istu, nt da snistu krivca. Mon.
serb. 52. (1240—1272). Togazi krivtca da iste
cartstvo mi. 146. (1349). Knef^j se Ivanist zakle
i preseze na sto ga su iskali. 402. (1439). Tesko
bi stojal ti, za svaku da satvar bude te iskati
veliki sudac zgar. N. Dimitrovic 93. Nego me
isci pravdom. Mou. croat. 311. (1599).
b) nije izrecen objekat. ^judi pocese iskati po
vsoj hizi zeleci najti. Transit. 217. Prosite i pri-
mite, iscite i najdete. Korizm. 68a. Ako uzistes,
na6es. (D). Poslov. danic. 4. Tko iste, nade.
(D). 129. U presi ne isti, ako hoc sto nac. (Z).
141. Koji iste nahodi. L. Vladmirovid 42. —
objekat se iina u misli po onome sto se kaze u
podloznoj recenici. Da istu po vseht seleht i po
mesteht ako se koji clovekt prislact najde. Spom.
sr. 1, 32. (1400). Iskahu da bi ga nasli. Mira-
kuli. 87. Otmanovic tim zaludu poslo je iskat
svuda sebi, da caricu na6i budu, o krajice, slicnu
tebi. I. Gundulic 376. Ne ist' da 'e lijepa al'
bogata. J. Kavanin 46^.
b. kad se ko stara i trudi da dobije neito Hi
od druyoga Hi na koji mu drago nacin, pa Hi
mislio da ga ono ide po pravdi Hi prosio kao
milost Hi kako mu drago.
a) iiopce. objekat moze biti sto zivo i nezioo
i uinno. Ako imutt istkati nekoju pravinu vrthr,
koga gode clovgka. Mon. serb. 37. (1253). Na
inomi. Dubrovcauinu nee vojnt iskati, ttkmo kto
je dlbznt ili cimb krivt. 436. (1445). Naj prije
iscite cesarstvija Bozija. Narucn. 97l>. Ne isce
hvalu od svoga dostojanija. Korizm. la. Da isces
k tomu jidenju vina. 2^. More iskati pro.scenje
i milosrdije pred Bogom. 7a. Od mnozih, ke
do sad mnozi su umcali, pravi mi, ku su kad
s oruzjem iskali? H. Lucie 197. Iskati stvar
pravu prid sudcem nepravijem. N. Dimitrovic
10 — 11. Jos nam ce zavidit mnozi, zelijuci stops
vase slidit, spasenja iscuci. P. Hektorovic 5o — 57.
Sve sto si iskala, gospoje nevjerna, na puno s'
imala. N. Najeskovid 2, 93. Covjece, sto s mirom
bez boja moz imat, nikada s nemirom ne imas
toj iskat. M. Drzic 119. Tere ugarski (kraf)
iska mijera (mira). M. Divkovic, bes. xvi. I ki
u momu bjehu broju, dalek su se ustavili; srnuli
su sved u sili ki iskahu dusu moju. I. Gundulid
198. Car, prid nogo koga teku za mir iskat' svi
narodi. 448. (Puk) sad mir zudi, sad boj iste ;
vazda hlepi na promjenu. 483. Koji nepravednim
nacinom iste imanje ubogoga. S. Matijevic 35.
Iste milos prid nogami. I. V. Bunic, mand. pok.
20. Tve bozanstvo kako iste. P. Kanavelic, iv.
408. Pas koji roge iste, i usi izgubi. (D). Poslov.
danic. 94. Ni veliki Bog ne iste prikazanjo toga
bo}e. J. Kavanin 24*. Vece zeda i iste piva.
55a. Iskati milos ili Jubav puka ,cercar la gratia
del popolo' ,colligere populi voluntatera'. A. d.
Bella, rjecn. 185''. Iskati pomoc ,rieorr3re, di-
mandar soccorso' ,perfugere ad aliquem'. 617'>.
Ne istem plate. I. Dordi/;, uzd. 71. Vaja reci,
ili da ti nisi molio kako se ima molit, ili da
nisi iskao sto si imao iskat. J. Banovac, razg.
20. Svi vicu i placu, pomoci istudi. 132. Plesno
negovo kruha isce. J. Filipovic 1, 424*. Iskat
dopusdenje. P. Filipovic 51. Da istu prostena.
F. Lastric, od' 90. Zasto istemo stvari koje bi
nam naudile. 226. Zato iste svidocbu od kri-
vice negove. test. 112*. Oni ce isti vapiti istuci
suprot tebi osvetu i osudu vicnu. ned. 30. Istuci
1. ISKATI, 1, b, a).
876
1. ISKATI, 1, b, d).
malo vode. 292. Bo}e je dati pomoc negli ju
iskati. (Z). Poslov. danic. 8. Da za vrime gori
tilo, i da iSte smradno pilo. V. Dosen 88*. Svi
u jedno grlo piste, svako di2vu s vinom iste.
166a. I vecere iskat stane. 167*. Dite koje isto
rucka. 259*'. Istite stavna dobra, dobra vjeku-
vjecna. B. Basic 72. Istuci nihov svit. Ant.
kadcic 392. Kada Jerud iskase zivot nogov. J.
Matovic 46. Da bismo iskali s pomnom ono sto
prosimo. 466. Iscuci riiov blagosov i dopustene.
M. Dobretid 504. I§tjase bez pristanka prosla-
vjenje oca svoga. I. M. Mattel 35. Da ne uzistem
prikratjenja. 63. Da im se svaka daju koja uzistn.
B. Leakovic, gov. 120. Niti hoco pica ni jestiva,
nego iste grozda bimberova. Nar. pjes. vuk. 1, 286.
Eano 11 lste§ vecoru! 1, 311. Brzo mu se nade
Jekarlca, all mlogo iste }ekarine. 1, 430. Milos
vise ne sie nl Iskati, voc sam uze pak se napi
vina. 2, 143. Onda i§te suvxi drenovinu, done-
sose drenovinu Marku. 2, 405. Mirko iste zemjc
starjesinstvo, a ne da mu bego Radul-bego. 2, 445.
Vece istii sto su 1 iskali, Istu, brate, do tri dobra
tvoja. 2, 569. Davademo sto god raja iste. 4, 150.
Ja du iskat sto tl dat ne mozes. 4, 198. Ja
obecah 1 sto re iskase. 5, 489. Ako je mucno
dati, nije iskati. Nar. posl. vuk. 4. Kad spava,
hjoba ne isto. 121. Ko gleda na Boga, Iste za
Boga. (ko mnogima Boga radl dobro cini, naj
poslije sam do prosne dode). 137. Neprijate}
i§te mir. Nar. prlp. vuk.^ 207. Istite 1 dace vam
86. Vuk, mat. 7, 7. Da mu na gola kojena iste
oprostene. Pravdonosa. 1851. 25. Noki jadan i§te
smllovana. Osvetu. 2, 134. K nim 1 Turcin neki
prlsentao, nit' Im vjeru dao, nit' Iskao. 4, 7.
Vidje straza da nije ostanka, Iska vjeru, 1 proda
se na nu. 5, 125. Iskati nagradu ,preis-bewer-
bung'. .lur. pol. terminol. 396. Iskati ovrhu proti
komu ,die execution fiihron' ,esecutare'. B. Pe-
tranovic, rucn. knig. 32.
b) ako je izreceno cejade (Hi drugo) u koga
je ono sto se iste, ono moze biti: aa) u gen.
s lirijedloyom od. Je2e teplotoju lska§e otb v.sehL.
Men. Serb. 3. (1198). Tozl bjesmo iskali odb nihb
da namt u5ir"^. 299. (1397). Inoga uzdarja od
vas ne i§6em. M. Mai^l'""-? Ja Inu od ne stvar
ne iskah na sviti. N. NajeSkovid * 1Q< §tq
godl tko od fiega lska§e i plta§e. M. Dlvkovlc,
bes. 6". Grijeli, koji vapi g Bogu Istuci osvote
od Boga. 26a. Neka ne ima nlsta od mene Iskati.
nauk. Vj^. Iskati od nega pomo6. B. Kasic, fran.
188. Djavli ne Lstu koris od Judi. M. Orbin 131.
Tega od mene ti ne istl. G. Palmotic 2, 227.
Ako bi blskup znanl Isko od mene obije^e. P.
Kanaveli6, iv. 536. Iskat glavnu od mrtva. (D).
Poslov. danifi. 33. Kqju (sluzbu) Bog od 6ovika
na zeraji is6o. I. Grlicid 2. Osvetu od Boga
iskat protiva groSniku. 261. I i§te svojo sve-
mogudtvo od vas ve6e bogojubstvo. J. Kavanln
452''. Istut'.i (^udesa od nega bcz potrobe. B. Zu-
zorl 39. Istemo od Boga kruli. A. Ba6i6 85.
Veli 80 da su ovo grisl koji u nobo vapiju 1 istu
osvetu od Boga. 234. Da su od nega potvrdohe
iskali. 238. Iska§e svltovana od jednoga starca.
J. Banovac, pred. 82. Ovu nod dusu tvoju l§du
od tebo. J. Filipovid 1, 264". Spasite) obodaje
i u istinu potvrdiijo, da ako Sto budomo iskati
od Boga u iiDO iiogovo, brez svako sumjo dati
de nam. F. Lastrid, od' 224. Smido.so mesa od
liega iskati. tost. 14''. Koji iz pakla iska od
Abraina vodo. nod. 77. Eedo mu kraj : ,lhti vas
jedan stogod od mono'. 111. Da svaki od nas
iSto razloga /losto od sobo. 308. Budalasto isto§
od oca milo.srdjo, koji ga nisi dinio bratu. 873.
Iskati do dakle razlog od svakoga ua das smrti.
406. Kada jo od ucenika Iskao rukopis, da de
vlru slidlti. A. Kanizlic, kam. 30. Jesu 11 od
nega pomod 1 pravicu iskali? 107. Od nega
pomod istu. 175. Bog de od nas na sudnl dan
razlog iskati. 310. Tuzio je papl Roberta Istudi
od pape pravicu suprot Robertu. 464. Kan' da
od psa l§te svita. V. Dosen 201^. Poce svlt
od vezira 1 pa§a iskat. And. Kacld, razg. 101.
Bududl Iskao od nega zlamene od istlno. kor.
123. On de od nas iskati ono. M. A. Eejkovid,
sabr. 35. Koji istu obide, vecere, plneze oil druge
darove od onih. Ant. Kadcid 293. Nijesam ja
igda dobro razumlo sto Jezus od mene istjaso.
I. M. Mattel 122. Od svojl starijl savet iste.
D. Obradovid, ziv. 26. Od nlh nauk k tomu
poslu Isti. J. S. Ee|kovid 84. Oprostaj i§te od
svojo majke. Nar. pjes. vuk. 1, 16. Kako istem
Zlato od matere, ja je istem, a majka je ne da.
1, 368. On od Vuka vjere ne Iskase. 3, 379.
Pa on Isde od Gruje djevojke. Nar. pjes. juk.
111. Ako te onaj pre koji ti 1 sudi, onda (samo)
od Boga vaja suda iskati. Nar. posl. vuk. 8. Ko
za corbom vino pije, od onoga no va|a savjeta
iskati. 138. — bb) u gen. s prijedlogom u. Ja
ufam prijati milostl, odavna ke istem u tvoje
Ijopostl. N. Na}eskovlc 2, 33. Ka5e robstvo, krije
verlgu, Iste zdravje u nemodi, vjeru 1 |ubav tko
god scijenl u nekrepkoj nadi zenl. I. Gundullc
226. Prijatejstvo 1 mlr i§te u tve krune same
sada. 448. Otmanovid car nad carim ponizen
s poklisa.rim mlr u leske krune iste. 478. Bog
za poslat jednu pedipsu ne Ima potrlbe Iskati nl
u koga pomodi. .J. Banovac, razg. 24. Bogat Je
tko u drugoga ne Iste. (Z). Poslov. danlc. 7. Nu
sam dos'o u tebo iskati. Nar. pjes. vuk. 3, 500.
Koliko de vise otac nebeskl dati Duha svetoga
onima koji istu u nega. Vuk, luk. 11, 13. Ti
bl Iskala u nega, 1 dao bl tl vodu zlvu. jov.
4, 10. — cc) u dat. Samo tl tuj mllost iscem,
samo tl tuj mllost pitam i prosim. M. Jerkovlc
13. On dohodi Iskati tl prostena . . . Da tl iste
prostena ... M. Eadnid 62*. Koji tl sad iste
malo. 94''. Ma si vrlo zaludio, sto svoj bradl
ne poruci da im istes oprostene. Nar. pjes. vuk.
1, 95. Sto mi dece IsteS devetoro, da mi decu
vodis u Kosovo. 2, 270. Sto ml Istos mlto iz
Grahova. 4, 440. Iskali mu ga da ga vldim
kono. Nar. pjes. here. vuk. 220. A ti putnlk ne
isde mu Ine. Osvetn. 2, 22. — dd) iz ruku. Iskati
sveto sakramento iz ruku jednoga huda redovnika.
Ant. Kadcic 112. All du krv negovu iskati iz
tvojih ruku. D. Danicld, jezek. 3, 18. — ee) iz
mjesta. Krv ovoga osvotu iskase s nebesa. F.
Lastrld, test. 117^.
c) sto se iste izreceno je podloznom recenicom
Hi inf. itd. na) j)odloznom recenicom s da. Carstvu
tvomu cijoda toga spomonut se men! vidi s krunom
kraja j^ojackoga s prva iskat da mir slidl. I. Gun-
dulic 308. Tim sto istes, ma besjoda da ti ka^e
stvari trudne? 321. Jodan iste da mu kroda dadu.
M. A. Eejkovid, sat. K7a. Ja vise ne isdem da
vl govorite. sabr. 39. Kako ti, Jevrojln bududl,
mozes iskati od mono Xone Samarjanko da pije§?
Vuk, jov. 4, 9. — bb) infinitioom. Tu stanom
sta5r>, i jisti iskati nadeSe. Aleks. jag. star. 3, 286.
U ponodi isto pitl: ,Dig' so, snaho, daj mi vode'.
Nar. pjes. vuk. 1,808. — cc) glaimom reienicom
u kojoj sii same rijeci kojima se iste Iskade
strasni sudac od svakoga griSnika: ,Daj razlog
dvorni^tva tvoga'. F. Lastrid, nod. 308. vidi i
naj zadni jjrimjcr kod bb).
d) moze se i^to dodati, dim se bo(e naznaeitje
Hi ugraniiujc iskane. na) moze se izreei kojom
se namjerom, za koju se svrhu sto iSte. to moze
1. ISKATI, 1, b, d).
877
1. ISKATI, 1, b, g).
hiti izreceno na vise nacina, n. p.: aaa) aku-
zativom s prijecUogom na. Da mu istu gospo-
dara na smrt. J. Banovac, pred. 26. Jednini
glasom iscu ga na smrt. J. Filipovic 1, 87^. Zu-
dija koji iskaju (iskahn) na smrt spasite|a. Ant.
Kadcic 101. — bbb) ahuzativom s prijedlogom za.
Ako to Turcin ne isce za porugane. Ant. Kadcic
68. Iskati vrijemo za razmis|avano ,eine frist
zur iiberlegung begehren'. Jur. pol. terminol.
516. — amo viogii spadati i ovi primjeri: Za
druge stvari istu carinu. Mon. serb. 529 — 530.
(1484). Ne bi mita nepodobna za odkupe tvoje
iskala. P. Kanavelic, iv. 441. Iskup' mo, brate,
iz turski ruku; za mene Turci mlogc< no i§tu.
Nar. pjes. vuk. 1, 214. Ovo cu ti iskat za ot-
kupa. 3, 417. Mene A rap na mejdan poziva, ali
za me iste zamjenika. 4, 301. Za neg iscu tri
tovara blaga. Nar. pjes. petr. 1, 223. — ccc) pod-
loznom recenicom s da. Od Soluna iste zatocnika,
da izide nemu na mnjdana. Nar. pjes. vuk. 2, 46l).
No on iste moje oci erne, da ih }ubi, dok mu
potkov platis. 2, 465. Tobe iste na bijelu kulu,
da te }ubi za zivota moga. 3, 17. — bb) moze
se izreci i kao sto se sto iste. I da istu, slava
'e tebi, mudros tvoju posrjednicu. J. Kavanin
217b. — u ovaknvijem se ptrimjerima ima^ii pa-
meti za zenu: Zaman jesu mene iskali. Gr. Pal-
motic 1, 309. — cc) moze se izreci da se kome
(Hi cemu) drugome ono iste, i to n. p.: aaa) da-
tivom. Viromt mojomb komi. dusi spasenija istu.
Mon. serb. 275. (1410). Jesu iskali smrti mnozim.
Korizm. 36^. Od Apolona ditotu blagoslovenje
iskaso. Aloks. jag. star. 3, 2_'5. Pod oruzjem
dali spravi sred turskoga Carigrada slobodu
iskat' tvoj Jubavi? I. Gundulid 356. , Vitoza s}e
u tebe, da mu pomoc iste i pita. (x. Palmotic
1, 346. Da ne bi hotil iskat sobi lika. P. Ra-
dovcic, nac. 34. Koji meni iskahu zlo. S. Rosa
12a. Iskacu mu vina od tri }eta. Nar. pjes. vuk.
1, 486. Prosi tuzan Bozjeg milog dara, isti boli
duhovnog vidara. Osvetn. 4, 61. — bbb) pose-
sivnom zamjenicom Hi genetivom. Nas spasite}
s tolikom 2e1om istuci nase spasene. M. Zoricic,
osm. 56. U svako vreme polzu brace nase i
mladi nasi iskati. D. Obradovic, ziv. 48. — dd)
moze se izreci kako, na koji se nacin iste (kao
dar, zajam itd.). Da hizu iskrnega himbeno no
istemo pod priliku pravde. Kateh.^ 1561. BI*.
(DJevojka) me srce na dar iste. G. Palmotic
1, 307. IJ zajam sto iskati. D. Obradovic, basu.
867. Dode kako zensko da iste soli u zajara.
Vuk, poslov. 98.
e) osobito kadje subjekat neziva Hi umna stvar,
u x)renesenom smislu znaci da onome sto (objekat)
treba. Daj mi milost ispuniti ca zapovid tvoj a
is<^e. I. Ivanisevid 34. Posluh pravi ne iste
razlog: jeli, nije li. J. Kavanin 3621". Nu vi
sami dosta niste, mnoga zetva pomoc iste. 375'>.
Iskati vcde nego stvar prosi ili isto ,piu di queilo,
che comporta la cosa' , supra quam res patiutur'.
A. d. Bella, rjecn. 208h. Iskati ,richiedere, ri-
cercare, esser convenovole' .poscere, postulare'.
G16b. Svaka stvar svoga gospodara iste. J. Ba-
novac, pripov. 177. Tvrdostjene kotar iste me-
dase. (Z). Poslov. danic. 138. Kad prigoda to
iste. S. Rosa 75''. Zakon crkveni ne iste to ce-
ka6e. Ant. Kadcic 406. Zakon i red |ubavi
krstjanske iste. 545. Kako bude iskati korist i
obicaj drzave. I. J. P. Lucie, nar. 115. Svaka
pravda i istina svjet iste. D. Obradovic, ziv. 55.
U kom nice sto ti basca iste. J. S. Rejkovic 43.
Koje suma za dubre ne isce. 50. Svaka jaja
masla istu. Nar. posl. vuk. 276. Svaka sluzba
svoju placu iste. Svaki dar iste uzdarje. 277. U
kolo te istu posli sjajni. Osvetn. 5, 1. — gdjegdje
to biva i kad je subjekat sto zivo (Crkva) ne
isce drugih mirakulov. F. Glavinic, cvit. 16*.
Sva podlozna tva drzava i.ste srce krepko i jako.
Gr. Palmotic 1, 343. Ili je mala nevjesta ili ve-
lika, jednako djevera iste. (D). Poslov. danic. 32.
f) u ovakovijem primjerima znacene kao da
je: ze}eti. Srce mudro i.sce navuk. F. Glavini6,
cvit. xvjii. Hodi k meni pa uci zanat kad ti
tako srce iste. Nar. prip. vuk. 45. Kad mu srco
i.ste nek se ide uciti. G. Zelic 9.
g) s infinitivom ili s podloznom recenicom moze
znaciti gotovo: nastojati. ovo znacene (osobito
kod cc)) mnzie biti srodno sa znacenein kod a,
jer se moze misliti: traziti nacin kako bi se uci-
nilo ono sto je u podlozno) reeenici. aa) s infi-
nitivom. Gonimago istu postignuti. Mon. serb.
567. (1889 — 1405). Iskahu i mis|ahu dati mu
smrt. Korizm. 8!.)*>. Iskase zatrti ime krstjansko.
Dukjanin 9. Mati liogova i bratja stahu nadvoru
istuci govoriti nemu. N. Ranina io^. mar. 12, 46.
Za to mi iscimo oni stan doteci koji naliodimo
od svih vikov veci. P. Hektorovid 45. Pisni i
skladanja odluciv pustiti, nebeskoga stanja iseuc
dil imiti. 66. I drugi jur pokoj ne iskah pri-
jati. N. Dimitrovic 88. A vila iskat ce Slobodan
provodit zivot svoj. N. Naleskovic 1, 223. Istud
mod dobiti u pismu kugod cas. D. Ranina 5'\
Koji te iskahu uhititi. A. Gucetid, roz. jer. 149.
Olimpijadu iskase uhvatiti. Aleks. jag. star. 3, 233.
Vsaki clovik od niznih na vise isce uziti. 252.
Sto i-stete mene ubiti? I. Bandulavic 62''. joann.
7, 20. Iskahu tebe Zudiji kamenjem pobiti. 67^'.
joann. 11, 8. Istudi znati tej toliko lijope stvari.
M. Orbin 31. Neg li zloban istes k tomu jos
zonidbu zabraniti. I. Gundulid 68. Tko je ovo
nosraman, necistijem celovi da sada iste san raz-
bijat meni ovi? 184. Ti me istes smrti oteti,
ti je razmecos moje od ruke? 187. Zlato iz
tebe izet iste za vrd pak te na smetlisto. 228.
Mi trijebi je da istemo pospijesit se za dod k tebi,
i da sami oberemo smrt nemilu podat sebi. 272.
Na spjevanja ova obrati velicanstvo vodra cola,
u kill ti istem prikazati nedobitna tvoja djela.
286. Hude i gore ne isti cuti, ako u istok ti
se uputi, a on ostane sam na poju. 308. Od-
metnike ra^prsane opet na boj vratit iste. 340.
Poguba ih carska ustrasa, odmijenit ga svaki
isto. 343. Nu bih isko s dobrom s prva nabu-
nenje gasit ovo. 504. Nu tko se iste pripet prvi,
prvi i pada. 521. Tak dva bika u planini ovi
Onega iste ubiti. 538. Saduceji iskahu ga umo-
riti. F. Glavinic, cvit. 119'>. (Krai) iste i tobe
poraziti. G. Palmotid 1, 179. Ka mudromu cajku
svomu iste i nobu pogoditi 2, 127. Zeljeti ili
iskati imati blago tude grijeh je. S. Matijevid
75. Iste omraze uzizati. P. Kanavelic, iv. 18.
Muke ke vam zadat isce Decij cesar. P. Hekto-
rovid (?) 86. Da jos isdo obhiniti, ter nas isde
obratiti. 92. Ako hod znat koliko je vrijedan
dukat, isti ga imat. (D). Poslov. danic. 1. Tko
so daleko ozenit ide, ali privari ali privarit iste.
(D). 132. Tad mu iskahu dobri biti. A. Vitajid,
ist. 247*. I pod zvijezdom i diplami istu se
igrat 8 svojim' drugami. J. Kavanin 7''. Sve
se resi i oholi (dikla), iz svijeh zlata izzet iste.
37''. Tko iste uzad na vladanja. 129a. Turskom
krvju iste zodnu sab|u napojiti. 2643'. On mu
iste krunu prigrabiti. I. Dordid, salt. xi. Ozlobit
svijetu istu me. 123. Cemu pogubit me krivo
istete? 200. Moj zivot strt zlobni su iskali. 204.
Koji me iste prozdrijeti. ben. 169. Iskau i zivot
mu uzeti. A. Bacid 250. Tuj i-skase ga metnut
sunovrat uiz ^ut. S. Rosa 58*. Iska smesti na-
1. ISKATI, ], b, g).
878
1. ISKAVATI
pridovane zgrade zapocete. I. J. P. Lucie, izk.
5. Kako mili Jezus svakijem djolom svojijem
istjase slavu oca svoga vjocnoga uzmnoziti. T.
M. Mattel 21. Ja sam razlicne nacije zelio i
iskao poznati. D. Obradovic, basn. 305. Od vla-
dara koji istu reda s onim imat. Osvetn. 2, 114.
— hb) s podloznom recenicom u kojoj je da. Ne-
mojte iskati da znate savise. N. Najeskovic 1, 330.
Trebuju mu tvoja pera, tko iste djela tva da
pise. I. Gundulic 31.5. Pri viteskoj toj zabavi
man poklisar kona plaha iska od igre da ustavi,
dokli u gracka vrata ujaha. 424 — 425. Iste za
cas da pocine. 514. Iste, da ju on isijece i po-
razi i potlaci. 517. Da porazi slavna pasu, tako
iste. 544. Iste zalos da bi izrekla, glas joj bjezi,
rijec umira. 547. Ban Hrvojo na nu stavja misli
svoje istnc, da mu bude dana. G. Palmotic 1, 3)8.
Zato istuci da pristanu sve nase smece i stete,
ja vas skupih. 2, 103. Iste i nastoji Laviniju
da osvoji. 2, 128. Isce da mu zgodi. I Ivani-
sevic 283. Istu da obore ruzno u kal trgovisca.
J. Kavanin 4581". Blagodaran po naravi iste
svakom da daruje. 538^. Stolicu carigradsku da
posiduje jest iskao. A. Kanizlic, kam. 66. Ne
iskat da ti se vrati postene. M. Zoricic, osm.
98. I on i§ce da joj |ubi lisce. Nar. pjes. istr.
1, 51. — cc) s podloznom recenicom u kojoj je
kako s kondicijonalom. Iskase kra} kako bi raz-
sute gradove sazidal. Dukjanin 13. Nenavijalau
ga i iskahu, kako bi mu kukoli sramotu uci-
nili. Ziv. jer. star. 1, 229. Iskase poglavice, kako
bi Isusa ubili. A. Kanizlic, kam. 517.
h) interrogare, hoteci sto znati pitati rijecima
cekajuci odgovor. ono sto se pita moze se izreci:
aa) samom recenicom kojom se pita. Kako li sto
tu dosli, mi to ne istemo. ^M. Drzi6 182. Ako
i§te§, tko bi prvi razdatej. S. Budinid, sum. 107''.
Odkud^ ova stvar ishodi, od svijeh ostro iste i
pita. G. Palmotic 1, 366. Hodi pomno iskat i
odkriti, ka stanuju cejad odi. 2, 371. Ne ist' u
nikom, sto 'e prij' bio, neg kako je svak svrsio.
J. Kavanin 540^. Koga dakle sveca i zatocnika
Bog posla, i§tete? I. Dordid, ben. 4. Istes, gdi
je pisano. A. Baci6 286. — bb) u ace. s pri-
jedlogom za. Za Miljenka neka iste raajka svoja.
M. Drzi6 102. Brat za brata ne iste vece. P.
Kanavelic, iv. 176.
i) znacene moze biti kao predasne (kod h)),
aJi je objekat samo cejade. Sa vsakoju Jubovtju
nast iskaSe i opra|a§o za uvite i za zakone i za
svobodbstine recenago grada. Mon. serb. 221.
(1392). Da ne budu po nijedant nafiint za zgora
reconi paash ni za casu ni Aloviza ni negovi.
traagi. iskati ni pitati. Spom. sr. 2, 118. (1462).
I5ti i moli razumnijega od tebe. Ant. Kadci6,
predg. I.
2. pasivno. Vafib 61ovekh ki pride u zemju moju
nevolovb, komu je iskana pravina i neispltnena
mu bude, da stane i da u6ini pravinu; ade li
pride taki. dlovekb, komu ne iskana pravina, da
mu se ne uzi>mo ni thnkh konbci.. Mon. serb. 24.
(1234—1240). (Prepisah list) na to prosen, iskan
i zvan od oca. Mon. croat. 115. (1475). Izkan
,certato' ,quaesitus\ A. d. Bella, rjocn. 18.5'\ Sto
im e])isk()pi ne poslaso iskaiiu poraod. A. Ka-
niXlid, kam. K5. Na smrl iskan usilovan bi po-
bidi. 109. Koji (vladaoci svitovni), iskani od
biskupa, no daju poraod dosnico. Ant. Kaddid
298. Da bi to pastir dopustio da mu jo bilo
iskano (rukovanc). 472. Ne ima biti ni od koga
iskan ni zvan ni pitan. M. Dobretid 59.
3. .sa se.
a. pa.sivno.^
a) uopce. Kto su zalogo, da so iStu sudomi. i
pravbdomb. Mon. sorb. 148. (1349). Tada se ima
oni krivac tirati i iskati. Stat. po}. ark. 5, 282.
Zato so ima vazda iskati uzrok. Narucn. 31^.
Jegda naslednik iskase se Anteru. S. Kozicid 8*,
Konti de se iskat; dinari su spengani. M. Drzic
294. Od k9Jijeh se (viteza) cas, istina iste i slijedi
vojujudi. G. Palmotic 1, .385. Sto se naglo prem
na svijeti zlato iste, zlato zudi. 2, 497. I po
kudah od krstjana da so iste sebi hrana. J. Ka-
vaiiin 364''. Moze se zadovojstina od neprijateja
i na sudu iskati. A. Badid 48. Mogu se iskati
i primati sakramenti. 273. Kad so tko od vas
razboli odi[ se likari zovu, travo so istu. J. Ba-
novac, pripov. 21. Ono de biti porod opdoni
koji se iste. M. Zoricid, aritm. 26. Stave se tri
broja na priliku 6, 3, 18 i iste se cetvrti. 72.
S kojijem rijecima ono se je iskalo od gospo-
dina. J. Matovid 267. Rad domadih mesara so
isdo. J. S. Rojkovid, kud. 433. Kucam se i ba-
stinam istu godista ; a mudar covjek sved je
mlad. Poslov. danic. (Db). 51. Al' prom putom
robstva moga da moj poraz htje se iskati. P.
Sorkocevid .591''.
b) trebati, biti potreban (isporedi 1, b, e)). —
— Izmedu rjecnika u StuHcevu (iskati se stogod
,opus esse, necessum esse'). Za primiti prostenjo
od svijeh grijoha cetiri se stvari istu i hode. M.
Divkovid, bos. 90a. ^ko se jakost iste, jest pri-
jaki. 293*. Supje rijeci vjetar nosi, djela se istu
pri potrebi. I. Gundulid 479. Svotilista, pocni
tvoja, za ovega ki se boja istu i prose. G. Pal-
motid 2, 134. Pokajanje se isto ko takovu sa-
kramentu. S. Matijovid 15. Zac se ovdi drugo
ne isdo nego sama one stvari. P. Radovcid, nac.
2. U pokornika so iste da je skrusen. I. Ancid,
svit. 84. Tolika se i od tvoje strano isdo cistoda.
ogl. 49. Ima se spomenuti da se isde velika
mudrost i hitrina u obradenju. M. Bijankovid 3.
Nast9Janje i pom{a od pastira od dus isde se.
34. Sto se isde u jednomu za da moze primiti
rod? Ant. Kadcid 6. Sto se isdo od strane mi-
snika. 73. Isdo se za to osobiti sud i lik du-
hovni. 212. Istu se dvi stvari. 232. Ako se
je igda iskala pomna od pastira u istomacenu
saki amenta. J. Matovid 177. Kolika pravotnost
iste se u onoga koji se redi? 300. U ovo mjesto
ne iste se jedno slabo razborstvo pastira. 504.
Mudrost dakle isde so i razborni svit. I. Ga-
ranin 13.
b. rejlcksivno.
a) iskati dopustene (osobito za odlazak). — U
nasc vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,um
orlaubniss bitten, sich erbitton' ,peto'). Pa de so
iskati u oca da je pusti da i ona vidi. Nar. prip.
vuk. 86.
b) biskati se, iskati se. — U Belinu rjecniku:
iskati se ,spidocchiarsi, ciofe torsi via i pidocchi"
,pediculos legere' 351''.
2. ISKATI, istem, impf. vidi biskati (i radi
akcenta). — Jamacno je oirnj glagol isti sto i
1. iskati, ali se to zaboravilo i postala je pro-
mjena u akcentu (isporedi lakat). a glagol biskati
postaje po sooj priliei od obiskati, jer se pro-
mislilo da je ovaj glagol ovako slozen : o-biskati
(tako n p. u Dubronnikii od perftktionoga obu-
liti naiihaju imperfekticni buliti). — U Vukovu
rjecniku: vido biskati s dodatkom da se govori
u Srijcmu.
ISKAURITI SE, iskiiuritn so, pf. postati kau-
rinom. — U narodnoj pjesmi nttsega vremena.
A ba§ da se svi iskaurimo. Nar. pjcs. vuk. 5, 518.
1. ISKAVATI, iskavam, impf . itcrativni glagol
prema 1. iskati. — Samo u Voltigijinu rjecniku
1. ISKAVATI
879
ISKAZATI, a.
(uz iskati) i u Stulicevu: v. iskati s dodalkom da
je uzeto iz brevijara.
2. ISKAVATI, iskavam, impf. iskovati. — Samo
u Bjelostjencevu rjecniku: izkavam, izkovati ,ex-
cudo'.
1. ISKAZ, m. iskazane, pripovijest, istorija. —
U jednoga pisca prosloga vijeka vrlo cesto, ali
se samo u jednom primjeru moze znati da je
muskoga roda: Poslusajte ovi iskaz i ovi do-
gadaj. F. Lastric, ned. 81. u ostalijem primje-
rima ne zna se jeli muskoga Hi zenskoga roda
(vidi 2. iskaz). Stije se u iskazi starije nasega
reda serafinskoga. ned. 26. Poslusajte dogadaj
iz starije iskazi. 28. Iskaz od dva prijateja. -8.
Izkaz kako djavao otje ispoviditi se. 48. Naodim
u iskazi starije. 60. Prilika il ti izkaz od strasna
dogadaja. 60. Sto se u iskazi rimski stije od
one sablazni plemena }uskoga, Nerona cesara.
221. Iskaz kako djavao bilizi gi'ihe. 319. Mogao
bi vam neizbrojeno dogadaje povojno doniti,
koji se stiju u starije iskazi. 314. Iskaz doga-
daja. 385. Iskaz kako su zivine otrovne harnije
od covika. 388. Da sam stio u izkazt od cudesa
svet. 57b. Stije se u izkazi, da
jedan glasoviti poglavar od razbojnika otide u
Tebajidu. od' 147. Kako se stije u iskazi sta-
rije. 210. Koji pomjivo slisaste iskaz danasnega
ivandeja. 241. — U ncise vrijeme pisci upotre-
blavaju u osobitijem znacenima. Iskaz ,ausweis'.
Jur. pol. termiriol. 54. Iskaz ,ausweisung (legi-
timation)'. 54. Iskaz , legitimation, auswois'. 820.
Iskaz ,particulare (ausweis)'. 381. Iskaz ,tabelle,
ausweis'. 497. Iskaz ,ausweisung' .osposizione'.
B. Petranovic, rucn. knig. 33. Iskaz ,ausweis'
,prospetto'; — godisni ,jahrlicher — ', , — annuo';
konacni — .schluss— ' , — finale'. 66. Iskaz,
mere. ,consignation, nachwoisung, ausweis', tal.
,specifica'; (legitimation, ausweis', tal. .leggitti-
mazione'; statisticki iskaz, stat. ,statistische ta-
feln', tal. ,quadro statistico'; math, (pokus, prnba)
,probe', tal. ,prova', frc. ,preuve', egl. ,proof'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
2. ISKAZ, /. vidi 1. iskaz. Slisati mrmjana ili
izkazi one neslane i nemasno. F. Lastric, od'
832. — Amo pripadaju i ova dva primjera, ako
ne pod iskaza. Kod Viktora Virenskoga u iskazi
progonstva vandalskoga. I. Velikanovic, uput.
1, 379. Kod Teodoreta u iskazi crkovnoj. 1, 379.
ISKAZA, /. vidi 1. iskaz. — U dva pisca xviu
vijeka. Jzkaza od cudncga ploda krstena. F.
Lastric, ned. 260. Ostavjam ostalo od ove iskaze.
260. — U drugoga pisca u drugoia znacenii (kao
prikaza): Nije pravo od puti tilo nego kanoti
jedna izkaza iliti tilo, koje se na priliku pravoga
tila izkazuje. A. Kanizlic, utoc. 756.
ISKAZALAC, iskazaoca, vt. covjek koji iska-
zuje, pjripovijeda. — V jednoga pisca xviii vijeka.
Sto se pak dogodilo od ove 4 (cetiri) iskazalac
ne pise. F. Lastric, nod. 171.
ISKAZANE, n. djelo kojijem se iskaze, vidi
1. iskaz. — Stariji je oblik iskazanjo. — Izinedii
rjecnika u Stulicevu (jdemonstratio, significatio,
narratio, declaratio, historia'). Izkazai'ie sabora.
J. Banovac, izk. 1. Ne govori se da je (ispovid)
griha izkazane nego osvadeiie. J. Filipovic, prip.
3, 155. U iskazaiiu stvari crkovni. 3, 339a.. Tri
spasonosna nauka imamo u ovomu iskazanu. F.
Lastric, od' 203. Iz ovoga izkazana sada imamo
nauciti da Bog zeli da mu odgovaramo na do-
brocinstva. 265. Iskazana evandeoska priminu-
juci sa zrakama. test. 61*. Kad stiju i slisaju
sveta iskazana. 61 a. Historije bo iliti iskazana
sveta iskazuju. 62a'. Iskazane muke Isukrsta tr-
pecega. 97. Da vas postujem s jednim lipim
iskazanem. 122^. Stije so u iskazani. IQ^^. Ako
cemo virovati izkazanim, koja stijemo. 222 — 223.
Iskazanje, kako Rimjani primahu svoje slavo-
dobitnike. 223a.. Stije ^se u kniga od iskazani
starije. test. ad. ISiJ. Stije se ii iskazani starije
ovi dogadaj. ned. 92. To se vidi u iskaz inu
danas. ivandeja. 319. Sviju griha iz u^ta cilo-
vito iskazane. svet. 127^. Sto ce reci istorija
iliti iskazane. A. Kanizlic, kam. 52. Prikazujuci
bistro na nacin izkazanja sve stvari. A. d. Costa
1, V. Istun^acenje zakona jest jcdno izkazanjo
od onoga sto u sebi uzdrzi zakon. 1, 16. Kako
dokazuju izkazanja duhovna. 1, 172. (Knige)
uzdrze napokon iskazanja od dogodjenja. 1, 185.
Pocimjem kratko izkazanje ne od sviju sabora.
2, 11. Stiti knige izkazanja hrvaskoga. 2, 35.
Kako se vidi kod Eusebija u izkazanu to jest
historiji crkvenoj. I. Velikanovic, uput. 3, 508.
Iskazane momu siuu. A. Tomikovi6, ziv. 292.
ISKAZATI, iskazem, pf. slozeno : iz-kazati. -—
Akc. je kao kod ispisati. — Od xvi vijeka, a iz-
mcdu rjecnika u Bjelostjencevu (kod izkazujem,
vidi kod iskazivati), u Voltigijinu (izkazati, iz-
kazujem ,mostraro, provare, presentare' ,beweisen,
darstellen'), u Stulicevu (,plan6 monstrare, de-
monstrare, ostendere, manifestare, indicare, sigui-
ficare, aperire, narrare, enarrare, exponere, do-
cere, declarare, patefacore, explanare, interpre-
tari'), u Vukovu (,ausreden, zu ende sprechen'
, omnia dixisso').
a. aktinio. a) posve do kraja pokazati (ne rije-
cima nego djelom). Ne bise svitlost, nego da svi-
docastvo iskaze od svitlosti. Postila. D2^. Da on
hoce sve ovo sto jest nam obccal u vrime dati
i iskazati. E2b. Tako hoce Bogu naj vecu cast i
sluzbu iskazati. Al^. I dal so je muciti, da va
tom iskaze pravi posluh i |ubav suprot Bogu. bl".
Nisani iskazal Jubavi suprot iskrnemu. Kateh.
1561. C3a. Bog je srd suprotiva grihu izkazal.
F4''. I na kipu izkazase krupne sise odkrivene.
V. Dosen 104'' — 105*. Jur izkaza on hrabrenost
svoju. J. Krmpotic, pjesm. 11. — is osobitijem
znacetiem, poroditi: Istom sto dijete izkazala,
umro. u Topolovu. P. Brantner. — b) posve, do
kraja reci (izreci), kazati, povidjeti, pripovidjeti,
rastumaciti (moie biti da proa dvx primjera ne
pripndaju amo nego pod a)). Samo za onoj i
s tim bol sica moga i>;kazati. P. Zoranic 69^'.
Tko da iskaze lica tvoga sve liposti bozanstvene?
I. Gundulic 268. Ima izkazat sve grihe svoje.
I. Grlicic 155. Nije moguce izkazati stetu koju
cini grih smrtni u dusi. J. Banovac, razg. 193.
Zasto sam pun potriba i nevoja, da ti ih ne
mogu iskazati. pripov. 109. Porod nogov tko
ce izkazat? (generationem eius quis enarrabit?).
J. Filipovic ], 73a. MiLosti kojo nam duh sveti
razdijuje, no mogu se iztomacit ni izkazat. 1, 162'^.
Po kolike nacine djavao napastuje, nije mogu6e
iskazati. 1, 483^. Koja pero mojo zadovo|no nije
izpisati i izkazati. 3, vii. Niti su ni vridna iska-
zati jezici apostolski. F. Lastric, test. lOO^. Tko
bi mogao iskazati obilnost radosti prilubeznive
majke? 205b. Razlikim ju stvarma prilikuje za
iskazati ne lipotu. 246a.. Porodeiie hegovo vicne
tko ce izkazati? 3-^3^. Koliko niti jezikom iska-
zati, ni pametju moremo dosegnuti. 386^. Jos
nisam ni polovicu griha moji izkazao. ned. 48.
Tko bi mogao iskazati radost i veseje, s kojim
ga primise? 211. A tko bi cuda izkazati znao?
P. Knezevii, ziv. 58. Sva druga mozes i druglm
izkazati. pism. 3. Kad Ivan izkaza sva svoja
hotena. A. J. Knezovic 48. Tko ce modi tako
ISKAZATI, a.
880
ISKEKATI SE
lutu nesricu ricma iskazati ? A. Kanizlid, kam.
894. Tko ce izkazati radosb otca ? utoc. 75- Sa-
muel bo rad straha ne kti udi} izkazati. E. Pavid,
ogl. 219. Ko more igda izkazati koliko ce ve-
seje imati svaka dusa u raju? M. Zoricic, osm.
92. U kojoj pismi ill govorenu covik sve ono
slobodno izkaze i izgovori §to mu na srdcu lezi.
M. A. Rejkovid, sat. A4b. Pak jim ondi iskaza
citav dogadaj. sabr. 59. Da iska^emo ispovid-
niku nase opacino. Ant. Kadcic 19.-j. Porodene
negovo ko ce izkazati? J. Matovi6 32. Molim
te da mojim sejanom jednu zdravu i vrednu pre-
diku izkazes. D. Obradovic, basn. 262. Biti ce
jediia scrahota, koja se ne more izpisati, niti je-
zikora umrlim izkazati. D. Rapic 2. Sto je indi
covicja dusa razlozita? o da bi ja ovo podpuno
izkazati mogao! 37. Eeci hodu jednom ricju,
§to s mlogima izkazati ne bi mogao. 12.5. Kako
je onima ostalima bilo, to ja no mogu izkazati.
265. Tko moze izkazati koliko se je nezino
srdce muiilo? A. Tomikovid, gov. 26. Kod nega
se nitko ne pridesi, kom' bi svoje derte iskazao.
Nar. pjes. vuk. 2, 532. Ne smijem ti sanak iska-
zati. 2, 540. Iskaze caru sve kao sto ga jo ona
naucila. Nar. prip. vuk. 134. Sve redom iskaze
kako je bilo. 170. Iskaze svo sto je god znao.
Vuk, prav. sov. 48. Nijesam vi sve jost iskazao.
P. Petrovic, gor. vljen. 19. Ko ce iskazati silu
Gospodnu? D. Danicic, psal. 106, 2. Iskaze Katna
muzu sve sto joj je zaova kazala. S. l^ubisa,
prip. 36. Iskazi mi redom i bez brke. 48. Ni-
jedna besjeda nije dovo|na da iskaze cudesa tvoja,
o Boze ! 245. Iskazao je bistro i ganuto jade
koje je pretrpio. M. Pavlinovid, rad. 14. Iska-
zati, izjaviti ,orklaren' ,esporre (dichiararo)'. B.
Petranovid, rucn. knig. 33.
b. pasivtip (u svijem je priwjerima znacene law
kod a, a)). Sto jpst Gospodin Bog govoril i obezal
(obecal?), svo jest iskazano i naplnono. Postila.
Bl^'. Pomankaiia koja se u ovoj knigi naliode,
izkazana, i popravjena. V. Dosen viii. Smrt po-
gledaj izkazanu. 49*. Premda je toliko vika od
izkazana cuda. Ant. Kadcid 91.
c. sa se.
a) pasivno (vidi a, h)). Ni so moze izpisati,
ni jezikom izkazati ta dudesa, ta pokora. S. Mar-
gitid, ispov. KiO. I ono, sto (u paklii) podno-
saju (sic) prijubodivci za onu krivicu, da se ne
more izkazati. J. Banovae, razg. 107. Gorko tu-
gova, da se iskazat lasno ne more. F. Lastrid,
test. 178a. No more se iskazati, s kolikom ga
jo pomnom pazila. A. Kanizlid, kam. 17. I ne
moze se izkazati, kako otvrdnuta srdca omoksaso.
fran. 221. Svaka dobra koja so izkazat ne mogu.
F. Matid 54. No moze so izkazati tuga ni zalost,
koju podnese princip Jura. And. Kadid, razg. 58.
Iskazati se ne mo^e sfca sam video. Nar. prip.
vuk. 113.
b) rejlcksivno (vidi a, a)). Va torn so je izka-
zala jubav siiprotiva nam. Postila. PI''. Naj prvo
80 jost izkazal ziv i dal se je viditi Mariji Maii-
daloni. R2''. Evzobijus i Egesipus pi§u, kakova
straSna znainonja so poprija iskazase. Ii4''. Iska-
?.imo se dobro proti vsih visti clovicaskih prod
licem Bozjini. Anton Dalm., nov. te§t. 2, 51''. paul.
2cor. 4, 2. Stanovito izkazali sto so za ciste va
ovom dlgovanju. ap. 55. Sto udinivsi, izkazalo
.se jo da cekani Mosija mora so roditi gdi se je
baS i rodio. A. Toraikovid, gov. 21. Istina jost,
da so je car vooma jako izkazao, da node pri-
pnstiti ni.sta. ?.iv. 311. — U nn§e vrijcme kod
pisaca s osohitijem znnienem: Iskazati se ,sicli
Icgitimiron'. .lur. pol. terminol. 320. Iskazati se
ftime ,rochtfertigon, sicli answeison'. 413. Iska-
zati se jsicli legitimiren, sicli ausweisen', tal. leg-
gittimarsi'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISKAZITI, iskazim, pf. unistiti. — slozeno:
iz-kaziti. — Samo u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom, i of ale u Danicicevu rjecniku (,per-
dere'). Porokomt slavu iskazy. Glasnik. 11, 86.
Aste iskazisi iht (junake). 11, 126.
ISKAZI VATI, iskazujem i iskazivara, inipf.
iskazati. — Akc. kaki je a inf. taki je u praes.
3 p?. iskazivaju (ali iskazuju), u aor. iskazivah,
u ger. praes. iskazivajiici (ali iskazujudi), xi ger.
praet. iskazivavsi, « part, praet. act. iskazivao ;
?( ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes.
1 sing. (impt. iskazuj i iskazivaj). — Gdjegdje
se govori i pise sa z mj. z. — Od xvi vijeka, a
izinedu rjecnika u Bjelosfjencevu (izkazujem, iz-
kazati ,ostendo, ofFero, praesonto'), u Voltigijinu
(praes. izkazujem kod izkazati), u Stulicevu (iska-
zivati, iskazivam, v. iskazati, i praes. iskazujem
kod iskazati).
a. aktivno. a) vidi iskazati, a, a). I ovu pre-
veliku |ubav ocito iskazuje i jav}a. Postila. r4a.
Iskazujudi samoga sebe da jest Bog. Anton Dalm.,
nov. tost. 2, 102b. paul. 2thoss. 2, 4. Motim toga
brate hvalim na ].ubavi, ku mi izkazujes u ovoj
drzavi. M. Kuhacovid 78. — b) vidi iskazati, a,
b). Slavito nega i falite, iskazujudi i uzvisujudi
velicanstvo negovo. F. Lastrid, ned. 38. Od orla
iskazuje S. Augostin, da kad odrani ptide svojo,
obicajo rii ovako iskusati. 41. Spasitej nas, kako
izkazujo s. ivand., kada primi krstonje od Ivana
u Jordanu, udij otide u pustinu. 135. Da vam
iskazujem potanko zivot... Lovrinca. svet. ISO^^.
Izkazujo pismo bozanstveno u treci kniga kra-
Jovski. 148^. Historijo bo iskazuju, da je Gaspar
kra)evao. test. 62*. Jos dn ti se, aga, radovati
i velike jade iskazivat za Novicu za krvuika
tvoga. Nar. pjes. vuk. 4, 485.
b. sa se.
a) pasivno, vidi iskazati, c, a). Medlu udi jedno
je jezik modu svima naj plemenitiji i naj potri-
bitiji, jer se S nime izkazuju skrovita srca. J.
Banovae, pripov. 158. U drugomu dilu izkazuju
se dnovi svecani. A. d. Costa 1, vi.
b) rejleksivno, vidi iskazati, c, b). Z ovim
cudom so iskazuje i daje svidocastvo. Postila.
K2a. Kristus je v nebesa vzasal, da so sada za
nas iskazuje prod obJicjem Bozjom. Ee2a. Petar
videdi da se Isus pripravja prati mu nogo ne
podnosi niti privoliva, pace izkazujo so, da ni-
kada tomu privoliti node. A. Tomikovid, gov. 48.
Da se ne iskazujem ni za jednu ni za drugu
stranu. M. D. Milicevid, zlosol. 217.
ISKAZIV, adj. u Stulicetni rjecniku: v. po-
kaziv. — nepouzdano.
ISKAZiVATI, vidi iskazivati.
ISKeCITI, iskocim, ])/. iskesiii. — slozeno:
iz-kociti. — U na§e vrijeme it Dubrooniku. ,Iske(iio
zube'. P. Budmani. — Sa so, rejleksivno, u Lici.
,Sta si se ti tako iskedio, ka' smrzlo g..no?' J.
Bogdanovic. - u Dnbrovniku moze znaciti i:
iskriviti se (o ieladetu od kakiie bolesti). P. Bud-
mani. — i.'<pored> iskopociti, iskoditi.
ISKEFATI, iskofam, pf. vidi iSdetati. — slo-
zeno: iz-kofati. — V nase vrijeme u JAci (s v
mj. f ). jSvako jutro robu dobro iskevaj ." Kada
ko koga zivo kara, i tadaj roku : ,Bomo sam ga
i^.ivo iskeva". .Ouvaj so, mali, ako to podcrara,
bomo dn to zivo iskovati'. J. Bogdanovid. — /
sa so, rejleksivno. ,Iskevade se on sam, pu§ti ga!'
J. Bogdanovid.
ISKEKATI SE, iskokam so, pf. israti sr (mo-
ISKEKATI SE
881
ISKIHATI
zehiti kao mane nepristojna rijec). — sloseno:
iz-kekati. — U nase vrijemc u Bosni. ]Sleka mu
se jedna izmedu nas iskeka vrhu glave. Nar.
prip. bos. 1, 84.
ISKELECITI, iskelecim, pf. izdrmati za hose
(Icelece). — Postoje od iz i kelec nastavkom i.
— U nase vrijeme u Lici. ,Nemoj mi , znas,
nista uz nos divaniti, jer ako te za te vrazije
keloce popanem, ma do mjere du te iskeleciti'.
J. Bogdanovic.
ISKE^ITI, iskp|im, pf.vidi iskesiti. — U nase
vrijeme na Bracu. Sto si, starce, zube iske}io,
a sto li si oci izdre|io? (Nar. pjes.) A. Ostojic.
i u Lici. Tskejila se kao lisica na smrzlutak.
(Nar. poslov.) V. Arsonijevid. ,Iske}io zube ka'
pecena lisica'. ,Iske]io zube ka' pecen zee'. — Sa
se, rejleksivno. ,Sta si se tu iske]io?' ,Iske|io se
ka' smrzlo g . . no'. J. Bogdanovid.
ISKESITI, iskesim, pf. rastvorivsi nsne poka-
zati sve zube (sto svagda stoji kao ohjekat). —
sloseno: iz-kesiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.
— U nase vrijeme, a izmedu rjccnika u Vukovii
(t. j. zube ,die zahne Aveisen' ,riugor'). Iskesio
zube kao lisica na sipak. Iskesio zube kao odrta
]isica. Nar. posl. vuk. 104. Nekakav star vuk
nije raogao od starosti ni precetveriti nogo se
prucio koliko je dug i sirok na bukovo susne,
a iskesio zube. Nar. prip. vrc. 188. Dosla lisica
gladna pod jedan slatki sipak, pa ugledala ci-
gloga jodnoga Jia stablu, te se pripne i zine da
ga ubero, no desilo se okolo sipka nekoliko draca,
te se grdno ubode, i od muke skoci sa stabla
na tie pa zine sto god je vise mogla i iskesi
zube gledajuci na sipak. Nar. prip. vrc. 190. —
Mislim da ima i rejleksivno iskesiti se s istijem
znacenem: iskesiti zube.
ISKEVATI, vidi iskefati.
ISKICKATI, iskickam, p/. izagnati (mislim da
je ovo znacene, jer isto znaci u Dubrovniku iski-
skati). — dozeno: iz-kickati. — U nase vrijeme
u Lici. ,Kic mejo na megdan !' ,Edva ga nekako
iz jamojskickasmo'. J. Bogdanovic.
ISKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sto se
Milivoj vise receni zavadio u meani s Mitrom
Iskicom. ^Glasnik. ii, 1, 134. (1808).
ISKICENE. n. djclo kojijem se iskiti. — U
Stulicevu rjecniku: izkicone.
ISKIDANE, n. djelo kojijem se hkidd. — Vj
Stulicevu rjecniku.
1. ISKIDATI, iskidam, pf. slozeno: iz-kidati.
— Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka
(vidi a, f)), a izmedu rjccnika u Belinu (iskidati,
iskidujem ,strappare' ,avello' Tlltj), u Voltigiji^iu
(izkidati, izkidam, izkidivam ,lacorare, stracciare,
sbranai-e ; minestrare' ,zerroissen ; die suppe an-
richten'), u Stulicevu (iskidati, iskidujem i i.ski-
divam ,lac6rare, dilacerare, discorpere, concerpere,
seindere, discindcre, rumpere, dirumpere'), u Vu-
kovu (I. ,entzwei reissen' ,rumpo'. 2. dubre, stalu
,auseinanderAverfen, ausfegeu' ,disjicio, everro').
a. aktivno. a) kidajuci rasciniti sto na ko-
made, unistiti. Odoru mu svu do krpe kano lavi
izkidase. V. Dosen r24a. U junaka svilen pojas,
svilom nakicen, s devojkama igrajudi iskidao ga.
Nar. pjes. vuk. 1, 450- Iskidase kiiigu na ko-
mate. 2, 533. Povadite nozo devetoro, na ko-
mate kuju iskidajte. 2, 287. Turski koni noge
iskidase setajudi jutrom i vecerom. 3, 52. E sam
zlacen derdan iskidala. Pjev. crn. 286*^. Pa je
iskidao verige i puta izlomio. Vuk, mar. 5, 4.
Doklem bi napokon sila suzbila silu, izkidala za-
kone. M. Pavlinovid, razl. spis. 1G2. — b) ne-
jasno je znacene u Voltigijimi rjecniku: ,minG-
III
strare' ,die suppe anrichten', spraviti (?) Hi raz-
dijeliti (?) juhu. moze biti da je znacene: udro-
biti h^eb u juhu. — c) iscistiti (kidajuci i raz-
bacujuci tamo i amo). vidi u Vukovu rjecniku
i primjere kod h, i c, a). — d) kidajuci ocije-
piti. Da ne bi ovi dragi cvijet neprijatejska ruka
iskidala. A. Kalid 428. — e) u prenesenom, smislu,
iskaliti. Za mod jide izkidati na hder. I. Iva-
nisevic 170. Izkidati ijed protiva tkomu ,sfogare
la collera contro alcuuo' ,stomacum erumpere in
aliquem'. A. d. Bella, rjecn. 200a. — fju jednom
primjcru xviii vijeka kao da je znacene: izja-
viti, ne zatajati. moze biti da je znacene kod d)
uzeto u metaforickom smislu (iskidati sa sama
sebe nesto sto je tajno). Na poruku Mihovila
nebo zvano rijet istine sva grisnika kaza dila i
sve tamne opacine ... za nim slijedi zemja
gradna . . . ka sva izkida nebu skladna, i prod
nemu priseze se. J. Kavanin 60'>.
b. pasivno. Prame posut izkidane. I. Dordid,
uzd. 76. Ona Hrvatska, koja iskidana, rascenuta.
M, Pavlinovid, razl. spis. 149. ,Stala 'e sva iski-
dana, pritorak je iskidan, oko kude 'e sve iski-
dano i okidano'. u Lici. J. Bogdanovid.
c. sa se.
a) pasivno. Ruzmarinu iskida se cvitje. J. S.
Re^kovid 275. ,Dok se sve stale i pritorak iskida,
bide kidana i iskidavana'. u Lici. J. Bogdanovid.
b) rejleksivno. aa) brzo pohjeci, izdrijeti. — u
Belinu rjecniku: izkidati se, izkidam se ,sfrat-
taro, andar via con prestezza' ,excedo' 675^ ; u
Voltigijinu : izkidati se ,fuggirsene, sfrattare,
scappar dalle mani' ,sich herausreissen' ; u Stu-
licevu: ,excodere, erumpere'. — bb) kao puknuti,
crknuti (u iperbolickom smislu). — u nase vri-
jeme, a izmedu rjccnika u Vukovu (,bersten' ,dis-
rumpor', n. p. od smijeha). Ma im robe natrag
povratise, e sve bjese ludo i nejako, i ne vaja
nigda svakojako, od straha se zivo iskidalo. Pjev.
crn. 265''.
2. ISKIDATI, iskidam, impf. 1. iskidati. —
Akc. je kao kod ispifcati. — Od xvi vijeka, a iz-
viedu rjecnika u Belinu (praes. izkidam se kod
izkidati se, vidi iskidati, c, b) aa)) i u Stulicevu
(praes. , iskidam' kod iskinuti, i napose ,izkidati',
V. iskidati). Vrtara ne Jubju ki is korena zelje
iskida. Aleks. jag. star. 3, 320. ^S jutom mukoni i
zestokom ka mu srce iskidase. Gr. Palmotid 3, 75''.
Uzdisati gorko uze, iskidati sijedu bradu. 3, 77*.
ISKIDAVANE, n. djelo kojijem se iskidava,
vidi kod iskidati, a, b) bb) i kod iskidavati.
ISKIDA VATI, iskidavam, impf. 1. iskidati. -
Akc. je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme
u Lici. jDvojica ima vec dva dana da ti stalu
iskidavaju, i jos nede biti brzo gotovi, vajda je
biago jako nastalo, kada toliko iskidavane dura
(traje)'. J. Bogdanovid.
ISKIDIVATI, iskidujem i iskidivam, impf. 1.
iskidati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
■u Belinu (praes. iskidujem kod iskidati), u Volti-
gijinu (praes. izkidivam kod izkidati), u Stuli-
cevu. On im iz cejusti silom izkidivaso plijen. I.
Dordid, salt. ix.
ISKIHATI, iskiham, pf. kihanem sto izbaciti
(i u prenesenom smislu). — slozeno: iz-kihati. —
Akc. je kao kod ispitati. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ko i negovo sto uzijo iskijade na nos'.
,Stani, stani, iskijados ti to raeni sve na nos'. J.
Bogdanovid. — Sa se, rejleksivno, kihnuti neko-
liko Hi mnogo puta dok se vec ne osjcca potreba
kiliana, svrsiti kiliane. — u nase vrijeme u Du-
brovniku. ,Kad sam so iskiho, sad mi je boje'.
,Jesi li se vcce iskiho?' P. Budmani.
56
ISKIHNUTI
882
ISKIPJETI
ISKIHNUTI, iskihnem, pf. jedan put iskihati.
— slozeno: iz-kihnuti. — Akc. je kao kod iz-
mahnuti. — U nase vrijeme u Lici. ,Uvatila me
kijavica, niti mogu kinuti ni iskinuti'. J. Bog-
danovic.
ISKIJEKOLITI, iskijekolim, pf. izmamiti. —
U na§e vrijeme u Lici. ,Edva evo nekako od
I'lega i to sa velikom mukom iskijekoli' pet raj-
nicki'. ,Ne bi od nega davo iskijekolio'. J. Bog-
danovi6.
ISKIKATI SE, iskikam se, pf. oprostiti se.
,Mlado momce uzboja se uzeti lijepu momu po-
radi drugih, koji ce joj zasjedati, sto ih se nece
moci iskikati, kao sto rece'. P. Brantner.
ISKLLAVITI, iskilavim, pf. uciniti da ko bude
kilav. — slozeno: iz-kilaviti. — Akc. je kao kod
izjednaciti (u Dubrovniku se govori i s drugijew
akcentom: iskilaviti, iskilavim, isporedi okilaviti).
a. aktivno. — U Vukovu rjecniku : ,einen bruch
(im unterleibe) verursachen* ,herniam adfero'.
b. sa se, refleksivno. — U Stulicevu rjecniku:
,enterocelam pati (est cum intestinum coecum
in scrotum dilabitur)', i u Vukovu: ,einen bruch
bekommen' ,herniam accipio'.
1. ISKINITI, iskinim, pf. izmuciti. — isporedi
iskiiiiti. — slozeno: iz-kiniti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — U Mikalinu rjecniku: (jamacno stam-
parskom grijeskom) ,iskinuti', izmuciti ,crucio,
excrucio, torqueo'; iskinen, izmucen ,cruciatus,
excruciatus'. — I u na§e vrijeme u Lici naj
ccsce sa se, refleksivno, u znacenu: izmuciti se
gazeci po blatu. ,Nemos putem od blata maknuti,
a prevari se pa pretrpa drva u voz, pa sam i
sebe i blago iskinio, izronio, dok sam doveza".
Jskinio sam se danas sam u drvima ka' nigda'.
,Ma nijesam se malo iskinio, van dusa ve6 doSla
pod grlac'. J. Bogdanovid.
2. ISKINITI, vidi kod iskinuti.
ISKINUCE, n. djelo kojijem se iskine. — Sta-
riji je oblik iskinutje. — V Belinu rjecniku (iski-
nutje ,il cacciare' 154'') i u Voltigijinu (izkinutjo
,strappata, staccamento' ,das abreissen, losreissen').
ISKINUTI, iskinem, pf. jedan put iskidati (koje
vidi pod a, b)). — slozeno : iz-kinuti. — Akc. je
kao kod izginuti. — U aor. cesce se nalaze oblici
koji postaju bez nastavka nu : iskidoh, iskide itd.
— Lna na jednom mjestu xviii vijeka inf. iskinit,
ali samo radi slika: Isto more§ od izvoda cinit,
al' 6e5 sridnu nim granu iskinit. J. S. Ee}kovi6
261. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (iskinuti ,ovello'; iskinuti jezik ,evellero
iinguain'; i.skinuti iz ruke, izmaknuti ,abripio,
oiipio, extorquoo manibus vol de manibus'), u
yyc/iHM (iskinuti ,strappare' ,avello' 711''; izkinuti
.cacciaro o trar fuori per forza' ,eruero'; cac-
ciare, trarre o cavare' ,extraho': Jedva ga saiu
odonie izkinuo ,a mala pena 1' ho tratto di li'
154''; ,sradicare' ,radicitus oxtirparo' 704"; iski-
nuti granu .svelloro i] rame dell' albero' ,ramum
evoilore' 716"), u Bjelostjenievu (izkinujem, v.
izpukavam), u Voltigijinu (iskinuti i izkinuti ,di-
Htaccare, apiccare, prouder giu' ,herabnehmon,
entroisson'), u Stulicevu, u Vukovu (vide i§6u-
\ta.t\) s prinijcrima iz narodnijeh j)jc.sama: Iskido
mn iz rainona glavu. (Nar. pjos. vuk. 2, 424).
I'otno mu jo 2ilo iskinula.
a. akliino. Jer trpiv sve muke, ima§e pri
zginut, nogo dat iz ruke takov plin iskinut. H.
Lucid 188. Ako 1' Bog ne pusti, neg mu taj
izkino zaiogaj iz UHti pri neg ga pozine. 27H.
Kamo se juvoni, za l:\v\o da vide onu vil, ka
meni srdaaco iskide? N. Najeskovid 2, 19. Jere
ce on iskinuti iz zancice noge moje. B. Kasic,
rit. 198. Iskidose (joj) nohte. per. 206. Iski-
nuvsi ju (gredu) lasno porinu ju u rijeku. fran.
119. Da mi ga }uta zvir iz ruk ne iskine. D.
Barakovic, jar. 3it. Da prije hrba ova jaka onoj
od vas srce izkine, s ke moj zivot bez Divjaka
cezne i gine. I. Gundulic 160. Iskini iz mene
grizbu srzbenu. I. Ivanisevic 131. Pecat nidnu
ki za stvar vece izkinuti ne moze ikadar. 284.
Pravu ne more jubav da iskine. 2fS4. Ca mi iz
srca srce iskide ? 321. Iskinu mu iz obraza gnusnu
bradu i cadavu. J. Palmotic 416. Izkinimo, od-
metnimo sto poznamo da nasemu pravomu go-
spodinu nije ugodno. A. d. Bella, razgov. 88.
Iskinut im iz srca vjeru. I. Dordic, bon. 36.
Iskinu nim iz ruke Jeruzalem. 177. Drugo svome
krivcu sinu oko vadi i izkinu. V. Dosen 22^^.
To li oko tvoje blazni te, iskini ga. S. Rosa 102''.
Ti iskini srciku iz sride. J. S. Rejkovic 136. I
na suze me se gani, koje lijevah svega pnta, od
kad aga tvoj poslani iskinu me cacku iz skuta.
P. Sorkocovic 577a Iskide mi strucak bosioka.
Nar. pjes. petr. 1, 338.
b. pasivno. Bog jest kakono obruc okolcast
okruga i iskinut. P. Baksi6 206. Pokli bi iz
kriza izkinut. Michelangelo. 16.
c. sa se, pasivno Hi refleksivno. Srdasce tuj
moje meni se iskide, oni cas, gospqje, u tebe ter
pride. N. Najeskovic 1, 178. K6 da mu so srce
iskinu. P. Kanavelid, iv. 198. Joste oci imaju
se izkinuti, imaju se nogo posici. A. d. Bella,
razgov. 88
ISKINENE, n. djelo kojijem se iskini. — U
Mikalinu rjecniku: iskinenje, izmucenje ,cru-
ciatus, cruciamentuin, tormentum', i u Stulicevu :
,tormentum, cruciatus, molestia, poena, suppli-
cium'.
ISKINITI, iskinim, pf. vidi 1. iskiniti. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,torquere, extorquero, cru-
ciare, excruciare, vexare, avellore', v. izdrijoti.
ISKINI VATI, iskiiiujem i iskinivam, impf. I.
iskiniti. — Samo u Stulicevu rjecniku : iskinivati,
iskinivam uz iskiniti.
ISKIPIJEVATI, iskipijevam, imjjf iskipjeti.
— U knigama pisanima crkvenijcm jezikom, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (iskypevati ,ebul-
lire'). Ty ze vl oti.ctstvi svojorab javi se velej
zastuptniki., iskipevaje prebogati.noje miro otb
raby tvojeje. Stefan, sim. pam. §af. 26. Oti. togo
dbne po vbse dbui i easy i do sele iskypevajo
precudbnoje mirora 6edomb svojego otbSbstva.
Domentijan" 106.
ISKIPJETI, iskipim, /)/. kipeci isteei. — slo-
zeno: iz-kipjeti. — Od prvijeh vremena, a iz-
medu rjecnika u Belinu (izkipiti ,bollire traboc
cando' ,effluere fervondo' 144''), u Bjclostjcnceru
(izkipjujom, izkipeti, piok idem, vrom ,efforveo,
ollorvesco, ebulio ot inter buliondum ell'undor'),
u Voltigijinu (izkipiti, izkipim, izkipjujem .ro-
vesciare, traboccar di pentola' ,der topf goht
iiber'), u Stulicevu (,bulliendo omnino oll'undi'),
u Vukovu : ,uberlaufen (im sieden)' ,rodundo,
effluo', u Danicicevu : iskypoti ,ebullire'. Lozo
dobroplodnaja, iskijiojustiji namb veselijo. Stefan,
sim. pam. ^af 26. Tadaj lonac iskipje. Pril. jag.
ark. 9, 84. (1520). Lonac iskipje. M. Drzic 134.
§to je srebro i drago kamohe nego pjeiia od
zeuijo, koja iz rie izkipiso i izadoso? M. Radt;ic
80^. Izkipi ono Sto je u nein (u loncu^. 275".
Z bolosti no izrocenom oprjona oba dva oka iz-
kipjeSe. B. Zuzori 417. Naj poslije priko tave
iskipi. F. Lastrid, test. 157". Da smesa ne iskipi.
P. Bolic, vinodj. 434.
tskip:^ivati
883
ISKLANE
ISKIP]^IVATI, iskiplujem i iskip|ivain, impf.
iskipjeti. — U Bjclostjencevu rjecniku : praes.
izkipjujem (vidi kod iskipjeti), i u Voltigijinu:
2iraes. izkipjujem kod izkipiti.
ISKIEIJATI, iskirijam, pf. dobiti na kiriji.
— Postaje od iz i kirija. — Akc. je kao kod iz-
resetati. — U nase vrijeme u Lici. ,Meni so cini,
da tebi tvoja kirija ne nosi nikakve koristi, uego
odrta kola i izdrte kone'. ,E, cini se tebi, moj
brajko, zuvax- je meni, da na nede|u iskirijam
ono palente, sto mi za nede|u dana cejad po-
trose i poiju'. ,Lijep sam ja krajcar na kuru-
zima Jetos iskirija'. ,Ja sam na malu Gospojinu
otisa' u mast u Dalmaciju, pa sam do pokrova
lijep krajcar iskirija'. — Sa se, refleksivno, mnogo
iskirijati, iskirijati do kraja. ,Iskirija li se vala
Jetos i ti i koiii do mjerc'. , Kirija li jos Stojan?'
(Iskirija se, nece vise'. J. Bogdanovid. — Ne
znam, pripada li amo ovaj primjcr, Hi ima drugi
glagol iskiriti s istijem znaceneni: Bio je neki
covjek i imao jednog kona, pak je od onoga i
zivio, sto je na nemu iskirio. Nar. prip. bos.
1, 39.
ISKIRITI, iskirim, /)/. vidi iskirijati na krajti.
ISKISELITI SE, iskiselim se, 2}f- napojiti se
posve vode Hi drugoga cega zitka, kad sto dugo
vrijeme u onome stoji. — slozeno: iz-kiseliti. —
Akc. je kao kod iznistaviti. — U Vukovit rjec-
niku: .eingeweicht werden' ,maceror' s primjerom:
Metni kruh u vodu nek se dobro iskiseli. cf.
iskisati se.
ISKISNUTI, iskisnem, pf. jedan put iskiseliti
se; jedan put postati posve kiselijcm. — slozeno:
iz-kisnuti. — Akc. je kao kod izginuti.
a. s prvijem znacenem. — U Belinii rjecniku:
izkisnuti ,mac6rarsi, propriameute divenir moUe
o trattabile' ,maceresco' 449*. i u Stalicevu : iz-
kisnuti ,macerarsi, divenir moUe' ,maceratum
fieri'; i u nase vrijeme u Lici. ,Danas cio dan,
Bozije vrijeme cijepa, iskisao sam pred blagom
stojeci, da ni pod pazuvom nijesam suv'. ,Silna
vremena i dara Bozijeg, ne ponesose cobani
jutros zagrriaca, pa ce pred blagom ka' misi
iskisnuti'. J. Bogdanovic.
b. s drugijem znacenem. — U jednoga pisca
xvni vijcka. Od sta med uvrije pak iskisne. I.
Jablanci 159. i u nase vrijeme u Dubrovniku.
,Pocekaj da tijesto iskisno'. P. Budmani.
ISKISATI, iskisam, jjf uciniti da se sto iski-
seli. — slozeno: iz-kisati. — Akc. je kao kod
iskoncati. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
a. aktivno.
a) prelazno. ,Iskisaj dobro to robe prije nego
nasaplunis'. P. Budmani.
h) neprelazno, isto sto iskisati se. ,Drzi dugo
u vodi, dokle iskisa'. P. Budmani.
b. sa se, rejlekaiono, vidi iskiseliti se. — U
Vukovu rjecniku: vide iskiseliti se s dodatkom
da se govori u Dubrovniku.
ISKISKATI, iskiskam, p/. vidi iskickati.
ISKISNIVATI, iskisnujem i iskisnivam, impf.
iskisnuti. — U Stuliceou rjecniku: izkisnivati,
V. izkisnuti. — nepouzdano.
ISKITATI SE, iskitam se (iskicem se), pf. slo-
zeno: iz-skitati. — Akc. je kao kod ispitati i ispi-
sati. — U nase vrijeme. a) izici skitajuci se. ,£)e
je Petar?' ,Iskita se nekud van'. J. Bogdanovic.
— b) skitanem ispuniti zeju. ,Jesi li se iskito?
joli ti sad dosta skitne? u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
ISKITITI, Iskitira, pf. posve nakititi. — .sZo-
zetio: iz-kititi. — Akc. je kao kod izbaviti. —
Od XVIII vijeka, a izmediu rjecnika u Stulicevu
(izkititi ,ornare vel spargere floribus, ornare, ex-
ornare') i u Vukovu (,aufputzen' ,exorno').
a. akiivno. a) uopce. Cvije6em mu rane iz-
kitih. I. Dordic, uzd. 66. Ona je (kniga) vite-
zove na svitlost donila i s pismicam krasno iski-
tila. Nadod. 5. Ti nacini krune pozla6ene sve
od srebra i suvoga zlata a iskiti dragijem ka-
menem. Nar. pjes. vuk. 2, 90. Sve zidove domu
u naokolo iskiti rezanijem heruvimima i palmama.
D. Danicic, Icar. 6, 29. — b) s osobitijem zna-
cenem: povrsit zid; n. p.: ,Zid ide naprid, jedan
je dio nizi drugi visi, al' to vaja sve iskitit (iz-
ravniti)'. J. Grupkovic.
b. pasivno. Pod nima su gospodski stolovi, iz-
kiceni, kanda su begovi. J. Krmpotic, mal. 15.
Hi ti je dodijala teska uzda iskicena? Nar. pjes.
vuk. 1, 454. Sva avlija glavam' iskicena. 2, 420.
A banica divan - kabanicu iskicenu sa suvijem
zlatom. 2, 583. Na nogama gace sarovite, kakve
su joj klete iskidene! 8, 103. Prije cohe puli
risoviuom iskicenom i srebrom i zlatom. 4, 5.
Iskiceni turskijem glavama. Ogled, sr. 473. Ha-
}ina joj je zlatom iskidena. £). Danicic, psal.
45, 13. ,Ovaj je bijac lijepo iskiden'. J. Bogda-
novid. — U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka
ima part, praet. pass, iskitit. On vidi dvore ple-
menite sve oruzjem svitlim iskitite. Nadod. 19.
c. sa se, refleksivno, i s osobitijem znaxenima.
a) iskititi se vinom, kao nakititi se vina. vidi
kod nakititi. Ladnijem se vinom iskitise. Nar.
pjes. vuk. 5, 373. — b) urediti se (o vojnicima).
Iskititi se .sich auffstellen (sich zusammenthun)',
n. p. ,Sve dva i dva iskitili se oko crkve ter
ophodedi mole i pjevaju'; ili: ,Mi Licani, prvi
batalijun sve onako trudni s puta ne bi druga
te se iskitismo (aufmarschieren) tamo negdje za
gradom i docekivasmo carevica* itd. F. Kurelac.
rad. 20, b9.
ISKIVATI, iskivam i iskujem, impf. vidi iska-
vati. — U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu: v. iskati s dodatkom da je
uzeto iz brevijara. Iskuje Bog krv svojije prija-
toja prolitu kako iziskiva krv Abelovu. M. Radnic
28b. Dusa zaporavjena i zaposlovaua ne moze
izkivati zlije misli. 486*.
iSKLACITI, isklacim , pf. izmazati klakom
(vapnom). — Postaje od iz i klak nastaokom i.
— Akc. je kao kod izbaviti. — U Stulicevu rjec-
niku: izklaciti, v. poklaciti, i u 7iase vrijeme u
Lici. jOprovaj senicu dobro isklaciti, pa 's onda
videti, da ti se nigda snetjiviti nece'. J. Bogda-
novic.
ISKLAD, m. expositio, argumeutum, vidi iskla-
dane, ti jedinom primjeru (xvi vijeka) znaei cim
se prije drame u kratko kaze sto se u drami do-
gada. H. Lucie 227.
ISKLADANE, n. djelo kojijem se isklada. —
isporedi isklad. — Lzmedu rjecnika u Stulicevu
(izkladane , expositio, interpretatio' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara).
ISKLAdATI, iskladam, impf. isklasti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Izmedu rjecnika u Bjclo-
stjencevu (praes. izkladam, vidA kod isklasti) i u
Stulicevu (izkladati uz izklasti). Zapise od krune
ugrske iskladajude i opovidajuce sto bi v rukah
krajestva nasega. Mon. croat. 66. (1446). — U
nase vrijeme u Lici. Iskladaj brze to jelo. J.
Bogdanovic. — Is osobitijem znacenem: ne bro-
jiti medu sto, izuzimati. Da su mu svi dantci
prosti, iskladaje harac. Stat. po}. ark. 5, 259.
iSKLANE, n. djelo kojijem se iskoje. — U Stu-
licevu rjecniku: ,jugulatio'.
ISKLASATI
884
ISKLIZNUTI
ISKLASATI, isklasam, jif. kad se ucini i po-
kaze klasje na zitu. — slozeno: iz-klasati. — Ake.
je kao kod iskoncati. — Od xviii vijeka (vidi
kod b).
a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (iz-
klasati, V. izklicati) i u Vukovu (,ahren bekomraen'
jspicor' s primjerom: Isklasala sonica). Sjotba
jur bijase isklasala. S. Rosa 66'\
b. sa se, rcfieksivno, znacene je isto kao i kod
nktivnoga. — Izinedu rjecnika u Belinu (izkla-
sati se , izklasivam se ,spigaro , far la spiga'
,spico' 699'^) gdje se naj prije nahodi. Nike liive
ranim zitom posijane jur so isklasale. F. Lastric,
test. 3961'. svet. 122^.
ISKLASIVATI, isklasujem i isklasivam, impf.
isklasati. — Samo u Belinu rjccniku praes. iskla-
sivam (vidi kod isklasati, b).
ISKLASTATI, isklistam, pf. vidi isklasati. —
U nase vrijeme. Jecam je vec isklastao. S. Pe-
livanovic.
iSKLASTI, isklddem, pf. slozeno: iz-klasti —
impf. : iskladati. — Akc. je kao kod ispresti. —
Upotreb^ava se s osobitijem znacenima. — Od
XVII vijeka (ali vidi l iskladati).
a. obicno znaci: izliti, isuti juhu na tanur Hi
na tanure. — U Mikalinu rjecniku: isklasti, iz-
vratiti iz lonca ,menestraro' ,tudiculo', i u Bje-
lostjencevu: izkladam, izklasti, izmecem z lonca
,tudiculo'. — I u nase vrijeme u Lici. ,Drzi ti
tu loncanicu cvrsto u ruci, jer 6es nede putem
tu cicvaru isklasti'. ,Prekinule se uzice na lon-
canioi, pa se sva cicvara iz zdjele isklala'. J.
Bogdanovic.
b. M prenesenom smislu, iskazati, istumaciti.
— U Stulicevu rjecniku: (grijeskom) izkladsti
,exponore, interpretari, educere, extrabere' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.
ISKLATARITI SE, isklatarim se, pf. iskitati
se. — slozeno: iz-klatariti. — Akc. je kao kod
izjednaciti. — U nase vrijeme u Lici. ,Kud se
ona klatuica isklatarila?' J. Bogdanovid.
ISKLATI, IskoIGm, pf. slozeno: iz-klati. — Akc.
se mijeha zi impt. isk6Ji.
1. aktivno.
a. jioklati svc, da nista ne ostane zivo. — Od
xvu vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,ju-
gulare, occidere plures'). Da bi isklala (zvijer)
sve i stria, toce pojim. I. Gundulic 558. Posredt
grada vkscIii. iskla. Glasnik. 32, 27G. (1634). Da
vas primucno izkoje. J. Banovac, blagosov. 92. 250.
To su Tiuci musku docu isklali. Ogled, sr. 510.
b. izgristi. — U naie vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,zGrboisson' ,commordoo' s pri-
mjerom: Isklali jo psi). .^ub', junace, koliko ti
drago, al' me noinoj po lieu isklati, da mi majka
ne pozna na lieu. Nar. pjes. vuk. 1, 428.
2. .sa se, reciprocno. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (isklati so, iskojomo se
izmodu sebo, vide poklati so). Neka se na vo)u
mou .sobom i.skolu gosjjoda. M. Vetranic 1, 51.
Da 80 tnj u boju kako i)si iskoju. I, 88. Noka
so u po|u krajevi isko|u. 1, 2()2. Za mono se
makar iakojite. M. Uriid 2G3. U malu so dlaku
ne ibklnsmo. P. Potrovic, gor. vijen. 14. Narod
so iskojo modu aobom. S. J^ubiSa, prip. 125.
ISKLECATI SE, iskl66Ira se, j)f. umoriti se
kleccci. — slozeno: iz-klo6ati. — Akc. je kao kod
izblejati so. — U na§e vrijeme. ,Tako mi je bilo
tijeano, da nijeaam moga' atoo6i .sje/n, nego kle-
6e6i, pa aam so iaklofta', dok aam onlikii bukve-
tinu poajoka'. ,Bomo so ovaj danaa prod tabulom
nakloca i iakloca' (rcku daci). J. BogdanoviA.
ISKLEPATI, isklepjem, p/. izostriti klepanem.
— slozeno: iz-klepati. — Akc. kaki je u praes.
taki je u part, praet. pass, isklepan; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (motiku, sje-
kinx ,dengoln' ,pulsando oxacuo'). Kao kovac sje-
kiru sto isklepje posto je zamlati. Vuk, poslov.
84. — I u prenesenom, metaforickom smislu. ,Aja,
brate, nes iz nega nikad pravog cojka isklepati'.
,Sjetova' ga a ne sjetova' ga, kara' ga a no
kara', nes iz liega nikad fiojka isklepati'. ,Ne
isklepa iz liega nista'. J. Bogdanovic.
ISKLEPATI SE, isklepam se, pf. izbaviti se
(tesko) iz tiske, iz pogibli. — slozeno: iz-klepati.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. ,Jedva sam se
isklepo'. P. Budmani.
ISKLETI, iskunem, pf. posve prokleti. — perf. :
isklinati. — slozeno : iz-kleti. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: iskleti i izkleti ,diris, maledictis
aliquem exagitare'.
ISKLICATI, isklicam, pf. vidi isklijati. — slo-
zeno: iz-klicati. — Akc. je kao kod iskoncati. —
U Voltigijinu rjecniku : izklicati ,germogliaro,
sbucciare' ,keimen, sprossen', i u Stulicevu: iz-
klicati ,herbescere (dicunt lUyrii do lactucis etc.
cum ita florescunt, ut manducari amplius non
possint)' gdje nije kazano pravo znacene.
ISKLIJATI, isklijam, pf. kad na biju izraste
klica. — isporedi isklicati. — slozeno: iz-klijati.
— Akc. je kao kod iskoncati. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,hervorkeimen' ,pro-
germino'). Iza nib isklija sedam klasova. D. Da-
nici6, Imojs. 41, G.
ISKLIJEStITI, isklijestim, pf slozeno: iz-
klijestiti. — Akc. je kao kod istijestiti.
a. izmuciti klijestima. — U Belinu rjecniku:
samo part. perf. pass, izklijesten ,attanagliato'
,forcipe tortus' 115'', i u Stulicevu: izklijestiti
,forcipe torquore'.
b. u prenesenom smislu, teskom mukom od koga
dobiti. — U nase vrijeme u Lici. ,No bi brate
od nega odkino van da klijosti, edva evo ja no-
kako i to zivom mukom isklijesti od nega edau
kosi6 sijena za teoco'. J. Bogdanovic.
ISKLIMATI, isklimam, pf. dobiti klimanem.
— slozeno : iz-klimati. — Akc. je kao kod izglo-
dati. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu: ,durchs vvackeln (z. b. mit dem kopfo)
etwas orreichen' ,vacillans (o. c. caput) adipiscor'.
Ako jezik ne izlaja, glava ne isklima. Ako je-
zikom ne izlanda, glavom ne isklima. Nar. posl.
vuk. 3.
ISKLINATI, isklinem i isklinam, impf. iskloti.
— Uprav su dva glagula : isklinati , iskliiiem
(akc. je kao kod izgrtati) koji postajc od iskleti
i isklinati, iskliriam (akc. je kao kod ispitati)
koji postaje od prvoga i prema nemu je itcra-
tivni glagol. — U Stulicevu rjecniku: isklinati,
isklinam uz iskleti.
ISKLIZNUTI, isklizncm, 2>f '■^^'CJ- Hi ispasti
klizajuci se. — slozeno: iz-kliznuti. — Akc. je
kao kod izmahnuti. — U Mika(inu rjecniku: is-
kliznuti, ispuznuti ,elabi o manibus', i u Stuli-
cevu: ,0 manibus labi'. -- U nase vrijeme u Lici
U prenesenom, metaforickom smislu. ,Ja so 6udim,
kako so nomu to iz ruko iskliziiulol' ,Sta on svo
nijo radio i 6iuio sto niko nijo ftiuio, i bome nni
se naj kasne iskliznu iz ruko'. J. Bogdanovic^.
— Sa so, rejleksivno, i u prenesenom smislu. ,On
so nekako vavijc mudro odsvaklo isklizno'. J.
Bogdanovic.
ISKLONITl
885
ISKNIZBA /fy^.^.
ISKLONITl, isklonim, ff. slozeno: iz-kloniti.
— Akc. je Tcao kod iznositi.
a. aktivno. — Samo u Stulicevu rjecniku: iz-
kloniti jinclinare, flectere, curvare'.
b. pasivno, u jedinom je primjeru part. perf.
pass, isklonit (radi sUka) sa znacenem od pri-
like: koji se ponmja. (Zadar) ni sasvim oblovit;
skuplen, ne razlucen ; nigde van isklonit, a nigde
zakucen. D. Barakovic, vil. 105.
c. sa se, jiasivno Hi refleksivno, i ovdje je od
prilike znaccne : pomoliti se. (Bjelo, kniga) ctono
tvojim zascitajem pustam da se na svitlo izkloni.
H. Lucie 225.
ISKLONENE, n. djelo kojijem se iskloni. —
— U Stulicevu rjecniku : izklonene ,inclinatio,
curvatio'.
ISKLONIVATI, iskl6nujem i iskliuivam, impf.
iskloniti. — Samo u Stulicevu rjecniku : (gri-
jeskorn) izklonivati, izklonivam uz izkloniti.
ISK:^ESTiVATI, isk|estujem i iskjestivam,
impf. isklijestiti. — Samo u Stulicevu rjecniku:
izk|estivati, izkjestivam uz izklijestiti.
iSKl^UCATI, isk}ucam, pf. vidi iskjuvati. —
slozeno: iz-k}ucati. — Akc. je kao kod izgledati.
— Od xviii vijeka. Lete da gdi koga izk|ucaju
crva. A. Kanizlic, roz. 8.
- ISK^iUCAN, iskjucna, adj. proprius, singu-
laris, koji pripada samo nehome ce\adetu Hi nekoj
stvari Hi biva samo u nekom slucaju, isticuci da
ne moze nikome drugome pripadati Hi da ne
moze biti ni ti kojem drugome slucaju. — ispo-
redi isk}ucit, iskjuciv. — Fostaje od isk)uciti.
— U nase vrijeme kod pisaca. Iskjucni ,aus-
schliessend'. Jur. pol. terminol. 51. Iskjucni priuz-
drzaj ,ausschliessonder vorbehalt'. 608. Iskjucno
pravo ,ausscliliessendes rocht* ,diritto esclusivo'.
B. Petrauovic, rucn. knig. 27. Iskjucni, phil.
,exclusivus' ,ausscliliossend, ausschliesslich', tal.
,osclusivo'. B. &ulek, rjecn. znanstv. naz. — Ima
i adv. iskjucno. Iskjucno ,exclusive'. B. Suiek,
rjecn. znanstv. naz.
ISK][r.UCAVATI, iskjiicavam, impf. iskjuciti.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Ko bi hoteo
znati, sta bi ja rad ovde opisati a ne mogu,
neka samo odo u Opovo, pak kad se doma vrati,
vidice, ode li moci sve sto je cuvstvovao izka-
zati. iskjucavam one, koji, predati nekim strastma,
sve im je ostalo jednako. D. Obradovic, ziv.
82-83.
ISKJ^UCENE, n. djelo kojijem se iskluci. —
U nase vrijeme kod pisaca, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (.exclusio , oxemptio , exceptio' s do-
datkom da je itzeto iz brevijara). Iskjucene, iz-
nimka ,ausschliessung'. Jur. pol. terminol. 51.
Iskjucene (iskjugba) ,ausschliessung' ,esclusione'.
B. Petrauovic, rucn. knig. 32.
ISK;^UC1CE, adv. iskjucno, vidi kod iskjucan.
— Sa7)i0 u Stulicevu rjecniku: v. iskjucito.
ISK^jUCIT, adj. vidi iskjucan. — Samo adv.
iskjucito u Stulicevu rjecniku: ,esclusivamente'
,cum pxceptione' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.
ISK:^UCITI, iskjucim, pf. excludere, ne pri-
miti u neko drustvo, ne brojiti u neki broj, od-
straniti, izuzeti. — Prema lat. excludere i nem.
ausschliessen nacineno u nase vrijeme od iz i
kjuc nastavkom i, mozebiti po Stulicevu rjecniku
gdje ima: iskjuciti (i izkjuciti), iskjucujem Hi
iskjucivam , excludere, eximere, excipere, immu-
nem aliquem facere alicujus rei' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara (sto je sumnivo), Hi po
ruskom jeziku gdje ima u istom znacenu hc- jC.
KJiio^iuTi. i BrjK.iioHHTB (druga je rijec ens. vy-
kluciti sto znaci iskopati, i postaje od kluk Hi
od kluka). Prestupnik bivao je iskjucen iz bracke.
Pravdonosa. 1852. 5. Iskjuciti koga od imovine
.jemanden von dem vermogen abweisen'. Jur. pol.
terminol. 10. Iskjuciti koga od cesa, od ureda
,ausschliessen jemanden von einer sache, von
einem amte'. 51. Iskjuciti ,ausschliessen' ,esclu-
dere'. B. Petrauovic, rucn. knig. 32. Iskjuciti
koga od parnice ,jemanden vom rechtsstreite aus-
schliessen' ,porre qualcuno fuori di causa'. 61.
Iskjuciti, ^phil. (izluciti) ,ausschliessen', tal. ,esclu-
dere'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. vidi i izuzeti.
ISK^UCIV, adj. vidi iskjucan. Iskjuciv ,aus-
scliliesslich'. Jur. pol. terminol. 51. — Adv. is-
kjucivo ,ausschliesslich.' ,esclusivamente'. B. Pe-
tranovid, rucn. knig. 32.
ISKJUCIV AISIE, n. djelo kojijem se iskjucuje.
Iskjucivane, stil. phil. ,ausschliessung', tal. ,esclu-
sione'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISK^iUCiVATI, iskjucujem i iskjucivam, impf.
iskjuciti. — U pisaca nasega vremena (vidi iskju-
civane), a izmedu rjecnika u Stulicevu (freq. v.
iskjuciti, a kod ovoga ima praes. iskjucujem i
iskjucivam).
ISK^^UGBA, /. vidi iskjucene.
ISK^iUHATI, vidi iskjuvati.
ISK^iUKATI , iskjukam , pf. izgneciti (?). —
slozeno: iz-kjukati. — Na jednom mjestu nasega
vremena. Naboru u medudnevicu avtike, iskju-
kaju kao grozde, pa ispeku rakiju. M. D. Mili-
cevic, ziv. srb. 2, 47.
ISKJ^UNITI, iskjunim, pf. ispustiti iz kjuna,
u jedinom primjeru izreci klunom. — Nacineno
od iz i kjun nastavkom i. — Na jednom mjestu
xvin vijeka. Ptica ne umiduci drugo od straha
i od bolesti poce ove dvi rici: ,Zdrava Marijo'.
kako ji izkjuni, jastreb udij mrtav pade. J. Fi-
lipovic 1, 523b.
ISK^IJVATI, iskjujem, pf. kjuvanem sve po-
kupiti, sve izvaditi. — slozeno: iz-kjuvati. — Akc.
kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima, osim
praes., impt. iskjuj, aor. 2 i 3 sing, iskjuva,
part, praet. act. iskjuvao, iskjuvala, part, praet.
pass, iskjuvan. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu dpicken' ,rostro tundo' s pri-
mjcrom: A pilici lebac iskjuvali). Kada gavran
nade covjeka obisena aliti koju zivinu, tako mu
naj prvo oba oka i iskjuje, neka ga ne vidi i
neka mu se ne moze braniti. M. Divkovic, bes.
289^. Odhrani vrana, da ti izkjuje oci. (D).
Posloy. danic. 89. Iskjuvo je cavke i vrane. (Z).
33. Negove su oci garvani 'skjuvali. Jacke. 169.
— U drugom primjeru iz narodne pjesme ugar-
skijeh Hrvata stoji h mj. v: Moje erne oci ga-
vrani te 'skjuhat. 132.
iSKMETITI, iskmetim, jj»/. u Stulicevu rjec-
niku: izkmetiti, v. odkmetiti. — nepouzdano.
iSKNADITI, isknadim, pf. posve naknaditi. —
slozeno: iz-knaditi. — Akc. je kao kod izbaviti.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Zasto indi ne
izknadis pravicu tvoju svrhu oniju, koji se u
sude tvoje misaju? D. Eapic 314. Nase rasutjo
i grada Jerusolima izkorenutje, u kome Isukrst
svoju osvetu izknadi. 379. Ti jesi jedno zlo,
koje se ne moze ikada poravnati niti izknaditi.
41d.
ISKNIZBA, /. djelo kojijem se isknizi. — ispo-
redi isknizene. — U pisaca nasega vremena, Is-
kiiizba, isknizene ,extabulation'. Jur. pol. ter-
ISKNIZBA
886
ISKOCITI, a.
minol. 201. Isknizba, izbris, ispis iz kniga, iskni-
zene ,bucherliche losohung'. 331.
ISKlSflZENE, n. vidi hod isknizba.
ISKNIZITI, isknizim, pf. u nase vrijeme na-
cinena rijec sa znacenein: isplatiti dugove koji
su zapisani u knigu, i tako ciniti da se izhrisu.
Iskniziti dugove ,verbiichorto schulden tilgen'.
Jur. pol. terminol. 506.
ISKNIZ:^IV, adj. koji se maze iskniziti. Is-
kniSJiv, sposoban za izknizbu ,16schungsfahig'.
Jur. pol. terminol. 831.
ISKNIZNINA, /. sto treba platiti drzavi kod
isknizbe. Iskniznina, taksa za ispisano ,extabu-
lationstaxe'. Jur. pol. terminol. 201.
ISKOBACATI SE, iskobacam se, pf. jamacno
je nacineno od prekobacati se (vidi prekobaciti)
Sto je shvaceno kao da je slozeno: prekobacati,
pa je slozeno: iz-kobacati. — Na jednoin mjestu
xviii vijeka. Da dobude uu u plovu, izpod ne
se izkobaca. J. Kavanin 198a.
ISKOBECITI, isk6becim, pf. vidi izbeciti. —
slozeno: iz-kobeciti. — Akc. je kao kod izjedna-
citi. — U nase vrijeme u Lid. .Vidire, kako je
o6i iskobecio." i kad ko, osobito kakav lopov ili
tvrdica umire, reci 6e : ,Iskobecio 'e opanke, nece
da}e'. J. Bogdanovic. — Sa so, refleksivno. ,De
je Luka?' ,Ma sta pita§ za n? eno se iskobecio
u ladu ka i mrcina'. Kada komu sto od blaga
krepa, onda porugjivo reku: ,Bomo se eno Petrov
vo (ili krava ili kon) iskobecio'. J. Bogdanovic.
— u Dubrovnikti se kaie: iskobeciti se od straha.
P. Budmani.
ISKOBfe:^ATI SE, iskob^jam se, pf. izici ko-
belajuci se (va(ajuci se), i u prenesenom smislu:
tesko se izbaviti (od kakva zla). — impf: isko-
bejavati se. — slozeno: iz-kobe}ati. — Akc. je
kao kod izre§etati. — U Vukovu rjecniku: ,sich
hervorwalzen' ,expediri' (,aucb fig. ).
ISKOBEJ^AVATI SE, iskobe|avam se, impf.
iskobe|ati se. — Akc. je kao kod istovaravati. —
U jednoga pisca xvin vijeka. Polagauo izko-
be]ava se. D. Eajid, pouc. 2, 115.
ISKOBE^ilTI, i8k6beji:m, pf. vidi iskobeciti.
— U nase vrijeme u Lici. Kada komu crkne
kjuse ili krepa vo ili krava, reku podrugjivo :
,Iskobe}io mu 'e vranac kopite'. ,l8kobe],io mu
'e zekona papke'. I covjeku lopovu reku: ,Isko-
bejio 'e oci, nece vise'. J. Bogdanovic. — Sa
se, refleksivno. ,§ta si se tu iskobe|io kao kre-
pala mrcina?' (reku jencini sto lezi u hladu). J.
Bogdanovid.
ISKOBITI, iskobim, pf, koblenem postici Sto
(na 6iju Stetu), kobjenem uciniti da sto (objekat)
propane, nestane. — slozeno: iz-kobiti. — Akc.
je kao kod iznositi. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecniku u Vukovu (,orahnden' ,omine coiisequor'.
cf. kobiti). Sto me kobis? izkobila glavu! Nar.
pjes. bog. 236. No nefala mojoj staroj majci,
kqja svoje iskobi dijete! Nar. pjes. vuk. 2, 36.
A kad vide Ture Hercogovfie, na Marka je kona.
iiagonilo, pa izvadi dvije puSke male, donose ih
do o5ih junaku, da bi hemu o6i izvadio, ali
Ture obje provarile, to mu dobru glavu iskobile.
4, 10-11. Kad a' ajdnci napojili vina, zakuka
im kukavica tica; re6o tada Sava od Posavja:
.Pobratimo, od Kotora Bo?,o! udri, Bo2o, kuka-
vicu emu, da ne kobi jubavnu druzinu!' Savi
bjefte Ro?.o besjedio: ,A noka je, da je Bog ubijo!
samasvoju i.skobila glavu!' Pjov. crn. 1.50'>. Bojim
86, da mi (maduha) no iskobi aostriia. S. Lubisa,
prip. 67. ^
ISKOBLITI SE, i8k6birm se, pf. iskriviti se,
izvitoperiti se. — U nase vrijeme. ,Daska se is-
kobli'. M Euzicic.
ISKOCENE, n. djelo kojijem se iskoci. — U
Stulicevu rjecniku : ,assortimento , 1' assortire'
,electio'.
ISKOCITI, iskocim, pf. skociti na pole, na
dvor. — impf. : iskakati. — slozeno : iz-skociti.
— Akc. je kao kod iznositi. — Bijec je stara,
isporedi stslov. iskociti. — Izmedu rjecnika u
Mikajfinu (kod iskakati), u Belinu (izkociti ,saltar
fuori' ,exilio' 639a; ,schizzare, saltare in dietro,
,prosilio' 653*^ ; iskociti na srecu, iskociti tkoga
,toccar a sorte' ,sortito evenire' 734*), u Stuli-
cevu (iskociti i izkociti i izskociti ,saltar fuori,
toccar in sorte' ,exilire, sorte obtingere'), u Volti-
gijinu (jSaltare fuora, fare un salto, slanciarsi'
jhinausspringen'; izkociti, sal tar fuora, spiccare un
salto' ,berausspringen'), u Vukovu (,ausspringen'
,exsilio'), u Danicieevu (,exsilire').
a. u smislu kazanom sprijeda. a) o eeladetu i
0 zivotini. Ott. nego pobegt. iskoci is korabja.
Domentijana 137. Samb iskoci is korabja vidimb
vbsemi. 319. Koji se (mornar) razbivsi, kad na
kraj izskoci. P. Hektorovic 6.5. U toj ti iznenad
njekime skrovenim nacinom iskoci iz drace Jubav
taj u zmije prilici. D. Ranina 125''. Mnogi iskoce
na poje. M. Radnic 146^. Probudivsi se udi} iz
posteje izskoci. P. Knezevi6, osm. 10. Inostranci
kaval'jeri brzo na kraj iskocise. Nar. pjes. bog.
172. Dvanaest Turaka iskoci iz busije na nega.
I. J. P. Lucid, izk. 18. Iskoci mi iz ruku dijeto,
provrze se crnijem jagnetom. Nar. pjes. vuk.
10 — 21. Uzrai, brate, dvije puske male, pa iskoci
pred kulu Nebojsu. 2, .596. Ta se magla pri-
maknula blizu, tek iz magle junak iskocio. 3, 214.
A vrata se otvorise saraa , te iskoci majstore
Manojlo. 3, 327. Iskocise dva Vidanovica, isko-
cise na bijelu kulu. 4, 110. No iz vojske junak
iskocio. 4, 115. Bjezi Turcin proz bijelu kulu,
pak iskoci proz pengor od kule. 4, 163. Ko ne
moze on je iskocio. 5, 525. Iskocise trideset
hajdukah. Pjev. crn. 'iS"*. Te pocne kucati da
mu otvore, a iskoci sluskina na pen^er. Nar.
prip. vrc. 2. Tada Marko na drum iskocio. Ogled,
sr. 183. Tu iskoci momce od Brdana. 471. U
ovoj prijetiii suvi§e iskocise tri zeue. Pr.avdo-
nosa. 185-'. 8. — UplaSi se vuk i ne mogu6i
nigdje na6i zdrijela kuda bi izmodu cejadi isko6i<j.
Xar. prip. vrc. 152. (Kurjak) vidi da ne moze
na po|e iskociti. Vuk, poslov. 295. — Kaze se
metaforicki (iperbolicki) da ko iskoci iz koie od
c.uda, straha itd. Jer ja iskocili ziva iz kozo da
prijo cujem. V. Vrcevic, niz. 55. Svi da iskoce
/.ivi iz koze. 130. — b) 0 cemu nezivu. aa) uopce.
Zmul iz ruk i.sko6i. M. Marulic 94. Ziv kla-
(louac iskoci i od krvi i od vodo. M. Vetraiiic
1, 330. Kad tocak iskoci od krvi i vodo. 2, 232.
Cinase mu so da ce mu o6i iskociti, ])lakaso kiiko
uialo dite. M. Zorinic, zrc. 112. Iz klasa istoin
ona zrna iskoce. I. Jablanci H7. Udari je po
obrazu rukom, tri joj zdrava iskociSo zuba. Nar.
l)jes. vuk. 1, 544. I dosno ti oko iskoSilo! 2, 80.
Donesose drouoviiiu Marku; kad je steze u des-
nicu ruku. prsto pnsta na dvoje na troje, i dv'jo
kapje vode iskocise. 2, 405. Oba oka uemu isko-
cise. 2, 519. Na zatijak oci isko6i§e. 2, 5(50. Na
pleci rau cifti iskoSiso, pred fiiftima srce od ju-
naka. 3, 309. Celo prste, o6i isko6ise. 4, 283.
Iskocice vara o6i od dima. M. D. Mili6evi6, zim.
ve6. 298. — bb) 0 suncu, mjesecu, zori itd. kad
istjeie. Pri nego isko6i na goru mjeso6ac. S.
Men5eti6 239. Kad izko5i ^ora. D. Bagid 226.
ISKOCITI, a.
887
1. ISKOLITI, a.
Pusti me, er je ^ora jur izkocila. 226. A kad
troce jutro osvanulo, i na popas sunce iskocilo.
Nar. pjes. vuk. 4, 444. Svanu dan i sunce isko-
cilo. Pravdonosa. 1851. 31. — mogli hi amo pri-
padati i ovi primjeri: Kose poznam, da su Jute
zmijo, ke sad srce moje grizu ; a s pogledim
svitle oci muna, iz koje trijes iskoci. I. Gun-
dulid 231. Iz koga (stita) van iskoci jedna svjetlos
toll jaka. G. Palmotic 2, 66
b. tijem sto suhjekat iskoci iz cega ne odijeli
se od onoga, nego ostaje na nem i strsi. Eitko
iz gomile dvi stine iskoce. I. T. Mrnavi6, osm.
140. Odmah 6e ti iskociti triska. J. S. Re}kovi6
270. Neka se utolegnu doline a iskoce brda.
Nar. prip. vil. 1867. 655. — moze biti da amo
pripada i ovaj primjer, i da u nemu stoji u me-
taforickom smislu, kao: biti boli: Ter kad ona
(vojska) tako izgine, da ne svijetlo mjesfco iskoci,
crnce lupeze Arapine i gusare od istoci, nih ce
ucinit janicaro. I. Gundulic 518.
c. javiti se, pokazati se (osobito iznenada). Ooi
istrgah. jeda gdi iskoci suncani ne obraz. S.
Mencetic 194. — amo jamacno pripadaju i ovi
primjeri: Padi ovoga vincanja iskociti 6e koja
smutna. A. d. Costa 1, 152. Ako ne bi iskocila
koja privara. 1, 258. Od koga (dila) iskociti bi
mogla smrt. 2, 157. Ako smrt iskocila bi od
nemoci. 2, 161.
d. sorte obtingere, dopasti, zapasti (osobito po
sreci, na srecu). ovo ce znacene biti postalo od
predasnega (kod c), a moze biti da se kad toga
mislilo i na rijec kocka. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima (vidi i u Belinu i u Stu-
licevu rjecniku). a) s dativom. Po zakonu od
popovstva iskoci mu da tamnjan (ovdje je piscu
ispala rijec sto odgovara lat. poneret) uljesi u
crkvu Gospodinovu. N. Eanina 182a. luc. 1, 9.
Meta.se zdrijebi, iskoci Tomi. Zborn. 29a. Ova
zdrijeb iskoci menje. 29a. Izskocila mu je tro-
girska biskupija. Ivan trog. 23b. — ft^ § akuza-
tivom. Na srecu ju (suknicu) vrc hotjese, koga
ce od nih iskociti. G. Palmoti6 3, I'JO^. Sreca
iskoci Haislera. P. Bogasinovic 31. Ku (divojku)
iskoci srica Turkom da ju dadu. J. Armolusic
59. Ku iskoci srica Turkom da ju dadu, i u
broj da kladu kih je iskocilo. 60. Kako da bi
koga iskocil jedan dobar dil od kogagodir blaga.
A. Vita}i6, ist. 46. Koga (zdrib) iskoci na tuj
sricu da negova bude cila. ost. 295. Razmis|a-
juci srecu koja ce vas na nemu izkocit ali ne-
srecu, koja vas moze pritisnut. D. Basi6 113.
Koja ce ga ovijeh dvijeh sreca izkocit. 266. Vidi
krvnike bez ikakva poza^ena od negovijeh muka,
izmetat za videt koga ce od nih izkocit negove
hajine. 808. — U Stulicevu rjecniku ima i part,
praet. pass, iskocen ,assortito, scelto' ,electus', ali
nije pouzdan.
ISKOCENE, n. djelo kojijem se iskoti. — Sta-
riji je ohlik iskocenje. — U Belinu rjecniku:
izkotjenje ,il nascere de' cani, gatti etc' ,nati-
vitas canum etc' 505a, i ^ Stulicevu: izkotjene
,degeneratio (de brutis)'.
ISKOCiVATI, iskocujem i isk6c£vam, impf.
iskotiti. — Satno u Stulicevu rjecniku praes. iz-
kotiva se kod izkotiti se.
iSKOK, m. djelo kojijem se iskoci. — U Volti-
gijinu rjecniku: ,salto, slancio' , sprung'. — I u
osobitom, konkretnom smislu. Prolaz iz sobe u
izbu i obratno. (u Hercegovini.)
ISKOKATATI, isk6kacem, pf. dobiti koka-
tanem. — slozeno : iz-kokatati. — U nase vrijeme
u Lid. ,Is! tu si stala kokatati, orlinu iskoka-
tala!' J. Bogdanovid.
ISKOKATI, iskokam, pf. isprUti (kukuruz)
dok zrna ispucaju. — sloBeno: iz-kokati. — Akc.
je kao kod ispitati. — U Vukovu rjecniku: isko-
kati kukuruz ,kukuruzk6rner rosten dass sie auf-
springen' ,torreo'. — Sa se, refieksivno, o zrnima
kukuruza kad pucaju, i u prenesenom smislu o
zem]i kad ispuca od suse. — takoder u Vukovu
rjecniku: ,aufspringen (von gerosteten kukuruz-
kornern, auch von der erde bei einer grossen
diirre)' ,rinias ago'.
ISKOLAcITI, iskolacim, pf. izbu]iti, izbuciti
(oci). — Akc. je kao kod izjednaciti. — Postaje
od iz i kolac nastavkom i (bice po tome sto kad
se izbu]e oci, bijelo od oka postane kao kolac).
— U nase vrijeme. Na vojvode oci iskolaci. Nar.
pjes. vuk. 5, 362. Na neg Niko oci iskolaci. Nar.
pjes. juk. 217. Pak na Keju oci iskolaci. Nar.
pjes. potr. 2, 246. Ve6 krvave oci iskolaci. 3, 134.
Na nega oci iskolaci. V. Vrcevid, niz. 99. — I
pasixmo. Domadinov me otac pogleda iskolacenim
ocima. M. P. Sapcanin 1, 86.
ISKOLAK, praep. iskod, vidi iz i kolak. Kmet
kaluderski iskolak manastijera. I. Dordic, ben.
192.
ISKOLCITI, iskolcim, pf. u Stulicevu rjecniku ;
iskolciti, kolce izvaditi ,palos evellere'. — nepo-
uzdano.
ISKOLCIVATI, iskolcujem i iskolcivam, impf.
iskolciti. — U Stulicevu rjecniku : iskolcivati,
iskolcivam uz iskolciti. — nepouzdano.
ISKOLETATI, vidi iskolijetati.
ISKOLIJETATI, isk6lijecem, pf. izvaditi silom
(n. p. klinac iz drva). — slozeno: iz-kolijetati (?).
— -ije- stoji po juznom govoru, te se tako ka£e
u Dubrovniku, po primjeru iz Boke kotorske
ondje stoji e, a po primjerima iz Like i. — U
nase vrijeme, a izmediu rjecnika u Stulicevu (iz-
kolijetati ,uscire dai gangari' ,diffi.cultates supe-
rare') gdje se talijansko znacene (pomamiti se od
lutine) ne slaze s latinskijem, a ni jedno ni drugo
nije obicno sad u Dubrovniku, vec je ondje zna-
cene kao u J^uhisinu primjeru. Eukama iskolece
kline iz zovica. S. ^^ubisa, prip. 197. — U Lid
se kaze u prenesenom smislu. ,Da, ko bi to od
nega iskolita'? nebi ziv krst'. ,Ma nekako cu ja
to od nega iskolitati ali krepati'. J. Bogdanovic.
1. ISKOLIKATI, iskolikam, pf. dobiti kod igre
kolikana. — slozeno: iz-kolikati. — Akc. je kao
kod izresetati. — U nase vrijeme u Lid. ,Imao
sam punu kapu Jesnika, pa mi sve Petar isko-
lika". ,Ajmo se kolikati !' ,Ne6u brate, ti bi meni
za cas iskolika' punu vrecu Jesnika'. J. Bogda-
novi6.
2. ISKOLIKATI, iskolikam (?), pf. cilu koli-
kocu necega istrositi. A. Kuzmani6 u Nar. list.
1879. 98. — Postaje od iz i koliko.
ISKOLITATI, vidi iskolijetati.
1. ISKOLITI, iskolim, pf. navrsiti, svrsiti, is-
puniti. — Akc. je kao kod iznositi. — Postaje
od iz i kolo nastavkom i. — Clesce refieksivno.
— Od XVI vijeka (vidi kod b).
a. aktivno. samo u jednoga pisca xvii vijeka.
Poklonit se voli nego se braniti da vrime iskoli
za glavu hraniti. D. Barakovic, vil. 80. Kad u
moru kami stanovit pribiva, nega kosmat prami
po svemu odiva, zac misto uziva na svojih pri-
stoli, nitkor nim poriva cim vrime iskoli. 165.
Prija te iskolit sve rike svoj potok i sunce za-
hodit vratif se na istok. 301. I da cu griha dug
s vrimenom iskolit. 320. Nastupi sin oblak, ognu
moc iskoli. 327. Neka nam iskoli jur nevoju
svaku. jar. 84.
1. ISKOLITJ, b.
888
ISKONI
b. sa se, refleksivno. Kada se jure svekolike te
stvari izLkolo. Stafc. po}. ark. 5, 277. I Boga
svo moli, pri da ga umori, nego se izkoli cto
mu sail govori. H. Luci6 21H. Neka se iskoli
ca jima jur biti. D. Barakovic, vil. 63. Vrime
se iskoli nihove odluke. jar. 106. Vrime se iskoli
zivota Petrova. 110. Da se iie iskoli to vrime
va vike. 112. Neka ti se grih iskoli. 131. U
toj smrtnoj boli jur moj tuzni duh se iskoli. A.
Vitajid, ist. 2911*. Popi; fratri mole, da se umorna
}eta izkole. J. Kavanin 147^'. Zitak vas se iz-
koli u iiapreda putom pravim tvo'ega slijeda. 462'*.
Ovo se izkoli onim plemenitim, dali opakim gra-
dovima od Sodome i Gomore. A. d. Bella, razgov.
91. Sto se zgodi ovom nesricnaku, ovo isto iz-
kolide se i vama. 156. Videci suprofcna zakonu
vasa dilovana koja iznova Isukrsta propinu, svrhu
vas ce se iskoliti ova osuda : ,malos male perdet'.
J. Banovac, razg. 130. Vidi pokarane Bozje i
pravdu koja se izkoli u onome koji bijase na n
nalaga'. M. Zorici6, zrc. 210. Da se na nem
iskoli pravda Bozja. osm. 54. Da se na nami
ne izkole nike skrovite odluke bozanstvene. 77.
Zarad Davida sluge moga u vrime zivota tvoga
tu stvar uciniti necu, ali ce se izkoliti na sinu
tvomu. And. Kacic, kor. 229. Pazi dobro da se
s tobom ne iskoli zudinska nezgoda. I. J. P. Lucie,
bit. 62. Jadne zgode, koje kada Joram zapo-
znade da se bijaju iskolile. razg. 129. Kletva
se oceva do malo vremena iskolila. M. Pavlinovi6,
razg. 82. ZdruSeno s Ugarskom naopako se isko-
lilo po Hrvatsku. razl. spis. 115. Nece se isko-
liti natraznastvom nego napretkom i savrsivoscu.
163. — U nase vrijeme u Stonu: ,Oni mi se san
iskolio'. ,Sve se je iskolilo kako sam reko'. M.
Mi]as.
2. ISKOLITI, iskolim, pf. oguliti, odrijeti. —
slozeno: iz-koliti (isporedi stslov. raskoliti). — U
Mika}inu rjecniku: iskoliti, odrijeti ,glubo, de-
glubo, dccortico', i u Stidicevu : iskoliti, isko-
lujem Hi iskolivam ,glubere. deglubere, decor-
ticare, pellem detrahere'.
ISKOJ^ENE, n. cljelo kojijem sc iskoli (vidi 2.
iskoliti). — U Stulicevu rjecniku: ,decorticatio'.
ISKOIjjIVATI, iskojujem i iskojivam, impf. 2.
iskoliti. — Samo u Stulicevu rjecniku: iskolivati,
iskolivam tiz iskoliti; a kod ovoga iina i pracs.
iskolujem.
ISKOMADATI, iskomidam, pf. izrezati, iski-
dati na kornade. — isporedi iskomaditi. — Akc.
je kao kod izresetati. — Postaje od iz i komad.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjccnika u Vukovu
(,zerstiickeln, in stiicke sclineiden' ,disseco'). No-
sionica kraja Karla izkomadaiia. A. Tomikovid,
2iv. 211. Da de ih sve sab|om iskomadati. Nar.
prip. vuk. 166.
ISKOMADITI, iskomadim, pf. vidi iskomadati.
— U na.^e vrijeme. Iakomadi§e peciva na sva-
toysku. V. Vr6evi6, niz. 69. Nabasase na Ai
dvijo mrtve, iskomadene. 317.
ISKOMARDITI, iskimardim, pf. u Vukovu
rjecniku: iskomarditi koga t. j. isprobijati ,zu-
eammoiiMchlagon' ,coiitundo' s dodntkom da se
govori u Duhrovniku (?). — Postaje od iz i ko-
luarda )iastavkotn i.
iSKOMEDijATI SE, iskomodijam se, 2>f vidi
izvoseliti so. .1. Bogdanovid. — IJ na§c vrijeme
u Lid. — l'ost<\}c od iz i komedija.
ISKOMOLITI, iakomolim, pf. pomoliti sc, iz-
mriti. — sloieno: iz-komoliti (?). — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka (samo .sa se, rejleksivn'o) .
Izkomoli se (iz vode) jediia clovicja glava. P.
Zoranic 31*.
ISKOMOl^IVATI, iskomolujcm i iskomojivfim,
impf. iskomoliti. — IJ jednoga pisca xvi vijeka.
Sunce svitlu glavu iz iiaj visoga vrha iskomo-
Jujuci. P. Zoranic 7a. Zlatu glavu Apolo izko-
mojujuci. 41'*.
ISKOMUNATI, iskoraiinam, pf. istrijehiti grah
iz komuna. — U nase vrijeme u Lici. ,Ubor'to
gra, pa iskomunajte i metnite za uzinu da se
vari'. ,'Este li sav gra iskomuiiali?' J. Bogda-
novic.
1. ISKON, adj. koji je od iskona, vidi iskonski.
— Postaje od iskoni nastavkom tn. — U jednoga
pisca XIII vijeka (sa starinskijem ohlikom is-
koni.nt), i u jednoga iz nascga vremena (u ko-
jega nije svagda jasno znacene). Iskontnaago
Bozija sbmotrenija jubimaago ceda Bogomt po-
sblanaago. Domentijan^ 150. ^uby Bozija isko-
ntnaja i svetaja. 254. Pa svakakve misli bo-
ravio, proko dugih iskonijeli dana. Osvetn. 2, 38.
Posla nijo, trgovana nema ; lule pale ti iskoni
|udi, lule pale a nista ne hvale, osim svojih isko-
nijeh dana. 3, 41. Tu iskonu trubario bandu.
5, 58.
2. ISKON, /. vidi 3. iskon. — Na dva mjesta
XVII vijeka i nasega vremena. Kad u iskoni josce
od zem}e umisi ga Bog. F. Glavinic, posl. vii.
Jednog vedra na iskoni dana. Osvetn. 6, 17.
3. ISKON, m. pocetak, upotrehlava se gotovo
samo: od iskona, iz pocetka, iz prvoga pocetka
od kad vrijeme tece. — Stoji mj. negdasnega
iskoni (koje vidi). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der anfang' ,iriitium' s do-
datkom da se govori u Cmoj Gori i s pri-
mjerom: Od iskona ,von je her' ,inde ab omni
tempore'). To te biti od iskona Turci. Pjev. crn.
253''. Prijesto tvoj stoji od iskona. D. Dauicic,
psal. 93, 2. Pamti sudove tvoje od iskona. 119, 52.
Napredujmo, da se rascisti zomjisto, ko sto je
bilo od iskona. M. Pavlinovic, razg. 53. — /
okrneno od iskon. Slavcnskoga od iskon imena.
Ogled, sr. 225. — I samo iskon bcz prijedloga
kao advcrah. Za vezira ni kraj ulia noma, §tono
iskon u Travniku drijema. Osvetn. 4, 13.
ISKON A.CAN, iskonacna, adj. koji ima konac,
svrhu. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Muka od
purgatorija je iskonacna i vrimonna. Korizm. 18'i.
ISk6nCANE, n. djelo kojijem se iskonija (vidi
1. iskonSati). — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(.consumptio, absumptio, confectio'). Hocu s vaiui
biti dari do iskoncanija veka. Narucn. 30''.
1. ISKONCATI, isk6n6am, /}/. svrsiti, izvrsiti.
— slozeno : iz-koncati. — Akc. je kao kod 2.
iskon6ati. — Eijed je stara, isporedi stslov. is-
koni.cati. — U Stulicevu rjecniku: ,consumeio,
absumere, conficore'.
2. ISKONCATI, iskinfiam, pf. izvcsti konccm.
— slozeno: iz-koncati. — Akc. sc mijeha u aor.
2 i 3 sing, iskonca, u part, pract. act. Iskonfiao,
iskoncfila, u part, praet. ^jass. iskonCan. — U
Vukovu rjecniku : iskon^ati n. p. carape ,niit
zwirn aussticken' ,lilo pingo'.
ISKONCAVATI, isk6ncava,m, impf 1. iskou-
cati. — Akc. je kao kod izgovarati. — IJ Stu-
licevu rjecniku (uz iskoncati).
1SK0N(/ITI, iskonfiim, pf. vidi 1. iskonfiati.
— slozeno : iz - konciti. — Na jednom mjestu
XVII I vijeka. Biiduci iskontio sve ove stvari. S.
Rosa J(l».
ISKONI, adv. iz podetka (naj deSce: od naj pr-
ISKONI
889
ISKOPATI, 1, a.
voga pocetka, u filosofickom i teologickom smislu).
— Uprav je gen. sing, rijeci konL (pocetak) s pri-
jedlogom iz; radi kon isporedi kod, napokon,
zakon itd., korijen je ken, vidi kod poceti. —
isporedi 2. i 3. iskon. — U knigama pisanima
crkvenijem Hi mijeSanijcm jezikom, a izmedii rjec-
nika u Stulicevu (iz koni .initio' s dodatkom da
je uzeto iz brevjara) i u Danicicevu (gledaj kod
kont). Iskoni sBtvori Bog nebo i zemju. Mon.
Serb. 4. (1198 — 1199). Ne upvaje na silu svoju
sustu iskoni. Stefan, sim. pam. saf. 23. Ottcu
svojemu iskony sy stbeznaceltnt. Domentijan'^
162. Iskoni be slovo. Narucn. 28''. Iskoni stvori
Bog nebo. Korizm. 15^. Iskoni bise slovo i slovo
bise kon Boga. Postila. D2a. — Posto se shvaca
kao jedna rijec, pored predloga iz uzima se i
od (ott). Kako si je imalo se to odt iskoni.
Mon. serb. 564. (1322). Jakoze i ott iskoni
imajutL. 191. (1379). Kada ne pocno so od iskoni
sv. evanjolje. Narucn. S?''.
ISKONITI, iskonim, pf. izvaditi. — Najednom
wjestu XVIII vijeka, ali je po svoj prilici stam-
parska p)ogreska- U pakla jesu . . . klijesta za
izkonit zube. A. d. Bella, razgov. 33.
ISKONOBATI SE, iskonobam se, pf. izbaviti
se kakva zla. — Postaje od iz i konoba, te bi
pravo znacene bilo : izvuci se iz konobe. — U
nase vrijeme u Lici. ,Bome se on nekako sve
polagano otrese i iskonoba potrebe!' ,E, lako mu
se bilo iskonobati, podrasla djeca, pa svi ka' crvi
prionuse dan noc raditi i izradivati'. J. Bugda-
novic.
iSKONSKl, adj. koji je od iskona. — isporedi
1. iskon. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,von je her' ,inde ab omni tempore'
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Toko
te iskonska rda ne ubila! (U Crnoj Gori). Nar.
posl. vuk. 310.
ISKOP, m. djelo kojijem se iskopa (it pravom
i u preneseyiom smislu). — JJ nase vrijeme. a) u
jiravom smislu. — izmedu rjecnika u Stulicevu
(izkop ,fossio, defossio'). Gore i bregove ogolio
je kozji zub i iskop revaci. S. l^jubisa, prip. 7.
— b) u prenesenom smislu. — izmedu rjecnika
u Vukovu (,die vernichtung, der untergang' ,per-
nicies, interitus'. cf. istraga s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori). Devojke su iskop ali cast
kudi (jer kudu zatiru svojom udajom, ali se s nima
opot stoku prijateji kojima se coek dici). Nar.
posl. vuk. 72. Rodio se za iskop moje kuce. V.
Vrcevic, niz. 1.58. Uvidiv svoj i bratski iskop
u mrzni. M. Pavlinovid, razl. spis. 146. Vicu
da je narodnakom stigao iskop. 289.
ISKOPAJNIK, m. vidi iskopnak. — U jcdnoga
pisca nasega vremena. Od Enea Silvija, onog
turskog iskopajnika. M. Pavlinovic, razl. spis.
121. Odvjetnik iskopajnik. 338. Pa da te isko-
pajnici nuraju u propast. 356. Jadni slijepci !
tako radec, isli su na ruku svomu iskopajniku.
razg. 98.
ISKOPA NIC A, /. zensko cejade koje iskopa. —
U jednoga x^isca nasega vremena. Ta je baba
krvnica i iskopanica. S. ^ubisa, prip. 200.
ISKOPANIK, m. vidi iskopnak. — U nuAe
vrijeme u Boci Kotorskoj. Dosta sam tebe, isko-
panice, dvorio. V. Vrcevic, niz. 99. Iskopanico
moje kuce! 175. Onako ga se krvnika ]udskoga
i iskopanika bratskoga jost radalo nije niti ce.
Pravdonosa. 1851. 8. .Iskopanik' u Boki znaci:
smetalac javnoga mira ,perturbatore della pu-
blica quiete'. 8. Da ja za.lim i branim kaludere
iskopanike! S. l^ubisa, prip. 271.
ISKOPANE, «. djelo kojijem se iskopa. — ispo-
redi iskop. — Stariji je oblik iskopanje. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (izkopanje ,il cavar fuori
con zappe o siraili' ,effossio' 181*; ,il disotterrare'
,effossio' 266^), u Bjelostjencevu (,eifossio'), u Stu-
licevu (,excavatio, effossio'). a) u pravom smislu.
Na izkopanje trnja. Zborn. 29^. — u konkretnom
smislu (jama). Upao je u iskopanje koje je ucinio.
B. Kasic, rit. 188. — b) u prenesenom smislu.
Eh moga iskopana! Nar. prip. vuk.^ 293. Eto,
pope, iskopane moje kuce! V. Vrcovi6, niz. 158.
Qzrok svog kutiieg iskopana. 296.
ISKOPATI, iskopam, pf. kopajuci (u naj sirem
smislu) izdupsti, izvaditi. — slozeno : iz-kopati.
— Akc. je kao kod izigrati. — Rijec je stara,
isporedi stslov. iskopati. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (iskopati, izdubsti ,pifodio, erruo'), u
i?eZt«Jt (izkopati , disotterrare' .elibdio' 266^ ; ,zap-
pando cavare o estrarre' ,elibdio' 782'>; ,cavar
fora con zappe e simili istromenti' ,effodio' 18 1^;
izkopati ali iznijeti ralom stogod , cavar qualche
cosa coll' aratro' ,arando eft'odere' 96^ ; izkopati
temo} , cavar il fondamento' ,fundamontum fodere'
322''i; iskopati jamu ,far la fossa' ,scrobem fa-
cere' 327a), II Stulicevu (iskopati i izkopati ,ex-
cavare, cffodere'), u Voltigijinu (izkopati, izkopam,
izkopavam ,scavare, svangare, dissotterrare, in-
fossare' ,ausgraben'), u Vukovu: 1. .ausgraben'
,effodio'. 2. kome oci ,ausstechen' ,6ffodio'. 3. (u
Crnoj Gori) ,vertilgen, vernichten' ,perdo'. cf
istraziti, zatrti (s primjerom iz narodne pjesme:
I iskopa svu krajinu tursku), u Danicicevu (,elib-
dere').
1. aktivno.
a. u pravom smislu. a) kopajuci izdupsti. ako
je objekat izrecen, to je jama, grob, studenac itd.
Da su iskopali jamu dusi mojoj. Bernardin 67.
jer. 18, 20. Poslije rub iskopaj. N. Na]eskovic
190. Okolo vojske jarke duboke rcce iskopati.
Aleks. jag. star. 3, 286. Dojdohu dva lava iz
pustine, jamu spodobnu izkopahu. F. Glavinic,
cvit. sv. ll'\ U mistu onomu jamu jednu zapo-
vida izkopati. HO''. Jamu cini jednu iskopati
ter u noj Vitala kamenjem posuti. 191''. U jamu
sam upao, koju sam druzijem izkopao. (D). Poslov.
danic. 140. Jamu iskopa.se. A. Vitajic, ist. 25''.
Iskopali su sebi bnnarove razasute. F. Lastric,
test. 160''. Ugledavsi u hrastu dupje sto je zuna
iskopala. M. A. Eejkovic, sat. G3''. Kada najdes,
iskopaj do vrila. J. S. Eejkovic 291. Poredo nam
rake iskopajte. Nar. pjes. vuk. 1, 239. Tu mu
lipi grebak iskopase. 1, 244. Dok Omeru raku
iskopase. 1, 259. Nize nogu bunar iskopajte.
2, 26. Kulas bjese hendek iskopao. 3, 115. Na-
gacima raku iskopase. 3, 521. Duboki su hendek
iskopali. Ogled, sr. 194. Napored im grobje is-
kopase. Nar. pjes. juk. 89. Iskopaj ispod ka-
mena toliko dubine koliko je on visok. Nar. prip.
vuk. 124. Iskopaj jamu. 190. Da sam ja iskopao
ovaj studenac. D. Danicic, Imojs. 21, 30. Hi
iskopa jamu. 2mojs. 21, 33. Iskopa mnogo stu-
denaca. 2dnev. 26 , 10. I kako je upao la-
gahno, pola rake sebi iskopao. Osvetn. 2, 139.
— b) kopanem izvaditi sto, n. p. nesto sto je
pod zemjom, a i drugo, tako se cesto kah: is-
kopati oko. Da su nike piueze iskopali. Mon.
Croat. 250. (1550). Iskopase zemju iz negova
groba. Mirakuli. 8. Julijanus cesar cini ga
(telo) izkopati. F. Glavinic, cvit. 299a. Bog iz-
kopa ih iz dno jada. I. Dordic, salt. 370. Biste
li vi znali naci otrovni korin ove .slobode, pak
uzarasi spodobnu moticlcu ili ti trnokop iskopati
ga? F. Lastric, ned. 18. 06e se trnokopi i mo-
tike za izkopati trne i dracje iskrciti. 35. Is-
ISKOPATI, 1, a.
890
ISKOPICA
kopat koririe griha. 311. Zive rade pokopati,
a pokojne izkopati. V. Dosen 133''. Blago iz ne
(zem(e) dok izkopa. 213a. Od svakoga pita svita,
kriz kako bi izkopala. And. Kacic, raz^. Ifib.
Posla udi} recene stvari izkopati. kor. 110. Oci
cu ti iskopati! D. Obradovic, ziv. 95. Iskopace
terae| od olova. Nar. pjes. viik. 2, 201. Da iz
zemje cede iskopamo. Nar. pjes. petr. 2, 513.
Kad vidi da zena ne osjeca nista nego da je
mrtva, onda je zakopa. a onaj car naredi svoje
[ude te je no6u iskopaju. Nar. prip. vuk. 196.
Dovede bika i zakoje na onom mjestu i novce
onda iskopa na miru. Vuk, rjecn. 821''. Jedno^a
ubije, a drugomu iskopa oci. M. Pavlinovic, raz^.
8(1. A kjuvaju oci ptice vrane, jer bi tebi tvoje
iskopale. Osvetn. 2, 176. — c) kopcrjuci prevra-
titi (n. p. zemlu). Svine tolike imate, od kib
hasne tolike neimate, jcr vam poje sirom poro-
vaju, marve pasu tako iskopaju da ne ima gdi
krava zagristi. M. A. Eejkovic, sat. G4a.
b. u pre7iesenom smislu, upropastiti, unistiti.
— IJ Cnioj Gori. Dode pasa na nasb, i uzeze i
iskopa, ne ostavi nista. Starine. 10, 22. Iskopa'
je nasb i Bolovida i Dupilo. 22. Posijece tolike
junake i iskopa Spuza na krajinu. Nar. pjes.
vuk. 4, 88. Svu negovu ku6u iskopajte. 4, 441.
Jer junacke kuie iskopase. 5, 4. Razdvojise, sve
ih iskopase. 5, 236. To 6u vraze iskopat ko-
Jeno. 5, 492. Danas ce ni (Turci) trage iskopati.
Pjev. crn. 299''. Ho6es poginuti, pa iskopat ju-
nacko kojeno. 310''. I Niksii^ke iskopaste Turke.
Ogled, sr. 81. Da mi vucju tragu iskopamo. 163.
Ko ce sili Bozjoj odojeti, ko 1' iskopat carevu
ordiju? 172. Kad Pipere iskopaju Turci. 202.
06e na§u cetu iskopati. 243. Ere vidi, trag ni
iskopa§e. P. Petrovi6, gor. vijcn. 88. Ovo su
zla sto ih prosvjeta nije iskopala. S. ^ubisa, prip.
8. Sve nas Turci |etos iskopali. 111. Turci nam
trag iskopa§e u nesretnoj Starosrbiji. 147. Go-
spoda ce pustiti , da nam vjestice trag isko-
paju. 201. Iskopali su me siromaha. Pravdo-
noga. 1851. 31.
2. pasivno. Tzkopan ,disotterrato' ,effossus'. A.
d. Bella, rjecn. 266'' ; ,cavato zappando' ,eftbssus'
783a. Studence iskopane, kojih nijesi kopao. D.
Danicid, Smojs. 6, 11. Ne vidite li da sam is-
kopan boz lijeka? Pravdono§a. 1851. 31. Kupu
zemjom prede iskopanom mozes sa strane napu-
niti. P. Bolic, vinod. 1, 128.
3. .sa se.
a. rejleksivno, kopajuci izvuci se odakle, ispod
cega, pa cesto u prenesenom smislu: izbaviti se,
osluboditi se. — Izmedii rjecnika u Belinu (izko-
pati .se ,Iiberarsi' ,eximere se, evadm-o' 437a) i u
Stulicevu (jliberarsi' ,oxiniore se'; iskopati se iz
doma ih iz ku6e .fuggir di casa' ,dorao excedere').
Zlo se tiskat bez jakosti, ko je nekrepka, k'o ja
stupa; jodva izvukoh stare kosti, i izkopah se
svih iz skupa. I. Gundulid 163. Jedva cekaju
za prije se iz ove doline od suza iskopati. V.
Andrijagevii, put. .380. Bududi iz tastiiia svje-
toviiijch... iskopo se. I. Dordi6, ben. 67. Iskopat
so iz ruka toliko nesmijonijeh. 1.38. Kad vidi.se
svoje vrime. izkopavSi .se izpod tilosa, od pianino
do pianino bi2eci, dodoso triidni i zalosiii u Bul-
gariju. And. Ka?^i<^, razg. 77. Mrtav Musa pri-
tisnno Miuka, i jodva so iskopao Marko. Nar.
pjos. ynk. 2, 409. On se svojoin snagora iskopa
iz nnj |ii<^oga skripca. M. PavlinoviiS, rad. 18.
.)oS {jlodajii, da so iskopaju iz zajednice. razg.
21. Mlof'ic HO iskopao ispod nerotvansknga dauka.
rnzl. sj)is. H85.
b. pasivno. a) u pravom smislu. U narodu se
naJemu misli da zakopane novce, osobito gdje
ih je mnogo, cuva nesto i da se ne mogu lasno
iskopati. Vuk, ziv. 238. Onaku zivotinu vaja
ondje zaklati pa ce se onda mo6i novci iskopati.
2H8. — b) u prenesenom smislu, propasti, upro-
pastiti se, unistiti se (vidi 1, b). maze se shvatiti
i kao refleksivni glagol. — izmedu rjecnika u
Vukovu : (u Crnoj Gori) ,zu grunde gehen, ver-
nichtet werden' ,intereo'. cf. zatrti se (s primje-
rima: Node se svijot iskopati (n. p. ako se to i
to dogodi). Ka' s' iskopa kuca vojvodina. Ako
mi se iskopase ovce). Sa svijem se nije iskopao.
Nar. pjes. vuk. 5, 472. S glave su se oni isko-
pali. 5, 542. Obojici kuce s' iskopase. Pjev. crn.
76a. Do se danas Kuci iskopase. Ogled, sr. 105.
Ako mi se iskopase ovce, tu ni tebi dobra biti
nece. 114. Koji bi se prijed iskopali, nego jednu
tebi ustupili. 131. E s' iskopa ku6a Nikcevica.
499. Tako mi se kuca ne iskopala I Tako mi se
ue iskopala tri sjemena: judsko, skotsko i ze-
ma|sko! Tako mi se trag ne iskopao! Tako mi
se trag po tragu ne iskopao, kao i sarenijem
konma! Nar. posl. vuk. 305. Jeli mu se kuca
iskopala? P. Petrovic, gor. vijen. 81. Kad mi
je vec doslo da se moja kuca iskopa. Pravdo-
nosa. 1852. 1. Dom ce joj se ugasiti i iskopati
do devete stijene. S. ][jubisa, prip. 37. Ta se
porodica iskopala god. 1813. 49. Dom ti se da
Bog da iskopao! V. Bogisic, zborn. 303. Da se
tvoja kuca iskopa od muskijeh glava. 559.
ISKOPAvANE, n. djelo kojijem se iskopava.
— Stariji je oblik iskopavanje. — Izmedu rjec-
nika u Vukovu (1. ,das ausgraben' ,effo.ssio'. 2.
,das vortilgen' ,interitus'). ZiditeJ jesam polacani
pravednijem spudi stvoriti i rala na iskopavanje
trnja vucca od zem|e. Pril. jag. ark. 9, 82. (1520).
ISKOPA VATI, iskopavam, impf. iskopati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (uz iskopati), u Voltigijinu (praes.
izkopavam /cod izkopati), u Vukovu: 1. , ausgraben'
,effodio'. 2. (u Crnoj Gori) ,vertilgen, vernichten'
,perdo'. Ako hoces iskopavati vucac od sroa svoga.
Novi pril. jag. star. 5, 103. (1520). Gdi kradaoci
iskopavaju. S. Rosa 77». Na drugim mestima
duboke jamice iskopavaju. P. Bolic, vinod. 1, 165.
— Sa so. Cunkovi iskopavaju se. P. Bolic, vinod.
1, 21.
iSKOPCATI, Iskopcam, pf. dobiti kod kopcana.
— slozeno: iz-kopcati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — U nase vrijeme u Lici. ,Iskop6a' sam
Mili danas punu gaku parova'. J. Bogdanovid.
— Sa se, rejleksivno: svrsiti kopcane (posto se
mnogo kopcalo). ,'Este li se igda ved iskopcali ?'
J. Bogdanovid.
ISKOPCEZITI, iskopdeJim, jjf. u Stulicevu rjec-
niku : izkopdeXiti, v. izkovceiiti. — nepouzdano.
ISKOPECITI, isk6p5dim, pf. iskriviti. — ispo-
redi iskobeciti, iskediti. — slozeno: iz-kopeciti.
— Akc. je kao kod izjednaditi. — U naSe vrijeme
po jugozapadnijem krajevima, naj cesce pasivno
Hi sa so, rejleksivno; izmedu rjednika u Stuli-
cevu (iskopediti se od stralia, v. sencati; isko-
pe6eu od straha ,timore perculsus'), tako se cesto
kaze u Dubrovniku. P. Budmani. U sto rijoci
j)omijesaju koju nasku izopacenu i iskopocenu.
S. .^ubisa, prid. 53.
ISKOPEl^ATI SK, iskop^Jam se, pf. vidi isko-
bejati so. — U nase vrijeme u Lici. ,Ne§ se iz
(luga nikad iiv iskopejati'. ,No§ se iz potrebe
nikad J.iv iskopejati'. J. Bogdanovid.
ISKOPICA, m. if. wtdt iskopAak. — Ujednoga
pisca nasega vremena. Da nam je krvni iskopica
jo§ na pragu. M. Pavlinovid, razl. spis. 332.
ISKOPITI
891
ISKOETJENITI, a.
ISKOPITI, iskopim, pf. vidi uskopiti. ~ slo-
Seno: iz-skopiti. — U Voltigijinu rjecniku: izko-
piti, izkopim, izkopjujom jcastrare' ,versclineiden'.
ISKOPITITI, iskopitim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izkopititi postolo, crevje etc. ,tirar la forma
alle scarpe' ,calceis formulas educere, extrahere*.
— nepouzdano,
ISKOPl^IVATI, iskopjujem i iskopjivam, irnpf.
iskopiti. — U Bjelostjenceva rjecniku: izko^]\xiQTQ.
.emasculo', i u Voltigijinu: praes. izkopjujem kod
izkopiti.
ISKOPNICA,/. nejasna rijec najednom mjestu
xviii vijeka. Er je on grad opustio izkopnice
tvorne cica. J. KavaAin 147i>.
ISKOPNIK, m vidi iskopcak. — V narodnoj
pjesmi nasega vremena. Crnom krvcom moga
iskopnika. Nar. pjes. juk. 340.
ISKOPNUTI, iskopnem, pf. vidi iskopneti. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Kosti moje smu-
tjene su i izkopnule. G. Pestalic 13.
ISKOPNAK, 7n. u Vukovu rjecniku: iskopiiak,
koji koga iskopa (vidi iskopati, 1, b) ,der ver-
tilger, vernichter' ,extinctor' s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori. — isporedi iskopajnik, isko-
panik, iskopica, iskopnik.
ISKOPNETI, isk6pnim, pf. unistiti se kop-
nenem (i u sirein i prenesenom smislu). — slo-
zeno : iz-kopneti. — Akc. je kao kod izgorjeti.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecniku u Vukovu
(iskopneti, n. p. lubenica ,z6rgehen, zerschmelzen,
inwendig vertrocknen' ,exsiccor, dissolvor'). Da
bi od tuge i od suza vas izkopnio. P. Knezevic,
osm. 179.
ISKOPORATI SE, isk6porem se, 2^/- izmaknuti
se. — slozeno: iz-koporati. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. U zavod iz kojega se ne mogahu
iskoporati. D. E. Bogdanic 101.
ISKOPECATI SE, iskoprcam se, pf. koprcanem
izbaviti se (iz kakva zla). — slozeno: iz-koprcati.
— Akc. je kao kod izresetati. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,einer verlegenheit
entkommen' ,evado', cf. iskobejati se). ,Bome se
brzo iskoprca potrebe'. u Lici. J. Bogdanovic.
ISKOPRCAVANE, n. djelo kojijem se ko isko-
prcava. — vidi kod iskoprcavati se.
ISKOPRCA VATI SE, iskoprcavam se, impf.
iskoprcati se. — Akc. je kao kod istovaravati.
— U nase vrijeme u Lici ,Poc'o se i Jovan po-
trebe iskoprcavati, zalosno mu iskoprcavane, ne
iskoprca se za ziva sebe nigda potrebe !' J. Bog-
danovic.
ISKOPE^jATI se, iskopr}am se, pf. vidi isko-
prcati se i iskobe|ati se. — Od xviii vijeka. Na
po izgoren, jedva se ziv iz ne izkoprja. M. Zo-
ricic, zrc. 1U7. ,Nes se nikad ove nesretno po-
trebe iskoprjati'. ,Da se kako ove potrebe, ili
zla, ili iz ovog duga mogu iskoprjati, drugacije
cemo se onda cuvati'. u Lici. J. Bogdanovic.
ISKOEAB^jITI, iskorabjim, pf. iskrcati (s broda,
korable). — U Stulicevu rjecniku: iskorabjiti i
izkorabjiti, v. iskrcati. — nepouzdano.
ISKOKEN, adj. iskorijenen. — Na jednom
mjestu XVI vijeka, i u Voltigijinu rjecniku: ,sra-
dicato, strappato, spiccato' ,ausgerottet, ausge-
wurzelt'. Gdi zijak uzoren bile od vod silnih pri
vrimena iskoren. P. Zoranic 5 a. — nije dosta
pouzdano.
ISKOREN-, vidi iskorjen- i iskorijen-.
ISKOREISfE, n. vidi iskorijenene. — U jednoga
pisca XVII vijeka (sa starijim oblikom iskorenje).
Pozelinja i bludnosti izkorenje. P. Radovcic, nac.
462. Iskorenjo poluvirac. ist. 234. — Maze biti
da je na oba mjesta pisarska Hi stamparska po-
greska
ISKORIJENITI, iskorijeuim, pf. eradicare, iseu-
pati s korijenom, do korijena. — Postaje od iz
i korijon nastavkom i. — -ije- stoji u juznom
govoru, a u istocnom e, u zapadnom i; istlna da
ije ne odgovara praslavenskome 6 nego e (vidi
kod korijen), s toga se i u zapadnom govoru na-
lazi e. — Akc. kaki je u praes. (iskirijenim,
isk6renrm, iskorinim), taki je u part, praet. pass.
iskorijenen (iskorenen, iskorinen) ; u ostalijem je
ohlicima onaki kaki je u inf. (iskorijeniti, isko-
rdniti, iskoriniti), osim aor. 2 i 3 sing, iskorijeni
(iskoreni, iskorini). — Rijec je stara, isporedi
stslov. iskoreniti. — Izmedu rjecnika u Belinu
(izkorijoniti, izkorjenivam ,sradicare' ,radicitus
extirpare' 704^; iskorijeniti, iskorjenivam ,spian-
tare, tor via la pianta' ,explanto' (i99a; izkorije-
niti ,extermino' 29-5'^; do dna ili do tomeja izko-
rijeniti ,rovinar dai fondamenti' ,funditus' 322a),
M Bjelostjencevu (izkorenujem, izkoreniti ,eradico,
radicitus evello'), u Stulicevu (iskorijeniti i izko-
rijeniti, v. izguliti), u Voltigijinu (iskoreniti ,sra-
dicare, schiantare' ,ausM'urzeln, ausrotten'; iz-
koreniti, izkorenim, izkorenujem i izkorijeniti
(Schiantare, sradicare, sterminare' ,au3 der wurzel
herausreissen'), u Vukovu (iskorijeniti po juznom
govoru, a po istocnom iskoreniti ,auswurzeln' ,era-
dico'), u Danicicevu (iskoreniti .eradicare').
a. aktivno. a) u pravom smislu. Izkorenivsi
drace i trne. A. d. Bella, razgov. 61. Udij ga
iskorini iz vinograda. A. Bacic 168. Iskoriniti
dracje. 25.5. Oces li ti, gospodaru, da mi idemo
te ga pogulimo i iskorijenimo? F. Lastric, od'
179. U nivi prvo vaja dracjo i trne izkrciti i
izkoreniti. A. Kanizlic, uzr. 213. Masline ce isko-
rijeniti. S. ^ubisa, prip. 204. — u ovom su pri-
mjeru objekat nive: Nivy dajuste plody mnogyje
povele do kontca iskoreniti. Danilo '^09. — b)
metaforicki, o cemu umnome. moze biti da amo
spada i po koji primjer kod c). Motike i trno-
kopi kojim cete iskoriniti otrovni korin od sa-
griseiia. F. Lastric, ned. 19. Neka vas svaki
more na vrime iskorijeniti u nivi duso svoje zle
obicaje. 91. On ima iskorijeniti zile obolosti.
J. Matovic 240. — c) u prenesenom smislu, uni-
stiti, zatrti, utamaniti, isporedi b). Otsnudr. isko-
reni prokletuju tu veru. Stefan, sim. pam. sal
8. Da iskorenis i razkines, rastrces i razvrzes
od nih vsaki grih. Transit. 108. Iskoreniti i
skrsati prigrisenja. S. Budinic, izpr. 98. Isko-
rijeniti zlobe. B. Kasic, nasi. 7. Da bismo u go-
diste svako jednu zlobu iskorinili. IS Kako da
bi neprijateje izkorenil. I. T. Mrnavic, osm. 13.
Iz srtca moga izkoreni zalu silu Jubavi. Mi-
chelangelo. 63. Sve u men' moje iskoreni. I. Iva-
nisevic 30. Iskoreni sve himbene misli u meni.
101. Iskoreniti zle cudi. P. Radovcic, ist. 187.
Iskoreniti iz srca tvoga sva stara neprijatejstva.
nac. 336. Izkorijeni iz duse tvoje Jubav od svi-
jeta. M. Radnic '2*. Aman hotijase iskorijeniti
puok izraelski. 147a. Neka nastoje izkoreniti ovu
nemoc. M. Bijankovic 6. Neka nastoje izkore-
niti zlobe. 17. Priteski grih od onih, koji umicn
divojke, neka sa svime nastoje ga iskoreniti. 69.
Iskoreni svih kl se rvu suproc meni. A. Vitajic,
ist. 102a. £ krivine sve skoncati i iskorenit staru
zlobu. ost. 97. Da ce izkoriniti nevirnike. S.
Margitic, fal. 33. Neka izprazni, razcini, i u
nistar obrati i iskoreni od tila covicanskoga svake
cari. L. Terzic 245. Koji su ga svakim pro-
gonstvom nastojali ukinut i izkorijenit. I. Grlicic
ISKORIJENITI, a.
892
ISKOEIJENUTI, c.
3. Nastojte iz vasega srca izkoreniti svaku bez-
rednu jubav. A. d. Bella, raz^ov. 211. Potop
gradove izkorijeni. I. Dordic, uzd. 10. U torn
zlu obicaju koga ne maris iskoriniti, neces osta-
viti. F. Lastric, ned. 21. Kada ta jubav putena
u liima se ukorijeni, Boziju istira i i-skorijeni.
30G. Ni kakvi razlozi imaju mod izkoriniti te-
me}itosti vire nase. svet. 47^. Nastojase zakon
Isukrstov izkoreniti. A. Kanizlic. kam. iv. Ga-
rica odluci ikonoborstvo iskoreniti. 16. Izkore-
niti ostanke od ikonoborstva. 68. Satrti i isko-
reniti zabluderie. 122. Nastoje odmetnictva isko-
reniti. 332. On je neznaboztvo izkorenio. 477.
Iskorijeuiti sv^xi zlu obicaj. I. A. Nenadic, nauk.
166. Opacinstva iskoi'eniti. E. Pavi6, ogl. v. Ne
nastoje u hima zlocinstvo izkoriniti. 173. Da
iskorini kudu Achabovu. 332. Nastojedi krivo-
boztvo iskoriniti. 349. Da de istog krafa sa
svim dvorom iskoriniti. 418. Iskorijeni Jeru-
zalem. S. Eosa 100a. Nastojahu izkorijenit svetu
vjcru. D. Basid 37. Macke takoder mogu raise
veoma iskorijoniti. I. Jablanci 90. Crve iz ham-
bara iskorijeni. 90. Da je ktio iskorijeniti polu-
vjerstvo. J Matovid 196. Da oni ne mogu isko-
rijeniti svu uspomenu pogrda. 504. Dokle sasvim
ne iskorini iz duse svoje grih. M. Dobretid 113.
Iskorinit tolike grihe. 556. Koji ne rade nepri-
stalno zlode i obicaje svoje zle izkoreniti. I. Ve-
likanovic, nput. 1, 357. Tebe i tvoju vlast vi-
tezku izkorijenit hrli i vapi. J. Krmpotid, kat.
50. Kojega de Gospod iskorijeniti svjetlosdu do-
laska svojega. Vuk, pavl. 2sol. 2, 8. Pa su novi
svestenici zabranili i iskorijenili govoredi da jo
to idolopoklonicki obicaj. ziv. 36. Trude so da bi
mrzost zbog zakona iskorijenili. kovc. 6. Scepan
se starao, da iskorijeni osvetu. S. ^iubisa, prip.
I 'Id. Jer su oni besjedu zadali, da de nase isko-
rijcnit carstvo. Osvetn. 6, 16. — d) u jednoin
primjeru xviii vijtka znaci: iskopati uopce. Koji
obori crkve i iskoi'ini sveta tilesa koja su ondi
pocivala. A. Badid 15.
b. pasivno. Da su u saboru florentinskomu te-
meji vire izkoreneni. A. Kanizlid, kara. 800. Bu-
dudi iz zila iskorijeiien grijeh. J. Matovid 360.
sto je jedan put podsiceno, iskorineno i u nisto
okreuuto. M. Dobretid 229. Stabla neplodna iz-
korerienti. I. Velikanovid, uput. 1, 257.
c. sa se, ^>«.sJ«7wo. a) u pravom smislu. Kada
jest trava zolona, lako se iskorini. P. Posilovid,
cvijet. 97. Korin riiov more izkoriniti se mo-
tikom. F. Lastrid, test. in. AI' zaludu, do godi
80 no iskorini ovo dradje iz srca. nod. 293. Suraa
da se ne iskoreni. J. S. Rejkovid 52. Svako drvo
koje nije usadio otac moj nebeski iskorijenide
se. Vuk, mat. 15, 13. Orna zem)o, jeli tebi zao
6to CO tvoje potavniti lisce i sitno se iskorijenit
bi|o? Osvotn. 2, 127. — b) u metaforickom ili
preneseuom umislu (u kojem primjeru maze biti
i rejlcksivno). Grady ihh do osnovanija iskore-
niso so. Danilo 145. Iskoreniti imaju se zledi i
iiasledovati dobrote. Transit. 257. Irae jim se
iskoreni. I. Ivani.^evid 114. Odtli moni sve so
dobro i.skoroni. 2.50. Moj ploraoniti 2i} so isko-
roni. 318. Carl da priatanu i razvrgu se, isko-
rono .so. L. Terzid 242. Svaka sablazan necistoga
duha neka so iskoreni. 218. Da svako nadsko-
(oi'ie (I jaynosko iskoreni so. J. Banovac, blagosov.
13. Koliko je pak ovo sirae otrovno, toliko je
nui^iio iskoriniti so iz area, gdi se jodnod omladi
i ukorijeni. F. Lastrid, ned. 861. Toliko se je
diilKiko ukoronila oholost, da so nede dati ni
sab|niiii iskororiiti. A. KaniXlid, kam. 612. Ne
bi se mogla krivovirstva odbiti ni izkoreniti. 667.
Kada se iskoreni u Egiptu zakon krstjanski. uto6.
619. Iz nihovijeh srca strah jos so ne bjese isko-
rijenio. S. Rosa 169*. Posve iskorenili se jesu
(ovakovi biskupi). A. d. Costa 1, 46. Podpuno se
iskorijeniti imaju (neprijate]stoa). J. Matovid 191.
Imase se izkorijeniti poluvjerstvo. 225. Ovake
narodnosti treba kiipiti dok se nijesu ,prosvje-
stenijem' i novijem ,modama' zagusile i iskorije-
nile. Vuk, nar. prip. iv. Dobra zadruge koja se
iskoreni ostaju naj blizoj rodbini. V. Bogisid,
zborn. 356.
ISKORIJENUTI, iskorijenem, pf. vidi isko-
rijeniti. — Od xvii vijeka u nekijeh pisaca iz
zapadnijeh krajeva (svagda s e: iskorenuti), a
izmedu rjecnika u Stulicevu (iskorijenuti). — Naj
ccice u prenesenom smislu.
a. aktivno. Boga molimo da on izkorene ot-
mansko kolino. J. Radojevid 41. Jesi li pri-
pravan iskorenuti iz tvoga srca sva stara nepri-
jatejstva? L. Terzid 62. Iskorenuti obicaje. J.
Banovac, pred. 73. Hoti Kalifo, kraj Tatarski,
Krstjane iz svoga krajestva izkorenut. razg. 18 —
19. Ne tijudi se usilovat ovaki obicaj iskorenut.
174. Doklen god ne iskoreuos iz krajestva psosti.
pripov. 62. Nahodi tezake ter je plive i cisti za
iskorenut svaku travku koja nije od koristi. 91.
Obicaje zle iskorenut. J. Filipovid 1, 343''. Nije
koristi da si se ti od tvojih. grilia ocistio, ako
ne izkorenes ona od koji so navlastito grisi po-
radaju. 1, 3143'. Razvidi koje si grisne betege
izkorenuo. P. Knezevid, osm. 71. Da ove nepri-
jate|e tvoje izkorenes. 117. Nastojao je bogo-
jubnost ovu utrci i izkorenuti. A. Kanizlid, utoc.
46. Izkorenut grije male. M. Zoricid, osm. 30.
Udri ti s vojskom od iztoka a ja du od sivera,
da onoga neprijateja izkorenemo do temeja. And.
Kacid, razg. 58. Posladu kugu na no, neka jih
sve umete i izkorene. kor. 87. Izkorenuvsi kudu
Saulovu. 20 1. Pritedi mu da do ga ubiti i svu
negovu kudu izkorenuti. 303. S. Kate pomoli
Isusa da joj uzme liezino srce i vlastito hotinje,
iskorenuvs; oba iz temeja. Blago turl. 2, 7. Kriz
jest ono orudje, tkojim spasitej nas pridobi djavla
i iskorenu negovu snagu. 2, 59. Iskorenuti inade
i pricanja. A. d. Costa 2, 21. Iskorenuti nepo-
slusanje. 2, 192. Ova zla nauka koju ne pomiiimo
iskorenuti. Ant. Kadcid 205. Lasno demo izko-
renut ruske vlasti sjeno ohole. J. Krmpotid, kat.
64. Saula koji videdi junastvo i dobrotu Davi-
dovu hoti nega toga radi sasvim izkorenuti i glas
juna§tva negova pomrsiti. D. Rapid 32. Muka je
iskorenuti staru naviku. M. Pavlinovid, rad. 171.
b. pasivno. Kako de la§ne po sve biti izkore-
nuti. And. Kncid, kor. 59. Bio je svrzon i isko-
renut red od templari. A. d. Costa 2, 21. Niovo
kude bile su izkorenuto. A. Tomikovid, ziv. 101.
c. sa se, pasivno Hi refleksivno. Pribivade svrhu
ne (kucc), doklen se god ne iskorono. J. Ba-
novac, razg. 177. Koji su rad crkvenoga posli
po zlu i iskorenuli so. pripov. 176. Tri godista
dekadomo, jeda bisto so s crkvom sjedinili, ako
li ne, izkorenuceto se. J. Filipovid 1, 167''. Zli
obicaji za sagrisit no mogu se lako izkorenut.
1, 344». Dijoklicijan so bise zarekao da de Kr-
stjane izkorenut. I, 396". Jedni hodo da so ubo-
jica izkorene. 1, 459'i. Holost grcka no kti so
sujiriti dok se ne izkoreuu. And. Kacid, razg.
152. Da se porod judski no izkorene na svitu.
kor. 20. Da se no iskoreno plome Davidovo.
262. Jorbo je (obicaj) duboko pustio zile pak
se izkorenut ne dado. M. A. Rejkovid, sat. A6''.
Da slobodna dovicja voja posli griha izkoronula
S9 jest. I. J. P. Ludid, nar. 5. Ako bi se imao
iskorenuti zao obidaj. 33. Iskorenuti do se po-
grdni obidaj. 133.
ISKOEIJENENE
893
1. ISKORITI
ISKORIJENEjSTE, n. djelo kojijem se iskorijeni.
— Stariji je oblik sa -nje. — Izmedu rjecnika
u Belinu (izkorijenenje ,evulsio' 705a; ,explan-
tatio' 699a; ,excidium' 295''). Jesmo dati u robstvo
na sluzbu, iskorijeiieiie i smrt. M. Radnic 147'>.
Zlih pozejenja izkorijenenje. I. Grlicic 284. Za
izkorinenje nevirnosti. B. Pavlovic 33. Budi meni
izprazi'ienje moji griha, izkorinenje pozelenja i
bludnosti. 53. Iskorijeiiene od poluvjerstva. I.
A. Nenadic, nauk. 257. Moleci za krivovirstva
izkorenene. A. Kanizlic, utoc. 251. S iskorije-
nenom nihova grada. S. Rosa 159'\ Za iskore-
nene poluvirstva. Ant. Kadcic 374. Za iskori-
rierie nevirnosti. M. Dobretic 370. Po izkoreneriu
zloia. B. Leakovic, nauk. 146.
ISKORIJEPITI, iskdrijepim, pf. vidi iskorijc-
niti (i radi akcenta). — slozeno : iz- korijepiti
(vidi kod ukorijepiti). — Od xvi vijeka (vidi kod
a, c)), a izmectu rjecnika u Mika}tnti (iskorijepiti
dubje jdivello, extirpo, eradico, deplanto, cxscin-
dere, radicitus evellere'), ti Belinu (iskorijepiti,
iskorjepivam ,sradicaro' ,radicitus extirpare' 704'J;
jSpiantare, tor via la pianta' ,explanto' 699a ; \z-
korijepiti, izkorjep|ujem ,esterminare' ,extermino'
295^'), u Voltigijinu (izkoripiti, izkoripivam, iz-
koripjujem ,sterminare, spiantare' ,ausrotten, ver-
tilgen'), u Stulicevu (iskorijepiti, iskorjepjujom
Hi iskorjepjivam, i izkorijepiti ,exfundare, a fun-
damentis dejicere, extirpare, eradicare, evellere').
a. aktivno. a) u pravom smislii. Ter jak dubu
ki u zimu silan viliar iskorijepi, vik se vratit
nije modi mu. M. Bunid 50. Dracu izkubsti nije
muko mladu, nu kad odebeli, sve izbode sebi ruko
izkorijepit tko ju zeli. I. J. V. Bunic, mand. 8.
Kako ce pako izkorepiti jur staru, cvrstu du-
bovinu. A. d. Bella, razgov. 159. I lug nomu
posvecen iskorijepi. I. Dordic, ben. 100. — b)
uopce izvaditi, iskupsti. Da joj istu sisu iskori-
pivsi ju odrizu. B. Kasic, per. 40. Iz rodnoga
kad je (rusu) busa silno gvozdje iskorijppi. Gr.
Palmotic 2, 16. Da bi nom mogli jos i stano-
vitu hrid iskorijepiti. I. Dordic, ben. 109. Ako
tkoga zub zaboli i dovede se da ga izvadi ter
iz zila izkorijepi. B. Zuzeri 368. — c) meta-
foricki. Iskoripivsi sasma zile od svijeh opa-
cina. B. Kasid, fran, 47. Ruke tvoje nasadise
drag vinograd duse moje ki zli vepar izkori-
jepi. I. V. Bunic, mand. 21. O djevice, ti si
ona zemja iz ke Bog se rodi za grijeh Adam
koji ucini, izkorijepi da ga u svemu. J. R. Gu-
cetic 22. Zilom odmetua izkorijepi, ak' nee da
opet na te hrijepi. J. Kavanin 263^. Iz zila
iskorijepiti gospodicno pristoje. I. Dordic, ben.
118. — dj u prenesenom smislu (naj cesce). Kaze
se da se ovi zao nacin... usijao, i da ga je radi
toga trudno iskorijepit. B. Gradic, djev. 80. Isko-
rijepivsi i izagnavsi iz sebe sve kolike zlobe. duh.
7. Koju nezdrav za izdrijeti i svasma iskorijepiti.
A. Gucetic, roz. mar. 18. Iskorijepiti zlobu od
bjastemanja. roz. jez. 36. Da svekolike misli i
zudenja srca tvoga budo s zemje iskorijepiti. 256.
Za podi na Ingilteru iskoripiti pelagijansku ere-
ziju. B. Kasid, per. 8. Nedu mucat zle nacine
kim me bitjo izkorijepi. I. Gundulic 220. Tere
jedan, ki pun zloba bitje rasu i iskorijepi. 238.
Pace i ona vajmeh ista, da nam kudu izkorijepi,
vrlom caru na svjet prista. 388. Jeda kako oci
slijope . . . a i stare tve sjedine iz nih srca izko-
rijepe nemilosti i vrline. 394. Izkorijepit zlobo
zle nauke i iznose od ha^na. I. Drzid 269. Iz-
korijepit grijehe 1 zle obicaji iz republike. 278.
Iskorijepit sve krivine svoga iz puka. P. Kana-
velid, iv. 22. Grijehe, zlobe i krivine iskorijepit
iz svakoga. 387. Grjesne puti sve slabosti iz-
korijepi tvom kreposti. I. Akvilini 284. Dobro
je iskorijepit zlobe, da ne zlobnijeh. (D). Poslov.
danic. 18. Svak zna, obicaj tamnu da je izko-
rijepit mucno nami. J. Kavanin 5''. Nek mu i
bitje izkorijepo. 48^. Da te satro i izkorijepi.
212a. I da kudu svu izkorijepi. 231a, Ah da
ja mogu jutroska iz svakoga srca svaki grih iz-
koripiti! A. d. Bella, razgov. 206. Izkorijepit
grad. B. Zuzeri 157. Iz svijeta ih jo izkorije-
pila Bozija pravda. 291. Er su ranozi sijem
putem svojo bide izkorijepili. 302. Hrabrenstvo
za iskorijepiti ovo poluvjerstvo. V. M. Gucetid
118. Izpraznit gradove, izkorijepit kude. D. Basid
197. Izkorijepit vjeru ovaku slavnu. 223. Iz-
korijepite iz srca neuredne pozude. 256. Isko-
rijepi iz tebe gresnu ze|u. L. Radid 11. Da
iskorijepite grijeh. A. Kalid 17. Da su sami bici
Boziji mogudi iskorijepit ovu slobod, ovu ne-
rednos. 94. Ne mozes iskorijepit iz nega |ubav,
vjeruj mi da bi ti zajedno s nom tvoje srce
iskorijepio iz tebe. 333. Ti iskorijepi zo jezik,
kad ga nede da iskorijepi on. 605.
b. pasivno. Ne moze se grijeh uobicajiti ni
ukorijepiti u dusi, bududi cesto iskorijepjen ispo-
visti. B. Kasic, zrc. 30. Od Jerika mir oholi
iskorijepjen gdi se vaja na pjevanje silno toli
zlamenitijeh od trubaja. (x. Palmotid 3, 58a. \z-
korijppjen Sirjon plodni. I. Dordid, salt. 87. Pla-
cidu bise teskijem kamenom usta razbijena i
jezik iskorijepjen. ben. 36.
c. sa s(i, pasivno Hi refleksivno. — Izmectu rjec-
nika u Belinu (,spiantarsi' .deplantor' 699*; iz-
korijepiti se ,estinguersi' ,deficio' 296a). Svako
prisadenje koje ne usadi otac moj nebeski isko-
rijepit se. N. Ranina ()3*>. mat. J 5, 13. Da se
lasne budu izkorijepiti kletve. A. Gucetid, roz.
jez. 15. Neka ovi prokleti grijeh bude iz nih
kuda izkorijepiti se. 38. Od krstjanskijeh igda
kraja ako so ovo jedno ocijepi, iz prostora svijeh
zemaja tursko so ime iskorijepi. I. Gundulid 478.
Da se s zilom iskorijepi trava otrovna. P. Ka-
navelid, iv. 329. Zelim vele ponovjenem besjedo
iste ovi nauk u svaciju pamot tako usadit, da u
srce paka zile pruzi i da iz nega se igda vede
ne iskorijepi. B. Zuzeri 241. Rijedote ovomu
stabru murvenomu: iskorijepi se! S. Rosa 117b.
ISKORIJEP^ATI, iskorijepjam, impf. iskori-
jepiti. — Na jednom wjestu xvii vijeka. Da se
iskoripjaju opacine. B. Kasid, zrc. 125.
ISKORIJEP4.ENE, n. djelo kojijem se isko-
rijepi. — Stariji je oblik sa -nje. — Izmectu rjec-
nika u Mika}inu (iskorijepjenje ,oxtirpatio, dira-
dicatio, evulsio'), u Belinu (i.-<korijep}enje ,sradica-
tione, sradicamento* , evulsio' 705^; izkorijepjenjo
,sterpamento, 1' estirpare' ,extirpatio' 708^ ; isko-
rijep|enje, iskorijepjenjo ,spiantamento, lo spian-
tare',explantatio' ()99a; izkorijep|enje ,estintione'
,extinctio' 296»), ti Stulicevu (Iskorijepjene ,actus
exfundandi'). Po iskorijepjenju zlobna prignutja.
B. Gradid, djev. 113. Moleci Boga za izkorije-
pjenje od erezija. A. Gucetid, roz. jez. 57. Poce
nagovarati ga na iskoripjenje od Krsdana. B.
Kasid, per. 54. Koje je ovo rasutje, koje je ovo
izkorijepjene! D. Basic 162. Moledi za iskorije-
pjene krivovjere. L. Radid 72.
1. ISKORITI, iskorim, pf. posve prekoriti. —
slozeno : iz-koriti. — Akc. je kao kod iznositi. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. iskarati) i u Vukovu: ,ausschelton' ,objurgo'
s dodatkom da se govori u Grnoj Gori, cf. iska-
rati, i s primjerima : Ved bi u zene srce puklo,
kako ga je iskorio. Vi junacka srca iskorite.
(Ogled, sr. 95).
2. ISKORITI
894
2. ISKOSITI
2. ISKOEITI, iskorim, pf. izvaditi iz korica
(noz, nozic). — Akc. je kao kod iznositi. — Po-
staje od iz i kore nastavkom i. — U Vukovu
rjecniku: ,ausheften (z. b. das federmesser aus
dem hefte drehen)'.
ISKOEJENITE]^, m. covjek koji iskorijeni. —
Od xviii vijeka, n iztnedu rjecnika u Belinu (iz-
korenitoj ,sradicatore' ,evulsor' 705a ; izkorjenite}
.exterminator' 295^') gdje se naj prije nahodi, u
Stulicevu (iskorjenite| i izkorjenite} ,eradicator'),
u Voltigijinu (iskorenitej ,strappatore , sradica-
toro' ,ausrotter'). Imadijau za kraja andela traina,
Izkoreiiite|a i Smakniteja zvanog. E. Pavi6, ogl.
675. Ovi iskorenite|i crkovni. A. d. Costa 2, 150.
O prokleti Ivane! izkorenite}u kuce moje! I. Ve-
likanovid, prik. 54.
ISKORJENITEl^ICA , /. zensko cejade koje
iskorijeni. — U Stulicevu rjecniku: ,quae era-
dicat'.
ISKORJENOVATI, iskorjonujem, impf. isko-
rijeniti. — V knigartia pisanima crkvenijem je-
zikom. Mnogihb iskorenujemt nesyttstvo. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 191. tip. stud, glasn. 40, 150.
ISKOEJENUCE, n. djelo kojijem se iskorijene.
— Stariji je oblik iskorenutje. Budi zlob mojih
izprazrienje, pohocina i necistoce izkorenutce (sic).
M. Alberti 404. Za iskorenuce poluvirstva. P.
Radovcid, ist. 214. Za iskorenutje krivovirstva.
J. Filipovi6 3, 274a. Svega krajestva izkorenuce.
And. Kacic, kor. 68. Jeda ce do izkorenuca sici
mac tvoj? 185. S iskoronutjem oliti vam razo-
renjem crkovnim. A. d. Costa 1, 261. Biskup
mo6i (Je dilovati sudbeno protiva istima do niova
iskorenutja. 2, 181. Da uloze pomna i nasto-
janje za iskorenutje psostiju. I. J. P. Lucie, razg.
bO. Ako bi molili za iskorenutje krivovirstva.
doct. 56. Svoje grihe do izkorenutja oplakati.
A. Tomikovid, gov. 211.
ISKORJENAvATI, iskorjeriavam, impf. isko-
rijeniti. — Akc. je kao kod istovaravati. — U
pisacn nasega vrcmcna. Koje u nedrima svojima
pokoravati i iskorenavati moraju. Nov. .sr. 1834.
72. Sto sam posadio iskorenavam. D. Danicic,
jer. 45, 4.
TSKORJENIVANE, n. djelo kojijem se isko-
rjeniije. Velik trud u izkoreriivanu zloda. B. Lea-
kovid, gov. 27.
ISKORJENIVATI, iskorjfenujem i iskorjfenivam,
imjyf. iskorijeniti. — U nekijeh pisaca stoji gri-
jeSkom n wy. n. — Od xvii vijeka (u jedinom
primjcru toga vijeka stoji grijeskom izkorjen}ii-
ju6i kao da je od glagola iskorjenjivati), a iz-
mcdu rjecnika u Bclinu (praes. iskorjenivam kod
iskorijeniti 699"*; izkorjcnivam kod izkorijeniti
704''), u Bjelosljtncevu (praes. izkorenujom, vidi
kod iskorijeniti), u Jambresicevu (iskorenujem
.eradico*), u Voltigijinu (praes. izkorenujem kod
izkoroniti), u Stulicevu (iskorjenivati , iskorje-
nivam i izkorjenivati, v. izguliti, izkorijepiti).
Izkorjonjujudi zlobe. I. Drzid 252. Erotiko iz-
korii^ujudi. S. Margitid, fal. 82. Koji plod od zli
misli izkorinuje. 197. Razmedem, iskorehujem
i u ni§tar obracam. L. Torzid 256. Da no budu
Hveti oci iskorinivali stabla usanuta. A. Badid
251. Da oni udi} otira bludnicu, a ovi da stavi
Hvu pom]u podet iskorer'iivat obidaj kletve. J.
Banovnf;, razg. 171. Iskorenujem vaa. J. Ba-
novac, blagosov. 63. 131. Vas iskoreAivam od
ovoga ajora. 232. Sva ozgor rocena iskoronivam.
277. I.skoronujeni vas kri?.om. .309. Iskorei'uijem
svo oblasti fitetnn. 315. Proklinano raatorino
izkorjoi'iujo temeje kude sinova. F. Laatrid, ned.
60. Kripost zla prignutja izkoreniva. P. Kne-
zevid, osm. 300. Isukrst ponizuje oliolost i iz-
korenuje je. E. Pavid, ogl. 558. Iskoreiiivat svaku
nenavidost protiva tvom iskrnemu. M. Zoricid,
osm. 24. Iskorjenivase krajevane hudobsko. S.
Rosa 89>>. Puk su iskorjenivali. 138*. Niti se
iskorjenuju iz zila (grijesi). J. Matovid 162.
Kada iskorjenivase poluvjerstvo Novacijana. 255.
Jesmo li drzani izkorjenivati iz nas zle obicaje?
T. Ivanovid 84. Ispravjase prikorednosti, smutno
iskoreiiivase. I. J. P. Lucid, izk. 16. Izkorenujudi
u nima zlode a kriposti svete usadujudi. B. Lea-
kovid, nauk. 232. U isto vrime izkorenuj iz tebe
ovu ili onu zlocu. 443. Svrha i plod svetoga
ganuda jest izkorenivat zlode a usadivati kriposti
svete. 443. Budud da one grihe izkorenuju i
lijece. 479. Da temejito i srcano pocme izkore-
liivati grihe svoje. gov. 37. Izkorenuje planine
sa svoga mista jedan Grgur. A. Tomikovid, gov. 7.
ISKORJEPITE^, m. covjek koji iskorijepi. —
U Belinu rjecniku: ,evulsor' TOo-'^; izkorjepitej
,ext6rminator' 295*', i u Stulicevu: ,eradicator,
eversor'.
ISKORJEPITE^ilCA, /. zensko cejade koje isko-
rijepi. — U Stulicevu rjecniku: ,quae eradicat
etc'
ISKORJEPIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,ex-
fundandi vi pollens'. — nepouzdano.
ISKORJEPJ^iVATI, iskorjepjujera i iskorje-
pjivam, impf. iskorijepiti. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (praes. iskorjepjivam
699a. 704:b; izkorjepjujem 295^) i u Stulicevu
(grijeskom iskorjopivati, freq. v. iskorijepiti; all
ima i praes. iskorjepjujem i iskorjepjivam kod
iskorijepiti). Iskorjepjujudi svaku slast. B. Kasid,
fran. 21. Da smrt silom izkorjepjuje dusu iz
tijela. M. Orbin 74. Pjesni Davidove opaka pri-
gnutja podpuno izkorjepjivaju. I. Dordid, salt.
XVII. Da niu o malu i zivot ne iskorjepjivase.
ben. 111. (Vjetri) izkorjepjivaju dubove iz zila.
L. Radid 106.
ISKOS, m. djelo kojijem se iskosi. — U nase
vrijeme s osobitijem znacenima. Siromasuiji Judi
prodadu svoj komadid bare (livade) kome na vise
godina, pa onda reku: ,Ja sam moju tu i tu baru
prodao tome i tome na iskos' ; a malo de ko
redi : , Prodao sam mu na 2 — 3 — 4 godine'. —
,Moja 'e bara na iskosu u toga i u toga', w Lici.
J. Bogdanovid. Uzet livadu na iskos, jest: uduzit
komu novaca, pa kosit livadu onog komu su
novci zajmoni, da isplate, t. j. napladujud se od
ploda livado, pa kad se naplatis onda povratit
livadu, i ne pitat da ti vrate novae, tako rade
savjestniji judi. u Dalmaciji. J. Grupkovid.
ISKOSIJKRITI SE, iskiS.sijerim se, p/. popri-
jeko pogledati koga. M. Ruzicid. na koga mrko
pogledati preko ramena. ,0n ti se na mo isko-
sijeri'. J. Bogdanovid. — vidi iskositi se.
1. ISKOSITI, iskosim, pf. sve pokositi (kosnm);
svrsiti kosene. — slozeno : iz-kositi. — Akc. je
kao kod iznositi. — U nase vrijeme. Kosac ide
da te iskosi. M. D. Milidevid, iiv. srb. 2, 45.
,Danas demo tu i tu livadu iskositi ; odemo li
onda odma drugu naceti?' ,Evo ja ovaj nuglid
iskosi, odu li sada tamo vami prijedi?' J. Bog-
danovid.
2. ISK6sITI, iskosim, pf. izdrijeti (koseii)
platno, sukno, hartiju itd. — slozeno: iz-kositi.
— Akc. je kao kod iznositi. — Od xvi vi^jeka
(oidi b), a izmedu rjecnika u Stulicevu (vidi kod
c, a)) i n Vukovu (,abroiben' ,attero').
2. ISKOSITI, a.
895
ISKE
a. (iktivno. Misi savili gnijezdo i iskosili har-
tiju. M. Pavlinovic, rad. 43.
b. pasivno. Ako vidis da imas cohu izgrizenu
oli izkosenu," toj prilikuje nekorist. Zborn. 139*.
c. sa se.
a) refieksivno. — U Vulcovii rjecniku : ,sich aus-
reiben (vom kleide)' ,att6ror'. — Amo moze biti
da pripada i u Stulicevu rjecniku (u prenesenom
smislu) : ,solicitudinibus angi, consumi'.
b) reciprocno. amo moze biti da pripada: Cele
se medu sobom iskosile, t. j. potukle u Vukovu
rjecniku.
ISKOSITI SE, iskosim so, pf. mrko pogledati
na koga^ preko ramena. u nase vrijeme u Lici.
,Ja mu ne§to samo u sali reko, a on ti se na
me moj brate iskosi, reka' bi, da ce me ziva
prozdrijeti'. J. Bogdanovi6. — isporedi : iskosi-
jeriti se. — I u Vukovu rjecniku ali ne posvc
s istijem znacenem (oprijeciti se) : iskositi se na
koga ,sich entgegen stommen' ,obnitor'. — Po-
stane nije jasno : ako nije isti glagol sto i
2. iskositi, mogao bi postati od iz i koso na-
stavkom i.
ISKOSIVATI SE, iskisujem se i iskosivam
se, impf. iskositi se (vidi kod 2. iskositi, c, a)).
— U Stulicevu rjecniku (uz iskositi se). — Bo]e
bi bilo sa s: iskosivati.
ISKOSTITI, iskostim, pf. ti Stulicevu rjecniku:
,exossare, ossa extrahere'. — nepouzdano
ISKOSTIVATI, iskostujem i iskostivam, impf.
iskostiti. — U Stulicevu rjecniku : izkostivati,
izkostivam uz izkostiti. — sasma nepouzdano.
ISKOSTEIJESITI se, iskostrijesim se, pf.
posve se nakostrijesiti. — slozeno: iz-kostrijesiti.
— U nase vrijeme u Lici. ,Kako se na me od
Jutavi iskostrijesio, mam su mu kose u vis sko-
cile'. J. Bogdanovi6.
ISKO&ARITI, iskosarim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izkosariti ,scovare, cavar dal covo, e di-
cesi di fiere' ,e lustro, e cubili educore'. — ne-
pouzdano.
ISKOSAEIVATI, iskosarujem i iskosarivam,
impf. iskosariti. — U Stulicevu rjecniku ; izkosa-
rivati, izkosarivam uz izkosariti. — nepouzdano.
ISKOSCEiSrE, n. djelo kojijem se iskosti. — U
Stulicevu rjecniku : izkostjene. — nepouzdano.
ISKOSITI, iskosim, 2^f- kiceni bijci, i zenske
vunene sukne, i sukno, koje se zeli otanko i
omeko imati, ne va|a se u stupi ; nego u kotu
(a de ko rece i ,bucnici') kosi se : ,Molim te, ove
mi kicene bi|ce lijepo iskosi, nemoj da se kice
odre'. ,Ajde, ovaj je bijac lijepo iskosen, a sukna
nije ni zere lijepo iskosena, a sukno ti je moglo
i bo}e biti iskoseno'. u Lici. J. Bogdanovic.
ISKOSIVATI SE, vidi iskosivati se.
ISKOSKATI, iskoskam, pf. va^a da isto znaci
sto i ispregnuti. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Nece ni da iskoska volove iz jarma. M.
D. Milicevic, zim. vec. 336. Zasto ne iskoskas
te volove da se odmore? 336.
ISKOSUJ^EN, adj. (Hi part, praet. pass, ne-
kakva glagola isko§u}iti?) u Stulicevu rjecniku:
izkosujen, v. bezkosu|en. — nepouzdano.
iSKOT, m. djelo kojijem se iskoti. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (gdje stoji u osobitom smislu, vidi iskotiti,
b, b)) : izkot ,degenere degli animali' ,degene-
ratio (de brutis)'. Sto ce lijepo moc sloziti od
izkota laznih sluga. J. Kavanin 470*.
ISKOTITI, iskotim, pf. vidi okotiti. — slo-
zeno: iz-kotiti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XVIII vijeka.
a. aktivno. Da kobila ozdrebjena tude pule
nem' izkoti. J. Kavanin 470a.
b. sa se, pasivno. a) uopce. — izmedu rjecnika
u Belinu (izkotiti se ,nascere de' cani, gatti e
altri animali' ,nascor' 505a). Tu i buduc se od
zdrakuna izkotila zmaja suna. J. Kavanin 195ii.
Ako se azdaj ima izkotit. 282l>. Od kako se lavi
iskotise. Nar. pjes. petr. 3, 2S7. — b) s osobitijem
znacenem, degenerare, vidi izroditi se (ali samo
0 zivotinama). — u Stulicevu rjecniku: izkotiti
se, izkotiva se , degenerare (de brutis)'.
ISKOTE^ATI, iskotfjam, pf. izvaditi kotr^a-
juci. — slo^eyio: iz-kotr|ati. — U nase vrijeme.
Nadu sve pecene i varivo iskotr}ano kroz kuzinu.
Nar. prip. vuk.'-' 259. ,Ma edva i to s mukom
iskotr|asmo onaj kamen iz jame'. ,Aja, ovoga nes
van iskotrjati nego ednu malu minu u li zavrceti,
da se raskomada'. J. Bogdanovi6. — 1 u prene-
senom smislu (ncprelazno), isporedi kod iskotu-
rati. ,A nekako cu i ja, ako i mucno, ako Bog
da, iz ove zime iskotr|ati'. J. Bogdanovic.
ISKOTUEATI, isk6turam, pf. izvaditi, izvesti
koturajuci. — slozeno : iz-koturati. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. ,Misi su iskoturali orahe
(jaja)'. P. Budmani. — U Lici u prenesenom
smislu (neprelazno). ,Ja sam se ziv prepa', nes
sa ovo jos malicu krme s blagom do trave isko-
turati'. ,Uvaui se nekako, da cu i ja ziv ovu zimu
iskoturati'. ,Dace Bog pa cu i ja nekako isko-
turati svedno ka i oni sto se vavije vale'. J.
Bogdanovic.
ISKOVATI, iskujem, pf. slozeno: iz-kovati. —
Akc. je kao kod iskjuvati. — Od xviii vijeka.
a) posve skovati. — izmedu rjecnika u Volti-
gijinu (izkovati ,fabbreggiare, martellare, lavorar
di ferro' ,sclimieden'). Lemez vaja da bude od
dobroga gvozda iskovan. I. Jablanci 48. — b)
dobiti kovanem. u nase vrijeme u Lici. ,Lijep ti
krajcar pro godine iskujes'. ,Iskujem zalost, ci-
ni ti se, sve to na tanko ide, to toliko samo, da
za kucne sitnaverije ne turam sto krupnijeg na
sajam'. J. Bogdanovic. — c) u Stulicevu rjec-
niku: izkovati, v. odkovati. nepouzdano.
ISKOVCEZITI, iskovcezim, pf. izvaditi iz kov-
cega. — U Stulicevu rjecniku : izkovceziti ,ex
area depromere'. — nepouzdano.
ISKOVCEZIVATI, iskovcezivam, impf. iskov-
ceziti. — U Stulicevu rjecniku: izkovcezivati, iz-
kovcezivam, freq. uz izkovceziti. — nepouzdano.
ISKOVECITI, iskovrcim, pf. izbujiti (oci). —
slozeno : iz-kovrciti. — U nase vrijeme. A on put
ne iskovrci oci. Nar. prip. vrc. 9. A on isko-
vrcio oci na civutina. 143.
ISKOZATI, Iskozam, pf. dobiti kod igre ,ko-
zana''. — slozeno: iz-kozati. — U nase vrijeme
u Lici. ,Danas sam iskoza' punu kapu Jesnika'.
,Odavno se ni dva kozaju, ne znam koji ce koga
iskozati'. J. Bogdanovic. — I sa se, refieksivno,
dosta se (do voje, preko vo}e) zabaviti kozanem:
,Ajmo spavati, vala smo se dosta iskozali i na-
kozali'. J. Bogdanovic.
ISKOZITI, iskozim, pf. okoziti (mnogo jarica).
— slozeno : iz-koziti. — Akc. je kao kod iznositi.
— U Vukovu rjecniku : iskoziti , iskozi ,(eine
menge) werfen (von ziegen)' ,pario' s primjerom:
Ova je koza iskozila sve ove koze, gdje ima i
refieksivno iskoziti se (kad je mnogo koza sto su
se okozile): iskoziti se, iskoze se t. j. koze ,werfen
(von mehreren ziegen)' ,pario'.
ISKE, adv. i praep. (s gen.) blizu. — Po svoj
ISKR
896
1. ISKR A
prilici okrneno iskraj. — Bijec je star a, ispo-
redi stslov. iskri.. — Samo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, i izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (isker, poleg ,immediate proxime'), u
Jambresicevu (isker ,pone, pones, prope'), u Stu-
liceim (izker , proxime' s dodatkom da je uzeto
iz Uabdeliceva), u Danicicevu (iskri, ,praeter').
— U ovom primjeru znaci: uz, mimo, osivi. IskrF>
ze sihb otaj ede i pije. Sava, tip. liil. glasn. 24, 209.
tip. stud, glasn. 40, 167.
1. ISKRA, /. scintilla, vrlo mali komadic (mr-
vica) usjala ugja sto skoci iz vatre, Hi cega dru-
goga sto je tvrdo i usjalo, kao n. p. gvoMa Hi
nada, sto iskace kad se kuje Hi krese. — ispo-
redi varnica (vidi daje u Vukovii rjecnika). —
Akc. se ne mijena (gen. pi- iskax-a). — Bijec je
praslavenska, isporedi stslov. iskn, rus. ncKpa,
ces. jiskra, po(. iskra, skra. — Nejasna postana,
isporcduje se snskrt. ksar, teci, istoeiti. — U
svijem je rjecnicima: u Vrancicevu: jiskra (,giz-
kra') , scintilla', u Belinii 6.")4"', u Vukovu: (u Crn j
Gori) ,der funke' ,scintilla', cf. varnica (a varnica
so u niL zove ono sto odskaco od vruca gvozda
kad se kuje) s primjerom iz narodne pjesme : Pa
izvadi dvije kuburlije, i objema iskru ogna dajo.
a) u jn'avom smislu. Ne bi jedne iskre ugasili.
Zborn. 161*. Ni mi 6e dat muke taj iskra ognena,
neg ti, ka 6 za tvoj grih tuj doci s dena. D. Ra-
nina lOS^i. Ognilo is kremena izbija ognene iskre.
M. Divkovic, bes. 549'^. ^juta od sedam glava
zmija u iskrali tamnijeh b^ujuc ijede. I. Gun-
dulid 474. Er velekrat iskra mala mnogi je ogan
razgorjela. 500. Ali udarac teski tada bijpsni
Dervis u stit prima, iskro mece tvrda nada. 528.
Skacu i lete iskre iz stita. 539. Ka mi (glavna)
u ruci novidjena sione iskre izmetase. G. Pal-
moti(S 1, 47. Od ogna iskra mala. 2, 500. Da
te imati svitlost svrhu iskara ogneni. I. Anci6,
vrat. 182. Od male iskre volik ogan. (D). Poslov.
danic. 88. Tko u ogan puha, u oci mu iskro
skacu. (D). 134. Koja (planina) izmece ogan i
iskre. S. Margiti(5, fal. 64. Mnokrat i jodna iskra
mala silne 'o ogne razazgala. J. Kavanin 8^. A
iskre vadi iz kremena. 14". Jedna iskra nasoga
ogna. A. d. Bella, razgov. 217. Iskre od ogna.
I. Dordi(?, uzd. 58. Mladic koji zivi ogan od
]ubavi nopostene na svaki pogled ko na iskru
ognenitu prah i sumpor razzize se. B. Zuzeri
391. Doletje jedna iskra posred rpe praha. 417.
Od jedne iskre uzezo se ogan. A. Ba6ic 102.
Ako ti je mucno podnit jednu iskru ognenu,
kad ti na golo padne. J. Banovac, razg. 93. Da
sto prokleti u svitlosti i iskri. blagosov. 180.
Kako iskre iz kremena pospu. F. Lastric, ned.
219. Poglodajte joduu iskru. 247. On mogaso
ogan u iskri utrnuti. A. Ivanizlii, kara. 801.
Zvizde jesu iskre. uzr. 66. Dal' iz iskre pozar
hude. V. Dogcn 192''. Iz pomamne sve vru6ine
nikad iskra da ne sine. 197". Koliko je iskara
ogna. L. Radic 34. Iskra kad skrovena u po-
polu pripo6iva, zivo. P. Sorkocovic 587''. Sko6i
iskra, o2oze ga. Nar. pjes. marj. 202. Kano
muna, kad o gvo2de mahne, triata mahom izbije
iskara. Osvotn. 1, 51. Po torn kano iskro od
pozaia p6Je zvijezde preo nebeska gara. 1, 6.'5.
Iskra fiiknu, bojna cijov riknu. 1, 72. Iskro iz
vatro bacaju. V. Bogi§i6, zborn. 240. — kad o6i
irU) svjeHdju, haze se (iperbolicki) da se iz nih
mp(u iskre ltd. Uigano oci iskram' me6u. J.
Kavnnin 57". Sve joj iskio iz o^MJu skafu. M.
A. Kolkovic^,, sat. D4''. Ukazo je toliku rasrgbii,
da Hu I'lenm iskro iz o6i skakalo. A. Kali6 81.
Iskro skatu iz oC-iju ?.ivo. M. Katancii 70. —
b) vietaforicki. Ogiiilo bi mojo zalosne tuzbe
izelo, jaoh, iz stijene srca tvoga, jaoh, milosne
iskre, ako ne Juvene. I. Gunduliu 261. Zamlat
ti blazeni tvrda iz srca iskre izkresa. J. Ka-
vaiiin 105*. Prosipati iz sebe iskre od dobri dila.
F. Lastric, tost. 307a. Nepostene misli jesu vitar
a rici iski'e, koje vatru od bludnosti uzizu. ned.
40^1. Opet prosivase iskre zabludeiia. A. Kanizlic,
kam. 345. l^iubav gorec prez pokoja suzne iskro
toci. roz. 57. Da bi mu podilio (Duh Soeti)
jednu iskru svoje svitlosti. Ant. Kadci6 213. I
da dihaj moj svaki kako ziva izkra jubavi bude
nemu poklonen. I. M. Mattoi 297. Poznadu jedno
u drugom iskru bozanskog ogua. D. Obradovii,
sav. 6. — c) u prenesenom smislu (cesto o ceinii
uinnom). kod toga se tnoze isticati iskra kao
nesto maleno Hi svijetlo Hi vruec. aa) istice se
kao nesto maleno (kod cega se mo^e pomisliti i
na vrucinu i svjetlost), te znaci : vrlo malo. Iskru
ne imas od milosti. P. Kanavelic, iv. 72. Ni
iskru harno od }ubavi ne htje nemu da objavi.
J. Kavanin 38^. Sto bi cestita udaranja, kad
nij' iskre od ufanja. 287'*. Svaku iskru grijeha
ugasi. 462''. Ako imate iskru vire, otvorito ruke
ubozima. A. d. Bella, razgov. 32. Bez iskre od
Jubavi. 58. Rastav|a covika s milostju Bozjora,
koje samo iskra veco va|a, nego sva dobra od
ovoga svita. J. Banovac, pripov. 204. Ako iko-
liko ima u sebi iskru Jubavi negove, zalosti se.
F. Lastric, ned. 197. O budale holoslave! o brez
iskre svisti glave! V. Dosen 42a. Tko pameti
iskru ima, sladku otrov ne uzima. lOS''. Kazasto
nam toliku Jubav, ukazite nam sad jednu iskru
od lie. D. Basic 41. Ako vi imate iskru raz-
borstva. 278. Nek je to jedan vjetar, jedna sjena,
jedna iskra, ti si tijem sit, opojen, zadovojan. A.
Kalic 67. U mnozijem jesu ko neke iskre od
privare. A. Kalic 574. Do smo iskra medu ovo
gore, iskra mala, ma mlogo vatrena. Nar. pjes.
vuk. 5, 461. Mala ti je iskra ostanula, mala
iskra nasred od Srbije, i iskru je tmusa pri-
tisnula. 5, 554. ,Ako nomas koliko bi ja rad i
koliko istom, a ti mi daj samo iskru'. tc Lici. J.
Bogdanovic. — bb) istice se kao nesto vruce Hi
svijetlo, i to metaforicki o cemu itmnom, n. p.
aaa) o }iibavi. Toli ga Juvena zlo iskra gorase.
D. Ranina 13*. Nademo, da Judi no samo, nu
zviri taj iskra juvena pedjepsa i tiri. 118*. Ako
ka Jubavi mo iskra te gano. I. T. Mrnavic, osm.
161. — bbb) 0 jubavi i milosti Bozjoj. Takni
grosnika iskrom milosti tvoje. M. Divkovi6, bes.
46*''. (Bi) taknuta nogova dobra voja iskrom
milosti Bozje, i verova. F. Glavinic, cvit. 341''.
Da se smiluje na nas i udili nam jednu iskru
svoje Jubavi. Ant. Kadeic 347. — ccc) o pute-
nosti. Za bit zamjorak svijeh pogleda na prosjoru
a i nasi pat, moze biti, potajno iskro. B. Zuzeri
297. — ddd) 0 darii Bozjemu (i Ditha Svetoga)
kojijem se dusa prosvjet^nje. Da dulia iskrama
svota progorila. S. Budini6, sum. 25*. Zbudi u
tobi iskru Bozju i pocni Jubiti Gospodina Boga.
A. Komulovic 7. Tko imado iskru Duha Sve-
toga. I. An6i6, vrat. 40. Da ti ne nlize izkra
Duha Svetoga u srco. S. Margitic, fal. 200. Da
mu Bog iskrom Duha Svetoga ugrije srco. I.
Grli6i6 126. Iskrom Duha S. taknut. F. Lastri6,
nod. 36. Pogaui prosvijetjoni iskrom Duha Sv.
V. M. Gucotii 216. — ece) o poetifkom nadahnucu.
Nijosu po trudu spijovaoci, nu bozjom iskrom
tognuti pjosni spijovaju. D. Raiiina via*. — fff)
svada, razdor shvacaju se kao vatra, te po tome
iskra vioze znaciti proi poietak kod svade. Ki.di
go('(/^ so jo koja iskra medu niiui unesla. Spom.
sr. 1, 127. (1415). Iskra bratju dijoli. (D). Poslov.
dan id. 33.
2. ISKRA
897
ISKRCAVATI
2. iSKRA, /. neka morska zivotina (od mnogo
vrsla, familija Paguridae) slicna raku sto se na-
mjesti i zivi u sko^ci morskoga spuza. — U Mi-
ka]inu rjecniku: iskra, riba ,buccma'; u Bjelo-
stjencevu: iskra, riba ,bucoina'; uStulicevu: ,bu-
cina, sorta di pesce' ,piscis genus'. — I u nase
vrijeme u Duhrovniku. L. Zore, rib. ark. 10, 342.
ISKEADANE, n. djelo kojijem se ko iskrada.
— U Vukovu rjecniku: ,das entstehlen' ,clan-
destinus abitus'.
ISKRADATI SE, iskradatn se, impf. iskrasti
se. — Od XVI vijeka (vidi iskredati se), a izmedu
rjecniku u Stulicevu (praes. izkradam se kod iz-
kradsti se) i u Vukovu (,sich entstehlen' ,clam
abeo').
ISKRAJ, praep. (s gen.) sastavleno : iz-kraj
(vidi oboje), s cega znaci uda]ene necega od cega
drugoga, cemu je ono prvo stajalo na kraju. —
mjec je prokliticna, ie se veze u govoru s rijeci
pred fcojom stoji; ako je u ove slabi akc. (^, '),
iskraj se izgovara bez akcenta, n. p. iskraj v6de,
iskraj dv6ra; ako je u one rijeci jaki akc. (", "),
ana ga gubi, a iskraj dobiva Hi slabi (dtigij akc.
na a, Hi jaki (kratki) na i ali je a tad dugo,
n. p. iskrdj brata, iskraj ne, iskraj poja, iskraj
grada. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,vom rande' ,ex margine' s primjernm
iz narodne pjesme: Vika straza iskraj poja). Iz
kraj svita putnik hodi. P. Knezevic, pism. 181.
Zacula ga cobanica iskraj ovaca. Nar. pjes. berc.
vuk. 230. Iskraj vode uzdi seisanu. Ogled, sr.
390. Tek Sto snila, na noge dipila iz mindera i
meka duseka iskraj svoga Dizdar- Jakup-age. 448.
Cuvao je (zenu) tako, da nikad iskraj ne nije se
micao. Nar. prip. vrc. 209. Uze sina mojega
iskraj mene. D. Danicic, Icar. 3, 20.
ISKRAN, adj. koji pripada iskri (vidi 1. iskra).
— U Stulicevu rjecniku: iskriiu ,di favilla, di
scintilla' ,favillaceus, favillacicus'. — nepouzdano.
ISKRANE, n. djelo kojijem se iskra. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
ISKRASITI, iskrasim, pf. vidi iskititi. — slo-
zeno: iz-krasiti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
U nase vrijeme. Sjajne toke od cetiri oke zeze-
nijena iskrasene zlatom. Nar. pjes. vuk. 5, 287.
Jednako su kohi iskiceni, zezenijom zlatom iskra-
seni. 5, 288. I divno se iskrasise s vinom. 5, 427.
,Nas je popo lijepo crkvu ukrasio i iskrasio'. J.
Bogdanovic. — I sa se, rejieksivno (u jedinom
primjeru ironicki). ,E mudrace, lijepo se danas
pred curami iskrasio' (t. j. obruzio se). J. Bog-
danovic.
ISKRAST, adj. pun iskara, iz kojega skacu
iskre. — isporedi iskrav. — U Stulicevu rjec-
niku: ,pieno di faville, di scintille' ,favilli3, scin-
tillis abundans'.
iSKRASTATI SE, iskrastam se, 2^f- dobiti
kraste po tijelu. ,Eno des od necistote da se na
novo iskrastas'. S. Novakovic.
ISKRASTI SE, iskradem se, pf. krisom se iz-
vuci, krisom uteci. — impf.: iskradati se. — slo-
seno : iz-krasti. — Akc. je kao kod ispresti. —
U nase vrijeme (ali vidi i iskradati se, iskredati
se), a izmedu rjecnika u Voltigijinu (grijeskom
izkradsti se ,fuggire, scappare, sparire' ,ver-
schwinden , sich wegstehlen') , u Stulicevu (iz-
kradsti se, izkradam se ,evadere, subducere se,
recedere, evitare, declinare'), u Vukovu (,sich ent-
stehlen', clam a.heo' s primjerum iz narodne pjesme:
Kako 6u se iskrast deci ludoj ?). Ona se iz crkve
iskrade, pa bjezi kuci. Nar. prip. vuk. 161.
in
iSKRATI, iskram, impf. ispustati iz sebe, ba-
cati iskre. — isporedi iskriti. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,scintillare, scintillas emittere'.
ISKRAV, adj. vidi iskrast. — U Stulicevu rjec-
niku (uz iskrast).
ISKRA VITI SE, iskravim se, pf. raskraviti se
posve. — slozeno: iz-kraviti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — U nase vrijeme u Lid. ,Evo ti se
loj iskravio, nosi ga, pa lijevaj odma u lijovke'.
,Ne drzi masla na suncu, iskravice ti se'. J.
Bogdanovid.
ISKRBA6iTI, iskrbacim, pf. samo u Stulicevu
rjecniku: izkrbaciti, v. izlupati. — slozeno: iz-
krbaciti.
ISKRC, m. proder u zivici, kud kola idu na
glavni put iz vinograda, poja. u Topolovcu. P.
Brantner.
ISKRCANE, n. djelo kojijem se iskrca, Hi ko-
jijem se ko iskrca. — Stariji je oblik iskrcanje.
— TJ Mikajinu rjecniku : iskrcanje trgovins ,ex-
positio de navi, exoneratio'; iskrcanje, izitje iz
drijeva , descensus de navi'; u Belinu: izkrcanje
,lo scaricare la nave' ,navis oxoneratio' 649^ ; u
Stulicevu.
ISKRCATI, iskfcaT3, pf. istovariti (ladu, sto
iz lade). — impf. : iskrcavati. — slozeno : iz-
krcati. — Akc. je kao kod iskoncati. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika]inu (,expouere
de navi, exonorare navem'), u Belinu (izkrcati
brod, izkrcavam ,scaricare la nave' ,navim exo-
nerare' 649^ ; ,sbarcare' ,expono' 644^), u Volti-
gijinu (izkrcati, izkrcam, izkrcavam , scaricare,
sbarcare' ,ausladen, ausschiffen'), u Stulicevu (iskr-
cati i izkrcati ,e navi efterre, exportare, navim
exonerare'), u Vukovu : ,ausladen (ein schiff )' ,exo-
nerare navem', cf. istovariti.
a. aktivno. a) objekat je lada, brod itd. Na-
krcah plav moju, a nije mi dano znat, u miru
i u goju gdje ju cu iskrcat. M. Vetranic 2, 20.
— u Belinu rjecniku ima s objektom puska sa
znacenem isprazniti. Izkrcati pusku , scaricare
1' archibuggio' ,pulverem nitratum, glandom c
sclopo extrahere' 97'' ; ,scaricare, levar il carico
dallo schioppo o simile' ,sclopum exonerare' 649b.
— b) objekat je ono sto se iznosi iz lade. Na-
cine i potrjebe iskrcase. Zborn. 75*. Tot lum-
barde izkrcase. I. Zanotti, skaz. 5. Pod Barom
ih bjehu iskrcali. Nar. pjes. bog. 181. — c) u
jednom je jjrimjeru xviii vijeka neprelazno, te
je znacene kao kod refleksivnoga glagola (vidi
b). S vasim drijevom njegda izkrca u Spljet
stolni neumrli. J. Kavanin 191a.
b. sa se, rejieksivno, izici iz lade. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (iskrcati se, iziti iz drijeva
,egredi e navi, descendere de navi'), u Belinu
(izkrcati so, izkrcavam se ,sbarcarsi' ,exire e navi'
644''), u Stulicevu (,e navi in terram descendere,
navi excendere'). Na otoku od Nesa buduci se
s krajevskom kceri hrabreni vojevoda izkrcao.
I. Grundulic 3. Gdi se izkrca iz galije. S. Badric,
ukaz. 70. Posla mu susristi ga Nikolu markeza
ondi, gdi se iskrca iz galije. K. Pejkic 64. Dode
s vojskom i iskrca se u portu od Rekanati. J.
Bam.vac, pripov. 133. Iskrca se u Ankoni gradu
od Italije. M. Zoricic, zrc. 116. Iz kojijeh bijahu
se ribari iskrcali. S. Rosa 61^. Pod Kotorom
bududi se iskrcala vojska. I. J. P. Lucie, izk.
II. Kad mletacke plavi doplovo d' Omi.s}a, iskrca
se ceta. Nar. pjes. istr. 2, 3.
ISKRCAVATI, iskrcavam, impf. iskrcati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika tc Belinu (praes. izkrcavam
57
V,
ISKRCAVATI
898
ISKRENUTI, a.
hod izkrcati 644^. 649i>) gdje se naj prije na-
hodi, u Voltigijinu (praes. izkrcavam kod iz-
krcati), u Stulicevu (uz izkrcati). Ona obala gdjo
se iskrcava nasa trgovina. S. tjubisa, prip. 23.
A treca se (vojska) na Klek iskrcava. Osvetn.
2, 187. A dusmanom dadoste Konavje, da se na
nem sprava iskrcava. 3, 46.
ISKE.CENE, n. djelo kojijem se iskrci. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (izkrcene) i u
Jambresicevu. Za iskrcene takovih ostanka. I.
Jablanci 37.
ISKE.CITI, iskfgim, pf iskorijeniti (gdje je
mnogo drace, Hi cijelu sumu itd). — impf.:
iskr6ivati. — slo£eno: iz-krciti. — Akc. je kao
kod ishvaliti. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (izkrcujem, izkrfiiti ,ex-
stirpo, excindo'), u Voltigijinu (izkrciti, izkrcim,
izkrcujem ,8tirpare, sbarbare, schiantare' ,aus-
rotten'), u Stulicevu (izkerciti ,extirpare, exci-
dere'), u Vukovu (,ausroden' ,agrum silvestrem
extirpo'). a) ohjekat je ono sto se iskorijeni, i u
prenesenom, metaforidkorn stnislu (tako je i u
naj prvom primjeru). Da b' izkrfiil skrovno i
nenarejeno prignutje. A. Georgiceo, nasi. 256.
Nije koristi da je oni u svojoj ]^ivi trne izkrcio,
ako nije pane i korene povadio. J. Filipovic
1, 344*. 06e se trnokopi i motike za izkopati
trne i dracje iskrciti. F. Lastri6, ned. 35. U
nivi prvo vaja draCje i trne izkrciti. A. Kani^lid,
uzr. 213. Izkrci, Gospodine! s korenom izkrci u
meni grisnu }ubav. G. Pestalid 201. — h) ohjekat
je mjesto sto ostane cisto kad se na nemu isko-
rijene drace, drvece itd. Drumove po koncu §i-
roko iskrci. M. A. E.eJkovi6, sat. H2a. Jos s je-
seni rasadnik iskrci. J. S. Re}kovi6 77. vidi i
prvi primjer kod iskrcivane.
ISKRCIvANE , n. djelo kojijem se iskrcuje.
jSvakog proJe6a pred orano kr6im ovu moju nivu
od kameria, ma nigda 'e pravo okrciti ne mogu,
rekao bi da iznova svakog proJe6a na noj ka-
mene raste, dodija mi ovo iskrcivane'. ,Ma dosla
mi je ova moja niva svojijem iskrcivanem svakog
bogovetnog pro)e6a lijepo vr mo'e glave'. J. Bog-
danovic.
ISKRCIVATI , iskrfiujem i iskrcivam , impf. j
iskrciti. — Akc. je kao kod iskazivati. — U Bje-
lostjencevu rjeiniku: praes. iskrfiujem (vidi kod
iskrciti); m Jambresicevu : iskrcujem , extirpo'; u
Voltigijinu: praes. izkrcujem kod izkrciti.
ISKRCMITI, iskrcmim, pf. dobiti iz krcme. —
Nadineno od iz i krcma nastavkom i.
a. aklivno. — U jednoga pisca nasega vremena.
Da Hercegu nadoknadi pivo, Sto je dosle iskr6mio
krivo. Osvetn. 7, 62.
b. sa se, rejleksivno, izici iz krdme. — U Stu-
licevu rjecniku: izkr6miti se, izkrfimivara se, iz
kr6me iza6i ,taberna egredi'. — nepouzdano.
ISKR(3MIVATI se, iskrcmivam se, impf. is-
krCmiti so (vidi iskrSmiti, b). — U Stulicevu
rjeiniku: praes. izkr&mivam se kod izkrfimiti se.
— nepouzdano.
ISKRDNI, vidi kod iskrni.
ISKKEOITI, iskriiCim, pf. raskreiiti. — slo-
eeno: iz-krociti (vidi kod raskreiiti). — Akc. je
kao kod ishvaliti.
a. sa znaiencm kazanijem sprijeda. — Od xvi
yijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (iskretiti,
iskreiivam, poro i.skre6Jti ,guastar la penna scri-
vendo con mano powante' , calami cruaculu scri-
bondo nimiuiu distondore'). Da iskrofiit, iskorenit,
razkrotit, razvrSi i ra.«tto6i. Transit, '24.
b. vidi iskositi. - Jl lUiiuu rjrcniku (izkro-
citi zube, izkrecivam ,mostrar i denti cojxie fanno
i cani stizzati' ,ringo' 250a') i j^ jednoga pisca
Dubrovcanina xvm vijeka. Usne na okolo izgri-
zene kazahu strainu pogan izkrecenijeh crnijeh
zuba. B. Zuzeri 271.
ISKRECtVATI, iskrecujem i iskrfecivam, impf.
iskreciti. — Akc. je kao kod iskazivati. — U Stu-
licevu rjecniku: praes. iskrecivam kod iskreciti,
i napose iskrecivati, freq. v. iskreciti, a s dru-
gijem znacenem (vidi iskrefiiti, b) u Belinu: praes.
izkrecivam kod izkreciti.
ISKRECIVATI, iskrecujem i iskredivam, impf.
iterativni glagol prema iskretati. — Akc. je kao
kod iskazivati. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Sinod kalcedonski naj vise iskreduju na svoje
zabludene razkolnici. A. Kanizlic, kam. 80. Rici
proroka opako izkrecujuci. 008. Krivovirci svcto
pismo naopako iskrecujudi. 672.
ISKREDATI SE, iskredam se, impf. vidi is-
kradati se (radi e vidi kod krasti). — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka. Nidna vas ne gleda,
cim s vami besidim, da se dan izkreda. H. Luci6
252.
1. ISKREN, adj. ^pun iskara. — Na jednom
mjestu xvii vijeka. Ne zinice na sve strane me-
cahu ogan tad iskreni. I. Zanotti, en. 28.
2. ISKREN, adj. sincerus, verus, candidus,
apertus, (o ce}adetu) istinit, koji istinu govori,
koji ne taji svoje misli; (o cemu drugome, oso-
bito 0 duscvnom osjecanu) prav, istinit, koji nije
lazan. — Rijee nije narodna, nego ruska: wcKpe-
hIh (ista sto nasa iskrni, koju vidi), i prim(ena
je od nasijeh pisaca od xviii vijeka (i Vuk je
upotrebjava, alije nema u rjecniku); izmedu rjec-
nika u Stulicevu (iskreni ,naturale' ,genuinus').
Iskreno postene. D. Rajic, pouc. 1, 44. I iskrenu
Jubav otvorio. Nar. (?) pjes. vuk. 5, 426. Tako
je bio iskren i prostoduSan, da mu covek nikake
tajne nije mogao kazati. Vuk, dan. 1, 89. Cuti
slobodnu i iskrenu rijec nijesu obicni. S. ^^u-
bisa, prip. 126. Ziva i iskrena besjeda igumnova.
254. i u Sulekovu rjecniku: ,aufricLtig'. — Adv.
iskreno. Ovi |udi govorili su mi iskreno i bes-
pritvorno. Nov. sr. 1835. 107. i u Sulekovu rjec-
niku kod ,aufrichtig'.
ISKRENICA, /. kaze se za sretene (2 febr.),
jer se veli da se tada spusti iskra u zemju kao
na blagovijest glavna. u primorju (u Fuaini).
isjioredi glavnenica. D. Danici6.
ISKRENITI, vidi kod iskrenuti.
ISKRENOST, /. osobina onoga koji je iskren
{vidi iskren). — U na§e vrijeme kod pisaca, a
izmedu rjednika u Stulicevu: ,sinceritas'. Na§a
nedra koja su u sva vremena puna iskreriosti
bila. M. Pavlinovic, razg. 12. Vjerujte rai, da
u politici iskrenost i postene je naj bo|a mudrost.
18. i M Sulekovu rjecniku: ,aufrichtigkeit'.
ISKRENUTI, iskronem, pf. slozeno : iz-krenuti.
— impf.: iskretati. — Akc.je kao kod izmalmuti.
— Na jednom je mjestu xvm vijeka inf. iskre-
niti: Pisak se s drveta iskreniti mora. J. S. Rej-
kovid 272. — Od xvm vijeka (naj prije u Be-
linu rjecniku), a izmedu rjecnika u Belinu (vidi
b)), u Stulicevu (iskronuti, iskronivam i iskro-
nujom ,invortore, immutaro, subvertere'), u Vu-
kovu (vido izvrnuti).
a. aktivno. a) izvrnuti. Da 21ice pripuAeno jo§
do zubi no izkrene. V. DoSen 163*. Kuliko
pluina daska privraiati i iskrenuti moze. I. Ja-
blanci 51. Gledaj viJ^to da iskrones drvo. J. S.
Relkovii 272. — i metaforidki (o smislu). Izkronu
ki'iige poslane od Nikolo papo. A. Kanizlid, kam.
ISKEENUTI, a.
899
ISKRICA, a.
389. — b) izvrnuvsi kakav sud, uciniti da ispane,
izlije se ono §to je u nemu: ,Ajde vidi, jeli majka
jelo iskrenula, pa da idemo jesti'. J. Bogdanovid.
i u metaforickom smislu: Izkrenuti krivinu na
drugoga ,riversare o rigettare la colpa supra
d' un altro' , crimen in alium transferre'. A. d.
Bella, rjecn. 202a. Iza takoga blagodarstva koga
je na nas izkrenuo. B. Zuzeri 365. Kad jedan
izmisli u hiidoj pameti jedno zlo lazivo, koje iz-
krene na pravedna iskrnega. D. Basic 93. Ne
mogudi je na zlo privestifc, obadili su je i izkre-
nuli na nu naj gore djelo. 94. Moledi ga da
izkrene na nega vas sud rasrgbo bozanstvene.
807.
b. pasivno (vidi a, a)). Premda nisu k brdu
okrenute nego iskrenute na stranu. F. Lastrid,
svet. 8 lb. Svaka grana brdu iskrenuta. Nar.
pjes. horm. 2, 301. — I metaforicki. Tko 6e ne-
izkrenuta mozga povirovati? A. Kanizlid, kam.
408.
c. sa se, pasivno Hi refleksivno. a) vidi a, a)
(metaforicki). Buduci se neobicajnim ricma slu-
zile, koje bi se mogle na drugo razurajene iz-
krenuti. A. Kanizlid, kam. 784. — b) vidi a, b).
U dusi pravednoga izavret 6e jedan kladenac
bistre vode, koja nece pritusit igda, neg 6e . . .
uzdrzat se sveder ziva, dokle u more tiho od
blazenstva izkrene se. B. Zuzeri 130. I premda
bi se u n od vise druzijeh rijeka na tisude iz-
krenulo, sve zaludu. 225. ,Nacera kola na onu
brinetinu, pa se izvrnuse, a mi svi na 'edan put
iskrenusmo se iz kola'. ,Ma na 'edan put iskrenuf/tj
se iz kola, konda me iz vrede baci, te sredom
ne n\>i(}i) se nide'. J. Bogdanovid.
ISKRENE, n. djelo kojijem se iskri. — V Bje-
lostjencevu rjecniku: iskrene, gda iskre skacu
,scintillatio', i u Stulicevu : v. iskrane.
ISKRENIVATI, iskrenujem i iskremvam, impf.
vidi iskretati. — Akc. je kao kod iskazivati. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (praes. iskrenivam
i iskrenujem kod iskrenuti, a napose iskrenivati,
iskrenivam, freq. v. iskrenuti). Koliku obilnos
voda zemja putim ocitijem u jaz morski izkre-
Aiva. B. Zuzeri 324.
ISKEES, m. gaj. u Topolovcu. P. Brantner.
ISKRESANE, n. djelo kojijem se iskrese. —
U Stulicevu rjecniku.
ISKRESATI, iskresem, pf. slozeno : iz-kresati.
— Akc. je kao kod izgrtati. — Od xvii vijeka
(vidi kod 3, a).
1. aktivno.
a. kresuci.upaliti vatru (prije se mislilo, a i
sad prosti narod tnisli da kod kresana iskre
skacu iz kremena). — Izmedu rjecnika u Mika-
linu (iskresati ogaii ,e]icer6 ignem chalybe'), u
Bjelostjencevu (iskresujem, iskresati ogen iz ka-
mena ,elicio, excutio ignem e silica', v. kresem),
u Voltigijinu (iskresati, iskresujem , batter fuoco'
jfeuer schlagen'), u Stulicevu (iskresati i izkre-
sati ,ignem silice excutere'), u Vukovu: n. p. vatru
,anschlagen (feuer)' ,excito ignem'. A ti iskresi
vatru. Nar. prip. vuk.^ 19.^. — i metaforicki.
Zamlat ti blazeni tvrda iz srca iskre izkresa. J.
Kavanin lOS^.
b. iskidati (na komade). Ubivsi vola, na ko-
made ga iskresati cini. And. Kacid, kor, 240.
,Iskresa, brate, preda nas cijelo cjelcato peceno
jane', u Lid. J. Bogdanovid.
c. ispsovati. ,Iskresa mu i oca i mater', u Sr-
biji. V. Hid. ,'Esi li cuo ? bome mu, brate, iskresa
i skresa u oci i u brk, sto vragu ne bi palo na
um'. u Lici. J. Bogdanovid.
2. pasivno. Blagosov vatre iz kremena izkre-
sane. I. Velikanovid, uput. 1, 499.
3. sa se.
a. pasivno. vidi 1, a. Meu to se iskrese ogan
is kamena. I. Bandulavid llO*. Kako iz tvrdoga
kamika mrzlim zelizom ogajn izkrese se. F. Gla-
vinid, cvit. 39i''.
b. refleksivno.
a) 0 prtistu, derati se (refleksivno Hi pasivno).
— Izmedu rjecnika u Vukovu (n. p. iskresale so
kosuje, cf. kresovi ,abgewetzt werden' ,deteri').
Tri dana prije Ilijina due i tri poslije zovu se
u Srbiji ,kresovi', i zene ovijeh dana nede ko-
su|e da peru niti ikakvoga drugoga prtista da
kvase jer kazu da bi se ,iskresalo' (pucka eti-
mologija). Vuk, ziv. 66.
b) iskresati se na koga, vidi 1, c, isporedi c.
— U Stulicevu rjecniku: iskresati se na koga
,in aliquem involare , irruere , impetum facere,
aliquem adgredi, invadere'.
c. reciprocno, vidi 1, c. ,Pusti, pusti, neka se
dobro iskresu." (t. j. ili ispsuju ili istuku). J.
Bogdanovid.
ISKRESiVATI, iskresujem * iskresi vam, impf.
iskresati. — Akc. je kao kod iskazivati. — U
Bjelostjencevu rjecniku: praes. (grijeskom) iskre-
sujem, i u Voltigijinu: praes. iskresujem kod
iskresati.
ISKRETANE, n. djelo kojijem se iskrece. —
U Vukovu rjecniku.
iSKRETATI, iskredem, impf. iskrenuti. — ispo-
redi iskrenivati. — Akc. je kao kod izgrtati. —
Postaje od osnove iskret glagola iskrenuti (vidi
kod krenuti). — Od xviii vijeka, a izmedu rje6-
nika u Vukovu (vide izvrtati). a) vidi iskrenuti,
a, a). Onda kako pomaman oci izkredudi. D.
Rapid 278. Da korene debelo iskredes. J. S.
Rejkovid 354. ,Aa! sta vas je to sjelo u kola!,
ka' se stanete de iskretati, nede se znati, de 'e
kom noga, de li glava'. J. Bogdanovid. — meta-
foricki (o smislu). Razum s. pisma naopako iskre-
dudi. F. Lastrid, test. 2471^. Iskredudi opako kanon
apostolski. A. Kanizlid, kam. 220. Na svoju je
fuku Epifanija navijao i iskretao opako toma-
cedi. 724. Izkredu nistanemane i izopacuju malo-
umno za opravdane svoje svidocanstva nika pisma.
I. Velikanovid, uput. 1, 258. — b) vidi iskrenuti,
a, b). ,Iskreci to jelo, ako 'e vareno, da se ije,
pa da se bjezi na posa". ,Nemoj jos jela za malo
iskretati, dok se svi ne iskupimo'. J. Bogdanovid.
ISKREZETATI, iskrezetam, pf. samo u Stu-
licevu rjecniku: ,stridere' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara. — slozeno: iz-krezotati.
ISKRHATI, iski-ham, pf. iskaslati (osobito o
zivotinama). — slozeno: iz-krhati. — Akc. je kao
kod iskoncati. — U Vukovu rjecniku : ,aushusten
(von thieren)' ,extussio'.
ISKRHNUTI, iskrhnem, pf. jedan put iskr-
hati. — Akc. je kao kod istaknuti. — U Belinu
rjecniku : izkrhnuti ,buttar fuori il raschio spu-
tando' ,excreo' 607^ i u Stulicevu: izkrknuti, v.
izhraknuti (s dodatkom da se nahodi u pisca
Lastrica).
ISKRICA, /. dem. 1. iskra.
a. uopce. — Izmedu rjecnika u Belinu (,scin-
tillula' 654''), u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u
Stulicevu, u Vukovu. a) u pravom smislu. Svaki
de oni prasak i ona naj mansa iskrica dodi u
ono isto tijelo, od koga je upala. M. Divkovid,
bes. 400^. Drobne li iskrice vedrinom strkane
(zvijezde). I. T. Mrnavid, ist. 181. Ka' pri ognu
naj mana iskrica. T. Babic, pism. 13. Koliko
ISKRICA, a.
900
ISKRIVITI, b.
je u ognu iskrica. 23. Premda je iskrica va-
trena malakna. A. J. Knezovi6 93. Toliko zivih
nebeskih iskrica prosine. A. Kanizlid, uzr. v. Kao
iz ognista iskrice izlazise. fran. 201. Zvizdice
Bozja ruka prosu kao bile iskrice. roz. 14. Al'
kud kliznu te iskrice zarke? Osvetn. 1, 64. —
metaforicki. Kanoti pod pepelom cuvaju nikoje
od bogojubnosti iskrice. A. Kanizlic, utoc. 86.
Necistu iskricu utrnuti. fran. 183. — h) vidi 1.
iskra, c) aa). Da imas samo jednu kap|icu aliti
iskricu prave Jubavi Bozje. M. Divkovi6, bes.
414^. Koliko se svekoliko tijelo Isusovo zdrzi
u cijeloj osti(ji), toliko se isto tijelo Isusovo sve-
koliko zdrzi u naj manoj iskrici ostije posvecene.
609i>. Ako li je jos samo jedna iskrica pravoga
razloga u nami. A. Kanizlid, uzr. 40. Premda
je ovo jedna mala iskrica od aritmetike. M. Zo-
ricid, aritm. predg. 10. Ako u meni vidis jednu
naj manu iskricu bivstva moga koja ne sluzi
tebe. M. Zoricid, osm. 20. — c) vidi 1. iskra,
c) bb). Ti nam daj . . . iskricu tvoje prisvete mi-
losti. M. Divkovi6, nauk. 9b^. Samo jedna od
jubavi tvoje iskrica. A. Kanizlic, uzr. 42. Ve-
sele iskrice od Jubavi. roz. 105.
b. krijesnica, svitak. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: iskrica, crvek koji v noci sveti ,cicindella,
cicindila. nicedula, noctiluca, lamphyris', i u Jam-
bresicevu: iskrica, crv ,cicindela, nitedula'.
c. neke se bi}ke toko zovu. — U Bjelostjencevu
rjecniku: iskrica, cvetek ,bellis minor', i u Vu-
kovu : (u Srijemu) nekakav cvijet kao prstenak
,art pflanze' ,herba quaedam'; i u Sulekovtc ime-
niku: Iskrica, slov. iskrca, ces. jiskerka (Bellis),
jaskyr, poj. jaskier (Ranunculus), jaskierki, is-
kierki (Aster amellus), bellide minore (u ruko-
pisu ovoga vijeka), bellis minor (Bjelostjenac),
1. Bellis perennis L. (Varazdin, Vajavac, Sabjar);
2. Ranunculus acris L. (Pavid), v. iskrica zuta
114. Iskrica, Ranunculus asiaticus (kod urjar-
skijeh Hrvata). 485. Iskrica modra, Viola tri-
color L. (Sabjar). Iskrica suncena, flammula
Jovis (Sladovid), Ranunculus flammula L. Iskrica
2uta, Ranunculus L. (u Varazdinu). 114.
iSKRICICA, /. dem. iskrica. — V Stulicevu
rjecniku: ,scintillula perexigua'.
ISKRIC, m. prezime. — U na§e vrijeme. Sem.
prav. 1878. 45.
ISKRINI, vidi iskrni.
ISKRINITI, iskrinim, pf. izvaditi iz skrine. —
Nacineno od iz i skrina nastnvkom i. — V Stu-
licevu rjecniku: izskriniti ,ox area eruore, extra-
hero'. — nepouzdano.
ISKRINIVATI, iskrinivam, impf. iskriniti. —
TJ Stulicevu rjecniku: izskrinivati, izskrinivam
uz izskriniti. — nepouzdano.
ISKRISCAC, iskriSdca, m. vidi iskri§ci6. — U
Stulicevu rjedniku: iskriXcac, v. iskriJak. — sasma
nepouzdano.
ISKRISCIC, m. dem. iskriXac Hi iskrizak. —
U Stulicevu rjeiniku: iskrizfiid, v. iskriXak. —
nepouzdano
ISKRISKA, /. vidi kriska. — Postaje od iskri-
iati. — U Mika}inu rjecniku: iskriSka kruha
jbucella', i u Stulicevu: iskri^ka ,segniontum,
frustum'.
ISKRITI, Iskrim, i.npf. vidi iskrati. — Od
XVIII vijrka (vidi b), a izmedu rjednika u Stu-
licevu (v. iskrati).
a. nktirno. Bakja iskri kud godor so nosi. J.
S. Rp|kovid 104.
b. S(i »o, rejlcksivno, znnccnc jr kao kod nk-
tivnofja glagola. I krunu i svite biserne joj zvizde
iskreci se kite. A. Kanizlic, roz. 12.
iSKRIVATI, iskrivam, pf. dobiti kod igre kri-
vana. — slozeno: iz-krivati. — JJ nase vrijeme
u Lici. ,Ej vi cobani ! vi u blago i ne gledate,
man u vratrije krivane, pa cete iskrivati krivu
pro leda'. — Sa se, refiekshmo, izigrati se kri-
vana. ,'Este li se iskrivali?' ,'Esmo bome, vidi
se i na blagu, gladnije dolazi, nego li odlazi'.
J. Bogdanovic.
ISKRIVICE, adv. krisom. — sastav]enn: iz-
skrivice. — U jednoga pisca Dubrovcanina xvin
vijeka. Cesto krati trazim izkrivice moju po-
hvalu, cim kazem z dvora da zamijeram Bozije
slave uzmnozenje. I. M. Mattel 44.
ISKRiviTE^, m. covjek koji iskrivi. — U Be-
linu rjecniku: ,depravator' 2hQi^, i u Stulicevu:
,qui detorquet'.
ISKRIVITEI^jICA, /. zensko ce]ade sto iskrivi.
— U Stulicevu rjecniku: ,quae detorquet'.
ISKRIVITI, iskrivim, pf. uciniti da sto (objekat)
bude posve krivo. — slozeno: iz-kriviti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — Od xvi vijeka (vidi kod
a, b) aa)), a izmedu rjecnika u Mikalinu (iskri-
viti, nakriviti ,distorqueo'), u Belinu (iskriviti,
iski'ivjujem ,torqueo' 735a; ,distorqueo' 270*), u
Bjelostjencevu (izkrivjujem, izkriveti ,detorqueo,
distorqueo'), u Voltigijinu (iskriviti ,scavezzare,
ripiegare, contorcere' ,v6rrenken, kriimmen'; iz-
kriviti, izkrivjujem ,slogare, dislogare, scavezzarc,
distorcere' ,biegen, verrenken'), u Stulicevu (is-
kriviti, iskrivjujem Hi iskrivjivam, i izkriviti ,dis-
torquere'), u Vukovu (, kriimmen' ,incurvo').
a. aktivno. a) u pravom smislu. Kakono mladn
sibicicu kako je mladu ili ispravis ili prignes i
iskrivis. M. Divkovid, bes. 148^. Vrat iskrivih
uz poje gledeci. P. Petrovid, gor. vijen. 12. Ko
moze ispraviti sto on iskrivi ? D. Danicid, prop.
7, 13. Iskrivio glavu kao crvjivo pseto u ko-
privama. Iskrivio noge kao tele nedonosce. Nar.
posl. vuk. 105. — b) u prenesenom smislu. aa)
uciniti da sto je pravo (u prenesenom smislu)
bude krivo. — izmedu rjecnika u Mikalinu (kod
izopaciti) i u Belinu (,depravo' 250''). Ocituj se
kako si iskrivil priliku Silvanovu. Transit. 224.
Sfe mi dobro me izkrivi. M. Gazarovid 36. Sto
ja uprav no ispunih nego iskrivih. V. Andrija-
§evid, put. 444. Sto 'e dobro, gleda za iskriviti.
I. Dordid, uzd. 144. Stvori covika i ukresa u
riega svoju priliku bozanstvonu, t. j. covicju dusu,
i tako je utvrdi, da so ne more od covika dig-
nuti, ved ako bi hotio covika iskriviti i razru-
Siti. J. Banovac, pripov. 199. Knigo papine on
na mlogih mistih je iskrivio. A. Kanizlic, kam.
104. Nisu simbol uvridili, ni izkrivili, ni pro-
minili. 664. Iskrivio bi rici (Isusove). I. J. P.
Lucid, nar. 17. Utjoha mi je u du§i, da nisam
hotimice nepravo nista rokao, ili bud sto iskrivio.
M. Pavlinovid, razg. 113. — bb) iskriviti kome
§to, uciniti da mu ne bude pravo, da mu bude
steta. Ne i-skrivivsi mu ni jedan vlas od glave.
B. Kasid, fran. 121. Ne moie ti neprijatej izkri-
viti ni jednu dlaku. M. Radnid 497^.
b. pasivno. Ispraviti na§ put opaki i iskrivjeni
upravnom pravednosdu. B. Ka§id, is. 1. Kako
so ima ispraviti gdi jo kagodiro ric u Aemu iz-
krivjena. M. Alberti xiu. Od pruta napravjena
da izide dobra greda ne ved izkrivjena. J. Ka-
vanin 66''. Mufcno je utvrjena izpravniti izkri-
vjena. 76''. OstaSe rau . . . jedno oko i sva usta
iskrivjena. I. Dordid, ben. 170. Bila si doslek
na 8V0 strfir.o izkrivlena i prignuta na bezrcdno
ISKRIVITI, b.
901
ISKRN
igre. B. Zuzeri 421. Kako godir je izkrivjena
i izopacena kAiga. A. Kanizlid, kam. 389.
c. sa se, refleksivno. a) uopce. aa) u pravom
smislu (moze biti u kojem primjeru i pasivno).
Negove ustne ne izkrivile se nista. Zborn. 24*.
Njekomu se ruke iskrivise. M. Divkovic, zlatn.
53b. I pravo drvo, kad na krivu lezi, izkrivi
se. (D). Poslov. danic. 30. Kolac kad se peca,
tada se iskrivi. (D). 47. Nede ikako (zemla) ni
se izkrivit ni prignuti k drugoj strani. A. Vi-
tajic, ist. 349b. Jednom iskrive mu se usta i
brada. M. Zoricic, zrc. 156. Netom je ta guba
pala 11a n, iskrivio se. A. Kalic 363. — u Dii-
brovnikii se kaze (iperbolicki) : iskriviti se od
straha. P. Budmani. — bb) u prenesenom smislu.
Pozeljenje mu se i vo|a iskrivi. M. Divkovid,
bes. 726^. Po kom riihov sud se iskrivi. A. Vi-
tajic, ist. 77a. Brze daklen, o Krstjanine, koji
si se s grihom iskrivio, pocmi cinit pokoru. J.
Banovac, pripov. 204. Protiva judskomu raz-
logu i cudi jest, da se primiti po svemu svitu
nauk i obicaj izkrivi i izopaci. I. Velikanovic,
uput. 1, 371. — b) Isplakati se, izvikati se, iz-
derati se. — u nase vrijeme u Lid. ,Bome se
danas tvoj mali iskrivio, cio se dan derupa i
krivi, va|a de nije tebe kod kuce'. J. Bogdanovic.
i u Dubrovniku. P. Budmani. — moze biti da
amo pripada i ovaj primjer iz xvii vijeka : Skazan
(jskazam') morska tuj s' izkrivi. M. Gazarovic 35.
ISKEIVJ^ENOST, /. osobina onoga sto je is-
krivjeno. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Da
ispravim iskrivjenost moju. B. Kasic, nasi. 208.
ISKRIV^ENE, n. djelo kojijem se iskrivi. —
Stariji je oblik iskrivjenje. — U Mikalinu rjec-
niku: iskrivjenje, u Belinu: iskrivjenje 143*, u
Bjelostjencevu: kajkavski izkrivlene, u Stulicevu.
ISKEIV^iIVANE , n. djelo kojijem se iskri-
vjuje. — U Vukovu rjecniku.
ISKRIVJ^IVATI , iskriv}ujem i iskrivjivam,
impf. iskriviti. — Akc. je kao kod iskazivati. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(iskrivjivat se kod kriviti se) gdje se naj prije
naliodi, u Belinu (praes. iskrivjujem kod iskri-
viti), u Bjelostjencevu (praes. izkrivjujem, vidi
kod iskriviti), u Voltigijinu (praes. izkrivjujem
kod izkriviti), u Stulicevu (praes. iskrivjujem i
iskrivjivam kod iskriviti, i napose iskrivjivati,
iskrivjivam, freq. v. iskriviti), u Vukovu (iskri-
vjivati, iskrivjujem ,krummen' ,incurvo').
a. aktivno. U putu nebeskomu ako se obzire
na zlode, izkrivjuje put. M. Eadnid 515t>. Na
druge ustna i obraz iskrivjivati. D. Obradovi6,
basn. 231. I ako sto pravo pasi javi, iskrivjuju
aginski rodaci. Osvetn. 5, 21.
b. sa se, refleksivno i pasivno. Covik grisedi
izkrivjuje se, gubi priliku Bozju. J. Banovac,
pripov. 198. Svojom se vojom zamrsuje i veze
covik i s grisi se steti i iskrivjuje gubedi pri-
liku Bozju a obrduci se u zivotinsku. 200. Ter
ne marite do6i u poznane, da se s grihom is-
krivjujete, gubite priliku Bozju i ciuite se pri-
licni zivini nerazlozitoj. 2U4. Da se od kogagod
vira udara, to jest iskrivjuje. A. Kanizlic, kam.
660. Da se duga na poje ne izvija i ne iskri-
vjuje. P. Bolic, vinodjel. 2, 95.
ISKRIVUDAN, adj. kojije kriv na vise mjesta,
i tamo i amo. — Uprav je part, praet. pass, gla-
gola iskrivudati (slozeno : iz-krivudati), ali ovome
nema potvrde. — U pisaca nasega vremena. Samo
sto se cujase caroban romon zubor-vode u iskri-
vudanim potocima. M. P. Sapcanin 1, 121. Iz
nagomilani zila izrasta stablo koje je iskrivudano.
P. Bolic, viuod. 1, 27.
ISKRIZAC, iskrisca, m. vidi iskriska. — U
Stulicevu rjecniku: ,frustulum perexiguum'. —
nepouzdano.
ISKRIZAK, iskriSka, m. vidi iskriska. — U
Stulicevu rjecniku uz iskrizac. — nepouzdano.
ISKRIZATI, iskrizam, pf. izrezati na kriske
(a i uopce izrezati, n. p. 0 duhanu. u Hercegc-
vini). — slozeno: iz-krizati. — Akc. je kao kod
ispitati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (iskrizati kruh ,scindere panem') gdje
se naj prije nahodi, u Belinu (,affettare, tagliar
a fette' ,concido' 42'5; ,f6ttare il pane, carne' ,scin-
dere panem' 312^), u Voltigijinu (izkrizati, izkri-
zjati ,fettare, tagliare a fette' ,sclinitte machen'),
u Stulicevu (,secare, dissecare, in frustula scin-
dere, caedere'), u Vickovu (,in sclieiben sehneiden'
jdisseco', n. p. jabuku, lubenicu, dinu). I ceka
lioce li mu ko donijet da mu iskriza duhana, o
kome je on zauatu zivio. Nar. prip. vrc. 129.
Po iskrizanom vocu sipaju negaseno vapno i vodu.
P. Bolic, vinod. 2, 15. Vocke pak moraju se u
potanke kriske iskrizati. 2, 17. ,Iskrizaj neko-
liko krumpijera sa orizima na juvu'. ,Iskrizaj
glavicu kupusa, i baci na juvu'. J. Bogdanovic.
ISKR^iATI, iski-jam, 2^f- « jednom primjeru
iz narodne pjesme crnogorske nasega vremena
kao da znaci: svaliti se, razvaliti se (o zgradi).
— Slozeno: iz-krjati (vidi okrjati). To kad cuse
oba kaludei'a, za b'jele se ruke ugrabi§e, posko-
cise po bijeloj kuli, a koliko lako poigrase, sva
se kula iz temeja Juja ; na to tridest vele jani-
carah : ,Sjed'te jadni do dva kaludera ! jer se
hode iskrjati kula'. Pjev. cm. 113^*.
ISKR^jESTITI, iskrjestim, pf. ocima, izbujiti
oci. — Slozeno : iz-kr}estiti (?). — U nase vrijeme.
Iskr|esti ocima i pocne oko sebe gledati. Nar.
prip. vil. 1867. 717.
1. ISKRMITI, iskfmim, pf. u Vukovu rjec-
niku: kad onaj koji camcem upravja, vodu ispod
nega veslom kao izgrne i tako straziii kraj od-
bije daje a predni obrne na onu stranu, onda
se kaze ,iskrmiti' ; a kad vodu kao podgrne pod
camac, i tako strazni kraj privuce na onu stranu,
a predni obrne na drugu, onda se kaze ,prihva-
titi'. — Okrenuti krmilom ladu tako da joj vjetar
duse u krmu. Iskrmiti ,abfallen' ,poggiare'. T.
Babid. — Postaje od iz * krma nastavkom i. —
Akc. je kao kod ishvaliti.
2. ISKRMITI, iskfmim, pf. vidi ishraniti, b
(0 domacoj zivini). — Slozeno : iz-krmiti. — Akc.
je kao kod ishvaliti. — U nase vrijeme u Lid.
,Ako ovo zlo i daje potegne, onda se bojim, da
du mucno sa ovo pice blago iskrmiti'. J. Bog-
danovid.
1. ISKRM^ilVANE, n. djelo kojijem se iskr-
mjuje (vidi 1. iskrmjivati). — U Vukovu rjec-
niku.
2. ISKRMl^iVANE, n. djelo kojijem se iskr-
m]uje (vidi 2. iskrmjivati). — U nase vrijeme u
Lici. ,Iskrm}ivane me stane svake zime muke i
krvi'. J. Bogdanovic.
1. ISKRMl^IVATI, iskfmjujem i iski-mjivam,
impf. 1. iskrmiti. — Akc. je kao kod iskazivati.
— U Vukovu rjecniku (iskrmjivati, iskrmjujem).
2. ISKRMJ^iVATI, iski:m|ujem i iski:m{£vam,
impf. 2. iskrmiti. — Akc. je kao kod iskazivati.
— Nemam mu potvrde, ali se bez sumne govori
u narodu (prema 2. iskrmiti i 2. iskrm|ivane).
ISKRN, adj. vidi iskrni. — Na jednom mjestu
u jednoga pisea cakavca xvn vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (iskrni, v. blizni ,pro-
ISKRN
902
ISKRNI, a.
ximus, immediatus') i u Voltigijinu (iskrni ,pros-
simo, vicino per umanita' ,iiachster'). ^jubimo
izkrna nasega radi Boga. P. Glavinic, cvit. 444^.
iSKRNEV, adj. koji pripada iskrnemu. — U
jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (izkrnev ,proximi, ad proximum spec-
tans'). Ako si ocitovao iskrneve grijehe. B. Ka§i6,
zrc. 91. Tko se obeseli steti iskrnevoj. 125. Ako
nista ino nego Bozje ugodjenstvo i iskrnevu korist
ho6es. nasi. 69. — nepouzdano.
iSKENI, a(^'. proximus, hlizni. — Postaje od
iskr. — Nalaze se i obliei iskrn (koje vidi), is-
krdni (samo u jednoga pisca cakavca xvi vijeka :
Prez Jubave k Bogu i k svomu iskrdnemu. Anton
Dalm., ap. eS*. i jos tri puta. nov. test. 2, 17 — 18.
isporedi i skradni) kod cega je nejasno A, i is-
krini (u dvojice pisaca u kojijehje znpadni govor:
Koji bi iskrinega ubio. I. J. P. Lucid, nar. 89.
Priginudi iskrinega svoga za da dobro diluje.
Grgur iz VareSa 60. Ako mi budemo uvizbati
iskrinega nasega. 61. isporedi crikva). — Ake.
je zabi{ezen kako se u Dubrovniku govori, druk-
6ije je u Vukovu rjecniku gdje (i na drugom
mjestu, vidi a, b) na kraju) sam Vuk kaze da
je cuo ovu rijec u Dubrovniku. — Rijec je stara,
isporedi stslov. iskrtnt i rus. HCKpeniti ; u nase
se vrijeme upotrebjava samo kao crkvena rijec
prema lat. proximus (vidi a, b)) i bice dosla iz
glagolskijeh crkvenijeh kniga. — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu (,proximus'), u Belinu (,proximus'
592t>), u Stulicevu (iskrni i izkrni ,proximus'), u
Vukovu (iskrni ,naclister' ,proximus' s dodatkom
da se govori u Dubrovniku), u Danicicevu (is-
krtnt juaturalis').
a. blizni, naj hlizi. a) uopce. Prose Boga za
iskrne susede. Korizm. 20a. Tu dake Asel bu-
dudi jednolitan s Marcelom i sused iskrni. P.
Zoranid 34l>. Toliko daleko koliko iskrne. B.
Kasid, nasi. 215. — b) po jevandeoskom jeziku
svaki je covjek ,iskrni' (proximus, obicno kao sup-
stantiv) drugome (kod katolika). isporedi blizni,
5. Ki jubi iskrnega svoga zakon je napunil. Ber-
nardin 17. paul. rom. 13, 8. Ne govori proti
iskrAemu tvomu krivo svidocastvo. 46. exod.
20, 16. ^ubiti iskrnoga za Boga. Korizm. 27i>.
^iubi iskrnega svoga. N. Eanina 39^. mat. 5, 43.
Ne hinite nitkor iskrnega svoga. 83^. levit. 19, 11.
^iubi... iskrnega svoga kako tebe samoga. 155'^.
luc. 10, 27. A tko je moj iskrni? 155^. luc. 19, 29.
Nenavidost na f«krnega. Zborn. 167''. Ne govori
suprot iskrnemu tvomu. Kateh. 1561. A4tt. Du§e
Bogu nevirne i neposluSne a iskrnemu nedrugo-
radne. P. Zoranid 9a. Koji pokaraju iskrnega.
A. Gucetid, roz. jez. 60. Iskrnega krv prolijo-
vati. 129. Ne pozeli hi2u iskrnega tvojega. F.
Vrandid, rjedn. 124. Nisam Jubio iskrnega kako
mi Bog zapovijeda. A. Komulovid 12. Imamo
86 pokajati od na§ijeh grijeha koje smo udinili
protiva Bogu, duSi na^oj i naSemu iskrnemu. M.
Divkovid, bes. 8a. Miris dobra i pogtena opdenja
Bvojijem iskriiijem. 67»>. ^jubiti ce§ iskrnega
tvoga kako sam sebe. M. Alberti xlv. Koja su
u veliku Stetu iskrAega. M. Orbin 255. ^jubiti
Boga i iskrnega. I. T. Mrnavid, nauk. 1702. 15.
Kolika korist moie se izvaditi i za sobo i za
iskrAih. P. Radovdid, naft. 6. Ja sam smudivao
iskiiSega cida raoga zla Jivota. P. Posilovid, nasi.
10»'. Da |ubi§ tvoga iskrnega kako tebe istoga.
Azbukv. 169(». 9. Blagodaran iskrAemu ima Boj^a
dniga u svemu. (D). PobIov. danift. 7. I tvojega
iskn^ega jubi tako pravo i disto. A. Vitajid, ost.
72. Da se izkrni no smuti. S. Margitid, fal. ii.
Veaeli se dobru izkriioga. 269. Od griha kojo
sam ucinio protiva izkrnemu. ispov. 26. Zaceh
u mojoj pameti ukazati koje dilo od Jubavi prema
iskrnemu. L. Terzid vii. Ja nisam ima' u mojoj
misli drugoga konca u tumacenju ovi kniga, nego
li slavu Bozju i korist iskrnega. ix. Er zlo
stvara iskrnemu. J. Kavanin 348*^. K6 covik
uzego si se suprod tvomu iskrnemu. A. d. Bella,
razg. 7. Ne uvridujud iskriiega s nijodnom ne-
pravdom. 13. Od Jubavi kojom mi Boga i is-
krnega |ubimo. J. Banovac, razg. 20. Grih pro-
tiva iskrnemu. uboj. 6. Ne bi se tako iskrni ne-
navidio. pripov. 8. A sto svom iskrnem cinis
scekaces. 186. Cineci skodu iskriiemu. 194. Istina
je, da imade puno vrastva na svitu i s nim mnogi
cine stetu svome iskrnemu. 196. Svak covik je
svakomu coviku iskrni. J. Filipovid 1, 328'\ Bogn
sluziti i bit koristan iskrnemu. F. Lastrid, ned.
127. Znajte dakle, da je svaki covik coviku iskrni.
177. Imate znati, da mi imamo imati mir s tro-
jicom: prvo: s Bogom; drugo: s istim robom;
trade: s iskrnijem. 192. Ma ne bi otio, da vi
s cifuti naopako razumijete ovu ric iskrni ili ti
blizni. 291. Svi su dakle blizni medu sobom i
iskrni. 291. Da se po iskrnemu razumiju samo
svojad i prijateji. 297. ^jubis li i iskrnega? I.
A. Nenadid, nauk. 47. Ako ne bi dao zao izgled
iskrnemu. A. Kanizlid, kam. 560. Za one koji
se trude za spasene iskrnih. bogojubn. 11. ^iubav
s. Saverije prama iskrnemu. fran. 209. S^'aki
covik jest nus iskrni. 214. Ne hotedi se pustiti
u zavadu s prijate}em ni s iskrnim. E. Pavid,
ogl. 29. Ijjubi tvog iskrnega kano samoga sebe.
568. Koji proklinu svog iskrnega. M. Zoricid,
osm. 64. Da iskrnem pomod damo. V. Dosen
55b. I iskrneg' krivo dere. 233a. I§te nacin,
kako ima obsluzivat Bozije zapovijedi, kako se
ima oslobodit od grijeha, kako prohodit s is-
kriiijem za ne ucinit mu krivo u nijednoj stvari.
D. Basic 17. Ko privede na zlo iskrnega. 20.
Trjebuje Jubit svakoga, er je svak iskrni. 147.
Kako oni mogahu biti podnizeni i }ubez}ivi s is-
krnijem. 241. Ucinih krivo iskrnemu. 248. Dila
koja Milutin oliti Uros ciiiase ukazuju liegovu
dobrotu, pravednost i Jubav koju imadise pram
Bogu i iskriiemu svomu. And. Kacid, razg. 48.
Kojom mirom tko svomu iskrnemu uzajmi . . .
M. A. Relkovid, sat. Bla. Koji svoga iskriieg
privari. D8''. Pokrivaj pomankaiie tvoga iskr-
nega. sabr. 15. Za korist duhovnu iiasu i na-
sega iskrnega. Ant. Kadcid 2. Jere jesmo duzni
pomodi na§ega iskrnega. 241. Da se prija ima
svoj iskrni skrovito posvistiti. 338. Svaki covik
jest nas iskriii. L. Vladmirovid 72. ^lubav kojom
si dui^.an Jubit iskriiega. 74. Da bude brez griha
u Jubavi Bozjoj i u Jubavi izkriiega. M. Dobretic
63. Koji daje prigodu svomu iskriiemu. 98. Na
korist obcenu iskrnega. 580. Budi blag, Ju-
bezjiv s iskriiim. I. M. Mattel 84. ^^ubi izkriiega
tvoga kako sebe istoga. D. Rapid 6. Dila po
kojima mi mozemo na§e iskriie pomodi. B. Lea-
kovid, gov. 139. Iskriie imamo Jubiti. nauk. 308.
Po nekim mjestima, a osobito u Dubrovniku,
cuju se od naj prostijih }udi dekoje prave sla-
venske rijeci koje u naSira krajevima ili nijesu
poznaie nikako ili su uzete iz crkvenijeh kiiiga,
n. p. ... , iskrni' (slavenski llOKOCIliri ,dor nachsto').
Vuk, poalov. xLix. — c) koji pripada iskrncinu,
isporedi iskniski, iskriiov, iskriiov. rijctko. Raz-
likima i iiacini krv izkriiu izpivase. J. Kavaiiin
451a. Da sudci dragodom iskriiom budu rasla-
divat zesto(''iiiu zakona. S. Rosa 73'>. Naj disda
Jubav iskriia piri se na kudnom ogiiiStu. M.
Pavlinovid, rad. 161. Dajud Bogu Boije a iskr-
' nemu iskriie. razl. spis. 851.
ISKRNI, b.
903
ISKRVAVITI
b. naravni, pravi, istiniti. — Samo u jednom
primjeru xvii vijeka, all se potvrduje i ruskijetn
HCKpeniii (vidi kod iskren). kako ovo znacene po-
stage od predasnega nije jasno, moze biti da je
(i u ruskome) isprva bilo ograniceno na rod-
stvena imena (kao sto je i u primjeru), te da
se n. p. blizna mati shvatilo kao i naravna mati.
Iskrtnuju si matert. Glasnik. 11, 170. (xvii vijek).
ISKRNOST, /. uprav osobina onoga koji je
iskrni, ali u jedinom primjeru (xvii vijeka) znaii :
du£nost prema iskrnemu. Dila izkrnosti kr-
stjanske. Azbukv. 1690. 15.
iSKE]S[OV, adj. vidi iskriiev. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. I nepomstom i hotinom muti
dike izkrnove. J. Kavanin 59^. — sasma nepo-
uzdano.
ISKENSKI, adj. koji pripada iskrnemu, iskr-
nima. — isporedi iskriiev, iskrnov. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Milosta uziva od dobra is-
krnskoga i zalosti se negovu zlu. M. Eadnic 484^.
ISKROJITI, iskrojim, pf. posve skrojiti. —
Slozeno : iz-krojiti. — Akc. je kao kod iznositi.
— U Vukovu rjecniku: n. p. kozu na oputu ,die
haut zerschneiden auf schuhe u. dgl.' ,discindo'.
ISKEOVA, ISKROVI, ISKROVITA, vidi skrov,
skrovit.
ISKEPATITl, iskrpatim, pf. izdrobiti, izmr-
viti, rastrositi. M. E,uzici6. — Slozeno : iz-krpa-
titi (?). — Sa se, refleksivno i pasivno. M. Ru-
zici6. V. Arsenijevic.
ISKRPECATI, iskrpecam, pf. iskrpiti (?). —
Slozeno : iz-krpecati (?). — U jednoga pisca na-
sega vremena. Iskrpecamo jedra i dove^emo ko-
nopje. S. ]^ubisa, pric. 10.
ISKEPITI, iskrpim, pf. posve okrpiti. — Slo-
zeno: iz-krpiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Rijec je stara, isporedi stslov. iskri.piti. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. okrpiti) i u Vu-
kovu (.ausflicken' ,consarcio').
a. aktivno. a) u pravom smislu. Svoju siro-
masku odicu iskrpi. F. Lastrid, test. ad. lOS**.
Da iskrpim na dolami skute. Nar. pjes. vuk.
2, 361. Kakva mu je zelena dolama: da iskrpi,
nova bi mu bila, da izmjeri, pretegli bi konci.
Nar. posl. vuk. 124. — i metaforicki. Negov je
cerveo u tolicijeh pecah, er ga ne bi sve men-
dalije iskrpili. M. Drzi6 399. Tratilac od ku(Se,
koji ima davati razlog svomu gospodaru od onoga
sto je potratio negova, prvo nego izade prid
nega, gleda svoje knige, sastavja brojeve koje
ima pridati, i, kada mu ne izadu, nastoji zakr-
piti kako boje moze i iskrpi gdi stoje zlo. M.
Eadnid 418—414. — b) u prenesenom smislu,
ispsovati. — u Vukovu rjecniku: iskrpiti koga
,ausschelten' ,increpo'.
b. pasivno. Vb rastrtzana i iskrtpjena oblacitt
se. Danilo 32. Ubogi idu izderani i izkrpjeni.
M. Eadiiic 419*. Na ovomu svijetu svi smo si-
romasi iskrpjeni. 419*. Ne mari nista sto je
torba iskrpjena. F. Lastric, od' 207. Da se iz-
deranom i iskrp|enoni (odicom) odijevas. test.
ad. 56*>. U torbu nevajalu, iskrpjenu i smrdjivu.
ned. 280. Kosu}e sve iskrpjene. I. J. P. Lucie,
izk. 13. U staroj i iskrp|enoj odjeci. A. Kalic
358. O ramenu iskrp|enu torbu. Nar. pjes. vuk.
3, 133. Novci su i u iskrpjenoj kesi povojni.
Nar, posl. vuk. 226. Uzese stare torbe na svoje
magarce i stare mjehove vinske, poderane i is-
krpjene. D. Danicid, is. nav. 9, 4.
ISKESNIVATI, iski-snujem i iskfsnivam, impf.
iskrsnuti. — Samo u Stulicevu rjecniku: iskrsni-
vati, iskrsnivam, a kod iskrsnuti ima i praes.
iskrsnujem ,prodire, comparere*.
ISKESNtr6E, n. djelo kojijem se iskrsne. —
Na jednom mjestu xvi vijeka (sa starijim oblikom
iskrsnutje, i sa znacenem: uskrsnuce). Isukrst
malo dana po iskrsnutju svojemu dunu u uce-
nike svoje. S. Budinid, sum. 102^.
ISKESNUTI, iskrsnem, pf. pokazati se, javiti
se iznenada. — Slozeno: iz-krsnuti (vidi kod us-
krsnuti). — Akc. je kao kod izginuti. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,prodire,
comparere') i u Vukovu (,pl6tzlich da stehen'
,repente existo, adsto'). Komu jur iskrsne u sredu
tva gizda. S. Menceti6 88. Ah Maro! gdje si,
Maro ? sad iskrsni, sada si od potrjebe. M. Drzi6
313. Jezik popuzne, a istina iskrsne. (D). Poslov.
danic. 40. Prispijevase doba u koje imase . . .
Jezus izkrsnuti propovijedat sam sebe otvoreno
u puku. S. Eosa 53 — 54. Medu svecenicim is-
krsnu iziskivane. 157^.
ISKESTITI, iskrstim, pf. pokrstiti (kad je
objekat mnogo cejadi). — SloSeno: iz-krstiti. —
Akc. je kao kod iznositi. — U nase vrijeme, a
izmedu rjednika u Vukovu (,nach einander taufen'
,baptizo alium ex alio'). Za predaje sto bi, to
predade; za krstena sto bi, to iskrsti. Nar. pjes.
vuk. 4, 151. Nasu djecu . . . izrobise pak ih is-
krstise. Pjev. crn. 103^, Iskrstivsi turske 2ene.
Vuk, prav. sov. 22. — I sa se, refieksivno i pa-
sivno. U Biogradu osim male dvije skole (jedna
za narodnu djecu, a druga za tursku koja su
se bila iskrstila) bila je ,velika skola*. Vuk, ziv.
299.
ISKESATI, iskrgam, impf. iskrsiti. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Svaki gdje se stril
iskrsa u pece o prsi ove vil'. G. Drzic 440.
ISKESITI, iskrsim, pf. skrsiti posve. — Slo-
zeno: iz-krsiti. — Akc. je kao kod iznositi. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(iskrgiti, v. skrsiti; izkrsiti, v. izkrciti).
a. aktivno. Da znam^ luk i strilu iskrsit u pece,
bit 6es noj u krilu. S. Mencetid 125. Spravna
sam do strile iskr§it o tvoje prsi ja od vile. G.
Drzic 440. I mace iskrse i korde zestoke. M.
Vetranic 1, 86. I vas, o nemile i jadne me strile,
izkrsit u pece ovdi 6u. F. Lukarevic 151. ;^ubav,
ka sve sile na svitu svim przi, vas svoj luk i
strile u pece izkrsi. D. Eanina 134*. Sad po-
tjeram viteskijema iskrsili bivsi kopja. G. Pal-
motic 2, 315. I prid oto plug zemju iskrsi. J.
S. Eejkovic 115. Uslisa je Bog, jer je za dugo
vrime iskrsi mukam prizestocim. Blago turl. 2, 18.
B'jele dojke iskrsio. Nar. pjes. here. vuk. 276.
U rukama kopje iskrsio. Nar. pjes. petr. 3, 34.
,Ovaj vjetar iskrsi nam sve ogranke na vo6ka(7i/.
,Pada snijeg s juga, pa se na vodka' ustavja, te
sve ogranke iskrsi'. J. Bogdanovid.
b. pasivno. Ostase im u sto dila iskrsena kopja
vita. G. Palmotid 1, 389.
c. sa se, pasivno i refleksivno. Zaradi mnogoga
ploda obicaju se iskrsiti grane od stabala. M.
Eadnid 87*.
ISKEUTITI, iskrutim, pf. iscupati. — Slo-
zeno: iz-krutiti. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Uz put naide§ na golemu tukvu koju je
vetar iskrutio. Glasnik. 43, 282.
ISKEUZITI, iskruzim, pf. na jednom mjestu
XV vijeka; znacene nije jasno, moze biti da je
pisarska pogreska i da treba citati: ispruziv.
EastSse kako i pariz iskruziv §iju. Pril. jag. ark.
9, 122. (1468).
ISKEVAVITI, iskirvavim, pf. krvju izmazati,
ISKRVAVITI
904
ISKUDJETI
iskalati, uciniti da sto bude j)Osve Icrvavo. —
Slozeno : iz-krvaviti. — Akc. je kao kod izjedna-
6iti. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (izkrvaviti, izkrvav|ujein i izkrvavivam
,sanguine inficere, foedare, perfandere, imbuere')
i u Vukovu (jbebluten' ,cruento').
a. aktivno. A ,grabecu silnu pticu smrfcnijem
ranam iskrvavi. G. Palmotic 2, 293. Ostra kruno,
. . . sada ukruni srce moje, probij, razdri, iz-
krvavi. I. Ivanisevii 50. Svukose ajinu negovu
pak ju izkrvavise u krvi kozletjoj. S. Margitid,
fal. 72. Ovdi izvrijeda put hridima i zlijem
dracam iskrvavi. I. Dordid, ben. 202. Iskrva-
vise mu ajine. J. Banovac, pripov. 81. Tuzna
od kosa brigo! kada k mojoj glavi , k tvojoj
ruku digo, da nu izkrvavi. A. Kanizlic, ro5. 45.
Iskrvavi vas obraz. M. Zoricid, zrc. 25. Svi on!
koji su u krvi Judskoj ruke oprali oli iskrvavili.
M. Dobretid 303. Plaba mladosti, nijesu li svu
put ovu izranile, iskrvavile tvoja necistoda i raz-
bludnos? A. Kalid 450. Dok Turcina pjene po-
pariuse, bijele su kako gorski snijeg, Strahin-
bana b'jele, pa krvave, iskrvavi niz prsi hajine,
iskrvavi cizme obadvije. Nar. pjes. vuk. 2, 284.
Kako su me derali nijesu me ni iskrvavili. Nar.
posl. vuk. 127. Pusti po dva coveka da cuvaju
one pokajnice koje lijepo zacinu da nad nim
protuze, i u onome jadu da se koja ne ubije i
ogrebene da ga (mrtvaca) ne iskrvave. Vuk (?),
ziv. 186. — U ovom primjeru nije posve u istom
smislu: bkrinu zubim, izkrvavi oci. And. Kacid,
razg. 114.
b. pasivno. Bjen nemilostivo i iskrvavjen. Zborn.
48^. Krvju kojom bjese zemja polita, iskrvavjena
i stopjena. M. Divkovid, bes. 381a. Evo ga is-
krvavjena bidimi, dradami i verigami. B. Kasid,
is. 58. Ono sveto tilo sve suho brez krvi izra-
neno, izkrvavjeno. P. Radovcid, nac. 421. On
le2,a onde vas izranen i izkrvavjen. J. Filipovid,
prip. 3, 279'>. Uzamsi izkrvavjenu glavu mrtvoga
kraja. I. J. P. Lucid, razg. 106. Pomodreni a
na mista iskrvavjeni boci negovi. 129. Tijelo
prisveto sina Bozijega sa svijeh strana iskrva-
vjeno i izraneno. A. Kalid 273. Od Turaka nesto
i ostalo, a od Srba i Sto je ostalo, sve raneno i
iskrvavjeno. Nar. pjes. vuk. 2, 293.
c. sa se, rejleksivno i pasivno. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu: izkrvaviti so ,sanguine infici,
imbui etc' Vaskolik se opet iskrvavi krvju. M.
Divkovid, bes. 381*. Gdi (u trnju) obracajudi
se, vas se iskrvavi. F. Glavinid, cvit. 254''.
ISKRVAVJ^ENE, n. djelo kojijem se iskrvavi.
— U Stulicevu rjeiniku: izkrvavjene i izkrva-
vjeiie.
ISKRVAV^lVATI , iskrvav}njem i iskrv^-
vjivam, itnj)f. iskrvaviti. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: kod izkrvaviti praes. izkrvavjujem i iskr-
vavivara, a napose izkrvavivati.
ISKRVITI, iskrvim, pf. vidi iskrvaviti. — Akc.
je kao kod iznositi. — Postaje od iz i krv na-
stavkom i.
a. aktivno. — Samo m Stulicevu rjecniku: iz-
krviti, V. izkrvaviti.
b. pasivno. Bijahu niliove ruke izkrvjono s ka-
matami. M. Radnid 511b.
c. sa 86, reciprocno. — Izmedu rjcinika u Vu-
kovu (,8troiten so doss blut fliesst' ,rixas cieo
cruentas'). ^estoko se oni udariso i nemilo, brate,
izkrviSe. And. Kadid, razg. 176''.
ISKRZATI, iHkrzam, pf. u Vukovu rjecniku:
.abwotzen, abschloifon' ,dotoro' s prinijcrom: Is-
krzao fivigar na hifcu. — Akc. je kao kod izglo-
dati. — Sloieno: iz-krzati.
ISKflBATI, iskubam, impf. iskupsti. — Samo
na jednom nijestu xvi vijeka. Zasto li pak to se
dostoji, to mi kaz\ da tako me kose nemilo is-
kubas? N. Na|eskovid 2, 64.
ISKIJBENE, n. djelo kojijem se iskube. — Sta-
riji je ohlik iskubenje. — Samo u Mikalinu rjec-
niku gdje stoji grijeskom iskubjenje, kao da je
od glagola iskubiti.
ISKUB^-ENE, vidi iskubene.
ISKUCATI, iskucam, pf. slozeno : iz-kucati. —
Akc. je kao kod izgledati. — U nase vrijeme.
a. kucanem uciniti da sto izide na po\e, ku-
canem izvaditi. a) u pravom smislu. — u Vu-
kovu rjecniku : n. p. cep ili vran na buretu ,aus-
klopfen' ,puisando removeo'. — mislim da i ovo
amo pripada: Bezplodnu maticu treba iskucati
i ubiti. F. Dordevid, pcelar. 20. — b) u prene-
senom smislu, kucanem dobiti, pa i uopce dobiti.
— u Stulicevu rjecniku: iskucati i izkucati ,pro-
curarsi il vitto picchiando di porta in porta'
,ostiatim pulsando victum adquirere' ; ,ritrovar
cercando con diligenza o con pena cio che manca
ad una cosa' ,rei alicujus supplementa acqui-
rendo invenire'. — i u nase vrijeme u Dubrov-
niku (isporedi iskucukati). ,Mucio se svakako po
moru i po suhu, dokle je iskuco to dinara'. P.
Budmani.
b. svrsiti kucane. Iskucalo sest puno sahata.
Nar. pjes. petr. 2, 593.
ISKUCAVANE, n. djelo kojijem se iskucava.
— Izmedu rjecnika u Vukovu (,da8 losklopfen,
aufklopfen' ,emotio quae fit pulsando'). O isku-
cavanu pcela u drugu kosnicu. F. Dordevid,
pcelar. 40.
ISKUCAVATI, iskucavam, impf. iskucati. —
U Stulicevu rjecniku (uz iskucati) i u Vukovu :
,aufklopfon' , pulsando removeo'.
ISKUCKATI, iskuckam, p/. dem. iskucati. —
isporedi iskucukati. — Akc. je kao kod izgle-
dati. — U Vukovu rjecniku.
ISKUCUKATI, iskucukam, pf. dem. iskucati.
— isporedi iskuckati. — Akc. se mijena u aor.
2 i 3 sing, iskucuka. — U nase vrijeme u Du-
brovniku (isporedi iskucati, a, a) pri kraju).
,Mucim se da iskucukam to malo sto mi je dosta
da se prihranim'. P. Budmani.
ISKUCITI, Iskucim, pf. slozeno: iz-kuditi. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xviii vijeka.
a. aktivno, prikuciti iz kakva mjesta (u je-
dinom primjeru stoji u prenesenom smislU) kao
izmamiti). Ako bi po koj izmis|enoj i varjivoj
hitrini i privaronju sudac svitovni iskudio ga
(onoga koji se utekao k crkvi da se sacuva od
svjetovnoga suda) iz crkve... A. d. Costa 1, 182.
b. .sa se, rejleksivno, (u prenesenom smislu, iz-
baviti se). Ne bi li se i oni ispod jarma isku-
cili. Magaz. 1868. 68.
ISKUCITI, iskucim, pf. izagnati iz kuce. —
Akc. je kao kod izgaziti. — Postaje od iz i kuda
nastavkom i.
a. aktivno. — U Voltigijinu rjecniku : (gri-
jeskom izkuciti) ,sfrattare, cacciar di easa' ,aus
dem hause jagen', i u Stulicevu: izkuditi, izku-
divam ,aliquem domo ojicere, expellere'.
b. sa se, rejleksivno, ostaviti (svoju) kucu. —
U Stulicevu rjecniku: izkuditi se ,domum dore-
linquere'.
ISKUClVATI, iskudujom i iskudrvilm, imjtf.
iskuditi. — 1/ Stulicevu rjedniku: izkudivati, iz-
kudivam, freq. v. izkuditi.
ISKUDJETI, iskudim, pf. sloieno: iz-skudjeti
ISKUDJETI
905
1. ISKUPITI
(stslov. sk^deti). — U Stulidevu rjecniku: ,defi-
cere' s dodatkom da je uzeto iz hrevijara i s pri-
mjerima (vaja da su takoder iz hrevijara) : Is-
kudje mladjenec ,defecit parvulus'. Iskudjese oci
moje ,defecerunt oculi mei'.
ISKUDRENE, n. djelo kojijem se ko iskudri.
— U Stulicevu rjecniku: ,loffa o loffia, vento
che esce per le parti da basso, ma senza stre-
pito' jsubtile ac leve peditum'.
ISKUDEITI SE, iskudrim se, pf. snmo u Stu-
licevu rjecniku : ,trarre una coreggia ma senza
strepito' ,visire, pedere sine strepitu'.
ISKUDEIVATI SE, iskudrujem se i isku-
drivam se, impf. iskudriti se. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: iskudrivati se, iskudrivam se.
ISKUGAVITI, iskugavim, 2^f- u Stulicevu rjec-
niku: izkugaviti, v. izkuziti. — sasma nepouz-
dano.
ISKUHATI, iskuham, pf. posvc skuhati. —
Slozeno: iz-kuhati. — Akc je kao kod izgledati.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
sfjencevu (izkuhavam, izkuhati ,excoquo'), u Vol-
tigijinu (izkuhati, izkuham, izkuhavam ,cuocere
affatto, cucinar bene' ,gut auskochen'), u Stuli-
cevu (izkuhati ,excoquere'). Domicijan zapovida
Ivana u kotlu velikomu punu ulja iskuhati. F.
Glavinic, cvit. 130b. Kad si ve6 vosak iskuvao,
opet saspi u bure. F. Dordevi6, pcelar. 46. Is-
kuvanu voStinu opet izmrvi. 46.
ISKUHAVATI, iskuhavam, impf. iskuhati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Bjelostjencevu
rjecniku (vidi kod iskuhati) . i u Voltigijinu :
praes. izkuhavam kod izkuhati,
ISKUHIVATI, iskuhujem i iskiihivam, impf.
iskuhati (sa znaccnem: mijesiti, vidi zakuhati).
— Na jednom mjestu xviii vijeka. Dokle vatra
u pe6i se slaze, odmah tisto iskuhivat kaze. J.
S. Ee)kovi6 344.
ISKUKATI, iskukam, pf. svrsiti kukane (kao
prelazni glagol). — Slozeno: iz-kukati. — Akc.
je kao kod izgledati. — U jednoga pisca nasega
vremena. Ptico pjevalico, ti narices jadna brata
svoga, i jos nega iskukala nisi. Osvctn. 2, 40.
ISKUK^ATI, iskiikjam, pf. izavreti. — ispo-
rcdi iskujati. — Slozeno: iz-kukjati. — Akc. je
kao kod iskoncati. — U Vukovu rjecniku: is-
kukjati i iskujati ,herauswallen' ,prorumpo', cf.
ku)ati.
ISKUJ^ATI, iskujam, pf. vidi iskukjati (i radi
akcenta). — Slozeno: iz-ku}ati.
1. ISKUP, m. djelo kojijem se IskCipi. — Rijec
je stara, isporedi stslov. iskupt. — Izmedu rjec-
?iika ti Mikalinu (iskup, iskupjenje, odkup ,re-
demptio'), u Belinu (izkup ,redemptio' 609^), u
Voltigijinu (izkup ,riscatto, redenzione' ,ausl6-
sung'), u Stulicevu (v. iskup}ene), u Danicicevu
(iskup?. ,redemtionis pretium'). Vsa jelika pri-
loziht, ne uzeht niciju bastinu, ne sttvoriht po
sile, nK vfcsa st iskupom i st zamenoju. Sr. letop.
1847. 4, 55. (1381).
2. ISKUP, m. skup. — Od 2. iskupiti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die
versammlung' ,conventus' s primjerima iz na-
rodnijeh pjesama: Tu ces bracu na iskupu naci.
Crnogorce na iskupu pita. Lakse bi se zv'jezde
izbrojile nego turska na iskupu vojska). I tu
bjehu na iskupu Turci. Nar. pjes. vuk. 4, 85.
Te bi do sto do potrebe bilo, te bi na me udrili
Brdani, neka imam vojske na iskupu. 4, 471.
I tu Kuce na iskupu nade. Ogled, sr. 103. Jesu
li mu na iskup svatovi? Vuk, kovc. 60. Na
glavnoj skupstini dode na iskup i Macedonovi6.
S. ]^ubi§a, prip. 10. Glavar krivu otkrojit 6e
pravdu, kad na iskup pred sudiju sajdu. Osvetn.
4, 24.
3. ISKUP, m. ime mjestu. — Prije nasega vre-
mena. Iskupt. S. Novakovic, pom. 134.
ISKUPILAC, iskupioca, m. vidi iskupite}. —
Samo u Stulicevu rjecniku: iskupilac i grijeskom
iskupioc uz iskupite}.
ISKUPIONIK, m. vidi iskupitej. — U Stuli-
cevu rjecniku. — nepouzdano.
ISKUPITE^i, m. redemptor, covjek koji iskUpi
(cesto u teologicnom smislu, o Isusu Hristu). —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(iskupite}, odkupite} ,redemptor'), u Belinu (iz-
kupite} .redentore, chi ricompra' ,redemptor' BOOh),
u Voltigijinu (izkupite} ,salvatore, rodentore' ,aus-
loser, loskaufer'), u Stulicevu (,redentore' ,ser-
vator, qui redimit' s dodatkom da je uzeto iz
hrevijara). Veruju da iskupite} moj zivet. Transit.
95. Iskupite}u dus nasih. 158. Od Marije raa-
tero iskupite}a svega svita. Mirakuli. 8. Gospo-
dine, pomocnico moj i izkupite}u moj ! M. Albert!
8. Ali znam da je 2iv moj iskupite], i na po-
s}edak da ce stati nad prahom. D. Danicic, jov.
19, 25.
ISKUPITE^EV, adj. koji pripada iskupite]u.
— U Stulicevu rjecniku.
ISKUPITEl^ICA, /. Sensko ce^ade kojc Iskfcpi.
— U Stulicevu rjecniku: ,redontrice' ,servatrix'.
1. ISKUPITI, iskiipim, pf. redimere, vidi ot-
kiipiti. — Slozeno: iz-kupiti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — Bijee je stara, isporedi stslov. isku-
piti. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (iskupiti,
odkupiti ,redimo' ; iskupiti zaklad ,repignoro, re-
dimo'), u Belinu (izkupiti ,redimo' 609t>), u Bje-
lostjencevu (izkup}ujem, odkup}ujem, izkupiti ,re-
dimo, rem quampiam ab eo qui earn in pote-
state habebat pretio libero, rem alienatam occu-
patamve pretio recipio'. 2. izkup}ujem zalog,
zaklad ,repignoro'), u Voltigijinu (izkupiti, iz-
kupim, izkup}ujem, izkuplivam ,riscattare, ricom-
prare, salvare' ,ausl6sen, loskaufen') , u Stuli-
cevu (iskupiti, iskup}am, iskup}ujem, iskup}ivam
i izkupiti ,riscuotere, riscattare' ,recuperar6, ser-
vare, redimere'; iskupiti zaklad ,repignerare'), u
Vukovu (,loskaufen' ,rodimo'), u Danicicevu (,re-
dimere'). Pride Marija raba Rastina iskupivhsi
se. Starine. 13, 208. (1185). Aste kto ott za-
klanija kogo iskupitt. Domentijan^ 65. Da je
bliziii vo}ani. iskupiti do godista. Stat. po}. ark.
5, 260. Tada je vo}ant iskupiti do godista. 262.
Kad ne ima brige iskupiti ga, ako je u su-
zanstvu. 318. Ja vas svih, ja zivotom mojim
iskupil bih od tih nevo}. M. Mariilic 32. Ni
kra}e ni bane ne iskupe bolance. 255. Da is-
kupi tebe iz muk. 316. (Isus) postavi samoga
sebe na smrt za iskupiti vas. Transit. 106. Is-
kupiv vse svoje imenije ko on bise prodal. Mi-
rakuli. 2. Cini da ti iskupis tvoje grihe al-
mustvom. Korizm. 10*. VzdvigoSe se, iskupili
da bi svetu zem}u. S. Kozicic 24''. Od jame
pak}eue vaj da me iskupis. M. Vetrani6 1, 461.
Kako te iznasad hitro je izkupil. H. Lucid 257.
Ta pas iskupi tr mi ga pos}i. Mon. croat. 229.
(1527). I tako da drzi te zem}e doklam budu
mogli 'zkupiti Mate i negova deca. 286. (1586).
Kojom bi jih ti spenzom iz tamuice iskupila?
D. Barakovi6, vil. 200. Za sloboditi me i isku-
piti me vridnostju od svete krvi tvoje. M. Jer-
kovi6 101. Iskupit je iz suzanstva. V. Andrija-
sevi6, put. 68. Iz suzanstva pak}enoga iskupiti.
1. ISKUPITI
906
ISKUPOVATI
273. (On ce) nepravijem kamatami izkupit ih
zaduzene. I. Dordi6, salt. 238. Iskupit sve nas
od ruku djavaoski. J. Banovac, pred. 26. Izkupi
ju fzarobfenu). F. Lastric, svet. 47i>. Iskupit
svoj puk izabrani od svijeh tuga. S. Rosa 22'>.
Otvorivsi aznu svete crkve, izkupi sve suzne.
And. Kacid, razg. 21. U mene je blago nebro-
jeno, moja bi me izkupila majka. 34^. Iskupiti
nas po svojoj muci iz tmina suzanstva paklo-
noga. Ant. Kadcid 107. Iskupiti jih iz suzanstva.
510. Ki te iz grijeha krvi izkupi. I. M. Mattei
297. Suzria izkupiti. B. Leakovid, gov. 138. Na
sud, ali brez zlata, koje bi vas izkupilo. D.
Kapi6 13. Neznan mladic k men' pristupi, blago
obilno donosedi, da leskoga suzna iskupi. P. Sor-
kocevi6 586''. Ja sam ti, brate, turska robina,
iskup' me, brate, iz turski ruku. Nar. pjes. vuk.
1, 214. Ona negovoj zeni uzajmila jest 200
grosa, da ga iskupi iz apsa. Glasnik. ii, 1, 77.
(1808). Iskupio si nas Bogu krvju svojom od
svakoga ko)ena i jezika i naroda i plemena. Vuk,
otkr. 5, 9.
b. pasivno. Kako je prikazan s dvije grlice u
templo i izkupjen sin Bozji. I. Drzi6 100. Iz
suzanstva iskup}ena. V. Andrijasevid, put. 202.
Duse su ove izkupjen e tvojom krvi, blag Jezuse.
I. M. Mattei 285.
c. sa se.
a) pasiimo. Ono zdrzenje ima se iskupiti. Na-
ru6n. 43a.
h) refleksivno. — Izmedu rjecnika u Belinu
(izkupiti se ,riscattarsi' ,redimere se' 625a). Ako
bi se tko iskupio ali odmolio. Stat. po}. ark.
5, 279. Tada mu se ima oni iskupiti punom
vrazdom. 281. Dunat bio postavjen u uzu, da
se iskupi. Tondal. star. 4, 116. Nejraajuci s cim
bi se^ izkupio. A. Kanizli6, fran. 67.
2. ISKUPITI, iskupim, pf. vidi skupiti (istice
se i mjesto Hi mjesta odakle se sakupla). — Slo-
zevo: iz-kiipiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(iskupiti, iskupim, iskupjam ,radunare; rappi-
gliare, congelare' ,versammeln ; gerinnen'), u Stu-
licevu (iskupiti, iskupjam ,omnia simul congre-
gare, coacervare, concludere, in sarcinas coUi-
gare'), u Vukovu (,sammeln' ,colligo').
a. aktivno. Pop ima biti pomniv iskupiti vsu
svoju misal. Narucn. 43''. On 6e k nima do6i
iskupit ih. S. Kosa 90^. Iskupivsi lazisabor, na
istomu protiva Papi Nikoli osudu proklestva pro-
glasi. I. Velikanovi6, uput. 1, 284. Svu je tursku
silu podigao, u Kosovo poje iskupio. Nar. pjes.
vuk. 2, 265. Sastase se i Srbi i Turci, iskupi§e
odsjoi^eno glave, iznesose ranene junake. 3, 165.
Iskupidu gozdeset hajdukah. 3, 319. No vladika
vojsku iskupio. 4, 76. Tu zaosta Milos s voj-
vodama, da iskupi rob|e na gomilu. 4, 352. I
brze ce porez iskupiti. 4, 497. Pak iskupi sedam
hijad vojske. Pjev. crn. 22''. A kad pasa is-
kupio vojsku. 105a.
b. pasivno. Gdi dvojica oli trojica budu is-
kupjena u momu iraenu. S. Rosa I03a. Prida li
bi6o iskupjeni svi svijeta narodi. 139'».
c. sa se.
a) pasivno. Za sebe uzimahu sve §to bi se
iskupilo. S. Rosa 101'',
b) rcjleksivno. Gdje pofieka njekoliko dokli
odawvud iskupi se bojno mnoStvo svekoliko. J.
Palmotic*'. 73. Ti 6as iskupi se ninoz (5o|adi oko
ku<^e. S. Rosa 84''. Ondi iskupide so i orlovi.
124». Svatovi se na hroj iskupii^e. Nar. pjes.
vuk. 2, 548. Tu se silna iskupila vojska. 4, 75.
Da so odon opot isknpimo. Pjev. cm. 112''. Go-
spoda 86 arpaka iskupila. 284''. Svatovi se is-
kupise. Vuk, kovc. 59. Svi se iskupise oko mene.
M. P. Sapcanin 1, 93.
ISKUP^jAInTE, n. djelo kojijem se iskupja (vidi
2. iskupjati). — tl Vukovu rjecnika: ,das sammeln'
,congregatio'.
1. ISKUP^jATI, iskupjam, impf. iskupiti. —
isporedi iskupjivati. — Akc. je kao kod ispitati.
— Na jednom mjestu xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (kod iskupiti). Almustvo is-
kup}a od smrti. Korizm. 10''.
2. ISKUP^jATI, iskupjam, ini})/. iskupiti. —
Akc. je kao kod ispitati. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Voltigijinu (praes. iskupjam
kod iskupiti), u Stulicevu (kod iskupiti), u Vu-
kovu (, sammeln' .congrego').
a. aktivno. Crnogorci iskupjaju ovce. Nar. pjes.
vuk. 4, 48. Luko silnu iskupjaSe vojsku, isku-
pjase pjesce i konike. 4, 230. Iskupja ti porez
od Tusimne. 4, 493. Iskupja porez i harace.
Pjev. crn. 145a.
b. sa se, refleksivno. Kad se stade ceta is-
kupjati. Nar. pjes. juk. 206.
ISKUPl^ENIK, m. covjek tskdpjen. — U jed-
noga pisca nasega vremena. I oni 6e se prozvati
narod svoti, iskupjenici Gospodni. D. Danicic,
isai. 62, 12.
ISKUP^ENE, n. djelo kojijem se Iskiipt. —
Stariji je oblik iskupjenje. — Izmedu rjednika
u Mika\inu (iskupjenje kod iskup), u Belinu (iz-
kupjenje ,redenzicne, ricompramento' ,redemptio'
609''), u Bjelostjencevu (kajkavski izkuplene), u
Stulicevu (iskupjene i iskupjene). Prosija nam
dan iskupjenja i istine. S. Kozicii 6a. Smrt pri-
mivsi na iskupjenje nih gresenja. N. Ranina 80a.
paul. hebr. 9, 15. Od pocala ponovjenja i is-
kupjenja clovicjega. P. Radovcic, nac. 399. Da
bude obilno izkupjene i podpuno. F. Lastric, test.
44a. Da ne bi obratili izkupjene u ve6e su-
zanstvo. Ant. Kadci6 107. IzvrSene pokore jest
jedno iskupjene pedipsana vrimenitoga. M. Do-
bretic 242.
ISKUP ^lEV ATI, iskup jujem, impf. vidi isku-
pjivati. — U jednoga pisca xviii vijeka. Isku-
pjevati suzne. A. d. Costa 1, 96.
1. ISKUP^IV, adj. koji se tnoze iskupiti. —
U Stulicevu rjecniku: ,qui rcdimi potest'.
2. ISKUPJ^IV, adj. koji se moze Iskupiti. —
U Stulicevu rjecniku: ,congregabilis'.
ISKUP^IVANE, n. djelo kojijem se iskup\u,ie.
— (J Vukovu rjecniku : ,da3 loskaufen' ,redemtio'.
ISKUPl^IVATI, iskupjujem i iskupjivam, impf.
iskupiti. — isporedi 1. iskup jati. — ^^'c je kao
kod iskazivati. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (praes. izkupjujem, vidi kod 1. iskupiti), u
Voltigijinu (praes. izkupjujem i grije§kom iz-
kuplivam kod izkupiti), u Stulicevu (praes. is-
kupjujem i iskupjivam kod iskupiti), u Vukovu
(,lo3kaufen' ,rodimo'). Buduci da tada ne bi bilo
trgovino za iskupjivati. F. Lastric, test. 44''.
Skupim novcem iskupjuje kvara. J. S. Rejkovid
429. Gospod iskupjuje du§u sluga svojih. D.
Dani5ic, psal. 34, 22.
ISKUPNIK, m. u Stulicevu rjeiniku: v. isku-
pitoj. — nepouzdano.
ISKUPOVATI, iskupujom, impf. (i pcrf.) slo-
zeno: iz-kupovati. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. iskiipovah, u impt. iskupuj, u ger.
praes. iskupujfKii; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, iskupova,
u part, praet. act. iskupovao, iskupovala, u part,
praet. pass, iskupovan. — Rijei je stara, ispo-
redi stslov. iskupovati.
ISKUPOVATI, a.
907
ISKUSITE^ilCA.
a. upotrehlava se Jcao imperfektivni glagol prema
iskiipiti (kod toga se misli da postaje od iskii-
piti kao kupovati od kiipiti). — Izmedu rjecnika
u Danicicevu (,redimere'). Svetaa i ctstnaa is-
kupovaje. Domentijanb 200. Dltznyje iskupuje,
rabottnyje svobozdaje. Domentijana 29. Celo-
mudrtno i opastno zivuste vb nynasnemt vece,
iskupujuste vreme, jako dbnije ztli sutt. 284 —
285. BJudete kako hodite, ne jako nemudrii ni.
jako premudrii, iskupujuste vreme, jako dbnyje
ztli sutb. Danilo 299. paul. eph. 5, 15 — 16. E.e-
ceni ^rad iskupujemo i oslabajamo. Men. croat.
214. (1525). Cbsttnije sbsudi i svetyihb mosti
iskupovase. Glasnik. 32, 255. (1631).
b. vioze biti da je kao kod a i u ovom pri-
mjeru: Sudove zlatne i srebrne crkovne prodao
je za priraniti i iskupovati zapuscene i ucvi|en0
suzne. A. d. Costa 1, 269. ali je veca prilika da
je shvaceno kao perfektivni glagol.
c. impf. i pf. mnogo kupovati, mnogo kupiti,
nakupovati. Oto joj si ti za tri tisuce dukat doslo
^oja iskupovao. M. Drzic 304. i u nase vrijemc
u Dubrovniku. P. Budmani.
ISKUPSTI, iskubem, pf. iscupati. — Slozeno :
iz-skupsti. — Akc. je kao kod istresti. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika]inu (is-
kupsti, izguliti ,vello, evello*), u Belinu (izkubsti
,pelare, svellere i peli' ; , piles detrahere' 550*),
u Voltigijinu (izkubsti i izkupsti ,scapigliaro,
spennacchiare, strappare' ,ausrupfen') , u Stuli-
cevu (iskubsti i iskupsti, v. iz<?uliti), u Vukovu
(,ausraufen' , evello', cf. iscupati).
a. aktivno. Skubudi |u} da biste ne iskubli i
psenicu s nim zajedno. N. Eanina BS^. mat.
13, 29. Htio sam svu bradu iskubsti, gdi inoj
nije cut' po gradu neg tvoje sramote. N. Na-
Jeskovic 1, 292. Poc mu cu sve kose iskupsti.
M. Drzic 262. Dracu izkubsti nije muke mladu.
I. V. Bunic, mand. 7. I cadavu bradu iskube.
J. Palmotic 332. Izskubavsi ga (trne) stavi so
okolo vinogi'ada. M. Kadnic 3451". Ako iskubes
komaru nozicu, izi6e mu i crijeva. (D). Poslov.
danic. 2. Izkubose vlasi i bradu negovu. F.
Parcic 53 — 54. Da izkubes, da razoris, da po-
gubis. D. Basic 218. Sad je vrijeme sve one
stetne trave da izkubete. 251. Da bi iskubo
usadene ostne grijeha. J. Matovic 497. Razorit,
sagradit, iskupsti, usadit. A. Kalic 534. Ona joj
silimice Iskube optok i uza ii iscupa bic vlasi.
S. l^ubisa, prip. 39. Nema sile koja bi te mogla
iskupsti iz nasijeh nokata. pric. 67.
b. pasivno. Bradu svu iskubenu. I. Drzic 59.
Kose plave malo prije ko zlatni resi vidjahu so
tamo i amo po uzglavju izkubene. B. Zuzeri
271. Za iskubene vlasi tvoje odnimi od niene
sve sto godi je neugodno ocima tvojim. A. Ka-
nizlic, bogojubn. 272.
c. sa se.
a) pasivno. Koji ce dakle razlog zabraniti da
so luj ne iskube? A. d. Bella, razgov. 197.
b) refleksivno. (Mandalijena) vece u suzah
sasma plije, sva se izkubla, sva 'e krvava. I. V.
Buni6, mand. 10.
c) reciprocno. Izkubsti se za kose ,fare a ca-
pelli, tirarsi a capelli' ,invicem sibi capillos di-
lacerare'. A. d. Bella, rjecn. 168^.
ISKUS, m. djelo kojijem se iskusa. — Rijec
je stara, isporedi stslov. iskust — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,experientia, experimentum'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Dani-
cicevu (iskusb ,tentatio'). Ne iskusb protivnago.
Domentijanb .59. Bozijemb popustenijemb o Jove
iskusb prijetb. Danilo 142. Vide jego vb tolice
iskuse i napasti, prekloni se na milosrbdije jego.
J 64. Svagdasni iskus. J. Rajic, pouc. 2, 110.
ISKUSAN, iskusna, adj. peritus, vjest. — Po-
staje od iskus nastavkom bn. — Bijec je stara
(ali nije narodna), isporedi stslov. iskusbu'b. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. naucan s do-
datkom da je rijec ruska) i u Danicicevu (is-
kusbnb , peritus').
a. adj. Ne prostb, nb iskusbub skazajemymb.
Domentijan*' 7. Igumeni da stavetb se dobri
cloveci i iskusni. Zak. dus. pam. saf. 30. Ko-
liko puta naj iskusniji ]udi drugojacije misle
danas, nego juce! D. Obradovic, ziv. 32. Vice
na iskusne starce, koji su ostarili u naukama.
Vuk, pism. 61. Dopustite mi kao staru i is-
kusnu opaziti, da senice bez kukoja nema. S.
^jubisa, prip. 252. On je vrlo iskusan kovangija.
F. Dordevic, pcelar. 4. Iskusan, vjest u cemu
,verstandig, erfahren'. Jur. pol. terminol. 586.
b. ado. iskusno. Vece mi iskusno otpisite.
Glasnik. ii, 3, 110. (1708).
iSKUSANE, n. djelo kojijem se Iskusd. — U
Stulicevu rjecniku.
1. ISKUS ATI, iskusam, pf. sve poktisati. —
isporedi 3. iskusiti. — Slozeno: iz-kusati. — Akc.
je kao kod ispitati. — U Belinu rjecniku (part,
praet. pass, izkusan ,mangiato col cucchiaro' ,co-
mesus cocleare' 459*) i u poslovici xviii vijeka:
Cim baba puha, djed sve iskusa. (Z). Poslov.
danic. 13.
2. iSKUSATI, iskusam, pf. vidi 2. iskusiti. —
Samo u Stulicevu rjecniku: iskusati i izkusati
,cincischiare' ,lancinare'.
ISKIJSILAC, iskusioca, m. vidi iskusitej. —
I (grijeskom) sa s mj. s. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (iskusilac, koji is-
kusiva , inquisitor, conquisitor, examinator') gdje
se naj prije nahodi, i u Stulicevu (grijeskom is-
kusioc uz iskusitej). Izkusilac jos ju uzprasa u
svojemu pitovanju. J. Kavanin 61^. Da isku-
silac svidoci biskupu. Ant. Kadcic 5.
ISKUSITE:^, m. covjek (u prvom primjeru vrag)
koji iskusi. — isporedi iskusilac. — Cesto stoji
grijeskom s mj. s (vidi kod 1. iskusiti). — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Belinu
(izkusitej ,cercatore o investigatore' ,investigator'
185'^; iskusitej ,essaminatore, che essamina' , exa-
minator' 293*), u Voltigijinu (izkusitej ,tentatore,
sperimentatore' ,versucher') , u Stulicevu (isku-
sitej i iskusitej ,quaesitor, inquisitor, investigator,
tentator-). Iskusitejb bote preosvestenomu pakostb
sbtvoriti i vbzdvize prevelikyje vlbny vb mori.
Domentijana 300. lm.a,(jj mod suprot iskusiteju
djavlu. Korizm. 4^. Bog ni iskusitej na zlo.
Anton Dalm., nov. test. 2, 159^. jac. 1, 13. Obecaj
jest naucitej i iskusitej stvaram. S. Budinic, sum.
82b. Jere sam iskusitej od srca. B. Kasic, nasi.
188. Ukaze se strasni iskusitej i osvetitej. M.
Bijankovic 164. Mogu Ii iskusiteji primiti koji
dar? Ant. Kadcic 5. Da ga iskusiteji nisu za-
dovojno ispitovali u stvarih potribnih za ispo-
vidane. 235. Biskup s ostalima iskusiteji ima
pomjivo iskusati zakne. A. d. Costa 1, 64. Prid
odredenima skupniskima iskusiteji. 1, 215. Kad
bi se crkovnaci sakupjali za dostignuti dohodke
crkvene od iskusiteja za to odredoni. I. J. P.
Lucid, izk. 20.
ISKUSITE^ICA, /. zensko cefade koje iskusi.
— I grijeskom sa s mj. s (vidi kod iskusiti). —
U Belinu rjecniku: izkusitejica ,cercatrice, es-
ploratrice' ,exploratrix' 186*, i u Stulicevu: is-
kusitejica ,quae quaerit, inquirit, tentat etc'
1. ISKUSITI
908
ISKUSTVO
1. ISKUSITI, iskusim, pf. vidi iskusati. —
Slo£eno : iz-kusiti (vidi okusiti). — Akc. je kao
kod izgaziti. — Rijec je star a, isporedi stslov.
iskusifci. — (^esto se kod pisaca nahodi sa s mj.
s: iskusiti, iskusim, jer kod toga pisci misle na
iskusati. — Izmedu rjecnika u Mika\inu (isku-
sifci, ispitati ,excufcio, examino, inquire, infcer-
rogo'), u Belinu (izkusifci ,experior' 292a ; isku-
siti ,oxamino' 293*; iskusiti dusu i svijes ,con-
scientiam excutere' 293^), u Voltigijinu (iskusiti
jtontare, spcrimentare , investigare' ,versuchen,
probioren'), u Stulicevu (,inquirere, perquirere,
indagare, experiri, periculum facero'), u Dani-
ciccvu (.tentare').
a. aktivno. Jakoze iskusi Gospods pravedtnago
Jova. Stefan, sim. pam. saf. 11. Druga svoga
iskusi, povej mu tajnaja svoja. Pril. jag. ark.
9, 140. (1J68). Netom smrt jadovna iskusi svoj
nalip. M. Marulid 232. Onda ces znati (nebesku
slavu), kada (ju) izkusis. Ziv. jer. star. 1, 236.
Drzan je srdceno iskusiti svest i kunsijenciju
svoju. Narucn. 18^. Sumna ku je potribno is-
kusifci. 34a. More to iskusifci, da je ostavil nike
rici. 43''. Djaval pride nas iskusifci. Transit.
38. Djaval otise iskusiti Isusa. Korizm. 64a.
Unido Friderik v riku, pral da bi se, vodu ne
iskusiv. S. Kozicic 27a. Pokle iskusi mnoga,
milosfc na§al da bi pri papi. Si''. Da iskusifce
sto jest voja Bozja. N. Eanina 29''. paul. rom.
12, 2. Da iskusi vas, dode Bog. 63a. exod. 20, 20.
Da iskusim iiih, hode li u zakonu mojem ali ne.
88''. exod. 15, 4. Da iskusi sam sebe. lOe**. paul.
Icor. 11, 28. Iskusi Bog Habrama. 116''. ^en.
22, 1. No iskusiv ne bi znao sto je Bog. Zborn.
3a. Tuj iskus' zlafc sfcril svoj. S. Mencefcic 43.
Ja sam tuj istinu ocito iskusil. 123. Sto mi je
usilos, u tom me iskusi. 157. Jos od ne ja ovoj
jskusih skrovono. 207. Takuj u meni iskusih
mnokrafc stvar. 303. Kad bi zalos iskusio od
svotoga tvoga tijela. M. Vetrani6 1, 327. Ar-
milin naj lise tuj zalos iskusi. 2, 57. Da iskusi^
istinu. 2, 145. A razlog nitkore iskusit ne more.
2, 162. Kojojzi (naravi) nitkore na svijefci pri-
like iskusit ne more. 2, 178. Kad bi slas is-
kusio. 2, 291. Neg ono ja bo|e hotijah iskusit,
ho6es li tej vojo prod meni vazda bit'. N. Na-
JoSkovic 1, 197. Iskusiso me i vidise dela moja.
Anton Dalm., nov. test. 2, 143''. paul. hebr. 3, 10.
Naj teXe clovik sam sebe iskusi i pozna. P. Zo-
rauid 76a. i jodnu i drugu tuj safcvar iskusih.
D. Raniiia 24a. Na mojemu sinu jesi hotila iz-
kusiti kripost tvojih fiara. F. Vrancid, 2iv. 36.
DrJan si proraisliti grijehe tvoje i tako iskusiti
konSijenciju i svijost tvoju. A. Komulovid 5. Bog
iskusi Abrama, joli poslusan. M. Divkovic, nauk.
94''. Ima sam sebe iskuSiti. 203a. Od svijeh
kolicijeh (grijcha) iskusiti potanko dusu svoju.
B. Ka6id, zrc. 18. llofcijaSo prijo iskusiti nogo
vjorovati satvar. in. 82. Gdi mo iskusise otci
va§i: iskusiSe i vidi§o dila moja. M. Alberti 3.
Ogi'iem iskusil jesi meno, Gospodine. F. Gla-
vini6, cvifc. 176''. Zatim jednoga po jodnom is-
kusi brata. 213a. Cesar vnogirai iskusi ga mu-
kami. 241''. Hod iskusit prijatojo? I. Ivanisevic
220. Nastoj iskusiti tvoju svist. P. Kadovfiid,
naft. 222. Sobo isfcih noka izkuse. M. Bijankovid
17. Koji budu obsliiziti, iskusiti i iiapraviti druge
rodoviiike. 107. Da iskusim tore viju, jel' istina.
P. lloktorovid (?) H7. Koji bi .so poSa ispoviditi,
a nobi i.skusio .svoje kusoncijo prijo ispovidi,
smrfcno bi sngrisia. L, Tnrzid 4. Koji obicaj da
nij' Jkodan vjeri , niiiozi izkusiSo. J. Kavanin
H72''. Da flovik dobro izkusi samoga sebe. I.
P. Marki 54. Potribno jost, da sobo dobro iz-
kusi. J. Banovac, blagosov. 204. Tko bi imao
ovoga zakna iskusifci u stvarih potribnih reda?
Ant. Kaddid 5. Da pomAivije iskusi svoju dusu.
210. Izviditi i izkusiti jeli nije li za vedu korist
crkve. 297. Ako prvo sabor drzavaski ne iskusi
razloge. A. d. Costa 1, 29. ,Neka iskusi sam
sebe covjek. J. Matovid 204. Nihove misli i pri-
gnutje isku§iti. D. E. Bogdanid 58. Da de on
iskusiti jodno po jedno prignutje. J. Garanin 4.
To de§ isto iskusiti. P. Bolic, vinod. 2, 10. Danas
gre on sridu 'skusit. Nar. prip. mikul. 76. Is-
kusiti ,erproben'. Jur. pol. terminol. 190.
b. pasivno. Jako iskusenb byvt. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 173. Pokazudi stare i iskusene za-
kone. Zak. vinod. 81. Ako ima svist iskusenu,
da je ostavil. Narucn. 43''. Bog dopusda da ja
budu iskusen. Transit. 69. Bise vole iskusen ot
griha pltenoga. Mirakuli. 135. Broj iskusen i
Zajedno izrejen. P. Radovcid, ist. 81. Bududi u
tolike vike nihova pisma iskusena. nac. 147. Ki
jemaju biti iskuseni od nauka. 232. Kad bi is-
kusen posao toga Pavla. S. Hosa 39a. Jer je
bio iskusen od svoga biskupa. Ant. Kadcid 5.
Kad iskusen bude (covjek), primiti de krunu slave.
J. Matovid 514.
c. sa so, pasivno i refieksivno. Iskusiti se vts-
hostett. Sava, tip. hil. glasn. 24, 217. Da is-
kusit se (Isus) od djavola. Korizm. 12''. Tebo
Pilat posla na Iruda, da se tvoja djela iskuse.
M. Vetranid 1, 319. Iskusi se od grijeha. B.
Kasid, zrc. 33. Iskusivsi se vas zivot i svetosfc
oca Inacija. in. 106. Muka koja se ne moze ni
iznijeti ni izkusifci. M. Orbin 124. Onih koji se
imaju iskusiti. Ant. Kadcid 5. Pokle se stvar
pomhivo iskusila. J. Matovid 170. — U Dani-
cicevii rjecniku ima znacene ,cognoscero' s pri-
mjerom: Aste hostesi iskusiti se. Saf. lesek. 180.
2. ISKUSITI, iskiisim, pf. u Vtikovu rjecniku:
n. p. hjob, isjedi ga na komade ,zerschneiden'
,concido'. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Po-
staje cd iz i kus nastavkom i.
3. ISKUSITI, iskusim, pf. zaloziti se punom
lazicom. — Slozeno: iz-kusiti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — isporedi 2. iskusati. — U Vukovu
rjecniku: iz kasike ,essend einen loffel ausleeren'
, plenum cochlear ori infundo'.
ISKUSNIK, in. vidi iskusite}. — Na jednom
mjestu xvii vijeka. Jaki (sain ja) iskusnik oda
svijeh bogomilijch. B. Kasid, nasi. 101.
ISKUSOVANE, n. na jednom mjestu xvi vijeka
kao da znaci: potpuno okuSaiie. Djela i otajnstva
bozansfcvenijeh pomnijom prizivanjem i iskuso-
vanjem, u srcu sahranoujem . . . svoje djevstvo
sahrani. B. Gradid, djev. 154. — Kao da je ver-
balni supstantiv od iskusovati, ali ovome nema
potvrde.
ISKUSOVATI, iskusujera, vidi kod iskusovai'io.
ISKUSTVEN, adj. koji je po isku^tvu. Is-
kusfcven, phil. ,orfahr»ngsmassig, empirisch', tal.
,omj)irico' ; ,aposteriorisch' ; iskustvon sud, phil.
lat. ,judicium ompiricum' ,erfahrungsurtheil'; is-
kustvena znanost, phil. ,orfahrungs\vissenschaffc',
tal. ,scionza empirica'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
uaz.
ISKUSTVENOST, /. osobina onoga Sto je is-
kustvcno. Iskustvenost, phil. ,erfahrungsmassig-
koit'. B. Sulck, rjecn. zuanstv. naz.
ISKUSTVO, n. oxperientia, peritia, iskusane,
navikd, vjcstina, znanc (uopce Hi o cemu oso-
bitome) sto se ne prima od drugoga nego se stjede
tijem sto samo delude radi i bavi se necijem (is-
kusi, isku§a). — Postaje od osnove iskus glagola
ISKUSTVO
909
2. ISKUSaTI, 1, a.
iskusiti nastavkom tstvo. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. iskuststvo ; u nasemu jeziku nije na-
rodna rijec nego su je od prosloga vijeka uzeli
neki pisci iz ruskoga. — Izmedii rjecnika u Stu-
licevu (.sapientia, scientia, experientia' s dodatkom
da je rijec ruska). Iskustvo osvedocava. D. Obra-
dovic, sav. 4. Poznao sam iskustvom sta jo po-
lezno, sta li je vredno bilo mojoj mladosti. ziv.
5. Zadrzao sam 49 rijeci slavenskijeh koje se
u nasemu narodnom jeziku ne govore, ali se
lasno mogu razumjeti i s naroduijem rijecima
pomijesafci ; ovo i nih redom : . . . iskustvo, . . .
Vuk, nov. zav. (1847) v— vi. Trpjene iskustvo,
a iskustvo nadane. Vuk, rim[. 5, 4. Iskustvom
je dokazano. P. Bolic, vinod. 2, 14. Iskustvom
je poznato. 2, 135. Iskustvo ,erfahrung'. Jur.
pol. terminol. 179. Iskustvo, phil. ,erfalirung',
tal. ,esperienza' ; ,praxis', tal. ,pratica'; ,empirie',
tal. ,empirismo'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISKUSURITI, iskiisurim, pf. izmiriti (dugove).
— Akc. je kao kod izjednaciti. — Postaje od iz
i kusur nastavkom i. — U Vukovu rjecnika :
,alle riickstande berichtigen' ,debita residua ex-
solvo', cf. izmiriti.
ISKUSALAC, iskusaoca, m. covjek koji iskusa.
— Od xviii vijeka, a izmectu rjecnika u Belinu
(iskusalac ,examinator 293^ ; izkusalac ,invosti-
gator' 185'>) i u Stulicevu (v. iskusite)). Poka-
zati svoje znane prid biskupom i prid isku-
saocima. Ant. Kadci6 5.
ISKUSALO, n. ono cim se iskusa. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,prova, stromento o modo da
provare' ,experimentum'.
ISKUSAN, iskusna, adj. vidi iskusan. — xviii
vijeka. Izkusni ,versato, pratico, dotto, capace'.
S. Budmani 418*.
ISKUSANE, n. djelo kojijem se iskusa. — Sta-
riji je oblik iskusanje. — Izmcdu rjecnika u Be-
linu (iskusanje ,examen' 293*; izkusanje ,expe-
rimentum' 593a; ,inquisitio' 401^), u Voltigijinu,
u Stulicevu. Mi ocito vidimo po iskusanju koliko
je jedna stvar Ijepsa. M. Divkovid, bes. 38*. Ocito
iskusanjem vidimo kada no jedan velik i vrijedan
gospodar hoce do6i u jedan grad... 61*. Isku-
sanje svetine nije zlamenja ciniti. 413^. Ucinices
izkusanje od konsijencije. I. Drzid 74. Ucinio
bi od sebe izkusanje. I. Ancid, svit. 51. Pri-
stupismo na iskusane Bozije pravde. B. Zuzeri
85. Iskusane od svega zivota prosastoga. A.
Badid 387. Ovo je stalDlo stvoreno za iskusane
covika. 459. Ali je bo}e, da se ucini (skrusene)
prija ispovidi, jer je skrusene prvi dio pokore,
zato vaja da se udi{ ucini po iskusanu duse. J.
Banovac, razg. 256. Vira bo je od stvari skru-
vitije koje ne mogu dodi pod ocudena tilesna
tada, kada se viruju, a kada dodu pod odudena,
nije vise vira, nego ocito poznane i iskusane.
F. Lastrid, od' 215. Ved ako bi ga Bog pripustao
za negovo iskusane. test. 22a. ^jubavi Bozije
iskusane jest zapovijedi negove izvrsene. 68a.
Iskusane isto vas uci. ad. 126^ Mi znademo
po iskusanu da mlogi poslovi i trudi, a navla-
stito lov od ribe, cine se vise puta obnod. ned.
283. Brez svakoga iskusana svisti i duse svoje.
87. Svagdane iskusane to nas uci. 414. Dok
udinim naj poslidne iskusane za pozvati prave
ovcice. svet. 30*. Odimo na iskusane u sveto
pismo. 106*. Ovo su iskusana kojim Gospodin
pladu obecaje. 165*. Ne cinedi iskusane od duse.
I. A. Nenadid, nauk. 42. Po iskusanu vele po-
mnivomu skupio je duhovnike mloge. A. Kanizlid,
kam. 163. Izkusane ,prova'. M. Zoricid, aritm.
13. Hode so cetiri broja, to jest dva, koja se
medu se vade, porod i izkusane. 20. Pridimo
sada na iskusaiie od 9. 52. U prvoj (prilici)
nije izaSlo izkusane. 53. Moze biti da se vi ne-
dete umjet izkusat . . ., zato du vas ja podpomoc
u ovemu izkusanu. D. Basid 129. Iskusane po-
dobno uciuiti od svi crkovnakov. A. d. Costa
1, 42. Nije ucinio pom}ivo izkusane svoje du5e.
M. Dobretid 142. Nemojte sudit ni dilovat samo
po sluianu ma po videnu i iskusanu pravomu.
334. Rici su Isnkrstove, kojim istinu i ocitovalo
jo i ocitovade vazda izkusane. I. Velikanovid,
uput. 1, 297. Ovo ukazuje i uci sviju vikova
iskusane. 1, 371. Ima se groznima suzama pla-
kati nevoja od nesridnika tolikih i tolikih, koji
i poslije izkusana nihovih dusa, gubo se i osu-
duju, tajedi nike grihe. D. Eapid 45. Istina je,
da vedi dio cini pora}ivo iskusane i kazo sve
grihe. 48. U iskusanu nasast bi viran. Grgur
iz Varesa 40. Ucinice s iskusanem kraj. Vuk,
pavl. Ikor. 10, 13. Koliko na svijetu mozo vrazje
iskusane. S. ^ubisa, prip. 261.
1. ISKUSATI, iskusam, impf. 1. iskusiti (od
cega postaje). — Bez smnne u dva pisca xvi
vijeka, a sumnivo u druga dva xvii. Govorahu
iskusajudi nega. N. Ranina 09*. joann. 8, 6. Koji
sudis pravedno i iskusas pledi i srca. 96*. jerein.
11,20. Sto me iskusate? 168b. mat. 22, 18. Zlata
koje so ognem iskusa. 212^. Ipotr. 1, 7. Kadi
su me iskusali otci vasi. Anton Dalra., nov. test.
2, 143^. paul. hebr. 3, 9. Jedna jo (napast) is-
kusajuda , druga je privarajuda. M. Divkovid,
nauk. 94'^. Ja sam Gospodin izvidjajudi srca i
izkusajudi bedra. I. Bandulavid 45*. jer. 17, 10.
2. ISKUSATI, iskusam, pf. probare, tentaro,
experiri, spectare, examinare, exquirere, kusanem
obaznati. — Slozeno: iz-kusati. — Akc. je kao
kod izglodati. — Rijec je stara, isporedi stslov.
iskusati. — Izmedu rjecnika u Belinu (izkusati,
izkusujem , provare, far prova' ,experior' 593a;
iskusati ,essariiinare, far essame' ,examino' 293*),
ti Bjelostjencevu (kod izkusavam impt. izkusajto
,probetis'), u Voltigijinu (iskusati, iskusam, isku-
sujem ,investigare, ricercare' ,untersuchen' ; iz-
kusati, izkusam , izkusujem , tentaro, sperimen-
tare' ,versuchen'), u Stulicevu (iskusati i izkusati
,examinare, experiri, tentaro, periculum facore,
experimentis doprehendere, experimento probare'),
u Vukovu (,versuclien' ,tento').
1. aktivno.
a. kusane se u torn sastoji sto se ko Hi sto
samijem djelo >n siluje da se pokaze, vrijedi li za
svrhu za koju se kusi. a) objekat je remade. Da
napastovarie iskusa noga. A. Badid 87. Da is-
kusa sebe covik, pak da od kruha ovoga jedo i
od case pije. 178. paul. Icor. 11, 28. Iskusaj
sam sebe, covice. 275. paul. Icor. 11, 28. Is-
kusaj dakle sam sebe, covice, i tako od kruha
onoga blaguj, i od case pij. J. Banovac, razg.
231. (Bog) hoti ga (Abraina) izkusati, jubi li
ga vede nego sina Isaka. And. Kacid, kor. 21.
(Jozip) svoju bratju uglodavsi za iskusat jih i
promucit jih, ne kti se kazati niovim bratom.
44. Bog jo dosao, da vas iskusa. 78. U novo
so (prijatele) no uzdaj dok je u nevoji no iskusas.
M. A. Relkovid, sabr. 20. Bog dodo da vas is-
kusa. D. Danicid, 2mojs. 20, 20. — b) objekat
je zivotina. Od orla iskazuje S. Augostin, da,
kad odrani ptide svoje, obicaje ni ovako iskusati.
F. Lastrid, ned. 41. — c) objekat je sto drugo.
Koji do izkusat djela i misli vase. I. Drzid 270.
Srce je on nama izkuso prigorkijem tugama. I.
Sordid, salt. 212. Puno vrsta od praha vede i
mane izhitrena izkuso je i prikuso. B. Zuzeri
2. ISKUSATI, 1, a.
9f0
ISKUSAVAIsfE
199. On s vojvodom dokona u vidu, da jos daje
iskugaju sricu. Nadod. 44. To obicaje ciniti da
po ovomu ukracenu i provlacenu izkusa nasu
stalnost u molitvi. B. Leakovid, nauk. 410. Po-
nude su od cijene male, jere smo im vjeru isku-
sali. Osvetn. 3, 78.
b. tontare, u teologicnom smishi, napastvovati.
I kako ga je djaval iskusal. Postila. T5^. Da
vas kako ne iskusa kusac. Vuk, pavl. Isol. 3, 5.
c. kuSanem osjecati ncsto (n p dobro Hi zlo),
te moze znaciti gotovo sto i pouzivati (dobro) Hi
podnijeti (zlo). — U jednoga pisca xviii vijeka.
Iskusali su bo djavli kripost suprot sebi i silu
imena moga. F. Lastric, test. 21*. Koji milo-
srdja moga nije poznao niti iskusao. 106^. Ja
znam da duga predika na uskrs nije vam draga ;
ako dakle ielito danas iskusati kratku, zacinite
ju vasim nastojanjem pomjivo slusajudi. 179*.
Proroci gluhe iskusase u§i Bozije na uslisane.
368*. Odi, nek i.skusaju tvoju zostinu i gniv
s pristo|a od pravde. ned. 13. Koji su smrt is-
kusali ne mogu se nikada zaboraviti od ne. 365.
Potribito je, da iskuSaju zestoko pokarane pra-
vednoga suca. 424.
d. kumnem uopce obaznati — Na jednom
vijestu xvui vijeka. Iskusase da je istina sto 'e
rekao i obedao. F. Lastric, test. 21i>.
e. pregledati, razgleduti (u naj sircin smislu),
kakvu je stu. a) objekat je supstantiv. Hoti is-
kuSati istinu. J. Banovac, pripov. 67. Nut' isku-
Sajmo jednu i drugu ovu istinu. F. Lastric, od'
91. — Dusu svoju iskusati od svije griha. P.
Posilovic, nasi. xlv. Iskusati dusu ,essaminare
la conscienza' ,conscientiam excutore'. A. d. Bella,
rjecn. 293*. Lskusajte, molim vas, vase dule.
razgov. 11. Ne pripravivsi se, to jest, iskusavsi
svisti. F. Lastri6, od' Go. Da svijest svoju i
dusu iskusato. ned. 87. Kada dakle idete na
ispovid, iskusajte dobro avist i dusu vasu. 125.
Iskusati pomnivo dusu svoju od svojijeh grijeha.
I. A. Nenadi6, nauk. 160. DrXani ste iskuSati
va§u du§u, jeli u Bozjoj milosti. V. M. Gucetic
7. Iskusajte i izvidite svijest. A. Kanizlic, kam.
318. Imamo iskusati pomnivo dusu svoju. J.
Matovit 220. Svaki vecor izkusaju svoju dusu.
I. M. Mattei 296. — Vaja da prije ispovidi is-
kuSa iivot svoj. A. Ba6i6 385. Jer covik va)a
da prija ispovidi iskuSa svoj zivot. J. Banovac,
razg. 256. — Odimo malo iskuSat uzrok o^a-
los<!ena tolikoga. F. Lastrid, test. 153*. Biskup
ima iskusati uzroke. A. d. Costa 1, 182. — Iz-
kuSaj veoma dobro ono sto hoces reii prije nego
izreteS. M. Radnid 427'^. — Od pirova ne mogu
muCati nego hocu i ne iskuSati. M. A. Kejkovid,
sat. E7'». — To £elim da iskusamo za svrhu od
govorona. F. Lastrid, test. 66'>. Ova s mnogi
jo& dudosi hoti crkva iskuSati, za red da je na
nobesih i za mod mu slavu dati. P. Kneiovid,
iiv. 47. — b) mjeile ohjckta ima podlozna re-
cmica. Pode Lskusati jeli istina. P. Posiluvid,
cvijet. 112. llde kra) izkusat ali obiti bi li mogao
siuutit ga. K. Magarovid 81. Nut' iskui5ajmo
raalo, dinimo li ovu dui^-nost. F. Lastrid, test.
ad. 129*. Ja izneso ovi nauk za i.skusati, kako
bi HO IgnaLija podnio. A. Kani^lid, kam. 31. Naj
prijo inkusaju tko jo tuj dostojan. S. Rosa 90".
Sumlndi Azodani, jeli se to nima zgodilo zarad
korabjo, ali je zlo po naravi doslo, liotiSo izku-
Sati poslavhi korabju u drugi grad. And. Kadid,
kor. 144.
f. Hvaknkvijem pitnncm obaznati .Uo od koga
(objekfa), n. p. .ilo on o Cemu zna Hi vuuli, 'is-
pitnti. objrknt je relade. Bojijedaiui modonijeme
niladii (liklu neka iakufia. O. Palraotid 2, 190.
Ministar generao ima izkusat bratju pripovidaoce.
P. Filipovic 47. Ovi naucite} hoti ga daJe isku-
sati. E. Pavic, ogl. 568. Ima pomjivo iskusati
zakne od naravi. od bitja ... A. d. Costa 1, 64.
Prid vojvodu koji potanko iskusa ji. N. Palikuda
41. Kad dode azdaja, pitaj je gde je nezina
snaga, pa sve |ubi ono mesto gde ti kaXe da joj
je snaga, kao od miline, dokle je isskusas. Nar.
prip. vuk. 56. — ovako moze cejade i samo sebe
ispitati (isporedi kod e, a) gdje su objekti dusa,
svijest, zivot). Iskusaj sam sebe koliko si u zivotu
krstjanskomu naprjedovao. A. d. Bella, razgov. 7.
Svak sebe prija iskusaj. J. Banovac, pred. 135.
Ponukuje, da izkusa dobro svaki covik sebe. B.
Pavlovid 62. Iskusajte sami sebe i promislite
koliko ste puta u crkvi na molitvi samo s tilom
i s ustma. F. Lastric, ned. 242. Nek naj prvo
sebe istoga izkusa i izpita, jeli bez griha smrt-
noga. B. Leakovid, gov. 93.
g. prema lat. probare, potvrditi sto razlozima
i svjedocanstvom. — U dva pisca xviii vijeka.
Za iskusati sumju moju i bojaz da je razlozit,
prosvitlimo ovo zacetje i govorenje. F. Lastrid,
test. 62'*. Kako smo ukazali ozgor i iskusali.
test. ad. 39a. Vedma ce mlogo i zesce biti po-
karani od onije koji nisu nigda prosvitjeni pravo
vire svitlostju. to demo iskusat; nut' poslusajto
pomjivo. ned. 379. Ne ima mrze stvari i po-
grdnije kod Boga i kod Judi nego je neharnost,
nezafalnost i nespoznanstvo dobara primjenije.
to demo iskusat, poslusajte. 086. Razlozi oni
zadosta se mogu cijeniti podobni za iskusati ovu
stvar. J. Matovid 106.
2. pasivno. Ako od ministra generala ne bi bio
izkusan. P. Filipovid 47. U gladu, zedi, golodi
i svakoj zalosti iskusano bi negovo ustrpjeno.
F. Lastrid, od' 358. Lskusan bi i poznan za pra-
voga ptida orla nebeskoga. ned. 42. Bog u pro-
tivstinah izkusanu kripost kruni. A. Kanizlid,
kam. 262. Niko ne ima imati zupe ko od ni ne
bude izkusan. Norini 11. Misnika koji nije joster
bio izkusan. M. Dobretid 73. Postrada i iskusan
bi. Vuk, pavl. jevr. 2, 18. — Part, praet. pass.
isku§an shvaca se i kao adjektiv. Naresiv ga
svojim svijetlima izkusanim krjepostima. J. Ka-
vanin 180'>. Da u pripovidanu budu isku§ana i
dista niova govoreha. F. Lastrid, test. 269. i Posla
poklisara za opraviti takav posao vrsna i isku-
Sana. A. Kanizlid, kam. 271. Istina, reko, iz-
kusana. L. Vladmirovid 3. Iskusano posteiie. M.
Pavlinovid, razl. spis. 321. kao takovi ima i
komp.: iskusaniji. Jedna od naj izkusaniji pri-
lika kojo jesu za vjerovati da je jedan odreden
za slavu. M. Radnid 463''. Nije zlamene od prave
jubavi ocitije, niti bilig iskusaniji. A. KaniXlid,
uzr. 86.
3. sa .se.
a. pasivno. Kako se ima iskuSati dusa. I. Driid
13. Da Spasito) .sajudi svoje apoStole sajase ill
kako jance medu vukove, to se vidilo savi§e i
iskusalo. F. Lastrid, od' 368. Korisna jo nevoja
i protivstiua, da .se po noj iskusa kripost nasa.
A. Kani?-lid, fran. 198. Dokle so isku§a obra-
dene gri§nika jeli pravo. Ant. Kadcid 153. Da
bi so potvrdilo i isku.^alo s razlozima. J. Ma-
tovid 12. Koji po nauku apostola kada se budu
prije iskuSali. 219. Bog nede vas pustiti da
se iskusate. Vuk, pavl. Ikor. 10, 13.
b. rejleksivno. Svak se, ima izku§ati. I. Andid,
8vit. XVI. Moze biti da 'so vi nedete umjet iz-
kusat. D., Basic 129.
ISKUSA VANE, n. djelo kojijem se iskuSava.
— Izmedu rjeinika u Voltigijinu (,invostigazione,
osame' ,untersuchung, priifung') i u Viikovu (vide
ISKTJSAVANE
911
ISKUSIVATI, 1.
kusane). Iskusavane razumije se ona proba koja
se s kojom stvarjom ucini. I. Jablanci 19. Kako
nami iskusavane svidoci. 27. Ali se smije isku-
Savanu pravijeh. D. Danicic, jov. 9, 23.
ISKUSAVATI, iskusavam, impf. isku§ati. —
isporedi iskusevati, iskusivati. — Akc. je kao
kod izgovarati. — U nekijeh je pisaca (ne samo
iz Boke kotorske) praes. 3 sing, iskiisaje, vidi:
E. Pavid, jezgr. 122. J. Matovic 159. I. J. P.
Lucie, doct. 7. S. ^jubi§a, prip. 61. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.examino'
293'*), u Bjelostjencevu (izkusavam, izkusavati
,probo'j, u Voltigijinu (,andar investigando, ri-
cercando' ,erforschen'), u Stulicevu, u Vukovu.
a. aktivno. Pocina on iskusavati prvo viru. P.
Posilovid, nasi. 133b, A izkusavaju ga. S. Mar-
giti6, fal. 283. Cesto svoju dusu izkusavat. J.
FiMpovid 3, 186^. Iskusava jedan pub cistodu
negovu duh necisti. A. Kanizli6, fran. 178. Kada
on (Bog) niho-vu krjepost iskusaje. E. Pavic, jezgr.
122. Jeda si izkusavao moga slugu Joba? And.
Kacid, kor. 57. Pak dojde polako iskusavati
djake. M. A. E.e}kovic, sabr. 40. Iskusavase go-
spodina govoreci, jeli Bog u nami. J. Matovic
452. Izkusavati Boga. T. Ivanovic 56. Prid Fa-
rizejima, koji izkusavase govoredi: ,Mestro, koja
je zapovid naj veca u zakonu?' B. Leakovic, gov.
221. Srca isku§ava Gospod. D. Danicic, pric.
17, 3. Stade da pripituje i iskusaje E,uzu lije-
pijem nafiinom. S. ^^ubisa, prip. 61. Iskusavaju
ga s daleka. 214.
b. pasivno. Bududi iskusavan svrhu svoji griha
i opacina. F. Lastric, od' 137. Puno krat izku-
savan od Murata, bi li posao u Arbaniju na svoju
banovinu, dade mu odgovor da on drugoga oca
ne poznaje nego Murata. And. Kacid, razg. 86.
c. sa se, pasivno. Vede se iskusaje i zamijera
voja onijeh. J. Matovid 159. Po cemu se isku-
saje du§a? I. J. P. Lucid, doct. 7. Onima koji
se iskusavaju. Vuk , pavl. jevr. 2, 18. Al' se
mukam vjera iskusava. Osvetn. 2, 89.
ISKU&ENIK, iskusenika, m. dak, (niladi) covjek
koji prije nego cim (osobito kaluderom) postane,
uci se i iskusava se. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osini nom. sing, i
voc: iskusonice, iskusenici. — U Vukovu rjec-
niku: ,der novize' ,novitius, discipulus'.
ISKUSENE, n. djelo kojijem se iskusi (vidi
1. iskusiti). — Stariji su oblici iskusenije i is-
kusenje. — Izmedu ijecnika u Mika}inu (isku-
senjo, ispitanje ,examen, inquisitio'), u Belinu
(iskusenje od duse ,essame di conscienza' ,animi
examen' 293*}, u Stulicevu, u Daniciceou (isku-
senije ,tentatio'). Jako iskusenije very vaseje.
Sava, tip. hil. glasn. 24, 173. Vb nesbtrbpyjiht
iskuSenyjihb. Mon. serb. 332. (1405— 14J7). Da
ju (Bog) izbavi od iskusenja. Narucn. 76'\ Clovik
sagresi po djavolskom iskuseniju. Transit. 69.
Velika iskusenija djavla. Korizm. 83*. Clovik
naukom i iskusenjem naznainenovan. S. Kozicid
29''. Mnogih stvari iskusenje. 53*. Nevoja ustr-
pjenje cini, a ustrpjenje iskusenje a iskusenje
ufanje. N. Eanina 145*. paul. rom. 5, 3—4. Zato
jure iskusenje negovo znate, da kako otcu sin
sa mnom sluzil jest va evangeliju. Anton Dalm.,
ap. 87. Iskusenje, objavjenje i poznatje prave
Jubavi. S. Budinic, sum. 27^. Ucinivsi marno i
tanko iskusenje svedenja svoga. 90a'. Vsakdanim
osobitim iskusenjem i razgledanjem zivota. ispr.
40. Prilozio sam jedno kratko iskusenje od kon-
sijencije. A. Komulovid 3. Kako cinis iskusenje
od svijesti i pameti tvoje? M. Divkovid, nauk.
197b. Posli velicijeh iziskovanja i iskusenja. B.
Kasid, in. 40. Odmaknu do tretoga dnevi isku-
senje od ne krivine. per. 209. Ne kleknuti na
ispovist bez iskuSenja. zrc 14. Govoredi od iz-
kusenja ali ti od suda koje se ima uciniti. M.
Orbin 247. Ispovijed ucinena bez iskusenja du§e
ne va|a. S. Matijevid 24. Od iskusenja kon§i-
jencije. P. Radovcid, ist. 189. Za uzkrsom svake
puti slijedi obdeno izkusenje. J. Kavanin 560*'.
Imali bi iskusenje svoga novastva. A. d. Costa
1, 52. Da se pripravi na iskusene. Ant. Kadcid
5. Po iskusenu pomnivu svoje duse. 195. Koji
podlagaju lazno druge na misto svoje pod isku-
sene. 302. Da bi se ucinilo isku§ene podpuno
od svega ovoga broja oli dobra oli zla govo-
renja. J. Matovid 70. U iskusenu i iziskovanu
svojijoh grijeha. 264. Da bi postavio vedu poranu
u iskusenju duse. 264. U iskusene upasti. J.
Rajid, pouc. 1, 16. Vuk (nov. zav, 1847. vi) hroji
ovu rijec medu posrbjenijem iz staroslovenskoga.
ISKUSEVALAC, iskusevaoca, m. covjek koji
iskusuje. — Na jednom tnjestu xvii vijeka. Iz-
kusevaoci od srdaca iskrnije. M. Radnid 25^.
ISKUSEVANE, n. djelo kojijem se iskuSuje
(vidi iskusevati). — Stariji je oblik iskusevanje.
Priti hode svemu svitu strah i docekanje tisknoga
iskusevanja. I. Zanotti, i ned. pri§. 23.
ISKUSEVATI, iskusujem, impf. vidi kod is-
kusivati.
ISKUSI VANE, n. djelo kojijem se iskusuje
(vidi iskusivati). U iskusivanju gradioca. S. Rosa
115*. Za izkusivane porad dobra. B. Leakovid,
gov. 71. Licumirsko izkusivane. 247.
ISKUSIVATI, iskusujem i iskiisivam, impf. 1.
iskusiti. — isporedi iskusavati. — Akc. je kao
kod iskazivati. — Stariji je oblik bio i iskuse-
vati (praes. iskusujem) sto primam ovdje s toga
sto se kod oblika sadasnega vremena cesto ne
moze razabrati, pripadaju li infinitivu iskuSevati
Hi iskusivati.
1. iskusevati. — Od xv vijeka, a izmectu rjei-
nika u Stulicevu (v. iskusivati). Nedu pitati i
nedu iskusevati Gospodina. Bernardin 3. isai.
7, 12. Pisano jest: ,Ne budes iskusevati Gospo-
dina Boga tvoga*. 27. mat. 4, 7. Naj prija las-
kanjem poce ju iskusevati. Ziv. kat. star. 1, 222.
(Davo) iskuseva§e ga po razlicih puteh. Mira-
kuli. 93. Koji jest iskuseval Boga. §. Budinid,
ispr. 54. Poce pomnivije svijest iskuSavati. B.
KaSid, nasi. xiii. Dvas na dan iskusevaSe du§u.
fran. 176. Ne budes iskusevati gospodina Boga
tvoga. I. Bandulavid 34*. mat. 4, 7. Iskusevati
Boga, to jest hotjeti da Bog cini po cudesijeh
ono, §to sami moremo. S. Matijevid 50. Da nas
zivot bude izkusevan od Judi. M. Radnid 14''.
Koji bude pomniv iskusevati. 25=>'. Zlim govo-
renjem oni riega iskusevahu. A. Vitajid, ist. 252.
Htedi me iskusevati. 322. Pricanja smrtna i
prosna sluSati i iskusevati. A. d. Costa 1, 25.
Puk uciti, iskusevati. 1, 29. Iskusevati dogadaje
zenidbene. 1, 39. Da ne bismo nehajno isku-
sevali du§u nasu. J. Matovic 259. — Amo pri-
padaju po svoj prilici i ovi primjeri s oblicima
sadainega vremena: Fsaka izku§ujte, da ono ca
je dobro uzdrzite. Bernardin 34. paul. Ithess.
5, 21. Ja sam Gospodin ki znam otajna srtca i
ki izkusuju bedra. 38. jer. 17, 10. To govorahu
izkusujudi nega, da bi ga mogli osvaditi. 51.
joann. 8, 6. Iskusuje lik neznani u pogibil zi-
vota. S. Budinid, ispr. 91. Ali ti, Gospodine
Sabaote koji sudis pravo i iskusujeS boke i srdca.
I. Bandulavid 90*. jer. 11, 20. Sto me iskusujete,
licumirci? 182''. mat. 22, 18. Cesto iskusujudi
duSu svoju. J. Matovid 250.
ISKUSIVATI, 2.
912
ISKVASITI
2. iskusivati. — Od xvii vijeka, a izinedu rjed-
nika u Mikalinu (koji iskusiva kod iskusilac, a
napose nema), u Belinu (izkusivati, izkusivam
,cognosco' iOl^), u Stulicevu (v. iskusati). Kojijem
ju iskusivahu njekoji oholi dokturi. B. Kasi6,
per. 87. Kad se budes izkusivat za izpovidjet
se. I. Drzid 248. Sluga Bozji ne ima iskusivati
zivota tudega. M. Eadnic xi. Iskusivati zivot
iskrnoga. 96^. Pridi iskusivati svist svrhu ostali.
F. Lastrid, od' 70. Ako dakle ne6emo ploda gor-
koga iskusivati od bolesti i nomoci, imamo dig-
nuti uzrok niov. 277. Zasto istinu nije po-
tribo razlozi iskusivati. test. 345a. Ako zelite
slatkosti i utiSena iskusivati u imonu Isusovu.
test. ad. 132a. Nede iskugivat Gospodina. S. Rosa
7a. Bio je iskusivan od napasti. 47''. Iskusivat
Boga. 77'>. Bog unutrna ispituje i iskusiva. IIG''.
Bog obicaje svojo sluge izkusivati da se pokaze
I'liova virnost. B. Leakovic, gov. 72. — Amo pri-
padaju jamacno i ovi primjeri s oblicima sa-
dasnega vremena: To se iskusuje i potvrduje u
istim stvarma svitovnim. F. Lastric, od' 330.
Iskusujemo da nas djavao cesto pridobiva grihom.
test. 186*. Ove stvari vidis i iskusujes kako bi-
vaju. 279a. Iskusujudi maknutja, koja nas pri-
tezu na Jubav. 328''. ^ Slidimo iskuSujudi ovu
istinu. tost. ad. 17a. Sto niki ne iskusujete ve-
cekrat ove modi rie u vasije proseni. 88^. Svi
Krstjani ne iskusuju recenije plodova. svet, 7''.
Vi niki no iskusujete kriposti ovog oruzja. 58*.
Napastovane po komu se tko izkusuje porad
dobra. B. Leakovic, gov. 71. — U ovom pri-
injcru stoji grijeskom s wj. s (isporedi 3 na
krajti). Ako ti grijehe uzmes razbirati i iskusi-
vati. V. Andrijasevid, put. 325. i u Stulicevu
rjecniku: iskusivati, v. iskusiti.
3. oblici su sadasneya vremena: isku§ujem itd.,
te se ne zna, jeli inf. iskuSevati Hi iskusivati,
2J0 tome sto se u piisca nalaze oha ohlika, Hi se
ne nalazi nijedan. u ovom slucaju veca je pri-
lika da je inf. iskusevati kod cnkavaca i kod
starijih stokavnca. — Izmedu rjecnika u Belinu
(praes. izkusujom kod izkusati 593a, i iskusujem
kod iskusiti 293a) i u Voltigijinu (praes. isku-
fiujom kod iskuSati i izkusujem kod izkugati).
Koja su snaznija, ona ne izkuSuj, i ka su tan-
dija, nistar ne iziskuj. P. Hektorovid 40. To
govorase iskusujudi nega. Anton Dalm., nov. te§t.
139''. joann. G, (j. Iskusuju se pomnije rijeci apo-
stolovc. B. Gradid, djev. 45. Koji iskusuje i ra-
zuvida svoju konsijenciju. A. Komulovid 9. Bog
kuSa i iskusuje svojo obrane tugami. M. Div-
kovid, nauk. 94''. Kakono so iskuSuje srebro. B.
KaSid, rit. 348. Pomnivo iskusuj, o svedenice,
svijcHt. nasi. 2t)3. Gledaj ko me izkusuje. M.
Gazarovid 47. Ki tisud nacini drage izkusuje^.
A. Goorgiceo, nasi. 279. Zlato iskusuje se
ognom. 1. T. Mrnavid, ist. 157. Pismo piino je
prilika, s kojijem se iskusuje koliko dobivaju oni
koji 80 pribli/aju k dobrijem. M. Radnid SU"*.
Bog iskuSujo dobru voju i misao judsku. 327".
On saiu i.Mkuisuje srca. A. Badid 479. IskuSujudi,
bi li mogao hoditi. A. Kanizlid, fran. 97. Od
ogloda kamon, po komu so iskuSuje, jeli pravo
i diato srobro. uzr. 8G. Niki ovu margu u vatri
iskubuju. I. Jablanoi 84. Bog Abraliamovu viru
iHknsiijudi za].ovida mu... I. Volikaiiovid, uput.
1, 52. — Na Jiihiom mjestu ima grijeskom s mj.
S (iiipuredi 2 na kraju). Ncka hb" dobri iskusuju
i di«to trpodi i podiioHodi progonstva od zlije.
M. iJivkovid, bot*. 2(X)a''.
ISKU^NA, /. vidi inkusavaAo. — isporedi is-
kusnava. — Tostaje od iskusiti nastavkom i.iia.
— f/ dva pisca raAavcti xvi vijeka. Iiuamo pro-
modi svake vrsti dijavje isku§iie i napasti. Po-
stila. Q3a. Vstrpjonje rodi skusnu, a iskusna rodi
ufanje. Anton Dalm., nov. test. 2, 6. paul. rom.
5, 4. Ka stvar se cini na iskusnu vasu. 2, 126.
Ipetr. 4, 12.
ISKUSNAVA, /. vidi isku§na. — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka. Tako nemu ove cetiri
iskusnavG ili napasti pridu na prvo i na misal.
Postila. Lla.
ISKUTITI, iskutim, pf. u Stulicevu rjecniku:
izkutiti ,angulos demere'. — nepouzdano.
ISKUTIVATI, iskutivam, imjjf. iskutiti. — U
Stulicevu rjecniku: izkutivati, izkutivam. — sasma
nepouzdano.
ISKUZITI, iskuzim, pf. samo u Stulicevu rjec-
niku: izkuziti, izkuzujem i izkuzivam ,pestom
extinguere, expellere'.
ISKUZiVATI, iskuzujem i iskuzivam, impf.
iskuziti. — Savio u Stulicevu rjecniku: izkuzi-
vati, izkuzivam, a kod izkuziti ima i praes. iz-
kuzuiem.
ISKVARENE, n. djelo kojijem se iskvari. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izkvarene.
ISKVARITI, iskvanm, p/. posve pokvariti (u
pravom i victaforickom smislu). — Slozeno : iz-
kvariti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (kod iste-
titi), u Bjelostjencevu (izkvarujem, izkvariti, po-
habjujem, izsdetam ,corrumpo, depravo, vitio'),
ti Voltigijinu (iskvariti, iskvarim, iskvarujem
,sconciare, sfigurare, magagnare' ,verderben, ent-
stalten' ; izkvariti, izkvarim, izkvarujem ,guastare,
corrompere' ,verderben'), u Stulicevu (v. istetiti),
u Vukovu (,verderben' ,corrumpo').
a. aktivno. Juda izkvari Jubav dobru. I. Ancid,
svit. xxxi. Izkvari ovu Jubav naj prija Juda.
255. Ne bismo radi vasemu ^os(postvu) voJu
iskvariti. Starine. 11, 150. (oko 1676 — 1692). Da
CO mu ajine crvi iskvarit. S. Margitid, fal. 99.
Grisi su taki otrovi da izkvare dusu. 183. Ali
izkvari svitu. 240. Da crv i mis ne iskvari
(zelen). J. S. Rejkovid 420. Nede caru da hatar
iskvari. Nar. pjes. potr. 3, 226. Tako da je u
nas jezik ono iskvarilo i nagrdilo sto ga je u
drugijeh naroda ugladilo. Vuk, pism. 18. Kao
sto su np.si knizevnici iskvarili mnogo kojesta
drugo narodno tako su i ovo. 54. Vrijeme doslo,
iskvarili vjoru spahojani. Osvetn. 3, 25.
b. pasivno. Koliko je iskvaren tvoj zivot. M.
Radnid 5*. Pisrao u smislu dosta vjerno, no u
gdjokojijem rijedima iskvarono. Vuk, odg. na laXi.
7. Ali su one (pjesme) tobo2nijem popravjanem
tako iskvarono i nagrdeno . . . Vuk, nar. pjes.
2, 384.
c. sa so, rejleksivno i pasivno. Brie se izkvari
(kruh). I. Andid, svit. 175. Evo dakle izkvari
se i iztrunu jedna stvar. S. Margitid, fal. 11.
Pravedan se ne mo2e iskvariti. 25. Ali so sve
izkvarilo, sve vara. 169. Kada so bistvo iskvari
od ove tri stvari. A. Badid 268. Sva ponaso uda
crkve jesu zvaiia na svotinu, ali sva nisu sveta
i mogu se izopad.iti i izkvariti koja su svota. I.
Velikanovid, uput. 1, 298. Jer se dogadaji pri-
povedanem iskvare i u onome istom nara§taju.
Vuk, grad. ix.
ISKVARIVATI, iskvarujem i iskvirivam, impf.
iskvariti. — Akc. je kao kod iskazivati. — U
Bjelostjencevu rjecniku: praes. izkvarujem (vidi
kod iskvariti), i u Voltigijinu: praes. iskvarujom
kod iskvariti i izkvarujem kod izkvariti.
ISKVASITI, iskvasim, pf. posve skvasiti. —
Slozeno: iz-kvasiti. — Akc. je kao kod izgaziti.
ISKVASITI
913
ISLU^ITI
— Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (,humectare').
a. aktivno. BJudi da si kozulit ne iskvasist.
Domentijan'' 106. Uhitivsi h}ib iskvasi ^a u pri-
svetoj rani. B. Kasic, nac. 62. Mene bila mati
§to sam iskvasila kosujicu. M. P. Sapcanin 1, 49.
b. pasivno. Kruh plisnijev u vodi iskvasen.
B. Kasic, in. 57. Vidi, gdi ono vedro celo bise
izkvaseno i od sramotne muke zastidjeno. J. Ba-
novac, razg. 1.53.
ISKVENITI, iskvfnim, pf. vidi oskvrniti. —
Slozeno : iz-skvrniti. — Nema potvrde ovome gla-
golu napose, nego samo u supstantivu iskvrnene,
i u Stulicevu rjecniku ima (grijeskom) iskvrnuti,
iskvrnem, v. ockvrnuti.
ISKVRNUTI, vidi kod iskvrniti.
ISKVENENE, n. djelo kojijem se iskvrni. —
Stariji je oblik iskvrnonje. Od iskvriienja posve-
dujet se na ocistenji puti. N. Eanina 80^. paul.
hebr. 9, 13.
ISLABITI, islabim, pf. posve oslabiti. — Slo-
zeno: iz-slabiti. — Akc. je kao kod izgaziti. —
U Dubrovniku od xvi vijeka. Ako ih pustim
lacne u dom svoj, islabiti ce na putu. N. Ra-
nina 151^. mar. 8, 3. Nakon muke i trgana,
islabjena, hotjela je malo zaspat . . . Nemotiiica
izmucena i islab}ena. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr.
1868. 189.
ISLACITI, ISLACiVATI, vidi isvlaciti, isvla-
civati.
ISLAM, Islama, in. rijec turska (arap. islam,
turska vjera).
1. ime musko. — U narodnoj poslovici nasega
vremena, i otale u Vukovii rjecniku: Kako ti je
ime? — Islam. — Tako sam ti i sam. (I meni
jo tako kao i tebi). Nar. posl. vuk. 127. vidi i
Islam ov.
2. ime dvjema selima u Dalmaciji u okrugu
zadarskome: Grcki i Latinski Islam. Eepert.
dalm. 1872. 36. — Od xviii vijeka. Stojan Jan-
kovid osvoji vas kotar, to jest Zemunik, Nadin,
Vranu, Islam, Karin i Obrovac (1683). Norini 83.
ISLAMOV, adj. koji pripada Islamu (vidi
Islam, 1). — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
I ponesi socu Islamovu. Nar. pjes. vuk. (1824).
1, XXIII.
ISLAMOVAC, Islamovca, m. ime dvjema se-
lima u Bosni u okrugu Done Tuzle. Islamovac
i Islamovac Gurbeti. Statist, bosn. 134.
ISLAMSKI, adj. koji pripada islamu (turskoj
vjeri). — U jednoga pisea nasega vremena. Sto
rekoste , svjedogba vajade i krscanska kao i
islamska. Osvetn. 3, 79.
ISLEISATI, isleisem, impf. teci. — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing, "isleisa. — Rijec tuda
nepoznata postana. — U Vukovu rjecniku: islei-
sati, isleise, n. p. rana ,fliessen (von der wunde)'
,manat (virus e vulnere)', cf. teci. — U ovom
primjeru kao da je u metaforickom smislu : Kad
mi gusli lijepo ne isleisu, ne mili mi se ni da
sam oslijepio. Nar. prip. vuk.'-* 285.
ISLICITI, islicim, p/. slozeno: iz-sliciti (,imi-
tari'). — V jednoga pisca Dubrovcanina xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu: izsliciti, v.
sliciti. Ucenici Ivanovi nastojabu u postima iz-
slicit koliko su vece mogli svoga uciteja. S. Rosa
64a, Ovo srce i ovi duh imate vasijem srcem i
vasijem dubom izsliciti. 104b. — nepouzdano.
ISLICIVATI, islicujem i islicivam, impf. isli-
citi. — U Stulicevu rjecniku: izslicivati, izsli-
fiivam, freq,. v. sliciti. — nepouzdano.
Ill
ISLICJE, n. vidi slika. — Postaje od isliSiti.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka.
Krenu6e izslicja egipatska prid nime. S. Rosa
187'\ Koji stahu u izslicim oliti kipim e^ipskijem.
187''. — nepouzdano.
ISLIJEDITI, islijedim, pf. istraSiti. — Slo-
zeno: iz-slijediti. — Akc. je kao kod istijestiti.
— Bijec je stara, isporedi stslov. islediti. — U
knigama pisanima crkvenijem jezikom, i u nase
vrijeme kod pisaca, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (izslijediti ,investigare, scrutari, perscrutari'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u Dani-
cicevu (islediti ,investigare'). Neisledovanyje puti
vladyky svojego gospoda vtsedrtziteja vtse isle-
disi. Domentijana 323. Stradalnaa jego preby-
vanija izsledivt. Domentijan^ 168. Vtsa takova
isledilB jesi jako i samt nogama svojima tamo
ststvujo. Danilo 258. Islijediti, hist. etc. (istra-
ziti, ispitati), ,erforschen' tal. ,investigare, inda-
gare, scrutinare'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISLIKOVATI, islikujem, pf (?) u Stulicevu
rjecniku: izslikovati, v. sliciti. — isporedi isli-
citi. — nepouzdano.
ISLINAVITI, islinavxm, pf vidi izbaliti. —
Slozeno : iz-slinaviti. — Akc. je kao kod iznista-
viti. — U Belinu rjecniku: (samo part, praet.
pass.) izslinav|en ,saliva infectus' 134^, i u Stu-
licevu: izslinaviti, v. oslinaviti.
ISLOVOTIJESTITI, islovotijestim, pf. u Stuli-
cevu rjecniku: izslovotijestiti ,paratas prelo notas
destruere; exprimere'. — sasma nepouzdano.
ISLOVOTJESTIVATI, islovotjestivam, impf.
islovotijestiti. — U Stulicevu rjecniku: izslovo-
tjestivati, izslovotjestivam, freq. uz izslovotijestiti.
— sasma nepouzdano.
ISLUSATI, islusam, pf. poslusati posve, do
kraja. — Slozeno : iz-slusati. — Akc. je kao kod
izgledati. — U jednoga pisca xviii vijeka. Izslu-
savsi ove reci. J. Rajic, ppuc. 3, 91.
ISLUSAVATI, islusavam, impf. islusati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — U istoga pisea
xviii vijeka u kojega ima i islusati. Sve izslu-
sava. J. Rajic, boj. 96.
ISLUZAN, isluzna, adj. koji je isluzio koliko
je trebalo (vremena), koji je svrsio sluzbu. — U
pisaca nasega vremena. Isluzni ,emeritirt'. Jur.
pol. terminol. 164.
ISLUZBA, /. stane onoga koji je svrsio sluzbu.
— V pisaca nasega vremena. Isluzba , pension
(das ausgedienthaben)'. Jur. pol. terminol. 383.
ISLUZBACITI, isluzbacim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izsluzbaciti ,servitute aliquem liberare, exi-
mero' gdje ima i refleksivno izsluzbaciti se ,ser-
vitute se liberare'. — sasma nepouzdano.
ISLUZBACIVATI, isluzbacivam, impf islu^-
baciti. — U Stulicevu rjecniku: izsluzbafiivati,
izsluzbacivam, freq. v. izsluzbaciti. — sasma ne-
pouzdano.
ISLUZBENITI, isluzbenim, pf. u Stulicevu
rjecniku: izsluzbeniti, v. izsluzbaciti. — sasma
nepouzdano.
ISLUZBENIVATI, isluzbenivam, impf. islu2-
beniti. — U Stulicevu rjecniku: izsluzbenivati,
freq. v. izsluzbaciti. — sasma nepouzdano.
ISLUl^ENE, n. djelo kojijem se isluzi. — TJ
Stulicevu rjecniku: izsluzene (u konkretnom smislu
ono sto se isluzilo) ,meritum, promeritum'.
ISLUZITI, isluzim, pf. slozeno: iz-slu2iti. —
Akc. je kao kod ishvaliti.
58
ISLU^ITI, a.
914
ISPACITEljilOA
a. svrsiti sluzbu. — U Vukovu rjccniku: ,aus-
dieneti; bis zu ende einer gewissen zeit dienen'
jServitio exire'.
b. dohiti sluzbom, sluzenem. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjeinika u Stulicevu: izsluziti koga (!),
izsluzujem i izsluzivam ,obtinere, lucrari (fa-
mulando)', i u Vukovu (,durchs dienen etwas
erwerben'^ ,servitio acquire'). Nevirom to li ja
isluzih? S. Mencetic— G. Drzic 49ti. Mnogi sluze
i mnogi trud i tugu podnose uzdajuci se stogodi
isluziti i izdvoriti. M. Divkovid, bes. 84a.
ISLUZIVATI, isliizujem i isluzlvam, impf.
isluziti. — Akc. je kao kod iskazivati. — U Stu-
licevu rjecniku: izsluzivati, freq. v. izsluziti, a
kod ovoga ima praes. izsluzujem i izsluzivam.
ISLUZNICKI. adj. koji pripada isluznicima,
isluzniku. — U pisaca nasega vremena. Isluz-
nicka plata ,pension-gehalt'. Jur. pol. terminol.
383.
ISLUZNIK, m. isluzan dovjek. — U pisaca na-
sega vremena. Isluzuik ,pensionar, pensionist'.
Jur. pol. terminol. 384.
ISLUZNOST, /. osobina onoga koji je isluzan.
— isporedi isluzba. — U pisaca nasega vremena.
Isluznost ,pensions-stand'. Jur. pol. terminol. 383.
ISJ^ED-, vidi isjed-.
ISMAELI(!)ANIN, m. vidi Ismaijac. — plur.:
Ismaelicani. Bi prodan za slugu Ismaelicanom.
A. Vitajid, ist. 362.
ISMAILO, m. 'la^aijl, Ismael, biblicko ime
musko. Nadjode Avram sinu svojemu, kojega rodi
Agara, ime Ismailo. D. Danicid, Imojs. 16, 1-5.
ISMAILTENIN, tn. vidi Ismaijac. — U knizi
pisanoj crkvenijem jezikom, i iz ne u Danicicevu
rjecniku (Ismailttenint ,Ismaelita'). Nemostno ni
rekamt temt Ismailteni udrtzati. Okdz. pam. §af.
83. (1680). misle se Turci. D. Danicic.
I8MAILTSKI, adj. koji pripada Ismailtenima,
Ismai(cima. — U knizi pisanoj crkvenijem je-
zikom, i iz ne u Danicicevu rjecniku (ismailtttskyj
jlsmaelitarura'). Ott zlocLstivihi. jezykt ismailtt-
skihB. Mon. serb. 26.5. (1389—140.5).
ISMAIJAC, Ismaijca, m. Ismaelita, Ismailov
jiotomak. — U jednoga pisca nasega vremena.
Gomila Ismaijaca idaSe od Galada. D. Danifiic,
Imojs. 37, 25.
ISMIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Ja cu gledat Ismida Omera. Nar.
pjes. vuk. 4, 332. Ev' Osmana i Ismid-Omora.
4, H33.
ISMIJANA, /. ime zensko. — U narodnoj pjesmt
naSega vremena. Ti povedi Jubu Ismijanu. Nar.
pjes. juk. 266.
ISMIJATI SE, israijem se, pf. sit se nasmijati.
— Slozeno: iz-smijati. — Akc. se mijena u aor.
2 t 3 sing. Ismija, u impt. ismij, u part, praet.
net. Ismijao, Ismijala. — Od xvin vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (ismijati se, v. iskre-
petati se; izsmijati so, v. hrepetati). Zdravo se
izsmeju. D. Obradovid, basn. 361. Kako sam so
sinod ismijao! P. Petrovid, gor. vijon. 32. Da
ae barem dobro ismijemo. 49.
ISMJEHAVATI, ismjfehavam, impf. vidi is-
mjehivati. — // jednoga pisca nasega vremena.
Ti gazis stari rod, bogoStovjo ismjohavas. M.
Pavlinovid, razg. 93.
ISMJEHIVATI, ismjohujom i ismj^hivam, impf.
smijehom se rugati koine (objektu). — U na§e
vr\jeme (ne gnam, jeli narodna rijei Hi je na-
cinena pa nem. auslacben). Pocmu ismjehivati i
nega i onoga trgovca. Nar. prip. bos. 1, 34.
ISMOTATI, ismotam, pf. na jednom mjestu
XVI vijeka kao da je slozeno : iz-smotati, ali je
veca prilika da s stoji stamparskom grijeskom
mj. z (vidi izmotati). Tko cista ismota iz zlata
preden zlat, tor ovoj omota gospoji bill vrat?
H. Lucid 203.
ISMUCATI, ismiicem i ismiicam, pf. smucuci
izvaditi, smucuci izvesti. — Slozeno: iz-smucati.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (izsmucati, v. posmucati). Ovo izreksi van
ismuca svijem veliku jednu gredu. I. Gundulid
523. Izit ces silom, izsmucat de te izrezana na
pecice. B. Zuzeri 165. Jezusa izsmucase iz su-
dista. S. Kosa 1591.
ISNAZENE, TO. djclo kojijem se isnazi. — U
Bjelostjencevu rjecniku : izsnazeiie ,expurgatio,
elimatio', i u Stulicevu: izsnazene ,expurgatio'
(s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenceva).
ISNAZITI, isnazim, pf. iscistiti. — Slozeno:
iz-snaziti. — U Voltigijinu rjecniku: izsnaziti
,nettare, spurgare, ripulire' ,reinigen, saubern'.
ISNEBIVATI SE, isn^bivam se, pf. (?) vidi
snebiti se. — Slozeno: iz-siiebivati. — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Nek se sad iscudi, nek se
isnebiva Zlatousnik. A. Kalid 473.
ISNOVATI, isnujem, pf. isukati, izmotati. —
Slozeno : iz-snovati. — Akc. je kao kod iskjuvati.
— U Vukovu rjecniku: n. p. crijeva iz zaklana
jagneta, vide isukati.
ISO, VI. ime musko (hyp.ls&k Hi Isidor itd.).
— Akc. se mijena u voc. Iso. — Prije nasega
vremena. Iso. S. Novakovid, pom. 68.
ISOLITI, is61im, pf. slozeno: iz-soliti, znaci:
posce osoliti; s ovijem znacenem moze biti da se
govori u nase vrijeme, ali, u jedina dva primjera
(iz XVI i xvii vijeka), u kojima se nalazi, posve
je drugo znacene: u prvome kao da znaci : iz-
vaditi (zub), a u drugom odgovara latinskome
deducere. Zub li te toj boli ? ne bi li sto dao
da ti se isoli? N. Najeskovid 1, 186. I slavu
moju u prah izsoli (,et gloriam meam in pul-
verem deducat'). M. Alberti 260. psal. 7, 6. da
nije u ovijem primjerima postalo od iseliti?
ISOP, m. Hyssopus officinalis L., neka mirisna
bi^ka. — Od lat. hyssopus {raffcjuoi). — Izmedu
rjecnika u Voltigijinu (,isopo' ,isop'). Nosed
smoden isop kropjase. M. Marulid 58. Isopa
granicom okropi ti mene. M. Vetranid 1, 436.
Isopom Juveno okropi ti mene. N. Dimitrovid
67. Uzmite kitu isopa i zamocite je u krv. D.
Danidid, 2mojs. 12, 22. Isop, rus. iiceoiri., 6e§.
poj. izop, Hyssopus offic. L. (Sablar, u sinskom
rukopisu). B. ^ulek, im. 114.
ISPACATI SE, ispicam se, pf. osloboditi se.
— Slozeno: iz-pacati. — U nase vrijeme u Lid.
,Da se kako mogu iz duga ispadati, za sve bi
drugo lako'. ,Aja! moj brto, ne ispada so ti duga
dok si ziv'. J. Bogdanovid.
ISPACENE, n. djelo kojijem se ispa6i. — U
Bjelostjencevu rjecniku: izpacone, izopadene; u
Jainbresicevu: ,perversitas' ; u Voltigijinu: ,p6r-
versita, scelleratezza' ,bosheit, schandthat'.
ISPACITE]^, Ml. covjek koji ispadi. — U Bje-
lostjencevu rjedniku: izpaditel, izopaditel ,dopra-
vator'.
ISPACITE^jICA, /. zensko cclade koje ispaci.
— IJ Bjelostjencevu rjecniku : izpacitelica, izo-
paditelica ,depravatrix'.
ISPAfilTI
915
ISPARA
ISPACITI, ispacim, pf. vidi izopaciti. — U
pisca cakavca xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (vidi hod ispacivati) i u Voltigijinu
(ispaciti i izpaciti, ispa6im, ispafiujem ,corrom-
pere, guastare, infettare' ,verderben'). Ta covik
ki bi ispacen zdrav u noci pojde na stan. Ivan
trog. 38i>.
ISPACIVATI, ispacujem i ispacivam, impf.
ispaciti. — U Bjelostjencevu rjedniku: izpacujem,
izpaciti, zpafiujem, izkvarujem, preobracam, izo-
pacujem, ozlocestivam, istotim ,perverto, inverto,
depravo'; u Jambresicevu: ispacujem ,perverto';
u Voltigijinu: praes. ispacujem kod ispaciti.
iSPADANE, n. djelo kojijem se ispada. — U
Stulicevu i u Vukovii rjecniku.
ISPADATI, ispadam, impf. ispasti. — Akc. je
kao kod izgledati. — Rijec je stara, isporedi
stslov. ispadati. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(ispadati , ispasti , decide') , u Belinu (izpadati
,cader dalle mani, dalla borsa o in simil modo'
,decidere' loijb), u Bjelostjencevu (izpadam, iz-
pasti ,decido'), u Voltigijinu (ispadati * izpadati,
ispadnuti, (grijeskom) ispadsti ,cadere, cascar
fuora' jherausfallen'), u Stulicevu (ispadati ,exire,
egredi, excidere, decidere' ; izpadati ,cadere, de-
cidere'), u Vukovu (,herausfallen' ,excido'), u Da-
nicicevu (,excidere'). Kako ispada vuciji putt.
Mon. serb. 93. (1330). Kroze gtvozdt ispadajudo
z dela. 95. (1330). Nis potokt koji ispada u
belovodicky potokt. IM. (1319). Pravo na ra-
sinbsky putt, kako ispada iz gvozda. Glasnik.
15, 280. (1348?). Placno me rascvijeli, da srce
ispala. M. VetranicS 1, 283. Srce mi ispada u
tuzi i vaju. 1, 480. Od straha predaje dusa nam
ispada. 2, 307. Vesal mu ispada, sva mu put
utrne. N. Najeskovic 1, 335. S tolike mi Juvezni
dusa ispada. M. Drzic 424. Svi kolici ispadaju
iz Krstjana i iz stada majke crkve. M. Divkovid,
nauk. 36^. Sam iz yrijedne druzbe ruzan Iska-
rijot Juda ispada. Gr. Palmotid 3, 38b. Gvozdje
ispada svijem iz ruka. 3, 179**. Iz koga broja
ispadas. V. Andrijasevic, put. 280. Da u smrtne
zube pada, odkud vece ne izpada. V. DoSen 45''.
Zrna iz klasa brez silnoga udarca ne ispadaju.
1. Jablanci 67. Kojima stanu vedo zubi ispadati.
139. Ti, reko(h), koji bizeci priko sedamnaest
vilajeta, gledao si gdi ti ispada drago kamene.
D. Rapid 138. Ispadaju iz kaldrme stijene. Nar.
pjes. juk. 514. Pa na grivu konma ispadaju.
Nar. pjes. petr. 2, 642.
iSPADENE, n. djelo kojijem se ispade. — U
Stulicevu rjecniku: izpadene.
ISPADNISTVO, n. uprav stane, osobina onoga
koji je jispadnik', ali ovoj rijeci potvrde nema,
vidi otpadnik. — Na jednom mjestu xviii vijeka
(nastampano je sa starijim c mj. s, ali nije po-
uzdano). Da ne bi tko stranputio i izpadnictvom
red smutio. J. Kavanin 372'^.
ISPADNUTI, ispadnem, pf. vidi ispasti.
ISPAHNUTI, ispahnem, pf. istimuti, izagnati.
— isporedi ispahtati. — Slozeno : iz-pahnuti (stslov.
pthn^ti, ritati se, stslov. pehnoti, pahnoti, od ko-
rijena pbh). — Samo u Bjelostjencevu rjecniku:
(kajkavski) izpehnujem, izpehnuti , extrude, extra
trudo, per vim expello, exclude', v. izbijam.
ISPAHNIVATI, ispahnujem i ispahnivam, impf.
ispahnuti. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku:
praes. ispahnujem (kajkavski izpehnujem, vidi
kod ispahnuti).
ISPAHTATI, ispahtam, pf. vidi ispahnuti. —
U ugarskijeh Hrvata. Teta na tu dicu palicu
popala, ter jako srdita dicu van 'spahtala. Ja6ke.
166.
ISPAKLITI, ispaklim, pf. picare, izmazati
paklom. — Slozeno: iz-pakliti. — Akc. je kao
kod iznositi. — Od xvii vijeka (u jedinom pri-
mjeru sa se, pasivno), a izmedu rjecnika u Be-
linu (izpakliti ,pice foedare' 383*) i u Stulicevu,
(ispakliti i izpakliti ,pice foedare'). Koji tifie u
pakao, izpaklice se od nega. P. Posilovid, nasi.
31b.
ISPAKl^IVATI, ispakjujem i ispkklivam, impf.
ispakliti. — Samo ti Stulicevu rjecniku: ispakli-
vati uz ispakliti.
ISPAKOSTITI, ispakostim, pf. istetiti, iskva-
riti. — Slozeno: iz-pakostiti. — Akc. je kao kod
iznistaviti. — Od prvijeh vremena do xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (.damnum in-
ferre'). Nikto da imt nista ne ispakosti; u kojej
li se zupe sto ispakosti, tazi zupa vo}a da da
krivtce veja da plati. Mon. serb. 16. (1195—1228).
Ktto li se obrete iztpakestivL ctto jubo domu
svetage Nikoli. 114. (1321—1336). — U naSe se
vrijeme u Lid govori u drugom znacenu: .1 ve-
likom mukom dobiti (§to od koga). ,Taj i taj
tako 'e tvrd, da sam ja sa mukom to od nega
ispakostio'. ,Ne maris, nes ti od nega to ispa-
kostiti, pa da se na glavu staviS'. J. Bogda-
novid.
ISPALlClTI, ispilicim, pf. (volove), izvndi pa-
lice iz jarma i pustiti volove. i^. Stojanovid.
ISPALITI, ispalim, pf. slozeno: iz-paliti. —
Akc. je kao kod ishvaliti. — Od xvii vijeka.
a. spaliti. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (is-
paliti, izedi ,uro, combnro, deuro, exuro, cremo,
concremo') gdje se naj prije nalazi, u Voltigijinu
(,abbruciare, divampare' ,abbrenn6n, verbrennen'),
u Stulicevu (,urere, adurere, comburere, cremare,
concremare'). Dobra zemj.a, mislim, da je ona,
keju gospodar ne Hjepo nadubri, pak ju u vrime
svoje poore i privrati, da ju sunce izpali. B.
Leakovid, gov. 63. Ispali im kroz kape perdine.
Nar. pjes. juk. 397.
b. u prenesenom smislu, istrcati, pobjeci. Jeli
gdje ovuder oko kuca ispalio? Dubrovnik. 1870. 15.
c. (pusku, top ltd.) izbaciti. — Izmedu rje6-
niku u Vukovu (pusku ,abfeuern' ,incendo' s do-
datkom da se govori u Dabnaciji). Tu ispali
bistra geferdana. Nar. pjes. vuk. 4, 401. Oni na
nih puske ispalise. Nar. pjes. juk. 149. Ispalio
puske garabine. 378. Dapace ih primali tamo
gdje nisu ni puske ispalili. M. Pavlinovid, razg.
47. Po dugacku ispalite dijku. Osvetn. 2, 122.
— I sa se, pasivno. Sultan odredi, da se svi to-
povi od jednom ispale. S. ij^ubisa, prip. 83.
ISPADATI, ispajam, pf. ispjuskati pajkom
(pajem) vodu iz lade. M. Euzicid.
ISPADENE, n. djelo kojijem se ispali. — U
Mikajinu rjecniku i u Stulicevu.
ISPACITI, ispa}im, pf. na jednom mjestu xvi
vijeka; znacene se ne zna: ispaliti Hi ispadati?
Odgover iz rike izpaji, gdi pa}u pisni se razlike.
H. Lucid 277.
ISPANUTI, ispanem, pf. vidi ispasti.
iSPAPATI, ispapam, pf. izjesti (djecja rijec).
— Slozeno : iz-papati. — U poslovici dubrovackoj
XVII vijeka. Tke krinicu tudu ceka, studenu je
ispapa. (D.) Poslov. danid. 130. i u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.
ISPARA, /. djelo kojijem se sto ispari ; ono sto
postane kad se sto ispari (vidi 2. ispariti). — V
pisaca nasega vremena. Sto se znalo o toplini,
ISPARA.
916
1. ISPASTI, a.
o ispari, o zgusnidbi. M. Pavlinovid, rad. 31.
Pomu6ena je tamnim zamrakami kuznih isjiara.
razl. spis. 387. Ispara, chem. (isparivane), lat. ,eva-
porafcio' , evaporation, verdampfen'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
ISPARAKLISATI, isparaklisam, pf. izderati,
isparati (od cega ce biti i postalo). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,zerfetzen'
,dilaccro'). Anterija mu se sva isparaklisala. M.
D. Mili6evi6, zim. vec. 50.
ISPARAN, m. deran (bice postalo od isparati).
— U nase vrijeme u Lici. ,01azi, vratriji ispa-
rane, ti da se u Jude mijesas !' J. Bogdanovi6.
ISPARATI, isparam, pf. sloieno : iz-parati. —
Akc. je Icao kod ispitati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu : 1. ,auseinander
schneiden' ,discindo'. 2. (u Hrvatskoj) vide po-
derati (n. p. knigu). a) rasporiti. Iz nega criva
izparase. L. i^ubuSki, pism. 25. Kapetana kada
pognbi§e, juna§ko mu srce izparase. And. Kaci6,
razg. 21 3a. Iz dubjine §to leme§ ispara. J. S.
Re}kovi6 20. — b) izderati, razderati. Glava
s trnom izparana i izbodena. I. J. P. Luci6, razg.
107. ,Sav si se, moj sinko, eto ispara, reka' bi,
da si se nede kroz trne provlacio'. ,Ma de si
ovako ko§u}u ispara'? sva ti je evo isparana,
svodno ka' da si u trnu bio'. ,Sav si eto isparan
od i)ete do glave'. ,Sva su joj djeca isparana i
poparana, nijedno na sebi nema ni kadi'. J. Bog-
danovid.
ISPARA VANE, n. djelo kojijem se sto ispa-
rava. — U jednoga pisca nasega vremena. U
sitnim kuglicama koje se isparavanem tecnosti
zbiju. J. Pancic, botan. 11.
ISPARA VATI SE, isparavam so, impf. vidi
ispari vati se kod isjjarivati. — U pisaca nasega
vremena. Kad je zarkost suncana preko mere
jaka, onda se vlaga iz zemje isparava. P. Bolic,
vinod. 1, 222. Toplota . . . isparava se. 2, 234.
ISPARBITI, isparbim, pf. slozeno: iz-parbiti.
a) ciniti da ko (objekat) dobije parnicu. — na
jednom mjestu xviii vijeka. Ima pouzdane u
jednomu likaru, da 6e ga izliciti; u jednomu
parcu, da 6e ga isparbiti. G. PeStalid 146. — b)
dobiti parnicom. — u Stulicevu rjecnika : ispar-
biti i izparbiti ,lite aliquid lucrari, obtinere'.
ISPARINA, / vidi isparivane. — Nacineno u
na§e vrijeme. Isparina, phys. (isparivane, parene),
,dampfbildung'. B. Sulek, rje6u. znanstv. naz.
ISPARIONA, /. sud u kojemu se isparuje (vidi
2. ispariti i isparivati). — Nadineno u nase vri-
jeme. Ispariona, chem. ,abdampfgefass, abdampf-
schale', frc. egl. , capsule'. B. Suiek, rje6n. znanstv.
naz..
1. ISPARITI, isparim, j^f- posve opariti. —
Sloieno: iz-pariti. — Akc. je kao kod izgaziti.
— Od XVIII vijeka.
1. aktivno.
a. posve oieci, opriiti, opeci. — U Belinu rjei^-
nikti: izpariti ,8cottare molto' ,aduro' BGob; u
Stulicevu: izpariti ,perurerG'. — I u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budraani.
b. vrelom vodom politi sto, isprati vrelom vodovi.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Volti-
^ijinu (vidi kod 2, b) i u Vukovu: ,abbriihen'
,aqua forvida eluo'. Bare negaSenim kre6em i
vodom ispariti. Z. Orfelin, podr. oi).
2. pasivno.
a. vidi 1, a. Neka odtlo tobi objavi po jeziku
izpurpiiom cvilno giaso svojih muka. J. Kava6in
391''. Izparon .scottnto, leggormento abbruggiato'
,adu8tua'. A. d. Bella, rje6a. (iHO^.
h. vidi 1, b. Uzese a}ine i zamocise jo u smrd-
Jivu luzijn, pa ga s nome (sic) udriso po glavi
i po vratu . . . Vidise da mu je sva glava ispa-
rena. M. Zoricid, zrc. 243. i u Voltigijinu rjec-
niku: izparen ,scotato, bravato' ,mit siedendem
wasser verbrennen'.
3. sa so, refieksivno i pasivno.
a. vidi 1, a. Izpariti se ,scottarsi' ,aduri'. A.
d. Bella, rjecn. 660\
b. zgrijati se, ugrijati se. — U Vukovu rjec-
niku: ,sich im bade oder beim feuer erwarmen'
,calefio'.
2. ISPARITI, ispanm, pf. ciniti da Uo ishlapi,
izvjetri. — Slozeno: iz-pariti. — Nacineno u nase
vrijeme. Ispariti, chem. ,abdampfen', frc. ,faire
6vaporer', tal. ,far svaporare', egl. ,to make eva-
porate'; ispariti se, chem. ,verdunsten, verdam-
pfen, abrauclien', frc. ,^_vaporor', egl. ,to evapo-
rate', tal. ,evaporaro'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
— Kod rcfleksivnoga glagola kao da se znacene
razlikuje od ishlapiti i izvjetriti u tom,e sto kod
isparena ono sto vjetri postaje magla Hi dim te
se moze vidjeti.
ISPARIVANE, n. djelo kojijem se isparuje.
Trava isparivanem svojim gadan vkus gro^du
daje. P. Boli6, vinod. 1, 222.
ISPARIVATI, isparujem i ispirivam, iinpf.
2. ispariti. — Nacineno u nase vrijeme. PriSine
koje zabrauuju vlagi i rosi brzo isparivati se.
P. Bolic, vinod. 1, HI. Isparivati, phys. ,aus-
diinsten (ausdunsten machen)', tal. ,evaporare' ;
isparivati se, phys. ,ausdunston, als^ dunst auf-
steigen', tal. ,evaporare, esalare'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
ISPAROMJER, m. sprava kojom se mjeri is-
parivane. — Nacineno u nase vrijeme. Isparo-
mjer, phys. ,athmometer, dunstmesser', tal. ,atmo-
metro'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISPAS,, m. mjesto u Srbiji u okrugu knele-
vackom. Niva u Ispasu. Sr. nov. 1868. 169. 1872.
255.
iSPASi§TE, n. vidi ispasiste.
1. ISPASTI (ispalnuti, ispanuti), ispAdem (is-
padnem, ispanem), pf. excidere, padajuci izici.
— Slozeno: iz-pasti (padnuti, panuti). — Radi
oblika i akcenta vidi 1. dopasti. — Rijec je star a,
isporedi stslov. ispasti i rus. iicnacTb. — U jednom
primjeru xvi vijeka stoji rejleksivni oblik (sa se)
s aktivnijem znaienem (mozebiti pisarskom Hi
stamparskom grije§kom) : Izpade mu se vlastiti
vorni macic. P. Zorani6 301^. — Izmedu rjednika
u Mika(inu (ispasti, vidi ispadati), u Belinu (iz-
pasti ,cader dalle mani, dalla borsa o in simil
modo' ,docidero' 156''), u Bjdostjenievu (vidi kod
ispadati), u Voltigijinu (vidi kod ispadati), u Stu-
licevu (grijeskom ispadsti ,exirG, ogredi, excidere,
decidere', i izpadsti, v. izpadati), u Vukovu (is-
pasti, ispadnem, 1. ,horausfallen' ,excido, elabor'.
2. na brdo, pred kulu ,hiiiauslaufen' ,excurro',
cf. isko6iti), u Danicicevu (ispasti, ispadu ,exci-
dere').
a. sa znacenem kazanijcm sprijeda. a) ti pravom
smislu. Tudije ispade Luci ubrasac. Pril. jag.
ark. 9, 103. (1468). Meni sviraoca piipusta is-
pndo iz usta. M. Vetrani6 2, 122. Izpade zub
po zub, bez meStra vade se. N. NajeSkovid; 1, 342.
J^ubmir, ispadgi mu iz ruko oruzjo, govori. M.
Driic 76. Nut' gdje mu je gadnik, junaci, ispao!
364. Ma6 mi vau ispade iz pasa gdi sta§e. D.
Ranina (il". Ko mu iz ruka ostri hangar ne is-
pade. 6. Palmotic 1, 179. Iz ruka mu stijenje
ispade. 8, SO*^. Ispade mi list iz ruke. P. Ka-
1. ISPASTT, a.
917
ISPASA
naveli6, iv. 227. Jedint zubi. ispadnult bese.
Glasnik. 22, 229. (xvii vijek). Ispade mu sikira
iz ruku. J. Banovac, prod. 125. 'N ikada je (ladu)
nisu privratili, nit' ispali iz ne. F. Lastric, svet.
95^. Ali, Turci, ne vidite? ispale vam erne oci!
Nar. pjes. bog. 8. Znam iz vrano sto izpane
tezko soko kad postane. V. Dosen 38^. II' ako
joj ispade kitica, ona cuva da ne zgrabe dica.
M. A. Eejkovic, sat. 37a. Nego jim odmah is-
pade iz ruku oruzje. sabr. 33. Od straha mu
kniga ispanula. Nar. pjes. vuk. 1, 122. Ta 1' ne
vidis? ispale ti oci! 2, 280. Pokrij oci, obje ti
ispale ! 2, 553. Ovake se rane ne vidaju : lijeva
je noga 9aloin|ena, . . . ispale su erne ^igerice.
2, 563. Iz Yrane Sto ispano, tesko soke postane.
Nar. posl. vuk. 97. Koje oko zaplakalo ono is-
palo! 141. Kg na zvijezde laje, ispasce mu zubi.
149. Tako mi oci ne ispale! 303. Zato se kasto
pusi po gdjekojijem kucama, da hode oci da is-
padnu od dima. Vuk, ziv. 248. Duzdu sam mio
kao da sam mu kroz pupak ispao. S. l^ubisa,
prip. 267. — b) u prenesenoni Hi vietaforickom
smislu. Kad iz glave svist izpade. V. Dosen 155^.
Da ne bi izpala koja rijec iz justa nihovijeh. J.
Matovid 318. — cesto narod kaie da ,dusa is-
padne' sa znacenem: umnjeti. Neg' te zena bu-
bala, dok ti dusa ispala. Nar. pjes. vuk. 1, 89.
Brzo Mujo pripade Aliji, ali mu je dusa ispa-
nula. 2, 51. I da bi ti dusa ne ispala. dok tur-
skoga eara ne dvorio ! 2, 197. Hode li mu ispa-
nuti dusa. 4, 11. Al' mu na put dusa ispanula.
Pjev. ern. 28^. Ev' iz mene sad de ispast dusa.
176^. Tako mi dusa hrisdanski ispala! Nar. posl.
vuk. 301. Tako mi lako dusa ispala! 302. Da
mu od straha dusa ne ispane. S. i^ubisa, prip.
153. Dok ti dusa kroz nozdra ispane. 215. —
metaforicki stoji i u ovijem primjerimn: Du§a
je tada putnik, zasto je ispala iz stada Bozjega.
M. Divkovic, nauk. 67^. Ako izpod barjaka Isu-
krstova izpadete, ako se od negove cete odlucite.
D. Eapic 246.
b. u nekijem slucajima znaci kao pokazati se
(kroz sto), pomoliti se. Udari ga u prsi junacke,
na pleci mu jatagan ispao. Nar. pjes. vuk. 4, 127.
A kroz nega ispanuli lakti. Nar. pjes. juk. 139.
Kroz opanke prsti ispanuli. 397.
c. brzo izici, iskociti, Hi uopce izici. U to doba
pali pred mehanu, a ispade krcmarica Jana. Nar.
pjes. vuk. 2, 415. Ispadose Arapove sluge, da
pod Markom dobra kona prime. 2, 422. Sva
Korita pritisnula tama, a iz tamo ispadose vuci.
3, 457. Jeste dobri junak ispanuo od prostrane
lomne gore Crne. 4, 126. Jest mi silan Marko
ispanuo, i sad nede Marko j' u planini. Pjev.
cm. 197^'. Ne smijase nima ispanuti izvan grada
lovca ni trgovea. Ogled, sr. 484. Pa ispade Eado
iz odaje. Nar. pjes. juk. 356. A iz magle junak
ispanuo. Nar. pjes. petr. 2, 540. Otvore se vrata
i ispane jedan hromac u zelenoj hajini. S. ^u-
bisa, prip. 11. Naglo ispanu iz krcme i podu
da vide. 168.
d. pojaviti se, doci (osobito iz nenada). a) u
pravom smislu. Kad ispade Jovan na Labudu,
ze}no li ga sluge ugledalo. Nar. pjes. vuk. 2, 37.
Oj druzbino, moja brado draga ! ispadnite na
drum za busiju. 2, 78. Ali treca vojska ispa-
nula, pred nome je Krcunovic Pero. 3, 277.^ I
odose u Pivu pitomnu na dvorove sestri dva Sa-
ronca ; a kad blizu kule ispadose, ugleda ih sestra
dva Sarenca. 4, 100. Ispanulo pred tavnicu momce.
Pjev. crn. 191". Pa i treca dava ispanula. Ogled,
sr. 60. Pak ispade na Kunar planinu. Nar. pjes.
juk. 158. — b) u prenesenoin se smislu kaze o
sreci, da kome ispane. Pa da bi mi sreca ispa-
nula. Nar. pjes. here. vuk. 152. Ovoj siroti de-
vojci ispala sreda da se udava. V. Vrcovic, igre.
16. — aino maze pripadati i ovo: Da mu igra
iza ruke boje ispadne. V. Vrcevid, igre. 8.
e. postati (kad sto postane drukcije nego je
prije bilo). Bise boja za devet godina, jedan
drugom nadojet ne moze, Lazar bjese vitez is-
panuo. Pjev. crn. 121^^. Ona zeta poznat ne mo-
gaso, o bijaSe vitez ispanuo. 1211'. Ne mogahu
poznati Lazara, ni Duro ga poznat ne mogase,
ni majka mu Durova Jerina, dokle im ga drugl
ne kazase ; kad ga Duro pozna i Jei'ina, i sami
se oni zacudise, kakav bjese vitez ispanuo. 122a.
f. 0 ocima, ali ne u pravom smislu kao kod
a, a), nego u prenesenome, kao zaci, zavesti se.
A Turcinu oci ispadose, koliko mu nesto zao
bjese, te on gleda sto se cini s nome. Nar. pjes.
vuk. 2, 286.
g. gotovo kao izgubiti. a) ono sto se izgubi
stoji u gen. — xn i xiii vijeka u knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom. Drevomb ispadosmo
rajskyje piste. Stefan, sim. pam. saf. 16. Drevomt
ispadohomt raskyje piste, drevomt ze pakj- po-
rodi.nomu zitiju stpodobjeni byhomb. Domentijan*
67. — b) ono sto se izgubi stoji u gen. s prije-
dlogom od (otb). — xiv vijeka u spomeniku pi-
sanom mijesanijem jezikom. Ako se priluci vreme
i obuboza gospodint knezb Stefant i gospodint
Vltkb i ispadu otb svoga gospodstva. Glasnik.
24, 281. (1396). — c) ono sto se izgubi stoji u
gen. s prijedlogom iz (ako koji primjer ne pri-
pada medu krajne kod a, a)). Istom da iz vojo
budu mu ne ispala. H. Lucid "251:. Kadario ga
opet (Bog) u svoju milost primi, is koje svojijem
sagrijesenjem bjese ispao i odpao. M. Divkovic,
bes. 46*^. Iz koje (negove milosti) nezafalni iz-
padosmo. A. Kanizlid, utoc. 735. Da ja iz ba-
stinstva gospodneg ispadnem. E. Pavic, ocrl. 253.
— d) u jednom primjeru iz xiii vijeka nije iz-
receno sto se izgubi, ali je jamacno znacene : iz-
gubiti (kod suda, na pravdi). Onbzi krajanini.
da pride u Dubrovbnikb, i u dvori. dubrovbcbki
cini pravinu; ako istpade, da plati st svojimt
dobittkomt. Mon. serb. 31. (1247). — moze biti
da amo pripada i ovaj primjer, ali u nemu
ispasti vioglo bi znaciti i: propasti, upropastiti
se. Ako muz bude zarnik, tat, raspikuda i u svem
ispao. Zborn. 166^.
h. izmrsati (o jagodicama na lieu). Dugacki
obraza s ispalim jagodicama. Vuk, dan. 4, 20.
— i 0 blagu (domacoj zivotini). u sjevernoj Dal-
maciji. Blago ispadne, t. j. smrsavi. J. Grup-
kovid.
2. iSPASTI, ispasem, pf. posve popasti. — Slo-
zeno: iz-pasti (osn. pas). — Akc. je kao kod is-
presti. — Od prvijeh vremena, a izmedu rjcc-
nika u Danicicevu (ispasti, ispasu .depascere').
Da platitb sto je ispaslb. Zak. das. pam. saf. 36.
— Pasivno. Ni gora izpasena, ni Bog izmojen.
(D). Poslov. danic. 79. — Sa se, pasivno. Da
svako selo svoje gaje gaji i cuva jedan od dru-
goga dotle dokle se ispase vomi. Stat. po}. ark.
5, 264.
ISPASTEITI, ispastrim, p/. isarati. — Slo-
zeno : iz-pastriti (a stuji nij. negdasnega b ; radi
korijena vidi kod pastrva). — Samo u knigama
pisanima crkvenijem jezikom (s t), a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (isptstriti ,vario colore or-
nare'). Zavesi zlatomt isptstreny. Domentijani'
33. Kyimi cvety dobro ispbstrenyimi i blago-
vonbnyimi . . . Danilo 82.
iSPASA, /. vidi pasa. — Akc. se mijena u
gen. pi. ispasa. — Postaje od 2. ispasti. — Od
^^■^s«-^!-<:?-7__ —
ISPA§A
918
ISPECI, 1, a.
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
pasa s primjerom : Odcrao ovce na ispasu). Zakon
od gaja all ispaSe ali gaj kada je ure ispasa.
Stat. poj. ark. 5, 257. Ispase ne ima brauiti
susidB. 265. Pasti po ispasi. 266. Kad ko dade
ovce na ispa§u. V. Bogisic, zborn. 492. Nije
rodne zemje za orana, nit' tratine za ispasu
blagu. Osvetn. 5, 23.
ISPA&AJ, m. vidi ispaSiSte. — U jednoga pisca
nasega vremena, A Nikici dase izpasaja mimo
Niksic na Banane ravne, na Kolasin i Beranske
strane. Osvetn. 5, 135.
ISPA§6AlSfE, n. vidi ispaStane.
ISPA§6aTI, vidi ispagtati.
ISPA&iSTE, «. mjesto gdje stoka pase — Po-
staje od 2. ispasti, te bi po tome glasilo ispa-
siSte (vidi na kraju), ali se shvaca kao da po-
stage od ispaia. — U cakavaca i nekijeh zapad-
nijeh Uokavaca mj. §t ima sc. — Od xv vijeka,
a izmedu rjednika u Vukovu: mjesto de stoka
pase ,die woide (weideplatz)' ,pasciium'. Za krfie
ke krfiige na izpa§is6ih. Mon. croat. 57. (1433).
Nek se znade, da se zla ne rade rad trzisca i
rad ispa§i§6a. Osvetn. 3, 27. — Sa s mj. s. Tu-
ze6i se naj vede za tisnodu ispasisda. Mon. croat.
60. (1437). Togaj ispasi^ta i onogaj. Stat. pol.
ark. 5, 261.
ISPASNIK, m. vidi ispa§i§te. — U jednoga
pisca nasega vremena. Za usjeva nive usprjane,
za ukosa malo je i bilo, i za pa§e nesta izpas-
nika. Osvotn. 5, 106.
ISPASTANE, n. djelo kojijem se ispasta. —
Glasi i ispaSdane. — U Vukovu rjecniku : ispa-
Stane i ispasiane, 1. ,das biissen', ,luitio'. 2. ,dae
fasten' ,jejunium'.
ISP A ST ATI, ispaStam, impf. ispostiti. — Akc.
je kao kod ispitati. — -st- (kod ispostiti) omek-
sav§i moze postati M i §t, te glasi i ispasdati.
— U na§e vrijeme (s osobitijem znacenima). —
U Vukovu rjecniku: (ispaStati i ispasdati) ,fiir
etwas biissen' ,luo' (uopce uciniti pokoru). — TJ
jednom primjeru: cistiti mrsne sudove. Obicno se
taj dan svi mrsni sudovi ispa§taju; sve se pere
i disti ; mnogi se lonci koji su se napili masti
inetnu u vatru te sva mast izgori u nima i oni
ostanu beli kao da su novi. M. D. Milicevic, iiv.
srb. 1, 5.
ISPAT, m. potvrda, svjedogba, arap. ithbat,
tur. isbat. — U naie vrijeme. Pa sve Marku po
istini k&ie, a Marko joj niSta ne vjeruje, ispat
mlada u nedri nosase, pa ga Marku turi na ko-
jeno. Pjev. cm. 219a. Kadija rode obojici : ,Hajte
s Bogom! pa od danas do mjosec dana opet do-
dite, i gledaj ti, rajo, da nades ispato a ti, mu-
mine, ako no bude ispata, da se zakuneS'. Nar.
prip. vrd. 83. Ispat — dokaz. V. Bogigid, zborn.
539.
iSPATITI, ispatfm, pf. posve, mnogo podnijeti
(zlo, muku itd.). — Sloieno: iz-patiti. — Akc.
je kao kod i/.gaziti. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjednika u Stulicevu (,multa pati'). Miialiomo ne-
vojiii Krjesnici da ti smo ispatili. Zborn. 126*.
Ako li je u distilu, noka pati, dokle godi svo
koliko no ispati i^to jo zaslu2io. M. Divkovid,
boH. i;h()''. ZaSto jo od jjotrebe ispatiti aliti na
ovoum Bvijotu aliti na onomu. M. Uivkovid, ziam.
51». Noka ispatis sto si zasluiila. 51a.
ISPAVATI, ispavam, i)f. dobiti spavajuci. —
Sloieno : iz-epavati. - Akc. je kao kod ispitati.
— U Vukovu rjecniku: .erschlafen' ,dorraiendo
acquiro'. — Sa so, refleksivno, nnspati se, na-
spavati se. — Od xvm vijeka, a izmeS;u rjec-
nika u Vukovu (,sich ausschlafen' ,satis dormi-
visse'). Kad se izspavao. priznao svoju pogreSku.
Z. Orfelin, podr. 36.
ISPECATI, ispecam, pf. pecanem nagrditi. —
Slozeno: iz-pecati. — Akc. je kao kod izgledati.
— Od xviii vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,mordicus aliquem objurgare')
gdje je samo u prenesenom, metaforickom zna-
cenu: rijecima koga uvrijediti, ujesti. Da te ni-
jesu oso ispecale? (Z). Poslov. danic. 14. — U
Dubrovniku se kaze : , Ispecale su me buhe, muhe'
itd. P. Budmani.
ISPECALITI, ispfecalim, pf. posve ozalostiti.
— Slozeno: iz-pecaliti. — U jednoga pisca Du-
brovcanina xvm vijeka. Izpecajenu dusu pridava
i umire. I. M. Mattei 321.
ISPECENE, n djelo kojijem se ispece. — Sta-
riji je oblik ispecenje. — U Mika^inu rjecniku:
ispecenje, pecenje ,assatio'; u Belinu: ispecenje
,assatio' 105*; u Bjelostjencevu: izpecene ,assatio';
u Stulicevu: , actus torrendi, coctio'.
ISPECITI, ispecim, pf. iskriviti (obicno o udivia
i drugijem dijelovima od tijela). — isporedi isko-
peciti. — Slozeno: iz-peciti. — Akc. je kao kod
ishvaliti. — U jednoga pisca xvii vijeka (pa-
sivno). Uda tvoja, ah! mrsava, nemilo su raz-
tegnuta, na krizu su ispecena. B. Kasid, nac.
53. — 1 u nase vrijeme u Dubrovniku, naj cesce
sa se, refleksivno. jlspeciti se od bolesti, od straha'
itd. P. Budmani.
ISPilCATI, ispfedam, pf. izvaditi iz peci (n. p.
hjeb). — impf.: ispedavati. — Slozeno: iz-pedati.
— Akc. je kao kod iskoncati. — U Stulicevu rjec-
niku : izpecati ,furno educere', i u nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani. '
ISPE(^AVATI, ispfedavana, impf. ispedati. —
Akc. je kao kod izgovarati. — U Stulicevu rjec-
niku : izpedavati uz izpecati, i u nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
ISPECI, ispecem, pf. posve dopeci, svrsiti pe-
cene (obicno samo kao jierfektivni glagol prema
pedi). — Slozeno: iz-pedi. — Akc. se mijena u
praes. 1 i 2 pi. ispecdmo, ispecdte (i ispecemo,
ispfecete), u aor. 2 i 3 sing, ispece, u part, praet.
act. sing. m. ispokao. — Bijec je stara, isporedi
stslov. isposti. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(ispodi, pedi ,asso, torroo, torrefacio'), u Belinu
(izpedi ,arrostire , cuocero arrosto' ,asso' ; ,finir
d' arrostire' ,assare' ; izpedi na suncu ,arrostiro
al sole' ,sole torrere' 105"), « Bjelostjencevu (iz-
pocem ,asso'), u Voltigijinu (izpedi i grijeskom
izpoci , arrostire, rostire bene' ,ausbraten'), u Stuli-
cevu (,torrofacere, coquere'), u Vukovu (1. ,backen'
,pinso', n. p. h)eb. 2. ,braten' ,asso', n. p. jaghe,
curku. 3. rakiju ,bi-ennen' ,cremo'. 4. zanat ,griind-
licb erleruen' ,condisco': Ispeci pa reci ,iiber-
logen').
1. aktivno.
a. u pravom smislu. Kapuna imamo, plede jos
ispeci. N. Nalo§kovid 1, 274. Vatra ispokavsi
moso dini ga da jo slatko. M. Raduid 380a. Pa
ispede jednu junicu. J. Filipovid 3, 263*. Is-
pekii koko5. F. Lastric, nod. 60. Dijoto ubila,
rasjekla, polovicu ispokla, polovicu svarila. A.
Kalid 550. Praso nijo bas peceiie strazho, oso-
bito tko ga ispod znade. J. S. Rejkovid 336.
Ispeci mi Sarku koku koja ne nosi. Nar. pjes.
vuk. 1, 512. To pogodi ouo jagne crno, pa
g' ispece drumu u planini, ispede ga, pa objo-
dovao. 2, 20. 1 ispeci tridoset ovnovah. 3, 445.
Jol' Cincara na vatri ispok'o ? 4, 204. Zakojito
ISPE(^I, 1, a.
919
ISPEEDA&ITI
pa ga ispecite. Nar. pjes. petr. 2, 45. — Sara za-
mijesi i izpece pogace. M. Kadnic 501i. Nije
zadosta brasno vodom zamisiti i kruh skuvati
nego je potriba i ii vatri ga ispe6i. P. Lastri6,
ned. 80. A ne znade ni ispedi kruha. M. A. Re}-
kovic, sat. E8'\ Lisica umijesi od zemje kolace,
i ispekavsi ih namaze ih medom. Nar. prip. vuk.
223. — Eakiju 6es ispoci. P. Bolic, vinodjel.
2, 28. - I po jednu kavu ispekose. Nar. pjes.
vuk. 4, 384. Kave^ije kavu ispekose. Nar. pjes
petr. 2, 27.
b. gdjcgdje se vpotrehlava i sa znacenem : opeci,
ozeci (vidi naj krajni primjer kod 2).
c. u prenescnom sinislu (vidi u Vukovu rjec-
niku). a) dobro izuciii (n. j). zanat). Ispekao
zanat (izucio dobro). Nar. posl. vuk. 105. — h)
izmisliti, razmisliti, proitciti. Ispeci, pak reci.
(Smisli dobro, pa onda reci). Nar. posl. vuk. 105.
Ti ces boje ispeci nego cu ja redi. (Ti des to
bo)e smisliti nego sto ti ja umijem skazati). 317.
Ja ono niti sam kazao u Jutini, niti kome za
inat ili za }ubav, nego sam naj prije dobro is-
pekao. Vuk, odg. na utuk. 32.
2. pasivno. Ispecen kapun. M. Drzi6 271. Dje-
cica u pedi ispecena. V. Andrijasevic, put. 174.
Bo)e (bi bilo) u ognu izpeceni da smo ostali
Sikimitim. J. Kavanin 571*. Pred pasom je ovca
ispecena. Nar. pjes. vuk. 3, 447. — Kruh . . .
ognem izpecon. I. Grlicic 110. Zasto ako kruh
samliven, skuvan, ispecen, i oladen, i od nega
se ucini pravo tilo Isukrstovo ... J. Banovac,
razg. 225. Kruh zakuvan i na ognu ispecen. A.
Kanizlid, kam. 491. — Po jednoj opeki neispe-
cenoj. M. Kadnic 9^. IJ liekim mestima ispe-
cenu sadru s grozdem mesaju. P. Bolic, vinodjel.
2, 156. — Ispecena rakija. 2, 27. — (vidi 1, b)
Vas ispecen jedva u kcerinu kucu pode. B. Kasid,
per. 189.
3. sa se, pasivno. — Iztnedu rjecnika u Belinu
(izpedi se ,arrostirsi, cuocersi arrosto' ,torresci'
1051') i u Stulicevu (,torrescere, coqui'). Ne bi se
jaje ispeklo, odkle ga sam ostavila u kudi nasoj.
M. Driid 412. — Vidit je mlogo puta brasno
dobro i lipo, al' ako se ne ugodi zamisiti i ispedi,
kruh niti drag ni sladak. F. Lastric, ned. 27.
Kad se pogaca ispece i izvade je iz vatre. Nar.
prip. vuk. 202. — Mlogo puta najde se, da u
trisku spade kako kamen, na priliku kristala, i
cini se od gusta i sumporita izdihaiia stisnuti i
ispeci u ladnu oblaku. A. Badid 442.
ISPEDEPSATI, ispedepsem, pf. svrsiti pedep-
sane, posve pedepsaii. — Slozeno : iz-pedepsati.
— Od xviii vijeka u Dubrovniku (s akcentom
kao sto je gore zabijezen). Bududi ga kajanjem
izpedepsala u meni. I. M. Mattei 116. Ni ogni
pakjeni ne mogu dostojno izpedepsati taku sa-
visnost nedutjivosti. 117. — I u nase vrijeme u
Lici (s drugijem akcentom : ispodepsati , ispe-
depsem). ,Zivo treba nega ispedepsati, pa de on
onda pametniji, mirniji i vredniji biti*. J. Bog-
danovid.
ISPEDITORIJA, /. vidi ospeditoria. — ispo-
redi ispiditorija. — Na jednom mjestu xv vijeka,
i otale u Danicicevu rjccniku (,expeditoria'). Ovt
listb budi gospodinu knezu i vlastelomb za ispe-
ditoriju, za tvrtdavu i za svedocastvo, jere samt
imala na punco tisudu dukata zlatijoht. Mon.
serb. 502. (1467).
iSPEK, TO. nekoliko rakijc sto se daje onomc
ciji je kotao kao najam za kotao kod pecena
rakije. — isporedi kotlarina. — Od ispedi. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,kessel-
zins (?)' ,portio sicerae pro commodato lebete ad
cremandaru siceram'). Kmetovi dadose joj u ka-
zanu da ima ispek dok traje. Glasnik. ii, 1, 66.
(1808).
ISPE^ANE, n. djelo kojijem se ispeja. —
U Bjelostjencevu rjecnika ; izpelane , izvedene
,eductio'.
ISPE^ATI, ispejam, pf. izvaditi, izvesti, iz-
nijeti. — Slozeno: iz-pe}ati. — Od xv vijeka po
sjevero-zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (vidi kod ispejavati), u Volti-
qijinu (izpejati ,condurre, menar fuora' ,hinaus-
fiihren'), u Stulicevu (izpejati, v. odpe}ati s do-
datkom da je uzeto iz Habdeliceva).
a. aktivno. Van ga ispejaso. M. Marulid 185.
Isusa Hrista od mrtvih opet ispejati. Anton
Dalm., ap. 14a. Zapovida ih van Rima izpejati.
F. Glavinid, cvit. 174''. Lava cini (cesar) ispe-
jati proti Vidu, da ga razdere. 189b. Izpejaj od
strafe dusu moju. 336''. Verom puk izpe}avsi iz
zem}e Egipta. posl. 27. Ki izpeja Vlahe iz Turak.
P. Vitezovid, kron. 190. Pojde u tamnicu, ter
vanka izpeja tu tuznu mladicu. Oliva. 40. Imas
napravit malin, kola, vodu 'spejat. Nar. prip.
mikul. 90.
b. pasivno. Bi . . . puk Izraelski iz Egipta iz-
pejan. F. Glavinid, posl. 33.
ISPEl^AVATI, ispfe}avam, impf. ispejati. — U
Bjelostjencevu rjecniku: izpejavam, izpejati, iz-
vodim, izvesti, t. j. van pejam, vodim ,educo, pro-
duco, foras educo'. 2. izpejavam, van vozim ,eveho,
foras veho', v. izvazam. 3. izpejavam suze iz ocih,
keru iz zivota, sok iz kakve trave ,elicio'.
ISPENDATI SE, ispendam se, p/. u zagoneci.
Kumo, daj mi tvoje rende, da se izrendam, da
se ispendam, pa du ti opet vratiti. odgonet^aj :
sito. Nar. zag. nov. 209.
ISPENGANE, n. djelo kojijem se ispenga (vidi
1. ispengati). — Stariji je oblik ispenganje. —
Izmedu rjecnika u Mika]inu (ispenganje, ispi-
sanje mastju ,pictura'). Koji se ponosis ispon-
ganem svoje grobnice. M. Radnid 181a.
1. ISPENGATI, ispengam, pf. expingere, 2)0sve
naslikati, posve obojiti. — isporedi ispengati. —
Slozeno: iz-pengati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu (ispengati, ispisati, mastju
,pingo, depingo, pictura exprimo'). Ne divi-
canski obraz izpenga iliti priliku perom izveze.
F. Lastric, od' 369. — I u nase vrijeme u Du-
brovniku : ispengati kudu, vrata ltd. P. Budmani.
2. ISPENGATI, ispengam, pf. ocistiti spengom
(spuzvom, sunderom), pa i uopce dim drugijem.
— Slozeno: iz-spengati. Ispengati, (jiroyyt'LO), oci-
stiti. Slovinac. Ib81. 437. ~ U nase vrijeme u
Dubrovniku. ,Kad se okupas (Hi kad se umijes),
dobro se ispengaj'. P. Budmani.
ISPENATI, vidi ispeti.
ISPENGATI, ispengam, pf. vidi 1. ispengati.
— U jednoga pisca xviii vij.'-.ka. Lipotu ne is-
pengati pod prilikom razliki svitlosti nebeskije
nadmedu so. F. Lastric, test. 350^.
ISPEPELITI, ispepelim. pf. posve posuti pc-
pelom. — Slozeno: iz-pepeliti. — U Belinu rjec-
niku: izpepoliti ,imbrattaro di cenere' ,cineri in-
ficere' 184a, i u Stulicevu: izpepoliti, izpepejujom
i izpepejivam ,cinere conspcrgere'.
ISPEPE^IVATI, ispepejujem i ispepejivam,
impf. ispepeliti. — U Stulicevu rjecniku: izpe-
pejivati, freq. v. izpepoliti, a kod ovoga ima
praes. izpepejujem i izpepejivam.
ISPERDASITI, isperdasim, pf. istegnuti, posve
otegnuti (kozu). — Slozeno : iz-perdasiti. — Akc.
ispeedaSiti
920
ISPIJATI, a.
je kao hod izjednafiiti. — U Vukovu rjecniku:
,bei den kiirschnern: ein fell ausziehen, dehnen'
,extendo'.
ISPilEITI SE, isperim se, pf. u Vukovu rjec-
niku : vide izvitoperiti. — Slozeno : iz-periti (vidi
kod naperiti). — Akc. je kao kod iznositi.
ISPEEUSANE, n. djelo kojijem se isperuSa.
— U Belinu rjecniku: (sa starijim -nj- mj. li)
izperusanje 5503'.
ISPEEUSATI, isperu§am, ptf. posve operusati.
— aiozeno: iz-perusati. — Akc. je kao kod izro-
setati. — U Belinu rjecniku: izperusati ,plumas
detrahere' 550*; u Voltigijinu: izperusati, izpe-
ruSam, izperusavam ,spennare, sponnacchiare' ,die
federn ausrupfen'; u Stulicevu: izperusati, v. ope-
ruSati.
ISPEEUSaVATI, isperusavam, impf. isperu-
sati. — Akc. je kao kod istovaravati. — U Vol-
tigijinu rjecniku: praes. izperusavam kod izpe-
rusati.
ISPEEUTATI se, isperutam se, pf. n. p. koza,
lice, had izide po nernu kao perut sto je po glavi.
— Slozeno: iz-perutati, Hi je postalo od iz i
perut nastavkom a. — Akc. je kao kod izresetati.
— U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
gdje je onako tumaceno. Ako li se is^Duca koza
i isperuta, u Alesina6koj rade ovako. M. D. Mi-
lidevic, ziv. srb. 1, 107.
ISPilSTANE, n. djelo kojijem se ispesta. —
U Stulicevu rjecniku.
ISPESTATI, ispestam, 2>/- izbiti, izlupati pe-
stiina (koga). — Slozeno: iz-pestati. — Akc. je
kao kod ispitati. — U Mika^inu rjecniku: ispe-
stati, napestati ,dar molti pugni' ,multos colaphos
vel pugnos incutere vel impingere sive infrin-
gere vel infligere'; u Belinu: izpestati koga ,pe-
atare, o lacerare uno con pugni' ,pugnis aliquem
coutundere' 595^; u Bjelostjenceou: part, praet.
pass, izpestan, v. izpjuskan i ostala ; u Voltigijinu
(gdje, alijamacno grijeskom, ima drugo znacene:
izgaziti, iicepati): ,pestare, calpestare' ,treten,
betreten'; u StuUcevu: ispestati i izpestati ,pugnis
caedere, contundere, conscindere'. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani; i u Stonu.
jDobro sam ga ispestala'. M. Milas. — Sa se,
reciproino. u 3Iika(inu rjecniku: ispestati se Za-
jedno jcertare simul pugnis', i u Stulicevu: is-
pestati 86 medu sobom , pugnis contendere'.
ISPESTA VATI, ispfestavam, impf. ispestati. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izpestavam, bijem se
sakami ,pugnis certo'.
ISPETI, ispnem i ispenem, pf. posve popeti.
— impf: ispinati. — Slozeno: iz-peti. — Badi
oblika vidi peti, ali treba dodati da u nekijem
narodnijem pjesmama naSega vremena ima aorist
takovi kao da je inf. : ispeiiati. Ispone so jedan
na drugoga, dok se Cvetko na boden ispena. Nar.
pjes. stojad. 2, 139. Ispena se pod ponder od
kulo. 2, 156. — Akc. kaki je u inf. taki je u
aor. ispoh (osim 2 i 3 sing.), u get. praet. is-
povbi ; kaki je u praes. Ispnom taki je u acr. 2
i y sing. Ispo, u part, praet. act. ispoo, Ispola
(u ])ubruvniku ispela), u part, praet. pass, ispet ;
drukcije je u impt. ispni i ispfeii. — Od xviii
vijeka (vidi kod c).
a. aktivno. — Izmedu rjednika u StuUcevu (iz-
peti, izpinoiu ,olevaro') i u Vukovu (,in die holio
beben' ,elovo'). Kad budu ga iapeli na kriz . . .
kad budeto ispoti sina ... S. Eosa 12 1".
b. i)asivno. Ako budota ispet od zemle. S. Rosa
ISIK
c. sa 86, rejleksivno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izpeti se ,alzarsi in punta di piedi' ,con-
sistere digitis' 68*>) gdje se naj prije nahodi, u
Voltigijinu (izpeti se, izpinam se ,arrampicarsi,
aggrapparsi* ,kletern, hinaufkriechen'), u Stuli-
cevu (izpeti se ,elevari'), u Vukovu (1. ,liinauf-
gehen, klettern' ,ascendo'. 2. ispeo mu se cir za
vrat, ispela mu se jasterica na jezik ,ausbrechen'
,erumpo'). Ispe se na jedan stabar. S. Eosa 128^.
vidi i sprijeda dva primjera iz Nar. pjes. stojad.
— I u osobitom smislu, o otoku (na tijelu), vidi
i u Vukovu rjedniku. Jer je licina odvec debela
za negovo grlo, pa 6e mu se zu} ispeti. Nar.
prip. vrc. 8.
iSPICUTUEA, >w. covjek koji ispije cuiuru
vina (kaze se u sali). — U Vukovu rjecniku:
,(im scherze) der tschutura-austrinker' ,potor'. cf.
izjodipogaca.
ISPICEVATI, ispidujem, impf. vidi ispitivati.
— U jednoga pisca cakavca xvii vijeka. Grihe
izpicevati. F. Glavini6, svit. 42. Podal jest oblast
grihe odrisevati, toga radi i od nih izpidevati. 43.
ISPl6iVATI, ispi6ujem i ispicivam, impf. vidi
ispitivati. — V jednoga pisca cakavca xvii vijeka.
Budu6i se dovela desetina na vele malahan i
kako nijedan dio, ovi isti jedva i nigda cilu
crikva izpidiva. M. Bijankovi6 146.
ISPIDITOEIJA, /. vidi espeditorija. — U spo-
menicima xv vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
niku: ,expeditoria'. Kako se udrtSi u ispiditori(^'tj,
koje vise recene ispiditorije imaju knezt i vla-
stele u sebe. Mon. serb. .503. (1467—1470). Dasmo
ovi nast listi. za ispiditoriju. 510. (1470).
ISPIHNIVATI, ispihnujem i ispihnivam, impf.
ispihnuti. — V Stulicevu rjecniku: ispihnivati,
ispihnivam uz ispihnuti, a kod ovoga ima praes.
ispihnujem i ispihnivam. — ncpouzdano.
ISPIHNUTI, ispihnem, pf. u Mikajinu rjec-
niku : ispihnuti, zdimiti se ,deturgesco, deturgeo,
detumoo', * kod oduti se ; i u Stulicevu : ispihnuti,
ispihnujem i ispihnivam ,deturgescere, deturgere,
detumere'. — Slozeno: iz-pihnuti (vidi pihati i
pijehati).
ISPIJALAC, ispijaoca, m. covjek koji ispija.
— isporedi ispijalo. — U Stulicevu rjeiniku:
jsugens'.
ISPIJALICA, f. zensko 6e]ade koje ispija. —
U Stulicevu rjecniku : ,sugens'.
ISPIJALO, m. pijanac, isporedi ispijalac. —
U nase vrijeme u Lici. ,Ne bi on zlo staja', on
bi dobro zivio, al' je, brajne, pusti ispijalo'. J.
Bogdanovic.
ISPIJANE, n. djelo kojijem se ispija. — Sta-
riji je oblik ispijanje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (izpijanje ,il suggere' ,suctus' 717*), u Stu-
licevu (,suctus'), u Vukovu (,das austrinken' ,ebi-
bitio'). Bavedi se u ispijanu. S. Eosa 1241. Kano
nista ne slavio slicna, nit' uz kolo uzoritih snasa,
uzvrsitih ispijane ca§a! Osvetn. 4, 21.
ISPIJATI, ispijam, impf. ispiti. — Akc. je kao
kod ispitati (impf. ispijah, ger. praes. ispijajudi).
— Od xvi vijeka (vidi kod c, a)J, a izmedu rjed-
nika a 31ika(inu (ispijati, sisati ,sugo, exsugo'),
M Belinu (izpijati , suggere, succhiare' ,sugo' 717a),
u Bjelostjencevu (izpijam, izpiti ,exhaurio, ebibo,
bibendo ovacuo, exinanio, egurgito'), u Voltigijinu
(praes. izpijam koil izpiti), a Stuliievu (.sugere,
exsugere'), u Vukovu (, austrinken' ,epoto' s pri-
mjerima iz narodnijch pjesama: Ja nijosam do-
jahao ovdo da ispijam po Udbini vina. Stage
svati vino ispijati).
a. aktivno. a) piti. Da budete blagovati i ispi-
ISPIJATI, a.
921
1. ISPIEATI
jati, ne jestojske, ni pitja vremenita. A. Gufietid,
roz. jez. 168. Hod'te u miru i u }uvezni hladne
ispijat ove vode. G. Palmotid 2, 422. Nije mu
posao napijati ni napojnica izpijati. I. Ancid,
ogl. 59. Kud so seta§ i vino izpijaS. And. Kacid,
razg. Ilia, odi s nami u kasteo tvrdi, onde
6emo barut nacinati i veselo serbet izpijati. 228^.
Duso, jedi, izpijaj, gosti se. S. Rosa Ilia. Qni
rujno ispijahu vino. Nar. pjes. vuk. 3, 144. Vi
s gospodom ispijate vino. 4, 50. Stase ladno
ispijati vino. Pjev. crn. 57b. A mrku su kahvu
ispijali. Nar. pjes. juk. 137. No ispijaj svakoj
casi dance. Nar. posl. vuk. 200. — b) sisati. Ka
jid naj slajega iz cvitja ispija. I. Ivanisevic 5.
Jid pauk, med pcela ispija. 294. Koje co mu
oci izpijat. I. Grlicid 259. K3 da otole ispija
noku slas rajsku. I. Dordic, ben. 160. Iz cvita
pcela med izpija. A. Kanizlid, utoc. 82. Koje
zemji ispijaju soka. J. S. Eejkovic 223. Limuna
cu ispijati, a narancu mirisati. Nar. pjes. here,
vuk. 237. Crno oci ispijao. 276. Kraosi oci is-
pijaju. M. Pavlinovic, rad. 18. Pohlepa za blagom
stiska i du§u i^spija. 128.
b. pasivno. Cuvaj nas, Bozo, od nazora iz tudih
mozaka ispijanih. M. Pavlinovi6, rad. 9.
c. sa se.
a) pasivno. Puno je svud gosti, vince se ispija.
M. Drzic 428.
b) refleksivno. Gosti se i ispija s pijando§ami.
S. Eosa 139a.
ISPIJEHNUTI, ispijebnem, pf. izdahnuti (umri-
jeti). — Slozeno : iz-pijehnuti. — Akc. kaki je u
inf. taki je u ostalijem oblicima, osim prezenta.
— U nase vrijeme. Od velike radosti i placa
nemu na ruko ispijfnu. Nar. prip. vuk. 142. Oba
uze u naruce, i oba joj na rukama ispijehnuse
prije nego ih unese u kucu. Nar. prip. vrc. 11.
Pane u nesvijest, dotrca pop, to vidoci zenu ucini
mu se da ispijehnu. 54. Nemu je duh na konac,
nemojte da ispijehne iznenada. V. Vrcevic, niz.
270. Ceka me jama, kad ispijebnem. S. ^ubisa,
prip. 234.
ISPIJEVATI, ispijevam, impf. ispjevati. —
Akc. je kao kod isijecati. — Od xvii vijeka.
Slavna Terpsikoro pisni ispivase. J. Armolu§ic
36. Pod canguru davorije ispijeva. (Z). Poslov.
danic. 96.
ISPIJUCATI, ispijucem, impf. dem. ispijati.
— Od XVIII vijeka. Upitaj dakle istije pcelica,
odkud im taka kripost i mudrost, da toliko plemo-
nite razlive iz cvida i trava izpijucu. F. Lastric,
svet. 81b. test. 279a. ^x)q bi on sto ima! aja! ne
ide to tako, ispijucati svaki dan case po birtija
i dobro stati'. u Lid. J. Bogdanovic.
ISPILATI, ispilam, pf. vidi 1. ispiliti. — Slo-
zeno: iz-pilati. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Iz duba ispilan na krive prutnice. D. Barakovic,
vil. 278. Niki mu priliku iz driva ispila. jar. 33.
1. ISPILITI, ispilim, pf. serra exsecaro, serra
dissecare, pijenem (tester isane in) izvaditi, raz-
dijeliti na komade. — isporedi ispilati. — Slo-
zeno: iz-piliti. — Akc. je kao kod ishvaliti. —
U nase vrijeme u Lici, a izmedu rjectiika u Vol-
tigijinu (izpiliti ,disegare, trasogare' ,durchsagen').
,Ajdo mi nesto drva ispili za sparket'. ,Za sto 6e§
mi klaptar drva ispiliti?' J. Bogdanovid.
2. ISPILITI, ispilim, pf. (oci) p'ileci uprijeti
(oci). — Slozeno: iz-piliti. — Akc.^je kao kod
izgaziti. U naSe vrijeme u Stonu. ,Sto si tu oci
ispilio!' ,Ne pili u me, oci ispilio." M. Milas.
ISPILITI SE, ispilim se, pf. izici iz spile. —
Nacineno od iz i spila nastavkom i. — U Stu-
lieevu rjeiniku: izspiliti se, iz spile izadi ,e la-
tibulis erumpere, exsilire'. — nepouzdano.
ISPI^^ATI, ispijam, pf. dobiti pijanem (igrom).
— Slozeno: iz-pijati. — Akc. je kao kod ispitati.
— U nase vrijeme u Lici. ,Nemoj so kod ovaca
pijati, jer de§ ispijati tojagu pro leda'. J. Bog-
danovid. — Sa se, rejleksivno, izigrati se (do
vo^e) pijana. ,Ove so dvije nigda site napijati i
ispijati no mogu'. J. Bogdanovid.
ISPI^jHATI , ispijham , pf. iscrpsti vodu do
kapi (ili §to drugo zitko). — U na§e vrijeme u
Stonu. ,Jesi li ispijhala to uja?' M. Milas. —
Kaze se i ispijkati.
ISPI^IVATI, ispijujem i ispijivam, impf. 1.
ispiliti. — U Bjelostjencevu rjecniku: izpijujem
,elimo'.
ISPHjIVATI se, ispijivam se, impf. ispiliti se.
— U Stulicevu rjecniku : izspilivati se, izspilivam
se uz izspiliti se. — nepouzdano.
ISPi:^KATI, ispijkam, pf. vidi ispijhati. M.
Milas.
iSPINANE (ispinane), n. djelo kojijem se is-
pine (ispina). — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(.sublatio, in altum dolatio'). Ispinana s tastom
slavom odbacivsi. F. Lastric, svet. 4^. test. 45*',
1. ISPINATI, ispinam, impf. iterativni glagol
previa 2. ispinati. — Akc. je kao kod ispitati
(impf. ispinah, ger. praes. ispinajiidi). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (izpinati
so, V. izpeti se, a kod ovoga ima praes. izpinam
se) i u Stulicevu (izpinati, izpinam ,elevare, ox-
tollere , in altum toUore' ; izpinati so ,alzarsi
in punta do' piedi' ,peditum digitis consistere').
S tastom slavom se ispinaju svrhu modi svoje.
F. Lastric, od' 173. Sadasni narastaj drugo no
trazi, nogo meksinu, lipotu i gizdu u odidi, ispi-
najudi se jedno pram drugim mlogo puta vi§e
nego moze i nego pripusta stanak niov i dosto-
janstvo. 342.
2. ISPINATI, ispinem, impf. ispeti. — ispo-
redi 1. ispinati. — Akc.je kao kod izgrtati (impf.
ispinah, ger. praes. ispinudi). — Od xviii vijeka.
Tko se ispiiie bide priklonen. S. Rosa 125*. Na
zilave ispinu so pete. Osvotn. 2, 140.
iSPIPATI, ispipam, pf. svrsiti pipane (pre-
lazno) ; pipanem obici (ogledati) ; pipanem naci
(i u prenesenom smislu). — Slozeno: iz-pipati.
— Akc. je kao kod izglodati. — U na§e vrijeme,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (izpipati ,trovar,
scoprir cio che si k corcato diligentemonto' ,ex-
piscari'). On nesto ispipa o pismenu klinastom.
M. Pavlinovid, rad. 44. ,Ajde u janco, te naj
boje ispipaj, pa demo ga zaklati'. ,Josi li ved za
so curu ide ispipa' i napipa'?' ,Jedva sa zalosti
i velikom mukom i on ved curu ispipa'. u Lici.
J. Bogdanovid.
ISPIPAVANE, n. djelo kojijem se ispipava.
Tako lagano ispipavano tajno nemu se cinaso
veoma sporo. M. D. Milidevid, zim. vec. 144.
ISPIPA V ATI, ispipavam, impf. ispipati. —
Nije potvrdeno, ali je potvrden verbalni sup-
stantiv ispipavano.
1. ISPIRANE, n. djelo kojijem se ispira. —
U Vukovu rjecniku (vidi i 2. ispirane).
2. ISPIRANE, n. djelo kojijem se ispire. —
Sa starijim oblikom u Blika^inu rjecniku: ispi-
ranje grla kod grgodauje (moie biti da pripada
pod 1. ispirane).
1. ISPIRATI, ispiram, impf. isprati, a gdje
ima i 2. ispirati, ondje je prema ovome ispitati
]. ISPIRATI
922
ISPISATI
iterativni glagol. — Akc. je kao Tcod ispitati
(impf.: ispirah, ger. praes. ispirajuci). — Od xvii
vijeka (yidi i 2. ispirati), a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (izpiram, v. izepiram), u Stulicevu
(ispirati, ispiram i izpirati ,1. lavar la prima
volta, 2. lavar purgando' ,1. primum lavare, 2.
eluere'), u Vukovu (,auswaschen' ,lavo'). Na komn
se (jezeru) dusa ispira. V. Andrijasevic, put. 280.
Suza moja ostru ispira ino'u loznicu. A. Vitajic,
ist. 22a. Voda ziva oci tilosno, kada se ispiraju
nom, pokripjuje. F. Lastri6, ned. 252. I ispiraj
bure. Z. Orfelin, podr. 61. Da mi lecis moje
grdne rane, zavijaj i belim ispod ffrla, a ispiraj
mednijem ustima. Nar. pjes. vuk. 351 — 352. Suze
roni, rane mu ispira. Nar. pjes. petr. 1, 317. U
vodi dobro ispiraj. P. Bolic, vinodj. 2, 262. Burad
ispiraju. 2, 344. Dosta je svet ispirao usta na§om
nesrecom. M. P. Sapcanin 1, 91.
2. ISPIEATI, ispirem, impf. isprati (vidi i 1.
ispirati). — Akc. je kao kod izgrtati (impf. is-
pirah, ger. praes. ispiruci). — Bez sumne potvr-
deno od xvm vijeka; nalazi se i u Mikalinu
rjecniku (ne napose, nego kod grgocati: ispirati
grlo vodom), ali se ne maze za ova znati, pri-
pada li amo ill pod 1. ispirati. Ona 'e sapun,
ki izpire svaku ruba necistocu. J. Kavanin 64*.
Ispiruc tiskarska slova. M. Pavlinovid, rad. 49.
U kojoj vodostroj rutezine ispire. razl. spis. 422.
,Ispiremo robu'. u Stonu. M. Milas. i u Dubrov-
niicii. P. Budmani. — 3Ioze hiti da amo pripada
i ovaj primjer: Ispirahu mreze. S. Rosa 61''.
ISPIRGATI, ispirgam, pf. zgraditi pirge (kule,
torne). — Na jednom mjestn (s objcktom pirge)
a narodnoj pjesmi nasega vremena. Grad gra-
dila b'jela vila kao Carigrad, Jepse ga je sagra-
dila nego Carigrad, po liem pirge ispirgala kao
Pirin grad. Nar. pjes. here. vuk. 265.
1. ISPIRITI, ispirim, pf. (uprav izdusiti), u
prenesenom smislu: brzo izici, istrcati, izletjeti.
— Slozeno: iz-piriti. — Akc. je kao kod isiiva-
liti. — U nase vrijeme u Lici. ,Bomo ispiri brzo
van kad ga pocerase'. ,Nude muci, nomoj vavije
cavlati, jer ako to poderam, brzo ce5 van ispi-
riti'. J. Bogdanovid.
2. ISPIRITI, ispirim, pf. brzo uzrasti, izrasti.
— Slozeno: iz-piriti. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: izpiriti ,cresccre molto' ,adolescero'.
ISPlRLATI, isplrhim, 2Jf u Vukovu rjecniku:
vide istjerati. — Slozeno: iz-pirlati (?). — Akc.
je kao kod iskoucati.
LSPIRLITATI, ispirlitam, ])f. svrsiti pirlitanc
iprclazno) — Slozeno : iz-pirlitati. — Akc. je
kao kod izresotati. — U Vukovu rjecniku: ,or-
habon webou' ,texendo pingo', cf. izmetati.
ISPIS, VI. djelo kojijem se ispiSe, ce§ce u kon-
kntnom sini.slu, ono sto se ispise. — Od xv vijeka,
a izmedu rjcdnika u Mikalinu (ispis od knigo
,fopia d' una scritura' ,exomjilum'), u Belinu
(,copia, osempio di scrittura' ,exompluiu' 2271^;
.ostrattiono' ,ox«uipiuai' 2;)(r'), u Bjclostjenceou
(izpi.s, propis ,exompluiu, traiisumptum, par sei:
copiii alicujua scripturao vel litorae transcriittum'),
u Volliijijinu (ispis i izpis ,copia, usomiihiro' ,ab-
suhrift'), u Stulidcvu (,copia, o.somjiio di qualche
scrittura' ,oxempiuin, exoiupiar'), u Danicicevu
(ispisL .apograplium; libellus', vidi drugi primjer
kod a)), a) pri^jepia {Ho je prcpisano iz dr'uge
kmge), vidi ispisati, 1, b. Ispisb odb redeue po-
vo|e. Spom. «r. 1, 74. (1405). IstpisL: postava
hercogova i mni rii/.io/.i koji so k touiuj pristojo
(pisanu straga na jirijepisu spomenika 406).
Mon. sorb. 199. (kod uvogu pnmjcra Danicic
tumaci ,libellus', ali je jamacno i ovdje znacene
,apograplium'). Hotili smo staviti dilo od skru-
senja, izpis od koga poslati 6e se svim pastirom
od du§. M. Bijankovid 13. Nadostavjam ovdi
ispis, koga vadim iz matica. I. J. P. Lucid, izk.
38. Pisavac biti ce duzan dati isti ispis pisama.
95. Imade se pokazati s ispisom pozakorienim.
129. vidi i u rjecnicima. — b) slika, vidi ispi-
sati, 1, a, b). Po tornu ona (mati Bozja) izade
prva prilika, ispis poglaviti, mestrovica, vodi-
te}ica, ogledalo krajica sviju ostali divica. Grgur
iz Varesa 117. — amo pripada po svoj prilici i
ovaj primjer istoga pisca (a ne pod a)): Muka
riegova (Isukrstova) jest matica, od koje ostali
mucenika muke nisu nego mlohavi ispisi i pri-
slabe prilike. 87. — c) imenik, popis, vidi ispi-
sati, 1, a, a) bb). Odlucuje vojvoda ispis ciniti
od vojnika. M. Zoricic, aritm. 83. Ispis pravi
svi(h) dobara svita ovcga. I. J. P. Lucid, razg.
5. — d) potpuno ispisane, kakvo je sto, vidi is-
pisati, 1, a, a) aa). Ako so plug po slidedoj pri-
liki i ispisu nacini. J. S. Re}kovid 18 — 19. —
e) djelo kojijem se ispise (vidi ispisati, 1, c). Ispis
iz posjeda ,gewahs-abschreibung'. Jur. pol. ter-
minol. 250. ,Idem amo skoli, danas je upis i
ispis daka, te idem, ne bi li kako onoga moga
vraga iz skolo ispisao, kada ni vraga ne uci'.
J. Bogdanovid.
is; ISA, /. vidi ispis. a). — Na jednom mjestii
XVII vijeka. Imaju imiti ispisu ili kopiju ovih
knig. S. Budiuic, ispr. 134.
ISPIS AL AC. ispisaoca, m. covjek koji ispise.
— Od XVII vijeka. a) vidi ispisati, 1, a, b). —
u Mikajinu rjecniku: ispisalac, koji mastju pise
,pictor' gdje se naj prije nalazi, i u Stulicevu:
(grijesknm isijisaoc i ispisalac) ,pictor'. — b) vidi
ispisati, 1, b. — u Belinu rjecniku: ,copista e
copiatore, quegli che copia e trascrive' ,librarius'
227**, i u Stulicevu: ispisaoc i ispisalac , ama-
nuensis'. — c) vidi ispisati, 1, a, a) aa). Kako
svidoci ispisaoc ovoga saboi-a. A. Kanizlic, kam.
654.
ISPISAN, ispisna, adj. koji pripada ispisu. —
Od xviii vijeka. Kako de nadi broj ispisni voj-
nika. M. Zoricic, aritm. 83.
ISPISANE, n. djelo kojijem se ispise. — Sta-
riji je oblik ispisanje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (ispisanje, 2)ripisanje ,copiameiito' ,descrip-
tio'), u Belinu (,il copiare' ,transcriptio* 2271^),
u Voltigijinu (ispisane .descrizione, trascritta'
,das abscliroiben' ; izpisane ,copiatura' ,das ab-
schroibeu'), u Stulicevu: ,descriptio, transcriptio,
minuta narratio (idemque non summatim, sed
nimis jjarticulatim fit)'. Zapovidili smo da se
l)om}ivo ucini ispisanje od svega nasega vladaiija.
M. Bijankovic 80, Zato su se evandeliste uzdr-
zali od ovoga ispisana u evandeju. F. Lastric,
test. 204^1. Sluzio sam se perom Davida u ispi-
sanu ikono Ignatija. A. Kanizlid, kam. 5. Izpi-
sanje ,pittura'. S Budmani i'll^^. Ispisanje jodno
zle zone. M. A. Rejkovic, sat. F7a. Da . . . u is-
pisanju bude mi jiomodnik. A. d. Costa I, vi.
Evo slisaoci! ovo je samo jedno kratko izi)isano
neizhrojeni zloda noskladnosti. D. Rapid l'J6. Is-
l)isano recoiio trave i>o luirisu. J. S. Rejkovid
228. Da mu od svega, sto se oiidi dini, iz2)isane
donese. A. Tomikovid, ziv. 64.
ISPISAONIK, m. vidi ispisalac. — U Stuli-
cevu rjeiniku (kod ispisaoc). — ncpouzdano.
ISPISATI, ispisom, pf. slozeno: iz-pisati. —
^ Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet.
2JUSS. ispisan; u ostalijem je oblicima onaki kaki
ISPISATI
923
ISPISATI, 2.
je u inf. — Rijec je stara, isporedi stslov. ispi-
sati, rus. HcnncaTt. — Izmedu rjecnika u Milca-
jinu (ispisati, pripisati ,copiare, trascrivere' , de-
scribe, exscribo, edere exemplnm, transcribe'), u
Belinu (ispisati, ispisujem ,copiare, trascrivere'
,describo' 227i>; izpisati, izpisujem ,registrare' ,re-
gero' 610a; izpisati vitezove .arrollare, scrivere
a roUo' ,conscribo' 104i>), u JBJelostjencevu (vidi
kod ispisivati), u Voltigijinu (ispisati, ispisujem
jdescrivere, copiare, trascrivere' ,abschreiben, be-
schreiben'; izpisati, izpiSujem , copiare, trascri-
vere' ,abschreiben'), u Stulicevu (ispisati, ispi-
sujem i ispisivam, i izpisati ,describere, excribere,
scribere, transcribere, designare, delineare, figu-
rare, effingere, pingere'), u Vnkovu (1. ,heraus-
schreiben' , exscribo'. 2. ,abscbreiben,wegstreichen'
,deleo'. 3. ,verschreiben, verbrauchen' ,consumo
scribendo'. 4. ,abmaleu' ,depingo'), u Danicicevu
(,exscribere ; delere').
1. aktivno.
a. iz daje glagolu znacene savrsenosti, te je
znacene uopce: posve napisati. a) pisati se shvaca
II naj ohicnijem smislu (bileziti slova, rijeci n. p.
perom, crnilom, na hartiji ltd.), aa) scribere,
perscribere, literis mandare, conscribere, objeka^
je ono sto se pise (rijeci, pismo, kniga itd. Hi
ono sto pisac misli, pripovijeda itd.). subjekat
moze biti cejade, pero itd. glngol se cesto shvaca
i u sirem, prenesenom smishi, ne savio o mate-
rijalnom pisanu nego i o izmis(anu, sldgdnu itd.
O vladyci.stv§ jego ne ispisahomt po redu. Sava,
sim. pam. saf. 2. Sto bihh hotelt kb vamt go-
voriti, ne mogu toga vtsega ispisati. Mon. serb.
42. (1253). On jest ispisao pismo ovo, da bude
na korist onim ki budu ctili. Tondal. star. 4, 118.
Eadost koju ima ispisati kniga ali ingvast ali
pena. Zborn. 118*. Koje gruljode nije ni bi je
svi jezici mogli izreci ni svi pisci^ ispisati. 1.57''.
Ne bih ispisal sto shitrit umiju. S. Mencetic 83.
Radosti ko ne bih ispisal. 162. Mojojzi radosti
ne bi broj ispisal. 293. Sve da bih hotil cto
dojde mi u misal ispisat, u dan sto ne bih ti
ispisal. H. Lucie 195. Htoc skrovna suditi ka
sam tuj izpisal. 222. Prijati bismo i sdruzeni
s velikom Jubavju, koju ti ne umim ispisati, ni
mogu. P. Hektorovic 53. Koji sam sa svom
moiju ispisal sve ono ca ie Paskoj i Nikola bu-
garil. P. Hektorovic 55. Umrla ruka nas (pjenni)
ispisa, cime noj }uvena mocna vlas davaSe hudi
boj. D. Eaiiina 15 1'^. Bojsimi pohvalami podvi-
gnutje carstva tvoga mi ispisati hocemo nego
Omir jelenskih vitezi. Aleks. jag. star. 3, 250.
Buduci tvojijem trudom ispisao i slozio knige.
M. Divkovi6, bes. xiv^. Ne bi mogli izgovoriti
ni bi mogli ispisati najmansega veselja. 404^''.
Pace da joj pod nebesi glas u vijeke bude sjati,
podi, na grob lie ponesi rijeci ove izpisati. I.
Gundulic 273. Dragi kami, zlato i ostalo sto je
tu, tko bi vijek ispis'o? 456. Trud ov zivot
svetih izpisati prijah. F. Glavinic, cvit. xvi.
Djauja mucenikov izpisati. xvii. Ono ca drugi
bo}e od mene jesu izpisali. 16^. Koja pero mojo
zadovojno nije izpisati i izkazati. J. Filipovic
3, vii. Moje pero, znam, ne more sve potanko
izpisati. P. Knezevi6, ziv. 41. Niti su lii vridna
ispisati pera od nauciteja. F. Lastric, test. 100^.
Niti pero izpisati, ni jezik izgovoriti more po-
grde. ned. 207. (Matije) ispisa Xivot, cudesa i
muku odkupiteja nasega. svet. 149a'. Kako bi
pero ispisati moglo sve koliko blago? A. Ka-
nizlic, utoc. 443. Naj vece pak nastojaiie Ma-
tejino jeste bilo ispisati izhodak i koren kra-
Jevskog kolina. E. Pavid, ogl. 462. Knizicu koju
sabra i slicnoricno izpisa . . . Vid Dosen. V.
Dosen i. Ja bududi znao ispisati prelo, kolo i
divan, va}a da sam tu svagdi bio. M. A. Ee|kovi6,
sat. A4a. To je mudrac lipo ispisao. KS^. Koja
(milosrda) nisam mogud izpisati. A. T. Blagojevid,
pjesn. 23. Pitam vas, zasto evangelista Ivan is-
pisujuci onu lokvu ovcju, zove nu Betsaidom?
D. Rapid 70. Pak da pisem tri godine dana, ne
bi moji ispisala jada. Nar. pjes. vuk. 1,401. Vuk
je ispisao tovare kniga. M. Pavlinovid, rad. 57.
— bb) conscribere, referre in tabulas, napisati
imena Hi sto driigo (kao n. p. zakone u prvom
primjeru) skupa po nekom redu. Zakone jos
k tomuj ispisa od grada. N. Najeskovid 1, 344.
K jaiiicarom ter savise vele veci broj iz nova
po izboru jos ispise od istocnijeh vitezova. I.
Gundulid 295. Ne znadudi koliko ce i (vojnika)
ispisati. M. Zoricic, aritm. 83. Zasto je Cesar
August hotio vas svit rimskom podlozen vladaiiu
izpisati? I. Velikanovid, uput. 1, 131. — cc) objekat
je ono na cemu se pise; te ispisati znaci: napu-
niti pisanem, napisati toliko da vcc ne ostajc
mjesta za drugo. Jedan misnik vidi djavla da na
velikoj kozi pise i buduci je svu ispisao poce
ju zubi natezat. J. Filipovid 1, 3131'. 'i^idi i u
Vukovu rjecniku (kod 3). — b) pingere, expin-
gere,jednom Hi razlicitijem bojama naciniti slikii.
Kleopila posla mestra hitra, ispisati obraz Alek-
sandrov. Aleks. jag. star. 3, 300. Ispisa mastimi
s. Luka vandelista ne priliku i sliku. B. Kasid,
is. 111. Izpisat ,dipingere'. S. Budmani 421a. A
ispisa na ikoni lice. Nar. pjcs. petr. 2, 9. On
ispise na krmu od broda iznutra svoju zenu a
na provu onu staricu. Nar. prip. vuk.'^ 249.
b. exscribere, transscribere, prijedlog iz uzdr-
zava mjesno znacene, te ispisati znaci sto i pre-
pisati. Drugide ovakide listt odi, reci na rect
ispisavt. rukomL. Mon. serb. 433. (1415). Po za-
povedi gospodina mi Hamza-bega mi Eadona
dijakt ovoj sve ispisaht is kiiige kraja Stepana
na puno, kako se u zapisu govori. Mon. serb. 105.
(oko 1470). — amo bi pripadao i ovaj primjer
u kojemu ispisati znaci ujedno i prevesti. Ovi
nauk iz djackoga jezika ispisa, privede i slozi u
jezik slovinski. M. Divkovic, nauk. i.
c. delere, iiz mjesno znacene prijedloga iz is-
tice se i unistavane (uprav je znacene da se pi-
sanem vadi nesto iz onoga samoga na cemu se
pise, a kod b da se vadi iz drugoga cega te .se
prenosi na ono na cemu se pise), te glagol znaci:
izbrisati (pisuci vise cega sto se hoce izbrisati, a
ne drugijem nacinom). I mene ispisi ott knigb.
Domentijanb 142. Postavi ime svetoga Leona
pape u knige crkvene, iz kojih bihu ga heretici
izpisali. K. Pejkid 16. Mater mu ispisademo iz
citujo mrtvacke. S. J^ubisa, prip. 217. Ispisati
iz racuna, mere. ,abschreiben', tal. .sbattero, de-
durre dal conto'. B. Sulek, ijecn. znanstv. naz.
vidi i u Bjelostjencevu rjecniku kod ispisivati, i
naj zadni primjer kod ispis, d).
2. pasivno. a) vidi 1, a, a) aa). Ovo vi u pjesni
izpisan }uven boj, ki mi da boljezni zostoke to-
likoj. D. Eaiiina 129*. Svimi jeziki zivot recenih
svetih jost izpisan. F. Glavinid, cvit. xix. Dosta
bi bilo ispisane one rici. Ant. Kadcic 92. ~ b)
vidi 1, a, a) bb). Veselite se, ere su vasa imona
izpisana na nebu. I. M. Mattel 14. — c) vidi
1, a, b). Vsih velikih carov boji v toj polaci is-
pisani bihu. Aleks. jag. star. 3, 296. Priliko iz-
vrsno ispisana! B. Kasid, is. 87. Usred mjesta
izpisana zlatnijem cvijetjem vise modra pristo|a
su carska izbrana u prilici zlatna odra. I. Gun-
dulic 299. Darova mu svu i^riliku ispisauu lijepom
masti. J. Palmotid 162. U crkvi se toj vidahu,
koja bjese . . . svetijetu slikam svakolika po svijem
ISPISATI, 2.
924
ISPI§ATI, 1, a.
mirim ispisana. 174. Isukrsta prilika na zrcalu
izpisana. I. Dordid, uzd. 140. Prilike izvrsnom
rukom po crkvi ispisane. ben. 40. Vise kriza
ovega izpisani su oni izgledi krstjanskijeh kre-
posti. B. Zuzeri 340. Ikona od Metodija ispi-
sana. A. Kanizli6, kam. 145. Sve je krasno, sve
je izpisano ali zlatom ali s drugim blagom. J.
Krmpotid, mal. 5. Kad bi joj se namijetilo vi-
djeti srce koje izpisano ali izvezeno. I. M. Matte:
158. Cinio je sazidati (grad) na kalup izpisan
od jednoga indinera olandeskog. A. Tomikovic,
ziv. 41. U ruci joj ogledalo sikli sikom sikli-
sato, kara bojom ispisato. Nar. pjes. here. vuk.
265. — d) vidi 1, b. Ispisan ,copiato' ,transcriptus'.
A. d. Bella, rje6n. 227b. _ e) vidi 1, c. Da su
u vijek izpisani iz kniga zivota vicnega. I. Ancic,
svit. 53.
3. sa se.
a. pasivno. a) vidi 1, a, a) aa). Takove po-
kore kakova se ne more izpisati. F. Glavini(^,
cvit. 329*. Ni se moze izpisati ni jezikom izka-
zati ta cudesa. S. Margiti6, ispov. 160. Biti ce
jedna strahota, koja se ne more izpisati, niti je-
zikom umrlim izkazati. D. Rapid 2. Narav co-
vicja more se dvojstruko izpisati. 36. — h) vidi
1, a, a) bb). Izide zapovijed da se ispise vas kolik
svit. N. Ranina 20^— 21a. luc. 2, 1. — c) vidi
1, a, b). Ne imaju oblicja tilesnoga koje se moio
izpisati od piturov. I. T. Mrnavic, ist. 81. — d)
vidi 1, c. Da kojeno nase ne iscezne, da so naso
ime ne ispise. Nar. pjes. vuk. 5, 452.
b. refleksivno.
a) vidi 1, c. — U Vtikovu rjecniku: ,machen
dass man abgesclirieben wird' ,deleor'.
b) napisati do vo}e Hi dok se cejade umori.
— U Vukovu rjecniku: ,sich satt schreiben' ,sat
scripsisse'.
ISPISAVATI, ispisavam, impf. ispisati. — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Pisarov ki djanja, tr-
pjenja, smrt i broj mucenikov budu ispisavali.
F. Glavinic, cvit. 23*.
ISPIsiVALAC, ispisivaoca, m. covjek koji is-
pisujc. — Samo u Stulicevu rjecniku: grijeskom
ispiiivaoc, v. ispisaoc.
ISPISIVANE, n. djelo kojijem se ispisuje. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Ostavjam druga griha
ispisivana. I. Velikanovid, uput. 1, 337. Niti cu
se ja u izpisivahu ove glasovito crkve uzdrzavati.
D. Rapid 422.
ISPISIVATI, ispisujem i i.spisivam, impf. is-
pisati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Gdjegdje
se nalazi j)isano grijeskom sa 5 mj. s. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (ispiSivati,
ispisivam ,copiare, trascrivere' , describe' 227^, i
kod ispisati praes. ispisujem), u Bjelostjencevu
(izj)iSujem, izpisati, prepiSujem ,exscribo, tran-
scribo, exomplum describendo sumo, transfero'.
2. izpisujem koga ,describo quempiam'. 3. izpi-
Sujom iz knig ,oxscribo'. 4. izpisujem, izbriJujem
,doloo, sou notam aut quodpiam signum appono
in scriptura seu regostro per quod dobitorem de-
bitum seu censum ordinarium recognosco et fa-
teor persolvisse, ut fit in urbariis per notam
v. g. sit i. 0. solvit'), u Voltigijinu (ispisivati,
ispifiivam, a kod ispisati ima i praes. ispisujem
,copiare a poco a poco, andar trascrivendo' ,uach
und nach abschroibcn'), u Stuliievu (ispiSivati
,actu dosc.ribere, iu describendo esse', a kod is-
pisati ima praes. ispisujem i ispisivam), u Vu-
kovu (i.'fpisivati, i.spisujom, 1. ,liorausscliroibon'
,ex8cribo'. li. ,abschroiben' ,doloo').
a. aktivno.
a) vidi ispisati, 1, a, a) aa). Bog zabrauujo
da nitkor ne pokazuje ni izpisuje negove pod-
punosti puoku. M. Radnic 471^. Koji pomjivo
slisaste iskaz sadasnega ivandeja, kako ispisuje
s. Luka. F. Lastrid, od' 241. Ki^ige od stvari
apostolskih u kojim zabiliza i izpisuje uzasastje
Gospodinovo na nebesa. 369. Tri ostala evan-
delista od ovoga pocinaju ispisivati 2ivot Isu-
krstov. test. ad. 34*. Nut' kako ju ispisuje s.
Bernardo : nespoznanstvo jest neprijate} duse, iz-
praznene dostojanstvi , razasutje kriposti. ned.
386. Koju viru katolicansku naucite)i tomace i
ispisuju ovako. svet. 72*. Na listu 12 ispisuje
Menijata papu na ovi nacin. A. Kanizlid, kam.
79. Ro2alija govori knigi, da ide u rodni dvor
i ispisuje lipotu vrata dvora svoga. roz. 10. U
kratko kano u jezgri zivot ispisuje. E. Pavid,
ogl. XII. Prorok Jeremija ispisuje ono nevojno
staiie u pismali svojih. 354. Ovo je prvo oci-
tovane Isukrstovo posli uskrsnutja svoga, koje
sv. evandeje ispisuje. 630. Lipo ona (kniga) svete
ispisuje. Nadod. 5. Dan 25 bi jedan glasoviti
boj blizu sela Zorndorff, od koga su mlogi na
mloge nacine govorili i izpisivali ga. I. Zanicic
163. Razlicito bogoslovci grih izpisuju. I. Ve-
likanovic, uput. 1, 236. Zlatnijem slovima izpi-
§ivase sva krepostna djela od poboSnijeh dusa.
I. M. Mattel 312. Svako sam na kratko ispi-
sivao. D. Obradovid, 2iv. 106. Gdi ispisuje, kako
nesramna zena zrakama o6iju svoji mladida ci-
stode andeoske ubija. D. Rapid 23. U svemu
kolikomu s. pismu nije najti svitlije, slavnije pi-
rovane nakitito od danagiiega, koje ucenik po-
Jubjeni u svomu evandeju izpisuje. 82. Radi §ta
s. Bornardin izpisujudi djavla, veli da je ,princeps
zizaniarum'. 125. Ezekijel prorok strasan do-
gadaj ispisuje. 139. Prvog idem ispisivat pluga.
J. S. Rejkovid 17.
b) vidi ispisati, 1, a, b). Bojom prilike ispi-
sivati i slikovati ikone. A. Kanizlid, kam. 581.
Ovo je uzrok da su se slidili usudivati slikovaoci
ispisivat nam andele u prilici krilate dicice. Grgur
iz Varesa 21.
c) vidi ispisati, 1, c. ,Danas ce kod skole djake
upisivati i ispisivati'. u Lici. J. Bogdanovic.
b. sa se.
a) pasivno. Dva cuda ispisuju se u dana§6em
ivando}u. F. Lastrid, od' 174. Koliko god puta
u pismih velicanstvo Bozje izpisuje se, toliko
stije so, da veliko mloztvo andela oko pristoja
negova sluzedih stoji. I. Velikanovid, uput. 1, 71.
Nedete i vi biti izmedu onili koji se izpisuju u
kiiigah mudrosti? A. Tomikovid, razg. 16.
b) rejleksivno. — U Vukova rjecniku : ,sicb
absclireiben lassen' ,deleor'.
iSPlSNA, /. (uprav adj.) novae sto se placa
onome koji ispiSe (dug po§to je placen, vidi ispi-
sati, 1, c). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,die abschreibgebiihr' ,pecunia dele-
toria, quae datur scribae, ut soluto tributo nomen
tributarii doloat — in codice dobentium'). Ispisna
,pagament() per la scrivania'. S. Budmani 417*.
ISPISOVATI, ispisujem, pf. Hi impf.? vidi is-
pisati, ispisivati. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Davahu 'e (komediju) prijatejem ispisovat. M.
Dr2id 62.
ISPi&ATI, ispiSam, pf. slozeno: iz-pisati. —
Akc. je kao kod iskoncati. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,auspissen' ,omingo').
1. aktivno.
a. ])isaiiem istjerati iz mjehura. Kameiiu lika-
rija: Uzmi vucje stopico, onoga prali('a^ baS dram
podaj u vudi popiti, za tri diii svoga de ga laz-
mrviti, i izpisades ga. — Kameu koga mu(Si :
ISPISATI, 1, a.
925
1. ISPITATI, 1, a.
Uzmi krvi od goluba, . . . ako bi bio mramor,
razkinude ga, i izpisace§ ga. J. Vladmirovid 8.
b. jjosve popisati. — U nase vrijeme u dubro-
vackoj okolini. P. Budmani.
2. sa se, rejlcksivno, svrsiti pisane. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.
ISPISAVANE, n. djelo kojijem se ispisava. —
U Vuknvu rjecniku.
ISPISAVATI, ispiSavam, impf. ispisati. — Akc.
je kao kcd izgovarati. — U Vukovu rjecniku.
ISPISEVATI, ispi§ajem, impf. vidi ispisivati.
— U dva pisca cakavca xvi i xvii vijeka (mozc
biti da amo pripada i praes. ispisujem u Bjelo-
stjencevu rjecniku, vidi kod ispisivati). Cisto is-
pesuje i preka2uje nam opacni obecaj. S. Bu-
dinic, sum. 105=*. Gospodin takova ispisuje i
kaze . . . Samaritanina. 158''. ^ivot ostalih svetac
crikva zapovida izpisevati. F. Glavinic, cvit. xvn.
Mucno ga je (jezik) nikako latinskimi slovi is-
pisevati. xx. Neka djanja mucenikov izpisuju
(djaci). 381b.
ISPIT, m. ispitivane. — Eijec je stara, ispo-
redi stslov. ispytt, ali nije narodna: nalazi se
u knigama pisanima crkvenijem jezikom: Iny
mnogy ispyty (u drugom rukopisu: iskusenija)
prijetb otB bezbo2nyiht na puti. Danilo 347, Hi
ako je i u drugirna, uzeta je iz crkovnoga je-
zika (s osobitijem znacenem ; ispitivane krivca Hi
svjedoka kod suda) : Sajemo ispit Nikole ubice.
Djelovod. prot. 7. — U nase vrijeme pisci upo-
trebjavaju ovu rijec, naj cesce u znacenu: ispi-
tivane ucenika kad se hoee saznati koliko su na-
ucili preko skolovana, Hi uopce cejadeta kad se
hoce vidjeti jeli sposobno za koju sluzbu. U ispitu
pravde. L. Milovanov 115. On pade na ispitih.
M. Pavlinovic, rad. 158. Za ispit i doznavane
jacine rakijske. P. Boli6, vinodj. 2, 128. Ispit
jprufung' ,esame (dei candidati)'. B. Petranovic,
rucn. knig. 32. Ispit ,examon'. Jur. pol. terminol.
199. Ispit za sudacku sluzbu ,richteramtspru-
fung'. 433. Ispit, stil. lat.^ ,Gxamen' ,prufung,
forschung', tal. ,esamine'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
ISPITALAC, ispitaoca, m. covjek koji ispita.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(izpitalac ,cercatore o investigatore' ,investigator'
185b) i u Stulicevu (v. ispitate)). Protiva ovijem
ispitaocem veli pripovijedalac ... M. Radnic 96b.
ISPITALICA, /. zensko cejade §to ispita. —
Samo u Stulicevu rjecniku: v. ispitatejica.
1. ISPITAN, ispitna, adj. vidi iskusan kod 2.
iskusati, 2 i iskusan (adj.). — Postaje od 1. is-
pitati. — Od prvijeh vremena u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom s oblikom ispyttnt.
a. adj. vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.'-* kod
ispytLni. (gdje je tumaceno (iXQiih]g ,accuratus')-
b. adv. ispitno, pomnivo (u Miklosicevu rjec-
niku: ispytbno dxQtliun; .accurate'). Si.b}udati sebe
ispytno. Sava, tip. stud. glas. 40, 141. Sudt ze
pravedny, sbb|udeni ispytno i merila pravde
istine ispytaniju da razumejet(i.)se. 161. Razu-
mejte ispittno. Domentijana 291.
2. ISPITAN, ispitna, adj. koji se moze ispi-
tati. — U Stulicevu rjecniku: ,qui interrogari,
inquiri potest'. — nepouzdano. — U istom rjec-
niku ima i adv. ispitno ,con interrogazione' ,in-
terrogative' s dodatkom da je rijec ruska.
3. ISPITAN, ispitna, adj. koji pripada ispitu.
— Nacineno u nase vrijeme. Ispitno povjerenstvo
,prufungs-commission'. Jur. pol. terminol. 403.
lapitno svjedofianatvo ,prufangs-zeugniss'. 404.
ISPITANIK, m. koji je ispitan (vidi ispit na
kraju). — Nacineno u nase vrijeme od pisaca.
Ispitanik iz zAkona ,aus den gesetzen gepriift'.
Jur. pol. terminol. 403.
ISPITANE, n. djelo kojijem se ispita. — Sta-
riji je oblik ispitanje. — Izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (ispitanje), ii Belinu (izpitanje ,il cercar,
dimandar con diligenza' ,quaerito' 185b), u Vol-
tigijinu, u Stulicevu. Niti izpitanjem dila mi mi-
rimo. A. Georgiceo, nasi. 199. Svake svisti 6init
izpitanje. 223. Djavao nastoji ovo izpitane za
dignuti i smesti djela od milosrdja. M. Radnid
96^. Sa suzami brici se i smrsuje ispitane i
pismo od smrti. 1 12^. Stojim bojeci se i drduii
kada dode izpitaiie. 557b. Posledne ispitane
ovoga Dmitra kako posleduje. Glasnik. ii, 4, 9.
(1728). Istumaciti u ispitanju. A. d. Costa 1, 243.
Na ispitanje drugoga. 2, 37. Biti pozvan na sud
i na ispitane. M. Dobretic 132. Moli nega da
tebe u izpitanu svisti pomogne da lasno poman-
kana tvqja poznades. D. Rapic 44. Izpitane svje-
doka, nem. ,zeugenveriiehmung', tal. ,assunzione
dei testimoni'. B. Petranovi6, rucn. knig. 7.
ispitate:^, to. vidi ispitalac. — U Stulicevu
rjecniku: ,inquisitor' s dodatkom daje rijec ruska.
ISPITATE^jAN, ispitatejna, adj. koji treba da
se ispita. — U Stulicevu rjecniku: ,interrogandu8,
inquirendus'. — nepouzdano.
ISpItATEI^IGA, /. zensko ce\ade koje ispita.
— U Stulicevu rjecniku: ,quae inquirit'.
1. ISPITATI, ispitam, pf. slozeno: iz-pitati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 plur. ispi-
taju, u aor. ispitah, u ger. praet. ispitavsi, u
part, praet. act. ispitao ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — Bijec je stara,
isporedi stslov. ispytati, rus. nciiuxaTt. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,examinare'), u Mikajinu
(ispitati, iziskovati ,percontor, sciscitor, quaero,
exquiro, interrogo' ; ispitati, iskusiti ,inquiro, ex-
cutio, examine, interrogo'), u Belinu (ispitati ,do-
mandare per sapere' ,interogo' 276»; ,essaminare,
far esame' ,examino' 2933'; ,informarsi' ,cognosco'
40lb; izpitati ,cercare, dimandare con diligenza'
,quaerito' 185b; ,impetrare' ,impetro' 385*), u
Bjelostjencevu (vidi kod ispitavati), u Voltigijinu
(ispitati, ispitujem ,ricercare, investigare, esami-
nare' ,nachforschen, untersuchen' ; izpitati, iz-
pitam, izpitujem ,indagare, investigare, esami-
nare' ,fragen, nacbforscben, untersuchen'), u Stu-
licevu (,sciscitari, quaerere, inquirere, interrogare,
perscrutari, investigare, examinare etc.'), u Vu-
kovu (,erfragen' ,exquiro').
1. aktivno.
a. pitanem obaznati. a) interrogare, objekat je
cejade od kojega se trazi odgovor. objekat moze
izostati, osobito kad se ima u pameti svak Hi
onaj koji zna i moze odgovoriti na pitane. aa)
uopce. Mudar ispovidnik, koga vidi da podpuno
ne tomaci grihe, duzan ga je ispitati, i zabo-
ravjena ili neistomacena na pamet donijeti mu.
A. Ba6ic 379. Neka stanu ta dva covjeka pred Go-
spoda, pred svestenike i pred sudije, i neka dobro
ispitaju sudije. I). Danicid, 5mojs. 19, 17 — 18.
Onda se prvo dozove svestenik da ispita mla-
dence, pa, kad to bude, onda se mladenci daruju.
Vuk, ziv. 304—305. — bb) sto se hoce obaznati,
Hi 0 cemu se hoce znati, izrice se: aaa) intero-
gativnom recenicom. Ne mogu srcu odoljet da ne
ispitam Petrunele, sto je. M. Drzic 336. I sku-
pivsi sve vladavce popovske i kniznike od puka
ispita nih, kadi hoce se poroditi. Postila. y4a. Da
ga tako i po ti uaciu ispitaju, tko Ii je, sto Ii
1. ISPITATT, 1, a.
926
1. ISPITI, 1, a.
je. M. Divkovid, bes. 5o^. Daj da ga izpita, tko
je, od nas kigod. M. Gazarovi6 18. Da izpitas
i s nacinom izvidis na sto su isto duse prignute.
M. Zoricid, osm. 139. Odose od mista do mista
do Antijokije, u koju buduci dosli, izpitase, iz-
vidise u kojoj se tamnici Bodin nahodase. And.
Kaci6, razg. 38. Turci izpitase gdi se naodi greb
Skenderbegov. 136. Izpitati ga, na koji nacin
ima se gojiti sin. kor. 133. Ispitaru svakoga,
kako se je koji vladao. M. A. Rejkovi6, sabr. 33.
— bbb) supstantivom s pnjedlogom o. javi jomu
Gospodt nekojego crtntca znajusta Svetuju Goru.
sego prijemi. velikyimi. usrKdijomt celomudryj
tmosa ispita i o Svetej Gore. Domentijan-i 122.
Pomnivo ispita ih o vremenu ... da ispitaju o
djetetd. S. Rosa 35''. — ccc) svpstantivnm u ace.
s prijedlogom za. Pocu malo bo)e ispitat za do-
sastje dunda Maroju. M. Drzic 276. Redovnik
ima ispitati gresnika za sve negove grijehe. M.
Divkovi6, nauk. lS)h^. — ddd) supstantivotn s pri-
jedlogom vrhu, svrhu. Izpitajte nih vrhu bitja.
I. P. Marki 27. Tada zovnu recene kra|e ili mu-
drace istocne i ispita ih dobro svrhu zvizde. F.
Lastri6, od' 296. Ima staricu izviditi i ispitati
svrhu oni stvari. M. Dobretic 92. — eee) sup-
stantivom s prijedlogom od. Otidoh za izpitat od
doiastja dunda Maroja. M. Drzi6 289. Mite i
ispitajte pomjivo od toga diteta i prikazite meni.
F. Lastri6, ned. 301. — b) objekat je ono sto
snbjekat hoce da obazna. aa) sciscitari, exquirere,
uopce. Da mi 'e Stogodi za ^ubmira ispitat. M.
Drzic 80. Kada Pilat vele pomnivo ispita i uzna
svfkolike stvari. M. Divkovic, bos. 376i>. — u
ovijem primjeriina ce(ade ciji se odgovor trazi
stoji u gen. s prijedlogom od: Kako biso ispital
od krajef. Bernard in 12. mat. 2, 16. Da budu
mogli od nih ispitati i vsako naputenje imati.
Mon. Croat. 291. (1589). — bb) s osobitijem zna-
cenem, kao 2. iskuSati, 1, a i e. Rece mu ispitati
mudrost Aleksandrovu. Aleks. jag. star. 3, 237.
Hotijudi ispitati Darijevo malodusstvo. 2(J9. Vi-
siriu nebesku ispitah i dubinu morsku poziiah.
32.S. Ispitati, hist. etc. (istraziti, islijediti) ,or-
forschen', tal. ,esaminare, indagare, investigare,
scrutinare'. B. Sulok, rjocn. ziianstv. naz.
b. T^\tB,ti fihvaca se u smisln : isknti, traziti, mo-
liti; a svrseTio znacene biva na dca nacina. a)
rogare, svrseno je znacene tijem sto onaj koji is-
pituje svrsiije svojc pitanc, ali se jos ne zna hoce
li dobiti .Uo traii. Toj mu prikazavsi, ispitah
pro§6enje, k moru pogledav§i, da nam jo jidronjo.
P. lloktorovid 36. Otvori svojo nevojno stane
ispovidniku, i ispita jedan dan, dva li vriraona,
da bi so pripravio. i.spovidnik mu dopu§ti. M.
Zoricid, zrc. 152 — 153. — b) irapetraro, dobiti pi-
tat'iein, traienevi. Ima nod i dan pitati, tero iskati
doklo godiro ta pravi put i stazu ispita. Postila.
K4''. Regulo mrtvu djetotu svomu ^ivot ispita.
A. Gudetid, roz. mar. 4. Isti red ispitao je milost
od pristo|a apostolskoga. roz. joz. 29. Tko kuci
dokudi, tko proai izpita. D. Barakovid, vil. 164.
Da moio (pokora) izpitati prostenje. M. Orbin
63. Take bi dostojan proStenja i ispita slavu.
147. Sto da molba no ispita, kad jo slatko na-
rodena? I. Gundulid 118. Ki to ispita u tvo'o
bratje i zarudi. I. IvaniSevid 2()5. feto pitajudi
lupei pokajni ispita i iaproai. V. Andrijasovid,
dev. 117. BIngodaran on ispita svo od Boga bla-
C080V0. P. Kanavnlid, iv. 1. Blagosov ispitaSo.
487. Svptu rukn da ispitaju. .591. Mudonika
doni glavu ku izpita orl Albana papo. J. Ka-
vanin HIH*. Ispita prostcw'ie od svojo nostavnosti.
I. Dordid, bon. 137. Da bi mogo izpitati kra-
|ev8ko dopudtei^e za tuina objeait Mardokea. B.
Zuzeri 9. Nama pomoc od Boga ispita. J. Fi-
lipovic 1, 571^. Izpita oblast da moze podi. And.
Kacid, kor. 361. Koji svi ispitase i isprosi§e
prostene od grijeha. J. Matovic 247.
2. pasivno. Kada je zali ispitan od sudca.
Korizra. 59*. Imas biti izpitan i iskusan od zlije
misli. M. Radnic 448^. Ovo cudo bi tvoreno na
molbe negove Bozje majke, ter bi prva milost
u nega od iste majke ispitana. A. d. Bella, razgov.
28. Dogadaji dobro i pomnivo ispitani, protre-
seni i zakletvom potvrdeni. A. Kanizlid, utoc.
xxiii. Ispitan on, od koga mu je kniga data,
odgovorio je. kam. 126. Dopustio je patrijarki
carigradskomu ispitano mlsto. A. d. Costa 2, 13.
3. sa se.
a. reflekslvno, dobiti dopustenc za odlazak, vidi
1. iskati, .3, b, a). Podi, u ne, (jahe) ter se ispita'
i sted vjecni glas doleti. G. Palmotid 1, 155.
Nog' vidoci da spravja so s mrklijem tminam
nod da ide, za ne omrknut, ispita se, i pod sator
svoj otide. J. Palmotid 124.
b. reciprocno, vidi 1, a, a) bb) ccc). Za svojo
se zdravjo ispitali. Nar. pjes. vuk. 3, 2.38.
2. ISPITATI, ispitam, pf. posve napitati, vidi
i 2. ispitivati. — Slozeno : iz-pitati. — Akc je
kao kod izgledati. — U nase vrijeme u Dubrov-
nikti. jNijesam jos dijete ispitala'. P. Budmani.
ISPITAV, adj. u Stulicevu rjecniku : ,inter-
rogativas'. — nepouzdano.
ISPITAV AC, ispitavca, m. vidi ispitalac. —
Samo u Voltigijinu rjecniku: izpitavac ,indaga-
tore, investigatore' ,untGrsucher'.
ISPITA VANE, n. djelo kojijem se ispitava. —
U Bjelostjencevu rjecniku: ,inquisitio, sciscitatio,
percunctatio, examen'.
ISPITAVATI, ispita vam, impf. vidi I. ispiti-
vati. — Na dva mjesta xvi i xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (izpitavam, izpi-
tati, izvodam ,6xamino, oxquiro, inquire, sciscitor,
diligenter intorrogo, sciscito, percontor ot jjor-
cunctor'), u Jambresicevu (ispitavam ,exquiro, in-
quiro'), u Voltigijinu (ispitavati ,andar6 invosti-
gando, domandando' ,abhor©n'; izpitavati ,andar
indagando' ,nachforschen'), u Stulicevu (uz ispi-
tati). Aleksandar nega ispita vase, hotijudi do-
znati, kakovu }ubav k liemu drzi. Aleks. jag.
star. 3, 303. On izpovidske od mene izpitava
tajnosti. A. J. Knozovid 185.
1. ISPITI, ispijcm, pf. ebibore, slozeno: iz-
piti. — Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 i
3 sing, ispi, u part, praet. act. ispio, ispila (u
Dubrovniicu ispila), u part, praet. pass, "ispit ; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. : aor.
ispih, ispismo itd., inipt. ispij, ger. praet. Ispivsi ;
drukciji je ii part, praet. pass, ispijon, ispivon. —
Rijec je stnrn, tsporedi stslov. ispiti, rus. iicuhti,.
— Izmedu rjecnika u Belinu (izpiti ,sgocciolare,
hero e votare tutto' ,oxhaurio' 675'>; ,suggero,
succhiaro' ,sugo' 717a), u Bjelostjencevu (vidi kod
ispijati), u Voltigijinu (ispiti ,vuotaro, tracannaro,
osavrire' ,austrinken' ; izpiti, izpijem , izpijam
,berro tutto, tracannaro, sgocciolare' .anstrinken'),
w Stulicevu (,GX3ugoro, ebibore'), u Vukovu (,aus-
trinken' ,ebib()'), u Danicicevu (,ebibere').
1. (iktivno.
a. popiti see. a) u pravom smislu. Studeno is-
py§p. Domontijan'> 156. Ni ga sam izpio ni izio.
Mon. sorb. 175. (1414). Aleksandar zlatu da§u
ispio, V nadra ju shrani. Aloks. jag. star. 3, 269.
Gdi uzvodira mo bojniko,, prikriti du po)a i gore,
zomjo ogolit, ispit riko. G. Palmotid 2, 326. Vodu
iivu i tekudu, koja premda ju Judi zacrpjuju i
1. ISPITI, 1, a.
927
ISPITOVANE
grabe, iz»rabiti i ispiti nemogu. A. Kanizli6, uzr.
14. I dok cagu svu izpijem. V. Dosen 47*. Talog
iz strasno caso ispio si. £). Danicic, isai. 51, 17.
— b) metaforicki : ispiti svoju casu, svrsiti zivot,
umrijeti. Ti si svoju casu ispio. S. l^ubisa, prip.
21. — c) ispusiti. Dok bi lulu ispio duhana,
osvojise do pola mejdana. Osvetn. 3, 116.
b. u ovom prrmjeru kao da znaci samo popiti:
Snesti po malu i ispiti. Sava, tip. hil. glasn.
24, 189. tip. stud, glasn. 40, 147.
c. iz uzdrzava nijesno znacene, te ispiti znaci:
pijuci izvaditi, p)a i isisati. a) u pravom smislti.
Jedne (pcele) izpiju med vesele, jodne site na
dom hode. A. Vitajic, ost. 7. Dobar i od zla
dobro vadi, i ko pcela med izpije. J. Kavanin
57''. Likari ne mogose naci druge likarijo, izvan
da tko s ustmi ispije onu otrov iz rane. J. Ba-
novac, razg. 152. — amo pripadaju i ovi pri-
mjeri: Usta moja oci mu ispila! Nar. pjes. vuk.
1, 384. Dve guje iskoce pa jedna mater a jedna
kder za oci, te im ispiju oci. Nar. prip. vuk. 181.
Da joj oci ispiju gavrani. Osvetn. 2, 175. — bj
metaforicki. Slatkost ispise (zmije) zivjena rao-
jega. P. Zoranid b^. I da mi je kosti izela, krv
izpila, meso izjela. I. Gundulic 227. Od ognice
koja mu svu snagu ispi, dili se s ovoga svita.
A. Kanizlic, kam. 420. Koju (snagu) zima iz
pana ispije. J. S. Eejkovic 398.
2. pasivno. Na tvrdoj se poste}ici izpite od
nemoci kostdice prinemazu. A. Kanizlic, utoc.
88. Krv ispivena iz prsta ranena. M. Dobreti6
394.
3. sa se, pasivno. A izpit se nikom no da (casa),
da se suzam dno ugleda. V. Dosen 81*.
2. ISPITI, adv. vidi spiti. — U StuUcevu rjec-
niku: ,gratis, gratuito* s dodatkom da je uzeto
iz brevijara i s primjerom (jamacno iz brevi-
jara): Borahu se sa mnoju ispiti ,)mpugnabant
mo gratis' (vidi i F. Miklosic, lex. palaeoslov.'^
kod spyti).
ISPITIVAC, ispitivca, m. covjek koji ispituje,
vidi kod ispiti vacki.
ISPITIVACKI, adj. koji pripada ispitivcima
(vidi ispitivac, kojoj rijeci nema druge potvrde).
— U jednoga pisca nasega vremena. (Narodna
pripovijetka) koja vrijedi ozbijnije paziie ispiti-
vacke. Nar. prip. vrc. xi.
1. ISPITI VANE, n. djelo kojijem se ispituje
(vidi 1. ispiti vati). — Stariji je oblik ispiti vanje.
— Izmedu rjecnika u Belinu (izpiti vanje ,il cercar,
dimandar con diligenza' ,quaerito' 185^; ispiti-
vanje ,informat!one' ,inquisitio' 4011"), u StuUcevu
(,interrogatio'), u Vukova (,das erforschen' ,ex-
quisitio'). Po ispiti vanji spovidnika. Korizm. 61^.
Niti ga je on pomagao ispitivanjem. B. Kasic,
zrc. 19. U ispitivanu pokornika. A. Badid 379.
Na nika niova ispitivana odgovarase. E. Pavic,
ogl. 498. Nihovo ispitivane zlamenovase privratu.
S. Rosa 35''. Ispitivane samoga sebe od mislena,
govorena. M. A. Re|kovic, sabr. 7. Tomu vise
ispitivane i svidocanstvo ne tribuje. 42. U ispi-
tivaiiu griha u ispovidi. Ant. Kadcid 231. Posto
bude ispitivane. Vuk, djel. ap. 25, 26.
'2. ISPITIVANE, n. djelo kojijem se ispituje
(vidi 2. ispitivati). Vandelje o djetinstvu, (p)o-
rodjenu i o ispitivaAu Marije prisvete. S. Eosa
195a.
1. ISPITIVATI, ispitujem i ispitivam, i^npf.
1. ispitati. — Akc. je kao kod iskazivati. — Od
XVI vijeka (vidi kod c, a)), a izmedu rjecnika u
Belinu (ispitivati ,domandare per sapere' ,inte-
rogo' 276a; ispitivati, ispitujem ,inquirere, cer-
care diligentemente' ,inquiro' 407^ ; ispitivati, is-
pitivam ,informarsi' ,cognosco' 401''; ,essaminare,
far essame' ,examino' 293*; izpitivati, izpitivam
,cercare, dimandare con diligenza' ,quaerito' 185^),
u Voltigijinu (praes. ispitujem kod ispitati), u
StuUcevu (ispitivati, ispitivam ,interrogare'), u Vu-
kovu (ispitivati, ispitujem ,erforsclien' ,exquiro'j.
a. aktivno. — U svijem je primjerima znacene
prema 1. ispitati, 1, a. Tko god ispitiva bitje i
zivjenje od nih, moze li ovi upitan rijeti kojugod
zlobu teSku? B. Kasid, zrc. 93. Ako ne umije
stiti, ispituje od drugili. P. Radovcid, ist. 90.
Ter ih ispitujud, kako se nosise. B. Krnarutid
23. Inpolit izpituje Lovrinca i govori ... P.
Hektorovid (?) 123. Zasto izpituje (Marija) an-
dela, kako ce ovo bit? J. Filipovid 1, 77''. Do-
lazit de k strazi za to ispitivat. A. Kanizlid, roz.
21. Izpicivase Nabukodonozor sve mudrace, na-
vistite|e i vracare. E. Pavid, ogl. 399. Bog unu-
trna ispituje. S. Rosa 116''. Nade nikoliko co-
bana koje izpitivati poce za Labana. And. Kacid,
kor. 29. I jere de sudac ispitivati ostro. D. Rapid
5. Stavi se jedan put izvidivati i izpitivati, koje
udo tila dovicjega jest naj gorje. 257. Izpitivao
i (jih) je od ukazate zvizdo. A. Tomikovid, gov.
21. Malo su marili stvar izpitivati do temeja.
ziv. 105. Ved za tvrdu vjeru izpituje. Nar. pjes.
juk. 596. Stane ispitivati mater i sve dvorane.
Nar. pi'ip. vuk.'' 235. Onda ga car pocne ispi-
tivati, od kud je i kako se zove. 253. Na mu-
kama ili onako kad ko n ajstorski ispituje. Vuk,
poslov. 123. Hode li biti dobro kad vas stane
ispitivati? D. Danicid, jov. 13, 9. Ispitujes srca
i utrobe. psalm. 7, 9. — u ovijem je primjerima
s dva objekta: Gdi on jih nika ispitivase. E.
Pavid, ogl. 498. Ispltivahu me stvari od mene
neznanih. S. Rosa lU'.
b. pasivno. Niti je ispitivan za krivicu. M. A.
Rejkovid, sabr. 61.
c. sa se.
a) pasivno. Zato Bog nede da se od mrtvih
istina josde ni ispituje. Postila. 04*. Pred ovim
se svi grjesnici prekotanko izpituju. J. Kavanin
61a. Kad se poslije stane istrazivati i ispitivati
odkud i kako, dozna se da je od one glave. Vuk,
ziv. 232.
b) reciprocno. Ruke sire, u lica se jubo, za ju-
nacko ispituju zdrav}e. Nar. pjes. vuk. 4, 396.
2. ISPITIVATI, ispitujem i ispitivam, impf.
2. ispitati. — Potvrden je samo verbalni sup-
stantiv (vidi 2. ispitivane), koji je u jedinoin
primjeru s osobitijem znacenem, te bi po onorne
ispitivati znacilo: odgajati (dijete), koje znacene
jamacno nije narodno.
ISPIT^IV, adj. koji ispituje, kojijem se ispi-
tuje. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Ove
knige razdijuju se u prosede ali ispitjive ... A.
d. Costa 2, 54.
ISPITNIK, m. covjek koji ispituje (vidi 1. is-
pitivati). — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom. Ispittnikb istine (sic). Domentijan* 309.
vidi i ispyttnikt. F. Miklosid, lex. palaeosloy.'-*
— U nase su vrijeme opet nacinili ovu rijec
pisci. Ispitnik ,priifungscommissar' ,esaminatore'.
B. Petranovid, rucn. kn. 32. Ispitnik ,constituent
(examinator)'. Jur. pol. terminol. 118.
ISPITNINA, /. novae sto se placa za ispit. —
Nacineno u nase vrijeme. Ispitnina ,priifungs-
taxe'. Jur. pol. terminol. 403.
ISPITOVAl^E, n. djelo kojijem se ispituje (vidi
ispitovati). — Stariji je oblik ispitovanje. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (ispitovanje ,essame,
esame' ,examen' 293*). Neka tim ispitoyanjem
ISPITOVAl^E
928
ISPLAC^ATI
ispovidnik moze viditi. S. Budinid, ispr. 19. Posli
velicijeh iziskovanja i iskusenja i ispitovanja. B.
Kasi6, in. 40. Ispitovanje od svijesti od prve
zapovijedi. S. Matijevic 42. Od negova mudra
izpitovanja i govorenja. P. E.adovci6, iiac. 140.
Izpitovane djavaosko. M. E.adni6 dG'^.
ISPITOVATE^, TO. covjek koji ispituje (vicli
ispitovati). — Na jednom mjestu xvi vijeka. l^u-
bezniv iziskovite) i tanak ispitovatej. Narucn. 84'\
ISPITOVATI, ispifcujem, impf. vidi 1. ispiti-
vati. — Od XV do xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,percontari'). Ispitovase od
nih, kadi 6e se Isukrst poroditi. Bernardin 14.
mat. 2, 4. Vidih, da je i ondi poznano ime tvoje,
jere ispitovan bih dosti za tebe. P. Hektorovid
53. Sve me ispitovase. M. Drzi6 31. I on ni
toga ispitoval radi ta§6e livale kako niki casto-
Jubci ispituju, sto se od nih govori. Postila. Ggl^'.
Nesvestno ispitovati, ima 11 se onako ciniti. S.
Budinid, sura. 48^. Odgovara na ona od kojih
ispitovan bude. ispr. 23. Ne poce da}e izpito-
vati. F. Vrancid, ziv. 48. Kada pita za putene
grijehe, ne ima u bah po tanku ispitovati. M.
Divkovid, nauk. 196^. Koji ga dohodahu ispi-
tovati. B. Kagid, is. 6. Kad me budu ispitovali ;
cigova JGst ova prilika i nadpis? A. Georgicoo,
pril. 90. Ne htedi ni ispitovati od tebe, uzac li
to cinis. A. Vitajic, ist. 228. Nicim se nitko
skuXati ni izpitovati ne moie. S. Margitid, fal.
258. Da ga iskusite|i nisu zadovojno ispitovali
u stvarih potribnih za ispovidano. Ant. Kadcid
235. Mogu se ispitovati spametno vrhu psovke.
248.
ISPITOVNIK, 7)1. rijec nacinena od ispitovati.
a. kniga u kojoj su sva pitana o ceniu oso-
bitome. — U jednoga pisca xvi vijeka. Ima u
ispitovanju projti po dcset zapovideh Bozih i po
ostalih tvari (,tyarij') kako demo dol u ispitof-
niku pokazati. S. Budinid, ispr. 24. Dvoje ispi-
tovanje ili dvoj ispitofnik postavjajet so. 51.
b. covjek koji ispituje. — U Belinu rjecniku
(,Gxaminator' 293*) i u Stulicevu (v. ispitate)).
c. covjek koji se ispituje, koji ee se ispitivati.
— U na§e vrijeme knd pisaca s osobitijem zna-
cenem. Ispitovnik ,der gepriift wird' ,esaminando'.
B. Petranovid, rucn. kn. 32.
ISPIVATI, ispivam, impf. vidi ispijati. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od prvijeh vremena (vidi
i ispivatt. F. MikloSid, lex. palaeoslov.'-'), a iz-
medu rjeinika u Stulicevu (ispivati uz ispiti, i
napose izpivati .ebibore' s dodatkom da je rijec
ruska) i u Danicicevu (,ebibere'). Semu za oneht
8kri.biju krbVb ispyvaie. Domentijanb 116. ISTe
krv izpivaju. I. T. Mrnavid, ist. 186. Razlikima
i nacini krv izkrnu izpivase. J. Kavanin 451a.
Jedan od onih koji tada§nega vrimena naj la-
komiji bijau i krv Judsku ispivau. E. Pavid, ogl.
5H2. Svu nod du ispivati vino. Pjev. cm. 250*.
Dala bih jo (rulu) onom bratu koj' ispiva dasu
vina. Nar. pjes. javor. 1880. 239. Druga 6a§a
se ispiva. V. Vrcevid, niz. 255. — Na jednom
mjestu xviii vijeka stoji grijeSkom ije toj. i. U
te colovo izpijevase mode ugodno ko i pdela. J.
Kavanin 199».
ISPIZMITI SE, ispizmlm se, pf postati pizmen,
poieti se pizmiti. — SMeno: iz-pizmiti. — Akc.
je kao kod izgaziti. — U naSe vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (ua koga .anfangen jemand
feindlich zu verfolgen' .insectari coepisse'). ,Ne8to
80 na me on od skoro ispizmio'. ,Mora da se na
t« on vrlo ispizmio, kad onako vi6e na te'. J.
Bogdanovid.
ISPIZDEITI, ispizdrim, jyjF. vidi izbujiti. —
Slozeno: iz-pizdriti. — Akc. je kao kod izgaziti.
— U nase vrijeme u Lici. ,Ispizdrio oci u nu
svedno kao strk u jaje'. J. Bogdanovid. — In
drugom znaccnu: Kada ko ima na sebi kakovu
ranu, pa se ono zlo raeso iz rane pomoli van,
reku i tadaj : ,Videre, kako mu se ono zlo meso
u rani ispizdrilo." ,Ala mu se rana vrlo ispizdrila'.
J. Bogdanovid.
ISPJETI, isp6jem, pf. vidi ispjevati. — Slo-
zeno: iz-pjoti. — Od XVI vijeka. Ispojmo Bogu
novu pesan. Transit. 150. Ispojem ga ka' pjesnu
na usta. P. Petrovid, gor. vijen. 85. — u ovom
poslednem primjeru moze biti od inf. ispojati
(vidi kod pjeti).
ISPJEVATI, ispjevam, j^f. slozeno: iz-pjevati.
— Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (ispjevati i izpje-
vati ,canere') i u Vukovu (1. ,aussingen' ,absolvo
cantum'. 2. ,ersingen' ,cantu acquiro').
1. aktivno.
a. svrsiti pjevane (jer se pjevalo sve sto je tre-
balo ili sto se litjelo pjevati). objekat je ono sto
se pjeva. Sve ,ponukovanje' koje je prije ,placa'
stavjeno nek sam jedan ispiva. P. Knezovic, muk.
5. Ko de skupit po nebu oblake, ko 1' izpjevat
po svijetu junake? And. Kacid, razg. 2*. Jer
bi pisme odved duge bile, koje ne bi izpjevale
vile. 201a. Jer je meni korba dodijala od mojega
draga pobratima, da junaka nisam izpjevao, kad
sam od lii pjesmu zapjevao. 224*. Sve moje
pesme ispeva. Nar. pjes. vuk. 1, 222. Sve moje
pjesme ispjeva. 1, 223. Povedose mlade Mosta-
rane, Mostarani pjesmu ispjevase: ,Ostaj s Bogom,
nase stare majke!' Nar. pjes. bos. prij. 1, 40.
Uzme slijepac gusle te uza nih mlogo lijepu i
krasnu pjesnu ispjeva. Nar. prip. vuk.- 285. Ona
prestane ondje dokle je ispjevala. Vuk, nar. pjes.
1, 128. Kad bi kakav pjevac ovdje na Cetinu
ispjevao pjesnu dobro. P. Petrovid, ogl. sr. ii.
b. kao spjevati. Mojsija ispiva svima Izrae-
lidanom pismu od uspomene. E. Pavid, ogl. 165.
Mozemo mi lasno ovo razumiti iz one pisme kqju
je izpivala privelika ova divica. A. Tomikovic,
gov. 185.
c. izgubiti pjevanem (svrsiti sto i sama sebe
pjevanem). Kad i kad i kokoS — osobito koja
je debela — zakukurice ka' i pijevac, onda reku:
,Eno proj^jevala ta i ta kokos', to je onda kod
prostog naroda kao neki veliki ubet i udes, neSto
se mora nepovo}no u kudi toj dogoditi. — ,Leti!
vataj onu kokos sto je propjevala, neka naj prije
sebi ispjeva glavu'. Onda kojudi je od jutavi
no2om po vratu govore : ,Eto vidi§, neka ! neka !
sebi si naj prije glavu ispjevala'. J. Bogdanovid.
d. dobiti pjevanem (vidi u Vukovu rjecniku).
Nije on ovo izigrao ni ispevao, ovo mu nije doslo
od besa nego od neke volike nevoje. M. D. Mi-
lidevid, let. ved. 280.
2. pasivno. Evo, brado, pjesma od mejdana,
koja jeste skoro ispjevana. Nar. pjes. kras. 1, 189.
3. sa se, refleksivno, j)jei>anem se zadovo]iti,
nasititi, umoriti (kad ko pjeva sve dokle god ga
je vola ili dok se umori). — U Stulicevu rjed-
niku: ,ad satietatem canero', i u Vukovu: ,8ich
aussingen' ,satis cecinisse'.
ISPLACANE, n. djelo kojijem se isplaca. —
U Stulicevu rjedniku.
ISPLACATI, ispladam, impf. vidi ispladivati.
— Akc. je kao kod ispitati. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (izpladam,
izpladujem, izplatiti ,exolvo') gdje se na^j prije
nalaei, i u Stuli6evu (fSatisfacere, debita persol-
ISPLACATI
929
ISPLANATI
vere'). Svi 6emo mi glavam ispladati. Nar, pjes.
juk. 322.
ISPlA^EISTE, n. djelo kojijem se isplati. —
Stariji je oblik isplaienje. — Izmedu rjednika u
StuUcevu (isplatjeno) i u Danicicevu (ispladenje).
Do ispla<^enja duoga. Spurn, sr. 2, 112. (1447).
Iziskuje izplacene neizmirno. P. Knezevi6, osm.
108. Zadovojstina jest podpuno izplacene duga.
B. Leakovid, gov. 85.
ISPLa6iVANE, n. djelo kojijem se isplacuje.
— Izmedu rjednika u Vukovu. Isplacivaiie duga
(tilgung einer schuld (nach und nach)'. Jur pol.
terminol. 506.
ISPLACIVATf, isplacujem i ispladivam, impf.
isplatiti. — isporedi ispladati. — Akc. je kao kod
iskazivati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjednika
u Bjelostjencevu (vidi kod ispladati), u StuUcevu
(ispladivati, ispladivam ,in debitis persolvendis
esse') , u Vukovu (ispladivati , ispladujem ,aus-
zahlen' .solve'). Sto se knezi zaduzuju podlo^niki
to 'zpladuju. P. Vitezovid, cvit. 79. Nama do-
pusteno onom zaiogom dugove nase ispladivati.
F. Lastrid, tost. bil. 305^*. I inoj halat nima is-
pladivat. M. A. Rejkovic, sat. 14*. Kao sto se
nadnicari ispladuju. Vuk, poslov. 18.
ISPLAHNUTI, isplahnem, pf. slozeno: iz-plah-
nuti. — U nase vrijeme po nekijem krajevima
(gdje se izgovara ispjahnuti).
a. prelazno, izliti se, proliti se. Isplahnuti ,ver-
schiittet werden', n. p. Bar dobra polovina jo
isp]alinula (vode, vina, u)a, octa itd.)'. Primorjo.
A. Kurelac. rad. 20, 84. — i metaforicki: ,ver-
brausen, dem gedachtnisse entfallen*, n. p. imena
mi brzo isp]ahnu. Primorje. 84.
b. prelazno, vidi ishmudati. Isplahnuti, pro-
mudkati, n. p. ,Isp}ahni malo te p|oske i ta stakla,
te poleti u pivnicu, da popijemo casu vina', ili:
,Taj mocnik (pot de chambre) dobro ispjahni, to
treba pijeskom ozu]it, da izba nim ne zaudara'.
Pokupjani i drugi. 84.
ISPLAHOVATI, isplahujem, pf. istrositi (u
sampas), razasuti. — Slozeno: iz-plahovati. —
U jednoga pisca Dubrovcanina xvin vijeka, a
izmedu rjecnika u StuUcevu (izplahovati ,frustra,
incassum, inconsulto, inconsiderate dissipare, con-
sumere'). Budud obijestan, blago veliko isplahovo,
u opacine istratio. A. Kalid 171. Ti si tvoje is-
plahovo. 317.
ISPLAKANE, n. djelo kojijem se Ispldce. —
U StuUcevu rjecniku.
1. ISPLAKATI, isplacem, pf. opldkati posve,
sve. — Sloieno: iz-plAkati. — Akc. je kao kod
ispisati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (,eluo' 428^), u StuUcevu (isplakati i
izplakati ,bene eluere'), u Vukovu (n. p. usta ,aus-
spiilen' ,eluo').
a. aktivno. Nadvorna inijeh suda izplakati. S.
Eosa 110*. To zlo nami grih prvi isplaka. J.
S. Eejkovid 3. Ni kisa ni sneg no more isplakati.
Protok. nenad. 56. ,Udario ovaj veliki dar Bozi,
i voliko ovo naglo vrijeme pa nam ovo zemaja
sve isplaka'. ,Odnose i isplaka ova velika kisa sa
ovo zema)a sve ono i sto vaja'. ,Ova tvoja juva
ka' isplakana, vaJa da je neko s ne i ono sto
va}a poplaka i isplaka'. u Lid. J. Bogdanovid.
b. pasivno. Isplakan cestimi tockovi zive vode.
M. Pavlinovid, razl. spis. 424.
c. sa 80, pasivno. Zemja se dugim vremenom
isplace i mr§avom postaje. P. Bolid, vinod. 1, 65.
Jagode se ispladu. 2, 311.
2. ISPLAKATI, isplacem, pf. sloSeno: iz-pla-
ni
kati. — Akc. je kao kod izgledati. — Od xvii
vijeka.
1. aktivno.
a. placuci posve pozaliti. a) objekat je koja
nesreca ili gubitak (i 6e]ade kojega vec nema);
znacene je : pozaliti dosta, koliko zasluzuje. Sto
hinedi da vjeruje huda Fakre mnogo isplaka. J.
Palmotid 84. Tko de modi toliki poraz izpla-
kati ? A. Kanizlid, kam. 894. Pa nigda ga (brata)
ni isplakat nedes. Osvetn. 2, 40. — b) objekat
je grijeh, te je znacene: jjosve se pokajati. Neka
diklico isplacu, iskaju, ispokore svoj grijeh. I.
Dordid, uzd. vii. Ja u onoj ispovijesti sve sam
ovo razredio, razputio i izplako. B. Zuzeri 154.
— c) objekat je pokora, te je znacene: placuci
izi^rsiti. Da pokora nije mala sto je doslo ispla-
kala. N. Marci 72.
b. placuci izgubiti. ,Sta places? oci isplakao!'.
U Stonu. M. Milas.
c. placuci dobiti. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,erweinen' ,flendo acquire'). I jeda bi iz-
skakala (bludnica) sto jos nije izplakala. V.
DoSen 100*.
2. pasivno (prema znacenu kod 1, a). — U
Belinu rjecniku (izplakan ,pianto' ,ploratus' 561'').
3. sa se, rejleksivno, izmoriti se placuci, svrsiti
plakane. — Izmedu rjecnika u Belinu (,finir di
piangere' ,elugee' 561ii), u Voltigijinu (izplakati
se ,slagrimarsi, finir di piangere' ,ausweinen'), u
StuUcevu (,finir di piangere, piangere assai' ,elu-
gere, plorare'), u Vukovu (,sich ausweinen' ,flendi
finem facie, sat flevi'). Neka nastoji placom srca
pokajana veema gorko izplakat se. B. Zuzeri 154.
Bog malahni moze sadar pozalit nas i s nami
se izplakati. 223. "Vi.se nih izplace se. 291. Dosta
si se prid nogami negevijem izplakala. 314. Va-
}ade mu otidi u bliznu sobicu gdi se isplaka. E.
Pavid, ogl. 90. Moni ne moze bit dosta rijeka,
za isplakat se na neurednosti sadaSnijeh vrje-
mena. A. Kalid 228. Tesko sam se, babo, ispla-
kala. Nar. pjes. petr. 2, 32. Tek sto je tuzba-
licu svrsila i isplakala se, pocne i on od miline
i zalesti plakati. Vuk, zlv. 201. Isplaka se nad
nima. D. Danicid, Imojs. 45, 15.
ISPLAKIVANE, n. djelo kojijem se isplaka je.
— U Vukovu rjecniku: 1. ,das erweinen' ,acqui-
sitio per fletum'. 2. ,das ausweinen' ,finis flendi'.
ISPLAKIVATI, isplakujem i isplakivam, impf.
2. isplakati. — - U Vukovu rjecniku: isplakiyati,
isplakujem ,erweinen' ,fletu acquire' ; isplakivati
se jsich ausweinen' ,desino flere'.
ISPLANUTI, isplanem, pf. slozeno : iz-planuti.
— Akc. je kao kod isahnuti.
a. planuti na po]e, planuvsi izici (o plamenu).
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom, vidi
F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ kod isplanuti.^
b. uprav (o plamenu) uti^ati (kad ne moze vec
da plamti), ali je potvrdeno samo u metaforickom
smislu: (o gnevu) izbjesneti. — U Belinu rjec-
niku: Isplanula je srgba ,1a coUera e passata'
,iracundia defiagravit' 200*, i u StuUcevu : ,piis-
sare' ,decidere' s primjerom: Taj de gnev ispla-
nuti ,quella collera si acquietera' ,dtcidet haec
ira'.
ISPLANANE, n. djelo kojijem se isplana. —
U Mikajinu rjecniku : (sa starijim oblikom) ispla-
nanje.
ISPLAl!f ATI, isplanam, pf. svrsiti planane (pre-
lazno), kad se sve oplanalo. — Akc. je kao kod
iskoncati. — U Mika(inu rjecniku : isplanati,
ogladiti ,asciare, piallare' ,dolo, levigo, ascio, ascia
polire', i u StuUcevu : ,complanare, aequare, coae-
quare'.
59
ISPLAl^TAVATI
930
ISPLAZITI, 1, a.
ISPLANAVATI, isplanavam, iinpf. isplanati.
— Alec, je kao kod izgovarati. — U Stulicevu
rjecniku: freq. uz isplanati.
ISPLANIVATI, isplanujem i isplanivam, impf.
isplanuti. — Akc. je kno kod iskazivati. — U
Stulicevu rjecniku: isplaiiivati, isplanivam, a kod
isplanuti ima praes. isplanujem i isplanivam.
ISPLASTITI, isplastim, pf. ukrasti kome (ob-
jektu) plast. — U Stuliceim rjecmku: izplastiti
jiubar il mantello ad alcuno' ,6xpalliare aliquem'.
— sasma nepouzdano.
ISPLATA, /. djelo kojijem se isplati, cesce u
konkretnom smislu: ono sto se isplati. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die aus-
zahlung' ,solutio'). To mu fala i to mu isplata
za negovo vrlo prijatejstvo. Pjev. crn. 21a. Za
ku6u dobiju iz stare zadruge isplatu. V. Bogisic,
zborn. 3-18.
ISPLATAN, isplatna, adj. koji pripada isplati.
— Nadineno u nase vrijeme. Isplatna svota ,til-
gungs-quote'. Jur. pol. terrainol. 504.
ISPLATITEl^, m. covjek koji isplati. — U
Stulicevu rjecniku: ,qui solvit, debitor, nomen'.
ISPLATITEI^AN, isplatitejna, adj u Stulicevu
rjecniku : ,sod(lisfattorio' ,vim satisfaciendi ha-
bens'. — nepouzdano.
ISPLATITI, isplatim, pf. posve, sve platiti. —
Slozeno: iz-platiti. — Akc. je kao kod ishvaliti.
— Mijec je stara, isporedi stslov. isplatiti, rus.
ncuAimxTb. — Iztnedu rjecnika u Bjelostjencevu
(vidi kod isplacati), u Voltigijinu (izplatiti ,pa-
garo, scontare, saldare un debito' ,bezahlen'), u
Stulicevu (isplatiti i izplatiti, v. ispla(^ati), u Vu-
kovu (koga, kome ,auszahlen' ,solvo'), u Danici-
cevu (,exsolvere').
1. aktivno. a) objekatje ono sto se placa (novae,
dug, kupovina, trud, steta itd.), onaj koji prima
stoji u dat.; gdjegdje izostaje objekat. cesto u
prenesenom, meluforickom smislu. Ne isplati li
imi. zujia, da imj. pjati kiajevstvo mi iz raoje
ku(?e. Moil. Serb. 85. (1326). Daklen vaja duge
isplatiti. J. Baiiovac, prip. 1 10. Jor cu po tebi
isplatiti Bogu sve mojo dugove. 110. A da smrti
dug isplati, jorebo se priblizase. P. Knezevi6,
}Av. 13. Pridade ga na mnke, do godi no isplati
svega duga. F. Lastrid, od' 283. Ne dade mu
6asa vrimena, uego ga odma cini zatvoriti u
tavnicu, do godi mu ne is])Iati svega. 283. Dok
podpuno i.splati dug vas pi-avdi Bozijoj. 374. Ja
ti so oboiajem, ne samo da se na stare poslove
nigda nedu povratiti, nego josr,er sto godi uz-
mogu, isplatiti istetu koju sara pocinio. V. Lastric,
test. r22*>. I'ravodno je dakle da ti isplatis trud
tvoji najamnika. nod. 2it2. On 6e svojom krvju
pravdi Mozijoj isjilatiti. svet. 3''. Ja izplatih dug
moj. A. Kanizlic, uzr. 41. Pak so nitko no po-
vrati niti robstva svog' izplati. V. Dosen 4Si>.
Erbo hoce Hog da ovdje izplati dug za grijehe.
T. Ivanovii 101. Tko je duzan 20 ili 30 ili" vise
forinti, pak sve izplati, govorimo da je zado-
vo|no ir podpuno izplatio. B. Leakovic, gov. 85.
iSluiio sani bega Radul-boga, ne sie mono sluzbu
da isplati. Nar. ].jo8. vuk. 2, 13'.>. Jer sain ovdo
Turkom mlogo ilu?.an, no6o mi dat sabjo ispla-
titi. 2. 345. — b) objekat je ie\adc koje prima.
Zapovidi ot.ac naHtf)jniku, da dozove te^.ako i da
ji sve isi)lati. E. Pavic^., ogl. 581. Sve gradane
on za tiin isi)lati. Nadod. 34. Ali jo jos li].§e
isplatio jofian se|anin jednoga Franouza. M A.
Ro|kovi(!-, sabr. 12.
2. pasivno. ,No mari on niSta zaliti, dobro 'e
on ispladen'. ,Cini mi se da 'e dobro ispladena,
dobila 'e po repu'. J. Bogdanovic.
3. sa se.
a. pasivno. a) vidi 1, a). Do koli se isplati
vbsb dugb. Mon. Serb. 282. (1398). Tko ce za
nu (kucu) vise dati? jeda li se dug izplati. V.
Dosen 151''. Nicim drugira nego samim nebcin
mogu se kriposti izplatiti. B. Leakovic, nauk.
481. Ne moze se nigda isplatiti koliko ciganska
krv. Nar. posl. vuk. 205. — b) vidi 1, b). I virno
se svak izplati, sto na svojoj vagi va}a. V. Dosen
225b.
b. refleksivno. a) o trudu, kad nije zaludan
bio. Malo kad ce ti se trud isplatiti. M. Pavli-
novic, rad. 171. — b) kao aktivno isplatiti uopce.
— na jednom mjestu xv vijeka. Da vi je u znanje:
ovo mi se isplati Maroje Tvrtdajici. isb carine
olovske sto mi je duozanb bio. Spom. sr. 2, 114.
(1448—1449). — c) naplatiti se. — na jednom
mjestu XIV vijeka. Da otb togaj dohotka namb
nestare ne dadu, razi da si se placaju za duge,
a isplativse se duga da daju krajevbstvu mi taj
dohodakb. Mon. serb. 232. (139^).
I8PLAVANE, n. djelo kojijem se isplava. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izplavane.
ISPLAVATI, isplavam, p/. isplivati. — Slo-
zeno: iz-plavati. — Od xvi vijeka po sjevero-
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (vidi kod isplavavati), u Voltigijinu
(isplavati uz ispliva.ti; izplavati ,uscire natando,
salvarsi a nuoto' ,herausschwimmen'), u Stulicevu
(izplavati, v. isplivati .s dodatkom da je uzeto iz
Habdeliceva). Da ki isplavavsi ne utoce. Anton
Dalm., nov. test. 217''. act. ap. 27, 42. Ima is-
plavati i ustati se ponovjon covek. Kateli. 15(il.
(J2a. Iz dubiue morske izplavaje. S. Budinid,
sum. 88a. Pocela ona moliti, da bi silac isplaval.
Nar. pjes. istr. 4, 23.
ISPLAVAVATI, isplavavam, impf. isplavati.
— Samo u Bjelostjencevu rjecniku: izplavavam,
izplavati, izplivam ,enato, omergo', v. plavam.
ISPLAVJETI, isplavim, pf. posve poplavjeti.
— Slozeno: iz-plavjeti. — Akc. se ne mijena. —
U Stulicevu rjecniku : izplavjeti, v. poj)lavJeti, i
u nase vrijeme u JJubrovniku: ,Isplavjele su mi
hajine na suncu'. P. Budmani.
ISPLAVSaLAO, isplavsaoca, m. covjek koji
isplavsd. — Samo u Stulicevu rjecniku: izplav-
salac i grijcskom izpiavsaoc ,2)rodigus, profusus'.
ISPLAV^ALICA,/. zensko ce(ade koje isplavsa.
— Samo u Stulicevu rjecniku: izplavsalica, iz-
plavsaonica ,prodiga'.
ISPLAVSAONICA, /. vidi isplavsalica. - ne-
pouzdano.
ISPLAVSATI, isplavsam, pf. vidi isplahovati.
Samo u Stulicevu rjecniku: izplavi^ati ,pro-
digere, profundere, dissipare'.
ISPLAZITI, isplazfra, pf. slozeno: iz-plaziti.
— Akc. je kao kod izgaziti. — Rijec je stara
(kao prelazni glagol), vidi is})iaziti. F. Miklosic,
lex. palaeoslov." — Izmedu rjecnika u Mika(inu
(isplaziti jozik ,cavar la lingua fuori' ,educero
linguam'), u Belinu (iz))]aziti jezik ,oduoere lin-
guam' 440"), u Jijelostjenceva (vidi kod ispla?.i-
vati), u VoUifjijinu (izplaziti ,usc,ire strascinan-
dosi, strisciare, serpoggiare' .lierauskriechen'), m
Stulicevu (isplaziti jezik , linguam educore'; iz-
plaziti, V. isplaziti), u Vukovu (t. j. jezik .hervor-
recken, zuni mundo hinausstrecken (die zunge)'
,oxsoro, protondo linguam').
1. aktivno.
a. prelaznOy objekat je samo jezik, znaceiie je:
ISPLAZTTI, 1, a.
931
ISPLTJEVATI
izvaditi, pruiiti. Drakun jezik izplazivsi poce se
moliti. F. Glavini6, cvit. 228^. Febronija izplazi
svoj jazik. F. Vrancic, ziv. 62. Potom toe:a iz-
plazi jezik i rece ... A. d. Bella, razgov. 194.
Isplazi jezik. F. Lastrid, nod. 420. Dok izplazi
jezik. D. Obradovic, basn. 204. A (pas) isplazi
jezik. Nar. prip. vrc. 18.5. Neki mu jos iza leda
isjilaziSe jezik. M. £). Milicevii, zlosel. 193.
b. neprelazno, vidi ispuzati. Na ovo li mene,
o jamo paklena, u strane vedrene na mista sun-
cena pusti izplaziti? I. T. Mrnavic, osm. 23. vidi
i u Bjelosfjencevu i u Voltigijinu rjecniku.
2. pasivno (prema 1, a). A Epulon jezikom na
dvor izplazenijem pita u Lazara jednu kapju
vode. B. Zuzeri 79.
8. sa se, refleksivno.
a. isplaziti se u Dubrovniku isto znaci sto i
isplaziti jezik. P. Budmani.
b. isplaziti se znaci sto i isplaziti kod 1, b.
Na kona se guja isplazila. Nar. pjes. petr. 2, 34.
ISPLAZIVATI, isplazujem i isplazivam, impf.
isplaziti. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku : iz-
plazujem, izplaziti ,pi-orepo, proserpo'. 2. izpla-
zujem jezik ,educo, profero, promo linguam'.
ISPLEMENITE^, m. covjek koji isplemeni. —
U Stulicevu rjecniku: izpleraeuitej ,qui nobilitato
aliquem privat'. — sasma nepouzdano.
ISPLEMENITI, isplemcnim, pf. ticiniti da ko
(objekat) ne bude vece plemenit. — V Stulicevu
rjecniku : izplemeniti ,e nobilium albo aliquem
expungere', gdje ima i refleksivno : izplemeniti se
,nobilitati renunciare'. — sasma nepouzdano.
ISPLEMEISIIVATI , isplemenujem i ispleme-
nivam, impf. isplemeniti. — U Stulicevu rjec-
niku: izplemenivati, freq. v. izplemeniti. — posoe
nepouzdano.
ISPLESATI, isplesem, pf. posve poplesati, iz-
gaziti. — Slozeno: iz-plesati. — Akc je kao kod
ispisati. — Od xviii vijeka. Izplesa ga nogami.
A. d. Bella, razgov. 213. i u nase vrijeme n Du-
brovniku. P. Budmani.
ISPLESTI, isplfetem, 2lf- slozeno: iz-plesti. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 })l. isplet^mo, isple-
t^te (i ispletemo, ispletete), u aor. 2 i 3 sing.
isplete, u part, praet. act. m. sing, ispleo i ispleo
(ali isplela, isplelo, ispleli), n part, jjraet. pass.
(osim nom. sing. m. ispleten) ispletena, ispleteno
itd. — Rijec je star a, isporedi stslov. isplesti,
rus. Hcn.iecTH, HcnjiecTt. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,extricaro') , u Mikajitiu (isplesti,
oplesti, kako ti konopce ,torqueo, convolvo, cir-
eumplico' ; isplesti, kako ti iglom, odkati ,texo'),
u Belinu (izplesti ,sviluppare, disciogliere cose
intricate' ,expedire' 717a), u Stulicevu (isplesti,
isplijetam ,torcere come si lanno le corde, la-
vorar con ago' ,torquere, convolvere, circumpli-
care , texere' s dodatkom da je uzeto iz Mi-
ka]ina; grijeskom ispljesti, isplijetam ,lavorar
coll' ago' ,aliquid acu elaborare, texere, conte-
xere, pingere'; izplesti, 1. ,explicare, extricare'. 2.
,finir di tessere' ,pertoxere'), u Vukovu (,flechten'
,plecto').
1. aktivno.
a. pletenem izraditi, a) objekat je ono sto po-
stane radnom. Nigdi nista no imase na svijotu,
nego samo jednu hajinicu, koju mu bjese majka
negova, blazena gospa, isplela. M. Divkovic, bes.
80*. Pauk je ispleo svoju rarizu. M. E,adni6
166*. Isplete vinac i s nime kip Gospin okruni.
A. Kanizlic, utoc. 243. Ne zna ni ne (guzve)
isplesti. M. A. Rejkovic, sat. LS^. Pak isplete
veliko uze, potom toga zavrzavsi vuco kuda on
hode. D. Rapic 137. Ove su bile oni srebrni i
zlatni konci, s kojima se ucini i izplete ovo ple-
menito podnozje. A. Tomikovic, gov. 213. Al' de-
vojke mrezu ispletose. Nar. pjes. vuk. 1, 396.
Od gajtana isplela cadora. Nar. pjes. here. vuk.
89. Ispletite mi bradu od kucina i nazuta ko-
nop|a. S. ^jubisa, prip. 151. Podvezice s bucama
sto mu je isplela Sedevka. M. D. Milicevid, let .
vec. 91. — metaforicki. Ne moguci rastrgnuti
uzla na joziku, koga im jo drakun nijemi, isple-
tavsi od nikoga stida prokletoga, navezao. F.
Lastric, od' 200. — b) objekat je ono iz cega se
sto nncina pletuci. Ispletavsi kose na glavi. M.
Radnid 170''. Ako bi mu so podala tkojagod
odida mekahna, iznutra bi ispleo nike konop-
cide. Blago turl. 2, 156.
b. explicare, expedire, iz ima mjesno znacene,
s cega isplesti znaci: izvaditi rasplecuci nesto
sto je upleteno, zapleteno, zapuceno, rasputiti.
Zubatca koga ne izpletose kako ribe ine. P. He-
ktorovic 6. Kad je mreza iz mora izvadena,
oslobodlt je od ribe koja je u liu upala, zovu:
vaditi ribu, decetati, ili samo vaditi, ili isplesti
ribu. L. Zore, rib. ark. 10, 351. — metaforicki.
,Ma davo me u ovo upleo, a node doset isplesti'.
u Lici. J. Bogdanovid. (vidi drugijeli primjera
kod refleksivnoga glagola).
2. pasivno (vidi 1, a, a)). Onakve ograde, koje
su iz prutja ispleteno, i od mjesta do mjesta
mogu se prinasati. I. Jablanci 62. Kaki li su
pod glavu jastuci! sve od suha zlata ispleteni.
Nar. pjes. vuk. 2, 231. Poslaso mu od zlata
siniju, na siniji ispletena guja. 2, 400. Na nemu
je kolasta azdija, po azdiji ispleteno guje. 2, 593.
3. sa se, refleksivno (vidi 1, b, u svijem primje-
rima metaforicki). Gdo ovim grehom bude obujat,
no isplete se naglo. Transit. 83. Kako ova da-
nasna poganska zona ove sve cetiri veliko i teske
skusnavG i napasti promoze, tore se iz nih isplete.
Postila. Mlb. Aldegunda koja jos biSe usrid ra-
skosa sfjetovnijeh nastojase sfijem srcem da bi
se iz nih zancica isplela. B. Kasic, per. 27. Jer
jo vazda Mozes utocisce imal pod sinicu gdi je
Gospodin pribival , u ricih sumnivih i u upi-
tanjih, da bi .se izplesti on vas mogal od nih.
A. Georgiceo, nasi. 214. Nastoj svaki izplesti se
brzo iz ovih stvarih vrimenitih. P. Radovcid,
nac. 110. Da se iz griha izpletu ki u nemu
zivjahu. 548. Iz ove pletke poluvirci nikada se
nece izplesti. I. Velikanovid, uput. 3, 50. ,Kako
si se god benasto i vrtoglavo u taj vrazi posao
upleo, sad radi na sve ruke, da so kako na lijop
i mudar nacin istog i ispletes'. J. Bogdanovid.
ISPLICE, n. djelo kojijem se isplije. — Sta-
riji je oblik isplitje. — U Belinu rjecniku (iz-
plitjo 513'>) i u Stulicevu (izplitje).
ISPLLTETATI, isplijetam, impf. isplesti. —
-ije- stoji u juznom govoru mj. negdasnega e. —
lii:jec je stara, isporedi stslov. ispletati. — U
Bjelostjencevu rjecniku : (kajkavski) izplotam, v.
pletam, i u Stulicevu: isplijetati, isplijetam ,in
elaborando, texendo etc. acu esse', a kod isplesti
i ispljesti ima i praes. isplijetam ; izplijetati, iz-
plijetam, v. izplesti. — U jednom primjeru pisca
cakavca xvi vijeka ima isplitati, sto bi mogao
biti isti glagol (po zapadnom govoru) ili je oso-
biti oblik: Ke (ribe) kad izplitahu modudi po
plavi (ribari) ... P. Hektorovid 34.
ISPLIJE VATI, isplijevam, impf. ispjoti. —
-ije- stoji po juznom govoru mj. negdasnega e.
— Potvrden je samo istocni oblik isplevati, i to
u Bjelostjencevu rjecniku: izplevam, izpleti, gulim
travu ,exherbo, erunco, eradico, aberunco', i u
ISPLIJEVATI
932
ISPLOVITI
VoUigijinu: praes. izplevam kod izpleti (vidi is-
pjeti).
ISPLIJEVSTI, vidi Jspjeti.
ISPLINUTI, isplinem, pf. vidi ispliti, b (u me-
taforickom smislu). — Slozeno: iz-plinuti. Ispli-
nula ti pamet! t. j. razisla se, izgubila se. Klotva
hrvatska. A. Kurelac. rad. 20, 61.
ISPLITATI, isplitam, vidi isplijetati.
ISPLITI, isplijeru, pf. slozeno: iz-pliti. — Od
prvijeh vremena do xviii vijeka, a izmeda rjec-
nika u Belinu (izpliti, izplivani ,uscir nofcando'
,enato' 513*; ,uscir di sotto acqua notando' 513"),
i u Stulicevu (ispliti, isplivam, v. izpliti ; izpliti,
1. ,innatantem jusculis pinwuedinem coUigere'.
2. ,enare').
a. vidi 1. isplivati. a) u prnvom smislu. Ni
pristanista veduste jamozo isplyti iint. Danilo
230. Aj li je, svi sumne, isplila s jezerom, pri-
drago kamenjo u kom vri s biserom. Gr. Drzic
347. Bjese taj vila gola vode van isplila. M.
Vetrauid 2, 116. Nijesam li ja vila isplila iz
tebe vodice? 2, 182. Ako bi noiaska vile isplile.
M. Drzi6 53. Iz vode 6e ispliti vil'. 66. Jos
plivat da ne vi, izplije na dvora. D. Ranina 73^.
Vrzi mo u more, sri6an ispliti 6u. J. Armolusic
70. Iz utopnijeh vala i voda cini cijela da is-
plije bacva vina. P. Kanavelic, iv. .53. — b) me-
taforieki. Kako 6,u^ ispliti iz trudne zalosti? M.
Vetranic 2, 158. Nemu je lasno uciniti, da iz-
plijem. B. Zuzeri 279. — tako je i u ovom pri-
mjeru gdje stoji sa se, kno pasivni glagol hez
subjekta: Ti meni V)udi go.'^podar a ja 6u tebi
sluga, istom da se isplije. M. Drzi6 303. — c)
u prenesenom smislu, vidi 1. isplivati, 1, a, cj.
U stara vrjeraena nu prjede nije bila taj tuga
pak|ena ka jo sad isplila. M. Votianic 1, 99.
U visnijoh ti vjecna slava, slavni Bozo, uvijuk
bila, cr jo milos sad isplila, i s nom pride )ubav
prava. M. Drzic 422.
b. isteci, izliti se, proliti se. — isporedi ispli-
nuti, ispluti. — U dva pisca xv i xvi vijeka
(samo 0 ocima). Oci joj ispliio, osta tilo slipo.
M. Marulii 114. Kako ii pakhi zac so dimi, tor
mi hoce oci ispliti. M. Vetrauid 1, 16. Kakav
6u, vaj ! biti, kad budu rae oci iz glave ispliti,
kad ih crv rastoci? 1, 273.
c. prelazno, kupiti po vrhu cegn zitka (juhe,
vode ltd.) mast, w/e itd. — U Stulicevu rjecniku.
— nepouzdano.
ISPLIVALAC, isplivaoca, m. covjek koji ispliva.
— U Stulicevu rjecniku: isplivalac i grijeskom
isplivaoc ,onatans'.
ISPLIVALIGA, /. zensko dcfade koje ispliva.
— Samo u Stuliceini rjeiniku ; ,onatan8'.
ISPLIVA NE, n. djflo kojijem se ispliva. —
Stariji je oblik isplivanje. — Izmedu rjecnika u
Mikdjinu (isplivarije), u lielinu (izplivanje), u
Stulicevu. Da .so jo svo ufanjo dvigniilo od ispli-
vaiija i izhav|oiija. B. Kasic, nasi. 163.
1. ISPLIVATI, isplivam, pf. ptivajuci izici (iz
vode). — Slozeno: iz-i.livati. — Akc. je kuo kod
izglodati. Od xvi vijeka (vidi a, c<), a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (isplivati, iziti iz vodo
.emorgo'), u Jiclinu (izplivati, izplivain ,uscir no-
tando' 513»), u VoUigijinu (,8nuotar«, uscire nuo-
tando' ,liorauHschwimmon'), u Stulicevu (isplivati
i izplivati, 1. ,onaro' ; 2. ,omergoro, poriculum evi-
taro'; lijoXanom isplivati ,fuga salutera quaeroro'),
« Vukovu (.horansscliwinnnon' ,onat()').
a. nejirelnzno, sn znrirrnem kmnnijem sprijeda.
a) n prnvom smislu. Najdo mi kip gdi izpliva.
M. Gazarnvid 11. PotonuSe n rlno rijoko silna
kola, a na krajne zale meke sa zlom dusom on
ispliva. Gr. Palmotid 2, 347. Prije neg ribar na
zdravje ispliva. I. Dordic, ben. 175. Jodva na
kraj isplivase. I. A. Nenadid, sambek. 21. U
more upliva, i viteski plivajuci na jedan sko)i6
izpliva. And. Kacic, razg. 25. U vodu je s konem
udarila, na srcu je koriu izplivala. 46''. Pa na-
plovi na vodu Bojanu , on naplovi i na breg
ispliva. Nar. pjos. vuk. 1, 603. Pod tobora 6o
vranac isplivati. 2, 601. Isplivase raoru na obalu.
Nar. pjes. petr. J, 230. Isplivavsi izide na breg.
Nar. prip. vuk. 47. — b) metaforicki, izbaviti se,
spasti se. Ma t' cos vidjet, er ce isplivat M.
Drzid 284. Ozalostiviti jednu dusu koja bijudi
izplivala iz ovizih vala u Bozjoj milosti ... A.
d Bella, razgov. 234. On je ona lijepa zvijezda,
od koje provod u ovoj pucini nasljedujuci na
kraj zudjeni izplivat como. B. Zuzeri 299. Raded,
da ga vira ziva ne uzdigne, da izpliva. V. Dosen
269*. Spusti se ovoj pucini Jubavi i dragosti,
ter, ako je moguce, nemoj iz no u vijeke izpli-
vati. I., M. Mattei 248. Napokon je isplivao
preko sita i preko reseta i prekuzio svaku ne-
dadu. M. Pavlinovid, rad. 24. — c) u prenesenom
smislu, objnviti se, pomoliti se, izici na vidjclo.
Ne vijem od kud toj na saj svijet ispliva. M.
Vetranic 1, 99. Dobitak taj opeta na svijot saj
na rasap ispliva. 1, 114.
b. prelazno, izvaditi (iz vode) plivajuci. —
Samo u jednoj narodnoj pjesmi nasega vremena.
I on skoci u dobelo more, tredi dan on isplivao
Anu. Nar. pjes. marj. 182.
2. ISPLIVATI, isplivam, impf. ispliti i 1. ispli-
vati. — U Belinu rjecniku: praes. izplivam kod
izpliti i izplivati, i u Stulicevu: izplivati, freq.
V. izpliti. — nepouzdano.
ISPLODITI, ispl6dim, pf. slozeno: iz-ploditi.
1. aktivno.
a. roditi. — xvm vijeka. A ona ce naj poslije
izploditi svrseno s nime ujedineiie. A. Kanizlid,
uzr. 164. Duhovni plod sto isplodi rijec Domi-
nika. A. Kalic 485.
b. izradujuci (zem(u) tako da dade vas plod,
uciniti da postane neplodna. — isporedi 2, a.
— IJ Stulicevu rjecniku: izploditi, izplodujem i
izplodivam, v. izradovati.
2. sa se, refleksivno Hi pasivno.
a. prema 1, b, postati neplodan , i u sirem
smislu, ne samo a zemli. — U Belinu rjecniku
(izploditi se, izplodivam so ,sterilitate affici' 708'*)
i u Stulicevu (izploditi se, v. izradovati se).
b. rasploditi se. — Kao da je ovo znacenc nn
jednom mjestu xvm vijeka. Noka isteku, iliti
izplodo se drage pomasti negove (,ut liuant aro-
mata illius'. Uant. 4, 16). F. Lastric, test. 248''.
ISPLODENE, n. djelo kojijem se isplodi. —
U Stulicevu rjecniku: izplodjone, v. izradovane.
ISPLODIVATI, isplodujom i isplodivam, impf.
isploditi. — U Belinu rjecniku: praes. izplodivam
kod izploditi, i u Stulicevu: izplodivati, izplo-
divam, freq. uz izploditi, a kod ovoga ima praes.
izplodujem t izplodivam.
ISPLOVATI, isplovam, ])f. dobiti kod igre plo-
vana. — Slozeno: iz-plovati. — U nase vrijeme
u Lici. ,Danas sam isplova' dvadeset parova i
deset pula'. J. Bogdanovid. — Sa se, refleksivno,
izigrati se do vole plovatia. ,Este li so, cobani,
isplovaliV ,Esmo bomo siti sicani'. .1. Bog<lanovic.
ISPLOVITI, isplovim, pf. vidi 1. isplivati. —
Sloieno : iz-ploviti. — LI nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide isplivati). On so maun
vodi na obalu, i isplovi iz vodo Cetine. Nar.
ISPLOVITI
933
2. ISP^UVATI
pjes. vuk. 1, 571. Kad kamen isplovi, ho6es raoja
biti. Jacke. 158.
ISPLOVUCITI, isplovucim, pf. u Stulicevu
rjecniku: izplovu6iti ,pumicare, pumice poliro,
laevigare'. — sasma nepouzdano.
ISPL0Vu6lVATI, isplovucivam, impf. isplo-
vuciti. — U Stulicevu rjecniku: izplovucivati,
izplovucivam, freq. uz izplovucit'. — sasma ne-
pouzdano.
ISPLUJITI, isplujira, pf. istopiti se: ispluji
svijeca. Zem)ak. 1871. 2.
ISPLUTATI, isplutam, pf. izici na vrh vode
(Hi cega drugoga zitka). — Slozeno: iz-plutati.
— Akc. je kao kod iskoncati. — U Stulicevu
rjecniku: izplutati ,emerffere'. — I u nase vrijeme
u Dubrovniku. ,Mrtvo tijelo ispluta na vrh'. —
i metaforicki (isporedi 1. isplivati, a, h)}. ,Ne
znam, lio(Su li igda isplutat iz ovijeh mojijeh
tuga i nevoja'. P. Budmani.
ISPLUTI, isplovem {?), pf. vidi ispliti, b. —
Sloieno: iz-pluti. — Najednom mjestu xvi vijeka.
Ispluse vsa criva negova. Anton Dalm., nov. test.
171b. act. ap. 1, 18.
isPLUZITI, ispluzim, pf. izorati. — Slozeno:
iz-pluziti. — Na jednoin mjestu xviii vijeka. Ko-
liko (zemje) dva vola priko godisca mogli bi iz-
pluziti. A. d. Costa 1, 176.
ISP^iESKATI, isp)eskam, p/. izbiti pfeskama.
— Slozeno: iz-i^eskati. — Lf nase vrijeme u Lici,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (isp)eskati, ispje-
skam ,sat aliquem palma caedere'). ,Boaie sam
ga p|eskom po obi'azu zivo ispjeska(o)'. J. Bog-
danovi6.
ISP^ESNUTI, ispjesnem, pf. posve pop]esni-
viti. — Slozeno: iz-pjesnuti. — Najednom mjestu
xviii vijeka (po zapadnom govoru isplisnuti). Kad
onako u hrpi nakladeno (dubre) isplisne. I. Ja-
blanci 30.
iSPlyiETI, isplijevem, pf. posve op(eti. — Slo-
zeno : iz-p}eti. — Akc. kaki je ti jiraes. taki je u
impt. isplijevi i u part, praet. p)<^ss. isplijeven ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Po istocnom govoru : ispleti , isplevem , isplevi
ltd.; po zapadnom: ispliti, isplivem, isplivi itd.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (vidi kod isplijovati), u Voltigijinu (iz-
pleti, izplevam ,nettare grano in erba' ,das un-
kraut ausrouten'), u Stulicevu (izpjeti ,segetes
herbis liberare, herbas e medio segetum eruere').
Pride oblakt ott izgora sa snegomb i gradomt
i sa dazdemt smesonomb, i prista trbnu, i isple
ga (u starijem rukopisu ispece), i povenu. Starine.
4, 84 Qjo rukopisu xviii vijeka). Ovakvim na-
cinom posjejano sjeme poslije nikakvog drugog
posla ne potribuje nego da ga covik mora poslije
kadkad ispliti. I. Jablanci 167. — Sa se, pa-
sivno. Ostale ovakve vrste trave koje se moraju
izmed zita i sada ispliti ili izcupati. I. Jablanci
16. Da se moze po slogovib sva nevajala tra-
vurina ispliti. 170. — Mogu i u inf. i u proslijem
vremeniiiia postati oblici od osnove plijev (vidi
kod i)|oti). ,Esi li ti dobro i lijepo svaku onu
gredicu od one travurine isplijeva'?' ,Ej kopaci,
naj prije tu svaku travku iz krumpijera lijepo
rukom isplijevite, pa onda tekar motikom'. ,Onu
travurinu trebalo bi iz zita isplijevsti, i ako se
ne isplijevo bice i zita nista'. J. Bogdanovi6.
ISP^^UCATI, Ispjucam, pf. dem. 1. isp^uyati.
— isp)oredi ispluckati. — Slozeno: iz-pjucati. —
Akc. je kao kod izgledati. — Od xviii vijeka. Da
suprot vami ispjucaju bis. J. Banovac, blagos.
273. ,Aja, ne maris pjucati, nes isp)ucati'. ,Ne
da so to tako sad lako ispjuckati'. (ovako se
obicno rugaju ka' u sali zenama koje zanosedaju,
pocem u pocetku svaka p|uca). u Lici. J. Bog-
danovi6. — Sa se, refleksivno, svrsiti p\ucane.
,Aja dok sam ziva, ja nigda necu prestati pjuc-
kati, na me vaja i Bog zaboravio, ja se ispjucati
no mogu'. ,Ti ili pusio ili ne pusio, vavije pjuckas,
ti se nigda ispjuckati nes, ka' ni kujava zena'.
J. Bogdanovic.
ISP^jUCKATI, ispjuckam, pf. vidi ispjucati.
— Slozeno: )z-p}uckati.
ISP:^UHNUTI, ispjubnem, pf. slozeno: iz-
pjiihnuti (?).
a. prelazno, sazeti zrno grozda. Slovinac. 1880.
339.
b. neprelazno, ispjuhnulo zrno (kad su ga ose
osisale). Slovinac. 1880 389.
iSPl^UNUTI, ispjunem, pf. jednn put isp]it-
vati. — Slozeno: iz-p}unuti. — Akc. se mijena
u aor. 2 * 3 sing. isp|unu. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (ispjunuti i izp}u-
nuti ,expuere') i u Vukovu (uz ispjuvati). Gorkost
od jeceka jest uzrok izp)unut ga vanka. M. Radnic
146a. Zato ispjunuti cu ga iz usta. E. Pavic,
ogl. 666. Tikva opece mu jezik i nebo tako da
je morao ispjunuti. Nar. prip. vrc. 49.
1. iSPJ^XJSKATl, ispjuskam, pf. izbiti, istuci
pluskama (zausnicama). — Slozeno: iz-pjuskati.
— Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (part, praet. pass, izpjuskan, izpestan
,colaphis vel pugnis caesus', v. pjuskan), u Vol-
tigijinu (izpjuskati , scbiaffeggiare ' , obrfeigen
geben'), u Stulicevu (izpjuskati koga, dati p}u-
saka komu ,colaphis aliquem caedere'). Zdravo,
priujudno lice, izradi nas pjuvacami i zausni-
cami izpjuskano ! M. Alberti 414.
2. iSPJ^USKATI. ispjuskam, ^j/. u Vukovu rjec-
niku: n. p. ladu, ili vodu iz lade ispolcem ,aus-
spritzen' ,emitto'. — Slozeno: iz-p|uskati. — Akc.
je kao kod izgledati. — U Dubrovniku znaci :
svrsiti p]uskane (prelazno), politi p]uskajuci. P.
Budmani.
ISP^ilJSTATI SE, ispjustam se, pf. svrsiti
pjustane (o velikoj kisi). — isporedi ispjustiti.
— Slozeno : iz-p}ustati. — U nase vrijeme u Lici.
,Isp|ustalo se od neki dan veliko vrijeme'. .Pjusti
kisa ka' iz kabla, oce li se igda ispjustiti?' J.
Bogdanovic.
ISP:i^lJSTITI SE, isp}u8tim se, pf vidi isp}u-
stati se. — Slozeno : iz-p}ustiti.
ISP^iUVANE, n. djelo kojijem^ se ispptva. —
U Voltigijinu rjecniku (izpjiuvane) i u Vukovu.
1. ISPJUVATI, ispjujem, pf. pfuvajuci izba-
citi iz usta. — Slozeno: iz-pjuvati. — Akc. je
kao kod iskjuvati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,ausspeien' ,exspuo'). Ispjuva
cudno mnozastvo krvi. Korizm. 49*. Da nece
ispjuvati aliti izbjuvati. M. Divkovid, nauk. 206l>.
Izpjuj naj brze jid. A. Georgiceo, nasi. 317. Niki
su na smrti jezik vlastiti odgrizli i isplu('wjali.
F. Lastrid, ned. 420. Pupak na nos da izbjujom,
i da zube van izpjujem. V. Dosen 269*. Kad
jim se moze dati pridestenje brez straha da ga
ne izpjuju. Ant. Kadci6 152. — U Belinu je
rjecniku po nesto drukeije znacene: posve po-
pluvati (koga): izpjuvati tkoga ,aliquem conspu-
tare' 703i'. ^
2. ISPl^UVATI, ispjiivam, impf. 1. ispjuvati.
— Akc. je kao kod ispitati. — U Voltigijinu
rjecniku: izpjuvati, izpjuvam ,sputacchiare, sputar
^
^■Tfi^^?-*-*^*^-'!' £^- z^"*-*-
2. ISPl^UVATI
934
ISPOD, b.
fuora' ,oft aussijeycn, spucken'; u Stulicevu: iz-
pluvati, izpjuvam uz ispjunuti; u Vukovu.
iSPO, ispola, in. kao izduhena lopata kojom
se pluska voda iz lade. — isporedi ispolac, pa).
— U nom. i ace. sing, stoji 6 mj. ol kod stoka-
vaea. — Slozeno: iz-pol; ovo postaje od kor. pol,
isporedi novosl. plati i puti, poljem, p}uskati,
crpsti, rus. iio-iaTt, vijati (zito), ces. palati, pol.
pala6 — Od XVI vijeka (vidi ispol-b. F. Miklosic,
lex. palaeoslov.2), a izmcdii rjecnika u Vukovu:
vide ispolac fs dodatkom da se (jovori u Grmnici}^
ISPOBEDEITI SE, isp6bedrim se, 2>/. leci na
jednu ili drugu stranu tijela, i tijem logom pri-
"licnog prostora zauzeti. — Slozeno: iz-po-bedriti
(sto postaje od bodro nastavkom i). — U nase
vrijeme u Lici. ,Tamo se makni, sto si se tako
ispobedrio? ne bi za te da su dva kreveta'. ,Be
e Potar? Eno ga de se u ladu ispobedrio, kao
Jebni dan do podne'. J. Bogdanovi6.
ISPOCiVATl SE, ispocivam se, pf. napocivati
se. — Slozeno: iz-pocivati. — U Stulicevu rjee-
niku: , belle, beate quiescere'.
iSPOD, praep. sastavleno: iz-pod, te je prvo
znacene: micane s mjesta koje se kazuje prijed-
logom ,pod' i sestirn padezem (D. Danicic, sr.
sint. 191). — Stoji s genetivom. — Obicno neina
akcenta, nego se izgovara s rijeci sto slijedi kao
jedna rijec, n. p. ispod ruke, ispod ociju izgo-
vara se ispodrtike, ispod6ciju; ali ako je na ovoj
rijeci jaki akcenat C »^* ")> //"^* f/"> ^ ispod
prima akc. * «a i ili ' na o, n p. ispod grada,
ispod nosa, ispod pravde, ispod ku6e izgovara se
Ispodgrada, ispodnosa, isp6tpravde, isp6tkuce. —
Od xiv vijeka (vidi b, b)) a izmedu rjecnika u
Stulicevu (ispod i iz pod ,de sub'), u Vukovu
(,vori unten weg' ,ab imo, desub' s primjeroin iz
narodne i)jesme : A kad bili ispod Aleksinca), m
Danicicevu (ispodb ,subter').
a. znacene je kao sto je sprijeda kazano. a)
micane je u pravom smislu. Krv istocena go-
lubu izpod krejuta. Narucn. 24'>. Isi^od sjeni
nete se krenuti. Zborn. 56^'. Izidose judi imenom
Ninici izpod zvizde (lat. a septentrionis partibus
veniens gens Germanorum) i primise Istriju. Du-
kjaniu 25. I kako se izpod mira grada toga car
otoli juto ranen tad istira. I. Guudulic 383. I
jedva despot ziv utece izpod sabje sve krvave.
3b7. Neprijate|skijeli izpod sila sabja vasa, sabja
moja zivot mu je obranila. 56.^. Ki i danas
izpod groba svo'o svetine cijelu veru jirikazujo
6udoairaa. J. Kavanin 308''. Sinko moj, ili digni
vojsku izpod grada Rima, il' mi uzmi zivot. J.
Banovac, razg. 141. Nut' kako ona maca izpod
I'lega ponavicu izvlaci. F. Lastric, ned. 178. Iz
pod uborka izniti i na svi6iiak staviti. A. Ka-
niilil:, kam. 19. Dilivsi se Bajazet izpod Cari-
grada pode na Sigisinunda. 043. Turci vikase
ua cara da vojsku izpod Carigrada digne. 821.
Istoga godibta istirao je Tvrtko Ugre iz pod
Vrano. And. Ka6i6, razg. 9. Kad vidise svoje
vrimo, izkopav.si se izpod tilosa... 77. A luazga
proloti izpod I'loga. kor. 208. Poi^o mu propa-
dati »e zem|a izpod nogu. I. J. P. Luci6, razg.
87. Al' je zmaju ?>eda dodijala, ispod krila is-
pusti djovojku. Nar. pjos. vuk. 1, 103. Pruzi
ruku ispod mododino. 2, 14;?. Skaco pusta pod
Aim bodevija, iapod nogu kamen izlijoie. 2, 390.
Pod 6o.skom mu ni§ta ne bijase, ispod 6o§ka
zdravo iziSao. 2, 540. Kad Biograd Turci po-
barage, kronu sila ispod Biograda. 2, 60^. I56e-
ra6u ispod Bof'a Turko. 3, 48. VoSt jo dora
boju i mejdaiiu, dora 6o to sobom zaklanati,
ispod britko sabjo uklanati. 3, 394. Pa pobjoZo
pojem ispod grada. 4, 9. Skoci ^juca ispod mrtva
Vuka. 4, 432. Boji se da se ispod noga cebe
ne izvuce. Nar. posl. vuk. 21. Pa je izvuce
ispod kreveta. Nar. prip. vuk. 20. Od pecina
odlijecu skri}ke ispod tvrdih peta junackijoh.
Osvetn. 2, 123. — metaforicki. Ako sebe i svoje
rodjako vadi ispod bremena. I. Drzic 303. II' nas
goni ispod carskog skuta. Osvetn 4, 55. — amo
spadaju i ovakovi primjeri: Za brata bi dala
miskal zlata, a za dragog derdan ispod vrata.
Nar. pjes. vuk. 1, 218. Darova mu koi'ia ispod
sebe. 1, 623. Koliko su divno zivovali, ispod
sebe kone mijenali. 2, 48. Vojsku kupi care
Otmanine, Turadiju oko Sagradina, sve seine
oko Carigrada, uc-gevara od Zapada grada, Ta-
tarina ispod gore svete. 3, 45. Noce vocka ispod
debla. Nar. posl. vuk. 210. Utocio bi ti i krvi
ispod grla. 3)57. — h) kao micane se shvaca i
glas i pogled. Vapije Marija iz pod kriza. F.
Lastrid, test. 98a'. Bi slusan glas izpod zemje.
M. Zoricic, zrc. 87. Jedni vicu iznad ku6e, drugi
vicu ispod kuco. Nar. pjes vuk. 1, 374. Snaba
tiho progovara ispod marame. Nar. posl. vuk.
280. — Izpod cela vitoroga razrok pogled krivo
izbeci I. Gundulic 475. Lepo ti je pod noc
pogledati gde devojka sedi kod devera, ispod
venca mladozenu gledi. Nar. pjes. vuk. 1, 59.
Ispod mire devet (davola) vire. (Kad se ko cini
miran, a pun je davolstva). Nar. posl. vuk. 105.
Pogledaju se Turci ispod o6ih. P. Petrovi6, gor.
vijen. 29. Ugleda Kuza Stevana ispod ociju. S.
^lubisa, prip. 54. Pogleda ispod oka zenu. M.
P. Sapcanin 1, 88. — c) u prenesenom, duhovnom
smislu. Da iz pod negove oblasti ne moze nitko
uteci. M. Divkovic, bes. 30''. Ne moze uciniti
aavit koji ga vadi izpod posluha. A Bacid 72.
Odmetnuvse se izpod oblasti Bozje. 489. Jeda
de Bog djavlu platiti da nas pusta iz pod svoje
oblasti? J. Filipovic 1, 442^. Da se grisnici
iz pod ovoga duga oslobode, vajadjase ovo pismo
pomrsiti. 1, 442''. Po svetoj pokori ispod ne-
gova vladaiia uteku. 1, 439*. Kako ces ispod
negove oblasti uted? 3, 208*. Dugovane ima od
dvi vrste, jedno je svima opceno i vidno po ti
nacin, da se izpod liega ne more nikada izadi.
F. Lastrid, ned. 78. Odlucone ovo opdcno jest
iz pod koga ne moze nitko izvaditi so. P. Kne-
zevic, osm. 125. Ispod oblasti crkve rimske crkvu
istocnu otima. A. Kanizlid, kara. 24. Niti so
moze tko vaditi izpod ove zapovidi. B. Leakovid,
gov. 222. Ispod Boga noma se kud. Nar. posl.
vuk. 105. Kako ispod samoga spaije tako i ispod
citluk-saibije svaki se covek moze preseliti iz
jednoga sola u drugo. Vuk, dan. 2, 81. — d)
takoder u prenesenom smislu kaze se: aa) ispod
mukla, tajno, izdajnicki. — isporedi ispodmuce.
— izmedu rjecnika u Stulicevu (,clam, secreto'),
u Vukovu (,heimtuckisch' ,subdole' s j}rimjerom
iz narodne pjesme: Ondar Vuko ispod mukla
pita). Od nih brzo zaboravjoiii i vole puta ispod-
mukla progoi'ioni. M. Radnid 139a. Izpod mukla
i dva vuka. (D). Poslov. danid. 30. Nar. posl.
vuk. 105. Kraduci isknioga dobro izpod mukla.
D. Rapid 270. — bb) ispod muka, ispod glasa,
tihijein glasom. Dobar svjet no dava so vikajudi
nog izpod muka ua uho samo pri§apde so. B.
Zuzeri 148. Na ovi pogled veli Abizaj izpod
glasa Davidu. D. Basic 148. - cc) ispod stida,
stideci se, sa stidom. Ispod stida progovara. Nar.
pjes. vuk. 1, 425.
b. pokazuje inolaSene kroz tnjesto koje stoji
pod onijem Ho je u gen. s prijedlogom ispod.
razlikuje se od znaicna kod c t d t tijem Sto
ovdje pod «c moie zamijcniti ispod. a) u pravom
ISPOD, b.
935
ISPODSUNCANIK
smislu. Tekia Sava ispod Biograda. Nar. pjes.
vuk. 1, 328. Provede ih ispod nase kule. 3, 140.
Ispod luga hladna voda teee. Nar. pjes. istr.
2, 53. Ispod zita otici (tajom, uteci — kao
krajem gradiue kud su zita posijana?). Nar. posl.
vuk. 105. Macka sad iznad puta sad ispod puta
trci za ticama Nar. prip. vuk. 222. — amo ja-
macno pripada i ovaj primjer: Nije svaciji posao,
is23od sela propjevati (bfz stimne : prolazeci i pje-
vajuci putnicku pjesnm). Nar. posl. vuk. 217. —
h) 0 jmtu, granici ltd. kaze se da se mice, pro-
lazi itd., ako i nije u ptavom smislu. Slazi putt
velikyj na Orkinariju ispodt brbda. Mon. serb.
126.(1347). Prtvi sinort... (ide) ott tuj upravo
na more i moremh moremt ispodf. Ziga i mimo
Zigt napredt moremt. 127. — c) ispod ruke.
aa) u pravom smislu, jer se gledane shvaca kao
micane (isporedi a, b)). Cupic Jovan glednu
ispod ruke. Nar. prip. vuk. 4, 183. Pripeh so na
kam, gledam ispod ruke. Pravdonosa. 1851. 31.
— bb) u prenesenom smislu (vidi kod ruka), kao
da radna prolazi. Izpod ruke podgovori ga. A.
Tomikovic, ziv. 28.
c. pokazuje bavjene na mjestu pod onijein sto
je u gen. s ispod (ovdje je gotovo isto sto pod
s instr). bav(cne moze biti stajane i micane, ali
ne prolazetie (vidi b); moze biti u pravom i u
prenesenom smislu. Er ispod nih noga Ijejjsi cvit
postaje. N. Najeskovid 1, 315. Ako je izpod dru-
goga biskujia. M. Divkovic, nauk. 197*. Njeko
u vojskah hrabren toli neprijateje cim potlaca,
rijeke Judske krvi proli troskovita izj)od maca.
I. Gundulic 277. Vrh kamonka svim bogata siva
perja trepti kita . . . mladahan se car ponosi
izpod toga lijep nad svima. 299. Krajevica Vla-
dislava izpod ruke pokli pado. 327. Na bojnicu
cim nasr6e, izpod sabje britke umira. 410. Da
li car 6e (on govori) komu rob je svak na svijeti,
kako jedan rob naj gori , izpod robja svoga
umrijoti ? 570. Krivina te tva potice ispod moga
maca umrijeti. G. Palmotid 1, o9G. Er bi veci
broj uzdaha izpod stijena. P. Kanavelic, dubrov.
II. I sada se to pleme nalazi u Lovrecu izpod
Studenaca. And. Kacic, razg. 521'. Nije sabja
za popa ni fratra, ve6 krunica i kriz izpod vrata.
167''. Ovo je libar mene Ivana Matkovica izpod
Lijevna g. 1773 u Splitu. u I. Gundulic viii.
Igra kolo kod Valpova grada izpod ladne Ka-
rasice rike. M. Katancic 66. Oj visno, visnice,
digni gore grane, ispod tebe vile divno kolo vode.
Nar. pjes. vuk. 1, 111. Pa se igra s cax-evici
ispod satora. 1, 343. Povila se b'jela loza vi-
nova ispod b'jela ispod grada Budima. 1, 401.
Kad su bili ispod Vucitrna. 2, 135. Vidite li
onaj prameu magle, pramen magle ispod gore
carne? 2, 428. Pa s bedena u Moravu gledi,
al' Morava mutna ispod grada. 2, 503. Prokasja
se nekolika puta ispod kule Glumca Osman-age.
3, 97. Krtina ispod zemje ide, pa opet ue moze
da se sakrije. Nar. posl. vuk. 162. Lak je ispod
kape (prazne glave). 165. Lasno je ispod japun-
geta prstima jjucati. 166. Supje je ispod neba.
(Ima se kud u svijet otidi). 362. On se 'spod
brki smeje. Nar. prip. mikul. 81. Koji bolosnik
umro ispod ruke jekara. Pravdonosa. 1851. 35.
d. pokazuje primicane (ill sto se shvaca kao
primicane u pravom i u prenesenom smislu) na
wijesto pod onijem sto je u gen. s prijedlogom
ispod (ovdjc je gotovo isto sto pod s ace). A svi
znamo da on hrani Erkulove kobne strile, bez
kijeh nede vik Trojani ispod nase pasti sile. G.
Palmotid 1, 206. Bilizi se ozdol izpod redka 9
a ostaje 10. M. Zoricic, aritm. 9. Metni izpod
jezika. J. Vladmirovic 48. Kad pogledas strmo
ispod grada. Nar. pjes. vuk. 2, 105. Udarise
ispod tanke kule, ispod kule kraja Budimskoga.
2, 592. Ikoniju na vrancioa baci, priveza joj
noge ispod vranca, a privoza ispod grla ruke.
2, 601. Pade jadan Fi'ca Ibi-ahime ispod puta
u zelenu travu. 3, 187. Staviti trnove drace
ispod noga. Pravdonosa. 1851. 26. — Amo vaja
da pripadaju i ovi primjeri, ali bi moglo biti
da pripadaju pod b Hi pod c. Posetao paun
tica ispod narance. Nar. pjes. vuk. 1, 70. Po-
setao bego Jovan-bego ispod dvora Radul-bego-
vice. 1, 228. Posetala carica Milica ispod grada
bijela Krusevca. 2, 307.
1. ISPOD AN, ispodna, adj. vidi ispodni. — U
Stulicevu rjecniku: ,subterranens, infernus, imus'
gdje stoji daje ruska rijec. — Jamacno je Stulli
zlo procitao rijec rusku sto odgovara nasoj is-
podni.
2. ISPODAN, na jednom mjestu xviii vijeka
u pisca cakavca kao da je prijedlog s istijem
znacenem sto ispod pod a. po svoj prilici sasta-
vleno je: i.spod dan (gen. plur. od dno). Izviru i
proticu u dolinab vrucci vodeni izpodan g6ra.
A. Vita}ic, ist. 348.
ISPOD ANI, adj. vidi ispodni (moze biti da
postaje od 2. ispodan). — U jednoga pisca ca-
kavca xvn vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(jsubterraneus' 691=i). Gospodine Isukrste, klanam
se tebi shodecemu k ispodanim i izbavjajudemu
zarobjeno. M. Alberti 411.
ISPODMAKNUTI, isp6dmaknem, pf. izmaknuti
(ispod koga, cega). — Slozeno: ispod-maknuti.
— U nase vrijeme u Lici. ,Ja se samo malko
podigob, a on ispodmaknu stolac'. J. Bogdanovid.
ISPODMICATI, ispodmicem, impf. ispodmak-
nuti. — U nase vrijeme u Lici. ,Nemoj nikad
ni u sali ni u zbiji |udima ispodmicati stolova
ispod ni'. J. Bogdanovid.
ISPODMUCE, adv. vidi ispod mukla kod ispod,
a, d). — Na jednom mjestu xviii vijeka. Oni
ocito a ovi izpodmuce. S. Margitid, fal. 215.
ISPODNI, adj. nizi, doni (koji je ispod cega
drugoga). — isporedi ispodan, ispodani. — Po-
staje od ispod nastavkom i>n. — Rijec je stara,
isporedi stsloo. ispodbht, rus. hcuo^hIh. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ispodan uz ispodan.
ISPODOBITI SE, ispodobim se, pf. uciniti se
dostojnijem. — Postaje od iz i podob (kod po-
doban) nastavkom i. — Na jednom mjestu xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,dignum
esse'). Kakoto si se ispodobio toj svetoj sluzbi.
Mon. serb. 559. (1618).
ISPODOBNOST, /. vidi podobnost. — Na
jednom mjestu xvn vijeka. Po ispodobnosti od
vrjemena citienja razlicna ugodnija su. B. Kasid,
nasi. 34.
ISPODOJC^ITI, isp6d6jcim, pf. kaze se o kravi,
ovci itd. (sto je objekat) kad joj se digne tele,
jagne itd. s viniena (dojke), da vec ne doji. —
Postaje od ispod i dojka nastavkom i pred ko-
jijem se k mijena na c. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ja bi ono bo|ije janaca — a sad su dragi
— pobira', te proda". ,Dobro bi bilo da nije ovaca
ispodojciti'. ,Nijesam zalio ni ovce ispodojciti,
samo kakva sam mu janca darovao'. ,Da mi nije
krave ispodojciti, ja bi ono tele proda', sad su
teoci dragi'. J. Bogdanovid. — Sa se, rejleksivno,
s drugijem znacenem : pobaciti. Ispodojcila se
ovca, koza ili krava. takoder u Lici. V. Arse-
nijevic.
ISPODSUNCANIK, ispodsuncanika, m. u Vu-
ISPODSUNCANIK
936
ISPOKOJITI, a, a).
kovii rjecniku: vjetar ispod sunca (od istoka) ,ein
ostwind' ,eurus', cf. ustoka.
ISPOGANITI, isp6ganim, pf. izgnusiti, izmr-
lati. — Slozeno : iz-poganiti. — Akc. je kao kod
izdangubiti. — Od xviii vijeka, a izmedti rjec-
nika ti Belmu (,sordiduin facere' 4Ua) gdje se
naj prije nahodi, u Voltigijitiu (izpoganiti, iz-
poganivam ,insudicciare, sporcare' ,besudeln'), u
Stulicevu (izpoganiti, v. izgnusiti), u Viikuvu (,ver-
unreinigen' ,polluo-). — Sa se, refleksivno, naj
cesce se kaze o djetetu (kao pristojnija rijec). —
Izmedu rjecnika u Vukovu: ,sich besudeln (voni
kinde das sich bekackt)' ,concacare se'. (Segrti)
nosaju i zabavjaju djecu i zapiraju ih kad se
koje ispogani. Vuk, ziv. 263.
ISPOGANIVATI, ispoganujem i ispogamvam,
impf. ispoganiti. — U Voltigijinu rjecniku: praes.
izpoganivam kod izpoganiti.
ISPOGIBATI, isp6gibana, pf. izginuti (osobito
o mnostvu). — Slozeno: iz-pogibati. — Akc. je
kao kod izgovarati. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: isi^ogibati, ispogibamo ,um-
kommon, fallen (von oiner menge)' ,pereo', cf.
izginuti (s dodatkom da se govori u Crnoj Gori).
Pobirase, te isjiogibase. Ogled, sr. 2.51. Ispo-
gibali smo na Kandiji braneci duzdu viteski otok.
S. ;^utisa, prip. 188.
ISPOJEDNACENE, n. djelo kojijem se sto
ispojednaci. Jerbo van je hotio dati izpojednacene,
a ne samo slidjene. A. Tomikovic, gov. 335.
ISPOJEDNACITI, ispojednacrm, pf. posve po-
jednaciti. — Slozeno: iz-pojednaciti. — Ujednoga
pisca xvui vijeka. Bog hoce uvik da placa bude
s pravdom, da bude izpqjednacena i skladnoredna
8 dilom. A. Tomikovic, gov. 175. Imam ja drugo
ime, koje samo moze se izpojednaciti negovomu
mogudemu branonu. 236. Koji zdruzuje oni moze
izpojednacen biti s onim koga zdruzuje. 335.
ISPOJEDNA^iVATI, ispojednacujem i ispo-
jednacivam, impf. ispojednaciti. — U istoga pisca
xvui vijeka u kojega iina i ispojednaciti. Tri
dana kugu miri i izpojednacuje nebo za tri mi-
seca vojski. A. Tomikovic, gov. 2.50. Ova ka-
stiga izpojednacuje vojsku od tri miseca i glad
od sedam godina. 251.
ISPOKLANATI (ispoklanati), isp6klanam (is-
p6kla.nam), impf. ispokloniti. — Kod isp6klanati
akc. vtijena se samo u aor. 2 i 3 sing, ispoklana ;
kod ispoklanati onaki je kao kod izgovarati. —
Od xvMi vijeka. Elijezor ne samo divojci, vode
i rodbini hezinoj pleraenite darove ispoklana. E.
Pavi6, ogl. .54. Sto je imao suvise, razdeli i ispo-
klana beiarima. Vuk, grad. 53.
ISPOKLONITI, ispiklonim, pf. posve, sve po-
kloniti. — Slozeno: iz-pokloniti. — Potvrdeni su
samo imperfektivni oblici ispoklanati i ispoklo-
I'livati.
ISPOKLONiVATI, ispokl6t'iujGm i ispokl6-
nivam, impf. vidi ispoklanati. — Samo najednom
mjestu XVIII vijeka. 1 kad ovi sv. sudjc iz crkvo
kradom uzaui&i, niko isi)okloi'iiva, a niko u novce
obrati. E. Pavi6, ogl. 134.
ISPOKOHMH^ETI, ispokohmilim, pf u Stu-
licevu rjecniku: izpokohmiliti, izpokohmijujem i
iapokolimijivam ,allacciar8i , e anche spuntare'
,1. siatero .se fonostrae. 2. oriri, nasci'. — nepo-
uzdano.
ISPOKOHMII^IVATI, ispokolimijujem i ispo-
kohmilivam, impf. ispokohmijeti. — U Stulicevu
rjecniku: izpokohmilivati, a kod izpokohmiliti
ima praes. izpokohmijujem i izpokohmijivam. —
nepouzdano.
ISPOKOJ, wi. (vjecni) pokoj, u rijecima: Za
ispokoj duse . . . kad se napija na daci. — Slo-
zeno: iz-pokoj. — Od xviii vijeka. Koji nam na
daci za ispokoj duse poju. D. Obradovic, basa.
114. Za ispokoj duse (n. p. ,nasega brata Mi-
lana, Bog da mu dusu prosti!' Napija se na
daci). Nar. posl. vuk. 83. Na da6i napijaju: ,Za
ispokoj duse brata' (kako mu bude ime; ako li je
zensko, a ono ,sestre') ,Bog da mu dusi oprosti!'
Vuk, ziv. 210. Sednu te jedu i piju ,za ispokoj
du§e pokojnoga N. N.' M. D. Mili6evic, ziv. 2, 64.
ISPOKOJAN, ispikqjna, adj. pokojan, iniran,
koji je pocinuo. — Postaje od ispokojiti na-
stavkom tn. — Na jednom mjestu xvm vijeka.
Nek prid vecer nim (kravama) stere lezaje : boje
mlika ispokojna daje krava nego u mokrom le-
zetia. J. S. Re}kovic 404.
ISP6K0JEI!iE, n. djelo kojijem ko ispokoji Hi
se ispokoji. — Stariji su oblici ispokojenije i is-
pokojenje. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,quies,
requies, tranquillitas, ocium') i u Danicicevu (is-
pokojenije ,quies'). Vt ispokojenije bratijamb.
Mon. serb. 72. (1275—1321). Vsako ispokojenije
od truda. Transit 129. Ke (rijcci) on govorase
kada idise na ispokojenije. 15S. Ni jedno ispo-
kojenje od pameti. 267.
ISPOKOJISTE, n. vidi ispokojene (mislini da
bi pravo znacene bilo mjesto gdje se ispokoji).
— Na jednom mjestu xviii vijeka. Tada sajde
s neba andelsko vojstvo, i obkoli prisveti kriz,
neka bi primili onu du§u priblazenu i brez sumne
ima se virovati da svemoguci i neumrli otac ki-
nase izpokojiste jedinorodenomu sinu svomu. M.
Lekusic, razm. 129 — 130.
ISPOKOJITI, isp6kojim, 2^f- ticiniti da ko
(objekat) posve pocine, smiriti, posve utaziti, utje-
siti. — Slozeno: iz-pokojiti. — Akc. je kao kod
izdangubiti. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Bclinu (izpokojiti .consolare e confortare' ,con-
solor' 220a), XI Voltigijinu (izpokojiti, izpokojim,
izpokojivam ,riposare, refocillarsi ; confortare'
,ausrasten; trosten'), u Stulicevu (ispokojiti i iz-
pokojiti ,8olari aliquem').
a. aktivno.
a) prelazno. aa) sa znacenem sto je sprijeda
kazano. Hodite k meni fsi ki se trudite i na-
prceni jesto, a ja 6u izpokojiti vas. Bernardiu
172. mat. 11, 28. Kada ja trudan bill, vi me
ispokojiste. Zborn. 125'>. Pridite ka mne svi ki
se trudite i obremeneni jeste, i ja hocu ispo-
kojiti vas. Postila. Aa2''. mat. 11, 28. Ceka nas
i zove, da nas bude izpokojiti. A. Gucetii, roz.
jez. 11. Da bi se dostojao mene trudna ispo-
kojiti. 82. Ja sam gladan bio i dali ste mi bla-
govati, bio sam zedan i napojiste me, go i odjeli
ste me, gost, primili ste me i ispokojili. M. Div-
kovid, bes. lltb. Jur me izpokoj i utisi. I. Iva-
nisevid 67. Ne dade im se pozuati doklem se
ne zazdaSe na djela od miloste i milosrdja iz-
pokojivsa putnika nepoznana. M. Radnid 493*.
Hodite k meni, ja 6u vas izpokoj it. S. Margitic,
fal. 94 Du§u iiegovu u vicnoj slavi tvojoj ispo-
kojiti dostoj se. L. Terzi6 122. Davajudi svrhu
tolicim sadanim ratima svu bi Europu ispokojio.
A. d. Bella, razgov. 211. Ispokojit tijelo trudno.
I. Dordid, ben. 35. Putnika ispokojiti. A. Badid
48. Odite k meni svi koji trudite, koji nosite
tegodo tuga i nevoja svitovdi, ja du vas izpo-
kojit. J. Filipovid 1, 396''. Prirai ga dakle dobri
stric veselo, zagrli, po|ubi . . . posli toga lipo ga
izpokoji. And. Kadid, razg. 39. Gola zaoditi, put-
ISPOKOJITI, a, a).
937
ISPOLIJEVANE
nika ispokojiti. M. Dobretic 248. Hodite k meni
svi koji trudite i napr6eni jeste, i ja cu izpo-
kojiti vas. I. Velikanovic, uput. 1, 151, Umorna
izpokojiti. B. Leakovi6, gov. 138, On hoce vas
utisiti, izpokojiti. D. Rapic 196. Imade u svojoj
posteji umorno tilo izpokojiti. 228. Dok ga (put-
nika) sina ispokoji gusta. J. S. Rejkovic 380.
Okreni se k meni i sladkim milosti tvoje po-
gledom mene izpokoj. G. Pestalii 13. Indi u
lov s druzbom beg se puti, da vitesko ispokoji
6uti. Osvetn. 4, 19. — bb) objekat je trud, te je
znacene: pocinuti (od truda). Ah, pastirski stan
po sre6i da kigodi ono bude, gdi izpokojit san
druzeci slatko (5emo da6e tiude. I. Gundulic 19.
b) neprelazno, znaci sto i ispokojiti se, vidi c.
— Samo na jednom mjestu xvii vijeka i u Vol-
tigijinu rjecniku. Ciniti cu vas ispokojiti svrhu
zemje vase. I. Bandulavic 12ii>. ezecli. 37, 14.
b. pasivno. Stavise se spavati za dignut se
vecma izpokojeni. M. Kadnic 1591*. Cote ispo-
kojonih i napitanih siromaha. I. J. P. Lucie,
bit. 38.
c. sa se, refleksivno, j}Osve pocinuti, smiriti se,
utjesiti se. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,a la-
bore quiescere, cessare, desistere, quieti vel otio
se dare labore confecto'). Kadi se ti ispokojis.
Transit. 148. Vazmi ter pini a pak se ispokoj.
M. Vetranic 2, 309. Meu toj u ovu u hizu sa
mnom poj kakovu takovu, tere se izpokuj. H.
Lucie 249. Hodi se ispokoj i okrijepi svaki vas.
M. Drzid 437. Poslije se s pridobitjem veseliti
i izpokojiti. B. Gradic, djev. 181. Gdi vazda da
se ispokojis. M. Radnid 171^. Dase joj ditica
neka ga nadoji, a rioj nacinise da se izpokoji.
Oliva. 51. Za nekoliko ispokojise se. 1. Dordic,
ben. 125. Da za toboni danak koji puk se satrt
izpokoji. V. Dosen 235*'. Pocinuli i izpokojili
se. And. Kacic, kor. 48. Koji je umoran, zeli
so ispokojiti. L J. P. Lucie, doct. 40. Ako je
putnik, da se izpokoji. B. Leakovic, gov. 175.
ISPOKOJI V ATI, ispok6jujem i ispok6jivam,
impf. ispokojiti. — Akc. je kao kod istovarivati.
— Od xviii vijeka, a izinedii rjecnika u Volti-
gijinu (praes. izpokoji vam kod izpokojiti) i u
Stulicevu. S Isusom koji nas ispokojiva. J. Ba-
novac, blagosov. 157. Ime Marija jest jedno iuie
koje izpokojiva umorne. A. Tomikovic, gov. 297.
ISPOKORITI, isijokorim, jj/. slozeno : iz-poko-
riti. — Akc. je kao kod izgovoriti. — Od xvii
vijeka (vidi kod 3) a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (vidi kod 1, c, i 3).
1. aktivno.
a. uciniti da ko izvrsi svu pokoru. — Samo
na jednom mjestu xviii vijeka. Pravda Bozja srne
}uto gresnika ispokoriti. V. M. Gucetic 83. —
Prema 2, b objekat moze biti i tijelo.
b. uciniti jjosve pokoru za grijeh (objekat). —
Sanw na jednom mjestu xviii vijeka. Neka di-
klice isplacu, iskaju, ispokore svoj grijeh. I.
Dordic, uzd. vii.
c. neprelazno, znacene je kao kod ispokoriti
se kod 3. — U Stulicevu rjecniku (uz ispoko-
riti se). — nepouzdano.
2. pasivno.
a. part. pass, ispokorea stoji prema 3 , te
znaci: koji se isjwkorio. — xviii vijeka. Rece
pokornici, ali jos neizpokorenoj i neopravdanoj.
A. Kanizlid, utoc. 98. (Marija) nastoji, da jih
(grisnike) ispokorene k Bogu uzncse. 198. Iz
Adama i Eve jos izpokorenih ... S. Rosa 3''.
b. subjekat je (gramatikalni) tijelo, vidi 1, a
na kraju. Tijelo od sv. pokore ispokoreno. V.
M. Gucetid 186.
c. prema 1, b. Grisi neizpokoreni. I. Grlicic
263
3. sa se, refleksivno, uciniti posve pokoru. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (ispokoriti se, ispoko-
rivam se ,poonitero, poenitentiam fortiter agore').
Ako se ne ispokori. F. Glavinic, svitl. 15. Sva-
komu grjesniku ako se pravo izpokori. Pisanica.
18. Da bi se on tuj ispokorio. S. Rosa 47^. —
Ako se izrice grijeh, moze biti u gen. Radi kih
grihov, ako na ovom svitu ih se ne izpokori.
F. Glavinic, cvit. 15^.
ISPOKORIVATI. ispokorujem i ispokorivam,
impf. ispokoriti. — Samo n Stulicevu rjecniku:
ispokorivati uz ispokoriti i ispokoriti se; praes.
ispokorivam se kod ispokoriti se.
ISPOKRIVATI, ispokrivam, pf. posve pokriti.
— Slozeno: iz pokrivati. — Akc. je kao kod iz-
govarati. — Od xviii vijeka. Pribivaliste svako-
jakima zastori izpokrivano bi. E. Pavic, ogl. 133.
ISPOLAC, ispolca, m. uprav dem. ispo, ali je
isto znacene. — Postaje od osnove ispol nastavkom
tct. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padezima, osim nom. sing, i gen. pi. ispo-
laca. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (,sessola' ,haustrum') gdje se naj prije
nahodi, i u Vukovu: kao izdubena lopata kojom
so pjuska voda iz lade ,art schoptloftul (fiir den
schiiFer, um das wasser aus dem schifto auszu-
schopfen)'^ .haustrum quoddam', cf. paj (vidi i
ispolac). Cunovi mu vodom plove, a ispolci zvece.
Nar. pjes. vuk. 1, 513.
ISPOLAC, ispolaca, m. vidi ispolac. — U Stu-
licevu rjecniku: ,sessola' , haustrum', ali je bez
sumne krivo prepisana rijec ispolac iz Mika^ina
rjecnika.
ISPOLAK, adv. (po svoj prilici) polako. —
Sastavjeno : iz-polak. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka. Pridna pluga izpolak se kriva.
J. S. Rejkovic 19. Redom lise izpolak se vlace,
vocke da se med sobom ne tlace. 369.
ISPOLAK A NIJE, n. (za sulu mj. isplakane,
kao da tako govore kaluderi) casa vina sto se
poslije gozbe popije kao za plakane usta. — U Vu-
kovu rjecniku: ,(komisch-satyrisch im geiste der
monchssprache von' isplakati) ,das ausschwemmen,
ausspiilen des mundes, mit einem glase wein, bei
grossen tafeln, nachdem man bereits aufgestanden
und sich die hande gewaschen hat' ,elutio' s pri-
mjerima: Nema vina ni za ispolakanije. D.ijde
jos jednu casu za ispolakanije.
1. ISPOLATI, ispolam, pf. ispolom isp(uskati
vodu iz lade (sto je objekat). — Postaje od ispo
nastavkom a. — JJ Stulicevu rjecniku: ispolati
brod, V. opliti brod; izpolati, v. ispolati. — nijc
dosta pouzdano.
2. ISPOLATI, ispolam, pf. raspoloviti. — Po-
staje od iz i pola nastavkom a. — U nase vri-
jeme u Lici. ,Izaber' de koji krupniji krumpijer,
pa mi ispolaj i ispeci'. J. Bogdanovic.
ISPOLICA, /. va]a da je isto sto polovica. ~
isporedi ispolice. — U Danicicevu rjecniku : ,di-
midium' s primjerom iz xiv Hi xv vijeka (strana
je stamparskom grijeskom zlo .zabHezena) : Tej
ispolice da ne s nikimb Dubrovnikb drbzalb.
Spom. sr. 1, 66 (?).
ISPOLICE, adv. po pola, vidi ispolica. — Na
jednom mjestu xiv vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku: ,ad dimidias'. Kujaise carinu izbpolice.
Spom sr. 2, 35. (1392).
ISPOLIJEVANE, n. djelo kojijem se ispolijeva.
— U Stulicevu rjecniku.
ISPOLIJEVATI
933
ISPORA.VAN
ISPOLIJEVATI. isp61ijevam, pf. posve politi
(kao iinpf. polijovati). — Slozeno: iz-polijevati.
— U Stulicevu TJ''cnikii: ,sat madefacere, aqua
consporgere', i u nase vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.
ISPOLIN, m. gigas, vidi div. — Misli se da
postaje od imena tndega naroda: Spali ZTcukoi. —
Rijec je stara, isporedi stslov. ispolint i spolirn.
(vidi F. Miklosic, lox. palaeoslov." kod obje rijeti)
i ruski iiciio^iHH'b. — Od xvi do xviii vijeka u
pisaen (alt po svoj prilici nije narodna rijec), a
izmedu rje.cnika u Stulicevu (,gigas' s dodalkom
da je iizeto iz brevijara). Nu se tebi, jaki boze,
utjecemo s molbam hrle, ki pridobit lasno moze
te ispoline prike vrle. M. Buni<S 18. Na stitu
gvozdena slika se vidase izpolina. 55. Ispolini
nazivahu se, i nih mnogo na Aleksandra najaha.
Aleks. jag. star. 3, ^86. Uzradova so kako is-
polin teci put svoj, od konca nebeso izhod liegov.
M. Albert! 7. psalm. 18, 6 — 7. Nek pogleda ve6
nagrdo izpoline i kjunate rili5ine. J. Kavaniu
41 la.
ISPOLINA, m. Hi f. augm. ispolin. — U Stu-
licevu rjecniku: ,immani8 gigas'. — sasma ne-
pouzdano.
ISPOLINSKI, adj. koji pripada ispolinima,
koji je kao sto biva u ispolina (vrlo veliki). —
I] nase vrijeme kod pisaca (alt nije narodna
rijec kao ni ispolin), a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (igiganteus'). Saina po sebi cast sveta sa-
6iriavaju6a, prostire ona (Rusija) ispolinske ruke
svoje preko dve casti sveta. Nov. sr. 1834. 207.
Kao kubeta kakih ispolinskih hramova. M. P.
§apcanin 1, 121. — U Stulicevu rjecniku ima %
adv. ispolinski ,gigantum more'.
ISPOLNACI, ispoliiaka, m. pi. opanci od k^ze
8 bokova. L. K. Lazarevic iz §apca. — Va^a da
se tako zovu, jer je svaki slican ispjolu.
ISPOLOZITI, ispolozim, pf. u Stulicevu rjec-
niku: izpoloziti, V. izloziti. — slabo pouzdano.
ISPOLU, adv. napola. — Sastav(eno: iz-polu
(stari gen. od po). — Rijec je stara, vidi P. Mi-
klosi6, lex. palaooslov." kod pol'f.. — if knigama
pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika
u Danicicevu {,prope*). Ispolu mrbtva. Glasnik.
11, 116.
ISPOl^AVATI, isp6Java,m, impf. pokazivati na
po^e, jav(ati. — Fostaje od iz i po}e nastavkom
a-va. — U jednoga pisca nasega vremena (sa
se, rejlcksivno). To so negovo osecaiie ispojavalo
tim Sto bi on, posle toga, kad god bi sreo Dedu,
svakad stao . . . M. D. Milicovii, zira. ve6. 115.
ISPOMOCI, isp6mo^em (i8p6mognoni), pf. posve
jmmoci. — Sloieno : izpomo6i. — Na jednom
nijestu u nase vrijeme. U velikoj nuzdi mu ispo-
mogno. V. BogiSii, zborn. 385.
ISPONAJSANE, n. djelo kojijem se isponasa.
— U lijclostjendevu rjecniku: izponasaiie; u Vol-
tigijinu: izponagane; u Stulicevu: izponaSaho, v.
prikorohe.
ISPONASATI, isponasaiu, impf isponositi. —
Jtijec je .stara, dajbudi od xv Hi od xvi vijeka
(vidi V. Miklosi*^, lox. ]>alaeoslov.'' kod i.spona-
i&ti),kasnije samo u lijelnstjendevu rjecniku: iz-
ponasam, izponosti, prikorivam, oj)ogovarara ,ex-
prohro, iiiiproporo, objicio', v. opoiiasaiu, i u Vol-
tigijtuu : i/.poiiasati ,riniproveraro , rinf'acciare'
,vorwerfpn'.
ISl'ONASAVAC, isponnSavca, m. iovjek koji
ispona.ia. U Jijclostjcncevu rjecniku: kajkavski
izpona6avoc kod izponositol.
ISPONESTI, isponesem, pf. vidi isponositi. —
Slozeno: iz-ponesti. — Samo tt Bjelostjenccvu
rjecniku (vidi kod isponasati).
ISPONOSITE^, m. covjek koji isponosi. — U
Bjelostjenccvu rjecniku : izponositel, izpouasavec,
prikoritel ,exprobrator' ; u Voltigijinu: izpono-
site} ,rinfacciatore' ,vorwerfer'; u Stulicevu: iz-
ponosite), v. prikoritej.
ISPONOSITEl^ICA, /. zensko cefade koje ispo-
nosi. — U Bjelostjenccvu rjeiniku: kajkavski iz-
ponositelica, prikoritelica ,exprobratrix', i u Vol-
tigijinu: izponositojica ,rimproveratrice' ,vorw6r-
forinn'.
ISPONOSITI, isponoslm, 2\f- prekoriti, iskoriti.
— isporedi isponesti. — Slozeno: iz-ponositi. —
U pisca cakavca xv vijeka. Druga tvoga iskusi,
povej mu tajna,ja svoja i s nim se raskaraj ; ako
ti je isponosi, ne zivi s nim. Pril. jag. ark. 9, 141.
(1468). vidi i F. Miklosid, lex. palaeoslov.'-' kod
isponositi.
ISPOPADATI, ispopadam, pf. posve popadati.
— Slozeno: iz-popadati. — Od xviii vijeka. Kada
vece lis6e ispopadalo. J. Jablanci 209.
ISPOPIJEVATI SE, ispopijevara se, impf. is-
popjevati se (slozeno : iz-popjevati) , ali ovome
nema potvrde. — U Stulicevu rjecniku: ispopije-
vati se t izpop'jevati se, v. ispjevati se. — ne-
pouzdano.
ISPOPRIJECITI SE, isp6prijecim se, pf. slo-
zeno: iz-poprijeciti.
1. leci poprijeko. — U nase vrijeme a Lici.
,Sta si so ti tu tako ispoprijeoio ? da se eto kraj
tebe pro6i ne moze'. ,Vide, kako se ovaj ispo-
prijeoio na krevotu , sad slobodno lozi s nim
ko 6e'. J. Bogdanovic.
2. osoviti se, to sto odsjocita odgovoriti. u na-
rodnoj pjesmi. Kad se curi na ino ne moglo, na
raajku se svoju ispoprici, te ovako besidila rici ;
,Tog ti nedu nijednog junaka'. A. Ostojic.
ISPOPEODAVATI , ispoprodajem (ispopro-
davam), pf. prodati sve jedno po jedno Hi malo
po malo. — Slozeno : iz-po-prodavati. — U nass
vrijeme. Robje (je) bilo ispoprodavano. Vuk, dan.
4, 29.
ISPOPRUZITI, ispopruzim, pf. udariti, der-
nuti. — Slozeno: iz-po-pruziti (?). — U nase
vrijeme u Lici. ,Miruj, no cigani, ne skaci, jer
ako te ovom vojom poceram, zivo cu te ispo-
pruziti (t. j. preko loda nom dernuti) da ce ti
so i do godine modrica znati'. ,Ma ga 'e jucki
onom vojom nekolika puta pro leda ispopruzio'.
J. Bogdanovic.
ISPOR, wj. (po svoj prilici) djelo kojijem se
iskali (utina, pizma itd. — .Mo;e biti da posti\je
od osnove glagola isporiti (da ima glagol isprijoti
u znacenu: otvoriti, moglo bi postati od ovoga).
— • U poslovicama dubrovackijem xvii vijeka. Izpor
babi groboni. (D). Poslov. danic. 36. Jozik jo od
mala ki no naliodi izjKjia. (D). 4U.
ISl'ORAlv, isporka, in. mlado zivince Uto se
izvndi iz materina tijela /losto se raspori (u naj
starija dva primjcra : koz<i s jagneta sto je is-
porak). — Fostaje od glagola isporiti nastavkom
T.k'i.. — Isporedi rus. nuiiopoich, HhiiiopoTOKx,
po(. wyporek. — Od xiv vijeka, a izmedu rjec-
nika II Stulicevu (.foetus animalium immaturus')
i ti Danicicevu (isportki. ,agnu.s abortivus ejusque
j)ollis' samo u poSJodnoiu znafonu). Da daje stasL
jagiiotinu i ispori.ki.. Glasnik. 15, 305. (1348?).
Da daju oti> kletiSta jagnetinu i isporbkb. 310.
ISPORAVAN, isporavna, ac^j. veli se o praznu
ISPOEAVAN
939
ISPOREDATI
sudu koji je bio zaporavan, pa se isporavio (is-
praznio). A. Ostojic. vidi 2. isporaviti.
ISPORAVITE^j, m. covjek koji isporavi (vidi
1. isporaviti). — Na jednom mjestu xviii vijeka.
One te nazivajii izporavitejotc svijeh svojijeh
grijeha. I. M. Mattei IHO.
1. ISPORAVITI, ispiraviin, pf. ispraviti (u
prenesenom smislu). — Slozeno: iz-poraviti. —
Akc. je kao kod izdangubiti. — Od xvii vijeka
(vidi kod c), a izmedu rjecnika u Stulicevu (,di-
rigere, aequare, exaequarO; regere, moderari, in-
staurare, reficere, corrigere, emondare, castigaro,
in meliorem formam redigore' s priwjerom: Ja
cu ti to isporaviti i nakladiti ,satisfaciam tuumque
beneficium remunerabor').
a. aktivno. a) uopce. Izporavite ovu krivu nriiso.
D. Basic 256. — b) sto kome, nadoknaditi, na-
domjeriti, zadovoliti. Neka kakogod izporavim i
zaplatim sto sam mu do sad krivo ucinio. I. M.
Mattei 40. Istu svo pute, kako mu izporaviti i
zamititi ga. 65. Pokorom isporaviti sve nedra-
gosti. 103. Da isporavis stogod krepostnijera
tvojijemdjelima, tvojijem goruoijem bogojubstvom
studenilo i beztuzanstvo naj vecega mnostva Hri-
stjana. 126. Ti plati za mene, siromaha i ne-
vrijodna sluzbenika, ter isporavi sto sam sakrivio.
158. Izporavit mu casti kojo mu se krate. 312.
Izporaviti i nadomjeriti sva bezakonja. Stit. 19.
Nikad Bogu isporavit necu. Nar. pjes. petr. 2, 66.
Koje (zlo) mi ne mozemo isporaviti. V. Vrcevid,
niz. 241. — c) potanko iskazati, pripovidjeti, do-
kazati, istumaciti. Ne cekajte, da izporavim obi-
cajnijem pridgovorom danasne mojo besjedovane.
B. Zuzeri 182. Odgovaram jednom prilikora, koja
6e vam veoma dobro svu moju miso izporavit.
191. Svu danasnu moju besjedu zelim vara je
izporavit pripovijesti jednoga zlotvorstva krvna.
260. Isporaviti, ispraviti ili jepse dokazati koju
stvar. Slovinac. 1884. 31. A nuder nam isporavi,
vilo! Osvetn. 1, 14. Pisu knigu sarajskom ve-
ziru, da mu ona isporavi bijela. 5, 26. No sam
dobo iz skrovista pusta, da sultanu isporavi jade
svoga roda i svog zavicaja. 7, 38. Uzdamo so
u dosjetnost ucenog stioca da te isporaviti nit
razlozena. M. Pavlinovic, razl. spis. 158. Ali je
mucno dan danas reci sto nova i isporaviti ga
srodno i slicito. 227. Da mu pravilno isporavis
talijanski. 342.
b. pasivno. S custvi kako su isporavjena i raz-
takana. M. Pavlinovic, razl. spis. 394. Istim jo-
zikom isporavjene. 403.
c. sa se, pasivno. Ako u prvih ispovidih zgo-
dilo se jest koje pomankanje, s ovom prikoristnom
pomjom neka se isporavi. M. Bijankovi6 52. Jesu
mnozi, od kojih pomankanje ima se izporaviti.
159. Da se izporavi sve sto iznade da je iz-
stetceno i nevrijedno. I. M. Mattei 116. Kra-
)estvo koje so puno lasnije more zaceti u pameti,
nego li s zanatom od razbrajana isporaviti. Grgur
iz Varesa 87.
2. ISPORAVITI, isporavim, pf. isprazniti. —
Postane je nejasno, kao da je slozeno: izpora-
viti, ali ne znam ima li glagol poraviti s ova-
kovijem znacenem ; maze biti da je srodno s ispo-
riti, isporedi i 2. isporuciti. — Na dva mjesta
XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (isporaviti, isprazniti ,evacuo') gdje se naj
prije nahodi, i u Stulicevu (,evacuare' s dodatkom
daje uzeto iz Mika]ina). Kakono u drugo vrijemo
davase Bog manu sinovom Izraelskijem kadno
bijahu u pustini, tako daje Bog svoju milost i
unutrne utjesene duha onizijem koji ulaze u pu-
stinu i samocu od srca i jesu izporavjeni od
misli svitovnije. M. Radnid 436^. Uhiti prigodu
izporaviti drzave svoje od neprijato|a i postati
nepodloznijem vladaocem. D. E. Bogdanid 61.
ISPORAVIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. is-
praviv. — nije dosta pouzdano.
ISPORAVJ^ATI, isporavjam, impf. 1. ispora-
viti. — Akc. se niijena u aor. 2 i 3 sing, ispo-
rav}a. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu. Izporavjajudi onu krivu miso. D. Basi6
256. Tko nam carske rijeci isporav|a? M. Pavli-
novi6, razl. spis. 135. Kad ovo izporavjamo o
svojevojnom udavanu viadana. 173.
1. ISPORAV^jEiNTE, n. djelo kojijem se ispo-
ravi (vidi 1. isporaviti). — Stariji je oblik ispo-
ravjenje. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (ispo-
I'avjeiie ,correctio , emendatio')- S nutkanjem i
svitovanjem da dovedu pokornike na isporavjenje
od zivota. M. Bijankovic 57. Ponoviti izpora-
vjenjo od zivjenja. 143. Na isporavjene tolicijeh
posrrda i toliko nemile i krute nohariiosti po-
klanam ti srce moje. I. M. Mattei 20. Obvje-
tovanje tomu otajstvu jest na zaplatjenje aliti
izporavjenje svijeh tijeh nepostenja. 29. Beza-
konja koja bih zudio groznijem suzama mojijem
smrsiti i na isporav|enje nih zivotom privrci.
132. Da mu prinese u harac kojugod suzu, bo-
lesni kojigod uzdah na izporavjenje tolikoga oha-
janja i studenila. 319.
2. ISPORAVJENE, n. djelo kojijem se ispo-
ravi (vidi 2. isporaviti). — ■ Stariji je oblik ispo-
ravjenje. — U Mikajinu rjecniku: isporavjenje
,evacuatio', i u Stulicevu: isporavjene ,actus eva-
cuandi'.
ISPORAZBIJATI, isporazbijam, pf. razbiti sve
jedno po jedno ili malo po malo. — Slozeno:
iz-porazbijati. — U Stulicevu rjecniku: ,singil-
latim vasa confringere', i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
ISPORAZBOLIJEVATI SE, isporazb61ijevam
se, pf. razbo}eti se (o mnostvu koje se jedno po
jedno ili malo po malo sve razboli). — Slozeno:
iz-po-razbolijevati. — -ije- stoji po juznom go-
voru wj. negdasnega e, u istocnom -e-: isporaz-
bol^vati se, u zapadnom -i-: isporazbolivati se. -
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. isjjo-
razbolijfevaju (isporazbol^vaju, isporazbolivaju), u
aor. isporazbolijevah (isporazbol^vah, isporazbo-
livah), u ger. praet. isporazbolijfevavsi (isporaz-
bol^vavsi, isjiorazbolivavsi), u part jyraet. act.
isjiorazbolij^vao (isporazbol^vao, isporazbolivao) ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je ii praes.
1 sing. — U Vukovu rjecniku: isporazbolijevati
se, isporazbolijevamo so ,erkranken (von einer
menge)' ,morbo corripior'.
ISPORCE, isporceta, n. nedonosce, izmece,
uprav dem. isporak. — isporedi isporenik. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. A napokon konca
za svimi, kakono isporcetu , ukazao se jest i
meni. I. Bandulavic 169l>. paul. Icor. 15, 8.
ISPORCITI, isporcim, pf. abortum facere, t2-
metnuti, pometnuti, izbaciti, izbiti (nedonosce).
— Postaje od isporak nastavkom i. — Na jednom
mjestu xvin vijeka. Ti me od Judi naj grdija iz-
meta, izporci i izrodi od nocistih nas duhova.
J. Kavanin 415».
ISPOREDATI, isporedam, pf. vidi 2. ispore-
diti. — Slozeno: iz-poredati. — Od xviix vijeka.
Zapovidi Isus, da puk isporedan posida. E. Pavic,
ogl. 546. Frane postavi tri reda i po svitu svud
ji isporeda. Nadod. 20. Pred ocima su vami is-
poredani. M. Pavlinovii, razl. spis. 101. Sve jo
razabralo, sve isporedalo. 212.
1. ISPOREDITI
940
ISPORUCNICA
. 1. ISPOREDITI, isporedim, pf. slozeno: iz-
p6rediti. — Akc. je kao kod izdangubiti. — Od
XVII vijeka (vidi kod 3, a), a izmcdu rjecnika u
Vukovu (,an die seite stellen' ,comparo*)-
1. aktivuo.
a. prelazno, staviti dvoje u isti red jedno prema
drugome ; (oboje Je ohjekat, Hi je jedno objekat
a drugo je u instr. s prijedlogom s). a) u pravom
smislu, izjednaciti. Glasoviti grad Solin spored
zem]om izporedi§e. And. Kacic, razg. 7. — h)
izjednaciti, u prenesenom i duhovnom smislu.
S ocinskim poglavicanstvom isporediti i jedna-
citi poglavicanstvo materinsko. A. Kanizlic, utoc.
10. 1 heice^a s prostim kaietom izporedi i sjed-
naci. V. Dosen 129''. S kim cete me izjedna-
citi i isporediti. D. Danicic, isai. 46, 5. — c)
comparare, u prenesenom smislu. kao izmjeriti
jedno prema drugome (u cemu je jedno s dru-
gijem jednako Hi razlicno, koje je veto. Hi mane,
hole Hi gore ltd.). Potribito je da svidocanstvo
svidocanstvom, knigu s khigom izporede. I. Vo-
likanovic, uput. 1, 3ti4. Izporedite svetoga Petra
s Jakobom. A. Tomikovic, gov. 48.
b. neprelazno, stupiti u isti red s kime (stici).
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Pod
nim do tri kona pocrkase, na cetvrtom isporedi
s Jovom. Nar. pjes. vuk. 2, 612.
2. pasivno. Svakolika }ubav sviju svetih i Se-
rafina izporedita s jubavjom nezinom jest kano
jedna iskrica prama privelikoj vatri. A. Tomi-
kovic, gov. 192. Isporeden sa sinom Bozijim.
Vuk, pavl. jevr. 7, 3.
3. sa se.
a. pasivno. U kojoj ni od kakve strane ne
mogu se izporoditi ni izjednaciti s nami zivine.
M. Radni6 288a. Kad se ovo jedno s drugim
isporedi. Vuk, odg. na utiik. 7.
b. refleknvno- — Izmedu rjecnika u Vukovu
(s kira ,sich in eine reibe stollon mit einem' ,com-
paro me'). Djavao... hotjase se isporediti i jednak
biti s Gospodinom Bogom. M. Divkovic, nauk.
273''. Hotijuci so djakoni s misnici isporediti. A.
Kani21i6, kam. 234. U holosti kad odrodi da se
s Bogom izporedi. V. Dosen BO^. Imaduci dva
suzna Turcina, i buduci so izporedili, jednini
udarcom obadva prisice po poli. And. Kacic,
razg. 128. Kad se Luka izporedi s Talom. Nar.
pjes. juk. 321.
2. ISPOREDITI, isporedim, pf posve portditi,
staviti sve u red. — Slozeno: iz-por^diti. — Akc.
je kao kod izjednaciti. — U Stuliceou rjecnika
(v. izrediti), » u nase vrijeme u Duhrovntku. P.
Budmani.
ISPOREDENE, n. djelo kojijem se sto ispo-
redi (vidi 1. isporediti). U6ini ju toliko lipu, da
na izjiorodjene svaka druga zura jest strahovita.
A. Tomikovio, gov. 287.
ISPORKDIVATI, isporedujem i ispor&divam,
impf. 1. isporediti. — Od xvm vijeka. Da se
umrli covik noiiiDrlomii Bogu isporeduje. E. Pavic,
ogl. 448. Ja ih sluSam, a u panioti isporodujem
neko i noko ozonone Judo s onim mudrim sam-
cinja. M. i). Militevic, ziosel. 2.39.
ISPORENllv, HI. vidi isporak i isporte. — Po
stiijc od part, praet. pa.-is. isporon glagola isporiti
nastavkom ik-i,. f] jcdnoga pisca xvi vijeka.
Kako isporeniku prikaza so i moni. Anton Dalm.,
nov. tost. 2, 43''. ap. 43''. paul. Icor. 15, 8.
ISPORITI, i.sporini, pf. rasporivsi trbuh izva
diti (n. p. drob) iznutra. ~ iSlozcno: iz-poriti.
— Akc. je kao ktid iznositi. — (J na.sc vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,auswoidon' ,oxen-
tero'). Istina, da su ouo, Sto so u Nijemaca pod
imenom ,krezl' prodaje i jele, teleca crijeva ne
isukana nego isporena onako, kao sto stoje u
teletu. Vuk, pism. 25.
ISPORUCAN, isporucna, adj. koji pripada
isporucivanu. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,fide-
jussorius'.
1. ISPORUCENE, n. djelo kojijem se isporuci
(vidi 1. isporuci ti). — Stariji je ohlik isporu-
cenje. — U Mikajinu rjecniku: isporucenje, iz-
jamcenje ,vadimonium, sponsio, fidejussio', i u
Stulicevu.
2. ISPORUCENE, n. djelo kojijem se isporuci
(vidi 2. isporuciti). — U Belinu rjecniku: (sa
starijim oblikom) izporucenje .evacuatio' 297*.
ISPORUCITE^, m. covjek koji isporuci (vidi
1. isporuciti). — U Stulicevu rjecniku: ,sponsor'.
1. ISPORUCITI, isporucim, pf. podjamciti se
za koga (ovo je objekat). — Slozeno: iz-p6ruciti.
— Akc. je kao kod izdangubiti. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika{inu (isporuciti, izjam-
citi ,fide jubeo, spondeo, dare se vadom'), u Stu-
licevu (,spondere , fidejubere'), u Vukovu (biti
poruk za sto, vidi podjemciti s dodatkom da se
govori u Hrvatskoj). Mi izporucismo i iznesmo
Jurja Jarnevida od uzranoznoga gospodina kneza
Petra Keglevica poda-t odgovor i nacin : da ta
receni Juraj vse ono izpravi i izpuni . . . ; ako li
bi on to ne izbavil, da mi imamo negovu glavu
recenomu gospodinu u ruke dati. Men. croat.
244. (1544). Vi samo mojo govorehe isporucite.
M. A. Rejkovic, sabr. 38. — Mislim da amo pri-
padaju i ovi primjeri u kojima kao da znaci:
s^yasti, osloboditi. Ne nahodoci ja pri meni ijndne
dostojno stvari kojijem bih so mogao daj koliko
godijer od tolicijeh primjenijeh dobara izporu-
citi . . . Koju stvar ucinivsi nadoh se ne samo
izporucen ni malo od tega recenoga duga moga,
danu joste po tezi put drzaniji tebi. F. Luka-
revic 2. El Slovince da on isporuci, seb' Rim-
klAu bogatu zaruci. Nadod. 151. Iz tavnico nega
isporuci. 165. Dal' ste crnoj zem|i brime, smrt
doklo ju izporuci. V. Dosen 233''. — Ne znam,
pripadaju li amo i ovi primjeri u kojima kao
da znaci: izmijeniti (isporedi isporuka): A§ov,
grabjo, vile i vajuga cesto dobro isporuci pluga.
J. S. Re]kovic 17. Boje kokos isporuci pura. 100.
2. ISPORUCITI, isporucim, j)f. isprazniti. —
Nejasna piostaha, isporedi 2. isporaviti. — U Be-
linu rjecniku: izporuciti, izporucivam ,evacuo'
297'', i u Stulicevu: ,evacuaro' s dodatkom da je
uzeto iz Belina. — nije dosta pouzdano, ali ispo-
redi i 2. isporaviti.
3. ISPORUCITI, isp6rucrm, pf. posve poruciti.
— Slozeno: iz-poriiciti. — Akc.^ je kao kod iz-
jednaciti. — U tia§e vrijeme. Nemu kaze a on
da]e clanovom isporu6i. V. Bogisid, zborn. 63.
ISPORUCiVANE, n. dijclo kojijem se iyjoru-
cuje (vidi 1. isporucivati). ,Vec me isporucivaiie
vise puta peckalo'. J. Bogdanovic.
1. ISPORUClVATI, isporucujem i isporuci v&m,
impf. I. isporuciti. — (j Stulicevu rjecniku: iz-
poruci vati, izporucivam.
2. ISI'ORUCIVATI, isporucuji'm i isjjoru^rvam,
impf. 2. isporuciti. — U Belinu rjecniku: praes.
izporucivam kod isporuciti, i u Stulicevu: ispo-
rucivati, isporucivam. — nije dosta pouzdano.
ISl'ORUCNICA, ./". zensko decade koje isporuci.
— U knizi jiisanoj crkvenijem jezikom, i otale
u JJnniciccvu rjedniku (isporu6bnica , sponsor fe-
niina'). Mono isporu5nicu vb vsehb caru imeje.
Domentijan'' 135.
ISPORUCNIK
941
ISPOTEZATI, b.
ISPOEUCNIK, m. covjek koji isporuei. — U
Stulicevu rjecniku: v. isporucitej s dodatkom da
je rijec ruska.
ISPORUKA, /. izmjena, vldi 1. isporuciti pri
kraju. — U jednoga pisca xvni vijeka. Ti so
drzi ranoga usiva: ovi (Utni usiv) samo ispo-
ruka biva, kada ranog zabrani ti vrime. J. S.
Ee}kovi6 172.
ISPOSADITI, isposadim, j)f. vidi isposjesti. —
Slozeno: iz-posaditi. — V Stulicevu rjecniku: v.
izposjedsti. — snsma nepouzdano.
ISPOSADIVATI, isposadujem i isposadivam,
impf. isposaditi. — U Stulicevu rjecniku: ispo-
sadivati, isposadivam, v. izposjedsti. — sasma
nepouzdano.
ISPOSIJECATI, isposijecam, jj/. sre posjeci
jedno po jedno ili malo po maio. — Sloieno:
iz-po -sijecati. — xvii vijeka. Isposijeca tvoje
vojske car ogneni. 1. Gundulic 3S7. Tac lezahu
po tie svuda neizbrojna mrtva djeca, kijeh po-
gubi sumiia huda, kijeh mac bridak isposijeca.
a. Palmotid 3, 113K
ISPOSIJEDATI, isposijedam, impf. isposjesti.
— U Belinu rjecniku : praes. izposijedam kod
izposjesti, i u Stulicevu: (stamparskoin grijeskom)
izpodsijedati uz izpodsjedsti. — sasma nepouz-
dano.
ISPOSILATI, isp6silam, impf. vidi isposijati.
ISPOSJESTI, isposjodem, pf. u Belinu rjec-
niku: izposjesti, izposijedam ,ex possessione ex-
pellere', i u Stulicevu: izpodsjedsti (prvo je d
stamparska, drugo pisceva pogrcska) ,possessione
aliquem ejicero'. — sasma nepouzdano.
1SP0SL.\TI, isposjem Hi isposalem, pf. po-
slati na po^e. — Sloieno: iz-poslati. — impf.:
isposijati. — V Stulicevu rjecniku: isposlati, is-
posilam i izposlati ,emittere'.
ISPOSLOVATI, isp6slujem, pf. izraditi (svr-
siti posao, prelasno). — Slozeno: iz-poslovati.
— Akc.je kao kod iskupovati. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (izposlovati, v. iz-
raditi) i u Vukovu (v. izraditi). Toliko vise mo-
zete izposlovati. D. Obradovic, basn. 208. Taj
se posa' jedva moze isposlovat ako ustane vas
narod. M. D. Milidevifi, zlosel. 99.
iSPOSNICA, /. celija it kojoj se isposnik isposti.
— Postaje od ispostiti nastavkom tn-ica. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (celija
u kojoj se isposnik posti ,fastenstube' ,cubiciilum
jejunatoris'. Kod Studenice u velikoj vrleti jedna
pecina zove se ,isposnica svetoga Save', za koju
se pripovijeda da je sveti Sava u noj sjedio i
Bogu se molio). Na jedan sahat hoda zapadno
od manastira (Studenice) uz reku Studenicu na
levoj strani ove, u pecini nahoJi se ,Isposnica'
i ,Kaca sv. Save'. M. D. Milicevie. glasn. 21, 77.
Jedva jo dopiralo manastirsko zvonce kroz hladnu
dubravu do negove vlazne isposnice od studena
kamena. M. P. Sapcanin 1, 118.
ISPOSNIK, m. u Vukovu rjecniku: kaluder
koji otide u isposnicu te se samo moli Bogu i
posti ,ein fastender' ,jejunator'. — Fostaje od
ispostiti nastavkom tn-iki..
ISPOSTAVITI, ispistavim, pf. postaviti na
pole (da se moze vidjeti), izloztti. — Slozeno:
iz-postaviti. — Akc. je kao kod izostaviti. — U
Stulicevu rjecniku: izpostaviti ,exponere'.
1. ISPOSTAVJ^ATI, ispostavjam, impf. ispo-
staviti. — Akc. je kao kod izostavjati. — U Stu-
licevu rjecniku: ,exponere'.
2. ISPOSTAV^jATI, ispostavjam, pf. sve po-
staviti jedno po jedno Hi malo po malo. — Slo-
zeno: iz-po-stav}ati. — Akc. je kao kod izosta-
vjati. — U nase vrijeme. On postavi u Jadru voj-
vodom Antoniju Bogidevica, i ispostavja neko-
liko bujubasa. Vuk, dan. 4, 19.
ISPOSTAVJ^ENE, n. djelo kojijem se ispostavi.
— U Stulicevu rjecniku: izposbavjene ,exposibio'.
ISPOSTITI, ispostim, pf. svrsiti post (ohjekat
je samo post ili druga rijec s takovijem zna-
ccnem). — impf.: ispastati. — Slozeno: iz-postiti.
— Akc. je kao kod iznositi. — Od xvm vijeka
(vidi kod b), a izmedu rjecnika u Stulicevu (is-
postiti, ispastam i izpostiti jejunium complere').
a. aktivno. Te u zdravju poste ispostimo. Nar.
pjes petr. 2, ltj9. Dok n' isposti posta rama-
zana. (Nar. pjes.) A. Ostojic. Tako ove poste za
psa no ispostio! (uz post). Nar. posl. vuk. 308.
Casne poste za psa ispostio. P. Petrovic, gor.
vijen. 99. ,Ako mi samo Bog Hjepo zdravje
udijeli, svu cu ovu svetu korizmu cisto ispo-
stiti'. J. Bogdanoviu.
b. pasivno, part, praet. pass, isposten, istrosen
postom (o tijelu), isporedi c. — U jednom pri-
mjeru xvm vijeka. O tijelo sveto, tijelo izpostono
(grijeskom mj. izposteno). V. M. Gucetic 186.
c. sa se, rejleksivnn, svrsiti post ; istrositi se
postom. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,ausfasten,
sich zorfasten' ,jejuino absumi'). Buduci se is-
postio u pustiiii. S. Eosa 47*'.
ISPOSI^iATI, isposijam, impf. isposlati. — Sa
starijim ohlikom isposilati, isposilam (vidi kod
posijati) na jednom mjestu xvn vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (praes isposilam kod ispo-
slati). Svu svoju jakost od vojske na mnoge
strane je isposilao. M. Divkovi6, zlam. 31*.
ISPOSTOVATI, ispostujem, pf. sve postovane
iskazati kome (objektu). — Slozeno: iz-postovati.
Na jednom mjestu xvm vijeka. Fajeni sveti ispo-
stovan bise. A. Kanizli6, kam. 428.
ISPOTEGNUTI, ispotegnem, pf. jedan put
ispotezati. — Slozeno: iz-potegnuti. — Od xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izpotegnuti
,cacciare o trar fuori per forza' ,eruere' 1.54'')
gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu (v. ispo-
tezati). Kad izpotegne prvo mlijeko, oncas dolazi
drugo. D. Basi6 32.
ISPOTEZANE, n. djelo kojijem se ispoteze. —
Stariji je oblik ispotozanje. — U Belinu rjec-
niku: izpotezanje 154i>, i u Stulicevu.
ISPOTEZATI, ispotezem, 2if- potegnuti na pofe
(iznutra). — Slozeno: iz-potezati. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (izpotezati,
izpotezivam ,cacciare, trarre o cavare' ,extraho'
154''; izpotezati iz ruka ,cavar di mano per forza'
,eripere' 181*), u Voltigijinu (izpotezati, izpo-
tezam ,attirare, attrarre, andar tirando fuora'
,hcrausziehen'), u Stulicevu (,extrahere').
a. aktivno. Ti nespoznan nega sveza naga na
stup na prikorni, izlupa, izbi, ispoteza, plahi
puce nerazborui! G. Palmotic 3, 191*. Kako
jest ispotezao s velikom mukom i znojom vodu
iz jednoga priduboka bunara. P. Posilovid, cvijet.
153. Ide raniti s rozima toliko jako u stablo i
zabije jih na taki nacin da jih ne moze vece iz-
potezati na dvor. K. Magarovic 55. Koris je
iskat, spoznat, otkrit, ispotezat. A. Kalic 594.
Izvuc ladu zovu ,ispotezat na kraj'. L. Zore, rib.
ark. 10, 329.
b. sa se, reciprocno. — U Belinu rjecniku:
ispotezat se s kijem za kose ,accapigliare o acca-
pigliarsi, far a capelli' ,mutuo sibi crines evel-
ISPOTEZATI, b.
942
ISPOVIDJETI, B, 1, a, a).
lere' 11^, i u Stulicevu: ispotezati so s kijem za
vlase, V. propotezati se.
ISPOTEZIVATI , ispotezujem i ispotezivam,
inipf. ispotezati. — Od xviii vijeka (svud gri-
jekkom sa z mj. z), a izmedu rjecnika u Belinu
(izpotozivati, izpotezivam ,extraho' 15 i'^) gdje se
naj prije nahodi, u Voltigijinu (izpoteiivati, iz-
poteiivam uz izpotezati), u Stulicevu (ispotezivati,
ispotezivam, v. ispotezati). Sad ga otole jedovito
ispotezivahu. I. t)ordi6, ben. 172.
ISPOTITI SE, ispotim se, pf. iznojiti se. —
Slozeno: iz-potiti. — Od xviii vijeka. Izpoti6e
se i ozdraviti. J. Vladmirovid 16.
ISPOTJEOATI, isp6tjecem, pf. hiti 2)0sve po-
p^avlen. — Slozeno: iz-potjecati. — U nase vri-
jente u Liei. ,0d ovog velikog vremena i po-
vodna svi su trapovi po selu ispotjecali'. J. Bog-
danovii.
ISPOTPLETATI, isp6tple6em, impf. posve pot-
pletati. — Uprav je slozeno: iz-potpletati, ali se
shvaca kao da postaje od (nepotvrdenoga) per-
fektivnoga glagola ispotplesti kao imperfektivni
glagol. — U nase vrijeine u Lici. ,Imam za djecu
ili za kucu sila carapa ispotpletati'. ,Prioni ono
obu6e djeei ispotpletati, eto sad na zime'. J. Bog-
danovi6.
ISPOVAJATI, isp6vajam, impf. ispovojiti. —
U Stulicevu rjecniku: izpovajati, v. razpovojiti.
— nepouzdano.
ISPOVEZATI, ispovezem, pf. sve povezati jedno
po jedno Hi malo po malo. — Sloieno: iz-po-
vezati. — U jednoga pisca xviii vijeka. Koze
8 po)a cudnovatim i razlicitira nacinom na okruge
i nzle izpovezane bijau. E. Pavi6, ogl. 133. Sve
jedno za drugim izpovezato. 146.
ISPOVIDJETI, ispivjedim (ispovidim, ispo-
yijem), pf. confiteri, slozeno: iz-povidjeti. — impf:
jspovijedati. — Akc. se ne mijena. — Rijec je
stara, isporedi stslov. ispovedeti. — Izmedu rjei-
nika u Mika^inu (vidi kod B, 3, b), u Belinu
(ispovidjoti ,confessare' ,fateor' 213''), u Stulicevu
(,fatori, confiteri, non inficiari, alicujus peccatn
oxcipero, manifostare etc.'), m Vukovu (juzn. ispo-
vjediti i ispovideti, ist. ispovediti, zap. ispoviditi
,einmal beichte horen' , audio confessionem'), u
Daniiiccvu (ispovedeti ,eloqui, confiteri').
A. obtici (vidi i vijem i povidjeti).
a. u korijenu ved po juznom govoru (dajbudi
u nekijem krajevima) e glasi i ne samo pred d
(kao Sto je mislio Danicic, vidi obi.' 96) nego i
pred dj, te se kaze ne samo ispoviden, isp6videti,
ispuvidoh, ispovidevSi, isp6videla, nego i ispi-
yidjoti, ispovidjeh, ispovidjev^i, ispovidjela i<(/. ;
istina u drugijem krajevima ovo o glasi je, ali
tad drugo e (nastavak) glasi i: ispovjediti, ispo-
vjedih, ispovjedivSi, ispovjedila itd.; rijetki su
primjeri u kojima oboje e postaje je (ispovjodjoti.
J. Matovi6 2.56; ispovjede. Nar. pjos. petr. 2, rJ65).
— pred d (ne dj) e biva kod vecine jo: praes.
ispovjedim, imjH. ispovjodi, part, praet. act. m.
sing.: ispovjodio; u JJubruvniku po nnalogiji dru
gijeh oblika (inf., anr. itd.) i u ovijem je i: iap6-
vidiin, ispuvidio (radi impt. vidi b, bj aa)), i to
ve6 od XVI vijeka. — U islocnom je govoru prm
6 postalo o, a drugo moie biti e i i: ispovedeti
t ispi'jyoditi, ispivedrm ; u zapadnom je za oboje
i: ispoviditi, ispovidim.
b. oblici su sadnhiega vremena obiino naiineni
od osnove iHj)ov."di (ridi kod a); ali ima i oblika
koji odgovaraju stslov. praes. ispovSmb, i impt.
ispovd^.db.
a) praes. aa) oblici su ae ataroslovenski uzdriali
u knigama pisanima crkvenijem ili mijesanijem
jezikom, i to: 1 sing.: ispovemt. Sava, sim. pam.
saf. 3; ispovomb. Mon. sorb. 17. (1233). — 3 sing.:
ispovestb. Zak. dus. pam. saf 32; S. Kozicid 19**;
ispovestb. Mon. sorb. 17. (1233). — bb) od staro-
slovenskijeJi oblika postao je cijeli prezenat koji
se u nekijem krajevima uzdrzi do dana dana-
§nega: po juznom govoru ispovijem , ispovijes,
ispovije, ispovijfemo, ispovijete, ispovijedu (ispo-
redi ijedu); akc.jeu plur. zabi(ezen po sadaSnem
dubrovackom govoru (u sing, je dubrovacki akc.
cudnovat: ispovijem, ispovijeg, ispovije); po za-
padnom ispovim, ispovis itd. — isporedi ispo-
vijem. M. Vetrani6 1, 278; Nar. pjes. bog. 50;
M. Drzid 288; izpovim. F. Glavinid, cvit. 336''.
355''; ispovijes. Zborn. 163''; V. Andrijasevic, put.
177; A. d. Bella, razgov. 189; ispovije. Zborn.
168* ; M. Divkovic, bes. 90''; B. Zuzeri 122; S.
Rosa Ilia; D. Basic 325; ispovi. Narucn. 48'';
S. Budinid, ispr. 69; F. Glavinid, cvit. 253''; ispo-
vijemo. B. Zuzeri 206; ispovijedu. M. Divkovit,
nauk. 137''; B. Zuzeri 407; ispovidu. F. Glavinic,
cvit. 409''; J. Kavanin 71''.
b) impt. prema stslov. ispovSzdb postali su
oblici: aa) ispovjed. V. Andrijasevid, put. 54 , I.
Dordic, salt. 115, sad u Dubrovniku: isp6vidi,
isp6vidimo, ispovidite. — bb) ispovi (t. j. ispovij).
P. Zorani6 64'', ovo mose biti isti oblik kao kod
aa) po cakavskom govoru (i = e, j = d), ili je
postalo od praes. ispovim; drugi je primjer: is-
povje' (t. j. ispovjej mj. ispovij). M. Divkovid,
nauk. 187i», gdje je bez sumne oblik postao od
praes. ispovijem.
B. znacerie
1. aktivno.
a. izreci, iskazati, pripovidjeti , kod cega se
svngda misli da je istinito ono sto se kaze.
a) uopce. O serat vt kratce isp jvemb. Sava,
sim. pam. §af. 3. Vbspomenuse mi vedy svoje
na raori, slucajustejo se irab otb bezboznyihb
hurbsarb, ihbzo ne mozemb ispovedeti. Mon. serb.
66. (1302). Aste ga gospodarb ne imotb hraniti
po zakonu, da ispovestb svojemu arhijereju. Zak.
dus. para. §af. 32. — ()esto se istice ovakovo ka-
zane, pripovijedane kao tiesto svecano §to biva
pred (udima i pred svijetom, osobito u crkovnom
smislu znaci: javiti, proglasiti svoju vjeru ili sto
se uopce ili osobito vjeruje. u ovakovom slucaju
objekat moze biti supstantiv ili podlozna rece-
nica (s da) dim se javla sto se vjeruje. Tko go-
dijer isj)ovidjeti bude da Isus jest sin Boziji. N.
Rai'iina 147'». Ijoann. 4, 15. Koji ispovidi tvoje
bo^anstvo. J. Banovac, prisv. obit. 38. Ispovi-
damo da je Bog vazdi u svakomu mistu, i ovo
vaja da svak ispovidi tko pravo Boga poznaje.
J. Filipovi6 1, 363a. §to budu6i ufiinio, udij
ispovidje, vapijuci : ,Gospodin moj i Bog moj !' . . .
On ne samo ispovidje i virova ono §to vidje,
nego on istinito i virova i ispovidje prid svima
ono Sto ne vidje, to jest, ne samo ispovidje 6o-
vifianstvo Isusovo nego i bu^.anstvo. F. Lastrid,
od' 132. IspovidiSo prid }udma ovu istinu. test.
67*. Viru iznutari'iu o6ete li ispoviditi djeli zdvo-
rai^im? 68''. Udi| ispovidi da je on Isus. 109a.
A dila Boiija ofeitovat i ispoviditi poSteno jest.
M. Dobroti6 1. Ako ne bi profeso i ispovidio
pravu viru. 158. Vajade re6i i istinito ispovi-
diti da sve jest izpraznost. I. J. P. Lu6i6, razg.
8. objekat moze biti i 6c(ade (i sto se kao 6e(ade
misli : bog) u koje se vjeruje. ISe ispovestb me
predb feloveki , ispovomb i azb predb otbcemb
mojimb. Mon. serb. 17. (1233). Ki hudet mene
ispovidati prid }udi, ispovim ja noga prid otcem
raojim. F. Glavini6, cvit. 355''. takovi su i ovi
ISPOVIDJETI, B, 1, a, a).
943
ISPOVIDJETI, B, 3, b.
primjeri u kojima se izrice sto se vjeruje da je
onaj u kojega se vjeruje: Isus 6e ga izpoviditi
za pravoga sina. I. Anci6, vrat. 202. Neka riega
svi ki izidu sama stvorca izpovidu. J. Kavanin
71'>. Stotinik vidoci cudesa ispovidi Isusa da
bige sin Bozji. J. Filipovic 1, 9d^. Poznati ga i
ispoviditi po dili zdvorani za takoga. F. Lastri6,
test. 70a. — / kod suda. Ispovidjoti ua konopu
ali na mukah ,confpssare con la corda o altro
tormento' ,vi tormontorum fatori'. A. d. Bella,
rjecn. 213'>. Krivo se zakune ili pravdu ne ispo-
vidi. J. Filipovic 1, 253a.
b) u crkovnom hriscanskom smislu , iskazati
grijehe prcd duhovnikom trazeci u nega prostene
u ime Bozje. Privesti na pamet grijehe, da ih
ispovidis. A. Komulovic 5. Ispovidi sve koliko
grijehe. B. Kasic, iii. 65. Izpovjedi sva raz-
bojstva (lupez). J. Kavanin 9a Ne moze ispo-
viditi nijedan grih. H. Bonacic 104. Zovnu
ispovidnika, skruseno svojo grihe ispovidi. J.
Banovac, razg. 15. Kad bi se covik nahodio u
bolesti i ne bi mogao ispoviditi sve svoje grihe.
246 — 247. Svaki svoje izpovjedi grije, pokajmo
se dok imamo vrijeme. And. Kaci6, razg. 159^.
Premda si ostale grihe cisto ispovidio. Ant.
Kadci6 213. Ima ispoviditi (grihe smrtne) brojera,
imenom, prilikom i tegocom. M. Dobreti6 141.
Pak sam tajao i nikad nikomu kazao, pa ni popu
na ispovijesti, nego sam mislio ispovideti pri
smrti. Nar. prip. vuk. 123. A ti grijehe, da-
hovni6e, karas, ti ih karaj , ispovjedit ja cu.
Osvetn. 2, 19. Skrusi svijest, izpovjedi vine. 4, 61.
— onaj (duhovnik) kojemu se kazu grijesi stoji
u dat. Daj slavu Bogu, ispovjo' i ukazi meni
sto si ucinio. M. Divkovi6, nauk. 187'^. Ispo-
vidjeti grijrlie duhovniku ,confessarsi , esporre
sacramental meuLe i suoi peccati al confessore'
,poenitentiae sacramentum obire'. A. d. Bella,
rjocn. 213b. Vjerno izpovjed Gospodinu vas tvoj
zivot. I. Dordic, salt. 115. Nemu grihe tvoje
ispovidi. T. Babic 38. Ako jih nemu no ispo-
vidi na uho. Ant. Kadcid 246. Da bismo mogli . . .
izpovidjeti ih (grijehe.) redovniku. J. Matovic 504.
c) u ovom priinjeru kao da je neprelazno u
znacenu: ispcvidjeti se (vidi 2, b). Dobavise jaopa
svestenika, pa lijepo drustvo naredise, pricestiso
i ispovidese, i samrtnu pricest uzimase. Nar. pjes.
vuk. 478—479.
b. H crkovnom smislu (vidi a, b)), subjekat je
duhovnik, objekat gresnik, znacene: saslusati is-
povijest i odnjesiti od grijeha. Gospar so je raz-
bolio, trci da ga it.povijes. A. d. Bella, razgov.
189. Ispovidi me, oce, i odrisi. F. Lastric, ned.
154. Nalazi misnika, i moli ga da bi ga ispo-
vidio. M. Zoricic, zrc. 133. On je sv'jetla cara
pricestio, pricestio i ispovjedio. Nar. pjes. vuk.
2, 190. Pricesti ga i ispovjede ga. Nar. pjes.
petr. 2, 565.
2. pasivno.
a. vidi 1, a, a). Muci, premda je negovo isto
bozanstvo zlo izpovidito od idolatra. D. E,api6 11.
b. vidi 1, a, b). Griha ispovidenoga. A. Ba6i6
374. Ispovid ima biti cilovita od sviju griha
neispovidenije prija. F. Lastrid, ned. 53.
c. vidi 1, b. Ti jesi Ispoviden. P. Posilovic,
nasi. 130l>. Grisnika skrusena spodobno i ispo-
videna. F. Lastric, test. ad. 14'\ More li so tako
ispovidenu odrisiti. M. Dobretic 92.
3. sa se.
a. pasivno. Ako se ne ispovide svi grisi smrtni
brojem. F. Lastric, ned. 88.
b. refleksivno, iskazati grijehe kao kod 1, a,
b). — Izmedu rjecnika u Mika]inu (ispoviditi se
,confiteor, fateor, expiari peccata'), u Voltigijinu
(ispovjediti se, v. ispovidati se, i izpovjediti se,
V. izpovidati se), u Stulicevu (ispovidjeti se komu
ili u koga ,peccata sacerdoti aperire, patefacero*) »
u Vukovu (,einmal beichten' ,confiteor'). a) uopce.
Ako se ne ispovije i ne pokaje. Zborn. 168^. Nu
drugi lijek ne vijem, o nebeska slavo, ner da se
ispovijem skruseno i pravo, i grozno da placem
po sve dni do groba, da grijehe oplacem i mno§tvo
od zloba. M. Vetranic 1, 278. Jao meni , jao
bijedan ja! letanije! to da se ispovijem. M. Dr^ic
288. Od potrebe je da se covik ispovije i na-
redi. M. Divkovic, bes 90*>. Da se prije toga
ispovijedu i narede. nauk. 137''. Da svakomu
ki se ispovi od svih grihov pros6enje podade§.
F. Glavini6, cvit. 253''. Onim ki se ispovidu i
priceste. 409''. Ili se nijesi uprav ispovidjela. . .
Ispovjed se podpuno. V. Andrijasevic, put. 54.
Ako se ispovijes za dobre pameti. 27 1. Nije se
sa svijem nagovorim privodio da se nazbij ispo-
vije. B. Zuzeri 122. Izpovijemo se i pricestimo
svaki mjesec za naj mane. 206. Buduci zlo zi-
vjeli, na smrti se zlo ispovijedu a priceste gore.
407. Jerbo je ispovidnik duzan nastojati, da se
pokornik pravo i cisto ispovidi. J. Banovac, razg.
251. Sveti sabor lateranski zapovijeda, da se
svak ispovidi naj mane jednom na godiste. I.
A. Nenadid, nauk. 151. Da se ispovije prije nego
se pricesti. D. Basi6 325. Svak se pokaj, skrusi
i pravo ispovidi. And. Kacic, razg. 151. Da se
jedan ispovidi po knigi oli po poruci. Ant. Kadcio
189. Ispovidivsi se po tumaciteju. 223. Imamo
se ispovjedjeti. J. Matovic 256. Mogu se po
pismu oli po tomaciteju ispoviditi. M. Dobretid
170. Ko odmi£e izpovidjet se i pricestit, be-
stokrat ostane privaren. T. Ivanovid 102. Marko
ode Svetoj gori slavnoj, pricesti se i ispovjedi
se. Nar. pjes. vuk. 2, 370. Kad se vjeStica jedan
put ispovjedi i oda, onda vise ne moze jesti }udi.
Vuk, ziv. 212. — b) kad se izrice grijeh, stoji u
gen. s prijedlogom od. Od grijeha od kojijeh se
bude gresnik ispovidio. A. Gucetid, roz. jez. 51.
Imajuci se ispoviditi od griha. I. Zanotti, upit.
6. Sada du se izpoviditi od onoga griha. S. Mar-
gitid, ispov. 77. Naj prija ima se nemodnik ispo-
viditi od svi svoji grihov. L. Terzid 4. Niti so
je posli duzan ispoviditi od onih griha. A. Bacid
381. Od koga se sramovase ispovidit. J. Ba-
novac, pred. 74. Razboli se, i ispovidi, ali ne
ispovidi se od ovoga, drzedi za nisto. razg. 59.
Niti se je duzan posli ispoviditi od ovi griha,
ako se posli od pogibli oslobodi. 252. I ti meui
dovedi svetoga oca kaludera, neka mi se zalosnu
od gr'jeha izpovidjeti. Nar. pjes. bog. 50. Vidio
sam jutros da se toliki ispovidise od svoji grija.
M. Zoricid, zrc. 122. Da bi se jost prije ispo-
vidjeli od grijeha. J. Matovid 185. Da se zeli
ispoviditi od teski griha. M. Dobretid 94. Grisi
od kojih se je ispovidio. B. Leakovid, gov. 86.
Koji se cisto i pravo od sviju griha svojih izpo-
vidi. nauk. 196. Ako je u grihu prostnomu, nije
se duzan od liega ispoviditi. K. Dragidevid 109.
— c) onaj kome se kazu grijesi stoji: aa) u dat.
Tu pokoru more dati svaki ispovidnik onomu ki
mu se ispovi. Narucn. 48'*. Izpovidicu se tebi,
Boze. I. Ancid, ogl. 62. Ne nahodi ispovidnika
komu bi se mogao ispoviditi. M. Dragidevid 144.
Sve se nemu ispovide Simo. Nar. pjes. vuk. 2, 69.
— bb) u gen. s prijedlogom u. Pode ispovidjeti
se u njekoga remote. Zborn. 9*. Pode ispovi-
djeti se u jednoga pustinaka. K. Ma^arovid 81.
S tezijem joj se zeja u srcu probudila, da bi se
u nega ispovidjela. B. Zuzeri 149. I posavsi se
ispovidit u jednoga naucna ispovidnika. J. Ba-
novac, razg. 121. Jesmo li drzani ispovidjeti se
ISPOVIDJETI, B, 3, b.
944
ISPOVIJEDATsTE
u nase^a paroka jedan put na g^odiste? I. A.
Nenadi6, nauk. 151. Ako se ona ispovidi u dru-
goga. M. Dobretic 78. Da se od toga u nega
ispovidi. 79. Kazumi se da kako se namiri na
ispovidnika da se onfias u nega ispovidi. M. Dra-
gi(^evic 144.
ISPOVIDENE, n. djelo kojijem ko ispovjedi
Hi se ko ispovjedi. — Stariji je ohlik s -nje. —
Izmedu rjecnika u Belinu (ispovjedjonjo ,ii con-
fessare, I'udire confessioni' ,confessionum auditio'
•213'') i u Stulicevu (ispovidjene). Potegnut ga
na poznane i izpovidene svoga grijeha. M. Radiiic
407^. Daj mi, Gospodine, gorude skrusene, cisto
ispovidjene. I. Akvilini 332. Di je ispovjedonje,
ondi je odpustenje. (D). Poslov. danic. 16. Po-
svidocene i ispovidene od vire u do§astoga. F.
Lastric, test. HS"*. Drimjuci u vrime od ispo-
vidoria. Ant. Kadcic 212. Srcem skrusene, usti
ispovidene i s dilom izvrsene pokore. M. Do-
bretic 149.
ISPOVIJATl SE, isp6v]jam se, /)/. posi:ie se
poviti. — Slozeno: iz-povijati. — Akc. je kno kod
izgovarat;. — U Vukovii rjecniku: ,sich winden'
,volvi' s j)rimjerom iz narodne pjcsine: Sitna se
trava ispovijala dol' po igristu, po devojackom.
1. ISPOVIJED, /. djelo kojijem ko ispovijeda
Hi se ispovijeda. — isporedi 2. ispovijed, ispo-
vijest. — -ije- stoji po juznom govoru mj. neg-
dasnega e, po istocnom e: ispoved, po znpadnom
i : jspovid. — Akc. se niijena ti loc. sing, ispo-
vijfedi (ispovidi, ispovidi), u gen. pi. ispovijedi
(ispovddi, ispovidij, u dat., instr., loc. p)l. ispo-
vijedima (ispovedima, ispovidima). — Postoje od
osnove ispoved glagola ispovidjeti nastavkom h.
— Rijcc je stara, isporedi stslov ispovedi. (vidi
kod ove rijeci F. Miklosi6, lex. palaeoslov.'-) i rus.
Ilc^oBi/^I.. — Izmedu rjecnika ti Mikajinu (ispo-
vijed, ispovijest .confessio'), n Belinu (ispovijed
u sakramentu od pokore ,confessione sacramen-
talo' , confessio sacramentalis' 213''»), ti Bjelostjen-
cevu (izpovod, izpovedaiin, izpovest ,confessio'),
u Voltigijinu (ispovid i izpovid, izpovijed ,con-
fessiono' ,beichte'), u Stulicevu (v. ispovijest), u
Vukovu (,dio beichto' , confessio').
a. naj cc§ce u crkovnom smislu, vidi ispovi-
djeti, B, 1, a, b). i u sirem smislu, tie samo ka-
zar'ie grijtha pred duhovnikom nego i sve §to
j)ripada u sakramennt pokore, dakle i razmi^ane
i skrusene i odrijesene i pokora. a) uopce. Ispovid
griha. F. Glavinic, svitl. 1. Pokora, to jest sveta
ispovid. I. T. Mrnavid, nauk. 1702. 19. Gdi ste
uzdignuti s rifju Bo?Jjom; s (h)Ta,nom svetog sa-
krumenta, navlastito s onim od ispovidi, po korau
se od odmotnika cini sin BoJiji. J. Banovac, razg.
152— lo3. Ispovid i kr.stene jesu dva sakramenta,
koji se zovu lurtacki. ]«(}. Od sakramenta po-
kore aliti ispovidi. 240. Kakvom ispovidju ispo-
vidase.so Gospodinu ova blazena baka? F. Lastrid,
ned. 37. /asto ralogim nijo korisna ispovid. A.
Kanizlid, bogopibn. 112. Ispovid od usti. Anfc.
Kad6i<i .5<i. ZapuStujuii svetu ispovid godistnu
240. Svrhu krStona, pokore, ispovidnika i ispo-
vidi. IM. Dobretic v. Zapovid od ispovidi gla-
sovne. 170. Izpovijed oj)6ena. T. Iva)iovi6 15.
Pcdipse no bi mu brez ispovidi pomogle. B. Lea-
kovic, nauk. 197. Te .Srbii^e junak prifieSdujo
bez kanona i boz ispov'jedi. Nar. pjos. vuk. 4, 1(50.
— h) n greHniku, pokorniku kaze se da ,6ini ispo-
vijed'. Op/insku ufini izpovid. F. GlaviniA, cvit.
247». Ufcino u kratko vrime op6enu ispovid. P.
Radovfti6, na<'-. 8»i. Ispovid bi ucinena posilico.
P. Posilovi(^, nasi. 12it'\ Isukrsta vi molite, fo.sto
i.spovid uMnito. P. lloktorovii (?) 98. Za dobro
ufiiniti svetu ispovid vaja prije dobro protresti
svoju du§u i kusenciju. L. Terzic 4. Oni koji
uskrsnu ispovid ucini i pricesti se u grihu. J.
Banovac, razg. 234. S velikim skrusenem ucini
veliku ispovid. And. Kaci6, razg. 136. Kad si
beteznu ispovid ufiinio. Ant. Kadcic 215. Ciniti
ispovid obi^enu od svoga zivota svoga. M. Do-
bretic 110. — ,ide na ispovijed'. Kad gredu na
ispovid ne samo gredu na puno skrusoni. P.
Radovcid, ist. 185. Koji su svoga iskrnega uvri-
dili, a nece da se poraire, ve6 s nomirom idu
na ispovid i pricestene. J. Banovac, razg. 56.
Ko ti je reka', da dodes na ispovid? M. Zoricic,
zrc. 122. — u nekijem slucajevima ,potvrduje'.
Da pokornik potvrdi svoju ispovid. Ant. Kad6i6
194. — ,povraca'. Od potribe je dakle, da po-
kornik povrati svetu ispovid u svakomu istuma-
conu dogodaju. Ant. Kadcid 213. — c) o du-
hovniku se kaze da ,slusa ispovijed'. Buduci is-
povidnik slusao vise puta ispovid. M. Dobretid
93. — ,prima'. Sagrisuje li (ispovidnik) primajudi
ispovid, anejmajuci potribna nauka? Ant. Kad6i6
228. — ,daje'. Ja te molim, ispovijedi daj rai.
Nar. pjes. petr. 2, 64. — ,dijeli'. Ispovidnik koji
nije pastir du^an je podiliti ispovid, kad je mojen.
Ant. Kadcid 241. — c) uz ispovijed stoji naj cesce
prijedlog na. Na ispovidi. F. Glavinid, svitl. 91.
Zaboravf^irjsi se svega obedana Bogu na krstenu
i svetim ispovidma. J. Banbvac, razg. 92. Va}a
se na ispovidi osvaditi prid kira si mormora'.
121. Ispovidnik pitajudi pokornike na ispovidi.
251. To je stvar taka, da jedva je covok na
ispovedi kaze. D. Obradovid, ziv. 92. — rjede
u. U ispovidi s ustima cuti se vedi sram nego
s pismom. Ant. Kadcid 208. — d) u osobitom
smislu, molitva kojom se pocine ispovijedane
grijeha. Misnik na priliku grisnika, ispovid go-
vori : ,mea culpa'. F. Glavinic, cvit. 170*.
b. djelo kojijem se sto svecano jav\a, progla-
suje, osohito vjera (vidi ispovidjeti, B, 1, a, a)).
Kada ispoved istine vere prozraduje i sja v nas.
S. Budinid, sum. 18'*. Nas obiju svrSnih ucini u
izpovidi negova jimena. F. Vrancid, ziv. 18. Brez
koji (dila) vira jest mrtva i isprazna ispovid od
ovoga. F. Lastrid, ned. 201. Neka tvoja izpovid
vire svete bude gola. M. Zoridid, osm. 93. Po-
mriSe za ispovid svete vire. Norini 72.
c. kod suda, vidi ispovidjeti, B, 1, a, a) pri
kraju. Prava ispovid oprasta suzna a galije. M.
A. E,o|kovid, sabr. 7. Ispovijed jednoga kotorskog
8e)aka u sudu. Pravdonosa. 1852. 8.
2. ISPOVIJED, »«. vidi 1. ispovijed. — Samo
instr. sing. ,izpoviedom' na jednom mjestu xviii
vijeka (a moze biti da treba ditati ispovjedom
od nom. sing, ispovjeda, f). Sagradujud pripo-
vijodom , ozdravjajud izpovijedom. J. Kavanin
36 lb, — nepouzdano.
ISPOVIJEDAC, ispovijeca, m. vidi ispovjednik,
a. — JVn jednom mjestu xviii vijeka. Kon nib
kola izpovijedac i biskupa kita vrvi. J. Kavanin
522»>.
ISPOVUfeOALAC, ispovijfedaoca, WJ. vidi ispo-
vjednik, a. — Od XVII vijeka, a izmedu rjeinika
u Belinu (,confessarius' 214*), u Bjelostjencevu
(izpovidalac) , u Stulicevu (ispovijedalac i gri-
jeskom ispovijedaoc, v. ispovjednik). Svetoga
Dijega ispovijodoca tvoga. V. Andrijasevid, put.
176. Pripovijedalac i izpovijedalac iina nastojati
za oboriti tuifin od oholosti. M. Radnic 34 1».
Pripovidaoci i ispovidaoci. F. Lastrid, od' 90.
ISPOVUiiDALNICA, /. vidi ispovijedaonica.
ISPOVIjfeDAlNfE, n. djelo kojijem ko ispo-
vijeda Hi se ispovijeda. — Stariji su oblici sa
ISPOVLTEDANE
945
ISPOVIJEDATI, 1, c.
-nije i -nje. — Izmedu rjecnika u Belinu (ispo-
vijedanje , confessions, il confessare' ,confessio'
213b; ispovijedanje vjere ,profession6 della fode'
,fidei professio' 588a), u Bjelostjencevu (izpove-
dane kod izpoved), u VoUigijinu (ispovidane , con-
fessions' ,das bekennen'), u Stulicevu, u Vukovu
(1. ,das beichten' ,confessio'. 2. ,das beichtehoren'
,auscultatio confessionis'), it Danicicevu (ispove-
danije). Razbojuika vi. poslednemt ispovedaniji
prijemt. Mon. serb. 547. (1502). Proteve se ispo-
vedanju vsega sveta. S. Budinic, sum. 491'. Koji
se pripravja slusati ispovidanja. ispr. 17. Ciniti
profesijun ali ispovidanje. P. Radovcic, ist. 218.
Hotil bih umriti za ispovidanje ko se ho6e istine
katolicanske. nac. 117. Ispovidane i posvidoceiie
vire u mesiju. F. Lastri/;, test. 44''. Obicaju uci-
niti prid dvojicom ispovidane vire katolicanske.
A. Kanizlic, kam. 55. Zasto se ovi clanci na-
zivaju apostolsko slozno ispovijedane. E. Pavic
jezgr. 13. Jer se s usti cini ispovidane na spa-
sene. Ant. Kadcic 100. Eadi ispovidana vire
Isukrstove. Grgur iz Varesa 78.
ISPOVIJEDAONICA, /. vidi ispovjednica. —
Drugo o stoji mj. 1, a u naj starijem primjeru
ovo ostaje nepromijeneno: ispovijedalnica. Da se
priprostim misnikom ne dopusta stavjati na ispo-
vidalnicu za odrisivat od griha lakije. A. Bacic
378. Sideci u ispovidaonici. J. Filipovic 3, 161''.
Oko jedne ispovidaonice gdi se ispovidahu cejad.
F. Lastric, od' 200. Na livu stranu ispovidnika u
i.spovidaonici sidecega. I. Volikanovic, uput. 3, 91.
ISPOVIJEDAONIK, m. ovako je nazvao svoju
knigu 0 ispovijesti neki pisae xvii vijeka. — Drugo
o stoji mj. 1. Ispovijedaonik sabran iz pravosla-
vnijeh nauciteja. S. Matijovic i.
ISPOVIJEDATI, isp6vijedam, impf. ispovidjeti.
ije- stoji u juznom govoru tnj. negdamega e,
u istocnom e: ispov^dati, isp6vedam, u zapadnom
i : ispovidati, ispovidam. — Akc. kaki je u inf.
taki je u praes. 3 pi. ispovijedaju (ispov^daju,
ispovidajii), u aor. ispovijedah (ispovedah, ispo-
vidah), u ger. praes. ispovijedaju6i (ispovedajuci,
ispovidajuci), u ger. ])raet. ispovijedavsi (ispove-
davsi, ispovidavsi), u part, praet. act. ispovijedao
(ispovedao, ispovidao); u ostalijem je ohlicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — Bijec je stara,
isporedi stslov. ispovedati, rus. ncnoBi/\aTr.. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (ispovidati ,fateri;
profiteri'), u Mikajinu (ispovidati, slusati ispo-
vijesti ,audire vel excipere confessiones'), u Be-
linu (,confessare, udire confessioni' , confessiones
excipere' 213t>), u Bjelostjencevu (izpovedam grebe
jconfiteor peccata, confiteor de peccatis'. 2. izpo-
vedam, t. j. povedam slobodno, dobrovojno va-
lujem ,profiteor, confiteor, fateor'. 3. izpovedam,
t. j. poslusam izpoved , audio, excipio confes-
sionem'), u VoUigijinu (ispovidati ,esaudire, sentir
confessions' ,beicht boren'; izpovidati ,confessare,
ascoltare la confessione' ,die beichte anboren'),
u Stulicevu (,confessiones excipere'), u Vukovu
(,beicbten boren' ,auscultor coufessionem'), u Da-
nicicevu (ispovedati ,sloqui, confiteri').
1. aktivno.
a. vidi ispovidjeti, B, 1, a, a). Kto mozeti. ispo-
vedati sego podvigy. Sava, sim. pam. saf. 8. Ne-
besa ispovedajutt slavu Boziju. Mon. serb. 72.
(1275—1321). Ispovidali jesu da su nasli. Mon.
Croat. 45. (1393). Ne^ obolosti cica ispovidam moj
rod i moj piemen. Ziv. kat. star. 1, 221. Ki go-
vori istinu ali ju ispovida, ispovida Isusa. Ko-
rizm. 77''. Ja Krstjanin spijevalac, ki pravoga
Boga poznam, vjerujem i izpovijedam. I. Grun-
duli6 192. . I onoga ispovidam, da jest sin Bozji.
Ill
F. Glavinid, cvit. 178b. ja te izpovidam za pra-
vednoga. I. Ancic, svit. 210. Katolici ispovidaju
viru cilovato. P. Radovcic, ist. 3. Dva privirna
svidoka ocito ispovidaju kako mnogo kratak jest
zivot ovi. nac. 14. Ispovida zakon i viru Isu-
krstovu. Azbukv. 1690. 1. Izpovidati ustima
istinu. M. Bijankovid 2. Pri nevirnici izpovi-
dase viru i zakon Isukrstov. S. Margitic, fal. 31.
Sve stvorenje stvoritnika svoga slavi i izpovida.
J. Kavanin 530^. Da ib ima dosti koji ispovidaju
istinu. A. Baci(^ xi. Tebe Gospodina ispovidamo.
J. Banovac, blagosov. 347. Vlastito bogojubstvo
koje ja ispovidam prama Isusu. prisv. obit. 7.
Koji ispovidabu da su ucenici Isusovi. J. Fili-
povic 1, 162''. Imadu kalviniste i luterani koji
mnog'e clanks svete vire ns ispovidaju. 1, 183*.
Ispovidamo da js Bog vazdi u svakomu mistu.
1, 363a. Vire iznutarne mlogi zdvoraiiim dili ne
ispovidate. F. Lastric, test. 62''. Prikazujudi zlato,
ispovidaju ga krajem. 66*. Ispovidaju da po-
znaju Boga, a dili zatajuju. ned. 4. Ispovidate
Isuk. za sina Bozijega, jedinoga odkupiteja i spa-
siteja. 396. Ispovidam, ovdi moga nista nije.
P. Knezevic, muk. 60. Nauk od Boga objavjen
ustma ispovidati. A. Kanizlid, kam. 11. Svi ispo-
vidaju da se nista ne nabodi od vece cine nego
je jubav. 115. Prid }udma slobodno ispovidajudi
viru. 239. Slobodno ispovijedati vjeru. I. A. Ne-
nadid, nauk. 101. On je bio u istom staiiu, u
komu sv. Pavao pisuci Korintjanom izpovida da
je bio. E. Pavic, ogl. 361. Ispovijedahu zivot
vjecni. S. Rosa 42^. Sveti Savo nima pripovida
i brez straha viru izpovida. And. Kacid, razg.
18a. Ispovidam joster teme|ito da se ciste duse
vrimenito. 155^. Ispovidamo rimski katolicanski
zakon. M. A. Rejkovic, sat. A7b. Svak dakle tkoji
bude ispovidat mene prid Judma, ispovidit 6u i
ja nega prid otcem mojim. Blago turl. 2, 34. Sa-
kramentima ispovijedamo vjeru na§u prid Judma.
J. Matovid 131. Jsr istinu ispovidamo da smo
imali ze}u. M. Dobretid v. Ispovidat temejito i
kriposno svetu viru katolicansku. 52. Koji muci
ne ispovida, ma doisto ne more se red ni da taji.
506. I takav dar vazda od svita dobivaju koji
istinu ispovidaju. D. Rapid 20. Ispovijedati ,eine
aussage ablegen'. Jur. pol. terminol. 4. Ispo-
vijedati ,aussagen iiber etwas'. 50. — moze se
imati u misli da se nesto kaze premda to nije
bas ugodno onome koji kaze. Ispovidajudi sebe
nedostojne toliki' darova. F. Lastrid, test. ad. 60''.
Doktor sam ispovida svoju krivicu. M. A. ReJ-
kovid, sabr. 29.
b. vidi ispovidjeti, B, 1, a, b). PisanijemL ispo-
vedaje greby svoje. Danilo 42. Tobi ispovijedam
sve grihe moje. I. T. Mrnavid, nauk. 1702. 29.
Da sakramenat pokore stoji u odrisenu covika
pokorna, t. j. gribe svoje ispovidajudega. J. Ba-
novac, razg. 244. Redovnik komu oni ispovije-
daju grijebe. J. Matovid 224. Ispovijedadu grijehe
svoje. Vuk, mat. 3, 6.
c. vidi ispovidjeti, B, 1, b. Tribuje ispovidi
redovniku koji ima oblast od starisine ispovidati.
I. T. Mrnavid, nauk. 1702. 20. Vidio je je ispo-
vjednik i stavio se da je kleknula na lijevu stranu
cijem on na desnu ispovijedase. B. Zuzeri 149.
Ispovidnik ispovidajudi vaja da je u milosti Bo-
zijoj. J. Banovac, razg. 250. Evo svrsi i ko-
rizma, priko koje smo trudili, ja pripovidajudi i
ispovidajuci, a vi slisajudi i kajudi se. pripov.
122. Kada misnik izpovida. V. Dosen 256"'. —
u sirem smislu. Seneka kaze da on svaku vecer
ispovida sam sebe i du§i svojoj daje razlog od
danasnega misjena, govorena. M. A. Rejkovid,
sabr. 7.
60
ISPOVIJEDATI, 2.
946
ISPOVJEDAN
2. pasivno. Grih ispovidan milosrdje donasa.
F. Glavini6, cvit. 450".
3. sa se.
a. pasivno. Greh se ne spovida. B. Krnarutic
37. Dili kako se ispovida, Isus da je kraj od
kraja. F. Lastrid, test. 70*. — bez subjekta. Ovo
bi§e bili Carigrade, . . . u nemu se ne dile pro-
stena, nit' se krsti, nit' se izpovida. And. Kacic,
razg. 16(Jb.
b. refleksivno, vidi ispovidjeti, B, 3, b. — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (ispovidati se ,con-
fiteri'), u Belinu (,confessarsi, esporro sacramen-
talmente i suoi peccati al confessore' ,poenitentiao
sacramentum obire' 213''), u Bjelostjeneevu (izpo-
vedam se ,confiteor, aperio peccata'), u Voltigijtnu
(ispovidati se i ispovijedati se i izpovedati se i
izpovidati se ,confessarsi, accusarsi' ,beicliten, be-
kennen'), u Stulicevii (v. ispovidjeti), u Vukovu
(,beichten' ,confiteor'). Krstjane, ki so krivo ispo-
vidaju. Tondal. star. 4, 113. Oni ki bi se ne
htio ispoviditi. Stat. poj. ark. 5, 249. Mogal bi
se skrusiti i ispovidati od toga griha. Narucn.
6a. Ispovidati se za grihe svoje. Korizm. 38^.
Ispovidam se i tuzim se tebi. Kateh. 1561. 02''.
Eedovnik ima vlas odrijesiti onoga koji se ispo-
vijeda. A. Gucetii, roz. jcz. 59. Neka lasnije,
bo}e i s plodomo mogu se ispovijedati. A. Ko-
mulovic 3. Koji se cesto ispovidaju. B. Kasid,
zrc. 1. Od kojijeh su se oni drzani grijeha ispo-
vidati. 6. Postimo, neka bismo se cisto izpo-
vidali. F. Glavinic, cvit. 64''. Ako bi ki pricestil
se a ne ispovidal se. svitl. 81. Izpovijedam se,
oce, od te i te stvari. I. Drzi6, nauk. 234. Ovde
se izpovidamo da smo grisnici. I. Ancic, svit.
209. Za ovim naj prvo povidaj, kad si se naj
poslije ispovidao, pak svo sto si sagri§io od na'
poslidne ispovidi. Azbukv. 1690. 24. Ispovijedam
se od sviju griha moji. S. Margitic, ispov. 26.
Jest jedna vrst od krivina od koji se raalo cojadi
ispovida. A. d. Bella, razgov. 187. Cinite voliku
neharnost, od koje se ne ispovidate. J. Banovac,
razg. 77. Ispovidajte so cesto ne samo od griha
smrtnih, dali i prosnih. razg. 195. Zato se Bog
tuzi na one grisniko koji se ispovidaju od griha
a uzdr^e prigode grisno. pripov. 95. Ispovidam
se tebi, oce, gospodine neba i zemle. F. Lastric,
ned. 37. Kada te vidi da lipo i cilovito se ispo-
vida§ i istomaciS tvoje grihe, onda te drzi vise.
ned. 155. Mnogi se od pomis(enijo grija i ne
ispovidaju. 383. Primati cesto sveto sakramente,
ispovijedajuci se sved u istoga dobra izpovjed-
nika. I. A. Nenadic, nauk. 132. Ouim koji se
6osto ispovidaju. A. Kanizlic, bogojubn. 115. U
smrtnomu grihu, od koga se ne kaje i ne ispo-
vida. M. Dobretic 19. Ako se ispovida sa sviuj
srcem. 96. Od cesa dakle tribuje ispovidat se?
I. J. P. Lu6i6, doct. 2. Dodo sa strahom da se
ispovoda. D. Obradovid, basn. 331. Niti se po
zakonu ispovijedaSo ni pricesdivase. Nar. prip.
vuk. 119. Otuie nekakav sejak u popa da se
ispovijeda. Nar. prip. vr6. 65.
ISPOVIJEDSKI, adj. koji pripada ispovijedi,
ispovijediina. — U jedmxja pisca xviii vijeka.
Tujno.sL izpovidsku no kti otvonti. A. J. kno-
zovid xxxiv. Izpovidske kjudo on nemu ne dade.
xxvin. Kakvi su to grisi pod izpovidskim klu6i?
loa. '
isPOVIJEST, /. vidi 1. ispovijed (i radi
akcentn). — I'ontoje od osnove ispovod glayola
ispovidjeti nastuvkum tt pred kojijein se d 7ni-
jena na a. — Ud xvi vijeka, a izmedu rjcinika
u Mika{inu (kod isfiovijed), m Belinu (ispovijes
jConfesaiune, il cont'eHsaro' ,confos8io' 213''; ,pe-
nitenza, uno de' sette sacramenti' ,sacramentum
confessionis' 551''), u Bjelostjeneevu (izpovest kod
izpoved), u Stulicevii (,christicolarum confessio'),
u Vukovu (vide ispovijed).
a. vidi 1. ispovijed, a. Govori se od slisanja
ispovisti. Narucn. 44''. Eedovnik cuvsi hih is-
povijesti. A. Gucetic, roz. jez. 5lt. Koja se dobra
dobivaju u ispovijesti? A. Komulovic 3. Ispo-
vijest prava i cjelovita od svijeh smrtnijeh grijeha.
B. Kasi6, zrc. 11. Kloknuti na ispovist. 14. Sli-
sati ispovijesti od tezijeh nemocnika. fran. 92.
Umri bez ispovijesti. per. 81. I u ispovijesti i
u ostalijeh sakramentijeh. M. Orbin 65. Ne more
se oprati izpovistju. I. Ancic, svit. 139. Prava
i korisna izpovist ima biti bez zatajanja. A. d.
Bella, razgov. 185. Osudila se, er svoj je grijeh
na ispovijesti zatajala. B. Zuzeri 20. Jesmo i
nazbijmislili razcistit se u skrusenoj ispovijesti.
33. Cejad koja cestijem ispovijestim nastoji se
dobi'o z Bogom uzdrzati. 49. Ovi odgovor da
se mnokrat i na svetoj ispovijesti. 106. Koji
iza svojijeh ispovijesti sved u istom bidu nahode
se. 152. Duse koje cesto na ispovijes pristupaju.
279. Skrusenijem ispovijestim na vrijeme su
svoju casu napokonu razsladili. 331. Dobro bi
bilo da u to d()ba ucinis ispovijes od svoga go-
dista. Misli. 79. Vrag napastuje Krstjane u svetoj
ispovijesti. V. M. Gucetic 7. Sumhi da nije imao
na ispovijestima prave boljesti. I. A. Nenadic,
nauk. 44. Da bi tko ucinio ispovijest nevajanu.
150. S cesa navlastito ponav^a se ispovijest? 173.
Moze li bit odrijosen na ispovijesti od svojijeh
grijehah? 90. Svetijem sakramentom od ispo-
vijesti skrusene. 97. Da krivine nase pravom
ispovijesti ocistimo. 273. Kakva ispovijes, tako
odrijeseiie. (Z). Poslov. danic. 44. Slava koja
se Bogu dava s podnizenom ispovijesti od grijeha.
D. Basic 123. Prije nego se ocisti svetijem sa-
kramentom ispovijesti. J. Matovid 221. Odraicao
si iz dana u dan izpovijest. L. Radio 3. Ko bi
ucinio nevrijednu izpovijest. T. Ivanovid 68. Pri-
stupamo na pokornu izpovijest. 80. Na ispo-
vijesti potrjebna je bolest vrhunaravna. A. Kalid
22. Kazao sve kao popu na ispovijesti. Nar.
posl. vuk. 123. Pak sam tajao i nikad nikomu
kazao, pa ni popu na ispovijesti. Nar. prip. vuk.
123. Da ne bi koji bez ispovijesti posao s ovoga
svijeta. 124.
b. vidi 1. ispovijed, a, d). — U Belinu rjec-
niku : ispovijes ,contiteor cioe formola di con-
fessione generate' , confessionis generalis formula'
214''.
c. vidi 1. ispovijed, b. Nek prija ucini ispovist
od vire. Ant. Kadcid 477. Cistosrdacna ispovijest.
Vuk, nar. pjes. 1, 377. — I u osubitom sinislu:
(ylur) kniya u kojoj pisac ispovijeda sooj zivot.
Ispovijesti s. Agustina. I. Drzid 264. Vise koga
u khigah svojijeh ispovijesti }uto plade sveti
Agustin. B. Zuzeri 129.
ISP0V1JE^6e, n. vidi ispovijest. — U Stu-
licevu rjeiniku: sa starijim oblikom ispovijestje
uz ispovijest. — sasina nepouzdano.
ISFOVIVAC, ispovivca, m. ispovijedac (?). —
Na jednum itijestu xvin vijeka radi slika. Na
stran' pak su izpovivci, kalujerr, pravci, divci.
J. Kavariin 483". — sasma nepouzdano.
ISPOVJEDA, /. vidi 2. ispovijed.
I8P0VJfc]DALISTE, n. vidi ispovjednica. —
Sumo u Slulicevu rjecnika: v. ispovjodniSte.
1Sp6vJED.\N, ispovjedna, adj. koji pripada
ispovijedi. — isportdi ispovjedhi, ispovijodski. —
Postaje od ispovijed nastavkom tn. — Mijed je
stara, isporedi stslov. ispovedbm>, rus. HcnoB-k^Hoft.
ISPOVJEDAN
947
ispovlaCiti
— Izmedu rjecnika u Vukovu (n. p. cejade, t. j.
koje se ve6 ispovijeda ,das beichtkind' ,qui pec-
cata sua sacerdoti confitetur'). Pecat ov ispovidni
odkud izhodi? F. Glavinid, svitl. 105. S oblastju
ispcvidnom. I. Grlicic 142. Otce duhovni, kazao
sam pod ispovidno ime. J. Banovac, v&zg. 119.
On se nece ni dotaknut ispovidnog pecata. A.
Kanizlic, bogo|ubn. 393. Moli za Ivana, otca
izpovidnoga. A. J. Knezovic 250. Biskupi na
ispovidnomu pristoju. I. J. P. Lucie, nar. 89.
Sveto odrisene ispovidno. razg. 27.
ISPOVJEDITI, ISPOVJEDJETI, vidi ispovi-
djeti.
ISPOVJEDNICA, /. mjesto gdje se ispovijeda
(zgradeno od drva u crkvi). — isporedi ispovije-
daonica, ispovjedniste, ispovjedaliste. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v. ispo-
vjedniste). Sluziti ispovid ne drugako, nego li
u ispovidnici. M. Bijankovic 53. Neka pristupi
u ispovidnicu. 54. Imase ispovjednicu u jednom
kutu na dno crkve. B. Zuzeri 149. Ispovjednico
i otari na ispovijes i pricestjeiie nukali su nas.
193. Vidi djavla da okolo ispovidnica ide. J.
Filipovic 3, ll'Z^. Nemoj stat blizu ispovjednice.
I. A. Nenadic, nauk. 217. Misnik jedne korizme
sidase u ispovidnici. M. Zoricic, zrc. 122. Odkrit
onijem koji stoje oko ispovjednice nihove grijehe.
D. Basic 295. Ako nije velika navala od puka
na ispovidnici. Ant. Kadcid 187. Prija neg se
postavi u ispovidnicu. 227. Da se zene svaki
dan odrisuju u izpovidnici. M. Dobretic 96. Od-
stupi tiho od izpovjednice. T. Ivanovid 90. Sto-
jeci kod ispovidnice. I. J. P. Lucie, doct. 15.
Sveceniku je biti vise dana u ispovjednici. M.
Pavlinovid, rad. 137. Ispovjednica, najesto gdjo
se ispovijeda. U nase vrijeme u Stonu : ,Jos je
u ispovjednici'. M. Milas.
ISPOVJEDNICKI, adj. koji pripada ispovje-
dnikii, ispovjednieima. — Od xvii vijeka. Po ruke
misnicke oli izpovidnicke. I. Anci6, vrat. 209. —
I sa s mj. c. Ostavja se razboru ispovidniskomu.
A. d. Costa 2, 145. Nastojedi na sami posao is-
povidniski. Ant. Kadcid 244.
ISPOVJEDNIK, ispovjednika, m. postaje od
ispovjedan nastavkom iki.. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osiin. nom.
sing, i voc: isp6vjednice, ispovjednici. — Rijec
je stara, isporedi stslov. ispovedtnik-B, rus. ncno-
Bt/^HHK'jj. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (,con-
fessarius'), u Belinu (,confessore' ,confessarius' ;
,confessore, nome distinto d' ordine de' martiri'
,confessor' 211*), u Bjelostjencevu (1. izpovednik
,confossarius, pater spiritualis'. 2. izpovednik, t. j.
koji ne iz broja ili reda mucenikov ,eonfessor'),
u Voltigijinu (ispovidnik i izpovidnik ,confessore'
jbeichtvater'), u StuUcevu {,c[ui confessiones ex-
cipit'), u Vukovu (1. ,das beichtkind' ,qui pec-
cata sua sacerdoti confitetur'. 2. (u Dubrovniku)
,beichtvater' ,saeerdos a confessionibus', cf. du-
hovnik).
a. svestenik koji ispovijeda (gresnika), isporedi
duhovnik, c). Duhovni otae i ispovednik Dujma.
Mon. Croat. 149. (1492). Ima li ov ispovidnika
puli sebe ? Narucn. ISi*. Tu pokoru more dati
vsaki ispovidnik. 48^. Kada nisi ucinil pokore
ka ti je dana od tvoga 'spovidnika. Korizm. 60*.
Moze svaki obrati za svoga ispovjednika koga
mu drago redovnika. A. Gucetid, roz. jez. 59.
Ispovjednik ili posnik ne moze ocitovati grijeh
onoga koji se je u nega ispovidio. A. Komu-
lovid 6. Ispovidnik pokornika slisajudi ca ima
ciniti? F. Glavinic, svitl. 91. Pokora koja se
naredi od izpovidnika. S. Margitid, ispov. 4. Prija
nego prid ispovidnika stupis. S. Badrid, prav.
nac. 54. Govoredi od pokore koju je ispovidnik
naredio. F. Lastrid, ned. 81. Iskat navlas lasne
ispovjednike. L A. Nenadid, nauk. 43. Ispovije-
dajuci se sved u istoga dobra ispovjednika. 132.
Ispunene pokore od ispovidnika naredene. A. Ka-
nizlic, bogojubn. 114. Ona joj svit dade, da ide
k ispovidniku manastirskomu. uzr. 198. Ova zado-
vojstina jest dvostruka: jedna je koju ispovidnik
na ispovidi grisniku odredi ... B. Leakovic, gov.
85. Ne nahodi ispovidnika komu bi se mogao
ispoviditi. M. Dragidevid 144. Otide nekakav
grjesnik ispovjedniku da se ispovjedi. Nar. prip.
vuk.- 297. Ispovjedniku se ucini kao nekakvo
cudo, pa opet upita momka. Nar. prip. vrc. 66.
b. confessor, svetac koji je u vrijeme progonstva
ispovijedao vjeru hriseansku, ali nije bio mucen.
Manastyrt svetyiht ispovedtnikb. Domentijan*
72. Na cast sv. Roka ispovednika. Mon. croat.
164. (1496). Zulijan zvani izpoyjednik blazeni.
Zborn. 60^5. Obra nike ispovidnike, koji nisu ni-
kakor izgubili palmu od martirija. Ivan trog. 1.
Hilarij biskup i izpovidnik. F. Glavinid, cvit. xxi.
Ispovidnici, mucenici, divice i udovice. M. Jer-
kovid 99. Sveti ispovidnici i ini pravedni. P.
Eadovcid, nac. 81. Marijo, jakosti i ponukovanje
mucenikova i ispovidnika. P. Posilovic, nasi. 74^'.
Moze ga staviti medu izpovidnike. S. Margitid,
fal. 31. Koji prisvetoga tvoga ispovjednika uz-
nese na nebesa. I. Dordid, ben. 211. Ovako svi
ostali mucenici, ispovidnici i divice. J. Banovac,
razg. 68. Kra|ice ispovjednika. I. A. Nenadic,
nauk. 248. Od episkoga pareonskoga, glasovitoga
ispovidnika u ono nesridno vrime progonstva. A.
Kanizlid, kam. 4. Sveti Ivan ispovidnik i pu-
stihak. And. Kacid, razg. 12. Imena takovih
ispovidnika upisana jesu u knigam zivota. Blago
turl. 2, 213. Svi sveti biskupi i izpovjednici,
molite za nega. T. Ivanovid 109. Neizbrojeno
mloztvo mucenika, izpovidnika. D. Rapid 13.
c. covjek koji se ispovijeda. — U nase vrijeme
(vidi i u Vukovu rjecniku). Pop i ispovjednik.
Nar. prip. vrc. 65.
ISPOVJEDNISTE, n. vidi ispovjednica. —
Samo u StuUcevu rjecniku : ,exedra ad exci-
piendas confessiones'.
ISPOVJEDNIStVO, n. u StuUcevu rjecniku
uz ispovjedniste. — sasma nepouzdano.
ISPOV JEDNI, adj. vidi ispovjedan. — V je-
dnoga pisca xviii vijeka. Jer se ispovidnik ni
po jedan nacin ne moze sluziti onoga ispovidnega
znaha. Ant. Kadcid 154. Pecat od skrovitosti
ispovidne. 269.
ISPOVJEDOVATI, isp6vjedujem, impf. vidi
ispovijedati. — Bijec je stara, isporedi stslov.
ispovedovati, rus. HcnoBi/^oBaTt. — Izmedu rjec-
nika u Danieicevu (ispovedovati ,eloqui, confi-
teri'). Bozfcstvo svetyje trojice ispovedovati. Do-
mentijanb 148. Tako mi 7 musavft sto verujemo
i ispovedujemo i pocitamo mi musultmani. Mon.
serb. 528. (1481). — Amo pripada bez sumne i
ovaj primjer u kojemu je u mj. ov: Blagodeti
ispoveduase. Glasnik. 11, 62.
ISPOVJEDIVATI, ispovjedujem i ispovjedivam,
impf. u StuUcevu rjecniku: ispovjedivati, v. ispo-
vijedati s dodatkom da je uzeto iz brevijara (?).
— nije dosta pouzdano.
ISPOVLACITI, isp6vlacim, pf. (?) povuci na
pole. — Slozeno: iz-povlaciti. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Onda vaja izmed dvih re-
dova zive ograde, iz brzoplotiee koje izvudi; po
isti nacin vaja raditi, da se moze i prut od istog
ISPOVLACITI
948
ISPRATI
starog plota s sikirama ili na drugi nacin ispo-
vlaciti, da za tim trnasto grane ve6i prostor do-
bije. I. Jablanci 182.
ISPOVOJITI, ispovojim, pf. razviti (dijete) iz
povoja. — U StuUcevu rjecniku: ispovojiti i iz-
povojiti, V. razpovojiti. — nije dosta pouzdano.
ISPOVEACATI, isp6vra6am, pf. sve povratiti
(objekat je mnostvo). — Slozeno : iz-povracati. —
Od xvm vijeka. Jeda scinis da 6e oni izpovra-
6ati ona dobra? F. Lastric, ned. 171. — Sa se,
reflekstvno, povratiti se (o mnostvu). ;^ude sve
do poslednega i one koji su se ispovra6ali na
vojsku da istera. Djelovod. prot. 222.
ISPOVRCI, ispovrgnem, pf. posve obaliti, po-
haciti. — Slozeno: iz-povrci. — Samo u StuU-
cevu rjecniku : izpovrdi ,atterrare' ,evertere' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.
ISPOZATVORATI, ispozatvoram, pf. zatvoriti
sve jedno po jedno ili malo po mala. — Slo-
zeno: iz-po-zatvorati. — IJ Mika^inu rjecniku:
ispozatvorati, zatvoriti se ,claudere omnia', i u
StuUcevu: ,omnia claudere'.
ISPOZAVADITI, ispozavadim, 2>f- zavaditi sve
jedno po jedno ili malo po malo. — impf: ispo-
zavadati. — Slozeno: iz-po-zavaditi. — U nase
vrijeme u Lici (u primjeru sa se, reciprocno).
,Dok im ne dode ova naj mlada sna u kucu, sve
bi mirno i lijepo, a od kad im ona prag prijede,
sve se izvrnu, svi se ispozavadise'. J. Bogdanovic.
ISPOZAVADATI, ispozavadam, impf. ispoza-
vaditi. — U nase vrijeme u Lici (u primjeru sa
se, reciprocno). ,Svi su se u kuci od malog do
velikog ispozavadali, pricokaj samo malo, sad ce
se na! izdijeliti'. J. Bogdanovic.
ISPOZDRAVITI, ispozdravim, pf. posve po-
zdraviti. — Slozeno: iz-pozdraviti. — Samo u
StuUcevu rjecniku: ispozdraviti prijate^e ,dare se
salutationi amicorum'.
ISPOZDRAVlfiATI, isp6zdrav|am , pf. posve
pozdraviti, pozdraviti svakoga. — Slozeno: iz-
pozdravjati. — U nase vrijeme. ,Kad podes tamo
ispozdravjaj mi sve piijate^e'. u Dubrovniku. P.
Budmani. — Sa se, reciprocno. Pocem se uzajmno
ispozdravjaj u . . . Nov. sr. 1834. 141.
ISPOZJS'ATI, ispoznam, pf. posve poznati. —
Slozeno: iz-poznati. — Na jcdnom mjestu xvii
vijeka. Ne da ono od pameti sebi prilicne ni
ispoznano. F. Glavinic, cvit. HiH^.
ISPKACANE, n. djelo kojijem se ispraca,. —
U Vukovu rjecniku.
ISPRAUATI, ispra6am, impf. ispratiti. — Akc.
je kao kod izgledati. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecniku u VoUigijinu (praes. izpradam kod
izpratiti) i u Vukovu (,liinausbegleiten' ,comitor
discedentem'). Ispracajuci ga, dade mu jedne
bele carape. M. ±). Milidevic, jur. 2(3.
ISPKACENE, n. djelo kojijem se isprati. —
Stariji je oblik ispracenje. — U Mika^inu rjec-
niku: ispracenje, i u StuUcevu.
ISl'RAClVATl, ispracujGm i isprWivam, impf.
vidi iwpradati. — U nase vrijeme, a izmcdu rjec-
niku u VoUigijinu (praes. izpradivam kod izpra-
titi). JJa ga Hvim putem docekuju i ispraduju do
Loznico. Nov. sr. 1834. 12'.>.
iSPKAJ^ATl, iaprajain, impf. vidi ispravjati.
18PRANE, n. iljelo kojijem se ispere. — U
VoUigijinu rjecniku.
lyPliA.SlTl, isprasiin, pf. sloieno : iz-praaiti.
— Akc. Je kau kud ishvaliti. — L' nase vrijeme.
a. oprasiti (mnugo prusadi). — U Vukovu rjec-
niku : isprasiti, isprasi ,(eine menge) werfen (von
dor sau)' ,pario'. — Sa se, refleksivno, oprasiti
se (o mnogijtm krmacama). — U Vukovu rjec-
niku : t. j. krmace ,werfen (von mehrereu sauen)'
,pario'.
b. izmr\ati, izgnusiti (kao prase). — U Du-
brovniku. ,Vajas se po glibu, pa si isprasio to
jadnijeh hajina na sobi'. — Sa se, rejleksiono.
,Cuvaj da se ne isprasis'. P. Budmani.
ISPRASATI, isprasam, impf. isprositi. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (izprasam, izprositi,
z molitvum i prosnum dobivam ,expeto, exoro,
impetro') i u StuUcevu (isprasati i izprasati ,pre-
cibus obtinero').
1. aktivno.
a. dobivati prosenem, mo]enem. Koja sveti mo-
leci isprasaju. A. Gucetic, roz. mar. (j. Izpra-
saju ono sto prose vece puta. M. Divkovic, bes.
130''. I sto prose izprasaju. V. Andrijasevic,
prav. 59. Jerbo jim ona izprasa i dobiva pravo
skruseno. A. Kaniziic, utoc. 147. Marija isprasa
ono sto bi mi hotili. 416. Koji za nas Boga
mole i moleci izprasaju sto zelimo. bogojubn.
480. Sve sto od sinka tvoga prosis, vazda is-
prasas. fran. 246. Po kriposti molba crkve,
tkoja kakono zarucnica Isukrstova, svakda isprasa
tkoju milost za svoje sinove. Blago turl. ^., 37.
Crkva jest uslisana i istinito isprasa od Boga
sve sto pita u blagoslovu vode. '^, 4U. Sto sveti
diluju oli isprasaju jest po kriposti i dostojan-
stvima Isukrsta. 2, 62.
b. prostti, moliti. One (zivine) imaju od sebe
jakost, lipotu i odicu, a ti imas izprasati od zi-
vina nerazlozitije s cim ces pokriti tvoju golo-
tinu. M. Radnic 352^. Koji izprasa knige za
biti uzdvignut na koju casnost crkvenu. Ant.
Kadcic 291.
2. sa se.
a. pasivno. Po kojijema se grijesim i zlobam
na§ijem odpustenje isprasa. A. Gucetii, roz. mar.
10. Po Isusu sve se izprasa. I. Ancic, svit. xxiv.
Mirom se izprasa pi'ostenje od svi grija pokornoj
cejadi. 34. Sto se godi po nima i)ro8i izprasa
se sve. 80.
b. refleksivno. Izprasase se od otca. F. Vrancic,
ziv. 71.
ISPRASITI, isprasim, pf. slozeno: iz-prasiti.
— Akc. je kao kod ishvahti.
a. napuniti praha, pyrasine, iska^ati prasinom.
— U StuUcevu rjecniku: v. poprasiti, i u Vu-
kovu: n. p. hajinu ,bestauben' ,pulvere adspergo',
cf. uprasiti.
b. ocistiti od prasine, otresti prah. — U Vol-
tigijinu rjecniku: izpraSiti ,di.-^polverizzare, sbat-
tere fuor la polvere' ,abstauben'. — nepouzdatio.
ISPRATEZITI, ispratezim, pf. u StuUcevu rjec-
niku : izprateziti, v. odprateziti. — nepouzdano.
ISPRATI, isporem, pf. posve oprati (u pravom
i u prenesenom smislu). — Sloieno: iz-prati. —
Akc. jc kao kod izbrati. — Rijcc je star a, isporedi
stslov. isprati, rus. Mciiparb. — Izmedu rjecnika
u Belinu ^,lavar bene; cluo' 428"), m VoUigijinu
(isprati, ispirem, isperem ,slavare, sciacquare' ,aus-
wascheii' ; izjjrati, izperem, izpiram ,slavaro, ia-
vare bene' ,aus\vaschen'), u StuUcevu (isprati, is-
piram ,lavar purgando' ,eluere'), u Vukovu (,aus-
waschoii' ,oluo"). Isperete rizy svoje. Domeutijan'^
321. Puno izper' mene, puno oskvri'ien jer sam
bio. A. Vitajii, ist. 155". Vajalo bi paka tu
kartu izgoriti i zlicicu izprati. Ant. Kadfcid 162.
Bure vodom isprati. Z. Orfelin, podr. 59. — Sa
se, rejleksivno. I'utrebuje da se ud svijeh labotiu
ISPRATI
949
ISPRAVAN, a.
isperem. B. Gradi6, duh. 14. Ja se 6u limom
od skrusenja iscistit, istrti i isprati. 15. Naman
ispravsi se u Jordanu, bi ocistjen od gube. Bla^o
turl. 2, 217. Od tud biva da sok so ispere. J.
S. Rejkovic 398. Zem]a (ce se) isprati (od kise),
i osta6e suha i bela. Nar. prip. vil. 1868. 261.
iSPRATITI, ispratim, pf. slozeno : iz-pratiti.
— Akc. je kao kod izgraziti. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u 3Iika(inu (ispratiti, odpra-
titi , deduce'), u Selinu (izpratiti, izpracam ili
izpracivam ,accompa^nare fuori' .comitari extra'
18''), u VoUigijinu (izpratiti, izpracam, izpracivam
,accompaj2rnare, tener compagnia' ,begleiten'), u
Stulicevu (,comitari, deducere'), u Vukovu (,hinaus
begleiten' ,comitor'), u Danicicevu (,deducere').
a. aktivno. a) iz ima mjesno znacene, te se
misli -pracene iz mjesta na poje. aa) pracene
ohicno biva kao znak casti i li(bavi naj cesce sto
pokazuje gazda gostu koji odlazi (moze hiti i
ironicki, tp znaci izgonene na silu ili na sra-
viotu). korelativno je docekati. Ktga si vtshodesi
pojti inamo odi. nasL, da si podesi svobodno
St vsakoju pocBstiju, ... a my da te ispratimo.
Mon. Serb. 22—2.3. (1'234— 1240). Kraj sela ill
sele isprati. M. Vetranic 2, 2-52. Tamo do zdri-
jela lijepo ih isprati. M. Drzic 464. Pa i(h)
Todor ispratio lepo : Jd'te, brado, posli u dobri
cas! Pozdrav'te se Jerini i Durdu, kako sam vas
docekao lepo, a jos lepse, braco, ispratio'. (iro-
nicki). Nar. pjes. vuk. 2, 49-5 — 496. Lijepo ih
kraju ispratio, sve svatove redom darivao. 2, 517.
Darivase, po|u ispratise. 2, 552. Deverima snahu
predadose , na kapiju zdravo ispratise. 2, 583.
Isprati ih starac patrijare. 3, 80. U po poja
svate ispratila. Nar. pjes. juk. 143. Ja ne znam
jeli se desilo, da je kogod izdahuuo za negova
doba, a da ga on nije ispratio. M. P. Sapcanin
1, 134. — hh) u sirem smislu, moze ziiaciti i ot-
pustiti, izaslati. On ga hrani za petnaes danah,
pak ga doma isprati u Rovca. Pjev. cm. 'JO*.
Isprati suru neugoscena da ide od kuda je i
dosao. Nar. prip. vuk. 110. — b) uopce kao per-
fektivni qlagol prema pratiti. aa) u pravom
smislu. Srecu moli da te izprati, a nek te ne
priceka. (Z). Poslov. danic. 113. Ne mogu s tobom
poc do kra}a, nego cu te malo ispratit pak podi
sam. J. Filipovid 1, 267^. Naredi slugam da ga
isprate. N. Palikuca 24. — bb) kao potjerati. A
odose Turci pjevajuci, i bijele pojavise ovce uz
Goliju visoku planinu; Turci jave, a ja pogle-
dujem, pa poviknuh dva brata od majke: ,Vidite
li, moja braco draga? Dajte, braco, da se po-
dignemo, da mi nase ispratimo ovce'. Nar. pjes.
vuk. 4, 39 — 40. Za nima se Srbi naturise, da
isprate uz nahiju Turke. 4, 359.
b. pasivno. S vatrom i s plamenom ispraceni
grom. M. A. Rejkovid, sat. LS^.
c. sa se, refleksivno ili pasivno, iseliti se (vidi
a, a) bb)). — U dva primjera xiv vijeka, i otale u
Danicicevu rjecniku (.emigrare'). Ako se cartstvo
mi stvadi z Dubrovnikomt, sto se obretaju Du-
brovcane po zemji cartstva mi, da im se postavi
rokb za 6 mesect, da se isprate svobodno bef^;^
zabave. Mon. serb. 147. (1349). U tri dni da se
imaju dvidi i ispratit sa vsSmi. izt vasoga vla-
danija. Spom. sr. 1, 7. (1396).
ISPRATNIK, m. ispracen covjek. — U jednoga
pisca nasega vremena. Pleca dali tuznu isprat-
niku. Osvetn. 6, 81.
iSPRATNA, /. (uprav je adj.) djelo kojijem
se ko na odlasku isprati i pozdravi (i ironicki
kad se izgoni). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,der abschied, das geleite auf
den weg' ,salutatio (osculum, verbera) viatica').
— I u osobitom smislu, vidi okrije.
ISPRAVA, f. vidi isprav}ane.
a. uopce. — Samo u jednom primjeru xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,riforma, cioe
il riformare' ,in priorem formam renovatio' 619'>).
Od clana vire i crkovne isprave (,de fidei arti-
culis et ecclesiastica reformatione'). I. J. P. Lucie,
nar. i. — I u pisaca nasega vremena. Isprava,
math, (ispravjane), lat. .rectificatio' ,rectification',
tal. ,rettificazione', frc. egl. .rectification' ; isprava
krivuje ,rectjf. einer curve', tal. ,rettificazione della
curva'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
b. pismo ili drugo cim ko pokazuje da ima
pravo na nesto. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu: ,scriptum, charta, codex, ta-
bulae (quibus jus suum aliquis probat)' s do-
datkom da je rijec ruska ; u Vukovu : ,das recht
zu etwas , die bewilligung der regierung' ,jns
scriptum rei faciendae' s primjerom: Donio is-
pravu iz Carigrada da ponovi (ili da nacini iznova)
namastir. cf. ispravica; u Danicicevu (,literae con-
firman tes'). Na kimt gode uzimaju taktvuj is-
pravu, da imt vi tej hozete primite. Mon. serb.
535. (1485). Izprava .patente, ,credenziale'. S.
Budmani 416''. Da ti bude pred judma isprava.
Nar. pjes. vuk. 2, 631. Isprava, mere. ,eine ur-
kunde tiber etwas', tal. ,istromento, documento'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISPRAVAK, ispravka, m. djelo kojijem se is-
pravja, i ono sto postane kad se sto ispravi. —
isporedi popravak. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace.
sing, i gen. pi. ispravaka. — TJ pisaca nasega
vremena. Ispravak, stil. ,berichtigung, verbes-
serung', tal. ,correzione' ; stil. math. ,correctur',
tal. ,correttura, correzione', frc. egl. .correction' ;
znak ispravka, typ. .correcturzeichen', tal. ,chia-
mata', frc. ,marque de la correction', egl. ,mark
of correction'; fig. stil. ,correctio', (icuvoo&oidi^,
,selbstverbesserung' ; phys. , correction', tal. ,cor-
rezione'; ispravak pogreske, astr. ,rectification
eines fehlers' , tal. .rettificazione d' un errore' ;
mere. ,storno'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
ISPRAVAN, Jspravna, adj. rectus, ispravfen,
prav (naj cesce u prenesenom, dusevnom smislu).
— Od XVI vijeka.
a. adj. — Komp.: ispravniji. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,justus, aequus, rectus, probus,
innocens, correctus, emendatus' ; komp. ispravniji).
a) sa znacenem sprijeda kazanijem. — od xvi do
XVIII vijeka. ^ Jeda bismo im ispravne bile. M.
Drzic 146. Covjek i zena jezicnica nece bit is-
pravni vrhu zemje. B. Gradid, djev. 69. Ako si
ispravan u tomu §to tvoris. D. Zlataric 85''. Onda
je vasa pravda upravna i ispravna. M. Divkovic,
Ijes. 642a. Pisam u nas jezik izpravnija izhodi.
I. Ivanisevic 126. Gospode i ubogu cas od is-
pravna srca za veliku primaju. V. Andrijasevid,
put. 5. Stavi mene na put ispravni. 21. Koji
bivsi u katolicanskomu nauku ispravan zivio.
386. Ispravnoga zivota opat. 395. Kad je voja
nemodnika ovako dobro ispravna. P. Radovcid,
nac. 103. Niti su dobro ispravni ni posteni u
dudih. 531. Prvi broj list a drugi redak kazu
prva kriva a druga izpravna. I. Ancid, ogl. 192.
Da svaka moja dilovanja, misjenja i cinenja budu
izpravna. L. Terzid 54. Duh ispravan ponovi u
iznutarni moji. 94. Duh tvoj dobri privesti de
mene u zem|u izpravnu. 97. Slova, koja bijavse
ocito cistija i ispravnija. A. T. Blagojevid, khin.
52. — U nase vrijeme kod pisaca. Ispravan, stil.
etc. (Correct, fehlerlos', tal. ,corretto'; math. mere.
ISPRAVAN, a.
950
ISPRAVITI, 1, a.
,richtig, fehlerfrei', tal. ,corr6tto'; ispravan prijepis
,richtige abschrift', tal. ,copia esatfca'. B. Sulek,
rjeSn. znanstv. naz. — h) koji pripada ispra-
vlanu. — na dva mjesta xviii injeka. Otisao je da
donese kniiS^ izpravnu (vidi isprava, a). Glasnik.
II, 3, 165. (1712). Meni ce bit zvijezda ispravna
Pavo sv. A. Kalid 198. — U nase vrijeme hod
pisaca. Ispravna zbrojka, math. ,correctionscoef-
ficient'; ispravni vrtak, mech. etc. ,corrections-
schraube'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
b. adv. ispravno, pravo. — Komp.: ispravnije.
— Od XVI vijeka (i u nase vrijeme), a izmedu rjec-
nika u Belinu (,correttamente' , emendate' 231''),
u VoUigijinu (,correttamente, avvedutamente'.ver-
bessert, gerad'), u Stulicevu (ispravno i izpravno
,recte, belle, probe, diligenter, acurate'), u Vu-
kovu (,recht' ,recte'). Sto recih ne bjese ispravno.
S. Menceti6 316. I da sluzim tebe ispravno, pleme
moje kazat cu ti. G. Palmoti6 3, 82'*. Jos da is-
pravno Boga casti, rusam krvi otar masti. 3, 105''.
Ni ga umijeS ispravno Jubiti. V. Andrijasevic,
put. 31. Kada se ti ispravno skrusis i opravdas.
51. Velicanstvo tvoje bistro, dobro i ispravno
poznati. 76. Ispravnije djelovati. 141. Ispravno
du sad ti izrijeti sve istine. B. Betera, cut. 60.
On obsluzec ispravno zakonite zapovijedi. I.
Dordic, uzd. 127. Izpravno ,speditamente'. S.
Budmani 416''. Modi ce se ispravnije pisati. D.
Obradovic, basn. 423. Ispravno kao jarcev rog.
Nar. posl. stoj. 169. Jeli vam sve ispravno? V.
Vrcevid, niz. 255. Ispravno posle redi i opremaj.
M. Pavlinovic, rad. 106.
ISPRAVDATI, ispravdam, pf. slozeno : iz-prav-
dati. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, is-
pravda.
1. aktivno.
a. dohiti pravdajuci se. — Od xvm vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (izpravdati koju stvar
,causam obtinere' 182*. 349*) gdje se naj prije
nahodi, u Bjelosfjencevu (izpravdam ,elitigo'), u
VoUigijinu f,vincere, acquistare litigando' ,durch
prozess gewinnen*), u Stulicevu (,reQi judicio vin-
cere, causam obtinere'), u Vukovu (dobiti na sudu
rasprom ,mittel8 eines prozesses gewinnen' ,lite
assequi'. cf. pravdati se). Da izpravda sto od
judi. V. DoSon 27*. Da nam ispravdaju na§a
narodna prava. M. Pavlinovid, razl. spis. 219.
b. ispraviti, pokazati da je sto krivo, lazno.
— Na jednom mjestu xvm vijeka. S 6im bi naj
la^livija potvorena izpravdao. Or. PeStalid 22.
2. sa se, rejleksivno.
a. posve se opravdati. — U Stulicevu rjecniku :
,86 purgare apud aliquem, causam obtinere'.
b. pravdu voditi do kraja, do sita. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
ISPRAVEDAN, ispravedna, adj. ispravan, pra-
vedan. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Neka
tebe modern s ispravednim srcem sluXiti. M. Jer-
kovid 25. — nepouzdano.
ISPRAVICA, /. isprava (uprav je dem.). — U
Vukovu rjeiniku: vide isprava.
ISPRAVICE, adv. vidi ispravno (kod ispravan,
b). — Na jednom mjestu xvm vijeka. Trag
upravi, s kirn bodiste izpravice, put poglavne
emirenice. J. Kavanin 165''.
ISPRAVILAC, ispravioca, m. vidi ispravite).
— U Stitliicvu rjecniku: ispravilac t grijeikom
ispravioc uz ispravite).
ISPRAVITEIjj, m. iovjek koji ispravi. — U
Mika\inu rjeauhu: iapravito), koji dudi popravja
(Censor, praefoctus moribus, magistor vetoris disci-
plinae'; u Belinu: ,emendatore, coiTottore' ,emen-
dator' 287a; ,riformatore' ,magister veteris disci-
plinae' 619''; u VoUigijinu: ,emendatore, rifor-
matore, correttore' ,ein verbesserer' ; u Stulicevu :
,instruens, dirigens, corrector, emendator'.
iSPRAVITEl^ICA , /. zensko cejade koje is-
pravi. — U Stulicevu rjecniku : ,quae dirigit,
instruit, emendatrix etc'
ISPRAVITE^jNIK, m vidi ispravite}. — Na
jednom mjestu xvi vijeka. Ispravitejnici oficija
svetoga iziskovanja. S. Budinid, ispr. 134.
ISPRAVITI, ispravim, pf. posve popraviti, uci-
niti da sto (objekat) bude posve pravo. — impf. :
isprav|ati. — Slozeno: iz-praviti. — Akc. je kao
kod izgaziti. — Rijec je stara, isporedi stslov.
ispraviti, rns. HcnpauHTt. — U knigama xiv i
XV vijeka nalaze se oblici u kojima ispred \ is-
pada V, vidi ispraju (praes. 1 sing.). Mon. serb.
203. (1385); isprajeni. Spom. sr. 1, 128. (1415);
Mon. serb. 510. (1470). vidi i isprajati kod ispra-
vjati. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (ispraviti,
upraviti ,dirigo'; ispraviti, ciniti da stvari dobro
hode ,moderor'; ispraviti put cija, upraviti k ciju
.collineo , coUimo' ; ispraviti , naciuiti ,corrigo,
emendo'), u Belinu (ispraviti ,drizzare e addriz-
zare' ,corrigo' 280'' ; ,raddrizzare, cioe drizzare
di nuovo' ,recorrigo' 603*; ,migliorare, meglio-
rare, fare una cosa migliore' ,rem reddere me-
liorem' 486''; ,riformare, cioe ridurre a forma
primiera' ,in priorem formam revocare' 619''; iz-
praviti jOmendare, correggere' ,corrigo' 286''; ,bo-
nificare, ridurre a miglior stato' ,in meliorem
statum redigere' 144''), u VoUigijinu (ispraviti,
ispravim, ispravjam , drizzare, fare dritto, emen-
dare' ,verbessern, das unrecht gut machen' ; iz-
praviti jbonificare, compensare, aggiustare' ,ver-
gelten'), u Stulicevu (ispraviti, ispravjam ,diri-
gere, corrigere, emendare, instruere, instaurare,
restaurare, in ordinem redigere'), u Vukovu (,ge-
rade richten' ,corrigo'), u Danicieevu (,perficere ;
solvere; absolvere, componere').
1. aktivno.
a. objekat je neSto krivo sto ispravlanem po-
stage 2)ravo. a) u pravom smislu (moze se shvacati
u kojem primjeru i inetaforicki). Ti . . . grbavih
ispravi. M. Maralid 169. Lasno je izpravit tauku
hvoju. I. V. Bunid, mand. 7. Hotjet krivu ulicu
ispravit. (D). Poslov. danic. 27. Izpravit pasje
noge nijo mod'. (D). 36. Krivo drvo ognom iz-
pravi. (D). 50. Izpraviti izkrivjono. F. Parcic 80.
Ispravi tri klijentava. I. Dordid, ben. 143. Jao
vama, ako ne uzbudete na vrime onoga mladoga
i zelenoga cabla ispraviti. J. Banovac, pripov.
253. Nadin drvo za mlada obrizanom ispraviti
kako hodes da raste. J. S. Rejkovid 149. Zato
prsti grbave ispravi (svice). 391. Mojom gobom
ne mogu vas svijet ispraviti. (U Boci). Nar. posl.
vuk. 182. Beg se dosjeti — te im ispravi ta-
bane (potabani ih). F. Jukid, zemj. 29. Ko moie
ispraviti sto on iskrivi. D. Danicid, prop. 7, 13.
Da znas ti, koliko je on krivijeh ispravio a pra-
vijeh iskrivio?! S. l^ubisa, prip. 20.=>. Mladiku
do§ ispraviti a drvo nikad. V. Bogi§id, zborn.
290. — b) u prenesenom smislu, uiiniti da bude
pravo sto jc bilo krivo u dusevnom, moralnom
smislu, zlo, neistinito. an) objekat jc sto se krivo
reklo, napisalo a i udinilo. Krajevtstvo mi za-
pisa i potvrbdi i bojfie i.spravi vsake zakone i
uvete i povejo. Mon. serb. 187. (1378). Sto sara
pripisal vi boje isprav'te. M. Vetranid 1, 316.
Tor isprav' slobodno . . . nezgodno u mojoj besidi.
D. Zlatarid 2». Da ona bare, kojim su fitauipa-
turi uzrok pomankanja ispravim. I. Bandulavid
u predgovoru. I ako nadeS koje pomankaiie od
ISPEAVITI, 1, a.
951
ISPRAYITI, 3, a.
stampe, ispravi govoreDem. J. Banovac, razg.
IX. Pomankanja koja §tijuci nades ispravi. A.
Kanizlic, bogofubn. xv. Uciniti i ispraviti ove
kiiige. A. d. Costa 1, vi. — bb) objekat je zlo
(u moralnom smislu) koje se ucinilo; ispravlane
se sastoji is Tcajana i naknadavana (dobrijem
djelima). Kajem se da sagrisih, rad bih ispraviti
ca ucinih. M. Alberti 401. Da ispravim sve moje
misli isprazne. V. Andrijasevic, put. 142. Po-
mankanja dobrovojno izpravi. I. Grlicid xxii.
Z'lim izpravit me nepravi. J. Kavanin 57.5''. _ Da
cete pri smrti krivine vasega zivota prid nega
izpraviti. A. d. Bella, razgov. 157. — cc)tn-
koder u moralnom smislu, objekat je cejade. zivot,
cud itd. znacene je da objekat unaprijed bude
dobar, drukciji negn je prije bio (isporedi c, b)).
Pri sebe ispravi. M. Marulic 120. Neces cud
ispravit. 224. Samo te svituju, ne da te ozdrave,
ni da t' potribuju, ni da t' 6ud izprave. P. Hek-
torovic 60. Da ispravite pamet vasu. B. Gradic,
diev. 101. Ispraviti bludece. M. Divkovid, bes.
61b. Pamct covjecju prosvijetli, zeju ispravi a
djelovanje pokrijepi. 727^. Nijesu jaka moja dila
nih ispravit pamet prijeku. G. Palmotic 3, 31*.
Zudim zivot i djela moja ispraviti. V. Andrija-
sevi6, put. 133. Neka dobro ispravin zivot i dila
moja. P. Radovcic, nac. 10. Da ga svega (zivotj
ispravi s dusevnim i svetim nacinom. 21. Da
ji (ele) izprave i naprav uprave. 1. Ancic, vrat
190. Izpravi na' pre samoga sebe a pak pazides
druge. M. Radnic 4431^. Dakle grijeha od sva-
koga s placem srce tvoje ispravi. A. Vitajic, ost.
52. Da me nauk tvoj nije izpravio. I. Dordic,
salt. 49. Ne mareci dicu svoju ispraviti. E.
Pavic, ogl. 499. Koji ne bi ktio ispraviti zivot.
J. Matovi6 161. Ispraviti zli obicaj zivota i cudi
izopacene. 234. Zivot i 6udi ispraviti. 236. Evo
pripravna sam zivot moj prominiti i izpraviti.
I. Velikanovi6, prik. 70. U vami stoji ispraviti
vase zivjene. I. J. P. Lu6i6, izk. 31. — dd) objekat
je steta, te je znacene: nadoknaditi ; u siremu
smislu moze biti objekat i dug, te je znacene go-
tovo kao isplatiti. Da povinett se i ispravitt
crf.kvi. Zak. dns. pam. saf. 29. Da gredu predb
cartstvo mi u oci za vsaku zlobu a ili svadu, da imt
cartstvo mi ispravi po pravde i po zakonu. Mon.
serb. 170. (1362). Sto se nade da stmi. dlbztnt
trtgovcemt dubrovackimt, da imt. ispra|u. 203.
(1385). Ostalo sto mu je bilo neplaceno dva na
desete litart, pisalt smi. Maroju i Niksi da mu
isprave odt carine dva na desete litari,. Spom.
sr. 2, 74. (1422). Odt togazi platise gospodtstvu
mi gotovemt trtgomi. pett satt i sesttdesett
litart i, da isprave mitropolitu Isidoru, cetiri-
desett litart. 2, 79—80. (1423). Tko komu koju
stetu ucini i ako mu opet ne ispravi. M. Div-
kovid, bes. 32—33. Tome Ali odabasi izpravite
putnicu, sto ga je vodio. Starine. 12, 33. (I706)j
Muku ku ne ispravi rajskijeh dusa sva mnoz
mila. A. Vita}i6, ost. 233. Ali sto komu duzan
bio mislim svakomu izpraviti sto mogao budem.
S. Margitid, ispov. 24. Ispravit ono sto je dru-
gomu krivo ucinio. I. Grlicic 66. Da bi po niovoj
nepom].i steta bila gospodaru, duzni su mu ispra-
viti. F. Lastric, od' 73. Koli godi e moguce
stetu im ispraviti. ned. 287. Ako nisi pravo do
sada dava, ispravi i povrati. F. Matic 78. Ako
j' komu krivo ucineno, imam oklen, ja cu ispra-
viti. Nar. pjes. marj. 161. — objekat moze izo-
stati, kao n. p. u prvijem primjerima: u ovome
ga priwjeru zamjenuje ace. s prijedlogom za:
Spovedase mi za vtse krivine i dlbgove, i za
vtse za tozi ispravismo. Mon. serb. 146. (1349).
b. uciniti da sto stoji uprav (dupke). (Arka)
ukrivi se da upade, za to ju izpravi. I. Anci6,
ogl. 131. Izpravi bolesnika, govoreci mu: ,Uzmi
posteju tvoju i hodi'. L. Terzic 296. Ispravi,
podapni i uzdrzaj kuf^u moju. F. Lastric, svet.
157a. Iz krvi ga malo ispravio. Nar. pjes. vuk.
2, 562. Ispravite ploce pored sebe. 3, 306. Is-
pravi me na moja kojena. Pjev. crn. 37b. Ispravi
me te stadoh. D. Danicid, dan. 8, 18.
c. ttciniti da nesto sto se mice (ili sto se misli
kao da se mice) ide pravijem smjerom put cija
(naj cesce u prenesenom. ili metaforickom smislu).
a) objekat je put (metaforicki, po biblickom je-
ziku). Ispravi predt toboju putt moj. Domen-
tijana 18. Za ispraviti nas put opaki. B. Kasid,
is. 1. Ispravite put Gospodni, kako rece Izaija
prorok. I. Bandulavid 3''. joann. 1, 23. Put koji
ti sam ja ispravio. V. Andrijasevic, put. 65. Is-
pravi zao put. M. Radnic 414a. — b) objekat je
ono sto se mice (n. p. lada). Krmangije ispra-
vite lade na demije Otmanovic-cara. Nar. pjes.
vuk. 5, 416. — u prenesenom, metaforickom smislu,
objekat moze biti stupaj, noga, koracaj itd. (po bi-
blickom jeziku). Izpravil si stupa} moj. F. Vranci6,
ziv. 14. Izpraviti noge nase na put od mijera.
I. Ancic, svit. 96. Izpravi tvoje koracaje. M.
Radnic 105a. _ amo pripadaju i ovi primjeri:
Ispravi srce tvoje na pravi put. M. Divkovi6,
bes. 169a. Da pameti nase k nebeskijem poze-
Jenjem ispravis tebe molimo. nauk. 156*. Ispravi
nega na put spasenja. 158a.
d. M prenesenom smislu, kao urediti, opraviti,
upraviti (objekat je kakav posao, a subjekat onaj
koji je nad poslom, koji ga nadzire). Sudije da
drtze knige, kaktveno su dali pristavorat.koiihbno
su poslali da isprave po zembji. Zak. dus. pam.
saf. 47. Sazvani za ispraviti i urediti koludnce.
S. Budinic, ispr. 144.
e. izvrsiti, svrsiti. Ispravivb raboty manastirb-
skyje. Domentijana 217. Asto ne vbshostetb ispra-
viti povelenija' crbkvi. Zak. dus. pam. saf. 29.
Sto isprave da je tvrbdo i neporocno. -Spom. sr.
1, 79. (1406). Dodose u Carigrad da isprave to-
liki po.sao s cesarom. S. Badric, ukaz. 13.
f. ne.prelazno, uputiti se nekijem putem put
cila (moze biti prelazno, ako se shvati kao da
se ima u misli objekat put). — Na jednom mjestu
u narodnoj x>jesmi nasega vremena. Ma nemojte
drumom ispraviti, nego hajte zelenom planinom.
Pjev. crn. 31*.
2. pasivno. Zakoni i slobodbstine svetemB ro-
ditejemb tvojimb i po tomb svetopocivsomb go-
spodomb majkomb vi i slavnemb gospodbstvom
ti potvrbdeni i boje isprajeni. Spom. sr. 1, 128.
(1415). Pravo su i pocteno isprajeni (razlozi).
Mon. serb. 510. (1470). Romi ispravjen. E. Pavic,
ogl. 658. Mis}ase liega ispravjena i isvijesdena
otpustiti. S. Rosa 158a. Ne vide se oholnici
podnizeni, krivci izpravjeni. D. Basic 18. Da
ovako izpravjeni postanemo pripravjeni. V. Dosen
266b. Plojka se upravo zove okrugla i glatka
kamena plocica kojom se u onoj igri gada u
drugi ispravjeni kamen. Vuk, ziv. 287. — Moze
se shvatiti part, praet. pass, ispravjen i kao adj.;
te s toga ima i adv. ispravjeno, vidi u Mikajinu
rjecniku: ispravjen, uciiien bo)i ,moderatus' ; is-
pravjen, upravjen ,adrizzato, drizzato' ,directus';
adv. ispravjeno, upravno ,drittamente , diretta-
mente' ,directe, directo'.
3. sa se.
a. pasivno. Da ta krivina se sb pravinovb isb-
pravi. Mon. serb. 29. (1240). Koja se krivina
ucini medu }udi dubrovtcbke i medu tebe i tvoji
judi, da se isbpravi pravinomb po staromu za-
konu. 43. (1254). Ako bude komu Dubrovcaninu
ISPEA.VITI, 3, a.
952
ISPRAV;.A.TI, 2, a.
sto uzeto odb moga cloveka ili odt mene, da srt
vse ispravi. 193. (1.379). S ne da se ka gizda
ispravi Ijepotom. S. Mencetic 108. Da se is-
pravi, Gospodine, molitva moja kako no tamnan
prid obrazom tvojijem. M. Divkovi6, bes. 501*.
Da se po tvomu dostojanju svakolika djela moja
isprave i narede. nauk. llQl". Da se isprave misli
i djela nasa. 228l>. Hromi se ispravise. V. An-
drijasevic, put. 173. Sipka mlada moze se Izpra-
viti. M. Eadnid 176'\ Da se dusa moja izpravi
tvojijem naukom. I. Dordii, salt. 422. Ona koja
bise izopacena po Evi po divici Mariji imadijahu
se ispraviti. J. Filipovic 1, 512'b. Kako se imaju
tri moci duse ispraviti i upraviti. P. KneSevic,
osm. 60. Ne moze se (kriva) Drina ramenom
ispraviti. Nar. posl. vuk. 205.
b. refleksivno. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(ispravit se, ucinit se boji ,colliger6 se, cohibere
se'), u Belinu (ispraviti se ,temperare se' 491^;
,redire ad bonam frugem' 608'' ; izpraviti se ,cor-
rigere errorem' 290*), u Voltigijinu (izpraviti so
,emendarsi, correggersi' ,sich bessern'), u Stuli-
cevu (,emendarsi dall' errore, moderarsi' ,corrigi'),
u Danicicevu (,satisfacere'). Nastoj, ter se isprav'.
M. Marulic 138. Ako s' kriv, isprav' se. 153. I
kriv ti sam i mogu se ispravit. M. Drzic 232.
Kako lav hoce se uspeti i ispraviti. P. Baksic 206.
Jeda bi se (celade) na boje izpravilo. I. Ancic,
ogl. 63. Oni stisnuti jesu i padose, a mi ustasmo
i ispravili se jesmo. L. Terzic (B. Pavlovid) 163.
Brze dakle, o Krstjanine, koji si se s griliom
iskrivio, pocmi cinit pokoru, da se s nom is-
pravi s. J. Banovac, pripov. 204. Uze ga k tomu
za ruku i pomoze mu ustati i evo u oni cas is-
pravi se. E. Pavic, ogl. 639. Ukaza im sv. Petar,
da se je ovi covik ne u ime liegovo, vece u ime
Isusovo ispravio. 610. Niko ne moze se ispra-
viti, ne znajuci u cemu i kako pogresava. D.
Obradovic, ziv. 11. Kako ti ga ucine papom,
ispravi se i ukoci. basn. 18. Ispravi se, pokaj
se. J. Eajic, pouc. 1, 117. Planu Marko kako
vatra ziva, ispravi se na Sarcu vitezu. Nar. pjes.
vuk. 2, 358. Ispravi se Jovic na vrancida. Pjev.
crn. 148b. Do]j g' na noge Turci ispravise. Nar.
pjes. juk. 249. Ispravivsi se Medodovid. Nar.
prip. vuk. 4. Ali se nazovi-mrtvac u jedan put
ispravi. 217. Ispravi se i rece im: ,Koji je medu
vam bez grijeha . . .' Vuk, jov. 8, 7. Moj snop
usta i ispravi se. D. Danicid, Imojs. 37, 7. A
ako se kohi spotaknu? — Ispravi6e se. M. P.
SapSanin 1, 100. — U ovijem primjerima kao
da je znacene : opravdati se. Da ne izmetett. se
postavjeny zde, aste ne budett jemu nekotoryje
viny velije i oblicajemu predi. vsemi, i ne mo-
guStu jemu ispraviti se. Sava, tip. stud, glasn.
40, 157. Ako li §to pogrese zemji krajevtstva
mi i ne isprave mi se. Mon. serb. 55. (1281).
O vsemi. se su carstvu mi ispravili, ne ostaSe
krSvi ni u 6imb cartstvu mi. Spom. sr. 2, 18.
(1349). ASte ne vb.sliosteti. ispraviti so zapove-
diju duliovnoju. Zak. dus. pam. saf. 29.
IHPEAVIV, aclj. vidi isprav|iv. - U StuU-
cevu rjecniku: ,emendabili8'. — nije dosta po-
uzdano.
ISPEAV^AC, isprav]d6a, m. iovjek koji is-
prav^a (poyreSke kod stampana). — Nacineno u
nase vrijeme. Isprav] a6, typ. , corrector', tal. ,cor-
rettoro', fro. ,correcteur', egl. ,corrector', B. Sulek,
rjeftn. znanstv. naz.
ISPEAVJ^ALAC, ispravjaoca, m. dovjek koji
i8prav(a. — U Stulicevu rjecniku: v. isjjravitej.
ISPEAV^JALIfJA, /. zensko ie\ade koje is-
prav]a. — U Htuliicvu rjeiniku: v. ispravitejica.
iSPEAVl^ANE, n. djelo kojijem se ispravla.
— Izmedu rjecnika u Vukovu. Dvoranin krajev
postavjen na kapiji gradskoj za izpravjane i
uredbu puka. E. Pavic, ogl. 328. U ispravjanu
istih (putova) ^ubibrati6u zlo zelise. M. A. Ee}-
koyic, sat. H4b.
ISPEAV^jATI, ispravjam, impf. ispraviti. —
Akc. je kao kod izgledati. — Bijec je stara, ispo-
redi stslov. ispravjati, rus. ncnpaB.iHTb. — U ne-
kijem primjerima xiv, xvii i xviii vijeka ispada
V ispred \ (vidi i kod ispraviti): ispra}aju. Mon.
serb. 191. (1379); Glasnik. 24, 279. (1396); izb-
prajaje. Mon. serb. 221. (1392) ; ispraja. Glasnik.
24,279. (1396); isprajati. M. Divkovic, nauk. 122t';
Glasnik. ii, 3, 171. (1712). — Izmedu rjecnika u
Voltigijinu (praes. ispravjam kod ispraviti, a
napose izpravjati ,salvare, assicurare ; emendare,
censurare' ,retten; verbessern'). u Stulicevu (1.
v. ispraviti. 2. ,identidem dirigere, corrigere'), u
Vukovu (,gerade richten' ,corrigo'), u Danicicevu
(ispravjati i isprajati .regere ; absolvere, compo-
nere ; corrigere').
1. aktivno.
a. vidi ispraviti, 1, a. Moju ze vy, otbci i bra-
tije, koga Bogb spodobii cisti knigy siji, aste
cto budetb vb nihb pogreseno , ispravjajuste i
prohodeste ctete. Mon. serb. 84. (1324). Obicaj
crkveni ispravjaje. Mon. croat. 107. (1470). Tko
li ju (krivu cud) ispravja. M. Vetranic 1, 227.
Ispravjati sto je krivo. P. Kanaveli6, iv. 390.
KJaste i C/i.jrome izpravjam. I. Ancic, ogl. 65.
Spasno izpravja puke hrome. J. Kavanin 159*.
Poce ispravjati sto god krivo vidase. I. Dordic,
ben. 28. Nades pomankana mnoga u puntim, u
virgulam, u acentim, u rici sastavjonu oli ra-
stavjeiiu : izpravjaj kako znades, ja vise ne mogu.
And. Kacic, razg. 318. Va|a grbave ispravjati.
J. S. Eejkovic 391. Izpravja neuredne oblTaje.
A. Tomikovic, ziv. 35. Dok je siba tanka, treba
je ispravjati. Nar. posl. vuk. 64. Ispi'avjajte ta-
kovoga duhom ki'otosti. Vuk, pavl. gal. 6, 1.
Vajalo bi da znane nas i nasu cud ispravja. M.
Pavlinovid, rad. 144.
b. vidi ispraviti, 1, b. Ovo kripostivo vino is-
pravja srce covicje. E. Pavic, ogl. 507. Tako
se nagnu korabja da padne, a Oza pritrcavsi
poce je izpravjati. And. Kacic, kor. 191.
c. vidi ispraviti, 1, c. ^Putije svoje ispravjaj.
Sava, sim. pam. saf. 9. Cestokrat daj moni, Go-
spodine, srce k tebi isprajati. M. Divkovic, nauk.
122''. S mnogijem tradenami izpravjas put pa-
kleni. M. Eadnid 361a.
d. vidi ispraviti, 1, d. Spodobi me sugubimb
vencemb, jako vladicbstvija ispravjati mi. Mon.
serb. 187. (1378). Posblb crbkvni primidurije na
koiiihb da isprajaju. 191. (1379). Tutore naredio,
koji 6o o onoj uredbi nastajali i uredena ispra-
jati. Glasnik. n, 3, 171. (1712). Vladati, ispra-
vjati i upravjati puk krsdanski. J. Matovic 2S8.
e. vidi ispraviti, 1, e. Tvore pravbdu i izbpra-
|aje pravila. Mon. serb. 221. (1392). Napuliio
ispravjamo i izvrsujemo onu zapovM. S. Budinid,
sum. oS'i.
f. kaznti, pripovijedati sve do krajn, vidi pra-
viti. A ke sani jur dosle okol ne spravjala,
jedva bill ja posle sve vam izjiravjala. H. Lucid
250.
2. sa se.
a. pasivno. To da so isbpravja sudomb pravymb
boibstvbnyimb. Mon. serb. 20. (1234). Ako se
kojagodS krivina dini, da so sudomb isbpravbja.
46. (1254). Da imb se onazi petb adrbfati. daju
i ispravjaju. Glasnik. 24, 279. (1396). Oda svih
inih atvari ke godi se po pristavu ispravjaju.
ISPRAV^jATI, J, a.
953
ISPEAZAN, a.
Stat. po}. ark. 5, 273. Da se plav ispravja na-
redno stojeci. M. Vetranic 1, 169. Eomi all k^asti
izpravjau se. P. Macukat 86. Mucim od ozlo-
^lasena iskrnije i stefca koje im so cine, i po-
vo|no koji put niti se zakrpjaju i ispravjaju. F.
Lastric, ned. 337.
b. refleksivno. I jako sto st^rese kra}evtstvu
mi, da se sudomt isprav|amo. Mon. serb. 50.
(1240 — 1272). Ako bi se svak sa svoje strane
starao isprav}ati se. D. Obradovic, ziv. 11. Na-
rodi koji prosvestavajuci se naukom od dan do
dan ispravjaju se. 114.
ISPRAV:^ENOST, /. osobina onoga sto je is-
pravjeno. — Sumo u Stulicevu rjccniku: ,directio,
correctio, omendatio, instauratio, restauratio, ca-
stigatio'.
ISPRAVJ^ENSTVO, n. vidi ispravjenost. —
U Stulicevu rjecniku: uz ispravjenost. — nepo-
uzdano.
iSPRAVJ^ENE, n. djelo kojijein se ispravi. —
Stariji su obh'ci ispravjeuije i ispravjenje. —
Izmectu rjecnika u Mikajinu (ispravjenje, upra-
v}enje ,directio'), u Belinu (ispravjenje ,emea-
datio' 287a), m Stulicevu, n Danicicevu (ispra-
vjeuije ,erectio; directio'). Pribeziste crtntctskago
ispravjenija. Stefan, sim. pam. saf. 13. Slucijimb
isprav|enije. Domentijan^^ 208. O svakomt du-
hovnomb ispravjenifjj^. Mon. sei'b. 14. (1222 —
1228). Ne ttkbmo o rabotaht nu vl vsakomb
ispravbjeniji crbkv(n)em£.. 116. (134f.). Da ogle-
daju i ispravjaju ubogyihb i nistihh. Zak. dus.
pam. saf. 48. Mnogaja stvori povejenija pristoje-
caja kleru i na dobro ispravjenje redovnikov.
S. Kozicid 10*. Delateji u ispravjenju zetve Go-
spodinove. S. Budinic , sum. lOl^. Nauk koji
pristoji na pucenje i isprav]enje sluziteji crkveneli.
180^. A djela tebi ugodnijeh izpravjenje. V. An-
drijasevic , dev. 109. Sluzi mu za ispravjenje
svih svojih stupajih ke cini po onomu putu. P.
Radovcid, nac. 21. Za ispravjenje svoga zivjenja.
230. Jer ga tuj cekase zudjeno zdravje i ispra-
vjone. I. Dordic, ben. 193. Ako ji (grihe) sveder
brez nikakve odluke izpravjena cinise. P. Kne-
zevic, osm. 109. Na tvoju dakle mudrost na-
slonam podpuno ispravjene. Ant. Kadcic, predg.
XL. Isprav|ene zivjena i uzmnozane bogojubstva
I. J. P. Lucie, izk. 4. Posli ocita ispravjena zi-
vota. 104. Sto je izprav|ena i popravjena ne-
ujudnih obicaja u carstvo uvodio. A. Tomikovic,
ziv. 66.
ISPRAV^IV, adj. koji se moze ispraviti. — U
Belinu rjecniku: ,emendabilis' 232^; u Voltigijinu:
,corrigibile, emendabile' ,verbesserlich' ; u Stuli-
cevu : V. ispraviv. — I u pisaca nasega vremena.
Ispravjiv, math. ,rectificabel', tal. ,rettificabile'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
iSPRAVNIK, m. vidi ispravjalac, ispravitej.
— Od XVI vijeka (vidi kod b).
a. u pravom smislu. — Iztneda rjecnika u Be-
linu (ispravnik duhovni ,vitae spiritualis director'
261*). Ako tko tebe cini svojijem ispravnikom,
nemoj se uzdignuti. P. Posilovic, cvijet. 168. K.
Magarovic 88. Zaziva Isukrsta izpravnika od
dusa- I. Dordic, salt. 171.
b. ovako zove svoju knigu prema tal. direttorio
fieki pisac xvi vijeka. — Jzmedu rjecnika u Stu-
licevu (,directorium' s dodatkom da je nasao u
pisca Budinica). Ispravnik za ereji, ispovidnici i
za pokornih (,breve direttprio per sacerdoti, con-
fessor! e per penitenti'). S. Budinic, ispr. 1. Bu-
dineo za spovijedce i pokorne izpravnik je lijep
razveo. J. Kavanin 126'\
ISPRAVNITl, ispravnim, pf. vidi ispraviti
(uprav uciniti da je sto ispravno). — Na jednom
mjestu xviii vijeka. Mucno je ubvrjeua izpraviiiti
izkrivjena. J. Kavanin 76a^.
ISPRAVNOST, /. osobina onoga sto je is-
pravno. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,correzione, indirizzamt-nto' ,verbes-
sorung') i u Stulicevu (v. ispravjene). Suditi ce
okolis od zem)e u ispravnosti. B. Kasic, rit. 351.
Ispravnost, stil. ,correctheit, fehlerlosigkeit'. B.
Sulek, rjecn. znanst. naz.
ISPRAZAK, ispraska, m. u Stulicevu rjecniku:
,levis exoneratio'. — nepouzdano.
ISPRAZAN, isprazna (isprazan, isprazna), adj.
inanis, prazan, gotovo samo u prenesenoin smislu.
— Slozeno: iz-prazan (posUje z ispalo je d, vidi
prvi primjer kod b) i vidi prazan). — Od xiii
vijeka (vidi kod a, b)), a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (vidi ispraznen; isprazan, praznoglav ,vanus'),
M Belinu (izprazan ,invalido' ,irritus' 416*; iz-
prazni ,nullo, cioe che non ha vigore' .irritus'
515'^), u Voltigijinu (izprazan ,vuoto, vuotato,
evacuato; vano' ,ausgeleert; eitel'), u Stulicevu
(.inutilis, vanus, inanis, infructuosus, damnosus,
otiosus, nihil agsns').
a. adj. o) prazan uopce (prema lat. inanis). u
jedinom primjeru s instr. Zato u pisni (psalmu)
106, 9 race: Nasitio si dusu izpraznu (.animam
inanem'), dusu gladujucu nasitio si svakim do-
brom'. dusa u griju izprazna je svakim dobrom.
1. Ancic, ogl. 4. — b) otiosus, besposlen, a moze
znaciti i lijen. naj cesce o ccladetu. Kako ne-
izprazdbUb jestb igument poiiezo umnozilo se
jestb bratbstvo. Sava, tip. stud, glasn. 40, 144.
U noci misliti trijeba je, a ne stat izprazan. N.
Dimitrovid 9. I samo cas jedan isprazan nemoj
stat. 13. Sinovi Izraelski ne stajahu isprazni,
nego se potezahu u zemju od obecanja. M. Div-
kovic, bes. 62'). O.sobitijem nacinom djavli na-
pastuju isprazne i bosposlene. 264*. Tl po vazdau
ovdi sidis isprazan. zlam 14*. Trijebi je, za boz-
bri?.nijeh da se brinu, i za izpraznijeh misle i
trude. I. Gundulic 4S2. Nu sto isp,razna ovdi
stojim ter ne vrsim moju zeju ? G. Palmotic
2, 122. Tko isprazan doma sjedi ne zna stvari
vrijedne i znaue. 2, 201. Izpraznijem vazda je
svetac. (D). Poslov. danic. 36. Mlados izprazna
staros trudna. (D). 62. Po naravi vaja da sto
Jubimo, zasto dusa izprazna stajati ne moze. S.
Margitic, fal. 258. Djavo izprazno lako svrta.
J. Kavanin 377*. Ter da isprazan dni ne traje.
I. Dordic, ben. 113. — kaze se i o danima, o zi-
votu itd. Da provede dni isprazne. P. Kanavelic,
iv. 466. Provodi izprazni zivot. M. Zoricic, zrc.
72. — c) zaludan, bez koristi. Nikada nikakove
rijeci izprazne i neplodne nije rekao. M. Div-
kovic, bes. 100*. Kako isprazne i zaludu vase
misli, vasi sudi ugledat se cesto budu. G. Pal-
motic 2, 101. Videc da je svacija isprazna sila
i snaga. P. Kanavelic, iv. .548. Nije bio trud
izprazan. M. Bijankovic 155. I da bude izprazno
i zaludu svako liegovo napastovanje. L. Terzic
43. Cudo nije, prema tima da 'e izprazna svacja
sila. J. Kavanin 266*. Bog nece da su izprazni
moji uzdasi, molbe moje. I. Dordic, salt. 66 Vi-
dite li da prvo i drugo dilo od poznatia jest
isprazno, ako se trecim ne nadopuni? F. Lastric,
ned. 200. Zaludan i izprazan odlucak. A. Ka-
nizlic, kam. 678. Da su sva izmis|avana i od-
luke niove izprazne. E. Pavic, ogl. 99. Poznavsi
da je negovo cekane isprazno. 493. Tvoja do-
brocinstva sva su izprazna i brezkorisna. And.
Kacic, kor. 73. Da odrisene izajde zaludno i
ISPRAZAN, a.
954
ISPRAZAN, a.
isprazDO. Ant. Kadci6 191. Pokora isprazna je
priko mjere ucinena. N. Marci 72. — d) sto je
beskorisno svagda je bespotrebno, a tnoze biti i
ikodno , po tome se isprazan moze kazati i o
cemu sto s toga sto je bespotrebno, i skodno je
u moralnom stnislu. Isprazno kletve. A- Gucetic,
roz. jez. 15. Rijeci isprazne govoriti. 196. Da
za svaku rijec izpraznu davati ce razlog. S. Mar-
gitic, fal. 247. Izprazne rijeci, koje nerazbornu
svijes govori. I. Dordic , uzd. 104. Bjezat is-
prazne razgovore. ben. 28. Od naj made rici
isprazne. J. Banovac , pred. 71. Ondi ce Judi
davati razlog od svake rici isprazne koju su
rekli. F. Lastric, ned. 6. Za svaku ric brezpo-
slenu, izpraznu, to jest, i nekoristnu, koju budu
re6i }udi, razlog imaju dati u dan suda. 26. Da
se ima vratiti razlog od svake rijeci izprazne.
J. Matovic 416. Ric isprazna recena u maskari.
M. Dobretic 213. Da 6e Judi od svake zaiudne
iliti izprazne rici dati razlog. B. Leakovic, nauk.
90. Slugati izprazne pripovidke. 459. Slusajudi
jedan isprazni razgovor. I. J. P. Lucie, razg. 44.
Neka udi) ne gubi se u zabavam i razgovorima
ispraznim. bit. 63. Da ti odgovorim za svaku
rijec ispraznu. A. Kalic 289. — Odgonec sve
misli izprazne. I. Ancid, svit. 49. Jel' te obastrla
magla od izprazni misli. M. Zoricic, osm. 96.
Da moze promisliti kako smo svi od jednoga
otca i matere rodeni, tu bi izpraznu misa' od
sebe daleko bacio. And. Kacic, razg. 317. —
Isprazne rasko§e. B. Kasi6, nac. 35. — Tim nije
cudo, cim bez znanja dni u izprazuoj lasti traju,
k'o Zagorko da imanja s pricijeh vila ostavjaju.
1. Gundulid 144. Nastoj ,zivjet casno iz mlada
od isprazne dalek lasti. G-. Palmotic 2, 38). —
Pustio se je u pice, igre izprazne. A. Kanizlic,
kam. 17. Svaka izprazna igra. D. Rapid 228. —
Koliko ji vidiste na trgu, na ispraznim prika-
zanima. Grgur iz Varesa 105. — Prikazace sega
dana, na sto izprazni blud dovodi. G. Palmotic
2, 7. S razbludam ispraznima. 2, 19. — c) bez
razloga. Isprazno jest ufane niovo. J. Filipovic
1, 263*. Pilat ispraznim strahom taknut nepravo
osudi Isusa. F. La.stri6, test. 160'i. Ah moj sinko,
izprazna uzdana, netome}ita ufana! ned. 30. Strah
isprazni za ne rastedi i ne ispustiti dobara ste-
cenje. 128. Zaludu cete ga prositi i izprazno
je vase uzdane, ako ne uzcinite djela od milo-
srdja. 373. Komu je od onoga izpraznoga straha
odahnulo srdce. A. Kani^lid, kam. 38. Ova sumna
i strah od vede strane jest izprazan. 479. Ne
bijaSe dakle rie poufane isprazno. E. Pavid, ogl.
506. — f) uopce, koji ne vrijedi, u kojemu nije
vrijednosti prave. Isprazna pohvalo. M. Vetranid
1, 80. Vidiuio na pokon kroz nasa zivjenja, koli
8U izprazna sva judska miSjenja. D. Ranina 100*'^
Od riasjadjonja u stvarih taistih i ispraznih. A.
Komulovid 38. Laziva je milos i izprazna Ije-
|)ota. 1. Drzid 291. One svjotim ispraznima vedo
krati budu riima od velike od pogube G. Pal-
motic 1, 151. Pod imenoui sredo isprazne. P.
Kanavelid, iv. 265. Bjehu ostala svom' sjemenu
za izpraznu uzpomenu. J. Kavahin 557". Sve
srcco bjohu izprazne i vremenite. I. Dordid, salt.
478. Tak(;vi zaviti ne vajaju, jer su od sebe
izprazni. A. Badic 72. Ne udirii rid svoju iz-
praznu. 74. Izprazna slava. J. Banovac, ubqj.
6. Jero je isprazna jakost [udska. blagosov. 253.
Da nijndnoga no budo izprazan zavit. B. Pa-
vlovid 26. Bizite od holoxti i od isprazno slave.
F. Lastrid, teat. :;27''. Svrhu slaba i piskovita
temp)a izprazno mudrosti. A. Kanizlid, kam. 48.
S nikojima izpraznima razlozi simbol izopaditi.
201. Brijati bradu od poiude izprazne lipote.
225. On bi imao nikoju izpraznu radost, kada
bi vidio. 273. Izprazna i lazjiva dobra traze.
uzr. 15. Po svoj podobnosti rad svog ispraznog
velicanstva. E. Pavic, ogl. 480. Ako pak Isukrst
nije uskrsnuo, slijedi da je isprazno nase pripo-
vijedane. jezgr. 40. Porad izprazne slave. M.
Zoricid, osm. 25. Ovi pod krunom ne kti so po-
nositi, ni holiti i u izpraznoj slavi ponositi. And.
Kacid, razg. 22. Tvoja mi je sila dodijala i iz-
prazna slava omrznula. 85*. Faledi hude i iz-
prazne bogove. kor. 296. Izpraznu uciniste za-
povijed Bozju radi pridana va§ega. J. Matovid
371. Tlacis izprazne te dike. I. M. Mattei vii.
— i sn supstantivima koji vec sami po sebi znace
stvar bez vrijednosti. Ono bjehu sni i rijeci is-
prazne. B. Kasid, per. 195. Cinase jih ni za
koju ispraznu izvanstinu. is. 32. Zlamen od svje-
tovnijeh tastina izpraznijeb. B. Kasid kod M.
Orbin iii. Za izprazne, jaoh! tastine pustih tebe,
Gospodine. I. V. Bunid, mand. 10. Drzao je ovo
staresina za izprazni san. A. Kanizlid, kam. 255.
Zastavuici izprazne sine. 453. Ivan nosi isprazno
ime cara. 638. — g) profanus. koji nije svet,
koji ne pripada vjeri, svetini (moze i ne biti u
zlom smislu). Ako su druzi razlika slozenja moja :
Galateu, DIjanu... s mnogijem pjesnima tastijem
i ispraznijem na ocitijeh mjestijeh prikazivali,
ja sve stvari taste za taste drzeci, vjerujudi da
je pocetak od pravoga znanja strah Bozji, pjesni
pokorne svijetu prikazujem. I. Gundulid 192.
Ovde pisem pismo duhovne i koristne, za osta-
viti izprazne. T. Babid, pism. 2. Sto de nami
sad izprazne pisaie? 4. Sotona, koja medu nima
(muzem i zenom) jubav izpraznu ozigala naj pri . . .
J. Banovac, razg. 83. Ne imaju se s izpraznom
slobodom iziskivati skrovista Bozija. F. Lastrid,
test. 325a'. Znademo iz skazani ispraznijo. 354".
Takih su ubojstva puna pisma ne samo isprazna
nego i sveta. ned. 1 10. Taki pokarana puna su
iskazana sveta i izprazna. 174 U svetih pismi i
izprazni. svet. 71a. To jest sveti ovi bio je vri-
mena onoga Krstjanin imenom, vojom pak i
zejom u stivenu izprazni kniga Ciceronovi jest
bio Cicero. D. Rapid 91. — h) koji hlepi za
tiidom pohvalom, isporedi tast, sujetan. aa) o
ce^adetu. Vjetric blagi, slava izpraznih. P. Ka-
navelid, iv. 23. Izprazni obicaju faliti svoja di-
lovana. A. Badic 227. Ne ima biti ta§t, izprazan
ni vitreusast. M. Dobretic 63. — bb) o onome
cim se ce^ade onakovo pokazuje. Pomrzivsi sve
isprazne gizde ludijeh. B. Kasid, per. 9. Bez
nijednijeh izpraznijeb uresa. V. Andrijasevid, put.
81. Zolembadi na glavi jesu za pokaraiie na-
reseiia izpraznoga. M. Zoricid, zrc. 140. — i)
uopce 0 celadetu koje malo vrijedi, osobito radi
neznana. Izprazni su svi Judi u kojima nije
znana. A. Badid 2. Ali odes li znati, o covice
izprazni, da je vira brez dobrije dila mrtva? (,Vis
autem scire, o homo inanis, quoniam fides sine
operibus m<jrtua est?' jac. 2, 20). 144. — k) cu-
riosus, u osohitom smislu, o celadetu koje zeli
znati sto se nega ne tide A u ostali dili negovi
no budi isprazan za znati i. F. Lastrid, test. 325".
— I) n. isprazno stoji u ace. s prijedlozima u Hi
na i znaci Sto adv. isprazno (vidi b). aa) s pri-
jedlogom u. Ni u isprazno uzima dusu svoju. B.
Kasid, nasi. 289. No uzmi ime Bozje u isprazno
zrc. 41. Pokli se ne uzim|e u izprazno imo Bozje.
I. Dordid, salt. 37. Ne uzmi u isprazno ime Bozje.
I. A. Nonadid, nauk. 28. Da bi udinili bili u
isprazno onaj odludak. A. Kanizlid, kam. 709.
Noraoj uzeti inae Gospodina Boga tvoga u iz-
prazno. J. Matovid 341. — bb) s prijedlogom na.
Nikada ne bi na izprazno ridi rekao. I. Andid,
ISPRAZAN, a.
955
ISPRAZNITI, 1, b.
vrat. 60. Ove ri6i nisu na izprazno recene. 115.
Doklen 6u piti na izprazno rosu tvoje milosti?
M. Zorifiic, osm. 45.
b. adv. isprazno (isprazno). — Izmedu rjecnika
u Mika(inu (isprazno, nista ne poslujuci , otiose'),
u Belinii (izprazno .otiose' 532^), u Stulicevu (,in-
cassum, frustra,. inutiliter, inaniter, invanum,
otiose'), a) vidi a, b). Sto isprazno dni provodis?
M. Vetranic 1, 33. Isprazno tijera ne stoj. 1, 464.
Provodis dni tvoje u bludu isprazno tac stoje.
2, 53. Brijetne isprazno nemojrao gubiti. M.
Drzic 440. Ali hod isprazno provesti tvoj zivot?
D. Zlatari6 54'^. Nijesu hotni izprazno stajati
ni sidjeti. M. Divkovic, bes. 412''. Nikadar ne
gubjase vrijeme isprazno ali bezredno B. Kasic,
per. 27. U dni rooje vidase se, o koristi gdi
svak radi ; uzlotrilo sada sve se, zivu izprazno
stari i mladi. I. Gundulic 143. I da je utnrijet
vele boje, neg' izprazno dni trajati. 290. Pro-
vodit vrijeme isprazno. P. Kanavelic, iv. 8. Goi-e
nij' Stat neg izprazno. J. Kavaiiin 377^. Izprazno
si zivio, neka ti plada izprazna bude. M. Zo-
ricic, osm. 71. Izgubio si vrijeme izprazno. L.
Eadic 3. — b) vidi a, c). &to isprazno covjek
dvori. P. Kanavelid, iv. 5. Izprazno trude se.
M. Eadni6 271*. Sunce nikada izprazno ni za-
ludu ne stoji. S. Margitic, fal. 107. Drugojacije
isprazno bi bilo moliti Boga za nih. A. Baci6
511. Isprazno klanaju mene. S Rosa 96''. —
c) vidi a, d). Pocita' Boga jedinoga i ne kuni
se nime isprazno. A. Gucetic, roz jez. 31. Nego
se cesto isprazno smijemo. B. Kasic, nasi. 40.
Neka se ne uce balat ni kantat isprazno. I.
Drzic 73. Uzimati ime Bozije izprazno . . . sve-
udi} se kune imenom Bozim izprazno. I. Ancic,
vrat. 154. Da se ne kunemo izprazno. 241'>. Da
se ne smije izprazno. svit. 18. Na svijet vodit
duge zitke, izprazno se zabav|ati. J. Kavariin
471a. Sakrivih izjjrazno i razbludeno pjevajuci.
I. Dordid, salt. i. Nije bilo dopusteno ni neisti-
nito ni isprazno zakleti se. S. Rosa 72". Jeste
li kada uzeli izprazno negovo sveto i strasno
ime? D. Basi6 25. Niti se s nim bude zakli-
nati ali lazivo ali isprazno. J. Matovic 342. —
e) vidi a, e). Da se zlo i izprazno bojis reci ne
smijem F. Lastric, ned. 210. — fj vidi a, h).
Da se nacinaju izprazno. I. Drzic 234. Kako
se isprazno oblaci. J. Banovae, pred. 59. Faleci
se izprazno rad svojih postova. A. Kanizlio, kam.
245. — g) vidi a, k). Od nega mlogo govorJti i
istrazivati isprazno. F. Lastric, test. 27 1*. Niti
se ima istrazivati isprazno. 322.
ISPRAZDNITI, vidi isprazniti.
ISPRAZ^IV, adj. vidi isprazau, a, h). — Na
jednom mjestu xvii vijeka. Naucan, izprazjiv i
oho. M. Radnic 54''.
ISPRAZNICA, /. zensko cejade isprazno. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,mulier otiosa'.
ISPRAZNIK, m. covjek isprazan (vidi isprazan,
a, h)). — Na jednom mjestu xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (ispraznik, koji ne posluje
nista ,otiosus'), u Belinu (izpraznik ,otiosus' 532a),
u Stulicevu (,otiosus, nihil agens'). Gonit izpra-
znike. I. Drzic 301.
ISPRAZNINA, /. vidi ispraznost. — Na jednom
mjestu XVII vijeka. Da 6es uzivati u vijeke Boga,
ako iz srca uzpogrdujes ove nistarice i od nista
izpraznine u ovomu kratkomu zivotu. M. Radnid
566a.
ISPRAZNITE^j, m. covjek. koji isprazni. —
Na jednom mjestu xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,evacuans'). Jedan zao smrad
otrova gostilnicu, on izlazi§e iz jedne jame koju
izpraznivase: ,Kako mi je zao za vas!' rece Khinki
k izpraznite|om. A. T. Blagojevic, khin. 69.
ISPRAZNITELICA, /. zensko ce}ade koje is-
prazni. — U Stulicevu rjecniku: ,evacuans'.
ISPRAZNITI, ispraznim, pf. evacuare, uciniti
da Sto (objekat) bude posve prazno. — Slozeno :
iz-prazniti. — Akc. je kao kod ishvaliti. — Iz-
medu z i n ispalo je d (vidi kod prazan) jos od
prvijeh vremena ; ali se nalazi jos u jednom pri-
mjeru xvi vijeka : isprazdno. A. Dalmatin, ap.
41". — Rijec je stara, isporedi stslov. isprazdniti,
isprazniti, rus. ncnopo3HHTt, Hciipaa^HiiTt , hc-
npa^KHHTB. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (is-
prazniti ,exinanire' ; izprazniti ,vaeuare'), u Mi-
kajinu (isprazniti, oprazniti ,evacuo, exinanio,
decapulo, exhaurio'), u Belinu (izprazniti, izpra-
znivam ,ovacuo' 297^ ; izprazniti , izpraznivam
, vacuum facio' 675'' ; izprazniti, izpraznujem , exi-
nanio' 749''), u Bjelostjencevu (vidi kod ispra-
znivati) . u Voltigijinu (isprazniti i izprazniti,
ispraznim, ispraznujem ,vuotare, evacuare' ,aus-
leeren') , u Stulicevu (isprazniti , ispraznujem i
ispraznivam, i izprazniti , evacuare, deplere'), u
Vukovu (,ausleeren' ,evacuo'), u Danicicevu (,eva-
cuare').
1. aktivno.
a. sa znaceiiem kazanijem sprijeda. a) uopce,
moze biti i u prenesenom, metnforickom smislu.
Mi inako ne mogosmo, sto ne bismo izpraznili
vr.se ostale listove, inako ne bismo mogli za-
jjisatb. Spom. sr. 1, 80. (1406). Bogatlh mnozih
isprazniv ostavi. M. Marulic 213. Sud s stvari
zgor rocenimi u vruju najedno izprazni. P. Zo-
rani6 66*. Izprazniv bisake, tero k majci, a na-
puniv, tere k djevojci. (D). Poslov. danic. 36.
Da izprazni korab u more. Glasnik. 31, 302.
(1704). Nikadare nede je (casu) izprazniti. A.
Yita|ic, ist. 235. Zgrado izpraznite, zbite u nista.
1. Dordic, salt. 461. Car izprazni pedoset casa.
A. Kanizlid , kam. 111. Da izprazni i iztrese
(kesu). V. Dosen 87". Tko krajeve pazi hazne,
da ju drugi ne izprazne. 180''. Ter mu cini
pruzit ruku na casu i izpraznit je. D. Basic 240.
Kuge koje su izpraznile tolika sela. 119. Po-
razit drzave, izpraznit gradove. 197. Ispraznit
moj trbu. N. Palikuda 44. I sasvijem hazne is-
praznismo. Nar. pjes. vuk. 5, 492. — prema lat.
evacuare, u smislu: ne ispuniti (isporedi 3, b
pri kraju). Izprazniti obedanje. N. Ranina 156*.
paul. gal. 3, 17. — b) kad se izrice sto se vadi
kod ispraznivana, ono stoji: aa) u gen. s pri-
jedlogoin od. Srce moje od svakoga nekorisna
brinuca i skrbi isprazni. B. Kasid, nasi. 158. Da
bi umil tebe od sve [ubavi stvorene izpraznit.
A. Georgiceo, nasi. 221. Ki svom snagom svijet
isprazni od svijeh srda i nakazai. G. Palmotid
2, 465. Faraun pokajan, da je svoju krajevinu
od toliko podloznika izpraznio koji slusahu kako
suzni, oruzan on isti glavom sa svom vojskom
ide za hima. B. Zuzeri 109. Tribuje izprazniti
svoje srce od svi pohlopa. I. J. P. Lucid, doct.
41. — bb) u instr. s prijedlogom s. — samo u
jednom primjeru xviii vijeka. Radi toga namisli,
da sanduke s novel a kra}estvo s }udmi izprazni.
E. Pavic, ogl. 446. — c) u osobitom znacenu : iz-
baciti (pusku), vidi 2. pri kraju.
b. objekat je ono sto se vadi, kad se sto is-
praznuje. a) u pravom smislu. — samo u dva
primjera. S. otce, oskrbil si Rim, iz liega Grgura
ispraznivsi. F. Glavinid, cvit. 73*. Neka izprazni,
razcini i u nistar obrati i iskoreni od tila covi-
danskoga svake cari. L. Terzid 245. — b) u pre-
ISPEAZNITI, 1, b.
956
ISPRAZNOST
nesenom smislu, vidi iskaliti. Sudac hoti naglost
vrhu negra isprazniti. F. Glavinii, cvit. 239a.
Hitiio dakle vase srgbe na me izpraznite. I. Za-
notti, en. 10.
2. pasivno. Ako vidis kucu ispraznenu, toj pri-
likuje inuku i trud. Zborn. 129^. Kad Ivan imi
ocitovanja Bozja, jur limb od svetih otac bise
izprazrien. F. Glavinic, cvit. 13^. Gdi sude na-
hodi od zla izpraznene. A. Georgiceo, nasi. 33G.
Po tebi je pakao izpraznen. A. Kanizlic, utnc.
196. — U osobitom znacenii (vidi 1, a, c)). Iz-
praznena puSka ,scaricato, sparato, inteso d' ar-
chibuggio' ,rxplosus'. A. d. Bella, rjecn. 649''.
Izpraznene puske Mujagine. Nar. pjes. jtik. 152.
3. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmcdii rjec-
nika u Stulicevu (,evacuari etc.'). Za napunJti
jedno mjesto vaja da se izprazni drugo. M. Radnic
231)1'. Svo je ista (rijtka) u proteku, izpraznit
96 vijek ne more. J. Kavanin 438=1. Da se iz-
prazni sve misto od ocistena. Ant. Kadcic 372.
Kacinite haznu koja se nece nikad ispraziiiti.
Vuk, luk. 12, 33. Sa svijem ce se isprazniti zem)a.
D. Dani^ic, isai. 24, 3. — U ovijem primjerima
znaei: iacrpsti se (vidi 1, b), pa po tome: ne-
stati. (Jjuhav) se ne more izprazniti. I. Aneic,
vrat. 15. Moji se dnevi izpraznise. A. Vitajic,
ist. 337a. Na priliku od dima . . . lita moja iz-
praznise se. 340. Nijednom bo zlodom onako
sva dobrota i svetina kriposti ne izprazni se,
kako ziocom od holosti. F. Lastric, ned. 328.
Da jubav Bozja nece pomankati o izprazniti se
8 ikakvom pogrdom }udskora. J. Matovic 453.
— Prema lat. evacuari u prenesenom smislu : ne
ispuniti se. Milosca se nigdare ne upada, ili se
prorocastva isprazne. Bernardin 22. paul. Icor.
13, 8. Ijjubav nikada ne opada, ako prorocanstva
izprazne se. N. Raiiina 36''. ^lubav nigdar ne
odpada, ili se prorocastva isprazdne. Anton Dalm.,
ap. 41''.
ISPRAZNIV, adj. u Stulicevu rjecniku: ,ova-
cuativo' ,evacuans'. — nepouzdano.
ISPRAZNOGLAGOLANE, n. u Stulicevu rjec-
niku : uz ispraznogovorene. — sasma nepouzdano.
ISPRAZNOGOVORENE, n. m Stulicevu rjec-
niku: ,vaniloquontia'. — sa.wia nepouzdano.
ISPRAZNORUCAN, ispraznorucna, adj. u Stu-
licevu rjecniku: .otiosus, deses, desidiosus', gdje
ima i adv. ispraznurucno ,negligenter, segniter,
desidiose'. — nepouzdano.
IKPRAZNORUCE, adv. u Stulicevu rjecniku :
uz ispraznorucno. - nepouzdano.
ISPRAZNORUK, adj. u Stulicevu rjecniku:
V. ispraziionican. — sasma nepouzdano.
ISPRAZNOSLAVAN, ispraznoslavua, adj. vidi
isprazan, a, h). — Nacineno od isprazan i slava
nastavknm i,n prcma tal. vanaglorioso. — Na
jcdnom mjestu xvii vijeka. Ne budi oho ni iz-
piazno.slavan. M. Radnic 35'*.
ISPRAZNOSLOV^jE, n. u Stulicevu rjecniku:
ispraziKislovjo, v. ispraznogovorene. — sasma ne-
jxiuzdiino.
iSI'KAZNOST (Isjiraztiost), /. osohina onoya
sto je isprazno ili onntja koji je isprazan, i u
lumkritnnm smislu ono sto je ispraztio. tesko je
naznaviti II svakom primjeru praro znacene; naj
ie&ie stoji prrina zna6enima kod isprazan, a, h)
» f) i lO, i odyoimra lat. otium, vanitas. — Od
xvr vijeka, a izmeda rjvcnika u Mika(inu (is-
pruznost, prn/.iinvanjo.otiuiu'), m lidinii (izpraznos
jinanitaH* 719''; ,vaniias' 751*; .dosidia' 532*), u
Voltigijinn (izpraznost (Vuotamento, vacuiti; va-
nili' ,dn.s aiisloeron; eitelkeit'), u Stulicevu (,otium,
desidia etc.'). Izpraznos oda svijeh grjehova jes
mati. N. Dimitrovic 4. Hotinje nerodno, izpraznos
s kim slidi, srcem se sadruza. D. Ranina SSi^.
Kom smisli, znaj, moje bice sva odnita tastine
tej tvoje izpraznos od svita. 132''. Nu sad pokli
kroz svjet sveti zuat mi od stvari da istina, da
je sve izpraznos i tastina. 143*. Misliti izpra-
znosti i taste stvari grijeh je vonijal. A. Komu-
lovic 13. Ispraznost u istinu uci mnogu zlocu.
M. Divkovic, bes. 214^. Priteci isprasnos od one
raisli. B. Kasic, in. 30. Tudijer se na ispraznosti
od srca obicajne povratis. nasi. 110. O tastine,
o isjjraznosti svjetovno! per. 91. Uklonit demo
se od izpraznosti. M. Orbin 2. Nevjernos je tva
istina, druzba izpraznos i tastina. I. Gundulic
229. Nastqj da u tvojoj kuci ne nade mjesta
izpraznos. I. Drzic 71. Kad god posred grada
u ispraznos mir se obrati, mir nikako nego tada
zlocestvo se ima zvati . . . Ispraznos je gora od
boja, s kom dohode sve protive . . . Ki ne uzimju
vx'ijeme svoje u ispraznosti provoditi. G. Pal-
motic 2, 6. Od dobar je svijeh dalece, na is-
praznost ki se dava. 2, 19. Ispraznos je zla ju-
nacim. 2, 373. Tko bi ogled izpraznosti. I. V.
Bunic, mand. 15. Ispraznostim da hudoba negov
dragi puk ne isteti. P. Kanavelic, iv. 210. (Po-
stenje) svitovhe puiio izpraznosti. I. Ancic, ogl.
30. Uklanati se od svake ispraznosti. P. Posi-
lovic, cvijet. 6. O ti koji lezis u ispraznosti !
51. Pogrdene izpraznosti od svijeta. M. Radnic i.
Sluze negovijeta izpraznostma. 239''. Izpraznost
izpraznostije i sve je izpraznost. 240*. Po sebi
je ovo izpraznost i olost. S. Margitic, fal. 148.
Mnoge hude zlobe, grijohe . . . naucila nas je iz-
praznost. K. Magarovic 5. Od taste slave, ali
izpraznosti. 76. Sto je dakle u izpraznostili
mecat zlato. J. Kavanin 28*'. Srebra i zlata
prjeko dosti , i to izpraznost izpraznosti. 431*.
Bozja milos kad ostajo, sve izpraznos i nista je.
88a. XJ gradu gdje se lezu izpraznosti. 1()9'>.
Vrijeme u ludosti i izpraznosti ko se mece. 437''.
Premda stoje ii pokoju, nij' izpraznost nima dana.
oOl'j. Iz srca moga izaje svaka izpraznos i ta-
stina. 526a. Zasto Jubite izpraznos i istete las.
A. d. Bella, razgov. 165. Stvari vremenite ne
kazu drugo neg izpraznos i tastinu. B. Zuzeri
178. Vecma se pripravjaju za izpraznosti, nego
za primiti oni s. sakramenat s cistocom. J. Ba-
novac, razg. 46. Niti sam sidio s saborom iz-
praznosti. izkaz. sab 5. Popustaju u ispraznost
svoje vrime. j)red. 47. Mrzim na izpraznosti svi-
tovne. prisv. obit. skaz. 28. Povrativsi se ostali
na ispraznosti svitovno. F. Lastric, test. 208a.
Nastojimo vise gojiti tilo ispraznostmi svitoviiim.
32911. Koliko cete zestoko razlog davati od vri-
mena potrosenoga u izpraznosti i sagrisenu. ned.
28. No more se brez volika nvridena Bozijega
i sramote izpraznost koja svitovha misliti, go-
voriti ili ciniti. 318. Izpraznost od ispraznosti.
svet. 13n'!. \J odeci fiiatoj i skladnoj bez ikakve
ispraznosti i ohole naprave poci u crkvu. I. A.
Nenadid, nauk. 194. Tlaceei hrabreno svjetovno
izpraznosti. A. Boskovi6ova vii. S velikom iz-
praznostju procatona su iniona episkopa. A. Ka-
nizlic, kaiu. 391. Izpraznost izpraznosti i sva
su izpraznost! uzr. 43. Govorili su ispraznosti.
S. Rosa 12a. Ispraznost je dakle ueslana uzdat
se n iuiano. 110''. Ua ga nije niiinila ni za is-
praznos. 183''. Ne trj)i Bog svitovno izpraznosti.
V. Do^on 13a. Dobra koja kad izuziva Salamun,
bi usilovan spovideti da ne samo su tastine i
izpraznos, nego ... D. Ba§ic 8. Da je na svijetu
svo izpraznos i taStina. 11. Mladica koja se
6uva od izpraznosti i izvan§tina. 14. Znadu6i,
ISPEAZNOST
957
ISPRCEKNUTI SE
da ce se kraj na taku izpraznost prignuti i pod-
pisati. And. Kacic, kor. 297. Ispraznost i ne-
podobnost te odice cisti sveti blagosov crkveni.
Ant. Kadci6 87. Premda se nahodimo u vecoj
izpraznosti i prijevari. J. Matovic 476. Odricai'ia
i odlicena djavla paklenoga i liegovi ispraznosti
i ostali imba i opacina. M. Dobretic 51. Od
svita i negovih razlicitih ispraznosti. 67. More
biti koja ispraznost u istomu pokorniku da se
prikaze svet i dobar svomu ispovidniku. 157.
iSve je varava izpraznost, sve sto mi svijet pri-
nosi. I. M. Mattei 149. Eazgovor vrhu izpra-
znosti svita. I. J. P. Lucid, razg. 1. Boga po-
grdise s ispraznostju luda veseja. 29. Tvoja
ispraznos, tvoja razbludnos. A. Kalic 95. Pro-
kleto grlo tvoje koje je od oholosti i izpraznosti
biserom se kitilo. £). Rapic 4. I to svidoci isti
Solomun u kniga od izpraznosti. 23. — u is-
praznost znaci sto i u isprazno (vidi isprazan.
a, I) aaj), isprazno. Zakleti se u ispraznos, to
jest bez potribe, grijeh je venijal. A. Komulovic
17. Nemoj uzeti u izpraznost ime Gospodina
Boga tvoga. M. Divkovic, nauk. 179^. U iz-
praznost kupio si odicu ako je nigdar ne oblacis.
JVI. Eadnic 555. U izpraznost Bozje ime ne bi
glasit svud culo se. B. Betera, cut. 138. Ne imas
uzimati u izpraznost ime Gospodina Boga. S.
Margitic, ispov. 30. Mnogi psuju ga, krivo se
nim kunuci i u izpraznost spominajuci. fal. 7.
Ovo su koji svoja dobra u izpraznost arce. 248.
Ne zakuni se u izpraznost imenom Bozjim. I.
Grlici6 43. Ne uzmi ime Gospodina Boga tvoga
u izpraznost. A. Bacic 66. Ucinene u taman ili
u izpraznost. J. Filipovic 1, 126^. Niki smo
naucili proklinati, niki u ispraznost kleti se. F.
Lastric, test. 16^. Ovako uzimati ime Bozije nije
u ispraznost, nego na slavu hegovu. ned. 114.
No uzmi u ispraznost ime Bozje. I. A. Nenadic,
nauk. 115. Ovu stvar neobicajnu ne ucinise u
izpraznost. A. Kanizlic, kam. 359. U ispraznost
i zaludu izgovarajuci negove svete rici. Ant.
Kadcic 193. Ne bi se sluzio s ricma oli s formom
od sakramenta u izpraznost. M. Dobretic 13. Uzeo
je vece i vece puta u izpraznost Boga i pogrdio.
77. Ne uzmi ime Gospodina Boga tvoga u iz-
praznost. B. Leakovic, nauk. 260.
ISPRAZNOVATI, ispraznujem, impf. isprazno
(nepametno, vidi isprazan, a, f)) misLiti. — Po-
staje od isprazan. — Na jednom mjestu xvii vi-
jeka. Neka razumije kraj, poglavica i velik, da
je covik, i neka ostavi izpraznovati i misliti da
nije podlozan, kakono covik, svakijem tugami i
u prah obracenju. M. Eadnic 75^.
iSPEAZITI, isprazim, pf. vidi isprziti. — Slo-
zeno: iz-praziti. — Od xvi vijeka (vidi i F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.- kod ispraziti), a izmedu
rjecnikau V oltigijinu {,{riggeTe' ,ha,cken'). Studen
led ki (cvijetakj sasma isprazi. S. Mencetic — G.
Drzic 458. Zivot mi porazi kako cvijet grun
leda, kada ga isprazi. 482. Neka budu kako
sijeno koje raste vrhu kupa, ko je prije izprazeno
neg ga iskupstit tko pristupa. 1. Akvilini 90.
psal. 128, 6.
ISPEAZNAVATI, ispraznavam, impf. vidi is-
praznivati. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Casu
po casu ispraznavajuci. D. Obradovic, ziv. 28.
ISPEAZNENE, n. djelo kojijem se isprazni. —
Stariji je oblik ispraznenje. — Nalazi se pisano
sa zn i (grijeskomj sa zn mj. zii. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (ispraznenje), u Belinu (izpra-
znenje ,evacuatio' 297*; ,exmanitio' 749^), uBje-
lostjencevu (izpraznene), u Stulicevu (isprazuene).
Po ispraznenju misli i briga sfjetovnijeh. B.
Gradic, djev. 41. Budi grihov mojih izpraznenje.
F. Glavinic, svitl. 130. Budi mojih zlih cudih
izpraznenje. P. Eadovcid, nac. 462. Budi meni
od zlocud mojih izpraznenje. F. Parcic 88. Bude
na ispraznene svake oblasti neprijateja. J. Ba-
novac, blagosov. 12. Budi meni izpraznene moji
griha. B Pavlovic 53. Nespoznanstvo jest ne-
prijatoj duse, izpraznene dostojanstvi. F. Lastric,
ned. 386. Pricescefie neka bude meni zloca mojih
izpraznene. A. Kanizlic, bogo}ubn. 176. Ispra-
znene srca od svijeh stvari svjetovnijeh. J. Ma-
tovic 292. Vaja kadkad bolest ispraznenem na-
ravi priteci. J. S. Eejkovic 169.
ISPEAZNIVALAC , ispraznivaoca, m. covjek
koji isproznuje. — U Stulicevu rjecniku: ispra-
znivalac, v. ispraznite}.
ISPEAZNIVALICA, /. zensko cejade koje is-
prazniije. — U Stulicevu rjecniku: ispraznivalica,
V. ispraznito|ica.
ISPEAZNIVANE, n. djelo kojijem se ispra-
znuje. — U Vukovu rjecniku
ISPEAZNIVATI, ispraznujem i ispraznivam,
impf. isprazniti. — isporedi ispraznavati. — Akc.
je kao kod iskazivati. — Nalazi se pisano i sa
zn i (grijeskom) sa zn mj. zn. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (praes. izprazhivam,
izpraznivam, izpraznujem, vidi kod isprazniti),
u Bjclostjencevu (izpraznujem, izprazuiti ,evacuo,
depleo, decapulo, exinanio, exhaurio, capulo'), u
Jambresicevu (ispraznujem ,evacuo'), u Voltigijinu
(praes. ispraznujem kod isprazniti), u Stulicevu
(ispraznivati, ispraznivam ,in evacuando etc. esse'
a kod isprazniti ima praes. ispraznujem i ispra-
znivam), u Vukovu (ispraznivati, ispraznujem
,a»isleeren' ,evacuo').
a. aktivno. Ov grih ispraznuje mosnu. Transit.
83. A saranu li tulicu nigdar ne izprazniva. H.
Lucie 214. Krivine prostenjem od otpustenja
ispraznujes. B. Kasi6, rit. 118. Premda ga (osijek)
pokrivaju vode , odbija i izpraznuje vodu. M.
Eadnic 526''. Lud je tko svoj mijeh ispraznuje,
za napunit tud. (D). Poslov. danic. 57. Boze
koji prosastnih sagrisenji krivine proscenjem od-
pusdenja izpraznujes. L. Terzic 18. I izpraznivas
skup zerave. J. Kavanin 342^. I tako cinase
ju (skrinu) svaki dan prid sobom i prid velikim
misnikom izpraznivati. E. Pavid, ogl. 335. Iz-
praznujuci poglavstva i mogucstva, priveo je
slobodno, ocito pridobivajuci ne po samu sebi.
L Velikanovic, uput. 8, 495. Izpraznujuc tilo.
J. S. Eejkovic 251. Burad smrkom ili nategacom
ispraznuju. P. Bolic, vinodj. 2, 339.
b. sa se, pasivno i refleksivno. A plitica kao
se ispraznuje. M. Drzic 263. Ne ispraznuj se
falom. M. Eadnic 30^. On izlazise iz jedne jame
koja se izpraznivase. A. T. Blagojevid, khin. 69.
ISPECATI, ispi-cam, pf. prorasti (o repi, luku,
krtolama itd. sto nijesu vec u zem(i, tako i o
zitu) , procvasti (o povrcu koje vec nije dobro
jelo lead procvatej. — Slozeno: iz-prcati. -- Akc.
je kao kod iskoncati. — U nase vrijeme u Du-
brovniku, a izmedu rjecnika u Vukovu (gdjc je
zlo zabi}ezen akcenat); isprcati, isprcam, isprcao
luk, t. j. izvretenao, prorastao, cf. izvretenati
s dodatkom da se govori u Dubrovniku. ,0d ve-
like kise, senica mu je na gumnu isprcala. u
Stonu. M. Milas.
iSPECITI, isprcim, j;/. ad satietatem futuere
(proprie de hirco). — Slozeno: iz-prciti. — U
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
ISPECEKNUTI SE, isprceknem se, pf. pruziti
se. — Slozeno: iz-prceknuti. — U nase vrijeme
ISPR^EKNUTI SE
958
ISPRED, a.
u Lid. ,De je Vaso?' ,Eno ga, isprceknuo se u
ladu kao krepana mrcina*. J. Bogdanovic.
iSPRDAK, isprtka, m. (u sali) sto postane had
ko prdne. — U Vukovu rjecniku: .erzeugniss de?
furzers' .crepitus (?)' s prinijerom : Kolisno jo dijete
kao isprdak (,6sterr. furzknodel').
ISFRDE^jUSKATI, isprde}uskam , pf. izbiti,
ist'uci prde(ui>kama (zausnicama). — Slozeno: iz-
prdejuskati. — U Vukovu rjecniku (cjdje je zlo
zabHezen akcenat): isprdejuskati , isprd^Juskam
,einein mehrere ohrfeigen geben' ,colaphis per-
cutio' s dodatkom da se govori u Dubrovniku.
ISPRDJETI, ispfdim, pf. slozeno: iz-prdjeti.
a. aktivno. a) u Dubrovniku se kaze za salu
(nli prostacki) djeci kad im se mijenaju zubi:
,Isprdjela ti je baba zube'. P. Budmani. — b)
udarcem izbiti, iskopati. — u Lici. ,Ostav'te se,
djeco, bacaria s kamenem i tijem skrijama, is-
prdice jedan drug:om oko". ,Ostav'te se, djeco,
skii}ana, isprdece jedan drugom oko'. J. Bog-
danovic.
b. sa se, refleksivno. — U Stulicevu rjecniku:
isprdjeti se prema komu ,oppedore alicui', i ii
Vukovu : ,sich ausfarzen' , satis pepedisse'.
ISPRDNUTI, isprdnem, pf. izbaciti prdnuvsi.
— Slozeno: iz-prdnuti. — Akc. je kao kod iz-
ginuti. — Radi ohlika vidi prdniiti. — U nase
vrijeme. (Lisica) od straha p..o i isp..e tefter.
Nar. prip. vuk. 205.
ISPREBADATl, isprebadam, pf. vidi ispro-
badati. — Sloieno : iz-prebadati. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: izprebadam, izprebosti, izpro-
badam ,perfodio'. v. izbadam, t u Stulicevu: iz-
prebadati, V. isprobadati.
ISPREBIJALAG, isprobijaoca, m. covjek koji
isprebija. — Sanio u Stulicevu rjecniku: ispri-
bijalac t grijeskom ispribijaoc ,qui fustibus caedit'.
ISPREBIJANICA, /. isprebijano zensko cejade.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ispribijanica , fu-
stibus caesa'.
ISPREBIJANIK, Hi. covjek isprebijan. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ispribijanik , fustibus caesus'.
ISPREBIJANE, n. djelo kojijem se isprebija.
— Stariji je oblik isprebijanjo. — [J Mikalinu
rjecniku: ispribijanje ,verberatio'.
ISPREBIJATI, isprebijam, pf. posve prebiti,
naj cesce iperbolicki: izbiti, tzlupati, istuci. —
Slozeno: iz-prebijati. — Akc. je kao kod izgo-
varati. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikafinu (ispribijati, izbiti ,verbero, verberibus
afficere, fustibus vei virgis caedero'), a Stulicevu
(isprebijati, v. ispribijati; ispribijati ,fuste ali-
cujus ossa comminuere, contundere, h. e. aliquera
vehementer caedere'), u Vukovu (koga, sta ,viel-
fach zerschlagen').
1. sa znadtnem kazanijem sprijeda.
a. aktivno. Zestoko ju isprebijaSe. B. Ka§i6,
fran. 173. Pacek ju jos gorimi dilijem nemilo
isprebija. per. 93. Zapovidi siugam da ju i oni
bi6ima isprebijaju. 104. Ovi 'e ono starac bio
ki 'o nasega Muharaeda Stapom no6as izpribijo.
J. Palmoti6 428. Patrijarhu tako je izpribijao,
da jo do tri dni umro. A. KauiXlii, karu. IHO.
Na jezii'nika skofiiso, da ga iz])ribijaju. H21. Pa-
licami ga ispribijaSe. uto6. 134. Ispribija i istu6e
ju Tierailo. E. Pavi6, ogl. 1H2. Nomoj da ti is-
pribijaiii sve kosti. N. Palikui^a 44. Balarn to-
varicu izjusti i ispribija. I. .7. P. Luci('-,, razg. 4(i.
Topuzom mu rehra isprebija. Nar. pjes. vuk.
4, 139. Jadiioga vuka svoga isprebija. Nar. prip.
vuk. 227. Mnogi isprebijaju noge i ruke. Vuk,
grad. 102. Kocima ih jasenovijem dobro i dobro
isprebijaju. S. ^ubisa , prip. 154. Isprebijaju
fratra. ^208. Da te nije isprebijao vetar u putu.
M. P. Sapcanin 1, 112.
b. pasivno. Evo ga izruzena, isprebijana i is-
krvav|ena. B. Kasic, is. 58. Radi dobra nauka
bi zlo isprebijan. in. 35. Kruto rarien i ispri-
bijan. A. Kanizlic, kam. 697. Dok mi rok ne
dode, da ufacen, svezan, trzan, izpribijan umrem!
uzr. 96. To su izprebijani Danci jedva docekali.
M. Pavlinovic, rad. 87.
c. sa so, refleksivno. Pripovijoda se da je ne-
kakva zena (koja nije bila vjostica) namazavsi
se onom masti, mjosto ,ni o trn, ni o grm', ne-
hotice rokla: ,i o trn i o grm', i polecevsi, sva
so isprebijala koje o sta. Vuk, poslov. 222.
2. zamijeniti jedno za drugo, nadoknaditi, vidi
kod prebiti. — U Vukovu rjecniku : jeduo za
drugo ,gegen einander berechnen' ,compenso', cf.
probiti s primjerom iz narodne pjesme: I da ova
zla isprebijamo.
ISPREBITI, pf. vidi isprebijati. — Slozeno:
iz-prebiti. — Samo ii Stulicevu rjecniku: ispri-
biti uz ispribijati.
ISPREBOSTI, isprebodem, pf. vidi isprebadati.
— Samo u Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod is-
prebadati), i u Stulicevu : izprebodsti uz izpre-
badati.
ISPRECI, ispregnetn, pf. vidi ispregnuti.
ISPRED, praep. sastav}eno: iz-pred. — Stoji
s qenetivom. — Akc. je kao kod ispod. — I'tporedi
isproda. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika^inu (dignuti isprid ociju kod dignuti 63'^,'
a napose nema) , ii Voltigijinu (isprid , isprjed
,avanti, dinanzi, innanzi' ,vor, voraus'), ii Stuli-
cevu (izprid ,d' avanti, serve al moto da luogo'
,anto, a fronte'), u Vukovu (,vor-hinweg' ,e con-
spectu'), u Danicicevu (ispredt ,ante').
a. znaci micane od mjesta koje je pred onijem
sto se pokazuje genetivom. i u metaforickom i
preneseitom smislu. Bise vzel isprod o6iju. Mi-
rakuli. 142. Odnesite zle niisli vase isprjed ociju
mojijeh. N. Ranina 73'>. isai. I, 16. Nemoj me
prognati isprid lica tvoga. M. Vetranid 1, 394.
Izprid srarti uteci. 2, 370. Pobeze Muratt is-
predt kneza Lazara. Okdz. pam. §af. 74. (oko
1554). Zasto se isprid liega nitkor nece mo6i
skriti. A. Gucetic, roz. jez. 298. Izpred lica
srgbe ognene i pristrasna gniva tvoga oblas tvoja
mnoga uzdignuv.si vrze mene. I. (irundulid 203.
Izprid maca kad negova jedva s glavom ziv utece.
.360. Jedva despot ziv utece izpred sabje sve
krvave. 387. Cim poplaha prva mine, izprid
vojske tuj se ukloni. 520. Zato ga Petar isprid
sebe progana.se. F. Glavinic, cvit. 2U3'>. Kad se
dvignes izprid izpovjednika. I. Drzi6 246. Da
ga ne bude izagnat izprid sebe. 317. Vidi§e ga
otiti izpred o6iju iiih. M. Jerkovic 81. Isprid
usta punijeh straha na daloko svak bjeza§e. Gr.
Palmoti6 1. 23. Ko se on jedva s bijegom shrani
isprid sab|o 6ih junacke. 1, 33S. §to su kleta
svoga bana isprid moga raai^a skrili. 2, 146. Isprid
mladijoh djevojaka sramotiio smo utokli. 2, 395.
Fobje/,0 isprid slava svjetovnijeh. I. Dordic, ben.
90. Bizaso isprid juski oriju. J. Banovac, pred.
140. Od strahf'aj bi bi?.a u drugu krajevinu
izprid srgbe sudca. razg. 149. Moj ot6e, digni
ovu 6a§u izprid moji o6iju. 158. Odnesi te mo-
litve iz prid pristo|a nasoga Boga. J. Filipovic
1, 291». Dan koji diio tmine i odnima isprid
ociju razuma na.sega. F. Lastric, test. 59". I
jagne bjeii izpred noia. (Z). Poslov. danifi. '28.
Izpred ogi^a u vodu, a izpred vode u goru. (Z).
ISPRED, a.
959
ISPEEKIDATI
36. Zato ga otira izprid sebe. M. Zoricic, zrc.
84. SJe ga izpred sebe. D. Basic 99. Ovako
govoreci, dignu mu se izprid oci. 210. Iztira
ih izprid sebe. And. Kacic, kor. 69. Usta Gaja
ves'o ispred cara. Nar. pjes. vuk. 1, 628. Moja
majka do pred crkvu pode, men' ostavi da si-
guram rucak ; kad mi majka ispred crkve dode,
mene golu u hajine nade. 2, 13. Bjezi Marko
ispred roditoja. 2, 196. Ispred sebe derdef otu-
rila. 3, 121. Ispred Boga ne moze se uikud.
Ispred Bozije voje ni kud ni kamo. Nar. posl.
vuk. 105. Uzvrdao se kao davo ispred groma.
329.' Siromaha ne teraju prazna ispred svojih
kuca. Nar. prip. vuk. 113. Kao da sfco naglo
ispred sebe uzima i trpa u usta. Vuk, poslov.
49. Idi ispred mene. "Vuk, rjecn. kod isprod. —
Amo pripadaju i ovi primjeri (isporedi ispod,
a, b)). Al' to snasa slusa ispred dvora. Nar.
pjes. vuk. 1, 306. To iz dvora niko ne vidio,
ve6 vidila sestra Grozdijanka ispred dvora s vi-
soka cardaka. 2, 165.
b. znaci prolazene kroz mjesto koje stoji pred
onijem sto je u genetivu. razlikuje se od znacena
kod c i d i tijem sto ovdje pred ne moze za-
mijeniti ispred. Kada Josafat projde izprid ni.
P. Macukat 15. S. Frane kad bi godi izprid
crkve prosao, vazda bi se uvratio poklonit s. sa-
kramentu. J. Banovac, razg. 45. Govorase, da
nije pravo da jedna sluga prode izprid gospo-
dara ne poklonivsi mu se. 45. Prohodo iz prid
otara, na komu je sveti sakramonat, jedni nece
uba kolino prignut. 76. Cifuti protrkuju6i iz
prid nega na krizu visecega. F. Lastric, test.
i62a. Sad nisto proleti izprid moji vrati. A.
Kanizlic, roz. 110. Kad bi godi prosa izprid
propetja. M. Zoricic, zrc. 18. Kad mi dragi
ispred dvora prode i pogleda uz pengere moje.
Nar. pjes. vuk. 1, 237. Posetale carove delije
ispred dvora bega ^jubovica. 1, 459. Prode ispred
ku6e. Vuk, rjecn. kod ispred.
c. snaci bav^etie na mjestu koje je pred onijem
sto stoji u genetivu (ovdje je ispred isto sto pred
s instr.J. Ja sam zejan bela sveta i po svetu
pogledati erne zemje ispred sebe. Nar. pjes. vuk.
1, 139. Deca vicu ispred dvora. 1, 346. Kona
igra celebija Jovo ispred dvora tasta i punice.
1, 461. Kad su bili ispred Nova hana. 2, 397.
Svak ispred svoje kuce neka mete. Nar. posl.
vuk. 278. Uzmem oruzje pa ispred kuce vrzi
puskom. Pravdonosa. 1851. 31.
d. znaci primicane k mjestu koje je pred onijem
sto je u genetivu (ovdje je ispred isto sto pred
s ace). Zemji nica, roneci suze van, isprid tvoga
lica padnul sam jadovan. N. Dimitrovic 39. Mrtav
Ibro ispred pase pade. Nar. pjes. vuk. 3, 93. Vi-
cuci po varosi, udari ispred ducana. Vuk, poslov.
354. Prelomi hjebove, i dade ucenicima svojim
da metnu ispred nih. mar. 6, 41.
e. 0 vremenu, kao pred s ace. Od sunca se
voda zamutila, udarila mutna i krvava, pa pro-
nosi kone i kalpake, ispred podne raiiene juuake.
Nar. pjes. vuk. 2, 340. Kad je bilo ispred tavne
noci. iJ, 393. Kad u jutru ispred zore bilo. Pjev.
cm. 36'J. Kad bude ispred svrsotka liturdije.
Nar. prip. vuk. 161. Dode natrag cak ispred
Durdeva dne. Vuk, dan. 5, 29. Proso se sije
ispred Vidova dne. poslov. 113. Ispred bozica.
rjecn. kod ispred.
ISPEEDA, praep. u Vukovu rjecniku : u pjesmi
mjesto ,ispred' s primjerotn : Cesto gleda ispreda
mehane.
ISPEEDANE, n. djelo kojijem se ispreda. —
U Vukovu rjecniku: ,acquisitio nendo'.
ISPEEDAEIVATI SE, ispredarujem se i ispre-
darivam se, pf. vrlo mnogo darovati. — Slozeno :
iz-pre-darivati. — U nase vrijeme u Lici. ,Nije
se bas cudo ispredariva'. ,Ne boj se, nece se on
cudo nide ispredarivati'. J. Bogdanovic.
ISPEEDATI, ispredam, impf. ispresti. — Akc.
je kao kod ispitati. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (izpredam, izpresti ,effilo,
perneo, totum neo') gdje se naj prije nahodi, u
Stulicevu (ispredati i izpredati, v. ispredsti), u
Vukovu (,erspinnen' ,nondo acquiro').
a. aktivno. Nije mu mati jezik ispredala. (Zna
dobro govoriti). Nar. posl. vuk. 216. U kojoj
jo druga devojka zlatno zice ispredala. Nar. prip.
vuk. 11. A majka i ujna ispredahu vunu. M.
P. Sapcanin 1, 54.
b. sa se, rejieksivno. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (izpredam se, izpresti se ,effilor'), i u je-
dnoga pisca nasega vremena u kojega stoji u
prenesenom smislu. Zamisjaj se oni ispredao po-
malo. M. Pavlinovic, rad. 55. Taj madarski
groznokaz odavna se izpredao. razl. spis. 14.
ISPEEDAVATI, ispr^dajem (ispredavam), pf.
predati sve (jedno po jedno). — Slozeno: iz-pre-
davati. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,nach einander ergeben* ,dedo unum ex
alio').
a. aktivno. Kako bi lekcije izpredavao. D. Obra-
dovic, basn. 390.
b. sa se, rejieksivno. Staresine se Turcima is-
predaju. Vuk, grad. 42. Posto se narod po Sr-
biji ispredaje. 56.
ISPEEDENE, n. djelo kojijem se isprede. —
U Bjelostjencevu rjecniku: izpredene.
ISPEEDNACITI, isprednacim, j)f- sorsiti pre-
dnacene, prestati predhaciti, ne prednaciti vece.
— Slozeno : iz-predhaciti. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ta ti si dosad, coce, svade prednacio'. ,Esam
bome, ali sto sam prednacio, prednacio, V66 sam
isprednacio'. J. Bogdanovic.
ISPEEGNUTI (ispreci), ispregnem, pf. odri-
jesiti kone s kola, volove ispod jarma itd. —
Slozeno: iz-pregnuti (preci). — Akc. je kao kod
istresti i izmahnuti. — Od xvi vijeka (u pri-
mjeru je u prenesenom smislu), a izmediu rjec-
nika u Vukovu (ispreii i ispregnuti ,ausspannen'
,solvo equos'). Kad li se protegne stvar koja
dugo dan, tuj mnogis ispregne i bude trud zaman.
M. Vetranic 2, 35^.
ISPEEGEISTI, ispregrizem, pf. vidi ispregri-
zati. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod
ispregrizati).
ISPEEGEIZATI, ispregrizam, pf. pregristi sve
jedno po jedno. — Slozeno : iz-pregrizati. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(izpregrizam, izpregristi ,praemordeo') gdje se naj
prtje nahodi, i u Stulicevu (izpregrizati i ispri-
grizati ,undequaque rodere'). Muogi crkovnaci
sadu proklinu sebe u paklu radi izprigrizana i
nepomnivo recena bozanstvenoga oficija (u pre-
nesenom smislu). I. J. P. Lucie, bit. 64.
ISPEEKASATI, isprekasam, pf. prekositi sve
malo po malo. — Slozeno: iz prekasati. — Akc.
je kao kod izgovarati. — U nase vrijeme u Lici.
,Kad god on prvo nas svoju baru kosi, onda
vavije nasu isprekasa'. J. Bogdanovic.
ISPEEKIDATI, isprekidam, pf. prekinuti sve
jedno po jedno Hi malo po malo. — Slozeno:
iz-prekidati. — Akc. je kao kod izgovarati. —
Od XVIII vijeka. Dokle god svu zmiju ne izpri-
kida i ne satare. D. Eapic 284. Isprekida6emo
ISPREKIDATI
960
ISPREKRAJATI
zice koje nas vezu sa sfcarinom. S. ^^ubisa, prip.
35. ,Tako e strasno bura puvala, da e sila stu-
paca od telegrava kraj ceste isprekidala'. ,Aa!
na sta e mjesta ovaj konop isprekidan!'. ,Ala si
slab i nejacak, moj junace." , Isprekidan sam ja,
moj gospodine, svo ovako na tudem poslu, pa cu
sve to siabiji bifci'. ,Sva o licina sto na riu konc
pcnemo isprokidana'. ,Ovo uze no vaja vec za
tovarone, na sto e mjesta isprekidano'. ,Pio sam
jiitros velicariju, pa sam so bjujuc sav ziv is-
prokida"'. ,Vez na dikiiji (kravi) sav so ispre-
kidao'. ,0n se na tudem poslu sav isprokida".
,0n jo sav isprekidan'. J. Bogdanovic.
ISPREKIVATI, isprekivam, jif. sve prekovati
jedno j)n jedno. — Slozeno : iz-prekivati. — Akc.
je kno kod iz-i^ovarati. — U Vi<kovu rjecniku:
^inso^esammt iiborsclimiodon' ,recudo'.
ISPREKO, 2)rnep. s genctivom, znaci oihnicane
od mjesta koje je va jednoj strani i priinicane
k wjcstu koje je na drugoj strnni od onoga sto
stoji u genetivu. — Sastnvjeno : iz-preko. — Pro-
kliticka je rijec, te se izgovara ujtdno s rijecju
sto je za nam; alcn je nn ovoj akc. jaki, onda
ispreko dobiva akc. i to Hi na i (ispreko) ill no
o (isprok6). vidi kod ispod. — Od xvi vijekn, a
iznieda rjecnika u Vukovii (,von jonsoits' ,ex ilia
parte' s primjerima : Ispreko Save, ispreko Du-
nava, ispreko mora). Izide niki puk tja ispriko
rike vol ike, ka se di Velija. Duk}anin 8. Mimo-
gredise jedno drivo ko izpriko mora grediso. 28.
Tko li bi ispriko inoga kotara hotio pasti. Stat.
j)o]. ark. 5, 2GI. Tuj iz priko svijeta hrle na
savjet nebrojni putnici. I. Dordi6, ben. 62. Za-
raamjeni k nomu hrjaliu ispriko svijeta. 87. Jz-
priko svijeta pritezase na poklon glave ohole od
krajeva. 99. Oce li udariti na ono solo izpreko
Drine. Protokol nenad. 63. Onda ovi ispreko
Morave opale iz pusaka. Vuk, grad. 92. Do-
vukli topove, te je iz preko Morave s jedne koso
oborili. dan. 1, 19. Videci izpreko Drine tolike
vatre. 3, 196. §to vam treba necesova druzba
sa Moskovom iz preko svijeta? P. Petrovic, scop.
143. Dovodo Sirce ispreko rijeke. D. Danicid,
2sam. 10. 16. Ide na te^veliko mnostvo ispreko
mora. 2dnovn. 20, 2. Cokamo znak otuda is-
preko Morave. M. D. Miliievii, jur. 31.
ISPREKONOZITI, isprGk6nozim, ])/. odrijesiti
kone sto su sapeti u prtkonoz. — Postaje od iz
i prekonoz nastavkom i. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ajde, dijete, one kone isprekonozi, pa i
oderaj dojo u nivotine, ne bili se sto boje na-
pasli'. J. Bogdanovid.
ISPREK0RA6aVATI, isprekoracavam, pf. sve
prekoraciti jedno po jedno. — Slozeno : iz-pre-
koracavati. — Knze se i isprokoracivati. — U
nase vrijeme u Lici. ,Na daleko 'e kamene pro
ovog potoka posadeno, ko co ovo isprekoracavati ?'
,Ja ne mogu ovo kamene isprokoracivati, volim
se izuti pa gaziti'. J. Bogdanovic.
ISPRl'jKORACiVATI, isprekoracujom i ispre-
koracivam, impf. vidi isprekoracavati.
ISPREKRAJATI, i.sprekrajam, pf. sve prekro-
jiti jedno po jedno iU mala po malo. — Slo-
zeno: iz-pvekrajati. — Akc. je kao kod izgova-
rati. ,Molim to, gledaj mi se do edan dan izli-
siti, te bi mi nesto djecurliji isprekraja I'obe'.
J. Bogdanovid.
P 0 p r a V c i.
4b,
27
(ib,
>i
30
8a
»
4
n
>7
5
31",
)1
„
(iUa,
!1
14
Str. la, vr. 21—23 ozg. izhrisi: Ukazo se pak
i B. D. Marija, i rece !
djavlom. M. Zoricid, zrc.
100 (pripada pod davao).
ozd. DERA popr. 1. DERA.
ozg. cetka „ cijotka.
„ DINDURIGA popr. DIN-
DURICA.
;, dur popr. dur.
„ erosija „ eresia.
ozd. m. kao da je nekakvo du-
mansko odijelo, isporedi
liandrotto, iiekakro se^a-
dko odijelo — popr.: adj.
iz Flandrije (?), tal. fian-
drotto (?), vidi 3. gubica.
1 6 ozg. 2>oslije - - vijeka — dodaj :
(ali vidi i grbin).
34 ozd. nasijem popr.: svojijem.
26 ozg. dati „ davati.
2 ozd. dati „ davati.
1 —3 ozd. izostavi cijeli clanak
GLUBOKO.
13 i 14 ozg. uzimju popr. uzimaju.
Str.
!().'■)'•,
152'-,
158»',
160a,
20f)a,
208b,
2 73 a, rr.
300a, „
348", „
370b, ^^
385a, „
392b, ,,
898a, ,,
n )}
399a, „
481b, ,,
5.53a,
583a,
591a,
608a,
33
ozg.
ozd.
61('.is
640b,
693b,
797b.
5 ozg.
33
10
36
45
8
15
17
4
13,
1
18
6
33
35
21
15
17
23
S.
muz
kod b)
n. p.
s
svada
stvorene
popr.
S.
muz.
kod a, b).
n. p.
z.
svada.
stvoronjo.
ozd.
n
11, 10
ozd.
ozg.
ozd.
poslije sudiju. dodaj 9.
c) popr. e).
MilicBvid „ Milidevid.
zadna „ zadiia.
hajdudi. „ hajduci?
ozd. interes popr. interes.
interesat popr. intero§at.
kraj a xiv ,, pocetka xv.
14U0 „ 1407.
hlseta „ hiseta.
pred ,der theil' dodaj ise,
iseta.
liititi popravi liitjeti.
Hodija, /. pi. popr. n.
hrepetati ]iopr. krepetati.
iniacan „ imatni.
Tisak Dionir-ke tiskaro u Zagrobn 1887-1891.
PG
137/-.
R5
dio 3
Jugoslavenska a^^ade.iiija
znanosti i umjetnosti
RyecniK: hrvatskoga ill
srpskoga jezika
PLEASE DO NOT REMOVE
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET
UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY
For use in.
the Library
ONLY
Live Music Archive
Librivox Free Audio
Metropolitan Museum
Cleveland Museum of Art
Internet Arcade
Console Living Room
Books to Borrow
Open Library
TV News
Understanding 9/11